ANALI GAZI HUSREV-BEGOVE BIBLIOTEKE

Knjiga XXIII-XIX

U vrijeme dok smo pripremali ovaj broj Anala za tampu, na Ahiret je preselio na kolega, dugogodinji bibliotekar Gazi Husrev-begove biblioteke Zejnil ef. Faji. U znak sjeanja i zahvalnosti za doprinos u razvoju i afirmaciji Biblioteke i period zajednikog rada i druenja, ovaj broj Anala posveujemo njegovom plemenitom liku, s molbom Allahu Uzvienom da se smiluje njegovoj dui i nagradi ga Dennetom. 4

RIJE UREDNIKA
S posebnom radou ispisujemo redove i pasae ovog uvodnika za svesku Anala Gazi Husrevbegove biblioteke broj XXIII-XXIV za 2004. i 2005. godinu. Ovaj broj Anala je plod rada velikog broja ljudi koji su svojim poslom i (kako to u GH biblioteci kolokvijalno vole rei) referatom vezani za Gazi Husrevbegovu biblioteku, ali su meu ovim koricama takoer uvrteni vrijedni radovi i prilozi velikog broja strunjaka i prijatelja ove nae slavne institucije. Prije negoli itatelja prepustimo raznovrsnim sadrajima ovog broja Anala GH biblioteke, navedimo makar ukratko ta se to od izlaska posljednjeg broja Anala GH biblioteke, knjige XXI-XXII 2003. godine, vano uradilo u GH biblioteci, te koji se poslovi vezani za ovu instituciju svojim znaajem nameu da budu spomenuti. Direktor GH biblioteke, Mr Mustafa Jahi, nastavio je sa svojim saradnicima rad na najvanijem projektu Biblioteke, kvalitetnoj izradi rukopisnih kataloga. Od izlaska prethodnog broja Anala (XXI-XXII) objavljen je trinaesti (XIII) svezak kataloga GHB u kojem su obraeni rukopisi iz oblasti tesavufa. Autor ovog kataloga je hafiz Haso Popara. Napomenimo tek uzgredno da je sa ovim trinaestim sveskom Gazi Husrevbegova biblioteka u svojim objavljenim katalozima obuhvatila sve naune oblasti koje se tretiraju u njenim rukopisnim riznicama. Najnoviji dokaz sistematske panje prema katalogiziranju rukopisnog blaga Gazi Husrevbegove biblioteke je i etrnaesta sveska kataloga, kojoj je autor Osman Lavi. Ova se sveska upravo pojavila iz tampe. I ovdje sa velikom zahvalnou spominjemo fondaciju Al-Furqan iz Londona koja i dalje, finansijskom i strunom pomoi, prati obradu i pomae objavljivanje kataloga i snimanje rukopisa Gazi Husrevbegove biblioteke. Saradnja koju je direktor Jahi ostvario i ve godinama uspjeno ostvaruje sa kljunim ljudima iz londonske fondacije Al-Furqan, ejhom Ahmedom Zekijem Yamanijem i prof. dr Ekmeleddinom Ihsanogluom urodila je obilnim plodovima. Zahvaljujui ovoj saradnji, u kojoj su

direktora Jahia pomogli i svojim radom pratili njegovi saradnici na neposrednom poslu, Gazi Husrevbegova biblioteka je postala kataloki jedna od najbolje pokrivenih i najsreenijih biblioteka u svijetu kad se radi o arapskom, perzijskom i turskom rukopisnom blagu. Spomenuto potvruje i injenica da se ovih dana u Gazi Husrevbegovoj biblioteci zapoinje sa obradom preostalih neobraenih rukopisa koji e se objaviti u dva kataloka sveska. Predvia se da e za obradu ostati samo jo nekoliko stotina neobraenih i kataloki netretiranih rukopisa mushafa. Dodajmo i to da je zavren veliki projekat mikrofilmovanja rukopisa. Rukopisi su sada raspoloivi u snimljenoj/filmovanoj formi, na nekoliko kvalitetnih i dugotrajnih kopija koje se uvaju na vie mjesta. Nastavljen je i rad na skeniranju rukopisa. U meuvremenu je zahvaljujui Centru Juma Al-Majid iz Dubaija (Ujedinjeni Arapski Emirati) - zapoet posao snimanja rukopisa najsavrenijom digitalnom opremom. Posebna novina koju ovdje treba sa zadovoljstvom spomenuti je instaliranje rada i centra za restauraciju rukopisa u Gazi Husrevbegovoj biblioteci. Ovaj centar lijeenja rukopisa razvija se, takoer, zahvaljujui velikoj pomoi Centra Juma Al-Majid iz Dubaija. Recimo na kraju da se tokom ovih proljetnih mjeseci 2005. godine zavrava prva faza izgradnje nove zgrade Gazi Husrevbegove biblioteke. Aktivnosti reisu l-uleme prof. dr Mustafe ef. Ceria i Rijaseta Islamske zajednice u izgradnji nove zgrade Biblioteke su za svaku pohvalu. Nadamo se da e do konanog opremanja nove zgrade uskoro doi. Direktor Jahi je sa svojim saradnicima uinio sve da u novoj zgradi Biblioteke rukopisi doive svoje novo raanje pred oima novih itatelja. U Sarajevu, 17. aprila 2005. godine Enes Kari


- . . - . . . . . - -
7

 . . . . . . . .

A WORD BY EDITOR
I am writing the lines and sentences of this editorial for the Gazi Husrev Beys Library Annals, Nos. XXIII-XXIV, respectively, in the years 2004 and 2005, with a particular feeling of joy. If this edition of the Annals has come forward as the result of efforts by a large number of persons, who happen to be involved with their scope of work (or as they like to say within the colloquial expression in the Gazi Husrev Beys Library), their line of work tied to the Gazi Husrev Beys Library, but, within these covers one can also find the papers and contributions of a number of experts and friends of our glorious institution. Before we allow our readers to diverse contents-matters of this number of the Gazi Husrev Beys Library Annals, let us list, rather briefly, what had been done between the previous number of this issue, the Gazi Husrev Beys Libary Annals, Nos. XXI-XXII in the year 2003. It would cover both what seemed to be important, but also what kind of activities related to this institution deserved to be mentioned here. The Gazi Husrev Beys Library Director, Mr. Mustafa Jahi, has continued with his associates and collaborators to work on the Librarys most important project, the expert preparation of the catalogue of manuscripts. Since the issue of the previous Number of the Annals (XXI XXII) the thirteenth volume (XIII) of the Gazi Husrev Beys Library catalogue has been published. It contained the manuscripts that dealt with tasawuff. The author of this catalogue has been hafiz Haso Popara. Let us mention only in passing that the Gazi Husrev Beys Library encompassed, with this 13th Volume, all the scientific areas that happened to be in its treasury holdings, which had already been published in the previous volumes of its catalogues. The most recent testimony of the systemic attention dedicated to cataloguing of the manuscripts and their riches in the Gazi Husrev Beys Library can be found in the fourteenth Volume of its catalogue. It has been prepared by Mr. Osman Lavi. This volume has just been issued from the printing presses.

We would like to mention here, with enormous gratitude, the AlFurqan Foundation from London (UK), which continued to support, both in terms of funds and expertise, the activities connected with the preparations of manuscripts, as well as the publication of catalogues and filming of Gazi Husrev Beys Library manuscripts. The collaboration that theb Dorector Jahi had already established, and continued to foster with the key persons from the Al-Furqan Foundation from London, sheikh Ahmad Zaki Yamani and Prof. dr. Ekmeleddin Ihsanoglu, bore many fruits and abundant results. Thanks to this collaboration, where other Library associate and collaborators followed Director Jahi in these activities, the Gazi Husrev Beys Library became one of the best covered and organised libraries in terms of cataloguing of Arabic, Persian and Turkish manuscripts in the world. One could reinforce such a statement by a simple mention of the most recent activities in the premises of the Gazi Husrev Beys Library in Sarajevo. It has just started to work on the remaining manuscripts that had not been worked upon so far. They would appear in the next two cataloguing volumes. It is expected that only a few hundreds of mushaf manuscripts would remain behind and ready for further work, once this project came through. One should also add to aforementioned that the large microfilming project also came to a completion. The manuscripts are now available in the filmed form, and a number of long-lasting quality copies had been made available. They are kept on several locations. Scanning of manuscripts continued. In the meantime, thanks to the Juma Al-Majid Centre from Dubai (United Arab Emirates), the filming of manuscripts using the most sophisticated digital equipment has also begun. A particular novelty which ought to be mentioned with a special kind of pleasure has been the installation of the Centre for manuscript restoration within the Gazi Husrev Beys Library. This centre fro healing the manuscripts continued to develop because of the enormous amount of help kindly provided from the Juma Al-Majid Centre in Dubai. One should also mention in the end that the first stage of construction of the new premises for the Gazi Husrev Beys Library also came to completion. One should especially compliment the activities for the con10

struction of the new Librarys premises, which have been conducted through the efforts of Raisu l-ulamma Dr. Mustafa eff. Ceri and the Islamic Community in Bosnia and Herzegovinas Raisu l-ulammas Office. We do sincerely hope that the final procurement for the equipment of the new building would take place before long. Director Jahi and his associates have done everything in their powers that the manuscripts and holdings happen to be reborn in the new premises in front of many new readers and users. In Sarajevo, April 17, 2005 Enes Kari

11

12

Mr. Muharem Omerdi DJELA AHMED-EFENDIJE BEJADI-ZADEA BONJAKA

Amed ibn asan Bejdi-zde je bonjaki klasik. Znaajno se bavio naukom, posebno akaidom (Ilm al-Kalm) i erijatskim pravom. Iako je zauzimao najvie profesorske i sudske poloaje u Osmanskoj carevini i bio priznat uenjak u erijatskom pravu, nije poznato da je napisao iri opus djela iz ove znanosti. Do danas mu je iz erijatskog prava otkriveno samo djelo Kitb a-akk napisano za kadije koji nisu do kraja bili savladali vjetinu i tajne sudskog poziva, prije svega voenje sudskog postupka i sudske dokumentacije. U djelu Al-Ul al-Munfa li al-Imm Eb anfa sistematizirao je probleme, stavove i pitanja zapisana u akaidskim traktatima Ebu Hanife te hadise iz njegovog Musneda koji se odnose na akaidska pitanja, a u Irt al-Marm min ibrt al-Imm je donio komentar prvoga djela i po njemu postao poznat u akaidskoj nauci. Bejadi-zade, iako ve priznat i zapaen naunik u fikhu, dalje je pohaao predavanja svoga uitelja Muhammeda ibn Alija Amidija, poznatog po nadimku Mulla elebi. U akaidskim pitanjima ostao je vjeran uenju Imama Azama Ebu Hanife i Ebu Mensura Maturidija, ije je stavove promovirao, zastupao i branio u svim svojim akaidskim djelima dajui im irok prostor. Poznat je u akaidskoj nauci kao komentator traktata Ebu Hanife. Branio je stav da se akaidska nauka temelji na Kuranu i Sunnetu te da sve mjerodavne dokaze akaidski uenjaci ehl-i Sunneta crpe iz navedenih izvora. Bejadi-zade, odgovarajui onima koji tvrde da akaidskog pojmovlja i metodologije ove nauke nema u Kuranu, ve da je proizvod miljenja i iskustva njezinih teoretiara, kae: Dok je broj ajeta o praktinim propisima i nadgradnji vjere () ogranien, dotle je ajeta koji tretiraju razmatranja o bazi vjere, dakle, o egzistenciji Stvoritelja i Njegovih svojstava, postojanje vjerovjesnitva te onih ajeta koji daju odgovore nevjernicima, doista mnogo. udim se onima koji govore da se Vjerovjesnik i njegovi ashabi nisu bavili ovim dokazima. 13

Po Bejadi-zadetu, najvanija stvar koju treba u vjeri nauiti, prije svega drugog, jesu pitanja akaida. Oni koji u domenu akaida primjenjuju oponaanje u vjeri ( )u openitom znaenju, zato to su napustili korienje razuma, nalaze se u poziciji nezahvalnika, zasluuju kaznu. Treba znati da su neki stavovi o Ilm al-Kalmu, koji se prenose od uenjaka Selef-i lia, kazani za miljenja onih koji u ovu nauku unose heretike novotarije ( .)tavie, Bejadi-zade, prihvaajui razum kriterijumom prosudbe o runom ( )i lijepom ( ,)kritizira earije i dri razum sredstvom razumijevanje zbilje (1.) On smatra da izmeu maturidij i earij postoji stanovit broj pitanja oko kojih se mimoilaze, a od kojih on spominje pedeset u svome Irt al-Marm.2 On istie da je sutina vjere u vjerovanju koje jeste osnova i da u tome ne smije biti razilaenja, u praktinom niti u teorijskom smislu te da su varijacije miljenja mogue samo u formalnim iskazima, nadgradnji i praktinim propisima (.) U Bosni i Hercegovini i u svijetu do danas sam registrirao sljedea djela Ahmeda Bejadi-zadeta: 1. Al-Ulu al-Munfa li al-Imm Eb anifa () Bejadi-zade, bivajui fasciniran Ebu Hanifinim akaidskim stavovima, sva svoja djela je napisao s ciljem obrane hanefizma i maturidizma. Jedno od djela koje je napisao u ovu svrhu je i Al-Ul al-Munfa li al-Imm Eb anfa sistematizirajui probleme iz traktata i djela koja tretiraju ivot i akaidsko uenje Ebu Hanife te njegov Musnad. Izlaui akaidsko uenje Ebu Hanife Bejadi-zade je teme klasificirao na nain kako se to inae ini u djelima kelama, izbjegavajui pritom ponavljanja. U ovome djelu Bejadi-zade je, po mjerilima tadanje naune metodologije, uradio klasifikaciju pitanja koja su sadrana u pet Ebu Hanifinih akaidskih traktata: Al-Fiqh al-Akbar,3 Al-Fiqh al-Absa,4 Allim wa al-Mutaallim,5 Ar-Risla6 i Al-Waiyya.7 Takoer je tretirao
1 Ahmet Zeki Izger & Ilyas elebi, Beyazi-zade Ahmed-efendi, Islam Ansiklopedisi, VI, Turkiye Diyanet Vakfi, Istanbul, 1992, 55. 2 Ahmed Bejadi-zade, Irt al-Marm min ibart al-Imm, Gazi Husrevbegova biblioteka, rukopis, br. 3999, fol. 20b-22b 3 Ab anfa, Al-Fiqh al-Akbar, Dr al-Kutub al-Ilmiyya, Bejrut, 1979. 4 Ab anfa, Al-Fiqh al-Absa, Marmara Universitesi, Istanbul, 1992. 5 Ab anfa, Al-lim wa al-Mutaallim, Marmara Universitesi, Istanbul, 1992.

14

Ebu Hanifin Musnad 8 i napisao hadise koji se dotiu akaidskih pitanja obraivanih u navedenim traktatima. Vie primjeraka rukopisa ovog djela nalazi se u Sulejmanijji biblioteci u Istanbulu.9 U njezinim katalozima rukopisa spominje se i pod imenom Ul ad-Dn ( 01) a Bejadi-zade kao autor, ali je nakon usporeivanja sa rukopisima pod naslovom Al-Ul al-Munfa utvreno da se, zapravo, radi o istovjetnom tekstu.11 Jedan prijepis ovoga djela iz 18. stoljea, sa mjestiminim razlikama, naroito na poetku, nalazi se i u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu pod naslovom amu Ul al-Imm Eb anfa 12 . Na njegovom poetku Bejadi-zade, uz zahvalu i velianje Allaha i donoenje salavata i selama na Muhammeda, a.s., kae: Ovo je Al-Ul al-Munfa li al-Imm Eb anfa, djelo za koje sam zamoljen da ga napiem, pa sam ga sabrao, sredio i po temama rasporedio iz tekstova Ebu Hanife koje su prenijeli njegovi uenici...13 Potom pojedinano navodi njegova djela i njihove prenosioce.
6 Ab anfa, Ar-Risla, Marmara Universitesi, Istanbul, 1992. 7 Ab anfa, Al-Waiyya, Marmara Universitesi, Istanbul, 1992. 8 Ab anfa: Musnad, Dr al-Kutub al-ilmiyya, Bejrut, 1985. 9 Sleymaniye Ktphanesi, ehit Ali-Paa, rukopis, br. 7051; Laleli, rukopis, br. 22647.; Esad-efendi, rukopis, br. 114, Istanbul. O ovom manuskriptu vidjeti: Dr. Ilyas elebi, Imam Azam Ebu Hanifenin itikad grleri, M.U. Ilahiyat fakultesi Vakfi Yayinlari, Istanbul, 1996, 25-26. 10 Izger & elebi, Beyazi-zade Ahmed-efendi, Islam Ansiklopedisi, VI, ibid., 55. 11 Ibid., 55. 12 Ahmed Bejadi-zade, mu Ul al-Imam Abi anifa, rukopis, Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo, br. 24275, fol. 81-92. Na kraju rukopisa prepisiva navodi da se radi o djelu pod naslovom Al-Ul al-Munfa, odnosno o njegovom nepotpunom tekstu. Prepisiva je ovo djelo naslovio miu Ul al-Imm Eb anifa ( .) Osnovne podatke o rukopisu vidjeti: Kasim Dobraa, Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa, Sarajevo, Starjeinstvo Islamske zajednice SR BiH, 1979, II, 461. 13 Ahmed Bejadi-zade, Al-Ul al-Munfa li al-Imm Abi anfa ( ,) Sleymaniye Ktphanesi, ehid Ali Paa, Istanbul , rukopis, br. 1705., fol. 1b. Micro film u mojoj biblioteci.

15

U Uvodu (Al-Muqaddima) govori o znaaju znanja u vjerovanju (alfiqh f ad-Din), o spoznaji (marifa), sredstvima spoznaje i dosljednom posvjedoenju Allaha te pogubnosti revizionizma (bida).14 U prvom poglavlju (al-bb al-awwal) on openito raspravlja, o problemu spoznaje i vjerovanja (f marifatillh wa al-mn), poevi izlaganje sa Poslanikovim, a.s., hadisom o imanu, islamu i ihsanu te pitanjima Ahireta. Uslijedit e pitanje sredstava i mogunosti spoznaje, potrebe dolaska Allahovih vjerovjesnika, a.s., i mogunosti vjerovjesnitva u misiji vjere, Allahove upute, poimanja dobra i zla te o kategorijama lijepog i runog...15 Drugo poglavlje (al-bb a-n) je posveeno prouavanju atributa Allahovog Bia (fi a-ift a-tiyya...): On uje i vidi, On sve zna, On je svemoan, On ima svoju apsolutnu volju, On govori Svojim govorom. Zatim, govori o svojstvima formalne slinosti na koja se ne stavlja upit niti doputa usporeivanje (bi-l kayf) kao: Lice, Ruka, Nefs, srdba, zadovoljstvo, dosuda, odredba, zatim, istiw Ar za kojim On nema potrebu i sutina vienja Allaha (ar-ruy).16 U treem poglavlju (al-bb a-li) Bejadi-zade razmatra pitanje Allahova atributa stvaranja i kreacije (fi iftihi al-filiyya), zatim problematizira pitanja Njegove dobrostivosti i pravde, davanja opskrbe i odreivanja smrti, o mogunostima ovjeka i sutini ovoga problema, o zaduenjima ovjeka u granicama njegove stvarne moi, o stvaranju ljudskih djela, o mudizi i vjerovjesnikoj sauvanosti od grijeha, sutinskom naravi derogacije nekih vjerskih propisa, o jedinstvu vjere i jedinstvenim temeljima vjerovanja svih Allahovih poslanika, a.s., o kerametima i prividnim kerametima (istidr), o sutinskoj formi imana i Allahova govora, o obaveznosti istinskog suda kojim se potvruje vjerovanje i nunost vjere, o odbacivanju izuzimanja u naelu vjerovanja, o neuvjetovanosti djela u odnosu na narav imana, o konstantnosti imana - ne poveava se a niti smanjuje, tj. spoznaja Allaha jeste istinska spoznaja, o sudu koji tretira poinioce velikih grijeha, o mogunosti oprosta velikih grijeha, polemizira sa akaidskom kolom Muriiyya osporavajui njihove doktrine o vjerovanju i grijeenju, o stvorenosti Denneta i Dehennema,
14 Ibid., fol. 1b-2b 15 Ibid., fol. 2b-3b 16 Ibid., fol. 3b-5a

16

o ispitu i kazni u mezaru, o proivljenju, o vaganju djela i zadovoljtini prava oteenih na Sudnjem danu, o zagovornitvu za velike grijenike, o preepravu izbora za poloaj imama kod muslimana, o nareivanju dobra i spreavanju grijeha, te o predznacima Sudnjega dana.17 Navedeno djelo na koncizan nain raspravlja sutinska pitanja islamskog vjerovanja i podastire dokaze utemeljene na Kuranu, Sunnetu i uenom njihovom obrazloenju od pionira akaidske nauke Imama Azama Ebu Hanife. Bejadi-zade je metodom saimanja, sinteze, zbliavanja slinih i srodnih problema, proimanjem dokaza i rasprava sainio djelo koje e postati izvor uenjacima i istraivaima. Njemu samome je bilo koncept i vodilja u pisanju opsenog komentara pod naslovom: Irt al-Marm min ibrt al-Imm. 2) Irt al-Marm min ibrt al-Imm ( 81,) za koje profesor Zahid Kevseri u uvodu Ibn Asakirovog (499.-571./ 1105.1175.) djela Tabyn kab al-Muftar ( ,) veli: Ovaj Bajadi-zade, iako je ivio u poznijim vremenima, ipak je vrlo slobodan i jak u ilm al-Kalamu.19 Ve kao renomiran uenjak u akaidskoj nauci Bejadi-zade se sa Irt al-Marmom jo snanije oglasio u akaidskoj znanosti, pokazujui da je mjerodavan kritiar i komentator Ebu Hanifinih djela. Iz raspoloive grae o Ebu Hanifinoj ostavtini iz akaidske znanosti, prije svega komentara
17 Ibid., fol. 5a-19a 18 Carl Brockelmann, Gescichhte der arabischen Litteratur, Leiden 19371949, G II, 436; li ibn Mahdi ibn Ali ibn Abdullah ibn Sulayman ibn Muammed al-Muqbili, Al-Alam a-mi fi r al-aqq al al-bi wa almayi, Kairo, 1328 h., 255 i 283-284; Ismail-baa ibn Muhammed Amin ibn Mir Selim al-Babani al-Bagdadi, Hadiyya al-rifin asmu al-Muallifin wa r al-Muannifin min kafi a-unn, Istanbul, 1951-1955.; Wakla al-Marif al-alla, I, 164. (isto djelo je tampala izdavaka kua Dr al-Fikr, Bejrut, 1402 h./1982. te Manrt al-Maktaba al-Muann , Bagdad, 1981); Isti, alMaknn fi a-ayli al Kaf a-unn al Asmi al-Kutub wa al-Funn, Istanbul, prvo izdanje, 1364-1366 h./1945-1947, I, 30 i 84, II, 30; Umar Ri alKahhla, Muam al-Muallifn bi-tarumi musannif al-Kutub al-Arabiyya , Ihyau Dr at-Tur al-Arabi, Bejrut, s.a., I, 192. 19 Ab al-Qsim Ali ibn asan ibn Hibbetullh ibn Askir al-Dimaqi, Tabyn qarb al-Muftri f-m nusiba il al-Imm Abi al-asan al-Aari, Matbaa at-Tawfiq, Damask, 1347. h., 19.

17

na njegove traktate, moe se konstatirati, da nema boljeg predstavnika od naeg Bejadi-zadeta. Ovo djelo je komentar prethodnog Bejadi-zadetova djela, i to do poglavlja O mudizama i kerametima ( 02.) U navedenom djelu Bejadi-zade je analizirao brojna akaidska pitanja i probleme. Kada je zavrio djelo, izloio ga je sultanu Mehmedu IV.21 kome se djelo svidjelo te je dao svoju preporuku na njegovo umnoa vanje, upotrebu i izuavanje. Irt al-Marm ima brojne rukopisne kopije u raznim svjetskim bibliotekama od kojih se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu nalaze dva primjerka.22 Prvi primjerak ovoga rukopisnog djela iz Gazi Husrev-begove biblioteke nalazi se pod registarskim brojem 1894., a tekst poinje reenicom: , L. 234; 20 X 12, pisan lijepim i itkim talikom ( .)Osnovni tekst podvuen je crvenim linijama. Prve dvije stranice obrubljene su sa tri tanke crte i jednom irokom zlatnom a ostale jednom irokom crnom linijom. Papir je bijel, glatak, povez koni, oteen, sa otiskom ornamenata na koricama. Prijepis dovren krajem redeba 1101. h./1689. godine. Na poetku ima vie zapisa, meu kojima i biljeka da je knjiga kupljena za 26 groa; kratka rasprava o slobodnoj volji ( ,) komentar uvodu djela alab a-agr, sve prepisivano kasnije nevjetim rukopisom, te sadraj. Na naslovnoj stranici je zapis Halila, sina Salihova, iz sela Oanii, srez Stolac, u kome pie da je ovaj rukopis uvakufio za biblioteku Careve damije u Sarajevu, 15. abana
20 Ahmed Bejadi-zade, Al-Ul al-Munifa li al-Imm Ab anfa, ibid., fol. 7b, peti redak odozdo. 21 Sin je Sultana Ibrahima. Na prijesto je doao u sedmoj godini svoga ivota. Do njegove punodobnosti dravom je vladala njegova majka Hatida Turhan Sultanija. Vladao je od 1058 do 1099 h./1648. do 1687. godine, tj. 39 godina i tri mjeseca. Umro je 28. rebiul-aira 1104 h./6. januara 1693. u Edirni. (Dr. Nuri nl, Islam Tarihi, Osmanlilardan gnmze kadar (Od Osmanlija do naih dana), M.. Ilahiyat fakltesi Vakfi Yayinlari, Istanbul, 1994, II, 321-375). 22 U Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu uvaju se dva rukopisna primjerka ovog vrijednog djela: br. 1894, prijepis iz autografa datiran 1101 h./1689 i br. 3999, prijepis datiran 1107 h./1695. (Vidi: Kasim Dobraa, Katalog arapskih, turskih i persijskih rukopisa, Starjeinstvo IZ BiH, Sarajevo, 1963, I, 402-403)

18

1241. h./1826. g. U Gazi Husrev-begovu biblioteku ovaj manuskript je donesen iz ehdi-efendijine biblioteke.23 Drugi primjerak ovoga manuskripta registriran je u Gazi Husrevbegovoj biblioteci pod br. 3999, L. 177; 19,5 x 13,5, pisan jednostavnim talikom. Osnovni tekst podvuen je crvenom linijom, papir bijel, povez polukoni, oteen. Prepisao Mustafa, muderris Ibrahim-paine medrese u Poitelju, 9. dumadel-ula 1107 h./1695. Prepisiva kae da je svoj primjerak prepisao iz autorovog primjerka . Na poetku je sadraj i nekoliko manje vanih biljeki; na naslovnoj strani ima zapis sa imenom i peatom nekadanjeg vlasnika, Mustafe ibn Salih-efendije Naim-zadea, godine 1176.h./1762. U Gazi Husrev-begovu biblioteku manuskript je prenesen iz Karaoz-begove biblioteke iz Mostara.24 Citati u radu su oznaavani prema numeraciji folija ovoga manuskripta. Gledajui na teinu akaidskih problema koje je Bejadi-zade prouavao, na strunost njegovog izlaganja i argumentiranja, kitnjasti jezik i iskaz, strukturu reenice i niti logikog dokazivanja, namee se zakljuak o ozbiljnosti i naunoj zrelosti ovog naeg uenjaka. Bejadi-zade je u ovome djelu, prvenstveno, dao temeljit kritiki pregled razliitih stanovita koja se odnose na irok spektar akaidskih problema a potom je izlagao svoj stav redovito osnaivan izvorima vjere i mjerodavnim autorima maturidijske kole. Otro je kritizirao oprena miljenja frakcijskih akaidskih kola i odbacivao ih dokazima koji su ve bili uzeli jakog korijena u ovoj ehl-i sunnetskoj akaidskoj koli. Ipak, treba mu se odati priznanje da je odabrao srednji put, izmeu frakcijskih zastranjivanja i krutosti nekih predstavnika tradicionalne tendencije u ovoj nauci, to je, uglavnom, opredjeljenje maturidijske kole, koja odbacuje ekstremizam i iskljuivost, ali ne dovodi u pitanje bitne odrednice vjere i podrava stav, ma od koga dolazio, ako se radi o potvrdi principa. On je uspio povezati nti kojim je Ebu Hanife satkao uenje o tevhidu, Boijim svojstvima: tiyya i ubtiyya, o spoznaji i svemu ostalom to je relevantno za argumentirano izlaganje islamskog vjerovanja uope, tj.
23 Dobraa, Katalog, I, ibid., 402. 24 Dobraa, ibid., 402-403. Takoer, Mehmed Handi, Nekoliko dragocjenih rukopisa u Karaoz-begovoj biblioteci u Mostaru, Glasnik, VIS IVZ, Sarajevo, II/1934, 12, 636.

19

niti koje objanjavaju tretirana pitanja iz osnovnog teksta da bi bila to razumljivija. Ovo djelo pokazuje da je njegov autor ovladao materijom akaidske znanosti i da je uspio akaidske probleme uoiti po njihovoj bliskosti i karakteristikama da bi se tako mogli klasificirati. elei provjeriti vrijednost napisanog djela, za vrijeme svog slubovanja kao nearap kod mekkanskog kadije, predaje svoj Irt alMarm uenoj eliti u Mekki Mukerremi, koja je poznavala Ebu Hanifu kao zastupnika slobodnog miljenja i racionalnog pristupa tumaenju vjere, ija kola je imala u vanarapskim dijelovima islamskog svijeta dominantan utjecaj. Bejadi-zade u samom ovakvom odnosu prema djelu eli postii odgovarajuu kritiku i doradu u cilju otklanjanja vlastitih previda. Naalost, u tom pravcu nemamo podatke koliko je autor bio otvoren za kritiku javnosti, ali, na osnovu zabiljeenih miljenja u: ula al-r,25 arq Rid,26 adqa al-awmi27 i dr., njegovo djelo je nailo na dobar prijem i pozitivne ocjene. Sa potpunom sigurnou ne moemo tvrditi kojim se sve djelima autor koristio prilikom pisanja svog djela Irt al-Marm. Dodue, on navodi u zakljuku da je koristio djela autora maturidijskog pravca u cilju promoviranja stavova i uenja koja zastupa ova akaidsko-ilmulkelamska kola. Na pojedinim mjestima gradi svoje stavove oslonivi se na djela koja navodi u punom naslovu.28 U Irt al-Maramu koristio je zavidan broj mjerodavnih izvora, ne navodei ih punim imenom niti imena njihovih autora, osim u izuzetnim prilikama, budui da su u to vrijeme ta djela bila poznata u naunim krugovima. Nekada, navodei samo prvu rije iz naslova, ostavljao je istraivaa u dilemi, budui da je pod takvim naslovom bilo poznato vie djela. Ipak je, uglavnom, uz dodatni napor mogue doi do valjanih podataka o korienim izvorima. Irt al-Marm je djelo velikog naunog znaaja za razumijevanje miljenja Ebu Hanife i sljedbenika njegove kole. Prvenstveno, djelo je
25 ula al-r, I, 181-182. 26 Mehmed-efendi Raid, Tarik, Istanbul, 1282 h., I, 482. 27 Huseyn Ismail al-Iwansarayi, adqa al-awmi, II, Matbaa amira, Istanbul, 1281. h., 181. 28 Bejadi-zade, Irt al-Marm, ibid, fol. 100b (npr.: ar al-Maqid li at-Taftazn, Al-Maz li al-Isfaryini, ar al-Ird li-al-Anri).

20

komentar na vlastito Bejadi-zadeovo djelo Al-Ul al-Munfa li al-Imm Eb anfa u kome je on sistematizirao kljuna pitanja iz Ebu Hanifinih uenih rasprava o akaidskim pitanjima, kako sam naprijed istakao, koja su preuzeta iz njegovih akaidskih traktata. Bejadi-zade e istai u uvodu Irt al-Maram, nakon zahvale Allahu i spomena salavata i selama Muhammedu, a.s., znaaj Ebu Hanifinog miljenja i njegovu nezaobilaznu ulogu u tumaenju islamskog vjerovanja i pronicanja u ukupni sustav miljenja muslimanskog genija.29 Bejadi-zade, govorei o svojim namjerama, o sistematizaciji problema i znaaju dobre kompozicije djela, a i samim svojim obavljenim poslom, pokazat e kako se uspjeno moe saeti obimna graa u harmoninu cjelinu i primijeniti logika metoda klasifikacije.30 Potom kae: Najvei teoretiar generacije tabiina u propitivanju i izlaganju temeljnih stavova vjere, u naunom oblikovanju i registriranju njezinih osnova u cilju poboljanja vjerske svijesti meu muslimanima i njihova izbavljenja od zastranjivanja, jeste, bez imalo sumnje, imam imama Ebu Hanife Numan Kufi, Allah ga darovao, blagoslovom Svojim pratio i svodove najviih asti mu na Danu sudnjem poklonio. On je prvi meu uenjacima svoje generacije koji je osnovao katedru i zapoeo sa sistematinom raspravom i diktiranjem u krugu svojih uenika/ slualaca o temeljima islamskog vjerovanja. Te rasprave i diktati su sakupljeni u njegovim djelima o temeljnim odrednicama Vjere i islamskog vjerovanja: Al-Fiqh al-Akbar (al-Ahur), Al-Fiqh al-Absa, Ar-Risla, Kitb al-lim i Al-Waiyya.31 Bejadi-zade e kazati da se, osim korienja navedenim Ebu Hanifinim djelima, obilato sluio i njegovom hadiskom zbirkom Musned, iz koje je na razliitim mjestima djela Irt al-Maram naveo etrdeset Vjerovjesnikovih hadisa sa odgovarajuim akaidskim sadrajem.32 Djelo je sistematizirao u uvod, tri poglavlja i zakljuna razmatranja ( 33.) Istie da je raspored poglavlja ( )uredio po uzoru na Al-Fiqh al-Absa, a unutar njih razvrstao je razmatranja () prema metodologiji rasprave koju je Imam izloio u Al-Waiyyi.34 Ja
29 Bejadi-zade, Irt al-Marm, fol. 1a 30 Gazi Husrev-begova biblioteka, rukopis, br. 3999, fol. la 31 Bejadi-zade, Irt al-Marm, ibid, fol. 1a 32 Ibid., fol. 3a 33 Ibid., fol. 3a 34 Ibid., fol. 3a

21

sam klasificirao ovo svoje djelo na uvodni dio, tri poglavlja i zavrna razmatranja. Usvojio sam raspored poglavlja po uzoru na Ebu Hanifino djelo Al-Fiqh al-Absa, a klasifikaciju odlomaka u tim poglavljima po uzoru na njegovo djelo Al-Waiyya.35 Pored niza pitanja kojima se znalaki bavio propitujui originalnost miljenja svojih prethodnika i njihovu odvanost da istupe korak dalje od uenjaka ranijih generacija, veliki znaaj ima Bejadi-zadeova analiza razlika i stavova u ovoj nauci izmeu Imama Maturidija i Imama Aarija te njihovih najznaajnijih predstavnika (63.) Nain tog prouavanja i nepristrasnost u ocjeni stavova navedenih velikana doprinijeli su da je ovo djelo postalo izvor za analizu i izuavanje kako njihovih stavova tako isto i ozbiljnosti argumentacije koju su upotrebljavali ( ) te galerijom razliitih kola i enciklopedijom njihovih akaidskih promiljanja.37 Njegove stavove o razlozima razilaenja izmeu maturidija i earija obilato koriste kasniji istraivai, primjerice Imam Muhammed Zubejdi38 u svome Komentaru Gazalijeva djela Ihy ulm ad-Dn.39 Dva su temeljna akaidska pitanja na kojima je utemeljeno djelo Irt al-Marm: 1. egzistencija Uzvienog Allaha ( ) i 2. Njegova svojstva (.) Iz ova dva pitanja Bejadi-zade je razvio itavu lepezu drugih akaidskih tema i o njima iroko raspravljao u tom svom djelu. Djela Al-Ul al-Munfa i Irt al-Marm otvaraju iroke mogunosti istraivaima da se mogu njima baviti i prouavati ih. itajui oba
35 Ibid, fol. 3a 36 Ibid, fol. 20a-22a 37 Ibid., fol. 20b; Usp.: Adilovi, Abraz al-Ittiht al-aqdiyya..., ibid., 118. 38 Ab al-Fay Muammed ibn Muammed ibn Abdurrazzq al-usayni alZubaydi, poznat pod nadimkom Murta; muaddi, usulista, uenjak u vie islamskih znanosti. Pisac brojnih djela, kao: T al-Ars fi ar al-Qms, Itf aad al-Muttaqn f ar Iyi ulm ad-Din i dr. Umro je 1205. h. (Ismail-baa alBagdadi, Hadiyya al-rifn asmu al-Muallifn wa iru al-Muannifn min Kaf a-unn, II, ibid., 347; Umar Ri Kala, Muam al-Muallifin, III, ibid., 681. 39 Ab al-Fay Muammed al-usayni al-Zubaydi, Itf a-ad alMuttaqn f ar Iyi ulum ad-Din, Dr al-Fikr, Bejrut, nedatirano, II, 12-13.

22

navedena djela moe se vidjeti da je Bejadi-zade izvrsno vladao u to vrijeme vaeom metodologijom naunog istraivanja, prouavanja, kritike analize i saimanja misli, poruka i problema. Upoznat je bio sa onovremenim dostignuima najboljih autora i teologa Istanbula, Semerkanda, Damaska, Mekke, Medine i Kaira, a kao to e se kasnije vidjeti, i oni sa njegovim radom, budui da je ve uivao glas kao autoritativan i pouzdan uenjak. Bejadi-zade u svom radu nije slijepo slijedio postojeu koncepciju promatranja drugih miljenja i stavova, ve je, prvenstveno, imao na umu stvarne potrebe vjere i nauke u iznoenju onih saznanja i stavova do kojih je dolazio sam vlastitom kritikom analizom i prouavanjem te onih koje je mogla ponuditi tadanja literatura i izvori. Svakako da je, osim toga, posebno vodio rauna o potrebama svoje generacije za komentarom djela Ebu Hanife iz ove islamske nauke budui da je erijatskopravna oblast u svim segmentima vjerskog ivota u Osmanskom carstvu ve bila pokrivena uenjem hanefijske kole. Ovim se otkriva namjera autora da koristi autoritet Ebu Hanife, snagu njegove kole i misli koju je imala, na jednoj ravni, i da je proiri i uini primarnom i u akaidskoj nauci, na drugoj, mada je ona ve imala izraeno mjesto na irokim prostorima muslimanskog svijeta kroz misao Maturdija, Tahavija, Nesefija, Ferganija i drugih znanstvenika. Predanim i samoprijegornim radom, upornou i strogom samodisciplinom Bejadi-zade na nepotresivim temeljima zasnovanom metodologijom analizira problem po problem iz Ebu Hanifinih akaidskih djela, problemski ih situira na odgovarajue mjesto u metodoloki jasan i pregledan niz kakav se rijetko sree u naunom valoriziranju i komentiranju miljenja ovog autoriteta. Pratei dalju sudbinu ovih Ebu Hanifinih traktata Bejadi-zade veli: Preuzimali su ih najbolji uenici u sastavljanju svojih djela o osnovama islamskog vjerovanja, nadajui se Boijoj nagradi za to, kako raniji tako i oni u kasnijim generacijama. Ebu Hanife je u svako od tih pitanja unosio duh slobodnog miljenja ( )i kritikog promatranja, autoritativno i argumentirano rasvjetljavajui najelementarnija pitanja islamskog uenja i vjerovanja, ukazujui na njihove najbitnije zahtjeve, u emu je postigao visoki stepen izvjesnosti i uvjerenja.40
40 Bejdi-zde, Irt al-Marm, ibid, fol. 1a

23

Nakon toga Bejadi-zade otkriva glavne pravce vlastitog prouavanja spomenutih Ebu Hanifinih djela, na emu su radili i oni uenjaci koji su se prije njega odluili na detaljnije prouavanje pojedinih njegovih traktata. Pratei osnovne postavke u koje je saeo temeljne stavove osobnog zanimanja za Ebu Hanifina djela, vidi se da je odabrao najbitnije znaajke na kojima se mogu istraiti osnovna pitanja islamskog vjerovanja i pristup koji je njima autoritet i Imam imao. U tome mu se ne moe porei znalaki prilaz i analitiko prouavanje navedenih traktata, to e on potvrditi interpretacijom u svom Irt al-Marm: Ono to je od mene traeno jeste da sakupim i izvrim klasifikaciju materije po problemima. Tokom rada na tom planu pojavljivala su se stanovita pitanja, otkrivala argumentacija kao i moja elja da odbacim nedoumice protivnika i svoj komentar oslobodim beskorisnog ponavljanja, u namjeri da ga pribliim itaocima odstranjivanjem nejasnih pitanja jer je struktura odgovora obrazovala potpuno smislene reenice u raspravi o temeljnim vjerskim pitanjima u traktatima Ebu Hanife, koji je prvi nauno sistematizirao osnovna akaidska pitanja i potkrijepio ih kategorikim i pouzdanim dokazima.41 U nastavku Bajadi-zade veli: Abdulqhir Bagdadi istie da je Ebu Hanife prvi autoritet ehl-i sunnetskog kelama meu muslimanskim uenjacima i prvacima.42 U emu Bejadi-zade vidi znaaj Ebu Hanifinih traktata i ta on smatra vanim u njihovom prouavanju: 1. izvoenje najvanijih pravila iz miljenja Ebu Hanife na takav nain da to bude potpuno jasno i jezgrovito definirano, da ih prihvati i usvoji i onaj ko je kapriciozno sklon negiranju; 2. izvoenje najvanijih pitanja koja su opeg karaktera iz njegovih preciznih i decidnih iskaza, ali da to izvoenje bude na takav nain da se njime otklanja i najmanja sumnja; 3. generalno izvoenje neoborivih elemenata iz Ebu Hanifinih aluzija i naznaka na precizan nain tako da se one prihvate zbog ostvarivanja Pravog puta i da se od toga vie nita ne moe odbiti;
41 Ibid., fol. 1a 42 Ibid, fol. 1b

24

4. izvoenje argumenata i simbolike iz njegovih skrivenih te manje poznatih i shvatljivih naznaka na tako jasan nain da ih prihvate i najvei protivnici ehl-i sunnetskog miljenja; 5. da se potvrde pitanja u njegovoj raspravi o odreenim problemima sa izvoenjem citata iz djela najveihih autoriteta prvih muslimanskih generacija; 6. objanjenje brojnih putova kojima su njegova djela prenoena i biljeena (prepisivana) sve do Bejadi-zadeovog vremena, ali ne s ciljem da se to omalovai ili potcijeni, nego da se postigne odreeni doprinos u nauci o vjerovanju (akaidu); 7. da se objasne nedoreena mjesta u njegovim spomenutim djelima, odnosno u tekstovima koje su zabiljeili u svojim djelima veliki uenjaci i autorstvo njemu pripisali, jer funkcija prijenosnih nizova ljudi kroz generacije ( )je baza koja uva jedan iskaz od nestajanja ili mijenjanja; 8. saimanje odgovarajuih pitanja, prema istraivanjima i prouavanjima velikih uitelja i njihovo integriranje u odgovarajuoj problematici kako ne bi dolo do osporavanja Ebu Hanifinih traktata zbog razbijanja njihove cjelovitosti; 9. naslanjanje na izvorna djela i konstantno ukazivanje na njihove tekstove; 10. ukazivanje na greke i promaaje onih koji su izuavali Ebu Hanifina djela u cilju uvanja smisla njegovih iskaza od obezvreivanja i nastojanje da se njihova bitna vrijednost i izvornost ne bi okrnjila, to povlai odgovornost pred Allahom, te da bi se olakala upotreba tih tekstova i postigla odgovarajua nauna korist, istina, uputa i pravo rjeenje.43 Ebu Hanife je jedan od najveih autoriteta svih generacija. On kao naunik, mutekellim i fakih precizira sva bitna pitanja vjere i locira im mjesto u uenju islama. Bejadi-zade kao sljedbeinik Ebu Hanife zauzima slinu poziciju naspram njegova djela Al-Fiqh al-Akbar, dakle akaida, uvezujui ovu znanost sa drugim znanostima gdje god je to mogue, posebice sa usul-i fikhom i fikhom. Uvjet svakog djela jeste izvjesnost u vjeri (tadq), to je jasna akaidska kategorija i termin. U tom smislu on veli:
43 Ibid, fol. 1a-2b

25

Fikh je znanost koja vodi ka spoznaji nevidljivog, a koje koristi jezike argumente, kao, npr., u tumaenju terminologije/pojmovnih kategorija u podruju vjerskog sadraja, a to je Boiji dar dat umnim ljudima, onima koji se zahvalno opredjeljuju za ono to je dobro za ovjeka, o emu emo govoriti i dati objanjenje u djelu. Najznaajniji dio fikha je onaj koji govori o pojedinanim principima vjere koji su trag vjenog govora a koji se odnosi na djela zaduenih (mukallafn) da ih izvravaju obavezno ili po svom izboru ili na nain kako su propisana, a koja mogu biti uvjetovana, propisana ili zabranjena, kao to je istaknuto u djelu At-Talw.44 Prioritet za utvrivanje utemeljenosti tih djela zaduenih ( )baziraju se na razumijevanju vjere, na njenom poznavanju, na izvjesnosti u vjeri ( )i utemeljenju djela na tom razumijevanju/znanju.45 Bejadi-zade je napisao jo nekoliko djela, od kojih je njih vie posveeno akaidu, to jasno ukazuje na opredjeljenje ovoga naega autora i bitno ga odreuje jednim od bonjakih predstavnika u akaidskoj znanosti. O djelima emo rei samo bitne odrednice kako bi se stekao osnovni utisak o njima: 3) Sawni al-Murat wa Lawi al-Mukart f al-Ulm ( 64) pieve misli i skice o akaidskim pitanjima potaknutim raspravama o pojedinim kuranskim ajetima, a autorstvo mu pripisuju: ejhi, Mehmed Tahir Brusali47 i Mehmed Surejja.48 Bagdadi ga spominje u svome Hadiyya al-rifn pod nave- denim imenom,49 dok ga Handi navodi pod imenom Sawnih al- Ulm, a neki drugi pod naslovom Sawni al-Ulm f sitta al-Funn.50
44 Saduddn al-Taftazn, At-Talw f kaf aqiq at-Tanqi, Al-Matbaa al-Maymaniyya, Kairo, 1304. h. 45 Bejadi-zade, Irt al-Marm, ibid, fol. 5b 46 elebi, Imam Azam Ebu Hanifenin itikad grleri, ibid., 27-28. 47 Mehmed Tahir Brusali, Umanli muelliflari, Matbaa amira, Istanbul, 1333. h., 258. 48 H. M(ehmed) Handi, Bejazii (Bejazi-zadeler), Gajret, kalendar, Sarajevo, 1938., 95. 49 Ismail-baa al-Bagdd, Hadiyya al-rifin, V, ibid., 164. 50 Adilovi, Zuhdi ibn Bakr Adilofi al-Busnawi (Zuhdija Adilovi), Abraz alIttihtil-aqdiyya lad muslim al-Busna wa al-Harsak min al-fat al-islm att alar al-ir - ard wa naqd, Rijad, 1997., str. 102. Doktorska teza; primjerak kod autora.

26

U novijim istraivanjima o ovom djelu, bez ikakve sumnje, dolo se do zakljuka da mu je autor Bejadi-zade. Djelimine razlike meu pojedinim prijepisima manuskripata su nastale od prepisivaa. Bagdadi, Zirkili i Kahhala ga spominju pod naslovom: Risla fi tafsr al-Lawi al wah al-ba wa as-sul (15.) U izvorima se izvjetava o dijalogu i dugim uenim raspravama izmeu dva velika alima, Bejadi-zadea, dok je obnaao dunost kadije u Halepu, i muftije halepskog Muhammeda Kevakibija te e tako i ovo djelo nastati kao rezultat uenih rasprava tokom njihova druenja. Iako izlaganja u djelu Sawni al-Murat djelimino ukazuju na karakter rasprave, s obzirom na povod njegovog nastajanja, to bi se opravdano moglo oekivati, ipak, u cjelini, ne inkorporira u sebi karakter netolerantnih i kontroverznih miljenja.52 Ovo djelo se spominje i pod naslovom: Mubat wa munqat mea al-Kawkib ( ) za koje Muhibbi veli da je u njemu sakupljena graa nastala prepiskom izmeu Bejadi-zadea i Kevakibija i da je to istraivaima poznato.53 Turski istraivai A. Z. Izger i I. elebi su mjerodavno utvrdili da je ovo djelo poznatije pod nazivom Sawni al-Murat wa Lawi al-Mukart f al-Ulm, kako je naprijed istaknuto.54 Ovaj manuskript se sastoji od 13 poglavlja i obrauje sljedee sadraje: - u prvom i drugom poglavlju obrauje nadnaravnost Kurana ( 55;) - u treem dijelu govori o oduevljenju nevjernika ivotom na ovome svijetu...;56
51 Kala, Muam al-Muallifn , I, ibid., 121. 52 Izger & elebi, Beyazizade Ahmed-efendi, ibid., 56. 53 Al-Muhibbi, ula al-r, I, ibid., 181. 54 Izger & elebi, Beyazizade Ahmed-efendi, ibid., 56. 55 Zapravo, razmatra i daje tumaenje sljedeeg kuranskog ajeta: A ako vi sumnjate u ono to objavljujemo robu Svome, nainite vi jednu suru slinu objavljenim njemu, a pozovite i boanstva vaa, osim Allaha, ako istinu govorite. (Al-Baqara, 23.) 56 Oslon mu je rasprava o sljedeem kuranskom ajetu: Nevjernicima se ivot na ovom svijetu ini lijep i oni se rugaju onima koji vjeruju. A na Sudnjem danu bit e iznad njih oni koji su se Allaha bojali i grijeha klonili. - A Allah daje u obilju onome kome On hoe, bez rauna. (Al-Baqara, 212.)

27

- potom govori o pitanjima Dehennema, kategorijama njegovih stanovnika i njihovom statusu te o znaaju kelime-i ehadeta;57 - u sljedeem poglavlju razmatra pitanje irka i vjerovanje krana koji pripisuju Allahu sina;58 - usljeuje rasprava o kosmolokim dokazima;59 - nakon toga Bejadi-zade razmatra problem Allahove pravde;60 - potom tretira Izraeliane, njihovo odmetnitvo, stav i odnos prema Allahovim poslanicima;61 - u narednom poglavlju se govori o obligatnosti posta;62 - onda razmatra pitanje zavjeta;63 te - raspravlja o dva akaidska i usulska pitanja, o lijepom (usn) i runom (qub).

57 On se, zapravo, bavi tumaenjem kuranskog ajeta: I rei e: Da smo sluali i razmiljali, ne bismo meu stanovnicima Dehennema u ognju bili! (Al-Mulk, 10.) 58 Moto ove rasprave mu je kuranski ajet: Nezamislivo je da Milostivi ima dijete. (Maryam, 92.) 59 Oslon mu je kuranski ajet: Nit Sunce moe Mjesec dostii nit no dan pretei, svi oni u svemiru plove. (Ya-sin, 40.) 60 Tretira nevedenu temu voen smislom kuranskog ajeta: Kao to je bilo sa Nuhovim narodom i Adom i Semudom i onima poslije njih.- A Allah nije nepravedan robovima Svojim. (Al-Mumin, 31.) 61 Bejadi-zade je za vodilju u ovoj raspravu imao kuranski ajet: Zar nisi uo da su prvaci sinova Israilovih poslije Musa-a svome vjerovjesniku rekli: Postavi nam vladara da bismo se na Allahovom putu borili! - Moda se vi neete boriti, ako vam borba bude propisana?- ree on. -Zato da se ne borimo na Allahovom putu - rekoe-, Mi koji smo iz zemlje nae prognani i od sinova naih odvojeni? A kad im borba bi propisana, oni, osim malo njih, zatajie. A Allah dobro zna one koji su sami prema sebi nepravedni. (Al-Baqara, 246.) 62 Moto mu je ajet-i kerim: U mjesecu ramazanu poelo je objavljivanje Kurana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz pravoga puta i razlikovanje dobra od zla... (Al-Baqara, 185.) 63 Tretira temu slijedei poruku kuranskog ajeta: Zatim, neka sa sebe prljavtinu uklone, neka svoje zavjete ispune i neka oko Hrama drevnog obilaze. (Al-Ha, 29.)

28

Na kraju je u ovome djelu jo prouavao i pitanja: - izvravanje obaveza; - o nepostojanju obaveza (mukallafiyyt) u pitanjima gdje nije prisutna sposobnost i - jedinstvo uleme u pogledu stava o nevjerstvu onoga koji zanijee bilo koji od sutinskih temelja vjere (arrt diniyya). Pored izvora koji je crpio u reenim temama koje je obraivao, od poznatog komentatora Kuran-i kerima Bejdavija,64 redovno se sluio i djelima drugih mufessira. Takoer se osvrtao na leksiki poredak u ajetima i isticao ljepotu nenadmanog izraza Allahove Knjige. Rukopis Sawni al-Murat nalazi se u Sulejmaniji biblioteci u Istanbulu, u odjeljenju bibliotekog kompleksa Laleli, pod brojem 3689 2, ima 17 stranica (waraq), a prepisao ga je Muhammad ibn Abdullatif Hanbali. U istoj biblioteci u odjeljenju rukopisne zbirke Giresun br. 1101 nalazi se rukopis pod nazivom Sawni al-Ulm fi sitta al-Funn, sa napomenom, na prvoj stranici, da se radi o djelu Risla as-Sawni. Identian mu je rukopis Sawni al-Murat. U oba primjerka manuskripta uoava se isti raspored tema, ali se primjeuju manje razlike u objanjenju pojedinih pitanja. Pretpostavlja se da su ove razlike nastale brojnim uenikim biljekama sa predavanja koje su se kasnije pripisale njihovom uitelju. Pisac je svoje stavove u vezi sa svakom od tretiranih tema rezimirao u est taaka. Primjetne su samo neke razlike u rezimeima na dva mjesta. Takoer, u Sulejmaniji biblioteci Giresun, br. 1102, pod imenom Risla mutaalliqa bi-as-Sawni, postoji traktat od 2,5 folije koji se smatra uvodnim dijelom Sawni al-Murat. Takoer, u istoj biblioteci, u odjeljenju Esad-efendi pod br. 37074 uva se rukopisni primjerak traktata od 2,5 stranice pod nazivom Risla fi qawlihi tal: Wa in kuntum fi raybin mimm nazzaln al abdin, koji predstavlja jedan drugi rukopis prvoga dijela ovoga traktata. Jedan drugi primjerak manuskripta koji se nalazi u Sulejmaniji biblioteci, fond odjeljenja Giresun, pod brojem 1101 odnosi se pak na posljednje stranice Risla as-Sawni (fol. 18-20).65
64 Niruddin Al-Baywi, Anwr at-Tanzl wa Asrr at-Tawl, Dr alKutubi al-Arabiyya, Kairo, 1330. h. 65 elebi, Imam Azam Ebu Hanifenin itikad grleri, ibid., 27-28.

29

4. Risla al-Bi wa al-Mub (): Ovo je poetski traktat koji obuhvaa dvadeset tema a napisan je u formi pitanja i odgovora. Teme se najprije nude kroz pitanja a potom se daju odgovori. Ovdje se pisac bavi, takoer, problemima akaidske nauke u kojima prouava: Ime i Imenovani (al-Ismu wa al-Musamm), opskrba (ar-rizq), odgovornost onih koji su ogranieno sposobni (ahl al-fatra), zavjet (nar), razumijevanje sedde Bogu i njezin smisao. to se tie pitanja, Bejadi-zade ih je ugradio u 26 stihova, dok su njegovi odgovori obraeni u 106 stihova.66 U uvodu djela (Muqaddima) Bejadi-zade kroz stihove znatno vie navodi postavljenih pitanja na koja nee uslijediti odgovor, ali napominje da je, u cilju neproirivanja opsega djela, pitanja saimao a odgovore skraivao. Nakon to su pitanja i odgovori navoeni u stihu i problematizirana tema u saetom obliku, detaljnija razrada izlagana je u proznoj formi. Kako je jo naveo u Uvodu, Bejadi-zade je ovaj traktat napisao da bi odagnao vlastite tekoe, dileme i nevolje te intelektualno stagniranje koje mu je donosilo obnaanje dunosti kad-i askera. Zato je, da bi se bar na neko vrijeme odvojio od svakodnevnih problema, pribjeite nalazio u pisanju ovoga djela.67 Osim spomenutog naziva djelo je bilo jo poznato i kao Al-Qada al-Lmiyya ( .) Takav naslov dat mu je zbog zavretaka stihova slovom L ( .)Traktat spominje i pod imenom Al-Aqda ( ,)jer tretira pitanja islamskog vjerovanja. Jedan njegov rukopisni primjerak nalazi se u Sulejmaniji biblioteci u Istanbulu u odjeljenju Laleli br. 36891. Jednako kao to postoje cjeloviti primjerci rukopisa, takoer postoje i drugi rukopisni primjerci koji sadre samo teme vezane za akaidske probleme, kao to postoje i rukopisi koji sadre samo odgovore na postavljene probleme.68 5. Kitb a-akk ( .) To je djelo koje tretira pitanja kao to su: dokaz (ua), ilm, qismet i brane teme, prireeno od strane Bejadizadea, a koje su date kroz primjere u pisanoj formi.69 Pisac u predgovoru
66 Ibid., 28. 67 Ahmed Bejadi-zade, Risla al-Bhi wa al-Mub, Sulejmanija biblioteka, odjeljenje Laleli, Istanbul, rukopis, br. 36891, fol. 1b. Micro-film u mojoj biblioteci. 68 Ibid., 28-29.; Izger & elebi, Beyazi-zade Ahmed-efendi, ibid., 56. 69 Mehmed hir Brsali, Umanli muelliflari, ibid., 258.

30

napominje namjeru da, dajui primjere pravila sudskog postupka na turskome jeziku, eli pomoi onima koji se tek poinju baviti kadijskom slubom. Jedan rukopis se nalazi u Sulejmaniji biblioteci br. 93, u odjeljenju Lala Ismail,70 a drugi manuskript ovoga djela se nalazi u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu pod br. 7222, koji je prepisao Ebu Jusuf ibn Nuri ibn Hasan Janalijavi, iz Janine u Grkoj, sa danom 10. zul-kade 1182/1768.71 Djelo je napisano na osmanskom jeziku a sastoji se od 40 poglavlja. U akku se, takoer, nalazi zbirka sudskih formulara, presuda i erijatskih rjeenja koje je Bejadi-zade izdavao kao rumelijski kad-i asker a sakupio ih je njegov sudski pisar idr ibn Usman. U djelu ima puno pohvala za uenost Ahmed-efendije.72 6. Mama f al-Masil al-Muntaaba ( .) Ovo djelo predstavlja skice i biljeke koje su vjerovatno koriene pri objanjavanju razliitih tema uenicima kao to su: akaidska pitanja - uvena rasprava o tri brata73 voena izmeu Hasana Earija i njegovog mutezilijskog
70 elebi, Imam Azam Ebu Hanifenin itikad grleri, ibid., 29. 71 Vidi: Kasim Dobraa, Katalog arapskih, turskih i persijskih rukopisa, II, ibid., Sarajevo, 1979., 947. 72 Handi, Bejazii, ibid., 96. 73 Rasprava o trojici brae: Uenik Ab asan al-Aari pitao je svoga uitelja Ab Ali al-ubiya, koji je govorio da je obaveza Allaha da podari ljudima ono to je za njih dobro: - Recimo da imaju tri brata, jedan je nevjernik, drugi je pravi musliman a trei je umro kao dijete. ta kae o njihovom statusu na hiretu? Uitelj ree: - Vjernik, dakle, ide u Dennet, nevjernik e u Dehennem a dijete je ipak negdje izmeu njih dvojice. Al-Aari upita: - Ako dijete poeli da ide tamo gdje je otiao vjernik, hoe li mu se dozvoliti? Al-ubi odgovori: - Ne, jer njemu e se rei: Tvoj brat je zaradio Dennet ibadetom i pokornou, a ti nema ni ibadeta, ni pokornosti. Al-Aari nastavlja sa neslaganjem: - Ako dijete kae: - O moj Boe, da si mi dao da poivim, potovao bih Tvoje naredbe i zabrane! ta bi Allah rekao? Al-ubi: - Allah e rei: Da si poivio ti bi bio nepokoran i zaradio bi kaznu. Zato to Sam to znao uinio Sam za tebe dobro to te nisam poivio. Tada Al-Aari upita: - A ako nevjernik u tom sluaju kae: - O moj Boe, kako Si njemu uinio ono to je za njega dobro a meni nisi? Al-ubi, koji se naljutio na ova neslaganja, ree: - Tebe je zauzdao ejtan (waswasa). Al-Aari ree: - Nije mene zauzdao ejtan nego je mom Uitelju ponestalo rijei. (Vidi: Ahmed Bejadizade, Mama fi al-Masil al-Muntaaba , Sleymaniye Ktphanesi, Esadefendi, Istanbul, rukopis, br. 1281, fol. 56a - 57a)

31

uitelja Ali Dubija, zatim o esenciji/biti due ( ,) karakteru snova, determinizmu ( ), o slobodnoj ljudskoj volji ( ,)vienju Allaha, Miradu te izlau stavovi muslimanskih uenjaka o razliitim pitanjima iz domena erijatskog prava, tefsira, hadisa, logike i kulture dijaloga (db al-munara). Bejadi-zade je, primijetit emo ako paljivo pratimo tekst ovoga manuskripta, izbirljivo prilagao citate iz brojnih djela za teme kojima se bavio, tako da ovo njegovo djelo prestavlja svojevrsnu enciklopediju mnogobrojnih pitanja o kojima su pisali islamski uenjaci a koja podstiu istraivaa na promiljanje i istraivanje. Iza svakog citata naveo je izvor kojim se sluio. Djelo se nalazi u Sulejmaniji biblioteci u Istanbulu u odjeljenju Esad-efendi br. 1281.74 7. Rasil wa talqt ( ,) predstavlja njegov zbornik traktata i zabiljeki.75 Postoji dosta jako uvjerenje (Baagi, Handi) da se ovdje radi o djelima Ebu Hanife: Al-Fiqh al-Absa, Ar-Risla, Kitb al-lim i Al-Waiyya, koja je Bejadi-zade pojedinano komentirao. Postoji mogunost, misli Handi, da je neko sakupio odreeni broj rasprava od Bejadi-zadeta i Kevakibija i da je toj zbirci dato takvo ime. Ipak, to je samo pretpostavka budui da to djelo po imenu i sadraju Handi ne poznaje.76 Iako se djelimian komentar pojedinih odlomaka tih djela nalazi u Irt al-Marm, prema njihovim miljenjima Bejadi-zade je pojedinano komentirao ova djela.77 Meni je, za sada, nepoznato da li su negdje sauvani ovi komentari. Da je Bejadi-zade uistinu veliki mislilac potvruju ozbiljna kritika miljenja priznatih islamskih autoriteta, polazei od Mukbilija, Muhibbija i svih drugih koji su izuavali njegova djela do naega Handia. to se tie doprinosa naih ljudi izuavanju Bejadi-zadeovog ukupnog djela, on je nedovoljan, to svjedoi i to da ga je prouavalo samo nekoliko naih autora i o tome pisali na bosanskom jeziku (Baagi, Handi i abanovi) gdje je on neznatno predstavljen. Ipak, izuzetak ini Handi
74 Bejadi-zade, Mama fi al-Masil al-Muntaaba , ibid. Micro-film u mojoj biblioteci. 75 Mehmed Sureyya, Siilli Osmaniyye, I, Istanbul, 1308-1316 h./18901898, 225. U izvorima se ne navodi o kojim se traktatima radi i iz kojih disciplina. (Usp., Handi, Bejazii, ibid., 96) 76 Handi, Bejazii, ibid., 96. 77 Adilovi, Abraz al-Ittihat al-Aqdiyya..., ibid., 102.

32

koji se ire zanimao, kako ovim autorom i cijelom njegovom porodicom tako i ostalim uenjacima iz ugledne porodice Bejadi-zadea, kojih je u nauci bilo prisutno ukupno sedam: Hasan-efendi, Ahmed-efendi, Mahmud-efendi, Ahmed-efendi I, Hamid-efendi, Hasan-efendi II i Mustafa-efendi.78

Works of Ahmed Efendi Beyadi-zade Boshnaq

Ahmed Beyadi-zade Boshnaq has a reputation as a Bosniak classical author. He has contributed to the Aqaid, Ilmul kalam and Sharia law. He was a well known scholar. In the Turkish-Ottoman Empire he occupied the highest teaching and jurisprudential positions. It is not known that he has written any other work in the field of Sharia law except Kitabu s-sakk, which was meant for qadis who were without experience. This work analyzes the skills and arts of the profession of judges; especially steps needed to handle court procedure and to keep the court documentation. In the field of aqaid, he has written more works. Among them are ElUsulu l-munife li l-Imami Ebu Hanife and Isaratu l-meram min ibarati l-Imam. His second work made him known in the field of Aqaid as well. In the first work he systematized issues recorded in Aqaid treaties of Abu Hanifa as well as Ahadith from his collection Musnada, related to Aqaid issues. In the second work he gave commentary of the first work. In this paper another work of Beyadi-zade has been analyzed for the first time and will be presented to the scholars in Bosnia and elsewhere. All his works, which are kept in different libraries in the world, are in the form of manuscripts. Some of them are kept in the Gazi Husrevbey Library in Sarajevo.

78 Handi, Bejazii, ibid., 90-99.

33

34

35

36

37

38

39

40

Mustafa Jahi RUKOPISI MATEMATIKIH DJELA U GAZI HUSREV-BEGOVOJ BIBLIOTECI

Meu historiarima matematikih studija dugo vremena postojala je velika sumnja da je arapska matematika imala ikakvog znaajnijeg utjecaja na razvoj matematikih studija u Evropi. Vjerovalo se da za nastanak novih matematikih koncepcija trebamo biti zahvalni, prije svega, evropskim matematiarima XVI-XVII stoljea. Istovremeno vladalo je miljenje da je nakon slavnog perioda za matematiku, kada su Grci postavili temelje modernoj matematici, nastupio period stagnacije u matematikim istraivanjima, sve dok Evropljani nisu ove ideje preuzeli od Grka u esnaestom stoljeu. Vjerovalo se da se u periodu od hiljadu godina izmeu starih Grka i evropske renesanse nita znaajno za matematiku nije dogodilo, osim to su arapski prijevodi grkih tekstova sauvali grko uenje koje su Evropljani esnaestog stoljea od njih preuzeli. Mnogi vodei historiari matematikih nauka su, drei se takvoga miljenja, ignorirali arapsko-islamsku matematiku u njenom historijskom razvoju, bilo koje matematike teme ili postavke. Navodili su jedino da je arapska znanost reproducirala uenje koje je prihvatila od grke nauke. Period o kojemu govorimo poinje od kraja osmog do sredine petnaestog stoljea. Meutim savremena respektabilna matematika istraivanja mnogo su blia ideji da su na razvoj i nastanak novih matematikih koncepcija velikog utjecaja imali arapsko-islamski matematiari u periodu od etiri stoljea ranije, ak vie nego i grki matematiari. Podloga na kojoj su se poela razvijati matematika istraivanja u Bagdadu poetkom devetog stoljea nije dovoljno poznata. Sigurno je da je posojao jak utjecaj indijskih matematiara koji su veoma rano razvili decimalni sistem i brojeve. Ovo je bilo veoma vano za poetak matematikih studija kod Arapa. Veliki napredak u tom pogledu ostvaren je radovima

41

Al-warizmja1 u ijim se djelima osjea vie indijski nego grki utjecaj. Na dalji tok razvoja matematikih studija kod Arapa utjecali su upoznavanje sa grkim dostigunima u ovoj oblasti i prevoenjem na arapski jezik grkih matematikih tekstova. Al-warizmjevi radovi su, ustvari, imali velikog utjecaja na razvoj matematikih studija na Zapadu preko ijih se radova Zapadna Evropa upoznala sa rezultatima indijske i arapske matematike. Utjecaj ove matematike se na Zapadu osjeao sve do sredine devetnaestog stoljea.2 Ozbiljnija matematika istraivanja kod Arapa poinju u periodu vladavine halife Al-Manra (754 - 775.) da bi za vladavine Hrna arRada (786 - 809.) i Al-Mamna (813 - 833.), koji su podsticali i stimulirali nauna istraivanja, posebice astronomije i matematike, i prve prijevode grkih tekstova na arapski jezik, dostigla vanredno visok stepen svojega razvoja. Halifa Al-Mamn je, naslijedivi prijestolje halife od svojega oca Hrna ar-Rada ak i jae od svojega oca podupirao nauna istraivanja. Voen takvom idejom on osniva Bayt al-ikma - Kua mudrosti - sa velikom bibliotekom i opservatorijom u Bagdadu koja postaje centrom bavljenja naukom i prevoenjem. U ovome naunom centru radili su poznati naunici i prevodioci. Treba istai da se prevoenjem na arapski jezik u ovome sluaju nisu bavili samo strunjaci u jeziku bez matematiara, nego su to inili naunici, matematiari. Prevoenje tako nije bilo samo sebi cilj, nego je proizlazilo iz elje za napretkom u naunim istraivanjima. Arapi, dakle, nisu samo reproducirali indijsku i grku nauku nego su istovremeno i ovladali njihovim metodama i svoje naune radove razvijali, unosei u njih nauna dostignua do kojih su sami dolazili. U tim radovima oni su iskazali veliku sistematinost u izlaganju naune problematike.3 Tako su, izmeu ostalih, prevoena Apolonijeva, Euklidova, Ptolomejeva i Arhimedova djela. To je dalo velikog podstreka i za nezavisna istraivanja od IX do XV stoljea. Ovi su prijevodi imali velikog utjecaja na razvoj matematike na Zapadu. Zahvaljujui ovim
1 Muammad b. Ms al-warizmi (780-850), matematiar i astronom, smatra se ocem algebre. 2 Dirk, 87. 3 Ibid., 88.

42

prevodima zapadna nauka se upoznala sa mnogim grkim klasinim djelima.4 Vjerovatno da je najvei napredak koji je ostvarila arapska matematika upravo poeo u vrijeme Al-warizmja. Ovo je istovremeno i vrijeme nastanka algebre i revolucionarni korak naprijed u odnosu na grki koncept matematike koja je u osnovi bila geometrija. Algebra je pokazala matematici novi smjer razvoja, veoma irok u konceptualnom razvoju koji nije postojao prije i koji je oosiguravao novi zamajac razvoja ove nauke. Drugi vaan aspekt uvoenja algebre je taj da je dopustila matematici da bude primjenjiva sama na sebi kao nikada prije.5 Pored toga arapski matematiari su otkrili mnoge teoreme koje su omoguile dalji razvoj matematike a pridonijeli su i razvoju mnogih teorija u matematici. Meu najstarija djela iz oblasti matematike koja se nalaze u Gazi Husrev-begovoj biblioteci spada djelo Nuzha an-nur f qalam al-ubr*, koje je napisao Ab al-Abbs ihbuddn Amad b. amsuddn b. Muammad b. Imduddn b. Al al-Mir, b. al-Him al-Maqdis (um. 815/1412.). Rukopis djela u Biblioteci je registriran pod brojem R 2440/1. Djelo je na arapskom jeziku i tretira oblast aritmetike. Rad, ustvari, predstavlja saetak drugoga djela Murid a-lib il asn al-malib od istog autora. Djelo se sastoji od uvoda, dva poglavlja i zavretka koji se dijeli na tri odjeljka. U uvodnom dijelu autor govori o vrstama, oblicima i poretku brojeva. U sljedea dva poglavlja govori se o osnovnim raunskim radnjama i razlomakim brojevima. Na kraju djela autor govori o proporcionalnim i uporednim brojevima i traenju nepoznate pomou proporcionalnih brojeva. U izvorima i mnogim rukopisima djelo se esto navodi pod razliitim naslovima. Prepisiva, vrijeme i mjesto prijepisa ovoga rukopisa nisu poznat.6 U istoj zbirci (fol. 41b - 80b) kao drugo po redu nalazi se djelo AdDurra at-tiyya f al-ulm al-isbiyya, takoer iz oblasti aritmetike i na arapskom jeziku. Autor ovoga djela je Badruddn Muammad b. alab. Nije poznato kada je ivio autor ovoga djela niti vrijeme njegova
4 Dirk, 87-88. 5 Ibid., Loco cit. 87-88. 6 Izv.: .. II, 1942. Ahlwart V, 5979. GAL GI, 471. A-hiriyya mat. 47-49. een, 172. Loebenstein, 2346. Al-Fahras al-waf, 140.

43

nastanka. Od nama dostupnih izvora jedino alfa (I, 739) navodi ovoga autora i njegovo djelo. Rad je podijeljen na uvod, etiri poglavlja i zavretak. U uvodu se govori o osnovama matematike a u naredna etiri poglavlja i zavretku o mnoenju, dijeljenju, logaritmima, vaenju korijena i traenju nepoznate. Prepisiva, vrijeme i mjesto prijepisa ovoga rukopisa su, takoer, nepoznati.7 Kao tree djelo u ovoj zbirci (fol. 81b - 150b) nalazi se rad na arapskom jeziku iz iste matematike oblasti pod naslovom Al-Wasla, koji je napisao Ab al-Abbs ihbuddn Amad b. amsuddn b. Muammad b. Imduddn b. Al al-Mir, Ibn al-Him al-Maqdis (um. 815/1412.). Djelo se sastoji od uvoda, tri poglavlja i zavretka. U radu se govori o vrstama brojeva, osnovnim raunskim radnjama, razlomcima, vaenju korijena i proporcionalnim brojevima. Autor je djelo zavrio 28. rab alira 772/1370. godine. Prepisiva, vrijeme i mjesto prijepisa ni ovoga rukopisa nisu poznati.8 Djelo Al-Muqni f al-abr wa al-muqbala je etvrto po redu djelo u istoj zbirci (fol. 152b - 156b). I ovaj rad je na arapskom jeziku i od istog je autora kao i prethodno djelo. Napisan je u formi stiha i obuhvata oblast algebre i jednaina. Sastoji se od pedeset devet stihova podijeljenih na uvodni dio i tri poglavlja. U djelu se govori o vrstama, stupnjevima i osnovama nepoznate i osnovnim raunskim radnjama.9 Peto djelo u ovoj zbirci (fol. 15b - 173b) ini skraenu verziju komentara gore navedenog djela od istoga autora, pod naslovom AlMusri f ar al-Muqni f al-abr wa al-muqbala .10 esto djelo u zbirci (fol. 178b - 224a) je matematika rasprava na arapskom jeziku pod naslovom Muqaddima f ilm mari al-kusr od nepoznatog autora u kojoj se govori o vaenju korijena u matematici.11
7 Izv.: .. I, 739. 8 Izv.: .. II, 2010. Bagdad, Awqf IV, 117. A-hiriyya mat. 54. AlFahras al-waf, 144. 9 Izv.: .. II, 1809. Loebenstein, 2345. Bagdad, Awqf IV, 116. Ahiriyya mat. 66. 10 Izv.: .. II, 1676 i 1809. A-hiriyya mat. 65. Al-Fahras al-waf, 132. 11 Izv.: Osmanl astronomi II, 603.

44

Posljednje djelo u zbirci (fol. 224b - 232a) je rasprava na arapskom jeziku Risla f ilm al-isb od nama nepoznatog autora u kojoj se govori o osnovnim vrstama brojeva (jedinice, desetice, stotine i hiljade), mnoenju, dijeljenju i vaenju korijena. U Biblioteci se nalazi i komentar djela Akl at-tass f al-handasa (R 2868/10), koji je napisao Ms b. Muammad Q-zde ar-Rm (um. 815/1412.). Osnovno djelo pod navedenim naslovom napisao je amsuddn Muammad b. Araf as-Samarqand (um. 600/1203.). Ovaj komentar se sastoji od uvoda i trideset pet geometrijskih oblika (akl). Neke geometrijske oblike autor osnauje citirajui Euklida.12 Djelo ulaal-isb, iji je autor Bahuddn Muammad b. usayn al-ri al-mil (um. 1031/1622.), jeste kompendij o osnovama matematike na arapskom jeziku. Rad predstavlja saetak djela prethodnih autora iz ove oblasti a sastoji se od uvoda, deset poglavlja i zavretka.13 Komentar na arapskom jeziku na prethodno djelo pod naslovom Talqt al ulal-isb napisao je Umar b. Amad al-M al-ull (um. 1022/1613.?) da bi, kako sam autor komentara istie, razrijeio teka mjesta i ukazao na nerazumljive simbole u osnovnom djelu. Ovaj komentar se uva u Biblioteci pod brojem R 5586 a prepisao ga je Muaf iz Qarahisara arqja, 3. umd al-l 1089/1678. godine u Istanbulu u medresi Qu Muaf-p (Koda Mustafa-paa).14
12 U Biblioteci se nalazi vie primjeraka rukopisa ovog djela: R 5659, R 1889, R 623/1 (Prepisao Muammad b. Muaf, 7. umd al-ira 1134/1722. godine), R 1979/1 (Prepisao Abdulkarm b. al- Amad b. al- Abdulan u Dijarbekir u Ali-paa medresi, 1086/1675. godine) i R 1146/1. Izv.: .. I, 105. Ahlwart V, 5943. GAL GI, 468, GII, 212, SI, 850. Kala IX, 63. Ahiriyya mat. 79, Kprl I, 939/2; Loebenstein, 2353-2354. Wagner, 251. 13. U Biblioteci se nalazi vie primjeraka rukopisa ovog djela: R 487 (Prepisao nepoznati prepisiva, 24. al-qada 1088/1677. godine), R 623/2, R 1979/2, R 5772/2 (prepisan 1081/1699), R 1660/4 (prepisao Ab Bakr a-iddq b. asan al-Qrm, 1136/1723. godine), R2551/5, R 6702/2, R 1418/11. Izv.: .. I, 720. Ahlwart V, 5998. GAL GII, 415, SII, 595. een, 615. Wagner, 255. Ahiriyya mat. 104. TYATOK III/7, 1877-1881 I V/07, 3804 3805. Kprl III, 343. Dobraa I, 453. 14 Izv.: GAL SII, 596. Dobraa I, 325. Loebenstein, 2350/2. TYATOK 34/IV, 923. Osmanl matematik, 112-13.

45

Komentar na arapskom jeziku na isto djelo pod naslovom ar ula al-isb napisao je i Abdurram b. Ab Bakr b. Sulaymn al-Mara (um. 1068/1657.). Ovaj komentar se u Biblioteci uva pod brojem R 1463 a prepisao ga je nepoznati prepisiva, 25. ramana 1161/1651. godine.15 Raman b. Ab Hurayra al-azar al-Qdir (um. poslije 1092/ 1681.), takoer je napisao komentar na arapskom jeziku na djelo ula al-isb. Prema zavretku djela koji se nalazi u ovome rukopisu (fol. 1b 104a) autor ovoga komentara je gore spomenuti Raman b. Ab Hurayra al-azar al-Qdir. Budui da u ovome rukopisu nedostaje uvodni dio koji prepisiva nije prepisao, ne moe se sa sigurnou ustvrditi da se radi o navedenom autoru. Meutim ovaj se uvodni dio nalazi u sljedeem djelu ove zbirke, takoer, komentaru navedenog osnovnog djela ula al-isb, s tim to njegov kraj pripada drugome komentaru istoga osnovnog djela iji se autor u izvorima spominje kao asan b. Muammad b. Ibrhm al-Kurd as-Suhrn (um. 1078/1667.). U svakome sluaju, tekst komentara je skoro isti u oba djela. Ovaj rukopis se u Gazi Husrevbegovoj biblioteci nalazi registriran pod brojem R 1478/1 a prepisao ga je nepoznati prepisiva u posljednjoj dekadi mjeseca umd al-l 1076/ 1665. godine (biljeka na kraju djela, fol. 104a).16 Dakle, i drugo djelo u ovoj zbirci (R 1478/2, fol. 106b - 167b) je komentar na arapskom jeziku djela ula al-isb i veoma je slian prethodnom komentaru. Prema poetku komentara, kao to je naprijed reeno, ovo je komentar djela ula al-isb, koji je pod naslovom all al-ula li ahl arriysa sainio Raman b. Ab Hurayra al-azar al-Qdir. Meutim prema njegovu zavretku ovo je komentar istoga djela koji je sainio asan b. Muammad b. Ibrhm al-Kurd as-Suhrn iste godine (1078/1667.) kada je i umro u gradu Edirne (pogl. biljeku na kraju djela, fol. 167b i Osmanl matematik 145). Prepisiva, vrijeme i mjesto prepisa ovoga djela su nepoznati.17
15 Izv.: A.M. I, 563. O.M. III, 285-86. GAL SII, 596. een, 568. Osmanl matematik, 181. Bagdad, Awqf IV, 110-11. Al-Fahras al-waf, 104. 16 Izv.: .., ayl I, 416. A.M. I, 370. GAL SII, 596. Loebenstein, 2347. Dr al-kutub m II, 28. Bagdad, Awqf IV, 110. Kprl III, 200/2. een, 442. A-hiriyya mat. 109-10. Osmanl matematik, 155. 17 Izv.: .., ayl I, 416. A.M. I, 370. GAL SII, 415 i SII, 595. Loebenstein, 2347 i 2350/1. Dr al-kutub m II, 28. Bagdad, Awqf IV, 109. Kprl III, 200/ 2. een, 442 i 386. A-hiriyya mat. 109-10. Osmanl matematik, 145 i 155.

46

U Biblioteci se nalazi i rukopis komentara na djelo Al-Lam f ilm alisb (R 1749), iji je autor Ab al-Abbs ihbuddn Amad b. amsuddn b. Muammad b. Imduddn b. Al al-Mir Ibn al-Him al-Maqdis (um. 815/1412). Autor komentara pod naslovom Al-Mama nam al-Lam f ilm al-isb je arafuddn al-Amr (um. 890/1485.), koji je svoj komentar napisao u stihu. Prema biljeci na kraju djela, autor je komentar zavrio u petak, 27. al-ia 993/1585. godine. Ovo bi, prema nama dostupnim izvorima, moglo biti veoma rijetko djelo. Prepisiva, vrijeme i mjesto prijepisa ovoga rukopisa su nepoznati.18 U zbirci pod brojem R 998 (str. 1 - 136) kao prvo djelo nalazi se Mutaar f ilm al-isb, kompendij iz matematike na arapskom jeziku. Prema biljeci na stranici prije poetka djela autor djela je Ab al-Masin asan b. Ab lib al-Bayhaq al-orsn (ivio prije 741/1340.). Na istome mjestu nalazi se i navedeni naslov djela. Rad je podijeljen na uvod i tri dijela koji se sastoje od vie poglavlja. U djelu se govori o definiranju matematike, oblicima brojeva, osnovnim raunskim radnjama koje se izvode indijskim brojevima, geometriji, nainima traenja nepoznate i izuzecima koji su u vezi sa ovim oblastima. Rukopis je prepisao Imd b. Muammad al-l, 10. umd al-l 741/1340. godine (biljeka u kolofonu djela, str. 136.). U zbirci R 6702 kao prvo djelo (fol. 1a - 20b) nalazi se, takoer, rijetko djelo na arapskom jeziku iz oblasti matematike pod naslovom AlIdd f wafq al-add od nepoznatog autora. Rad se sastoji od tri dijela. Djelo u naemu rukopisu, naalost, nije kompletno u drugome dijelu. Osim toga nekoliko listova iz ovoga dijela je uvezano na poetku rukopisa. Prepisiva, vrijeme i mjesto prijepisa ovoga rukopisa su nepoznati.19 Pod brojem R 1815 u Biblioteci se nalazi zbirka Mama al-isb na arapskom i turskom jeziku raznih izvoda i poglavlja iz drugih matematikih djela, biljeaka iz podruja matematike i primjera rijeenih zadataka. Prepisiva, vrijeme i mjesto prepisa zbirke su nepoznati. Muyiddn Muammad b. al- Atmaa al-Ktib (um. poslije 899/ 1494.) napisao je djelo iz matematike pod naslovom Mama al-qawid na turskom jeziku. Rad je podijeljen na tri poglavlja. Autor je djelo zavrio 899/1494. godine i posvetio ga sultanu Bajazitu II (vladao 1481-1512.).
18 Al-Fahras al-waf, 143. 19 Izv. Kprl III, 709/1.

47

Rukopis ovoga djela se nalazi u Biblioteci registriran pod brojem R 2670. Prepisiva, vrijeme i mjesto prijepisa ovoga rukopisa nisu poznati.20 Djelo na turskom jeziku sastavljeno od deset poglavlja iz aritmetike i algebre pod naslovom mi al-isb napisao je Ysuf b. Kaml alBurusaw (ivio u X/XVI stoljeu). Rukopis je prepisao Amad Naqq 17. awwla 1115/0000. godine (biljeka u kolofonu djela, fol. 62a), a u Biblioteci se uva pod brojem R 6930.21 Pod brojem R 3198 u Biblioteci se nalazi i rukopis djela Tashl alisb na turskom jeziku od nama nepoznatog autora. U Biblioteci se nalazi i matematika rasprava pod brojem R 3493 na turskom jeziku od nama nepoznatog autora. U zbirci R 7160 kao tree djelo (fol. 12b - 15a) nalazi se rasprava na turskom jeziku iz matematike pod naslovom Risla-i mutaar f ilm alisb od nama nepoznatog autora. Gornji naslov se nalazi prije poetka rada. U djelu se govori o osnovnim vrstama brojeva (jedinice, desetice, stotine i hiljade). Prepisiva, vrijeme i mjesto prijepisa djela su nepoznati. Kao etvrto djelo u istoj zbirci (fol. 17a - 19a ) se nalazi rasprava na arapskom jeziku iz matematike Risla f al-isb od nama nepoznatog autora. U djelu se govori o osnovnim vrstama brojeva (jedinice, desetice, stotine i hiljade). Ovo je, ustvari, arapska verzija prethodnog djela. Prepisiva, vrijeme i mjesto prepisa i ovoga djela su nepoznati.22 U Biblioteci se nalazi i djelo Zubda al-aml al-adad a-a f ilm al-isb je rasprava iz matematike od nepoznatog autora. Sastoji se od uvoda, sedam poglavlja i zavretka. U naemu rukopisu nalaze se prepisani uvod, dva poglavlja i zapoeto tree poglavlje. U uvodu autor govori o osnovnim pitanjima iz matematike kao to su nazivi i oblici brojeva, formiranje sloenih brojeva i eksponenti. U prvome poglavlju govori se o mnoini, u drugome o oduzimanju a u treemu, samo zapoetom, o dijeljenju. Djelo se nalazi u rukopisu registrirano po brojem R 6403/3. U zbirci registriranoj pod brojem R 5242 kao drugo djelo nalazi se rasprava na arapskom jeziku iz matematike Risla f al-isb od nama
20 Izv.: .., ayl II, 435. O.M. III, 252. Osmanl matematik, 29; Kprl III, 341. 21 Izv.: O.M. III, 309. Karatay t, 1576. Osmanl matematik, 99. 22 Izv.: Osmanl astronomi, 597.

48

nepoznatog autora. U djelu se govori o osnovnim vrstama brojeva (jedinice, desetice, stotine i hiljade). Rukopis je prepisao nepoznati prepisiva u zadnjoj dekadi mjeseca rab al-awwala 924/1518. godine. U Biblioteci se nalazi i djelo enciklopedijskog karaktera Aab alub napisano na turskom jeziku u obliku pitanja i odgovora. Autor djela je Mamd b. Q Manys, Manys-olu, (ivio u IX/XV stoljeu) koje je rasporeeno prema naukama na etiri poglavlja. U treemu poglavlju se tako govori o pitanjima iz matematike, dok se u ostalima govori o islamskim propisima, najvie melekima i ejtanima te neobinim naukama, stvorenjima i sihirima, i, na kraju, o osobenostima Kurana, dovama i Allahovim lijepim imenima. Na rukopis je krnjav, tako da nedostaje posljednje, etvrto, poglavlje. Prepisiva, vrijeme i mjesto prijepisa ovoga rukopisa su nepoznati.23 Pod brojem R 5645 u Biblioteci se nalazi i fragment nama nepoznatog djela iz geometrije na arapskom jeziku. Prihvatanjem islama bonjaki narod u Bosni i Hercegovini i u njoj susjednim zemljama ulazi u islamski civilizacijski krug, to dovodi do velikih promjena u svim vidovima njegova ivota i stvaralatva. Uz prihvatanje tekovina koje je ve ostvarila islamska civilizacija i zadravanjem vlastitih naslijeenih kulturnih i tradicionalnih vrijednosi, meu bonjakim narodom se, izmeu ostalog, poinju intenzivno razvijati, pored islamskih religijskih znanosti, i sve druge nereligijske naune discipline koje je islamska civilizacija prihvatila od drugih naroda, razvijala i dalje usavravala da bi ih tokom vremena prihatila i zapadnoevropska civilizacija. Odlaskom u najpoznatije islamske kulturno-naune centre na studije kao i kolovanjem u mnogim bosanskim medresama i bonjaki mladii su poeli sa izuavanjem svih ovih znanosti. O tome, izmeu ostalog, svjedoe i hiljade rukopisa sauvanih u tim medresama, bibliotekama i mnogim privatnim kolekcijama. Osim toga, znamo da su, naalost ciljano, hiljade takvih rukopisa, takoer, uniteni na razne naine a najvie namjerno popaljeni. Znaajan broj rukopisa koji imaju svoje bosansko porijeklo, bilo da su prepisani ili napisani od strane bosanskih prepisivaa i autora nalazi se i u drugim bilbiotekama i slinim institucijama irom svijeta. Svi ovi rukopisi su iz najrazliitijih oblasti ljudskog stvaralatva,
23 Izv.: Karatay t, 1464. O.M. II, 15.

49

od isto islamsko-teolokih znanosti pa do prirodno-matematikih nauka koje su se izuavale u to vrijeme. Raznovrsnost naunog zanimanja Bonjaka svjedoi i ono to je sauvano od rukopisa na navedenim mjestima. Meu njima, svakako, najznaajnija je Gazi Husrev-begova biblioteka, koja u svojemu rukopisnom fondu, koji broji vie od deset hiljada rukopisa, uva i znaajan broj matematikih djela. Neka od tih djela ve su bila i predmetom ozbiljnijeg naunog interesiranja, tako da se nadamo da e i ovakav njihov saet kataloki prikaz podstai nae mlade istraivae da se posvete izuavanju i ovoga segmenta nae kulturne batine. Uostalom, to i jeste jedan od osnovnih motiva naeg predmetnog priloga, pored elje da se naunoj i iroj javnosti predstavi ovaj dio bonjake kulturne batine koja zajedno sa drugima svedoi o bogatstvu i raznovrsnosti kulturnog stvaralatva bosansko- hercegovakih naroda.

IZVORI I LITERATURA Ahlwardt: Ahlwardt, Wilhelm: Verzeichniss der arabischen Handschriften der Kniglichen Bibliothek zu Berlin. Bd I-X. Berlin, 188799. (Die Handschriften-verzeichnisse der Kniglichen Bibliothek zu Berlin). A.M.: al-Bagdd, Isml-paa: Hadiyya al-rifn, asm al-muallifn wa r al-muannifn. I-II. Istanbul, 1951/1955. Bagdad, Awqf: al-ibr, Abdullh: Fahras al-mat al-arabiyya f Maktaba al-awqf al-mma f Badd. uz I - IV. Badd, 1394/ 1974. Dr al-kutub: Sayyid, Fud: Dr al-kutub. Fihris al-mat. Nara bi al-mat allat iqtanath ad-Dr min Sana 1936 - 1955. al-Qism IIII. Al-umhriyya al-Arabiyya al-Muttaida. al-Qhira, 1380/1961 1383/1963. Dr al-kutub: Sayyid, Fud: Dr al-kutub. Fihris al-mat. Nara bi al-mat allat iqtanath ad-Dr min sana 1936 - 1955. al-Qism I-III. Al-umhriyya al-Arabiyya al-Muttaida. al-Qhira, 1380/1961 - 1383/ 1963. Dirk : Dirk J. Strojk, Kratak pregled istorije matematike, Beograd 1987.

50

Dobraa I: Dobraa, Kasim: Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa. Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu. Svezak I. Sarajevo, 1963. Al-Fahras al-waf: Barakat Muaf: Al-Fahras al-waf li al-mat al-ilmiyya. Awwalan: A-ibb wa a-aydala wa al-bayara. niyyan: Al-isb wa al-handasa wa al-abar. Ar-Riy, 1420/1999. GAL G: Brockelmann, Carl: Geschichte der arabischen Litteratur. Grundband I-II. Leiden, 1937, 1938 i 1942. GAL S: Brockelmann, Carl: Geschichte der arabischen Litteratur. Supplementband I-III. Leiden, 1943 i 1949. . .: alfa, Muaf b. Abdullah Ktib alab: Kaf aunn an asm al-kutub wa al-funn. al-Muallad I-II. Istanbul, 1360/ 1941 - 1362/1943. . ., ayl: al-Bagdd, Isml-paa: h al-maknn f a-ayl al Kaf a-unn an asm al-kutub wa al-funn. Cilt I-II. Istanbul, 1945-47. Karatay t: Karatay, Fehmi Edhem: Trke Yazmalar Katalou. C. III. Topkap Saray Mzesi Ktphanesi. Istanbul, 1961. Kprl: een, Dr. Ramazan; Izgi, Cevat; Akpnar, Cemil: Fihris mat Maktaba Kprl. Research Centre for Islamic History, Art and Culture (IRCICA). Al-Muallad I-III. Istanbul, 1986. Loebenstein: Loebenstein, Helene: Katalog der arabischen Handschriften der sterreichischen Nationalbibiliothek. Neuerwebungen 1868-1968. Teil I. Wien, 1970. O.M.: hir, Bursal Memed: Omanl mellifleri. I-III. Istanbul, 1333-1342/1914-1923. Osmanl astronomi: Ihsanolu, Ekmeleddin; een, Ramazan; Izgi, Cevat; Akpnar, Cemil; Fazlolu, Ihsan: Osmanl astronomi literatr tarihi (History of astromomy literature during the Ottoman period). Islm Tarih, Sanat ve Kltr Aratrma Merkezi (IRCICA). Cilt I-II. Istanbul, 1997. Osmanl matemtik: Ihsanolu, Ekmeleddin; een, Ramazan; Izgi, Cevat: Osmanl matemtik literatr tarihi (History of mathematical literature during the Ottoman period). Islm Tarih, Sanat ve Kltr Aratrma Merkezi (IRCICA). Cilt I-II. Istanbul, 1999. 51

een: een, Ramazan: Mutrt min al-mat al-arabiyya anndira f maktabt Turkiya. Islm Tarih, Sanat ve Kltrn Aratrma Vakf (ISAR). Istanbul, 1997. TYATOK: Trkiye Yazmalar Toplu Katalou (The Union Catalogue of Manuscripts in Turkey). Istanbul, 1980-95. A-hiriyya mat.: id, Muammad al: Fihris mat Dr al-Kutub a-hiriyya. Ar-Riyiyyt. Dimaq, 1393/1973.

Manuscripts of mathematical works in the Gazi Husrevbey Library

Contemporary renowned mathematical research in the world has shows that the emergency and development of a large mathematics concepts is due to the influence and works of Arabic-Islamic mathematicians in the period between IX and XV centuries. The ground work on which mathematical research in Baghdad started developing in ninth century is not quite known, however, it is believed that the development owes largely to the great Indian mathematician, who had then already developed decimal system of numbers, which was very important for the further development of mathematics among the Arabs. The further development of the mathematics among the Arabs was in part due to the translation of Greek mathematical works into Arabic and the study of these works. Arab mathematicians had a great effect on the West, through which the West was acquainted with the achieved results of Indian and Arab mathematicians. This influence was felt all way until the middle of the nineteen-century. With the accession of Bosnian to the Islamic civilization, the Bosniaks of Bosnia and Herzegovina and the surrounding countries/provinces, start to intensively, deal with not only religious sciences but also with other fields of study which the Islamic civilization had accepted from the other nations, developed and further perfected, so that after a time being, even the Western civilizations accepted it. By traveling to famous Islamic educational centers and even to local madrasas, the Bosnian youth slowly start to study the mentioned disci52

plines. This is proven in the large number of documents and manuscripts that were safe-kept in madrasas, libraries and personal collections. It is also known that a large number of documents have been deliberately destroyed, mainly burned. A considerable number of manuscripts with Bosnian origin, that have been either written or re-written by Bosnian authors, are still kept in libraries and other institutions throughout the world today. These manuscripts are very diverse, and range from Islamic-theological works to natural-mathematical works, that were studied at that time. The diversity of the fields of study that the Bosniaks dealt with is also noted in the mentioned manuscripts. Among those places where precious manuscripts are kept, the most significant is the Gazi Husrev-bey Library, which contains more than 10,000 manuscripts, among them many mathematical works. Some of those works were subject to research and attracted great scientific interest in Bosnia and Herzegovina and therefore we hope that our work will cause our young researchers to devote themselves studying this segment of Bosnians cultural inheritance. In that way they will prove richness and various cultural creativity of people in Bosnia and Herzegovina.

53

54

Haso Popara O JEDNOM AUTOGRAFU KOJI SE UVA U GAZI HUSREV-BEGOVOJ BIBLIOTECI

Radei na katalokoj obradi rukopisa iz oblasti tesavvufa, objavljenih u trinaestom svesku Kataloga Gazi Husrev-begove biblioteke,1 posebnu panju privukao nam je rukopis obraen pod katalokim brojem 7645., zaveden u stalnoj inventarskoj knjizi pod brojem R-7029. Kodeks sadri integralni tekst na arapskom jeziku jednog opirnog - do sada potpuno nepoznatog djela iz oblasti tesavvufa - pod nazivom Laa spasa na putu spoznaje Boga ( ,) koje je napisao ejh Muammad b. Maal b. Sir b. Muammad ad-Damr a-fi, ija nam je biografija nepoznata. OPIS RUKOPISA Rukopis ima 261 list dimenzija 20 x 14 cm. Tekst dimenzija 16 x 7,5 cm, pisan je u 21 retku, nas pismom, tupim perom i vjetom rukom. Mastilo crno, kvalitetno, postojano na dodir sa vlagom. Naslovi poglavlja, znaajnije rijei i interpunkcijski znakovi pisani crvenim mastilom. Papir debeo, hrapav, tamnobijele boje, bez vodenog znaka, istonog porijekla. Listovi po rubovima dohvaeni crvotoinom, a duinom hrbata, do 3 cm dubine, vlagom. Na pojedinim listovima - naroito u posljednje tri lage - usljed dodira sa vlagom, vidljive tamne fleke, ali bez oteenja teksta. Poetak citata nadvuen crvenom linijom. Na marginama ima neto biljeki u vezi sa tekstom, pisanih rukom autora. Listovi sa kustodama i originalnom folijacijom. Povez koni, originalan, sa preklopom, dohvaen vlagom i crvotoinom, prepukao duinom hrbata i preklopa. Na koricama i preklopu lijepo uraene rozete sa floralnim motivima, djelimino izlizane. Unutranja strana korica presvuena ukrasnim ebro papirom.
1 Trinaesti svezak Kataloga Gazi Husrev-begove biblioteke izaao je iz tampe u krajem oktobra 2004. godine. U njemu je obraeno 279 kodeksa sa 719 djela i 545 razliitih naslova.

55

O DJELU Na listu 1a, i u uvodu (v. l. 5a) krupnim crvenim slovima dat je puni naziv djela Laa spasa na putu spoznaje Boga ( .)Meutim nama dostupni izvori nigdje ne biljee djelo sa ovakvim naslovom. Djelo je podijeljeno na: - uvod ( )i - dvanaest poglavlja (.) U uvodu autor kae da su mnogi ljudi, zbog svog neznanja, zalutali s Pravog puta, pa je u elji da im ukae na pravi put, napisao ovo djelo, zasnovano na uenju ranijih sufijskih autoriteta, u prvom redu Abdulwahhba a-arnja i Alja al-Mirja. U poglavljima autor raspravlja o sljedeim pitanjima: Prvo poglavlje o razumu i znanju i njihovoj odabranosti (v. l. 19b)

()
Drugo poglavlje o nespojivosti Boijeg bitka s bilo kojom vrstom nesavrenstva (v. l. 36b)

()
Tree poglavlje o lijepom odgoju due i organa tijela (v. l. 47a)

()
etvrto poglavlje o tome ime se sve trebaju odlikovati murid i isposnik (v. l. 74b)

()
Peto poglavlje o tome na emu se zasniva put sufije (v. l. 100a)

()
esto poglavlje o fazama kroz koje, na svome putu duhovnog napredovanja, mora proi svaki isposnik (v. l. 147a)

()
Sedmo poglavlje o izrekama sufijskih autoriteta o tesavvufu, sufijama i njihovom odgoju (v. l. 176b)

()
Osmo poglavlje o njihovim izrekama o sufijskoj ljubavi (v. l. 204a)

()
56

Deveto poglavlje o mogunosti vienja Boga i Vjerovjesnika u snu i na javi (v. l. 211b)

()
Deseto poglavlje o pravilima lijepog ponaanja sufija vezanim za druenje, jelo, pie i spavanje v. l. 224a)

() ...
Jedanaesto poglavlje o pravilima lijepog ponaanja sufija prilikom sluanja, pitanja i enidbe (v. l. 232b)

()
Dvanaesto poglavlje o pravilima lijepog ponaanja sufija u sluaju bolesti, tekih iskuenja, smrti i prilikom obilaska mezara umrlih (v. l. 246a)

()
O AUTORU Prema biljeci na listu 1a, autor djela je a-ay... Muammad b. Maal b. Sir b. Muammad ad-Damr a-fi ( 2.) Njegovo puno ime navodi se jo na dva mjesta; u uvodu (v. l. 1b) i na kraju djela (v. l. 261a). Meutim nama dostupni izvori, nigdje ne spominju autora sa ovakvim imenom. Iz titula nabrojanih uz njegovo ime u biljeci na listu 1a (ejh, uitelj, voa, odvani znalac, veliki uenjak, i pronicljivi uzor), d se zakljuiti da je ona dopisana naknadno, najvjerovatnije, rukom nekog od njegovih uenika ili kasnijih vlasnika. Malo je vjerovatno da bi sam autor uz svoje ime nabrojao sve navedene titule, tim prije to u prvoj reenici na poetku djela za sebe kae da je ponizni rob koji se nada u oprost svoga Uzvienog Gospodara ( ) to je - skoro bez izuzetka - uobiajeni izraz skromnosti i pobonosti kod svih ranijih islamskih autora. Na preostala dva mjesta (v. l. 1b i 261a), autor je sam napisao svoje ime. Iz nadimka ad-Damr ( )moe se zakljuiti da je autor porijeklom iz Demre ( ,)sela u delti Nila u blizini Dimya ( ,)rodnog mjesta vie islamskih uenjaka afijskog mezheba,3 meu kojima je najpoznatiji
2 Vidi list 1a s naslovom djela i imenom autora 3 emsudin Sami, Kamusi-i trk III, str. 2163., Istanbul, 1317/1899.

57

Muammad b. Ms b. s b. Al ad-Damr a-fi (um. 808/1405.), autor brojnih djela iz oblasti tefsira, hadisa, akaida, fikha, jezika i knjievnosti.4 Iz njegovog drugog nadimka a-fi vidi se da je bio sljedbenik afijske pravne kole. Iz uvoda u djelo (v. l. 2b i 3a), takoer se moe zakljuiti da je autor sljedbenik uvenog ejha azilijskog reda Abdulwahhba a-arnja (umro 973/1565)5 i uenik velikog sufijskog autoriteta Al al-Mirja (um. 1040/1630)6 Na kraju djela (v. l. 261a) autor ponovo navodi svoje puno ime i datum kada je djelo zavrio, rijeima:

.
Ovo je svojim ustima izrekao i svojom rukom napisao najsiromaniji sluga Boiji, Muammad b. Maal b. Sir b. Muammad ad-Damr a-fi - neka mu Uzvieni Allah oprosti grijehe i na oba svijeta pokrije mahane - u blagoslovljeni etvrtak, 10. abana 1067/1657. godine. Iz navedene biljeke mogu se izvui dva zakljuka: da je na rukopis napisan rukom autora i da je on te godine bio iv. Na listovima 9b, 19b, 29b, 39b, 49b, 59b, 69b, 79b, 89b, 99b, 109b, 119b, 129b, 139b, 149b, 159b, 169b, 179b, 189b, 199b, 209b, 219b, 229b, 237b, 247b, 257b i 261a, biljeka da je rukopis - u granicama svoje mogunosti - pregledao i sravnio sam autor.

.
Na osnovu gore navedenog, sa sigurnou se moe tvrditi da je na rukopis autograf, a s obzirom na to da se u literaturi i izvorima nigdje ne spominju ni djelo sa ovakvim naslovom, ni ime autora, sasvim je mogue da je ovo unikat i jedinstven primjerak u svijetu.

4 Kala XII, str. 65-66, Bayrt- Lubnn, bez godine izdanja. 5 Abdulwahhb a-arn b. Amad b. Al b. Amad b. Muammad b. Ms a-arn al-Anr a-fi a-aal, Ab al-Mawhib, roen u Kalqaandu u Egiptu, 898/1493., umro u Kairu 973/1565. godine. 6 Ahlwardat V, 5418 i 5582; Brockelmann S II, str. 471.

58

O RANIJIM VLASNICIMA Na naslovnom listu (v. l. 1a) otisnuta su dva peata, najvjerovatnije, ranijih vlasnika. Na prvom se moe proitati Darw Yay ( ,) a ispod imena godina (1)188/1774-75. Na drugom peatu nije itljivo ime, ali je itljiva biljeka iznad peata ( Mehmed ili Muammad, nasljednik ili zamjenik uvara tajne). Ispod peata tragovi jo jedne biljeke koja nije itljiva. Ovdje treba ukazati na jo jednu injenicu; da rukopis, sve do 1990. godine, kada ga je iz svoje privatne kolekcije Gazi Husrev-begovoj biblioteci poklonio Danilo Bukinac iz Beeja,7 nije bio dostupan javnosti. S tim u vezi, namee se nekoliko pitanja: - kako se autograf jednog obimnog djela (261 list), iji je autor porijeklom iz Demire u Egiptu, naao u Beeju (na obali Tise u Vojvodini), a da o njemu nema ni rijei, kako u evropskim tako ni u istonim izvorima; - moe li se pretpostaviti da je autor ivio, a moda i napisao djelo na ovim prostorima, s obzirom na to da su sve zemlje, od dananje Maarske na sjeveru do Sudana na jugu i Perzije na istoku do Magreba na zapadu, u to doba bile u sastavu jednog te istog (Osmanskog) carstva; - ili da je, moda, autograf rukopisa na ove prostore donio neki od autorovih potomaka ili uenika, koji je, recimo, mogao biti murabit u nekoj tvravi ili putujui dervi, a potom, u periodu suavanja granica Osmanskog carstva, doao u ruke nemuslimana, ili ostao u posjedu nasljednika koji su jo dui ili krai period ivjeli kao kriptomuslimani? Ovo je primjer kako naa batina i kulturno naslijee iz osmanskog perioda jo uvijek nisu dovoljno istraeni ni rasvijetljeni. To i dalje ostaje trajni prioritet u radu naih mladih istraivaa, u prvom redu historiara i orijentalista.

7 Nedugo poslije nastanka ovog djela (1071/1661) Beej je posjetio i slavni putopisac Evlija elebija o kome je on zabiljeio: Opis lijepog grada Beeja... To je malo, ali lijepo utvrenje, sagraeno od cigle. U obimu obuhvata ukupno pet stotina koraka. Kroz gradski opkop protie rijeka Tisa. Ima jednu kapiju koja vodi na pristanite i drugu koja vodi na drum. Na pristanitu postoji jedan han, pedeset magacina, dobra damija koja je prepravljena od neke crkve, jedna medresa, tri osnovne kole i oko stotinu potleuica, pokrivenih eremitom i trskom... (v. Evlija elebija; Putopis, Sarajevo, 1979., str. 359-340).

59

About an autograph kept in the Gazi Husrev-bey Library

In the collection of the manuscripts in the Gazi Husrev-bey Library in Sarajevo, exist many rare, even unique works. One of these is an autograph, most probably a unique, work under the title The boat of salvation on the way to the cognition of God. This work with Sufi emphasizes of intonation, was written in the year 1067/1657 by shaykh Muhammad b. Mashal b. Sirau b. Muoammad ad-Damiri as-Shafii, whose biography is unknown to us. Sources known to us does have neither record of this work nor its author. The manuscript is kept in the Gazi Husrev-begovoj Library - inventory number R-7029 and was catalogued in the thirteen volume of Catalogue of Arabic, Turkish, Persian and Bosnian manuscripts, under the number 7645.

60

Nedim Zahirovi FETV-YI AQR: RUKOPIS U NACIONALNOJ BIBLIOTECI U BEU

Meu orijentalnim rukopisima koji se uvaju u Nacionalnoj biblioteci u Beu nalazi se jedna zbirka fetvi iji je autor Ibrahim elAkhisari (Ibrhm al-Aqir). Ovaj rukopis oznaen signaturom Mxt. 292 obradio je Gustav Flgel u Katalogu orijentalnih rukopisa Nacionalne biblioteke u Beu. Flgel je tom prilikom naveo da se radi o zbirci decizija od Ibrahima el-Akhisarija, muftije u Budimu, kako proizlazi iz zabiljeke na listu 4r koja je napisana drugom rukom. Nakon prvog pitanja iz testamentarnog prava (vey), dolaze pitanja iz nasljednog prava (fari), zatim slijede pitanja iz nekoliko drugih tematskih oblasti, pa ponovo nasljedno pravo i na listu 192v zbirka zavrava pitanjem iz jamenja (keflet). Raspored grae nije konsekventno proveden, nedostaju naslovi, pa izgleda da je zbirka sluajno nastala. Nakon odgovora ponavlja se formula ketebeh Ibrhm af anh (napisao Ibrahim neka su mu grijesi oproteni).1 Radei na pregledu knjievnosti bosanskohercegovakih muslimana na orijentalnim jezicima, prema ovoj biljeci, i vjerojatno, zbog odrednice al-Aqir i poznate tradicije izuavanja islamskog prava u Pruscu (Aqir), dr. Hazim abanovi je pretpostavio da je rije o Bonjaku iz Prusca i preuzeo ove podatke od Flgela, a kasniji prireiva ove bio-bibliografije je uvrstio i Ibrahima el-Akhisarija u grupu neobraenih pisaca. 2 Kasnije je Salih Trako u Prilozima za orijentalnu filologiju prikazao Pravni zbornik (Mama- fqhiyya) od livanjskog i prusakog muftije Ibrahima Muniba Akhisarija (Ibrhm Mnb Aqir) i saopio biografske podatke koje je autor
1 G. Flgel, Die arabischen, persischen und trkischen Handschriften der kaiserlich-kniglichen Hofbibliothek zu Wien, III. Band, Wien, 1867, 247. 2 H. abanovi, Knjievnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima, Sarajevo, 1973, 663.

61

naveo u Zborniku.3 Rukopis predstavlja autograf Ibrahimovog Zbornika i nalazio se u zbirci rukopisa Orijentalnog instituta u Sarajevu. Mi emo ovdje ukratko navesti najvanije podatke iz tog rada. Ibrahim Munib Akhisari, sin Alije, roen je vjerojatno u prvom deceniju 18. stoljea u Oborcima, kasabi na putu izmeu Travnika i Donjeg Vakufa. Potjee iz ulemanske porodice i u Zborniku navodi svoje pretke u pet koljena. Bio je imam, hatib, a kasnije muderris i muftija. Godine 1157/1744. bio je imam i hatib Sulejmanije damije u Oborcima a 01. abana 1168/13.5.1755. godine postao je naib kadije Velijudina i u njegovo ime vrio je kadijsku slubu u Pruscu. Taj datum ujedno predstavlja i poetak pisanja njegovog Zbornika te je 24. safera 1175/ 24.09.1761. godine dobio ovlatenje da moe vriti dunost muftije Livna (hlevne), a 07. abana 1176/15.02.1763. godine izdao je prvu fetvu i u svojstvu muftije Prusca. Uporedo sa svojom kadijskom, a kasnije i muftijskom slubom drao je javna predavanja u Sulejmaniji damiji u Oborcima. Do kog datuma je Ibrahim Munib ostao na poloaju muftije Livna i Prusca, zasada se ne zna. Prema zavrnoj biljeci iz Zbornika, on se na tom poloaju zadrao i koncem 1178/1765. godine. Takoer nije poznat datum Ibrahimove smrti, ali se zna da je bio iv 1194/1780. godine.4 Njegov Zbornik sadri odgovore na postavljena pitanja koja je Ibrahim imao u praksi rijeiti, citate i izvode iz djela poznatih islamskih pravnika i fetve drugih muftija. Graa u Zborniku nije sistematski poredana, nego je navedena onako kako su ivotne okolnosti nametale odgovore na pojedine pravne probleme. Osim pravne materije u Zborniku se nalaze i tekstovi kulturno-historijske sadrine.5 Trako smatra da je livanjski i prusaki muftija Ibrahim Munib Akhisari identian sa Ibrahimom el-Akhisarijem, autorom rukopisa u Nacionalnoj biblioteci u Beu, uz napomenu da G. Flgel ne kae odakle je uzeo podatak da se radi o budimskom muftiji.6 Budui da Trako kod prikaza Zbornika nije imao uvid u sadraj ovog rukopisa, a samim tim i mogunost da ih uporedi i utvrdi da li postoji meusobna veza izmeu
3 S. Trako, Ibrahim Munib Akhisari i njegov Pravni zbornik, Prilozi za orijentalnu filologiju, 28-29, Sarajevo, 1980, 215-245. 4 Isto, 216-217. 5 Isto, 243-244. 6 Isto, 215.

62

njih, mi elimo u ovom radu prikazati sadraj rukopisa koji se nalazi u Nacionalnoj biblioteci u Beu i postaviti pitanje njegovog autorstva. 1. Sadraj rukopisa Na listu 1r nalazi se biljeka na arapskom jeziku koja se odnosi na nekog od vlasnika rukopisa. Sadraj biljeke glasi: qad deale ila al-mulki ? Amed b. Umar fiya anhum (pripalo u vlasnitvo ? Ahmeda, sin Omera, neka su obojici grijesi oproteni). Ispod te biljeke nalaze se otisci dva vea ovalna peata od kojih je jedan neitak, a na drugom moe se jasno proitati ime Husejn Hisali (useyn l). Listovi 1v, 2r, 2v, 3r i 3v potpuno su isti, jedino na vrhu lista 2r nalazi se biljeka: qmet 205. Na listu 4r, u gornjem lijevom uglu, nalazi se biljeka o autoru rukopisa iji emo sadraj kasnije navesti. Ispod te biljeke nalazi se otisak jednog manjeg peata na kome takoer stoji: Husejn Hisali. 4v-21v Na listu 4v, bez ikakvog uvoda, poinje tekst pitanjem iz testamentarnog prava, a zatim slijedi pitanje oznaeno na margini kao dava (poziv da stranke rijee spor pred erijatskim sudom). Nakon toga predstavljena su ukupno 164 pitanja iz nasljednog prava. U tim pitanjima prikazane su razliite situacije kod diobe imovine umrlog lica: koliko koji od nasljednika ima dijelova u toj imovini, ko se moe pojaviti kao nasljednik kod diobe, pravo sudjelovanja zastupnika dravne blagajne (bayt al-ml emni) kod diobe. 22r-38r 7 pitanja, qsmet (dioba) radi se o pitanjima u kojima su izloeni pravni problemi nastali prilikom odreivanja pristojbe na diobu (resm-i qsmet); 87 pitanja koja najee sadre parnine postupke kod utvrivanja nasljedstva i diobe zaostavtine (dav-y ir). Ukoliko parnica ima poseban karakter, onda je to navedeno na margini. Tako, npr., list 35v, dav-y mal (spor zbog ljetine), zatim, na istom listu, spor zbog oslobaanja roba nakon smrti njegovog gospodara (dav-y tq). Ovdje se nalaze i pitanja iz drugih oblasti koja stoje u uskoj vezi s parninim postupkom; list 25v, 1 pitanje, urm (naknada), u ovom sluaju radi se o naknadi novca siroetu; list 27v, 1 pitanje, ehdet (svjedoenje); list 33r, 1 pitanje, malab- muhimm (vana tema, pitanje) - radi se o tome da li okonan sudski postupak moe biti poniten i iznova pokrenut. 63

38v-44v 1 pitanje, istidm (uzimanje u slubu); 1 pitanje, (nezret) postavljanje staratelja maloljetniku; 4 pitanja, bey (prodaja) - radi se o prodaji imovine djeteta; 4 pitanja, veyet (postavljanje skrbnika djeci); 4 pitanja, inet (pravo na uvanje i odgajanje djeteta, obino do njegove sedme godine); 6 pitanja, nik (sklapanje braka); 9 pitanja, alq (razvod braka); 2 pitanja, iddet (rok od tri mjeseca u kome se ena ne moe ponovo udati nakon razvoda ili nakon smrti supruga); 2 pitanja, al (rastava braka na inicijativu supruge uz naknadu muu, odnosno uz odustajanje od vjenanog dara); 3 pitanja, mehr (vjenani dar); 2 pitanja, mefqd (nestalo lice); 1 pitanje, davy neseb (spor oko utvrivanja srodnike veze ) - u ovom sluaju oinstva; 1 pitanje, isbt- veret (dokazivanje prava na zaostavtinu); 1 pitanje, ubt- neseb (vjerodostojnost rodbinske veze); 44v-67r 30 pitanja, vaqf (uvakufljenje); 25 pitanja, iret (uzimanje u zakup); 27 pitanja, mn (nadoknada); 21 pitanje, ehdet; 10 pitanja, vey (testamenti) - radi se o testamentima teko bolesnih osoba iju valjanost kasnije osporavaju njihovi nasljednici; 28 pitanja, hibe (poklanjanje). 67v-79r 4 pitanja, sariqa (kraa); 14 pitanja, ab (uzurpacija); 29 pitanja, diyet (krvarina); 4 pitanja, inyet (krivino djelo); 1 pitanje, ur (desetina) - radi se u stvari o plaanju desetine na krvarinu (ur-i diyet); 3 pitanja, kefret (iskup); 18 pitanja, tar (prijekor); 5 pitanja, tagrm (globa, kazna). 79r-96r 39 pitanja, bey (kupoprodaja), od kojih je jedno navedeno na margini kao iqle-i bey (opoziv kupoprodaje); 2 pitanja, nafaqa (alimentacija); 3 pitanja, ufat (prednost, povlaenost prilikom kupoprodaje); 2 pitanja, murtedd (otpadnik od vjere); 8 pitanja, riyyet (pozajmljivanje); 6 pitanja, vea (o pohranjenoj stvari); 9 pitanja, rehn (davanje stvari u zalog); 4 pitanja, tq (oslobaanje roba), od kojih je jedno navedeno na margini kao tedbr; 3 pitanja, avle (prijenos duga); 4 pitanja, veklet (davanje punomoi); 7 pitanja, keflet (jamenje); 4 pitanja, mureba (poslovanje tuim kapitalom); 9 pitanja, irket (zajedniko poslovanje, odnosno stjecanje dobara u zajednikom domainstvu). 64

96v-102r 1 pitanje navedeno kao resm-i aqe (dosl. porez na novac) - ovdje se radi o uzimanju poreza prilikom prodaje meda; 2 pitanja, jedno navedeno kao tebdl-i aqe (zamjena novca), a drugo samo kao aqe - u oba sluaja radi se o problemima koji su nastali poslovanjem novcem koji je obezvrijeen inflacijom; 1 pitanje, qar (pozajmljivanje novca); 1 pitanje, mureba; 6 pitanja, murbea (zarada, dobit); 1 pitanje, selem (plaanje unaprijed); 7 pitanja, iqrr (priznanje); 1 pitanje, yr- ayb (prikrivanje mahane prilikom prodaje); 1 pitanje, deyn (dug). 102v-127v 41 pitanje, apu (o tapiji); 58 pitanja, ar (o zemljitu); 42 pitanja, qnn (o kanunu); 4 pitanja, udd (granice posjeda) i 1 pitanje, sinor (granice posjeda); 1 pitanje, tesmu (svjedoenje po uvenju); 1 pitanje, resm-i apu (porez na tapiju); 1 pitanje, resm - radi se, zapravo, o porezu na mlin (resm-i syb); 2 pitanja, raiyyet (o statusu raje); 1 pitanje, qab (uzurpacija, otimaina); 1 pitanje, aymne (o statusu nomada) - radi se o naplaivanju dizje od nomada; 6 pitanja, ur (desetina). 127v-152r 112 pitanja koja sadre razliite parnine postupke i navedena kao dav (parnica); 3 pitanja, dav-y beyt l-ml (parnica u kome se pojavljuje zastupnik dravne blagajne kao jedna strana u sporu); 2 pitanja, dav-y murebe (parnica zbog problema koji je nastao poslovanjem tuim kapitalom); 1 pitanje, dav-y mlk (parnica oko prava na vlasnitvo); 1 pitanje, dav-y tarla (parnica oko koritenja njive); 1 pitanje, dav-y ayr (parnica oko koritenja panjaka); 1 pitanje, ter-i beyyint (spor u kome stranke iznose podjednako jake dokaze); 1 pitanje, tar; 2 pitanja, qnn; 1 pitanje, dav-y izye (parnica zbog dizje); 1 pitanje, deyn; 1 pitanje, dav-y veret (parnica oko nasljedstva); 2 pitanja, dav-y sebeb i 7 pitanja navedena na margini kao sebeb (parnice zbog uzroka, zbog onoga to je prouzrokovalo tetu); 5 pitanja, mulebe (zahtjev); 2 pitanja, dav-y hibe (parnica oko poklonjene stvari); 1 pitanje, dav-y riyyet (parnica oko slobode) - radi se o prodaji slobodne ene uz lanu tvrdnju da je robinja; 1 pitanje, dav-y mesil-i ett (parnice zbog razliitih zahtjeva) - radi se o sporu dva lica koja stanuju u istoj kui, jedno od njih eli sagraditi dimnjak uz kuu dok se drugo tome protivi. 65

152r-158r 19 pitanja, bey; 5 pitanja, bey-i va (prodaja imovine djeteta od strane staratelja); 1 pitanje, bey-i fes (ponitena kupoprodaja); 1 pitanje, bey-i ful (favorizirana kupoprodaja); 1 pitanje, bey-i fsid (neispravna, nevaea kupoprodaja); 3 pitanja, yr- ayb; 2 pitanja, yr- ryet (kupoprodaja neviene stvari); 4 pitanja, istiqq (ostvarivanje prava, stjecanje prava). 158r-164v 8 pitanja, nik; 11 pitanja, alq; 1 pitanje oznaeno sa ikrh- alq (prinudni razvod braka); 1 pitanje, alq- re (opozivi razvod braka); 1 pitanje, navedeno kao alq i tar radi se o tome da udata ena ne moe biti razvedena zato to se pred drugim mukim licima pojavljuje nepropisno odjevena, ali njen suprug mora biti zbog toga ukoren; 4 pitanja, mulaa (rastava braka na inicijativu supruge); 5 pitanja, mehr; 1 pitanje, mehr-i muael (vjenani dar koji se uruuje neposredno nakon sklapanja braka); 12 pitanja, net; 3 pitanja, nafaqa; 1 pitanje, art (rastava braka pod nekim uvjetima); 1 pitanje, iddet; 1 pitanje, dav. 164v-175v 5 pitanja, vaiyyet (testament); 15 pitanja, veyet (starateljstvo); 3 pitanja, rehn; 4 pitanja, veda; 7 pitanja, ul (nagodba, pomirenje); 1 pitanje, ul bi-arqi-t-teru (nagodba izmeu srodnika postignuta ustupanjem naslijeene imovine uz odreenu novanu sumu); 1 pitanje, navedeno kao ul i istirdd (ponovno pomirenje uz istovremeni zahtjev da se vrati prethodno urueni iznos za nagodbu); 16 pitanja, diyyet; 3 pitanja, dav-y diyyet (parnica oko krvarine); 1 pitanje, qatl (ubistvo); 4 pitanja, rm (krivino djelo); 1 pitanje, q (odmazda); 3 pitanja, istirdd (zahtjev za vraanjem imovine). 176r-192v 28 pitanja, amn; 1 pitanje ehdet; 1 pitanje mefqd; 3 pitanja, qar; 5 pitanja, murbea; 2 pitanja, ter-i beyyint; 1 pitanje, beyyine (oigledan, jak dokaz); 1 pitanje, iqrr; 1 pitanje, bq- abd (bijeg roba); 4 pitanja, tq; 1 pitanje, dav-y rqq (parnica zbog posjedovanja roba); 1 pitanje, kitbet (sluba pisara); 1 pitanje, tel (odgoda vraanja duga); 1 pitanje, veled-i marr (problem vlasnitva nad djetetom koga je rodila robinja koja je prethodno udata uz lanu tvrdnju da je slobodna ena); 1 pitanje, abs (pritvaranje); 1 pitanje, ir (privoenje sudu); 1 pitanje, 66

kelb-i aqr (tuba protiv lica iji pas napada prolaznike); 2 pitanja, tevh (imenovanje, dodjeljivanje slube); 1 pitanje, mhimme (vana stvar) radi se o tome da li musliman moe biti prisutan na slavlju prireenom prilikom enidbe hrianina-zimmije; 1 pitanje, deyn; 1 pitanje, mtemen (onaj kome je pruena sigurnost) - radi se o trgovcima koji trae sigurnost od vlasti susjedne drave prilikom obavljanja trgovakih poslova; 1 pitanje, tekfn (krojenje odijela); 7 pitanja, tar; 3 pitanja, vaqf; 2 pitanja, sariqa; 8 pitanja, hibe; 5 pitanja, irket; 1 pitanje, mureba; 8 pitanja, keflet (jamenje). 2. Pitanje autorstva Dok se u Pravnom zborniku, kako smo vidjeli, nalaze neosporni biografski podaci o livanjskom i prusakom muftiji Ibrahimu Munibu Akhisariju u ovom rukopisu nalazimo samo ime autora i poloaj koji je on zauzimao. Da se radi o zbirci fetvi iji je autor budimski muftija Ibrahim el-Akhisari G. Flgel je saopio, kako on to i u Katalogu navodi, na osnovu biljeke na listu 4r iji sadraj glasi: Min fetv al-abdi al-faqr Ibrhm al-Aqir, al-muft bi-madnati Budn (Izbor fetvi siromanog Boijeg roba, Ibrahima el-Akhisarija, muftije u gradu Budimu). Osim ove biljeke i formule (napisao Ibrahim, neka su mu grijesi oproteni) koja se nalazi poslije skoro svakog odgovora u rukopisu nema nikakvih drugih biografskih podataka. Uobiajeni uvod u kome autor nakon tamda i nata navede ime i vrijeme kada je poeo pisati djelo u ovom rukopisu nedostaje. Isto tako nedostaje i eventualna zavrna biljeka prepisivaa iz koje bi se moglo saznati da li se radi o autografu ili o prijepisu, jer su posljedni listovi u rukopisu, kako to i Flgel navodi, istrgnuti. Livanjski i prusaki muftija Ibrahim Munib Akhisari mogao bi biti autor ovog rukopisa tek ukoliko pretpostavimo da navod iz ove biljeke, al-muft bimedna Budn, nije taan. Meutim ukoliko se prihvati da je i ovaj dio te biljeke taan, a u prilog tome govori i sadraj stanovitog broja pitanja, Ibrahim Munib Akhisari ne moe nikako biti autor ove zbirke fetvi, nego se radi o sasvim drugoj osobi koja se zvala Ibrahim el-Akhisari i koja je zauzimala poloaj budimskog muftije. Poznato je da je za vrijeme osmanske vlasti podruje oko Budima bilo poprite neprestanih incidenata gdje je i u vremenima nakon sklopljenog mira voen pravi mali rat obiljeen pljakanjem, prepadima, 67

prebjezima na neprijateljsko podruje, odvoenjem u zarobljenitvo i ubistvima na obje strane granice. Golem dio prepiske voene izmeu budimskog beglerbega i austrijske strane upravo se odnosi na rjeavanje i spreavanje takvih graninih incidenata.7 I u ovoj zbirci nalazimo pitanja koja se odnose na ovakve probleme i iz ijeg sadraja se moe jasno doi do zakljuka da je muftija Ibrahim slubovao u nemirnom graninom podruju, upravo onakvom kakvo je bilo ono oko Budima. Tako, npr., na listu 67v, sluaj krae konja koji su kasnije prodani neprijatelju (arb kfir); list 87v, upad neprijatelja i pljakanje na muslimanskom podruju (dr al-islm); list 102v, navedeno je selo koje je palo u neprijateljske ruke, a pripadalo je timaru koji se nalazio na granici; list 134v, sluaj kada je zimmija, koji je bio u osmanskoj slubi (dirlik ibi), zarobljen na neprijateljskom podruju (dr al-arb); listovi 88v, 103r, 136r, bjegovi na neprijateljsko podruje; list 177r, sluaj kada je unajmljeni oban zajedno sa ovcama pobjegao na neprijateljsko podruje; list 183r, bjieg roba na neprijateljsko podruje; listovi 168r, 187v, 188r, sluajevi zarobljavanja muslimana na neprijateljskom podruju od kojih su neki kasnije osloboeni ili otkupljeni; list 71v, bijeg na neprijateljsko podruje nakon izvrenog ubistva. Na osnovu ovog pitanja na 71v moe se pouzdano zakljuiti da je autor ove zbirke fetvi bio muftija u Budimu. U njemu je navedeno selo koje pripada dvjema stranama, tj. austrijskoj i osmanskoj (arafeyne iat den bir qarye). To je, bez sumnje, jedno od onih sela koja su se nalazila u graninom podruju u okolici Budima i koja su zbog specifinog dravno-pravnog poloaja teritorija nekadanjeg Maarskog kraljevstva i nejasno odreene granice izmeu Osmanske carevine i Austrije plaala porez i osmanskoj i austrijskoj, odnosno maarskoj strani.8 tavie, u jednom pitanju spomenuta je i rijeka Dunav, na ijoj desnoj obali lei Budim.9 Iz naprijed navedenog moemo zakljuiti da tanost biljeke na listu 4r stoji van svake sumnje i da je budimski
7 V. mnogobrojne primjere u: andor Takts, Rajzok a trk vilgbl, I. ktet, Budapest, 1915; Ludwig Fekete, Trkische Schriften aus dem Archive des Palatins Nikolaus Esterhzy (1606-1645), Budapest, 1932; Gustav Bayerle, Ottoman Diplomacy in Hungary. Letters from the Pashas of Buda (1590-1593), Bloomington, 1972. 8 v. Fekete, Trkische Schriften, XXXI-XXXVII. 9 List 94r.

68

muftija Ibrahim el-Akhisari autor ove zbirke. On svakako ne moe biti identian sa autorom Pravnog zbornika, livanjskim i prusakim muftijom Ibrahimom Munibom Akhisarijem, nego se radi o sasvim drugoj osobi. Piui o osmanskoj administraciji u Budimu i Peti, Lajo Fekete navodi i imena nekoliko budimskih muftija kao i izvore gdje ih je pronaao. Dvojica od njih imali su ime Ibrahim. Prvi se spominje u jednom dokumentu iz 1645. godine koji se nalazi u Dravnom arhivu u Beu (Haus-, Hof- und Staatsarchiv zu Wien), a drugi se spominje oko 1675. godine u turskim dokumentima koji se odnose na grad Jszbernyi u Maarskoj.10 Postavlja se pitanje da li je jedan od njih dvojice ujedno i autor ove zbirke. U nedostatku bilo kakvih biografskih podataka potrebno je da pokuamo odrediti vrijeme njenog nastanka, a time i njenog potencijalnog autora. Zbog toga emo ponovo morati obratiti panju na sam sadraj. Prije svega moemo navesti da se u rukopisu ejhu-l-islama Ebu as-Suud (Ab as-Sud) navodi kao umrli (al-marm) to nam govori da je ova zbirka mogla biti napisana tek nakon njegove smrti.11 Ebu asSud je umro 23. augusta 1574. godine12 pa je ova zbirka fetvi nastala u vremenu od 1574. do 1686. godine kada su Osmanlije izgubile Budim. Vrijeme njenog nastanka moemo priblino odrediti na osnovu pitanja u kojima su izloeni problemi nastali padom vrijednosti novca. U tim pitanjima spominje se pojava nove ake i odreivanje vrijednosti groa (riyl qur) na 80 aki nasuprot 115, odnosno 120 aki koliko je vrijedio ranije.13 Takvo odreivanje vrijednosti groa sa 120 na 80 aki uslijedilo

10 v. Lajo Fekete, Budapest a trkkorban, Budapest, 1944, 215-216. Dokumenat koji se nalazi u Dravnom arhivu u Beu je kopija (ret) pisma koje su tadanji budimski muftija Ibrahim i kadija Hasan uputili ejhu-l-islamu. U tom pismu oni njemu opisuju prilike u Erdelju i dranje tadanjeg erdeljskog vladara, osmanskog vazala, G. Rkczyja naspram Osmanlija i Austrije. Iz sadraja pisma, osim imena i poloaja koje su zauzimali, ne mogu se saznati nikakvi drugi podaci o njima. Drugi budimski muftija Ibrahim poznat je na osnovu jedne fetve koja je mogla biti izdata nakon 10.08.1675. godine. v. Klara Hegyi, Jaszbernyi trk levelei, Szolnok Megye Levltri Fzetek, 11, Szolnok, 1988, 152. 11 List 48r, Ke f - Fetw Eb s-Sud raimehu-llhu aleyhi; takoer list 107r. 12 v. The Encyclopaedia of Islam, vol. I, Leiden, 1960, 152, s.v. Abu l-Sud (J.Schacht). 13 List 156r156v.

69

je 1049.A.H./1640.A.D. na poticaj velikog vezira Kara Mustafa-pae,14 pa je prema tome i ova zbirka nastala u to vrijeme to govori u prilog injenici da je budimski muftija Ibrahim, jedan od potpisnika navedenog pisma iz 1645. godine, vjerojatno, autor ove zbirke. Iako je ovdje vjerojatno rije o jednom Pruaku, u nedostatku pouzdanih podataka o ovom Ibrahimu al-Akhisariju ne moe se sasvim iskljuiti pretpostavka da se radi o autoru porijeklom iz Akhisara u Turskoj (Pamukova).

Fetawa-yi Akhisari: Manuscript in the National Library in Vienna

Topic of this work is one manuscript - Collection of the legal opinions - whose author is mufti from Budim Ibrahim el-Akhisari. This manuscript, kept in the National Library in Vienna, was catalogued and described by Gustav Flugel. In doing that, Flugel has given the name of the author and a short content of manuscript. Following him and also because of tradition of Islamic law studies, which has been cherished in Prusac, Hazim Sabanovic held the same view about the manuscript. During the writing of his work The literature of Bosnian-Hercegovinian Muslim Sabanovic died, and later on the editor of his work included only note which Sabanovic had taken over from Flugel. Another Bosnian scholar - Salih Trako, based on the collection of legal opinion of Ibrahim Munib Akhisari, mufti from Livno and Prusac, wrote a work in which he gives content of manuscript and biographic details of its author. Manuscript existed in the Oriental institute in Sarajevo as well. Ibrahim Munib Akhisari was born most probably in the first decade of the 18th century in an ulema family. He himself belonged to the ulema rank and has carried out many duties such as imam, hatib, naib, muderis.

14 v.slam Ansiklopedisi, vol. 10, stanbul, 1966, 634, s.v. Sikke (brahim Artuk). Takoer Hans-Jrgen Kornrumpf kod prikaza serije Turski dokumenti za istorijata na makedonski narod navodi jedan dokument iz juna 1641. godine koji se nalazi u etvrtom tomu spomenute serije gdje je navedeno novo utvrivanje vrijednosti groa sa 120 na 80 aki (v. Sdost-Forschungen, 33, Mnchen, 1974, 408-409).

70

By the end of 1761 he become mufti of Livno and in 1763 mufti of Prusac. Date of his death is not known, but it is known that he was alive in year 1780s. Salih Trako, assumed that the author of both manuscripts is one person - Ibrahim Munib Akhisari - most probably because of the fact that both had same name and the same duties which they performed. In the first part of this work wider content of the Vienna manuscript is given. The manuscript deals with all branches of Islamic law and also issues related to secular law (Qanun). The second part of this work questions the authorship of the manuscript. The content of some of legal issues in this collection of fatawa clearly shows that the author of this manuscript was certainly mufti of Budim. In the collection we can find questions about escape, lootery, captivity and killings on both sides of the border. This was specific situation in the region of Budim and its frontier. In the Collection of fetawa, there is reference to a village which gives tax to both sides, Austrian or Hungarian and Ottoman, what also was a distinctive characteristic of this region. Besides, the river Dunabe is mentioned, and right bank of the river, where town Budim lies. Based on these indications - we can conclude that notes given at the beginning of manuscript are correct. G. Fugel relied on them in identifying the author and his performed duties. Therefore, assumption given by Salih Trako cannot be accepted, because author of this work is another person with the same name. The fact is, that two mufti had the same name Ibrahim. One was mentioned in 1645 and another 1675. The question was raised regarding the authorship of this manuscript. In order to get answer for this question we could look in to issue of a new determination of value of gros on 80 akci. Such a new value of gros was determined in 1640. That is way, most probably, mufti of Budim Ibrahim, whose name become known from the letter written in year 1645 is the author of this Collection.

71

72

Sead Seljubac JEDAN STARI RUKOPIS (u biblioteci porodice Azapagi iz Tuzle)

Profesorima Behram-begove medrese u Tuzli porodica Azapagi dala je na uvid 2001. g. dio svoje porodine biblioteke. elja im je bila da se o knjigama koje su na arapskom i turskom jeziku ponudi vie informacija kako bi znali ta posjeduju. Meu tridesetak takvih knjiga nalazi se i jedan stari rukopis, nepoznatog autora, na arapskom jeziku. Radi se o tefsiru koji je nazvan Malis al-Kitb. Prokomentirani su odabrani ajeti iz kuranskih sura zavrno sa 18. ajetom sure Muhammed. Rukopis je itak i lijep. Dimenzije stranice su 207x150 a teksta 165x96. Tekst je oivien crvenom tintom. Poslije korica stoji biljeka koja knjigu vezuje za vakuf Saliha b. Jusufa iz Dindi mahale. Knjiga je podijeljena na medlise. Crvenom tintom su oznaeni brojevi medlisa, ajeti koji se komentiraju, imena autora iji se navodi citiraju, ravije hadisa, i sl. Hadisi su, osim to su pisani crvenom tintom, istom takvom tintom nadvueni. Rukopis ima 374 strane i cjelovit je. Nema godine poetka ni dovretka pisanja. Na poetku knjige uraen je sadraj gdje su navedeni redni brojevi medlisa sa nazivima sura i brojevima ajeta koji se na tom medlisu komentiraju. Ima 172 medlisa. Knjiga poinje sa:

. .
Zavrava se sa:

. .
Meu citiranim tekstovima ponegdje se, na kraju medlisa, pojave bejtovi Rumijeve Mesnevije to moe ukazivati na sufijsku prirodu ovog 73

djela. Na to ukazuju i odreeni navodi sufijskih velikana bilo da ih autor imenuje ili to izbjegava. Takvi navodi su proeti sufijskom terminologijom i iskustvima duhovnih prvaka koja autor odabira primjereno temi koju obrauje na odreenom medlisu. Evo prijevoda Prvog medlisa: U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog! Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Salavat i selam naem sejjidiMuhammedu, njegovoj porodici i svim njegovim ashabima. U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog! Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Svemilosnom, Samilosnom, Vladaru Dana sudnjeg. Samo Tebi robujemo i samo od Tebe pomo traimo. Uputi nas na Pravi put, Put onih kojima si Ti blagodati Svoje darovao, a ne na put onih koji su srdbu Tvoju izazvali niti na put onih koji su zalutali. Istinu je rekao Uzvieni Allah, a prenio ju je Njegov asni Poslanik i Vjerovjesnik. Allahu na, blagoslovi Muhammeda i porodicu njegovu, a i sve ostale vjerovjesnike i poslanike, njihove porodice i ashabe, i neka je ponovo hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Prenosi Abdu-l-Kadir er-Ruhavi (po mjestu ili plemenu Ruha) na poetku knjige Al-Arban, a takoer i Al-ab, sa dobrim senedom, od Ebu Hurejre, r.a., koji kae: Resulullah, s.a.v.s., rekao je: Svaka vrijedna stvar, tj. vana i asna, (u jednom rivajetu stoji: svaki govor a stvar je openitija jer je ovo vezano za radnju), koja ne zapone sa Bismillahi-rRahmani-r-Rahim, krnjava je! - tj. ne ubraja se u erijatski ispravna djela. Tako se navodi u djelu Al-mi a-agr. Prenosi Er-Ruhavi u djelu Al-Arban od Ebu Hurejre, r.a., koji kae: Resulullah, s.a.v.s., veli: - Svaka vrijedna stvar koja se ne zapone sa zahvalom Allahu i salavatom na mene, krnjava je, kusava, liena svakog bereketa! Tako se navodi u djelu Al-mi a-agir. U djelu Al-Mutr se veli da je svaka stvar od koje otpadne hajr kusava. Odatle je Resulullah, s.a.v.s., rijeju liena prokomentarisao i pojasnio rije kusav jer liavanje ovdje podrazumijeva nestanak bereketa i hajra. Poto se pod liavanjem misli na nestanak bereketa uope onda to podrazumijeva i nestanak hajra kao dijela toga. Ukoliko se povede za rijeima svakog bereketa spoznat e da svaka vrijedna stvar, koja je bez zahvale i salavata u sebi, ne posjeduje jedan od 74

osnovnih sastavnica bereketa (a na to ukazuje i gramatika neodreenost pojma koji je doao kao mudaf ilejhi za kullu). U ovome je lijepa pouka za lijep edeb. U Uzvienim Rijeima u miraz nam je ostavljen hajr i bereket. Ove dvije kelime poslane su da njima traimo blagoslov i bereket. Hamd i salavat sadrani su u asnim Rijeima. Nemoj ih nipoto zanemarivati! Sura Al-Fatiha Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim Al-Fatiha (Ona koja otvara) je tako nazvana jer se njom otvara Kuran. Ona je, prema navodima veine, prva sura koja je u cijelosti objavljena. Tako stoji u djelu Al-Uyn. Ova sura je nazvana i imenima Ummu alKuran i Ummu al-Kitb (Majka Kurana, Majka Knjige) jer je ona temelj Kurana. Majka neemu je njegova osnova, temelj. Nazvana je i SebulMaan (Sedam ajeta koji se ponavljaju) jer, po miljenju svih alima, ona ima sedam ajeta. Naziv Maani (Ponavljajua) je dobila jer se njeno uenje ponavlja u namazu tako to se ui na svakom rekatu. Muahid tvrdi: Dobila je ime Maani jer ju je Allah izdvojio (istan) za ovaj Ummet i za njih sauvao. Tako stoji u djelu Al-Malim. Ili je tako nazvana jer je objavljena dva puta. Ispravno je da je Fatiha mekanska sura. Objavljena je Vjerovjesniku, s.a.v.s., na Hirau radi namaza, a namazu i njegovim artovima ga je poduio Dibril, a.s., kako bi putem namaza ibadetio, iskazivao svoj ropski odnos, Allahu. Tako stoji u djelu Al-Uyn. Nazvana je i imenom A-afiya (Lijenica) i A-if (Lijek). To navodi i Al-Q, a na osnovu Alejhisselamovih rijei: Fatiha al-Kitb je lijek (ifa) od svake bolesti! Hadis, kao mursel, prenosi El-Bejheki od Abdu-l-Melika b. Omejra. El-Munavi veli: Od bolesti neznabotva i nepokornosti Bogu, i vanjskih i unutarnjih bolesti. Tako stoji u djelu Al-miu a-agir. Alejhisselam je kazao: Fatihatu-l-Kitab je lijek protiv zatrovanja! Prenose ga Ibn Mensur i El-Bejheki od Ebu Seida. Tako stoji u djelu Al-mi aagir. El-Munavi veli: Ona je, takoer, dobra za onoga ko misli, razmilja i ispituje svoj jekin, ko ga isti i osnauje. Ulema se ne slae u pogledu Bismille. Jedni tvrde da ona nije poetni ajet Fatihe niti bilo koje druge sure. Napisana je tu da bi razdvojila sure, a i radi bereketa koji lei u zapoinjanju sa njenim uenjem. Tog miljenja je i Ebu Hanife, kao i oni koji ga slijede. Zbog toga se Bismilla kod njega ne ui naglas u namazu. Drugi tvrde da je ona poetni ajet Fatihe, kao i svake druge sure. Tog miljenja je E-afii, r.a., i njegovi sljedbenici. Tako stoji u djelu Al-Uyn. 75

Bismi... Sa imenom Prijedlog Bi (Sa) u Bismilli je vezan za nenavedenu rije koja se pretpostavlja a to je Sa Allahovim imenom (uim). Tako navodi Al-Kadi al-Bejdavi, Allah osvijetlio (bejjeda) njegovo lice na Danu sudnjem. To to je mamul (ono to je regirano, stavljeno u drugi pade) doao naprijed (ovdje je to Sa Allahovim imenom) je radi tenje da se Uzvieni Allah spomene naprijed, a i kao odgovor kafirima koji su imali tenju da se tu spomenu imena njihovih boanstava. Govorili bi Bismi-l-Lat (Sa imenom Lata) i Bismi-l-Uzza (Sa imenom Uzza-a). Tako stoji u djelu Al-Uyn. Allah... Allaha El-Halil tvrdi: To je vlastito ime koje pripada samo Uzvienom Allahu i nije izvedeno. Grupa alima tvrdi da jest izvedeno, a onda se razilaze u pogledu njegove izvedenosti. Vele jedni da je od elehe / ilaheten kao to je abede / ibadeten pa bi to znailo da On jedini ima pravo da Mu se robuje, a drugi ne. Tako stoji u djelu El-Mealim. Ako eli o ovome da sazna podrobnije onda pogledaj u tefsire. Ar-Rahman... Svemilosnog, tj. Onaj Koji je milostiv prema svim stvorenjima, darujui im nafaku i blagodati na Dunjaluku. Ar-Rahim... Samilosnog, tj. Onaj Koji je milostiv prema muminima, a posebno na Danu sudnjem, kada e odustati od kanjavanja onih, od njih, koji su kaznu zasluili, a dati im nagradu u Dennetu. Razlika izmeu ta dva sifata je ta - to je Ar-Rahman opi po znaenju, ali je poseban kao izraz i ne odnosi se ni na koga osim Njega Uzvienog, dok je Ar-Rahim poseban po znaenju a opi kao izraz i odnosi se i na druge pa se moe i nadjeti nekome kao ime. Al-Hamdu... Hvala, tj. sve hvale, zahvale i pohvale, Lillahi... pripadaju Allahu, Koji jedini ima istinsko pravo da Mu stvorenja robuju. Lam je ovdje, po miljenju Ehli sunneta ve-l-demaata, doao radi pojaanja. Tako stoji u djelu Al-Uyn. Ismi Allah je ovdje doao kao predikat, kao da nas Uzvieni hoe obavijestiti da sva prava na zahvalu ima jedini On, Allah Uzvieni. Tako stoji u djelu Al-Malimu. Reenica ima svoj subjekat koji je, ustvari, predikat pretpostavljenog zapovjednog naina glagola rei sa ciljem da se Njegovi robovi podue kako e Mu zahvaljivati. Pretpostavljeno je jedno Ql (Govorite, izgovarajte): Al-Hamdu lillah... Zato nije kazano Al-Hamdu l... (Hvala pripada Meni...) U al-Hamdu su sadrana znaenja - zahvala (ukr) i pohvala (mad), samo to je pojam hamd openitiji jer se koristi u pogledu nimeta i drugoga, dok se ukr koristi samo u pogledu nimeta i iskazuje se 76

srcem, jezikom i organima, a hamd se izgovara samo jezikom. Tako stoji u djelu Al-Uyn. Rabbi l-alemin... Gospodaru svjetova, tj. Uzdravatelju svih stvorenja i njihovom Vladaru - ljudi, dina, meleka, ivotinja i drugih. Na svaku od tih vrsta se odnosi pojam alem (svijet) pa tako kaemo svijet ljudi (lemu-l-insi), svijet dina (lemu-l-dinni) i sl. Taj izraz je od alametun (znak) jer oznaava, ukazuje na Onoga ko mu je darovao postojanje, stvorio ga. Ar-Rahman Ar-Rahim... Svemilosnom, Samilosnom, tj. Onome Koji posjeduje obilje rahmeta, a to je da daruje hajr onima koji su za hajra. Tako stoji u djelu Al-allain. Naveden je sifat iza sifata. On ih ponavlja radi isticanja Svog rahmeta prema stvorenjima i pojanjenja da on prethodi Njegovoj srdbi. Maliki yawmi-d-din... Vladaru Dana sudnjega. Ovo je jo jedan sifat koji ukazuje na Njegovu mo i vezivanje vlasti Tog Dana samo za Njega. Tj. On je Sudac na Dan obrauna i plae, to znai da niko ne moe osporiti Njegovu vlast i presudu, kako to ine oni koji osporavaju vlast i presudu na Dunjaluku. Tako stoji u djelu Al-Uyn. Najkrae znaenje ovoga je da e On imati potpunu vlast nad svim na Danu sudnjem. Tako stoji u djelu Al-allain. Iyyke nabudu...Samo Tebi robujemo, tj. svoj tevhid i ibadet samo za Tebe veemo. Wa iyyke nestein... i samo od Tebe pomo traimo, tj. samo se Tebi obraamo traei pomo u pogledu robova Tvojih i svega to nam je potrebno. Ponavljanje onog ijjake (samo Tebe) je da bi se sprijeila mogunost znaenja a traimo je i od nekog drugog, osim Tebe. Ihdine--ira-l-mustaqm... Uputi nas Putem pravim! Ovo je istinaf. Kao da je reeno: A kako da vam pomognem?, pa kau: Uputi nas Putem pravim, tj. uvrsti nas na Tvom putu, koji vodi onome to traimo. To je jasni put na kojem nema grijeenja. To je Islam i Kuran sa svim adabima i propisima koje sadri. Kau da ovo znai i usmrti nas na hidajetu, jer su oni ve upueni. Slijedi apozicija pojmu sirat. ira-l-lene anamte alayhim... putem onih kojima si nimete darovao, tj. putem onih koje Ti voli i koje si odabrao za iman i darovao im spremnost da ibadete Tebi, na ispravan nain i uz osvjedoenje, to je izraz za ihsan spomenut u Hadisu. To su vjerovjesnici i evlije. 77

Gayri-l-magdbi alayhim... a ne putem onih koji su protiv sebe srdbu Tvoju izazvali. Gajri je dolo u genitivu jer je ono ovdje atribut onom ellezine enamte alejhim, ili mu je apozicija. Tj. putem koji nije onih na koje si izlio srdbu Svoju prokletstvom i ponienjem pa su ostavili islam. Pod Allahovom srdbom se misli na kanjavanje nepokornih i nevjernih, a to su idovi, prema rijeima Uzvienog onaj kojeg je Allah prokleo i na njega se rasrdio (Al-Mida, 60.) Tako stoji u djelu AlUyn. Allahova srdba nije vezana za grjene mumine, nego za nepokorne kafire. Tako stoji u djelu Al-Malim. Wa la--llin... niti onih koji su zalutali. tj. putem koji nije ni onih koji su odlutali sa puta Upute, slijedei svoju strast, a to su krani, prema rijeima Uzvienog: ...i ne slijedite strasti naroda koji je ve prije zalutao... (Al-Mida, 77). Tako stoji u djelu Al-Uyn. Amin! je pojam koji ima znaenje glagola u formi istedib - odazovi se. Nije dio Kurana, u emu su saglasni svi alimi, ali je sunnet zavriti ovu suru njegovim izgovaranjem, a na osnovu Alejhisselamovih rijei: Dibril, a.s., me je poduio da izgovorim min! pri zavretku uenja Fatihe. I veli: ,Ono je poput peata na pismu! U tom smislu su i rijei Alije, r.a.: Amin! je peat Gospodara svjetova kojim On ovjerava dovu Svoga roba! Ovo navodi Al-Baidavi. Vele i ovo: Ono je peat Allahov na Njegovom robu koji ga titi od nevolja, kao to peat na pismu titi to pismo od zloupotrebe. Tako stoji u djelu Al-Malim. Prenosi imam AlBagawi u Al-Malimu, sa vie seneda, od Abu Hurejre, r.a., da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Kada imam izgovori Gajri-l-magdbi alejhim wa la--llin vi izgovorite min! Doista meleki izgovaraju Amin!, i imam izgovara Amin!, pa kod koga se njegovo Amin! podudari sa Amin! meleka Allah e mu oprostiti njegove ranije i kasnije (male) grijehe. Muslim prenosi od Ebu Hurejreta, r.a., koji kae: Resulullah, s.a.v.s., rekao je: Uzvieni Allah veli: -Podijelio sam Salat izmeu Mene i Mog roba na dva dijela. Mom robu pripada ono to on moli-. Kada on kae: Hvala Allahu Gospodaru svjetova!, Allah kae: -Moj rob Mi zahvaljuje! Kada kae: Svemilosnom, Samilosnom! Allah kae: -Moj rob Me hvali! Kada kae: Vladaru Dana Sudnjega!, Allah kae: -Moj rob Me velia! Kada kae: Samo Tebi robujemo i samo od Tebe pomo molimo!, Allah kae: -Ovo je izmeu Mene i Mog roba. Njemu pripada ono to moli-! Tako stoji u djelu Al-Mariq. Ibn el-Melik, kao dopunu uz navedeni hadis, navodi: Pod pojmom as-Salat ovdje se misli na uenje 78

Fatihe. U Allahovim rijeima: -A Mom robu pripada ono to moli-! velika je radost! U djelu in al-Masbi prenosi se od Ebu Hurejreta, r.a., koji pripovjeda: Resulullah, s.a.v.s., kazao je Ubejj b. Kabu: Kako ui u namazu? On mu je prouio Umm al-Kurn, pa je (Vjerovjesnik, s.a.v.s.) kazao: Tako mi Onoga u ijoj Ruci je dua moja, ni u Tevratu ni u Indilu, ni u Zeburu ni u Kuranu nije objavljena sura njoj ravna. Ona je As-Sabu el-Mani i Al-Kuran al-Am koji mi je dat! Prenosi se od Ebu Hurejre, r.a., da je rekao: Resulullah, s.a.v.s., veli: Al-amdu lillahi rabbi-l-lamin (tj. sura Fatiha) je Majka Kurana (jer sadri sve znanosti) i Majka Knjige i Sedam ajeta koji se ponavljaju. Hadis prenose Ebu Davud i Et-Tirmizi. Alejhisselam kae: Fatihatu-l-Kitab je ravna treini Kurana!, jer obuhvata veinu njegovih znaenja u pogledu praktinih i teoretskih znanosti. Hadis prenosi Abd b. Hamid od Ibn Abbasa, r.a. Alejhisselam kae: Kada legne na svoj desni bok u postelju radi spavanja pa proui Fatihatu-l-Kitab (tj. suru Fatiha) i Kul Huvallahu ehad (tj. suru Ihlas), osigurao si se od svega to bi te moglo uznemiravati, osim smrti. Kada od Allaha edel doe neodgodiv je. Nee ti koditi kojom bilo od te dvije sure da zapone, ali je pree da prvo proui ono to je Mustafa, s.a.v.s., prvo spomenuo, a to je Fatiha. Hadis prenosi El-Bezzar u svom Musnedu od Enesa, r.a., sened mu je dobar. Tako stoji u djelu ElDamiu es-sagir. Alejhisselam veli: Kada Uzvieni Allah dadne robu neku blagodat pa on rekne El-Hamdu lillah ispunio je obavezu zahvalnosti na njoj, a ako to kae i drugi put Allah mu obnovi nagradu, a ako rekne i trei put Allah mu oprosti njegove (manje) grijehe. Prenose ga El-Hakim i El-Bejheki od Dabira, r.a. Alejhisselam veli: Ko bude jeo pa glad utolio, i bude pio pa e ugasio, a onda izgovorio: El-Hamdu lillahillezi atameni ve ebeani, ve sekani ve ervani! izai e iz svojih grijeha kao na dan kada ga je majka rodila. Tj. ostat e bez grijeha u kakvom je stanju bio kada ga je majka rodila. Hadis prenosi Ebu Jala, Ibn es-Sunni od Ebu Musaa el-Earija, r.a. Zato je Resulullah, s.a.v.s., kada bi zavrio sa jelom, izgovarao: El-amdu lillahi-llei atamen ve saqn ve aalen muslimn. Ovo prenose Ahmed i drugi od Ebu Seida el-Hudrija, r.a., sa dobrim senedima. Ovi asni hadisi su iz djela Al-miu a-agir. Neki alimi tvrde da imaju tri vrste jezika zahvale. Tu je lisan insani, jezik obinih ljudi, avama. Njime oni zahvaljuju govorei o Allahovim nimetima uz vjeru srcem da tako ispunjavaju obavezu zahvale. Ima tu i lisan ruhani, jezik duhovnjaka, posebnih ljudi. Njihova srca spominju 79

prefinjenosti metoda Uzvienog Hakka u odgajanju njihovih halova i preiavanju njihovih djela. I, konano, ima Lisn Rabbni, jezik Bogu bliskih, tj. posebno posebnih ljudi, arifina, kroz pokretanje njihovih tajni (asrr) s namjerom da se zahvale Uzvienom Hakku, a nakon to su spoznale prefinjenosti spoznaja i zadivljujue ljepote otkrovenja. Tako stoji u djelu Kimyu al-gina f ar asmi l-usn. Pametan je duan iskreno i odano zahvaljivati Allahu i u blagostanju i u nevolji, kako bi bio pozvan da prvi ue u Dennet, prema rijeima Resulullaha, s.a.v.s.: Prvi koji e, na Sudnjem danu, biti pozvani u Dennet jesu oni koji su zahvaljivali Uzvienom Allahu i u blagostanju i u nevolji. Hadis prenosi Ebu Seid b. Dubejr od Ibn Abbasa, r.a. Tako stoji u djelu in alMasbi. Bejtovi: (1736) O srce, oisti se od mrnje i odbojnosti a nakon toga brzo izgovori: Hvala! (El-Hamdu!) (1737) Hvala! jezikom dok je u srcu odbojnost je zahvala jezikom, a u biti je prevara ili obmana. (1763) Govori o zahvaljivanju, a gdje je znak zahvalnih? Od njeg traga nema ni na tvojoj vanjtini ni u tvojoj nutrini! (1764) Hamd onoga to je Allaha spoznao je iskren, jer i njegova ruka i njegova noga svjedoe Njemu hamd. (1765) Hamd ga je izvukao iz tamnog bunara njegovog tijela i otkupio ga je od tijesnog zatvora njegovog dunjaluka. (1767) On se oslobodio dunjaluka koji se odbacuje i postao stanovnikom bujne bae, kraj izvora tekueg, (1768) na divanu tajne svoje uzviene tenje, gdje on sjedi i odakle se uzdie na visoke stepene, (1769) gdje je Sjedite Istine, u kojem su svi iskreni, koji ive lijepim ivotom, obradovani, lica ozarenih. (1770) Njihov hamd je poput zahvale bujne bae proljeu, i ima stotinu znakova, povlaenja i izvlaenja. Ovdje se zavrava prvi medlis. Meu navedenim bejtovima koji su odabrani sa razliitih mjesta, u drugom nizu je izostavljen bejt: 80

(1766) Zaogrnut je satenom (svilena tkanina s jakim sjajem na jednoj strani) takvaluka, stopljenim sa nurom, to je znak njegovog hamda, prebaen preko njegovih plea. Ovi bejtovi su prevedeni na osnovu prijevoda Rumijeve Mesnevije na arapski jezik koji je sainio, na bejtove komentar napisao i predgovor dao dr. Ibrahim ed-Desuki eta. Objavljen je u Komu 1997. godine. Bejtovi su izdvojeni sa dva mjesta a redni brojevi su im 1736-1737 i 1763-1770, iz etvrtog toma Mesnevije, na stranama 188 i 190-191. Uz prijevod su ponueni komentari. Evo komentara prva dva navedena bejta (str. 496). Nastavak su govora o djeaku koji je bio u vladarevoj slubi, ali je nije obavljao kako treba. Vladar je poduzeo mjeru protiv njegovog nemara tako to mu je smanjio koliinu hrane koju je redovno dobijao. Na taj vladarev gest djeak je napisao pismo prigovora: Pismo koje je djeak napisao vladaru je poput pisma bilo koga od nas koji piemo vladaru. U svom pismu ga je djeak pohvalio govorei o njegovoj dareljivosti i velikodunosti te kako je on plemenitiji od mora i oblaka, jer oblak iskazuje dareljivost tako to obilno daruje kiu plaui, dok vladar pokazuje dareljivost tako to obilno dijeli darove, ali uz osmijeh. U pismu je prisutna hvala, ali se iz njega iri zadah mrnje. Obrati panju na insana kojemu Allah, da bi ga iskuao, nafaku oskudnom uini a on uzvikne: O Allahu! To to se iri iz njegovih rijei je ili glas poniznosti ili je glas prigovora i ljutnje? Rijei su to ljutitog kojima eli iskazati svoju ljutnju. Rijei zahvale i pohvale u djeakovom pismu su tu samo iz dvolinosti. Mevlana Delaluddin, u nastavku, ostavlja djeaka koji je srdit, koji hvalu upuuje samo radi hljeba, a ne iz zadovoljstva, i svojim rijeima se obraa svim loim djeacima na dunjaluku. Smisao njegovih rijei je: Prema tome, o ti koji si nemaran, dvolian, bez nura, nisu runi samo svi tvoji runi postupci nego su runi i tvoje robovanje i tvoja pokornost jer si ti potpuno udaljen i od prirodnog nura i od boanskog nura. Tako je i sa djelima koja su niska i bezvrijedna. U njima nema sjaja, nema svjetla niti ima trajne vrijednosti, ma koliko izgledala lijepim. Tako je i sa zelenom, nedozrelom jabukom. Brzo se pokvari. Tako je i sa sjajem i ukrasima dunjaluka. Iza njih ne stoji trajna vrijednost. To je svijet nastanka i nestanka. 81

Koliko god ti nekoga hvalio jezikom, a tvoje ga srce ne hvali, takvim hvaljenjem se ne proiruju grudi. Mrnja u srcu onoga ko hvalu upuuje ne dozvoljava toj hvali da ostavlja trag. U njegovim rijeima nema istine i iskrenosti tako da one od uiju ne idu dalje, do srca. Prije nego izrekne rije Hvala! iz svog srca odstrani mrnju i odbojnost, jer hvala samo sa jezika, dok je u srcu odbojnost, biva jednom vrstom obmane, prevare i lukavstva jezikom. Meutim Allah ne gleda u vae likove i vaa djela, nego gleda u vaa srca i vae nijjete! Prema tome, iskrenost u djelu je osnova za njegov prijem ili uspjeh. Nemoj govoriti o bijednicima, a ti se davi u blagostanju! Nemoj pisati o dihadu, a ti ravnoduan i slab, od tebe nikakva akcija ne dolazi! Nemoj pisati o aktivnosti, a ti pasivan, besposlen, nita ne poduzima, dok te na to ne prisile! Mnogo je takvih poput tebe na ovom svijetu! Evo kako dr. Ed-Dessuki komentarie i preostale navedene bejtove (str.498-499): Ovaj dio se vraa rijeima pjesnika: Izgovorio si Hvala! a gdje je znak toga? Nema ga ni na tvojoj vanjtini ni u tvojoj unutranjosti! ...Blizina vladaru tog glupog djeaka je formalna blizina. Meutim, on je od njega, u biti, udaljen koliko iznosi udaljenost dvaju istoka. Onaj ko nije zadovoljan Mojom odredbom, nije strpljiv na kunji od Mene, i nije zadovojan Mojim nimetima, neka izlazi s Moje Zemlje i Mog neba i trai gospodara osim Mene! Zadovoljstvo Allahom, d.., trai se na svemu to On ini - kad daje smrt ili ivot, siromatvo ili bogatstvo, iskuavanje dobrom ili nevoljom, radost ili tugu - jer sve to On ini je dobro i pravedno, a zavretak mu je hvalevrijedan. Prenosi se od Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je kazao: Kada Allah daruje neku blagodat Svom robu pa rob izgovori: El-hamdu lillah!, Uzvieni Allah rekne: Pogledajte Mog roba! Dao sam mu ono to on sam sebi nije u stanju dati a on Meni daje ono to kod Mene nema cijenu! (Ankarevi, 4/386) Vele da imaju tri vrste ukra (zahvaljivanja). To su - zahvaljivanje jezikom, srcem i organima na nain koji dolikuje svakom od tih organa. Zahvaljivati oima znai obarati ih pred onim to je Allah zabranio da se gleda i pred ljudskim mahanama. Zahvaljivati uima znai ne sluati govor o ljudskim mahanama kao i sve drugo to nije dozvoljeno sluati. Zahvaljivati rukama znai sustezati ih od tueg imetka. Zahvaljivati nogama znai sustegnuti ih od hodanja u nepokornosti Bogu. Zahvaljivati umom znai spoznavati njime. 82

Zahvaljivanje jezikom se ini zikrei Allaha i zahvaljujui Mu. Zahvaljivanje svim organima se ini kroz strah od Allaha, d.. Zahvalnost nefsa se iskazuje kroz ibadet i fena (utrnue/samonestajanje). Zahvalnost ruha se iskazuje kroz strah od Boga i zadovoljstvo Njime. Zahvalnost srca se iskazuje kroz iskrenost i fena. Zahvalnost uma se iskazuje kroz uenje i darivanje znanja. Zahvalnost na spoznaji Allaha se iskazuje kroz predanost Njemu i zadovoljstvo Njime. Pojam hamd se koristi umjesto pojma ukr. On je openitiji od pojma ukr jer ukr je izraz kojim se iskazuje zahvalnost Darovatelju nimeta na darovanim nimetima, dok je hamd izraz kojim se iskazuje zahvala Zatu, a prema Njegovim hvalevrijednim sifatima, takvima kakva jesu. U djelu Es-Sahih stoji - da e prvi u Dennet ui oni koji su zahvaljivali Allahu u svakom stanju. Alejhisselam kae: El-hamdu lillah! je zahvala na svim nimetima! (Mevlevi, 4/248 - Ovaj smisao je naveden u djelu erhu atTarruf, 3/137, sa irim pojanjenjima.) Istinski hamd dolazi od arifa, onoga koji je spoznao Allaha, jer - i njegova ruka i njegova noga svjedoe o toj zahvali. Ovdje je spomenut dio (ruka i noga) a on ukazuje na cjelinu. Tj. svaki njegov organ svjedoi tu zahvalu. Hamdom, kojim se nimeti uveavaju i umnoavaju, arif je izvuen iz tamnog bunara svoje tjelesnosti, a on ga je i otkupio iz okova zatvora dunjaluka. Znak njegove zahvale je oevidni takvaluk, koji je poput ogrtaa od satena (atlasa) prebaenog preko njegovih plea, a i nur koji je uz njeg kuda god i kada god on poe i proe. On se na dunjaluku ve spasio. Trajno je u etnji baom pokornosti i pije iz tekueg izvora. Nedmuddin veli: Tekui izvor je vrelo spoznaje i uzvienih tajni do koji dolaze mukarrebuni, oni Allahu bliski, kroz ibadete. Oni su takoer i u Sjeditu Istine kod Vladara Svemonoga. Njihova zahvala, koja ima oit trag, duama ini ono to proljee ini baama, i posjeduje stotine znakova. Arifova zahvala ima duhovne tragove koji nadilaze izvore, palmovike, usjeve i vonjake. Od arifa se due zasjaje sjajilom spoznaje i izglaaju glaalom znanja i mudrosti. Svjedoci njegove zahvale se ne mogu izbrojati. Oni su spojeni s njim poput svjedoenja bisera o njegovom postojanju u koljki, ili, bolje reeno - oni su skriveni poput skupocjenog bisera u koljki neugledne vanjtine.

83

An old manuscripts (In the Azapagic family library from Tuzla)

The author of one old manuscript wrote his commentary on chosen Quranic verses, considering certain priority while he selected the literature. He used mainly hadith as well as Quranic verses, with which he commented some parts of verse (ayah). He often encroached on credible reference which used the linguistic analysis method in the commentary of the Divine Book. Finally, he used Rumi Mesnevi, as an additional source to show that he himself is also like-minded in the field of Islamic sciences. He wanted to use those fruitful works and offer them to others as well. This manuscript, with its own uniqueness deserves to be presented at least in a modest way

84

Ahmed Mehmedovi NOVI PODACI O MUHAMMEDU-EF. PROZORCU I NJEGOVOM DJELU

S izlaskom iz tampe Kataloga arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, svezak dvanaesti, Gazi Husrev-begove biblioteke, LondonSarajevo 1423/2002. godine, u prilici smo da donesemo neto vie podataka o ivotu i djelu Muhammed-ef. Prozorca.* Muhammed ibn Muhammed ibn Muhjuddin al-Pruzuri (Prozorac), muftija, muderris, muvekkit, pisac jednog djela o upravljanju dravom, roen je u Prozoru u prvoj polovini 18. stoljea. I ocu mu je bilo ime Muhammed, a djedu Muhjuddin.1 Tradicija uz njegovo ime biljei prezime Skejo (ajo), a on sam se najradije potpisivao kao Al-Bosnevi al-Prozori - Bonjak, Prozorac.2 Nakon poetnog kolovanja u Bosni, Muhammed odlazi na studij u Istanbul. Vjerovatno je pohaao Zekerijja-efendi Sani medresu oko 1780., jer je ba u toj koli, i u to vrijeme, prepisao nekoliko rukopisa za svoje potrebe.3 Izuavao je pravne nauke, a veoma ga je zanimala i astronomija. Nakon dovrenja kolovanja posveuje se kadijskom pozivu. Bio je 1781., naib kadije u istanbulskom kvartu Ejjb el-Ensari, jednom od najpoznatijih dijelova Istanbula.4 Samo godinu dana kasnije Muhammed Prozorac je postavljen za kadiju u istom kvartu.5 Po povratku u Bosnu Muhammed-efendija je obavljao kadijsku dunost u vie mjesta i najposlije u Pruscu, gdje je bio i muftija i muderris medrese
* Dugujem zahvalnost dr. Ismetu Buatliu to mi je ukazao na neke podatke iz ovog Kataloga. 1) Mustafa Jahi, Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, svezak dvanaesti, London-Sarajevo, 1423/2002. 2) Dr. Hazim abanovi, Knjievnost muslimana BiH na orijentalnim jezicima, Sarajevo, 1973., 519. 3) Jahi, str. 179., 219. i 279 4) Isto, str. 231-233. 5) Isto, str. 234. i 295.

85

Veliki Vakuf. Da li se ovdje radi o Hasan Kafijinoj medresi u Pruscu (iji se hajrati iz potovanja prema Pruaku imenuju kao Veliki Vakuf) ili medresi u Donjem Vakufu, nije sasvim jasno. Ako je u pitanju ovo drugo, onda je ovo prvi podatak o medresi u Donjem Vakufu, koja do sada nije uope spominjana. Iz biljeke sa Prozorevog prijepisa jednog kompendija iz astronomije saznajemo da je on obavljao i dunost muvekkita jajakog kadiluka.6 Ovaj podatak iz temelja mijenja nau predstavu i naa znanja o domaoj astronomiji i muvekkithanama Bosne i Hercegovine. Naime, u pitanju je jasan dokaz da su u Bosni i Hercegovini i na nivou kadiluka, barem u 18. stoljeu, postojale muvekkithane i zvanini muvekkiti, a ne samo u centrima poput Sarajeva. Ovi su nam podaci postali tek sada dostupni, nakon izlaska iz tampe 12. sveska Kataloga Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu, koji je priredio direktor biblioteke Mustafa Jahi. Katalog predstavlja rukopise iz podruja medicine i farmacije, matematike, astronomije, astrologije, tajnih i drugih nauka. U vrijeme pohaanja medrese Zekerijja Sani u Istanbulu, i neto kasnije, kada je bio naib, a onda i kadija na Ejjubu u istom gradu, Muhammed-ef. Prozorac je, za vlastite potrebe, prepisao nekoliko vrijednih rukopisa iz astronomije. Rije je o sljedeim rukopisima: Baha al-Albb f ilm al-usturlb ihbuddina Ab al-Abbasa Ahmeda ibn Raab ibn Taybg ibn al-Madija (um. 1447). Ovo je rasprava na arapskom jeziku o astrolabu koja se sastoji od uvoda, osamnaest poglavlja i zakljunog razmatranja; Risla f t al-Kursi Muhammeda ibn Ali alHmidija (um. 1765). U pitanju je glosa na glosu za posmatranje zvijezda, na arapskom jeziku, koja se sastoji od uvoda i osamnaest poglavlja; Mirt al-Ayym wa ad-Dura Namuddina (Nokta) Muhammeda ibn Marufa (um. izmeu 1581.-1584) - rasprava na arapskom jeziku o jednoj astronomskoj spravi koju je autor konstruirao, a kojom se utvruju poeci godina, mjeseci i dana u arapskom, bizantijskom i perzijskom kalendaru i pomou koje se izrauju ovi kalendari; Fazlaka al-isb Ebu Fadla alKunstantinia al-Jedikulevija (um. 1722.). Rasprava je pisana na osnovu uvenih Ulug-begovih tablica i nekih drugih astronomskih djela, a sastoji se od uvoda, est poglavlja i zavretka; Al-Itiyrt al-Alaiyya wa alIttilt as-Samwiyya Fahruddina Ab Abdullah Muhammed ibn Umer ibn al-usain ibn al-ab ar-Rz (um.1209.). To je kompendij iz
6) Isto, str. 295.

86

astronomije na perzijskom jeziku, sainjen iz dva dijela, posveen sultanu Alauddinu Muhammedu ibn Havarizm-ahu. Svi ovi rukopisi prepisani su u vremenu od 1779. do 1782. godine.7 Oni govore o afinitetu naeg Muhammed-ef. Prozorca te o njegovom izvrsnom poznavanju sva tri orijentalna jezika. Govore i to da je Prozorac bio odlian kaligraf taliq pisma, donose do danas nepoznate podatke iz ivota ovog uenog i elokventnog Bonjaka. Teko je vjerovati da Muhammed-ef. Prozorac nije ostavio neko djelo ili barem sintezu iz astronomije, budui da je ozbiljno izuavao tu nauku i bio zvanini muvekkit jajakog kadiluka. Ostaje nada da e se pronai neko Prozorevo djelo iz ove oblasti i tako baciti vie svjetla na doprinos Bonjaka astronomiji, tako popularnoj i nezaobilaznoj nauci islamskoga kulturnog nasljea. Ne zna se tano kada je Muhammedef. Prozorac umro, Bali pie da je to bilo 1812., godine, a vjerovatno se radi o pukom nagaanju koje je proisteklo iz podatka da je Prozorac, godinu dana ranije, na rukopisu svoga djela ostavio zabiljeku o uruivanju djela sultanu i ejhu-l-islamu.8 Jedino do skora sauvano djelo Muhammed-ef. Prozorca nije iz podruja astronomije, nego iz podruja politike, odnosno upravljanja dravom: Minh an- Nim f dn al-Islm - Uputa o ureenju drave u islamu.9 Djelo je nastalo 1801/02. godine i upueno sultanu-reformatoru Selimu III (1789-1807.) i njegovom ejhu-l-islamu Omeru Hulusiju. Na posljednjoj stranici rukopisa ovog djela iz 1811. pisac kae da je djelo uruio ejhu-l-islamu i sultanu. Poto sam se osvjedoio - pie Muhammed ef. Prozorac o motivima pisanja djela - u toku mnogih hidretskih godina, o slabostima nae vojske u ratu s nevjernicima i pogrekama u poretku islamske drave u praktinom i politikom pogledu kao i u tome da se vojska ne boji da e biti egzemplarno kanjena od svojih pretpostavljenih (...) odluio sam se da napiem kratko djelo koje e biti od koristi u tom pogledu, koje e zadovoljiti dovoljno pametne i izvesti ih na Pravi put.10
7) Isto, str. 179-295. 8) Smail Bali, Kultura Bonjaka, muslimanska komponenta, drugo izdanje, Zagreb, 1994., 98. 9) Omer Mui, Minh an-Nim fi din al-Islam od Muhameda Prozorca, POF, V, Sarajevo, 1954/55, 181-198. 10) abanovi, 520-521.

87

Osim kraeg predgovora djelo se sastoji od uvoda, tri poglavlja i zakljuka. Uvod govori o slobodnoj ljudskoj volji, odgovornosti za djela i vrstama ljudskih djela. Prvo poglavlje govori o dogmatici, o temeljnim istinama vjere ili imanskim artima: vjerovanju u Allaha, d.., meleke, Boije knjige, Boije poslanike, Sudnji dan i Boije odreenje. Pri kraju poglavlja daju se definicije pojmova iman, islam, din, erijat i millet, naravno, sve u skladu s naelima ehli-sunnetskih uenja. Drugo je poglavlje posveeno pobonosti i bogobojaznosti (at-taqva). Ne samo duom i srcem nego i jezikom i ustima, rukama i nogama, sluhom i vidom, pa ak i stomakom, mogu se poiniti grijesi. Primjera radi, jezikom se na 70 naina mogu poiniti grijesi. Tree je poglavlje posveeno pravdi i pravinosti. Drutvo koje ne dri do pravde obavezno propada. U kontekstu ljudske pravde on govori o odnosu ovjeka prema Bogu, ovjeka prema samome sebi i prema drugim ljudima, zajednici, dematu. Cijeli sustav pravde, itava zgrada ljudske i dravne pravednosti treba da se gradi na moralnim naelima. Ako u jednom drutvu, u jednoj zajednici, nema morala ta e se zgrada, danas ili kasnije, poruiti. Tu je i uvijek prisutni nesklad izmeu onoga to jeste i onoga to bi trebalo biti, izmeu teorije i prakse. Uzroke ovakvom stanju Prozorac vidi u: ignoriranju pravde od strane monika, njihovoj oholosti i neuviavnosti, povjeravanju odgovornih dunosti onima koji ih nisu dostojni, korupciji i poudi prema enama.11 Smatram - pie Prozorac - da je glavni uzrok svih nereda i opeg haosa u zemlji i meu ljudima povjeravanje vlasti nesposobnim i korupciji sklonim ljudima. On savjetuje da se ne podilazi takvim ljudima, da se izbjegavaju posjete lokalnim monicima, muftijama i kadijama. Za razliku od Hasana Kafije Pruaka, Prozorac misli da su najodgovorniji za teko stanje u dravi nii inovnici iz upravne i sudske vlasti. Za ureenje drave kao i spas na Drugom svijetu potrebna je duevna borba kojom se postie poslunost prema Allahu, d.. Ta vrsta borbe i za Prozorca predstavlja veliki dihad, za razliku od borbe protiv nevjernika i neprijatelja koja se ogleda u malom dihadu. Izai iz krize - smatra Muhammed Prozorac - moe se jedino prihvatanjem

11) Amir Ljubovi - Sulejman Grozdani, Prozna knjievnost Bosne i Hercegovine na orijentalnim jezicima, 56-59.

88

spasonosnih moralnih naela koja, opet, mogu jedino proistei iz iste, iskrene i nepomuene vjere u Allaha, d.. Kao socijalno i politiki svjestan pisac, Muhammed Prozorac trai umjereniju poresku politiku i podnoljiviji odnos prema raji. Djelo Muhammed-ef. Prozorca iscrpno je opisao Omer Mui u navedenom radu, a onda i Hazim abanovi, pa ga nema potrebe ovdje detaljno opisivati. Po svojoj tematici - pie Hazim abanovi - ovo djelo je u glavnim postavkama i mislima, s obzirom na pitanja ureenja drave, kopija Hasan Kafi Pruakova djela Nim al-lem, to i sam naziv djela pokazuje. Dok se Kafija ograniio samo na temu izraenu u naslovu, to je Prozorac ovo pitanje raspravljao samo u predgovoru i na kraju djela u poglavlju o pravednosti. Ostali najvei dio djela je posvetio islamskoj dogmatici i etici.12 Kamil al-Buhi ovom djelu Muhammeda Prozorca odrie svaku originalnost,13 a Smail Bali smatra da ipak u njemu ima svjeih misli, posebno je zanimljiv onaj dio djela koji govori o prilikama u Bosni toga vremena.14 Rukopis djela Minh an-Nim f dn al-Islm (R 3790), datiran 4. redepa 1226. (5. august 1811.), uvao se do 1993. u Orijentalnom institutu u Sarajevu, a onda nestao u poaru rata skupa sa svim ostalim neprocjenjivim naunim i knjievnim blagom. U jednoj Medmi, koja se takoer uvala u Orijentalnom institutu u Sarajevu nalazila se i jedna fetva Muhammeda, muftije Akhisara.15 Smatramo da je u pitanju fetva Muhammed-ef. Prozorca jer nam do danas nije poznat prusaki muftija pod imenom Muhammed, osim naeg Prozorca. To znai da je Prozorac pisao i fetve. Ostaje nada da e se pronai jo koja fetva Muhammed-ef. Prozorca u nekoj medmui ili na marginama nekog od brojnih rukopisa pravnog karaktera koji s enjom ekaju pronicljivi pogled nekog ovovremenog ili budueg istraivaa.
12) abanovi, 531. 13) Kamil al-Buhi, Arapski radovi jugoslavenskih pisaca, Beograd 1963, 367. 14) Bali, 99. 15) Salih Trako - Lejla Gazi, Katalog rukopisa Orijentalnog instituta (lijepa knjievnost), Sarajevo, 1997., str. 309.

89

A new detail about Muhammed ef. Prozarac and his work

Muhammad ibn Muhammad ibn Muhjuddin al-Pruzuri (Prozarac), born in Prozor, in the first half of the 18 century, died after 1812. During his lifetime he was mufti, muderris, muvekkit, an author of one of the works on how to govern a country. His surname Skejo was recorded next to his name. But he himself mostly used Al-Bosnevi al Prozori as a sign. After finishing elementary school in Bosnia he went to study in Istanbul. Most probably he followed the Zekerijjah efendi Sani madresa (high school) around year the 1780, because he copied a few manuscripts from astronomy for his own use at the about the same time. This fact shows us his affinity to astronomy and his extraordinary knowledge in three oriental languages. He was an excellent calligraphy (talik) whose works give us more detail about the life of this eloquent Bosnian scholar. It is hard to believe that Muhammad Prozorac did not leave any of his works behind or at least a synthesis from astronomy, since he seriously dealt with it and was an official muvekkit of Jajce kadiluk. We hope that some day his work from this field will be discovered and give more light on the Bosnian contribution to the field of astronomy as an unavoidable science of Islamic cultural heritage. He studied law, and after finishing his schooling became a kadi (judge). In the year 1782, Muhammad Prozorac was appointed as a kadi in Ejjub el-Ensary, one of the most prestigious parts in Istanbul. When he returned to Bosnia he was working as a kadi in many places and lastly in Prusac where he was a mufti and muderis. From notes in one of his transcribed works on astronomy it became known that he was a muvekkit in Jajce. These details change our perspective and knowledge about astronomy on the local level and muvekkithanama in Bosnia and Herzegovina. Namely, it became clear that in Bosnia and Herzegovina, on the level of kadiluk, muvekkithane and muvekkit existed in the 18 century not only in the big center like Sarajevo but in other smaller as well. These detail were accessible only after the publication of the 12th volume of the Catalogue of 90

Arabic, Turkish, Persian and Bosnian manuscript in the Ghazi Husrevbey Library by the director of the Library Mustafa Jahic. This Catalogue presents manuscripts from the field of medicine, pharmacy, mathematics, astronomy and astrology. The only known work of Muhammad Prozorac was not only from the field of astronomy but also from the field of politics, precisely, from the field of governing a country: Minhadz an-nizam fi din al-Islam- A guide about organization of the country in Islam. It was written in the year 1801/02 and sent to Sultan reformer Selim III and Sheykh-l-Islam Hulusuj. Apart from short preface, work is composed of the introduction, three chapters and conclusion. Introduction talks about freedom of human will, type of human work and responsibility for them. The first chapter talks about dogmatic, basic truly belief, believe in Allah (s.w.) angels, Revealed Books, Prophets, Day after and Gods Determination, definition of concepts such as: iman, Islam, din, seriat and millet, all according with teaching of ehli-sunnah. The second chapter deals with religiousness and God-fearing (attakva). The third chapter is devoted to justice. Muhammad Prozorac considered that society, which does not practice justice for sure, will be perished. He holds lover governing officers and justice departments the most responsible for difficulties in one country. As socially and politically aware author Muhammad Prozorac asked for modest taxation and policy and for bearable attitude towards people. Some of researchers deny all originality in the Prozorac work, but Smail Balic considered that new ideas exist in his work. At least the part which talks about situation in Bosnia in that time is worth. Unfortunately the work Minhadz an-nizam fi din al-islam from the Orijental Institute was destroyed in 1993 in a fire during the war together with many other scientific works.

91

92

Ismet Buatli BLAGAJSKI MUFTIJA MUSTAFA II I NJEGOV KODEKS FATW MAMAS

U naoj literaturi o bosanskohercegovakoj knjievnosti na orijentalnim jezicima nema ni spomena ovome autoru iako mu je u tarih utkana i na nianu uklesana sintagma Umda al-musannifn (Uzor spisatelja). U izvorima se spominje kao Mustafa - Mevlana Mustafa (Mawln Mustaf), blagajski muftija (al-muft bi Blagay), ii (Kiazde). Nekoliko podataka o njemu prvi je objavio Hivzija Hasandedi u svome radu o mostarskim muftijama spominjui ga dva puta: prvi put meu mostarskim muftijama kao Mustafa-efendiju iia, a drugi put kao blagajskog muftiju Mevlana Mustafa-efendiju. U prvom sluaju napisao je neodreeno da je bio mostarski muftija prije 1830. godine, da je imao sina Muhameda i da drugih podataka o njemu nema. U drugom sluaju, ne uviajui da se radi o istoj osobi, kae da se neki Mevlana Mustafa-efendija, blagajski muftija, spominje 1210/1795. godine kao vlasnik knjige iz erijatskog prava,1 pa zatim dodaje: Ovaj muftija je umro 6. zu-l-kadeta 1211/1797. godine i sahranjen u haremu na Carini (u Mostaru), gdje su mu se niani nalazili sve do 1965. godine kada je ovaj harem ekshumiran i kada su ovdje izgraene eljeznika i autobuska stanica i jedan hotel. Fotosnimak ovog epitafa nalazi se u Muzeju Hercegovine.2 Opis niana, fotografiju, tekst i prijevod tariha objavio je Mehmed Mujezinovi, koji kae da je na uzglavnom nianu s oblim turbanom i prugastom mudevezom uklesan na dvije strane niana ovaj epitaf u prozi na arapskom jeziku te da je natpis u deli-nesh pismu smjeten u sedam polja: Boe, Koji mnogo prata i pokriva ljudske mahane! Ponos plemenitih uenjaka, veleumnika, djelatnika,
1 Arhiva Hercegovine u Mostaru, rukopis br. 272, inv. br. 632. 2 Hivzija Hasandedi, Mostarske muftije - prilog kulturnoj povijesti Mostara, Glasnik VIS-a, XXXVIII/1975, br. 9-10, str. 441-442 i 450.

93

Autoritet vijea znalaca i predavaa, Uzor pedantnih i temeljitih spisatelja, Imam poniznih i ponos pobonih, Jedinstven u svome vremenu, Mevlana Mustafa, muftija Blagaja, - obasuo ga Allah obiljem oprosta, Nastanio, milou Svojom, u okrilje Denneta, Obasutog blagodarima iz ruku mladia i djevica Preselio milosti Vladara, Milostivog Dobroinitelja, Godine hiljadu dvije stotine i jedanaeste, u etvrtak. Godina 1211. (1797.)3 Obradom rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu, Kasim Dobraa je pronaao i opisao jedino, dosada poznato, njegovo djelo Fatw mamas, iji sadraj elimo ovdje ukratko prikazati.4 Prvi, ve, dio zbornika autor je razdijelio na 51 temu (kitb) i nekoliko podtema (bb) iz podruja osnovnih vjerskih znanja (al-Masil alMutaalliqa bi ilm al-l) i poeo upisivati svoje fetve i fetve drugih bosanskohercegovakih muftija na spomenute teme. Drugi, manji dio, namijenio je zakonskim propisima o erazi-miriji (Fasl f al-Qnn almanra f al-ard al-amriyya), u 32 odjeljka (bb), u kojima takoer ispisivao svoje fetve i fetve drugih naih muftija. Kako djelo nije dovreno, broj uvrtenih fetvi varira od teme do teme, a neke su ostale potpuno neobraene. Ima tema u kojima se susreemo samo sa fetvama muftije jednoga mjesta, dok u drugima susreemo po vie muftija iz razliitih mjesta. U zborniku su zastupljene fetve bosanskohercegovakih muftija iz Mostara, Blagaja - Blagaja i Ljubinja, Sarajeva, Prusca - Prusca i Travnika - Prusca i Livna, Travnika, Banje Luke, Foe i Pljevalja. Od mostarskih muftija to su: - Hasan (katabahu al-faqr Hasan al-muft bi Mosr),5
3 Mehmed Mujezinovi, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, Knjiga III - Bosanska Krajina, Zapadna Bosna i Hercegovina, Sarajevo, 1982, str. 281.-282. 4 Opis rukopisa u: Kasim Dobraa, Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa, Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu, sv. II, Sarajevo, 1979., str. 825. 5 Hasan, mostarski muftija 1666.-1692., Hivzija Hasandedi, Mostarske muftije - prilog kulturnoj povijesti Mostara, Glasnik VIS-a, XXXVIII/1975, br. 9.-10, str. 435.

94

- Mustafa (katabahu al-faqr Mustaf al-muf bi Mostr ufiya anhu),6 - drugi Mustafa (katabahu al-faqr Mustaf al-man /bi l-ift/ bi Mostr), sa kojim bi mogao biti identian i onaj Mustafa uz ije ime nije spomenuto ime mjesta (katabahu al-faqr Mustaf al-man bi al-ift / bi Mostr?/),7 - Salih (katabahu al-faqr lih al-muft bi Mostr ufiya anhu),8 - Ahmed (katabahu al-faqr Ahmad al-muft bi Mosr ufiya anhu),9 - ejh hadi Ahmed (katabahu al-faqr a-ayh al-h Ahmad almuft bi Mostr ufiya anhu),10 - Fevzi (katabahu al-faqr Fawz al-muft bi Mostr),11
6 Pod ovim imenom spominju se trojica mostarskih muftija ije bi fetve mogle biti upisane u ovaj zbornik: 1. Mustafa Ejubovi (ejh Jujo), mostarski muftija 1692.1707.; 2. Mustafa Milavi, mostarski muftija 1707.-1713.; i 3. Mustafa-ef., koji se kao mostarski muftija spominje oko 1740. godine. H. Hasandedi, Mostarske muftije, str. 435.-437. Pretpostavljamo da je navedene fetve izdao ejh Jujo. 7 Ove autore fetvi nismo mogli identificirati, osim ako se ne radi o jednom od ve spomenutih muftija u prethodnoj napomeni. 8 Sa ovim imenom bilo je, takoer, vie mostarskih muftija, pa nije sasvim sigurno kome od njih pripadaju navedene fetve: Salihu, koji je umro 1007/1598.; Salihu, koji se spominje 1132/1720.; ili, ponajprije, Salih-ef., koji je za mostarskog muftiju imenovan u 70. godini ivota, na dunosti proveo 20 godina i umro 1200/1786. godine. O njima vidi: H. Hasandedi, Mostarske muftije, str. 433., 437. i 439. 9 Prije pisanja ovoga kodeksa dunost mostarskog muftije vrilo je vie osoba sa ovim imenom: 1. Ahmed, koji se spominje kao mostarski muftija 1001/1592.); 2. Ahmed, sin Sofi Velije 1021/1612.; 3. ejh Ahmed (u. 1172/1758.). H. Hasandedi Mostarske muftije, str. 450. Ko je od njih trojice izdao navedene fetve nije se moglo utvrditi. 10 Trojica mostarskih muftija sa imenom Ahmed obavila su had: ejh hadi Ahmed-ef. Milavi, mostarski muftija polovinom XVII stoljea; 2. hadi Ahmed (umro 1190/1776., najvjerovatnije je da je on izdao citirane fetvu); i 3. mevlana hadi Ahmed (u. 1218/1804.). H. Hasandedi Mostarske muftije, str. 434., 439. i 440. 11 Mogao bi biti identian sa pjesnikom Fevzijem, autorom Bulbulistana, koji je roen u Blagaju, a umro u Mostaru oko 1747. godine. Bio je dervi, ejh mevlevijskog reda, a po nekim izvorima i muftija. Demal ehaji, Pjesme Fevzije Mostarca na turskom jeziku, POF, XVIII-XIX/1973., str. 287.; H. Hasandedi, Mostarske muftije, str. 437.-438.

95

- Alija (katabahu al-faqr Al al-muft bi Mostr ufiya anhu),12 - drugi Alija (al-man bi l-ift bi Mostr).13 Od blagajskih muftija zastupljeni su: - Mustafa (katabahu al-faqr Mustaf al-muft bi Blagy ufiya anhu),14 - Alija (katabahu al-faqr Al al-muft bi Blagy ufiya anhu)15 i - Vaiz Alija (katabahu al-faqr wiz Al al-muft bi Blagy ufiya anhu), koji je spomenut i kao blagajsko-ljubinjski muftija (katabahu alfaqr Wiz Al al-muft bi Blagy wa Lubn ufiya anhu.16 Ispod fetvi uvrtenih u zbornik potpisana su imena sljedeih sarajevskih muftija: - Mustafa (katabahu al-faqr Mustaf al-muft bi madna Sary),17 - Sejjid Muhamed (katabahu al-faqr as-sayyid Muhammad al-muft bi madna Saray ufiya anhu),18

12 Nije se moglo jasno utvrditi ije su to fetve budui da su dunost mostarskog muftije vrile etiri osobe sa ovim imenom, ije su fetve mogle biti uvrtene u ovaj kodeks: ejh Ali-ef., koji se spominje na ovoj dunosti 1046/1636.; Ali afi-ef., koji je umro 1063/1653.; Ali Kefi-ef., koji je umro 1075/1664.; i Ali-ef., koji se spominje 1081/1670. godine. O njima vidi: H. Hasandedi Mostarske muftije, str. 434., 435. i 437. 13 Je li to neko od ve spomenutih u prethodnoj napomeni ili druga osoba nije se moglo sigurno utvrditi. 14 Autor ovoga zbornika umro je 1211/1797. godine. 15 Mogao bi to biti Ali Fehmi efendija Dabi, koji se spominje kao mostarski i blagajski muftija. H. Hasandedi Mostarske muftije, str. 450. Umro je 1225/1810. godine i ukopan kod Karaoz-begove damije u Mostaru. M. Mujezinovi, Islamska epigrafika, Knjiga III, str. 182.-183.; 16 Vaiz Ali-ef., sufija i pjesnik, blagajski i ljubinjski muftija, umro 1164/ 1749.-50. godine. H. abanovi, Knjievnost, str. 706; M. Mujezinovi, Islamska epigrafika, Knjiga III, str. 336-341. 17 Mustafa-ef. Makovi, sarajevski muftija 1140/1727.-1173/1759. O njemu vidi: Kemura ejh Sejfuddin Fehmi bini Ali, Sarajevske muftije od 926.1519. do 1334.-1916. god., Sarajevo, 1334.-1916, str. 14. 18 Emir elebi Sejjid Muhamed-ef., sin Sejjid Abdulkerim-ef., poznat pod imenom Svrako, sarajevski muftija 1177/1763.-1183/1769. i 1184/1770.-1197/ 1783. Kemura, Sarajevske muftije, str. 15-17.

96

- Hadi Muhamed (katabahu al-faqr al-h Muhammad al-muft bi madna Saray-Bosna ufiya anhu),19 - ejh Muhamed (katabahu al-faqr a-ay Muhammad al-muft bi madna Saray ufiya anhu),20 - Kadija Husejn (katabahu al-faqr usayn al-qd bi madna SaryBosna ufiya anhu)21 i - Abduramn (katabahu al-faqr Abdurramn bi madna Sary ufiya anhu) ije zanimanje nije navedeno.22 Fetve trojice prusakih muftija unesene su u ovaj kodeks. To su: - Mustafa (katabahu al-faqr Muaf al-muft bi Aqhir ufiya anhu), koji je ispod nekih fetvi potpisan i kao prusako-travniki muftija (katabahu al-faqr Muaf al-muft bi Aqhir wa madna Trwnk ufiya anhu),23
19 Hadi Muhamed ef. sin Jusufov, Fojnianin, sarajevski muftija 1173/ 1759.-1177/1763. i 1183/1769.-1184/1770. Kemura, Sarajevske muftije, str. 14-16. Ili je to Hadi Muhamed ajnianin, sarajevski muftija 1197/1783.-1207/ 1792. Isto, str. 18.-19. 20 Je li to neko od spomenutih u dvije prethodne napomene nije se moglo sa sigurnou utvrditi. 21 Moda je to Husein-efendija, koji se spominje kao sarajevski kadija i bosanski munla 1136/1724. godine. Muvekkit, Povijest Bosne, Sarajevo, 1999., str. 472. n. 22 Mogao bi to biti Abdurahman-efendija, koji je za sarajevskog kadiju i bosanskog munlu postavljen 1128/1716. godine, Muvekkit, str. 463. Ili je to Seid Abdurahman, muderris princa Bajazita, koji je za sarajevskog kadiju i bosanskog munlu postavljen 1. zu-l-kadeta 1197/28. X 1783., Muvekkit, str. 587. 23 I. Baagi, Mustafa-efendi Akhisari, Salnama Vilajeta Bosna, 3/II, 1302 (1884), 10; S. Baagi, Kratka uputa, 214.; S. Baagi, Bonjaci, 151.-152.; M. Handi, Knjievni rad, 17. i 112.; M. T. Oki, Islamska tradicija, Kalendar Gajret za 1937., 64.-65.; Blakovi, Arabische, 16., 45., 283.; N. Krsti, Mustafa ibn Muhammad al-Aqhisari, POF, 20.-21./1970.-71., Sarajevo, 1974., 71.-107.; Kamel el-Buhi, Arapski radovi, 215.-218., 333.-339. i 359.-362; H. abanovi, Knjievnost, 470.-479; S. Grozdani, O knjievnosti 543.-544.; N. ukri, Etika milosra ili Traktat o samilosti i saaljenju spram ivih stvorenja, od H. Mustafe, sina Muhameda Pruaka (?-1169/1755-56), Zbornik radova ITF, 2, Sarajevo, 1987., 155.-204.; M. Omerdi, Traktat o vrlinama demata hadi Mustafe Pruaka, Anali GHB, XIII-XIV, Sarajevo, 1987., 68.-84; A. Kadi,

97

- Ibrahim (katabahu al-faqr Ibrhm al-muft bi Aqhisr ufiya anhu), koji se ispod nekoliko fetvi potpisao kao prusako-livanjski muftija (katabahu al-faqr Ibrhm al-muft bi Aqhisr wa Ihlewne ufiya anhu),24 - Muhamed (katabahu al-faqr Muhammad al-muft bi Aqhisr ufiya anhu).25 Od travnikih muftija fetvama su zastupljeni: - Muhamed (katabahu al-faqr Muhammad al-muf bi madna Trwnik ufiya anhu),26 - ejh Muhamed (katabahu al-faqr a-ay Muhammad al-muft bi madna Trwnik ufiya anhu),27 - Hadi Ebu Bekr (katabahu al-faqr al-h Ab Bakr al-muft bi Trwnk)28 i - Aullah.29
Rasprava o posjeivanju grobova od Mustafe Pruaka, Islamska misao, br. 136., april 1990., 20.-30; A. Ljubovi - S. Grozdani, Prozna knjievnost Bosne i Hercegovine na orijentalnim jezicima, Sarajevo, 1995., 77., 79., 215.-216. 24 Salih Trako, Ibrahim Munib Akhisari i njegov Pravni zbornik, POF, 28.29., Sarajevo, 1980., str. 215.-245. 25 M. Handi, Knjievni rad, 107.-108; O. Mui, Minhadu-nnizam, POF, V (Sarajevo), 1954.-55., 181.-198.; A. Ljubovi - S. Grozdani, Prozna knjievnost , 56.-60. 26 Hadi Muhamed b. Emrulah-efendi amzade el-Bosnevi, muderris Eli Ibrahim-paine medrese i travniki muftija, umro 1194/1780. godine i ukopan u posebnom turbetu na Derventi u Travniku. U tarihu koji mu je spjevao nasljednik na poloaju travnikog muftije, njegov sin Esad- Abdurahman Mufti, pored ostalog, stoji: Bijae prvak u idtihadu i rjeavanju pravnih pitanja. Taj asni ovjek dugi niz godina je bio prvak u izdavanju fetvi Fetve su mu, ini se, zaista bile cijenjene. Osim u ovom Zborniku, nalazimo ih na marginama i praznim stranama vie rukopisa. M. Mujezinovi, Islamska epigrafika, Knjiga II, str. 395.-396. 27 Moda je identian sa travnikim muftijom iz prethodne napomene. 28 H. abanovi, Knjievnost, str. 684. 29 Jedini podatak o ovome travnikom muftiji nalazimo kod Muvekkita, koji ga spominje 1237/1821. godine i naziva bivi travniki muftija, nastanjen u Zenici, odakle je otiao Salih-begu u Srebrenicu bjeei od bosanskog valije koji je izdao nareenje da se dovede u Travnik. Povijest Bosne, str. 841.

98

Iz Banje Luke i Foe fetve potpisuje samo po jedan muftija, a iz Pljevalja dvojica: - ejh Muhamed (katabahu al-faqr a-ayh Muhammad al-muft bi madna Ban Lqa),30 - Sulejman ekib (katabahu al-faqr Sulaymn akb zde al-muft bi madna Foa ufiya anhu),31 - Ahmed (katabahu al-faqr Ahmad al-muft bi Taslia ufiya anhu)32 i - Ibrahim (katabahu al-faqr Ibrhm al-muft bi Taslia ufiya anhu).33 Kod trojice autora fetvi izostavljeni su zvanje i mjesto: - Muhamed Emin (katabahu al-faqr Muhammad Amn /??/ ufiya anhu), - Isa (katabahu al-faqr al- s /??/ ufiya anhu) i - Abdulah (katabahu al-faqr Abdullh /??/ ufiya anhu). U jednom sluaju nedostaje ime mjesta: - Mustafa (katabahu al-faqr Mustaf al-man bi al-ift / bi Mostr?).

30 ejh Muhamed, sin ejha Omera, banjaluki muftija u XVIII stoljeu. Na vie rukopisa susreu se njegove fetve i nedatirani potpisi. To govori da su njegova pravna rjeenja uvaavana i da je imao bogatu biblioteku. 31 Sulejman ekib Kadi, sin Abdulahov (Kadi-zade), foanski muftija ije se fetve esto susreu na marginama rukopisa. Pred kraj ivota doselio se u Sarajevo i tu umro 1204/1790. M. M. Baeskija je, opisujui njegov izgled i karakter, na kraju napomenuo: U izdavanju fetvi bio je sposoban), Ljetopis, str. 288 32 Pljevaljski muftija iz XVIII vijeka. Nedatirane fetve i potpisi susreu se na nekoliko sauvanih rukopisa u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. Npr.: K. Dobraa, Katalog, II, str. 816. i 953. 33 Ovog pljevaljskog muftiju nismo nali u pristupanim izvorima.

99

PREGLED SADRAJA KODEKSA I (Fasl) f al-Masil al-Mutaalliqa bi ilm al-l (Odjeljak o osnovnim vjerskim pitanjima) Autor je zapoeo pisanje djela bez uobiajenog uvoda. Umjesto toga on ispod naslova odjeljka (list 2-a) ispisuje jednu svoju fetvu o obavezi muslimana da se pridravaju onoga to je propisano Kuranom i Sunnetom, a potom odmah slijede njegove i fetve drugih naih muftija razvrstane u sljedee cjeline: 1. Kitb a-ahra (Knjiga o istoi) Kao i svi drugi klasini islamski vjerski prirunici i ovo djelo, kako vidimo, poinje poglavljem o istoi. Autor je od njega ispisao samo naslov na listu 3, ali nije upisao ni jednu fetvu. 2. Kitb a-alt (Knjiga o namazu) Na listu 5 ispisan je samo naslov, ali ni o namazu autor nije donio ni jednu fetvu. 3. Kitb az-zakt wa fhi al-ur wa al-har wa ar-rusmt (Knjiga o zekatu, a u njoj o desetini, harau i pristojbama) Naslov je ispisan na listu 8, koji je ostao prazan, a tek na listu 9b slijede dvije fetve: prvu je izdao blagajski muftija Mustafa, autor zbornika, a drugu foanski muftija Sulejman ekib-zde. Na listu 10a dvije su fetve mostarskog muftije Saliha i jedna blagajskog muftije Alije. Na listu 10b po dvije su fetve mostarskih muftija Saliha i Hasana te po jedna mostarskog muftije Mustafe i Muhameda Emina, bez titule i oznake mjesta. Na listu 11a etiri su fetve mostarskih muftija: tri Mustafine i jedna Salihova. Na listu 11b samo je jedna fetva autora zbornika, blagajskog muftije Mustafe. Na listu 12a pet je fetvi: tri prusakog muftije Ibrahima, dvije blagajskog muftije Mustafe, dok je list 12b ostao prazan. Na listu 13a dvije su fetve: jedna travnikog muftije Muhameda, a druga mostarskog muftije Ahmeda. Na listu 13b samo su dvije fetve blagajskog muftije Mustafe. Na listu 14a etiri su fetve: prva je sarajevskog muftije Mustafe, druga nepotpisana, a trea i etvrta mostarskih muftija Mustafe i Saliha. Na listu 14b sedam je fetvi: po dvije pljevaljskog muftije Ahmeda, blagajsko-ljubinjskog muftije Vaiza Alije i prusakotravnikog Mustafe. Posljednja fetva je mostarskog muftije Saliha. 4. Kitb a-awm (Knjiga o postu) Naslov je ispisan na listu 15, ali je strana ostala prazna, pa tek na sljedeoj nalazimo dvije fetve: jednu blagajskog muftije Alije, a drugu mostarskog muftije Saliha. 100

5. Kitb al-ha (Knjiga o hadu) Na listu 16 stoji naslov, a ispod njega su navedene dvije fetve preuzete iz djela Bahat al-Fatw. Nijedna fetva naih muftija nije upisana u ovo poglavlje o hodoau. List 16b je prazan. 6. Kitb an-Nikh (Knjiga o braku) Ovo poglavlje autor je poeo jednom svojom fetvom ispod naslova na listu 17a, da bi na sljedeoj strani, nakon fetve sarajevskog muftije Sejjida Muhameda i jedne fetve mostarskog muftije ejha hadi Ahmeda, dodao jo jednu svoju. List 18 u cijelosti je ispunjen fetvama. Na prvoj strani su po jedna fetva mostarskog muftije Alije, blagajskog muftije Mustafe i mostarskog muftije ejha hadi Ahmeda. Na drugoj strani nalazimo jednu fetvu sarajevskog muftije Muhameda, dvije blagajskog muftije Alije, a posljednju potpisuje mostarski muftija Fevzi. 6.1 Bb ar-Rada (Odjeljak o dojenju) Ova podtema poinje na listu 19a, a upisane su samo dvije fetve: jedna sarajevskog muftije hadi Muhameda, a druga autora kodeksa. List 19b je prazan. 6.2 Bb ar-Ratq wa al-Innn (Odjeljak o spolnoj nesposobnosti) Naslov je ispisan na poetku lista 20, ali nije dopisana ni jedna fetva. Kako su i naredna dva lista (21 i 22) prazni, autor je dosta prostora rezervirao za ovu podtemu. 6.3 Bb al-Iddah (Odjeljak o postbranom prieku kod ena) Na listu 23, ispod naslova, autor je upisao jednu svoju fetvu i na tome stao, pa je, za nju rezerviran, i list 24 u cijelosti ostao prazan. 6.4 Bb al-ana (Odjeljak o hranjenitvu) Ova podtema zauzima listove 25 i 26 na kojima je autor, poslije naslova, upisao samo po dvije fetve (na prvoj i etvrtoj strani), ali bez imena muftija koji su ih izdali. 6.5 Bb an-Nafaqt (Odjeljak o izdravanjima) Naslov je autor ispisao na listu 27a, pa tek na sljedeoj strani dopisao tri fetve mostarskog muftije Saliha. 7. Kitb al-Itq (Knjiga o oslobaanju robova) Autor je ispisao samo naslov na listu 28a, dok je list 29 potpuno prazan. 8. Kitb al-Aymn (Knjiga o zakletvama) Od ovog poglavlja ispisan je samo naslov na listu 30a, pa su listovi 31 i 32 potpuno prazni. 9. Kitb al-udd (Knjiga o krivinom pravu) Samo naslov na listu 33a, a list 34 je prazan.

101

9.1 Bb at-Tar (Odjeljak o diskrecionom pravu) Naslov i samo jedna nepotpisana fetva na listu 35b. Listovi 36 i 37 ostali su prazni. 10. Kitb as-Siyar (Knjiga o ratnim pohodima) Samo naslov na listu 38a, dok je list 39 prazan. 10.1 Bb al-izya (Odjeljak o glavarini) Samo naslov na listu 40a. List 41 potpuno je prazan, a tek na listu 42a upisana je jedna fetva mostarskog muftije Saliha. 11. Kitb alf al-Kufr (Knjiga o rijeima koje izvode iz vjere) Za ovo poglavlje autor je planirao samo pola jedne strane. Ispisao je naslov i jednu svoju fetvu na listu 43a. 12. Kitb al-laqt (Knjiga o nahoetu) Samo naslov na sredini lista 43a. 13. Kitb al-Laqz (Knjiga o naenim stvarima) Samo naslov na listu 44a. 14. Kitb al-Ibq wa al-ul (Knjiga o odbjeglom robu i naknadi za njegovo hvatanje) Samo naslov na strani 44b. 15. Kitb al-Mafqd (Knjiga o nestaloj osobi) Naslov i tri fetve na listu 45a: jedna sarajevskog muftije Muhameda, a dvije blagajskog muftije Alije. Na listu 45b samo je jedna fetva autora kodeksa- blagajskog muftije Mustafe. Njegove su i dvije fetve na listu 46b. 16. Kitb a-arika (Knjiga o poslovnom udruivanju). Poglavlje obuhvaa listove 47-50 i na njima je ispisano vie fetvi muftija iz raznih mjesta. Na listu 47a, poslije naslova, tri su fetve blagajskog muftije Mustafe. Na listu 47b nalaze se etiri fetve: po jedna sarajevskog muftije Muhameda, blagajskog muftije Alije i mostarskih muftija Alije i Saliha. Na listu 48a nalazi se jedna fetva blagajskog muftije Mustafe i dvije sarajevskog muftije hadi Muhameda. Na listu 48b nalazimo jednu fetvu mostarskog muftije Saliha, dvije sarajevskog muftije ejha Muhameda, jednu blagajskog muftije Mustafe i jednu nepotpisanu. Na listu 49a pet je fetvi blagajskog muftije Mustafe, a na listu 49b jo tri. Na listu 50a tri su fetve mostarskog muftije Saliha, jedna mostarskog muftije Alije i jedna mostarskog muftije Osmana(?). Na listu 50b dvije su fetve mostarskog muftije Ahmeda i po jedna mostarskog muftije Mustafe i prusakog muftije Ibrahima. 17. Kitb al-Waqf (Knjiga o vakufu) Iznad naslova, na listu 51a ispisana je jedna fetva mostarskog muftije Saliha, a ispod naslova slijede: 102

po jedna fetva sarajevskih muftija Muhameda i Mustafe, blagajskog muftije Alije i (mjesto nije navedeno) muftije (mostarskog?) Ahmeda. Na listu 51b slijede fetve: jedna muftije (bez oznake mjesta Alije, jedna Mustafe, ovlaenog da izdaje fetve (mjesto nije navedeno), dvije fetve blagajskog muftije Alije i po jedna mostarskog muftije Mustafe i blagajskog muftije Mustafe. 18. Kitb al-Buy (Knjiga o kupoprodaji) Za ovo poglavlje autor je ostavio listove 52-57 i na njima ispisao sljedee fetve: na listu 52a dvije fetve mostarskog muftije Ahmeda, jednu fetvu blagajskog muftije Alije i jednu mostarskog muftije Mustafe; na listu 52b samo jednu svoju fetvu; na listu 53a tri fetve mostarskog muftije hadi Ahmeda; na listu 53b samo jednu fetvu blagajskog muftije Mustafe; na listu 54a po jednu fetvu mostarskih muftija Saliha i hadi Ahmeda; na listu 54b jednu fetvu mostarskog muftije Mustafe; na listu 55a jednu fetvu mostarskog muftije Saliha i dvije blagajskog muftije Mustafe; list 55b je neispisan; na listu 56a jednu fetvu mostarskog muftije hadi Ahmeda, jednu blagajskog muftije Mustafe i jednu mostarskog muftije Alije; na listu 56b po jednu fetvu mostarskih muftija Mustafe i Hasana, jednu sarajevskog muftije Muhameda i jednu mostarskog muftije Alije; strana 57a je prazna, a na strani 57b dvije fetve muftije (bez mjesta) hadi Muhameda. 19. Kitb al-Kafla (Knjiga o jamenju) Na listu 58a ispisan je samo naslov, pa tek na strani 59b dolazi jedna fetva blagajskog muftije Vaiz Alije. List 60 je prazan. 20. Kitb al-awla (Knjiga o opunomoivanju) Na listu 61a ispisan je samo naslov, a na listu 62 slijede fetve: na strani 62a jedna je fetva blagajskog muftije Mustafe, dvije fetve mostarskog muftije Saliha, jedna fetva blagajskog muftije Alije, jo jedna fetva mostarskog muftije Saliha, jedna fetva sarajevskog muftije Mustafe i druga fetva blagajskog muftije Mustafe. Na strani 62b su: jedna fetva mostarskog muftije Saliha, jedna fetva mostarskog muftije Alije, jo dvije fetve mostarskog muftije Saliha i jedna blagajskog muftije Mustafe. 21. Kitb a-ahdt (Knjiga o svjedoenjima) Ispod naslova, na listu 63a, ispisana je jedna fetva bez imena i mjesta muftije koji ju je izdao. Strana 63b je prazna. Na strani 64a tri su fetve: jedna mostarskog muftije Alije, jedna Sarajlije Abdurahmana (katabahu al-faqr Abdurrahn bi madna Sary ufiya anhu), za koga nije napisano da je muftija, i jedna blagajskog muftije Mustafe. Strana 64b je prazna. Na listu 65a samo je 103

jedna fetva mostarskog muftije Mustafe. Na strani 65b tri su fetve mostarskih muftija: jedna Mustafina i dvije Salihove. Strana 66a je prazna. Na strani 66b etiri su fetve: tri blagajskog muftije Mustafe i jedna mostarskog muftije Saliha. Na listu 67a napisane su dvije fetve: jedna mostarskog muftije Saliha, a druga sarajevskog muftije hadi Muhameda; dok su na narednoj strani etiri fetve: prva mostarskog muftije Hasana, druga blagajskog muftije Alije, a trea i etvrta su mostarskog muftije Saliha. 22. Kitb al-Wakla (Knjiga o zastupanju) Na listu 68 ispisan je samo naslov poglavlja, dok su dvije strane predviene za fetve ostale prazne. 23. Kitb ad-Daw (Knjiga o parnienju) Ovo je jedno od najopirnijih poglavlja u kodeksu. Za njega je predvieno ak osam listova na kojima su ispisane brojne fetve. Na strani 70a su slijedee fetve: jedna mostarskog muftije Mustafe i tri mostarskog muftije Ahmeda. Na lijevoj margini su dvije fetve: jedna sarajevskog muftije Mustafe, a druga mostarskog muftije Saliha. Na strani 70b upisano je pet fetvi mostarskog muftije Ahmeda. Na strani 71a jedna je fetva sarajevskog muftije sejjida Muhameda, a druge dvije su blagajskog muftije Mustafe. Na strani 71b tri su fetve blagajskog muftije Mustafe. Na listu 72a prvo je upisana jedna fetva blagajskog muftije vaiza Alije, a zatim tri, takoer blagajskog muftije, Alije, pa po jedna sarajevskog muftije Muhammeda i travnikog muftije, takoer, Muhameda. Na listu 72b prva je fetva bez potpisa, a pod drugom je ime mostarskog muftije hadi Ahmeda. Treu fetvu potpisuje sejjid Abdullah (bez oznake mjesta), etvrtu blagajski muftija Mustafa, a posljednju, ponovo, mostarski muftija hadi Ahmed. Na listu 73a jedna je fetva blagajskog muftije Mustafe, a druga je nepotpisana. Na sljedeoj strani je samo jedna fetva blagajskog muftije Mustafe. Na ponovljenom listu 73a prva je fetva sarajevskog muftije sejjid Muhameda, druga mostarskog muftije Saliha, trea pljevaljskog muftije (ime nije upisano), etvrta je ponovo mostarskog muftije Saliha i posljednja sarajevskog muftije Mustafe. Na ponovljenom listu 73b prva je fetva travnikog muftije Muhameda, druga sarajevskog muftije Mustafe, trea sarajevskog muftije sejjida Muhameda, a posljednja blagajskog muftije Alije. Na desnoj margini su dvije fetve blagajskog muftije Mustafe. Dvije naredne strane su prazne List 74a poinje fetvom blagajskog muftije Alije; zatim je fetva Ataullaha (travnikog muftije?) uz ije ime nema titule ni imena mjesta; a potom slijedi jedna fetva mostarskog muftije Alije, dvije fetve prusakog muftije Ibrahima i jedna blagajskog muftije Mustafe. List 74b ispunjen je 104

sa po jednom fetvom mostarskog muftije Alije, sarajevskog muftije sejjida Muhameda i Abdullaha (katabahu al-faqr Abdullh ufiya anhu), uz ije ime ne stoji titula muftija ni ime mjesta. Na dnu strane su dvije fetve blagajskog muftije Mustafe, kao i jedina fetva na narednoj strani. Nakon jo jedne prazne strane poinje novo poglavlje. 24. Kitb al-Iqrr (Knjiga o priznavanju) Ispod naslova, na list 75a, tri su fetve: po jedna mostarskog muftije Ahmeda, sarajevskog muftije Muhameda i blagajskog muftije Mustafe. Na listu 75b prva je fetva mostarskog muftije Saliha, druga prusakog muftije Ibrahima, a potom dvije mostarskog muftije hadi Ahmeda. Na listu 76a nalaze se po jedna fetva sarajevskog muftije sejjida Muhameda, blagajskog muftije Mustafe, mostarskog muftije ejha Muhameda i, na podnonoj margini, blagajskog muftije Mustafe. List 76b ispunjavaju fetve: travnikog muftije Muhameda jedna, mostarskog muftije Alije dvije i blagajskog muftije Alije jedna. Prva strana lista 77 je prazna, a na drugoj su: dvije fetve blagajskog muftije Mustafe, jedna sarajbosanskog muftije hadi Muhameda i jedna prusakog muftije Ibrahima. Na sljedeem listu, koji je oznaen brojkom 77, kao i prethodni list, na prvoj strani nalaze se etiri fetve blagajskog muftije Mustafe, a na drugoj jedna mostarskog muftije Alije i jo dvije blagajskog muftije Mustafe. Slijedi list oznaen brojkom 78, potpuno prazan. 25. Kitb a-ul (Knjiga o nagodbi) Na poetku lista, ponovo sa numeriranom 78, stoji naslov, a ispod njega jedna nepotpisana fetva. Strana 78b i list 79 ostali su neispisani. Na listu 80a nalaze se po dvije fetve mostarskog muftije Ahmeda i pljevaljskog Ibrahima. Na listu 80b prva je fetva travnikog muftije Muhameda, druga sarajbosanskog Mustafe, trea blagajskog Alije, a posljednja prusakog Ibrahima. 26. Kitb al-Muraba (Knjiga o investicijama) Na listu 81a ispod naslova je jedna fetva blagajskog muftije Alije, a na drugoj strani, takoer, samo jedna fetva mostarskog muftije Ahmeda. 27. Kitb al-Wada (Knjiga o pohranjivanju) Ispod naslova, na listu 82a, slijede dvije fetve sarajevskog muftije Muhameda i po jedna mostarskih muftija Ahmeda i Saliha. Strana 82b je prazna. 28. Kitb al-Ariya (Knjiga o pozajmljivanju) Nakon naslova, na listu 83a, slijede tri fetve: prva i trea blagajskog muftije Mustafe, a druga sarajevskog muftije hadi Muhameda. Na drugoj strani su po jedna fetva mostarskog muftije Ahmeda, sarajevskog muftije hadi Muhameda i blagajskog muftije Mustafe. 105

29. Kitb al-Hiba (Knjiga o poklanjanju) Poslije naslova, na listu 84a, slijede fetve od kojih su: prva, trea i etvrta mostarskog muftije Saliha, druga sarajevskog muftije Mustafe, a posljednja blagajskog muftije Alije. Na strani 84b samo je jedna fetva travnikog muftije Muhameda. Na listu 85a etiri su fetve blagajskog muftije Alije i jedna mostarskog muftije Saliha. Na listu 85b samo je jedna fetva blagajskog muftije Mustafe. Na listu 86a dvije su fetve blagajskog muftije Mustafe, a jedna mostarskog muftije Ahmeda. Na listu 76b prva, trea i etvrta fetva su mostarskog muftije Ahmeda, druga mostarskog muftije Alije, a posljednja blagajskog muftije Alije. 30. Kitb al-Irt (Knjiga o zakupninama) Nakon naslova, na listu 87a, samo je jedna fetva blagajskog muftije Mustafe, a na narednoj strani su tri, takoer njegove fetve. Njegova je i prva fetva na listu 88a, dok druga pripada travnikom muftiji hadi Ebu Bekru. Na listu 88b prva i trea fetva su mostarskog muftije Saliha, druga mostarskog muftije Ahmeda, a posljednja blagajskog muftije Mustafe. Na listu 89a prva fetva je mostarskog muftije Alije, a druga blagajskog muftije Alije. Potom slijede tri fetve bez potpisa muftija uzete iz drugih zbornika fetvi. Na listu 89b prvu fetvu potpisuje mostarski muftija Ahmed, drugu banjaluki muftija ejh Muhamed, treu mostarski muftija hadi Ahmed, a posljednju mostarski muftija Salih. Na listu 90a prva je fetva mostarskog muftije Saliha, druga sarajevskog muftije Mustafe, trea i etvrta mostarskog muftije Hasana, peta mostarskog muftije (ime neitko) i posljednja blagajskog muftije Mustafe. Na listu 90b prve dvije fetve pripadaju mostarskom muftiji Ahmedu, trea Aliji bez oznake mjesta i posljednja blagajskom muftiji Aliji. 31. Kitb al-Wal (Knjiga o skrbnitvu) Na poetku prve strane lista 91a ispisan je samo naslov. 32. Kitb al-Ikrh (Knjiga o prisili) Na sredini prve strane lista 91a stoji samo naslov. 33. Kitb al-Har (Knjiga o ogranienoj pravnoj sposobnosti) Na poetku druge strane lista 91 nalazi se fetva mostarskog muftije Alije, a zatim naslov, pa fetva blagajskog muftije Mustafe i sa strane jedna fetva blagajskog muftije Alije. 34. Kitb al-Man (Knjiga o ovlaenoj osobi) Ispisano je na sredini druge strane lista 91b, a zatim slijede po jedna fetva blagajskih muftija Alije i Mustafe. 106

35. Kitb al-Gab wa fhi a-amnt (Knjiga o uzurpaciji, a u njoj /i o/ garancijama) Ispod naslova, na listu 92a ispisane su po jedna fetva mostarskog muftije Mustafe, blagajskih muftija Alije i Mustafe, mostarskog muftije Saliha i sarajevskog muftije hadi Muhameda. Na listu 92b slijede po dvije fetve mostarskih muftija Saliha i Ahmeda i blagajskog muftije Mustafe. Na listu 93a prva je fetva prusakog muftije Ibrahima, druga sarajevskog muftije Muhameda, trea blagajskog muftije Mustafe i posljednja mostarskog muftije Saliha. List 93b ispunjavaju tri fetve blagajskog muftije Mustafe. Na listu 94a prvu je fetvu potpisao Mustafa (man bi l-ift), bez oznake mjesta, sljedeu blagajski muftija Mustafa, pa naredne tri blagajski muftija Alija i posljednju blagajski muftija Mustafa. Na listu 94b prva je fetva mostarskog muftije Saliha, druga blagajskog muftije Mustafe, pa tri sarajevskog muftije sejjid Muhameda. Na listu 95a est je fetvi blagajskog muftije Alije. Na listu 95b prva je fetva blagajskog muftije Mustafe, a druga sarajevskog muftije sejjid Muhameda. Na prvoj strani lista 96 obje fetve su blagajskog muftije Mustafe, a na drugoj dvije mostarskih muftija Saliha i Hasana te dvije blagajskog muftije Mustafe. 36. Kitb a-ufa (Knjiga o preekupnji) Nakon naslova, na listu 97a, slijedi samo jedna fetva blagajskog muftije Mustafe, a na listu 97b prva je fetva mostarskog muftije Mustafe, druga blagajskog muftije Alije, trea Alije (bez oznake mjesta), a etvrta i peta mostarskog muftije Alije. 37. Kitb al-Qisma (Knjiga o diobi) U vrhu strane lista 98a ispisan je naslov, a u donjoj polovini dvije fetve sarajevskog muftije sejjida Muhameda. Druga strana ispunjena je sa po jednom fetvom sarajevskog muftije Muhameda, mostarskog muftije Saliha, Isaa (bez oznake mjesta), opet mostarskog muftije Saliha i (Ahmeda bez oznake mjesta). Na listu 99a po jedna fetva pripada mostarskom muftiji Salihu i blagajskom muftiji Mustafi. Na listu 99b, ispod prve fetve stoji ejh hadi (ime i mjesto izostavljeni), ispod druge je potpis blagajskog muftije Mustafe, ispod tree sarajevskog muftije Mustafe, a ispod posljednje mostarskog muftije Saliha. Na listu 100a dvije su fetve travnikog muftije hadi Muhameda, a na sljedeoj strani jedna fetva blagajskog muftije Mustafe i dvije blagajskog muftije Alije. 38. Kitb al-Muzraa (Knjiga o davanju zemlje na oranje zakupljivanju oranica) U ovo poglavlje autor je uvrstio samo tri fetve: dvije mostarskog muftije ejha hadi Ahmeda (list 101a) i jednu blagajskog muftije Alije (list 101b). 107

39. Kitb al-Msqata (Knjiga o zakupljivanju vonjaka i vinograda). Ispod naslova (list 102a) upisana je samo jedna fetva blagajskog muftije Mustafe. 40. Kitb a-abih (Knjiga o klanjima) Na listu 103 samo naslov. 41. Kib al-Udiya (Knjiga o kurbanu) Na listu 104 samo naslov. 42. Kitb al-Karhiya wa al-istisn (Knjiga o runim i lijepim djelima) Na listu 105 samo naslov. 43. Kitb al-Ihyi al-Mawti wa a-urb (Knjiga o obradi naputene zemlje i navodnjavanju). Na listu 108 ispisan je samo naslov. 44. Kitb al-Ariba (Knjiga o piima) Na listu 108b, ispod naslova, samo jedna fetva blagajskog muftije Alije. 45. Kitb a-ayd (Knjiga o lovu) Na sredini strane 108b samo naslov, a ispod njega grekom ponovo upisan tekst prethodne fetve, bez imena muftije, pa precrtan. List 109 potpuno je prazan. 46. Kitb ar-Rahn (Knjiga o zalogu - hipoteci) Na listu 110a prva je fetva iz Kurana, a druga i trea mostarskih muftija hadi Ahmeda i Saliha. Na narednoj strani prva je fetva mostarskog muftije Ahmeda, zatim slijede dvije fetve blagajskog muftije Alije, pa po jedna muftije hadi Ahmeda (bez oznake mjesta), mostarskog muftije ejha hadi (ime nije upisano) i, na vrhu desne margine, jedna fetva mostarskog muftije Saliha. 47. Kitb al-inyt (Knjiga o krvnim deliktima) Ispod naslova, na listu 111a ispisana je samo jedna fetva bez imena muftije, uzeta iz literature. Strana 111b je prazna. 48. Kitb ad-Diyt (Knjiga o krvarinama) Ispod naslova, na listu 112a, dvije su fetve mostarskog muftije Saliha, a potom tri blagajskog muftije Alije. Na sljedeoj strani je samo jedna fetrva blagajskog muftije Alije. 49. Kitb al-Way (Knjiga o oporukama) Za ovo poglavlje autor je predvidio ak est listova (113-118) i na njih ispisao nejednak broj fetvi. Na prvoj strani lista 113 etiri su fetve blagajskog muftije Alije, a samo druga pripada Mustafi, ovlaenom da izdaje fetve (bez navoenja mjesta). Na drugoj strani su jo tri fetve blagajskog muftije Alije i jedna, posljednja, blagajskog muftije Mustafe. Na listu 114a prva je fetva mostarskog muftije Alije, druga Ahmeda, a trea i etvrta blagajskog muftije Mustafe, kome pripada i jedina fetva na sljedeoj strani. List 115 je prazan kao i prva strana lista 116, dok su na drugoj etiri fetve 108

sarajevskog muftije sejjida Muhameda i jedna muftije (ime izostavljeno Ibrahima?) Prusca i Livna. Na listu 117 samo su dvije fetve, po jedna fetva na svakoj strani: na prvoj sarajevskog kadije Husejna, a na drugoj blagajskog muftije Alije. Na listu 118a samo je jedna fetva prusakog muftije Muhameda, a na listu 118b po dvije fetve blagajskog muftije Alije i sarajevskog muftije hadi Muhameda, dok je posljednja mostarskog muftije Saliha. 50. Kitb al-Farid (Knjiga o nasljedstvu) Ispisan je samo naslov na pravoj strani lista 119, a na drugoj slijede po jedna fetva mostarskog muftije Saliha i blagajskog muftije Mustafe. Preostale tri fetve su nepotpisane. Listovi 120, 121 i 122 ostali su neispisani. 50.1 Bb al-Munsaha (Odjeljak o obraunavanju nasljedstva) Ispod naslova, na listu 123a etiri su fetve koje je izdao Mustafa, ovlaen za izdavanje fetvi (al-man bi l-ift). Na sljedeoj strani je jo jedna njegova fetva i po jedna mostarskih muftija Mustafe i Ahmeda. List 124 je prazan. 51. Kitb al-Htn (Knjiga o meama) Na listu 125a ispisan je naslov, a ispod njega po jedna fetva mostarskog muftije Saliha i blagajskog muftije Mustafe. Strane 125b i 126a su prazne. Na strani 126b prvu fetvu je potpisao Ali, al-man bi l-ift bi Mostr, drugu Mustafa, al-man (bi l-ift) bi Mostr, treu i etvrtu mostarski muftija Ahmed. 52. Masil att (Razna pitanja) Na listu 127a, ispod naslova, samo je jedna fetva blagajskog muftije Mustafe, a na sljedeoj strani (127b) dvije su fetve mostarskog muftije Alije i jedna prusakog muftije Ibrahima. Na listu 128a dvije su fetve blagajskog muftije Mustafe, a na sljedeoj strani (128b) po jedna fetva: mostarskog muftije Saliha, blagajskih muftija Mustafe i Alije te dvije fetve sarajbosanskog muftije hadi Muhameda. 52.1 Bb at-Taklf al-Urfiyya wa gayrihim (Poglavlje o uobiajenim porezima i drugim nametima) Na listu 129a samo naslov, a na drugoj strani (129b) prva fetva je mostarskog muftije hadi Ahmeda, druga i trea mostarskog muftije Ahmeda, etvrta blagajskog muftije Alije, a posljednja je nepotpisana. Na listu 130a tri su fetve blagajskog muftije Mustafe, a na sljedeoj strani (130b) prva je blagajskog muftije Alije, druga blagajskog muftije Mustafe, trea mostarskog muftije Saliha i posljednja blagajskog muftije Mustafe. Na listu 131a tri su fetve blagajskog muftije Mustafe. Strana 131b je prazna. Listovi 135b, 136, 137, 138 i 139a su takoer prazni. 109

II Fasl f al-Qnn al-manra f al-ar al-amriyya (Odjeljak o propisanom zakonu o erazi-miriji) Na listu 132a autor kodeksa ispisao je samo naslov. Na sljedeoj strani nema nikakvog uvodnog teksta za ovaj odjeljak, ve samo jedna fetva mostarskog muftije Mustafe. Na listu 133 samo je jedna fetva mostarskog muftije Hasana ispisana u vrhu prve strane. Na listu 134a prva je fetva blagajskog muftije Alije, druga mostarskog muftije Hasana, trea Sulejmana (bez imena mjesta - Foa ?), a etvrta i peta prusakog muftije Ibrahima. Na strani 134b samo je jedna fetva mostarskog muftije Alije. 1. Bb Bayni qnni ahwli ibn wa ibn ibn (Poglavlje: tumaenje propisa o statusu sina i unuka) Na listu 135a samo naslov. 2. Bb Bayni qnni ahwli andan aluna ard nice intiql eder (Poglavlje: Tumaenje propisa o statusu zemlje koja se prenosi sa majke na sina). Na listu 136a samo naslov. 3. Bb Bayni qnni ahwli babadan karnuna ard nice intiql eder (Poglavlje: Tumaenje propisa o statusu zemlje koja se prenosi sa oca na ker). Na listu 137a samo naslov. 4. Bb Bayni qnni li abawayni wa li abi karndastan karndasuna ardnice intiql eder (Poglavlje: Tumaenje propisa o prenosu zemlje sa brata na sestru). Na listu 138a samo naslov. 5. Bb Bayni qnni ahwli karundastan li abawayni wa li abi hemsiresine ard nice intiql eder (Poglavlje: Tumaenje propisa o statusu zemlje koja se prenosi od sina na oca). Na listu 139b samo je jedna fetva blagajskog muftije Mustafe. 6. Bb Bayni qni ahwli ibneden babaye ard nice intikl eder (Poglavlje: Tumaenje propisa o statusu zemlje koja se prenosi sa brata na sestru). Na listu 140a samo naslov, a sljedea strana je potpuno prazna. 7. Bb Bayni qnni ahwli wrii al-amlki wa diyaihi wa l-ard at-tbiati lah (Poglavlje: Tumaenje propisa o statusu nasljednika mulkova, obradive zemlje i one koja im pripada). Na listu 141a prva je fetva mostarskog muftije Ahmeda, druga blagajskog muftije Alije, trea 110

travnikog muftije ejha Muhameda i posljednja sarajevskog muftije Sejjida Muhameda. Na listu 141b prva je fetva blagajskog muftije Mustafe, druga mostarskog muftije Hasana, a potom dvije mostarskog muftije Saliha. 8. Bb Bayni qnni ahwli mutarak f l-ard l-amriyya (Poglavlje: Tumaenje propisa o statusu suvlasnitva na mirijskoj zemlji). Na listu 142a, poslije naslova, slijede dvije fetve mostarskog muftije Saliha, jedna fetva sarajevskog muftije Sejjida Muhameda i jo jedna mostarskog muftije Saliha. Na listu 142b prve dvije fetve su mostarskog muftije Hasana, jedna sarajevskog muftije Sejjida Muhameda i jedna fetva travnikog muftije ejha Muhameda. Na listu 143a najprije su upisane tri fetve prusakog muftije Ibrahima, pa jedna travnikog muftije ejha Muhameda i na kraju jedna prusakog muftije Mustafe. Na listu 143b etiri su fetve, sve blagajskog muftije Mustafe. 9. Bb Bayni qnni ahwli qarya wa hrii wa anab (Poglavlje: Tumaenje propisa o seljanima, (osobama) van sela i strancima). Na listu ponovo oznaenom brojkom 143, poslije naslova, slijede tri fetve blagajskog muftije Alije, jedna mostarskog muftije Ahmeda i jo dvije blagajskog muftije Alije. Na narednoj strani prve tri fetve pripadaju prusakom muftiji Ibrahimu, a druge dvije blagajskom muftiji Mustafi. 10. Bb Bayni qnni ahwli igr (Poglavlje: Tumaenje propisa o statusu maloljetnih) Na listu 144a naslov i samo jedna fetva mostarskog muftije hadi Ahmeda. 11. Bb Bayni qnni ahwli ard l-mardi wa l-manni wa almathi wa al-mukrihi wa as-sukrn (Poglavlje: Tumaenje propisa o statusu zemlje bolesnika, luaka, senilnog, zatvorenika i pijanice). Na listu 45a samo naslov. 12. Bbu Bayni qnni ahwli ard al-gibi wa al-mafqd (Poglavlje: Tumaenje propisa o statusu zemlje odsutnog i nestalog) Na listu 146a samo naslov, a na listu 146b samo jedna fetva blagajskog muftije Mustafe. 13. (Bb) Bayni qnni ahwli (?) al-ard wa ziratih (Poglavlje: Tumaenje /propisa/ o statusu /zaputene?/ zemlje i njenoj obradi). Na listu 147a, ispod naslova, dvije fetve mostarskih muftija Mustafe i Saliha. Na listu 147b etiri su fetve mostarskog muftije Alije. List 148 je prazan. List 149a je prazan. 111

14. Bb Bayni qnni ahwli ihyi al-ard (Poglavlje: Tumaenje propisa o statusu oivljene zemlje). Na listu 149a samo naslov, a na sljedeoj strani je samo jo jedna fetva spomenutog mostarskog muftije Alije. 15. Bb Bayni qnni ahwli tafwi ibi al-ardi li nafsihi wa tafwi li zawatih wa ibnih (Poglavlje: Tumaenje propisa o statusu preputanja vlasnika zemlje samome sebi i preputanja svojoj eni i svome sinu). Na listu 150a ispisan je samo naslov. List 150b je prazan. 16. Bb Bayni qnni ahwli tafwi al-ardi al-mutaraki min hibi l-ardi wa iznih(?) (Poglavlje: Tumaenje propisa u sluaju preputanja zemlje jednom od suvlasnika i njegovom doputenju). Na listu 151a, ispod naslova ispisane su etiri fetve: jedna mostarskog muftije Alije i tri istoimenog blagajskog muftije - Alije. List 151b je prazan. 17. Bb Bayni qnni ahwli tafwi wakli ibi al-ardi (Poglavlje: Tumaenje propisa u sluaju preputanja zastupnika vlasnika zemlje). Na listu 152a, ispod naslova je prazan prostor za jednu fetvu, a potom su ispisane tri fetve pod kojima su imena: Mustafe, al-man bi l-ift, blagajskih muftija Mustafe i Alije. Na listu 152b samo je jedna fetva mostarskog muftije Alije. 18. Bb Bayni qnni ahwli al-izni wa ar-rui wa l-mutamakki wa r-rasmi (?) (Poglavlje: Tumaenje propisa u sluaju dozvole, opoziva, zamjene i (?) Na listu 153a, ispod naslova prva je fetva (mjesto izostavljeno) muftije Alije, druga mostarskog muftije Hasana, trea mostarskog muftije Saliha i posljednja blagajskog muftije Mustafe. Na listu 153b samo je jedna fetva mostarskog muftije Alije. 19. Bbu nuqsni al-ardi bi taarrufi l-fuliyyi wa gayrihi (Poglavlje: O obezvrijeivanju zemlje obradom neovlatenih i drugih osoba). Na listu ponovo oznaenom sa brojkom 153(a) samo naslov. 20. Bbu Bayn fargi al-ardi bi a-arti (?) f-hi al-mubdala wa alistihqq (Poglavlje: Tumaenje /propisa/ o uvjetno naputenoj zemlji zamjenom i nadoknadom). Na listu 154a samo naslov. 21. Bbu Bayn al-wakli li t-tafwdi wa fhi l-gubni(?) wa at-taqrr (Poglavlje: Tumaenje /propisa/ kada opunomoenik prenese zemlju. Na listu 154b samo naslov. 22. Bbu Bayni fargi l-ardi al-wafi wa rahnih (Poglavlje: tumaenje /propisa/ o praznoj zemlji () i njenom zalaganju). Na listu 155a naslov i jedna fetva blagajskog muftije Mustafe. 112

23. Bbu Bayni qismati l-ardi wa fhi man mte (?) wa man mte an /?/amlih (Poglavlje: Tumaenje /propisa/ o podjeli zemlje kada neko umre i kada ostavi iza sebe nasljednika ) Na listu 156a samo naslov. 24. Bbu Bayni daw al-ard (Poglavlje: Tumaenje /propisa/ o zemljinom sporu). Na listu 156b naslov i jedna fetva mostarskog muftije Mustafe. List 157a prazan, a na strani 157b dvije fetve: jedna mostarskog muftije Ahmeda i jedna blagajskog muftije Alije. Nakon toga slijede tri lista oznaena brojkom 158: list 1-158a prazna strana, a na sljedeoj su dvije fetve blagajskog muftije Mustafe; list 2-158a ima dvije fetve prusakog muftije Ibrahima, jednu sarajevskog muftije Sejjida Muhameda i dvije fetve mostarskog muftije Saliha, dok na drugoj strani ima jednu fetvu mostarskog muftije Saliha, jednu prusakog muftije Ibrahima, jednu blagajskog muftije Mustafe, dvije mostarskog muftije Saliha i jednu blagajskog muftije Mustafe; list 3-158a ima samo jednu fetvu mostarskog muftije Saliha, a list 3-158b dvije fetve mostarskog muftije ejha hadi Ahmeda, jednu blagajskog muftije Mustafe i dvije mostarskog muftije Saliha. 25. Bb Bayni daw al-ard wa a-ahda wa at-tarh (Poglavlje: Tumaenje /propisa/ o zemljinom sporu, svjedoenju i dokazivanju). Na listu 159a, nakon naslova, slijedi jedna fetva mostarskog muftije Ahmeda, dvije fetve mostarskog muftije Saliha, jedna fetva sarajevskog muftije Muhameda i jo jedna fetva mostarskog muftije Saliha. Na listu 159b prva je fetva sarajevskog muftije Muhameda, druga mostarskog muftije Alije i posljednja mostarskog muftije Saliha. 26. Bbu Bayni al-mar wa ar-ra wa dawh wa gayrih (Poglavlje: Tumaenje /propisa/ o ispai, obanima, parnienju i ostalom). Na listu 160a, poslije naslova, ispisana je jedna fetva sarajevskog muftije Muhameda i tri fetve blagajskog muftije Alije, a jedna je nepotpisana. Na listu 160b prva je fetva (bez imena mjesta) muftije Alije, a preostale tri mostarskog muftije Mustafe. 27. Bb Bayni qnni qulq wa yylq wa qr (Poglavlje: Tumaenje /propisa/ o zimskim i ljetnim ispaama i gajevima) Na listu 161a, ispod naslova, samo je jedna fetva mostarskog muftije Saliha. 28. Bb Bayn-i qnni al-ard l-mutamila al al-ari wa algurmi wa al-bin (Poglavlje: Tumaenje propisa o poumljenoj, zasaenoj i izgraenoj zemlji) Na listu 162a samo naslov. 113

29. Bb m yataallaqu bi ihdi al-bini wa al-gurmi f l-ard wa(?) (Poglavlje: /Tumaenje propisa/ koji se odnose na ponovno uspostavljanje zgrada i vonjaka na zemljitu). Na listu 163a samo naslov. 30. Bbu m yaruu min al-ardi wa l-intifi wa dufina l-mayyit (Poglavlje: /Tumaenje propisa/ koji se odnose na ono to izlazi iz zemlje, korienju i pokopavanju mejjita). Na listu 164a samo naslov. 31. Bbu f al-ardi li-al-manzili wa (?) (Poglavlje: O zemlji za stanovanje (?) Na listu 165a samo naslov. 32. Bbu f harbi ar-rahiyyi wa al-bi min ri l-muqtiqa wa arrasm (?) (Poglavlje: O ... (nepreveden naslov poglavlja: o. red.), na listu 166a, ispod naslova, samo je jedna fetva mostarskog muftije Saliha. 33. Bb al-fatw a-att (Poglavlje: Razne fetve). Na listu 169a, ispod naslova, prva fetva pripada mostarskom muftiji Mustafi, druge dvije blagajskom muftiji Aliji, a posljednja blagajskom muftiji Mustafi. Na listu 70 prve dvije fetve su sarajevskog muftije Muhameda, trea mostarskog muftije Saliha i posljednja mostarskog muftije Ahmeda. Na listu 71 tri su fetve, a samo je ispod prve potpisan ejh Ibrahim. Na kraju rukopisa nema nikakvog zavrnog teksta (kolofona), pa ni datuma o nastanku rukopisa.

Mustafa Cisic, mufti of Blagaj and his codex Fatawa Magmuasi

Even basic bio-bibliographic details about mufti of Blagaj Mustafa Cisic are not known. What is certain is, that he died in year 1211/1797 and was buried in the graveyard Carina in Mostar. He has left an unfinished project of codification of fatawa named Fatawa magmuasi of the muftis of Bosnia and Herzegovina. This manuscript codex (R4036) has been kept in the Gazi Husrev-bey Library in Sarajevo. This work is divided into two parts. The first, bigger one, encompasses 51 topics (kitab) and some subtopics (bab) from the basic religious belief (al-Masail almuta alliqa bi ilmi l-hal): about cleanliness, prayer, zakat, fasting, pilgrimage, marriage, breast feeding, impotence, waiting period after dissolution of marriage, nursery, alimony, free a slave, oath, criminal law, 114

discretion law, war campaign, head tax, flee slave, missing person, business association, endowment, purchase sale, representation, testimony, authorization, litigation, confession, settlement, investment, landing, gift, rent, agents, testament, inheritance, compulsion, limited legal capability, usurpation, mortgage, preemption, guardianship, foundling, slaughter, manners, cultivation of land, hunting, alcoholic drink, pawn blood feud, compensation, land dispute, taxes, miscellaneous, etc. The second, smaller part includes fatawa based on legal regulations on state owned land (erazi mirii) (Fasl fi al-Qanun al-mansura fi al-aradi al-amiriyya) classified in 32 subtopics (bab). Number of included fatawa varies from topic to topic, but some of them remained undealt with. There are themes in which we can find fatawa issued by a mufti from a particular town, while in another we can find fatawa issued by many of muftis from different places. In Cisics collection we can find fatawa of muftis of Bosnia and Herzegovina. Among them are: (Hasan, Mustafa, another Mustafa, third Mustafa / al-madun (bi l-ifta) bi Mostar/, Salih, Ahmed, shayk hadji Ahmed, Fevzi and Ali, another Ali /al-madun bi l-ifta bi Mostar/), from Blagaj (Mustafa, Alija, vaiz Alija), from Blagaj and Ljubinje (vaiz Alija), from Sarajevo (Mustafa, Sayyid Muhammad, hadji Muhammad, Shaykh Muhammad and Sarajevo cadi Husein), from Prusac (Mustfa, Ibrahim, Meho), from Prusac and Travnik (Mustafa), from Prusac and Livno (Ibrahim), from Travnik (Muhammad, shaykh Muhamed, hadji Ebu Bekra), from Banja Luka (sheykh Muhammad), from Foca (Sulejmans Sekib), from Pljevalja (Ahmed). Certain Mustafa al-madun bi l-ifta, whose location is not indicated, and Muhamad Emin (katabahu al-faqir Muhammad amin afa anhu) and Abdullah (katabahu al-faqir Abdullah afa anhu) for whom there no information neither regarding to right to issue fatawa nor the place where they served.

115

116

Haso Popara ISLAMSKI RUKOPISI (historijat, nastanak, procvat, stradanje i procjena vrijednosti)
Pojam rukopis Pod izrazom rukopis ili manuskript, u irem smislu podrazumijeva se svaki zapis pisan rukom na papiru, koi, platnu i slino. U uem smislu, rukopisima se nazivaju rukom pisane i prepisivane knjige (lat. libri seu codices manuscripti) i dokumenti (izuzev natpisa u kamenu i tekstova memorijalne naravi u tvrdom materijalu). Rukopisom se, takoer, naziva i predloak za tampu pripremljen na pisaoj maini ili na kompjuteru. U daljem tekstu u ovom radu, pod izrazom rukopis podrazumijevat e se knjiga pisana ili prepisana rukom, pri emu ona moe sadravati samo jedno djelo ili svezak jednog djela, bez obzira na to da li je ono napisano u stihu ili prozi, da li sadri samo tekst osnovnog djela, komentar, glosu ili prijevod, ili dva ili vie djela, od jednog ili vie autora, iz jedne ili vie disciplina, na jednom ili vie jezika i od jednog ili vie prepisivaa. Izraz rukopis za knjigu pisanu rukom bio je potpuno nepoznat prije pojave tamparije, budui da su do tada sve knjige pisane rukom.1 Poslije pojave tamparije za knjigu pisanu rukom vremenom se ustalio naziv rukopis kako bi se razlikovao od tampanog izdanja. Izrazom islamski u ovom radu se imenuju rukopisi na arapskom, turskom, perzijskom i bosanskom jeziku pisani arapskim pismom. Kratak osvrt na historijat islamskih rukopisa Islam je od prvog dana snano podupro znanje, stavljajui ga u imperativnu dunost svakog vjernika u prvim rijeima Objave: itaj, u
1 Dr. Abdurramn Farfr; Qawid taqym al-mat al-arabiyya alislmiyya, str. 23, Markaz uma al-Mid li a-aqfa al-islmiyya, Dubai, 1418/ 1997.

117

ime Gospodara tvoga Koji sve stvara... itaj, plemenit je Gospodar tvoj, Koji pouava peru, Koji ovjeka pouava onome to ne zna.,2 a potom zaklinjui se perom i onim to se pie: Nn, tako mi kalema i onoga to oni piu...,3 te Poslanikovim, a. s., rijeima: Traganje za znanjem stroga je dunost (farz) svakog muslimana i muslimanke!4 i Traite znanje, makar i u Kini!5 Iz tog perioda poznat je sluaj da je Muhammed, a.s., nakon Bitke na Bedru oslobodio zarobljenike koji su po deset muslimana i muslimanki poduili itanju i pisanju. Takoer, poznata je njegova izreka u kojoj je mastilo uenjaka uporedio sa krvlju ehida, dajui prednost prvom.6 Pored navedenog, treba imati na umu i injenicu da je Muhammed a.s. imao svoje pisare koji su zapisivali svaki objavljeni odlomak iz Kurana, da je drugi halifa, Ebu Bekr, r. a., naredio da se cijeli Kuran objedini u jednu zbirku (Mushaf), a trei, Osman b. Affn, r. a., da se prepie u etiri primjerka, od kojih je po jedan poslan u Egipat, Irak i am, a etvrti zadran u Medini. Potom je uslijedila iva aktivnost na sakupljanju hadisa koja je rezultirala brojnim zbirkama od kojih su najpoznatije Buharijina i Muslimova. Praksu podupiranja nauke koja je esto poprimala vid natjecanja,7 nastavili su kasniji islamski vladari i namjesnici, poevi od osnivaa dinastije Emevija, Muavije b. Sufjana (vl. 661-680). Brzo irenje islama pratio je dosta snaan kulturni i opedrutveni razvoj utemeljen na principu strogog islamskog monoteizma (at-tawd), s jedne strane, i otvorenosti spram tekovina razliitih kultura i civilizacija, s druge strane. Naravno, to je bilo omogueno nastupanjem islama kao univerzalne religije ija je otvorenost bila naglaena do te mjere da su u njenom kulturnom krugu izuavana i prihvatana svakako znaajnija dostignua prethodnika, uz jednu ogradu da ne stoje u koliziji sa principima strogog islamskog
2 Al-Alaq, 1-5 3 Al-Qalam, 1 4 Buhari i Muslim 5 Ibid. 6 S. M. Amad, Tr at-tarbiyya wa at-talm, str. 167., al-Qhira, 1972. 7 Dr. Abdurramn Farfr, Qawid taqym al-mat al-arabiyya alislmiyya, str. 12, Markaz uma al-Mid li a-aqfa al-islmiyya, Dubai, 1418/ 1997.

118

monoteizma i da ne vode u politeizam, idolopoklonstvo i irk kome se islam od poetka snano suprotstavio.8 Pored materijalnog izobilja i opeg blagostanja, takvome kursu ili su na ruku i mnogi drugi faktori. Muslimani su, naime, osvajanjem teritorija Plodnog polumjeseca, Perzije i Egipta, ve u prvom stoljeu islama, doli u posjed ne samo ogromnih geografskih povrina nego i najstarijih centara civilizacije itavog svijeta, ime su postali batinici drevnih kultura s dugom tradicijom, koje su vukle porijeklo iz starih grkih, rimskih, perzijskih, egipatskih, asirskih i babilonskih vremena.9 U uvjetima izdane potpore nauke od strane vladara, prineva, namjesnika, posjednika, trgovaca i drugih mecena, u prvim stoljeima islama dolo je do ive spisateljske, prevodilake i prepisivake aktivnosti. U tom zlatnom periodu islama nastala su brojna kapitalna djela iz najrazliitijih oblasti: kuranskih znanosti, hadisa, tefsira, islamskog prava, gramatike, stilistike, knjievnosti, filozofije, logike, astronomije, medicine, matematike, hemije itd. Istovremeno, pod raznim imenima kao to su: Bayt al-ikma (Kua mudrosti), Dr al-Ilm (Kua znanja), Dr alKutub (Kua knjiga), azna al-Kutub (Riznica knjiga) itd., u svim veim centrima tadanjeg islamskog svijeta, utemeljene su brojne javne, polujavne i privatne biblioteke koje su obino bile u sastavu damija, tekija, kola i drugih prosvjetnih ustanova toga vremena. U njihovom sastavu esto su se nalazili skriptoriji, biroi za prevoenje, knjigoveznice, radionice za izradu papira, kao i umjetnike galerije za ukraavanje i pozlaivanje. Do kraja petog stoljea po Hidri,10 neke od biblioteka brojale su na stotine hiljada, pa i milione knjiga. Filip Hiti navodi da je u to doba Basra imala biblioteku, iji je osniva davao stipendije naunim radnicima koji su u njoj radili, da je u Reju bila Kua knjiga u kojoj se nalazilo toliko
8 Dr. Ismet Kasumovi, kolstvo i obrazovanje u Bosanskom ejaletu za vrijeme osmanske uprave, str. 17, Islamski kulturni centar Mostar, 1999. 9 Filip Hiti, Istorija Arapa od najstarijih vremena do danas, str. 135, II izdanje, Sarajevo, 1973. 10 Radi boljeg pregleda stoljea po Hidri dajemo njihov poetak i kraj po godinama gregorijanskog kalendara: I = 622-719; II = 719-816; III = 816-913; IV = 913-1010; V = 1010-1107; VI = 1107-1204; VII = 1204-1301; VIII = 13011398; IX = 1398-1495; X = 1495-1592; XI = 1492-1689; XII = 1689-1786; XIII = 1786-1883; XIV = 1883-1979

119

rukopisa da se moglo natovariti preko etiri stotine deva te da su rukopisi bili zavedeni u katalog koji je imao devet svezaka.11 Biblioteka petog fatimijskog halife al-Azza (vl. 975-996) u Kairu imala je 1.600.000 rukopisa, od ega 6.500 rukopisa iz matematike i 18.000 rukopisa iz filozofije. To ipak nije sprijeilo njegovog sina alkima bi Amrillh (vl. 996-1021) da pored stare podigne jo veu biblioteku u kojoj je bilo 18 velikih sala za itanje.12 Po ugledu na halife, u sakupljanju rukopisa natjecali su se i njihovi veziri. Tako je vezir al-asan b. Muammad al-Muhallab (umro 963) u slubi halife al-Muizza li Dnillha (vl. 953-975) imao biblioteku od 117.000 rukopisa, dok je biblioteka njegovog savremenika Ibn Abbda Ismla Ab al-Qsima a-liqnja (umro 995), koji je bio u slubi brae Buvejhida: Muayyida ad-Dawla i Fara ad-Dawla brojala 206.000 rukopisa. Istovremeno, jedan od kadija toga vremena u svojoj biblioteci je imao 1.050.000 rukopisa. ak i u sluaju da su neki od ovih podataka uveliani, ne umanjuje injenicu da je postojalo natjecanje u znanju i sakupljanju rukopisa, jer je i samo uveliavanje najbolji dokaz da je postojalo natjecanje u znanju.13
11 Filip Hiti, Istorija Arapa od najstarijih vremena do danas, str. 291-292, II izdanje, Sarajevo, 1973. 12 Dr. Sigrid Hunke, Allah sonne uber dem abendland unser arabisches erbe (u arapskom prijevodu ams al-Arab tasau al al-arb - Aar al-ara al-arabiyya f Urubb), str. 387, Beirut, Lebanon, 1400/1980. 13 Ibid, str. 387. Openito je poznato da je u to doba u Rimu bilo teko pronai ikoga ko bi mogao biti vratar (bawwb) u nekoj od ovih biblioteka. A i kako bi kada je 999. godine sam Gerbert od Aurillica, prilikom postavljanja za rimskog papu pod imenom Silvester II (papa 999-1003) sa osjeajem stida i ponienosti otvoreno izjavio: Kako moemo poduavati svijet kada je i nama potreban neko ko bi nas poduio!? Niko ne moe drugome dati ono to ni sam nema. Njegov savremenik, mladi rimsko-njemaki car Oton III (vl. 996-1002) prilikom svoga krunisanja je izjavio: A sada dolazi Mesija da ljude iskupi od grijeha. (Vidi prethodni izvor, str. 352-354) Te iste godine arapski uenjak Ab al-Qsim az-Zahrw (um. 1010) je zavrio svoje djelo a-arf u 30 svezaka koje je vie stoljea sluilo kao nezaobilazni prirunik iz hirurgije, al-Brn (arapski Aristotel) dokazivao je da se Zemlja kao i sve ostale planete Sunevog sistema dvojako okree; oko svoje

120

U svome osvrtu na obrazovne ustanove u Kordobi u doba elHakema II (vl. 914-967) Filip Hiti kae: Sam el-Hakem je bio naunik i potpomagao je nauku. On je velikoduno potpomagao naunike i osnovao je dvadeset i sedam kola u prijestolnici. Za vrijeme njegove vladavine Kordobski univerzitet zauzimao je prvo mjesto meu obrazovnim institucijama u svijetu... Pored univerziteta, u prijestolnici se nalazila smjetena vrlo velika biblioteka. Njegovi agenti su ispreturali knjiare Aleksandrije, Damaska i Bagdada s namjerom da kupe ili prepiu rukopise. Broj skupljenih knjiga na ovaj nain, prema priama, penjao se na 400.000 svezaka. Njihovi su naslovi zapremali katalog od etrdeset i etiri sveska, a svakom od njih dvadeset tabaka bilo je posveeno samo pjesnikim djelima. 14 Najnovija istraivanja govore da su neke od tadanjih biblioteka imale i po vie miliona knjiga. Takav je sluaj bio sa bibliotekom u Tripolisu u amu, koja je samo trideset godina poslije svoga osnivanja, imala blizu tri miliona knjiga i skriptorij u kome je radilo 180 prepisivaa.15 O tome koliko je nauka bila cijenjena i snano podupirana od strane vladara najbolje govori podatak da je halifa el-Memun (vl. 813-833)16
ose i oko Sunca, a Ibn al-Haysam pomou ogledala i soiva prouavao prirodu svjetlosti, brzinu i zakone njenog prelamanja. (Vidi prethodni izvor, str. 354) O dubini kulturnog jaza izmeu Istoka i Zapada od 8-12. stoljea najbolje govori podatak da je i sam Karlo Veliki (742-814) jedva znao itati i pisati, a samo rijetki sveenici mogli itati Bibliju na latinskom jeziku. Istovremeno, u islamskom svijetu postojalo je na hiljade kola u kojima su uenici besplatno dobijali ne samo hranu nego i simbolinu stipendiju. Na spratu su bile besplatne sobe za stanovanje, a u posebnim prostorijama kuhinje, skladita i kupatila. U prizemlju kola nalazile su se uionice i itaonice iza kojih su se nizali natkriveni hodnici isprepletani umom stubova. U sredini je bilo prostrano dvorite sa esmama i adrvanom... Vrativi se sa slubenog puta iz daleke zemlje, jedan od profesora ovakvih kola, s ponosom je izjavio: Nisam proao ni kroz jedan grad ni selo, a da u njemu nisam zatekao nekog od svojih uenika kako u njemu zauzima vaan poloaj. (Vidi prethodni izvor, str. 394-395) 14 Filip Hiti, Istorija Arapa od najstarijih vremena do danas, str. 373, II izdanje, Sarajevo, 1973. 15 Dr. Ysuf al-I; Duwar al-kutub al-arabiyya al-mma wa ibh al-mma, str. 147-150; Mabt Markaz uma al-Mid li a-aqfa al-islmiyya, Dubai 16 Sin halife Haruna ar-Raida, vladao od 813-833. godine

121

svojim prevodiocima i prepisivaima plaao 500 dinara17 mjeseno, dok je prijevode nestorijanskog kranina iz Hire, Hunejna b. Ishaka, plaao teinom u zlatu,18 iako je znao da ovaj pribjegava lukavstvu, piui svoje prijevode krupnim slovima, sa velikim proredom i na debelom papiru.19 Openito je poznato da je za vrijeme Abasija postojala elita visoko obrazovanih ljudi, ali nije lahko odrediti opi kulturni nivo irokih narodnih masa. Odgovori koje daje obrazovana robinja Teveddud na pitanja mudraca u Hiljadu i jednoj noi mogu se uzeti kao pokazatelj stepena znanja koji je dostigao kulturan ovjek poslije Hrna ar-Rada (um. 809) i dalje sve do dvanaestog stoljea.20 U svome Leksikonu knjievnika (Muam al-udab) u osvrtu na Ab alFaraa al-Ifahnija, Yqt al-amaw citira Ibn Irsa al-Mawilja, koji je kazivao: Ab Talib (b. Nir ad-Dawla) mi je naredio da mu nabavim knjigu Kitb al-An Ab al-Faraa al-Ifahnja, pa sam mu je kupio za 10.000 dirhema.21 Kada sam mu je donio i kada ju je proitao, rekao mi je: Nepravedno si otetio jadnog prepisivaa. Za mene ona vrijedi 10.000 dinara.22 U djelu Wafayt al-Ayn, Ibn alikn navodi da je nekog ovjeka po imenu Ab al-asan, Al b. Amad b. Al, nuda natjerala da Ab al-Qsimu a-arfu al-Murta, za 60 dinara proda prijepis djela Kitb al-amhara Ibn Durayda.23 Listajui knjigu al-Murta je naiao na
17 Ar. dnr (lat. denarius) zlatna novana jedinica za vrijeme hilafeta koja je bila teka oko 4 grama. Od prvog do sedmog stoljea po Hidri dinar je vrijedio 10-18 dirhema. 18 Filip Hiti, Istorija Arapa od najstarijih vremena do danas, str. 223-224, II izdanje, Sarajevo, 1973. 19 Dr. Ysuf al-I, Duwar al-kutub al-arabiyya al-mma wa ibh almma, str. 59, Mabt Markaz uma al-Mid li a-aqfa al-islmiyya, Dubai 20 Filip Hiti, Istorija Arapa od najstarijih vremena do danas, str. 293, II izdanje, Sarajevo, 1973. 21 Ar. dirham (gr. drahm) srebrna jedinica u arapskom novanom sistemu, ija je nominalna vrijednost od prvog do sedmog stoljea po Hidri varilala od 10-18 dirhema za jedan dinar. U vremenu o kome je rije dinar je vrijedio 18 dirhema. 22 Yqt al-amaw, Muam al-udab, svezak XIII, str. 125-126 23 Ibn Durayd, Muammad b. al-asan b. Durayd b. Athiya, Ab Bakr al-Azd (roen u Basri 223/838., umro u Bagdadu 321/933), pjesnik, knjievnik

122

stihove pisane rukom njenog vlasnika Ab al-asana u kojima tuguje za knjigom i svoj rastanak s njom oplakuje rijeima: S njom sam se druio dvadeset godina, ali pritisnut siromatvom i sitnom djecom, prisiljen sam da ju prodam, iako nikada na to nisam mogao ni pomisliti, makar zbog dugova u zatvoru vjeno ostao. Proitavi ih, al-Murta se rastuio i Ab al-asanu vratio knjigu, ostavivi mu dinare.24 Ovo su samo neki primjeri iz zlatnog doba arapske kulture i civilizacije. Kada je ona poela da jenjava, Evropu koja je prihvatila arapsko-islamska dostignua na nauno-kulturnom polju, zahvatio je talas buenja. Trinaesto stoljee je period intezivnog prevoenja sa arapskog jezika na latinski. Renesansa kojom se Evropa toliko ponosi, mogla je nastati samo na temeljima koje su prethodno postavili arapsko-islamski uenjaci. To, uostalom, priznaju i mnogi Evropljani. Jedan od njih e s pravom izjaviti: Mi Evropljani mislimo da smo postavili i utvrdili mnoge teorije, poglede i miljenja, no na kraju se ipak ispostavilo da su nas Arapi u tome pretekli. Arapsko-islamski narodi su nosili zastavu kulturnog preporoda nekoliko stoljea, u vrijeme kada je Evropa jo uvijek bila u moru tmine. Nauna misao u islamskom periodu darovala je ovjeanstvu mnoge oblike raskoi, kulture i blagostanja poklonivi mu uetelje poput al-Farabija i Ibn Sina.25 Sistem vakufa Meu najsnanije faktore irenja nauke i razvoja islamske civilizacije, uope, spada sistem vakufa. On se zasniva na hadisu: Kada ovjek umre, prestaju tei njegova dobra djela osim u tri sluaja: ako iza sebe ostavi trajno dobro, znanje koje e drugima koristiti i estito dijete koje e se za njega moliti.26 Zahvaljujui
i vodei gramatiar svoga vremena. (Vidi opirnije: Kitb Dira al-Marif Qms mm li kull fann wa malab, svezak I, str. 475-476; li al-Muallim Burus al-Bustn, Dr al-Marifa, Bayrt, Lubnn) 24 Ibn alik,; Wafayt al-Ayn, svezak III, str. 6 25 Dr. Abdulalm Muntair, Arapsko-islamski uticaj na evropsku renesansu, str. 154 (u prijevodu na bosanski jezik), prvo izdanje, Sarajevo, 1987. 26 mi al-Ul, svezak XIII, str. 108

123

ovoj instituciji, irom islamskog svijeta podignute su mnogobrojne zadubine, meu kojima kole i biblioteke zauzimaju posebno mjesto. Mnogi uenjaci, prevodioci i prepisivai pisali su, prevodili i prepisivali knjige da bi ih, kao trajno dobro, uvakufili za neku damiju, tekiju ili biblioteku. Vladari, prinevi, namjesnici, trgovci, zanatlije, a nerijetko i obini ljudi, odvajali su dio od svog imetka i njime kupovali ili poruivali knjige koje su potom uvakufljavali. Tako se navodi da je al-Farr ad-Daylam27 autograf svoga djela Kitb al-Man besplatno ustupio prepisivaima kako bi ga po narudbi mogli prepisivati. Budui da je za ovim djelom bila velika potranja, prepisivai su za svoj rad viestruko podigli cijenu, pa se svijet na to poeo aliti samom autoru. Kada je al-Farr pokuao ubijediti prepisivae da snize cijenu svojih prijepisa rekavi im: Pustite svijet neka se njime koristi, pa ete i vi od toga imati koristi! i kada su ovi to odbili uiniti, zaprijetio im je rijeima: Ja u vama pokazati! Potom je pozvao svijet i rekao: Piite! Sada u vam lino diktirati svoje djelo Kitb a-Man, samo ovaj put jo i sa komentarom i ljepim stilom od onoga ranije! Potom je sjeo, poeo diktirati i samo za jedan dan izdiktirao uvod od stotinu listova. uvi za to, prepisivai su doli i zamolili ga da prestane, obeavi mu da e svakome ko eli, za jedan dirhem prepisati deset listova.28 Poznati historiar, knjievnik i trgovac knjigama al-Kutub29 u svome djelu Fawt al-Wafayt30 navodi da vezir amluddn al-Qif (umro 646/ 1248) na ovome svijetu nita nije volio kao knjige. Za vrijeme svoga vezirovanja u slubi al-Malika al-Azza (umro 1235) bez kue, ene i porodice, on je sakupio nadaleko uvenu biblioteku koju je pred smrt uvakufio u Nairovu biblioteku u Halepu. Vrijednost njegove biblioteke
27 Yay b. Ziyd b. Abdullh b. Manr al-Aslam, al-Farr ad-Daylam, poznati jeziar, knjievnik i uitelj na dvoru halife al-Mamna, roen 144/761. godine u Kufi, umro 207/822. godine u Bagdadu. (v. Kala XIII, str. 198-199; Brockelmann S I, 178-179) 28 Yqt al-amaw, Muam al-udab, svezak II, str. 12-13. 29 Muammad b. kir b. Amad b. Abdurramn al-Kutub, ad-Drn, ad-Dimaq, knjievnik, historiar i trgovac knjigama, roen 681/1282., umro 764/1363. godine (v. Kala X, str. 61; Brockelmann G II, 48/6). 30 Al-Kutub; Fawt al-Wafayt, svezak II, str. 121

124

procijenjena je na 50.000 dinara. Ako znamo da je dinar bio zlatna kovanica teka oko 4 grama, proizlazi da je vrijednost njegove biblioteke bila 200 kilograma istog zlata. Kao trite knjiga, Kordoba je zauzimala prvo mjesto u paniji. Do koje je mjere u njoj bila razvijena ljubav za knjigom najbolje ilustruje jedna al-aramjeva anegdota koju navodi dr. Sigrid Hunke: Kada sam ivio u Kordobi, posjetio sam njeno trite knjiga traei jednu koja me naroito interesovala. Najzad mi je u ruke doao primjerak lijepo ispisane i otmjeno povezane knjige. Pun veselja poeo sam se za nju nadmetati, ali uvijek me je nadmaio neko drugi, sve dok nije cijena premaila dozvoljenu granicu. Ja sam tada rekao licitatoru: Pokai mi toga moga takmaca koji je podigao cijenu vie nego to vrijedi knjiga. On me zatim odveo do jednog ovjeka odjevenog u otmjeno odijelo. Pristupajui, ja sam mu rekao: Neka Allah ouva naeg gospodina fakiha krepkog i ilog! Ako vam je naroito stalo da kupite ovu knjigu, ja u se je okaniti, jer je ve nadmetanje prelo granicu. On mi odgovori: Ja nisam fakih niti znam sadraj knjige. Ali sam upravo osnovao biblioteku i uinio na tom poslu mnogo kako bih se mogao ponositi meu poznatim linostima svoga grada. Ima jo praznog prostora u njoj koji e ova knjiga ispuniti. Vidjevi je ispisanu lijepim rukopisom i dobro povezanu, ja sam je zavolio i nije mi mnogo stalo koliko u za nju platiti, jer, hvala Allahu, ja sam imuan ovjek.31 Na slian nain osnovana je i veina biblioteka iz osmanskog perioda u naim krajevima. Tako je Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu osnovana kao produena ustanova istoimene medrese.32 Njen osniva Gazi Husrev-beg, sin sestre sultana Bajazida, koji je tri puta bio namjesnik u Bosni, u svojoj vakufnami od 8. januara 1537. godine odredio je: da se od novca koji pretee od trokova za izgradnju medrese, kupe vrijedne knjige koje e se upotrebljavati u spomenutoj medresi, tako da ih koriste svi itaoci i da ih mogu prepisivati svi koji se bave naukom.

31 Dr. Sigrid Hunke, Allah sonne uber dem abendland unser arabisches erbe (u arapskom prijevodu ams al-Arab tasau al al-arb - Aar al-ara al-arabiyya f Urubb). str. 388-389; Beirut, Lebanon, 1400/1980. 32 Muhamed dralovi, Prepisivai djela u arabikim rukopisima I, str. 53, Svjetlost, Sarajevo, 1988.

125

Na isti nain osnovane su Karaoz-begova biblioteka u Mostaru,33 Eli Ibrahim-paina biblioteka u Travniku34 i mnoge druge biblioteke diljem naih krajeva. Uvjeti za koritenje Osnivai kola i biblioteka su uenicima, profesorima i drugima kojima su bile potrebne, knjige na koritenje ostavljali potpuno besplatno. Bilo je sluajeva da su pojedini vakifi uz knjige osiguravali papir, mastilo i druge potreptine za pisanje, a ponekad i stipendije. Od korisnika knjiga vakifi su, ponekada, traili samo simbolinu protunaknadu; da njih i njihove roditelje spomenu u svojim dovama. Tako, npr., Ibn al-Bazr u svojoj vakufnami, za svakoga ko se slui knjigama koje je uvakufio, postavlja samo jedan uslov: da proui Ftiu i tri puta suru Ils i da sevabe od njih pokloni pred duu vakifa i due njegovih roditelja.35 Za razliku od njega, Muammad b. Qawm al-anafi (umro 838/1434) od korisnika knjiga iz svoga vakufa trai da Allaha zamole da oprosti grijehe vakifu, njegovim roditeljima i svim muslimanima.36 Vakifi su esto postavljali jo neke uvjete: da se njihove knjige ne smiju prodavati, otuivati, davati u zalog niti iznositi iz ustanove za koju su uvakufljene. Pod takvim uvjetom je 1280/1863. godine za Gazi Husrevbegovu medresu u Sarajevu neki Abdullh b. Abdullah uvakufio rukopis djela iy al-Qulb f ar al al-qulb.37

33 Karaoz-begovu biblioteku u Mostaru osnovao je Muhamed-beg, zvani Karaoz-beg poetkom 1570. godine. Dio sauvanog fonda Karaoz-begove biblioteke premjeten je 1950. godine u Gazi Husrev-begovu biblioteku u Sarajevu. 34 Eli Ibrahim-painu biblioteku u Travniku, kao pridruenu ustanovu isroimene medrese, prema vakufnami legaliziranoj u Agribozu (u Grkoj) 28. oujka 1706. godine osnovao je Eli Ibrahim-paa, koji je kao namjesnik Bosne 1704-1705. godine vezirovao u Travniku. Iz nje je godine 1941. u Gazi Husrevbegovu biblioteku preneseno preko 300 knjiga. 35 Dr. Ysuf al-I, Duwar al-kutub al-arabiyya al-mma wa ibh al-mma, str. 325, Mabt Markaz uma al-Mid li a-aqfa al-islmiyya, Dubai 36 Ibid, str. 297 37 Vidi biljeku na listu 1a u rukopisu koji se pod br. R-1570 vodi u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu.

126

U biljeci bez datuma i godine o uvakufljenju komentara Mesnevije u est svezaka koji je na turskom jeziku napisao Mawln Muaf am,38 na listu 1a stoji da ih je za ehd Osman-efendijinu biblioteku u Sarajevu uvakufio li b. al- Muammad, pod uvjetom da se jedan po jedan svezak moe posuivati samo ejhovima Isa-begove tekije i da, dok je iv, nadzor nad njima vri Muhamed-ef. Kauki-zade, a poslije njega, sarajevski muftija.39 Da se ne bi na bilo koji nain otuili iz porodice vlasnici u naim krajevima rukopise su esto proglaavali evladijet-vakufom i kao takve ih ostavljali u naslijee svojim mukim potomcima. Takav je sluaj sa rukopisima koje je, pod uvjetom da se ne iznose iz kue, uvakufio annatzde Muaf-beg b. Fayullh-beg b. Isml-beg iz Sarajeva.40 Na kraju biljeki veine vakifa stoji upozorenje da je to njihova elja i da grijeh za eventualnu izmjenu namjene vakufa u cijelosti snosi onaj ko to uini. Na jednom rukopisu uvakufljenom za Karaoz-begovu biblioteku u Mostaru stoji ak i kletva: Proklet bio ko ga iznese iz grada Mostara! Stradanje rukopisa Naalost, relativna politika stabilnost hilafeta, blagostanje i izdana potpora nauke, kao glavni faktori napretka unutar islamskog svijeta, nisu dugo trajali. Unutranji sukobi svih vrsta, borba za vlast i sve snanija nadiranja neprijatelja izvana, zaprijetili su da do temelja unite sve to je do tada podignuto i napisano. Sudbinu velike Ptolemejeve biblioteke u Aleksandriji koju je 47. godine prije n. e. zapalio Julije Cezar, doivjele su i mnoge islamske biblioteke. Tako je, tokom jedanaestog stoljea, unutranja borba za hilafet u paniji dovela do njegovog raspadanja na niz emirata, to je u nekada monom Kordobskom halifatu bila pogodna baza za poetak rekonkviste41 koja je
38 Mawlna Muaf am iz Prizrena, umro poslije 1009/1600-1601 (Vidi: Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa GH biblioteke, svezak XIII, str. 328-334) 39 Vidi biljeku na listu 1a svezaka koji se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu vode pod brojevima: R-2348; R-1605; R-397; R-365; R-209. 40 Vidi biljeku na listu 1a rukopisa koji se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci vode pod brojevima: R-1165; R-2529; R-984 i R-2729. 41 pan. reconquista: ponovno osvajanje; period u historiji Pirinejskog poluotoka u kome su panjolci i Portugalci povratili zemlje koje su prethodno bili osvojili Arapi. Pobjedom udruenih kranskih feudalaca nad Maurima kod

127

zavrena padom Granade 1492. godine. Za vrijema trajanja rekonkviste na trgovima Kordobe, Valencie, Murcie, Seville, Granade i drugih gradova javno je spaljivano sve to je maursko, a prije svega knjige. Prilikom pada Kordobe na njenim trgovima spaljeno je na stotine hiljada rukopisa, dok je u Granadi spaljivana svaka kua u kojoj su pronaene knjige.42 Ono to nije uspjela unititi rekonkvista u nekoliko narednih stoljea stradalo je pod progonom inkvizicijskih sudova. Neto ranije, na istonoj strani islamskog svijeta, na udaru krstaa nale su se mnoge biblioteke. Tako je 532/1137. godine od strane krstaa spaljena nadaleko poznata biblioteka Dr al-Ilm u Tripolisu u amu, koja je brojala blizu tri miliona knjiga.43 Meutim biblioteke kao najvanije riznice knjiga, nisu uvijek stradale samo od vanjskog neprijatelja, nego i usljed unutranjih previranja. Tako su 461/ 1068. godine za vrijeme vladavine halife al-Mustanira44 ismailije u Kairu palile sve sunitske knjige do kojih su dole. To isto kasnije su uinile sunije, pristalice aluddna Ayybja,45 spalivi 567/1172. godine fatimijsku biblioteku Dr al-Ilm u Kairu.46 Istu sudbinu doivjele su i biblioteke Sayfuddawla al-amadnja u Halepu (460/1067), biblioteka Nizamije medrese u Bagdadu (510/1116) i biblioteka u Niapuru. Ova posljednja spaljena je (451/1059) po nalogu seldukog vezira Tugrul-bega, pod izgovorom da je osnovana u cilju propagiranja knjiga sa iijskom orijentacijom.47
Navasa de Tolosa (1212) poinje velika ofanziva rekonkviste tokom koje su zauzeti: 1229. Baleari, 1236. Kordoba, 1238. Valencia, 1241. Murcia, 1248. Sevilla itd. Rekonkvista je zavrena osvajanjem Granade 1492. godine. 42 Dr. Ysuf al-I, Duwar al-kutub al-arabiyya al-mma wa ibh almma, str. 59, Mabt Markaz uma al-Mid li a-aqfa al-islmiyya, Dubai 43 Ibid, str. 147-150. 44 Al-Mustanir Billh, Ab Tamm (vl. 1036-1094), fatimidski halifa sa sjeditem u Egiptu (Vidi opirnije: al-Munid f al-adab wa al-ulm, str. 495, Bayrt - Lubnn, 1956). 45 aluddn Ysuf b. Ayyb (r. 1138, u. 1193), porijeklom Kurd, osniva dinastije Ejjubija. Iz Jerusalema je 1187. godine protjerao krstae i u svojim rukama je ujedinio Egipat, Siriju, Hidaz i Gornju Mezopotamiju. 46 Dr. Abdulmad Dayt, Taqq at-tur al-arab, manhauh wa tatawwuruh, str. 120-121, Dr al-Marif al-Qhira. 47 Dr. Ysuf al-I, Duwar al-kutub al-arabiyya al-mma wa ibh al-mma, str. 146, Mabt Markaz uma al-Mid li a-aqfa al-islmiyya, Dubai

128

Jo goru sudbinu doivjele su biblioteke u Buhari, Semerkandu, Balku, Heratu, Havarizmu i drugim mjestima, kroz koje su u jesen 1219. i proljee 1220. godine prole mongolske horde na elu sa Dingis-hanom,48 ostavljajui za sobom pusto i unitenje gdje god su se pojavile i pred kojima su praktino zbrisani kulturni centri istonog islama. Gole pustinje i bezizgledne ruevine ostajale su tamo gdje su se ranije postojano dizale velianstvene palate i biblioteke, a damije u Buhari, uvene kao mjesta pobonosti i uenosti, pretvorene su u tale za mongolske konje.49 Ono to nije stigao razoriti Dingis-han, razorio je njegov unuk Hulagu, koji je 1258. godine sruio Bagdadski halifat. Prilikom provale Mongola i njihovog pustoenja Bagdada toliko je leeva i knjiga baeno u Tigris da su njegove vode bile obojene krvlju i mastilom. Zabiljeene su i prie da se na tri mjesta u Bagdadu s jedne obale Tigrisa na drugu moglo prei preko plutajuih knjiga i ljudskih leeva, a da se pri tome ne ukvase noge.50 Na sreu, memeluki vojskovoa Bejbers uspio je 3. septembra 1260. godine kod Ayn lta u amu, potui mongolsku vojsku i zaustaviti njeno dalje nadiranje prema Egiptu. Ova Bejbersova pobjeda nad Mongolima znaajna je za cijelu historiju civilizacije. Jer da su Mongoli zauzeli Kairo, oni bi ga, najvjerovatnije, razorili kao i Bagdad i unitili njegove rukopise i bogato umjetniko blago. Graanski ratovi, pobune i unutranji sukobi irom islamskog svijeta nastavili su harati i tokom narednih stoljea, u plamenu odnositi najvei dio onoga to su u zlatnom periodu svoga razvoja iznjedrile islamska kultura i civilizacija. Ovakav trend kretanja donekle je zaustavljen tek 1453. godine, osvajanjem Carigrada od strane sultana Mehmeda Fatiha II i uvrivanjem hilafeta u rukama osmanskih vladara. Meutim kranski ratovi protiv islamskog istoka, poevi s kraja 15. stoljea, poprimaju novi vid. Od tada se po dekretima rimskog pape, a po ugledu na njega i vladara pojedinih evropskih zemalja, poinju formirati razne misionarske organizacije za izuavanje islama i obiaja
48 Kurd Al, Muammad b. Abdurrazzq, Al-Islm wa al-ara alarabiyya, Al-Muallad al-Awwal, str. 323, al-Qhira, 1950. 49 Filip Hiti, Istorija Arapa od najstarijih vremena do danas, str. 338, II izdanje, Sarajevo, 1973. 50 Kurd Al, Muammad b. Abdurrazzq, Al-Islm wa al-ara alarabiyya, Al-Muallad al-Awwal, str. 323, al-Qhira, 1950.

129

muslimana, prvenstveno radi upoznavanja sa njihovim slabostima. U cilju to bolje pripreme kranskih misionara, poetkom 16. stoljea, arapski rukopisi sa vjerskom tematikom, a kasnije i drugim disciplinama, po prvi put su se poeli tampati u Rimu.51 Jo mnogo ranije, god. 1311. na koncilu u Beu dekretom pape Klementa V osnovane su katedre za arapski jezik na sveuilitima u Rimu, Parizu, Oksfordu, Bolonji i Salamanci. To je znaajan datum za institucionaliziranje orijentalnih studija u Evropi. U kasnijim stoljeima studij arabistike bio je potpomognut i prvim izdanjima udbenika arapske gramatike, rjenika i tekstova, ponajprije u Italiji, gdje su te studije pomagali pape, plemii, mecene i veliki knjiari. Za daljnji razvoj evropske orijentalistike od neprocjenjive vanosti su bila dva povijesna dogaaja: velika geografska otkria i kontakti sa Turcima, nakon ega se pored arabistike u nju ukljuuju turkologija, a neto kasnije iranologija i egiptologija. U tom periodu narastaju i kolonijalistiki apetiti evropskih zemalja prema arapsko-islamskom svijetu. Tokom 17. stoljea tampanje arapskih, a potom turskih i perzijskih djela proiruje se na vie evropskih gradova kao to su: Hamburg, Lajpcig, Pariz, London i Lajden. To je sve vie iziskivalo potrebu za rijetkim arapsko-islamskim rukopisima. Time su najvredniji i najprobraniji islamski rukopisi, na ovaj ili onaj nain, nalazili svoj put za Evropu. Posao na traganju za ovakvim rukopisima, njihovom odabiranju i prebacivanju u Evropu obavljala je dobro organizirana mrea diplomata, ambasadora, konzula, orijentalista, trgovaca, putopisaca i agenata koji su uzdu i poprijeko pretresli svaki kutak islamskog svijeta, s posebnim osvrtom na damije, tekije, kole, biblioteke i opservatorije. Tako je francuski kralj Luj XIV godine 1671. poslao svoje line izaslanike u sve krajeve islamskog svijeta u potrazi za orijentalnim rukopisima, aljui po njima uputstva francuskim konzulima u tim zemljama da im u ljudstvu i novcu prue svu potrebnu pomo. Valja napomenuti da je meu izaslanicima bio i kraljev savjetnik koji je lino obiao Kipar, am, Kairo, Istanbul i Bagdad, odakle se vratio sa gomilom rukopisa.52
51 Dr. Abdulmad Dayt, Taqq at-tur al-arab, manhauh wa taawwuruh, str. 187, Dr al-Marif, al-Qhira. 52 Ibid, str. 180.

130

O tome do koje mjere je ilo siromaenje kulturne batine muslimanskih naroda najbolje govori podatak da je jedan student u Princetonu (Princeton University) za univerzitetsku biblioteku poklonio 6.000 arapskih rukopisa koje je u svojoj privatnoj kolekciji bio sakupio jedan engleski orijentalista.53 Ovdje treba istai da su i ruski orijentalisti, meu kojima posebno mjesto zauzima Krakovski54 sakupili mnotvo orijentalnih rukopisa, od kojih se najvei broj uva u Nacionalnoj biblioteci u Moskvi i biblioteci Orijentalnog instituta u Sant-Petersburgu (ranije Petrogradu ili Lenjingradu). Neki od ovih rukopisa spadaju meu najstarije na svijetu. Takav primjer predstavlja takozvani osmanski ili takentski Mushaf, koji se uva u Orijentalnom institutu u Sant-Petersburgu, gdje je stigao kao ratni plijen generala fon Kaufmana iz vremena osvajanja Srednje Azije.55 Usljed slabljenja osmanlijske vlasti na prostorima Bliskog istoka, a naroito njenim krahom poetkom prolog stoljea, ostatke rukopisne grae u ovom dijelu islamskog svijeta zahvatio je novi val stradanja. Razumljivo je da su Turci, prilikom svoga povlaenja prema Istanbulu, sa sobom ponijeli najvei dio skupocjenih rukopisa i najvaniju arhivsku grau. Kakav je odnos osmanske vlasti na njenom silasku sa svjetske scene bio prema rukopisima najbolje govori podatak da je 1899. godine sam sultan Abdulamd II (r. 1842., u. 1918) svome prijatelju, pruskom kralju i njemakom caru Vilimu II Hohenzollernu (vl. 1888-1918) lino poklonio najvei dio rukopisa koji su se uvali u Emevijskoj damiji u Damasku, od kojih su neki napisani jo u doba krstakih ratova.56 Sudbinu ostataka arapskih rukopisa u Kairu krajem devetnaestog i poetkom dvadesetog stoljea, u uvjetima krajnje bijede i siromatva,
53 Ibid, str. 187. 54 Impozantni objavljeni orijentalistiki opus Ignatija Julijanovia Krakovskog (umro 1951.) ini oko 500 bibliografskih jedinica, od ega glavnina pripada iroko shvaenoj oblasti arabistike. Njegova knjiga Nad arapskim rukopisima u prijevodu Vladimira Osipova sa ruskog na na jezik tampana je 1978. godine u izdanju Treeg programa Radio-Sarajeva. 55 Ignatij Julijanovi Krakovski, Nad arapskim rukopisima, str.112, Trei program Radio-Sarajeva, Sarajevo, 1978. 56 Filip arrz; azin al-kutub al-arabyya f al-fiqayn, svezak II, str. 592, Lubnn.

131

najbolje odslikava opis Filipa arrazja,57 koji biljei: Krajem devetnaestog vijeka za uvara triju biblioteka egipatskih damija u Kairu bio je postavljen jedan ovjek po imenu Ibn as-Sulaymn. Za taj posao uprava vakufa mu je isplaivala mjesenu platu u iznosu od 25 groa. Budui da ovjek od toga nije mogao ivjeti, na uglu ispod stepenica na ulazu u Medresu sultana Hasana prodavao je stabljike eerne trske. Pored bremena trske obino je drao i gomilu rukopisa iz biblioteka koje je uvao i usput ih prodavao po komadu za jedan do dva groa.58 U svome osvrtu na poloaj rukopisa u Siriji i Egiptu sredinom prolog stoljea dr. Abdurramn al-Farfr59 kae: Slobodno moemo rei da su (od biblioteka koje u svojim fondovima imaju rukopise) u Siriji preostale samo jo: Biblioteka Emevijske damije (Maktaba al-mi al-Amaw) u Damasku, Biblioteka a-hiriyya (al-Maktaba a-hiriyya) i Vakufska biblioteka u Halepu (Maktab awqf alab), 60 a u Egiptu: Biblioteka opine Aleksandrija (Maktaba Baladiyya al-Iskandariyya), Biblioteka Azherskog univerziteta (al-Maktaba al-Azhariyya) i Egipatska biblioteka (Dr al-Kutub al-Miriyya), koja je sakupila ostatke rukopisa iz raznih krajeva Egipta. On dalje navodi: ezdesetih godina ovog (tj. dvadesetog) stoljea lino sam bio svjedok kako se u Emevijskoj damiji u Damasku djeca igraju skupocjenim rukopisima. Pred mojim oima jo uvijek su svjee slike mushaf velikog formata iz memelukog perioda, ispisanih krupnim slovima od istog zlata.61
57 Filip b. Narullah arrz (r. 1865., u. 1956), historiar i dopisni lan Akademije nauka u Damasku autor je djla: Trh a-afa al-arabiyya (Historija arapskog novinarstva) u vie svezaka, azin al-kutub al-arabiyya (Riznice arapskih knjiga) u tri sveska i Ar al-Arab a-ahab (Zlatno doba Arapa) u jednom svesku. (Vidi: Kala VIII, 88-89) 58 Dr. Abdulmad Dayt, Taqq at-tur al-arab, manhauh wa tatawwuruh, str. 193, Dr al-Marif al-Qhira. 59 Dr. Abdurramn Farfr, Qawid taqym al-mat al-arabiyya alislmiyya, str. 18-19, Markaz uma al-Mid li a-aqfa al-islmiyya, Dubai, 1418/1997. 60 Fondovi ovih biblioteka kasnije su preneseni u sirijsku nacionalnu biblioteku koja nosi ime biveg sirijskog predsjednika Hafeza Asada. 61 Dr. Abdurramn Farfr, Qawid taqym al-mat al-arabiyya al-islmiyya, str. 18-19, Markaz uma al-Mid li a-aqfa al-islmiyya, Dubai, 1418/1997.

132

Ovdje treba podsjetiti na jo dva sluaja stradanja rukopisa do kojih je nedavno dolo u Kuvajtu i Iraku. Za vrijeme kratke okupacije Kuvajta od strane Iraka u avgustu 1990. godine, u gradu Kuvajtu su opljakane sve biblioteke, muzeji i arhivi. Poslije povlaenja iz Kuvajta, pod prijetnjom sankcija Ujedinjenih nacija, tadanje irake vlasti su preko Organizacije Ujedinjenih Nacija za prosvjetu, znanost i kulturu (UNESCO) bile prisiljene da Kuvajtu, izmeu ostalog, vrate i rukopise koji su, naalost, prethodno bili teko oteeni.62 Prilikom nedavnog ulaska amerikih trupa u Bagdad i svrgavanja Sadama Husejina s vlasti, u opem meteu koji je nekoliko dana vladao irakom prijestolnicom, dolo je do pljake i mnogih kulturnih ustanova, ukljuujui muzeje i biblioteke. Cio svijet preko malih ekrana mogao je gledati kako se pljakaju najdragocjeniji eksponati irakih muzeja, od kojih neki potjeu jo iz davnih babilonskih i asirskih vremena. Neki od tih eksponata kasnije su vieni da se prodaju po nekim evropskim gradovima. Pretpostaviti je da su za vrijeme spomenutih pljaki nastradali ili nestali i mnogi rukopisi. Stradanje rukopisa u naim krajevima Kod naeg naroda je u prolosti bio snano razvijen osjeaj dubokog potovanja, skoro do granice svetosti, prema svemu to je napisano arapskim pismom ili, kako bi na obini ovjek rekao, jazijom. Kuran, ali i sve drugo to je bilo napisano arapskim pismom, nazivano je jednostavno itabom, zamotavano u najskuplju mahramu i uvano na poasnom mjestu u kui. U sluaju kakve opasnosti: rata, poara i sl., prvo to se sklanjalo na sigurno mjesto bile su knjige. Meutim ni pored svega navedenog, stradanje rukopisa za vrijeme turske vlasti nije moglo zaobii ni nae krajeve. Tako je, npr., u velikom poaru 1697. godine, za vrijeme prodora Eugena Savojskog u Sarajevo, izmeu ostalog stradao i osnovni fond Gazi Husrev-begove biblioteke.63 Ovo zasigurno nije bio jedini sluaj stradanja rukopisa. Pored sakralnih objekata, kao
62 Prema kazivanju prof. Amada a-aybnja, efa odsjeka za rukopise i dokumenta pri Ministarstvu kuvajtskih vakufa. 63 Muhamed dralovi, Prepisivai djela u arabikim rukopisima I, str. 53, Svjetlost, Sarajevo, 1988.

133

prvorazrednih spomenika kulture, mnogi rukopisi stradali su u poarima, ratovima i unutranjim pobunama.64 Naalost, ovakav odnos prema orijentalnim rukopisima naglo se poeo mijenjati krajem devetnaestog stoljea. Takvome trendu doprinijela su dva povijesno vana dogaaja za nae krajeve: austrougarska okupacija i pojava tampe. Do dolaska Austro-Ugarske (1878) nai su ljudi na kolovanje najee odlazili u Istanbul, Kairo, Damask, Meku, Medinu i druge obrazovne centre na Istoku, gdje su na arapskom, turskom i perzijskom jeziku sticali znanja u duhu toga vremena. Otuda se sa pravom moe tvrditi da Bonjaci nisu bili samo batinici jedne napredne kulture i civilizacije (u ovom sluaju islamske) nego i aktivni sudionici u njenom razvoju.65 Sa dolaskom Austro-Ugarske i stupanjem na scenu evropskih jezika, u prvom redu njemakog, naa ulema koja je, koliko do juer, govorila i pisala na arapskom i turskom jeziku, u evropskom smislu, preko noi je postala zaostala. Ta injenica je do nesluenih razmjera devalvirala sve to je do tada na orijentalnim jezicima bilo napisano, pa i rukopise. U uvjetima kada su u velikim tiraima i po niim cijenama tampane knjige, asopisi i novine preplavili trite, kada su se irom naih gradova i kasaba poele otvarati moderne kole sa naprednim evropskim programima, kada su nai ljudi, umjesto u Istanbul i Kairo, na visoke kole poeli odlaziti u Be, Petu, Prag, Zagreb, Ljubljanu i Beograd, kada su, skoro sve islamske zemlje svedene na kolonije, kada je u samoj Turskoj izvrena reforma jezika i umjesto arapskog pisma uvedena latinica
64 U uvodu popisa orijentalnih rukopisa svoje biblioteke (Sarajevo, 1917), Safvet-beg Baagi, izmeu ostalog, navodi kako je uo da je ...od tetke Hafizpainice Rizvanbegovi, koja je zapamtila Zalom-Palanku, dok je nije porobio i popalio Husejin kapetan 1830, da je bila u Redepainoj kuli jedna soba puna itaba, koji su bili sloeni u tri reda polica. Tom prilikom s cijelom ZalomPalankom pretvorila se u prah i pepeo i ta mala biblioteka u kojoj je bilo sigurno vrijednih djela. To zakljuujem po nekoliko rukopisa koji su se nali u naim starim kuama u Nevesinju. 65 To najbolje potvruju brojna djela iz raznih disciplina na arapskom, turskom i perzijskom jeziku iji su autori bili nai ljudi. (Vidi: Mehmed Handi; al-awhar al-asn f tarum ulam wa uar Bosna; al-Qhira, 1349/1931.; dr. Hazim abanovi, Knjievnost muslimana BiH na orijentalnim jezicima;

134

i kada je sve to je ala turka postalo zaostalim, a ala franga naprednim, briljivo uvani, s koljena na koljeno nasljeivani islamski rukopisi, kao prvorazredni spomenici kulturne batine, u oima obinog svijeta, a esto i prve generacije nasljednika, postali su nevani i beskorisni.66 Tako obezvrijeeni rukopisi - s izuzetkom mushafa, hamajlija i zbirki dova, prema kojima se i dalje njegovala jedna vrsta potovanja - sve ee su nalazili svoj put ka aavim tavanima, memli magazama i mahalskim damijama,67 gdje su usljed vlage, neodgovarajue temperature i drugih

Svjetlost, Sarajevo, 1973.; dr. Safvet-beg Baagi, Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti, Svjetlost, Sarajevo) 66 Istovremeno, u evropskim zamljama orijentalnim rukopisima se poklanja sve vea panja, gdje se pored njihove nabavke, restauracije, zatite i konzervacije, uporedo odvija i kataloka obrada, tako da se ve u 19. stoljeu tampaju prvi, detaljno obraeni katalozi arapskih, turskih i perzijskih rukopisa kao to su: - Krafftov (Albrecht Krafft: Die arabischen, persischen und trkischen Handscriften der K. K. Orientalischen Akademie zu Wien, Wien 1842), - Flgelov (Gustav Frgel; Die arabischen, persischen und trkischen Handschiften der kaiserlich-kniglichen Hofbibliothek zu Wien, I-III, Wien 18651867), - Ahlwardtov (W. Ahlwatrdt: Verzeichnis der arabischen Handschriften der kniglichen Bibliothek zu Berlin, I-X, 1887-1899), - Pertschov (Wilhelm Pertsch: - Die persischen Handschriften der herzoglichen Bibliothek zu Gotha, Wien 1859; - Die trkischen der herzoglichen Bibliothek zu Gotha, Wien 1864; - Die arabischen der herzoglichen Bibliothek zu Gotha, IIV, Gotha 1878-1883) i - Rieuov (Charles Rieu: Catalogue of the turkish Manuscripts in the British Museum, London 1888). 67 U proljee 1977. godine u damiji u selu Donja Bijenja kod Nevesinja, izmeu ostalih knjiga koje su stajale u prozoru iza minbere i na podestu na vrhu minbere, primijetio sam i petnaestak rukopisa od kojih su neki bili veoma lijepo ispisani i ukraeni zlatnom bojom. Na moje pitanje: Zato ove rukopise ne odnesete u Gazi Husrev-begovu biblioteku u Sarajevu? mutevellija mi je odgovorio, otprilike, sljedeim rijeima: Boe sauvaj! Ja bih lake prebolio damiju nego ove knjige. Jer, damija se moe ponovo napraviti, a ove se knjige vie nikada ne mogu napisati. Koje li ironije! Petnaestak godina kasnije (1992), damija je zapaljena i sruena. Ona se moe ponovo izgraditi dok su rukopisi ukoliko su tamo ostali- za sva vremena izgubljeni.

135

nepovoljnih uvjeta bili osueni na propadanje.68 U takvim uvjetima, mnogi rukopisi sve ee su nalazili svoj put za Be i druge centre izvan granica Bosne i Hercegovine. U tom svjetlu, sudbinu Baagieve biblioteke sa bogatom rukopisnom zbirkom koja se poslije Prvog svjetskog rata nala u Bratislavi, svakako ne treba posmatrati kao izolovani sluaj.69 Tokom Prvog i Drugog svjetskog rata, mnogi nai krajevi, a naroito u Istonoj Bosni i Hercegovini, doivjeli su stravian pokolj stanovnitva, razaranje i pustoenje kulturnih spomenika, a time sigurno i stradanje onoga to je od rukopisa bilo ostalo. Ako ovo znamo, nije ni udo to je, npr., od fondova triju biblioteka u Foi (biblioteke medrese asana Nira, osnovane 1550., Memi-agine biblioteke, osnovane oko 1575. i Osman-efendijine biblioteke, osnovane poetkom 17. stoljea) sauvano tako malo rukopisa.70 Poslije Drugog svjetskog rata, usljed ograniavanja vjerskih sloboda i estih racija po kuama uglednih muslimana (naroito u doba progona lanova i simpatizera organizacije Mladih muslimana), mnoge muslimanske porodice su - to iz neznanja to iz straha - da ne budu optuene za kleronacionalizam, sakrivale, zakopavale u zemlju, spaljivale, pa ak i u vodu bacale vjerske knjige, meu kojima je, sigurno, bilo i dosta rukopisa.71
68 Prije nekoliko godina imao sam priliku da pregledam rukopis mushafa jedne stare sarajevske porodice. Mushaf velikog formata, prepisan lijepim nas pismom, najvjerovatnije, u sedamnaestom stoljeu, bio je paljivo zavijen, prvo u bijelu mahramu, potom u papir bijele boje, potom u dvolisnicu novina, a onda stavljen u najlonsku kesu. Listovi mushafa bili su slijepljeni, mastilo oteeno, a originalni koni povez potpuno deformisan. Na moje pitanje: Gdje ga drite?, odgovoreno je: Na tavanu, zadjenut za rog kue. 69 Neposredno poslije Prvog svjetskog rata, Baagievu biblioteku otkupio je ehoslovak Jan Emler. Godine 1924., zaslugom Jana Rypke Baagieva biblioteka ula je u sastav Univerzitetske biblioteke u Bratislavi, gdje i danas ini glavninu njenih orijentalnih rukopisa. Godine 1961., Univerzitetska biblioteka u Bratislavi izdala je katalog rukopisa u kome je obraeno 598 djela, od ega 393 na arapskom, 177 na turskom i 88 na perzijskom jeziku. Arapske rukopise u katalogu obradio je Karel Petraek, turske Jozef Blakovi, a perzijske Rudolf Vesely. 70 Vidi detaljnije: Kasim Dobraa, Skriptorij u Foi u XVI stoljeu, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, knjiga I, str. 67-74. 71 Od rahmetli hfz. Mahmuda-ef. Traljia, a kasnije i od hfz. Ismeta-ef. Spahia sam uo da je u strahu od takvih optubi, jedna stara poznata porodica

136

Meutim, najvee stradanje rukopisa na naim prostorima zabiljeeno je tokom posljednjeg rata i agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992-1995), kada su samo u Sarajevu, zapaljeni agresorskim granatama, do temelja izgorjeli Orijentalni institut u Sarajevui te Nacionalna i univerzitetska biblioteka. Orijentalni institut u Sarajevu je osnovan 1950. godine s ciljem da kao republika ustanova prikuplja, uva, izuava i publikuje knjievnu i povijesnu grau. Ta graa uglavnom je crpljena iz orijentalnih rukopisa i dokumenata pisanih arapskim pismom. Rukopisna zbirka Orijentalnog instituta sa svojih 5.133 kodeksa sa preko 7.000 djela na arapskom, turskom i perzijskom jeziku, poslije Gazi Husrev-begove biblioteke, predstavljala je najbrojniju zbirku orijentalnih rukopisa na cijelom Balkanu.72 Najstariji meu njima bio je prepisan 9. zul-hiddeta 413/ 5. marta 1023. godine, odnosno 166 godina prije povelje Kulina bana ili etiri stoljea prije poznate sarajevske Hagade. U njegovim fondovima, takoer, nalazio se jedan od najbogatijih arhiva iz turskog perioda. Njegova graa podijeljena u etiri velike zbirke (Manuscripta turcica, Sidili, Vilajetski arhiv i Tapije) sadravala je mnotvo dokumenata, fermana, berata, bujruldija bosanskih valija, sudskih rjeenja, tapija, izvoda iz sumarnih deftera, protokola mjesnih sudova, raznih izvjetaja, finansijskih rasprava itd.73 Pod pretpostavkom da su u posljednjem ratu (1992-1995) islamski rukopisi doivjeli istu sudbinu kao i sakralni objekti (damije, mektebi, tekije i turbeta), moe se slobodno rei da njih na najmanje 2/3 teritorije Bosne i Hercegovine jednostavno vie nema. Pretpostaviti je, takoer, da su i neke nae izbjeglice iz Bosne i Hercegovine sa sobom u muhaderluk ponijele i poneku staru knjigu, ddin ili nanin mushaf, od kojih su neki mogli biti i rukopisi. Ne treba zaboraviti ni injenicu da je za ovih petnaestak posljednjih godina kroz Bosnu i Hercegovinu prodefilovalo
u Stocu, pod okriljem noi, u nadolu Bregavu izruila sanduke knjiga, meu kojima je bilo i dosta rukopisa. Pretpostaviti je da je takvih postupaka bilo i u drugim mjestima. 72 Vidi detaljnije: Salih Trako i Lejla Gazi, Rukopisna zbirka Orijentalnog instituta u Sarajevu, POF, XXV/1975., str. 27-42. 73 Vidi detaljnije: Fehim D. Spaho, Arhiv Orijentalnog instituta u Sarajevu, POF, XXV/1975., str. 45-56.

137

najmanje etvrt miliona stranaca; vojnika, policajaca, diplomata, agenata, misionara, humanitaraca i svakojakih meetara i da su bar neki od njih doli do rukopisa, koje su u uvjetima propusnosti, a ponekad i potpune otvorenosti granice, po zadatku ili iz hobija, kao dio kulturne batine ili suvenir, komotno mogli iznijeti iz nae zemlje. Zar na isti nain i najvaniji dokumenat Bosne i Hercegovine i njena tapija, povelja Kulina bana iz 1189. godine, iz Dubrovnika nije dospjela u Rusiju? No, ne treba iskljuiti mogunost da se po naim starim kuama i privatnim kolekcijama jo uvijek nalaze, bar neki, vrijedni rukopisi i vani dokumenti. Ovome ide u prilog injenica da se najmanje desetak osoba godinje obrati Gazi Husrev-begovog biblioteci (a vjerovatno i drugim slinim ustanovama) sa molbom da se pregledaju njihove knjige ili procijeni njihova vrijednost. Istina, u najvie sluajeva tu se ustanovi da se radi o tampanim knjigama i rukopisima udbenikog karaktera, ali se ponekad pojavi i poneki vrijedan rukopis74 ili dokumenat.75
74 Meu dvadesetak knjiga koje je prole godine na pregled donio jedan mladi iz porodice Kadi iz Sarajeva bilo je i dvanaest rukopisa, od kojih je veinu sredinom 19. stoljea prepisao kadija Muaf Muibb b. al- Muammad Belird (iz Beograda) za vrijeme svoga slubovanja u Bgurdelenu (apcu) i Brkom. U jednom od rukopisnih kodeksa na 27 listova (54 stranice) nalazi se dosada nama nepoznati komentar iz oblasti arapske stilistike pod naslovom ar Risla al-Ilqa f ilm al-bayn, koji je napisao na autor Ibrhm b. Amad al-Uaw (iz Uica), ija nam je biografija nepoznata. 75 O Isa-begovoj vakufnami, kao najstarijem poznatom dokumentu na tlu bive Jugoslavije kojim se precizira plaa bibliotekara i za potrebe Isa-begove tekije i medrese uvakufljuje 332 sveska rukopisa napisano je vie radova. Prijevod prijepisa vakufname iz 1469. godine donio je historiar Glia Elezovi u opsenoj studiji pod naslovom Turski spomenici u Skoplju GSND, knj. I, tom 1, str. 154156, Skoplje, 1925-1926., gdje je iznio niz zanimljivih podataka u vezi sa historijom bibliotekarstva i kolstva na tlu bive Jugoslavije. U tekstu vakufname dat je popis knjiga po disciplinama. U njoj se, izmeu ostalog, odreuje da se uvakufljene knjige ne mogu prodati, pokloniti, naslijediti niti mijenjati. Tekstom vakufname sluio se i Hasan Kalei u svome radu pod naslovom Prve biblioteke u jugoslovenskim zemljama (Vidi: Bibliotekar, XII, 1961, 4, str. 279). Primjerak (po svoj prilici prijepis) jedne jo starije vakufname iz 848/1444. godine, koju je u Skoplju izdao Isa-begov otac Ishak-beg, nedavno je Gazi Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu iz svoje privatne kolekcije poklonio gosp. Sejid Strik iz Sarajeva.

138

Procjena vrijednosti rukopisa Cijena rukopisa kao i svake druge robe, kroz svoju dugu historiju, u zavisnosti od ponude i potranje, doivljavala je odreene skokove i padove. Kad god je nauka bila potpomognuta od strane vladara, prineva i namjesnika, ona je doivljavala procvat koji je, opet, direktno uticao na rast cijene rukopisa. Takav trend je posebno bio izraen u Bagdadu, u doba uspona dinastije Abasija na istoku i u Kordobi, na vrhuncu moi islamske vlasti na zapadu. O tome nam najbolje govore al-iove76 rijei: Poklonio sam knjigu Kitb al-ayawn Muammad b. Abdulmaliku, pa mi je dao 5.000 dinara. Zatim sam poklonio knjigu Kitb al-Bayn wa at-Tabyn Ibn Ab Dudu, pa mi je i on dao 5.000 dinara. Zatim sam poklonio knjigu Kitb az-Zar wa an-Nal Ibrahim b. al-Abbsu, pa mi je i on dao 5.000 dinara. Potom sam se vratio u Basru sa imanjem koje vie nisam morao ni orati ni ubriti.77 Kasnije, kada je ovakva potpora poela izostajati u islamskom svijetu, nastupio je period dekadence u kome su i rukopisi viestruko obezvrijeeni. Naalost, krajnje nemaran odnos prema rukopisima, kao i drugim spomenicima kulturne batine, ak i od strane onih koji bi ih trebali promovirati, u naim krajevima nije zaustavljen sve do danas. Odreivanje cijene tampanih knjiga koje svakodnevno u velikim tiraima izbacuju moderne tamparije i njima pune police knjiara i biblioteka nije previe komplikovan posao, naroito za strunjake koji se bave izdavatvom. Mnogo tee od toga je procjena vrijednosti starih izdanja knjiga kojih odavno nema na tritu. Ipak, i tu se uz malo vie napora i uzimanja u obzir nekoliko bitnih elemenata, moe doi do priblino realne cijene. Meutim ono to predstavlja teak, skoro nerjeiv problem, jeste priblino tana procjena vrijednosti rukopisa. Razlog za to, prije svega, treba traiti u:
76 al-i, Amr b. Bar b. Mabb al-Kann al-Bar, Ab Umn ali (roen 150/767., umro 255/869), poznati pjesnik, knjievnik i svestrano obrazovani uenjak, omiljen na dvoru vie abasijskih halifa (Vidi: Kitb Dira al-Marif - Qms mm li kull fann wa malab, svezak VI, str. 348-349; li alMuallim Burus al-Bustn, Dr al-Marifa, Bayrt, Lubnn) 77 Yqt al-amaw, Muam al-udab, svezak XVI, str. 106.

139

- nedovoljnoj upuenosti u sve faktore vrednovanja rukopisa, - nedostatku strunjaka specijaliziranih za takvu vrstu procjene, - nepostojanju strogo odreenih kriterija za vrednovanje rukopisa i - neujednaenosti kupovne moi potencijalnih muterija.78 Kao prvi kriterij vrednovanja rukopisa po miljenju veine strunjaka79 uzima se njegova starost. Rukopisi iz treeg stoljea po Hidri su toliko rijetki da se mogu izbrojati na prste jedne ruke. Rukopisi iz etvrtog i petog stoljea po Hidri su neto brojniji, ali i oni predstavljaju pravu rijetkost, te su kao takvi sami po sebi veoma skupocjeni.80 Ako uzmemo u obzir sve nedae i stradanja kroz koje su rukopisi tokom svoje duge historije proli (o emu je ranije bilo vie rijei) i uz pretpostavku da je veina takvih rukopisa svoje mjesto ve odavno nala u trezorima neke od svjetski poznatih biblioteka i muzeja, po slobodnoj procjeni moe se rei da na tritu i u rukama trgovaca raritetima, rijetkih i skupocjenih rukopisa danas u svijetu nema ni 1% od njihovog ukupnog broja.81 Pored navedenog, razloge za to treba traiti i u injenici da je veliki broj starih, rijetkih i skupocjenih rukopisa iz prvih stoljea islama zavrio u bibliotekama i muzejima zapadnih zemalja. U tom smislu, dr. Abdurramn Farfr kae: Tokom proteklih dvadeset i pet godina moga rada na rukopisima, primijetio sam da veina javnih i polujavnih arapskih biblioteka i drugih kulturnih ustanova prilikom otkupa rukopisa vie vodi
78 Iako je, za skoro punu deceniju koliko na njima radim, kroz moje ruke prolo najmanje tri do etiri hiljade rukopisa, lino se ne smatram doraslim ni pozvanim za procjenu njihove vrijednosti. Za takvo neto bilo bi potrebno mnogo vie znanja, iskustva, strunih seminara, druenja sa starijim i iskusnijim, posjeta svjetskim aukcijama i nadmudrivanja sa prepredenim trgovcima rariteta, koji svaku informaciju o njima uvaju kao najveu poslovnu tajnu. Ono to me je navelo da se upustim u ovakvo neto bila je elja da naem obinom ovjeku ukaem na vanost onoga to je od rukopisa, kao svojevrsnih spomenika nae kulturne batine, jo ostalo, oslanjajui se ne na line emocije i subjektivno miljenje, ve na saznanja iz relevantnih izvora i literature do koje sam doao. 79 Dr. Abdurramn Farfr, Qawid taqym al-mat al-arabiyya alislmiyya, str. 36, Markaz uma al-Mid li a-aqfa al-islmiyya, Dubai, 1418/ 1997. 80 Ibid, str. 36 81 Ibid, str. 12

140

rauna o njihovoj koliini nego kvalitetu. Za razliku od njih, ljudi sa Zapada uglavnom otkupljuju stare arapske rukopise koji su napisani prije sedmog stoljea po Hidri, dakle u najplodnijem periodu islamske misli. Takoer sam primijetio da se veina arapskih rukopisa na Zapadu odnosi na prirodne i primijenjene znanosti, upravo one znanosti koje su iznjedrili muslimani i na kojima je Zapad utemeljio svoj kulturni preporod i nauni napredak. Zapad i danas traga i otkupljuje takve rukopise ija cijena ponekad dosee i vie stotina hiljada amerikih dolara.82 Naalost, veinu rukopisnih fondova u arapsko-islamskim zemljama predstavlja mnotvo prijepisa udbenikog karaktera, iz kojih naunici i istraivai ne mogu izvui nita novo. Kao takvi, oni predstavljaju samo teret, budui su za njihovo uvanje, zatitu, restauraciju i katalogizaciju potrebna ogromna sredstva. Zvui nevjerovatnim, ali je tano da ni hiljadu ovakvih rukopisa udbenikog karaktera, ponekad ne vrijedi samo jednoga o kakvom smo maloprije govorili. Drugi relevantni kriterij za valjano vrednovanje rukopisa predstavlja disciplina koju on obrauje. Ne mogu se, naime, rukopisi iz isto prirodnih znanosti (matematike, astronomije, fizike, hemije, botanike i zoologije) ili primijenjenih znanosti (medicine, farmakologije, veterine, arhitekture, poljoprivrede, zanatstva, lijepih umjetnosti, slikarstva i muzike), porediti sa rukopisima iz oblasti jezika i knjievnosti ili vjerskih znanosti kao to su: fikh, tefsir, hadis itd. Pored ova dva osnovna kriterija, na vrijednost rukopisa utjee i mnotvo drugih elemenata koje treba uzeti u obzir i u odgovarajuim procentima dodati na njihovu osnovnu cijenu. Najvaniji elementi koji dodatno poveavaju vrijednost rukopisa su: - da je rukopis unikat, tj. jedini poznati primjerak u svijetu, - da je rukopis veoma rijedak, tj. da u svijetu ne postoji vie od tri poznata primjerka, - da je rukopis autograf poznatog uenjaka, tj. da ga je svojom rukom napisao sam autor koji je, uz to, jo i poznati uenjak u dotinoj disciplini, - da je rukopis autograf nepoznatog uenjaka, tj. da ga je svojom rukom napisao sam autor, ali za koga se ne zna da je bio poznati uenjak u dotinoj disciplini,
82 Ibid, str. 36

141

- da je rukopis prepisan rukom autorova sina ili nekog od uenika, - da je rukopis prepisan za ivota autora, - da je datum prijepisa rukopisa blizu vremena u kome je ivio autor, - da je rukopis proitan pred autorom, - da je rukopis kolacioniran sa autografom i prema njemu ispravljen, - da je rukopis kolacioniran sa primjerkom koji je prepisan iz autografa, - da je rukopis prepisao poznati uenjak iz dotine discipline, - da je rukopis proitao i ispravio neki od poznatih uenjaka u dotinoj disciplini, - da je rukopis proitao i odobrio neki od poznatih uenjaka, - da je rukopis bio u vlasnitvu nekog od poznatih uenjaka, - da rukopis nije tampan, - da rukopis nosi peat biblioteke nekog od sultana, - da je rukopis ukraen i pozlaen, - da rukopis sadrava crtee ili slike ljudi ili ivotinja, - da rukopis sadrava crtee iz geometrije ili astronomije, - da je rukopis u originalnom povezu iz vremena u kome je prepisan, - da je prepisan na pergamentu, - da je prepisan u mjestu koje ima poseban geografski ili historijski znaaj i - da je rukopis u dobrom stanju.83 Svaki od ovih elemenata u odreenom procentu rukopisu dodatno poveava vrijednost. U zavisnosti od rukopisa, on moe saravati jedan, dva ili vie ovih elemenata od kojih svaki, zasebno, poveava njegovu osnovnu vrijednost. Ukoliko rukopis, pak, nema nijedan od ovih
83 Bogato ukraeni i pozlaeni rukopisi Kurana, levhe i rukopisi sa minijaturama, imaju posebne kriterije vrednovanja, pa kao takvi nisu predmet ove procjene. Za njih su vie zainteresovani muzeji. Procijenjena vrijednost pojedinih rukopisa Kurana dosee cifru od vie stotina hiljada, pa i miliona amerikih dolara (Vidi opirnije: dr. Abdurramn Farfr, Qawid taqym almat al-arabiyya al-islmiyya, str. 10, Markaz uma al-Mid li a-aqfa al-islmiyya, Dubai, 1418/1997)

142

elemenata, njegova vrijednost se procjenjuje samo na osnovu starosti i vanosti discipline koju obrauje. I pored dosta uloenog truda da na osnovu inventarskih knjiga izradimo tabele iz kojih bi se mogao vidjeti pregled cijena po kojima je Gazi Husrev-begova biblioteka u posljednjih etrdesetak godina otkupila neke rukopise, nismo mogli doi do relevantnih podataka, iz sljedeih razloga: - u inventarskim knjigama samo uz neke, ali ne i sve, otkupljene rukopise, navedena je cijena u tadanjim jugoslavenskim dinarima, - prema podacima iz inventarskih knjiga ne moe se pouzdano utvrditi da li su svi rukopisi zavedeni odmah po otkupu ili naknadno, - u navedenom periodu jugoslavenski dinar je bio dosta nestabilan, te je kao takav doivljavao este inflacije, pa ak i nekoliko denominacija, - izrada cjenovnika imala bi smisla samo pod uvjetom da se tadanja cijena u dinarima prerauna u dananje konvertibilne marke, eure ili amerike dolare, a do toga nikako nisam mogao doi, - u inventarskim knjigama esto stoji odrednica starih dinara ili novih dinara, tako da je teko utvrditi o kojima je, zapravo, dinarima rije. Zato emo kao orijentaciju navesti jedan konkretan primjer. Prema ponudi od 18. januara 1960. godine porodica Mufti iz Sarajeva (Umija Mufti, ul. Behdeta Mutevelia bb) je ponudila, a Narodna biblioteka N. R. BiH prihvatila otkup zbirke od 52 rukopisa po pojedinanim cijenama navedenim u priloenoj tabeli. Budui da je cijena rukopisa navedena u tadanjim jugoslavenskim dinarima, tabeli smo dodali jo dvije rublike u kojima je vrijednost izraena u amerikim dolarima i u zlatu. Kao osnova za izraunavanje vrijednosti u amerikim dolarima i u zlatu posluili su nam sljedei elementi prema kojima je: 1 U$ = 632 jugoslavenska dinara 1 U$ = 0,8886714 gr istog zlata 1 unca zlata = 35 U$84 1 unca = 28,349 gr
84 Tadanji U$ je bio znatno vrjedniji nego danas. Tako se na svjetskom tritu cijena 1 barela nafte tada kretala oko 2 U$. Od 31. 01. 1934. do 15. 08. 1971. godine SAD su centralnim bankama drugih drava prodavale zlato za fiksnu cijenu od 35 U$ za 1 uncu. U tom se vremenu teaj drugih valuta vezao ili

143

U komisiji za procjenu vrijednosti ove zbirke bili su rahmetli hfz. Mahmud-ef. Tralji i hfz. Halid-ef. Hadimuli. Prema kazivanju rahmetli Umi-hanumina unuka, gospodina Nedada Muftia, za naplaeni iznos od prodane zbirke 52 rukopisa tada se mogao kupiti nov automobil marke Zastava 750., tj. popularni Fio. (Vidi tabelu br. 1) Priblino iz istog perioda donosimo tabelu rukopisa otkupljenih od strane Zahirije biblioteke u Damasku sa svim relevantnim podacima: nazivom djela, imenom autora, datumom prijepisa, godinom otkupa, cijenom u sirijskim lirama i odgovarajuoj vrijednosti u zlatu.85 (Vidi tabelu br. 2) U svom radu pod naslovom Qawid taqym al-mat al-islmiyya dr. Abdurramn Farfr86 je, s obzirom na vanost tematike, islamske rukopise podijelio u tri grupe: U prvu grupu svrstao je rukopise iz oblasti prirodnih i primijenjenih znanosti: matematike, astronomije, fizike, hemije, botanike, zoologije, medicine, farmakologije, veterine, arhitekture, poljoprivrede, zanatstva, lijepih umjetnosti, slikarstva, muzike itd. (Vidi tabelu br. 3) U drugu grupu svrstao je rukopise iz geografije i historije, zatim genealogije, antologije, razne leksikone, putopise, biografije itd. (Vidi tabelu br. 4) U treu grupu svrstao je rukopise iz ostalih znanosti: filozofije, logike, psihologije, sociologije, nebeskih religija, jezika, knjievnosti, ekonomije, prava i brojnih islamskih disciplina. (Vidi tabelu br. 5)
za U$ ili za zlato. Zbog svog vrstog teaja u odnosu na zlato U$ je bio najvaniji novac za meunarodna plaanja. Koliko je dananji U$ devalvirao u odnosu na zlato najbolje se vidi po tome to 1 unca zlata na svjetskim burzama danas vrijedi oko 450 U$. 85 Tabele je na osnovu inventarskih knjiga Zahirije biblioteke (al-Maktaba a-hiriyya) u Damasku za period 1945-1965. godine i drugog sveska kataloga rukopisa iz oblasti historije (obradio dr. lid ar-Rayyn, a tampao Institut za arapski jezik u Damasku, 1973. godine), izradio i u svome radu pod naslovom Qawid taqym al-mat al-arabiyya al-islmiyya objavio dr. Abdurraman Farfr, u izdanju Centra uma al-Mid za kulturu i batinu u Dubaju, odakle smo ih i mi preuzeli. 86 Dr. Abdurramn Farfr, Qawid taqym al-mat al-arabiyya alislmiyya, str. 36-48, Markaz uma al-Mid li a-aqfa al-islmiyya, Dubai 1418/1997)

144

145

Tabela 1/1

146

Tabela 1/2

147

Tabela 2/1

148

Tabela 2/2

149

Tabela 3

150

Tabela 4

151

Tabela 5

Islamic manuscripts (history, origin, blooming, destruction and estimation of value)

Under expression of the Islamic manuscripts in this work, we mean books written and copied by hand in Arabic, Turkish, Persian and Bosnian languages before discovery of the printing machine. Islam from the beginning payed a great attention to the sciences, making knowledge and search for it a strong obligation to each Muslim, male and female. It could be seen from the first verses of Revelation Read in the name of God, who created everything as well as Prophets (s.a.w.s.) comparison of ink of scholars with the blood of martyr, giving preference to the first. Induced with treatment of Islam toward sciences, Islamic rulers, princes, governors, rich people, merchants and other patrons competed among themselves in giving more to support sciences and learned people. That is, what made the first century of Islam so productive in translation and copying of the books. Initial spread of Islam was followed by quite big cultural and civilizational development based on strict Islamic monotheism (at-tawhid), on one side, and civilization on the other side. Muslims are, namely, conquering territory of the Fertile Crescent, Persia and Egypt, already from the first century of Islam have in possession not only a big geographical land but also the oldest centers of civilization in the world, with which they inherited an ancient culture with long tradition originating from Greek, Roman, Persian, Egyptian, Assyrian and Babylonian time. Thanks to institutions of endowment (waqf), in all bigger centers of Islamic world up to third century of Hijra, many public, semi-public, and private libraries which mainly were within mosques, taqiya, schools and the others educational institutions at that time were founded. In those institutions very often were copying workplace, bureo for translations, bookbinding equipment, workshop for paper production as well as galery for decoration and gilding surface of the manuscripts. Some of these libraries counted hundred of thousands and even a milion of manuscripts.

152

In addition to the original work in Arabic language, there where a numerous translations from the Greek, Aramaic, and Persian languages. Translation from the Arabic language, among the other, particularly where supported by khaliph al-Mamun in Bagdad ( 813-833), el-Hakam II in Cordoba ( 914-967), al-Aziz in Cairo ( 975-996) and Seyfuddawla alHamadani in Halep (916-964). Many of these works, especially from the field of mathematics, astronomy, medicine, pharmacology, chemistry, later on from the Latin language where translated in Arabic language and for a long time were used as a textbooks at the universities in Europe. It was thanks to these that European cultural revival and Renaissance were made possible. Unfortunately, many manuscripts from the golden period of development of Islamic culture and civilization perished due to either internal clashes or conflicts with outside enemies. Significant numbers of islamic manuscripts perished during those periods. Crusades, reconquista in Spain and Mogal plunder of Baghdad. In Bosnia and Herzegovina, invasion of Eugene of Savoy in 1697 and the latest agrression on Bosnia and Herzegovina during 1992-1995 were periods of significant loss of valuable manuscripts. Oriental institut and National and University library in Sarajevo burned down during war. In terms of estimation of their value, manuscripts are divided into three categories of which those related to natural and applied sciences are the most expensive. For each category, a table is provided which gives approximate value in US dollars and in gold.

153

154

Alena Rami SLAVENSKI NAZIVI MJESECI U RUKOPISIMA GAZI HUSREV-BEGOVE BIBLIOTEKE

U Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu, br. XII1 uvrteno je vie djela iz oblasti astronomije i astrologije, meu kojima i nekoliko kalendara na osmanskom turskom jeziku. Meu ovim kalendarima, koji potjeu iz 16., 17. i 18. stoljea, ima takvih u kojima su u opisu mjeseci, pored arapskih i turskih, korieni slavenski nazivi. Interesantno je da ovi nazivi koji se danas uglavnom koriste u hrvatskom jeziku, zauzimaju centralno mjesto u kalendarima i napisani su krupno i posebno istaknuto, dok su nazivi na arapskom i drugim orijentalnim jezicima obino dati nie u tekstu, ispisani sitnije, sasvim u drugom planu u odnosu na slavenske nazive. Ovakva pozicija slavenskih naziva u kalendarima na turskom jeziku ukazuje na njihov znaaj i ustaljenu upotrebu u bosanskom jeziku u 16., 17. i 18. stoljeu. Meu ovom vrstom rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke mogu se izdvojiti etiri kalendara (kat. br.: 7357, 7402,3, 7417 i 7406) i dva djela iz oblasti astrologije (7404 i 7472,2) u kojima su korieni slavenski nazivi mjeseci. Ovi nazivi zabiljeeni su na razliite naine, esto i pogreno, zavisno od poznavanja naina pisanja osmanskog jezika samog zapisivaa, ali ono to je zajedniko za sve njih je to da su zapisani istaknuto, skoro uvijek crvenom tintom i da im je dato posebno mjesto u odnosu na arapske i turske nazive. Rukopisi koji nose kat. br. 7404 i 7472,2 sadre nazive mjeseci ispisane na margini crvenom tintom, to je posebno vano budui da je rukopis kat. br. 7404 veoma stradao od vlage, pa je skoro nemogue itati njegov tekst, ali slavenski nazivi mjeseci su ostali u itkom obliku upravo zahvaljujui tome to su ispisani na margini i crvenom tintom. Kalendari, ( - )ruzname ili (- )taqwim kako ih nazivaju njihovi
1 Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu, obradio Mustafa Jahi, London-Sarajevo, 2002. godine

155

autori) dosta su u ouvanom stanju u odnosu na ova dva rukopisa. U ovim kalendarima nalazi se dvanaest tabela u kojima su ispisani nazivi mjeseci, i to slavenski nazivi kao glavni u vrhu, crvenom tintom, a u drugom planu su nazivi i objanjenja prema arapskim, odnosno turskim i kranskim kalendarima. Tako, naprimjer, u kalendaru iz 1136. hidretske, odnosno 1723/4., godine kat. br. 7417, uz naziv svibanj nailazimo na objanjenje: Mah-i ayr srync mays ahir-i fasl-i bahr (4b), to bi znailo Mjesec maj, na starosirijskom2 majis, posljednji dio proljea. Pored ovih podataka, esto u tabeli ili prateem takstu nailazimo i na objanjenja o vremenskim prilikama i osobinama datih mjeseci. U nekim tekstovima mogu se ak nai i narodna predvianja i vjerovanja vezana za odreene prirodne pojave koje su ovdje direktno odnose na dati mjesec. Kada se uzme u obzir to da slavenski nazivi mjeseci oigledno proizlaze iz narodnog tumaenja odreenih prirodnih i socijalnih pojava, onda se moe uoiti logika veza izmeu osmiljavanja samih naziva i nastojanja da se odreene pojave kao i predvianja o njima usko veu za odreene mjesece. Kada se pojedinano promatraju ovi kalendari, u nekim od njih nailazi se na podatke iz koje godine potjeu, odnosno na koju se godinu odnose. Na osnovu tih podataka ustanovljeno je da rukopis br. 5633 predstavlja kalendar za 967. hidretsku godinu, odnosno 1559/60. godinu, kalendar br. 7402,3 je namijenjen za period od 1075. od 1276. hidretske godine, odnosno 1667/5.-1859/60., a prepisan je 1142/1729. godine. Kalendar kat. br. 7417 odnosi se na 1136., odnosno 1723/4. godinu, dok kalendar koji je po redu tree djelo u rukopisu br. 7406, ini tzv. univerzalni ili trajni kalendar (ruz-nme-i dime), pa tako nemamo konkretnu godinu kojoj je namijenjen, a ne sadri ni podatke o vremenu kada je sastavljen. Vrijeme iz koga potjeu ovi kalendari bitno je i sa aspekta jezikoetimoloke analize ovih naziva, kako bi se utvrdio njihov razvoj kroz razliite periode i vrijeme kada i kako su se upotrebljavali. Sa aspekta nae kulturne batine iz osmanskog perioda te prisutnosti narodnih naziva i izraza u pisanim spomenicima iz ovog doba, posebno je vano prikazati ovaj fenomen u rukopisima koji potjeu iz 16., 17. i 18. stoljea, to je ujedno i jasan pokazatelj da su slavenski narodni nazivi mjeseci koji se
2 Nazivi mjeseci ukazuju da se radi o kranskom sirskom kalendaru, gdje preovladavaju nazivi latinskog porijekla

156

danas u razliitim varijantama koriste u ekom, hrvatskom, poljskom i ukrajinskom jeziku, bili u irokoj primjeni u srednjovjekovnoj Bosni. Kada govorimo o teorijskim izvorima koji se bave pojavom upotrebe izvornih slavenskih naziva mjeseci u osmanskim rukopisima, u literaturi koja nam je dosada bila dostupna, posebno meu radovima orijentalista ovog podneblja, svakako na prvo mjesto dolazi istraivanje Fehima Spahe tridesetih godina prologa stoljea. Zapravo, Spahin rad je bio i osnovno polazite za analizu i usporedbu naziva mjeseci i njihovih varijanti u ovoj rukopisnoj zbirci. Slavenske nazive mjeseci u osmanskim rukopisima i kalendarima Spaho je posebno obradio u radu Nai narodni nazivi mjeseci u turskim kalendarima iz sedamnaestog vijeka, objavljenom 1930. godine u Glasniku Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini i u radu Narodni nazivi mjeseci, objavljenom 1934. godine u Kalendaru Hrvatskog kulturnog drutva Napredak. Spaho u svom istraivanju, na osnovu rukopisa u koje je imao uvid, zakljuuje da su slavenski nazivi mjeseci bili veoma rasprostranjeni u Bosni u 17. stoljeu i da su ih sastavljai kalendara uvrtavali u svoje rukopise i smatrali glavnim za raunanje vremena prema kretanju sunca. Fehim Spaho u ovim radovima, oslonivi se na izvore koje je pronaao u svojim istraivanjima, navodi da su se slavenski nazivi mjeseci koristili u odreenim dijelovima dananje teritorije Bosne i Hercegovine. Njihova ira upotreba u osmanskom periodu te injenica da su se zadrali i danas u nekim jezicima iz slavenske skupine, kao to je ve ranije spomenuto, jasno ukazuje da su ovi nazivi potekli jo iz praslavenskoga jezika. Spaho u svom radu takoer izraava uvjerenje u praslavensko porijeklo tih naziva koji se, naalost, rijetko susreu u starijoj literaturu ovih prostora: Budui da se veina narodnih imena mjeseci, kako ih danas upotrebljavaju Hrvati u knjievnosti i javnom ivotu, nalazi i u drugim slavenskim jezicima, otud se zakljuuje, da ta imena potjeu iz davne davnine, jo iz vremena negdanje slavenske narodne i jezine zajednice.3 Kalendari koji se nalaze u rukopisnoj zbirci Gazi Husrev-begove biblioteke, uglavnom, poinju sa mjesecom oujkom, odnosno martom, a na jednom mjestu travnjem, to svakako vie odgovara staroslavenskom i solarnom raunanju vremena, koje je bilo usko vezano za promjene u
3 Spaho, Fehim, Nai narodni, str. 6.

157

prirodi, nego onom u lunarnim kalendarima. Posebno uzmemo li u obzir da je nova godina kod starih Slavena, kao i kod veine civilizacijskih skupina poinjala u proljee, sa buenjem prirode, pretpostaviti je da je ovakav nain raunanja vremena u osmanskim kalendarima odraavao i stare slavenske obiaje. U rukopisu br. 7357, kalendaru iz 18. stoljea, godina takoer poinje oujkom, koji je zapisan tako to su prikazani svi vokali 4( a) upravo kao u rukopisu br. 7404, dok u kalendarima br. 7402,3 (21b), 7417 (20 b) i 7406 (14 b), naziv ovog mjeseca ispisan je bez vav- a nakon grafeme za glas , tako da se moe itati i kao oujak i ojak. Interesantno je da u rukopisu br. 7417 raunanje godine poinje sa mjesecom travnjem (2 b), to se razlikuje od svih rukopisa ove vrste u koje smo imali uvid, mada se ipak uklapa u koncept raunanja vremena sa poetkom proljea i sveopeg buenja prirode. Mjesec travanj napisan je identino u svih est rukopisa .S obzirom na ovakvu grafiju sam naziv bi se mogao itati kao travan ili travanj, jer u turskom jeziku ne postoji glas nj pa se tako ni u osmanskom nije javila potreba za grafijom kojom bi bio zapisan. Sa druge strane, kada se osvrnemo na samu etimologiju rijei travanj, u srednjovjekovnim izvorima nailazi se i na varijante traven ili travan koje su nastale poimeniavanjem pridjeva travni sufiksima -an, -en. Etimoloki rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika donosi sljedee podatke o ovom nazivu: kao ime mjeseca traven mali april, zvan po svetkovini Jurjevu jurjevak, traven veliki (prvotisak glagoljskog brevijara iz 1491.), travan (prvotisak glagoljskog brevijara iz 1491. Bella, Bosna, Popovaa).4 Sa aspekta turskoga jezika, koji ne trpi da rije pone sa dva konsonanta, a glas r ne tretira kao sonant, interesantno je da pisar nije intervenirao sa ubacivanjem vokala na poetak rijei ili, pak, izmeu prva dva konsonanta, kao to je inae uobiajeno u ovakvim sluajevima. Mogue je da su se u pisanju autori za ovakvu grafiju odluili zbog dugog vokala a koji slijedi iz glasa r i donekle olakava itanje dva konsonanta na poetku rijei, ili je, pak, sam pisac bio Bosanac pa nije osjeao potrebu za razbijanjem inicijalne konsonantske skupine koja odgovara fonetikim pravilima njegovog jezika.
4 Skok, Petar, Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika. Tom: III. Jugoslovenska akademija znanosti i umjetnosti. Zagreb, 1973. str. 494.

158

Kod naziva mjeseca svibnja prisutnost dva konsonanta na poetku rijei u grafiji rijeena je na razliite naine. U kalendarima, zavedenim pod brojevima: 7357, 7406 i 7402,3 u pisanju se na poetku uvodi grafema elif tako da se ova rije u itanju izgovara kao isvibanj ili isviban. Kada je u pitanju etimologija ovog naziva, prisutna je slina situacija kao kod mjeseca travnja, sama rije dolazi od korijena sviba, iji je pridjev nastao nastavkom -an, -en, poimenien u imenicu sviben u hrvatskokajkavskom narjeju.5 Ovaj mjesec nazvan je prema cvatu drveta, to jasno ukazuje na povezanost narodnih naziva mjeseci sa prirodnovegetacijskim pojavama. U rukopisima kat. br. 7404, 7472,2 i 7417, nailazimo na drugaiju grafiju imena ovog mjeseca. Na poetku ove rijei ne stoji elif , tako da se ona moe itati kao svibanj, odnosno sviban. Takoer je interesantno da u rukopisu br. 7417, iji tekst je samo na rijetkim mjestima vokaliziran, u pisanju naziva ovog mjeseca nailazimo na kesru, tj. oznaku za glas i ispod grafeme sin, to daje direktne smjernice u itanju samog naziva. Uvoenje glasa i izmeu dva konsonanta na poetku rijei sa aspekta turskog jezika u velikoj mjeri olakava itanje i ima istu funkciju kao i elif koji se koristio u nazivu ovog mjeseca u rukopisima br. 7357, 7406 i 7402,3. Ova pojava ubacivanja vokala ispred ili izmeu dva konsonanta na poetku rijei u pisanju naih naziva mjeseci zapaa se i u drugim primjerima osmanskih rukopisa, i sam Spaho se u svom radu osvre na primjere razliitog pisanja odreenih naziva, to odgovara arapskom i turskom nainu pisanja stranih rijei.6 Tako u rukopisima koje Spaho obrauje u svom radu nailazimo na vie razliitih varijanti biljeenja ovih naziva, pa za mjesec svibanj imamo i ortografsku varijantu: ,dakle sa grafemom yay izmeu dva konsonata na poetku rijei. Sve ovo govori o pokuajima da se slavenski nazivi prilagode nainu pisanja i izgovoru osmanskoga jezika. Kod naziva mjeseca lipnja, s obzirom na raspored vokala i konsonanata u samoj rijei, uglavnom se susreemo sa dosta ujednaenom grafijom, bar to se tie rukopisa u koje smo dosada imali uvid. Rukopisi

5 Skok. III, str. 371. 6 Nai narodni, str. 196.

159

br. 7357, 7402,3 i 7404 sadre varijantu pisanja dakle bez posebnog oznaavanja vokala i, dok je u rukopisima br. 7472,2, 7417 i 7406 ovaj glas obiljeen grafemom yay .Kao i kod mjeseca svibnja i travnja, i ovdje imamo dvije mogunosti itanja, tj. s lipanj i lipan s obzirom na neobiljeavanje glasa nj u osmanskom jeziku, a i same etimologije ovih naziva koja proistjee iz dodavanja derivatnog sufiksa an, -en u formiranju naziva mjeseci. Tako je i ovaj naziv prvobitno imao verziju lipen, odakle i potjee odreeni pridjev lipnji.7 Naziv za mjesec srpanj je zapisan na identian nain u svim rukopisima koje smo obradili dosada, dakle u varijanti sirpanj, odnosno sirpan . S obzirom na etimoloko porijeklo ovog naziva od rijei srp, odnosno mjesec etve srpom (Skok III, 322), na njegovom poetku prisutna su tri konsonanta, tj. konsonanti s i p te sonant r to je opreno turskoj fonetici. Zbog toga je u grafiji ova rije prilagoena osmanskoturskoj fonetici i uveden vokal klase i zapisan grafemom yay. Spaho u svom radu navodi da se susretao i sa drugim varijantama pisanja ovog naziva, u jednom od rukopisa sasvim pravilno ,dok u drugim u varijanti sripanj, odnosno sripan.8 I kod pisanja imena mjeseca kolovoza, iji naziv dolazi od voenja iz polja, livada itd.9 susreu se razliite varijante. Tako u rukopisima kat. br. 7417, 7357 ovaj naziv zapisan je ,to bi se moglo proitati kao koloz. Ipak u rukopisu br. 7417 (86 b) prisutna je vokalizacija koja pomae pravilnom itanju, jer iznad prva tri konsonanta imamo dammu koja je oznaka za labijalne vokale u osmanskom jeziku. U rukopisima br. 7402,3 i 7406, ovaj je naziv napisan sa dvije grafeme vav iza glasa l to upuuje na itanje u obliku kolovoz. U onom pod brojem 7417, pak, nemamo nikakvu oznaku za glas o u prvom slogu, tj. izmeu glasova k i l, ve su prisutne dvije oznake grafeme vav, od kojih jedna svakako oznaava vokal o u drugom i treem slogu: 8( b) to je dosta uobiajeno shodno nainu biljeenja vokala u osmanskom jeziku, koji ne obavezuje na zapisivanje svih vokala u jednoj rijei. U rukopisu br. 7404 zabiljeeni su svi vokali pa je ovaj naziv ispisan u obliku: (80 b). Ovu varijantu pisanja sa tri grafeme vav nalazimo i u primjerima
7 Skok II, str. 305. 8 Nai, str. 197. 9 Skok II, str. 126.

160

koje navodi Spaho u svom radu, to i jeste najpravilnije, jer se na taj nain mogu iskazati svi vokali koji su prisutni u ovoj rijei. Identian nain zapisivanja pronalazimo kod biljeenja naziva mjeseca rujna u svim spomenutim rukopisima. S obzirom na raspored vokala i konsonanata koji je prisutan u ovom nazivu, prema pravilima osmanskog pravopisa u principu upuuje na samo jednu ortografsku varijantu, a to je ,i moe se itati iskljuivo u obliku rujan. U pisanju naziva mjeseca listopada prisutne su dvije varijante: u rukopisima br. 7402,3, 7472,2, 7404 i 7406 u obliku: to bi se italo listopad, ak je u rukopisu br. 7472,2 ovaj naziv vokaliziran pa upuuje na itanje u obliku listopad. U kalendaru iz 1136., odnosno 1723/ 4. godine, kat. br. 7417, ovaj mjesec je izostavljen, tj. kalendar se sastoji od jedanaest mjeseci. S obzirom da je u ovom kalendaru zamijenjen redoslijed odreenih mjeseci, tj. kolovoz dolazi ispred srpnja, mogue je zakljuiti da je u pitanju nemarnost ili nepoznavanje naziva i redoslijeda slavenskih mjeseci u godini od strane samog autora. Pogreke ove prirode susreu se i u drugim rukopisima pa tako u kalendaru br. 5937 naziv mjeseca listopada ispisan je dva puta na stranicama 34 b i 44 b, tako da se imeu njih nalazi studeni, a rujan je izostavljen, tj. nazivu listopad (34 b) prethodi kolovoz. Kada se govori o nazivu ovog mjeseca, posebno je interesantna varijanta koju se nalazi u rukopisu br. 7357 gdje je on zapisan kao (listopan) (7 b). Prema istraivanju Fehima Spahe, ovakava upotreba naziva za ovaj mjesec je bila dosta rairena i susretala se u stanovitom broju rukopisa ove prirode. Tako Spaho u svom radu ovu varijantu ne smatra sluajnom ili pogrenom, ve za nju tvrdi da je bila u upotrebi neko vrijeme, to objanjava time da ova varijanta sadri derivatni sufiks an na kraju, sufiks prisutan i u nazivima ostalih mjeseci. Autor se na ovo pitanje osvre rijeima: Ali kada uzmemo da pored Divkovia i trojica sastavljaa turskih kalendara, piu listopan, moramo se upitati da li je to ba greka i da li ipak nije jedno vrijeme, bar u nekim krajevima, bio ovakav doetak -an i u ovome nazivu kao to ga ima veina imena mjeseci iz ovog narodnog nazivlja.10 S druge strane Etimologijski rjenik ne biljei ovu varijantu, ve ukazuje na druge kao to su listoplodan, listorodan, listopad, navodei da se ovaj naziv koristi ne samo na
10 Nai narodni, str. 199.

161

prostorima Bosne i Hrvatske ve i na podruju oko rijeka Morave i Vardara.11 U nazivu mjeseca studenog, ija etimologija dolazi od rijei stud, odnosno studen, na poetku su prisutna dva konsonanta. Tako se u grafiji ovog naziva oituje sklonost dodavanja prefiksa u obliku grafeme elif, kao to smo imali sluaj i u nazivima nekih drugih mjeseci, a to omoguava da se ova rije ita u obliku istudeni. Prefiksalno i prisutno je u svim rukopisima koje smo naveli ovdje, a treba istai da su se u onim pod brojevima 7357 (8 a) i 7472,2 (52 b) nastojali prikazati svi vokali pa je zapisano , dakle prikazan je i vokal e to nije bilo neophodno prema osmanskom nainu biljeenja vokala. Obje ove varijante nalaze se i u muzejskim primjercima koje je analizirao Fehim Spaho, pa se moe zakljuiti da je ovakav nain zapisivanja bio uobiajen. U ortografiji naziva mjeseca prosinca samo u rukopisu br. 7404 zabiljeeni su svi vokali: 61( b), to implicira itanje u obliku prosinac. Kalendar br. 7402,3 takoer je blizu tome da u grafiji iskae sve vokale, pa tako ovaj naziv biljei u obliku: 62( a), izostavivi tako samo vokal i. S druge strane, kalendar br. 7406 biljei samo vokal a u zadnjem slogu rijei: 64( b). U ostala tri rukopisa izmeu grafema za glasove p i r ubaena je grafema vav, to se uklapa u pravilo pravopisa osmanskog jezika prema kojem rije ne moe poeti sa dva konsonanta o emu je ranije bilo rijei. Tako se ovaj naziv zabiljeen u obliku: moe itati kao porosinac ili porsinac, ili, pak purusinac ili pursinac s obzirom da vav u osmanskom vrijedi za sve labijalne vokale. Umetanje glasa o izmeu konsonanata na poetku rijei uoava i Spaho u rukopisima na kojima je radio.12 Ortografska raznolikost uoava se i kod biljeenja naziva mjeseca sijenja. U kalendaru sa signaturom 7357, nailazimo na grafiju: a to implicira itanje u obliku sanj ili sianj. Fehim Spaho u svom radu takoer nailazi na ovakvu grafiju u nazivu ovog mjeseca. Suoavajui miljenja srpskih i hrvatskih autora Spaho pokuava rasvijetliti stvarno porijeklo ovog naziva te tako u njegovom radu nalazimo i na varijante seko i sian koje mogu biti objanjenje za ortografske karakteristike na koje smo naili.13 U ostalim rukopisima ovaj naziv zapisan kao moglo se
11 Skok II. str. 307. 12 Nai narodni, str. 200.

162

itati u obliku sijeanj/sijean ili pak sianj/ sian. Ova druga varijanta itanja ima svoju opravdanost kada se uzme u obzir ikavsko narjeje, dosta raireno u srednjovjekovnoj Bosni. Ipak, u rukopisu br. 7472,2 ovaj naziv je vokaliziran to upuuje na itanje u obliku sijeanj, odnosno sijean. Zanimljiva situacija prisutna je i kod naina biljeenja naziva mjeseca veljae gdje se susreemo sa razliitim varijantama koje ujedno ukazuju i na etimoloko porijeklo ovog naziva. Osim rukopisa br. 7472,2 i 7406 u kojima je ovaj naziv izostavljen, u ostalim nailazimo na grafiju koja upuuje na porijeklo samog naziva od izraza velja, tj. no. U rukopisima br. 7402,3, 7404 i 7417 ovaj naziv zapisan je u obliku velja/no, dok u rukopisu br. 7357 imamo varijantu doputa itanje u obliku velja noja ili nojak. Budui da ovu varijantu ne susreemo ni u jednom drugom rukopisu niti meu onima koje je prikupio i prikazao Fehim Spaho, mogue je pretpostaviti da se radi o greci u pisanju. Sama etimologija naziva veljaa podudara se sa ovim varijantama pisanja, pa tako pridjev velja nalazimo u znaenju: U ovom mjestu govori se o pf. oveljiti se oduljiti se, od pridjeva velji velik. Mjesec veljaa je, prema tome, nazvan zbog toga to dani postaju dulji, kako nasluuje Mareti za oveljaa. S druge strane postoje jo neka objanjenja o porijeklu ovog naziva: Kako je veljaa hipokoristika od velja no Uskrs (ima jedina potvrda u Divkovia veljano februar), veljaa moe da potjee od velbjb-velik. To bi bila skraenica od veliki sijeanj.14 Pored ortografskih osobina i etimoloko-jezikih vrijednosti slavenskih narodnih naziva mjeseci, koji dominiraju u djelima iz oblasti astronomije i astrologije na osmanskom jeziku, svakako treba istai i znaaj sadrine ovih rukopisa koji se odnosi na razliite prirodne i drutvene pojave, predskazanja i obiljeja koja prate odreeni mjesec prema narodnim vjerovanjima. Biljeke ove vrste, u odnosu na kalendare (br. 7402,3, 7417, 7357 i 7406) gdje su date u manjoj mjeri, sainjavaju vei dio teksta rukopisa br. 7472,2 koji je u naslovu okarakteriziran kao tabr-i nme, odnosno tuma snova, i rukopisa br. 7404, iji je zabiljeen kao mehle/ime (haza kitab-u-l-mehle/ime). Sama rije mehlime ili mehleme nema znaenje u orijentalnim jezicima, ali uzme li se u obzir naziv knjievne vrste melhame koji se koristio za djela sa astrolokim podacima u kojima se tumae predznaci vanrednih prirodnih pojava
13 Isto, str. 200-01. 14 Skok III, str. 574.

163

u odreenom periodu, s razlogom je pretpostaviti da se radi o greci u pisanju naziva ovog djela, tj. da je rije upravo o vrsti melhame. Kada se govori o predskazivanju vanrednih dogaanja u prirodi prema odreenim mjesecima u godini, svakako treba spomenuti i jedan rukopis koji se nalazi u zbirci Bonjakog instituta u Sarajevu. Ovaj rukopis (BIMs 660) je mamua, odnosno zbornik djela razliitog sadraja koji poinje zapisom protiv sihira, a zatim nastavlja navodei razliite dove, recepte za lijekove, upute za pisanje ederi pismom, nekoliko stihova pjesnika Kemal-paa-zadea, nekoliko uzoraka pisama i jedan krai arapsko-turski rjenik. Ipak, ono to posebno privlai panju u raznolikom sadraju ove mamue, svakako je jedan slobodan list koji sadri tabelu na kojoj su popisani mjeseci u godini sa svojim narodnim nazivima i uz njih dogaaji koji u datom mjesecu oznaavaju predznake razliitih prirodnih pojava. U ovoj tabeli te prirodne pojave su klasificirane u etiri kategorije: 1. predznaci munje i groma; 2. predznaci zemljotresa; 3. predznaci duge i 4. predznaci pomraenja Sunca i Mjeseca. Kada se govori o sadrini ove tabele, svakako je znaajno i to da su mjesecima, za koje se veu odreena deavanja, dati iskljuivo narodni, slavenski nazivi, to ovaj rukopis ini jo jednim izvorom za prouavanje ortografskih varijanti i etimologije slavenskih naziva u osmanskim rukopisima. Konkretno, varijante naziva mjeseci u ovoj tabeli uglavnom se susreu u oblicima koji su prisutni i u rukopisima iz zbirke Gazi Husrevbegove biblioteke. Izuzetak je jedino naziv za mjesec mart, odnosno oujak, koji se javlja u obliku laak. Ipak, kada se zaviri u etimologiju rijei oujak, onda se moe zakljuiti da i ona potjee od istog korijena, odnosno da oznaava atmosfersko nestalno vrijeme kao oujak = lujk, to se odnosi na lano nestalno vrijeme.15 Fehim Spaho u svom radu navodi slino tumaenje za ovaj naziv koji je pronaao u jednom od rukopisa koje obrauje. Interesantno je da Spaho ovaj naziv vee za govorna podruja Bosne i Hercegovine: I Vuk ima za oujak jo i naziv laak. Relkovi opet tim imenom naziva travanj.
15 Skok III, str. 574.

164

Ovo ime je, moda, dolo otuda to je u martu i aprilu vrijeme promjenljivo, dakle laljivo. Dok ovjek misli da je ve proljee nastupilo, esto u to doba padne snijeg i nastane nova zima. Vuk i naziv laak oznaava kao lokalni, koji je zabiljeio u Dubrovniku. Meutim ta se rije uje i u srednjoj Bosni kao i u Hercegovini. U bosanskom Skoplju, oko Gornjeg Vakufa i Bugojna i u junoj Hercegovini, moe se meu narodom uti poslovica: Laak lae, travu kae, snijegom mae.16 Naravno, pored narodnih naziva mjeseci u ovoj tabeli veliki znaaj ima i njena sadrina koja se odnosi na narodna uvjerenja o predznacima odreenih zbivanja u prirodi u zavisnosti od doba godine, odnosno mjeseca solarnog kalendara. Prevesti i prikazati sadraj ove tabele svakako bi bilo korisno za kulturno-povijesna izuavanja, a posebno u oblasti folkloristike i etnografije u Bosni i Hercegovini u osmanskom periodu. Upravo zbog toga ovdje emo dati sadraj tabele u transkripciji i njen prijevod, to bi trebalo posvjedoiti o povezanosti odreenih mjeseci sa promjenama u prirodi i drutvu, kao i o narodnim vjerovanjima o njihovom utjecaju na vanredne prirodne pojave. Na osnovu sadraja rukopisa iz zbirki Gazi Husrev-begove biblioteke i Bonjakog instituta moe se zakljuiti da su slavenski narodni nazivi mjeseci bili dosta raireni u Bosni i Hercegovini u periodu 16., 17. i 18. stoljea. O tome posebno svjedoi i to da su im sastavljai kalendara na turskom jeziku davali istaknuto mjesto u odnosu na njihove nazive na orijentalnim jezicima. Takoer je vano istai kao specifinost ovih kalendara i djela iz oblasti astronomije i astrologije sklonost da se odreene prirodne i drutvene pojave a ponekad i vanredna zbivanja u prirodi direktno vezuju za odreene mjesece. Povezanost prirodno-socijalnih deavanja i imenovanja mjeseci kod Slavena, jasno se uoava iz samih njihovih naziva i upuuje na prisutnost solarnog raunanja vremena. Iz kalendara na turskom jeziku iz osmanskog perioda, koje smo ovdje pokuali prikazati, jasno se uoava da su bili konstruirani upravo prema solarnom kalendaru i da su, istiui u prvi plan slavenske nazive mjeseci, podravali koncept povezanosti imenovanja mjeseci i fiksiranja razliitih pojava za odreeni mjesec, tj. period u sunevoj godini. Ovo snano proimanje slavenske i orijentalne tradicije u osmanskim rukopisima nam svjedoi o izraenom uzajamnom utjecaju razliitih kultura i civilizacija u Bosni 16., 17. i 18. stoljea.
16 Nai narodni, str. 195-96.

165

Delail-i rad berk

Delail-i zelzele

Delail-i kavs-i kuyh Hayvana elem ve nimet ve ucuzluk ola Hayvana elem ve belere muhlif ola Nimet ok olup sgarlara lm ola mda yamur ve nimet ok ola Fitne ve tev olup yazlar muhlif ola Fitne lm ve bir l pdih de Fitne tev ve yaclar (?) muhlif ola Fitne ve ep(?) lye gam ola Hava esti (?) olup kular ok ola Nimet ve zm ucuz olup halik telef ola Yamur ok olup ucuzluk ola Yemiler (?) ok olup kuraklk ola

Delail-i husf-i kesf Yamur ok olup kesb ola Padiahlara ve llere havf ola Bir l kii zhir ola Bir yeni pdih tahta otura Souk olup halk zahmet eke Ura u garet ola Selamete ok ola Nimet ok olup hastalk ola Hastalk ok vaki ola Emnlik ve yamur ok ola Hayr selmetlik ola Kahtlk olup halk yahmet eke

Fitne husmet Fitne cenk vermez haber husmet ola ola Nimet ok ola Cenk olup Travan yaramaz haber ola Fitne husmet Galle-i zm Siviban olup yollar ok olup kesile hayvant telef Avretlere elem ola ola ve bir Lipan Ura ola yollar pdiah ka kesile Yamur Yamur az olup emnlik Srpan halikde holuk ucuzluk ola Avretlere elem Beler mnzat Kolovoz ola nekbet ola irip hayvant eriler telef ola deprenp Kuraklk ahir-i hastalk ola Ruyan zamn heyyet Veb hastalk ola ura ola ller arasnda Listopan mnzat ola eriler deprene ve hastalk ola Pdihlara studeni muvfakat ola Bir pdih ka llere lm ola Ekinler ey ola Prosina Avretlere ve zm ok nekbet olup ola yamurlar yaa Fitne veya Siyean Yamur ok hastalk ok ola olup ucuzluk ola Halk arasnda Velyaa fitne husmet ola Lajak

166

Predznaci groma Predznaci i munje zemljotresa Kad nastupi nered i neprijateljstvo i neprenosive vijesti Kad je veliko blagostanje Kad nastupi nered, rat i neprijateljstvo Kad nastupi rat i bezvrijedne vijesti Kad obilno rodi groe i nastane pomor stoke Kad nastupi rat i zatvore se putevi Kad je malo kie, a zadovoljstvo za sve ivo Kad nastane svaa meu gospodarima i pomor stoke Kad nastupi sua u zadnjem periodu Kad nastane borba meu mrtvima Kad sultane prati uspjeh Kad su usjevi dobri, i groe rodi Kad zavlada veliki nered i bolest Kad nastupi nered i pometnja meu narodom

Laak

Travanj

Kad nastupi nered i neprijateljstvo i zatvore se putevi Kad nastupi tuga Lipanj meu enama i pojavi se neki sultan Kad nastupi Srpanj kia, sigurnost i jeftinoa Kad nastupi tuga Kolovoz meu enama i velika nesrea Kad se pokrene Rujan vojska i zavlada bolest Kad zavlada Listopad kuga i velike tekoe Kad se pokrene Studeni vojska i zavlada bolest Kad se pojavi Prosinac jedan sultan, a smrt nastane za mrtve Kad nastupi tuga Sijeanj meu enama, i kie zapadaju Kad nastupe Veljaa velike kie i jeftinoa Svibanj

Predznaci duge Predznaci pomraenja Sunca i Mjeseca Kad nastupi pomor Kad nastanu stoke, blagostanje i velike kie i jeftinoa dobit Kad nastupi pomor Kad se javi stoke i pobuna bojazan za protiv gospodara sultane i umrle Kad nastupi Kad se pojavi blagostanje i neka umrla smrt djece osoba Kad se javi kia Kad novi sultan u Siriji i veliko sjedne na blagostanje prijesto Kad nastupi nered Kad nastupi i pometnja, a ljeta hladnoa i budu naopaka patnja za narod Kad nastupi nered Kad nastupe i smrt, i padne ratovi i pljake jedan umrli sultan Kad nastane Kad nastupi smutnja i pometnja velika bolest u te nezadovoljstvo blagostanju Kad nastane Kad nastupi veliko pometnja i kuknjava blagostanje i za mrtvima bolest Kad zapuu Kad se bolest vjetrovi i kad je rairi mnogo ptica Kad je obilje hrane Kad je mnogo i plodova, a nastupi kia, a zavlada pomor stoke sigurnost Kad nastupe Kad nastupi velike kie i blagostanje jeftinoa Kad je hrane u Kad nastane izobilju, a i sua i nevolja za velika sua narod

167

Slavic names of the months in manuscripts of the Gazi Husrev-bey Library

Among the manuscripts in the Gazi Husrev-bey Library, whose catalogue is in preparation, a special attention is given to works from the field of astrology and astronomy in Turkish language from the 16th , 17th and 18th century in which Slavic names for month have been used. It is important to mention that compilers of the Ottoman calendars paid special attention to the Slavic names of months, which they wrote always on the top, with red ink and made more visible compared with names in Arabic and other oriental languages. This distinctive characteristic of calendars in Turkish language originated in the medieval Bosnia is a phenomenon, which witness intermixing of Oriental and Slavic culture, and as such has a great importance for research in the field of Oriental and Slavic studies, etymology, ethnography, folklore etc. Unfortunately, among the sources which were accessible to us, we have found only works by Fehim Spaho, from the thirties of the last century, which deal with these issues. Spaho, in his work has drawn attention to the specificity of the Ottoman calendars analyzing orthographic characteristics of Slavic names written in Arabic script and their origins based on literature in Slavic languages. However, the frequency and outstanding usage of these names in Ottoman sources of the manuscript collection of the Gazi Husrev-bey Library, require anew attention. In this work we have attempted to present different ways of writing Slavic names of months in manuscripts whose big part consists of calendars, and then to give an explanation of link between their etymology and orthographic characteristics. Besides, it has been noticed that apart from usual details included in the calendars of this kind, outlined according to solar system of calculation of the time, here exist details related to natural and social events. Among them are folk belief and prediction linked to some extraordinary and supernatural accuracy which had direct link with specific months. This is especially case with works which according to their character are not calendars, but manuscripts 168

which are named malhame and tabir-i name, that is works containing astrological details of extraordinary events. In that sense, it is important to emphasize manuscript kept in the Bosniak Institute in Sarajevo (call number:MS 660), in which within the calendar chart have been given folk belief and predictions about extraordinary events according to list of months in particular year. In this work, the author has given a translation and transcription of this chart whose content clearly talks about peoples attempt to link events in the nature and society with specific period of year, indicating a connection which exists between natural and social events and name of the months given by Slavic people. All this proves that names of months, which are in use in different variants in Czech, Croat, Polish, Ukrainian languages were widely used in Bosnia in 16, 17 and 18 century. They represent indispensable element of Ottoman works from the field of astronomy and astrology in this time.

169

170

Mina Kujovi PRILOG HISTORIJI KNJIGE U BOSNI I HERCEGOVINI

Nakon zaposjedanja bosanskohercegovakog podruja u drugoj polovini 15. stoljea pa sve do danas, ovdje je uvijek bilo knjiga i raznih rukopisa (manuskripta) pisanih na orjentalnim jezicima arapskim, staroosmanskim ili nekim drugim orjentalnim pismom. Osmanlije su tokom svoje uprave u naoj zemlji nastojali da irenjem pismenosti na orjentalnim jezicima uvrste svoju vlast i proire islamsku vjeru. Pisana rije u Bosni i Hercegovini tokom 4-stoljetne osmanske uprave prevashodno je bila u slubi irenja islama pa je zbog toga knjiga cijenjena i uvana kao najvea dragocijenost. Knjige su se uvale u Gazi Husrev begovoj biblioteci u Sarajevu,1 medresama (u Bosni i Hercegovini ih je bilo preko 100 i svaka je imala biblioteku sa skromnim knjinim fondom), tekijama i damijama. Nije bilo organizirane prodaje knjiga jer su prve knjiare otvorene tek u vrijeme austrougarske uprave (1878-1918.), pa su knjige kupovane i prodavane kao i svaka druga skupa roba. U Bosnu su tampane knjige iz orjentalnih zemalja pristizale u malom broju primjeraka, uglavnom kupovinom bogatjih pojedinaca ili putem poklona naim ljudima prilikom njihovih putovanja. U samoj Bosni, a naroito u Sarajevu, u tekijama i medresama, za potrebe vjerske nastave, knjige su umnoavane prepisivanjem.a zatim kod knjigovezaca uvezivane. Bogatije familije imale su skromne biblioteke a svaka muslimanska kua imala je bar Kuran ili sufaru.2 Kako su u knjigama i onim tampanim i onim pisanim najee bili islamski sadraji i kako je bila skupa i rijetka roba u naim krajevima je uvijek postojalo veliko potovanje prema pisanoj rijei na orjentalnim jezicima pisanim arapskim pismom. Knjige us se redovno popisivale i dobro uvale kako u bibliotekama tako i kod familija i pojedinaca.
1 Bila je to prva biblioteka u BiH dostupna irem krugu italaca (utemeljio Gazi Husrv-beg, 1573.) 2 Hadiosmanovi, Lamija: Biblioteke u BiH 1878 -1918, Sarajevo, 1980.

171

Zbog svega navedenog, sarjevski muftija i reis-ul-ullema Mustafa Hilmi ef. Omerovi3 bio je iznenaen, skoro uvrijeen, kad je iz Carigrada dobio fetvu4 eih-ul-islama koju je 16. IX 1884. (16. zulkade 1301.) potpisao Ahmed Esad, b. Mehmed Seid.5 U fetvi, eih-ul-islam obavjetava sarajevskog muftiju, Ejub-eff Omerovia da se u Bosni i drugim okupiranim provincijama nalazi dosta knjiga i manuskripta na orjentalnim jezicima koje su rasute po raznim mjestima a da o njima niko ne vodi rauna. Muftiji se izriito nareuje da se sve tamo nalazee knjige (misli na bosanskohercegovako podruje) trebaju prikupiti u nadlene damije, popisati i konzervirati.6 Muftija je prepis fetve uz popratno obrazloenje proslijedio efu Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu fon Appelu.7 U popratnom dopisu je objasnio da je tano da u Bosni ima dosta knjiga i drugih rukopisa na orjentalnim jezicima ali da se o svakoj pojedinoj knjizi zna gdje se nalazi i kako se uva. U pomenutoj fetvi eih-ul-islama naroito se istie kako su zbog nebrige njihovih vlasnika knjige izloene propadanju. U vezi sa ovom primjedbom muftija Omerovi je obavijestio efa Zemaljske vlade da mu zabrinutost eih-ul-islama djeluje suvina jer se o knjigama u Bosni i Hercegovini uvijek vodila posebna briga kroz razliite islamske institucije kao to su: Ulema medlis, Vakufska komisija i damijski odbori. U svim
3 U periodu od 1882 do 1909 reis-ul-ulema ujedno je bio i sarajevski muftija. Mustafa Hilmi-ef. Omerovi postavljen je za reisa 15.12. 1882. 4 Fetva je pismeno pravno mijenje i bila je obavezujua za sve dunosnike Osmanskog carstva, 5 ABH, ZMF, preziodijalni spisi, 862/1884. 6 U arhivskoj i bibliotekoj struci pod pojmom konzervacija podrazumijevaju se mjere koje treba poduzeti da bi se dokumenti i knjige zatitili i sauvali od propadanja, Da bi se to postiglo potrebno je poznavati osnovne osobine materijala koji ulaze u sastav raznih vrsta papira te vabjske i unutranje faktore koji utjeu na prpopadanje knjiga i dokumenata. Danas arhivska i biblioteka praksa poznaje i primjenjuje itav niz mjera kako bi zatitila papir od raznih vrsta oteenja (vlaga, svjetlost, glodari, insekti i dr.) i mnoge naine da se ve oteeni papir izlijei. Nismo uspjeli da iz dostupnih izvora saznamo ta se podrazumijevalo pod konzervacijom knjiga 1884. godine, niti na koji je nain konzervacija provoena. 7 Fon Appel - poglavar /ef Zemaljske vlade za BiH od 26. 8. 1882.- 11. 12. 1903.

172

tim institucijama uvijek se velika panja posveivala raznim vjerskim interesima i drugim sadrajima meu kojima su i prepisivanje i uvanje knjiga. U vezi sa konzervacijom knjiga i drugih rukopisa na orjentalnim jezicima tokom 1884. godine voena je obimna prepiska izmeu ministra finansija Zajednikog ministarstva finansija u Beu, Benjamina Kalaja,8 efa zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu u Sarjevu, fon Appela, austrougarskog konzula u Carigradu gospodina Salica i sarajevskog muftije i reis-ul-uleme Omerovia. Austro-Ugarska monarhija je 1878. godine okupirala Bosnu i Hercegovinu sa ambicijom da je prvo potini a zatim pripoji svome Carstvu. Na taj nain Bosna i Hercegovina se formalno-pravno nalazila u okrilju jedne orjentalno-islamske carevine - Osmanskog carstva, a de fakto, pod vlau druge evropske, hrianske Austro-Ugarske carevine. Prepiska u vezi sa knjigama i rukopisima kojie su se nalazile nezatiene u okupranim podrujima trajala je tokom cijele 1884. godine. Podaci o prepisci u vezi sa zatitom, prikupljanjem i konzervacijom knjiga i rukopisa na orjentalnim jezicima koje se nalaze u Bosni i Hercegovini sauvani su u arhivskom fondu nastalom djelovanjem Zajednikog ministarstva finansija u Beu (l878.-1918.) za 1884. godinu, adadktirani pod odrednicom Konzervacija muhamedanskih knjiga i manuskripta. Meu spisima koji se odnose na konzervaciju muhamedanskih manuskripta i knjiga nalazi se i dopis koji je 21. 7. 1884. godine u Be, ministru Benjaminu Kalaju uputio tadanji austrougarski konzul u Carigradu, gospodin Salica.9 U dopisu gospodin Salica obavijetava Zajedniko ministarstvo finansija da je od Porte u Carigradu (Konstantinopolju) dobio upozorenje da u Bosni i drugim okupiranim provincijama ima dosta knjiga i starih rukopisa koje su izloene propadanju zbog nebrige njihovih vlasnika, Porta zahtijeva da austrougarska Vlada u Bosni ovu stvar izvidi te da to hitnije dobije izvjetaj o tome ta je Vlada poduzela u vezi sa spaavanjem knjiga i rukopisa. Konzul Salica na kraju dopisa od Zajednikog
8 Benjamin Kalaj bio je ministar ZMF u Beu. Nakon okupacije od strane Austro-Ugarske monarhije, 1878. godine, uprava nad Bosnom i Hercegovinom dodijeljena je Zajednikom ministarstvu finansija- Odjeljenju za BiH Zermaljska vlada u Sarajevu bila je izvrna vlast ZMF, a poglavar ZV za BiH podreen ZMF. 9 ABH, ZMF, preez. 665/1184

173

ministarstva trai upute u vezi sa zahtjevom Porte. On pita ministra Kalaja ta e odgovoriti Porti i kako da se ponaa u vezi sa ovim zahtjevom. Napominje da su i italijanski i engleski konzuli u Caraigradau dobili isto upozorenje za italijansku i englesku vladu, i ve odgovorili. Engleski konzul je u ime svoje vlade odgovorio da su na Kipru, gdje Englezi uprevljaju, prikupljene i popisane sve knjige na orjentalnim jezicima. Konzul Salica napominje da nije uspio saznati kakav je odgovor Porti uputilo italijanski konzul. Ministar Benjamin Kalaj je ve 26. 7. 1884. godine10 u vezi sa ovim dopisom konzula Salice uputio dva dopisa: prvi je poslao Ministarstvu vanjskih poslova u Beu a drugi, efu Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu u Sarjevu fon Appelu. Ministarstvo vanjskih poslova je dobilo upute o tome, kakav odgovor konzul Salica treba da uputi Porti u Carigradu. Porti je trebalo odgovoriti da su predstavnici uene uleme u Sarjevu nezadovoljni primjedbama u vezi sa njihovom slabom brigom za tamo nalazee muhamedanske knjige i manuskripte. ef Zemaljske vlade u Sarjevu fon Appel je dobio zadatak da u vezi sa saznanjem o postojanju nezatienih muhamedanskih knjiga i manuskripta oformi jedan fond Vlade za zatitu tamo nalazeih starih knjiga i rukopisa. Zemaljska vlada je trebala da naredi ullemi u Bosni i Hercegovini da iz sredstava ovog fonda sve oteene muhamedanske knjige konzerviraju kako bi bile zatiene od daljeg propadanja. Isto tako, nareeno je Zemaljskoj vladi da prikupi detaljne informacije o broju i vrsti knjiga koje treba konzervirati.11 Poglavar Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu, fon Appel odgovorio je Zajednikom ministarstvu finansija u Be 14. 8. 1884, godine.12 Na omoti spisa istaknut je kratak sadraj: Predmet se odnosi na befel Porte u vezi sa konzervacijom muhamedanskih knjiga i manuskripta. U odgovoru ministru Kalaju, ef Zemaljske vlade je pisao da je u vezi sa problemom konzerviranja nalazeih muhamedanskih knjiga i rukopisa proveo detaljnu istragu kod ovdanjih duhovnih funkcionera. Od reisa za Bosnu i Hercegovinu, odnosno sarajevskog muftije Hilmi ef. Omerovia dobio je prepis fetve od eih-il-islama u Carigradu. U prilogu dopisa je i prepis pomnenute fetva
10 ABH, n. izv. 11 Iz dostupnih izvora nismo saznali da li je ovo i uraeno. 12 ABH, ZMF, prez. 724/1884

174

prevedene na njemaki jezik. Fon Appel obavjetava u istom dopisu ministra Kalaja da je naredio sarajevskom muftiji da o svom troku novoformiranog fonda sabere sve tamo nalazee knjige te da ih uredno popie i konzervira. Isto tako, muftijstvu je nareeno da sve vjerske dunosnike uputi da saberu, popiu i uredno uvaju knjige koje se nalaze na podruju u njihovoj nadlenosti. Iz nama dostupnih historijskih izvora nije se moglo saznati kako su poslovi u vezi sa konzervacijom starih knjiga i rukopisa na orjentalnim jezicima zavrne niti na koji su nain i kojim tehnikom knjige konzervirane.

Contributions for history in Bosnia and Herzegovina

In the territory of Bosnia and Herzegovina there always were books and different manuscripts which were preserved because they were precious and expensive. During the Ottoman rule in our region, in the Muslim houses, and in the other Muslim religious institutions books written in oriental languages using Arabic alphabet (printed as well as copied ones) were appreciated. They were of special value especially because of their religious- Islamic content. When in 1884 shaikh al-Islam from Istanbul warned mufti of Sarajevo and rais al-ulama effendi Mustafa Omerovic and National government of Bosnia and Herzegovina that, there are many old books and manuscripts in oriental languages which were due to negligence exposed to ruin (decay). This warning was followed by different reactions. Mufti Omerovi was surprised with this warning, because according to his knowledge in Bosnia there were books but they were properly recorded and well kept. National government for Bosnia and Herzegovina under orders from Vienna decided to establish a fund for protection and preservation of old books in Bosnia and Herzegovina. It was ordered that all books be collected, orderly registered and recorded so as to be preserved. From the accessible written sources it was not possible to learn whether it was done and which method was used for preservation of the books. 175

176

Prijepis fetve ejhu-l-islama iz Carigrada sarajevskom muftiji Hilmi ef. Omeroviu o prikupljanju islamskih rukopisa i knjiga 177

Nalog Fon Appela sarajevskom muftiji za prikupljanje islamskih rukopisa i knjiga, njihov popis i konzerviranje 178

Jusuf Muli

O NEKIM POSEBNOSTIMA VEZANIM ZA POSTUPAK PRIHVATANJA ISLAMA U BOSNI I NETANOSTIMA KOJE MU SE PRIPISUJU
Prihvatanje islama od strane starosjedilakog stanovnitva, Vlaha i Arbanasa u Bosni, odvijalo se prema opim naelima koja su vaila i u ostalim nemuslimanskim balkanskim zemljama.1 Ovdje e biti rijei o nekim posebnostima koje su u tom postupku dole do izraaja u Bosni i netanostima koje mu se pripisiju. ETAPE U PRIHVATANJU ISLAMA Kada je otpoeo postupak prihvatanja islama 2 od strane starosjedilakog stanovnitva i pripadnika nekih etnikih skupina (Vlaha, Arbanasa i Cigana) u Hercegovakom vilajetu, nije se iz dostupnih pisanih spomenika moglo tano utvrditi.3 Oslanjajui se na brojna istraivanja koje su obavili Mehmed Handi,4 Nedim Filipovi,5 Nenad Filipovi,6
1 Nedim Filipovi : Osvrt na prihvatanje islama na Balkanu pod Turcima, GODINJAK ANUBiH Knjiga 13, CZBI Knjiga 11, 1976, 385-416. 2 Sve do odravanja Naunog skupa pod naslovom irenje islama i islamska kultura u bosanskom ejaletu, koji je odran u Sarajevu izmeu 7. i 9. marta 1991. godine u povodu etrdesetogodinjice Orijentalnog instituta, za prihvatanje islama korien je izraz islamizacija. Tada je Avdo Sueska predloio da se to napusti i zamijeni izrazom irenje islama. Smatrao sam da vie odgovara izraz prihvatanje islama ili prelaenje na islam, jer je irenje islama rezultat njegovog prihvatanja od strane nemuslimana. 3 Ovdje se ne misli na sluajeve prihvatanja islama od strane Bonjana prije zaposjedanja Bosanskog kraljevstva. 4 Mehmed Handi: Islamizacija i porijeklo bosansko-hercegovakih muslimana. Glavni uzrok prelaska Bogumila na islam, Sarajevo, 1940 55-58 (Rad je objavljen i u autorovim sabranim djelima, Knjiga 2, Sarajevo, 2000, 2-46).

179

Ahmed S. Alii7 i dr., te radove Vladislava Skaria8 i ire Truhelke9 moe se kao osnovano prihvatiti da je to bilo uporedo sa uspostavljanjem osmanske vlasti. Prihvatanje islama od strane starosjedilakog stanovnitva, Vlaha (zajedno sa Arbanasima), moe se podijeliti u dvije odvojene, ali istovremeno i meusobno povezane etape: p r v a, u XV vijeku, u kojoj je prihvatanje islama bilo sporadino i, druga, u XVI stoljeu, u kojoj je prihvatanje islama kod starosjedilakog stanovnitva bilo masovno, a kod Vlaha naglaenije. A) Prva etapa: Sporadino prihvatanje islama u XV stoljeu A/1) Starosjedilako stanovnitvo Nedostaju podaci o poloaju starosjedilakog stanovnitva prije prihvatanja islama. To je bilo mogue utvrditi samo u malom broju sluajeva. Takav je sluaj sa nekim upanima nekih upa i zapovjednicima nekih tvrava, koji su se predali Osmanlijama, pripadnika srednjeg i sitnog plemstva,10 koji su se ukljuili u njihov timarsko-spahijski sustav, kako bi sauvali svoje batine u okviru dodjeljivanih im timara i svoj drutveni poloaj.11 Za njih su navoene dunosti koje su obavljali, lino ime, a u
5 Nedim Filipovi: O nastanku feudalnih posjeda muslimanskog bosanskog plemstva, PREGLED 5, 1953, 386-393.; Napomene o islamizaciji u Bosni i Hercegovini u XV vijeku, GODINJAK ANUBiH Knjiga 12, CZB Knjiga 5, 197o, 141-165; O problemu drutvenog i etnikog razvitka u doba osmanske vlasti, PIIS 11-12 (1975-1976), 1976, 11-12: 274-282. 6 Nedim Filipovi: Islamizacija Bosne u prva dva desetljea osmanske vlasti, POF 41, 1991, 53-65. 7 Ahmed S. Alii: irenje islama u Hercegovini, POF 41, Sarajevo, 1991, 67-73. 8 V. Skari: irenje islama u Bosni i Hercegovini, KALGAJ, 1941, 29-33. 9 . Truhelka: O porijeklu bosanskih Muslimana, HRSMOT 2, 1934, 7: 249-257. 10 O prihvatanju islama od strane bosanskog plemstva, podrobnije vidjeti u radovima Vladislava Skaria: Bosansko-hercegovaki muslimani, SKG NS 16, 1925, 8: 617-623; ire Truhelke: O porijeklu bosanskih Muslimana, n.dj.; Vase ubrilovia: Poreklo muslimanskog plemstva u Bosni i Hercegovini, JI 1, 1935, 3: 358-403. 11 Nedim Filipovi: O jednom aspektu korelacije izmeu islamizacije i ifluenja, PIIS 17, 1981, 18:25-44.

180

zaista malom broju sluajeva i porodino prezime. Ukoliko novi muslimani starosjedioci nisu posjedovali timare i ifluke, moe se samo nagaati da su bili iz reda zemljoradnike raje. Za one nemuslimane iz reda sitnog i srednjeg plemstva, koji su islam prihvatili na samom poetku toga postupka, koriena su njihova muslimanska lina imena i patronimika prezimena, kod onih koji su islam prihvatili u drugoj etapi muslimanska lina imena i nemuslimanska imena njihovih oeva, a za one koji su islam prihvatali neposredno pred popise, samo njihovo novo muslimansko lino ime i oznaku novi musliman (muslim-i nev). Doseljavani muslimani nosili su samo lino ime, a uz njega naziv ishodita (Karadoz iz Karahisara), vojnu dunost (sluga sandak-bega, tobdija) ili civilnu dunost (dragoman/bos. prevodilac, imam, kadija i sl.), a u nekim sluajevima i srodstvo s poznatim linostima (roak Ali-pae).12 Vlake starjeine su zadravali titulu i lino ime, rjee
12 Turci, kao ni brojni drugi narodi svijeta, meu kojima i nemuslimanski (Jevreji), nisu imali prezimena, nego su nosili samo svoje lino ime i lino ime oca (Hasan, sin Mahmuda, Abraham, sin Isaka itd. ), pa su to primjenjivali i na pripadnike drugih pokoravanih naroda. Izuzetak su bili Bosanci kao visoki dunosnici Osmanskog carstva, koji su zadrali svoja slavenska prezimena: Borovinii, Boljanii, Jankovii, Kukavice, Opukovii, Sokolovii, i dr. Ovo je predstavljalo znaajnu polugu u brisanju porijekla pripadnika raznih naroda. Oni koji su prihvatali islam, dobijali su i muslimansko lino ime, a kao to je navedeno, muslimani koji su postali timarlije, na samom poetku su zadravali i slavenska patronimika prezimena (Ahmed Borovini), odmah nakon toga samo svoje lino ime i lino ime oca (Mehmed, sin Vukca) i u drugoj generaciji nosili svoje lino ime i lino ime oca (Mehmed, sin Osmana). Time se gubila svaka veza sa porijeklom onih koji su prihvatili islam, to je bio sastavni dio politike Osmanlija. U poodmakloj dobi prisustva Osmanlija u Bosni, uz lino ime oca stavljan je turski nastavak oglu (olu) ili perzijski zade, koji oznaavaju pripadnost nekomu (Ahmed koji pripada Mehmedu), to bi odgovaralo slavenskom i. Tako su kod muslimana nastala patronimika prezimena, kao naprimjer, Ilijas, sin Hamida kao Hamidovi, Memed, sin Ibrahima kao Ibrahimovi itd. Takvim prezimenima prikljuivani su razni dodaci: Osman-agi, Beir-begovi, Numankadi, Ali-ehaji (turskom nazivu ehaja najvie odgovara hrvatski tajnik, o.p.) i dr. O muslimanskim linim menima u Bosni, od kojih je i nastao najvei broj prezimena (patronimici), vidjeti u radu Ibrahima Kemure: Muslimanska imena i njihova znaenja, GVIS 35, 1972, 3-4: 122-126, 5-6:227-235, 7-8: 330-336 (Poseban otisak, Sarajevo, 1975.) i u rjeniku Murisa Idrizovia, Abdulaha Jasenkovia i Vladimira Knora: Rjenik stranih rijei, Sarajevo, 1989.

181

uz to i prezime, a vlaka raja samo lino vlastito lino ime i lino ime oca. Zanimljivu sliku prua klasifikacija onih u Bosni iz reda starosjedilakog sitnog i srednjeg plemstva koji su prihvatili islam, kako po vremenu prihvatanja, tako i po nainu na koji su njihova imena zabiljeena u popisu. to se tie vremena prihvatanja islama do kraja popisa Bosanskog sandaka 12. maja 1469. godine, oito je da su bile prisutne tri podetape: Prva, u kojoj su novi muslimani iz reda sitnog i srednjeg plemstva na samom poetku popisa upisivani sa novim muslimanskim linim imenom i patronimikim prezimenom (nahija Dubtica: Jusuf okovi), jer je to bilo rezervirano samo za one nove muslimane, koji su postajali visoki dostojanstvenici Osmanskog carstva (Boljanii, Borovinii, Jankovii, Opukovii, Predojevii ili Predovii ili Predii, Sokolovii i dr.). Druga, u kojoj su novi muslimani bili upisani sa novim muslimanskim linim imenom i nemuslimanskim imenom oca (nahija Bistrica: Hasan, Ali i Husejn, sinovi Borovine).13 Iz linih imena oeva izvoeni su patronimici, koja pomau da se utvrde prezimena plemikih porodica. Da ovakvih podataka ima vie, oni bi bili dragocjeni za plemiku rodovsku historiju srednjovjekovne Bosne. Iz tih turih podataka moglo se je saznati iz kojih su rodova sitnog i srednjeg bosanskog plemstva regruturani prvi timarlije u Bosni, koji su nastavili svoje plemstvo i u novoj vjeri. Ali, ono to je najvanije, jeste potvrda da su i pripadnici srednjovjekovnih vlasteoskih rodova, koji su pripadale sitnom i srednjem plemstvu, nastavili koristiti svoje batine kao timare. Poto je to i kod zemljoradnike raje popisima dokazano, ovo predstavlja najsnanije uporite za dokazivanje pripadnosti zemlje iz predosmanskog perioda i u osmanskom periodu vlasti iskljuivo Bonjanima.14 injenica da su naputene zemlje od strane pripadnika
13 Ovo je poznata srednjovjekovna plemika porodica sa Jabuke (nahija Bistrica), iji potomci i danas nose patronimik Borovina. Od njih je najpoznatiji Sinan-paa Borovini, koji je bio zet Mehmed-pae Sokolovia, sandak-beg Hercegovakog sandaka i begler-beg Bosanskog beglerbegluka. 14 U srednjovjekovnoj bosanskoj dravi, stanovnici su se dijelili na ljude (Bonjani, Bosanci ili Slaveni) i vlahe (DAD, LETCOMLEV, 2, 1oo ).

182

Crkve bosanske i Katolike crkve Osmanlije kasnije dodjeljivali naseljavanim Vlasima, koji su se iz Hercegovine, Crne Gore, Kosova i Srbije, u dijelovima Bosne izvan Hercegovine i u onim dijelovima Hercegovine, u kojima nije bilo Vlaha do dolaska Osmanlija, samo dokazuje na koji su nain od tada pa sve do naih dana dolazili do zemlje, koju svojataju kao vekovnu srpsku. Pouzdani podaci o svojinskom vlasnitvu nad zemljom, vezanih za tzv. agrarnu reformu iz 1919. godine, jasno pokazuju koliko je zemlje pripadalo kojoj vjerskoj grupaciji.15 Trea, koja se nastavila na drugu, i u kojoj su se gubila slavenska patronimika prezimena i lina imena oeva, pa su oni koji su prihvatili islam upisavni samo s novim muslimanskim linim imenima, uz dodatak novi musliman (muslemi nev). Osmanlije su novim muslimanima dodjeljivali lina imena i to oznaavali sa Preao je na islam i dobio ime Jusuf. Njihova lina imena uglavnom su zamjenjivali odgovarajuim turskim anadolskim (Arslan, Bajram, Ejnehan, Evrenos, Hiam, Hokadem, Karada, Karadoz, adi, irmerd i dr.) ili arapskim imenima prilagoenim turskom jeziku (Mehmed umjesto Muhammed). U jednom broju sluajeva onih koji su prihvatili islam, nemuslimanska lina imena prevedena na turski, arapski ili perzijski mjezik: Gvozden je postao Timur, Vuk Kurd (bos. Kurt), ivan ili ivko Jahja itd. Svojoj djeci skoro u pravilu davali su neturska imena. U drugoj etapi, koja se odvijala u XVI vijeku, a prihvatanje islama poprimilo razmjere masovnosti, novi muslimani mogli su birati svoja nova lina imena. U neznatnom broju sluajeva opredjeljivali su se za turska lina imena a opredjeljivali su se za arapska ili perzijska. U popisima sandaka, koji su uslijedili nakon prvog popisa Bosanskog sandaka iz 1468/1469. godine, starosjedioci iz reda zemljoradnike raje koji su prihvatili islam bili su svrstani u sljedee etiri kategorije: Prvu, koju su inili oni to su nosili svoja nemuslimanska lina imena i lina imena svojih oeva, pored kojih stoji oznaka postao musliman i njihov brani poloaj: oenjeni (ift i daba) i neoenjeni (mucerred), vezane za plaanje poreza ispende za muslimane.
15 O tome podrobnije vidjeti u radu Jusufa Mulia: Genocid nad muslimanima u Bosni i Hercegovini, Sandaku, Kosovu, Metohiji, Crnoj Gori i Makedoni izmeu dva svjetska rata, BEHAR 3-4, Zagreb, 1993, 1-9 i KABES, Mostar, 1, 1995, 2: 31-34, 3:24-26 i 4: 29-32; 2, 1996, 5: 45-46.

183

Drugu, u koju spadaju oni to su zadrali nemuslimansko lino ime, uz dodatak branog stanja, na osnovu kojega su izmirivane obaveze plaanja muslimanske ispende. Treu, u koju spadaju oni: a) koji su dobili novo muslimansko ime u zamjenu za svoje nemuslimansko, a zadrali nemuslimansko ime oca (Alija, sin Radoja),16 b) koji su dobili muslimanska imena s oznakom novi musliman (Omer, novi musliman, daba), c) koji su oznaeni kao braa muslimana (Hamza, brat Radoja i Radivoja, ift), d) koji su dobili novo muslimansko ime, ali su prikrili lino ime oca oznakom sin Abdullaha ( Ishak, sin Abdullaha, neoenjen).17 Moda bi se u skupinu onih koji su prihvatili islam mogle ubrojiti i osobe sa muslimanskim imenima kod kojih je izrijekom navedeno musliman, jer ovakvo oznaavanje nije bilo uobiajeno kod doseljavanih muslimana u novoosvojene zemlje iz drugih dijelova Osmanskog carstva. A/2 Vlasi I Vlasi su od samog poetka uspostave trajne osmanske vlasti u Bosni poeli prelaziti na islam. Prvo su to inile njihovi starjeine, a nakon njih i vlaka raja.18 U popisima, Arbanasi su iskazivani zajedno s Vlasima. To oteava uvid u mogue razlike kod prihvatanja islama od strane Vlaha i Arbanasa. Jedino se kod plemena za koja se izrijekom zna da su arbanaka, mogla utvrditi pojavnost u prihvatanju islama (Bjelopavlii, Burmazi, Grude, Hoti, Klimente/Koeljmend, Kui, Macure, Maine, Malonii/ Malonze, Mataruge/Mataronge i krijelji).
16 U ovom popisu ponovo je u selu Gornje Ogleevo u nahiji Soko (danas Igoe u opini Foa, posrbljeno Srbinje) zabiljeen irmerd, uz kojega je sada stajalo i lino ime nemuslimanskog oca Radak. 17 U etapi masovnog prihvatanja islama u XVI stoljea, ovakav nain oznaavanja linog imena nemuslimanskog oca bit e vrlo est sluaj. Nisu rijetki sluajevi da u jednom istom selu ak treina kuedomaina koji su prihvatili islam nose muslimanska lina imena i oznaku sin Abdullaha (Bojeg roba). 18 Ahmed S. Alii: irenje islama u Hercegovini, n.dj. 70.

184

a) Vlake starjeine
Za razliku od sitnog i srednjeg bosanskog plemstva, kod vlakih starjeina (knezovi, vojvode, katunari i teklii), skoro u pravilu, uz lino ime, a ponedgje i lino ime oca, bila su navoene i njihove starjeinske titule. I oni su se, takoer, ukljuili u osmanski timarsko-spahijski sustav i dobijali svoje stare batine kao timare ili su im one dodjeljivane, a nekima uz to i ifluci.19 Prema podacima koje je iznio iro Truhelka, proizlazi da je prvi na islam prevjereni vlaki starjeina bio Isa-beg Vraneevi. O njemuje Truhelka naveo sljedee:20 Ve 1455. nalazimo Isa-bega Vraneevia, koji je bio jamano visoki dostojanstvenik, jer mu Dubrovani 17. aprila 1455. godine poslae darove u vrijednosti od 300 perpera (l00 dukata), a njegovu poslaniku 80 perpera (26,7 dukata). Na osnovu uputa koje je Vijee umoljenih dalo svome poslaniku Mihovilu Restiu 5. jula 1497. godine da prilikom posjete novom sandakbegu Hercegovakog sandaka Ahmed-begu Vraneeviu posebno istakne veliinu Isa-bega Vraneevia,21 Truhelka je izveo zakljuak prema kojemu je Ali-beg bio Isa-begov sin. Sve do popisa Bosanskog sandaka iz 1468/1469. godine, nema drugih vijesti o vlakim starjeinama koji su prihvatili islam. U tom popisu zabiljeen je samo Ibrahim, sin kneza Vranea, koji je postao spahija i dobio timar s godinjim prihodom od 1.758 aki. On je u meuvremenu preao u slubu na dvoru u Istanbulu i izgubio svoj timar. U dva navrata boravio je u Dubrovniku kao lini sklav,22 odnosno poslanik sultana Bajazida II: prvi put u decembru 1476. godine, kad mu je otac imenovan za vojvodu nahija Trebinje i Popovo, a drugi put 5. maja 1485. godine, s porukom sultana Bajazida II za Dubrovane. U dva pisana spomenika koji su pohranjeni u Dravnom arhivu u Dubrovniku, zabiljeeni su braa Ali-beg i Smail-beg Vlahovi, oito od
19 Nedim Filipovi: Islamizacija Vlaha u Bosni i Hercegovini u XV i XVI vijeku, RADOVI ANUBiH Knjiga 73, odn. Knjiga 23, 1983, 139-148. 20 . Truhelka: TSSDA III, 415. 21 DAD, LETCOMLEV 17, 55. 22 Sklav je bio prevodilac na carskom dvoru za junoslavenske jezike.

185

ljubinskog vlakog roda Vlahovii. Oni su po nalogu sultana Bajazida II dolazili 1474. godine u Dubrovnik da bi prisustvovali poravnanju izmeu brae (Stipanovi) Hercegovi: hercega Vlatka i kneza Stipana mlaeg.23 Nakon toga, prihvatanje islama od strane vlakih starjeina bilo je uestalije.

b) Vlaka raja
Do poetka popisa Bosanskog sandaka iz 1468/1469. godine, nije zabiljeen nijedan Vlah iz reda vlake raje koji je prihvatio islam. Ima samo nekoliko sluajeva Vlaha iz reda vlake raje koji su izmeu zavretka popisa Bosanskog sandaka iz 1468/1469. i zavretka popisa Hercegovakog sandaka iz 1475-1477. godine prihvatili islam. B) Druga etapa: Masovno prihvatanje islama u XVI stoljeu B/l) Starosjedilako stanovnitvo Masovno prihvatanje islama od strane starosjedilakog nemuslimanskog stanovnitva uslijedilo je u XVI stoljeu. O tome su brojane podatke iznijeli autori u svojim referatima podnesenim na Simpozijumu o irenju islama i islamske kulture, pa ih ovdje nije potrebno navoditi. Pri tome je od znaaja istaknuti injenicu da je postupak prihvatanja islama od strane starosjedilakog stanovnitva bio slabiji u nahijama u kojima su prije osmanskog zaposjedanja katolici i pravoslavci inili glavninu stanovnitva, a naglaeno jako u nahijama u kojima su prije osmanskog zaposjedanja glavninu stanovnitva inili pripadnici Crkve bosanske. Aleksandar Solovljev je ustvrdio kako su meu starosjedilakim stanovnitvom glavninu onih koji su prihvatili islam inili pripadnici Crkve bosanske (koje on naziva bogumilima o.p.) i Katolike crkve.24 Za ovu etapu postupak prihvatanja islama od strane starosjedilakog nevlakog stanovnitva osobeno je da je, za razliku od sandaka u ostalim dijelovima Bosne, u Hercegovini, praktiki, bio zavren, jer je krajem
23 O ovoj dvojici brae podrobno vidjeti u Monogorafiji Jusufa Mulia: Hercegovina l, 31-32 i 34-38. 24 A. Solovljev: Nestanak bogumilstva i islamizacija Bosne, GIDBIH 1, 1949, 42-79.

186

XVI vijeka udio muslimanskih u ukupnom broju kua nevlakog stanovnitva iznosio 80,3%.25 B/2) Vlasi Kao i starosjedilako stanovnitvo, tako su i Vlasi u XVI stoljeu u neto zapaenijem postotku prihvatali islam, ali je i to bilo vrlo skormnih razmjera.

a) Vlake starjeine
Kao posebnu zanimljivost treba naglasiti da je bilo vlakih karuna u kojima su katunari bili muslimani, a nije bilo u njima nijednog drugog muslimana. Moe se sa sigurnou prihvatiti da je postupak prihvatanja islama i od starosjedilakog stanovnitva i od Vlaha bio, praktiki, zavren do kraja XVI stoljea. Nakon toga, sluajevi prihvatanja islama bili su sporadini. KO JE PRIHVATAO ISLAM Vezano za porijeklo onih koji su prihvatili islam, kao posebno vano treba naglasiti da su svi (naglasio JM) pripadnici Crkve bosanske prihvatili islam, bez obzira na injenicu da su se u svojoj vjeri sporadino zadrali i do polovine XIX stoljea. Zanimljiva je zabiljeka koju je s tim u vezi uinio fra Petar Bakula:26 U Duboanima27 (kotar Konjic),28 porodica Hele, koja bijae posljednji sljedbenik bogumilske zanesenosti, prigrlila je islam prije nekoliko godina unazad.
25 Muli, J.: HERCEGOVINA 2, Sarajevo, 2004, 165-164 (Tabela 9.1.). 26 P. Bakula: Schematismus topographico-historicus Custodiae provincialis et vicariatus Appostolicii in Hercegovine, pro anno domini 1867., Spalato 1867. 27 Selo na bosanskoj strani rjeice Rakitnice, desne pritoke Neretve. Naziv selu dali su starosjedioci prema ishoditu Vlaha iz plemena Krike, koji su se tu doselili iz sela Duboica (danas u opini Pljevlja u Republici Crnoj Gori). 28 Selo Duboani smjeteno je na samom uu rjeice Rakitnice u Nertevu, i to na njenoj desnoj bosanskoj strani, ali je u upravnoj organizaciji od pamtivijeka pripadalo Hercegovini.

187

Ova je porodica uzela prezime Elezovi i zadrala ga sve do dananjih dana. O prihvatanju islama u Bosni i Hercegovini zapaenu studiju napisao je Mehmed Handi.29 Bilo je podrobno rijei o prihvatanju islama od pravoslaviziranih Vlaha i Arbanasa. Meutim islam su prihvatali i katolici, ali u relativno manjem broju, ali s razlikama koje su ispoljene u ostalim sandacima Bosne i u Hercegovakom sandaku. U tim sandacima, izuzev sredinjeg dijela Bosanskog sandaka, i katoliko stanovnitvo je pred Osmanlijama izbjeglo u susjedne katolike zemlje i veina je do kraja XVI stoljea, odnosno do zavretka postupka masovnog prihvatanja islama, bila u izbjeglitvu. Od onih koji nisu napustili svoja ognjita ili su se poetkom XVII vijeka vratili iz izbjeglitva, najmasovnije prihvatanje islama zabiljeeno je u nahiji Sutiska.30 Izneseni podaci o prihvatanju islama potvruju brojne navode u historiografskoj literaturi o prihvatanju islama u bivem Bosanskom kraljevstvu: prvi, prema kojima ono nije bilo zapaenije na poetku osmanske vlasti i da je ono skoro zavreno u XVI stoljeu, i, drugi, prema kojemu su islam prvi prihvatili pripadnici srednjeg i sitnog bosanskog plemstva i vlake starjeine, a tek nakon njih zemljoradnika i vlaka raja. Iz sauvanih pisanih spomenika moglo se je utvrditi da su jedino pripadnici Crkve bosanske, koji su prihvatili islam, jo dugo nakon toga zadrali veze sa ranijom vjerom. itali su Novi zavjet, a poznat je sluaj da su jo i poslije Prvog svjetskog rata seljaci muslimani iz sela Luka na podruju epe (Rogatica) vrili uporeivanje tekstova sadranih u Novom zavjetu i u Kuranu.31
29 Mehmed Handi: Jedan prilog povijesti prvih dana irenja islama u Bosni i Hercegovini, KALNUZ 5, 1938, 29, 45. 30 Do danas poznato najmasovnije prihvatanje islama od katolika zabiljeio je papinski apostolski vizitator Petar Masareki (Masarechi) 1623. i 1624. godine. O tome je u izvjetaju papi zabiljeio sljedee: Reeno mi je da je prolih godina u okolici Sutiske (Kraljeve o.p.) otpalo od kranske vjere est ili sedam hiljada katolika (K. Draganovi: Izvjee apostolskog vizitatora Petra Masarechija o prilikama katolikog naroda u Bugarskoj, Srbiji, Srijemu, Slavoniji i Bosni g. 1623. i 1624, Starine, JAZU 39., 1938. str. 43). 31 M. Hadijahi, M. Tralji: Islam i muslimani u Bosni Hercegovini, n.dj. 51.

188

Jedan od nauvjerljivijih dokaza o vrstoj vezi pripadnika Crkve bosanske koji su prihvatili islam sa svojom tradicijom, predstavljaju grobni spomenici. U dobrom broju sluajeva u upotrebi su ostala ista greblja,32 s tim to su u starom dijelu prisutni steci ili drugi vidovi grobnih spomemika, a u novom niani (baluci). Bosanski muslimani jo uvijek gaje potovanje prema pripadnicima Crkve bosanske, koje smatraju svojim precima i zovu ih nametnutim nazivom Bogumili.33 Na mnogim nekropolama steaka, koji su ostali neuniteni, jo uvijek se odravaju vjerski obredi (dove i mevludi), kojima oni podravaju sjeanje i odaju poast svojim precima.34 Krajem XV ili poetkom XVI vijeka, savreni krstjani (ishodinji red strojnike ljestvice Crkve bosanske, o.p. ), pisali su seljacima zapise protiv raznih uroka i prirodnih nepogoda. jedan takav zapis pronaen je poetkom XIX vijeka u selu Kunova (danas opina Foa), koji je iro Truhelka nazvao Kunovski zapis.35 Tekst zapisa pisan je na bosanskom jeziku pismom bosanica, a zavrava reenicom pisanom na latinskom jeziku latininim pismom: In honore Dei, per deliberationem Patriae, koja u prijevodu na bosanski jezik glasi: U ast Boga za osloboenje domovine. Meu stanovnicima konjikog kraja uvrijeeno je miljenje da su potomci plemikog roda Repovac iz istoimenog dananjeg sela (ranije Podstinje ili Podlisje) u opini Konjic i njene brojne grane (Ajanovii, Alibegovii, Dautbegovii, Hasanbegovii, Jusufbegovii, Mustafabegovii, Nuhbegovii i dr.), jo uvijek zadrala neke odlike uenja Crkve bosanske. Takoer, prema predanju, oni uvaju neku relikviju iz doba kada su bili pripadnici Crkve bosanske.
32. Greblje je izvorna bosanska rije. 33 O tome podrobnije vidjeti u Monografiji Jusufa Mulia: Hercegovina 1, 155-156. 34 O tome je brojne podatke dao rahmetli Mehmed Handi u svojoj kraoj studiji Islamizacija Bosne i Hercegovine i porijeklo bosansko-hercegovakih muslimana, Sarajevo, 194o.(Rad je objavljen i u autorovom Sabranim djelima, Knjiga 2, Sarajevo, 2000, 2-46). 35 . Truhelka: Jedan zanimiv zapis pisan bosanicom, GZM 18, 1906, 3: 349-354. Kunovski zapis objavio je i Muhamed Hadijahi u radu Bogumilistvo i islamizacija (IV), objavljen u knjizi koju je napisao u koautorstvu s Muhamutom Traljiem: Islam i muslimani u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1997, 4-43.

189

INIOCI KOJI SU UTJECALI NA PRIHVATANJE I IRENJE ISLAMA O posebnostima islamizacije u Bosni, izmeu ostalih, posebno su znaajni radovi Nedima Filipovia36 i Ahmeda S. Aliia, s posebnim s ovrtom na Hercegovinu.37 Prema ovim autorima, u inioce koji se odnose na itavu Bosnu spadaju: a) podvojenost Bosanaca po vjerskoj osnovi do koje je dolo u posljednjim godinama samostalnosti Bosanskog kraljevstva, b) prinuda posljednjih bosanskih kraljeva i srpskih despota na pripadnike Crkve bosanske, koje su nazivali hereticima i babunima, da prihvate katoliku, odnosno pravoslavnu vjeru i progoni iz Kraljeve zemlje i srpske despotovine onih koji na to nisu pristali, c) uvrivanje vlasti novog gospodara i gubitak nade da e doi do njene promjene, d) izmjenu drutvenih i ekonomskih uvjeta koji su zemljoradnikoj raji omoguili povoljnije uvjete ivljenja i privreivanja, e) utjecaj starosjedilaca koji su nakon prihvatanja islama na razne naine stjecali vii drutveni poloaj, f) ukljuivanje domaeg starosjedilakog sitnog i srednjeg plemstva te vlakih starjeina u osmanski timarsko-spahijski sustav, odnosno vojnu klasu, i njihovo postepeno prihvatanje islama, to je za sobom povlailo zemljoradniku i vlaku raju na prihvataje islama i h) oslabljena mo sve tri crkve, koje kao takve nisu bile u mogunosti da se na bilo koji nain suprotstave prihvatanju i irenju islama. Dodatni inioci koji su utjecali na bre i masovnije prihvatanje islama u Hercegovini, Ahmed S. Alii je ubrojio slijedea dva: a) prisustvo velikog broja pripadnika Crkve bosanske koji su tu obitavali i prije njihovog progona iz Kraljeve zemlje i b) prisustvo velikog broja onih koji su u toku pokatoliavanja ili nakon njega prebjegli iz Kraljeve zemlje u Hercegovinu. U ove treba ubrojiti i nekoliko drugih inilaca koji su utjecali na masovno prihvatanje islama od strane starosjedilakog stanovnitva u XVI stoljeu:
36 Nedim Filipovi: Specifinosti islamizacije u Bosni, Pregled, vanredni broj, 1969. 27-34. 37 Ahmed S. Alii: irenje islama u Hercegovini, n.dj. 71-72.

190

a) razvoj gradskih naselja, odnosno nastanak kasaba s pretenim muslimanskim stanovnitvom, izgraenim brojnim vjerskim objektima i ulemom i b) utjecaj onih koji su napustili izvornu vjeru i prihvatili islam, a u Osmanskom carstvu zauzimali razne poloaje u vojno-upravnoj hijerarhiji, na svoje mjetane i zemljake. Dervike tekije (zavije), 38 ije je otvaranje drava pomagala dodjeljivanjem zemljita i oslobaanjem od bilo kakvih poreza, imale su odreenu ulogu u postupku39 prihvatanja islama, napose u gradskim naseljima, ali ne i presudnu. U Hercegovakom sandaku, zbog malog broja tekija koje su otvorene do kraja XVI vijeka,40 njihova je uloga bila skoro zanemarljiva. To potvruje podatak o visokom postotku stanovnitva koje je ovdje dotle prihvatilo islam, i to naglaeno u gradskim naseljima. NEKE NETANOSTI VEZANE ZA POSTUPAK PRIHVATANJE ISLAMA U BOSNI Vezano za prihvatanje islama od strane nemuslimana, neki historiari i drugi pisci, iznijeli su bezbroj neutemeljenih tvrdnji, meu kojima se posebno istiu sljedee: a) da je prihvatanje islama bilo prinudno, b) da su se oni koji su prihvatili islam isturili, c) da su se prvo isturili gradovi i d) da je regrutiranje janiara bilo danak u krvi. Ovo zasluuje da opirnije bude ralanjeno i snagom materijalnih dokaza opovrgnuto.
38 Demal ehaji: Derviki redovi u jugoslovenskim zemljama sa posebnim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu, PI OIS-a Knjiga 15, Sarajevo, 1986.; Demal ehaji: Drutveno-politiki, religiozni, knjievni i drugi aspekti dervikih redova u jugoslovenskim zemljama, POF 34 (1984) 1985, 93-115; Handi, A.: O ulozi dervia u formiranju gradskih naselja u Bosni u XV stoljeu, POF 31 (1981), 1981, 169-178. 39 Adem Handi: O ulozi dervia u formiranju gradskih naselja u Bosni u XV stoljeu, n.dj. 40 Do kraja XVI vijeka, u Hercegovakom sandaku otvoreno je samo pet tekija, od kojih po jedna u Mostaru, Blagaju i ajniu, te dvije u Rudom.

191

Prihvatanje islama nije bilo prinudno Srpski su historiari u historiografiju proturili neistinu prema kojoj je prihvatanje islama bilo prinudno.41 injenica je, meutim, da Osmanlije nisu imali nikakvog razloga za primjenu prinude u postupku prihvatanja islama od strane nemuslimana. Za njih je gubitak svakog nemuslimana znaio gubitak linih poreza: kod zemljoradnike raje glavarine (dizje), koju su oni plaali kao tienici islamske drave (zimmi), ali i prihoda od drugih poreza (ispende, desetina od mota umjesto poreza na povrinu vinograda i dr.), koje su nemuslimani plaali u veem iznosu od muslimana, a kod Vlaha jednog dukata godinje (filurije) i, ako su obraivali zemlju, desetine. Time je drava gubila znaajan dio svojih prihoda. Oni koji bi prihvatili islam, imali su mogunost da se koluju i napreduju na svim poloajima. To je zadovoljavalo njihova lina htijenja. U prilog odricanju prinude u postupku prihvatanja islama od strane nemuslimana idu miljenja o tome brojnih historiara. Vjekoslav Klai je miljenja da su patareni bosanski, vlastela i kmetovi, veinom priglili vjeru Muhamedovu.42 O prihvatanju islama od strane bosanskog sitnog i srednjeg plemstva, Vasa ubrilovi kae sljedee:43 Bilo je vie razloga koji su govorili za to da su bosanski begovi potomci starog bosanskog plemstva: nijedna naa drava nije tako brzo podlegla Turcima kao Bosna i nigde na narod u tolikom broju nije primio islam kao ovde iro Truhelka, arheolog i historiar:44 Turci, osvajai Bosne, nisu bili onaki divljaki zatornici, kako nam ih crta kolska povijest. Oni nisu u osvojenim zemljama razarali domaih istitucija ni proganjali pojedina vlasteoska plemena, dapae nemamo nijednoga dokaza da bi oni za osvojenja ikome na silu narivavali islam.
41 O tome opirnije vidjeti radu Jusufa Mulia: Prihvatanje islama nije bilo prinudno, NOVHOR 3, 2002, 29: 46-47. 42 V. Klai: Povijest Bosne do propasti Kraljevstva, Zagreb, 1882, 340. 43 V. ubrilovi, V.: Poreklo bosanskog plemstva u Bosni i Hercegovini, n.dj. 368. 44 . Truhelka: Historika podloga agrarnog pitanja u Bosni, GZM 27, 1915, 123.

192

Vladislav Skari, historiar:45 Krivo je miljenje da se na balkanskom poluostrvu Islam irio naglo i da je slubeno iren silom. Ja u istai samo fakat da 19. vijek ne bi zatekao nijednog hrianina.46 Islam su irile prilike i ljudske okolnosti.47 Miljenko S. Filipovi, historiar:48 Ali nije se nita ulo, da su muslimani ita preduzimali, da prinude nemuslimane na obraanje, niti da su inili nasilja da otud iskorijene kranstvo.49
45 Ovaj je izvrsni historiar napisao veliki broj izuzetno vrijednih radova iz historije Bosne i Hercegovine. U radu Porijeklo pravoslavnog naroda u sjeverozapadnoj Bosni (GZM 30, 1918, 219-265), dokazao je da su tamonji pravoslavci doseljeni Vlasi iz Hercegovine i Crne Gore, a u radu Sarajevo od najstarijih vremena do austrougarske okupacije (Sarajevo, 1937), da je u Sarajevu 1863. godine bilo osnovano Drutvo za propagandu srpskog imena meu bosanskohercegovakim hrianima, za koje je pravila napisao Vasa Pelagi. Poto ovi navodi nisu bili u suglasju sa postavkama srpskih historiara o bosanskohercegovakim Vlasima, koje su se proglasili etnikim Srbima, urednik Zbornika izabranih djela Vladislava Skaria (Sarajevo, 1989), Milorad Ekmei je izostavio samo ta dva rada. Kakva sluajnost. 46 Poto su nakon Bekog rata (1683-1699) u ratove ili samo muslimani i u njima masovno ginuli, a nemuslimani plaali odtetni porez za nesluenje vojske tzv. zamjenu za vojnicu (bedel-i askeriye), udio muslimanskog stanovnitva do kraja osmanske vladavine se smanjivao, a rastao udio nemuslimanskog stanovnitva. Prema podacima prvog sveobuhvatnog popisa stanovnitva, koji je provela austrougarska uprava 16. juna 1879. godine (tatistika mjesta i puanstva Bosne i Hercegovine, Polog popisa od 16. lipnja 1879, Sarajevo, 1880.) u Bosni i Hercegovini je bilo ukupno l.158.440 stanovnika, u emu je udio muslimana iznosio 448.613 ili 38,7 %, pravoslavaca 496.485 ili 41,8 %, katolika 209.392 ili 18,l % i ostalih 3.951 ili 0,4 %. Iz rezultata ovoga popisa, ne bi se mogao stei utisak o prinudnom isturivanju nemuslimana, a najmanje pravoslaviziranih Vlaha i Arbanasa. 47 V. Skari: irenje islama u Bosni i Hercegovini, n.dj. 29. 48 Ovaj ugledni historiar i sam je u poetku o porijeklu bosanskohercegovakih pravoslavaca pisao na osnovu rezultata vlastitih istraivanja. Objavio ih je u nekoliko radova, meu kojima se posebno istie onaj pod naslovom Majevica s obzirom naetniku prolost i etnikeosobine majevikih Srba (Djela ANUBiH Knjiga 34, odn. Knjiga 19, 1969). Kasnije je o tome promjenio miljenje, pa je o Vlasima pisao kao o nestalom narodu i Srbima. 49 S.M. Filipovi: Etnika prolost naeg naroda u okolici Visokog (u Bosni), Pregled 51, 1928, 10: 4.

193

U jednom drugom radu dodao je da je prihvatanje islama bilo pojedinano i dobrovoljno.50 Vladimir orovi, historiar:51 Da su oni (Osmanlije o.p.), doista imali kao dravni sistem ne samo nasilnu nego ak i postepenu islamizaciju hrianskog elementa, oni bi je kroz etiri stotine godine svoje neograniene vlasti mogli i provesti. Vasa Pelagi, revolucionar i publicista:52 Vlada Turska nije svoj jezik nametala pokorenim narodima kao to su to inile i ine ostale evropske zemlje (naglasio JM). Ona je spram drugih vjera daleko tolerantnija i ovenija bila od mnogih hrianskih vlada i drava. to se naroda isturilo (naglasio JM), nije noem ili paleem naterano, ve je to bilo unekoliko dragovoljno, iz linih interesa. Gospoda se isturila radi gospodstva, a sirotinja za to, da se oprosti spahija ili nekog gonjenja i stotine hiljada naroda volelo je olakicu tereta i materijalno blagostanje, sigurnost no veru svoju, te prevrnu jednu i primi drugu. Ovom je mnogo doprinela i demokratska priroda muhamedanske vere i uprave (naglasio JM). Zato i bogumili su se listom isturili, jer su ih zbog njihove vere slobodoumne gonili i pravoslavci i katolici. Nakon ovoga to je navedeno, nema potrebe bilo ta drugo dodavati u cilju obaranja optube o prinudnoj islamizaciji. Ovome samo, moda, treba dodati i injenicu da su se Osmanlije strogo pridravali islamskih propisa i potovali sve ono to je u Kuranu zapisano, a i odredbi o prihvatanju islama. A jedan kuranski ajet o tome glasi:53 U vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti. Pravi put se jasno razlikuje od zablude. U sadraju ovoga ajeta nalazi se i odgovor na pitanje zato muslimani nikada nisu prisiljavali nemuslimane da prihvataju islam. A odgovor na pitanje zato su oni koji su dolazili u dodir sa islamom i muslimanima, prihvatali islam je u ljepoti i univerzalnosti propisa koji usreuju ovjeka
50 S.M. Filipovi: Etnoloki prilozi Augustina Kristia, Pregled 8, 1934, 124:4. 51 V. orovi: Borba za nezavisnost Balkana, Beograd, 1937, 34. 52 Vaso Pelagi: Istorija Bosansko-ercegovake bune u svezi sa Srpsko i RuskoTurskim ratom (studija za narod i dravnike), drugo izdanje, Budimpeta, 1880, 39. 53 El- Bakare, 256.

194

na ovom svijetu (arap. dunjaluk) i daju mu nadu za uspjeh na onom svijetu (arap. ahiret). Osmanlije nisu dirali ni u crkve i crkvena dobra. O tome Pero Slijepevi, crkveni historiar:54 Turci su bili tolerantni ne samo prema crkvi i veri nego su priznavali crkvama i manastirima pravo poseda na zemljite koje su imali. Prihvatanje islama nije bilo isturivanje Osmanlije su samo ponegdje nemuslimane koji su prihvatili islam nazivali Poturicama (naglasio JM).55 U Kanun-nami za Bosanski, Hercegovaki i Zvorniki sandak iz 1539. godine,56 obrazloenje vezano za naplatu linog feudalnog poreza (kod nemuslimana ispenda, a kod muslimana resmi ift, resmi benak i resmi muderred), navedeno je sljedee: Kao ispende, pak, neka se od nemuslimana uzima po 25 aki. Od poturice (muslimana o.p.) koji je oenjen, neka se uzme po 22 ake (resmi ift), a od poturice momka koji je punoljetan, uzima se 12 aki (resmi muderred). To, meutim, ne znai apsolutno nita, jer se bosanski muslimani nikada nisu osjeali ni Poturicama ni Turcima. Postupak prihvatanja islama srpski su historiari nazvali isturivanjem (ispr. poturivanje). Oni su pri tome poli od injenice da su pripadnici drugih vjeroispovijesti i etnikih skupina, koje su Nemanjii silom prevodili na pravoslavlje, po obrascu pravoslavni = Srbi, bivali posrbljeni. Ali taj obrazac nije se odnosio na Vlahe, iako je veina od njih dobrovoljno prihvatila prvoslavlje, napustila rumunski i zamijenila ga srpskim. To im, pak, nije omoguilo da ih drava istovremeno i posrbi. Oni su u nemanjikim srpskim dravama bili graani drugog reda, to je kralj Milutin poetkom XIV stoljea i zakonski uredio u okviru tzv. Zakona Vlaha (Zakon Vlahov), a od njega naslijeivali drugi srpski vladari. Ovaj Zakon su od posljednje srpske drave, koja je nestala nakon Bitke na rijeci Marici 1371. godine, preuzele i dvije novonastale srpske despotovine i primjenjivale ga do pada posljednje od njih pod vlast Osmanlija 1459. godine. Pravoslavizirani Vlasi iskoristit e seobe Srba u junu Maarsku
54. P. Slijepevi: Srpska pravoslavna crkva I, Muinchen, 1962, 327. 55. Od ovoga naziva u Bosni su ostala prezimena Potur i Poturovi. 56. OIS, Kanun-name, 56.

195

u vrijeme Osmanlija, naseliti se na njihove zemlje i samoproglasiti se Srbima.57 U sluaju prihvatanja islama u bivem Bosanskom kraljevstvu, koje je bilo dobrovoljno, ne moe se uspostaviti jednakost sa poturivanjem (srp. isturivanjem). Oni koji su prihvatili islam, nisu su se istovremeno i poturili i postali Turci. Turcima su ostali zahvalni to su im omoguili da dou u dodir sa islamom, ali im ni na kraj pameti nije bilo da budu potureni. To se ogledalo u dosta strogoj podvojenosti izmeu starosjedilakog stanovnitva koje je prihvatilo islam i Turaka koji su po raznim poslovima boravili u Bosni, a neki od njih se tu i trajno nastanili. Meutim najuvjerljiviji dokaz za izreenu tvrdnju je otpor Bonjana da potisnu svoj jezik i prihvate turski. Za to im je stajalo na raspolaganju oko 416 godina, a za Bonjane se ne moe rei da su za uenje stranih jezika nenadareni. Pri tome treba imati u vidu da je turski jezik bio slubeni u administraciji, vojsci i kolstvu, to znai da je postojala vea osnova da bude nauen. A nisu ga nauili samo zato to nisu htjeli, jer su bili potpuno svjesni opasnosti od utapanja meu Turke i da time za sva vremena izgube svoje narodnosno bie. Bilo im je vrlo dobro poznato da oni koji ne govore jezikom naroda po kojemu se zovu, to ne mogu ni biti. Osim toga, u Bosni se zbilo neto to je samo Bosni osobeno, o emu je ranije natuknuto. Ono malo nebosanskih pripadnika Osmanskog carstva, koji su se stalno nastanili u Bosni, starosjedioci su uspjeli slavizirati i meu se utopiti. To je, ipak, jedinstven sluaj u historiji etnikog razvoja naroda. Uostalom, evo ta je o bosanskim muslimanima napisao poznati arheolog i historiar iro Truhelka:58
57. U tome su se posebno revnosno isticali samoposrbljeni bosanskohercegovaki Vlasi i Arbanasi: brzo su zaboravili rumunski i albanski jezik kao maternje i nauili bosanski i hrvatski, a od pokuaja prisajedinjenja Bosne i Hercegovine vlahiziranoj majici Srbiji, odnosno Crnoj Gori na Berlinskom kongresu 1878. godine, dodue vrlo neuspjeno, i srpski. Pri tome je u njih ostala trajno prisutna potekoa, da kao i svi Romani (osim panaca koji to mogu zbog upliva u panski arapskog jezika) ne mogu izgovarati glas ha. Taj glas nije mogao izgovoriti ni tvorac savremenog srpskog jezika, Vlah Drobnjak Vuk Stefanovi Karadi (izvorno ai), pa je pisao o (H)Ercegovini, (H)Ajduk Veljku itd. Jer da je izvorni Srbin onda bi glas ha, bez tekoa izgovarao (Hristos, Hilendar, hrisovulja itd.). 58. . Truhelka: O porijeklu bosanskih muslimana, n.dj.

196

Ako se uvai da su Slaveni koji su se naselili na jugu Evrope, bili prvi predstavnici svijetlog tipa, kome je plava kosa i modro oko, glavnom rasnom odlikom, dobiva vanost injenica, da je isto svijetli tip u muslimana najee zastupan, jer po tome bi muslimani bili najii Slaveni u Bosni. Truhelka je svakako u ovome pretjerao, jer Slaveni u Bosni nisu bili samo muslimani nego i katolici, koji, takoer, posjeduju navedene osobine. Pri tome je od posebne vanosti injenica da je bosanske muslimane svrstao u Slavene i time odrekao svaku njihovu vezu s Turcima. Bosanskim muslimanima se tepali kao brai muhamedovske veroispovesti, a onda je dolo do naglog preokreta pa su proglaeni Turcima. Ali upravo ovaj preokret predstavlja snaan dokaz protiv nareene srpske teorije o bosanskim muslimanima kao Turcima. Postavlja se pitanje: ta su onda oni muslimani koje, unato svemu, svojataju kao Srbe. Znai da i u Bosni ima muslimana koji nisu Turci, nego da predstavljaju Srbe muslimane. Takvih bi, moda, i moglo biti u Srbiji, ali u Bosni nikako, jer u njoj do dolaska Osmanlija nije bilo etnikih Srba, a ukoliko ih je neto i ostalo poslije Nemanjia, inili su neznatnu manjinu. Bosanski muslimani nisu mogli biti Turci ni radi toga to su ovi bili tako malobrojni da nisu mogli naseliti ni svoju postojbinu Anadoliju, napose nakon pada u njihove ruke Bizantinskog carstva i Konstantinopolisa (preimenovanog u Istanbul) 1453. godine. Zbog toga su puste prostore naseljavali porobljavanim narodima. Meu njima znaajan dio predstavljali su i etniki Srbi koji su tamo poeli pristizati kao zarobljeni vojnici jo od Bitke na rijeci Marici (Bugarska) 1371. godine. Njima su se od Kosovske bitke 1389. godine poeli pridruivati zarobljeni Bonjani i Hrvati, a nakon toga i pripadnici drugih junoslavenskih naroda.59 Ovo naseljavanje Anadolije nastavljeno je sve do konanog pada tih zemalja u osmanske ruke. Ima dosta osnova za vjerovanje da veinu tih naseljenika ine Bonjani. Tu su prihvatali islam, enili se i stvarali potomstvo. Mnogim naseljima dali su imena onih naselja iz kojih su tamo stigli, a sve do danas zadrali su izvorni arhaini jezik, koji nazivaju bosanskim, a sebe Bonjacima. Pa kako su onda mogli naseliti toliko Turaka da su krajem XVI stoljea mogli initi glavninu stanovnitva biveg Bosanskog kraljevstva. Ali poto su srpski historiari dokazali da je zemlja u Bosni
59 Prema nekim grubim procjenama, danas u Turskoj ivi oko pet miliona generacijskih Junih Slavena, za koje neki nekritiki navode da su Bonjaci.

197

uglavnom njihova i da su oni izvorni narod Bosne, onda Turci tu nemaju ta traiti, pa bi bio red, ukoliko od njihovih pogroma preive, da se vrate u Tursku odakle su i doli, a njih ostave da u miru po Bosni kao vekovnoj srpskoj zemlji harae. U neemu su, ipak, pogrijeili, pa im to nije polo za rukom. U gradskim naseljima nisu stanovali Turci Srpski su se historiari posebno okomili na gradska naselja u Bosni (trgove, varoi kao podgraa tvrava i, kasnije, kasabe), tumaei kako u njima uope nije bilo muslimana, nego su Osmanlije u njih naselili Turke i muslimane izbjegle iz hrvatskih zemalja i Ugarske nakon to su ih trajno izgubili.60 Ovo je velika podvala, jer je upravo u Hercegovini na poetku osmanske vlasti bilo trgova sa vie kua od onoga broja koji su u isto vrijeme imale neke dananje evropske prijestonice i to, u dosta sluajeva, pripadnika sve tri vjerske zajednice. Treba samo napraviti uvid u prve osmanske katastarske popise trgova Hercegovine (ajnie, Hoa/ Foa, Gorade, Jele, Pljevlja, Prijepolje i Ustikolina) i vidjeti o kolikom se broju kua radilo. Ali o tome e biti rijei u poglavlju o nasatvku razvoja gradskih naselja pod Osmanlijama. Pa nisu valjda svi ti ljudi napustili svoja ognjita da bi prepustili mjesto doseljenim muslimanima. Meutim neto i oni moraju dokazivati. A dokazuju samo ono to se materijalnim injenicama dokazati ne moe. Regrutiranje djece i mladia u adami-oglane nije bio danak u krvi Obavezi prihvatanja islama za nemuslimanske, pa prema tome i vlake61 mladie koji su, temeljem Zakona o regrutiranju nemuslimanskih mladia (Zakon devirme),62 regrutirani u tzv. adami-oglane (bos. strani
60 P. Gakovi: Nestanak bogumila i islamizacija Bosne, u knjizi Prilozi za istoriju i etnografiju Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1933. ; Davidovi, S.: Srednjovekovna bosanska crkva nije bila bogumilska ni patarenska, Bratstvo 14, Banja Luka, 1938, 10-11: 185-194 i12: 222-234. 61 Regrutiranje Vlaha i Arbanasa u vojsku vreno je temeljem odredbi Zakona Vlaha, a kasnije temeljem carskih naredbi u pomone vojne slube (martolosi, derbendije i dr.).

198

mladii), odnosno u janiarski63 korpus, srpski su historiari i drugi pisci proglasili dankom u krvi,64 iako to sa krvlju nema ama ba nikakve veze. Ovome je podlegao i veliki osmanista Branislav urev, pa je, kao izvanredan poznavalac turskog jezika, zakon devirme65 poistovjetio sa dankom u krvi.66 Slijedili su ga i drugi osmanisti, jer je tada i danas nagrivanje Turaka, sa kojima su poistovjeeni bosanski muslimani i svega to je tursko, odnosno muslimansko, bilo poeljno. Iako francuski putopisac Pjer Leskalopje nije bio najbolje upuen u postupak devirme, vano je o tome iznijeti njegovo miljenje, koje glasi:67 Od tri mukarca u jednoj kui, Turin uzme najrazvijenijeg, hrani i obuava takvu djecu kao svoju (naglasio JM) i od njih dobija najvjernije i najkorektnije janiare. Leskalopje nije odgovorio na brojna pitanja koja su vana za tunjegovu tvrdnju o najvjernijim i najkorektnijim slugama meu nevjernicima. A trebao je znati da je to za mnoge nemuslimanske plemie iz predosmanskog doba i za mladie iz reda zemljoradnike raje bilo vrlo privlano. Takoer je propustio napomenuti da se radilo o dobro plaenim vojnicima, koji su zajedno sa sultanom sudjelovali u podjeli ratnog plijena, uivali prihode od timara, ifluka i drugih vrsta zemljinih posjeda. Po osmanskim zakonima, svaki takav obveznik, pod uvjetom da prihvati islam, sa uspjehom zavri kole i potvrdi se u vojno-upravnoj slubi, mogao je dostii svaki u poloaj vojno-upravnoj i sudsko-administrativnoj vlasti, osim sultanskog trona, to je bilo rezervirano za pripadnike porodice
62 O Zakonu devirme, opirnije vidjeti u izvanrednoj raspravi Adema Handia: O janiarskom zakonu, POF 46, (1996), 1997, 141-150. 63 Janiar je kovanica od turskih rijei yeni = novi i eri = eta, nove ete ili nova vojska. 64 Opiran rad o danku u krvi napisao je krajem XIX stoljea profesor aleksinake Uiteljske kole Jovan Tomi i objavio je u Izvjetaju kole za 1898. godinu, a tampan je iste godine u Beogradu i kao poseban otisak. 65 Ova bi se francuska (recruter) i italijanska (reclutare) rije, koja znai dopuniti ili popuniti novom snagom odnosno regrutirati -uzimati novake u vojsku, to odgovara i duhu bosanskog jezika (hrv. novaenje). 66 B. urev: Danak u krvi, natuknica u EJ JLZ 5, 1962., 431. 67 J. M. Dini: Tri francuska putopisca krajem XV vijeka u naim zemljama, GN 49, 1940, 113

199

osnivaa osmanske drave i prvog njenog sultana Osmana (1299-1326). Najsposobniji izmeu njih, postajali su ak i veliki veziri (predsjednici sredinje vlade) Osmanskog carstva.68 Iz biveg Bosanskog kraljevstva, veliki veziri bili su: Ahmed-beg Hercegovi (Stipan Stipanovi Kosaa), zet sultana Bajazida II i tri puta veliki vezir: dva puta za vladavine punca Bajazida II (1481-1512 ) i jedanput za vladavine Selima I (1512-1517). Sinan-paa Borovini, veliki vezir sultana Bajazida II (1514-1517. i Selima I 1517).69 Rustem-paa Opukovi, brat uvenog hercegovakog i mostarskog vakifa zaima Muhammed-bega (Mehmed-bega), poznatog kao Karadoz-beg, veliki vezir svoga punca Sulejmana I. Zakonodavca u periodu 1552-1561. Mehmd-paa Sokolovi (tur. Sokolu) Veliki, alias Bajo-Bajica Sokolovi,70 koji je opsluivao trojicu sultana: Sulejmana I Zakonodavca (1564-1566), Selima II (1566-1574) i Murada III (1574-1579), odnosno do njegove smrti) i ktitor kamenog mosta preko Drine u Viegradu. Salih-paa Nevesinjac bio je veliki vezir u vrijeme vladavine sultana Ibrahima (1645-1647).
68 O tome vidjeti u radovima Safvet-bega Baagia: Znameniti Hrvati Bonjaci i Hercegovici u Turskoj carevini, Zagreb, 1931. i Kratka uputa u prolost Bosne i Hercegovine ( (od g. 1463-1950), Sarajevo, 1900 69 Sinan-paa je bio sultanov ljubimac, kojega je zvao bratom. Kad je zarobljen i pogubljen u bici za Kairo 1517. godine, njegovu je smrt teko podnio. Koliko ga je volio i cijenio, svjedoe rijei, koje je izgovorio u trenutku njegove pogibije: Egipat osvojih, Sinana izgubih. Zar se sa Sinanom moe uporediti jedna pokrajina (Baagi, S.: Znameniti Bonjaci, n.dj. 68). 70 O prijemu Baje-Bajice Sokolovia u janiarsku podoficirsku kolu, od rahmetli Zuke Dumhura uo sam sljedeu anegdotu. Mladii koji su sakupljeni kao adami-oglani za janiarski korpus, izmeu ostalih, morali su proi i provjeru stupnja inteligencije. To se inilo na razne naine. U ovom sluaju je oficir, koji je rukovodio provjerom stupnja inteligencije, posjeo est mladia za siniju (niski okrugli stol za blagovanje ), dao im drvene kaike duge l m i naredio da njima iz inije ubacuju orbu (juhu) u usta, ali bez mogunosti da skrate rukohvat kaike. Svaki pokuaj mladia da to uine, zavravao je neuspjehom. Tada je Bajo-Bajica mladiu preko puta dao znak da jedan drugom ubacuju orbu u usta. Kad je oficir to primjetio, izdvojio je Baju-Bajicu iz grupe i potpisao preporuku za njegov prijem u podoficirsku kolu.

200

Tvrdnja da je in regrutacije nemuslimanskih mladia za vojsku pretstavljao danak u krvi, ima dosta slabih taaka. Prva, to bi i bez obaveze regrutiranja nemuslimanskih mladia u adamioglane, u poetku petine (pendik) a temeljem zakona o regrutaciji tzv. Zakon devirme jedne etvrtine svake etvrte godine, obaveza regrutiranja svih za vojsku sposobnih mladia bila svake godine, kakva je uobiajena praksa u svim ureenim dravama, to je Osmansko carstvo i bilo. Druga, to su obveznici, koji su bili jedinci u roditelja oslobaani te obaveze, ali i oni koji su ili na izuavanje zanata. Dakle, kakva strana kazna: ako ne eli sluiti vojsku, mora uiti zanat. To, razumije se, zagovornici danka u krvi ne navode. Trea, obini vojnici janiarskog korpusa bili su plaenici a nakon osvojenja pojedinih zemalja i gradova, i njima su pripadale etiri petine plijena. etvrta, ako se radilo o danku u krvi, ime se onda moe objasniti prihvatanje islama od stanovnika itavih pravoslavnih sela ili prevjeravanja brae, sestara i oeva velikodostojnika Osmanskog carstva nemuslimanskog porijekla. Tipini primjeri su Mustafa-paa Sokolovi, osniva Rudog, koji je na islam prevjerio sve svoje sumjetane i Mehmedpaa Sokolovi alias Bajo-Bajica Sokolovi, koji je na islam preveo itavu svoju uu porodicu. Ocu Dmitru nadio je ime Demaludin, ishodio mu titulu bega, pa se zvao Demaludin-beg i postavio ga za upravitelja (mutevelliju) 71 svojih zadubina (vakufa), a sestru emsu, ije nemuslimansko ime nije poznato, udao za Sinan-pau Boljania. Peta, koja u potpunosti dovodi u pitanje opredjeljenje regrutacije nemuslimanskih mladia za janiarski korpus kao danka u krvi, jeste molba muslimana upuena sultanu da i njihova djeca budu regrutirana u adami-oglane i ukljuivana u janiarski korpus. U svojoj molbi naglasili su da njihova djeca ginu, a djeca nemuslimana koji su prihvatili islam, zauzimaju sve poloaje u dravi, ukljuujui i poloaj velikog vezira. Sultan Bajazid II (1481-1512) ovu je njihovu elju usliio, ali samo pod dva uvjeta: p r v o g, da njihovo stupanje u janiarski korpus bude dobrovoljno i, drugog, da imaju navrenih 18 godina.72 Da li su jo za njegovog ivota
71 Od dunosti mutevellija nastalo je muslimansko prezime Muteveli. 72 Stupanje muslimanskih mladia u adami oglane, osim za muslimanske mladie iz Bosne, bilo je odobreno jo i za arbanake mladie i mladie iz plemena Abaze sa Kavkaza.

201

prvi muslimanski mladii bili regrutirani u adami-oglane, iz dostupnih pisanih spomenika nije se moglo utvrditi. Zbog toga je od historiara opeprihvaeno da se to desilo tek 1516. godine u vrijeme vladavine Bajazidovog sina sultana Selima I (1512-1520).73

SKRAENICE ANUBiH Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine CZBI Centar za balkanoloka istraivanja DAD Dravni arhiv u Dubrovniku GIDBiH Glasnik IDBiH GN Godinjica Nikole upia, Beograd GVIS Glasnik vrhovnog islamskog starjeinstva u SFRJ, Sarajevo GZM Glasnik zemaljskog muzeja u Sarajevo HRSMOT Hrvatska smotra, Zagreb IDBiH Istorijsko drutvo Bosne i Hercegovine JH Jugoslavenski historijski asopis, Beograd KALGAJ Kalendar MKD Gajret, Sarajevo KANUNNAME Kanuni i kanun-name za bosanski, hercegovaki, kliki, crnogorski i skadarski sandak, MTHSMI Tom 1, ZS 1, OIS, 1957. LETCOMLEV Letter e comisioni di Livante MTHSMI Monumenta turcica historiam slavorium meridionalium ilustrantia NOVHOR Novi Horizonti, Zenica NS Nova serija OIS Orijentalni institut PI Posebna izdanja PIIS Prilozi Institzuta za istoriju, Sarajevo POF Prilozi za orijentalnu filologiju, Sarajevo SKG Srpski knjievni glasnik, Beograd TSSDA Truhelka, .: Tursko-slavjanski spomenici dubrovake arhive, GZM
73 Prema tome, tvrdnja Safvet-bega Baagia da je jo u Jajcu takva molba bila upuena sultanu Mehmedu II Osvajau i da ju je on usliio (Kratka uputa, n.dj., 19), u pisanim spomenicima nema materijalnog utemeljenja.

202

About some particularities related to way of accepting Islam in Bosnia and some untruths which are attributed to it
The spread of Islam in Bosnia and Herzegovina were known as islamization until 1990 when a conference on Spreading of Islam and Islamic culture in Bosnia and Herzegovina was held in Sarajevo. The spread of Islam is more appropriate to be called acceptance of Islam rather than islamization. Even though many works with different purpose, content and value, on such topic were produced, starting with newspaper articles, brochures and scholarly debates, it does not mean that this topic has been concluded. It is specially related to some particularities regarding to way of acceptance of Islam in Bosnia, particularly untruths which are attributed to the process of spreading of Islam. The process of accepting of Islam developed in three phases: the first period was from 1463 when Osmanli troops came to Bosnia until end of the XVI century, with a few sub-phases, the second stage was period of XVI century and the third phase was period from XVII century up to end of the Osmanli rule in Bosnia in 1878. In the first phase acceptance of Islam was slow and had sporadic characteristics. The second phase was characterized by faster and massive spread of Islam, because more than 80% of native people which did not escape from Osmanli troops accepted Islam. Third phase was again characterized by sporadic acceptance of Islam. Islam was accepted by followers of all three religions which were there when Osmanli troops came. Bosnian church and Catholic Church in Feudal lord territory, Land of Pavlovi and Land of Kovaevi, but members of those two churches and Orthodox Church which comprised Vlasi and Arbanasi in Herceg land or Herzegovina. It is important to mention that only all members of the Bosnian church accepted Islam. These are today Muslims - Bosniaks. Claims by some that acceptance of Islam was Turcification is not founded on facts. First, Osmanli abided by Quranic precept that there is no compulsion in Islam. Secondly, certain amount of jizije and haraj were 203

lost for each mature male. This fact has been mentioned by well-known non-Muslim historians. The labeling of acceptance of Islam as Turcification can be considered as a non-sense since those who accepted Islam did not become Turks. It is proven by two essential facts: first for 416 years Bosnian Muslims did not want to learn Turkish language because they didnt want to be assimilated with Turks. Secondly, even the Turks who stayed in Bosnia after withdrawal of Osmanli were slavicised and assimilated with Bosniaks.

204

Kerima Filan TURSKA LEKSIKA U RJENIKU MAKBULI ARIF MUHAMEDA HEVAIJA USKUFIJA
U dosadanjim radovima o rjeniku Makbuli Arif, u kojem je Muhamed Hevai Uskufi (1601-?) bosanske rijei istumaio turskim jezikom i rijei iz turskog istumaio bosanskim jezikom1 ukazano je na znaaj koji ovo leksikografsko djelo ima za na jezik. U ovome prilogu Uskufijev rjenik posmatrau iz aspekta turskog jezika. Cilj mi je, naime, pokazati koju je to tursku leksiku Uskufi koristio u svome rjeniku. Ova mi se tema nametnula zbog injenice da je Uskufi svoj rjenik napisao u 17. stoljeu, u vrijeme kad je u turskom jeziku bila izraena raslojenost na pisani i govorni. Ova se raslojenost razvila pod utjecajem arapske i perzijske kulture kao dominantnih u onovremenom islamskom kulturno-civilizacijskom krugu. Turska su pisana djela nastajala po uzoru na ona napisana na arapskom i perzijskom jeziku. Napojena na vrelu zajednike islamske kulture pisana djela na turskom jeziku poprimila su ne samo zajedniku formu sa drugima iz ovoga kulturnog kruga nego i zajedniki izraz. Kao to su - osobito u djelima lijepe knjievnosti - cilj bile estetske vrijednosti, tako je cilj bio i jezik kojim su se estetske vrijednosti iskazivale. (Tulum, 421) Ovo pribliavanje turske pisane rijei zajednikim kulturnim vrijednostima mogue je pratiti kroz sauvane izvore. Ve su tekstovi iz 12. i 13. stoljea isprepleteni arapskim i perzijskim leksikim posuenicama.2 Njihov se broj naglo poveavao tokom stoljea koja su uslijedila, osobito od 15. stoljea od kada se poveavao broj
1 Dvojeziki rjenik Muhameda Hevaija Uskufija nije rasporeen na danas uobiajeni nain - tako da se na jednoj strani nalaze rijei iz jednoga jezika a na drugoj strani njihovo tumaenje drugim jezikom. Uskufi je svoj rjenik pisao u stihu pa je, ispunjavajui zahtjeve arapske metrike, nekada navodio prvo rije na naem jeziku i tumaio je turskim jezikom, a nekada je prvo navodio tursku rije i tumaio je naim jezikom. 2 Vidjeti, naprimjer: A.B. Ercilasun, Osmanli Trkesi, s. 394 i dalje.

205

medresa pa tako i broj obrazovanih ljudi koji su poznavali arapski i perzijski jezik. U djelima iz 16. stoljea posuenice su bile prisutne u tekstovima na turskom jeziku u takorei neogranienom broju. Posuivanje nije bilo ogranieno samo na nivo leksike nego je ukljuivalo cijele sintagme, pa i gramatike konstrukcije. Sedamanesto stoljee se istie kao vrijeme u kome su nastala djela napisana na najteem turskom jeziku u pogledu njegove optereenosti jezikim jedinicama stranog porijekla. (Ercilasun, 395).3 Naporedo sa pisanim turskim jezikom ivio je govorni turski. Govorni je jezik njegovao knjievnost koja je imala svoje anrove i svoja pravila i takva je bila dostupna irem krugu korisnika. Ovaj jezik, prirodno, nije mogao ostati zatien od utjecaja pod kojima se razvijao pisani jezik. Ipak, sa sigurnou se moe rei da je sve do 15. stoljea taj utjecaj bio vrlo slab. No, i u kasnijim stoljeima kad u govorni turski jezik u veoj mjeri ulaze posuenice iz arapskog i perzijskog, taj jezik je kao narodni jezik sauvao svoj identitet, koji je u jeziku lijepe knjievnosti, u velikoj mjeri bio zasjenjen. Vana karakteristika po kojoj se narodni jezik razlikovao od visokostiliziranog knjievnog potvruje se, uglavnom, u injenici da taj model jezika nije bio otvoren za strane jezike jedinice vee od lekseme. Ove promjene u turskom jeziku osmanskoga perioda dovele su do njegova raslojavanja pa se u naunoj literaturi govori o visokom knjievnom jeziku i narodnom jeziku. Zajedniko je jednom i drugom, kako to slikovito kae turski jezikoslovac Mertol Tulum, bio samo kostur, dok je sve to prekriva kostur bilo u znatnoj mjeri razliito. (Tulum, 422) U pisanim izvorima iz 18. stoljea, osobito proznim, primjeuje se blago vraanje turskom jeziku u smislu makar i sporog uvoenja turske
3 esto se istie kako su djela iz 16. i 17. stoljea napisana jezikom u kojem je na cijeloj stranici tek nekoliko, 10 do 15 turskih rijei dok su sve ostale posuenice. (Tulum, 422) Treba istaknuti da se i u pisanom jeziku ovoga perioda (16. i 17. stoljee) vide dva nivoa. Na jednoj je strani jezik djel lijepe knjievnosti koji su mogli razumijevati samo visokoobrazovani itaoci. Ova su djela, zapravo, i bila namijenjena samo ljubiteljima umjetnosti. Na drugoj je strani jezik djel kao to su ona iz pera Ktiba elebija ili Evlije elebija. I u njihovom su jeziku u velikoj mjeri zastupljene jezike jedinice iz arapskog i perzijskog, ali su ova djela bila namijenjena irem krugu italaca. Za razliku od djel lijepe knjievnosti, u ovim drugim jezik je bio sredstvo a ne cilj izraavanja. (Tulum, 421)

206

leksike na raun posuene. Ovo pomjeranje u jeziku4 mnogo vie izraeno je u 19. stoljeu u emu je veliku ulogu imalo irenje tampe i novinarstva. U razvoju turskoga jezika krupne su se promjene dogodile u 20. stoljeu koje se moe oznaiti kao doba purizma ovog jezika. Jedna od metoda koja se primjenjuje u sprovoenju purizma jeste uvoenje u standardni jezik izvorne turske leksike, one koja je u prethodnim stoljeima bila ograniena samo na govorni jezik i djela narodne knjievnosti. Ova leksika koja etimologijski pripada domaem jezikom tlu sada dobija punopravan tretman u jeziku knjievnosti i kulture i sasvim potiskuje elemente stranoga porijekla, ili bar ivi naporedo s njima. No, ovakve se promjene u jeziku odvijaju sporo i neravnomjerno. Ma kako se intenzivno i iroko sprovodio proces purizma, to je zacijelo dugotrajan proces koji se ne odvija uvijek istim tempom. Ove krupne promjene u modernom turskom jeziku u odnosu na posuenice iz arapskog i perzijskog jezika odrazile su se u formi njihova ubrzanog raslojavanja. Neke su posuenice zastarijevale i kao takve potiskivane su u pasivni jeziki vokabular a njihovo je mjesto zauzimala oivljena ili tek derivirana domaa leksika. Neke su posuenice nastavile ivjeti u turskom jeziku uporedo sa svojim novim semantikim ekvivalentima. U modernom turskom jeziku veliki je broj primjera suivota potpunih semantikih ekvivalenata koji se etimoloki vezuju za razliite jezike. Ipak, jedan je srazmjerno veliki broj posuenica opeprihvaen i opstoji u turskom bez domaih semantikih ekvivalenata. Takve su posuenice izgubile svoju prepoznatljivost po porijeklu i nastavljaju ivjeti u jeziku primatelju - turskom, ponaajui se isto kao i sve domae rijei. U svjetlu ovih znanja nadaje se kao zanimljiva tema istraivanje turskih leksema na stranicama rjenika naega Muhameda Hevaija Uskufija. Ovu u temu zapoeti jednom konstatacijom koja je iznesena u dosada objavljenim radovima o rjeniku Makbli Arif (Maqbli rif). Naime, govorei o naem jeziku u Uskufijevim djelima Alija Nametak je ukazao da je jezik u Hevaijinim pjesmama i rjeniku veoma ist. (Hukovi, Kasumovi, Smailovi, 141) Ova je konstatacija u vezi sa mojom temom utoliko to se ona moe izrei i za Hevaijev turski jezik. Kad se rjenik prelista namee se, naime, dojam o mnogobrojnosti izvorne turske leksike to zasluuje da se razmotri kad se rjenik smjesti u vrijeme u kojem je
4 U turskoj se literaturi ono naziva sadeleme.

207

nastao: u 17. stoljee kad je turski obilovao pozajmicama iz arapskog i perzijskog jezika. Iz prvog proizlazi i drugi dojam: da su mnoge lekseme u Hevaijevu rjeniku punopravne komponente leksikog inventara savremenoga turskog jezika. Stoga je ovaj prilog zamiljen kao praktina obavijest o turskoj leksici u Hevaijevu rjeniku s obzirom na vrijednost koju ova leksika ima u savremenom turskom jeziku. Za ovu su prigodu sve turske rijei koje su zastupljene u Makbuli Arifu uporeene sa rjenikom standardnoga turskog jezika Trke Szlk u izdanju Turskoga instituta za jezik. Pretraivanje je vreno redom idui od lekseme do lekseme a djelomino ciljano, traei sasvim odreenu leksemu stranoga porijekla koja predstavlja semantiki ekvivalent onoj to ju je Hevai upotrijebio.5 Prvi zakljuak koji se moe izvesti nakon obavljenog istraivanja je ovaj: veliki procenat, oko 90% Hevaijeve turske leksike, ovjereno je u rjeniku koji mi je posluio u istraivanju, i to upravo u istim znaenjima koja daje Hevai. Nakon uvida u grau uoljiva je opa injenica da je autor vrlo dobro vodio rauna o izboru izvornih turskih rijei u tumaenju bosanskih. Ovo prije svega potvruju primjeri objanjeni leksemama turskog porijekla ak i onda kada za tretirani pojam u turskom i danas uz domau leksemu ravnopravno ivi i posuenica, to nedvojbeno svjedoi o rasprostranjenosti posuenica unutar ovakvih semantiki ekvivalentnih parova. S obzirom na to da je Hevai svoj rjenik pisao u vrijeme kad je posuivanje leksema iz arapskog i perzijskog jezika bilo na najvioj taki ovog procesa nakon koga grafika linija ide silazno, sa sigurnou se moe rei da je takva posuenica postojala i u Hevaijevo vrijeme. Tako se Hevai u tumaenju naega pridjeva bijel opredijelio za turski pridjev ak a ne za onaj preuzet iz arapskog jezika, beyaz. U Trke Szlk pridjev ak protumaen je pridjevom beyaz, a pridjev beyaz Hevaijevim ak to pokazuje njihovu semantiku ekvivalentnost i u savremenom turskom jeziku.6
5 Istraivanje leksike u Makbuli Arifu obavljeno je prema tekstu rjenika i registru rijei u monografiji Muhameda Hevaija Uskufija (Hukovi, Kasumovi, Smailovi), s. 162-188. 6 U ovome prilogu nije mogue detaljno ulaziti u pitanje stepena sinoniminosti domaih i posuenih leksema. Prirodno je da je tokom vremena u turskom jeziku moglo doi do semantikog raslojavanja domae lekseme i

208

Sljedei ovakav primjer je imenica brat za koju Hevai daje tumaenje karda, a njena perzijska istoznanica birader i danas pripada standardnom turskom jeziku. Kod prijevoda pridjeva ist Hevai se odluio za tursko ary a, ne, naprimjer, za arapsko temiz, leksemu koja je i dananji standardni izraz. Za imenicu gost kod Hevaija nalazimo tursku rije konuk a, ne, kako bi se moglo oekivati, posuenicu misafir. Poznato je da je ova arapska leksema ula i u na jezik u obliku musafir, gdje se zadrala do naih dana u supstandardu. U turskom jeziku posuenica misafir i danas pripada standardnom izrazu uporedo sa turskom istoznanicom konuk. Normirana je i njena izvedenica misafirperver jednako kao i turska istoznanica konuksever, te sloenica misafirhane koja i danas ima iru upotrebu nego njena istoznanica konuk evi. Za znaenje hitjeti Hevai navodi glagol (kati) ivmek koji je u Trke Szlk objanjen sloenim glagolom acele etmek sa arapskom imenskom leksemom acele i isto je tako glagol acele etmek objanjen turskim ivmek. Slini su ovima primjeri tumaenja imenic ime, jezik i rije, za koje Hevai kao turske ekvivlente navodi lekseme ad, dil i sz. Njihove istoznanice posuene iz arapskog jezika ism, lisan i kelime i danas su iroko u upotrebi kako u govornom stilu tako i u pisanom jeziku, ak lekseme isim i kelime i u jeziku lingvistike nauke. Naa leksema srce protumaena je turskom yrek, iako se Hevai mogao odluiti za onu arapskog porijekla kalp koja je danas takoer normirana kao i gornji primjeri. O rasprostranjenosti ove posuenice u savremenom turskom svjedoi injenica da ona u nekim frazeologizmima kao naprimjer kalp hastalii, kalp krizi ili kalpten kalbe ni danas nije zamijenjena domaom leksemom. Za znaenje termina vjetar Hevai je odabrao izvornu tursku rije yel za razliku od rijei rzgr preuzete iz perzijskog jezika koja je vrlo frekventna i u savremenom turskom jeziku.
posuene istoznanice, o emu nas rjenik savremenoga turskog jezika informira. Samo, bez detaljnijeg prouavanja velikog broja raznovrsnih tekstova teko je znati da li je ovakvo diferenciranje znaenja postojalo i u Hevaijevo vrijeme. Stoga mi je cilj ovdje pokazati da se lekseme turskoga porijekla koje nalazimo u Makbuli Arifu i u rjeniku savremenoga turskog jezika tumae posuenicama iz arapskog i perzijskog jezika, kao u primjeru pridjev ak i beyaz.

209

Panje je vrijedno da je Hevai na glagol poslovati protumaio glagolskom leksemom ilemek. Ovaj bi se izbor leksema iz naeg i turskog jezika mogao iz Hevaijeva rjenika u istom obliku prenijeti u savremeni bosansko-turski ili tursko-bosanski rjenik. Kao primjeri Hevaijeva odabira vokabula iz govornog turskog jezika mogu se uzeti i oznake za rodbinske odnose punica/punac: kaynana/ kaynata. Poznato je da jo i danas njihove istoznanice sa arapskim, odnosno perzijskim elementom kayin valide i kayin peder zvue otmjenije. Kako rjenik turskoga jezika koji mi je posluio u ovome istraivanju, izmeu ostalog, ima ulogu da normira odnos standardnog jezika i nestandardnog sistema kao to je narodni jezik, utvreno je da kod Hevaija ima jedan broj turskih leksema uz koje u rjeniku savremenoga turskog jezika stoji naznaka da pripadaju narodnom jeziku. Evo tih primjera: dim : ttn, grliti : komak, ljut : yavuz, pjevati : irlamak, plamen : yalin, stupa : dink, ivot : dirlik. Kao zanimljiva skupina u naem istraivanju nametnuli su se oni primjeri koje Hevai tumai takoer izvornom turskom leksikom, danas normiranom, a njihove arapske ili perzijske istoznanice rjenik savremenoga turskog jezika biljei kao natuknice s oznakom da su arhaine lekseme. injenica da su se ovakve posuenice zadrale u jeziku do naih dana, makar i kao arhaine, svjedoi o njihovoj rasprostranjenoj upotrebi u prolim stoljeima. Hevai je u svoj rjenik uvrstio izvorne turske rijei. Takvi su primjeri lekseme grom : yildirim (Hevai, T.S.), saika (T.S. arh.), mjesec : ay (Hevai, T.S.), kamer (T.S. arh.), more : deniz (Hevai, T.S.), bahr (T.S. arh.) i derya (T.S. arh.).7 U vezi sa ovima mogu se spomenuti i primjeri onih turskih leksema kod Hevaija ije su arapske i perzijske istoznanice ne tako davno pripadale leksikom inventaru turskoga jezika a danas su potisnute iz upotrebe. Kao primjer naveu rije yakin u znaenju blizu kako to i Hevai daje. Za ovaj je pridjev u turskom jeziku u upotrebi bila i arapska leksema karib o emu svjedoe pisani izvori, ali i stariji rjenici. Tako se u tursko-turskom
7 Navodi se najprije leksema na naem jeziku, zatim njen turski ekvivalent u Hevaijevu rjeniku sa naznakom T.S., koja oznaava da ista leksema prolazi i u rjeniku savremenoga turskog jezika (Trke Szlk), i najzad njen arhaini ekvivalent (arh.) koji je uveden u Trke Szlk.

210

rjeniku Kms-i Turk emseddina Samija iz 19. stoljea leksema yakin tumai ovako: uzak olmayan, karib (koji nije daleko, blizu). Primjer pokazuje da se emseddin Sami posluio istoznanim arapskim pridjevom karib u tumaenju turskoga yakin. Hevai se u svome izboru istoznanih leksema opredijelio za onu turskoga porijekla. Sve sam sline primjere iz Makbuli Arifa potraila u rjeniku emsedina Samija i utvrdila da je Hevai redovno uzimao tursku leksemu u svoj rjenik. Evo tih primjera: za glagol utati on daje znaenje dinlemek (Hevai, T.S.), a ovaj turski glagol emseddin Sami tumai opisno iitmek zere kulak vermek (napregnuti uho da uje), ali i sloenim glagolom istima etmek sa imenskom komponentom arapskog porijekla. Za imenicu snijeg Hevai daje tumaenje kar, a emseddin Sami pored opisa imenice kar u njenom tumaenju daje i arapsku istoznanicu sel. Hevai je u svome rjeniku neke bosanske lekseme istumaio odgovarajuim turskim sintagmama. Panju, naime, privlai to da kod ovakvih tumaenja Hevai nije posegnuo za gramatikim konstrukcijama sloenim po modelu arapskog ili perzijskog jezika nego su to uvijek turske konstrukcije meu kojima su najbrojnije participske kao, naprimjer, blatan : amura batan, aplja : balii yutan, kotur : yuvarlanan top, moma : yetimi olan kyz, plemenit : soyu sopu gzel olan, prorok : velilik satan, ribar : balii satan, utonuti : boulup batan. Jedan broj sintagmi su imenske fraze koje nazivamo genitivnim vezama, naprimjer: eprkati : tauk emesi, uda (prohtjev) : a ermesi, lokati : kpek imesi, nokat : adamin tyrnai, rasol : lahana turu suyu. Dva su naa glagola protumaena turskim sloenim glagolima: kusati : kaik almak i mahati : elin(i) salamak a imenica kotao cijelom reenicom anak kim olsa aa.8 Ne moe se govoriti o rjeniku turskog jezika koji ne bi sadravao i lekseme arapskog i perzijskog porijekla. Tako i u bosansko-turskom rjeniku Muhameda Hevaija Uskufija ima i takvih leksema. Za njih je vano istaknuti da sve imaju ovjeru u rjeniku savremenoga turskog jezika
8 Ovdje ne ulazim u pitanje semantike ekvivalentnosti jedinica iz dva jezika koje bi se moglo izrazito nametnuti u ovome paragrafu. Na- primjer, na glagol lokati Hevai je istumaio imenskom sintagmom koju bismo na na jezik doslovno mogli prevesti pijenje psa, odnosno nain na koji pas pije. Hevai je svoj rjenik pisao u stihu i za njega je metar bio vaan. Stoga se moe pretpostaviti da je metar odredio jedinicu koju je on izabrao, makar ona samo opisivala znaenje lekseme.

211

koji sam konsultirala. S obzirom na upotrebnu vrijednost mogue ih je svrstati u nekoliko skupina. U prvu skupinu spadale bi one za koje ni rjenik savremenoga turskog jezika ne nudi zamjenu u izvornoj turskoj leksici. Ove su lekseme jedina imenovanja u turskom za pojmove na koje se odnose pa je razumljivo da su zastupljene i u Hevaijevu rjeniku. U ovu skupinu ulazi najvei broj arapskih i perzijskih leksema u Makbuli Arifu. To su: bubanj : davul (ar.); aa : kadeh (ar.); divlji : yaban (perz.); hitnik : tez (perz.); hrt : tazy (perz.); javor : inar (perz.); junak : levent (perz.); kaur : kafir (ar.); komin : baca (perz.); kosa : tirpan (grki); lu : yra (perz.); ljenik : findik (ar.); nedjelja : hafta (perz.); polica : raf (ar.); slavuj : blbl (perz.); svijea : mum (perz.); tamnica : zindan (perz.); vino : arap (ar.); zdjela : sahan (ar.).9 Nekoliko leksema arapskog i perzijskog porijekla koje nalazimo u Makbuli Arifu imaju ovjeru u Trke Szlk s naznakom da su arhaizmi. Ovdje spadaju pridjevi bogat : bay (perz.); jedini : vahdet (ar.)10 i zloest
9 Skraenica ar. ukazuje na arapski jezik a skraenica perz. na perzijski. Neke od rijei u ovome paragrafu mogu se razmotriti i na sljedei nain: Hevai je bosansku rije aa istumaio arapskom kadeh, a turski jezik za ovaj pojam ima i leksemu bardak. emseddin Sami u svome rjeniku Kms-i Turk leksemu bardak ovako tumai: posuda sa drkom ili bez drke // koja se koristi da se pije voda, sok i drugo. U zagradi dodaje napomenu da rije bardak, s obzirom na svoju etimologiju, najprije oznaava posudu sa drkom. Mogue je da se Hevai zbog ovoga znaenja turske lekseme bardak opredijelio za arapsku kadeh. U savremenom turskom jeziku ove dvije lekseme nisu istoznanice. Bosansku leksemu junak Hevai je istumaio perzijskom levent. Uporedila sam ovu posuenicu sa turskom leksemom yiit, koja u savremenom jeziku ima znaenje snaan i sran, junak. No emseddin Sami za yiit daje prvo objanjenje odrastao mlad ovjek, mladi, a drugo njeno objanjenje je snaan, hrabar. Vjerojatno je da je leksema yiit u savremenom jeziku stekla upotrebu u znaenju snaan, hrabar, a ovo u odreenom smislu potvruje i to to je u rjeniku savremenoga turskog jezika Trke Szlk drugo tumaenje ove lekseme mladi sa naznakom da ovo znaenje pripada historijskim tekstovima. Lekseme yiit i levend ne navode se kao istoznanice ni u jednom rjeniku. Najzad, za leksemu tamnica Hevai daje perzijsku rije zindan. Danas bi se ovaj pojam mogao izraziti i leksemom hapishane, no ovo je sloenica sastavljena kombinacijom arapske i perzijske leksike jedinice. 10 U Trke Szlk zabiljeena je leksema vahdet u znaenju jedinstvo (birlik, teklik).

212

: nekbet (ar.) te imenice grad : hisar (ar.), krajina : serhat (perz.+ar.) i kuga : taun (ar.). Drugu skupinu leksema arapskog i perzijskog porijekla u Makbuli Arifu predstavljaju one koje su u dananjem turskom jeziku ravnopravni lanovi sa odgovarajuim istoznanicama turskoga porijekla, kako se vidi u objanjenjima ovih posuenica u Trke Szlk. Kao primjer mogu se pokazati sljedee: briga : gam (ar., Hevai i T.S.) i kaygi, znt (tur. T.S.),11 jaukati : feryad (perz., Hevai i T.S.) i haykiri, ylik (tur. T.S.), nakomica : zalim (ar., Hevai i T.S.) i kiyici (tur. T.S.), oganj : ate (perz., Hevai i T.S.) i od (tur. T.S.), pitati : sual etmek (ar., Hevai i T.S.) i sormak (tur. T.S.), pitom : ehl (ar., Hevai i T.S.) i evcil (tur. T.S.), pogan : murdar (ar., Hevai i T.S.) i pis, kirli (tur. T.S.), san : hlya (ar., Hevai i T.S.) i tatly d (tur. T.S.), suanj : esir (ar., Hevai i T.S.) i tutsak, kle (tur. T.S.), vatra : ate (perz., Hevai i T.S.) i od (tur. T.S.). Sloeni glagol skt etmek kojim Hevai tumai na glagol muati nema potvrdu u Trke Szlk u ovome punom obliku. No zabiljeena je imenica skut (ar.) i protumaena turskom leksemom susma (utnja). Treba imati na umu da su neke od ovih turskih leksema mogle nastati deriviranjem u procesu purizma te da u Hevaijevo vrijeme i nisu mogle biti poznate. Mali je broj arapskih ili perzijskih leksema u Makbuli Arifu za koje savremeni jezik ima sinonim takoer stranoga porijekla. Karakteristian predstavnik ove vrste je leksema ljekar : hekim (ar.) uz koju danas u turskom jeziku postoji i istoznanica doktor. Evo jo nekoliko ovakvih primjera: koplje : mizrak (ar.) i cida (mong.); kurva ena : kahpe (ar.) i orospu (perz.); orah : koz (perz.) i ceviz (ar.) Za temu ovoga priloga vano je istaknuti da je uporeivanjem Hevaijeve turske leksike sa rjenikom savremenoga turskog jezika utvreno samo devet leksema turskoga ili stranog porijekla koje nemaju ovjeru u tom rjeniku. Njihova ovjera, meutim postoji u rjeniku emsedina Samija to nedvojbeno pokazuje da su one u odreenom periodu pripadale leksikom inventaru turskoga jezika. Kako primjeri pokazuju, uglavnom su to rijei koje su u savremenom nainu ivota
11 Kod ovih primjera najprije navodim leksemu arapskog (ar.) ili perzijskog (perz.) porijekla koju daje Hevai uz oznaku da ista ta leksema prolazi i u Trke Szlk (T.S.), a nakon toga dajem njenu istoznanicu turskoga porijekla (tur.) koja takoer prolazi u Trke Szlk.

213

potisnute iz upotrebe, naprimjer: glavnja : ks (yari yanmi odun); kapa : kelepoa (ovjera kellepu .S.); navaliti : yry; ostan : endere; potkovati : nalanmak. Ovdje bi pripadale jo dvije rijei etvrtak : hamis (ar.) i urevdan : Ruz-i Hidir (perz.). U pisanim tekstovima iz prolih stoljea, osobito onima proznim, nazivi dana su se biljeili kako na turskom tako na perzijskom i arapskom jeziku.12 Kako je za sve dane u sedmici Hevai dao tumaenje na turskom jeziku, namee se zakljuak da je etvrtak imenovao arapskom leksemom da bi zadovoljio zahtjeve metrike u svome stihovanom rjeniku. Perzijskom sintagmom Ruz-i Hidir imenovan je urevdan u izvorima iz prolih stoljea. Ima jedan broj leksema koje su znaajne za historijsku fonologiju zbog toga to odraavaju onovremeni izgovor, pa se njihova fonetska slika u Hevaijevu rjeniku u odreenoj mjeri razlikuje od one koju imaju danas. Tako je, naprimjer, glagol obui danas normiran u obliku giymek a Hevai ga biljei kao geymek kako on i jeste glasio.13 O glasovnim promjenama koje su se razvijale u turskom jeziku podatak nam daju i glagolska leksema pipati : ohamak (Hevai) koja danas glasi okamak te imenska leksema runik : makrama (Hevai) koju Trke Szlk biljei u obliku mahrama. Napomenuu jo neke primjere koji odraavaju openito rasprostranjene glasovne promjene, na primjer: disimilacija fonema slinih po mjestu tvorbe kao to je zamjena foneme b u fonemu p u primjeru bukara : maraba (ar.) ovjera marapa, ili pak jednaenje suglasnika po mjestu tvorbe kao to je promjena n u m ispred labijalne foneme b, naprimjer obru : enber (perz.) ovjera ember. U este promjene spada metateza kao u primjeru teljig : zevle ovjera zelve ili pak disimilacija sonanata kao to je u primjerima bukva : glgen ovjera grgen, toljaga : nobut ovjera lobut. I imenicu ipak Hevai je zabiljeio u obliku anar (perz.) a danas ona glasi nar ili u nekim krajevima enar. Ovo istraivanje pokazuje da Makbuli Arif sadri oblike koji odraavaju ondanji razgovorni turski jezik. Pored osnovnoga vokabulara Makbuli Arif donosi poprilino veliki broj rijei koje su uzete iz ivotne okoline obinoga ovjeka a ne iz vokabulara obrazovanog sloja. Ovo pak moe nametnuti pitanje u kojoj je mjeri uope Hevai poznavao
12 Kao primjer za ovakvu upotrebu naziva dan moe se navesti i Ljetopis naega Mula Mustafe Baeskije, ali i druge hronike. 13 O ovome vidjeti, naprimjer, u Gramatici E. auevia, str. 13.

214

knjievni turski jezik svoga vremena. Odgovor opet daje Makbuli Arif, odnosno predgovor ovoga rjenika. Ovdje pisac za sebe kae da je vie godina boravio na dvoru, da je ovdje gledao mladie od kojih su neki pjesnici, neki pisari a neki visoko obrazovani (17-21 i dalje).14 Na osnovu ovih stihova moemo sa sigurnou tvrditi da se Hevai nalazio u drutvu obrazovanih ljudi. A najbolji pokazatelj da je Hevai sasvim dobro poznavao knjievni jezik jeste leksika u stihovanom predgovoru rjeniku. Iznenaujue je razliit leksiki materijal kojim pisac obrazlae razloge to su ga naveli da sastavi bosansko-turski rjenik od onoga kojem poduava korisnika rjenika. U predgovoru je obilje arapske i perzijske leksike, skoro se moe rei da je zastupljena u istoj mjeri koliko i turska. Naveu samo nekoliko primjera: dilad (perz., 2), ser-efrz (perz., 4), heme (perz., 5), demdem (perz., 12), kevkeb (ar., 27), tevekkr, tefekkr (ar., 43), dem etmek (ar., 45), mahbub, mergub (ar., 48), uru (ar., 51), dihan (perz., 58). Ima primjera da Hevai u uvodnom dijelu koristi leksemu stranoga porijekla za pojam koji u svome rjeniku tumai izvornom turskom leksemom, naprimjer: Bog : Tanri - Huda (perz., 1, 52), deset : on - deh (perz., 28), dvadeset : yirmi - irun (ar., 29), ime : ad - isim (ar., 1), mjesec : ay - mah (perz., 24), prah : toz - trab (ar., 7), jezik : dil lgat (ar., 8). U predgovoru se Hevai koristio i cijelim konstrukcijama, osobito iz perzijskog jezika kao to su ehinh-i dihndar (16), gylmany derun (17), deh sal (28), ki ftadem dern dennet zebirun (30), filhakkat (76). Ovdje je, naime, Muhamed Hevai Uskufi pokazao ne samo da poznaje knjievni jezik nego i da mu je vjet. Razliita leksika u Hevaijevu Makbuli Arifu preslikava jeziku situaciju u kojoj su se u umjetnikom izrazu obilno koristile arapske i perzijske jezike jedinice, dok su u standardnoj komunikaciji prevladavale izvorne turske. U ovome je znaaj Hevaijeva rjenika i za turski jezik.

14 Primjeri iz predgovora Hevaijeva rjenika navedeni su prema latininoj transliteraciji Dervia Korkuta preuzetoj u lanak Zato je Muhamed Hevai Uskufi napisao svoj rjenik Ismeta Smailovia u monografiji Muhameda Hevaija Uskufija str. 112-120. Brojevi pored primjera oznaavaju broj stiha u kojem primjer prolazi.

215

LITERATURA Blau, O. (1868) Bosnischtrkische Sprachdenkmler, Leipzig. auevi, E. (1996) Gramatika suvremenoga turskog jezika, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb. Develliolu, F. (1970) Osmanlica-Trke Ansiklopedik Lugat, Ankara. Dr. Hukovi, M., dr. Kasumovi, A., dr. Smailovi, I. (1990) Muhamed Hevai Uskufi, Univerzal Tuzla. Ercilasun, A. B. (1999) Osmanli Trkesi, Osmanli - Kltr ve Sanat, Yeni Trkiye Yayinlari, Ankara, s. 391-398. Korkut, M. D. (1942) Makbl-i rif (Potur-hidija) Uskfi Bosnevije, Glasnik hrvatskih zemaljskih muzeja u Sarajevu, godina LIV. Ljubovi, A., Grozdani, S. (1995) Prozna knjievnost Bosne i Hercegovine na orijentalnim jezicima, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo. emseddin, S. (1317) Kams-i Trk, Dersaadet. kalji, A. (1985) Turcizmi u srpskohrvatskom-hrvatskosrpskom jeziku, Sarajevo. Tulum, Prof. Dr. M. (1999) Osmanli Trkesi, Osmanly - Kltr ve Sanat, Yeni Trkiye Yayinlari, Ankara, s. 421-429. Trke Szlk I-II, (1988) Trk Dil Kurumu Yayinlari, Ankara, 1988. Yeni Tarama Szl, (1983) Hazirlayan: Cem Dilin, Trk Dil Kurumu Yayinlari, Ankara, 1983.

216

Turkish vocabulary in the dictionary of the Makbuli Arif Muhamed Hevai Uskufi
The first Turkish-Bosnian dictionary and generally the first work of this kind appeared in region of the Balkan during the Ottoman time (17th century) was a Maqbuli Arif or Potur Shahidi of Muhammed Hevai Uskufi (died 1041/1631). This work, apart, from presenting to the readers authors work, deals with a very important topic in the field of philology of the Ottoman-Turkish language. More precisely it deals with structure of its vocabulary and inter- lingual impact within family of the oriental languages: Arabic-Persian-Osmanli Turkish. Our Uskufi, with an excellent knowledge of those languages, followed this linguistic process from the perspective of its three key stages: structural-progression attained results in the field of lexics and renovation of the Osmanli-linguistic lexics by reducing Arabic-Persian foreign words in it. That process, as a general linguistic phenomenon, effected Osmanli-Turkish language and Bosnian as well, which lexicon has vocabulary of all three oriental languages: Arabic, Persian and Turkish the three main languages of Islamic cultural and civilization circle. Process of inter-lingual influence in the area of lexical interlace and enrichment started in the beginning of the 12th century, in the period between 15th -17th century reached peak of intensity and accomplishment on literary and speech level, and from the 18th to 20th century this process achieved significant results in the field of renovation by reducing Arabic-Persian borrowings from the Osmanli Turkish vocabulary. The language of Havaiis dictionary is very clear, and the fact that in it exist 90% of terms included in the modern Turkish dictionaries, give us the right to conclude that language of Havai participated in the same percentage in modern Turkish language in which composing significantly participated our writer-linguist.

217

218

Aladin Husi O GRADSKOJ DAMIJI U TRAVNIKU

U svom pohodu na Bosnu 1463. godine Osmanlije su zauzele i Travnik, koji u to vrijeme nije predstavljao znaajnije naselje, ali je zbog svog poloaja i tvrave predstavljao vrlo vano strategijsko mjesto. Bez obzira na razliite i u potpunosti nepotvrene pretpotstavke o njegovu privremenom gubljenju i povremene okupacije od Ugara,1 Travnik se od 1463. godine vrsto nalazio u posjedu Osmanlija. Njihov dolazak i zaposjedanje pojedinih pazara i varoi bitno odreuje dalju sudbinu mnogih naselja pa i samog grada. Kako ranije nije predstavljao znaajnije urbano niti privredno naselje, moe se rei da njegov razvoj poinje uspostavom i potpunom stabilizacijom nove vlasti koja sa sobom donosi mnoge promjene u nainu ivota, kulturi, pogotovo u oblasti arhitekture, urbanizacije zateenih varoi i izgradnje potpuno novih centara koji e za kratko vrijeme prerasti u kasabe sa dominantno orijentalno-islamskim obiljejima. Sve te promjene odvijale su se postepeno, razliitom dinamikom, u zavisnosti od povijesnih gibanja na pojedinim prostorima. Razvoj gradova, openito, imao je svoj hod koji N. Filipovi dijeli u tri faze: 1. uspostava i stabilizacija vlasti u neizmijenjenim privrednim i drutvenim okolnostima naih varoi, sa preteno nemuslimanskim stanovnitvom; 2. nakon stabilizacije pretvaranje tih centara u administrativna i kulturna uporita svoga carstva te postepeno prihvaanje islama od strane zateenog stanovnitva; 3. potpuna dominacija orijentalno-islamske fizionomije.2 Ovi procesi u pojedinim fazama imali su znatnog utjecaja na izgradnju i broj vjerskih
1. oko Mazali, Travnik i Torian, GZM N.S. III, Sarajevo, 1948., str. 145-163.; Hamdija Kreevljakovi - D. M. Korkut, Travnik u prolosti 1464.1878., Travnik, 1961., str. 10.; Martin Udovii, Travnik u vrijeme vezira, Travnik, 1973., str. 14.-15.; 2. Nedim Filipovi, Neki novi podaci iz ranije istorije Sarajeva pod Turcima, Pregled, br. 7-8., Sarajevo, 1953., str. 67.;

219

objekata nastalih u jednome mjestu. Stoga se opravdano postavlja pitanje kada i kako su nastajale prve damije te ko ih je podizao u ranom periodu osmanske vladavine. U izgradnji pojedinih damija, mesdida i drugih objekata drutvenog znaaja uestvovali su najee nosioci raznih dravnih ili vojnih funkcija, od sultana, sandak-begova, pa i onih nieg ranga, poput dizdara, ali i obini dobroinitelji. U ranoj fazi razvoja pojedinih gradova, u podizanju damija u Bosni prednjaili su ljudi vieg drutvenog poloaja, posebno sultani. Kako su raspolagali cjelokupnom dravnom imovinom, iz dravnih prihoda finansirali su brojne dravne slube i druge potrebe, a u znatnoj mjeri i graditeljsku djelatnost. Po naredbi sultan iz tih sredstava izgraene su brojne damije u Bosni, najee nazivane po imenu inicijatora gradnje ili naprosto zvane samo carske. Pouzdano se zna da su u vrijeme Mehmeda II Fatiha (1451.-1481.) izgraene damije u Sarajevu, Zvorniku, Vranduku, za vrijeme Bajazida II (1481.-1512.) u Foi, Rogatici, Viegradu, Srebrenici, Pruscu, Prozoru, u vrijeme Selima I (1512.-1520.) u Kneini, Tenju i Doboju. Najvei broj ipak je sagraen u vrijeme sultana Sulejmana (1520.-1566.), tako da je do kraja njegove vladavine bilo izgraeno ukupno 25 carskih damija.3 Jedna takva damija podignuta je i u Travniku, ali jo uvijek nije preciznije ustanovljeno vrijeme njene gradnje, o emu postoje razliita stajalita. Dosada su se u historijskoj nauci iskristalisala dva miljenja o vremenu graenja najstarije damije u Travniku: prema prvom u vrijeme Bajazida II (1481.-1512.), a prema drugom u vrijeme Mehmeda II (1451.-1481.). Od opredjeljenja o vremenu gradnje zavisio je i njen naziv. Ono o emu postoji suglasnost u ovom sluaju jeste pitanje lokaliteta koji niko ne dovodi u sumnju bez obzira na definiranje vremena gradnje. Jednoglasno miljenje je da je izgraena u samoj tvravi. Prvo, daleko rairenije miljenje o gradnji tvravske damije u vrijeme sultana Bajazida II (1481.-1512.), ustanovio je Hamdija Kreevljakovi,4 a
3 Adem Handi, O formiranju nekih gradskih naselja u Bosni u XVI stoljeu, Studije o Bosni, Istanbul, 1994., str. 113-115.; Isto: Vakuf kao nosilac odreenih dravnih i drutvenih funkcija u Osmanskom carstvu, Studije o Bosni, Istanbul, 1994., str. 145-146.; 4 Hamdija Kreevljakovi, Stari bosanski gradovi, Nae starine I, Sarajevo, 1953., str. 19.; Isto: Izabrana djela II, Sarajevo, 1991., str. 403.-404.;

220

kasnije preuzimali i ostali autori, D. M. Korkut, potom M. Udovii, K. Papi, I. Bojanovski i Enver Sujoldi.5 Oni su jednoglasni u stavu da je najstarija damija u Travniku sagraena u vrijeme sultana Bajazida, znai izmeu 1481.-1512. godine i da je nosila njegovo ime, Damija sultana Bajazid-hana. H. abanovi,6 M. Mujezinovi7 i A. Handi,8 meutim, gradnju prve damije datirali su neto ranije, u vrijeme sultana Mehmeda II Fatiha (1451.-1481.), i prema uobiajenoj praksi, naziva se po svome osnivau, prema istima ona se zvala ,,Damija sultana Mehmed-hana.9 Ovdje moramo ukazati na nemogunost potpunijeg uvida u izvore na kojima su se bazirala pojedina miljenja, budui da nisu sasvim precizirani. U svom najranijem nagovjetaju o prvoj travnikoj damiji, H. Kreevljakovi uope ne navodi izvor iz kojeg crpi podatak, nego daje samo sumarni pregled izvora i literature iz ega nije potpuno jasno na emu se temeljio takav sud.10 U drugom radu, zajedno sa D. M. Korkutom, poziva se na jedan defter nastao izmeu 1579. i 1600. godine iz kojeg
5 H. Kreevljakovi - D. M. Korkut, Travnik u prolosti..., str. 10.; Martin Udovii, Travnik u vrijeme vezira, str. 108.; Kreimir Papi, Travnik, grad i regija, Travnik, 1975., str. 108.; Ivo Bojanovski, Stari grad Travnik-idejni projekat, Zavod za zatitu spomenika kulture, Sarajevo, 1977., str. 15.; Enver Sujoldi, Damije Travnika, Travnik, 1998., str. 13-14.; 6 Hazim abanovi, Bosanski paaluk, postanak i upravna podjela, Sarajevo, 1982., str. 149.; 7 Mehmed Mujezinovi, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, II , Sarajevo, 1977., str. 327.; 8 Adem Handi, A survey of islamic cultural monuments until the end of the 19-th century in Bosnia, Istanbul, 1996., str. 56.; 9 Kako H. abanovi tako i A. Handi, prvobitno su pretpostavljali da je ova damija nastala u vrijeme sultana Bajazida II, ali su svoja ranija miljenja korigirali. U tim radovima se, meutim, ne ukazuje na izvore na osnovu kojih su doli do tih rezultata. Uporedi: Evlija elebija, Putopis: Odlomci o jugoslavenskim zemljama, (preveo, uvod i komentar napisao H. abanovi), Sarajevo, 1996., str. 128., III izdanje, nap. br. 12, zatim: Adem Handi, Vakuf kao nosilac odreenih dravnih i drutvenih funkcija, str. 113.; Isto: O formiranju nekih gradskih naselja u Bosni, str. 145. 10 Hamdija Kreevljakovi, Stari bosanski gradovi, str. 19.; 11 Kreevljakovi-Korkut, Travnik u prolosti, str. 14.;

221

se vidi da je damija imala svoj vakuf.11 Slijedei ih, M. Udovii je apodiktiki ustvrdio: Gradska ili Bajazidova damija podignuta je, to se sasvim pouzdano zna, iz sredstava vakufa sultana Bajazida II (1481.1512.),12 ne uzimajui u obzir stav H. abanovia, ijim se naunim rezultatima obilato koristio. Na slian nain, pod utjecajem H. Kreevljakovia i D. M. Korkuta, opredijelio se i K. Papi istiui da se ,,kao prva turska graevina moe smatrati damija u tom gradu, izgraena izmeu 1481.-1512. na ime sultana Bajazida za potrebe gradske posade.13 Od ovog ne odudaraju ni najnoviji pokuaji E. Sujoldia, prema kojemu ,,se s velikom sigurnou moe prihvatiti tvrdnja da je najstarija travnika damija ona u tvravi, izgraena u doba sultana Bajazida II.14 Prije detaljnije analize o tom pitanju elimo ukazati na neprihvatljivost tvrdnje da je prva damija nastala iz sredstava vakufa sultana. Naprijed je istaknuto da je finansiranje graevina od strane sultana vreno prvenstveno iz regalija koje su pripadale dravnom fisku, a ne iz vakufa koje su oni osnivali. Iz dravnih sredstava je, dakle, podignuta i tvravska damija u Travniku. S druge strane, ni kod H. abanovia nije sasvim poznat izvor na osnovu kojeg je ustanovljeno vrijeme nastanka prve damije.15 Iz dosada poznatih i dostupnih osmanskih arhivskih izvora prvi trag o postojanju jedne damije u Travniku potjee iz 1516. godine, kada se u okviru posade spominje hatib u tvravi,16 to ve tada, bez sumnje, podrazumijeva njeno postojanje. Najraniji direktan spomen datira iz neto kasnijeg perioda, preciznije iz 1530. godine, i to ,,Vakuf damije sultana Mehmed-hana, neka mu se Bog smiluje i oprosti grijehe, u samom Travniku.17 Vakuf ove damije, prema istom izvoru, trebali su initi ifluci iji zakup iznosi 400 aki godinje a uvakufili su ih Jusuf, sin Ajasov, Hubijar, sin Ishakov, i Sulejman, sin Hasanov, za potrebe pokrivanja trokova osvjetljenja i prostirke za koje odmah nisu pred- viena sredstva. Sa erijatskopravnog aspekta ovo uvakufljenje je osporeno zbog neispunjenog osnovnog uvjeta, da predmet vakufljenja ima status mulka,
12 Martin Udovii, Travnik u vrijeme vezira, str. 108.; 13 Kreimir Papi, Travnik, grad i regija, str. 108.; 14 Enver Sujoldi, Damije, str. 13.; 15 Hazim abanovi, Bosanski paaluk, str. 149.; 16 Istanbul, BBA, T. D., No 56., str. 223.; 17 Istanbul, BBA, T. D. No. 164., str. 378.;

222

tako da je spomenuti ifluk, po naredbi sultana, dodijeljen u timar. Trokovi za navedene stavke u istom iznosu koji je bio uvakufljen, takoer prema carskoj naredbi, namirivani su iz prihoda rudnika Fojnica. Bez obzira na pravnu nitavnost spomenutog uvakufljenja u kasnijim izvorima ga i dalje susreemo kao Vakuf damije sultana Mehmed-hana do kraja 16. stoljea.18 Lokalitet damije nije izriito utvren, ali je ona, bez sumnje, mogla biti sagraena samo u tvravi, iz vie razloga. Prve damije u Bosni, gdje su zateene srednjovjekovne utvrde, po pravilu su nastajale u tvravama, npr. u Zvorniku, rjee uz samu utvrdu kao u Vranduku, ali su obje nosile ime sultana Mehmeda II. Konfiguracija terena oko tvrave u Travniku, pak, ne ostavlja mogunost njenog podizanja uz samu utvrdu. Takve damije su podizane prije svega za potrebe posada i drugih lica, koja su mogla biti smjetena u tvrave kao nosioci odreenih funkcija lokalnih organa vlasti. Potpuna nenaseljenost Travnika, najmanje dece- niju po njegovu osvajanju i dvije decenije bez muslimana meu domicilnim stanovnitvom, takoer, umanjuju mogunost pretpostav- kama da bi mogla biti locirana izvan bedema tvrave. Na osnovu naprijed spomenutih izvora jasno je, meutim, da je damija podignuta prije 1480. godine, i to vjerovatno neposredno poslije pada Travnika pod osmansku vlast 1463. godine, kada je morala biti smjetena i posada za koju se, takoer, isticalo da u tom mjestu potjee iz vremena Bajazida II. Naravno da se postavlja pitanje kada i kako se onda javlja Bajazidova damija? Prema raspoloivim izvorima, damiju pod tim imenom prvi put sreemo od 1567. godine,19 dakle, u prilino poodmaklom dobu u odnosu na vrijeme vladavine sultana Bajazida. U istom je definiran i njen lokalitet asna damija u unutranjosti tvrave Travnik. to se tie njenog vakufa, sastojao se od: timara za imama i hatiba, godinje 2000 aki, zatim nadokanade za mujezina dvije ake, osvjetljenje i prostirku jedna aka dnevno, to je namirivano iz dizje kadiluka Brod.
18 Istanbul, BBA, T. D. No. 211., (prijevod vakufa ovog deftera objavila je Behija Zlatar, Popis vakufa u Bosni iz prve polovine XVI v. POF, XX-XXI, 1970/1971, Sarajevo, 1975., str. 121-126.; T. D. No. 462, (iz 1567. fo. 34); Opirni popis Bosanskog sandaka iz 1604. godine, I/2, (Obradio: Adem Handi), Sarajevo, 2000., str. 502. 19 Istanbul, BBA, T. D. No. 462, str. (34);

223

Prvobitna namjena tvrave da slui prije svega za potrebe posade a neto kasnije i malobrojnom dematu muslimana izvan nje, od druge polovine 16. i s poetka 17. stoljea pa do izgradnje nove damije, bijae djelimino izmijenjena. Krajem 16. stoljea vojni efektivi u tvravi znatno su umanjeni, svedeni na treinu snaga u odnosu na 1516. godinu, a uz damiju u samoj tvravi, vjerovatno od nekadanjih posadnika, formirana je ,,mahala asne damije sultana Bajazid-hana i inila su je 37 domainstava sa 7 neoenjenih mukaraca.20 Ova mahala je, dakle, formirana negdje krajem 16. stoljea, jer se 1565. godine ne spominje damija kao ni mahala pod tim imenom.21 Nekoliko decenija kasnije putopisci i prolaznici kroz Travnik biljeili su postojanje ove mahale na gotovo identian nain. Opisujui Travnik, 1624. godine Memibegovi je zabiljeio 50 kua u tvravi,22 a dvije godine kasnije Georgiceo 50 ognjita u tvravi.23 Ta injenica nije ostala nezapaena ni Evliji elebiji, samo to je umjesto broja, opisao kao ,,nekoliko vojnikih kua.24 H. Kreevljakovi je ovo smatrao pretjeranim, drei da se to moglo odnositi samo na broj vojnika, ne i na domove podignute unutar bedema.25 Kako defter potvruje postojanje mahale u samoj tvravi, navodi putopisaca se mogu smatrati, ako ne u potpunosti, bar priblino prihvatljivim, jer je za 20 godina porast sa 37 domainstava na 50 mogu. Ova pretpostavka se ini osnovanijom utoliko to su podaci iz 1624. i 1626. u brojanom smislu identini. Budui da se vakufi obje damije spominju paralelno, postavlja se pitanje nisu li postojale dvije damije? Takva mogunost otpada stoga to u vrijeme vladavine spomenutih sultana nije bilo potrebe za postojanjem dviju damija, zbog jo uvijek niskog stepena urbanog razvoja grada. Kao znaajnije urbano gradsko naselje Travnik se poeo razvijati tek polovinom 16. stoljea, jer je 1530. godine u njemu bilo svega 84 domainstva, i to 36 muslimanskih i 48 nemuslimanskih. 26 Stoga,
20 Opirni popis Bosanskog sandaka, str. 213.; 21 Uporedi: T. D., No. 435. str. 196.-203.; 22 H. Kreevljakovi-D.M. Korkut, Travnik u prolosti, str. 14., Izabrana djela, II, Sarajevo, 1991., str. 403-404.; 23 H. Kreevljakovi, Stari bosanski gradovi, str. 19.; 24 Evlija elebija, Putopis, str. 128.; 25 Vidi napomene 22. i 23.; 26 Istanbul, MMV, No., 540. fo. 30. ;

224

najizvjesnijim se ini da je prvobitnu damiju podigao sultan Mehmed II a u vrijeme njegova nasljednika doivjela je stanovitu nadogradnju, najvjerovatnije u vrijeme graevinsko-zidarskih zahvata na travnikoj tvravi tokom drugog namjesnikovanja Ajas-bega (1484.-1485.).27 Da li se radilo o potpuno novom objektu na mjestu ranijeg ili samo o djeliminoj popravci i podizanju munare, teko je pretpostaviti, budui da zasada nema bilo kakvih nagovjetaja. Iz tih razloga, najvjerovatnije je i nazvana Bajazidova, ali je to ime u slubenu upotrebu ulo mnogo kasnije, u drugoj polovici 16. stoljea. U popisima vakufa, pod tim nazivom je ne sreemo ni 1530. ni 1540. godine. Da se radilo o dvije damije, promijenilo bi se neto i u visini timara koji je za imama u tvravi Travnik konstantno isti, od uspostave slube u vrijeme Mehmeda II do kraja 16. stoljea. Po ne ba pravilnoj usmjerenosti prema Kibli, jasno je da je nastala na temeljima nekog srednjovjekovnog objekta u tvravi, to dodatno umanjuje mogunost da se radilo o dvije damije ili dvije lokacije unutar same tvrave. Imami kao dio vojnike klase i posade, u tvravskim damijama spadali su u red dravnih slubenika i nadoknada za slubu podmirivana je iz dravnih sredstava, dnevnim plaama isplaivanim tromjeseno iz dravne blagajne ili u vidu timara, kako je najee prakticirano u mjestima gdje su smjetene timarske posade.28 Shodno takvoj praksi, imam i hatib travnike damije, jo za ivota sultana Mehmeda, dobio je timar, ali spomenuti izvor ne precizira gdje je dodijeljen. Vjerovatno se samo radilo o ustanovljenju pravila za nain izdravanja slube, a ostavljena mogunost dodjele na razliitim mjestima, u zavisnosti od okolnosti i kvantuma raspoloive zemlje za dodjelu timara, to iz praktinih razloga nije moglo biti fiksno. U damiji je pored imameta obavljan i hitabet to znai da je uz pet dnevnih namaza obavljana i duma, bajrami, kao i povremeni vazovi. Obje slube u ovoj damiji sjedinjene su u jednoj linosti to uvijek nije sluaj. Inae, da bi jedan sakralni objekat dobio status damije, uvjet je
27 H. Kreevljakovi-D. M. Korkut, Travnik u prolosti, str. 9.; 28 Aladin Husi, Tvrave Bosanskog sandaka i njihove posade 1530. godine, POF 49./1999., Sarajevo, 2000., str. 203.-204.; Isto: O imamskoj slubi u tvravama Bosanskog sandaka u 15. i prvoj polovini 16. stoljea, Novi Muallim, god. I, br. 4, Sarajevo, 2000., str. 84-99.;

225

bio da se u njoj obavljaju sve navedene aktivnosti kao i sultanska naredba o proglaenju takvog statusa. Budui da su imami takvih damija predstavljali lanove posade, slubovanje nije moglo biti neogranieno, zbog ega se ponekad u kratkom vremenskom razdoblju izmjenjivalo vie imama. Nekada su na to mogle utjecati prilike u samim posadama, potreba da se popunjava neko drugo mjesto, ali esto i sam njihov odnos prema obavezama kao i uobiajena rotacija u vojnoj slubi. Iz ivota vojnih posada u Travniku tokom 15. stoljea nije poznato nita, pa ni o imamskoj slubi u ovoj damiji. Prvi pouzdani podaci o vriocima slube potjeu iz 1516. godine. Imam posade i damije, mevlana Uvejs, uivao je tada timar u selu Moanica, u susjednoj nahiji Brod, u iznosu od 2000 aki.29 Ustvari, to je samo dio iz kolektivnog timara koji je dijelilo 10 posadnika u navedenom selu budui da je njegova renta iznosila 15.113 aki. Do kada je pripadao travnikoj posadi, nije poznato, ali se zna da je do 1530. godine timar imama u tvravi Travnik dodijeljen znatno blie mjestu slubovanja u nahiji Lava, a pripadala su mu sela Gladnik i Putievo.30 Ovo se dogodilo vjerovatno odmah nakon pada Jajake banovine 1527., dok je popis zavren neto kasnije, 1528.-1530. godine. Iz razdoblja to je uslijedilo narednih deset godina, mogue je u potpunosti pratiti vrenje smjene u ovoj damiji. U tom periodu, smjenjivali su se: mevlana Hasan (muharrem 937./septembar 1530.-3., ramazan 940./-18.03.1534), Alija fakih (do 8. muharrema 943./27.06.1536.) Hasan, (do10. muharrema 944./ 18.06.1537.), potom nakon jedne godine ponovo Alija od 1537. do iza 1540. godine. Vijesti iz ivota travnike tvrave do kraja 16. stoljea rjee su, ali je povremeno praenje ipak mogue. Spoetka druge polovice 16. stoljea, poznato je ime Hasana, imama i hatiba ove damije,31 dok je na prijelazu dva stoljea, za vladavine Mehmeda III (1595.-1603.),32 u posadi imam i hatib bio Husejn,33 potom Hasan 1604. godine.34 Iz prava na uivanje
29 Istanbul, BBA., T.D. No. 56., str. 223.; 30 Istanbul, BBA., MMV. No., 540. fo. 36.; 31 Istanbul, BBA., T. D., No., 1072. str. 449.; 32 Nije poznato iz koje godine potjee ovaj defter. Meutim kako su, izmeu ostalog, popisi vreni nakon smjene na prijestolju, pretpostaviti je da je i ovaj nastao neposredno po dolasku Mehmeda III na vlast.

226

kasnije je izuzeto selo Putievo, ali to nije utjecalo na ukupan novani iznos na koji su polagali pravo imami ove utvrde. Ustanovljena suma od 2000 aki nije, dakle, mijenjana do poetka 17. stoljea, na to nije utjecalo ni izuzee Putieva budui da su prihodi Gladnika i nekoliko ifluka dostizali potrebni iznos od 2000 aki. Imami i hatibi travnike damije, kada je u pitanju ova sluba, uivali su najvee timare u tvravama Bosanskog sandaka u 16. stoljeu. Timari su se u to vrijeme preteno kretali izmeu 1400-1600 aki, dok je, osim Travnika, u odnosu na druge, imam Akhisara dobijao neto vei iznos, tj. 1689 aki.35 Pored uobiajenih slubi i finansiranja trokova prisutnih od njenog osnivanja: imam-hatib, prostirka i osvjetljenje, potkraj 16. stoljea javljaju se nove slube, finansirane takoer iz dravnih sredstava, i to: mujezin Muslihudin, dvije ake dnevno, ua salle (sallahan), timar, sluiteljnabavlja (kajjim) Mustafa Ejnehanov, primao je nadoknadu iz dizje nahije Brod. Visina nadoknada uaa salle i nabavljaa nije poznata, ali su rashodi za prostirku i osvjetljenje porasli na 800 aki.36 Narasle trokove damije nije mogla podmirivati prvobitna suma koja se u popisu vakufa javlja i 1604. godine na nain kako je prvobitno odreeno.37 Tako da suma od 400 aki navedena u popisu vakufa te godine predstavlja samo prijepis prvobitnog vakufskog iznosa, namijenjenog za izdravanje dijela rashoda za potrebe damije. Raniji nazivi za damiju potpuno su iezli iz upotrebe i zaboravljeni, a danas je damija poznata kao Gradska damija, premda su od nje preostali samo temelji i kamena munara ugraena u vanjski zid tvrave.

33 Ankara, TKGM, T. D., No. 362.; 34 Opirni popis, str. 213.; 35 Aladin Husi, Tvrave Bosanskog sandaka, str. 203.-204.; 36 Opirni popis, str. 213.; 37 Isto, str. 213. i 502.;

227

About the City mosque in Travnik High-ranking officials of the Ottoman Empire built the first mosques. Among them were sultans Mehmed II, Bajazid II and Sulejman the Magnificient. At the end of their reign there were 25 mosques built, which carried the epithet imperial. The oldest mosque in Travnik, belongs to that group even though there was a dilemma about time of its construction. Most of the authors have an opinion that it was built during reign of Bajazid II, when according to the same sources Travnik finally fell to the Ottoman rule. Other authors were of opinion that it was built during reign of Mehmed II, which means before 1480. Sources used in these work tell about same building in connection with both names. After the research that has been done about this mosque it has been confirmed that, it is the same mosque, which got another name during the time most probably because of renovation and extention of the previous building. To conclude, the oldest mosque in Travnik was built during reign of Sultan Mehmed II. It was until year 1480. That mosque was built within a castle and carried his name. During the time the name of the mosque was changed and got another name now: Sultan Bajazid hane.

228

Semra Mahi MEKTEB VKIFA HENDE AHMED-AGE NA VRATNIKU

U proteklih nekoliko stoljea osmanlijske uprave u naim krajevima, kao i u vremenu koje iza toga slijedi, imuni ljudi su zavjetali svoje imetke elei da trajno slue ljudima za njihove vjerske, prosvjetne, drutvene, zdravstvene i druge potrebe. Za te svrhe dobrotvori (wqif) podizali su damije, mektebe i medrese, mostove, mlinove i vodovode, eme i hamame, imarete, sirotita i bolnice te sklonita za iznemogle ivotinje itd. Takoer su zavjetali stambene i druge vrste objekata i zemljita, koji su davani pod kiriju, kao i novac u gotovini koji je stavljan u promet kao obrtni kapital radi ostvarivanja dobiti od ijih prihoda su se izdravali ovi drutveno-humanitarni objekti, a i pomagala sirotinja i dunici. Za takve svrhe pisana je vakufnama - sudski dokumenat o osnivanju vakufa.1 Sam proces vakufljenja je za vakifa2 i ostale uesnike predstavljao je svean dogaaj, te je zbog toga vakufnama najee pisana kitnjastim stilom i lijepim rukopisom. Imovina koja se vakufi mora biti u cjelini zakonito vlasnitvo koje se dobrovoljno uvakufljava. Nakon izjave vkifa ili njegova opunomo- enika da eli zasnovati vakuf, proceduru uvakufljenja bi vodio kadija, koji bi nakon presude o njegovoj zakonitosti, sastavljao vakufnamu u koju su se unosile vakifove odredbe (artovi). Nakon to bi kadija napisao vakufnamu, ovjeravao bi je svojim peatom i potpisom uz potpis jo najmanje dva svjedoka. Kadija bi original davao mutevelliji,3 koga je sam vakif birao i kojem je prema svojim odredbama povjeravao upravu nad vakufom. Tekst vakufname bi takoer bio upisivan u sudski protokol (sidill).
1. vakuf (ar. ,)pravni termin koji nosi sljedea znaenja zaklada, zavjetanje, zadubina, darovanje imovine u dobrotvorne svrhe, 2. vakif (ar. ,)onaj koji daruje imetak u ope svrhe, 3. mutevellija (ar. ,)upravitelj vakufa,

229

Vakufnama se sastoji od uvodnog, glavnog i zavrnog dijela. Ovjerena je klauzulom kadije koja se nalazi na zaglavlju te potpisana esto i peatima svjedoka na kraju teksta vakufname. Uvodni dio je pisan kitnjastim i dopadljivim stilom a sadri zahvalu Bogu i blagoslov Muhammedu, a.s. Iza toga slijedi tekst u kojem se iznose vakifova razmiljanja o prolaznosti ivota koji svojim lanim sjajem moe zavesti ovjekovu duu i udaljiti je od pravih ivotnih istina. Ponesen takvim mislima vakif uvia da je pravi smisao ivota u injenju dobrih dijela te se on stoga odluuje darovati svoj imetak Bogu za ljubav a na dobrobit ljudi. - U glavnom dijelu, vakif detaljno izlae pod kojim uvjetima i u koje svrhe vakufi imetak, odabire slubenike vakufa i odreuje njihove plae. - U zavrnom dijelu se inscenira vakifovo odustajanje od vakufljenja da bi se potom ukljuila miljenja islamskih pravnika kojima se utvruje pravna valjanost tog vakufljenja. - Na kraju vakufname se navode imena svih koji su prisustvovali sveanom trenutku vakufljenja. Gazi Husrev-begova biblioteka sadri 1102 vakufname (XV-XX st.). Veina ih je pisana na turskom jeziku a manji broj na arapskom. Mnogi originali vakufnama nisu sauvani, ali su sauvani njihovi prijepisi koje su ili kadija ili njegov ktib4 unosili u sidil.5 Znaaj vakufnama je veoma velik i dragocjen u pogledu izuavanja drutvene i politike, ekonomske i kulturne povijesti Bosne i Hercego- vine. Meu vakufnamama pisanim na turskom jeziku, koje se uvaju u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu nalazi se i vakufnama sarajevskog trgovca Hende Ahmed-age, sina Ibrahim-agina iz Hadi Isa-mahale. Citirat emo jedan lanak o njegovu ivotu i radu koji je napisao rahmetli Hamdija Kreevljakovi i objavio u asopisu Narodna uzdanica 1936. godine. Ahmedaga Henda je najvei vakif posljednjih decenija ne samo u Sarajevu nego i u Bosni i Hercegovini, mada je od njega bilo na stotine bogatijih ljudi. Merhm Ahmed-aga sagradio je 1908. u Sarajevu na Vratniku pristojnu zgradu za muki i enski mekteb koja odgovara propisima kolskih zgrada i uz nju stanove za muallima i muallimu. Ove mektebe polazi danas oko 400 djeice. Za uzdravanje zgrada i plae
4. ktib (ar. - )kadijin sekretar 5. siill (ar. - )sudski protokol

230

nastavnikog osoblja uvakufio je dva duana kraj ovog mekteba, jedan duan pred imaretom, tri magaze u dairi na Novoj testi (danas Koia ulica) i do ovih jednu poveu modernu zgradu i jednu lijepu zidanu kuu u Vlakovcima prema mesdidu Hadi Mehmeda Vlakovaije. Usto je naredio da se nakon njegove smrti iz sulusa6 izgrade jo dva ista onakva mekteba u Sarajevu i da to izvede izvritelj njegove oporuke Sulejman-ef. Mai a za uzdravanje njihovo ostavio je magazu u Gornjoj dairi i etiri lijepe zidane kue u Hulusinoj ulici. Kako je zapoeo skoro iza toga svjetski rat, ovi mektebi nisu sagraeni, a glavnica od 120.000 k. je devalvirana, to je pred nekoliko godina Vakufsko povjerenstvo upotrijebilo ovaj novac i prihod od spomenutih zgrada i na Hendino ime popravilo i proirilo jedan mekteb na irokai ne obzirui se na izvrioca vakifove oporuke i nazira7 Hendina vakufa Sulejmana-ef. Maia i njegov protest. Merhm Ahmed-aga roen je u Sarajevu oko 1835. Njegov otac Mula Ibrahim ivei bez rauna potroio je s brojnom porodicom najvei dio oevine te su mu sinovi radili po tuim duanima, a on je poneto sam privreivao u svome duanu i po okolnim selima. Merhum Ahmed-aga je stupio u zaptije,8 a jedan mu brat (Hadi Avdaga) bijae u slubi kod trgovca Hasanage Memievia u Bezistanu. Ahmetaga zatedi neto novaca te ostavi slubu i poe raditi kao pretrga. Iao je pjeice u Visoko pazarnim danom te odanle donosio na leima robu. Velikom marljivou i tednjom zaradi toliko te otvori i neto duana na Novoj testi. Neto prije okupacije otvori sa bratom H. Abdijagom duan u Bezistanu. Donosei robu iz Stambula posao se lijepo razvijao. U dvije godine iza okupacije (1879. i 1880.) zaradie po 25.000 forinti. Osobito su stekli na amati (vrsta platna za ensku odjeu). Koliko je ta vrsta tkanine bila omiljena naem enskinju, vidi se po tom to je prelo u izreku: Rodila me mati u Hendinoj amati. Kroz kratko vrijeme sagradio je Ahmet-aga veliku magazu u uriluku i ondje nastavio trgovati. Kao bogati trgovac postade i u drutvu vrlo ugledan. Od poetka do kraja borbe za vjerskoprosvjetnu autonomiju bio je lan Egzekutivnog odbora. Umro je 26. oujka 1913. i pokopan u turbetu kraj svog mekteba. Njegov ivot i rad moe posluiti mladima kao uzor. Rahmetullahi alejhi! H.K.
6. ulu (ar. - )treina 7. nir (ar. - )nadziratelj 8. zaptija (ar. - )redar, policajski oficir

231

U dokumente koji se odnose na vakuf Hende Ahmed-age, muki i enski mekteb pod jednim krovom na Vratniku, a koji se uvaju u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu, spadaju: 1 prijepis istibdalname iz 1908.;9 2 original vakufnama iz 1908. sa dodatkom (dopuna vakufname kojom vkif odreuje drugog mutevelliju, jer je prvi umro);10 3 prijepis vakufname iz 1910. koja predstavlja dodatak prvoj vakufnami kojim vkif pojaava svoj prvi vakuf na Vratniku s tim to pridodaje tom vakufu magazu na Novoj testi;11 4 prijepis vakufname - vasijetname (oporuke) iz 1913. g.12 U istibdalnami koja se prva javlja trai se zamjena (istibdl) vakufskog dobra Begimamovi Hanife, koje se sastoji od enskog mekteba, avlije, bae i duanskog epenka u Mejdan ikmi, za dobro Ahmed-age Hende, koje ini jedna magaza, baa i bostan na Novoj testi. Nakon uviaja i premjera na licu mjesta, zamjena se sa pravne take gledita prihvaa, jer je prevagnula vrijednost imetka koja je za vakuf korisnija. Ahmed-aga Henda je na ovim zemljitima ve prije izgradio jedan muki i enski mekteb sa popratnim objektima, na osnovu ega se zakljuuje da je Ahmed-aga sve unaprijed ugovorio te da se u istibdalnami samo formalno provelo ono to je ranije utanaeno. 1. ISTIBDAL-NAMA (prijevod) Br. sidilla 461 No. 2179 Istibdl - zamjenu, koja je sadrana u tekstu smatram korisnom, oslanjajui se na miljenje pravnih uenjaka koji smatraju da je dozvoljena i pravno valjana, pa sam donio presudu o pravnoj valjanosti ove zamjene opredijelio se za ovo vakufljenje koje je zapisano a to je registracija vakufa i rtvovanje u dobrotvorne svrhe, pa sam to i potpisao bivi svjestan da postoje i drukija miljenja meu najstarijim imamima, neka je na njih Allahova milost.
9. Knjiga sidila II, str. 145.-146., Gazi Husrev-begova biblioteka 10. Reg. br. 140/492, Gazi Husrev-begova biblioteka 11. Reg. br. 140/492, str. 10. i 11., Gazi Husrev-begova biblioteka 12. Knjiga sidila III, str. 24., Gazi Husrev-begova biblioteka

232

Pisao siromah, ovisan o uzvienom Allahu, zamjenik kadije Sarajeva - Sejdi Abdulvehbi. Hvala Allahu ije su rijei nepromjenljive, a niti Bie Njegovo kao ni svojstva Njegova trpe promjenu! Neka je Allahova milost i spas na Muhammeda, koji je utemeljio vrste osnove vjere na bogobojaznosti! Neka je Boiji spas na njegovu porodicu i prijatelje koji su zamijenili Ovaj svijet za Onaj - vjeni! Povod za pisanje ovog dopadljivog i ispravnog teksta je sljedei: Postoji vakuf dobrotvorke Begimamovi Hanife, keri hadi Mustafine, nastanjene u mahali Sinan Vojvoda Hatun u gradu Sarajevu, koji se sastoji od jedne kue sa duanom, avlijom, baom i vrtom, a nalazi se u sokaku Mejdan-ikma, te koji prostorno obuhvaa 1265 m2. U gruntovnim knjigama spomenutog grada zavedena je u uloku pod brojem 88/76 na katastarskim esticama 77/78. Spomenuta zgrada je enski mekteb i jedan duanski epenak. Odreeno je da se godinja zakupnina spomenutog posjeda troi za klanje dva kurbana godinje, a ostatak da se troi za plate imama i mujezina asne damije u spomenutoj mahali. Mutevellija ovog vakufa Muli Salih-efendija iz navedene mahale je izjavio na raspravi na asnom erijatskom sudu u spomenutom gradu, a u prisutnosti Hende Ahmed-age, sina Ibrahim-agina iz Hadi Isa- mahale, sljedee: Postoji imetak navedenog hadi Ahmed-age u spomenutom gradu a sastoji se od jedne tvrdo zidane kamene magaze na Novoj testi, izgraene na povrini od 32 m2 parcele koja je zavedena pod brojem 90, a u gruntovnici u uloku pod brojem 25/35. Parcela je po vrijednosti korisnija za vakuf od vakufske imovine navedene Behimovi Hanife. Imenovani Henda Ahmed-aga eli i trai zamjenu, a i ja kao mutevellija elim tu zamjenu jer je ona u svakom pogledu bolja i korisnija za vakuf. Osim toga, spominjani Ahmed-aga e nakon zamjene izgraditi na ovim zamijenjenim povrinama jedan mekteb za muku i ensku muslimansku djecu. Moja je elja da se spomenuta vakufska dobra navedene dobrotvorke Behimovi Hanife zamijene za spomenutu magazu imenovanog Ahmed-age. Kad je to izjavio, komisija je sastavljena od upuenih i povjerljivih sljedeih ljudi: Smaji hadi Husejn-age, sina mula Ahmedova iz Nedzademahale, Rami Ahmed-age, sina hadi Salihova iz Hadi Mustafinemahale, i Islamovi Mustafa-efendije, kadijskog pripravnika, kao 233

izaslanika spomenutog suda, a potom je izala na navedeno vakufsko imanje. Nakon to je odrano sudsko vijee u prisutnosti Muhamed-age Tvice iz Sinan Vojvode-mahale, hadi Sulejman-age, sina hadi Hasana i Kazaza Muhamed-age, muhtara13 Kasab-zade hadi Ibrahimove-mahale, navedeni vjetaci u prisustvu mutevellije, spominjanog Salih-efendije zajedno sa Muhammedom, hadi Sulejmanom i Muhamed-agom, stekli su potpun uvid u pravo stanje stvari nakon premjera zgrada pod krovom i zemljinih povrina. Utvrdili su da ta arsa sa zgradama iznosi 1.265 m2 i da vrijednost spomenutog vakufa, raunajui za svaki kvadratni metar po dvije krune, zajedno sa vrijednou zgrada iznosi ukupno 2.530 kruna. Iza toga su svi zajedno doli spomenutoj magazi i takoer premjerili i napravili uvid u stanje spomenute magaze sa zemljitem i utvrdili da njena povrina zahvata 32 m2, a vrijednost joj je, raunajui stotinu kruna po kvadratnom metru zajedno sa zgradom magaze, 3.200 kruna. Prema tome, vrijednost magaze spomenutog Ahmed-age je vea od vrijednosti imovine navedenog vakufa za 670 kruna. Osim toga, kirija spomenutih vakufskih dobara je godinje 136 kruna, a godinja kirija navedene magaze iznosi 264 krune, to jest 128 kruna vie. Na tom sudskom vijeu, prisutni lanovi su sve to lino posvjedoili. Navedeni mulazim14 Mustafa-efendija je na licu mjesta to utvrdio i onda zajedno sa izaslanim povjeriocima doao na erijatski sud i obavijestio o svemu kako se dogodilo. Isto su obje strane potvrdile (mutevellija Salih i Ahmed-aga Henda) kao i to da je zamjena za spomenuti vakuf u svakom pogledu korisnija i bolja. Kada se isto i na asnom sudu ustanovilo, Sud je izdao odobrenje za zamjenu, a kadija, koji se potpisao na zaglavlju dokumenta, izdao je odobrenje oslanjajui se na miljenje pravnih uenjaka, koji ovakvu zamjenu odobravaju. Imenovani mutevellija Salih-efendija, nakon to je izvrio zamjenu spomenutih vakufskih dobara sa mulkom15 i magazom Hende Ahmed-age, odustao je od zamjene izjavljujui da se ne zna ima li ili nema u vakufnami Behimovi Hanife odredba koja bi dozvoljavala zamjenu vakufa. Osim to prema pretenom miljenju pravnika nema odredbe da se moe zamijeniti vakuf, po miljenju nekih drugih imamapravnika zamjena nije dozvoljena jer tako izriito stoji u pravnim
13. mutr (ar. - )starjeina mahale u gradu 14. mulzim (ar. - )porunik u vojsci 15. mulk (ar. - )posjed, nepokretno dobro

234

knjigama. Prema tome, traim da mi navedena vakufska dobra Ahmedaga vrati da s njima upravljam kao to sam i upravljao. Iza toga, spomenuti Ahmed-aga je u svom govoru izjavio sljedee: Moja magaza je na boljem mjestu i po vrijednosti je bolja od navedenih vakufskih dobara. Kadija je dodao toj izjavi: Za zamjenu postoji zakonska mogunost, jer zamjena je ovdje bolja nego povrat i traim da se presudi pravna valjanost te zamjene. Poslije te izjeve, navedeni kadija je ukazao da je zamjena u svakom pogledu korisnija za vakuf te, svjestan i oprenih miljenja meu pravnim uenjacima, donio je presudu o zamjeni navedenih vakufskih dobara Begimamovi Hanife pod uvjetom da budu vakuf za mekteb, a mulk magaza spomenutog Ahmed-age da bude vakuf spomenute dobrotvorke Behimovi Hanife. Spominjani mutevellija Salih-efendija bio je onemoguen da se suprotstavi (bez zakonskog opravdanja) pa je spomenuti Ahmed-aga prihvatio uvjete i postavio mutevelliju Maia Mujagu, sina Husejn-agina, iz Sagraki hadi Mahmud-mahale, da upravlja vakufskom imovinom do punovanosti uvakufljenja. On je u njegovoj prisutnosti na tom Vijeu dao jasnu, zakonski zasnovanu izjavu: Na gore opisanom svom imetku koji sam dobio zamjenom, a obuhvata zemljite od ukupno 1.265 m2 sa kuom, baom i vrtom, zavedenom u gruntovnom uloku pod brojem 88/76, gradim poseban mekteb za muku i ensku djecu i ostalo to uz objekat ide, i to sve sa svim pravima, u ime Allaha, traei njegovo zadovoljstvo, uvakuf- ljavam kao trajan i na zakonu zasnovan vakuf. Odredbe za imanje koje u uvakufiti spomenuu u svojoj vakufnami. Ahmed-aga je navedena dobra predao spomenutom mutevelliji, a on ih je primio na kratko vrijeme kao to rade i druge mutevellije. Kad je to izjavio i kad je to i sudski utvreno, navedeni vakif Ahmed-aga usmjerio je svoj govor na drugo pitanje, izjavljujui: Po miljenju najveeg imama Ebu Hanife, vakufljenje imovine je na stepenu pozajmice i vraanje je zakonski mogue, a po miljenju imama Muhammeda bin Hasana e-ejbanija, vakif koristi od vakufa uvjetuje za sebe usljed ega vakuf prestaje vaiti. Zbog toga ja odustajem od uvakufljenja i traim da se navedena imovina vrati u moje vlasnitvo kao to je i bilo. Na tu vakifovu izjavu mutevellija Mai Mujaga mu je odgovorio: 235

Premda je sve tako kako je izloeno i nema mjesta sumnji. Meutim veliki uenjak Ebu Jusuf, zvani Drugi imam, miljenja je da kada vakif samo izgovori rijei: Uvakufih, vakuf se ne moe vie vratiti niti osporiti, dok je po miljenju imama Muhammeda bin Hasana vakuf punovaan, neopoziv i ne moe se osporiti samim inom predaje vakufske imovine mutevelliji. Tako su se njih dvojica sporili pred kadijom traei svaki pojedinano da se pitanje razrijei donoenjem erijatske presude. Imenovani kadija, neka Allah izlije svoje blagodati na njega, priklonio se miljenju koje je korisnije po dobrobiti institucije vakufa uvajui se da ne pokvari dobro djelo. Usto, bivi svjestan i oprenih miljenja meu najstarijim imamima, donio je presudu o valjanosti i neopozivosti spomenutog vakufa te je vakuf tom zamjenom postao pravno valjan i neopoziv. Ovo se dogodilo i zapisano 16. rebiu-l-ahira 1326., godine po Hidri onoga kome pripada ast i svaki ugled (Muhammed, a.s.). U vakufnami koja slijedi dobrotvor Henda Ahmedaga uspostavlja svoj vakuf i postavlja uvjete pod kojima e se vriti korienje uvakufljene imovine i dunost vakifa. Vakufnama je zapisana 15.06.1908. 2. ORIGINAL VAKUFNAMA IZ 1908. SA DODATKOM (prijevod) Sadraj: uvakufljenje, njegova pravna valjanost i obaveznost Zapisao siromah Osmanagi hadi... Isa, kadija u gradu Sarajevu, neka su mu grijesi oproteni! Neizmjerna i neograniena zahvalnost pripada Onome Koji poznaje tajne ljudskih srca, Koji razotkriva skrivene tajne, Stvoritelju svih stvorenja, Uzvienome Kome nema slina ni ravna, zahvalnost, koja je dostojna Njegove Boanske veliine, jer je On ljude stvorio Svojom savrenom moi i sveobuhvatnom mudrou, a ovaj svijet uinio je plodnom njivom Ahireta na kojoj se siju i ubiru plodovi usjeva za Onaj svijet! Boija milost i iskreni selami sultanu svih vjerovjesnika, kome su razotkrivene Boije istine, uvaru najtanahnijih tajni, imamu Svete Kabe, prvaku svijetlog grada Medine, prvaku estite druine, Muhammedu odabraniku, neka je Boija milost i spas njemu i na njegovu prosvijetljenom mezaru! Njegovo asno bie je uzrokom stvaranja Ovog svijeta, 236

ljudi i dina na njemu. Beskrajni selami njegovoj porodici, asnim potomcima, plemenitim ashabima, koji su na Pravome putu svaki poput zvijezde vodilje, i na nebu Pravog puta, kao Sunce pred podne, neka je Boija milost na sve njih! Dalje, povod za pisanje ovog teksta je sljedei: dobrotvor Henda Ahmed-aga, sin Ibrahim-agin, ugledni trgovac iz Hadi Isa-mahale u Sarajevu, pred Vijeem erijatskog suda Sarajevu kome su prisustvovali Mai Mustafa-ga, sin Husejn-age, ugledni Sarajlija iz Sagraki hadi Mahmud-mahale, a koga je postavio za mutevelliju, u pravnoj proceduri uspostavljanja vakufa o kome e nie biti rijei, dao je na zakonu potpuno zasnovano, jasno sljedee priznanje, koje se mora uvaavati: Uvakufio sam: - imetak iji sam ja vlasnik postao kupovinom i kojim sam raspolagao do ovog uvakufljenja (o kojem e nie biti rijei). Imovina se nalazi u spomenutom gradu u mahali Ivlakovali hadi Mehmeda omeen s jedne strane kuom i baom Hende Muhammed-age, s druge kuom i baom Ablakovia Ismet-age, s tree baom Kladnjaka Maia hadi Mahmudage, a sa etvrte javnim putem. Nekretnina je zapremine 268 m2, u gruntovnici zavedena pod brojem 102/34, u uloku na listu pod brojem 63, a sastoji se od jedne kue sa zemljitem u mom vlasnitvu, zavedena pod imenom enska rudija;16 - zatim, jedan vlastiti duan sa zemljitem u istom gradu, u mahali Sijavu-paina daira. Nekretnina granii s jedne strane magazom Hende Muhammed-age, s druge i tree duanom gazde Rafe Atijasa, Jevrejina, sa etvrte javnim putem, povrine 10 m2, u gruntovnici zavedena pod brojem 35/19, a u estici pod brojem 20; - nadalje: magazu u istom gradu u Dairi arije Nova testa, koja granii s jedne strane vakufskom magazom vakufa Behimovi Hanife, s druge duanom Hadisulejmanovia Keke Muharem-age, s tree ikmasokakom Ajak ema, a sa etvrte avlijom. Prostorno obuhvata 73 m2, zavedena u gruntovnici pod brojem 25/35, a na estici pod brojem 81; - takoer, dva mekteba pod jednim krovom koje sam nanovo podigao za muku i ensku djecu na zemljitu koje prostorno zaprema 1.265 m2. U gruntovnici nekretnina je zavedena pod brojem 88/76 kao parcele broj
16 rudija (ar. - )mekteb drugog stepena

237

79, 78, i 76. Taj imetak je meu narodom bio poznat kao vakuf spomenute Begimamovi Hanife, a nalazi se u mahali Sinan Vojvoda-hatun, pa je dozvolom Direkcije vakufa Bosne i Hercegovine, huddetom17 erijatskog suda u Sarajevu pod brojem 21.079 od 16. rebiu-l-hira 1326. hidretske godine (18.5.1908.) zamijenjen i preao u moje vlasnitvo; - izdvojio sam iz svog imetka i dvije kue sa avlijom i baom te ih odredio za stanovanje prvog muallima i prve muallime u spomenutim mektebima; - pa potom: dva duana i zemljite koje sam odredio za svoj mezar s onim to uz njeg ide, te sve to, rastereeno svih poreza, izdvojio i uvakufio kao pravno punovaan i trajan vakuf Bogu za ljubav traei Njegovo zadovoljstvo. Postavio sam slijedee uvjete: - za svog ivota ja u vriti mutevellijsku dunost spomenutog vakufa prema odredbama koje slijede, s tim da sve izmjene i nadlenosti budu u mojim rukama. Poslije moje smrti, mutevellija e biti Ibrahim-aga, sin Sulejman-efendije, sada maloljetni unuk spomenutog Mustafe Maia. Nakon njegove smrti, mutevellija e biti njegov najstariji, najpoteniji i najpametniji sin, a iza njega njegova muka unuad, takoer najstariji, najestitiji i najbistriji, i tako redom, s koljena na koljeno; - za odravanje spomenute enske rudije neka se pod kiriju daju, prema odredbama koje su sada vaee i koje e se nie utanaiti, duan u Sijavu-painoj dairi, magaza u Dairi na ariji Nova testa te dva duana u mahali Sinana Vojvode, i to posredstvom mutevellije i prema gradskom obiaju koji vai i za ostale vakufe; - od kirije koja e se ubirati, prvo odravati sve vakufske zgrade koje su gore spomenute, zatim izmirivati obiajne namete uz ostale trokove koji padaju na vakuf, kao to je muktta18 na zemljite i porezi prema Carskoj blagajni. Za to neka se izdvaja deset od sto dijelova od godinje kirije i neka se uva kod mutevellije za podmirivanje obaveza kada to zatreba; - iz istog ostatka od godinje kirije, uzimajui ga kao sto dijelova, dvadeset dijelova troiti za izdatke stanovanja prvog muallima mukog mekteba u navedenoj kui te za njegovu godinju plau;
17 hua (ar. - )odluka 18. muqaa ili muqaa (ar. - )paualna godinja zakupnina (obino minimalna), koja se daje za nekretnine uzete pod dugogodinji zakup

238

- troiti dvanaest (12) dijelova za godinju plau drugog muallima u spomenutom mukom mektebu; - troiti osam (8) dijelova za godinju plau treeg muallima koji e biti u spomenutom mektebu bevvb;19 - troiti sedam (7) dijelova za prostirku, ogrjev i druge potrebe mukog mekteba; - troiti dva (2) dijela za hljeb koji e se dijeliti svake godine prilikom mektepskih ispita u odreeno vrijeme lanovima komisije i drugim prisutnima; - muallimi koji e raditi u spomenutom mektebu moraju biti sposobni za odgoj djece. Oni trebaju posjedovati svojstva moralne estitosti i pobonosti i nositi brade; pridravati se pravila ponaanja muallima tako da u uionicama ne pue, ne spavaju i ne ine sline nedoline radnje; - u ova dva mekteba neka se predaju samo islamske znanosti. Neka se ne predaju po knjigama i udbenicima napisanim na bonjakom jeziku i drugim novim knjiicama koje nisu prihvaene kod uvaene uleme koja uiva ope povjerenje muslimana; - svakog etvrtka prije podne neka muallimi ue prema pravilima uenja Kurana po jedan asni Jsin u prisutnosti djece, a nagradu (ewb) neka namijene na prvom mjestu za spas svijetle due Prvaka svih ljudi, ponosu svijeta, neka mu je Boija milost i spas, zatim za spas dua njegove djece, estitih supruga i odabranih prijatelja, nadalje te due vkifa i dua njegovih roditelja kao i ostale rodbine; - neka se svake godine u navedenom mektebu, kada se skupi najvie mektebske djece, ui po jedan tevhid, a nagrada od toga neka se pokloni na nain kako je gore objanjeno; - u obavljanju gore spomenutih dunosti u odgoju i poduavanju djece prvi i drugi muallim e zajedniki biti zadueni da izvravaju svoje obaveze. Upozoravae djecu na islamsko vladanje i podsjeati ih na potrebu izbjegavanja ponaanja koje je suprotno islamu; - postavljanje i otputanje muallima i bevvba neka bude u nadlenosti mutevellije, s tim to e on pitati za miljenje Vilajetsku upravu vakufa i Rijaseta; - siromana djeca koja dolaze u mekteb neka se potpuno izuzmu od obiaja donoenja poklona muallimima i od slinih trokova;
19. bawwb (ar. - )kuepazitelj

239

- postavio sam uvjet da muallimi prema svoj djeci, bila bogata ili siromana, imaju jednak odnos; - neka se prvoj muallimi isplauje dvanaest (12) dijelova iz spomenute kirije za godinju platu i trokove stanovanja; - osam (8) dijelova od spomenute kirije neka se daje kao plata drugoj muallimi; - pet (5) dijelova od spomenute kirije neka se daje za godinju platu eni koja e biti bevvaba u enskom mektebu; - est (6) dijelova od spomenute kirije neka se daje na trokove prostirke, ogrjeva i drugih potreba spomenutog enskog mekteba; - dva (2) dijela iz spomenute kirije neka se troi za hljeb koji e se prilikom godinjeg ispita dijeliti djevojicama koje su pohaale mekteb te lanovima ispitne komisije; - dva (2) dijela iz spomenute kirije neka se daje kao poticaj za uenje uenicama koje su redovno pohaale spomenuti mekteb i postigle najbolji uspjeh i koje imaju elju da postanu muallime; - postavio sam uvjete da prva i druga muallima i kuepaziteljica budu dobrog moralnog ponaanja u enskom mektebu; - deset (10) dijelova spomenute kirije neka dobiva mutevellija za svoju slubu; - odredio sam da mutevellije na kraju svake godine pozivaju stanovnike mahale, u kojoj se nalaze spomenuti mektebi, i uz to najmanje sedam-osam osoba ugledne uleme grada Sarajeva, u svoju kuu ili na neko drugo pogodno mjesto radi utvrivanja godinjeg obrauna u skladu sa prihvaenim pravilima o trokovima prihoda i rashoda, gdje e im podnositi godinje raune. Osobama koje budu prisustvovale ovom zboru priredie se gozba za koju e se troiti tri (3) dijela iz navedene kirije; - elim da se na ovom zboru takoer ui po jedan asni Jsn a nagrada da se pokloni za moju duu; - u sluaju smrti muallim i bevvb, koji su postavljeni u spomenutim mektebima, a koje sam ja uspio uspostaviti ili ako na koji drugi nain budu odstranjeni sa svojih slubi, neka se plae koje su uivali ne prenose na njihove potomke i neka se slubena mjesta tretiraju upranjenim. Upranjene slube neka se popune i prenesu na one koji su uistinu sposobni da ih obavljaju i koji imaju traene osobine; 240

- dva (2) dijela neka se daju Vakufskoj vilajetskoj upravi za podmirivanje potreba islamskih mekteba u gradu Sarajevu; - ako me smrt zatekne u gradu Sarajevu, oporuio sam da me na osnovu odobrenja broj 153247 od 30. septembra 1908. isposlovanog od vlasti, ukopaju u mezar koji sam odredio i iskopao u blizini spomenutih mekteba; - odredio sam jedan (1) dio kirije za osvjetljenje mezara i njegovu opravku kada se ukae potreba; - ako me smrt zatekne izvan Sarajeva i ne budem ukopan u pripremljenom mezaru, taj jedan spomenuti dio neka se pridoda na ona dva dijela odreena za potrebe gore spomenutih mekteba; - prema tome, na mjestu odreenom za spomenuti mezar neka se podigne sofa za odmaranje muallima. Prilikom davanja izjave, arse u bai, mektebi i kue, zatim navedeni duani sa magazom, slobodni od svih poreza, predao je spomenutom mutevelliji Mustafa-agi Maiu, a on primio da kao i ostale mutevellije vakufa nakratko njima upravlja. Nakon svoje izjave i nakon to je Sud utvrdio njenu istinitost, prisutni vkif Henda Ahmed-aga, usmjerio je svoju panju na drugo pitanje, rekavi: Ja odustajem od uvakufljenja, jer uvakufljenje nekretnina po miljenju najveeg imama Ebu Hanife en-Numana (an-Numn) ima status pozajmce, zbog ega je njezin povratak po zakonu mogu. Zato traim da se se spomenute graevine iz spomenutog vakufa vrate u moje vlasnitvo. Na te rijei spomenuti mutevellija je odgovorio: Premda je stanje takvo kako je izneseno i nema mjesta sumnji, ali po miljenju velikog uenjaka Ebu Jusufa, poznatog kao Drugi imam, kada vakif izgovori rijei: Uvakufih!, uvakufljenje je valjano i neopozivo, a po miljenju imama Muhammeda bin Hasana E-ejbanija, kada se imovina preda mutevelliji, takvo uvakufljenje postaje punovano i neopozivo. Tom izjavom, mutevellija se usprotivio vraanju imovine. Njih dvojica sporili su se u prisutnosti kadije i svaki je traio da se spor rijei. Kadija je sa svoje strane razmislio o dokazima obiju strana i uvajui se da ne pokvari dobro djelo te bivi svjestan i razliitih pravnih miljenja koja postoje meu najstarijim imamima, donio je presudu o pravnoj valjanosti i neopozivosti spomenutog vakufa, ime je vakuf definitivno postao punovaan i 241

neopoziv. Ko ga izmijeni nakon to je uo, t grijeh e pasti na one koji ga mijenjaju. Allah, uistinu, sve uje i sve zna, a nagradu vkifovu je garantuje Vjenoivi, Dareljivi i Plemeniti Gospodar. Dogodilo se i zapisano dana 15. dumade-l-la 1326. h.g. (15. juni 1908.). Prisutni inu uvakufljenja: Hadi Sejjid-beg Denneti, Ibrahim-efendija Sari i drugi. Slijedi dopuna ove vakufname, napisana 10.11.1908., kojom vakif odreuje drugog mutevelliju, jer je prvi umro. DOPUNA VAKUFNAME - prijevod No 4502 Vkif Henda hadi Ahmed-aga, sin Ibrahim-agin, nastanjen u Hadi Isa-mahali u Sarajevu, pred Vijeem erijatskog suda dao je sljedeu izjavu i obrazloenje: Prema vakufnami broj 2.585 od 15. dumade-l-la 1326. h. godine (15. juni 1908.), izdatoj od strane erijatskog suda, a u vezi sa nekretninama i mektebima koje sam sagradio na Vratniku, u spomenutom gradu, odredio sam da mojim spomenutim vakufom upravljam ja i da imam pravo mijenjati odredbe. Poslije moje smrti, kako je to u spomenutoj vakufnami navedeno, odredio sam za mutevelliju Maia Ibrahima, sina Sulejman-efendije. Budui da je imenovani umro jedan mjesec ranije ne ostavivi izravnog potomka, odredio sam da poslije moje smrti mutevellija navedenog vakufa bude sin mog roenog brata Hende Asima, sin umrlog hadi Abdi-age, nastanjen u Sara hadi Ali-mahale u gradu Sarajevu. Nakon date izjave, sudski utvrene i ovjerene, ubiljeen je i prilog o inu dopune. Zapisano dana 15. evvala 1326. h.g., (10.11.1908.). Sarajevski kadija Hadi Isa. Prikaz rasporeenih dijelova u vakufnami sastavljen je naknadno, to se zakljuuje iz drukijeg rukopisa: Dijelovi: - trideset (30) dijelova za stanarinu sa kuom (kune potrebe, popravke i sl. za prvog muallima u mukom mektebu; 242

- petnaest (15) dijelova za drugog muallima u mukom mektebu; - osam (8) dijelova za bevvaba; - sedam (7) dijelova za ogrjev i prostirku u spomenutom mektebu; - dva (2) dijela za trokove za godinji ispit u spomenutom mektebu; - dvanaest (12) dijelova za stanarinu sa kuom (kune popravke i sl.) za prvu muallimu u enskom mektebu; - osam (8) dijelova za drugu muallimu spomenutog mekteba; - pet (5) dijelova za bevvabu ( - kuepaziteljicu) spomenutog mekteba; - est (6) dijelova za ogrjev i prostirku spomenutog mekteba; - dva (2) dijela za trokove ispita spomenutog mekteba; - dva (2) dijela onoj uenici koja izrazi elju da bude muallima; - deset (10) dijelova za plae mutevelliji; - tri (3) dijela za trokove obrauna; - dva (2) dijela svim drugim mektebima u Bosni; - jedan (1) dio za obnovu i popravak mog mezara. Prijepis vakufname iz 1910. koji slijedi predstavlja dodatak prvoj vakufnami iz 1908. kojom vakif pojaava svoj prvi vakuf na Vratniku time to sada uvakufljava magazu na Novoj testi, zavedenu u uloku gruntovnice pod brojem 7/34. Magaza e se davati pod kiriju uz primjerenu cijenu koja e se uzeti kao trinaest (13) dijelova. Od toga e se deset (10) dijelova davati prvom muallimu mekteba kog je Ahmed-aga ranije osnovao, a tri (3) dijela drugom muallimu. 3) PRIJEPIS VAKUFNAME IZ 1910. - prijevod No 563 Prepisano sa jednog ovjerenog primjerka. Registracija je onakva kao to e biti navedeno u vakufnami. Zapisao siromah Ali Riza Prohi, kadija grada Sarajeva. Bezgranina zahvalnost Poznavaocu svih stanja naroda, Koji je ist od nemoi i nedostataka! Neograniena zahvala Njegovoj Boanskoj veliini, jer prostori svih stvorenja su Njegov opi vakuf i sve to je stvoreno 243

uiva Njegove blagodati i dobroinstva! Sveobuhvatni i bezbrojni selami Vlasniku hvaljenog poloaja koji je svjetiljka u drutvu svega postojeeg, kljuu riznica dareljivosti, Boijem Miljeniku, velikom poslaniku Muhammedu odabranom, neka su na njega Boija milost i spas! Poredak ljudi njegovim erijatom je uvren i uinjen trajnim! Uz to, neka je Boije zadovoljstvo i spas na njegovu rodbinu, potomstvo i prijatelje, koji su svaki pojedinano, vodii na putu Istine i koji su pozivali na prave staze! A sad, razlog pisanja ove znaajne i divne vakufname, njeno nizanje u retke i diktiranje jeste sljedei: Henda Ahmed-aga, sin umrlog Ibrahim-age, trgovac iz Hadi Isamahale u Sarajevu, pred Vijeem svijetlog i asnog erijatskog suda u spomenutom gradu, dao je punovanu izjavu i zakonito priznanje u prisustvu Mahmuda ehajia Ahmed-age, sina umrlog Saliha Stoanina, kog je postavio za mutevelliju radi registriranja vakufa o kome e nie biti rijei: Posjedujem imetak koji sam kupio i koji je moje vlasnitvo, a sastoji se od jedne magaze sa svim to njoj pripada. Nalazi se na Novoj testi u gradu Sarajevu, zavedena je u uloku gruntovnice pod brojem 7/34. Ja je vakufim kao zakonit i trajan vakuf. Postavljam sljedee uvjete: Spomenutom magazom ja u raspolagati, a kad Boijom odredbom umrem, mutevellija e biti Asimaga, sin mog brata. On e navedenu magazu davati pod kiriju uz primjerenu cijenu i taj iznos dijelie na trinaest (13) dijelova. Deset (10) dijelova davae prvom muallimu mekteba koga sam ranije osnovao, a tri (3) dijela drugom muallimu spomenutog mekteba. Mutevellijsku dunost preuzimam na sebe te u spomenutim vakufom upravljati ja i vriti sve potrebne izmjene. Nakon izjave, predao je navedenu magazu osloboenu svih zaduenja imenovanom mutevelliji, a ovaj ju je primio na privremeno upravljanje kao to to rade i druge mutevellije vakuf. Zatim, spomenuti vkif je svoj govor usmjerio na drugo pitanje, rekavi: Vakufljenje nekretnina po miljenju najveeg Imama Ebu Hanife je u rangu pozajmice i dozvoljeno ga je povratiti, dok po miljenju Imama Muhammeda bin Hasana e-ejbanija, vakuf je nepunovaan ako vkif 244

koristi vakufa odredi za sebe. Zbog toga odustajem od uvakufljavanja i traim sa navedena magaza vrati u moje vlasnitvo, kao to je i ranije bila. Navedeni mutevellija Ahmedaga je na to rekao: Premda je stvar takva kako je izloena i u to nema sumnje. Veliki uenjak Ebu Jusuf poznat kao Drugi Imam miljenja je da samom vkifovom izjavom: Uvakufio sam, vakuf postaje valjan i neopoziv; dok po miljenju Imama Muhammeda bin Hasana E-ejbanija, kada se imovina preda mutevelliji, vakuf je valjan i neopoziv. Tako se usprotivio vraanju vakufa i predaji prvobitnom vlasniku. Kadija, iji je potpis na zaglavlju knjige i u ijoj su se prisutnosti sporili ova dvojica i traili rjeenje, sagledao je dokaze obiju strana, te uvajui se da ne bude onaj koji dobro djelo ometa, kao i bivi svjestan mimoilaenja u miljenjima meu najstarijim imamima, donio je presudu o valjanosti i neopozivosti spomenutog vakufa, ime je taj vakuf postao pravno valjan i neopoziv. Ko ga izmijeni, nakon to je uo, grijeh e pasti na one koji ga mijenjaju. Allah sve uje i sve zna, a nagradu vakifu je garantirao Vjenoivi i Plemeniti Gospodar. Dogodilo se i zapisano 21. muharrema 1328. h.g., (2. februar 1910.). U sljedeem prijepisu vakufname iz 1913. g., a na osnovu oporuke Hende Ahmed-age na nain da odgovara 1/3 vakifove ostavine, utemeljuje se vakuf sa eljom da se sagrade jo dva mekteba (muki i enski) na Vratniku. Izbijanje Prvog svjetskog rata omelo je izgradnju mekteba tako da oni nikada nisu ni ustanovljeni. 4) VAKUFNAMA IZ 1913. / VASIJETNAMA - prijevod Potvrujem da je ovjereni prijepis identian originalu vakufname (21.06.1922.) 972 920 Da bi se provela oporuka Hende Ahmed-age iz Hadi Isa mahale u gradu Sarajevu, koji je umro 26.03.1913. godine, Mai hadi Sulejmanefendi, sin umrlog Mustafa-age, nastanjen u Sagraki Hadi Mahmudmahali, takoer iz Sarajeva, kao izvrilac oporuke, pred Vijeem asnog erijatskog suda, koje se sastalo u spomenutom gradu, a u prisutnosti 245

mutevellije vakufa (o kome e biti rijei) Hende Vejsilage, sina Hadi Abdagina, iz Ivlakovali hadi Mehmed-mahale, izjavio je sljedee: U smislu vasijetname koju je dao za ivota sastaviti 7. zu-l-hiddeta 1331. h.g., (07.11.1912.), u vrijeme kada se njegove zakonske oporuke moraju uvaavati, a koja je zavedena na ovom sudu 19. novembra 1912. i ovjerena pod brojem 5434, Ahmed-aga je oporuio treinu svog imetka. Nakon podmirenja trokova ukopa i iskata20 za proputene namaze i post, zbog zakletvi zavjeta, radi oslobaanja jednog roba i drugih pojedinosti zapisanih u vasijetnami, oporuio je neka se od ostatka jedne preostale treine kupi jedno gradilite na Vratniku u gradu Sarajevu i na njemu nanovo podignu drugi mektebi u blizini ranije sagraenih kua za stanovanje. Zatim je oporuio da se kupe nekretnine koje e omoguiti njihovo odravanje te da se takoer uvakufe. Ja kao izvrilac oporuke, odreen sam da provedem uvakufljenje ovih nekretnina, nain upravljanja njima te nain davanja pod kiriju i njezina utroka. Muhibi Esad-efendiju, Henda Vejsil-agu i Mai Beira-efendiju postavio je kao nazire nad izvriocem oporuke. Tokom nastojanja da provede svoju oporuku, Ahmet-agu je zadesio smrtni as. Dok sam kao izvrilac oporuke, popisivao i razvrstavao ostavinu u prisustvu nasljednika i predstavnika Suda, izdvojili smo jednu treinu u iznosu od 135.477 kruna i 95 helera u novcu. Na ime treine vasijeta kupljena je i vakufu pridodata jedna kua sa avlijom koja se nalazi u okadi Hadi Sulejman-mahali u gradu Sarajevu, izgraena na lokaciji povrine 1483m2. Zavedena je u gruntovnici na listu 120/54 u estici broj 70 zajedno sa jednom magazom izgraenom na Novoj testi na povrini 125 m2, estica broj 15 na listu 25/33 gruntovnice. Iz nje e se podmirivati trokovi ukopa, iskata za proputene namaze i post, neispunjenje zakletvi i zavjeta te oslobaanje jednog roba, kao i druge pojedinosti zapisane u vasijjetnami, u iznosu od 3.973 krune i 31 heler. Nakon izdvajanja prednjeg iznosa, ostatak od 81.504 krune i 64 helera, neka se tretira zajednikom nekretninom prije njezine raspodjele. Iznos od 6.367 kruna i 81 helera koji sam primio zajedno sa prihodima, tokom raspodjele zaprimio sam kao 1/3. Od spomenutih nekretnina sam do kraja 1913. godine ubirao prihod koji iznosi 27.503 krune i 58 helera, to kao isti dohodak ukupno
20) - iskat (ar. - )iskup

246

iznosi 108.376 kruna i 3 helera. U zgodno vrijeme u skladu sa oporukom (vasijet) oporuioca treba kupiti jednu arsu (zemljite) i na njoj podii i izgraditi mektebe (enski i muki) i neka to bude glavnica vakufa. Glavnica e se dati u banku uz kamatu 5%, a ono to je spomenuto, tj. jednu kuu s avlijom koja se nalazi u mahali okadi Hadi Sulejmana i koja je u gruntovnici zavedena na listu 120/54, te jednu magazu na Novoj testi zavedenu u gruntovnici na listu 27/33 ima se uvakufiti kao posljednji trajni vakuf Hende Ahmed-age. Postavljam ove uvjete i odreujem posredstvom mutevellije da se svake godine izdaju spomenute nekretnine drugom uz odgovarajuu kiriju. Odreujem da se od prihoda kirije podmiruju obaveze gradskoj opini i dravi, kao i trokovi za opravku i ostale izdatke. Kada se iz te sume izdvoje jo preostali prihodi, ostatak treba razvrstati u 150 dijelova za potrebe mekteb: - petnaest (15) dijelova zajedno sa pravom na stanovanje dati prvom muallimu mukog mekteba; - dvanaest (12) dijelova dodijeliti drugom muallimu mukog mekteba; - est (6) dijelova ustupiti kuepazitelju (treem muallimu) i neka to budu njihove plae; - za prostirku, ogrjev i ostale potreptine troiti pet (5) dijelova; - pet (5) dijelova troiti za odjeu i obuu siromanoj djecu koja e dolaziti u mekteb; - od strane mutevellije neka se troi dvanaest (12) dijelova takoer na pravo stanovanja prvoj muallimi; - devet (9) dijelova neka se izdvoji drugoj muallimi; - pet (5) dijelova neka se izdvoji bevvbi, i neka to budu njihove plae; - pet (5) dijelova neka se troi za prostirku, ogrjev i ostale potreptine za spomenuti mekteb; - pet (5) dijelova mutevellija e izdvajati za odjeu i obuu siromanoj djeci; - jedan (1) dio neka se troi podjednako za knjige i broure djeci u novim mektebima; - dva (2) dijela neka se troe za dva jetmi bin tevhida po tilavetu u spomenutim mektebima za vrijeme Lejle-i regiba; - jedan (1) dio neka se troi na knjige i broure podjednako za djecu koja ne pohaaju mektebe na Vratniku; 247

- tako isto po pet (5) dijelova od deset (10) spomenutih troiti na odjeu i obuu za siromanu djecu koja pohaaju mektebe na Vratniku; - neka se ui od strane prvih muallima mekteba po jedna hatma za due spomenutog oporuioca, njegovih roditelja i njegove ene, a dva (2) dijela podjednako neka se podijele uaima; - etiri (4) dijela troiti svake godine u vrijeme Kurban-bajrama za klanje po jednog kurbana u etiri mekteba, a meso i koice podijeliti bogatim i siromanim te troiti za uenje po jedne Fatihe za due Pejgambera, oporuioca i njegovih roditelja; - dva (2) dijela na dva Bajrama podjednako davati muallimima i muallimama etiri mekteba kao nagradu za uenje po jednog Jasini-erifa i po tri Ajetu-l-Kursijje za due oporuioca; - spomenuta dva (2) dijela uaima podijeliti; - etiri (4) dijela u etiri mekteba neka mutevellija troi svake godine za uenje po jednog asnog mevluda; - dva (2) dijela neka se podjednako daju za plae imama i mujezina asne damije u Hadi Isabegovoj-mahali; - jedan (1) dio neka ide za trokove osvjetljenja spomenute damije; - jedan (1) dio neka se troi za opravke spomenute damije; - pet (5) dijelova neka se troi za popravke asnih tvravskih damija koje se nalaze u tvravi na Vratniku; - pet (5) dijelova neka se dijeli podjednako siromanim uenicima koji pohaaju sarajevske medrese, osim Kurumli medrese i Hanikaha u gradu Sarajevu; - tri (3) dijela neka se daju Vakufskoj blagajni da slue kao glavnica za mektebe na podruju Bosne i Hercegovine; - dva (2) dijela neka se daju za provoenje ispita mektepske djece te polaznika novih mekteba; - jedan (1) od ta dva dijela neka se daje ispitivaima, a drugi dio za kupovinu hljebova sa djecom prisutnom na ispitu; - petnaest (15) dijelova neka se daje za slubu mutevellije; - deset (10) dijelova izdvajati za slubu nazira. Mutevellijsku dunost spomenutog vakufa neka vri brati spomenutog oporuioca - Henda Vejsil-aga. Poslije njegove smrti neka se ova 248

dunost s koljena na koljeno prenosi njegovim mukim potomcima, i to najpametnijem i najestitijem. Nazirsku slubu (nadzor) nad spomenutim vakufom vriu ja dok sam iv, a kad umrem neka pripadne mojim mukim, najpametnijim i najestitijim potomcima. Ako mutevellije ovog posljednjeg vakufa oporuioca budu u realizaciji poslova postupali protivno asnom erijatu, neka ih uprava smijeni i postavi druge na njihovo mjesto dok Henda Ahmed-aga ne dovri izgradnju novih mekteba predvienih ovim posljednjim vakufom. Sredstva za plae i druge trokove, koji su odreeni muallimu, muallimi i podvornicima na koncu svake godine izdvajae mutevellija i sarajevski kadija te uz znanje Vakufskomearifskog vijea, pohranjivae se u banci uz rubh i predstavljae glavnicu za gradnju spomenutih mekteba. Ostvareni iznos iz rasta kamata neka se pridoda postojeim novanim sredstvima pohranjenim u banci na nain prednje spomenut, a uz moje posredovanje, ime e se ta glavnica uveavati. Nakon utvrivanja uvjeta i objanjenja obaveze navedene nekretnine predao sam mutevelliji Hendi Vejsil-agi, koji ih je zaprimio kao vakuf, a ja sam na taj nain proveo oporuku i izvrio preuzetu obavezu. Mutevellija Henda Vejsil-aga je potvrdio sve to je kazao vsi-muhtar, Hadi Sulejmanefendija Mai. Nakon to je i zvanino sve detaljno utvreno, vakuf koji je oporukom ustanovljen poslije smrti vakifa i koji odgovara jednoj treini vakifove ostavine te o ijoj se pravovaljanosti i neopozivosti izriito govori u priznatim pravnim djelima, postaje, prema tome, i pravno zakonit. Spomenuti je vakuf pred asnim sudom bez dvojbe prihvaen kao punovaan i neoboriv. Dogodilo se i zapisano 7. rebiu-l-evvela 1340. h.g., tj. (7. oktobra 1921.). Svjedoci: - pripravnik erijatskog suda Omerhodi Osman-efendija, - pripravnik erijatskog suda ati Abdullah-efendija.

249

NAPOMENE: - Ajak-ema sokak-ikma koja se nalazila na izlazu iz ulice Samardije u ulicu Telali. - okadi hadi Sulejman-mahala - na bivem Trgu 6. novembra; M Mehmed Mujezinovi, Islamska epigrafika BiH, knjiga, 1, Sarajevo, 1974. g., str. 443.; danas nosi naziv Zabeglukom. - Gornja daira nalazila se na poetku ulice Telali. - Hadi Isa mahala - biva ulica Davida Haveria. Alija Bejti, Ulice..., str. 148.; dananji naziv Dugi sokak. - Hadi Mustafina mahala, Mustafin demat - biva Majevika: Alija Bejti, Ulice.., str. 239.; dananji naziv Hadi Mustafina. - Hulusina: Alija Bejti, Ulice..., str. 182.; Zadrala isti naziv i danas. - Kasap-zade hadi Ibrahimova mahala - biva Alekse antia: Alija Bejti, Ulice... str. 16. i 83.; dananji naziv Carina. Mejdan ikma - mala slijepa ulica na Vratniku ispred Hendinog enskog mekteba; Dananji naziv Abdulah-ef. Foaka (Abdulah-ef. Foak je bio muallim u Hendinom mektebu). - Nova testa - biva Petra Koia: Alija Bejti, Ulice..., str. 212.-213.; dananji naziv Telali. - Nedzade mahala - najvjerovatnije Ne-zade hadi Hasana mahala, biva Dol: Alija Bejti, Ulice..., str. 16, str. 141); dananji naziv Dol. - Sagraki hadi Mahmud-mahala, biva Remzije Omanovi: Alija Bejti, Ulice..., str. 16. i str. 319.; dananji naziv Sagrdije. - Sijavu-paina daira mahala - Bejtu-l Jehud-ifuthana: Alija Bejti, Ulice..., str. 18.; dananji naziv Velika avlija. - Sinan vojvode hatun mahala - Poriina: Alija Bejti, Ulice.., str. 306.; dananji naziv Porina. - U znak sjeanja i potovanja prema ovom humanisti koji je pomagao sirotinju i kulturno-prosvjetna drutva, koji je bio lan Egzekutivnog odbora od poetka do kraja borbe za vjerskoprosvjetnu autonomiju te jedno vrijeme bio gradski vijenik, ulica u starom dijelu Sarajeva u podruju Bistrika i danas nosi naziv Hendina ulica: Alija Bejti, Ulice..., str. 175. 250

LITERATURA: - Bejti, Alija: Ulice i trgovi Sarajeva, Sarajevo, 1973. g.; - Knjiga sidila II, str. 145.-146. (prijepis istibdalname iz 1908. g.), Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo; - Knjiga sidila III, str. 24, prijepis vasijetname - oporuke iz 1913. g., Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo; - Mujezinovi, Mehmed: Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga 1, Sarajevo, 1974. g.; - Narodna uzdanica, asopis, Sarajevo, 1936. g., str. 152.-153.; - Reg. br. 140/492 (original vakufnama iz 1908. g. sa dodatkom kojim vakif odreuje drugog mutevelliju jer je prvi umro), Gazi Husrev-begova biblioteka Sarajevo; - Reg. br. 140-492, str. 10. i 11., prijepis vakufname iz 1910. g. koja predstavlja dodatak prvoj vakufnami, kojim vakif proiruje svoj prvi vakuf na Vratniku magazom na Novoj testi (Telali), Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo; - kalji, Abdulah: Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Sarajevo, 1989. g.

251

An elementary school in Vratnik: Waqf Henda Ahmedagha

Among the warmhearted Sarajevans, who, each in his or her own way contributed during Sarajevos tumultuous 500-year-old history, was a prominent Sarajevan trader Hende Ahmed-agha (1853-1913). Even though, there were wealthier people than Hende Ahmed-agha, he himself built an elementary school- mekteb in 1908 in Vratnik, Sarajevo, for male and female children under the same roof. By doing this the founder, for the love of God and prosperity of the people contributed very much to the educational development of Bosnia and Herzegovina during the time of Austro-Hungarian administration. The following waqfname bares witness to Hendas waqf: - Transcript of istibdalname from year 1908. - Original waqfname from the year 1908 with supplement) amendment to waqfname with which waqif (legator) appointed another mutevelli (administrator of the waqf) - Transcript of the waqfname from the year 1910, which is in fact, appendix to the first waqfname. By the means of this document waqif strengthened his first waqf in Vratnik, giving to waqf a warehouse on new road (Nova testa). - Transcript waqfname - wasiyyetname (testament) from year 1913. These waqfname were written in Osmanli-Turkish flowery style language. Apart from that, one of the waqfnamas which is today kept in the Gazi Husrev-bey Library in Sarajevo shows that Ahmed-aga allocated 1/ 3 of his estate, after his death, for the building of two mektebs, male and female to be built under one roof in Vratnik. The mekteb from the year of 1908 still stands today, while the other one was not built because of the outbreak of the First World War.

252

Vakufnama 253

Prijepis vakufname 254

Istibdalnama 255

256

Samija Sari UDRUENJE ISLAMSKE OMLADINE U SARAJEVU ISLAMSKI KLUB (1905 - 1910)
Okupacija od strane Austro-Ugarske 1878. godine imala je dalekosene posljedice na dalji razvitak Bosne i Hercegovine. Proces udruivanja nakon 1879. godine odvijao se u muslimanskoj sredini postupno. Znaajnu ulogu u kreiranju kulturnog razvitka Bosne i Hercegovine, posebno krajem 19. i poetkom 20. stoljea, odigralo je domae bosanskohercegovako stanovnitvo. Orijentacija njihovog djelovanja bila je opredijeljena stvarnim i neodlonim potrebama ireg narodnog prosvjeivanja, stvaranje domae inteligencije, jaanje vlastitog strunog kadra i slino. Znaajnu ulogu u tom pogledu odigrale su itaonice (kiraethane) kao najpodesnije forme okupljanja i razvijanja drutvenog ivota. One su zajedno sa drugim slinim drutvima i udruenjima (klubovima, kasinima, omladinskim, zanatlijskim i drugim drutvima) bile osnovni oblik i glavne forme kulturne aktivnosti i arita kulturnog ivota, a njihovu ulogu kasnije e preuzeti kulturno-prosvjetna drutva, koja e biti usmjerena prvenstveno na irenju prosvjeenosti u narodu i podizanju kulturnog nivoa. U Sarajevu je prva Muslimanska itaonica osnovana 1888. godine, u Banjoj Luci (1890.), Tuzli (1891.), Brkom (1897.), Prozoru (1899.), Mostaru (1904.), Konjicu (1904.), Stocu (1904.), Zenici (1904.), ajniu (1906.), Visokom (1906.), Foi (1910.), Viegradu (1910.). Broj itaonica kasnije e se naglo poveavati i osnivati i u drugim mjestima Bosne i Hercegovine. Osnivanjem Muslimanske itaonice u Sarajevu (1888.) kao posebne muslimanske institucije, a kasnije i Gajreta (1903.) otpoeo je proces kulturno-prosvjetnog, a donekle i politikog udruivanja muslimana Bonjaka to se konkretiziralo pojavom novih kulturnih i prosvjetnih drutava. Na osnovu veoma bogate arhivske grae u fondovima Arhiva Bosne i Hercegovine, koja je nezaobilazan izvor za nauno istraivanje, 257

sagledavanje i ire prouavanje drutvenog, politikog, prosvjetnog i kulturnog ivota Bonjaka-muslimana, kao i drugih konfesija u Bosni i Hercegovini, doznajemo da je u Sarajevu i drugim gradovima Bosne i Hercegovine bio veliki broj drutava i udruenja. Pored Muslimanske itaonice u Sarajevu je bila i Turska kiraethana, Merhamet - muslimansko drutvo za potpomaganje sirotinje (1914.), Islamski klub (1908.), Muslimanska sloga (1908.), Muslimanski sokol (1912.) te razna druga drutva sa nazivima muslimanska: Trezvenost (1928.), Muslimanski enski klub (1924.), Rahmet (1934.), Merhum (1934.), Hajr - muslimansko kulturno i potporno drutvo (1937.), Bratstvo - muslimansko kulturno drutvo (1928.), El-Kamer (904.) Hurijet - muslimansko radniko i zanatlijsko udruenje (1908.), Jediler - muslimansko pokopno drutvo (1923.), Merhamet, Gajret - drutvo za pomaganje naunika i aka Muslimana (1903.), Narodna uzdanica (1924.), Osvitanje (1923.), Preporod - muslimanska itaonica (1921.), El-Hidaje - organizacija Ilmije Kraljevine Jugoslavije (1936.), Ahlak - Islamsko moralno i ekonomsko udruenje u Sarajevu (1936.), Humijjet - muslimansko dioniarsko drutvo za izdavanje novina i knjiga (1908.), Muslimanskomuallimsko i imamsko drutvo za Bosnu i Hercegovinu (1909.) itd. Zahvaljujui podacima iz dokumenata, naroito iz perioda austrougarske uprave, doznajemo da je bilo vie udruenja islamske omladine po gradovima Bosne i Hercegovine: Mei udruenje islamske omladine u Bihau (1907.), Sabur - udruenje islamske mladei u Foi (1909.), Himmet - muslimanskoomladinsko udruenje u Vlasenici (1911.), (od 1919. godine ovo udruenje mjenja naziv u Zora), Klub islamske mladei u Zvorniku (1910.), Ukuvet- muslimansko omladinsko udruenje u Prozoru (1912.), Irad - muslimansko drutvo u Kladnju (1909.), Klub muslimanske omladine u Maglaju (1910.), Klub islamske omladine u Bijeljini (1908.), Klub muslimanske omladine u Banjoj Luci (1910.), Klub islamske omladine u Bosanskom Brodu (1910.), Mirza - drutvo islamske omladine u Konjicu (1909), Islamska omladinska kiraethana u epu (1906.), Islamska omladina u Jezeru (Jajce) (1907.) i sl.1
1. Evidencije drutava u Arhivu Bosne i Hercegovine.

258

Slina drutva osnovana su u Beu: Drutvo bekih akademiara Zvijezda osnovano je 20. februara 1904. godine, dok je Drutvo napredne islamske omladine Svijest osnovano 31. oktobra 1907. godine kao protutea Zvijezdi. Ovo drutvo nastalo je istupom iz Zvijezde dijela akademiara koji se nisu slagali sa njenom politiko-nacionalnom orijentacijom.2 Udruenje islamske omladine u Sarajevu osnovano je 1905. godine na inicijativu Safvet-bega Baagia. Prva sjednica odrana je 16. novembra 1905. godine, a saziva i voditelj skuptine, kako stoji u zapisniku, bio je Safvet-beg Baagi. Na skuptini je prisustvovalo oko 68 uglednih graana, sada ve lanova ovoga Udruenja, koje je Safvet-beg Baagi pozvao da se izjasne da li su u principu za osnivanje udruenja. Prema zapisniku na prvoj sjednici prisustvovali su i uzeli uee u diskusiji pored Safvet-bega Baagia i dr. Halid-beg Hrasnica, Mustaj-beg Muteveli, Sulejman ef. Heimovi, Hasan ef. Hodi, Edhem-ef. Mulabdi, ukrija Alagi, emsibeg Salihbegovi, dr. Mustafa-ef. Denili i drugi. Prvoj sjednici prisustvovao je i izaslanik oblasti vladin perovoa g. dr. Koszler. Na osnovu diskusije koja je voena na sjednici zakljuujemo da je bilo razliitih miljenja u vezi sa osnivanjem ovoga udruenja, naprimjer: dr. Halid-beg Hrasnica se sloio sa osnivanjem drutva, ali je upozorio da postoji itaonica te bi osnutkom ovoga drutva mogao nastati razdor. Predlae ili da se itaonica srui ili reformira u ovako drutvo. Mustaj-beg Muteveli se nije sloio sa ovakvim miljenjem u pogledu itaonice, pa kae itaonica je ala turca, a on eli drutvo u modernom duhu. Predlae da se El-Kamer rairi i da se u njemu uredi itaonica i gombalaki klub. Hasan-ef. Hodi misli da je bolje osnovati novo drutvo nego osvajati itaonicu te smatra da je suvina svaka rasprava dok se ne sazna to se hoe sa novim drutvom i predlae da se najprije proitaju pravila drutva. Edhem-ef. Mulabdi se sloio sa Hodievim prijedlogom, pa kae Iskustvo dokazuje da se ne bi moglo sa itaonicom uspjeti, pa dodaje da: itaonica nije ni isto islamsko drutvo i traio da se proitaju pravila.
2. Ibrahim Kemura, Muslimanska kulturno-prosvjetna drutva. Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, Knjiga XIX - XX / 2001., str. 233.

259

Dr. Hrasnica je tvrdio da je itaonica (kiraethana) islamska i da bi se dalo od itaonice neto uiniti, samo treba pokuati te da se za to saeka godinja skuptina kiraethane. Na sjednici je bilo i takvih miljenja da bi se El-Kamer trebao fuzionirati sa ovim novim drutvom, jer je dosta lanova drutva ElKamer bilo prisutno na prvoj sazivakoj sjednici. Prema rijeima Safvet-bega Baagia, Udruenje bi u poetku trebalo imati itaonicu i novine, a kada se malo povea moglo bi imati i razne sekcije: za gombanje, potpomaganje siromaha, literarnu sekciju, sekciju za tamburanje i pjevanje i druge. Odravala bi se i razna predavanja. Drutvo bi moglo povremeno izdavati jedan beletristki list. Uopte, ovo bi drutvo imalo da bude centrom islamske omladine ne bi li na taj nain odvratilo od pohaanja gostionica itd. Kako se veina prisutnih izjasnila za osnivanje ovoga udruenja (60 lanova je bilo za osnivanje, a samo 8 protiv) izabran je Privremeni odbor, u koji su, prema zapisniku, ula gospoda: emsi-beg Salihbegovi, Mustafa-beg Kapetanovi Ljubuak, Safvet-beg Baagi i ukrija Alagi. Zapisnik je potpisao saziva i predsjednik Safvet-beg Baagi, a zapisniar (perovoa) bio je Fehim Spaho.3 Na prvoj sjednici proitana su pravila Udruenja islamske omladine u Sarajevu, usvojena i upuena (25. decembra 1905. godine) Vladinom povjereniku za glavni grad Sarajevo s molbom da ista proslijede Zemaljskoj vladi u Sarajevu na uvid i odobrenje. U potpisu akta su izabrani lanovi Privremenog odbora.4 Prema l. 1 drutvu je ime Udruenje islamske omladine sa sjeditem u Sarajevu. l. 2 govori o svrhi drutva: Svrha drutva je da goji prosvjetu, da podrava drutvenost i da razvija duevne sile svojih lanova, a prema l. 3 ova svrha se Postizava uzdravanjem knjinice, novina, predavanjima, osnivanjem raznih klubova u obsegu drutvenih pravila, prireivanjem zabava te igranjem pristojnih igara. Rad drutva iskljuuje svaki politiki smjer. Bliskost ovoga drutva sa Gajretom oituje se u l. 37, gdje se govori o Raspustu drutva i naglaava se da u sluaju rasputanja
3, Arhiv Bosne i Hercegovine, Zemaljska vlada Sarajevo, . 18/301 - 1910. 4. Arhiv Bosne i Hercegovine, Zemaljska vlada Sarajevo, . 18/301 - 1910.

260

drutva cijeli drutveni imetak pripada islamskom potpornom drutvu Gajret ili ako Gajret ne bi tada vie postojao - kojoj drugoj muslimanskoj prosvjetnoj svrsi, po zakljuku posljednje glavne skuptine. Pravila su usvojena 21. marta 1906. godine uz potpis Odjelnog predstojnika Zemaljske vlade u Sarajevu gospodina Hormana i uz primjedbu da je ovo drutvo nadzoru i kontroli oblasti isto tako podvreno kao i sva ostala drutva u Bosni i Hercegovini.5 Konstituirajua sjednica odrana je 9. aprila 1906. godine. Prvi predsjenik drutva bio je Safvet-beg Baagi, zamjenik predsjenika Asimaga Hadiabanovi, prvi sekretar Mustaj-beg Halilbai, drugi sekretar Edhem ef. Mulabdi, blagajnik Muhamed-ef. Sali, upravitelj novinar (zum Verwaiter der Zeitungen) dr. Mustafa Denili, knjinjiar: Hasanef. Hodi, kuni nadzornik (zum Hausverwalter) Salih-ef. Aliehi.6 lanovi Odbora bez funkcije su bili: Hilmi-ef. Muhibi, ukri-ef. Alagi, Ibrahim-aga engi, Salih-ef. Abdagi i Hafiz Ajni-ef. Buatli.7 Ovaj sastav Odbora mijenja se ve u 1907. godini. Na XVII odborskoj sjednici od 31. marta 1907. godine odlueno je da se drutvena pravila promijene u nekim takama, to je povjereno uem odboru. Prema izvjetaju sa Prve glavne skuptine, koja je sazvana za 10. maja 1907. godine, ali zbog nedovoljnog broja lanova odgoena je do 17. maja 1907. godine, kada je bez obzira na broj prisutnih lanova odrana. Na skuptini je usvojena osnova pravila i to u taki III zapisnika. U novi odbor izabrani su: za predsjednika Hadiabanovi Asimaga, za potpredsjednika Hasan-ef. Hodi, za sekretare: Halilbai Mustajbeg i Edhem-ef. Mulabdi, za blagajnika: Edhem-aga Biaki, za kunog nadzornika Muhamed Sali, za knjiniara hafiz Salih-ef. Sari i za upravitelja novina hafiz Ajni Buatli.8 Gore izabrani odbor pokrenuo je izmjenu pravila kao i naziva udruenja. Prema novim izmijenjenim pravilima (odobrenim 11. augusta 1908. godine uz potpis odjelnog predstojnika Zemaljske vlade u Sarajevu gospodina Hormana) Udruenje islamske omladine u Sarajevu dobiva
5. Arhiv Bosne i Hercegovine, Zemaljska vlada Sarajevo, . 18/301 - 1910. 6. Bosanski glasnik (Bosnische Bote), 1907, str. 334. 7. Arhiv Bosne i Hercegovine, Zemaljska vlada Sarajevo, . 18/301 - 1910. 8. Bosanski glasnik (Bosnie Bote), 1908, str. 335.

261

novi naziv Islamski klub u Sarajevu. Na osnovu poreenja starih i novih pravila, odnosno pravila Udruenja islamske omladine u Sarajevu i Islamskog kluba u Sarajevu kostatovano je da su pravila u naelu promijenila samo naziv drutva, dok su ukinuta tri lana pravila, i to (l. 22) mjesto II tajnika, zatim (l. 27) odborski zamjenici i (l. 27) drutvena godina. Tako su pravila Islamskog kluba u Sarajevu imala ukupno 34 lana, umjesto ranijih 37 lanova.9 Prema Bosanskom glasniku u 1910. godini lanovi Odbora Islamskog kluba u Sarajevu bili su: predsjednik Hadiabanovi Asimaga, potpredsjednik Mustaj-beg Halilbai, tajnik Mulo Hadali, blagajnik Mustafa Foo, kuni nadzornik Osman-beg Baagi, knjinjiar Enes-ef. Haimefendi, upravitelj novina Edhem-ef. Biaki.10 Islamski klub u Sarajevu prestao je sa radom poetkom 1910. godine, prema pismenoj izjavi i potpisu predsjednika Asimage Hadiabanovia. U izjavi stoji: to se tie Islamskog kluba, mogu izjaviti to, da smo stan otkazali, novine ne drimo i sluge nemamo, dakle uopte vie nikakvih izdataka. Rad drutveni obustavili smo za neko vrijeme, dok se drutvo materijalno ne oporavi. Advokatu emo predati da utjera neplaene lanarine, pa ako se mogne opet podii drutvo, mi emo to i uiniti, a ako ne mogne, utke emo se rastati. Drutvo nije nitko jo dosada tuio kod suda. Imamo duni neke manje svote za rasvjetu i tampariju, a vie nikome.11 U Sarajevu, 5. februara 1910. Zakljueno i potpisano od strane Hadiabavia Asimage. U aktu stoji jo i to da su sve knjige drutva predate advokatu dr. Hrasnici, koji je u sluaju da naplati dugove (statutom predvienu lanarinu) od lanova u iznosu od 1474 K, bio duan o tome obavijestiti, odnosno podnijeti izvjetaj. Zbog bogatstva grae i veoma velikog broja podataka trebao bi dui vremenski period za istraivanje osnivanja raznih drutava na bosanskohercegovakim prostorima, o emu postoje zaista znaajni podaci u fondovima Arhiva Bosne i Hercegovine. Meutim u ovom kraem
9. Arhiv Bosne i Hercegovine, Zemaljska vlada Sarajevo, . 18/301 - 1910. 10. Bosanski glasnik (Bosnische Bote) 1910, str. 352. 11. Arhiv Bosne i Hercegovine, Zemaljska vlada Sarajevo, . 18/301 - 1910.

262

prilogu o osnivanju Udruenja islamske omladine u Sarajevu Islamskog kluba (1905-1910), pored dostupnih podataka o ovome udruenju na osnovu dokumentacije, dat je i spisak dijela ostalih drutava i udruenja u Sarajevu i u nekim gradovima Bosne i Hercegovine, sainjen na osnovu Evidencija o drutvima.

The Islamic Youth Association in Sarajevo

The Islamic Youth Association was founded in 1905 on the initiative of Safet-bey Basagic. The first meeting was held on 16 of November 1905. Sixty-eight prominent persons attended meeting. The first president of this association in Sarajevo was Safet-bey Basagic; deputy president was Asimaga Hadzi Sabanovic, the first secretary Mustaj-bey Halilbasic, the second secretary Edhem ef. Mulabdic, treasurer Muhamed ef. Salic, editor of the newspaper Dr. Mustafa Denislic, administrative clark Hasan ef. Hodzic and Salih ef. Alicehic as caretaker. In the year 1907 the members of the committee changed. The president becomes Asimaga Hadzi Sabanovic. A new committee with a new president began to change the rules and the name of the association. Now it is under the name Islamic club of Sarajevo. Islamic club of Sarajevo, the successor of the Islamic youth association in Sarajevo stopped its activities in the beginning of the year 1910. According to a statement given by president Sabanovic, social work stopped, apartment was revoked and newspaper publication stopped. All books of the Association were handed over to the attorney Dr. Hrasnica to settle unpaid membership fees.

263

Zahtjev Privremenog odbora Udruenja islamske omladine vladinom povjereniku u Sarajevu za odobravanje pravila Udruenja 264

Izvadak iz zapisnika Glavne skuptine Udruenja 265

Pravila Udruenja islamske omladine 266

Zalkida Hadibegovi ZNAAJ I METODE ODREIVANJA KIBLE

Vidimo Mi kako sa udnjom baca pogled prema nebu, i Mi emo, sigurno, uiniti da se okree prema strani koju ti eli: okreni lice svoje prema asnom hramu! I ma gdje bili okrenite lica svoja na tu stranu. (Kuran, II / 144, preveo Besim Korkut) Kibla (sveta strana u islamu) predstavlja pravac usmjeren ka Mekki i Svetom hramu u njenom sredinjem dijelu koji se naziva Kaba. Prema predanju, Kabu je podigao vjerovjesnik Ibrahim sa svojim sinom Ismailom VII stoljea prije pojave islama kao najmlae svjetske religije. Kabu su tada hodoastili jednom godinje predislamski Arapi, a imala je graevinu na istom mjestu kao i danas i sa istim crnim kamenom kojeg su ljubili, a i danas vjernici koji hodoaste sveto mjesto zadrali su taj obiaj. Smatra se da je crni kamen ostatak nekog meteorita koji je uvijek tom mjestu davao posebnu vanost i znaenje. Danas je Kaba jedinstven kubini objekat bez krova oko kojeg se za vrijeme obavljanja hada kreu vjernici. Znaaj Kabe i razvoj metoda odreivanja tog svetog pravca te predstavljanje tekstova nekih rukopisa koji se nalaze u Gazi Husrevbegovoj biblioteci, a tretiraju problem Kible, izloeni su u ovom radu iji je osnovni cilj govoriti o Kibli kao vanom ishoditu u ivotu pripadnika islama uope, Kibli duboko utemeljenoj u egzaktnoj znanosti kakva je astronomija. Prvi muslimani okretali su se u toku molitve licem prema Hramu u Jerusalemu, a kasnije, nakon seobe vjerovjesnika Muhammeda iz Mekke u Medinu bilo je nareeno da se vjernici okreu prema Kabi, koja se nalazi u Mekki.1 Da je Kaba mjesto gdje se duboko oituje egzistencija jedinog Boga za muslimane i sljedbenike vjerovjesnika Muhammeda i njen znaaj za svakodnevni ivot i nunost njenog poznavanja govori
1 Geografska irina Mekke je 21 29 N, a duina 39 50 E, gdje je N oznaka za sjever, a E oznaka za istok.

267

kuranski tekst (II/143): ...mi smo promijenili Kiblu prema kojoj se prije okretao samo zato da bismo ukazali na one koji e slijediti Poslanika... Pravac prema Mekki postao je pravac koji su slijedili i graditelji vjerskokulturnih objekata kao to su damije u kojima se obavljaju skupne molitve kao najcjenjeniji oblik molitve. U damijama, u zidu koji je usmjeren prema Mekki, grade se posebna mjesta, mihrabi, polucilindrina udubljenja u kojima osobe koje predvode skupnu molitvu (imami) zauzimaju mjesto ispred vjernika.2 Osim damija, u Kibli se grade i drugi objekti kulturno-prosvjetnog tipa. Odreivanje Kible je smjer u kojem se obavljaju uenja iz Kurana u svom domu, ali i neke svakodnevne radnje u ivotu muslimana kao to je ritual klanja ivotinja za prehranu ljudi (kurban), a vano je istaknuti da se vjerske molitve (namazi - arap. salat) izvode okretanjem u pravcu Kible. Muslimanski astronomi i geografi ve u VIII stoljeu rjeavaju problem Kible tako to nalaze najbolje metode za odreivanje svetog pravca koristei tehnike mjerenja geografskih koordinata i primjenu matematike prema znanjima koja su stekli uei na indijsko-grkim izvorima. U IX stoljeu gradovi Mekka i Bagdad bili su dva najvanija mjesta za muslimane, Mekka u kojoj se nalazi Kaba kao njihovo ishodite i Bagdad, koji je postao njihovo kulturno-prosvjetno i znanstveno sredite. Astronomi su imali zadatak da pronau naine za tano odreivanje Kible te su vrena promatranja i mjerenja u cilju rjeavanja problema. U nastojanju da pronau originalne metode odreivanja Kible bili su angairani najbolji astronomi i matematiari, a danas, sa duge vremenske distance spoznaje se znaaj nekoliko imena, imena astronoma i uenjaka koji su dali najvei doprinos. Prema vremenu u kojem su se pojavljivali to su al-Khawrizm i al-Battn, koji su djelovali krajem VIII i poetkom IX stoljea u Bagdadu, i Rakki, al-Birn, koji je ivio i djelovao krajem
2 Neka istraivanja o orijentaciji damija u arapsko-islamskim zemljama iz perioda gradnje prvih damija ali i kasnije pokazuje da neke od njih nisu u Kibli posebno one koje su dobijale damijsku funkciju u objektima koji su ve postojali ili su bile usmjerene prema prethodnoj Kibli u Jerusalemu. Za kasnije graene damije koje nisu sasvim u Kibli potrebno je i dalje istraivati kao i za bosanskohercegovake damije. Jedna studija o orijentaciji damija u Bosni i Hercegovini koje su graene za vrijeme Osmanlija bila bi zanimljiva ne samo za povijesniare astronomije nego i druge strunjake o emu se ve due vrijeme zalae i dr. Enes Kujundi.

268

IX do sredine X stoljea u nekoliko znanstvenih centara u Perziji, Ibn Ynus iz druge polovine X i poetnih desetljea XI stoljea, koji je djelovao u Kairu, Nsir ad-Dn al-Ts iz XIII stoljea u Maraghi i al-Khall koji je djelovao u Damasku u XIV stoljeu. Dva su astronoma, al-Birn i alKhall, odredili Kiblu za svaki stupanj geografske irine, od 10 do 56 i za geografske duine od 10 do 60 stupnjeva prema egzaktnim formulama dobijenim na osnovu sferne trigonometrije. Arapsko-islamski astronomi su sfernu trigonometriju primjenjivali zbog pogodnosti i ekvivalentnosti sfere koja obavija Zemlju, koja je i sama sfernog oblika i za koju su parametri, irina (latituda)3 i duina (longituda)4 kutne udaljenosti taaka na povrini zemlje u odnosu na ekvator,5 odnosno poetni meridijan.6 Nagib ekliptike,7 irine i duine nekog mjesta i Mekke su parametri potrebni za odreivanje Kible u bilo kojoj taki na povrini Zemlje. Strane svijeta, glavni pravci u orijentaciji u prostoru su takoer jednostavno i uspjeno odreivani na temelju poznavanja matematike geografije i kao potrebne predradnje za odreivanje Kible i mjerenje vremena obavljanja namaza.
3 irina (geografska, terestrijalna), odnosno latituda nekog mjesta na povrini Zemlje je vrijednost dobivena mjerenjem du meridijana koji prolazi kroz to mjesto, a predstavlja dio luka izmeu datog mjesta i ekvatora. Vrijednosti irina su od 0 na ekvatoru do 90 na polovima. Pozitivne vrijednosti prema konvenciji su one prema sjeveru, a negativne prema jugu. 4 Duina (geografska, terestrijalna), odnosno longituda nekog mjesta na povrini Zemlje je vrijednost mjerena du ekvatora, a predstavlja kutnu vrijednost luka izmeu meridijana koji prolazi kroz dato mjesto i jednog referabilnog koji je izabran kao poetni. Danas je poetni meridijan onaj koji prolazi kroz Greenwich koji se nalazi kraj Londona. Vrijednosti duina su od 0 do 180 na istok (pozitivne) ili na zapad (negativne), a za vrijednost 180 je isti meridijan u odnosu na istok i zapad. 5 Ekvator je velika krunica na nebeskom tijelu dobijena kao presjek ravnine koja je okomita na osu rotacije i koja prolazi centrom tijela. 6 Meridijan je velika krunica na nebeskom tijelu koja prolazi kroz njegove polove i okomita je na ekvator. 7 Ekliptika je srednja ravnina Zemljine putanje oko Sunca. To je i velika krunica nebeske sfere dobijena kao presjek srednje ravnine Zemljine putanje oko Sunca i nebeske sfere. Ekliptika sa ekvatorskom ravninom gradi kut koji se naziva priklon (nagib) ekliptike i iznosi 23 27.

269

U srednjovjekovnim tekstovima mogu se nai podaci da je problem Kible rjeavan i drugim metodama baziranim na promatranju Sunca, Mjeseca, zvijezda ili smjerova odreenih vrsta vjetrova koji su se pojavljivali u odreeno vrijeme na odreenom podruju. Takve metode su se rjee primjenjivale, a metode koje su razvijali astronomi bile su preferabilne. Openito, znanstveni pristup mnogim problemima u vrijeme zlatnog doba razvoja i uspona matematike, astronomije i geografije u arapsko-islamskom svijetu srednjeg vijeka, koji je bio zasnovan na kuranskom tekstu i uputi koja je asnom knjigom data muslimanima, bio je prevladavajui. Nematematikim metodama odreivanja Kible nisu se bavili astronomi, ali se moe nai podataka o primjeni metoda takozvane etnoastronomije. Obini ljudi koji nisu poznavali astronomiju i matematiku, koji su bili daleko od znanstvenih centara, kola i opservatorija koristili su alternativne metode za utvrivanje Kible, ali i same vezane za astronomske pojave kao to su dani ekvinocija kada je strana na kojoj izlazi Sunce bila taka istoka, a strana gdje je Sunce zalazilo taka zapada. Uz tako odreene podatke gdje se nalaze sjeverna i juna strana svijeta, za stanovnike na podruju Afrike Kibla je bila u smjeru Sunca na izlasku za vrijeme ekvinocija ili pak u Egiptu prema izlasku Sunca u dane sredine zime. U Jemenu i Iraku Kibla se nalazila prema smjeru Sunca kada zalazi sredinom zime, u Indiji u smjeru Sunca kada zalazi na dan ekvinocija, u Kordobi na izlasku Sunca u zimskim mjesecima itd.8 Na taj nain odreivane vrijednosti za Kiblu nekad su, kao u sluaju Kordobe, bile vrlo bliske vrijednostima rezultata matematiki dobijenim, a nekad su bile s velikim odstupanjem kao u sluaju Kaira i vrijednosti koje je matematiki utvrdio astronom Ibn Ynus. U sluaju Samarkanda bilo je nekoliko smjerova svetog pravca koji su bili korieni ravnopravno, kao, naprimjer, smjer prema jugu koji su slijedili oni koji su uvaavali upute Poslanika Muhammeda, smjer prema zapadu prema nekim pojavama na nebu ili pak smjer prema jugozapadu koji su proraunali astronomi. Smjer prema jugu bio je prihvaen kao smjer svetog pravca u nekim sredinama, prema rijeima jednog hadisa (govor) Poslanika Muhammeda, da je Kibla izmeu istoka i zapada, zbog neizmjernog potovanja prema Vjerovjesniku. U nekim sredinama bio je i dalje prihvaen smjer prema
8 King, A.D., The Sacred Direction in Islam. A Study of the Interaction of rReligion and Science in the Middle Ages, Interdisciplinary Science Reviews, vol 10;4, 1985., str. 315-328.

270

Jerusalemu kao sveti smjer. Najbrojniji su slijedili znanstveni pristup kakav su razvijali i zastupali astronomi, zbog ega su tokom srednjeg vijeka i sastavljane tablice s podacima o geografskim koordinatama znaajnih gradova i naselja i istaknutim vrijednostima za Kiblu koji su davani na korienje irokom krugu ljudi. 1. Odreivanje strana svijeta pomou indijskog kruga Indijski krug je najjednostavniji, praktian i dostupan instrument koji se primjenjuje u praktinoj astronomiji za odreivanje strana svijeta kao i Kible al-Battnjevom geometrijskom metodom. Indijski krug predstavlja sistem od vertikalno postavljenog, zailjenog tapa na horizontalnoj podlozi (gnomon) i kruga opisanog oko gnomona. Takav sistem predstavlja najjednostavniji instrument za odreivanje strana svijeta i Kible. O indijskom krugu govori i Mamd b. Umar al-Jaghmn alKhawrizm (umro 1221.) u svom djelu Al-Mulaa f al-Haya,9 koje se esto susree u naim bibliotekama kao rukopis udbenikog karaktera koji su koristili bosanskohercegovaki astronomi u svojim aktivnostima u okviru praktine astronomije dugi niz desetljea. Prema alJaghmnjevom tekstu10 indijski krug se konstruira tako to se uzima da je visina gnomona jednaka etvrtini dijametra kruga. (Slika 1.)
9 Al-Jaghminijevo djelo Al-Mulakhkha f al-haya nalazi se kao prvi tekst u rukopisu R 2881,1, a u XII svesku kataloga rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke pod brojem 7292,1, i drugi tekst u rukopisu R 5201,2 i katalokim brojem 7301,2. 10 Jedan prijevod djela Al-Mulakhkha f al-haya nalazi se u neobjavljenom magistarskom radu, Hadibegovi, Z., Analiza rukopisnog teksta Al-Mulakhkha f al-haya autora Gagmini al-Hwarizmija, koji se nalazi u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu, Sveuilite u Zagrebu, 1987.

271

Postupak egzaktnog odreivanja juno-sjevernog pravca pomou indijskog kruga autor objanjava tako to daje kratka uputstva. Potrebno je promatrati kretanje sjenke gnomona kojeg obasjava Sunce i kada prvi put vrh sjenke dodirne nacrtanu krunicu pri svom kretanju od zapada ka istoku to mjesto treba obiljeiti, zatim pratiti kada ponovo na drugoj strani vrh sjenke dodirne krunicu i ponovo to mjesto obiljeiti. Na dobijenom kraem luku koji se nalazi izmeu te dvije take kruga nalazili su sredinu (simetrala pripadnog ugla) i kroz tu taku i centar kruga povlailii pravac koji onda jeste pravac jug-sjever (Slika 2.). Tako dobijeni pravac je, kako kae al-Jaghmn u svom objanjenju, sredinja linija (koju mi nazivamo projekcija luka meridijana za odreeno mjesto, stajalite promatraa na Zemlji). Na indijskom krugu se moe, kako dalje tumai autor, odrediti i linija ravnodnevnice (ekvinocija) tako to se spoje take koje se nau na sredini polovina kraeg luka izmeu taaka A i B i povue kroz njih paralela sa istono-zapadnom linijom koja prolazi takama E i W. Al-Jaghmn je u istom tekstu tumaio kako se utvruju vertikalni i horizontalni poloaji. Horizontalni poloaj se nae tako to se na podlogu na koju se usauje tap prolije voda i ako se rairi na sve strane onda je poloaj podloge horizontalan. Na slian praktian nain se prema autoru provjerava vertikalan poloaj tapa. Potrebno je na krunici nacrtati tri take u razmjeri i ako je udaljenost vrha tapa od tih taaka ista onda je tap u vertikalnom poloaju u odnosu na podlogu. 2. Al-Battnjev geometrijski metod za odreivanje Kible Jednostavna geometrijska metoda za odreivanje svetog pravca usmjerenog prema Mekki, koju neki nazivaju i aproksimativnom metodom, koju je razvio Al-Battn, davala je u vrijeme kada je primjenjivana prvo u Perziji, a kasnije i u Egiptu, rezultate ija je greka iznosila od jedan do dva stupnja kutne mjere. Na ve pripremljeni indijski 272

krug, nakon odreivanja taaka sjevera i juga za dato mjesto, odnosno meridijana, nanesu se vrijednosti koje odgovaraju razlikama geografskih irina i duina Mekke i datog mjesta u odnosu na istonu, odnosno junu taku respektivno, kako je pokazano za mjesta u Bosni i Hercegovini (Slika 3.). Kada se nanese izraunata razlika irina ta dva mjesta (razlika latituda) mjereno od take E, kroz taku koja se sijee sa krunicom, a nalazi se na luku kruga od E prema S povue se prava linija paralelna sa linijom istok-zapad. Na isti nain se od take S prema E odmjeri razlika duina (longituda) Mekke i datog mjesta i dobije taka kroz koju se povue prava linija paralelna se linijom sjever-jug. Sjecite tako dobijenih pravih je u taki kroz koju se u smjeru centra konstruira poluprava koja predstavlja smjer prema Mekki. U Al-Jaghmnjevom djelu AlMulaa f al-Haya ovaj postupak je opisan u treem poglavlju II dijela teksta. Postupak koji je opisan i ilustriran primjerom na prethodnoj slici je ekvivalentan crteu iz Al-Jaghmnjeva rada (Slika 4.). Prema njegovom crteu sjever je dolje, a istok lijevo. Crte se vjerojatno odnosi na geografske koordinate mjesta gdje je autor i ivio. Za svoj grad awrizm (ili Horezmi) rjeava raunski dio problema odreivanja Kible, odnosno daje vrijednosti irina i duina za svoj grad i Mekku i rauna razlike tih vrijednosti koje su mu potrebne za konstrukciju traenog

Slika 4.

273

pravca. Autor navodi da je duina Meke 70 10 u odnosu na otok11 (misli se na Kanarsko otoje, koje je bilo mjesto prema kojem je izabran poetni meridijan), a irina u odnosu na ekvator je 21 40.12 Geografska irina za awrizmija je 42 10, a duina 94 to znai da je razlika duina 23 50, a irina 20 30. Kao to se moe vidjeti na crteu koji smo priloili uz ljubaznu dozvolu u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu, smjer prema Kibli je jugozapadni, a pogreka u odreivanju ovog smjera u odnosu na suvremena mjerenja nije velika. U nastavku svog izlaganja al-Jaghmn analizira u tipino znanstvenom maniru specijalne sluajeve koji se mogu sresti ako se ovaj metod primjenjuje, kao to je sluaj mjesta ije su irina i duina vee ili manje od vrijednosti za Mekku, ili pak raspravlja o sluaju kada je duina mjesta jednaka duini Mekke.13 Geometrijska konstrukcija koju je razvio al-Battn, a al-Jaghmn primjenjivao u XII/XIII stoljeu ekvivalentna je primjeni jednostavne trigonometrijske relacije tgJ sin ( O0  O ) sin ( M  M0 )

gdje su J, M0 , M , O0 , O vrijednosti za kut koji pravac prema Mekki gradi sa isono-zapadnom linijom, irina Mekke, irina proizvoljnog mjesta, duina Mekke i duina proizvoljnog mjesta respektivno. Ako se ova relacija primijeni za al-Jaghmnjeve vrijednosti koje se odnose za mjesto awrizm dobije da je smjer prema Mekki na jugozapadu, a kut J = 48 42. U IX i X stoljeu Kibla se odreivala primjenom sferne trigonometrije, a astrolab, koji je u to vrijeme bio jako korien astronomski instrument, bio je i konstruiran na tom principu te su se vrijednosti kutova oitavale sa instrumenta bez ikakvih prorauna. Koriene su i razne vrste kvadranata, naroito u XIV stoljeu, a u naim
11 Kao poetni meridijan u srednjem vijeku je prema Ptolomejevoj ideji bilo u Kanarskom otoju, na zapadnoj obali Afrike i smatralo se da iza toga nema civilizacije, da je to krajnji rub civilizacije. 12 Vrijednost irine je data sa malom grekom u odnosu na moderno mjerenu vrijednost od 21 25 24, ali se duina vie razlikuje zbog drugog poetnog meridijana. U odnosu na Greenwich duina Mekke je 39 49 24. 13 Rjeenje je da je Kibla na sredinjoj liniji.

274

krajevima u doba Osmanlija i skoro sve do prvih desetljea XX stoljea. U XII stoljeu, a naroito u XIV, u arapsko-islamskim podrujima poinje se koristiti i kompas za odreivanje Kible i dobija popularan naziv kibletnama. Kao to se moe vidjeti tanost odreivanja Kible zavisi od tanosti geografskih koordinata odreenog mjesta i Mekke. Problem odreivanja geografskih koordinata je rjeavan primjenom razvijenih metoda matematike geografije, a kako se nalazi u podacima o radu al-Birnja moe se uoiti da su mjerenja vrena za Ghaznu na nekoliko naina i uzimana je srednja vrijednost kao rezultat tih mjerenja to je ujedno i primjer primjene teorije o pogrekama pri mjerenju.14 3. Al-Birnjev metod odreivanja Kible Jedan od najveih uenjaka srednjeg vijeka bio je Ab Rein alBirn, koji je u svom slavnom djelu Qnn Masda izloio jedan metod za odreivanje azimuta15 Kible prema geografskim koordinatama mjesta za koje se taj pravac odreuje. Ideja se zasniva na jednakosti azimuta Kible za to mjesto i kutne visine Sunca nad horizontom u proizvoljnom mjestu na Zemlji za odreeni dan i trenutak. Potrebno je prema alBirnjevoj metodi u taj odreeni trenutak okrenuti lice prema Suncu i taj smjer e biti smjer prema Mekki, odnosno Kibla tog mjesta. Trenutak kada e se to dogoditi dobija se ili grafiko-konstruktivnim metodama ili kao na suvremeni nain korienjem programskog paketa na raunaru. Umjesto da okree lice (ovjek koji je u tom sluaju u ulozi gnomona) moe se postaviti u taj odreeni trenutak bilo kakav iljati predmet koji e imati ulogu gnomona na horizonatalnu povrinu i pravac sjenke gnomona e biti pravac u Kibli. Za realizaciju ovog metoda potrebno je raunanje vremena za odreeno mjesto kada e biti mogue pratiti Sunce i u odreeni trenutak odrediti prema njemu Kiblu. Al-Birnjeva metoda odreivanja Kible prema Suncu zasnovana je na definiciji Kible kao pravca
14 King, A.D., The Sacred in Islam, Interdisciplinary Science Reviews, Vol X/4, 1985., str. 315-328. 15 Prema konvenciji kutovi se mjere u odnosu na sjeverni pol u smjeru kazaljke na satu. Vrijednost azimuta za sjever, sjeveroistok, istok, jugoistok, jug i zapad, kakvi su srednji smjerovi prema Mekki u islamskom svijetu su 0, 45, 90, 135, 180 i 270 respektivno.

275

u kojem se promatra okrene prema Ka- bi u Mekki tako da gleda u dijametar Zemlje koji prolazi tim mjestom.16 Kada se Sunce nae direktno iznad Mekke,17 a to se dogaa samo dva puta u godini,18 na taj dan negdje na Zemlji Sunce je vidljivo u istom momentu na tom mjestu i promatra koji gleda u Sunce okrenut je tano prema Mekki. Al-Ts je u XIII stoljeu pisao o ovom metodu odreivanja Kible pod temom azimut Kible. Ovaj metod ima nedostataka i nije ga uvijek mogue primjenjivati. Naprimjer, dok je Sunce iznad Mekke, u istom trenutku je u najveem dijelu Sjeverne Amerike no i nije mogue promatrati Sunce u isti tren,19 osim u uskom podruju izmeu Montreala i Bostona. Mogao bi se isti metod primijeniti da se umjesto Sunca promatra neka zvijezda, ali to zahtijeva astronomske ureaje koji nisu dostupni irem krugu ljudi. Slinu ideju za rjeenje problema Kible koristio je i alall, koji je, kao to smo rekli, autor opsenih tablica sa vrijednostima azimuta Kible i vremena obavljanja namaza. Njegove tablice imaju 40 000 unesenih vrijednosti, a svoje proraune je obavljao koristei analogni raunar poznat pod nazivom sinus-kvadrant (na arapskom, rub muayyab).20 Izradu tablica i al-all je bazirao na originalnoj ideji astronoma iz Marakea ije je ime Ab Al al- Marrakish, koji je ivio u XIII stoljeu (oko 1280. godine je boravio u Kairu).21 Al-Marrakash se
16 Ovo je definicija prema jednom tekstu od Ibn Khaithama, vidjeti Abdali, S.K., Prayer Schedules for North America, American Trust Publications, Indianopolis, 1978., mada u nastavku a zrak koji dolazi u tom pravcu je u ravnini velikog kruga koji prolazi u pravcu njegovog zenita i take kojoj taj zenit odgovara (zenit Mekke) se vidi da je Kibla definirana prema velikom krugu nebeske sfere a ne prema meridijanu. 17 Sunce je tano iznad Mekke na dane 28. maja i 15 jula. Na te dane deklinacija Sunca iznosi 21,4, to je vrijednost irine Mekke. 18 Prema lokalnom vremenu iznad Mekke Sunce je u 12 sati 18 minuta, odnosno 9 sati 18 minuta za Greenwich na dan 28. maja (prije podne), a 15. jula je direktno iznad Mekke 12 sati i 27 minuta, a u Greenwichu je to 9 sati i 27 minuta (prije podne). Podaci sa Interneta, Dr. Mohibullah N. Durrani, 1994. 19 Na primjer u San Franciscu je u to vrijeme 02:00 sati ujutro po srednjeevropskom vremenu. 20 King, A.D., Islamic Mathematical Astronomy, Aldershot, Hampshire, 1993., XIII 21 King, A.D., isto.

276

bavio sfernom astronomijom i konstrukcijom instrumenata, a David King, poznati istraiva povijesti islamske astronomije, smatra da je dao originalno rjeenje za odreivane Kible koje je al-all koristio stoljee kasnije pri izradi svojih tablica. Metoda je slina ve spomenutim, a sastoji se u raunanju visine Sunca nad horizontom iz satnog kuta.22 Taj problem je matematiki ekvivalentan odreivanju visine Sunca u zenitu iznad horizonta u Mekki, a za rjeenje problema Kible ovom metodom potrebno je razmatranje provesti koristei nebesku sferu. Podatke koje je al-all unio u svoje tablice provjeravali su u jednom univerzitetskom raunskom centru (Yale Computer Center) i naeno je da su podaci dati sa grekom samo od oko 2 minute kutne mjere to govori o njihovoj visokoj preciznosti. Danas se za mnoga mjesta sveti pravac, odnosno Kibla, odreuju koritenjem tablica koje su nainili razni autori. Naprimjer, Baghayiri23 i Husayn su sastavili tablice gdje su date vrijednosti azimuta Kible za sve stupnjeve latituda od 89 na sjeveru do 89 na jugu i sve vrijednosti longituda od 179 na istoku do 180 na zapadu. Praktino svi vei gradovi i naselja su obahvaeni ovim tablicama.24 Zanimljivo je spomenuti da je i danas, pored sofisticiranih ureaja, tablica i raunarskih programa problem Kible na odreeni nain problem o kojem se raspravlja. Prije nekoliko godina u Kaliforniji, na zapadnoj obali amerikog kontinenta, voena je rasprava sa znanstvenicima, ali i u javnim medijima, da li je Kibla sa podruja Amerike na jugoistoku ili na sjeveroistoku odreene geografske lokacije. Na spomenutom podruju Kibla jeste na sjeveroistoku, ali u zabludu su dolazili oni koji su problem rjeavali jednostavnim povlaenjem linije na geografskoj karti izmeu nekog mjesta u Americi i Mekke. U tom sluaju su dobijali krivi rezultat zbog toga to su geografske karte raene u dvije dimenzije, u ravnini papira, a ne odraavaju sferine parametre kojima se jednoznano odreuje poloaj nekog mjesta na Zemlji. Da su isti pogledali na globus nali bi tano rjeenje.25
22 Kada se ekvator podijeli na 360 dijelova, svakom od 15 odgovara sat vremenskog intervala, odnosno 1 odgovara 4 minute. 23 Baghayiri, K., Marifat al-Qiblah, Library of Congres, broj 82-451332, 1952 (farsi). 24 Abdali, S.K., isto. 25 U Washington DC nalazi se damija u Massachusetts Avenue. Geografske koordinate Washingtona su: irina 38 54 N, i duina 77 1 W. Kada se primijeni

277

Raunanje vremena se danas izvodi koritenjem brojnih modela na raunaru koji su dostupni odreenom krugu ljudi ili su pak za javnu upotrebu. Za potrebe vjernika, ali i svih zainteresiranih, svake godine se u Takvimu (Kalendaru), koji izdaje Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini, nalazi godinji kalendar sa datumima graanske i hidretske godine, kao i vrijednostima za tano vrijeme poetaka svih pet namaza, za svaki dan.26 U posljednjoj koloni tablica nalaze se i vrijednosti trenutaka kada se moe odrediti Kibla za dato mjesto (Sarajevo i druga mjesta) prema Suncu, po al-Birnjevoj metodi.27 Kompasi u funkciji odreivanja Kible (kibletname) koriteni su u naim krajevima to se vidi iz jednog rukopisa poznatog bosanskohercegovakog intelektualca i uenjaka Ali-ef. Sadikovia iz Janje.28 U posljednje vrijeme esto se koriste lijepo ureeni serijski proizvedeni kompasi kao kibletname koji, zavisno od kue koja ih proizvodi, mogu biti dosta precizni. Danas ih je mogue nabaviti u specijaliziranim duanima, a neke aviokompanije ih daju putnicima na koritenje pri dugim letovima. Takvi ureaji su korisni i zadovoljavaju potrebe ljudi da se uvijek okreu prema Kibli kada im je potrebno. U nekim zemljama je visoko razvijen i odnos prema religioznim potrebama ljudi i mogu se sresti oznake u hotelima ili drugim mjestima za azimut Kible.29 Umjesto zakljuka u kojem bismo ponovili da je Kibla onaj sveti pravac kojem se po vjeri i tradiciji okreu svi muslimani svijeta, duboko zasnovan na Kuranu i Sunnetu, da su razvijene znanstvene metode za
formula sferne trigonometrije dobija se azimut Kible za tu damiju da je 56.6 od istoka ka sjeveru odnosno 33.4 od sjevera ka istoku. 26 Kalendar u Takvimu prema odreenom programskom paketu priprema postojei muvekit Gazi Husrev-begove muvekithane, profesor u istoimenoj medresi, Mustafa efendija Sui. 27 Na primjer, uzeto iz tih tablica na dan 28. septembra 2004. godine Sunce je bilo, promatrano iz Sarajeva, u smjeru prema Mekki tano u 10 sati i 13 minuta. 28 Rukopis se nalazi u dijelu ostavtine velikog intelektualca Ali ef. Sadikovia kod nasljednika u Tuzli. Rukopis je preveden i obraen te autor ovog teksta priprema jedan rad o tom rukopisu za objavljivanje. 29 Takve oznake sam vidjela u nekoliko univerzitetskih profesora koje koriste studenti u Velikoj Britaniji.

278

odreivanja Kible na temelju astronomije i matematike, kao i to da je nuno poznavati tane vrijednosti geografskih duina, irina i nagiba ekliptike za primjenu i proraun matematikih formula po kojima se egzaktno rauna azimut Kible, kao i da danas postoje moderni naini za dobijanje informacija o azimutu Kible preko programskih paketa za koritenje raunara ili jednostavnim koritenjem interneta, tekst emo zavriti kuranskim ajetom: Svako se okree prema svojoj Kibli, a vi se potrudite da druge, inei dobra djela, preteete...(II/148, prijevod, Besim Korkut).

The significance and methods of determination of Kibla, the Holy Islamic direction
Kibla is a Holy direction in Islam, a direction towards a Holy place, direction to which believers turn their faces and pray toward its center, Kaba, which is in Mecca. Importance of the Kibla is based on the Holy Book, Quran. Methods to determine the Kibla are based on astronomic phenomenon and with application of scientific method of astronomy, mathematical geography and mathematical knowledge specifically the area of trigonometry. The history and the development of the method of determining the Kibla, began in the VIII century using techniques of measurement of geographic coordinates from a certain place on the Earth and the application of mathematics and astronomy according to knowledge which was acquired through Islamic astronomy, geography and mathematics on indiangreeco sources. Well known Arab-Islamic scientist like al-Khwarizmi, alBattani, al-Biruni, Ibn Yunus and others, developed scientific methods of determining the Kibla in the first period of the golden, middle-age period in the development of Islamic thought and science, from VIII to XI century. New ideas, equipments, and procedures of determining the Kibla were developed by astronomers in XIII century in the well-known school of astronomy in Maraghi, where Nasir al-Din al-Tusi worked. Kibla become a very important dilemma which, well known astronomers from the well known group in Damaskus in the XIV century, among them was al-Khalili, which like, al-Biruni, composed table for Kibla for each de279

grees of geographical latitude, from 10 to 56 and from geographical longitude, from 10 to 60 degrees according to exact expression received according to theory of sphere trigonometry. In Bosnia and Herzegovina, with the coming of the Ottomans and the spread of Islam, come numerous activities regarding the solving of astronomy-related problems. Among them were the problem of determining the Kibla, the time for five daily prayers, as well as the Islamic calendar. Until today, a lot of manuscripts regarding astronomy and the methods of determining the Kibla as well as the instruments used, have been preserved. A vast number of these manuscripts are kept today at the Gazi Husrevbey Library in Sarajevo. They were written in different oriental letters using the Arabic alphabet. Among those manuscripts, a large number of texts are related to practical astronomy, and were written by Arab/Islamic astronomers between the XIII and the XV centuries. Copies of the mentioned works were distributed to educational institutions throughout the Ottoman empire in the period between the XVI and the XX century, some of them ended up in the Bosnian region as well. Texts regarding to applied methods of determining the Kibla, as well as the instruments used, were studied and used by Bosnian astronomers. It can be concluded, that the problem of determining the Kibla, the holy epicenter for the Muslims, is a problem of applied astronomy, which can be solved using scientific methods. Today, this problem can be solved using coordinate tables available on the internet or with the use of the compass. Hence, it is possible to obtain accurate coordinates of the Kibla, from anywhere on Earth.

280

Enes Pelidija DOPRINOS SARADNIKA ORIJENTALNOG INSTITUTA IZ SARAJEVA U IZUAVANJU HISTORIJE BOSNE I HERCEGOVINE OSMANSKOG PERIODA
Jo u toku osmanske vladavine mnoge obrazovane linosti Bosanskog ejaleta pokazivale su interes za prolost svoje sredine. Oni su pisali o znamenitim linostima i dogaajima. Njihova djela koristio je Salih Sidki Hadihuseinovi - Muvekkit u knjizi Tarih-i Bosna. To je prva pisana cjelovita historija Bosne pod osmanskom vlau. Prijevod sa osmanskoturskog na bosanski jezik objavljen je tek poslije 120 godina.1 I dok se ekalo na objavljivanje ovog djela, dr. Safvet-beg Baagi Redepai napisao je i objavio knjigu Kratka uputa u prolost Bosne i Hercegovine (od g. 1463. - 1850.).2 Deset godina kasnije, slinu knjigu po sadraju i tematici objavio je i dr. Milan Prelog.3 U narednim godinama sve do osnivanja Orijentalnog instituta u Sarajevu vie znanstvenika izuavalo je prolost Bosne i Hercegovine osmanskog perioda. Meu njima bili su: Sejfudin-ef. Kemura, Vladimir orovi, iro Truhelka, Vladislav Skari i drugi. Posebno mjesto i znaaj imali su radovi akademika Hamdije Kreevljakovia.4 Njegov doprinos je jo vei zbog toga to je mnoge svoje uenike uputio u tajne historijske nauke. Svi oni su na osnovu izvorne arhivske grae, prije svega orijentalne provenijencije, pisali o prolosti Bosne i Hercegovine pod sultanovom vlau. No, sveobuhvatno prouavanje historije nae zemlje pod osmanskom upravom zapoinje
1 Salih Sidki Hadihuseinovi - Muvekkit, Povijest Bosne, tom 1,2, s turskog preveli Abdulah Polimac, Lamija Hadiosmanovi, Fehim Nametak i Salih Trako, El -Kalem, Sarajevo 1999. 2 Sarajevo 1900., reprint izdanje Bonjaki institut iz Ciriha 1989. 3 Dr. Milan Prelog, Povijest Bosne u doba osmanlijske vlade, I dio (1463. 1739. ) , II dio, Sarajevo 1910. 4 vidi: Hamdija Kreevljakovi, Izabrana djela I-IV, Sarajevo 1991.

281

od 1950. godine kada je osnovan Orijentalni institut. Od tada je prolo vie od pola stoljea. U proteklih pet decenija rada i djelovanja Orijentalnog instituta iz Sarajeva, njegovi brojni znanstveni i struni saradnici sistematski i nauno bave se izuavanjem prolosti Bosne i Hercegovine osmanskog perioda. To proistjee i iz zadataka ove znanstvene ustanove u kojoj se pored drugih aktivnosti naglaava rad na prikupljanju, sreivanju, obradi, prevoenju i publiciranju orijentalnih rukopisa i arhivske grae izvora za historiju Bosne i Hercegovine. U okviru osmanistike izuavaju se problemi drutvene, politike, vojne, privredne i kulturne historije. Prema zadacima Instituta, posebna panja poklanja se izuavanju kulturne batine Bonjaka koji su svoja djela pisali na orijentalnim jezicima. U proteklom periodu saradnici Istorijskog odjeljenja za obradu prikupili su i radili na rukopisnoj zbirci koja je brojala 5263 kodeksa manuskripta, pisanih na orijentalnim jezicima. Posebno su panju poklanjali izuavanju djela domaih autora kao to su: Hasan Kafi Pruak, Muhamed Musi-Allamek, Hasan Kaimija, Sabit Uianin, Mustafa Ejubovi - ejh Jujo, Omer Novljanin, Fadil-paa erifovi, Salih Sidki Hadihuseinovi -Muvekkit te mnogi drugi. Njihovi su autografi bili pohranjeni u Orijentalnom institutu. Saradnici Instituta dunu panju su posvetili i izuavanju zbirke Manuscripta turcica i njenih 7156 dokumenata pisanih izmeu XVI i XIX stoljea. Tu su prije svega fermani, berati, bujruldije bosanskih namjesnika, sudska rjeenja, izvodi iz sumarnih deftera, finansije i druge vrste dokumenata. Sve su to prvorazredni izvori koje su u proteklih pet decenija saradnici Orijentalnog instituta sreivali, prevodili, prouavali i publicirali. Zahvaljujui tome dati su odgovori na dotada mnoga otvorena pitanja iz prolosti Bosanskog ejaleta i njegovih sandaka. Vano je naglasiti da su ovim radom otklonjene brojne dileme oko nekih historijskih dogaaja i linosti. Za izuavanje prolosti Bosne i Hercegovine nezaobilazno mjesto imaju sidilli (66) i njihovi fragmenti nastali izmeu XVII i XIX stoljea, a bili su pohranjeni u ovoj znanstvenoj instituciji. Meu njima bili su sidilli iz kadiluka: travnikog (17), ljubinjskog (10), mostarskog (9), blagajskog (8), fojnikog (4), zatim, zenikog naiba (3) te po dva pisana u trebinjskom i duvanjskom kadiluku. Po jedan sidill koji se nalazio u Orijentalnom institutu u Sarajevu ostavtina je: jajakog, teanjskog, gradaakog, prozorskog, prusakog, skopskog, bijeljinskog i ljubukog 282

kadije i prijedorskog naiba. Tu su i fragmenti sidilla sarajevskog kadije iz 1775. i 1776. godine, te visokog kadije iz druge polovice XVIII stoljea. Posebna vrijednost ovog Instituta bila je u oko 200.000 doku- menata iz Vilajetskog arhiva iz posljednjih trideset godina osmanske uprave u Bosni i Hercegovini. Takoer, postojali su izvorni dokumenti sa podruja svih kadiluka Bosanskog ejaleta, tapije o posjedovanju i vlasnitvu zemljita iz druge polovice XIX stoljea. U njima su bila naznaena imena vlasnika posjeda te vrste i povrine zemljita. Meu arhivskom graom koja je bila pohranjena u Institutu ubrajaju se brojne kopije opirnih i sumarnih deftera za bosanski i hercegovaki sandak pisanih izmeu XV i XVII stoljea, kao i drugi popisni defteri sa ireg prostora te fotokopije muhimme deftera u kojima su zavoena sva carska nareenja o vanijim pitanjima. Pored arhivske grae, Orijentalni institut u Sarajevu imao je veliki broj mikrofilmova sa dokumentima iz brojnih domaih i stranih arhiva. Tu je bila i bogata sakupljena arhivska graa iz arhiva Istanbula, Ankare, Skoplja, Dubrovnika, Zagreba, Bea, Pariza i drugih centara.5 Ova, te mnoga druga arhivska graa orijentalne, ali i zapadne provenijencije skupa sa 15.000 knjiga strune biblioteke i 10.000 svezaka strunih domaih i inozemnih asopisa, nestali su u plamenu koji su izazvale granate sa velikosrpkih poloaja 17. maja 1992. godine. Za kratko vrijeme vatrena stihija progutala je sve to nauno bogatstvo koje su godinama i decenijama prikupljale generacije znanstvenika. Toga dana na mjestu gdje je bio Orijentalni institut ostalo je zgarite zgrade i gomila pepela arhive i biblioteke. No, dotada su obraene mnoge znanstvene teme i tampano vie studija i strunih radova. To je publicirano u vie edicija kao to su: 1. Monumenta Turcica Historiam Slavorum Meridionalium Illustrantia, 2. Posebna izdanja i 3. Ostala izdanja Instituta. Dosada je u izdanju Monumenta Turcica objavljeno ukupno 11 knjiga popisnih deftera koje su preveli i za tampu priredili orijentalisti i historiari zaposleni u ovoj
5 Sve dosada navedene podatke o arhivskom fondu Orijentalnog instituta iz Sarajeva preuzeo sam iz rada mr. Lejle Gazi Stradanje Orijentalnog instituta u agresiji na Bosnu i Hercegovinu 1992. - 1995. Orijentalni institut u Sarajevu 1950 - 2000, Sarajevo 2000, 25 - 29

283

znanstvenoj instituciji. Posljednji veliki uspjeh je prijevod i tampanje Opirni popis bosanskog sandaka iz 1604. godine.6 Navedeni defter tampan je u etiri toma. Na njegovom prijevodu i publiciranju radili su saradnici Instituta u saradnji sa Bonjakim institutom iz Ciriha. U ediciji Posebna izdanja saradnici Instituta su u proteklom periodu tampali studije iz historije Bosne i Hercegovine osmanskog perioda, ali i ireg prostora. Meu njima su knjige: prof. Hamida Hadibegia, Glavarina u osmanskoj dravi,7 dr. Fehima Nametka, Fadil-paa erifovi, pjesnik i epigrafiar Bosne,8 dr. Ahmeda S. Aliia, Ureenje Bosanskog ejaleta od 1789. do 1878. godine i Pokret za autonomiju Bosne od 1831. do 1832. godine.9 Za nauku su veoma korisne i interesantne knjige koje su u ovoj znanstvenoj instituciji napisali njeni saradnici dr. Demal ehaji10 i dr. Amir Ljubovi. 11 Profesor Ljubovi je u koautorstvu sa prof. dr. Sulejmanom Grozdaniem u ovoj ediciji objavio i knjigu Prozna knjievnost Bosne i Hercegovine na orijentalnim jezicima.12 U istoj ediciji tampani su: Katalog turskih rukopisa franjevakih samostana u Bosni i Hercegovini vanjskog saradnika Instituta prof. dr. Vane Bokova13 i Turski dokumenti o ustanku u Potkozarju 1875.-78. Ovu izvornu grau za tampu su priredili Hasan kapur i Ahmed S. Alii.14 U izadnju ove
6 I - IV,, Sarajevo 2000. 7 Orijentalni institut u Sarajevu, Posebna izdanja, IV, Sarajevo 1966., pp. 188. 8 Orijentalni institut u Sarajevu, Posebna izdanja,VIII, Sarajevo 1980, pp. 281 + ( 1 ) 9 Orijentalni institut u Sarajevu, Posebna izdanja, XI, Sarajevo 1983, pp. 198; Isto, XIX, Sarajevo 1996,. pp. 438. 10 Derviki redovi u jugoslovenskim zemljama sa posebnim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu, Orijentalni institut u Sarajevu, Posebna izdanja, XIV, Sarajevo 1986., pp. 281. 11 Logika djela Bonjaka na arapskom jeziku, Orijentalni institut u Sarajevu, posebna izdanja, XVIII, Sarajevo 1996., pp. 249 + 5 fax 12 Orijentalni institut u Sarajevu, Posebna izdanja, XVII, Sarajevo 1995., pp. 279. 13 Orijentalni institut u Sarajevu, Posebna izdanja, XV, Sarajevo 1988., pp. 155. 14 Orijentalni institut u Sarajevu, Posebna izdanja, XVI, Sarajevo 1988., pp. 159 + 49 fax.

284

edicije su i Katalog rukopisa Orijentalnog instituta-lijepa knjievnost, autora Saliha Trake i Lejle Gazi.15 Zajedno sa Institutom za istoriju u Sarajevu saradnici Orijentalnog instituta objavili su zbornik radova Prilozi za historiju Sarajeva-pola milenija Sarajeva.16 Raduje injenica da meu navedenim djelima u sve tri Edicije, ima djela tampanih u toku agresije (1992. - 1995.) i u poslijeratnom periodu. To potvruje saznanja da su saradnici Orijentalnog instituta, bez obzira na sve potekoe i iskuenja, nastavili sa uspjenim radom. Posebno mjesto i znaaj ima asopis Prilozi za orijentalnu filologiju. Od I do VIII godita tampan je pod imenom Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom. Od 1960. godine dosada ovaj asopis publicira se pod imenom Prilozi za orijentalnu filologiju. U proteklih pedeset i dvije (52) godine ukupno je tampano 50 (L) brojeva. Historijski radovi tampani su i publicirani u rubrikama Radovi, Sitni prilozi, Prijevodi, a u novije vrijeme u rubrikama Kulturna batina, Historija i diplomatika te u kontinuitetu u Ocjene i prikazi. Na stranicama ovog asopisa objavljeno je na desetine radova, priloga, osvrta i prikaza, kao i prijevoda dokumenata osmanske provenijencije. Od prvog godita najbrojniji saradnici su orijentalisti i historiari osmanskog perioda. Pored zaposlenih u Orijentalnom institutu u Sarajevu, svoje radove u ovom strunom asopisu objavljuju i najpoznatiji domai i inozemni znanstvenici. Zahvaljujui svemu tome, vremenom su Prilozi za orijentalnu filologiju stekli zavidan znanstveni ugled i uvrteni su meu trideset najreferencijalnijih asopisa svijeta iz orijentalistike. Taj ugled su poeli stjecati jo od prvih brojeva zahvaljujui naunicima koji su kao lanovi Redakcije svojim objavljenim radovima skrenuli panju na Priloge ire znanstvene javnosti. Tome su doprinijeli prvi direktor Orijentalnog instituta i ujedno urednik akademik Branislav urev te lanovi Redakcije i prvi saradnici Hamid Hadibegi, dr. air Sikiri, Glia Elezovi, Hazim abanovi i Besim Korkut.17 Meu redovnim saradnicima u narednim brojevima Priloga bili su: akademik Nedim Filipovi, Mehmed Mujezinovi, Omer Mui, Muhamed Muji, Alija Bejti, Adem Handi, Duanka Bojani,
15 Orijentalni institut u Sarajevu, Posebna izdanja, XX, Sarajevo 1997. pp. 405 16 Sarajevo 1997., pp. 531. 17 I/ 1950, Sarajevo, 1950., pp. 193.

285

akademik Avdo Sueska, Salih Trako, Muniba Korkut-Spaho i Bisera Nurudinovi.18 U narednim goditima pored navedenih, meu novim saradnicima su: Eref Kovaevi, Ahmed S. Alii, Alija Bejti, Demal ehaji, Fehim Nametak, Fehim D. Spaho, Aia ulizarevi, Amir Ljubovi, Salih Hadiali, Behija Zlatar, Lejla Gazi, Hatida ar- Drnda, Fazileta CvikoHafizovi, Ismet Kasumovi, Snjeana Buzov, Amina Kupusovi, Ramiza Ibrahimovi, Amina iljak-Jesenkovi, Enes Kujundi, Esad Durakovi, Adnan Kadri, Mubera Bavi te drugi koji su due ili krae bili zaposleni u Institutu i kao saradnici objavljivali radove na stranicama ovog asopisa.19 Svi navedeni saradnici su velikim dijelom doprinijeli boljem i potpunijem upoznavanju prolosti Bosne i Hercegovine osmanskog perioda. Zahvaljujui tome i ira meunarodna znanstvena javnost upoznata je o viestoljetnoj osmanskoj upravi na ovim prostorima. Time su nauni radnici, kao i svi zainteresirani mogli stei objektivno saznanje o naoj zemlji. To nije bio tamni vilajet, kako se tendenciozno govorilo i pisalo u pojedinim krugovima, nego Bosna kao jedna od znaajnijih pograninih pokrajina Osmanskog carstva sa brojnim urbanim sredinama, privrednim, obrazovnim i znanstveno-kulturnim objektima i relativno velikim brojem pismenih ljudi za tadanje prilike. Pored domaih orijentalista i historiara, saradnici Orijentalnog instituta su i poznati znanstvenici iz Bosne, susjednih i drugih zemalja. Meu njima su: Fehim Bajraktarevi, Sulejman Bajraktarevi, Omer Barkan, Madida Beirbegovi, Sulejman Begovi, Vano Bokov, Ismet Buatli, Dervi Buturovi, Atilla etin, Divna uri-Zamalo, Vesna uki, Beir Daka, Ismail Eren, Ibrahim Filipovi, Milenko Filipovi, Muhamed Filipovi, Nenad Filipovi, Tayib Gokbilgin, Muhamed Hadijahi, Lamija Hadiosmanovi, Raid Hajdarevi, Verona Han, Hivzija Hasandedi, Sabira Husedinovi, Muris Idrizovi, Slobodan Ili,
18 vidi prvih osam (VIII) godita ovog asopisa objavljenih izmeu 1950. i 1960. godine 19 Prilozi izdanja Orijentalnog instituta u Sarajevu sa bibliografijom radova (1950 - 1997.).Ovu publikaciju su za internu upotrebu Instituta uradile: Bisera Nurudinovi, Svetlana Mili i Sabaheta Gaanin. Pregled se nalazi u biblioteci Orijentalnog instituta u Sarajevu pod signaturom: IV 257 4250

286

Mustafa Imamovi, Halil Inaldik, Zagorka Janc, Salih Jalimam, Hasan Kalei, Muhamed Kantardi, Dervi Korkut, Hamdija Kreevljakovi, Nevenka Krsti, Aleksandar Matkovski, oko Mazali, Nenad Moaanin, Ibrahim Mehinagi, Mustafa Memi, Mehmed Mujezinovi, Jasmin Mulabegovi, Alija Nametak, Boris Nilevi, Enes Pelidija, Toma Popovi, Ljubinka Rajkovi, Husref Redi, Muhsin Rizvi, Kurio Hars- Schwarz, Mithat Sertoglu, Alija Silajdi, Hasan Sui, Jasna ami, Abdulah kalji, Darko Tanaskovi, Milan Vasi, Ismail Hakki Uzunarili, aban Zahiragi, Olga Zirojevi, Muhamed dralovi te drugi.20 Posebno su interesantni tematski brojevi Priloga.21 U proteklih pet decenija, saradnici Orijentalnog instituta napisali su i objavili brojne studije. Meu prvima je bio najstariji lan Instituta Hamid Hadibegi. Njegovo djelo Glavarina u osmanskoj dravi je nezaobilazna i u pisanju o Bosanskom ejaletu.22 U ovom Institutu napisao je doktorsku disertaciju Hazim abanovi. Nakon odbrane, tampana je kao knjiga pod naslovom Bosanski paaluk - Postanak i upravna podjela.23 U toku svog plodnog rada dr. abanovi je napisao i objavio vie studija, lanaka, priloga, osvrta, kritika i prikaza. Ukupno 184.24 U pisanju historije Bosne i Hercegovine nezaobilazne su knjige i radovi ovog autora, meu kojima su: Postanak i razvoj Sarajeva25 Vojno ureenje Bosne od 1463. do kraja XVI stoljea26 Evlija elebi, Putopis, odlomci o jugoslovenskim zemljama - Preveo uvod i komentar napisao dr. Hazim abanovi,27 te posmrtno Knjievnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima (Bio-bibliografija).
20 Potpuniji i pregledniji podaci u naprijed navedenom Pregledu 21 Prilozi za orijentalnu filologiju, 30, Sarajevo, 1980., pp. 516; Priloz za orijentalnu filologiju .41, Sarajevo, 1991., pp. 450 22 vidi napomenu 7 23 Nauno drutvo NR Bosne I Hercegovine, Sarajevo 1959., pp. 271. 24 Bisera Nurudinovi, Bibliografija radova dr Hazima abanovia, Prilozi za orijentalnu filologiju - posveeno Hazimu abanoviu, XXII - XXIII/1972. 73, Sarajevo, 1976,. pp. 11. - 32. 25 Radovi Naunog drutva NR Bosne I Hercegovine, Sarajevo 1960., 71. - 115. 26 Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine , XI/1960, pp. 173. 224. 27 Sarajevo 1967., pp. 682 + 10; II izdanje, Sarajevo 1973. ; III izdanje, Sarajevo 1997.

287

Knjigu je redigirao i za tampu pripremio Ahmed S. Alii.28 Skoro da nema iole znaajnijeg dogaaja ili linosti iz prolosti Bosne i Hercegovine osmanskog perioda a da o tome nije pisao dr. abanovi. Sve studije i druge vrste radova, ovaj cijenjeni znanstvenik pisao je na osnovu izvorne grae i strune literature. Takoer je napisao i objavio veliki broj studija i lanaka koji se odnose na ire junoslavenske prostore. I danas se ime dr. Hazima abanovia spominje, a radovi citiraju, kao da je iv meu nama, iako su skoro protekle tri decenije od njegova odlaska sa ovog svijeta. Nesumnjivo, jedna od svestrano najobrazovanijih linosti svoga vremena bio je akademik Nedim Filipovi. I kao profesor i ef katedre za orijentalistiku na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, i kao direktor Orijentalnog instituta, u kontinuitetu je radio na podizanju mlaih strunih kadrova. Iza sebe je ostavio brojna djela, od kojih su neka pravi pionirski radovi. Meu njima su Pogled na osmanski feudalizam (s posebnim osvrtom na agrarne odnose),29 Osvrt na neke probleme istorije Bosne i Hercegovine,30 Odakluk - timari u Bosni i Hercegovini,31 Bosanski paaluk,32 Napomene o islamizaciji u Bosni i Hercegovini u XV vijeku33 te mnogi drugi. Njegovo kapitalno djelo Princ Musa i ejh Bedreddin34 i za iru historiju Osmanskog carstva predstavlja jednu od najvanijih studija. Iza sebe ostavio je i veliki broj prevedenih deftera te druge brojne osmanske arhivske grae koja se odnosi na prolost Bosne i Hercegovine.35 Iako je pisao manje o Bosni i Hercegovini, a vie o drugim junoslavenskim zemljama, akademik Branislav urev je svojim naunim radovima dao
28 Sarajevo 1973., 726 + 2 29 Godinjak Istorijskog drutva Bosne i Hercegovine , god. IV, Sarajevo 1952., pp. 5. - 146. 30 Pregled - asopis za drutvena pitanja , 2, Sarajevo 1953., pp. 89. - 93. 31 Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom, god. V/1954 - 55, Sarajevo 1955. pp.251. - 274. 32 Historija naroda Jugoslavije II, Zagreb 1959., 582. - 595. 33 Godinjak ANU B I H, god. VII, Centar za balkanoloka ispitivanja, 5, Sarajevo, 1970., pp. 141. - 167. 34 Sarajevo 1971., pp. 767. 35 vidi: Amina Kupusovi, Bibliografija radova akademika prof. Nedima Filipovia, Prilozi za orijentalnu filologiju, br. 34/1984., Sarajevo, 1985., pp. 221. - 229.

288

veliki doprinos u osposobljavanju mlaih kadrova koji su bili zaposleni u Institutu. Posebno je vodio rauna o radu na prevoenju vanijih deftera. I sam je u tome uestvovao. Meu objavljenim radovima i izvorima koji se odnose na Bosnu i Hercegovinu a koje je prevodio akademik urev su i: Sarajevski kodeks kanun-nama36 te Kanun-nama za Bosanski, Hercegovaki i Zvorniki sandak 1539. godine.37 Jedno vrijeme dunost direktora Orijentalnog instituta obavljao je akademik Avdo Sueska. Kao i njegovi prethodnici i profesor Sueska je vodio rauna o mlaim kadrovima i njihovim zadacima u Institutu. To je rezultiralo da iz ovoga vremena bude prevedeno vie deftera i strunih radova iz osmanistike i historije Bosne i Hercegovine osmanskog perioda. I prije nego je doao na poloaj direktora, akademik Sueska je bio stalno u kontaktu sa zaposlenim u Orijentalnom institutu. Tu je dijelom radio i na prevoenju dokumenata za njegovu studiju Ajani, prilog izuavanju lokalne vlasti u naim zemljama za vrijeme Turaka.38 Ovo djelo ubraja se meu najznaajnije studije u svijetu. Posebno je veliki udio akademika Sueske u njegovim mnogobrojnim radovima koji su objavljivani u svim domaim i mnogim strunim inostranim asopisima. Neki od njih su tampani u posebnoj publikaciji pod naslovom Bonjaci u osmanskoj dravi.39 Na stranicama ove knjige je samo 18 od ukupno do sada tampanih 120 radova akademika Sueske koji se odnose na prolost Bosne i Hercegovine osmanskog perioda. Krugu starije generacije orijentalista i historiara Instituta koji su stekli meunarodnu reputaciju pripadao je i dr. Adem Handi. Svi njegovi radovi odnose se na Bosnu osmanskog perioda. Za historijsku nauku su posebno vane njegove studije Tuzla i njena okolina u XVI vijeku40 i zbornik ranije objavljenih radova u posebnoj knjizi Studije o Bosni historijski prilozi iz osmansko-turskog perioda.41 Posebnu vrijednost dr.
36 Prilozi za orijentalnu filologiju istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom, god. VI -VII/1956 - 57, Sarajevo, 1958., pp. 147. - 158. 37 u djelu: Kanuni i kanun - name za Bosanski, Hercegovaki, Zvorniki, Kliki, Crnogorski i Skadarski sandak, Sarajevo 1957.godine 38 Nauno drutvo Bosne I Hercegovine, knj. XXII714, Sarajevo, 1965., pp. 278. 39 VKBI, Sarajevo, 1995., pp. 57. 40 Sarajevo, 1975., pp. 401. 41 Istanbul, 1994., pp. 310.

289

Handia predstavlja rad Bosanski namjesnik Hekim-oglu Ali-paa.42 U brojnim domaim i stranim strunim asopisima objavio je jo 52 rada. Meu znaajnim lanovima Orijentalnog instituta je i dr. Ahmed S. Alii. I on je jedno vrijeme obavljao dunost direktora Instituta. Kao i njegovi prethodnici - i prije izbora zbog svojih radova iz orijentalistikekao prevodilac i kao historiar osmanskog perioda stekao je zasluno priznanje u znanstvenim krugovima. Dosada je preveo brojne deftere i druge vrste osmanskih izvora te objavio vie desetina strunih historijskih radova. Posebno su za poznavanje prolosti Bosne i Hercegovine cijenjene studije dr. Aliia Ureenje Bosanskog ejaleta od 1789. do 1878. godine43 i Pokret za autonomiju Bosne od 1831. do 1832. godine.44 Veliki doprinos dr. Ahmeda S. Aliia je i u njegovom radu u enciklopedijskoj jedinici Bosne i Hercegovine osmanskog perioda pod naslovom Razdoblje turske (osmanske) vlasti.45 Upravo na ovom mjestu autor ukazuje na neke ranije propuste, korigira na vie mjesta pogrene podatke o Bosanskom ejaletu i terminoloki ispravlja stanovite nedosljednosti. Sadanji direktor Orijentalnog instituta u Sarajevu dr. Behija Zlatar, kao i njen prethodnik prof. dr. Fehim Nametak ulagali su i ulau veliki napor u strunom, znanstvenom i materijalnom osposobljavanju Instituta. Zahvaljujui podrci i trudu zaposlenih znanstvenih radnika i saradnika u tome postie vidne rezultate. I prije nego to je preuzela voenje Instituta, dr. Behija Zlatar iroj naunoj javnosti je bila poznata po brojnim znanstvenim radovima osmanskog perioda. Naveu panju posvetila je rodnom Sarajevu. Rezultat toga je i njena knjiga Zlatno doba Sarajeva (XVI stoljee).46 Do sada je objavila vie desetina historijskih radova o istaknutijim linostima, porodicama i dogaajima vezanim za Bosnu osmanskog perioda. Uporedo sa radom na izuavanju prolosti Bosne i Hercegovine veliku panju poklanja sakupljanju, prevoenju i objavljivanju historijskih dokumenata iz domaih i arhiva Istanbula i Ankare.
42 Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom, V/1954. - 55., Sarajevo, 1955., pp. 138. - 180. 43 vidi napomenu 9 44 ibidem 45 Separat iz II izdanja, Enciklopedija Jugoslavije, Socijalistika Republika Bosna i Hercegovina, LJZ, Zagreb, 1983., pp. 86. - 101. 46 Sarajevo, 1996,. pp. 259.

290

Znaajan doprinos u izuavanju Bosne i Hercegovine osmanskog perioda dali su i drugi brojni saradnici Orijentalnog instituta. Svojim knjigama Alija Bejti, Ulice i trgovi Sarajeva-topografija, geneza i toponimija,47 Eref Kovaevi, Granice Bosanskog paaluka prema Austriji i Mletakoj Republici po odredbama Karlovakog mira 48 i Demal ehaji, Derviki redovi u jugoslovenskim zemljama sa posebnim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu49 upotpunili su brojne praznine i dali odgovore na mnoga pitanja iz historije Bosne i Hercegovine pod sultanovom vlau. Znatan doprinos saradnika Orijentalnog instituta prisutan je i u izuavanju kulturne batine Bonjaka na orijentalnim jezicima. Po broju objavljenih studija i radova u tome se posebno istiu bivi direktori Instituta prof. dr. Sulejman Grozdani i prof. dr. Fehim Nametak te viegodinji lan ovog kolektiva prof. dr. Amir Ljubovi. Viedecenijski rad prof. Nametka rezultirao je objavljivanjem vie desetina strunih radova a posebno studija. Knjigama Fadil-paa erifovi, pjesnik i 51 epigrafiar Bosne,50 Divanska poezija XVI i XVII stoljea te dopunjeno izdanje ove knjige pod naslovom Divanska knjievnost Bonjaka52 obogatio je znanstvenu javnost sa mnogim novim imenima iz kulturne prolosti ove zemlje. S kupa sa dr. Amirom Ljuboviem, dr. Nametak je priredio za tampu i knjigu Hasan Kafi Pruak - Izabrani spisi.53 U izuavanju kulturne batine Bonjaka i svih stanovnika Bosne osmanskog perioda svojim radovima i studijama osvijetlili su dr. Amir Ljubovi i dr. Sulejman Grozdani. Oni su u koautorstvu objavili knjigu Prozna knjievnost Bosne i Hercegovine na orijentalnim jezicima.54 Dr. Ljubovi je i autor knjiga Logika djela Bonjaka na arapskom jeziku55 i
47 Sarajevo , 1973., pp. 451. 48 Sarajevo, 1973., pp. 325. 49 vidi napomenu 10 50 vidi napomenu 8 51 Sarajevo, 1992., pp. 211. 52 Orijentalni institut u sarajevu, Posebna izdanja , XXI, Sarajevo, 1997., pp. 200. 53 Sarajevo, 1983., II izdanje Sarajevo, 1998., pp. 189. 54 Orijentalni institut u Sarajevu, Posebna izdanja , XVII, Sarajevo, 1995., pp. 279. 55 Orijentalni institut u Sarajevu, Posebna izdanja, XVIII Sarajevo, 1996., , pp. 249.

291

Nad Baagievom zaostavtinom.56 Vrijedna knjiga je i prof. Saliha Trake Tragom poezije bosanskohercegovakih Muslimana na turskom jeziku,57 koju je napisao u koautorstvu sa prof. dr. Lamijom Hadiosmanovi, vanjskim saradnikom Instituta. Lijep doprinos dao je i dr. Ismet Kasumovi, koji je kao zaposlenik u Orijentalnom institutu radio na vie djela. Rezultat njegovog rada su i knjige Ali-Dede Bonjak i njegova filozofsko-sufijska misao58 te kolstvo i obrazovanje u Bosanskom ejaletu za vrijeme osmanske uprave.59 Svojim lancima,prilozima i osvrtima obogatili su orijentalistiku i poznavanju historije Bosne i Hercegovine, kao i susjednih zemalja i drugi saradnici Orijentalnog instituta. Meu njima su: Muhamed Muji, Duanka Bojani, Omer Mui, Muniba (Korkut) Spaho, Bisera Nurudinovi, Medida Selmanovi, Fehim D. Spaho, Salih Hadiali, Esad Durakovi, Lejla Gazi, Hatida ar-Drnda, Fazileta CvikoHafizovi, Amina Kupusovi, Snjeana Buzov, Amina iljak- Jesenkovi, Sabaheta Gaanin, Enes Kujundi, Ramiza Ibrahimovi- Smaji, Mubera Bavi, Adnan Kari, Elma Kori i drugi. Mnogi navedeni znanstvenici starije i mlae generacije autori su brojnih knjiga i radova koji su upotpunili saznanja iz historije Bosne i Hercegovine te posebno njene kulturne batine i jezika. O objavljenim lancima i prilozima postoji precizna bibliografija radova svakog navedenog autora u knjizi o Orijentalnom institutu koja je izdata u povodu 50.-godinjice njegovog rada.60 Znanstvena javnost upoznata je o radu i djelima saradnika ove cijenjene naune ustanove i u povodu drugih slinih jubileja.61 Iz navedenih bibliografija se vidi koliki je doprinos saradnika Orijentalnog instituta iz
56 Mostar 1998., pp. 128. 57 Sarajevo 1985., pp. 140. 58 Sarajevo 1992., pp. 276. 59 Mostar 1999., pp. 319. 60 Orijentalni institut u Sarajevu 1950. - 2000., Sarajevo 2000., pp.175. 61 vidi: Avdo Sueska, Osnovni rezultati poslijeratne bosansko- hercegovake istoriografije o osmansko-turskom periodu i njen dalji znaaj, Savjetovanje o istoriografiji Bosne i Hercegovine (1945. - 1982.), ANU B I H, Posebna izdanja, knj. LXV, Odjeljenje drutvenih nauka, knj. 12, Sarajevo 1983., pp. 37. - 54.; Enes Pelidija, Osnovni rezultati bosanskohercegovake historiografije osmanskog perioda (od 1463. do kraja XVIII stoljea) u posljednje dvije decenije XX stoljea

292

Sarajeva u orijentalistici i historiji ne samo Bosne i Hercegovine nego i susjednih zemalja. Iz svega naprijed izloenog vidi se da su saradnici Orijentalnog instituta u Sarajevu u proteklih 52 godine dali izuzetno veliki doprinos u izuavanju prolosti Bosne i Hercegovine osmanskog perioda. Vrijednost njihovih studija, lanaka i priloga utoliko je vea jer su pisani na osnovu izvorne arhivske grae, prije svega orijentalne provenijencije. Nijedan segment iz ovog perioda se ubudue o Bosni i Hercegovini ne moe pisati bez citiranja djela i objavljenih izvora saradnika Instituta. Vremenom su mnogi od njih zasluno stekli veliki ugled meu svojim kolegama iz susjednih, ali i drugih dalekih zemalja. Taj ugled nastao je dugim, temeljitim, marljivim te iznad svega znanstvenim radom pojedinaca i cijelog Instituta. Imajui sve naprijed u vidu, moemo primijetiti da bi bez dosadanjeg rada saradnika Orijentalnog instituta rezultati historije Bosne i Hercegovine iz vremena sultanove vlasti bili znatno skromniji. U nekim pitanjima ni do sada ne bismo imali odgovore. Isto tako, saradnici ove znanstvene institucije su mnoge ranije netane, a nerijetko i iskonstruirane teze demantirali ili u potpunosti odbacili, rukovodei se iskljuivo znanstvenim argumentima. Time su onemoguili da se o ovim prostorima proizvoljno i tendenciozno pie. I zato smo zahvalni Institutu i njegovim saradnicima. Sa njima smo viestruko bogatiji i ubudue oekujem da e mlae generacije Orijentalnog instituta iz Sarajeva u kontinuitetu nastaviti uspjehe svojih i uvaenih kolega iz prethodnog perioda.

I njeni dalji rezultati, Prilozi Instituta za istoriju u Sarajevu, br. 29., Sarajevo 2000., pp. 89. - 109. Posebno su vrijedne bibliografije Bisere Nurudinovi, Bibliografija jugoslovenske orijentalistike 1945 .- 1960., Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo 1968. ; I s t a, Bibliografija jugoslovenske orijentalistike 1961. - 1965,. Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo 1981.; Ista, Bibliografija jugoslovenske orijentalistike 1918. - 1945. Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo 1986.

293

About contribution of associates of the Oriental Institute in Sarajevo in the study of history of Bosnia and Herzegovina during the Ottoman times
In the past five decades of work and presence of the Oriental Institute in Sarajevo, its numerous scientific and expert contributors have been doing research on Bosnia and Herzegovina during the Ottoman times. Up to the year 1992, the staff of the Institute has been gathering a number of documents from domestic and foreign archives. Most of the archive material was oriental in nature. Many of them were unique. With a special library and historical sources, the Oriental Institute is one of the most important institutions of this kind in the Southeastern Europe. Unfortunately, all this wealthy materials vanished in the flame of fire caused by the shelling from a Serbian position on the 17th May 1992. But, the employees of the Institute have continued their work very hard to rebuild the collection, and thus have made library collection richer. Up to this day, they have been quite successful, thanks to help of individual persons, institutions and donations from the collection of friendly countries. When we look at the bibliography of the work on the history of Bosnia and Herzegovina during the Ottoman time, we can see that the Oriental Institute with its associates has done a great deal in it. With its monographs, papers and articles, they give an answer to the many questions posed at that time. They also give some attention to the social, political, military, economic and cultural history of this country and its people. Apart from the books which were published by this institution, a large number of its works have been published in the journal Prilozi za orientalnu filologiju (Contribution to the Oriental philology). With this journal the Oriental Institute was known and distinguished. Up to this day it has published around 50 journals, which is almost one a year. All this was possible because of the great contribution of its editors and editorial staff. Special worthiness of this scientific institution is scholarly and skillful associates. Many of them are well known in the world of science. Through time the Oriental Institute has continuously managed 294

to get new staff who were able to get skilled and experience working with senior skillful colleagues in the Institute. The result of this are many scientific projects, papers, monographs, as well as translations of the many records (defters) and other oriental materials. Without the Oriental Institute in Sarajevo, the history of Bosnia and Herzegovina would be less known and many scholars and events would be unknown to the public. Therefore, recognition to the work of the associates of the institute is unavoidable. Especially significant is research done by the associates regarding the regions which were hundred of years within Bosnian eyalet. Those links give answers to many current questions regarding the past of Bosnia and Bosniaks. Serious approach to research on certain topics, resulted in the abandonment of many earlier prejudices and myths. Because of such an approach the Oriental Institute became well known in the world and its staff and associates respected. In the future we expect that scholarly results of the staff and associate of the Oriental Institute in Sarajevo to be even greater, and more important ones.

295

296

Muhamed Hodi PREGLED ARHIVSKE GRAE RIJASETA ISLAMSKE ZAJEDNICE U BOSNI I HERCEGOVINI
Uvodne napomene Graa Arhiva Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini je specijaliziranog tipa, nastala u radu organa i institucija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Ona predstavlja znaajan i veoma bogat izvor podataka iz historije Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Predstavlja dio kulturne batine Islamske zajednice i Bonjaka, dragocjeno i nezamjenljivo svjedoanstvo o naoj prolosti. Arhivska graa nastala je u razdoblju od 1882. do 1970. godine u ukupnoj koliini od 454 duinska metra. Arhiv je smjeten u prostorijama Gazi Husrev-begove biblioteke u ulici Hamdije Kreevljakovia broj 58 u Sarajevu. Nije zasebna institucija, ve odjeljenje u sklopu Gazi Husrev- begove biblioteke. Puni naziv arhiva je: Arhiv Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Arhiv trenutno raspolae sa devet fondova i tri arhivske zbirke. Fondovi su u potpunosti sauvani, djelimino su sreeni, pristupani su, a kao pomagala mogu posluiti izvorni protokoli i druge pomone arhivske knjige. Veina dokumentacije pisana je na bosanskom jeziku, manje na osmanskom, njemakom, arapskom i drugim jezicima. U toku posljednje agresije na Bosnu i Hercegovinu, iz sigurnosnih razloga, graa je esto premjetana i tom prilikom dosta oteena i rasuta. Arhivska sluba Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Herce- govini, koja je oformljena 1997. godine, uspjela je grau obraditi do nivoa u kojem se na perspektivu arhiva moe gledati s dosta optimizma. Grau Arhiva Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini mogu koristiti nauni i struni radnici kao i druga lica za naunoistraivaki, publicistiki i slian drutveno koristan rad. Graa se koristi, uz nadzor arhivskog radnika, u uionici Gazi Husrev-begove biblioteke svakim radnim danom od 8 do 15 sati. 297

Sadrajna karakteristika arhiva obuhvaa: period austrougarske okupacije, period Kraljevine Jugoslavije, period njemake okupacije i endehazije (Nezavisna drava Hrvatska) te period Socijalistike Jugoslavije. Period austrougarske okupacije Okupacijom Bosne od strane Austro-Ugarske Islamska zajednica je bila je preputena sama sebi. Ukidaju se i posljednje veze sa Osmanskim carstvom u periodu u kojem jo uvijek u svim segmentima drutva i drave ne funkcionira nova, austrougarska vlast. U Osmanskom carstvu skoro da nije postojala razlika izmeu dravnih i vjerskih institucija. U tom periodu Bonjaci nisu imali vlastitu islamsku organizaciju. Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini kontrolirana je od strane ejhu-l-islama u Istanbulu. Austrougarskom okupacijom bonjaka islamska zajednica je zateena, bez samostalnih vjerskih institucija, podijeljena na one koji su za saradnju sa okupacionim vlastima i one koji su protiv administrativnog odvajanja od organizacije Osmanskog carstva. Takvo stanje Islamske zajednice trajalo je sve do 1882. godine kada je od strane austrougarske vlasti imenovan Reisu-l-ulema i Ulema-medlis. Bili su ovo prvi organi Islamske zajednice Bosne i Hercegovine u austrougarskom periodu koji su preuzeli nadzor nad Islamskom zajednicom i vakufima i koji ine prve imaoce ovog arhiva. U ovom periodu donesen je i tatut za autonomnu upravu muslimanskih vjerskih i vakufsko-mearifskih poslova za Bosnu i Hercegovinu ime je rijeen status i okvir djelatnosti Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Ulema medlis sa Reisu-l-ulemom na elu ini Rijaset sa sjeditem u Sarajevu, koji je zaduen za vrhovno rukovoenje i upravljanje vjerskim poslovima u Bosni i Hercegovini. O vakufima i vakufskoj imovini brinula se Uprava samostalnih vakufa sa mutevelijom na elu i Centralna vakufsko-mearifska zaklada, koja je bila pod nadzorom Vakufsko-mearifskog saborskog odbora. 298

Vremenski raspon arhivske grae ovog perioda traje od 1882. do 1918. godine. Period Kraljevine Jugoslavije Poinje formiranjem Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1918. godine i traje do 1941. godine. Organizacija i ustrojstvo Islamske zajednice ostaje isto kao po Statutu iz 1909. godine, a jedino se nadlenosti i propisi proiruju na Srbiju i Makedoniju. Pojedine institucije dobivaju nove nazive a ne mijenjaju strukturu i nadlenost kao to su: Centralna vakufsko-mearifska zaklada, koja dobija naziv Vakufska direkcija, te Kotarsko vakufsko mearifsko- povjerenstvo koje se preimenuje u Sresko vakufsko-mearifsko povjerenstvo i sl. Godine 1930. donesen je Zakon o Islamskoj zajednici Kraljevine Jugoslavije, koji je skoro prijepis Statuta iz 1909. godine. Godine 1936. biva donesen Zakon i Ustav Islamske zajednice Kraljevine Jugoslavije po kojem na elu Islamske zajenice stoji reisu-l-ulema sa uim i irim savjetom i dva ulema-medlisa: jedan u Sarajevu i jedan u Skoplju. Sjedite reisu-luleme je u Sarajevu. Period njemake okupacije i endehazije (Nezavisna drava Hrvatska) predstavlja period od 1941. do 1945. godine, odnosno period Drugog svjetskog rata. U tom razdoblju nije bilo promjena u ustrojstvu Islamske zajednice. Bilo je pokuaja donoenja Ustava Islamske zajednice u Nezavisnoj dravi Hrvatskoj, ali usljed tradicionalne diobe vjerskog i svjetovnog autoriteta kod Bonjaka bilo je onemogueno donoenje takvog novog Ustava. U tom periodu Islamska zajednica je bila ustrojena po Zakonu i Ustavu iz 1936. godine. Period Socijalistike Jugoslavije traje od 1945. do 1990/91. godine. Godine 1947. donesen je Ustav Islamske zajednice u Socijalistikoj Jugoslaviji. Propisi Islamske zajednice u ovom periodu esto su mijenjani dopunama Ustava 1949., 1950. i 1955. godine. Godine 1969. usvojen je novi Ustav Islamske vjerske zajednice.

299

Teritorijalna nadlenost arhiva obuhvaa dravu Bosnu i Hercegovinu. Stvarna nadlenost arhiva se odnosi na grau nastalu u radu organa i institucija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini kao to su: Ulema- -medlis, Zemaljska vakufska komisija, Zemaljsko vakufsko povjerenstvo, Zemaljsko vakufsko ravnateljstvo, Vakufsko-mearifski sabor, Vakufsko-mearifski saborski odbor, Vakufska direkcija, Sresko- vakufsko-mearifsko povjerenstvo Sarajevo, Kotarsko-vakufsko- mearifsko-povjerenstvo Sarajevo, muftijstva (sarajevsko, tuzlansko, mostarsko, travniko, banjaluko i bihako), Vrhovno islamsko starjeinstvo, Starjeinstvo Islamske zajednice BiH, Meihat Islamske zajednice BiH i odbori Islamske zajednice BiH. Zatim, arhivska graa vezana za zavrne raune, proraune, budete i sl., arhivske knjige i arhivske zbirke geografskih karata, skica, nacrta, projekata i sl. Ovu podjelu je vano imati na umu jer su i fondovi arhiva ovako podijeljeni. Nadamo se da ovaj kratiki vodi kroz arhiv moe korisno posluiti za upoznavanje sa dosada obraenim spisima i njihovom vrijednou. ARHIVSKI FONDOVI U ARHIVU 1. ULEMA-MEDLIS Signatura: UM Godine 1882. imenovan je Reisu-l-ulema u Bosni i Hercegovini kao duhovni poglavar Bonjaka kome je povjerena uprava i nadzor nad svim vjerskim djelatnostima, imenovanjima i kontrolama unutar Islamske zajednice i njenih djelatnika. Ulema-medlis sa sjeditem u Sarajevu glavni je organ koji vri upravu i nadzor nad cjelokupnim islamskim, vjersko-prosvjetnim i kulturnim ivotom Bonjaka. Ulema-medlis se sastoji od reisu-l-uleme kao predsjedatelja i etiri lana. Ulema-medlis sa reisu-l-ulemom na elu ini Rijaset. Arhivska graa Ulema-medlisa nastala je radom institucije Rijaseta Islamske zajednice BiH (Ulema-medlis sa reisu-l-ulemom na elu). Rad ove institucije moe se podijeliti na tri perioda: period austrougarske okupacije, period Kraljevine Jugoslavije i period njemake okupacije i endehazije (Nezavisne drave Hrvatske). Treba napomenuti da u periodu 300

Socijalistike Jugoslavije Ulema-medlis pod ovim imenom ne postoji. Meutim, po nadlenostima i pravima, institucija Islamske zajednice pod nazivom Vrhovno islamsko starjeinstvo sa reisu-l-ulemom na elu predstavlja kontinuitet rada institucije Ulema-medlisa. Institucija reisu-l-uleme u svim spomenutim periodima, sa istim nadlenostima i pravima, ostvarivala je kontinuitet postojanja i djelovanja. Fond: Ulema-medlis i reisu-l-ulema (1882.-1918.), (1918.-1941.), (1941- 1945.) godine. Graa fonda: potpuno sauvana; knjige u fazi sreivanja; sadri 150 svenjeva spisa (u jednom svjenju ima 500 brojeva spisa); vremenski raspon od 1882. do 1945. godine; graa je u dobrom stanju; sreena; pristupana; jezik grae je bosanski, osmanski, arapski; pismo latinica i arapsko pismo; kao pomagala mogu posluiti izvorni protokoli, zapisnici, imenici i druge arhivske knjige. Spisi: Opi spisi; svenjeva 150. 2. ZEMALJSKA VAKUFSKA KOMISIJA Signatura: ZVK Zemaljska vakufska komisija organizirana je 1883. godine od strane Zajednikog ministarstva u Beu radi ureenja vakufskih poslova u Bosni i Hercegovini. Ova institucija nastala je iz potrebe da se popuni vakuum nastao austrougarskom okupacijom. Islamska zajednica je u takvoj situaciji morala usklaivati svoju organizaciju sa novim politikim prilikama. Zemaljska vakufska komisija preuzela je brigu o vakufima, donosila je propise o upravljanju vakufima i imenovanju vakufskih slubenika te upravljala prihodima vakufa pod budniom kontrolom Zemaljske vlade u Sarajevu. Ova organizacija u Islamskoj zajednici bila je privremenog karaktera. Pod imenom Zemaljska vakufska komisija spominje se do 1888. godine. Vremenski raspon grae ove organizacije traje od 1883. do 1888. godine. Fond: Zemaljska vakufska komisija (1883.-1888.) Graa: Graa je potpuna; knjige u fazi sreivanja; spisa svenjeva 10 (u jednom svenju 1000 brojeva spisa); vremenski raspon 1883.-1888.; dobro sauvana; sreena; pristupana; jezik bosanski, osmanski, arpski; 301

pismo latinica i arapsko pismo; kao naunoobavjetajna sredstva mogu posluiti izvorni protokoli, zapisnici, imenici i druge arhivske knjige. Spisi: Opi spisi; svenjeva 10. 3. ZEMALJSKO VAKUFSKO POVJERENSTVO Signatura: ZVP Zemaljsko vakufsko povjerenstvo kao organ Islamske zajednice spominje se od 1888. godine. Zemaljska vlada je 1894. godine izdala naredbu o vakufskoj upravi, po kojoj je najvii organ uprave vakufima u Bosni i Hercegovini bilo Zemaljsko vakufsko povjerenstvo sa sjeditem u Sarajevu kao savjetodavni i nadzorni organ. Osnovni zadatak ovog tijela je nadzor nad cjelokupnim radom Zemaljskog vakufskog ravnateljstva. Zemaljsko vakufsko povjerenstvo je sainjeno od predsjednika, sekretara, vakufskog nadzornika, etiri lana Ulema-medlisa, dvojice predstavnika svakog okruga i dvojice sudija Vrhovnog erijatskog suda. Fond: Zemaljsko vakufsko povjerenstvo (1894.-1909.), Graa: Potpuna; knjiga 34; 25 svenjeva spisa (u jednom svenju 1000 brojeva spisa); vremenski raspon od 1888.-1895.; potpuno sauvana; sreena; pristupana; jezik bosanski, osmanski, arapski; pismo latinica i arapsko pismo; ima urudbene zapisnike, imenike i druge pomone arhivske knjige. Knjige: 1. urudbeni zapisnici 1883.-1893.; knjiga 7, 2. ostale knjige; 1883.-1895.; knjiga 27, Spisi: Opi spisi; svenjeva 25 4. ZEMALJSKO VAKUFSKO RAVNATELJSTVO Signatura: ZVR U godini 1894. osnovano je Zemaljsko vakufsko ravnateljstvo u Sarajevu, naredbom Zemaljske vlade, kao izvrni organ Zemaljskog vakufskog povjerenstva. Zemaljsko vakufsko ravnateljstvo ine predsjednik, sekretar, nadzornik vakufa, odreen broj inovnika i pomonog osoblja.

302

Zadatak ovog tijela je da nadzire kotarska povjerenstva, da odobrava budete vakufa i odluuje o upotrebi vakufskih sredstava. Zemaljsko vakufsko ravnateljstvo je djelovalo od 1894. do 1909. godine. Fond: Zemaljsko vakufsko ravnateljstvo (1894.-1909.), Graa: Potpuna; knjiga 67; 93 svenjeva spisa (u jednom svenju 1000 brojeva spisa); vremenski raspon 1895.-1909.; potpuno sauvana; sreena; pristupana; jezik bosanski, osmanski, arapski; pismo latinica, arapsko pismo; ima djelovodne protokole, urudbene zapisnike, indekse i druge pomone arhivske knjige. Knjige: 1. urudbeni zapisnici 1906.-1909., knjiga 3, 2. ostale arhivske knjige 1895.-1909., knjiga 64, Spisi: Opi spisi; svenjeva 93 5. VAKUFSKO-MEARIFSKI SABORSKI ODBOR Signatura: VMSO Nezadovoljstvo muslimana vjerskom i vakufskom organizacijom, njihova dugogodinja borba za vjersku i vakufsko-mearifsku autonomiju, rezultirala je donoenjem tatuta za autonomnu upravu islamskih vjerskih i vakufsko-mearifskih poslova Bosne i Hercegovine 1909. godine. Po tom tatutu vrhovni autonomni i nadzorni organ za cjelokupni vakufskomearifski imetak je Vakufsko-mearifski sabor, iji je izvrni organ Vakufsko-mearifski saborski odbor. Sjedite Vakufsko-mearifskog sabora je u Sarajevu a njegove nadlenosti proteu se na skoro sva pitanja upravljanja vakufima. Vakufsko-mearifski saborski odbor sainjavaju: direktor, sarajevski muftija i est lanova iz svojih okruga. Sjedite saborskog odbora je u Sarajevu. Saborski odbor predstavlja upravno i izvrno tijelo sabora. Djelovanje Vakufsko-mearifskog sabora i saborskog odbora moe se podijeliti na tri perioda: austorougarski period, period Kraljevine Jugoslavije te period njemake okupacije i Nezavisne drave Hrvatske. Nadlenosti Vakufskomearifskog sabora i saborskog odbora u periodu austrougarske okupacije i okupacje Njemake i Nezavisne drave Hrvatske odnose se na Bosnu i 303

Hercegovinu sa sjeditem u Sarajevu, dok su u periodu Kraljevine Jugoslavije postojala dva Vakufsko-mearifska sabora sa svojim saborskim odborima, jedan sa sjeditem u Sarajevu a drugi sa sjeditem u Skoplju. Fond: Vakufsko-mearifski sabor i saborski odbor (1909.-1945. ). Graa: Graa je potpuna; knjige u fazi sreivanja; 300 svenjeva spisa (u jednom svenju 1000 brojeva spisa); vremenski raspon 1909.1930.; dobro sauvana; sreena; pristupana; jezik bosanski, arapski; pismo latinica i arapsko pismo; ima izvorne protokole, zapisnike, imenike i druge arhivske knjige. Spisi: Opi spisi; svenjeva 300 6. VAKUFSKA DIREKCIJA Signatura: VD Vakufska direkcija je izvrni organ Vakufsko-mearifskog sabora i njegovog Saborskog odbora. U periodu Kraljevine Jugoslavije postojale su dvije Vakufske direkcije, jedna u Sarajevu, a druga u Skoplju. Na elu Vakufske direkcije je direktor. Vakufska direkcija djeluje od 1930. do 1958. godine, kada je i ukinuta. Arhivska graa, o kojoj piemo, odnosi se na grau Vakufske direkcije iz Sarajeva. Iako je organizacija vakufa u Bosni i Hercegovini ostala ista i poslije 1918. godine, faktika organizacija vakufa je bila neureena. Dio vakufske imovine potpao je pod udar nepravine agrarne reforme, veliki dio je zaputen usljed ratnih prilika a upravljanje vakufima je preputeno nesavjesnim mutevelijama koji su sa vakufima postupali na neprimjeren nain. Postojei vakufi su nestajali, a nije postojala niti formalno-pravna mogunost uvakufljavanja bilo kakve imovine niti stvaranja novih vakufa bilo kojeg tipa. Godine 1930. donesen je Zakon o Islamskoj vjerskoj zajednici, a iste godine i Ustav Islamske vjerske zajednice Kraljevine Jugoslavije ime se uspostavljaju nove uprave vakufa i polahko se sreuje stanje u vakufima. Godine 1936. dolo je do izmjene i dopune Zakona i Ustava Islamske vjerske zajednice Kraljevine Jugoslavije. to se tie upravljanja vakufima, nije bilo znatnijih izmjena. Fond: Vakufska direkcija (1930.-1958.)

304

Graa: potpuna; knjige u fazi sreivanja; 390 svenjeva spisa (u jednom svenju 1000 brojeva spisa); vremenski raspon 1930.-1958.; dobro sauvana; sreena; pristupana; jezik bosanski, arapski; pismo latinica, i arapsko pismo; sadri protokole, zapisnike, imenike i druge pomone arhivske knjige. Spisi: Opi spisi; svenjeva 390. 7. SRESKO VAKUFSKO-MEARIFSKO POVJERENSTVO Signatura: SVMP Sresko vakufsko-mearifsko povjerenstvo je organ vjersko-prosvjetne i vakufsko-imovinske uprave Islamske zajednice na podruju svoga sreza sa vie od 10 000 muslimana. Njegovo sjedite je mjesto i teritorija sreske upravne vlasti. Vremenski raspon od 1930. do 1941. godine. Fond: Sresko vakufsko-mearifsko povjerenstvo (1930.-1941.) Graa: potpuna; knjige u fazi sreivanja; svenjeva 47 (u jednom svenju, u prosjeku 500 brojeva spisa); vremenski raspon 1930.-1940.; dobro sauvana; sreena; pristupana; jezik bosanski; pismo latinica; ima protokole, zapisnike, imenike i druge pomone arhivske knjige. Spisi: Opi spisi; svenjeva 47 8. KOTARSKO VAKUFSKO-MEARIFSKO POVJERENSTVO Signatura: KVMP Ovaj organ vjersko-prosvjetne i vakufsko-imovinske uprave Islamske zajednice, pod imenom Kotarsko vakufsko-mearifsko povjerenstvo, pojavljuje se u periodu njemake okupacije, odnosno Nezavisne drave Hrvatske. Nadlean je na podruju svoga kotara, gdje mu se nalazilo sjedite uprave. Ima iste nadlenosti i prava kao, gore spominjano, sresko vakufsko-mearifsko povjerenstvo. Fond: Kotarsko vakufsko-mearifsko povjerenstvo (1941.-1945.) Graa: nepotpuna; knjige u fazi sreivanja; 49 svenjeva spisa ( u jednom svenju, u prosjeku 500 brojeva spisa); vremenski raspon 1941.1947.; dobro sauvana; sreena; pristupana; jezik bosanski; pismo latinica; ima protokole, zapisnike, imenike i druge pomone arhivske knjige. Spisi: Opi spisi; svenjeva 49 305

9. MUFTIJSTVA: SARAJEVSKO, TUZLANSKO, MOSTARSKO, TRAVNIKO, BANJALUKO I BIHAKO Muftija je glavno vjersko lice Islamske zajednice na svom podruju (muftijstvu). Muftijstvo je podruje i sjedite na kojem djeluje i radi muftija. Institucija muftije postojala je u svim gore spomenutim periodima, sa skoro istim nadlenostima i pravima. Arhivska graa muftijstava, koja se nalazi u naem arhivu, odnosi se na period od 1914. do 1935. godine. Fond: muftijstva: Sarajevsko, Tuzlansko, Mostarsko, Travniko, Banjaluko i Bihako (1914.-1935.). Graa: nepotpuna; knjige u fazi sreivanja; 60 svenjeva spisa (u jednom svenju 1000 brojeva spisa); vremenski raspon 1914.-1935.; dobro sauvana; sreena; pristupana; jezik bosanki, osmanski, arapski; pismo latinica i arapsko pismo;. Spisi: Opi spisi; svenjeva 60. ARHIVSKA GRAA NASTALA U PERIODU SOCIJALISTIKE JUGOSLAVIJE Arhivska graa nastala u periodu Socijalistike Jugoslavije odnosi se na grau nastalu u radu organa i institucija Islamske zajednice koje su djelovale u Socijalistikoj Jugoslaviji od 1945.-1990. godine, a to su: - odbori Islamske zajednice; - muftije; - sabori Islamske zajdnice; - starjeinstva Islamske zajednice; - Vrhovni sabor Islamske zajednice; - Vrhovno islamsko starjeinstvo; - reisu-l-ulema. Za ovu grau moemo kazati da koliinski iznosi 85 metara dunih. Dobro je sauvana, registraturno sreena i djelimino je pristupana. Jedan dio se nalazi u depou Vakufske direkcije u ulici Reisa Demaludina auevia broj 2 u Sarajevu, a drugi dio u prostorijama Sekretarijata Rijaseta Islamske zajednice u Sarajevu u ulici Zelene beretke broj 17. Vremenski raspon grae je od 1945.-1990. godine. Veina grae, to se 306

tie teritorijalne nadlenosti, odnosi se na Bosnu i Hercegovinu, manji dio na teritoriju bive Jugoslavije. ARHIVSKE ZBIRKE U ARHIVU 1. PROJEKTI Signatura: ZP U toku sreivanja arhivske grae izdvojeni su projekti, nacrti i slina arhivska graa. Veina grae je iz perioda Socijalistike Jugoslavije, manji dio je iz ranijeg perioda. Projektna dokumentacija je dosta oteena. Popisana je i odloena po abecedi. Arhiv posjeduje 741 projekat, nacrt i sl. 2. KARTE Signatura: ZK Zbirka karata, skica i sl. nastala je izdvajanjem grae iz raznih fondova Arhiva Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini prilikom njihovog sreivanja. Zbirka raspolae sa 180 karata, skica i sl. Najstarija karta je iz 1827. godine. 3. ZAVRNI RAUNI Signatura: ZR Arhivska graa zavrnih rauna odnosi se na grau nastalu u radu Sreskog vakufsko-mearifskog povjerenstava u Sarajevu, Kotarskog vakufsko-mearifskog povjerenstava u Sarajevu, samostalnih vakufa, organizacija Islamske zajednice kao to su: medrese, tekije i sl. Graa je registraturno ureena u koliini 112 metara dunih, ili 561 sveanj spisa. Dobro je sauvana, vremenski raspon od 1910.-1972. godine, arhivistiki sreena, pristupana, preteno raunovodstveni i blagajniki spisi predstavljaju sadrajnu karakteristiku grae, jezik je bosanski, pismo latinica.

307

REGISTAR SIGNATURA ARHIVSKIH FONDOVA I ZBIRKI ARIZBIH - Arhiv Rijaseta Islamske Zajednice u Bosni i Hercegovini, KVMP - Kotarsko vakufsko-mearifsko povjerenstvo, SVMP - Sresko vakufsko-mearifsko povjerenstvo, UM - Ulema-medlis, VD - Vakufska direkcija, VMSO - Vakufsko-mearifski saborski odbor, ZK - Zbirka karata, ZP - Zbirka projekata, ZR - Zbirka zavrnih rauna ZVP - Zemaljsko vakufsko povjerenstvo. ZVK - Zemaljska vakufska komisija, ZVR - Zemaljsko vakufsko ravnateljstvo. REGISTAR ARHIVSKIH FONDOVA I ZBIRKI - Kotarsko vakufsko-mearifsko povjerenstvo 1941.-1945., - Muftijstva: Sarajevsko, Tuzlansko, Mostarsko, Travniko, Banjaluko i Bihako 1914.-1945., - Sresko vakufsko-mearifsko povjerenstvo 1930.-1941., - Ulema-medlis, reisu-l-ulema 1882.-1945., - Vakufska direkcija 1930.-1958., - Vakufsko-mearifski sabor, Vakufsko-mearifski saborski odbor 1909.-1945., - Zbirka zavrnih rauna 1910.-1972., - Zbirka karata i skica srezova BiH, - Zbirka projekata, nacrta i sl., - Zemaljska vakufska komisija 1883.-1888., - Zemaljsko vakufsko ravnateljstvo 1894.-1909., - Zemaljsko vakufsko povjerenstvo 1894.-1909.

308

STANJE ARHIVSKIH FONDOVA I ZBIRKI Red. Br. Naziv fonda 150 14 Koliina grae knj. sve. m1 34 67 150 10 25 93 300 390 47 49 45 14 1,5 4,5 17 51 68 9 9 9 159

1. Ulema-medis, 1882.-1945. -

2. Zemaljska vakufska komisija, 1883.-1888. 3. Zemaljsko vakufsko povjerenstvo, 1894.-1909. 4. Zemaljsko vakufsko ravnateljstvo, 1894.-1909. 5. Vakufsko-mearifski sabor, Vakufsko

-mearifski saborski odbor, 1909.-1945. - 300 51 6. Vakufska direkcija, 1930.-1941. - 390 68 7. Sresko vakufsko-mearifsko povjerenstvo, 1930.-1941. 8. Kotarsko vakufsko-mearifsko povjerenstvo, 1941.-1945. 9. Muftijstva: Sarajevsko, Tuzlansko, Mostarsko, Travniko, Banjaluko i Bihako 1914.-1935. 10. Ostalo UKUPNO -

1109 342

ZBIRKE Red. br. 1. Projekti, nacrti 2. Karte, skice, 1827.3. Zavrni rauni, 1910.-1972. svenjeva Naziv zbirke Koliina grae 741 kom. 180 kom. 561 112 metara dunih 309

LITERATURA Normativni akti i drugi izvori 1. Arhivski fondovi i zbirke u SFRJ, SR Bosna i Hercegovina, Beograd, 1981. 2. Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, knjiga XV-XVI, Sarajevo, 1990., knjiga IX-X, Sarajevo, 1983. 3. asopis za suvremenu povijest, Zagreb, 2001., broj 1 4. Godinjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, knjiga XL, 1997. 5. Glasnik Rijaseta Islamske zajednice u Republici Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1994, broj 1-3 6. Nacrt tatuta za autonomnu upravu muslimanskih vjerskih i vakufsko-mearifskih poslova u Bosni i Hercegovini, Mostar, 1909. 7. Prvi izvjetaj o radu Ulema medlisa u Sarajevu, Dravna tamparija, Sarajevo, 1932. 8. Statut Islamske vjerske zajednice za podruje Vakufskog sabora u Sarajevu, tamparski zavod Veselin Maslea, Sarajevo, 1957. 9. Ustav Islamske zajednice u Socijalistikoj Federativnoj Republici Jugoslaviji, Sarajevo, 1970. 10. Ustav Islamske vjerske zajednice Kraljevine Jugoslavije, Dravna tamparija u Sarajevu, 1936. 11. Vodi Arhiva Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1987. 12. Zakon o Islamskoj vjerskoj zajednici Kraljevine Jugoslavije, Dravna tamparija u Sarajevu, 1936. Knjige 1. Alii, S. Ahmed: Ureenje Bosanskog ejaleta od 1789. do 1878. godine, Sarajevo, 1983. 2. Hrvai, Esad: Vakuf-trajno dobro, El-kalem, Sarajevo, 2001. 3. Durmievi, Enes: Uspostava i pravni pooaj Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2002. 4. Mulali, M. Hajrudin: Institucija vakufa u Bosni i Hercegovini, Svjetlost, Sarajevo, 2001. 5. Kreevljakovi, Hamdija: Sarajevo za vrijeme austrougarske uprave (1878.-1918.), Sarajevo, 1969. 310

A survey of the Archive materials in the Riyasat of the Islamic Community in Bosnia and Herzegovina
The Archive of the Riyasat of the Islamic Community in Bosnia and Herzegovina is placed in the Gazi Husrev-bey Library in the street of Hamdije Kresevljakovica no. 58 in Sarajevo. The full title of the archive is Archive of the Riyasat of the Islamic Community in Bosnia and Herzegovina. Acronym of archive is ARIZBIH. The archive materials originated from the functioning of the organs and institutions of the Islamic Community in Bosnia and Herzegovina between the years 1882-1970. The amount of the materials, expressed in the length is more than 450 meters. The materials are completely preserved, arranged and accessible to the scholars and researchers. It presents irreplaceable sources of cultural inheritance of the Islamic Community in Bosnia and Herzegovina and Bosnians as well. Most of the materials are written in Bosnian, fewer in Osmanli, German, Arabic and another languages. Archive materials are related to the territory of Bosnia and Herzegovina. Content wise is related to materials derived from the work and functioning of the institutions and organs of the Islamic Community in Bosnia and Herzegovina. All archive materials can be divided into four periods depending of the moment of the origin. Those periods are: The period of the Austria-Hungary administration The period of the Kingdom of Yugoslavia The period of the German occupation and Independent state of Croatia The period of socialistic regime of Yugoslavia Materials that originated during Austro-Hungarian period are completely preserved, composed and accessible to researchers. The language is Osmanli, Bosnian, German and Arabic. The alphabet is Latin and Arabic. Materials are related to the period from the year 1882-1918. For research one can use protocols, minutes, records, directory and other archive materials 311

In the Kingdom of Yugoslavia the organization of the Islamic Community remained the same as during the period of Austro-Hungarian occupation, only competency of the Islamic Community expanded to Serbia and Macedonia. Archive materials related to this period are complete. Books are in the process of arrangement. The language is Bosnian and Arabic and alphabet is Latin and Arabic. The materials are general papers and documents. Archive materials from the period of German occupation and the Independent State of Croatia were scattered and damaged. Now those materials have been arranged and ready for use. For material that originated in the period of Socialistic Yugoslavia, we can say that it is completely preserved, recorded and accessible for use. Archive services in the Riyasat of the Islamic Community in Bosnia and Herzegovina; was established in the year 1997. Even though we have faced many difficulties working in archive, such as lack of space, lack of technical equipment, professional staff and so on, we have managed such disorderly and scattered archive holdings put in order and formed nine archive holdings and three e collections. Arranged archive holdings are: Ulema majlis, Territorial waqf commission, Territorial waqf commissariat, Territorial waqf directorate, Waqf mearif parliament in Sarajevo, Waqfmearif department of the district of Sarajevo, Waqf head office, The office of the mufti of Sarajevo, Tuzla, Mostar, Travnik, Banja Luka and Bihac. By settling out materials we have separated from the archive of the Riyasat of the Islamic Community in Bosnia and Herzegovina three different archive collections: 1. Collection of maps, sketches, etc, 2. Collection of projects, plans, drafts, etc, 3. Collections of closing bills of different institutions of the Islamic Community in Bosnia and Herzegovina.

312

Fatima Omerdi BIBLIOGRAFIJA RADOVA MAHMUDA-EF. TRALJIA

UVOD Hafiz Mahmud-ef. Tralji od poetka svog kolovanja bavio se pisanom rijeju. Prioritet mu je uvijek bila bonjaka kulturna historija i tradicija kao i linosti i institucije koje su je obiljeile. Iza sebe je ostavio veliki broj objavljenih radova, bio-bibliografija merhuma, osvrta i prikaza knjiga, asopisa i lanaka, recenzija, broura i knjiga. Narodna Uzdanica, El-Hidaje, Kalendar Bakije, Godinjak Drutva bibliotekara, Anali GH biblioteke, Islamska misao, Preporod, samo su neki od asopisa u kojima je hafiz Mahmud-ef. Tralji objavljivao svoje radove. U nekim asopisima, kao to su Bibliotekarstvo - Godinjak Drutva bibliotekara BiH, ebi-Arus, Takvim bio je i sam urednik ili pak lan redakcije (Anali GH biblioteke), te struni saradnik kao, npr., Enciklopedija Jugoslavije i Diyanet Islam Ansiklopedisi. Bibliografiju radova rahm. hafiza Mahmuda-ef. Traljia sloili smo hronoloki, unutar svakog periodinog naslova ponaosob, prema preporukama za bibliografska citiranja Nacionalne i univerzitetske biblioteke BiH objavljenih u asopisu Bosniaca br. 3-4 (2000). Prvi broj u bibliografskoj jedinici odnosi se na svezak/godite. Druga numeracija ispred zagrade je broj asopisa (ako ga ima u svom bibliografskom opisu), a u zagradi se nalazi godina njegova izlaska. Skraenicom (rec.) oznaili smo prikaz knjige ili lanka. Znakom (*) ispred reenice dali smo pojanjenje naprijed navedene jedinice. Autor je najee radove potpisivao punim imenom i prezimenom, zatim inicijalima svoga imena i prezimena. Ponekad se potpisivao inicijalima H. M., H. M. T. te H. M. Ahmetovi, koje nam je deifrovao sam Hafiz za ivota, kao i radove koje nije potpisao. Allah rahmet ejlesin!

313

RADOVI U SERIJSKIM PUBLIKACIJAMA Anali Gazi Husrev-begove biblioteke - Tralji, Mahmut, Iz prolosti Gazi Husrev-begove biblioteke. 1(1972), str. 149.-151. - tampa o prvom svesku Kataloga arapskih, turskih i perzijskih rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu. 1(1972), str. 152.153. - Koritenje fondova Gazi Husrev-begove biblioteke. 1(1972), str. 154.-159. - Prilog bibliografiji o Gazi Husrev-begovoj biblioteci. 1(1972), str. 159.-160. - Prof. Omer Mui. 2-3(1974), str. 261.-263. - Hafizi-kutubi Gazi Husrev-begove biblioteke : Prilog historiji Biblioteke. 5-6, (1978), str. 45.-54. - In memoriam : Hasan Kalei, Hafiz Ibrahim Mehinagi, Muhamed Tajib Oki, Sulejman Bajraktarevi, Raid Hajdarevi, Muhamed Pai. 7-8, (1982), str. 273-279. - In memoriam : Prof. Kasim Dobraa. 7-8, (1982), str. 281.-283. - (rec.) Hivzija Hasandedi, Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa. 7-8, (1982), str. 295.-298. -Osvrt na dosadanju literaturu o vakufima. 9-10, (1983), str. 171.-178. - Forma i sadraj ibadeta u Gazi Husrev-begovoj damiji. 9-10, (1983), str. 315.-320. - Prof. Mehmed-ef. Mujezinovi. 9-10, (1983), str. 327.-333. * Sadri bibliografiju radova. - Bibliografija objavljenih radova u deset knjiga (1-10) : Anali Gazi Husrev-begove biblioteke. 9-10, (1983), str. 335.-341. - In memoriam : Dr. Abdurahman Nametak, Muhamed A. Muji, Dr. Ahmed Tuzli, Abdulah Polimac, Ahmed Selimovi. 11-12, (1985), str. 331.-336. - In memoriam : Dr. Muhamed Hadijahi. 13-14, (1987), str. 251-256. - In memoriam : Prof. Hadi Fejzulah-ef. Hadibajri. 15-16, (1990), str. 287.-291. 314

- In memoriam : Prof. Hadi Ali-ef. Nametak. 15-16, (1990), str. 293.-299. - Vaz, vazovi i vaizi u Bosni i Hercegovini. 17-18, (1996), str. 281.287. - Prvi svrenici Daru-l-muallimina suradnici Behara. 19-20, (2001), str. 113.-118. Bibliotekarstvo : godinjak Drutva bibliotekara Bosne i Hercegovine. - In memoriam : Hamdija Kreevljakovi. 5, 7-8(1959), str. 124.-126. - Izdavaka djelatnost muslimanskih drutava u Bosni i Hercegovini do 1945. godine. 7, 2(1961), str. 67.-83. - Dva priloga Bosansko-hercegovakoj bibliografiji. 7, 4(1961), str. 81.-83. - Bosanske salname (kalendari). 8, 2-3(1962), str. 95.-96. - Bosanskohercegovaki pisci u izdanjima Matice hrvatske. 8, 4(1962), str. 71.-76. * Uz 120 godinjicu postojanja. - Nekoliko dopuna i ispravaka uz pojmove Kalendari i Leksikografija u V svesku Enciklopedije Jugoslavije. 9, 2(1963), str. 94.-96. - Reat Nuri Guntekin na srpsko-hrvatskom jeziku 9, 3(1963), str. 113. - Kad je zapravo roen prof. Hamdija Kreevljakovi 9, 3(1963), 113.-114. - Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu. 10, 2(1964), str. 69.-70. - Uz jedan prevod sa turskog. 10, 2(1964), str. 70.-71. * Bibliografska biljeka. - In memoriam : Muhamed Bekir Kalajdi. 10, 2(1964), str. 77.-78. - Katalog Minijatura u Jugoslaviji. 10, 4(1964), str. 117.-118. - Saradnici i njihovi radovi objavljeni u naem glasniku, 1955.-1965., 11, 1-2(1965), str. 7.-30. - (rec.) Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa Gazi Husrevbegove biblioteke / obradio Kasim Dobraa. Sv. 1. Sarajevo : Starjeinstvo IVZ za SR BiH, 1963. 13, 3(1967), str. 89.-93. 315

- (rec.) Mehmed Mujezinovi. Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu. 14, 1-2(1968), str. 95.-96. - (rec.) oko Mazali, Leksikon umjetnika, slikara, vajara, graditelja, zlatara, kaligrafa i drugih koji su radili u Bosni i Hercegovini. Sarajevo : Veselin Maslea, 1967. 14, 1-2(1968), str. 97.-99. - (rec.) Bisera Nurudinovi. Bibliografija jugoslovenske orijentalistike. = Bibliography of Yugoslav orijentalistics. 1945.-1960. Sarajevo : Orijentalni institut, 1968. 15, 1-2(1969), str. 91.-93. - Orijentalna rukopisna djela domaih autora u Narodnoj biblioteci Bosne i Hercegovine. 16, 4(1970), str. 55.-64., - In memoriam : Osman Asaf Sokolovi. 18, 1(1972), str. 85.-87., - Ahmed-ef. esrija : sarajevski kaligraf XVIII stoljea. 19, 1-2(1973), str. 53.-57. - (rec.) Novi prilozi bosanskohercegovakoj bibliografiji u Prilozima za orijentalnu filologiju. Sv. 20-21. 20, 3(1974), 67.-71.. - Primjeri djela Fetawai-Ahmedi u Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci Bosne i Hercegovine. 22, 1-2(1976), str. 79.-85.. - Izloba bosanskohercegovake knjige u Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci Bosne i Hercegovine. 22, 1-2(1976), str. 127.-128.. - Nauni i struni skup u Biblioteci Matice srpske, 23, 1(1977), str. 107-108., - Branko uli : bibliotekar i bibliograf. 23, 4(1977), str. 7-13.. - (rec.) Hivzija Hasandedi. Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa. Mostar : Arhiv Hercegovine, 1977. 26, 5-16(1980), str. 124. - (rec.) Hivzija Hasandedi. Spomenici kulture turskog doba u Mostaru. Sarajevo : Veselin Maslea, 1980. 26, 5-16 (1980), str. 125.126. - (rec.) Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa Gazi Husrevbegove biblioteke. Sv. 2. Mostar : Arhiv Hercegovine, 1981. 27, 510(1981), str. 103.-104. - (rec.) Bisera Nurudinovi. Bibliografija jugoslovenske orijentalistike 1961-1965., Sarajevo : Orijentalni institut, 1981. 28, 1982, str. 115.116.

316

El-Hidaje - ena danas o nama muslimanima. 3, 6-7/1939-40., str. 79.-80. - Treba paziti ta naa mlade ita. 3, 8/1939-4., str. 94.-95. - Nekoliko misli prigodom ramazana. 4, 2/1940-41., str. 42.-44. - (rec.) H. Mehmed Handi. Sjeanje na pobjedu na Bedru 18 ramazana 2. god. po Hidri. 4, 3/1940-41., str. 91. - (rec.) Muhamed Hadijahi. erijatsko-pravne ustanove o umjetnom pobaaju i njihova primjena u islamskoj dravi. Zagreb : 1940. 4, 3(194041), str. 91.-92. * tampano u Mjeseniku, organu hrvatskog pravinog drutva: Zagreb, 1940., str.7. - (rec.) Kasim Hadi. Poloaj ene u islamu. Sarajevo : Nova tiskara, Vrek i dr., 1940. 4, 3/1940-41., str. 92. - Bibliografija radova H. Mehmeda Handia (1928.-1940.). 4, 4-5/ 1940-41., str. 118-128.; 4, 6/1940-41., str. 159.-164. - (rec.) Kalendar Gajreta za godinu 1941. 4, 4-5/1940-41., str. 139. - (rec.) Kalendar Narodne uzdanice za 1941. 4, 4-5/1940-41., str. 139.-140. - (rec.) Hamdija Kreevljakovi. Menafi-sanduci /poljodjelske pripomone zaklade/ u Bosni i Hercegovini (1866.-1878.). 4, 4-5/1940.41., str. 140. - (rec.) Muli Hamdija. Naa knjiga. Sv. 1. Sarajevo : Vakufsko ravnateljstvo, 1941.; itanka Narodne uzdanice za one koji tek naue itati i pisati. Sv. 1. Sarajevo : Narodna Uzdanica, 1941. 5, 4-5(194142), str. 127.-128. - Merhum Mehmed-ef. Barlov. 5, 6(1941.-42), str. 155. - (rec.) Narodni Mevlud sa objanjenjem i dovom / sabrao i izdao Mahmud Daferovi. 5, 7(1941.-42), str. 188.-189. - (rec.) Hamdija Muli. Metodika vjerske nastave. Sarajevo : Islamska dionika tiskara, 1941., 5, 7(1941.-42), str. 190. - (rec.) Osman A. Sokolovi. Teanj prije tri stoljea. Sarajevo: Dravna tiskara, 1941. 5, 7(1941.-42), str. 191. - (rec.) Ahmed Alii. Livanjske damije : prilog povijesti Livna. Sarajevo, Dravna tiskara, 1941. 5, 7(1941-42), str. 191.-192.. 317

- Izginuli sluai Vie eriatsko-teoloke kole. 5, 8-10/1941.-42, str. 246.-247. * Adem Efendi, Mehmed Karovi, Muhamed Kauklija i Osman Hadiahmetovi. - (rec.) Mustafa Busuladi. Lo scritore Hadi Mehmed Handi di Sarajevo. Roma Instituto per lOriente : 1942. 5, 8-10/1941-42., str. 254.255. - (rec.) Izdanja Dravnog izvjetajnog i promibenog ureda podrunice Sarajevo. 5, 8-10(1941-42), str. 255.-256. - Prva muslimanska nakladna knjiara Muhameda Bekira Kalajdia i njegova nova izdanja. 5, 11-12/1941-42., str. 291.-294. - Nekoliko runih pojava kod nas, 6, 1-2/1942-43., str. 9-11. - Merhum Ahmed, Mulali. 6, 4(1942-43), str. 97.-98. - Merhum Salih-ef. Hasandi. 6, 3/1942-43., str. 64. - El-Hidajina izdanja do danas. 6, 6-8/1942-43., str. 219-221. - (rec.) Mustafa Busuladi. Muslimani u Sovjetskoj Rusiji. Sarajevo: Tiskara Bosanska pota, 1943. 6, 6-8(1942-43), str. 246.-247. - Merhum Mehmed Ali ef. erimovi. 6, 9(1942-43), str. 253.-255. - Merhum Salih-ef. Sivevi. 6, 10-11(1942-43), str. 304.-306. - Ramazanski obiaji u Sarajevu. 7, 1-2(1943-44), str. 24.-28. - Merhuma hadi Mulija Sudukovi hadi Bula. 7, 4-5(1943-44), str. 145.-146. - (rec.) Alija Nametak. Mladi u prirodi: lovake i druge omladinske prie. Sarajevo: Knjiara h. Ahmed Kujundi, 1943. 7, 4-5(1943-44), str. 147.-148. - (rec.) Alija Nametak. Muslimanske junake pjesme. 3. izd. Sarajevo, 1943. 7, 4-5(1943-44), str. 149. - Merhum hafiz Hasib-ef. Fazli. 7, 6(1943-44), str. 191.-192. - (rec.) Hamdija Kreevljakovi. Vare kao glavno sredite gvozdenog obrta u Bosni i Hercegovini do 1891. godine. Zagreb : Hrvatska dravna tiskara, 1943. 7, 6(1943-44), str. 192.-193. - Merhum Ibrahim-ef. Haznadarevi. 7, 7-8(1943-44), str. 239-240. - Merhum Hamdi-ef. Muli. 7, 7-8(1943-44), str. 241.-243. 318

- (rec.) Narodna uzdanica : kalendar za godinu 1944. Sarajevo, 1943. 7, 7-8(1943-44), str. 244.-246. - (rec.) Mehmed Handi. Muhammed a.s. : ivot i rad u najkraim potezima. 2 izd. Sarajevo : Prva muslimanska nakladna knjiara, 1943. 7, 7-8(1943-44), str. 248. - (rec.) Takvim za hidretsku godinu 1363. (1944.), Sarajevo. 7, 78(1943-44), str. 248.-249. - (rec.) Osman A. Sokolovi. Prilike u Bosni i Hercegovini podkraj XVII stoljea : prilog grai za povijest Bosne i Hercegovine. Sarajevo: Tiskara Bosanska pota, 1943. 7, 7-8(1943-44), str. 249. - Merhum Hilmi-ef. Hatibovi. 7, 9-10(1943-44), str. 311. - (rec.) Kasim Hadi. Pljevaljski muftija emsekadi i borba protiv okupacije Bosne i Hercegovine. Sarajevo : Knjiara H. Ahmed Kujundi, 1944. 7, 9-10(1943-44), str. 311.-312. - Gazi Husrev-begova knjinica pod upraviteljstvom Hadi Mehmed-ef. Handia. 8, 2-3(1944-45), str. 92.-95. - Bibliografija radova h. Mehmeda Handia 1941.-1944. 8, 23(1944-45), str. 111-115. - Merhum Hasan-ef. Redepagi. 8, 4-5(1944-45), str. 164.-165. - Merhum amil-ef. Mujagi. 8, 6(1944-45), str. 222. - (rec.) Narodna uzdanica : kalendar za godinu 1945. 8, 7-8(194445), str. 285.-288. - (rec.) Osman A. Sokolovi. O kreditima u Bosni za turske uprave (1463./1878.) : naroito s obzirom na vakufske i papilarne gotovine. Sarajevo, 1944. 8, 7-8(1944-45), str. 289. Elif : list islamske zajednice Crne Gore - Hadi Fejzullah-ef. o muslimanima u Crnoj Gori. 2(1990), str. 6. - Adem-ef. Karaozovi : uz 10-godinjicu smrti. 4(1991), str. 5. Glasnik Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini - Nai merhumi : Abdullah amo, hafiz Abdullah-ef. Hizr i Dervi (A.) Korkut. 11, 10(1943), str. 250.-253. 319

- Novi hafizi u Sarajevu. 27, 3-4(1964), str. 172. * Halid-ef. Hadimuli i Fadil-ef. Pora. - Izdanja Prve muslimanske nakladne knjiare Muhamed Bekira Kalajdia. 27, 5-6(1964), str. 247.-250. - Merhum profesor dr. air Sikiri. 29, 11-12(1966), str. 604-606. * Potpisano inicijalima H. M. - Objavljeni radovi profesora rahm. aira Sikiria : povodom godinjice smrti. 30, 11-12(1967), str. 545.-548. - (rec.) Hafiz Kamil Silajdi ; Ibrahim Trebinjac. Ahkamu-t-tedvid. Sarajevo, 1973. 36, 9-10(1973), str. 434.-435. - Hafiz Mehmed Teufik-ef. Oki : uz 40-godinjicu smrti. 36, 12(1973), str. 38-40. - (rec.) Jedna naa nova edicija : Anali Gazi Husrev-begove biblioteke. Knj. 1. 36, 3-4(1973), str. 117.-119. - U spomen h. Mehmeda-ef. Handia : Predavanje odrano 13. X 1974. godine u Carevoj damiji u Sarajevu prilikom hatma-dove povodom 30-godinjice njegove smrti. 38, 1-2(1975), str. 62.-64. - (rec.) Anali Gazi Husrev-begove biblioteke. Knj. 2-3. 38, 7-8(1975), str. 372.-374. * Potpisano inicijalima M. H. - (rec.) Mehmed Mujezinovi. Islamska epigrafika u Bosni i Hercegovini. Knj. 1. Sarajevo : Veselin Maslea, 1974. 38, 7-8(1975), str. 375.-377. - Hadi Mehmed-ef. Handi i tesavvuf. 38, 7-8(1975), str. 387-389. * Predavanje odrano na ebi-Aruskoj akademiji u Sarajevu 17. 12. 1974. godine. - Merhum hafiz Ragib-ef. Cico. 38, 11-12(1975), str. 563.-564. - Hadi Mehmed Demaludin auevi. 39, 3(1976), str. 221.-223. - Hadi Mehmed-ef. Handi. 39, 4(1976), str. 390.-395. - Muhamed Emin-ef. Dizdar. 39, 5(1976), str. 488.-490. - Dervi-ef. Korkut Ibnul Ajn. 39, 6(1976), str. 630.-632. - Merhum Profesor Muhamed-ef. Kantardi. 39, 6(1976), str. 699.700. 320

- Vakufnama iz 1630. godine o osnivanju biblioteke Mevla Husamudina Bonjaka u Banjoj Luci. 40, 1(1977), str. 28.-39. * U koautorstvu sa Mehmedom Mujezinoviem. - Muhamed Seid Serdarevi. 40, 1(1977), str. 45.-48. - ukri-ef. Alagi. 40, 2(1977), str. 164.-165. - Abdurahman Adil-ef. oki. 40, 3(1977), str. 242.-249. - Mehmed Ali-ef. erimovi. 40, 6(1977), str. 618.-621. - ejh Abdurahman Sirri bio je i kaligraf. 41, 1(1978), str. 59.-62. - Hafiz Ibrahim-ef. Mehinagi. 41, 1(1978), str. 70.-74. - Muhamed-ef. Tufo. 41, 2(1978), str. 148.-160. - lija vii stupanj Gazi Husrev-begove medrese. 41, 3(1978), str. 255.-267. - Sakib-ef. Korkut. 41, 4(1978), str. 298.-303. - Tridesetogodinjica smrti Ahmed-ef. Bureka. 41, 4(1978), str. 309.-310. * Tekst bez potpisa. - O Ahmed-ef. Bureku : referat. 41, 4(1978), str. 314.-318. - Muhamed-ef. Zahirovi. 41, 6(1978), str. 618.-620. - Edhem-ef. Mulabdi. 42, 1(1979). str. 45.-48. - (rec.) Veliki doprinos nauci : Hivzija Hasandedi. Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa Arhiva Hercegovine. Mostar : Arhiv Hercegovine, 1977. 42, 1(1979), str. 95.-98. - Dr. Safvetbeg Baagi. 42, 2(1979). str. 151.-155. - Jahja-paina damija u Sarajevu. 42, 4(1979). str. 401.-403. - Prof. Hamdija Kreevljakovi. 42, 5(1979). str. 493-497. - Prof. dr air Sikiri. 42, 6(1979). str. 599.-602. - (rec.) Knjiga koja se preporuuje : Hasan Kafi Pruak. Dennetske bae o temeljima vjerovanja / preveo Mehmed Handi. 42, 6(1979). str. 651-652. - Osman Asaf Sokolovi. 43, 1(1980). str. 75.-79. - (rec.) U zacrtanim okvirima : Anali Gazi Husrev-begove biblioteke. Knj. 5-6. Sarajevo, 1978. 43, 1(1980), str. 97.-100. * Potpisano inicijalima H. M. A.

321

- Merhum Hadi Kasim-ef. Dobraa. 43, 1(1980), str. 106.-108. * Potpisano inicijalima H. M. Ahmetovi. - Ali-ef. Kadi. 43, 2(1980). str. 151-154. - (rec.) Na pola puta : izbor hutbi i vazova. 43, 2(1980), str. 208210. - Hamdi-ef. Muli. 43, 3(1980). str. 265-268. - Ibrahim-beg Repovac. 43, 4(1980). str. 147-149/4. - Merhum dr. Asim Musakadi. 43, 4(1980), str. 221-223/4. * Potpisano inicijalima H. M. Ahmetovi. - Merhum hadi Muhamed-ef. Pai. 43, 5(1980), str. 325-327. - (rec.) Bogatstvo i slojevitost : Hivzija Hasandedi. Spomenici kulture turskog doba u Mostaru. Sarajevo : Veselin Maslea, 1980. 44, 1(1981), str. 97-100. - Merhum hadi Mehmed-ef. Mujezinovi. 44, 4(1981), str. 423-427. - Merhum hafiz Puina. 45, 1(1982), str. 111-113. * Tekst bez potpisa. - (rec.) Kapitalno djelo : Mehmed Mujezinovi. Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine. Knj. 3. Sarajevo : Veselin Maslea, 1982. 45, 3(1981), str. 351-354. - Merhum hafiz Ibrahim-ef. Trebinjac. 45, 6(1981), str. 749-752. - Biblioteka Glasnika Islamske vjerske zajednice. 46, 1-2(1983), str. 362-368. - Podaci o autorima : u broju 1-2 Glasnika. 46, 1-2(1983), str. 369-379. * Tekst bez potpisa. - (rec.) Bogatstvo priloga : Anali Gazi Husrev-begove biblioteke. Knj. 7-8. Sarajevo, 1982. 46, 4(1983), str. 607-611. - Hadi Husein-ef. Hadiraidagi : uz 5-godinjicu smrti. 46, 4(1983), str. 622-623. - Gazi Husrev-begova medresa izmeu dva rata 1921.-1941. 51, 5(1988). str. 503-505. - (rec.) Prazna polja jedne bibliografije : Bisera Nurudinovi. Bibliografija jugoslovenske orijentalistike 1918-1945. Sarajevo : Orijentalni institut, 1986. 52, 5(1989), str. 562-566. 322

- Prof. Enver Pozderovi : uz godinjicu smrti. 54, 6(1991), str. 515517. - Muhamed-ef. Hadijamakovi 1915-1991. 54, 6(1991), str. 820-822. - Handi kao drutveni i javni radnik. 56, 4-6(1994), str. 257-262. - (rec.) Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa Gazi Husrevbegove biblioteke u Sarajevu. Sv. 3. 56, 4-6(1994), str. 313-314. - (rec.) Hamdija Kreevljakovi. Izabrana djela. Knj. 1-4. Sarajevo : Veselin Maslea, 1991. 56, 4-6(1994), str. 314-315. - Prije pedeset godina. 57, 4-6(1995), str. 199-204. - Prije pedeset godina : dio 2. 57, 10-12(1995), str. 495-498. - Hafiz Abdulah Ajni-ef. Buatli. 59, 5-6(1997), str. 511-516. - Husein-ef. Rizvi : jedan od posljednjih velikih kaligrafa naih. 59, 11-12(1997), str. 1197-1200. - Hadi Mujaga Merhemi : uz etrdesetogodinjicu njegove smrti. 61, 3-4(1999), str. 311-316. Hrvatski dnevnik - Prof. Hamdija Kreevljakovi novi lan Akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. 4, 1270(1939), str. 19. - Kafija Pruak na hrvatskom jeziku. 5, (1940). * Prilog za Kurban bajram 1940. - Socijalno-humanitarne ustanove u islamu. 5, (1940). Islamska misao : revija za islamistiku, teologiju i informatiku - Merhum Kasim-ef. Dobraa. 2, 1(1980), str. 30-31. - Od islamske enske vjerske kole do Gazi Husrev-begove enske medrese. 2, 1(1980), str. 37. - Prilog bibliografiji o Ibn Sinau na srpskohrvatskom i slovenakom jeziku. 3, 27(1981), str. 43-44. - Merhum Hadi Mehmed-ef. Mujezinovi. 3, 30(1981), str. 47. - Zbirka islamskih rukopisa Narodne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine. 3, 31(1981), str. 33-35.

323

- Bibliografija radova o tesavvufu, tarikatima i tekijama objavljenih na naem jeziku. 7, 80(1985), str. 22-29. - Za hifz su potrebni: dobar nijet, ustrajnost, redovno uenje i stalno ponavljanje. 11, 125(1989). str, 8. - Hifz i njegovanje hifza kod nas. 11, 125(1989), str. 9-10. - Hamdija Kreevljakovi kao vjernik i pedagog. 11, 126(1989), str. 21-24. - Ulema nekad i danas : autoritet i uenost. 11, 132(1989), str. 21-24. - Uz 10-godinjicu smrti Kasim-ef. Dobrae. 11, 132(1989), str. 46. - Pedeseta godinjica smrti Muhameda Emina Dizdara. 12, 133(1990), str. 45. - Muhamed Tajjib Oki. 12, 144(1990), str. 35. Kalendar (Alamanah) Bakije - Hadi Mehmed-ef. Handi. (1970), str. 88-93. - Prof. Hamdija Kreevljakovi. (1970), str. 94-99. - Edhem-ef. Mulabdi. (1972), str. 114-118. - Hadi hafiz Ibrahim-ef. Maglajli. (1972), str. 119-122. Narodna uzdanica - kalendar - Narodna lirika iz Sarajeva. 6, (1938), str. 197-199. - Male prie i dosjetke. 8, (1940), str. 234-237. - Dedo sabljar. 8, (1940), str. 250. - O muslimanima u knjizi Narod i zemlja Hrvata. 9, (1941), str. 145-150. - Male prie i dosjetke. 9, (1941), str. 167-168. - Narodna lirika iz Sarajeva. 10, (1942), str. 206-209. Novi Behar - Bibliografija posebno tampanih djela Hamdije Kreevljakovia. 13, 1-6(1939-40), str. 36. - Tiskani radovi rahm. Fehim-ef. Spahe. 16, 4(1944), str. 64-66. - tampa o Kalendaru Narodne uzdanice za 1945. godinu. 17, 5(1945), str. 77-79. 324

Osvit - Deset godina od smrti Sejfullah-ef. Prohe. 1, 42-43(1942), str. 2. - Handiev rad u Gazi Husrev-begovoj knjinici-kutubhani. 3, 127(1944), str. ? Preporod : islamske informativne novine - Znaajni datumi islamske prolosti (u Bosni i Hercegovini) : Dogodilo se 1, 3(1970), str. 10.; 4(1970), str. 10.; 5(1970), str. 5.; 6(1970), str. 5.; 7(1970), str. 10.; 2, 9(1971), str. 10.; 10(1971), str. 7.; 12(1971), str. 8-9.; 13(1971), str. 19.; 16(1971), str. 6-7. i str. 10.; 17(1971), str. 12.; 18(1971), str. 5.; 20(1971), str. 13.; 21(1971), str. 6.; 22(1971), str. 6.; 23(1971), str. 6.; 24(1971), str. 7.; 25(1971), str. 1415.; 27(1971), str. 6. - Monografija o Beharu. 2, 16(1971), str. 8-9. - Ramazanski obiaji u Sarajevu. 2, 28(1971), str. 10. * Preneseno iz el-Hidaje, 7, 1-2(1943-44). - Merhum hadi Edhem-ef. Foo. 2, 29(1971), str. 6. - Hafiz Esad-ef. Sabrihafizovi (merhum). 2, 31(1971), str. 6. - Prigodni sastanci kod nas vjersko-prosvjetnog i kulturnog znaaja. 3, 34(1972). str. 12. - Merhum Osman Asaf-ef. Sokolovi. 3, 35(1972). str. 6. - (rec.) Bosanskohercegovaka knjievna hrestomatija / priredio Branko Milanovi. Knj. 1-3. Sarajevo : Zavod za izdavanje udbenika, 1971-74. 5, 11/90(1974), str. 12. - Njegovanje uenja Kurana kod nas. 4, 3/58(1975), str. 11. - Besim-ef. Korkut (Inna lillahi). 6, 24/127(1975), str. 14. - Muhamed Fadil-paini vakufi. 7, 2/129(1976), str. 7. - Poslije jedne izlobe. 7, 14/141(1976), str. 2. - Prigodni sastanci kod nas vjersko-prosvjetnog i kulturnog znaaja. 7, 23/150(1976), str. 15. * Skraeni lanak iz br. 34 od 1972. godine, a povodom 150-og broja Preporoda. - Predavanje i tumaenje Mesnevije kod nas. 8, 1-2(1977), str. 13. 325

- Merhum prof. Muhamed Tajjib Oki. 8, 8/159(1977), str. 5. - Povodom pola godine od smrti : Vehbija Hodi. 8, 18/169(1977), str. 18. - Hadi Osmanov ili Tabaki mesdid u Sarajevu. 8, 23-24/174175(1977), str. 6. - Merhum Muhamed-ef. Foak. 9, 15/190(1978), str. 18. - Merhum Salih-ef. esti. 9, 15/190(1978), str. 18. - Dr. Musakadi Asim (Nai merhumi). 10, 22/222(1979), str. 14. - Bula hadi Fatima Mujezinovi, ro. Foak (nai merhumi). 11, 23/ 247(1980), str. 18. - Adem-ef. Karaozovi (u povodu pola godine smrti). 12, 15/ 264(1981), str. 18. - Prof. dr. Ahmed-ef. Tuzli (merhum). 15, 17/357(1984), str. 18. - Hafiska dova u Tenju. 16, 18/362(1985), str. 2. * Hafiska dova Mustafa-ef. Efendia. - Merhum hadi hafiz Smail-ef. Fazli. 16, 24/368(1985), str. 14. - Jo dvojica novih hafiza. 17, 23/391(1986), str. 5. * Novi hafizi Salem Aleti i Rahman Ademi. - Hafiska dova u Begovoj damiji. 18, 4/396(1987), str. 5. * Novi hafiz Selver Ieri. - Druga hafiska dova od poetka 1987. godine. 18, 6/398(1987), str. 9. * Novi hafiz Safet Halilovi. - Za devet mjeseci - hafiz! 18, 20/412(1987), str. 8. * Novi hafiz Senaid Zaimovi. - Jo dvojica novih hafiza. 20, 9/425(1988), str. 18. * Novi hafizi Enes Beganovi i Nedad eman. - Dvije hafiske dove. 20, 22/462(1989), str. 7. * Novi hafizi Selim Hoi i Suad ahinovi. - Hafiska dova u Viegradu. 20, 24/464(1989), str. 7. * Novi hafiz Nazif Ahmetagi. - Velianstven jubilej : pedeset godina mature. 21, 13/476(1990), str. 15. - Nova stara vremena i radosti : dnevnik. 21, 20/483(1990), str. 14. 326

- Dvije hafiske dove u Sarajevu. 22, 2/489(1991), str. 5. * Novi hafizi Ensar utahija i Haso Popara. - Privatni enski mektebi u Sarajevu. 22, 6/493(1991), str. 13. - Ne odbijaj jetima : povodom obnavljanja rada Muslimanskog dobrotvornog drutva Merhamet. 22, 6/493(1991), str. 14. - Vratimo se starim vrijednostima : intervju. 22, 23/510(1991), str. 15. - Uloga Mekteb-i nuvvaba u obrazovanju muslimana Bonjaka : istraivanja. 24, 548/549(1993), str. 14. - Drage (a i tune) uspomene : merhumi Alija Deli, Alija Sadikovi, Sadik Ribi, Enver Mulahalilovi. 25, 8/567(1994), str. 23. - Drage (a i tune) uspomene : o merhumima, Sadik Ribi, Enver Mulahalilovi i Izet Ajanovi. 25, 9/568(1994), str. 23. - Kasim-ef. Dobraa : 15. godina od smrti Kasima Dobrae. 25, 11/ 570(1993), str. 20. - Prijatelj svih iskrenih i potenih ljudi : svome savremeniku, saradniku i prijatelju Kasim-ef. Dobrai. 25, 11/570(1994), str. 20.-21. - Handi kao drutveni javni radnik : sa simpozija Islamska misao h. Mehmeda-ef. Handia. 25, 12/571(1994), str. 16. - Mladi moraju potivati starije, potivati nae uzore i drati se vjerskih propisa. 29, 9/635(1998), str. 8-9. * Intervju. ebi-Arus : godinjak Tarikatskog centra - Sarajevo - Hadi Mehmed Demaludin-ef. auevi kao vaiz i mesnevihan. (1974), str. 14.-19. - Bibliografija pisane rijei iz oblasti tarikata. (1979), str. 12.-15. - Doprinos Adem-ef. Karaozovia i Mehmed ef. Mujezinovia mevlevizmu i tarikatu. (1981), str. 29.-38. - Dvije smrti - dva velika gubitka. (1982), str. 41.-44. * Smrt Mustafe-ef. Mehia i hafiz Ibrahim ef. Trebinjca. - Sedam tekija - sedam stjecita bogobojaznih. (1983), str. 36-38. - Objavljeni radovi na srpskohrvatskom jeziku iz podruja tesavvufa, tarikata i o tekijama. (1984), str. 43.-60. 327

- Jedan viestruki jubilej. (1985), str. 64.-67. * O jubileju hadi Fejzullah- ef. Hadibajria. - O hadi Ali-ef. Nametku kao muslimanu. (1987), str. 12.-13. - Radili su dobro. (1988), str. 29.-30. * O sarajevskim vakifima Ahmedagi Hendi, hadi Mehagi Samedoviu, hadi Hasanagi Nezirhodiu i hadi Salihagi Kaukiji. - Da se podsjetimo! (1989), str. 96.-99. - Pozdravna i uvodna rije. 12(1990), str. 5-6. - Pozdravna rije. 13(1991), str. 1. - Uz 10-godinjicu smrti hadi Mehmed-ef. Mujezinovia. 13(1991), str. 50.-52. - Tekije i tarikatski redovi u Foi. 13(1991), str. 57-59. - U povodu ponovnog otvaranja Hanikaha. 13(1991), str. 61-62. - Pozdravna i uvodna rije. 14(1992), str. 5. - 500-godinjica izgona muslimana iz panije. 14(1992), str. 28.-30. - Pozdravna rije. 15-16(1993) [i. e. 1995.], str. 5. - Dvije znaajne stogodinjice. 15-16(1993) [i. e. 1995.], str. 55.-59. * Roenje akir-ef. Sikiria i muderrisa i vaiza Dervi-ef. Spahia. - Uvodna rije. 15-16(1994) [i. e. 1995.], str. 79. - Pedeset godina od smrti hadi Mehmed-ef. Handia. 15-16(1994) [i. e. 1995.], str. 95.-97. - Uvodna rije. 17(1995) [i. e. 1996.], str. 5. - Deset godina od smrti hadi hafiz Smail-ef. Fazlia. 17(1995) [i. e. 1996.], str. 21.-23. - Pozdravna i uvodna rije. 18(1996) [i. e. 1997.], str. 5. - Predavanje i tumaenje Mesnevije kod nas. 18(1996) [i. e. 1997.], str. 62.-64. - Pozdravna i uvodna rije. 19(1997) [i. e. 1999.], str. 5. - Merhum hadi hafiz Kjamil-ef. Silajdi. 19(1997) [i. e. 1999.], str. 29.-31. - O 60-godinjici smrti hadi Mehmed Demaludin-ef. auevia. 20(1998) [i. e. 1999.], str. 105.-108. 328

- O merhumima hadi Halid-ef. Varatanoviu i ejh hadi Sulhi ef. Hadimejliu. 21(1999) [i. e. 2000.], str. 34.-36. Takvim - Kuran u ivotu bosanskohercegovakih muslimana. (1970), str. 111.-117. - O jednoj desetogodinjici : povodom desetogodinjice smrti Hamdije Kreevljakovia. (1970), str. 128.-133. - Dvije znaajne stogodinjice. (1971), str. 87.-97. * O stogodinjici roenja dr Safvet-bega Baagia i hadi Mehmeda Demaludina auevia. - (rec.) Islamska epigrafika u Bosni i Hercegovini. (1975), str. 300-301. * Mehmed Mujezinovi. Islamska epigrafika u Bosni i Hercegovini. Knj. 1. Sarajevo : Veselin Maslea, 1974. - Bajraktar - muhamedanski kalendar za godinu 1312. (uz 80godinjicu njegova izlaska). (1976), str. 172-180. - Merhum hafiz Mustafa-ef. Mujezinovi (uz 30-godinjicu smrti). (1976), str. 190.-193. - Dr. Hazim Mufti. (1977), str. 212-216. - Abdullah-ef. kalji (uz desetogodinjicu smrti). (1977), str. 217.221. - Prof. dr. air Sikiri (povodom desetogodinjice smrti). (1977), str. 222.-227. - Hadi hafiz Muhamed-ef. Hadimuli (uz 60-godinjicu smrti). 1978., str. 190-192. - Prof. Muhamed Kantardi. (1978), str. 193.-196. - Hafiz Ibrahim Proho (povodom desetogodinjice smrti). 1978., str. 197.-198. - (rec.) Sauvana ljepota natpisa. (1979), str. 332.-334. * Mehmed Mujezinovi. Islamska epigrafika u Bosni i Hercegovini. knj. 2., Sarajevo, Veselin Maslea, 1977. - (rec.) Vodi za orijentalne rukopise Hercegovine, (1979), str. 335.-337. * Hivzija Hasandedi. Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa Arhiva Hercegovine. Mostar : Arhiv Hercegovine Mostar, 1977. 329

- (rec.) Beograd u doba Osmanlij. (1979), str. 338.-340. * Divna uri-Zamolo. Beograd kao orijentalna varo pod Turcima 1521.-1867. // Arhitektonsko-urbanistika studija. Beograd : Muzej grada Beograda, 1977., - Muhamed Emin Dizdar (uz 40-godinjicu smrti). (1979), str. 343348. - Profesor Hamdija Kreevljakovi (povodom 20-godinjice smrti). (1979), str. 349.-353. - (rec.) Nusret ehi. Autonomni pokret muslimana za vrijeme austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini. Sarajevo : Svjetlost, 1980. (1982), str. 259.-261. - (rec.) Fehim Nametak. Fadil-paa erifovi - pjesnik i epigrafiar Bosne. Sarajevo : Orijentalni institut, 1980., (1982), str. 262.-264. - (rec.) Hadi Jusuf Livnjak. Odazivam Ti se, Boe. Prevod s turskog, uvod i komentar, Mehmed Mujezinovi, Sarajevo : Starijeinstvo IZ u SR BiH, Hrvatskoj i Sloveniji, 1981., (1982), str. 265.-266., - Hafiz Muhame-ef. Panda (uz 100-godinjicu smrti). (1997). str. 231.-236. - Mekteb-salnama za hidretske 1325. i 1326. godine. (1998), str. 261.-268. - Nepoznati Dobraa (uz 20-godinjicu smrti). (1999), str. 375.379. - Merhum Hasan Bajraktarevi. (2000), str. 279.-283. - Hamdija Kreevljakovi - iskreni praktini vjernik. (2001), str. 143.146. Zemzem : glas udruenja Gazi Husrev-beg - Jedna nova i korisna knjiga. 4, 5-8(1971), str. 27.-28. - Merhum hadi hafiz Asim-ef. Siro. 4, 5-8(1971), str. 30. - Merhum Hasan-ef. Nametak (15.3.1871. - 21.10.1955.). 6, 13(1973), str. 35. - Ahmed-ef. Burek (1876. - 13.6.1948.). 6, 4-6(1973), str. 37.-38. - Monografija o Aladi damiji u Foi. 6, 4-6(1973), str. 39. 330

- Muhamed Emin Dizdar. 7, 1-3(1974), str. 22.-23. - (rec.) Bulbulistan, Fevzije Mostarca. 7, 1-3(1974), str. 24. * Fevzija Mostarac. Bulbulistan. Sarajevo : Svjetlost, 1973. - Muhamed Seid Serdarevi. 7, 4-6(1974), str. 22.-23. - Salim-ef. Mufti. 8, 1-2(1975), str. 22. - Muhamed-ef. Tufo. 8, 3-4(1975), str. 19.-20. - Ibrahim-ef. Repovac. 9, 1-2(1976), str. 22. i 24. - Mehmed-ef. Mujezinovi (uz godinjicu smrti). 15, 1-6(1982), str. 45.-46. Zbornici - Hadi Mehmed-ef. Handi : ivot i rad. Islam i kultura Bonjaka u djelima Safvet-bega Baagia, Mehmeda Handia i Edhema Mulabdia : zbornik radova etvrtog simpozija 1414.-1994. urednik Devad Hodi. Zagreb : Islamska zajednica, 1994. str. 135.-143. - Nekoliko uspomena na rahmetli Muhameda Hadijahia. as sjeanja : Muhamed Hadijahi (1918-1986) : zbornik priloga sa skupa odranog 22. 6. 1996. u Sarajevu urednik Jasminko Mulaomerovi. Sarajevo : Kulturno drutvo Bonjaka Preporod, 1996. str. 7.-11. - Poznanstvo, prijateljstvo i suradnja sa hadi Mehmed-ef. Mujezinoviem. as sjeanja : Mehmed Mujezinovi (1913-1981) : zbornik priloga sa skupa odranog 23. 7. 1996. u Sarajevu urednik Jasminko Mulaomerovi. Sarajevo : Kulturno drutvo Bonjaka Preporod, 1996. str. 9.-14. - Bibliografija Mehmeda Mujezinovia. as sjeanja : Mehmed Mujezinovi (1913-1981) : zbornik priloga sa skupa odranog 23. 7. 1996. u Sarajevu urednik Jasminko Mulaomerovi. Sarajevo : Kulturno drutvo Bonjaka Preporod, 1996. str. 43-50. - Handi kao drutveni i javni radnik. Zbornik radova sa znanstvenih skupova o hadi Mehmedu Handiu odranih u Sarajevu i Zenici. Sarajevo : Udruenje uleme u BiH El-Hidaje, 1996. str. 45.-50 - Hadi Mehmed-ef. Handi. Zbornik radova sa znanstvenih skupova o hadi Mehmedu Handiu odranih u Sarajevu i Zenici. Sarajevo : Udruenje uleme u BiH El-Hidaje, 1996. str. 71-74. 331

- Bibliografija radova hadi Mehmed-ef. Handia. Zbornik radova sa znanstvenih skupova o hadi Mehmedu Handiu odranih u Sarajevu i Zenici. Sarajevo : Udruenje uleme u BiH El-Hidaje, 1996. str. 131.-149. - Sjeanje na Husein-ef. ozu. ivot i djelo Husein-ef. oze : zbornik radova sa naunog simpozija 1997. Sarajevo : Fakultet islamskih nauka, 1998. str. 49.-53. - In memoriam : prof. hadi hafiz Ibrahim Trebinjac. Zbornik radova Islamskog teolokog fakulteta. Sv. 2. Sarajevo : Islamski teoloki fakultet, 1987. str. 279-284. Enciklopedije - Kuran. // Enciklopedija Jugoslavije. 1. izd. Zagreb : Leksikografski zavod FNRJ, 1955.-1971. sv. 5. 1962. str. 455 - Mehmed Mujezinovi. // Leksikon pisaca Jugoslavije. Novi Sad : Matica srpska, 1972.-1987. - Almanasi (u Bosni i Hercegovini). // Enciklopedija Jugoslavije. 2. izd. Zagreb : Jugoslovenski leksikografski zavod, 1980.-1990. sv. 1. 1980. str. 114.-115. - Bibliografija (Bosne i Hercegovine). // Enciklopedija Jugoslavije. 2. izd. Zagreb : Jugoslovenski leksikografski zavod, 1980.-1990. sv. 1. 1980. str. 634.-636. * U koautorstvu sa Brankom uliem. - Inkunabule (u Bosni i Hercegovini). // Enciklopedija Jugoslavije. 2. izd. Zagreb : Jugoslovenski leksikografski zavod, 1980.-1990. sv. 5. - Kuran i rukopisi Kurana. // Enciklopedija Jugoslavije. 2. izd. Zagreb : Jugoslovenski leksikografski zavod, 1980.-1990. - Oki Muhamed Tajib. // Enciklopedija Jugoslavije. 2. izd. Zagreb : Jugoslovenski leksikografski zavod, 1980.-1990. - Hadibajri Fejzullah (1912-1990). // Turkiye Diyanet Vakfi Islam Ansiklopedisi. Istanbul : DIA, 1988.- sv. 14. 1996. str. 499.-500. - Hadijahi Muhamed (1918-1986). // Turkiye Diyanet Vakfi Islam Ansiklopedisi. Istanbul : DIA, 1988.- sv. 14. 1996. str. 506.-507. - Hodi Vehbija (1913-1977). // Turkiye Diyanet Vakfi Islam Ansiklopedisi. Istanbul : DIA, 1988.- sv. 18. 1998. str. 211. 332

- Kerimovi Mehmet Ali. // Turkiye Diyanet Vakfi Islam Ansiklopedisi. Ankara : DIA, 1988.- sv. 25. 2002. str. 290. Pojedinani radovi u serijskim publikacijama - Merhum Sead Omerovi. // Naa budunost. 1, 6(1937), str. 6. - Mala etnja preko sarajevskog grada. // Naa domovina /Beograd/. 2, 8-10(1939), str. 162.-164 - Merhum Abdulah-ef. (Avdibeg) Zeevi. // Novo doba. 2, (1947). - El-Devheru-l-Esna Mehmeda Handia i njegov doprinos prouavanju knjievnosti naih muslimana na orijentalnim jezicima. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske. 14, 1-2(1968), str. 178.-182. - Branko uli : in memoriam. // Bibliotekar (Beograd). (1977). - Identifikacija knjiga pisanih i tampanih na orijentalnim jezicima i retrospektivna bosanskohercegovaka bibliografija. // Godinjak biblioteke Matice srpske 1976. (Novi Sad). 1, 1(1977). - Bibliografija objavljenih radova Mehmeda Mujezinovia. // Nae starine. 14-15, (1981), str. 292.-294. - Muhamed Seid-ef. Serdarevi kao drutveni i javni radnik. Sveana akademija : povodom 100-godinjice roenja Muhamed Seid ef. Serdarevia : 26. decembar 1982. god. u Zenici. Zenica, 1982. str. 81-90. - Dva velikana nae prolosti : sjeanje na rad El-Hidaje. // Muslimanski glas. 2, 10(1991), str. 18. - Nostalgino (i krvavo) listanje povijesti : petstogodinjica izgona muslimana iz panije. // Revija Stari grad. 1(1993), str. 25. - Vrijednost i svrha ustanove posta : prema Gazalijinu Ihjaul-ulumu. // Hikmet. 12, 9-12(1999), str. 120.-123. Monografije - Bibliografija radova h. Mehmeda Handia : 1928-1940. Sarajevo : Dravna tamparija, 1941. str.18. * Pretampano iz El-Hidaje, organa istoimene organizacije Ilmije Kraljevine Jugoslavije u Sarajevu. - Islamska uljudnost. U: El-Hidajin Ilmihal za svakog muslimana i muslimanku. Sarajevo : El-Hidaje, 1942, str. 58.-63. 333

- Runi obiaji u vezi sa enidbom. U: Handi, Mehmed; Mahmud, Tralji. Islamski obiteljski ivot. Sarajevo : Glavni odbor El-Hidaje, 1942, str. 23.-25. - Raanje djece. U: Handi, Mehmed; Mahmud Tralji. Islamski obiteljski ivot. Sarajevo : Glavni odbor El-Hidaje, 1942, str. 39.-40. - Bibliografija radova Marka Markovia i radovi o njemu. U: Jovanovi, Jovan; Mahmud Tralji. Sabrana djela Marka Markovia. Knj. 2. Sarajevo : Svjetlost, 1968, str. - Bibliografija radova Hamdije Kreevljakovia ; Prilog bibliografiji radova o Hamdiji Kreevljakoviu. U: Ljetopis Naunog drutva Bosne i Hercegovine. Knj. 1. Sarajevo, 1970, str. 212.-237. - Od Muslimanskog muallimsko-imamskog drutva za Bosnu i Hercegovinu do Udruenja ilmije u SR Bosni i Hercegovini. U: Spomenica o 20-godinjici postojanja Udruenja ilmije u SR Bosni i Hercegovini. Sarajevo : Preporod : glasilo Udruenja ilmije SR BiH, 1971, str. 9-37. * (Preporodova biblioteka. Serija C ; knjiga 1.) - Biljeka o piscu. U: Handi, Mehmed. Uvod u tefsirsku i hadisku nauku. 2. izd. Sarajevo : Vrhovno islamsko starjeinstvo, 1972, str.119.-121. - Iz vjerskog i vjersko-prosvjetnog ivota muslimana u Gradacu / za tampu pripremio Mahmud Tralji. Gradaac : Odbor Islamske zajednice, 1974, str. 31. - Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini do osloboenja (1945.) U: Hadijahi, Muhamed; Mahmud Tralji; Nijaz ukri. Islam i muslimani u Bosni i Hercegovini. Sarajevo, 1977, str. 145.-152. - Mujezinovi, Mehmed; Tralji, Mahmud. Gazi Husrev-begova biblioteka. Sarajevo : Gazi Husrev-begova biblioteka, 1982, str. 40. -Gazi Husrev-begova medresa izmeu dva rata. U: 450 godina Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu. Sarajevo : Gazi Husrev-begova medresa, 1988, str. 85.-96. - Mujezinovi, Mehmed; Tralji, Mahmud. Gazi Husrev-begova biblioteka. U: 450 godina Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu. Sarajevo : Gazi Husrev-begova medresa, 1988, str. 187.-199. - Bibliografija radova Hamdije Kreevljakovia ; Prilog bibliografiji radova o Hamdiji Kreevljakoviu. 334

U: Kreevljakovi, Hamdija. Izabrana djela. Knj. 4. Sarajevo : Veselin Maslea, 1991, str. 297.-328. - Mali podsjetnik znaajnijih datuma islamske prolosti Bonjaka. Sarajevo : El-Kalem, 1996, str. 152. - Istaknuti Bonjaci. Zagreb : Meunarodna zajednica za pomo muslimanima Bosne i Hercegovine, 1994, str. 191. - Istaknuti Bonjaci. 2. dopunjeno izd. Sarajevo : El-Kalem, 1998, str. 346. - Iz kulturne historije Bonjaka. Travnik : Borac, 1999, str. 365. - Gazi Husrev-begova medresa u Sarajevu : 450 generacija : Sarajevo 1537. / 1943. h. g. - 2000/1421 h. g. / autori Mahmud Tralji... [et al.]. Sarajevo : Gazi Husrev-begova medresa, 2000, str. 135.

335

336

Muhamed Mrahorovi U OKRILJU KATALOGA GAZIJINE BIBLIOTEKE

Uvodni osvrt Od vremena publiciranja prvog kataloga Gazijine biblioteke koji je uradio rahmetli Kasim-ef. Dobraa, navrilo se punih etrdeset godina (maja 1963. g). Posao na bibliotekoj obradi rukopisa ove renomirane institucije Islamske zajednice u BiH bio mu je povjeren jo 1956. godine. Pionirski rad na izradi kataloga ove biblioteke zapoinje prof. Mehmed-ef. Handi davne 1937. godine obradivi ih u cijelosti ili djelomino registrirajui preko dvije hiljade njezinih rukopisa i tampanih orijentalnih djela. Rad rahmetli Handia od 1950. pa do 1953. godine nastavlja dr. Hazim abanovi, iji samo parcijalni rezultati bivaju publicirani u Glasniku VIS-a Islamske vjerske zajednice u goditima od 1950.-1953. g. Od tih prvih poetaka na obradi rukopisa i izradi kataloga pa do danas objavljeno je dvanaest tomova ili svezaka, od kojih je, naalost, vei dio njih proao nezapaeno i bez potrebnih prikaza u naoj publicistici. S obzirom na kulturoloki i historijski, znanstveni, openacionalni i svjetski znaaj institucija poput Gazijine biblioteke, njezina rukopisnog blaga, smatrali smo valjanim razlogom na jednom mjestu uraditi za vie upotrebljive namjere integralan prikaz svih dvanaest svezaka do danas objavljenih. Kasim Dobraa predlae tradicionalnu podjelu znanosti kao mjerilo za tematsku klasifikaciju rukopisa u procesu kataloke obrade, zbog ega je doslovce navodimo: 1. Enciklopedije; 2. Kurn; 3. Hadis; 4. Akid; 5. Dove; 6. erijatsko pravo; 7. Etika i propovjednitvo; 8. Misticizam/Tasawwuf; 9. Filozofija; 10. Filologija; 11. Historija i geografija; 12. Medicina i veterinarstvo; 13. Matematika i prirodne znanosti; 14. Razno Po potrebi glavne grupe su dijeljene na podgrupe, a obraivane su prema jezicima na kojima su rukopisi nastajali. 337

Osvrnuemo se u formi kratkih napomena na neke tematske cjeline i temeljna rukopisna djela te njihove komentare, glose i superglose, koja su nastajala kao duhovno-kulturni oblik djelovanja diljem prostranog islamskog svijeta pa i u nas u Bosni pisana ili prepisivana perom naih umnih ljudi u dugom vremenskom razdoblju. Navodimo po nekoliko temeljnih djela iz osnovnih tematskih cjelina: Enciklopedije: 1. Maft al-Ulm Abdullaha al-Hawarizmija (u. 387./997.) u prijepisu Sayyida Ibrahima al-Qaysariya (u. 1061./1659.); 2. Mift as-Sada wa Mib as-Siyda Ahmeda Takprzade (u. 968./1560.). Prijepisi Mushafa naih Bonjaka: Mushaf Fadil-pae erifovia; Banjaluki duzovi i dr.; Tefsiri - komentari Kurna: 1. Tafsr Ab al-Layth, (u. 373./982.) i njegovi komentari; 2. aqiq at-Tafsr, An-Nbrija (u. 468,/1075.) i komentari te Begavijev Malim... i komentari; Baidavijev Anwr at-Tanzl ... i komentari, a meu njima i Ibrahima Mostarca (u. 1138./ 1725.); pa Tafsr al-allain i komentari. Hadiski zbornici: obraeni su rukopisi Al-miu a-a Imama Buharija, Sunan Ibn Ma, amil an-Nabiyyi Imama Tirmizija i komentari na ova djela. Islamska teologija: najee se pojavljuju rukopisi djela: 1. Al-Fiq al-Akbar, Imama Abu Hanife i komentari; 2. Al-Aqda an-Nasafiyya, Imama Nasafija i Taftazanijevi komentari; 3. Al-Mawqifu f Ilm al-Kalm, Adududdina Iija i komentari Dawinija i urnija. Svezak sadri jo i pregled koriene literature i izvora, zatim transkripciju, tabelarni pregled rukopisa razvrstanih po jezicima, dopune i ispravke, indeks djela na arapskom, indeks pisaca i tamparske greke. Pojavu prvog sveska Kataloga popraen je u ondanjoj jugoslavenskoj pa i inozemnoj tampi s nepodijeljenim oduevljenjem. Zanimljivo je podsjetiti da je prvi tekst prikaza katalokog prvijenca publiciran u Dobrom pastiru, g. XIII/XIV, svezak I-II, str. 446., 1964. godine. 338

Na Taib Oki, takoer 1964. g. pravi, opiran prikaz ovog sveska u asopisu Ankara Universitesi Ilahiyat Fakltesi Dergisi, ilt XII, s posebnim osvrtom na rukopisna djela znamenitih Bonjaka. U asopisu Godinjak Zavoda za zatitu spomenika kulture SR Bosne i Hercegovine, g. X, str. 261. 1965. g. Mehmed Mujezinovi objavljuje svoj osvrt. Dr. Hasan Kalei prireuje znaajan kritiki prikaz 1965. g. u asopisu Bibliotekar Drutva bibliotekara SR Srbije, g. XVII, br. 5-6, str, 455-459., ukazavi na neka odstupanja od standardnih principa katalokog rada. Zanimljiv je prikaz Mahmuda Traljia publiciran 1967. g. u asopisu Bibliotekarstvo, g. XIII, br. 3 str. 89-93., u kome je pobrojao sve institucije u Jugoslaviji koje posjeduju orijentalne zbirke rukopisa. U austrijskom asopisu Anatolica 1969/1970. g., no. III, str. 237242., na Ismail Bali publicira izvrstan prikaz prvog sveska i osvre se na kulturne prilike muslimana u Bosni tokom minulih 400 godina. Hasan Kalei objavljuje zatim i drugi prikaz na njemakom jeziku 1976. g. u njemakom asopisu Der Islam, Band 43, Heft 3, koji izlazi u Berlinu. Predstavljanje prvog sveska nije izostalo ni u arapskoj publicistici kao npr., u Maroku, meutim naziv asopisa, ime izdavaa i pisca teksta prikaza do danas nam nisu poznati. Nije nam poznato da li su Glasnik i Takvim, nastariji asopisi Islamske zajednice, objavili svoje prikaze o ovom izvanrednom kulturnom dogaaju. Svezak II Drugi svezak Kataloga zbog tehnikih i materijalnih potekoa pojavio se iz tampe tek 1979. g., esnaest godina nakon objavljivanja prvog toma, premda je cjelokupan rad na njemu rahmetli Kasim Dobraa priveo kraju 1970. godine. Zahvaljujui finansijskoj podrci ondanjih Republikog fonda za nauni rad i Fonda za unapreenje izdavatva iz Sarajeva te susretljivosti Dravne tamparije u Kairu moglo se konano pristupiti tampanju ovog sveska. Zanimljivo je podsjetiti da je kataloki obraenu rukopisnu grau ovog sveska prije njegova publiciranja koristio na najznaajniji istraiva 339

kulturne batine rahmetli Hazim abanovi tokom pripreme svog enciklopedijskog djela Knjievnost BiH muslimana na orijentalnim jezicima uz saglasnog njegova prireivaa. Drugi svezak sadri tzv. VI grupu rukopisa, koja tretira oblast islamskog prava (al-Fiqh) u najirem pojmovnom smislu. Obraeni su i rukopisi iz drugih disciplina ili sasvim drugih oblasti, jer su inili integralne tekstove rukopisnih zbirki. Rukopisi su razvrstani u sljedee cjeline i podcjeline: 1. Uvod u islamsko pravo (Ul al-Fiqh); 2. Islamsko pravo (al-Fiqh); 3. Pravne decizije (al-Fatw); 4. Islamsko nasljedno pravo (al-Farid); 5. Ureenje drave i zakona (Nim ad-Dawla wa al-Qawnn); 6. Vrhovna dravno-policijska kontrola (al-isba) i 7. Postupak pred erijatskim sudovima (db al-Qd ili aukk). Graa je razvrstana i po jezikim oblastima: arapski, turski i perzijski, hronolokim slijedom i po starini nastanka autografa ili prijepisa. Zasebnu cjelinu ine rukopisi nepoznatih autora i prepisivaa ili neutvr- enih mjesta nastanka. Svezak sadri i rukopise od specijalnog znaaja glede starosti nastanka i rariteta primjeraka ili pak nepostojanja istih ili slinih drugdje u svijetu. U svesku je obraeno 1160 kodeksa ili 1700 jedinica na 1073 strane. Sadri sljedee priloge: uvod i predgovor na bosanskom, engleskom i arapskom jeziku, uputstva za transkripciju, tabelarni pregled rukopisa, ilustracije, indeksi djela i pisaca, prepisivaa, vakifa i mjesta. Neka kljuna djela, njihovi komentari i glose: 1. Kanz al-Wul il marifa al-ul, Alia al-Pazdawija (u. 482./1089.) i komentari; 2. Muntaab al-ul f ar Muntaab al-Ul, autograf Mustafe Ejubovia Mostarca, poznatog kao ejh Jujo (u. 1119./1707.); 3. Fat al-Asrr-ar al-Mugn, autograf naeg Mostarca ejh-Juje; 4. Manr al-Anwr Abu al-Barakat an-Nasafija (u. 710./1310.); 5. Mirt al-Ul-ar Mirqt al-Wul, mnogo je komentara na osnovno djelo meu kojima i naeg ejh-Juje; i dr.

340

Svezak III Ovaj svezak, koji je kataloki obradio, danas ve rahmetli Zejnil Faji, objavljen 1991. g. sadri tzv. VII grupu rukopisne grae i obuhvaa uglavnom materiju iz oblasti etike i propovjednitva (al-Alq wa alMaw). Slijeen je isti metod razvrstavanja rukopisa po jezikim oblastima. Trei svezak sadri 670 obraenih kodeksa i preko 1100 jedinica. Djela naih pisaca su potcrtana masnim slovima. Korieni su isti bibliografski izvori i ista metodologija kataloke obrade kao i u dva prethodna toma. Osim standarnih predgovora i uvoda na bosanskom, arapskom i engleskom jeziku u prilogu se pojavljuju i standardni indeksi. Spomenut emo samo nekoliko temeljnih djela, komentara ili glosa koja dominiraju u ovom treem svesku: 1.Waiyya an-Nabiyy alejhi-s-salm il emr al-muminn Ali bin Ab lib; 2. Waiyya al-Imm al-Aam Ab anfa; 3. ar Wayya al-Imm Ab anfa - Muhammada al-Bartija; 4. Minh al-bidn - Imama Gazalija; 5. Ans al-Win - naeg Ahmeda Mujezinovia Mostarca (u. 1090./ 1679.); Svezak IV Kataloki ga je obradio prof. dr. Fehim Nametak, a iz tampe se pojavio, sa zakanjenjem od sedam godina, 1998. godine. Tokom obrade ispotovana je metodologija koju je uspostavio rahmetli Kasim Dobraa. Za razliku od prva tri sveska u kojima su dominirali rukopisi arapskog jezikog podruja, u ovom dominiraju rukopisi osmanskog jezika i alhamijado rukopisi Bonjaka. U svezak je uvrteno nekoliko prijepisa iz oblasti perzijske klasine knjievnosti izrazito lijepog rukopisa s umjetnikim unvanima ukraenih islamskim umjetnikim minijaturama. To su Hafizov Divan perzijske poezije i Sunbulistan ejha ua, a ovaj drugi u fantastinom prijepisu naeg pjesnika i kaligrafa Hasana Zijaija Mostarca (u. 1585. g.). 341

Meu najznaajnije autografe obraene u ovom svesku ubrajaju se: Ljetopis (hronika) Mula Mustafe Baeskije o Sarajevu, autografske zbirke pjesama sarajevskih alhamijado pjesnika Mehmeda M. Guranije, Mehmeda D. ohadia, Nabije Tuzlaka i Senaije Mostarca te Muhameda Hevaija Uskufija, Abdulvehhaba Ilhamije i Abdurrahmana Sirrije. Evo jo nekoliko kljunih djela ovog sveska: 1. poema Bnet Sudu, arapskog pjesnika dahilitsko-ranoislamskog perioda Kab bin Zuhayra (u. 10./631. ili 26./645.) u pohvalu Poslaniku Muhammedu, a.s., i njezini mnogobrojni komentari; 2. poema zvana Qada al-Burda, erefuddina Busirija, i njezini komentari; 3. Maqmt al-arriyyi, Abu al-Qsima al-aririja al-Barija (u. 516./1122.) i komentari; 4. komentari Sururijeva ulistana; 5. poeme Ibn Arabija, Nniyya i Tarumn al-Awq i komentari. Od ovog sveska na naslovnoj korici Kataloga zaslueno je udomljena odrednica bosanskih rukopisa zbog injenice da su nai bonjaki knjievnici osim na orijentalnim jezicima i pismima pisali svoja djela i na maternjem jeziku, adaptiranim arapskim pismom bosanicom. Prireiva je reducirao informacije o rukopisima, autorima i prepisivaima na nain kako se to ini danas u svijetu. Ustupak je pravljen samo glede rukopisa i prijepisa knjievnika Bonjaka znaajnih za kulturnu historiju Bosne i Hercegovine. Uvodna rije Zekiya Yamaniya, Predgovor Mustafe Jahia i Uvod Fehima Nametka pisani su u tri standardna jezika. Svezak sadri sve indekse i druge priloge kao i prethodna tri kataloga. U obradi koriena ista bibliografija. Svezak V Ovaj svezak Kataloga rukopisa na orijentalnim jezicima, raen po istoj koncepciji, na bazi iste bibliografije i s istim prilozima, kataloki je obradio rahmetli Zejnil Faji, a tampan je 1999. godine. Sadri obraenih 450 kodeksa, odnosno 994 djela u oblastima filozofije i logike, historije i geografije, disputacije i nekih drugih oblasti koje nisu mogle biti mimoiene, budui da su sastavni dio rukopisnih zbirki. 342

Prilinom broju rukopisa nema traga u dostupnim bibliografijama; dosta ih je bez poetka ili kraja, a neki drugi su bez naslova, premda su kompletni. Veem broju rukopisa nije se moglo utvrditi ime autora ili prepisivaa, mjesto i godina nastanka ili prijepisa. Novina u svesku je po prvi put pridodati indeks djela u transkripciji, pregledu djela po naunim disciplinama, inventarskim brojevima rukopisa i rednoim brojem Kataloga. Nekoliko temeljnih djela: 1. Risla f al-iq, Ibn Sinaa (u. 428./1036.) i njezini komentari; 2. ikma al-ayn, al-Qazwnja al-Ktibija i njezini komentari (u. 615./1276.); 3. Al-sg Aruddina al-Abhurija (u. 663./1266.), i mnogobrojni komentari meu kojima vrlo znaajno mjesto zauzima i komentar naeg ejh-Juje; 4. Ar-Risla a-amsiyya, Namuddina al-Qazwiniya al-Ktibija, i njezini komentari; 5. Tahb al-Maniq wa al-Kalm, Masda at-Taftazniya i mnogobrojni komentari, glose i superglose meu kojima naeg Mustafe Ejubovia ejh-Juje zauzima potovano mjesto; 6. Muara al-Awili wa Musmara al-Awir, naeg ejha Ali-dede b. Mustafa al-Bosnawi al-Mostari (u. 1007./1598.) i prijepisi ovog djela; 7. adqa a-uhadi, Mehmeda Fazlija (u. 910./1505.) i dr. Svezak VI Ovaj svezak tretira rukopise nastale uglavnom u oblasti gramatike arapskog i nekoliko djela iz oblasti gramatike turskog i perzijskog jezika. Najvei broj rukopisa u ovoj oblasti je udbenike koncepcije i svrhe, ali ima i takvih djela koja nadilaze taj nivo i predstavljaju raritetne primjerke u svijetu ili se, pak, jo uvijek ne zna da slini primjerci uope i postoje izvan Gazijine biblioteke. Kataloki ga je obradio Mustafa Jahi, a publikovan je 1999. godine. I ovaj svezak sadri brojna rukopisna djela (autografe i prijepise) naih Bonjaka, to samo potvruje historijsku injenicu da su nai ljudi plodotvorno participirali u oblastima svih poznatih znastvenih disciplina na irokim prostorima Osmanske imperije. Djela Bonjaka dugi niz godina 343

sluila su kao osnovna literatura u procesu ondanjeg poetnog, srednjeg i visokog obrazovanja u Bosni i Hercegovini. Izdvajamo nekoliko najznaajnijih imena Bonjaka i njihova iroko poznata djela: 1. ar al-Kfiyya (Komentar djela Ibn iba: al-Kfiyya) Ahmeda Sudije al-Busnawija (u. 1006./1597.); 2. Al-Fawid al-Abdiyya Mustafe b. Ysufa b. Murda al-Mustrja ejh-Juje (u. 1119./1707.) kao komentar gramatikog djela Al-Unmag f an-Naw znamenitog Zamaherija; 3. ar al-Mib, Ibrhima al-Mustarija Opijaa (u. 1138./ 172526.); 4. Al-Mutaar f an-Naw, istog autora; 5. An-Namliyya f ihr al-qawid a-arfiyya wa an-nawiyya, Abdulkamla at-Trawnikja /Travnianin/ (u. 1052./1642,-43.); 6. Bidya al-Mubtad, Mustafe ajnianina (u. 1242./1826.). Sadri sve priloge kao i u prethodnim svescima. Svezak VII Sedmi svezak u obradi Hase Popare i Zejnila Fajia pojavio se iz tampe 2000. godine na desetogodinjicu jubilarne saradnje izmeu ove Gazi Husrev-begove biblioteke i Jemanijeve fondacije Al-Furqn iz Londona. Sadri 548 kodeksnih jedinica, odnosno 873 rukopisna djela iz oblasti stilistike, metrike i rjenika pisanih jednojeziki na arapskom, dvojeziki ili ak kao trojezika pa i etverojezika cjelina (arapsko-tursko- -perzijskobosanski). Ovaj svezak karakterizira obrada nekoliko najstarijih rukopisa u svijetu ili pak najstarijih prijepisa nastalih jo za ivota ili neposredno poslije smrti autora. Najstariji autograf jeste trei dio enciklopedijskog djela iz stilistike Mift al-Ulm Yusufa as-Sakkakija (u. 626./ 1228.), dok je nastariji prijepis ovog autografa uraen 972./1564. Po starini obraenih rukopisa slijedi kompendij na gornje djelo Tal al-Mift, koje je uradio Muhammed al-Qazwn (u. 739./1338.), a njegov nastariji prijepis pojavljuje se 773./1372-73. Prijepis Qazvinijeva komentara al- f ilm al-man wa al-bayn uraen 751./1350. godine u Havarizmu u Iranu. 344

Meu Bonjacima u oblasti jezika i jezikih disciplina pored Sudije, ejh Juje, Opijaa, Travnianina i ajnianina isticali su se jo i Hasan Kafija Pruak komentarima na Qazvinijev prednje spominjani kompendij, Husejn Isbeija Sarajlija komentarom Samarkandijeva djela Farid al-Fawid te Mahmud b. Halil zvani Damad ili Bejazi-zade komentarom na djelo Andalusija Ar al-Andals. Bosansko-arapsko-turske, bosansko-tursko-perzijske rjenike, nastale na ovim prostorima perom naih ljudi, zacijelo ne posjeduje ni jedna druga biblioteka u svijetu. I u ovom svesku primijenjena je sva pratea aparatura kao i u do sada objavljenim svescima Kataloga. Svezak VIII Osmi svezak Kataloga, koji predstavlja nastavak obrade rukopisne grae u oblasti arapskog jezika i njegovih disciplina, koji je pripremio g. Mustafa Jahi, objavljen je 2000. godine. U ovom sluaju radi se o djelima iz gramatike i sintakse arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih autora. Ukupan fond obraenih rukopisnih djela iznosi 503 kodeksa ili 1013 djela. Veina ih je pisana na arapskom jeziku, a zanimljivu pojavu ine rukopisi o arapskom jeziku pisani na bosanskom i pismom arebicom kao i prijevod latinske gramatike na turski jezik. U ovaj svezak uvrten je i obraen vei broj neidentificiranih rukopisa razliitih tematskih oblasti usljed nepostojanja njihova poetka ili kraja, imena prepisivaa, mjesta i godine nastanka djela ili njihova prijepisa. Uobiajena pratea knjika aparatura i ovdje je u cijelosti zastupljena. Osiguravanje finansijske podrke pokazalo se izuzetnom motivacijom za djelotvorniji rad na katalogiziranju rukopisne grae. Temeljna djela su: 1. Al-Maqdu f at-Tarf - Imama Abu Hanife te njegovi komentari, glose i superglose; 2. Mar al-Arw - Ahmeda b. Alija b. Masda i komentari; 3. Muqaddima Ab al-Lai as-Samarqandi - Abu Lejsa Samarkandija i komentari; 4. A-fiya f a-arf - amaluddina al-iba i komentari; 5. Al-Muqaddima al-urmiyya - A-inhiya Ibn urma i komentari. 345

Svezak IX U tematskom okviru svezak predstavlja nastavak obrade rukopisne grae zapoete sa drugim sveskom, i to onog dijela koji se odnosi na uvod u islamsko pravo (ul al-fiqh) i islamsko pravo (al-fiqh). Sadri 551 obraeni kodeks, donosno ukupno 784 djela. Obrada je vrena prema koncepciji uspostavljenoj ve s prvim sveskom Kataloga. Za tampu pripremio ga je hafiz Haso Popara, a objavljen je 2001. godine. Veina pravnih djela unutar ovog sveska (95%) pripada hanefijskoj pravnoj koli budui da je ta kola prava i pravnih disciplina predstavljala oficijelnu orijentaciju na svim prostorima Osmanske imperije. Kataloki pripremljena rukopisna djela ovog sveska stoljeima su nairoko izuavana i prepisivana, komentirana i glosirana te su predstavljala konkretnu formu znanstvenog ugleda autora kako u krugovima uleme tako i na dvorovima sultana, paa i vezira. I ovaj svezak Kataloga karakterizira nekoliko raritetnih primjeraka najstarijih prepisanih rukopisa u svijetu kakav je, npr., prijepis osnovnih djela Al-Mutr li al-Fatw i al-Itiyr li tall al-Mutr autora Ab alFala al-Muliya al-anafiya (599-683./1203-1284.), koji je uradio Burhn as-Samarqandi 691./1292. godine, osam godina nakon autorove smrti. Katalog sadri i nekoliko znaajnih autografa ili prijepisa djela naih znamenitih Bonjaka, primjerice Hasana Kafije Pruaka, Hasana Dumnawija, Mustafe Ejubovia ejh-Juje, Mustafe Bali-zdea al-Busnevija, Abdulwehhaba Ilhamije, Omera Hume i dr. Koriena ista metodologija obrade, ista bibliografija i priloena standardna indeksna aparatura sa uobiajenim tekstovima u prednjem dijelu Kataloga. Svezak X Deseti svezak tematski predstavlja nastavak drugog i devetog sveska, a sadri rukopisna djela iz islamskog prava (fiqh) kao osnovne oblasti, zatim iz nasljednog prava (farid), pravnih decizija (fatw), pravnih postupaka pred erijatskim sudovima (db al-q), dravnog prava i ureenja drave (nim ad-dawla wa al-qawnn). tampan je 2002. g., a kataloku obradu proveo je g. Osman Lavi. 346

Obraeno je 482 kodeksa, odnosno 706 djela svrstanih u 352 naslova standardnom metodologijom obrade. Najstariji rukopis jeste prijepis autografskog djela imama afije (u. 507./1113.) pod naslovom ilya alulami f itilf mahib al-fuqahi, koji je uradio Abdussalm anNabrw 585./1189. godine, te nie navedena djela zajedno sa njihovim komentarima i glosama: 1. Al-Hidya fi al-Fiqh al-anafi, Burhanuddina al-Fargniya (u. 593./ 1197.); 2. Al-Muqaddima al-Gaznawiyya, Ahmeda al-Gaznawiya al-Kniya (u.593./1197.); 3. Multaq al-Abur-Ibrahima al-Halabiya napisano 923./1517. g. (u. 956./1549.) i dr. ; zatim djela bonjakih autora, poput: 4. Ahmed al-Mostari (u. 1159./1746.) zbirke fetvi nazvavi je Durra al-Fatw; 5. Hasan Kafija Pruak (951.-1025./1544./1616.) s komentarom djela Fiqh al-Kaydn; 6. Hasan ad-Dumnw (Duvnjak) s djelom Mama al-awhir na turskom jeziku; 7. Mustafa Bli-zde al-Busnaw s komentarom Nasafijeva djela Kanz ad-Daqiq; 8. Mustafa Ejubovi ejh-Jujo s djelom o metodama disputacije; 9. Abdulwahhab Ilhmija s djelima pisanim na bosanskom jeziku pismom arebicom i dr. Svezak XI Iz tampe se pojavio 2003. g. upravo na jubilarnu etrdesetu godinjicu od izlaska iz tampe prvog sveska u pripremi g. Zejnila Fajia. U okviru 870 kodeksa, odnosno 1265 rukopisnih djela, od kojih je 965 arapskih, 278 turskih, 7 perzijskih i 15 bosanskih, katalog nam nudi rukopise u sljedeim tematskim oblastima: 1. Enciklopedije (al-Marif), 2. Rukopisni Mushafi i njegovi pojedinani dijelovi (al-Maif wa azuhu), 3. Tedvid (ilm at-Tawd), 347

4. Melodino recitiranje/uenje Kurana (ilm al-Qirt), 5. Komentari Kurana (ilm tafsr al-Kuran), 6. Sunna i Hadis (ulm al-ad wa as-Sunna), 7. Akaid (ilm al-aqda al-islmiyya) i 8. Dove (al-Adiyya). Meu autorima djela napisanih ili prepisanih u ovom svesku najvei dio pripada arapsko-islamskom krugu, zatim tursko-islamskom, bosansko-islamskom i naposljetku perzijsko-islamskom krugu pisaca. I u ovom svesku uvrtena su rukopisna djela znamenitih Bonjaka pisana na orijentalnim jezicima pa i bosanskom, pismom arebicom. Baudui da je ovaj svezak nadopuna prvom svesku, razumljivo je i sasvim opravdano da g. Faji koristi identinu metodologiju obrade, izvore i druge relevantne elemente za katalogiziranje orijentalnih rukopisa. Svezak XII U jubilarnoj 2003. godini, odnosno u etvrtoj dekadi od izlaska iz tampe prvog sveska Kataloga arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa Gazijine biblioteke, pojavila se i XII knjiga u obradi i pripremi Mustafe Jahia, direktora ove institucije. U svesku obraeno je 379 rukopisa (na 618 strana) iz sljedeih tematskih oblasti: 1. medicina i tradicionalna farmokologija; 2. veterina; 3. matematika; 4. astronomija; 5. astrologija; 6. tajne nauke; 7. ostale razliite nauke. Osim prednje navedenih ova knjiga sadri i rukopise iz drugih znastvenih disciplina. Njezina glavna karakteristika pokazuje se u znaajnijem prisustvu djela vezanih za Bosnu i Bonjake, autore ili prepisivae, vlasnike ili vakife to samo potvruje historijsku injenicu da sva ta otkrivena i jo neotkrivena, obraena i jo kataloki neobraena djela, imaju vrste korijene u prostorima koje su nastanjavali Bonjaci. 348

Prireiva XII sveska Ktaloga potrudio se priskrbiti mu epitet najkopmletnijeg sveska inoviranjem metode katalogiziranja rukopisnog blaga obogaivanjem standardne pratee aparature novim elementima, koje u ranijim izdanjima kataloga kako u ovoj tako i drugim slinim institucijama nismo imali priliku susresti. Na taj nain g. Jahi metodu katalogiziranja rukopisa podie na najviu znanstvenu razinu potvrujui time i svoju visoku strunost i neupitno iskustvo na ovom planu. Svezak XIII Gazi Husrev-begova biblioteka pred kraj 2004. g. ubiljeila je jo jedan izvanredan radni uspjeh publiciranjem trinaestog sveska Kataloga manuskripata pisanih na orijentalnim jezicima. Na taj nain je iznjedrila iz svojih nepresunih riznica bogatog blaga pouzdani vodi svakom znanstveniku-istraivau koji iskazuje afinitet za izuavanje islamske kulture i civilizacije. Na obradi orijentalnih rukopisa ovog sveska manirom visprenog zaljubljenika u rukopise, majstora produbljene i svestrane analize, pouzdanog i raskonog znalca historijskih okvira u kojima su nastajali manuskripti, udesne intuicije i snalaljivosti, metodom istraivaa dominantnog iskustva, radio je hafiz Haso Popara. Tokom paljive obrade rukopisa nedvosmislenog historijskog znaaja, u nastojanju da ih smjesti u sredite opih historijskih i kulturnih prilika, zazirui od svake zavodljive improvizacije, gospodin Popara je bio posvemanje svjestan da se kroz maginu prizmu svakog rukopisa prelamaju istovremeno i znanstveno iskustvo i punina senzibiliteta, karakteristike vremena, slike znamenitih pojedinaca i ivopisnih osobenosti cijelih naroda, te da on takve konstitutivne elemente rukopisne grae ne smije ostaviti skrivene unutar kaligrafske ljepote rukopisa samog autora ili prepisivaa. Ovaj svezak dominantno sadri obraene rukopise iz oblasti islamskog tesavvufa premda nije mogao mimoii ni druge interdisciplinarne koje standarno ukljuuju razliite rukopisne medmue. U njega je uvrteno 279 rukopisa u 719 djela i 545 naslova od kojih 129 na arapskom, 108 na turskom, 40 na perzijskom i 2 na bosanskom jeziku.

349

U svezku je obraeno i nekoliko kapitalnih djela najeminentnijih islamskih znanstvenika i ejhova sufijske gnose, primjerice: Ab mida al-Gazlija (u. 505/1111.), Abdulqdira al-lnija (u. 561/1167.), Amada ar-Rifija (u. 578/1182.), Farduddna Ara (u. 627/1229.), ihbuddna as-Suhrawardija (u. 632/1234.), Muyiddna ibn al-Arabja (u. 638/1240.), alluddna ar-Rmija (u. 672/1273.), adruddna alQonawja (u. 672/1273.), Arslana ad-Dimaqija (u. 699/1299.), Atullha al-Iskandarija (u. 709/1309.), Abdulkarma al-illja (u. 832/ 1428), Abdurrahmna al-mija (u. 898/1492.), Abdulwahhba aarnija (u. 973/1565.), Muafe mija (u. 1009/1600.), Ismla alBrsawija (u. 1137/1724.), Abdulganija an-Nbulusija (u. 1143/1731.) i dr. Prireiva je koristio istovjetan metod kataloke obrade i klasifikacije rukopisa, izrade indeksa i ostalih priloga, koja je primijenjena od strane prireivaa prvog sveska rahmetli Kasima Dobrae. Brojne su tekoe sa kojima se prireiva sueljavao tokom obrade manuskripata uvrtenih u ovaj svezak, meu kojima su: a) identifikacija rukopisa zbog nedostatka poetka i kraja, nepostojanja imena autora ili prepisivaa, oteenosti teksta ili vinjete s podacima o autorima i sl., b) utvrivanje tematske oblasti pojedinih rukopisa budui da su u poznatim katalokim izvorima u nas i u svijetu ti rukopisi svrstavani as u jednu as u drugu tematsku oblast. Potekoi je doprinosilo i neprecizno razgraniavanje izmeu gnostikih sufijskih tekstova i onih koji samo analitiki ili kritiki tretiraju te tekstove iz perspektive drugih znanosti. Ovdje valja ukazati posebno na nekoliko unikatnih manuskripata, koji su ili autografi ili su pak prepisivani za ivota njihovih autora ili u neposrednoj vremenskoj distanci: 1. prijepis djela Ihyu ulmiddn Ab mida al-Gazlija iz 500/ 1106. g. nastao jo za ivota autora, koji je vjerovatno najstariji primjerak u svijetu; 2. prijepis istog djela iz 526/1131. i 562/1166. g. nastali dvadeset i pedeset godina nakon smrti imama Gazalija; 3. autograf u tri knjige komentara Mesnevije na perzijskom jeziku Mustafe Surrije (u. 969/1562.) g.;

350

4. autograf djela Safna an-Nat li al-Wul il tarq marifa al-Ilh Muammada b. Maala b. Sirra b. Muammada ad-Damrija a-fija (u. 1067/1657.). Takoer, uputno je ovdje ukazati i na nekoliko znaajnih djela naih znamenitih Bonjaka, koja su zasluno nala svoje mjesto u ovom svesku prireivaa: - Kitb awtim al-ikam wa all ar-Rumz wa kaf al-Kunz Alidede Bonjaka, zvanog ay at-Turba (u. 1007/1597.); - Maqid-i anwr ayniyya wa arw-i ayyiba-i gaybiyya Abdullaha Bonjaka poznatijeg kao ri al-Fu (u. 1054/1644.); - Kitb tarqt fiyya Abdussameda Pruaka (u. 1038/1638.) I na kraju, uz duno svekoliko potovanje kolegi i prijatelju Hafizu Hasi Popari, osjeam potrebu izraziti beskonanu zahvalnost zaljubljenika knjige, osobito one rukopisne, koja nam udesnom ljepotom raskriva duh vremena starih klasika, privode u aule njihovih ideja i umova koji su ih proizvodili. Svezak XIV Prije davanja u tampu ovog broja Anala privedena je kraju obrada i cjelovite priprema za publiciranje i XIV sveska Kataloga Gazi Husrevbegove biblioteke. Rad na obradi rukopisnog sadraja u cijelosti je realizirao na kolega Osman Lavi. Uz razne druge obaveze i referate na kojima i danas radi, gospodin Lavi je uspio kataloki obraditi i pripremiti za tampu X i XIV svezak rukopisa i ponuditi ih na korienje iroj javnosti i istraivaima orijentalne historijske grae, ime je dao svoj izvanredan doprinos na planu rasvjetljavanja historijskih injenica u povijesti Bosne osmanskog pa i postosmanskog razdoblja. Kako sam autor i prireiva istie, centralna tema obraene rukopisne grae u Gazijinoj biblioteci pripada irokoj oblasti islamskog prava i njegovih znanstvenih disciplina, koja je i u prethodnim svescima (II, IX i X) u najirem opsegu tretirana, na osnovu ega se namee zakljuak da znaajan fond rukopisne grae u Gazinoj biblioteci pripada irokoj oblasti islamskog prava. etrnaesti svezak sadri 468 kodeksa, odnosno 785 djela od kojih je 365 na arapskom, 396 na turskom, 5 na perzijskom i 19 na bosanskom jeziku. 351

Korienjem ve davno utvrene metodologije obrade manuskriptne grae ni u ovom svesku nisu mogle biti izbjegnute standardne potekoe poput nedostatka identifikacijskih podataka o rukopisima, osjetna oteenost vlagom, dugotrajnom upotrebom, dotrajalom starou papira i dr., koje je autor razrjeavao uobiajenim isprobanim metodama. U ovom svesku pojavljuju se prijepisi rukopisnih djela znamenitih muslimanskih autoriteta ne samo arapskih, perzijskih i turskih prepisivaa ve i bosanskih, koja su registrirana i obraivana skoro u svakom svesku prethodno publiciranom, to samo govori o popularnosti autora i njihovih djela i na ovim naim prostorima. Ovdje emo navesti samo nekoliko najpoznatijih autora i njihovih djela: 1. Manr al-Anwr Abu al-Barakt an-Nasafiya (u. 710/1310), 2. ar Mutaar al-Muntah Adududdina al-giya (u.756/1355) i urnijeve (u. 816/1413.) glose, 3. Muqaddima Abu al-Lai fi--alah (u. 373(282)/983(993), te komentari, glose i super glose, 4. Mutaar al-Qudri Ahmeda al-Bagdadija (u. 428/1037.), 5. Wiqya ar-Riwya fi Masil al-Hidy Muhammada a-ariah (u. 673/1274.) s mnogobrojnim komentarima i glosama, 6. Munya al-Mualli wa Gunya al-Mubtadi Muhammada al-Kagarija (u. 705/1305.) s mnogobrojnim komentarima, 7. Gawhir al-Fiqh Tahira al-Hawarizmija (u. 771/1369.) s velikim brojem komentara i glosa, 8. Al-Fiqh al-Akbar Abu Hanife (u. 1650/767.), koje je stoljeima prepisivano i komentirano, 9. Mift al-Hul li-Mirt al-Wul Muhammeda Husrawa (u. 885/ 1480.), a meu najznaajnije komentare ubraja se komentar naeg Mustafe Mostarca ejh-Juje (u. 1119/1707.) Vjerujemo da e kolektiv Gazijine biblioteke imati zadovoljstvo uskoro predstaviti iroj javnosti nekoliko posljednjih svezaka Kataloga na promociji koja e biti upriliena tim povodom.

352

David G. Hirsch Middle East Bibliographer Charles E. Young Research Library, UCLA VISIT TO THE GAZI HUSREV BEG LIBRARY IN SARAJEVO, JUNE 7-18, 2004*
Introduction The Gazi Husrev Bey Library in Sarajevo was founded in 1537, together with a Islamic school (madrasah). Gazi Husrev Bey, the Ottoman Governor of Bosnia, had established the oldest higher education institution in Sarajevo for the teaching of Sufi philosophy (hanikah) some six years earlier. In his endowment charter (vakufnama) concerning the construction of the madrasah, the benefactor requested that whatever was left from the funds for construction should be used for the purchase of good books, which would be utilized in the aforementioned madrasah, for those who would read them and for those who are involved in science to copy from those books. For this reason, this library is considered to be the first and oldest cultural institution of the Bosniaks. The Library remained within the Kurshumlija Madrasah until 1863 when, due to the lack of space, it was reallocated to a larger room built next to the Gazi Husrev Beys Mosque. It remained there until 1935 when it was moved again because of the large quantity of books in its collections. Its new location was in the building in front of the Imperial (Careva) Mosque. The library and its collections were house there until the beginning of the War in Bosnia and Herzegovina in 1992 when safety concerns forced the transfer and distribution of the collections to several other more secure locations within the city.

* Mr. David G. Hirsch visited the Gazi Husrev-bey Library with the aim of improving the work of the Library. The visit was organised by US Embassy in Sarajevo. We would like to thank Mr. Hirsch for his suggestions as well as to express our gratitude to US Embassy in Sarajevo which made this visit possible.

353

The basic collections of the Library consist of manuscripts in Arabic, Turkish and Persian. They number approximately 10,000 codices, which makes this Library one of the largest of its kind in Europe. The manuscripts came from various parts of the Islamic world, mainly from the largest centers of Islamic culture and science such as Istanbul, Mecca, Medina, Cairo and Baghdad. A considerable number of these manuscripts originated in Bosnian towns and villages where many Bosniaks-Muslims wrote original works or copied the books by other authors from all, then known scientific disciplines. The complete book collections became larger because many individuals endowed or donated books to the Library. Sometimes the whole private libraries were given as a gift. A number of manuscripts and other valuable books, as well as several private collections, were purchased by the Islamic Community of Bosnia and Herzegovina for this Library. The librarys holdings today number some 80,000 volumes. Apart from the manuscript collections, there are other holdings of printed books, periodicals and historical documents in Arabic, Persian and Turkish, in addition to Bosnian and other European languages. While all subject areas are represented in the manuscripts collections, many of the Arabic manuscripts deal with Islamic Studies whereas the Turkish manuscripts are mainly literary and the Persian manuscripts deal mainly with classical Persian literature. The periodicals holdings include the oldest newspapers and magazines printed in Bosnia and Herzegovina. Nineteenth century Bosnian periodicals, as well as Turkish language and Bosnian language in Arabic script, known as Arebica are represented. The archival collections consist of documents related to the history of Bosnia and Herzegovina during the period of Ottoman rule. The library also has an important collection of 1,400 vakufnamas, and 86 sijills (court records and protocols) from the Sharia Court in Sarajevo. It should be mentioned that the entire Library collections in the Library were protected during the last war. Bearing in mind the level of devastation and destruction of the Bosniak cultural heritage, the Librarys holdings represent today almost the only source for research of the history and cultural heritage of the Bosniaks and Islamic studies. The basic functions of the Library are acquisition, cataloguing, processing, preserving and providing access to the collections for scientific and research purposes to all individuals involved in research of these disciplines. 354

Cataloging The library has done a remarkable job of cataloging its manuscript collections. Fourteen volumes of a printed catalog have been produced and online records have been entered into a Filemaker database. Vernacular Arabic, Persian, and Ottoman Turkish books, as well as Latin-script books and serials are each cataloged into a separate Filemaker database. These databases have recently become available for browsing through the Internet at the librarys website: http://www.ghbibl.com.ba/ en/index.html http://www.ghbibl.com.ba/en/index.html The librarians catalog at a high level and only minor modifications would be needed to conform to international standards and contribute to the major bibliographic databases such as OCLC and the RLG Union Catalog. During my visit we discussed the issues concerning online cataloging of Arabic, the challenges of establishing Arabic authority records (selecting the appropriate form of a name and appropriate references), and the benefits of cooperation with international partners. During the site visit the Gazi Husrev Begova Library staff had an opportunity to view cataloging of manuscripts, books and serials by libraries in the United States and in the Arab World. Some of the catalogs searched were Library of Congress, Ohio State University, Harvard University, University of Michigan, UCLA and United Arab Emirates University. Ohio State University and United Arab Emirates University both employ bilingual Arabic-English software. University of Michigan provides full cataloging of its manuscripts in its online catalog. Librarians also had an opportunity to view cataloging records in the OCLC and RLG databases an Authority records in the Library of Congress and RLG Union Catalog databases. We also discussed cooperative projects such as the Middle East Microforms Program and the OACIS database of Middle Eastern serials hosted by Yale University. Contact information for the different software companies and bibliographic databases was provided to the library staff. Recommendations While the catalogers have mastered the intellectual process of cataloging, some modifications need to be made and some important decisions need to be taken. The librarians currently use accepted reference sources to the extent available when establishing Arabic author names. 355

The library catalogs each copy of each book individually. While old and rare books may vary from copy to copy, most 19th and 20th century books do not vary from one copy to another. Normally a single bibliographic record should be sufficient for each title of the same edition. If more than one copy of a book is held, an additional item should be added to the holdings, or item record. Archives Collections The archives collection consists of approximately 500 meters of documents. These include many important documents from 1880-the period following World War II. Subject matter includes relations between the Reis and the religious authorities and the government. These documents are extremely important to historians and can reveal a great deal about the daily life of Muslims in 19th and 20th century Bosnia. Some of the co In addition to document archives, the Library also houses collections of old Bosnian postcards, over 8000 photographs, negatives and slides, both old and current and death announcements. In the librarys museum collection, there is also a collection of historical maps. Current storage practices for these items are also inadequate. These items should also be store in acid-free paper and containers. Recommendations The storage currently provided for these materials is inadequate. These unique documents should be separated with acid-free paper and stored in acid-free boxes. The boxes currently being used may actually be acid-free but the paper being used to separate the individual documents is not of archival quality. Many of the documents are already yellowed and brittle and need to be scanned if their intellectual content is to be preserved. Current description level for the individual manuscripts is minimal. During my visit I demonstrated the Image Databases of the Online Archive of California http://www.oac.cdlib.org/ as a model for cataloging and archiving images. I would also recommend that archive staff examine the Library of Congress Prints & Photographs Online Catalog which may be examined at: http://www.loc.gov/rr/print/catalog.html They have recently included the Abdul Hamid II collection. This online catalog has become available since my visit to Sarajevo. 356

Reprographic Services The Gazi Husrev Beg Library has surpassed many US libraries in its microfilming and scanning capabilities. They have successfully filmed all 10,000 manuscripts and scanned near 3,000 which are available at reasonable cost to requesting researchers and librarians. Some general observations With the impending more and requisite changes that will result in service, it is important that the Gazi Husrev Beg library think about what its mission is, who its audience will be, what types of materials it will collect, and what services it will provide. It would be impossible for the library to collect materials in all subjects and in all languages and clear guidelines need to be established. Many sample mission statements and collection development policies can be found on the web. I will be happy to do some research in this area on request. The staff in general felt that cataloging and exchange were done well at their institution. There was concern expressed at the lack of a clear collection development policy and the absence of an annual budget for the purchase of books and journal subscriptions. At present there are no paid acquisitions and no paid journal subscriptions. All items are received as gift. Some staff felt the need for an organizational chart as well as job descriptions for each position. There are currently no criteria for advancement or promotion within the system; hence there is little incentive for employees to perform at peak efficiency. Despite this fact, employees displayed a high level of professionalism. Many of the staff are involved in publication and research projects as part of their regular duties. Public service The library staff have had little experience in Public Service. As the staff prepare to move to a more public setting, training sessions should be provided on dealing with the larger community and to school groups who may not have much background in the field of Near Eastern or Islamic Studies. The needs of the average community visitor are necessarily different from those of specialized researchers. The Library needs to enhance its interaction with the College of Islamic Studies. There is much that could be done in terms of cooperation 357

between the two institutions. Librarians at Gazi Husrev Beg should take a leadership role in training librarians at the College and students at the College should be encouraged to take advantage of the rich resources at the Gazi Husrev Beg Library. There is much primary source material which could be used for advanced research relating to the History of Islam in Bosnia. I had the opportunity to visit the College of Islamic Studies and its small library with Dr. Mustafa Jahic, Ms. Julie OReagan and Mr. Douglas Ebner. We were warmly received by the Dean of the College, Dr. Enes Karic. In addition to discussing the academic programs offered by the College, we also discussed the possibilities of future collaboration between the College and the Gazi Husrev Beg Library. There are other institutions with extensive holdings relating to Islam and cooperation with them would also be extremely desirable. These include, among others, the Bosniak Institute and the National Library of Bosnia. I was fortunate enough to visit this center during my visit to Sarajevo. The Bosniak Institutes collections include substantial holdings of modern Arabic and Persian monographs and serials which largely complement the holdings of the Gazi Husrev Beg library, while the National Librarys holdings include a substantial number of manuscripts in vernacular Middle Eastern languages. A publicly available online catalog including the holdings of all these institutions would be a worthwhile goal. The Gazi Husrev Beg library would be ideally suited to the establishment of a group of Friends. Such a group might be asked to help in fundraising for specific needs of the Library. The Reis completed his PhD at the University of Chicago and has had the opportunity to observe how US libraries function. Thus, he takes a strong interest in the activities of the Gazi Husrev Beg Library and is anxious to see it assume an important role in Sarajevos educational and cultural worlds. The Gazi Husrev Beg Library has the potential to be a major center in the region for advanced Islamic Studies in addition to being an important cultural center which will help educate the local population. I wish them every success in their future endeavors. My sincere thanks to Ms. Julie OReagan and Douglas Ebner of the US Embassy for organizing and facilitating this visit and to Dr. Mustafa Jahic, Director of the Gazi Husrev Beg Library for his kind assistance and hospitality during my visits to his library. 358

David G. Hirsch Bibliografer Srednjeg Istoka Charles E. Young Research Library, UCLA POSJETA GAZI HUSREV-BEGOVOJ BIBLIOTECI U SARAJEVU OD 07-18 JUNA 2004. GODINE*
Uvod Gazi Husrev-begova biblioteka je osnovana 1537. godine, zajedno sa Islamskom kolom (medresom). Gazi Husrev-beg, Osmanlijski namjesnik Bosne, osnovao je najstarije visoko-obrazovne institucije u Sarajevu za izuavanje sufijske filozofije (hanikah) nekih est godina ranije. U njegovom testamentu (vakufnami) koji se tie izgradnje medrese, dobrotvor (vakif) je zahtijevao da to god pretekne od trokova za gradnju, neka se koristi za kupovinu dobrih knjiga, koje e se upotrebljavati u spomenutoj medresi, za one koji e ih itati i one koji se bave naukom da kopiraju iz ovih knjiga. Iz tog razloga ova biblioteka se smatra prvom i najstarijom kulturnom institucijom Bonjaka. Biblioteka je ostala u sklopu Kurumlije medrese sve do 1863. godine, kada je zbog nedovoljnog prostora bila premjetena u veu prostoriju uz Begovu damiju. Tu je ostala sve do 1935. godine kada je ponovo premjetena zbog poveanog knjinog fonda. Njena nova lokacija je bila zgrada ispred Careve damije. Biblioteka i njen biblioteki fond bili su smjeteni tu sve do poetka rata u Bosni i Hercegovini 1992. godine, kada je zbog sigurnosnih razloga bila prinuena da se premjesti i svoju biblioteku kolekciju rasporedi na nekoliko mnogo sigurnijih lokacija u gradu. Osnov biblioteke kolekcije ine rukopisi na arapskom, turskom i perzijskom jeziku. Taj broj orijentaciono iznosi 10.000 kodeksa, koji ine
* Gospodin David G. Hirsch posjetio je Gazi Husrev-begovu biblioteku u cilju unapreenja rada Biblioteke. Posjeta je organizovana od strane Ambasade Sjedinjenih Amerikih drava u Sarajevu. Ovom prilikom izraavamo zahvalnost gospodinu Hirschu za njegove sugestije i preporuke i Ambasadi SAD-a u Sarajevu koja je organizovala ovu posjetu.

359

Biblioteku jednom od najveih te vrste u Evropi. Rukopisi vode porijeklo iz razliitih dijelova islamskog svijeta, posebno iz velikih centara islamske kulture i nauke kao to su: Istanbul, Meka, Medina, Kairo i Bagdad. Znaajan broj ovih rukopisa vodi porijeklo iz bosanskih gradova i sela gdje su mnogi Bonjaci-muslimani pisali originalne radove ili su kopirali knjige drugih autora iz svih tada poznatih naunih disciplina. Cjelokupna biblioteka kolekcija postajala je veom zato to su mnogi pojedinci darovali ili donirali knjige Biblioteci. Ponekad su cjelokupne privatne biblioteke davane kao poklon. Brojni rukopisi i druge vrijedne knjige, kao i nekoliko privatnih biblioteka, bile su kupljene od strane Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini za ovu biblioteku. Biblioteka kolekcija danas broji neto vie od 60.000 svezaka. Pored rukopisne kolekcije postoje i druge kolekcije tampanih knjiga, periodike i historijskih dokumenata na arapskom, turskom i perzijskom uz bosanski i ostale evropske jezike. Dok su sve predmetne oblasti predstavljene u kolekciji rukopisa, mnogi arapski rukopisi bave se islamskim naukama dok turski rukopisi obrauju knjievnost a perzijski rukopisi bave se uglavnom klasinom perzijskom literaturom. Fond periodike posjeduje najstarije novine i asopise tampane u Bosni i Hercegovini. Bosanska periodika devetnaestog vijeka, kao i turski jezik i bosanski jezik arapskog pisma, poznatim kao arebica su predstavljeni. Arhivska kolekcija sastoji se od dokumenata vezanih za historiju Bosne i Hercegovine iz perioda osmanlijske uprave. Biblioteka takoer ima znaajnu kolekciju od 1.400 vakufnama i 86 sidila (sudski zapisi i protokoli) erijatskog suda u Sarajevu. Treba spomenuti da je cjelokupni biblioteki fond ove Biblioteke sauvan u zadnjem ratu. Imajui na umu nivo razaranja i unitavanja Bosanske kulturne historije, biblioteki fond predstavlja danas jedini izvor za izuavanje historije i kulturnog naslijea Bonjaka i islamskih nauka. Osnovne djelatnosti ove biblioteke su nabavka, katalogizacija, obrada, zatita i osiguravanje pristupa bibliotekoj grai za naune i istraivake svrhe za sve pojedince koji su ukljueni u istraivanje ovih disciplina. Katalogizacija Biblioteka je uradila znaajan posao na katalogizaciji svog rukopisnog fonda. Dvanaest svezaka tampanih kataloga je tampano i kompjuterski pohranjeno u bazu podataka uraenih u programu Filemakera. 360

Knjige koje su napisane na arapskom, perzijskom, osmanlijskom turskom jeziku, kao i latinino pisane knjige i periodina izdanja su katalogizirana u posebne baze podataka uraene u programu Filemakera. Trenutno ni jedna od ovih baza podataka nije dostupna za pretraivanje preko interneta. (napomena M.J.; sada jesu) Tokom pretrage web-stranica, zaposleni u Gazi Husrev-begovoj biblioteci imali su priliku vidjeti katalogizaciju rukopisa, knjiga i periodike u bibliotekama Amerike i u Arapskom svijetu. Pretraivani su katalozi Kongresne biblioteke, Dravnog univerziteta Ohajo, Univerziteta Harvard, Univerziteta u Miigenu, UCLA/ Kalifornijskog univerziteta Los Anelos i Univerziteta Ujedinjenih Arapskih Emirata. Dravni univerzitet Ohajo i Univerzitet Ujedinjenih Arapskih Emirata koriste dvojezike arapskoengleske software. Univerzitet u Miigenu u potpunosti osigurava kataloge svojih rukopisa na svom on-line katalogu. Bibliotekari su, takoer, imali priliku da pregledaju kataloke zabiljeke i na OCLC i RLG bazi podataka zapis Normativne jedinice u Kongresnoj biblioteci i RLG centralni katalog baza podataka. Diskutovali smo takoer o projektima saradnje kao to su Srednjoistoni mikrofilm-program i OACIS bazi podataka periodike Srednjeg Istoka koje su pohranjene na Univerzitetu Yale. Kontaktinformacije za razliite kompanije software i bibligrafske baze podataka osigurane su lanovima kolektiva Biblioteke. Preporuke Dok bibliotekari - katalogizatori vladaju intelektualnim procesom katalogizacije, neke modifikacije trebaju se uraditi i neke vane odluke trebaju se donijeti. Bibliotekari trenutno koriste prihvaene referentne izvore u mjeri u kojoj su im dostupni kada formiraju oznake arapskih autora. Biblioteka katalogizira svaki primjerak svake knjige pojedinano. Dok stare i rijetke knjige mogu da se razlikuju od primjerka do primjerka, veina knjiga iz 19. i 20. vijeka se ne razlikuju meusobno. Prirodno, pojedinana bibliografska biljeka treba da je dovoljna za svaki naslov istog izdanja. Ako se uva vie od jedne knjige, dodatni primjerak treba se dodati kolekciji ili da se primjerak registruje.

361

Arhivska kolekcija Arhivska kolekcija sastoji se od oko 500 metara dokumenata. Ona u sebi sadri veoma vane dokumente od 1880. godine, slijedei period Drugog svjetskog rata. Predmeti koje obrauje tiu se odnosa izmeu reisu-l-uleme i drugih vjerskih autoriteta i vlade. Ovi dokumenti su izuzetno vani za historiare i mogu otkriti znaajne detalje svakodnevnog ivota muslimana 19. i 20. vijeka Bosne. Pored arhivskih dokumenata, Biblioteka uva stare bosanske razglednice, preko 8.000 slika, negativa i slajdova, starih i novih, te smrtovnice umrlih osoba. U bibliotekoj muzejskoj kolekciji nalaze se historijske mape. Trenutno pohranjivanje ove vrste dokumenata koje se praktikuje je neadekvatno. Ovi dokumenti treba da se pohrane u trajni nekiseli papir i stave u posebna spremita. Preporuke Prostor koji je trenutno obezbjeen za ovu vrstu materijala je nedovoljan. Ovi jedinstveni dokumenti trebali bi biti odvojeni sa nekiselim papirom i pohranjeni u trajne kutije. Kutije koje se trenutno koriste mogu biti trajne - nekisele, ali papir koji se koristi da se odvoji svaki dokumenat je, ustvari, papir za pakovanje mesa. Mnogi od ovih dokumenata su poutjeli i izlomljeni. Potrebno je da budu snimljeni ako se eli njihov intelektualni sadraj sauvati. Nivo trenutnog opisa dokumenta je minimalan. U toku moje posjete pokazao sam slike Baze podataka online Arhiva Kalifornije http//www.oac.cdlib.org/ kao primjer za katalogiziranje i arhiviranje slika. Preporuio bih, takoer, da bibliotekari arhivari istrae Kongresnu biblioteku tampanog i fotografisanog online kataloga koji se moe pretraivati na web-stranici http//www.loc.gov/rr/ print/catalog.html. Oni su odskoro ukljuili i kolekciju sultana Abdul-Hamida II. Ovaj online katalog postao je dostupan od kako sam bio u posjeti Sarajevu. Servis reprografije Gazi Husrev-begova biblioteka je nadmaila mnoge amerike biblioteke u mikrofilmskim mogunostima kao i sa mogunostima 362

snimanja. Oni su uspjeno filmovali i skenirali blizu 6.000 rukopisa koje se mogu dobiti po prihvatljivoj cijeni na zahtjev istraivaa i bibliotekara. Neka generalna zapaanja Sa predstojeim i neophodnim promjenama koje e se odraziti na servis u biblioteci, vrlo je vano da Gazi Husrev-begova biblioteka misli o tome ta je njena misija/zadatak, ko e biti njeni korisnici, koju vrstu grae e nabavljati i koju vrstu usluga e pruati. Bilo bi nemogue nabavljati materijale iz svih oblasti i na svim jezicima. Jasne smjernice u tom smislu treba da se utvrde. Mnogi uzorci/primjeri zadataka biblioteke kao i primjerci politike razvoja biblioteke kolekcije mogu se nai na web-stranicama. Ja u biti sretan da obavim istraivanje u ovoj oblasti ako se to od mene zatrai. Zaposleni u biblioteci preteno osjeaju da je katalogizacija i razmjena uraena dobro u njihovoj instituciji. Postoji zabrinutost izraena u nedostatku jasne nabavne politike i odsustva godinjeg budeta za nabavku knjiga i asopisa. Trenutno nema pretplate na periodina izdanja. Svi materijali su dobiveni kao poklon. Neki zaposleni osjeaju nunost da se uradi organizaciona shema sa opisima poslova za svako pojedino mjesto. Trenutno nema kriterija za napredovanje u okviru ovog sistema, zbog toga ima vrlo malo poticaja za uposlene da dostignu vii nivo efikasnosti. I pored toga, zaposleni pokazuju visok stepen profesionalizma. Mnogi zaposleni objavljuju i ukljueni su u istraivake projekte kao dio njihovih redovnih obaveza. Sluba za rad sa itaocima Zaposleni u Biblioteci imaju malo iskustva sa radom u javnom servisu. Poto se planira da Biblioteka kree vie prema javnom servisu, zaposleni bi trebali da se obue za pruanje usluga iroj javnosti kao i grupama koje, moda, i nemaju znanja u oblasti Bliskog Istoka i islamskih nauka. Potreba prosjenog korisnika je neophodno razliita od potrebe specijaliste istraivaa. Biblioteka treba da unaprijedi saradnju sa Fakultetom islamskih nauka. Ima mnogo toga da bude uraeno na saradnji izmeu ove dvije institucije. Bibliotekari u Gazi Husrev-begovoj biblioteci trebaju preuzeti 363

lidersku ulogu u pripremi bibliotekara Fakulteta a studenti sa Fakulteta trebaju se podsticati da koriste prednosti bogate kolekcije Biblioteke. Ima dosta prvorazrednog izvornog materijala koji bi se mogao koristiti na viem stepenu istraivanja vezanog za historiju Islama u Bosni. Imao sam priliku posjetiti Fakultet islamskih nauka i njegovu malu biblioteku sa dr. Mustafom Jahiem, gospoom Julie O Regan i gospodinom Douglasom Ebnerom. Bili smo toplo primljeni od strane dekana Fakulteta dr. Enesa Karia. Pored diskusije o akademskim programima koji se nude na Fakultetu, razmatrali smo i mogunosti saradnje izmeu Fakulteta i Gazi Husrev-begove biblioteke. Postoje i druge ustanove sa znatnom kolekcijom vezanom za Islam i saradnja sa njima bila bi veoma poeljna. Ovo ukljuuje izmeu ostalog Bonjaki institut i Nacionalnu biblioteku Bosne i Hercegovine. Imao sam sree da posjetim ove centre u toku moje posjete Sarajevu. Kolekcija Bonjakog instituta sadri bit modernih arapskih i perzijskih knjiga i periodike koje u velikoj mjeri nadopunjuju kolekciju Gazi Husrev-begove biblioteke, dok kolekcija Nacionalne biblioteke sadri rukopise na srednjoistonim jezicima. Javno dostupan online katalog, ukljuujui posjed svih ovih institucija, bio bi vrijedan pogodak. Gazi Husrev-begova biblioteka bila bi idealna za formiranje drutva Prijatelji Biblioteke. Od takvog drutva mogla bi se traiti pomo u prikupljanju novaca za specijalne potrebe Biblioteke. Reisu-l-ulema je zavrio doktorat na Univerzitetu ikago i imao je priliku da vidi kako amerike biblioteke funkcioniu. Tokom nae posjete pokazao je veliku zainteresovanost za aktivnosti Gazi Husrev-begove biblioteke i oduevljen je idejom da vidi znaajnu ulogu Sarajeva kao svjetskog centra za obrazovanje i kulturu. Gazi Husrev-begova biblioteka ima potencijal da bude glavni centar u regionu za izuavanje islamskih nauka pored toga to je znaajan kulturni centar koji e pomoi obrazovanju domaeg stanovnitva. elim im svaki uspjeh u buduem radu. Moja iskrena zahvalnost g-i Julie O Regan i Douglasu Ebneru iz amerike ambasade za organizovanje posjete i pomo koju su mi pruili u toku posjete kao i dr. Mustafi Jahiu, direktoru Gazi Husrev-begove biblioteke, za njegovu ljubaznu pomo i gostoprimstvo u toku moje posjete njegovoj Biblioteci. 364

Dr Suud Muhammad al-Asfur Department of History Faculty of Arts University of Kuwait THE POLITICAL ROLE OF THE ULAMA OF DAMASCUS AT THE TIME OF CIRCASSIAN MAMELUKS (784H/1382AD-923H/1517AD)
Political life in Damascus and other cities of al-Sham was in the hands of Circassian Mameluks who differed in race, origin, language, temperament, and qualities from the people of Damascus. The Circassian Mameluks kept aloof from their subjects due to an education system that confined them to military barracks and made them loyal only to their rulers (amirs) who trained them. They were also loyal to their brothers in arms.1 Their main concern was focused on the organization of army and the exploitation of people. The high-ranking officers chose for themselves forces appropriate to their ranks and they directly trained, disciplined and used them. In addition to that, the representative of the sultanate in Damascus kept a big legislative organization2 to which he appointed high
1 B.Lewis, The Arabs in History, pp.155-156, D.Ayalon, Studies on the Structure of Mamluke Army -1,11,111 Bulletin of the School of Oriental and African Studies (BsiAs) vols, xv.2, pp.203-228, xv.3, pp.448-476, xvl. 1, pp.57-90. 2 Naeib Al-Sultana in Damascus : He was named in official letters as Kafel Al-Sultanah Al-Sharif a in Al-Sham Al-Mahrouss, He used to represent the Sultan, reports used to be written at his behest, as with with the Nazer of AlOmawi Mosque and Bimarestan Al-Nouri, he managed all Sultaanate affairs, using soldiers, arranging officials, he was also named Malek Al-Omaraa, Kabeer Al-Omaraa, he sits in Egypt next to the Sultan, his qualities should not be attributed to others, Naeib of Damascus has been held in the Mamluke era by seventy eight, some of them hold the position several times such as Baidmer AlKhawarezmi who hold it six times, and Al-Amir Ali Al-Mardini, and Sheikh AlKhaski three times, Qansou Al-Yehyawe, Bard Bek Al-Dhaheri, Norouz Al-Haf

365

military commanders in order to facilitate his military matters. The sultanate supported itself economically by imposing taxes on traders, farmers, and artisans and for that purpose it employed a great number of officials such as scribes, accountants and tax collectors. Since the ulama were appointed as judges and inspectors of public finances and markets, they were a category of the society that was closest to the ruling authorities.3 One must not overestimate the political role played by the ulama of Damascus as they were really powerless to prevent the grave acts of corruption which resulted in the destruction of the pillars of the Circassian Mameluk state. It would seem to a researcher that the reason for that has to do with the ulama being obliged to perpetuate the governing regime as an indispensable thing for the unity of community on the one hand, and with the absence of a military power capable of making a change, on the other. Since the Mameluks did not have influence on the masses of Damascus on account of their aloofness from them, the ulama became the link between the Mameluks and the masses as they appointed themselves the guardians of the masses of Damascus, defending their rights and rising to their support.4
ezi twice, see: Sobh Al-Aasha, vol.4, p.188, Aalam Al-Wara, pp.47, 49, 50, 51, 52, 53, 57, 58, 59, 63, 64, 85, 88, 92, 98, Neyabat Al-Sultana Fi Misr Zaman Salateen Al-Mamaleek (648-923H/1250-1517AD) for Muhammad Abd Al-Ghani Al-Ashqar, An M.A. Thesis, Faculty of Arts, History Department, Ain Shams University, 1993AD. 3 Boliak A.N., Al-Intifada Al-Shabiya Fi Al-Asr Al Mamluki Wa Asbaboha Al-Ijtemaiya, Islamic Studies Magazine, translated by Antoine Farah 1989AD, 8/551-573, Bauper-William, Misr Wa Sourya Tahta Hokm Salateen Al-Jarakessa, translated by Louis Sayel, Beirut, 1988AD 15/60-65,16/9-21, Kahen-Claude, Tataworr Al-Iqtaa, 8/25-52, Al Harakat Wai Tanzeemat Al-Shaabiya Fi Modon Aasia Al-Islamiya Fi Al-Osour Al-Wosta 7/273-288, translated by Said Sayegh, Beirut, 1987AD, Ialoon-David, Al-Jarakessa Fi Mamlakat Al-Mamaleek, translated, Beirut, 1990 AD, 69/135-147, Kahen claude, Tareikh Al-Arab Wai Shooub Al-Islamiya, translated by Selim Rouhi, Beirut vol.1 p.646, Ibrahim Tarkhan, Dawlato Al-Maaleek Al-Jarakessa, p.251, Said Aashour,Al-Asr Al-Mamaleeki, p.308. 4 Poliak, A.N, Les Revoltes Populaires en Egypte Al, Epoque des Mamelouks ET Lews Causes Economiques, ABSTRACTA ISLAMICA, p.252

366

They did so because they came from among the sons of the oppressed people of Damascus. An example of this is the rebellion of the ulama of Damascus against Sultan al-Zahir Barquq5 who encouraged the people of Damascus to demand his abdication.6 This resulted in al-Zahir Barquq imprisoning some of them, such as judges Sadr al-Din Ibn Muflih,7 who was beaten and jailed until his death in 789H./1387AD,8 and Shihab alDin Ibn al-Qurashi9 who climbed on the highest walls of Damascus and called on its citizens at the top of his voice:Fighting Barquq is more incumbent on you than praying the Friday prayer.10 After he was imprisoned, he was beaten and tortured to death in 793/1390. Badr al-Din Ibn Khatib al-Hadithah11 was imprisoned and beaten because he publicly
5 Barqouq Ibn Ans or Anss Al-Othmani, Abu Said, Saif Al-Din, Al-Malek Al-Dhaher, the first Jarakessa king in Egypt, brought by one of the slave traders who gave him his name and sold him, he seized the Sultanate from Al-Saleh Amir Hajj, the last Qalawoons sultan, in 784H/1382AD, and was named AlMalek Al-Dhaher, Al-Jarakessa State nourished during his era, ruling Egypt and Al-Sham, he died in 801H/1398AD, see: Anbaa Al-Ghamr, his bibliography, vol.4 pp.50-54, Al-Dawo Al-Lamei, vol.3 pp.10-12, Badaei Al-Zohour, vol.1 pp.258,290, Shatharat Al-Dhahab, vol.7 pp.6-7. 6 Ibn Hajji, Abra Al-Eissar, paper26. 7 Suliman Bin Youssef Bin Mefleh, Al-Demashqi, Al-Yassouffi, Al-Shafei, Sadr Al-Din, Faqih, Mohaddith, born in 739H/1338AD and died in 789H/1387AD, see: Al Durar Al-Kamena, his bibliography, vol.2 p.166, Anbaa Al-Ghamr, vol.2 p265, Al-Nojoum Al-Zahera, vol.11 p.312, Shatharat Al-Dhahab, vol.6 p307. 8 See previous resources for his bibliography. 9 Ahmad Bin Omar Bin Muslim Al-Qorashi, Al-Demashqi, Al-Qabibati, Al-Malhi, Al-Shafei, Shehab Al-Din, known by Ibn Al-Qorashi, Qadi, Faqih, Mohaddith, died in 793H/1390AD see: Nozhato Al-Nofouss Wai Abdan, his bibliography, vol.1, p.339, Al-Durar Al-Kamena, vol. 1, p.232, Al-Daleel AlShafi, vol.1 p.266, Al-Nojoum Al-Zahera, vol.12, p.123, Anbaa Al-ghamr, vol.1 p.343, Tareikh Ibn Qadi Shahba, vol.1 p.391, Qodat Damashque, p.116. 10 Al-Sairafi, Nozhato Al-Nofouss Wai Abdan, vol.1 pp.324-325, Ibn Toloun, Naqd Al-Taleb, paper 46, Ibn Hajji, Abra Al-Eissar, paper 36. 11 Al-Hassan Bin Ali Bin Sorour, Al-Ramthawi, Al-Demashqi, Al-Shafei, Badr Al-Din, known as Ibn Khateib Al-Haditha, Faqih, Mohaddith, born in 736H/ 1335AD died in 800H/1397AD, see: Al-Durar Al-Kamena, his bibliography, vol.2 p.24, Anbaa Al-Ghamr, vol.3 p.403, Tabaqat Al-Shafeiya for Ibn Qadi Shahba, vol.3 p.152, Shatharat Al-Dhahab, vol.6 p.364, Mogam Al-Beldan, vol.2 p.232.

367

criticized al-Zahir Barquq; he did not stop commanding the good and prohibiting the evil until he died in 800/1397.12 A Damascene alim Shihab al-Din al-Hasabani (d.815/1412)13 challenged the injustice of Sultan Al-Zahir Barquq and those around him who controlled peoples livelihoods and took away their freedom. He opposed them and exposed them. This brought him a lot of troubles as they disliked him, imprisoned him and tortured him until he nearly died.14 A Damascene alim Shihab al-Din al-Bauni (d.816/1413)15 fiercely opposed Al-Zahir Barquqs greed, refusing to lend him money from the orphans fund, and enticed ulama against him. Al-Zahir responded by removing and humiliating the alim and by throwing him into prison until Sultan al-Nasir Faraj16 released and entrusted him with the judgeship of Damascus.17
12 Ibn Qadi Shahba, Tabaqat Al-Shaf eiya, vol.3 p.152, Ibn Toloun Zakhaeir Al-Qasr, paper 76. 13 Ahmad Bin Ismail Bin Khalifa, Al-Nablsi, Al-Hassabani, Al-Demashqi, Al-Shafei, Shehab Al-Din, Mohaddith, Faqih, Osouli, Loghawi, born in 749H1348AD, died in 815H-1412AD see: Al-Dawo Al-Lamei, his bibliography, vol.1 p.237, Anbaa Al-Ghamr, vol.7 p.78, Lahz Al-Alhaz for Ibn Fahd, p.244, Thail Tathqera Al-Hoffaz for Al-Sayoti, p.374, Al-Nojoum Al-Zahera, vol.1 p.224, Al-Manhal Al-Safi, vol.1 p.224, Qudato Demashque, p.131, Qudato Al-Shafeiya for Ibn Qadi Shahba, vol.4 pp.10-11, Mojam Al-Moalef een, vol.1 p.164. 14 Ibn Qadi Shahba, Tabaqat Al-Sahfeiya, vol.4 pp.10-11, Ibn Toloun, Zakhaeir Al-Qasr, paper 129, Ibn Hajji, Abra Al-Eissar, paper 115. 15 Ahmad Bin Nasser Bin Khalifa, Al-Nasseri, Al-Baouni, Al-Demashqi, Al-Shafei, Shehab Al-Din Abu Al-Abbass, Faqih, Mohaddith, Mof assir, Modarriss, born in 752H-1351AD, and died in 816H-1413AD, see: Al-Dawo Al-Lamei, his bibliography, vol.2 p.231, Qudato Demashque, pp.122-124, Shatharat Al-Dhahab vol.7 pp.118-119. 16 Faraj Bin Barqoq, Al-Malek Al-Nasser, one of the Jarakessa kings, he had a Baiaa for the Sultanate in 801H-1398AD He exaggerated in slaughtering his fathers Mamaleeks till they hated him and killed him in 815H-1412AD, see: Al-Dawo Al-Lamei, his bibliography, vol.6 p.168, Badaei Al-Zohour, vol.1 pp.317, 350, 354-357, and Shatharat Al-Dhahab, vol.7 pll2. 17 Al-Sakhawe, Al-Dawo Al-Lamei, vol.3 p.12, Ibn Toloun, his letters, paper 16

368

In the year 795/1392 a Shafii judge in Damascus, Najm al-Din alHasabani,18 opposed the Mameluk amirs and representatives and protected the people from their violence. He stopped al-hajib al-kabir19 Tamrarbugha al-Manjaki20 who wanted to lay his hands upon the orphans properties, exposed him and enticed people against him. Tamarbugha became angry and imprisoned Najm al-Din, but after a while he had to release him when the other judges intervened and threatened him with taking the matter to the governor of al-Sham, amir Sayf al-Din Tanbak al-Hasani.21 He also opposed dawadar22 Janbak23 who was violent and unjust and Najm al-Din used to describe him in worst terms. When he heard that Najm al-Din criticized and disparaged him, Janbak imprisoned him and framed him for falsifying testimonies of witnesses and for taking bribe. He beat him severely and fined him a lot of money. Najm al-Din continued struggling against the unjust Mameluk emirs and representatives until he was killed in 830/1426.24
18 Omar Bin Haji Bin Moussa, Abu Al-Fotouh, Al-Saadi, Al-Hasbani, Al-Shafei, Najm Al-Din, born in 767H-1365AD Qadi, Faqih, dead in 830H-1426AD see: Tabaqat Al-Shafeiya for Ibn Qadi Shahba, his bibliography, vol.4 pp.95-98, Anbaa Al-Ghamr, vol.8 pl29, Qudato Demashque, pl33, Shatharat Al-Dhahab, vol.7 p.193 19 Al-Hajeb Al-Kabeer : He is also named Hajeb Al-Hejab, his job was to mediate between the Omaraa and the Gonoud either by himself or by telling the Naeib, see: Sobh Al-Aasha, vol.4 p.19, vol.5 p.449, Mojam Al-Alfadh AlTareikhiya, Al-Asr Al-Mamluki p.59. 20 Tamarbugha Al-Manjaki, Saif Al-Din Al-Hajeb Al-Kabeer, ascribed to Al-Amir Manjak al-Youssuffi, Hajeb Demashque, Tamarbugha liked the scientists at the beginning then he hated and hurt them, he was killed in 798H-1395AD, see: Al-Durar Al-Kamena, his bibliography vol.l pp 518-519. 21 Al-Amir Tanbak Al-Hassani, Saif Al-Din, Naeib Al-Sham. He was a sagacious, religious, courageous, flexible man, he had Niyabat Al-Sham in 795H1392AD and was killed in Damascus Fort in 802H-1399AD see: Aalam AlWara, his bibliography, p.56, Al-Dawo Al-Lamei vol.3, pp.44-45. 22 Ibn Toloun, Naqd Al-Taleb, paper 113 23 Al-Amir Janbak, one of the Moqadems in Damascus, and its Dawadar, he was originally one of the Otaqaa of Al-Taghri Barmash Al-Tarkumani Naeib Halab, he was killed due to his tyranny in 873H-1468AD see: Al-Dawo AlLamei, his bibliography, vol.2 p.62 24 Ibn Qadi Shahba, Tabaqat Al-Shafeiya, vol.4 pp.95-97, Al-Naeimi, AlOnwan, paper 146.

369

These were some attitudes of the Damascene ulama who expressed sincere loyalty to their people and whole-hearted devotion in defending them from harm. Therefore it is not surprising that their words were heard, influencing feelings and behavior of the Damascene society of the time. One of the proofs demonstrating how much influence the Damascene ulama exerted on the masses is an appeal by the deposed governor of alSham, emir Nawruz25 - who refused obedience to Sultan al-Muayyad Shaikh al-Mahmudi26 - to the Damascene ulama in 817/1414 seeking their support in his uprising against Sultan al-Muayyad Shaikh.27 When his cause became stronger, some ulama accepted the appeal, but the rest of them rejected it. This led to a huge discord because a great number of soldiers and the common people joined Nawruzs army28 following the
25 Norouz Al-Hafezi, ascribed to Al-Sultan Al-Dhaher Barqouq who was the first to promote him to a Khaski then Amir Khor, he was unjust, miser, who raised corruption in Al-Moayed Sheikhs time, killed in 817H-1414AD, see: Anbaa AlGhamr, his bibliography, vol.7 p.163, Al-Dawo Al-Lamei, vol.10 pp.204-205. Al-Khaski, singular of Al-Khaskiya is who accompany the Sultan in his private time, leads his procession and prepares his Mawkeb, Al-Khaskiya at AlMalek Al-Nasser Muhammad Bin Qalawoons time were numbered as forty then more till they were around one thousand by Al-Malek Al-Ashraf Bersbais time, see: Zobdato Kashf Al-Mamalek for Ibn Shaheen Al-Dhaheri, p.116, AlNojoum Al-Zahera, vol.7 pp.179-180. Amir Akhor is in charge of the stables of the Sultan or the Amir, he is responsible for all the requirements of their horses, cattle and the like, the name is composed of two words: Amir and Akhor which means the one who takes care of the cattle, see: Sobh Al -Aasha, vol.5 p.461. 26 Sheikh Bin Abd Allah Al-Mahmaoudy Al-Dhahery Abu Al- Nassr, AlMoayed, one of the Jarakessa kings who was a Khaski then Naeib for Tripoli then Damascus then Sultan, he was brave, generous and sagacious, he was dead in 824H-1421AD see: Anbaa Al-Ghamr, his bibliography, vol.7 pp. 435-437, Al-Dawo Al-Lamei, vol.3 pp.308-311, Badaei Al-Zohour, vol.2 p.2, Shatharat Al-Dhahab, vol.7 p.164, Al-Moqtafa, papers 18-28. 27 Ibn Toloun, Zakhaeir Al-Qasr, paper 122. 28 Al-Awam or Al-Aama: They divided in Mamluke age into two great parts, one known now as The middle-class which is divided into three sections : fine artists, traders, then craftsmen, the second part is divided into three sections

370

opinion of the ulama who accepted that appeal. Sultan al-Muayyad sent a message to amir Nawruz to appease him and seek reconciliation. But he rejected it and he fortified himself inside the Damascus citadel. Muayyads army besieged him. The ulama advised him to surrender, but he refused and so his army and the common people deserted him. When he sensed that defeat was near he sought safety and it was granted. But when he left the citadel, al-Muayyad betrayed him, chained him and had him killed.29 The Tatar attacks led by Timurlank (Tamerlane)30 against the Circassian Mameluk state put the Damascene ulama under a real test showing through it the extent of their loyalty and devotion to their people. In fact, the Tatar danger became clearer when Timurlank succeeded in conquering, with a surprising speed, Transoxiana making Samarqand31
which are villagers, city dwellers of the Ayareen, Fedaweya, Shottar, and Reaa sects, Polyak describes the Aama as the farmers, Bedouins, Slaves, craftsmen and smaller trades men who suffered differentiation between classes resulting in social and economic relationships. We do not contradict this definition but we add to it those who are intentionally or non-intentionally unemployed, like Al-Zoar, Al-Awaniya, Al-Belassiya, Al-Ghawghaa and the rest, we will refer to these sects in our study of the Social role of the scientists, see: Taareefat Al-Awam for Ahmad Ramadan in his book Al-Mogtamaa Al-Islami Fi Belad Al-Sham Fi Asr Al-Horoub Al- Salibiya, pp.100101, and see: Poliak (A.n.) Les Revoltes Populaires en Egypte AL Epoque des Mamelouks Et Leurs Causes-Economiques, ABSTRA ISLAMIC, Cinquieme serie (1932-34), p.251. 29 Ibn Hijjr Al-Asqalani, Anbaa Al-Ghamr, vol.7, p.163, Ibn Iyass, Badaei Al-Zhohour, vol.2, pp.13-14, Ibn Kanan, Al-Mawakeb Al-Islamiya Fil Mamalek Al-Shamiya, Ibn Toloun, Zakhaer Al-Qasr, paper 123. 30 Taymor, wrongly pronounced Taimour, means melting iron, or melting kings, and Lank means the limp, and he was so called when he composed a gang to steal the cattle and was injured, his origin is of Jorkan tribe, that came from the Tartarian Berlas tribe, his grandfather is f Qarashor Noyan minister of Jaqtai, the second son of Jenkeez Khan, see: Agaeb Al-Maqdour, his bibliography, p.194, Sobh Al-Aasha, vol.7 p.307, Al-Nojoum Al-Zahera, vol.12 p.254, Anbaa Al-Ghamr, vol.1 p.15, FakehatAl-Kholafaa, p.291. 31 Samarqand : Lands beyond the river, it is said to be of Thi Al- Quarnain buildings, built upon Wadi Al-Safad, Al-Azhari mentioned that Shamar Abu

371

his capital. Shortly afterwards he occupied Khorasan, 32 Herat, 33 Tabaristan34 and Gurgan35 and then he turned towards the city of Tabriz,36 placing it under his control and getting rid of its ruler Kara Muhammad al-Turkomani.37 Then he turned towards Middle East conquering it in fast and surprising expeditions.38 It became clearly visible that Timurlank was aiming to subjugate all the rulers on the earth and to show his terrible personality to the worlds nations known at the time as the leader of an undefeatable army.39 There is no doubt that the establishment of a
Karb built it, so it was called Shamar Kant, then Samaqand, it was also said that Alexander built it, and said that it was ascribed to Shamar Bin Afriquis Bin Abraha, see: Mogam Al-Beldan, vol.3 pp.246-250. 32 Khorassan: a spacious land, its first boundary after Iraq is Azathoir Qasabat Gouin and Baihaq, its last boundaries after India, Takharstan, Ghazna, Sagistan and Karaman, it includes big cities like Nissabour, Horat, Marou, Balakh, Taleqan, Abiord, Sarkhass and the cities of Gihoun river, researchers differed concerning its origin, saying that it is ascribed to Khorassan Bin Aalem Bin Salem Bin Nouh (PUH), others said that Khorassam is the sun in Farsi language and Wassan is the origin of a thing whereof it issues, others said that it means all that is plain, as Kharkal Wa San means plain, see: Moagam Al-Beldan, vol.2 pp.350354. 33 Horat: one of the big cities of Khorassan, it includes big pastures, and fluxing waters, it is said to be built by Alexander, see : Mogam Al-Beldan, vol.5 pp.396-397. 34 Tabaristan: Tabari is ascribed to Tabar, while Stan means place or side, so it means the side of Tabar, it encompasses spacious countries like Dahistan, Gorgan, Estrabath, Aamel, Shallouss, see: Mogam Al-Beldan, vol.4, pp.13-16. 35 Gorgan: a great city amidst Tabaristan and Khorassan, some consider it part of each of them, it contains many mansions and waters, palms and snow spread in its land, see : Mogam Al-Beldan, vol.2 pp.119-122. 36 Tabreez: the most celebrated city of Athrabeegan, includes running rivers and great pastures, see : Mogam Al-Beldan, vol.2 p.13 37 Qara Muhammad Bin Beram Khaga Al-Turkumani, Hakem Tabreez and Al-Moussel, died in 791H-1388Ad, see: Al-Dawo Al-Lamei, vol.6 p.216, Badaei Al-Zohour, vol.1/2 p.392. 38 Ibn Hajji, Abra Al-Eissar, paper 58, 59, Sykes : A History of Persia, VII. P.P. 281-302. 39 Ibn Taghri Burdi, Al-Nojoum Al-Zahera, vol.12 p.43, Ibn Hajji, Abra Al-Eissar, paper 58-61, Malcolm, J: History of Persia, pp.482-483.

372

new Mameluk state such as the Circassian Mamluk state - which the neighboring states recognized and submitted to and with which they were connected through the links of friendship and alliance - simultaneously with Timurlanks aspirations to humiliate rulers of the conquered countries, represented an obstacle to his expansionist ambitions and hopes. Therefore he resolved to destroy them. Facing such a threat, Sultan AlZahir Barquq began preparing for it.40 But the fate intervened because he died before the start of the Tatar invasion in 801/1398. He was succeeded by his son al-Nasir Faraj and this news made Timurlank happy.41 However, Timurlank marched against the cities of the Mameluk sultanate and the cities of al-Sham, such as Aleppo, Hama, Sidon, and Beirut, began falling one after the other into the Tatar hands where the conquerors committed terrible crimes of murder, plunder, rape and destruction.42 And the turn of Damascus came. Its ulama had an obvious influence in directing public opinion and mobilizing it for repelling Tatar attacks. The majority of Damascene ulama met with the notables among the amirs, merchants and the rich. All of them were more afraid of the possible losses from surrender than from dangers of resistance.43 So they decided
40 Ibn Eyass, Badaei Al-Zohour, vol.l/L pp.369, 378, 386, 387, Ibn Toloun, his letters paper 19, Al-Naeimi, Al-Onwan, papers 59, 56, Ibn Hajji, Abra AlEissar, paper 53. 41 Ibn Taghri Burdi, Al-Nojoum Al-Zahera, vol.12 p.264, Ibn Hajji, Abra Al-Eissar, paper 63, Lamb, H. La vie de Tamerlane. Trad.de Langlais par Robert. P.204. 42 Al-Maqrizi, Al-Solouk, vol.3 pp.1033-1034,1036, Ibn Al-Shahna, AlRawda, vol.2 pp.190-198, Al-Aini, Oqd Al-Guman, vol.27 paper 174-175, Ibn Arabshah, Agaeib Al-Maqdour, pp.130-138, Ibn Taghri Burdi, Al-Nojoum AlZahera, vol.12 pp.223-226, Al-Sairafi, Nozhato Al-Nofouss, vol.2 pp.74-77, Al-Salami, Mokhtassar Al-Tawareikh, paper 90, Ibn Eyass, Badaei Al-Zohour Vi pp.597,598,599., Mignaelli, vita Tamerlani, p.211, wiet : LEgypte, Arab, p.526; Price, Memoirs VIII, p.330, Thoumin, Histoire de Syrie, p.245, Yazdi:Zafanama VIII, p.176, Hilda.H, Tamburlaine, pp. 226-229, Champdor. A, Tamerlan, pp.175-178. 43 Ibn-Elwan, Al-Nasaeih Al-Mohemma ( A transcription in Dhaheriyat Demashque, no.7357) paper 18, anonymous, Tareikh Al-Ashraf Quaitbai (a transcription in the National Library in Paris, no.5916) paper 23.

373

to distribute weapons and supplies in order to prepare the city for a siege.44 They did all that out of fear from the bloodthirsty reputation of the invaders. The resistance of Damascus lasted for two whole days because of good fortification and the abundance of supplies and equipment. But some ulama, including judge Ibn Muflih al-Hanbali45 (d. 803/1400) realized the gravity of situation and so they called for the surrender of the city of Damascus and putting it under the mercy of the invader.46 Historian Ibn Taghriyy Bardi accused them of cowardice, treason and careerism.47 But the matter cannot be interpreted in that way. However, it is possible that the reason for the eagerness of the Hanbali judge and his companions for the surrender was their fear for the safety and security of the citizens of Damascus, especially since, as we have said, the other cities of al-Sham had fallen into the hands of the invaders without displaying offering worthy resistance. Finally the inevitable happened to Damascus. It was totally plundered and burned. The men were killed, women and children were raped bestially and hideously. The historians of that era recorded all that. The invaders were not just satisfied with destroying the city of Damascus and so when they left, they took away artisans, skillful craftsmen and some of the ulama who were plentiful in Damascus.48
44 Ibn Khaldoun, Al-Taarief, p.367, Ibn Taghri Burdi, Al-Nojoum AlZahera, vol.12, p.219, Ibn Toloun, Qudato Demashque, pp.288-289, Ibn Hajji, Abra Al-Eissar, papers 111-112, Fischel, Ibn Khaldoun and Tamerlane, pp.3334. 45 Ibrahim Bin Muhammad Bin Mefleh, Al-Ramini, Al-Maqdissi, AlDemashqi, Al-Hanbally, Taqio Al-Din, Faqih, Mohaddith, a well-cultured orator, who wrote : Fadlu Al-Salato Ala Al-Nabi (PBUH), Ketabu Al- Malaeka, see: Al-Qalaed Al-Jowhariya, his bibliography, vol.1 pp.161, 162, and Al-Daris, vol.2, pp.47-48, Sahatharat Al-Dhahab, vol.7, p 22, Kashf Al-Dhonoun, p.1097, Idah Al-Maknoon, vol.2, pp. 78,198,333. 46 Al-Maqrizi, Al-Solouk, vol.3, p.1046, Ibn Taghri Burdi, Al-Nojoum AlZahera, vol.12, p.240. 47 Ibn Taghri Burdi, Al-Nojoum AL-Zahera, vol.12 pp.236,237, 238,239,240. 48 Ibn Eyass, Badaei Al-Zohour, 1/2 pp.615-616, Mignanelli, op.cit.p.229, Hilda.H,op.cit 235; Champdor.A.op.cit. P.123;Hitti, Hist, of The Arabs. P.701; Schiltberger : The Bondage and Travels, p.23.

374

The ulama of Damascus were exposed to another real test exemplified by their attitude concerning the Mameluk-Ottoman49 conflict and its outcome. In fact, the Mameluk-Ottoman relations passed through different stages. During the reign of Sultan Al-Malik al-Ashraf Qaytbay (872951/1467-1496) those relations were close and smooth in the face of a mutual enemy Ismail al-Safawi.50 During the reign of Sultan Qanswa alGhuri (906-922/1501-1516) the relations entered a stage of closeness mixed with caution and were mainly characterized by expressions of ex49 In 700H/1200AD Othmani State was founded in Al-Anadoul upon the wreckages remaining from Al-Mamaleek Al-Slajeqa on account of Bezantium Empire, it remained for two thirds of a century as a mere small Emirate on the borders, living in constant anticipation and fear of the coming danger of war, which sometimes did threaten, and always in motion preparing for it. Brussia was its capital since 727H/1326AD, and in 768H/1366AD, this small Emirate developed into a kingdom on seizing a European land and making Aderna its capital, in 857H/1453AD Muhammad Al-Thani opened Qostantiniya announcing the start of a new era which is the empire age, this great man centered his forces of his empire on the Bosf or edges mastering both Asia and Europe wherefore he deserved to inherit the great empire of Byzantium, his successors managed to inherit the Mamaleeks and rule the remainders of the Arab countries, here follows Othmani Sultans in sequence: Othman AlAwal, Orkhan Al-Awal, Murad Al-Awal, Bazied Al-Awal, Muhammad Galbi, Murad Al-Thani, Muhammad Al-Fateh, Bazid Al-Thani, Selim Al-Awal, Suliman Al-Qanouni, Selim Al-Thani, Murad Al-Thaleth, Muhammad Al-Thaleth, Ahmad Al-Awal, Mustafa Al-Awal, Othman Al-Thani, Murad Al-Rabei, Ibraheem AlAwal, Muhammad Al-Rabei, Suliman Al-Thani, Ahmad Al-Thani,Mustafa AlThani, Ahmad Al-Thaleth, Mahmoud Al-Awal, Othman Al-Thaleth, Mostafa Al-Thaleth, Abd Al-Hamid Al-Awal, Selim Al-Thaleth, Mostafa Al-Rabei, Mahmoud Al-Thani, Abd Al-Meguid, Abd Al-Azia, Murad Al-Khamis, Abd AlHamid Al-Thani, Muhammad Rashad, see : Tariekh Al-Dawla Al-Aliya AlOthmaniya, Muhammad Farid Bek, pp.8-9,10, Majmouat Monshaat Al-Salateen, Feridon Bek, paper 9, document 16/8. 50 Ismail Al-Safawi: Shah Faris (1499-1524AD), he founded the Saf awiya State, he resorted independence to the countries, made the Shite the official cult of Faris, he won his battles with the Osbakiya tribes, and started a long war series with the Turkish Othmanis on resisting the Turkish Sultan Selim Al-Awals invasion to his country (1511Ad) see: Monshaat Al-Salateen (Mashoosh Halab) paper 329, Ibn Elwan, Nassamat Al-Asshaar, paper 78, Al-Nassaeh Al-Muhemma for the same author, paper 111.

375

treme sympathy of one side to the other. At the beginning of 922/151652 and as a result of the expansionist aspirations of the Ottoman Sultan Selim I, the two sides clashed in the battle of Marj Dabiq which ended in a sweeping Ottoman victory after which the Ottomans entered Aleppo and then turned towards Damascus ushering the beginning of a real test for its ulama. As soon as Selim I entered Damascus, its ulama welcomed him as the liberator considering him the saviour of the Damascene people from the oppression and despotism of Circassian Mameluks. The ulama instructed the Damascene masses to attack the army retreating before the Ottomans and declared their loyalty and recognition to the new authority after they realized that this would be to the benefit of the Damascene people whose guardians they appointed themselves. There is no doubt that the ulama had no choice but to submit to the victors and accept them so they hurried to recognize the new ruling authority bestowing it with legality and insisting with the Damascene masses about the necessity of extending obedience to them.53 The ideal way for achieving this was through their mosque sermons. For that reason their firm principle was deference to the conqueror and submission to him.54
51 Quansou Bin Abdullah, Al-Sultan, Al-Ashraf, Abu Al-Nassr, Al-Jarakassi, known by Al-Ghori, one of the Mamaleek Al-Jarakessa, born around 850H1446AD, succeeded to the Sultanate throne in 906H-1500AD, and managed to keep it for fifteen years then died in 922H-1516AD, see: Badaei Al-Zohour, his bibliography, vol.3 p58, Al-Badr Al-Talei, vol.2 p.55, and Shatharat Al-Dhahab, vol.8, pp.113-115. 52 Ibn Eyass, Badaei Al-Zohour, vol.5 pp.148-150,171,174,176, Ibn Toloun, Mofakahat Al-Khellan, vol.2 p.60, Aalam Al-Wara, p.38, Ibn Zanbal, Aakherat Al-Mamaleek, pp.131-136, Ahmad Fouad Metwalle, Al-Fath Al-Othmani Le Belad Al-Sham, p.85, Muhammad Mostafa, Ziyada, Nehayato Salateen AlMamaleek, Al-Jameiya Al-Misriya Magazine for Historical Studies, May Edition 1951 AD, pp.9,18, Das Tubinger Fragment der Chronic des Ibn Tulun, Hartmann, p.128; A.N. Poliak, Feudalism in Egypt, Syria, Palestine and Lebanon, p.59. 53 Ibn Al-Shahna, Al-Durr Al-Montakhab, pp.203-206, Al-Aleemi, Thail Al-Anass Al-Galil, paper 117, Ibn Toloun, his letters paper 205-206. 54 Rozental, Al-Fikr Al-Siyassi Fi Al-Islam, pp.3-27 (translated by Youssef Nazer, Syria 1988AD) H.Ragab, Baad Al-Eetebarat Hawla Nathariyat Al-Sonna Hawla Al-Khelaf a, 3/101-110 (translated by Gamil Cadouri, Syria 1987AD)

376

We cannot accept that the majority of ulama who were connected with the Circassian Mameluks as the ruling authority were honest to the masses in expressing their position of being guardians to them. A lot of these ulama offered their services to the Mameluks,55 not out of concern for the welfare of the Damascene masses, but because of the shared mutual interests with the Mameluks. Some of the ulama put themselves in the service of prominent princes for the sake of winning their sympathy and out of ambition for high offices. In 894/1488 somebody threw a stone into the Dar al-Niyaba in Damascus with a letter saying that Shuayb,56 deputy Shafii judge,56 was unjust. Qanswah al-Yahyawi,57 the sultanates representative, conveyed it to the Shafii judge Shihab al-Din Ibn al-Farfur58 who had no option but to sack him without checking the report.59 Furthermore some ulama did not hesitate to place themselves in the service of the enemies of Islam such as the judge of Damascus Shams alDin al-Nabulsi60 (d.805/1402), who backed the Tatar invaders and parL.Bandar, Nazariyato Al-Ghazali Hawla Al-Hokouma Al-Islamiya, p.99 (translated by Khaled Selim, Syria 1987AD). 55 Ibn Al-Furat, Tareikh Al-Dowal Wai Molouk, vol.9 pp.274-275, 290, Al-Maqrizi, Al-Solouk, vol.2 pp.115,127,173, vol.3 pp.21,43, 48, Ibn Taghri Burdi, Al-Nojoum Al-Zahera, vol.6 pp.253-254; Ibn Sasri, Al-Dura Al-Modiya, p.37. 56 No resources were found for his bibliography. 57 Qansou Al-Yehyawe, Al-Dhahery Jumqaq, Wali Neiybat Alexandria, Tripoli, Halab, Damascus in 884H-1479 AD. He was badly reputed at the beginning of his work life that Damascus people stoned him in 898H-1492AD. But later he became virtuous in his life that they extremely desired to carry him upon their heads on his death in 903H-1497AD, see: Al-Dawo Al-Lamei, his bibliography, vol.6 p.199, Badaei Al-Zohour, vol.3, p.296, Aalam Al-Wara, pp.97-99. 58 Ahmad Bin Mahmoud Bin Abd Allah, Shehab Al-Din, Ibn Al-Farfour Al-Demashqi, Al-Shafei, Faqih, Adib, born in 825H-1448AD and died in 911H1505AD, see Al-Qawaqeb Al-Saeira,vol.1 pp.141-145. 59 Al-Basrawi, his history, p.133, Ibn Toloun, Naqd Al-Taleb, paper 49, Fayet Caston, Thabata Be Maraseem Mamaleek Souriya, p.55 (translated by Antoine Farah, Beirut 1990AD.) 60 Muhammad Bin Muhammad Bin Ahmad, Al-Nablsi, Al-Demashqi, AlHanbali, Shams Al-Din, Faqih, Loghawi, Modarriss, he held Qadaa Al-Hanabela

377

ticipated in taking peoples property unjustly.61 Some faint-hearted ulama partook in his misdeed. One such person was Muhy al-Din Ibn al-Kishk62 (808/1405) whom the Tatars appointed a judge. He was named the Judge of the Tatar kingdom. He became involved with them in wrongdoings excessively maltreated the people of Damascus.63 Some ulama contributed to the imposition of additional taxes on the Damascene people and for an unauthorized spending of the property endowed for the orphans and different schools after they removed reasons for resistance to those taxes with invalid fatwas.64 One of those ulama was the afore-mentioned Shams al-Din al-Nabulsi. Nobody was satisfied either with his testimony or with his rulings. Ibn Tulun said of him Never in the history of Islam were endowments sold out as in his time, and rarely was any of it sold properly. In this way he opened the door which will never be closed.65 Cooperation between the Mameluks and the ulama required that the ulama enter different state bodies and so they were appointed judges, legal consultants, heads of state treasury,66 and inspectors. Besides, all
in Damascus several times, died in Damascus in 805H-1402AD, see: Qudato Demashque, his bibliography, p.287, Shatharat Al-Dhahab, vol.7 pp.52-53. 61 Ibn Toloun, Qudato Demashque, p.287, Ibn Hajji, Abra Al-Eissar, paper 68. 62 Mahmoud Bin Ahmad Bin Ismail, Al-Demashqi, Al-Hanafi, Mohye AlDin, known by Ibn Al-Kishk, Faqih, he held Qadaa Demashque in 800H-1397AD, he said Al-Khotba in Al-Omawi Mosque, died in 808H-1405AD, see : Al-Dawo Al-Lamei, his bibliography, vol.10 p.127, Qudato Demashque, p.202, Shatharat Al-Dhahab, vol.7 p.80. 63 Ibn Toloun, Qudato Demashque, pp.204,287, Zakhaeir Al-Qasr, paper 38-39, Ibn Hajji, Abra Al-Eissar, paper 76 64 Al-Younini, Thail Meraatu Al-Zaman, vol.2 pp.386-387, Al-Siqaii, Tali Ketab Al-Wafiyat, p.18, Ibn Toloun, Naqd Al-Taleb Le Zaghal Al-Manasseb, paper 22, Muhammad Mostafa Zayada, Nehayato Salateen Al-Mamaleek, pp.38,39. Lapidus, Muslim Cities in the Later Middle Ages, p.4. 65 Ibn Toloun, Qudato Demashque, p.287, Al-Naeimi, Al-Onwan, paper 115. 66 Khazanato Bait Al-Mal: to which all finance of the kingdom is carried, it is managed by a distinguished Nazer, see : Sobh Al-Aasha, vol.4 p.31, Al-Wolat Wai Qudato, Al-Kindy, pp.70,112, 113, Al-Aalaq Al-Nafissa, p.16, Khotat AlMaqreezi, vol.2 p.249,Al-Intessar, vo.4 pp.64-65.

378

the grand Sufi shaikhs,67 chief reciters of the Quran,68 lecturers, preachers and imams received official decrees of their appointments.69 The supreme judges benefited most among the category of ulama.70 They enjoyed a lot of political participation by virtue of their proximity to the governing authority. Unfortunately in most cases their posts became corrupt and based on bribery, so that the buying positions in the judiciary became widespread in spite of the importance of these posts.71 There are a lot of examples for this: a Hanafi judge in Damascus, Zayn al-Din Ibn al-Kafri72 (d.809/1406), got his post through bribery. He did
67 They supervise men of Al-Toroq Al-Soufiya, see : Sobh Al-Aasha, vol.6 p.38, vol.11, pp.90,98. 68 Scientists who knew Ahkam Quraan reading, see: Sobh Al-Aasha, vol.7 p.323. 69 Ibn Al-Furat: Tareikh Al-Dowal Wai Molouk, vol.9 pp.12-13, Ibn Toloun, Omaraa Demashque, pp.84-85, 102, 117, Ibn Eyass, Badaei Al-Zohour, vol.2 p.258, Al-Naeimi, Al-Daress, vol.1 pp.9-10, 413, Supernheim-Mortz, Neqoush Arabiya Li Sourya Al-Shamaliya, Magazine of The Institute of France for AlAathar Al-Sharqiya, Cairo, 25/11 Becker, S.H., Hawla Neqoud Sourya Fi AlAsr Al-Mamluki, pp.93-100 (translated by Louis Sayel, Beirut 1990AD), StrausEily, Al-Asaar Wai Rawateb Fi Al-Asr Al-Mamluki, Magazine of Al-Derassat Al-Islamiya Institute, Paris 5/86-87, Bauper-William, Misr Wa Souriya Tahta Hokm Salateen Al-Jarakessa, 16/118-123 (translated by Louis Sayel-Beirut 1988AD) 70 Qudat Al-Qudat: appointed by Al-Sultan Al-Mamluki who grants them Qadaa Khloaat, holds a celebration at their appointment, they used to judge different Qadaya , civil, criminal, legislative, they will be discussed in details in volume 4, see : Sobh Al-Aasha, vol.4 pp.36,41, Khotat Al-Maqrizi, vol.3 p.340, Al-Wolat Wai Qudat, p.589. 71 Ibn Al-Furat, Tareikh Al-Dowal Wai Molouk, vol.7 p.175, Soufageih, Marasseem Mamaleek Souriya (Al-Derassat Al-Sharqiya Institute Periodical, Beirut), 12/46, Al-Maqrizi, Al-Solouk, vol.2 p.126, Ibn Toloun, Mofakahat AlKhellan, vol.1 pp.30, 37, 63, 77, 140, Ahmad Abd Al-Razeq, Al-Bathl Wai Barttala, p.97, Gibb and Bowen : Islamic Society and the west V.I.Pt.207, Russel, Voyage en Syrie et en Egypte Pendant Les Annees 1782-1885, V.II.P.93. 72 Abd Al-Rahman Bin Youssef, Bin Ahmad Ibn Al-Kafri, Al-Demashqi, Al-Hanafi, Zein Al-Din, Qadi, Faqih, Mohaddith, born in 750H-1349AD and died in 805H-1402AD, see: Al-Dawo Al-Lamei, his bibliography, vol.4 p.159, Qudato Demashque, pp.203,205.

379

not have good reputation and was ignorant of fiqh. He was selling books after changing their titles.73 A Shafii judge in Damascus, Nasir al-Din b. Khatib Naqrin74 (d.818/1415), also got his post through bribery, was ignorant of fiqh, engaged in selling posts, and was accused of stealing the peoples endowments.75 A Shafii judge in Damascus, Shihab al-Din alHimsi76 (825/1421), got his post through bribery and publicly took bribe.77 A Maliki judge in Damascus, Shihab al-Din al-Umawi78 (d.836/1432), also got his post through bribery, and Sultan Muayyad Shaikh despised him for that and called him a magician.79 A Hanbali judge in Damascus, Izz al-Din al-Baghdadi80 (d.846/1442), got his post through bribery had a bad reputation, took money from people for issuing fatwas.81 Baha al73 Ibn Toloun, Qudato Demashque, p.205, Al-Naeimi, Al-Onwan, paper 118-119. 74 Muhammad Bin Muhammad Bin Muhammad Al-Hamawe, AlDemashqi, Al-Shafei, Nasser Al-Din, known by Ibn Khateeb Naqreen, Faqih, held the Qadaa of Demashque, Halab and Tripoli, born in 790H-1388AD and died in 818H-1415AD, see: Anbaa Al-Ghamr, his bibliography, vol.7 pp.202203, Al-Dawo Al-Lamei, vol.10 p.14, Qudato Demashque pp.129-130. 75 Ibn Toloun, Qudato Demashque, pp.129-130, Zakhaeir Al-Qasr, paper 211, Al-Bathl Wai Barttala, p.lll 76 Ahmad Bin Muhammad Bin Muhammad Al-Hamsi, Al-Salhi, AlDemashqi, Al-Shafei, Shehab Al-Din, Faqih, held Qadaa of Al-Shafeiya in Damascus in 806H-1403AD and was deposed in 808H-1405AD, see Qudato Demashque, his bibliography, p.130. 77 Ibn Toloun, Qudato Demashque, p.130, Thakhaeir al-Qasr, paper 216. 78 Ahmad Bin Abd Allah Bin Muhammad Al-Omawi, Al-Demashqi, AlMalki, Shehab Al-Din, Wali Qadaa Demashque and Tarablus, Faqih, Mohaddith, died in 836H-1432AD, see Al-Dawo Al-Lamei, vol.1 pp.369-370, Qudato Demashque, pp.254,255. 79 Ibn Toloun, Qudato Demashque, p.255, Al-Naeimi, Al-Onwan, paper 119. 80 Abd Al-Aziz Bin AH Bin Abd Al-Aziz, Al-Baghdadi , Al-Maqdissi, AlBakri, Al-Hanballi, Ezz Al-Din, Abu Al-Barakat, Mofassir, Faqih, Osouli, Moqrei, Mohaddith, Nahawi, Bayani, born in 770H-1368AD and died in 846H-1442AD, see: Qudato Demashque, his bibliography, p.294, Al-Anas Al-Galil, pp.597-598, Al-Dariss, vol.2 p.53, Shatharat Al-Dhahab, vol.7 p.259, Kashf Al-Dhonoun, 1292, Hadiyato Al-Aaref een, vol.1 pp.582,583. 81 Ibn Toloun, Qudato Demashque, pp.299-300, Thakhaeir Al-Qasr, paper 225.

380

Din Ibn Hajji82 (d.850/1446) got his post of a Shafii judge in Damascus for 5,000 dinars paid as bribe.83 Najm al-Din b. Qadi84 (d.850/1446) got his post of the Hanafi judge in Damascus through bribery after he criticized others for doing the same.85 Muhibb al-Din b. Al-Qasif86 (d.909/ 1503) paid 3,000 dinars as a bribe to get the post of Hanafi judge in Damascus. Also Shihab al-Din Ibn al-Farfur (d.911/1505) paid the amount of 32,000 dinars as a bribe to get the post of Shafii judge in Damascus, so he beat his rival Salah al-Din al-Adawi87 (d.908/1502) who could not collect more than 10,000.88 The supreme judges were directly responsible for organizing the issues of judiciary and jurist schools, and for maintaining other schools. But they left these duties to their deputies. These kinds of appointments were also corrupted. The examples of these are: in 856/1452 Shafii judge Shihab al-Din Ibn al-Farfur entrusted Shafii judgeship of Damascus to a person from Hama who was a gate-keeper at the Madrasa al-Badraiyya in exchange for a bribe.89
82 Muhammad Bin Omar Bin Hajji, Al-Saadi, Al-Hasbani then Al-Demashqi, Al-Shafei, Bahaa Al-Din, Wali Qadaa Al-Shaf eiya in Demashque in 830H1426AD, he was a Faqih, Mohaddith who died in 850H-1446AD, see: Al-Dawo Al-Lamei, his bibliography, vol.8 pp.242-243, Qudato Demashque, pp.156-159. 83 Ibn Toloun, Qudato Demashque, p.156, his letters, paper 275. 84 Omar Bin Ahmad Al-Nomani then Al-Demashqi, Al-Hanafi, Najm AlDin Al-Baghdadi, Faqih, held Qadaa Demashque then Niyabat Al-Sirr, Al-Hisba, Wakalat Beit Al-Mal, died in 850H/1446AD see: Anbaa Al-Ghamr, his bibliography, vol.9 p.250, Qudato Demashque, p.219,220, 221. 85 Ibn Toloun, Qudato Demashque, p.220, Al-Naiemi, Al-Onwan, paper 96. 86 Muhammad Bin Ahmad Bin Hilal Al-Demashqi, Al-Hanafi, known by Ibn Al-Qassiff, Moheb Al-Din, Faqih, Mohaddith, held Damascus Qadaa several times, born in 843H/1439AD, and died in 909H-1503AD, see: Qudato Demashque, his bibliography, pp.236,237, Al-Kawakeb Al-Saeira, vol.1 p.57, Shatharat Al-Dhahab, vol.8 p.44, Idah Al-Maknoon, vol.1 p.545. 87 Muhammad Bin Abdullah Bin Abd Al-Salam, Al-Adawi, Al-Demashqi, Al-Shafei, Salah Al-Din, Wali Qadaa Al-Shaf eiya in Damascus and Wakeel AlSultan and Nazer Al-Jeish, died in 908H-1502AD, see: Qudato Demashque, his bibliography, p.179, Al-Dawo Al-Lamei, vol.8 p.98. 88 Al-Sakhawi, Al-Dawo Al-Lamei, vol.8 p.98, Ibn Toloun, Mof akahat Al-Khellan, vol.1 pp.36-37

381

In 885/1480 Radi al-Din al-Ghazzi90 asked judge Qutb al-Din al-Khaydari91 to be appointed deputy judge of Damascus in exchange for 900 dinars in gold. He paid a part of it and for the rest he wrote in an IOU.92 In 902/1496 a Maliki judge, Shams al-Din al-Andalusi,93 entrusted his deputy ignorant of legal rulings, Shihab al-Din, the nephew of judge Shuayb,94 with Maliki judgeship in Damascus because the judge owed him some money and they agreed on writing off this debt in exchange for the appointment. Out of fear of peoples talk they also agreed that Shihab al-Din should bring nazir al-jawali,95
89 Ibn Toloun, Mofakahat Al-Khellan, vol.1 p.50, Al-Naeimi, Al-Onwan, paper 115,116,118 - Al-Badraeiya School: Of Al-Shafeiya schools in Damascus, was built by Al-Qadi Najm Al-Din Abu Muhammad Abd Allah Al-Badraei, died in 654H1256AD, it was built where the Amir Usama Al-Jabalis house was, he was one of Salah Al-Din Al-Aayoubis Amirs, it was for the Asqofiya Al-Romaniya, it still exists as a center for Al-Fath Al-Islami Institute, see: Al-Bedaya Wal-Nehaya vol.13 p.196, Al-Daress, vol.1 p.205. 90 Muhammad Bin Ahmad Bin Abd Allah Al-Aameri, Al-Ghazzi, AlDemashqi, Al-Shafei, Radio Al-Din, born in 811H-1408AD, Faqih, he studied and gave Fatawa, worked in a book he called Bahgato Al-Nazereen Ela Taragem Al-Motaakhereen Men Al-Shafeiya Al-Motabareen, died in 885H-1480AD, see: Al-Dawo Al-Lamei, his bibliography, vol.6 p.324. 91 Muhammad Bin Muhammad Bin Abd Allah, Bin Khaider, Al-Zobaidi, Al-Balqawi, Al-Demashqi, Al-Shafei, known by Al-Khaidari, Qotb Al-Din, Mohaddith, Osouli, Faqih, Moarekh, Nassabah, born in 821H-1418AD and died in 894H-1488AD, see: Al-Dawo Al-Lamei, his bibliography, vol.9 pp.117-124, Nozom Al-Eqyan, p.162, Qudato Demashque, pp.177-179, Al-Daress, vol.1 pp.7, 8, Al-Badr Al-Talei, vol.2 p.245, Idah Al-Maknoon, vol.1 p.231, vol.2 p.67, Hadiyato Al-Aarefeen, vol.2 pp.215-216. 92 Ibn Toloun, Mofakahat Al-Khellan, vol.1 p.31, his letters, paper 148. 93 Muhammad Bin Yousseff Al-Andalussi, Al-Demashqi, Al-Malki, Shams Al-Din, he held Qadaa Al-Malekiya in Damascus in 900H-1494AD and was deposed twice, he gave Fatwa, and taught, died in 920H-1514AD, see: Qudato Demashque, his bibliography, p.268. 94 No bibliography was found. 95 Nazzer Al-Gawali: who supervises the Gezya taken form Ahl Al-Zemma of Gezya each year, see: Sobh Al-Aasha, vol.3 pp.462-463.

382

Barsaby the Mad,96 who was known for his absent-mindedness and vanity, to intercede on his behalf with a judge so that the judge could say of anyone who objected to that appointment that he was forced to do so.97 In the year 916/1510 the Shafii judge in Damascus Shihab al-Din Ibn al-Farfur sacked his deputy Abd al-Qadir al-Nuaymi because he did not borrow him money.98 He also entrusted Badr al-Din al-Mutamid with the Shafii judgeship in Damascus in exchange for a bribe of 200 dinars. He also appointed others for 40 sacks of barley.99 In the year 921/1515 Shafii judge in Damascus Waliy al-Din Ibn alFarfur demanded from Shiab al-Din al-Ramli100 1,000 dinars,101 but he refused, then he asked second time but the latter came up with 500. When Shihab al-Din demanded that this debt be written on paper, Ibn Farfur became angry, sacked him and appointed Taqiy al-Din al-Qari,103 who also promised him a large amount for this post104 of deputy imam at the Umayyad Mosque.102
96 Bersbai Al-Majnoun, he was appointed as Hajib Thani in Damascus in 899H-1493AD, then as Nazzer Al-Gawali in 907H-1501AD see: Mofakahat Al-Khellan, vol.1 pp.156, 171,232,244, 257. 97 Ibn Toloun, Mofakahat Al-Khellan, vol.1 p.171, Qudato Demashque, p.265. 98 Ibn Toloun, Naqd Al-Taleb, paper 35. 99 Ibn Toloun, Mofakahat Al-Khellan, vol.1, p.354. 100 Muhammad Ahmad Bin Mahmoud, Al-Demashqi, Al-Shafei, Walio Al-Din, known by Ibn Al-Farfour, Qadi Halab then Damascus, Faqih, Mohaddith, dead in 937H-1530AD, see: Qudato Demashque, his bibliography, pp.182-183, Al-Kawakeb Al-Saeira, vol.2 pp.22-23. 101 Ahmad Bin Muhammad Bin Ali Al-Ramli, Al-Demashqi, Al-Shafei, Shehab Al-Din, known by Ibn Al-Mallah, Faqih, Naeib in Imamat Al-Omawi Mosque, Mashyakhat Al-Iqraa in Al-Sibaiya School, born in 859H/1454AD,died in 923H/1517AD, see: Al-Kawakeb Al-Saeira, his bibliography, vol.1 pp.127128, Shatharat Al-Thahab, vol.8 p.123. 102 Al-Omawi Mosque: also called Gamei Demashque, Gamei Bani Omaya, Al-Gamei Al-Kabeer, in the Arameyeen era, it was a great statue named upon Hadad their god, then the Greeks used it as a temple for their gods in AlHelnesti epoque, so did the Romans who took it for Jupiter, then in Romes Caesar Theodos era, some of its walls have been fallen, he built it wonderfully, turned it to a church named Mario Hanna Al-Meimdan, then the Arab Mus-

383

Since the appointment of some deputy judges was completed in these manners, it was not surprising that some ignorant and sinners reached ruling positions, so the people of Damascus avoided them.105 This made them leave their posts or courts or even leave Damascus itself. Shihab alDin al-Ramli, deputy to the Shafii judge Waliy al-Din Ibn al-Farfur, chose to join his son106 in Egypt when he realized that he was not accepted in Damascus.107 Also the Shafii judge Sharaf al-Din al-Zanklawi108 moved
lims opened Damascus and turned the eastern part of the temple or the church into a mosque, when Al-Waleed Ibn Abd Al-Malek came, he took the western part to complete the mosque, Ibn Asaker and other Moarekheen have mentioned that Al-Waleed have given Christians four churches in return, when Omar Abd Al-aziz ruled, they tried to take back Mario Hanna church, he offered to give them even more than what Al-Waleed has given them, offering them all AlGhota churches, and wrote certificates for them proving their ownership and approval, building Al-Gamei Al-Omawi started in effect in 87H-705AD, whereupon Al-Waleed wrote: Our God the Greatest has willed us to build this mosque and subvert the church that was within, this has duly been done by Abd Allah Al-Waleed Amir Al-Momeneen, in Al-Hijja, year Eighty Seventh of Al-Hijra. Its building was completely finished in 96H-714AD see: Mokhtassar Tareikh Demashque, vol.1 p.295, Al-Daress, vol.2 p.371, Al-Rawdato Al-Ghanaa, pp.105,106, Morouj Al-Thahab, vol.3 p.167, Ahsan Al-Taqasseem, p.158. 103 Abu Bakr Bin Muhammad Bin Yousseff, Al-Qarei, Al-Demashqi, Al-Shafei, Taqio Al-Din, Faqih, Moqrei, Nahawi, Osouli, Shaeir, died in 945H1542AD, see: Al-Kawakeb Al-Saeira, vol.2 p.89-90, Shatharat Al-Dhahab, vol.8 pp.260-261. 104 Ibn Toloun, Mofakahat Al-Khellan, vol.1 .386, Ibn Elwan, Al-Nassaeh Al-Mohemma, paper 53. 105 Ibn Toloun, his letters, paper 218, Ahmad Abd Al-Razeq, Al-Bathl Wai Bartala, p.138. 106 His name was not found. 107 When he found that he was not liked amongst people. (108) No bibliography was found for him. 107 Maidan Al-Hasa: in Damascus near Al-Qedam Mosque, starts by Bab Al-Mosalla to Al-Gizmatiya, see: Kotat Demashque, p.443, Al-Solouk, vol.1 p.824, vol.2 p.99. 108 Bab Al-Jabiya: one of Damascus city gates, it is in the west,ascribed to Al-Gabiya village, see: Nozhato Al-Anam, p.25, Khotat Demashque, p.434.

384

from Maydan al-Hasa109 to Bab al-Jariya110 because he was not accepted by the citizens of Maydan. Ibn Tulun described him as supporting himself through extortion. 111 This means that people in Damascus were not forced to turn to courts whose judges honesty they doubted, that is to say, they could take their cases to any judge in the city, and such an example we have not seen before or since. The Circassian Mameluks richly rewarded the ulama linked to them and participated with them in administering Damascus. They even appointed them to positions outside of religious affairs such as the posts of vizier,112 secretary113 and army inspector.114 There is nothing strange here, because at that time there was no separation between religion and state which is, unfortunately, the contemporary view. But in essence these can109 Ibn Toloun, Mofakahat Al-Kellan, vol.1 p.121. 110 Al-Wazeer: his is the highest supreme job which was once donated to men of swords and the other to men of letters, in both it was once elevated to full employment in which the Wazeer has the authority to tell his opinion in all country affairs, thus equalizing Naeib Al-Sultana or echoes his authorities, see: Sobh Al-Aasha, vol.3 pp.478-479, vol.10 p.91, Khotat Al-Maqrizi vol.2 p.305, Al-Hadara Al-Islamiya Fil Osour Al-Wosta for Ahmad Abd Al-Razeq p.53-57. 111 Katib Al-Sirr: Katem Al-Sirr in slang language, he keeps the secrets of the king and signs the Qassass in Dar Al-Adl and others, sits on the Sultans left at Dar Al-Adl to solve the complaints, the Sultan depends upon him in Tashareef, he reads messages to the Sultan, receives news of the Kingdoms and informs them to the Sultan, he answers the letters sent for him, he informs deputies of their duties, he looks up the Bareed, Nijaba and their affairs, he does not employ in his office except qualified people, see: Sobh Al-Aasha vol.1 p.104, vol.4 p.29,44,53, vol.11 p92-93. 114 Nazer Al-Jaish: he is responsible for registering soldiers names, their numbers and expenses, see: Sobh Al-Aasha, vol.11 pp.323-325, Khotat AlMaqrizi, vol.1 p.141, Naqdu Al-Tableb, paper 25. - Of who held the position of Wazeer, Katib Al-Sirr, and Nazer Al-Jaish in Al-Jarakessa time, see: Al-Siqaii, Tali Waf iyat Al-Aayan, pp.4, 33, 58, 59, 78, 84,86, Al-Sakhawi, Al-Dawo Al-Lamei, vol.11 p.6, Al-Sayyoti, Nozom Al-Oqyan, pp.26-27,162, 168, Ibn Al-Furat, Tareikh Al-Dowal Wai Molouk, vol.9 p.357, Shimil Annie Mary, Al-Kholafaa Wai Qudat pp.44-53,99-100 (translated by Goerge Sobh, Beirut 1992AD)

385

not be separated. Among those who were richly rewarded by the Mameluks was Sadr al-Din al-Adami115 (d.815/1412), who, in addition to being deputy Hanafi judge, was a secretary, and an army and market inspector in Damascus. Afterwards he was appointed the supreme Hanafi judge in Damascus, and then in Cairo. Before he took up these posts he was a pauper. After being dismissed from them he became rich on account of handsome rewards the Mameluk representatives gave him.116 Another one of those ulama was Shams al-Din al-Ikhnai117 (d.816/1413) who changed posts so he was a judge in al-Rakb,118 Zara,119 Gazza, and was deputy judge in Damascus and in the army.120 He was also in charge of the treasury121 and was an army inspector and judge at the court of Aleppo. Then he was appointed supreme Shafii judge in Damascus. The Mameluks showered him money and favours.122 Another one of them is
115 Ali Bin Muhammad Bin Muhammad Al-Demashqi, Sadr Al-Din Al-Aadami, Al-Hanafi, born in 770H/1368AD, worked in Fiqh and Adab, died in 815H/1412AD, see: Qudato Demashque, his bibliography, pp.206-207, Al-Dawo Al-Lamei vol.6 p.8. 116 Ibn Toloun, Qudato Demashque, pp.206-207, Zakhaeir Al-Qasr for the same author, paper86. 117 Muhammad Bin Muhammad Bin Othman Al-Ikhnaei, Al-Shaf ei, Shams Al-Din, Faqih, Muhaddith, born in 757H/1356AD, dead in 816H/1413AD, see: Qudato Demashque, his bibliography, p.126, Al-Dawo Al-Lamei, vol.9 p.136, Anbaa Al-Ghamr, vol.7 p.14. 118 Qadi Al-Rakb: he is the judge who approves Rakb Al-Hojjaj, signs it in Diwan Al-Inshaa, knows Ahkam Al-Hajj, Al-Hokm in Mahzorat Al-Ihram, see: Sobh Al-Aasha, vol.11 p.442, Naqdu Al-Taleb, paper 65. 119 Zaraa: one of Horan villages, see: Taqweem Al-Beldan, p.259. 120 Qadi Al-Askar: He holds Qadaa Al-Askar and judges their cases like Ghanaeim, Shareka, Qisma, Mabieat, Al-Rad Bel Aib, he solves problems in AlAskar realm to avoid them during war battles, Qudat Al-Askar represented Malekiya, and Hanbaliya in Al-Saham and represented Al-Hanafiya and AlShafeiya in Egypt, see: Sobh Al-Aasha, vol.4 pp.36,192, vol.11 p.96. 121 Wakalato Beit Al-Mal: a great job, who held it used to talk of all that is concerned with properties sold or bought by Beit Al-Mal, it was not held except by those of high status of Sheikhs Al-Adl, he used to sell whenever he found it essential and good for Beit Al-Mal, see: Sobh Al-Aasha, vol.3 pp.483-484, vol.4 pp.36-37. 122 Ibn Toloun, Qudato Demashque, pp.126-127, Al-Naimi, Al-Onwan, paper 128.

386

Najm al-Din Ibn Hajji (d.830/1426) who was in charge of fatwas at Dar al-Adl,123 and of the Shaikh Umar Shah Khaniqah,124 and judgeship of Hama and Tripoli twice each, and Shafii judgeship of Damascus. Sultan al-Ashraf Barsabai125 favoured him and rewarded him richly.126 He could influence the sultan who was receptive to his word. Shihab al-Dina Ibn al-Kishk127 (d.837/1433) who was in charge of Hanafi judgeship several times in Damascus was also entrusted with inspecting the army. He used to visit and flatter sultans and representatives a lot. For that reason his word was influential with them and his requests were regularly met.128 As for the ulama who were not connected to the Mameluks and who opposed their views, they did not enjoy the reward. On the contrary, they were chased because of their political ideas and were beaten, imprisoned and demoted from their positions of giving Friday sermons, leading prayers, teaching, judging, etc. They made difficult for them to earn living. One of those was muhaddith and faqih of Damascus Shihab al-Din al-Milhi (d.793/1390) who openly opposed Sultan al-Zahir Barquq and supported those representatives who refused obedience to him. When he was arrested and brought in front of al-Zahir Barquq, the first thing he
123 If taa Dar A-Adi: in Egypt, this position was held by four, each of whom used to represent one of the four Mathaheb, they were two in Al-Sham, one Shafei and the other Hanafi, the Naeib used to sign their Walaya, see: Sobh Al-Aasha, vol.4 pp.36,198, Naqdu Al-Taleb, paper 16 124 It is also called Al-Khanqah Al-Nahriya. 125 Bersbai Al-Daqmaqi Al-Khaheri, Abu Al-Nassr, Al-Sultan Al-Malek Al-Ashraf, one of Al-Salateen Al-Jarakessa, he succeeded to the throne of the Sultanate in 824H/1421AD, he invaded Cyprus and imprisoned its king, he erected many schools in Egypt, was an august king, pious to the Sharia, loved by its scientists, died in 841H/1438 AD, see: Al-Dawo Al-Lamei, vol.3 p.8, Badaei AlZohour, vol.2 p.15, Tareikh Al-Kaaba for Ba Salama, p.141. 126 Ibn Toloun, Qudato Demashque, pp.146-147. 127 Ahmad Bin Mahmoud Bin Ahmad, Al-Demashqi, Al-Hanafi, known by Ibn Al-Kishk, Shehab Al-Din, held Qadaa Demashque for many years, and was also Nazer Al-Jaish for many times, died in 837 H/1433 AD, see: Anbaa AlGhamr, vol.8 p.308, Al-Nojoum Al-Zahera, vol.15 pp.185-186, Shatharat AlDhahab, vol.7 p.219. 128 Ibn Toloun, Qudato Demashque, pp.212-214, Al-Naeimi, Al-Onwan, paper 132.

387

told him was: Allah made you rule over us even if we are wrong-doers. The Sultan ordered his imprisonment and beating and so he was beaten badly and left in prison till he died.129 Ala al-Din al-Sabki130 (d.809/1406) was the faqih of Damascus who opposed the oppression of Sultan alZahir Barquq and openly opposed his son al-Nasir Faraj and. Nasir had him arrested, accused him on trumpeted charges of taking money from endowments illegally and banned him from teaching at the madrasas of Damascus. Ala al-Din ran away from him and died in hiding.131 Shihab al-Din al-Bauni (d.816/1413), the famous faqih and khatib of Damascus, was falsely accused of bribery because he was supporting the truth and its promoters. He was appointed the supreme Shafii judge of Damascus and he performed honorably and honestly. In 796/1393 sultan al-Zahir Barquq demanded to borrow money from the orphans funds but he refused and so the sultan sacked him and banned him from giving Friday sermons at the Umayyad Mosque.132 Nevertheless, the ulama of Damascus exercised great influence as active factors in the society and as helpers of the ruling regime. On the one hand, they were the elite among the cultured and unchallenged interpreters of the heavenly law who also managed commercial, educational and legal issues of the people. They were not a separate class, but part of the people who belonged to different social levels. On the other hand, the ulama of Damascus relied on cooperation with the Circassian Mameluks as the ruling class. They succeeded in utilizing state assets and the assets of the Mameluks themselves for establishing various educational institu129 Ibn Toloun, his letters, paper 216, Zakhaeir Al-Qasr, paper 175, Ibn Hajji, Abra Al-Eissar, paper 103. 130 Ali Bin Muhammad Bin Abd Al-Barr Al-Answari, Al-Khazragi, Al-Sobki, Al-Demashqi, Al-Shafei, Alaa Al-Din, born in 757 H/1356 AD, he held Qadaa Al-Shaf eiya in Damascus twice in Al-Sultan Al-Dhaher Barqoqs era, twice in his son, Nasser Al-Farajs era, Faqih, Mohaddith, died in 809H/1406AD, see: Al-Dawo Al-Lamei, his bibliography, vol.5 p.308, Qudato Demashque, pp.124125. 131 Al-Naeimi, Al-Onwan, paper 186, Ibn Toloun, Zakhaeir Al-Qasr, paper 126, Ibn Hajji, Abra Al-Eissar, paper 105. 132 Ibn Toloun, his letters, papers 112,113,116-117, Qudato Demashque, pp.122-124, Al-Naeimi, Al-Onwan, paper 73, Fridon Bek, Majmouat Monshaat Al-Salateen, papers 169,170.

388

tions. The best examples for this are numerous endowment deeds which contain the names of Mameluk representatives and amirs of Damascus who provided generous grants to the citys educational institutions.133 In any case, as we have already mentioned, we should not overestimate the political role played by the Damascene ulama. What we have written is but a sample of methods of presentation, not a research into the ulamas influence.

133 See: Hojjato Waqf Al-Amir Jumqaq Naeiyb Al-Sham 824H/1421AD, was written as: Awqaf for his school in Damascus, put sixteen people in it, for each fifteen Dirhams, for each pupil forty five, for the Sheikh five hundred per month, (Waqf Al-Amir Jumqaq, Awqaf, Hojja no.618, Dhaheriyat Demashque), Hojjato Waqf Al-Amir Seif Al-Din Shathi Bek Dawadar Naeib Al-Sham in 857H/ 1453H, for his school named Al-Shathbakiya, was written as /forty five Dirham for the Imam, sixty for the doorman, fifteen for each reader, five hundred for orphans clothes, fifty for ink and pens, thirty per month for the Waqf Mohassel( Waqf Al-Amir Shathi Bek, Awqaf, Hojja no.621, Dhaheriyat Demashque). Hojjat Waqf Al-Amir Qajmass Al-Ishaqi Naeib Al-Sham in 891H/1486AD, for his school named Al-Qajmassiya, was written as : forty five Dirhams for the Imam, ten Dirhams for the students, sweets in Mowsem Rajab Wa Nisf Shaaban,.. (Waqf Al-Amir Qajmass Al-Ishaqi, Naeib Al-Sham, Awqaf 2 Mokarrar, Hojjat no.817, Dhaheriyat Demashque) It would have been more profitable if I included these Hojjaj in my research, and added my personal comment, but unfortunately they were unavailable for copying as they are in a bad need for sustenance

389

Politika uloga uleme Damaska u doba erkeskih mameluka

U lanku naslovljenom Politika uloga uleme Damaska u doba erkeskih mameluka (784H/1382n.e-923/1517n.e.) autora dr. Suuda Muhammeda el-Usfura, sa Odsjeka za historiju na Filozofskom fakultetu Kuvajtskog univerziteta, razmatra se mjesto uleme u odnosima vladajuih mameluka i njihovih podanika u Damasku. Zaokupljeni odravanjem svoje vojne, politike i ekonomske prevlasti u Siriji, mameluci su se drali podalje od podanika od kojih su se razlikovali ne samo drutvenim poloajem ve i jezikom i etnikim porijeklom. Poto su pripadnici uleme bili ukljueni u javnu upravu, prije svega kao sudije i inspektori javnih fondova, trnica i vojske, zatim kao sekretari, pa ak i veziri, ulema postaje znaajna spona izmeu vladara i naroda. Dok je dio uleme vezao svoj interes za odravanje mameluke vlasti radi ostvarivanja ili zadravanja vlastitog probitka, drugi njen dio nije ostajao ravnoduan na sluajeve tlaenja naroda iz kojeg je veina uleme i potjecala. Tako se kroz historiju mameluke vlasti u Damasku i Siriji smjenjuju primjeri podanitva i otpora vladajuim mamelucima. Kada je ulema potakla mase na pobunu protiv sultana Zahira Berkuka, vladar ih je dao uhapsiti, muiti a neke, poput kadije Sadruddina ibn Mufliha (umro 789/ 1387), i pogubiti. Ista sudbina zadesila je i ihabuddina ibn el-Kureija (umro u zatvoru 800/1397) i alima ihabuddina el-Hasbanija (umro 815/ 1412). Zato ne udi da je takva ulema, rtvujui se za dobro naroda Damaska, postala utjecajan drutveni faktor a njihova rije uvaavana. Meutim bilo je i onih koji su pokazivali odsustvo svih obzira svojom spremnou da izdaju fetve koje su odgovarale vlastima, uzurpiranjem vakufske imovine i aminovanjem velikih nameta na narod. Tako je, naprimjer, Zejnuddin el-Kafri (umro 809/1406) dobio poloaj hanefijskog sudije Damaska davanjem mita. Nasiruddin b. Hatib Nakrin (umro 818/ 1415) je stekao mjesto afijskog kadije Damaska mitom, nije poznavao fikh, prodavao je funkcije drugima, a optuen je i da je otuio vakuf. Odnos uleme prema vlasti posebno je dola na kunju pojavom Timurlenka, koji je za kratko vrijeme pokorio vie sirijskih gradova pod 390

mamelukom vlau. Iako je ulema pozvala na opi otpor naroda kojem je podijeljeno i oruje, Damask je poslije samo dva dana opsade osvojen i opljakan, mnogi stanovnici su pobijeni, a dio zanatlija i dio uleme odveden. Neki su i saraivali, poput Muhjuddina el-Kika (umro 808/ 1405), kojeg su Tatari bili postavili za kadiju. Drugi takav test doao je s tenjama Osmanskog carstva da se proiri na Siriju. Odnosi samih mameluka i Osmanlija proli su kroz nekoliko faza. U vrijeme mamelukog sultana Melika el-Erefa Kajtbeja (872-951/ 1467-1496) obiljeeni su bliskou saveznika ujedinjenih neprijateljstvom prema perzijskom ahu Ismailu el-Safaviju. Ali kada je osmanlijski sultan Selim I iskazao otvorene pretenzije prema mamelukim posjedima u Siriji, dolazi do sukoba i bitke na Mard Dabiku, koja zavrava potpunim mamelukim porazom. Osmanlije osvajaju Alep, a ubrzo potom i Damask. Gradska ulema je doekala osvajae kao oslobodioce od mamelukog despotizma, izjavljujui svoje priznavanje i odanost novoj vlasti. Politika uloga uleme Damaska u vrijeme mameluka je svakako bila vana, ali je ne bi trebalo preuveliavati. Budui da je dolazili iz razliitih slojeva naroda, ulemu se ne moe posmatrati kao izdvojenu drutvenu skupinu koja je uvijek nastupala jedinstveno, a meu njom zabiljeeni su primjeri kako onih koji su se zauzimali za ope dobro tako i onih drugih koji su uestvovali u nepravednim i protuzakonitim rabotama.

391

392

IN MEMORIAM

393

394

HFZ. MAHMUD-EF. TRALJI (1918.-2002.)

Hafiz Mahmud-ef. Tralji je vanredni bonjaki alim i uenjak. Iako sam vie godina pratio njegov nauni rad ne mogu tvrditi da e biti lahko istraiti i valorizirati njegovu obimnu i izvanrednu naunu zaostavtinu. Dug na je velik prema ovom skromnom ovjeku i respektabilnom uenjaku, posebno pojedinaca koji su se bavili naukom i istraivanjem nae bonjake batine, a koje je on zaduio svojom pomoi hizmet inei nauci. Hfz. Mahmud-ef. Tralji bio mi je profesor kiraeta na postdiplomskom studiju na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu i ostae mi u sjeanju po svojoj dobroti, irokogrudnosti i autoritativnosti. Biografija Hfz. Mahmud-ef. Tralji je roen 28. aprila 1918. godine u uglednoj sarajevskoj porodici. Nakon zavrene osnovne kole primljen je na kolovanje u Gazi Husrev-begovu medresu, a po zavretku iste upisao se u Viu islamsku erijatsko-teoloku kolu u Sarajevu 1940., na kojoj je diplomirao 1944. godine. Po okonanju studija zapoljava se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, u kojoj radi do 1947. U istom periodu obnaao je dunost profesora u Gazi Husrev-begovoj enskoj medresu i bio imam u sarajevskoj damiji Sinan Vojvoda Hatun na Vratniku. Njegova uspjena karijera istraivaa, profesora i imama nasilno je prekinuta hapenjem u junu 1947., da bi brzo iza toga u montiranom komunistikom procesu mnogim drugim bonjakim alimima, uenjacima i uglednim ljudima i on bio osuen na dugogodinju robiju. On je suen i osuen u grupi u kojoj su bili: Kasim-ef. Dobraa, Dervi-ef. Korkut, dr. Jusuf Tanovi, dr. Kasim Turkovi, dr. Salih Udvari, Abdullah-ef. Dervievi, Ibrahim Karali, Muharem Avdihodi, Hasan Avdi, Mustafa Hebovi i Hasan-ef. Ljevakovi. Osuen je na zatvorsku kaznu od 10 godina, a odleao je devet godina i osam mjeseci. Iz zatvora je izaao u januaru 1957. godine.

395

Zahvaljujui poznanstvu Hamdije Kreevljakovia sa Brankom uliem, hfz. Mahmud-ef. Tralji se zapoljava u Narodnu i univerzitetsku biblioteku BiH u Sarajevu, u odjeljenje specijalistike zbirke. Na tom mjestu je proveo 27 godina, odakle je otiao u mirovinu 1984. godine. Za to vrijeme je, istovremeno obnaao dunost imama u uria Jahjapainoj damiji u Sarajevu, u kojoj je uvao mihrab do 1996., kada ga je poela poputati snaga. Dugi niz godina je poasno obnaao dunosti nazira u Gazi Husrev-begovom vakufu te devrihana, duzhana i sahibinokte u Gazi Husrev-begovoj damiji. Od 1987. pa do 1992. godine bio je profesor kiraeta na Fakultetu islamskih nauka, a kada je otvoren postdiplomski studij postao je profesor istog predmeta postdiplomcima. U tom svojstvu je doekao svoje preseljenje u vjenost. Zadnje dvije godine svoga ivota hfz. Mahmud-ef. Tralji nije izlazio iz svoje kue jer mu je zdravlje sve vie slabilo. Svoju plemenitu duu predao je u milost njezinom plemenitom Gospodaru u subotu 28. decembra 2002. godine. Denaza mu je klanjana pred Gazi Husrevbegovom damijom, kom prilikom je slovo o ovom bonjakom velikanu odrao Reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH prof. dr. Mustafa-ef. Ceri. Sputen je u mezar u nedjelju, 29. decembra 2002. u haremu uria Jahja-paine damije u uria mahali, preko puta njegove kue, u prisustvu mnogobrojnih uglednika, prijatelja i potovalaca. Hafizova trilogija o kulturnoj historiji Bonjaka Vie stotina bibliografskih jedinica u obimnoj i bogatoj bibliografiji radova hafiza Mahmud-ef. Traljia svjedoe da je ivio svoj ivot plodno, radno i dostojanstveno. Njega su njegova djela nadivjela. to je zapisao jedan putopisac kada je doao u jedno udno mjesto i itao hronograme na nianima njihovih merhuma: ivio sam dva dana, pisalo je na jednom, ivio sam sedam dana, pisalo je na drugom, nisam uope ivio, pisalo je na treem... Zauen, upitao je prvog prolaznika, kako je mogue da ovdje ljudi tako malo ive? On mu je odgovorio: Mi raunamo da ivimo samo onoliko dana u kojima uradimo djela koja e nas nadivjeti. Doista, hafiz Mahmud-ef. Tralji svojim plodnim radom je postigao ono to ga ini nama uzorom i primjerom samoprijegornog praktinog 396

vjernika, naunika i istraivaa koji je obiljeio svoje doba i sebe svojim djelima u tom vremenu. Mnogobrojni njegovi radovi jesu jedinstveni po svojoj temi i predmetu, jer ih je on jedini mogao napisati budui da je dogaaje rekonstuisao po svome briljantnom sjeanju i pamenju. U tekom vremenu kroz koje je proao, rame uz rame sa hadi Mehmed-ef. Handiem, Kasim-ef. Dobraom i drugima, doima me jedna preporuka koju mu je dao Mehmed-ef.: Ne pii! Sada se mnogo ta ne pie. Pamti! Zahvaljujui njegovoj bistrini kojom ga je obdario Allah, d.., jakoj memoriji koju mu je jo vie pospjeivao i uvao hifz Kurana, mogao je, htio i napisao sjeanja sa neprocjenjivim podacima o ljudima i institucijama islama i Bonjaka u Bosni. Na nau sreu, Hafizova svijest o vanosti zapisanog sjeanja, agilnost, estitost i vanredna pismenost darovala nam je zlata vrijedne knjige i radove bez kojih je nezamislivo istraivanje islamske i kulturne batine Bonjaka. Njegova trilogija iz ove oblasti osigurala mu je trajno mjesto u kulturnoj povijesti Bosne: 1. Istaknuti Bonjaci (prvo izdanje: Zagreb, 1994., 191 str. i drugo dopunjeno i proireno izdanje: El-Kalem, 1998., 345 str., 2. Mali podsjetnik znaajnih datuma islamske prolosti Bonjaka, El-Kalem, Sarajevo, 1996., 152 str.) 3. Iz kulturne historije Bonjaka, Travnik, 1999., 363 str. Hafiz Tralji, kao rijetko ko u naem narodu uviao je potrebu da se o znamenitim ljudima, dogaajima i institucijama napie slovo i time sauva uspomena na njih. Ovaj njegov napor, htijenje i duevna potreba oita je na stranicama njegove spomenute trilogije i drugih radova koje je za ivota objavio. Hifz Postao je nosilac asnog zvanja hafizu-l-Kurana jo dok je bio uenik Medrese, 1935. godine. Njegov muhaffiz je bio poznati sarajevski alim hfz. Mustafa-ef. Mujezinovi, otac Mehmeda-ef. Mujezinovia. Tokom polaganja hifza pred komisijom hafiza dnevno je uio po tri duza Kurani kerima. Istovremeno je iao na nastavu i bio ispitivan u razredu od svojih profesora iz raznih nastavnih predmeta. Hifz se tada tretirao privatnom stvari onih koji ga ue i nisu buduim hafizima davane nikakve olakice, niti stimulacija.

397

Hafiz Mahmud-ef. Tralji je doivio da bude najstariji hafiz te meu najistaknutijim i najuglednijim hafizima u Bosni i na Balkanu. On je bio muhaffiz mnogim naim dananjim hafizima. Izveo je 14 hafiza kako je to sam potvrdio u sehurskoj emisiji na Radiju Faderacije BiH uz ramazan 01. decembra 2002. godine. Do pred svoju smrt je bio nezaobilazan lan Komisije za presluavanje novih hafiza i dugo vremena njezin predsjednik. Svojim odnosom prema ovom asnom poslu postavio je standard i pravila za uenje hifza i dolazak do zvanja hafiza Kurana. Povjesniar bonjake kulture Od svojih studentskih dana razvijao je i unapreivao svoje spisateljske i istraivake sposobnosti. Bio je historiar bonjake kulture i izvanredan bibliograf, revnosan uesnik i svjedok autentinih zbivanja u duhovnom ivotu Bosne i Bonjaka. I sam rtva nasilja nad bonjakom duhovnou u vremenu instaliranja druge Jugoslavije kada su nasilno presjeeni najvaniji tokovi izvorne bonjake tradicije i kulture, hafiz Mahmud-ef. Tralji je kao naunik, istraiva i pisac istrajao u prezentiranju i afirmiranju kulturnih vrijednosti Bonjaka. Vjerovatno je dugi niz godina bio najbolji poznavalac povijesti naih institucija i znamenitih Bonjaka. On ne samo da je o tome pisao ve je sve to u pamenju pohranjeno imao. Teko je danas dati odgovor na brojna pitanja u vezi sa ulogama koje su imale neke institucije Islamske zajednice i bonjakog naroda, pogotovo to se o tome nije dovoljno pisalo niti je dokumentacija sauvana. Za nas je sasvim znaajno doi do tanih historijskih podataka o svim naim ljudima, ali i o institucijama. U tom traganju jako je znaajno doi do istine otkrivanjem tanih podataka o ukupnom naem naslijeu. Dva su puta: otkrivanjem originalne dokumentacije i biljeenjem i kazivanjem savremenika. To su znaajni koraci u izgradnji svijesti naroda koji e ga svakim svojim djeliem i elementom uvati od zaborava, gajiti mu ponos, poticati ga i podsjeati na neto to je sudbinski vano za njegovu budunost. Ono to je Hafiz napisao jeste rekonstrukcija podataka o nekoliko znaajnih institucija i mnogih istaknutih ljudi iz bonjake prolosti koje su imali snaan peat i ulogu u osvjeivanju naroda i njegovom osposobljavanju za ivot i budunost. 398

Ogledalo kulturnoga, vjerskoga i svakog drugog nivoa razvijenosti jednoga naroda jesu njegove kulturne i odgojno-obrazovne institucije. Stoga je za na podrobniji uvid u stanje jednog dijela obrazovnog sistema vano u Bosni i iitavanje Hafizovog djela Iz kulturne historije Bonjaka. Hafiz je na sebi svojstven nain predano istraujui podastro itateljima ove knjige vrlo precizne podatke koje nee moi zaobii budui istraivai odgojno-obrazovnoga sistema nae zemlje iz vremena koje ona prati. To se posebno odnosi na Gazi Husrev-begovu medresu, a naroito na stanje u njoj nakon donoenja Pravilnika iz 1925. godine kojim je ova odgojnoobrazovna ustanova stupnjevana na srednji i vii rang, s ciljem preustroja obrazovnih institucija u skladu sa zahtjevima vremena i potrebama muslimana. Taj vii stupanj Gazi Husrev-begove medrese - Alijja, bio je u rangu fakulteta prema miljenju akademika Hamdije Kreevljakovia, kojega citira hafiz Mahmud-ef Tralji. Hafiz u ovoj svojoj knjizi prouava i Gazi Husrev-begovu biblioteku i Mekteb-i nuvvab, stavljajui akcenat na njihov doprinos u obrazovanju Bonjaka i razvoja ovoga muslimanskog evropskog naroda na svim poljima. No, kako se da zakljuiti na stranicama ove knjige, sve te institucije su nosili vanredni pojedinci o kojima je Hafiz u svojim knjigama pisao i dao vlastitu ocjenu njihovog rada, uvajui tako spominjane velikane od zaborava. Moje prijateljstvo sa Hafizom Sa Hafizom se poznajem od 1981. godine kada sam doao na rad u Starjeinstvo IZ BiH, Hrvatske i Slovenije u Sarajevo. Povremeno smo se viali i u radu raznih komisija zajedno uestvovali. Bolje poznanstvo e brzo uslijediti kada je rjeenjem predsjednika Starjeinstva dr. Ahmeda Smajlovia, formirana sluba za islamska istraivanja, dokumentaciju i informacije, u kojoj se poeo razvijati centar Islamske zajednice za dokumentaciju. To je bilo krajem 1981. godine. Za odlaganje dokumentacije osigurana je posebna prostorija i napravljeni duboki plakari sa fajlovima za razvrstavanje prikupljene grae. Dr. Muhamed Hadijahi je ranije napisao klasifikacionu shemu (august 1980.) i poelo se sa sakupljanjem grae. U ovoj ekipa su bili: hfz. Mahmud Tralji, dr. Muhamed Hadijahi, Ismet Buatli, Demal Salihspahi i Muharem Omerdi. Shema je odreivala raspored grae u tri velike oblasti: personalna imena, geografski pojmovi i ostali pojmovi. Primjerak te sheme

399

uvam u svojoj biblioteci. Bila je sakupljena ogromna i vrijedna graa. Mlai su uili od starijih. Odlaskom dr. Smajlovia sa dunosti predsjednika Starjeinstva ekipa je prestala sa radom, a sakupljena bogata dokumentacija je baena u stari papir. Kada je dr. Hadijahi vidio kako se to baca u kamion rekao je Hafizu da kada umre u listovima IZ-e o njemu niko nita ne smije pisati. Hfz. Tralji me nazvao telefonom i prenio mi njegov vasijjet. Kad je ve Doktor bio teko bolestan sa Ismetom Buatliem sam ga posjetio. Pitao sam ga je li odustao od svog zahtjeva koga je saopio Hafizu, ali mi je odluno ponovio svoju raniju odluku. Kad je na bolji svijet preselio dr. Hadijahi, Hafiz me je nazvao i zaelio da me vidi. U razgovoru je istaknuo skori izlazak Anala GH biblioteke i napomenuo dr. Hadijahievu odluku. Ona je kao emanet bila na nama dvojici. Pitao me hou li sa njim dijeliti dio odgovornosti za prekrenu doktorovu odluku da on u Analima napie neto o njemu. Prihvatio sam prijedlog nadajui se da e nam taj veliki ovjek halaliti na Sudnjem danu. Hafiz je, potom, napisao u Analima prelijep tekst o svom velikom prijatelju. Ovu priu navodim u namjeri da ukaem na dvije stvari vezane za Hafiza: prvo, njegovo insistiranje da Islamska zajednica ima svoj dokumentacioni centar ija e arhiva imati vanu ulogu u istraivakim projektima, u emu je njegova zasluga najvea, uspio je u toj nakani i za nekoliko godina sakupljeno je i u uloke razvrstano vie hiljada primjeraka dragocjene grae; drugo, voenje rauna o detaljima, kao to je bila elja dr. Hadijahieva i njezino smirivanje na nain kako je reeno naprijed. Kada sam doao u Gazi Husrev-begovu biblioteku na dunost direktora u njezinom fondu periodike nisam zatekao asopis El-Hidaje, jer su je ranije posudili organi dravne bezbjednosti kad su zatvorili Muharem-ef. Hasanbegovia, tada na dunosti glavnog imama u Goradu. Traiti od njih da se to vrati bila je pogibelj, pa sam se poalio Hafizu i traio savjet. Nemoj, rekao mi je on, ve napii oglas u Preporodu i trai ko ima da pokloni ili proda, a ja i ti emo raditi da se svi brojevi saberu. Nije proteklo puno vremena a svi brojevi El-Hidaje su bili u policama Biblioteke. Volio je ovu Biblioteku i esto u nju svraao. U jednoj prilici razgovarao sam sa njim o normiranju rada u obradi rukopisa. Rekao je kao iskusan bibliotekar i nauni radnik: Norma bi trebala biti tri kodeksa dnevno. To sam rekao kolegama koji su radili na tim poslovima i oni su prihvatili njegov stav i posao se veoma dinamizirao. U rezultatima kolektiva ove Biblioteke ima velikih njegovih zasluga. Posebna 400

mu je zasluga za mnogobrojna uvakufljavanja i poklone knjigama, rukopisima i namjenskih donacijama. Bio je dostojanstven kao rijetko ko. Bio je prepoznatljiv po urednom i skromnom odijevanju. Jednom prilikom mi je ispriao: Kad sam zavrio Medresu, otac mi je rekao: - Nemoj hodati gologlav! - Od tada kapu nisam skidao. Uvijek je bio s kapom na glavi, a blgo je prigovarao to se klanja i ui Kuran gologlav. Na ispitu prilikom polaganja hifza novih hafiza nije dao da se uenje Kuran-i kerima slua bez kape. Isto tako, duzhani u Gazi Husrev-begovoj damiji su svoj duz uili pokrivene glave dok je on bio Sahib-i nokta. Smatrao je to naom tradicijom i znakom potovanja prema namazu i kiraetu Allahove Knjige. Bilo malo, bilo mnogo, za njega je tue bilo nepoznanica. Priao mi je da, dok je radio u Narodnoj i nacionalnoj biblioteci u Sarajevu, nikada svojoj kui iz kancelarije nije ponio niti jedan list papira, ni olovku, ni gumicu, a kamoli neto vrednije. Opisati njegovu narav mogao bih ovim rijeima: vedar, nasmijan, odrjeit, otvoren, direktan, konkretan, uvjerljiv, povjerljiv, bez zadnjih misli, sa vlastitim stavovima... Deavale su se mnoge promjene u politikom i vjerskom ivotu u Sarajevu, u emu je bilo mnogo podvala i neasnih radnji meu rivalskim stranama, ali u tim intrigama Hafiz nikada nije uestvovao. Za mnoge ljude trailo se njegovo miljenje. Ako je imao pozitivan stav govorio je otvoreno, a ako nije preutio bi... Njegova supruga Naila-hanuma mi je priakla da se u ivotu samo dva puta od nje odvajao. Jednom je iao u Beograd a jednom u Skoplje, oba puta kao referent na naunim skupovima. On se svikao pamenju onoga to ga je interesiralo, a bio je jo i hafiz, tako da se pretvorio u ivi izvor znanja i podataka. Mnogi diplomski i magistarski radovi nastajali su primanjem uputstava o izvorima od Hafiza. Bio je inspirator mnogim naunim skupovima i uesnik u njima. Dugogodinji je uesnik na akademijama ebi-arusa te referent na njima, a nakon smrti ejha Fejzullah-ef. Hadibajria i njezin moderator i organizator. Oi njegove due bile su pronicljive, iako mu se u pozne godine njegove ivotne dobi smanjio vid. Snana i blistava memorija, zahvaljujui daru Boijem, inteligenciji, urednom islamskom ivotu, mirnoj kunoj atmosferi i hifzu Kuran-i kerima, inila ga je rudnikom znanja i informacija. 401

Oslabljenost njegovog tijela nije utjecala da mu misao i znanje bude u punom cvatu to bi rekao Seneka. Njegovo znanje nije vie nita stiskalo, bio je potpuno slobodan i otvoren, u to sam se lino uvjerio dva mjeseca prije njegovog preseljenja. Moralni napredak i svoj nauni uzlet mnogi su doivjeli zahvaljujui druenju sa Hafizom. On, kao i dr. Hadijahi uputili su me u metodologiju istraivanja, odabira, sortiranja i uvanja grae, kao i formiranje vlastitog arhiva iz podruj svoga interesovanja. Ovo e te uvijek initi spremnim za pisanje, za predavanja i javne nastupe, govorili su. Hafiz je uvijek afirmirao dinamiku kod mladih, razvijao tenju za islam, za Bosnu, za uvanje svoje tradicije... Bio je talentovani vizionar i znao se opredjeljivati za prave vrijednosti. Svojim ugledom i znanjem bio je cijenjen uitelj i uzor veem dijelu dananjih intelektualaca u Sarajevu koji prouavaju islam i bosansku tradiciju. Bio je iva enciklopedija. Kao niko od svojih savremenika pamtio je podatke o ljudima i dogaajima. Po onome to znam o Hafizu to je bio jedan vrli dostojanstvenik, gospodin i mudar alim. Kako su hafizi elita Ummeta, ja mislim da je on bio proelnik te elite kod nas u Bosni. Bio je jedan fini i skromni musliman, iskren prijatelj, mudar savjetnik i prijatan sagovornik. Imao sam sreu estog druenja sa njim. Posebno to je on u lancu mojih uitelja pred kojima sam i od kojih sam uio. Pred njegovu smrt na par mjeseci dugo smo razgovarali u njegovoj kui. Vie stvari mi je ispriao koje sam zabiljeio. Evo, dok ovo piem gledam te biljeke. Da to nisam zabiljeio otilo bi sa njim nepovratno. U njegovom sluaju, doista, moe se razumjeti Poslanikov, a.s., hadis kada je rekao: Smrt alima je kao smrt naroda! Zaista je Hafiz iza sebe ostavio veliko dobro. Sva sjeanja ljudi na njega su pozitivna. To nije lahko, jer ivot je teak a kontakti sa ljudima su puni iskuenja. O njegovom ivotu i radu trebaju pisati oni koji su ga poznavali kako bi se od zaborava sauvalo to vie detalja vezanih za njegovo ime. Rahmetullahi alejhi rahmeten wasiah!

Muharem Omerdi

402

HIFZIJA HASANDEDI (1915 - 2003)

Slijedei misao da su ueni ljudi nasljednici vjerovjesnika sklapamo 19. oktobra 2003. godine stranice ivotne hronologije profesora Hifzije Hasandedia, kojega su jo od milja zvali iva legenda Mostara i Hercegovine. Svoj boravak na zemlji opravdao je svojim dugogodinjim radom, iji rezultati osvjetljavaju prolost sa svim njenim vrijednostima, materijalnim i duhovnim, a koje su istovremeno i putokaz i smjernice onima eljnim rada i nauke. Profesor Hifzija Hasandedi roen je 1915. godine u Jablanici. Osnovno obrazovanje stekao je u Jablanici, a srednje i vie u Sarajevu. Maturu je polagao 1935. godine u Gazi Husrev-begovoj medresi a zatim je zavrio Viu erijatko-teoloku akademiju u Sarajevu. Nakon zavrenog studija radio je u Mostaru u graanskoj koli kao vjerouitelj u periodu od 1940-1945. godine. Meutim svoj istinski senzibilitet i ljubav prema istraivakom radu ispoljio je u radnom periodu od 1954. do 1976. radei u Arhivu Hercegovine u Mostaru. Njegov primarni rad sastojao se u prikupljanju, selektiranju i izuavanju historijske i rukopisne grae pisane na orijentalnim jezicima: arapskom, turskom i perzijskom. Tek nakon uvida u ovu grau i spoznaje njenog znaaja i vrijednosti za kulturnu, drutvenu i politiku historiju ove regije, poeo je intenzivnije da je prikuplja po kuama, privatnim bibliotekama i na svim drugim mjestima gdje se ona mogla nai. Svoj dugotrajan rad posveen izuavanju kulturne, materijalne i politike historije nekadanjih hercegovakih oblasti i ljubav prema njima pretoio je u brojne naune radove, objavljivane u strunim i naunim asopisima, relevatnim za izuavanje duhovne i materijalne historije, zatim u nekoliko knjiga koje predstavljaju sauvano pamenje o islamskoj batini iz perioda kada su dananji dijelovi Hrvatske, Crne Gore i Hercegovine inili teritorij Osmanske drave u zasebno izdvojenim administrativnim jedinicama: Hercegovakom i Klikom sandaku, u kojima su, u periodu srednjovjekovne bosanske drave, gospodarili bosanski velikani porodice Kosaa. 403

Godine 1977. tampan je Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa Arhiva Hercegovine, u kojem je profesor Hasandedi kataloki obradio rukopisni fond Arhiva Hercegovine, Muzeja Hercegovine, Provincijalata herecegovakih franjevaca, zatim privatnih biblioteka porodica: Bievi, Kajtaz i Muslibegovi. Katalog sastoji 756 katalokih jedinica. Za materijalnu i duhovnu historiju Mostara veoma je znaajna njegova monografija Spomenici kulture turskog doba u Mostaru, koja je objavljena 1980. godine. Knjiga Muslimanska batina Bonjaka u istonoj Hercegovini, koja je objavljena 1990. godine govori o historiji Stoca i okoline, Ljubinja i okoline, Nevesinja i okoline, Bilea, Gacka i Cernice. Svoje kazivanje o historiji navedenih naselja bazirao je na pisanim izvorima sadranim u sidilima, vakufnamama i predanjima koja su uspjela preivljeti protok vremena. Veoma su dragocjena njegova kazivanja o vjerskim objektima u ovim naseljima, zatim okulturno- -prosvjetnim, socijalno-humanitarnim, zdravstvenim i privrednim objektima koji su predstavljali urbanu osnovu i dalju nadgradnju navedenih naselja. Najvei dio tih objekata je nasilno uniten i spomen o njima ostae sauvan u ovoj knjizi. Muslimanska batina Bonjaka u junoj (srednjoj) Hercegovini, objavljena 1997. godine obrauje vakufske objekte i tradiciju Bonjaka u Blagaju i okolini, Poitelju i okolini, apljini i okolini, zatim u Neumu i Kleku. Muslimanska batina Bonjaka II - Herceg Novi i okolina, Vrgorac i okolina, Imotska krajina, Makarsko primorje, Zapadna Hercegovina, objavljena 1999. godine govori o islamskom nasljeu na ovim prostorima koji su nekada bili sastavni dijelovi srednjovjekovne bosanske drave. Slijedom historiskih dogaanja ivot Bonjaka na ovim prostorima je suavan i onemoguavan, pa je konsekventno tome unitavano ili uzurpirano i njihovo nasijee. O ivotu Bonjaka na ovim prostorima u nekim mjestima tragovi su se sauvali kako autor istie, samo u toponimima, a ostat e zapisani i u redovima ove knjige. Monografija Mostarski vakifi i njihovi vakufi, objavljena 2000. godine registrira vakufe koji su nastajali u Mostaru, zahvaljujui kojima je i nastalo ovo naselje, govori o njigovu znaaju za dalji urbani, ekonomski, prosvjetni i socijalni razvoj Mostara. U ovoj studiji profesor Hasandedi je registrirao i stradanja preostalih vakufskih objekata u Mostaru u toku agresije 19992-1995. g. U svim svojim studijama profesor Hasandedi je sauvao ljepotu ljudskog uma i dragocjenost ljudskog rada i pregalatva namijenjenog 404

dobru ljudske zajednice. U svom ivotu nije gradio damije ni medrese, kamene kule ni mostove, ali je ljubavlju i radom sagradio duhovne mostove ka buduim generacijama. On i nije napustio ovaj na prostor. Stalno je prisutan i kroz svoja djela razgovara sa ljubiteljima prolosti o onome ega vie nema, a moglo je biti, objanjava, i nenamjerno i nesvjesno, ui kako treba da se ivi. Zbog svega toga trajno je ugraviran u bosanskohercegovaki duhovni pejza.

Hatida ar-Drnda

405

406

SELIM IBRAHIMA JELOVAC (Ebu Ilham) Pjesnik Veleistana

Biografski podaci Roen je od oca Ibrahima i majke Teme, 02. septembra 1946. godine u malom hercegovakom podvelekom zaseoku Do na padinama mistike planine Vele. etverogodinju osnovnu kolu zavrio je 1957. godine u rodnom mjestu, a iste godine upisuje osmogodinju Gazi Husrev-begovu medresu i zavrava je 1965. godine. Po zavretku srednje kole odlazi na odsluenje vojnog roka, a potom se zapoljava u Odboru Islamske zajednice u Mostaru obavljajui imamsku dunost u nekoliko hercegovakih mjesta. Od 1967.-1972. studira u Iraku na Filozofskom fakultetu Bagdadskog univerziteta, Odsjek teologija-filozofija. Neposredno po uspjenom okonanju studija krae vrijeme radi kao imam na podruju Odbora IZ-e Mostar, a zatim se teko razbolio i nekoliko godina ostaje izvan radnih aktivnosti. Jedno krae vrijeme, nakon zdravstvenog poboljanja, radio je kao simultani prevodilac pri Vojnoj akademiji u Zadru. Godine 1976. poinje raditi u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, na ijim poslovima e ga i zadesiti prerana smrt. U meuvremenu, 02. novembra 1973. godine stupio je u brak, koji mu je darovao kerku Firdevsu i sina rahmetli Ilhama, iji mladi ivot je prekinula zloinaka granata ispaljena iz Lukavice od strane lukavikih etnika. Prerani tragini gubitak sina Ilhama, nepresunog vrela jednog dijela Selimovih pjesnikih inspiracija, dodatno e pogorati njegovo zdravstveno stanje. Tuno je bilo biti svjedokom razliitih manifestacija Selimova bola za tragino nastradalim sinom Ilhamom. Suze kao pratilje tuge srca i bolom raspoluene due nerijetko su iznevjeravale iskazati ih u uobiajenim formama. Za samo tri historijska lika, koja najsnanije obiljeavaju obzire svetopovijesti usljed najteih kunji i ivotnih udaraca njima namijenjenih, i 407

koji podnosei ih, potvrivae i dokazivae punu priljenost Misiji svetopovijesnog poslanja, mogu svjedoiti da su patili i kuali bol ravan ili moda tei od Selimova iskuenja, boli i patnji, a to bijahu Sulejman, Isa i Muhammed, Allahovi selami i slavati neka su s njima. Allahu milostivi, oprosti prijatelju njegovu na slobodi da ovakvom komparacijom iskae teinu iskuenja Ebu Ilhama, snagu njegove vjere, stamenost u bolima, neposustalost u nadanju! Ebu Ilham kao pjesnik Vrijeme poetka njegova aktivnog bavljena poezijom nismo mogli utvrditi, ali je evidentno da pjesniki dar za izraavanjem svog nutarnjeg personaliteta u formama stiha nosi u sebi od roenja, kao genetski kod koji e se poeti iskazivati ve u srednjoj koli, a njegova umjetnika raskonost i nesluene mogunosti u godinama provedenim na studiju u Bagdadu, u dvojakom jezikom izrazu: arapskom i bosanskom-maternjem. Prvu pjesmu na arapskom jeziku posveuje slijepom profesoru na predmetu Klasini arapski tekstovi: iitavanje i analiza, koji ga svojim nastupom, oinskim odnosom prema nama - stranim studentima i vrsnim analizama klasinih arapskih tekstova, osobito poezije, kao vrhunske forme samopotvrivanja arapskog genija, posebno inspirirae i oduevljavae. Profesor nam se redovito obraae rijeima J, Ebn/Sinovi moji, po emu e i Selimova prva poema biti nazvana J, Ebn. Znano nam je da je osim ove spjevao jo nekoliko poema u arapskoj metrici, kanoniziranoj u svih dvanaest metrikih formi klasine arapske poezije, koju Selim vrlo dobro poznavae. Njihovi naslovi e vjerovatno ostati nepoznati u njegovoj biografiji, jer nam njegove zabiljeke iz studentskih dana nisu bile dostupne. Koliko se oduevljavao arapskom starom, predislamskom i islamskom klasinom poezijom moe potvrditi podatak da je od od svakog pjesnika tih perioda znao napamet po jednu poemu, a poema Banet Suadu bijae mu jedna od najdraih. S kraja 1983./84. Ebu Ilham i pisac ovog teksta, uradili su prijevod, prijepjev i izbor metrike forme arapske poezije mevluda Reada Kadia na zahtjev izdavaa iz Kaira i uz saglasnost autora mevluda. Ve u prvoj godini studija, Selimova dua nije mogla skriti nostalgiju za rodnim krajem, planinom Veleom, roditeljima i rodbinom. Ni irakosirijska pogledom neuhvatljiva pustinja ni visoke planine Anadola nisu mogle isprijeiti se izmeu njegovih nabujalih pjesnikih muza i rodnog 408

kraja i ve tada on u rimu i stih srie svoj nutarnji osjeaj: I pogledi, tebi seu, Veleu... Dobar dio pjesama nastajao je upravo u periodu Selimovih studija u gradu Haruna ar-Reida, uvenog abbasidskog halife i eherzadinih Hiljadu i jedne noi. Selim je pjesnik koji u kulturni ivot Bonjaka reinstalira tradiciju islamske poezije, koja je smru Safvet-bega Baagia i Muse azima atia bila gotovo potpuno iezla, a takav status vjerske poezije uope, a islamske napose, diktirale su politiko-kulturne prilike u ex-Jugoslaviji. Uz ovu dvojicu, kao trei pjesniki uzor, bar po formi pjesnikog izraza, Selimu je bio Skender Kulenovi. Budui da je Selim pjevao poeziju na vjerske teme, on se moe tretirati pjesnikom koji je navjetavao ovu vrstu poetskog izraza, tragao za njegovom strukturom, tematikom pa i formom, modelirao njegov vjerski okvir priljeno kuranskom stavku: A pjesnici - njih slijede zabludjeli, osim one koji se iskreno vjeri predaju... Zacijelo, pod utjecajem Kurana i arapske islamske sredine, na pjesnik e vrlo odluno, ve u startu ispoljavanja svog poetskog genija, markirati crtu razlomnicu izmeu onog bitnog i pohvalnog u poetskoj tematici i pjesnikom jeziku sa stajalita islamskog poimanja pohvalnog i zabludjelog. On na tom planu ukazuje na sveosebujan okvir islamskog poetsko-umjetnikog izraza, toliko sveosebujan koliko je i sam islam kao vjera univerzalan i prema tome nesvodljiv u bilo kakve skuene okvire. Zbog svega toga, Selimov poetski jezik ostaje prepoznatljiv po njegovu vjerskom naboju i produhovljenosti, katkada je jezik metafore i simbolikih znakova u kojim je unjedrena pjesnikova krajnja namisao, a znak ima za cilj privesti itaoca u bl njenih smislova, kako to pjesnik kae u pjesmi Mubarek-no: Ibadet zvijezda prostore drijema, izdie bit tijela, u ista vrela duha, tog vjenog ruha, gdje se od nura u nuru ivi. Tu nema hlada, bola ni plaa, tu nema jada, suza ni maa, tu nema tajne, noi ni traa, ni smrti.

409

Ili, pak, u drugoj nazvanoj Srce u sjeni: A naa srca ta su kad svjetlo iz njih ne sja? Ni kamen nije hladan, ko hladne nae due. Ni stijena nije suha, ko srce bez iskri duha. Za pjesnika smrt ne sukusira fiziko umiranje tijela, ve slobodu due, utrnulost srca bez svjetla vjere i iskri duha, nespremnost due da se kaje i da oprost Boiji moli. On se smrti ak ta vie ne plai, ne zazire od nje; njega vie brinu mogua patnja, iskuenja, fizika oduzetost, duevna klonulost i posustalost kao mogue popratne pojave razluivanja dva polutka ljudskog bia. Postoji samo jedna bol - bol due, koja se jednom reflektira putem fizikih organa i kao tako reflektiranu mogue ju je neutralizirati medikamentima, dok ona koja biva locirana u samoj dui, to je stvarna i najtea bol. Takve bol i patnja zabrinjavale su naeg pjesnika i on taj osjeaj nije skrivao ni u poeziji a niti u razgovorima sa ahbabima. Svojom ivotnom sudbinom i iskuenjima, koja su svakodnevno prokuavala snagu njegove vjere, stasitost pjesnike due, izdrljivost njegovih damara, Ebu Ilham se pozabavio vinou velikih umjetnika poeta, izrazom koji zavirivae u svaki kutak njegove due rastakane iskuenjima patnji i boli. S njim se moglo saosjeati ili nijemo zuriti u neuspjelim pokuajima da mu se pronikne u samu bit bola i patnje, ali razumjeti ga i uhvatiti iskuenja due u nutarnjem aktu, bijae zacijelo nemogue. Znae taj pjesnikov hal samo Milostivi Allah, jer Ga iskuavani sluga Njegov u tegobnom halu ne poree, slavie Ga i zahvaljivae Mu: Olovo da je istopilo bi se, srce kueno. Ni mjesec ne rudi kad kletva sudi, jer no ve zvoni kroz moje grudi. (Srce kueno) 410

Tegobne noi zindana, olovne halke na kapiji dana, a zore ne sviu u gluhome gradu, slomljeno srce pati, o, jadu! (Sevdah zundana) ivota hol i moja bol samo su dol sudbine. A ta je Fatum kad se gubi um, to je samo um u dui. (Moja bol) Planina Vele vrlo je esto zaokupljala pjesnikovu duu: i onda kada je elio izraziti nostalgiju za rodnim krajem, i pusto u dui zbog daljine od roditelja i rodbine, i zbog nemogunosti da pustinjom nadoknadi vrleti Veleovog krajolika. Za naeg pjesnika Vele ima mistinu snagu poput Sinaja u poeziji islamskih sufija i mistika u jevrejskoj tradiciji. I moja dua pobono slua Allah Allah dah munare Velei. (Minaret Velei) Nur-vrela mojih damara Glas mog Veleistana. Na seddi Vele tada Kibli se pokorno prua Osjeti vrelo slada Postaje dennetska rua. (Salavat Veleistana) Vele kamenje ivo, a iza majino srce rahmet koraam tromo ja. (A iza) 411

Muzika, Vele u snu Selam alejkum (Vele u snu) Duboka rana mog Veleistana me boli. (Duboka rana) Ljubav prema Allahu i vjera u Njegovu milost, ljubav prema Poslaniku i islamu, dua i duh, namazi i molitva kao spona koji se usreditavaju izmeu pjesnika i prednje spomenutih poetskih kategorija, mati i evlad, smrt i zlo, vatan i njegovo prirodno okruenje, kandilji i pilja, ehidi i ehitluci, bijahu pjesnikov poetski svijet, svratite njegova promiljenog poetsko-filozofskog, artificijelnog iskaza i nutarnjeg nadahnua, njegova najiskrenija molitva, koja inspirirajui se tim svijetom i praznei u njemu, dosezae puninu umjetnikog doivljaja. Pjesnikov duh i stih, dua i rije bijahu u znaku punog slavlja i najiskrenije priljenosti Allahu i Njegovu Poslaniku, poput harfa Nun u Allahovoj Knjizi. Nun je protegnut ko ja na smrti. Nun je savijen ko ja u biti. Nun je u klupku ko ja na seddi, taka je znak mu ko moje oko. Nun je ko starost najmlae lae. Nun je ko osluh mora i zora. (Harf Nun) Poetski rad Selima Jelovca publiciran je u dvije zbirke pjesama pod naslovima Salavat Veleistana i Selam Veleistana, a, koliko nam je poznato, od neobjavljenih pjesama, mogla bi se prirediti i trea knjiga koja bi i svojim naslovom korelirala prvim dvjema i kompletirala trilogiju njegove poezije. Ebu Ilhamovo knjievno djelo Osim u poeziji, kao primarnim knjievnim interesiranjem, Jelovac se potvrivao kao dobar poznavalac erijatskog prava a u tom kontekstu fikhskih mesela posebice, islamske teologije/skolastike (kalam), sufizma Delaluddina Rumija, Ebu Hamida el-Gazalija i sufijske poezije Junusa Emrea, Omera Hajjama, Sadija irazija, Hafiza. Uvidom u nejgovu knjievnu rukopisnu ostavtinu utvrdili smo odreen broj tekstova publiciranih u asopisima Islamske zajednice i izvan nje (Islamska misao, 412

Muallim, Preporod, Glasnik, Anali GH biblioteke, Kabes, Mostovi) i nekoliko nepubliciranih zbog nemogunosti autora da ih sam sredi za objavljivanje. Znaajniji intelektualni rad Jelovac je ostvario na planu prevodilatva. U okviru izdavakih projekata IC El-Kalem njegov prijevod knjige egipatskog modernog mislioca Ahmeda Behdeta Allah - islamsko poimanje i vjerovanje doivio je nekoliko izdanja u velikom tirau. Uradio je i prijevod teksta profesora Irfana Abdul-Hamida (naslov: Orijentalistika i islam) i publicirao ga u nekom od asopisa (?). Od nas trojice koji smo bili dogovorili prijevod doktorske disertacije istog autora i naeg profesora akaida s Bagdadskog univerziteta (Islamske izme i islamska teologija) Selim je jedini dovrio prijevod svog dijela i sada je u rukopisu. Njegovu reenicu karakterizira kratka konstrukcija, tena i lagahna poetska kompozicija, racionalizirana i pravilna upotreba maternjeg knjievnog jezika, bez tuica, koje mu naruavaju izvornost. Autorski prozni tekstovi Selima Jelovca vz poetskim artificijelnim nitima njegovo razmiljanje u misaonu cjelinu, a prijevodi pretau znaenja izvornog teksta slobodnom jezikom akribijom sukladirajui duhovne specifikume dva razliita jezika. Bibliografija radova a) originalni - publicirani: 1. Salavat Veleistana, zbirka pjesama, Mostar, 1986. i 2002. g., 2. Selam Veleistana, zbirka pjesama, Mostar, 2002., 3. povei broj pjesama uvrtenih i neuvrtenih u dvije objavljenje zbirke poezije, b) originalni - u rukopisu: 1. Pjesme, obima jedne zbirke, 2. u agresiji na BiH stradali rukopisi strunih tekstova, c) prijevodi - publicirani: 1. Ahmed Behdet, Allah - i slamsko poimanje i vjerovanje, El-Kalem, Sarajevo, 1986. 2x, 1987., 1998., 1999., 2001. (redigirano izdanje), 413

2. Isto, Allahovi poslanici-meleki, Islamska misao, VIII/1986, 92, 36, 3. Isto, Allahovi poslanici-ljudi, isto, VIII/1986, 94, 18-21, 4. Irfan Abdu-l-Hamid, Zapadni orijenatalisti i islam?, 5. Read Kadi, Mevlud, prijevod i prijepjev na arapski u koautorstvu sa Muhamedom Mrahoroviem, za egipatskog izdavaa, 6. Izbor Poslanikovih hadisa, recenzija i konaana obrada, u saradnji sa h. hfz. Halidom Hadimuliem i Muhamedom Mrahoroviem, Starjeinstvo IZ-e, Sarajevo, 1984., d) prijevodi - u rukopisu: 1. Irfan Abdu-l-Hamid, Islamske izme i islamska teologija, 2. nekoliko tekstova za koje znamo, ali ih nismo uspjeli pronai,

Muhamed Mrahorovi

414

ZEJNIL-EF. FAJI (1934 - 2004.)

U ponedjeljak 11. ramazana 1425. odnosno 25. oktobra 2004. godine, nakon due bolesti, u 71. godini, preselio je na Ahiret hadi Zejnil-ef. Faji, vii bibliotekar Gazi Husrev-begove biblioteke u penziji. Zejnil-ef. je roen 20. oktobra 1934. godine od oca Sulja i majke Medine u selu Tuilima, opina Trnovo. Odmah po zavretku Drugog svjetskog rata 1945. godine Zejnil-ef. se upisao u osnovnu kolu a potom k. 1949/50. godine u Gazi Husrev-begovu medresu, koju je zavrio sa odlinim uspjehom k. 1956-57. godine. Redovno kolovanje nastavio je na Filozofskom fakutletu u Sarajevu, gdje je 15. februara 1963. godine diplomirao na Odsjeku orijentalistike, grupa arapski jezik i knjievnost i turski jezik i knjievnost. Poslije okonanog kolovanja i odsluenja vojnog roka Zejnil-ef. poinje raditi u prosvjeti, kao direktor novootvorene osnovne kole u abiima - opina Trnovo a poslije u Rogatici. Poetkom 1967. godine dobija posao u Odboru IZ-e Sarajevo kao imam, hatib i muallim u damijama Divan Katib Hajdar zvana Bijela damija, Bali-zade hadi Mehmed u Sunbul-mahali i Jahja-painoj zv. uria damiji. Povremeno je obavljao imamsku dunost i u drugim damijama, kao to su damija na Komatinu, Soukbunaru, irokai itd. Krajem 1971. godine Zejnil-ef. prelazi na rad u Gazi Husrev-begovu biblioteku i tu ostaje do penzionisanja, 31. 10. 1999. godine. Penzionisanje ga je zateklo u izradi jedanaestog sveska Kataloga rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke koji zavrava honorarnim angairanjem. Posljednje dvije godine radio je u Bonjakom institutu na poslovima katalogizacije knjiga tampanih na orijentalnim jezicima. Dolaskom u Gazi Husrev-begovu biblioteku Zejnil-ef. se ozbiljnije poeo baviti strunim radom u oblasti bibliotekarstva, posebno katalogizacije rukopisa i istraivanjem bonjake kulturne batine. U ovoj ustanovi proao je sve etape rada u biblioteci, od bibliotekara pripravnika, do najsloenih poslova na obradi i katalogizaciji rukopisa. Preko trideset godina Zejnil-ef. je marljivo i strpljivo ispisivao inventarske knjige Gazi 415

Husrev-begove biblioteke, primao i opsluivao stranke, brinuo se o nabavci novih naslova, pisao molbe i zahvalnice ako bi to ustrebalo ili ako bi neko poklonio koji itab, u vie navrata zamjenjivao direktora Biblioteke, jednom rijeju ovu kuu doivljavao vie nego vlastitu i tako se prema njoj i odnosio. U svom dugogodinjem radu bio je spona izmeu starijih generacija orijentalista i bibliotekara kakvi su bili rahm. Kasim-ef. Dobraa, dr. Hazim abanovi, Fejzullah-ef. Hadibajri, i nas mlaih kojima je nesebino prenosio svoja iskustva i uvodio nas u tajne obrade i katalogizacije biblioteke grae. Dobitnik je nagrade Fondacije alFurqan iz Londona 2002. godine za rad na katalokoj obradi rukopisa GHB. Iza njega su ostala etiri sveska Kataloga rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke u kojima je obradio i iroj naunoj javnosti predstavio preko 3500 djela te nekolike veoma vrijedne bibliografije. Saraivao je i svoje radove objavljivo u mnogim asopisima kao to su Anali Gazi Husrevbegove biblioteke, Glasnik Vrhovnog starjeinstva, Takvim, Hercegovina, Islamska misao, Muallim, Kabes i drugi. Vie od deset godina Zejnil-ef. bio je muvekit Gazi Husrev-begovog vakufa i - izmeu ostalog, izraivao kalendarski dio takvima. Zejnil-ef. je ivio skromno, tiho, nenametljivo. Ostao je vezan za damiju od djeakih dana iz Konjica, gdje je, prema kazivanju prof. Jusufa Mulia, koji je bio s njim u koli, jedan od rijetkih koji je kao djeak sa desetak godina u vrijeme uspostavljanja komunistike vlasti redovno odlazio u damiju. Takav je bio i kao direktor osnovne kole i ostao do kraja ivota. Poznato je da se svaki dan u Begovoj damiji proui i pokloni hatma pred duu velikog vakifa Gazi Husrev-bega. Zejnil-ef. je dugo uestvovao u uenju i poklanjanu te hatme. Umro je onako kako je i ivio; tiho, skoro neujno, okruen panjom svojih najbliih: suprugom Naom, kerkama Nedmom i Belmom, zetovima i unukom Nedimom, o kome je esto s ljubavlju govorio. Denazu je, pred Begovom damijom, uz prisustvo velikog broja radnih kolega, prijatelja i rodbine, 26. oktobra, obavio njegov radni kolega hafiz Haso-ef. Popara a na mezarju od rahmetlije oprostio se direktor Biblioteke Mustafa Jahi. Ukopan je u mezarju Hambina carina u Sarajevu.

416

Bibliografija radova hadi Zejnila Fajia a/ knjige 1. Tabelarni pregled hidretskih godina preraunatih u godine nove ere. Starjeinstvo Islamske zajednice, Sarajevo, 1982.; 119 str. 2. Bibliografija Glasnika Vrhovnog Islamskog starjeinstva u SFRJ od 1933. do 1982. godine. Vrhovno islamsko starjeinstvo u SFRJ, 1983.; 244 str. 3. Bibliografija Glasnika Vrhovnog Islamskog starjeinstva u SFRJ i Rijaseta Islamske zajednice u SFRJ od 1983. do 1992. godine. Rijaset Islamske zajednice u Republici Bosni i Hercegovini, 1995.; 80 str. 4. KATALOG arapskih, turskih i perzijskih rukopisa. Gazi Husrevbegova biblioteka u Sarajevu, El-Kalem, 1991.; sv. III, 518 str. 5. KATALOG arapskih, turskih i perzijskih i bosanskih rukopisa. Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu, Rijaset Islamske zajednice u BiH: El-Furqan - Islamic Heritage Foundation, 1999.; sv. V, 497 str. 6. KATALOG arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa. Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu, Rijaset islamske zajednice u BiH: El-Furqan - Islamic Heritage Foundation, 2000.; sv. VII, 568 str. (Ovaj svezak je uraen u koutarstvu sa hfz. Hasom Poparom). 7. KATALOG arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa. Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu; Rijaset islamske zajednice u BiH: El-Furqan - Islamic Heritage Foundation, 2003.; sv. XI, 732 str. b/ radovi 1. Hutba o pravednosti i udoreu. // Glasnik VIS-a, VIII (XX)/1957.; 4-6; 158-159. 2. Najnovniji vakifi Gazi Husrev-begove biblioteke. // Preporod, III/ 1972.; 41; 7. 3. Mala historija dogaaja u Hercegovini. // Anali Gazi Husrev- begove biblioteke, 1974.; II-III, 97-108. 4. Neka sjeanja na rahmetli Reis-ul-ulemu H. Sulejman ef. Kemuru. // Glasnik VIS-a, XXXVIII/1975.; 3-4; 187-190. 5. Fragmenti iz kronike hadi Husejn-efendije Muzaferije. // Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, 1976.; IV, 33-39. 417

6. Ali-paina uprava prema Brakovievom rukopisu - Mala historija dogaaja u Hercegovini - i njegova knjina batina. // Hercegovina, Mostar, 1977.; 9; 91-103. 7. Dvadeset godina jedne generacije. // Glasnik VIS-a, XL/1977.; 3; 354-357. 8. Bivi maturanti Gazi Husrev-begove medrese. // Glasnik VIS-a, XL/1977.; 6; 677-681; XLI/1978.; br. 1; 97-100; br. 2; 178.182; br. 4; 376-380; br. 5; 505-510; XLII/1979.; 5; 524-528; 6; 634-638. 9. Popis vakufnama iz Bosne i Hercegovine koje se nalaze u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu. // Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, 1978.; V-VI, 245-302. 10. Hilmi ef. Mufti (Merhum). // Glasnik VIS-a, XLI/1978.; 2; 189190. (Nekrolog je napisan s Fejzulah-efendijom Hadibajriem). 11. Bibliografija objavljenih radova u 40 godita Glasnika. // Glasnik VIS-a, XLI/1978.; 1; 1-15; 3; 16-26; 4; 27-35; 5; 37-47; 6; 4857; XLII/1979.; 1; 58-70; 2; 71-81; 4; 83-92; 5; 93-101; XLIII/1980.; 1; 102-112; 2; 113-122; 3; 123-128; 4; 129-132; 5; 133-140; 6; 141-152; XLIV/1981.; 1; 153-161. (Bibliografija je tampana kao prilog Glasniku). 12. Putovanje na had u 1398/1978. godini. // Glasnik VIS-a, XLI/ 1978.; 6; 629-636. 13. Neprocjenjivo knjievno i kulturno blago u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. Kasim Dobraa: Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa, svezak II. Prikaz. // Glasnik VIS-a, XLIII/1980.; 3; 311-314. 14. Bibliografija radova o hadu objavljenih u Glasniku VIS-a od 1933. do 1980. godine. // Islamska misao, II/1980.; 24; 21-22. 15. Stanje sakralnih i prosvjetnih objekata u Sarajevu razorenih za vrijeme provale Eugena Savojskog. // Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, 1982.; VII-VIII, 89-107. 16. Originali i prepisi vakufnama sauvanih do danas. // Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, 1983.; IX-X, 25-28. 17. Prilog bibliografiji radova o namazu. // Islamska misao, VI/1984;. 65; 43-47. 18. Nepoznati i rijetki rukopisi u Gazi Gusrev-begovoj biblioteci u Sarajevu. // Glasnik VIS-a, XLVII/1984.; 5; 594-602; 6; 727-733. 418

19. Biblioteka ejha Abdurahmana Sirije sa Oglavka. // Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, 1985.; XI-XII, 55-68. 20. Hadi Ahmed-efendija, sin Mustafe, Dupaninin, bivi muderis Gazi Husrev-begove medrese i njegove biblioteke. // Takvim, 1986.; 149 -160. 21. Biblioteka Abdulah-efendije Kantamirije. // Anali Gazi Husrevbegove biblioteke, 1987.; XIII-XIV, 15-36. 22. O jednom rukopisnom djelu. // Islamska misao, XI/1989.; 129; 48-51. 23. Abdurrahman Mufti - novo ime u knjievnosti bosanskohercegovakih Muslimana na orijentalnim jezicima. // Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, 1990.; XV-XVI, 237- 241. 24. Biblioteka hadi Muhamed ef. sina Husufova, Fojnianina, zvanog elebi. // Glasnik VIS-a, LIII/1990.; 6; 55-60. 25. Samo nova zgrada i novi kadar spaavaju rukopise. // Islamska misao, XII/1990.; 134; 22-23. 26. Bibliografija merhuma prof. hadi Fejzullah-ef. Hadibajria (12.1.1913 - 21.4.90.). // Islamska misao, XII/1990.; 137; 49-51. 27. Hadi Muhammed-efendija b. Mustafa b. Mustafa b. Ahmed alBosnavi ajnianin, zvani ajno. // Islamska misao, XII/1990.; 138; 54 55. 28. Islamski praznici u 1993. godini / hidretska godina 1413/ 1414. // Preporod, XXIII/1992.; 531/532; 2. 29. Nepoznati Rukopisi, Glasnik VIS-a. // Glasnik, LV/1992.; 1-2; 42-46. 30. Ahmed b. Muhammed el-Mostari i njegovo djelo. // Takvim, 1994.; 141-145. 31. Bibliografija Glasnika Vrhovnog Islamskog starjeinstva u SFRJ i Rijaseta Islamske zajednice u SFRJ. // Glasnik, LVII/1995.; 10-12; 1-79. (Bibliografija je objavljena kao poseban prilog). 32. Bibliografija Takvima od 1991. do 1995. godine. // Takvim, 1996.; 249 - 255. 33. Takvim nije tako crn kako ga je ocrnio Rijaset islamske zajednice. // Muallim, 1996.; 50; 7.

419

34. Marginalije na rukopisima Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu. // Muallim, 1997.; 52; 23. 35. Kako (ni)smo uvali vakufsku imovinu u prolosti. // Muallim, 1997.; 52; 23. 36. Krani pod sultanovom zatitom. // Muallim, 1997.; 53; 30-31. 37. Marginalije na rukopisima Gazi Husrev-begove biblioteke. // Muallim, 1997.; 53; 31; 1997.; 54; 25. 38. uti Hafiz. // Muallim, 1997.; 54; 24 - 25. 39. ene zavjetai (vakife) nekih rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke. // Muallim, 1997.; 55; 11. 40. Jedan znaajan sarajevski prepisiva. // Muallim, 1997.; 55; 28-29. 41. Mostarski prepisivai. // Kabes, III/1997.; 23-24; 37-38. 42. Alim iz Sarajeva, porijeklom iz Olova. // Glasnik VIS-a, LIX/ 1997.; 3-4; 291-296. 43. Islamski rukopisi prepisani u Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu. // Glasnik VIS-a, LIX/1997.; 5-6; 517-526; 7-8; 728-737. 44. Merhum dr. Adem Handi (1916.-1998.). // Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, 2003.; XXI-XXII, 21-22; 347-348.

Osman Lavi

420

SADRAJ
RIJE UREDNIKA ............................................................................. 5

5 ................................................................
A WORD BY EDITOR ....................................................................... 9 Mr. Muharem Omerdi: DJELA AHMED-EFENDIJE BEJADI-ZADEA BONJAKA ............. 13 Works of Ahmed Efendi Beyadi-zade Boshnaq ................................. 33 Mustafa Jahi: RUKOPISI MATEMATIKIH DJELA U GAZI HUSREV-BEGOVOJ BIBLIOTECI ................................... 41 Manuscripts of mathematical works in the Gazi Husrev-bey Library .... 52 Haso Popara: O JEDNOM AUTOGRAFU KOJI SE UVA U GAZI HUSREV-BEGOVOJ BIBLIOTECI ................................ 55 About an autograph kept in the Gazi Husrev-bey Library ................ 60 Nedim Zahirovi: FETV-YI AQR: RUKOPIS U NACIONALNOJ BIBLIOTECI U BEU ................. 61 Fetawa-yi Akhisari: Manuscript in the National Library in Vienna ... 70 Sead Seljubac: JEDAN STARI RUKOPIS (u biblioteci porodice Azapagi iz Tuzle) ... 73 An old manuscripts (In the Azapagic family library from Tuzla) ....... 84 Ahmed Mehmedovi: NOVI PODACI O MUHAMMEDU-EF. PROZORCU I NJEGOVOM DJELU .......................................... 85 A new detail about Muhammed ef. Prozarac and his work ............... 90

421

Ismet Buatli: BLAGAJSKI MUFTIJA MUSTAFA II I NJEGOV KODEKS FATW MAMAS ........................... 93 Mustafa Cisic, mufti of Blagaj and his codex Fatawa Magmuasi ... 114 Haso Popara: ISLAMSKI RUKOPISI (historijat, nastanak, procvat, stradanje i procjena vrijednosti) .... 117 Islamic manuscripts (history, origin, blooming, destruction and estimation of value) .. 152 Alena Rami: SLAVENSKI NAZIVI MJESECI U RUKOPISIMA GAZI HUSREV-BEGOVE BIBLIOTEKE .......... 155 Slavic names of the months in manuscripts of the Gazi Husrev-bey Library .............................. 168 Mina Kujovi: PRILOG HISTORIJI KNJIGE U BOSNI I HERCEGOVINI ........... 171 Contributions for history in Bosnia and Herzegovina ..................... 175 Jusuf Muli: O NEKIM POSEBNOSTIMA VEZANIM ZA POSTUPAK PRIHVATANJA ISLAMA U BOSNI I NETANOSTIMA KOJE MU SE PRIPISUJU ......................... 179 About some particularities related to way of accepting Islam in Bosnia and some untruths which are attributed to it .............. 203 Kerima Filan: TURSKA LEKSIKA U RJENIKU MAKBULI ARIF MUHAMEDA HEVAIJA USKUFIJA ............................... 205 Turkish vocabulary in the dictionary of the Makbuli Arif Muhamed Hevai Uskufi ....................................... 217 Aladin Husi: O GRADSKOJ DAMIJI U TRAVNIKU ....................................... 219 About the City mosque in Travnik .................................................. 228 422

Semra Mahi: MEKTEB VKIFA HENDE AHMED-AGE NA VRATNIKU ........ 229 An elementary school in Vratnik: Waqf Henda Ahmed-agha .......... 252 Samija Sari: UDRUENJE ISLAMSKE OMLADINE U SARAJEVU ISLAMSKI KLUB (1905 - 1910) ......................... 257 The Islamic Youth Association in Sarajevo ..................................... 263 Zalkida Hadibegovi: ZNAAJ I METODE ODREIVANJA KIBLE .............................. 267 The significance and methods of determination of Kibla, the Holy Islamic direction ........................................... 279 Enes Pelidija: DOPRINOS SARADNIKA ORIJENTALNOG INSTITUTA IZ SARAJEVA U IZUAVANJU HISTORIJE BOSNE I HERCEGOVINE OSMANSKOG PERIODA ............................. About contribution of associates of the Oriental Institute in Sarajevo in the study of history of Bosnia and Herzegovina during the Ottoman times ............... Muhamed Hodi: PREGLED ARHIVSKE GRAE RIJASETA ISLAMSKE ZAJEDNICE U BOSNI I HERCEGOVINI ............. A survey of the Archive materials in the Riyasat of the Islamic Community in Bosnia and Herzegovina ...................

281

294

297 311

Fatima Omerdi: BIBLIOGRAFIJA RADOVA MAHMUDA-EF. TRALJIA ............ 313 Muhamed Mrahorovi: U OKRILJU KATALOGA GAZIJINE BIBLIOTEKE ...................... 337 David G. Hirsch: VISIT TO THE GAZI HUSREV BEG LIBRARY IN SARAJEVO, JUNE 7-18, 2004 ............................ 353

423

David G. Hirsch: POSJETA GAZI HUSREV-BEGOVOJ BIBLIOTECI U SARAJEVU OD 07-18 JUNA 2004. GODINE ....................... 359 Dr Suud Muhammad al-Asfur: THE POLITICAL ROLE OF THE ULAMA OF DAMASCUS AT THE TIME OF CIRCASSIAN MAMELUKS (784H/1382AD-923H/1517AD) .......................... 365 IN MEMORIAM Muharem Omerdi: HFZ. MAHMUD-EF. TRALJI (1918.-2002.) .............................. 395 Hatida ar-Drnda: HIFZIJA HASANDEDI (1915 - 2003) ......................................... 403 Muhamed Mrahorovi SELIM IBRAHIMA JELOVAC ....................................................... 407 Osman Lavi: ZEJNIL-EF. FAJI (1934 - 2004.) .................................................. 415

424