ANALI GAZI HUSREV-BEGOVE BIBLIOTEKE

Knjiga XXI-XXII

RIJE UREDNIKA
Od posljednjeg objavljenog sveska Anala Gazi Husrev-begove biblioteke (knjiga broj XIX-XX), koji je tampan 2001. godine, u Gazi Husrevbegovoj biblioteci uradilo se mnogo poslova vrijednih spomena i posebne panje. I Prvo, objavljena su etiri nova sveska Kataloga GHB, i to: - Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, sv. IX; obradio hafiz Haso Popara. Ovaj svezak kataloga sadri rukopise iz oblasti fikha, a tampan je 2001. godine. - Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, sv. X; obradio Osman Lavi. I ovaj svezak je takoer iz podruja fikha, a tampan je 2002. godine. - Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa , sv. XI; obradio Zejnil Faji. Jedanaesti svezak kataloga tampan je 2003. godine i bavi se rukopisima s podruja Kurana, hadisa, tefsira, tedvida te dovama. To je bila i tematika prvog sveska kataloga GHB koji je uradio rahmetli Kasim ef. Dobraa.

- Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, sv. XII, obradio mr. Mustafa Jahi, a svezak je objavljen takoer 2002. godine. Sadri rukopise iz oblasti prirodnih nauka.
Kad smo kod kataloga, recimo da je u odmakloj fazi rad na XIII i XIV svesku i njihovo objavljivanje i tampanje treba oekivati uskoro. Objavljivanjem XIII i XIV sveska katalogizacijom e biti obuhvaene sve oblasti rukopisnih fondova GHB. Ovakav uspjeh i efikasnost u radu na katalozima i njihovom objavljivanju ne bi bilo lahko postii da nije izuzetno uspjene saradnje Gazi Husrev-begove biblioteke i Al-Furqana, Fondacije za islamsko 5

kulturno naslijee sa sjedistem u Londonu, koju je osnovao gospodin Ahmed Zeki Yamani, bivi ministar za naftu Kraljevine Saudijske Arabije. Napominjemo da je fondacija Al-Furqan suizdava ovih kataloga zajedno sa Rijasetom IZ-e u Bosni i Hercegovini. U vrijeme kad su itekako oskudna materijalna sredstva koja Gazi Husrev-begova biblioteka i Rijaset Islamske zajednice mogu izdvojiti za tampanje kataloga, saradnja koju je mr. Mustafa Jahi, direktor GH biblioteke, ostvario sa Al-Furqanom zasluuje da se posebno spomene. II Drugo to elimo istai takoer je u vezi sa rukopisnim fondovima GH biblioteke. Naime, radosna je vijest da je najvei dio rukopisa ove institucije mikrofilmovan, a oko 95% mikrofilmovane grae pohranjeno je na uvanje na raznim lokacijama u Bosni i Hercegovini i u svijetu. Takoer je nastavljen rad na skeniranju odabranih rukopisa po najnovijim tehnolokim metodama. Dosada je skenirano oko 1500 kodeksa i pohranjeno u digitalnoj formi. III Biblioteka uspjeno sarauje sa srodnim institucijama u zemlji i svijetu, a posebno istiemo uspjenu saradnju sa ve spomenutom fondacijom Al-Furqan, zatim sa institutom Juma Majid iz Ujedinjenih Arapskih Emirata te Centrom za prouavanje islamske povijesti, kulture i umjetnosti (IRCICA) iz Istanbula. Napomenimo da je u protekle dvije godine prof. dr. Ekmeleddin Ihsanolu, generalni direktor IRCICA-e, dva puta posjetio GH biblioteku i interesirao se za njen rad. IV S posebnom radou u ovoj urednikoj besjedi napominjemo da su obavljene sve potrebne pripreme za poetak gradnje nove zgrade GH biblioteke, a tokom jula 2003. godine poloen je i sam kamen-temeljac. Graevinski radovi oekuju se ve u ovoj godini. Ovdje sa zadovoljstvom treba spomenuti da su reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, prof. dr. Mustafa ef. Ceri, i direktor GH biblioteke mr. Mustafa Jahi uloili velike napore u iznalaenju 6

donacija za izgradnju novog zdanja Biblioteke. Drava Qatar je na najviem nivou prihvatila finansiranje ovog projekta, to treba posebno spomenuti uz sve znake zahvalnosti. V Na kraju recimo da ovaj svezak Anala GH biblioteke koncepcijom ne odstupa od utrvene tradicije do koje se dolo u ovom asopisu. itatelji e nai zanimljive priloge koji se temelje prije svega na rukopisnim fondovima GH biblioteke. U ovom broju Anala donosimo i nekoliko poglavlja iz magistarskih radnji odbranjenih na Fakultetu islamskih nauka tokom proteklih nekoliko godina. Ovim gestom, objavljivanjem poglavlja iz magistarskih radova, urednitvo eli estitati mladim istraivaima i podstai ih na daljnji rad.

U Sarajevu, augusta 2003.

Enes Kari

Kerima Filan O JEDNOM SPORADINOM RUKOPISU NA TURSKOM I BOSANSKOM JEZIKU

U Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu meu rukopisnim djelima na orijentalnim jezicima nalazi se i povelik broj rjenika jednojezinih, znatno vie dvojezinih, te neto trojezinih i jedan nedovreni etverojezini.1 Nekoliko od ovih rjenika su tursko-bosanski, a jedan od njih predmet je ovoga priloga. Rjenik kojim u se ovdje pozabaviti ima signaturu R-6213. (Katalog VII, 482.-483.). To je, zapravo, ukupno dvadaset listova ispisanih slabim rukopisom, arapskim pismom. Na prvom se listu nalazi neistaknut naslov Lgat - Trk - Bosnev (Rjenik - Turski - Bosanski) koji je, sudei po rukopisu, naknadno napisan. Knjiica je bez poveza, nepotpuna je i na poetku i na kraju. Pisac ovoga, kako u naslovu stoji rjenika, ili moda njegov prepisiva, te datum nastanka rukopisa nisu poznati. (Katalog VII, 483.). Paginacija je naknadno izvrena, vjerovatno prilikom biblioteke obrade. Na jednom je listu dvanaest do trinaest redova. U rjeniku se navodi rije za rije, najprije na turskom jeziku a ispod je njen prijevod na bosanskom, to je inae uobiajeno u ovoj vrsti rjenika.2 No, ovaj se rjenik od drugih razlikuje po tome to ovdje ima nekoliko listova na kojima su ispisane cijele reenice na turskom sa njihovim prijevodom na bosanski jezik. Mjestimino reenica na turskom zauzima cijeli red a ispod nje slijedi prijevod na bosanski, mjestimino je turski a zatim bosanski tekst u istom redu. Reenice su razdvojene krupnim takama. Po nekoliko je reenica smislom povezano, ali se naglo prelazi s jedne teme na drugu. U jednom dijelu ovoga (manje-vie) vezanoga teksta preporuuje se uenje turskoga jezika (vidjeti prilog).

1 Rjenici su sabrani u Katalogu arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, svezak sedmi, str. 275-501. 2 U svim se drugima bosanko-turskim rjenicima koji se nalaze u ovoj bibloteci navodi rije za rije i to najprije na turskom jeziku a ispod se daje njen prijevod na bosanski jezik.

Nakon teksta slijede stranice na kojima je ispisana konjugacija glagol renmek i olmak, proirena i izvedenim imenskim oblicima, te deklinacija nekoliko zamjenica. Stoga ovoj knjiici vie odgovara naziv prirunik nego rjenik. No, najvie se vjerovatnom ini pretpostavka da je ovo ueniki defter. S obzirom na to da su svaka rije, izvedeni oblik i reenica u ovoj rukopisnoj knjiici prevedeni na bosanski jezik, sigurno je da je ona sluila nekome u Bosni za uenje turskoga jezika. To, pak, znai da je turski jezik koji ovdje nalazimo na nekoliko listova, onaj to se uio (i govorio) u Bosni. Budui da u knjiici ne stoji nikakav datum, ne moe se pouzdano govoriti o vremenu kada se upravo ovaj turski uio u naim krajevima. Meutim, kako sam ve spomenula, u istom je svesku Kataloga zavedeno jo nekoliko tursko-bosanskih rjenika. Primjerci u kojima se moe utvrditi datum nastanka vidi se da su napisani ili prepisani u 19. stoljeu. U jednom kodeksu sa signaturom R-7695 u istom svesku Kataloga (s. 481.) na listovima 1 do 25 ispisan je takoer jedan turskobosanski rjenik iji je datum nastanka/prijepisa poznat, 1162./1748. godine. Odmah iza ovoga slijedi, takoer, kratki tursko-bosanski rjenik (L. 27b-36) za koji prireiva ovoga dijela Kataloga kae kako se ini da je ovaj prijepis neto mlai od prethodnoga. (Katalog VII, 482.). Ovaj je, pak, potonji zanimljiv zbog toga to je na listovima 28a/8 do 30a/3 ispisan isti onaj tekst na turskom s prijevodom na bosanski jezik, koji se nalazi na listovima 2a-3b u knjiici to je predmet ovoga priloga. Na osnovu toga moe se pretpostaviti da ova dva teksta istoga sadraja pripadaju istom vremenu, 18. ili jo vjerovatnije 19. stoljeu. Ovo takoer upuuje na pretpostavku da je tekst koji ovdje donosim u prilogu prema rukopisu R-6213 sluio kao lekcija (ili lekcije) za uenje turskoga jezika. Mogue je da se prepisivao i uio napamet.3 S obzirom na to da je tekst umnoen - zabiljeen u dva razliita rukopisa - mogue je da mu je izvor isti. No, kad se dva primjerka teksta uporede, uoavaju se neke razlike u nainu pisanja i rijei i sufiksa. U drugom rukopisu (R-7695) ima vie greaka i neto nedovrenih reenica. Spomenut u neke po kojima se ovaj rukopis razlikuje od prvoga (R-6213): anmamsun umjesto amamsun; ben unutmiim napisano sa t umjesto sa te; eyle umjesto yle; gnli umjesto gli; halk cem napisano spojeno; herkes kendi eyi
3 Vidjeti prilog. U samom se tekstu govori o uenju napamet.

10

ister umjesto istiyor; kyas idm umjesto kyas tdm; nerede umjesto nereden; seni syledgn mada umjesto seni syledgden mada. Sudei po ovim razlikama vjerovatno je da dva teksta nisu nastala prepisivanjem iz istoga predloka. Drugi tekst (R-7695) vie upuuje na pretpostavku da je pamen, a onda zapisan. Dva rukopisa nisu sasvim podudarna u poetnom dijelu rijenika, samo su neke rijei zajednike i jednome i drugom. Razlog ovome moe biti to to je rukopis R-6213 na poetku nepotpun. Onaj, pak, dio rjenika koji slijedi nakon teksta to ga sadre oba rukopisa potpuno je isti, s tim to je drugi rukopis nepotpun na kraju. Spomenut u ovdje jo da je naslov rukopisa R-7695 istaknuto napisan i glasi Haza Kitab-i Trkiyt Dili (ovo je knjiga za turski jezik), to ide u prilog pretpostavci da se radi o nekom priruniku iz kojega se uio turski ili o uenikom defteru u koji su se ispisivale lekcije iz turskoga jezika. Ova dva i obimom i sadrajem skromna rukopisa ispisana razliitom rukom i uglavnom podudarnoga teksta, bar u dijelovima u kojima su se sauvali, nama su zanimljivi zbog toga to predstavljaju zapisani trag turskoga jezika koji se uio u Bosni4 i u ovome e se skromnom prilogu posmatrati samo s tog aspekta, onoliko koliko je to mogue.5 Poznato je, naime, da kod itanja tekstova na turskom jeziku ispisanih arapskim pismom nepremostivu potekou predstavlja to to se ne moe odrediti vrijednost vokala. Mogue ju je odrediti jedino prema kriteriju labijalizirani/nelabijalizirani vokal, budui da se jedni i drugi biljee razliitim arapskim grafijama (vav i je, odnosno dama i fetha/kesra,) dok vrijednost vokala po kriteriju palatalni/velarni ostaje sasvim nejasna. Ista je potekoa prisutna i u rukopisu R-6213. S druge, pak, strane, ovdje je cijeli tekst vokaliziran to omoguava da se prepoznaju vokali i na onim mjestima gdje inae nije uobiajeno da se biljee arapskim znacima vokalizacije - fethom, kesrom i dammom. Ove su oznake vokala posebno vane kod itanje turskih sufiksa. No i dalje e pitanje palatalnosti/velarnosti vokala ostati potpuno zakriveno.
4 Krupno je pitanje prema kojim se (sve) izvorima tada turski uio u Bosni: Da li se uio prema odreenim prirunicima, ili je svaki uitelj imao svoj nain rada? Gdje je i na koji nain uitelj uio turski jezik? Namee se jo mnogo pitanja na koja je teko dati odgovor bez sveobuhvatnije analize ne samo sauvanih prirunika turskoga jezika nego i drugih izvora. 5 U leksikografsku vrijednost rjenika ovdje neu ulaziti. Samo u se mjestimino posluiti primjerima iz rjenika koji bi mi, eventualno, mogli pomoi u jezinoj analizi vezanoga teksta.

11

Ovdje namjeravam ukazati na neke jezine osobenosti vezanoga teksta u rukopisu R-6213 usredsreujui se samo na one koje se pouzdano mogu utvrditi. U prilogu donosim tekst u transkripciji. S obzirom na gore spomenutu potekou, analiza ne moe dati cjelovitu sliku bosanskog turskog sadranog u ovome kratkom tekstu. Tekst itam kao savremeni turski jezik prema pravilima vokalne harmonije ma koliko je upitno da li je on stvarno tako glasio s obzirom na potekou oko pouzdanog odreivanja vrijednosti vokala. Na eventualna biljeenja koja daju signal palatalnosti/velarnosti vokala, ili se, pak, mogu tako protumaiti, ja u ukazati u analizi. U samoj transkripciji takoer neu koristiti posebne znakove koji bi ukazivali na tu neodreenost vokala, na jednoj strani da olakam itanje jednoga sasvim jednostavnog i lahko razumljivog teksta, s druge strane zbog toga to bi ovi znakovi, s obzirom na to koliko bi mnogobrojni morali biti, skrenuli panju sa onoga to se sa sigurnou moe utvrditi kao jezina (ili grafina) osobenost ovoga teksta. Stoga u nastojati ukazati na ona biljeenja koja odstupaju od uobiajenih ili se, pak, u samome tekstu javlja dvojako pisanje iste jezine jedinice. Grafijske osobenosti Osmanski vokal takozvano zatvoreno u ovome je tekstu biljeen na sljedei nain: Kod glagola demek uvijek je oznaen fethom: dedgnde, demesnler, der, desnler. Kod glagola etmek biljeen je razliito: 1) elif + j to sugerira itanje iderse 8b/4, ider 8b/8, iderse 10a/5, iderm 11b/8, iderz 12a/9; 2) elif + kesra to bi se takoer italo itdgmz 9a/9, itma 9b/3, itdikde 9b/5; 3) elif + fetha to upuuje na vokal e: edemez 8b/9, 10a/6, etma 10a/11. Kod glagola vermek vokal napisan je na vie mjesta sa y i kesrom: viriyor 10b/5, virr mi 11a/3 i sa kesrom kao oznakom vokala i: virma 10a/12, no na jednom mjestu sa fethom, pa bi se itao vokalom e: verma 10b/12. Imenica gece prolazi na jednom mjestu u obliku gice. Zbog ovoga razliitoga pisanja u izvorniku, u transkripciji sam navedeni vokal oznaavala grafijom .6 Uoljivo odstupanje od uobiajenog naina pisanja turskih konsonanata vidi se kod glasova g i k. Ovi su mjestimino biljeeni
6 Ovaj je vokal jednako ovako razliito biljeio i M. M. Baeskija u svome Ljetopisu, opet onim grafijama koje se ovdje spominju. (v. Filan, 2000: 24).

12

grafijama koje inae suponiraju velarne alofone - gajnom i kafom, pa se nailazi na dubletni grafijski lik istih leksikih ili gramatikih morfema. Tako je fonem g napisan sa g /gajnom/ u primjeru grenrsn 13a/7, dok je na drugim mjestima u istoj poziciji napisan ispravno grafijom g / kef/: grenmek 12b/1 i grenlsn 12b/5. Ovaj je tip odstupanja od uobiajenoga naina pisanja dosta est kod gl. imenice na -dik. Ponegdje je ovaj sufiks na palatalnoj gl. osnovi napisan ispravno grafijom g /kef/ (fikr tdgmz, istedug), no vie je puta u toj poziciji zabiljeen grafijom g /gajn/ (grdg, istedgmz, iitdg, syledgm 2a/1, syledg 2a/7, syledgden 2a/9). I kod pisanja glasa k postoji odstupanje slino onome koje sam utvrdila za glas g. Mjestimino je za k koriena grafija k /kef/, kao to se i oekuje (eylemek, fikr, gerek, (murad) tdikde, grenmek 12b/1), mjestimino, pak, grafija k /kaf/ (ekerse, gerek, ilersek, syledklerinde 12a/5).7 U rijei byk je glas k na jednom mjestu napisan grafijom k /kef/ (9b/7), a na drugom mjestu grafijom k /kaf/ (10b/3). Palatalno k je nekada u istoj poziciji napisano ovim razliitim grafijama, naprimjer, gerek /kefom/ a gerek /kafom/. Dvojako biljeenje postoji i kod glasa t, i to grafijom te (Tre 13a/ 7) to je uobiajeno pisanje ove rijei, i grafijom t (Tre 12a/1/3/9). Arapska rije sklet koja se izvorno pie grafijom s /se/ ovdje je napisana sa s /sin/. U grafijska obiljeja naega teksta treba ubrojiti i korienje koje u rijeima i sufiksima suponira glas n (aa>ona, aarsa, alaya, gli, saa, Tar, isterse, geterdisez, syledg). Da je glasovna vrijednost ovoga grafema n, pokazuju razliito napisani primjeri, negdje grafijom (istedg, i) a negdje grafijom n (glinden karma, sen ini).8 Kao grafijska osobenost moe se spomenuti da je u ovome tekstu arapski grafijski znak sukun biljeen redovno: okdur, ilerm, vardur, szler, herkes, ok yerlere. Tedid je napisan samo na nekoliko mjesta ondje gdje mu je predvieno mjesto u arapskim rijeima: kuvveti, amma. U turskim rijeima javlja se na jednom mjestu u obliku ummazdum. U ovome su tekstu mjestimino zajedno pisane rijei koje ine semantiku ili akcenatsku cjelinu: nekadar, neyler.
7 Ista je grafijska osobenost uoena u Ljetopisu M. M. Baeskije. (v. isto, 30-32). 8 U transkripciji sam svuda naznaila gdje je u izvorniku biljeena grafija .

13

Promjene kod vokala Sa stanovita savremenoga turskog jezika kod vokala su uoljive sljedee osobenosti. Labijaliziranje vokala >u vidi se u finalnom slogu kod nekih rijei: lazum (ali na drugom mjestu lazimdr), yaluuz, yardum, yardumc.9 Labijalizacija vokala uoena je i u srednjem slogu kod rijei proirenih sufiksima: sen ini 2a/11, takoer i imzi 9a/7, herkes kendi eyni 2b/7,10 Allah adun 10b/7. Labijaliziranje u istoj poziciji vokala koji oznaava posvojni sufiks za 3. l. j. (ovdje herkes kendi eyni, Allah adun) uoeno je mjestimino i u tekstu Ljetopisa Mula Mustafe Baeskije, na primjer, agzuna, bauna, sakaluna, seyrne. (Filan, 1999: LXXI). O istoj pojavi govori i Nmeth (1970: 80) i navodi primjere gitmesne, imesne, cmlesne. Jedan zanimljiv primjer labijalizacije vokala nalazi se i u obliku bizcleyin. Imenica korku u ovome tekstu prolazi u obliku kork. Mogue je da se ona doista u Bosni izgovarala u ovome obliku (ili jo vjerovatnije korki). I danas je poznat turcizam korkija. (kalji). U Ljetopisu M. M. Baeskije na jednom mjestu ova rije prolazi takoer u obliku kork, dok je vie puta jasno napisana u obliku korku. (Filan, 1999: 367) U naem tekstu neke rijei imaju, s gledita savremenoga jezika, arhaian oblik: ey (>iyi), heman (>hemen), hepisi (>hepsi), in (>iin) i nin (>nin), kang (>hangi), yohsa (>yoksa). Turski prilog yalnz u ovome tekstu prolazi na jednom mjestu u obliku yaluuz. I u rukopisu R-7695 ovaj je prilog napisan u istom obliku: yaluuz. Glagol getirmek javlja se u obliku getrdz mi, getrlmi i geterdisez. Biljeenje koje bi se moglo protumaiti kao signal vokalne harmonije vidi se u primjerima bunlar da (12a/9) i onsuz da (3a/3) gdje je veznik de/da napisan u obliku dal + elif, za razliku od primjera o da (3a/4) u kojem je isti veznik napisan dal + he. Promjene kod konsonanata Kako je turski palatal k biljeen na dva naina, grafijama k /kef/ i k /kaf/, razmotrila sam vrijednosti ovih grafija u tekstu na bosanskom
9 Oblik yardm utvrdio je i auevi (1996: 128). 10 Mogue je da je taj labijalizirani vokal glasio u a ne kako ga ovdje biljeim, ali poto u ovome tekstu ne mogu imati nikakvu potvrdu za to, preciznost po kriteriju palatalni/velarni vokal ostavljam po strani i rjeenje nalazim, kako sam ve naznaila, u itanju teksta prema pravilima savremenoga turskog jezika.

14

jeziku. Ovdje grafija k /kaf/ uvijek ima vrijednost glasa k, dok grafija k /kef/ ima vrijednost glasa (hoe li, s(e)ve e, do, ie, uni). Drugim rijeima, bosanski glas u ovome je tekstu redovno biljeen grafijom k /kef/. Tako je u kontaktu glasova k i prvi uvijek biljeen /kafom/, drugi /kefom/ (pak u, ako hoe).11 S druge strane, glas uvijek je napisan odgovarajuom grafijom koja inae u tekstovima pisanim arapskim pismom suponira glas (ri, svaemu, p(i)riporuit, uinit, uimo, govee, ui). Polazei od ovih vrijednosti grafija k /kef/ i k /kaf/ u bosanskom tekstu, uporedila sam ih sa onima koje imaju u turskom tekstom s obzirom na jedno od najznaajnijih poznatih fonetskih obiljeja turskoga jezika koji se govorio u Bosni i drugim dijelovima Rumelije - s obzirom na snanu palatalizaciju turskih glasova g i k koja moe ii do vrijednosti i .12 Pola sam, naime od, pitanja da li se i u turskom tekstu grafiji k / kef/ moe dati vrijednost glasa ? Najprije treba rei da je u turskom tekstu koritena uobiajena grafija // za turski glas , naprimjer gerek, g, nin, Tre. Osim toga, dvojako biljeenje - jedanput kefom, drugi put kafom - glasa k u istoj poziciji (npr. biyk) ne daje za pravo da se, na primjer, turske rijei kendi i kimse uzimaju u fonetskom liku endi i imse.13 U vezi s ovim pozabavila sam se i grafijskim likom rijei ge i g kod kojih se u arapskom pismu glas g biljei grafijom g /kef/. Prema izrazitoj osobenosti bosanskog turskog koja se ogleda u promjeni u odreenoj poziciji palatalnog k u i, isto tako, u promjeni palatalnog g u ,14 mogue je da su ove rijei glasile e i (ili pak e i 15), no
11 Ovaj je nain biljeenja bosanskog glasa vrlo rairen i kod Baeskije u Ljetopisu. (v. Filan, 2000: 30-32). 12 Polazim od obiljeja koje je dobro poznato u zapadnorumelijskim turskim dijalektima a o kojem govore Nmeth (1970: 119.) i auevi (1991: 388. i 2000: 158.). 13 Nije suvino ovdje spomenuti jo jednu poznatu osobenost zapadnorumelijskog turskog dijalekta. Naime glas k u finalnoj poziciji uglavnom zadrava svoju vrijednost. (Adamovi, 234.) U tom sluaju treba uzeti u obzir da grafija k /kef/ u rijeima na primjer gerek i gerek moe imati vrijednost glasa k, to opet ne doputa da se grafiji k /kef/ u naem tekstu daje samo vrijednost . Ovo sam pitanje razmatrala i u povodu biljeenja palatalnog k i velarnog k u Ljetopisu. (v. Filan, 2000:35.-36.). 14 U ovome kratkom tekstu samo je jedan primjer gdje je bosanski glas napisan grafijom g /kef/ - : zastiivao (18b/7), pa sam s gledita ovoga primjera mogla razmatrati eventualnu mogunost biljeenja glasovne promjene g>. 15 Mogunost izgovaranja ovih rijei u obliku e i navodim na osnovu toga to sam u tekstu naega ljetopisca M. M. Baeskije utvrdila da je imenica g na vie mjesta napisana ba u obliku . (Filan, 1999: 315). Takoer, zbog naprijed navedene potekoe oko ispravnoga itanja vokala, ovdje ne uzimam u obzir pitanje stvarne vrijednosti vokala.

15

takav nam podatak ovaj tekst ne prua. I ispravno pisanje rijei ge (kef + fetha + ) i g (kef + vav + ) kako ih ovdje nalazimo, ve sugerira da je u inicijalnoj poziciji palatalni konsonat, bez obzira do koje vrijednosti palatalnost ila. Stoga ih i uzimam u obliku ge i g. U ovome tekstu grafija g /gajn/ ima vrijednost glasa g.16 Ovo je zanimljivo istaknuti zbog toga to neuobiajeni nain pisanja palatalnog g grafijom g /gajn/ - moe ukazivati na fonetsku osobenost zapadnorumelijskih turskih dijalekata u koje spada i bosanski turski. Ona se ogleda u ozvuavanju finalnog konsonanta k u . (auevi, 2000: 158). Osim primjera sa sufiksom dik koje sam navela naprijed kod grafijskih osobenosti (grdg, istedgmz), o ovoj osobenosti svjedoi i biljeenje glasa g grafijom g /gajn/ kod sufiksa -lik u primjeru birlginde.17 Uporede li se gornji primjeri sa ovima dogdug, kulagyla, ortag koji odraavaju ozvuavanje finalnoga fonema k u intervokalnoj poziciji u spoju osnova + sufiks, vidi se da je pisac koristio isti grafem (gajn) za glas g u istoj poziciji i kad je u okruenju palatalnih i kad je u okruenju velarnih vokala. Mogue je da ova grafija upuuje na realizaciju glasa g ak i u oblicima sa palatalnim vokalima. Kao jedan od primjera u kojima je turski glas g napisan grafijom g /gajn/ spomenula sam glagol grenmek. Ako se grafija g /gajn/ u primjeru grenrsn (13a/7) uporedi sa primjerima birlginde, kulagyla, ortag i dr. u kojima je isto tako palatalni glas g biljeen gajnom, onda bi se ona mogla protumaiti kao signal takoer jedne osobenosti zapadnorumelijskih turskih dijalekata - odravanje glasa g ispred suglasnika i izmeu dva samoglasnika.18 Htjela bih se ovdje osvrnuti na jo jednu situaciju koja ide u prilog pretpostavci da gornji nain pisanja glasa g u okruenju palatalnih vokala ukazuje na njegovu realizaciju u govoru. Naime, imenska negacija deil
16 U bosanskom je tekstu glas g uvijek biljeen grafijom g /gajn/ (govorijo, d(u)ruga, b(i)riga, s(o)voga). 17 Ne treba gubiti iz vida da je u svim ovim primjerima konsonat g u okruenju labijaliziranih vokala. 18 O ovoj osobenosti zapadnorumelijskih turskih dijalekata govori Nmeth (1956: 17.). Ista je osobenost uoena i u jeziku M. M. Baeskije u veem broju primjera. od kojih su neki podudarni sa primjerima u naem tekstu, kao gl. grenmek (Filan, CV) i sufiks -lik kad primi posvojni sufiks za 3. l. j. (isto, CXVIII)

16

koja se u arabikim tekstovima uobiajeno pie dal + kef + l, u ovome je tekstu redovno zabiljeena u obiku dal + hemze + l (est primjera), to sugerira izgovor deil, odnosno gubljenje glasa g (g>) u ovoj poziciji. Bez obzira na to da li se u izgovoru jedno j ipak ulo (dejil), nain pisanja imenske negacije kakav nalazimo u ovome tekstu zanimljiv je zbog toga to nedvojbeno ukazuje na promjenu kod glasa g. Kad se gleda tekst u cjelini, moe se pretpostaviti da bi pisac glas g napisao da je on postojao u artikulaciji (degil), kao to je to inio i u gornjim primjerima. Ispadanje konsonanta n (odnosno ) susree se na jednom mjestu u primjeru postpozicije sora - zabiljeena je u obliku sora (2a/3). S obzirom na to da je ista postpozicija ispravno napisana na ostalim mjestima (tri primjera), ovo bi se biljeenje moglo smatrati omakom. Primjer, ipak, navodim ovdje poto je kod oblika sora i finalni vokal napisan elifom umjesto sa he. Jedan primjer sekundarne geminacije nalazi se u rukopisu R-7695 u zamjenici hepsi koja ovdje ima oblik heppisi. Geminacija glasa p naznaena je tedidom.19 Primjer specifine promjene kod konsonanata vidi se kod postpozicije ileri (>ileri). ini se da se ovaj primjer moe dovesti u vezu sa oblikom ove postpozicije u Ljetopisu Mula Mustafe Baeskije gdje je ona redovno zabiljeena u obliku iller. (Filan, 1999: XC). Ako se ova rije u bosanskom turskom (ili bar u nekim krajevima) izgovarala sa geminiranim l, kako ju Baeskija redovno biljei, onda nije neobino da je u artikulaciji moglo doi do disimilacije l>n kako je zabiljeeno u naem tekstu. S gledita savremenoga jezika panje je vrijedno da su inicijalni konsonanti u rijeima daldlar i doru u ovome tekstu biljeeni grafijom t: tagldlar i togr. U vezi sa vrijednou ovoga konsonanta treba istaknuti da je u arabakim tekstovima ovo uobiajeno pisanje navedenih turskih rijei.20 Takoer s gledita savremenoga turskog jezika uoljivo je da glagoli titremek i tkenmek u ovome tekstu u inicijalnoj poziciji, imaju grafiju
19 O sekundarnoj geminaciji kao osobenosti zapadnorumelijskog dijalekta v.: auevi, 1996: 130; auevi, 2000: 159. Registrirano je i nekoliko primjera kod Baeskije u Ljetopisu. (v. Filan, 1999: XC). 20 Kod Baeskije tagdmak (>datmak) i togr (>doru). (Filan, 414, 422). S druge strane, u tekstu na bosanskom jeziku grafija t suponira glas t: taka (<takva), tako.

17

d (ditremek, dkenmez) to, isto tako, odgovara nainu pisanja ovih rijei u arabikim tekstovima21 te da je glagol tutmak napisan u obliku dutar.22 to se tie morfonologijskih osobenosti ovoga teksta, osim gore pomenutoga ozvuavanja finalnog k u , treba ukazati na ozvuavanje t >d u intervokalnoj poziciji u primjeru iidr- < iitmek. Progresivna asimilacija konsonanata u ovome tekstu nije zabiljeena ni u jednom primjeru. Tako itamo Allahdan, okdur, gerekdr, gezide, iitdgi, (kyas) tdm, (murad) tdikde, skletdr, yokdur, vakitde. Jedino bi se ovom glasovnom promjenom mogao protumaiti primjer Tre koji se u tekstu javlja etiri puta uvijek u istom obliku. Isputanje grafije koja bi suponirala glas k ovdje bi moglo ukazati na asimilaciju suglasnika k i koja ide do gubljenja glasa k.23 Gramatike morfeme -ci: u jednom primjeru: yardumc, -cileyin: samo u jednom primjeru i to u obliku bizcleyin, -li: samo u dva primjera, oba puta napisan lam + je: kudretli i sul. -lik: uvijek biljeen lam + dama + kaf: Allah birlginde, kulluk, muslumanlukda. I u onome dijelu naega rukopisa koji predstavlja rjenik ovaj je sufiks napisan na isti nain u primjerima kzlluk, otluk i yeilluk, -siz: labijalizirani vokal biljeen damom: dilsz, direksz, onsuz. Upitna estica mi uvijek je napisana u obliku m + j: olur m, syledgm mi. -ler pluralni sufiks: uvijek biljeen lam + fetha + re sa sukunum, to je uobiajeni nain pisanja ovoga sufiksa u arapskom pismu. U nastojanju da itanje vokala a i e koliko je mogue pribliim tanome, uporedila sam njihovo biljeenje i u drugim pozicijama. Zanimalo me je, naime, da li fetha uvijek ima vrijednost vokala e, to bi moglo razrijeiti, naprimjer, itanje pluralnoga sufiksa -ler, s obzirom na to da su turski tekstovi napisani u nekom drugom a ne arapskom pismu pokazali kako
21 Kod Baeskije takoer ditremek i dkenmek. (isto, 321, 323). 22 Kod Baeskije takoer dutmak (isto, 323) ali i tutmak (isto, 423). 23 U tekstu na bosanskom jeziku turski tri puta, tursi jednaput. Kod Baeskije je na dva mjesta zabiljeen oblik Tre. (isto, 424).

18

se u zapadnorumelijskom dijalektu javlja palatalna deklincija i poslije velarne osnove. (auevi, 2000: 158.) No, fetha u ovome tekstu mjestimino oznaava i vokal a, naprimjer kod glagola yapmak ili u negativnom obliku prezenta neodreenog olmaz. Primjere pisanja vokala a potraila sam i u dijelu rjenika. Ovdje, takoer, fetha mjestimino ima vrijednost vokala a: kiraz, algam (oba a napisana fethom), tekne (prvo a fethom, drugo sa he), yaprak (prvo a fethom, drugo elifom). Stoga ostajem pri itanju ovoga sufiksa (kao i drugih) prema progresivnoj asimilaciji vokala.

Posvojni sufiksi
-(i)m: labijalizirani vokal: hacetm, ilerm, kasavetm, syledgm. -(i): Jedan nain pisanja ovoga sufiksa je labijalizirani vokal biljeen vavom i damom a konsonant biljeen grafijom : istedg, i, syledg. Drugi nain biljeenja je nelabijalizirani vokal i konsonant biljeen grafijom n (nun): dedginde, glinden karma, kendi evladn. Na jednom mjestu u primjeru sen ini ovaj je sufiks oznaen damom (labijaliziran vokal) i grafijom n (nun). Ova je sintagma po nainu pisanja podudarna sa sintagmom herkes kendi ini u kojoj je imenica i primila posvojni sufiks za 3. l. j. -i: uvijek nelabijalizirani vokal: bilmesi, birlginde, grdgi, iitdgi, karnnda, kz, kulagna, ortag, ogl. U primjeru yzinde oznaen je kesrom. -(i)miz: vokal labijaliziran biljeen damom: cmlemzi, (fikr) tdgmz, istedgmz, imzi.

Padeni sufiksi
-(n)i sufiks za genitiv: vokal labijaliziran biljeen damom, konsonant biljeen grafijom : Allahu, onu. -e sufiks za dativ: Uvijek biljeen sa he: aa (>ona), baa, kimseye, kulagna, neye, saa, vcuda, yerlere. -i sufiks za akuzativ: Uvijek nelabijaliziran vokal biljeen sa y: Allah, bunlar, cmlemzi, imzi, on, seni, uag, yol. -de sufiks za lokativ: Biljeen dal + he: altnda, bunda, ide, mslmanlukda, nerede, vakitde. 19

-den sufiks za ablativ: Uvijek biljeen dal + fetha + nun sa sukunom: Allahdan, beladan, nereden, syledgnden, tarafdan.

Predikativni sufiksi
Kod predikativnog sufiksa -dir vokal je redovno oznaen damom to ukazuje na njegovu labijaliziranost: birdr, okdur, eydr, gdr, kadirdr, korkmaldur, muslumandur, vardur, yokdur. U ovome se tekstu jo javlja predikativni sufiks za 1. l. j. u obliku honudim i za 1. l. m. u obliku kadir iz.

Perfekt odreeni
U 3. l. j. i m. nelabijaliziran vokal -di: dezildi, oldlar, tagldlar i pluskvamperfekt dezildidi. U 1. l. j. i m. vokal labijaliziran biljeen dama + me, odnosno dama + kaf: (kiyas) tdm, kalduk, te u oblicima imperekta evetlemezdm, umazdum. U 2. l. j. i m. vokal labijaliziran: getrdz mi, utandrdu. U rukopisu R-7695 jedan oblik getrdn mi.24

Perfekt neodreeni
Uvijek biljeen m + kesra + to ukazuje na nelabijalizirani vokal u ovome sufiksu: olmm, grenmiim, unutmm, amamsun, sylemisn, unutmamsun, getrlmi, yaratmdur.

Prezent neodreeni
Sufiks ima vie oblika: Vokal labijaliziran, biljeen vavom i damom: bitrrm, bulursun, grenrsn, alur, bilr, dutar, gelr, grr, iidr, olunur, olur, vrr. Vokal nelabijaliziran, biljeen fethom: (kulluk) derm, umarum, istersn, der, der (8b/10), saklar, (hazz) derz. Kod negativnog je oblika vokal uvijek naznaen fethom: (kulluk) tmem, kesmem, olmazsun, bilmez, imez, olmaz, yemez.

24 U R-6213: Hane o ey, getrdz mi. U R-7695: Ben sizden istedgm getrdn mi, a trebalo bi: Benim sizden istedgmi getrdz mi.

20

Prezent odreeni
Oblici agryorlar, geliyor, vriyor i eniyor odgovaraju savremenom jeziku. Ovima su bliski i oblici besleyor, ditreyor i isteyor s tim to se ovdje, za razliku od savremenog jezika, vokal e iz gl. osnove ne mijenja u i. Zabiljeen je i jedan oblik koji glasi syleorlar. U dijelu gdje su zabiljeene konjugacije na listu 14 prolaze oblici greniyor i grenmeyor.

Futur
U tekstu je zabiljeen samo u obliku bakacak olursa. Stoga sam pogledala njegov oblik u dijelu knjiice gdje su ispisane konjugacije. Futur gl. renmek napisan je u obliku grenecek i grenmeyecek, s tim to je glas k oba puta napisan grafijom k /kaf/, kao i u primjeru bakacak.

Kondicional
U 3. l. j. uvijek je napisan sin + he: aarsa, ekerse, dilerse, derse, gelrse, ise, isterse. Takoer i sufiks irealnoga kondicionala: bilse, fsldasa, olmasa. to se ostalih lica tie, 1. l. m. u primjeru ilersek napisano je sin + fetha + kaf. 2. l. j. ima biljeenje sin + fetha + grafija : dilerse, dilerse, isterse. 2. l. m. susree se samo u primjeru geterdisez u kojem je vokal sufiksa za oznaku lica labijaliziran.

Imperativ
2. l. j. vidi se u oblicima al, karma, (fikr) eyle, (ek) eyleme, giderme, oku, yaz. 2. l. m. imperativa glasi gster. Kako primjer pokazuje, vokal je labijaliziran, ovdje obiljeen damom, a konsonant je napisan grafijom n. Sufiks za 3. l. j. ima labijalizirani vokal to se vidi iz primjer asun, gitsn, olsun, grenlsn. Isti oblik sufiks ima i u 3. l. m. kad je proiren sufiksom -ler: dsnler. U vezi sa imperativom treba spomenuti da se forma na -(y)e (alaya, (gerek) bile, eyleye, ezberleye, inana, isteye, ola) u ovome tekstu esto na na jezik prevodi 2. l. j. imperativa.25
25 O formi na -(y)e v. rad E. auevia, 1988.

21

Optativ
U ovome tekstu nalaze se sljedei primjeri optativa: bitreyim, bulaym, olmayasn. Oblici za ova dva lica jednine ne razlikuju se od savremenog jezika, dok sufiks za 1. l. m. uvijek ima labijalizirani vokal: evirelm, delm, kalmayalum, grenelm, utanmayalum, yapalum.

Necesitativ
Necesitativ ima isti oblik kao u savremenom jeziku: bilmemeli, istemeli, korkmaldur, sgnmaldur.

Glagolski likovi
Sufiks za faktitiv-kauzativ ne razlikuje se od oblika u savremenom jeziku u primjerima giderme, utandrdu, utandrmazdum, dok je u primjerima bitreyim i bitrrm vokal labijaliziran, u prvom oznaen damom, u drugom vavom i damom. Oblik pasiva odgovara savremenom jeziku u primjerima alur, okunan, yazlan, ali je u primjeru grenlsn pomoni vokal labijalan za razliku od savremenog jezika u kojem je nelabijalan. Vokal je labijalan i u primjeru getrlmi, to se, pak, moe protumaiti utjecajem prethodnoga labijalnog vokala koji je, opet, u savremenom jeziku nelabijalan.

Glagolska imenica na -dik

Sufiks -dik ima labijalni vokal biljeen vavom i damom: bildg dogdug, (fikr) tdgmz, istedg. Kako je ve spomenuto, nekada je finalni konsonant ovoga sufiksa na gl. osnovi sa palatalnim vokalima kod ozvuenja k>g napisan grafijom g /gajn/ kao u primjerima ddginde, grdgi, iitdgi, syledgm (2a/1), syledg (2a/7). Isto je tako u primjeru syledklerinde (12a/5) palatalno k napisano grafijom k /kaf/. No, na jednom je mjestu u primjeru (murad) tdikde vokal ovoga sufiksa oznaen kesrom. Treba napomenuti da je u ovome primjeru i glas k napisan grafijom k /kef/.

Zamjenice
Lina zamjenica za 3. l. j. javlja se u obliku o i ol. Kroz deklinaciju ova zamjenica ima oblike onu, aa, on, aula. Oblici deklinacije ostalih 22

linih zamjenica razlikuju se od savremenog jezika u primjerima benm, sen, bizm. Pokazna zamjenica o takoer se javlja u obliku o i ol. Upitna zamjenica hangi u ovome tekstu ima oblik kang, a neodreena zamjenica hepsi ovdje glasi hepisi (u drugom rukopisu heppisi). Upitna rije hani ima oblik hane.26 Oblici gerunda u ovome tekstu glase: ezberleyp, ezberlemeyp, tmeyince, olmaynca, varnca, bakarken, katlanurken. Postpozicije i kvazipostpozicije su: aadan (>aadan), beriden, geride, gre, ile (gzile kalbile kulagla, neyle), ileri (>ileri), teden, togr, yukardan (>yukardan). Sintaktike osobenosti S gledita savremenoga turskog jezika neobina je u ovome tekstu esta inverzija u poretku reeninih konstituenata. Tako u sloenim reenicama zavisni dio zauzima mjesto iza glavnoga kao u primjerima: - Ben unutmm nin sora (>sonra) amamsun. (2a/3) posljedina reenica; - Ben Oa kulluk derm ziyade nice bu ana varnca kulluk tmiim. (11b/8) - poredbena reenica. Na drugom mjestu takoer jedna poredbena reenica ima oekivani poredak glavnoga i zavisnog dijela i glasi: Kendi evladn bildg gibi yle Allah bilmek gerekdr. (11a/ 12); - Her bir kelam her kaideye evirelm kolay grenlsn. (12b/5) namjerna reenica; - Allah vrr eger murad derse. (8a/1) Gayrs kadir deildr bir ey lakin eger Tar yardum derse. (8a/3) stedg vakitde pak kalbile iste, eger isterse kabul olsun. (9b/9) - pogodbene reenice. Kad se ovi primjeri turskih reenica uporede sa njihovim prijevodima na bosanski jezik, vidi se da bosanska reenica uvijek ima pravilan poredak svojih konstituenata, dok je red konstituenata u turskoj reenici obrnut - glavni dio reenice prethodi zavisnom. Moglo bi se rei kako je ovdje turska reenica pod utjecajem bosanske, to nije neoekivano s obzirom na to da nema nikakve sumnje kako je piscu
26 Kod Baeskije takoer kangi i hane (Filan, 1999 : 357., 340.), ali hepsi (isto, 343.).

23

ovoga teksta turski drugi jezik, a bosanski maternji. Meutim, pisac je ovdje iao od turskoga prema bosanskom jeziku - on je prvo pisao turski a potom bosanski tekst. U tom se sluaju namee zakljuak da je poredak reeninih konstituenata u naim primjerima upravo onakav kakav je on doista bio u bosanskom (i ire, rumelijskom) turskom. Drugim rijeima, ovaj obrnut poredak konstituenata u turskoj zavisnosloenoj reenici nije posljedica jednokratnoga utjecaju dotine bosanske reenice na tursku nego je to sintaktiko obiljeje turskoga jezika u Bosni, i u Rumeliji, koje se ogleda u rasporedu reeninih konstituenata pod opim utjecajem lokalnoga (odnosno lokalnih) jezika.27 Stoga i ove primjere nije dovoljno posmatrati izolirano s gledita samo jednoga (naega) teksta kao rezultat konkretnoga utjecaja jedne bosanske reenice na njen turski ekvivalent. Treba spomenuti da u tekstu ima i nekoliko turskih pogodbenih reenica sa pravilnim poretkom glavnoga i zavisnoga dijela. To su primjeri: Eger Tar seni hfz derse saa kimse bir ey demez. (10a/5-6) Eger grenmek isterse yazlan ve okunan pek ezberleye. (12b/1) Zanimljivo je da se u prijevodu ovih primjera na bosanski jezik na prvom mjestu nalazi zavisni reenini dio, kao i u turskom tekstu, s tim to ovaj red konstituenata u bosanskom tekstu ne naruava sintaktike pravilnosti bosanskoga jezika. U navedenim primjerima zavisnosloenih reenica uoava se upotreba upitnih zamjenica nin (zato) i nice (kako) u funkciji veznika, prvoga u znaenju veznika poto, zato to, a drugoga u znaenju veznika kao to.28 (Ben unutmm nin sora (>sonra) amamsun. (2a/3) Ben Oa kulluk derm ziyade nice bu ana varnca kulluk tmiim. (11b/8). U namjernoj reenici pak (Her bir kelam her kaideye evirelm kolay grenlsn.) vidi se odsustvo pokazatelja subordinacije diye koji se oekuje na kraju reenice. U primjeru kang kaideye gelr oa gre syle upitna zamjenica kang upotrijebljena je u znaenju odnosne, a gl. je oblik umjesto u kondicionalu doao u indikativu, oigledno po modelu bosanske reenice. Ipak, ova se pojava ne moe uzeti kao obiljeje naega teksta budui da je kondicional u slinim primjerima na vie mjesta naznaen: baa her ne gelrse, benden her ne derse, biz her ne ilersek, her ne zeman isterse, kim yle Allah bilse, nice isterse der i drugi.
27 O inverziji glavne i zavisne reenice kao autentinom obiljeju bosanskog turskog govori i auevi. (1991: 392.). 28 Primjere ovakve upotrebe upitnih zamjenica v. i u: auevi, 1991: 392.

24

Odstupanja u poretku rijei u turskoj reenici dosta se esto ogledaju u smijetanju priloke odredbe na kraj reenice, iza predikata, kao u sljedeim primjerima: nice delm imdi, Allahdan korkmaldur daima; o i vcuda gelr kolay; ol kimse geride kalmaz bir zeman; ben oa kulluk derm ziyade. Ova se pojava vidi ne samo kod jednostavnih priloga nego i kod proirenih adverbijala u primjerima benm nekadar ilerm vardur sen syledgden mada, bunda onsuz da olabilr aula gibi, te kod gerunda u primjerima ackdum katlanurken, susadum bakarken, yohsa biz ne kadir iz tma O bir ey vrma murad tmiyince. I druge su glagolske dopune i dodaci, osim prilokih odredbi, mjestimino izmjetene na kraj reenice. U sljedeim je to primjerima direktni objekat: kimse bozamaz gitmegi, ben Tardan umarum herey, kaan birey dilerse tma, dogdug birle bilr beslema, a u jednom primjeru objekat u dativu: ne poturlar dmesnler bize. U primjeru ezberlemeyp aklna gelemez her kelam na kraj reenice izmjeten je subjekat her kelam, a u primjeru bir szi ddgide bunda yazlan atributska sintagma bunda yazlan izmjetena je na kraj proirenoga adverbijala kojemu pripada. Mjestimino je u kratkim reenicama predikat zauzeo mjesto na poetku, to je takoer neuobiajen poredak elemenata za tursku reenicu, osim onda kad je on stilski markiran to ovdje nije sluaj, narimjer: gdr halk cem tma, tagldlar hepisi, te u sredini kratke reenice u primjerima benm yokdur suum, o eye dr ola to je takoer za predikat nepredvieno mjesto u turskoj reenici.29 Sa stanovita savremenoga jezika zanimljivi su oblici gl. imenice na -me. Ona se na jednom mjestu javlja sa posvojnim sufiksom za 3. l. j. Onu bilmesi i cijela konstrukcija glasi kao i u savremenom jeziku. No na svim je drugim mjestima glagolska imenica na -me napisana mim + elif, to sugerira itanje -ma. Dok u primjeru gdr halk cem tma ona ima funkciju subjekta, u veini drugih primjera gl. imenica na -me je u funkciji objekta: kaan birey dilerse tma, o bir ey vrma murad tmeyince, dogdug birle bilr beslema, sylema bilenler. U ovim primjerima nije naznaen sufiks akuzativa iako se on esto vidi na odgovarajuem mjestu u tekstu, na primjer: bunlar bitreyim, senu ini bitirrm, kimse bozamaz gitmegi, o her eyi bilr, Allah bilse, ol
29 Ovu je osobenost bosanskog turskog registrirao i auevi, 1991: 391.

25

cmlemzi besleyor. Glagolska imenica na -me ima oblik -ma i kad je u funkciji dopune glagola enmek i pridjeva kadir koja, inae, dolazi u dativu. I tada ne nosi sufiks padea dativa: her yere varma eniyor, yohsa biz ne kadir iz tma, kimse komama kadir deildr. U vezi sa upotrebom gl. imenice na -me u ovim primjerima treba imati u vidu osobenost bosanskoga turskog na koju je auevi skrenuo panju. Ona se ogleda u upotrebi gl. imenice na -me u velariziranom obliku (-ma) na mjestu gdje u bosanskom jeziku stoji infinitiv ili supin, pa se ovim moe obrazloiti i njena indeklinabilnost u navedenim primjerima. (auevi, 1991: 392., napomena 36). Primjer koji sam navela na poetku (onun bilmesi) potvruje da u bosanskom turskom gl. imenica na -me u genitivnoj konstrukciji ima pravilan oblik, no kad se ona nae u spomenutom poloaju u reenici (tamo gdje u bosanskoj reenici dolazi infinitiv ili supin) dobiva velarizirani oblik i postaje indeklinabilna. Da je gl. imenica na -me esto zastupljena u bosanskom turskom, to je takoer konstatirao auevi na navedenom mjestu, moe potvrditi na primjer her kim grenma isterse gdje je trebala doi gl. imenica na -mek. Ipak, zanimljivo je uoiti da se u ovome tekstu kao dopuna turskoga glagola istemek (htjeti, eljeti) susree i gl. imenica na -mek: eger grenmek isterse. Sasvim je sigurno da je po istome modelu pisac ove knjiice-rjenika sainio i reenicu dahi cennete girmek dilerse u kojoj je glagol dilemek (eljeti) dobio kao dopunu gl. imenicu na -mek u apsolutnom padeu umjesto u akuzativu. Sufiks padea akuzativa u ovome je tekstu izostavljen jo na nekim mjestima, osim onih koja sam navela u vezi sa upotrebom glagolske imenice na -me: ben Tardan umarum her ey, kaan bir ey dilerse tma, O bir ey vrma murad tmeyince. Treba primijetiti da su u svim ovim primjerima u funkciji objekta neodreene zamjenice bir ey i her ey.30 Takoer se u primjeru Ondan biyk yardumc nerede bulaym izostavljanje sufiksa za akuzativ na imenici yardumc moe protumaiti neodreenou ove imenice; ovdje, zapravo, nedostaje jedno bir u funkciji neodreenoga lana ispred imenice yardumc. Tei sluaj izostavljanja sufiksa za akuzativ je u naprijed navedenom primjeru dahi cennete girmek dilerse, te na dva mjesta kod participa na -en: eger
30 U tekstu prolazi i jedan primjer O her eyi bilr. Upuujem na uporedbu ovih primjera sa onima na koje skree panju auevi (2000: 161) u katolikim tekstovima na turskom jeziku.

26

grenmek isterse yazlan ve okunan pek ezberleye i bunda yazlan yukardan aadan fikr eyle. Sufiks za dativ izostavljen je u primjeru Her nere (umjesto her nereye) gli isterse,31 te u primjeru gayrs kadir deldr bir ey gdje je trebao doi na zamjenici u funkciji dopune pridjeva kadir. Kad se ovaj poslednji primjer uporedi sa drugim, o her eye kadirdr vrma, sudei po prijevodu na bosanski jezik (On je viristan s(i)vaemu dat), ovdje dativ ne stavlja zamjenicu her ey u funkciju dopune pridjeva kadir nego glagola vermek. Sufiks za pade genitiv izostavljen je samo u jednom primjeru sen syledg (2a/7), pa se ovo moe smatrati omakom s obzirom na to da je genitiv redovno naznaen, ak u istoj sintagmi u neposrednoj blizini navedenoga primjera (sen syledgden maada, 2a/9). Neke osobitosti u leksici Kad se leksika ovoga teksta uporedi sa stanjem u savremenom turskom jeziku uoava se da je ovdje glagol etmek esto upotrijebljen u znaenju glagola yapmak. Glagol evetlemek (2b/1) ili ivitlemek, kako stoji u rukopisu R-7695, ne biljee rienici savremenoga turskog jezika no zabiljeen je kod Zenkera u oba oblika (evetlemek i ivetlemek) i uz upuivanje na glagol ivmek daje se njegovo znaenje uriti, hitati. Za predikat dorudurum (ispravit u) u primjeru neyle olursa dogrudurum (18b/8) moe se rekonstrinfinitiv u obliku dogrudurmak za koji ne nalazimo potvrdu ni u savremenom turskom jeziku ni u rjenicima osmanskoga jezika.32 Glagol katlanmak ovdje je upotrijebljen u znaenju ekati, kako stoji u prijevodu primjera na bosanski jezik (18b/4). Ovaj glagol u savremenom jeziku ima znaenje izdrati, podnositi, dok Zenker kao poslednje znaenje gl. katlanmak biljei ekati. Kako turski tekst u ovoj knjiici prati njegov prijevod na bosanski jezik, zanimljivo je primijetiti jo neke osobenosti u vezi sa leksikom. Nije neoekivano, ali je vrijedno spomenuti da su neke turske rijei u dijelu teksta na bosanskom jeziku prevedene turcizmima, naravno u
31 Indeklinabilan oblik upitne zamjenice nere utvrdio je i auevi u primjeru Nere istersn itma? (1991: 391). 32 Na ovome je mjestu mogao stajati glagol dorultmak, faktitiv-kauzativ od gl. dorulmak ili pak dorutmak (Zenker).

27

onom obliku u kojem su se koristili u bosanskom jeziku. Tako se ovdje turski glagol ezberlemek prijevodi turcizmom ezberlejisati (nauiti napamet), imenica hazine u prevodu na bosanski glasi hazna (riznica), a imenica kaide glasi kajda (ovdje, pravilo). Pridjev kabul preveden je istim oblikom - kabul (uslian), kako i jeste poznat u naem jeziku. Glagol murad tmek takoer je mjestimino preveden glagolom murad uinit, ali i glagolom htjeti (murad = elja). Jo je pridjev honud preveden turcizmom kail (ovdje, zadovoljan). S druge pak strane imenica musliman prevodi se kao turin i muslimanluk kao turkovanje. Sasvim je sigurno da ovdje imenice turin i turkovanje u tekstu na bosanskom jeziku oznaavaju pripadnost islamu. Najzad, u ovome kratkom tekstu prolaze i dva frazeologizma, i oba su na na jezik prevedena takoer frazeologizmima. Jedan glasi ayak altnda kalmak a njegov prijevod na na je jezik ostati pod nogama (12a/ 3).33 Drugi je frazeologizam zerinde kalmak a njegov je prijevod ostati na nekome (18b/8).34 Prilog - Transkripcija teksta35 2a

Saa syledgm olur m? Ne sylemisn?

(o)to sam ti govorijo hoel bit? (o)to si govorijo?

Ben unutmm nin sora36 amamsun.

Ja sam zaboravijo jer nisi poslije napomenuo.
33 Ovaj turski frazeologizam ima ovjeru u: Aksoy, 493. Bosanski je kod Mateia zabiljeen u obliku biti (komu) pod nogama i u znaenju biti komu potinjen, biti pobijeen (od koga), (s. 382). Isti je na frazeologizam registrirao i Tanovi (s. 140). 34 I drugi turski frazeologizam ima ovjeru u Aksoy s tim to autor upuuje na njegov frekventniji oblik stnde kalmak (s. 924). Iako za bosanski oblik nisam nala ovjeru ni kod Mateia ni kod Tanovia, za to je, uostalom, razlog mogao biti korpus na kojem su ovi autori radili, moe se rei da je on i danas dobro poznat u razgovornom bosanskom jeziku. 35 Kako je ovo kratak tekst na turskom jeziku sa prijevodom na bosanski koji neposredno slijedi svaku tursku reenicu iz tehnikih sam se razloga u transkripciji odluila za savremenu tursku latinicu, bez oznake karakteristinih arapskih konsonantskih grafija. to se tie biljeenj u tekstu na bosanskom jeziku, smatrala sam da treba ukazati na mjesta gdje je uveden lani vokal ispred ili izmeu suglasnika inicijalne grupe, s obzirom na to da se ova pojava tumai kao utjecaj arapske ortografije i uzusa osmanskoga jezika. (O ovome v. Jankovi, s. 17). Takve sam vokale biljeila u zagradi. 36 Odnosno sora.

28

Kyas tdm, unutmamsun. Benm gayr kasavetm

M(i)lidoh nisi zaboravijo. U mene je d(u)ruga b(i)riga

okdur. Benm ne hacetm sen syledg. Benm

puno. (o)to ja hajem (o)to si ti govorijo. Koliko

nekadar ilerm vardur sen syledgden maada.

u mene ima poslova osim (o)to si ti govorijo.

Bunlar bitreyim sora sen iini bitrrm.

Da ove opremim pak u37 t(o)voj poso opremit. 2b

Evetleme hep olur, senden yle szler

Ne hiti, s(e)ve e bit, ottebe38 e taka ri do.

gelr. Ben ummazdum, ben evetlemezdm baa sklet

Ja se ne bi nadao, ja ne bi hitijo da meni nije

olmasa. Ka yerden baa skletdr, o teden

prisika. Iskoliko je mista meni prisika, oni ottuda39

bu beriden, herkes kendi eyni isteyor.

a ovi odovud s(i)vak s(o)voga ie.40

Her tarafdan mektublar geliyor, ok yerlere

Sa svake s(e)trane k(i)njige41 dohode, na puno mista

agryorlar. Olabilr, her nere42 gli

zovu. More bit kud god mu s(i)rce 3a

isterse kimse bozamaz gitmegi, isterse gitsn

ie, ne more nitko (i)smest oti, ako e nek ide.

Bunda onsuz da olabilr aula gibi.

37 Napisano spojeno pakku s tim to je prvi fonem k napisan grafijom kaf a drugi grafijom kef, kako sam u analizi ve spomenula. 38 Odnosno od tebe. 39 Napisane su dvije grafije /t/ jedna bez vokala (sa naznaenim sukunom), druga sa vokalom o (grafija /v/ + dama. 40 Odnosno svako svoje trai. 41 Odnosno pisma, pozivi. 42 Odnosno nereye.

29

Ovde i brez njega more bit kao i njim.

O da bize gerek olur, sume gitmez, bir eye harc Ijono43 e nam valat,44 nee zaludo oti, u to god e se olunur. Sizden istedgmz hane o ey? utratit. (o)to smo od vas iskali kamo ono? Getrdnz mi? Getrdiysez gster, hepisi Donesoste li? Ako ste donili ukaite neka s(i)vi grsnler. Nereden getrlmi grlsn. vide. Odkud se donilo nek se vidi. 3b Halk dezildi. Bir yere cem oldlar. Btn Ljudi se iskupie. Na jedno se misto iskupie. Dok se cem olmaynca. Halk dezildidi.45 Gdr halk cem tma.46 s(e)ve ne sabere. Bijahu se ljudi iskupili. Muno je ljude sabrat. Tagldlar hepisi yaluuz kalduk. Ne yapalum,
Razidoe se s(i)vi, ostasmo sami. (o)to emo init,

nice delm47 imdi? gvde, ba,

kako emo sad init? tijelo, g(a)lava,

gz, kulak, boyun, bogaz, ggs oko, uho, v(a)rat, g(i)rlo p(i)rsa
(Naredne stranice su rije za rije na tuskom pa onda na bosanskom jeziku). 8a

Allahdan isteye. Od Boga isi. Allah vrr Bog e dat eger murad derse. ako hotijo bude. Ondan istemeli. Od Njega vala48 iskat.
43 Odnosno i ono. 44 Odnosno valjat, trebati. 45 Kod pluskvamperfekta na -diydi pitanje je da li je izgovor -diydi ili pak -didi. S obzirom na to da pisac nije napisao sukun, koji inae redovno koristi kao grafiko sredstvo na konsonatima bez vokala, uzimam oblik -didi. Pisanje ovoga oblika provjerila sam u dijelu knjiice gdje se nalaze konjugacije. I ovdje nije zabiljeen sukun, pa bi se oblik pluskvamperfekta itao grendidk, grendidnz. 46 Odnosno etmek. 47 Odnosno yapalm. 48 Odnosno valja, treba.

30

8b

Baa her ne gelrse (o)to god dojde na glavu49 gayrsndan bilmemeli. odrugoga50 ne valja z(i)nat. Gayrs kadir deildr bir ey51 D(u)rugi nije nita viristan lakin eger Tar yardum derse. ve ako Bog pomoe. Zira Onu kuvveti okdur. Jer je Njegova jaina puno. Kimsede okadar olmaz. Ne more ni u koga onoliko bit. Her ne dilerse kadirdr. (o)to god hoe, more. Nice isterse der.52 Kako hoe aako53 e uinit. O her eyi bilr, on s(i)vato z(i)na, hem grr. hem vidi. Bizcleyin bilmez deildr nije kano mi da ne zna, sanma ne mli.54
(Ovdje je sa strane vjetijim rukopisom napisano Innellahe amiul-munafikin vel-kafirin fi ehenneme emian sa naznakom da je ajet.) 9a

Gerek bile doisto55 z(i)naj Allah birdr Bog je jedan Gayr yokdur. D(u)rugoga nejma. yle inana. Tako viruj. Kim yle Allah bilse Ko tako Boga z(i)nade mslmandur. turin je. Allahu ortag yokdur U Boga nejma ortaka nikakva. bir asl. Ogl kz yokdur. Sina ni keri. Yemez imez. Ne jede ne pije. Uyumaz. Ne spava. Her yerde hazirdr. S(e)vagdi je gotov.56 Allahu Teala bizm imzi grr, Gosodin Bog na poso vidi biz her ne ilersek. mi (o)to god radimo.
49 Na glavu je napisano spojeno, pa je inicijalna suglasnika skupina razdvojena na dva sloga nag-la-vu. Stoga u ovome primjeru nema pomonoga vokala koji bi razbio suglasniki skupinu gl a koji inae nalazimo u ovakvoj poziciji. 50 odrugoga je napisano spojeno sa jednom grafijom d umjesto od drugoga. 51 Odnosno: bir ey yapmaya. 52 Odnosno yapar. 53 U ovome bosanskom primjeri (aako>onako) zanimljivo je uoiti da je fonem n napisan grafijom . 54 Odnosno nemoj tako misliti. 55 Odnosno doista. 56 gotov u znaenju prisutan.

31

Dahi fikr tdgmz57 hep bilr. Jo (o)to god pomislimo z(i)na. Onu bilmesi kalbile deildr. Njegovo z(i)nanje s(i)rcem nije. Grdgi gzile deildr. (o)to vidi oima nije da vidi. itdgi kulagla iitmez. (o)to uje uima ne uje.
9b

Bir kimse bir kimseye kulagna fsldasa Da tko komu na uho priape ol kimse iitmese da oni ovik ne uje Tar Bog iidr. uje. Kaan bir ey dilerse tma58 Kad (o)to hoe uinit kimse komama kadir deildr. nitko nije viristan ubranit. Bir ey murad tdikde Kad (o)to murad uini59 o zaman onda o eye dr ola, onomu ree budi, olur. ono bude. yle byk kuvveti vardur. Tako ima golemu jainu. Ol ulu Allahdan ok isteye. Od onoga Boga puno isi. Her ne zeman isterse Kad god ie umiz ol. uzdaj se. stedg vakitde Kad ise pak kalbile iste60 eger isterse kabul olsun. ako hoe da ti je kabul.61 Bir zeman dilinden giderme. Nikad s(i) jezika ne jamivaj. 10a Togr yol yle bulursun. Tako e na p(e)ravi put. Tar seni beladan saklar. Bog e te od belaja uvarovat (?). Her i kolay olur. S(i)vaki e ti poso lasno bit. Bir ey saa g olmaz. Nito62 ti nee muno bit. Eger Tar seni hfz derse Ako te Bog uspazi saa kimse bir ey demez.63 ne more ti nitko nita uinit. Tardan korkan kimse Ko se Boga boji eydr. dobro je.
57 Odnosno fikr tdgmzi. 58 Etmeyi odnosno yapmay. 59 Odnosno hoe. 60 Ovdje je sa strane vjetijim rukopisom dopisano: istim s(i)rcem isi, to je prijevod ove turske reenice. 61 Ovdje je vjetijim rukopisom dopisano bude. 62 Odnosno nita. 63 Odnosno yapamaz.

32

Gayr kimseden korkmaz D(u)rugoga se ne boji, alaya. razumi. Allahdan korkmaldur daima. Od Boga se vala64 bojat (i)sve udalj.65 Ol cmlemzi besleyor. On nas (i)sviju h(a)rani. Yohsa biz ne kadir iz tma66 Ja67 mi (i)to smo virisni uinit O bir ey vrma68 murad tmiyince. dok on (i)ta murad ne uini dat.
10b

Ben Tardan umarum her ey. Ja se od Boga uzdam s(i)vato. Ben Ondan umiz kesmem. Ja od Njega neu uzdanja otsi. Ondan bijk yardumc nerde69 bulaym. Od Njega di u na veega pomonika. Cmlemzi ol yaratmdur. (i)Sviju nas je On (i)st(o)vorijo. Ceyi nesnelere rzk vriyor. (i)Svemu h(a)ranu daje. Gc yeter. More. Hazinede bir zeman dkenmez. U hazni nee nikad nestat. Allah adun her kim aarsa Boije ime ko god pomene Her ey ide amak gerek. u svakomu dobru poslu valja pomenut. O i vcuda gelr kolay. oni e poso lasno za rukom do. O kimi ileri70 ekerse Koga on naprid potegne ol kimse geride kalmaz bir zeman oni71 nee natragu ostat nikad. O her eye kadirdr vrma.72 On je viristan s(i)vaemu dat.
11a

Her kim neye mustahik ise Ko god je emu dostojan neye mustahik deil ise emu nije dostojan i to e neyler Tar aa on vrr mi? Bog hoe li nemu ono dat? Kime ne lazum ise o bilur. Komu (o)to vala on z()na.
64 Odnosno valja, treba. 65 Odnosno uvijek. 66 Odnosno etmeye, odnosno yapmaya. 67 Odnosno a (mi ta smo...). 68 Odnosno vermeyi. 69 Odnosno nerede. 70 Odnosno ileri. 71 Odnosno ta osoba. 72 Odnosno vermeye.

33

Her eyde Allaha snmaldur. U svaemu se vala Bogu p(i)riporuit. Ve onu zerine dayanmak gerek. I na Nega se vala naslonat. Eger isterse i i olsun, Ako hee da ti je poso poslom, dahi cennete girmek dilerse, jo ako hoe uni u dennet, Allahu birlginde ek eyleme. u Boijedinstvo73 ne dvoumi. Sdkyla iman getre Istinito virovane donesi Allaha. Bogu. Mslmanlukda ek eylemek olmaz. U turkovanu ne more bit dvoumit. Kendi evladn bildg gibi yle Allah bilmek gerekdr.
11b Kako s(o)voj porod z()na onako vala Boga z()nat, bile, z()naj.

Bir zeman glinden karma, Nikad iz s(i)rca ne vadi, fikir eyle misli, Allahu ne asldur fikr eyle kakav je yzi, kudreti misli. Daha karnnda74 uag diri dutar. U materinu trbuhu dite ivo d(i)ri. Dogdug birle bilr beslenma75 kako se76 umije se h(a)ranit. Hak Teala ne kudretli padiahdur. Gospodin Bog velei (?) je vir(i)stan
car.
77

Gkleri direksuz nice o.78 Ko bi anako mogo uinit kao On. Ben Oa kulluk derm ziyade Ja u nemu robovat vema nice bu ana varnca kulluk tmiim. kako sam do sad robovo. Gayrsna kulluk tmem. D(u)rugomu robovat neu. Onu emrine muti olmm. Negovoj zapovijedi pridao sam se. Benden her ne derse honudm Od mene (o)to god uini kailsam.
12a

Ve bundan sora inaallah Tre renelm.

Poslije ovoga ako Bog da da turski uimo,

ayak altnda kalmayalum, Tre bilenden utanmayalum.

73 Odnosno Boije jedinstvo. 74 Treba: Aa karnnda. 75 Odnosno beslenmeyi. 76 Ovdje nedostaje rije rodi - kako se rodi. 77 v(i)ristan car je napisano sa strane u produetku reda kojemu pripada. 78 Ova je reenica na turskom nepotpuna (Kako On nebesa bez stubova...)

34

da pod nogam79 ne ostajemo, ko tursi80 z(i)na da ga se ne sdidimo.81

Sylema82 bilenler syledklerinde bilelm ne syleorlar.83

Koji umiju govorit, kad govore da znamo (o)to govore.

Dilsuz gibi oturmayalum, ne poturlar dmesnler bize.

Kao brez jezika da ne sidimo, vala, ti su poturice nek nam ne reku.

Bunlar da Tre bilr dsnler. yle olup hazz derz.

Ijovi84 turski z(e)naju nek reku. Tako budev d(i)rago e nam bit.

Tre bilmeyen sgr gibidr, her yere varma85 eniyor

Ko turski ne zna kao govere86 je, s(i)vakud i uvodi se. (?) 12b

Eger grenmek isterse yazlan ve okunan pek ezberleye.

Ako hoe nauit (o)to se napisalo ijui dobro.

Oku yaz peke al Da ne bude (i)zloest

ui pii dobro radi. olmayasn nekbet ve yaramaz.

Her bir kelam her kaideye evirelm kolay grenlsn.

S(i)vaku ri na svaku kajdu da okreemo nek se lasno naui.

Sz szi asun, bir sz on sz asun.

Nek ri ri otvora, nek jedna ri deset rii otvori.

Eger ey bakacak olursa yle saa alur fikr dp

Ako dobro uzg(e)leda, tako e ti se otvorat misli vie.

Bir szi ddginde87 bunda yazlan yukardan aadan88 fikr eyle.

Kad ree jednu ri ovde (o)to se upisalo ozdol ozgor misli.

79 Odnosno nogama. 80 Odnosno turski. 81 Odnosno stidimo. 82 Odnosno sylemeyi, tanije konumayi. 83 Odnosno syleyorlar. 84 Odnosno i ovi. 85 Odnosno varmaya. 86 Odnosno govee. 87 Odnosno sylediinde. 88 Odnosno yukardan aadan.

35

13a

Kang kaideye gelr oa gre syle amma ezberleyp ibtida. Na koju e kajdu do p(e)rama onim govori ama ezberlejsav89 napre.90 Ezberlemeyp aklna gelemez her kelam, heman ezberlemelidr.
Neezberlejsav91 ne more do s(i)vaka ri na pamet, heman vala92 ezberlejsat.

Beni dilersen byle eyleye, sora piman olmazsun. Ako mene uti, evako uini, nee se poslije kajat. Kolay Tre ogrenrsn her ne istersun. Lasno e turski nauit (o)to god hoe. Her kim grenma93 isterse gice gndz bun okusun. Ko god hoe nauit dan no nek ovo ui. Ne ogrenmisn, ne kadar ogrenmisn, ogrenmiim.
(o)to si nauijo, koliko si nauijo, nauijo sam. 18b

ok kimse yetiememidr. Puno ji94 nije prispilo. Yetisn, ge yetisn, erken gelmi olsa bulurdu. Nek prispije. Nek docne prispije. Da bude rano doao, naao bi. Ge kalkmsun. Ackdum katlanurken. Susadum bakarken. Docne si ustao. Ogladnih ekajui. Oednih gledajui. Ben amazdum, on utandrmazdum. Sen beni utandrdu, ben da Ja ne bi pominao, nega95 ne bi zastiivao. Ti mene zastidi i ja unutmam. Neyle olursa dogrudurum.96 zerimde kalmaz.
neu zaboravit. ijem bude ispraviu.97 Nee na meni ostat.
89 Odnosno nauivi napamet. 90 Ova se rije moe proitati samo na navedeni nain ili moda napreh. 91 Odnosno ne naui li se napamet. 92 Odnosno valja. 93 Odnosno grenmek. 94 Odnosno ih. 95 Odnosno njega. 96 Odnosno dorulturum. 97 Odnosno ispraviu neim (na neki nain).

36

20a

Ditreyor. Neden ditreyor? Korddan. mekden.

D(i)re. Odata d(i)re. Od straha. Od zime.

Yeter mi o yohsa yetmez?

Hoe li ono dosta bit il nee bit?

Eger yetmezse sen sul olursun. Benm yokdur suum, ben bilmem.
Ako dosta ne bude ti e bit k(i)riv. Nejma moje k(i)rivice, ja ne znam

nekadar lazimdr? Kime bezer? Yzinde saa bezer gezide baa bezer.
kolko vala.98 Na koga nalikuje? U obrazu na te nalikuje u hodu na me nalikuje. Umjesto zakljuka U ovome prilogu se razmatraju jezine osobenosti jednoga i obimom i sadrajem skromnoga teksta na turskom jeziku koji se nalazi u takoer i obimom i sadrajem skromnom tursko-bosanskom rjeniku za koji se pretpostavlja da je napisan u 19. stoljeu a pohranjen je u Gazi Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu. S obzirom na odreene potekoe u rjeavanju nekih jezinih osobenosti u turskim tekstovima pisanim arapskim pismom, posebno onih koje se odnose na fonetsko-fonoloka pitanja, pa prema tome i nemogunost da se ukae na sve osobenosti koje jezina analiza teksta podrazumijeva, ovu rije ne nazivam zakljunom ona je umjesto zakljuka. Jedan od razloga koji me naveo da ovaj rukopis od samo nekoliko listova predstavim u ovome prilogu jeste taj to tekst cijeli nosi sva obiljeja sredine u kojoj je nastao. I kad se ostavi po strani najoiglednije od tih obiljeja - tekst na bosanskome jeziku koji je ovdje prijevod turskoga teksta to mu prethodi - lokalna su obiljeja jasno uoljiva i u turskome tekstu. Ona se ogledaju u karakteristinoj grafiji, u nekim fonetskim promjenama, jo vie u sintaktikim osobenostima i jednim dijelom u leksikim. Ovo, pak daje vanost naem tekstu kao pisanom svjedoanstvu o turskom jeziku koji se uio u Bosni. Jezine (i grafine) osobenosti koje sam zapaala u ovome tekstu uporeivala sam sa onima ve poznatim
98 Odnosno valja, treba.

37

o bosanskom turskom. Ovo je uporeivanje pokazalo da razmatrani tekst sadri mnoge ope osobenosti onoga turskog jezika koji se naziva bosanskim turskim, dok je pojava spontanoga biljeenja ili, pak, jednokratnoga utjecaja konkretne bosanske jezine jedinice na njen prijevodni ekvivalent u turskom jeziku sporadina u odnosu na navedenu karakteristiku naega teksta. Ponekad nas i odabir nekoga sporednog rukopisa iz jedne zbirke moe odvesti u sasvim neoekivanom pravcu i otkriti nam poneto o prolim vremenima. Kad se naemo pred takvom situacijom, ona kao da nas jo jednom podsjeti na vrijednost pisane rijei. Nama preostaje samo da je itamo. I da u njoj naemo svjedoanstva o prolosti, odnosno o nama samima

LITERATURA Adamovi, M., O poreklu srpskohrvatskih osmanizama, Junoslovenski filolog, 30/1-2, Beograd, 1973., s. 229-236. Aksoy, . A., Deyimler Szl, TDK Yaynlar, Ankara, 1978. auevi E., Da li su u staroosmanskom jeziku postojale dvije paradigme optativne forme na -(y)a-(y)e?, Prilozi za orijentalnu filologiju, Orijentalni institut u Sarajevu, 37/1987, vol. 37, Sarajevo, 1988, s. 73-89. auevi, E., Bosanski turski i njegova autentina obiljeja, Prilozi za orijentalnu filologiju, Orijentalni institut u Sarajevu, 41/1991, vol. 41, Sarajevo, 1991., s. 385-394. auevi, E., Das Trkische des Josip Dragomanovi, Materialia Turcica, Band 17, 1996., s. 119-141. auevi, E., Tri katolika teksta na turskome jeziku iz Bosne i Hercegovine, Trava od srca - Hrvatske Indije, Sekcija za orijentalistiku Hrvatskoga filolokog drutva i Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, 2000., s. 145-190. Filan, K., Baeski evki Molla Mustafa Ruz-name Metin - Szlk nceleme, Baslmam Doktora Tezi, Ankara niversitesi, Ankara, 1999. Filan, K., Osro grafske karakteristike Ljetopisa Mula Mustafe Baeskije, Prilozi za orijentalnu filologiju, Orijentalni institut u Sarajevu, 49/1999., Vol. 49, Sarajevo, 2000., s. 19-43. 38

Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu, (1420/2000) Katalog arapskih, turskh, perzijskih i bosanskih rukopisa, Svezak sedmi, (obradili: Haso Popara, Zejnil Faji), London-Sarajevo. Jankovi, S., Ortografsko usavravanje nae arabice u tampanim tekstovima (Uticaj ideja Vuka Karadia), Prilozi za orijentalnu filologiju, Orijentalni institut u Sarajevu, 38/1988., vol. 38, Sarajevo, 1989., s. 940. Matei, J., Frazeoloki rjenik hrvatskoga ili srpskog jezika, Zagreb, 1982. Mollova, M., Syntaxe de lancien Turc en Bosnie, Prilozi za orijentalnu filologiju, Orijentalni institut u Sarajevu, 37/1987, vol. 37, Sarajevo, 1987., s. 9-72. Nmeth, G., Zur Einleitungen der trkischen Mundarten Bulgariens, Bulgarische Akademie der Vissenschaften, Sofia, 1956. Nmeth, J., Die trkische Sprache in Ungarn im siebzenten Jahrhundert, Akademia Kiado Budapest, 1970. kalji, A., Turcizmi u srpskohrvatskom-hrvatskosrpskom jeziku, Sarajevo, 1985. Tanovi, I., Frazeologija bosanskoga jezika, Sarajevo, 2000. Zenker, J. T., Dictionnaire Turc-Arabe-Persan, Leipzig, 1866.

About one sporadic work on Turkish and Bosnian language

This work discusses the linguistic characteristics of the one modest text on Turkish language which, is by scope and content a small Turkish-Bosnian dictionary. This dictionary was written in the 19th century and is kept in the Gazi Husrev-bey Library in Sarajevo. Some difficulties in solving the linguistic characteristics in the Turkish text, (which was written in Arabic script), particularly those which deal with phoneticphonological issues, resulted in almost impossible position to point out all the characteristic which linguistic analysis mean. Therefore, the words on these pages should not be considered as conclusion but rather remarks instead of conclusion.

39

One reason which leads me to present this work, that consists out of only a few pages, is in fact that the whole work has the characteristics of the environment from where it originated. The most obvious characteristic is that - the work is in Bosnian language, which has been translated from the preceding Turkish text. Local characteristics could be clearly seen in Turkish text as well. That is reflected in a specific graphic representation, in same phonetic changes, and even more in syntaxical and one part of the lexical characteristics. These characteristics, in fact, gave an importance to this text as a written evidence which proves that the Turkish language was studied in Bosnia. Linguistic (and graphic) characteristics, which have been noticed in this text, were compared with another, already known Turkish language in Bosnia. This comparison has shown that the examined text possesses much more specific characteristic of Turkish language which we call Bosnian-Turkish. Sometimes the selection of one work from a collection of many can lead us to completely different unexpected ways and uncover to us something from the bygone times. When we face such a situation, it reminds us once again about worthiness of written word. It was left to us just to read it. And inside it to find sign of past times, about ourselves.

40

Azra Gado-Kasumovi O SIDILIMA U GAZI HUSREV-BEGOVOJ BIBLIOTECI

Gazi Husrev-begova biblioteka nedvojbeno je ostala kao najznaajniji uvar historijske i kulturne grae vezane za osmanski period bosanske historije. Meu tom raznovrsnom graom nalazi se i zbirka sidila sarajevskog erijatskog suda. U popisu iz Spomenice Gazi Husrev-begove etiristogodinjice iz 1932. godine stoji da se u biblioteci nalaze 84 sidila sarajevskog erijatskog suda i jedan mostarski pod brojem 5. Ta graa nije raznovrsna u smislu u kojem je bila raznovrsna zbirka od 54 sidila u OIS. Ta zbirka je, kao to je poznato, izgorjela. U njoj su se nalazile sudske knjige, protokoli erijatskih sudova, po jedan ili vie primjeraka, raznih kadiluka u Bosni i Hercegovini iz XVII, XVIII i XXIX stoljea kao to su mostarski, jajaki, ljubuki, teanjski, zeniki, blagajski, travniki, fojniki, graaniki, prusaki, prijedorski, duvanjski.1 to se
1 V. opirnije H. abanovi, Turski diplomatiki izvori vezani za istoriju naih naroda, POF 1, Sarajevo, 1950., str. 129; Fehim D. Spaho: Arhiv Orijentalnog instituta u Sarajevu, POF XXV/1975. Sarajevo 1977. Zbirka sidila str. 48-49. Treba napomenuti da ipak nije sve izgorjelo i da su sauvani sljedei sidili koji se sada nalaze OIS: Sidil mostarskog kadije /br.4/ iz 1185.-1186. sa kasnijim dodacima iz 1187.-1201/, kadije Ahmed Seida, str. 53.; sidil ljubinjskog kadije /br. 19/ iz 1203.1204., kadija Abdulah i Nuri Mustafa; sidil visokog kadije /br. 67/ iz 1161.-1167., kadija Omer, str. 98.; sidil travnikog kadije /br. 30/ iz 1248.-1251./, kadija es-sejjid Ali Riza, str. 78.; fragmenti dvaju sidila mostarskog kadije /br. 2/ iz 1080.-1081. i 1144.-1145., str. 34., oteen; odlomci dva sidila mostarskog kadije/br. 3/ iz 1092.-1096.-1097. i 1177., kadija Zulfikar Hasan, kadija uri Alija, str. 74.; sidil mostarskog kadije /br. 7/ sa dva odlomka iz kadijskog sidila kasnijeg datuma iz 1244.1249., kadija Murteza-efendija, sin Aburrahima, str. 224+86. Hatida ar ima sauvan i rukopis prijevoda koji je sainila sidila teanjskog kadije iz 1746.g. koji je bio evidentiran u OIS pod brojem 21. Usto je sauvan i popis spahija bosanskog ejaleta iz 1244.-1245 /br. 68/; OIS je u okviru preuzimanja osmanske grae iz Akademije nauka preuzeo i sljedee sidile u prijevodu ili fotokopijama koji su zavedeni u knjigu inventara arhivskog materijala: Blagajski sidil /br.78/ iz 1183.-1202/1769.-1787., str. 125., prijevod; sidil nevesinjskog naiba /br. 81/ iz 1181.-1184/1767.1770., kopija iz JAZU, Zagreb, str. 165.; pljevaljski sidil sa drugim dokumentima /br. 80/, god. 1221.1223/1806.-1808., kopija Jazu, Zagreb; fragmenti stolakog sidila /br. 82/ iz 1248.-1249/1832.-1833., str. 16., kopija iz JAZU, Zagreb; sidil Sarajeva /br. 95/, 18 stoljee, prijevod; nevesinjski sidil /br. 107/, iz 1181.-1189/1767.-1775., prijevod; mostarski sidil /br.109/, iz 1143.-1146/1730.-1733., prijevod; blagajski sidil /br. 110/, iz 1114/1702., str. 128., regeste; sarajevski sidili /br. 125/, iz 17..i 18. stoljea, str. 164., kopije s filma br. 119.; visoki sidil /br. 135/, iz 1828.-1829., str. 27,

41

tie grae u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, ona ima znaaj stoga to posjeduje tri najstarija sidila iz 16. stoljea kao i stoga to posjeduje neprekinut niz sarajevskih sudskih protokola od 1762.-1852. godine. Time je obuhvaen cjelovito jedan period lokalne historije od druge polovice 18. do sredine 19-og stoljea. Ta injenica daje mogunost za obuhvatnija istraivanja u odnosu na grau koju pruaju fragmentarni sidili. Znaaj uvanja ovog materijala koji se odnosi na lokalnu historiju Bosne, najvie Sarajeva, sarajevske nahije jeste u tome to se kopije tih sidila nisu nalazile u Istanbulu kao to je sluaj sa raznim defterima koji su dosada bili uglavnom predmet interesiranja naih naunih radnika, a koji se odnose na sumarne popise Bosanskog sandaka.2 U Gazi Husrev-begovoj biblioteci postoji danas zbirka od 88 sidila. U Spomenici Gazi Husrev-begove etiristogodinjice uz navoenje godine i kadije registrirano je 85 sidila.3 U svom vrlo kratkom popisu Hazim abanovi je dodao i drugi najstariji sidil iz 964. i 965/1556.-1558. godine za koji kae da ga je Biblioteka dobila zaslugom Hamdije Kreevljakovia.4 Taj drugi najstariji sidil, ija je regesta izradio abanovi,5 nije bio registriran zajedno sa ostalim sidilima, nego se neregistriran uvao u trezoru Biblioteke. Sada je taj sidil registriran kao sidil 1a da bi pratio slijed registriranja po godinama starosti kako je u registraciji sidila objavljenoj u Spomenici navedeno. Smatramo da je potrebno, radi detaljnijeg uvida u stanje sauvanih sidila, ukazati i na jedan popis sarajevskih sidila bez datuma koji se nalazi u arhivskoj zbirci Gazi Husrevbegove biblioteke pod brojem A-993/TO a u kojemu je ubiljeeno 80 sidila. U ovom popisu se ne nalazi ubiljeen sidil 1 iz 959/1552.godine, ali se nalazi uveden kao sicil-i atik sidil spomenutog Fadil-paa-zadeta
regeste: teanjski sidil /br. 202/, 1751.-1781., str. 119.; teanjski sidil /br. 214/iz 1751.-1781., (uvezano u 42 knjige) prijevod; sidil Mula Mestvice Muhameda /br. 237/ iz 1800.-1848., prijevod; sidil zenikog naiba /br. 239/, iz 1828.-1838., 1763.-1764., br. 22 i 23, prijevod; sidil fojnikog naiba /br. 243/ iz 1249.-1258/1833.-1842., prijevod; graa iz ljubinjskog sidila /br. 11/, iz 1756., prijevod. 2 Poznato nam je do sada jedino to da se jedan sarajevski sidil nalazi u biblioteci Turskog historijskog drutva u Istanbulu(Nr. Y 514) iz 1693/94 i 1717./Prema H. abanovi, n.d. str. 131/ 3 V. Fehim Spaho, Gazi Husrev-begova knjinica u Spomenica Gazi- Husrev-begove etiristogodinjice, Sarajevo, 1932., str. 76.-79. 4 V. Hazim abanovi, n.d., str. 130. 5 V. Regesta sarajevskog sidila iz 1555.-58., rukopis, Gazi Husrev-begova biblioteka br. 6472. Prof. B. M. Nedjeljkovi u asopisu Arhiv za pravne i drutvene nauke, Beograd X, 1934. ,str. 190. navodi da se rukopis regesta nalazi u Arhivi Opeg seminara za ihstoriju drave i prava na Pravnom fakultetu u Sarajevu.

42

iz 964. godine. Ovaj sidil nije bio ubiljeen ni u popisu sidila iz 1912. godine koji je sainio hafiz-i kutub Hadi Husein-beg Mehmed Akif. Takoer je u ovom starom popisu registriran sidil Mehmeda Eminaefendije i Abdurahmana iz 1168.-1169/1754.-55., sidil Mehmeda Kemaluddina-efendije i Osmana-efendije iz 1130.-1132./1717.-1719., sidil Mimar-zade Hadi Hafiz Emina-efendije iz 1179.-1180/1765.-1766., sidil Jahja-zade Ahmeda-efendije iz 1193.-1194/1779.-1780., sidil Hafiz Hadi Hasana-efendije iz 1194.-1195/ 1780., sidil ejh-zade Mehmeda Seida-efendije iz 1222.-1223/1807.-1808. godine. Ni jedan od navedenih sidila nije registriran u Spomenici niti u popisu iz 1912. a nisu pronaeni ni u biblioteci. Iza sidila iz 1130-1132. godine stoji biljeka: Nema 43 sidila od 1132.-1176/1719.-1762. godine. Kada je u okupaciji izgorjela stara mahkema - sarajevska sudnica koja se nalazila naspram asne Gazi Husrev-begove damije, vjerovatno su izgorjela 43 sidila. Pored sidila evidentiranih u Spomenici i posebno numeriranih od broja 1-85, pronali smo jo dva sidila i evidentirali ih kao sidil 86 i sidil 87. Sada sa sidilom iz trezora iz 964.-965. godine ije je regeste sainio Hazim abanovi u Biblioteci ima 88 sidila.Poto je sidil iz 964.-865. godine evidentiran kao 1a to ima na broju 87 sidila +1a. Pabirci iz sidila i neevidentirani sidili Postoji u Biblioteci izjestan broj sidila ili listova iz sidila koji su zavoeni u Inventar pojedinaih dokumenata a koje treba navesti radi potpunosti informacije o stanju ove vrste fonda u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. Napominjemo da pabirci iz sidila koji su dospjeli u ovu biblioteku uglavnom nisu sarajevski. - Sidil erijatskog suda u Maglaju iz 1236.-1244. Poklon Biblioteci od kadije Dervia Buturovia.6 - Fragment od dva lista iz jednog sarajevskog sidila iz 1039.g. koji govori o Gazi Husrev-begovom vakufu.7 - Fragment lista iz sidila nekog erijatskog suda, vjerovatno travnikog, bez datuma.8
6 U GHB, A-3154/TO. 7 U GHB, A-1231/TO. 8 U GHB, A-3275/TO.

43

- Pojedinani listovi iz raznih sidila.9 - Jedan list iz sidila mostarskog erijatskog suda iz 1120. g.10 - Jedan list iz nekog sidila na kom se nalazi popis sidila raznih kadija sa naznakom vakfija raznih vakifa.11 - Jedan list sidila erijatskog suda u Foi iz 983. g. U njemu se nalaze zapisnici o naravnanju za dug, o tapiji na zemlju u selu Dragoava u nahiji Sokol, o jamenju tutora malodobnoj djeci i o kupoprodajnim ugovorima.12 - Fragment od etiri lista sidila srebrenikog kadije iz 1203. g.13 - Jedan list foanskog sidila iz 1159. g.14 - Fragment od etiri lista nekog kadijskog sidila ( ) od kojih je jedan prazan/ a na kojem se nalazi popis bosanskih timara.15 - List iz nekog sidila vezan za sarajevsku nahiju. Ubiljeeno nekoliko tezkera i temesuka.16 - Fragment nekog sidila iz Foe iz 1073/1662. g.17 - List iz nekog foanskog sidila iz 1221/1806.18 - Nepotpun sidil iz Tuzle iz 1054/1644. Ima 36 listova od kojih su neki djelomino oteeni. Ima sauvan originalan kartonski povez.19 - Nepotpun sidil iz Tuzle iz 1055/1645. Listovi ubiljeeni od 37.69. Nalazi se u kartonskom povezu. Listovi neuvezani i poneki djelomino oteeni. Radi se o jednom te istom sidilu kao to je gore navedeni koji je neko razdvojio na dva djela, na jedan iz 1054. i drugi iz 1055. godine i postavio u dva razliita kartonska poveza.20
9 U GHB, A-4o94/TO. 10 U GHB, A-2957/TO. 11 U GHB, A-2619/TO. 12 U GHB, A- 2528/TO. 13 U GHB, A-1278/TO. 14 U GHB, A-1287/TO. 15 GHB , A-1409/TO. 16 GHB, A-3991/TO. 17 GHB, A-4o18/TO. 18 GHB, A-4019/TO. 19 GHB, A-4158/TO. 20 Isto.

44

- Fragmenti sidila iz Livna/Ihlevne iz 1208/1793.g. Sauvana etiri lista, neuvezana u kartonskom povezu.21 - Fragmenti sidila ili neslubene kadijske biljenice u vidu sidila bez poveza /odreeni ispisani redovi prekrieni/, 13 sauvanih listova vjerovatno iz 1268/1851./Ubiljeeno samo kao 68.g. tj. /12/68.22 - Pabirci iz mostarskog sidila iz 1144/1731. godine. Mehak oteen kartonski povez sa ostacima konog hrbata. Tekst ispisan i na koricama. Sidil ima 30 stranica, od toga est praznih. Na koricama razne sitne biljeke. Na 12 stranica ispisana vjenanja. Na pet stranica su ispisani kadijski hudeti. Na jednoj stranici se nalazi defter salijane od ljetnih prinosa razrezan na mostarska sela. Ima i jedan ferman.23 U Gazi Husrevbegovoj biblioteci jo nalaze se i fotokopije rukopisa regesti sidila zenikog naiba iz godine 1170.-73/1756.-59. sa kasnijim biljekama iz 1177.-78/1763.-64. godine u prijevodu Fehima D. Spahe, Sarajevo, mart 1975.24 Detaljniji opis pojedinanih sidila25 Svaki sidil bio je vrijedan za posebnu i detaljnu obradu to bi bio sloen i dugotrajan posao. Mi smo ovdje u mogunosti dati samo kataloku obradu svakog sidila poto je zadaa ovog rada predstaviti sve sidile u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. Stoga smo se opredijelili za to da iz pojedinih sidila navedemo poneto to je njihova osobenost. Sigurno je, meutim, da je bez detaljnog predstavljanja svakog sidila teko stei uvid u njihovu pravu vrijednost i pravi sadraj budui da svaki dokument i svaka biljeka moe za nekog istraivaa biti interesantna samo po jednoj rijei ili jednom detalju to je nemogue u jednom brzom i kratkom pregledu predstaviti.
21 GHB, A-4159/TO. 22 GHB, A-4160/TO. 23 GHB, A-4161/TO. 24 GHB, A-145/B; Rukopis regesti uva se u Istorijskoj zbirci Muzeja grada Zenice, a fotokopije originalnog dokumenta koji je izgorio u OIS, napravljene novembra 1991. godine nalaze se u posjedu Saliha Jalimama. (Usp. Saliha Jalimam, Sidil zenikog naiba kao izvor za historiju Zenice, POF, 47.-48/1997.-98., Sarajevo 1999., str. 127.-143.) 25 Ovaj se opis i popis sidila odnosi na sadanje stanje navedenog fonda u GHB. Iz dosadanjih popisa koji su sainjeni samo na osnovu godine i kadije teko je odmah uoiti o kom se sidilu radi, jer pojedini sidili imaju i vie godina i vie kadija a esto su samo pojedini kadije i pojedine godine biljeene od odreenih popisivaa. U tom smislu ovaj popis donosi vie podataka.

45

Kao primjer navoenja onog to se podrazumijeva pod uobiajenim sadrajima donosimo sidil br. 8 gdje najvie ima ostavinskih deftera (58 ), bujuruldija (16), fermana (7), deftera hrane (5), inamat deftera (3), berata (2), deftera taksit poreza (2). Sidil 1: Iz 959/1551-52. je nepotpun Kadija nepoznat. Ima 62 stranice. ir.21,5cm, du. 32cm. Iz ovog sidila sauvano je neto dokumenata koji su zalijepljeni na listove knjige. Knjiga ima kartonski povez sa konim hrbatom. Stranice 1-20, 23-26, 33-36, 43-62 su neispisane. Dokumenti su ubiljeeni samo na stranicama od 21-42. Ovaj sidil kao i svi ostali izuzev sidila pod brojem 5 iz 1765-68.godine /mostarski sidil/ biljei predmete vezane za sarajevski kadiluk. U ovom sidilu nalaze se prijepisi najznaajnijih zakladnica vakufnama iz tog vremena a to su Kemal-begova vakufnama i Kemalbegov testament-vasijetnama26 te vakufanama Gazi Husrev-begove supruge ahdidar.27 Vakfiju Kemalbega28 su potpisali: Mevlana Muhjuddin, imam, Muhamed Hilmi, muderris, Muhjuddin, imam, sin Kasimov, Alauddin sin Nesuha, imam, Hadi Hasan al-Firuzi, au uda sin Abdullah, Hadi Mahmud, znalac, Osman sin Mahmuda, muderris. Pored gore navedenih znaajnijih dokumenata tu se nalazi nekoliko biljeaka poput biljeke o prodaji zemljita Memije, sina Hasanova, iz demata mesdida Sara Ali u Sarajevu, Kasimu, sinu Huseinovu. Sidil 1a:29 Iz 963/1556.-57. i 965/1558.30 godine. Ima originalan koni povez. Stranica 446. ir. 21,5cm, du. 31,5cm. Uglavnom sadri ubiljeene kadijske hudete. Ovaj se sidil u popisu sidila bez datuma pod brojem A-995 navodi kao stari sidil Fadil paa-zadeta. Tu su ubiljeeni predmeti sa potpisom kadija raznih kadiluka: Mehmed, sin Husama, kadija u Edrenama/str. 89/, Mustafa, ovlaten za kadiluk Zvornik/23/, Mehmed, ovlaen za kadiluk Belgrad/str. 273/, Musa, sin Mahmuda, kadija u Ljubukom /str. 311./ i drugi.
26 Ovu vasijetnamu preveo je S. Kemura u djelu Javne muslimanske graevine u Sarajevu, str. 260. 27 Prevedena u Vakufname iz BiH, XV i XVI vijek, Sarajevo, 1985., str. 73. 28 Sidil 1, str. 30. 29 Ovaj sidil se nalazio u trezoru i nije nikada bio zaveden pod brojem niti ubiljeen u Spomenici. Stoga smo mu odredili broj 1a da bi registracija sidila tekla poznatim redom i prema godinama izdavanja. 30 Regeste izradio H. abanovi, v . br. 49.

46

Sidil 2: 973. /1565.-58. godine. Ima isprava i iz 972.-974.g. Kadija nije naveden. Ima 468 stranica, 20 praznih stranica, zadnji list malo oteen. Povez je kartonski sa konim hrbatom. Dimenzije: ir. 25cm, du. 31cm. Sadri uglavnom razne sitne tekue predmete. Iako je ovaj sidil vrlo obiman, on ne sadri nijedan prijepis dokumenata centralnih vlasti kao to su berati, fermani, bujuruldije a niti sadri vakufname. Na prirodu materijala koji se nalazi u ovom sidilu znaajno upuuje rad Avde Sueske: Vakufski krediti u Sarajevu prema podacima iz sidila sarajevskog kadije iz godine 973.9 i 974/1564, 65 i 6631 kao i rad Muhameda Mujia: Poloaj cigana u jugoslovenskim zemljama pod osmanskom vlau.32 Sidil 3: Godina 1119., 1120. i 1121/1707.-1708.-1709.33 Stranica 101. ir. 10cm, du. 29,5cm. Tekst je ubiljeen i na koricama. Povez je od mehkog kartona bez uobiajenog konog hrbata. Rukopis je neuredan i sasvim sitan Ima mnogo ubiljeenih pa prekrienih predmeta, uglavnom sitnih tekuih poslova. Moglo bi se zakljuiti da se radi o biljenici naiba u koju je upisivao registracije stranaka i predmeta koje su stranke podnosile sudu. Na poetku nije navedeno ime kadije. S obzirom da u Spomenici stoji da sidil pod brojem 3 sadri nekoliko vakufnama i dosta sitnih tekuih poslova, jasno je da se ne radi o istom sidilu. Sidil (biljenica) koji je nama dostupan pod brojem 3 jeste ovaj sa datumima iz 1119., 1120. i 1121.godine. U tom sidilu, bolje reeno biljenici naiba, nema vakufnama niti bilo kakvih drugih znaajnijih dokumenata. Sidil 4: 1140. i 1141./ 1727.-1728. Stranica: 104. ir.10,5cm, du. 26,5cm. Ima tvrd kartonski povez sa konim hrbatom. Rukopis je vrlo uredan. Stranice 1. i 104. sadre sitne registracije raznih predmeta. Na stranicama 2-83. ubiljeena su pisma i ostavinski defteri, od toga do stranice 66. uredno su ispisani ostavinski defteri sa datumima 1140. i 1141. godine. Na navedenim stranicama nema ubiljeenog nijednog drugog predmeta. Od stranice 67.-83. te na stranici 93. ubiljeena su razna pisma. (Npr. na str. 72. ubiljeeno je pismo (arzuhal) upueno rumelijskom kaziaskeru Abdurrahimzade Jahja-efendiji, te pismo glavnom pisaru (reis ul-kuttab) Dami-efendiji; pismo Asim-efendije upueno Isa-efendiji u Istanbulu/str. 75/; pismo na str. 76. potpisao od
31 POF 44-45/1994-95, Sarajevo 1992., str, 99. 32 POF, II-IV, 1952, str. 537. Muji u ovom radu kae: Najdragocjenije podatke za ovaj rad smo nali u sidilima sarajevskog suda a specijalno u sidilu iz 1564-65.g. 33 U Spomenici n.d. str. 77 navedena godina 1112/1700. Nema navedenog kadije.

47

kadije Isa-a iz Sarajeva a upueno nekom od istanbulske uleme. Pismo na str. 77. koje je upueno istanbulskom muderrisu Abdullah-efendiji potpisao je Mustafa, ovlaen za grad Sarajevo. Na str. 11 stoji potpis ispod jednog ostavinskog deftera: Ibrahim al-kadi vel-kassam Saraj-Bosna. Na str. 42. ispod jednog ostavinskog deftera je napisano: Ibrahim muvella hilafeten ve al-kasam al-askeri bi medineti Saray-Bosna. Pismo upueno rumelijskom teskerediji Mehmeda Hajrullah-efendiji na str. 78. potpisao je Mustafa poznat kao Kirgevizade??, (el-muvella hilafeten bi dar al- dihad bi medineti Saray-Bosna.) Stranice 84., 86.-92., 94.-96., 100.-102. su neispisane. Na stranici 97. navodi se ime sarajevskog kadije Fehmi Mustafe, a na stranici 98. upisana je dova. Stranica 99. sadri popis knjiga. Na stranici 103. ubiljeen je defter trokova slubenika neke damije. 5: Sidil 5 Godina 1180. 1182/1766.-1768.: Stranica 158. Du. 32cm. Kao kadija ubiljeen je mostarski kadija Ahmed. Korice su ispisane. Na stranici 25. nalazi se potpis mostarskog kadije Ibrahima. Takoer se kao mostarske kadije potpisuju i kadije odnosno naibi Hafiz Mehmed i Dervi Mehmed te Kilaki-zade Rudi Sulejman-efendija. Ima kartonski povez sa konim hrbatom i paginirane ispisane korice. Na stranicama 1.-2., 156.-158. ubiljeeni su sitni predmeti. Stranice 3.-4., 27., 41., 68. su neispisane. Na stranici 5. je ubiljeena murasela Ahmeda, kadije u Mostaru upuena Kilaki-zade Rudi Sulejman-efendiji kojom od poetka dumadel-ula 1179. godine prenosi na njega kompetenciju da preuzme erijatske poslove mostarskog kadiluka gdje je on postavljen na visoki poloaj/ber vechi mensab. Na stranicama 6.-155. ubiljeeni su razni uobiajeni predmeti. U ovom sidilu biljeenje vjenanja nije razdvojeno od biljeenja drugih predmeta. 6: Sidil 6 Ima originalan i lijep koni povez. Kadija nije naveden. Stranica 165., ir. 10,5cm, du. 29 cm. Od stranice 1-28. na prepisanim ispravama nisu navedeni datumi. Te isprave predstavljaju, uglavnom, dokumenate kao to su razne vrste murasela/tahsil murasela, tazir murasela, tenbih murasela, murasela za postavljanje mutevelije, murasela koja se izdaje od strane vakufa na zakup, murasela za obraanje kajmakamu, ihar murasela, nijabet murasela kojom se u odreenu nahiju produava nijabet s tim da meu stanovnitvom odreene nahije provodi erijatske odredbe, primjeri obrazaca za sklapanje braka, primjeri hudeta /kasas hudet, vasi hudet, kef hudet i slino.Od stranice 28.-165. na veini dokumenata postoje datumi. Na stranicama 29., 55.-62,. 70. upisane su 48

registracije raznih sitnih predmeta, kao to su registracije jemstva i zastupnika. Stranice 63.-68., 41., 43., 54. su neispisane. Na stranici 42. upisan je recept za neki lijek a na stranici 69. dova. U ovom sidilubiljenici nema bujuruldija, fermana. Budui da ima dosta slubenih akata koji imaju datum i vrijednost vjerodostojnih dokumenata iz 1166.1177/1753.-63. godine, ova biljenica moe ostati u kodifikaciji sa ostalim sidilima. Ova biljenica naiba sadri registracije stranaka koje su pristupale sudu kao i registracije njihovih predmeta. 7: Sidil 7 Godina 1177.-1183./1763.-1769. U ovom sidilu na stranici 52 ima ubiljeeno vjenanje godine 1204. Stranica. 126. ir. 15cm, du. 32cm. Neugledan. Ima povez kartonski s konim hrbatom. Sadri i razne sitne biljeke, lina pitanja, vjenanja. Ovaj sidil predstavlja sidil fojnikog naiba. Na stranici 17. ispod pisma upuenog Husein-efendiji potpisan je kadija Mehmed Said Muslim-zade, kadija u gradu Saraj-Bosna. Na stranici 28. ubiljeen je kadijski ilam koji je potpisao kadija Husein, kadija i naib u nahiji Fojnica i Kreevo. Na stranici 50. stoji potpis Mehmeda Zihnije, kadije u gradu Saraj-Bosna. Na stranici 51. ispod hudeta iz 1177. godine stoji potpis Mehmeda, kadije u Saraj-Bosni. Na istoj stranici ubiljeen je ilam iz 1179. godine upuen naibu fojnike nahije sa potpisom Ibrahima, kadije u Saraj-Bosni. Na stranici 74. potpisao je arz i ilam Hafiz Mustafa, kadija u nahiji Fojnica. Na stranici 94. ilam fojnikom naib-efendiji potpisao je Mumin, kadija u Saraj-Bosni. Ovaj sidil, kao i kasniji sidili, sadri pored sitnih biljeki i vjenanja veliki broj fermana, bujuruldija, kadijskih ilama i hudeta. U sidilu ima najvie fermana i bujuruldija. Evidentno je da u odnosu na druge kasnije sidile ovaj sidil sadri neznatan broj ostavinskih deftera. Predmeti u ovom sidilu su pomijeani. Sitne biljeke i vjenanja nisu izdvojena kao to je sluaj kod sarajevskih sauvanih sidila iz 18. i 19. stoljea Na osnovu gore navedenog opisa, na osnovu toga to zahvaa period od pet godina i to godine ne idu hronolokim redom nego najee su navedeni predmeti po godinama vrlo izmijeani /npr. iza 1182. dolazi 1177. /, te na osnovu velikog broja navedenih kadija kao i na osnovu nerazdvojenih sadraja, jasno je da se radi o biljenici sidilu naiba. Sidil 8: Godina 1180. i 1181/1766.-1767. Kadija Abdul Mumin Hulusi-efendija, sin Omera, muderris iz medrese Alaijje. Ima 204 stranice. ir. 16 cm, du. 43,5 cm. Ima nepaginirane ispisane korice na kojim su ubiljeena jemstva i druge razne sitne biljeke. Povez je katronski sa 49

konim hrbatom. Na stranicama 1.-2., 200.-201. ubiljeene su razne sitne biljeke. Na stranicama 3.-62., 77.-158. ubiljeeni su razni uobiajeni predmeti. Stranice 63.-76., 109.-178., 198., 203.-204. su neispiane. Na stranici 199. ubiljeeni su dokumenti o postavljenju kadije. Na stranicama 179.-197., 202. ubiljeena su vjenanja. Sidil sadri prijepise bujuruldija/npr. Bujuruldiju Mehmeda kajmakama, valije kadiluka Ozu, od 22 mjeseca zilhide 1180./str. 17/, bujuruldiju Ahmed-pae, fermane, deftere zehire /str. 14 i 15, 17 npr/ izdate po naredbi ranijeg bosanskog valije Kopruluzade Hadi Ahmedpae, defteri dnevnih potreba u hrani/zehair defter/ kapidibae Ibrahim-bega /str. 16/, berate poput berata /str. 8/ o postavljenju muderrisa sejjida Abdullaha iz Amasije uz platu od 3o aki dnevno s tim da mu se plata daje iz bosanske ciganske dizje i da novac uzima iz ruku sakupljaa dizje/dizjedara, ostavinski spisi poput ostavinskog deftera stanovnice Hadi Huseinove mahale Zejneb, keri Ibrahimove/str. 9/, stanovnika Sagraki Mahmudove mahale Alibae, sina Hadi Meh- medage str. 10./, te stanovnika Varo-mahale Nikole, sina Riste/str. 11./ Sidil 9: Godina 1182. i 1183./1768.-1769. Kadija Es-sejjid Aliefendija34 i Isa-zade Ismail-efendija. Stranica 134. Dimenzije: ir. 16,5 cm, duina 46cm Korice su paginirane i ispisane. Ima kartonski povez s konim hrbatom. Na stranicama 1.-2. upisane su razne sitne biljeke.35 Stranica 1. sadri razne biljeke i zakljuenja braka.36 Stranice 3., 20.-41., 132.-133. su neispisane. Vjenanja su ubiljeena na stranicama 4.-19., 134. Na stranicama 42.-131. ubiljeeni su razni uobiajeni predmeti: ostavinski defteri, bujuruldije, fermani. Nema ubiljeenih dokumenata o postavljenju kadije. Kad su u pitanju zakljuenja braka spominju se stanovnici sljedeih mahala i sela: M. Gerdeni Hadi Huseina, m. Mehmed-bega, selo Rakova Noga str. 4/; selo Rakovica, mahala Havadezade H. Mustafe, m. Balizade, m. Peltek Husamuddin, m. Mula Arab dedid, selo Ledi, m. Havadezade
34 U Spomenici stoji podatak da je Ali-efendija kadija u Ufi. 35 Primjer: U blizini grada Sarajeva u Koevu je pronaeno jedno govee i predato Mehmedbai, eminu bejtu-l-mala te mu je za svaki dan odreena nafaka od 4 pare dnevno (tekst na nepaginiranim koricama prije stranice 1) 36 Primjer: Novi mu Ciganin Mustafa, sin Alije, iz mahale Hadi Turhan i njegova nova ena Ciganka Radija iz spomenute mahale su pristupili erijatskom sudu i zakljuili brak uz mehri mueddel, 5. zilkade 1182.g.

50

H. Ahmeda str. 5/; m. Sinan-vojvode, m. Lojo-zade, m. Halad Davud, m. Mimar Sinana, m. Hadi Sejjid-bega, m. Berkua, m. Duradik, m. Davud elebi, selo Podkraj, m. Abdul Halim-age/str. 6./; m. Jakub-pae, m. Mufti Sulejmana, m. Terzibae, selo Kakna, selo Osini, selo Pazari, m. Dajanli H. Ibrahim, m. H. Idriz, m. H. Piman, m. Jahja-pae, selo Ulitovi, demat Vinjica, m. Kemaluddin-bega, selo Bioa, selo Zenia, m. Iskender-pae, m. Hadi Mustafe /str. 7./; m. Kodazade H. Ahmed, m. Kara Ferhad, m. Pehlivan Hasan, m. Topal H. Mustafe, m. Hadi Ahmeda, m. Kasim Katiba, m. Kebkebir, selo Hadilli, m. H. Idriz, m. Armagandi Sinana /str. 9./; m. Ahmed elebije /str. 10./, selo Kiriloglavica (??), m. Kjose Sinan, m. Davud elebije, selo Isvraka, m. Ojandi-zade, m. Gazgani H. Alije, m. Aik H. Memije, selo Brest, selo Brisa, m. Dajanli H. Ibrahim, m. Bali-zade, m. Debbag hane, m. Vekil Harda, m. Uskudari Ahmed elebije, selo Ivlakovo, m. Hunkjar, selo Koevo, m. Kuuk Katib, selo ernotina (str. 11); selo Podovnica, m. Kovai, m. Pehlivan Hasan, m. Mehmed-beg, m. Tokmo-zade, m. ejh Ferruh, m. Keedi Sinan, m. Jahja-pae, m. Hadi Hajdar, m. Bakir Baba, m. Debbag Sulejman, m. Mimar Sinan, m. Nesr-zade (??), selo Glavogodina, m. H. Idriz (str. 12.); m. Kemal-beg, m. Kasab-zade H. Ibrahim, m. Komatin, m. Balizade, m. Sara Ali, m. Bozadi-zade, m. okadi Sulejman, m. oban Hasan, m. Mula Arab Atik, selo rna Rika, m. Sagr Hadi Ali. (str. 18.-19.). Na stranici 50. ovog sidila nalazi se, pored jo nekoliko fermana u ovom sidilu, ferman novog sultana Abdulhamid-hana Sidil 10: Godina 1176.-1177 / 1762.-1763. Sidil broj 10 je stariji od sidila broj 7 ali je ovako od poetka zaveden u katalog pa mislimo da nije uputno mijenjati ve uobiajene nazive sidila po brojevima. Kadija Mehmed37 Zihni-efendija. Stranica 148. ir. 14,5cm, du. 42 cm. Ima kartonski povez sa konim hrbatom. Paginacija je dupla. Ovdje je prihvaena paginacija oznaena crvenom tintom. Na stranicama 1., 146.148. upisane su sitne registracije. Stranice 2.-3., 35.-47., 90.-104., su neispisane. Na stranicama 4.-34., 48.-89., 140.-141. ubiljeeni su razni uobiajeni predmeti kao to su arzuhali, fermani, ostavinski defteri. Na stranici 48. nalazi se samo peat i potpis kadije Mehmeda Zihnije. Na stranicama 105.-139., 142., 144.-145. ubiljeena su vjenanja. Na stranici 143. ubiljeena je zahvala Bogu, ferman o postavljenju Mehmeda Zihni37 U Spomenici..n.d. str. 77. stoji Muhamed.

51

efendije, bujuruldija ili zapeaeno pismo rumelijskog kazaskera Osmana Pirije kojom mu nareuje da od poetka safera 1176. godine preuzme kadijsku dunost. Na stranici 26. ubiljeena je kratka zahvala kadije Bogu i murasela kadije Mehmed Zihnije upuena njegovom amidi kojom na njega prenosi funkciju naiba u glavnoj sudnici od poetka mjeseca zilkadeta 1176.godine. Sidil 11: 1184/1770. godina. Kadija Ibrahim al- Kibrisi, bivi sofijski kadija. Stranica 188. ir. 15cm, du. 43cm. Ima kartonski povez sa konim hrbatom. Na stranicama 1., 3., 188. upisane su registracije sitnih predmeta. Na stranicama 4.-84., 86.-156. ubiljeeni su uobiajeni dokumenti meu kojima su na stranicama 26.-84. upisani ostavinski defteri.. Stranice 85., 157.-168. su neispisane. Na stranicama 2, 169-186 ubiljeena su vjenanja. Na stranici 187 zavedeni su uobiajeni dokumenti o postavljenju kadije. Poslije stranice 86. nalaze se defteri, hudeti, ostavinski defteri, bujuruldije/Muhsin-zade pae/, pisma/npr. pismo sa potpisom Abdullah Aga-zade iz kadiluka Timur Hisar /str. 124./, na stranici 124. nalazi se Osmanov ostavinski defter iz sela Maleii, na stranici 127. nalazi se temesuk za mutevelijsko mjesto od sejjida Kasim-efendije kao i drugi brojni predmeti slini navedenim. U ovom defteru na stranici 187. nalazi se ubiljeen ferman iz 18. zilkadeta 1183. upuen bivem sofijskom kadiji Kibrisi Ibrahimu kojim se nareuje da od poetka muharrema 1184. godine preuzme dunost, zatim zapeaeno pismo/muhurlu mektub rumelijskog kazaskera erif-zade Mehmeda sa istim navodima kao u navedenom fermanu. Na stranici 142. nalazi se ferman od sredine safera 1184. godine upuen naibu erijataskog suda u Bosna-Brodu Sulejman Rudi-efendiji, te pismo koje predstavlja potvrdu kadijskog postavljenja od rumelijskog kaziaskera erif-zade es-sejjida Mehmeda. Sidil 12: Godina 1183/ 1769. Kadija Trabzoni Ismail-efendija. Stranica 118. ir. 15,5 cm, du. 44cm. Ima kartonski povez sa konim hrbatom. Na stranicama 1-73. ubiljeeni su razni uobiajeni predmeti kao to su kassam defteri /npr. Kassam defter Hadi Husein Polo-zade na stranici 54., hudeti, bujuruldije, fermani i drugo. Stranice 74.-98. su neispisane. Na stranicama 99.-118. ubiljeena su vjenanja. Sidil 13: Godina 1185./1771. Kadija je muderris Tusijevi Ismailefendija. Stranica 110. ir.: 16,5cm, du. 43,5cm. Ima kartonski povez sa konim hrbatom. Paginacija je dvostruka. Ovdje vai paginacija oznaena crvenim mastilom. Korice su nepaginirane i ispisane 52

registracijama raznih sitnih predmeta. Na stranicama 1.-3., 107.-108. upisane su, uglavnom, registracije sitnih predmeta. Na stranicama 4.76. ubiljeeni su uobiajeni predmeti kao to su bujuruldije, ostavinski defteri, kadijski hudeti (npr. hudet koji se odnosi na Denneti-zade Mustafu, str. 17.; manji broj fermana, npr. na stranici 34., 41., 67; vakufname, npr. vakfija Dino-zade Hadi Mehmed-age na stranici 18.; berati, npr. berat spahije Omera iz sela Hadilli, str. 17.). Stranice 77.86., 106. su neispisane. Na stranici 109 ubiljeen je kratak ferman ilam od 6. zilkadea 1184. godine, pismo-muhurlu mektub rumelijskog kazaskera Salih efendi-zade Mehmeda Emina. Na stranicama 87.-105., 110. ubiljeena su vjenanja. Sidil 14: Godina 1186.-1187./ 1772.-1773. Kadija bivi kadija Lefkoe Izmiri Mehmed38 Emin-efendija. Stranica 120. ir. 16,5cm, du. 45 cm. Ima kartonski povez sa konim hrbatom. Korice su nepaginirane i ispisane registracijama raznih sitnih predmeta kao to su registracije jemstva te registracije o izgubljenoj i pronaenoj stoci. Na stranicama 1.-3., 120. upisane su registracije sitnih predmeta i vjenanja. Na stranicama 4.-98. upisani su uobiajeni predmeti ( npr. na stranici 40.44. nalazi se inamat defter koji se odnosi na zimski taksit, na stranici 80. ima berat imama iz Vinice, na stranici 54. govori se o vakufu koji je uvakufio merhum ejh Hadi Hasan-efendija iz mahale okadi Sulejman, kao i drugi slini predmeti uobiajeni za sidile 18. i 19. stoljea). Na stranicama 99.-115., 119. upisana su vjenanja. Na stranici 116. ubiljeen je tarih. Na stranici 117. upisani su uobiajeni dokumenti o postavljenju kadije. Stranica 118. je neispisana. U ovom defteru emo ukazati na fermane: npr. po jedan ubiljeen feman nalazi se na stranicama 89., 91., 92., 95.19., 26., 27., 30., te po 2 fermana na stranicama 47., 65., 78., 8o., 82., 83., 85., 86/ Ovaj popis fermana pokazuje koliko se u jednom sidilu od 160. stranica prosjeno nalazi ubiljeenih fermana. Na stranici 77. ubiljeen je erijatski hudet potpisan od kadije Mahmuda u kadiluku Bogurdelen/abac. Sidil 15: Godina 1187. i 1188./1773.-1774. Kadija Edirnevi39 essejjid Ahmed-efendija. Stranica 136. ir. 16 cm, du. 45cm. Ima kartonski povez sa konim hrbatom. Korice su nepaginirane i ispisane biljekama.
38 U Spomenici n.d. str. 77. stoji Muhamed.Emin Izmiri. 39 U Spomenici..n.d. str. 77. pogreno stoji Ahmed Urnevi.

53

Na stranici 1 ubiljeeno je pismo rumelijskog kazaskera Damad-zade Mehmeda Murada gdje se nalae kadiji da se od 2. evvala 1187. godine na njeg prenosi dunost da obavlja poslove kadije. Na stranicama 2.-95., 97.-104. ubiljeeni su uobiajeni predmeti ( fermani, ostavinski defteri, hudeti/ inamat defteri /npr. na str. 75.-78./, bujuruldije/npr. bujuruldija Ali-age, bosanskog kethude na str. 5., 6., 26., 3. bujuruldije na 28 stranici kethude Alije, kajmakama ejaleta Bosna, str. 98 bujuruldija kajmakam Ali-pae, bosanskog valije, str. 62 bujuruldja Hasan-pae, valije Kustendila, bujuruldije glavnog bevvaba /ser bevvabine/ Ibrahima, kajmakama vilajeta Bosna na str. 56., 59., 61. Na stranici 17. nalazi se ferman sa ovjerom/mutabik li aslihi/ Hadi Mustafe, kadije u gradu Rusuku. Na stranici 13. nalazi se ferman o postavljenju ferraa uz platu od dvije ake dnevno i nazira takoer sa dvije ake plate dnevno u damiji koju je sagradio Iskender-paa (9. aban 1187.) Na stranici 96. ubiljeen je ferman o postavljenju biveg kadije Lefkoe Mevlana es-sejjid Ahmeda, od 6. zilkadeta 1186. godine. Stranice 105.-118, 134. su neispisane. S druge strane deftera, kao to je i uobiajeno, od stranice 119.-136. ubiljeena su vjenanja. Na stranicama 135.-136. upisane su sitne biljeke koje se npr. odnose na raspodjelu mesa ili izgubljenu stoku Sidil 16: Godina 1188.-1189/1774.-1775. Kadija: Fejzullah-efendi Lutfullah-zade.40 Stranica 199. ir. 15,5cm, du. 44,5cm. Ima kartonski povez sa konim hrbatom. Na stranici 1 i 3 upisane su sitne biljeke koje se npr. odnose na stoku, na esnaf i drugo. (Na stranici 1 pored imena kadije stoji i potpis akir Mustafa el-katib e-ejh Abdullah Kurevi-zade.) Stranice 2, 169.-175., 194.-195. su neispisane. Na stranicama 4.-168. ubiljeeni su razni predmeti uobiajeni za sidile/bujuruldije, fermani, ostavinski spisi, arzuhali, ilami, hudeti/. Na stranici 193. (ili 5) unesen je peat kadije Fejzullah- efendije. Na stranicama 192-193 (ili 4-5, prema paginaciji stranica sa druge strane) ubiljeen je ferman o postavljenju spomenutog kadije i potvrda - pismo od rumelijskog kaziaskera: Mehmed Murada i Salih efendi-zade Mehmeda Emina da Vjenanja su ubiljeena na stranicama 176.-191., 196. Sidil 17: Godina 1189. i 1190/1775.-1776. Kadija: Mustedi-zade Abdulaziz-efendija.41 Stranica 200. ir. 15,5cm, du. 41cm. Ima kartonski
40 Lutfullah efendi hafidi Fejzullah-efendija. 41 U Spomenici Abulaziz Hafiz Mustedi-zade. Na sidilu napisano: Hafid-i Mustedi-zade Abdulaziz efendi.

54

povez sa konim hrbatom. Na stranici 1 ubiljeene su brane razmirice i razvjenanja. Na stranicama 2-3, 198 navedene su biljeke o raznim tekuim sitnim predmetima. Na stranicama 4-5 ubiljeeni su predmeti vezani za postavljenje kadije: (ferman o postavljenju, kadijsko pismo upueno Salih efendi-zade Mehmedu, rumelijskom kazaskeru, pismo Mustedi-zade, kadije u Saraj-Bosni upueno Omer-efendiji, pismo potvrda postavljenja rumelijskog kazaskera es-sejjid Mehmed erifa, pismo kadije Mustedizadeta sinu Abdullah-efendije na kojeg prenosi kadijsku dunost.) Na stranicama 6-172 ubileeni su uobiajeni predmeti. Stranice 173-175, 199 su neispisane. Na stranici 176 stoji samo potpis i peat kadije u Saraj Bosni, Abdulaziza. Na stranicama 177-197, 200 ubiljeena su vjenanja. Sidil 18: Godina 1190. i 1191./ 1776.-1777. Kadija Ismail paazade Mehmed42 Emin-efendija. Stranica 262. ir. 22,5cm, du. 65cm. Ima tvrdi kartonski povez s konim hrbatom, dobro ouvan. Na stranicama 1-2, 261-262 upisane su sitne registracije (vjenanje, jemstva i slino). Stranice 3-13, 189-190, 203-243, 258, 260 su neispisane. Na stranicama 14-188, 191-202 upisani su uobiajeni predmeti. Na stranicama 244-257 ubiljeena su vjenanja. Na stranici 259. upisani su uobiajeni dokumenti o postavljenju kadije. Na str. 198 je ubiljeena zahvala, pismo murasela kadije Ismail paa-zade Mehmed Emina Omerefendiji gdje ga postavlja naibom u Saraj- Bosni. Spomenuti Omer Rifdiefendija potpisan je ispod dijela koji se odnosi na biljeenje vjenanja. Najvie ima ubiljeenih ostavinskih deftera i kupoprodajnih ugovora, skrbnikih isprava, ilama, berata, fermana i bujuruldija. (Primjeri nekih predmeta: Str. 46-49 popis vlasnika ifluka u Sarajevu od 23. muharrema 1191.godine. Na stranici 118 ubiljeen je defter trokova za opravku tvrave Saraj-Bosna. Bujuruldije bosanskog valije silahdar Mehmed-pae iz 1191. ubiljeene su na stanicama: 25, 31., 104., 120., 121. a na stranici 145 ubiljeene su etiri bujuruldije. Fermani su upisani na str. 55, 66, 77, 80, 81,94, 116, 128, 151, 17o, 173, 174, 189, 190, 198. Na stanicama 162-165 upisani su ostavinski defter stanovnika Haseki mahale Hadi Ibrahima-efendije, sina Hadi Duraka. Sidil 19: Godina 1191. i 1192./1777.-1778. Kadija es-sejjid Mehmed43 Lubbi-efendija, raniji kadija Kajserije. Stranica 222. ir.
42 U Spomenici Muhamed Emin Ismail-paa-zade. 43 U Spomenici Muhamed Lubbi.

55

16,5cm, du. 45, 5cm. Ima kartonski povez sa konim hrbatom. Na stranicama 1-3, 221 upisane su registracije sitnih predmeta. Na stranicama 4-194 ubiljeeni su uobiajeni dokumenti. Stranice 195-204, 220 su neispisane. Na stranicama 218-219 upisani su dokumenti o postavljenju kadije (ferman, potvrda rumelijskog kazaskera Durri-zade Mahmuda. Na stranici 5 nalazi se pismo Mehmeda Esada upueno kadiji Mehmeda Lubbi-efendiji.) Na stranicama 205-217, 222 ubiljeena su vjenanja. Sidil 20: Godina 1192. - 1193. /1778.-1779. Kadija je bivi beogradski kadija Sandukli Mehmed-efendija.44 Stranica 149. irina 16,5cm, duina 44cm. Ovo je jedan od rijetkih sidila koji ima potpuni koni povez. Na stranicama 1, 3, 147-149 ubiljeene su registracije sitnih predmeta. Na stranicama 4-117 ubiljeeni su uobiajeni predmeti. Stranice 2, 118-132 su neispisane. Na stranicama 133-145 ubiljeena su vjenanja. Na stranici 146 ubiljeen je ferman od 27. redeba 1192. godine te pismo rumelijskog kazaskera Durri-zade Ataullaha. Sidil 21: Godina 1195. i 1196./ 1781.-1782. Kadija je Numan Debbag-zade. ir. 18cm, du. 49cm. Ima originalan koni povez sa ukrasima. Korice su nepaginirane i imaju ubiljeene registracije sitnih predmeta. Sidil ima 188 stranica. Paginacija je dvostruka. (Ovdje vrijedi paginacija naznaena crvenim mastilom). Na stranici 1 upisan je ferman o postavljenju kadije Numana i kopija pisma o potvrdi kadijskog postavljenja rumelijskog kazaskera Mehmeda Arifa. Na stranicama 2, 184-188 ubiljeene su registracije raznih sitnih predmeta. Na stranicama 3-158 ubiljeeni su uobiajeni predmeti. Stranice 159-168 su neispisane. Na stranicama 169-183 ubiljeena su vjenanja. Sidil 22: Godina 1196. i 1197./1781.-1783. Kadija je muderris Erzurumli Abdullah-efendija. Stranica 296. ir. 16,5cm, du. 45cm. Ima kartonski povez sa konim hrbatom. Na nepaginiranim ispisanim koricama uvedene su registracije sitnih predmeta. Na stranicama 1, 3 ubiljeene su sitne registracije. Stranice 4-20, 283, 286 su neispisane. Na stranicama 21-282 ubiljeeni su uobiajeni predmeti. Na stranicama 284285 ubiljeen je ostavinski defter. Na stranicama 2, 287-296 ubiljeena su vjenanja. Nema ubiljeenih predmeta vezanih za postavljenje kadije. Na stranici 160 nalazi se potpis kadije: Ahmeda, sina Hadi Osmana, zaduenog da bude kadija u gradu Saraj-Bosna.
44 U Spomenici Muhamed.

56

23: Sidil 23 Godina 1197. i 1198./ 1783.-1784. Kadija je muderris essejjid Abdurahman-efendija. Stranica 168. ir. 18,5cm, du. 52cm. Ima kartonski povez sa konim hrbatom. Paginacija je dvostruka. (Ovdje vrijedi paginacija oznaena crvenim mastilom).Korice su nepaginirane i ispisane registracijama sitnih predmeta. Na stranicama 1-3, 168 ubiljeene su uobiajene registracije sitnih predmeta. Stranice 4-7, 114-130 su neispisane. Na stranicama 8-113 upisani su uobiajeni predmeti. Na stranicama 131-165 upisana su vjenanja. Na stranici 166 upisane su stvari Uskuplu Mula Osmana koje su ostale u duanu Cigi Muharemefendije. Na stranici 167 ubiljeeni su dokumenti vezani za postavljenje: zahvala spomenutog kadije Bogu, kratak ilam ferman o njegovom postavljenju s poetka abana 1197. godine s tim da nastupi na dunost od poetka zilhideta 1197. godine, kratko pismo rumelijskog kazaskera Ahmed Ataullaha s ponovljenim navodima iz fermana. Na stranicama 3114 upisani su uobiajeni predmeti.) bujuruldije, fermani, hudeti (Na stranici 23 nalazi se hudet ispod kojeg stoji potpis Hafiz Hadi Hasan, kadija u Saraj -Bosni. Na str. 91 se npr. nalazi primjer trgovakog ugovora koji je sklopljen izmeu Nijemaca i Visoke porte nakon Poarevakog mira 1130/1717.g. Sidil 24: Godina 1199/1784. Kadija je Krimi es-sejjid Ismail-efendija Stranica 204. ir. 16cm, du. 54,5cm. Ima kartonski povez sa konim hrbatom. Paginacija je dvostruka. (Ovdje je prihvaena paginacija cevenim mastilom). Na stranicama 1-2, 198-199, 202-203 upisana su vjenanja i registarcije drugih sitnih predmeta. Na stranicama 3-156 ubiljeeni su razni predmeti uobiajeni za sidile. Stranice 157-175, 200, 204 su neispisane. Na stranicama 176-195, 201 ubiljeena su vjenanja. Na stranici 196 upisane su biljeke kadije Ismaila u vezi sa ispaljivanjem topa povodom ramazana. Na stranici 197 ubiljeena je zahvala spomenutog kadije Bogu, ferman ilam od poetka zilkadeta 1198.godine i pismo-muhurlu mektub rumelijskog kazaskera Durri-zade Mehmeda Arifa. Sidil 25: Godina 1199. i 1120./1784.-85. Kadija je Imam-zade Nijaziefendija. Stranica 208. ir. 17cm, du. 38,5cm. Ima kartonski povez sa konim hrbatom. Paginacija je dvostruka. (Ovdje vrijedi paginacija naznaena crvenim mastilom). Na stranicama 1-5, 208 ubiljeene su registracije sitnih predmeta (vjenanja, klanje stoke, jemstva, bljeke o izgubljenopj stoci i slino). Na stranicama 6-7 ubiljeen je ferman o 57

postavljenju kadije. Iza toga slijedi prijepis pisma-potvrde kadijskog postavljenja od rumelijskog kaziaskera Mehmeda Sadika, a na stanici 7 ubiljeeno je pismo-murasela Ebu Bekira Nijazije upueno Mevlana Abdullah-efendiji kojim ga postavlja da bude naib u sudnici Saraj-Bosne. Na stranicama 8-27 ubiljeena su vjenanja. Stranice 28-45 su neispisane. Na stranicama 46-207 ubiljeeni su uobiajeni predmeti. Sidil 26: Godina 1201. i 1200./1786.-87. Kadija: je bivi sofijski kadija Hatib-zade Mahmud-efendija 45 i njegov naib Birader-zade Muhammed-efendija. Ima kartonski povez sa konim hrbatom. Stranica 136. ir.16,5cm, du.46,5cm. Paginacija je dvostruka. (Ovdje vrijedi paginacija naznaena crvenim mastilom). Korice su nepaginirane i ispisane registracijama sitnih predmeta. Na stranicama 1-3 ubiljeene su registracije sitnih predmeta. Stranice 4, 6, 114-119, 128, 132, 134-136 su neispisane. Na stranici 5 upisana je murasela nekibul-erafa es-sejjid Mehmeda Kamila El-Husnija upuena Haim-zade es-sejjida Fejzullahu. Na stranicama 7-113 ubiljeeni su uobiajeni predmeti. Na stranicama 120-127, 129 ubiljeena su vjenanja. Na stranicama 130-131 upisani su dokumenti o postavljenju kadije (ferman o postavljenju spomenutog kadije, potvrda pismo rumelijskog kazaskera Mehmed-bega, pismo murasela sarajevskog kadije Mahmud-efendije Birader-zade Muhammed-efendiji da u Saraj-Bosni bude naib. Na istoj stranici se nalazi i bujuruldija vezira Sirri Selim-pae upuena Hatib-zade Muhammed-efendiji da od poetka 12. safera 1201. godine nakon smrti Mahmud-efendije obavlja kadijsku dunost dok ne doe odgovor od padiaha.) Sidil 27: Godina 1201 i 1202./1786.-87. Kadija je Vardari ejhzade Hadi Sunullah- efendija. Ima kartonski povez sa konim hrbatom. Stranica 240. ir. 16,5cm, du. 45,5cm. Paginacija je dvostruka. (ovdje vrijedi paginacija oznaena crvenim mastilom). Korice su nepaginirane i ispisane registracijama sitnih predmeta. Na stranicama 1-5, 238, 240 ubiljeene su registracije raznih sitnih predmeta. Na stranici 6 upisan je ferman o postavljenju kadije. Stranice 7, 208-221. Na stranicama 8-207 ubiljeeni su uobiajeni predmeti: (kadijski hudeti, bujuruldije, fermani, ostavinski defteri, inamat defteri, npr. fojniki inamat defter na str. 19). Na stranicama 222-237, 239 ubiljeena su vjenanja.
45 Na koricama sidila stoji zabiljeka: Spomenuti Mahmud-efendija je umro dok je bio mula u Bosni. Zakopan je u haremu uz Sultan Mehmed-han damiju. Na nianu ima tarih.

58

Sidil 28: Godina 1204. i 1205/1789.-1790. Kadija je bivi sofijski kadija Mehmed Selim.46 Stranica 179. ir. 16cm, du. 45cm. Ima kartonski povez sa konim hrbatom.Korice su nepaginirane i ispisane registracijama sitnih predmeta. Na stranicama 1-145, 151-157, 175 ubiljeeni su razni uobiajeni predmeti za sidile. Stranice 146-150 su neispisane. Na stranicama 158-174, 179 ubiljeena su vjenanja. Na stanici 176 ubiljeeni su dokumenti o postavljeju kadije (zahvala kadije Bogu, ferman o postavljenju biveg sofijskog kadije Mehmeda Selima da od poetka zilkadeta stupi na dunost, zapeaeno pismo/muhurlu mektub rumelijskog kazaskera Mustafe Aira, murasela kadije Mehmed Selima upuena Mehmedu Esad-efendiji da on od poetka mjeseca zilkade 1204. godine vri kadijsku dunost). Na stranicama 177-178 ubiljeene su registracije raznih predmeta (imena trgovaca stokom, jemstva, registracija arzuhala ciganina Ridvana i slino). Sidil 29: Godina 1193. i 1194./1779.-1780. Kadija: je Ahmed Jahjazade. Ima kartonski povez s konim hrbatom. ir. 16cm, du. 45cm. Stranica 220. Paginacija je dvostruka. (Ovdje vrijedi paginacija oznaena crvenim mastilom). Korice su nepaginirane i ispisane registracijama raznih sitnih predmeta. Na stranicama 1, 219-220 ubiljeene su registracije sitnih predmeta. Na stanici 4 ubiljeeni su dokumenti o postavljneju kadije (ferman da od poetka dumadel- ule 1193. godine preuzme kadijsku dunost, potvrda-pismo rumelijskog kazaskera essejjida Ibrahima, murasela Jahja-zade Ahmed-efendije upuena Hadi Mehmed-efendiji). Stranice 2-3, 175-199 su neispisane. Na stranici 5 upisano je pismo Nekibul-erafa es-sejjida Ibrahima al-Humsija (ili elHamisija?) upueno es-sejjidu Abdullah-efendiji. Na stranicama 6-174 ubiljeeni su uobiajeni predmeti. Na stranicam 200-218 ubiljeena su vjenanja Sidil 30: Godina 1202. i 1203. /1787.-1789. Kadija je es-sejjid Aliefendija i njegov naib Mehmed47 Emin-efendija. Stranica 220. ir. 16cm, du. 46,5cm. Paginacija je dvostruka. (Ovdje vrijedi paginacija crvenim mastilom). Korice su nepaginirane i ispisane uobiajenim sitnim registracijama. Na stranicama 1-3, 220 upisane su razne sitne registracije. Stranice. 4-6, 190-200, 217, 219 su neispisane. Na stranicama 7-189 upisani
46 U Spomenici, n.d. str. 78 : Muhamed Kadi-zade. 47 U Spomenici n.d. str. 78 Muhamed Emin.

59

su uobiajeni predmeti. (npr. na stranici 72 ima upisanih bujuruldija Ebu Bekir-pae, seraskera Bosne). Na stranici. 189 u zaglavlju ubiljeeno je: Esad Ismail al-kadi bi medinet-i Bosna. Na stranicama 201-216, 218 ubiljeena su vjenanja. Nema ubiljeenih dokumenata o postavljenju kadije. Sidil 31: Godina 1203. i 1204/1788.-1789. Kadija je Mehmed Haimefendija poznat kao Abdulehad Efendi-zade.48 Ima kartonski povez sa konim hrbatom. Stranica 258. ir. 16,5cm, du. 46,5cm. Stranice 1-2 su neispisane. Na stranici 3 ubiljeeni su dokumenti o postavljenju kadije. Na stranicama 4-209 upisani su razni uobiajeni predmeti, 210-241 su prazni listovi. Na stranicama 241-258 upisana su vjenanja. Sidil 32: Godina 1205.-1206/1790.-1791. Kadija je Nekib-zade essejjid Hadi Sadullah-efendija i njegov glavni naib muderris medrese Ahmed au u Alasoniji Ebu Bekir, sin Sulejmanov, postavljen da bude kadija u gradu Saraj-Bosna. Ima kartonski povez sa konim hrbatom. Stranica 228. ir. 16cm, du. 46cm. Paginacija je dvostruka. (Ovdje vrijedi paginacija oznaena crvenom olovkom). Korice su nepaginirane i ispisane registracijama sitnih predmeta. Na stranicama 1-5, 226 ubiljeene su razne uobiajene registarcije. Na stranicama 6-147, 150-155, 158-160 ubiljeeni su uobiajeni predmeti. Stranice 148-149, 156-157, 161-200, 224-225, 227 su neispisane Na stranicama 201-221, 228 upisana su vjenanja. Na stranicama 222-223 upisani su dokumenti o postavljenju kadije (ferman upuen kadiji Nekib-zade es-sejjid Sadullahu, zapeaeno pismo kazaskera Abdullaha navednom kadiji da preuzme dunost od poetka zilakdeta 1205. godine, murasela kadije Hadi Sadullaha upuena naibu Ebu Bekir-efendiji te zapeaeno pismo kazaskera Velijuddin Efendi-zade Mehmeda Emina navedenom kadiji da preuzme dunost od poetka redeba 1206. godine. Sidil 33: Godina 1206.-1207/1791.-1792. Kadija je es-sejjid Osmanefendija poznat kao Mantiki el-Agribozu.49 Ima kartonski povez s konim hrbatom. Stranica 276. ir. 16cm, du. 45cm. Paginacija je dvostruka. (Ovdje vrijedi paginacija oznaena crvenim mastilom). Korice su paginirane i ispisane sitnim registracijama. Na stranicama 1-3, 267-268 upisane su sitne registracije i vjenanja. Na stranicama 4-227, 263-265
48 U Spomenici Muhamed. 49 E-ehir bi mantiki Agribozu.

60

ubiljeeni su razni uobiajeni predmeti. (Na stranici 226 upisana je murasela navedenog kadije upuena naibu Sidki Salih-efendiji; na stranicama 264-5 ubiljeeni su ferman o postavljenju biveg kadije Antepa es-sejjida Osmana i pismo rumelijskog kazaskera Velijuddina Efendi-zade Mehmeda Emina). Stranice 228-238, 260-262, 266 su neispisane. Na stranicama 239-259 ubiljeena su vjenanja. Korice su paginirane kao stranica 269 i ispisane raznim sitnim registracijama. Sidil 34: Godina 1208./1793. Kadija je Ahaskavi Muhammed akir Sajuddin, sin Abdusselama. Ima povez sa konim hrbatom. Stranica 198. ir. 16,5cm, du. 44,5cm. Korice su nepaginirane i ispisane sitnim registracijama. Na stranicama 1-3, 198, 194-196 upisane su uobiajene sitne registracije (postavljanje vekila, izgubljena stoka, jemstva, vjenanja i slino). Stranice 4, 6-7, 144-170, 197 su neispisane. Na stranicama 5, 8 -143 ispisani su uobiajeni predmeti (na stranici 5 upisana je murasela kadije Mehmeda akira o postavljenju pandura). Na stranicama 171191, 198 ubiljeena su vjenanja. Na stranicma 192-193 ubiljeena je zahvala kadije Bogu, ferman od 5. evvala 1207.godine o postavljenju navedenog kadije, zapeaeno pismo /muhurlu mektub rumelijskog kazaskera Mustafe Aira i murasela kadije o postavljenju naiba Salihefendije. Sidil 35: Godina 1209.-1210/1794.-1795. Kadija je Alaijjeli Abdulmumin-efendija. Ima kartonski povez s konim hrbatom. Stranica 216. ir. 16,5cm, du.45cm. Paginacija je dvostruka. (Ovdje vrijedi paginacija obiljeena crvenim matilom). Korice su nepaginirane i ispisane sitnim registracijama. Na stranicama 1-2, 214-216 upisane su uobiajene sitne registracije (na stranici 214 upisana je murasela kadije Abdulmumina upuena naibu Edib Mustafa-efendiji). Na stranicama 3188, 210-211 ubiljeeni su razni uobiajeni predmeti (na stranici 211 upisan je ferman o postavljenju biveg sofijskog kadije kadije Alaijjeli Abdulmumina, pismo kazaskera Ahmeda Esada da preuzme dunost od poetka muharrema 1209., te pismo kazaskera Hajrullaha da preuzme dunost od poetka redepa 1209.). Na stranicama 189-209, 212-213 upisana su vjenanja. Sidil 36: Godina 1210. i 1211/1795.-1796. Kadija je bivi beogradski kadija ejhzade es-sejjid Muhammed Seid-efendija. Ima izuzetan originalan koni povez sa metalnim ukrasima u sredini. Paginacija je dvostruka. (Ovdje vrijedi paginacija crvenim mastilom). Korice su 61

nepaginirane i ispisane registracijama uobiajenih sitnih predmeta. Stranica 266. ir. 16,5cm, du. 45,5cm. Na stranici 1, 262-265 upisane su registracije uobiajenih predmeta (npr. klanje stoke, oslobaanje od dizje i slino). Na stranicama 2-211 ubiljeeni su razni uobiajeni predmeti. (Npr. na stranici 2 ubiljeena je bujuruldija Husamuddin-pae, bosanskog valije. Na stranici 4 ubiljeen je ferman o postavljenju kadije. Na stranici 5 ubiljeena je murasela Mehmeda Seid-efendije upuena naibu Sulejman-efendiji i druga upuena naibu Salih-efendiji). Stranice 212-228, 258-260 su neispisane. Na stranicama 229-257, 261, 266 ubiljeena su vjenanja. Sidil 37: Godina 1211. i 1212/ 1796.-1797. Kadija je Mihaldi Hasan Esad-efendija, raniji sofijski kadija. Ima kartonski povez sa konim hrbatom. Stranica 250. ir. 17cm, du. 44cm. Paginacija je dvostruka. (Ovdje vrijedi paginacija crvenim mastilom). Korice su nepaginirane i ispisane registracijama sitnih predmeta. Na stranicama 1-5, 250 upisane su registracije uobiajenih sitnih predmeta (murasela kadije Hasana Esada o postavljenju naiba Mehmeda, popis trgovaca stokom, jemstva i drugo). Na stranicama 6-209, 244, 246 ubiljeeni su uobiajeni predmeti.. Na stranici 245 upisani su dokumenti o postavljenju kadije (ferman i zapeaeno pismo kazaskera Velijuddin-zade Mehmeda Emina). Na stranici 247 ubiljeeno je zapeaeno pismo kazaskera Omera Hulusije. Na stranici 210 ubiljeen je peat i potpis kadije Hasana Esada. Stranice 211-221 su neispisane. Na stranicama 222-243, 248-249 ubiljeena su vjenanja. Sidil 38: Godina 1213. i 1214/1798.-1799. Kadija je bivi kadija Amida Numan-paa-zade es-sejjid Muhammed Sadullah-efendija. Stranica 280. ir. 16cm, du. 44cm. Ima ukraen koni originalan povez sa metalnim ukrasima u sredini s obje strane. Paginacija je dvostruka. Ovdje vrijedi paginacija oznaena crvenim mastilom). Na stranicama 1, 275, 278-280 upisane su uobiajene sitne registracije (jemstva, drvena graa, vjenanja i slino). Na stranicama 2-3, 246-273 upisana su vjenanja. Na stranicama 4-7 upisane su uobiajene sitne registracije a na stranicama 8-236 ubiljeeni su uobiajeni predmeti. Stranice 237-245, 274 su neispisane. Na stranicama 276-277 upisani su dokumenti o postavljenju kadije (ferman upuen kadiji Numan-paa-zade Mehmedu, pismo kazaskera Omera Hulusije i murasela navedenog kadije upuena naibu Salih-efendiji). 62

Sidil 39: Godina 1214.-1215/ 1799.-1800. Kadija je ejh-zade essejjid Muhammed Said. Ima originalan koni povez sa ukrasima. Stranica 254. ir. 16,5cm, du. 45cm. Paginacija je dvostruka. (Ovdje vrijedi paginacija oznaena crvenim mastilom). Tekst je ispisan i na nepaginiranim koricama. Na stranicama 1-3, 247-254 ubiljeene su registracije sitnih predmeta. Stranice 4-8, 12-13, 205-219, 243-247 su neispisane. Na stranicama 9-11, 14-204 ubiljeeni su uobiajeni predmeti (Na stranici 10 stoji zahvala kadije Bogu iz 1214.godine, ferman o postavljenju biveg bosanskog kadije Mevlana es-sejjida Muhammeda Saida iz 1213. godine da od poetka muharrema 1214. obavlja navedenu dunost, pismo kazaskera Ahmeda Esada sa istim navodima kao u fermanu. Na stranici 11 ubiljeena su dva fermana o produenju slube kadije za dva mjeseca i pismo ejh-zade Muhameda Said-efendije, kadije u Saraj-Bosni upueno Salih-efendiji gdje na njega kao na svog naiba prenosi od poetka rebiulevvela 1214. godine dunost kadije koju obnaa ber vechi mevlevijet Na stranicama 220-242 ubiljeena su vjenanja. Sidil 40: Godina 1215. i 1216/ 1800.-1801. Kadija je Hadi Sulejman Efendi-zade Mehmed Seid-efendija.50 Stranica 240. Du. 45cm. ir. 16cm. Na nepaginiranoj stranici na koricama i na stranici 1 registrirani su sitni predmeti koji se odnose na odmetnike/ekija, na klanje stoke, jemstvo, esnaf i slino. Na stranici 2 ubiljeeno je postavljenje kadije fermanom, pismo s peatom rumelijskog kazaskera es-sejjida Ibrahima Ismeta. Stranice 3-4 su neispisane. Na stranicama 5-6, 8-166 ubiljeeni su razni uobiajeni predmeti. Na stranici 6 nalazi se zahvala kadije Mehmeda Seid-efendije Bogu, ferman o postavljenju biveg erzerumskog kadije Sulejmana Efendi-zade Mevlana Mehmeda Seida, pismo-potvrda o postavljenju rumelijskog kazaskera es-sejjida Ibrahima Ismet-efendije upueno kadiji. Stranice 7, 167-210 su neispisane. Na stranicama 211240 ubiljeana su vjenanja. Sidil 41: Godina 1217. i 1216. / 1801-1802. Kadija je Mihaldi Hasan Esad-efendija Stranica 266. ir. 15,5cm, du. 43cm. Paginacija je dvostruka. (Ovdje vrijedi paginacija obiljeena crvenim mastilom). Korice su nepaginirane i ispisane sitnim registracijama. Na stranicama 1-7, 251254, 258-260 ubiljeene su uobiajene registracije. Stranice 8-11, 19850 U Spomenici Muhamed Seid.

63

226, 250, 255-257, 264-265 su neispisane. Na stranicama 12 i 13 ubiljeeni su predmeti o postavljenju kadije: ferman, pismo-potvrda rumelijskog kazaskera Mehmed Arifa. Na stranicama 12-197 ubiljeeni su razni uobiajeni predmeti. Na stranicama 227-249, 260-263 ubiljeena su vjenanja. Sidil 42: Godina 1217.- 1218/ 1802.-1803. Kadija je Halil Fehmiefendija. Korice su nepaginirane i neispisane sa ebru oslikanjem. Stranica 276. Na stranicama 1-4, 6-7, 264, 273, 244-275 ubiljeene su uobiajene registracije. Stranice 5, 8, 148-244, 265-268, 270-272 su neispisane. Na stranicama 9-146 ubiljeeni su uobiajeni predmeti ( na stranici 10 upisani su podaci o postavljenju kadije, zahvla kadije Bogu od poetka rabiulevvela 1217. godine, ferman od 14. muharrema 1217. o postavljenju kadije Mevlana Husein-efendije ber vechi mensab, pismo sarajevskog kadije Husein-efendije upueno Mevlana Halil-efendiji da od poetka 17. muharrema 1217. obavlja kadijske poslove za koje je on zaduen ber vechi mensab). Na stranici 147 ubiljeen je samo peat i potpis naiba Halil-efendije. Na stranicama 245-263, 269 ubiljeena su vjenanja. Na stranici 276 stoji napisano samo: Ovo je strana (za registracije) vjenanja. Sidil 43: Godina 1218. i 1219. /1803.-1804. Kadija je Sofjavi Hadi Abdulfettah. Paginacija je dvostruka. (Ovdje vrijedi paginacija oznaena crvenim mastilom). Korice su nepaginirane i ispisane registracijama sitnih predmeta. Stranica 197. ir. 16cm, du. 46,5cm. Na stranicama 1-5, 194, 198 ubiljeeni su registracije raznih predmeta. Stranice 6-7, 154-171 su neispisane. Na stranicama 8-153 ubiljeeni su uobiajeni predmeti. Na stranicama 172-193, 196-197 ubiljeena su vjenanja. Na stranici 195 upisani su dokumenti o postavljenju kadije: ferman, pismo rumelijskog kazaskera Ahmed emsuddina, pismo sarajevskog kadije Abdulfettaha upueno Selim-efendiji. Sidil 44: Godina 1219/1804. Kadija je Ishak efendi-zade Muhammed Emin-efendija i njegov naib es-sejjid Abdurahman-efendija. Ima kartonski povez sa konim hrbatom. ir. 17cm, du. 43cm. Stranica 236. Paginacija je dvostruka. (Ovdje vrijedi paginacija obiljeena crvenim mastilom). Na stranicama 1-2, 4-6, 8-9, 235-236 upisane su registracije sitnih predmeta. Na stranicama 3, 204-206, 208-225 ubiljeena su vjenanja. Na stranici 207 upisan je ferman o postavljenju kadije Tarablusi Abdulkerima i pismo kazaskera Mehmeda Ataullaha. Na stranicama 10109, 227, 230, 234 ubiljeeni su uobiajeni predmeti. Stranice 7, 11164

203, 226, 229, 232-233 su neispisane. Na stranici 228 upisano je jo jedno pismo kazaskera Mehmeda Ataullaha upueno Abdurahman-efendiji da u kadiluku Saraj-Bosna obavlja kadijske poslove. Na stranici. 231 je ubiljeena zahvala spomenutog kadije Bogu spoertka rebiulevvela 1219. godine, ferman od 23. redeba 1218. o njegovom postavaljenju, pismo s peatom rumelijskog kazaskera Ibrahima Ismet-efendije. Na stranici 230 ubiljeena je murasela Ishak-zade Muhammeda Emina upuena Abdurahman-efendiji gdje na njeg prenosi dunost da bude glavni naib u Saraj-Bosni od poetka rebiulevvela 1219. Sidil 45: Godina 1219. i 1220/1804. i 1805. Kadija je Tarablusi essejjid Abdulkerim-efendija. 51 Stranica 276. ir. 16cm, du. 45cm. Paginacija je dvostruka. (Ovdje vrijedi paginacija obiljeena crvenim mastilom). Korice su nepaginirane i ispisane registracijama sitnih predmeta. Na stranicama 1-2, 9-17 ubiljeene su uobiajene registracije (na stranici 10 ferman upuen kadiji Tarablusi Abdulkerimu, pismo kazaskera Muhammeda Ataullaha; na stranici 15 upisana je murasela kadije Abdulakerima upuena naibu Kuuk-zade Mehmeda Haibefendiji). Stranice 3, 8, 18-19, 23, 42-152 su neispisane. Na stranicama 20-22, 24-41 ubiljeena su vjenanja. Na stranicama 4-7, 153-276 ubiljeeni su uobiajeni predmeti. Na stranici 10 upisan je ferman o postavljenju kadije, pismo s peatom rumelijskog kazaskera es-sejjida Muhammeda Ataullaha. Nema uobiajenog kadijskog pisma o postavljenju naiba. Sidil 46: Godina 1221/1806. Kadija je Selanikli Esad-efendija. Stranica 226. ir. 16cm, du. 43cm. Tekst je ubiljeen i na nepaginiranim koricama. Ima kartonski povez sa konim hrbatom. Paginacija je dvostruka (Ovdje vrijedi paginacija obiljeena crvenim mastilom). Na stranicama 1-7, 221-228 ubiljeene su razne registracije sitnih predmeta. Na stranicsma 8-153 ubiljeeni su uobiajeni predmeti. (Na stranici 10 upisani su uobiajeni dokumenti o postavljenju kadije: ferman, pismo s peatom rumelijskog kazaskera Mehmeda Arifa). Stranice 154-190, 220 su neispisane. Na stranicama 191-219 upisana su vjenanja. Sidil 47: Godina 1221. i 1222./1806.-1807. Kadija je Selanikli Hafiz Ahmed-efendija. Stranica 218. ir. 17,5cm, du. 47cm. Paginacija je dvostruka. (Ovdje vrijedi paginacija obiljeena crvenim mastilom). Korice su nepaginirane i ispisane registracijama sitnih predmeta. Na stranicama
51 U Spomenici Trabolisi. (str. 78)

65

1-5, 210, 212-218 ubiljeene su registracije sitnih predmeta (npr. dvije murasele kadije Hafiza Ahmeda o postavljenju hatiba, ispalata nagrada za rad). Na stranicama 6-162 ubiljeeni su uobiajeni predmeti (Na stranici 6 ubiljeeni su dokumenti o postavljenju kadije, ferman i pismo kazaskera; na stranici 24 upisana je vakfija Hadi Ahmed-efendije, sina Husamuddina, koju je potpisao kadija u Saraj-Bosni Alauddin; na stranicama 159 i 161 ubiljeeni su ostavinski defteri koje je potpisao Salih Sidki postavljen na kadijsku dunost u Saraj-Bosni). Stranice 163177, 206-207, 211 su neispisane. Na stranicama 178-205, 208-209 ubiljeena su vjenanja. Sidil 48: Godina 1223.-1224/1809. Kadija je ejh-zade es-sejjid Mehmed Seid-efendija, bivi erzurumski kadija. Stranica 236. ir. 16cm, du. 43cm. Paginacija je dvostruka. (Ovdje vrijedi paginacija obiljeena crvenim mastilom). Korice su nepaginirane i ispisane registracijama sitnih predmeta. Na stranicama 1-4, 236 ubiljeene su uobiajene registracije. Stranice 5-11, 135-194, 226-233 su neispisane. Na stranicama 12-134 upisani su uobiajeni predmeti. (Na stranici 12 ubiljeni su dokumenti o postavljenju kadije: zahvala kadije Bogu, ferman od 11. rebiulevvela 1222. godine, pismo-potvrda o postavljenja kadije od rumelijskog kazaskera Ahmed emsuddina). Na stranicama 12-134 ubiljeeni su uobiajeni predmeti. Na stranicama 195-225, 234-235 ubiljeena su vjenanja. Sidil 49: Godina 1224. i 1225./1809.-1810. Kadija je Fahrul-ulema Mevlana es-sejjid Hadi Ahmed Hajati-efendija, muderris Dahili salise-i Ehi elebi medrese. Stranica 152. ir. 16cm, du. 45,5cm. Paginacija je dvostruka. (Ovdje vrijedi paginacija oznaena crvenim mastilom). Ima nepaginirane ispisane korice. Na stranicama 1, 146-147, 150-152 upisane su uobiajene registracije. Na stranicama 2-89 ubiljeeni su uobiajeni predmeti. (Na stranici 4 upisana je zahvala kadije Bogu, pismo-murasela kadije u Saraj-Bosni Hadi Ahmeda Hajatije upuena akir-efendiji, ferman o postavljenju od 20. abana 1213. godine iz kog se vidi da je postavljen ber vechi mensab). Stranice 90-125 su neispisane. Na stranicama 126-145, 148-149 ubiljeena su vjenanja i razne sitne biljeke. Sidil 50: Godina 1225. i 1226./ 1810. i 1811. Kadija je Brusali Kadizade es-sejjid Abdurrahim-efendija. Korice su kartonske sa konim hrbatom i oteene su. Stranica 148. ir. 19,5cm, du. 50cm. Paginacija je dvostruka. (Ovdje vrijedi paginacija oznaena crvenim mastilom). Tekst je ubiljeen i na nepaginiranim koricama. Na stranicama 1-4, 143-148 66

ubiljeene su registracije raznih sitnih predmeta (npr. na stranicama 3-4 ubiljeena je kefilema iz 1225.). Stranice 5-7, 9, 73, 86-122, 140, 142 su neispisane. Na stranici 8 upisani su dokumenti o postavljenju: kadije, zahvala Bogu, ferman, pismo kazaskera es-sejjid Mustafe, te pismomurasela sarajevskog kadije Abdurahim-efendije Mevlana Hafiza upueno Mehmed-efendiji. Na stranicama 10-72, 74-85 ubiljeeni su uobiajeni predmeti (npr. na stranicama 83-85 upisani su ilami i ostavinski defteri koje je potpisao kadija es-sejjid akir, naib u Saraj -Bosni). Na stranicama 123-139, 141 ubiljeena su vjenanja. Sidil 51: Godina 1226/1811. Kadija je Mufti-zade Muhammed Tevfik-efendija. Stranica 114, ir. 18cm, du. 50cm. Paginacija je dvostruka. (Ovdje vrijedi paginacija oznaena crvenim mastilom). Na stranicama 1, 3, 111-112, 114 upisane su razne sitne biljeke (npr. na stranici 114 upisane su registracije pandura po dematima). Stranice 2, 5, 31, 65, 67-94, 102-110, 113 su neispisane. Na stranici 4 ubiljeeni su dokumenti o postavljenju kadije, kratka zahvala kadije Bogu, ferman od 11. evvala 1225.godine o postavljenju biveg sofijskog kadije Bolevi Hasana, pismo-murasela kadije Hasana upueno Muhammed Tevfikefendiji kojim na njega prenosi nijabet. Nije navedeno pismo kazaskera. Na stranicama 6-30, 32-64 ubiljeeni su uobiajeni predmeti. Na stranici 66 upisana je murasela kadije Gelembevi-zade Mehmeda Emina upuena glavnom pisaru sarajevske sudnice Ibrahim-efendiji. Na stranicama 95101 ubiljeena su vjenanja. Sidil 52: Godina 1226. i 1227/1811.-1812. Kadija je ejh-zade essejjid Mehmed Seid-efendija.52 Stranica 180, ir. 16,5cm, du. 46cm. Paginacija je dvostruka. (Ovdje vrijedi paginacija oznaena crvenim mastilom). Na stranicam 1-6, 177-180 ubiljeen je popis raznih demata i drugi sitni predmeti (npr. na str. 1 upisan je spisak pandura po dematima). Stranice 7-9, 127-141, 172-173, 176 su neispisane. Na stranici 10 upisani su dokumenti o postavljenju kadije: zahvala Bogu, ferman, pismo rumelijskog kazaskera Mehmed Hafida. Na stranici 11 upisan je ferman upuen kadiji Mehmeda Eminu da od poetka abana 1227. godine preuzme dunost i murasela navedenog kadije upuena naibu es-sejjid Mehmed-efendiji. Na stranicama 12-126 ubiljeni su uobiajeni predmeti. Na stranicama 142-171, 174-175 ubiljeena su vjenanja.
52 U Spomenici Muhamed Seid ejh-zade.

67

Sidil 53: Godina 1228/ 1813. Kadija je Fahrul-mevali Kelembevizade Mehmed Emin-efendija53 i Hafiz Ibrahim, sin Mustafe, sin Ibrahima, naib u Saraj-Bosni. Stranica 148. ir. 16,5cm, du. 45cm. Paginacija je dvostruka. (Ovdje vrijedi paginacija oznaena crvenim mastilom). Korice su nepaginirane i ispisane sitnim registracijama. Na stranicama 1-3, 140144 ubiljeene su registracije uobiajenih predmeta. Stranice 4-9, 11-13, 105-122, 138-139 su neispisane. Na stranici 10 ubiljeena je zahvala kadije Bogu. Nema ubiljeenih uobiajenih dokumenata o postavljenju. Na stranicama 14-104 ubiljeeni su uobiajeni predmeti. Na stranicama 123137, 145-148 upisana su vjenanja. Sidil 54: Godina 1229/ 1814. Kadija je Amasjali es-sejjid Mehmed akir-efendija54 i es-sejjid akir-efendija (sarajevski muftija), i Ibrahim Hilmi.55 Stranica 182. ir. 16cm, du.43,5cm. Korice su paginirane i ispisane sitnim registracijama. Na stranicama 1-3, 181-182 upisane su registracije su raznih sitnih predmeta, Stranice 4-10, 116-143, 175-177, 179-180 su neispisane. Na stranicama 11-115 ubiljeeni su uobiajeni predmeti. Na stranicama 144-174, 178. ubiljeena su vjenanja. Na stranici 41 upisana je murasela kadije u Saraj-Bosni Jazidi-zade es-sejjid hafiz Mustafa-age upuena naibu es-sejjid akir-efendiji, sarajevskom muftiji da od poetka rebiulevvela preuzme poslove kao naib. Na stranici 82 ubiljeeno je pismo rumelijskog kazaskera Mekki efendi-zade Mustafe upueno Abdulfettah-efendiji da preuzme poslove nijabeta u kadiluku Bosna od poetka ramazana 1229.godine. Sidil 55: Godina 1229.-1230/1814.-1815. Kadija je Sofjali Hadi Abdulfettah-efendija. Stranica 376. ir. 15cm. Du. 45cm. Paginacija je dvostruka. (Ovdje vrijedi paginacija obiljeena crvenim mastilom). Ima nepaginirane ispisane korice i kartonski povez sa konim hrbatom. Na stranicama 1-2, 9 ubiljeeni su razni sitni predmeti. Stranice 3-8, 299313, 364-368, 370 su neispisane. Na stranicama 10-298 ubiljeeni su uobiajeni predmeti. Na stranicama 314-363, 369 ubiljeena su vjenanja. Na stranici 371 upisani su dokumenti o postavljenju kadije, zahvala kadije Abdulfettaha Bogu spoetka zilkadeta 1229. godine, ferman od 25. rebiulevvela kao obavijest sofijskom kadiji Abdulfettahu o postavljenju za kadiju u Bosni, i jo jedna zahvala Bogu s peatom kadije Abdulfettaha.
53 U Spomenici Muhamed Emin Kelembevi-zade. 54 U Spomenici Muhamed akir Amasjali. 55 Od broja 54-57 nema uobiajenog biljeenja postavljenja.

68

Sidil 56: Godina 1231/1816. Kadija je Gollu-zade Mustafa Mujesser. Stranica 186. ir. 16cm, du. 43cm. Paginacija je dvostruka. (Ovdje vrijedi paginacija oznaena crvenim mastilom). Ima nepaginirane ispisane korice i kartonski povez sa konim hrbatom. Na stranicama 1-4, 186 ubiljeeni su razni sitni predmeti. Stranice 5, 93, 97, 104-138 su neispisane. Na stranicama 6-92, 94-96, 98-103 ubiljeeni su uobiajeni predmeti. Na stranicama 139-185 upisana su vjenanja. Na stranici 183 upisana je zahvala kadije Hadi Mustafa-efendi-zade Mustafe Mujessera spoetka zilhiddeta 1230.godine, ferman od 8. redeba 1230. upuen bivem kadiji Maraa Mustafa-efendi-zade Mevlana Mustafi, pismo rumelijskog kazaskera es-sejjida Mustafe Araba upueno spomenutom kadiji da od poetka zilhiddeta preuzme dunost. Na stranici 54 ovog sidila nalazi se vakfija Mevlana Hadi Hurrema, sina Balija iz mahale Havade Ahmedove damije, datirana 1011/1602. godine iznad koje su ubiljeeni kadijski potpisi: kadije Gollu-zade Mustafe i Hasana, sina Mehmedova, zaduenog da bude vojni kassam u Bosni. Sidil 57: Godina 1231. i 1232. / 1816.-1817. Kadija je okadizade beg Mustafa beg-efendija i Mektubi Mustafa Raid-efendija. Stranica 154. ir. 15,5cm, du. 44,5cm. Ima paginirane ispisane korice. Na stranicama 1-3, 151-154 ubiljeeni su razni sitni predmeti. Na stranicama 5-6, 9-32 ubiljeena su vjenanja. Na stranicama 66-144 ubiljeeni su uobiajeni predmeti. (Na stranici 110 upisana je murasela kadije Hatibzade Mehmeda Saliha upuena Mustafa Reid-efendiji da petog zilhideta stupi na dunost kao naib te murasela Mustafe Raida o postavljenju Ibrahima Hilmi-efendije kao glavnog pisara u sudnici). Stranice 4, 7-8, 33-65, 145, 147-150 su neispisaane. Na stranici 146 ubiljeeni su dokumenti o postavljenju kadije, zahvala Bogu kadije okadi-zade Mustafa Begefendije, naiba u Saraj Bosni spoetka zilhiddeta 1231.godine, bujuruldija Sulejman-pae, valije Bosne iz 1231.godine kojom se nareuje da kadijske poslove obavlja muderris u Saraj-Bosni okadi-zade Mustafe nakon smrti naiba es-sejjida Hadi Sadullah-efendije. Sidil 58: Godina 1232.-1233/1817.-1818. Kadija je Ebu Bekir ukriefendija. Stranica 166. ir. 16cm, du. 44cm. Paginacija je dvostruka. (Ovdje vrijedi paginacija oznaena crvenim mastilom). Korice su paginirane i ispisane sitnim registracijama. Na stranicama 1-3, 163, 165 ubiljeeni su razni sitni predmeti. Stranice 4-10, 12, 96-131, 157-158, 161-162, 164 su neispisane. Na stranicama 13-95 ubiljeeni su uobiajeni 69

predmeti. Na stranicama 132-156, 159-160 ubiljeena su vjenanja. Na strani 11 stoji zahvala kadije Ebu Bekir ukri-efendije Bogu spoetka zilkadeta 1232., ferman od 26. dumadelula 1232. godine upuen bivem kadiji Maraa Ebu Bekir ukri-efendiji. Nema kazaskerove potvrde o postavljenju kadije.. Na stranici 38 stoji ispod jednog kadijskog ilama potpis Saliha Nurije, naiba u Belgradiku. Sidil 59: Godina 1233.-1234/1818.-1819. Kadija je Amasjali es-sejjid Muhammed akir- efendija. Stranica 162. ir. 16cm, du. 45cm. Ima nepaginirane ispisane korice i kartonski povez sa konim hrbatom. Paginacija je dvostruka. (Ovdje vrijedi paginacija oznaena crvenim mastilom). Na stranicama 1-3, 128-161 ubiljeeni su razni sitni predmeti. Stranice 4-5, 119-138, 158-159 su neispisane. Na stranicama 7-117 ubiljeeni su uobiajeni predmeti. Na stranici 118 ubiljeen je peat i potpis navedenog kadije Muhameda akira. Na stranicama 139-157, 160161 upisana su vjenanja. Na stranici 6 stoji zahvala kadije Muhammeda akira Bogu, pismo-murasela es-sejjid Husein-efendije, kadije u SarajBosni upueno Muhammedu akiru da od poetka zilhiddeta 1233. godine bude naib u Saraj-Bosni. Nema ubiljeenog fermana o postavljenju kadije niti kazaskerovog pisma. Sidil 60: Godina 1235. i 1236/ 1819.-1820. Kadija je Hatib-zade Hafiz Ahmed-efendija. Stranica 210. ir. 16,5cm, du. 46cm. Ima paginirane ispisane korice i kartonski povez sa konim hrbatom. Paginacija je dvosturka. (Ovdje vrijedi paginacija oznaena crvenim mastilom). Na stranicama 1-6, 205, 209-210 ispisane su uobiajene registracije. Na stranicama 7-150 ubiljeeni su uobiajeni predmeti. Stranice 151-165, 203-204, 206 su neispisane. Na stranicama 166-202, 207-208 ubiljeena su vjenanja. Na stranicama 209-210 upisani su razni sitni premeti. Na stranici 7: upisana je zahvala Bogu i prisega Hatib-zade Hafiz Ahmeda, ferman o postavljenju biveg sofijskog kadije erkeli Hattat Muhammeda od 26. abana 1234. godine kojim se obavjetava da je postavljen na tu funkciju od poetka zilhiddeta 1234. i pismo sa potpisom Hattat Muhammeda, kadije u Saraj-Bosni kojim prenosi kadijsku dunost na Hafiz Ahmed-efendiju. Na stranici 8 stoji ferman od 11. rebiulevvela 1235. godine kojim se Ali Rida postavlja kadijom u Saraj-Bosni od poetka zilhiddeta 1235. i pismo Ali Ridaa muderrisa Zejni-zade elebi medrese iz sklopa Sahni seman medresa koji je opet 1235.godine postavio kao naiba istog Hafiz Ahmed-efendiju. 70

Sidil 61: Godina 1236.-1237/1820.-1821. Kadija je Fejzi-zade essejjid Ahmed erif Kadri-efendija. Stranica 149. ir. 16cm, du. 46cm. Paginacija je dvostruka. (Ovdje vrijedi paginacija oznaena crvenim mastilom). Ima paginirane ispisane korice i kartonski povez sa konim hrbatom. Na stranicama 1-3, 147-149 ispisane su razne sitne registracije. Stranice 4-5, 7, 85-123, 142-144, 146 su neispisane. Na stranicama 8-84 ubiljeeni su uobiajeni predmeti. Na stranicama 124-141, 145 upisana su vjenanja. Na stranici 6 upisani su dokumenti vezani za postavljenje kadije: zahvala Bogu kadije Fejzi-zade Ahmed erifa, ferman o postavljenju od 13. rebiulevvela 1236.godine upuen bivem beogradskom kadiji Fejzi-zade Ahmed erifu, pismo rumelijskog kazaskera Sidki-zade Ahmeda upueno kadiji da od poetka zilkadeta 1236. godine preuzme obavljanje kadijske dunosti u Saraj -Bosni. Sidil 62: Godina 1237. i 1238./ 1821.-1822. Kadija je Ahaskavi Ibrahim-efendija i naib kojeg je on postavio Mehmed Tahir-efendija.56 Stranica 142. ir. 16cm, du. 45cm. Paginacija je dvostuka. (Ovdje vrijedi paginacija oznaena crvenim mastilom). Ima ispisane paginirane korice. Na stranicama 1-2, 140-142 upisani su razni sitni predmeti. Stranice 4-6, 112-118, 137, 139 su neispisane. Na stranicama 7-111 ubiljeeni su uobiajeni predmeti. Na stranicama 119-136, 138 ubiljeena su vjenanja. Na stranici 3 stoji zahvala Bogu kadije Mehmeda Tahira, sina Mustafaefendije, ferman od 25. rebiulahira 1237. godine o postavljenju za kadiju muderrisa Sahni seman medrese Ahaskavi Mevlana Ibrahima. Na istoj stranici je i pismo murasela Ahaskavi Ibrahima upueno Mehmed Tahirefendiji da od poetka mjeseca zilhiddeta 1237. godine obavlja kadijsku dunost kao naib u Saraj Bosni Na stranici 59 ispod jednog kadijskog ilama iz 1232. godine stoji potpis Mustafe Raida, naiba u Saraj-Bosni i drugi Hadi Ebu Bekira ukrija, kadije u Saraj -Bosni. Sidil 63: Godina 1238. i 1239/ 1822.-1823. Kadija je Hafiz Ahmed Karaferijevi. Stranica 177. ir. 20,5cm, du. 45cm. Paginacija je dvosturka. (Ovdje vrijedi paginacija oznaena crvenim mastilom). Korice su nepaginirane i ispisane sitnim registracijama. Na stranicama 1-2 ubiljeene su registracije sitnih predmeta. Stranice 3, 61-168 su neispisane. Na stranicama 5-60 ubiljeeni su uobiajeni predmeti. Na stranici 4 ima ubiljeena zahvala Bogu kadije Huseina, mutesarrifa u
56 U Spomenici naib Muhamed Tahir.

71

kadiluku Saraj -Bosna. Na stranici 35 ubiljeeno je ime naiba u Saraj Bosni Ibrahima Hilmije. Na stranicama 184-185, 186-188 ubiljeena su vjenanja. Sidil 64: Godina 1230. i 1231./1814.-1815. Kadija je es-sejjid Mehmed57 Zejnulabidin i od njeg postavljeni naib Ibrahim Edib-efendija. Stranica 200. ir. 16,5cm, du. 46,5cm. Korice su nepaginirane i ispisane registracijama sitnih predmeta. Na stranicama 1-3, 5, 199-200 ubiljeene su registracije raznih sitnih predmeta. Na stranici 4 upisana je zahvala Bogu kadije u Saraj-Bosni Mehmed Zejnulabidina i murasela upuena njegovom naibu Ibrahim Edib-efendiji. Ostalih uobiajenih dokumenata o postavljenju kadije nema. Na stranicama 6-77 ubiljeeni su uobiajeni predmeti. Stranice 78-175, 198 su neispisane. Na stranicama 176-197 ubiljeena su vjenanja. Sidil 65: Godina 1242. i 1241./ 1825.-1826. Kadija je Hadi Abdulfettah-efendija58 i od njega postavljeni naib Husein Hamid-efendija, sin Omer-efendije. Stranica 117. ir. 16cm. Du. 47,5cm. Ima paginirane i ispisane korice. Na stranicama 1-4, 116-117 ispisane su registracije sitnih predmeta. Na stranicama 8-73, 75-77 ubiljeeni su uobiajeni predmeti. Stranice 5, 74, 78-82, 115 su neispisane. Na stranicama 83-114 ubiljeena su vjenanja. Na stranici 6 ubiljeeno je vjenanje kadije Husein Hamidefendije, sina Omerova, ferman o postavljenju jedrenskog muderrisa biveg fenar kajmakama u Jeniehiru, nakibul- erafa es-sejjida Sulejmana za sarajevskog naiba a na preporuku ejhu-l-islama i muftije Mustafe Asima, pismo Sulejmana, kadije u Saraj Bosni upueno Husein Hamidefendiji gdje na njega prenosi dunost koja mu je dodijeljena. Na stranici 7 ubiljeena je zahvala kadije Husein Hamida od poetka safera 1241.godine, ferman upuen ranijem bosanskom kadiji Abdulfettahu o postavljenju na mjesto kadije od 13. dumadelahira 1240.godine, te pismo kadije u Saraj-Bosni Hadi Abdulfettaha od poetka safera 1241. upueno Huseinu Hamid-efendiji gdje se na njeg prenosi dunost da bude naib. Na stranici 36 nalazi se potpis Davud Arifa, naiba u nahiji Fojnica i Kreevo. Sidil 66: Godina 1242. i 1244./1826.-28. Kadija je Hafiz Ahmedefendija, sin Sulejman- efendije Prilepevije. Stranica 276. ir. 16cm, du.
57 U Spomenici Muhamed Zejnulabidin. 58 U Spomenici Hadi Abdulfettah Sofijavi.

72

44,5cm. Paginacija je dvostruka. (Ovdje vrijedi paginacija oznaena crvenim mastilom). Korice su paginirane i ispisane sitnim registracijama. Na stranicama 1-8, 271, 273 ubiljeene su registracije raznih sitnih predmeta. (Na stranici 8 upisana je registracija pisma od nekibul-erafa Ahmeda Reida el-Husejnija upuena Fadil-efendiji, sinu erif-zade Mustafe Nuruddina koji je ranije bio kajmakam). Drugih uobiajenih dokumenata o postavljenju kadije nema. Na stranicama 9-221 ubiljeeni su uobiajeni predmeti. Stranice 222-241 su neispisane. Na stranicama 242-270, 272 ubiljeena su vjenanja. Sidil 67: Godina 1244. i 1245/1828.-1829. Kadija je bivi beogradski kadija Hadi Ebu Bekir ukri-efendija, sin Osmana Nurije. Drugi puta je bio kadija od mjeseca safer ul-hajra. Prvi put bio je kadija 1232-33.59 Stranica 164. ir. 16,5cm, du. 46,5cm. Korice su nepaginirane i ispisane sitnim registracijama. Na stranicama 1-2, 164 upisane su registracije raznih sitnih predmeta. Stranice 3-5, 7, 98-142, 158-162 su neispisane. Na stranici 6 nalazi se zahvala Bogu od poetka safera 1244., ferman o postavljenju biveg beogradskog kadije Ebu Bekira ukrija. Nema murasele kadijske niti drugih dokumenata vezanih za kadijsko postavljenje. Na stranicama 8-97 ubiljeeni su uobiajeni predmeti. Na stranicama 143-157, 163 ubiljeena su vjenanja. Na stranici 75 ispod ostavinske rasprave ubiljeen je potpis Mufti-zade Ahmeda, naiba u SarajBosni i jo jedan potpis Mehmed Saida, kadije u nahiji Visoko. Sidil 68: Godina 1245.-1246/ 1829.-1830. Kadija je Kara Hisari Mufti-zade Ahmed-efendija, sin Osmana. Stranica 158. ir. 15,5cm, du. 45,5cm. Paginacija je dvostruka. (Ovdje vrijedi paginacija oznaena crvenim mastilom). Ima paginirane ispisane korice. Na stranicama 1-3 ispisane su registracije raznih sitnih predmeta. Stranice 4-5, 105-139, 155-157 su neispisane. Na stranici 6 ubiljeena je registracija nastupanja navedenog kadije na dunost. Na stranicama 7-104 ubiljeeni su uobiajeni predmeti. Na stranicama 140-154 ubiljeena su vjenanja. Na stranici 35 nalazi se potpis kadije u Saraj- Bosni Hafiza Ahmeda, sina Sulejmana Prilipevije. Sidil 69: Godina 1246. i 1247/ 1830.-31. Kadija je: Ali Riza-efendija, bivi erzurumski kadija i njegov naib Mehmed Zuhuri-efendija.60 Stranica
59 V. sidil 58. 60 U Spomenici Ali Riza, bivi erzurumski kadija, naib Muhamed Zuhuri.

73

134. ir. 16,5cm, du. 46cm. Paginacija je dvostruka. (Ovdje vrijedi paginacija ispisana crvenim mastilom). Ima paginirane ispisane korice. Na stranicama 1-4, 133-134 upisane su uobiajene registracije. Na stranicama 5-104 ubiljeeni su uobiajeni predmeti. Stranice 105-111 su neispisane. Na stranicama 112-132. ubiljeena su vjenanja. Na stranici 3 upisana je kratka zahvala kadije Bogu, ferman od 27. redeba 1245.godine upuen bivem erzurumskom kadiji Mevlana Ali Ridau, pismo-murasela kadije Ali Ridaa upueno Mehmeda Zuhuri-efendiji na kojeg prenosi kadijsku dunost. Original fermana ovjerio je kadija Mustafa Sabri, kadija u Bosna Brodu. Na stanici 61 nalazi se potpis kadije es-sejjida Abdulkerima, sina Jusufa, naiba u Saraj -Bosni. Sidil 70: Godina 1247/1831. Kadija je Ikodravi Ismail-efendija. Stranica 139. ir. 16,5cm, du. 48,5cm. Paginacija je dvostruka. (Ovdje vrijedi paginacija oznaena crvenim mastilom). Na nepaginiranim koricama ispisana su jemstva a potom prekriena. Stranice 1-4, 6, 34, 37-127, 133-135, 137-138 su neispisane. Na stranicama 7-33, 35-36 ubiljeeni su uobiajeni predmeti. Na stranicama 128-132, 136 upisana su vjenanja. Na stranici 139 upisane su registracije sitnih predmeta. Na stranici 5 ubiljeen je ferman o postavljenju naiba Ikodravi Ismailefendije. Ostali uobiajeni dokumenti o postavaljenju kadije nisu ubiljeeni. Sidil 71: Godina 1248/1832. Kadija je erif-zade nekibul eraf essejjid Mir Mehmed Fadil- efendija, sin Mustafe.61 Ima originalan koni povez bez ukrasa. Stranica 216. ir. 16,5cm, du. 49cm. Korice su nepaginirane i ispisane registracijama raznih sitnih predmeta. Na stranicama 1, 216 upisane su registracije sitnih predmeta. Stranice 2-7, 12-154 su neispisane. Na stranici 155 upisan je peat i potpis navedenog kadije. Na stranicama 8-11 ubiljeena su vjenanja. Na stranicama 156215 ubiljeeni su uobiajeni predmeti. Sidil 72: Godina 1248. i 1249/1832.-1833. Kadija je Ispartavi Husein Nuri-efendija Havade-zade. Stranica 182. ir. 16,5cm, du. 46cm. Ima kartonski povez sa konim hrbatom. Korice su nepaginirane i i neispisane. Na stranicama 1-5, 182 ispisane su registracije raznih sitnih predmeta. Na stranicama 7-111 ubiljeeni su uobiajeni predmeti. Stranice 6, 112160, 179, 181 su neispisane. Na stranicama 161-177, 180 ubiljeena su
61 U Spomenici Mir Muhamed Fadil erif-zade.

74

vjenanja. Na stranici 178 nalazi se zahvala kadije Bogu od poetka safera 1248.godine, ferman od 3. safera 1248.godine o postavljenju sadanjeg erzurumskog kadije Ispartavi Huseina, ferman o potvrivanju postavljenja od 20. ramazana 1248. godine upuen sadanjem bosanskom kadiji Huseinu. Na stranici 110 ubiljeeno je i ime kadije u Saraj-Bosni Samakovi Ahmed Nazif- efendije. Sidil 73: Godina 1249.-1250/1833.-1834.. Kadija je bivi beogradski kadija Ahmed Nazif Samakovi. Stranica 156. ir. 19,5cm, du. 56cm. Sidil je lijepo uvezan, kombinacija platnenog i kartonskog poveza. Paginacija je dvostruka. (Obje paginacije su ubiljeene crvenim mastilom Ovdje vrijedi paginacija koja poinje od sitnih registracija i vjenanja). Korice su neispisane i nepaginirane. Na koricama nema uobiajenog natpisa sa imenom kadije i godinom njegove slube. Na stranicama 1-3, 12, 154-156 upisane su uobiajene registracije sitnih predmeta. Na stranicama 4-9, 21 ubiljeena su vjenanja. Na stranicama 13-21 upisana su vjenanja. Na stranicama 10-11 upisani su dokumenti vezani za postavljenje kadije. (Ferman o postavljenju za kadiju upuen sarajevskom kadiji Ahmedu Nazifu, zapeaeno pismo kazaskera Mehmeda Zejnulabidina, murasela navedenog kadije upuena naibu Mehmed Hasib-efendiji, ferman navedenom kadiji da se popie ostavtina Husejinkapetana i zapeaeno pismo kazaskera Mehmeda Sadullaha). Stranice 22-31 su neispisane. Na stranicama 32-152 upisani su uobiajeni predmeti (Npr. na stranicama 48-61 ubiljeeni su izvjetaji lokalnih kadija, naiba i vekili naiba sa njihovim potpisima o stanju u tvravama pojedinih kadiluka, nahija, gradova Zabiljeeni su kadiluci Livno/Ihlevne/, Banja Luka, Jajce, Bosna Brod, nahija Glamo, grad Jeni Pazar, kadiluk bekijei Kostajnica, Stari Vlah, Jezero/Golhisar/, Zenica/Izenie/, Maglaj, Gradaanica, Novosel, Kamengrad Na stranici 55 ubiljeen je potpis kadije Sulejmana ukrije, vekili naiba u kadiluku Kostajnica, na str. 54 Muharem Zuhdije, naiba u nahiji Glamo, na str. 60 Muharema Zuhdije, kadije u kadiluku Novosel, na str. 52 Es-sejjid Abdulhadi Neima, kadije u kadiluku Jajce /Jajaa/, na str. 56. Musa-a, kadije u kadiluku Stari Vlah /Istari Eflak/, na str. 57 Omera, vekili naiba u nahiji Zenica/ Izenie/, na str. 56. Abdullaha Mahi-zade, kadije u kadiluku Jezero/ Golhisar/ , na str. 51. Mustafa ukrije, naiba u kadiluku Banja Luka, na str. 61 Omera, naiba u kadiluku Kamengrad). Na stranici 153 ubiljeen je potpis kadije Mehmeda Mustafe. 75

Sidil 74: Godina 1250.-1251/1834.-35. Kadija je bivi kadija Beograda Selanikli Nekib-zade es-sejjid Abdurrahman-efendija, sin essejjida Mehmed-efendije. Stranica 136. ir. 19cm, du. 55cm. Korice su nepaginirane i neispisane. Na stranicama 1-2, 136 ubiljeeni su razni sitni predmeti. Stranice 3-5, 26-28, 106-117, 132-134 su neispisane. Na stranicama 6-105 ubiljeeni su uobiajeni predmeti. Na stranicama 118129, 135 ubiljeena su vjenanja. Na stranici 131 ubiljeena je zahvala kadije Bogu, ferman od 20. abana 1249. kojim se nareuje spomenutom kadiji da od tog dana stupi na kadijsku dunost, pismo rumelijskog kazaskera es-sejjid Mehmeda Zejnilabidina kadiji da ber vechi mevlevijet preuzme kadijsku dunost. Na stranici 130. nalazi se jo jedan ferman od 3. zilkadeta 1250. godine o postavljenju kadije te pismo rumelijskog kazaskera Mehmeda Zejnilabidina upueno sadanjem bosanskom kadiji da popie ostavinu umrlog okadi Mehmeda Nazif-efendije i pravedno je podijeli meu nasljednicima. Sidil 75: Godina 1251.- 1252./ 1835.-1836. Kadija je Hadi Muhammed Hasib-efendija, sin Hadi Ibrahima. Ima originalan koni povez sa ukrasima. Stranica 258. ir. 16,5cm, du. 47,5cm. Korice su nepaginirane i neispisane. Na stranici 1, 257-258 upisane su sitne registracije. Na stranicama 2-226, 251-256 ubiljeeni su uobiajeni predmeti. (Na stranici 3 nalazi se pismo Mehmeda Fadila, sina Mustafe Nuruddina, od 15. duamade-l-ule 1252. godine upueno Muhammmedu Hasibu gdje se na njega prenosi dunost da obavlja poslove naiba. Na stranici 58 nalazi se ispod hudeta iz 1217.godine potpis Halila, kadije u gradu Saraj-Bosna. A na stranici 97 ispod ostavinskog deftera ubiljeen je potpis kadije Mehmeda Nurije, naiba u Donjoj Tuzli. Na istoj stranici ispod druge ostavinske rasprave je ubiljeen potpis kadije Mehmeda Zihnije, naiba u kadiluku Banja Luka). Na stranicama 227-248, 250 ubiljeena su vjenanja. Na stranici 249 upisana je vakfija Frko Hadi Mustafa-age, sina Sulejmanova, iz mahale Kuuk Katiba. Sidil 76: Godina 1252.-1254/ 1836.-1838. Kadija je Hadi Muhammed Hasib-efendija, sin Hadi Ibrahima, naib u gradu Saraj Bosna. Ima originalan koni povez. Stranica 308. ir. 16cm, du. 47,5cm. Paginacija je dvostruka. (Obje paginacije su ispisane crvenim mastilom. Ovdje vrijedi paginacija sa lijeve strane rijei sahifa). Korice su paginirane i ispisane. Na stranicama 1-7, 10 ubiljeeni su razni sitni predmeti. Stranice 8-9, 212, 253-262, 299-302, 305 su neispisane. Na 76

stranicama 13-211, 213-252 ubiljeeni su razni uobiajeni predmeti. Na stranicama 263-298, 303-304 ubiljeena su vjenanja. Na stranici 11 upisana je bujuruldija Mehmed Salih Vedihi-pae iz 1252. godine i pismo rumelijskog kazaskera Paa-zade Abdulkadira od poetka abana 1252. godine upueno Muhammedu Hasib-efendiji gdje se na njega prenosi dunost da bude naib kadije u Saraj Bosni. Na stranici 12 upisana je bujuruldija Mehmed Vedihi-pae iz 1253. i pismo Mehmeda, erifa, kadije u Saraj-Bosni upueno Muhammedu Hasib-efendiji kojom na njega prenosi kadijske poslove od poetka abana 1253.godine. Sidil 77: Godina 1254. i 1255/1838.-1839. Kadija je Hadi Salim Efendi-zade es-sejjid Mustafa-efendija. Ima 163 stranice. Korice su nepaginirane i neispisane. Prva stranica je nepaginirana, ispisana sitna registracija (svjedoenje da su stanovnici mahale Hadi Turhanove prodali 85 oka olova sa sruene munare). Na stranicama 1-2, 4, 161, 163 upisane su registracije uobiajenih predmeta. Stranice 3, 5-6, 9-12, 62, 103-138, 157-159, 162 su neispisane. Na stranici 7 upisani su dokumenti o postavljenju kadije (zahvala Bogu od poetka abana 1254.godine, ferman od 29. mjeseca zilkadeta 1253.godine o postavljenju biveg beogradskog kadije Salim Efendi-zade Mustafa-efendije. Iza tog fermana slijedi jo jedan ferman od 4. rebiulevvela 1255. u kom se nalae spomenutom kadiji da pone obavljati kadijsku slubu od poetka evvala 1255. godine, zatim slijedi zapeaeno pismo Mehmeda Arifa, rumelijskog kazaskera). Na stranicama 8, 139-156, 160 upisana su vjenanja. Na stranicama 13-61, 63-101 ubiljeeni su uobiajeni predmeti (Na stranici 35 ubiljeen je ferman iz 1251. godine a na stranicama 41 i 42 ostavinske rasprave iz 1255. godine. Takoer je ubiljeena i jedna vakfija iz 866. godine koju je s originalom sravnio Mahmud, sin Saduddina poznat kao Nevalizade, kadija u Saraj-Bosni. Na toj vakfiji nalaze se potpisi nekoliko kadija). Na stranici 102 nalazi se potpis i peat kadije Salim Efendi-zade Mustafe. Sidil 78: Godina 1255.-1257/1839.-1841. Kadija je Muhammed Hasib-efendija, sin Hadi Ibrahima, od poetka mjeseca zi-l-kadeta 1256. do kraja evvala i Hadi Mustafa Muhibbi od poetka zi-l-kadeta 1256. godine. Stranica 238. ir. 16cm, du. 47,5cm. Korice su paginirane i ispisane sitnim registracijama. Paginacija je dvostruka. (Obje pagincije su ispisane crvenim mastilom. Ovdje vrijedi paginacija koja poinje sa strane na kojoj se biljee uobiajeni predmeti). Na stranicama 1-4, 235238 ispisane su registracije raznih sitnih predmeta. Stranice 5-6, 8-10, 77

12, 198-212, 233 su neispisane. Na stranici 7 upisan je defter/popis knjiga. Na stranicama 213-232, 234 ubiljeena su vjenanja. Na stranici 11 ubiljeena je zahvala kadije Bogu s poetka zilkadeta 1255.godine. Na ovoj stranici upisana je i bujuruldija Mehmed Salih Vedihi-pae, bosanskog valije kojom obavjetava da je za naiba u Saraj-Bosni postavljen Muhammed-efendija. Ostali dokumenti o postavljenju nisu ubiljeeni. Na stranicama 13-197 upisani su uobiajeni predmeti Sidil 79: Godina 1257.-1260/1841.-1844. Kadija je Debbag-zade Mehmed erif, Baltadi-zade Ali Riza i Seid Efendi-zade Mehmed Riza i njihov naib Ahmed Naim-efendija, sin Osman-efendije. Stranica 486. ir. 16,5cm, du. 47cm. Korice su paginirane i ispisane. Na stranicama 1-5, 482-486 upisane su uobiajene registracije. Stranice 6-7, 414-429 su neispisane. Na stranicama 430-481 upisana su vjenanja. Na stranici 9 ubiljeena je zahvala kadije Ahmed Naim-efendije Bogu spoetka rebiulevvela 1257.godine, murasela kadije u Saraj-Bosni Debbag-zade Mehmed erifa upuena Mevlana Ahmed Naim-efendiji na kojeg prenosi nijabet u spomenutom kadiluku da obavlja te poslove od poetka rebiulevvela 1257.godine. Na stranici 11 upisano je pismo rumelijskog kazaskera od poetka zilhiddeta 1257. godine upueno naibu kadije. Na ovoj strani je takoer ubiljeeno pismo mutesarrifa Saraj-Bosne Ali Rizaa upueno Ahmed Naim-efendiji da se od poetka dumadelule 1258. postavlja na dunost naiba; pismo Seid Efendi-zade Mehmeda Rizaa, kadije u Saraj-Bosni upueno Ahmeda Naim-efendiji od poetka dumadelule 1259. godine kojim mu prenosi poslove da bude naib u Saraj-Bosni. Na stranicama 8, 10, 12-413 upisani su uobiajeni predmeti. (Npr. na stranici 262 ubiljeen je muhimmat defter za tvravu u Saraj Bosni datiran 15. rebiulevvela 1260. godine. Ispod navedenog deftera nalazi se potpis seraskera i kadije Ahmeda Naima, naiba u Saraj-Bosni. U ovom sidilu nalazi se vie ubiljeenih ovjera Hafiz-Saliha Ruhanije, naiba iz Saraj-Bosne). Sidil 80: Godina 1260.-1261/1844.-1845. Kadija je muderris Muhammed Nuri-efendija.62 Stranica 178. ir. 16,5cm, du. 47cm. Ima kartonski povez sa konim hrbatom koji je oteen. Paginacija je dvostruka. (Obje paginacije oznaene su crvenim mastilom. Ovdje vrijedi paginacija sa lijeve strane rijei sahifa) Korice su paginirane i ispisane.
62 U Spomenici Muhamed Enveri.

78

Na stranicama 1-2, 103-104, 177-178 upisane su uobiajene registracije. Na stranicama 13-101, 107-136 upisani su uobiajeni predmeti. Na stranici 5 ubiljeena je kadijska zahvala Bogu, pismo-murasela mutesarifa sarajevske kaze Mehmeda Kadrije upuena Muhamedu Nuri-efendiji da se od poetka dumade-l-ule 1260. godine na njega prenose kadijski poslovi. Na stranici 107 ubiljeena je zahvala Mustafa Muhibbi-efendije Bogu i bujuruldija bosanskog valije Osmana Nuri-pae iz 1261. godine kojom postavlja glavnog pisara sudnice u Saraj-Bosni Hadi Mustafu Muhibbiefendiju na mjesto vekili naiba). Stranice 4, 6-12, 102, 105-106, 137-152, 173-176 su neispisane. Na stranicama 153-172 ubiljeena su vjenanja. Sidil 81: 1261. i 1262/1845. Kadija je bivi erzurumski kadija ejh Ismail Hakki Efendi-zade Ahmed Tevhidi-efendija. Stranica 244. ir. 17cm, du. 50cm. Ima kartonski povez s konim hrbatom. Paginacija je dvostruka. (Obje pagincije ispisane su crvenim mastilom. Ovdje vrijedi paginacija sa lijeve strane rijei sahifa). Tekst je ispisan i na paginiranim koricama. Na stranicama 1-2, 243-244 upisane su uobiajene registracije. Na stranicama 3-193, 241-242 ubiljeeni su uobiajeni predmeti. (Na stranici 7 stoji zahvala kadije Bogu datirana mjeseca dumade-l-ule 1261. godine, ferman o postavljenju kadije od poetka dumadelule 1261. godine upuen bivem erzurumskom kadiji ejh Hakki Efendi-zade Ahmed Tevhidi-efendiji, te jo jedan ferman upuen sadanjem bosanskom kadiji ejh Hakki Efendi-zade Mevlana Ahmedu Tevhidiefendiji da mu se dunost produava za jo etiri mjeseca. Na stranici 28 nalazi se potpis kadije Mehmeda Emina a na stranicama 188 i 191 Hadi Mustafe Muhibbije, naiba u Saraj-Bosni). Stranice 194-214 su neispisane. Na stranicama 215-240 ubiljeena su vjenanja. Sidil 82: Godina 1262.-63/1845.-46. Kadija je Mufti-zade es-sejjid Abdurahman iz Nia. Stranica 249. ir. 17cm, du. 51cm. Korice su paginirane i ispisane sitnim registracijama. Na stranicama 1-3, 247-249 upisane su registracije uobiajenih predmeta. Stranice 4, 6-7, 148-227 su neispisane. Na stranici 5 ispisana je zahvala Bogu datirana poetkom ramazana 1262. godine, ferman ilam - obavijest o postavljenju kadije Mufti-zade Abdurrahman-efendije datirana mjeseca muharrema 1262. godine da kadija preuzme dunost od poetka dumade-l-ule 1262. godine i drugi ferman o preuzimanju dunosti spomenutog kadije datiran poetkom ramazana 1262.godine da mu se od kraja abana 1263. godine produava sluba za dva mjeseca. Na stranicama 8-147 ubiljeeni su 79

uobiajeni predmeti. (Na stranici 68. kadija Abdurahman potpisao se kao Abdurahman Esad.)63 Na stranicama 228-246 ubiljeena su vjenanja. Sidil 83: Godina 1263. i 1264/ 1847.-1848. Kadija je Filibevi Huseinbeg-zade mir es-sejjid Mehmed Izzet.64 Stranica 157. ir. 19,5cm, du. 56cm. Korice su paginirane i ispisane sitnim registracijama. Ima kartonski povez sa konim hrbatom. Na stranicima 1, 4-5, 7, 155-157 ubiljeene su uobiajene registracije (npr. defter za umur nahije Kreevo i Fojnica; pismo Ismet-beg-zade Arifa upueno bosanskom muiftiji i slino). Na strani 6 upisani su dokumenti o postavljenju navedenog kadije. Stranice 2-3, 8-11, 111-134, 152-154 su neispisane. Na stranicama 12-110 ubiljeeni su uobiajeni predmeti. Na stranici 6 upisana je zahvala kadije Bogu datirana mjeseca zilkadeta 1263. godine, ferman o postavljenju kadije od 29. redeba 1263. godine, zahvala Bogu kadije Huseinbegzade Izzeta, ferman upuen privremeno postavljenom bosanskom kadiji Filibevi Husein-beg-zade Mevlana Mehmedu Izzet-efendiji. Na stranicama 135-151 ubiljeena su vjenanja. Sidil 84: Godina 1265./1848. Kadija je Ali Ahmed Ataullah, naib u Saraj-Bosni.65 Stranica 160. ir. 18cm, du. 55cm. Paginacija je dvostruka. (Ovdje vrijedi paginacija obiljeena crvenim mastilom) Korice su nepaginirane i neispisane. Na stranicama 1-2, 159-160 upisane su sitne registracije. (Npr. na stranici 1 ubiljeen je defter za umur nahije Fojnica). Stranice 3-5, 101-138, 156-158 su neispisane. Na stranicama 8100 ubiljeeni su uobiajeni predmeti. Na stranici 6 ima ubiljeena zahvala Bogu datirana spoetka mjeseca zilkadea 1264 godine, ferman brusanskom muderrisu, sadanjem eminul-fetva Mevlana Mehmedu Refiku o postavljenju od mjeseca zilkadea 1264. godine, pismo s peatom rumelijskog kazaskera o postavljenju ber vechi mevlevijet brusanskog muderrisa Mehmeda Refika, pismo-murasela bosanskog kadije Mehmeda Refika kojim postavlja kao svog naiba Ahmeda Ataullah- efendiju. Na stranici 7 upisano je pismo-murasela nekibu-l-erafa Hasana el-Husnija upueno mir es-sejjid Mustafa Hajrudin-efendiji. Na stranicama 139-155 ubiljeena su vjenanja.
63 U Spomenici kao sidil 82 ubiljeeno: 1263-64/1847-48. Kadija Muhamed Izet Huseinbeg-zade. 64 U Spomenici ubiljeen pogreno kao sidil 82.Kadija Muhamed Izet Husejinbeg-zade. 65 U Spomenici ubiljeen pod brojem 83: Kadija Muhamed Refik, fetva emin, vrio dunost naib Ahmed Ataullah.Pod brojem 84 u Spomenici stoji ubiljeen sidil iz 1265.-1266., kadija Muhamed Enis Mufti-zade, vrio dunost Ismail Hakki Mufti-zade.

80

Sidil 85: Godina 1266/1849.66 Kadija je Mehmed Enis Mufti-zade67 i njegov naib Ismail Hakki. Stranica 167. ir. 18, du. 55,5cm. Paginacija je dvostruka. (Ovdje vrijedi paginacija oznaena crvenim mastilom). Korice su nepaginirane i neispisane. Na stranicama 1-2, 126 upisane su uobiajene sitne registracije. Stranice 3, 5, 84-89, 96-97, 100-104, 125, 127 su neispisane. Na stranici 4 stoji zahvala Bogu koja sadri ime Ismail Hakkija, naiba kadije, pismo-murasela Mehmeda Enisa Mufti-zadeta upueno Ismail Hakki-efendiji kojim ga postavlja za naiba, od poetka zilkadeta godine 1265., pismo s peatom/muhurlu mektub Abdullaha, rumelijskog kazaskera kojim se postavlja kadija Mehmed Enis -efendija da vri dunost mule u Saraj-Bosni. Na stranicama 6-83, 90-92, 98-99 upisani su uobiajeni predmeti. (Na stranici 99 upisan je potpis sarajevskog kadije Hafiza Husejina Kazima). Na stranici 93 ubiljeen je peat i potpis kadije Mufti-zade Ismaila Hakki-efendije. Na stranicama 105-124 ubiljeena su vjenanja. Sidil 86: Godina 1231., 1232., 1233/1815.,1816., 1817. Kadija je Hadi Ebu Bekir-efendija. Stranica 65. ir. 15,5cm, du. 41,5cm. Stranice su bile nepaginirane. Paginacija je naknadno upisana grafitnom olovkom. Korice su nepaginirane i ispisane sitnim registracijama. Na stranicama 1-65 upisani su uobiajeni predmeti. Stranice 1-2, 21 su oteene. Na stranici 55 ubiljeena je godina 1237. a na stranici 52 godina 1239. Na stranici 28 upisana je zahvala kadije Allahu, pismo-murasela Hadi Ebu Bekira upueno Ali akir-efendiji kojim ga postavlja naibom u fojnikoj nahiji. Na stranici 44 upisana je murasela kadije Hadi Ebu Bekira upuena naibu Kiri-zade Mehmedu. Na stranici 46 upisana je murasela sarajevskog naiba Mehmeda Tahira kojom postavlja kao naiba u nahijama Fojnici i Kreevu Jusufa Kadi-zade Mehmeda Emin-efendiju. Na stranici 58 ubiljeena je murasela Mehmeda Tahira,68 kadije u Saraj Bosni upuena Mevlana Kiri-zade Mehmedu Sadik-efendiji kojom na njega od poetka evvala 1238. prenosi erijatske kadijske poslove nahije Kreeva i Fojnice. Nema ubiljeenog fermana niti kazaskerovog pisma o postavljenju kadija. Na stranici 2 ispod ilama ima potpis kadije es-sejjid Abdulkerima, naiba u nahiji Fojnica. Na stranici 41 ilam je potpisao kadija Mehmed akir, naib u nahiji Fojnica Na stranici 48 ubiljeen je
66 U Spomenici pod brojem 85: 1267.-68/1849.-18. 67 Kadija Muhammed Enis Mufti-zade. 68 V. sidil 62, Mehmed Tahir vrio dunost naiba 1237.-1238. godine.

81

ilam sa potpisom es-sejjida Mehmeda akira, kadije u gradu Saraj -Bosna. Na stranici 44 ubiljeeno je pismo Hadi Ebu Bekira, kadije u SarajBosni upueno Mehmeda Sadik-efendiji kojim mu prenosi erijatskosudske poslove u nahiji Fojnica sa Kreevom. U ovom sidilu predmeti nisu razdvojeni na sitne biljeke i vjenanja i ostale predmete. Ima samo nekoliko vjenanja ubiljeenih na stranici 52-53. Ostalo su sve, uglavnom, fermani, bujuruldije, defteri (str. 8, 12, 13, 55). Sidil 87: Godina 1267. i 1268/1850.-1852.69 Kadija je Sivasi-zade Jusuf Zijauddin. Stranica 170. ir. 17cm, du. 38,5cm. Korice su nepaginirane i ispisane sitnim registracijama. Paginacija je oznaena grafitnom olovkom. Na stranicama 1-2, 6-8, 167-169 upisane su sitne registracije ( raznih deftera i slino). Stranice 3-5, 9-10, 45, 164-166, 170 su neispisane. Na stranicama 11-44, 46-132 ubiljeeni su uobiajeni predmeti. (Na stranici 11 upisan je kadijski ilam koji je potpisao Ad-dai, kadija u Saraj-Bosni. Na stranici 12 ubijeeni su predmeti vezani za postavljenje kadije, zahvala Bogu kadije Sivasi-zade Jusufa Zijauddina, ferman od 4. rebiulevvela o postavljenju kadije spoetka zilkadeta 1267. godine. Nema uobiajenog kazaskerovog pisma). Na stranicama 133163 upisana su vjenanja. U ovom defteru za razliku od ranijih u kojim su veinom ubiljeeni fermani, bujuruldije, kadijski ilami, hudeti, arzuhali ubiljeeni su veinom ostavinski defteri a ima i vakfija. Radi ilustracije emo navesti neke stranice sa predmetima koji su na njima ubiljeeni: Ostavinski defteri upisani su na sljedeim stranicama: 16-19, 20-21, 23-35, 70-80, 83-91, 93-95,96- 105, 123-126, 108-116, 118-124, 126, 131, 132. Na stranicama 27-29 upisan je popis esnafa po arijama. Na stranici 13 ubiljeena je bujuruldija Omer-pae. Na stranici 92 upisan je arzuhal. Jedan ferman ubiljeen je na stranici 106-107. Na stranici 14-15 upisan je spisak topova i drugih vojnih potreptina. Na stranicama 6-8 ispisani su defteri koji evidentiraju grau za carsku kasarnu koju su obavezni dati odreeni demati. Na stanicama 37-43 ubiljeen je defter koji opisuje konake na kojima je smjeten etvrti tabor etvrtog pjeadijskog puka rumelijske carske vojske, oficiri i neferi. Na stranici 81 ubiljeena je vakfija. Na stranici 76 vakfiju je potpisao Ahmed Ataullah, naib u gradu Saraj -Bosna. Usto stoji i drugi potpis: Sivasi-zade Jusufa Zijauddina.
69 U Spomenici ubiljeen kao sidil 85. (poslednji sidil)

82

About sijills in Gazi Husrev-begs library

Gazi Husrev-begs library in Sarajevo certainly represents the most valuable inheritor of historical cultural heritage originating from Bosnia of Othoman period. At year 1932. in the register of this Institution 84 protocols of Sheriah Court in Sarajevo and one of the similar Court from Mostar have been registered. It is important to say that Gazi Husrev begs library within its archive of protocols has got 4 eldest protocols originating from XVI century. Up to date in its possession the library already has 88 protocols of huge value. The work of our colleaque, as known to us, represents the first effort to present by the attentive analysis the Gazi Husrev beg librarys archive of protocols in one integral text. Apart from the valuable information, all documents are namely presented, wether they were complete or incomplete, healthy or damaged, registered or non-registered. Also, it has been pointed out to which sheriah-legal territories every single protocol belongs as well as the name of every Qady who wrote it. This kind of historical heritage in scientific-research work is treated as valid and reliable sources for illuminating the historical circumstances in the past times, for strengthening of political and cultural fluctuations, economical and social occasions that, in this case, were dominating in Bosnia and were caracterizing the Othoman empire. In this regard it is important to evaluate the value of this research for the learning of history of Bosnia and Herzegovina.

83

84

Hatida ar-Drnda ERIJATSKI SIDILI I NJIHOVA ZASTUPLJENOST U BOSNI I HERCEGOVINI1

erijatski sidili (kadijski sidili, ili kadijski defteri) su protokoli odluka i zapisa kadije odreene teritorijalno-upravne oblasti.2 Kadija je u okviru osmanskog drutvenog sistema, sve do tanzimata imao u pravnom sistemu iroke kompetencije, a za svoju djelatnost bio je odgovoran samo sultanu, odnosno njegovom zastupniku. Osim pravnih obavljao je i druge aktivnosti. U nedostatku organa ope nadlenosti kadija je aktivno usmjeravao naredbe centralne i lokalne administracije i nadzirao njihovu realizaciju. Time je on sticao odreene ingerencije u domenu uprave. Sve te naredbe i instrukcije koje su stizale na kadijinu adresu prepisivane su u sidile pa su zahvaljujui tome brojni bitni dokumenti sauvani i do naih dana. Kao pravosudno lice kadija je bio zaduen za kontrolu rada u esnafskim organizacijama, za kontrolu vakufskih prihoda i rashoda, kao i za trnu inspekciju. Sve te aktivnosti bivale su registrirane u sidilima. Zbog irokog obima kadijne djelatnosti erijatski sidili predstavljaju prvostepena historijska svjedoanstva za izuavanje politike, pravne, ekonomske, socijalne i kulturne historije Osmanske imperije. Kako je ova politika zajednica bila sastavljena od razliitih naroda sa razliitim religijskim i kulturnim specifinostima, erijatski sidili predstavljaju bitne izvore za izuavanje njihovih osobenosti i njihovog drutveno pravnog tretmana u osmanskoj drutvenoj zajednici. Izvori erijatskog prava jesu Kuran i Sunna. Ona ivotna pitanja koja ovim izvorima nisu bila regulirana dopunjavana su sultanovim odredbama, sankcioniranim od strane najviih pravnih autoriteta, koje su dobijale snagu zakona. U principu one nisu mogle biti u koliziji sa
1 Ovaj rad proitan je na skupu odranom u povodu pedesetogodinjice Orijentalnog instituta u Sarajevu, u oktobru 2001. godine. 2 Suraiya Faroqhi, Sidjill, The Encyklopaedia of Islam, New edition, volum IX, Leiden E.J. Brill,1995, s.538-545.

85

erijatom. Te odredbe su nazivane kanunname (pravni kodeksi) i njima su regulirana odreena pitanja iz oblasti zemljinih odnosa, ratnog prava i nastalih situacija koje je bilo nuno pravno sankcionirati. Na bazi ovih pravnih izvora odvijao se zakonodavni ivot u Osmanskoj carevini. erijatski sidili imaju primaran znaaj za izuavanje nadlenosti kadije i njegove djelatnosti u pravno-upravnom sistemu Osmanske carevine, kao i za izuavanje erijatskog prava u osmanskom drutvenom sistemu i njegove primjene na pripadnike islamske i neislamske konfesije. Sa stanovita historije prava njihova vanost se ogleda u tome to se on oituje u oblasti svih grana prava. Iz sudskih odluka zabiljeenih u erijatskim sidilima saznajemo kako su funkcionirale institucije vjenanja, braka, sistem imovinske samostalnosti kod suprunika, pravo i dunosti suprunika jednog prema drugom, kako je primjenjivano pravo razvoda, pravo dunosti roditelja prema djeci i obrnuto. Na osnovu sidilskih dokumenata moe se izuavati struktura porodice u odreenim razdobljima, utjecaj politikih, ekonomskih i drugih faktora na njen sastav i njen razvoj. Pripadnici drugih konfesionalnih zajednica rjeavali su privatnopravne i nasljedne sporove u skladu sa svojim obiajnim pravom, ili su se, po vlastitom opredjeljenju mogli za to obratiti erijatskom sudu. U oblasti krivinog prava Osmanska uprava prilagodila se odlukama erijatskog prava. Meutim postojale su kazne koje su ostavljane rjeenju najvieg pravnog autoriteta ( tazir-i siyaset).3 erijatski sidili sadre veoma bitne podatke za izuavanje ekonomskog sistema u Osmanskoj imperiji. Poto je kadija po svojoj dunosti vrio inspekciju esnafa, vakufa i trnica i sve to zavodio u sidile, iz tih dokumenata moemo upoznavati proizvodne artikle tog vremena, kao i vrste zanatskih djelatnosti koje su u odreenom vremenu bile aktuelne. Iz sultanskih fermana koji su stizali na kadijinu adresu, a odnosili su se na zabranu uvoza, ili izvoza odreenih prehrambenih i zanatskih proizvoda saznajemo ta je sve bilo predmet trgovine lokalnog i meunarodnog znaaja. Prilikom ratnih operacija kadijama su upuivani fermani, ili bujuruldije sa specifikacijom potraivanja prehrambenih proizvoda za
3 Akgndz, A., eriyye Sicilleri, Mahiyeti, Toplu Katalou ve Secme Hkmler, I cild, Istanbul, 1988, s.14

86

vojsku i tovarne ivotinje. Pri tome je za svaki artikl odreivana i novana vrijednost. Na bazi tih podataka mogu se pratiti odreena ekonomska kretanja i ekonomsko stanje u odreenom periodu. Takoer se mogu pratiti vrste novca u opticaju, njegova devalvacija i inflacija. erijatski su sidili vana historijska svjedoanstva za izuavanje trgovine, trgovakih odnosa, kao i trgovake etike i morala. Osmanska uprava uspostavila je jedinstveno iroko trgovako podruje. Trgovka cirkulacija intenzivno se odvijala od Indije, Kine, Afrike, Italije do zapadnih evropskih zemalja. Brojne zabiljeke u vezi sa tom aktivnou mogu se nai u sidilima u vidu fermana, bujuruldija, ili hudeta. Kada se eli pristupiti izuavanju agrarnih odnosa i njihove evolucije u osmanskom drutvenom sistemu nuno je izvriti detaljnu analizu sidilskih dokumenata. Iz njih se moe saznati struktura timara, odnosi na timaru, zatim tapijski odnosi koji su uspostavljani uz znanje vlasnika zemlje (drave) i uivaoca timara sa novim uivaocima dijela posjeda. Uspostava takvih odnosa redovno je registrirana u sidilskim dokumentima u vidu kupoprodajnih ugovora. Vakuf se, takoer pojavljivao na sudu kao pravni subjekt, jer je i on davao svoju imovinu pod najam. Kako je kadija po svojoj dunosti bio nadzornik vakufa, svi prihodi i rashodi, kao i sve promjene na vakufu redovno su unoene u sidile. Vakufskom aktivnou graene su institucije prosvjetnog, socijalnog, humanitarnog i uope utilitarnog karaktera, pa su ovi dokumenti nezaobilazni za izuavanje urbane strukture odreenog naselja i urbaniteta Osmanske carevine u cjelini. U ovim dokumentima zabiljeeni su nazivi odreenih lokaliteta, gradskih stambenih etvrti, prosvjetnih objekata, imena muderrisa, muallima i drugih slubenika ovih institucija, tako da se prosvjeta, kulturno-socijalni i humani profil osmanskog drutva ne mogu konsekventno izuavati bez poznavanja i korienja sidila. Tragom sidilskih dokumenata moe se, do najsitnijih pojedinosti, izuavati dravna organizacija Carevine s njenom hijerarhijskom strukturom, kao i njena teritorijalno-upravna organizacija kroz nahije, kadiluke, sandake i ejalete. erijatski sidili sadre podatke relevantne za izuavanje politikih prilika u Carevini, a takoer i na meunarodnoj pozornici. Kada bi dolo do ratne situacije kadije su dobijale fermane sa informacijama gdje i 87

protiv koga se vodi ratni pohod, koliko vojnika za tu priliku treba pripremiti u podrunim kadilucima, gdje i kako osigurati smjetaj i ishranu vojsci, novane nadoknade i sve ostalo to je stanovnitvo trebalo pripremiti za vojsku. Osim prehrambenih artikala po odreenoj otkupnoj cijeni (narh) tu su spadali i konji, veslari, lae, prevoz municije do odreenog mjesta i sl. Ukratko, na bazi grae koju sadre sidili moe se izuavati kompletna historija Osmanske imperije i provincija koje su ulazile u njezin sastav. Struktura sidilske grae nije bila u svim periodima ista. U vrijeme dok je kadija imao apsolutnu sudsku vlast ove su knjige inile riznicu historijskih izvora, a dokumenti koje sadre generalno se mogu podijeliti na dvije cjeline: Prvu cjelinu predstavljajusve vrste dokumenata nastale u sudnici pred kadijom i porotom (uhdu-l-hl), sastavljenom od uglednih stanovnika dotinog mjesta. To su obino sljedee vrste dokumenata: - kupoprodajni ugovori, - ostavinske rasprave, - vakufname, - dokumenti o oslobaanju roba ropstva, - inspekcija vakufskih prihoda, - inspekcija esnafskih organizacija, - maksimiranje cijena (narh), - dokumenti o zastupnitvu, - dokumenti o naimenovanju staratelja za maloljetnu djecu, ili stare osobe, - vjenani ugovori, - brakorazvodne parnice, - potraivanje duga i sl. Drugu grupu dokumenata ine naredbe i saoptenja koja potiu od sultana, beglerbega i drugih visokih predstavnika osmanske administracije, upuivane niim instancama i redovno kadijama, koji su kao pravna lica nadzirali njihovo izvrenje. Sve vrste tih dokumenate prepisivane su u sidile. To su: 88

- prepisi fermana (sultanske naredbe, ili odluke) sa raznovrsnom tematikom mirnodopske i vojno-politike prirode, - berati - dokumenti o postavljenju na odreenu dunost sa materijalnom nadoknadom Nakon tanzimata, kada su, intencijom evropskih drava, izvrene reforme u cjelokupnoj drutveno-politikoj strukturi i u pravnom sistemu dolo je do znaajnih promjena. Po ugledu na evropske pravne sisteme uvodi se svjetovno pravo, koje je obuhvaalo sporove graanskog i krivinog prava svih podanika drave. Kompetencije erijatskih sidila nakon toga svodile su se na porodine i nasljedne predmete muslimanskih podanika, kao i na vakufske predmete. Meutim, i pored postojanja graanskih sudova dogaalo se da su se u privatno-pravnim sporovima nemuslimanski podanici obraali erijatskom sudu. 4 Konsekventno tome sadraj erijatskih sidila biva siromaniji, ime oni gube na svojoj vanosti sa stanovita historijskih istraivanja. Meutim, i sa tako reduciranim sadrajem predstavljaju dragocjene izvore za izuavanje raznih oblasti ivota u pojedinim geografskim regijama. Iako su erijatski siili uredno i redovno voeni u svakom kadiluku i ispostavama (naibluk), njihov se broj u Bosni i Hercegovini do naih dana, zahvaljujui, to neprijateljskim aktivnostima, to neodgovornom odnosu rukovodnih pojedinaca, sauvao u veoma ogranienom broju. Najvie su stradali u ratnim vihorima, zatim u poarima, a znatan dio je svjesno uniten kao reminiscencija na mranu prolost. U Bosni i Hercegovini najvei broj sidilske grae se uva u fondu Gazi Husrevbegove biblioteke. Sasvim mali dio nalazi se u fondovima drugih arhiva, koje emo dolje navesti. Orijentalni institut u Sarajevu. Do agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992-1995) Orijentalni institut u Sarajevu je posjedovao 67 cjelovitih i 27 fragmentarnih knjiga erijatskog suda.5 Kada je agresor na nau suverenu zemlju 17 maja1992. godine granatama zapalio Institut sa
4 S idil Foanskog kadiluka iz 1869-1888. godine, strana(s) 15, dokumenata (d)2, s.33,d3,s.43,d2,s.53,d 1,s.54,d1,s.82,d1,d2 i drugi. 5 Vie o arhivskom materijalu u Orijentalnom institutu pogledati radove: Hadibegi, H., Arhivski materijal u Orijentalnom institutu u Sarajevu, Glasnik Arhiva i drutva arhivista Bosne i Hercegovine, godina I, knj. I, Sarajevo, 1961, s. 205-209; Spaho, F., Arhiv Orijentalnog instituta u Sarajevu, Prilozi za orijentalnu filologiju (POF) 25 (1975.) Sarajevo 1977.,45-55. Orijentalni institut je, kada god je to bilo mogue popunjavao svoje fondove, tako da njegov cjelokupni arhivski i rukopisni fond nisu ovim radovima obuhvaeni.

89

namjerom da se unite pismeni tragovi postojanja Bonjaka muslimana, autorica ovog teksta je sljedeeg dana iz svoje radne prostorije u Institutu uspjela izbaviti sedam cjelovitih i est fragmentarnih sidila, koje je neposredno prije paljenja Instituta obraivala. Danas Institut posjeduje sljedee cjelovite sidile: - sidil mostarskog kadije iz 1681-1685 godine, - sidil mostarskog kadije iz 1771-1773. g., - sidil mostarskog kadije iz 1828-1834. g., - sidil travnikog kadije iz 1832-1836. g., - sidil prijedorskog naiba iz 1868-1876. g., - sidil visokog naiba iz 1755-1810. g.,6 - sidil ljubinjskog kadije iz 1788-1790 g., - Fragmentarni sidili: - dio sidila mostarskog kadije iz 1669-1671. g, - dio sidila koji sadri popis spahija Bosanskog sandaka iz prve polovine 19. st.,7 - dio sidila bijeljinskog erijatskog suda iz 1849.g., - dio erijatskog sidila Bekije Kostajnica iz 1846. g., - dio erijatskog sidila Bekije Kostajnica iz 1847. g., - dio erijatskog sidila iz Livna iz 1853. g. Institut takoer posjeduje i prijevod teanjskog sidila, iji je original izgorio u poaru navedenog dana, a koji datira iz 1740-1746. g,8 kao i regesta fojnikog sidila iz 1833-1842.9 i fotokopije sidila zenikog naiba iz 1757-1760. god., ija je regesta uradio Spaho Fehim.10 U Institutu se nalaze i fotokopije sidila travnikog kadiluka (fragment) iz prve polovine 18. st., kao i kopija sidila zenikog naiba iz 18611863. g., koje je Institutu poklonio gosp. Jaliman.
6 Prikaz sidila: ar-Drnda,H., Sidil visokog kadiluka (1755-1810) kao istorijski izvor, POF 38, Sarajevo 1989, s.253-263. 7 Sidil prevela H. ar-Drnda i nalazi se u rukopisu. 8 Sidil prevela H. ar-Drnda u okviru radnog zadatka prije 15 godina i nalazi se u rukopisu. 9 Ova je regesta prije rata (1992-1995) za potrebe Akademije nauka Bosne i Hercegovine (ANUBiH) uradio Spaho Fehim. Rukopis se nalazi u Orijentalnom institutu u Sarajevu. 10 Jaliman, Salih, Sidil zenikog naiba kao izvor za historiju Zenice, POF 47-48, Sarajevo1999, s.127,128, bilj. 4 i.

90

Nakon rata Akademija nauka Republike Bosne i Hercegovine je poklonila Orijentalnom institutu prijevode sidila koje je posjedovala njihova Zbirka, a koje su uradili Abdulah Polimac i Fehim Spaho: - graa ljubinskog sidila iz 1756.,11 - fragmenti regesta iz sidila u Mostaru iz 18. i 19. st.,12 - prijevod blagajskog sidila iz 1758-1779., - prijevod 4 sarajevska sidila iz 1801-1805.,13 - prijevod mostarskog sidila iz 1732-1736. g, - prijevod blagajskog sidila iz 1769-1787., - prijevod nevesinjskog sidila iz 1767-1770. g.,14 - prijevod sidila Stoca ( fragmenti) iz 1832-33.,15 - prijevod mostarskog sidila iz 1730-1733., - prijevod blagajskog sidila ( regesta) iz 1702-1798., - prijevode sarajevskog sidila iz 17 i 18. st.,16 - prijevod visokog sidila ( regesta) iz 1828-1829., - prijevod teanjskog sidila iz 1751.,17 - prijevod sidila Mula Mestvice Muhameda iz 1800-1848. g. Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu. Najvei broj sidila posjeduje Gazi Husrevbegova biblioteka u Sarajevu.18 Zbirka sadri 88 sidila, od ega tri potiu iz 16., 37 iz 18., a ostatak iz 19. stoljea. Jedan od 88 navedenih kadijskih sidila ini protokol mostarskog kadije Sejjida Ahmeda iz 1768. godine, jedan iz 1763. godine ini protokol fojnikog naiba, dok su ostali sidili protokoli sarajevskog erijatskog suda. Zbirka ove biblioteke sadri jo fragmente sidila tuzlanskog kadije iz 17. st., kao i vie neobraenih fragmentarnih sidila iz drugih kadiluka.19
11 Original se nalazio u Orijentalnom institutu. 12 Original kod Provincijalata hercegovakih franjevaca u Mostaru. 13 Originali se nalaze u Gazi Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu (GHB). 14 Original se nalazi kod HAZU Zagreb. 15 Original se nalazi kod HAZU Zagreb. 16 Original se nalazi u GHB. 17 Original se nalazi u Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci u Sarajevu. 18 Vidjeti H. ar-Drnda, Zbirka sidila Gazi Husrevbegove biblioteke, Anali GHB, knj. XIII-XIV, Sarajevo 1987., s. 53-64. 19 Vidjeti vie o tome u radu A. Gado, Katalog sidila Gazi Husrev-begove biblioteke ( u rukopisu).

91

Arhiv grada Sarajeva posjeduje zbirku od 5 sidila: temivarski sidil iz 1657. god., fragmente livanjskog sidila iz 1782. g. i tri sidila visokog erijatskog suda iz 1822.,1839. i 1868. g. Arhiv grada Sarajeva posjeduje prilian broj sidila visokog erijatskog suda koji datiraju iz zadnjih decenija 19. st., a koji jo nisu obraeni i dostupni naunoj javnosti. Nacionalna i univerzitetska biblioteka u Sarajevu posjeduje dva sidila. Jedan je sidil teanjskog erijatskog suda iz druge polovine 18. st. Sidil je preveo Abdulah Polimac, koji vie ne boravi meu ivima, dok sam prijevod jo uvijek nije publiciran. Drugi je sidil foanskog erijatskog suda i odnosi se na period 1869-1888. godine.20 Zaviajni muzej u Visokom posjeduje sidil visokog erijatskog suda iz 1825-1829. g. Do prije rata Arhiv bosanske krajine u Banjoj Luci posjedovao je dva sidila erijatskog suda u Banjoj Luci. Jedan je datirao iz 1863. god. sa 96 listova i drugi iz 1884. godine sa 165 listova. Arhiv Hercegovine u Mostaru posjeduje zbirku od 12 sidila mostarskog erijatskog suda iz perioda 1787-1909. g. i jedan fragmentaran sidil blagajskog kadije iz 1697-1779. g.21 Ovaj Arhiv posjeduje kopije sidila, iji su se originali do prije rata nalazili u Arhivu Orijentalnog instituta u Sarajevu: - sidil blagajskog kadije iz 1702-1798., - sidil blagajskog kadije iz 1712-1827., - sidil blagajskog kadije iz 1729-1789., - sidil blagajskog kadije iz 1757-1822., - sidil blagajskog kadije iz 1760-1835., - sidil blagajskog kadije iz 1769-1787., - sidil blagajskog kadije iz 1796-1810., - sidil mostarskog kadije iz 1634-1763. (fragment), - sidil mostarskog kadije iz 1765-1768., - sidil mostarskog kadije iz 1828-1832. ( fragment), - sidil mostarskog kadije iz 1825-1850. ( fragment), - sidil mostarskog kadije iz 1873-1877.
20 Prijevod i naunu obradu ovog sidila uradila je u okviru radnog zadatka Orijentalnog instituta Hatida ar-Drnda 21 Zahirovi, ., Sidili mostarskog kadije iz 1787-88. godine, POF, br. 44-45, Sarajevo, 1996., s. 4o5, 406.

92

Osim navedenih sidila Arhiv Hercegovine u Mostaru posjeduje jo fotokopije prozorskog i trebinjskog kadije, zatim fragment sidila stolakog kadije, iji se original nalazi u zbirci Hrvatske akademije u Zagrebu, sidil nevesinjskog kadije iz 1767-1775, iji se originala nalazi u HAZU, fotokopiju sidila ( fragment) mostarskog kadije, iji se original nalazi kod gospoe Zehre Bievi i fotokopije blagajskog sidila iz 1728-1732, iji se original nalazi u Provincijalatu hercegovakih franjevaca u Mostaru.22 Arhiv Srednje Bosne u Travniku posjeduje protokole erijatskog suda Livno iz austrijskog perioda. Potiu iz 1880-1890. g. Osam od petnaest postojeih protokola sadre samo registraciju predmeta i kao historijski izvor ne mogu istraivau ponuditi iri uvid u materiju. Regionalni istorijski arhiv Tuzla posjeduje fragmente erijatskog suda u Srebrenici iz 1885. i 1887. godine, sidil erijatskog suda u Tuzli iz 1867. g., sidil erijatskog suda u Tuzli iz 1904-1911., zatim sidil erijatskog suda u Bijeljini iz 1879-1882.23 Iako sidili sadre sve relevantne podatke za izuavanje historije Bosne i Hercegovine njihovoj obradi i publikovanju nije posveena duna panja.24 Da obrada ovih izvora nije nimalo jednostavna govori injenica da je do sada, kada je proslavljeno pedeset godina postojanja Orijentalnog instituta u Sarajevu, objavljen samo jedan sidil.25

22 Isto 23 Hodi, N., Orijentalna zbirka 1578-1936., Sarajevo, 1990., s. 9/10. 24 Neki nauni radnici u Bosni i Hercegovini dali su znaajan doprinos izuavanju ovih dokumenata: Truhelka, ., Pabirci iz jednog jajakog sidila, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu (GZM), br. XXX, Sarajevo,1918, s. 157-175 sidil je; Sokolovi, O. A., Teanj prije tri stoljea, Narodna uzdanica - Kalendar za godinu 1942, g. X, Sarajevo, 1941, s. 166-176. U ovom radu autor je dao prikaz teanjskog sidila iz 1639-1642.g.; Bejti, A., Sarajlija Abdulah Drnilija i njegov zbornik bosanskih memorijala, Radovi ANUBiH,, knj. LX, Odjeljenje drutvenih nauka, knj.19, Sarajevo, 1977, s. 201-241; Bokov. V., Zum diplomatischen Aspekt der Sigillurkunden, Zeitschrift der Deutschen Morgenlndischen Gesellschaft, Wisbaden,1977, s. 116-121; Spaho, D.F., Sidil blagajskog kadije iz druge polovine 18. st., Poseban otisak Tribunia br.3, Trebinje,1977,s.195-210; ar-Drnda, H., Sidil teanjskog kadiluka iz 1740-1746. kao istorijski izvor, Nae starine br. 2, Sarajevo,1984,119126 i raije navedeni radovi iste autorice, kao i drugih autora. 25 M. Muji, Sidil mostarskog kadije 1632-1634., Mostar,1987.

93

Sharia sijills and their representation in Bosnia and Herzegovina

In her work, the researcher was dealing with Sharia sijils or recordbooks of kadis which covered certain territorial and administrative areas under the Ottomans as well as organization of social life according to Sharia. Until the time of Tanzimat, kadi had wide jurisdiction and was directly responsible to sultan for his work. All orders and instructions, of Sharia and legal-executive nature, issued by sultan were kept by kadis in ther sijils. Thanks to their efforts, these documents of great historical value have been preserved until today and help in understanding political and legal, economic and social, humanitarian and cultural circumstances in Bosnia and Herzegovina during Ottoman rule and in the Ottoman Empire in general. Apart from these, sijils contain valuable information about military expeditions, internal and external trade relations as well as agrarian developments. The work contains a complete list of sijils kept in the Oriental Institute and other similar institutions in Bosnia and Herzegovina.

94

Vera timac Samija Sari GAZI HUSREV-BEGOV BEZISTAN I TALIHAN U SARAJEVU, 1889. - 1890.
Trgovina je uvijek bila vaan faktor u osnivanju i razvoju naselja, pored vojno-stratekog i saobraajnog znaaja podruja, doprinosila je stvaranju bogastva i blagostanja. Tako je bilo i na podruju Sarajeva, gdje su postojala trgovaka naselja i prije osnivanja grada oko saraja osmanlijskog namjesnika kada grad postaje i politiki centar, to je jo vie ubrzalo njegov razvoj u svakom pogledu pa i u pogledu trgovine. Sarajevo e postati nadaleko poznato po svojoj ariji s brojnim trgovakim radnjama, bogato snabdjevenim robom koja je karavanima dopremana i sa istoka i sa zapada. Zbog toga su u gradu podizani hanovi i karavan-saraji, oko kojih se irila arija. U sarajevskoj ariji su izgraeni: Moria-han, Kolobarahan, Tali-han, ul-han, Beirov-han, ulagin-han, a bilo je manjih hanova i u okolici Sarajeva. Po uzoru na orijentalne gradove i u gradu Sarajevu graeni su i bezistani - pokrivene arije (zidani od kamena i presvoeni kupolama ili bavastim svodovima) u kojima su se nalazile radnje sa manufakturnom i galanterijskom robom. U Sarajevu su sagraena tri takva vea bezistana. Najstariji bezistan nastao je prije februara 1462. godine, (podigao ga je sin Isa-bega Ishakovia, Mehmed-beg Ishakovi), istono od hana Kolobare, nekoliko puta vatrom je opustoen pa obnovljen i konano zauvjek nestao u poaru 1842. godine. Do naih dana sauvala su se dva bezistana: najmlai Brusa-bezistan (nazvan tako prema porijeklu veine robe koja se u njemu prodavala), a sazidao ga je veliki vezir Rustem-paa, juno od Kolobara-hana, prije 1561. godine. Neto stariji, (nazvan Gazi Husrev-begov bezistan), sazidan je zapadno od Begove damije, du Kujundiluka, sa kamenim karavan-sarajem Tali95

Prilog I: Skica arije (market-place) u Sarajevu

hanom na zapadu. Gazi Husrev-begov bezistan razlikovao se od uobiajenoga etvrtastog tipa osnove pri gradnji bezistana, izduenim fundamentom u pravacu sjever-jug sa vratima. Na istoku su bila dva izlaza u Kujundiluk zatiena eljeznim vratima, a na zapadu je bio odvojen hrastovim vratima od kamenog karavan-saraja Tali-hana. 96

Bezistan je bio presvoen bavastim krovom zajedno sa okolnim radnjama i izdignut od tla za dvije-tri stepenice. Izgraen je poslije smrti Gazi Husrev-bega na zemljitvu i sredstvima Gazi Husrev-begova vakufa. Gazi Husrev-beg za ivota nije izgradio ni Tali-han ni Bezistan. Dokaz za to je taj da se ti objekti ne spominju ni u jednoj zakladnici Gazi Husrevbega, jer je datum najmlae zaklade iz 1537. godine. Prema tome Talihan i Bezistan graeni su, na zemljitu i sredstvima Gazi Husrev-begova vakufa, izmeu 1537. (vjerovatno poslije smrti Gazi Husrev-bega 1541. godine) i 1555. godine, kada je i zavren. Vakuf i sarajevski trgovci elei zatiti svoju imovinu od estih poara koji su pustoili sarajevsku ariju, za graevinski materijal, ovoga puta, odabrali su kamen, po emu je han i dobio ime Kameni han ili Talihan. Iz tog vremena u Dubrovakom arhivu uva se prema pisanju prof. Hamdije Kreevljakovia nedatirana molba sarajevskih trgovaca i svih stanovnika ehera upueno dubrovakom knezu i vlasteli, kojom mole da se poalje trideset majstora, koji su strunjaci u gradnji zidova, svodova i kupola, kao pomo pri gradnji Talihana i Bezistana. I pored takvog graevinskog materijala od velikog poara koji je izbio u augustu 1879. godine i koji je unitio preko 600 objekata na desnoj obali Miljacke, nisu bila u potpunosti zatiena ni ova dva kamena zdanja. Bezistan s okolnim duanima, a jo vie Talihan, tom prilikom teko su oteeni. Zahvaljujui nastojanjima vlasnika duana i magaza, iji su se prostori nalazili u Bezistanu i Talihanu, da izvre popravke, ostala je o tome slubena prepiska u arhivskoj grai austro-ugarskih organa vlasti, te na osnovu te dokumentacije danas moemo rekonstruirati stepen oteenosti objekata. Isto tako u dokumentaciji je ostao i spisak vlasnika duana, odnosno imena trgovaca - bezistanlija. Popravak pogorjelog Bezistana i Talihana otegao se dulji niz godina, kompliciran regulacionim planom grada, planom Vakufa za popravku objekata kao i nejasnim imovinskim odnosima. Tokom 1909. godine, uz odbijenicu albe na molbe za graevinske dozvole popravka tri ruevne radnje, skupljeno je vie akata u predmet o pogorjelom Talihanu i Bezistanu od 1889. do 1909. godine. U jednom od tih akata iz 1889. godine (akt Zemaljske vakufske komisije za Bosnu i Hercegovinu upuen Zemaljskoj vladi za Bosnu i 97

Hercegovinu) stoji da deset godina nakon velikog poara Talihan, koji se nalazi u Franje Josipa ulici na najljepem mjestu grada Sarajeva, koji je veim dijelom izgorio i jo u vrlo hravom stanju stoji i runi prizor prikazuje. U istom aktu stoji da Vakuf kao vlasnik objekta, namjerava ga u moderno i koristonosno stanje dovesti. Stoga se je Zemaljska vakufska komisija za Bosnu i Hercegovinu obratila Zemaljskoj vladi u Sarajevu da opunomoi Vakuf i izda nuni naputak za raspisivanje javnog natjeaja za izradu plana za preureenje Talihana. U tu svrhu odreene su nagrade za prva tri izabrana plana: 800, 500 i 300 for. iz sredstava Gazi Husrev-begova vakufa. Poto se ureenje Talihana za poljepavanje grada odnosi i na opi interes, Zemaljska vakufska komisija je zamolila Zemaljsku vladu da mjernicima zemaljske uprave dozvoli pridruiti se u svrhu sastavljanja planova. Na kraju dopisa (datiranog 27. novembra 1889. godine) koji je za Predsjednika potpisao mufeti Ibrahim Baagi, data je obavjest da e nakon sastavka plana posebnim izvijeem izvijestiti o tome kako e se postojea prava u Talihanu pojedinih vlasnika otkupiti. O toku natjeaja nema podataka u ovom predmetu, ali iz priloenih akata iz 1890. 1904. 1908. 1909. godine o popravcima pojedinih dijelova graevina Talihana i Bezistana, koje su se smatrale jednom graevinskom cjelinom, takoer, moemo rekonstruirati tok cjelokupne tadanje situacije. U aprilu 1904. godine Gradsko poglavarstvo proslijedilo je Zemaljskoj vladi molbu Vakufa za odobrenje popravka Talihana i Bezistana. Objekat je komisijski pregledan, zapisnik nije priloen, ali iz primjedbi na priloeni graevinski plan popravka i zahtjeva za izmjene moe se vidjeti u kakvom se stanju nalazio. Odreeno je da materijal za gradnju mora biti vatrostalan, da se parter presvodi betonom, izrade betonski stupovi i izostavi planirani Riegelwand (riglvand - drvo i erpi ili cigla) za neke zidove. Dalje u aktu stoji u decembru 1908. godine desio se znaajan graevinski lom. U lokalu katastarske parcele 82 Bezistana. nastala je pukotina na svodu, lokal se nije mogao koristiti i predstavljao je opasnost za cijeli Bezistan. Isto je stanje bilo i u duanima na parcelama 83 i 84. Vlasnici navedenih parcela podnijeli su molbu za dodjelu graevinske dozvole za popravak, ali su dbijeni sa obrazloenjem da se Talihan i Bezistan uzimaju kao jedna cjelina i ne moe se pojedinim vlasnicima 98

99

Prilog II: Faksimil akta Zemaljske vakufske komisije za Bosnu i Hercegovinu Broj 3430/1889. godine dva lista
100

ove zajednike cjeline, izdati dozvola, jer bi se ruenjem jednog dijela izazvao raspad cijeloga kompleksa. Osim toga prema ulici Franje Josipa Bezistan je leao ispred regulacione linije. Vlasnici istih parcela alili su se i 1909. godine kada im je odbijena alba sa istim obrazloenjem: da Talihah i Bezistan predstavljju jednu graevinsku cjelinu. To je kompleks duana sa dvorinom zgradom, kompliciranog posjednikog odnosa zemljite i zgrada kao i dio duana su vlasnitvo Gazi Husrev-begova vakufa, a pojedine radnje pripadaju raznim vlasnicima. Osim navedenog, zgrada smeta i regulaciji ulice Franje Josipa, a postoji i plan Vakufa za pregradnju cijelog zdanja. Tako su vlasnici parcela 82, 83 i 84 Juda Altarac i Muhamed Kumain te S. Hai Sumbulovi opet odbijeni i nisu dobili graevinsku dozvolu. U izvjetaju se pojavljuje i novi status - idaretlija Gazi Husrevbegovog vakufa to znai zakupac, kirajdija. Godine 1889. Vakuf je, uz odobrenje Zemaljske vlade u Sarajevu, angairao gradskog mjernika, arhitektu ernija, da izvri mjerenje i izradi plan Talihana i Bezistana, zbog renoviranja pa ak i planirane potpune pregradnje tog trgovakog centra, teko oteenog u poaru 1879. godine. U odreenom roku arhitekta erni je izvrio mjrenje i izradio planove Talihana i Bezistana. Zahvaljujui toj injenici mi danas moemo na osnovu tih podataka rekonstruirati, kako su deset godina nakon poara izgledala ta dva objekta u centru grada. Arhitekta erni je, kako smo rekli, izvrio mjerenje i izradio planove: Nacrt izmjerenja prostorijah Talihana i Bezistana u Sarajevu. Tloris razizemlja (prizemlja) i Nacrt izmjerenja prostorijah Talihana i Bezistana u Sarajevu. Tloris I Boja (sprata). Nacrti su upotpunjeni popisima svih korisnika poslovnog prostora Talihana i Bezistana to su: Pregled pojedinih vlasnikah. Razizemlje od 1 - 140 i Pregled pojedinih vlasnikah I Boj. od 141 - 177 Uvijek se pisalo i govorilo, uope i posebno o znaaju trgovine, o trgovima, arijama, trgovakim putevima, kojim su karavani prolazili, o velikim trgovakim kuama, a malo se pisalo i malo se spominjale pojedine osobe, koje su se bavile tom znaajnom granom privrede, naroito o posjednicima pojedinih duana, te je ovaj akt znaajan i zbog toga to se u njemu poimenino spominju vlasnici i povrina njihovih duana 101

Ovaj spisak trgovaca iz 1890. godine svjedoi da je Gazi Husrevbegov bezistan s Talihanom bio pravi trgovaki centar Bosne i Hercegovine. Spisak daje i podatke o poslovnom prostoru svakog pojedinog trgovca, o broju duana koje je koristio, o kompanjonima i uporeen sa nacrtima moe posluiti za rekonstrukciju razmjetaja trgovaca u Bezistanu i Talihanu, dok kompletan predmet pokazuje nastojanje da se pogorjela graevina obnovi. 1. Pregledi vlasnika, pored imena i prezimena sa razmjerom i kvadratnim metrima sadre i Tekui broj posjeda. Ti brojevi su upisani u parcele Nacrta pa uporeenje Pregleda vlasnika sa Nacrtima daje mogunost da se odredi lokalitet svakog pojedinog trgovca i rekonstrukcija slike Talihana i Bezistana kakva je bila od 1879. do 1890. godine. Prema Pregledima vlasnika u graevini je bilo 180 lokaliteta i to u prizemlju 143 ( od 1 -140 + 70 a + 70 b + 108 a), a na spratu 37 ( od 141 do 177). Ukupna povrina tih lokaliteta iznosila je 3354,90 m2. (prizemlje 2307,7 m2 i prvi sprat 1047,70 m2). Talihan i Bezistan su, kako smo ve naveli, inili jednu graevinsku cjelinu isparcelisanu na pojedinane lokalitete - duane oznaene tekuim brojevima Pregled vlasnika, tako da se za svakog trgovca moglo odrediti mjesto poslovanja, mogao se ustanoviti broj duana koje je posjedovao te da li je radio sam ili je bio u suvlasnitvu i na kraju povrina svakog poslovnog prostora (Vidi plan i spisak). U ernijevom Nacrtu prvo se redaju duani oko graevine: ispred Talihana i Bezistana na Franje Josipa ulici (danas Zelenih beretki) uz Bezistan du Kujundiluka (danas Gazi Husrev-begova) i pred Bezistanom na Ferhadiji ulici. Vanjski duani na Franje Josipa ulici su od parcele 1 do 11 i to od 1 do 8 ispred Talihana, a 9, 10 i 11 uz Bezistan. Du Kujundiluka su od 11 do 42, a prema Ferhadiji mali poslovni prostori od 43 do 50. Unutranji niz duana u Bezistanu s obje strane obiljeen je brojevima parcela od 51 do 107. Juni ulaz u Bezistan bio je izmeu parcele 9 i 10, te 78 i 79. Pred ulazom od Ferhadije bili su mali poslovni prostori 48 i 49 te uz njih neto prostraniji prostor 47 i 50. Ulaz u Kujundiluk bio je 102

izmeu duana 30 i 33, te 31 i 32 spolja, a 98 i 99 s unutranje strane. Drugi ulaz iz Kujundiluka bio je izmeu parcela 18 i 21 (19 i 20 u vanjskom nizu duana), a iznutra izmeu 86 i 87. Preko puta ovoga ulaza, izmeu parcela 70 i 71 od strane Bezistana i 70 a i 70 b od Talihana bila su vrata, koja su povezivala oba objekta. Talihan nije sauvan do naih dana pa je vrijednost ovih nacrta stoga vea. Prema ovom nacrtu Talihan je bio prislonjen uz Bezistan od parcele 64 do 77 Bezistana sa parcelama 114 do 121 Talihana i ve opisanom komunikacijom izmeu oba zdanja. U prizemlju Talihana nizale su se radnje oko dvorita i prizemlja (34 32 m na sjeveru 34,25 m istono 35,44 m juno i 34,37 m zapadno) sa brojevima parcela od 108 do 140. Glavni ulaz u Talihan bio je iz Franje Josipa ulice izmeu parcele 2 i 3 vanjskog niza radnji sa radnjama 108 i 109 du prolaza irine 3,28 m, a na dvorine strane bile su parcele 108 a i 110. Iz tog prolaza uz parcelu 108 a, na zapadnu stranu vodile su stepenice na sprat. Na sjevernoj strani dvorita uz prolaz za parcelu 125 bile su stepenice obostrano i na zapad i na istok uz parcele 127 i 124. Na prvom spratu Talihana su parcele od 141 do 176 oko dvorita i izdvojenom parcelom 177 na sjevernoj strani koja je podjeljena na 24 male prostorije irine od 2,36 do 3,59 m i posebnim stepenitem sa sjevera, a iznad prizemnih parcela 125 i 126. Stepenite koje vodi iz glavnog ulaza od Franje Josipa ulice izlazi na spratu uz parcele 146 i 145. Sjeverno dvorino stepenite bilo je uz parcele 170, 171 i 172. Parcela 177 je imala i stepenite s istone strane. Parcele od 150 do 167 na istonoj strani su bile u dva reda sa po 9 duana u jednom redu. Prostor izmeu parcele 141 i 176 prema hotelu Evropi je prazan, nije nita ucrtano. To je prostor iznad prizemnih parcela 132, 133 i 134. Moda je to bio izgorjeli dio. Raun za nacrte sadanje situacije Talihana (misli se na godinu 1889. - 90.) gradskom arhitektu gospodinu erniju iznosio je 670 for. i 98 novia, a koji je podnijela Zemaljskoj vladi za BiH (1. februara 1890. godine) Zemaljska vakufska komisija za BiH sa potpisom za Predsjednika Mufeti Ibrahim Baagi. Na osnovu planova i spiskova, koji je napravio mjernik erni odredit emo tanu lokaciju svakog pojedinog vlasnika duana sa povrinom koju je imao. U ernijevom Nacrtu prvo se redaju duani oko graevine: ispred Talihana i Bezistana na Franje Josipa ulici, uz Bezistan, du Kujundiluka 103

Prilog III: Raun za mjernika ernija.

i pred Bezistanom na Ferhadiji ulici, zatim unutar Bezistana sa jedne i druge strane, te u Talihanu u prizemlju i na spratu. U posjedu tih duana bili su sljedei trgovci: 104

Adolf Klein imao je tri poslovna prostora ispred Talihana na Franje Josipa ulici i to na broju 1 povrine 131,96 m2, i na broju 2 povrine 51,38 m2, povezan sa duanom broj 108 povrine 5,35 m2, koji se nalazio u zapadnom dijelu prolaza za glavni ulaz u Talihan iz Franje Josipa ulice. Dabija Muhamed imao je duan na broju 109 povrine 5,35 m2 na drugoj istonoj strani prolaza za glavni ulaz u Talihan, Svrzo Ahmed efendija imao je duan na Franje Josipa ulici, ispred Talihana istono od glavnog ulaza na broju 3 povrine 27,58 m2, a do njega je bio duan Zlatarovi mali oznaen brojem 4, a povrine 23,98 m2. omara Avdaga i Mehmedaga na broju 5 povrine 25,02, a do njih su bili Svrzo Mehmedage sinovi na parceli 6 povrine 24,42 m2. Iste povrine bio je i duan Bakarevi Ibrahimage i Asimage na lokaciji broj 7. Niz duana ispred Talihana na Franje Josipa ulici zavravao se duanom trgovaca omara Avdage i Mehmedage na broju 8 povrine 30,15 m2. To je drugi duan u njihovu posjedu (prvi je na broju 5). Uz Bezistan na Franje Josipa ulici bili su sljedei duani: Vejsilaga Bakarevi na broju 9 povrine 28,62 m2. Duan je imao dva ulaza sa ulice i iz prolaza za ulaz u Bezistan. U dubini prolaza uz vrata Bezistana na zapadnoj strani junog ulaza Mali Sado Judi bio je posjednik duana broj 78 povrine 8,48 m2. Preko puta ovoga duana, na istonoj strani istog ulaza, bio je duan Hade Beharovia na parceli 79 povrine 9,45 m2. Ova dva lokaliteta spadala su u unutranjost Bezistana. Dalje pred Bezistanom, na Franje Josipa ulici, istono od junog ulaza bio je duan Svrzo Mehmedage sinova na broju 10 povrine 28,62 m2, kao i lokalitet broj 6 ( ve spomenut). Na uglu Franje Josipa ulici i Kujundiluka bio je duan opet na ime omare Avdage i Mehmedage na parceli broj 11 povrine 18,46 m2, kao i na broju 5 i 8. Pred Bezistanom, du Kujundiluka, redali su se duani od broja 11 do 42. Vejsil ef. Svrzo posjedovao je duan na broju 12 povrine 15,13 m2. Do njega je bio Jakob Salom Baruh na broju 13 povrine 11,18 m2. 105

Hadi Dervi ejvanija bio je na broju 14 povrine 12,07 m2. Sadik Lovi na broju 15 imao je duan povrine 11,34 m2. Na broju 16 povrine 11,59 m2 bio je Hadi Ahmed Dino, do njega je na broju 17 povrine 10,98 m2 poslovao Ibrahimaga Nani. Zatim, uz ulaz u Bezistan iz Kujundiluka, bio je duan Hajdina Hasana i uvage Mula Mehmedage na broju 18 povrine 4,54 m2, a iza njih je Menu Hajim Salom na broju 19 povrine 8,06 m2 u prolazu za ulaz iz Kujundiluka. Na sjevernoj strani ulaza u Kujundiluk na lokalitetu broj 21 povrine 6,06 m2 bio je duan vlasnika Ismeta Merhemia, a iza njega u prolazu na broju 20 povrine 5,75 m2 bio je Mustajbeg Fadilpai. Dalje na Kujundiluku na broju 22 povrine 11,34 m2 bili su duani Pinje i Imirije. Na broju 23 povrine 12,13 m2, bio je duan Eliasa Kabilja. Parcela broj 24 povrine 13,91 m2, pripadala je vlasniku Neziragi Zildiu. Na broju 25 i 26 bio je Mehmed-beg Muteveli (povrina prvog duana iznosila je 16,80, a drugog 11,45 m2). Broj 27 pripadao je Mehmedagi Kumainu sa povrinom 9,83 m2, a broj 28 Elijasu Kabilju sa povrinom 10,42 m. Vlasnik dva susjedna duana bio je Vejsil ef. Svrzo i to na broju 29 sa povrinom 2,49 m2 i broju 30 sa povrinom 2,47 m2. Iza ove dvije Svrzine povrine, u prolazu II ulaza iz Kujundiluka, radio je Lovi Juda u duanu na broju 31 povrine 8,45 m2. Na suprotnoj strani prolaza bili su Semiz Mujaga i Sulejman Nani u duanu broj 32 povrine 7,21 m2. Ispred njih, na Kujundiluku uz drugi ulaz, na parceli broj 33 povrine 4,30 m2, vlasnici su Hadi Kumain i Hadi Ahmed. Zatim dva lokaliteta jedan iza drugog, sa ulazom iz Kujundiluka broj 34 povrine 6,53 m2 i broj 35 povrine 5,20 m2 na ime Ismetage Merhemia. Isti posjednik je imao duan i na broju 21. Muhamed Garibovi je imao duan na broju 36 povrine 11,50 m2, a do njega je bio duan Ibrahimage Nania na broju 37 povrine 11,30 m2. (Isti posjednik imao je i duan i na broju 17). Isak Sumbulovi i Ismetaga Merhemi su imali duan na broju 38 povrine 11,30 m2, olakovi Salom na broju 39 duan povrine 11,46 m2, a do njega Salom Juda Savio na broju 40 imao je duan povrine 11,42 m2. Na broju 41 povrine 11,30 m2 bio je Mordo Havio Havio. Na uglu Kujundiluka i Ferhadije na parcelama 42 i 43 povrine 6,76 m2 i 9,08 m2 vlasnici duana su zajedno bili Moo Havio i brat mu Mordo Havio. 106

U Ferhadiji ispred Bezistana bilo je nekoliko manjih duana. Tu je Mujaga Semizovisupruga vlasnica duana na broju 44 povrine 2,80 m2, iza kojeg je lokalitet broj 45 sa povrinom 5,00 m2, na ime Semizovi. Do duana na broju 44 bio je lokalitet broj 46 povrine 3,37 m2 i iza njega duan na broju 47 povrine 4,83 m2. Obje ove parcele su bile na ime Haimage Gloe. Uz ulaz u prolazu do vrata Bezistana, na broju 48 povrine 2,14 m2, bio je duan Hadi . ejvanije. Na drugoj zapadnoj strani ulaza u Bezistan iz Ferhadije ulice bio je duan trgovaca Josefa Haima Kamposa i Coloa Jussea, na broju 49 duan povrine 2,29 m2, do samih vrata. Zapadno od ovoga duana, pred Bezistanom na Ferhadiji bio je duan ahinagi Ahmedage broju 50 sa povrinom 12,97 m2. Sa ovim je zavren popis duana oko Bezistana i ispred Talihana U zgradi Bezistana iza vrata od Ferhadije, prema vratima na Franje Josipa ulici, du prolaza, sa obje strane, redali su se duani na lokalitetima od broja 51 do 107 i to na zapadnoj strani od 51 do 78, a na istonoj strani od 79 do 107. Tu su radili slijedei trgovci: Deneti Zaim-beg na broju 51 povrine 12,90 m2, Hoda Bahurovi na broju 52 povrine 12,64 m2. Na broju 53 povrine 13,36 m2 imala je duan mati HadiI Muhameda Kumaina. Na broju 54 povrine 12,01 m2 bio je duan na ime Ahmeda ef. Svrze. Na broju 55 povrine 12,37 m2 vlasnik duana je Deneti Zaim-beg. Hadi Salih elebi, Vakuf Dabi i Kari su vlasnici na broju 56 povrine 12,24 m2. Hadi H. Seifaga sinovi su na lokalitetu broj 57 povrine 11,57 m2. Vejsil ef. Svrzo posjedovao je duan na broju 58 povrine 12,46 m2. Do njega Muhamedaga Slini, omara Mujaga i Asimaga na broju 59 povrine 12,37 m2. Ahmed ef.. Svrzo supruga je imala duan na broju 60 povrine 12,55 m2. Dabi Muhamed, Nurija i Hasanaga i Mujaga i Vakuf na broju 61 povrine 12,90 m2. Mai Mujaga i Ibrahimaga su vlasnici na broju 62 povrine 12,90 m2. Vejsil i Mehmed Svrzo sinovi su u duanu na broju 63 povrine 11,75 m2. Avdaga Henda i Ahmedaga su na broju 64 povrine 14,11 m2. Do njih je bila Kumain Hadi Muhamedaga supruga na broju 65 povrine 13,62 m2, zatim iga Ibrahimaga i dva brata na broju 66 povrine 14,21 m2, a do njih je bila Hasibovi Ahmed ef. supruga na broju 67 povrine 12,20 m2. U dva duana je Malo Sado Judi zaveden kao vlasnik i to na broju 68 povrine 14,11 m2 i na broju 69 povrine 8,53 m2.

107

U prolazu do vrata za Talihan na broju 70 povrine 5,14 m2 radio je Mai Ibrahimaga, a iza vrata u prolazu za dvorite Talihana imao je Mali Sado Judi na 70 a poslovni prostor od 4,36 m2, koji nije bio odvojen od sredine prolaza. Na drugoj junoj strani istog prolaza bio je duan Arnaut Ibrahim Ismaila Ibeira, na broju 70 b povrine 4,36 m2, takoer, bez pregrade prema prolazu. Ove dvije posljednje parcele, prema planu, spadale su ve u povrinu Talihana. Kroz drvena vrata vraamo se ponovo u Bezistan, na zapadnu stranu. Tu je, u prolazu do vrata na broju 71 povrine 3,21 m2 radio Hadi Sabadovi Uzeiraga. Od njega, dalje prema junom ulazu u Bezistan iz Franje Josipa ulice bili su slijedei trgovci: Na broju 72 povrine 14,85 m2 Daniel Baruh. Na broju 73 povrine 13,12 m2 kao vlasnik zavedena je Hadi Bakarevi Aida. Na parceli 74 povrine 14,85 m2 zaveden je opet trgovac Svrzo Vejsil effendi. Duan na broju 75 povrine 13,12 m2 posjedovala je Mati Hadi Kumaina. Na broju 76 povrine 13,36 m2 vlasnik je opet Mali Sado Judi, kao i na parceli 78 povrine 8,48 m2, u samom ulazu u Bezistan od Franje Josipa ulice. Izmeu ova dva posljednja Judieva duana, na parceli 77 povrine 14,06 m2, vlasnik je Sari Hilmi efendi. Sa parcelom 78 zavrava se niz duana na zapadnoj strani Bezistana. Na istonoj strani u Bezistanu du prolaza od vrata iz Franje Josipa ulice do vrata iz Ferhadije ulice, redali su se duani na parcelama oznaenim brojevima od 79 do 107 sa dva ulaza iz Kujundiluka. Tu su radili slijedei trgovci: u prolazu junog ulaza u Bezistan bio je Hoda Beharovi, na broju 79 povrine 9,45 m2. Do njega, prvi do ulaza na istonoj strani bio je Daniel Baruh na broju 80 povrine 12,47 m2. Dalje na istonoj strani su: na broju 81 povrine 11,39 m2 bio je duan Danijel Saloma, na broju 82 povrine 12,47 m2 opet je Mali Sado Judi, na parceli 83 povrine 12,25 m2 kao vlanik upisan je Vakuf. Na br. 84 povrine 12,90 m2 vlasnik je Mehmed Kapetanovi supruga, a na broju 85 povrine 12,47 m2 Hadi Mehmed Kumain mati je vlasnik, kao i na broju 75 i broju 53. Ibrahimaga Maije na broju 86 povrine 4,37 m2, a na broju 87 povrine 7,84 m2 Danijel Salom. Parcele 86 i 87 su se nalazile u prolazu iza vrata prvog ulaza u Bezistan iz Kujundiluka. Parcela 87 obuhvatala je parcelu na broju 88 povrine 9,57 m2 na ime Giussepe Vita Salom. Na broju 89 povrine 15,05 m2 Mujaga Slini. U duanu na broju 90 povrine 12,67 m2 vlasnici su zajedno Jussuf Avram

108

Danon i Talagi Hadi Ibrahim. Na broju 91 povrine 12,32 m2 Jusuf Dolakovi. Na broju 92 povrine 21,34 m2 vlasnik je Henda Ahmedaga. Kulovi Essad efendi mati na broju 93 povrine 13,48 m2. Na broju 94 povrine 13,35 m2 Bakarovi Salim efendi, a na broju 95 povrine 13,02 m2 vlasnici su zajedno omara Mujaga i Asimaga i Sari Hilmi efendi i Ismet Uzuni. Zatim kod prolaza drugog ulaza iz Kujundiluka bile su dvije parcele, manja broj 96 povrine 3,73 m2 sa ulazom iz centralnog prolaza Bezistana na ime Kujun Giogli i Hadi Hassan i vea prcela na broju 97 povrine 7,32 m2 na ime Danijel Menehaim Salom. U prolazu drugog ulaza iz Kujundiluka uz broj 96 bila je mala parcela na broju 98 povrine 1,23 m2 na ime vlasnika Hafiz Pazarac i Slini Mehmedaga. Na sjevernoj strani istog prolaza na broju 99 povrine 7,27 m2 je bio Moje Salamon. Ova je parcela obuhvatala parcelu broj 100 povrine 6,40 m2 a na ime Jakov Isak Romano. Na broju 101 povrine 12,45 m2 bio je Mento al-Kalaj (Alkalaj). Na broju 102 povrine 12,32 m2 vlasnici su Mustaj-beg Fadil Pai i Haimaga Glodo. Na 103 povrine 12,91 m2 radio je Hoda Beharovi Moo. Vlasnik duana na broju 104 povrine 12,64 m2 bio je Vejsil efendi Svrzo. Na broju 105 povrine 12,73 m2 bio je Abraham Papo, a na broju 6 povrine 12,73 m2 zajedno su vlasnici Vakuf i Tulundi Sulejmanage sinovi. Uz ulaz iz Ferhadije bio je duan broj 107 povrine 12,51 m2 na ime Abraham Daniel i tim se zavrava spisak trgovaca u Bezistanu. Raspored duana u prizemlju Talihana i to od broja 108 do 140. Glavni ulaz u Talihan bio je iz Franje Josipa ulice. U vanjskom dijelu prolaza za glavni ulaz, na zapadnoj strani bio je ve spomenuti prostor 108 povrine 5,35 m2 u vlasnitvu Adolfa Kleina. Na suprotnoj strani, istonoj, na broju 109 povrine 5,35 m2 bio je duan trgovca Dabije Muhameda. U unutranjem dijelu prolaza glavnog ulaza u Talihan, na zapadnoj strani bila je parcela broj 108 A povrine 5,06 m2 u posjedu Vakufa, a preko puta ove na broju 110 povrine 6,60 m2 isto je posjednik Vakuf. Vakufska parcela uz ulazna vrata Talihana u dvorite okrueno duanima, a tu su i stepenice za I boj (sprat). Na junoj strani prizemlja Talihana, istono od glavnog ulaza, na broju 111 povrine 19,10 m2 vlasnik je Plokan Judi Avram. Do njega na 112 povrine 17,26 m2 bila je Kapetanovi Mehmeda supruga. Na 113

109

povrine 17,14 m2 bio je duan Bakarevi Hadi Mustafe, a do njega u uglu na broju 114 povrine 16,95 m2 bio je Bakarevi Hadi Ibrahim. Na istonoj strani prizemlja Talihana na broju 115 povrine 18,20 m2 vlasnici su Asim ef. Bakarevi i Suduka H. Mustafa. Haladovi Junuz efendija je vlasnik na broju 116 povrine 18,00 m2. Do ovog je David Eskinazi na broju 117 povrine 17,22 m2 uz prolaz ulaza iz Bezistana. U samom prolazu su ve spomenute povrine broj 70 a i 70 b. Dalje na istonoj strani, na broju 118 povrine 16,77 m2 radio je Mujaga Mai. Mujaga Slini i Mehmedaga vlasnici su na broju 119 povrine 17,10 m , a Ahmed efendi Svrzo na parceli 120 povrine 16,16 m2. U sjeveroistonom uglu prizemlja Talihana je parcela 121 povrine 17,64 m2, a u posjedu Vejsil efendi Svrzo supruge. Na sjevernoj strani prizemlja na 122 povrine 17,46 m2 vlasnik je Petrovi. Do njega je na broju 123 povrine 18,32 m2 duan Mai Ibrahimage, a do ovoga na parceli 124 povrine 18,23 m2 vlasnik je Mai Mujaga. Uz ovaj duan bio je za velike parcele u posjedu Vakuf na broju 125 povrine 320,78 m2 i 126 povrine 32,19 m2. Iz ovog prolaza vodile su stepenice na sprat, okrenute na zapadnu i na istonu stranu. Do ovog prolaza, zapadno, na broju 127 povrine 18,23 m2, vlasnik je bio Uzuplija Daniel (pie Uz uprija). Dalje, na sjevernoj strani prizemlja, bio je Imirija Mehmedaga na broju 128 povrine 18,10 m2, a do njega, na broj 129 povrine 17,56 m2 i na 130 povrine 18,20 m2 u sjevero-zapadnom uglu prizemlja, vlasnik je Haladovi Salih-aga. Na zapadnoj strani prizemlja, Haladovi Salihage sestra Fatima je vlasnik na broju 131 povrine 17,18 m2. Lubardi Jovo i Miini nasljednici vlasnici su na broju 132 povrine 36,81 m2. Do ove velike parcele bio je uski prolaz u posebno ograeni prostor uz zid Talihana, podjeljen na 4 male povrine povezane zajednikim prilazom. Zid je obuhvatao sjevernu i zapadnu stranu ovog prostora, a jug je bio neozidan (slobodan).
2

Dalje, na zapadnoj strani prizemlja, juno od uskog prolaza na broju 133 povrine 17,59 m2 vlasnik je Juso Sumbul, a do njega na broju 134 povrine 17,89 m2 i na broju 135 povrine 18,23 m2 vlasnik je Daniel Salom. Merhemi Ismet-aga je posjedovao parcelu 136 povrine 17,38 m2 i parcelu 137 povrine 17,89 m2 u jugozapadnom uglu prizemlja Talihana, a do ove dvije parcele jo i parcela 138 povrine 17,85 m2, ali tu je uz Merhemia Ismet-agu (Adolf Klein). Jo su dvije parcele na junoj strani dvorita Talihana, zapadno od glavnog ulaza i to broj 139 povrine 110

17,85 m2 na ime Judi Salom Unuc (Adolf Klein) i na broju 140 povrine 17,01 m2 na ime Judi Salom Unuc. Ovim se zavrava prizemlje Talihana uz napomenu da su sve ove opisane parcele od 108 a do 140 bile poredane oko etverokutne povrine dvorita ne ba potpuno istih strana ( istona strana 34,25 m, sjeverna 34,32 m, zapad 34,37 m a na junoj strani nejasan broj na planu - moda je 33,44 m). Na prvi sprat (I boj) Talihana su vodile stepenice na junoj strani iz glavnog ulaza i na sjevernoj strani iz prolaza izmeu parcela 124 i 127. Na spratu su bili lokaliteti od broja 141 do 177. Zapadni dio sprata i jugo-zapadni ugao vjerovatno su oteeni poarom jer jedan dio na zapadnoj strani nije ni ucrtan u plan, a za parcele na jugo-zapadnom uglu: broj 141 vlasnik Fadil-paa i broj 142 vlasnik Gori Aleksa pie ne more se izmeriti. Manojlo Jeftanovi (Adolf Klein) su vlasnici na broju 143 povrine 20,29 m2. Mento Uupri (M. Jeftanovi Dim.) na broju 144 povrine 19,22 m2. M. Jeftanovi na broju 145 povrine 19,07 m2, a na broju 146 povrine 24,02 m2. Fadil-paa (M. Jeftanovi). Na broju 147 povrine 15,89 m2 vlasnik je trgovac Jozef Haim. Na broju 148 povrine 19,44 m2 vlasnici su Johan ukovia sinovi. David Eskinazi je bio na broju 149 povrine 19,22 m2. To bi bili poslovni prostori na junoj strani sprata. Na istonoj strani sprata prostorije su poredane u dva reda. Tu je u jugo-istonom uglu na broju 150 povrine 22 m2 i na broju 151 povrine 20,60 m2 bio vlasnik Fadil-paa. Dalje, na istonoj strani sprata u dvoritu lokaliteta na broju 152 povrine 19,45 m2 i na 153 povrine 20,95 m2 kao vlasnik upisan je Danijel bez prezimena (i sa ubaenim j, ranije Daniel). Hadi Luka Durovi je vlasnik na broju 154 povrine 18,62 m2 i na broju 155 povrine 19,26 m2, a Vejsil ef. Svrzo na broju 156 povrine 17,25 m2. Iza njega u dvoritu, ali sa posebnim ulazom, na parceli 157 povrine 18,56 m2, bili su HadiI Mustafa sin Hamida i nasl. Do nih su u dvoredu i isto sa posebnim ulazom na broju 158 povrine 17,57 m2 vlasnik Fadil-paa. Ispred ove parcele na broju 159 povrine 16,59 m2 vlasnik je Kosti Gafka (tako pie a sigurno je Savka). Dalje u dvoredu na broju 160 povrine 18,49 m2 i broju 161 povrine 23,90 m2 vlasnici su Hadi Mustafa sin i nasl. Do njih, na broju 162 povrine 18,19 m2 i na broju 111

163 povrine 18,48 m2 vlasnici su Fadil-paa i Mali Sado. Zatim opet Fadil-paa na 164 povrine 18,62 m2 i broj 165 povrine 20,29 m2. Dvored zavrava parcelama 166 povrine 16,91 m2 i 167 povrine 19,74 m2 na ime Daniel Salom (sjeveroistoni ugao sprata). Na sjevernoj strani sprata na broju 168 povrine 18,95 m2 vlasnik je Salamon Isak, a do njega na 169 povrine 19,13 m2 Esad ef. Kulovi mati. Na broju 170 povrine 19,38 m2 vlasnica je Ahmed ef. Svrzo supruga. Pred ovu parcelu je izlazila istona strana sjevernih stepenica. Na parceli 171 povrine 14,79 m2 opet je vlasnik Fadil-paa. Vlasnik parcele 172 povrine 20,25 m2 i broj 173 povrine 17,75 m2 bio je Paso Hadi Risti (vjerovatno Taso). Pred parcelu 172 izlazila je zapadna strana sjevernih stepenica. Vlasnica na broju 174 povrine 16,07 m2 bila je Savka Vlai. Na sjeverozapadnom uglu na broju 175 povrine 18,34 m2, vlasnici su Fadil-paa, Fadil-pain, Hadi Mehmed Ergi i Vakuf (ovo je prepisano kako pie u Pregledu) Na zapadnoj strani sprata izmjerena je samo parcela 176 povrine 18,49 m2, a vlasnik je bio Hadi Risti. U plan su ucrtane na jugozapadnom uglu ve spomenute parcele 141 i 142 koje se nisu mogle izmjeriti. Na kraju Pregleda vlasnika na I boj pod opaskom ne more se izmjeriti dat je popis sljedeih vlasnika: Zlatar Avdaga supruga, Kulovi Esad ef. mati, Fadil-paa, pa Mustafa, Vejsil, Alija, Dino Hadi Avdija sinovi, Fadil-paa i opet Fadil-paa. Na spratu je bila jo jedna velika parcela izdvojena od ovog trgovakog dijela sprata, a iznad velikih parcela 125 i 126 u prizemlju. To je parcela broj 177 povrine 402,13 m2, a bila je u vlasnitvu Vakufa kao i prizemne velike parcele. Pristup ovoj povrini je bio posebnim stepenicama na istonom dijelu, a vodile su u prolaz, du cijelog prostora 177 u pravcu istok - zapad. Prolaz je bio pregraen vratima iza kojih je vodio dio prolaza prema stepenicama sa sjeverne strane. Cijela povrina 177 bila je podjeljena, na sjevernoj i na junoj strani sredinjeg prolaza, na male prostorije nejednakih povrina od 4,25 m2 do 2,37 m2. Prvi dio sredinjeg prolaza od istonih stepenica do pregradnih vrata bio je dug 26.24 m, a drugi dio, sa ulazom stepenicama sa sjevera, bio je dug 14.36 m. U prvom dijelu bilo je 7 veih prostorija oko 3,50 m na sjevernoj strani i 9 manjih prostorija ispod 2,50 m. Na junoj strani sredinjeg prolaza sa izuzetkom prve prostorije do ulaza koja je imala povrinu 4,25 m. Dio u koji se ulazilo sa sjevera bio je podjeljen na 3 vee prostorije preko 3,50 m2 na sjeveru prolaza i 5 malih prostora, ispod 2,50 m2 na 112

junoj strani sredinjeg prolaza iza pregradnih vrata. Ova velika parcela ovako izdjeljena i sa izdvojenim posebnim ulazima vjerovatno je bila han - prenoite. Prizemna velika parcela 125 koja je isto u posjedu Vakufa, sa ulazom iz dvorita moda je bila spremite za kola i konje tala. Prizemna isto vakufska parcela 126, potpuno pregraena od parcele 125, imala je ulaz sa sjevera, zapadno od sjevernih stepenica za parcelu 177. Ovim bi bio zavren prikaz rasporeda vlasnika na pojedine lokalitete u Talihanu i Gazi Husrev-begovom bezistanu godine 1889-1890. prema Nacrtima koje je izradio arhitekta erni. Pregledi vlasnika, sami bez Nacrta daju jo nekoliko podataka o trgovakoj sredini Sarajeva 1889-1890. godine. Kao prvo, upoznaju nas sa trgovakim porodicama tog vremena, brojem poslovnih prostora koje su posjedovali, lanovima porodica ukljuenih u posjed, pa i vjerskoj pripadnosti svakoga trgovca. Prema broju lokaliteta koje su posjedovali na prvom je mjestu porodica Svrzo sa 16 povrina: Ahmed ef. Svrzo na brojevima 3, 54 i 120, a na ime Ahmed ef. Svrzo supruge bili su brojevi 60 i 170. Zatim Svrzo Vejsil ef. na brojevima 12, 29, 30, 58, 74, 104 i 156, a Svrzo Vejsil ef. supruga na broju 121. Svrzo Mehmed-aga sinovi imali su prostore pod brojevima 6 i 10, Svrzo Vejsila i Mehmeda sinovi na broju 63. Porodica Fadil-pae (vjerovatno Fadilpaii) bila je vlasnik na 12 lokaliteta. Pod Mustaj-beg Fadilpai zaveden je posjed na broju 20, a sa Haimagom Glodom na broju 102. Na ime Fadil-paa kao samostalni posjednik zavedene su parcele 150, 151, 158, 164, 165 i 171, a u suvlasnitvu sa Malim Sadom na 162 i 163, a sa Jeftanoviem na 146. Pod brojem 175 zaveden je Fadil-paa, Vakuf i Hadi Mehmed ef. Porodica Bakarevi (negdje i Bakarovi) posjedovali su 8 lokaliteta. Bakarevi Ibrahim-aga i Asim-aga na broju 7, Bakarevi Vejsil-aga na broju 9, Bakarevi Hadi Ibrahim na 114, Bakarevi Salim ef. na 94. Hadi Mustafa na broju 113 i jedina ena posjednik (punim imenom i prezimenom, bez mukog srodnika) u cijelom trgovakom centru Hadi Bkaraevi Aida na broju 73. U suvlasnitvu je bio Asim ef. Bakarevi sa Suduka Hadi Mustafom na broju 115. Merhemi Ismet-aga imao je 7 lokaliteta i to na brojevima 21, 34, 35, 136 i 137, a u suvlasnitvu sa Isakom Sumbuloviem na 38 i Adolfom Klajnom na 138. 113

Porodica Kumain imala je 6 lokaliteta i to Kumain Mehmed-aga na 27, Kumain Hadi Mehmeda mati na 85, Hadi Kumain i Hadi Ahmeda ker na 33, Hadi Kumain Muhamed mati na 53, Hadi Kumaina mati na 75 i Hadi Kumaina supruga na 65. Porodica Mai bila je na 6 lokaliteta: Mai Mujaga I Ibrahim-aga na 62, Mai Ibrahim-aga na 70, 86 i 123, Mai Mujaga na 118 i 124. Porodica omara posjedovala je 5 lokaliteta i to: omara Avdaga i Mehmed-aga na broju 5, 8 i 11 i u suvlasnitvu omara Mujaga i Asimaga sa Slini Mehmed-agom na broju 59 te sa Sari Hilmi ef. i Ismet Paom Uniem na 95. Porodica Slini zavedena je na 4 lokaliteta: Slini Mujaga na broju 89, Slini Mujaga i Mehmed-aga na 119 i u suvlasnitvu Slini Mehmedaga sa Hafizom Pazarcem na 98 i Mehmed-aga Slini sa omarom Asimagom i Mujagom na 59. Porodica Halahodi posjedovala je 4 lokaliteta i to: Halahodi Junuz ef. na broju 116, Halahodi Salig-aga na broju 129 i 130, a na broju 131 Halahodi Salih-age sestra Fatima. Haim-aga Glodo imao je tri lokaliteta i to samostalno na 46 i 47, a na 102 sa Mustaj-begom Fadilpaiem. Kapetanovi Mehmed-age supruga na brojevima 84 i 112. Kulovi Esad ef. mati na brojevima 93 i 169. Muteveli Mehmed-beg na brojevima 25 i 26. Porodica Semizovi na 3 lokaliteta i to na broju 45 i Semizovi Mujage supruga na broju 44. Zatim Semiz Mujaga u suvlasnitvu sa Nani Sulejmanom na broju 32. Sari Hilmi ef. na broju 77 i u suvlasnitvu sa omarom Mujagom i Aasim-agom i Ismet-paom Uznoviem na broju 95. Nani Ibrahim-aga imali su 3 lokala na brojevima 17 i 37, a na broju 32 bio je u suvlasnitvu Mujaga Semiz i Sulejman Nani. Deneti Zaim-beg imao je duane na brojevima 51 i 55. ejvanija Hadi Dervi imao duane na brojevima 14 i 48. Dabi Muhamed, Nurija, Hasan-aga i Mujaga i Vakuf na broju 61, a Vakuf i Dabi i Kari sa H. Salihom elebiem na broju 56. Na ime Hadi Mustafe sin Hamid i nasl. bez prezimena su na tri lokaliteta 157, 160 i 161. 114

Ostali trgovci su sa po jednim lokalitetom i to su: Dino H. Ahmed na 16, Pinjo i Imirija na broju 22, Zildi Nezir-aga na broju 24, Garibovi Muhamed na 26, ahinagi Aahmet-aga na 50, Huseinovi H. Sejfaga sinovi na broju 57, Henda Avdaga i Ahmed-aga na broju 64, iga Ibrahim i dva brata na broju 66, Hasibovi Ahmeda ef. supruga na broju 67. Hadi Sabadovi Ueir-aga na broju 71, Henda Ahmed-aga na 92, Kujun Giogli i Hadi Hassan na broju 96, Talundi Sulejman-aga sinovi i Vakuf na broju 106. Imirija Mehmed-aga na broju 128, Arnaut Ibrahim Ismail i Beir na 70 b (njegova radnja je bila u prolazu za dvorite hana, iza vrata izmeu Talihana i Bezistana). Ovo su bili vlasnici na 108 lokaliteta Talihana i Bezistana, koje su posjedovali trgovci islamske religije u povrini od 1514,23 m2. U posjedu Vakufa bilo je 6 parcela ukupne povrine 769,01 m2, a to su dvije parcele zapadno i istono, u ulazu Talihana na broju 108 a i 110, zatim u Bezistanu broj 83 i tri velike parcele na sjevernoj strani Talihana u prizemlju broj 125 i 126, a na spratu 177. Na parceli 196 Vakuf je u suvlanistvu sa sinovima Tulundi Sulejman-age. Trgovci Jevreji su posjedovali 54 poslovne prostorije ukupne povrine 849,64 m2 rasporeena po cijelom trgovakom centru u graevini i okolo. Najvei broj radnji posjedovala je porodica Salom i to Daniel Salom 6, na brojevima 81, 87, 134, 135, 166 i 167, Salom Menehajm na 97, Salom Menehajm na 19, uzepe Vita Salom na broju 88, Judi Salom na 139 i 140, olakovi Salom na broju 39. Mali Sado Judi imao je 6 radnji na brojevima 68, 69, 70 a, 76, 78 i 82, a u suvlasnitvu na broju 162 i 163. Adolf Klein je posjedovao 3 lokaliteta na broju 1, 2 i 108, a u suvlasnitvu na 138, 139 i 143. Po dva duana imali su Daniel Baruh na broju 72 i 80, David Eskinazi na 117 i 149, Moo i Mordo Havio na broju 42 i 43. Mordo Haim Havio je na broju 41. Josef Haim na 147. Dvije lokacije je imao i Elias Kabiljo na broju 23 i 28. Ostali su posjednici sa po jednom lokacijom: Mento Alkalaj, Jakov Salom, Baruh Colo, Jusso Jussuf, Avram Danon, Jussuf Dolakovi, Plokan Judi Abram, Josef Haim Kampos, Levi Juda, Levi Sadik, Abraham Papo, Jakov Isak Romano, Salomon Isak, Moje Salamon, Salamon Judas Savio, Sumbul Juso, Sumbulovi Isak, Uzuplija Daniel, Uzuplija Mento. Jedan duan je i na ime Abraham Daniel, a dva su na ime Danijel. Tri parcele su na ime Hoda Beharovi na broju 79, Hoda Beharovi Moo na broju 103 i Hoda Beharovi na broju 52 (Vjerovatno Jevreji). 115

Trgovci pravoslavne vjere poslovali su na podruju Talihana i to u prizemlju, na sjevero - istonom uglu dvorita Talihana i to Petrovi na broju 122, a na zapadnoj strani dvorita Talihana vlasnici Lubardi Jovo i Miini nasljednici na broju 132. Na spratu Talihana u jugozapadnom uglu koji je izgleda najvie nastradao u poaru 1879. godine na parceli 142 vlasnik je Gori Aleksa, ali se prostor nije mogao izmjeriti. Na junoj strani sprata Manojlo Jeftanovi je vlasnik na 4 parcele i to na broju 145 samostalno, na 143 sa Adolfom Kleinom, na broju 144 sa Mentom Uzuplijom i na broju 146 Fadil-paa i M. Jevtanovi. Na istoj strani sprata na broju 148 vlasnici su sinovi Johana urkovia. Na istonoj strani Hadi Luka Durovi je imao dva duana na 154 i 155, a na 159 Kosti Gafka. Na sjevernoj strani sprata na 172 i 173 bio je Paso Hadi Risti, a do njega Savka Vlai. Na ostatku zapadne strane uz sjeverozapadni ugao na broju 176 vlasnik je Hadi Risti. Pravoslavni trgovci posjedovali su 12 lokaliteta ukupne povrine 221,32 m2. Na tri parcele Jeftanovi je bio u suvlasnitvu sa Kleinom, Uzuprijom i Fadil-paom. Ovo je prikaz trgovaca-bezistanlija i rasporeda njihovih poslovnih prostorija, slika Talihana i Bezistana 1889.-1890. godine prema ernijevim Nacrtima i Pregledu vlasnika. Poznati istoriar Hamdija Kreevljakovi u Izabranim djelima tom II, str. 507. pod naslovom Nai bezistani daje spisak trgovacabezistanlija, koji je sastavljen 1908. godine, prema sjeanju Seida Memievia, iji je otac bio trgovca u Bezistanu preko 30 godina. Uporeenjem ova dva popisa mogu se ustanoviti promjene koje su nastale za 18 godina vremenske razlike ovih svjedoanstava. O runom izgledu graevine pisala je i dnevna tampa. Pored oteenosti od poara i zub vremena je doprinijeo ruevnom izledu graevine u centru grada, pa je zbog toga, a i opasnosti od ruenja, 1911. godine voena prepiska gradskih vlasti i Zemaljske vlade u Sarajevu o ruenju magaze Danijela Baruha na gornjem spratu Talihana o emu se, takoer, govori u jednom od akata. Godine 1915. odreena je svota od 295,10 K za ograivanje Talihana, kako bi se sprijeilo bacanje smea, jer je taj prostor, koji je bio vlasnitvo Gazi Husrev-begova vakufa, postao smetljite za cijelu ariju. 116

Prema pisanju istoriara Hamdije Kreevljakovia vakufska uprava je odluila da na mjesto propalog Talihana sagradi veliku zgradu, te je taj prostor poruila 1913. godine, a 1914. godine bilo se pristupilo i ruenju Bezistana, jer ni on nije bio vie ono to je bio u prola vremena, te bi i njega nestalo, da nije izbio rat. Zahvaljujui takvoj jednoj okolnosti mi danas moemo uivati u toj staroj, lijepoj i korisnoj graevini. U tom smislu, reklo bi se, jedinstvenoj dobrobiti rata. U tom pravcu, iz akta se vidi da su vrena ozbiljne pripreme za obnovu i popravak Talihana i Bezistana. Mnogi trgovci, pa i Vakuf, traili su graevinske dozvole za popravak duana. Prema podacima kojima raspolaemo, Vakufu je neto odobreno, a pojedinani zahtjevi su odbijeni.

The Gazi Husrev-bey Bezistan and Tashlihan in Sarajevo

In the year 1889 Waqf administration in Bosnia and Herzegovina, with permission of Provincial government, hired architect Cerni to measure and to sketch a plan of Tashlihan and Bezistan (marketplace), for the need of renovation and earlier planned partition of this commercial center, which was heavily destroyed by fire in 1879. Architect Cerni did measurement and made plans. Plans were complimented with record of all users of the business offices of the Tashlihan and Bezistan. Survey of owners, beside their names and surnames, had also ratio in square meters of the lots and Current number of property. These numbers were written in lots of Plans. Based on this lot of each individual merchant could be established, and reconstruction of the Tashlihan and Bezistan as it was in year 1889-1890 made possible. According to Survey of owners building had 180 lots. Out of these 143 (from 1-140+70a+70b+108a) were based on ground floor, and 37 (from 141-177) on the first floor. The total area of all 180 lots was 3354,90 m (ground floor 2307,20 m and first floor 1047,70 m). Tashlihan and Bezistan made one unit divided into individual lots shops, marked with current number of Survey of owners. Based on 117

this it could be determined each marchants place of work, number of shops which he possessed, whether he worked alone or had co-owner and the like.

118

Aladin Husi TREBOTI I UTVRDA KLIEVAC U VRIJEME OSMANSKE VLADAVINE

Uvod Utvreni Klievac je dugo vremena predstavljao svojevrsnu nepoznanicu kao i upa Treboti u kojoj se nalazio. Za razliku od grada kojeg do danas poznati pisani srednjovjekovni izvori ne spominju, Treboti se od 1326.-1426. godine u razliitim poveljama javlja kontinuirano.1 Na osnovu njih, meutim, nije bilo mogue ni priblino odrediti mjesto i teritorij koji je pripadao upi Treboti a time ni lokalitet utvrenog Klievca koji se u izvorima javlja u drugoj polovice 15. stoljea. Djelimino rjeenje problema upe Treboti, kasnije nahije, bilo je mogue tek na osnovu osmanskih izvora. Popisni defter iz 1468. godine omoguio je priblinu identifikaciju poloaja spomenute nahije, ali kako je kao administrativna jedinica potom kratko egzistirala i u narednim popisima2 se ne javlja, njen teritorijalni opseg i dalje je ostao nedefiniran. H. abanovi je samo ukazao na ta pitanja koja su ostala otvorena.3 U istom izvoru po prvi put spominje se i tvrava sa posadom, iji lokalitet ni nakon toga nije bio poznat. U njemu je bilo sjedite nahije Treboti i prema H. abanoviu, kao jedini utvreni grad sa posadom, ujedno je bio upravni centar ne samo nahije nego i cjelokupnog Vilajeta Kova. Osim lokaliteta, dodatni problem je predstavljao njegov pravi naziv. Na osnovu tih naunih rezultata, koji su predstavljali dobru osnovu za dalja istraivanja P. Aneli je otklonio mnoge dileme, oko ubikacije upe i nahije Treboti kao i naziva i ubikacije utvrenog grada u njenom
1 Pavao Aneli, Ubikacija oblasti Trebotia i teritorijalno-politika organizacija bosanskog Podrinja u srednjem vijeku, Studije o teritorijalno-politikoj organizaciji srednjovjekovne Bosne, Sarajevo 1982., str. 174.-175. (dalje: Ubikacija oblasti Trebotia...,); 2 Tahrir defteri za: 1485., 1489., 1516., 1530., 1540. godinu, Istanbul, Babakalik Arivi, (BBA) T. D., No. 18., 24., 56., 164., 211.; 3 Hazim abanovi, Bosanski paaluk, postanak i upravna podjela, Sarajevo, 1982., str. 135., (dalje: Bosanski paaluk...);

119

podruju.4 Raspoloivi i za navedeno pitanje vrlo dragocijeni podaci vraaju nas iznova ovom problemu i daju mogunost novog sagledavanja u svjetlu manje korienih ili nepoznatih pisanih izvora. 1. Treboti nakon pada pod osmansku vlast Vrijeme i nain zauzimanja slivnog podruja Zelenog Jadra i srednjovjekovne utvrde kao centralnog uporita u Trebotiu za sada nisu preciznije poznati. I ako se nalazi nedaleko od Srebrenice, nema pokazatelja da je i grad-utvrda u Trebotiu pao 1462. godine, kada je ona kao bogato rudarsko nalazite sa irim podrujem trajno prela u ruke Osmanlija. Da je tvrava u dolini Zelenog Jadra zauzeta kada i sama Srebrenica, bila bi vjerovatno u sastavu nahije Srebrenica, ili bi slivno podruje Zelenog Jadra kao posebna nahija ulo u sastav Smederevskog sandaka, kojem je prvih decenija pripadala lijeva obala Drine od Zvornika do Srebrenice.5 Po geografskim karakteristikama tog podruja i po svome poloaju ovaj utvreni grad se mogao znatno due odrati i predstavljati najistureniju odbrambenu taku prije konanog pada Bosne 1463. godine. To upuuje da je ova utvrda, kao i veina drugih srednjovjekovnih tvrava u Bosni zauzeta u odluujuem pohodu Osmanlija 1463. godine. Meutim, u ofanzivi irih razmjera, sa sjevera Ugarske i juga sinova hercega Stjepana, sin Vlatko uspio je zauzeti nekoliko gradova u oblasti Pavlovia i tri grada Kovaevia, jedan od njih kod Srebrenice.6 Meu njima treba svakako raunati i na Klievac. Ako je ova prepostavka i tana, takvo stanje nije potrajalo dugo jer je ve u ljeto 1464. g. izgubljena mjesta u tom dijelu Bosne sultan uspio povratiti i staviti pod svoju vlast. Zauzimanjem ove utvrde u upotpunosti je uspostavljena vlast na cjelokupnom podruju upe Treboti koja je privremeno zadrala svoje administrativne granice i kao nahija. Njen prostor meutim ostao je prilino dugo nedefiniran. Teritorij nahije dosada je jedino, i prilino uspjeno, ubicirao P. Aneli. U svojim iztraivanjima i odreivanju granica, u nedostatku odgovarajuih, prije svega pisanih izvora, najvie se oslanjao na geografske karakterisitike terena. Najkrae, nahiju Treboti inilo je porjeje Zelenog
4 Pavao Aneli, Ubikacija oblasti Trebotia..., str. 174.-203. ; 5 Hazim abanovi, Bosanski paaluk..., str. 168.; 6 Sima irkovi, Istorija srednjovekovne bosanske drave, Beograd 1964., str. 330.;

120

Jadra, izuzimajui nekoliko sela u njegovom izvorinom dijelu. U pojedinim dijelovima granice nahije su potpuno jasne, i prirodne, kao prema Srebrenici i Ludmeru, dok gornji tok Jadra i prema Biru to nisu.7 Prostor o kojem je rije, sudei po broju zateenih naseljenih mjesta, u srednjem vijeku bio je prilino nastanjen. Ako su upa i nahija potpuno identine, to je veoma est sluaj, onda je u podruju upe prije pojave Osmanlija u tim krajevima bilo 48 sela i etiri selita. Na osnovu toga nije mogue odrediti ni priblino demografsko stanje, ali se ipak, bez obzira na veliinu naselja, odnosno broj domainstava u njima, ve po broju moe govoriti o intenzivnoj naseljenosti. Jedino registrirano naseljeno mjesto 1468. godine bilo je selo Sueska sa 30 domainstava. Njemu su pripadale i puste mezre: Dubrovine, Kli, Kutuzero i edanjsko.8 Pored njega zateena sela, kako smo ih uspjeli deifrirati su: Mrevo, Bogomilovo, Brnarevo, Mokoi, Vukmani, Vrani, Mranovi (ili Mranovi), Bobovo (ili Popovo) Vukinovi, Linjari, Ilijin Dol, Milikovi, Mrenovi?, Radoslav Janji, Ivko Nahori, Vuina Veseli, Vuka Trumii, Radomir itni, Radosav Vrani, Radonja Vuki, Vuina Dragali, Naljekovi, Vrbova, Pomor (ili Ponor), Sidramlje, Vrbovo drugim imenom Krstjan, Baine Klade (ili Baina Glava), Hranovo Greblje, Slezenovii, Turanovii, Hrankovi, Brajko Hvali, Obrad Mui, Vukovi, Gradivoj (ili Kradivoj) Okosali, Radain Hrgovi, Obrad Veseli i ubicirana i danas poznata naselja ili lokaliteti; Bilo Polje, Nikolii, ljivovo, Sedlari, Baii, tedra, Vinjica, Dubako, Koprivno i Lehovii.9
7 Pavao Aneli, Ubikacija oblasti Treboti..., str. 178.; 8 Kutuzero i edanjsko, danas sela zapadno od Srebrenice u dolini Zelenog Jadra, u blizini sela Sueska. Dubrovina je nepoznata. Kli ( ) je mogue itati i kao eli (elice). Budui da slino naselje ili lokalitet nismo mogli pronai opredijelili smo se za Kli smatrajui da je usko vezan za naziv Klievac. 9 Istanbul, Ataturk Kutuphanesi, (Mualim Cevdet Yazmalari), T. D., No. 0,76., fo. 156.-157. Ubikacija ovih naselja oteana je viestruko ali emo spomenuti osnovne potekoe: ortografske razlike usljed nesnalaljivosti pisara, neprilagodljivost naziva osmansko-turskom jeziku, izostanak dijakritikih znakova, nestanak mnogih naselja, promjena imena pojedinih naselja posebno naseljavanjem vlaha - stoara i druge. U dijelu ovoga priloga istai emo kakve je sve potekoe predstavljala ubikacija Klievca kao najpoznatijeg mjesta u nahiji i koliko je vremena trebalo proi da bi se dolo do rjeenja. Slian problem je i sa nazivom same nahije koju je popisiva zabiljeo kao Trabuti. (fo.156.) Stoga emo barem pokuati dati neke naznake do kojih smo u ovom trenutku mogli doi koje e dalje moda moi olakati ili pak biti od pomoi u konanim rjeenjima. Mrevo, nepoznato. Postoje Mrevci, zaselak sela Obadi, sjeveroistono od Srebrenice. Po svom poloaju mala je mogunost da se moe odnositi na njega. U kasnijim popisima u nahiji Vratar spominje se takoer selo Mrevo, sa istom ortografijom, koje pod tim imenom danas ne postoji.

121

Mjesta ubiljeena po imenima i prezimenima vjerovatno predstavljaju skupine nekadanjeg nomadskog (vlakog) stanovnitva. Potpunom ubikacijom navedenih naselja bilo bi mogue gotovo precizno odrediti granice srednjovjekovne upe, kasnije nahije, ali se i na osnovu ovoga
Bogumilovo, danas ne postoji. U izvorima se javlja i kao, Bogumilovo Selo, Bogumilovac, a lokalitet mu se nalazio u blizini sela Sueska, zapadno od Srebrenice. Do kraja XVI stoljea spominje se samo kao obradivo zemljite (mezra) koju uivaju stanovnici sela Sueska. Brnarevo, nepoznato. Mokoi, nepoznato. Vukmani, nepoznato. Vranik, danas nepoznato, mogue ga itati i kao Vrani. Mranovi, nepoznato. Bobova, nepoznato. Vukinovi ili Vukanovi, nepoznato. Linjari, pod ovim nazivom nepoznato. Ortografija u kasnijem popisu (1485.) napisana kao Istari. Vjerovatno se radi o istom imenu. Ilin Do, nepoznato. Kasnije se uope ne javlja u izvorima. Milikovi, danas nepoznato. U nahiji Vratar spominje se ispasite (jajlak) Ravne koji uivaju stanovnici sela Miljkovo. Zato bi lokalitet ovoga sela moda trebalo traiti junije prema nahiji Vratar. Selo Ravne postoji i jugoistono od Vlasenice, ali je iz spomenutog razloga nemogue da se odnosi na te Ravne. Mrdenovi, pod ovim ili slinim nazivom nije poznato. Radoslav Janji, nepoznato. Ivko Nahori, nepoznato. Vuina Veseli, pod ovim imenom nepoznato. Krajem XVI stoljea spominje se tedri, drugim imenom Veseli ili Veselica, te bi lokalitet ove skupine vlaha trebalo traiti u slivnom podruju tedri potoka, jugoistono od Vlasenice. Vuka Trumi, nepoznato. Radomir itni, nepoznato. Radosav Vrani ili Vranik, nepoznato. Radojin Vuki, nepoznato. Vuihna Dragali, nepoznato. Kako se 1485. g. javlja Dragani u nahiji Osat, onda bi lokalitet ovoga sela trebalo traiti u srednjem toku Zelenog Jadra, negdje blizu sela Sueska. Moda bi i nekadanje selo trebalo traiti na tim prostorima. Naljekovi ili Naljeskovi, kako je ortografija zapisana, moglo bi se poistovjetiti sa Nekovi, zaseokom sela Obadi sjeveroistono od Srebrenice. Budui da bitno izlazi iz teritorijalnog okvira nekadanje upe Treboti, takvo poistovjeivanje znai ne dolazi u obzir. Kako se 1485. u nahiji Osat javlja Liskovik, onda bi se i Naljekovik, moglo odnositi na dananje selo Ljeskovik, juno od Srebrenice. Po svom lokalitetu, u izvorinom dijelu Jadra, ono bi moglo nekada pripadati navedenoj upi i nahiji Treboti. Vrbovo, nepoznato. Ponor, nepoznato. Sidramlje, nepoznato. Vrbovo, drugim imenom Krstjan, nepoznato. U narednom popisu iz 1485. godine spominje se samo kao Krs i to mezra. Baina Glava (ili Klada), nepoznato. Mogue je da se radi o dananjem naselju Baino Brdo, zaseoku sela Gradine istono od Vlasenice. U kasnijim izvorima se pod ovim imenom ne spominje. Hranovo Greblje, danas nepoznato. U kasnijim izvorima javlja se pod slinim imenima i to kao: Hranov Grob, (1485. g.) i Hranulov Grob i Ugor, oboje nepoznati. Budui da je jedan od dizdara Ahmed (bio dizdar 1485./89.), imao u njemu ifluk, onda nebi terebalo da je daleko od Klievca. Slezenovii (Islezenovii), nepoznato. Brajko Hvali, nepoznato. Obrad Mui?, nepoznato. Vukovi, selo istono od Vlasenice. Mogue je itati i Vukoli, ali slino nije poznato. Kradivoj Okosali, nepoznato. Radain Hrkovi, nepoznato. Obrad Veseli, nepoznato. Bilo Polje, danas postoji selo Bijelo Polje, jugoistono od Vlasenice. Po svom poloaju spomen u ovom izvoru mogao bi se odnositi na njega. Budui da se 1485. u skupini obradivih zemljita u podruju sela Kutuzero i Pale nalazi i mezra Bilo Polje, onda se moe odnositi samo na lokalitet Bijelo Polje juno od sela Kutuzero. Nikoli kao naselje danas ne postoji. Krajem XVI stoljea, bilo je to manje selo od sedam domainstava. Spomen tom naselju do danas zadrao se u hidronimu Nikoli-potok juno od sela Kutuzero, zapadno od Srebrenice. ljivovo, zaselak sela Pale, jugozapadno od Srebrenice. Sedlari (Sedlari), zaselak sela Osmae, jugozapadno od Srebrenice. Istu ortografiju u osmanskom jeziku moemo itati kao Bakii i Baii. Bakii se nalaze istono od Vlasenice. I pored toga to postoje tri naselja Baii koja bi mogla doi u obzir, najprihvatljivjim rjeenjem se ini identificirati ga sa Baiima juno od Milia. tedra, u orginalu Itedra, selo zapadno od Srebrenice. Vinjica, selo zapadno od Srebrenice. Dubako, istono od Vlasenice. Koprivno, istono od Vlasenice. Lehovi, zaselak sela Babuljice sjeverozapadno od Srebrenice.

122

moe rei da bitnijih odstupanja od onog prostora koji je definirao P. Aneli nema, izuzev moda u izvorinom podruju Zelenog Jadra. Sva naprijed istaknuta sela su prije ili neposredno nakon 1463. godine, bila naputena. Stanovnitvo je izbjeglo u sigurnija podruja ali je pravac mogueg migracionog kretanja nepoznat. Iz popisa 1468./69. godine se vidi da je ova oblast potpuno pusta u prvoj deceniji osmanske vladavine. Nenaseljenost je opa karakteristika mnogih dijelova Bosne koje su Osmanlije kontrolirale odmah nakon 1463. godine. Ukupan broj posebno ubiljeenih pustih sela u Bosanskom sandaku 1468./69. iznosio je 255 naselja. To je prema N. Filipoviu posljedica nekoliko faktora i to: unutranjih previranja u Bosni prije 1463., estih i dugotrajnih upada Osmanlija, osvajanja 1463., maarske protuofanzive krajem 1463., te otpora unutranjih snaga.10 Uvaavajui podjednako sve navedene razloge, ini se da su se ipak razliito reflektirali u pojedinim krajevima, to posebno do izraaja dolazi u podruju o kojem je rije. Od ukupnog broja posebno ubiljeenih pustih sela na podruju cijelog sandaka (255) skoro jedna polovina (104) je otpadala na samo tri nahije: Treboti, Uskopje i Lavu. Uskopje i Lava su 1464. godine bila najisturenija podruja prema ugarskoj Jajakoj banovini. Cjelokupno podruje nahije Lava, u gornjem toku istoimene rijeke, sjeverozapadno od Travnika, iako pod vojnom kontrolom Osmanlija, bilo je potpuno pusto, dok ni jedno selo u srednjem i donjem toku Lave nije. To upuuje da je stanovnitvo ove dvije nahije bjealo, prije svega zbog nesigurnosti u zoni estih sukoba izmeu Osmanlija i Ugara a ne iskljuivo u povlaenju pred Osmanlijama kako se esto naglaava. Utjecaj drugih faktora, ini se, da je na tom podruju zanemariv. Nahija Treboti, u odnosu na Lavu i Uskopje, bila je u znatno nepovoljnijem poloaju. Odmah nakon pada srpske despotovine (1459.) Osmanlije su poele ugroavati znaajnija mjesta Podrinja, Zvornik i Srebrenicu. Zvornik se nije uspio odrati pa je ve 1460. godine bio zauzet. Ovaj punkt bio je vrlo vaan i iz njega su polazili ostali pohodi u tom dijelu Podrinja. Iz tih razloga iri pojas lijeve obale Drine bio je prilino nesiguran. No i pored potpunog zauzimanja i zaokruivanja teritorija pod kontrolom Osmanlija do sredine 1463., to se podruje,
10 Nedim Filipovi, Osvrt na poloaj bosanskog seljatva u prvoj deceniji uspostavljanja osmanske vlasti u Bosni, Radovi Filozofskog fakulteta, III, Sarajevo, 1965., str. 64-65.;

123

usljed estih ugarskih protunapada, u narednoj godini nije moglo smatrati sigurnim. Nakon gubitka Jajca i sjeveroistone Bosne, u jakoj ugarskoj protuofanzivi 1464. g. uspostavljen je dugi odbrambeni pojas organiziran u Jajaku i Srebreniku banovinu, iz kojih su Ugri ugroavali podruja preostala Osmanlijama. Posebno esti pohodi tih godina organizirani su na Zvornik i Srebrenicu, a najtei je opsada Zvornika 1464. godine od ugarskog kralja Matije Korvina nakon ega je i Srebrenica bila u potpunosti poharana.11 U takvim historijskim okolnostima stepen opustoenosti Trebotia koji se naslanjao na navedenu oblast daleko je vei (47 sela), gotovo koliko u obje naprijed spomenute nahije (61 selo). Tamo gdje je stanovnitvo bilo zatieno i sigurno, odralo se i nakon 1463. godine. Jedino naseljeno mjesto u njemu, selo Sueska, nalazilo se neposredno uz tvravu, koja je pruala sigurnost njegovim mjetanima. Vlast u slivnom podruju Zelenog Jadra potpuno se stabilizirala do 1468. godine ali se, kao novonastala administrativna jedinica - nahija, oblast Trebotia, meutim, nije dugo odrala kompaktnom cjelinom i ve od 1485. godine pod tim imenom se vie ne spominje.12 Teritorij koji je zahvaala podjeljen je izmeu susjednih nahija Osat i Bire. Granica te dvije administrativne jedinice ila je priblino do lokaliteta Vratnica, u srednjem toku Zelenog Jadra, tako da je podruje uzvodno pripalo Osatu, tj. dananja sela edanjsko i Kutuzero, a Biru sela nizvodno, tedra, Vinjica, Koprivno13 i druga. 2.Kljuevac ili Klievac? Postojanje utvrenog grada i posade u njemu potvreno je navedenim izvorom iz 1468./69. a i u nekoliko kasnijih.14 Ono to je,
11 Adem Handi, Zvornik u drugoj polovini XV i u XVI vijeku, GDI BIH, XVIII/1968/69. (1970.), Sarajevo, 1970., str. 154.; 12 abanovi je bio miljenja da je u potpunosti pripojena nahiji Osat. Meutim, kasniji izvori daju mnogo jasniju sliku administrativne podjele navedenog prostora. Hazim abanovi, Bosanski paaluk..., str. 135.; Uporedi popis iz 1485., T. D., No. 18., i, Opirni popis Bosanskog sandaka iz 1604. godine. Obradila: Snjeana Buzov, Sv. II, Sarajevo, 2000., str. 359-385., i str. 577.-623.; 13 Posljednja tri sela sa jo nekim derbendijskim selima iz donjeg toka Zelenog Jadra, A. Bejdi neopravdano pripisuje nahiji Bare, vjerovatno zbog djelimine slinosti ortografije Bire i Bare. (Vidi: Alma Bejdi, Derbendijska organizacija u Bosanskom sandaku poetkom XVII vijeka, PII, XXII, 24 (1988.), Sarajevo 1988., str. 73.). Treba napomenuti da ih se ne moe poistovjeivati jer se nahija Bare nalazi u junoj Srbiji, izmeu mjesta Nova Varo i Sjenica, a Bire na podruju Vlasenice u Bosni. 14 To su popisi iz 1485., 1489., 1516. i popis tvrava iz 1530. godine.

124

meutim, ostalo nerazjanjeno u potpunosti jeste pitanje pravog naziva. Pojavljivanje u historijskim izvorima predstavljalo je veliko otkrovenje, budui da se u strunoj arheolokoj i historijskoj literaturi za njega uope nije znalo niti se spominjao. To namee i jedno drugo pitanje, nije li tvrava sagraena nakon zauzimanja podruja kojem je pripadao i ne predstavlja li potpuno novu utvrdu koju su Osmanlije sagradile po osvajanju tih oblasti? Najbolji odgovor mogu dati arheoloka istraivanja koja bi po nainu gradnje, osobinama materijala i drugim elementima pruila adekvatan odgovor. Budui da takvih pokuaja nije bilo, nama ostaje istai neke druge momente na osnovu kojih se moe suditi o tome. Veina tvrava koje se u popisima XV i poetkom XVI stoljea spomiju, predstavlja ve zateene utvrde. Nijedna, koliko je poznato, nije sagraena iznova poslije 1463. godine. Promatrano sa stanovita jezika, jasno se vidi da je rije predosmanskog porijekla, to znai da su Osmanlije zatekle navedeni naziv a time i tvravu. Sam poloaj utvrde i njena sudbina krajem prve polovine XVI stoljea govore, da je nastala na mjestu koje je, po odabiru lokaliteta za njih, vie karakteristika predosmanskog nego li osmanskog perioda u kome se vodilo rauna o posadama na glavnim komunikacionim pravcima pa i moguoj gradnji novih tvrava na njima. P. Aneli je istakao da je grad po osobinama reljefa gdje se nalazio mogao nositi i naziv Sutjeska, to se odralo u nazivu oblinjeg sela Sueska.15 Ne iskljuujui takvu mogunost u ranijoj povijesti utvrde, moe se rei da je takvo ime, ukoliko je postojalo, prije 1463. g. bilo potpuno potisnuto i zaboravljeno. Bilo da se radi o zateenim dvojnim nazivima ili davanju novih, u osmanskim izvorima su redovno biljeeni u obje varijante, kao npr.: Fenarlk nam-i diger Katel (Fenarlik, drugim imenom Katel) ili Belgrad nam-i diger Dlamo (Beograd, drugim imenom Glamo). U mjestima gdje se radilo i o pojavi novih imena, sa evidentno turskim porijeklom, ona su najee samo prevoena na osmanski jezik, kao to su Jezero (Golhisar-Grad jezero), Beograd (Akhisar-Bijeli grad)16 i sl. Klievac za takvu vrstu adaptacije nije bio pogodan i on je zadrao svoj raniji naziv. Tvrava je, po svemu sudei, zateena u vrijeme dolaska Osmanlija ali je u nedostatku srednjovjekovnih
15 Pavao Aneli, Ubikacija oblasti Trebotia..., str. 176.-177.; 16 Istanbul, BBA, Maliyeden Mudevver, No. 540.;

125

pisanih spomenika bilo vrlo teko doi do adekvatnog rjeenja u njegovom itanju iz osmanskih izvora. Otuda je, s obzirom na specifinosti osmanskog jezika i razliitih mogunosti itanja, pa i razliitih varijanti pisanja bilo vrlo teko adekvatno razrijeiti njegov pravi naziv. Zato se u odreenim fazama interesiranja za ovo utvreno mjesto dolazilo do razliitih rijeenja. Historiari osmanisti su ga uglavnom deifrirali kao Kljuevac,17 dok je P. Aneli doao do neto drugaijeg naziva - Klievac.18 Budui da je otkriven zahvaljujui osmanskim izvorima, istai emo neke specifinosti pisanja tog imena u njima. U vie sluajeva, ortografija za pojedina mjesta uvijek nije pisana jednoobrazno. Doda li se tome i redovni izostanak dijakritikih znakova, onda deifriranje naziva pojedinih mjesta, posebno onih koja danas ne postoje ili su manje poznata, ini se jo teim. Isti sluaj je i sa nazivom utvrenog grada u Trebotiu, ije ime se u osmanskim izvorima sree u razliitim varijantama. U najstarijem izvoru koji ga spominje, ortografija je napisana - Kljuevac, (Kljueva) i drugaije je i nije mogue itati.19 U defteru iz 1485. godine, popisivai su ga registrirali znatno drugaije, u formi u kojoj je naziv najloginije itati kao Klievi20 to bi u varijanti prilagoenoj bosanskom jeziku moglo odgovarati Klievcu. Samo nekoliko godina kasnije, (1489.) ortografija je primila drukiju formu koja je u odnosu na prethodnu u zadnjem slogu dobila elif to ju je vratilo u prvobitni oblik sa zavretkom na vac.21 Ovakav nain se moe itati kao Klievac. Zabunu u mogue konano rjeenje naziva unio je defter iz 1516. godine u kojem se pojavljuju dva oblika ove rijei i to kao: ( Klieve)
17 Hazim abanovi, Bosanski paaluk..., strane 42.,120., 134., 135. Nedim Filipovi, Historijskogeografski rjenik, period 1301.-1599., Sarajevo, 1980., rukopis u Arhivu BiH, str. 21.; Adem Handi, O organizaciji vojne krajine Bosanskog ejaleta u XVII stoljeu, sjeverna i sjeverozapadna ganica, PII, XXIII, 24, (1988.), Sarajevo, 1988., str. 46.; Adem Handi, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, Sarajevo, 1975., str. 39. (dalje: Tuzla i njena okolina...); 18 Pavao Aneli, Ubikacija oblasti Trebotia...., str. 173-176.; 19 Istanbul, Ataturk Kutuphanesi (Belediye Kutuphanesi), Muallim Cevdet Yazmalari, T. D., No. 0,76., fo.1,97, 156. (Rukopis prijevoda ovog deftera u Orijentalnom institutu u Sarajevu: Ahmed S. Alii, Ramiza Ibrahimovi, Sumarni popis Bosne (1468./69.) Na isti nain su je itali i prevodioci ovoga deftera. 20 Istanbul, BBA., T. D., No. 18., fo.111.; 21 Istabnul, BBA. T. D., No. 24., fo. 446.;

126

i ( Klievac).22 Tek 1530.23 godine nalazimo jednoobrazan nain, povremeno prisutan i u ranijim izvorima iz 1489. na jednom mjestu, i 1516. godine i to: ( Klievac). Kao to se vidi problem nisu predstavljali samo vokali, nego i konsonanti, to je dodatno oteavalo deifriranje. Historiari-orijentalisti su se opredijelili za varijantu iz najranijeg izvora prema kojoj ga je mogue itati jedino kao Kljuevac. P. Aneli smatra da je takav oblik u literaturu unio H. abanovi i da je to posljedica tekog deifriranje navedenih izvora. Miljenja smo da je na izbor prvog oblika utjecao neto iri splet okolnosti a ne samo navedeni razlog. Pod tim prije svega podrazumijevamo nedostatak dovoljnog broja izvora iz kojih bi se mogle uoiti slinosti koje su upuivale i vodile ka izvornom nazivu. Druga okolnost, koja se ini presudnijom, je to to ga srednjovjekovni izvori nisu spominjali niti je u historijskoj literaturi bio poznat, te je prvi oblik vjerovatno smatran ispravnijim i najbliim zateenom imenu. Koristei preteno defter iz 1468. godine isti oblik su prihvatili N. Filipovi24 kao i A. Handi.25 Na osnovu tog izvora svako drugo rjeenje i nije bilo mogue. Kako danas raspolaemo izvorom vie, ranije potpuno nepoznatim, koji je mogue itati jedino kao Klievac,26 moe se zakljuiti da se ortografija vremenom pribiavala izvornom obliku imena, zahvaljujui moda i utjecaju domaih ljudi ili samim ueem u popisima. U svim varijantama od 1485. godine prvi slog je bio jednoobrazan Kli... tako da je prvobitni oblik Klju... iz 1468. godine mogue, posljedica nesnalaenja pisara. To su do danas jedini pisani tragovi o nazivu ovoga grada, koji su kako se vidi iz popisa u popis postajali jednoobrazniji. Koliko naziv toliko je i njegov lokalitet u strunoj arheolokoj i historijskoj literaturi bio potpuno nepoznat. P. Aneli je 1975./76.
22 Istanbul, BBA. T. D., No. 56., fo. 1. i fo. 125.; 23 Istanbul, BBA., Maliyeden Mudevver, No. 540., fo. 1 i 13. Ovaj izvor bio je povod da se ova dilema razjasni na malo vie prostora. 24 Nedim Filipovi, Historijsko-geografski rjenik..., str. 21.; 25 Adem Handi, Tuzla i njena okolina ..., str. 39.; Isto: O organizaciji vojne krajine..., str. 46.; 26 Ovaj oblik korien je i u dva novija rada. Vidi: Aladin Husi, Tvrave Bosanskog sandaka i njihove posade 1530. godine, Prilozi za orijentalnu filologiju 49/1999, Sarajevo, 2000., str. 212. (dalje: Tvrave Bosanskog sandaka...); Isto: O imamskoj slubi u tvravama Bosanskog sandaka u 15. i prvoj polovini 16. vijeka, Novi Muallim, God. 1, br. 4., Sarajevo, 2000., str. 93.;

127

godine obavio terenska istraivanja na podruju Srebrenice i Vlasenice.27 Detaljnom provjerom na terenu, provjerom topografskih karata, zatim kod mjetana u okolnim selima, ustanovio je da je u lokalnoj upotrebi jedino naziv Klievac i zakljuio da je to izvorni oblik koji se u potpunosti uspio sauvati dok je oblik Kljuevac rezultat tekog itanja osmanskog pisma. Raznolikost oblika ortografija u izvorima ne daje potvrdu jednom dijelu takvog zakljuka, ali se nametala kao vana potekoa u konanom rjeenju ovog naziva. Topografski znak ruine i njen naziv Klievac unesen je i u austrougarske karte. To znai da je takav oblik zateen i austrougarskom okupacijom 1878. godine.28 Sam lokalitet grada se nalazio nedaleko od dananjeg sela Sueska, na desnoj obali Zelenog Jadra.29 Na osnovu naprijed istaknutih osmanskih izvora, posebno terenskog istraivanja P. Anelia jedino opravdanim moe se smatrati naziv Klievac. 3. Klievac nakon pada pod osmansku vlast Nakon potpune stabilizacije vlasti u Bosanskom sandaku sainjen je njegov popis 1468. a time i oblasti Trebotia sa njegovim sreditem utvrenim Klievcem u kojem se nalazila posada. Vjerovatno je ona smjetena odmah po osvajanju tvrave, ali se o tome za sada ne moe nita odreenije rei. S obzirom na ve naprijed istaknute historijske okolnosti oko 1463./64., osnovano se moe pretpostaviti da je broj vojnika nadilazio broj onih koji su 1468. godine registrirani kao timarnici to vrlo esto predstavlja samo dio vojnog potencijala smjetenog u pojedine tvrave, posebno u prvim godinama nakon njihovog zauzea od strane Osmanlija. Stoga ne iznenauje injenica da je u Klievcu 1468. godine bilo smjeteno samo 24 mustahfiza timarnika. Zapovjednik te prve posade bio je Resul i za svoju slubu dobio je timar od 5449 aki.
27 Tih godina objavljena je i serija pod nazivom Karavan koju je emitirala ondanja Televizija Beograd, za koju je novinar Milan Kovaevi napravio reportau o ruevinama Klievca. (Vidi: P. Aneli, Ubikacija..., str. 173.).; Do podataka o Klievcu objavljenih u emisiji kao i onih do koje je prikupio P. Aneli, dolo se zahvaljujui Jusufu Hasiu tadanjem direktoru Banje Guber i Salihu Salihoviu, tadanjem potpredsjedniku Skuptine optine Srebrenica. 28 K.u.K. Militargeographisches Institut, Zone 29 Col. XX, 6362 Vlasenica und Srebrenica, (razmjer 1:75.000) ; 29 Pavao Aneli, Ubikacija oblasti Trebotia..., str. 176.-177.

128

Iz nepoznatih razloga naslijedio ga je jajabaa Ajdin 01. zu-l-hiddeta 876. (10.02.1472.) godine. Njihov posjed sainjavala su sela: Cerovica, Daljegota u nahiji Osat, zatim selo Sueska sa mezrama (obradivim zemljitima) Kutuzero, edanjsko, Kli, Dubrovine, u nahiji Treboti. Posljednja predstavljaju i prostor u neposrednoj blizini same tvrave. U vojnoj strukturi timarskih posada dizdari su redovno imali svoje zamjenike (ehaja ili kethuda), koji su ih po potrebi mijenjali ali im je to ujedno bila i priprema za unapreenje u rang zapovjednika. Takvu funkciju u Klievcu vrio je ehaja Dogan i uivao je sela Dobrak, dio sela Brezovice i Karin, u nahiji Osat, juno i jugoistono od Srebrenice. Iz tih sela na ime rente njemu je pripadalo 2176 aki. Sljedea, obavezna sluba koju je imala gotovo svaka tvrava i posada, uz mogue rijetke izuzetke, bila je imamska, koju je za ovu posadu obavljao Hamza-fakih. On je zajedno sa jo dvojicom suvlasnika uivao sela Klokotovac dio Brodica, Beroevii, (Osat), D. Vrelo (Vratar) i Podbukovica. Ukupan rentni prihod iz ovih sela iznosio je 6119 aki. Koliko mu je pripadalo nije potpuno jasno, ali se, s obzirom na broj suvlasnika, moe uzeti oko 2000 aki. On je ovu slubu obavljao najkrae do 1477. godine. U okviru ove posade postojala je i tobdijska sluba. Nju su obavljala braa Radivoj i Ifko?. Poslije smrti Radivoja, u slubi ga je naslijedio ponovo nemusliman, Jovan Pohvali. Zbog zanemarivanja slube, Ifko je izgubio vojniki status, pa su umjesto njega primljeni Vukain i njegov brat ije ime nije poznato. Ma koliko se inila neuobiajenom i bez obzira to nije esta, ova pojava je dakle prisutna u posadama tvrava ve 1468. godine. Ona nas upuuje i na to da je rije o lokalnom stanovnitvu, najvjerovatnije iz ueg podruja Srebrenice, ali i da su navedeni ve ranije bili na tim slubama, u ovoj ili nekoj drugoj utvrdi ueg ili ireg podruja Srebrenice. Budui da se radi o slubi za koju je neophodna neto sloenija edukacija i u koju je izbor vren po stroijim kriterijima, moralo se raditi o ve dobro obuenim i provjernim tobdijama, koji su porodinu i vojnu tradiciju nastavili i nakon 1463. godine, istina ne tako dugo. Sve naprijed istaknute promjene izvrene su u vrlo kratkom razdoblju, do 13. novembra 1471. godine. Po nadoknadi koju su dobijali njeni lanovi ona se tih godina u pogledu visine iznosa prihoda sa dodjeljenih lena nije razlikovala od

129

ostalih posada u sandaku. Iz onoga to se moe vidjeti, najmanji pojedinani timar iznosio je 1900 aki, dok su i kolektivni, u podjeli na broj suvlasnika, iznosili 1900 aki pa i vie. U ovom sastavu, uz rijetke promjene, posada je ostala negdje do 1477. godine. Izuzev ve spomenutih, umjesto umrlih Mustafe i ahina dovedeni su drugi ljudi, dok je Dursun zbog ubistva izgubio status vojnika i na njegovo mjesto doveden je Alija iz Lefe.30 Kako je do narednog spomena u izvorima dolo do izvjesnih administrativnih promjena i Treboti bio podijeljen, Klievac se naao u oblasti koja je pripala nahiji Osat. Potpunija stabilnost ireg prostora uvrstila je te promjene na dui vremenski period. Iako neznatno, izgleda da se stabilizacija prilika i uvrivanje vlasti ipak djelimino odraavala i na brojno stanje u Klievcu. Godine 1485. posada je imala neto manji broj timarnika, njih 20 na ijem elu se kao dizdar nalazio Ahmed sa prihodima od 5122 ake iz sela Osatnica i Crni Vrh u nahiji Osat. ehaja mu je bio Jusuf, sa timarom znatno manjim u odnosu na svog prethodnika, u iznosu od 1630 aki u selu Kupnice?. Imam Junus uivao je selo Zgonje iz kojeg je na ime timara ubirao 1562 ake. Od drugih slubi treba jo spomenuti tobdijsku koju je obavljao Hokadem i jednog buljukbau Karagoza, koji su sa svojim suvlasnicima uivali sela Brlonik (nahija Vratar) i Dobrak (Osat). Od 1485. godine timari ove posade nisu bili tako visoki kao 1468. Izuzev dizdaru svim drugim posadnicima sume su znatno umanjene.31 Smanjenje broja posadnika i iznosa koje su primali za vojniku slubu reflektirali su se na broj naseljenih mjesta koja su bila uglobljena u timare ove posade. Na takve promjene mnogo vie se ipak odrazila revitalizacija privrede,
30 Istanbul, Ataturk Kutuphanesi (Belediy Kutuphanesi), Muallim Cevdet Yazmalari, T. D., No. 076, fo. 97-99.; Prvu posadu sainjavali su jo: Hamza, Karagoz, Balaban (i uivali dio Brodia?nahija Osat), drugi Karagoz (Ljeskovik, Bobetnica?-Osat), Mahmud (abokvica-Osat) Jusuf (Sidae, Odrat-Osat, Noii-nahija Vratar), Anadolac (Anadolu) Alija, drugi Alija, Klokotovac-dio Brodica, Beroevii-Osat, Donje Vrilo, Podbukovica-Vratar), Hamza, Karagoz (urevica i Vuebil?-Osat) Hizr (Grabovik-drugi dio, Jasenica- Vratar, Mrevo, Podlaznica, dio Luka, Godomilje) Jusuf iz Toplica (Podeplje-Vratar, Zgonje-Osat) Ishak i Hamza (Barnik, Podstranje-Vratar dio Zgonja, Pridvorica drugim imenom Osatnica-Osat), Mustafa, Ismail i Dursun (Stari Brod, drugim imenom Milin Do, Podvidova Gora, Ljubomilje-Vratar, PeruicaOsat), Ismail (Pridol-Vratar), Mustafa i ahin (Obrat, Toplice-Osat) 31 Istanbul, BBA., T. D., No. 18., fo. 111-112.; Ostatak posade sainjavala su sljedea lica: Murat, Mustafa, Vukain, Mahmud, Alija, Alija Kova, Ishak, Ismail, Hamza, Balaban, Karagoz, elebi, Iskender, Isa i Gazi.

130

odnosno poljoprivrede kao njenog dominantne grane, ijim poveanjem proizvodnje je manji broj sela mogao izmiriti naturalne obaveze prema mustahfizima tvrave. Zato su, osim sela Brlonik, sva naselja iz susjednog Vratara, u odnosu na 1468. godinu bila osloboena obaveza prema Klievcu a preostale potrebe posade podmirivane iz prihoda sljedeih sela s podruja Osata: Osatnica, Crni Vrh, Kupnica?, Zgonje, Raduice (moda dananji Radovii), Dobrak, Brodii, mezre Simun, Peruica, Draevii?, ljivice, Daljegota, Brankovo i Ostojak. Sljedei podatak o ovoj tvravi potie iz 1489. godine. Njena posada brojano je ostala ista sa neznatnim promjenama u sastavu ali potpuno istom komandnom strukturom, znai dizdar Ahmedom, ehajom Jusufom i buljukbaom Karagozom. Ranijeg imama zamjenio je novi imam Hamza sa istom visinom timara i selom koje je uivao njegov prethodnik. Ko je te godine vrio tobdijsku slubu nije sasvim jasno, ali je ona i dalje postojala budui da se spominje i kasnije.32 Do kraja XV pa ni poetkom XVI st. nisu uoljive bilo kakve znaajnije promjene kako u pogledu poveanja ili smanjenja tako ni u strukturalnom smislu. Od ostalih posadnika, po svojim funkcijama i dalje se izdvajaju dizdar Mustafa Arnaut (5012 aki-Kutizero, Osatnica), Junus kethuda (1625), imam Abduldemil (1400 aki- G. Zgonje, Osat), tobdija Iskender, (zajedniki timar) serbuljuk Orhan, sin Balabana (1478 aki, Peruica).33 Nakon 1516. godine Orhan je unaprijeen u ehaju. Razdoblje spoetka 16. stoljea je, moemo rei u znaku mirovnih ugovora s rivalom Ugarskom iji su interesi prisustvom Osmanlija znatno pogoeni. Dugogodinji rivalitet i viedecenijsko vojno konfrontiranje donekle je splasnulo u prvih decenijama 16. stoljea, potaknuto ini se vie drugim razlozima nego stvarnom eljom za trajnijim mirom. No ugovori iz 1503. i 1519. godine barem deklarativno su nagovjetavali neko mirnije razdoblje izmeu suparnika iji interesi su se prelamali na podruju Bosne i samog Trebotia, koji je bio esto izloen vojnim akcijama. Novi kurs znaio je izvjesno olakanje i za Klievac, koji barem kada su timarnici u pitanju ipak nije biljeio promjene ve ustaljenog
32 Istanbul, BBA, T. D., No. 24., fo. 446-450. ; 33 Istanbul, BBA., T. D., No. 56., fo. 125.-126. ; Preostali lanovi posade bili su: Alija, sin Sarude, Berrak, Ejnebegi, Islam, Jahja i Abdi - sinovi Mustafe, Iskender sin Ibrahima, Ilijas Alije, Ajas Alije, Mehmedi iz Moreje (Moralu), Mehmed, Arnaut, Mehmed, sin Mustafe, Hasan, sin Balabana, Halil sin Karagoza, Husejn, sin Karagoza i Iskender, sin Hamze.

131

vojnog kontigenta ak ni u vrijeme dolaska Sulejmana Zakonodavca na prijesto i njegove odlunosti da bez obzira na ugovore svoga prethodnika krene u konano uklanjanje ugarskog prisustva juno od Save. I pored toga Klievac je jo predstvaljao dio odbrambenog sistema ustanovljenog tokom druge polovine 15. stoljea te je u njemu i poslije pada Jajake banovine 1527. i 1530. godine ostala stacionirana brojano gotovo ista posada od 19 mustahfiza34 meu njima sedam iz prethodnog sastava (1516.).35 Ovo bi moglo ukazivati na njen ne ba veliki znaaj kako po broju tako i po obnovi njenog sastava. Formacijska postava posade bila je potpuno identina i promjene bilo koje vrste nisu uoljive barem kada se tie onog dijela koji je obuhvaen ovim popisom. Ipak, neke slube kao to su imamska ili tobdijska ostale su nenaglaene kao to se deavalo i ranije. Ali su zato precizirane druge obavezne slube sa nosiocima i njihovim lenima. Tako su timar dizdara Mahmuda od 5012 aki inila su sela Razdol, Kutizero, (Vratar) Crni Vrh, Obojak, Gostilj i Sidae. Orhan je obavljao slubu ehaje do 10. ramazana 943. (20.2.1537.) godine, a kasnije, poslije smrti, zamijenio ga je Piri. Kako su do 1516. visine timara ove tvrave stabilizirane, tako ni 1530. godine nisu doivjele znaajnije korekcije. Od ostalih lanova posade, osim navedenih, samo je jedan uivao polovinu osnovnog timara, dakle 700, a svi ostali po 1400 aki. Stalnost posade nije vie tako evidentna i njen sastav izmeu 1530. i 1540. g. u odnosu na prethodne bitno je promjenjljiv. Izgleda da je nastupilo izvjesno oputanje i labaviji odnos spram vojnike slube. Da li su tome doprinijele prilike ili je kontrola, vea tako da su i rotacije na pojedinim slubama bila ee. Bilo to da je u pitanju, Klievac u odnosu na druge nije predstavljao nikakav izuzetak i te pojave su prisutne i u drugim tvravama. Ipak, pojedine napomene upuuju na izvjesno oputanje i nemar spram slube. Smjene su bile mnogo ee negoli se to moe vidjeti u ranijem razdoblju. U razlozima zbog kojih je ponekad timar oduziman pojedincima nalazimo i sljedee sluajeve: napustio slubu, ne obavlja slubu, ak i zbog toga to pravi razdor. I ako regrutiranje lokalnog stanovnitva u posade ne predstavlja novinu, u tvravama to postaje ea praksa. U vojnu slubu stupio je
34 Ova posada ukratko predstavljena je i u jednom drugom kontekstu. Vidi: Aladin Husi, Tvrave Bosanskog sandaka..., str. 212.; 35 Alija, sin Sarude, Islam, Orhan sada ehaja, Ilijas Alije, Ajas Alije, Mehmedi iz Moreje i Mehmed Arnaut.

132

Bonjak Kurd, koji je nanovo preao na islam a od 1539. godine se nalazio na slubi u Klievcu.36 Historijske okolnosti krajem prve polovine XVI st. bitno su se razlikovale od onih krajem XV ili poetkom XVI stoljea. U znatno izmijenjenim prilikama etrdesetih godina tvrava Klievac vie nije imala vojnog niti stratekog znaaja pa je i posada ukinuta. Tako poinje dugotrajni proces obruavanja i postepenog propadanja ove utvrde. Zakljuak Ovim smo na temelju koriene arhivske grae pokuali upotpuniti ranije istraivake pokuaje i skrenuti panju na osnovne historijske tokove na prijelazu dva stoljea u oblasti Trebotia i time proirili osnovu za dalja prouavanja. Historijske i drutvene mijene tokom druge polovine 15. i poetkom 16. stoljea imale su negativnog odraza na podruju Trebotia. Te promjene nisu ile u pravcu afirmiranja, naprotiv, ovu su oblast potiskivale na marginu zbivanja, to je, u konanici, rezultiralo podjelom izmeu susjednih Osata i Bira. ini se da je to posljedica evidentnog migracionog kretanja nastalog polovinom 15. stoljea. U tim procesima postepeno je slabio i znaaj utvrde Klievac koja je podjelom matinog prostora jednim dijelom pripojena susjednom administrativnom podruju, nahiji Osat. Prvobitno namijenjena uloga upravnog i vojnog centra bila je privremenog karaktera. Kao upravni centar najvjerovatnije prestao je postojati podjelom teritorija Trebotia, ali je kao vojni punkt zadran neto due, do pred kraj prve polovine 16. stoljea

Trebotic and fortress Klichevac during the Ottoman reign

Written medieval sources did not give enough and complete identification of the medieval district of Trebotic, which was mentioned by different charters and letters from the period between 1326-1426. But, for the reconstruction of history the big mystery was fortress Klicevac,
36 Istanbul, BBA., MMV., No. 540., fo. 13.;

133

which appeared in the sources only in the middle of the 15th century. Identification of the locality and the name of the region are not clear. Research done by H. Sabanovic gives a good basis for further research. P. Andjelic, because of shortage of written material and only based on geographical and field research, gives dwellings of the medieval district and town Klichevac. The mentioned district lay around river Zelenog Jedra. After the fall of Ottoman Empire, that region has retained local administration as a district with the same diapason as earlier. According to a register in the year 1468/69 in the middle ages this region was quite populated with 48 villages and another four smaller ones. Because of big uncertainty on the borderline, most of occupants left this region. As the only place which was populated in 1468/69 in Trebotic, was the village Suceska close to a fortress town which had garrison- armed forces. When a new power was established there, the region Trebotic did not totally unite with Osatu, rather it was divided between neighbouring districts, Osat and Birch. Border between the two districts was on the middle of the river Zelenog Jedra, near the cliff Vratnica. The upper course of the river Zelenog Jadra falls to Osatu, while the lower part to Birach. In the region of Trebotic there was a medieval castle which played a very important role in the political and military life of the region. Historians came over to the name of Kljuchevac for this district, mainly because of the available sources that have been used from the records of year 1468/69. They did not take into account alternative options, which were offered in 1468. In more detailed research of Podrinje, and based on field research by P. Andjelic, it was discovered that Klichevac is the only known name of this medieval town. Analysis of some of Ottoman written sources totally justified this conclusion. When the fortress fell to the Ottoman rule 24 members of the garrison were placed in it. Apart from that there were temporary administrative centers for the region. After the 16th century fortress did not have any more significance, occupants left it in 1540 and castle was left to be ruined by time. 134

Samija Sari EJH SEJFUDIN FEHMI EF. KEMURA 1863-1917.

Kemure, poznata sarajevska porodica, prema pisanju ejha Sejfudina Fehmija ef. Kemure, doli su sa Sultan Fatihom u Bosnu kao komordije, a bili su rodom iz sela Kjumurkjoja u Brusanskom vilajetu. Dugi niz godina stanovali su u mahali Koevo, a zatim u mahali Gerdeni Hadi Husein na Vratniku te u Gazi Mehmed-begovoj mahali zvanoj Bistrik. ejh Sejfudin Fehmi efendija Kemura, vjerouitelj, knjievnik, pisac i neumorni istraiva historije Sarajeva iz vremena turske vladavine, roen je na Bistriku 1863. (22. abana 1280.), a ivio do 14. septembra 1917. godine u Sarajevu. Uio je saraki zanat, kojim se bavio i bio dobro priznat majstor i njegov otac Alija Kemura. Nakon oeve smrti preao je kod djeda Ibrahima Kemure te iao u mekteb i uio pred h. hafizom Ibrahimom ef. Luledijom do okupacije tj. do 1878. a od 1884. godine pred h. Abdulahom ef. Dihanoviem u narodu prozvanim Stuparom. Neko vrijeme poslije smrti djeda Ibrahima Kemure, kako navodi u svojoj kratkoj biografiji Moj ivotopis, bavio se i ekmekijskim zanatom radei kod Riste Cvijanovia, a kasnije je nastavio uiti saraki zanat, koji je zavrio za tri godine kod Mue Bajraktarevia. Uz izuavanje sarakog zanata, Kemura je stalno uio i kako sam kae od djetinjstva se interesirao za prolost Bosne i Bonjaka te je rano poeo pisati, najprije na turskom a potom na bosanskom jeziku. Svojim pravim uiteljem smatrao je hadi-Abdulaha ef. Dihanovia-Stupara. On ga je pored ostalog uveo i u nakibendijski derviki red. Poslije smrti njegova uitelja postavljen je za muallima. Bio je kratko vrijeme i ejh Jedilerske tekije, a to mu je bila prva znaajnija sluba, koju je obavljao. Godine 1905. postao je bibliotekar (hafizi-kutub) u biblioteci Careve damije. Biblioteka je bila u veoma nesreenom stanju, ali ju je marljivim radom sredio i uinio svakome pristupanom. U ovoj biblioteci je radio

135

do 1914. godine. U isto vrijeme bio je vjerouitelj na Srednjoj tehnikoj koli i Velikoj realki Franje Josipa I u Sarajevu. Godine 1914. i 1915. proveo je kao vjerouitelj na ove dvije kole da bi 1916. godine bio premjeten u sarajevsku rudiju - II djeaku narodnu osnovnu kolu. Na ovoj koli radio je, vrlo kratko, kao uitelj orijentalnih predmeta od 17. aprila 1916. godine do svoje smrti. Za Kemuru je bilo presudno slubovanje u biblioteci Osman ehdi ef. Kjutubhana, biblioteci Careve damije od 1905. do 1914. godine. Radei u ovoj ustanovi imao je priliku doi u dodir sa brojnim historijskim izvorima, koji su privukli njegovu panju. Dobar dio historijskog materijal koji se nalazio u sidilima (protokoli erijatskog suda u Sarajevu) kutubhane (biblioteke) Careve damije objavio je i time svoje ime ovjekovjeio, a nauci na taj nain uinio veliku uslugu. Svojim historiografskim radom osvjetlio je veliki broj tamnih stranica u naoj historiji. Njegova djela, koja su do njegove smrti objavljena najbolji su dokaz koliko je uinio za prolost Bosne. Druei se sa Muhamedom Enverijem ef. Kadiem, strastvenim sabiraem historijske grae o Bosni i Hercegovini, Kemura se poeo baviti istraivanjem historije sarajevskih damija iz osmanskog vremena. U radu Sarajevske damije i druge javne zgrade turske dobe (Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine XXII. 1. 1908.) opisao je i priloio crtee preko esdeset sarajevskih damija, veim dijelom sa lijeve obale Miljacke, jer se rodio i stanovao u Gazi Mehmed-begovoj mahali (Bistrik) to ga je moglo opredijeliti da veinu damija opie upravo sa

Mesdid hadi Mustafe Haradije u Hadiabdinici

136

ovoga dijela grada. Prikazujui njihovu historiju, dao je i natpise i dokumente iz sidila, koji su se na te damije odnosili. Uz opis sarajevskih damija dao je opis i crtee i drugih vjerskoprosvjetnih i humanitarnih ustanova u Sarajevu (tekije, medrese, mektebi, musafirhane, esme, mostovi, turbeta i znamenitiji mezari). Poznanstvo sa dr. irom Truhelkom uvelo ga je meu saradnike Glasnika Zemaljskog muzeja. Tim okolnostima treba zahvaliti da je Kemura najvei dio svojih radova upravo objavio u Glasniku Zemaljskog muzeja. Prvi njegov prilog, u Glasniku Zemaljskog muzeja iz 1908. godine, bio je prijevod Iz Sejahatname Evlije elebije. Ovaj izvadak preveo je Kemura iz carigradskog izdanja, to ga je priredio Ahmed Devdet efendija, a izdalo ga je urednitvo Igdama 1897. godine. Ova Sejahatnama je jedan od najznaajnijih putopisa o Bosni, koju je napisao poznati turski putopisac Evlija elebija, koji je za valije Milik Ahmed-pae u dva navrata putovao u Bosnu od 1658. do 1660. i drugi put 1664. godine. Kemura je iz ovog opsenog djela preveo samo ona poglavlja, koja su se odnosila na Bosnu. U istom broju Glasnika Zemaljskog muzeja iz 1908. godine Kemura opirno opisuje Carevu damiju. Ovaj rad je dopunjen sa sedamnaest slika, dvije tabele i nekoliko berata. U dvoritu Careve damije mehrum Osmana ehdi ef. Kjutubhana je djelo od Kemure to je izalo 1916. godine u kojem nam pisac daje kratak historijat ove biblioteke od njenog osnivanja pa do zatvaranja 1914. godine (vjerovatno zbog rata). ejh Kemura je sabrao pjesme (ilahije i kaside) jedanaestorice pjesnika muslimana, koje je sredio i objavio. Uvodni dio napisao je dr. Vladimir orovi. Ova knjiga je izala u Sarajevu 1912. godine pod naslovom: Serbokroatische Dichtungen bosnischer Moslims aus dem XVII XVIII und XIX Jahrhundert, a izdao ga je Bosansko- hercegovaki zavod za prouavanje Balkana u Sarajevu. U knjizi Sarajevske muftije ocrtao je ejh Kemura ivot i rad sarajevskih muftija od 1519. pa sve do 1916. godine. Prikupljao je podatke i o sarajevskim kadijama, ali koliko se zna nije ih objavio. Treba naglasiti da se Kemura nije ograniio samo na prouavanje historijske grae, koja se odnosila na muslimanske ustanove, on je uporedo prouavao i prolost pripadnika drugih konfesija. 137

Tako je u etvrtoj knjizi Glasnika Zemaljskog muzeja od 1909. godine, Kemura objavio devet turskih dokumenata (1703.-1830.), koji se odnose na historiju bosanskih katolika pod naslovom: Turski dokumenti za povijest bosanskih katolika iz sidila kutubhane Careve damije u Sarajevu. lanak pod naslovom Stara hrianska crkva u Sarajevu tampan je u treoj knjizi Glasnika Zemaljskog muzeja od 1911. godine u kome nam Kemura iznosi razne biljeke iz turskih historijskih djela i sidila kutubhane Careve damije, to se odnose na gradnju ove crkve. Takoer u treoj knjizi Glasnika Zemaljsskog muzeja od godine 1912. objelodanio je Kemura s dr. Vladimirom oroviem 27 dokumenata za historiju pravoslavne crkve XVIII i XIX stoljea (1763.-1856.).

Prvi srpski ustanak pod Karaorem od 1804. do 1862. je knjiga nastala prevoenjem turskih izvora, gdje su objelodanjeni u originalu i prijevodu mnogi fermani, bujurldije i drugi zvanini dokumenti, koji se odnose na ustanak, a nalazili su se u sidilima. Uz ovu dokumentaciju pisac je koristio tursku literaturu, koja se odnosila na srpski ustanak.
Posljednje njegovo djelo je: Biljeke iz prolosti bosanskih katolika i njihovih bogomolja po turskim dokumentima gdje su objelodanjena etrdeset i dva dokumenta. Ovo je ustvari proiren rad objavljen 1909. godine u Glasniku zemaljskog muzeja. Dobar dio novih dokumenata naao je i fotografirao u kruevskom manastiru dvorski savjetnik dr.iro Truhelka, te od svakog fotografiranog dokumenta ustupio po jedan primjerak Kemuri, a neke mu je opet donio iz manastira Sutjeska prof. dr. fra Franjo Blaevi. Prvi je dokumenat ahdnama (oprosna povelja) sultana Fatiha Mehmeda II od 28. maja 1463. godine. to ju je izdao na Milodraju fra Anelu Zvizdoviu, a posljednji ferman sultana Abdul-Medida iz godine 1858.

Sarajevski list broj 227 od 15. septembra 1917. godine u rubrici Sarajevske vijesti objavio je: Noas je umro ovdanji vjerouitelj i knjievnik Sejfudin ef. Kemura, te mu je prije podne bila denaza. Rahmetlija je, koji je ve poboljevao dvije godine, preveo mnoge povijesne radnje iz turskog jezika, koje su izale u Glasniku Zemaljskog muzeja.
Dva dana nakon smrti ejh Sejfudina ef. Kemure, Hamdija Kreeljvakovi, poznati historiar, istraiva, pisac i publicista, poznavalac i prijatelj umrlog, dao je iri opis njegovog naunog djela u Sarajevskom 138

listu broj 227, od 17. septembra 1917. godine, a koji smo ovom prilikom koristili. Na kraju svog osvrta Kreevljakovi pie, citiramo: Iz bolnice do Begove damije dopratie ga aci ovdanje realke s profesorskim zborom. Ispred uiteljstva grada Sarajeva bio je efkullah ef. Husakovi. Poslije denaze-namaza odnesoe ga na Hambinu carinu gdje je pokopan pored svoje majke.
Nad njegovim mezarom sauvan je samo uzglavni nian, izraen od kamena miljevine, sa atal--turbanom ispod kojeg su ukrasi. Natpis u uklesan je u deset redaka u lijepom nesh pismu.

Pomo je od Vjenog (Boga). Umrli ejh Sejfudin Fehim-efendija Kemura, sin Alijagin, poznati historiograf, autor mnogobrojnih djela i slatkorjeivi pjesnik, umro u petak 28. zilkade 1335. godine (17. septembar 1917.) ejh Sejfudinu Kemuri je Muhamed Kadi spjevao jedan kronogram, koji je zabiljeio u svom Zborniku.

139

On (Bog) je vjean. Sejfudin Fehmi-efendija, poznat kao ejh Kemura. U ovoj godini je zavrio svoj ivot Pjevao je pjesme i kronograme u ebdedu, Pa je i time sebi sauvao trajnu uspomenu. Kronogram smrti izree mu Enverija bez Tamije ovako: Neka Sejfudinova dua dospije u raj! Godina 1335. (1917.)

BIBLIOGRAFIJA 1. Kemura, ejh Sejfudin Fehmi-efendija Sarajlija, Iz Sejahatname Evlije elebije (Nastavie se), str. 183-201., Glasnik Zemaljskog muzeja Sarajevo, XX, 1908., 2, str. 129-266 + (16) 2. Kemura, ejh Sejfudin Fehmi-efendija Sarajlija, Iz Sejahatname Evlije elebije (Svretak), str. 289-341., Glasnik Zemaljskog muzeja, XX, 1908., 3, str, 267-417. 3. Kemura, Sejfudin Fehmi-efendija, Javne muslimanske graevine u Sarajevu, str. 475-512., Glasnik Zemaljskog muzeja, XX, 1908., 4, str. 419567. 4. Kemura, Sejfudin ejh, Sarajevske damije i druge javne zgrade turske dobe, I. - VIII., str. 533-554., Glasnik Zemaljskog muzeja, XXI, 1909., 4, str. 479-615. 5. Kemura, Sejfudin ejh, Turski dokumenti za povijest bosanskih katolika iz sidila kutubhane Careve damije u Sarajevu, str. 559-575., Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, XXI, 1909., 4, str. 479-615. 6. Kemura, Sejfudin ejh, Sarajevske damije i druge javne zgrade turske dobe, IX-XXVII (Nastavak). str. 41-134., Glasnik Zemaljskog muzeja, XXII, 1910, 1, str. 1-208. 7. Kemura, Sejfudin ejh, Sarajevske damije i druge javne zgrade turske dobe, XXVIII-XLI. str.209-305., Glasnik Zemaljskog muzeja. XXII, 1910, 23, str. 209-536 + (16).

140

8. Kemura, Sejfudin ejh, Sarajevske damije i druge javne zgrade turske dobe, (Nastavak). XLII-I. str., 589-643., Glasnik Zemaljskog muzeja, XXII, 1910, 4, str. 537-694. 9. Kemura, Sejfudin ejh, Sarajevske damije i druge javne zgrade turske dobe, (Nastavak). LI-LIII. str. 175-208., Glasniku Zemaljskog muzeja, XXIII, 1911., 1-2, str. 1-252 + tbl. 1-V. 10. Kemura, Sejfudin ejh Sarajlija, Stara hrianska crkva u Sarajevu, str. 297-302. (ir.), Glasnik Zemaljskog muzeja XXIII, 1911., 3, str. 253435. 11. Kemura, Sejfudin ejh, Sarajevske damije i druge javne zgrade turske dobe, (Nastavak). LIV-LVII. str. 391-435., Glasnik Zemaljskog muzeja, XXIII, 1911., 3. str. 253-435. 12. Kemura, Sejfudin ejh, Sarajevske damije i druge javne zgrade turske dobe, (Nastavak) . LVIII-LXI. str. 535-547., Glasnik Zemaljskog muzeja, XXIII, 1911., 4, str. 437-551. 13. Kemura, ejh Sejfudin Fehmi bin Ali, Moj ivotopis, Glasnik Zemaljskog muzeja, 1911., godina. 14. Kemura, Sejfudin, ejh ef. i Vladimir orovi, Prilozi za historiju pravoslavne crkve u Bosni i Hercegovini u XVIII i XIX stoljeu, str. 413-441. (ir.), Glasnik Zemaljskog muzeja, XXIV, 1912., 3, str. 295-441. 15. Kemura, Sejfudin ejh, Serbokroatische Dichtungen bosnischer Moslims aus dem XVII. XVIII und XIX. Jahrhundert, 1912., Sarajevo, Izdao je: Bosansko-hercegovaki zavod za prouavanje Balkana u Sarajevu. 16. Kemura, Sejfudin ejh, Prvi srpski ustanak pod Karaorem od godine 1804. do 1862., Sarajevo, 1916. godine. 17. Kemura, Sejfudin ejh, U dvoritu Careve damije merhum Osman uhdi ef. Kjutubhana, Sarajevo, 1914. godine, 1-16. 18. Kemura, Sejfudin ejh, Sarajevske muftije od 1519. do 1916., Sarajevo, 1916. godine, 1-31. 19. Kemura, Sejfudin ejh, Biljeke iz prolosti bosanskih katolika i njihovih bogomolja po turskim dokumentima, Sarajevo, 1916. godine.

141

Sheikh Sejfudin ef. Kemura

Sheikh Sejfudin ef. Kemura, religious teacher, writer, author, tireless researcher on history of Sarajevo from the Ottoman times, was born in Sarajevo in 1863 (22 Shaban 1280 H). Kemura developed great interest in history of Bosnia and Bosniaks from his childhood. He started to write at a young age, thanks to his work in the Library of the Osman Shehdi ef. the library of the Imperial mosque from 1905 to 1914. Working in this library he came across with many historical sources, some of them he translated and published later. Muhamed Enveri ef. Kadic, a passionate collector of historical materials on Bosnia and Herzegovina influenced Kemura to move towards research of history of Sarajevos mosques from the Ottoman times. In his work Sarajevos mosques and other public buildings of Turkish time he describes and provides sketches of more than sixty of Sarajevos mosques. Surveying their history he gave texts of inscriptions and documents from sidjils, related to those mosques. Acquaintanceship with Ciro Truhelka helped him to become a contributor to the journal Glasnik Zemaljskog muzeja (The Herald of Homeland museum) in Sarajevo. Thanks to these circumstances, Kemura published a great deal of his work in this journal. It is important to note that Kemura did not confine himself only to the study of historical materials dealing with Islamic institutions. Rather he did research and studied the history of other confessions as well. He died in Sarajevo on 14 of September 1917 and was buried in Hambina carina cemetery beside the grave of his mother. A short bibliography of his works is attached to this paper.

142

Tajib Oki BOSANSKI KRISTIJANI (BOGUMILI) PREMA NEKIM NEOBJAVLJENIM OSMANSKIM IZVORIMA*
UVOD Mi se u ovom naem istraivakom radu ne elimo baviti vjerom bosansko-hercegovakih bogumila i ustrojstvom njihove crkve poznate kao Bosanska crkva, nego namjeravamo prezentirati osmanske dokumente vezane za njihovu historiju. Aproksimativno, tokom jednog stoljea, bogumilstvo bijae naalost pristrasno izuavano, posebno od strane srpskih i hrvatskih pisaca, sa asnim izuzetcima kakav bijae uvaeni uenjak Aleksandar Solovjev. Takva istraivanja su za rezultat imala negativan utjecaj koliko na vjeru toliko i na politiku i naciju. Nije uzimano u obzir stvarno stanje bonjakih predaka u XV stoljeu, u periodu njihova prihvatanja islama, jer bogumilska vjera nije bila vana nego je bila vana vjera tih pisaca i njihovo politiko opredjeljenje. eljelo se akcenat staviti na naputanje vjere, naputanje pravoslavlja ili katolianstva od strane bogumila. Drukije kazano: ovi istraivai su negirali postojanje bogumila u Bosni, a kasnije i ire. Nije ni potrebno napominjati da su ovakva gledita bez ikakve realne osnove ve su, po naem miljenju, motivirana politikim i nacionalnim pobudama. To samo potvruje uvjerenje da istinska nauka moe biti rtvovana. U prilog naem stavu moemo navesti objektivan odnos profesora enevskog univerziteta, nepristrasnog naunika, Aleksandra Solovjeva i njegova studiozna istraivanja kao i rezultati do kojih je doao. U jednoj od svojih mnogih radnji o bosanskim bogumilima i bogumilstvu Profesor ovako pie: U ovih pedeset godina, u srpskoj i hrvatskoj literaturi moe se nai dosta radova koji ele dokazati kako srednjovjekovna crkva Bosanska nije bila heretika nego ortodoksna. Tako ovi radovi, u zavisnosti od
* Ovaj referat na francuskom jeziku prezentiran je na X meunarodnom kongresu bizantologa 19. septembra 1955. godine u Istanbulu. Prijevod sa francuskog na turski jezik uradili: Prof. dr. Salih Akdemir i doc. dr. Redep Duran

143

nacionalne pripadnosti istraivaa, prikazuju bogumilstvo kao srpsku ortodoksiju ili kao katolianstvo. Solovjev, na osnovu poznatog negativnog stava bogumila naspram krsta i nakon istraivanja nadgrobnih spomenika i drugih dokumenata, zakljuuje da je crkva Bosanska autentino bogumilska, a da su srpski i hrvatski historiari izuavali i promovirali uenje anadolskog monofizita Pavla. Prije nego to zahvatimo samu temu smatramo korisnim ukazati na neke materijalne greke koje su inili lokalni istraivai u svojim istraivanjima o bogumilima. Generalni pogled na pitanje bogumila u jugosloavenskoj historiografiji Srpski i hrvatski istraivai, po pitanja bogumila, nude nam tri teze. Prva: priznaje se Bosanska crkva i bogumili; Druga: Bosanska crkva se identificira sa ortodoksnom crkvom; Trea: Bosanska crkva se moe, u najmanju ruku bar u poetku, tretirati kao katolika crkva. Prvu od ovih teza postavio je hrvatski naunik Franjo Raki, koji je, oslanjajui se na latinske izvore, doao do zakljuka da je Bosanska crkva izopena, heretika, bogumilska i dualistika. U cilju fundiranja tog stajalita Raki ga je obrazlagao u mnogim svojim lancima tako da e ta teza dugo vremena vaiti kao temeljna ideja. Istu tezu je, skoro do pred kraj svoga ivota, zastupao i drugi hrvatski istraiva iro Truhelka da bi odjednom promijenio miljenje i okrenuo se tezi o katolikom identitetu Bosanske crkve. Uvaeni srpski historiari: Ilarion Ruvarac, Vladimir orovi, Jovan Radonji, Vladislav Skari i katoliki svetenik Dragutin Kamber su u osnovi zastupali isto miljenje kao i Raki. Poslednja istraivanja, a posebno istraivanja profesora A. Solovjeva, pokazuju da e teza Rakog dominirati. Koliko i Solovjev, nepristrasni istraiva Anto Babi, zsatupao je isto gledite. Mora se spomenuti da su i bonjaki istraivai, od Safvet-bega Baagia pa do Mehmeda Handia, doli do istih rezultata. Ovi, poslednji istraivai koristili su dosta ograniene i u velikoj mjeri neprovjerene islamske izvore. U kontekstu ovog rada namjera mi je prezentirati turske historijske izvore, koji su vrlo pouzdani, to mi predstavlja veliko zadovoljstvo. Druga spominjana teza, koja utemeljuje pravoslavni identitet Bosanske crkve, prvi put je artikulirana i branjena od strane Boidara 144

Petranovia 1867. godine. Obrazlaui svoje stajalite ispoljio je veliku teorijsku kolebljivost pa i nesigurnost jer ne odbacuje u cijelosti latinske izvore, ak prihvaa i miljenja da je Bosanska crkva imala ustrojstvo na principima bogumilstva dok su, onaj njezin dio poznat kao kristijani odnosno odabrani bogumili (bogumiles parfait), ira zajednica (obini bogumili-vjernici) bili pravoslavci. Jedan pisac, pod pesudonimom Atom (vjerovatno Simo Tomi), u jednom svom osrednjem tekstu branio je tezu da je Bosanska crkva ustvari bila ortodoksna. Istu tezu dalje proteiraju pravoslavni svetenik Jovan Jevti kao i malo poznati pisac Sivetislav (Svetislav?) Davidovi. Bez sumnje, najvatreniji zagovornik ove teze je Vaso Gluac koji u svojim djelima ne samo da je zastupao tezu o nebogumilskom porijeklu Bosanske crkve nego i tezu o nepostojanju bogumila na prostorima Balkana uope. Po njemu, svjedoanstva o postojanju bogumilstva utemeljuju se samo na latinskim dokumentima koja su u stvari nastala kao posljedica zavjere Vatikana. Ortodoksni izvori su plod sofisticiranja (haluciniranja) monaha. Bizantijski dokumenti su bezvrijedni i rijei svetenika Cosmasa su snovi (ovdje Gluac slijedi Blogojeva). On upotrebljava sve dokaze kako bi udovoljio svojim politikim i vjerskim pristrasnostima. U vezi s tim Anto Babi kae sljedee: Veoma je teko nai slian primjer falsificiranja historijskih injenica u namjeri da se potkrijepi jedna teza. Hrvatski historiar Vjekoslav Klai ovakav Gluev ekscentrian stav objanjava njegovim neprijateljskim pogledima. Klai glede toga iznosi sljedee miljenje: Zbog zaslijepljenosti vlastitim miljenjima, a u namjeri da se deplasiraju stara uvjerenja, Gluac je smatrao da bi njegova teorija trebala ui u kolske udbenike. Bio je veoma iznenaen to muslimani jo uvijek nisu hriani, to se ne vraaju svojoj staroj vjeri i pravoslavnoj crkvi, zbog toga to je kod njih i kod Srba ista vjera, to su autentini Srbi, i u biti su istinski ortodoksi. udio se to se muslimani ne veu za svoju matinu ortodoksnu crkvu. Iz takvih stavova Gluca potvruje se zakljuak da je njegovo istraivanje uraeno s ciljem. Trea teza: o katolikom karakteru Bosanske crkve nala je svoje zagovornike u interpretacijama Milobara i Pilara. Prema objanje- njima A. Babia teza se manje oslanja na historijske injenice, a dokumenti se vie upotrebljavaju u politike svrhe. Ova dva pisca ele dokazati da bosanski bogumilski pokret nije nita drugo doli vremenom transformirani model hrvatskog glagolizma. Ve smo napomenuli da je 145

iro Truhelka zarad teze o katolikom identitetu Bosanske crkve napustio svoje ranije miljenje. Na kraju, ova teza je nala svoga stvarnog zagovaraa u Jaroslavu Sidaku. Prema njegovu miljenju Bosanska crkva nije heretika nego samo izdvojena crkva. I on kao i Gluac prihvaa tezu da su latinski izvori izazvali razliita gledanja i proizveli nerazumijevanje. Kad smo kod ortodoksnih izvora, u njima se Bosanska crkva optuuje za heretinost. Prema Sidaku Bosanska crkva se u teritorijalnom smislu nalazila na prostoru koji je nekada pripadao katolianstvu. Savremena istraivanja o bogumilima Poslednja istraivanja o ovoj veoma vanoj temi potvrdila su neispravnost teza koje su zastupali Jaroslav Sidak i Vaso Gluac i jednovremeno su podstakla na nova istraivanja. Ovaj put tema je dobrano odreenija. Zbog svega toga poee se ozbiljno govoriti o posebnoj bogumilskoj i bosanskoj crkvi. Naroito je znaajna injenica da e se latinskim izvorima u propitivanju ovg problema suprotstaviti pojedini domai izvori. U poslednje vrijeme pojedini istraivai bogumilstva ponudili su veoma ozbiljne radove. Osim ve poznatog Aleksandra Solovjeva potrebno je istaknuti Mihajla Dinia i Dragutina Kniewalda. Rezultati njihovih radova potvruju samostalnost Bosanske crkve s karakteristinim elementima bogumilstva. S druge strane orginalni osmanski dokumenti bogumile tj. bosanske kristijane nedvojbeno odvajaju od drugih krana/hriana. Osim toga osmanski podatci nam podastiru i precizne informacije o mjestima u koja su se raselili bogumili est godina nakon osvojanja Bosne od strane sultana Mehmeda Fatiha. Tragovi u zvaninim registrima vode do poetka XVII stoljea. Poznato je da su pravi bogumili sami sebe nazivali kristijanima ili hristijanima. Meu mnogim imenima koja su bogumili koristili (dubrovaki arhiv) spominju se Babun, Patarene i dr. Meu pravim bogumilima bilo je veoma raireno ime Kristijan i ono se veoma esto spominje u literaturi o bogumilima i bogumilstvu. U zvaninim registrima o popi- su stanovinitva u doba osmanske Imeperije takoer je upotrebljavano to ime. Drugi nemuslimani nazivani su gebr (medsi, oboavaoci vatre) ili kafiri (nevjernici, oni koji ne poznaju i ne vjeruju u jednog Boga) a bogumili se izriito spominju pod gore citiranim imenom. U kategoriju gebr i kafir najee su svrstavani pripadnici 146

svih vjera koje se nisu uzdigle do stupnja krisitijana (pravovjernih bogumila) ne ukljuujui tu obine bogumile. Svi prihvaaju injenicu da su pravovjerni bogumili bili u sastavu hijerarhije bogumilske crkve. Mislimo da nema potrebe govoriti koliku vanost imaju Tahrir defteri za Osmansku imperiju. Od statistikih spisa (sidilla) od historijs- kog znaaja za Osmansku dravu, koji se nalaze u dravnim arhivima u Istambulu i Ankari, njih oko 150 odnosi se na drave koje su nekad sainjavale bivu Jugoslaviju. Skoro polovina spisa od tog broja odnosi se na Bosnu i Hercegovinu ukljuujui i sandake Klis, Krku, Poegu i Laknas. Mi smo istraivali veliki broj ovih dokumenata zadravjui se posebno na bosanskim krisitijanima-bogumilima. Odmah upada u oi injenica da se u predjelima koji su bili pod vlau Maarske tj. u sjevernim dijelovima Bosne (kasabe Jajce i Srebrenik), sjevero-istonim i jugoistonim dijelovima, ne spominju se bogumili, ak nema ni tragova o njihovu postojanju. Ova utnja moe se objasniti represivnim mjerama protiv bogumila od strane maarsko-hrvatskog kraljevstva i Vatikana. Nije sporno da su kraljevi te carevine i Vatikan pokretali krstake vojne pohode i inkvizicijske reperkusije protiv bogumila. Ratovi protiv bogumila nisu se ni po emu razlikovali od ratova protiv muslimana u Palestini za osvajanje Kudsa (Jerusalema) pod motivom ienje svetog mjesta od pagana-muslimana. Tragove pravovjernih bogumila nalazimo u oblastima koje su bile prije ili su u vrijeme osvajanja sultana Mehmeda Fatiha, dole pod vlast Osmanlija. U drugim oblastima bogumila ili nije bilo (nestali su) ili su se preobratili u katolianstvo, a u nekim mjestima ak i u pravoslavlje. No, sasvim se pouzdano zna da je bilo bogumila ili tragova njihova prisustva u onim oblastima koje su Osmanlije osvojili. A) U vrijeme vojnih pohoda sultana Mehmeda Fatiha pod Osmansku vlast su ule su sljedee oblasti: 1. Kraljevska oblast (Vilajet-i Kral) s nahijama Saraj (Sarajevo), Visoko, Bosna Dubrovnik, Brod, Uskoplje, Lava, Rama i Maglaj; 2. Hercegovaka oblast s nahijama: Neretva, Samobor, Borovac, Sokolac, Vrabac, Blagaj, Konac polje, Osanica, Gorade, Zagorje, Bistrica i Pribud; B) Mjesta koja su bila pod Osmanskom vlau prije sultana Mehmeda Fatiha: 147

1. Zemlja Kovaevia (Vilajet-i Kova ili Kovac) s nahijom: Osat; 2. Zemlja Pavlovia (Vilajet-i Pauli) posebno nahije: Olovci, Borac, Hrtar i Brodar. U drugim oblastima bogumili su se vratili u islam iz katolianstva i pravoslavlja koje su pod prisilom bili prihvatili u vrijeme ugarskih osvajanja. Period prisilnog konvertiranja u kranstvo-hrianstvo, zavisno od oblasti, trajae deset godina, a nekad i due. Ovdje jo imamo potrebu ukazati na nekoliko podataka o dokumentima koje smo istraivali u turskim arhivima u Istanbulu i Ankari te koje smo koristili u naem radu. Arhivi u Istanbulu Ustanovili smo da se o pravovjernim bogumilima tj. kristijanima govori u najstarijem Tahrir-defteru kog imamo u rukama, a koji je datiran 872.- 873./1468.-1469. godine. U cjelosti se odnosi na Bosnu i nastao je est godina nakon to je Bosna osvojena od strane sultana Mehmeda Fatiha. Gotovo da nema potrebe spominjati da se u ovom defteru ne spominje oblast sjeverne Bosne do Save zbog toga to je tu oblast, nedugo iza osvajanja Bosne od strane sultana Fatiha, pod svoju upravu stavila Ugarska (1464.) godine. Kao to je poznato Maari su u ovim krajevima osnovali dvije administrativne oblasti: jednu u Jajcu a drugu u Srebreniku. udno je to se u ovom dokumentu ne spominje Zvornik jer je poznato da ga Maari nisu uspjeli okupirati. Ovaj dokument nam takoer potvruje da je u Bosni bilo formirano pet vilajeta: 1. Vilajet Jele s nahijama: Jele, Zvean, Vrace, Ras ili Novi Pazar, Sjenica, Niki; 2. Pavli vilajet (Vilajet-i Pavlovii) s nahijama: Borac, Olovci, Volu- jak, atalda (?), Mokro, Brodar, Pogazi, Pomori (?), Viegrad, Dobrun, Hrtar; 3. Vilajet Kova (Zemlja Kovaevia) s nahijama: Osat i Vrata; 4. Vilajet Kralja, tj. dio Bosne koji je poslednji ostao u vlasti bosanskog kralja, s nahijama: Sarajevsko polje (Sarajevo), Visoko, (Bosna) Dubrovnik, Bobovac, Kreevo, Hvojnica, (Fojnica), Lava, Uskoplje, Rama, Neretva, Brod, Pribi ili Kamenica, Gradaac, Kladanj i Jelska upa; 148

5. Vilajet Hercegovina s nahijama: Mileeva, Kukanj, Sokol, Samobor, Gorade, Zagorje, Tukovac(?), Kom, Kava, Bilhoric, Gacko, Trebinje, Dabri, Nevesinje, Drenica, Blagaj, Mostar, Neretva, Visevo, Osanica, Bistrica, i Dvistica. Kako se da primijetiti u ovom dokumentu ne spominje se ni oblast Hercegovine uz morsku obalu, kao Herceg Novi (Castel Nuovo) i zapadnih oblasti Dalmacije koje su Osmanlije kasnije osvojili. U tom sluaju, mi smo primueni da se u naem istraivanju tragova o bogumilima ograniimo na oblasti koje smo gore naveli. Prema ovim izvorima mi smo svjedoci postojanja kristijana ili u najgorem sluaju postojanja razliitih imena koja upuuju na njihovo postojanje u ovim vilajetima; Vilajet Pavlovii (nahije: Olovci, Borac), Vilajet Kralja (nahije: Sarajevo, Visoko, Dubrovnik i Brod) i Vilajet Hercegovina (nahije: Neretva, Konac polje, Bistrica, Borovac, Vrabac, i Samobor), Unutar dokumenta se nalazi i lista posjednika timara koji su obnaali funkcije u tvravama. Sidill je zapoet s pisanjem poetkom mjeseca redeba 872. (krajem februara 1468.) godine naredbom sultana Mehmeda Fatiha, a zavren krajem evvala 873. (sredinom maja 1469.) godine. Ovjeriva Tahrira je Ajas a osoba pod imenom Ahmed je pisala sidill. Kao to mu i ime kazuje, ovaj sidil predstavlja sie (bir siil mumel) i zbog toga je u odnosu na kasnije sidile manjkav. Ovdje se spominju domainstva, kue (porodice), neoenjeni i hudovice ali kako god nisu spomenuti glavene porodica isto tako nije spominenut ni ukupan broj stanovnika naselja u nahiji. Osim toga, ne definira se precizno ni nain upotrebe posjeda (iftlik, mezrea, i td). Cijela zemlja je sultanov posjed koji se dodjeljuje bosanskom valiji Isa-begu i timarnicima. Svaka oblast je razdijeljena na posjed sultana, valije Bosne (Isa-beg) i timarnike. Dugujemo svoje izvinjenje istraivaima zbog toga to ovaj defter, koji ima izuzetnu vanost zbog prvog popisa stanovnitva, nismo izdvojeno prikazali i to smo ga samo djelimino preveli. Mi, u ovom kontekstu, elimo se osvrnuti na bogumile koji su prihvatili islam i koje defter spominje, a ubiljeeni su kao vlasnici timara i kao novi muslimani, primjerice: Mahmut (str. 63.), Ishak (str. 112.), Kasim (str. 118.), Iskender (str. 122.), Muhamed (str. 136.), Ismail (str. 137.), Hamza (str. 166.), Ahmet (str. 166.), Sulejman (str. 174.), Isa (str.

149

205.). Za jednog se kae da je vlasnik timara (Isa-bali, str. 150.) i da je jedan od onih koji su tvravu predali Osmanlijama. Pored imena novih muslimana nalaze se imena njihovih oeva ili brae muslimana, primjerice: Musa sin Nikole (str. 107.), Sulejman sin Radia (str. 140.), Kasim i otac mu Radko (str. 143.), Mustafa i braa mu Ahmet i Mehmed te njihov otac Radun (str. 148.), Hasan, Ali i Husein, sinovi Borovine (str. 167./168.), Jusuf i brat mu Vladislav (str. 172.), Iljas sin Sokola (str. 202.). Tu, takoer, zapaamo da mnoge osobe nose tipino bosanska prezimena iz ega moemo zakljuiti da su novi u islamu, kao to su: Ismail uri (str. 135.), Mahmut Garovi (str. 139.), Jusuf Radosali (str. 142.), Iskender Radinovi (str. 142.), Jusuf Divkovi (str. 153.), Rustem Pretrzan (str. 155.), Kasim Andri (str. 161.), Iljas Bratilovi (str. 162.), Ismail Repuevi (str. 163.), Ali Boidari, Mahmud Dragilovi i Mahmud Rui (str. 202.). Osim toga, otkrivamo meu posjednim timarima u Bosni i osoba ijim prezimenima je dodat sufiks: Madar (Hungrs), Arnaut (Albanac) i Vlah (eflak). U madarska imena svrstavamo: Mahmud (str. 109.), Ishak (str. 125.), Kasim i Mustafa (str. 126.), Hamza (str. 145.), Jusuf (str. 178.), a meu Arnaute (Albance): Hamza (str. 239.), Ilijas (str. 242.) i Ahmet (str. 260.). Meu Vlahe pribrajaju se najee ovakva imena: Vlah Hamza (str. 241.), Jusuf (str. 248.), Ishak (str. 308.) i Vlah Mustafa (str. 317.). Spominju se ak i jedan Nijemac Karagoz (str. 287.) i jedan Saksonac (Sas Ali, Kethda-i u Ka-i Dobrun) (str. 287.). Moramo napomenuti da je bilo dosta ljudi koji su vrili razne dunosti u tvravama u Bosni i koji su doli iz raznih balkanskih krajeva. To navodi na pomisao ili da su sami postali muslimani ili su im pretci prihvaali islam. Mi emo ovdje navesti nekoliko primjera: Jusuf i Iskender iz More (str. 257.), Ilijas iz Florine (str. 245.), Mustafa iz Soluna (str. 248.), Ilijas iz Kraveria (str. 238.), Ishak iz Larisse (str. 240.), Iskender iz Sereza (str. 241.), Muhamed iz Drama (str. 242.), Ali iz Vardara (str. 246.), Kasim iz Trikala (str. 247.), irmerd iz Sofije (str. 240), kao i Hamza (str. 245.) i Ilijas (str. 245.), Ahmed iz Trnove (str. 238.), Muhamed i Karada iz Filiba (str. 239.), Mahmud i irmerd iz Nikbolua (str. 241.) i (str. 242.), Turhan i Dodan iz istog mjesta (str. 249.), i (str. 248.), Ahmed Hokaden iz Skopja (str. 239.) i (str. 242.), Ahmed i Ilijas iz Prilepa (str. 241.) i (str.

150

243.), Atmada iz Zveana (str. 301.), Mustafa iz Trepe (str. 301.), Sulejman iz Strumice (str. 288.), Hamza iz Kostendila (str. 319.), Sulajeman iz Tetova (str. 246.), Hizir iz tipa (str. 248.), Atmada iz Ove-polja (str. 248.), irmerd iz uprije (str. 247.), Karagoz iz Karade (str. 248.), Hamza Radomira (str. 243.), Karagoz iz Novog brda (str. 248.), irmerd iz Duboice (str. 240.), Jusuf, ahin (str. 240.), i Karagoz (str. 244.) iz ehirkojlua, Hizir iz Vranja (str. 239.), Karagoz iz Nia (str. 319.), Jusuf iz Toplice (str. 226.), Atmada iz Smedereva (str. 246.), Dodan iz Beograda (str. 239.). Za Atmandu (str. 241.) tvrdi se da je Lazovi iz Laza. Podatak ukazuje da on dolazi iz Srbije, iz Lazarove zemlje. Drugi nadimak Srbin potvruje da je porijeklom iz srpskog naroda (str. 127.). Jo da pripomenemo da se pojavljuju i titule knez u nekim prezimenima mada su njihovi nosioci hrvatskog porijekla (str. 151.). Kasniji defteri preuzimaju iz ovog deftera podatke o irenju islama meu bogumilima i njima se detaljnije bave.

2. Defter broj 5
Ovaj defter, pripremljen deset godina kasnije, poetkom mjeseca ramazana 882. godine (poetkom decembra 1477.), u vrijeme sultana Mehemda sina Murata II i njegovom naredbom. Napisan je rukom pir Mehmeda Katib sina Alije i potpisan od ovjerivaa tahrira Mevlana Muhjuddina poznatog kao Vildan. Defter sadri mnogo novih podataka o Bosni ukljuujui i Hercegovinu. Posebno je znaajan po nie nabrojanim nahijama: Sokol, Bistrica, Dvistica i Konac-polje, Neretva i Mileeva, Kukanj, Samobor, Dabri i Popovsko, Gorade, Zagorje i Osanica; kao i tvravama: Ljubuki i Rug, Klju, Mostar, Blagaj, Poitelj, Klobuk, Samobor, Mileeva.

3. Defter broj 24
Ovaj defter se bavi samo Bosnom i potpuniji je od prethodnog. Na njegovu poetku nalazi se zapis: Ovaj defter je zapoet s pisanjem u namjeri da se otklone nedostatci predhodnog deftera te da bi se prethodni dopunio. Pripremljen je poetkom ramazana 894. (kraj jula 1489.) godine. Osim to se bavi timarima Mustafhiza devet bosanskih tvrava ovaj defter tretira i pitanje timara Zeameta i Hassovina est nahija

151

kao i privatnim posjedima Zvornikog sandak-bega Hazira sina Brankovog. Kao to se pokazuje, defter se ne bavi Hercegovinom, a njegovo publiciranje izvrit e Institut za historiju Turske.

4. Yeni defter
Ovaj defter je poznat jo kao Defteri cedid-i Mufassal ili Novi defter, markiran pod brojem 157 i u cijelosti se odnosi na Bosnu. Njegovo pisanje zapoeto je u vrijeme vladavine sultana Sulejmana (Sulejman Zakonodavac), sina Selimova, sina Bajazitova, u vrijeme velikog vezira Ibrahim-pae poetkom mjeseca rebiu-l-evvela (druga polovina oktobra 1528.) godine, a zavren poetkom muharrema 937. (kraj augusta 1530.) godine. Povjerenik registra je ministar rudarstva po imenu Ivaz, a napisao ga je Katib Ali, jedan od rumelijskih zaima. Ni ovaj defter se ne bavi Hercegovinom, ali se bavi sjevernim dijelovima Bosne i novoosvojenim nahijama u Dalmaciji.

5. Defter broj 211

Pisao ga je izvjesni Bajazit, a ovjeriva bijae neki Mustafa. Pisanje je zapoeto s podjelama timara poetkom rebiu-l-evvela 947. (poetkom jula 1540.) godine, a zavreno oko polovine zu-l-hiddeta 948. (polovina marta 1542.) godine. Ovaj defter se bavi i novoosvojenim dijelovima Bosne. U to vrijeme dogaaju se osvajanja poznatog namjesnika Bosne Gazi Husrev-bega, koji je osim Like i Krbave osvojio jo Jajace i Srebrenik.

6. Defter broj 212.

Ovaj defter nosi isti datum kao i prethodni. Bavi se iskljuivo mustahfizima bosanskih tvrava. Iz tog razloga ovaj defter ne zahvata Hercegovinu.

7. Defter broj 432

Veliki dio ovog deftera nedostaje. Unato tome to su registrirane u saetku ovog deftera, u obradi nedostaju sljedee nahije: Arzane, Zvean, Jele, Ras, Vrace, Sjenica, Dobrun, Viegrad, Hrtar, Brodar, Vratar, Osat, i Banja Luka. Defter poinje s nahijom Boraa-jazovnicom i sadri 152

podatke o nahijama: Olovci, Kladanj, Sarajevo, (Bosna) Dubrovnik, Bobovac, Visoko, Brod, Lava, Maglaj, Teanj, Dobor, Kamengrad, Kotor, Jajce, Drenovica, Cernik. Defter je u veoma loem stanju. Mogue je rei da je defter zavren 941. (1534.) godine s obzirom na jedan dokument s tim datumom iz ega bi se dalo zakljuiti da je ovaj defter nastao ranije. U tom sluaju defter je morao nastati negde u prvoj polovini XV stoljea.

8. ifluki defter (iflikat-i Bosna)

Vei dio ovog deftera nedostaje, tj. njegov poetak i kraj. Veliina i broj ifluka navedenih u dijelu koji imamo u rukama odnosi se na Sarajevo, posebno na nahiju Visoko. Na osnovu nekih naznaka u tekstu i imena vlasnika ifluka moemo zakljuiti da je defter pripremljen u drugoj polovini XVI stoljea. Mi smo se samo djelimino koristili njegovim podacima. ta-vie nismo ga u cjelini ne pregledali, a kada smo to namjeravali, nismo ga uspjeli pronai u novoj lokaciji. B. Arhivi u Ankari Doavi do deftera koji se uvaju u ankarskom Tapu Kadastro Genel Mudurluku ustanovili mo da se i u njihovim defterima susreemo sa imenom Kristijani. Koristili smo tri kljuna deftera:

1. Veliki defter, koji se odnosi na Bosnu i sastoji se iz tri toma (brojevi 5, 6, i 7). U defteru nema datuma njegova nastanka, ali ako se paljivo posmotri jedna opaska zabiljeena u tomu broj 5, (na poleini 198. lista) na kojoj je ubiljeena godina 997./1588., moglo bi se konstatirati da je ovaj defter nastao s kraja XVI stoljea ili moda ak s poetka XVII stoljea.
2. Veliki Hercegovaki defter (Hersek defter-i kebiri), sastoji se od dva toma pod brojevima 7 i 8. Zapisano je na poetku prvog toma (broj 7) da je ovaj defter predat Bab-i Aliji (Vladi) poetkom dumadel-evvela 993. (poetkom maja 1585.) godine. 3. Veliki defter: odnosi se na live Klis i Krka, a ne sadri nikakav datum poetka i zavretka pisanja. Ipak, njegov naziv moe pomoi u odreivanju aproksimativnog vremena njegova nastanka s obzirom da nam je poznato da je liva Klis uspostavljena poslije osvojenja klike tvrave (12. mart 1537.) godine. Liva Krka ili Lika je osnovana neto kasnije i 153

potom pripojena klikom sandaku. U tom sluaju defter, o kome je rije, pripremljen je sredinom XVI stoljea ili u njegovoj drugoj polovini. DOKUMENTI A) Naselja u Bosni i Hercegovini u kojima su ivjeli kristijani U defteru, u kome se govori o najstarijem popisu stanovnitva u Bosni, pripremljenom 873./1469. godine, nailazimo na liste nekoliko kristijanskih naselja. Meutim, u njemu nisu navedena i imena domaina porodica. Ovdje iznosimo listu potpuno kristijanskih naselja: 1. Veliko kristijansko naselje Prc/i/kovo (?) u nahiji Borac: 34 porodice, 4 neoenjena (str. 32.); 2. Kristijansko naselje Bila u nahiji Vrbac, 6 kua (str. 177.); 3. Naselje Gradac u nahiji Konac-polje, sastoji se od 4 kue (str.70.); 4. Naselje Milotina u nahiji Bistrica ima 11 kua (str. 75.); 5. Dva kristijanska naselja u nahiji (Bosna) Dubrovnik: Brezovica s 14 kua i Hoevje s 11 kua (str. 57.). Moramo napomenuti i podatak da je u samom Dubrovniku bilo 10 kristijanskih kua (str. 57.); 6. Naselje Idbar (?) u nahiji Brovac, imalo je 4 kue (str. 248.); 7. Naselje Osik u nahiji Neretva nastanjavalo je 6 porodica i jedan neenja te naselje Terebun (?) sa 13 porodica; 8. Jedno naselje u nahiji Brod, s aspekta identiteta kristijana, posebno je interesantno. tavie, njegovo staro ime Kristijanska gora ukazuje na postojanje kristijana u njemu. Prema najstarijem defteru (str. 98.) u ovom naselju je ivjelo 10 porodica i 4 neoenjena (ali oni nisu bili oznaeni kao kristijani). Ime ovog naselja pojavljuje se sredinom XVI stoljea i susree se u jo jednom kasnije nastalom defteru (broj, 432, list 407.b). Samo u jednom kristijanskom naselju u Hercegovini izriito su spomenuta dva poglavara porodica. (Defter, 1477, broj 5): a) Naselje Ribi u nahiji Brovac sainjavalo je 6 porodica a imena njihovih poglavara su: 1. Peter Stori (?). 2. Radun Kristian 3. Cvitko Kristian 154

4. Radivoj Kristian 5. Radonja sin Milovita (?) (list, 175.b). Deset godina ranije, prema defteru u popisu stanovnitva (1469, str. 247.) i na osnovu zabiljeenih imena domaina, to naselje je brojalo 8 kristijanskih porodica. b) U naselju Restoka u nahiji Samobor ivjelo je 7 kristijanskih porodica. Imena domaina porodica su: 1. Jelonja Kristijan 2. Raduh Kristijan 3. Radeljko Kristijan 4. Vuksa Kristijan 5. Milivoj Kristijan 6. Rada Kristijan i 7. Perinko Kristijan (list 106.a). Stanovnitvo ovog naselja u deset narednih godina smanjilo se, a taj podatak biljei nam najstariji defter (str. 316.) navodei devet imena domaina porodica. B. Nasljedni posjedi Iz podataka zabiljeenih u defterima saznajemo da su kristijanska imena uglavnom vezana za nasljedno zemljite ili ostavtinu kao nie navedene:

1. Kristijan ostavtina:
a) u nahiji Visoko, naselje emernica, spominje se s kraja XVI stoljea, a zapisana u Ankarskom defteru broj 11, (list, 174.a); b.) u naselju Boljska, nahija Brod (isti defter, list, 121.b).

2. Ostavtina kristijana:
a) u naselju Pridvorica, nahija Olovci (ankarski defter, broj 5, list, 240.b); b) u naselju Suhodlak, nahija Sokol, (Ankarski defter, broj 8, list, 44.b).

3. Ostavtina kristijana:
a) naselje Kuti, nahija Uskoplje (defter, broj, 157, list, 356.a, te defter, broj 211, list, 245.a).

155

4. Ostavtina koju dre kristijani:

a) u posjedu Kristijana: Dragi nekretnina u naselju Gornji Zaporanj, nahija Neretva (Ankarski defter, broj 7, list, 39.b); Tripko nekeretnina u naselju Strnite, nahija Osanici u kazi Foa, (defter, broj 8, list, 125.a) i Radesin nekretnina u naselju Doljnji Svinjac (ista kaza, ista nahija, isti defter, list, 123.b); b.) u posjedu kristijana: u naselju Zaljivje, nahija Neretva, (Istanbulski defter, broj 5, list, 176.b).

5. Njiva kao nekretnina kristijana:

a) s ljetnjim panjakom u naselju Podi, nahija Sokol, (Ankarski defter, broj, 8, list, 5.a); b) njive iji su vlasnici poimence spominjani: 1. nekretnina Radivoja kristijana Pajka, naselje Seljan, nahija Neretva (Ankara, defter, broj 8, list, 30.b); 2. nekretnina kristijana Radka, naselje Stavoro, nahija Hrtar, (Ankara, defter, broj 6, list 127.b); 3. nekretnina kristijana Radmila, (isto naselje, isti dokument, isti list); 4. nekretnina kristijana Radovana, (isto naselje, isti dokument, isti list); 5. nekretnina kristijana Radosava u naselju Gornja Tatovnica, nahija Hrtar, (isti defter, list, 129.a); 6. nekretnina kristijana Vukia u naselju Peci, nahija Osat, (isti defter, list, 169.a); 7. nekretnina kristijana Radovana u naselju Klokotnica, nahija Osat (isti defter, list, 166.a); 8. nekretnina kristijana Ivladisava i kristijana Ostoje u naselju Doljnji Zgunj, nahija Osat, (defter, broj , 432, list, 84.b); 9. nekretnina kristijana Cehnovic (Cernovic) u naselju Doljnji Zaporan, nahija Konac Polje, kaza Nevesinje, (Ankara, defter, broj, 7, list, 22.a); 10. nekretnina kristijana Hladic (?), (isto naselje, isti dokument, list 22 a); 11. nekretnina kristijana Radi, u naselju Bristno Ustje (?), nahija Brodar (Ankara, defter, broj 6, list, 137.b); 156

12. nekretnina kristijana Boidara u naselju Doljnji Svinjac, nahija Osanica, kaza Foa, (Ankara, defter,broj 8, list, 124.a); 13. nekretnina kristijana Radosava Novic (?), (isto naselje, isti defter, isti list); 14. nekretnina (ime kristijana neitko) u naselju Doljnji Susnik, nahija Gorade, (isti defter, list, 172.b); 15. nekretnina kristijana Radivoja, (isto naselje, isti defter, isti list); 16. nekretnina kristijana Radovac, (isto naselje, isti defter, isti list); 17. nekretnina kristijana Vukosava, (isto naselje, isti defter, isti list); 18. nekretnina kristijana Dobresin, (isto naselje, isti defter, isti list); 19. nekretnina kristijana Milasin k, (isto naselje, isti defter, isti list); 20. nekretnina kristijana Radojle (ili Radile) u naselju Rastoka, nahija Pribud, kaza Kom, (isti defter, list, 203.a); 21. nekretnina kristijana Milivoj, (isto naselje, isti defter, isti list); 22. nekretnina kristijana Berkovi (u najstarijem defteru je zabiljeeno ime naselja Rijavasa, (str. 65.) i u defteru broj 24 zabiljeeno je kao Rijavnite, list, 98.b). C. Mezrea U defterima spominju se sljedei posjedi za sjetvu usjeva (mezrea) kristijana: 1. Jedna mezrea u blizini naselja Topolnica, nahija Visoko, (Ankara, defter, broj, 11, list, 165.a); druga pod imenom Posjed za sjetvu Kristian (defter, broj, 432, list, 396.b); trea kod naselja Mutnica, nahija Brod, (najstariji defter, stranica 103.); etvrta u nahiji Uskoplje oko Vinaca u blizini naselja Novi Kalesi, (defter, broj, 157, list, 401.a) i, na kraju, peta u nahiji Sarajevo u blizini naselja Zucka, (Ankara, defter, broj 11, list, 83.a). 2. U najstarijem defteru spominju se dvije mezree: jedna u nahiji Visoko kod naselja Podvinac pod imenom Krabe (moda: Grabe), (str. 106.) i druga kod naselja Bogusevu, nahija Sarajevo pod imenom Nekretnina mezrea, (str. 132.). Sve te mezree nalazile su se u nahiji koja se takoer zvala nahija Kristijanska. Tipian primjer je trea mezrea u nahiji Visoko, kod naselja Podvinac poznata pod imenom Dib, to znai Dub, (defter, broj 24, list, 226.a). 157

3. U nahiji Visoko, naselje Podvinac postojala je mezera pod imenom Kralupi. Za nju se kae da je Krisitjanska zemlja, (ifluki defter, list 8.b) ili kristiansko mjesto, (defter, broj 432, list, 313.). Dalje, u nahiji Olovci, naselje Pridvorica gornji i donji, znai Doljnji kristianlik i Gornji kristianlik, spominju se jo dvije mezree koje su stanovnici pomenutog naselja koristili za sjetvu usjeva, (najstariji defter, str. 34.). Spome- nuemo i jo jednu kristiansku mezreu u nahiji Visoko, kod naselja Vinjica, (defter broj 157, list, 95,b) te (defer, broj 211, list, 241.a). D. Vinogradi U nahiji Neretvi u naselju Cadulj dol spominju se vinogradi poznati kao vinogradi kristijana Vukote Periia (defer broj 24, list 111.a). Isti vinogradi se spominju i pola stoljea kasnije (defter broj 212, list, 340.a). Na kraju emo spomenuti i neke vinograde koje su napustili kristijani, kao Vinograd Rae Susoje u nahiji Neretva u naselju Cadulj Dol koji je poznat kao Pretkucac a koji se granii sa vinogradom kristijana Vukote (defter broj 24, lisit 111.a, i defter broj 212, list, 340.b). Ponovo se govori o jednom vinogradu koji je napustio kristijan Svitac, a koji se spominje u najstarijem defteru. E. ifluci U Ankari, u generalnoj upravi arhiva nalazi se defter popisa stanovnita iz 1586. godine, broj 7 u kom su zabiljeena dva sluaja korienja ifluka od strane krisitijana, a koji su se nalazili u nahiji Neretva. Jedan je u Sopotnici s neitkim imenom kristijana, (list, 30.a) a drugi u naselju Selo takoer s neitkim imenom vlasnika kristijana, (isti list). F. Mlk (vlasnitvo) Ovdje emo navesti samo jednu enu kristijansku po imenu Jelosava koja je imala vinograd u posjedu, (defter, broj 5, list, 175.a). G. Naputena kristijanska naselja U razliitim popisima stanovnitva koji su vreni od 1489. do kraja XVI stoljea (znai poslije 1588) u defterima se spominju razliita mjesta koja su kristijani napustili: 158

Jedno naputeno kristijansko mjesto nalazilo se kod naselja Pridvorica, nahija Olovci, (defer, broj 24, list, 184.b., i defter, broj 211, list, 41.b), zatim drugo mjesto poznato kao kristijansko selite, (defter, broj,15., list, 50.a, i defter, broj 211, list, 41.b.), i tree kod naselja Ricice, nahija Maglaj, (defter, broj, 432, list, 125.a. te defter, broj 5, list, 232.b), koji se nalazi u arhivu grada Ankare.
H. Nekretnine Jedno zemljite zvano kristijanski dol kod naselja Gornja Trnovica, nahija Zagorje u kazi Foa (Ankara, defter, broj 8, list,141.), zatim jedna nekretnina kod naselja Dusina, nahija Brod, (defter, broj 432, list 443.b) i na kraju nekretnina u rukama vojnika kristijana kod naselja Gornja Tatovnica, nahija Hrtar, (Ankara, defter, broj 8, list, 129.a). I. Njive (tarlalar) Spomenu emo samo jednu njivu poznatu kao kristijanski gaj u Olovici (Mercatum-pazaru) koja je bila privatan posjed sultana ili hassa (defter, broj, 24, list 9.b). J. Kristijanske bae Navest emo samo jednu kristijansku bau u naselju Banic, nahija Brod, (defter broj, 432, list, 456.a). K. Mjesta kristijan Istraujui podatke o mjestima kristijana zapazili smo da se veoma esto spominje ime Kristijan, poput: 1. Kristijan mjesto: Pod ovim imenom zabiljeena je jedna njiva pod imenom selite koja je naputena od strane kristijana, u naselju Dusina, nahija Brod, (defter, broj, 432, list, 443.b). U ostavtini kristijana Kucanik zabiljeeno je i jedno mjesto u naselju Tatina (Babina), nahija Brod, (defter, broj, 211, list, 313.a); 2. U nahiji Sarajevo, naselje Hrasnica i Hrancic ifluk su posjedovali Alija i Husejn, sinovi Iljasovi, kog su oni naslijedili kao miras od svojih predaka kristijana. Temeljem toga potvruje se da su Alija, Husejn i njihov otac porjeklom bogumili, (defter, broj 157, list, 346.a); 159

3. Jedan ifluk koji je poznat kao kristijansko mjesto (neitko ime vlasnika) u naselju Osik, nahija Neretva, (Ankara, defter, broj 7, list, 44.b). Zatim, mjesta i vinogradi Ostoje kristijana, Vukasa i Radosava kristijana i Nedelja (?) kristijana u naselju Rjesoma (?), nahija Osanica u kazi Foa (Ankara, defter, broj 8, list, 114.a). Jedan dio od polovine pod imenom kristijan (defter, br. 432, list, 264.b) u nahiji Lava i kazi Brod ili, pak, jedno mjesto koje je oznaeno kao polovina jednog dijela (Ankara, defter, br. 11, list, 264.b); 4. Jedno naselje je u osnovi kristijanska zemlja koja je pripadala Radonji Gostu u nahiji Kreevo-kaza Visoko (ifluki defter, list, 4.). Za jedan ifluk se kae da su kristijanska mjesta u naselju Nahorevo, nahija Sarajevo (defter, broj, 157, list, 257.a), te defter, broj, 21, list, 386.a). Jedno kristijansko mjesto koje se nalazi u naselju Zabsan Lug, nahija Visoko, (defter, broj, 212, list, 191.a). Jedno mjesto zvano kristijansko mjesto koje bijae ifluk u naselju Doljnji Polesi (?), nahija Olovci (defter, broj, 432, list, 133.b). Isto tako jedan ifluk u naselju Skrobovic (?), nahija Uskoplje, (defter, broj, 13, list, 66.); takoer drugo mjesto korieno kao ifluk u naselju Prckovo, nahija Borac (ankarski defter, broj, 5, list, 203.b). Spominje se i mjesto kristijan blizu potoka zvanog Izliveni Potok u naselju Bila, nahija Lava (defter, broj, 432, list, 489.a); 5. Tri njive koje pripadaju ifluku Balija sina Iskenderovog i Mustafe sina Ivanova u naselju Luka, nahija Sarajevo (defter, broj, 157, list, 391. b, i defter, broj, 432, list, 209.a); 6. U ankarskom defteru broj, 5 spominje se podatak da su njive kupljene novcem od kristijana u naselju Doljnji Lepenac, nahija Borac (list, 183.a); 7. Mjesto u kom se nalazio ifluk u vlasnitvu Mahmuta i njegova oca Radka, u vrijeme Hercega, u naselju Kunovo, nahija Sokol i mjesta koja su u vlasnitvu kristijana Cvatka Gosta (istanbulski defter, broj 5, list, 107.b); 8. Ukazujemo na jedan ifluk koji bijae u posjedu kristijana Miluna u selu Dolac, nahija Sarajevo (defter broj, 432, list, 223.); 9. Mjesto veliine jedne treine ifluka kristijana Radina, u posjedu vojvode Hokadema u naselju Doljani, nahija Sarajevo (najstariji defter, str. 83.); 10. Jedan kristijanski posjed u nahiji Visoko na granici izmeu naselja Kaostica i Gomionica i ifluka Bawwaba Husejna (najstariji defter, str. 83.); 160

11. Jedno kristijansko mjesto koje se nalazi iznad granice sela Vinjica i Gomionica u nahiji Visoko. To je ifluk Udovi Hasan-bega koje je bilo vlasnitvo Baraka, sina Ahmedova, i etvorice njegovih kompanjona (defter, broj, 157, list, 95.b, i defter broj, 211, list 241.a); 12. Biljeimo jedan posjed poznat kao kristijan mjesto u naselju Zabsan Lug, nahija Visoko, (defter, broj , 4322, list, 335.); 13. Kao kristijan mjesto je poznat i ifluk Nasuha, sina Radica, u naselju Toplica, nahija Visoko. Ovo mjesto se ne spominje samo u defteru broj, 157, list, 483.b i broj 211, list, 246.b) nego i pola stoljea kasnije u ankarskom defteru, (broj, 11, list, 190.a). Isto tako se radi i o kristijan mjestu, registriranom kao ifluk u defteru (broj, 211, list, 247.a), i u ankarskom defteru, (broj, 11, list, 190.a) u nasejlu Toplica, nahija Visoko. To su ifluci Alije i Balija sinova Sulejmanovih i Musaovih, Faika i Saida, sinova ehirli Mehmeda. Zatim, u istom naselju jo jedan ifluk koji se spominje kao kristijan mjesto. To je ifluk Mehmeda, sina Jusufova, i Hamze sina Abdullahova. Ovaj ifluk se spominje i u defteru (broj, 211, list, 247.b) i u ankarskom defteru, (broj, 11, list, 190.a.). Osim u ova dva deftera taj ifluk se spominje jo i u defteru koji se bavi samo iflucima (list, 7.a). Spominje se i jedan ifluk oznaen kao kristijan mjesto u naselju Vinjica, nahija Visoko (defter, broj, 432, list, 394.a); 14. Takav je sluaj i sa iflukom-mjestom koje su napustili kristijani a koji sada pripada stanovnicima naselja Ljubogota u nahiji Sarajevo i koji je koristio izvjesni Ismail (defter, broj, 24, list, 412.a). Registriran je jo jedan ifluk koji na isti nain pripada stanovnicima pomenutog sela (ankarski defter, broj, 11, list, 77.a); 15 U naselju Orahovica, nahija Neretva bijae nekakva parcela zvana Babino brdo i u njoj lokacija Melun kral (prokleti kralj) koju je ovaj oduzeo od kristijana i dao stanovnicima naselja. Ova interesantna opaska pokazuje nam kako se bosanski katoliki kralj odnosio prema svojim podanicima kristijanima (defter, broj, 157, list, 297.b). Jedanaest godina kasnije spominje se ista primjedba (defter, broj, 212, list, 341.); 16. Spominju se i mjesta koja dre vojnici i kristijani koji nisu iz tog kraja. To je naselje Gornja Tatinica u nahiji Hrtar (defter, broj, 24, list, 317.a). Upozoravamo na njega bez obzira na vremensku razliku od jednog stoljea (ankarski defter, broj, 6, list, 129.a). Naselje smo ve spominjali u podnaslovu (Nekretnine). Tamo je njegovo ime Tatovnica. Registrirano 161

je jo i mjesto u naselju Gornja Blizna poznato i kao Potok u nahiji Pribud i kazi Kom koje su koristili kristijani Vukas, Cvitko i Vukas a kasnije je postalo ifluk Hasana i Mahmuda, sinova Radka (ankarski defter, broj, 8, list, 195.a). Navedeno je jo jedno mjeso u nahiji Kladanj, naselju Pribiznica (?) u blizini naselja Kukorina iji su vlasnici bili kristijani (ankarski defter, broj, 11, list, 108.a). Na kraju spominjemo mjesto koje je kralj lino dao kristijanu Boieviu a koje se nalazi na granici sela Vrucan (najstariji defter, str. 65.). L. Kristijanska ispasita U defterima koji govore o popisima stanovnitva spominju se dva ispasita kao posjedi kristijana:Jedno u naselju Zdrmci u nahiji Uskoplje iji jedan dio nosi naziv kristijanlik (ankarski defter, broj, 8, list, 76.a) i drugo, koje je nekada bilo kristijansko mjesto kod naselja Reetnica u nahiji Osanica, kaza Foa (ankarski defter, broj, 8, list, 119.a).

ZAKLJUNA RIJE Kao to smo pokazali, u osmanskim dokumentima kristijani se spominju kroz period jednog i po stoljea, od 1469. godine do poetka XVII stoljea. Ako uzmemo u obzir da su, prema savremenim izvorima, prije osmanske uprave nad Bosnom, vei dio njenog stanovnitva inili bogumili te da se oni esto, ak i u najstarijim dokumentima, spominju kao Bonjaci, onda je sasvim izvjesno da su bogumili, kao zajednica dobrovoljno poeli primati islam za vrijeme osvojanja bosanskih oblasti od strane sultana Mehmeda II, to potvruju Janjiarski zakon i narodna predanja. Nekoliko pojedinanih sluajeva, koji su se kasnije navodno dogaali, ne mogu osporiti ovu tvrdnju. ak i ti navodi ne ukazuju na neto drugo doli na njihovu slobodu izbora (naprimjer: zemljita poznata pod imenom kristijan, zemljita koja su napustili kristijani itd.). Nesporna je injenica, temeljem podataka do kojih smo doli, da je bilo samo nekoliko sela u kojima su kristijani sami ivjeli. Samo u dva naselja znamo imena njihovih domaina i to u naselju Restoka u nahiji Samobor gdje je ivjelo sedam kristijana i naselje Ribic u nahiji Borovac u kojem bijae est kristijanskih domainstava.

162

U drugim naseljima znamo samo broj domainstava ili broj neoenjenih osoba, a nie je poimence navedeno 10 naselja. To znai da se, ukljuujui i naselja Rastoka i Ribi, spominje ukupno 126 porodica i 5 neoenjenih osoba. Ako za svaku porodicu uzmemo da je u prosjeku imala pet lanova, onda su navedena naselja brojala ukupno 635 lanova, to je za ono vrijeme, predstavljalo dosta veliku populaciju. 1. Nahija Borac naselje Prckovo (?) 34 kue, 4 neoenjena 2. Nahija Vrabac naselje Bila 6 kua 3. Nahija Konac-Polje naselje Gradac 4 kue 4. Nahija Bistrica naselje Milotina 11 kua 5. Nahija Dubrovnik naselje Hocevje (?) 11 kua 6. Nahija Dubrovnik naselje Brezovica 14 kua 7. Nahija Dubrovnik naselje Dubrovnik 10 kua 8. Nahija Borovac naselje Idbar (?) 4 kue 9. Nahija Neretva naselje Osik 6 kua, 1 neoenjen 10. Nahija Neretva naselje Trebun 13 kua Ako ovoj listi dodamo imena koja se javljaju u drugim kolonama (batine, vinogradi, itd.), onda bi se taj broj domainstava popeo na pedeset. Sve to govori nam veoma jasno o prisustvu bogumila (kristijana) i njihovoj brojnosti poslije pada bosanskog karaljevstva i njihova primanja islama. Poznata nam jedna jednu sedmina njihovih imena. Moramo ukazati na injenicu da se u osmanskim dokumentima veoma, veoma rijetko spominju imena visokih dostojanstvenika bosanske crkve. Spomenuta su samo dva gosta punim imenima kao predstavnici bosanske crkve. A. Solovjev ih naziva Visitateur. O drugim visokim dostojanstvenicima kao to je starac to jest strojnik ili djed nema nikakva spomena. Jedan od ta dva sluaja jeste mjesto koje je bilo u posjedu kristijana Gosta Cvitka, a koje je postalo dio ifluka Mahmuta i njegovog oca Radka u naselju Kunovo, nahija Sokol (istambulski defter, broj, 5, list 107.b), a drugo je postalo dio ifluka Hajrudina, sina Junuzova, ije ime bijae Gost Radoje u nahiji Kreevo (ifluki defter, list 4.a). Meutim, ne smije se zanemariti injenica o kontinuiranom prihvaanju islama od strane kristijana do kraja XVI stoljea. Zapazit emo da jednu ostavtinu Radosava kristijana obrauje njegov sin Inehan koji je postao musliman (ankarski defter, broj, 6, list, 129.a). Ta ostavtina nalazie se u naselju Gornja Tatovnica, nahija Hrtar. 163

Jo jedna ostavtina, koja bijae vlasnitvo kristijana Radica i koju obraivae njegov brat Mustafa-musliman, ubiljeena je u naselju Bristno Ustje(?), nahija Brod (list, 137.b). Pregledajui osmanske dokumente u Turskom nacionalnom arhivu u Ankari (Tapu Ve Kadastro Umum Mdrl) i Istanbulu (Basvekalet Arsivi i Beledije Ktphanesi) i zvanine popise stanovnitva u njima, doli smo do sljedeih rezultata: 1. Osmanski dokumenti za period od druge polovine XV stoljea do kraja XVI stoljea potvruju postojanje pravovjernih bogumila (kristijana) u Bosni i Hercegovini; 2. Dokaz u prilog tvrdnji da se kristijani nisu smatrali ortodoksima ni katolicima jeste podatak evidentiran u osmanskim dokumentima, u kojima se spominju kao gebr ili kafir; 3. U poetku osmanske uprave Bosnom nalazilo se nekoliko naselja u kojima su ivjeli samo kristijani. Meutim, utvrdili smo da se ta situacija kasnije promijenila; 4. Ne smijemo zaboraviti da je odreeni broj naselja nosio kristijansko ime; 5. Moramo ukazati i na podatak da se u osmanskim dokumentima titula Gost (Visitateur) veoma rijetko spominje. Utvrdili smo titule samo dvojice kristijana: Gost Cvitko i Gost Radonja. Mi smo se bavili samo situacijama u kojima je kristijansko ime spomenuto izrijekom, a ne i onima koji su u kategoriji Yeni Mslman (novi musliman) ili onima koji su prihvatili islam, a oevi ili braa su im bili nemuslimani. Pitanje kojoj je vjeri pripadao bogumil - ortodoks, katolik ili musliman - veoma je vano zarad punog razumijevanja ove teme. Do sada su sva pitanja i nedoumice bile razrjeavane korienjem zapadnih izvora. Mi vam sada po prvi put predstavljamo dokumente koji se nalaze u Turskom nacionalnom arhivu i koji su jedinstveni jer do sada nisu publikovana. Ubijeeni smo da e ovi kljuni dokumenti dati znaajan doprinos u rasvjetljavanju pojedinih nejasnoa o bosanskim bogumilima. Ovo bitno historijsko pitanje u posljednje vrijeme je ponovo aktualizirano. Nadamo se da smo i mi u ovom svom radu prili mu s aspekta s kog mu se do danas nije pristupalo. Mi, zacijelo, vjerujemo da razjeavanju ovog problema mogu pomoi samo historija i nauka.

164

OBJANJENJA 1. Mi smo se u ovom svom radu ograniili na pitanje pravih bogumila u osmanskim dokumentima, u konciznijoj formi. Namjera nam je da obznanimo sva osmanska dokumenta koja se odnose na kristijane i koja govore o njima; 2. Imali smo problema s iitavanjem i pisanjem pojedinih imena kao i imena nemuslimana koja su pisana arapskom grafijom. Zbog toga smo iza nekih imena stavljali znak pitanja. Nadamo se da ove praznine nee znaajnije utjecati na bit same teme; 3. Kada govorimo o nazivu kristijan tada moramo ukazati da se taj izraz pisan arapskom grafijom moe itati i kao karstijan. Mi smo se opredijelili za oblik kristijan i zbog toga to svi istraivai sa podruja Jugoslavije upotrebljavali oblik kristijani; 4. Glede dokumenata koje smo koristili za ovaj tekst, opredijelili smo se da ranije koriene dokumente samo spomenemo, a uz naziv svakog novog dokumenta oznaavali smo njegov arhivski broj i stranicu; 5. U naem radu turske izraze iftlik, mezrea i dr. prevodili smo u priblino adekvatnom smislu, budui da ti pojmovi mogu imati razliita znaenja, to za nau temu ipak nema eminentnu vanost. Meutim, u prilog razliitog tumaenja pojedinih izraza navodimo rije ifluk koje obrazlae profesor Omer Lufti Barkana u Islamskoj enciklopediji (tursko izdanje: pojam iftlik. Barkanov prilog moe se pogledati u prijevodu Hamida Hadibegia (Godinjak istorijskog drutva Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1950., II, str. 287.-298.); 6. Turske termine pisali smo prema standardima modernog turskog jezika, arapske rijei prema standardima transkripcije koje koristi Societe Asiatique, a u pisanju bonjakih izraza prema vaeim standardima bosanskog jezika; 7. Na nau veliku alost, u vrijeme publiciranja ovog rada, pojavilo se i djelo o bosanskim kristijanima Maje Mileti koje nismo bili u mogunosti podvrgnuti kritikoj ocjeni. Pogledati: Maja Mileti, Kristijani di Bosnia alla luce dei loro monumenti di pietra, Roma 1957. S turskog preveo Bai Kemal Redaktura prijevoda Muhamed Mrahorovi 165

Bosnian Christians (Bogomil) according to some unpublished Ottoman sources

In his work, Tajib Oki dealt with Bogomils of Bosnia - in historical sources known as Christians or pure Christians, and Bosnian Church. The research covered a period of one and a half centuries, and is based on valid historical materials - earliest Ottoman sijils found in libraries in Istanbul and Ankara. It is interesting to see how Oki places document after document of historical authenticity into academic debate with hypocritical theories and theses, works and their authors, who are trying to place the phenomenon of Bogomil (Bosnian Christians or ancient Bonjaks) into some other historical contexts, Chrisitianizing them, Croatizing or Serbianizing them, ignoring, marginalizing or denying their historical existence. Naturally, by hypocritical historical materials, historical facts and history as such is meant some writers of Croatian or Serbian history, who affected by increasing national consciousness, culture and identity, are recycling historical facts. They are interpreting valid historical materials in an Inquisition-like manner because for them national interest is all-important, and not historical facts as well said by Alexander Solovjev, respected historian and intellectual and professor at Geneva University. Researching Bogomil cemeteries and other valid historical documents, Solovjev confirms Bogomil-Christian identity of Bosnian Church and that Serbian and Croatian writers have interpreted historically vague theories of Anatolian Pavle. Serbian writers claim Orthodox identity of the Bosnian Church while Croatian writers insist on Catholic identity in that way anathematizing for a long time the only recognized thesis of Croatian historian Franjo Rako on perversion and heresy of Bosnian Church and her dual religious teaching. Rakos view was also held by another Croatian historian iro Truhelka, who only towards the end of his life reversed his view.

166

Mina Kujovi PRILOZI ZA HISTORIJU VAKUFA U BOSNI I HERCEGOVINI (Iz Arhiva BiH)
Arhivski fondovi u Arhivu Bosne i Hercegovine, tematski raznovrsni i sadrajno veoma bogati izuzetno vrijednom arhivskom graom, nezaobilazan su izvor za nauno sagledavanje i osvjetljavanje nae prolosti za period od druge polovice 19. stoljea do 1992. godine. Najvei broj sauvanih fondova, nastali su djelovanjem organa zakonodavne i upravne vlasti u Bosni i Hercegovini, te zbog toga obiluju podacima o drutvenom, politikom, kulturno-prosvjetnom i privrednom ivotu u naoj zemlji. Meu spisima u tim fondovima dosta je i onih koji se odnose na djelatnost kako Zemaljskog vakufskog povjerenstva (ZVP) tako i samostalnih vakufa u skoro svim dijelovima Bosne i Hercegovine. itaocima Anala sigurno su poznati znaaj, djelatnost i historijat vakufskih institucija u Bosni i Hercegovini pa zato u ovoj rubrici prezentiramo samo pregled i kratak sadraj spisa/dokumenata (nekad i integralan tekst) kao prilog za dopunu historije ove znaajne institucije. Najstariji spisi/dokumenti o radu vakufa u Bosni i Hercegovini koji se uvaju u Arhivu BiH nalaze se u arhivskim fondovima nastalim djelovanjem: Zajednikog ministarstva finansija - Odjeljenje za BiH (1878.1918.), Zemaljske vlade za BiH (1878.-1918.) i Vrhovnog erijatskog suda za BiH (1879.-1946.).1 Meu opim spisima Zemaljske vlade za BiH za period od okupacije, 1878. do 1890. godine, sauvani su sljedei dokumenti: ZVS - ifra 46/153/1883. - Prijedlog zakona o vakufskoj upravi; ZVS - ifra 2/188/1886. - alba vee grupe Muslimana iz Sarajeva zbog namjere zatvaranja starog turskog groblja preko puta zgrade ZVS i reorganizacije vakufske komisije; ZVS - ifra 49/2/1889. - Spor oko regulisanja vakufskih kmetskih odnosa (obaveza) u selu Kola kraj Banje Luke; 167

ZVS - ifra 49/8/1889. - Molba za oslobaanje plaanja poreza tekije u Orloviu, kotar Srebrenica; ZVS - ifra 50/16/1889. - Predaja menafi-sanduka poreskim uredima; ZVS - ifra 50/29/1889. - Izgradnja Ajas-painog dvora (hotel Central) u Sarajevu; ZVS - ifra 50/33/1889. - Izgradnja Gazi Husrev-begova vakufa u Koturovoj ulici u Sarajevu; ZVS - ifra 50/36/1889. - Izvjetaj o muslimanskoj djevojakoj koli u Sarajevu; ZVS - ifra 50/37/1889. - Kolaudacija magaze Gazi Husrev-begova vakufa u emalui ulici u Sarajevu; ZVS - ifra 49/26/1890. - Izgradnja i nabavka opreme za Gazi Isabegovu banju u Sarajevu; ZVS - ifra 50/26/1890. - Izgradnja Ajas-painog dvora u Sarajevu. Priloena projektna dokumentacija arhitekte Vancaa. Isti objekat preputa se za utemeljenje mirovinske zaklade za inovnike i posluitelje Zemaljske vakufske komisije. Meu spisima/dokumentima iz ovog pregleda za prvih 20 godina austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini, svakako su najinteresantniji oni koji se odnose na aktivnosti u vezi sa izgradnjom Ajas-painog dvora u Sarajevu, arhivirani pod iframa 50/29 u 1889. i 50/26 u 1890. godini. Ovi predmeti sadre prepisku Zemaljskog vakufskog povjerenstva za Bosnu i Hercegovinu i Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu te dobro ouvanu, od Gradskog poglavarstva Sarajeva, ovjerenu projektnu dokumentaciju arhitekte Josipa Vancaa. Spisi ZVP su na bosanskom veoma itljivi dok su spisi ZVS rukopisni koncepti a originali su moda u arhivskoj grai Vakufske direkcije za BiH. Zemaljsko povjerenstvo za Bosnu i Hercegovinu Broj 1263 50-29 Sx. 1889. Visokoj Zemaljskoj vladi za Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu 168

U posluhu naredbe te visoke zemaljske vlade od 25. jula 1888. broj 43.076 asti se ponizno potpisata zemaljska vakufska komisija izvjestiti da je nova kua, koja se imala na zemljitu Ajas paine damije u Franje Josipa ulici i na oku umurije sokaka podii, bijae lanjske godine zbog nedostatnosti novaca odgoena. Po arhitektu gosp. Vancau sastavljeni nacrt i trokovnik bi zakljuen i od te visoke vlade sa visokom naredbom od 7. maja 1888. broj 26. 888/I sa okruglim iznosom od 39.000 forinti odobren. Teajem vremena, to od vika prihoda ove vakufske komisije, to od utjeranih viaka ostalih vakufa imade se pri ruci i kod bosanskohercegovake narodne dionike banke: uloeni .............................................. 11.349 for. 61 nov. zemaljskoj vakufskoj komisiji kao vlastiti novac pripadajui, i ............ 18.162 for. 55 nov. raznim vakufima u Bosni i Hercegovini, kao raunski suvici, ukupno: .............. _______________ kao raunski suvici, ukupno: ............... 30.512 for. 16 nov. Osim ove svote imati e vakufska komisijana raspolaganju jo preliminarni suviak za tekuu godinu u iznosu od ...... 4.980 for. nov. _________________ Ukupno: 35.492 for. 16 nov. tj. okruglim brojem 35.500 for. tako, da sada za podizanje kue samo 3.500 for. treba. to se tie pokria ovog manjkajueg iznosa od 3.500 for. to je pokorno potpisata vakufska komisija sa gore navedenom bankom u sporazum stupila, da u sluaju nude ista ovoj komisiji uz primjerenu kamatu 15.000 forinti u zajam dade, koja na to po smislu prileeeg prepisa dopisa iste od 28. marta 1889 privoljela. Uzrok, zato mjesto 3.500 forinti 15.000 forinti Zemaljsko vakufsko povjerenstvo od banke trai jest to, da nije izkljueno da neki vakufi osobito Gazi Husrev-begov vakuf za svoje poloene vike natrag zatraile ne bi, te stog razloga potrebno je da vakufska komisija zakonitim zahtjevom odgovoriti moe. 169

Pogledom, da u podizanju nove zgrade ne postoje nikakve novane potekoe, to se ponizno potpisata komisija usuuje Visoko istu zamoliti, da gradnju kue dozvoliti blagoizvoli. Ujedno se podastire dva eksemplara sklopljene pogodbe sa arhitektom gospodinom Vancaom glede nadziranja zidanja kue na visoko uvianje i odobrenje. Sarajevo, dne 30. marta 1889. Mustafa Fadil-pai

U istom omotu i pod istom irom 50-29 arhivirani su: - Odgovor Zemaljske vlade br. 20488 od 3. IV 1889. godine u kojem se odobrava gradnja kue uz napomenu: ...da e Zemaljsko vakufsko povjerenstvo svojim dobrim rukovodstvom i valjanim gospodarenjem stvar tako urediti i da bez ikakvog zajma graevne trokove iz svojih sopstvenih sredstava pokriti moe. - Ugovor - Pogodba sa arhitektom Vancaom o nadziranju gradnje Ajas paina dvora i - Prepis dopisa Bosansko hercegovake narodne dionike banke, u kojem se objanjavaju uvjeti pod kojim je mogue podii kredit. U dopisu od 19. V 1889. godine Zemaljsko vakufsko povjerenstvo za Bosnu i Hercegovinu obavjetava Zemaljsku vladu da je moralo isplatiti 400 forinti porodici pokojnog Ivana Tasovca kao odtetu ... za posvojeni komadi zemljita i oduzeto svjetlo neki pendera Tasoveve kue. Dalje slijede dopisi: - Odobrenje Ugovora ZVP sa poduzetnikom Aloisom Pothom; - Obavjetenje Zemaljske vlade od strane ZVP o odranoj javnoj usmenoj licitaciji za iznajmljivanje (Ajas-paina dvora) na tri godine dane. Ne licitaciji ostali su najbolji nudioci gosp. Gligorije M. Jevtanovi sa ponudom od 6.250 forinti i gosp. Josef Kunerth sa ponudom od 6.201 for. ZVP odluilo je da odabere loiju ponudu jer...gospodin Glia Jevtanovi nee sobom kafanski obrt u vakufskoj kui tjerati, ve da on preuzima vakufsku kuu samo pekulacije radi za uzdizanje vanosti svoje Hotel Evrope; - Obavjetenje da je ...komisija odluila uvesti esmu u novograenu kuu (Ajas-pain dvor) iz velikog vodovoda, koji e istom idue godine gotov biti; 170

- Molba ZVP da kod Zemaljske vlade, sigurnosti radi, na uvanje predaju sve zadunice....poto kod ove komisije straa nedostaje...; - Prijava poduzetnika Aloisa Potha od 13. XI 1889. godine za kolaudaciju dovrenog Ajas painog dvora; i - Molba ZVP za BiH Zemaljskoj vladi da odobri prekoraenje troka od 7046 for. i 22 p. povodom razirenja kue... U jedno se ponizno primjeuje, da se pokorno potpisato vakufsko povjerenstvo nada, da e se cjelokupni troak gradnje zajedno sa ovo 7.046 for. 22 nov. iz vakufskih suviaka podmiriti moi. Predmet arhiviran pod ifrom 50-26 iz 1890. godine sadri 118 listova sljedeih priloga: - Izvjetaj Zemaljske vlade od 19. VIII 1890. godine o gradnji Ajaspaina dvora; - Kolaudaciona dozvola sa rekapitulacijom trokova; - Graevni ugovor sklopljen izmeu Zemaljskog vakufskog povjerenstva za Bosnu i Hercegovinu i gospodina Vjekoslava Potha 13. V 1889. godine. Ugovor ima votani peat ZVO i priloge: Uvjeti za gradnju Ajas-paina dvora u Sarajevu 1. Graditeljske radnje, 2. Klesarske radnje, 3. Tesarske radnje, 4. Limarske radnje, 5. Crieparske radnje, 6. Stolarske radnje, 7. Bravarske radnje, 8. Liilarske radnje, 9. Staklarske radnje, 10. Kiparske radnje, 11. Munjovodne radnje, 12. Terezzo radnje 13. Bojadisarske radnje, 14. Pearske i lonarske radnje i 15. Graffito radnje, i 171

16. Obenite uvjete; - Projekte /prizemlje, 1. i 2. sprat, krov i fasada/ ovjerene 19. IV 1889. godine od strane Poglavarstva grada Sarajeva-Graevinsko odjeljenje; - Popis trokova gradnje /planirani i neplanirani/; - Zakljuak Zemaljske vakufske komisije od 19. III 1890. godine o utemeljenju mirovinske zaklade za inovnike i posluitelje iste, i - Iskaz suvika samostalnih vakufa od 1888. god. koji su unili u 1889. godinu. Iskaz sadri sljedee rubrike: Tekui broj, Ime vakufa, Kotar, Datum kad je suviak poloen i iznos. Donosimo samo pregled vakufa i kotar od ijih je priloga pomognuta izgradnja Ajas-painog dvora u Sarajevu: 1. Paavi Mesuh vakuf 2. Gazi Ferhat-beg 3. Alajemini 4. Nafisa ki H. Mehmeda 5. H. Hurem ef. 6. Topal h. Hasan 7. H. Osman-beg Deneti 8. Jakub-paa i Ahmed-aga Terovi 9. Topal h. Mehmed 10. Dano Zade h. Husejn 11. Kasum atib mahala 12. Deneti Mustaj-beg 13. H. Biaki 14. Gazi Husrev-beg 15. Kari h. Omer 16. Nebrdilo h. Ali 172 Sarajevo

17. oban Hasan 18. Uskudar Ahmed elebi 19. Divan atib i Keo Salih-aga 20. agri 21. Jahja-paa 22. H. Salih Hobava (?) 23. Hatida Hatun 24. Merjem Hanuma 25. H. Idris, h. Salih i Fatima Slini 26. Armagandi Sina 27. ekri Muslihudin 28. Daud elebi 29. Gerdani h. Husejn 30. Hurid-paa 31. erif Osman-paa 32. Fatima Hanum Dini 33. H. Salih-aga Slobova 34. Afifa Hatun 35. Husejn-aga uri 36. Sara h. Hajdar 37. Tahvil h. Mustafa 38. Kasap-zade h. Ibrahim 39. Biaki h. Mehmed 40. H. Mehmed Subai 41. okadi h. Sulejman 42. Afifa Ahmedagi 43. Gazi Bali-beg 44. Umihana Glogjo 45. Mulia-hanuma Babi 46. H. Avdaga omara 47. Abdullah-aga h. Muratovi

Sarajevo

173

48. H. Sejdin 49. Sagraki h. Mahmud 50. Goulska damija 51. Hadim Ali-paa 52. Repovaka damija 53. Sulejman-paa damija 54. Hadim Ali-paa tekija 55. Kulin Bali 56. Piman h. Husejn 57. Arabi Djediv 58. Mujaga h. Rustemagi 59. H. Hasanova esma 60. Gazi Skender-paa 61. ejh Magribi damija 62. Damijski vakuf 63. Vedjihi-paa damija 64. Atik damija 65. Ahmed-aga Krpi 66. Gornja mahala 67. Velika damija vakuf 68. Duboac damija 69. Velidin damija 70. H. Ibrahim-paa u Poitelju 71. Amil Ali damija 72. Jeni Bair damija 73. Tabane 74. Muhamed-aga Kestendi 75. elica H. Omer-aga 76. H. Mehmed Kabovaja 77. H. Ibrahim Odobai 78. Krzlaraga Mustafa 174

Sarajevo Ljubuki Sarajevo Konjic Sarajevo Visoko Sarajevo Bileka Bijeljina Derventa Stolac Dol. Tuzla Visoko Sarajevo Varcar

79. Jake damija 80. Sijekovac damija 81. H. Alia i Abdaga Bukovica 82. Medresa 83. Vinjica damija 84. ejh ef. 85. H. Bali-beg 86. Tahvil-aga damija 87. H. Hasan 88. Hadin Ali-paa 89. Duzdihan Esma 90. Olovo damija 91. Gradska damija 92. arijska damija 93. H. Husejn damija 94. Bijela damija 95. Husejn-aga Mehmedagi 96. Musala damija 97. Stara medresa 98. Careva damija 99. engi h. Gazi-beg 100. Mehmed-paa Sokolovi 101. Musa-paa (Nova Kasaba) 102. Kuuk atib Muslihudin 103. Kulauziji damije 104. H. Pervis damija 105. Oraje damija 106. eli gornji 107. Odak damija 108. Kamenska damija 109. Hava Hanum Filipovi

Derventa Fojnica Kladanj Kladanj Prijedor D. Tuzla Dobrunj Viegrad Vlasenica Sarajevo Banja Luka Brko Dervent Kladanj Livno 175

110. Bali-aga 111. Sultan Ahmed damija 112. arijska damija 113. Zaglavica damija 114. Gradska damija 115. Orae Pagjani 116. Klika damija 117. Tabak h. Ali 118. Vaizovi h. Adem 119. Potok damija 120. Gazi Turali-beg dam. 121. Fatima-hanum Hamam 122. Sejmenska (Segban) damija 123. Mehmed i Mustaj-beg 124. Gazi Sinan-beg 125. Koba damija 126. Dol. Kamengrad 127. Sultan Ahmed (arijska) dam. 128. Dafer-beg 129. Skender-pai Mustaj-beg 130. Kosterovi h. Halil-beg 131. Sukija damija 132. Ujedinjeni vakuf svih damija 133. Husejn-beg 134. Mokro-zade 135. eli dolnji 136. Vakuf damije u Oraju 137. Careva damija u B. amac 138. Tekija damija 139. Junus au damija 140. Hafiz Havade 176

Kulen-Vakuf Petrovac Rogatica D. Tuzla Visoko Zenica ajnie Prnjavor Sanski Most Zenica ajnie Sarajevo Bugojno Bosanska Gradika Jajce Rogatica Sarajevo Brko Gradaac Bosanska Gradika Konjica Mostar

141. Hadi Bali 142. H. Ahmed Laki 143. Zahida-hanum 144. Bajazid Havade 145. Vujakovi Nesuh-aga 146. Mustafa-paa 147. H. Mehmed-paa medresa 148. Ali ohadar 149. Hamza-beg 150. Sultan Fatima 151. H. Osman 152. Karadoz H. Mehmed-beg 153. Nezir-aga 154. Koski Mehmed-paa 155. Lafi h. Ali-beg 156. Baba Beir 157. Husejn Silihdar-paa 158. Devahira-hanum 159. Sulejman-paa damija 160. H. Musli 161. Zoli damija 162. H. Murteza-aga 163. Gazi-aga 164. H. Ali-beg Hasanpai 165. Eli Ibrahim-paa 166. Devi-beg Hasanpai i Husejn-beg Kulenovi 167. Divi damija 168. Skela damija 169. Begsu damija 170. Zamlar damija

Mostar Foa Mostar Stolac Travnik Travnik Zvornik 177

171. H. Nur-beg damija 172. H. Firdus damija 173. Azizija damija 174. Nova medresa 175. Olovija damija 176. Damija i mekteb gor. 177. Klju-dizdar Hasan-aga 178. Gornje Kotorsko 179. Dafer-beg 180. H. Sefer 181. Abdul Mumun-beg 182. Novi mejdan damija 183. Idaet damija 184. Salihovi h. Alija 185. Teskeredi Dervi-paa 186. Buzadi h. Hasan 187. Tutibula damija 188. Kadi Beli 189. Sinan-beg 190. Bali-zade 191. Abdul Halim-aga 192. Hadim Ali-paa 193. Gazi Skender-paa Sarajevo, dne 30. Augusta 1890.

Zvornik Banja Luka Bosanska Kostajnica Graanica Orahovci Travnik Dervent Foa Graanica Stolac Travnik Sarajevo Sarajevo Kladanj Sarajevo Vakufsko raunovodstvo

178

Contributions for history of waqf in Bosnia and Herzegovina (Archive of Bosnia and Herzegovina)
Research work undertaken by Mina Kujovi dealt with archive collections of Archive of Bosnia and Herzegovina, which contains materials of great significance for understanding of history of Bosnia and Herzegovina from second half of 19th century until present. A significant number of these documents is related to activities of Provincial Waqf Committee and independent waqfs throughout Bosnia and Herzegovina. Earliest documents concerning work of waqfs are those of Joint Ministry of Finance, Bosnia and Herzegovina branch (18781918), Provincial government of Bosnia and Herzegovina (1878-1918), and Shara High Court in Bosnia and Herzegovina (1879-1946). Information about building, partial renovation, reconstruction of these institutions of cultural, educational, agricultural and political importance of that period, is much more than just mere administrative records, mathematical numbers, financial spending etc. Behind these apparently dull data lay fundamental mosaics of our history not yet fully discovered. It is from this perspective that we should consider the importance of this short text by Mina Kujovi.

179

180

Ahmet Alibai IBN ASAKIROVA POVIJEST GRADA DAMASKA: Slavno dostignue muslimanske historiografije
Muslimanski naunici su dosegli visove u mnogim naunim oblastima, ali u jednoj su bili bez premca - u pisanju biografskih rjenika.1 Predmet ovoga rada je upravo jedan takav biografski rjenik, Ibn Asakirova Povijest grada Damaska ili Tr medneti Dimaq (u daljnjem tekstu Tarih). Imajui u vidu obimnost djela i injenicu da je njegov vei dio jo u rukopisu, fer je kazati da je ovo samo skroman pokuaj da se rezimira dosad poznato o ovom velikom djelu. Nakon kratke skice ivota i djela Ibn Asakira govorit emo o sadraju, metodologiji, izvorima i utjecaju Tariha na muslimansku historiografiju posebno, te na muslimansku literaturu uope. Osjetili smo potrebnim predstaviti i Ibn Menzurov saetak (Mutear) Povijesti grada Damaska. italac e nai i kratku biljeku o jo jednom nedovrenom pokuaju saimanja Tariha koga su nainili Abdulkadir Bedran i Ahmed Ubejd. ivot Ibn Asakira Njegovo puno ime je Ali ibn el-Hasen ibn Hibetullah, Ebu -l-Qasim Siqatuddin ibn Asakir ed-Dimaqi (499.-571.h./1105.-1176.). Prvi ga je Ibn Asakirom nazvao imam Ibn al-awz.2 Razlog takvog imenovanja nije poznat s obzirom da niko iz njegove porodice nije poznat kao Asakir. On je bio lan ugledne familije Benu Asakir koja je drala vane pozicije u drutvenom, politikom i kulturnom ivotu Damaska tokom gotovo dva stoljea (470.-660.h./1077.-1261.). Bila je to odana sunnijska familija koja je aktivno uestvovala u progonu iija i drugih nesunnijskih sekti toga doba. Ova nam injenica pomae da shvatimo dvije pojave: Ibn

1 Jedan od moguih razloga je i taj to su bili razoarani u politiki estabiliment pa su se okrenuli uzoritim ivotima uenih ljudi Ummeta. Popularna izdanja Who Is Who? najblia su aproksimacija srednjovjekovnih islamskih biografskih rjenika na Zapadu danas. 2 Ibn Asakir, Tru madineti Dimaq (TMD), Es-Siretu -n-nebevijje, dio 1, str. III.

181

Asakirov interes za Tradiciju Boijeg Poslanika (Sunnet) i njegovo prijateljevanje sa najvanijim sunnijskim liderima toga doba, Nuruddinom ez-Zenkijem (u. 569.h./1173.), koji ga je ohrabrivao da napie Tarih i podigao mu Dar al-Hadith da bi u njemu mogao predavati, te Salahuddinom el-Ejjubijem koji ga je, kau, neobino cijenio i prisustvovao njegovoj denazi.3 Ibn Asakir je bio poboan musliman, historiar, veliki putnik, afijski pravnik, pjesnik, aktivista, earijski teolog, profesor Daru-l-hadisa (kole hadisa) i, iznad svega, muhaddis.4 Prema Ibn Halikkanu, on je bio glavni muhaddis ama u svoje vrijeme.5

Ibn Asakirovo obrazovanje

Svoje prvo obrazovanje stekao je u kui i u Velikoj damiji u Damasku. Nakon smrti svoga oca puno je putovao. Na svom prvom putovanju (520.-525.h.) posjetio je Mekku, Medinu, Kufu i Bagdad. U Bagdadu je studirao pred el-Gazalijevim uenicima u Nizamijji. U Damask se vratio 525. g. gdje je proveo naredne etiri godine i vjerovatno poeo sastavljati svoju Povijest grada Damaska. U ovom periodu (527.h.) dobio je svoje prvo dijete Qasima, koji je vaan zbog njegovog rada na Tarihu. On je napisao i biografiju svoga oca koju su koristili Jaqut i az-Zahab a koja do danas nije sauvana.6 Godine 529.h. Ibn Asakir je bio ponovo na nogama, ovaj put u pravcu Horasana. On je izabrao Horasan jer je Egipat, na drugoj strani, u to vrijeme bio pod iskom dinastijom Fatimija i ve izgubio presti sunnijskog znanstvenog centra. To je bio razlog to ga Ibn Asakir nikada nije ni posjetio.7 Tokom ovog drugog putovanja posjetio je sljedee centre uenosti: Horasan, Isfahan, Transoksaniju, Merv (gdje je sreo Ebu Sada Abdulkerima as-Samaniya), Tabriz, Bejhek, Niapur, Herat, Mosul i ponovo Bagdad. U Damask se vratio 535.h./ 1141. g. gdje je poeo predavati, to je inio narednih etrdeset godina.8 Informacije o Ibn Asakirovim putovanjima su vrlo vane za izuavanje izvora Tariha. Prema as-Subkyu, on je imao preko 1300 mukih uitelja
3 Ibn Khalikkans Biografical Dictionary, prevod B. Macguckin de Slane (New York Johnson Reprint Corporation, 1961, 1. izd. 1843), 2: 254. 4 Tauddin as-Subky, abaqu a-fiiyya al-kubr (Cairo: Al-Matbaa al-Husajyniyya al-Misriyya, 1323), 4: 274. 5 Ibn Halikkan, 2: 252. 6 N. Elisseeff, Ibn Asakir u Encyclopedia of Islam (Leiden: E.J. Brill, 1986), 3: 714. 7 TMD, 1: VII. 8 As-Subk, 4: 273; TMD, 80: 10-15.

182

(ejhova) i oko 80 enskih uitelja.9 Kao to naslov jednog njegovog djela sugerira, on je nauku stjecao u oko etrdeset gradova. Znamo i to da je paljivo pravio zabiljeke dok je prisustvovao predavanjima (medalis) tih uitelja. Od velike koristi u prepoznavanju njegovih uitelja su indeksi njegovih uitelja koje su napravili prireivai objavljenih dijelova Tariha.10 O tome emo jo neto kazati kasnije. Zasad kaimo da je i sam imao veliki broj studenata. Umro je 2. redeba 571.h, odnosno 25. januara 1176. g., to jeste, godinu dana nakon to je Salahuddin uao u Damask.

Ibn Asakirova djela

Prema jednom od glavnih urednika Tariha, profesorici Sakni aihb, Ibn Asakir je iza sebe ostavio 143 djela.11 Sva ona su na ovaj ili onaj nain vezana za Sunnet ili su napisana po metodologiji sunnetskih studija. To e postati jasnije kada budemo govorili o Ibn Asakirovoj metodologiji u Tarihu. A sada, evo naslova nekih njegovih djela:12

Al-Iraf al marifa al-atrf (3 toma u rukopisu), Al-Arbana fi-l-itihdi f iqma al-ihd, Muam a-ahba, Tr al-Mizze, Muam an-niswn, Falu Asqaln, Trhu medineti Dimaq, Manqib al-aariyya, Tabyn kezibi al-muftar f-m nusiba il Eb al-Hasan al-Aar (Apologetsko djelo koga je za tampu priredio ejh Al-Kawsar, Damask, 1928), Kef al-mugatta f fal al-Muvetta (objavljeno), Tabyn al-imtinn fi al-amr bi al-ititn (rukopis), Arbana adan min arbana ajan min arbana madina, Tahb al-multamas min awli Malik ibn Anas, Muam asma al-qur wa al-amr, Muam a-uy wa an-nubal.
9 As-Subk, Ibid. 10 Vidi, naprimjer, TMD, 37: 411; 52: 328 i 43: 379. 11 Neki kau da se radi o samo ezdeset djela. Meutim, sam Jaqut nabraja naslove vie od 60 djela. TMD, 1: X. 12 Za cjelovitu listu vidi TMD, 80: 18, 25-27.

183

Pisanje Povijesti grada Damaska Iako ne znamo sve detalje nastanka Povijesti grada Damaska, sigurno je da je ovo djelo okupiralo dobar dio Ibn Asakirovog ivota. Na bazi dostupnih podataka pokuat emo rekonstruirati faze kroz koje je proao Tr u svome nastajanju.13 Posigurno znamo da je Ibn Asakir rad na Tru poeo izmeu svoja dva velika putovanja, tj. izmeu 525. i 529. g. po Hidri. Uvod je, meutim, napisao u zadnjim godinama ivota kada je njegov vid izgleda bio vrlo oslabio.14 To znai da je sastavljanje ovoga djela okupiralo cijeli Ibn Asakirov ivot s posebnim intenzitetom u mladosti i pred smrt. Uz pomo sina Qasima (527.-600.h./1132.-1203.) on ga je najvjerovatnije kompletirao prije 562. g., moda 559. Konanu verziju Tariha izradio je njegov sin oko 565. godine.15 U pripremi ove verzije Qasim je igrao znaajnu uredniku ulogu. On je u tom procesu u glavni tekst inkorporirao mnoge biljeke koje je Ibn Asakir ostavio na marginama ili na odvojenim papirima pridodatim ranijoj verziji. Ponekad je intervenirao i u pisanju imena obino preferirajui punije ime umjesto nadimka po prvoroenom djetetu (kunya). Ponekad je brisao ponovljene informacije, dodavao odreene senede (lance prenosilaca) svoga oca te dodavao itave biografije.16 Zbog velikog vremenskog perioda u kome je Tarih sastavljan, nastalo je nekoliko njegovih verzija i podjela. Prva verzija ije je autorstvo problematino17 bila je podijeljena u pedeset sedam svezaka (muallad) od kojih se svaki sastojao od po deset fascikli (uz ili kurrasa). Svaki duz u ovoj podjeli obuhvaa oko ezdeset tampanih stranica. Ova podjela poznata je i kao taziat al-al. Konana verzija, ije je autorstvo
13 Nai bi uvidi u ovom radu bili mnogo kompletniji da smo bili u prilici konsultirati 1. i 2. tom TMD u izdanju Mamau al-lugti al-arabiyya iz Damaska iz 1951. i 1954. g., te al-Kalimtu we al-bu wa al-qaidu al-mulqh f itifli bi-muarri Dimaq al-kabr, Ibn Asakir f ikr murr tisi miati sana al wildat-hi (Damascus: al-Malis al-Ala li-riyati al-funn wa al-adab wa al-ulm alitimiyya, 1979), te Ibn Askir f ikr murr tisi mia sana al wildatih. 14 TMD, 80: 16, 23. 15 TMD, 80: 23. 16 TMD, 80: 37: IV-X. 17 Ta Kubrizade (Ahmed b. Mustafa Ta Kubrizade), Mift as-sada wa mibh as-siyda, Bairut: Dar al-kutub al-ilmiyya, 1985), Elisseeff i Chamberline (Michael Chamberline, Knowledge and Social Practice in Medieval Damascus, 1190-1350, Cambridge: Cambridge University Press, 1994) je pripisuju Ibn Asakiru, dok Sakina a-ihabi smatra da je ona djelo sina mu Qasima.

184

takoer diskutabilno,18 je podijeljena u osamdeset svezaka sa osam stotina fascikli (od kojih svaka ima oko etrdeset tampanih stranica). Ova druga verzija je poznata kao tazia al-fari. 19 ini se da su ove podjele jednostavno slijedile sveske papira na kojima je Tarih pisan i da nemaju neku znaajniju metodoloku vanost. Naime, neke biografije su podijeljene izmeu tomova to ide u prilog reenom. Akademija arapskog jezika iz Damaska pokuala je slijediti posljednju podjelu u svome izdanju Tariha, ali je vremenom odustala od te ideje i samo je donekle potuje.20 Kao to je ve naznaeno, zahtjevni posao iznoenja Tra na svjetlo dana na sebe je preuzela Akademija arapskog jezika iz Damaska. Prvi tom se iz tampe pojavio 1951. g. i do 1997. g. je, prema naim saznanjima, objavljeno ukupno dvadeset velikih tomova (po 353-527 stranica bez uvoda i indeksa koji su obino zauzimali jo toliko prostora pa neki tomovi imaju i po hiljadu stranica). Neki od objavljenih tomova sadre samo polovinu sveska iz rukopisa, to znai da je dosada ukupno objavljeno tek oko etvrtine Tariha. Evo spiska dosada objavljenih tomova do kojih smo uspjeli doi.21 Tom 1 Sadraj Znaaj Damaska i njegove karakteristike Topografija Damaska Biografija Poslanika (I dio) Biografija Poslanika (II dio) Prireiva Dr. Salahuddin Mundid Dr. Salahuddin Mundid Prof. Nashat Gazavi Prof. Nashat Gazavi Izdava i god. izd. Akademija ar. jezika, Damask (AAD), 1951 AAD, 1954 AAD, 1984 AAD, 1992

2 -

18 Zbog nedostatka detaljnih informacija i o ovoj su se verziji pojavila razliita miljenja. Chamberlain smatra da je Ibn Asakir svojom rukom napisao dvije valjane kopije Tariha, a slino tvrdi i Ta Kubrizade, to je u suprotnosti sa miljenjem urednika u Arapskoj akademiji u Damasku. Profesor Elisseeff, autor lanka o Ibn Asakiru u 2. izdanju Encyclopedia of Islam, spominje i 3. verziju od sedamdeset tomova sa po deset fascikli sa po dvadeset folija. Vidi: Chamberline, 144; Ta Kubrizade, 3: 714. 19 TMD, 37: III-IV. 20 N. Elisseeff, Ibn Asakir, 3: 714; Ibn Menr, Mutaar Tr madnati Dimaq (Damask: Dr al-fikr, 1984), 1: 10. 21 Prema websiteu Muessesetu -r-risale, ova izdavaka kua je dosada objavila etiri toma Tariha. Mi imamo podatke za dva. Prema Katalogu Kongresne biblioteke u Washingtonu, Akademija arapskog jezika je objavila i tomove 44, 45 i 47. Mi do njih nismo uspjeli doi.

185

10 31 32 33 34 37

Biografije: Ahmad b. Utba Ahmad b. Muhammad b. Muammil Biog.: Busr b. Abi Uratah Thabit b. Aqram Biog.: Asim - Aiz Biog.: Ubade b. Evfa Abdullah b. Suwab Biog.: Abdullah b. abir Abdullah b. Zayd Biog.: Abdullah b. Salim Abdullah b. Abi Aia Biog.: Abdullah b. Imran Abdullah b. Qays b. Salim

Abdulgani ed-Daqr i at-Tarabii Prof. Muhammed A. Dahman Dr. ukri Faysal Dr. Faysal - Nahhas Murad Dr. Fejsal - A-ihabi At-Tarabii Prof. Muta At-Tarabii Fotokopija rukopisa iz Zahiriyya biblioteke u Damasku Prof. Sakina a-ihabi Prof. Sekina e-ihabi

AAD, 1984

AAD, 1963 AAD, 1977 AAD, 1982 AAD, 1981 AAD, 1984 AAD, 1978 Bayrut: Muassasa ar-risale, 94 AAD, 1987

Isto Biog.: Abdullah b. Qays b. Mahrama - Abdullah b. Masada Biog.: Abdullah b. Masud 39 Abdulhamid b. Bekkar Abdulhamid b. Habib 40 Abdurrahman b. Abdullah Biog.: Abdurrahman b. 41 Abdullah b. al-Hasan Abdurrahman b. Musavver Biog.: Abdurrahman b. 42 Masad - Abdulaziz b. Umar b. Abdulaziz Biog.: Abdulaziz b. Umayr 43 Abdulwahib b. Zayd al-Basri Biog.: Usman b. Affan 52-53 Biog.: Umar b. al-Hab 37 38

Prof. Sakina a-ihabi AAD, 1986 Prof. Sakina a-ihabi AAD, 1986 Prof. Sakina a-ihabi AAD, 1991

Prof. Sakina a-ihabi AAD, 1992

Prof. Sakina a-ihabi AAD, 1993 Prof. Sakina a-ihabi Fotokopija rukopisa iz Zahirijja biblioteke u Damasku Prof. Sakina a-ihabi AAD, 1984 Dar al-Bair, 1989

52-53 Isto 80 186 Biografije ena

Bayrut: Muassasa ar-risale, 94 Prof. Sakina a-ihabi AAD, 1981(?)

Iz ove tabele se vidi da projekat izdavanja Tra pati od diskontinuiteta i nesukcesivnosti. Ustvari, Akademija je podijelila Tr na tim istraivaa od kojih su mnogi kasnije odustali. Iz posljednjih nekoliko objavljenih tomova vidimo da je prireivanje na sebe preuzela prof. Sakna a-ihbi, dok je objavljivanje preuzela ugledna izdavaka kua Muessesetu -r-risala iz Bejruta sa ime je poboljan i kvalitet izdanja, koji je ranije bio na nedopustivo niskom nivou. Mnogi ranije objavljeni tomovi su imali mehki povez i esto nikakav uvez. alosno je zakljuiti da e dananje muslimanske institucije, ako nastave ovim tempom, trebati jo nekih sto i trideset godina da zavre prireivanje i objavljivanje djela koje je napisao jedan ovjek u 12. stoljeu kada nije bilo ni elektrine energije ni kompjutera! Sam ovaj podatak nam dovoljno govori o trenutnom stanju muslimanske inteligencije i literature uope. Nalazimo za shodno kazati i nekoliko rijei o prireivakoj politici Akademije u Damasku koja je bila iroko definirana na samom poetku projekta. Cilj projekta je bio da se javnosti predstavi ispravan tekst Tariha. Da bi se u tome uspjelo, Akademija je smatrala nunim uiniti sljedee: - izabrati ispravnu verziju teksta kada postoji vie rukopisa, - na minimum svesti broj komentara i fusnota, - vokalizirati lina imena, - pojasniti teke rijei, - ne navoditi izvore hadisa, - numerisati redove teksta prema rukopisu te - sainiti potrebne indekse.22 Veina prireivaa je u manjoj ili veoj mjeri slijedila zacrtanu politiku iako su razlike od jednog do drugog toma primijetne, posebno u broju indeksa. Najbolje je indekse pripremio dr. Faysal za 31. tom. Meutim, ubrzo se ispostavilo da su takvi indeksi nepraktini poto su zauzimali gotovo polovicu toma. Najuobiajeniji indeksi su oni biografija, linih imena, Ibn Asakirovih uitelja, kuranskih ajeta, hadisa, stihova, mjesta i dogaaja te knjiga spomenutih u tekstu. Podnaslovi su najee tampani na marginama knjige. Gotovo svaki tom ima uvod prireivaa. Najinformativniji su uvodi za 1., 31. i 80. tom.

22 TMD, 31: 20-21.

187

Rukopisi Tra Nije nita neobino da se znanstvenici susretnu sa brojnim problemima u prireivanju vietomnog djela kakvo je Tr. Najvei problem u ovom sluaju je taj to znanstvenici jo nisu uspjeli sastaviti jednu kompletnu verziju Tariha od svih dijelova rukopisa razasutih po svijetu. Autograf je izgleda zagubljen, mada postoje jake indicije da je jedan njegov tom sauvan u Lenjingradskom muzeju (37. tom s biografijom halife Omera). Dijelovi Tariha se nalaze i u Britanskom muzeju ali je veina smjetena u Zahirijja biblioteci u zbirci broj 3383. Rukopis ima osamnaest tomova i potjee iz 12. hidretskog stoljea.23 Imam el-Berzelijeva kopija iz 7. hidretskog stoljea se uva u Azharovoj biblioteci (br. 714/1670). Dijelovi prepisani iz originala se nalaze i u Maroku te u Bibilioteci Ahmeda III u Turskoj (br. 2887). Ova posljednja kopija je najkompletnija a potjee iz 10. stoljea po Hidri i postoji mogunost da je prepisana iz originala. Akademija u Damasku je pribavila mikrofilmove veine ovih rukopisa.24 Prema prireivaima, zajednika karakteristika svih ovih rukopisa su mnogobrojne greke, izgubljene stranice i paragrafi, isputeni redovi i slino, to rekonstruiranje originalnog teksta ponekad ini nemoguim ak i uz pomo Ibn Menzurovog Muhtesara. Sadraj Tariha i Ibn Asakirova metodologija

Trh madnat Dimaq wa ikr faliha wa tasmiyat man allah min alamsil aw itza bi navha min waridh wa ehlih je biografski rjenik veoma nalik na Tarihu Bagdad od Al-Hatiba al-Bagdadija. Prema izvjetajima, Ibn Asakir je vrlo rano u Damasku upoznao el-Bagdadijevo djelo i navodno je bio impresioniran njime.25 Tarih poinje detaljnom historijskom topografijom Damaska. Prema Elisseeffu, taj dio Tariha duguje mnogo Ahmadu ibn al-Muallau (u. 286.h./899.) i Ibn Humaydu ibn Abi l-Aaizu, a kasnije su ga koristili Ibn adda u svome Al-Alaq alhatire i Ibn akir al-Kutubi u svome Uyn at-tawri.26 Glavni dio Tariha ine biografije nalik onima iz tabeqat literature. Nakon biografije
23 Ova kopija je poznata i kao Sulejman-paina kopija i sada se nalazi u Asadovoj biblioteci. 24 TMD, 80: 18. Vidi C. Brockelman, GAL, 1: 403, Supplementband, I:566-67. 25 Ibn Halikkan, 2: 253; TMD, 80: 9, 19-20. 26 Elisseeff, 3: 714.

188

Poslanika, alejhi-s-selam, autor alfabetskim redom nabraja sve vanije osobe koje su krae ili due boravile u Damasku. Tarih se uvjetno moe podijeliti na dva dijela: uvod o znaaju, topografiji i historiji Damaska i opoj napomeni o historiji kao nauci i glavni dio koji poinje biografijom Poslanika, a.s. Zadivljujue je bogatstvo informacija koje Ibn Asakir unosi u svoj Tarih. Pored obilja, ponekad i irelevantnih informacija, on usput raspravlja o pravnim pitanjima, kazuje smijene dogodovtine, pria anegdote, biljei stihove poezije, itd. To je razlog to neki tvrde da je on ustvari napisao kulturnu historiju ama od najranijih vremena do svojih dana. Ipak, Ibn Asakir vrlo rijetko biljei svoje lino miljenje o ljudima i dogaajima. Generalno, on preferira izvjetavanje nad komentiranjem. Sam naslov djela navodi na krivu pomisao da su u Tarihu obraene samo osobe koje su posjetile Damask ili ivjele u njemu i njegovoj blioj okolici. Ustvari, Tarih donosi i biografije osoba koje su ivjele ili posjetile am ukljuujui Halep, Balebek i druge njegove gradove.27 Ibn Asakir nije bio dosljedan u alfabetskom poretku biografija posebno kada doe do imena oeva. On obino prvo navodi mukarce koji su bili poznati po cijelom imenu, potom one poznate po nadimku (kunja) i na kraju medahil (tj. osobe poznate samo po nekom atributu). Posljednji tom i po rezerviran za ene, gdje je slijedio isti metod.28 Ibn Asakir nije bio prvi koji je odvojio biografije ena od onih mukaraca. Isto su ranije uinili Ibn Sad, Halifa ibn Hayyat, Ibn Ab Hatim, AlHatib al-Bagdadi, Ibn Abdulbarr i mnogi drugi muslimanski historiari. S druge strane imamo A-ahabiya (Siyar alm an-nubal) i Ibn Menzura (Mutaar Tra) koji su i mukarce i ene imali na jedinstvenoj listi. Kada su kriteriji za uvrenje osoba u Tarih u pitanju, ini se da je jedini kriterij bio da je osoba bila iole poznata i da je prola ili ivjela u Damasku ili ak amu. To znai da se u Tarihu mogu nai biografije svih vrsta ljudi; od poslanika, politiara, znanstvenika i pjesnika do homoseksualaca i robinja.29 Po ovome se Ibn Asakir razlikuje od elHatiba al-Bagdadiya koji je pisao samo o uglednim osobama. To je i razlog to u Povijesti Bagdada nalazimo svega trideset dvije biografije
27 TMD, 80: 19. 28 TMD, 80: VI, 34. 29 Muhtesar, 1: 7.

189

ena dok ih u Povijesti grada Damaska ima 196. Ova razlika u kriterijama za izbor uoljiva je i iz podnaslova autora za dio o enama. U alBagdadijevom djelu podnaslov glasi ikr an-nis min ahl Bagdad almarfa bi al-fal wa riwayat al-ilm (Spomen ena Bagdada koje su poznate po asti i prenoenju znanja), dok kod Ibn Asakira on glasi: Wa h ikru man waqaa il ikrihinna min an-nisi min al-arir wa al-im (Sada slijedi spomen ena o kojima se pria; slobodnih ena i robinja). Jo jedna od karakteristika Ibn Asakira je ta to ne spominje uene ljude svoga doba osim nekoliko linih prijatelja kao to su Ibnu-s-Semani i Abdulmugis ibn Zubejr el-Bagdadi. Same biografije su vrlo razliite duine. Neke su stale u nekoliko redova dok biografija Poslanika, alejhi-s-selam, zauzima dva objavljena toma, a biografije hulefa-i raidina po jedan tom. (Dosada su objavljene samo biografije Omera i Osmana, r.a.). Biografije politikih linosti su obino krae od onih uenih ljudi. To moe odraavati Ibn Asakirov prezrivi stav prema politici. Ibn Asakirovo pisanje ima prepoznatljivu i jasnu sufijsku i pobonu aromu. Oito, politiki sukobi - posebno oni meu muslimanima koji su tada bijesnili - ne uklapaju se sasvim u takav okvir. Mogue je, meutim, da je razlog tome i taj to politiari rijetko prenose hadise koji ine glavninu Tariha. Interesantno je da kada govori o muslimanskim politikim liderima (Omer, Osman, Emevije) Ibn Asakir obino ne posveuje panju bitkama koje su vodili.30 Podaci o tim bitkama mogu se nai u biografijama ljudi koji o njima izvjetavaju. S obzirom da su bili dinastija koja je iz Damaska vladala muslimanima vie od jednog stoljea, Emevije su vrlo prisutne u Tarihu. Tako je 43. tom gotovo u cijelosti posveen njima. Da bismo u cijelosti razumjeli metodologiju Tariha, valja imati na umu da je Ibn Asakir bio prije svega tradicionist, muhaddis.31 Ta je injenica ostavila snanoga traga na svakoj stranici Tariha u vidu mnotva ponavljanja, striktnog citiranja seneda prije nego same predaje (metna), preciznosti u korienju hadiske terminologije (addeen, aberen, enbeen), dosljednom navoenju izvora kako usmenih tako i pisanih, itd. To je istovremeno i jedna od prednosti originalnog Tariha nad
30 TMD, 52-53: III-IV. 31 Abdu l-Qdir Badrn, Tahbu Tri madna Dimaq (Bejrut: Dr iyi at-tur al-arab, 1987), 1: 6; Ta Kubrizade, Mift..., 1: 244; TMD, 80: 40.

190

njegovim saecima koji uglavnom izostavljaju lance prenosilaca pojedinih izvjetaja. Ibn Asakir se, meutim, ne izjanjava po pitanju pouzdanosti seneda koje koristi. On to ostavlja itaocu. Ve smo kazali da su i prireivai tampanog Tariha unaprijed odustali od tog ogromnog posla. On nam ipak unekoliko pomae time to kod navoenja predaja obino poinje sa onim vjerodostojnijim da se na kraju storije o nekome ne bi ustruavao navesti i izmiljene predaje. U rijetkim sluajevima gdje uz sened postoji ocjena, vidimo da ona nije Ibn Asakirova ve njegovih uitelja.32 Svakako je interesantno da veina muhaddisa, uprkos linog potovanja koje izraavaju prema Ibn Asakiru kao muhaddisu, predaje iz Tariha u principu smatraju slabima ako ih nije mogue nai u drugim izvorima. To je veoma jasno kazano u As-Sujutijevom am al-aeami (ili al-mi al-kabr). Razlog koga navode je da je bio blag (mutesahil) u selekciji svojih izvora, to je ustvari bila praksa svih muhaddisa pri sastavljanju slinih djela. Vrijeme je da neto kaemo i o unutranjoj strukturi biografija Tariha. U principu, jedna biografija sadri sljedee elemente: puno ime (ako je poznato), neke od hadisa koje dotina osoba prenosi, vijesti o njegovom izgledu i ponaanju, poneto o drutvenim i politikim odnosima i aktivnostima osobe i datum preseljenja na ahiret. Vrlo esto u prvoj predaji nakon imena Ibn Asakir iznosi razlog za ukljuenje te osobe u Tarih. Nerijetko su biografije duge zbog citiranja razliitih seneda koji ne donose mnogo novih informacija.33 Kada je rije o poznatim linostima kao to je halifa Omer, r.a., autora vie zanimaju njegove politike i Poslanikova hvala na njegov raun nego dogaaji iz njegovog ivota.34 U biografijama ashaba Ibn Asakir obino prvo spominje relevantne kuranske ajete ako ih ima, zatim hadise i izjave drugih ashaba o toj linosti. Jezik Ibn Asakir je klasini arapski pa savremeni italac esto treba pomo rjenika u emu mu znaajno pomau prireivai Tariha koji obino u fusnoti pojanjavaju manje poznate rijei. U Tarihu su este i kratice i termini hadiskih znanosti kao to su na (od addasan) ili ana (od abaran). Da bi shvatio punu vrijednost Ibn Asakirova djela,
32 TMD, 52-53: III, 80: 28-29. 33 Vidi, naprimjer, biografiju Sakina bint al-Husayn. 34 TMD, 80: 28, 52-53: II-III.

191

italac treba poznavati specifina znaenja ovih i drugih strunih termina hadiskih znanosti. Sve u svemu, Tarih je interesantan kao svjedok muslimanske historije kroz nekoliko stoljea. itajui ga, italac ima divan osjeaj nadilaenja vremena i prostora. Djelo je puno okantnih pria o okrutnosti starih vremena kao i o slavnim danima toga doba. Na stotine interesantnih pria se nalazi meu hiljadama seneda. Djelo je, meutim ponekad od male koristi za utvrivanje historijskih injenica. Ono sadri kontradiktorne informacije. Tako na jednoj istoj strani itamo da je Fatima, r.a., umrla dva, est i osam mjeseci nakon Poslanika.35 Izvori Povijest grada Damaska sadri ogromnu koliinu informacija koje je Ibn Asakir godinama sakupljao i selektirao iz razliitih izvora diljem muslimanskog istoka. Tokom putovanju u Mekku, Bagdad i Horasan mnogo je pamtio i biljeio. Pouzdano znamo da mnogo onoga to je uo nije uvrstio u Tarih. Profesorica Sakina a-ihab je ustanovila da je Ibn Asakir za sastavljanje 196 enskih biografija koristio vie od dvije stotine izvora.36 To je samo ilustracija njegovog enciklopedijskog znanja. Interesantno je, takoer, da mnoga poznata djela izgleda ne figuriraju kao njegovi izvori. Takav je sluaj sa ahizovim al-Bayn wa at-tabyn, Ibn Qutaybinim Uyn al-abr, al-Muberridovim al-Kmil, al-Iqd al-fard od Ibn Abdurabbiha i drugim djelima.37 Meutim, uprkos velikom broju Ibn Asakirovih izvora, on rijetko spominje naslove knjiga. U posljednjem tomu i pol posveenom enama, u kome koristi oko dvije stotine izvora, autor eksplicitno spominje samo est njih.38 Umjesto toga on navodi sened putem kojeg je doao do informacije. Ovo je u potpunom skladu sa metodologijom muhaddisa prema kojoj je direktno uvenje (sam) najpouzdaniji nain prenoenja
35 Mutaar, 4: 270. 36 TMD, 80: 37. 37 TMD, 80: 37. 38 Za listu izvora koje spominje po naslovu vidi: TMD, 1: 433-34, 37: 474 i indekse knjiga koje autor spominje u drugim objavljenim tomovima. Vidi i as-Safadi, Umar Dimaq f al-islam (Damask: Dr al-fikr, 1989.), 7-8; TMD, 41: 484, 43: I-III, 401.403, 436; 80: 38-43, 672. Pregledanje indeksa Ibn Asakirovih uitelja i sesija na kojima ih je sluao (semaat) omoguava dodatne uvide strunjacima u ovoj oblasti.

192

vijesti. Preuzimanje informacija iz knjiga i itanjem bez prisustva uitelja (wida) je jedan od najslabijih naina prenoenja vijesti prema veini muhaddisa.39 Vjerovatno je mnotvo greaka u runo prepisivanim knjigama bio razlog takvoga stava. Stoga Ibn Asakir nikada ne kae: alBagdadi u Tarih Bagdada kae to i to, ve spominje imena uitelja od kojih je sluao Tarih Bagdada, tj. Abu al-Hasan ibn Qaysa, Abu al-Hasan ibn Saida, i druge. Moglo bi se, dakle, kazati da je veina njegovih izvora usmena, a koje njegove kolege muhaddisi ne dre za posebno vjerodostojne. Treba, meutim, imati na umu da striktni kriteriji tradicionionalista nisu primjenjivi ak ni na biografiju Poslanika, a.s., a da ne govorimo o biografijama drugih osoba.40 Prema tome, stav muhaddisa prema Ibn Asakirovim izvorima ne degradira Tarih kao historijsko djelo, ve samo kao izvor vjerskih uenja, to je njihov primarni interes. Naime, isto to muhaddisi misle i o Taberijevoj Povijesti i ranom al-Waqidijevom djelu al-Maz. Ono to je posebno vano napomenuti je da mnogi od izvora koje je Ibn Asakir koristio vie nisu poznati, to Tarihu daje dodatnu vrijednost.41 Utjecaj Tariha Povijest grada Damaska je posigurno jedno od najveih dostignua muslimanske historiografije i tradicijskih studija. Ona je jedan od najvanijih izvora historije ne samo Damaska ve i cijele Sirije od najstarijih vremena. Znaajno je utjecala na muslimanske historiare i studije hadisa. Prema Elisseeffu ona je najvjerovatnije inspirirala Ibn alAdimovo djelo Bugya.42 Dr. Salahuddin al-Munid nas uvjerava da je ona bila glavni izvor za djelo Umar Dimaq f al-islam Salahuddina Halila as-Safadiya (Bejrut: Dr al-kitb al-add, 1983). Konano, kako su mnogi izvori koje je koristio Ibn Asakir izgubljeni, Povijest grada Damaska nam pomae da ih bar djelimino rekonstruiramo i steknemo uvid u koliinu literature koju smo zauvijek izgubili. Jedan od pokazatelja
39 J. Robson, Hadith, Encyclopedia of Islam, novo izdanje, 3: 26-27. 40 Ekrem iy al-Umar se pokuao oslanjati samo na autentine predaje u pisanju svoje knjige as-Sra an-Nabawiyya a-aa (englesko izdanje Madinan Society at the Time of the Prophet), ali je na kraju ipak priznao da je cjelovita rekonstrukcija Poslanikovog ivota na temelju samo sahih predaja gotovo nemogua. Vidi: Akram iy al Umari, Madinan Society (Herndon: IIIT, 1995), 2-5. 41 TMD, 43: I-III. 42 Elisseeff, 3: 714.

193

utjecaja Tariha jeste i rasprostranjenost njegovih prepisa irom svijeta islama. Kao izvor hadisa, predaje iz Tariha su uvrtene u poznatu zbirku ili enciklopediju hadisa am al-awmi (ili al-mi al-kabr) Delaluddina es-Sujutija. Jedna od posebnosti Tariha je i ta to je to jedno od posljednjih djela koje navodi cjelovite senede koji seu do Poslanika, a.s. Ubrzo nakon Ibn Asakira sened e izgubiti svoju raniju vanost. Poslije njegovog vremena senedi su ee bili kritiki ispitivani nego pameni ili korieni za registriranje novih informacija. Prvi znanstvenik koji je bio zainteresiran za Tarih je bio autorov sin Qasim koji je dao znaajan doprinos djelu u posljednjim fazama njegovog sastavljanja i dotjerivanja. Za Tarih su - kako iz znanstvenih tako i iz politikih razloga - podjednako bili zainteresirani Mahmud az-Zanki i slavni Salahuddin al-Ayyubi. U kasnijim stoljeima Tarih je esto hvaljen. To su, izmeu ostalih, inili Ibn Kathir, As-Subki, Ibn Hallikan, Ta Kubrizade i drugi.43 Djelo je vie puta saimano. Meutim, jedini cjelovit saetak je onaj koga je sainio znameniti leksikograf Ibn Manzr, o kome e ubrzo biti rijei. Recentniji, ali nepotpun saetak je onaj koga su sainili ejh Abdulqdir Badran (u. 1346.h.), koji je objavio prvih pet tomova u periodu 1911.-1914., i Ahmed Ubayd koji je objavio 6. tom 1349.H/ 1930. g. i 7. tom 1351.h./1932. g. Prvih pet tomova je objavljeno pod naslovom at-Trh al-kabr li al-fi Ibn Asakir. Posljednja dva toma nosila su naslov Tehzibu Tarihi medineti Dimaq koga im je dao Ahmed Ubejd.44 to se ostatka saetka tie, poznati biograf Hajruddin ez-Zirikli smatra da je u rukopisu,45 dok ukri Faysal pie da on nikada nije ni kompletiran zbog potekoa u nabavljanju rukopisa Tariha. 46 Tri dosadanja izdanja ovog saetka govore u prilog njegovog znaaja. ini se da je objavljivanje ovog saetka najzaslunije za pokretanje projekta tampanja cjelovitog Tariha. Prilikom saimanja Tariha, profesor Badran kae da je izostavljao ponovljene informacije i senede, objanjavao teke rijei, ispravljao greke
43 As-Subki, abaqt a-afiiyya, 4: 273, 275-7; Ibn Kathir, al-Bidya wa an-Nihya (Bejrut: Maktaba al-Marif, b.d.), 12: 294; Ibn Halikkan, 2: 253; Ta Kubrizade, Mift as-Sada, 1: 244. 44 Tree izdanje, Bejrut: Dr ihyi at-tur al-arab, 1987; TMD, 31: 9-10. 45 Az-Zirikli, al-Alm (Bejrut: Dr al-ilm li al-malyn, 1984), 4: 273. 46 TMD, 31: 10.

194

prepisivaa i kritiki ocijenio zabiljeene hadise.47 Dr. Salahuddin alMunid, prireiva 1. i 2. toma Tariha, meutim, smatra da je Bedranov saetak potpuno nepouzdan zbog arbitrarnosti u odbacivanju i zadravanju pojedinih dijelova Tariha, kao i zbog mnogobrojnih greaka.48 Interesantno je da je Bedran u zakljucima 3. toma zabiljeio svoju namjeru da po zavretku saetka aurira listu biografija tako da ona obuhvati sve linosti vezane za Damask do njegovog doba. Kao to smo ve kazali,on nije uspio ni u svojoj prvoj nakani. Tarih je dva puta saimao i Abu ama al-Maqdisi (u. 1268.), jednom u petnaest a drugi put u pet tomova.49 Ibn Menzurov Mutasar Tri madnat Dimaq Abu al-Fadl amaluddin Muhammad ibn Mukarram ibn Ali ibn Manzur al-Ansari al-Ruwayfi al-Ifriqi (630.-711.h./1232.-1311.) je najpoznatiji po svom epohalnom leksikografskom ostvarenju Lisn alArab. Naalost, mi jako malo znamo o njegovom ivotu jer su izvori njegove biografije vrlo turi. O njemu nalazimo tek nekoliko redaka kod a-ahabiya, Ibn Haara, as-Safadiaa, as-Suyutiya i al-Maqriziya. Veina historiara njegovog i kasnijih doba o njemu ute. Mogue je da je neoriginalna narav njegovih djela razlog takvoj utnji. Prema veini izvora, roen je u (afrikom) Tripoliju u uenoj porodici, a umro je u Kairu. Pred kraj ivota bio je obnevidio. Bavio se filologijom, arapskom gramatikom, historijom i poezijom, a bio je i sudija u Kairu i inovnik dvorske kancelarije (Dwnu al-ina) u Kairu.50 Veinu ivota je proveo saimajui klasina djela iz razliitih oblasti. Prema izvjetajima njegovog sina Qutbuddina iza sebe je ostavio oko pet stotina saetih tomova.51 Izmeu ostalog, saeo je Kitb al-agn, al-Iqd al-fard, a-ahira (?) i mnoga druga djela. Toliko je bio predan pisanju saetaka da es-Safedi kae da ne zna ni za jednu veu knjigu koju on nije saeo.52 Prema Ibn Haaru, Ibn Menzur je bio umjereni iija. Za razliku od Ibn Asakira imao je
47 Bedran, Tehzib, 7. 48 TMD, 31: 10. 49 TMD31: 10. 50 Muhtesar, 1: 11-13. 51 Ibn Haar al-Asqalni, Ad-Durar al-kmina f ayni al-mia a-mina (Bejrut: Dar ihja atturath al-arabi, b.d.), 4: 262-64. 52 Al-Alam, 7: 108.

195

svega nekoliko uitelja od kojih su nam imenom poznata samo etvorica i to ne iz njegovih djela. Najznamenitiji meu njegovim uenicima su a-ahabi, as-Subki (stariji) i njegov sin Qutbuddin.53 Jedini, makar djelimian, izuzetak u Ibn Menzurovom opusu kada je originalnost u pitanju je njegova biografija poznatog arapskog pjesnika Ebu Nuvasa. ak ni njegov mnogohvaljeni Lisn al-Arab nije originalno djelo, ve prije saetak pet djela arapske leksikografije, to on i sam eksplicitno priznaje. U tom smislu, Ibn Manzur je dobar predstavnik potonjih islamskih stoljea kada je sumiranje ranijih djela zaimalo primat nad pisanjem originalnih djela. Njegova glavna djela su: 1. Lisn al-Arab (objavljen vie puta), 2. Mutr al-Agn (objavljen u 12 tomova), 3. Mutaaru Tri madneti Dimaq (Damask: Daru-l-fikr, 1984.-88.), 4. Laif az-Zahira, 5. Mutaar mufadt Ibn Baiar, 6. Itiru Kitabi al-ayawn li al-i, 7. Mutaar Tr Bagdd li as-Samn, 8. Intir al-azhr f al-layl wa an-nahr, 9. Surur an-nafs bi-madrik al-awss al-ams.54 Saetak Povijesti grada Damaska: znaaj i metodologija

Mutear Tri madinat Dimaq je skraena verzija Taria koja je zadrala oko 25% njegovog sadraja u dvadeset devet tomova. On sadri 6752 biografije koje se razlikuju po duini od nekoliko rijei do jednog toma. Neke od osoba su imenovane samo kao ovjek, ena, pjesnik, isl. Takve biografije su poznate kao medahil. Na osnovu ovog broja moemo zakljuiti da Tarih sadri oko sedam hiljada biografija s obzirom da je Ibn Menzur neke izostavio. Izdanje koje je objavila izdavaka kua Daru-l-fikr iz Damaska u periodu 1984.-88. g. zasnovan je na nepotpunom autografu iz 690.-695. g. po H. koji se nalazi u kolekciji Ahmeda III u
53 Ibn Manr, Lisn al-Arab (Bejrut: Dar ihja at-turath al-arebi, 1988), 1: 8-9; Mutaar..., 1: 12-13. 54 Za cjelovitu vidi: al-Alm, 7: 108; Lisn al-Arab, 1: 10-11; Mutaar, 1: 14-15.

196

Topkapi sarayu u Istanbulu (br. 2888) i dijelom u Gota biblioteci (br. 1776).55 Dijelovi drugog rukopisa su sauvani u Cambridge univerzitetu.56 Autograf je u dobrom stanju, ali mu nedostaje prva strana kao i nekoliko tomova. Muhtasar je sastavljen otprilike sto godina iza Ibn Asakira. Nedostajui tomovi su nadomjeteni savremenim saecima Tariha uraenim po metodologiji Ibn Manzura. Taj su posao uradili Ibrahim Salih, Sekina e-ihabi i drugi. Naalost, za razliku od cjelovitog Tariha, objavljeni Muhtesar nema nikavih indeksa. Za razliku od originalnog Tariha, Muhtasar nije imao znaajnijeg utjecaja na islamsku literaturu jer je brisanjem seneda izgubio mnogo od svoje vrijednosti. Rijetkost njegovih rukopisa pokazatelj je njegove marginalnosti. Danas je meutim Muhtasar od izuzetne vanosti za rekonstrukciju originala tamo gdje nedostaju tomovi Tariha.57 to se metodologije tie, Ibn Menzur je izostavljao senede ili ih skraivao na zadnjeg prenosioca, izostavio je ponovljene i kombinirao sline predaje, te izostavio spomen na uitelje i uenike osoba ije biografije biljei. Nije, meutim, izostavljao nijedan stih ako je osoba bila pjesnik. Na taj nain Ibn Manzur se pribliio metodologiji historiara koje vie interesira informacija nego lanac njenih prenosilaca. On je uradio jo jednu stvar koja je promijenila strukturu djela. Naime, biografije ena je zabiljeio na kraju svakoga slova umjesto na kraju itavog djela. Oko etvrtine biografija ena je izostavio. Teko je kazati kojim se kriterijem u tome vodio.58 Vidjeli smo, dakle, da je Ibn Manzur bio neka vrsta profesionalnog saimatelja djela. To je vjerovatno doprinijelo preciznosti sa kojom je saeo Tarih. Kada god je, naime, imao problema sa itanjem neke rijei ili imena, iznad spornog slova ili rijei je biljeio alternativno slovo ili rije naznaavajui tako da je imao problem sa itanjem tog dijela. To je i razlog to mu prireivai originalnog Tariha vjeruju u rekonstrukciji njegovih izgubljenih dijelova.

55 Mutaar, 1: 17. 56 Mutaar, 4: 5. 57 TMD, 43: VI; 52: VII; 80: 51. 58 TMD, 80: 50.

197

Zakljuak Ibn Asakir je uinio veliku uslugu muslimanskoj historiografiji pisanjem Povijesti grada Damaska. To nije samo biografski rjenik ve i kulturna historija Sirije do 571. g. h. bez koje cjelovita historija Sirije nije mogua. Takvo djelo mogao je napisati samo autor enciklopedijskog znanja o muslimanskoj literaturi, intelektualcima, Tradiciji, politici, historiji i kuluturi kakvo je posjedovao Ibn Asakir. Sastavljanje Tariha Ibn Asakiru je uzelo vei dio njegovog ivota, a njegovo objavljivanje e, oito, potrajati mnogo due.

Ibn Asakirs History of the city of Damascus: The great achievement in the Muslim historiography
This work is an attempt to present one of the great achievements in the Muslim historiography, Ibn Asakirs History of the city of Damascus. After the authors short biography, the work analyzes the content of History, its methodology, structure of biographies, its sources and impact on later Muslim historiography. Contemporary of Nuruddin ez-Zenki and Salahuddin Ejjubi, Ibn Asakir (d. 1176) was a historian, great traveler, Shafii lawyer, poet, activist, Asharite theologian, professor of daru l-hadis (school of hadith) and, above all muhaddis. Apart from his hometown Damascus, he was educated in Mecca, Medina, Kufa, Baghdad, Horasan, Isfahan, Transoxani, Merv, Tabriz, Bejhek, Nishapur, Herat and Mosul. He had over 1300 male teachers (shejks) and around 80 female teachers, which in fact were the sources of his Tarih. He authored 143 works. Ibn Asakir started to write Tarih between years 525 and 529 of Hijra and he was doing it until the last days of his life. Just before his death he wrote the introduction to this work. His son Qasim did the last editorial work on Tarih which is, apart from other, incorporation of the Asakirs notes from the margins into the main text. This eighty- volume work with about 7000 biographies has been only partially published, thanks to the effort done by Academy of Arabic language from Damascus, but still none of the works have been completed yet. The Academy has published around twenty volumes (with 198

353-527 pages without introduction and indexes which, usually had around the same number of pages). Lately, publishing of this work has been taken over by the publishing house Muessesetu r-risale from Beirut, with whom quality of the publication became visible. If they continue with such rhythm, todays Muslim institutions will need some hundred and thirty years to complete the preparation and publishing of work, which was written by one person in the 12 century!

Tarihu medineti Dimasq ve zikru fadliha ve tesmijetu men halleha mine l-emasil ev idstaze bi nevahiha min varidiha ve ehliha is a biographic vocabulary similar to Tarihu Baghdad of El-Hatib el-Bagdadi. Tarih could be divided into two parts: introduction about importance, topography and history of Damascus and general remarks about history as a science, and main part, which began with the biography of Prophet (p.b.u.h.). Generally, Ibn Asakir prefers to give information rather than comments. The biographies are different in length. In principle, one biography posses the following elements: full name (if it is known), some of hadith which that person transmitted, news about his appearance and behavior, something about social and political relations, the activities of the person and date of death. Very often in the first transmission after the name of a particular person Ibn Asakir gives reason why such person has been included in Tarih. Mostly the biographies are long because of the long citation of different seneds which does not give much new information. Tarih is the one of the last works that gives the citation of seneds for transmission.
While preparing Tarih Ibn Asakir has used hundreds of sources but he did not mention their titles. Instead of that he usually gives sened, which is according to hadith methodology. Tarih was very influential in Islamic historiography, what is visible through wide circulation of this work, the fact that Muslim scholars were full of praise for him and the emergence of a few summaries of this work as well. We are fortunate that we have today preserved and already published a summary of History, which was prepared by a well-known lexicographer Ibn Menzur. Even though, by structure this work belongs to the category of biographical dictionaries, Ibn Asakirs work is in fact the cultural history of the whole of Syria from its early days to the last days of the authors life and as such, it presents indispensable source for the history of that part of the Muslim world. 199

200

Ahmed Adilovi RUKOPIS MEHMEDA HANDIA O TUMAENJU AJETA O PROPISIMA IZ SURE EN-NISA
Osnovni biografski podaci o Mehmedu ef. Handiu Mehmed Handi (1906.-1944. god) jedan je od najistaknutijih islamskih uenjaka u XX stoljeu na prostorima Bosne i Hercegovine, pa i ire. Jo za ivota objavio je oko 300 djela: knjiga, rasprava i lanaka, a dobar dio njegovih djela ostao je u rukopisu. Izvanredno dobro je poznavao arapski i turski, pa je prevodio djela sa ta dva jezika, a pisao je na bosanskom i arapskom jeziku.1 Prva polovica XX stoljea bila je jedan od najburnijih i najteih perioda u cjelokupnoj povijesti Bosne i Hercegovine. U tome periodu njen opstanak vie puta je doveden u pitanje a time i opstanak Bonjaka i islama na ovim prostorima. Za to kratko vrijeme Bosna i bosanski muslimani proli su kroz nekoliko politikih sistema od kojih nijedan nije bio naklonjen Bonjacima, niti se pravedno postupalo prema njima. U tome periodu Bonjaci doivaljavaju dva svjetska rata u kojima trpe velike ljudske i materijalne gubitke. Pored velikih teta u ratovima, trpjeli su velike tete i u miru a posjedi Bonjaka tokom cijelog toga perioda bili su ugroeni. Zbog svega toga, samo u etrdesetogodinjem periodu Vladavine, Austro-Ugarske vladavine, u pravcu Turske odselilo se oko 150.000, a prema nekim procjenama ak i 300.000 Bonjaka.2 Mehmed Handi je ivio i radio u tim sudbonosnim trenucima za Bosnu i Bonjake. Roen je u Sarajevu, 16.12.1906. godine, gdje sa odlinim rezultatima zavrava osnovno (1918.) i srednje obrazovanje 1926. god. Nakon toga, kao jedan od prvih studenata sa bosanskih prostora, nastavlja studije u Kairu, na uvenom univerzitetu El-Azharu. Studije okonava 1930. godine, sa izvanrednim rezultatima i sa napisanih
1 Najopirniji podaci o Handievoj biografiji mogu se nai u dvobroju asopisa el-Hidaje od 16.09.1944., godina VIII, br. 2-3, koji je izaao nakon Handieve smrti i koji je u cijelosti posveen njegovu ivotu i radu. 2 Imamovi Mustafa, Historija Bonjaka, Sarajevo, Preporod, 1997., str. 371.,372.

201

nekoliko djela na arapskome jeziku. Od 1932.-1944. godine obavljao je vie dunosti: profesor u Gazi Husrev-begovoj medresi, upravnik i bibliotekar Gazi Husrev-begove biblioteke, profesor na Vioj islamskoj erijatsko-teolokoj koli, predsjednik Glavnog odbora udruenja ElHidaje, urednik asopisa El-Hidaje, itd. Iako je ivio kratko (umro u 38. godini ivota), Handi je dao ogroman doprinos na naunom, kulturnom, pa i politikom planu. S pravom se moe rei da je bio: enciklopedista, izvanredni erudita, poliglota, poznavalac svih islamskih znanosti i, ujedno, patriota i borac za svoj narod i svoju domovinu. Uzor su mu bili klasini islamski uenjaci, pa je, poput njih, izuzetno dobro savladao sve islamske znanosti, posebno se istiui u tefsiru i hadisu. Iz svih islamskih znanosti napisao je kapitalna djela, koja se u dobroj mjeri i danas koriste. Pored tih znanosti, istakao se u historiji i historiji knjievnosti gdje je, takoer napisao izuzetno znaajna djela, to mu potvruju strunjaci iz tih oblasti.3 Kroz razne asopise, a naroito El-Hidaju, davao je odgovore na probleme u kojima su se muslimani nalazili, uvijek vjeto spajajui svijetle islamske ideale sa stvarnou u kojoj su se nalazili. U tome smislu, posebno je znaajan njegov doprinos za vrijeme Drugog svjetskog rata, je bio svjetionik i oslonac svima onima koji su ga doivljavali kao autoritet. Takav doprinos davao je i kroz osnivanje i podrku organizaciji Mladi muslimani, gdje je bitno utjecao i usmjeravao mladu bonjaku inteligenciju, koja je bila eljna dati svoj doprinos. Izuzetnu ulogu odigrao je i u Odboru Narodnog spasa, kojem je bila uloga brinuti o muslimanskom stanovnitvu: naoruavanjem radi odbrane, upoznavanjem islamskoga svijeta o stradanju muslimana u tadanjoj Jugoslaviji, organizira pomoi izbjeglicama, itd. Handi je umro 29.07.1944. godine u bolnici u Sarajevu, nakon obine operacije slijepoga crijeva. Do danas nisu potpuno razjanjene okolnosti njegove smrti, ali budui da je i tada operacija slijepoga crijeva bila laka operacija, postoje opravdane sumnje da nije umro prirodnom smru, nego da iza njegove smrti stoji jedan krug ljudi koji su smatrali da on predstavlja opasnost i da je najbolje rjeenje fiziki ga uklonuti.4
3 Vie o njegovu doprinosu raznim znanostima vidjeti: Zbornik radova sa znanstvenih skupova o hadi Mehmedu Handiu odranih u Sarajevu i Zenici, Sarajevo, El-Hidaje - Udruenje uleme BiH, 1996. 4 Vidjeti: Kasumagi Ismet, Hadi Mehmed ef. Handi - ivot i djelo, Zbornik radova sa znanstvenih skupova o hadi Mehmedu Handiu odranih u Sarajevu i Zenici, str. 19, 20.

202

Opis rukopisa Handiev rukopis, odnosno autograf: Tafsr yt al-ahkm min srah al-Nis (Tumaenje ajeta o propisima iz sure En-Nisa) nalazi se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, pod inventarnim brojem: 996. Zajedno sa ostalim djelima koje je Handi posjedovao, taj rukopis je, nakon njegove smrti, prenesen u Gazi Husrev-begovu biblioteku. Opisujui taj rukopis, Kasim Dobraa kae: L. 54; 24,3x19,2. Nas, itak, autograf. Pisano na jednoj stranici svakog lista. Papir bijel sa irokim linijama.5 Broj listova koji Dobraa navodi nije precizan, jer je rukopis, ustvari, pisan na 60 listova, raunajui i onaj na kojem se nalazi naslov djela i ime autora. A to se tie pisma, tano je da je rukopis pisan neshom (nas) i da je itak, te da je Handiev autograf. Naime, Handi je imao prepoznatljiv rukopis i on je pazio na izgled onoga to pie tako da nema nikakvih problema u prepoznavanju toga rukopisa kao njegovog. Kada je govor o vrsti pisma kojim je djelo napisano, treba rei da je Handi na nekoliko mjesta odstupio od nesha i posluio se drugim pismom, ili nekim njegovim obiljejima, koje se zove: rika (riqah). To se deavalo samo kod naknadnih komentara za koje nije bilo dovoljno prostora, pa se u takvim sluajevima Handi posluio tom, jednostavnijom, vrstom pisma i neto sitnijim slovima.6 Zatim, Dobraa kae da je djelo pisano na jednoj stranici svakog lista, to je u principu tano. Naime, Handi je to djelo pisao na A stranici listova rukopisa, s tim to je u etiri sluaja odstupio od toga pravila, gdje je pisao i na B stranici. Radi se o sljedeim listovima: 3., 16., 26. i 27. Po obliku i sadraju tih stranica, jasno je da se radi o naknadnim intervencijama u tekstu i da ih je Handi dopisivao neto kasnije u odnosu na ostali tekst. Djelo nema nikakva uvoda, nego poinje jednostavno, sa bismillom i citiranjem drugoga ajeta sure en-Nisa. Handi ajete nije vokalizirao, ali ih je pisao neto krupnijim slovima u odnosu na tekst njihova komentara a odvajao ih je po jednim redom od teksta ispred i iza ajeta, tako da su sasvim uoljivi i razlikuju se na prvi pogled od njihova tumaenja. Glavni komentar on je navodio iza ajeta, lijepo napisan u horizontalnim redovima, dok je tumaenje pojedinih rijei i krae
5 Dobraa Kasim, Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa, Sarajevo, Starjeinstvo IVZ za SR BiH, 1963, I svezak, str. 221. 6 Takav je npr. sluaj ve kod navoenja 3. ajeta, na listu br. 2.

203

komentare navodio kod rijei na koje se odnose, iznad ili ispod samih ajeta. Ako je komentar iznad, onda je on, u pravilu, napisan koso prema gornjem dijelu stranice, dok je ispod ajeta pisan takoer koso, ali prema donjem dijelu stranice. Ako zbog nedostatka prostora nije mogao taj krai komentar navesti u neposrednoj blizini rijei na koju se odnosi, Handi je onda povezivao komentar sa tom rijeju jednom obinom crtom. Na nekim mjestima Handi je dopisivao odreene stvari na lijevoj,7 a rjee na desnoj margini teksta,8 dok je to vrlo rijetko inio u vrhu9 ili na dnu stranice,10 iznad ili ispod osnovnoga teksta komentara. Citirani ajet Handi je tumaio po redu, dio po dio, ili nekada i rije po rije. Kada bi, nakon tumaenja jednoga dijela ajeta, naveo slijedei dio koji je htio tumaiti, on ga je obavezno nadvlaio jednom pravom linijom, da bi istakao date rijei i ukazao na to da se radi o kuranskim rijeima a ne o komentaru. U svakom sluaju, za Handievo se djelo moe rei da je napisano lijepim i itkim rukopisom, razgovijetnim slovima, tako da se lahko moe snalaziti u njemu i itati ga. ak i kada su pojedini, naknadno upisivani, dijelovi pisani sitnijim harfovima - radi nedostatka prostora - oni su opet napisani itko. Da bi bolje pojasnio i zorno prikazao odreena pravila kod nasljedstva i prepreka za enidbu, Handi pravi nekoliko tabela, sa raznim varijantama, koje obuhvataju navedena pravila.11 Interesantno je da takve tabele ne koristi nijedan mufessir ija je djela Handi koristio. To ukazuje i na njegov lini doprinos u tome radu, te na njegovu vjetinu da zorno prikae ono to bi, izloeno samo u tekstu, moglo izgledati komplicirano i tee razumljivo. Handi je tumaio redom ajete za koje je smatrao da imaju veze sa erijatskim propisima. Tako je protumaio sljedee ajete: 2.-16., 19.-25.., 29., 33.-36,. 43., 58.-70., 80., 81., 83., 86., 92.-94., i 97.-100. Ostatak ajeta sure en-Nisa (101.-176.) Handi nije uspio protumaiti, u emu ga je, vjerovatno, omelo ratno stanje i smrt. Naime, Handi je 1939. godine angairan za predavanja na VIT-u, tako da je sigurno da je on to djelo pisao u prvoj polovici Drugoga svjetskog rata.
7 Vidjeti npr. 8. list rukopisa. 8 Vidjeti takoer 8. list rukopisa. 9 Kao npr. na 54. listu rukopisa. 10 Npr. na 6. listu rukopisa. 11 Vidjeti 26B-29. lista rukopisa.

204

Teme rukopisa Budui da je Handi u svome djelu tumaio samo ajete sa fikhskom tematikom, odnosno ajete koji govore o erijatskim propisima, ono se ubraja u fikhske tefsire, odnosno u erijatskopravne komentare Kurana. Birao je ajete iz sure en-Nisa koje u sebi sadre fikhske propise i tumaio ih po njihovu redoslijedu. On nije davao naslove pojedinim poglavljima, tj. nije navodio teme pred obradu odreenih ajeta, nego su one uoljive iz samih ajeta ili iz njihova tumaenja. Imajui u vidu da mu je taj rukopis sluio kao osnova za predavanja na VIT-u, razumljivo je da on nije protumaio sve ajete koji pripadaju domenu erijatskoga prava i nije obradio sve teme, nego je birao one glavne. To su, uglavnom, sljedee teme: 1. odnos prema siroadi i njihovu imetku, 2. odnos prema enama, 3. poligamija, 4. propisi o vjenanom daru - mehru, 5. zabrana enidbe po osnovu krvnoga srodstva, srodstva po mlijeku i tazbinstvu, 6. izmirenje meu suprunicima, 7. pitanje nasljedstva, 8. neprisvajanje tueg imetka, 9. dobroinstvo prema roditeljima i rodbini, 10. zabrana alkohola, 11. suditi po pravdi, 12. pokornost Allahu i Njegovu Poslaniku, s.a.v.s., 13. hotimino i nehotimino ubistvo, 14. hidra, itd. Uzimajui u obzir aktuelnost odreenih tema, Handi im je davao vie prostora u svome djelu. Tako npr. pitanje nasljedstva, propise o hidri i potrebu opstanka na rodnoj grudi u tadanjoj situaciji, te odnos prema jetimima, odnosno siroadi, on obrauje due nego mnoge druge teme. Za razliku od toga, nekim temama on ne pridaje poseban znaaj i ne obrauje ih opirno. Kao primjer za to moe se navesti pitanje poloaja ene u islamu i problem ropstva. Naime, ve u to vrijeme u islamskome 205

svijetu jedan broj islamskih uenjaka opirno govori o tim i slinim temama, nastojei opravdati islamski stavove. To je npr. bio sluaj sa racionalistikom kolom u tefsiru, predvoenom uvenim Muhammedom Abduhuom12 i Muhammedom Reidom Ridaom.13 Handi ne osjea potrebu da odgovara na prigovore islamu u tome pogledu, najvjerovatnije zato to je pripadao krugu tradicionalnih islamskih uenjaka, koji se obraaju ve opredijeljenim vjernicima. Dakle, on se uglavnom pozivao na tradicionalnu ulemu a donekle i na klasine racionalne islamske uenjake, a nije bio pod utjecajem Abduhua i Ridaa, njegovih savremenika racionalista, iako je cijenio njih i njihovo djelo.14 Po pitanju odnosa prema siroadi, moe se rei da Handi u svome djelu tumai sve ajete koji govore o toj temi (2., 5., i 6. ajet), te da posveuje dosta prostora njihovu tumaenju. I to, svakako, ukazuje na vanost koju je on pridavao toj temi, odnosno na njegov doprinos brizi o jetimima. Ta je briga nareena na vie mjesta u Kuranu, a aktuelna je u svim periodima, pogotovo u periodu u kojem je Handi predavao po tome djelu (Drugi svjetski rat), i u dananjem vremenu, nakon agresije na BiH i bonjaki narod 1992.-1995. godine, budui da u vrijeme ratnih sukoba, a pogotovu agresije na cijeli narod zajedno sa civilima, ostane najvei broj djece bez roditelja, naroito oeva. Tako Handi daje odreenu poruku i nama dananjim, u ovo vrijeme i na ovim prostorima. Pitanje nasljedstva jeste tema koja je najpodrobnije izloena u suri en-Nisa i o njoj govore najdui ajeti te sure. Stoga je logino to i Handi toj temi posveuje najvie panje, obraujui je na preko dvanaest stranica svoga rada. Tome svakako treba dodati i injenicu da su u to vrijeme jo postojali erijatski sudovi, te da se nasljedno pravo kod muslimana primjenjivalo putem tih sudova sve do njihova zvaninog ukidanja, 1946.
12 Muammad Abduh ibn asan ayr Allh (1266.-1323/ 1849.-1905.), jedan od glavnih zagovaraa reformizma meu islamskim uenjacima. uven po svome tefsiru: Tafsr al-Qurn alakm, kojeg neki nazivaju i: Tafsr al-Manr, po asopisu u kojem je u nastavcima izlazio, ali nije kompletiran. Roen i veinu ivota proveo u Egiptu, nekoliko godina bio muftija Egipta. 13 Muammad Rad ibn Ali Ri ibn Muammad (1282.-1354/ 1865.-1935.), Abduhuov nasljednik u savremenoj racionalistikoj koli tefsira. Dugo godina bio je Abduhuov prvi saradnik, te pokreta i urednik asopisa el-Menar. Nakon Abduhuove smrti, po njegovu metodu nastavio je sa tumaenjem Kurana, tako da se smatra koautorom toga tefsira. Roen u Libanu a umro u Kairu. 14 Izmeu ostalog, to se moe vidjeti i iz lanka koji je Handi napisao o Ridau povodom njegove smrti, koji je objavio u Novom Beharu, IX, 7-8, 1935. godine.

206

godine.15 Dakle, bila je realna potreba da se to pitanje detaljno obradi na jednoj ustanovi kao to je to bila Via islamska erijatsko-teoloka kola. Temu nasljeivanja umrle osobe Handi obrauje tumaei sve ajete sure en-Nisa koji govore o njoj, izuzev posljednjeg, tj. 176. ajeta, koji spada u ajete koje on nije uspio protumaiti. Toj tematici on prilazi na klasian nain, ugledajui se na mufessire iz prethodnih generacija, gdje se navode odreene injenice, bez opravdavanja islamskih principa i odgovora onima koji ih smatraju neadekvatnim i nepravednim. Izuzetak od toga Handi pravi kod tumaenja dijela jedanaestoga ajeta: Allah vam oporuku za djecu vau nareuje: muku dio koliko dvjema enskima!,16 gdje, izmeu ostalog, kae: Razlog zbog kojeg se mukarcu daje koliko dvjema enskima jeste to to je njegova dunost osnovati porodicu i izdravati je, a ensku se daje polovica u odnosu na muki dio zato to je njeno da se uda a na mua pada dunost njenog izdravanja. To ne izlazi iz okvira pravednosti, to tvrde oni koji ne vjeruju.17 O hidri se govori u 97.-100. ajetu sure en-Nisa i Handi ih je naveo u cijelosti, na jednome mjestu, a onda je pristupio njihovu tumaenju. Nakon navoenja povoda objave tih ajeta, on navodi neto dui tekst o est vrsta hidre, ukazujui prije samoga navoda da je tu podjelu naao kod Ibnu l-Arebija.18 Poreenjem sa tefsirom Ibnu lArebija19 vidljivo je da Handi nabraja svih est vrsta koje i on navodi, s tim to ih navodi u skraenome obliku, vjeto izostavljajui manje vane dijelove. Tih est vrsta jesu: 1. Prelazak sa teritorije protiv koje se vodi rat (dr al-arb) na islamsku teritoriju (dr al-islm).
15 Kari Fikret, Istorija erijatskog prava, Sarajevo 1987, Islamski teoloki fakultet, str. 137. 16 Prijevod kuranskih rijei je od Enesa Karia: Kurn s prijevodom na bosanski jezik, Sarajevo, Bosanska knjiga, 1995. god., str. 78. 17 Vidjeti dvanaesti list rukopisa. 18 Muammad bin Abdillh bin Muammad al-Ibl Ab Bakr bin al-Arab (468.-543/1076.1148.), rodom je iz Sevilje u paniji, jedno vrijeme boravio je Egiptu, Siriji, Iraku i Mekki, radi dodatnog sticanja znanja. Istakao se u sljedeim disciplinama: tefsiru, hadisu, fikhu, knjievnosti i historiji. Umro u gradu Fasu, gdje je i ukopan. 19 Usporediti Handiev tekst sa: Muammad bin Abdillh bin al-Arab, Akm al-Qurn, Bejrut, Dr al-kutub al-ilmiyyah, 1984., I tom, str. 611., 612.

207

2. Odlazak od onih koji ine novotarije. () Kada je Ibnu l-Arebi predloio svome uitelju Ebu Bekru el-Fihriju,20 koji je bio poznat po asketizmu, da odseli iz Egipta zbog ismailija koji su tada bili u njemu, on mu je rekao: Mojim povodom u Egiptu ima dosta upute, ljudima se pokazuje Pravi put i monoteizam, odvraa ih se od pokvarenoga vjerovanja i upuuju se dove Uzvienom Allahu. Taj dogaaj sa IbnulArebijevim uiteljem Handi takoer navodi u neto skraenom obliku, s tim to je on od sebe pojasnio da su u to vrijeme Egiptom vladali ismailije, odnosno iije,21 te da je to bio razlog to je Ibnu l-Arebi traio od svoga ejha da odseli iz Egipta. Taj detalj nije naveden u tefsiru Ibnu l-Arebija.22 To ukazuje na Handievo svestrano obrazovanje, te na njegovu sposobnost da malom intervencijom u tekstu isti dopuni sa bitnom informacijom ili pojanjenjem. 3. Odlazak iz zemlje u kojoj preovladava haram, jer je obaveza svakoga muslimana da trai ono to je halal. 4. Bjeanje od fizikoga maltretiranja. 5. Odlazak iz nezdravih predjela iz straha od bolesti. 6. Odlazak iz straha od nanoenja tete porodici ili imetku.23 Ono to je uoljivo jeste da Handi temi hidre posveuje dosta panje, te da samim navoenjem odreenih stvari ima namjeru kazati neto konkretno. Naime, on u sluaju druge vrste hidre donosi Ibnu lArebijev opiran navod, u kojem Ibnu l-Arebijev uitelj navodi razlog zato ipak ostaje u sredini u kojoj se vrijeaju osjeaji muslimana ehlisunnija. Time Handi, sigurno, alje poruku muslimanima ovih prostora da ima razloga za opstanak na svojim ognjitima, te da nema opravdanja za injenje hidre, kao to su to mnogi dotada ve bili uinili, u emu ih je - to rijeju to djelom - podrao nemali broj domaih, vjerski obrazovanih ljudi. Dakle, na taj nain Handi ukazuje na potrebu ostanka
20 Muammad bin al-Wald bin Muammad bin alaf al-Qura al-Fihr al-Andalus Ab Bakr al-ur (451-520/1059-1126), istaknuti andaluzijski uenjak, naroito u oblasti fikha. Roen i odrastao u Tortozi (istok Andaluzije), proputovao mnoge predjele na istoku i nastanio se u Aleksandriji, gdje je poduavao druge i gdje je i umro. Autor je vie djela. 21 Misli se na iijsku dinastiju po imenu Fatimije, koji su imali samostalnu dravu na prostorima Sjeverne Afrike 297.-567/909.-1171. godine, a prostorima Egipta su vladali: 358.-567/969.-1171. godine. 22 Vidjeti: Muhammad bin Abdillh bin al-Arabi, nav. djelo, I tom, str. 611. 23 Vidjeti posljednju, odnosno 60. stranicu Handieva rukopisa.

208

na naim prostorima, adekvatnoga organiziranja i borbe za svoja prava na tim prostorima, a ne odlaska sa njih. Djela kojima se Handi koristio Prilikom tumaenja ajeta Handi se koristio tefsirima najpoznatijih komentatora Kurana: Ibnu l-Arebi, Kurtubi,24 Alusi,25 Dessas,26 Taberi,27 Ibn Kesir,28 Delalejn,29 Razi,30 Zamaheri,31 Bejdavi,32 Nesefi,33 Siddik han,

24 Ab Abdillh Muammad bin Amad bin Ab Bakr al-Anr al-azra al-Andalus alQurub (umro 671/1273. god.), Istaknuti malikijski uenjak, autor uvenoga fikhskog tefsira: almi li akm al-Qurn. Roen u Kordobi u paniji, a jedno vrijeme ivio i umro u Gornjem Egiptu. 25 Mamd bin Abdillh al-usayn al-ls ihb ad-dn (1217.-1270/1802.-1854.), istaknuti islamski uenjak, naroito u tefsiru i hadisu. Bio je hanefijskoga mezheba. Najpoznatije djelo mu je njegov veliki tefsir: R al-man f tafsr al-Qurn al-am wa as-sab al-man. Roen i umro u Bagdadu. 26 Ab Bakr Amad bin Al ar-Rz al-a (305.-370./917.-980.), najistaknutiji hanefijski uenjak u svoje vrijeme, autor fikhskoga tefsira: Akm al-Qurn. Roen i umro u Bagdadu. 27 Muammad bin arr bin Yazed Ab afar at-abarei (224-310/839-923), istaknuti islamski uenjak, naroito u tefsiru, fikhu, hadisu i historiji. Jedno vrijeme egzistirao je njegov mezheb, kao samostalan. Autor je jednoga od najpoznatijih tradicionalnih tefsira: mi al-bayn fi tawl al-Quran. Roen je u pokrajini Taberistan a ivio i umro u Bagdadu. 28 Ismeil bin Umar bin Kair al-Qura al-Buraw ad-Dimaq Ab al-Fid Imd ad-dn (701.-774/1302.-1373.), istaknuti islamski uenjak, pogotovu u tefsiru, hadisu, fikhu i historiji. Njegovo djelo Tafsir al-Qurn al-am spada u tradicionalne tefsire a mnogi ga ubrajaju meu najbolje tefsire ikada napisane. Roen u Busri a ivio najvie vremena u Damasku, gdje je i umro. 29 Djelo koje se ubraja u racionalne tefsire, a napisala su ga dvojica mufessira: all ad-dn alMaall (791./1389.-864/.1459.) i njegov uenik, jedan od najistaknutijih islamskih uenjaka i mufessira uope, all ad-dn as-Suy (849./1445.-911./1505.). 30 Muammad bin Umar bin al-asan at-Tm al-Bakr Far ad-dn ar-Rz (544.-606./1150.1210.), uveni islamski uenjak, istakao se u vie disciplina. Autor brojnih djela, od kojih je najpoznatije njegov veliki tefsir: Maft al-gayb, koji se ubraja meu najpoznatije racionalne tefsire. Porijeklom iz Taberistana, ivio u Horezmu i Horasanu a umro u Heratu. 31 Mammad bin Umar bin Muammad bin Amad al-awrizm az-Zamaar (467.-538./ 1075.-1144.), istaknuti mufessir, knjievnik i poznavalac arapskoga jezika. Bio je hanefijskoga mezheba u fikhu a mutezilijskoga u akaidu. Autor brojnih djela, od kojih je najpoznatiji njegov uveni tefsir: al-Kaf an aqiq at-tanzl wa uyn al-aqwl f wuh at-tawl, koji je posebno vrijedan u domenu arapskoga jezika i istraivanju ljepote i stila kuranskoga izraza. Roen u Zamaheru (pokrajina Horezm), jedno vrijeme ivio u Mekki, pa se opet vratio u Horezm, gdje je i umro. 32 Abdullh bin Umar bin Muammad a-irz al-Bayw (600.-685./1200.-1286.), istaknuti islamski uenjak, mufessir i kadija. Autor mnogih djela, od kojih je najpoznatiji njegov tefsir: Anwr at-tanzl wa asrr at-tawl. Roen u blizini iraza a umro u Tibrizu. 33 Abdullh bin Amad bin Mamd an-Nasaf (umro 710./1310. god.), autor tefsira: Madrik at-tanzl wa aqiq at-tawl, koji proteira hanefijski mezheb. Roen i umro u blizini Isfahana.

209

Ibn Atijje34 i evkani.35 U njegovu rukopisu donekle se mogu nai i citati iz odreenih fikhskih djela, te, ponekad, i opservacije samoga Handia. to se tie tefsirskih djela, naveli smo ih, po zastupljenosti u njegovu djelu, odnosno po broju citata koje on preuzima od njih. Interesantno je da su na prva dva mjesta Ibnu l-Arebi i Kurtubi - ija djela se ubrajaju meu tefsire malikijskoga mezheba, a da tek tree i etvrto mjesto zauzimaju Alusi i Dessas, koji su poznati kao hanefijski mufessiri. Razlog tome jeste injenica da je graa u prva dva tefsira sistematinije i ljepe izloena, zbog ega je lake nju koristiti i na nju se pozivati. I pored toga, moe se zakljuiti da njegovo djelo proteira hanefijski mezheb, jer on, ipak, najvie prostora daje stavovima i dokazima hanefijskoga mezheba. To je i razumljivo, imajui u vidu da je ono pisano za studente na VIT-u u Sarajevu, te da je na ovim prostorima prisutan samo hanefijski mezheb. Naime, budui da su ti studenti bili kolovani za potrebe naih prostora, njima je bilo vano da posebno dobro poznaju stavove hanefijskoga mezheba i argumentaciju za te stavove, dok su sa stavovima ostalih mezheba trebali samo donekle da se upoznaju, bez ulaenja u detalje. Handi je u svome radu upravo tako postupao, to se moe zakljuiti iz tumaenja skoro svakoga ajeta ponaosob. U tome smislu, interesantno je da on ponekad posee za argumentacijom i obrazlaganjem stavova hanefijskoga mezheba ak i u sluaju da su svi ostali mezhebi i veina islamskih uenjaka drugaijega stava.36 To ga, meutim, nije spreavalo da koristi tefsire i drugih mezheba, i to u dobroj mjeri. Treba naglasiti da se pri pisanju toga djela Handi donekle koristio i fikhskim djelima, to je jasno iz samih njegovih rijei na nekoliko mjesta u rukopisu. Naprimjer, kod tumaenja 33. ajeta sure en-Nisa on kae:
34 Abd al-aqq bin Glib bIn Aiyyah al-Garn al-Andalus (481.-542./1088.-1148.), uveni andaluzijski pravnik, mufessir i muhaddis. Autor uvenoga tefsira: al-Muarrar al-waz f tafsr alKitb al-Azz. Roen u blizini Granade a umro u Lorci. 35 Muammad bin Al bin Muammad bin Abdillh a-awkn (1173.-1250./1760.-1834.), istaknuti islamski uenjak iz Jemena. Posebno se istakao u fikhu i tefsiru. Autor brojnih djela, meu koje spada i tefsir: Fat al-Qadr al-mi bayna fannay ad-diryah wa ar-riwyah min ilm attafsr. 36 Primjer za to imamo kod tumaenja 25. ajeta, gdje hanefijski uenjaci ne postavljaju nikakav uvjet za enidbu sa robinjom, dok tri ostala mezheba postavljaju odreene uvjete, na osnovu toga ajeta. Vidjeti 34. list rukopisa.

210

A u djelima o nasljednome pravu... (wa f kutub al-farid..).37 Dakle, kod tumaenja ajeta iz ove sure koji govore o nasljednome pravu on je, pored tefsira, konsultovao i djela iz erijatskoga nasljednog prava. U svakom sluaju, iz njegova rukopisa vidljivo je da on u jednom broju sluajeva ukazuje na djelo ili autora od kojeg je uzeo citat, dok to u veini sluajeva, ipak, ne radi, ali se poreenjem sa originalnim djelima to sa sigurnou moe utvrditi. Prilikom navoenja komentara pokazao je izuzetnu spretnost i preciznost. Naime, kada je navodio kompletan citat, onda ga je citirao doslovno, bez ikakve izmjene, a kada bi ga skraivao, onda bi to inio znalaki, tako da, i pored skraenja, navod ne bi izgubio nita od svoje sutine i vanijih informacija. Pored toga, znao je vrlo vjeto uklopiti dijelove komentara razliitih mufessira, tako da se to moe uvidjeti samo poreenjem sa originalnim tefsirima, iz kojih je on preuzimao navode. Pri svemu tome on je izbjegavao nepotrebno odugovlaenje, esto navodei samo najistaknutija miljenja a izostavljajui druga, koja su slabija a koja su navoena u izvorima koje je on koristio. Znaaj rukopisa Handievo rukopisno djelo Tafsr yt al-akm min srah al-Nis bilo je osnova za predavanje na VIT-u, gdje je, izmeu ostalog, predavao tefsir, u treoj i etvrtoj godini. Naime, shodno planu i programu VITa, od petoga do osmoga semestra iz tefsira studenti su izuavali tumaenje ajeta koji govore o fikhskim propisima, naroito iz sura el-Bekare i enNis, gdje ih ima ponajvie. U tome smislu Handi je napisao slino djelo koje je obuhvatilo tumaenje takvih ajeta iz sure el-Bekare, koje je doskora takoer bilo u rukopisu, neobjavljeno. Iako je Handievo djelo o tumaenju ajeta iz sure en-Nis o erijatskim propisima pisano kao koncept za njegova predavanja na VITu, ono ipak ima izuzetnu vanost, jer se pri njegovu pisanju Handi koristio najpriznatijim i tradicionalnim i racionalnim tefsirima. Imajui u vidu namjenu toga djela, te nain kako je uraeno, moe se zakljuiti da je Handi odgovorio postavljenome zadatku i na odgovarajui nain iznio glavna tumaenja tih ajeta, sa posebnim osvrtom na stavove uenjaka
37 Vidjeti 40. stranicu rukopisa.

211

hanefijskoga mezheba, bez zalaenja u nepotrebne detalje i bez posebne obrade stavova drugih mezheba. S druge strane, ako se uzme u obzir znaaj sveukupnog Handieva djela, a posebno njegovih radova iz oblasti tefsira, moe se zakljuiti da je on afirmator tefsira na prostorima Bosne i Hercegovine, pa i ire, te da je u tome smislu dao veliki doprinos. Na tim prostorima uglavnom su se pisale glose na tefsirska djela, dok je Handi kroz ovaj i neke druge radove dao originalan doprinos tefsiru i tefsirskim znanostima. Stoga, Handia se sigurno moe uvrstiti u red istaknutih islamskih uenjaka i mufessira, koji su, pored maternjega, znaajan doprinos dali i na jeziku svih muslimana u svijetu, tj. arapskome jeziku. Handiev prijevod rukopisa U Handievoj rukopisnoj ostavtini nalazi se i njegov prijevod rukopisa: Tafsr yt al-akm min srah an-Nis, kucan na pisaoj maini. Taj je prijevod bez ikakvih izmjena objavljen u Izabranim djelima Mehmeda Handia,38 1999. god. Uvidom u taj prijevod jasno je da ni on nije kompletiran, te da je u formi radnoga materijala, jer ga Handi nije uspio dovriti. Pored toga, poreenjem originalnoga rukopisa i Handieva prijevoda mogu se uoiti brojne razlike, koje se ogledaju, uglavnom, u sljedeem: 1. U veini sluajeva prijevod nije doslovan, nego je rukopis Handiu posluio samo kao osnova, a on je slobodno i opirnijim rijeima izraavao znaenje teksta u originalu. 2. U cijelome prijevodu Handi je ostavljao neprevedene, navodei ih u originalu na arapskome jeziku, sljedee cjeline: hadise, izreke ashaba, stihove, a vrlo esto i ajete iz drugih sura, koje je navodio kao dokaz odreenome stavu. Vrlo rijetko bi napravio izuzetak od toga i preveo neki od tih citata. 3. Kod prijevoda, u nekim sluajevima, Handi je u potpunosti dodavao nove reenice, pa ak i cijele pasuse. 4. Za razliku od toga, u jednome broju sluajeva moe se primijetiti da je Handi prilikom prijevoda isputao neke rijei, reenice ili ak i cijele pasuse - koji su navedeni u originalu.
38 Vidjeti: Handi Mehmed, Izabrana djela, knjiga IV, Sarajevo, Ogledalo 1999., str. 147.-251.

212

5. U jednome broju sluajeva Handi u prijevodu isputa ime autora tefsira iz kojeg je preuzeo odreeni citat, iako ga navodi u rukopisu. 6. Iako rijetko, ipak se znalo desiti da Handi u rukopisu navede razliita miljenja po odreenome pitanju nepristrano, tj. ne opredjeljujui se za neko od njih, da bi to onda uinio u prijevodu. 7. Jedna od najvanijih razlika izmeu Handieva autografa i njegova prijevoda jeste nedostatak nekoliko zadnjih stranica u prijevodu, koje su navedene u originalu u rukopisu. Kao to smo ve rekli, Handi je u rukopisu protumaio ajete sa fikhskom tematikom do stotoga ajeta, dok je u prijevodu protumaio samo do osamdeset estoga ajeta, ukljuujui i njega.39 Dakle, u prijevodu nisu protumaeni sljedei ajeti, iji je komentar naveden u rukopisu: 92, 93, 94, 97, 98, 99 i 100, to je, ustvari, skoro punih osam listova rukopisa. Najvjerovatnije je da je Handi sa rukopisom iao neto ispred prijevoda, te da ni jedno ni drugo nije uspio dovriti, pa je tako nastala razlika od nekih osam stranica. Uzevi to sve u obzir, moe se zakljuiti da se ne radi o prijevodu u pravome smislu rijei. Prije bi se moglo rei da je Handiu rukopis posluio kao koncept na osnovu kojega bi uradio neto opirnije djelo na bosanskome jeziku.

39 Vidjeti: Handi Mehmed, Izabrana djela, knjiga IV, str. 250, 251.

213

Work of Mehmed ef. Handi The Meaning of ayah about regulations from the sura En-Nisa
Mehmed Handi (1906-1944) is one of the most prominent scholars from 20th century in Bosnia and Herzegovina. During his lifetime he published about 300 works; including books, discussion, articles. Many of his works have been left in the form of manuscripts. He lived in a period which was very difficult for the survival of Bosnia and Herzegovina, and especially Bosnian Muslims in it. Many of his works are related to these issues. His work autograph Tafsir ayat al-ahkam min surah al-Nisa (Meaning of ayah about regulations from the sura En-Nisa) exists in the Gazi Husrevbey Library under record No. 996. It is in fact 60 pages hand written work, in which he explains the ayah from the sura En-Nisa. Since this surah talks about Islamic regulations it belongs to fiqh commentary of the Quran. Mehmed Handi wrote this work as a concept for lecture on High Islamic Sharia-theology school in Sarajevo, just before and during the first period of WWII. Because of such circumstances he could not finished it, and out of 176 ayah in the sura En-Nisa he interpreted only the first 100 ayahs. As a source for the interpretation of the ayah he has used well known traditional and rational works from tafsir, he mostly used the works from the authors such as Ibnul-Arebi, Kurtubi, Alusi, Dessas, Taberi, Ibn Kesir, Delalejn, Razi, Zamaheri, Bejdavi, Nesefi, Siddik han, Ibn Atijje and evkani. Having in mind the intention of that work and the way that it has been done, we can conclude that Handi has given answer to the posed question and in a proper way presented the meaning of the ayahs. He gives special attention on posture of the scholars of Hanafi mazhab, without giving unnecessary details and without special treatment on posture of other mazhabs.

214

Ferid Dautovi BIOGRAFIJA UKRIJE ALAGIA

1. Porijeklo ukrije Alagia Na osnovu vakufname 1 Mehmeda-aua, napisane 18. zu-lhiddeta 1031. god. po Hidretu (1621.), Faik Alagi, otac ukrije Alagia, je istraio geneologiju svoje porodice. Na tragu tog dokumenta pie svoje memoare2 u Sarajevu od 17. 6. 1894. god. do 20. 6. 1895. god., u koje smjeta povijest svoje porodice, dogaanja u i oko Bosne u vrijeme osmanske Turske i AustroUgarske te svoje line doivljaje i uspomene. Na tragu ovih memoara, moemo primijetiti kako se povijest u Bosni ponavlja i kako sudbine ljudi imaju velike slinosti. Ispisujui povijest svoje porodice Mehmed-Faik pie o Salihu, prvom pretku porodice, koji u Bosnu dolazi zajedno sa sultan Mehmed Fatihom, iza Hidreta 867. god. (1462). Salih se naselio u konjikom kotaru u selu Gornja Bijela, gdje je imao lijep posjed. Tu je sagradio kulu i oko kule dvorove u kojima je stanovao.

1 au i au m (tur) U prvo doba osmanlijske drave aui su imali rang oficira, te su bili carski pobonici i javeri. U janjiarskoj vojsci aui su bili nii zapovjednici, i to aui podnarednici, a baaui i aubae narednici i vodnici. aui su kao prenosioci naredaba bili u slubi cara, paa, vezira i ostalih viih zapovjednika. Od ovog je dolo prezime auevi. Abdulah kalji, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Peto izdanje, Svjetlost, Sarajevo, 1985., str. 166. 2 Mehmed Faik Alagi, Povijest jedne porodice, Spomenik CX, Odjeljenje drutvenih nauka, Srpska akademija nauka i umetnosti, Nauno delo, Beograd, 1961., Priredio Vojislav Bogievi.

215

Mehmed, unuk Salihov, je stupio u carsku slubu 985. god. (1577.) i dobio raspored kod sultana. Po zavretku slube 1010. god. (1601.) vraa se kui u Konjic. Tu je sagradio nekoliko znaajnih hajratazadubina, meu kojima su damija pod kurumom tzv. Kurumlija, a uz nju medresu, tekiju i hammam u Oprkanjskoj mahali. Alija, sin Mehmeda aua, tvrdi Mehmed Faik Alagi, oenio se za ivota svoga oca iz Skoplja, tj. iz Gornjeg Vakufa, bogatom curom, koja je posjedovala preko 150 kua kmetova oko Gornjeg Vakufa. Alija je bio hrabar i ratoboran junak, i kao takav je bio priznat u turskoj vojsci i u svome narodu. Po njemu je porodica Alagi dobila svoje prezime. Umro je 1058. h.god. (1648.), a iza sebe je ostavio dva sina Ibrahima i Dafera te jednu kerku. Ibrahim i Dafer ivjeli suzajedno s majkom i sestrom u Konjicu u Mehmed-auevoj kuli. Kada je jedne godine, doao carski kapidibaa starjeina dvorskih straara, oenio se njihovom sestrom i proveo jednu godinu u Konjicu. Kada se vraao u Carigrad, sa sobom je poveo i Ibrahima, koji je tamo ostao sedam godina. Po povratku iz Carigrada s majkom odlazi u Gornji Vakuf, gdje ga valija u Travniku postavlja za teskereiju.3 Predpostavlja se da je tako nastala poznata travnika porodica Teskeredii. Umro je 1128. god. (1715.) a iza sebe je ostavio sinove Sulejman-bega i Emin-bega. Oni su prodali oevo imanje, koje su naslijedili, to se danas nalazi u Begtaevia Stupu i selo Nevizdrake. Isti nam izvor veli da je Sulejman ivio u Travniku, kao veliki junak, gdje je i umro 1208. god. (1793.) ostavivi iza sebe malehna sina Ahmeda. Bio je veoma uen ovjek i potovan kod ondanjih valija, a umro je 1282. god. (1865.) ostavio je iza sebe dva sina Beet-bega i Beir-bega, koji su ivjeli u Travniku. Mehmed Faik Alagi jo veli da je Emin-beg u Gornjem Vakufu ostavio dva sina Dervi-bega i Junuz-bega. Dafer, drugi sin Alije, bio je dobar ovjek, imao je veliko imanje i volio je pravednost. Umro je 1121. god. (1709.), a iza sebe je ostavio sina Osman. Osman ef. Je bio uen ovjek i kao takav priznat u Konjicu. Umro je 1183. god. (1769.), a iza sebe je ostavio dva sina Mula Mehmeda i Mujagu.

3 teskeredija m (ar. - tur.) onaj koji izdaje teskere; onaj koji vodi protokole ili zapisnike; slubenik administracije. Od ovog je nastalo prezime Teskeredi. Abdulah kalji, isto, str. 614.

216

Mujaga je postao ajan4 i musellim5 u Konjicu. Imao je est sinova: Mula Osmana, Beira, Ahmeda, hadi Zulfagu, Dervi-agu, Aliju i dvije kerke. Umro je 1264. god. (1847.) Mula Mehmed je bio trgovac u Konjicu i dobro je ivio. Umro je 1263. god. (1846.). Iza njega su ostala dva sina Dafer-aga i Ibrahim-aga i jedna kerka. Ibrahim-aga, sin Mula Mehmeda, nije imao muke djece. Iza njega su ostale etiri kerke. Dafer-aga, otac Mehmeda-Faika, bio je trgovac. ivio je 85 god., a umro je 1293. god. (1876.). enio se dva puta. Prva ena je bila ki Mula Sejfije iz Konjica s kojom je imao sedmero djece, a samo jedan sin Avdo, iz prvog braka, imao je tri sina Sejfu, Ahmeda i Ibrahima i jednu kerku. Drugi put se oenio iz Mostara od Salih-bega Alikalfia. Iz ovog braka je imao 16 djece, od kojih je, Mehmed Faik, zabiljeio ivih petero, tri sina: H. Salih-agu, Mehmedi-Faika i Sulejmana. H. Salih-aga je imao dva sina: Hamida i Dafera, i dvije keri: Atifu i Devahiru, a Sulejman nije imao poroda. Vidi tabelu 1. O Mehmedu Faiku, najbolje je pustiti da on sam govori o svom ivotu, barem jedan dio, tako emo vidjeti svu ljepotu njegova arhainog jezika i detalje koje pomno pamti i biljei. Ja sam se rodio u g. 1259. po Hidretu (1843.) u mjesecu zu-l-hidetu 6 i to u petak kad su ljudi u damiji bili... I jesam iao u mekteb najprvo pred H. Salih ef. Kopia, potlije pred hodom emiem. Potlije jednu godinu u Rudiji, te u 1271. g. (1854.) jest me otac dobavio u Konjic te do 1275. (1858.) jesam uio u Konjicu pred hafizom Hadiem. (G). 1276. (1859.) jest me otac spremio u Sarajevo u medresu na Atmejdan sa bratom mlaim od mene Mustafom te sam dvije godine bio u medresi. Uio sam pred Omer ef. Humom i pred hafizom Kaukijom....6 Godine 1279. (1862.), kao mladi od dvadeset godina, stupio je u dvor sultan Abdu-l-Aziza, kao silahor.7 Kao silahor, Mehmed-Faik veli
4 ajan m (ar.) - prvak, odlinik, velika, ugledan ovjek, istaknuti predstavnik jedne klase, stalea ili najistaknutijih slojeva graanskog stanovnitva. Abdulah kalji, isto, str. 76. 5 muselim m (ar.) sinonim za kajmekam; zastupnik pae u sandaku koji mu je dat kao arapluk; oblasni upravitelj; sreski naelnik. Isto, str. 477. 6 Mehmed Faik Alagi, isto, str. 51. 7 silahor-ora m (ar.-perz.) 1. pripadnik dvorske strae na osmanskom dvoru. 2. titula za odreenog slubenika na dvoru ( nia za jedan stepen od kapudibae) Abdulah kalji, isto, str. 565.

217

da je nosio pozlaeno odijelo i oruje8 i sa ostalim silahorima pratio sultana na izlete, teferie i sveanosti. A kad je bio alaj, tj. bajram, ili mevlud, ili 15. dan ramazani-erifa, kakav erif-alaji, ili kad bi doao kakav elija9 ili poslanik od koje velesile, ondak bismo morali obui haljine iste onakve samo to su u zlatu.10 Za ovu slubu bilo je potrebno da proe odreeno kolovanje gdje je uio strane jezike: arapski, turski, perzijski, francuski i engleski. O dogaajima na dvoru, o kojima i pie, imao je svoj stav, ali je ostao nepokolebljivo privren sultanu i vjeran Turskoj carevini. U Bosnu se vratio 1284. god. (1867.). Vrijeme Austro-Ugarske aneksije doekao je kao kajmekam11 Visokom. Bio je, tvrdi, protiv pruanja otpora Austor-Ugarskoj pokoravajui se sultanovoj naredbi. U Visokom je ostao, kao kajmekam, do 20 maja 1879. god., gdje se oenio, kako kae, 20 marta 1293. god. (1876.) Hasna hanumom kerkom Junuzbega Zeevia. 15. kolovoza 1880. god. premjeten je kao kajmekam u Donju Tuzlu i ostao do 15. januara 1882. god., kada je brzojavom premjeten u konjiki kotar, kao kajmekam. Za svoj rad i okonanje pobune u Hercegovini, dobio je 29. maja 1883. god. orden F(ranje) J(osipa) I. (nian). 20. novembra 1894. god. dobio je rjeenje za penziju. 14.12. 1894. god bio je u Beu kod cara, alio se na malu penziju od 495 forinti, jer mu nisu priznali 17 god. rada u vrijeme turske uprave. Razlog ovakvom odnosu prema njemu, sam kae, bila je njegova vjera islam. I taka je vlada prema meni bila nezahvalna te me je najpotlije umirovila i to sa 495 forinti godinje, a to je to sam ja muhamedanac i islam. Da je na mom mjestu bio kakav vabo, to bi on dobio i nagradu i ordena prema slubi.12 Mehmed-Faik imao je sinove: Ahmeda, Reufa, Halida, ukriju, Salema, Mustafu i azima, te keri: Naziju, Hibu i Behiju. Peto dijete

8 Kad bismo jahali na konjima, imali smo na glavi kalpak kao to su stari Bonjaci nosili i imali smo dvije puke male za pojasom i sablju i tuc koji smo nosili pred sobom, te smo bili sasvim optereeni. Mehmed Faik Alagi, isto, str. 52. 9 elija m (tur.) poslanik na strani, poslanik inostrane drave; poslanik, izaslanik Abdulah kalji, isto, str. 266. 10 Mehmed Faik Alagi, isto, str. 52. 11 kajmekam, kajmakam, -ama (ar.) zastupnik vezira ili valije u jednom upravnom podruju ili nekoj dunosti; sreski naelnik. - pa me daje kajmekamu / neu joj ga ja (GZM 1909 586), tur. kaymakam, osn. zn.: zastupnik, zamjenik. Abdulah kalji, isto, str. 384. 12 Mehmed Faik Alagi, isto, str. 77.

218

rodilomi se mjeseca maja 6 godine 1881 ala-franga u Donjoj Tuzli. Ime mu je Mehmed-ukrija.13 Svoju povijest porodice zavrava ovom porukom: Na to sam sve iao da islamu od mene kakva korist bude i dosta (sam) islama kutariso s Boijom pomoi od hapsa ili da glavu ne izgubi... Dosta se je islama od moga uzroka koristilo. I tako u slubovanju svakome treba pravo i vjerno raditi i tuega se uvati, a ne gledati hoe li vlada dati kakvu nagradu ili orden, nego sluiti za Boiji rizaluk i islamu ii na pravu korist, te islama ne loiti na vatru kao to danas ima nakvih inovnika od Turaka, te ta rade: uliskavaju se vladi i svoje Turke na vatru loe. Teko onom koji to radi!14 2. ivot ukrije Alagia Porodica Alagi vodi porijeklo iz bosanskohercegovakog grada Konjica. Specifinost posla kog je obavljao njegov otac, a sluio je kao kajmekam,15 odvela je cijelu porodicu u Donju Tuzlu. U tom gradu 20.V 1881. godine rodio se ukrija Alagi. Odgajan u porodinoj islamskoj atmosferi stie osnovno islamsko obrazovanje i odgoj s kojim e ivjeti do kraja ivota. Osnovno obrazovanje (rudiju)16 zavrio je u Sarajevu 1893. godine. U glavnom gradu nastavlja svoje dalje kolovanje gdje je zavrio est razreda gimnazije. Sedmi i osmi razred nastavio je u Mostaru
13 Isto, str. 77. 14 Isto, str. 78. 15 kajmekam, kajmakam, -ama (ar) zastupnik vezira ili valije u jednom upravnom podruju ili u nekoj dunosti; sreski naelnik. - pa me daje kajmekamu / neu joj ga ja (GZM 1909 585), tur. kaymakam, osn. zn.: zastupnik, zamjenik. Abdulah kalji, Turcizmi u srpsko-hrvatskom jeziku, isto, str. 384. 16 Rudije su bile prve dravne, svjetovne kole u BiH, otvorene prije austrougarske okupacije koje su mogli pohaati pripadnici svih vjeroispovijesti u Turskoj. One su odgovarale etverogodinjoj nioj srednjoj koli u kojoj su se uenici osposobljavali za nia inovnika zvanja. U rudiju su primana djeca koja bi zavrila sibjan mekteb i umjela itati i pisati. Nastavni jezik bio je turski. U Turskoj su osnovane 1263 (1847) u doba sultan Abdul-Medida, a u drugoj polovini XIX vijeka susreemo ih u BiH. Sarajevska je najstarija. Vidi vie Hajrudin uri, Muslimansko kolstvo u BiH do 1918., Veselin Maslea, Sarajevo, 1983, str. 135 i 234. Postanak ove rijei Edhem Mulabdi objanjava ovako: Rudija je arapska rije, a dola je od rijei rud, to znai sposobnost, zrelost, savrenstvo, naravski u relativnom smislu. Odatle ime Raid, a znai ovjeka, koji je iz stranputice izveden na pravi put, te nije vie brige za nj, da e kud zabasati, jer on ima rud tj. zrelost, savrenstvo, dakle zrio je, savren je. Odatle je dolo ime rudije zavodu, u kome se dijete usavri, da moe nastaviti svoj ivot kao valjan graanin u drutvu, dobivi neko zaokrueno znanje. Mulabdi Edhem, Maglajska rudija, kolski vjesnik, Sarajevo, 1938, str.49. ili Hajrudin uri, isto, str. 135-6.

219

gdje je 19. juna 1901. godine i poloio ispit zrelosti (maturirao).17 Od sedamnaest maturanata jedini je bio musliman.18 Budui je bio siguran u islamski odgoj na kom je odgajan i kog je usvojio, ali i shvatanja, razumijevanja i prilagoavanja novim povijesnim tokovima, njegov otac se nije bojao da svog sina poalje na kolovanje u Be. Na sveuilitu u Beu upisao je Filozofski fakultet, Odsjek za orjentalistiku (stari arapski jezik) i slavistiku (srpski ili hrvatski jezik) 19. juna 1901. godine. Rektor c.(arskog) kr.(aljevskog) Univerziteta u Beu i dekan filozofskog fakulteta potvrdili su da se ukrija Alagi upisao redovno na ovo sveuilite i da je dao zakletvu da e se pokoravati akademskim zakonima i vlastima pa je u janurau 1902 unesen u maticu univerziteta.19 Studije je zavrio u redovnom roku bez prekida 31. jula 1905. godine i za to vrijeme pohaao slijedea predavanja: Staroarapski tekstovi, Arapska gramatika, Arapski urnali, Arapske pjesme, Arapska metrika, Muallakat, Koran, Zamaheri-El-Mufessal, Istorija Slavena u srednjem vijeku, Gunduli i njegovo doba, Istorija slavenske filologije, Drave i narodi Balkanskog poluostrva itd.20 Za vrijeme studija na ovom univerzitetu ponaanje Alagia bilo je u skladu sa akademskim zakonima, to je potvrdio dekan filozofskog fakulteta. Po zavretku studija vraa se u svoju Bosnu gdje biva imenovan od Zemaljske Vlade za Bosnu i Hercegovinu 23. avgusta 1905. godine namjesnim uiteljem Velike gimnazije u Sarajevu, uz uvjet da e u svrhu
17 A. BH, isto, str. 33-4 18 75 godina gimnazije u Mostaru, 1893-1968, Izdava: Kolektiv gimnazije Alaksa anti Mostar, Veselin Maslea, Mostar, str. 29 i 125. 19 A BH, isto, str. 21. 20 Isto, str. 17 i 18

220

definitivnog namjetaja u roku od tri godine, dakle do kraja kolske godine 1907/08 stei i formalno osposobljenje za srednjokolsko uiteljstvo.21 Prilikom zapoljavanja na Velikoj gimnaziji popunio je formular personalnog dosijea u kom su bile stavke na njemakom jeziku. Uvidom u spomenuti personalni dosije vidljivo je da je Alagi svoje podatke popunio na njemakom jeziku, gdje je primijetno njegovo nacionalno i vjersko opredjeljenje: Hrvat,22 islamske vjere. Isti formular, u vrijeme Kraljevine SHS,23 popunio je 1926. kao profesor gimnazije u Derventi identinim podacima. Iz ovih dosijea saznajemo da je ukrija Alagi znao tri strana jezika: arapski, turski i njemaki.24 Arapski, njemaki i srpski ili hrvatski predavao je kao nastavnik u kolama, nerijetko po dva u isto vrijeme. 23. maja 1907. predloio je dobre kolokvijalne svjedodbe na ispit iz staroarapskog jezika, kao glavne i srpsko-hrvatskog, kao sporedne struke.Ispit je poloio u Beu 11. novembra 1908. pred Povjerenstvom za uitelje na gimnazijama i realkama. Prema tome je gosp. ukrija Alagi dobro osposobljen (wohl geeignet) da na srednjim kolama predaje stari arapski jezik kao glavnu struku, a srpsko-hrvatski kao sporednu.25 1. marta 1909. imenovan je pravim uiteljem u dosadanjem mjestu slubovanja uz obavezu, da u smislu naredaba od 24. januara 1909. broj 1143 i broj 7594, sam se pobrine za definitivno potvrenje u uiteljskom zvanju i za priznanje naslov profesor.26 Poslije ovog ispita i postavljenja za pravog uitelja uslijedila je enidba. 24. oktobra 1909. godine ukrija Alagi, sin Mehmeda iz Sarajeva vjenao se sa elebijom onlagi, kerkom hadi Hasanbega, iz Dervente, a na osnovu dozvole erijatskog suda u
21 Isto, str. 29. 22 Iz dosijea ukrije Alagia da se primjetiti da se u nacionalnom smislu izjanjavao kao Hrvat. Tako su se naprimjer izjanjavali i Safvet-beg Baagi, Osman Nuri Hadi, Edhem Mulabdi, reisu-l-ulema Demaludin auevi i drugi. Razlog za to je poznat veini dananjih Bonjaka. Ova izjanjavanja su bila vie politika i kulturna platforma njihova djelovanja, kako se nebi ugrozili interesi Bonjaka, koji su ve tada bili formirani u zaseban politiki entitet. Dr. Muhamed Hadijahi, Od tradicije do identiteta, (Geneza nacionalnog pitanaj bosanskih Muslimana ), Svjetlost, Sarajevo, 1974, str.149. Izjanjavanja su bila mahom taktike i politike naravi, neki su muslimani i po vie puta prelazili iz jednog tabora u drugi. Jednostavno reeno, zaseban muslimanski entitet bio je ve toliko formiran da ga se vei broj muslimana nije mogao samo tako odrei. Noel Malkom, Povijest Bosne, Erasmus Gilda, Novi Liber, Dani, Zagreb-Sarajevo, 1995. str.206. 23 A BH, isto, str. 3 24 Isto, str. 37. 25 Isto, str. 16. 26 Isto, str. 31.

221

Dokument Zemaljske vlade o imenovanju ukrije Alagia pravim uiteljem

222

Derventi, pred imamom Muhamed Zija Omerhodiem.27 Budui je navrio koncem mjeseca februara 1912. tri godine slubovanja kao pravi uitelj, 1. marta 1912. godine potvren je definitivno u slubeno zvanje i priznanje naslov profesor.28 Za vrijeme rata 1914. godine uzet je u vojsku, ali je kao dravni inovnik bio osloboen slube u vojsci. Posao profesora arapskog jezika obavljao je u Sarajevu do 19. januara 1916. godine kada je bio premjeten, na njegovu molbu, na Veliku gimnaziju u Mostar. Nakon dvije godine provedene u Mostaru, tanije 30. oktobra 1917. premjeten je na muku preparandiju (uiteljsku kolu) u Derventu, kuda je bila premjetena sarajevska uiteljska kola. U kolskoj 1917/ 18. obavljao je dunost muslimanskog vjerouitelja i nastavnika njemakog jezika. Na niu gimnaziju u Derventi premjeten je 8. oktobra 1920. godine. 3. Pregled izvora i literature Imami, muallimi i druge tradicionalne muslimanske voe uvari su islama i njegovi zatitnici bez kojih bi i sam kontinuitet islamske tradicije bio doveden u opasnost, ali je svakako znaajan i nemjerljiv doprinos, ouvanju i prezentiranju islama i islamskih vrijednosti intelektualaca muslimana. Danas u islamskom svijetu, uglavnom, postoje dvije glavne skupine ljudi koji se bave vjerskim, intelektualnim i filozofskim pitanjima: ulema i drugi strunjaci za pitanje vjere (podrazumijevajui i sufije) i modernisti. Tek odnedavno postepeno se poinje pojavljivati i trea grupa, naime grupa koja se poput uleme, pridrava tradicije ali poznaje i savremeni svijet. Meutim ta trea grupa jo je uvijek malobrojna.29 U tu treu grupu moemo s pravom ubrojati i g. Alagia, koji je kao dijete stekao osnovno islamsko obrazovanje u krugu svoje porodice, a stekao ire intelektualno obrazovanje stekao je na Zapadu, u to vrijeme poznatom sveuilitu u Beu. Kao musliman do kraja ivota je ivio islam, uvao i pisao o islamu i islamskim vrijednostima i tradiciji. Vjera je bila njegova inspiracija u svim poslovima, ivotni put kog nije mijenjao bez
27 Isto, str. 27. 28 Isto, str. 24. 29 Seyyed Hossein Nasr, Zapadni svijet i njegovi izazovi islamu, Enes Kari, Kuran u savremenom dobu II, prevela s engleskog Azra Saraevi, Sarajevo, 1997, str. 9-10.

223

obzira na potekoe i iskuenja kroz koja je prolazio. Biografski podaci o ukriji Alagiu su vrlo turi i oskudni. Prve biografske podatke o njemu nalazimo u Memoarima njegova oca Mehmeda Faika Alagia koji kae: Peto dijete rodilo mi se mjeseca maja est godine 1881. ala-franga u Donjoj Tuzli. Ime mu je Mehmed - ukrija... Kada sam doao u Sarajevo 15.11.1887., jesam ukriju dao u rudiju, a nije prije nigdje uio, te mu je rudija zapoetak bila. Direktor im je bio u rudiji Ahmet ef. Ribi (irazija), te sam mu naao jednog softu, tj. na ime Latif ef. Bulia koji ga je kroz pet godina nauavao kod kue, tj. dolazio u noi po 1-2 sata. Kada je ukrija izvrio rudiju, jesam ga dao u gimnaziju 1. septembra 1893. god.30 Vijest o njegovoj smrti i krau biografiju donosi Novi Behar, u kom je objavljivao svoje radove.31 Kratke biografske podatke, njegov drutveni angaman i bibliografiju objavljenih i nekih neobjavljenih knjiga te tekstova objavljenih u Narodnoj uzdanici, biljei Narodna uzdanica.32 Po njihovu saznanju iza njega su ostala u rukopisu: Dva udbenika Izbor iz 1001 noi s rjenikom i rjenik za djelo Fitedail-hajvanati ostale su u rukopisu u Zemaljskoj vladi za Bosnu i Hercegovinu.33 Narodna uzdanica ga se sa zahvalnou sjea i apelira na one, koji su u to doba poveli akciju za podizanje njegovih niana, da bi njegova dua najrahatnija bila kada bi se izdao onaj svezak tefsira, koji je ostao u rukopisu, neobjavljen. U dvadesetom izvjetaju Velike gimnazije u Sarajevu navedena je kraa biografija ukrije Alagia, profesora ove gimnazije.34 Dravna realna gimnazija u Tuzli, gdje je jedno vrijeme bio direktor, u svom Izvjetaju za 1935.-36. kolsku godinu, a povodom njegove smrti, navodi krae biografske podatke, istiui da je bio jedan od prvih Muslimana koji je zavrio akademske studije i tako svojim znanjem sluio svom narodu. U tom se izvjetaju kae: Rahmetli ukrija Alagi bio je vredan i savestan prosvetni radnik. Osim svog k. rada bavio se je mnogo naunim radom. Napisao je mnogo radova iz islamske knjievnosti i preveo je Kuran na srpsko-hrvatski jezik. Kao nastavnik i direktor vrio je savesno svoje
30 Mehmed Faik Alagi, Povijest jedne porodice, isto, str. 77. 31 Merhum ukrija Alagi, Novi Behar, Sarajevo, IX/1935., broj, 14-16, str. 207. 32 ukrija Alagi, Narodna uzdanica - Kalendar, Sarajevo, 1936. god. 33 Isto 34 Dvadeseti izvjetaj Velike gimnazije u Sarajevu, Sarajevo, 1906., str. 17.

224

dunosti. Kao drug bio je prema svakom susretljiv. Njegova smrt je teak gubitak za nau prosvetu.35 Alija Nametak u Hrvatskoj enciklopediji iz 1941. godine biljei osnovne biografske podatke o ukriji Alagiu, bibliografiju njegovih prevedenih knjiga prema misirskom komentatoru Kurana Muhammedu Reidu Ridau i udbenik iz arapskog jezika s rjenikom za bosanskohercegovake gimnazije.36 U Spomenici, 75. god. Gimnazije u Mostaru, nalazi se slika prvih maturanata (1900-1901.) god. na kojoj je i ukrija Alagi u fesu. 37 Bio je to jedini maturant musliman, od ukupno sedamnaest maturanata, iako se 26. oktobra 1893/94., kada je otvorena Gimnazija u Mostaru u prvi razred upisalo 8 muslimana, 34 pravoslavna, 22 katolika i jedan Jevrej.38 U Spomenici, 75 godina Gimnazije u Tuzli (1899-1974.), ukrija Alagi se ne spominje osim u statistikim podacima da je bio direktor kole od 1927-1930. god.39 S negativnom konotacijom i krivim imenom sjea ga se uenica Smilja Jovi, kad kae:Na kraju sedmog razreda dr. Gluac (Vaso) je premjeten u Banja Luku. Za direktora dolazi Tukrija Alagi, koji sa jednom grupom profesora mijenja ivot kole i stvara negativnu popularnost.40 Znaajan i hvale vrijedan rad napisao je hfz. Mahmut Tralji u Glasniku VIS-a iz kog se da sagledati ivotni put, aktivnosti i rad ovog, profesorapedagoga, pisca i zaslunog prevodioca, neumornog kulturnog poslenika.41 Mahmut Tralji, zapravo, oivljava lik i djelo Alagia, koji je gotovo bio zaboravljen. Interesantno je da se o ukriji Alagiu, a napose njegovom djelu tako malo pisalo i znalo kad do skora nismo imali niti jedan preveden tefsir42 ili njegove dijelove, do onog to je preveo ukrija Alagi.
35 ukrija Alagi, Izvjetaj za 1935-36 kolsku godinu, Dravna realna gimnazija u Tuzli, str. 60. 36 A(lija) N(ametak), Alagi ukrija, Hrvatska enciklopedija, svezak I, Naklada Konzorcija Hrvatske enciklopedije, Zagreb, 1941., str.167-168 37 1893-1968., 75 godina Gimnazije u Mostaru, Izdava: Kolektiv gimnazije Aleksa anti Mostar, Veselin Maslea, Mostar, 1968. god. 38 Vidi vie, isto., str. 29 i 125. 39 Gimnazija u Tuzli, 75 godina Gimnazije u Tuzli, Izdava: Gimnazija u Tuzli, Univerzal, Tuzla-OOUR Grafiar, Tuzla, 1974. god., str. 383-84. 40 Smilja Jovi, Bila sam uenica i profesorica gimnazije, Gimnazija u Tuzli, isto., str. 312. 41 Mahmut Tralji, ukrija Alagi, Glasnik VIS-a, Sarajevo, XL/1977., br.2, str.164 42 Prva knjiga prijevoda tefsira Fi ill al-Qurani - U okrilju Kurana, prijevod sa arapskog od prof. dr. Omera Nakievia, prof. dr. Jusufa Ramia i mr. Mesuda Hafizovia u izdanju Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, tampan je u Sarajevu 1996. godine

225

Zapitanost je vea, tim prije, to je misao i ideja Muhameda Abduhua i Muhameda Reid Ridaa, preko ovog racionalnog tefsira i drugih njihovih tekstova ivjela u ovim naim krajevima, naroito preko onih koji su svoje visoko obrazovanje sticali na El-Azharu u Egiptu. Jedan od razloga zapitanosti lei i u injenici da taj njegov rad nije naiao na odziv ondanje Vakufske uprave i Vjerskog starjeinstva, koji nisu nali za shodno ni da preporue njegove knjige, a kamoli da ih izdaju, konstatira Urednitvo Novog Behara.43 Traljiev nekrologij44 je najozbiljniji i najiscrpniji rad, koji nam je ponudio pune biografske podatke i najpotpuniju sliku od roenja do smrti. Znaajno je napomenuti da je Mahmut Tralji u ovom tekstu priredio bibliografiju svih objavljenih radova ukrije Alagia, a za mnoge od njih dao je i krae pojanjenje. U ovom radu hfz. Tralji je naveo i polemike tekstove Ahmeda Lutfi okia45 u Hikjmetu, koji se odnose na prve dvije knjige Alagieva prevoda Komentara Kurana. U radu su navedeni i tekstovi H. Mehmeda Handia46 i Dervi A. Korkuta - Ibnul
43 Vidi vie, Merhum ukrija Alagi, isto, str. 207. Ovdje treba napomenuti da je ukrija Alagi prvu i drugu knjigu izdao zajedno sa Demaluddin ef. aueviem, koji je tada bio reisu-lulema. 44 Ovaj isti tekst objavljen je u knjizi hfz. Mahmud Tralji, Istaknuti Bonjaci, El-Kalem, Sarajevo, 1998., drugo dopunjeno izdanje, str. 9-16. 45 Ahmed Lutfi oki se rodio u Brkom 1878. god. Poetne vjerske nauke poeo je u Brkom a nastavio u Tuzli. Rudiju, kao i osnovnu kolu zavrio je u Tuzli, a onda nastavio HadeBadi Kadun medresu u Tuzli. Godine 1898. stupio je u Nuvvab (erijatsku sudaku kolu). Po zavretku je imenovan, od tadanje rijaseti Ilmijje pomonim muderrisom Hade-Badi Kadun medrese, a ujedno se upisao na pravni fakultet u Zagrebu, koji je apsolvirao za etiri godine. 1907. god imenovan je aksultantom okrunog suda u Tuzli, odakle je kasnije preao upravnoj struci, te je kao perovodni vjebanik sluio u Tuzli i Konjicu. Kao kotarski predstojnik radi u Vlasenici, Cazinu i Bihau, odakle je kao dobar organizator zadruga, dodijeljen poljoprivrednom odjeljenju bive zemaljske vlade u Sarajevu. Na tom poloaju je bio penzionisan, ali je ponovo aktiviran i imenovan referentom ministarstva vjera u Beogradu. Radi oboljenja je ponovo penzionisan 1928. god. i kao privatnik ivio u Tuzli. Umro je u 55-toj godini ivota 24. 12. 1933. god. Bio je lan redakcije Hikjmeta, gdje je objavio seriju lanaka Islam i kultura, O vakufu i upravi sa njim i O prevodu i tumaenju Kurana azimuana po gosp. ukriji Alagiu. Vidi vie, Chameran, Merhum Ahmed Lutfi oki, Hikjmet, Tuzla, V/1933., br. 55, str. 205-7. 46 H. Mehmed Handi je roen u Sarajevu 16. 12. 1906. god. Po zavretku mekteba i rudije upisao se u novoosnovanu erijatsku gimnaziju, gdje je i maturirao 1926. god. Iste godine upisao se na Damiu-l-Azhar u Kairu, a diplomirao 1931. god. U aprilu 1932. god. postavljen je za nastavnika i perfekta Gazi Husrev-begove medrese. 1937. god. premjeten je u Gazi Husrev-begovu biblioteku za I. bibliotekara i upravitelja. 1939. god. doao za ugovorenog nastavnika na Viu islamsku erijatsku kolu. I na jednoj i na drugoj dunosti bio je do maja 1944. god., kada je imenovan redovnim profesorom ove kole. Umro je 29. jula 1944. god. u 38-oj godini ivota. Vidi vie, Hfz. Mahmud Tralji, Mehmed Handi, Istaknuti Bonjaci , isto, str. 114 -125.

226

Ajna kojima su pohvalili prijevod i posebno trud ukrije Alagia. Svoj rad hfz. Tralji zavrava konstatacijom da ukrija Alagi po svom ivotu i radu nije zasluio da padne u zaborav. Najbolju uspomenu na njega i njegov rad ouvali bi, ako bi izdali bar izbor, ako ne sabranih djela, onda njegovih originalnih i prevedenih radova.47 S druge strane Mehmed Handi u svom tekstu48 u Novom Beharu preporuuje muslimanskom svijetu da ita knjige ovog svake hvale vrijednog Alagieva rada. On smatra neutemeljenim kritike upuene ukriji Alagiu, jer greke koje mu se spoitavaju ne potjeu od njega, nego ba od Reid Ridaa iji tefsir prevodi. Letimice sam preao ovu treu knjigu i na nekoliko sam mjesta koja sada neu iznositi, zapazio sam nekoliko pogreaka. Ovdje iznosim to da ove pogreke ne potjeu od g. Alagia nago ba od Reid Ridaa.49 Dervi A. Korkut u svom tekstu izraava svoju podrku prevodilakom radu ukrije Alagia i istie da je on dobar musliman i poznavalac oba jezika (bosanskog i arapskog, prim. D.F.), ...i ukoliko jedan prevod Kurana moe biti dobar, njegov je.50 Mustafa Busuladi, pak, u svom radu Prvi prievodi Kurana u svietu i kod nas51 navodi i ukriju Alagia jednog od naih boljih orjentalista, koji je prvi poeo prevoditi Kuran s tumaem na hrvatski jezik. U ovom radu je dat prikaz IV prevedene knjige i Tefsir Duz-i-Amme. On napominje da se razvila kritika i razliito ocijenila njegovu prevodilaku djelatnost, ali Unato svih nedostataka Alagi je radio s mnogo spreme i svjestno. Stoga je njegov prievod, iako nepotpun, kod nas najbolji prievod Kurana.52 O ukriji Alagiu govori i dr. Muhamed Hadijahi u tekstu Bibliografske biljeke o prijevodima Kurana kod nas53 navodi rad ukrije Alagia kao prvi pokuaj prevoenja cjelokupnog Kurana poslije Prvog svjetskog rata. U ovom radu, autor donosi prikaz objavljenih knjiga
47 Mahmud Tralji, isto, str. 168 48 H. Mehmed Handi, El-Kuranu l-Hakimu, Novi Behar, 1933., br. 24, str. 350. 49 Isto, str. 351. 50 Dervi A. Korkut, El-Kuranu l-Hakimu, Novi Behar, 1933-34., br. 1-2, str. 28. 51 Mustafa Busuladi, Prvi prievodi Kurana u svietu i kod nas, Narodna Uzdanica, Kalendar 1945., str. 83. 52 Isto, str. 84. 53 Muhamed Hadijahi, Bibliografske biljeke o prijevodima Kurana kod nas, Bibliotekarstvo, XII/3, Sarajevo, 1967., str. 39.

227

prijevoda i znatan dio objavljenih tekstova, kao i prikaz polemikih rasprava izmeu ukrije Alagia i Ahmeda L. okia. Od biografskih podataka navodi mjesto, datum roenja i smrti (Tuzla 20.V 1881, umro u Derventi 31.1.1936) Novo svjetlo i pomak u rasvjetljavanju lika i djela ukrije Alagia prua nam dr. Jusuf Rami u svojim tekstovima Tefsir El-Menar,54 Racionalno tumaenje Kurana55 i Izuavanje arapskog jezika kod nas.56 U ovim prvim tekstovima dr. Jusuf Rami dao je prikaz ovog tefsira i karakteristike tumaenja Kurana po Muhammedu Abduhuu. U podnaslovu nam govori o El-Menaru na srpskohrvatskom jeziku, ije dijelove je preveo ukrija Alagi. Na kritike koje je Ahmed L. oki uputio ukriji Alagiu, o kojima i dr. Jusuf Rami govori, kae da se Alagiu i moe prigovoriti za prevoenje ali prigovor za komentarisanje nema mjesta. Alagi je prevodio komentar Muhammeda Abduhua, predstavnika racionalistike kole u egzegezi Kurana, a oki je izraziti tradicionalista iz ega i proizilazi njegova kritika. Krau biografiju, u fusnoti, prenio je iz Glasnika od hfz. Mahmuda Traljia. U tekstu Izuavanje arapskog jezika kod nas spominje vie puta ukriju Alagia i njegov doprinos arapskom jeziku u Bosni i Hercegovini. U fusnoti navodi njegovu krau biografiju. Nedugo poslije ovoga apsolvent Husi Halim uz podrku i smjernice dr. Jusufa Ramia, pie svoj diplomski rad o ukriji Alagiu.57 Halim Husi je ponudio neke nove biografske podatke ivotni put i kretanje u slubi. Najvanije to nam je u ovom radu ponudio je bibliografija radova i analiza svakog objavljenog teksta. Radovi nisu poredani hronoloki ili temetski, ve prema asopisima u kojima je objavljivao. Govorei o ulozi Gajreta u drutvenom ivotu muslimana, Ibrahim Kemura ga spominje na pet mjesta i ubraja meu najistaknutije studenate Bekog univerziteta u periodu izmeu 1884.-1900. godine: Osman Nuri Hadi, Safvet-beg Baagi, Arifovi, Mehmed-beg Hrasnica, Hamid-beg Dini, Edhem-beg Bahtijarevi, efkija Gluhi, ukrija Alagi, Beir Mehmedbai i Ahmed Muhibi,58 i meu afirmirane muslimanske pisce istorije islama i vjerske tematike u Beharu i drugim muslimanskim
54 Jusuf Rami, Tefsir El-Menar, Glasnik, 1978., god.XLI, br. 2, str. 113-118. 55 Jusuf Rami, Racionalno tumaenje Kurana, Islamska misao, 1991., br. 154, str. 13-17. 56 Jusuf Rami, Izuavanje arapskog jezika kod nas, Zbornik radova 2, Islamski teoloki fakultet, Sarajevo, 1987., str. 237-268. 57 Halim Husi, ukrija Alagi - ivot i djelo, Diplomski rad, Sarajevo, 1985. god. 58 Ibrahim Kemura, Uloga Gajreta u drutvenom zivotu muslimana, Veselin Maslea, Sarajevo, 1986., str. 21-2.

228

listovima. Kao autori ovih tekstova javljaju se ve kroz Behar i druge muslimanske listove afirmisani muslimanski pici: S. Baagi, E. Mulabdi, ukrija Alagi, M. . ati, Hamdija Muli, Hasan Hodi, Sulejman Saridi, M. Serdarevi i dr. 59 U diplomskom radu Recepcija Abduhuovog tumaenja Kurana kod nas60 Ferid Dautovi, uz asistenciju dr. Enesa Karia, spominje Alagia kao prevodioca tefsira El-Menar i navodi ukratko kritiki osvrt i polemiku koja se vodila u Hikjmetu i Gajretu u povodu prevoenja ovog tefsira. U specijalnom izdanju na engleskom jeziku O islamu na Balkanu, dr. Enes Kari spominje ukriju Alagia kao prevodioca tefsira El-Menar na bosanski jezik.61 U predgovoru knjige Istknuti Bonjaci Hilmo Neimarlija ga svrstaje u bonjake velikane i najistaknutije linosti bonjakog preporoda s poetka naeg stoljee Safvet-beg Baagi, Edhem Mulabdi, Demaluddin auevi, Ibrahimbeg Repovac, ukrija Alagi, Muhamed Seid Seradarevi.62 Znaajno mjesto ukriji Alagiu posvetio je Demaludin Lati u svojoj doktorskoj disertaciji Stil kuranskog izraza. U interviju za Preporod kazao je da je on poeo prvi ispitivati tefsir na bosanskom jeziku s posebnim osvrtom na belagatu-l-Quran te da ga kao takvog na Katedri smatramo rodonaelnikom nae nauke.63 Nove podatke do kojih smo doli u Arhivu Bosne i Hercegovine, u mogunosti smo da znatno proirimo i osvjetlimo biografske i bibliografske podatke o ukriji Alagiu. U Arhivu Bosne i Hercegovine sauvan je Alagiev dosije od kolskih dana do dolaska u penziju.64

a. Politika aktivnost
U tom periodu ukrija Alagi je bio lan Jugoslovenske muslimanske organizacije i njen aktivista. Jedan politiki govor, koji odslikava teko stanje muslimana poslije Prvog svjetskog rata, odrao je u Dervanti 26.
59 Isto, str. 131. 60 Ferid Dautovi, Recepcija Abduhuovog tumaenja Kurana kod nas, Diplomski rad, Sarajevo, 1988. 61 Enes Kari, Interpretation of the Quran in Bosnia-Herzegovina, Islam in the Balkans, Islamic Studies, Islamic Research institute, International Islamic University, Islamabad (Pakistan), 1997., str. 285. 62 Hfz. Mahmud Tralji, isto, str. 6. 63 Demaludin Lati, Vjera nije privatna stvar, Preporod, 1999., br. 24/673, str. 15. 64 A BH, Slubenika dosijea, A-104.

229

avgusta 1920. godine, drugi dan Bajrama.65 Nareenjem Zemaljske vlade od 5. XI 1920., broj: 11.083. prez. prof. ukrija Alagi bio je suspendiran od slube i plate dana 21. novembra 1920. godine radi govora kog je odrao 26. augusta 1920., drugi dan Bajrama, na skuptini Jugoslovenske muslimanske organizacije. U brzojavu koji je poslalo Ministarstvo Prosvjete Beograd kae se da je Alagi suspendiran od slube i plate zbog uzbunjivanja muslimanskih masa protiv drave i uprave na temelju govora pred masom, koji je priznao kao svoj. Stvar je pred disciplinarnim senatom. Disciplinski postupak vodilo je Zemaljsko disciplinarno vijee. Zemaljsko disciplinarno vijee u svom zakljuku donosi dijelove govora ukrije Alagia u kojem je, kritizirajui dravnu upravu, rekao: Naalost odmah prvih dana osloboenja donijee nam grozna razoarenja, jer su neki elementi, zadojeni stoljetnom mrnjom na sve to je muslimansko, poeli nemilo haraiti po muslimanskom dobru i imetku, a da pokau svoju golotinju i da do kraja iskale svoju mrnju nad nama, poee nas klati, ubijati i to je najgore udarati na rz i obraz naeg golorukog i nezatienog enskinja. U poetku poslije rasula dvojne monarhije a dok ne bijee uspostavljen autoritet dravnih vlasti ova su se zloinstva mogla donekle razumjeti i oprostiti, i postojala je nada, da e to prestati, jer e vlasti nastojati, da to sprijei svim raspoloivim sredstvima. Nu naalost i u tome se prevarismo, jer u radu mnogih naih upravnika vidjesmo, da se ne ide za tim, da se nama muslimanima u B. i H. - da ne govorim o naoj jednovjernoj brai u Sandaku i Makedonijipomogne i da nas se zatiti, nego da se po ve unaprijed smiljenom sistemu radi na moralnom i materijalnom upropaivanju muslimana... Makar da nije prema duhu vremena bilo simpatino organizovanje i ujedinjavanje na konfesionalnoj podlozi, ipak se je ta baza odabrala samo za to, to su sva progonstva i zloini bili upereni samo i iskljuivo protiv nas, jer se ne krstimo, jer smo muslimani. Kritizirajui rad Prosvjetnog odjeljenja Alagi je kazao sljedee: Od mnogih primjera antagonizma i stvorenog dumanluka demokrata prema nama muslimanima, spominjui samo to da efovi ureda, koji su demokrati, upotrijebe svaku priliku, da nas muslimane to vie prikrate i odtete. Naprimjer, kole se otvaraju po selima gdje nema nikako muslimana ili ih ima vrlo malo, kod podjele stipendija, daje se nemuslimanima deset puta vie nego
65 A. BH, Z. V. 2 PREZ. 7116/21 (u P.U.), str. 4-5.

230

nama, novane pripomoi sirotinji i nezatienoj djeci dobivaju opet nemuslimani 10 puta toliko koliko mi. Govorei o agrarnoj reformi Alagi je kazao: Kod provoenja agrarne reforme opet smo mi - jer smo muslimani prikraeni. Od posjednika muslimana oduzima se i zadnja njiva, da se u najvie sluajeva podmiri halapljivost teaka nemuslimana, koji te zemlje ni ne trebaju, dok se teaku islamske vjere ne da ni pet dunuma, makar da se on uvijek bavi teaklukom i od toga ivi. ukrija Alagi je radi ovog govora pozvan na odgovornost, gdje je isti ponovio i priznao inkriminirane dijelove govora ne navodei nita u svoju odbranu, ime je poinio prijestup u slubi po lanu 1. i 2. disciplinarnog zakona. U optubi se navode razlozi zbog kojih je kanjen suspenzijom s posla. Alagi je, kako se navodi, tim svojim govorom nastojao pobuditi i raspiriti mrnju protiv drugih vjera a naroito protiv Srba, pravoslavne vjere; nastojao je, da sudionicima skuptine prikae dravnu upravu pristranom, koja muslimanima ne prua zatite od zloinaca nego po smiljenom sistemu radi na moralnom i materijalnom upropaavanju muslimana. Svrha je Alagieva govora bila demagokim sredstvima izazvati mrnju jednog dijela naroda na drugi, to nijedan svjestan graanin, a najmanje on kao inovnik i odgojitelj mladei nije smio uiniti. Okrivljenik u svome govoru tvrdi, da dravna uprava, dotino njezini funkcioneri, kojima je to zadaa, ne pruaju muslimanima zatite od onih, koji ih kolju, ubijaju i navaljuju na obraz golorukog enskinja. Ove su tvrdnje tendenciozno izneene bez navoda ikakvih fakata u dokaz istinitosti, samo da se uzdrma ugled ureda i oblasti i da se u svakom prisutnom na skuptini ubije u temelju pouzdanje u dravnu vlast i u red i poredak u dravi. Tendenciozne su i njegove tvrdnje, da prosvjetno odjeljenje zemaljske vlade nekorektno postupa pri davanju stipendija i otvaranju kola, samo da na temelju neistinitih tvrdnja obori ugled svoje direktne pretpostavljene vlasti. Profesor Alagi je tim svoji govorom uzdrmao ugled ureda i povjerenje u njegovu nepristrasnost, te se svojim izvan slubenim ponaanjem nije pokazao dostojnim tovanja i povjerenja, to ga iziskuje njegovo zvanje, poinio je dakle takve povrjede dunosti, koje po lanu 1. i 2. disc. zakona sadravaju uin prestupka u slubi, pa je dosljedno tome valjalo zakljuiti povedenje disciplinarne istrage, a jer nisu potrebni dalji izvidi, valjalo je tu stvar uputiti na usmenu raspravu.66
66 Isto

231

Po saznanju Mehmeda Spahe67 ( poslanika ) da je ukrija Alagi profesor gimnazije u Derventi suspendiran traio je od izvjesnog Kneevia iz Beograda da ga obavijesti zato je to uinjeno.68 Ovaj je to putem brzojava poslao Stefanu Griu, prosvjetnom povjereniku Zemaljske vlade za BiH u Sarajevo.69 Zemaljska vlada izvjestila je Ministarstvo prosvjete Beograd, da je . Alagi suspendovan od slube i plate zbog uzbunjivanja muslimanskih masa protiv drave i uprave na temelju govora pred masom, koji je priznao kao svoj. Stvar je pred disciplinarnim senatom.70 Poslije ovoga Ministarstvo prosvete Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Odelenje za Srednju nastavu S. N. Br. 3.529, 18. IV 1921. godine u Beogradu poslalo je Zemaljskoj Vladi Bosne i Hercegovine rjeenje u kom se kae:Razmotrivi akta ovoga predmeta naao sam: da je g. ukrija Alagi tuen za krivicu, koju je uinio ne u krugu svoje redovne dunosti, nego na javnom zboru jedne politike stranke. No kako je tueni Alagi stavljen pod disciplinsku istragu, smatram da bi bilo suvino i nekorisno suspendovati ga od redovne dunosti za vreme njena trajanja, te stoga a u smislu lana 50. i 60. disc. zakona za Bosnu i Hercegovinu, reavam: da se zakljuak disc. vea u Sarajevu od 25. januara ove godine Br. 37/20, kojim je Alagi suspendovan od dunosti za vreme disciplinarne istrage - poniti. Ministarstvu Prosvete je ast o prednjem izvjestiti molei Vas za dalju nadlenost. (Po naredbi Ministra Prosvete)71 Ovo rjeenje je proslijeeno direkciji Nie gimnazije u Derventi kojim se ukida suspenzija od slube i plate, te se povodom toga Direkcija poziva da prof. Alagia opet uvede u slubu. Ukidanjem suspenzije i vraanjem u slubu obustavljena beriva od 1. decembra 1920.
67 Dr. Mehmed Spaho (1883-1939) roen je u Sarajevu. Osnovnu kolu i gimnaziju zavrio u Sarajevu, a pravni fakultet u Beu 26. marta 1921. god. Dr. Mehmed Spaho je postavljen za ministra trgovine i industrije u vladi Nikole Paia. U oktobru 1921. god. na Glavnoj skuptini JMO izabran je za predsjednika umjesto muftije Ibrahima Maglajlia. U vladi Ljube Davidovia 1924. god. zauzima poloaj ministra finansija, 1927. god. ministar je trgovine i industrije u vladi Velje Vukievia. U vladi Milana Stojadinovia bio je ministar saobraaja, na kom poloaju i umire 1939. god. Vidi vie, Atif Purivatra, Jugoslovenska muslimanska organizacija u politikom zivotu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Svjetlost, Sarajevo, 1977. god. 68 Ovo potvruje da je poznavao ukriju Alagia, to mi je potvrdio i njegov sin Nedmudin, moda jo iz studentskih dana u Beu, ali i brigu Mehmeda Spahe za lanove JMO. 69 Isto, str. 10. 70 Isto, str. 9. 71 Isto, str.

232

godine imaju mu se naknadno isplatiti, po odbitku isplaene mu alimentacije, koju je primao u iznosu od dvije treine plate.72 Vjerovatno zbog suspenzije s posla 6. septembra 1921. dao je zakletvu vladajuem kralju Aleksandru da e biti vjeran, da e se savjesno pridravati ustava Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i da e dunosti po zakonima pretpostavljenih vlasti tano i savjesno obavljati.U nastavku se konstatira da je predstavnik Kraljevine SHS zakletvu na dananji dan po obredima islamske vjere izvrio.73 3. oktobra 1925. Njegovo Velianstvo Aleksandar I. postavio ga je za profesora na gimnaziju u Derventi.74 Politiki je bio opredjeljen za JMO,75 a na izborima za Narodnu skuptinu, 11.IX 1927. godine, bio je sreski kandidat za narodnog poslanika zajedno sa Svetom Marinkoviem i Mustafom Kapetanoviem za banjaluku oblast, na listi opozicije, iji je nosilac bio Ljubo Davidovi. 16. decembra 1927. prelazi na gimnaziju u Tuzli, gdje biva imenovan za njena direktora. Bio je to prvi musliman direktor srednjeg zavoda u BiH, na koji je poloaj doao koliko zaslugom svojih linih sposobnosti, toliko i zauzimanjem vostva bive JMO, koje je bio istaknuti lan.76 Funkciju direktora obavljat e do kraja svog radnog vijeka 16. aprila 1931. godine, kada odlazi upenziju. Posljednje godine svoga ivota, od penzije do smrti 31. januara 1936. godine, Alagi provodi u Derventi. Iz priloenog, kao i iz godinjih kolskih izvjetaja, vidi se da je Alagi, uprkos estim pobolijevanjima i tekoj materijalnoj situaciji, bio marljiv i uspjean.77 Svoje slubene dunosti obavljao je tano i marljivo.
72 Isto, str. 2. 73 A BH, str. 11. 74 Isto, str. 13 75 Jugoslovenska muslimanska organizacija osnovana je 17. 2. 1919. god. Za predsjednika je izabran tuzlanski muftija hadi hafiz Ibrahim Maglajli, a za podpredsjednike dr. Hamdija Karamehmedovi i dr. Halid-beg Hrasnica. U svoje glavne zadatke JMO je ubrajala postizanje line i imovinske sigurnosti Bonjaka, zatitu agrarnih interesa bonjakih zemljoposjednika i ouvanje muslimanske vjerske i vakufsko-mearifske autonomije. Vidi vie, Atif Purivatra, Isto, Mustafa Imamovi, Historija Bonjaka, Preporod, Sarajevo, 1998., air Filandra, Bonjaka politika u XX. stoljecu, Sajtarija, Sarajevo, 1998. god. 76 Merhum ukrija Alagi, Novi Behar, isto, str. 207. 77 Priao mi je, njegov sin Nedmudin, na jednom susretu, 5. aprila 1999. god. u hotelu Bosnia, gdje esto odsjeda uz kahvu s prijateljima, da je njegov otac bio jako strog i kao otac i kao profesor. Mi, djeca, smo bili njegovi uenici i nije nas nimalo tedio niti pravio razliku u odnosu na druge. Otac je, kae, imao dobru biblioteku, neko mu je slao knjige i asopise iz Egipta, a esto je koristio, i jednu od boljih biblioteka, M. ef. Tarabara. I djecu je tjerao da puno itaju. Od njega sam uio francuski i njemaki, ali me nije uio arapski. Otac je puno puio i bio je slabog zdravlja.

233

Politiko i drutveno vladanje bilo mu je korektno.78 U godinjim izvjetajima, takoer, stoji da mu imovinske prilike nisu sreene, dijelom radi velikog troka, to ga isti ima radi lijeenja, a dijelom i radi toga, to nema u kui dobrog gospodarstva.79 Uz svoje etvoro djece (Sadudin roen 1910., Nedmudin 1915., Behija 1918., i Suad 1921. godine.) uzdravao je i punicu Hatidu udovu Donlagi. Pored redovnih aktivnosti, nastavnika u koli, bio je aktivan drutveni i javni radnik, na mnogim poslovima.

b. Drutvene aktivnosti
ukrija Alagi je obavljao znaajne funkcije u kulturnim drutvima i organima islamske zajednice. Odmah po zavretku studija, kada se vratio u Bosnu, aktivno je radio u muslimanskom kulturnom drutvu Gajret. Godine 1906/07 bio je prvi tajnik drutva, a sudjelovao je i u prvom drutvenom pjevakom horu, kao i na prvoj Gajretovoj zabavi 1906. u svojstvu diletanta. Bio je aktivan lan ovog drutva u svakom pogledu, a naroito za Baagieva perioda do 1908. godine.1929. god. bio je predsjednik prosvjetne sekcije Mjesnog Odbora Gajreta u Tuzli. U tom periodu zabiljeene su znaajne aktivnosti ove sekcije. Tako je predsjednik ukrija Alagi, direktor gimnazije, 18. novembra 1929. god. u prisustvu g. Osmana Vilovia, biveg kralj. ministra, i Hasana Smajlovia, muderrisa i upravitelja ovdanje medrese, otvorio drugi analfabetski teaj80 za muslimanke. Isti takav rad otpoeo je, prije mjesec dana, u prvom analfabetskom teaju za muslimanke, veinom kerke naseljenih siromanih Hercegovaca po okolici grada Tuzle. U tom periodu organizirana su razliita predavanja, koja su drali istaknute linosti tog kraja. Prvo predavanje odrao je ukrija Alagi na temu Arapi u paniji, zatim mladi muderris g. aban Hodi, diplomirani student Damiatul-Ezhera, glasovitog muslimanskog univerziteta u Kairu, na temu Is78 A. BH, isto, str. 40. 79 A. BH, isto, kolska godina 1921./22. i 1922./23. 80 U okviru ireg Gajretovog prosvjetno-obrazovnog programa, koji se odvijao izvan njegovih ustaljenih institucija (internati, strune kole i slino), znaajno mjesto i ulogu imali su analfabetski teajevi, domaike kole, korepetitoriji i itaonice. Ovi oblici Gajretovog djelovanja, usmjereni prije svega na suzbijanje nepismenosti i podizanje opteg obrazovnog nivoa, pri emu se posebna panja poklanjala ukljuivanju u ove akcije muslimanskih ena, imali su prvorazredni znaaj. Ibrahim Kemura, isto, str. 314.

234

lam i znanost, profesor gimnazije Adil-Abdurahman oki na temu Imami Gazalija, njegova znanost i nauka. Tokom 1930. god. Prosvjetna sekcija je osigurala predavae za cijelu godinu sa sljedeim sadrajem: I. Iz higijensko-popularnih pounih predavanja, II. Iz privrednih predavanja, III. Iz uzgojno-pedagokih predavanja, IV. Iz vjersko-moralnih predavanja.81 U okviru Prosvjetne sekcije pripremana su predavanja i za ene u svim damijama, pod naslovom ena u islamskom svijetu i njene dunosti (A. oki) ,Islamski moral (Hasan Smajlovi) i Uzgoj deteta prije roenja (Salih Serdarevi, uitelj).82 Bio je, takoer, predsjednik Muslimanske itaonice, odnosno Gradske itaonice u Derventi. Svoj odgovor Hikjmetu i njegovom uredniku Ahmetu L. okiu, na primjedbe istog povodom njegova prevoenja Kurana i tefsira, ukrija Alagi je 1932. godine objavio u gajretovu Kalendaru. Kada je osnovana Narodna uzdanica bio je i njen lan. Aktivno je radio i doprinosio boljitku ovog drutva. Za Kalendar Narodne uzdanice, takoer je napisao nekoliko radova. Posljednji zapaen lanak za ovaj Kalendar Poslunost djece roditeljima83 napisao je 1935. neposredno pred smrt. Koliko mu je bila na srcu dobrobit ovog drutva, najbolji pokazatelj je i to, to je nakon penzionisanja i nastanjivanja u Derventi, dao svog sina u internat Narodne uzdanice u Sarajevu. Iako profesionalno nije bio vezan za islamsku zajednicu, niti je posjedovao teoloko obrazovanje, dao je veliki doprinos radu islamske zajednice, koju je volio i titio njene interese, dobra, prava i slobode. Godine 1926. biran je u Vakufsko-mearifsko povjerenstvo u Tuzli, a samo godinu poslije i za Vakufsko-mearrifski sabor, gdje je obavljao dunost potpredsjednika, to je bila velika ast i priznanje, s obzirom da je predsjednik bio uvaeni alim, reisu-l-ulema H. Mehmed Demaluddin auevi. Biran je i za lana Saborskog odbora.
81 Vidi vie, Predsednik . Alagi, direktor gimnazije, Sekretar Omersofti M. Alija, sudijski pripravnik, Razvitak rada prosvetne sekcije Mesnog Odbora Gajreta u Tuzli, Gajret, Sarajrvo, X/1929., str. 370-71. Uz ovu zabiljeku elim navesti sadraj vjersko moralnih predavanja (pod takom IV), koja nas upoznaju sa onim to je bilo interesovanje tadanje uleme i muslimana. Ona, naime odslikavaju duh jednog vremena, u kom su ti ljudi ivjeli i radili. To su: a) Muhamed-Resulullah (Ovo predavanje navestilo je vie predavaa, meu njima treba istaknuti g. ukriju Alagia, AdilAbdurahmana okia i abana Hodia, kao poznavaoce arapskog jezika i litarature.), b) Kuran (historija, nauka, prevodi i komentari), c) Dunosti oveka prema Bogu, sebi, svojim blinjim i celom oveanstvu, d) Islamske sekte, e) Islamske svetinje (Kaba i sl.), 82 Vidi vie, isto, str. 371. 83 ukrija Alagi, Poslunost djece prema roditeljima, Kalendar Narodne Uzdanice, 1935, Sarajevo, 1934, str. 37-42.

235

Kao profesor i direktor gimnazije nije smetalo da dri i vazu-nasihat u damiji. Obraivao je aktuelne teme vezane za na svakodnevni ivot, govorei i protestirajui protiv nekih neislamskih obiaja, koji su se udomili i uobiajili u muslimanskoj porodici i drutvu. Saraivao je i pisao u Glasniku VIS-a. U jednom od svojih odgovora mjesnom odboru Gajreta u Derventi, u Islamskom svijetu pie da ga Gospoda u Vrhovnom Starjeinstvu i u Redakciji Glasnika dobro poznaju.84 U Islamskom svijetu 1934. vodio je polemiku u nekoliko nastavaka sa mjesnim odborom Gajreta u Derventi ustajui u odbranu islamskih prerogativa i jednog naeg bitnog prava - sloboda vaza i slobode objanjavanja islamskih propisa i kuranskih istina u damijama.85 Najvie svojih radova, orginalnih ili prijevoda iz Menara, Alagi je objavio u Novom Beharu, to se da vidjeti u bibliografiji. Posljednji njegov rad Pitanja i odgovori objavljen je posmrtno u Novom Beharu 1936/37. godine.86

c. Djela ukrije Alagia

Najznaajniji djela ukrije Alagia su objavljene etiri knjige (i peta neobjavljena) prijevoda Tefsiru-l-Menar od Reida Ridaa i trideseti Amme duz od ejh Muhammed Abduhua. Iz arapskog jezika je sastavio udbenik Izbor iz Kitabu Sireti Resulillahi i Arapsko-srpsko-hrvatski rijenik za Izbor iz Kitabu Sireti Resulillahi. U njegovu dosijeu stoji da je sastavio jo dva udbenika s rjenikom ali nisu zbog rata tampani. Takoer u dosijeu stoji da je Alagi 29. VII 1914. godine uzeo predujam od 500 K. na honorar za knjigu Izbor iz 1001 noci, takoer 20. IV 1915. za istu knjigu preuzeo je 300 K. Predujam od 400 K. za knjigu Fi tedai-l-hajvanati preuzeo je XII 1916. godine. Predujam od 800 KR. dobio je za knjigu Elhajvanu ve-l-insanu. Nijednu od neobjavljenih knjiga nisam naao u Arhivu BiH. Znaajno je napomenuti da je u vrijeme Alagieva rada na Velikoj gimnaziji u Sarajevu (1905. - 1916.), kao vjerouitelj doao Ahmed ef. Burek (1910. - 1921.) i Demaluddin auevi s kojim e se upoznati i koji e mu biti suizdava prve i druge knjige prijevoda Kurana i komentara
84 ukrija Alagi, Odgovor prof. ukri ef. Alagia Mjesnom odboru Gajreta u Derventi, Islamski svijet, 1934, br. 93, str. 6. 85 ukrija Alagi, Odgovor prof. ukrije Alagia na ispravak mjesnog odbora Gajreta u Derventi, Islamski svijet, 1934., br. 96, str. 6. 86 Muhammed Reid Rida, Pitanja i odgovori, Novi Behar, Sarajevo, 1936-37. god. X, br. 4-5, str. 41-44, preveo s arapskog ukrija Alagi

236

od Muhammeda Reida Ridaa. Sva trojica su obiljeili vrijeme u kom su ivjeli na razliite naine. auevi i Alagi nosioci su Abduhuovih naprednih, progresivnih ideja i kretanja u BiH, u isto vrijeme i prevodioci Kurana, a.. Meu bonjakim intelektualcima tadanjeg perioda treba napomenuti Safvet-bega Baagia, Muhameda S. Serdarevia, abana Hodia, Osmana Nuri Hadia, Musu azima atia, Edhema Mulabdia i druge. Kratki prikaz objavljenih knjiga Prva knjiga naslovljena je kao Tefsiru-l-Kurani-l-Kerimi (Komentar Kurana) u izdanju prevodioca ukrije Alagia i Demaluddina auevia. tampana je u Islamskoj dioniarskoj tampariji u Sarajevu 1926. godine. Format knjige je 23x15 cm. Sadri prijevod i komentar sure El-Fatiha 7 ajeta i prijevod i komentar 210 ajeta El-Bakare. U ovoj prvoj knjizi prije predgovora ejh Muhammed Abduhua nalazi se i predgovor ukrije Alagia koji nam iznosi razloge i poticaje za ovaj rad. Odavno se osjea potreba, da se Kuran prevede na na jezik. O tome i ja mislim ve desetpetnaest godina, ali se nijesam nikad mogao odluiti, da s tim ponem, jer bi prijevod samog teksta Kurana bez komentara bio nejasan, pa bi se moe biti i krivo shvatio.87 Druga knjiga El-Kuranu-l-Hakimu, Kuran Mudri (prijevod i tuma) preveo je ukrija Alagi, direktor gimnazije u penziji) a tampana je u Islamskoj dioniarskoj tampariji u Sarajevu 1931. godine uz vlastitu nakladu. Njen format je isti kao i prve knjige. Prijevod i tuma su nastavak prve knjige, dakle od 211 ajeta sure al-Bakare do kraja i poetak tree sure Ali Imran, odnosno 41 ajet. Ono to je obeano u prvoj knjizi, da e u drugoj knjizi donijeti sve ajete na arapskom, to je i uradio. Ajeti iz prve knjige na arpskom otampao je kao poseban prilog da se mogu uvezati u prvu knjigu. Iz ove dvije knjige da se primjetiti da je ukrija Alagi preferirao ajeta pisana latinskim slovima nad arapskim.88 Da bi se
87 ukrija Alagi, Predgovor, Tefsiru l-Kurani l-Kerimi (Komentar Kurana), Prva knjiga, Preveo s arapskog jezika ukrija Alagi, profesor derventske gimnazije, Islamska dioniarska tamparija, Sarajevo, 1926., str. 2. 88 Abduhu se otro protivio shvatanju da se arapsko pismo latinizira, a Kuran transkribuje. U ovom shvatanju Abduhu je vidio elju pojedinih orjentalista da prekinu vezu muslimana sa svojoj kulturom, istorijom i vjerom. On smatra da ovo predstavlja otvoreni rat na kulturnom polju protiv Kurana njegove kulture i istorije. Ahmed Smajlovi, ejh Muhamed Abduhu - pvodom sedamdesetogodinjice smrti, Preporod, 1975., br. 14. str. 3.

237

taj tekst ajeta na latinici lake itao, obiljeio je sam one glasove arapskog jezika koje nema na jezik, posebnim znakovima i ovu kao prethodnu knjigu pregledao je isti redakcioni odbor. Na kraju knjige donosi tuma tuih rijei koje se ne susreu i nisu objanjene u prvoj knjizi, zatim popis citiranih ajeta, broj sure, ime sure, broj ajeta i strana knjige. Na samom kraju knjige su ispravci tamparskih greki. Trea knjiga naslovljena je El-Kuranu-l-Hakimu, Kuran mudri (Prijevod i tuma) u izdanju Islamske dioniarske tamparije 1932. (1351.)godine u Sarajevu. Knjiga ima 156 stranica formata 23,5x15,5. U njoj su prevedeni i protumaeni ajeti sure Ali Imran od 42-200 ajeta koliko i broji ova sura. Kao i prethodne knjige i ovu je tampao uz vlastitu nakladu. U ovoj knjizi svi ajeti su poredani jedan za drugim na arapskom jeziku, zatim na latinici,89 a onda slijedi prijevod na naem jeziku donesen na istoj strani uz tekst ajeta. Iza toga dolazi tumaenje pojedinih ajeta, odnosno skupova od dva ili vie ajeta. Ovo je radio prema elji nekih svojih prijatelja, a to se i njemu samom dopalo i inilo ljepim i praktinijim. Prijevod ajeta ove knjige, kao i predhodnih pregledao je g. M. Tarabar iz Dervente, te jo neki prijatelji g. Alagia, ija imena ne navodi. etvrta knjiga pojavila se u tampi 1934. (1353.) god. u tiskarni Josip Lay, Derventa. Tehnika oprema je na zavidnom nivou, doista, mnogo ljepa od predthode tri. Tomu mogu biti dva razloga: nova tamparija u kojoj nisu tampane prethodne knjige, ili zrelost i iskustvo Alagia koje je stekao radei prethodne tri. Na ovoj knjizi po prvi put upisano je ime autora tefsira Esejjid Muhammed Reid Rida te na arapskom naziv tefsira kog prevodi Tefsiru-l-Kurani-l-Hakim (Kuran s tumaem). Na ovoj kao i predhodnim knjigama upisano je ime prevodioca ukrije Alagia direktora gimnazije u penziji. Novina u ovoj knjizi je arapski tekst ajeta odtampan harekeli harfovima koje je napisao M. Fakihudin Tarabar a izostavljen je arapski tekst pisan latinicom. U ovoj knjizi, dakle poslije arapskog teksta ajeta slijedi prijevod, a zatim komentar. Knjigu je pregledao M. Tarabar, a tampao je u svojoj nakladi i o svom troku g. Lay-tampar iz Dervente. I u ovoj knjizi donesen je tuma tuih rijei ali samo onih koje nisu bile u prethodnim knjigama.
89 Da bi lake itali ajete na latinici, Alagi je u ovoj kao i predhodnim knjigama donio one glasove koji na jezik nema i znakove kojim su ti glasovi u latinici obiljeeni.

238

Tu su i ispravke i greke koje bi mogle kvariti smisao. Izostavio je Popis citiranih ajeta (broj sure, ime sure, ajet, strana knjige) koji su bili u prethodnim knjigama. Na kraju knjige dat je Sadraj, isto jedna novina. U sadraju nisu navedeni samo ajeti koje tumai nego i problemi, pitanja, teme koje tretira odreena skupina ajeta. U ovoj knjizi protumaeno je 59 ajeta etvrte sure En-Nisa, koja sadri mnoge vrlo vane odredbe islama, odnosno 26 skupina ajeta objavljenih u Medini. Tefsir Amme duza od Muhammeda Abduhua preveo je ukrija Alagi 1933. god. (1352) kao direktor gimnazije u penziji. Kao i prethodne knjige i ovu je izdao u vlastitoj nakladi u Islamskoj dioniarskoj tampariji u Sarajevu. U predgovoru ukrija Alagi ukazuje na neophodnost prevoenja Kurana i tefsira, jer na svijet ne razumije veliku veinu tefsira, pa ak ni znaenja onih dijelova Kurana koje ponajvie ui u namazu. Zbog toga je iz tridesetog duza preveo dvadeset i tri sure, i to 78. En-Nebe i od 93. Ed-Duha sve do kraja. Pri prevoenju Amme duza i tefsira Menar ukrija Alagi je, izmeu ostalih koristio i ove tefsire: El-Keaf od Zamaherije, Ruhu-l-Men od Alusije, Fethu-l-Bejan od Sejjid Siddik Hasan-Hana, Ibni Kesirov Tefsir i Tibjan tefsir na turskom jeziku.90 Udbenika Izbor iz Kitabu Sireti Resulillahi91 priredio je i sastavio za gimnaziju, a u isto vrijeme koristio se i u medresama. Udbenik je tampan trokom i nakladom Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu 1913. god. Na omotu udbenika je naslov originala na arapskom jeziku i dodatak, takoer, na arapskom jeziku da je ovo sakupio ukrija Alagi profesor gimnazije. Na poetku udbenika nalazi se prijevod originala na bosanski, latinicom i irilicom. Na kraju udbenika se jo nalaze tamparske pogreke, a sve ostalo je na arapskom jeziku, s djeliminom vokalizacijom. Uz ovaj udbenik priredio je i Arapsko-srpsko-hrvatski rjenik za Izbor iz Kitabu Sireti Resulillahi92 to je omoguilo lake uenje i korienje udbenika. Rjenik je tampan trokom i nakladom Zemaljske vlade za BiH 1913.god. u tampariji Adolfa Holzhausen u Beu.
90 Isto, str. 6. 91 Muhammed Ibni Ishak, Preradio Abdul-Melik Ibn Hiam, Izbor iz Kitabu Sireti Resulillahi, Za gimnazije sastavio ukrija Alagi, 1913. god. 92 ukrija Alagi, prof. Velike Gimnazije Sarajevske, Arapsko-srpsko-hrvatski rjenik za izbor iz Kitabu Sireti Resulillahi, Be, 1913. god.

239

d. Smrt ukrije Alagia

ukrija Alagi je preselio na ahiret 31. januara 1936. god. u Derventi. Denazu je klanjao njegov prijatelj Muhamed ef. Tarabar uz prisustvo mnogih prijatelja, rodbine i komija. Bio je to veliki gubitak za muslimane Bosne i Hercegovine. Poslije smrti ukrije Alagia, ugledni graani Dervente, na jednom sastanku u Gradskoj itaonici razgovarali su o njemu kao zaslunom graaninu i poznavaocu islama, piscu prvog arapsko-srpskohrvatskog rijenika i prevodiocu Kurana sa tumaem na na jezik. Dogovorili su se da se osnuje Odbor za podizanje niana. Za predsjednika je izabran senator Asim-beg Alibegovi. Odbor se obratio pismom graanima Dervente i Bosne i Hercegovine u svrhu prikupljanja novanih sredstava za izgradnju niana. Majstor klesar Husnija Kurtagi izradio je niane od poznatog kamena sa Plehana. Natpis na nianima pripremio je Muhamed ef. Tarabar, baimam Donjake damije, na arapskom i naem jeziku. 20. maja. 1940. god., na dan roenja ukrije Alagia, u prisustvu porodice, prijatelja i potovalaca, na mezaru je odrano otkrivanje niana. Na nianima je bio sljedei natpis: Ovdje poiva jedan od velikih uenih boraca za islam ukrija Alagi profesor gimnazije sin umrlog Mehmed ef. Umro 1936. god. Prilikom otkrivanja niana prisutnima se obratio Muhamed ef. Tarabar, koji je kratko govorio o ivotu i radu rahmetli ukrije Alagia. Istakao, je da je on bio veliki poznavalac islamske i bosanske kulture. Na kraju je rekao neka mu Allah da vjeni mir i prouio je Fatihu (dovu).93

93 Ovo je biljeka njegova dobrog prijatelja Muhamed ef. Tarabara, koju mi je ustupio Nedmudin, sin ukrije Alagia, zajedno sa slikom prisutnih na dan otkrivanja niana i sliku mazara sa nianima. Nije nigdje objavljena. Nedmudin mi je priao da mu je sestra Behija, kerka ukrije Alagia, u mjesecu januaru 1999. god. prolazila kroz Derventu i vidjela da je na mezaru njihova oca ostao samo jo jedan nian.

240

Life and work of Sukrija Alagic: A survey of sources and literature

Sukrija Alagic was born in Donja Tuzla on the 20th of May 1881. He completed his elementary education in Sarajevo in the year 1893. In the capital city he continued his further education, and finishes six grades of the high school (gymnazium). The seventh and eight grades he continued in Mostar, where on 19 of June 1901 graduated, being the only Muslim among seventeen graduants. On the 19 of June 1901 he got admission to the University of Vienna where he studied Oriental studies (Classical Arabic language) and Slavistics (Serbian and Croatian languages). On 31st July 1905, in regular time he completed his study. After graduation he returned to Bosnia where he was appointed by the government of Bosnia and Herzegovina as a deputy teacher of the Great secondary school in Sarajevo. Sukrija Alagic was fluent in three languages: Arabic, Turkish and German. In terms of ethnic and religious adherence he identify himself as Croat of Islamic creed. In 1909 he was appointed as a teacher and on 1st of March 1912 he got the title professor. He was working as a professor of Arabic language in Sarajevo until January 19, 1916 when he was transferred, on his requests, to the Great secondary school (gymnazium) in Mostar. After two years serving in Mostar, on 30th October 1917, he was transferred to Derventa to be teacher in Male Teachers school. In the academic year 1917/18 he served as Muslim religious teacher and teacher of German language in the same town. On the 8 of October he was transferred to another high school in Derventa. In that time Sukrija Alagic was a member and activist of Yugoslav Muslim Organization. One political talk in which he presented difficult situation of Muslims after the First World War, given in Derventa on 26 October 1920, the second day of Bayram was a reason for his suspension from post and salary. In the year 1927 Sukrija Alagic was appointed as director of the High school in Tuzla. He was the first Muslim who performed such duty in the institutions of secondary education in Bosnia and Herzegovina. He performed many important duties in cultural associations and the Organization of Islamic Commu241

nity. His works were published in Glasnik of the Supreme Islamic Authority Gajret, Novi Behar, Kalendar Narodna Uzdanica, Kalendar Gajreta, Islamski svijet and Pravda. His the most important works are translation of Tefsiru-l-Menar of Resid Rida which four volumes were published and fifth remain unpublished as well as commentary of the thirty of dzuz of the Quran written by Shajkh Muhamed Abduhu. For the teaching of Arabic language he compiled a textbook selected from Kitabu sireti Resulillahi. It is also recorded that he had written two more textbooks with dictionary but because of break of war those books have never been published. He died on 30th January 1936 in Derventa.

242

Mustafa Hasani ZBORNIK FETVI MUFTIJE AHMEDA EF. MOSTARCA

Zbornici fetvi su prvorazredan izvor ne samo za vjersku nego i za kulturnu, politiku, pravnu, pa i ekonomsku povijest odreenih podruja. Zbog naina na koji su pisani i vrste kodeksa u koje su biljeene - kao rezultat dugogodinjeg tumaenja brojnih pitanja od strane samo jednog muftije ili marljivim sabiranjem fetvi raznih muftija - ova pravna literatura je pisani svjedok vremena. Obuhvaa mnoga pitanja iz svakodnevnog ivota, jer je fetva u Osmanskoj carevini imala drutveni javno-pravni karakter. S druge strane, za razliku od sudske odluke opseg pitanja na koja fetva moe biti izreena je daleko opirniji. Fetvom se, ali ne i sudskom odlukom, tretiraju ne samo i iskljuivo pitanja iz domena ueg poimanja prava ve i pitanja iz domena vjerovanja, obredoslovlja, etike i drutvenih obiaja. Kao zaseban anr zbornici fetvi svoju posebnu afirmaciju doivljavaju u periodu slijeenja postojeeg pravnog tumaenje pojedinih pravnih kola (at-taqlid). To je i razumljivo sa stanovita historijskog razvoja erijatskog prava i zaokruenja pravnog tumaenja u cjelovit pravni sistem. Pozivanje na stavove, rjeenja, fetve prethodnika, na mnogobrojnu literaturu razultirat e razvojem specifine forme pisanja i biljeenje fetvi. Muftije u Osmanskoj carevini kao visoko obrazovani sloj osmanskog drutva nisu samo vjerski nego i pravni, ali i politiki autoritet toga drutva te imaju bitnu drutvenu, dravnu i vjersku ulogu. Zajedno sa kadijama muftije predstavljaju zasebnu kategoriju vjerskog kadra u Carevini. Naime, u Osmanskoj carevini, a time i u BiH, mogu se identificirati tri kategorije vjerskog kadra, a to su: obredna ulema ( imami i hatibi), obrazovna ulema ( muderrisi) i pravnici ( kadije i muftije). Na elu ove organizacije stajao je ejhu-l-islam, muftija Istanbula.1
1 Dr. Fikret Kari, Administration of Islamic Affairs in Bosnia and Herzegovina, Islamic Studies, Islamic research institut, Islamabad, 1999. br. 4, str. 537.;

243

I meu naom ulemom bilo je muftija koji su biljeili svoje ili tue fetve u zasebne zbornike. Dosada je poznato da su to radili: sarajevski muftija Hasan Livnjak ( muftija od 1612.-1618.), banjaluki muftija ejh Muhamed (?), mostarski muftija Ahmed ef. ( u. 1776.) i prusaki muftija Ibrahim Munib (1787/88.).2 Na bosanskom jeziku su predstavljena tri zbornika fetvi zahvaljujui radovima Saliha Trake, Muharema Omerdia i Zejnila Fajia.3 U nastavku rada bit e rijei o cijenjenom zborniku fetvi Fetava Ahmedijje od muftije Ahmeda ef. Mostarca. Forma fetve u Osmanskoj carevini Fetve u Osmanskoj carevini imale su specifinu formu: pitanje odgovor - izvor fetve - peat muftije. Pitanje je postavljeno u hipotetikoj formi, sa fiktivnim licima Zejid, Amr, Hind i Aja i sl., odnosno, Petar i Pavle ako je rije o nemuslimanima, na koje se daje nedvosmislen odgovor. Odgovor je kratak. Da bi se mogao dati kratak odgovor, bilo je nuno da samo pitanje bude postavljeno u takvoj formi. Nakon to se napie: el-devab (odgovor), odmah iza slijedi jeduzu (dozvoljeno je, mogue je), la jeduzu ( nije dozvoljeno), odnosno na turskom jeziku olur, olmaz u istom znaenju. Iza odgovora slijedi, ali i ne mora, citat iz djela na koje se muftija poziva, ali uvijek stoji zapisan naziv djela na koji se poziva.4 Na podnoju fetve stoji zapisano ime muftije i grada u kojem slubuje. Ovo su osnovni sadraji fetve. Pored ovih bilo na poetku ili na kraju, muftije su dopisivale razliite uvode u smislu da je uputa od
2 Dosada se nije znala tana godini smrti ovog muftije, ali zahvaljui istraivanjima prof. dr. Ismeta Buatlia i ta je nepoznanica otklonjena. Autor rada mu se najiskrenije zahvaljuje na ustupljenoj informaciji, uz molbu Svevinjem da ga nagradi dobrom dunjaluka i ahireta. 3 Salih Trako, Ibrahim Munib Akhisari i njegov Pravni zbornik, Prilozi za orijentalnu filologiju, Orijentalni institut, II, Sarajevo, 1978/79. 1980., br. 28-29, str. 215 - 244; Muharem Omerdi, Pir Muhamed El-Uskubi i njegov Zbornik Fetvi, Glasnik, Rijaset IZ u SFRJ, 1991, br. 6, str. 712-723; Zejnil Faji, Ahmed b. Muhammed El-Mostari i njegovo djelo Durrat el-fetava (Biseri erijatskopravnih rjeenja), Takvim 1995, Rijaset IZ u BiH i Ilmijja BiH, Sarajevo, 1994., str. 141-145. Njima moemo dodati i diplomski rad Namika Daferija, Krivino-pravni sluajevi u djelu El-Fetava Ibn Nudejma, odbranjen 01. 07. 1991. na Islamskom teolokom fakultetu u Sarajevu. Mentor je bio dr. Fikret Kari, a rad je zaveden pod radnim brojem 82. i ima 60. str. U rukopisu. 4 Odstupanja od ovako kratkih odgovora je, ipak, bilo, gdje su muftije davali i iri odgovor. Primjera radi vidi: M. Omerdi, nav, dj., str. 718-723. Drevi Buturovi je u Glasniku objavio prijevod jedne vrlo rijetke fetve sa stanovita forme gdje je pitanje potpuno izostavljeno, odgovor je opiran, a na kraju je dat zakljuak. Fetvu je izdao sarajevski muftija Hamid negdje izmeu 975-1093. godine po Hidri. Vidi: Dervi Buturovi, Jedna znaajna fetva, Glasnik, X, 1942, br. 9, str. 248-250.;

244

Allaha, delle anuhu, traenja Njegove zatite i sl., a na kraju, iza odgovora, najee se upisivalo: A Allah, delle anuhu, najbolje zna!5 Pored toga, muftije se javljaju ne samo kao tumai erijata ve i Kanuna, tj. u Osmanskoj carevini paralelno fungiraju dva zasebna izvora prava. U domen erijata spada obredoslovlje, personalno pravo i vakuf, dok su Kanunom regulirane ostale grane prava. Kanuni, dakle, predstavljaju dravno zakonodavstvo i muftije su se u svojim fetvama pozivali i na razne kanuname. Iza takve fetve bi upisivali: Ovako stoji u kanunu sultanovom! (Ka f al-qnn as-sultn). Isti obrazac fetve bio je primjenjivan od strane ejhu-l-islama, odnosno, slubenika koji su radili u Meihatu, njegovom uredu. Prvi slubenici ureda su pisar fetvi (fetva katib) i sekretar (fetva emin). Razvojem ove institucije, odnosno, nadlenosti a time i opsega poslova, raste broj slubenika koji su direktno bili vezani za fetve ejhu-l-islama. Pitanja koja su postavljana formulirana su u odgovarajuu formu za davanje fetvi od strane slubenika koji se zvao musevvid, a potom su prosljeivana ejhul-islamu nakon to bi ih mubejjiz itko i isto napisao. Muftija prijestolnice bi istraio temu a potom vlastitom rukopisom uz potpis napisao kratki odgovor. Date fetve bi se, potom, na sistematian nain sakupljale.6 U klasinoj literaturi, koja tretira pitanja fetve i muftije posebna panja je poklanjana razliitim oblicima zatite fetve od mogueg krivotvorenja. I nae muftije su se pridravali svih oblika zatite fetvi, bez obzira bilo da je rije o fetvi ispisanoj na zasebnom papiru, pridodanoj nekom rukopisu na margini, odnosno, u dodatku nekog kodeksa ili da se radi o zborniku fetvi. Za razliku od sudske odluke koja mora biti izreena, fetva moe biti pokazana djelom ili iaretom, data usmeno ili pismeno. Ovaj posljednji oblik je najbolji jer se na taj nain lice koje trai fetvu (al-mustefti) moe na nju podsjetiti ako je zaboravi, odnosno, da je isti u sudskom sporu kao parniar moe podnijeti kao argument. Meutim, ovaj oblik saopavanja fetve je i najpodloniji krivotvorenju pa su iz tog razloga date i odreene preporuke radi zatite fetve. To su:
5 Vidi, M. Handi, Nekoliko fetvi naih muftija iz turske dobe, Kalendar Gajretov za 1939., Sarajevo, str. 206;. 6 Islam asiklopedisi, Trkiye diyanet vakfi, t. 12, Istanbul, 1995., str. 497-498.;

245

1. da se odgovor napie na istom papiru na kojem je napisano i pitanje, jer bi u suprotnom, nakon date fetve, bilo mogue pitanje dopisati i time zloupotrijebiti fetvu; 2. da u pitanju, na papiru, ne bude ostavljeno praznog prostora ili red, kojeg muftija, u tom sluaju, treba popuniti ili na kraju pitanja napisati kraj; 3. ako musteftija usmeno da nove informacije koje nisu napisane u pitanju muftija, treba ih dopisati ili zatraiti da mu se pitanje ponovo napie sa svim potrebnim informacijama; 4. da se i pitanje i fetva piu jasnim pismom i jasnim izrazima, tj. da nema dvosmislenih izraza koji bi se mogli drukije itati i tumaiti; 5. da se pitanje i odgovor uokvire, obrube, da se ne bi moglo neto dodati sa strane i 6. u sluaju da je muftija pogreno upotrijebio neki izraz pa ga eli zamijeniti, bolje je da ponovi pisanje na novom papiru.7 Pridravajui se ovih preporuka, koje su veim dijelom bile i naznaene u ovlaenju za davanje fetvi (menuri) koje su pokrajinske muftije dobivali od ejhu-l-islama,8 nae muftije, ali i prepisivai istih, pisali su tako da su bone stranice u jednoj liniji, razliitih geometrijskih oblika, pravougaonika ili trokuta koji se suava nadolje i sl., tako da nigdje unutar teksta nema praznine, tj. nema mogunosti da se neto doda i umetne u tekst fetve. Ovakva forma fetve najee je zadrana i u zbornicima fetvi. Muftija Ahmed ef. Mostarac i njegova djela Puno ime Ahmed ef., poznatog muftije mostarskog, je Ahmed b. Muhamed b. Selim b. Mustafa el-Bosnevi el-Mostari ( Ahmad b. Muhammad b. Salm b. Mutafa al-Busnawi al-Mustari). Iako je bio veoma poznat i cijenjen u naunim krugovima bio-bibliografski podaci o njegovu ivotu i djelu jako su turi. Tome treba pridodati injenicu da se kod nas ovaj muftija dugo poistovjeivao sa Ahmedom, sinom Mustafinim,9 koji
7 Muhammad al-Aqar, Al-Futya wa manahig al-fta, Maktab al-minar al-islami, Kuvajt, 1976., str. 78 - 80.; 8 ejh Sejfuddin Fehmi bin Ali Kemura, Sarajevske muftije od 926./1519. do 1334./1916., Islamska aadioniarska tamparija, Sarajevo, 1916., str. 25.; 9 Zijauddin Ahmed, sin Mustafin, Mujezinovi djelovao je i radio u Mostaru. Istraivai navode dvije godine njegove smrti. Jedni kau da je umro 1679. godine dok drugi smtraju da je 1686.

246

je takoer ivio i djelovao u Mostaru. Pored identina imena i mjesta djelovanja, njegovi prvi biografi su se vjerovatno povodili i time to je i ovaj drugi Ahmed ef. ostavio nekoliko pisanih djela te podatak da je bio vaiz, a vjerovatno i muftija.10 Nai prvi historiografi, Baagi a za njim se poveo Handi, smatrali su da se radi o istom piscu te su tako sva djela i jednog i drugog autora pripisivana muftiji mostarskome pa je prema njima Ahmed ef. dugo bio muftija i muderris, sufija, pripadnik halvetijskog dervikog reda da je napisao dosta djela iz erijatskog prava i propovjednitva.11 Kasniji historiografi12 su, na osnovu pronaenih djela ove dvojice autora, uspjeli otkloniti ovu zabludu i tano rekonstruirati autorstvo nad ovim djelima te odrediti godine njihove smrti.
godina njegove smrti. Napisao je nekoliko djela od kojih su poznati Enisu-l-vaizin (Ans al-win), Muharriku-l-kulub (Muarrik al-qulb), oba iz pro- povjednitva. Bio je sufija pripadnik halvetijskog reda. H. abanovi, Knjievnost muslimana BiH na orijentalnim jezicima, Svjetlost, Sarajevo, 1973., str. 351; Muhamed Mehanovi, Linost Ahmed Mujezin-zade kao muhaddisa u djelu Enisu-l-vaizin, magistarski rad odbranjen na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu 2000. godine, str. 28-34. (u rukopisu).; 10 Kasim Dobraa smatra da je i Ahmed, sin Mustafin, bio muftija. Hifzija Hasandedi piui o mostarskim muftijama navodi izvjesnog ejha Ahmeda ef. Milavia, za koga kae da je polovicom 17. stoljea bio muftija u Mostaru pretpostavljajui da je on taj mostarski muftija za koga Evlija elebija kae da je podigao tekiju na Buni gdje se okupljaju dervii halvetijskog reda. H. abanovi ne donosi svoj sud o tome da li je bio muftija ili nije, istiui da su do danas sauvana njegova djela iz propovjednitva ali ne i iz erijatskog prava to je za oekivati od jednog muftije. Dodue, i abanovi, u svom ranijem radu, osvre se na biljeku Evlije elebije vezane za tekiju na Buni. Prireujui Putopis, kazae da se radi o muftiji Ahmedu sinu Mustafinom i tu je o njemu rekao kao to su i Baagi i Handi. Fehim Nametak i Salih Trako su u Katalogu rukopisa Bonjakog instituta u Cirihu, prestavljajui jedan primjerak Fetava-i Ahmedijje, spomenuli i Ahmeda, sina Mustafinog, i rakli da je, takoer, bio i muftija. Vidi, Kasim Dobraa, Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa, II, Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo, 1979., podnona napomena, str. 161 - 162 i 807; Hifzija Hasandedi, Mostarske muftije, Glasnik, VIS, XXXVIII, 1975., br. 9-10, str. 434.-435.; Evlija elebija, Putopis (odlomci o jugoslavenskim zemljama), prijevod, uvod i komentar napisao H. abanovi, Svjetlost, Sarajevo, 1967., str. 454.; H. abanovi, Knjievnost , str. 347. -353.; Fehim Nametak i Salih Trako, Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa iz zbirke Bonjakog instituta, Bonjaki institut Zurich, Cirih, 1997., str. 275. 11 M. Handi je u svome lanku Nekoliko dragocjenih rukopisa u Karaoz-begovoj biblioteci predstavio po jedno djelo ove dvojice autora navodei razliita imena njihovih oeva, to bi moglo ukazivati na dvije osobe. Naime, iza imena oca Muhameda stavio je usklinik i upitnik, moda sumnjajui, ali ne uviajui da se radi o dvije razliite osobe, jer u oba sluaja upuuje na svoj rad Knjievnost, gdje, kako smo rekli, govori o samo jednom Ahmed ef. Vidi: M. Handi, Nekoliko dragocjenih rukopisa u Karaoz-begovoj biblioteci, Glasnik, VVS IVZ KJ, II, Sarajevo, 1934., br. 11-12., str. 633.-639.; 12 H. abanovi, nav. dj., str. 347. -353.; K. Dobraa, nav. dj., str. 161 - 162; Dr. Amir Ljubovi, Nad Baagievom zaostavtinom, Arhiv Hercegovine, Mostar, 1998., str. 75.

247

Muftija Ahmed ef. sin, Muhamedov, je dugo bio mostarski muftija. O roenju muftije Ahmed ef., njegovom djetinjstvu i kolovanju gotovo se nita ne zna, ali, s obzirom da je bio muftija te plodan pisac, mora da je posjedovao visoko obrazovanje. Ono to se zna o njegovom kolovanju jeste da je 1708. godine u Brusi napisao djelo iju-l-muall za koje H. abanovi pretpostavlja da je djelo kojim je zavrio svoje kolovanje.13 Muftija se prema literaturi koju je pisao i koristio, sluio arapskim, turskim i perzijskim jezikom. Iako nemamo zabiljeena njegova djela na perzijskom, na ovaj stav nas upuuje injenica da je na njegovom peatu bila ispisana reenica na perzijskom jeziku, a na takav postupak e pristati zaljubljenik u taj jezik. Pored muftijske slube Ahmed ef. je bio i muderris. Ovdje, takoer, nemamo direktnog izvora koji bi nam potvrdio ovaj stav, ali shodno organizaciji ove slube u Osmanskoj carevini zna se da su muftije ujedno bile i muderrisi u lokalnim medresama u kojima su slubovali. Naime, muftije nisu imali odreenu plau za obavljanje ove slube, za razliku od slube pokrajinskog kadije, ija je visina plae zavisila od ranga kadiluka ili slube muderrisa, ija je visina plae zavisila od odredbi iz vakufname, odnosno vakufa kojeg je vakif medrese ostavio. Muftije su, ipak, za pismeno izdatu fetvu dobivali neku minimalnu naknadu i to jer jedini sluaj u kojem je, prema stavu klasine uleme, dozvoljeno traiti naknadu, jer, kako su oni objanjavali, rije je nadoknadi za pisanje a ne za fetvu.14 Muftija Ahmed ef. umro je 1190/1776. godne. Kod pisanih djela muftije Ahmed ef., kao to smo rekli, deavala se identina zabluda kod prvih historiografa kao i po pitanju linosti. Dok
13 H. abanovi, nav. dj., str. 482. 14 Prema stavu hanefijske pravne kole muftije mogu primati plau iz dravne blagajne, jer mu je to posao koji radi i njime je okupiran na dobrobit muslimana te stoga ima pravo i na plau. U vrlo cijenjenom zborniku fetvi hanefijskog mezheba El-Fetava el-Hindijje stoji da je najbolje ako muftija to ini dobrovoljno bez naknade, ali moe primiti platu iz dravne blagajne ili da ga stanovnici grada sami angairaju i plaaju. Prema ovom zborniku muftija, takoer, moe primiti hediju za datu fetvu, za razliku od kadije, jer bi u tom sluaju pravno hedija imala tretman mita. Meutim, muftiji je, prema stavu hanefijske pravne kole, zabranjeno davanje fetve uvjetovati sa naknadom, jer je grijeh prikrivanje istine i ne poduavanje onih koji to trae. Malikijska i dio hanbelijske pravne kole dijele stav hanefijskog mezheba, dok afijska i dio hanbelijske kole zauzimaju stav da nije doputeno muftiji uzimati plau za izdavanje fetvi ako je imuan. Vidi: A-ay Nim wa gama min ulama Hind, Al-Fatw al-Hindiyya, Dr iyu at-tura al-arabi, III, Bejrut, 1986., str. 309.-310.; Ali Abdullah asan Ab Yaya, Al-istir alfil al-qurubt al-ariyya, Dar al-bayariq, Bejrut, str. 165-166.

248

je njegov prethodnik pisao djela iz propovjednotva, proeta sufijskom retorikom, dotle je muftija Ahmed ef., kao vrstan pravnik prepoznatljiv po svome jeziku, sadraju i stilu pisanja. Shodno popisu djela ovog alima moemo kazati da je bio originalan autor, komentator, ali i prevodilac. Muftija Ahmed ef., sin Muhamedov, napisao je sljedea djela: 1. Dijau-l-musalli, er al mukaddimeti-s-salat li-l-Fenari (iyu almuall, ar al muqaddima a-alh li al-Fannri), napisao 1708.; 2. Muharridu-l-ibad (Muarri al-ibd), koje je napisao 1715/16.;15 3. Durretu-l-fetava, (Durra al-fatwa) djelo iz erijatskog prava, odnosno, prirunik za kadije i muftije u kojem je sabirao fetve raznih muftija ali i svoje vlastite. U Gazi Husrev-begovoj biblioteci pronaen je samo jedan primjerak ovoga djela to predstavlja veliko otkrie, jer se o njemu dosada znalo samo po naslovu. Usto ovo djelo je dosada jedini rad ovog istaknutog erijatskog pravnika kome je posveen jedan skroman tekst. Autor teksta Zejnil Faji kae da je ovo djelo napisano 1746. godine kako je to zabiljeio prepisiva, za razliku od abanovia (1738.),16 dok Osman Lavi prireujui kataloki prikaz ovog djela kae da je rije o 1744. godini. 4. Enfeu-d-delail li tahsini suveri-l-mesail (Anfau ad-dalail li tasn uwar al-masil). Djelo je na arapskom jeziku i predstavlja komentar na Mutear od Kudurija. Pisano je 1747. i u Gazi Husrev-begovoj biblioteci nalazi se autograf ovog djela.;17 5. Njegovo sigurno najpoznatije djelo je Zbornik fetvi Fetava-i Ahmedijje(FatwAmadiyya); 6. Risala fi fedai-l-dihad (Risla f fail al-ihd); 7. Zbirka etrdeset hadisa je prijevod Ahmed ef. na turski jezik; 8. Kitabu-l-feraiz (Kitb al-fari). Pisano je na turskom jeziku i tretira pitanja iz erijatskog nasljednog prava. U zbirci orijentalnih rukopisa Univerzitetske knjinice u Bratislavi u kodeksu u kojem se nalazi i djelo Hasana Kafije Pruaka (u. 1615/1616.)
15 H. abanovi biljei da je Ahmed ef. napisao ova dva djela, dok Zejnil Faji istie da mu nije poznato gdje i u kojoj biblioteci se nalaze ova djela. 16 Isto, str. 483; Zejnil Faji, nav. dj.,str. 141. 17 K. Dobraa, nav. dj., str. 161-162.

249

Niz uenjaka do posljednjeg Vjerovjesnika, na posljednjoj stranici nalazi se popis djela koja je napisao muftija Ahmed ef. i godina njegove smrti.18 Ovaj kodeks je prepisao izvjesni Abdullah, sin Salihov, rebiu-l-evvela 1191./ 29. 4.-8. 5. 1777. godine to znai godinu dana poslije smrti Ahmed ef. Iz ovoga se vidi da je muftija Ahmed ef. jo za ivota svojim radom i pisanom rijeju postao veliki autoritet pa su se znala i pratila njegova djela, to potvruje i ovaj popis koji je napisan tako rano. Prijevod djela Fetavai-Ahmedijje Ovo djelo je steklo vrlo rano iroku popularnost pa je mnogo i prepisivano. Kasim Dobraa u Katalogu arapskih, turskih i perzijskih rukopisa predstavio je i obradio deset prepisa ovog djela koja se nalaze u Gazi Husev-begovoj biblioteci od br. 1774 do br. 1783. Salih Trako i Lejla Gazi su u radu Rukopisna zbirka Orijentalnog instituta u Sarajevu naveli esnaest prepisa ovog djela koja su bila u ovoj ustanovi.19 Oni nam daju i sljedei podatak koji govori o popularnosti Zbornika i autora. Naime, izvjesni Husein, sin Ahmedov, Mostarac, za koga pretpostavljaju da je muftijin sin, ovaj je Zbornik fetvi prepisao jo za njegova ivota 1773. godine.20 Vrlo je interesantno da je jedan, od spomenutih deset prepisa, koje biljei K. Dobraa prepisan iste godine. Prepisiva je, takoer, Husein ali sin Mahmud-age iz Mostara.21 Prema ovim podacima ovaj cijenjeni i traeni Zbornik je jo za muftijna ivota dva puta prijepisan. Pored toga, K. Dobraa navodi njegova dva prijepisa iz 1786., a zatim po jedan iz 1790. i 1792., dok su ostali prijepisi iz devetnaestog stoljea. Hfz. Mahmut Tralji je u radu posveenom prijepisima ovog djela, koje posjeduje Narodna i univerzitetska biblioteka ( danas Nacionalna i univerzitetska biblioteka) u Sarajevu, naveo tri prijepisa od kojih je teanjski prepis napisan 1788. godine.22 Ovi brojni rani prijepisi uslijedili su, pretpostavljamo, iz ljubavi prema ovom velikom alimu, ali i iz potranje za djelom ovog uvenog muftije.
18 Dr. A. Ljubovi, nav. dj., str. 77-76.; 19 Salih Trako, Lejla Gazi, Rukopisna zbirka Orijentalnog instituta u Sarajevu, POF, Orijentalni institut, Sarajevo, XXV/1975, 1977., str. 34.; 20 Isto, str. 34.; 21 K. Dobraa, nav. dj., str. 807.; 22 Hfz. Mahmut Tralji, Iz kulturne historije Bonjaka, Borac, Travnik, 1999., str. 226.-239.

250

Sedamdesetih godine prolog stoljea kod nas se u naunim krugovima poelo govoriti i pisati o moguem prijevodu djela Fetavai Ahmedijje. Dr. Muhamed Hadijahi je u zborniku Starija knjievnost23 napisao da je Muhamed Muji ( 1920-1984.), vii struni saradnik Orijentalnog instituta u Sarajevu, preveo ovaj Zbornik fetvi. Povodei se za ovom informacijom kontaktirali smo njegove saradnike u Orijentalnom institutu, Lejlu Gazi, Saliha Traku, dr. Amira Ljubovia, koji su nam rekli da nisu upoznati sa tim prijevodom izraavajui sumnju u valjanost informacije, jer bi kao njegovi saradnici bili upoznati o njegovom radu. Hafiz Mahmut Tralji nam je potvrdio da je Muhamed Muji radio na prijevodu ovog zbornika, jer mu se kao bibliotekaru Narodne i univerzitetske biblioteke obraao traei njegove razliite prijepise. U ve spomenutom radu hfz. M. Tralji nije nita napisao o moguem radu na prijevodu ovog djela, iako je Hadijahiev rad objavljen dvije godine prije Traljievog koji je prvi put objavljen 1976. u asopisu Bibliotekarstvo. Od familije, kontaktirali smo sa Muhamedovim sinom Nedadom koji nam nije mogao neto kazati o eventualnom prijevodu. Zahvaljujui njegovoj susretljivosti imali smo priliku ovla pogledati neke radove u rukupisu M. Mujia, meutim, to niukom sluaju nije ozbiljan pregled ove zaostavtine da bismo mogli donijeti kategorian sud. M. Hadijahi, u svome radu dao iz tog prijevoda deset fetvi kako on kae muftije Ahmeda Zijaudina i pri tome pored pogrena imena navodi i pogrean datum smrti. To su elementi koji nas dodatno uvode u sumnju jer bi mu, pretpostavljamo, sam prevodilackoji mu je ustupio prijevod ovih fetvi , makar ukazao na puno ime autora i godinu njegove smrti. Prikazujui jedan prijepis ovog Zbornika iz 1785/86. godine, koji se uva u Arahivu Hecegovine, Hifzija Hasandedi na kraju prikaza, ne dajui nimalo prostora sumnji, konstatira: Ovu zbirku fetvi preveo je na na jezik Muhamed Muji, koji je u raznim bibliotekama pronaao oko 20 prijepisa ovog djela (Mujiev rad u rukopisu).24 Naredni pisani
23 Dr. Muhamed Hadijahi ( ), Starija knjievnost, knjiga I, Zavod za izdavanje udbenika, Sarajevo, 1974., str. 275.; 24 Hifzija Hasandedi, Djela i krai literarni radovi muslimana Bosne i Hercegovine koji su napisani na orijentalnim jezicima i koji se nalaze u Arhivu Hercegovine u Mostaru, Anali GHB, IV, 1976, Sarajevo, 1976., str. 126.;

251

trag o radu Mujia na prijevodu ovog Zbornika je u asopisu Islamska misao. U povodu smrti Muhameda Mujia dr. Ismet Buatli je u Islamskoj misli u rubrici In memoriam napisao da je Muju radio na prijevodi Kodeksa erijatsko-pravnih rjeenja ( fetve) mostarskog muftije Ahmeda efendije.25 Meutim, ova dilema i dalje ostaje otvorenom. Ono to, ipak, ostaje kao materijalna injenica, uz, naravno, ove pisane tragove, jeste to da su prijevodi fetvi koje je Hadijahi objavio u spomenutom radu fetve muftije Ahmed ef. Mostarca i da se nalaze spoetka poglavlja o glavarini. Neka djela koja je koristio Ahmed ef. u svom Zborniku fetvi Znaajna informacija kod itanja Zbornika fetvi jeste literatura koja je koriena, odnosna, na koju se muftija poziva. Na taj nain moe se vjerno utvrditi cirkulacija i kretanje literature. Kada je rije o fetvama, onda se mora naglasiti da je rije o literaturi hanefijskog mezhebu, zato to je rije o dravnom mezhebu, a obaveza pisanja fetvi na osnovu hanefijske literature naglaavana je od strane ejhu-l-islama u samim menurama o postavljenju muftije. Prema uvidu u djela koja je Ahmed ef. koristio, da se zakljuiti da je bio vrlo upuen u literaturu i da su mu brojne knjige bile na raspolaganju. To, pak, moe znaiti da je imao veliku privatnu biblioteku ili da je koristio neku mostarsku. Ovdje emo navesti samo mali izbor djela na koja se pozivao muftija Ahmed ef.26 1. El-fetava et-Tatarhanijje (Al-fatw at-tatarniyya),27 2. El-bahru-r-raik (Al-bar ar-riq), 3. Fetava Ibn Nudejm ili El-fetava ez-Zejnijje (Al-fatawa al-Zayniyya),28
25 (Dr. Ismet Buatli), Muhamed A. Muji, Islamska misao, VI, 1984., br. 65, str. 49.-50.; 26 U radu je usporedno korieno vie prijepisa ovog djela iz GH biblioteke: R 988; R 4533; R 2226; R 530; R 484. 27 Ovaj zbornik fetvi napisao je Alim b. Ala El-Hanefi (lim b. Ala al-anafi) umro poslije 1351. Pisac u uvodu kae da je djelo napisao na traenje vezira Tatar-hana, po ijem imenu je ovaj Zbornik i naslovljen. Na poetku je pisac naveo izvore kojim se sluio i da je djelo rasporedio po uvenom pravnom djelu Al-Hidaya. Zbornik je nastao na inicijativu mogulskog vezira Tatar-hana (u. nakon 1351.) K. Dobraa, nav. dj., str. 730. F. Kari, Istorija erijatskog prava, Fakultet islamskih nauka, str. 83. 28 Ovo i prethodno djelo je napisao Zaynu-d-din b. Ibrahim b. Muhamed b. Bekr (Zaynuddin b. Ibrahim b. Muhammad b. Bakr 926. - 970.), poznatiji po nadimku Ibn Nudejm (Ibn Nuaym)

252

4. Fetava Kadi-an (Fatw Q-n),29 5. Kitbu-l-ula ili ulatu-l-fetva (ula al-fatw),30 6. Multeka-l-ebhur (Multaq al-abur),31 7. Dureru-l-hukkam fi erhi gureru-l-ahkam (Durar al-ukkm f ar gurar al-akm),32 8. El-Kfi erhu-l -vafi, (Al-Kf ar al-wf),33 9. Dmiu-l-fetava (Al-mi al-fatw),34 10. Fetv Ankarevi, Medmatu-l-fetv (Fetw al-Anqarw),35 11. El-Mebsut li-s-Serahsi (Al-Mabt li as-Saras),36 12. Mutemilu-l-ahkam (Mutamil al-akm),37
Bio je plodan pisac. Najpoznatije mu je djelo Al-Abah wa al-nazair, a jo je napisao: Al-Risala alzayniyya, Al-Fawaid al-zayniyyah fi fiqh al-hanafi, arh al-manar fi al-usul, arh lubb al-usul (Mutasar tahrir al-usul li Ibn al-Hammam). Vidi, Zaynuddin b. Ibrahim b. Muhammad b. Bakr,, Al-Abah wa alnazair, Dar al-Kutub al-ilmiyya, Bejrut, 1993., str. 5; K. Dobraa, isto, str. 760. 29 Veoma raireno i korieno djelo. Sluilo je kao prirunik kadijama i muftijama i izvor za davanje fetvi, jer tretira pitanja iz praktinog ivota i rjeenja na ista. Pisac je Fahruddin Hasan b. Mensur el-Fergani Kadi han (Faru-d-din Hasan b. Mansur al-Fargani Qadi-kan<9, u. 1195/6.). K. Dobraa, nav. dj., str. 717.; 30 Djelo iz podruja erijatskog prava koje je sluilo kao vaan prirunik i izvor za davanje fetvi. Pisac je Tahir b. Ahmad b. Abd al-Raid al-Buari (Al-Buari, 1147.). K. Dobraa, Katalog, str. 712; Dr. F. Kari, nav. dj., str. 74.; 31 Pisac ovog djela, poznatog i kao alebija, je Ibrahim b. Muhamed el-Halebi (Ibrahim b. Muhammad al-alabi) u. 955. Bio je imam i hatib damije sultana Mehmeda Fatiha u Istanbulu i profesor na njegovoj medresi. Ovo djelo je, kako sam na poetku kae, napisao na zahtjev studenta koji mu je predloio da napie sie djela: Al-Quduri, Al-Mutar, Kenz ad-daqaiq i Al-Wiqaya, na lahak i jednostavan nain kako bi studentima olakao studije. Ovo djelo je korieno u skoro svim medresama Osmanskog carstva. V. Ibrahim b. Muhammed al-Halabi, Multaqa al-abhur, kritiko izdanje priredio Wahbi Sulayman Gawugi al-Albani, Muassasa al-risala, Bejrut, 1989., str. 9.; 32 I osnovno djelo i komentar je napisao Muhamed b. Feramurz b. Ali Munla Husrev, umro 1480. K. Dobraa, nav. dj., str. 408.; 33 Komentar djelu Al-Wafi o hanefijskom fikhu. Oba djela je napisao Abu al-Barakat Abdallah b. Ahmad b. Muhmud Hafizuddin en-Nasafi (Abu al-Barakat Abdallah b. Ahmad b. Muhmud alNasafi, u. 1310.). K. Dobraa, isto, str. 369.; 34 Pod ovim naslovom u Gazi Husrev-begovoj biblioteci se nalaze dva zbornika fetvi od kojih je jedan napisao Krk Emre El-Humajdi el-Hanefi (Qrq Emre al-Humaydi al-Hanafi), umro oko 1475, a drugu zbirku je sabrao Muhamed Ali Ridai (Muhammad Ali Ridai), umro 1629. Isto, 747. i 766.; 35 Zbirka fetvi to ju je napisao, muderis, kadija i pod kraj ivota ejhul-islam Muhamed b. Husejn el-Ankaravi (Muhammad b. Husayn al-Anqarawi), u. 1686. Isto, str. 767.; 36 Opirno djelo iz hanefijskog fikha. Isto, str. 167.; 37 Ovo djelo je napisao Fahruddin er-Rumi (Far ad-din ar-Rumi), umro poslije 1475.Isto, str. 401. ;

253

13. Vakiatul-muftin (Wqia al-muftn),38 14. Sadru-era (adr a-ara),39 15.Fetava Jahja efendi Munkarizade, (Fatw-i Yay efend Mun- qarizde),40 16. El-fetava el-Bezzazijje, (Fatw al-Bazzz),41 17. Munjetu-l-mufti, (Munya al-muft),42 18. Fusulu-l-Imadi, (Ful al-Imd).43 Sadraj Zbornika fetvi* Zbornik je podijeljen prema standardnom obrascu erijatskopravne literature. Poinje sa poglavljem o istoi potom slijedi namaz i ostali ibadeti a zatim, ostale grane prava. Naslovi i podnaslovi su nazvani uobiajenim nazivima: knjiga (al-kitb) i poglavlje (al-bb), s tim da nismo pronali neku strogu dosljednost u njihovoj primjeni. U drugom dijelu Zbornika rezerviranom za tumaenje Kanuna koristi se naslov bab, a ne i kitab. Sljedea podjela Zbornika je sainjena sa stanovita izvora prava, jer su u prvom dijelu fetve kojima se tumai, odnosno, izvor fetvi je erijat i drugi gdje je izvor fetvi Kanun. Da li je, izvorno, sam muftija napravio
38 Priprunik o raznim pravnim pitanjima namijenjen, prvenstveno muftijama kao pomagalo pri donoenju fetvi. Sabrao i sredio Abdulkadir b. Jusuf en-Nakib (Abd al-Qadir b. Yusuf al-Naqibi), umro 1695. Isto, str. 590.; 39 Ovo djelo je najpoznatiji komentar znamenitom djelu iz erijatskog prava Al-Wiqayah koga je napisao Mahmud Ibn Sadr al- ariah. Njegov unuk Ubaydullah b. Masud zvani Sadr al- ariah je napisao ovaj komentar koji je poznatiji po imenu autora. Komentar je u svoje vrijeme mnogo upotrebljavan u kolama i naunim krugovima irom islamskog svijeta. K. Dobraa, Skriptorij u Foi u XVI stoljeu, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, knjiga I, Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo, 1972, str. 69.; 40 Jahja-ef. Minkarizade (u. 1677.) je bio ejhu-l-islam, a fetve je sabrao i sredio nakon autorove smrti njegov zamjenik na funkciji. K. Dobraa, nav dj., str. 788.; 41 Zbirka odabranih rjeenja i propisa koja je sluila kao uvaen prirunik i pomagalo za muftije. Napisao je Hafizuddin Muhammed b. Muhammed b. ihab ibn Bezazi (Hafiz al-din Muhammad b. Muhammad b. ihab b. Bazzazi), umro 1424.; 42 Djelo o hanefijskom fikhu koje je napisao Yusuf b. Abu Said (Sad) Ahmad al-Sidistani (Yusuf Ahmad as-Siistani, u. 1240.). K. Dobraa, Katalog..., str. 212.; 43 Zejnuddin Abdurrahim b. Abu Bakr al-Marginani al-Hanafi (Zaynuddin Abdurrahim b. Abu Bakr al-Marginani al-Hanafi, u. 1253. ili oko 1271.). K. Dobraa, nav. dj., str. 213.; * Koristim ovu priliku da se najtoplije zahvalim prof. Fazileti Hafizovi na pruenoj pomoi i prijevodima kod izrade ovog rada i inim dovu Allahu da joj da svako Dobro.

254

ovakav raspored tj. autorsku redakturu ili su to uradili prepisivai, nije nam poznato, jer nemamo informaciju o autografu ovoga djela. Meutim, svi rukopisi prijepisa koje smo koristili davali su identian sadraj. Uvid u sadraj nam otkriva ne samo teme i sadrinu Zbornika ve i injenicu da ovi zbornici predstavljaju prvi oblik kodifikacije erijatskog prava,44 razumijevajui pojam kodifikacije u irem znaenju od dananjeg. Radi toga su zbornici fetvi bili neophodna struna literatura u radu muftija i kadija, ali i kod onih koji nisu obnaali ove slube45 te ih zato u ovolikom broju nalazimo u privatnim i javnim bibliotekama. 1. Knjiga o istoi, 2. Knjiga o namazu, 3. Knjiga o zekatu, 4. Knjiga o plaanju desetine i harau, 5. Knjiga o postu, 6. Knjiga o hadu, 7. Knjiga o branom pravu i o mehru, 8. Poglavlje o dojenju, 9. Poglavlje o spolnoj nesposobnosti, 10. Knjiga o jednostranom prekidu brane zajednice, 11. Poglavlje o poslijebranom prieku, 12. Poglavlje o hranjenitvu, 13. Poglavlje o alimentaciji i neposlunoj supruzi, 14. Knjiga o osloboenju roba, 15. Knjiga o zakletvi, 16. Knjiga o krivinom pravu, 17. Poglavlje o diskrecionom pravu, 18. Knjiga o ratnim pohodima, 19. Poglavlje o glavarini, 20. Knjiga o rijeima koje izvode iz vjere, 21. Knjiga o nahoadima, 22. Naene stvari, 23. Knjiga o odbjeglom robu i nagradi za njegovo hvatanje, 24. Knjiga o nestaloj osobi,
44 Ebul Ula Mardini, Razvoj erijatskog prava u Osmanskoj Carevini, Islamska misao, V, preveo Fikret Kari, 1983, br. 58, str. 19.; 45 Primjerice vidi: Raid Hajdarevi, Zaostavtina iza Ahmed-Muniba-efendije Gloe, mutevellije i dabije Gazi Husrev-begova vakufa, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, II-III, str. 193-224. Salih Trako, Ibrahim Munib Akhisari i njegov Pravni zbornik, str. 215-244.;

255

25. Knjiga o poslovnom udruivanju, 26. Knjiga o vakufu, 27. Knjiga o kupoprodaji, pitanje kamate i pitanja ostvarenja prava, 28. Knjiga o jamenju, 29. Knjiga o prenoenju prava na drugoga, 30. Knjiga o suenju, 31. Knjiga o svjedoenjima i davanju prednosti jednom od dokaza, 32. Knjiga o davanju punomoi, 33. Knjiga o podizanju parnica (parnienjima), 34. Knjiga o priznavanju i osporavanju vlasnitva, 35. Knjiga o nagodbi i izmirenju, 36. Knjiga o mudarebi, 37. Knjiga o pohranjivanju stvari, 38. Knjiga o pozajmljivanju, 39. Knjiga o poklonu, 40. Knjiga o zakupu, 41. Knjiga o prihodima sa zemlje, 42. Knjiga o prisili, 43. Knjiga o skrbnitvu i senilnosti, 44. Knjiga o ovlatenoj osobi, 45. Knjiga o uzurpaciji imovine, 46. Knjiga o pravu prvokupnje, 47. Knjiga o diobi, 48. Knjiga o davanju zemlje u zakup, 49. Knjiga o davanju vonjaka i vinograda u zakup, 50. Knjiga o klanju ivotinja, 51. Knjiga o kurbanu, 52. Knjiga o pokuenim i pohvalnim djelima, 53. Knjiga o iskoritavanju neobradive zemlje, 54. Knjiga o opojnim piima, 55. Knjiga o lovu, 56. Knjiga o davanju zaloga, 57. Knjiga o krvnim deliktima, 58. Knjiga o krvarinama, 59. Knjiga o oporuci, 60. Knjiga o nasljeivanju, 61. Knjiga o gradnji zidova i objanjenje pitanja o gradnji na tuem zemljitu, 256

62. Razna pitanja, 63. Poglavlje o obiajnim porezima, 64. O zemljitu, 65. Poglavlje o zakonu o mirijskoj zemlji, 66. Zakon o statusu sina i unuka, 67. Objanjenje zakona o situacijama kada se od majke i koliko zemlje prenosi na njenog sina, 68. Objanjenje zakona koliko se zemlje prenosi sa oca na njegova ker, 69. Objanjenje zakona koliko se zemlje prenosi sa brata na njegovu sestru 70. Objanjenje koliko se od mirijske zemlje prenosi od sina na oca, 71. Objanjenje koliko se od mirijske zemlje prenosi od brata na sestru, 72. Objanjenje koliko se od mirijske zemlje prenosi od sina majci, 73. Objanjenje zakona o stanju nasljednika imovine i obradive zemlje i zemlje koja im pripada, 74. Objanjenje zakona o stanju zajednitva na mirijskoj zemlji, 75. Objanjenje zakona o statusu stanovnika sela, onih izvan njega i strancima, 76. Objanjenje zakona o statusu djece, 77. Objanjenje zakona o stanju zemlje bolesnika, ludoga, senilnoga, prisiljenog i pijanice, 78. Objanjenje zakona o stanju nestalog i odsutnog, 79. Objanjenje zakona o stanju zaputene zemlje i njene obrade, 80. Objanjenje zakona o stanju oivljavanja zemlje i ostalog, 81. Objanjenje zakona o preputanju vlasnika zemlje samom sebi, njegovoj eni i njegovom sinu, 82. Objanjenje zakona o prenoenju punomoi na opunomoenika vlasnika zemlje, 83. Objanjenje zakona o dozvoli, povratu, (..) i zamjeni za njega, 84. Objanjenje zakona o problemima umanjenja (vrijednosti) uslijed postupaka i raspolaganja neovlatene osobe i drugo, 85. Objanjenje zakona o naputanju zemlje uz (odreeni) uvjet, a to je zamjena i nadoknada, 86. Objanjenje opunomoenika, 87. Objanjenje prodaje zemlje na povjerenje i uz zalog, 88. Objanjenje o podjeli zemlje, i to kada neko umre zaduen, 89. Objanjenje procesa (tubi) oko zemlje (svjedoenje i povrat), 257

90. Objanjenje o ispai i pai, i tube oko njih i ostalo, 91. Objanjenje zakona o zimskim i ljetnim ispaama i gajevima, 92. Objanjenje zakona o zemlji bogatoj stablima (umom), 93. Objanjenje onoga to se odnosi na ponovno uspostavljanje graevina i vinograda na zemljitu, 94. Objanjenje onoga to dolazi iz zemlje, njegove koristi i pokop umrlog, 95. Poglavlje o mjestu za stanovanje, 96. Poglavlje o plaanju zakupnine i poreza. Izbor nekoliko fetvi iz ovog Zbornika Muftija Ahmed ef. je ivio i djelovao, kao u ostalom i sve nae muftije, u vrijeme kao to smo na poetku rekli taklida - slijeenja pravnog tumaenja pojedine pravne kole. Stoga se u literaturi susree sa terminima fetva taqlidijja ili muftija muqallid. Meutim, iako se muftije povode za mezhebskim rjeenjima i stavovima prethodnika njihove fetve su, ipak, odraz njihova tumaenja prava. Naime, fetve, za razliku od druge pravne literature, predstavljaju sponu izmeu teorijskog uenja i stvarnosti samog ivota.46 Evo nekoliko fetvi iz ovog Zbornika: Ako Hind uda svoju ker Zejneb za nekoga i uz nju da izvjesnu koliinu stvari (ruha), pa poslije toga Zejneb umre, a kao nasljednici ostanu Hind i ostali te Hind za neke od spomenutih stvari kae: Ja sam te stvari dala na posudbu! a njeni ostali nasljednici kau: Mi smo to poklonili, pa dou na sud, to njegovi tuitelji to dokau. Moe li Hind potvrditi izjavu zakletvom? Odgovor: Moe. Kada iza umrlog Zejda ostanu samo nekretnine, moe li njegova ena Hind prodati neto od tih nekretnina da bi mogla koristiti i dobiti na koritenje svoj mehr? Odgovor: Moe. Ako umru Zejdove ene Hind i Zejneb, a kao nasljednici ostanu njihov mu i drugi nasljednici, te ako Zejd umre prije nego to iskoristi nasljedne dijelove njihovog mehra, koji su kod njega na uvanju, da li ti
46 Mr. F. Kari, Istorija, str. 83.;

258

nasljednici mogu koristiti dijelove spomenutog mehra iz postojee Zejdove ostavtine? Odgovor: Mogu. Zejd je prodao Amru svoj vlastiti vrt, a Amr ga je nakon kupovine i preuzimanja koristio trideset godina bez problema i svae. Nakon toga Zejd je umro nakon ega je jedan od njegovih nasljednika Bekir rekao: Spomenuti vrt je prije trideset godina bio moje vlasnitvo, pa ga ja uzimam. Moe li on da ga tubom trai od Amra? Odgovor: Ne moe. Ako se na livadi od zemljita koje uiva Zejd nau pele s medom, da li su te pele i med Zejidove ili Amrove koji je njegov spahija (tog zemljita)? Odgovor: Oni su Zejdove, poto su na njegovoj livadi (koju je on uivao i koristio). Hind je nala pele u umi i donijela ih u mjesto gdje stanuje. Zatim je od tih pela nastalo jo nekoliko konica ( grana). Hind se pojavila, uzela te pele sa konicama i kada ih je htjela odnijeti, njen brat Zejd je rekao: Dat emo ti samo jednu konicu, a ostatak emo podijeliti meu sobom. Da li on to moe uiniti? Odgovor: Ne moe. Ako Zejd, nakon to je s novcem svoje ene Hind za nju kupio jednu parcelu vinograda i to izjavio i potvrdio kod suda. Nakon izvjesnog vremena se predomislio, da li je to njegovo predomiljanje ispravno? Odgovor: Nije ispravno (lano je). Predomiljanje nakon izjave jeste lano. Ako musliman Zejd donese vino u jedno selo i dok ga prodaje doe musliman Amr i prolije Zejdovo vino i uniti ga. Treba li Amr da mu nadoknadi tetu? Odgovor: Ne treba. Ako lovac Zejd uz bismilu puca na lovinu, ije je jedenje halal, pa je pogodi i rani, te ivotinja padne, a Zejd je nije uspio preklati. Poto je ona uginula od posljedica ranjavanja dok je on stigao, da li je njeno jedenje dozvoljeno ako se utvrdi da je ivotinja uginula od ranjavanja pukom. Neka se to objasni! Odgovor: Dozvoljeno je.

259

Collection of Fatawa of the Mufti Ahmed ef. Mostarac

Collections of fatawa present primary sources, not only for religious, but also for cultural, political, legal and economic history of certain regions. Because of way how it was written and type of codexes in which were recorded, - as a result of long period of interpretation of many issues by individual muftis or by collection of fetawa by different muftis, - this legal literature is written record of time, which covers many questions from everyday life, since fatwa in Ottoman times had social and public-legal character. On the other side, in difference with court decision, scope of fatwa is much larger. Fatwa deals not only with legal issues but also with matters regarding belief, ritual, ethics and social customs. Among the ulama from Bosnia and Herzegovina were muftis who recorded their own or others fatawa in separate collections. Until now it is known that it was done by Sarajevo mufti Hasan Livnjak (mufti from 1612-1618), mufti from Banja Luka Sheykh Muhamed (...), mufti of Mostar (Ahmed ef. d. 1776) and mufti from Prusac Ibrahim Munib (1787/88). This work aims to present Collection of fatawa by Mostar mufti Ahmed effendi. Ahmed son of Muhamed (d. 1776) was a very prominent mufti and mudarris from Mostar. There is very little information about his life and work. Reason of this could be found in the fact that in our biobibliographic literature he was identified with Ahmed son of Mustafa (d.1679 or 1686) who was, according to some researchers, mufti from Mostar too. Mufti Ahmed effendi Mostari has written many works in the fields of Islamic law. His most important work is Fatawa-i Ahmediyye (Collection of fatawa). This work was many times copied, but the first two copies of the collection of fatawa are dated from the year 1773, which means that its copy was done during the authors lifetime. This fact tells us about the great authority, which he had while he was performing his duty as a mufti. On the other side it tells us about the popularity of his work among schol260

ars, particularly among qadis and muftis, who in fact used his collection of fatawa as reference work in their daily duties. When we talk about fetwa it is necessary to underline form of fatwa, and specifically, different ways of protection of fatwa from possible forgery. This Collection of fetawa was divided according to classical pattern on books (kitab), chapters (bab). Another division was done according to sources of law which mufti used as a reference work. In the first part of collection, which starts with the Book of cleanliness and continue further in standardized sequence, the mufti has cited Sharia, from where it could be seen that he used rich Fiqh literature, while in second part of collection he gives fatwa interpreting Qanun. It has been mentioned for a long time that Muhamed Mujic (19201984), a Bosnian orientalist, translated collection of this fatawa, but this information we could not confirm. Regarding this matter we have contacted his colleagues and son, but we could not get his translation. What is certain is that, ten of translated fatawa, were published in an article signed by the translator M. Mujic.

261

262

Zuhdija Hasanovi PREPISKA IZMEU BOIJEG POSLANIKA, ALEJHI-S-SELAM, I KRALJA ABESINIJE

Uvod Iako Allah, delle anuhu, za Svoga posljednjeg Poslanika, alejhi-sselam, na vie mjesta u Kuranu, azimu--an, istie da se ne slui pismom (da je ummijj), Muhammed, alejhi-s-selam, osjeajui vanost pisane rijei i pismenog komuniciranja openito, a posebno za promoviranje Allahove, delle anuhu, Rijei, daje da se piu pisma kako svojim visokim dunosnicima koji se nalaze u udaljenijim pokrajinama tako i vladarima susjednih drava, ime je na najbolji nain ukazao na univerzalni karakter svoje misije. O pismima Boijeg Poslanika, alejhi-s-selam, u nas vrlo malo se pisalo. Uglavnom se o njima usputno govori kada se tretira Poslanikova alejhis-selam, diplomatska aktivnost. Tako to ine B. Korkut,1 . Hodi2 i M. Spahi,3 dok su daleko vie informacija ponudili prijevodi djela elMubarekfurija4 i dr. Hamidullaha.5 Vrijedni su panje radovi prof. dr. O. Nakievia6 i A. Hukia, iji je rad napisan povodom otkupljivanja originalnog pisma Boijeg Poslanika - alejhi-s-selam, koje je uputio Heraqlu.7 Na arapskom jeziku, osim klasinih izvora o pismima Boijeg Poslanika, alejhi-s-selam, govore takoer: dr. Fliy Yanal u radu Rasilu1 Besim Korkut, Istorija islama: udbenik islamske vjeronauke za VII razred srednjih kola, Vakufska direkcija, Sarajevo, 1935., str. 28. 2 Prof. H. aban Hodi, Istorija islamske kulture, Tuzla, (bez godine izdanja), str. 23. 3 Mustafa Spahi, Povijest islama za I i II razred medresa, Gazi Husrev-begova medresa i Rijaset islamske zajednice, Sarajevo, 1995., I, str. 202. 4 Safijjurrahman el-Mubarekfuri, Zapeaeni dennetski napitak, str. 394.-410. 5 Muhammed Hamidullah, Muhammed a.s.: ivot..., Zagreb, 1977., I, str. 255.-259., 265.-271., 285.-291., 309.-315. 6 Prof. dr. Omer Nakievi, Korespondencija Vjerovjesnika (s), Uvod u hadiske znanosti: Hadis I, Islamski teoloki fakultet u Sarajevu, Sarajevo, 1986., str. 42.-48. 7 A. Huki, Originalna poslanica Boijeg Poslanika kupljena za dva i po miliona dolara, Glasnik VIS-a, 1975., br. 7-8., str. 341.-343

263

r-Raslu wa kutubuh wa mfadh il ukkmi-l-ali-l-arab (Poslanikova pisma i poslanice te njegovi emisari vladarima Arapskog zaljeva), Al alAymad al-Mayn u Maktibu-r-Rasl (Poslanikovi administrativni uredi), Ibn ln u djelu Ilmu-s-siln an kutub sayyidi-l-mursaln (Upoznavanje radoznalih sa pismima najodlinijeg poslanika), te veoma znaajno djelo dr. Muhammada amdullha Mama al-waiq as-siysiyya li-al-ahdi an-nabaw wa al-ilfa ar-ida (Zbornik politikih dokumenata iz poslanikog i perioda prvih halifa) i dr.8
U ovom radu uz ope napomene o svim poznatim pismima koje je uputio Boiji Poslanik (alejhis-selam) nastojat emo posebnu panju usmjeriti na korespondenciju koju vri Boiji Poslanik, alejhi-s-selam, sa kraljem Abesinije.9 Ima sasvim pouzdanih historijskih dokumenata koji nam kazuju da je Boiji Poslanik, alejhi-s-selam, i prije Hidre vodio korespondenciju kako sa svojim sljedbenicima unutar Arabijskog poluotoka tako i sa vladarima susjednih drava, meutim, glavna aktivnost na tom planu zapoela je nakon sklapanja primirja sa idolopoklonicima Mekke na Hudejbijji este godine po h. Historiari biljee da je za svoga ivota Boji Poslanik, alejhi-s-selam, uputio 44 razliita pisma a ubrajajui i sve ostale pisane dokumente kao to su razliiti ugovori, ovlaenja, popisi stanovnika Medine, spiskovi dobrovoljaca za vojne pohode i sl., njihov broj obuhvaa 18510 razliitih dokumenta od kojih je veina nastala nakon ovog sporazuma.11 Prije nego, to izloimo sadraj pisama koje naizmjenino upuuju poslijednji Boiji Poslanik i kralj jedne od susjednih mu drava nuno je neto rei i o historijskim deavanjima koja stoje u pozadini ove prepiske.
8 http://www.arabiancreativity.com/faleh.htm od 28. 8. 2002. 9 Abesinija, danas Etiopija, smjetena je na sjeveroistoku Afrike. Povrina joj je 1.221.900 km2, a glavni joj je grad Adis Abeba. Ima preko 27.500.000 stanovnika, od ega su: 55% kopti, 35% muslimani, a ostalih 10% su pripadnici lokalnih religija. 10 Neki historiari, kao ejh Ms az-Zinn, su nekolicinu pisama koja govore o istoj temi svrstali u jedno, tako da je po njihovu miljenju ukupan broj dokumenata 136. (Vie v.: http:// www. alwaha.com/issue4/is04sb16.htm) 11 http://www.alwaha.com/issue4/is04sb16.htm od 28. 8. 2002. O autentinosti ovih dokumenata v.: Imtiyz Amad, Dalilut-tawqil-mubakkir lis-sunna wal-ad, Dru-l-bayn li-nnar, al-Qhira, 1990., str. 403.-410.; Akram iy al-Umar, Madnan Society at the Time of the Prophet, The International Institute of Islamic Thought, Herndon, 1995., str. 131.

264

Historijska pozadina U vrijeme kada Muhammed, a.s., javno obznanjuje islam mekanski idolopoklonici ne biraju sredstva da prekinu njegovu misiju. Tada muslimani proivljavaju vrlo teke trenutke, uznemiravanja, proganjanja, tjelesna maltretiranja, koja e nerijetko dovoditi i do najsvirepijih ubistava zbog ega Boiji Poslanik, a.s., preporuuje nekolicini muslimana, koji nisu imali jae zatite u Mekki, da se isele. I to ne bilo kuda, Poslanik, alejhi-s-selam, im ne preporuuje da se sele u Kinu ili Indiju zbog velike udaljenosti i slabih komunikacija sa Mekkom da se muslimani tamo ne bi potpuno asimilirali i izgubili svoj identitet; ne u Perziju, ni u Bizantiju, iz politikih i vjerskih razloga; niti bilo gdje na Arabijski poluotok, jer bi bili preblizu i bez jake zatite, pa bi ih murici vrlo lahko mogli vratiti i nastaviti sa torturom koju su nad njima provodili; nego u Abesiniju, jer im je odgovarala kako iz geografskih, tako i iz politikih i vjerskih razloga.12 Tako se u mjesecu redebu pete godine po poslanstvu Muhammeda, a.s., odn. poetkom 615. g. po roenju Isaa, a.s., iselila prva grupa muslimana u Abesiniju. Tu grupu sainjavalo je 12 mukaraca i etiri ene. Predvodio ih je Osman bin Affan (Uomn b. Affn) sa enom Rukajjom (Ruqayya), kerkom Boijeg Poslanika, alejhi-s-selam.13 Kada se tortura Kurejija poveala, vei broj muslimana odluuje se na odlazak iz Mekke. U toj drugoj grupi muhadira u Abesiniju bilo je 83 mukarca i 19 ena, koju je predvodio Dafer bin Ebu Talib (afar b. Ab lib).14 ini se vjerovatnim da je Boji Poslanik, a. s., ve preko Dafera poslao pismo Negusu,15 kralju Abesinije u kojem ga moli da prihvati muslimane koji su mu doli i bude ljubazan prema njima.16 Sudei po oskudnim historijskim izvorima, kontakata izmeu Muhammeda (alejhis-selam) i kralja Abesinije bilo je i prije druge seobe muslimana u tu zemlju. To se moe zakljuiti i iz dosta prisnog obraanja Muhammeda, a.s., ve u prvom pismu abisinskom kralju.17
12 O samom prijemu muslimana kod Negusa vie pogledati u.: http://www.ummah.org.uk/ science/letters.htm 13 Ibn Qayyim al-awziyya, Zdul-mad f hdy ayri-l-ibd, Muassasatu-r-risla, al-Kuwayt, 1996., I, str. 95. 14 Ibn Qayyim al-awziyya, Zdu-l-mad f hdy ayri-l-ibd, III, str. 23. 15 Negus (an-na) je titula koju su nosili vladari Abesinije. 16 Ibn arr a-abar, Taru-l-umam wa-l-mulk, Dru-l-kutubi-l-ilmiyya, Bayrt, II, str. 294. 17 Vie v.: Muhammed Hamidullah, Muhammed a.s.: ivot, I, str. 242.-244.

265

U vrijeme Boijeg Poslanika, a.s., Abesinijom upravljae vladar koga e arapski izvori imenovati kao Asham bin Ebdur en-Nedai (Aama b. Abur, an-Na).18 Ashama bin Ebdur, kralj Abesinije, nudi gostoprimstvo pridolim muhadirima iz Mekke i, uprkos nagovorima izaslanika mekanskih idolopoklonika da vrati te zabludjele mladie njihovim porodicama, Negus ostaje ustrajan u odluci da im prui gostoprimstvo u njegovoj zemlji koliko god ele, to samo potvruje Poslanikove, alejhi-s-selam, rijei da se radi o pravednom vladaru koji im nee nasilje uiniti. Kada je umro Ubejdullah ibn Dah (Ubaydullh b. a), mu Ummu Habibe (Ummu Habba), kerke Ebu Sufjana (Ab Sufyn), Boji Poslanik, a.s., obavjetava Negusa da bi elio za sebe vjenati Ebu Sufjanovu kerku, naravno ako to bude i njena volja, te da joj u njegovo ime da vjenani dar i da je poalje njemu u Medinu. To se dogodilo 6. g. po h. (628. g. po Isau, alejhi-s-selam), nekoliko mjeseci prije sporazuma na Hudejbiji. U muharremu 7. g. po h.,19 prema nekim historijskim izvorima u rebi-u-l-evvelu iste godine., a po drugima u zu-l-hiddetu 6. g. po h.20 Boji Poslanik, a.s., alje est svojih izaslanika estorici vladara susjednih drava pozivajui ih u islam. Jedno od tih pisama upueno je Negusu,21 a donosi mu ga Amr ibn Umejje ed-Damri (Amr b. Umayya a-amr). Vei broj muslimana ostaje u Abesiniji punih petnaest godina sve do 7. g. po hidri, kada na molbu Boijeg Poslanika, alejhi-s-selam, kralj Abesinije daje na raspolaganje dvije lae za prijevoz muhadira nazad. U to vrijeme Boji Poslanik, a.s., sa svojim borcima osvaja hajbersku tvravu, a kada je uo za dolazak Dafera ibn Ebu Taliba i drugih ashaba iz Abesinije, on uzvikuje: Ne znam ta mi je drae, da li osvojenje Hajbera ili dolazak Dafera i njegovih. Koliko je za muslimane znaio lijep doek na kojeg su naili u Negusovoj domovini i koliko su cijenili vladara, ali i njegovu zemlju
18 O negusu, kralju Abesinije, suvremeniku Bojeg poslanika, alejhi-s-selam, koji je umro u redebu 9. g. po h., vidi: al-Asqaln, al-Iba f tamyzi--aba, Drul-ayl, Bayrt, 1992, I, str. 205-206. 19 Ibn Qayyim al-awziyya, Zdu-l-mad f hdy ayri-l-ibd, I, str. 116. 20 Akram iy al-Umar, Madnan Society at the Time of the Prophet, str. 127. 21 Po ovom pitanju postoji velika dilema meu historiarima. Jedni smatraju da je Negus kojem je upueno pismo sedme godine po h. isti onaj koji je vodio razgovor sa Daferom bin Ebu Talibom i kojem je Boji poslanik, a.s., klanjao denazu; meutim drugi dre da se radi o sasvim drugoj osobi koja je preuzela prijesto od Ashame i koja nikada nije primila islam. U svakom sluaju tree pismo koje e, takoer, biti navedeno upueno je ovom drugom vladaru. Vie pogledati u.: Ibn Qayyim al-awziyya, Zdu-l-mad f hdy ayri-l-ibd, I, str. 116.-117.

266

dovoljno govori podatak da nikada kasnije, bez obzira koliko bili vojno snani, muslimani nisu napadali Abesiniju iz potovanja prema njihovu vladaru, savremeniku Boijeg Poslanika a.s. Oni su osvajali velike zemlje poput Perzije, ali nisu dirali granice Abesinije.22 Sadraj pisama U literaturi se navode tri pisma, u velikoj mjeri razliitog sadraja, koje je Boji Poslanik, a. s., uputio kralju Abesinije. Prva dva koja emo navesti uputio je Ashami bin Ebduru, koji e u meuvremenu ak primiti islam, a poslijednje je upueno neimenovanom kralju Abesinije, koji e naslijediti Ashamu.23 Treba napomenuti da arapsko pismo ovih dokumenata nema taaka za razlikovanje slova b, t, , niti m, i te su razumljiva njihova razliita itanja od strane nekih poznatih historiara. Boji Poslanik (alejhis-selam) najvjerovatnije ve sa Daferom ibnu Ebi Talibom alje pismo kralju Abesinije u kojem ga prije svega poziva da prihvati islam ukazujui na islamsko poimanje Isaa, alejhi-s-selam, a zatim mu daje na znanje da mu dolaze njegov (Poslanikov, alejhi-s-selam, amidi i grupa muslimana te da ih lijepo primi. U pismu se, tako, kae:

Prvo Poslanikovo pismo Negusu

. . .

22 Ipak, neki historiari smatraju da je bilo i takvih pokuaja pa navode i sluaj Umara bin alaba koji je, navodno, 20. g. po h. poveo pomorsku bitku protiv Abesinije. 23 Ibn ln, Ialmu-s-siln an kutub sayyidi-l-mursalin, Muassasatu-r-risla, Bayrt, 1987., str. 57.-58.

267

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Od Muhammeda, Bojeg poslanika negusu Ashami, kralju Abesinije Mir s tobom! Hvalim ti, doista, Allaha, Vladara, Svetog, Koji podaruje sigurnost i Koji nad svim bdi. Svjedoim da je Isa duh Boiji i rije Njegova koju je djevici Merjemi, istoj, krjeposnoj i nedodirljivoj dostavio, koja je zanijela Isaa koga je On stvorio iz duha Svoga i daha Svoga, kao to je stvorio Adema rukom Svojom i dahom Svojim. Pozivam te, doista, Allahu, Jedinom, Koji druga nema, istrajnosti u pokornosti Njemu te da mene pone slijediti, ta-, vjeruovae u mene (meni) i u ono to mi je dostavjeno mjer ja sam, zbilja, Boji Poslanik. aljem ti svoga amidia Dafera sa grupom muslimana. Kada ti dou primi ih, ne budi ohol. Pozivam tebe i tvoje ljude Allahu, delle anuhu. Ja saopih i posavjetovah, pa prihvatite moj savjet. Neka je mir s onim koji slijedi uputu! Muhammed, Boiji poslanik Odgovor Negusa na Poslanikovo prvo pismo
. . . Kada je dobio pismo od Boijeg Poslanika, alejhi-s-selam, Ashama alje sljedei odgovor:
24

24 Tekst pisma preuzet je iz djela Ibn Tlna: Ilmu-s-siln an kutub sayyidi-l-mursaln, str. 54.-56. Takoer se navodi u: a-abar, Taru-l-umam wa-l-mulk, I, str. 1569.

268

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Muhammedu, Allahovu poslaniku od Ashame, negusa Mir Allahov, milost i blagoslov Njegovi neka su s tobom, vjerovjesnie Allahov-Allaha, osim Koga drugog boga nema, i Koji me je uputio u islam. Primio sam tvoje pismo, Allahov poslanie, u kojem spominje pitanje Isaa. Tako mi Gospodara neba i Zemlje, Isa nije ni za dlaku vie od onoga to si rekao. On je onakav kako si rekao, i mi smo ve upoznati s onim s ime si poslan; ugostili smo tvoga amidia i njegove saputnike. Svjedoim da si Allahov poslanik, istiniti i pouzdani. Ve sam dao prisegu, tebi i tvome amidiu, i pred njim sam prihvatio islam/punu predanost Allahu, Gospodaru svjetova. aljem ti svoga sina Erha bin el-Ashama,25 a ja imam vlast samo nad sobom; ako hoe da ti doem, Allahov Poslanie, uinit u to, jer ja svjedoim da je ono to ti govori istina. Mir neka je s tobom, Allahov Poslanie. Drugo Poslanikovo pismo Negusu
Jedan od poznatih historiara i hadiskih autoriteta ez-Zejlei (azZayla), kao i mnogi drugi historiari, meu kojima i savremeni istraiva Hamidullah, navode da je Boiji Poslanik (alejhi-s-selam) preko Amra ibn Umejje ed-Damrija uputio kralju Abesinije pismo neto drugaijeg sadraja. Ne zna se posigurno da li je to bilo 7. g. po H. kada je Boiji Poslanik, alejhi-s-selam, poslao emisare i petorici drugih susjednih vladara ili je to bilo ranije. Ovo drugo miljenje je prihvatljivije. Evo prijevoda gornjeg pisma Allahova Poslanika: !
25 U historijskim djelima se navodi da je njegov sin sa jo ezdesetak putnika uistinu krenuo brodom ka Boijem Poslaniku, meutim kada su izali na puinu, doivjeli su brodolom i svi su se utopili. Prema drugim podacima jedan Negusov sin je uspio iv i zdrav prei more i u Mekki se zbratimio sa Alijom bin Ebu Talibom. (Muhammed Hamidullah, Muhammed, a.s.: ivot, I, str. 249.)

269

 .
26

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Od Muhammeda, Boijeg poslanika Negusu kralju Abesinije Spaen neka si! Hvalim ti, doista, Allaha, osim Koga nema drugog boga, Vladara, Svetog, Koji podaruje mir i sigurnost i Koji nad svim bdi. Svjedoim da je Isa, sin Merjemin, duh Boji i rije Njegova koju je djevici Merjemi, ednoj i nedodirljivoj darovao; zanijela ga je, a Allah ga stvori od duha Svoga i daha Svoga, kao to je stvorio i Adema rukom Svojom. Pozivam te, doista, Allahu, Jedinom, Koji nema druga, te istrajnosti u pokornosti Njemu i da me slijedi, da uzvjeruje u ono to mi jedostavljeno, jer ja sam, zbilja, Allahov poslanik. Pozivam tebe i tvoj narod Allahu (delle anuhu). Ja priopih i posavjetovah, pa prihvatite savjet moj! Neka je mir s onim koji slijedi uputu! Muhammed, Boji poslanik
Original ovog pisma je sauvan sve do naih dana. O njemu su, izmeu ostalih, govorili: engleski orijentalista Dunlop,27 Ekrem Dija-u-lUmeri,28 te Muhammed Hamidullah.29 Faksimil pisma zajedno s nekoliko drugih pisama Poslanikovi prezentiran je ak i na internetu.30 Izvornik
26 http://www.al-shia.com/html/ara/books/behar/behar20/a40.html. Ista verzija pisma se navodi u: Ibn arr a-abar, Taru-l-umam wa-l-mulk, II, str. 132., Ibn Sad, a-abaqtu-l-kubr, III, str. 15. 27 D. M. Dunlop, Another Prophetic Letter, Journal of the Royal Asiatic Society, London, januar 1940., str. 54.-60. 28 Akram iy al-Umar, Madnan Society at the Time of the Prophet, str. 132. 29 Muhammed Hamidullah, Muhammed a.s.: ivot, I, str. 255.; Muhammed Hamidullah, Hz. Peygamberin alti orijinal diplomatik mektubu, Beyan Yayinlari, Istanbul, 1990, str. 103.-110. 30 V.: http://www.khayma.com/fahad1390/din/sirh/4.htm od 28. 8. 2002. Po nekim podacima, istina, ne ba autentinim, egipatska vlada je dola u posjed ovih pisama i na ovaj nain ih uinila dostupnim iroj javnosti.

270

pisma pisan je na pergamentu dimenzija 23x33 cm, mastilo je smee, a nakon 17 redaka teksta nalazi se kruni otisak peata (koji se, naalost, ne vidi na prikazanom faksimilu). Primjeuje se da tekst predoenog pisma ne odgovora u potpunosti ranije navedenom, ali se na tim mjestima slae sa drugim pismima koja je Boji poslanik, alejhi-s-selam, uputio Negusu, iz ega se moe pretpotstaviti da je to propust prenosilaca koji su saopavali sadraje pisama.31

Sl. 1.: Originalni primjerak drugog pisma koga je Muhammed, alejhi-s-selam, poslao Negusu

Odgovor Negusa na drugo Poslanikovo pismo

Vladari susjednih drava razliito su reagirali na pisma u kojima ih Boji Poslanik, alejhi-s-selam, pozivao da prime islam. Neke od njih njihova oholost i inat bijahu sprjeavali da uju glas istine, pa ne samo da nisu nali za shodno da ljubazno odbiju poziv koji im je uputio Muhammed, alejhi-s-selam, da prime islam, nego su na vrlo ruan nain
31 Tekst predoenog faksimila glasi: .

271

pogazili uobiajena pravila u diplomatskom ophoenju cijepajui pismo i vrijeajui izaslanika Allahova Poslanika, alejhi-s-selam. Tako je uinio Kisra Perviz, kralj Perzije, koji je pocijepao pismo upueno po es-Sehmiju (Abdullh bin uaf as-Sahm). Drugi iz razliitih razloga nisu bili spremni prihvatiti islam, ali su srdano primali emisare, ljubazno odbili Muhammedov, alejhi-s-selam, poziv i poslali mu raznovrsne poklone, kao to su uinili Muqawqis i Heraqle. Jedini vladar, uz el-Munzira ibn Savau (al-Munira b. Sw), kralja Bahrejna, koji je prihvatio poziv da primi islam i poprati svoj pristanak razliitim poklonima bio je kralj Abesinije. Kada mu je ed-Damri predoio i proitao pism Negus je pismo uzeo, stavio ga na lice, spustio se sa prijestolja na zemlju i pred Dafer ibn Talibom i ostalim prisutnim primio islam. Tom prilikom je, izmeu ostalog, rekao: Da mogu da mu (Allahovom Poslaniku, alejhi- s-selam) odem, otiao bih mu.32 Dolazak muslimana koji su izabrali Abesiniju za svoje sklonite, razgovor sa njima o principima islama i islamskom gledanju na Isaa alejhi-s-selam, sluanje Boijih rijei koje mu je uio Dafer, a potom pismo Boijeg Poslanika, alejhi-s-selam, ponukalo je Ashamu, negusa Abesinije da primi islam. O autentinosti podatka da je Ashama, kralj Abesinije, primio islam, izmeu ostalog, svjedoe vjerodostojni hadisi koji se navode u najpoznatijim hadiskim zbirkama u kojima se kae da je Boiji Poslanik, alejhi-s-selam, obznanio smrt Negusovu na sam taj dan, da je sa vjernicima izaao na musallu, poredao ih u safove i obavio denaza-namaz u odsutnosti donosei etiri tekbira.33 El-Vakidi (alWqid) biljei da je Ashama, kralj Abesinije, umro 9. g. po H., nakon to se Boiji Poslanik, alejhi-s-selam, vratio sa pohoda na Tebuk, iako ima miljenja da se to desilo prije osvojenja Mekke 8. h.g. odn. 630. g.
32 afiyyu-r-Ramn al-Mubrakfr, ar-Raqu-l-matm, Dru-s-salm, ar-Riy, 1994., str. 352.; Ibn Qayyim al-awziyya, Zdul-mad f hady ayril-ibd, III, str. 24. 33 al-Bur, a, al-aniz, 1333., Muslim, a, al-aniz, br. 1580., at-Tirmid, Sunan, al-aniz, br. 943., an-Nas, Sunan, al-aniz, br. 1881., Ab Dwd, Sunan, al-aniz, br. 2789., Ibn Ma, Sunan, M a fil-aniz, br. 1523., Amad, Musnad, Bq musnadilmukairn, br. 14090., Mlik, Muwaa, al-aniz, br. 476. O Negusovom prihvaanju islama takoer vidi.: Mamd t ab, Islmu-n-Na, Kitbul-mutamaril-lamiyyi-r-rbii lis-sra wa-s-sunnati-n-nabawiyya wal-mutamaru-l-ir li mamai-l-buil-islmiyya, al-Qhira, 1985., I, str. 169.-189.

272

Na drugo pismo Boijeg poslanika, alejhi-s-selam, Negus je poslao sljedei odgovor: .

34

Muhammedu, Allah ga blagoslovio i spasio, od negusa Ashame Neka je mir Boiji, milost i blagoslov s tobom, Boiji poslanie Poslao sam ti, Boji poslanie, sve tvoje ashabe koji su iz Mekke doli u moju zemlju. Evo, aljem ti svoga sina Erha sa 60 Abesinaca, a ako eli da ti i sam doem, uinit u to, Boiji Poslanie, jer ja doista svjedoim da je istina ono to govori. Neka je mir Boiji, milost i blagoslov s tobom, Boiji Poslanie!
Jasno je uoljivo da su ova dva Poslanikova, alejhi-s-selam, pisma Negusu skoro identina osim njihova posljednjeg dijela. To je bilo razlogom da su ih pojedini, historiari zamjenjivali, pa su isticali da je Boji poslanik alejhi-s-selam, 6. g. po h. pisao Negusu da primi gostoljubivo Dafera i ostale njegove ashabe, iako su oni ve petnaestak godina slobodno, bez uznemiravanja ivjeli u njegovoj kraljevini. I dalje, meutim, ostaje nejasno zato ga Boiji poslanik, alejhi-s-selam, i u drugom pismu, iako mu je Negus jasno stavio do znanja da prihvaa islam, poziva da uzvjeruje Allaha, delle anuhu. Da li je Negus nakon prvog pisma moda samo tajno primio islam i to saopio jedino Bojem poslaniku, alejhi-s-selam, a zatajio svojoj sviti, svetenstvu i narodu jer je kranstvo bilo veoma raireno i duboko ukorijenjeno u srcima njegovih podanika? Ili je, ipak, u pitanju autentinost tih pisama pa se radi, samo o jednom pismu koje se u dvije razliite verzije navodi u literaturi, ili, pak, o dva pisma iji su sadraji ispremetani?! ta je od ovoga tano nismo mogli precizno utvrditi, ali je sasvim sigurno da je ovo drugo pismo Negus poslao po Amru bin Umejjeu edDamriju i Daferu bin Ebu Talibu Boijem Poslaniku, alejhi-s-selam.
34 Tekst ovog pisma preuzet je iz djela Muhammada Hamidullha Mamatu-l-waiqi-ssiysiyya li-l-ahdi-n-nabaw wa-l-ilfati-r-rida, str. 79.

273

Uputio ih je zajedno sa ostalim muhadirima u dva broda i stigli su u Medinu kada je Boiji Poslanik, alejhi-s-selam, bio na Hajberu.35

Tree Poslanikovo pismo kralju Abesinije

U literaturi se navodi i tree pismo koje Boiji poslanik, alejhi-sselam, pie kralju Abesinije. Meutim, po miljenju velikog broja historiara ono nije upueno Ashami, nego drugoj osobi, njegovu nasljedniku, to potvruje i sami ton pisma kojim se Poslanik, alejhi-sselam, obraa kralju Abesinije: . } {.63
37

Ovo je pismo od Muhammeda, vjerovjesnika, negusu, el-Ashami,38 velikodostojniku Abesinije. Neka je mir s onim koji slijedi uputu, vjeruje u Allaha i Njegova Poslanika. Svjedoim da nema boga sem Allaha, Jedinog, Koji druga nema, Koji nije sebi ni dijete, ni drug uzeo, te da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik. Pozivam te u islam, jer ja sam poslanik Njegov. Primi islam - bit e spaen. Ti reci: O sljedbenici Knjige! Hodite k Rijei jednakoj i nama i vama: da
35 afiyyu-r-Ramn al-Mubrakfr, ar-Raqu-l-matm, str. 352. 36 Quran, lu Imrn, 64. Historiare zbunjuje injenica da se ovaj ajet koji je objavljen 9. g. po H. u povodu dolaska delegacije krana iz Nedrana spominje u ovom pismu koje je Resulullah, a.s., poslao 7. g. po h. Meutim, nema vjerodostojne predaje koja pi potvrdila da je ovaj ajet objavljen povodom dolaska delegacije krana 9. g. po H., a ne ranije. (Akram iy al-Umar, Madnan Society at the Time of the Prophet, str. 129.) 37 afiyyu-r-Ramn al-Mubrakfr, ar-Raqu-l-matm, str. 351. 38 Ime Ashama koje se ovdje pojavljuje je zasigurno greka, odn. dodatak prenosioca koji je izvjetavao o tome, jer sam nije znao da se radi o dvojici vladara Abesinije.

274

nikome osim Allahu ne robujemo, da Mu nikoga ravnim ne inimo, i da jedni druge, osim Allaha, gospodarima ne uzimamo! Pa, ako se okrenu, vi recite: Svjedoci budite da smo mi muslimani, Allahu predani. A ako odbije, ta snosi grijehe krana svoga naroda. Muhammed, Boiji poslanik
Po mnogim historiarima ovo pismo, kao to smo rekli, nije upueno Ashami bin Ebduru, koji je prihvatio muslimane iz Mekke i ve primio islam, nego njegovu nasljedniku, koji niti je odgovorio na pismo Boijem poslaniku, alejhi-s-selam, niti je primio islam. Najbolji argument za ovu tvrdnju jeste injenica da je poptuno neprihvatljivo da Boiji poslanik, alejhi-s-selam, u ovom pismu trai od Negusa da prihvati islam i da mu ak skree panju ako to ne uini da time preuzima grijeh i svih svojih podanika koji ga u tome slijede, nakon to ga je ovaj ve u dva navrata izvijestio da je sa radou prihvatio islam. Ovo pismo je, s obzirom da je skoro iste sadrine, najvjerovatnije upueno u isto vrijeme kada i pisma ostalim vladarima.39 Iz sadraja pisama, ali i iz same njihove forme, moemo izvui sljedee zakljuke: - Sva pisma Boijeg poslanika, alejhi-s-selam, poinju Bismillom, a zavravaju peatom Boijeg Poslanika, alejhi-s-selam, na kojem je ugravirano: Muhammedun resulullah, na nain da je rije Allah bila na vrhu, poslije koje je bila rije Resul, a zatim Muhammed; - Pisma Boijeg poslanika, alejhi-s-selam, su veoma kratka, uz Bismillu i selam tu se nalazi jo samo poziv da se primi islam vrlo esto popraen kuranskim ajetom, koji govori o tome. Ez-Zuhri (az-Zuhr) e ak rei da je est pisama koje je Boji poslanik, alejhi-s-selam, poslao susjednim vladarima bilo potpuno identinoga teksta;40 - Kada se obraa nemuslimanima, Boiji poslanik, alejhi -s-selam, svoj pozdrav izraava rijeima: as-salmu al meni- -t-tabaa-l-hud (Spas i mir onom koji uputu slijedi), a kada se obraa muslimanima, onda to ini rijeima as-salmu alayk(um) (Spas i mir na tebe/vas). Ove poslijednje rijei su upuene i negusu, Ashami ibn Ebduru;
39 http://www.ummah.org.uk/science/letters.htm od 28. 8. 2002. 40 http://islamweb.net/pls/iweb/LIBRARY.SHOWSEARCH?VID=AAAGE6AA KAAABjJAAC&word = od 28. 8. 2002.

275

- Glavni dio pisma, uostalom, i osnovni razlog zbog koga Poslanik, alejhi-s-selam, alje pismo, ini poziv u islam, odbacivanje mnogobotva i drugih svjetonazora i slijeenje jedinog ispravnog puta; - Pisma koja alje Boiji poslanik, alejhi-s-selam, vladarima susjednih drava na najbolji nain govore o univerzalnom karakteru islama, i neodrivosti tvrdnji pojedinih orijentalista da o univerzalnosti islama Muhammed, alejhi-s-selam, nikada nije razmiljao. Islam se niukom sluaju ne moe svoditi samo na Arape, niti samo na sedmo stoljee po Isau, alejhi-s-selam, nego je vjera koja se obznanjuje i koju prihvaaju svi ljudi, na svim prostorima i u svim vremenima o emu govore i sljjedei ajeti: Neka je uzvien Onaj koji robu Svome objavljuje Kuran da bi svjetovima bio opomena
41

. Mi smo te poslali svima ljudima da radosne vijesti donosi i da opominje, ali veina ljudi ne znaju
42

... Reci: O ljudi, ja sam svima vama Allahov poslanik i mnogi drugi ajeti;
43

- Ovi kuranski ajeti sasvim jasno ukazuju na neispravnost teorije da se poslanika misija izdigla sa lokalnog na internacionalni nivo pratei irenje svog politikog utjecaja. Univerzalni karakter islama bio je ustanovljen jo dok su muslimani bili tlaeni u Mekki i dok su trpili najgora muenja i kanjavanja; - Prva dva pisma koja Boiji Poslanik, alejhi-s-selam, upuuje negusu Ashami u velikoj mjeri se razlikuje od pisama koje upuuje drugim vladarima, pa i od treeg pisma koje je upueno drugom kralju Abesinije. U njima nema slubenog tona, nema podsjeanja na veliku odgovornost ako se islam ne prihvati, a kamoli da Poslanik, alejhi-s-selam, prijeti kaznom. U pismu, npr. Heraqlu upuuje se poziv da primi islam. U sluaju da ga odbije, on preuzima odgovornost za sebe i sve svoje sljedbenike kojima nije omoguio da prime islam. U pismu Negusu blago
41 Kuran, El-Furkan, 1. 42 Kuran, Sebe, 28. 43 Kuran, El-Arf, 158.

276

se sugerira da prihvati Poslanikove savjete. Tu se nalazi odreena vrsta ak naklonosti, ljubaznosti i njenosti; - Iz ovog i drugih pisama koje Boiji Poslanik, a.s., upuuje stranim vladarima pozivajui ih u islam ispoljeno je jako nastojanje Muhammeda, alejhi-s-selam, da obznani islam svima. On s osnovnim principima upoznaje vladare ija je dunost da tu vijest o pojavi novog Boijeg poslanika, koji poziva u islam prenesu svojim podanicima;44 - Boijeg poslanika, alejhi-s-selam, nimalo ne sputava jaka politika, ekonomska i vojna mo Perzije i Bizantije. On njihovim vladarima na isti nain kao i vladarima drugih susjednih drava vrlo hrabro i ubjedljivo predoava potrebu da promijene svoj ivotni svjetonazor i da prihvate islam; - Poslanik, alejhi-s-selam, potpuno zanemaruje kolonizatorske aspiracije Bizantije i Perzije prema nekim dijelovima Arabijskog poluotoka pa se direktno obraa njihovim upraviteljima: el-Gassaniju (al-ri ibn Ab amir al-Gassn), namjesniku Damaska; Muqawqisu, namjesniku Egipta; Bazanu (Bn), perzijskom namjesniku Jemena, aludirajui time da poziv u islam svi izravno trebaju uti, bez obzira na trenutnu politiku situaciju na tom prostoru; - Sugestija ashaba Boijem poslaniku, a. s., o korespondenciji i o uobiajenosti peaenja pisma te Poslanikovo prihvaanje te sugestije, i naredba da mu se izradi peat od srebra, ukazuje na fleksibilnost islama koji uvaava tradicije i obiaje drugih kultura i religija, ako se oni ne kose sa islamskim uenjem; - Boiji poslanik, alejhi-s-selam, obraa se vladarima oslovljavajui ih njihovim titulama i priznajui njihove pozicije, potvrujui da e im i kada prime islam, vlast ostati, ime im stavlja do znanja da on ne trai vlast; - U nekim pismima Boiji poslanik, a.s., govorei o osnovama islama, govori o obavezi zekata, ali istie da sredstva koja se na taj nain prikupe nisu dozvoljena ni njemu, ni njegovoj porodici, nego da se od imunih dijele siromanima i onima kojima je taj imetak potreban, ime jasno daje do znanja da on ne trai imetak; - Svakom vladaru se obraa shodno njegovim uvjerenjima. Ako je vladar kranin, Poslanik, a.s., istie postojanje vrste veze izmeu tzv.
44 http://www.alazhr.org/Mafaheem/Default.asp?Lang=a&ViewNo=&Action=View&Doc= Doc1&n=170&StartFrom=165&Total=14

277

nebeskih, objavljenih vjera, a ako ispovjeda neku drugu vjeru, onda ukazuje na nunost povratka ovjeanstva oboavanju samo jednog Boga i naputanju svega drugog; - Sasvim je uoljiva precizna uravnoteenost unutar teksta svakog pisma glede ulijevanja nade u spas na oba svijeta, ako se poziv u islam prihvati, i ukazivanja na loe posljedice, ako se on ipak odbije, npr. Primi islam - bit e spaen!; - Boji poslanik, a.s., kada govori o Isau, a.s., spominje i Adema, a. s., elei rei da apsolutno nije validan argument da to to je Isa, a. s., roen bez oca da je, nezu billah, Boiji sin, jer je i Adem, a. s., roen bez oca (i bez majke) i niko ga ne smatra sinom Boijim; - U pismima se obznanjuje da konanica pripada islamu, objavljuje se sloboda ovjeka i negira njegovo izrabljivanje, i sl. Premda prepisku Boijeg Poslanika, a. s., sa negusom Abesinije prate brojne nejasnoe, od samog broja pisama, njihova sadraja, datuma slanja ipak je sasvim jasno da je ta prepiska zbilja voena, to govori o univerzalnosti islama, potom da se Boiji Poslanik, a. s., sasvim drugaije ophodio prema Ashami ibn Ebduru u odnosu na vladare drugih susjednih drava poznajui njegovu pravinost i istinoljubivost, te da je Ashama na veoma uljudno i prijazno obraanje Boijeg Poslanika, alejhis-selam, a kao rezultat osobnog ubjeenja, odgovorio najplemenitijim postupkom - prihvaanjem islama.

Correspondence between Prophet Muhammed (peace be upon him) and Kingdom of Abyssinia
Allah (s.w.t.) in many places in the Quran has mentioned that His Prophet (p.b.u.h.) did not use letters (he is ummiyy) even though, Prophet Muhammed (p.b.u.h) felt the importance of the written word and the written communication. He was sending letters to his high-ranking officials in far away districts, as well as to the rulers of the neighbouring countries. There are reliable historical documents, which report about Prophets (p.b.u.h.) letters, sent before Hijra. But the main activity in this respect started after signing the peace accord with the idolaters of Mecca 278

on Hudaybiya six years after Hijra. Historians have recorded that during the lifetime of Prophet Muhammed (p.b.u.h) he has sent 44 different letters. If we count all the other written documents its number comes to 185. Sources say that Prophet Muhammed had sent three different letters to the King of Abyssinia. From content of the letter we can see the following: - Prophets letter started with invocation Bismillah and ended with stamp of the Messanger on which it was inscribed Muhammad Rasulullah; - Letters were short, with Bismillah greetings and only the call to accept Islam, very often that call being followed by a Quranic ayah. - Letters, which Prophet Muhammed sent to the rulers of the neighbouring countries, in the best way, talks about the universal characteristics of Islam. - Prophet Muhammed (p.b.u.h.) was not afraid of strong political, economical and millitary power of Persia and Byzantium. To their rulers as well as to the rulers of other neighboring countries the Prophet (p.b.u.h.), in a very brave and convincing way, presented the need for the change of their way of life and need to accept Islam. - The companions of the Prophet Muhammad suggested to him that he needs to stamp on letters. Acceptance of that shows flexibility of Islam, respects of other traditions and custom and respects of other cultures and religions if those are not against Islamic teachings. - When Prophet Muhammed talks about Isa (a.s.), who was born without father, he mentioned that Adem (a.s.) was also born without father (and mother) too. He emphasized that fact and the fact that nobody calls Adem (a.s.) as a Son of God. According to available sources it is clear that Prophet Muhammed (p.b.u.h) had correspondence with the ruler of Abyssinie, even though there is mystery about the number of letters, their contents, and dates of sending. Besides, sources show that the Prophet Muhammad had different treatment of Ashami ibni Ebdzuri compared with other rulers of neighboring countries. Ashami was very kind in correspondence with Prophet Muhammed. Personally he wished to accept Islam and he did so. 279

280

Sead Seljubac ALLAMEK I NJEGOVO DJELO TAFSIR AHAR LI SURAT AL-FATH 1

Istraivai koji se bave prikazima djela naih autora, koji su pisali na orijentalnim jezicima, nezaobilazno spominju ime Muhameda, sina Muse - Allameka (1595.-1636.) govorei o njemu kao jednom od najznaajnijih autora koji su se bavili egzegezom Kurana. Njegov uspjeh u toj oblasti sasvim opravdano veu za njegovo izvrsno poznavanje filologije. Opirniji podaci o Allameku mogu se nai kod onih koji su o njemu pisali kod nas i u svijetu. Evo nekih: J. Rami,2 O. Nakievi,3 E. Kari,4 H. abanovi,5 S. Baagi,6 M. Handi,7 K. Dobraa,8 S. Bali,9 F. Nametak,10
1 Allamek, Tafsr ar li-sra al-Fat - Drugi komentar sure el-Feth 2 a) (Autor),Tefsir - historija i metodologija , Sarajevo, 2001., str. 168. b) (Autor), Racionalna tumaenja Kurana, Takvim, Sarajevo, 1992. str. 9.-17. 3 a) (Autor),Rukopisna djela bosansko-hercegovakih pisaca i mislilaca na orijentalnim jezicima koja se uvaju u biblioteci Sulejmaniji u Istanbulu, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, Knjiga VIIVIII, Sarajevo, 1982., str. 223.-239. b) (Autor), Arapsko-islamske znanosti i glavne kole od XV do XVII vijeka, (doktorska disertacija odbranjena na Filolokom fakultetu u Beogradu 1981. god.), drugo izdanje, Starjeinstvo Islamske zajednice, Sarajevo, 1999. str. 86.,157.,183.-184. ,201.-202. 4 (Autor), Interpretation of the Quran in Bosnia-Herzegovina, zbornik radova, Islamic Studies, br. 2-3, Islamabad, 1997., str. 281.-286. 5 (Autor), Knjievnost muslimana BiH na orijentalnim jezicima, Sarajevo, 1973. god., str. 131151. 6 (Autor) Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti, (Izabrana djela, knjiga III, priredili Demal ehajiAmir Ljubovi)Sarajevo 1986. str. 105-107. 7 (Autor) Al-awhar al-an, Bejrut, 1993. na str. 176-178 , (prijeved na bosanski jezik u njegovim Izabranim djelima, Sarajevo, 1999. u knjizi I, str. 33-304.) 8 Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa, Sarajevo, 1963. str. 210. 9 a) (Autor), Kultura Bonjaka (drugo izdanje, Zagreb, 1994.), str. 100. b) (Autor) The Cultural Achievements of Bosnian Muslims zbornik radova Islamic Studies, br. 2,3, Islamabad, 1997, pp. 137.-175. 10 a) Autor), Znameniti Bonjaci u vrijeme osmanske vlasti, Muallim br. 23., 1994., str. 16., b) (Autor), Sarajevo poslije Savojskog, Muallim, br. 54., 1997., str. 26.

281

A. Ljubovi,11 M. dralovi,12 Husejn Abdullatif es-Sayyid,13 ayruddin az-Zirikli,14 Isml-paa al-Bagddi...15 Autori koji su pisali o Allameku,16 njegovoj biografiji su prilazili sa razliitih aspekata, ovisno o tome koju su stranu njegove interesantne linosti eljeli osvijetiti. U prikazu njegovog ivota i rada najvie razlika meu autorima ima u dijelovima koji govore o njegovom talentu, otvorenosti, kritinosti, velikoj obrazovanosti, hrabrosti Godina njegovog roenja je nesporna. Svi izvori do kojih smo doli tvrde da je to bilo 1595. godine u bosanskoj prijestonici Sarajevu. Svoje prve obrazovne spoznaje on dobija u rodnom gradu. Sarajevo je u to vrijeme slovilo ne samo kao sredite jednog dijela Osmanskog carstva nego i kao znaajno kulturno sredite u kojem su uili, poduavali i pisali svoja djela znameniti i poznati ljudi tog vremena, poznati ne samo na lokalnom podruju nego i u samom Istanbulu. Iako mnogo tee nego danas, i tada je razmjena informacija izmeu Istanbula i Sarajeva tekla na razne naine, pa tako i glasovi o znamenitim ljudima i njihovim djelima.17 Handi, u al-awharu, spominje da je Abdu l-all Bonjak, u to vrijeme (izmeu 1611. i 1620/2. god.)18 bio profesor u Gazi Husrevbegovoj medresi, to spominje i Nametak,19 i da je pred njim uio
11 a) (Autor), Logika djela Bonjaka na arapskom jeziku, Sarajevo, 1996. godine (str. 37-42). b) Grupa autora, Prilozi historiji - Sarajevo, Sarajevo, 1997. str. 119-127. c) (Autor), Znameniti Bonjaci - pisci na arapskom jeziku, Muallim br. 42., 1996., str. 21., i br. 43. str. 19. 12 (Autor), Bosansko-hercegovaki prepisivai djela u arabikim rukopisima, Sarajevo, 1988. god., tom I., str. 202., i tom II., str. 90. 13 (Autor), Muhamed Musa Allamek - Bosanac, arapski jezikoslovac iz prve polovine XVII stoljea, 382 strane (doktorska disertacija odbranjena na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 1965.godine). 14 (Autor), Al-Alm (Qms at-tarum...), Bejrut, 1995. tom VII., str. 119. 15 Hadiyya al-arifin (Asm al-muallifin wa r al-muannifin), t. II, 278; (Ovo je knjiga VI u sklopu kompleta od 7 knjiga koje nose jedan naslov Kaf a-unun an asma al-kutub wa al-funun, autor - al-alabi (Mulla Katib/Hadi Kalifa). 16 Ime koje on koristi u svojim radovima na arapskom jeziku je Muhammad b. Musa - Allamak al-Busnawi. 17 O ovome vie vidi: E. Kujundi, Sarajevsko-stanbolske naune veze, Prilozi historiji, str.209-216. 18 Vidi u: Mehmed Handi, Izabrana djela, Sarajevo, 1999. str. 312; 322;391-392; 395; 435 i 464. 19 Fehim Nametak, Znameniti Bonjaci u vrijeme osmanske vlasti, Muallim, br. 23, Sarajevo, 1994. str. 16

282

Allamek. To nas dovodi do zakljuka da je svoje srednje obrazovanje u Sarajevu Allamek zavrio u navedenoj medresi, i to pred poznatim alimom ovog grada. To se moglo dogoditi u prelaznoj godini pred Allamekov odlazak u Istanbul, jer on u taj grad odlazi u svojoj 17. godini, kako sam kae u uvodu u Drugi tefsir sure al-Fat.20 U Istanbul ga je doveo dobar glas o uvenom irvaniju,21 kod kojeg je elio produbiti svoje znanje. Meutim, nije naao ono to je oekivao od ovog glasovitog stanbolskog alima, te je bio u iskuenju da se vrati u Bosnu, ali to nije uinio. Njegov ostanak u Istanbulu e ga sudbinski povezati sa drugim alimom, kojeg je veoma cijenio, zbog vie kvaliteta koje je ovaj posjedovao. Meu tim kvalitetima je presudan bio nain na koji se odnosio prema svojim uenicima, pa i njemu samom. Zvao se Ganijju-zade. S njim je proveo etiri godine, sve dok ih nije rastavila uiteljeva smrt. Allamek o tome kae: Ova veza je trajala oko etiri godine. Potom je on umro, a lijepo sjeanje na njega ostalo je irom zemlje Bilo je to vrijeme kada je zavrio studij na jednom od najviih prosvjetnih zavoda u Carstvu Sahn-i semanu.22 Od tada Allamek kree na samostalni put istraivanja i pisanja vlastitih djela. Vrlo brzo e se izgraditi u vrstog, stabilnog, postojanog znanstvenika svog vremena. Brzina njegova uspona ne podrazumijeva i lahkou. Da bi bio profesorom na nekoj od tamonjih medresa, morao je svoju spremnost dokazati pisanim radom, i to ne jednim. Izvori tvrde
20 U Rukopisu stoji da je on pourio u Istanbul da slua irvanija (a-irwani) a, veli,: tada sam imao sedamnaest godina . 21 Muhammad Amin b. Sadruddin a-irwani (p.n.a. 1036/1626.) je bio mufessir koji je nadimak a-irwani dobio po mjestu svog roenja irwanu (u blizini Buhare). Boravio je jedno vrijeme u Turskoj, u Amdu (Dijarbakir), a jedno vrijeme u Carigradu. Napisao je: (Autor), iya al tafsr al-Baydawi (rukopis; nedovreno); (Autor), Tafsr sra al-Fat (rukopis); i (Autor), Al-Fawaid al-haqaniyya (rukopis). Vidi: Az-Ziriqli (Hajruddin), Al-Alam (qamus at-taradim), VI, Bejrut, 1995. str.41. 22 Vie o Sahn-i semanu vidi: Halil Inaldik, Osmansko Carstvo, Beograd, 1974., str. 235-253.; i Omer Nakievi, Gazi Husrev-begova medresa u vrijeme osmanske Turske, 450 godina Gazi Husrevbegove medrese u Sarajevu, Sarajevo, 1988. str. 15-27.

283

da mu je glosa uz komentar (Bejdavijev)23 jednog poglavlja iz Kurana (sure al-Kahf)24 posluila kao habilitacijska teza za profesuru na Hasanbegzadetovoj medresi.25 Svako dalje napredovanje zahtijevalo je nove napore u vremenu u kojem alimi nemaju znanstvenu samostalnost nego su, veina njih, kako on veli: slijepi na shvatanje sutina, zarobljenici su, robovi u ruci taklida - nekritikog slijeenja i oponaanja. Kao profesor, on nastoji da bude to originalniji. Predavanja iz logike, na jednoj od kola, drao je prema vlastitom djelu.26 Bilo je perioda kada je predavao i na dvije medrese, a ak se tvrdi i da je (1632/33.) imenovan rektorom na Sahnu,27 to je bila visoka titula koju je on ipak dostigao. To govori o Allamekovom napornom radu i nastojanju da od sebe da maksimum na polju uenja i poduavanja. O ovome svjedoi injenica da je u periodu svog profesorovanja (1626.-1633./34.) napisao najvei dio svojih kapitalnih djela.28 Izmeu 1634. i 1636. neki njegovi ivotni ciljevi, kao to je dostizanje poloaja kadije u Halepu, a potom u Carigradu, ostvarili su se. Oni su, istovremeno, znaili i zavretak ukupnog ivota i rada ovog znaajnog Bonjaka. Za vrhovnog kadiju u Halepu je imenovan 1635. godine, a za kadiju carigradskog 1636. godine. Bilo je prekasno da prihvati to imenovanje. Umro je iste godine u carigradskoj tvravi Rumeli Hisar. Tu ga je zadrao Silahdar-paa, bojei se da Allamek ne izvijesti Portu o zlodjelima koja je vrio u Halepu i okolini. Ni kao kadija, u periodu svog slubovanja, Allamek nije prestao pisati, niti je prestao drati predavanja na koja je dolazio veliki broj ljudi. Iza sebe je ostavio znaajno znanstveno blago iz vie podruja. Koliko je do danas poznato, radi se o jedanaest (ili trinaest) djela na preko
23 Puno ime mu je Nasiruddin Abu al-Hayr Abdullah b. Umar b. Muhammad b. Ali alBaydawi a-afii, p.n.a. izmeu 685. i 691. h.g., oko 150 godina iza az-Zamaharija. Autor je tefsira Anwaru at-Tanzil wa asrar at-tawil. Vidi: Muhammad Husayn ar-Rahabi, At-Tafsir wa al-mufassirun, 1976., str. 296. 24 Da se radi o ovoj suri obrazoloenje vidi u: abanovi, Knjievnost muslimana...str. 143. 25 Vidi: Ljubovi, Logika djela Bonjakastr. 38. 26 Vidi: Ljubovi, Muhamed, sin Muse, Allamek Prilozi historiji str. 120. 27 Baagi, Bonjaci i Hercegovci...str. 106. 28 O njegovim djelima i vremenu njihovog nastanka e biti rijei kasnije.

284

2.500 rukopisnih stranica, na arapskom jeziku i jedan prijevod na turski jezik.29 Pisao je iz oblasti tefsira, sintakse i retorike, logike, erijatskog prava i administracije. Sva su mu djela nastala u vremenskom rasponu od 20 godina, izmeu 1616. i 1636. godine njegovog vrlo dinaminog i tekog ivota i rada. Izvori o Allameku tvrde da je uistinu bio mali sveznalica. Svoje stavove je otvoreno i slobodno izlagao. Nije se dao zavesti predrasudama vremena i ljudi u njemu. Nije se bojao kritike i osude. Oko sebe je sijao svjetlo istine ne marei hoe li to izazvati otpor ili odobravanje okoline.30 Do rezultata u ivotu je dolazio upornou i radom. Svoje uspjehe nije gradio dodvoravajui se lokalnim monicima ili podilazei autoritetima, nego ba obratno. Osnovni moto njegovog rada je bila pravinost zasnovana na vaeim zakonskim propisima i humanosti. Na teorijskom planu za njega nije bilo autoriteta ija rije, naravno, izuzev Allahove Rijei i rijei Njegova poslanika, nije podlona kritici i preispitivanju.31 Ovi principi su prisutni u svim njegovim radovima. Onda, kada je trebalo javno izrei osudu stanja u oblasti znanosti i poloaja znanstvenika u ondanjem Carstvu, nije se ustruavao da je hrabro iznese, na za to pogodan nain. Evo jednog primjera iz njegovog ivota. Dobivi od tadanjeg sultana32 zadatak da, sve dok je on na vojnom pohodu, svaki dan i no ui suru al-Fath, Allamek je poelio da napie njen komentar. Za osnovu je uzeo ve napisani komentar alima irvanija, visokoobrazovanog u krugovima tadanjih intelektualaca. Za njega je uo jo u Bosni i zbog njega, doao u Istanbul. U njegovo se znanje toliko razoarao da je poelio vratiti se odmah, u Bosnu. Ostao je, uio, i, evo, sada ima pred sobom njegov komentar jedne kuranske sure. Tim komentarom nije zadovoljan i eli na njega napisati glosu. Za tu situaciju on kae: Dobio sam djelo koje je o toj suri napisao Mula irvani, poznat kao Sadrudin-zade, Allah mu dao sve to poelio. Vidio sam da ono sadri razliite greke i proizvoljnosti (besmislice), lupetanja i zablude. Poto
29 Vidi: Ljubovi, Muhamed, sin Muse, str. 121. 30 Baagi, Bonjaci i Hercegovci... str. 105. 31 Ljubovi, Znameniti Bonjaci... str. 21. 32 abanovi tvrdi da se radi o Muratu IV i pohodu protiv Revana, 1635. god., te da je Tafsir sura al-Fath, nastao nakon toga, iako na kraju rukopisa koji koristimo stoji da je napisan 1044. h.g. to bi odgovaralo 1634. god. Vidi: abanovi, Knjievnost muslimana, str. 145.

285

sam vidio da ljudi ovog vremena tom djelu daju vano mjesto, i vjeruju da je ono visoko, poelio sam da analiziram dio onoga to je on tamo kazao, kako bi se razjasnila istina i otkrile zablude. On je, rahmetullahi alejhi, jedan od onih koji su potroili glavninu svog ivota u sticanju znanja i usavravanju. Savladao je stotine disciplina, svoje savremenike pretekao u mnogome i dostigao stepen slobodnog mislioca, ali nije bio pronicljivog uma, niti je bio imun na udar kritike, a u tom dvome je osnova uspona do stepena titule lica duhovnosti, vrline i uenostiZato se kae: razumjeti samo dva harfa bolje je nego nauiti napamet dva tovara. Pojam tovar ovdje ima znaenje koliine obinih i svetih knjiga koje moe ponijeti deva. U vremenu taklida, slijepog oponaanja autoriteta i nekritikog miljenja, Allamek se bori za originalnu misao koja osigurana perspektivnost svim granama znanosti. Odatle njegova spremnost da ukae na propuste gdje god ih primijeti i ma kod koga oni bili. On e priznati autoritativnost Zamaherijeva33 Keafa, ali se nee ustruavati da iskae svoje vlastito neslaganje sa nekim njegovim stavovima.34 Drugi primjer njegove otvorenosti u kritici postojeeg stanja znanosti i odnosa meu ulemom, nalazimo u citatu kojeg navode nai izvori o Allameku, i u kojem se ali na okolnosti u kojima je rad iskrenih istraivaa uveliko otean ili sasvim onemoguen, to je za njega neshvatljivo kada se radi o ilmu i alimima. Citat je prenesen iz uvoda u njegovu Glosu na komentar sure al-Kahf. Allamek tu kae: Nakon to sam otiao iz najudaljenije islamske zemlje i doao u Istanbul, grad u kome se dodjeljuje opskrba svim ljudima, naao sam da se u njemu proirilo neznanje i da je nauka toliko zanemarena kao da je nikada niko nije ni spomenuo. U njemu je naunik uvrijeen, ponien i baen na ulicu; nauku i naunike preziru, lahke stvari smatraju tekim, a ako od njihovih dostojanstvenika zatrai koru kruha, oni se oglue...35
33 Puno ime mu je Abu al-Qasim Muhammad b. Umar al-Kawarizmi al-Hanafi al-Mutazili azZamakari, p.n.a. 538.h.g. Autor je tefsira Al-Kaaf an haqaiq at-Tanzil wa uyun al-aqawil fi wuuh at-tawil. Vidi: Muhammad Husayn ar-Rahabi, At-Tafsir wa al-mufassirun, 1976. I, str. 429. 34 Neke primjere ovog Allamekovog neslaganja izneeni su u dijelu o sematnikoj obradi odabaranih pojmova. 35 Ovaj citat nalazimo kod: - Nakievi, Arapsko-islamske znanostistr. 201. - abanovi, Knjievnost, str. 137-138. - Ljubovi, Znameniti Bonjaci, str. 21.

286

Uprkos tekim uslovima rada i ivota i nezavidnom okolnostima u kojima se naao u Istanbulu, Allamek je bio spreman na odricanja svake vrste da bi uspio u svojim znanstvenim istraivanjima i odbrani principa znanstvene etike. Iako kritiar, ostao je omiljen meu onima kojima je njegova objektivnost predstavljala rijetku vrijednost tog doba. Jedan od takvih alima je, kada mu je neko rekao da je Allamek bolji od njega, priznao: Tano, on je obuhvatniji od mene! Nema sumnje u to to je reeno. On je moj profesor, a profesoru, u svakom sluaju, pripada pravo prvenstva.36 Mnoge kvalitete ovog alima sveznalice emo moi upoznati u prikazu njegovih djela, od kojih su neka ve spomenuta. Za njih saznajemo iz radova spomenutih autora koji su pisali o Allameku. Tvrdi se da ih ima 14. Evo njihovih naslova:

Podruje tefsira:
1. Al-Hd je njegovo djelo u kojem zapoinje vlastiti komentar asnog Kurana. Izvori koji o tome piu jasno ukazuju da se ne radi o glosama na Bejdavijev Tafsr, iako je i njih pisao. Prema podacima koje nalazimo u njemu i gdje se poziva na svoju glosu na Durdanijev37 Mift, a njega je pisao 1631. god. moe se zakljuiti da je al-Hdi zapoeo pisati poslije te godine. Djelo je nedovreno. Filolokog je karaktera i svjedoi o Allamekovoj gorljivoj elji da ispravi pogreno, jer se u njemu ne ustruava da kritizira stavove uvenih autoriteta tefsira, kakvi su Zamaheri, Bejdavi, Ebu Suud38 i drugi.39 2. iya al Anwr at-Tanzl wa asrr at-tawl su Allamekove glose na komentar Kurana mufessira Bejdavija. Ne radi se o glosi na cijeli Bejdavijev Tefsir, nego na samo neke sure iz njega. Izvori o tome ne govore isto. Podaci su na razini pretpostavki to trai studiozniju analizu
36 O ovome vie vidi: Handi, Izabrana djela, I , str. 258. 37 Puno ime mu je Ali b. Muhammad b. Ali Abu al-Hasan, a-arif al-urani. Meu poznatijim djelima mu je i njegov At-Tarifat. 38 Puno ime mu je Abu as-Suud Muhammad ibn Muhammad ibn Mustafa al-Imadi al-Hanafi, p.n.a. 982. h.g., oko 300 godina nakon al-Baydawi-ja. Autor je tefsira Irad al-aql as-salim ila mezaya al-Kitab al-Kerim. Vidi: Muhammad Husayn ar-Rahabi, isto, str. 345. 39 Nakievi, Anali GHB, VII-VIII, str. 236-237., navodi da se rukopis Allamekovog djela AlHadi moe nai u Istanbulu, Biblioteka Sulejmanija, bibl. Bagdatli Ibrahim-ef. br. 2096/1. abanovi i Ljubovi, navode da se rukopis nalazi u Los Angelesu, University of California, (U.C.L.A) Special Collection (Sp.Col.) 898-36-40, item 2, fol. 57-112; 56 lista. Handi ga u navedenom djelu ne spominje.

287

i dobivanje tanih podataka, ukoliko je to mogue. Neki autori tvrde da se radi o glosi na dio tefsira od njegovog poetka do sure el-Anm,40 dok su drugi stava da se glose odnose samo na sure al-Baqara i lu Imrn. Postoji i miljenje da se glose odnose na dio od poetka Tefsira do sure al-Mida. Tvrdi se da je Allamek ove glose pisao dok je drao predavanja iz Bejdavijevog Tefsira, pa je odluio da ih uoblii u samostalan rad. Da bi se italo ovo djelo, nuno je dobro poznavati Bejdavijev Tefsir, jer je Allamek pisao koncizno i izravno, uz podrazumijevanje itaoevog predznanja o tome. Rad je nedovren.41 Smatra se da je pisan u periodu 1633.-34/35.god. Gornjim glosama pripadaju jo dvije. Prva je: 3. iya al tafsr sra an-Naba, Glosa na Bejdavijev komentar sure en-Nebe. Pisana je 1622. g.42 Druga je: 4. iya al tafsr sra al-Kahf, glosa na Bejdavijev komentar sure el-Kehf. Pisana je 1627. g. Prema godinama pisanja vidi se da su nastale prije druge glose na Bejdavijev Tefsir. U ove dvije glose se, kako neki tvrde,43 vidi njegova prava vrednost kao naunika, njegova sposobnost da obuhvati sve do tada postojee komentare i superkomentare i da ih meusobno uporeuje, uspeno i nauno. Iako pod dojmom da, moda, ima pretjerivanja u ovakvoj kvalifikaciji, zasnovanoj samo na dvije glose,
40 Prema abanoviu prvi stav zastupa Mulla Katib al-alabi (Had Halifa), drugi ajki-zade i Uaqi, a trei Handi. abanovi ne smatra da je Handi u pravu, a sam Handi tvrdi da nema sumnje da je tano ovo to mi navodimo. 41 Nakievi biljei da je rukopis Allamekovog djela Haija ala Anvar at-tanzil wa asrar attawil u Istanbulu, Sulejmanija, bibl. ehid Ali-paa, br. 236/1, i br. 235; bibl. Damat Ibrahim-paa, br. 217 (iste podatke kod njega nalazimo za djelo Al-Haiya ala arh a-arif al-urani ala Miftah al-ulum ); te bibl. Hafiz-paa, br. 150/1. abanovi, Ljubovi i Handi navode podatak da se rukopis nalazi u Kairu, Dar al-kutub al-misriyya (ranija Maktaba al- kidiwiyya) Tafsir, br. 341 (vid. Kataloge), fol. 1-221. (Brok. G. 414: Kairo II, 164, 201; S: 740: br. 28: Kili Ali 150, Selim III, Kairo 21, 45. ; Mada abanovi dodaje da se radi o prijepisu rukopisa sainjenom 1636. godine, vjerovatno jo za Allamekovog ivota. 42 Nakievi Glosu komentara poglavlja al-Kahf nalazi u Istanbulu, Sulejmanija, bibl. Aya Sofiya, br. 559. Za rukopisna djela Haija ala tafsir surat an-Naba, i Haija ala tafsir surat al-Kahf, abanovi navodi podatak da se nalaze u Beogradu, Univerzitetska biblioteka Svetozar Markovi, sign. SO 176, inventar br. 43.626, list 114-142. Datum prepisa i ime prepisivaa nisu spomenuti; XVII-XVIII stoljee; i u Kairu, Dar al-kutub al-misriyya, Tafsir , br. 341, fol. 222-321. 43 Rijei su Kamila al-Buhija, navedene u njegovoj neobjavljenoj doktorskoj disertaciji pod naslovom Arapski radovi jugoslovenskih pisaca, odbranjenoj na Filolokom fakultetu u Beogradu 1963. godine. Citat je na strani 157. Podatak je naveo Ljubovi u spomenutom lanku na strani 124-125.

288

iz navedenog citata saznajemo da je o Allameku nezaobilazno svoju rije morao kazati i autor citata Kamel al-Buhi, ije ime nismo spominjali u odlomku o autorima koji su pisali o Allameku. Kao zavrnicu na ove njegove glose, smatramo korisnim navesti objanjenje razloga zbog kojeg se nekim itaocima Allamekovih glosa ini da su nerazumljive, teke, nedoreene, suvie koncizne. Ovo pojanjenje e nam biti potrebno da bismo razumjeli Allameka i u sluaju njegove glose na irvanijev komentar sure al-Fat. Navodi ga abanovi: Ustvari, Allamek nije namjeravao da svoj tekst uini zagonetnim, ve je pisao polazei od pretpostavke da je italac njegovih glosa ve savladao Bejdavijev Tefsir ili da ga, itajui njegove glose, ima pred sobom. Zato nita ne ponavlja nego pie samo ono to sam ima da kae. Prema tome, vrijednost njegovih glosa nije u objanjavanju Bejdavijevog komentara nego u iznoenju shvatanja glosatora.44 5. Tafsr sra al-Fat komentar sure el-Feth (Osvojenje). Pisana 1635. god., jo je jedna od Allamekovih glosa, sada na kometar iste sure od, za to vrijeme, uvenog irvanija. O ovome emo iznijeti vie podataka poslije.45 6. Svim ovim djelima iz oblasti tefsira treba dodati jo samo Zaseban komentar estog ajeta sure at-Tawvba. To je mali rad u kome se filoloki objanjava upotreba rijei hatta - u tom ajetu.46 Radi se o jo jednom Allamekovom radu u kojem dolazi do izraaja njegova orijentacija da u svojim djelima, uope, pa i u onima koja su iz podruja tefsira, posveti posebnu panju arapskom jeziku i njegovom znaaju u razumijevanju islamske tradicije i njenih osnovnih izvora. Uvaavajui potrebu da Allamekova djela u cijelosti treba analizirati, izvriti komparacije i prikaze, a to nije cilj ovog rada, ovom prilikom
44 abanovi, Knjievnost muslimanastr. 143. 45 Na osnovu abanovieve biljeke (a i Ljubovi je prenosi) rukopis je u Sarajevu, Gazi Husrev-begova biblioteka br. 1318, (ranije 1429) list 1-2; samo prva dva uvodna lista. (vid. Dobraa I, 355 str. 210) iz bibl. Sim zade, (medrese) (moda prepis ejh Juje). U istom kodeksu nalazi se i komentar iste sure od irvanija, koga Allamek kritikuje, i komentar duza Amme od Isama, nepotpun (vid. Dobraa). (Ovdje abanovi ne navodi ovaj rukopis u Biblioteci Sulejmanija, Istanbul, bibl. ehid Ali Paa, pod brojem 2741/6, fol. 69-124, kao ni isti rukopis, pisan drukijim pismom, smjeten u biblioteci Esad-efendi, isto u Sulejmaniji, pod brojem 108/2. Nakievi ih u svom lanku navodi.) 46 abanovi i Ljubovi navode podatak da se ovaj rukopis nalazi u Beogradu, Univerzitetska biblioteka Svetozar Markovi, nav. kodeks, fol. 143-144a.

289

emo ostala njegova djela iz drugih oblasti samo nabrojati, s napomenom o mjestu na kojem se rukopisi tih djela mogu nai:

Oblast sintakse i retorike:

7. iya al ar a-arf al-urni al Mift al-ulm, Glosa na Sejjid erifov komentar es-Sekakijeva djela Miftah el-ulum, napisana 1631. g.47 8. iya al ar Mulla mi al al-Kfiya, glosa na Mulla Damijev komentar Ibni Hadibove sintakse el-Kafija, napisana 1626. g.48 9. Talqt al al-iya li-Imuddn, Superglosa na glosu Isamuddina, nedovreno.49

Oblast logike:
10. ar a-amsiyya, komentar na djelo (Risala) e-emsijja o logici koje je napisao Nedmuddin Omer b. Ali el-Kazvini el-Katibi...50 11. iya al ar al-Mawqif, glosa na Durdanijev komentar djela Kitb el-Mewkif f ilm al-kelam, koje je napisao el-d.51 Osim ovih jedanaest djela na arapskom jeziku treba spomenuti jo jedno koje je iz oblasti administracije, a to je:
47 Nakievi, Anali GHB, VII-VIII, str. 236-237., navodi da se prepisi ove glose mogu nai u Istanbulu, Biblioteka Sulejmanija, bibl. Damad Ibrahim-paa, br. 993; bibl. Fatih, br. 4587, bibl. Laleli, br. 2841, bibl. CRH, br. 1789, bibl. Kilic Ali-paa, br. 856 i br. 149, bibl. ehid Ali-paa, br. 236/1 i br. 235, bibl. Damad Ali-paa, br. 217. O djelu Al-Haiya ala arh a-arif al-urani ala Miftah al-ulum, prema preporuci abanovia, treba vidjeti i Brockelmann. GAL I, 294, SI 516., a spominju ga Handi, Baagi, Katib elebi. Rukopis djela se ranije nalazio u Sarajevu, Orijentalni institut, br. 184/51. 48 Ljubovi navodi podatak da se rukopis djela Haiya ala arh Mulla ami ala al-Kafiya nalazi u Sarajevu, Gazi Husrev-begova biblioteka, br. 1698., a na marginama djela Haiya Muharram ala al-ami, Istanbul, s.a. (1308/1890), 523 str. 49 abanovi napominje da se djelo Taliqat ala al-Haiya li-Isamuddin (a po Baagiu i Handiu mjesto Taliqat u naslovu stoji Itiradat) nalazi u Bratislavi br. TE 31, kat. br. 328. Isto navodi i Ljubovi. 50 Nakievi nabraja biblioteke u Sulejmaniji, Istanbul, u kojima se nalaze prijepisi ovog rukopisa: bibl. Laleli, br. 2661 i br. 2658, bibl. Hamidiyye, br. 819, i bibl. Fatih, br. 3355. Kod Ljubovia stoji da se rukopisi djela arh a-amsiyya nalaze: Orijentalni isntitut u Sarajevu, R 698; Orijentalna zbirka JAZU, N 1521; Bibliotheque Muse, Alger, N 1397 (fotokopije u Orijentalnom institutu); Istanbul, Kat. Karatay, TSMK AY, C III, N 6845. 51 abanovi tvrdi da se jedini poznati rukopis djela Haiya ala arh al-Mawaqif nalazi u Beogradu, Univerzitetska biblioteka Svetozar Markovi, br. 43.626 (kod Ljubovia je 43826 (?)), sign. RSO 176, fol. 144b-150b. (On napominje da se on tu nalazi pod naslovom Haiya Allamak ala arh al-Mawaqif ).

290

12. Turski prijevod djela al-awhir al-mua fi al-akm as-Sulniyya, Sjajni dragulji u carskim odlukama, koje je napisao Zainu-l-bidin Abdur-Raf al-Munwi a-fi.52 Ovdje je nuna jedna napomena. Omer Nakievi u Analima GHB, VII-VIII, str. 237. navodi jo dva Allamekova djela koja ne nalazimo u domaim izvorima ni kod jednog od spomenutih autora. To su djela: 13. iya al Fawid a-iyiyya, Glosa na djelo Fevaid ez-Zijaijja,53 i 14. Adi al-arban, etrdeset hadisa.54

*** Za ovaj prikaz od navedenih Allamekovih djela odabrano je ono koje u izvorima nosi naslov Tafsr ar li-sra al-Fat - Drugi komentar sure el-Feth. Pri navoenju Allamekovih radova razvrstanih po oblastima napomenuli smo da se od rukopisa ovog Allamekovog djela u Sarajevu, Gazi Husrev-begova biblioteka br. 1318, (ranije 1429), mogu nai samo prva dva uvodna lista.55 U istom kodeksu nalazi se i komentar iste sure od irvanija, koga Allamek kritizira, i komentar duza Amme od Isama, nepotpun. Spomenuta dva lista uvoda Allamekovog djela pisani su sitnim, sloenim taliq pismom. U Biblioteci Sulejmanija, Istanbul, bibl. ehid Ali-Paa, pod brojem 2741/6., fol. 69-124. nalazi se drugi rukopis istog djela. Taj rukopis pisan je lijepim i vrlo itkim nashi pismom na 55 folija. Nepotpun je i nedostaje mu odreeni broj stranica na kojima je obraen komentar 5.-10. ajeta sure el-Feth. One nisu uraunate u navedeni broj folija.
52 Rukopis djela al-awahir al-mudia fi al-ahkam as-sultaniyya se (po abanoviu) nalazi u Istanbulu, Kprl ktpkanesi (OM I, 361). 53 Nakievi biljei da se djelo Haiya ala fawaid a-iyaiyya nalazi u Istanbulu, Sulejmanija, bibl. Kasideci-zade, br. 508, i bibl. Kilic Ali-paa, br. 909. 54 Po Nakieviu Al-Ahadi al-arbain se nalazi u Istanbulu, Sulejmanija, bibl. Hafiz-paa, br. 150/1; bibl. CRH, br. 1789; i bibl. Kilic Ali-paa, br. 856. (Pod istim brojevima kod Nakievia je i Haija ala Anvar at-tanzil wa asrar at-tawil). Raspravu o stvarnom autoru ovog djela Nakievi navodi i u svom radu Arapsko-islamske znanosti i glavne kole od XV do XVII vijeka, str. 183-184. 55 Vidi: Dobraa, Katalog... I, 355 str. 210, iz bibl. Sim zade, (medrese) (moda prijepis ejh Juje).

291

U istoj biblioteci, Sulejmaniji, ali bibl. Esad-efendi, pod brojem 108/ 2., imamo trei rukopis ovog Allamekovog djela, pisan ponovo sitnim, sloenim taliq pismom. Potpun je i ima 36 folija. Mada se Allamekova djela, kako nalazimo u literaturi mogu nai u est razliitih gradova irom svijeta (Sarajevo, Istanbul, Kairo, Los Angeles, Bratislava, Beograd) nije nam dosada poznato da se rukopis ovog Allamekovog djela nalazi igdje drugo osim Istanbula i Sarajeva. Po rukopisu iz biblioteke Esad-ef. vidimo da se radi o klasinom nainu pisanja tefsira. Nakon uvoda nastavlja se sa navoenjem kuranskih ajeta. Ajeti su pisani crvenom tintom i uoljivi su u rukopisu. Nema odvajanja odlomaka niti obiljeavanja citata. Samo ponegdje je prisutan zarez pisan crvenim mastilom koji razdvaja vee cjeline.

*** Evo nekoliko pojanjenja vezanih za naslov i sadraj ovog Allamekovog djela: a) Naslov rukopisa je Tafsr ar li-sra al-Fat (Drugi komentar sure el-Feth) i moe navesti na zakljuak da se radi o autorovom komentaru navedene sure. b) Zbunjuje pojam drug u naslovu. c) Dublji uvid u rad donio je razjanjenje ove dileme. Cijeli sadraj djela je iscrpni i studiozni odgovor na istoimeni rad irvanija, kojeg Allamek posmatra kritiki i nalazi mnoge pogreke u njegovom komentaru koje svojim radom eli ispraviti, pa je kao naslov ovom Allamekovom djelu slobodno moglo stojati Glosa na irvanijev Tefsir sure el-Feth. Velika je vjerovatnoa da je to razlog zbog kojeg je autor u naslovu rada naveo pojam drugi.

*** Osnova ovog Allamekovog rada je, kako smo ve napomenuli, filoloka analiza irvanijevog teksta. Ostale metode su manje zastupljene. Pri svom osvrtu na irvanijev Tefsir sure el-Feth Allamek konsultira uglavnom iste autore na koje je i irvani naslanjao svoje stavove. Najee spominjana imena su ez-Zamaheri, el-Bejdavi i Ebu Suud. Radi lakeg uvida u metodologiju Allamekove kritike mi emo pokuati napraviti 292

jedan semantiki presjek teksta primijenjujui pri tome metodu takozvanih semantikih polja unutar rjenika sure el-Feth, kao jednog nivoa filoloke metodologije. Pri dolaenju do Allamekovog stava o znaenju odreenog pojma iz naslovljene sure iznosit emo prethodno stavove spomenutih autoriteta tefsira. Za uzorak rjenika sure el-Feth napravili smo izbora pojmova koji su istraivani na nain konkretizacije njihovog znaenja a po kriteriju njihove nejasnoa zbog uopenosti koja oteava razumijevanje ukupnog sadraja sure ili ajeta u kojem se pojam nalazi. Za pojanjenje odabranih pojmova ponuene su, u Allamekovom radu, konkretne mogunosti znaenja. Nudi ih grupa mufessira, kao i sam Allamek. Oko toga se meu njima najee vodi rasprava, a ponekad su potpuno usaglaenog miljenja. Ve je navedeno da je iz ukupnog rjenika sure el-Feth odabran odreeni broj pojmova (njih 24) kojima je potreban dodatni komentar da bi oni mogli biti shvaeni u kontekstu ajeta, ali i radi razumijevanja samog ajeta u kojem se nalaze. Pojanjenja znaenja pojmova su crpljena iz tefsira onih mufessira kojima je osnovna metoda pri komentiranju kuranskog teksta bila - filoloka. Izdvajano je i miljenje irvanija kojeg Allamek analizira, a potom - kao najbitnije za ovaj rad - ukazano je na stav Allameka o tome. Obratimo panju na godine do kojih su ivjeli i djelovali citirani mufessiri: az-Zamahari je ivio do 1144., al-Baywi do 1286 (?)) (oko 150 godina iza az-Zamaharija), Abu as-Suud do 1574. (oko 300 godina nakon al-Baydawija), a-irwani do 1626. (oko 50 godina nakon Abu as-Suuda) i Allamek do 1636. Pokuajmo sada suru el-Feth postaviti u centar semantike analize.56 Njen rjenik jeste skup svih pojmova koji su sadrajno organizirani u njen sistem. Taj ukupni zbir pojmova, odnosno sistem, mogue je podijeliti na, takoer organizirane, manje cjeline, koje smo ranije nazvali semantikim poljima. To je skup pojmova koji su smisaono povezani i mogu initi zasebnu cjelinu unutar ukupnog zbira pojmova, koji ine rjenik. Treba napomenuti da je ukupni rjenik sure el-Feth semantiko polje rjenika cijelog Kurana, a ima osnove govoriti da je rjenik Kurana semantiko polje ukupnog rjenika arapskog jezika.
56 Za ovakav pristup smo osnovu nali u: Enes Kari, Semantika Kurana, Sarajevo 1998., posebno u II. poglavlju ove knjige gdje je Kari (uz jo devet poglavlja) ponudio prijevod tekstova iz knjige God and man in the Koran, New York, 1980., iji je autor uveni japanski islamolog Toshihiko Izutsu. Ovakva analiza kuranskog teksta nam se uinila vrlo zanimljivom i vrijednom nae posebne panje.

293

I evo konkretnog primjera dijela rjenika sure el-Feth podijeljenog na semantika polja:

Ako dobro promotrimo gornji dijagram, primijetit emo da u ukupnom rjeniku sure el-Feth moemo izdvojiti odreeni broj rijei, po kriteriju koji odaberemo (ovdje, konkretno, 24 rijei). Taj broj rijei moemo smisaono, nakon studiranja sadraja sure, svrstati u nekoliko semantikih polja (ovdje 5 polja), u kojima po jedna rije ima kljunu vanost, a oko nje su okupljene ostale rijei, koje s njom imaju smisaonu vezu. Istraivanje odnosa meu poljima, ili meu pojmovima unutar polja, ini ono to zovemo semantikom analizom, kojom emo se baviti na narednim stranicama. Zasada samo elimo ukazati na to kako nam semantiki pristup u razumijevanju kuranskog teksta mnogo pomae da ga protumaimo na pravilan i obuhvatan nain. 294

U dijagramu je pet semantikih polja u kojima je po jedna rije kljuna a ostale imaju s njom smisaonu relacijsku vezu. Zadrat emo se na semantikom polju br. 5 i na njemu prikazati nain obrade svih drugih semantikih polja. Prije toga napominjemo da smo pojanjenja jezikog znaenja pojmova traili kod Ragiba el-Isfahanija u njegovoj knjizi ea-Mufradt f garb al-Kuran. Usto smo u podtekstu ukazali na naine kako su taj pojam preveli auevi/Panda, Korkut i Kari u svojim prijevodima Kurana. Odreene historijske podatke o dogaajima vezanim za sadraj sure el-Feth smo veinom crpili iz Poslanikovog ivotopisa od Ibn Hiama.

Ellezine keferu (al-lana kafar)

Posmatrajui semantiko polje br. 5, primjeujemo da je u njemu na kljunom mjestu sintagma ellezine keferu - oni koji ne vjeruju. Nalazimo se pred jednom od tri kategorije ljudi o kojima se govori u rjeniku sure el-Feth. Oni su, zahvaeni svojim paganskim arom (hamiyya ahiliyya), nastojali sprijeiti Poslanika i muslimane da provedu u djelo nakanu da uine umru, da priu Kabi i tavafe oko nje. Ta zapreka je onemoguila da kurbani (hdy) stignu na svoje mjesto (maill). Ovo je samo jedan od naina na koji ta vrsta ljudi otvoreno iskazuje svoje neprijatljstvo prema islamu i muslimanima. Semantiko polje koje je pred nama, omoguit e nam da se nakratko prisjetimo dogaaja koji tretiraju pojmovi iz njega, a koji je bio direktnim povodom da doe do sklapanja mirovnog sporazuma na Hudejbiji. O njemu je ovisilo dalje odvijanje dogaaja, koji su potom uslijedili.

Kufr, jeziki, u sebi nosi znaenje - skrivanje, prikrivanje, pokrivanje neega. Ako je no opisana svojstvom kafir, onda je to zato to stvari skriva svojom tamom. Kada je rije o kufru u odnosu na Boije blagodati, onda se radi o nezahvalnosti na njima. Najvei vid kufra je skrivati istinu o vahdanijjetu, erijatu i nubuvvetu, poriui je. Tada taj pojam prijevodimo sa nevjerovanje.57
Evo nekoliko ajeta koji govore o upotrebi ovog pojma u Kuranu.: - Ukazuje se da Allah ovjeku pokazao Pravi put i da o njemu ovisi hoe li na tome Bogu zahvalan ili nezahvalan biti - ;)3:67(
57 Vidi: Al-Isfahani (Ar-Ragib), Al-Mufradat fi garib al-Quran, Bejrut , (bez godine izdanja), str. 433.-437.

295

- Istina od Allaha dolazi, a vjerovanje ili nevjerovanje, pitanje je linog izbora - ;).92:81( - Allah nas je sve jednakim stvorio, a ipak meu nama ima nevjernika i vjernika - )2:46( - Izabrati nevjerovanje znai izabrati nesreu - (90:19) - Nevjerovanje donosi kajanje a onda kada bude kasno, kada e kafir poeljeti da je ostao zemlja, da nije bio proivljen - .).04:87( U suri el-Feth ova se kategorija ljudi spominje u razliitim kontekstima: nazvani su muricima koji, kao i munafici, o Allahu misle zlo (ajet 6.); oni u Allaha i Poslanika ne vjeruju (ajet 13.); kukavice su, koje iz borbe bjee (ajet 22.); spremni su da, ukoliko to mogu, sprijee mumine da izvravaju svoje obaveze prema Bogu, kakve su hadd i umra (ajet 25.); njihova zaslijepljenost kufrom povremeno prelazi u ar koji se manifestira razliitim formama zla, poput provokacija i spremnosti da, ukoliko muslimani ne uspiju na provokacije odgovoriti smirenou, protiv njih i oruje upotrijebe (ajet 26.); strano ih jedi to to ima ljudi koji vjeruju i ija vjera raste, jaa, razvija se, i vrsne (ajet 29.).58 Prisjetimo se dijela dogaanja na Hudejbiji tih dana, o kojima govori ajet 25. sure el-Feth kada su oni koji ne vjeruju sprijeili muslimane da pristupe asnom hramu. Poslanik je bio krenuo u pravcu Mekke, o emu Ibn Hiam kazuje: Kada je bio na Usfanu, tu ga je susreo Bir b. ufyan al-Kab i rekao mu: Boji poslanie, Kurejije su eno uli za ovaj tvoj put i spustili se u uw, a sa sobom su poveli i tek odevene deve, prepune mlijeka. Zavjetovali su se boanstvu da ti nipoto nee dozvoliti ulazak u Mekku. Na elu konjice im je lid ibn Weld i nju su isturili do Qura al-Gamima! Teko Kurejijama! rekao je na to Boji poslanik. Rat ih je sasvim izjeo i ta bi im falilo da se prou uplitanja izmeu mene i ostalih Arapa - ako me ovi unite, upravo su im uradili po volji, a ako mene Allah ojaa,59 onda oni mogu masovno primiti islam ili se tada mogu boriti sa mnom upotrijebivi svu sauvanu snagu! ta misle Kurejije - ta ja u se boriti
58 Sintagmu allaina kafaru ( iz ajeta 25. ove sure) auevi/Pandaprijevode sa oni koji ne vjeruju. Korkut prevodi sa oni ne vjeruju. Karije u prijevodu identian Korkutu. 59 Obratiti panju na nain davanja prednosti Allahu kao darovaocu dobra i pomagau, i pripisivanja zasluga prvenstveno Njemu!

296

za ono s ime me Allah poslao, sve dok me On ne uini nadmonim, ili dok ova ija ne ostane usamljena?!60 Zamaheri na ovom mjestu ne obraa panju na samu sintagmu ellezine keferu, ali se moe razumjeti da na nju misli komentarom da je to bilo u Bici na Hudejbiji, na osnovu predaje da je Ikrime b. Ebi Dehl izaao pred njih sa pet stotina ljudi, a Poslanik poslao nekoga ko e ih poraziti i natjerati u zidine Mekke; i na osnovu predaje od Ibn Abbasa da je Allah dao pobjedu muslimanima tada tako to su ih oni kamenicama natjerali u njihove kue...61 Sve se ovo dogaa kao dio scenarija onemoguavanja muslimana da uu u Mekku. Bejdavi62 napominje da sve ukazuje na to da se radnja iz ajeta 25. dogodila u danima Hudejbije. Ebu Suud63 se ne osvre posebno na ovu sintagma na ovom mjestu. U sklopu govora o onima koji su izali direktno protiv muslimana na Hudejbiji, kako smo ranije napomenuli, uinio je greku tvrdei da je onaj kojeg je Poslanik poslao da ih porazi i natjera meu zidine Mekke bio Halid b. Velid, a na koju je ukazao Allamek. irvani ovdje nakratko zastaje uz opasku da dio ajeta: ima znaenje ... pojanjenja za njihovo veliko zlodjelo koje e ih obiljeiti runim biljegom, kojeg se nee moi rijeiti gdje god budu poli. Znaenje je da su oni objedinili dvostruki zloin, tj. kufr i sadd (spreavanje, branjenje, onemoguavanje muslimanima da izvre svoju vjersku obavezu)... Allamek e na ovom mjestu prihvatiti opravdanost ovakvog razumijevanja mjesta o kojem se govori i prenijeti od irvanija samo dio njegovih rijei koje je smatrao kljunim za razumijevanje teksta:
60 Vidi: Ibn Hiam, Poslanikov ivotopis, str. 195. 61 Vidi: Az-Zamakari, Al-Kaaf an haqaiq at-Tanzil wa uyun al-aqawil fi wuuh at-tawil, Bejrut, (bez godine izdanja), III, str.466. 62 Al-Baydawi, Anwar at-Tanzil wa asrar at-tawil, Bejrut, 1982.str. 680. 63 Vidi: Abu as-Suud, Irad al-aql as-salim ila mezaya al-Kitab al-Kerim, (tampan na margini Ar-Razijevog tefsira Mafatih al-gayb), Istanbul, (bez godine izdanja). str. 571.-572.

297

U ovom sluaju zapaamo da Allamek nije oponent po svaku cijenu nego uvaava odreeni stav za kojeg smatra da je ispravan i ostaje pri principu da mu je najbitnija istina. Na takvim mjestima on ne otvara diskusiju, nego samo izraava svoje slaganje i nastavlja sa analizom. Navedene karakteristike i stalno dokazivanje sljedbenika kufra da su to to jesu, otvara nam mogunosti da dokuimo jo neke detalje obraene u 25. i 26. ajetu, a tiu se njih.64

El-Hedj (Al-Hdy)
Vidjeli smo da su kafiri sprijeili muslimane da dou do Kabe. Pri tome su i kurbani, koji su povedeni da budu prineseni kao rtva Gospodaru svjetova, takoer sprijeeni da dou do svog mjesta.

El-Hedj je pojam koji se u kuranskoj terminologiji vee za glagol hada - uputiti, pa mu je osnovno znaenje ono to se uputi ili otpremi kao poklon Kabi, tj. kurban. Neki smatraju da je ovo rije kojoj je jednina hadiyyat - poklon.65
Evo kako je ovaj pojam upotrijebljen na odreenim mjestima u Kuranu: - to je kurban koji e zaklati onaj koji bude sprijeen izvriti hadd na koji je krenuo ;).691:2( - kurban koji se kolje kao kazna ako se prekri zabrana lova u ihramu ;).59:5( - kurban je uinjen svetim - (5:97.); - to je kurban koji je sprijeen (na dan Hudejbije) da doe na mjesto rtvovanja 66.).52:84 (
64 Ajeti: (25.) Oni ne vjeruju i brane vam da pristupite asnom hramu, i da kurbani koje vodite sa sobom do mjesta svojih stignu. I da nije bilo bojazni da ete pobiti vjernike, mukarce i ene, koje ne poznajete, pa tako, i ne znajui, zbog njih sramotu doivjeti - Mi bismo vam ih prepustili. A nismo ih prepustili ni zato da bi Allah u milost Svoju uveo onoga koga hoe. A da su oni bili odvojeni, doista bismo bolnom kaznom kaznili one meu njima koji nisu vjerovali. (26.) Kada su nevjernici srca svoja punili arom, arom paganskim, Allah je spustio smirenost Svoju na Poslanika Svoga i na vjernike i obavezao ih da ispunjavaju ono zbog ega e postati pravi vjernici - a oni i jesu najprei i najdostojniji za to - a Allah sve zna. 65 Vidi: Al-Isfahani, Al-Mufradat, str. 538.-542. 66 auevi/Panda pojam hady u ovom ajetu prijevode kao (zavjetovanu) rtvu odreenu da stigne na mjesto (gdje je dozvoljeno njeno klanje). Oni su ovdje uz rtvu, kurban, dodali i

298

Kod Zamaherija67 je to ivotinja koja se otpremi ka Kabi, tj. kurban. On ostavlja mogunost razliite vokalizacije ovog pojma, koja uvjetuje i njegovo vezanje za razliite rijei prije njega. Istu definiciju pojma daje i Bejdavi,68 s tim to on umjesto ka Kabi kae ka Mekki. Ebu Suud69 se ne razlikuje u interpretaciji od njih dvojice uz napomenu da on uope ne daje definiciju, nego govori o mogunostima vokalizacije. irvani prenosi stavove prethodne trojice. Allamek je ovdje potpuno saglasan s njima. S obzirom na to da su im stavovi o ovome potpuno identini, donosimo ono to je Allamek, kao zadnji u nizu njih peterice, kazao. Pojam hadya vokaliziran kao akuzativ vezan je za linu zamjenicu u akuzativu iz rijei saddukum ( .)ita se i sa vokalizacijom kao genitiv hadyi, a tada se vee za rije al-masidi ( ,)pri emu je isputen mudaf, a bilo bi pretpostavljeno kao nahri al-hadyi ( - ) klanja kurbana. Moe doi i kao nominativ al-hadyu sa znaenjem sudda al-hadyu () - a kurban je sprijeen. Inae je hady zajednika imenica za ono to bude upueno ka Mekki. Ovaj pojam se ita i sa hadiyy ( ,)to je ime u aktivu sa znaenjem pasiva. Izraz makuf(en) ( - )sprijeene70 pokazuje stanje izraza hady. Bilo bi nepotpuno ako bismo pojanjenje pojma hedj napustili, a ne uinili isto i sa sklopom mahillah - na svoje mjesto.

Mehill (mahill)
Pojam mehill (mahill) ima svoju osnovu u glagolu halla, i u odnosu na mahall - kao mjesto na koje se doe, odsjedne, stigne - ima i dopunsko
odredicu zavjetovanu. Kod Korkuta su to kurbani koje vodite sa sobom. On je upotrijebio mnoinu. I Kari smatra da su to kurbani voeni do svog mjesta, dakle, rije u mnoini. 67 Vidi: Az-Zamakari, Al-Kaaf , IV, str. 465. 68 Al-Baydawi, Anwar at-Tanzil str. 679. 69 Vidi: Abu as-Suud , Iradstr. 568. 70 Vano je primijetiti da Kari saddukum prijevodi sa vas odvraaju, a uz hady stavlja posebno i spreavaju da kurbani, ime je kod njega prisutan i prijevod izraza makuf(en), to kod Korkuta nije sluaj. auevi/Panda to rjeavaju dodacima u zagradama, ali nisu unijeli u osnovni tekst poseban izraz za makuf(en).

299

znaenje kao mjesto koje je Allah uinio dozvoljenim za odreenu djelatnost (konkretno, za klanje kurbana).71 U ovakvom kontekstu se nalazi na nekoliko mjesta u Kuranu. To su, uglavnom, mjesta vezana za obrede hada, kurban i mjesto njegovog klanja. Neke od tih ajeta smo ve naveli uz pojam hedj (2:196.; 48:25.;). Ajet (22:33.) spominje mehill - kao mjesto (klanja) kod Starog hrama (Kabe).72 Zamaheri73 ovaj pojam tumai kao mjesto na kojem je dozvoljeno, odnosno obavezno, zaklati kurban, napominjui da je to dokaz za Ebu Hanifu da je mjesto klanja kurbana (mehill) onome ko je sprijeen da ue u Mekku (muhsar) - Harem. Ovdje on postavlja pitanje: Kako je bilo dozvoljeno Poslaniku i onima s njim da svoj kurban zakolju na Hudejbiji i daje odgovor da dio Hudejbije spada u teritorij Harema, te da postoji predaja po kojoj je Poslanikov logor bio van podruja Harema (hill) a njegovo mjesto za klanjanje (musalla) u teritoriji Harema (svetog podruja oko Mekke). Ovdje se pojavljuje novo pitanje: Ako je kurban zaklao u Haremu, zato je korien izraz sprijeeni da do svog mjesta stignu? Zamaheri odgovara da je to dozvoljeno mjesto koje je poznato kao propisano za to - Mina. Bejdavi74 navodi da sluaj kurbana, koji je sprijeen da doe do svog mjesta, dokazuje da je to bilo u godini Hudejbije. On, takoer, smatra da je to mjesto na kojem je dozvoljeno zaklati ga, a konkretizira znaenje tako to tvrdi da se misli na poznato mjesto Minu a ne na neko drugo na kojem nije dozvoljeno da se to uradi. Za sluaj Poslanikovog klanja kurbana na Hudejbiji smatra da ne nudi dokaz za hanefije da je Harem mjesto za klanje kurbana onih koji su sprijeeni da dou do Kabe. Ebu Suud75 prenosi ve iznesene stavove, bez novih elemenata, s tim to nudi, istovremeno, da je mehill Harem, navodei stav Ebu Hanife o tome, a i da je to konkretno Mina.
71 Vidi: Al-Isfahani, Al-Mufradat, str. 128. 72 auevi/ Panda ovaj pojam prijevode kao mjesto, a dodaju (gdje je dozvoljeno njeno klanje) tj. rtve (hady). Objedinili su i mjesto (mahall ) i dozvoljenost (mahill ). Kod Korkuta su to mjesta - mnoina jer je i za hady koristio mnoinu - kurbani. Kod Karia je to mjesto do kojeg su kurbani voeni. 73 Vidi: Az-Zamahari, Al-Kaaf , IV, str. 465. 74 Vidi: Al-Baydawi, Anwar at-Tanzil str. 679. 75 Vidi: Abu as-Suud Iradstr. 568.

300

irvani prenosi Bejdavijeve stavove i neke forme od Ebu Suuda. Allamek pojam mehill, nudei svoj komentar, definira kao mjesto na kojem je dozvoljeno da bude zaklan i tvrdi da se ovdje misli na, za to propisano poznato mjesto, Minu: Potom citira Bejdavijev stav, koji smo ranije iznijeli, a koji se u tom dijelu slae sa onim to je on iznio, kao i dio koji govori o, po njegovom miljenju, neosnovanosti stava hanefija da je Harem mjesto za klanje kurbana onih koji su sprijeeni da dou do Kabe: Osvrui se na irvanijev nain pristupa ovom pojmu, Allamek navodi kako irvani citira Ebu Suuda u dijelu u kojem on govori o stavu nekih da je jedan dio Hudejbije Harem u kojem je Poslanik klanjao i tu zaklao svoje kurbane, a na kraju navoda tvrdi da se pod sprijeeni da do svog mjesta dou misli na Minu Alamek ovo kritizira kao neosnovan nain objanjavanja, gdje nema mjesta mehill pojanjavati kao Harem, ako se ve odredi da se radi o Mini, a pogotovo nema osnove oupavati mehill na Harem, i jo opije, samo da bi se dolo do toga da je Poslanik onda zaklao kurban u Haremu, a ne van njega. Razloge ovakvoj zbrci Allamek prepoznaje u razlikama meu afijama i hanefijama o ovome pitanju gdje afije tvrde da je Poslanik zaklao kurban van Harema (hill) /Bejdavi/, a hanefije poriu navodei da je zaklao kurban na dijelu Hudejbije na kojem je i klanjao, a taj dio je ve u Haremu: 301

Osim ovoga, Allamek e iznijeti i stav kojim odgovara Zamaheriju da u svojim tvrdnjama, vezanim za ovaj pojam, nije u pravu, citirajui pri tome stav jednog od autoriteta, koji tvrdi da: : - - _ Hanefije kao dokaz za svoj stav navode dio ajeta ...a glave svoje, dok kurbani ne stignu do mjesta svoga, ne brijte...76 () jer je on vezan posebno za one koji budu sprijeeni ) uope tako ( ili da Zamaherijeve rijei nemaju osnovu. On je prvo insistirao na dokazu kod hanefija, a onda razvijao govor dalje ka rezulatu koji taj dokaz pobija - a to je tvrdnja da je to mjesto (mehill) Mina. Primjeujemo kako Allamek nastoji svoje iroko znanje ugraditi u nain rasprave i braniti svoj princip da je obaveza znanstvenika ispraviti pogreku ma koliko poznat i jak bio autoritet koji tu greku napravi. Prihvatajui da se radi ba o Mini te da su kurbani bili sprijeeni da do nje dou, jer i da na neko drugo mjesto ne bi bili sprijeeni (,) pokuajmo jo samo razumjeti kakav je to ar to nosi kafire sve vrijeme dok poduzimaju takve korake prema muslimanima.

Hamijjet (hamiyyt)
Osnova ovom pojmu je glagol hama (hama),77 sa znaenjem uariti, usijati, a evo i nekoliko mjesta na kojima se on spominje u Kuranu: - uariti, usijati (yuhma) e se, na Sudnjem danu, zlato i srebro koji su gomilani, a nisu na putu dobra troeni - ;).53:9( - uarena je Vatra, u kojoj e se neka lica priti - ;).4:88( - uarena je Vatra kao boravite onih ija loa djela budu prevagnula - .).11:101( U formi hamiyya glagol hama se u Kuranu javlja samo na jednom mjestu, u suri El-Feth, 26. ajet, i to dva puta u istom ajetu. Jednom je u opijem, a jednom u konkretnijem znaenju; prvi put kao ar - hamiyya:
76 Al-Baqara, 196. Poetak ovog ajeta glasi: Hadd i umru radi Allaha izvravajte! A ako budete sprijeeni ( ,) onda kurbane koji vam se nau pri ruci zakoljite 77 Vidi: Al-Isfahani, Al-Mufradat, str. 132.-133.

302

a drugi put kao ar paganski - hamiyya dahiliyya:78 Zamaheri79 hamijjet tumai pojmom enefet (anafat) u znaenju ponos, to smo nali kod auevia/Pande. Zamaheri ga navodi paralelno sa pojmom sekinet kod mumina, a za oboje navodi primjer predaje o toku sklapanja Sporazuma na Hudejbiji, gdje Poslanik poinje sa Bismillom koju murici ne prihvatajui, i titulom Poslanik koju oni negiraju... Bejdavi80 ponavlja Zamaherijev izbor dodajui da je taj paganski ponos bio smetnja da oni posluaju Istinu i pokore joj se. I on navodi istu predaju uz pojam sekinet. Ebu Suud81 uz enefet navodi i tekebbur kao oholost, a potom daje i mogunost da je to tasjr (tasyir), tj. da je ponos u njihovim srcima pretvoren ili preobraen u paganski ponos proistekao iz njihovog dahilijjeta, i koji se uvrstio duboko u njihovim srcima, a kojemu su se oni potpuno prepustili. I ovaj autor navodi predaju o potpisivanju Sporazuma koja podsjea, kako on veli, na ljepotu postupka Poslanikovog i runou postupaka kafira. irvani koristi pojmove enefet i udub (mjesto tekebbur), koji su im smetali da prihvate Istinu. Navodei pojmove paganski ponos i oholost, umiljenost, gordost on ponavlja Ebu Suudov stav da je to ponos proistekao iz neznabotva, ali dodaje da je hamijjet koji proistie iz spoznaje i dinskog ara, revnosti, pregalatva pohvaljeni hamijjet mahmudet (hamiyya mahmuda). Allamek ukazuje na irvanijevo slijeenje Ebu Suuda u odreenim stavovima, meu kojima je: : - stav da glagol deale (aala) u infinitivu al-alu ( )uiniti ovdje ima znaenje ubaciti u, staviti u (ilq/ ,)pa su Boije rijei koje znae svoja srca punili arom, tj. ponosom i oholou, povezane s tim;
78 auevi / Panda su za ovaj pojam odabrali znaenje ponos i neznaboaki ponos. Kod Korkuta je to ar i ar paganski. Kari ga prijevodi kao est odnosno est doba paganskoga Neznanja, a u komentaru ahiliyyat definira kao svako doba neznanja vjere u jednog jedinog Boga, d.. 79 Vidi: Az-Zamakari, Al-Kaaf ,IV, str. 467. 80 Vidi: Al-Baydawi, Anwar at-Tanzilstr. 681. 81 Vidi: Abu as-Suud, Iradstr. 574.

303

 - ili je pojam al-alu ( ) sa znaenjem at-tayr ,) (pa je onda vezan za isputeni drugi objekat, tj. taj su ar uinili sadrajem vrsto i duboko ukorijenjenim u njihovim srcima ar kojemu su se oni potpuno prepustili. Potom konstatira kako je oito da se tu radi o znaenju (ar) ubaciti u, staviti u (ilq/ ( )srce) tako da je vrt i postojan u njemu. Allamek, nakon toga, irvanija to je povezao ar koji proistie iz dahilijjeta i ar koji proistie iz spoznaje i pregalatva za vjeru, smatrajui da ponos i umiljenost nikako ne mogu biti pohvaljeni (a irvani je tako protumaio hamijjet) i da oni nikako ne mogu proistei iz spoznaje i izgaranja za din: Tako Allamek zakljuuje ovu raspravu o paganskom ponosu i aru, iz kojeg se raaju neprijateljstvo prema Istini, odbojnost prema njoj i trajni napori da se, svim raspoloivim sredstvima, onemogue njeni sljedbenici da dou do svog cilja - do njenog konanog trijumfa nad neistinom, do velikog fetha. *** Zatvarajui i ovo semantiko polje, osjeamo potrebnim rezimirati ga, ali uzimajui u obzir i ostala polja sa kojima ini povezanu cjelinu. Uspjeh (feth) koji je Poslaniku i muslimanima Allah podario na Hudejbiji doprinio je raanju itavog niza blagodati. Meu njima dominiraju Allahov oprost Poslaniku svih njegovih ranijih i kasnijih pogreki (anb), koje je inio nehotice, dajui pri radu prednost nekim manje vanim stvarima u odnosu na vanije; upotpunjenje Njegove blagodati (nima) prema Svom miljeniku, s.a.v.s., upotpunjenjem vjere novim sadrajima, poput hadda, za ije obavljanje do tada muslimani nisu imali mogunosti; usmjeravanje Poslanika ka raznovrsnim putevima (sirat), koji vode do uspjene realizacije njegove poslanike misije... U svemu tome, Allah je pomagao Poslanika Svog i muslimane vojskama (und) nebesa i Zemlje kojima On vlada. Nizale su se pobjede 304

nad neprijateljima. U njima su dolazili do znaajnih materijalnih sredstava (magnim) koja su koristili za jaanje zajednice i poboljanje uslova u kojima su radili. Mnogo puta su neki pokuavali razbiti vrstinu muslimanskih redova, ali je Allah, ulivajui im strah u srca, njihove ruke odbijao (kaffa aydiyea an-ns) od Svojih dobrih i poslunih robova, njima je darivao mogunosti za pobjedu (afara-kum alay-him), to traje kao proces za iji kraj se najavljuje konani trijum istinske vjere nad lanim uvjerenjima (li-yuhira-h ala ad-dni kulli-hi). Uz Poslanika su vrsto, cijelo vrijeme, bili oni koji su uvijek spremni da mu se zakunu na vjernost (al-lana yubyina-ka), u ija srca je Allah usadio smirenost (sakna) i pomirenost sa injenicom da valja biti spreman po potrebi, i ivot dati za pobjedu Istine i dobra. Duboko u njihovim srcima rije takvaluka (kalima at-taqw) je, poput lijepog drveta, pustila svoje korijenje, a kronja im u visinama vjernikih dua daje svoje trajne plodove. Imali su uvijek povjerenje u svog Uzora, u Poslanika koji im je i svojim snovima (ruya) znao nagovjetavati dobre rezulate njihovih napora. Nikada nisu proputali initi zahvalu Gospodaru svome, skrueno sputajui lica svoja na zemlju, a na njima su ostajali tragovi seddi (aar as-sud). Nasuprot njima, na iste dogaaje drugi su reagirali drukije. Izdvajali su se oni kojima je karakterna crta zostajanje (muallafn), koje je vie izbjegavanje, bjeanje od svog dobra. Loe su mislili (anna as-sawu) o Bogu, o Poslaniku, o muminima. Njihova zla misao im se vraala, stezala ih, davila ih, bila stalno oko njih, poput zlog obrua (dira as-sawu), zraila nesreom, bijedom, propau. To su ljudi kojima propast krui oko glave (qawm br) i samo je pitanje vremena kada e se na nju spustiti. Voljeli bi to oni promijeniti, kada bi mogli, mijenjajui Boiju odredbu, Boiji zakon, Boiju rije (an yubaddil kalmallh), ali su i sami svjesni da je to nemogue. Bivaju oni stalno iznova stavljani na kunju sa nekim narodom, zlim a hrabrim i monim (ul basin add), da se, borbom protiv njega, iskupe za prolost i promijene smjer kretanja, ali oni ustrajno lutaju bespuima svog munafikluka. Na svom putu-bespuu, stalno se susreu sa istomiljenicima, koji ne vjeruju (al-lana kafar) kao i oni, samo su hrabriji od njih u javnom iskazivanju svoje oholosti i samounitenju vlastite due. Drznu se oni da stanu na put svakom pokuaju rtvovanja (hady) za vie vrijednosti i da ne dozvole da rtvovanje postigne svoj cilj (mahill). Iako hrabri, grubi, 305

osori, ipak nisu u stanju da iz svojih srca izbace paganski ar (hamiyya hiliyya), zbog kojeg gore za prolaznim i streme ka vjenom gorenju. *** Ukoliko ovaj rezime, kao i ono ega je on rezime, budu pomogli onim bosanskim muslimanima, koji budu, Boijom milou, obradovani pa poele dobiti sliku sure el-Feth iz drukijeg ugla u odnosu na onu koju dobijaju itajui samo njen prijevod na bosanski jezik, smatrat emo da smo postigli konkretni cilj, postavljen na poetku ovog istraivanja, a zahvala pripada samo Allahu, Sveznajuem i Mudrom. Preostaje nam jo da iznesemo rezultate analize Allamekove metode, koje smo dobili obradom nejasnih pojmova iz sure el-Feth.

Allamaq and his work Tafsr ar li sra Al-Fat

Earlier, the scholars maintained that the person, one can receive knowledge from, should have four qualities. These qualities can be a good starting point for this research. These qualities are: intelligence, impartiality, sincerity, and extensive scientific acquaintance. The contemporary scientists demand additional qualities from researchers, and some of these are: extensive activity, strong will and perseverance, ability of intensive attention and deep concentration, developed ability of thinking, developed habit of discipline and accuracy, and above all the creative vision, extensive general culture, well-grounded education in a particular scientific field and discipline, and command of the technology of that scientific field and discipline. In the part of this work under the title The Basic Biographic Data about Allamek we learned many of the qualities of this renowned scientist of Bosnian origin, some of these are: wide general education of encyclopaedic type (he is Allamek - the omniscient), openness and freedom in giving opinions, resistance to prejudices and misconceptions of the time we live in, resistance to criticism and condemnations, perseverance in work, righteousness, humaneness, critical analiticity, originality in thinking, readines to admit what is right and readiness to correct that is wrong, readiness to self-sacrifice, and scientific morality. 306

In this research, following the Allameks methodology of work in his manuscript: The Second Interpretation of al-Fath Chapter we could clearly identify the principles he stuck to, which realy make it a waluable scientific research work. 1. In the introduction to his Gloss on Shirvanis Interpretation of alFath Chapter, that was the object of our research, Allamek points out that the goal of his work was to correct mistakes that Shirvani made in his work. He sticks to this goal throughout his work and doesnt go far from it. This is the testifaying fact about his conciseness and directness in his work, which procured him a high level position in science at the beginning of XVII century. In his endeavour to realize this goal set to him, with a view to produce right information and to correct the wrong ones, he even didnt treat with indulgence other authorities much more famous then Shirvani like Zamahshari, Baydawi, and Abu Suud. 2. The author stuck to the Primary Source (the original copy) in the way of assumption that anyone who would come across his work knows well the work of Shirvani or has it at his disposal while reading his (Allameks) work, for, sometimes he quotes parts and analyzes the entire work. In modern approach of critique of scientificity of research work, this would probably Poslanikt in moderate shadow over his work, but for the then methodology it was completely justified and recognised. 3. Pointing out to the secondary sources of his work, Allamek sometimes gives true quotations and sometimes just interprets the opinion. He often critsyzes Shirvani for his unselective and unanalitic reporting of others opinions which are on many places in Shirvanis work marked with qila ( - )they say. 4. Allamek, with this work of his or, in other words, by successful realization of the goal set in it, has offered to the scientific public a new vision of Shirvanis Interpretations of al-Fath Chapter, especially becouse Shirvanis work prior to Allameks analisis was famous in the public as very valuable and authentic. 5. In his judgements, Allamek is completely and strongly argumented. Every information he has analiticaly elaborated, making efforts while argumenting his opinion, to abide by the principles of his imam in Aqidah and his imam in Fiqh. He is often objecting Shirvani

307

for his disregarding different opinions of particular Aqidah schools and Fiqh schools while combining the solution for dilemas on possible meanings of specific verse, syntagm, and term of the Holy Quran. 6. In the interpretation of his opinions, Allamek tends not to give more information than it is necessary, and he is objecting Shirvanis going wide from the subject, which often leads to contradiction. Allameks conciseness is not on the account of understandability, even though, sometimes his style of expressing himself seems as reserved for a higher level of those who are acquainted with the problem he deals, or in other words for scientists in the fields of Tafseer (The Intarpratation of the Holy Quran) and Arabic language. 7. Allameks work doesnt have repetition. Material that is the subject of this work enables that withot big effort, which, at the same time doesnt exclude the possibility of unnecessary repetitions. 8. Muhamed b.Musa (Allamek), while working on this Gloss of his, he used the combination of many scientific methods. Analytical Method was his primary, otherwise, he wold not be able to approach the Shirvanis work. By Comparative Method he tried to make an insight into the sources used by Shirvani, to compare data and to offer to reader the Poslanikts of that insight and comparison, finding out in Shirvanis work and revealing all, even the smallest mistakes which he (Shirvani) made using those sources. Historic Method helped him evaluate accuracy of information provided by Shirvani and other authorities concerning some events from Islamic history mentioned in al-Fath Chapter. 9. If the Analytical Method means every kind of analysis of text and its content, it is then necessary to point out that the Linguistic Analysis of Shirvanis commentary of the text of al-Fath Chapter, as the Linguistic Analysis of the original text of al-Fath Chapter itself, always was the starting point of Allamek, as expert of Arabic language and its rules. It is imposible not tu notice that in this work of his. If we take into account that, in the introduction to his Gloss on Shirvanis Interpretation of alFath Chapter, he reminded that Zamahsharis al-Kashaf, for many base and starting point for philological consideration of the meaning of Quranic text, than it was logically for him to often go back to that important, philologicaly valuable work of renowed Persian. In spite of its fame al-Kashaf for Allamek is not the comentary without mistakes, and he approaches it critically. 308

10. It is possible to talk about unity and harmony in this work of his only to the extent that it is alowed by the talk about unity and harmony of the text of Al Fath Chapter whose course has been followed by both him and Shirvani. One can not help but to follow the course of Quranic thoughts. What appears as the specificum of Allameks style in regard of harmony and unity is his uninterupted motion through entirety of scientific experience of this field in his time and space he works in, which demands from reader his personal knowledge of that entirety. This is the only way one can understand his being a part of a big entirety and his unity with that entirety. The conclusions that have been reached in research of this Allameks manuscript through the segment of his semantic level of a number of ideas chosen from the entirety of the vocabulary of al-Fath Chapter, are not all that could be reached in entire Allameks work on this Gloss, and especcially these are not all conclusions that could be reached about the value of entire Allameks heritage, which, for the Bosnian scientific horizons represents the shinning light. At the beginning of this research work we pointed out that for thestudy of Allameks entire scientific heritage we need much complicated work and much more demanding than this, with higher scientific level.

309

310

Osman Lavi Zilha Muminovi BIBLIOGRAFIJA RADOVA PROF. DR. FEHIMA NAMETKA ZA PERIOD 1967.-2001. GODINA (Povodom 60 godina ivota)
Uvod Objavljivanje bibliografije radova prof. dr. Fehima Nametka pada na 60. godinjicu njegova ivota i 37 godina od kada je, kao mlad asistentturkolog, poeo, na Orijentalnom institutu, stjecati svoja prva iskustva u izuavanju knjievnosti Bonjaka na orijentalnim jezicima, a kasnije i radu na izvornoj rukopisnoj grai. Drugi, vaniji razlog zbog kojeg je trebalo sakupiti radove prof. dr. Nametka jeste njihova obimnost, tematska raznorodnost i znaaj za dalje istraivanje bosanskohercegovake historiografije. Ovom bibliografijom e, sigurni smo, posebno biti obradovani studenti, postdiplomci i drugi istraivai nae kulturne batine, s obzirom da e na jednom mjestu imati veoma iroku lepezu popisa knjiga, radova i prikaza nezaobilaznih u daljem radu i usavravanju. Ovom prilikom smatramo potrebnim navesti osnovne podatke iz njegove biografije ne uputajui se dublje u analizu njegovog naunoistraivakog rada, uvjereni da je njegov nauni opus veoma dobro poznat naoj i iroj javnosti.1 Fehim Nametak potie iz ulemanske porodice. Otac Alija je bio poznati i veoma nadareni knjievnik i publicista a djed po majinoj lozi, Fehim Spaho, po kome je i dobio ime, istaknuti nauni i kulturni djelatnik, saradnik Behara i u predveerje Drugog svjetskog rata reisu-lulema Islamske zajednice.
1 Veoma lijep prikaz naunoistraivakog i znanstvenog opusa dr. Fehima Nametka dao je dr. Amir Ljubovi: Knjievno-znanstvena misao Fehima Nametka u knjizi Bonjaka knjievnost u knjievnoj kritici, Priredili Enes Durakovi i Fahrudin Rizvanbegovi, Knj. VI, Sarajevo, Alef, 1988., str. 641.-645.

311

Roen je 6. 3. 1943. godine u Sarajevu. U rodnom gradu je zavrio osnovnu kolu, Klasinu gimnaziju i Filozofski fakultet - Odsjek za orijentalistiku. Postdiplomski studij zavrio je na Filolokom fakultetu Univerziteta u Beogradu 1973. godine gdje je uspjeno odbranio magistarski rad na temu Tursko drutvo u ranim romanima Nurija Guntekina. Akademsku titulu doktora knjievnih nauka stekao je 1979. godine kada je na istom univerzitetu odbranio disertaciju pod naslovom Fadil-paa erifovi - pjesnik i epigrafiar Bosne. Svoj radni i naunoistraivaki vijek Fehim Nametak je zapoeo na Orijentalnom institutu u Sarajevu gdje je, u klasi zvunih imena bosanskohercegovake orijentalistike kao to su Nedim Filipovi, Sulejman Grozdani, Muhamed Muji, Omer Mui, Hazim abanovi i dr., proao kroz sva zvanja: asistent-turkolog: 1966., asistent - istraivaturkolog: 1977., vii nauni saradnik: 1988. i nauni savjetnik 1985. godine. U periodu 1984.-1990. godine Nametak je honorarno radio kao profesor na predmetu Turska knjievnost na Katedri za turkologiju Filozofskog fakulteta u Skoplju, a tek nakon 1990. godine svoje ve bogato naunoistraivako iskustvo mogao je ponuditi i sarajevskim studentima. Naime, najprije u svojstvu honorarnog a od 1995. godine redovnog profesora radi na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Uporedo s tim, takoer, od 1995. godine radi kao gostujui profesor na predmetu Turska knjievnost i na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U periodu 1994.-1998. godina bio je direktor Orijentalnog instituta, gdje je od 1997. godine angairan kao spoljni saradnik na nauno-istraivakim projektima. Od 1996. godine predaje historiju turskog jezika na kolegijumima za postdiplomski studij lingvistike i knjievnosti. Dr. Fehim Nametak je u dosadanjem nauno-istraivakom i znanstvenom radu ostvario zapaene rezultate na tri podruja i to: - istraivanje osmanske turske knjievnosti - istraivanje knjievnosti Bonjaka na orijentalnim jezicima, posebno na turskom jeziku - rad na izvornoj rukopisnoj knjievnoj i knjievno-historij skoj grai. Bibliografija radova dr. Fehima Nametka koju nudimo naim itaocima sadri 274 bibliografske jedinice, originalnih naunih i strunih radova, prijevoda ili pak prikaza poredanih hronolokim redom. 312

Bibliografija radova 1967. 1. Kasim Dobraa: Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu, El-Emel (Beograd), 1967., 10, 34. * Prikaz. 2. Perzijske minijature (Papagaj, Putnik i tap, Vrtlar i etvorica). Preveo s perzijskog, El-Emel, (Beograd) 1967., 10, 16. 1969. 3. Jugoslaven u Turskoj, Turistiki vodi, Sarajevo, vlastito izdanje, 1969., 60 str., 1970. 4. Fuad Kprl: Edebiyat Aratirmalari, POF, XVI-XVII, Sarajevo, 1970., 384-391., 5. engiz Orhonlu: Osmanli impratorluunda derbend Tekilat, Prilozi za orijentalnu filologiju, XVI-XVII, Sarajevo, 1970., 410-412., * Prikaz. - Dalje: Prilozi..., POF., 6. Nimet Arzik: Anthologie de la poesie turque (XIII-XX siecle), POF, XVI-XVII, Sarajevo, 1970., 396-398., * Prikaz. 7. Dr Necati ner: Kratak pregled naune aktivnosti u islamskom svijetu do XIX stoljea, (Prevod s turskog), Preporod (Sarajevo), I/1970., 4, 9., 8. Abdurahman Nametak: Bir Akin Efsanesi, Mostar, 1970., * Sie drame Legenda o jednoj ljubavi preveden na turski i tampan pred gostovanje mostarskog Narodnog pozorita u Turskoj, 1971. 9. Mezhebi i tarikati. Enver Behnan apolyo: Mezhepler ve Tarikatlar Tarihi, Preporod, II/1971., 12, 6., * Prikaz. 10. Islam u Evropi - Sicilija i Malta, Preporod, II/1971., 16, 4., 11. Jusuf Hurani: Otac, Prijevod, Takvim (Sarajevo), 1971., 12. S konja na bicikl... Gostovanje Dravnog pozorita iz Ankare, Preporod, II/1971., 20, 9., 313

13. Uz stogodinjicu dr. Safvet-bega Baagia (1870-1934.), Preporod, II/1971., 14, 7., * Potpisano inicijalima M.K. (/Fehi/M. /Nameta/K.), 14. In memoriam - Dru Hazimu abanoviu, Preporod, II/1971., 14, 7., * Pod pseudonimom FIL. (poetna slova imena keri: Feriha i Lebiba), 15. Reat Nuri Gntekin: Restoran s baom (pripovijetka). Preveo s turskog, Preporod, II/1971., 26, 8., 1972. 16. Prevodilaki rad Fehima Spahe, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, I, Sarajevo, 1972., 119-123., * Dalje: Anali Gazi... tj. Anali GHB., 17. Taha Husein: Iznenadna nesrea (pripovijetka), Preveo s arapskog. Preporod, III/1972., 48, 13., 18. Bursali Sulejman, elebi: Mevlud, Preveo, uvod i komentar napisao, Sarajevo, vlastito izdanje, 1973. 1973. 19. Birinci Twrkoloji Kongresinden, evren (Pritina), I/1973., 1, 127.-128., 20. U vrtu slavuja, uz knjigu Bulbulistan Fevzija Mostarca, Odjek (Sarajevo), XXVI/1973., 15-16, 20., 21. Necati Lual Armagan, POF, XVIII-XIX, Sarajevo, 1973., 386-389., 1974. 22. Traktat o izrazu elebi Hasana Kafi Pruaka i kasnija upotreba te rijei, Anali GHB, II-III, Sarajevo, 1974., 71-79., 23. Uvodni stihovi Kaimijeva Divana, Anali GHB, II-III, Sarajevo, 1974., str. 71-79., 24. Reat Nuri Gntekinin Ilk Romanlarinda Sosyal Konular, evren, II/1974., 2, 23-30., 25. Trk Mziinin Kkeni, evren, II/1974, 3, 104-107., 26. Mslman Edebiyatinin Incelemesine Yeni Katki, evren, II/1974., 2, 98-100., * Prikaz djela: Hazim abanovi, Knjievnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima, 314

1975. 27. XVII yy Bosna Divan airi Hasan Kaimi, evren, III/1975., 7, 42-47., 28. Turcizmi i vokalna harmonija, Odjek, XXVIII/1975., 3, 26., 29. Sirp Dilinde Trke Szler ile onlarin Sylenii, Sesler (Skopje), XI/ 1975., 93, 610-613., 30. Jaar Kemal, Lovac, (Prijevod i napomena o piscu) ivot (Sarajevo), XXIV/1975., br. 5., 31. Taa Yazilan sqz. evren, III/1975., 4, 99-101., * Prikaz knjige: Mehmed Mujezinovi, Islamska epigrafika BiH, 1976. 32. Epska pjesma na turskom jeziku o prilikama u Bosni, POF, XXIIXXIII, Sarajevo, 1976., 383-394., 33. Bosnada XIX yy Divan airi Fadil Paa erifovi, evren, IV/1976., 11, 41-46., 34. Doprinos Omera Muia izuavanju naeg kulturnog naslijea, Anali GHB, IV, 1976., 103-108., 35. Turska poezija, Prevodi pjesama Orhan Veli Kanik: Zora, Ne mogu objasniti, Pjesma osamljenosti; Oktay Rifat Horozan: asa; Fazil Hsn Dalarca: Bajka, Odjek, XXIX/1976., 10, 13., 36. Tursko drutvo u ranim romanima Read Nuri Gntekina, POF, XXV, Sarajevo, 1977., 301-335., * Magistarski rad 1977. 37. In memoriam: Omer Mui, POF, XXV, 1977., 5-6., 38. Fadil-paa erifovi Bonjak - divanski pjesnik XIX stoljea, ivot, XXVI/1977., 2, 224., 39. Smail Bali: Kultura Bonjaka - Muslimanska komponenta, POF, XXV, 1977., 366-369., 40. Eref Kovaevi: Granice Bosanskog paaluka prema Austriji i Mletakoj Republici po odredbama Karlovakog mira. POF, XXV, 1977., 374-376. 41. Nedim Filipovi: Princ Musa i ejh Bedreddin, POF, XXV, 1977., 351-356., 315

42. Ahmet Kabakli: Turk Edebiyati I, II i III, POF, XXVI, 1977., 331332., 43. The Muslim East - Studies in Honour of Julius Germanus, POF, XXVI, 1978., 332-334., 44. Dr Beir Daka: Naa narodna epika i Firdusijeva ahnama, POF, XXVI, 1978., 334-336., 1978. 45. Knjievnost bosansko-hercegovakih Muslimana na turskom jeziku, Radio-Sarajevo - Trei program, VII/1978., 19, 547-586., 46. Bosna-Hersek Mslmanlarin Kltur Sentezi stne, evren, VI/ 1978., 17, 191-194., * Prikaz knjige Smaila Balia. 1979. 47. Ljubinka Rajkovi: Turski pesnici i pripovedai kod Srba i Hrvata., POF, XXVII, 1979., 297-299., 48. Posljednji divanski pjesnik - poezija Muhameda Fadil-pae erifovia, (Tekst o Fadil-pai i prevod pjesama Fehim Nametak, prepjev Melika Salihbegovi) Odjek, XXXII/1979., 20, 16., 49. Fadil-paa erifovi - sarajevski pjesnik XIX stoljea, Radio-Sarajevo - Trei program, VIII/1979., 24, 525-537., 50. Spomenici i natpisi - Mehmed Mujezinovi: Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine II, Sarajevo, 1977. Odjek, XXXII/1979., 1, 20., 51. Religiozne pjesme Fadil-pae erifovia, Takvim za 1399. g., Sarajevo, 1979., 52. Sentence iz Divana Fadil-pae erifovia, ebi-arus (Sarajevo), 1979/ 1400., str. 8-10., 53. Fadil-paa erifovi, Nat-i erif, Takvim, 1979., 261-262., 1980. 54. Fadil-paa erifovi, pjesnik i epigrafiar Bosne, Sarajevo, Orijentalni institut (Posebna izdanja, VIII), 1980., 282 str., 55. Fadil-paina kasida kao odgovor na Zija-painu Zafernamu, POF, XXVIII-XXIX, 1980., 67-78.,

316

56. Ziya Paanin Zafernamesine Cevap olan Fadil-Paanin Kasidesi, evren, VII/1980., 1, 23-39., 57. Biyograf olarak Hasan Kafi Pruak (Akhisari), evren, VII/1980., 35-49., 58. Suzanne Kakuk: Recherches sur lhistorie da la langue osmanlie des XVIe et XVIIe siecle, Les elements osmanlis da la langue hongroise, POF, XXVIII-XXIX, 1980., 481-483., 59. M. Kaya Bilgegil: Ziya Paa zerinde bir aratirma, POF, XXVIIIXXIX, 1980., 496-497., 60. Hivzija Hasandedi: Spomenici kulture turskog doba u Mostaru, Biblioteka Kulturno nasljee IRO Veselin Maslea, Sarajevo, 1980. str. 229. Hercegovina (Mostar), I/1981., 333-335., 1981. 61. Fadil-paa erifovi: Divan (Izbor), Uvod, prevod, biljeke i rjenik Fehim Nametak; Prepjev Divana Melika Salihbegovi. Sarajevo, Svjetlost, 1981., 62. Predanost historiji.Uz pedesetu obljetnicu smrti Muhameda Enveri Kadia, Odjek, XXXIX/1981., 20, str. 16 i 22., 63. Yeni kitaplar. Bisera Nurudinovi: Yugoslav Sarkiyat Bibliografiyasi 1961-1965. arkiyat Ensttsu, evren, VIII/1981., 31, 113-115., 64. Bisera Nurudinovi: Bibliografija jugoslovenske orijentalistike 19611965. Sarajevo, 1981, Islamska misao (Sarajevo), III/1981., 65. Vrijedan doprinos poznavanju Sudijevog djela, Glasnik VIS, (Sarajevo), XLIV/1981., 5-6, 610-612., * VIS tj. Vrhovno islamsko starjeinstvo. 66. Bajezidagi, Dervi-paa, Enciklopedija Jugoslavije, II izd., sv. I, Zagreb, 1981., str. 421., 1982. 67. Kadiev zbornik kao izvor za prouavanje knjievne grae, RadioSarajevo - Trei program, XI/1982., 38, 438-477., 68. Knjievnost bosansko-hercegovakih Muslimana na turskom jeziku do XVII stoljea, Godinjak Instituta za knjievnost (Sarajevo), XI/1982., str. 119-149.,

317

69. Rukopisi Divana Fadil-pae erifovia, Anali GHB, VII-VIII, 1982., 35-39., 70. Folklorne zabiljeke u Ljetopisu Mula Mustafe Baeskije, Glasnik VIS, XLV/1982., 6, 712-715., 71. ejhu-l-islam Jahja i njegovi gazeli, Anali GHB, VII-VIII, 1982., 135-154., 72. Djelo izuzetne vrijednosti - Dr Ekrem Hakki Ayverdi: Avrupada Osmanli Mimari Eserleri Yugoslavya, Istanbul, 1981., 567 str. Glasnik VIS, XLV/1982, 1, 97-101., 1983. 73. Hasan Kafija Pruak: Izabrani spisi, Uvod, prevod i biljeke Amir Ljubovi i Fehim Nametak, Sarajevo, Veselin Maslea, (Biblioteka Kulturno nasljee, 1983., 189 str., 74. Pionirski posao Mehmed-bega Ljubuaka i njegovo djelo, Odjek, XXXVI/1983., 4, 24., 75. Vrste i oblici u naoj knjievnosti na orijentalnim jezicima, ivot, XXXII/1983., 9-10, 234-244., 76. Jaar Kemal: ega, (Prevod s turskog) Odjek, XXXVI/1983., 11, 28., 1984. 77. Knjievna tradicija Muslimana na orijentalnim jezicima, Enciklopedija Jugoslavije, II izd., sv. II, Zagreb, 1984., str. 341-342., 78. Muhamed Nerkesija Sarajlija (povodom 400. godinjice roenja). Glasnik VIS, XLVII/1984., 2, 225-235., 79. Opsada Zvornika 1717. u pjesmi na turskom jeziku, POF, XXXIIXXXIII, 1984., 109-114., 80. Dou Dillerde Yugoslav Yazin Yaraticiliinin Tr ve Biimleri, evren (1974-1984). zel sayi, Pritine, Mayis 1984., str. 21-34., 81. Doprinos Mehmed-bega Kapetanovia Ljubuaka, Radio- -Sarajevo Trei program, * Koautor Lamija Hadiosmanovi. 82. Dr Ekrem Hakki Ayverdi: Avrupa da Osmanli Mimari Eserleri Yugoslavya, Nae starine (Sarajevo), XVI/1984., str. 227-229., 318

83. Dervipai, Ahmed-beg Sabuhi, Enciklopedija Jugoslavije, II izd., sv. III, Zagreb, 1984., str. 428., 84. Dabi, Ali Fehmi, Enciklopedija Jugoslavije, II izd., sv. III, Zagreb, 1984., str. 715., 1985. 85. Bosna-Hersek Yazin Tarihinde bir Dev Aratiraci Lyubuak, evren, XII/1985., 48, 49-56. , 86. Kapetanovi in arkiyat alismalari stne, Sesler, (Skopje), XXI/ 1985., 197, 113-120., * Koautor Lamija Hadiosmanovi. 87. Nepoznati Baeskija, Glasnik VIS, XLVIII/1985., 3, 231-238., 88. Nekoliko novih podataka o knjievnosti Muslimana na orijentalnim jezicima, POF, XXXIV, 1985., str. 79-84., 89. Folklorna graa u neobjavljenom djelu Baeskijina Ljetopisa, Zbornik radova XXXII Kongresa Saveza Udruenja folklorista Jugoslavije. I. Sombor, 1985., str. 373-376., 90. O savremenoj turskoj pripovijesti, Mogunosti (Split), XXXII/1985., 10-12, 1055-1062., 91. Omer Sejfettin - Glas iz neba, Mogunosti, XXXII/1985., 10-12, 1051-1054., 92. Bekir Yildiz: Krijumar aban, Mogunosti, XXXII/1985., 10-12, 1028-1033., 93. Osmanlicanin Ogrenilmesine Bir Katki, (J. Nemeth: Die trkische Sprache In siebzenten Jahrhundert) Sesler, XXI/1985., 194, 107-110., 94. Iz riznice Orijenta, Usama ibn Munkiz: Knjiga pouke, Prevod, predgovor i objanjenje: Darko Tanaskovi. Beograd, SKZ, 1984., Odjek, XXXVIII/1985, 8, 24., 95. Dr Fuad Kprl: Historija turske knjievnosti, Prevod. Islamska misao, 1985., br. 75 i dalje., 96. Nasuh Matrakija i njegov topografski atlas Anadolije, Islamska misao, VII/1985., 82, 43., 1986. 97. Hajrudin uri: Muslimansko kolstvo u Bosni i Hercegovini do 1918. godine, Sarajevo, 1983. POF, XXXV, 1986., str. 238-240., 319

98. erifovi i Kafija, Odjek, XXXIX/1986., 7, 25., * Odgovor na tekst Nenada Filipovia: erifovi, erifizade ili erifija, 99. O prezimenima i mahlasima ponovo, Odjek, XXXIX/1986., 12, 24., 100. Muhamed Tevfik Bonjak (1785-1866) - mutesavvif i pisac, (U povodu 120. godinjice smrti), Glasnik VIS, XLIX/1986., 5, 580-583., 101. Poetika muslimanske balade, Munib Maglajli: Muslimanska usmena balada, Sarajevo, Veselin Maslea, 1985., Politika (Beograd), LXXXIII/ 1986., 26271, 12., 102. Drugo izdanje Baagievih Bonjaka..., Islamska misao, VIII/1986., 92, 31., 103. Varvari Ali-paa, Enciklopedija Jugoslavije, iriliko izdanje, Zagreb, 1986., 104. Rukopisna zbirka Habibe Mehmedbai iz Stoca, Anali GHB, XIXII, 1986., 105. Jedna sarajevska medmua iz Baeskijina vremena, Glasnik VIS, XLIX/1986., 2, 157-163., 106. Dragocjena graa - Skopski rukopisi bosansko-hercegova- ke knjievne tradicije na orijentalnim jezicima, Odjek, XXXIX/1986., 1, 21., 107. Studija o alhamijado knjievnosti - Dr Muhamed Hukovi: Alhamijado knjievnost i njeni stvaraoci, Sarajevo, Svjetlost, 1986., Islamska misao, VIII/1986., 95, 33., 1987. 108. Divanska knjievnost kod nas, Islamska misao, IX/1987., 100, 33-35; 101-102, 21-28., 109. Baeskija, Ljetopis, Pogovor napisao i preveo 20 hiaja. Sarajevo, 1987., 110. Kulturni razvoj Konjica u vrijeme osmanske vlasti, Emitovano u etiri nastavka, poevi od 7.9.1987., na Treem programu Radio-Sarajeva, 111. Kadi Ahmed elebi Tuzlak, Leksikon pisaca Jugoslavije, III, Novi Sad, 1987., str. 18., 112. Kadi, Muhamed Enveri, Leksikon pisaca Jugoslavije, III, str. 19., * Koator Dejan urikovi. 113. Kasimi baba, ejh Hasan, Leksikon pisaca Jugoslavije, III, 21., 114. Kantamirija, Abdulah, Leksikon pisaca Jugoslavije, III, str. 43., 320

115. Grozdani, Sulejman, Enciklopedija Jugoslavije, II izd., sv. IV, Zagreb, 1987., str. 617., 116. Ljubovi Atif, Leksikon pisaca Jugoslavije, III, str. 720., 117. Lati, Demaludin, Leksikon pisaca Jugoslavije, III, str. 590., 118. Karahoda, Ahmed-efendi, Leksikon pisaca Jugoslavije, III, 72., 119. Najvaniji legati u rukopisnom fondu Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu, Anali GHB, 1987., str. 7-14., 120. Mehmed-bey Kapetanovi, Ljubuakin Eseri, Sesler, XXIV/1987., 221, 98-102., 1988. 121. Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak: Istono blago, I, Sarajevo, 1988., Priredio, biljeke i pogovor napisao, 122. O sudbini prevedenog Kaimije, jo jednom. Ili kako sluaj Jasne ami vide recenzenti, Lica (Sarajevo), NS, 1988., 3,50-51., 123. Sevim Pilikova: Makedonya Sosyalist Cumhuriyetinde yasayan Turklerin Manileri (Manjinata kaj Turcite od SR Makedonija), Skopje, Makedonska knjiga, 1986., POF, XXXVII/1987., Sarajevo, 1988., str. 297-298., 124. Isevi, Muhamed Emin, Enciklopedija Jugoslavije, II izd., sv. V, Zagreb, 1988., str. 609., 125. Lubuakin arkiyat dalindani alimalari, evren, XV/1988., 65, 19-30., * Koator Lamija Hadiosmanovi. 126. Dr Andrija Niki: Franjevaki arhiv, Izdanje Franjevake knjinice u Mostaru, Mostar, 1984. POF, XXXVII/1987, Sarajevo, 1988., str. 312313., 1989. 127. Izuavanje knjievne batine na turskom, Odjek, XLII/1989., 5, 8., 128. Pregled knjievnog stvaranja bosansko-hercegovakih Muslimana na turskom jeziku, Sarajevo, El-Kalem, 1989., 267 str., 129. Arif Hikmet Rizvanbegovi Stoevi, Slovo Gorina (Stolac), XVII/ 1989., str. 32-34., 130. Bosna-Hersekte trkce yaratilan kimi Eserler, Sesler, XXV/1989., str. 32-34., 321

131. Kronika Ahmeda Hadinesimovia iz Prusca, POF, XXXVIII/1988., 1989., 125-151., 132. erif Akta: Refik Halit Karay, Ankara, 1986, str. 150. POF, XXXVIII/1988., 1989., 270-271., 133. Dr Irfan Morina: Pristineli Mesihi (Hayati, Sanati, Eserleri), Pritina, 1987, 304 str. POF, XXXVIII/1988., 1989., 281-282., 1990. 134. Teme, motivi i simboli u pjesmama divanskih pjesnika iz Bosne i Hercegovine, Anali GHB, XV-XVI, 1990., 27-58., 135. Kadi, Muhamed Enveri, Enciklopedija Jugoslavije, VI, Zagreb, 1990., str. 634., 136. Kaimi-baba, Hasan, Enciklopedija Jugoslavije, VI, Zagreb, 1990., 636., 137. Pjesnik Bosne i Sarajeva, Mehmed Mejlija Guranija: Izabrane pjesme, Islamska misao, XII/1990., 138, 58., 138. Statistika u iskrivljenom ogledalu, Osloboenje Nedjelja (Sarajevo), I/1990., 14, 43., 139. Pred naom orijentalistikom je teak posao, Islamska misao, XII/ 1990., 135, 31-33., 140. Trke yazilmi Bosna Edebiyati Mirasini aratirma, evren, XVII/ 1990., 75, 61-67., 141. Dosadanje izuavanje bosansko-hercegovake knjievne batine na turskom jeziku, POF, XXXIX/1989., 1990., 69-83., 142. Znalac, tovalac knjige i slikar - Mehmed Mejlija Guranija: Izbor iz poezije, Sarajevo, Svjetlost, 1989., Osloboenje, 18.8.1990., s. 9., 143. Etude sur lheritage de la litterature bosniaque dexpression turque, Migrations litteraire (Paris), 1990., No 13-14, 160-167., 144. Bonjaci i bosanski jezik u orijentalnim rukopisima, u knjizi: Bosna i bonjatvo, Izd. Karantanija, Ljubljana. Sarajevo, 1990., str. 160.167., 145. Kultura u zapeku, Preporod, XXI/1990., 18(481), 3., 1991. 146. Divanska poezija XVI i XVII stoljea u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, Institut za knjievnost i Svjetlost, 1991., 214 str., 322

147. Bosna Hersekte Tarih boyunca Mevlud, evren, XVIII/1991., 8586, 45-51., 148. Uz osnivanje Matice bonjake, Svoji na svome. Bosanski pogledi (Sarajevo), I/1991., 4, 24., 149. Ramazanija Sabita Uianina, Preporod, XXII/1991., 8(495), 11., 150. Pjesnik, dervi i buntovnik - Obljetnice: trista godina od smrti Hasana Kaimije, Bosanski pogledi, I/1991., 8, 21., 151. Ilhamijina poezija - Muhamed Hadijamakovi: Ilhamija - ivot i djelo, Sarajevo, El-Kalem, 1991., Bosanski pogledi, I/1991, 15, 25., 152. Kulturni razvoj Konjica za vrijeme osmanske vlasti, Islamska misao, XIII/1991., br. 147-148 i 149., 153. Bosna Hersek te islam klturunn bir ifadesi olarak divan iiri, evren, XVIII/1991., 81-82, 83-88., 154. Mevlud kroz historiju u Bosni i Hercegovini - tradicija, poezija, Islamska misao, XIII/1991., 153, 14-18., 155. Bibliografija knjievnih priloga u listovima i asopisima Bosne i Hercegovine I., Institut za knjievnost. Sarajevo, 1991., str. 625-643., - Bibliografija listova Vatan: Rehber., 1992. 156. Nismo na pijaci, Preporod, 7/518 1. aprila 1992., Sarajevo, 1992., str. 19., 157. Potrebne promjene u sistemu obrazovanja, Preporod, 513, 15. januar 1992., Sarajevo, 1992., str. 23., 158. Jedna alhamijado pjesma iz XVII stoljea, Preporod, br. 515, 15. februar 1992., Sarajevo, 1992., str. 19.. 1994. 159. Omer Novljanin, Ahmed Hadinesimovi, Odbrana Bosne 1736-1739 - Dvije bosanske kronike, Preveli i predgovor napisali: F. Nametak i L. Hadiosmanovi, Zenica, 1994., 140 str., 160. Pjesnitvo Bonjaka na turskom jeziku u interpretaciji Safvet-bega Baagia, u: Zbornik radova naunog skupa Safvet-beg Baagi bonjaka intelektualna strategija. Zenica, 1994., str. 83-85., 323

161. Pjesnik ruevina i pobjeda, Ljiljan, Sarajevo, 14.12.1994., str. 56., O Sabitu Uianinu, 162. Znameniti Bonjaci u vrijeme osmanske vlasti, Muallim , Sarajevo, 1994., br. 21, str. 16, br. 22, str. 16, br. 23, str. 16, br. 24, str. 16., 163. Znameniti Bonjaci - dio nae historije - Istina o BiH, god. I, Sarajevo, 1994., br. 9, str. 24-25; br. 10, str. 24-25, br. 11, str. 24-25., (S prijevodom na turski Amine Kupusovi i Fazilete Hafizovi) 164. Oriental instiute in Sarajevo - Why, br. 5, Sarajevo, 1994., str. 2930., 165. Institut moe ponovo stati na noge, Preporod 12/571, Sarajevo, 1994., str. 11., (Intervju S. Smajlovi sa F.N.) 166. Bonjaka knjievnost u gimnazijskim itankama, Muallim, 27. Sarajevo, 1994., str. 16-17., 167. Ima li Orijentalni institut svoju budunosti, Ljiljan, Sarajevo, 15. april 1994., str. 30., 168. Trke yazlm Bosna Edebiyat Mirasn Aratrmak, Yedi Iklim, VIII. c. 55. Istanbul, 1994., str. 41-47., 169. Nepoznati velikani, Osloboenje, Sarajevo, 5. VI 1994., st. 9. 170. Djelo o prolosti i o nama - Ismet Kasumovi, Ali Dede Bonjak i njegova filozofsko-sufijska misao. El-Kalem, Sarajevo, 1994., Muallim, br. 23, Sarajevo, 1994., str. 22., 1995. 171. Kronika, ljetopis i putopis kod Bonjaka osmanskog perioda, Znak Bosne, I, br. 3. Zenica, 1995., str. 32-34., 172. Jedna alhamijado pjesma iz XVI stoljea, Muallim, 34-35, Sarajevo, 1995., str. 20., 173. Riznica visovakih dokumenata, Domovina, lipanj, Sarajevo, 1995., str. 17., 174. Ljekovitost pelinje ljubice, Vjesnik franjevake provincije presvetog otkupitelja, XLIV (1995), br. 4. Split, 1995., str. 154-155., 175. Otvorena katedra turkologije, Hrvatska rije, Sarajevo, 22.travnja 1995., str. 7., 324

176. Abdullah Bonjak-pomiritelj ortodoksnog i sufijskog u islamu, Muallim, 32-33. maj-juni, 1995., str. 17., 177. Divanski pjesnik Sabit Alauddin Uianin, Odjek, XLVII, br. 4. Sarajevo, 1995., str. 13-14., 178. kolski programi i gimnazijske itanke, Bosansko-hercegovaki kolski glasnik I, br. 2. Sarajevo, 1995., str. 31-33., 179. Alija Nametak, Za obraz i druge prie, Priredio: F. N. Sarajevo, 1995., 180. Poeti ispoetka, Veernje novine, XXXII, 9048, Sarajevo, 1995., str. 14., (Intervju: Sandre Kasalo sa F.N.) 181. Ko im je Baeskija, Veernje novine, XXXII, br. 9050 Sarajevo, 1995., str. 3. 182. Obeanja (ne) piu knjigu, Osloboenje, 2. I 1995., str. 12. (Intervju Nagorke Idrizovi sa F.N.) 183. Hasan Kafija Pruak - ivot i djelo, Dijalog, 1-2, Sarajevo, 1995., str. 199-203. 184. Hasan Kafi Pruak - his life and work, Dialogue, 1-2. Sarajevo, 1995., str. 153-157., 185. Sabitova Ramazanija, Muallim, 28. Sarajevo, 1995., str. 19., 186. Raskra Hamze Hume, Muallim, 29-30. Sarajevo, 1996., str. 15., 187. U Sigetvaru - Zijaret Ali Dedi Bonjaku, Muallim, 39. Sarajevo, 1995., str. 15., 188. In memoriam. Fehim D. Spaho (1943-1993), POF 42-43, Sarajevo, 1995., str. 9-11., 189. Dr. Ismet Kasumovi 1948-1995, Muallim, 28. januar-februar 1995., str. 22., 1996. 190. Knjievni stvaraoci porijeklom iz Sandaka za vrijeme osmanske vlasti - uz: Drutveni i dravno-pravni kontinuitet Sandaka, Zbornik radova sa naunog skupa odranog 22. i 23. aprila 1995. g. u Sarajevu. Sarajevo, 1996., str. 149-152., 191. Institucija Nekibul-erefa u Bosni i Hercegovini, Anali GHB, XVIIXVIII, Sarajevo, 1996., str. 253-257., 325

192. Handiev rad na prouavanju knjievnosti Bonjaka, Zbornik radova sa znanstvenih skupova o Hadi Mehmeda Handiu. Sarajevo, 1996., str. 38-44, 193. In memoriam Mr. Eref Kovaevi, Muallim 42, mart 1996., str. 23., 194. In memoriam Mr Eref Kovaevi (1924-1996). POF 44-45. Sarajevo, 1996., str. 9-11., 195. Krupan doprinos turkologiji - Dr. Ekrem auevi, Gramatika suvremenoga turskog jezika, Osloboenje, 7.7.1996., str. 9., 196. Sa Vratnika Fata, Muallim, 44-45, maj-juni 1996., str. 23., 197. Mi nismo narod bez korijena, Kabes, II, br. 9. Mostar, 1996., str. 36-38., Intervju S. evra sa F.N. 198. Vakufnama Aie, keri hadi Ahmeda iz Mostara, Prev. F. N. POF, 44-45. Sarajevo, 1996., str. 363-366., 199. Vakufnama Salih-age, sina Mehmed-agina iz Bihaa, Prev. F. N. POF, 44-45., Sarajevo, 1996., str. 377-381., 200. Acta turcica Franjevakog samostana Visovac kod ibenika, POF, 44-45. Sarajevo, 1996., str. 382-390., 201. Dr. Turgut Karacan - Bosnal Alaeddin Sabit, Divan. POF 44-45. Sarajevo, 1996., str. 471-474., * prikaz 202. Dr. Erdogan Erol - Sukkeri Hayati, Edebi Kisiligi ve Divani, POF, 44-45. Sarajevo, 1996., str. 474-475., * prikaz 203. Tradicija mevluda u Bosni i Hercegovini, Kabes II, br. 12. Mostar, 1996., str. 50-53., 204. Radio je najtei posao, Osloboenje, LIII, Sarajevo, 10.11.1996., str. 13., Uspomena na Mehmeda Mujezinovia 205. Rukopisno blago Bonjakog instituta, Takvim za 1997/1417-18 h.g. Rijaset islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Sarajevo, 1996., 251-261., 206. Stradanje Orijentalnog instituta u Sarajevu - primjer kulturocidu, Zora Cankarjeva IV, 12. Sarajevo, 1996. str. 8., 326

207. Dva tariha o obnovi mevlevijske tekije, Muallim. br. 50. Sarajevo, 1996., str. 16-17., 208. Vakufnama Aie keri hadi Ahmeda iz Mostara, Kabes II, br. 14. Mostar 1996., str. 28., 1997. 209. Divanska knjievnost Bonjaka, Orijentalni institut i Meunarodni centar za mir. Sarajevo, 1997., pp. 200., 210. Mejlijna kasida o Bajramu, Muallim 52, Sarajevo, 1997., s. 6. 211. (Priredio F. Nametak) Alija Nametak, Sarajevske uspomene, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb 1997., pp. 180., 212. Sarajevo poslije Savojskog, I, Muallim, februar, br. 53 (1997), od 25-27; mart, br. 54 (1997), od 26-28., 213. Knjievnost u rukopisima Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu, Blagaj, god. I, br. 1 (1997), 49-51., 214. Turski dokumenti Visovakog samostana /Visovaki zbornik, Zbornik radova simpozija u prigodi 550. obljetnice franjevake nazonosti na Visovcu 1445-1995, Visovac 1997., 293-298., 215. Humanitarna uloga malih vakufa u osmanskom periodu, Humanitarni aspekti djelovanja dobrotvornih drutava u ratnim uvjetima, (The Humanitarian role of small waqfs in the Ottoman period), Zbornik radova, Merhamet Sarajevo, Sarajevo 1997., 141-144., 216. Sarajlije u epigrafici 18. i 19. stoljea, Sarajevo. Prilozi historiji; Radovi sa znanstvenog simpozija Pola milenija Sarajeva. Institut za historiju - Orijentalni institut. Sarajevo, 1997., str. 151-156., 217. Sarajevo (fotomonografija), Svjetlost, Sarajevo, 1997. Zajedno sa: E. Imamovi, B. Zlatar, E. Pelidija, N. Kurto, V. ujo., 218. Katalog arapskih, perzijskih, turskih i bosanskih rukopisa iz zbirke Bonjakog instituta, Bonjaki institut, Zrich, 1997., 579 pp. (U koautorstvu sa Salihom Trakom), 219. Opijaeva pjesma na turskom posveena ejh Juji, Hercegovina, 9. Mostar, 1997., str. 175-181., 220. Maglajli, Munib, Leksikon pisaca Jugoslavije, IX Matica srpska, Novi Sad, 1997., str. 22., 221. Matraki, Nasuh, Leksikon pisaca Jugoslavije, IX Matica srpska, Novi Sad, 1997., str. 258. 327

222. Medazi, ani, Leksikon pisaca Jugoslavije, IX Matica srpska, Novi Sad, 1997., str. 287., 223. Mehmed, Reid, Leksikon pisaca Jugoslavije, IX Matica srpska, Novi Sad, 1997., str. 288., 224. Mufti, Teufik, Leksikon pisaca Jugoslavije, IX Matica srpska, Novi Sad, 1997., str. 580., 225. Muhlisi, hadi Mustafa Bonjak, Leksikon pisaca Jugoslavije, IX Matica srpska, Novi Sad, 1997., str. 580., 226. Muli, Hamdija, Leksikon pisaca Jugoslavije, IX Matica srpska, Novi Sad, 1997., str. 582., 227. Muli, Malik I, Leksikon pisaca Jugoslavije, IX Matica srpska, Novi Sad, 1997., 582-583., 228. Nerkesi, Muhamed, Leksikon pisaca Jugoslavije, IX Matica srpska, Novi Sad, 1997., str. 677-678., 229. Nihadi, Muhamed Karamusa-zade, Leksikon pisaca Jugoslavije, IX Matica srpska, Novi Sad, 1997., str. 686., 1998. 230. Dragocjeni izvor znanja o slavnoj bonjakoj historiji (prijevod odlomka iz Historije Ibrahima Alajbegovia Peevije), Ljiljan od 18. aprila 1998., str. 30-31., Drugi nastavak pod naslovom Gazi Husrev-begove pobjede. Ljiljan, 22. aprila, 1998., str. 30-31. , Trei nastavak pod naslovom Zapis o ivotu na ogledalu vremena. Ljiljan , 29. aprila, 1998., str. 30-31., 231. Poitelj u pjesmi na turskom jeziku, Kabes, god. IV, br. 30, Mostar, 1998., str. 19-20., 232. Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa Gazi Husrevbegove biblioteke u Sarajevu, sv. IV, London - Sarajevo, 1998., 534 + 19 str., 233. Bonjaka knjievnost u knjievnoj kritici - Starija knjievnost (u koautorstvu sa Enesom i Esadom Durakovi). Sarajevo, 1998., 974 str., 234. Arapska knjievnost u knjievnoj kritici Esada Durakovia,. u: Bonjaka knjievnost u knjievnoj kritici, VI knjiga. Sarajevo, 1998., 736-739., 328

1999. 235. (Grupa autora) Bonjaci i islam, Priredio i predgovor napisao F. Nametak, Sarajevo 1998., 141 str., 236. Reat Nuri Guntekin, Grmua, S turskog preveo Fehim Spaho. Priredio i predgovor napisao: Fehim Nametak. BH MOST, Sarajevo, 1999., 237. Porodica Sikiri u rukopisima Bonjakog instituta u Cirihu, POF, XLVII-XLVIII/1999., str. 169-179., 238. Amir Ljubovi i Fehim Nametak, Hasan Kafija Pruak, Sarajevo Pablishing, Sarajevo, 1999., 279 str., 239. Salih Sidki Hadihusejnovi Muvekkit, Povijest Bosne I-II, ElKalem. Sarajevo, 1999., Preveli: Abdulah Polimac, Lamija Hadiosmanovi, Fehim Nametak i Salih Trako, 240. Jaar Kemal, Pobunjenik sa Torosa, Preveli: Nedim Filipovi i Eref Kovaevi. Priredio i biljeku o piscu napisao: Fehim Nametak, BH Most, Sarajevo, 1999., 2000. 241. Znanstveno upoznavanje sa naom historijom, (Uz izdanje Opirnog propisa Bosanskog sandaka iz 1604. godine kojeg su objavili Orijentalni institut Sarajevo i Bonjaki institut Cirih - odjel Sarajevo), Osloboenje, LVI, br. 19126, Sarajevo, 21.05.2000., KUN, str. 6., 242. Hivzija Hasandedi, u knjizi: Tragom bonjake batine - Hivzija Hasandedi, Mostar, 2000., str. 58., 243. Jedno izuzetno bibliofilsko izdanje, (Fototipsko izdanje rukopisa Plemenita loza Boijeg poslanika Muhameda a.s., Bonjaki instiut, Cirih), Preporod, XXXI, br. 18/691, Sarajevo, 2000., str. 37., 244. Knjievna batina Bonjaka na turskom jeziku, Osloboenje-KUN, 22.10.2000., str. 4., 245. Kronostihovi mostarskog pjesnika Hasana Zijaije, u: Trava od srca hrvatske Indije 2 (posveeno akademiku Radoslavu Katiiu), Zagreb, 2000., str. 191-205)., 246. Ibrahim Alajbegovi Peevija, Historija I-II, 1520-1640. Prijevod, uvod i biljeke: Fehim Nametak. el-Kalem, Sarajevo, 2000., str. 870 , 329

2001. 247. Utjecaj perzijsko-islamske kulture na knjievnost Bonjaka u osmanskom periodu, Beharistan, br. 1. Sarajevo, 2001., str. 12-19., 248. Neki izvori inspiracije Andrievih djela, Glasnik Rijaseta islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, LXIII, 1-2, Sarajevo, 2001., str. 51-56., 249. Anadolu ve Bonak mutasavvflar arasnda 19. yzyldaki karlkl etkileim, u knjizi: Avrupaya ilk adm, Uluslararas Sempozyum, Istanbul, 2001., str. 99-204., 250. Hasan Zijaija - pjesnikovi zapisi o sebi i svome gradu, Beharistan, br. 2. Sarajevo, 2001., str. 12-24., 251. Izloba - Dr. Mehmed Spaho (1883-1939); Autor izlobe i teksta u Katalogu uz izlobu: F.N. Sarajevo, 2001., str. 1-16. 252. Muhamed Hevai Uskufi, Maqbul-i arif (Potur ahidija), Priredio i predgovor napisao: F. N. Tuzla, 2001., str. 45 + faksimili originala, 253. Ko o emu, vlikosrpski ideolozi: Ugroenosti srpstva (Bosna i Hercegovina od srednjeg veka do novijeg vremena - Referati sa Meunarodnog naunog skupa 13-15. decembra 1994., Istorijski institut SANU, Beograd/Pravoslavna re, Novi Sad, Beograd 1995., 470 str.) Godinjak BKZ Preporod, 2001., Sarajevo, 2001., str. 287-290., 254. Bonjaki institut. Sezam plus, God. I/2001., od. 1. 10. 2001; Sarajevo, str. 3. 2002. 255. Abdulhak Hamid Tarhan, Leksikon stranih pisaca (LSP), kolska knjiga, Zagreb, 2001., str. 2., 256. Adivar Halide Edib, LSP, Zagreb, 2001., str. 6-7., 257. Ahmet Ham, LSP, Zagreb, 2001., str. 12-13., 258. Baki Mahmud, LSP, Zagreb, 2001., str. 77-78., 259. Evlija elebi, LSP, Zagreb, 2001., str. 326., 260. Fatma Aliye Hanm, LSP, Zagreb, 2001., str. 331., 261. Gntekin Reat Nuri, LSP, Zagreb, 2001., str. 422., 262. Hikmet Nazm Ran, LSP, Zagreb, 2001., str. 459., 263. Karaosmanolu, Yakup Kadri, LSP, Zagreb, 2001., str. 540., 264. Kemal, Yaar, LSP, Zagreb, 2001., str. 553., 330

265. Muhlisi, Mustafa Bonjak, LSP, Zagreb, 2001., str. 743., 266. Namik, Kemal, LSP, Zagreb, 2001., str. 755-756., 267. Nerkesi Muhamed Sarajlija, LSP, Zagreb, 2001., str. 762., 268. Osmanzade Taip, LSP, Zagreb, 2001., str. 794., 269. Yunus, Emre, LSP, Zagreb, 2001., str. 1167., 270. Zijai, Hasan Mostarac, LSP, Zagreb, 2001., str. 1175., 271. Adil-beg Zulfikarpai i ideja bonjatva, u knjizi: . Filandre i E. Karia, Bonjaka ideja, Zagreb, 2002., str. 373-377., 272. Fadil Pashas qasida as an answer to Ziya-Pashas Zafernama, POF, 50, Sarajevo, 2002., str. 191-202., 273. ejh Jujo u biografskoj literaturi i beletristici, u knjizi: Mudrost raa toleranciju, Nauni skup povodom 350 godina od roenja Mustafe Ejubovia, ejh-Juje i 400 godina predavanja Mesnevije u Mostaru, Mostar, 2002., str. 69-75., 274. Mehmed Halifa Bonjak, Ljetopis 1650-1665; Predgovor, prijevod i biljeke: Fehim Nametak, Orjentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 2002., 254 str.274. 275. Katalog arapskih, perzijskih, turskih i bosanskih rukopisa iz zbirke Bonjakog instituta, obrada: Fehim Nametak i Salih Trako, sv. II. Sarajevo - Zrich, 2003., str. 521 276. Mostar at the time the old bridge was built - Mostar zur Zeit der errichtung der alten Brcke, u The bridge of Mostar - Die Brcke von Mostar, Vienna/Wien, 2003., str. 38-41.

331

332

IN MEMORIAM

333

334

Enes Pelidija AKADEMIK PROF. DR. AVDO SUESKA

Tokom proteklog stoljea Sarajevo je ubrajano u najvee i najznaajnije centre orijentalistike i historije osmanskog perioda na prostorima zemalja jugoistone Evrope. Steeni renome nastao je zalaganjem brojnih znanstvenih radnika, institucija, djela i asopisa pisanih i objavljivanih u glavnom gradu Bosne i Hercegovine. Imena i djela dr. Safvet bega Baagia, Milana Preloga, Sejfudina Kemure, dr. Vladimira orovia, Hamdije Kreevljakovia jo su u prvim decenijama XX stoljea privukla panju ozbiljne znanstvene javnosti. U narednom periodu dolazee generacije orijentalista i historiara osmanskog perioda jo su vie uvrstile i podigle ve steeni ugled. Nove studije i radovi akademika Hamdije Kreevljakovia, te prijevodi defera i drugih izvora orijentalne provenijencije, kao i brojne knjige, lanci i prilozi dr. aira Sikiria, akademika Nedima Filipovia, akademika Branislava ureva, prof. Hamida Hadibegia, dr. Hazima abanovia, Besima Korkuta, dr. Adema Handia, Alije Bejtia Mehmeda Mujezinovia, dr. Muhameda Hadijahia, Omera Muia, mr. Erefa Kovaevia, Muhameda Mujia i drugih, doprinijeli su da su fakulteti Univerziteta u Sarajevu, Zemaljski muzej i Orijentalni institut postali centri u koje su radili ili uile mlae generacije osmanista sa prostora bive Jugoslavije, ali i drugih zemalja. Zato je odlazak sa ovog svijeta svakog od navedenih znanstvenika, pedagoga, humanista predstavljao nenadoknadiv gubitak. Ovom krugu osmanista pripadao je i akademik prof. dr. Avdo Sueska. Njegovom smru 21. decembra 2001. godine, polahko, ali neumitno odlazi upravo ona generacija osmanista koja je stekla najvee priznanje i potovanje svih koji znaju ta je znanost i znanstveni rad. Meutim, i pored dobre volje, mnogi ne znaju bitne detalje iz profesorovog ivota i rada. Roen je 5. maja 1927. godine u Jasenici kod Rogatice. Nakon steenog osnovnog obrazovanja i zavrenih sedam razreda Gazi Husrevbegove medrese u Sarajevu, srednjokolsko obrazovanje zavrava kao maturant gimnazije. Studirao je na Pravnom fakultetu u Sarajevu na 335

kojem je diplomirao 1950. godine. Na istom fakultetu ubrzo je biran za asistenta, a zatim i za docenta na Katedri historije drave i prava naroda Jugoslavije. Uz redovne poslove pie doktorsku disertaciju o ajanima i njihovoj ulozi na junoslavenskim prostorima. Sa ovom temom doktorirao je na Pravnom fakultetu u Beogradu 1959. godine kod akademika Mehmeda Begovia. kolske 1962/63. godine boravi u Minhenu na specijalizaciji u Institutu za historiju i kulturu Bliskog istoka i turkologiju kod profesora Babingera i Kislinga. Po dolasku u Sarajevo 1964. godine biran je u zvanje vanrednog, a 1969. godine redovnog profesora za predmet Istorija drave i prava naroda Jugoslavije. Svoje nastavnike obaveze na ovom fakultetu obavlja do odlaska u penziju 1990. godine. U posljednje dvije godine pred mirovinu obavlja dunost dekana. U vremenskom periodu izmeu 1968. i 1974. godine bio je i na dunosti direktora Orijentalnog fakulteta u Sarajevu. U toku svog plodonosnog rada dobio je vie zaslunih nagrada, odlikovanja i priznanja. Meu njima su estoaprilska i Dvadesetsedmojulska nagrada za znanstveni rad. Zbog velikog znanstvenog doprinosa 3. marta 1987. biran je za dopisnog, a 199?. godine i redovnog lana Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Godine 1996. svoju decenijama vrlo briljivo skupljanu strunu biblioteku sa vie hiljada naslova poklonio je BKZ Preporod. Knjigama iz ove biblioteke, koja nosi ime darodavca, danas se slue generacije studenata, znanstvenika i ljubitelja historije. Ni nakom slubenog penzionisanja akademik Sueska sve do smrti ne usporava znanstveni rad. Kada se pogledaju 122 bibliografske jedinice koje su nam do sada poznate, onda bez potekoa moemo dobiti odgovor zato se profesor dr Avdo Sueska jo za ivota ubrajao meu ne samo junoslavenske, nego i svjetske poznavaoce drutvene, pravne i politike historije zemalja jugoistone Evrope u vrijeme osmanske vladavine. Jo od asistentskih dana predmet njegovog istraivanja bilo je prouavanje dravno-pravnog razvitka Bosne osmanskog perioda, ali i drugih junoslavenskih prostora. Ipak, najvie radova pisao je o Bosanskom ejaletu XVIII i prve polovine XIX stoljea. Njegovi prvi radovi izmeu 1954. i 1964. godine Vakufski krediti u Sarajevu, Mjesto muteselima u lokalnoj upravi do tanzimata, Malikana - doivotni zakup dravnih dobara u Osmanskoj dravi, Taksit - prilog prouavanju dabinskog sistema u naim zemljama pod turskom vlau, Pojava u sistemu izvanrednog oporezivanja u Turskoj u XVII vijeku i pojava nameta tekalif-i akka, do Organizacije osmanske 336

vlasti u Osmanskom carstvu koji su tampani u najznaajnijim domaim i inozemnim asopisima, skrenuli su panju na tada mladog znanstvenika brojnih domaih i inozemnih osmanista. Istovremeno je u prvoj deceniji svog znanstvenog i nastavnikog zvanja dr Sueska napisao i univerzitetski udbenik Istorija drave i prava naroda SFRJ ( Sarajevo 1964. ) koji je u narednim decenijama doivljavao brojna ponovljena i dopunjena izdanja. Njenim publikovanjem otkrio je veliku erudiciju u historiografiji i pravnim disciplinama. Kako su primjetili njegovi kritiari: iako udbenik, ova knjiga ima veliki broj sasvim orginalnih rjeenja. Zbog toga je u narednom periodu bila koritena kao univerzitetski udbenik i na drugim Pravnim vakultetima tadanje SFRJ.
Ve naredne 1965. godine objavljuje svoju najpoznatiju studiju Ajaniprilog izuavanju lokalne vlasti u naim zemljama za vrijeme Turaka (Sarajevo 1965, 278). Cijela studija je napisana na osnovu bogate izvorne grae i znanstvene literature. U njoj je autor ispitao i prikazao nastanak i razvitak ajana i ajanluka u osmanskom sistemu XVIII i prvih decenija XIX stoljea. Ovom monografijom, kao i kasnijim radom Seljake bune u Bosni u 17. i 18. stoljeu (GDIBIH, Sarajevo 1969.) unosi posve novi pogled o osmanskom drutvu i dravi, kako na tlu tadanjeg Bosanskog ejaleta, tako i irem junoslavenskom. To se posebno odnosi na poloaj bosanskih muslimana-Bonjaka koji su do tada prikazivani samo kao privilegirani drutveni sloj. Unoenjem novih znanstvenih rezultata razbijena je crnobijela shema o ovoj dravi i njenom drutvu. Ta svoja saznanja profesor Sueska produbljuje u narednim radovima. Posebno je to pokazao u radu Poloaj bosanskih Muslimana u Osmanskoj dravi i njegov stav prema toj dravi (Sarajevo, 1974.). Ve tada akademik Sueska zapoinje sa svojim saradnicima dugu i upornu borbu vraanja izvornih termina u historiografiji, onako kako se oduvijek i na Zapadu i na Istoku pie bez podlijeganja knjievno mitskim nazivima. Vremenom e to sasvim korektno veina osmanista prihvatiti i u drugim sredinama, mnogi ne znajui da je akademik Sueska bio jedan od pionira ove znanstvene korekcije koju neki dananji knjievnici i knjievni historiari kao autori programa historije pokuavaju vratiti u nastavu, a historiju Bosne i Hercegovine svesti na minimum zastupljenosti u udbenicima . Ne manje zapaeni su mu i cijenjeni radovi Poloaj Jevreja u Bosni i Hercegovini za vrijeme Turaka, O kefilemi, O poloaju Poljica u osmanskoj dravi, Evolucija u nasljeivanju odakluk-timara u Bosanskom paaluku, 337

Neke osobenosti u procesu ifluenja u Bosni i Hercegovini u XVIII stoljeu, Popis ifluka u rogatikom kadiluku iz 1835. godine, Uticaj migracionih kretanja na oblikovanje agrarnih odnosa u BiH u periodu osmanske vladavine, Dravno-pravni razvitak Bosne i Hercegovine, te mnogi drugi. Veliki broj svojih radova profesor Sueska je objavio u renomiranim historijskim asopisima u inozemstvu na engleskom, njemakom, turskom i drugim jezicima. Zato se moe kazati da je kao historiar, pravnik i orijentalista bio poznat ne samo na irem junoslavenskom prostoru, nego i u najirim meunarodnim znanstvenim krugovima. Njegovo miljenje o odreenim pitanjima sa najveom panjom je uvaavano u brojnim meunarodnim asocijacijama, institucijama, redakcijama i znanstvenim skupovima. Bez pretjerivanja se moe rei da je bio vie potovan i uvaen u meunarodnim znanstvenim krugovima, nego to je to poznato sredini gdje je ivio i djelovao.
To priznanje mu je dolo jo prije vie decenija. Kada je na Petom kongesu historiara Jugoslavije u Ohridu na kome je glavna tema rasprave bila etnika i nacionalna pitanja i procesi na junoslavenskom tlu od doseljavanja Slavena do kraja Drugog svjetskog rata prof. dr Avdo Sueska podnio referat O historijskim osnovama posebnosti-bosans kohercegovakih muslimana, meu prisutnim je unio jednu novinu koja je postala centralnom temom cijelog Petog kongresa. To je izazvalo interesiranje i ire meunarodne znanstvene javnosti. O tome postoje pisani tragovi. Tako npr. Frankfurter Allgemeine Zeintug u broju od 15. oktobra 1969. godine pie da je na Kongresu u Ohridu dominiralo muslimansko pitanje. A ta je to u ovom referatu pisao profesor Sueska? Koristei relevantnu arhivsku grau i strunu literaturu, pisao je da do tada nepriznati muslimani su narod kao i drugi sa svim osobenostima koje imaju i druge priznate nacije. Po miljenju akademika Sueske naputanje vlastite individualnosti predstavlja neku vrstu smrti. ivljenje je razmiljanje za sebe i o sebi, kako za pojedinca, tako i za narod. I pojedinac i narod prestaju postojati onda kada vie nisu svjesni sebe. Vremenom, mnoge teze tada i narednih godina osporavane, prihvaene su i potvrene. Neke nalazimo i u njegovoj posljednjoj objavljenoj knjizi Bonjaci u osmanskoj dravi, ( Sarajevo, 1995. ). Iako kroz studije pripreman za pravnika, akademik Avdo Sueska je cijelim svojim radnim i znanstvenim opusom bio i ostao pravi historiar, 338

posebno osmanskog perioda. Iz njegovih radova paljiviji italac osjeti ivot vremena o kome pie bez ikakvih pretjerivanja i sa velikim slojevitim drutvenim previranjima. U njima se osjeti bosanski i bonjaki povjesniar ispred kojeg ide istraena arhivska graa Istanbula, Bea, Minhena, Dubrovnika, Sarajeva i drugih velikih arhivskih centara sa pisanjem o veoma osjetljivim temama, ali uvijek zasnovanim na injenicama. Njegov odlazak sa ovog svijeta posebno su osjetili mlae kolege i prijatelji. Oni su ga cijenili kao znanstvenika svjetskog ugleda, profesora i velikog ovjeka koji ih je nesebeno uio, pomagao i podsticao u njihovom znanstvenom uzdizanju. Isto tako je ostao dosljedan i odan patriota do zadnjeg trenutka, dijelei u toku agresije sudbinu zemlje i naroda kojem je pripadao. Njegovi zemni ostaci ukopani su 24. decembra 2001. godine na Gradskom groblju Bare u Sarajevu.

339

Muhamed Mrahorovi EHID MR. NIJAZ UKRI (Sjeanje - Skica za biografiju)

Nijaz, sin Mehmeda i Sidike ukri, roene Zupevi, roen je u Travniku 15. maja 1940. godine. Osnovnu etvorogodinju kolu zavrio je u Sarajevu poslije koje, u istom gradu, pohaa Gazi Husrev-begovu medresu u trajanju od osam godina i zavrava je kolske 1958/59. godine. Nakon zavrene Medrese upisuje studij orijentalne filologije na Filolokom fakultetu u Beogradu i zavrava ga akademske 1962/63. godine. U vremenu od 1962. do 1965. dobija stipendiju preko kulturne razmjene studenata u Bagdadu i odlazi na specijalizaciju arapskog jezika na Bagdadskom univerzitetu i istovremeno slua predavanja iz povijesti na Institutu za visoke studije to e ga opredijeliti za magistarski studij povijesti. Po zavretku specijalizacije jezika vraa se u Sarajevo i ukljuuje u nastavu Gazi Husrev-begove medrese na predmet arapski jezik kao profesor konverzacije do odlaska na odsluenje vojnog roka. Od tog vremena datira neposredno upoznavanje profesora ukria generacije Gazinovaca koja zavrava kolovanje 1965/66. kolske godine. Pojava Nijaza ukria kao mladog profesora, koji je izvrsno poznavao moderni knjievni govorni arapski jezik, te ispoljavao vrhunsko pedako umijee u komunikaciji i praktinoj nastavi, zacijelo je u svakome od nas ostavilo neizbrisivo sjeanje na njegov lik te maksimalno nas motiviralo da poemo istim stazama obrazovanja i intelektualnog razvoja. Mi, koji smo ga tada upoznali i doslovce se druili sa njim kao pedagogom i profesorom, ve tada smo izraavali duboku nadu za studijski odlazak na Istok, u Bagdad Harun ar-Reida, u najarobniji grad znanosti i kulture, grad Hiljadu i jedne noi, grad dviju mistinih rijeka Eufrata i Tigrisa i jo mistinijih Edenskih vrtova. Po odsluenju vojne obaveze Nijaz se ponovo obreo u Bagdadu 1967. kao stipendista Bagdaskog univerziteta gdje na postdiplomskom studiju povijesti radi i brani s najviim uspjehom magistarsku disertaciju na temu irenje islama i nastanak islamskih institucija u BiH u XV i XVI vijeku. 340

Ta godina (1967.) nekolicini od nas e biti sretna s obzirom da smo takoer dobili stipendije i otili na studij u Bagdad kod svog uiteljauzora. Zahvaljujui Nijazovom angamanu i autoritetu kog je uivao u toj sredini vei broj kolega i kolegica iz Bosne i Hercegovine, Makedonije i Kosova dobit e stipendije za studij u Bagdadu. Za opis dogaaja u vremenu provedenom u drutvu sa Nijazom kao starateljem, naim skrbnikom i ustazom, kako smo ga iz potovanja svi oslovljavali, za prosto taksativno registriranje svih tih dragih uspomena, bila bi potrebna vea knjiga sjetnih memorija. Pozivam svoje kolege ovim putem da zajedniki uradimo djelo kojim bismo se makar djelomino oduili naem ustazu ostavljajui pisani trag o njemu generacijama muslimanske omladine, pisani trag o ovjeku za koga sam slobodan ustvrditi da je posljednji Gazinovac i Bonjak koga se moe uzimati za svekoliki uzor i autoritet plemenitosti i estitosti, pisani trag o ovjekuparadigmi najireg srca i due, kojem su srdba, ljutnja, egoizam, individualizam, bile strane i nepoznate odrednice moralnog ljudskog lika. Nakon okonanja magistrata vraa se u Sarajevo i biva imenovan za profesora historije islama i arapskog jezika 1972. godine u Gazi Husrevbegovoj medresi. Na tim predmetima radi do 1977. godine poslije ega prelazi u Gazi Husrev-begovu biblioteku na mjesto bibliotekara do 1980. godine. Te godine stupa u brak sa Nasihom Alihodi s kojom raa troje djece: Muhameda 1981., Merimu 1984. i ejmu 1991. godine. Iste godine biva izabran za stalnog predavaa na predmetu Povjest islamske kulture i civilizacije na Islamskom teolokom fakultetu u Sarajevu i na tom radnom mjestu zadesit e ehidska smrt njega i njegova malodobnog sina Muhameda 29. augusta 1992. godine. Ispaljena haubika granata sa etnikih poloaja tog traginog dana oduzet e pet nevinih ivota: Nijazaov i njegova sina Muhameda, Tenzile Hadiabdi i dvoje njezinih roaka. Vijest o traginom dogaaju paralizirala je due svakog koga je poznavao i ostavila zauvijek nenadomjestivu prazninu u srcima nas koji smo u njemu imali istinskog uzora i kolegu, brata i uitelja. Kao intelektualac slobodnih nazora esto je bivao na udaru represivnih mjera politikog sistema, a zbog toga mu esto nisu bivale naklonjene ni strukture Zajednice kojoj je pripadao i za iji prosperitet

341

se zduno zalagao svim svojim plemenitim biem. Tako su mu 1972. godine reducirana graanska prava i slobode oduzimanjem putnih isprava koje su mu vraene tek 1986. godine kada je partijsko jednoumlje ve poelo osjeati gorak ukus gubitka povjerenja i vlastiti sunovrat u bespovratni ambis zaborava. Jedno krae vrijeme Nijaz je djelovao i politiki u dravnom Parlamentu sa poznatih svojih moralno-etikih i humanistikih pozicija kao izvanredno cijenjena osoba. Na poetku agresije na grad Sarajevo bio je uhapen sa sinom Muhamedom i jo s nekim kolegama iz naselja Nedarii i sproveden u logor Kula u Lukavici gdje podnosio nekoliko mjeseci teke fizike i duevne torture i poniavanja od strane etnikih divljaka i specijalne jedinice Crnih udovica. Prebolno je bilo sluati kazivanje o situaciji kada su mu divljaci pokuavali zaklati sina pred njegovim oima, to nevino i neduno dijete, samo zato to je nosilo ime Muhamed i to je bilo sin Nijaza ukria, politiki angairanog teologa-historiara. Nijaz kao autoritet meu kolegama Ne vjerujem da e biti neko toliko cijenjen meu svojim kolegama kakav je bio ustaz Nijaz meu nama, koji smo imali sreu druiti se s njime i neposredno ga upoznavati kao uzora u svakom pogledu. Markantne pojave, uvijek nasmijan i spreman za ozbiljan i produhovljen razgovor, pedantan, redovno lijepo i ukusno obuen, prefinjenih manira, izazivao je najdublje nae potovanje i elju da ga se imitira, a divljenju njemu nisu se mogli otimati ni oni koji ga moda i nisu posebno voljeli ili koji su mu zavidjeli. Njegovu pojavu pratili su do perfekcije izgraeni maniri, oputeni i posvema smireni izraz njegova unutarnjeg arma to je zacijelo kod svakog susreta s njim budilo osjeaj ushienja. Meu nama svaka njegova rije ili stav imali su posebnu teinu. Iz respekta nije bilo mjesta osporavati ga ili, ne daj Boe, sumnjati u njegove iskrene namjere. Njegovi obrasci kulture i komunikacije s drugima za nas su imali tretman paradigmatikog kodeksa kulture ponaanja. Sedmina okupljanja u prostorijama njegova obitovanja u Bagdadu predstavljala su za svakog od nas sedmini doivljaj. Kao to nam je znaio tokom studijskog druenja takav odnos smo eljeli i po povratku u naa mjesta, pa i onda kada smo se osamostalili u ivotu i na radnim 342

poslovima. Svaki od nas dao mu je obeanje da e ostati vjeran pozivu za koji smo se obrazovali u dalekom svijetu bez obzira politike i druge okolnosti, ak i onda kada nam je kazano da za nas nema mjesta u Islamskoj zajednici jer smo navodno tamo u tiini u statusu nekavih padobranaca. Nijaz kao humani i moralni uzor Zacijelo su ove osobine njegova karaktera predstavljale najsnanije vrline njegova ljudskog lika. Neu pogrijeiti ako kaem da je njegova dua bila predodreena biti ogledalom u kome su se reflektirali obziri paradigmatike uzoritosti onoga koga je Svemilostivi Allah odabrao kao uswa hasena ovjeanstvu. Dua mu je snano zrcalila razumijevanjem za potrebe drugih, a manir kojim je ispunjavao taj svoj osjeaj odgovornosti bivao je zaogrnut oreolom asnosti i plemenitosti. Kroz prizmu ovih vrlina zauzimamo je svoj sud o nama, svakom ponaosob. Mi smo bili svjesni te injenice, jer smo znali da je on profil uzornog pedagoga koji, i kada govori, i kada uti, prezentira najvie vrline odgojenog ovjeka i autoriteta koji druge ui odgoju i kulturi druenja. Nijaz kao pedagog Na asu je djelovao autoritativno, a ipak neposredno kao iskreni prijatelj. Kolege ili momci, bio je njegov omiljeni nain obraanja uenicima, a ba takav nastup otvarao je nae due, ulijevao u njih raritetan osjeaj potovanja i djelovao motivirajue na planu pripreme za as i za nastavu uope. Kada bi uenik, prozvan da odgovara, zbog slabe pripreme gradiva poeo kolutati oima od jednog do drugog kolege ili vrtiti uima desno i lijevo ne bi li uhvatio koju doaptanu rije, ustaz bi takvu situaciju prekidao upadicom: Eh, kada bi nam neko jo donio dezvenjak kahve pa da kolektivno gimnasticiramo oima i uima; ba bi to bila prava sportska rekreacija. Nego da mi u ovu tvoju sportsku rubriku ubiljeimo jednu sportsku ocjenu dok ti ne ue u punu formu dogirajui oima, a bogme i uima po ovoj lekciji. Oni nemirnijeg duha suoavali bi se sa vlastitom slabou opravdavanja svog postupka pred ustazom kojim on nije bio zadovoljan. U savjetovanju uenika i kolega ispoljavao je najtopliji saosjeaj, neposrednu punu odgovornost, nadomjetao je sve ono to nam je bilo 343

uskraeno roditeljskim odsustvom. esto nam je sugerirao da iitavamo Poslanikovu siru i ivotopis velikih umnih ljudi iz razdoblja klasinog islama, primjerice o Ebu Bekru, Omeru, Osmanu Aliji, Allah bio zadovoljan s njima. Teini fokus svog djelovanja usmjeravao je ka odgojno-obrazovnom i moralnom aspektu muslimanske linosti, neposrednih slualaca i italaca njegovih brojnih tekstova. Taj motiv podstaknut e ga da prevede na bosanski jezik jedno manje ali vrlo praktino djelo iz oblasti islamskog ahlaka pod naslovom Uputa ueniku na putu sticanja znanja, koje je postalo nezaobilazan prirunik u medresi i na vjeronauci po mektebima. Nijaz kao roditelj Kolikod je djelovao kao ovjek otvorenog srca i komunikativan, Nijaz je ipak bio osoba koja je imala razvijen osjeaj zadivljujue stidljivosti. Kad bi se naao u takvoj situaciji, njegov osjeaj je uvijek praen rumenilom lica i neke forme simpatine nespretnosti dok je pokuavao opravdavati postupak kolege ili nekog svog prijatelja. Prema svojoj djeci uvijek ispoljavao nastup briljivog odabiranja rijei kojim savjetuje ili ukazuje na neto to je strano islamskom moralu i odgoju. Za njega nije predstavljalo potekou usmjeravanje ka moralnom maniru, ka odgojnom ponaanju jer je njegov odnos, nenametljivo ispoljavan, bio privlaan smjerokazni govor. Njegova djeca, neka im Allah svako dobro prui, prepoznavali su tu moralnu snagu svog oca i bez ikakvog nutarnjeg otpora usvajali su je i prakticirali u donosima sa svojim kolegama, u komiluku i u koli, kao dragocjenu vrlinu. Ko danas ima priliku promatrati njegov evlad, moe u njihovim likovima i ponaanju prepoznati plemenite vrline rahmetli Nijaza. Svako od njih tako edno njedri karakterne osobine svog babe. Bibliogrfija radova Nijaza ukria Rahmetli Nijaz bijae vrlo plodan pisac i prevodilac. Ovdje emo samo taksativno zabiljeiti njegova orginalna djela kao i njegove prijevode. Meu orginalnim spisateljskim radovima navodimo sljedea djela: 1. irenje islama i nastanak islamskih institucija u BiH u XV i XVI vijeku, Bagdad, 1972. 344

2. Islam i muslimani u Bosni i Hercegovini, u saradnji da rahmetli dr. Muhamedom Hadijahiem i Mahmutom Traljiem, Sarajevo, 1976., 1977.; 3. Pobonost i pismenost muslimanke u naim krajevima, Glasnik VIS-a, br. 3, XVII/1980; 4. Veze bosansko-hercegovakih muslimana sa Mekkom i Medinom, Takvim, 1981.; 5. Ramazansko gostoprimstvo eher Sarajeva, Takvim, 1982.; 6. Halka sistem u islamskom obrazovanju, Islamska misao, IV/1982, br. 38.; 7. Jedan starisrpsko-hrvatski rukopisni prijevod udbenika pedagogije u naim medresama, Zbornik radova Islamskog teolokog fakulteta, I/1982.; 8. Lijepa rije kao lijepa voka, Preporod, br. 6, XIII/1982.; 9. Gazalijin doprinos islamskom obrazovanju, Glasnik, br. 1, XLV/1982.; 10. Nonja nae uleme, Takvim, 1983.; 11. Had bosansko-hercegovakih muslimana u doba Austro-ugarske uprave (1878-1918), Islamska misao, br. 56, V/1983.; 12. Doprinos namaza u procesu irenja islama i njegove kulture u naim krajevima, Glasnik, br. 2, XLVII/1984.; 13. Neke kuranske i sunnetske koncepcije povijesti, Takvim, 1985.; 14. Kurasnki podsticaji za izuavanje Sire/ivotnog puta Muhammeda, a.s., Glasnik, XLII/1986.; 15. O povjesti i savremenom stanju nae vjerske pisane rijei, Islamska misao, br. 88-89., VIII/1986.; 16. Bajram u duhovnom i kulturnom biu muslimana, Preporod, br. 17, XVII/1986.; 17. Ibnu-s-sebil (Putnik), - Kuranska odredenica koja podstie i obavezuje, Glasnik, br. 2, L/1987.; 18. Islamska duhovna spona u porodinim odnosima, Glasnik, br. 6, L/ 1987.; 19. Mjesto i uloga tesavvufa u uvrivanju islama i njegove kulture kod nas, Izloen na Simpoziju u Zagrebu, 1988.; 20. Povijest islamske kulture i civilizacije, udbenik za II godinu studenata ITF-a, Sarajevo, 1989.; 345

21. Osnovi poetnog islamskog obrazovanja, Zbornik radova ITF-a, br.3, 1990.;

Prijevodi, uvod i biljeke

1. Burhanuddin az-Zamudi, Uputa ueniku na putu sticanja znanja, prijevod i uvod Nijaz ukri; 2. H. Mustafa bin Muhammed Pruak, Etika milosra ili traktat o samilosti i saaljenju prema ivim stvorenjima, prijevod, uvod i biljeke Nijaz ukri, Zbornik radova ITF-a, br.2, 1986.; 3. Thomas Arnold, Povijest islama, historijski tokovi misije, u saradnji sa A. Korkutom, El-Kalem, 1989. Rahmetullahi alejhi rahmeten vasiaten!

346

Zejnil Faji MERHUM DR. ADEM HANDI (1916.-1998.)

Dr. Adem Handi roen je u Tenju 4. maja 1916. godine. Osnovnu kolu zavrio je u svome rodnom mjestu, a u Sarajevu je zavrio Gazi Husrev-begovu medresu 1935. godine i Viu islamsku erijatsko-teoloku kolu 1940. godine. Nakon zavrenog kolovanja stupio je u slubu u erijatskom sudu u Tenju kao pripravnik i tu je ostao do kraja 1942. godine. Iste godine napustio je slubu pripravnika u erijatskom sudu u Tenju i od kraja 1942. godine nastavio je studije na Orijentalnom institutu Univerziteta u Beu, gdje je pet semestara sluao predavanja poznatih tamonjih turkologa i arabista. Nakon zavretka Drugog svjetskog rata i povratka u domovinu slubovao je u privrednim preduzeima u Doboju, uglavnom u finansijskim institucijama, od 1946. do 1951. godine. Te godine primljen je u Orijentalni institut u Sarajevu kao asistent-osmanista. Poslije tri godine izabran je u strunog saradnika, u tom zvanju je ostao est godina, da bi 1966. godine bio izabran za vieg strunog saradnika i u tom zvanju proveo gotovo deset godina. Doktorirao je 28. januara 1970. godine na Katedri za istoriju Filozofskog fakulteta u Sarajevu, i odmah poslije toga, 24. aprila 1970. godine bio je izabran u zvanje vieg naunog saradnika, a u oktobru mjesecu 1975. godine u najvie nauno zvanje naunog savjetnika Orijentalnog inastituta u Sarajevu.1 Osamdesetih godina prolog stoljea dr. Adem Handi bio je i lan Savjeta Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu. Pored mnogobrojnih radova objavljenih u raznim asopisima, kao i posebnih izdanja, objavio je i dva rada u Analima Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu i to: - Husrev-begov vakuf na prelazu iz XVI u XVII stoljee, knjiga IX-X (1983.), str. 207-217.
1 Opirnije o dr. Ademu Handiu vidjeti u POF-u, vol. 47-48., str. 9-15, iz pera dr. Ahmeda S. Aliia, odakle smo i mi uzelu glavne biografske podatke.

347

- Vakuf kao nosilac odreenih dravnih i drutvenih funkcija u Osmanskom carstvu, knjiga IX-X (1983.), str. 113-120. Ovi radovi bili su referati koji su odrani na Simpozijumu O vakufu u organizaciji Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu, a u povodu obiljeavanja 450-godinjice Gazi Husrev-begovog vakufa. Nakon Handieve smrti objavljeno je njegovo znaajno djelo:

Opirni popis bosanskog sandaka iz 1604. godine. Sarajevo, Bonjaki institut Zrich - odjel Sarajevo i Orijentalni institut u Sarajevu, 2000. godine, Sv I/1, str. 679 i I/2, str. 601.2

2 Bibliografija radova dr. Adema Handia, u obradi Mubere Bavi, objavljena je u istom navedenom POF-u, str. 191-199. Z.F.

348

Enes Kari MERHUM DR. ISMET KASUMOVI (1948-1995.)

Ismet Kasumovi roen je u selu Pode, Travnik 1948. godine. Osnovnu kolu zavrio je u rodnom mjestu 1964, a Gazi Husrev-begovu medresu 1969. godine. U Gazi Husrev-begovoj medresi bio je najbolji uenik svoje generacije. Potom odlazi na studij u Kuvajt, i na Kuvajtskom univerzitetu zavrava Filozofski fakultet 1973. godine. Po povratku u Bosnu povremeno radi kao honorarni nastavnik u Gazi Husrev-begovoj medresi gdje je predavao retoriku. U ovo vrijeme zainteresirao se za studij treeg stupnja filozofskih nauka, te se upisuje na postdiplomski studij iz filozofije na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Magistarski rad pod naslovom Problem nihiliteta u arapsko-islamskoj filozofiji odbranio je 1979. godine pred komisijom na elu sa mentorom prof. dr. Abdulahom areviem. Doktorsku disertaciju pod naslovom Ali-dede Bonjak i njegova filozofsko-sufijska uenja odbranio je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 1987. godine pred komisijom na elu sa mentorom prof. dr. Hasanom Suiem. Godine 1976. poeo je raditi u Orijentalnom institutu u Sarajevu gdje je proao zvanja asistenta, asistenta-istrazivaa i naunog saradnika. Radio je takoer gotovo tri godine i na Filozofskom fakultetu u Pritini gdje je predavao arapski jezik. Godine 1981. postavljen je za predavaa tesavvufa na Islamskom teolokom fakultetu u Sarajevu. Nakon smrti prof. dr. Ahmeda Smajlovia, Ismet Kasumovi preuzima i predmet islamska filozofija. Bio je i glavni urednik Preporoda. Ismet Kasumovi slovio je kao dobar poznavalac arapskog jezika. Temeljito se bavio kulturnom batinom Bonjaka na orijentalnim jezicima. Takoer, istraivao je filozofske, teoloke, tesavvufske i mnoge druge prinose Bonjaka filozofskom i tesavvufskom miljenju i tradiciji. Objavljivao je svoje vrijedne radove u mnogim bosansko-hercegovakim asopisima

349

kao to su: Prilozi za orijentalnu filologiju, Dijalog, Islamska misao, ivot, Pregled, Odjek, Glasnik VIS-a, Glasnik UNESCO-a, Preporod. Radovi, studije, eseji i rasprave Ismeta Kasumovia odlikuju se temeljitou, ozbiljnou i uenou. Za ivota mu je objavljeno djelo Filozofsko-sufijsko uenje Ali-Dede Bonjaka (1994.) a nakon smrti kolstvo i obrazovanje u Bosanskom ejaletu za vrijeme osmanske uprave (1999.) i prvi tom prijevoda Ibn Kesirovog komentara Kurana, koji je objavljen u okviru kompletnog projekta tampanog od strane Visokog saudijskog komiteta u Sarajevu. Ismet Kasumovi je na ahiret preselio 11. noi ramazana 1995. godine.

350

SADRAJ
urednika: Rije urednika ........................................................................................ 5 Kerima Filan: O JEDNOM SPORADINOM RUKOPISU NA TURSKOM I BOSANSKOM JEZIKU About one sporadic work on Turkish and Bosnian language ............ 9 Azra Gado-Kasumovi: O SIDILIMA U GAZI HUSREV-BEGOVOJ BIBLIOTECI About sijills in Gazi Husrev-begs library .............................................. 41 Hatida ar-Drnda: ERIJATSKI SIDILI I NJIHOVA ZASTUPLJENOST U BOSNI I HERCEGOVINI Sharia sijills and their representation in Bosnia and Herzegovina ... 85 Vera timac, Samija Sari: GAZI HUSREV-BEGOV BEZISTAN I TALIHAN U SARAJEVU, 1889.-1890. The Gazi Husrev-bey Bezistan and Tashlihan in Sarajevo .................. 95 Husi Aladin: TREBOTI I UTVRDA KLIEVAC U VRIJEME OSMANSKE VLADAVINE Trebotic and fortress Klichevac during the Ottoman reign ............. 119 Samija Sari: EJH SEJFUDIN FEHMI EF. KEMURA Sheikh Sejfudin ef. Kemura ................................................................ 135 Tajib Oki: BOSANSKI KRISTIJANI (BOGUMILI) PREMA NEKIM NEOBJAVLJENIM OSMANSKIM IZVORIMA Bosnian Christians (Bogomil) according to some unpublished Ottoman sources ......................................................................................... 143 Mina Kujovi: PRILOZI ZA HISTORIJU VAKUFA U BOSNI I HERCEGOVINI Contributions for history of waqf in Bosnia and Herzegovina ......... 167 351

Ahmet Alibai: IBN ASAKIROVA POVIJEST GRADA DAMASKA: SLAVNO DOSTIGNUE MUSLIMANSKE HISTORIOGRAFIJE Ibn Asakirs History of the city of Damascus: The great achievement in the Muslim historiography ...................... 181 Ahmed Adilovi: RUKOPIS MEHMEDA HANDIA O TUMAENJU AJETA O PROPISIMA IZ SURE EN-NISA Work of Mehmed ef. Handi: The Meaning of ayah about regulations from the sura En-Nisa ...... 201 Ferid Dautovi: BIOGRAFIJA UKRIJE ALAGIA Life and work of Sukrija Alagic: A survey of sources and literature ...................................................... 215 Mustafa Hasani: ZBORNIK FETVI MUFTIJE AHMEDA EF. MOSTARCA Collection of Fatawa of the Mufti Ahmed ef. Mostarac.................... 243 Zuhdija Hasanovi: PRIJEPISKA IZMEU BOIJEG POSLANIKA (ALEJHI-S-SELAM) I KRALJA ABESINIJE Correspondence between Prophet Muhammed (peace be upon him) and Kingdom of Abyssinia .............................. 263 Sead Seljubac: ALLAMEK I NJEGOVO DJELO TAFSIR AHAR LI SURAT AL-FATH Allamaq and his work Tafsr ar li sra Al-Fat ............................ 281 Osman Lavi, Zilha Muminovi: BIBLIOGRAFIJA RADOVA FEHIMA NAMETKA ZA PERIOD 1967.-2001. ................................ 311 In memoriam Enes Pelidija: AKADEMIK PROF. DR. AVDO SUESKA ...................................... 335 Muhamed Mrahorovi: EHID MR. NIJAZ UKRI ............................................................... 340 Faji Zejnil: MERHUM DR. ADEM HANDI ..................................................... 347 Enes Kari: MERHUM DR. ISMET KASUMOVI ............................................... 349 352