Salona Jo ko Dvornik Iz: asopisa broj 35

Na isto noj obali Jadrana nema tako pogodnog polo aja za razvoj grada kao to je to polo aj na kojem je nastao anti ki grad Salona. Luka grada Salone, nikla u dnu dubokog ka telanskog zaljeva nekad zvanog Sinus Salonitanus na samom u u kratke, ali vodom bogate rijeke Jadro, pru ala je brodovima izvrsno uto i te od svih vjetrova osim djelomi no sjeveroisto nog. Preko Salone i Aternuma (Pescara) Rim je ostvarivao najkra u vezu s Ilirikom. Salona je bila sjeci te, ali i ishodi te va nih kopnenih putova koji su funkcionirali od prahistorije do antike, a djelomi no i kasnije, ovisno o politi kim okolnostima. Du obalni put sa zapada u Saloni se ra va na odvojak prema sjeveru, odnosno unutra njosti. Isto no je pak put i ao za Epetij i dalje niz obalu. Ovi su puto vi imali izuzetan strate ki zna aj pa je njihovo raskri je, uz izvrsnu luku, predodredilo budu nost Salone i njezinog nasljednika Spalatosa (Splita). Blizina rijeke Jadro, osim opskrbe vodom, pru ala je i mogu nosti za gospodarski razvitak (stupe, valjaonice, mlinovi, kova nice i dr.), a mogu nost da se voda u nekim dijelovima grada crpi i na maloj dubini omogu avala je da se izdr i i dugotrajna opsada. Plodna polja na zapadnoj i isto noj strani grada kao i sto arstvo i ribarstvo omogu avali su proizvodnju hrane koja je u potpunosti zadovoljavala potrebe grada. Povoljan smje taj okolnih planina Kozjaka i Mosora titio je grad od o tre kontinentalne klime i ote avao pristup napada ima s kopna, a jedini put prema unutra njosti vodio je kroz uski prolaz izme u ovih dviju planina i bio dodatno branjen u naju em dijelu tvr avom Klis. Kada se uzme u obzir sve izneseno, jasno je da su se na ovom mjestu stekli svi potrebni uvjeti za razvoj ve eg grada to se, uz povoljan povijesni rasplet i dogodilo pa je tako Salon a postala sna an trgova ki grad i sjedi te provincije. Me u povjesni arima i arheolozima prevladava mi ljenje kako je prvobitna Salona ustvari bila skup utvr enih ilirskih naselja koja me usobno nisu inila kompaktnu cjelinu. Odatle i ime u mno ini (Salon ae) koje se javlja u starijim zapisima. Ne mo e se utvrditi godina pa ni stolje e koje bi se uzelo kao datum osnutka Salone. Utvr ena ilirska naselja tu su postojala prije dolaska Grka na obale isto nog Jadrana (IV. st.pr.Kr.) Jedno od tih naselja, vjerojatno najve e, tzv. Urbs Vetus postaje jezgra budu eg grada koji se zatim iri na istok i zapad (Urbs Orientalis i Urbs Occidentalis). Bio je trapezastog oblika, du om stranom naslonjen na obalu, promjera oko jedan kilometar u pravcu istok-zapad i oko pola kilometra u pravcu sjever-jug. Najzna ajniji gr ki utjecaj u Salonu dolazi iz Isse, dana njeg Visa. Isejski trgovci osnivaju na obali Tragurij (Trogir), Epetij (Stobre ) i naselje nepoznatog imena u Lumbardi na Kor uli. Grci kao vje ti pomorci i trgovci odr avaju ive veze sa Salonom, ali ona nikada nije bila gr ka kolonija, o emu postoji i jasan dokument (Isejski dekret iz 56/55. g.pr.Kr.), nego grad s ve inskim ilirskim odnosno delmatskim stanovni tvom u koji se naseljavaju Grci, a kasnije i Rimljani. Rimljani, pod izgovorom da ele za tititi svog saveznika Issu od ilirskih napadaja, dolaze na ove prostore po prvi put u II. st.pr.Kr. i tijekom slijede a dva stolje a vode niz ratova s ilirskim plemenima, posebno Delmatima. U jednom od tih ratova rimski konzul Lucije Cecilije Metel 119. g.pr.Kr. odlu i prezimiti u Saloni, i tada se prvi put u jednom povijesnom

dokumentu pojavljuje ime grada. U gra anskom ratu Cezara i Pompeja Salona se, za razliku od Isse, priklonila Cezaru i na koncu politi ki profitirala jer je Cezarov nasljednik Oktavijan August podi e u status rimske kolonije nazvav i je Colonia Martia Iulia Salonae. Nakon upravnih reformi koje provodi August i podjele Ilirika, Salona postaje glavni grad rimske provincije Dalmacije, do ivljava nagli uspon, postupno se romanizira i zahvaljuju i povoljnom polo aju i naklonosti vladarske ku e Julijevaca preuzima ulogu Isse. Najstariji dio Salone tzv. Urbs Vetus bio je sredi te javnog ivota grada sve do prodora kr anstva, kada se sredi te premje ta u novi isto ni dio. U starom sredi tu nalaze se terme, forum s hramom i teatar datirani u I. st. Ipak jedan prona eni kapitel velikih dimenzija, datiran u I. st.pr.Kr. upu uje na postojanje velikih javnih gra evina i prije tog perioda. Unutar stare jezgre postojale su dvije glavne komunikacije. Prva i va nija je Via Principalis (decumanus) koja je i la pravcem istok-zapad, od Porta Caesarea do Porta Graeca, a druga (cardo) pravcem sjever-jug. Stara jezgra bila je opasana sna nim zidinama. Istra eni dio oko Porta Caesarea je najvjerojatnije iz II. st.pr.Kr. i na injen je od velikih blokova. Grad je bio opskrbljavan vodom iz vodovoda, a imao je i ure enu kanalizaciju. Nema dvojbe da je starija jezgra grada uskoro postala tijesna za potrebe naraslog administrativnog i ekonomskog sredi ta provincije. Grad se iri u pravcu istok-zapad. Isto no i zapadno pro irenje razvija se kao tzv. suburbij - slobodno i nesputano. Kasnije, kao posljedica narasle opasnosti od barbarskih plemena, posebice Markomana i Kvada, i predgra a se opasuju zidinama. Unutar isto nog pro irenja iskopani su ostaci nekoliko va nih zdanja kao to su episkopalni centar, razne bazilike, pet mostova, terme, a prona eni su i ostaci bogatim mozaicima ukra enih stambenih zdanja. Na zapadnom pro irenju, osim pristani nih zgrada, terma i amfiteatra, prona eni su i ostaci bazilike. Ostaci gradskog amfiteatra, dobro o uvanog sve do XVI. st. kada je sru ili Mle ani da ne bi Turcima poslu io kao utvrda, upu uju da je mogao primiti od 15000 do 18000 posjet itelja to zna i da je grad u vrijeme svog procvata imao od 40000 do 60000 stanovnika. Predkr anska Salona na alost nije dovoljno istra ena, a puno toga je uni teno ve u kasnoj antici, pa i nemamo pravu sliku o tom razdoblju. Salona je najpoznatija po svojim spomenicima iz razdoblja ranog kr anstva, po svojim grobljima, gradskim i cemeterijalnim bazilikama i brojnim natpisima. S razlogom se isti e da je Salona, poslije Rima, najva niji centar za prou avanje ranog kr anstva. Afirmacija kr anstva dogodila se u Saloni kad je ovaj grad bio na vrhuncu mo i. Novo kultno sredi te bilo je u isto nom dijelu grada. Kr anstvo od Milanskog edikta (313.g.) do stjecanja statusa dr avne religije (392.g.) ivi u prisilnom su ivotu sa starim religijama koje postupno odumiru. Forum prestaje biti glavno okupljali te, nema vi e spektakla u amfiteatru, a terme

se zatvaraju jer ih posje uje sve manje ljudi. Sve je to kr zabranjivalo ili destimuliralo.

anstvo ili izravno

Novo vrijeme nosi u sebi klicu propasti gra anskih vrijednosti rimske civilizacije. Upravo karakteristi an primjer propadanja i degradacije je salonitanski forum na kojem se na sjevernoj strani podi e tijesak (torkular) za tije tenje gro a, gotovo simboliziraju i ruralizaciju grada. U srcu novog kultnog sredi ta, tzv.episkopalnog kompleksa, nalazi se dvojna bazilika izgra ena na mjestu ranijih terma. Oba su dijela trobrodna, a unaokolo se smje ta krstionica, zgrade za sve enstvo i biskupski dvor. Gradi se i niz drugih sakralnih objekata po cijelom gradu, u pravilu bazilikalnog tipa. Za Salonu su vezana i dva kurioziteta. Kule na bedemima bile su u kasnijem razdoblju oja ane dodatnim zidovima u obliku trokutaste prizme to predstavlja prvi dosad zabilje en za etak bastiona, iako se op enito smatra da je bastionski tip fortifikacije izum renesansnog vojnog graditeljstva. Drugi kuriozitet je postojanje dviju glavnih crkava-sjedi ta dvaju biskupa. Pored slavne bazilike urbane i njezina baptisterija prona eni su u Saloni ostaci jo jedne bazilike s krstionicom. Dvije crkve s krstionicama upu uju nas dakle na zaklju ak o postojanju dviju biskupija u istom gradu, budu i da je u anti ko doba ceremonija kr tenja bila isklju ivo pravo biskupa. Sude i po ostacima ova druga bazilika izgra ena je oko 500. godine. U to doba Dalmacijom vladaju Ostrogoti koji su bili arijanci. Ova kr anska sekta bila je jako ra irena me u germanskim plemenima. Postojanje dviju glavnih crkavasjedi ta biskupa zna i da je pored kr anske ortodoksne, nikejske, zajednice tu postojala isto tako velika hereti ka zajednica koja je uz potporu vladara otvoreno djelovala i imala dovoljno snage da izgradi i vlastitu episkopalnu baziliku s baptisterijem. Solinska arijanska crkva sada je s onom iz Ravene jedini veliki arhitektonski spomenik koji svjedo i o rasprostranjenosti i zna enju arijanizma u sklopu anti kog kr anstva. Va no je naglasiti da su arijanski gotski vladari na europskom Zapadu (Odoakar, Teodorik i drugi) uglavnom po tovali organizaciju i pravni polo aj ortodoksnih, tzv. nikejskih kr ana. U velikoj seobi naroda avarsko-slavenska plemena oko 630.g. zauzimaju i ru e Salonu, a stanovni tvo bje i na obli nje otoke i u dobro utvr enu Dioklecijanovu pala u od koje nastaje grad Split. Nema zapisa suvremenika o ovom doga aju. Srednjevjekovni pisci, bizantski car Konstantin Porfirogenet, splitski arhi akon Toma i pop Dukljanin u svojim kronikama opisuju ovaj doga aj koji ozna ava kraj anti ke civilizacije na ovim prostorima.

Rimsko Carstvo

Doba helenizma i rimske kulture jedno je od najfascinantnijih istorijskih razdoblja. Do danas se zadr ao utjecaj gr kih i rimskih filozofa, kao i kulture tih mo nih razdoblja... A ostaci njihove arhitekture, poput rimskog Koloseuma i gr kog Akropolisa, me u najposje enijim su znamenitostima Evrope i svijeta.

Razdoblje helenizma ozna ava razdoblje od osvajanja Aleksandra Velikog i najja e mo i gr kog svijeta, a zavr ava usponom Rimskog Carstva. U helenisti kom razdoblju prvi put raste va nost javnih du nosti u dru tvu, a tada po inje i razmjena me u gradovima te se pobolj avaju odnosi i s drugim dr avama. Javlja se svijest o zajedni kom su ivotu iz obostrane koristi, a u doba Aleksandra Velikog dolazi do velikog napretka borbenih tehnika.

Pretkraj razdoblja gr ke mo i po eo se razvijati Rim, koji nakon suverenog irenja Sredozemljem pora ava Kartagu u Tre em punskom ratu i zauzima sve ve i dio gr kog teritorija. Brzim i u inkovitim prodorom u tri smjera, Rimljani su postali gospodari cijelog Mediterana, a teritorijalna veli ina dr ave postala je jedna od najve ih u povijesti.

Rimska republika imala je mnogo initelja podjele vlasti koji se i danas, u modificiranim verzijama, mogu na i u mnogim dr avnim ure enjima diljem svijeta. Republika se odr ala sve do dolaska cara Augusta koji ju je preustrojio, zaustavio ratove i proglasio Rimsko Carstvo.

Vrijeme do dolaska Oktavijana Augusta na vlast naziva se Rimska republika. Posljednja tri desetlje a prije Krista na vlast dolazi August koji preustrojava dr avu i provodi samovladu... ...ali tijekom vladavine Carstvo je upravljalo svim heleniziranim dr avama na Sredozemlju, kao i keltskim podru jima sjeverne Europe. Rimsko je Carstvo ostavilo golemo naslije e dana njim zapadnim institucijama, i to u pravu, arhitekturi, kulturi i na mnogim drugim podru jima svakodnevnog ivota. Prvo to je Oktavijan napravio bilo je raspu tanje vojske i organiziranje izbora na kojima je imenovan konzulom. Vratio je vlast rimskom Senatu, koji mu je poslije dodijelio naslov Augusta. Iz carskog Rima potje u i dru tvena okupljanja uz igre i predstave, s tim da su one tada bile dio propagande jer su slavile cara i njegovu obitelj. Nakon Augusta Rimskim Carstvom vladaju brojni carevi koji su ostali zapam eni u povijesti, no o njima mnogo toga nije op e poznato. Rimsko Carstvo odr alo se do 395. godine kada dolazi do raskola na Zapadno i Isto no. Posljednji car Zapadnog Carstva Julije Nepot zba en je 476. godine, a Isto no Rimsko Carstvo (Bizant) postupno se smanjivalo i kona no nestalo tek 1453. godine.