Biblioteka hrvatske povijesti Urednik Josip Pavii Recenzenti prvog izdanja Akademik Ljubo Boban Dr.

Franko Miroevi Oblikovanje naslovnice Ozana Blaekovi Babi Korektor drugog izdanja eljko Holjevac Znak u krugu na naslovnoj stranici preuzet je iz enciklopedijskog zbornika Znanje i radost, Naklada HIBZ-a, 1942. Hrvoje Matkovi

POVIJEST
NEZAVISNE DRAVE

HRVATSKE
Drugo, dopunjeno izdanje S koloriranim prilogom Ikonografija NAKLADA P.I.P PAVII Zagreb 2002

Sadraj Predgovor drugom izdanju Predgovor prvom izdanju UVOD HRVATSKA U JUGOSLAVENSKOJ DRAVI IZMEU DVA RATA Osnovna obiljeja hrvatske politike PRIPREMA USTAKA EMIGRACIJA I NJEZINO DJELOVANJE DO 1941. Korijeni ustatva Odlazak Ante Pavelia iz zemlje. Prve postaje Be i Sofija Prijelaz u Italiju i organiziranje emigranata Liki ili Velebitski ustanak Atentat u Marseilleu Ustaka organizacija poslije atentata u Marseilleu Djelovanje ustake skupine u zemlji DRAVA USPOSTAVA NEZAVISNE DRAVE HRVATSKE Slom jugoslavenske drave Proglaenje Nezavisne Drave Hrvatske Paveliev povratak u zemlju PRIZNANJE NDH I UTVRIVANJE NJEZINIH GRANICA Priznanje Nezavisne Drave Hrvatske Rimski ugovori Razgranienje s ostalim susjedima Stanje u anektiranoj Dalmaciji USTROJSTVO DRAVE I UNUTARNJA ORGANIZACIJA Poglavnik Uspostavljanje organa nove vlasti Upravna podjela Organizacija ustakog pokreta Hrvatski dravni sabor ORUANE SNAGE Domobranstvo Vojno-teritorijalna organizacija Hrvatski legionari Orunitvo Ustaka vojnica Poluvojnike postrojbe GOSPODARSKE PRILIKE Osnovna obiljeja Organizacija gospodarskog ivota Kuna - hrvatska novanica Industrijska proizvodnja i rudarstvo Izvoz radne snage
2

Prehrana stanovnitva VJERSKE ZAJEDNICE Katolika crkva Hrvatska pravoslavna crkva Islamska vjerska zajednica KULTURNI IVOT Novine i asopisi Knjievni jezik i pravopis Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti Hrvatsko sveuilite Matica hrvatska Izdavaka djelatnost, kazalite, film AKCIJA ODNOSI NEZAVISNE DRAVE HRVATSKE S ITALIJOM Talijanski diplomat u Zagrebu Designirani hrvatski kralj Talijanske vojne jedinice na podruju NDH Paveli i Kvaternik u Italiji ODNOSI NEZAVISNE DRAVE HRVATSKE S NJEMAKOM Razmjena diplomatskih predstavnika Njemaki general u Zagrebu Paveli kod Hitlera. NDH u Trojnom paktu Njemaka narodna skupina POLITIKA NACIONALNE I RASNE ISKLJUIVOSTI Zakonodavni akti Izvanredni i prijeki sudovi Srpsko pitanje Odnos prema idovima i Romima Koncentracijski logori SNAGE UGROAVANJA NEZAVISNE DRAVE HRVATSKE Pojava antifaistikog pokreta etniki pokret Dvije koncepcije o obnovi Jugoslavije Rast NOP-a i njegovih predstavnikih tijela HRVATSKA SELJAKA STRANKA U NDH Maek i HSS poslije proglaenja NDH Napori ustakog vodstva na privlaenju lanova HSS-a Novo raslojavanje HSS-a. Pregovori s ustakim vrhom Misija pukovnika Ivana Babia Pokuaji suradnje HSS-a s NOP-om POLITIKA I VOJNA ZBIVANJA 1942. I 1943. Udaljavanje Slavka Kvaternika i Eugena Dide Kvaternika Muslimanska akcija za autonomiju Bosne i Hercegovine Kapitulacija Italije i granice NDH POKUAJ SPAAVANJA NEZAVISNE DRAVE HRVATSKE Povezivanje ustakih dunosnika s vodstvom HSS-a Plan djelovanja
3

Paveliev udar protiv zavjerenika SLOM POSLJEDNJI DANI I PROPAST NDH Opa situacija poetkom 1945. i poloaj NDH Planovi i dogovaranja Sovjetski prijedlozi poglavniku Paveliu Memorandum vlade NDH Povlaenje. Blajburka tragedija Sudbina zlata i novca NDH DRUGA USTAKA EMIGRACIJA Paveli ponovno u emigraciji Novo organiziranje i pojaano djelovanje Podjele i programi POLITIKI IVOTOPISI GLAVNIH LINOSTI U NDH DOKUMENTI Literatura Imensko kazalo Biljeka o autoru IKONOGRAFIJA Prilog u boji

Predgovor drugom izdanju Od prvog izdanja ove knjige prolo je osam godina i ono je ve davno rasprodano. Utvrdivi da je interes za problematiku Nezavisne Drave Hrvatske i dalje velik, nakladnik se odluio za novo izdanje. Kako je u meuvremenu, od prvog izdanja do danas, objavljeno nekoliko monografija i manjih studija u znanstvenim asopisima u kojima se donose novi rezultati znanstvenih istraivanja o NDH, trebalo je poveati opseg knjige. Tako je u dogovoru s nakladnikom prvobitni tekst mjestimino proiren i dopunjen. Proirenje i dopune teksta omoguila su temeljitija i shvatljivija objanjenja nekih pojedinanih dogaanja, koja daju potpuniju sliku osnovne problematike. Kao i u prvom izdanju, zadrana je struktura teksta i obrada bez biljeaka kako bi se postigla vea preglednost i bolje praenje sadraja. Time je knjiga i dalje ostala pristupana irem krugu itatelja koji ele vie saznati o nastanku, trajanju i nestanku hrvatske drave u vrijeme Drugog svjetskog rata. Proiren je i popis literature radovima koje je autor naknadno konzultirao. Naime, rije je o ve spomenutim monografijama koje su se pojavile nakon prvog izdanja knjige. I u ovom izdanju donose se na kraju knjige kratke biografije niza aktera zbivanja koji se u knjizi spominju. Broj tih linosti je povean, a o nekima, koje su ve bile uvrtene u prethodno izdanje, dodani su podaci do kojih je autor naknadno doao. Ti dodaci pridonose cjelovitijoj spoznaji osoba koje su imale udjela u odreenim politikim akcijama. U ovo izdanje uvrteno je i nekoliko dokumenata. Njihov je broj ogranien jer predvieni opseg novog izdanja nije dopustio iri izbor. Radi se o dokumentima karakteristinim za prosudbe ustake ideologije i djelovanje ustakog vrha, odnosno glavnog nositelja politike akcije - poglavnika Pavelia. Ti su dokumenti inae objavljeni u nekim zbirkama grae, navedenim u biljeci i u popisu literature. Neki su zahvati uinjeni i u ilustrativnom materijalu. Naime, odreene su slike izostavljene i nadomjetene onima koje autor smatra znakovitijima za ocrtavanje vremena i likova NDH, a dodan je i prilog u boji. Na kraju zahvaljujem se izdavakoj kui i uredniku gospodinu Josipu Paviiu, ijom inicijativom i suradnjom je pripremljeno i objavljivano ovo izdanje. Autor Predgovor prvom izdanju Nastanak, trajanje i slom Nezavisne Drave Hrvatske iroj su javnosti povrno i jednostrano poznati. U razdoblju druge Jugoslavije pisanje o NDH bilo je optereeno ideolokim pristupom i politikim prosudbama koje su je obiljeile kao neprijateljsku tvorevinu. O njoj se pisalo sa stajalita pobjednike partizanske borbe predvoene Komunistikom partijom Jugoslavije. Pri tom je uoljiva izrazita tendencija - posebno politikih ljudi - da se NDH, naglaavanjem njezinih negativnih obiljeja i postupaka njenih vodeih ljudi, prikae u to loijem svijetlu. Meutim, NDH je dio novije hrvatske povijesti, i to upravo onaj koji je umnogome utjecao na poloaj Hrvatske i hrvatskog naroda poslije Drugog svjetskog rata. Nasuprot nekadanjim pojavama sotonizacije NDH, u novije vrijeme se susreemo s pojavama glorifikacije te drave. Stoga je potrebno objektivno utvrditi njezino pravo povijesno znaenje u kontinuitetu povijesnog dogaanja. NDH je nepobitno rezultat prethodnog povijesnog razvitka Hrvatske. etiri godine NDH valja promatrati u irokom kontekstu povijesnih procesa na hrvatskim prostorima, poglavito u kontekstu uzroka i posljedica tih procesa. Ona je nesumnjivo bila pokuaj rjeavanja hrvatskog pitanja uspostavom vlastite, neovisne hrvatske drave. No, u tome se ne smije zanemariti vrijeme
5

njezine pojave i utjecaj okruenja u kojem je nastala. NDH bijae podlona planovima i pothvatima mnogih initelja, i to najprije meunarodnih, a zatim i snaga koje su je osporavale i s kojima se ona neprestano sueljavala. Svjestan potrebe da se naoj iroj javnosti dadu najneophodnije informacije o Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj kao povijesnoj stvarnosti, prihvatio sam ponudu nakladnika da priredim kratak pregled njezine povijesti. Danas uistinu moemo pristupiti smirenijem i objektivnijem raspravljanju i prosuivanju svega to se u NDH i oko nje dogaalo i to je ona uistinu bila te kakvo mjesto zauzima u novijoj hrvatskoj povijesti. Tekst koji je pred itateljem nastoji, na temelju do sada objavljene literature i dostupne izvorne grae, prikazati postanak i etverogodinje trajanje hrvatske drave od 1941. do 1945. Znanstvena literatura, koja se do sada bavila Nezavisnom Dravom Hrvatskom, iako nije bila sasvim imuna na ideoloke tendencije, dala je mnogo relevantnih podataka o uspostavi drave, njezinom ustroju, unutarnjim prilikama i vanjskopolitikim odnosima. Autor se za izradu ovog pregleda koristio veim brojem knjiga i drugih radova. Posebno valja upozoriti na radove Bogdana Krizmana i Fikrete Jeli-Buti. Ti su autori objavili najvie tekstova o NDH. Ali, i drugi su radovi znatno pripomogli da se obrada upotpuni podacima i procjenama (popis je priloen na kraju knjige). Oslanjajui se na tu literaturu, na nove izvorne podatke i na emigrantsku literaturu, koja nam u posljednje vrijeme postupno pristie, bilo je mogue prikazati sve komponente koje su u kratkom trajanju NDH dole do izraaja i procijeniti ih bez apologije i negativnih pretjerivanja. Knjiga je naslovljena Povijest Nezavisne Drave Hrvatske kako bi se time vidljivo oznailo da se radi o povijesnom, a ne o dnevnopolitikom pristupu. No, ona je tek kratak pregled najneophodnijih povijesnih podataka o NDH, i to onih koji upozoravaju na kljune probleme u vezi s njezinim postankom, ustrojstvom i politikom aktivnou njezina vrha. (Dakako da temeljita obrada povijesti NDH zahtijeva mnogo vei prostor.) Ovaj kratki pregled, nadamo se, ispunit e taj zadatak i pruiti osnovne informacije. Knjiga je podijeljena na pet poglavlja, od kojih je svako posebno naslovljeno. Naslov svake cjeline upuuje na osnovnu problematiku koja je u njoj obraena. Smatrali smo neophodnim da u prvom poglavlju (Uvod) obradimo poloaj Hrvatske u jugoslavenskoj dravi, kako bismo upozorili na ishodite politike orijentacije da se Hrvatska odvoji od Jugoslavije. U poglavlju Priprema prikazani su postanak i djelovanje ustake organizacije do 1941. U narednom poglavlju, Drava, najprije je prikazan raspad Jugoslavije i okupljanje ustakih snaga koje su imale i svoju domovinsku skupinu. Iskoristivi nastalu situaciju, a uz suglasnost i pomo Italije i Njemake, te su snage 10. travnja 1941. uspostavile Nezavisnu Dravu Hrvatsku. U tom su poglavlju obraeni: razgranienje NDH sa susjednim dravama, bitni elementi dravne organizacije i gospodarske prilike. Tu su i osnovni podaci o nastajanju i djelovanju oruanih snaga NDH, zatim prikaz poloaja vjerskih zajednica i njihova odnosa prema NDH te osvrt na kulturne prilike. Sljedee poglavlje naslovljeno je Akcija i njime su obuhvaene sve bitne komponente politike aktivnosti hrvatske drave na unutarnjem i vanjskopolitikom planu. Prikazani su odnosi s Italijom i Njemakom, dvjema za hrvatsku dravu najvanijim silama u tom razdoblju. Kao u prethodnom, tako se i u ovom poglavlju prati uloga poglavnika, koji je sve niti dravne vlasti drao u svojim rukama. Dan je osvrt na tzv. srpsko pitanje, kao i na odnos ustakih vlasti prema idovima i Romima te na uspostavljanje koncentracijskih logora. Prikaz antifaistikog pokreta i organiziranja etnike vojske na teritoriju NDH daje samo naznake njihovih programskih orijentacija i aktivnosti, kako bi se dobila nuna slika konfrontacija s njima i prijetnji opstanku NDH. Meutim, poloaju Hrvatske seljake stranke posveeno je vie prostora, jer rije je o politikoj grupaciji koja je do uspostave NDH imala vodeu ulogu
6

u politikom ivotu Hrvatske. Zabiljeena su i glavna previranja poslije kapitulacije Italije, posebno pitanje zapadne granice NDH i to na temelju novih, nedavno objavljenih izvornih materijala. itatelja e vjerojatno zaokupiti i muslimanska akcija za autonomiju Bosne i Hercegovine, kao i napori za spaavanje NDH u zavrnici Drugog svjetskog rata. Poslije prikaza propasti Nezavisne Drave Hrvatske (posljednje poglavlje Slom) ukratko je prikazana druga ustaka emigracija i njezino djelovanje. Iako se taj tekst vie ne odnosi na samu NDH, on je ipak s njom u vezi, a odgovara na pitanje to se dogodilo s preivjelim ustakim dunosnicima i samim poglavnikom Antom Paveliem po naputanju Hrvatske i poslije bleiburke tragedije u svibnju 1945. te kako su oni dalje politiki djelovali. Knjizi se mogu dati zamjerke da su izostavljene ove ili one pojedinosti, da se ne spominju neke osobe ili da je o drugima reeno premalo. No, svjesni manje ili vee opravdanosti takvih napomena, ipak upozoravamo da je ovdje rije o kratkom pregledu koji je prema zamisli nakladnika unaprijed limitiran brojem stranica. Nastojali smo u zadanom okviru dati ono najhitnije, ono to omoguava oslikavanje kratkotrajne hrvatske drave, prikaz osnovne strukture i organizacije njene vlasti i njezina samo bitna obiljeja. Tekst je napisan na temelju znanstvene literature, ali nema znanstvene aparature. Tako je postignuta vea preglednost i pristupanost teksta, a knjiga se pribliava znanstvenopopularnoj literaturi, kojom inae oskudijevamo, a koja je najprihvatljivija iroj italakoj publici. U knjizi se donosi i odabrani slikovni materijal, kao i nekoliko karata kojima se predoava prostor Nezavisne Drave Hrvatske i neki elementi njezina unutarnjeg upravnog i vojnog ustrojavanja. Zahvaljujem akademiku Ljubi Bobanu i dr. Franku Miroeviu, koji su proitali rukopis i dali mi nekoliko vrijednih sugestija za njegovo dotjerivanje. Ujedno zahvaljujem i prof. Vinku Nikoliu koji mi je omoguio uvid u neka izdanja emigrantske literature, posebno u priloge objavljene u Hrvatskoj reviji. Autor

UVOD
HRVATSKA U JUGOSLAVENSKOJ DRAVI IZMEU DVA RATA Osnovna obiljeja hrvatske politike Zakljukom Hrvatskog sabora 29. listopada 1918. raskinute su sve dravnopravne veze hrvatskih zemalja s Austrijom i Ugarskom, pa su Dalmacija, Hrvatska i Slavonija s Rijekom proglaene nezavisnom dravom koja e pristupiti - kako se u nastavku zakljuka navodi - u zajedniku narodnu suverenu dravu Slovenaca, Hrvata i Srba na cijelom etnografskom podruju toga naroda bez obzira na ma koje teritorijalne i dravne granice, u kojima narod Slovenaca, Hrvata i Srba danas ivi. Do ujedinjenja ona je dio Drave Slovenaca, Hrvata i Srba na elu s Narodnim vijeem Slovenaca, Hrvata i Srba. Ta je drava obuhvaala sve junoslavenske zemlje u sastavu bive Monarhije: uu Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju, Istru, Rijeku, Trst, slovenske zemlje (Koruku, Kranjsku, tajarsku, Goriku, Gradiku), Bosnu i Hercegovinu te Vojvodinu. Od svih initelja koji su sudjelovali u njezinu nastajanju, Drava Slovenca, Hrvata i Srba shvaena je kao provizorij do konanog formiranja jugoslavenske zajednice, tj. do njezina ujedinjenja sa Srbijom i Crnom Gorom. Potkraj studenoga 1918. Narodno vijee Slovenaca, Hrvata i Srba, osobitim zauzimanjem Svetozara Pribievia i njegove skupine, donijelo je zakljuak da se izabere delegacija Vijea od 28 lanova koja e poi u Beograd i tamo u sporazumu sa srpskom vladom i predstavnicima svih stranaka u Srbiji i Crnoj Gori bez odlaganja provesti ujedinjenje i organizaciju nove zajednike drave. Predloena je i pismena uputa (tzv. Naputak) za delegaciju. Protiv takva zakljuka glasovao je samo Stjepan Radi, koji je u prethodnoj raspravi traio da se ne zakljuuje nikakav dogovor o ujedinjenju prije nego to se utvrdi poloaj Hrvatske u novoj dravi. Zamjerio je vijenicima toliku urbu i upozorio ih da ne srljaju kao guske u maglu. Meutim, delegacija Narodnog vijea pod vodstvom dvojice potpredsjednika, dr. Ante Pavelia (starijeg, nije istovjetan s kasnijim ustakim poglavnikom) i Svetozara Pribievia otputovala je u Beograd. U meuvremenu su se Kraljevini Srbiji prikljuile Vojvodina (25. studenoga) i Crna Gora (26. studenoga). Dana 1. prosinca 1918. srpski regent Aleksandar Karaorevi primio je u Beogradu delegaciju Narodnog vijea. Tom je prilikom dr. Ante Paveli proitao Adresu kojom delegacija moli regenta da udrui Dravu Slovenaca, Hrvata i Srba s Kraljevinom Srbijom. U svom odgovoru regent je prihvatio molbu delegacije, pa je proglasio njihovo ujedinjenje u jedinstveno Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca. Tim prvoprosinakim aktom stvorena je jugoslavenska drava, dio koje su postale i hrvatske zemlje. Hrvatska je tada izgubila svoj povijesni identitet i svoju dravnost koju je stoljeima imala. Sastavljena je jedinstvena vlada za cijelu dravu. Predsjednik prve vlade Kraljevstva SHS bio je Stojan Proti, ministar unutarnjih poslova Svetozar Pribievi, a ministar vanjskih poslova dr. Ante Trumbi, koji se tada nalazio u Parizu kako bi mogao sudjelovati u radu mirovne konferencije. Ve prvi tjedni u novostvorenoj dravi pokazali su politike smjerove kojima se drava kree: vlada je provodila otar kurs centralizacije zemlje, iako drava jo nije imala ustav i jo nije bilo utvreno kako e biti ureena. Centralisti su u vladi imali dominantan poloaj, a meu njima se posebno isticao ministar unutarnjih poslova Svetozar Pribievi. On se bez oklijevanja prihvatio mjera kojima je nastojao provesti svoje tumaenje narodnog i dravnog jedinstva. elio je izbrisati nacionalne posebnosti i stvoriti jedinstvenu jugoslavensku naciju. Dotadanjim pokrajinskim predstavnikim tijelima i vladama oduzeo je svako politiko znaenje. One su bile potinjene vladi u Beogradu. Na prijedlog ministra
8

unutarnjih poslova, regent Aleksandar neke predsjednike pokrajinskih vlada potvrdio, a neke smijenio. Regent je, i opet na prijedlog ministra unutarnjih poslova, ukinuo vei broj povjerenitava u pokrajinskim vladama. Tada je dolo i do promjena u Hrvatskoj. U zemaljskoj vladi za Hrvatsku i Slavoniju bilo je tada 11 odjela. Na Pribieviev prijedlog, regent je ostavio samo tri (za unutarnje poslove, pravosue i bogotovlje). Za novog bana imenovan je Pribieviev istomiljenik dr. Ivan Paleek, koji je uvoenje u bansku ast popratio izjavom da e sve raditi po uputama i pod nadzorom vlade u Beogradu, jer da banska vlast nije vie autonomna kao to je bila od 1868. do 1918. Nova drava, Kraljevina SHS, dugo je ostala bez temeljnog zakona - ustava. Izbori za Ustavotvornu skuptinu provedeni su tek 28. studenoga 1920. U Hrvatskoj je na tim izborima najvei broj glasova dobila Radieva Hrvatska puka seljaka stranka (230.000 glasova i 50 zastupnikih mandata), pa je postala glavni politiki predstavnik Hrvata u novoj dravi. Stjepan Radi od poetka je izraavao nezadovoljstvo nainom stvaranja jugoslavenske drave te je osporio valjanost i obvezatnost prvoprosinakog akta. Odbacujui akt ujedinjenja, Radi i njegova stranka odbacili su i monarhijsko ureenje. Zato je i promijenjen naziv stranke u Hrvatska republikanska seljaka stranka. Radi je tada istaknuo zahtjev za uspostavu neutralne hrvatske seljake mirotvorne republike u granicama meunarodno priznatog teritorija nove jugoslavenske drave. Mada je sudjelovala u izborima za Ustavotvornu skuptinu i postigla iznimno velik uspjeh, stranka nije sudjelovala u njezinu radu. HRSS objavljuje tada svoj ustavni projekt, ali ga nije podnijela Ustavotvornoj skuptini. Taj se nacrt temeljio na naelima federalizma s elementima konfederalizma. Federalizam HRSS-a postao je najadekvatniji izraz otpora sve jaem politikom i gospodarskom pritisku velikosrpskih krugova na Hrvatsku. Taj je pritisak osobito pojaan poslije izglasavanja u Ustavotvornoj skuptini centralistikog Vidovdanskog ustava (28. lipnja 1921). Stjepan Radi tada predvodi borbu protiv centralizma. Njegovoj stranci, koja je u svojim redovima okupljala hrvatsko seljatvo, prilazi i graanski sloj drutva, pa se stranka postupno pretvarala u pravi hrvatski pokret. To se odrazilo na skuptinskim izborima na kojima je HRSS dobivala sve vie glasova (1923. dobila je 473.000, a 1925. ak 532.000 glasova). U borbi protiv centralizma Stjepan Radi primjenjivao je razliitu taktiku: apstinencija od rada Ustavotvorne (kasnije Narodne) skuptine, upuivanje apela velikim silama i javnosti, agitacija u narodu, okupljanje pristaa, povezivanje s drugim, manjim hrvatskim strankama (Hrvatskom zajednicom i Hrvatskom strankom prava), i najzad, osobni kontakti Radia s dravnicima i politiarima u inozemstvu. Sve te akcije bile su sraunate na jaanje stranke i na to vei pritisak na vladajue krugove u Beogradu, a s ciljem da se postigne sporazum o preureenju drave. Radievo stalno isticanje meunarodno priznatih granica Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca kao najpogodnijeg okvira za budunost hrvatskog naroda pokazuje da je HRSS svoju politiku zasnivala na priznavanju jugoslavenske dravne zajednice, ali se zalagala za punu potvrdu hrvatske nacionalne individualnosti. Prilikom posjeta Moskvi 1924. Stjepan Radi je iz taktikih razloga potpisao pristup svoje HRSS Seljakoj internacionali, kako bi izvrio jo jai pritisak na Beograd prema sporazumijevanju. Tada su on i njegova stranka optueni zbog komunizma i stavljeni pod udar Obznane (vladin dekret s kraja 1920. kojim je Komunistika partija Jugoslavije stavljena izvan zakona). U tim okolnostima Radi izvodi politiki zoakret: priznaje monarhiju i Vidovdanski ustav. Bilo je to u oujku 1925. dok se Radi nalazio u zatvoru. Stranka je tad promijenila i ime isputanjem iz svog naziva odrednice republikanska, pa se dalje nazivala samo Hrvatska seljaka stranka (HSS). U ljeto 1925. HSS zakljuuje sporazum s Radikalnom strankom i ulazi u vladu. Nekoliko mjeseci poslije u vladu ulazi i sam Stjepan Radi kao
9

ministar prosvjete. No, kako radikali nisu bili spremni da ita mijenjaju u sustavu uprave i u unutarnjem ureenju drave, HSS raskida sporazum s njima i poetkom 1927. vraa se u oporbu. Tako se zavrilo jedno razdoblje Radieve politike u kojem je pokuao s pozicija vlasti obuzdati velikosrpski hegemonizam i iznuditi promjene u unutarnjem ureenju drave. Radikali su ga 1925. prihvatili, raunajui da e nekoliko ministarskih resora za njegovu stranku smiriti i Radia i vodstvo HSS-a, a oni (radikali) e i dalje provoditi svoju politiku. Oni su je doista i provodili, pa se HSS nakon uoavanja radikalske nespremnosti za provoenje promjena vraa u oporbu i nastavlja borbu protiv centralizma i velikosrpske hegemonije. U opoziciji se tada nalazio i Svetozar Pribievi, koji je postupno doao do zakljuka da je velikosrpstvo najvea opasnost za opstanak drave, a nju je pod svaku cijenu elio sauvati. U oporbi su se, dakle, nali i Stjepan Radi i Svetozar Pribievi, sueljeni s Radikalnom strankom kao zajednikim protivnikom. Ta injenica i istovjetna procjena opasnosti od radikalskog velikosrpstva doveli su do politikog saveza Radieve Hrvatske seljake stranke i Pribievieve Samostalne demokratske stranke. Dana 11. studenoga 1927. dvije su se stranke povezale u politiki savez nazvan Seljako-demokratska koalicija (SDK). Na elu SDK-a bila su dva predsjednika - Stjepan Radi i Svetozar Pribievi. Koalicija bijae veliko iznenaenje, jer se radilo o povezivanju stranaka s potpuno oprenim programima: samostalski unitarizam bio je negacija radievskog hrvatskog nacionalnog programa i hrvatske nacionalne individualnosti. Meutim, konkretna politika situacija bila je obiljeena sve agresivnijim velikosrpskim hegemonizmom, pa je to potisnulo ideoloka pitanja u drugi plan. Pribievi je spoznao da njegova suradnja s radikali-ma u nametanju centralistikog Vidovdanskog ustava i provoenju centralistike uprave nije dovela do ostvarenja jedinstvene jugoslavenske nacije, ve je ojaala i uvrstila velikosrpsku hegemoniju. Radi je takoer osjetio neiskrenost radikalskih voa, koji su zakljuili sporazum s njim, a nastavili i dalje svojom velikosrpskom politikom. Naavi se u oporbi prema radikalskoj politici i uoavajui sve opasnosti od takve politike, Radi i Pribievi su se udruili u SDK, stavljajui u poetku teite na reorganizaciju politikog sustava i okonanje neparlamentarnih postupaka. Mada je programatska podloga HSS-a i SDS-a iskljuivala povezivanje, do toga je ipak dolo, jer je politika stvarnost ugroavala preanske krajeve u cjelini, a to ne znai samo Hrvate, nego i Srbe u Hrvatskoj, koji su koriteni za provoenje srbijanskih politikih ciljeva. Upravo su sve jai prodor velikosrpstva i sve agresivnija radikalska politika otvorile put suradnji Stjepana Radia i Svetozara Pribievia. A ta je suradnja ozbiljno zabrinula velikosrpske vrhove u Beogradu, koji su se tada odluili na fiziko uklanjanje glavnog protivnika - Stjepana Radia, kojega je u javnim nastupima karakterizirala izvanredna borbenost. Dana 20. lipnja 1928. u Narodnoj je skuptini izvren atentat na narodne zastupnike HSS-a. Radikalski zastupnik Punia Rai pucao je sa skuptinske govornice prema klupama oporbe i ubio Pavla Radia i uru Basarieka, a teko ranio Stjepana Radia. Ranjeni su bili jo i Ivan Pernar i Ivan Grana. Poslanici SDK-a tada su zakljuili da nee vie sudjelovati u radu Narodne skuptine te su se povukli u Zagreb, gdje su 1. kolovoza 1928. u zgradi Hrvatskog sabora prihvatili rezoluciju kojom trae preureenje drave na osnovama jednakosti i ravnopravnosti svih nacionalnih individualiteta. Rezoluciju je potpisao na bolesnikoj postelji i Stjepan Radi. Bio je to njegov posljednji politiki in, jer je tjedan dana kasnije - 8. kolovoza 1928. - umro od posljedica ranjavanja. Poslije Radieve smrti, vodstvo HSS-a preuzeo je dr. Vladko Maek. Kao predsjednik HSS-a, on je postao i jedan od dvojice predsjednika SDK.

10

Opa politika situacija poslije atentata u Narodnoj skuptini bila je sve sloenija. I dok je SDK povela borbu za novu organizaciju drave na osnovi ravnopravnosti svih njenih naroda, kralj Aleksandar i velikosrpski vrh u pozadini su pripremali svoje rjeenje dravne krize. Dana 6. sijenja 1929. objavljena je kraljeva proklamacija kojom se ukida parlamentarni sustav i uvodi diktatura. Ukinut je Vidovdanski ustav i rasputena Narodna skuptina. Potkraj mjeseca zabranjene su i sve politike stranke. Kraljevim ukazom na elo vlade postavljen je general Petar ivkovi (do tada zapovjednik kraljeve garde). Poetkom listopada 1929. kralj je donio zakon o nazivu i o podjeli Kraljevine na upravna podruja. Drava je dobila novi naziv - Kraljevina Jugoslavija. Bila je podijeljena na devet banovina (umjesto dotadanje 33 oblasti). Njihovo oblikovanje i utvrivanje granica bilo je takvo da su povezane one s veinskim srpskim stanovnitvom, pa su tako, zapravo, naznaene konture Velike Srbije. Proglaenjem diktature, pitanje unutarnjeg ureenja drave jo se vie zaotrilo. Tom se pitanju sada pridruilo i pitanje ponovnog uspostavljanja parlamentarizma i povrata stranakog djelovanja. Na te promjene hrvatska je opozicija reagirala dvojako. Predsjednik HSS-a Vladko Maek, koga je slijedio najvei dio biraa, nije poduzimao nikakve politike akcije protiv reima diktature. Smatrao je da e se s vremenom reim sam od sebe istroiti i da e tada hrvatsko pitanje doi na red. Zagovarao je politiku ekanja. Pravaki prvak dr. Ante Paveli mnogo je radikalniji. On naputa zemlju i u inozemstvu organizira akciju za ruenje Jugoslavije i uspostavu neovisne hrvatske drave. Ope pogoranje unutarnjeg stanja u dravi i njezin sve ne-povoljniji meunarodni poloaj (zapadne zemlje nisu odobravale diktatorski reim) primorali su kralja Aleksandra na promjene. Ujesen 1931. kralj je objavio ustav nazvan Oktroirani (jer ga nije donio parlament, nego ga je dao vladar). Ustavom je uspostavljen dvodomni parlament - Narodna skuptina i Senat - ali je njihovo funkcioniranje odudaralo od osnovnih naela parlamentarizma. Sve funkcije dravne vlasti ostale su i dalje u kraljevim rukama. On je glavni initelj zakonodavstva, uprave i sudstva, a politiki ne odgovara nikome. On imenuje vladu i ona odgovara njemu, a ne Skuptini. Oktroirani je ustav zadrao centralistiko ureenje. Zapravo, tim su ustavom sankcionirane politika i praksa estosijeanjske diktature. Otvoreni apsolutizam samo je zamijenjen prikrivenim apsolutizmom. Maek i vodstvo SDK tada se odluuju na politiku akciju. Na sastanku ueg kruga hrvatskih politiara (studeni 1932.), kojemu su osim haesesovaca i samostalaca - prisustvovali i predstavnici federalista (dr. Ante Trumbi) i pravaa (dr. Mile Budak), prihvaena je i potpisana rezolucija nazvana Zagrebake punktacije. Tom se rezolucijom odluno trai uklanjanje diktature i reorganizacija drave iskljuivanjem svake prevlasti, dakle, rjeenje hrvatskog pitanja u zajednikoj dravi. Zbog potpisivanja Zagrebakih punktacija, Maek je bio osuen na tri godine zatvora. Meutim, emigranti, okupljeni u ustakoj organizaciji ostaju i dalje na svom programu nezavisne Hrvatske. Oni su organizirali i izveli atentat na kralja Aleksandra prilikom njegova posjeta Francuskoj u listopadu 1934. Budui da je novi kralj Petar II. bio maloljetan (bilo mu je samo 11 godina), nije mogao preuzeti prijestolje, pa je do njegove punoljetnosti uspostavljeno namjesnitvo od tri lana na elu s knezom Pavlom. Druga dva lana bili su dr. Radenko Stankovi i dr. Ivo Perovi. Kao novi poglavar drave, knez Pavle Karaorevi odluio se za promjenu smjera unutarnje politike. Nareuje putanje Maeka na slobodu i raspisivanje novih prijevremenih izbora za dan 5. svibnja 1935. Da bi ublaio diktatorski reim, knez Pavle odobrava istupanje na izborima i bivih politikih stranaka. Tako je na skuptinskim izborima 1935. sudjelovala i Udruena opozicija (izborni blok hrvatskih i srbijanskih politikih stranaka) s nositeljem liste Vladkom Maekom. Prema slubenom izvjeu, vladina je lista dobila vie glasova, ali je
11

oporba optuila vladu za pritisak na birae i krivotvorenje rezultata. Unato nepravednoj podjeli mandata, broj glasova za Udruenu opoziciju nesumnjivo je upuivao na njezin uspjeh. Uoavajui takvo stanje, knez Pavle se odluio na novi politiki smjer. Vladu je povjerio radikalskom prvaku dr. Milanu Stojadinoviu. U vladu su uli i voe jo dviju stranaka: dr. Anton Koroec (Slovenska ljudska stranka) i dr. Mehmed Spaho (Jugoslavenska muslimanska organizacija), stvarajui novu stranaku formaciju - Jugoslavensku radikalnu zajednicu (JRZ). Novo u vladinoj deklaraciji bilo je to to je Stojadinovi priznao postojanje hrvatskog pitanja, pa je najavio i njegovo rjeavanje. Maek za to vrijeme prati novu situaciju i obnavlja rad HSS-a. Vlada pak tolerira slobodniji stranaki rad, pa i ponovno oivljavanje HSS-a. U tome, zapravo, vidi mogunost zaustavljanja procesa radikalizacije hrvatskog pitanja i svoenje aktivnosti opozicije u legalne okvire. Poetkom 1937. Stojadinovi se sastao s Maekom u Brezicama u namjeri da pokrene rjeavanje hrvatskog pitanja, ali bez rezultata. Maek je traio ukidanje Oktroiranog ustava, a Stojadinovi je to odbio, tvrdei da se ustav moe mijenjati tek po stupanju kralja Petra na prijestolje. Neuspjeh razgovora u Brezicama potaknuo je Maeka na jae povezivanje sa Srbijanskom Udruenom opozicijom (sainjavale su je Demokratska stranka, Zemljoradniki savez i dio radikala oko Glavnog odbora koji nije bio uz Stojadinovia). Maek je u listopadu 1937. u selu Farkaiu kraj Petrinje s voama Udruene opozicije - Ljubom Davidoviem, Jocom Jovanoviem i Acom Stanojeviem - dogovorio sporazum o preureenju drave donoenjem novog ustava bez majorizacije. U potpisanom sporazumu se izriito navodi da e novi ustav biti donesen pristankom veine Slovenaca, veine Hrvata i veine Srba. Drava, dakako, ostaje i dalje monarhija. Meutim, provoenje tog sporazuma ovisilo je o knezu Pavlu, a on se protivio, ponajprije zbog zahtjeva da se ukine Oktroirani ustav. Unato dogovaranju sa srbijanskom oporbom, Maek se nije elio vre vezati za nju, bojei se gubljenja pregovarake pozicije kod kneza Pavla, koji je ipak drao sve niti unutarnje i vanjske politike u svojim rukama (takvu mu je poziciju davao Oktroirani ustav). Kontakte s knezom Maek je odravao preko dr. Ivana ubaia, a jednom se s knezom i osobno sastao. Knez Pavle je i dalje teio rjeenju hrvatskog pitanja, kako bi konsolidirao ope stanje u dravi u vrijeme sve zategnutijih meunarodnih odnosa. Kada je uoio da Stojadinovi nije pogodna linost za pregovaranje s hrvatskom oporbom (a to mu je izjavljivao i sam Maek), knez se odluio za promjenu vlade. Nakon novih skuptinskih izbora, odranih potkraj 1938., otpustio je Stojadinovia i vladu povjerio Dragii Cvetkoviu, s izriitom zadaom da ostvari sporazum s Maekom i HSS-om. Cvetkovi je postao kneev opunomoenik za pregovore s hrvatskom stranom. Pad Stojadinovieve vlade i osnivanje nove, Cvetkovieve vlade, vodstvo HSS-a primilo je s oitim zadovoljstvom i spremnou za pregovore. Prvi susret Maeka i Cvetkovia odran je u Zagrebu poetkom travnja 1939. U razgovorima je Maek inzistirao na tome da se najprije utvrdi teritorijalni opseg Hrvatske, a zatim njezin posebni poloaj u dravi s odreenim autonomnim nadlenostima. Pregovori su potrajali vie mjeseci, dok nije postignut i 26. kolovoza 1939. potpisan konani sporazum kojim se uspostavlja Banovina Hrvatska. Cvetkovi je tada podnio ostavku vlade, pa je sastavljena nova vlada kojoj je predsjednik bio Dragia Cvetkovi, a potpredsjednik Vladko Maek. U tu CvetkoviMaekovu vladu ulo je est predstavnika SDK (pet iz HSS-a i jedan iz SDS-a). Kako je sporazum Cvetkovi-Maek bio samo politiki dogovor, istoga dana (26. kolovoza 1939.) objavljena je i Uredba o Banovini Hrvatskoj, u kojoj je pravno razraeno ono to je utvreno politikim sporazumom. Knez Pavle je istodobno potpisao i uredbu o rasputanju Narodne skuptine i Senata.

12

Banovina Hrvatska nastala je spajanjem Savske i Primorske banovine. Njima su pridrueni kotarevi s veinskim hrvatskim stanovnitvom iz susjednih banovina: Dubrovnik, Travnik, Fojnica, Brko, Gradaac, Derventa, id i Ilok. Banovina je Hrvatska imala zakonodavnu, upravnu i sudsku autonomiju. Time je narueno naelo centralizma, na kojem je do tada poivala jugoslavenska drava. Nova banovina je negirala i naelo dravnog i nacionalnog unitarizma Oktroiranog ustava, jer je bila ustrojena u povijesnim i etnikim granicama hrvatskog naroda. Uredba o Banovini Hrvatskoj postavila je prve osnove sloene ili federalne drave, budui da je sama Banovina po svojim nadlenostima bila gotovo federalna jedinica unutar centralistiki ureene monarhije. Sporazumom Cvetkovi-Maek bilo je ak predvieno da e se u ustav unijeti odredba po kojoj se ovlasti Banovine Hrvatske ne mogu ovoj oduzeti ili smanjiti bez njezina pristanka. Banovina Hrvatska bila je uspostavljena samo nekoliko dana prije poetka Drugog svjetskog rata (zapoeo je 1. rujna 1939). Dogaaji koji su slijedili tijekom 1940. sve vie su pribliavali rat Jugoslaviji. Najposlije, u proljee 1941. dolo je do njezina sloma, a to je otvorilo mogunost rjeenja hrvatskog pitanja izvan Jugoslavije uspostavom posebne hrvatske drave.

13

PRIPREMA
USTAKA EMIGRACIJA I NJEZINO DJELOVANJE Kada je kralj Aleksandar 6. sijenja 1929. uspostavio diktaturu, jae se aktiviralo ono opozicijsko krilo u hrvatskoj politici, koje se zalagalo za posve samostalnu i nezavisnu hrvatsku dravu. Taj dio hrvatske oporbe smatrao je da se hrvatsko pitanje moe rijeiti samo izlaskom iz Jugoslavije. Budui da zbog represije diktatorskog reima svoju djelatnost nisu mogli razvijati u zemlji, borbu za samostalnu i nezavisnu Hrvatsku ti su politiari prenijeli u emigraciju. Korijeni ustatva. Hrvatska emigracija, formirana poslije 1929., vue svoj korijen iz do tada marginalne Hrvatske stranke prava (HSP). (Njezini su pristae nazivani frankovci po predratnom pravakom stranakom voi dr. Josipu Franku.) Ta je stranka u listopadu 1918. najavila svoje rasputanje, ali je mjesec dana poslije obnovila svoju djelatnost. Njezin Poslovni odbor, na sjednici 28. studenoga 1918. (dakle, prije prvoprosinakog akta) prihvatio je zakljuak o nastavku rada stranke s ciljem da se u slonom radu oko sjedinjenja hrvatskog naroda ouva hrvatska drava i da se tako spasi nacionalni i dravni individualitet hrvatskog naroda od posvemanje propasti koja mu prijeti. Kada je proglaeno ujedinjenje, HSP je poetkom prosinca 1918. objavila proglas u kojem je izrazila svoje neslaganje s ujedinjenjem, a njezin program od oujka 1919. istaknuo je zahtjev za uspostavu slobodne, samostalne hrvatske drave po naelu samoodreenja naroda. U programu je posve jasno istaknula i svoj republikanizam, suprotstavljajui se tako potinjavanju Hrvatske srbijanskoj dinastiji Karaorevia, koju su drugi hrvatski politiari u danima stvaranja jugoslavenske drave (izuzev Stjepana Radia) bez pogovora prihvatili. Stranka je posebno isticala vjernost nauku Ante Starevia i hrvatsko dravno pravo kao najsnaniji argument u borbi za ostvarenje samostalne i neovisne hrvatske drave. Ocrtavajui teritorij budue hrvatske drave pravai su u svom programu naglasili potrebu ujedinjenja svih hrvatskih zemalja, ukljuujui i Bosnu i Hercegovinu. Program su potpisali predsjednik HSP-a dr. Vladimir Prebeg i tajnik dr. Ante Paveli (odvjetnik, kasniji ustaki poglavnik). Meutim, HSP nije uspjela jae utjecati na politiki ivot Hrvatske. Oslanjajui se na malen broj pristaa, najvie meu sitnim graanstvom (preteno u Zagrebu), HSP nije imala znatnijeg udjela u hrvatskoj politici dvadesetih godina kada je njome dominirao Stjepan Radi. Stranka je povremeno s Radiem suraivala i to u Hrvatskom bloku (sainjavale su ga HRSS, Hrvatska zajednica i Hrvatska stranka prava), ukljuujui se tako u hrvatski front za borbu protiv velikosrpske hegemonije i centralizma. No, sa Stjepanom Radiem je dolazila i u sukob kad je on pokazao spremnost za sporazumijevanje sa srbijanskom stranom. Glavni organ HSP-a bilo je Hrvatsko pravo, koje je u svojim napisima otvoreno zastupalo neodrivost ideje jugoslavenstva, ocjenjujui je kao zabludu i osnovnu prepreku za samostalan razvitak hrvatskog naroda. U vodstvu HSP-a postupno je sve znaajniju ulogu imao Ante Paveli koji je u raznim prilikama otvoreno istupao s programom stvaranja samostalne Hrvatske. Na skuptinskim izborima 1927. Paveli je bio izabran za narodnog poslanika na listi drugog Hrvatskog bloka kojega su formirale Trumbieva Hrvatska federalistika seljaka stranka i HSP. U svojim govorima u Narodnoj skuptini u Beogradu Paveli se otvoreno izjanjavao za hrvatsku nezavisnost. Kada je u jednom govoru igosao vladine postupke, bezakonja i nasilja nad Hrvatima, neki srbijanski poslanik iz Skuptine mu je dobacio: Laku no! Paveli mu je na to odgovorio: Bit u sretan kada vam budem mogao rei laku no; bit u sretan onda kada vam svi Hrvati uzmognu rei laku no i hvala vam na ovakvoj zabavi, kakvu smo imali s vama.
14

Nadam se da ete, uostalom, i vi biti sretni kad ne budete ovdje imali Hrvate. Kao pravaki prvak Paveli je razvijao znatnu aktivnost na politikom usmjeravanju pravake omladine, koja se u to vrijeme jae organizirala i u Zagrebu pokrenula listove Starevi i Kvaternik. Odlazak Ante Pavelia iz zemlje. Prve postaje Be i Sofija. Poslije atentata u Narodnoj skuptini pravaka se grupacija sve vie radikalizira pa u njezinim redovima zapoinju pripreme za osnivanje ilegalnih omladinskih oruanih grupa. U tim danima dr. Ante Paveli pojaava svoju djelatnost. Potrebnu podrku nalazio je u malobrojnoj Hrvatskoj pravakoj revolucionarnoj omladini (HPRO), koja je djelovala u okviru Hrvatske stranke prava jo od 1926. kada je pokrenut i njezin organ Starevi. Na elu joj je bio Branimir Jeli. Poetkom listopada 1928. u Zagrebu je osnovano drutvo Hrvatski domobran, koje je pod platem legalnog portskog drutva trebalo uvjebavati omladince za ilegalne borbene akcije. Kako policija nije odobrila djelovanje drutva, ono je ipak potajno okupljalo omladince i pripremalo ih za teroristike aktivnosti. Tada je prestao izlaziti list Starevi, a umjesto njega pokrenut je Hrvatski domobran (prvi broj je izaao 16. studenoga 1928.) s jasnim programom stvaranja samostalne hrvatske drave. Aktivnost pravake omladine dola je do izraaja u demonstracijama 1. prosinca 1928. povodom proslave 10-godinjice ujedinjenja. Naime, na toranj zagrebake katedrale, u trenutku okupljanja viih oficira i dravnih slubenika, izvjeene su dvije crne i jedna hrvatska zastava. Obje crne zastave su pale na okupljene uzvanike pred ulazom u katedralu. Kada je policija uhitila dva omladinca (sudionika incidenta), te ih sprovodila do policijske postaje, dolo je u Petrinjskoj ulici do sukoba s grupom demonstranata i krvoprolia. Organizatori te akcije Branimir Jeli i Gustav Perec tada su ilegalno napustili zemlju. Tako se do uspostave diktature dio hrvatske oporbe ve poeo pripremati za akciju, koju e nastaviti nakon estosijeanjskog manifesta. Zbog nastalih prilika (otrih policijskih mjera protiv antijugoslavenski orijentiranih osoba) ta grupacija teite rada prenosi izvan domovine. Kako je Ante Paveli do 1929. ve bio eksponiran kao zagovornik stvaranja samostalne i nezavisne Hrvatske (a to znai zagovornik ruenja Jugoslavije), nastupom diktature njemu i njegovim suradnicima prijetila je opasnost uhienja. Zato ve u sijenju 1929. Paveli naputa zemlju i prelazi u Austriju. Paveliev odlazak iz zemlje izazvao je odreenu reakciju diktatorske vlade, koja je ifriranim brzojavom o tome zatraila izvjee od vritelja dunosti velikog upana u Zagrebu, generala Vojina Maksimovia. U svom odgovoru vladi Maksimovi javlja: Po izjavi njegove ene Paveli je otputovao u noi 19-20. ov. mes. vozom za Be, nepoznato preko kojeg pograninog komesarijata, jer Maribor, Koprivnica i Kotoriba ni do veeras nisu izvestili o njegovu prelasku tamo u inostranstvo... Nareenje za praenje Pavelia izdano je odmah posle 20. lipnja prole godine. Ovo sam nareenje i ja pootrio 7. ovog meseca. Stalno ga je pratio po jedan agent, u dve smene, i to celoga dana i u no dok god se videla svetlost u Pavelievu stanu. U toku ostatka noi nije se pazilo i to je vreme on i upotrebio da otputuje vozom posle 11 sati nou... Stigavi u Be, Paveli je uspostavio vezu s grupom hrvatskih emigranata, bivih austrougarskih asnika oko generala Stjepana Sarkotia, koji se 1918. nisu vratili u Hrvatsku, jer nisu prihvaali stvaranje jugoslavenske drave. U travnju 1929. Paveli u pratnji Pereca odlazi u Sofiju, gdje se sastaje s voom makedonske emigracije Vanom Mihailovom. S njim se dogovorio o zajednikoj suradnji s ciljem izdvajanja Hrvatske i Makedonije iz Kraljevine SHS. U Sofiji je s predstavnicima makedonske emigracije potpisao Deklaraciju o zajednikoj aktivnosti. Odrao je i jedan antijugoslavenski govor. Jugoslavenski diktatorski vrh otro je reagirao na Pavelievu djelatnost u Sofiji, pa je u Beogradu u srpnju 1929. odran sudski

15

proces protiv Ante Pavelia i Gustava Pereca (koji je Pavelia pratio u Sofiju). Sud za zatitu drave obojicu je osudio na smrt u odsutnosti. Prijelaz u Italiju i organiziranje emigranata. Da bi izbjegle zaplete s jugoslavenskom vladom, austrijske su vlasti Paveliu - nakon povratka iz Sofije i beogradske presude - otkazale gostoprimstvo i on prelazi u Italiju, koja postaje baza okupljanja hrvatske emigracije. Prve veze s talijanskom faistikom vladom, kojoj je na elu bio Benito Mussolini, Paveli je uspostavio jo 1927. Tada je bio zagrebaki gradski zastupnik, pa je u lipnju te godine s delegacijom grada Zagreba (kojoj je na elu bio gradonaelnik dr. Stjepan Srkulj) putovao u Pariz na Kongres gradova. Na povratku iz Pariza Paveli se odvojio od delegacije i otputovao u Rim, gdje ga je primio visoki dunosnik Faistike stranke Roberto Forges Davanzati. Paveli mu je izloio zapostavljenost Hrvatske i grubi pritisak beogradskog reima te objasnio tenju Hrvata za stvaranjem vlastite drave. I zakljuio da Hrvatska rauna na pomo Italije. Paveli mu je tom prilikom predao Promemoriju u kojoj se - izmeu ostaloga - navodi da su Hrvati spremni prilagoditi se sferi talijanskih interesa, politiki i ekonomski, a takoer i u vojnom pogledu. Nadalje, da su spremni izvesti krajnje posljedice jo dalje od ogranienja iz Rapallskog ugovora (Rapallskim ugovorom iz godine 1920. o razgranienju izmeu Italije i Kraljevine SHS, Italija je dobila Istru, kvarnerske otoke Cres i Loinj, Zadar te otoke Lastovo i Palagruu). Tako Paveli, preavi 1929. u Italiju, nije bio nepoznat talijanskom politikom vrhu i dobio je njegovu potporu. Kako Italija poslije Prvog svjetskog rata nije uspjela zadobiti istonu jadransku obalu u opsegu kako je to traila (i kako joj je tajnim Londonskim ugovorom iz 1915. obeano), teila je i dalje ostvarenju svojih pretenzija. U Mussolinijevim vanjskopolitikim planovima ekspanzija prema Balkanu zauzimala je sve znaajnije mjesto, pa je u kontekstu te politike razumljiv interes za Pavelievu akciju razbijanja Jugoslavije. U tome je Mussolini nazirao mogunost prisvajanja Dalmacije i uvrivanja svojih pozicija na Balkanu. Radi toga je Italija i dala utoite hrvatskoj emigraciji i pruila joj punu materijalnu pomo. Smjestivi se u Italiji, Paveli je poeo okupljati i organizirati emigrante, ponajprije one ekonomske iz pojedinih europskih drava (osobito iz Belgije) i neto iz June Amerike. Pridruili su mu se i politiki emigranti koji su umakli iz Jugoslavije pred politikim progonima. Glavni Pavelievi politiki suradnici u organiziranju hrvatske emigracije bili su Gustav Perec, dr. Branimir Jeli, Ivan Perevi te neto kasnije pridoli dr. Mladen Lorkovi i dr. Mile Budak. Datum i godina osnivanja ustake organizacije nisu tono utvreni. Prema nekim tvrdnjama Paveli osniva emigrantsku organizaciju pod nazivom Ustaa - hrvatski oslobodilaki pokret ve 1930. Meutim, pouzdani podaci o postojanju ustake organizacije potjeu tek iz 1932., to ne iskljuuje njezino postojanje i ranije. Naziv joj je tada Ustaa hrvatska revolucionarna organizacija (UHRO). U literaturi se iznosi i podatak da je osnovana ve 7. sijenja 1929. u Zagrebu prije Pavelieva odlaska u emigraciju (taj se podatak navodio u vrijeme NDH). Poetak rada ustake emigracije oznailo je stvaranje manjih vojnih formacija, koje su se uvjebavale za izvoenje diverzantskih akcija u Jugoslaviji. Uz financijsku pomo talijanske vlade Paveli osniva ustake logore, u kojima se okupljaju prvi pripadnici pokreta. U Italiji se s vremenom okupilo oko 500 emigranata. Logori ustakih emigranata bili su smjeteni u nekoliko mjesta: Bovigno, Brescia, Lipari. Na zahtjev talijanske vlade logori su esto bili premjetani. Glavni ustaki stan najprije je bio u Torinu, a zatim u Bologni. Posebni Pavelievi izaslanici prenijeli su akcije u druge zemlje, gdje je bila brojnija hrvatska ekonomska emigracija. Ve 1930. Gustav Perec je po nalogu Pavelia radio u Belgiji na pridobivanju hrvatskih radnika za ustaku organizaciju. Tu je osnovao Hrvatski savez sa
16

sjeditem u Seraingu i podrunicama u desetak belgijskih gradova. Savez je bio prijavljen i odobren kao udruenje za uzajamnu pomo, a u stvari su se preko njega prikupljali budui pripadnici ustakih logora u Italiji. Slinu je ulogu imao i Hrvatski domobran u Buenos Airesu, organizacija koju je 1931. osnovao Branimir Jeli, a koji je tada neko vrijeme djelovao u Argentini. Ogranci te organizacije postojali su i u Urugvaju, Boliviji i Brazilu. Ustakih punktova bilo je i u Sjevernoj Americi. U Europi, osim u Belgiji, ekonomskih emigranata iz Hrvatske bilo je i u drugim europskim dravama (u Nizozemskoj i Francuskoj), gdje se vrila agitacija. Dr. Branimir Jeli djelovao je u Njemakoj. U Berlinu je osnovao Ustaki propagandni centar i pokrenuo listove Croatia press i Nezavisna drava Hrvatska. Meutim, njemake nacistike vlasti nisu bile sklone podrati ustaku akciju ruenja Jugoslavije, pa su poetkom 1934. godine zabranile ustake listove i onemoguile rad ustakih djelatnika. Drugaiji je odnos prema ustakim emigrantima bio u Maarskoj, gdje je Gustav Perec 1931. - toleriran od maarskih vlasti organizirao ustaki centar na Janka Puszti blizu Nagy Kanizse. Paveli je postupno organizirao i izdavaku djelatnost, posebno tiskanje novina. ini se da je prvi poeo izlaziti list Hrvatski domobran u Buenos Airesu ve 1930. u redakciji Ante Valente, glavnog suradnika Branimira Jelia. List je svake godine pod istim naslovom izdavao i godinjak, neku vrstu kalendara. U Buenos Airesu je pokrenut i mjesenik Croazia boletin mensual, a zatim Croazia - boletin informativo. U Pittsburgu je izlazio list Nezavisna Drava Hrvatska, a u San Franciscu Hrvatsko pravo. God. 1931. u Beu je poeo izlaziti Gri, kojega je do odlaska u Maarsku ureivao Gustav Perec. Uz Gri bila je pokrenuta i korespondencija Velebit, koja je kasnije imala svoju agenciju i u Junoj Americi. Meutim, glavni organ ustake emigracije bio je list Ustaa, koji je izlazio u Glavnom ustakom stanu u Italiji (prestao je izlaziti 1934. nakon atentata u Marseilleu). Prvi organizacijsko-programski dokument ustake emigracije je Ustav Ustae hrvatske revolucionarne organizacije iz 1932. u kojem je razraena organizacijska struktura. U tom se dokumentu navodi da organizacija ima zadau oruanim ustankom (revolucijom) osloboditi ispod tuinskog jarma Hrvatsku, da ona postane potpuno samostalna i nezavisna na cijelom narodnom i povijesnom podruju. Prema Ustavu, ustae su organizirani kao vojna formacija. Najvie tijelo organizacije bio je Glavni ustaki stan (GUS), kojemu je na elu poglavnik, a to je bio Ante Paveli. U drugom dokumentu pod nazivom Naela hrvatskog ustakog pokreta (1933) izneseni su program i ideologija pokreta. Dok se u Ustavu rabi naziv organizacija, u Naelima je taj termin zamijenjen s pokretom, to znai da se cijela akcija postavlja na mnogo iru osnovu. Osnovni cilj ustake organizacije, formuliran ve u Ustavu, u Naelima se dalje razrauje, s naglaskom na znaenju povijesnog prava hrvatskog naroda na slobodnu hrvatsku dravu. Iz Naela, iji je sastavlja bio Paveli, jasno proizlazi da je ostvarenje drave najhitniji cilj narodne borbe. Drava osigurava narodnosnu samosvojnost Hrvata, nezamjenjivost njihova imena za narod i zemlju i nedjeljivost narodnog teritorija. Naglaen je i kontinuitet hrvatske dravnosti do 1918. i pravo hrvatskog naroda da ostvari hrvatsku dravu na itavom etnikom i povijesnom podruju, pa i silom oruja. Iskljuuje se mogunost da ona (hrvatska drava) bude sastavni dio neke druge drave ili da hrvatski narod dijeli suverenitet i vlast u svojoj dravi s nekim drugim narodom. U Naelima se takoer navodi da su sva materijalna i duhovna dobra vlasnitvo naroda, a zemlja vlasnitvo onoga tko je obrauje, tj. seljaka. Tome se dodaje jo i to da su industrija, obrt i trgovina izvor ivota radnika, a ne gomilanje narodne imovine u rukama kapitalista. Ustaki se pokret poziva na politike misli Ante Starevia, nalazei tako ishodite svog programa u pravatvu. Posebno mjesto u ideologiji ustakog pokreta zauzima obraun s
17

jugoslavenstvom, koje nijee hrvatsku nacionalnu samosvojnost. Kao granica budue hrvatske drave na istoku istie se rijeka Drina kao granica dvaju svjetova, zapadnog i istonog. Liki ili Velebitski ustanak. Pripadnici ustake organizacije djelovali su skupno ili pojedinano. Prebacivali su se u Jugoslaviju (posebno iz Maarske) i izvodili razne diverzije na eljeznicama i drugim javnim objektima. Kada se Paveli 1932. odluio za jednu opseniju ustaku akciju u zemlji, za njeno izvoenje odabrao je podruje Like, gdje je u Gospiu postojala ilegalna ustaka organizacija na elu s odvjetnikom dr. Andrijom Artukoviem. Njeni ostali vaniji lanovi bili su Juraj-Juco Rukavina (bivi austrougarski asnik), Marko Doen (posjednik), Josip Tomljenovi i Nikola Orekovi (trgovci). Ta je grupa bila u vezi s ustakim vodstvom u emigraciji, a neki su od njih odlazili u Italiju i Austriju, gdje su se sastajali s Paveliem, Perecom i drugim ustakim prvacima. Pripreme za akciju zapoele su u proljee 1932. U njima je posebnu ulogu imao Juco Rukavina, koji je konspirativno obilazio sela Like i Primorja da bi za akciju pridobio i izvjestan broj seljaka na irem podruju. U psiholokoj pripremi irili su vijesti da borbu za nezavisnost Hrvatske pomae Italija i da je ustako vodstvo s talijanskom vladom zakljuilo sporazum prema kojemu e Italija dobiti Triglav i dolinu prema Ljubljani, a ona e Hrvatskoj ustupiti Rijeku i Trst. Kako je u okviru ire akcije bio predvien napad i osvajanje vojarne i vojnog skladita garnizona u Gospiu, domaa ustaka grupa je nastojala uspostaviti vezu s nekim vojnim osobama, ali sa slabim rezultatom. Kao glavna baza za prebacivanje oruja preko Velebita odreen je Zadar (tada pod vlau Italije). Prve koliine oruja prebaene su na Velebit tijekom proljea 1932., a najvea koliina potkraj kolovoza. Oruje je u Zadar dopremljeno talijanskim brodom. Na Velebitu je bilo razdijeljeno lanovima organizacije, a zatim je tamo prispjela i skupina od pet uniformiranih i naoruanih ustakih emigranata, koja je skrivana u kui jednog seljaka u selu Lukovo ugarje. S posljednjom poiljkom oruja stiglo je jo pet naoruanih ustakih emigranata. Prije nego je poela prava akcija, elnik ustake skupine u Gospiu Artukovi, zajedno s Markom Doenom, preao je u Zadar. U noi izmeu 6. i 7. rujna 1932. izvren je napad na andarmerijsku stanicu u Bruanima kraj Gospia. Uz deset ustakih emigranata, prebaenih iz Zadra, u napadu je sudjelovalo i nekoliko lanova ustake organizacije s podruja Gospia. Prije napada bile su presjeene sve telefonske veze s Gospiem, a tada je zapoela paljba na zgradu u kojoj su se nalazili orunici. Okraj je trajao oko pola sata i napadai su se povukli. Oni meu njima koji su ivjeli u zemlji, vratili su se svojim kuama, a emigranti su se povukli na Velebit i zatim u Zadar na teritorij Italije. U Zadar su se sklonili i neki istaknutiji lanovi domae ustake organizacije (J. Tomljenovi, N. Orekovi). U sukobu s potjerom kod sela Jadovna poginuo je ustaa Stjepan Devi. Poslije zavretka akcije u Bruanima policijski organi su izvrili temeljito proeljavanje podruja Like i Primorja, kako bi se oduzelo oruje i pohapsili ljudi koji su bili umijeani u prebacivanje oruja. S obzirom da vlasti nisu znale stvarne razmjere ustake akcije, irina i otrina poduzetnih mjera bila joj je nesrazmjerna. Pohapeni su i zlostavljani mnogi neduni ljudi, a pri pretresanju terena injene su stanovnitvu i velike materijalne tete. Dogaaji u Lici imali su prilian odjek u inozemnom tisku, posebno u talijanskom i maarskom. Akcija ustake grupe u Bruanima prikazivana je kao poetak graanskog rata u Jugoslaviji i odluan zaokret u borbi Hrvata protiv vladajuih krugova u Beogradu. U ustakim krugovima akcija je nazvana Liki ili Velebitski ustanak. No, radilo se ipak samo o diverziji ogranienoj na usko podruje, koja nije izazvala iru i masovniju akciju i stvaran prijelaz s politike na oruanu borbu. U pripremanju akcije u Lici sudjelovao je i sm poglavnik Ante Paveli. Ona je izvrena po njegovoj naredbi, to znai i po odobrenju talijanskih vlasti, koje su pruale
18

utoite i pomo ustakoj emigrantskoj organizaciji. Italiji je u tom asu, s obzirom odnose s Jugoslavijom i pretenzije prema istonoj jadranskoj obali, odgovaralo da provjeri pripremljenost ustaa i mogunost dizanja ustanka na irem podruju Hrvatske. Inae, pred poetak ustake akcije u Lici, u Italiji je pojaana antijugoslavenska propaganda, a posebno je isticano pravo Italije na Dalmaciju. Odravani su i zborovi koje su sazivale iredentistike organizacije Savez odbora za dalmatinsku akciju i Savez ratnih dobrovoljaca i sinjih Dalmatinaca. Ustaka akcija u Lici 1932. pogorala je ionako loe jugoslavensko-talijanske odnose. U ljeto 1933. pred Sudom za zatitu drave u Beogradu odrano je suenje likim ustanicima. Meutim, veina glavnih organizatora nije dospjela pred sud, jer su napustili zemlju. Uhien je samo Juco Rukavina, koji je na procesu bio glavni optueni (uz njega je bilo jo 11 manje vanih optuenika). Rukavina je osuen na smrt vjeanjem, ali mu je ta kazna izmijenjena i pretvorena u kaznu doivotne robije. Ostali optueni dobili su vremenske kazne. Atentat u Marseilleu. Unato osloncu na zapadne demokracije, kralj Aleksandar je nastojao uspostaviti dobre odnose i s Mussolinijem, ali bez rezultata. Dolazak Hitlera na vlast u Njemakoj poetkom 1933. naveo ga je na preispitivanje odnosa Jugoslavije s Njemakom, pa je uz puno uvaavanje tamonjih promjena pripremao pribliavanje Jugoslavije Njemakoj. No, uspon nacizma u Njemakoj uznemirio je Francusku, koja uoava da dotadanja europska sigurnost, zasnovana na sustavu paktova pod njezinim nadzorom, vie ne zadovoljava. Kako bi zaustavila novu njemaku opasnost, Francuska se tada pokuava pribliiti Italiji (koja jo uvijek nije vezana uz Njemaku), to je izazvalo odreenu zabrinutost u Beogradu. Italija je, naime, bila najvei problem u vanjskoj politici Jugoslavije. Istodobno francuski ministar vanjskih poslova Louis Barthou zagovara i suradnju sa Sovjetskim Savezom i osmiljava Sredozemni pakt, koji bi povezao drave Sredozemlja i Crnog mora. Zato je francuska diplomacija uznemirena vijestima da se kralj Aleksandar namjerava pribliiti Njemakoj. Posjet ministra Barthoua Beogradu u lipnju 1934. upravo je i uslijedio da bi se raspravila vanjskopolitika orijentacija jugoslavenske drave u svjetlu izmijenjenih meunarodnih prilika. Tada je za jesen 1934. dogovoren i posjet kralja Aleksandra Francuskoj, kako bi se do kraja razrijeili meusobni odnosi dviju drava. Poetak posjeta bio je utvren za 9. listopada 1934. O namjeravanom kraljevu putu u Francusku saznala je ustaka emigracija, pa se Paveli odluio za akciju: likvidaciju kralja. Vjerovao je da e uklanjanje nositelja diktature izazvati nerede u zemlji i eventualno rasulo drave. U tome je imao potporu Italije i Maarske, koje su zbog ostvarenja svojih pretenzija prieljkivale razbijanje Jugoslavije. Ustaka emigracija je ve pokuala eliminirati diktatora i to u prosincu 1933., ali joj taj pokuaj nije uspio. Bilo je to za vrijeme posjeta Aleksandra Zagrebu, kada su u zemlju ubaeni posebno pripremljeni atentatori. No, u odlunom trenutku atentator Oreb nije djelovao. Policija je otkrila atentatore, pa su presudom Suda za zatitu drave dvojica od njih (Petar Oreb i Josip Begovi) bili osueni na smrt i objeeni. Novi atentat bio je zato temeljitije pripremljen. Emigracija je saznala za plan kraljeva putovanja: ratnim brodom doplovit e u Marseille, a odatle e nastaviti put u Pariz. Za glavnog predvodnika skupine atentatora Paveli je odredio Eugena Didu Kvaternika. Atentatori su se pripremali na Janka Puszti u Maarskoj, odakle su s krivotvorenim putovnicama preko Austrije i vicarske stigli u Francusku. U vicarskoj im se pridruio i Dido Kvaternik u pratnji Makedonca, pripadnika VMRO-a (Unutarnja makedonska revolucionarna organizacija), nazivanog Vlada-ofer. Naime, VMRO je odravao dobre odnose s ustakom organizacijom radi zajednikog cilja - ruenja
19

Jugoslavije. Zato je u ustake logore upuivao svoje lanove kao instruktore za diverzantske akcije. I spomenuti Vlada-ofer bio je jedan od njih. U Lausannei atentatorima su maarske putovnice zamijenjene krivotvorenim ehoslovakim. Pretpostavljalo se da lani ehoslovaci nee pobuditi vei interes francuske pogranine policije. U Francuskoj (u Parizu) atentatori su se podijelili u dvije skupine: marsejsku (Vladaofer i Mijo Kralj) i pariku (Ivan Raji i Zvonimir Pospiil). U Pariz je stigao i Ante Godina sa suprugom Stanom, po kojima je Paveli atentatorima dostavio oruje. Prema planu, ako ne uspije grupa u Marseilleu, aktivirat e se grupa u Parizu. Vlada-ofer je zapravo bio Veliko Kerin, a djelovao je i pod lanim imenima Vladimir Georgijevi ernozemski i Petar Kelemen. Kralj Aleksandar isplovio je iz Zelenike (Boka kotorska) na razarau Dubrovnik 6. listopada, a u Marseille je stigao 9. listopada poslije podne. Na marsejskoj rivi kralja je doekao ministar vanjskih poslova Louis Barthou. Poslije pozdravnog ceremonijala, povorka automobila krenula je prema gradskoj vijenici. Na tom putu izvren je atentat na kralja Aleksandra. Atentator je pojurio prema kraljevu automobilu s buketom cvijea iz kojeg je izvadio revolver i iz neposredne blizine ubio kralja. Smrtno je bio pogoen i ministar Barthou. Atentator je bio Veliko Kerin koji je odmah, na samom mjestu, stradao od francuske policije. U suradnji s Interpolom francuska je policija odmah pokrenula istragu. Utvreno je da je atentator imao krivotvorenu ehoslovaku putovnicu na ime Petar Kelemen, a poslije je utvren i njegov pravi identitet. Na vicarskoj granici uhvaeni su i ostali atentatori (Kralj, Raji, Pospiil), dok je Dido Kvaternik uspio na vrijeme prijei granicu i izbjei uhienje. Uhieni pripadnici ustake organizacije optueni su kao sudionici u pripremanju i izvrenju atentata na kralja Aleksandra i ministra Barthoua u Aix-en-Provence 17. studenoga 1935. S izvjesnim prekidima proces je trajao do veljae 1936. Optuene je branio pariki odvjetnik Georges Desbons, koji je zbog temperamentnih i estokih intervencija (pri emu je bilo i uvreda suda) bio udaljen s procesa. Dunost branitelja preuzeo je tada predsjednik parike Odvjetnike komore Emile de Saint Auban. (Odvjetnik Desbons za vrijeme Drugog svjetskog rata boravio je u Zagrebu.) U svom iskazu Pospisil je spominjao ustaku prisegu i iskazivao svoju spremnost da izvri naredbe vrhovnog efa ustake organizacije. Sva trojica optuenih bili su osueni na doivotnu robiju. Kaznu su izdravali u sredinjem Francuskom zatvoru Fontevraultu. Tijekom okupacije Francuske Pospisil, Kralj i Raji bili su puteni na slobodu, ali im se tada gubi svaki trag. Prema nekim saznanjima, Raji se poetkom 1942. navodno pojavio u hrvatskom poslanstvu u Berlinu, gdje je tada poslanik bio Mile Budak. Raji je tom prilikom smjeten u jedan berlinski hotel, gdje je ostao sedam dana. Tada je po njega iz Zagreba doao Eugen Dido Kvaternik i odveo ga u domovinu. Po izriitom zahtjevu Nijemaca o Rajiu se nije smjelo nita pisati u hrvatskom tisku. U domovini se morao povui u najstrou ilegalnost. Meutim, kako je tijekom procesa bilo utvreno da su zaetnici i organizatori atentata bili Ante Paveli i Eugen Dido Kvaternik, odran je poseban proces na kojemu su oni bili osueni na smrt, ali u odsutnosti. Ustaka organizacija poslije atentata u Marseilleu. Budui da je ustaka emigracija svoje organizacije imala u Italiji i djelovala uz pomo talijanskoga slubenog vrha, nakon atentata na kralja Aleksandra, Italija se nala u nezgodnom poloaju. Zato je naredila interniranje svih ustakih emigranata i to tako da ih je iz nekoliko ustakih logora po Italiji sve prebacila na Lipare (otona skupina uz sjevernu obalu Sicilije). Tamo ih je bilo oko 500. Sam poglavnik Ante Paveli bio je uhapen 1934. i zadran u zatvoru u Torinu sve do kraja travnja 1936. godine. U istom zatvoru bio je i uhapeni Dido Kvaternik. Oba su zatvorenika bila smjetena u zasebnim elijama. Tek pred Boi 1934. bilo im je doputeno da se sastanu.
20

Osvrui se na atentat Dido Kvaternik je kasnije zabiljeio da mu je Paveli tada rekao kako je to jedini jezik kojega Srbi razumiju. Paveli je u torinskom zatvoru dobivao informacije o zbivanjima u domovini: o raspisivanju izbora za Narodnu skuptinu za dan 5. svibnja 1935., o postavljanju liste Udruene opozicije s nositeljem Vladkom Maekom, te o rezultatima izbora. Izborni rezultat - tvrdi Dido Kvaternik - Paveli je ocijenio kao uspjeh ustake akcije. Poto je puten iz torinskog zatvora Paveli je s obitelji najprije boravio u Salernu do potpisivanja sporazuma Stojadinovi-Ciano u oujku 1937. Tada je interniran u Sieni do 1939., a potom u Firenzi, gdje je boravio pod policijskim nadzorom u jednoj vili na periferiji grada do proljea 1941. Meunarodna situacija nalagala je Italiji da se ogradi od ustakog atentata (mada je i dalje pruala pomo, sada umanjenu, ustakim emigrantima). Smanjena je i aktivnost ustaa u Maarskoj. No, unato ogranienju aktivnosti, politika linija ustake organizacije ostala je nepromijenjena: razbijanje Jugoslavije i stvaranje nezavisne hrvatske drave. Kada je u proljee 1937. za Stojadinovieve vlade Italija zakljuila s Jugoslavijom tzv. Beogradski sporazum o ureenju politikih i trgovinskih odnosa izmeu dviju drava, u kojem je bila i klauzula da e Italija sprijeiti svaku djelatnost ustaa, mogunost djelovanja ustaa bila je jo skuenija. U ugovoru je stajalo da e Italija upoznati jugoslavensku vladu sa stanjem u ustakoj emigraciji te da e omoguiti povratak u zemlju onim njenim lanovima koji to budu htjeli. Nakon toga vie od polovice ustakih emigranata vratilo se iz Italije. Tada se u Hrvatsku vratio i Mile Budak. Uz Pavelia, u Italiji je ostala samo manja skupina ustaa, koju je Mussolini ipak drao u priuvi za potrebe talijanske politike u budunosti. U pripremanju Budakova povratka u domovinu vanu je ulogu imao Vladeta Milievi, agent jugoslavenske policije koji je boravio u Italiji sa specijalnim zadatkom da nadzire djelovanje ustake emigracije i da o tom djelovanju izvjeuje beogradsku vladu. Budak i Milievi prvi su se put sastali u oujku 1938. Budak je tada Milieviu izjavio da nije nita znao o pripremanju atentata, jer je u to vrijeme bio u Berlinu. Njihovi razgovori su nastavljeni, pa je Milievi, uz odobrenje beogradske vlade, pripremio sve za Budakov povratak u domovinu. Vlada je, naime, smatrala da e Budak u zemlji biti pod nadzorom i manje opasan nego u inozemstvu. Njegovo djelovanje u domovinskoj ustakoj grupi pretpostavljala je - moe pomoi rastrojavanju HSS-a kao glavnog protivnika reima, a ustaku skupinu nee uiniti opasnijom. Zanimljivo je da je Milievi organizirao i Budakov susret sa Stojadinoviem (tadanji predsjednik vlade), koji je u lipnju 1938. boravio u posjetu Italiji. Sastanak je odran u mjestu Lago di Como u sjevernoj Italiji. Sljedeeg mjeseca Budak je ve bio u Zagrebu. Djelatnost tada znatno smanjene ustake skupine ovisila je o buduem razvoju meunarodnih odnosa, a ponajprije o razvoju jugoslavensko-talijanskih odnosa. Mussolini, zapravo, nikada nije napustio zamisao o razbijanju Jugoslavije i ostvarenju svojih aspiracija na Jadranu, unato trenutano dobrim odnosima s jugoslavenskom vladom. Djelovanje ustake skupine u zemlji. Nakon Pavelieva odlaska u emigraciju i osnivanja ustake organizacije, u zemlji je bilo sljedbenika njegovih politikih stavova. U njihovoj aktivnosti mogu se uoiti dvije etape: prva, do kraja 1937., i druga, od kraja 1937. do sloma jugoslavenske drave. U prvom razdoblju nosioci ustake orijentacije su lanovi ranije osnovane organizacije Hrvatski domobran. Opredjeljujui se za pojedinane teroristike akcije, oni su ve u oujku 1929. izveli atentat na Tonija Schlegla, glavnog ravnatelja Jugotampe. Inae, u narednim godinama, Pavelievi sljedbenici u zemlji svoju su aktivnost iskazivali u irenju ustake propagande, to je reim nastojao suzbiti otrim mjerama represije. Ustake ideje imale su odjeka u odreenim krugovima, osobito meu desno orijentiranom hrvatskom inteligencijom,
21

ponajvie u Zagrebu. No, do kraja 1937. nije dolo do vreg organiziranja pristaa ustake orijentacije. Oni su svoju aktivnost sredinom tridesetih godina usmjeravali prema drugim grupacijama i ustanovama, ulazei u njihove redove. Djelovali su u katolikim organizacijama (Kriari, Domagoj), a nove pristae su nalazili i meu omladinom u Hrvatskom junaku i na Sveuilitu. Studenti ustake orijentacije postupno su preuzimali vodstvo u sredinjem akademskom drutvu August enoa, zatim u drutvu Eugen Kvaternik te u raznim strunim klubovima po fakultetima. Utjecaj ustaa jaao je u zadruzi Hrvatski radia, u vodstvu koje je bio Slavko Kvaternik, jedan od glavnih Pavelievih suradnika u zemlji. Ustaki usmjereni intelektualci postajali su sve utjecajniji i u Matici hrvatskoj, kojoj je na elu kao predsjednik bio prof. Filip Lukas. On se s vremenom iskazao kao ideolog hrvatskog nacionalizma s naglaenim antisrpskim i antikomunistikim stajalitem. asopis Matice Hrvatska revija sve vie je naputao svoj dotadanji liberalni karakter, pa su lijevo orijentirani intelektualci prestajali u njemu suraivati. Potkraj 1937. i poetkom 1938. dolazi do jaanja proustake djelatnosti u domovini. Povratak izvjesnog broja ustakih emigranata i sve oitiji uspon i znaenje Njemake i Italije u meunarodnim relacijama utjecali su na intenziviranje ustake domovinske skupine. Meu ustaama povratnicima bilo je i istaknutijih lanova organizacije kao to su dr. Mile Budak, Jure Franceti, Josip Milkovi i drugi. Iz Njemake se potkraj 1939. vratio i dr. Mladen Lorkovi. Za djelovanje domovinskih ustaa posebno je znaenje imao povratak Mile Budaka koji se u javnom ivotu pojavljuje kao glavni nositelj ustake djelatnosti. On je poetkom veljae 1939. pokrenuo tjednik Hrvatski narod, koji je postao legalno ustako glasilo. Uz Budaka, u tjedniku su suraivali Slavko Kvaternik, Ivan Orani, Vilko Begi, Mladen Lorkovi i drugi. Hrvatski narod je posveivao veliku pozornost unutarnjim pitanjima, ali i meunarodnim odnosima. Izraavajui otvorene simpatije prema susjedima Italiji i Njemakoj, jasno je davao do znanja da ustaki pokret u budunosti rauna na njihovu podrku i pomo. Izraavane su i otvorene simpatije za Hitlerov novi europski poredak. Izjanjavanjem protiv bilo kakvog sporazuma s Beogradom ustaka domovinska grupa napadala je HSS i dr. Maeka, osuujui ih zbog spaavanja Jugoslavije. Ti su napadi vreni ne samo preko Hrvatskog naroda, ve i raspaavanjem letaka. Zbog kritika upuenih vodstvu HSS-a i Maeku nakon potpisivanja sporazuma i uspostave Banovine Hrvatske, banska vlast je u oujku 1940. zabranila izlaenje Hrvatskog naroda. Sam Paveli je tada poklanjao veliku pozornost aktivnosti ustake skupine u zemlji s obzirom na injenicu da je ustaama u emigraciji bila nametnuta potpuna pasivnost. On se sredinom 1938. obratio ustaama u domovini porukom kojoj preporuuje osnivanje ustakih organizacija po gradovima. Inae, u tekstu poruke posebnu pozornost posveuje granicama budue ustake drave. Ustaka domovinska skupina iskoristila je za politiku djelatnost neto povoljniju situaciju nakon uspostave Banovine Hrvatske. Sredite ustake aktivnosti postaje novoosnovano drutvo Uzdanica, tedna zadruga. Uzdanica je imala svoje podrunice po Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini preko kojih se irio krug pristaa. U okviru Uzdanice 1940. bio je osnovan Ustaki sveuilini stoer. Vodstvo domovinskih ustaa uspijeva osnovati i neka drutva. Uz Uzdanicu bilo je aktivno i ilegalno teroristiko drutvo Matija Gubec. Nakon nekoliko manjih teroristikih akcija, banska je vlast na poetku 1940. uhiltila grupu od 50 ustaa, a meu njima i dr. Milu Budaka, dr. Mladena Lorkovia, Jucu Rukavinu i prof. Ivana Orania. Uhieni su najprije bili internirani u Lepoglavi, a zatim su preseljeni u Kruicu kod Travnika i tamo su ostali neko vrijeme. HSS i banska vlast Banovine Hrvatske

22

te su mjere poduzimali kako bi - u vlastitom interesu - sprijeili jaanje ustake aktivnosti. Naime, vodstvo HSS-a eli sauvati vlast i odrati mirnu situaciju u Hrvatskoj. Uza svu pojaanu aktivnost ustakoj grupi ipak nije uspjelo da se organizira u posebnu organizaciju s obiljejima politike stanke. Koliki je bio toan broj ustaa u zemlji (u pojedinim mjestima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini) nije mogue pouzdano utvrditi. Ni kasnije ustake vlasti u NDH nisu objavljivale nikakve podatke. U literaturi se spominje broj 2000, ali je to neprovjeren podatak. U svakom sluaju radilo se o manjoj politikoj grupaciji. Malen broj pripadnika ustake orijentacije okupljen u domovinskoj ustakoj skupini nije osiguravao dovoljno prikladnu politiku osnovicu za stranako organiziranje, pa se ona izgraivala i djelovala kao ilegalna organizacija. Pri tom valja uoiti da vodstvo ustake organizacije u zemlji nije bilo formalno odreeno, niti je Paveli za nju imenovao svog opunomoenika. Ipak je neosporno da su Budak i Kvaternik, premda neimenovani, bili njeni elnici. Slavko Kvaternik je kasnije navodio da je vodstvo pokreta bilo u njegovim rukama do povratka Mile Budaka u domovinu. Tada je Budak preuzeo politiki rad - tvrdi Kvaternik dok se on bavio organizacijskim pitanjima.

23

DRAVA
USPOSTAVA NEZAVISNE DRAVE HRVATSKE Slom jugoslavenske drave. Suprotnosti meu dravama Europe i svijeta tijekom dvaju desetljea nakon zavretka Prvog svjetskog rata izazvale su zaotravanje njihovih meusobnih odnosa i sve jau polarizaciju. Na jednoj strani bile su faistike drave - Italija i Njemaka, kojima se pridruio i Japan, pa je tako nastao savez pod nazivom Trojni pakt. Tom su se sastavu suprotstavile zemlje zapadne demokracije - Velika Britanija, Francuska i SAD, koje su uvale svoju prevlast u kolonijama, na moru i u svjetskoj trgovini. Pridruio im se SSSR kad su ga 1941. napale faistike sile. Nakon nekoliko meunarodnih kriza izazvanih agresivnim akcijama Italije i Njemake (talijansko osvajanje Etiopije, pripajanje Austrije Njemakoj, njemako zaposjedanje Sudetske oblasti, razbijanje ehoslovake), izmeu suprotstavljenih tabora dolo je do velikog ratnog obrauna. Napad Njemake na Poljsku 1. rujna 1939. oznaio je poetak Drugog svjetskog rata. Njemaka je brzo svladala Poljsku (nakon ega je njezin teritorij podijelila sa SSSR-om). Velika Britanija i Francuska objavljuju Njemakoj rat. U silovitom nadiranju Njemaka je pokorila Dansku, Norveku, Belgiju, Nizozemsku, Luxemburg i Francusku. Italija je jo u travnju 1939. Albaniju pretvorila u svoj protektorat, pa je odatle 1940. napala Grku. Diplomatskim putem Njemaka je ukljuila u Trojni pakt Maarsku, Slovaku, Rumunjsku i Bugarsku. Sva ta zbivanja pribliila su rat i Kraljevini Jugoslaviji. U ljeto 1940. Hitler je donio odluku o napadu na SSSR. Vojni vrh Njemake izradio je plan tog napada (poznat pod ifrom Barbarossa). U planiranim vojnim operacijama Balkan je bio podruje koje je trebalo tititi pozadinu junog krila istonog bojita od eventualnog bonog udara britanskih snaga. Zato je prethodno trebalo srediti prilike na Balkanu, a to je znailo zavriti rat koji je Italija vodila protiv Grke i Jugoslaviju vrsto vezati uz sile Osovine. Tako je potkraj 1940. i poetkom 1941. Jugoslavija dospjela u sredite interesa njemake diplomacije. Hitler je jugoslavenskoj vladi najprije nudio zakljuivanje pakta o nenapadanju, a zatim je svoje zahtjeve proirio traenjem da Jugoslavija ue u Trojni pakt. Poetkom 1941. Njemaka vri sve jai diplomatski pritisak i trai da Jugoslavija donese konanu odluku. Dana 25. oujka 1941. predsjednik jugoslavenske vlade Dragia Cvetkovi i ministar vanjskih poslova dr. Aleksandar Cincar-Markovi u Beu supotpisuju dokument o pristupanju Jugoslavije Trojnom paktu. Jo prije pristupa Jugoslavije Trojnom paktu, grupa oficira, povezanih s britanskom obavjetajnom slubom, pratila je razvoj dogaaja i pripremala se za akciju ako do potpisivanja doe. General Simovi, jedan od voa oficirske skupine, inae zapovjednik jugoslavenskog zrakoplovstva, posjetio je kneza Pavla i upozorio ga na negodovanje u vojsci zbog namjere vlade da dravu povee s faistikim silama. Nakon potpisivanja dokumenta u Beu oficirska je grupa stupila u akciju, pa je u ranim jutarnjim satima 27. oujka 1941. izvren pu. Zbaena je Cvetkovi-Maekova vlada i uklonjeno namjesnitvo. Objavljeno je stupanje Petra II. na kraljevsko prijestolje, a novu vladu sastavio je general Simovi. U Beogradu su se odravale uline demonstracije protiv Trojnog pakta, to su ih organizirale razliite antifaistike skupine (mnoge od njih s naglaenom velikosrpskom i unitaristikom orijentacijom). U demonstracije se ukljuila i Komunistika partija Jugoslavije. Izmeu ostalih parola, izvikivalo se i Bolje rat, nego pakt Bolje grob, nego rob. Prilikom sastavljanja nove vlade Maek je od Simovia dobio poziv da ue u vladu kao potpredsjednik, ali je Maek postavio uvjet da se potuje sporazum iz 1939. i da Banovina Hrvatska ostane u postojeem statusu. Kada je dobio jamstva da e nova vlada sauvati
24

zateeno dravnopravno stanje, Maek je otputovao u Beograd (3. travnja) i poloio prisegu kao prvi potpredsjednik Simovieve vlade (drugi potpredsjednik bio je dr. Slobodan Jovanovi). U vladi su ostali i ministri Hrvati dr. Juraj utej, dr. Ivan Andres i Baria Smoljan, te predstavnik Srba u Hrvatskoj dr. Sran Budisavljevi. Osnovno pitanje nakon pua bilo je kakav e odnos nova vlada zauzeti prema (potpisanom) pristupu Trojnom paktu. Hitler je bio zateen zbivanjima u Beogradu. Kada je mislio da je problem Jugoslavije rijeio, on se ponovno pojavio. Sada je njegova reakcija bila munjevita: na vijest o vojnom puu u Beogradu, odluio je Jugoslaviju vojniki unititi. Simovieva vlada je preko njemakog poslanika u Beogradu uputila u Berlin uvjeravanja da je sve to se dogodilo unutarnja stvar jugoslavenske drave i da nova vlada ostaje uz potpisani dokument o pristupu Jugoslavije Trojnom paktu. No, Hitler nije mijenjao svoju odluku. Dao je nalog zapovjednitvu njemake vojske da pripremi plan napada na Jugoslaviju (ifra mu je bila Pothvat 25) i da se pripremi za akciju. Bez ikakve objave, napad na Jugoslaviju je izvren 6. travnja 1941. Zapoeo je bombardiranjem Beograda, a zatim je uslijedio prodor njemakih snaga iz Bugarske, Maarske i Austrije. Napadu se prikljuila i Italija. Jugoslavenska vojska nije bila u stanju zaustaviti te silovite napade. Kralj i vlada povukli su se iz Beograda u unutranjost (Uzice, Pale kod Sarajeva, Niki) i najzad pobjegli iz zemlje. Maek je napustio vladu i povukao se u Zagreb, a u vladu je mjesto sebe poslao dr. Jurja Krnjevia, glavnog tajnika HSS-a, koji je kao novi potpredsjednik s vladom otiao iz zemlje. Zemlju je napustio i ban Banovine Hrvatske dr. Ivan Subai. Jugoslavenska vojska bila je u potpunom rasulu, pa je njezin ovlateni predstavnik (general Radivoje Jankovi) 17. travnja 1941. u Beogradu potpisao bezuvjetnu kapitulaciju. Slomom Kraljevine Jugoslavije njezin teritorij bio je okupiran i podijeljen izmeu Nijemaca, Talijana, Maara i Bugara. Proglaenje Nezavisne Drave Hrvatske. Sve do pua u Beogradu potkraj oujka 1941. Njemaka je bila za odranje Jugoslavije, pa ju je u tome slijedila i Italija. Meutim, dogaaji od 27. oujka izmijenili su Hitlerov stav i on se brzo odluio za razbijanje Jugoslavije. To je odmah prihvatio i Mussolini, koji tada aktivira svoj drugi plan, dran u priuvi, a u kojem je odreenu ulogu imala i ustaka emigracija. Sutradan poslije pua u Beogradu, Mussolini je pozvao k sebi Antu Pavelia, koji je tada stalno boravio u Firenzi. Sastali su se 29. oujka 1941. u privatnoj rezidenciji Benita Mussolinija (Vila Torlonia). Bio je to njihov prvi izravni susret nakon dvanaestogodinjeg Pavelieva boravka u Italiji. Paveli je stigao u Rim u pratnji Mije Bzika, ali ga je Mussolini primio samog. S talijanske strane bio je nazoan razgovoru jo samo vrilac dunosti ministra vanjskih poslova Filippo Anfuso (ministar vanjskih poslova grof Galleazzo Ciano u to je vrijeme bio na fronti). Mussolini je priopio Paveliu namjere Njemake i Italije prema Jugoslaviji, dajui mu na znanje da e Italija omoguiti ustaama preuzimanje vlasti u Hrvatskoj, dakako, uz zadovoljenje talijanskih pretenzija na istonoj obali (Dalmacija). Anfuso je u svojoj knjizi uspomena (objavio ju je u Milanu 1950.) opisao taj susret Mussolinija i Pavelia i navodi da tijekom razgovora Paveli potvruje ranije prema Italiji preuzete obveze; garantira da e ih provesti u ivot; raspruje svaku sumnju u lojalnost. Anfuso, zatim, dodaje: Mussolini se nalazi pred rjeenjem jadranskog pitanja koje za njega ne dolazi nepredvieno, jer se njime zanosi ve dugo godina... Od tog razgovora zapoinje ubrzana priprema ustaa u Italiji u oekivanju napada na Jugoslaviju, koji e im otvoriti put u Hrvatsku. Svi ustaki emigranti (a bilo ih je oko 250) prebaeni su u Pistoju, gdje su dobili uniforme i naoruanje. Paveli je mogao koristiti radiopostaju Firenza svakog dana poslije 22 sata za promibene emisije na hrvatskom jeziku kao Radio Velebit, a dodijeljen mu je i jedan talijanski asnik zbog veze s talijanskom vojskom.
25

Ve 1. travnja 1941. Paveli izdaje Odredbu Glavnog ustakog stana br. 1 u kojoj podsjea ustae da ih je stalno upozoravao da e doi as obrauna. Ovaj as je doao - nastavlja Paveli - i domovina nas zove. Meutim, veze izmeu ustake emigracije i domovine bile su vrlo slabe. O stanju u Hrvatskoj dolazile su tek ture vijesti nekim kanalima, ali vrlo neredovito. Vijesti su stizale iz Rijeke preko trgovca Marijana imia, rodom iz Makarske, kasnijeg ustakog ministra trgovine; zatim posredstvom majora Adolfa Sabljaka, i najzad, povremenim upuivanjem kurira. No, poslije pua u Beogradu, nije vie pristizalo ni to malo vijesti, jer je talijansko-jugoslavenska granica bila zatvorena. Meutim, Nijemci - opredjeljujui se nakon beogradskog pua za rasformiranje Jugoslavije - nastojali su osigurati svoje pozicije na tom prostoru, ali vodei rauna o unutarnjim politikim initeljima, posebno u Hrvatskoj. Dok je Italija svoje planove vezala uz Pavelia i s njim se dogovarala, Nijemci do tada nisu imali konkretan plan. Oni nisu ozbiljnije raunali na malobrojnu ustaku skupinu, ve su eljeli nai uporite u brojnijim i utjecajnijim imbenicima u Hrvatskoj. Zato je njihova akcija bila usmjerena na Vladka Maeka i HSS. Paveli je za Nijemce u prvom redu bio ovjek Rima, preko kojega talijanska politika nastoji realizirati svoje planove. Kada je izveden pu u Beogradu, Nijemci nastoje sprijeiti Maekov ulazak u Simovievu vladu te stvaranje samostalne Hrvatske vezuju uz Maeka. Iz Berlina su u Zagreb upueni posebni opunomoenici Walter Malletke i Edmund Veesenmayer, sa zadaom da privole Maeka da stupi na elo osamostaljene Hrvatske. Jo prije dolaska posebnog emisara, veze s Maekom je uspostavio njemaki konzul u Zagrebu Elfred Feundt. On je Maeka prvi obavijestio o stavu njemake vlade prema Hrvatskoj i njemu. No, Maek je odbio njemake ponude i pregovarao sa Simoviem o ulasku u njegovu vladu radi uvanja Banovine Hrvatske. Maek je na njemake planove odgovorio da e otputovati u Beograd, jer smatra da e tamo moi bolje posluiti i interesima Njemakog Reicha. Njemaki predstavnik u Zagrebu izvijestio je tada Berlin da su njegovi (tj. Maekovi) napori usmjereni, kako se ini, podjednako na odravanje mira s Njemakom i na dalji opstanak Jugoslavije. Maekovo dranje nije izmijenio ni susret s Malletkeom (3. travnja). Nakon to je dobio uvjeravanja od generala Simovia o potivanju sporazuma iz 1939. Maek je otputovao u Beograd. Malletke i Veesenmayer uspostavili su veze i s domovinskom ustakom grupom oko Slavka Kvaternika, ispitujui njihove stvarne mogunosti za ukljuivanje u konkretnu akciju. Kad je Maek odbio njemaku ponudu, njemaki emisari skreu svoju glavnu pozornost na ustaku skupinu, koja je tada dola u priliku da Nijemci s njom neposredno pregovaraju. Poslije napada Njemake i Italije na Jugoslaviju (6. travnja 1941.) i poetka ratnog stanja, Maek se vratio u Zagreb. Njemake trupe ubrzo su stigle nadomak Zagreba. Dok se oekivao njihov ulazak u grad, Veesenmayer je sa Slavkom Kvaternikom pripremao proglaenje samostalne hrvatske drave, nastojei za taj in dobiti Maekovu potporu. Maek se tome nije usprotivio. Tako je Slavko Kvaternik 10. travnja 1941., dok su njemake postrojbe ulazile u Zagreb, preko radio-postaje Zagreb proitao proglas o uspostavi Nezavisne Drave Hrvatske, a odmah nakon toga proglasa proitana je i Maekova izjava, kojom on poziva hrvatski narod, pristae HSS-a i nie organe vlasti, da surauju s novom vladom. Kvaternikov proglas: Hrvatski narode! Boja providnost i volja naeg saveznika, te mukotrpna viestoljetna borba hrvatskog naroda i velika portvovnost naeg poglavnika dr. Ante Pavelia, te ustakog pokreta u zemlji i inozemstvu odredili su da danas pred dan uskrsnua Bojeg sina uskrsne i naa Nezavisna Drava Hrvatska. Pozivam sve Hrvate, u kojem god mjestu oni bili, a naroito sve asnike, podasnike i momad cjelokupne oruane snage i javne sigurnosti, da dre najvei red i da svi smjesta
26

prijave zapovjednitvu oruane snage u Zagrebu mjesto gdje se nalaze, te da cijela oruana snaga smjesta poloi zakletvu vjernosti Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj i njenom poglavniku. Cjelokupnu vlast i zapovjednitvo cjelokupne oruane snage preuzeo sam danas kao opunomoenik poglavnika. Bog i Hrvati! Za dom spremni! Izjava Vladka Maeka: Hrvatski narode! Pukovnik Slavko Kvaternik, voa nacionalistikog pokreta u zemlji, proglasio je danas slobodnu i nezavisnu hrvatsku dravu na cjelokupnom historijskom i geografskom podruju Hrvatske, te preuzeo vlast. Pozivam sav hrvatski narod, da se novoj vlasti pokorava, pozivam sve pristae HSS, koji su na upravnim poloajima, sve kotarske odbornike, opinske naelnike i odbornike itd. da iskreno surauju s novom narodnom vladom. Siloviti napad Njemake i Italije na Jugoslaviju izazvao je brzi slom njezinih vojnih snaga. Na mnogim tokama bojinice - posebno u Hrvatskoj - uslijedilo je rasulo. Ve 8. travnja u bjelovarskom kraju zabiljeena je pobuna 108. pjeadijskog puka u Velikom Grevcu i 40. dopunskog puka u Severinu. Vojnici Hrvati otkazali su poslunost srpskim oficirima i krenuli prema Bjelovaru. Uz pomo Hrvatske seljake zatite u Garenici su zauzeli andarmerijsku postaju i razoruali posadu. Stigavi u Bjelovar vojnici su pruili podrku gradonaelniku dr. Juliju Makancu koji je istoga dana proglasio uskrsnue hrvatske drave. Sljedeeg dana u Bjelovar su pristizali i vojnici iz drugih jedinica, to je bio znak oitog raspada jugoslavenske vojske. Kada je 10. travnja 1941. proglaena Nezavisna Drava Hrvatska, oni vie nisu bili buntovnici, ve pripadnici vojske novostvorene hrvatske drave. U ustakom tisku za vrijeme NDH ta epizoda, koja je prethodila Kvaternikovu proglaenju NDH na zagrebakoj radio-postaji, nazvana je bjelovarski ustanak. Paveliev povratak u zemlju. Proglaenje Nezavisne Drave Hrvatske (NDH) uslijedilo je kao rezultat dogovora ustake skupine u Zagrebu i njemakih predstavnika. Italija u tome nije imala nikakva udjela ni utjecaja, pa se Mussolini ak pribojavao ishoda, sumnjajui u Nijemce zbog njihovih planova oko Hrvatske i dogovora sa Zagrebom bez njegova znanja. Ipak je Kvaternik proglasio NDH u ime Ante Pavelia, koji se jo nalazio u Italiji. Veza Pavelia s domovinom i dalje nije postojala. Na dan 10. travnja Paveli je iz Firenze krenuo u Pistoju, u ustako sabiralite, U koje je toga dana stigla i posljednja skupina ustaa sa Sardinije. Pavelieva posjeta logoru u Pistoji bio je, zapravo, njegov prvi opi susret s ustaama poslije atentata u Marseilleu. On im je tada odrao govor, u kojem je naglasio da se nalazimo pred uskrsnuem Nezavisne Drave Hrvatske i da je oslobodilaka borba pri kraju. Kad se Paveli s pratnjom vratio u Firenzu u svoj stan, uo je preko radija (postaja Zagreb) proklamaciju Slavka Kvaternika. Tu je proklamaciju zagrebaka postaja ponavljala svakakvih 10 do 15 minuta. Vijest o proglaenju NDH Paveli je uo iste veeri i preko bekog radija. Sljedeeg dana (11. travnja) Paveli je u Rimu, gdje ga je najprije primio ministar Anfuso, a zatim u Pallazzo Venezia (slubena rezidencija predsjednika talijanske vlade) i Benito Mussolini. Dogovoreno je da Paveli krene u Zagreb, a kad tamo stigne, da e zapoeti pregovori o sporazumu inspiriranom ovim razgovorom. Anfuso, koji je bio nazoan tom sastanku, objanjava o kakvom je sporazumu rije. On biljei da se radilo o tome da dalmatinski gradovi s izrazito talijanskim karakterom, tj. mletakim, dou pod talijanski suverenitet. Mussolini je obeao Paveliu da e Italija priznati njegovu vladu im stigne u Hrvatsku. Dakako, s Paveliem e krenuti i ustae do tada internirati u Italiji, koji su se upravo okupili u Pistoji.

27

Od prve vijesti o proglaenju NDH Paveli je bio prilino uznemiren, jer se sve dogodilo bez njega (proglaenje nije on izvrio) i bez suradnje ustake organizacije u Italiji. Izoliran od zbivanja u Hrvatskoj - unato injenici to je NDH proglaena u njegovo ime Paveli nije bio posve siguran kako e se prema njemu odnositi Nijemci koji su toga dana uli u Zagreb. Da li e na elu NDH prihvatiti njega ili nekoga drugoga? Ta e Pavelieva neizvjesnost potrajati nekoliko dana. Inae, kad je njemaki ministar vanjskih poslova Von Ribbentrop primio Veesenmayerovo izvjee o dogaajima u Zagrebu 10. travnja, uputio mu je odgovor: U pogledu daljeg razvoja hrvatskog pitanja naa je namjera da Italiji potpuno prepustimo prednost. Dakle, hrvatski prostor ostao bi u sferi Italije, prema ranijem njemako-talijanskom dogovoru. Paveli, dakako, o tom Ribbentropovom brzojavu nije nita znao. Pa ipak, njegova bojazan nije bila posve bezrazlona. Nijemci su doista, i pored tako izraenog stava, nastojali u Zagrebu osigurati to jai utjecaj, ega se pribojavao i sam Mussolini. Poslije razgovora u Rimu, Paveli je s ustakom emigrantskom grupom na talijanskim vozilima preko Trsta i Rijeke krenuo prema domovini. Nakon Kvaternikova proglaenja Nezavisne Drave Hrvatske svi dravni uredi i nii organi uprave ostali su onakvi kakvi su bili dotada. Nije bilo nikakvih imenovanja viih dunosnika ili inovnika. Sam je Kvaternik kasnije izjavio da je u prvim danima NDH bio usredotoen na uvrivanje reda i mira, te na normalizaciju uprave. Zato je vojno-posadnim zapovjednitvima uputio posebne naloge za odravanje reda i provedbu demobilizacije priuvnika, a eljeznikoj direkciji ponovljeni nalog za normalizaciju prometa. Kvaternik je oito ekao dolazak Pavelia u Zagreb i sam nije htio donositi nikakve znaajnije odluke o ustrojavanju drave bez njega. Dodue, 13. travnja u Zagrebu je sastavljeno Hrvatsko dravno vodstvo, kojemu je predsjedao dr. Mile Budak. Slavko Kvaternik je i dalje vrio dunost zamjenika poglavnika. U dravnom vodstvu, uz Budaka, bili su dr. Mirko Puk (zamjenik predsjednika), dr. Andrija Artukovi, dr. Branko Benzon, dr. Jozo Dumandi, dr. Mladen Lorkovi, Ismet ef. Mufti, prof. Marko Veri, dr. Jure Vranei i dr. Milovan ani. To je vodstvo istoga dana odralo svoju prvu sjednicu, kojoj je bio nazoan i Kvaternik. No, ono je imalo samo simbolinu ulogu najvie dravne vlasti do dolaska poglavnika. Pavelieva grupa stigla je u Trst 11. travnja naveer. Tu se zadrala cijeli sljedei dan i tek naveer je nastavila put prema Rijeci. Na Uskrs 13. travnja, u dva sata po ponoi, prela je most na Rjeini i zatim nastavila put prema Delnicama i Karlovcu. Putem se Paveli zadrao u nekoliko mjesta (Vrbovsko, Ogulin, Otarije, Gornje i Donje Dubrave, Duga Resa), te je u Karlovac stigao tek naveer. Najprije je navratio u vojarnu nekadanje austrijske kadetske kole, gdje su bili okupljeni njemaki, talijanski i ustaki asnici. Tu je iz Zagreba prispio i Slavko Kvaternik, s kojim je Paveli u posebnoj prostoriji razgovarao u etiri oka. O tom razgovoru Kvaternik je kasnije (u istrazi pred komunistikim vlastima) izjavio: Ja sam ga upitao, pozivom na ast i potenu rije, da li on ima kakve osobne ili politike obveze prema Italiji, pa ga molim za iskreni odgovor, jer kad bi kakve obveze postojale, da emo nai naina da njima izbjegnemo, ako su tee politike naravi i krnje nam suverenitet. Paveli mi je na to dao ruku i rekao, da mu mogu vjerovati da nema nikakvih osobnih ili politikih obveza i da se od njega nije nita trailo... Paveli je, dakle, zanijekao ono o emu je doista razgovarao s Mussolinijem, a to e postati teka hipoteka tek uspostavljene hrvatske drave. Poslije Kvaternika, Paveli je primio Veesenmayera, posebnog izaslanika Von Ribbentropa, kojemu je izjavio da e ustaka vlada najlojalnije suraivati s Treim Reichom. Ipak, nasluujui odreeno njemako-talijansko rivalstvo, Paveli nije odmah proslijedio u Zagreb, ve je prenoio u Karlovcu u kui dr. Ante Nikia, predsjednika suda i kasnijeg
28

ustakog ministra. Karlovac nije napustio ni sljedeeg dana, oekujui najavljeni susret s posebnim izaslanikom Benita Mussolinija Anfusom. Naime, Mussolini se ozbiljno pribojavao - kako je izjavio Anfusu - da Nijemci ne obrade Pavelia. Dodao mu je da je Paveli jedini pijun, koji drimo na balkanskoj ploi i ne smijemo dopustiti da nam ga otmu. Zato je i naredio Anfusu da odmah odleti avionom u Hrvatsku do Pavelia i da bude uz njega pri preuzimanju vlasti, dakako, vodei neprekidno rauna o talijanskim interesima, posebno o Dalmaciji. Stigavi u Karlovac, Anfuso je odmah posjetio Pavelia. Razgovarali su sami, bez svjedoka. Kad je poslije razgovora Paveli htio uputiti brzojav Mussoliniju, neke su formulacije izazvale spor, u koji se umijeao i Veesenmayer, a bio je konzultiran ak i Berlin. Sve je upuivalo na zakljuak da Ribbentropova uputa Veesenmayeru ima u praksi drugaije znaenje. No, kako je njemaka strana ipak prihvatila Pavelia, on je mogao nastaviti put u Zagreb. Dana 15. travnja 1941. oko 4 sata ujutro Paveli je s pratnjom napokon stigao u Zagreb. Izostao je sveani doek koji mu se pripremao, pa se poglavnik bez posebnog slavlja smjestio u Banskim dvorima. Toga jutra Slavko Kvaternik je preko Radio Zagreba objavio: Hrvatski narode! Dajem ti radosnu vijest, da se tvoj slavom ovjenani poglavnik vratio u glavni grad Zagreb i preuzeo svoju suverenu vlast u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj. Na poglavnik alje ti svoje pozdrave, daje ti svoje srce, svoje energije i svoj um i radit e za tebe dan i no, kao i dosad, a ti ga slijedi da vazdan budemo - Za dom spremni! Sutradan (16. travnja) poglavnik Ante Paveli imenovao je prvu vladu Nezavisne Drave Hrvatske, koja je u Banskim dvorima poloila prisegu pred katolikim upnikom iz Kustoije Vilimom Ceceljom, zagrebakim muftijom Ismetom ef. Muftiem i evangelistikim biskupskim vikarom u Zagrebu Michaelom Backerom. Zakletvu je najprije poloio poglavnik. Priao je stolu na kojemu je bio kri s dvije upaljene svijee oko njega. Ispred svijea bio je poloen revolver. Prije izgovaranja rijei prisege, Paveli je rekao: Od 1102. godine hrvatski narod nije nikada imao svoje samostalne, neovisne drave. I eto, nakon punih 839 godina doao je as da se uspostavi odgovorna hrvatska vlada. Zatim je dao izjavu o svom podrijetlu i osobnoj imovini. Ta izjava sadri sljedee podatke: lan je seljake zadruge Serdar, kuni broj 14 u Krivom Putu, koja ima 14 jutara zemljita; supruga mu je vlasnica polovice prizemne kue s vrtom u Podsusedu, dok je njegova polovica prodana na javnoj drabi; ima troje djece koja nemaju svoje imovine. Podigavi tri prsta u vis, Paveli je izgovorio rijei prisege, a potom je proitao zakonsku odredbu o imenovanju prve Hrvatske dravne vlade i listu s imenima njezinih lanova, pa su oni takoer davali izjave o svom predivotu i imovinskom stanju. Sastav prve vlade NDH bio je sljedei: predsjednik vlade i ministar vanjskih poslova dr. Ante Paveli (koji je ujedno i poglavnik, a to znai ef drave); potpredsjednik dr. Osman Kulenovi, ministar hrvatskog domobranstva i ujedno zapovjednik vojske Slavko Kvaternik (koji je i zamjenik poglavnika); ministar pravosua dr. Mirko Puk; ministar unutarnjih poslova dr. Andrija Artukovi; ministar zdravstva dr. Ivan Petri, ministar narodnog gospodarstva dr. Lovro Sui, ministar bogotovlja i nastave dr. Mile Budak; ministar uma i ruda ing. Ivica Frkovi; ministar udrube dr. Jozo Dumandi; predsjednik zakonodavnog povjerenstva dr. Milovan ani. Nakon to je sastavio vladu, Paveli je imenovao i nekoliko kljunih dunosnika za funkcioniranje nove vlasti. Za ravnatelja Ravnateljstva za javni red i sigurnost imenovan je Eugen Dido Kvaternik, za zapovjednika Ustake vojnice Juco Rukavina, a za pomonika ministra vanjskih poslova dr. Mladen Lorkovi. Povjerenikom za Bosnu postao je Jure Franceti, za Hercegovinu Ivo Hereni i Mijo Babi, za Liku Ivan Devi-Pivac.

29

Prvi zakonski akt, koji je poglavnik potpisao 17. travnja, bila je Zakonska odredba za obranu naroda i drave. PRIZNANJE NDH I UTVRIVANJE NJEZINIH GRANICA Priznanje Nezavisne Drave Hrvatske. Odmah nakon proglaenja NDH 10. travnja, Slavko Kvaternik je uputio Hitleru brzojav kojim gaje zamolio za priznanje netom proglaene hrvatske drave. Ujedno mu se zahvalio na zatiti koju je hrvatskom narodu pruila njemaka vojska. Sutradan (11. travnja) je i Paveli iz Rima (kamo je stigao na razgovor s Mussolinijem) takoer uputio brzojav Hitleru u kojem mu u trenutku ulaska njemakih jedinica u Hrvatsku iskazuje svoju zahvalnost i odanost. Paveli u brzojavu ujedno istie da e NDH vezati svoju budunost s europskim novim poretkom koji su stvorili Fhrer i Duce. Dana 13. travnja njemaka je vlada, preko svog emisara u Zagrebu Veesenmayera, potvrdila primitak oba brzojava i izrazila spremnost da prizna NDH pod vodstvom Pavelia. Kada je Paveli, odmah po dolasku u Zagreb, uputio Mussoliniju brzojav u kojem ga moli za priznanje NDH, Mussolini se naelno sloio s potrebom priznanja, ali je postavio pitanje Dalmacije. Priznanje NDH od strane Njemake i Italije uslijedilo je 15. travnja, a iskazano je u brzojavima koje su Hitler i Mussolini uputili Paveliu. U svom brzojavu Hitler kae: Za mene je posve osobita radost i zadovoljstvo, to Vam mogu izjaviti da Njemaki Reich priznaje Nezavisnu Dravu Hrvatsku u asu kada je hrvatski narod naao svoju dugo eljenu slobodu kroz pobjedonosno prodiranje eta sila Osovine. Mussolini pak navodi: S najveim zadovoljstvom pozdravljam novu Hrvatsku, koja je sebi danas izvojtila dugo eljenu slobodu, kada su sile Osovine unitile umjetno stvorenu Jugoslaviju. Na inzistiranje Mussolinija da se u dokumentu o priznanju (to su spomenuti brzojavi od 15. travnja) odijeli pitanje priznanja NDH od pitanja njezinih granica, u oba brzojava navedene su posve identine formulacije da e se pitanje njezinih granica rijeiti u slobodnoj izmjeni misli izmeu zainteresiranih strana. I dok njemaka strana nije postavila nikakve teritorijalne zahtjeve prema Hrvatskoj, Italija je isticala svoje pravo na Dalmaciju, to e se osobito aktualizirati ve sljedeih dana kad zaponu pregovori o razgranienju. Dana 16. travnja Paveli je uputio brzojav maarskom namjesniku admiralu Miklosu Horthyju s molbom za priznanje NDH. Pavelievo traenje priznanja podrao je njemaki ministar vanjskih poslova Joachim von Ribbentrop uputivi preporuku za priznanje NDH ne samo maarskom admiralu Horthyju, nego i bugarskom kralju Borisu, rumunjskom efu drave Ionu Antonescuu i slovakom predsjedniku dr. Tissou. Ve tijekom travnja 1941. - uz Maarsku - NDH su priznale Bugarska i Slovaka, a u svibnju Rumunjska. U lipnju to su uradile panjolska i Japan, u srpnju Nacionalna Kina, Danska i Finska, a u kolovozu Mandurija (Mandukuo). Osim navedenih drava, NDH nije priznala ni jedna druga drava. Sve drave koje su je priznale bile su ili potpisnice Trojnog pakta ili Antikominternskog pakta (taj je pakt bio sklopljen 1940. protiv Komunistike internacionale, pa mu je pristupila i NDH). Radilo se, dakle, o dravama koje su bile vezane uz osovinske sile. S tim je dravama NDH uspostavila i diplomatske odnose i u njihovim prijestolnicama otvorila svoja diplomatska predstavnitva. Za NDH su, dakako, najvanija bila diplomatska predstavnitva u Berlinu i Rimu. Prvi poslanik NDH u Berlinu bio je dr. Branko Benzon. Na tom ga je poloaju zamijenio Mile Budak, dotada ministar bogotovlja i nastave. Kada je Budak povuen, u Berlin je otiao Stjepan Ratkovi. Posljednji poslanik NDH u Njemakoj bio je dr. Vladimir Koak. U Rimu je prvi poslanik NDH bio dr. Stijepo Peri, a zatim dr. Ante Niki. Njemaka vlada je svojim
30

poslanikom u Zagrebu imenovala Siegfrieda Kaschea. Talijanski poslanik u NDH bio je Raffaello Casertano. Vodstvo NDH uvelike se trudilo da dobije priznanje Vatikana i da s papinskom dravom uspostavi diplomatske odnose. Sam je Paveli za boravka u Rimu u svibnju 1941., posjetio papu Pija XII. Meutim, za cijelo vrijeme postojanja NDH vrila se samo izmjena stalnih delegacija bez priznanja. Vatikan je kao svog apostolskog legata uputio u Zagreb opata Ramira Giuseppea Marconea, a hrvatska vlada je u Vatikanu uspostavila Ured izvanrednog opunomoenika. Prve kontakte sa Sv. Stolicom uspostavljao je Nikola Ruinovi, inae savjetnik poslanstva NDH u Rimu. Njega je zamijenio Ervin Lobkovicz kao izvanredni opunomoenik NDH, koji je i otvorio spomenuti Ured. Taj je ured formalno bio nezavisan od poslanstva NDH u Rimu. Kako su poglavnik i vlada NDH nastojali da odnosi s Vatikanom budu na to vioj razini i da Vatikan prizna novu hrvatsku dravu, opat Marcone je stavljen na listu diplomatskog kora akreditiranog u NDH, pa je s ostalim diplomatskim predstavnicima prisustvovao javnim manifestacijama. Meutim, iako je Sv. Stolica NDH priznala de facto, do formalnog, tj. priznanja de jure, do kraja NDH ipak nije dolo. Valja napomenuti da je Vatikan i dalje priznavao jugoslavensku izbjegliku vladu u Londonu i da je s njom odravao veze preko jugoslavenskog poslanstva pri Vatikanu. Iako vicarska NDH nije priznala, ova je - kao neutralna drava - ostavila svog konzula i dalje u Zagrebu, pa je ak s NDH potpisala i dva ugovora gospodarske prirode. U rujnu 1941. NDH je sa vicarskom vladom potpisala sporazum o robnom i platnom prometu. U Zrichu je pak uspostavljeno stalno trgovako izaslanstvo NDH. Rimski ugovori. Paveli je nastojao da se utvrivanje granica s Italijom to vie odui, pri emu je nalazio na izvjesno razumijevanje Berlina, koji je opet zbog svojih vojnih interesa na Balkanu razgranienju NDH i Italije posveivao posebnu pozornost. Karakteristino je da je Hitler ve 12. travnja 1941. zapovjednitvo Druge njemake armije obavijestio da se Njemaka ne eli politiki mijeati u hrvatske prilike, no da namjerava tamo tititi svoje vojno-strateke interese. Zato je istoga dana za njemakog opunomoenog generala u Zagrebu imenovao Glaisea von Horstenaua, inae nesklonog Italiji. U razgovoru s Hitlerom, pred odlazak u Zagreb, Glaise je upozoravao Fiihrera da su Hrvati okrenuti prema Njemakoj i da duboko mrze Talijane te da je u interesu Njemake da Dalmaciju ostavi Hrvatima, a Talijanima bi trebalo ostaviti samo Boku kotorsku. No, s druge strane Nijemci nemaju preveliko povjerenje u Pavelia, kojeg smatraju Mussolinijevim ovjekom. Dakako, Nijemci su bili posve svjesni Mussolinijevih pretenzija na Jadranu i nastojanja da NDH podvrgne to jaem talijanskom utjecaju. Kad su se desetak dana nakon uspostave NDH, u Beu sastali Ciano i Von Ribbentrop, talijanski je ministar vanjskih poslova postavio zahtjev za prikljuenje Italiji cijele istonojadranske obale od Rijeke do Kotora, a najavljivao je i mogunost uspostave personalne unije izmeu NDH i Italije. Mada se Ribbentrop u poetku nije slagao s takvim zahtjevima Italije, ipak je - na intervenciju Hitlera u tijeku razgovora - postao popustljiviji, priznajui Talijanima prvenstvo interesa u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj. Hitler je poruio Ribbentropu da problemi oko NDH ne smiju remetiti saveznike odnose Njemake i Italije. Na bekom sastanku dvojice ministara pretresena su i druga pitanja nastala slomom Jugoslavije, a pitanje hrvatskotalijanske granice raspravljat e dalje predstavnici NDH i Italije u izravnim razgovorima. Pregovori izmeu Italije i NDH o razgranienju vodili su se 25. travnja 1941. u Ljubljani, gdje su se u zgradi bive Dravske banovine sastali Paveli i Ciano. U Pavelievoj pratnji bili su Edo Bulat i Stijepo Peri, te Jozo Dumandi i Andrija Artukovi. Ciano je istupio s dva prijedloga. Jedan je obuhvaao preputanje Italiji itave jadranske obale od Rijeke do Kotora i u unutranjosti teritorija oznaenog na predoenoj karti do crte koja je
31

povuena od Karlovca na jugu u ravnom potezu do pred Mostar i u blagom zavoju na sjeverozapadni kut Crne Gore. Drugi je prijedlog bio neto umjereniji i obuhvaao je tzv. povijesnu Dalmaciju, ali je istodobno predviao tijesno politiko upravno povezivanje Hrvatske s Italijom. Paveli nije prihvatio ni jedan od dva prijedloga, ve je istupio s protuprijedlogom prema kojemu bi NDH dobila Trogir, Split i Dubrovnik s nekim otocima. Istodobno je pokazao spremnost da pregovara o naslonu hrvatske drave na Italiju. Meutim, u Ljubljani nije bilo nita zakljueno. Ciano je - kako sam navodi u svom dnevniku - nakon Pavelieva prijedloga traio nekoliko dana za razmiljanje. Pri utvrivanju granice NDH prema Italiji Paveli se nadao podrci Njemake, ali je ova ostajala po strani. Dalji hrvatsko-talijanski pregovori vodili su se diplomatskim kanalima. U tim pregovorima Paveli je izmijenio svoj prijedlog, pristajui na ustupanje Trogira i Splita Italiji s tim, da NDH sudjeluje u upravi grada Splita. Na toj osnovi odrani su zavrni razgovori na sastanku Pavelia i Mussolinija u Triu, 7. svibnja 1941. Dogovoreno je da e se meudravni ugovor izmeu NDH i Italije potpisati u Rimu. Paveli je na elu velike hrvatske delegacije otputovao u Rim 18. svibnja 1941. Tu je s Mussolinijem potpisao tzv. Rimske ugovore, koji se sastoje od tri dokumenta. Prvim je utvrena granica izmeu NDH i Italije. Utanaenom graninom linijom Italija je prisvojila najrazvijeniji dio hrvatske obale. Hrvatskoj je ostao podvelebitski dio Hrvatskog primorja i obala od Omia do Dubrovnika, a to je prostor od mnogo manjeg pomorskog znaenja od ostalih jadranskih krajeva koji su postali sastavni dio Kraljevine Italije. Na tom su dijelu jadranske obale samo luke Metkovi i Gru, koje nisu imale razvijeniju vezu sa zaleem, kao Suak, ibenik i Split. Drugim ugovorom NDH se obvezala da nee na jadransko-primorskom podruju podizati nikakve vojne objekte, niti drati ratnu mornaricu, osim manjih jedinica za potrebe policijske i financijske slube. U treem dokumentu precizira se politiki odnos NDH i Italije, pa se navodi da Italija preuzima jamstvo za politiku nezavisnost Kraljevine Hrvatske uz dodatak da ona (Hrvatska) nee preuzimati meunarodne obveze koje bi se kosile s navedenim jamstvom. U slubenoj vijesti o sklapanju Rimskih ugovora navodi se da je uspostavljena Kraljevina Hrvatska (pod tim nazivom je u ugovorima oznaena NDH), te da je Paveli prilikom audijencije kod talijanskog kralja Vittoria Emannuela III. u ime Hrvatske ponudio krunu kralja Zvonimira vladajuoj talijanskoj kui Savoja, a da je za nositelja te krune odreen vojvoda od Spoleta. Nakon kapitulacije Italije 1943. svi krajevi koji su joj Rimskim ugovorima pripojeni na istonoj jadranskoj obali, bili su ukljueni u NDH. Razgranienje s ostalim susjedima. Susjedi i ratni protivnici nekadanje Jugoslavije smatrali su posve prirodnim da se okoriste njenim raspadom i da uspostave granice koje e predstavljati ostvarenje njihovih starih opravdanih (!) zahtjeva. To se odrazilo i na utvrivanje granica NDH, to je u prvom redu potvrdila Italija nametanjem Rimskih ugovora. Slijedila ju je Maarska koja je na sjevernom rubu nekadanje jugoslavenske drave zaposjela Meimurje, Prekomurje i dalje na istoku trokut izmeu Drave i Dunava (Baranja). Zapadna granica. Njemaki Reich je prikljuio sjevernu polovicu Kranjske, rubni pojas Koruke i june tajerske, pa je postao izravni susjed NDH. Razgranienje izmeu NDH i Njemake izvreno je potpisivanjem ugovora 13. svibnja 1941. Tim je ugovorom utvrena granica prema dijelu Slovenije koji je bio ukljuen u njemaku dravu. Kako je dio Slovenije bio prikljuen Italiji kao Provincija Ljubljana, dio zapadne granice NDH trebalo je utvrditi s Italijom. To je uinjeno izmjenom nota izmeu dviju drava

32

u srpnju 1941. godine. Granica se protezala od tromee NDH, Njemake i Italije na umberakoj gori, rijekom Kupom preko Gorskog kotara do Bakarskog zaljeva. Istona granica. Pri utvrivanju granice NDH prema Srbiji pojavio se problem granine crte u Srijemu. Naime, prema zahtjevu vlade NDH granina crta u Srijemu ila bi po nekadanjoj austrougarskoj granici, ukljuujui u hrvatski dravni teritorij i grad Zemun. Meutim, u tom podruju njemako vojno zapovjednitvo za Srbiju zatrailo je takvo rjeenje prema kojem bi Zemun s okolicom ostao u sastavu Beograda. Zapovjednik njemakih okupacijskih snaga u Srbiji general Forster opravdavao je svoj prijedlog potrebama snabdijevanja Beograda ivenim namirnicama i koritenjem zrakoplovnog uzletita kod Zemuna. Tome je dodao i prometno-sigurnosne razloge, kao i postojanje radio-odailjaa za kratke valove u blizini Zemuna, koji je potreban njemakoj promidbi za Srbiju. Na Forsterov nalog njemaki zapovjednik Zemuna odbio je potvrditi uvoenje u dunost gradonaelnika Zemuna postavljenog od hrvatskih vlasti. Poetkom svibnja 1941. njemako poslanstvo u Beogradu obavijestilo je ministarstvo vanjskih poslova NDH o namjeri vojnog zapovjednika Srbije. Mada je to pokualo, ministarstvo nije moglo sprijeiti namjeravam potez njemakog zapovjednika Srbije, jer je u meuvremenu Vrhovno zapovjednitvo njemake vojske u Berlinu (OKW) donijelo odluku da Zemun s okolicom privremeno ostaje pod vlau zapovjednitva Srbije. Privremeno je znailo da se predaja Zemuna hrvatskim vlastima odgaa dok traje njemaka vojna uprava u Srbiji. To je nagovijestilo budue rjeenje prema kojem se grad Zemun ne bi predao Srbiji, tim vie to je za postojanja Austro-Ugarske Monarhije bio u njenom sastavu. Paveli nije mogao uraditi nita drugo, nego prihvatiti izdvajanje Zemuna i njegove okolice iz sustava hrvatske vlasti. Kada je 10. svibnja 1941. vladi u Zagrebu stigla slubena obavijest, poglavnik je dao svoj formalni pristanak, naglaavajui da se radi o privremenoj vojno-upravnoj mjeri. Njemaki poslanik u Zagrebu Kasche predloio je da se pitanje njemake vojne uprave Zemuna i okolice utvrdi posebnim ugovorom, to je general Forster prihvatio. Tako je najzad 4. lipnja 1941. potpisan hrvatsko-njemaki ugovor prema kojemu se utvruje (u to. 3) da podruje Zemuna i okolice pripada Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj i da u njemu imaju vrijediti naela NDH. Utvruje se da u tom podruju NDH izravno preuzima samo nadlenosti u nastavi i pravosuu, dok e ostale upravne grane (unutarnji poslovi, eljeznice, pota, porezi i dr.) za trajanja posebnog stanja biti podreene vojnom zapovjedniku Srbije u Beogradu. U to. 5 ugovora navodi se da e se u svrhu zatite gospodarskih probitaka NDH u Zemunu osnovati Hrvatski ured. Preuzimanje ugovorom predvienih poslova pod hrvatsku nadlenost izvreno je sredinom srpnja 1941. godine. Time je hrvatska strana dobila samo mali dio vlasti u Zemunu. Otvorena granica prema Beogradu i dvostruki novani sustav omoguili su krijumarenje roba na tetu gospodarstva NDH. Potekoe su se javile i u potanskoj i eljeznikoj slubi, na to je sve upozoravala hrvatska vlada, predlaui da se ponovno razmotri pitanje potpunog preuzimanja i pripojenja zemunskog podruja hrvatskoj dravi. U tom traenju podrao ju je i njemaki poslanik Kasche. Tako su u rujnu i listopadu 1941. voeni novi pregovori o zemunskom podruju. Tada je zakljueno da oblast istonog Srijema prelazi u potpunu vlast NDH. Zanimljivo je napomenuti da je tom prigodom dogovoreno da se postignuti sporazum nee objaviti putem tiska. Time je bila zavrena borba za ukljuivanje Zemuna i istonog Srijema pod punu vlast Nezavisne Drave Hrvatske. Uskoro je bio otvoren konzulat NDH u Beogradu. Sjeverna granica. U razgranienju NDH s Maarskom pojavilo se sporno pitanje Meimurja. Tijekom vojnih operacija u travnju 1941. maarske su trupe okupirale podruje Meimurja. No, poslije uspostave NDH, maarski je konzul u Zagrebu uvjeravao ustake
33

vlasti da ulazak maarske vojske u Meimurje ima iskljuivo strategijsko znaenje, te da maarska vlada priznaje to podruje kao sastavni dio NDH i izraava elju da se ugovorom to prije utvrde granice izmeu dviju drava. Meutim, uskoro je maarska strana zatraila slobodan pristup do Suaka, na to je vlada NDH, odgovorila da se o tome ne moe sklopiti nikakav ugovor prije nego li bude utvren hrvatski odnos prema Italiji. A kad su Rimski ugovori bili potpisani, dranje maarske vlade se izmijenilo, posebno u odnosu na Meimurje. Kada je u lipnju 1941. u Zagreb stigla maarska delegacija na pregovore o razgranienju, predloila je da se granica izmeu NDH i Maarske utvrdi onakva granica kakva je bila 1918., tj. da Meimurje pripadne Maarskoj. Ujedno je delegacija predloila i sklapanje ugovora o pristupu Maarske Jadranskom moru preko hrvatskog teritorija. Kako hrvatska strana nije prihvatila te prijedloge, pregovori su zavreni bez rezultata. Sto se tie dranja Njemake, ono je - kao i pri razgranienju izmeu NDH i Italije - bilo neutralno. Unato procjene vlade NDH, da Maarska nije ono to je Italija i da prema njezinim zahtjevima moe zauzeti vri stav, razgranienje sa sjevernim susjedom nije za Hrvatsku teklo na zadovoljavajui nain. Dalji pokuaji rjeenja pitanja Meimurja zakomplicirali su se proklamacijom zapovjednika maarske posade u akovcu (10. srpnja) o prikljuenju Meimurja Maarskoj bez ikakvih dogovora s vladom NDH. Na protestnu notu Zagreba vlada u Budimpeti je odgovorila da se radi o povijesnom pravu Maarske na Meimurje. Postajalo je sve jasnije da Hrvatska nema mogunosti da se tome suprotstavi. Vlada NDH premda je ostala na svom stajalitu o Meimurju kao dijelu hrvatske drave - nije htjela zaotravati odnose s Maarskom, pa je dala instrukcije svom poslaniku u Budimpeti da djeluje snoljivo jer u postojeoj situaciji imamo velike neprilike s Talijanima. Odluka zapovjednika maarskih jedinica u akovcu bila je samo akt jedne vojne osobe bez dravnopravnog znaenja. No, 16. prosinca 1941. maarski je parlament prihvatio Zakon o pripojenju junih krajeva, kojim je Meimurje jednostrano pripojeno Maarskoj. Kao akt najvieg maarskog predstavnikog tijela, taj je zakon imao drugaiju teinu. Zato je vlada NDH 7. sijenja 1942. uputila vladi u Budimpeti protestnu notu, ali ona nije dovela do promjene u sporu oko Meimurja. Vlada NDH nije nikada zakljuila ugovor o razgranienju s Maarskom, pa je zato ministar Lorkovi u Hrvatskom dravnom saboru i izjavio da su granice NDH utvrene na zapadu, jugu i istoku. Sjeverna granica prema Maarskoj nije bila utvrena obostrano prihvaenim ugovorom, pa se u izjavi vlade i ne spominje. Stanje u anektiranoj Dalmaciji. Potpisivanjem Rimskih ugovora sastav talijanske drave ukljuen je znatan dio Dalmacije nastanjen u velikoj veini Hrvatima. Sam Ciano je u svom Dnevniku zapisao da Italija ne trai Dalmaciju iz etnikih razloga, nego na temelju naela ivotnog prostora. To znai da je talijanska strana i te kako dobro poznavala etniki sastav Dalmacije i znala tko su njezini stanovnici. Meutim, o poloaju Hrvata, koji postaju podanici Kraljevine Italije, u Rimskim ugovorima nema nita. Nikakvim utanaanjem nisu zajamena manjinska prava stanovnika Dalmacije. Istoga dana kad su potpisani Rimski ugovori, je vlada donijela dekrete o pripojenju teritorija Dalmacije, Hrvatskog primorja, Boke kotorske i jadranskih otoka. Suaki, kastavski i abarski i dio delnikog kotara s otocima Krkom i Rabom ukljueni su u Rijeku pokrajinu. Anektirani dio Dalmacije, Boka kotorska i dalmatinski otoci pripojeni su dotadanjoj Zadarskoj pokrajini, pa je od tih krajeva ustanovljen Guvernatorat Dalmacija. Dijelio se u tri pokrajine: zadarsku, splitsku i kotorsku. Jadran i Dalmacija bili su potpuno u rukama talijanskih faistikih vlasti, koje su provodile politiku rimske vlade usmjerenu k potpunoj talijanizaciji. Posljedice takve politike ubrzo su se odrazile u revoltu i otporu naroda u tim krajevima.

34

U anektiranim dijelovima Hrvatske faistika Italija je organizirala svoju vojnu i civilnu upravu. Ve 15. travnja za civilnog komesara Dalmacije postavljen je Athos Bartolucci, koji je odmah imenovao kotarske i opinske komesare. Bila je to dovoljno jasna najava talijanskih namjera, dok granica dviju susjednih drava jo nije bila utvrena. Poslije potpisivanja Rimskih ugovora talijanska vlada je neogranieno zagospodarila novopripojenim teritorijem. Tada je za guvernera prikljuene Dalmacije imenovala Giuseppe Bastianinija, lana Velikog vijea faistike stranke. On je - kao i guvener Rijeke pokrajine - dobio iroke ovlasti za provoenje mjera talijanizacije u anektiranom podruju. Sam je Mussolini, poetkom lipnja 1941., izjavio da se dalmatinsko pitanje moe smatrati konano rijeenim. Uputio je tada i prijetnju da e Italija izvriti i preseljenje stanovnitva anektiranih krajeva ako ono ne bude lojalno. Prvi akti faistikih vlasti u pripojenim podrujima pokazali su kako izgleda konano rjeenje. Objavljena je uredba o zamjeni hrvatskih natpisa na javnim mjestima talijanskima (nazivi ulica, ustanova, trgovina i dr.). Ulice i trgovi, kao i toponomastika cijelog anektiranog podruja, dobili su talijanske nazive. Zabranjeno je isticanje hrvatskih zastava i obustavljeno izlaenje hrvatskih novina. Umjesto njih pokrenute su talijanske novine, najprije San Marco, a od prosinca 1941. i Il popolo di Spalato. Zatvorene su narodne itaonice, rasputena sva hrvatska prosvjetna i portska drutva, te zabranjeno djelovanje svih organizacija koje su imale nacionalno hrvatsko obiljeje. Da bi unitili bitnu oznaku nacionalne pripadnosti stanovnitva, talijanske faistike vlasti poduzele su daljnje otre mjere za suzbijanje hrvatskog jezika. U upravu i sudstvo uveden je talijanski jezik, to je stanovnitvu predstavljalo velike tekoe, jer talijanski jezik nije poznavalo. No, to je bila samo prva mjera koja je ubrzo protegnuta i na sve javne institucije i kole. Uvoenje talijanskog jezika u kole teko je pogodilo mladi narataj. Istodobno Talijani nastoje pridobiti mlade korumptivnim metodama, pa je njihova vlast zavrenim srednjokolcima omoguila studiranje u Italiji. Ve prve godine namijenjeno je 211 stipendija (u iznosu od 1,200.000 lira) za mlade Hrvate i Srbe iz Dalmacije koji prihvate odlazak na studije u talijanske gradove, ponajprije u Padovu. Dakako, trebalo je da prihvate i opredjeljivanje za Italiju i faistiki reim. Denacionalizacija hrvatskog stanovnitva vrila se na temelju talijanskih zakonskih odredaba, ali uz primjenu surovih represivnih postupaka. Nisu izostali ni razni promibeni materijali. No, budui da to nije davalo oekivane rezultate, faistika uprava je pootrila represivne mjere. U govoru, odranom u travnju 1942., guverner Bastianini je bez okoliavanja zahtijevao potalijanivanje, a za neprihvaanje prijetio se iseljavanjem. Onome koji odbija talijansku civilizaciju, to mu je nua faistika Italija, - rekao je - onome koji nee da se njegov duh napaja na izvorima Vergilija, Horacija i Dantea... preostaje mu jedino da krene najkraim putem na granicu. Ovdje vlada Rim, njegov jezik, njegova znanost, njegov moral, a vratio se i naoruan Lav sv. Marka. Mjere talijanizacije (i faizacije) stalno su se pojaavale. Slubenici bive Jugoslavije u upravnim slubama, sudstvu, eljeznici, zdravstvenim ustanovama bili su otputani, a na njihova mjesta dovoeni su slubenici iz Italije. U dalmatinske gradove stigli su Talijani uitelji i profesori, lijenici i suci, trgovci i tehniari koji su zamijenili domae slubenike i strunjake i tako osigurali nesmetano funkcioniranje talijanske uprave i javnih slubi. Oni su postojali glavni oslonac talijanske faistike vlasti u provoenju nasilnih mjera nad domaim stanovnitvom i u ostvarivanju planova talijanizacije Dalmacije. Radi to uspjenijeg provoenja svog plana talijanske su vlasti osnovale Ured za jadranske teritorije, koji je trebao koordinirati sve poslove usmjerene denacionalizaciji anektiranog podruja. Sve mjere talijanizacije bile su popraene nevienim terorom.
35

Represivne mjere bile su drastine. Uz druge oblike zastraivanja i maltretiranja posebni odredi faista, dovedeni iz Italije - uz pomo nekolicine domaih faista i pilipnja - provodili su batinanje i napajanje prokazanih ili osumnjienih graana ricinusovim uljem. Pod svaku cijenu nastojalo se slomiti otpor talijanizaciji i faizaciji, to je izazivalo jo jai otpor stanovnitva. Samo mjesec dana nakon potpisivanja Rimskih ugovora plateno sredstvo uvedena je talijanska lira. Izvrena je zamjena valute u odnosu 100 dinara za 38 lira. Bankarska i osiguravajua drutva bive drave bila su likvidirana, a Trgovako-industrijska komora u Splitu ukinuta. Njihove poslove preuzele su odgovarajue talijanske ustanove. Nepovoljan omjer pri zamjeni valute pogaao je sve slojeve stanovnitva, ne samo dalmatinske teake, ve i slubenike i radnike, kao i cijelu ionako osiromaenu privredu. No, ne obazirui se na uinak gospodarske djelatnosti, Talijani su i gospodarstvo ukljuili u politiku talijanizacije hrvatskih krajeva. Naime, sva su privredna poduzea bila proglaena mobiliziranima, pa su im na rukovodea mjesta postavljeni talijanski komesari. Istodobno su i radnici i drugi zaposlenici potpali pod vojne zakone, to je znailo pootravanje represije za eventualne propuste u radu ili za prkosno ponaanje prema talijanskim starjeinama. Posebna uloga u ostvarivanju potpune pokornosti stanovnitva pripala je vojnim ratnim sudovima. Oni su za cijelo anektirano podruje uvedeni Mussolinijevom naredbom ve potkraj srpnja 1941. Za svaki in koji je bio procijenjen kao ugroavanje integriteta talijanske drave - bilo da se radilo o ekonomskoj sabotai ili pak o subverzivnoj akciji usmjerenoj na oteivanje vojnih objekata - bila je predviena smrtna kazna. Kada je zapoela aktivnost ilegalnih grupa u gradovima i kada su se pojavile prve skupine boraca u partizanskim jedinicama, osnovan je Izvanredni sud za Dalmaciju, ubrzo preimenovan u Specijalni sud, koji je po kratkom postupku izricao masovna pogubljenja. Otpor talijanskoj vlasti i teroru u gradovima, diverzije i sabotae bile su u stalnom porastu, pa je tako podruje anektirane Dalmacije postalo znaajno izvorite snaga antifaistikog pokreta. NDH u brojkama. Prema izvjeu Hrvatskog dravnog brojidbenog ureda (objavljenog 1941.) povrina NDH iznosila je 115.133 km2, a imala je 6,966.729 stanovnika. Od toga je bilo 4,817.000 Hrvata, 1,848.000 Srba, 145.000 Nijemaca, 70.000 Maara, 37.000 Slovenaca, 44.267 eha i Slovaka. Izvan hrvatskih dravnih granica ivjelo je 1,727.548 Hrvata. USTROJSTVO DRAVE I UNUTARNJA ORGANIZACIJA Poglavnik. Formiranje prve vlade NDH oznailo je poetak ustrojavanja nove vlasti i unutarnjeg organiziranja hrvatske drave. Vlada je bila sastavljena od istaknutih prvaka ustakog pokreta, od kojih je dio pripadao domovinskoj skupini, a dio ustakoj emigraciji. Na elu vlade kao njen predsjednik bio je Ante Paveli, koji je preuzeo i resor vanjskih poslova, oito zato jer je novu dravu ekao muan posao utvrivanja granica, posebno s Italijom. Poto su Rimski ugovori zakljueni, Paveli je napustio resor vanjskih poslova i 9. lipnja novim ministrom imenovao Mladena Lorkovia (dotad tajnika u ministarstvu vanjskih poslova). Poetkom svibnja 1941. potpredsjednitvo vlade NDH preselilo se iz Zagreba u Banja Luku, koja je tako postala drugo sredite vlade. No, potkraj 1941. vraeno je u Zagreb. (Dotadanjeg potpredsjednika Osmana Kulenovia zamijenio je tada Dafer Kulenovi, jedan od prvaka bive Jugoslavenske muslimanske organizacije). Uz funkciju prvog ovjeka u vladi, Paveli je obnaao i dunost efa drave s titulom poglavnika, koju je imao i u emigraciji kao osniva i vrhovnik ustake emigrantske
36

organizacije. To je upuivalo na tijesnu povezanost, odnosno jedinstvo dravne vlasti i ustake organizacije. Paveli je kao ef drave i vlade donosio sve vanije odluke u vanjskoj i unutarnjoj politici NDH, imenovao i razrjeavao sve visoke dunosnike u aparatu dravne vlasti, a kao elnik ustake organizacije i visoke ustake dunosnike. Kao poglavar drave Paveli je bio i vrhovni zapovjednik oruanih snaga, pa je u njegovoj nadlenosti bilo postavljanje i razmjetaj i vojnog zapovjednikog sastava. Kako drava nije imala predstavnikog zakonodavnog tijela (parlamenta), sve zakone i zakonske odredbe donosio je i potpisivao poglavnik. Tako se u rukama dravnog poglavara koncentrirala sva vlast. On je po tome bio i najodgovornija osoba za sve to se dogaalo u unutarnjoj i vanjskoj politici NDH. Koncentracijom silne moi u svojim rukama Paveli je bitno pridonosio oblikovanju stila upravljanja u hrvatskoj dravi. Njegova linost meu podreenim mu ustaama pretvarala se u kult. Postao je nedodirljiv, a one koji su mu se na bilo koji nain suprotstavljali ili iskazivali drugaije miljenje, bezobzirno je uklanjao. Nije volio akademske rasprave, ve se vie oslanjao na suradnike skromnijeg obrazovanja. Vee je povjerenje imao u ustae povratnike (one koji su s njim bili u emigraciji), nego u pripadnike domovinske ustake skupine. Nezavisna Drava Hrvatska je bila drava bez temeljnog zakona - ustava. Ona nije imala nikakvu kodificiranu ispravu o svom ustrojstvu, nego se njezin unutarnji sustav zasnivao na razliitim dravnim zakonima i zakonskim odredbama ustavopravnog sadraja. Cijeli je sustav nastao postupno na temelju skupnih i pojedinanih zakonodavnih akata, koje je donosio ef drave - poglavnik. Uspostavljanje organa nove vlasti. Nakon to je proglasom od 10. travnja 1941. uspostavljena NDH, usporedo s reguliranjem njezina poloaja u odnosu na druge drave (priznanje, uspostavljanje diplomatskih odnosa, utvrivanje granica), pristupilo se i njezinoj unutarnjoj organizaciji. Poslije formiranja vlade, trebalo je organizirati vlast na terenu i izgraditi novi upravni aparat. Taj proces se odvijao tijekom prvih mjeseci postojanja NDH i bio je prilino sloen jer se izvodio uz nazonost njemakih i talijanskih trupa, pri emu su ove posljednje pravile novoj vlasti priline smetnje. Ve 22. travnja 1941. objavljena je odredba po kojoj se inovnici i drugi slubenici bivih banovina, ostalih samoupravnih tijela, svih ustanova javnog poretka, stavljaju na raspoloenje nadlenim ministrima. U nastavku teksta te odredbe kae se da ih nadleni ministar moe bez obrazloenja otpustiti, dii od slube, umiroviti, premjestiti bez njihove privole iz podruja jednog ministarstva u drugo, iz dravne slube u samoupravnu i u slubu ustanova javnog poretka i obrnuto. Te su formulacije bile jasna najava da e nova hrvatska vlast pristupiti organizaciji inovnikog aparata temeljitom provjerom postojeeg. Jer, osnovicu novog sustava slubenika trebalo je ipak potraiti u bivem banovinskom inovnitvu. Pri ustrojavanju upravnog aparata i lokalnih vlasti NDH odreenu ulogu je odigrala i Naredba o utvrivanju rasne pripadnosti samoupravnih slubenika i vritelja slobodnih akademskih zvanja, koju je poetkom lipnja 1941. potpisao ministar unutarnjih poslova Andrija Artukovi. Ta je naredba obvezivala osobe na koje se odnosila da u roku od 14 dana dostave izjavu o rasnom podrijetlu svom i svog branog druga. Prvi organizatori nove vlasti na terenu bili su privremeni ustaki povjerenici. Njih je u prvim tjednima postojanja NDH imenovao Ustaki nadzorni stoer u Zagrebu, a od poetka svibnja Glavni ustaki stan. Ustaki povjerenici bili su dugogodinji pripadnici ustakog pokreta, dakle, osobe posvjedoenih hrvatskih uvjerenja. Jedna od glavnih zadaa bila im je da na terenu predlau i postavljaju pojedince za nie dunosnike upravnog aparata i ustakog pokreta u pojedinim gradovima, mjestima i irim podrujima. Za ustake povjerenike bili su imenovani: na podruju Banja Luke dr. Viktor Guti, Travnika Nikola Jurii, Sarajeva
37

Boidar Bralo, Tuzle Haklja Hadi, Doboja dr. Dragutin Kamber, Mostara dr. Pavao Canki, za podruje istone Hercegovine Alija uljak, Bjelovara Mijo Hans, Varadina dr. Mate Frkovi, Gospia Jurica Frkovi, te za Dalmaciju dr. Edo Bulat i Srijem dr. Petar Gvozdi. Njihovom djelatnou dolo je do izmjena vodeih ljudi u opinskim i kotarskim upravama. Ustaki povjerenici razrijeili su dunosti opinske odbore, ali su u mnogim sluajevima morali prihvatiti vei ili manji dio prijanjeg upravnog aparata. S obzirom na injenicu da su strukturiranje nove vlasti na terenu provodili ustaki dunosnici, esto je dolazilo do prepletanja funkcija predstavnika ustanova drave i ustakog pokreta. Bila je to, dakako, i posljedica tenje ustakog vrha na elu drave da osigura to vri nadzor nad niim organima vlasti. Uspostava nove vlasti nije bila vremenski ujednaena u pojedinim podrujima NDH. U mnogim krajevima, gdje nije bilo veih problema s preuzimanjem slubenika stare vlasti, nova je vlast uspostavljena odmah. No, u podrujima s nacionalno mijeanim stanovnitvom, ustaki povjerenici imali su vie posla oko dovoenja novih ljudi na pojedina mjesta, odnosno oko stvaranja novih organa vlasti. Posebna je panja bila posveena Bosni i Hercegovini, pa su 23. i 24. travnja 1941. u Sarajevo stigli Petar Petkovi, izaslanik vlade, koji je bio odgovoran za javni red i sigurnost na podruju cijele Bosne i Hercegovine, Zvonko Kovaevi kao povjerenik za javni red i sigurnost i zapovjednik grada Sarajeva te pukovnik Petar Blakovi u svojstvu zapovjednika divizijskog podruja. Dana 24. travnja naveer u Sarajevo je stigao i Slavko Kvaternik u pratnji njemakog generala Glaisea von Horstenaua. On je prisustvovao inu preuzimanja vlasti u Sarajevu i njegovoj okolici. Potom je u Sarajevu uspostavljeno ustako povjerenitvo, koje je imenovalo povjerenike u sjeditima kotara i opina te u manjim mjestima i selima. Glavnim povjerenikom za cijelu Bosnu i Hercegovinu imenovan je Jure Franceti i njemu su bili podreeni svi povjerenici u Bosni i Hercegovini. Uspostava vlasti na podruju koje su okupirale talijanske snage razlikovala se od one na podrujima na kojima su se stacionirale njemake jedinice. Dok su njemaki vojni zapovjednici priznavali novu vlast NDH i davali joj podrku, Talijani su joj u svojoj zoni pravili ozbiljne smetnje. Ustaki povjerenici su pokuali odmah po proglaenju NDH organizirati novu vlast, ali su ih Talijani u tome sprijeili. Talijani su, usporedo s vojnom okupacijom uspostavljali svoju civilnu vlast u cijeloj talijanskoj zoni, to je izazvalo negodovanje i antitalijansko raspoloenje iteljstva ne samo u tim krajevima, nego i u cijeloj Hrvatskoj. Stanje se neto popravilo poslije potpisivanja Rimskih ugovora, kada je uspostavljena tzv. demilitarizirana zona, u kojoj su se postupno uspostavljali organi hrvatske vlasti, ali i dalje uz znatne smetnje Talijana. Upravna podjela. Poetkom lipnja 1941. poglavnik je objavio posebnu odredbu o podjeli NDH na velike upe, koje su definirane kao dravne upravne oblasti na odreenom dravnom podruju. Na elu velike upe nalazio se veliki upan kao pouzdanik vlade, koji vodi cijelu graansku upravu. Velike upane imenuje poglavnik, a odgovornost im je jednaka odgovornosti ministara. Istom odredbom grad Zagreb se izuzima iz podruja velike upe i podreuje neposredno vladi NDH. U govoru kojega je odrao ustakim dunosnicima 30. lipnja 1941., ustanovljenje velikih upa Paveli je objasnio kao oivljavanje starih tradicija hrvatskog naroda. Tenja mu je - dodao je - da tradicionalnu, povijesnu ulogu upe spoji sa suvremenim zahtjevima sreene uprave u dravi. Uspostavljanje velikih upa obuhvatilo je cijelu NDH, a to znai i Bosnu i Hercegovinu. Njenom podjelom na velike upe i ustrojavanjem nekoliko velikih upa udruivanjem bivih graninih kotareva hrvatskih i bosanskohercegovakih, trebalo je izbrisati podvojenost Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

38

Uspostavljanjem jedinstvenog upravnog sustava u cijeloj NDH uvrivalo se jedinstvo hrvatskog dravnog i nacionalnog prostora. Tijekom lipnja i srpnja osnovane su 22 velike upe. To su bile: Baranja (sjedite u Osijeku), Bilogora (Bjelovar), Bribir i Sidraga (Knin), Cetina (Omi), Dubrava (Dubrovnik), Gora (Petrinja), Hum (Mostar), Krbava i Psat (Biha), Lava i Gla (Travnik), Lika i Gacka (Gospi), Livac i Zapolje (Nova Gradika), Modru (Ogulin), Pliva i Rama (Jajce), Pokupje (Karlovac), Posavje (Slavonski Brod), Prigorje (Zagreb), Sana i Luka (Banja Luka), Usora i Soli (Tuzla), Vinodol i Podgorje (Senj), Vrhbosna (Sarajevo), Vuka (Vukovar), Zagorje (Varadin). U sklopu tih velikih upa bio je 141 kotar i 18 kotarskih ispostava, te 978 opina. Povrina Nezavisne Drave Hrvatske iznosila je 115.133 km2. U taj podatak o povrini ukljueno je i Meimurje, koje su anektirali Maari. Organizacija ustakog pokreta. Prije uspostave NDH, u zemlji su postojale ilegalne ustake organizacije koje su djelovale pod vodstvom domovinskih ustakih prvaka. Proglaenjem NDH njima se pridruuje emigrantska skupina, koja se na elu s Paveliem vratila iz Italije. U prvim tjednima glavna briga ustakog vodstva bila je uspostava vojne i upravne vlasti, na emu su posebno radili ustaki povjerenici, oslanjajui se na malobrojno lanstvo. No, novonastalo stanje - uspostava drave i preuzimanje vlasti - zahtijevali su masovniju organizaciju i drugaije organiziran politiki i ideoloki rad. Poetkom svibnja 1941. poglavnik Ante Paveli je objavio odredbu kojom se djelatnost dotadanjeg Ustakog stoera u Zagrebu prenosi na Glavni ustaki stan. Ustaki stoer u Zagrebu - kae se u odredbi - dostavit e Glavnom ustakom stanu izvjetaj o sadanjem stanju organizacije, popis svih do sada imenovanih povjerenika u dravi Hrvatskoj, te e obavijestiti sve stoere i stoerne ispostave u zemlji da se od sada izravno obraaju Glavnom ustakom stanu... Time je zapoelo organiziranje ustakog pokreta kao regularne organizacije u NDH. Osnovni dokumenti na kojima se temeljio njezin rad bili su Ustav iz 1932. i Naela hrvatskog ustakog pokreta iz 1933. Na njih se pozivao Paveli u svojoj odredbi. Glavni ustaki stan nastavlja u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj svoje djelovanje propisano mu ustakim Ustavom - navodi Paveli. Glavni ustaki stan prije uspostave NDH bio je u emigraciji vrhovni organ ustake organizacije. Sada dobiva legalni status kao vrhovni organ jedine politike organizacije u zemlji. (U NDH nije bilo politikih stranaka.) Glavni ustaki stan (skraeno GUS) sainjavali su: poglavnik, doglavnici, poglavni pobonici i povjerenici. Poglavnik je bio vrhovni elnik ustake organizacije i on je imenovao ostale lanove GUS-a. Doglavnici su bili dr. Mile Budak, Ademaga Mei, Jozo Sunari, Marko Doen, Slavko Kvaternik, Luka Lei, Andrija Betlehem. Oni su inili Doglavniko vijee u koje su povremeno ukljuivani i novi lanovi (Mate Frkovi, Lovro Sui, Ljudevit ok, Vilko Begi, Stipe Matijevi, Ivan elan, Janko Torti, Jure Pavii). Neki su od njih bili tijekom vremena razrijeeni lanstva u Vijeu (Matijevi, elan, Sunari, Kvaternik). Pobo-niki zbor sainjavali su poglavni pobonici Bla Lorkovi, Ivan Orani, Mijo Bzik, Alija uljak, Ivan Javor, Vjekoslav Blakov, Hakija Hadi i Mira Vrliak-Dugaki. lanovi GUS-a bili su povjerenici (to nisu bili ve navedeni ustaki povjerenici upueni u pojedina podruja NDH sa zadaom organizacije vlasti). Ta je skupina bila najbrojnija i u njoj su bili Eugen Dido Kvaternik, Vjekoslav Luburi, Vilko Penikar, Branko Rukavina, Frane Mi, Ante titi, Zdenko Blaekovi, Bozo Cerovski, Vlado Singer, Vlado Herceg, Tomislav Grgi, Danijel Crijen, Vlado Joni, Franjo Laslo i Aleksandar Seitz. Glavni ustaki stan samo je nominalno bio vrhovni organ ustake organizacije, jer se nikada nije sastajao, niti je obavljao funkciju koja mu je bila namijenjena. Poglavnik je organizacijom rukovodio sam. On je imenovao i smjenjivao ustake (kao i dravne) dunosnike i provodio organizaciju
39

pokreta po vlastitom izboru. I kad je neka odredba ili nalog doao podrunim organizacijama od GUS-a, to je, zapravo, bio nalog poglavnika. No, bez obzira na to to lanovi Glavnog ustakog stana nisu djelovali kao kolektivni organ, oni su bili skupina najutjecajnijih ljudi u NDH koji su vrili razne funkcije u aparatu vlasti. Prema poglavnikovoj odredbi od 24. lipnja 1941. cjelokupna djelatnost ustakog pokreta bila je podijeljena na tri grane: 1. Politiko-organizacijska grana; 2. Ustaka vojnica; 3. Ustaka nadzorna sluba. Politiko-organizacijska grana je zadau da organizira lanstvo, te da brine o njegovu duevnom odgoju, i o duevnom odgoju puanstva uope. U svakoj velikoj upi organiziran ustaki stoer na elu sa stoernikom. Podreeni su mu bili ustaki logori (u svakom kotaru odreene upe) na elu s logornikom, te ustaki tabori u svakoj opini na elu s tabornikom. U pojedinim selima formirani su ustaki rojevi s rojnikom na elu. Ustako vodstvo posveivalo je veliku panju organiziranju mladei. U Ustakoj mladei se okupiti sva omladina od 7. do 27. godine. Dijelila se na Ustaku uzdanicu (7-11 godina), Ustake lipnjake (11-15 godina), Ustaku Starevievu mlade (15-21 godine) i Sveuilitarce. dio Ustake mladei, sveuilina omladina je bila posebno organizirana, pa je imala posebni Sveuilitni stoer na elu sa stoernikom. Druga grana - Ustaka vojnica - inila je vojni dio organizacije i organizirala se uvelike po uzoru na nacional-socijalistike i faistike stranake vojne jedinice u Njemakoj i Italiji. Postrojbe Ustake vojnice bili su rojevi, vodovi, satnije, bojne, pukovnije i zdrugovi. Na elu ustake vojnice nalazio se Glavni stoer, iji je zapovjednik bio neposredno podinjen poglavniku kao vrhovnom zapovjedniku svih ustakih vojnih snaga. Ustaka nadzorna sluba (skraeno UNS), kao trea grana ustakog pokreta, imala je zadau da bdije nad cjelokupnim radom ustakih i dravnih dunosnika, da pazi na rad ustakih organizacija i dravnih ustanova, te da suzbija rad koji bi iao na tetu hrvatske dravne nezavisnosti. Tako iroko formulirani zadaci UNS-a u praksi su vodili njegovu nametanju svim ostalim dijelovima ustakog pokreta i organa vlasti, to je izazivalo negodovanje u redovima ustakih dunosnika izvan UNS-a. Protivljenje drugih ustakih institucija statusu UNS-a kao nadreenog initelja dovela je do izmjene dijela formulacije o njegovim zadacima. Paveli je u novoj verziji formulaciju da su sve postrojbe i ustanove ustakog pokreta dune izvravati sve njene (tj. UNS-ove, op. a.) upute i zahtjeve zamijenio novom: Sve postrojbe i ustanove Hrvatskog ustakog pokreta podupirat e Ustaku nadzornu slubu u toj nadzornoj zadai. U praksi se ipak dogaalo da su pojedini upravni zapovjednici, elnici UNS-a ili Ustake vojnice, istodobno prisvajali i obavljali iste zadatke ili dunosti, to je dovodilo do antagonizama najviih ustanova i dunosnika. Uoavajui takvu situaciju, Poglavnik je u kolovozu 1942. objavio Propisnik o zadai, ustrojstvu, radu i smjernicama Ustae - hrvatskog oslobodilakog pokreta, u kojemu se na novi nain definira ideoloka i politika uloga pokreta u ostvarenoj hrvatskoj dravi i utvruju nadlenost pojedinih segmenata organizacije. Za sustav vladavine u NDH karakteristino je dvojstvo politike i upravne vlasti u emu je ustaki reim oponaao faistiki reim u Italiji i nacistiki u Njemakoj pod ijom se zatitom nalazio. Na jednoj su strani bile pojedine grane ustakog pokreta, a na drugoj dravna administracija na elu s vladom. U praksi su ustaki dunosnici imali veu mo i stvarno su ne samo nadzirali organe uprave, nego njima i dirigirali. Takvu su mo imali ustaki tabornici u opinama, logornici u kotarevima, stoernici u velikim upama, a ustaki vrh - posebno poglavnik - u dravnoj vladi. Hrvatski dravni sabor. U Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj nije bilo izabranih predstavnikih organa vlasti (izabrane skuptine) ni u opinama, ni u kotarevima, ni u velikim
40

upama. Nije bilo ni izabranog Sabora. Dana 24. sijenja 1942. objavljena je poglavnikova odredba o sazivu Hrvatskog dravnog sabora, ali ne i o izboru narodnih zastupnika. Tko e doi u Sabor, odredio je poglavnik tom zakonskom odredbom. Bili su to: svi jo ivui narodni zastupnici posljednjeg Hrvatskog sabora do godine 1918.; ivui narodni zastupnici izabrani na izborima 1938. te osnivai i doivotni lanovi Glavnog odbora bive Hrvatske seljake stranke; lanovi Vijea bive Hrvatske stranke prava izabrani godine 1919.; doglavnici, poglavni pobonici i povjerenici Glavnog ustakog stana Hrvatskog ustakog oslobodilakog pokreta i dva predstavnika njemake narodne skupine. Na zasjedanje Hrvatskog dravnog sabora bilo je pozvano 217 zastupnika. Prvo zasjedanje Sabora odrano je od 23. do 28. veljae 1942. Sjednicama su, pored zastupnika, bili nazoni svi lanovi vlade (koji nisu bili saborski zastupnici), diplomatski te visoki dostojanstvenici crkvenih zajednica (katolike, islamske i evangelistike). Zasjedanje Sabora otvorio je i vodio najstariji zastupnik Marko Doen, koji je bio i zastupnik Hrvatskog sabora od 1913 do 1918. Na poetku zasjedanja poglavnik Ante Paveli proitao je svoju poslanicu kojom je podsjetio da je posljednja sjednica Hrvatskog sabora odrana 29. listopada 1918. te da taj Sabor nije bio niti zakljuen, niti rasputen, a da je 1. prosinca 1918. silom i prevarom bilo provedeno ukljuivanje hrvatskih zemalja u jednu novu, nepravednu i neprirodnu versajsku tvorevinu. U nastavku je Paveli govorio o obnovljenoj hrvatskoj dravi: Nu, velebnom snagom oruja naih saveznika i prijatelja, Njemake i Italije, poruena je zgrada versajske lai i nasilja; snagom njihova oruja, njihove pravdoljubivosti i svijeu, otpornou, borbenou i rtvama, te oruanom borbom Hrvatskog ustakog pokreta i cijelog hrvatskog naroda, napose seljakog naroda uspostavljena je dne 10. travnja 1941. Nezavisna Drava Hrvatska, a evo u njoj uskrsava i njezin Hrvatski dravni sabor davne predaje. Neka stoga u ovoj povijesnoj poslanici bude odana ast i zabiljeena zahvalnost velikim i bogodanim vodama Benitu Mussoliniju i Adolfu Hitleru, ija e imena dugo pokoljenja hrvatskog naroda s ushitom i zahvalnou spominjati. Ocrtavajui budunost hrvatskog naroda u vlastitoj dravi, u kojoj e se ona uzvinuti do visokog stupnja uljudbe i prosvjete, Poglavnik je istaknuo da je NDH uinila vaan i koristan korak, svrstavi se uz bok naih prijatelja pristupom Trojnom ugovoru i sklopivi s prijateljskom susjednom Italijom ugovor o suradnji i savezu, kojim je Italija i zajamila nau dravnu nezavisnost. Saboru se obratio (27. veljae) i vojskovoa-doglavnik Slavko Kvaternik opirnim izvjeem o hrvatskom domobranstvu. U svom izlaganju Kvaternik je objanjavao to za hrvatsku dravu znai vojska, utvrdivi da je ona sastavni dio naroda i produenje narodnog ivota pod orujem. Poto je ocrtao zemljopisni poloaj Hrvatske, Kvaternik je nastavio: Naa je zemlja, dakle, geopolitiko vorite na jugu Europe. Odatle njezina ogromna vanost za sve susjede, za one koji su blizu i daleko. To je i bio uzrok da smo kroz osam i pol stoljea imali svoju krnju domovinu i krnji suverenitet. Osjetljivost naeg geopolitikog poloaja je time dokazana i namee nam dunost, da im prije stvorimo oruanu snagu, po duhu, po snazi i po broju takvu, da ouvamo ovu grudu slobodnu i nezavisnu za sve vjekove, te da doprinesemo skrajnje rtve, jer najezde iz prolosti moemo oekivati i u budunosti... Osobito naglaujem, da naa oruana snaga ne moe danas, ni u budunosti, ni nikada imati zadau, da ma koga napadne, nego samo da brani nau najveu svetinju, a to je hrvatsko povijesno i dravno podruje. Pri kraju zasjedanja Sabor je prihvatio prijedlog narodnog zastupnika dr. Mirka Koutia da se donese odluka o nitavnosti svih propisa koji su doneseni u razdoblju od 1. prosinca 1918. do 10. travnja 1941. a tiu se hrvatskog naroda i njegove samobitnosti. Sabor
41

je istodobno pozdravio i prihvatio sve dravopravne ine od uspostave NDH. No, takvi su zakljuci postali zakonom tek kad ih je potvrdio poglavnik, pa su nakon toga bili objavljeni. Time je pokazana i uloga Sabora. On je bio institucija u kojoj se samo proglaavaju odreeni potezi unutarnje i vanjske politike, koje su inae bile u rukama poglavnika. Iako su bili ustrojeni i pojedini saborski odbori, oni u odnosu na vladu nisu imali nikakvih kompetencija. U njima su se mogle samo voditi rasprave s predstavnicima vlade i davati miljenja, ali i to je sve bilo epizodnog karaktera. Na sjednici Hrvatskog dravnog sabora bio je nazoan i stanovit broj zastupnika i dunosnika Hrvatske seljake stranke. Radilo se o zastupnicima koji su bili izabrani na posljednjim skuptinskim izborima 1938. te o lanovima Glavnog odbora HSS-a. Ali, izvren je odabir, pa je dio njih bio izostavljen. Ni mnogi pozvani nisu doli na zasjedanje. Ipak, i oni koji su doli pokazali su da se i dalje osjeaju pripadnicima svoje stranke. Skupina bivih narodnih zastupnika i dunosnika HSS-a istupila je odmah na poetku zasjedanja podnoenjem predstavke, koju je potpisalo 39 lanova Hrvatskog dravnog sabora (od toga 28 predstavnika HSS-a, nekoliko predstavnika bive Jugoslavenske muslimanske organizacije i nekoliko zastupnika izvan stranaka). U predstavci se traio odgovor na pitanje: gdje se nalazi predsjednik HSS-a Vladko Maek i na osnovi kojih mu je zakonskih propisa oduzeta sloboda? Zatim podnositelji predstavke pitaju namjerava li ga vlada pustiti na slobodu. Odgovor na pitanja u predstavci dao je sam Paveli u govoru pred Saborom 28. veljae. On je izjavio da je Maek upuen na prisilni boravak da ne bi dolazio u dodir s ljudima koji odravaju veze s inozemstvom, tj. s predstavnicima HSS-a u emigrantskoj vladi. Nakon prvog zasjedanja u veljai 1942. Paveli je najavljivao da e se pristupiti izradbi zakonske odredbe o novom Saboru, ali do toga nije nikada dolo. Sabor se sastao jo samo dva puta - u travnju i prosincu 1942. - opet samo kao reprezentativno tijelo. Nakon toga do kraja Nezavisne Drave Hrvatske vie nije bio sazivan. Prema nekim informacijama uoi posljednjeg zasjedanja Hrvatskog dravnog sabora njegov predsjednik Marko Doen podnio je poglavniku Memorandum, kojega je potpisala vea skupina narodnih zastupnika. U njemu se trailo ponitenje najvanijih lanaka Rimskih ugovora. ORUANE SNAGE Domobranstvo. Hrvatsko je domobranstvo bilo redovna vojska Nezavisne Drave Hrvatske. Stvarano je i popunjavano novaenjem i mobilizacijom. Ono je bilo samo dio oruanih snaga hrvatske drave jer su postojale i ustake vojne postrojbe. Domobranstvo se zapoelo formirati istoga dana kad je proglaena NDH - 10. travnja 1941. Naime, u dokumentu o proglaenju NDH Slavko Kvaternik je objavio da kao poglavnikov opunomoenik preuzima zapovjednitvo nad cjelokupnom oruanom snagom hrvatske drave. Kada je Paveli po dolasku u Zagreb sastavio prvu vladu NDH, Kvaternika je imenovao ministrom hrvatskog domobranstva, a ujedno i zapovjednikom vojske, sa zadatkom da organizira oruane snage nove drave. (Kvaternik je dobio titulu vojskovoa.) Dakako, trebalo je najprije formirati zapovjedniki sloj. Osim asnika i podasnika hrvatske nacionalnosti bive jugoslavenske vojske, u oruane snage nove drave bili su prihvaeni i asnici Hrvati iz biveg austrougarskog domobranstva, osnovanog na temelju Hrvatsko-ugarske nagodbe iz 1868., to se smatralo potvrdom dravopravne autonomije Hrvatske. Time se nastojalo pokazati da se nova hrvatska oruana snaga oslanja na tradicije domobranstva iz bive AustroUgarske Monarhije, koje je u toj vienacionalnoj dravi ipak bilo posebna hrvatska vojska. Grupa Hrvata umirovljenih austrougarskih asnika odazvala se pozivu i ukljuila se u
42

organiziranje domobranstva (meu njima su bili Slavko tancer, Ivan Perevi, Vladimir Laxa i dr.). Sto vie oni su zauzeli vodea mjesta u domobranskom zapovjednikom vrhu. Na poetku se u vojne snage NDH nisu primali asnici Srbi. No, sredinom 1942., a u vezi s odreenim promjenama dravne politike u odnosu na pripadnike srpske nacionalnosti, doputeno je i ukljuivanje Srba u domobranstvo. Dana 16. travnja 1941. objavljena je Temeljna uredba o ustrojstvu zapovjednitva vojske i ministarstva hrvatskog domobranstva, koju je potpisao Poglavnik. Prema toj uredbi vojna sila NDH sastojala se od kopnene, zrane i pomorske vojske te orunitva i cjelokupnog prometa. Umirovljeni austrougarski pukovnik Slavko tancer, promaknut u in generala, imenovan je zapovjednikom kopnenih snaga. Vladimir Kren, ranije kapetan jugoslavenskog kraljevskog zrakoplovstva, promaknut u in pukovnika, imenovan je zapovjednikom zranih snaga, a bivi kapetan bojnog broda - uro Jakin, sada unaprijeen u in kontraadmirala, imenovan je za zapovjednika plovnih snaga NDH. Uslijedila su i druga imenovanja najviih vojnih dunosnika, pa je nekadanji intendantski pukovnik Vilko Begi s novim inom generala preuzeo organiziranje opskrbe vojske NDH, a bivi andarmerijski asnik Milan Miesler, sada takoer u inu generala, imenovan je zapovjednikom orunitva. Bivi austrougarski pukovnik Ivan Perevi postavljen je na elo Poglavnikova vojnog ureda. U prvih dvadesetak dana po osnivanju Nezavisne Drave Hrvatske zavreno je oblikovanje cjelokupne strukture hrvatskih oruanih snaga. Pojedine pjeake pukovnije dobile su brojeve od 1-15, a bile su rasporeene po cijelom podruju NDH. Stoeri tih pukovnija bili su smjeteni u Bjelovaru, Zagrebu, Karlovcu, Osijeku, Poegi, Vinkovcima, Sarajevu, Tuzli, Travniku, Banja Luci, Sisku, Otocu, Mostaru, Trebinju i Kninu. Radiopostaje Domobranskog dojavnog sredita bile su instalirane u Zagrebu, Sarajevu, Banja Luci i Mostaru. Zapovjednitvo vojnih snaga pri ustrojavanju vojnih jedinica moralo se pridravati okvira koje je propisalo njemako zapovjednitvo. Hrvatske bojne mogle su imati samo 800 vojnika s naoruanjem od 800 puaka i 16 strojnica i s odgovarajuom opremom i skladitem oruja i ostalih vojnih potreptina. Nijemci su smatrali da su Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj dovoljne manje vojne snage, kojima e nova drava odravati red i mir. I samo njemako zapovjednitvo zadrat e na podruju NDH manji broj jedinica, koje e osiguravati njemake vojnostrategijske toke i gospodarske interese. Ali, ubrzo je pojava partizanskog i etnikog pokreta prisilila njemako zapovjednitvo da izmijeni svoj stav te je ono dopustilo ustrojavanje i novih domobranskih postrojbi. Za popunjavanje asnikog sastava hrvatskog domobranstva u Zagrebu je bila osnovana Domobranska vojna akademija. kolovanje pitomaca trajalo je dvije do etiri godine, prema tome kakva je bila njihova prethodna naobrazba. Prvi natjeaj za pitomce Akademije bio je raspisan ve 7. svibnja 1941. Osim zagrebake akademije otvoren je i Pripremni teaj Domobranske akademije u Sarajevu. Polaznici sarajevske vojne kole nakon zavrene prve godine mogli su nastaviti kolovanje na Domobranskoj akademiji u Zagrebu. Istodobno su osnovane i doasnike kole. Za zapovjednika svih vojnih kola bio je imenovan general Dragan Klai. Zapovjednik Domobranske vojne akademije postao je pukovnik Viktor Pavii, a zapovjednik Pripremnog teaja u Sarajevu pukovnik Stjepan Gai. Potkraj listopada 1941. pri Domobranskoj akademiji u Zagrebu osnovana je posebna ustanova - Domobranski sveuilitarci. Pitomci su bili zavreni gimnazijalci, koji su pohaali jedan od pet fakulteta - medicinski, veterinarski, farmaceutski, pravni i tehniki - s obvezom da po zavretku studija i promaknua u in natporunika provedu u domobranstvu najmanje dvije godine. Mjesto redovnog vojnog roka, domobrani - sveuilitarci uz studij svladavali su i najneophodniji program vojne obuke. Poslije se vrila i mobilizacija sveuilitaraca, pa su

43

mnogi od njih iz redovnih jedinica bili upueni na specijalizaciju za pojedine rodove vojske u nekadanje austrougarsko Vojno uilite u Stockerau kraj Bea. S obzirom na injenicu da je Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj ostao tek mali dio jadranske obale, ona nije imala uvjeta za organizaciju ratne mornarice. Osim toga, prema Rimskim ugovorima Hrvatska nije imala pravo na vlastitu mornaricu. Ipak je u Zagrebu osnovano Zapovjednitvo mornarice (od studenoga 1941. mijenja naziv u Zapovjednitvo hrvatske mornarice). Na elu Zapovjednitva nalazio se zapovjednik u rangu zapovjednika domobranskog zbora. Zrakoplovne snage NDH sastojale su se od tri dijela: leteih jedinica, protuzrakoplovnog topnitva i dojavne i meteoroloke slube. Zapovjednitvo zranih snaga bilo je u Zagrebu, a aerodromi su bili kod Zagreba, Banja Luke, Sarajeva, Mostara i Petrovaradina. No, ukupne snage pod Zapovjednitvom zrakoplovstva bile su vrlo slabe i beznaajne, a sastojale su se preteno od zastarjelih tipova zrakoplova, veinom njemake i talijanske proizvodnje. Vojno-teritorijalna organizacija. Usporedo s organiziranjem domobranskih postrojbi izvrena je i vojno-teritorijalna podjela cijele NDH. Do jeseni 1941. kopnena vojska je bila podijeljena na pet divizijskih podruja koja su se dijelila na popunidbena zapovjednitva. Divizijska podruja su bila: Savsko (sa sjeditem u Zagrebu), Vrbasko (Banja Luka), Bosansko (Sarajevo), Osijeko (Osijek) i Jadransko (Mostar). Meutim, ve potkraj rujna 1941. uslijedila je reorganizacija. Zbog izbijanja oruane pobune protiv NDH, pristupilo se hitnom pozivanju pod oruje novih obveznika. Dio kopnenih snaga NDH prebaen je u ugroene krajeve. Tada je Glavni stoer domobranstva, a u sporazumu s njemakim generalom u Zagrebu, izradio plan za formiranje takvih domobranskih jedinica koje e biti bolje prilagoene za borbu protiv ustanika. Poveanjem kopnenih snaga i stvaranjem veih operativnih jedinica, domobranstvo je dobilo vei i potpuniji obim, pa je izvrena nova vojno-teritorijalna podjela NDH. Cijelo dravno podruje podijeljeno je u tri domobranska zbora, koji su se dijelili u divizije. Svaki je zbor obuhvaao posebno podruje od nekoliko velikih upa. Prvo domobransko zborno podruje obuhvaalo je zapadni dio NDH, tj. deset velikih upa: Zagorje, Prigorje, Bilogora, Pokupje, Gora, Modru, Vinodol i Podgorje, Krbava i Psat, Bribir i Sidraga, Gacka i Lika te grad Zagreb. Zapovjednitvo Prvog domobranskog podruja bilo je u Petrinji. Drugo domobransko zborno podruje obuhvaalo je est velikih upa na sjeveru i sjeveroistoku NDH, tj. velike upe Baranja, Vuka, Livac i Zapolje, Sana i Luka, Usora i Soli. Zapovjednitvo Drugog domobranskog zbornog podruja bilo je u Banja Luci. Tree domobransko zborno podruje obuhvaalo je juni i jugoistoni prostor NDH, i to velike upe Vrhbosna, Pliva i Rama, Lava i Gla, Dubrava, Hum i Cetina. Zapovjednitvo Treeg domobranskog zbornog podruja nalazilo se u Travniku. Hrvatski legionari. Odmah poslije napada Njemake na SSSR, poglavnik Ante Paveli obratio se Hitleru i izrazio mu spremnost NDH da svojim jedinicama sudjeluje u ratu protiv Sovjetskog Saveza. Karakteristino je objanjenje te odluke koje je tih dana poslaniku NDH u Rimu Stijepu Periu dao ministar vanjskih poslova Mladen Lorkovi: Njemako-ruski rat smatramo za nas izvanredno povoljnim, jer e s jedne strane time pitanje prehrane Europe biti potpuno osigurano, dok s druge strane u susjedstvu Balkana umjesto srbofilske Rusije dolazi Ukrajina... Za uvrenje poloaja Hrvatske drave potrebno je, meutim, da sa svoje strane dademo makar i najmanji prilog. Danas je Poglavnik u tom smislu uputio jedno pismo Fhreru. Poetkom srpnja 1941. organizirana je Hrvatska ojaana 369. pjeaka pukovnija. Njen stoer nalazio se u Karlovcu. Prvi zapovjednik joj je bio pukovnik Markulj. (Kasnije su
44

na tom mjestu bili pukovnik Viktor Pavii i potpukovnik Marko Mesi.) Poetkom jeseni, poslije zavrene obuke, pukovnija je bila upuena na istono bojite, gdje je sudjelovala u ratnim operacijama u sastavu 17. njemake armije. Hrvatski legionari imali su na odorama pored njemakih i hrvatske znakove (grb NDH na kacigi i lijevoj nadlaktici). Sudjelovali su u mnogim bitkama i konano u svojoj posljednjoj, traginoj bitki - bitki za Staljingrad, gdje je pukovnija unitena. Jedna postrojba hrvatske vojske za istono bojite pripremala se pod talijanskim zapovjednitvom. Bio je to Laki prijevozni zdrug hrvatske legije, koji je od prosinca 1941. obuavan u Italiji, a u oujku 1942. upuen na istono bojite. I ta je jedinica bila unitena kod Staljingrada. Orunitvo. Orunitvo je bilo dio oruanih snaga Nezavisne Drave Hrvatske i imalo je svoje posebno zapovjednitvo. Osnovni mu je zadatak bio da odrava javni red i mir te titi osobnu i imovinsku sigurnost graana. Poglavnikovom odredbom od 15. srpnja 1941. Zapovjednitvo hrvatskog orunitva preimenovano je u Vrhovno oruniko zapovjednitvo. Njemu su bila potinjena zapovjednitva orunikih pukovnija u Zagrebu, Osijeku, Banja Luci, Sarajevu, Dubrovniku i Kninu. Nie orunike jedinice bile su orunike postaje (u gradovima i veim selima). Jaina orunike postaje zavisila je od broja stanovnika i objekata koje je trebalo osiguravati. Na teritoriju cijele NDH bilo je izmeu 600 i 700 orunikih postaja. U kolovozu 1941. Paveli je potpisao dvije uredbe o orunitvu, kojima je jasnije definirana njegova uloga. Orunitvo je oznaeno kao vojniki ustrojena straa, koja kao dio oruane sile ima vojniki znaaj i potpada pod vojniku sudbenost. U ratnoj situaciji ono je moglo biti upotrebljeno i za posebne vojnike svrhe. Vrhovni nadzor nad orunitvom, prema tim uredbama, imao je ministar hrvatskog domobranstva. Meutim, u izdavanju naroitih odredaba, koje se odnose na javni red, mir i sigurnost, ministarstvo domobranstva bilo je duno postupati sporazumno s ministarstvom unutarnjih poslova. Ve 18. travnja 1941. bio je raspisan natjeaj za popunjavanje orunitva mladiima iz graanstva. Kandidat je morao biti Hrvat, star do 26 godina, a mogli su se prijaviti i vojnici iz domobranstva. Za obuku je bila ustanovljena orunika kola koja je trajala est mjeseci. U njemakoj okupacijskoj zoni uspostavljanje orunikih postaja teklo je bez smetnji. Nije bilo nikakvih tekoa u smjenjivanju orunika srpske nacionalnosti (zateenih u sastavu orunitva iz Kraljevine Jugoslavije) ljudstvom hrvatske nacionalnosti. U talijanskoj okupacijskoj zoni to je ilo mnogo tee i sporije. Talijanske okupacijske vlasti ometale su, pa ak i spreavale, formiranje hrvatskih orunikih postaja ne samo do Rimskih ugovora, nego i poslije. Ustaka vojnica. Prema poglavnikovoj odredbi od 24. lipnja 1941. o sastavu i djelovanju ustakog pokreta, Ustaka vojnica je bila vojni dio ustake organizacije. (Kao vojna postrojba ona e poslije postati i dio oruanih snaga NDH.) Prve jedinice iz kojih se razvila Ustaka vojnica bile su ustake pripremne bojne ili ustaka priprema. Te su bojne djelovale na podruju na kojemu su bile i osnovane, a zadaa im je bila da odravaju red i mir i da vre politiki nadzor na svom podruju. Organizirali su ih i njima rukovodili ustaki stoernici. Ustaka vojnica dijelila se u vie slubi, meu kojima su glavne bile Poglavnikova tjelesna bojna (PTB) i redovne djelatne bojne. Ostali dijelovi Ustake vojnice bile su pripremne ustake bojne, ustaki podmladak i vojno-radna sluba. Poglavnikova tjelesna bojna je vrila zatitnu slubu pri poglavniku. Mada je PTB trebalo regrutirati iz redova mladia od 18 do 24 godine, ipak su u bojnu ponajprije bili ukljueni ustae-emigranti (povratnici), dakle oni koji su bili organizirane ustae u ustakim logorima u Italiji. Ta je
45

bojna kasnije proirena u Poglavnikov tjelesni zdrug (korijenskim pravopisom: Poglavnikov tjelesni sdrug, kratica - PTS). Redovite djelatne ustake bojne najprije su bile stacionirane u Zagrebu, Gospiu, Sarajevu i Mostaru. Od dvije bojne, koje su se nalazile u Sarajevu, potkraj 1941. bila je osnovana Crna legija. Na elu joj se nalazio najprije Jure Franceti, a poslije Rafael Boban. U listopadu 1941. u sastavu Ustake vojnice osnovana je i eljeznika ustaka vojnica sa zadaom osiguravanja eljeznikih pruga i eljeznikog prometa, koji je bio sve vie ugroavan irenjem partizanskog pokreta i diverzantskih akcija. Ustaka nadzorna sluba (UNS) imala je svoje naoruane jedinice koje su takoer bile dio Ustake vojnice. Bili su to Ustaki obrambeni zdrugovi, koji su imali zadatak da organiziraju i uvaju sabirne i koncentracijske logore, prije svega one u Jasenovcu i Staroj Gradiki. Zapovjednik Ustakog obrambenog zdruga bio je Vjekoslav Maks Luburi. U sastavu Ustake vojnice bile su i jedinice Njemake narodne skupine formirane u srpnju godine 1941. Ta je formacija imala jainu jedne bojne. U 1942. bila je rasputena, a njezino ljudstvo je ukljueno u sastav njemake 7. SS divizije Princ Eugen. U srpnju 1942. poglavnik Paveli je objavio odredbu kojom je organizacijska struktura Ustake vojnice bila neto jasnije definirana. Njene zadae i funkcije ostale su nepromijenjene. No, u odredbi je izriito navedeno da je Ustaka vojnica sastavni dio oruanih snaga NDH, ali ima svog posebnog zapovjednika. Potkraj 1943. nareeno je spajanje Domobranstva i Ustake vojnice u jednu vojnu formaciju pod nazivom oruane snage, te je Ministarstvo domobranstva dobilo novi naziv - Ministarstvo oruanih snaga. PTS je ostao i dalje izvan nadlenosti tog ministarstva sve do proljea 1945. kada je uao u sastav oruanih snaga, ali samo u pogledu borbene upotrebe, dok je u upravnom pogledu i dalje bio samostalan. Poluvojnike postrojbe. Poglavnikovom zakonskom odredbom o vojnikoj prednaobrazbi i radnoj slubi mladei od 3. svibnja 1941. i naredbom ministra domobranstva od 7. svibnja 1941. bila je ustanovljena asna radna sluba, po uzoru na sline omladinske organizacije u Njemakoj i Italiji. Radna sluba bila je obvezatna za sve omladince od 15 do 18 godina starosti, i to one koji nisu bili u radnom odnosu, a trajala je etiri mjeseca. U radnoj slubi omladinci su polazili desetodnevni teaj vojnike prednaobrazbe. Novom zakonskom odredbom o radnoj slubi od 30. srpnja 1941. ustanovljena je Dravna asna radna sluba u trajanju od godine dana. Njeni pripadnici koriteni su za razne vojne potrebe. Kako je to bila poasna sluba prema hrvatskom narodu, u nju nisu imale pristupa osobe nearijskog podrijetla. Organizacija i voenje Dravne asne radne slube bili su povjereni Glavnom stoeru hrvatskog domobranstva. Kao posebna organizacija Domobranstva NDH, osnovana je Narodna zatita, zadatkom spreavanja i otklanjanja tetnih posljedica ratnih djelovanja i prirodnih nepogoda koje bi ometale privredu, promet i uope normalni ivot stanovnitva. U Ministarstvu domobranstva bio je formiran poseban Odjel za Narodnu zatitu, kojeg je proelnik bio zapovjednik cjelokupne Narodne zatite u NDH. GOSPODARSKE PRILIKE Osnovna obiljeja. Na podruju NDH odreene gospodarske interese imale su i Njemaka i Italija. Sama ustaka promidba naglaavala je da gospodarski sustav NDH treba prilagoditi gospodarskom prostoru Njemake i Italije. Zapravo, Nijemci su hrvatskoj dravi namijenili zadau da dopunjuje njemako gospodarstvo i da Njemaku opskrbljuje sirovinama koje su prijeko potrebne njenom gospodarstvu, a sada - u ratno vrijeme - za voenje rata.
46

Dakako, Njemaka je bila zainteresirana i za radnu snagu koja u njemakoj proizvodnji treba nadomjestiti sve vei broj mobiliziranih Nijemaca. U gospodarskom iskoritavanju NDH sudjeluje i Italija, pa je podjela Hrvatske demarkacijskom crtom izmeu Njemake i Italije uglavnom i napravljena prema njihovim interesima za iskoritavanje hrvatskih bogatstava. Za gospodarstvo NDH upravo je najznaajnija karakteristika da je ono ponajprije moralo udovoljavati znatnim obvezama prema svojim zatitnicima - Njemakoj i Italiji, koje su slubeno nazivane saveznicama. Gospodarska podreenost NDH interesima Njemake utvrena je privrednim sporazumom izmeu dviju drava, zakljuenim sredinom svibnja 1941. Vlada NDH obvezala se da e naroito uzeti u obzir njemake privredne interese, a meu njima u prvom redu neogranieno iskoritavanje industrijskih sirovina. Tim sporazumom NDH je preuzela i obvezu da e snositi trokove njemakih vojnih jedinica stacioniranih na svom podruju. S obzirom na privredne mogunosti NDH, ta je obveza bila golem teret za hrvatsku dravu. Ekonomski odnosi NDH i Italije temeljili su se na Rimskim ugovorima. Odmah nakon zakljuivanja tih ugovora osnovano je posebno mjeovito Gospodarstveno povjerenstvo. Karakteristino je da su se s Italijom zakljuivali kratkoroni ugovori (obino na tri mjeseca), kojima su bili regulirani aktualni odnosi u sferi privrede. To je oito bila posljedica nepovjerenja talijanske strane u ekonomske mogunosti NDH. Inae, NDH je i prema Italiji preuzela obvezu izdravanja (opskrbe) talijanske vojske na svom podruju. Vlada NDH je stavljala na raspolaganje talijanskom vojnom zapovjednitvu i odreene iznose novca, koji su se utvrivali svakog mjeseca. NDH je ak preuzela i obvezu opskrbe stanovnitva u anektiranim podrujima (Dalmacija), kao i vojnih snaga smjetenih na tom podruju. Poetkom 1942. Talijani su posebnim sporazumom dobili pravo sjee uma u zonama u kojima su bile stacionirane njihove vojne jedinice. O izvravanju gospodarskih obveza prema Njemakoj i Italiji umnogome je ovisilo njihovo dranje prema vladi u Zagrebu i ocjena cjelokupne ustake politike. No, u pogledu ekonomske politike i uope privrednih odnosa s NDH, Berlin i Rim nisu bili suglasni, niti su imali jedinstvene planove, to je dodatno optereivalo gospodarsko stanje i gospodarsku politiku hrvatske drave. Svaka od dvije osovinske sile imala je svoje zahtjeve i nastojala ih je na svaki nain ostvariti, pri emu je odluujuu ulogu imala nazonost njihovih vojnih jedinica na teritoriju NDH. I jedna i druga sila nastojale su to jae utjecati na privredne tokove Hrvatske i stvoriti uvjete za to povoljnije zadovoljavanje svojih interesa. Njemaka je, dodue, prilikom uspostave NDH izjavljivala da nema posebnih politikih pretenzija u tom dijelu Balkana, ali je zato nastojala to jae sudjelovati u iskoritavanju privrednih potencijala Hrvatske. To je izazvalo nezadovoljstvo na talijanskoj strani, pa je grof Ciano u studenom 1941. u svom dnevniku o stanju u NDH zapisao da danas vie ne postoji talijansko-hrvatski, ve naprotiv talijansko-njemaki problem. Nijemci su pak sa svoje strane za sve teu gospodarsku situaciju u NDH glavnu krivnju prebacivali na Talijane. Glaise von Horstenau u oujku 1942. u jednom svom izvjeu kritiki se osvre na situaciju u NDH i posebno na njene ekonomske odnose s Italijom. On procjenjuje da je iskoritavanje koje provode Talijani najtea prepreka za neku razboritu hrvatsku politiku. Glaise govori o pravoj pljaki koju su Talijani bezobzirno razvili. Ipak je Ciano - utvrujui da je Hrvatska predmet talijansko-njemakog spora - u svom dnevniku zakljuio da mi (misli na Njemaku i Italiju, op. a.) niti moemo, niti hoemo, da zbog Hrvatske doe do trzavica. Talijansko-njemake suprotnosti i nesuglasice na podruju NDH u ekonomskoj sferi nisu ozbiljnije naruile odnose dviju velikih drava, ali je zato dvostruki pritisak na hrvatsku ratom poremenu privredu imao tekih posljedica za Hrvatsku.

47

Mada su prirodni uvjeti prostora kojega je obuhvaala NDH pruali vrlo povoljnu podlogu za razvoj njenog gospodarstva, pretjerani zahtjevi Njemake i Italije (posebno njihova zainteresiranost za isporuke boksita, eljezne rudae, drva i ita, kao i za radnu snagu) prouzrokovali su hrvatskom gospodarstvu velike probleme. Meutim, probleme je izazivalo i unutarnje stanje u hrvatskoj dravi, odnosno pojava antifaistikog pokreta i rasplamsavanje graanskog rata. Zbog ruenja prometnica i ometanja prometa na gotovo svim cestama, ustaka vlast je sve tee osiguravala sirovine za vlastitu proizvodnju i opskrbu stanovnitva, a trebala je podmirivati ugovorene obveze svojim saveznicima. Organizacija gospodarskog ivota. Jedno od ministarstava prve hrvatske dravne vlade bilo je Ministarstvo narodnog gospodarstva. Dijelilo se u nekoliko odjela: za financije, trgovinu, obrt, industriju, poljoprivredu. No ve potkraj lipnja 1941. bilo je podijeljeno u tri ministarstva: Dravna riznica, Ministarstvo za obrt, veleobrt i trgovinu te Ministarstvo seljakog gospodarstva. Dravna riznica (slubeni naziv za Ministarstvo financija) je izraivala dravni proraun, utvrivala poreze i carine, brinula o dravnim zajmovima, novarstvu, katastru i dravnoj imovini. Pod njenom izravnom upravom bila je Hrvatska dravna banka kao emisijska ustanova. Ministarstvo za obrt, veleobrt i trgovinu u svojoj je nadlenosti imalo organizaciju privrede i nadzor nad njom. Ministarstvo seljakog gospodarstva vodilo je brigu o poljodjelstvu i njegovu unapreivanju, o stoarstvu, vinogradarstvu i voarstvu, te o posjedovnim odnosima na selu. I pored navedenih ministarstava, koja su imala tono utvrene nadlenosti u sektoru gospodarstva, u kolovozu 1941. ustanovljeno je i Dravno gospodarstveno povjerenstvo. a mu je bila koordinacija i kontrola svih gospodarskih resora u NDH, posebno onih poslova koji su bili u vezi sa zahtjevima Nijemaca i Talijana na gospodarskom planu. Prema zakonskoj odredbi o Dravnom gospodarstvenom povjerenstvu u njegovu sastavu su bili ministar domobranstva, dravni rizniar, ministar obrta, veleobrta i trgovine, ministar vanjskih poslova, ministar umarstva i rudarstva, ministar seljakog gospodarstva, ministar prometa i javnih radova, predsjednik Hrvatskog privrednog vijea i povjerenik Radnike komore u Zagrebu. Naknadno je u rad Dravnog gospodarstvenog povjerenstva ukljuen i ministar udrube, pa je u povjerenstvu bilo osam lanova vlade. Broj lanova Dravnog gospodarstvenog povjerenstva u nekoliko se navrata mijenjao, ali su mu do kraja rata veinu inili ministri dravne vlade. Po sastavu i po zadai, koja mu je bila namijenjena, povjerenstvo je imalo posebnu vanost u gospodarstvu NDH. Na elu mu je kao proelnik bio vojskovoa Slavko Kvaternik, a kad je on uklonjen s vlasti u listopadu 1942., ono je privremeno prestalo djelovati, da bi u kolovozu 1943. bilo ponovno uspostavljeno. Od tada djeluje do kraja NDH (proelnici su mu bili najprije ing. Josip Balen, a zatim dr. Dragutin Toth). Dravno gospodarstveno povjerenstvo odravalo je sjednice dva do tri puta mjeseno, na kojima se raspravljalo o gospodarskim problemima drave, posebno o prehrani stanovnitva i cijenama, pa je ono djelovalo kao neka ekonomska vlada. Gospodarski ivot NDH slijedio je model gospodarstva Njemakog Reicha, a taj je bio usmjeren prema stvaranju novog gospodarskog poretka. Osnovno obiljeje tog poretka bilo je naelo upravljanog gospodarstva, a to je znailo snano upletanje drave u gospodarski ivot. Pristupilo se stvaranju strunih zajednica, koje su trebale biti kopa izmeu dravnih vlasti i privrede. Osnovane su Hrvatska seljaka gospodarska zajednica, Zajednica za promet stokom i stoarskim proizvodima, Zajednica za perad i divlja i dr. Osnovane su i poslovne sredinjice. Najvanija meu njima bila je Dravna poslovna sredinjica za zemaljske proizvode. Pojedinim odredbama uspostavljene institucije u praksi su slabo funkcionirale.
48

Proklamirana uspostava novog gospodarskog poretka ostala je samo na proklamaciji i nije imala nikakvog uoljivog rezultata. Zato se zadovoljavanje osnovnih gospodarskih interesa osiguravalo ponajprije mjerama represije. Kuna - hrvatska novanica. U svibnju 1941. vlada NDH osnovala je Hrvatsku dravnu banku, kojom je nastojala stvoriti privid gospodarske samostalnosti. Uspostavljena je i vlastita novana jedinica NDH pod nazivom kuna. Zamjena jugoslavenskih dinara za kune obavljala se postupno. Prve novanice od 1000 i 100 kuna izdane su 26. svibnja 1941. Kovani novac Kraljevine Jugoslavije od 10, 20 i 50 dinara vrijedio je jo do 31. sijenja 1942. Sitni kovani novac od 0,25 i 0,50 dinara, te 1 i 2 dinara ostao je u upotrebi zakljuno do 31. prosinca 1942. U odnosu na jugoslavensku dinarsku novanicu kuna je zamijenjena u istoj nominalnoj vrijednosti (1:1). Za vrijednost hrvatske valute i njezinu stabilnost od posebnog je znaenja bio njen odnos prema njemakoj marki i talijanskoj liri, jer se s Njemakom i Italijom i vrio najvei dio trgovinske razmjene i uope gospodarskih transakcija. Teaj kune prema njemakoj marki i talijanskoj liri u trenutku pojave hrvatske novanice zadran je u vrijednosti starog jugoslavenskog dinara prema tim valutama. No, ubrzo se kuni vrijednost poela smanjivati, na to je utjecalo vie imbenika. Padanju vrijednosti kune znatno je pridonijelo ponaanje Nijemaca i Talijana, koji su u prvim mjesecima svoje nabavke na podruju NDH plaali dinarima iz jugoslavenskih blagajni koje su zaplijenili. K tome, njemaka je vojska tiskala tzv. okupacijsku marku kao plateno sredstvo njemakih vojnika, a Hrvatska dravna banka je u kolovozu 1941. morala izvriti zamjenu tog novca. S druge strane, ratno stanje koje se jaanjem partizanskog pokreta iz dana u dan pogoravalo, te odnos Njemake i Italije prema hrvatskom gospodarstvu, smanjivali su gospodarske mogunosti NDH, to je izazvalo rapidno padanje vrijednosti kune. Taj se proces prema kraju rata ubrzavao, pa je NDH zapadala u sve veu inflaciju (zapravo hiperinflaciju). Prema raspoloivim podacima, poetkom 1945. u NDH je bilo u opticaju 150 milijardi kuna. Svakog mjeseca NDH je izdavala novih 20 milijardi kuna. Od te svote tri etvrtine troile su se na izdravanje njemake vojske. Industrijska proizvodnja i rudarstvo. Od gospodarskih grana u NDH najvie prihoda (ubranih izravnim i neizravnim porezima) vlada je ubirala od industrije, a zatim od trgovine i obrta. Meutim, industrijska proizvodnja na podruju NDH neprestano se smanjivala, to je, dakako, utjecalo i na ostale gospodarske grane. Tome su pridonijeli mnogi razlozi: smetnje izazvane travanjskim ratom, sve osjetnije pomanjkanje sirovina, nestaica radne snage i strunog osoblja, poremeaji u prometu nastali diverzijama etnika i partizana, postupni gubitak nadzora nad mnogim dijelovima dravnog teritorija, te najzad i smanjivanje zanimanja za ulaganje kapitala u industrijsku proizvodnju. Prema nekim podacima, u NDH, na poetku njezina postojanja, bilo je 1600 industrijskih poduzea sa 2236 pogona. Od toga je najvie otpadalo na drvnu industriju - 20,30%, a na metalnu industriju tek 5,37%. Nema tonih podataka o vrijednosti proizvodnje i broju zaposlenih radnika, ali mnogi pokazatelji upuuju na stalnu tendenciju pada. to se tie udjela kapitala u proizvodnim poduzeima, u NDH su postojale inokosne tvrtke, dionika drutva i dravna poduzea. No, na dravna poduzea otpadalo je samo 2,82% pogona. Sama vlada NDH pokazivala je najvei interes za one gospodarske grane koje su imale posebnu vanost u ratnom stanju. Glavnina kapitala pripadala je dionikim drutvima. Ona su bila najvie zastupljena u graevinskoj, drvnoj i tekstilnoj proizvodnji te u metalskoj i kemijskoj. Prema slubenoj statistici, sredinom 1941. u NDH je bilo 718 dionikih drutava. U industriji zateenoj u NDH, u trenutku njezina nastanka, bio je zastupljen i inozemni kapital. Najvee udjele stranog kapitala u industriji na podruju NDH imale su vicarska,
49

SAD, Njemaka i Velika Britanija. Meu strance koji su imali udjela u kapitalu uvrteni su i Srbi. Na osnovi podataka o strukturi osoba po nacionalnosti u dionikim drutvima, slubeni podaci su iskazivali da Hrvata u njima ima oko 50%, pa se iz toga izvodi zakljuak da se gospodarstvo zateeno na podruju NDH nalazi u nehrvatskim rukama. Zato su ustake vlasti zagovarale potrebu to ubrzanijeg procesa otpadanja nenacionalnih elemenata i predaju gospodarskih poduzea u hrvatske posebnike ili dravne ruke. Uz to se osobito radilo na uklanjanju Srba kao nenarodnih i idova kao nearijskih elemenata. Jedan od vanih imbenika gospodarske nestabilnosti NDH bio je pad rudarske proizvodnje. Rudnici eljeza i ugljena u Bosni stalno su smanjivali proizvodnju. Do jeseni 1943. mnogi su potpuno prestali s proizvodnjom. Bila je to posljedica djelovanja partizanskih snaga koje su svoje djelovanje u to vrijeme prenijele u Bosnu. Tada su bile unitene i eljezare u Zenici i Vareu te solane kraj Tuzle. Izvoz radne snage. Poetkom svibnja 1941., kada su se sklapali prvi gospodarski sporazumi izmeu NDH i Njemake, dogovoreno je da se iz Hrvatske uputi u Njemaku oko 55.000 radnika razliitih zanimanja, od poljoprivrednih i umskih radnika do obrtnika i rudara. I doista, ve potkraj lipnja upuena je prva grupa od 20.000 radnika, a zatim su u narednim tjednima i mjesecima odlazile nove grupe. Nijemci su pri tome stalno poveavali svoje zahtjeve (u listopadu 1941. ak su traili 150.000 radnika). Vlada NDH je upozoravala da odlazak tolike radne snage prouzrokuje vidljivo pomanjkanje radnika u pojedinim granama hrvatske privrede. No, takva upozorenja nisu nailazila na razumijevanje. Dapae, dogaalo se da je njemaka vojska bez znanja ustakih vlasti odvodila u Njemaku grupe radnika razliite ivotne dobi. Inae, radna snaga u Njemakoj dobivala je samo nuni smjetaj (logorsko stanovanje) i prehranu. Vlada NDH trebala je obiteljima radnika na radu u Njemakoj isplaivati odreenu naknadu, ali to se - zbog openito loeg gospodarskog stanja Hrvatske obavljalo neredovito i nedovoljno organizirano. U veljai 1943. dolo je do sklapanja novog sporazuma, kojim je utvreno daljnje upuivanje radne snage iz NDH u Njemaku. Prema procjeni vlade NDH u sijenju 1944. u Njemakoj je bilo oko 180.000 radnika s podruja Hrvatske. Odlazak radne snage u Njemaku nastavio se do prvih mjeseci 1945. Radna snaga, upuena iz NDH u Njemaku, dijelila se u nekoliko kategorija: dobrovoljci, radnici upueni iz sabirnih logora preko Dravne iseljenike slube s ugovorima, radnici koje je uputio UNS, radnici koje je odvela njemaka vojska ili organizacija Todt, ratni zarobljenici s podruja NDH, radnici upueni kao rezervisti na temelju vojnih poziva. Izvozom radne snage NDH je znatno pridonosila njemakom gospodarskom potencijalu i naporima za voenje rata, ali na vlastitu tetu. Prehrana stanovnitva. Ratne prilike nepovoljno su se odrazile na prehranu stanovnitva. Koliina prehrambenih proizvoda bila je u stalnom opadanju. ivene su namirnice bile racionirane i uvedena je njihova podjela (na aprovizacijske bonove). Prema slubenim podacima, u godini 1942. znatno su se smanjile povrine zasijane itaricama u odnosu na godinu 1941., a taj se proces nastavio i u narednim godinama. K tome su se kao uzroci tekih prilika u opskrbi stanovnitva navodili zakanjenje u prikupljanju vikova etve te raskorak izmeu cijena po kojima se pri otkupu ito plaalo proizvoaima i onih po kojima se prodavalo potroaima. Meutim, razlozi su bili dublji. Pojedini dijelovi drave bili su izvrgnuti akcijama partizana, pljaki i pustoenjima, a neki su bili otrgnuti od dravne cjeline, to je sve sprjeavalo organizaciju proizvodnje itarica (kao i drugih kultura znaajnih za prehranu). Za etvu 1942. izvrene su opsene pripreme. Prikupljanje itarica bilo je preneseno na velike upe. Svaka je upa bila zaduena za odreenu koliinu ita. Upuen je i apel
50

seljacima iz itorodnih krajeva da predaju vikove. Akcija se trebala obavljati iskljuivo pod nadzorom velikih upana. Kako su itna polja u mnogim krajevima bila ugroena, seljaci su se ustruavali na njih izlaziti bez oruane pratnje. Zato je u pomo bila pozvana i vojska. Slino je bilo i sa etvom godine 1943. Ope prilike se nisu mijenjale na bolje. Dapae, u odnosu na prethodnu godinu, one su se pogorale. Ministar unutarnjih poslova Andrija Artukovi utvrdio je potkraj srpnja veoma teko stanje oko sakupljanja etve. Zbog toga su bile ponovno angairane vojne jedinice, osobito na podruju Bjelovara, Osijeka, Petrinje, Bijeljine, Brkog, Banja Luke, a i drugdje. Nedostatak ita vlada NDH je nastojala nadoknaditi nabavkama iz saveznikih drava (kao npr. uvozom kukuruza iz Rumunjske), ali te akcije nisu bitno izmijenile stanje. Meutim, nije se radilo samo o itaricama, ve i o drugim artiklima, posebno o krumpiru i grahu, pa stoarskim proizvodima i masti. Neprilikama u prehrani stanovnitva mnogo su pridonijele i osovinske vojske na podruju NDH. One su posebno ugroavale stoarstvo i opskrbu stonim proizvodima. U izvjeu ministra Josipa Balena iz prosinca 1943. ocrtava se teak poloaj gospodarstva NDH. U njemu se kae: ...Naa drava nikako ne moe doi u poloaj, da bi mogla proizvoditi i prevoziti ona dobra, za iju proizvodnju i prijevoz ima najbolje preduvjete. Ona se ne moe nikako gospodarski opraviti i ojaati u tolikoj mjeri, da bi proizvodnja i prijevoz barem i priblino odgovarali istinskim mogunostima naeg narodnog gospodarstva. No i tim nije poloaj sasvim oznaen. On se iz dana u dan sve vie pogorava. VJERSKE ZAJEDNICE Katolika crkva. Poloaj Katolike crkve u Kraljevini Jugoslaviji bio je takav da su vrhovi Crkve i visoki kler bili zbog mnogo ega nezadovoljni. Naime, ustavna naela o ravnopravnosti vjera u jugoslavenskoj dravi esto su bila izigravana. Kako je u bivoj Kraljevini Srbiji pravoslavlje bilo dravna vjera, a Srpska pravoslavna crkva dravna crkva, ta je crkva i u zajednikoj dravi - unato proklamiranoj vjerskoj ravnopravnosti - imala privilegiran poloaj. Dravna je vlast vodila velikosrpsku politiku, znatno se oslanjajui i na Srpsku pravoslavnu crkvu. To je pravoslavlju davalo posebnu poziciju. Ono se izjednaavalo sa srpstvom, a srpstvo s dravom. Nasuprot tome, Katolika crkva je bila i crkva Hrvata koji su vodili upornu borbu protiv velikosrpske hegemonije. Zato su beogradski reimi s nepovjerenjem gledali na Katoliku crkvu i katoliku crkvenu hijerarhiju. Dolo je to do izraaja i prilikom pokuaja zakljuenja konkordata izmeu Kraljevine Jugoslavije i Vatikana sredinom tridesetih godina, kada se nije uzimalo u obzir miljenje hrvatskog crkvenog vodstva. Katoliki tisak otvoreno je iskazivao nezadovoljstvo s postojeim poloajem Crkve i sve se izrazitije vezivao uz hrvatski nacionalni pokret, a postupno izraavao i sve veu naklonost politici potpune hrvatske nezavisnosti. Kada je proglaena Nezavisna Drava Hrvatska, zagrebaki nadbiskup dr. Alojzije Stepinac posjetio je Slavka Kvaternika, a zatim i poglavnika dr. Antu Pavelia po njegovu dolasku u Zagreb. Sam posjet visokog crkvenog predstavnika nositeljima nove vlasti nije jo govorio o odnosu Crkve prema njoj. Naime, Crkva je redovito kontaktirala s onima koji stvarno imaju vlast na odreenom podruju radi svoje pastoralne misije i zatite vjernika. Ipak, vrh Katolike crkve u Hrvatskoj, u odnosu na prethodno stanje i poloaj Crkve u bivoj dravi, pozdravio je pojavu nove drave, kako to nepobitno proizlazi iz poslanice nadbiskupa Stepinca, objavljene potkraj travnja 1941. Obraajui se tom poslanicom katolikim sveenicima u NDH, Stepinac im je uputio poziv na uzvieni rad oko uvanja i unapreenja drave. U nastavku nadbiskup kae: Mi
51

vjerujemo i oekujemo da e Crkva u uskrsloj Dravi Hrvatskoj moi u punoj slobodi navijetali neoborive principe vjene Istine i Pravde. Od ostalih visokih crkvenih dostojanstvenika naglaenu podrku NDH i poglavniku iskazivao je sarajevski nadbiskup dr. Ivan ari. U svom pozdravu Paveliu on je posebno istakao da je s osnutkom NDH Paveli donio slobodu i nezavisnost hrvatskom narodu Bosne i Hercegovine. Spomenuta Stepineva poslanica bila je osnovica za utvrivanje odnosa izmeu Katolike crkve i Nezavisne Drave Hrvatske. Crkva je imala dovoljno razloga da odrava dobre odnose s dravom. Dakako, i ustake su vlasti nastojale oko to vre suradnje s Crkvom, znajui koliki je njezin utjecaj na iroke slojeve puanstva. Lojalnost legitimnih predstavnika Katolike crkve bila je dobro prihvaena od ustakih elnika, posebno zbog vanjskopolitikog poloaja NDH. Naime, ustaki je vrh ulagao napore da dobije priznanje Vatikana i tu mu je trebala pomo hrvatskog crkvenog vodstva. To bi priznanje, smatralo se, pridonijelo uvrivanju meunarodne pozicije NDH i bilo zalog i jamstvo njezinu opstanku. Paveli je u tom smislu dobio podrku crkvenih dostojanstvenika, pa je od crkvenog vrha u Vatikan bila i upuena konkretna preporuka da prizna NDH. Stepinac je ve potkraj travnja 1941. upoznao Pavelia da je poduzeo korake da doe do prvog kontakta izmeu Sv. Stolice i Nezavisne Drave Hrvatske. Papa Pio XII. je uzvratio da inicijativa za uspostavljanje diplomatskih odnosa treba doi od vlade NDH, pa je Paveli u svibnju 1941. i uputio pismo papi, u kojem izraava duboku vjernost Sv. Stolici i moli priznanje NDH. Meutim, Vatikan je NDH priznao samo de facto, a ne i de iure. U srpnju 1941. u Zagrebu je odrana prva konferencija katolikih biskupa u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj. Po zavretku konferencije biskupi su bili primljeni kod poglavnika Pavelia, pa mu je tom prilikom nadbiskup Stepinac u pozdravnoj rijei izjavio da ga biskupi posjeuju kao legitimni predstavnici crkve boje u NDH s obeanjem iskrene i lojalne suradnje za bolju budunost nae domovine. Takva je izjava kasnije bila protumaena kao otvorena podrka ustakom reimu, premda je ona mogla znaiti i samo iskazivanje korektnog odnosa Crkve prema novoj vlasti. Jer crkveni vrh na elu s nadbiskupom Stepincem u narednim je zbivanjima imao i zamjerki na postupke ustakog reima, pa ih je u vie navrata dostavio i samom Poglavniku. Zauzimanje nadbiskupa Stepinca za ljude koji su ustake vlasti progonile ko dravne neprijatelje (naroito idove i Srbe) Paveli nije podnosio, pa je svoju netrpeljivost prema nadbiskupu na odreeni nain i iskazivao (npr. nepozivanjem Stepinca u protokolarnim prigodama kad je nazonost predvodnika Crkve bila oekivana). No bez obzira na stav visokih crkvenih dostojanstvenika i njihovih slubenih kontakata s nositeljima vlasti, mnogi sveenici (iz redova vieg i nieg klera) zduno su podrali tu vlast ili su se barem mirili s ustakom politikom. I neke katolike organizacije (Kriari, Domagoj) iskazivale su podrku novoj vlasti, pa nije bio rijedak sluaj da su upravo neki njihovi lanovi bili prvi predvodnici ustakih organizacija. (Tako je npr. predsjednik Velikog kriarskog bratstva dr. Feliks Niedzielsky postao zapovjednik Ustake mladei.) A pojedini katoliki vjersko-odgojni zavodi i kole ukljuili su se u politiko usmjeravanje omladine u NDH u ustakom duhu. U odnosima Katolike crkve u Hrvatskoj i ustake vlasti postavilo se kao posebno vano pitanje pokrtavanje Srba. Nasuprot tvrdnjama da je ustaka politika pokatoliavanja Srba vrena u suglasju s vrhovima klera zapisnici Biskupske konferencije, odrane u studenome 1941, pokazuju da su se katoliki biskupi opirali ustakim pritiscima za nasilno pokatoliavanje pravoslavaca. U rezoluciji Biskupske konferencije kae se: U Katoliku crkvu mogu se primiti samo oni, koji bez svake sile, potpuno slobodnom voljom prelaze iz
52

unutarnjeg uvjerenja o istinitosti katolike vjere i koji su u cjelosti udovoljili crkvenim propisima. Tom je formulacijom izraen stav hrvatskih biskupa protiv svakog nasilnog i masovnog pokrtavanja Srba, koje su u to vrijeme provodile ustake vlasti. Biskupi su odbijali i ustake naredbe da pravoslavni ne smiju biti primljeni meu grkokatolike. Naime, Vatikan je sredinom listopada 1941. u uputama Biskupskoj konferenciji savjetovao da se oni koji se ele obratiti upute na grkokatolike upe. Biskupi su se uope usprotivili mijeanju drave u vjerske prijelaze. Posebno su zamjerali to se rue pravoslavne crkve. U skladu sa stavom Biskupske konferencije, sam zagrebaki nadbiskup izdao je slubenu okrunicu u kojoj istie crkvene zakone po kojima nitko ne smije biti primljen u Katoliku crkvu dok nije uvjeren da to sam posve sigurno eli. Odmah zatim nadbiskup Stepinac je uputio sveenicima i povjerljivu instrukciju u kojoj ih upuuje: Kad dou k vama osobe idovske ili pravoslavne vjeroispovijesti, koje se nalaze u smrtnoj opasnosti, pa zaele konvertirati na katolicizam, primite ih, da spasite ljudske ivote... Uloga je i zadaa krana u prvom redu spasiti ljude. Takav stav vodstva Crkve nije odgovarao ustakoj vlasti i izazvao je njeno odreeno nezadovoljstvo, iako se ono nije javno oitovalo. No, godine 1942. ustaki e vrh i sam uvidjeti promaaj svoje politike prema pravoslavcima, pa e prii drugaijem rjeenju. Kada je rije o odnosima nadbiskupa Stepinca i ustake vlasti, valja podsjetiti i na pismo koje je nadbiskup uputio poglavniku Paveliu u veljai 1943. Zgraajui se nad onim to se dogaa u Jasenovcu, Stepinac u pismu poruuje Paveliu: ...itav jasenovaki logor je sramotna ljaga za Nezavisnu Dravu Hrvatsku. Hrvatska pravoslavna crkva. Prema popisu stanovnitva iz 1931., u granicama NDH bilo je 6,042.306 stanovnika, a od toga 1,845.340 (ili 30,5%) pravoslavnih. Pravoslavno stanovnitvo u najveem su broju inili Srbi, a tek u vrlo ogranienom broju pripadnici drugih nacionalnosti - Rusi, Ukrajinci, Makedonci, Bugari i dr. U bivoj Kraljevini Jugoslaviji svi pravoslavni vjernici bili su pripadnici Srpske pravoslavne crkve. Propau jugoslavenske drave i uspostavom NDH, na teritoriju NDH prestala je nadlenost Srpske pravoslavne crkve, pa je pravoslavno iteljstvo u NDH ostalo bez crkvene organizacije. K tome su slubeni stav i praksa ustake vlasti u odnosu na Srbe pravoslavce bili krajnje negativni. Ministarskom naredbom od 18. srpnja 1941. dokinut je naziv srpskopravoslavna vjera, obrazloenjem da taj naziv nije u suglasnosti s novim dravnim ustrojstvom. Naziv srpskopravoslavna vjera zamijenjen je nazivom grkoistona vjera, koji se upotrebljavao prije godine 1918. S danom 5. prosinca 1941. ukinut je na podruju NDH i julijanski kalendar, te je za grkoistonu crkvu uveden gregorijanski. (To je nareeno Zakonskom odredbom od 4. prosinca 1941.) Istodobno je uslijedila i akcija prisilnog prekrtavanja Srba pravoslavaca na katoliku vjeru. Nasuprot univerzalnim religijama, koje nisu vezane za pojedine nacije (takva je Katolika crkva), u pravoslavlju nema jedinstvene crkvene organizacije. Poto su na balkanskom prostoru stvorene nacionalne drave, na njihovom su se teritoriju formirale i autokefalne crkve (tj. nezavisne crkve, koje same sobom upravljaju). One su se osamostalile od Carigradske patrijarije. Tako su - uz ve ranije osamostaljenu Rusku pravoslavnu crkvu -nastale Grka pravoslavna crkva, Rumunjska pravoslavna crkva, Bugarska pravoslavna crkva, Albanska pravoslavna crkva i Srpska pravoslavna crkva. Poslije uspostave NDH, zbog vezivanja pravoslavlja uz dravu, organizaciju nad pravoslavnima u NDH nije mogla zadrati crkva izvan njenih granica, tj. Srpska pravoslavna crkva. Dakako, da su to diktirali i politiki razlozi, jer su pravoslavni u NDH bili u najveoj mjeri Srbi. Sam poglavnik Pa-veli je u Hrvatskom dravnom saboru 28. veljae 1942. izjavio: U pravoslavlje ne dira nitko, ali u hrvatskoj dravi ne moe biti srpske pravoslavne crkve. Kaem jo jednom - ne moe biti srpske, a ne moe biti ni grke pravoslavne crkve. Zato? Zato, jer su svugdje na svijetu
53

pravoslavne crkve nacionalne crkve. Srpska pravoslavna crkva je dio srpske drave Srbije. Hijerarhiki je Srpska pravoslavna crkva voena po dravnoj vlasti Srbije... To moe biti u Srbiji, moda je to moglo biti i u bivoj, nesretnoj Jugoslaviji, ali u hrvatskoj dravi to ne moe i nee biti. Iz tako formuliranog stava jasno proizlazi rijeenost ustake vlasti ne samo da ne tolerira, nego da ni ne prizna na teritoriju NDH Srpsku pravoslavnu crkvu, koja je autokefalna pravoslavna crkva Srbije. No, Paveli je u nastavku svog govora rekao: Ali ako crkvena organizacija nije internacionalna (a takva je npr. Katolika crkva, op. a.), ako je partikularna, onda moe biti samo nacionalna hrvatska, onda moe biti samo takva, koja u svome duhovnom ivotu vri i uiva potpunu duhovnu slobodu, slobodu savjesti, ali u svim drugim stvarima mora biti pod nadzorom hrvatske drave i njezinih oblasti. Time je Paveli, zapravo, najavio da problem pravoslavlja u NDH namjerava rijeiti u jednom izvansrpskom, hrvatskom okviru priznanjem autokefalne domae pravoslavne crkve. U oujku 1942., na osnovi Pavelieve direktive i u Saboru izreenog stava, poelo se raspravljati o osnivanju posebne pravoslavne crkve u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj. Vlasti NDH nisu htjele neposredno razgovarati s predstavnicima Srpske pravoslavne crkve kojoj su pravoslavci u Hrvatskoj do tada pripadali, tj. mitropolitom Josifom. (Srpskog patrijarha Gavrila Nijemci su nakon okupacije Srbije odveli u internaciju, pa je Sinod Srpske pravoslavne crkve za zamjenika patrijarha izabrao skopskog mitropolita Josifa Cvijovia). Zato je veza sa Srpskom pravoslavnom crkvom uspostavljena preko posrednika Miloa Obrkneevia, ranijeg dugogodinjeg slubenika i pravnog savjetnika Srpske pravoslavne crkve u Sremskim Karlovcima. Njega je u funkciji pregovaraa tri put primio i sam Paveli. U tim susretima raspravljen je prijedlog Ustava Hrvatske pravoslavne crkve, izraen prema predloku Ustava Srpske pravoslavne crkve zamjenjivanjem naziva drave, dravne vlasti i nacionalnosti. Zatim je raspravljen i prijedlog kandidata koji bi preuzeli najvia mjesta u crkvenoj hijerarhiji. Objavljena je Zakonska odredba o Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi, a konano njezino ustrojstvo zavreno je do poetka lipnja 1942. Ustav Hrvatske pravoslavne crkve stupio je na snagu 6. lipnja godine 1942. Organizacija Hrvatske pravoslavne crkve, prema njenom Ustavu, bila je autokefalna i episkopalna. Njezini crkveni i samoupravni organi bili su Patrijarh, mitropolit zagrebaki, Sveti arhijerejski sabor, veliki crkveni sud, episkopi, arhijerejski namjesnici, parosi i crkvenoopinski upravni odbori. U upravnom pogledu Hrvatska pravoslavna crkva se dijelila na eparhije, arhijerejska namjesnitva i parohije. Na elo Hrvatske pravoslavne crkve postavljen je mitropolit Novomoskovski Germogen. (Germogen je bio rodom iz Kubana, nekada profesor bogoslovlja u Saratovu, u vrijeme Prvog svjetskog rata izabran za arhiepiskopa Jekaterinoslavskog i mitropolita Novomoskovskog, u vrijeme revolucije napustio je Rusiju, boravio je neko vrijeme u Grkoj na Atosu, zatim je doao u Kraljevinu SHS i smjestio se u manastir Hopovo u Srijemu.) Po Ustavu Hrvatske pravoslavne crkve na njezinu elu trebao je biti patrijarh postavljen i posveen u suglasnosti s veseljenskim patrijarhom u Carigradu. No, kako zbog ratnih prilika to nije bilo mogue izvesti, Germogen je doao na elo Hrvatske pravoslavne crkve u dostojanstvu mitropolita, dok je procedura za ustolienje patrijarha bila odgoena za normalnije prilike. O Ustavu Hrvatske pravoslavne crkve i imenovanju mitropolita Germogena bio je obavijeten patrijarh Srpske pravoslavne crkve u internaciji Gavrilo Doi i njegov zamjenik mitropolit Josif Cvijovi. Patrijarh Gavrilo je bio suglasan s izborom Germogena kao glavara Hrvatske pravoslavne crkve. Ustolienje mitropolita Hrvatske pravoslavne crkve Germogena obavljeno je 7. lipnja 1942. u pravoslavnoj Crkvi Svetog Preobraenja u Zagrebu. Kao predstavnici vlasti ceremoniji su prisustvovali predsjednik Hrvatskog dravnog sabora Marko Doen, te ministar
54

seljakog gospodarstva Jozo Dumandi i zagrebaki gradonaelnik Ivan Werner. Tom je prilikom ministar Dumandi odrao govor i proitao odredbu poglavnika Pavelia o imenovanju Germogena za mitropolita Hrvatske pravoslavne crkve sa sjeditem u Zagrebu. Prema Ustavu Hrvatske pravoslavne crkve, su organizirane zagrebaka mitropolija, brodska, sarajevska i bosansko-petrovaka eparhija. Na upranjene parohije upueni su mladi pravoslavni sveenici iz Srijema. S obzirom na nedovoljan broj sveenika, ubrzan je zavretak kolovanja bogoslova koji su bili pred zavretkom studija, pa su i oni upueni u parohije po NDH. Njihov razmjetaj bio je u iskljuivoj nadlenosti hijerarhije Hrvatske pravoslavne crkve. Tada se poeo tiskati list Glas pravoslavlja te Pravoslavni kalendar i knjiice molitava u kojima nije bilo politikih tekstova. Inae, valja napomenuti, da su vrijedni crkveni predmeti (ikone, ikonostasi) i namjetaj iz oteenih ili poruenih pravoslavnih crkava sklonjeni, zatieni i sauvani u Muzeju za umjetnost i obrt (brigom njegova osoblja). Stvaranje Hrvatske pravoslavne crkve oznailo je odreeni zaokret ustakog reima ne samo u vjerskoj politici, nego i u irem politikom odnosu prema Srbima. Cilj je bio stvaranje nove, tolerantnije atmosfere i uvjeta za otupljenje sukoba i neprijateljstva s najveom manjinskom nacionalnom skupinom u NDH. Poslije osnivanja Hrvatske pravoslavne crkve formirane su tijekom 1943. tzv. Dora pukovnije (domobranski radni pukovi), na prostoru svakog zbornog podruja po jedna. U njih su pozvani ponajprije pravoslavni graani NDH. Islamska vjerska zajednica. Stav prema muslimanima u Bosni i Hercegovini ustaki pokret je zauzeo jo u emigraciji prije stvaranja NDH. Naime, Bosna i Hercegovina je zauzimala vano mjesto u koncepciji budue hrvatske drave kao njezin sastavni dio. U ustakom programu se isticalo da su Bosna i Hercegovina najveim dijelom nastanjene hrvatskim puanstvom te da su muslimani po nacionalnoj pripadnosti Hrvati, koji moraju biti ukljueni u hrvatsku dravu. Te su teze prihvatili i pojedini muslimanski intelektualci, posebno oni koji su studirali na fakultetima Zagrebakog sveuilita. Jedan od prvaka ustakog pokreta, Mile Budak, u svojoj knjizi Hrvatski narod u borbi za samostalnu Hrvatsku (objavljenoj u emigraciji 1934.) pisao je da su bosanski muslimani rasno najii, najmanje natrunjeni Hrvati. U dokazivanje teze o hrvatstvu muslimana ustae su se pozivale i na Starevia, koji je u jednom svom spisu pisao: Muhamedovci Bosne i Hercegovine s turskom, muhamedanskom pasminom ne imaju nita; oni su hrvatske pasmine, oni su najstarije i najistije plemstvo, to ga Europa ima. Pri stvaranju NDH u njezin sastav ula je i Bosna i Hercegovina. Muslimani, koji su u hrvatskoj dravi nastanjivali njezin sredinji dio, tada su isticani kao jedno od glavnih konstitutivnih uporita nove drave. Kao Hrvati oni ine - naglaavano je - jedinstvo s ostalim Hrvatima i dijele njihovu sudbinu. Zbog toga je ustaki vrh poduzimao odreene mjere s ciljem potpune kroatizacije Bosne i Hercegovine, a u te mjere je bila ukljuena i politika prema bosanskim Srbima. U dokazivanju hrvatstva muslimana posebno znaenje se pridavalo vjerskoj komponenti, odnosno afirmaciji Islamske vjerske zajednice. Pri tome se posebno tumaila uloga islama u konstituiranju hrvatstva. Prema tvrdnjama ustakih ideologa, islam je bio ona snaga koja je kroz burnu hrvatsku povijest ouvala iskonsku hrvatsku krv, koja je osnovica jedinstvene hrvatske nacionalne svijesti Hrvata i muslimana. Poslije prodora Turaka Hrvati su u Bosni i Hercegovini primili islam, ostajui i dalje Hrvati. Tok hrvatstva nije prekinut, ve je u novom duhu nastavljen u islamu... - pisao je list Ustaa u povodu prvog bajrama u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj. S ciljem privlaenja vrhova Islamske vjerske zajednice, poglavnik Paveli se izjanjavao za definiranje vjersko-prosvjetne autonomije, o emu je najavio i izradbu zakonske odredbe. U lipnju 1941. osnovano je u Sarajevu povjerenstvo sastavljeno od erijatskih vjerskih strunjaka, koje je ve u mjesecu srpnju predalo poglavniku Nacrt
55

islamskog zakona i ustava. A ministar bogotovlja i nastave Mile Budak u kolovozu 1941. izjavljuje kako je duboko uvjeren da e u najkraem vremenu svaki musliman i u najzabitnijem seocu osjetiti da je sada njegova vjera potpuno zatiena od napadaja s bilo koje strane, jer mi smo drava dviju vjera - islamske i katolike, koje su apsolutno ravnopravne i koliku autonomiju bude imala jedna, imat e je i druga. Spomenuto povjerenstvo bilo je ponovno aktivirano u rujnu 1942. sa zadaom izradbe Zakonskog nacrta o Islamskoj vjerskoj zajednici u NDH. Da bi jo jae naglasio svoju naklonost prema Islamskoj vjerskoj zajednici i dao vidljivu potvrdu znaenja kojeg joj pridaje, ustaki je vrh u kolovozu 1941. donio odluku o gradnji damije u Zagrebu. Nije se, meutim, pristupilo gradnji nove zgrade, ve je u damiju pretvoren dotadanji Muzej likovnih umjetnosti Ivana Metrovia (nalazi se na dananjem Trgu rtava faizma). Oko okrunog zdanja postojee graevine bila su podignuta tri minareta i izvreno odreeno unutarnje preureenje. Damija u Zagrebu bila je otvorena u kolovozu 1944. KULTURNI IVOT Uspostavom NDH dolo je do velikih promjena na podruju kulturnog ivota, kojemu su nove vlasti posveivale veliku pozornost. Na podruju kulture trebalo je - kako su to objanjavali ustaki dunosnici - izvriti duhovni, moralni i intelektualni prevrat u smislu stvaranja i preoblikovanja novih ljudi. Trebalo je - tvrdili su - izvriti unutarnju obnovu NDH, kako bi se hrvatska kultura oslobodila negativnih utjecaja kojima je bila izvrgnuta u prethodnom razdoblju. Posebna pozornost posveivala se kulturnim institucijama, kojima je bila namijenjena uloga glavnih promicatelja nacionalne svijesti i ideoloke preobrazbe u duhu ustakih naela. O cjelokupnoj kulturnoj politici u NDH vodilo je brigu Ministarstvo bogotovlja i nastave (poslije preimenovano u Ministarstvo narodne prosvjete). Meutim, najutjecajniji initelj, ne samo u usmjeravanju tiska, nego i cjelokupne kulturne djelatnosti i kulturne politike, bilo je Glavno ravnateljstvo za promidbu. Ono je bilo nadleno i za cenzuru u svim podrujima kulturnog ivota. Novine i asopisi. Nakon proglaenja Nezavisne Drave Hrvatske ustake vlasti su obustavile izlaenje svih listova na podruju cijele drave. Odmah se pristupilo i podravljenju tiskarskih poduzea. (Najjaa tiskarska poduzea bila su u Zagrebu: Jugotampa, Tipografija i Hrvatska seljaka tiskara.) Od 10. travnja 1941. nastavio je s izlaenjem nekadanji tjednik ustake domovinske skupine Hrvatski narod, sada pretvoren u dnevnik. Hrvatski narod je, inae, bio pokrenut na poetku 1939., a izlazio je do oujka 1940. Izjanjavao se tada protiv bilo kakvog sporazuma s beogradskom vladom i upuivao je otre kritike Maeku i vodstvu HSS-a kad su pregovarali s Cvetkoviem i dogovorili osnivanje Banovine Hrvatske, to je znailo dalji ostanak Hrvatske u Jugoslaviji. U NDH Hrvatski narod je postao glavni dnevni list. (Do tada su glavni zagrebaki dnevnici bili: Novosti, Jutarnji list i Hrvatski dnevnik.) U pojedinim manjim mjestima izlazili su lokalni listovi, neki s novim nazivima, a neki i sa starima, ukoliko su njihove redakcije i prije bile orijentirane u hrvatskom nacionalnom duhu. Od listova u veim gradovima najvaniji su bili Hrvatski list u Osijeku i Sarajevski novi list u Sarajevu. U manjim gradovima u unutranjosti izlazili su lokalni listovi, npr. Hrvatsko jedinstvo u Varadinu, Posavska Hrvatska u Slavonskom Brodu, Hrvatski tjednik u Virovitici, Vihor u Poegi i Hrvatsko jedinstvo u Sisku. Nekoliko listova, koji su izlazili kao tjednici ili ak mjesenici, bili su namijenjeni pojedinim podrujima politike i irenju ustake
56

promidbe. Takvi su bili Ustaa, Ustaka mlade, Ustakinja, Za dom, Neue Ordnung. (Ustaa je bio pokrenut u emigraciji 1933. godine u Brescii u Italiji kao glavno glasilo ustakog pokreta. U poetku je redakciju vodio sam Paveli i pisao lanke u njemu, a onda je brigu oko lista preuzeo Mijo Bzik. Poslije atentata u Marseilleu list je obustavljen.) Bilo je listova koji su se pojavili, krae vrijeme izlazili i brzo se ugasili. U oujku 1942. bio je pokrenut tjednik Spremnost koji je donosio programatske lanke i rasprave ustake usmjerenosti te se polemiki osvrtao na ideje protivne ustakom pokretu. U Spremnosti su suraivali poznatiji ustaki i drugi intelektualci, publicisti i knjievnici. Poseban povjerenik za novinstvo pri vladi NDH Mijo Bzik u jednoj svojoj okrunici upozorio je novinare da moraju osobitu pozornost posvetiti poglavniku Anti Paveliu, jer kae se u okrunici - nitko u Hrvatskoj nije kao osoba vaan, pa se s toga nikome, bio on i ministar, ne smije posebna panja posveivati. Iz posebnih obzira prema saveznicima, Njemakoj i Italiji, listovima je bilo zabranjeno donositi vlastite uvodnike iz vanjske politike, ve su mogli samo pretiskavati lanke iz njemakih i talijanskih novina. U novinskim redakcijama kao glavni urednici, novinari i suradnici bili su pripadnici ustakog pokreta, privreni ustakom reimu. Meu njima su se isticali Vilko Rieger, Ivan Orani, Tias Mortigija, Ivo Bogdan, Kerubin egvi, Matija Kovai, Marko avi, Ernest Bauer i Danijel Crljen. U Zagrebu je bio osnovan Hrvatski izvjetajni ured kao glavni informativni punkt u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj. Zadaa mu je bila da prati tisak i radio-vijesti ponajprije njemake i talijanske agencije (DNB i Agenzia Stefani), ali i agencija ostalih drava s kojima je NDH imala prijateljske odnose. U NDH izlazilo je nekoliko knjievnih asopisa. Neki od njih izlazili su i prije rata, pa su nastavili s izlaenjem i u NDH, kao npr. Hrvatska revija, asopis Matice hrvatske, u kojem su u poetku suraivali i knjievnici razliitih orijentacija. Neki od njih poslije su pristupili antifaistikom pokretu (NOP). Drugi je takav asopis bio Hrvatska smotra, koji je jo 1933. osnovao Kerubin egvi. Tada je taj asopis bio poznat po svojim polemikama s marksistiki orijentiranim krugovima i po zalaganju za novi europski poredak. Ostali knjievni asopisi, koji su izlazili u Zagrebu, bili su Plava revija i Knjievni tjednik. Knjievni jezik i pravopis. U NDH odmah se postavilo pitanje knjievnog jezika i pravopisa. Naime, u razdoblju stare Jugoslavije Hrvatska je bila izloena i stalnom jezinom pritisku u smislu nametanja srpskog leksika i srpskih jezinih konstrukcija. Zato je ustaka vlast pristupila ienju jezika od tih utjecaja i uvrenju posebnosti hrvatskog knjievnog jezika. Utvrivanje razlika izmeu hrvatskog i srpskog jezika i ustanovljavanje novog hrvatskog pravopisa bila je posebna briga najvieg hrvatskog vrha. Ve potkraj travnja 1941. Paveli je potpisao odredbu o osnivanju Hrvatskog dravnog ureda za jezik, kojemu je bila zadaa da rjeava sva jezina pitanja. Ured je trebao brinuti prije svega o kolskim knjigama i prirunicima iz jezinog podruja, ali i pregledavati kolske knjige za sve ostale predmete. Ured je davao jezine savjete piscima i nakladnicima, obavljao jezini nadzor tiska i jezika u kazalitu, na radiju i filmu. Jedan od zadataka Ureda bila je i jezina promiba. Sredinom kolovoza 1941. poglavnik Paveli je donio Zakonsku odredbu o hrvatskom jeziku, njegovoj istoi i pravopisu. Po toj zakonskoj odredbi bilo je zabranjeno u izgovoru i u pisanju upotrebljavati rijei, koje ne odgovaraju duhu hrvatskog jezika. Nadalje, tom je odredbom propisano da se ima pisati po korienskom, a ne po zvunom pravopisu. Istom zakonskom odredbom imenovao je Povjerenstvo za hrvatski jezik, njegovu istou i pravopis. Ono je dobilo ovlast da propie i kazne za zatitu istoe jezika i pravopisa za one koji se ne budu pridravali novih rjeenja. Inae, valja napomenuti da se korijenski (etimoloki) pravopis u Hrvatskoj rabio do 1892. Njegovo ponovno uvoenje tumailo se kao povratak na
57

pravopis kojega su kao obiljeje hrvatske posebnosti nekada bili ukinuli vukovci (sljedbenici jezinih normi Vuka Karadia). Korijenski pravopis poeo se rabiti ve od jeseni 1941., a prva knjiga objavljena tim pravopisom bila je knjiga Ante Pavelia Strahote zabluda. Sam novi pravopis objavljen je u posebnoj knjiici pod naslovom Koriensko pisanje u rujnu 1942. Hrvatski dravni ured za jezik izdao je 1944. opseniju knjigu, Hrvatski pravopis, koja je bila i kolski udbenik. Novi se pravopis za vrijeme NDH primjenjivao u kolama, publikacijama i tisku, ali se - unato nastojanja vlasti - ipak nije svugdje sustavno i do kraja provodio. Nastojanja oko ienja jezika od tuica prvenstveno su bila usmjerena na uklanjanje srbizama, a uz to i na zamjenjivanje rijei s podrijetlom iz drugih, stranih jezika postojeim hrvatskim rijeima i izrazima. No, bilo je izmiljeno i mnogo potpuno novih rijei, s obrazloenjem da su vie u duhu hrvatskog jezika (tako npr. brzoglas za telefon, samovoz za automobil, krugoval za radio, krugovalnik za radio-aparat, slikopis za film itd.) Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti. Nakon uspostave Nezavisne Drave Hrvatske prestala je postojati Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Nova ustaka vlast nastojala je prekinuti sve veze s jugoslavenskom prolou, a Akademija je ve svojim imenom nedvojbeno podsjeala na tu prolost. To je jasno istaknuo dr. Stjepan Zimmermann 24. travnja 1941. u svojoj izjavi u Hrvatskom narodu: Hrvatsko ime, koje e svojoj Akademiji dodijeliti Hrvatska drava, znak je narodne svijesti, koja e baciti u prolost sve, to sainjava prijanji naziv nae Akademije znanosti i umjetnosti. Posebnom odredbom poglavnika Pavelia, potpisanom 12. srpnja 1941. osnovana je Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti. Nije se, dakle, radilo samo o promjeni imena, ve o osnivanju nove ustanove. itava imovina, prava i obveze bive JAZU prele su na Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti (HAZU). Prema navedenoj odredbi, Poglavnik je imenovao prvih deset akademika na elu s proelnikom. To su bili dr. Tomo Mati, Mirko Raki, dr. Stjepan Ivi, dr. Franjo Fancev, dr. Stjepan Zimmermann, dr. Ivan Maurovi, dr. Stjepan Hondl, dr. Stjepan Skreb, dr. Ljubo Karaman i Franjo Dugan. Oni su dobili zadatak da izrade nova pravila Akademije i da ih podnesu poglavniku na potvrdu te da predloe ostale lanove Akademije. Nakon to poglavnik potvrdi pravila i izbor novih akademika, mogla je biti sazvana glavna skuptina HAZU. Izabranog predsjednika Akademije takoer je trebao potvrditi poglavnik. Glavna godinja skuptina za konstituiranje HAZU odrana je 25. sijenja 1942. Na toj je skuptini izabrana Uprava HAZU, koju su sainjavali: predsjednik dr. Tomo Mati, potpredsjednik dr. Stjepan kreb, knjievni tajnik dr. Ljubo Karaman i gospodarski tajnik dr. Franjo Fancev. Nakon smrti dr. Fanceva (31. oujka 1943.) zamijenio ga je dr. M. antek. HAZU je imala zadau da promie znanstvena istraivanja i razvoj umjetnosti nadovezujui se na hrvatske znanstvene i umjetnike tradicije, te da vodi hrvatski narod stazom objektivne spoznaje istine - kako je to definirao njezin predsjednik, akademik Tomo Mati. Za cijelo vrijeme postojanja NDH djelovali su pojedini odjeli Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i objavljivali svoje znanstvene edicije. Hrvatsko sveuilite. Ve prvih dana nove drave dolo je do odreenih promjena i na Zagrebakom sveuilitu. Ministar bogotovlja i nastave Mile Budak obavijestio je 19. travnja 1941. delegaciju Sveuilinog senata da se do kraja kolske godine nee odravati predavanja. Naime, u zgradama pojedinih fakulteta privremeno se smjestila njemaka vojska, a u glavnoj sveuilinoj zgradi ustake postrojbe. Dekretom od 2. svibnja osnovano je Povjerenstvo za Hrvatsko sveuilite i visoke kole sastavljeno od jedanaest profesora na elu s dr. Stjepanom Zimmermannom kao predsjednikom. Ono je trebalo predloiti nacrt sveuiline reforme te izraditi i predloiti nove zakone i odredbe za Hrvatsko sveuilite i
58

ostale visoke kole. Posebnom zakonskom odredbom stavljeni su na raspolaganje svi inovnici i nastavno osoblje Sveuilita. Zatim je uslijedilo postupno otputanje pojedinih sveuilinih nastavnika, ponajprije Srba i idova, a neki su nastavnici i uhieni. Ministar Budak je tada izjavljivao da ustakoj vladi nije nipoto svejedno, da li na sveuilitu ima posve ukoene uenjake... ili da imade suvremene uenjake Hrvate, proete ustakim naelima. Prema Zakonskoj odredbi o Hrvatskom sveuilitu od 23. listopada 1941. Sveuilite je stavljeno pod neposredan nadzor Ministarstva nastave i bogotovlja ime je dokinuta sveuilina autonomija. Bilo je propisano da e rektora birati posebno tijelo sastavljeno od izabranih predstavnika pojedinih fakultetskih vijea, a dekane samo vijea. No, nakon desetak dana taj dio odredbe preinaen je, pa je utvreno da rektora i dekane imenuje poglavnik. Inae, popunjavanje ispranjenih mjesta sveuilinih profesora, prema zakonskoj odredbi, obavlja fakultetsko vijee izborom kojemu prethodi redoviti natjeaj. Meutim, u istoj odredbi u nastavku se navodi da taj propis o izboru nee se primjenjivati kroz vrijeme od pet godina, ve e u tom razdoblju profesore imenovati poglavnik, a ostalo nastavno osoblje ministar nastave i bogotovlja. Izvjeujui na sjednici Sveuilinog senata o toj zakonskoj odredbi, rektor dr. Stjepan Ivi je utvrdio da po tome zakonu za pet godina nema autonomije Sveuilita. Sve te odredbe, donesene u ljeto i jesen 1941., jasno su pokazale da ustako vodstvo nastoji zadobiti potpuni utjecaj na Sveuilitu. Ono nije bilo zadovoljno opim stanjem na toj visokokolskoj ustanovi, a posebno nastavnikim kadrom, koji ima jak utjecaj na studente. Govorei o potrebi najue povezanosti Sveuilita s vladom NDH, ministar Budak je izjavio: Novo doba namee nove odgojne potrebe, koje idu za ustakim izgraivanjem novih narataja, koji iz Sveuilita neposredno ulaze u narod sa zadaom da unose ustaki duh u kome e se odsada odgajati... Zato su bila ukinuta sva drutva i klubovi, koji su djelovali na pojedinim fakultetima, a uspostavljen je Ustaki sveuilini stoer kao jedina organizacija sveuilitaraca. Od kolske godine 1940/41. rektor Sveuilita bio je dr. Stjepan Ivi, profesor Filozofskog fakulteta. On je ostao na toj funkciji i poslije uspostave NDH. No, u sijenju 1943. bio je smijenjen, jer se odupro uvoenju etimolokog (korijenskog) pravopisa. Novim rektorom tada je imenovan dr. Boidar pii, profesor Medicinskog fakulteta. Godine 1944. rektorom je imenovan dr. Stjepan Horvat, profesor Pravnog fakulteta. Poetkom studenoga 1941. bila je uhiena i privremeno odstranjena sa svojih fakulteta skupina profesora. Oni su optueni kao slobodni zidari, bez obzira jesu li prije rata to doista bili ili su ve odavno istupili iz masonske loe. Svi su bili upueni u kaznionicu u Staru Gradiku. Tamo su zadrani do poetka travnja 1942., kada su osloboeni i puteni kuama, pa su - ukoliko nisu bili umirovljeni - nastavili s radom na fakultetima. Odlukom vlade NDH, za sveuiline nastavnike bilo je imenovano i nekoliko stranaca, ponajvie Nijemaca. Tako je npr. ve u listopadu 1941. dr. Franz Hille imenovan za kontraktualnog nastavnika lektora njemako-hrvatskih kulturnih veza ija su predavanja bila namijenjena sluaima sviju fakulteta. Isti zadatak dobio je u oujku 1942. i dr. Paolo Mix postavljanjem za ugovornog lektora talijanske civilizacije. Imenovano je i nekoliko profesora Nijemaca na pojedinim katedrama Filozofskog fakulteta, a neki su samo gostovali kao povremeni predavai. to se tie studenata, oni veinom nisu pokazivali naklonost ustakoj vlasti. Njihovo raspoloenje bilo je uglavnom demokratsko i antifaistiko, makar - kako to navodi jedan izvjetaj iz travnja 1942. - mjesnoj organizaciji SKOJ-a nije uspjelo da obuhvati studentske mase. Ipak su na nekim fakultetima poeli djelovati ilegalni aktivi (npr. na Veterinarskom
59

fakultetu). Prema kraju rata rastao je broj simpatizera antifaistikog pokreta, pa su se mnogi studenti ukljuivali u pozadinski rad ili prelazili u partizanske jedinice. Zbog toga je Sveuilini stoer pojaao nadzor nad studentima, pa su oni prilikom upisa morali ispunjavati nadzorni arak i mogli su se upisati tek onda ako je arak bio provien igom Stoera. Inae, broj studenata na Sveuilitu (kojih je ujesen 1941. upisano 6.412) smanjivao se zbog mobilizacije i upuivanja u vojne postrojbe, posebno 1944. Iako su ope ratne prilike i nepovoljna gospodarska situacija loe djelovali na Sveuilite, ipak je ono radilo i osposobljavalo nove visokokvalificirane strunjake. U nekim segmentima ono je i proirivalo svoju djelatnost. Osnovani su Geofiziki zavod i Zavod za farmaceutsku botaniku, a u Fizikalnom zavodu Filozofskog fakulteta bio je osnovan Laboratorij za atomsku fiziku. Farmaceutski odsjek Filozofskog fakulteta odvojio se u samostalan Farmaceutski fakultet. Matica hrvatska. Poetkom sijenja 1941. Odjel za unutarnje poslove Banovine Hrvatske donio je odluku o razrjeenju upravnog i nadzornog odbora Matice hrvatske, a voenje njihovih poslova povjereno je povjereniku prof. Anti Martinoviu, prosvjetnom savjetniku iz Zagreba. To je obrazloeno time to rasputeni odbori ne pruaju jamstvo za pravilan rad prema drutvenim pravilima, odnosno to njihov rad prelazi granice djelokruga odreenog im pravilima. Radilo se, zapravo, o tome to su u upravi Matice hrvatske bili okupljeni intelektualci izrazite proustake orijentacije, pripadnici domovinske ustake skupine. Zato je odmah po proglaenju NDH povuena odluka banske vlasti, ukinut komesarijat i vraena na funkciju stara uprava na elu s prof. Filipom Lukasom. Na sjednici uprave Matice hrvatske, odranoj 23. travnja 1941., pozdravljena je uspostava NDH, ali je Lukas dodao i jednu napomenu: Jo nas samo muke mue, gdje e biti nae granice. Kolijevka nae drave i poeci nae drave nalaze se u Dalmaciji... Poetak nae nove dananje nezavisne drave bez mora bio bi poetak naega sloma i rasula. (Te je rijei Lukas izrekao prije Rimskih ugovora, oito znajui za mune pregovore s Talijanima, koji su najzad zavrili predajom Italiji veeg dijela istone jadranske obale.) Dana 13. svibnja 1941. predstavnici Matice hrvatske posjetili su poglavnika Antu Pavelia. Ustaki je vrh nastojao to vie ojaati rad te kulturne ustanove i to u smislu jaanja pravako-ustakog duha. Zato je Matica hrvatska imala punu potporu i samog poglavnika, koji joj je odao priznanje svojom izjavom da nitko bolje i vee za hrvatsku stvar nije mogao uiniti, no to je uinila Matica hrvatska. Ipak, nakon ostvarenja hrvatske drave dolo je do izraaja nastojanje da se Matiini zadaci drugaije definiraju nego do tada. Prema rijeima predsjednika Filipa Lukasa, svi zahtjevi nacionalnog naela, za koje se Matica borila, bili su ostvareni, pa se ona vraa svom kulturnom radu. Matica je nastavila redovito izdavati svoj asopis Hrvatska revija, objavljivala je nove knjige hrvatskih autora i prijevode iz stranih knjievnosti, to je sve pojaalo njezinu izdavaku djelatnost. U raznim knjiicama Matice hrvatske 1941. bilo je objavljeno 26, a 1942. ak 30 djela. Godine 1942. navrila se stogodinjica postojanja Matice hrvatske (osnovana je 10. veljae 1842.). Proslava je, meutim, odrana 1943. Premda ponajprije kulturna manifestacija, bila je iskoritena i u politike svrhe. Na godinjoj skuptini, odranoj 18. srpnja 1943., Filip Lukas je govorio o stogodinjoj ulozi Matice hrvatske uz neke filozofske refleksije. Zbog opeg gospodarskog stanja u NDH, djelatnost Matice hrvatske morala se smanjivati. Tako je na sjednici uprave 24. rujna 1944. utvren zastoj u prodaji knjiga koji dovodi do potekoa u namirivanju Matiinih redovnih obveza. toga je zakljueno da se privremeno obustavi rad na svim knjigama. Ustake vlasti, koje su stalno podravale rad Matice hrvatske, nastojale su joj pomoi, pa joj je Ministarstvo narodne prosvjete dodijelilo
60

izvanredni kredit. Osim toga, Matica je dobila pomo i od Ministarstva vanjskih poslova, tedionice Nezavisne Drave Hrvatske i Hrvatske dravne banke. Ipak, rastua inflacija brzo je obezvrijedila dobiveni novac, pa je izdavaka djelatnost Matice hrvatske bila znatno smanjena. Izdavaka djelatnost, kazalite, film. Osim Matice hrvatske, izdavatvom se bavio i novoosnovani Hrvatski izdavalaki bibliografski zavod (HIBZ). Njegova djelatnost obuhvaala je i znanstvena djela. Taj je zavod bio organizator i nositelj rada na izdavanju Hrvatske enciklopedije, koja je bila pokrenuta u vrijeme Banovine Hrvatske. Hrvatska enciklopedija je bila planirana u 12 svezaka. Prvi je izaao iz tiska godine 1940. U vrijeme postojanja NDH objavljena su jo etiri sveska, do slova E. (Slomom NDH prestao je rad na Hrvatskoj enciklopediji). Nove komunistike vlasti, uspostavljajui potpuni nadzor nad izdavakom djelatnou i nastojei od poetka nametnuti marksistiki svjetonazor, povukle su iz distribucije upravo zavren peti svezak Hrvatske enciklopedije i unitile ga. Ostao je u nekim institucijama tek po koji primjerak, koji su one dobile prije unitenja naklade. Za vrijeme NDH djelovalo je i Drutvo hrvatskih knjievnika. Ono je uivalo naklonost ustakog reima, jer je knjizi i knjievnicima bila namijenjena vana uloga u preporodu hrvatskog naroda. Drutvo je u okviru svoga rada izdavalo knjievna djela. Meutim, u redovima knjievnika dolo je do izraaja podvajanje na desnu i lijevu orijentaciju. Iz redova lijevo orijentiranih knjievnika neki su prili antifaistikom pokretu i otili na teritorij pod nadzorom partizana. Inae, od knjievnika koji su djelovali u NDH, iznimno je mjesto zauzimao Mile Budak. On je bio imenovan i za predsjednika Drutva hrvatskih knjievnika. Tijekom 1941. i 1942. ponovno su objavljeni njegovi romani, meu kojima i Ognjite, knjievno djelo visokog literarnog dometa. U Zagrebu je nastavilo s radom Hrvatsko narodno kazalite, kojemu je za intendanta imenovan publicist dr. Duan anko. Piui o djelovanju i zadacima kazalita u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj, anko je u jednom svom tekstu (objavljenom 10. Aprila 1942. o prvoj godinjici NDH) posebno isticao njegov odgojni i reprezentativno-promidbeni zadatak. No, i u redovima kazalinih djelatnika bilo je onih antifaistikog opredjeljenja, pa je 1942. skupina poznatih glumaca Hrvatskog narodnog kazalita otila u partizane. Dana 23. travnja 1941. osnovano je Ravnateljstvo za film pri Dravnom tajnitvu za prosvjeivanje naroda. Zadatak Ravnateljstva bio je da stavi pod nadzor svu kinematografiju na podruju NDH i da izvri razvlaivanje onih vlasnika koji su pripadali neprihvaenim skupinama (Srbi, idovi). Zbog to jaeg utjecaja na javno miljenje, ubrzo je bila organizirana proizvodnja filmskih novosti, koje su registrirale sve vanije dogaaje u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj, posebno aktivnost dravnog vrha. Novosti su se prikazivale u svim kinodvoranama prije igranih filmova, a dobile su naziv Hrvatska u rijei i slici. Od 1943. taj je naziv izmijenjen u Hrvatski slikopisni tjednik. Godine 1942. osnovano je posebno filmsko poduzee Hrvatski slikopis, koje je organiziralo snimanje prvog (i jedinog) igranog dugometranog filma u NDH. Bio je to film Lisinski (1944), melodramska biografija Ilirca koji je skladao prvu hrvatsku operu. Redatelj i snimatelj filma bio je Oktavijan Milene, a glavne uloge su igrali Branko poljar i Srebrenka Jurinac.

AKCIJA
ODNOSI NDH S ITALIJOM

61

Talijanski diplomat u Zagrebu. Po proglaenju NDH Mussolini je naredio Filippu Anfusu, efu kabineta ministra vanjskih poslova grofa Ciana, da Ministarstvo pripremi imenovanje poslanika Kraljevine Italije u NDH. Predloen mu je Paolo Cortese, tadanji savjetnik talijanske ambasade u Tokiju. Mussolini se s prijedlogom sloio, pa je Cortese telegrafski o tome obavijeten. No, kako se on iz Tokija nije mogao odmah vratiti (njegov se povratak oekivao u drugoj polovici svibnja), odlueno je da se u Zagreb poalje posebni opunomoenik talijanske vlade u osobi commendatorea Raffaela Casertana, koji je inae bio predvien za prvog tajnika budueg poslanstva Kraljevine Italije u Zagrebu. Ve 23. travnja 1941. poglavnik Ante Paveli primio je Casertana. Na tom je sastanku dogovoren susret Pavelia i Ciana za 25. travnja u Ljubljani. (Kao mjesto sastanka talijanska je strana predloila Veneciju, Trst ili Ljubljanu, a Paveli je izabrao Ljubljanu). Bio je to sastanak na kojemu se raspravljalo o razgranienju izmeu NDH i Italije. Kako u Ljubljani nije bilo jo nita konano dogovoreno, daljnji pregovori o granici izmeu dviju susjednih drava vodili su se redovitim diplomatskim putem, pa je Casertano u njima bio veoma angairan. On je potkraj travnja otputovao iz Zagreba u Rim na referat Duceu (primio ga je 29. travnja), kojega je opirno izvijestio o razgovorima s Paveliem u Zagrebu. Po povratku u Zagreb talijanski je diplomat pripremao susret Pavelia i Mussolinija, koji je odran 7. svibnja 1941. u Triu i na kojemu je dogovoreno sve to su desetak dana zatim (tj. 18. svibnja) potpisali u Rimu. Nedugo poslije toga Casertano je imenovan za izvanrednog talijanskog poslanika i opunomoenog ministra u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj, pa je 3. srpnja 1941. predao Paveliu kao efu drave svoje akreditive. Tu je dunost Casertano obavljao do pred slom Italije godine 1943. (U srpnju 1943. Casertana je zamijenio Luigi Petrucci.) Prvotno predvieni poslanik Paolo Cortese nije nikada stigao u Zagreb. Designirani hrvatski kralj. Ideja o monarhijskom obliku vladavine u hrvatskoj dravi prvi je put bila spomenuta u razgovorima izmeu Pavelia i Ciana u Rimu u sijenju 1940. Spomenuo ju je, ini se, grof Ciano, a Paveli mu je odgovorio da e biti bolje da se to prepusti kasnijoj etapi. I nije trebalo dugo ekati. Ve sljedee godine uspostavom NDH ta je ideja bila aktualizirana tijekom pregovora izmeu NDH i Italije. Casertano je 28. travnja 1941. telefonski obavijestio Rim, da je Paveli pristao ponuditi hrvatsku krunu jednom princu iz savojske dinastije, a sutradan po dolasku u Rim o tome je usmeno referirao Mussoliniju. Paveliev prijedlog bio je predoen talijanskom dvoru koji ga je prihvatio, pa je kralj Vittorio Emanuele III. odluio da u Hrvatsku uputi lana kraljevske kue Aimonea di Savoia Aosta, vojvodu od Spoleta. O tome su odmah bili obavijeteni Paveli i njemako Ministarstvo vanjskih poslova. Nekoliko dana poslije zavrenih pregovora u Triu (sastanak PaveliMussolini), Paveli je obavijestio Casertana da e sljedeih dana biti objavljena zakonska odredba o hrvatskoj kruni prije nego ona bude u Rimu ponuena savojskom princu. Hrvatski sabor proglasit e ga kraljem pod imenom Tomislav II., a zatim e biti obavljena sveana krunidba na Duvanjskom polju. Vojvoda od Spoleta roen je u Torinu 1900. Zavrio je pomorsku akademiju u Livornu 1916. i dobio in porunika bojnog broda. Godine 1936. promaknut je u in kontraadmirala i postavljen za zapovjednika pomorske baze u Puli, a 1939. na elo Glavnog zapovjednitva za Tirensko more. U njegovoj biografiji zabiljeeno je da je bio pustolovne prirode, to potvruju i njegove ekspedicije po divljim krajevima Amerike i Perzije. Supruga vojvode od Spoleta, Irena, bila je ki grkog kralja Konstantina i sestra princeze Olge, supruge kneza Pavla Karaorevia, kraljevskog namjesnika u Jugoslaviji. Vojvoda Aimone di Savoia Aosta, designirani hrvatski kralj sve do 9. svibnja nije nita znao o designaciji za kralja. Tek je tada (tj. poslije Mussolinijevog povratka iz Tria)
62

bio pozvan u Rim, pa mu je kralj Vittorio Emannuele III. priopio svoju odluku. Vojvoda je najprije odbijao svoje novo zaduenje, ali mu je objanjeno da je ono veoma vano za Italiju i da ga mora prihvatiti. Osim toga - reeno mu je - da je ve sve dogovoreno i da je prekasno ponudu otkloniti. Vojvoda je zatim pristao prihvatiti ponuenu krunu, ali pod uvjetom da bude potpuno obavijeten o razvoju dogaaja u NDH i da mu bude doputeno sastaviti osobni kabinet radi prikupljanja informacija o zemlji u koju treba ii i o tamonjem stanju. Doista, vojvoda od Spoleta osnovao je Hrvatski ured, kojega je kao neslubeni tajnik vodio njegov prijatelj, pukovnik A. Bertochi. Skupina od etiri slubenika trebala je prouavati prilike u Hrvatskoj. Kada se 14. svibnja 1941. vojvoda od Spoleta sastao s grofom Cianom, ministar mu je objasnio da e biti krunisani namjesnik u slubi faistikog carstva. U Zagrebu je, u meuvremenu (15. svibnja), objavljena Zakonska odredba o Zvonimirovoj kruni. U njoj se navodi da suverenitet NDH predstavlja kruna kralja Zvonimira. Odredba sadri i opis krune. Kada je 18. svibnja Paveli, na elu hrvatske delegacije, stigao u Rim na potpisivanje Rimskih ugovora, ponudio je - na temelju prethodnih dogovora - krunu kralja Zvonimira talijanskom princu. Talijanski tisak je tom dogaaju dao veliki publicitet. Objavljene su i fotografije budueg hrvatskog kraljevskog para pod naslovom Aimone i Irene - suvereni Hrvatske. Vojvodin kabinet organizirao je posebnu slubu koja ga je izvjetavala o prilikama u Hrvatskoj. Kako su izvjetaji govorili o neraspoloenju prema ustolienju talijanskog princa za hrvatskog kralja (ak i o glasinama o zavjeri s ciljem da ga ubiju, ako doe u Hrvatsku), vojvoda se pokuao osloboditi kraljevske asti. Potkraj lipnja 1941. uputio je kralju pismo, u kojemu navodi da pokuaj monarhijskog rjeenja u Hrvatskoj odgovara samo prolaznom interesu. On smatra da situacija nije povoljna za dolazak na prijestolje bilo kojega talijanskog princa, jer u Hrvatskoj vlada potpuna indiferentnost prema monarhiji, a osim toga ustae mogu okupiti najvie 10 posto puanstva. Veina su pristae Hrvatske seljake stranke, zapravo republikanci, a dio naginje i komunizmu. Vojvoda ne vjeruje da e se situacija pod ustakim reimom ikada srediti. Zabrinut je i za Dalmaciju, za koju kae da se nikada nee moi talijanizirati i to zato to tamo nema dovoljno Talijana. Talijanski kralj u Zagrebu bio bi u nemoguoj situaciji. Pismo, koje je vojvoda od Spoleta uputio kralju (pa je dodatno njegov sadraj i usmeno objanjavao u audijenciji kod kralja), dostavio je i Mussoliniju, s kojim je opet posebno raspravljao u osobnom susretu. Kada je vojvoda od Spoleta posjetio papu Pia XII., papa ga je primio u audijenciju kao princa savojske kue i priopio mu da je nemogue da ga prizna kao kralja Hrvatske sve dok ugovorom o miru ne bude rijeen kompleks pitanja koja se odnose na novu dravu - NDH. Vojvoda, koji je svojedobno prihvatio hrvatsku krunu protiv svoje volje, i to na izriit zahtjev talijanskog kralja kao glave savojske kue, i dalje nije nikako bio oduevljen designacijom za hrvatsko prijestolje. A kako s hrvatske strane slubeni predstavnici poslije ceremonije u Rimu nisu s njim uspostavljali nikakve kontakte, to ga je uvjeravalo da ga tamo ba i ne ele. To je posebno podvukao kao simptomatino u razgovoru s Mussolinijem. Tek poslije Mussolinijeve intervencije kod Pavelia, elnici NDH poeli su uspostavljati kontakte s talijanskim princom. Posjetio ga je Eugen Dido Kvaternik, pa jedna domobranska delegacija na elu s generalom tancerom. Poelo se raspravljati i o smjetaju vojvode od Spoleta u Hrvatskoj. Po miljenju Poglavnika - kako je to vojvodi prenio Kerubin egvi kad ga je posjetio potkraj kolovoza 1941. - hrvatski kralj e imati tri rezidencije: u Zagrebu, Banja Luci i Dubrovniku. Designirani kralj nastojao je i dalje da preko svojih kanala iz diplomatskih izvjetaja bude to tonije obavijeten o situaciji u Hrvatskoj. U svjetlu dobivenih informacija i spoznaja o tekoj unutarnjoj situaciji u Hrvatskoj (posebno poslije etnikih i partizanskih akcija), intimno je elio da se oslobodi nametnute dunosti.
63

Sredinom prosinca 1941. u vili kraj Firenze posjetio je vojvodu od Spoleta poglavnik Paveli s pratnjom, u kojoj je bio i ministar vanjskih poslova Mladen Lorkovi. Poetkom veljae 1942. za vrijeme posjeta Italiji, posjetio ga je i vojskovoa - doglavnik Slavko Kvaternik. Izvjeujui o tom posjetu, Kvaternik je naveo kako je stekao dojam da vojvoda ba i ne prieljkuje preuzimanje kraljevske dunosti u Hrvatskoj. Poslije smrti starijeg brata (1942.) Aimone je preuzeo njegov naslov: vojvoda od Aoste. Meutim, vojvodin dolazak u Zagreb neprestano se odgaao i do njegove krunidbe hrvatskom krunom nikada nije dolo. (Nakon proglaenja Italije republikom po zavretku Drugog svjetskog rata vojvoda od Spoleta je otiao u egzil u Argentinu. Umro je 1948. u Buenos Airesu.) Talijanske vojne jedinice na podruju NDH. Na teritoriju NDH bile su stacionirane jedinice talijanske Druge armije, kojom je zapovijedao general Vittorio Ambrosio. Stoer Druge armije nalazio se do 17. svibnja 1941. na Suaku, a zatim do poetka rujna iste godine u Karlovcu. Tada je ponovno premjeten na Suak, gdje je ostao sve do kapitulacije Italije 1943. Ponaanje talijanske vojske i njenog zapovjednitva u NDH nije bilo nimalo prijateljsko, ni u skladu s proklamiranim saveznitvom. General Ambrosio ve je 18. travnja 1941. naredio potinjavanje hrvatskog orunitva i policije na podruju na kojem su djelovale talijanske jedinice talijanskim vojnim zapovjednitvima. Odmah poslije potpisivanja Rimskih ugovora Zagreb je stigla talijanska Vojna misija, kojoj je na elu bio general Gionanni-Batista Oxilia. Zadatak misije bio je da na temelju u Rimu potpisanog sporazuma odrava vezu s Ministarstvom domobranstva NDH i zapovjednitvom vojske te da koordinira suradnju talijanskih i hrvatskih oruanih snaga na teritoriju Hrvatske. Zajedno s Rimskim ugovorima, 18. svibnja 1941. potpisan je Sporazum o pitanjima vojnog znaenja, koja se odnose na Jadransko primorsko podruje. Prema tom sporazumu, teritorij od mora i anektiranog podruja (koje je kasnije prozvano Prva zona) do demarkacijske linije izmeu talijanske i njemake vojske na tlu NDH bio je podijeljen na dvije zone, od kojih je ona blie moru nazvana demilitarizirana zona (kasnije Druga zona). U toj zoni NDH nije smjela imati nikakve vojne objekte, utvrenja ili vojne baze (zato je i dobila naziv demilitarizirana). Preostali pojas do demarkacijske linije nazvan je Trea zona. Kako su se ve u ljeto 1941. u dijelu NDH, u kojem je bila rasporeena talijanska vojska, javile ustanike grupe i njihova borbena aktivnost, talijanska je vlada sredinom kolovoza traila da u itavom obalnom podruju (bez obzira to je dio hrvatskog dravnog teritorija, rj. demilitarizirana zona) preuzme i civilnu upravu kako bi se uspjenije suzbili ustanici. Talijani su oito procijenili da ustanak mogu iskoristiti za proirenje i uvrivanje svoje vlasti na to veem dijelu NDH. Svoju namjeru Mussolini je u posebnom pismu objanjavao Paveliu, naglaavajui da je to potrebno uraditi zbog obrane obale od neprijateljskog napada s mora i u vezi s tim zbog otklanjanja opasnosti da se pobunjenici spuste do mora, to bi moglo posluiti neprijatelju. Namjera Italije da reokupira demilitariziranu zonu i da odatle potisne hrvatske upravne vlasti izazvala je protivljenje na hrvatskoj strani i napetost u odnosima Zagreba i Rima. Vlada NDH je raunala da e dobiti podrku njemake vlade u otklanjanju talijanskog pritiska. Meutim, Von Ribbentrop u instrukciji poslaniku Kascheu podsjea da je politika Treeg Reicha u itavom prostoru Sredozemlja ouvanje srdanog saveznikog odnosa s Italijom i da mora izbjegavati da im vlada NDH natura ulogu arbitra. Vlada NDH je, dakle, sama trebala s Italijom rijeiti sporno pitanje. Potkraj kolovoza 1941. organizirana je u Zagrebu konferencija predstavnika Italije i NDH u vezi s pitanjem demilitarizirane zone. Na toj su konferenciji razmatrana pitanja civilne
64

vlasti, javnog reda, hrvatskih jedinica i funkcioniranje vlasti u demilitariziranoj zoni, a odluke je uglavnom diktirao general Ambrosio. Zakljueno je da e Zapovjednitvo talijanske Druge armije 7. rujna 1941. preuzeti civilnu vlast u navedenoj zoni. Organi NDH bili su pozvani na suradnju, ali vie nemaju nikakvu upravnu funkciju, jer je ona u iskljuivoj nadlenosti talijanskih vojnih zapovjednitava. Uvoenje talijanske uprave u demilitariziranoj zoni obznanio je general Ambrosio 7. rujna posebnim proglasom, u kojemu je, pod prijetnjom smrtne kazne, pozvao stanovnitvo da preda oruje talijanskim vojnim vlastima. Od 1. rujna do 1. listopada 1941. povukle su se domobranske posade iz Graaca, Lovinca, Ljubinja, Plane, Pluana, Stolca i Berkovia, smanjene su posade u Otocu, Kninu, Sinju, Mostaru i Nevesinju. Talijanskoj Drugoj armiji prispjela su pak pojaanja (divizija Cacciatori delle Alpi s podruja Crne Gore rasporeena je u jadranskim gradovima; divizija Bergamo u podruju Glamoa i Livna, a tab divizije Sassari premjeten je iz ibenika u Knin). Situacija nastala talijanskom reokupacijom Druge zone svakim je danom postajala sve sloenija. Hrvatska vlast je sve izrazitije potkopavana i anulirana. U tri velike upe obalnog pojasa (Bribir-Sidraga, Cetina i Dubrava) hrvatska je uprava bila posve demontirana. Veliki upani su postojali samo na papiru jer su svi upravni poslovi prelazili u ruke vojnih zapovjednika. Pravosudni organi NDH bili su nadleni samo za obina krivina djela. Domobranske jedinice u ovoj zoni nisu se smjele poveavati (ve samo smanjivati), a od 1. rujna 1941. bile su podreene zapovjednitvu Druge armije. Ustake jedinice morale su napustiti demilitariziranu zonu. Nakon spomenute konferencije Poglavnik je potpisao Zakonsku odredbu o osnivanju Opeg upravnog povjerenitva NDH pri Drugoj armiji, a za upravnog povjerenika imenovao je dr. Andriju Karia. Ve 10. rujna Kari je dao ope upute velikim upanima u pogledu suradnje s talijanskim vlastima. asnik za vezu Hrvatskog domobranstva sa zapovjednikom Druge armije bio je general Mihailo Luki. Upravno povjerenstvo je bilo ustanova ministarstva unutarnjih poslova, a zadaa mu je bila da na obalnom podruju uskladi rad hrvatske uprave glede odravanja javnog mira i poretka s djelatnou talijanske Druge armije. Meutim, inicijative koje je ono poduzimalo nisu nailazile na prihvaanje talijanskog zapovjednika. Prigovore, koje je Povjerenstvo dostavljalo zapovjednitvu Druge armije, Talijani su na razne naine neutralizirali proglaavajui ih sitnim incidentima bez znaenja. A radilo se, zapravo, o nacionalnoj asti i osjeajima (npr. o vijanju hrvatskih zastava) i u krajnjoj liniji o nacionalnom opstanku hrvatskog puanstva. Funkcija samog upravnog povjerenika ostala je bez ikakva uinka. Andrija Kari je ostao na dunosti povjerenika samo do sijenja 1942., a onda su se na toj dunosti izmijenili Vjekoslav Vrani (do kolovoza 1942.), Nikola Ruinovi (do veljae 1943.) i najzad David Sini, koji je bio povjerenik do kapitulacije Italije u rujnu 1943. Niti jedan od njih nije mogao izvriti svoj zadatak kako je bilo utvreno dogovorom. Svi su bili gotovo u istoj blokadi i nisu uspjeli ponovno zadobiti graanske ovlasti, niti utjecati na ponaanje i aktivnost talijanskih vojnih dunosnika. Talijani su postupno pripremali uvrivanje svoje vlasti i u Treoj zoni. Taj proces zapoeo je poetkom listopada naredbom generala Ambrosia. Pri tome je dola do izraaja naklonost Talijana prema etnicima. Talijanske vlasti uzimale su ih u zatitu, a potajno ih i naoruavale. Talijanska promidba je isticala da su Talijani zatitnici srpskog naroda. Vlada i vojne vlasti NDH nazirali su u talijanskim postupcima ostvarivanje ekspanzionistikih namjera. Zbog toga su na inicijativu vlade NDH polovinom studenoga 1941. u Rijeci odrani novi razgovori izmeu predstavnika vlada Italije i NDH, kako bi se postigao sporazum o spornim pitanjima. Meutim, dogovorena utanaenja praktino se nisu provodila.
65

Paveli i Kvaternik u Italiji. O pitanjima koja su optereivala odnose NDH i Italije raspravljali su Paveli i Ciano na sastanku u Veneciji 15. i 16. prosinca 1941. U pratnji Poglavnika bili su ministar vanjskih poslova Mladen Lorkovi, ministar pravosua Mirko Puk, dravni rizniar Vladimir Koak, zamjenik ministra vanjskih poslova Vjekoslav Vrani, Eugen Dido Kvaternik i poglavnikov osobni pobonik Erich Lisak. U razgovorima Paveli i Ciano razmatrali su poloaj NDH, pa je Ciano govorio o ponudi Njemake Italiji da preuzme nadzor nad cijelom NDH. Takvom ponudom Mussolini je bio zadovoljan, ali je procijenio da je ona nastala kao posljedica potrebe da se Nijemci povuku iz Hrvatske i svoje snage prebace na istono bojite. U tom sluaju Talijani bi morali sami preuzeti obraun s ustanicima. No, Nijemci su svoj prijedlog povukli i traili samo veu suradnju s Italijom. U nazonosti generala Am-brosija raspravljalo se o dranju Druge armije. Poglavnik je zatraio povlaenje nekih njenih mjera koje nisu prijateljske prema Hrvatskoj. Prema kasnijoj Poglavnikovoj izjavi, nije bilo iznenaenja, nego samo daljnje smirivanje u talijansko-hrvatskim odnosima. U Veneciji su Paveli i Ciano zakljuili neke gospodarske sporazume o pojaanoj isporuci sirovina (eljeza, bakra, kositra i cinka) i ita. Italija bi trebala te isporuke podmiriti svojim isporukama tekstila i strojeva. Ciano je nabacio i pitanje personalne unije izmeu Hrvatske i Italije kojom se idejom bavio i prije Rimskih ugovora. Ciano je stalno imao pred oima albansko rjeenje po kojemu bi u Zagrebu uz Pavelia bio i kraljev namjesnik, dakle, ne bi bilo posebnog hrvatskog kralja. Upozoravao je da vojvoda od Spoleta ionako ne eli na kraljevski prijesto u Hrvatsku. No, Paveli je otklonio svaku promjenu dravopravnog poloaja Hrvatske. Nakon Venecije Paveli je s hrvatskom delegacijom posjetio Firenzu, odnosno vojvodu i vojvotkinju od Spoleta u njihovu dvorcu Vila Cisterna kraj Firenze. U veljai 1942. u slubeni posjet Italiji otputovao je i vojskovoa doglavnik Slavko Kvaternik. U njegovoj su se pratnji nalazili general Ivan Perevi, ustaki bojnik Erich Lisak, te ef talijanske Vojne misije general Giovanni-Batista Oxilia i pukovnik Lombardi. U Rimu je Kvaternik posjetio grofa Ciana, efa talijanskog glavnog stoera generala Uga Cavallera i, dakako, ducea Benita Mussolinija. Vojskovoa je zatim primljen u audijenciju kod kralja i cara Vittoria Emanuela III, koji ga je odlikovao ordenom Velikog kria sv. Mauricija i Lazara. Posjetio je i neke talijanske vojne ustanove, a na povratku se zaustavio u Firenzi, gdje ga je primio designirani kralj Hrvatske, vojvoda od Spoleta. Kvaternik je posjetio i odjel hrvatskih legionara u sjevernoj Italiji i odrao im govor u kojem je rekao da se mali narodi nee odrati ako se ne priklone velikim narodima i ako se ne pokau da su hrabri i lipnjaki. posjet Italiji uslijedio je na poziv talijanskog politikog vrha, a osim raiavanja nekih vojnih pitanja u vezi s nazonou Druge armije na tlu Hrvatske, u razgovorima sa efom talijanskog glavnog stoera bilo je govora o isporukama zrakoplova i tenkova za hrvatsko domobranstvo. Meutim, general Ca-vallero je Kvaterniku prikazao talijansku vojnu situaciju vrlo tmurnom. Govorio mu je o potekoama u prijevozu ratnog materijala preko mora u Libiju, o talijanskim gubicima na moru u laama i materijalu, o tekoama u Albaniji te o Rusiji kao velikoj zagonetki. Kvaternik je ocijenio da je Cavallero, izraavajui pesimistika raspoloenja, govorio iskreno, a rezultat je bio da Italija ne moe Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj isporuiti traene zrakoplove i drugi vojni materijal. Ciana je Kvaternik doivio kao uljudna i rezervirana gospodina, dok je posjeta Mussoliniju bila posve konvencionalna, s oitom suzdranou na obje strane. Ovaj rezervirani stav prema mojoj osobi meni je bio sasvim razumljiv, jer sam kod Talijana zlo opisan jo sa Soe iz prvog svjetskog rata, a sada pogotovo radi mog otpora svakom zgodom, naroito protiv talijanske Vojne misije, koju sam jednostavno onemoguio u njezinom radu... je kasnije Kvaternik. Zanimljiva je i Kvaternikova napomena o osobi poslanika NDH u Rimu, Stijepa Peria. Njega je procijenio
66

kao ovjeka po uzoru starih dubrovakih diplomata je - navodi Kvaternik - proitao u tanine svu gipkost faizma, ustanovio njegovo rapidno propadanje i oekivao konanu malaksalost Italije. ODNOSI NEZAVISNE DRAVE HRVATSKE S NJEMAKOM Razmjena diplomatskih predstavnika. Za poslanika i opunomoenog ministra Njemakog Reicha u NDH Von Ribbentrop je Hitleru predloio SA Obergruppenfhrera Siegfrieda Kaschea, a kao savjetnika poslanstva nekadanjeg austrijskog generalnog konzula Herberta von Trol-Oberfella, koji dobro poznaje prilike u Hrvatskoj, pa ak i govori hrvatski. Fuhrer je dao svoj pristanak i zatraio da se poslanstvo u Zagrebu otvori to prije. Siegfried Kasche bio je istaknuti lan Nacional-socijalistike stranke i njenih Jurinih odreda (Strum-Abteilungen, skraeno SA). Nije, dakle, bio diplomat po profesiji, ali je Von Ribbentrop smatrao da upravo takvog ovjeka iz stranakih redova treba poslati u Zagreb. Kasche je prije imenovanja za poslanika u NDH bio voa Jurinih odreda u Pomeraniji i Istonom Brandenburgu, lan Reichstaga od 1930., zamjenik gaulajtera Ostmarka (Austrije), SA Obergruppenfhrer od 1934., a u Zagrebu prvi puta ulazi u diplomatsku slubu. Njegov politiki odgoj i funkcije u stranci uinili su ga vrlo discipliniranim i poslunim izvriteljem direktiva, pa se tako ponaao i u svojoj novoj funkciji. Primao je i striktno izvravao naloge nadlenog Ministarstva vanjskih poslova u Berlinu. Uz to zduno je prihvatio Pavelia i nastojao je to jae utjecati na njegove odluke, to vie to je Paveli u Berlinu bio oznaen kao ovjek Rima. Prema jednoj kasnijoj Kascheovoj izjavi (danoj na sasluanju 1946.), on je uoi odlaska u Zagreb razgovarao s Ribbentropom i u tom razgovoru ministar mu je napomenuo da su Talijani naroito osjetljivi u pitanju Jadrana te da nastoje da u tom prostoru dobiju priznato pravo utjecaja, no da Njemaka to ne smije dopustiti, ve da treba tim tenjama suprotstaviti princip suverenosti NDH. Napomenuo je - nastavlja Kasche - da moram u svom djelovanju biti veoma oprezan i da pitanje NDH ne smije opteretiti odnose izmeu Italije i Njemake, pa da se zbog toga moram sustegnuti od svake politike akcije. Kasche se te direktive pridravao, pa je svoju aktivnost osiguranja i promicanja njemakih interesa u NDH provodio vrlo oprezno, ali konstantno. U tome mu je pomoglo i zadobivanje povjerenja samog poglavnika, pa je on sam postao takav Poglavnikov zagovornik da se kasnije govorilo da je Kasche vei ustaa od samog Pavelia. Ta povezanost Kaschea i Pavelia naroito je dola do izraaja nakon kapitulacije Italije, u posljednje dvije godine postojanja NDH. Inae, Ribbentrop je Kascheu posebno napomenuo kao veoma vanu stvar uspostavljanje to boljih gospodarskih veza s NDH, jer su privredne veze Jugoslavije i Njemake bile vrlo dobre, pa se ne bi smjelo dopustiti da taj prostor ostane za Njemaku neiskoriten. Pri tome je Ribbentrop posebno istaknuo vanost boksitne rudae, koju su Nijemci doista obilno i iskoritavali. Kasche je stigao u Zagreb 20. travnja 1941. Na borongajskom aerodromu doekali su ga ministar unutarnjih poslova Andrija Artukovi, tadanji tajnik u Ministarstvu vanjskih poslova Mladen Lorkovi, i general Ivan Perevi. Za poslanika NDH u Berlinu poglavnik je imenovao dr. Branka Benzona, lijenika i izrazitog germanofila. Pred odlazak u Berlin Benzon je posjetio vojskovou Kvaternika, koji mu je savjetovao da mora posebno uvjeriti Nijemce kako je njihov interes postojanje i jaanje NDH, jer kroz Hrvatsku prolaze prometne linije od najvee gospodarske vanosti za Berlin i Bliski istok kojima e se oni koristiti. Kvaternik je preporuio Benzonu da politikom vrhu u Berlinu NDH mora prikazati kao vanu prijateljsku dravu i radi paraliziranja Italije. Osim toga, Benzon mora svratiti pozornost Nijemaca na povijesno prijateljstvo naeg naroda s
67

njihovim - kako se izrazio Kvaternik. Meutim, lijenik Benzon, uza svu svoju pronjemaku orijentaciju, nije se snaao u diplomaciji. Cesto je bio neodmjeren u izjavama i pojedinim postupcima,, pa su u Zagreb stizali prigovori. Zato je poglavnik potkraj 1941. odluio da ga opozove i da u Berlin - za NDH posebno vaan punkt - uputi novog ovjeka. Za novog poslanika u Berlinu imenovao je Milu Budaka, dotadanjeg ministra nastave i bogotovlja. Prije Budakova imenovanja, iz Berlina su preko poslanstva u Zagrebu traili podatke o njegovoj orijentaciji. Naime, u Berlinu je Budak bio oznaen kao ovjek protalijanske orijentacije, ak kao voa Italiji sklone grupe unutar vlade NDH, koja tei najuem oslanjanju na Vatikan. Kasche je, meutim, izvijestio da su to apsurdne glasine, da je Budak hrvatski nacionalist i knjievnik, pa kao knjievnik visoko cijeni kulturna dobra Italije. No, kao Hrvat otklanja talijansku politiku, a kao katolik ima pozitivan odnos prema vjeri, to ne znai i ovisnost o Vatikanu. Kasche - prema izvorima kojima raspolae - opovrgava i glasine da je Budak slobodni zidar i smatra da e imati bolji odnos prema ministarstvu, nego dosadanji poslanik Benzon. Upravo Kascheu treba pripisati zaslugu da je vlada Reicha dala svoj pristanak na imenovanje Budaka, koji je stigao u Berlin i predao vjerodajnice 16. prosinca 1941. Njemaki general u Zagrebu. Prilikom uspostavljanja NDH Hitler je izjavio (bio je to odgovor na pitanje upueno mu iz Zapovjednitva njemake Druge armije) da se Njemaka ne eli mijeati u hrvatske prilike, ali da namjerava tamo tititi svoje vojne interese. Da bi to ostvario imenovao je za posebnog predstavnika njemakih oruanih snaga u Zagrebu generala Glaisea von Horstenaua, inae Austrijanca velikonjemake orijentacije, kojega je otprije dobro poznavao. Iako vojnik, Glaise je oduvijek pokazivao sklonost prema politici. Nakon raspada Austro-Ugarske bio je dugo godina ravnatelj Ratnog arhiva u Beu, a kako se zanimao za politiku, bio je neko vrijeme u Republici Austriji i ministar vojske. Uoi prikljuenja Austrije Njemakoj (1938) bio je vicekancelar i ministar unutarnjih poslova u prijelaznoj vladi Seyss-Inquarta. Njegovu upuivanju u NDH pridonijela je injenica da je kao bivi austrougarski asnik bio dobro upoznat s grupom takoer bivih austrougarskih asnika Hrvata, koji su na poetku NDH preuzeli kljuna mjesta u hrvatskom domobranstvu. Uoi odlaska u Zagreb, Hitler je 14. travnja 1941. primio Glaisea von Horstenaua i u razgovoru ga upozorio da sve zemlje koje su juno od Maarske i Rumunjske ulaze u talijansku interesnu sferu, a to znai i Hrvatska. Upravo zato je opi poloaj Hrvatske zapleten i oteava odnose Njemake s NDH uslijed saveznitva Njemake i Italije, a NDH s obje sile. Inae, Hrvati su - dodao je Hitler - rasno mnogo vrijedniji od Talijana. Glaise je Fhrera uvjeravao da su Hrvati vie naklonjeni Nijemcima i da duboko mrze Talijane zbog Dalmacije, koju treba ostaviti NDH, a Talijanima prepustiti samo Boku kotorsku i crnogorsko-albanski prostor. Kad je doao u Zagreb, Glaise von Horstenau je odmah primljen kod Pavelia, koji se upravo vratio iz emigracije u Zagreb. Uoio je odmah da je pitanje Dalmacije teko optereenje za novonastalu dravu, pa je smatrao da ne bi nita trebalo prejudicirati. (Razgovor se vodio mjesec dana prije potpisivanja Rimskih ugovora). je govora i o Meimurju i Srijemu, za koje je Paveli traio da se ne predaju Maarima. Svoje miljenje o Dalmaciji Glaise je jo jedanput izrekao Hitleru kad je nakon susreta s Paveliem doao na usmeno referiranje u Glavni stoer njemake vojske (tada privremeno smjeten juno od Bea). Zanimljiv je Hitlerov komentar na Glaiseovo izlaganje. Upozorio je generala da u njemako-talijanskim odnosima vrijedi pravilo da u svemu to je juno od Drave prevladavaju talijanski interesi. Zatim je dodao da ulazak Talijana u Dalmaciju ima i dobru stranu, jer se time stvara podruje sukoba Italije i ustake Hrvatske, a Njemaka e pritom moi uvijek imati ulogu suca.

68

Kao opunomoeni njemaki general u NDH, Glaise von Horstenau je imao zadatak da pomogne pri stvaranju hrvatskih oruanih snaga (u danoj jaini). U svojim izvjeima, upuivanim Glavnom stoeru, on esto - uz vojne - daje i neke informacije iz gospodarske i politike sfere. Tako npr. prenosi pritubu Hrvata iz Meimurja, kao i pripadnika njemake manjine, na postupke Maara. Njegovo budno praenje politikih prilika u NDH i diskretno davanje sugestija, esto suprotnih od onih njemakog poslanika Kaschea, dovodilo je do njihova neujednaenog i esto suprotstavljenog djelovanja. U svojem nadletvu Glaise von Horstenau imao je stoer, koji je bio sastavljen uglavnom od Austrijanaca, nekadanjih austrougarskih asnika, koji su takoer bili u prijateljskim odnosima s visokim domobranskim asnicima. Svi su oni prema tradiciji gajili neprijateljski stav prema talijanskoj vojsci. I po slubenim pravima, i po bliskim vezama s domobranskim vrhom, oni su imali potpun uvid i kontrolu nad oruanim snagama NDH. Inae, njemaka vojska na podruju NDH nalazila se na dijelu drave sjeverno od demarkacijske linije s talijanskim snagama. Bile su to u poetku jedinice 51. korpusa Druge njemake armije, iji je stoer bio do 8. svibnja 1941. u Zagrebu, a zatim u Lipiku. Zapovjednik 51. korpusa odobravao je i kontrolirao formiranje domobranskih jedinica. Potkraj svibnja i u prvoj polovici lipnja njemaki 51. korpus napustio je teritorij NDH, a iz Austrije je u NDH prebaena 718. pjeaka divizija. Osim te divizije, na teritoriju NDH nalazili su se i bataljuni za osiguranje, kojih je poglavita zadaa bilo osiguranje eljeznikih pruga i skladita. Ujesen 1941. iz Francuske je u NDH prebaena i njemaka 342. pjeaka divizija dislocirana u istonoj Slavoniji, Srijemu i sjeveroistonoj Bosni. Na teritoriju NDH djelovala je i grupa operativnih odjela policije i slube sigurnosti, sastavljena od posebno obuavanih pripadnika za borbu protiv protivnika nacionalsocijalizma. Ta je grupa usmjeravala rad njemake narodne skupine i obavljala obavjetajne zadatke. Ona je prikupljala podatke o politikim zbivanjima u NDH, o funkcioniranju ustakog reima i vlade. Hvatala je i odvodila osobe osumnjiene za aktivnu djelatnost protiv Treeg Reicha. Paveli kod Hitlera. NDH u Trojnom paktu. Poetkom lipnja 1941. poglavnik Ante Paveli zamolio je da ga primi Fhrer Treeg Reicha Adolf Hitler. Dobio je obavijest da e ga Hitler primiti 6. lipnja u Berchtesgadenu. Ministarstvo vanjskih poslova izvrilo je sve pripreme za Paveliev posjet. Sastavljen je popis toaka o kojima e Paveli i Hitler razgovarati: granina pitanja, politika pitanja (tu je i pristup NDH Trojnom paktu te pruezimanje 175.000 iseljenih Slovenaca iz Donje tajerske), gospodarski odnosi, hrvatskotalijanski odnosi. U pratnji poglavnika bili su dr. Andrija Artukovi, dr. Mladen Lorkovi, general Vladimir Laxa, dr. Vladimir Koak, dr. Vjekoslav Vrani, Ivan Werner, Mato Jagati, Adolf Sabljak i jo est ustaa kao Pavelieva osobna pratnja. Dogovorenog dana Paveli se najprije sastao s njemakim ministrom vanjskih poslova Von Ribbentropom, a tek poslije podne s Fhrerom Adolfom Hitlerom. Odmah na poetku razgovora Hitler je izjavio da ga je najnovija povijest uinila nehotinim instrumentom osloboenja Hrvatske, jer on, zapravo nije namjeravao nastupiti protiv Jugoslavije. Njemakoj je uvijek bio cilj - nastavio je - da balkanske zemlje uini svojim dobrim gospodarskim partnerima i nije imala zavojevakih namjera prema njima. Njemaka nema nikakvih interesa koji bi bili u suprotnosti s onima balkanskih zemalja. Sada postoji snana elja da se izgrade gospodarski odnosi izmeu Njemake i Hrvatske. Paveli je u objanjavanju prilika u Hrvatskoj najprije govorio o njenom etnikom sastavu, pa je naglasio da su muslimani najii dio hrvatskog naroda i da je u njih najsnanije sauvana nacionalna svijest. Za srpsko pitanje je rekao da postoji tek ezdesetak godina. Oni su zapravo Hrvati, koji su preli na srpsko-pravoslavnu vjeru i tako su pogreno nazvani Srbima.
69

U nastavku razgovora Hitler je govorio o planovima preseljenja Slovenaca u Hrvatsku, a Srba u Srbiju kao svrsishodnim potezima. Takva su preseljenja - rekao je - sigurno trenutno bolna, ali su bolja od neprekidnog trpljenja. Uostalom - je - ako hrvatska drava eli biti sasvim solidna, mora pedeset godina voditi nacionalno netolerantnu politiku, jer iz pretjerano velike tolerancije u tim pitanjima nastaju samo tete. Na kraju posjeta Paveli je predao Hitleru darove hrvatske delegacije: jednu staru zastavu Friedricha Velikog i jednu staru umjetniku kutiju sa ahom, koja je, navodno, bila vlasnitvo Friedricha Velikog, a oboje je u XVIII. stoljeu barun Trenk zarobio za vrijeme habsburkog nasljednog rata iz Friedrichova atora. Pitanje pristupa NDH Trojnom paktu razmotrili su Hitler i Mussolini prilikom sastanka na Brenneru (2. lipnja), prije Pavelieva posjeta Hitleru. Sloili su se da za to nema prepreke. Kako je Hrvatska ulazila u talijansku sferu, odlueno je da se potpisivanje dokumenta o pristupu obavi u nekom talijanskom gradu. Nakon Pavelieva posjeta Hitleru, Ciano je javio Ribbentropu da je talijanska vlada odluila da se pristup Hrvatske Trojnom paktu obavi u Veneciji 15. lipnja. Makar je u poetku Paveli odredio da osobno nee prisustvovati sveanosti, ve da e ga zastupati vojskovoa Slavko Kvaternik, ipak je otiao u Veneciju. U njegovoj pratnji bio je i Kvaternik. Prilikom ceremonije u Dudevoj palai Paveli je stavio svoj potpis na protokol, pa je tim inom Nezavisna Drava Hrvatska pristupila Trojnom paktu. U Veneciju, meutim, nije stigao - kako se oekivalo - Benito Mussolini. Na povratku u Zagreb poglavnika je na zagrebakom kolodvoru pozdravio potpredsjednik hrvatske vlade dr. Osman Kulenovi, koji je izmeu ostaloga rekao: Pristupom Nezavisne Drave Hrvatske Trojnom paktu udaren je jo jedan kamen temeljac vanjskoj politici nae drave; tim inom NDH je stupila u red modernih i naprednih europskih drava... A to je veliko djelo i znaajan datum u razvoju nae drave koja svakim danom, zahvaljujui Tvome odlunom i mudrom vodstvu postoje sve jaa i uvaenija. Nedugo zatim vlada NDH je potvrdila svoju privrenost Trojnom paktu s nekoliko svojih vanjskopolitikih poteza. Na dan napada Njemake na SSSR, 22. lipnja 1941. vlada NDH je donijela odluku o zatvaranju prostorija Generalnog konzulata SAD u Zagrebu i obustavi njegove djelatnosti. Takvu je odluku tri dana prije donijela i njemaka vlada za amerike konzulate u Njemakoj, Norvekoj, Nizozemskoj, Belgiji, Luxemburgu, Francuskoj, Srbiji, Grkoj - dakle, u zemljama koje su do tada okupirale njemake jedinice. Obrazloenje hrvatske vlade je bilo da NDH kao lanica Trojnog pakta ne moe dopustiti dalje djelovanje ustanove koja je na nedoputen nain pomagala ratne protivnike sila Osovine. U listopadu 1941. Von Ribbentrop je pokrenuo pitanje pristupa NDH Paktu protiv Kominterne. Uz Njemaku, Italiju i Japan u tom su paktu do tada bile jo Maarska, panjolska i Mandukuo. Sve pripreme su bile zavrne do druge polovice studenoga, pa je ceremonija potpisivanja obavljena prilikom proslave godinjice pakta (tj. 25. studenoga 1941.) u Berlinu. U ime NDH protokol je potpisao ministar vanjskih poslova Mladen Lorkovi. Kada je Japan nakon napada na Pearl Harbour 7. prosinca 1941. zaratio sa SAD, Njemaka i Italija su Sjedinjenim Dravama objavile rat. Tada je njemako Ministarstvo vanjskih poslova pozvalo sve lanice Trojnog pakta da to takoer urade. Poglavnik Paveli je sazvao hitnu sjednicu Hrvatske dravne vlade za 14. prosinca. Toj su sjednici prisustvovali svi poslanici stranih drava akreditirani pri NDH, te cijeli hrvatski generalitet. Paveli je tada proitao odluku kojom Nezavisna Drava Hrvatska proglauje ratno stanje sa Sjedinjenim Amerikim Dravama i Velikom Britanijom. Na kraju te odluke se kae: Hrvatski narod

70

uzima na se svaku dunost i svaku rtvu, koja iz toga proizlazi, uvjeren, da e mu to po pobjedonosnom svretku rata biti od najvee dobiti. Njemaka narodna skupina. Svoje pozicije u NDH Trei Reich je osiguravao vojnom nazonou te obavjetajnim slubama i njihovim opsenim aparatom. Poslije kapitulacije Italije (1943), ti su initelji proirili svoju aktivnost na teritorij cijele Nezavisne Drave Hrvatske. No, uz njih, vano mjesto u uvrivanju njemakog utjecaja imala je Njemaka narodna skupina. Jo u vrijeme postojanja Kraljevine Jugoslavije djelovala je organizacija njemake manjine - Kulturbund. Iako osnovana kao kulturno-prosvjetna organizacija, ona je prelazila okvire svoje djelatnosti i pretvarala se u politiku organizaciju, naroito poslije dolaska Hitlera na vlast u Njemakoj. Od tada u organizaciji prevladava nacionalsocijalistiki duh. Uspostavom Banovine Hrvatske Kulturbund je nastavio svojim djelovanjem. Tako je pojava NDH zatekla njemaku manjinu ve dobro organiziranom. Ipak se pristupilo formiranju nove organizacije pod nazivom Njemaka narodna skupina u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj (Die Deutsche Volksgruppe in Kroatien) u kojoj su se aktivirali lanovi biveg Kulturbunda. Njemaka narodna skupina je osnovana ve 13. travnja 1941. u Osijeku. U proglasu Skupine se kae da e se njen voa odmah staviti u vezu s hrvatskom vladom u Zagrebu i definitivno urediti pitanje zastupanja narodne skupine kod vlade. Za vou Skupine najprije je izabran Josef Meier, ali ga je ubrzo na toj funkciji zamijenio Branimir Altgaver, koji se ve ranije istakao kao aktivni promicatelj nacionalsocijalistikih ideja. Poloaj i prava Njemake narodne skupine u NDH bili su regulirani zakonskim odredbama. Pripadnici Skupine u pravno-formalnom pogledu imali su ravnopravan poloaj s pripadnicima ustake organizacije, ali su u praktinom ivotu njihova prava bila znatno vea. Voa Skupine bio je njezin vrhovni rukovoditelj, a postavljen je od strane njemake vlade. Za svoje postupke nije odgovarao hrvatskoj ve njemakoj vladi. On je postavljao rukovoditelje pojedinih ureda i ustanova Skupine. Vodstvo njemake narodne skupine imalo je sjedite u Osijeku, ali i poslovnicu u Zagrebu. Prema naseljenosti Nijemaca u NDH, podruje skupine bilo je podijeljeno u pet okruga. U svakom od njih djelovale su mjesne skupine (osnovane u mjestima s najmanje 200 njemakih obitelji). Tijekom 1941. bilo je osnovano 309 mjesnih skupina. S obzirom da su u svakodnevnom ivotu NDH primjenjivani zakoni te drave i da su u njoj djelovali organi njezina dravnog mehanizma, u odnosima izmeu domain ustaa i pripadnika Skupine dolazilo je do nesporazuma, suprotnosti i ozbiljnijih tekoa, koje su morale rjeavati vie vlasti. POLITIKA NACIONALNE I RASNE ISKLJUIVOSTI Zakonodavni akti. Prema rijeima poglavnika Ante Pavelia, hrvatska drava bit e ureena na osnovama tradicija hrvatskog naroda i na najmodernijim naelima, koja su kod naih velikih prijatelja i saveznika pokazala, da su u dananje vrijeme u stanju stvoriti red, dati rada, pribaviti kruha i uspostaviti normalan ivot. U tako formuliranim obiljejima Nezavisne Drave Hrvatske uoavaju se dvije osnovne odrednice njezine unutarnje izgradnje: vlastito povijesno nasljee, koje se oblikovalo u ideji hrvatske nacionalne i dravne posebnosti, i prihvaanje ideolokih zasada njemakog nacionalsocijalizma i talijanskog faizma. Izmeu te dvije odrednice nastojala se uspostaviti veza, stanovita uvjetovanost i proetost, to se odrazilo u zakonodavnim aktima i politikoj praksi. Prve zakonske odredbe donesene u NDH odnose se na ouvanje iste hrvatske nacije i istog hrvatskog ivotnog prostora. Ve 17. travnja 1941. objavljena je Zakonska odredba za
71

obranu naroda i drave u kojoj se povreda asti i ivotnih interesa hrvatskog naroda ili ugroavanje opstanka NDH i dravne vlasti kvalificira kao zloin veleizdaje za koji se predvia kazna smrti. Ta je zakonska odredba stupila na snagu odmah. U odredbi nije konkretno objanjeno to je povreda asti i to su ivotni interesi hrvatskog naroda, ve su openito istaknuti hrvatski narod i njegova drava, koje treba tititi i braniti svim sredstvima. Drugi aspekt unutarnjeg ustrojstva i politike prakse NDH ogleda se u zakonskim odredbama s izrazitim obiljejem rasne netrpeljivosti. Rasna politika se od poetka izgraivala u pravni sustav koji je u svom krajnjem ostvarenju trebao dovesti do istog hrvatskog ivotnog prostora. Dva tjedna poslije objavljivanja navedene odredbe o obrani naroda i drave (tj. 30. travnja) objavljene su dvije nove zakonske odredbe koje upotpunjuju, odnosno dograuju formalno-pravno utemeljenje politike nacionalne iskljuivosti. Prva je Zakonska odredba o rasnoj pripadnosti, u kojoj se utvruje pojam arijsko podrijetlo. Prema tekstu odredbe, arijskog je podrijetla osoba koja potjee od predaka, koji su pripadnici europske rasne zajednice ili potjeu od potomaka te zajednice izvan Europe. Propisuje se i postupak utvrivanja arijskog podrijetla i detaljno precizira koje se osobe smatraju idovima. Druga je Zakonska odredba o zatiti arijske krvi i asti hrvatskog naroda, kojom se zabranjuje idovima da sudjeluju u izgradnji narodne i arijske kulture, a zabranjuje se i brak idova s osobama koje su arijskog podrijetla. Nabrajaju se i sluajevi u kojima je potrebna posebna dozvola za sklapanje braka, a jednom tokom te zakonske odredbe zabranjuje se nearijcima izvjeanje hrvatske dravne i narodne zastave i isticanje hrvatskih narodnih boja i amblema. Ujedno se stavljaju izvan snage sve promjene idovskih prezimena, koje su izvrene poslije 1. prosinca 1918. s tim da se imaju zamijeniti s prvotnim prezimenima. Navedene zakonske odredbe bile su usmjerene protiv idova, a takoer i protiv Roma (Cigana). To su dvije rasne zajednice koje kao manjine ive na prostoru Hrvatske i koje su ustake vlasti ne samo iskljuile iz javnog ivota nove drave, nego su prile i njihovu biolokom unitavanju. U tome su rasni zakoni NDH bili podudarni s onima nacionalsocijalistike Njemake. Objavljene zakonske odredbe odmah su se poele primjenjivati. Izvanredni i prijeki sudovi. Za provoenje zakonskih odredaba o nacionalnoj i rasnoj iskljuivosti osnovani su izvanredni narodni sudovi, koji su dobili iroke ovlasti. Prvi takav sud uspostavljenje ve 17. travnja 1941. u Zagrebu (a ubrzo jo jedan), a zatim je uslijedila uspostava takvih sudova i u drugim veim mjestima (u Varadinu, Bjelovaru, Osijeku, Gospiu, Banjaluci i Tuzli). Potkraj lipnja 1941. objavljena je Zakonska odredba o pokretnim prijekim sudovima. nadlenost nije bila odreena teritorijalno, ve se protezala na cijelo podruje NDH. Ministar pravosua imao je pravo da pojedini prijeki sud premjeta po potrebi, odnosno u svakom konkretnom sluaju u drugo mjesto. Prvi pokretni prijeki sud bio je osnovan u Zagrebu odmah nakon objavljivanja zakonske odredbe, a sredinom srpnja osnovan je isti takav sud u Sarajevu za podruje Bosne i Hercegovine. Kasnije su osnovana jo tri prijeka pokretna suda u Zagrebu, zatim po jedan u Banjaluci, Bihau, Brkom, Derventi i Viegradu. Sredinom srpnja 1941. poglavnik je izdao posebnu odredbu o osnivanju velikih izvanrednih narodnih sudova, s posebnom svrhom da razmatraju rjeenja (osude ili zakljuke) bilo kojeg suda ustanovljenog prethodnim odredbama. Tom poglavnikovom odredbom utvrena su dva sjedita navedenih sudova - Zagreb i Sarajevo, ali je ministar pravosua bio ovlaten da moe odrediti i drugo mjesto za raspravu. Veliki izvanredni narodni sudovi imali su u prvom redu zadatak da sprijee pojave oslobaajuih presuda do kojih je dolazio. Svaki je bio sastavljen od pet sudaca, od kojih su dva bili suci viih redovnih sudova, a tri ustaki dunosnici.
72

Uspostava prijekih i izvanrednih sudova znaila je oblikovanje specijalnog sudstva koje je trebalo ostvarivati zacrtanu politiku nacionalne iskljuivosti, a - s obzirom na pojavu ustanikog pokreta - i otklanjati arita nestabilnosti NDH. Ti su sudovi neprestano proirivali svoju djelatnost. Svoju aktivnost u poetku su usmjeravali prema idovima i Srbima u svrhu zatite asti i interesa hrvatskog naroda, ali su je vrlo brzo proirili i na sve one koji su izraavali nezadovoljstvo ustakim reimom ili su bili osumnjieni kao pripadnici komunistikih grupa. Ve 5. srpnja Paveli je podrobnije odredio nadlenosti prijekih sudova. Oni su dobili zadatak da kanavaju lica koja ugroavaju NDH pisanjem, tiskanjem, izdavanjem ili irenjem knjiga, novina, proglasa, letaka ili slika ili na bilo koji drugi nain vre -promidbu protiv hrvatske drave, zatim osobe koje rade da se neki dio NDH odcijepi iz cjeline ili rade dae promijeni dananje dravno ureenje ili drutveni poredak u dravi, ili da se ugui ustaki pokret. Drugom odredbom (10. srpnja) Paveli je odredio da se pred prijeki sud, odnosno pred pokretni prijeki sud trebaju izvesti i osobe koje sluaju i strane radiopostaje sa sjeditima u dravama neprijateljskima NDH, kao i osobe koje u roku od tri dana ne uine propisanu prijavu svog boravka redarstvenoj oblasti u sluaju promjene svog boravka. Tako je sustav specijalnih sudova preuzeo nadzor nad irokim podrujem ponaanja puanstva. To e postati jo obuhvatnije novom posebnom odredbom poglavnika (u rujnu 1941.) kojom se proiruje nadlenost prijekih sudova i na sva kanjiva djela s podruja proizvodnje i prodaje ivenih namirnica i drugih osnovnih ivotnih potreptina. S obzirom na poveanje broja kanjivih djela - osim do tada iskljuive kazne smrti strijeljanjem uvedena je kazna tamnice najmanje tri godine za tzv. lake sluajeve. Specijalno sudstvo postalo je osnova cjelokupne sudske prakse u NDH, dok su redovni sudovi postali sporedne institucije sustava. Stalno grananje posebnih sudova upozorava na porast neraspoloenja prema ustakoj vlasti, osobito na porast komunistike aktivnosti. Srpsko pitanje. U granicama NDH gotovo treina stanovnitva bila je srpske nacionalnosti. No, ustake vlasti nisu vodile rauna o brojnosti srpskog puanstva, ve su razliitim postupcima otvorile srpsko pitanje u NDH. Odmah po uspostavi NDH, u tisku je zapoela politika promidba protiv Srba, a na javnim skupovima ustaki dunosnici i lanovi vlade, tumaei politiku nove drave u odnosu na Srbe, poticali su netoleranciju. Tako je npr. Mile Budak u govoru u Slavonskom Brodu rekao: Mi imamo ne samo pravo, nego i dunost traiti od ovdanjeg pravoslavnog ivlja, da taj ivalj uvidi, to jest i da se prema tome snae. Imamo zato pravo govoriti, ako je tko Srbin ima Srbiju, i to je njegova domovina. A ministar ani na ustakom skupu u Novoj Gradiki izjavljuje: Ova drava, ova naa domovina mora biti hrvatska i niija vie. I zato oni, koji su doli ovamo, ti treba i da odu. No, nije se ostalo samo na verbalnim izjavama. Srbi su odmah od poetka bili izloeni raznim mjerama konkretnih pritisaka i ikaniranja. Zabranjena je upotreba irilice, ukinut je naziv srpskopravoslavna vjera (a uveden grko-istona), izdana je naredba o ograniavanju kretanja Srba u mjestima boravka te naredba o promjeni naziva pojedinih mjesta koja su u imenu imala srpsko obiljeje. U Zagrebu je redarstvo poetkom svibnja 1941. zabranilo kretanje Srba nou, a istodobno je izdalo naredbu o iseljenju Srba iz stanova u sjevernom dijelu grada (tj. iz etvrti najvieg standarda). U nekim mjestima graani pravoslavne vjere morali su nositi plave trake s velikim slovom P. Svim tim mjerama pridruila su se i sve uestalija otputanja Srba iz slube, hapenja i oduzimanja njihove imovine. Hapenja su posebno zahvatila Srbe koji su se isticali u javnom i politikom ivotu bive Jugoslavije, intelektualce i pravoslavne sveenike. U tom razdoblju ustake su vlasti pristupile i prisilnom masovnom iseljavanju Srba, ak i prije nego to su o tome donesene zakonske odredbe. U organizaciji iseljavanja vlasti NDH su naile na podrku i suradnju njemakih vojnih vlasti. Kako su Nijemci odluili iz
73

Slovenije iseliti dio slovenskog stanovnitva u Hrvatsku, dogovoreno je deportiranje istog broja Srba iz Hrvatske u Srbiju. Taj je zakljuak bio donesen na sastanku Slavka Kvaternika i Mladena Lorkovia s njemakim predstavnicima poetkom lipnja 1941. Deportiranje je trebalo izvesti u tri etape, od 7. lipnja do 31. listopada 1941. U tu je svrhu bio osnovan posebni ured pod nazivom Dravno ravnateljstvo za ponovu. Ono je osnovalo svoje ispostave po kotarevima, kojima je poslalo i upute o provoenju iseljavanja. Sakupljanje Srba obavljalo se u posebnim sabiralitima i pri tome je esto dolazila do izraaja samovolja lokalnih ustakih dunosnika. Meutim, iseljavanje srpskog stanovnita iz NDH nije bilo izvedeno kako je planirano. Naime, izbijanjem ustanka i partizanskih oruanih akcija izmijenila se situacija u Srbiji, pa su nastale tekoe u prihvaanju doseljenika. Nijemcima nije odgovaralo prihvaanje velikog broja izbjeglica iz NDH, koji bi mogli postati novi pobunjenici. Zbog toga su odreenim ogranienjima oteavali i spreavali masovno iseljavanje srpskog stanovnitva iz NDH u Srbiju. Broj preseljenih, prema ustakim i njemakim izvjetajima, prilino je razliit. Njemaki izvjetaji navode vee brojeve. Prema njemakim podacima, potkraj srpnja u Srbiji je bilo oko 137.000 bjegunaca. S obzirom da je bilo ilegalnih useljavanja u Srbiju (tj. bez prijavljivanja njemakim vlastima) smatra se da je taj broj i vei (oko 180.000). Ve 3. svibnja 1941. bila je donesena Zakonska odredba o prelazu s jedne vjere na drugu kao prvi zakonski akt o prekrtavanju Srba. Tom su odredbom ukinuti svi raniji propisi o vjerskim prijelazima s jedne vjere na drugu, a svi oni koji ele prijei na katoliku vjeru moraju prethodno ishoditi odobrenje vlasti NDH. Tijekom svibnja u tisku NDH poeo se propagirati prijelaz pravoslavaca u katoliku vjeru. Zbog razliitih mjera represije i prijetnji fizikim unitenjem ili iseljavanjem, mnogi su Srbi bili spremni na takav korak. No, za prijelaz na katoliku vjeru, zainteresirane osobe su morale pribaviti potvrdu o osobnoj estitosti. Takve su potvrde izdavale kotarske i opinske uprave. Pri tome su morale paziti da potvrde ne izdaju odreenim kategorijama srpskog stanovnitva kao to su uitelji, sveenici, bogati trgovci i obrtnici te posebno inteligencija (po tome su, zapravo, ostali samo seljaci). Spomenute upute nisu vrijedile za velike upe Gora i Krbava i Psat, u kojima su tamonji veliki upani u dogovoru s ustakim stoernicima i logornicima mogli postupiti prema mjesnim prilikama. U kolovozu 1941. akcija prekrtavanja poprimila je iroke razmjere i sve vie se izvodila uz mjere prisile. Ustaki dunosnici u pojedinim podrujima nisu se vie obazirali na dotadanje upute, a i samo Ministarstvo unutranjih poslova (slubeni naziv) u posebnoj okrunici, upuenoj u rujnu mjesecu, upozorava da poslove oko vjerozakonskih prijelaza treba zavriti hitno i bez otezanja. U tu je svrhu u Ravnateljstvu za ponovu osnovan i Vjerski odsjek s nadlenou za poslove prijelaza s pravoslavne na katoliku, protestantsku i islamsku vjeru. Tako se akcija prekrtavanja pretvorila u institucionaliziranu dravnu politiku. No, ivotna egzistencija Srba u NDH, unato prekrtavanju, ostajala je nesigurnom, jer su se i dalje provodila hapenja, odvoenja u logore i masovne fizike likvidacije. Srpsko pitanje se sve vie zaotravalo, to je stvaralo prikladnu klimu za rast etnikog i partizanskog pokreta. Zato je u vrhovima NDH sazrijevala misao o ublaavanju dotadanjeg terora nad srpskim stanovnitvom, a i Nijemci su zagovarali bezbolnija rjeenja. Tako je poetkom 1942. uslijedila akcija osnivanja Hrvatske pravoslavne crkve. Odnos prema idovima i Romima. Na podruju NDH bilo je oko 36.000 idova (u Zagrebu ih je ivjelo oko 12.000). Dijelili su se u tri skupine, od kojih je svaka imala svoju idovsku opinu. Najvea i najbrojnija bila je opina Akenaza, a uz nju su djelovale jo sefardska opina i opina ortodoksnih idova, koje su okupljale manji broj lanova. idovskoj etnikoj zajednici pripadali su i idovi koji su zbog razliitih razloga promijenili

74

vjeru. U Hrvatskoj je bilo i idova koji su emigrirali iz Njemake i drugih od Nijemaca okupiranih drava i koji su se sklonili od terora njemakih vlasti. idovska vjerska i etnika zajednica dala je znaajan doprinos gospodarskom, kulturnom i prosvjetnom razvoju hrvatskoga drutva u prolosti. Mnogi njeni lanovi bili su ukljueni i u politiki ivot Hrvatske, djelujui u hrvatskim politikim strankama, sindikalnim organizacijama i raznim udrugama. No, pojava NDH dovela je idove u neravnopravan poloaj. I prije uspostave NDH ustaki je pokret u svoje ideoloke osnove ugradio antisemitizam. Ustaki poglavnik Ante Paveli u svom spisu Hrvatsko pitanje iz 1936. oznaio je idovstvo kao neprijatelje hrvatskog oslobodilakog pokreta. Nakon uspostave NDH ustake su vlasti ubrzo radile na donoenju rasnog zakonodavstva i drugih protuidovskih mjera s ciljem potpunog unitenja idova u Hrvatskoj. Takvo zakonodavstvo ve je postojalo u nacistikoj Njemakoj, pa ih je NDH prenosila u svoj zakonodavni sustav, primjenjujui ih djelomino i protiv drugih etnikih zajednica (Roma i Srba). Radi se o dvadesetak zakonskih uredbi, meu kojima se posebno istiu one o uvanju hrvatske narodne imovine, o dravljanstvu, o zatiti arijske krvi i asti hrvatskog naroda, te zatiti hrvatske kulture. Rasne odredbe u prvom su se redu odnosile na unitavanje idovskih gospodarskih pozicija (oduzimanje poduzea, kanjavanje zbog prikrivanja imetka). Ustake vlasti su organiziranim akcijama od poetka nastojale slomiti dotadanju mo idovskog (takoer i srpskog) kapitala. Ve potkraj travnja osnovan je Ured za obnovu privrede koji je jedini bio ovlaten za postavljanje povjerenika u idovska poduzea i trgovanje idovskom imovinom. Poslije dva mjeseca, taj je ured ukinut, a uspostavljeno je Dravno ravnateljstvo za gospodarsku obnovu, od rujna Dravno ravnateljstvo za ponovu, koje je preuzelo sve ovlasti u vezi sa idovskom imovinom. Kada je potkraj 1941. i ono ukinuto, za idovsku imovinu bilo je nadleno Ministarstvo dravne riznice, u kojem je osnovan Ured za podravljeni imetak. U proljee i ljeto 1941. ustake su vlasti donijele brojne mjere protiv idova, izvrgavajui ih neljudskim i poniavajuim postupcima. Tako je npr. nareeno njihovo obiljeavanje uoljivim oznakama (svi su morali nositi ute trake sa idovskom zvijezdom), ogranieno im je kretanje, zabranjeno posjeivanje kina i javnih kupalita. U Zagrebu su svi morali napustiti sjeverni dio grada i preseliti se u ostale gradske etvrti. idovi su masovno otputani iz javnih slubi i poduzea, a zadrani su samo oni bez kojih se nisu mogle obavljati neke djelatnosti. Na osnovu jedne uredbe s poetka lipnja 1941. svi su idovi morali prijaviti svoju imovinu u roku od 20 dana. Uslijedila su zatim masovna hapenja, internacije i strijeljanja. idovi su uzimani kao taoci prilikom odmazda za razne akcije protiv ustake drave. Mnogi su pri tome bili pogubljeni. Pod optubama za razne izgrede, s kojima u stvari nisu imali nikakve veze, ili samo zato to su idovi, upuivani su u koncentracijske logore, od kojih su neki za njih bili posebno osnovani. Mnogi idovi su bili predani Nijemcima, koji su ih odvodili u njemake logore. Tek ih je vrlo mali broj uspio emigrirati. Ustaki tisak stalno je podravao protuidovske mjere i udaljavanje idova iz javnog ivota. Zagrebaki Narodni list u lipnju 1941. izmeu ostalog pie: Za idove je Hrvatska bila predmet izrabljivanja, pa su tako i udesili svoje dranje prema hrvatskom narodu... Nitko objektivan ne moe prigovoriti mjerama, koje se moraju poduzeti, da se idove na gospodarskom polju stjera u njihove prirodne granice, te da Hrvat bude gospodar i na gospodarskom polju u svojoj zemlji. A ustaki povjerenik Radnike komore Vjekoslav Blakov javno je zahtijevao da se NDH oisti od stranaca, pa za idove kae: idovi su bili oni, koji su od vajkada smatrani neprijateljima ljudskog drutva.
75

I sam poglavnik je nastojao opravdati mjere protiv idova, pa je potkraj lipnja 1941. donio izvanrednu zakonsku odredbu i zapovijed u kojoj je idove kolektivno optuio za irenje glasina i kao glavne krivce u oteavanju opskrbe stanovnitva. Surove mjere protiv idova izazivale su uznemirenost meu graanima NDH i protivljenje ustakim postupcima. Mnogi pojedinci i skupine Hrvata zalagale su se za spas pojedinih idova i njihovih obitelji, pa je poglavnik Paveli 27. lipnja 1941. zabranio bilo kome dolazak u Poglavnikov ured s ciljem intervencije za idove. U Zagrebu je bila osnovana posebna ispostava Ustakog redarstva za nadzor nad idovima. U Sarajevu je bila izdana naredba da svi idovi moraju odmah predati radioprijemnike i telefone iz svojih stanova, a bilo im je zabranjeno i posjeivanje kina. Pojedine idovske opine ulagale su velike napore kako bi pomogle svojim ugroenim lanovima. Zanimljivo je da se idovska opina u Zagrebu uspjela odrati za cijelo vrijeme NDH. Ta je idovska asocijacija pomagala idovskim obiteljima i ilegalno primala pomo izvana preko vicarskog konzulata u Zagrebu. Meutim, progoni idova su s vremenom poprimali sve vee razmjere, pa su mogunosti pomaganja i njihova spaavanja bile vrlo male. Eventualni prijelaz idova na katoliku vjeru nije nipoto mogao promijeniti njihov poloaj, jer je on bio odreen odredbom o rasnoj pripadnosti. Mada je idovska imovina (privredna poduzea, zgrade, imanja) na temelju posebnih zakonskih odredbi, kvalificirana kao dravno vlasnitvo, ipak je najveim dijelom dolazila u ruke pojedinih ustakih dunosnika i lanova ustake organizacije. To prisvajanje idovske imovine smatralo se nezakonitim, ali se u praksi toleriralo. Tek u listopadu 1942. donesena je odredba o podravljenju, kojom je izvren pokuaj zaustavljanja tog procesa ili bar njegova obuzdavanja u korist drave. Ipak, pljaka idovske imovine se nastavila, a u njoj su sudjelovali i pojedini visoki ustaki dunosnici. U prisvajanju idovske imovine sudjelovali su i pojedini savezi i drutva (npr. Hrvatski radniki savez, Hrvatski radia). U cijelom tom poslu dolazila je do izraaja samovolja pojedinaca mimo ikakva utjecaja ministarstva. Pri tome se malo vodilo rauna o unapreivanju djelatnosti pojedinih poduzea. To je naroito dolo do izraaja u Zagrebu, gdje je bilo najvie idovskog kapitala. Ustaki reim okomio se i na Rome (Cigane), prema kojima je naroito drastino istupio 1942. Glavnina te skupine stradala je u logoru Jasenovac. S obzirom na brojno stanje skupine prije postanka NDH, Romi su, zapravo, najvie stradali: spasiti se uspio samo neznatan broj. Koncentracijski logori. Politika nacionalne i rasne netrpeljivosti u NDH rezultirala je osnivanjem koncentracijskih logora, koji su bili mjesta zatoenja i likvidacije idova, Srba i Roma, ali i Hrvata neprijateljski raspoloenih prema ustakom reimu. Osnivanje i nadzor nad logorima bili su u nadlenosti Ustake nadzorne slube (UNS), kojoj je na elu bio Eugen Dido Kvaternik. On je bio i ravnatelj Ravnateljstva za javni red i sigurnost (RAVSIGUR), osnovanog poetkom svibnja 1941. kao posebni odjel ministarstva unutarnjih poslova. UNS i RAVSIGUR imali su pravo osnivanja logora i slanja uhienika u njih. Kada je poetkom 1943. ukinuta Ustaka nadzorna sluba, RAVSIGUR je ostao jedini s tim nadlenostima. Osnivanje sustava logora zapoelo je osnivanjem tzv. sabiralita, koja su nosila razliite nazive (sabirni logori, zbiralita, iseljeniki logori), a bila su mjesta privremenog boravka uhienika. Najpoznatija sabiralita bila su u Capragu kraj Siska, u Bjelovaru i Poegi. Iz sabiralita su uhapenici upuivani u koncentracijske logore, od kojih je prvi bio logor Danica kod Koprivnice. Prvi zatoenici (idovi, Srbi i stanovit broj Hrvata) upueni su u taj logor ve 29. travnja 1941. Kad je ujesen 1941. logor ukinut, idovi i Srbi iz tog logora prebaeni su u logor Jadovno kraj Gospia. Zatoeni Hrvati bili su otpremljeni u Staru
76

Gradiku i Jasenovac. U ljeto 1941. postojao je i koncentracijski logor na otoku Pagu. Postojali su jo i logori u Kruici kraj Travnika, u Loborgradu u Hrvatskom zagorju, u akovu, Tenji kraj Osijeka. U Staroj Gradiki formiranje logor na mjestu dotadanjeg kaznenog zavoda. Potkraj studenoga 1941. objavljena je Zakonska odredba o upuivanju nepoudnih i pogibeljnih osoba na prisilni boravak u sabirne i radne logore, pa je na taj nain naknadno stvorena i zakonska osnova za uhienja ne samo idova i Srba, nego i Hrvata - protivnika ustakog reima. Glavni i najvei logor u NDH bio je u Jasenovcu, osnovan ljeti 1941. U iduoj godini logor je bio znatno povean. U njemu su se vrile i masovne likvidacije zatoenika, kojih se broj popeo na desetke tisua ljudi. Jasenovac je bio likvidacijski logor u kojemu su zatoenici nakon muenja doivljavali tragini zavretak. Toan broj stradalih u jasenovakom logoru nije utvren, a vjerojatno ga tono nije ni mogue utvrditi. (Dok neki autori smatraju da se radi o preko 200 tisua stradalih, istraivanja drugih upuuju da ih je bilo 70-80.000, ali vie nacionalnosti, ukljuujui i Hrvate.) Utvrivanje dimenzija te velike ljudske tragedije esto su onemoguavale manipulacije u politike svrhe. SNAGE UGROAVANJA NEZAVISNE DRAVE HRVATSKE Pojava antifaistikog pokreta. Uspostava Nezavisne Drave Hrvatske oznaila je realizaciju one varijante hrvatskog pitanja koja se temeljila na rasformiranju Jugoslavije. No, ona je istodobno znaila i vezivanje Hrvatske uz faistike sile i prenoenje faistikog modela organizacije vlasti i politike prakse Njemake i Italije u Hrvatsku, uz nazonost njemakih i talijanskih vojnih snaga. One su od ustake vlade smatrane saveznicima, a u irim slojevima stanovnitva bile su doivljene kao okupatorske. Cijeli teritorij NDH bio je podijeljen tako da je u sjevernom podruju Hrvatske bila stacionirana njemaka, a u junom talijanska vojska. Dijelila ih je linija koja je ila od Karlovca preko Bosanskog Novog, Jajca, Bugojna, juno od Sarajeva do Gorada. Ustrojavanje totalitarnog modela drave i postupci ustakih vlasti te nazonost njemakih i talijanskih jedinica u NDH, izazvali su negodovanje stanovnitva i jaali antifaistiko raspoloenje. To je ilo u prilog Komunistikoj partiji Jugoslavije (odnosno njezinom dijelu u Hrvatskoj - Komunistikoj partiji Hrvatske), koja je poela smiljeno organizirati otpor i ustakoj vlasti i njemako-talijanskim vojnim snagama, nastupajui s programom obnove Jugoslavije, dakako, uz najavu temeljitih izmjena njezina politikog ureenja. Tako se i u Hrvatskoj (kao i u ostalim dijelovima bive Jugoslavije) poeo razvijati antifaistiki pokret koji su predvodili komunisti. S obzirom na znaenje i teinu nacionalnog pitanja i meunacionalnih odnosa u bivoj Jugoslaviji, posebno s obzirom na poloaj Hrvatske u toj dravi, komunisti - kao predvodnici narodnooslobodilakog pokreta (NOP-a, kako su pokret nazvali) - istupali su s naglaenim programom ravnopravnosti svih naroda (to je bilo izraeno parolom bratstvo i jedinstvo) i programom zajednike borbe Hrvata i Srba protiv okupatora. Komunisti su i u Hrvatskoj poeli organizirati oruane akcije i partizanske jedinice. irenju antifaistikih raspoloenja pridonosili su mnogo i hrvatski intelektualci privreni demokratskim shvaanjima. Prvi partizanski odred u Hrvatskoj (i uope na podruju bive Jugoslavije) osnovan je u okolici Siska 22. lipnja 1941. Bio je to Sisaki partizanski odred. Sekretar sisake partijske organizacije (koja je brojila oko 150 lanova) Vlado Jani-Capo, eljezniki radnik, ve je prije navedenog datuma organizirao izvlaenje puaka i mitraljeza iz vagona vojnog transporta na eljeznikoj stanici u Sisku i sklonio ih na sigurno mjesto. Napad Njemake na SSSR sisaki su komunisti shvatili kao signal za poetak antifaistike borbe. Okupili su se u
77

umi Brezovica kraj Siska, formirali partizanski odred i ve sutradan izveli prvi napad na eljeznikoj pruzi izmeu Siska i Blinjskog Kuta. Uskoro su stupile u akciju i druge oruane skupine na Baniji i Kordunu te u Lici i Dalmaciji, a onda i u drugim dijelovima NDH. Partizanske jedinice naroito su se mnoile u hrvatskim krajevima sa srpskim stanovnitvom. Naime, znatan dio tog stanovnitva nije se mirio s uspostavom hrvatske drave i nije ju prihvaao bez obzira na ustatvo. Kad su k tome uslijedili ustaki progoni srpskog puanstva, ono je bilo suoeno s neposrednom opasnou unitenja, to je pojaalo neprijateljstvo prema NDH i bitno utjecalo na okupljanje pobunjenika i njihovo organiziranje. Zbog nezadovoljstva s praksom ustake vladavine i zbog postupaka okupatorskih vojski, u partizanske jedinice ukljuivali su se i Hrvati (npr. Sisaki partizanski odred bio je sastavljen od Hrvata), ali se pokazalo da je zbog navedenih razloga komunistima lake organizirati ih u srpskim, nego u hrvatskim krajevima. Partijsko rukovodstvo Hrvatske moralo je ulagati vee napore u privlaenju hrvatskog puanstva u partizanske odrede. Razloge za to djelomino treba traiti i u prethodnom opredjeljivanju hrvatskog stanovnitva za HSS (posebno onog na selu), ije je vodstvo odbijalo suradnju s komunistima, kao to je odbijalo i suradnju s ustaama. Jai priljev Hrvata u partizanske redove zabiljeen je tek u 1942., pa je antifaistiki pokret u Hrvatskoj od tada biljeio stalan uspon. etniki pokret. etnika organizacija postojala je u jugoslavenskoj dravi izmeu dva rata kao izrazita velikosrpska organizacija. Njezin osnovni program bio je podravanje monarhije i centralistikog ureenja drave. Uz to je bila i izrazito antihrvatska i antikomunistika. Po unutarnjem ustrojstvu etnici su bili poluvojnika organizacija s odreenim naoruanjem. Pred rat na elu organizacije bio je Kota Milovanovi Peanac. U asu sloma jugoslavenske drave Peanac se sa svojim odredima nalazio u dolini rijeke Toplice (Juna Srbija), gdje je ostao i nakon njemake okupacije. No, tada slijedi novo okupljanje etnika, koje je predvodio pukovnik jugoslavenske vojske Draa Mihailovi. On je kao naelnik taba Druge armije, locirane u istonoj Bosni, odbio priznati kapitulaciju jugoslavenske vojske te je zapoeo okupljati oficire, podoficire i vojnike razbijenih jedinica. Nakon odreenog vremena odvodi ih u zapadnu Srbiju, na Ravnu goru, gdje udara sjedite svog stoera. Oruane jedinice pod svojim zapovjednitvom Mihailovi je nazvao etniki odredi jugoslavenske vojske, ime je oznaen kontinuitet s oruanom silom razorene drave i veza s njezinim organima u emigraciji (vlada, kralj). Osnovni program Drae Mihailovia bio je obnova Jugoslavije pod dinastijom Karaorevia i ponovna uspostava velikosrpske hegemonije. U listopadu 1941. godine stoer Drae Mihailovia uspostavio je radio-vezu s Britancima, a preko njih i s emigrantskom vladom. etnici su dobili podrku emigrantske vlade, koja ih smatra jugoslavenskom vojskom u domovini, pa sredinom sijenja promie Drau Mihailovia u in generala i imenuje ga ministrom vojske i mornarice u emigrantskoj vladi i zamjenikom vrhovnog zapovjednika (a to je bio kralj). Velika Britanija postaje sve vie zainteresirana za balkanski prostor i daje inicijative za politiku prema Jugoslaviji u sklopu svoje globalne ratne strategije. A etnici Drae Mihailovia, na koje se Britanci u svojoj politici oslanjaju, istodobno se povezuju s Talijanima i Nijemcima protiv kojih su upereni savezniki topovi. etnike su grupe djelovale najprije na podruju ue Srbije, a zatim su se organizirale i u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Dalmaciji (oko Knina) i u junoj Lici, te na Kordunu i Banovini. To znai da je etnika akcija zahvatila i znatan dio NDH. Na prostorima etnike aktivnosti djelovao je i partizanski pokret. U prvo vrijeme etnici su u mnogim krajevima bili u istim jedinicama s partizanima, a zatim je u ustanikim redovima zapoela diferencijacija.

78

Sve jasnije su se podvajale partizanske i etnike jedinice, pri emu su partizani uspijevali vie proiriti svoj utjecaj i organizirati nove partizanske jedinice. Prvim etnikim skupinama rukovodili su domai ljudi - trgovci, popovi, uitelji. U listopadu 1941. iz Srbije je stigao u Split etniki vojvoda Ilija Trifunovi Biranin, s instrukcijama iz stoera Drae Mihailovia. Pod Biraninovim vodstvom u Splitu je ustrojen etniki centar za Dalmaciju, Liku, Kordun i zapadnu Bosnu i Hercegovinu. Taj je Centar u pojedine dijelove Hrvatske, gdje je bilo etnikih grupa, slao instruktore regrutirane iz redova oficira bive jugoslavenske vojske. Jako etniko uporite bilo je organizirano u Kninu i okolici, gdje su - po ovlatenju Biranina - na elu etnika bili pop Momilo uji i Pajo Popovi. Uz pomo oficira-instruktora, oni su formirali najprije seoske ete, a zatim i etnike pukove sastavljene po teritorijalnom principu. Zakletvu su polagali kralju Petru II. Pop Momilo uji potpisao je potkraj listopada 1941. ugovor s talijanskim zapovjednitvom, prema kojemu Talijani priznaju etnicima pravo da formiraju svoje postrojbe. Brojne etnike grupe djelovale su i u Bosanskoj krajini (oko Glamoa i Bosanskog Grahova). Kako je istodobno tekla i komunistika akcija stvaranja partizanskih jedinica na tom prostoru, razvila se borba za mase, koja je mjestimino poprimila otre oblike. Tako se na podruju Mrkonji-Grada jedan ustaniki bataljun proglasio etnikim pod imenom Petar Koi i okrenuo oruje protiv partizana. Slino je bilo i na podruju oko Banja Luke. Ubrzo su etnici na teritoriju od Banja Luke do Grahova uspostavili nadzor i formirali etniki odred. U istonoj Bosni organizirane su formacije pod zapovjednitvom majora Jezdimira Dangia. Tamo se formiralo ak est etnikih odreda. Posebno jaku etniku aktivnost etnici su razvili u istonoj Hercegovini. Na elu im je bila grupa bivih jugoslavenskih oficira koje je predvodio major Boko Todorovi. On je sklopio sporazum o nenapadanju i suradnji s Talijanima. Openito se pokazalo da je etniki pokret na teritoriju NDH spreman na kolaboraciju s okupacijskim snagama. Njegova je osnovna parola bila: mir i suradnja s okupatorom, a istrebljenje hrvatskog i muslimanskog stanovnitva. Potonji zadatak etnici su zduno izvravali i pobili, esto na zvjerski nain, desetke i desetke tisua ljudi, najvie Muslimana i Hrvata. Upravo uz pomo talijanskih vojnih zapovjednika, etnici u prvoj polovici 1942. postiu odreene uspjehe u Hercegovini, istonoj i srednjoj, a djelomino i u zapadnoj Bosni te u Lici i Dalmaciji. Meutim, i rukovodstvo NOP-a nastoji ojaati svoje snage i proiriti podruje pod svojom kontrolom. Ono je od poetka nastojalo ostvariti suradnju izmeu partizana i etnika (valja se prisjetiti dva susreta komunistikog voe Josipa Broza Tita i etnikog voe Drae Mihailovia u Struganiku i Brajiima u Srbiji tijekom rujna i listopada 1941.). U nekim podrujima do te je suradnje i dolazilo, ali je ona bila povremena i privremena. Ustake vlasti budno su pratile razvoj ustanikog pokreta i njegovo raslojavanje na partizansku i etniku komponentu. Vlada NDH sa sumnjom i nepovjerenjem je gledala na stav talijanskih vlasti u Hrvatskoj. Ve sredinom 1941. poslanstvo NDH u Rimu notom upozorava talijansko Ministarstvo vanjskih poslova da srpski odmetnici oko Knina organiziraju ustaniku aktivnost pred oima pojedinih organa talijanskih vlasti te da talijanske vlasti openito zatiuju Srbe na teritoriju hrvatske drave, kada ih hrvatske vlasti pozivaju na odgovornost za djela protiv hrvatske drave i naroda. U noti se navodi i to da se talijanske vojne vlasti mijeaju i spreavaju djelatnost hrvatskih vlasti na hrvatskom teritoriju, to nije nita drugo, nego povreda hrvatske suverenosti. Dakako da je slubeni Rim takve optube negirao i isticao nepristranost i korektnost talijanskih snaga na tlu NDH, u nastojanju da kod vlade NDH postigne to vie poena za sebe. Ipak, stvarna situacija na terenu u svezi s pojavom dvostrukog ustanikog pokreta, za ustaki vrh u NDH postajala je sve tea i

79

nepovoljnija, a u kompleks ustanikog pitanja nesporno je bio upleten talijanski politiki interes koji je pojaavao njegovu sloenost. Dvije koncepcije o obnovi Jugoslavije. U danima sloma jugoslavenske drave i raspada graanskih politikih stranaka, KPJ je bila jedina politika grupacija koja je imala svoje organizacije na teritoriju cijele bive Jugoslavije. Brojnost lanova u tim organizacijama nije bila velika (oko 8.000 lanova KPJ i 30.000 lanova Saveza komunistike omladine Jugoslavije), ali su njihovi pripadnici bili vrsto povezani. KPJ je odmah istaknula da e nastaviti borbu za slobodnu i nezavisnu Jugoslaviju. Vrh partije je procijenio da je najpodesniji oblik borbe, u uvjetima brojane i tehnike nadmoi okupacijskih snaga, partizanski rat. CK KPJ i Tito prelaze iz Zagreba u Beograd, pretpostavljajui da e odatle lake rukovoditi oruanim borbama. U rujnu 1941. Tito prelazi na teritorij pod kontrolom partizana u Zapadnoj Srbiji. Meutim, KPJ nije vodila borbu samo za osloboenje zemlje i ponovnu uspostavu jugoslavenske drave, ve ona zapoetu borbu nastoji iskoristiti i za uspostavu socijalistikog modela drutvenih i gospodarskih odnosa u obnovljenoj dravi. U politikom pogledu ona formulira program ravnopravnosti svih naroda u jugoslavenskoj dravi i istupa protiv velikosrpske hegemonije. U obnovljenoj dravi, koju treba urediti kao federaciju, ne bi trebalo obnoviti i monarhiju. Svakako da je takav program bio privlaan za narode koji su trpjeli i teko podnosili velikosrpsku prevlast u bivoj dravi. Obnova jugoslavenske drave bio je osnovni program i emigrantske vlade i snaga koje su se uz nju nalazile. Pri tome su raunale i na povratak kralja u zemlju i obnovu prijanjeg politikog i drutvenog sustava. Tijekom druge polovice 1941. (kao i iduih godina) meunarodni initelji pokazivali su pojaano zanimanje za prilike na tlu bive Jugoslavije. Stupanjem u rat SSSR-a, pa zatim i SAD-a, formirala se snana antifaistika koalicija, a rat je ulazio u novu fazu kada se kalkuliralo i s bojitem na Balkanu. Velika Britanija i SAD zastupale su stajalite da poslije pobjede u ratu, obnove Jugoslaviju i vrate kralja u zemlju. To je, dakako, bilo suprotno ciljevima NOP-a koji je uivao potporu SSSR-a. No, pri tome je bilo vano to je SSSR bio vezan vojnim saveznitvom za Veliku Britaniju i SAD, zatitnicima kralja i emigrantske vlade. Situacija je postojala sve sloenijom pojavom dvaju pokreta na tlu bive Jugoslavije - partizanskog (pod vodstvom komunista) i etnikog. Svaka je strana nastojala poduprijeti onu koncepciju obnove Jugoslavije koja je odgovarala njezinim globalnim interesima. Rast NOP-a i njegovih predstavnikih tijela. NOP se razvijao kao jedinstveni proces na teritoriju cijele bive Jugoslavije. U mnogim njenim dijelovima bili su formirani slobodni teritoriji kao podruja pod punom kontrolom partizanskih jedinica. Najprije osnovani Glavni tab partizanskih snaga ve u jesen 1941. bio je pretvoren u Vrhovni tab, a u pojedinim dijelovima bive drave djelovali su glavni tabovi. Tako je sredinom listopada 1941. formiran i Glavni tab Hrvatske kao sredinji rukovodei organ oruane antifaistike borbe u Hrvatskoj. Za zapovjednika Glavnog taba Hrvatske bio je postavljen Ivan Rukavina. Kako je Komunistika partija nastojala odrati punu kontrolu nad organiziranim vojnim jedinicama i na njih politiki utjecati, u svim je jedinicama uz zapovjednika postavljen i politiki komesar. Tako je i Glavni tab Hrvatske imao svog politikog komesara. Na tu je funkciju bio postavljen Marko Orekovi. Glavni je tab stalno mijenjao svoje sjedite zbog stalnih borbi s njemakim, talijanskim, etnikim i ustakim snagama. Iako je Glavni tab bio povezan s Vrhovnim tabom i vrhovnim zapovjednikom Titom, ipak je samostalno planirao i vodio ratne operacije u Hrvatskoj. U jesen 1942. NOP je ve bio poprimio iroke razmjere, drei pod kontrolom znatne prostore. Tada je vrh KPJ odluio formirati najvie politiko tijelo jugoslavenskih zemalja. Potkraj studenoga 1942. u Bihau je osnovano Antifaistiko vijee narodnog osloboenja
80

Jugoslavije (AVNOJ). U skladu s najavljenim programom stvaranja zajednice ravnopravnih naroda pristupilo se zatim i formiranju predstavnikih tijela pojedinih naroda, odnosno pojedinih zemalja u kojima ti narodi ive. Tako je u lipnju 1943. osnovano i najvie predstavniko tijelo hrvatskog naroda i narodnih skupina u Hrvatskoj, nazvano Zemaljsko antifaistiko vijee narodnog osloboenja Hrvatske (ZAVNOH). Za predsjednika ZAVNOH-a bio je izabran knjievnik Vladimir Nazor. Osnivanje ZAVNOH-a oznailo je konstituiranje najvieg organa antifaistike Hrvatske, koja postaje dio jugoslavenske zajednice. No, i Hrvatska, i ostale jugoslavenske jedinice, zapravo su bile strogo usmjeravane od politikog vrha Komunistike partije Jugoslavije i njena Politbiroa s Josipom Brozom Titom na elu. Stalni rast NOP-a ogledao se u vojnim pobjedama nad protivnicima i irenju teritorija pod partizana. To je navelo rukovodstvo NOP-a da potkraj studenoga 1943. sazove AVNOJ na drugo zasjedanje u Jajcu. Na tom je zasjedanju AVNOJ proglaen vrhovnim zakonodavnim i predstavnikim tijelom Jugoslavije. Donesena je i odluka o ureenju nove Jugoslavije na federativnoj osnovi. Uz to je i zabranjen povratak u zemlju kralju Petru. Novoosnovani Nacionalni komitet osloboenja Jugoslavije (NKOJ) preuzeo je ulogu vlade. Jugoslavenska drava u nastajanju nazvana je Demokratska Federativna Jugoslavija. Kada se u svibnju 1944. sastao ZAVNOH u Topuskom, proglaena je Federalna Drava Hrvatska kao dio Demokratske Federativne Jugoslavije. Sva ta postignua NOP-a potiskivala su etniki pokret, ali i sve jae ugroavala NDH. Vlada i upravni aparat NDH kontrolirali su sve manji teritorij, a vojne postrojbe nisu bile u mogunosti obuzdati napredovanje partizana. HRVATSKA SELJAKA STRANKA U NDH Maek i HSS poslije proglaenja NDH. Napad osovinskih sila na Jugoslaviju HSS je doekala kao stranka na vlasti, ali su munjeviti dogaaji u prvoj polovici travnja 1941. bitno promijenili njezin poloaj i utjecali na dranje njezina vodstva. U Hrvatskoj je vlast preuzeo Ante Paveli i uspostavio ustaki reim. U nastojanju da novu vlast uvrsti, Paveli je zabranio sve politike stranke i pojedine organizacije koje su mogle smetati irenju utjecaja ustakog pokreta. No, pozornost ustakog reima prema do tada vodeoj hrvatskoj politikoj formaciji nije oslabila. Dapae, ustake su vlasti usmjerile svoje napore na privlaenje lanova i pristaa HSS-a u ustaku organizaciju. Ve za Banovine Hrvatske HSS je bila zahvaena procesom diferencijacije (raslojavanje na desno i lijevo krilo te umjereni centar). Ipak to nije znatnije pridonijelo ostvarivanju ustake zamisli o ukljuivanju pristaa HSS-a u ustake redove. Pristae HSS-a u velikoj su veini slijedile svoje vodstvo, a tek je vrlo ogranieni broj priao ustakoj organizaciji. Vladko Maek i ostalo vodstvo HSS-a bilo je i dalje orijentirano prema nastavljanju dotadanje politike koja je nala svoj izraz u sudjelovanju njezinih predstavnika u jugoslavenskoj izbjeglikoj vladi Guraj Krnjevi je bio potpredsjednik te vlade, a Juraj utej ministar financija; u SAD je djelovao Ivan ubai, bivi ban Banovine Hrvatske). Kao Maekov osobni opunomoenik, Krnjevi je 14. kolovoza 1941. predao britanskom ministru vanjskih poslova Anthonyju Edenu poruku Vladka Maeka za britanskog predsjednika vlade Winstona Churchilla, u kojoj Maek istie da je ostao sa svojim narodom, to smatra svojom prvom dunou. Hrvatska je ostala demokratska - nastavlja Maek - kao to je uvijek bila; bila bi velika pogreka izjednaavati Pavelievu marionetsku vladu s hrvatskim narodom; nadalje, eli izraziti svoje osobno divljenje svim slojevima britanskog naroda, njegovom prvom ministru Churchillu, ministru vanjskih poslova Edenu i drugim lanovima vlade, kao i
81

svoju odanost britanskoj stvari, koja je i stvar hrvatskog naroda; izraava i nadu da e on osobno i hrvatski narod biti od koristi saveznikoj stvari, vodei politiku nesuradnje s nametnutim poretkom i otpora prema njemu. Maekova izjava podrke HSS-a novoj ustakoj vlasti 10. travnja bila je oito suprotna toj izjavi, te se pokazuje kao stvar taktike koja ima drugi cilj. Trebalo je utjecati na lanove i organizacije HSS-a da se odre kao cjelina, kako bi stranka mogla izbjei vee potrese i otriju unutarnju politiku diferencijaciju. Tome je trebala pridonijeti i politika pasivizacija samog Maeka, kako bi svojim vlastitim primjerom upozorio lanove stranke na potrebu ekanja pogodnog trenutka za akciju. Takvo Maekovo stajalite nije odgovaralo ustakom vodstvu. Pasivizacija lanstva i niih organizacija HSS-a nije omoguavala irenje i jaanje ustakog pokreta, odnosno uvrivanje ustakog reima. Struja u HSS-u, koja se priklonila ustakom pokretu, nije inila ni veliku ni utjecajnu grupaciju u stranci. Bila je to, zapravo, skupina funkcionara stranke koji su i prije 10. travnja bili izrazito desno orijentirani (Janko Torti, Lovro Sui, Stjepan Hefer, Josip Berkovi). Pridruujui se ustakom reimu, oni su postavljeni i na visoke dunosti u ustakom aparatu vlasti. Napori ustakog vodstva na privlaenju lanova HSS-a. U akciji privlaenja pristaa HSS-a ustaki je vrh pokuao organizirati neposredno pristupanje cijelih organizacija HSS-a na terenu u ustaki pokret. Meutim, unato iroko pripremljenim mjerama, ta akcija nije dala rezultate. Politika pasivizacija hrvatskog sela pokazala se kao nedvojbena injenica. Zato je u kolovozu 1941. bio poduzet novi korak. Organizirana je politika manifestacija na kojoj je vea grupa vienih i poznatijih ljudi iz HSS-a (dakako, izuzev Maeka i njegova najueg kruga) trebala dati javnu podrku ustakom reimu. Politiki skup je odran 10. kolovoza 1941. u Zagrebu. Na skupu su bili nazoni ponajprije nii dunosnici stranke (predsjednici seoskih i mjesnih organizacija) te stanovit broj narodnih zastupnika i njihovih zamjenika. Na skupu je Janko Torti pred Paveliem proitao izjavu s potpisima 120 osoba, koje su bile oznaene kao zastupnici i funkcionari HSS i ostalih organizacija Hrvatskog seljakog pokreta. Mnogi potpisnici te izjave uradili su to svjesno, ali je bilo svakako i onih na koje je izvren pritisak da se prikljue toj akciji. Izjavom se njeni potpisnici deklarativno izjanjavaju za ustaki pokret i poglavnika Pavelia, pa je ona - na neki nain - bila i prisega kojom se potpisnici izjanjavaju za punu podrku i pomo ustakom vodstvu. Izjava sadri izjanjavanje protiv lanova vodstva HSS-a, koji sudjeluju u izbjeglikoj vladi u Londonu. Meutim, grupa potpisnika izjave oito nije predstavljala HSS. Veina stranke ostala je po strani, pa je odmah nakon zagrebakog skupa uslijedila kampanja naknadnog potpisivanja izjave. Ta akcija nije naila na odaziv, to je bio vidljiv znak utjecaja Vladka Maeka, unato njegovoj izolaciji. Maek se poslije 10. travnja 1941. povukao na svoj posjed u Kupinec (nedaleko Jastrebarskog), gdje je bio uvan od ustaa koji su mu spreavali svaki kontakt s javnou i lanovima stranke. No, on je ipak na razne naine dolazio u vezu sa svojim ljudima, posebno onima iz najueg kruga, koji su mu prenosili informacije o politikim dogaanjima u zemlji. Kako se pokazalo da je Maekov autoritet kao voe najjae hrvatske politike stranke jo vrlo djelotvoran, a to nije odgovaralo ustakom vodstvu, ono je odluilo da ga potpuno izolira. Poetkom listopada 1941. Maek je bio uhien i zatoen u Jasenovcu. Kada je, kako ve rekosmo, skupina bivih narodnih zastupnika HSS-a, ukljuenih u rad Hrvatskog dravnog sabora, na zasjedanju u veljai 1942. postavila pitanje Maekova hapenja i protuzakonitog dranja u zatoenju, dobila je odgovor od samog Pavelia da je Maek upuen na prisilni boravak da ne bi dolazio u dodir s ljudima koji odravaju vezu s inozemstvom, tj. s

82

predstavnicima HSS-a u emigrantskoj vladi. Maek je ostao u Jasenovcu do sredine oujka 1942., kada je ponovno interniran u Kupincu. Novo raslojavanje HSS-a. Pregovori s ustakim vrhom. Opa situacija u NDH navodila je mnoge nie dunosnike HSS-a na jasnije distanciranje od ustakog reima, ali i od vodstva vlastite stranke, koje je ostajalo u stavu iekivanja. Od jeseni 1942. uznapredovao je proces ukljuivanja hrvatskih seljaka i pristaa HSS-a u NOP. To je znailo novo raslojavanje HSS-a, kojemu je podstrek dao NOP. Komunistika partija Hrvatske (odnosno KPJ) intenzivno je radila na privlaenju pristaa HSS-a u NOP i pri tome je pokazivala veliku upornost, koristei se svim raspoloivim mogunostima. Razvijala je veliku propagandu u redovima HSS-a, pokuavajui iznai mogunosti za uspostavljanje suradnje s vodeim ljudima te stranke. ak se nastojalo stupiti u dodir i sa samim Maekom, kako bi se upoznala njegova gledita. Predvodnik NOP-a Josip Broz intenzivno je pratio situaciju u Hrvatskoj i upuivao komunistikom vodstvu Hrvatske smjernice za omasovljenje partizanskih jedinica ponajprije privlaenjem pristaa HSS-a. U jednoj od poruka KPH - razmatrajui razvoj NOP-a u Hrvatskoj - Broz kae: Pristalice HSS moraju biti uvuene u tu borbu protiv okupatora i tiranije talijanskog jarma. Pitanje zajednikog Narodnog oslobodilakog fronta svih demokratskih i rodoljubivih elemenata u Hrvatskoj, bez obzira na politiku i vjersku pripadnost, jeste najvaniji zadatak koji danas stoji pred naprednim borcima Hrvatske. Intenzitet procesa pristupanja hrvatskog stanovnitva NOP-u mjerio se, prije svega, upravo rezultatima u privlaenju pristaa HSS-a, posebno seljakih masa, jer se oruana borba u obliku partizanskog rata vodila u prvom redu na selu. I privlaenju pojedinih dunosnika HSS-a, odnosno uspostavljanju veza s njima, posveivala se sve vea pozornost, pa KPH u tome i ostvaruje odreene rezultate. Tako se NOP-u doista i prikljuila skupina funkcionara HSS-a (Boidar Magovac, Franjo Gazi, Frane Frol, Zlatan Sremac, Aleksandar Koharevi). Na teritoriju pod partizanskom kontrolom osnovan je i Izvrni odbor HSS-a, a predstavnici HSS-a ulaze i u ZAVNOH prilikom njegova osnivanja. Hrvatska seljaka stranka zapravo se raslojila u tri smjera: jedna je skupina prila ustakom pokretu, druga NOP-u, a trea s glavninom vodstva i s Maekom na elu ostala je na pozicijama dotadanje politike, sa svojim predstavnicima u emigrantskoj vladi, oekujui pobjedu Zapada. Ipak, razvoj prilika (situacija na svjetskim ratitima, rast NOP-a) silio je ljude iz ueg vodstva HSS-a na odreenu aktivnost. Sam Maek, zbog izolacije, nije se ukljuivao u tu aktivnost. No, ostali vodei ljudi stranke, uspostavljali su veze s domobranskim generalima. Naime, domobranstvo su smatrali regularnom hrvatskom vojskom i pridavali su mu posebno znaenje u odluujuim momentima zavretka rata. Akcija je bila ilegalnog karaktera i bila je jedna od komponenata ire strategije HSS-a. S druge strane, dolo je i do legalnih kontakata predstavnika HSS-a i ustakog vrha, kao posljedica pritisaka njemakih vojnih initelja u Hrvatskoj. Naime, ti su initelji krajem ljeta 1943. postajali sve nezadovoljniji s ustakim vodstvom u NDH te su oivljavali ideju o ukljuivanju HSS-a u politiko vodstvo NDH. Kada je kapitulacija Italije stvorila realne mogunosti invazije saveznika na Balkan, vodstvo HSS-a je procijenilo da mora osigurati vlastiti udio u buduim dogaajima. Ustaki vrh je prihvatio njemaku inicijativu oko stanovite podjele vlasti u NDH, to opet znai da su pojedinci u ustakom vodstvu poeli raunati i s mogunou pobjede saveznika u ratu. Glavni ovjek iz ustakog vrha, koji je stupio u vezu s HSS-om, i to s Augustom Koutiem, potpredsjednikom HSS-a, bio je Mladen Lorkovi. U tim razgovorima predstavnici HSS-a su predlagali uspostavljanje inovnike vlade i raspisivanje izbora za Hrvatski sabor. Prijedlog o izborima Lorkovi je ocijenio neprihvatljivim: zbog rata i potrebnog opreza pred Nijemcima.
83

to se tie vlade, predlagao je ulazak predstavnika HSS-a u postojeu vladu, a ne formiranje inovnike vlade. Poetkom rujna 1943. Paveli je za predsjednika vlade imenovao dr. Nikolu Mandia (do tada je Paveli bio ef drave i predsjednik vlade). Po kapitulaciji Italije, Mandi je zajedno s Lorkoviem radio na formiranju koalicijske vlade i s HSS-om, ali su predstavnici HSS-a i dalje isticali potrebu stvaranja tzv. nadstranake vlade u kojoj ne bi bilo ni ustaa ni predstavnika HSS-a. Kouti i Torbar su upozoravali Mandia da je ulazak HSS-a u koalicijsku vladu pravno i logiki neprovediv, jer je HSS rasputena po postojeoj vladi. Koutiev prijedlog o nadstranakoj vladi odraavao je mjeru opreza. Naime, on nije elio kompromitiranje HSS-a javnom suradnjom s ustaama, ve je traio vladu koja bi bila podrana od HSS-a kao priprema za konanicu rata. Pregovori izmeu HSS-a i ustaa pokazali su gledita i taktiku obiju strana. Predstavnici HSS-a, kolikogod su eljeli bolju poziciju u odluivanju o sudbini Hrvatske, nisu htjeli pristati na javni savez s ustaama, a ustaama je ideja o nadstranakoj vladi znaila odstupanje s vlasti. Ta je ideja pogaala i samog Pavelia. Pregovori su voeni s njegovom suglasnou, ali je on naglo odluio da se prekinu. Nakon toga imenovao je novu vladu NDH (11. listopada 1943.), koja se po svom sastavu nije bitno razlikovala od prethodne. Predsjednik vlade i dalje je bio Nikola Mandi. Misija pukovnika Ivana Babia. Oruane snage NDH sastojale su se od Hrvatskog domobranstva kao redovne vojske i Ustake vojnice kao stranake vojske. Ta dvojnost vojnih postrojbi nije ostala bez posljedica. Ustaka vojnica bila je manjinski, ali u svemu privilegirani, dio oruanih snaga. K tome pripadnici jedinica ustake vojnice podjednako asnici i momad - bili su nacionalno radikalizirani, dok se za domobranstvo to ne moe rei. Ono je bilo stalno popunjavano novim vojacima i predvoeno asnitvom razliitog sastava. asnici su bili pripadnici bive austrougarske vojske, bive jugoslavenske vojske i mobilizirani priuuvnici, preteno intelektualci raznih profesija. Uz maehinski odnos dravne vlasti, to je utjecalo ne samo na borbenu sposobnost domobranstva, nego i na pojavu kritikog odnosa prema beskompromisnoj proosovinskoj politici dravnog vrha. Mnogi asnici gubili su povjerenje u dravni vrh i pribojavali su se za sudbinu Hrvatske, ako ona ostane do kraja uz osovinske sile. Neki su prelazili u redove antifaistikog pokreta, dok su drugi upirali poglede prema zapadnim saveznicima. Novopridoli intelektualci u redovima priuvnih asnika, bolje upueni u ope prilike i s vlastitim iskustvima u hrvatskoj sredini, pridonijeli su dubljem prosuivanju politike situacije i razmatranju moguih posljedica. Neprekidnom izmjenom misli i podataka s glavnih ratita, te zajednikom analizom stanja stvarala se odreena klima. asnici domobranstva poeli su se sve vie interesirati za politiku. Mnogi od njih iz samog domobranskog vrha u Zagrebu imali su osobne prijateljske veze s asnicima u unutranjosti i na borbenim poloajima, pa su njihova razmiljanja i ideje strujale odozgo prema dolje i obrnuto, stvarajui tako specifinu atmosferu nesigurnosti i iekivanja. Neki vii domobranski asnici uspostavljali su potajne veze s lanovima vodstva HSS-a u nastojanju da pokrenu odreenu akciju u sloenoj hrvatskoj politikoj situaciji. Znatan dio asnika Hrvatskog domobranstva smatrao je HSS legitimnim predstavnikom hrvatskog naroda, unato tome to stranka nije bila na vlasti. Mada je dr. Vladko Maek bio izoliran, a veina stranakih prvaka (ing. A. Kouti, dr. J. Torbar, dr. I. Pernar, dr. B. Smoljan i dr.) pod nadzorom i povremeno pritvarana, domobranski vrh je smatrao da upravo HSS moe odigrati znaajnu ulogu u zavrnici rata. Smatrali su da treba uspostaviti veze s prvacima HSS-a u Londonu i preko njih s buduim pobjednicima - saveznicima. Upravo u tom smjeru bila je poetkom 1944. poduzeta akcija domobranskog pukovnika Ivana Babica.
84

Po povratku s istonog bojita sredinom 1943. pukovnik Babi je stupio u vezu s prvakom HSS Ivankom Farolfijem, a potom i s prof. Ljudevitom Tomaiem i ing. Augustom Koutiem. Stanje na bojitima i slabljenje osovinskih sila poticali su na traenje novih rjeenja. Uvaavajui realnost na terenu Hrvatske, gdje je antifaistiki pokret uzimao maha, Babi je - sa znanjem vodstva HSS-a - i u dogovoru s nekim domobranskim asnicima prihvatio ponudu partizanskih voa za razgovore. U drugoj polovici 1943. on je (s duim i kraim prekidima do poetka prosinca) razgovarao s predstavnicima partizanskog Glavnog taba Hrvatske o modalitetima suradnje Hrvatskog domobranstva s NOP-om. No, kako partizansko vodstvo nije prihvaalo postavljene uvjete o suradnji na ravnopravnoj osnovi (prijedlog da domobranstvo tvori posebne jedinice pod svojim asnicima i hrvatskim znakovima), daljnji razgovori su bili prekinuti. Istodobno vodstvo HSS-a pokuava upoznati odgovarajue imbenike u Londonu sa svojim poloajem, pogledima i planovima i ispitati mogunost saveznike pomoi. Naime, jo u ljetu 1943. iz Londona je preko Carigrada u Zagreb stigla poruka Hugha Seatona Watsona prof. Ljudevitu Tomaiu u kojoj je stajalo da netko od HSS-a i jedan ili vie domobranskih asnika trebaju doi u Veliku Britaniju da upoznaju saveznike sa stvarnim stanjem u Hrvatskoj i da stupe u vezu s tamonjim hrvatskim prvacima, te da se potom organizira suradnja Hrvatskog domobranstva u borbi protiv faizma. Ta je poruka primljena sa zadovoljstvom i u HSS-u i u redovima domobranskih asnika. Nedugo zatim uslijedila je kapitulacija Italije. Nijemci su na podruju NDH bili oslabljeni, a njihove snage ratrkane, to bi po procjeni vodeih ljudi HSS-a - olakalo nastup hrvatskih postrojbi, koje bi uz pomo saveznika mogle slomiti otpor njemakih jedinica. Pretpostavljalo se da bi ta akcija utjecala na nekomunistike elemente u redovima partizana, te bi oni prili HSS-u i Hrvatskom domobranstvu. Izgledalo je da poruka iz Londona znai ozbiljnu namjeru Engleza da uspostave suradnju. U HSS-u su najprije odluili da k saveznicima upute prof. Tomaia i uz njega iz Hrvatskog domobranstva pukovnika Babica, koji je dobro govorio francuski, njemaki, talijanski i donekle engleski. Tijekom priprema za odlazak, koje su bile zavrene ve u listopadu 1943., odustalo se od upuivanja prof. Tomaia, pa je u misiju na Zapad trebao poi samo pukovnik Babi. Odlazak se u nekoliko navrata odgaao. Najzad je 9. sijenja 1944. pukovnik Babi odletio zrakoplovom u Bari u Italiji i spustio se na ameriki aerodrom. Sa sobom je nosio i neke dokumente, koji su mogli zanimati Engleze. Budui da je sa sobom imao i pismo za feldmarala Montgomeryja, Amerikanci su ga predali engleskom vojnom uredu. Na presluavanju Babi je izjavio da je stigao kao predstavnik domobranskih asnika i vodstva HSS-a da objasni saveznicima opu situaciju u Hrvatskoj i da dogovori suradnju stavljajui se potpuno na raspolaganje saveznicima. Babi je pokuao uvjeriti Engleze o potrebi organiziranja iroke akcije domobranstva i HSS-a, te o stupanju u suradnju domobranstva sa saveznikom vojskom da se ubrza slom sila Osovine. On je isticao da postoji stalni dodir izmeu domobranstva i voa Hrvatske seljake stranke, te da e sve politike odluke HSS-a u odlunom trenutku biti poduprte od strane domobranstva. Ve od 10. sijenja pukovnik Babi je bio stalno presluavan, a ispitivali su ga razni engleski asnici. On je odmah spomenuo pismo Hugha Seatona Watsona i njegovo traenje da se u London odaalju hrvatski predstavnici, ali su mu engleski asnici odgovorili da se u meuvremenu politika situacija promijenila i da su osobe, koje su pismo slale, smijenjene. Babi je bio priveden i u ured brigadira McLeana, koji je smatrao Tita jedinim predstavnikom antifaistike borbe, te je preporuivao izravno, bezuvjetno ukljuivanje Hrvatskog domobranstva u NOV.

85

Hrvatski predstavnici u Londonu dugo nisu znali za dolazak pukovnika Ivana Babia u Bari. Prolo je nekoliko mjeseci u stalnim presluavanjima, a nikakvog rezultata nije bilo. Iz Londona su ak javili da mu ne mogu dopustiti sastanak s Krnjeviem. Ostao je u zarobljenitvu. U meuvremenu Babi se i razbolio i neko je vrijeme proveo u bolnici, a poetkom lipnja je saznao za dolazak dr. Ivana ubaia u Junu Italiju (on je odlazio na Vis na razgovore s Titom). Tada je zatraio susret sa ubaiem. Po povratku ubaia s Visa Babi se, nakon mnogih peripetija, uspio sastati s njim. Objasnio mu je svrhu svog dolaska: uspostavljanje veze sa saveznicima i organiziranje kooperacije saveznikog zapovjednitva za Sredozemlje s domobranstvom, to mu do tada jo nije uspjelo. Naprotiv, Englezi su ga internirali. Mada mu je ubai obeao da e zahtijevati njegovo trenutano otputanje iz internacije, pukovnik Babi je ostao i dalje engleski zarobljenik i dran je u vojnom logoru sve do 5. listopada 1945. Njegova planirana misija ostala je bez rezultata, jer Englezi su tada radili na obnovi Jugoslavije uz dogovaranje izbjeglike vlade i partizanskog voe Tita. S ukljuivanjem HSS-a i Hrvatskog domobranstva nisu raunali, jer u svojim planovima nisu predvidjeli iskrcavanje na jadransku obalu. Pokuaji suradnje HSS-a s NOP-om. Stalno irenje NOP-a imalo je za posljedicu neprekidno suavanje osnovice HSS-a. To je vodstvo HSS-a, okupljeno oko Koutia, moralo uzeti u obzir i u svoje politike akcije ukljuiti tu injenicu. Zato je ono u svoju taktiku uvrstilo i kontakte s NOP-om u nastojanju da na toj strani pokua izgraditi svoj politiki utjecaj i pripremati teren za odlunije sudjelovanje u odluivanju o budunosti Hrvatske poslije zavretka rata. Pri tome valja upozoriti da je Juraj Krnjevi u jednom govoru na londonskom radiju (u srpnju 1943.) pozitivno ocijenio narodnooslobodilaku borbu i preporuio da treba podrati sve one koji se bore. Osim toga, vodstvo HSS-a je moralo voditi rauna i o tome da se jedna skupina uglednijih pristaa HSS-a ve nalazi na teritoriju pod kontrolom partizana, da je ta grupa pristupila NOP-u, pa ak i osnovala Izvrni odbor HSS-a na partizanskom podruju. Uspostavljanje veze s NOP-om Kouti je pokuao ostvariti u proljee godine 1944. Svoje uvjete za suradnju s NOP-om on je formulirao u dokumentu pod nazivom Temeljna naela i konstatacije. Dokument je sadravao deset toaka. Osnovno polazite tog spisa jest: Hrvatska seljaka stranka je legitimni predstavnik hrvatskog naroda. Zatim se istie da je program HSS-a nerazorivi duhovni temelj politikog miljenja i tenje hrvatskog naroda. Zato se kao uvjet za sporazumijevanje s drugom stranom (tj. s partizanskim vodstvom) trai prihvaanje osnovnih naela HSS-a. Trai se potpuna ravnopravnost sudionika u dogaajima i pregovorima te suradnja u zajednikom sudjelovanju i zastupanju u Vrhovnom vijeu Republike Hrvatske. Komunistiko vodstvo NOP-a u cijelosti je odbilo tako formulirane Koutieve zahtjeve i prijedloge. Dogaaji tijekom proljea i ljeta 1944. poticali su dalju aktivizaciju vodstva HSS-a, ali tada u ponovnom pregovaranju s ustakim vrhom u traenju izlaza iz nepovoljne situacije. POLITIKA I VOJNA ZBIVANJA 1942. I 1943. Udaljavanje Slavka Kvaternika i Eugena Dide Kvaternika. Poslije razgovora s poglavnikom rujna 1942. njemaki poslanik Kasche javio je u Berlin da je Paveli nezadovoljan Kvaternikovim voenjem resora oruanih snaga NDH i da se mora raunati s njegovim smjenjivanjem. Paveli ima rezerve - javlja Kasche - i prema Eugenu, sinu Slavka Kvaternika. Sa Slavkom Kvaterni-kom bili su nezadovoljni i Nijemci. Vojskovoa je, naime, u posljednje vrijeme djelovao sve nervoznije i u svojim postupcima prevrtljivo. Ti su se navjetaji ubrzo pretvorili u djelo. Poetkom listopada Paveli je Slavka Kvaternika uputio na
86

dopust, a sam je preuzeo resor domobranstva. ef Glavnog stoera postao je general Ivan Prpi. Na preporuku poglavnika, Slavko Kvaternik je otiao na oporavak u Slovaku. Svojom odredbom od 13. listopada 1942., Paveli je razrijeio dunosti i Eugena Didu Kvaternika, ravnatelja Ravnateljstva za javni red i sigurnost, i na to mjesto imenovao dr. Ljudevita Zimmermanna, ovjeka koji je slovio kao energian i prikladan za elnika ustake policije. Izvrene promjene u vrhu NDH Paveli je neto kasnije objasnio Kascheu eljom da postigne vre voenje dravne uprave i intenzivniji radni uinak ministarstva oruanih snaga. Poglavnik je tvrdio da se hrvatske oruane snage pod Kvaternikovim vodstvom nisu dovoljno razvijale planski i s dostatnom udarnom snagom. Slavko Kvaternik je, navodno, iskazivao osobnu samovolju, to se loe odraavalo na resor oruanih snaga. Kao razlog za smjenjivanje Eugena Dide Kvaternika poglavnik je navodio raspojasano ponaanje ustakog redarstva pod njegovom upravom, koje je kod stanovnitva duboko srozalo ugled svih ustaa bez razlike. Istodobno Paveli je izvrio i neke izmjene u vladi, pa su ministri Puk, Frkovi, Dumandi i Sui otili na druge dunosti. Mile Budak, poslanik NDH u Berlinu, objasnio je u tamonjem Ministarstvu vanjskih poslova sve promjene u hrvatskoj vladi. Naveo je da je vojskovoa Kvaternik potpuno zakazao u voenju oruanih snaga, pa je i na vrlo visoka mjesta dovodio i unapreivao potpuno nesposobne ljude. Za mlaeg Kvaternika ustvrdio je da se pretvorio u sutu protivnost onome to je bio u emigraciji, pa je poinio surova djela koja se jednostavno vie ne mogu oznaiti normalnima. Njegovo uklanjanje bit e blagodat za zemlju - izjavio je Budak. Ostale promjene u vladi - nastavio je - dijelom su organizacijske prirode, a dijelom posljedica toga to se dosadanji ministri nisu pokazali dorasli povjerenoj zadai. Udaljavanje dvojice Kvaternika nije zabrinjavalo njemaku stranu. U njemakim izvjeima iz Zagreba, posebno onima Glaisea von Horstenaua, esto se govorilo o djelima nasilja, pljake, prisilnog iseljavanja i teroristikih mjera, to ih vre ustaki dunosnici, unato svim intervencijama s njemake strane i obeanjima vlade NDH da e ih sprijeiti. Sve te injenice kvare uzajamnu suradnju, pa njemaka strana prihvaa sve mjere kojima je cilj plansko uklanjanje nedostataka. Slavko Kvaternik vratio se iz Bratislave u Zagreb uoi Boia 1942. Na sam Badnjak sastao se s Paveliem, koji mu je priopio da on (poglavnik) ne moe vie s njim suraivati u javnim poslovima. Kvaternik je zatim umirovljen, i napustio je NDH. Zadravi titulu vojskovoe, boravio je na Semmeringu (kraj Bea). Udaljavanje oca i sina Kvaternika mnogi su u NDH ocijenili kao kraj vladavine dinastije Kvaternik, a posebno je s izvjesnim olakanjem doekana vijest o silasku Dide Kvaternika. Meutim, Glaise je nekoliko tjedana poslije ustanovio da se ta Pavelieva mjera sve vie pokazuje kao vanjska i formalna. Do radikalne promjene moglo bi doi samo s pomou politikog preokreta - smatrao je Glaise von Horstenau. Muslimanska akcija za autonomiju Bosne i Hercegovine. Nakon uspostave NDH neki muslimanski politiari, i to iz redova onih koji su se u nacionalnom pogledu osjeali Hrvatima, prili su ustakom pokretu (dr. Dafer i dr. Osman Kulenovi, Ademaga Mei, Hakija Hadi). Oni su smatrali da se u NDH nee ponoviti netrpeljivost i druge slabosti prema muslimanima, koje su se iskazale u bivoj Jugoslaviji, a za to su nalazili potvrdu u blagonaklonom stavu i izjavama ustakih dunosnika, posebno samog poglavnika Pavelia. Drugi, prije svega ranije pristae Samostalne demokratske stranke, od poetka su iskazivali protuustako i protunjemako raspoloenje (dr. Zaim arac, Smail emalovi). Oni pak koji su se isticali svojom naglaenom jugoorijentacijom, mahom su se povukli i pasivizirali.
87

Meutim, meu onim muslimanima koji su prihvatili NDH, ubrzo su se pojavile rezerve prema ustakom pokretu, pa je jedna grupa pokrenula pitanje statusa Bosne i Hercegovine u smislu dobivanja samostalnosti (autonomije). Pri tome su smatrali da se muslimani trebaju vezati neposredno za Njemaku, a bilo je razmiljanja i o izdvajanju Bosne i Hercegovine iz NDH. Teritorij Bosne i Hercegovine bio je podijeljen na njemaku i talijansku zonu vojne nazonosti, a gibanja meu muslimanima javila su se prvenstveno u njemakoj zoni. Tome su pridonijeli i etniki zloini nad muslimanskim puanstvom u istonoj Bosni, koje ustake vlasti i postrojbe nisu uspjele zatititi. Nezadovoljstvo s NDH izraeno je u protuustakim rezolucijama ve ujesen 1941. Potpisivali su ih muslimanski javni djelatnici, meu kojima i predstavnici pojedinih tijela Islamske vjerske zajednice. U tim se rezolucijama osuuje ubijanje, pljake i deportacije, uz ograivanje od zloina koje su poinili pojedini muslimani. Kada se poetkom 1942. u Bosnu prebacila glavnina snaga NOP-a i kada su se rasplamsale borbe suprotstavljenih snaga, u dijelu muslimana sazrijevala je ideja o novoj akciji i stvaranju muslimanskih oruanih snaga. Akciju su vodili ugledni muslimani - poslovni ljudi, intelektualci i vjerski dunosnici - meu kojima se istiu Uzeir Hadihasanovi, Muhamed Pana, Mustafa Softi, efkija Beli, Ahmed Karabeg, Suljaga Salihagi i dr. Vodeu ulogu u toj akciji preuzima drutvo El-Hidaje. Na godinjoj skuptini tog drutva polovicom kolovoza 1942. zakljueno je da se poalje delegacija poglavniku i da mu se prikae teak poloaj muslimana i trai poboljanje. Delegacija muslimana je doista posjetila poglavnika poetkom studenoga, ali je bila nezadovoljna onim to im je poglavnik obeao. Zato su se okrenuli Treem Reichu, dakako, pretpostavljajui njemaku pobjedu. Oni su 1. studenoga 1942. uputili Hitleru memorandum kojem ga upozoravaju na neeljeni razvoj dogaaja u Bosni i Hercegovini i na njen specifini poloaj. Potpisnici memoranduma podvlae da Paveli nije uspio stvoriti pravnu dravu, a zamjeraju mu i uvoenje strogog centralizma i popustljivost prema Katolikoj crkvi. Zbog svega toga u memorandumu se predlae osnivanje posebne politiko-administrativne jedinice pod nazivom upa Bosna, sa sjeditem u Sarajevu, ijeg efa bi imenovao sam Fiihrer. Nadalje, trae osnivanje bosansko-muslimanske legije pod nazivom Bosanska straa, s tim da se iz ustakih i domobranskih postrojbi izdvoje muslimani i ukljue u Bosansku strau. Na teritoriju upe Bosne trai se obustavljanje svake djelatnosti ustakog pokreta i njegovih jedinica. Poslije rata Bosnu treba uvrstiti u red ostalih europskih zemalja pod zatitom Treeg Reicha uivajui samostalnost koju e imati i njeni susjedi - navodi se u memorandumu. Glede teritorija, memorandum predvia podjelu Bosne i Hercegovine po etnikom, ekonomskom i geopolitikom kriteriju. Teritorij kotareva Livno, Duvno (Tomislavgrad), Ljubuki, zatim kotareva Mostar, Bugojno i Prozor s etniki hrvatskom veinom ustupili bi se NDH, a kotarevi Nevesinje, Gacko, Bilea i Ljubinja, te polovina trebinjskog i stolakog kotara Crnoj Gori (odnosno Italiji). Ostali, najvei dio Bosne i Hercegovine inio bi teritorij autonomne Bosne, ali s izlazom na more dolinom Neretve, preko Metkovia i luke Ploe. Autori memoranduma predviaju i preseljavanje stanovnitva, kako bi se u autonomnoj Bosni postigla apsolutna muslimanska veina. Usporedo s upuivanjem memoranduma osnovan je i muslimanski odbor Narodni spas s ciljem naoruavanja muslimana, a uz obrazloenje da im hrvatske vlasti u praksi ne garantiraju osobnu i imovinsku sigurnost. Posebno se isticala opasnost od etnika. Naime, zahtjev za separatni status Bosne i Hercegovine uslijedio je nakon to su etnici izvrili velike pokolje muslimana u Bosni, posebno u njenim istonim dijelovima. Inae su upozoravali i na ustake zloine i loe funkcioniranje ustake vlasti, pa se zato i ele naoruati neovisno oruanim snagama NDH.

88

U odnosu na rezoluciju iz 1941. memorandum je znatno radikalniji: njegov sadraj znai aktivno suprotstavljanje ustakom poretku i ustakoj politici. Njime, zapravo, grupa muslimanskih voa pokuava doi do dominantne pozicije u Bosni i Hercegovini. Nijemci, meutim, nisu poklonili veu panju memorandumu, ali su u njemu nalazili elemente za ostvarivanje svojih vojno-stratekih ciljeva. Smatrali su da uspostava autonomije u Bosni i Hercegovini ne moe biti rjeenje u datim okolnostima, ponajvie zato to nema politikog jedinstva muslimana (dijelom su u ustakoj vladi, dijelom u partizanima, a dijelom izvan tih grupacija). Zanemarivi politike zahtjeve memoranduma, Nijemci su se orijentirali na vojnu komponentu. Heinrich Himmler je uputio u Sarajevo pukovnika SS Wernera Fromma, da pripremi osnivanje SS-divizije s djelominim muslimanskim sastavom, ali s njemakim asnikim kadrom. O tome je Kasche obavijestio poglavnika i ministra Lorkovia. Paveli je pristajao na osnivanje divizije, ali da u njoj budu i Hrvati i da joj u nazivu bude rije ustaka. No, Himmler je to odbio, pa se Paveli sloio s njemakim planom. Tako je u svibnju 1943. osnovana 13. SS dobrovoljaka bosansko-hercegovaka brdska divizija, koja je od svibnja 1944. nazvana Handar-divizija. U njenom sastavu bilo je oko 60 posto muslimana i 40 posto Nijemaca (preteno pripadnika Njemake narodnosne skupine u NDH). asnike poloaje zauzeli su veinom Nijemci. Handar-divizija je upotrebljena za borbu protiv partizana. Uvoenje posebne uprave u Bosni i Hercegovini odgoeno je za budunost. Glavni cilj Nijemaca bio je smirivanje Bosne i Hercegovine i unitenje NOP-a. Za to su se koristili ustakim i domobranskim postrojbama te etnikim jedinicama (traei i njihovu meusobnu, ustako-etniku suradnju), pa su sada u svoje vojne planove ukljuili i muslimane. Stvaranje muslimanske autonomije nisu prihvaali, jer bi to moglo potaknuti Srbe u Bosni da se jae ukljuuju u NOP, a k tome bi zasigurno izazvalo i neprilike s Talijanima koji dre svoje snage juno od demarkacijske linije. U Hercegovini, kao i u preostalom dijelu Bosne, koji su zaposjele talijanske vojne jedinice, separatistike tendencije gotovo da i nisu dole do izraaja. Jedna akcija muslimanskih voa u Mostaru za poboljanje poloaja muslimanskog stanovnitva nije imala takva obiljeja. Inae, Talijani su od rujna 1942. osnivali Dobrovoljaku antikomunistiku miliciju sastavljenu od Hrvata i muslimana. Muslimansko puanstvo u veini nije bilo upoznato s planom autonomije. Za njih je najvanije bilo da se naoruaju i tako zatite od etnike opasnosti. Kapitulacija Italije i granice NDH. Tijekom dramatine sjednice Velikog faistikog vijea 24. srpnja 1943. dolo je do glasanja o povjerenju Mussoliniju, pa je on ostao u manjini. Sutradan (25. srpnja) Mussolini je u audijenciji kod kralja bio zamoljen da dade ostavku, to je i uradio, a zatim je, odmah pred kraljevskim dvorom, bio uhien. Nova talijanska vlada, koju je formirao maral Pietro Badoglio, uvjeravala je svog dotadanjeg savzenika - Njemaki Reich - da Italija i dalje ostaje lojalno uz njega. Potajno je, pak, stupila u vezu sa zapadnim saveznicima i s njima pregovarala o primirju, pa je 8. rujna 1943. dolo do kapitulacije Italije. Kada je to bilo slubeno priopeno Fhrerovom politikom predstavniku u Rimu, Rahnu, on je taj in nazvao izdajom zadane rijei. Ipak, kapitulacija Italije nije iznenadila njemaku stranu: i ranije su iz Italije stizala pouzdana obavjetenja o poljuljanoj vjeri u pobjedu i skepsi talijanskih vojnih i politikih krugova prema ishodu rata. Takvi stavovi jo vie su dolazili do izraaja nakon pada Mussolinija, pa su se u njemakom vrhu i vrile odreene pripreme. Ustaki vrh je takoer paljivo pratio raspadanje faistikog reima u Italiji. Odmah po padu Mussolinija, Paveli je dugo razgovarao s njemakim poslanikom Kascheom o nastaloj situaciji. S jedne strane oekivao je otklanjanje talijanskog pritiska na NDH i mogunost vraanja Dalmacije Hrvatskoj, a s druge strane ga je muila briga da se saveznike snage nakon raspleta u Italiji ne iskrcaju na jadranskoj obali i stvore novu opasnost. Zbog toga se
89

tijekom kolovoza, u kontaktima s njemakim vojnim zapovjednicima u NDH, razmatraju mjere za sluaj ispadanja Italije iz rata, tj. razmatra se zaposjedanje talijanske vojne zone u NDH njemakim i hrvatskim vojnim snagama. Razmiljao se, dakako, i o granicama prema Italiji i to ne samo o onima u Dalmaciji, nego i o ukljuivanju Rijeke i dijela Istre u NDH. Tako je poglavnik ve poetkom kolovoza najavio dr. Oskaru Turini da e biti poglavar uprave u tom podruju. Meutim, kada je 8. rujna doista dolo do kapitulacije Italije, inicijativa za poduzimanje vojnih i politikih mjera bila je potpuno u rukama Nijemaca, i vrh NDH je postupao onako kako su mu Nijemci sugerirali. Ne moe se rei da ustaka vlada nije bila spremna iskoristiti situaciju i anulirati ne samo granice utanaene Rimskim ugovorom iz godine 1941. nego i one utvrene u Rapallu 1920. No, Nijemci su imali svoje planove, a odnosi izmeu Treeg Reicha i NDH bili su takvi da su njemake sugestije vladi u Zagrebu, zapravo, bile naredba. Njemaki poslanik u Zagrebu Kasche saznao je za kapitulaciju Italije istoga dana u 20 sati iz emisije amerikog i britanskog radija. Oko 21,30 ve je odran sastanak lanova poslanstva i skupine visokih njemakih asnika, kojemu je prisustvovao i Mladen Lorkovi. Tijekom sastanka dogovorene su pojedinosti o zaposjedanju talijanskih nadletava i razoruanju talijanskih jedinica. Kasche je u dva navrata telefonski razgovarao s Berlinom, odakle je dobio upute za postupanje u nastaloj situaciji. Sat kasnije Kasche je posjetio poglavnika i u nazonosti Lorkovia, Budaka, Bulata i Navratila predao mu izjavu Fhrera i njemakog ministra vanjskih poslova, prema kojoj Njemaki Reich jami neogranienu nezavisnost Hrvatske, ukljuujui tu cijelu hrvatsku jadransku obalu. Dogovoreno je da se poglavnik odmah obrati hrvatskom narodu proglasom. Paveli je doista to i uradio, pa je u jedan sat po ponoi (dakle 9. rujna) preko zagrebake radio-stanice proitao proglas u kojem kae: Himbeni saveznik bio je nametnuo hrvatskom narodu u asu uskrsnua Nezavisne Drave Hrvatske ugovore i granice, kojima je velik dio hrvatske jadranske obale bio otrgnut od tiela Hrvatske. Kroz dvije i pol godine hrvatski je narod s najdubljom boli u dui trpio nasilje, a napose Hrvati tih krajeva pretrpili su na slobodi, na ivotima i na imovini najvee patnje. Dananjim danom sama je talijanska vlada svojim postupkom rieila hrvatski narod i hrvatsku dravu obveze proiztekle iz nametnutih ugovora. Pavelieve rijei odnosile su se samo na one krajeve koje je Italija prikljuila na temelju Rimskih ugovora iz 1941., ali ne i na Istru i Rijeku. Naime, Istra i Rijeka nisu bile oduzete hrvatskoj dravi (tj. NDH) Rimskim ugovorima, pa iz formulacije proglasa jasno proizlazi da se to ne odnosi na njih. To je na sastanku kod poglavnika potvrdio i Kasche na izriito postavljeno pitanje od strane ustakog vrha o proirenju tog akta na Istru, koju je NDH smatrala hrvatskim etnikim podrujem. Kasche je to otklonio, objanjavajui da se hrvatska akcija odnosi na prostor izmeu granice juno od Dubrovnika i ukljuivi Suak i otoke pred obalom. Hitler je za Istru i Rijeku, kako e se to ubrzo pokazati, imao drugaije rjeenje. Sutradan, 10. rujna, Paveli je potpisao dravnopravnu izjavu o raskidanju Rimskih ugovora, stavljajui izvan snage samo ugovore sklopljene s Italijom godine 1941. To znai da je NDH -iako to nije izrijekom navedeno - ipak slubeno prihvaala granicu prema Italiji uspostavljenu prije 1941. Poglavnik je, naime, objavio odluku u skladu s Hitlerovom porukom. Istoga dana Paveli je potpisao i izjavu o nitavnosti oznaenja talijanskog princa za kralja Hrvatske. Toga jutra na trgu Stjepana Radia ispred Sabornice prireen je manifestacijski zbor na kojemu je govorio poglavnik. U ime jadranskih Hrvata pozdravio ga je opunomoeni ministar Edo Bulat. U govoru je Paveli zahvalio Fuhreru, koji je omoguio odluku da NDH dobije istonojadranska podruja (brzojav takva sadraja Paveli je uputio i Hitleru).

90

Iako se poglavnikov proglas i dravopravna izjava nisu odnosili na Istru, ipak ustaki vrh nije zanemario taj dio od Talijana prisvojenog hrvatskog prostora. Uinjeni su napori da se hrvatska dravna vlast protegne i na to podruje, ali ne na cijelu Istru, nego samo na njezin sjeveroistoni dio. Naime, 13. rujna 1943. poglavnik - shvaajui dobro Kascheovo objanjenje Hitlerove poruke od 8. rujna naveer - alje Fhreru brzojav u kojem trai i istonu Istru (ne cijelu). U istom brzojavu Paveli moli da se NDH dade i tadanja Rijeka. Prije upuivanja tog brzojava, poglavnik je (10. rujna) - oito oekujui potvrdan odgovor imenovao Oskara Turinu glavarom Graanske uprave NDH za podruje Gorskog kotara, Hrvatskog primorja i Istre te velike upe Modru, Vinodol i Podgorje, Gacka i Lika sa sjeditem u Sua-ku-Rijeci. (To je postavljanje bilo pripremano od poetka kolovoza). Meutim, sva nastojanja ustakog vrha da dobije istonu Istru i Rijeku ostala su bez rezultata. Kascheova intervencija 8. rujna naveer, da se u Pavelievu proglasu ne spomene Istra, nije bila sluajna, jer je Hitler nakon kapitulacije Italije u tajnosti pripremio precizni plan kojim e se dio do tada talijanskog teritorija ustupiti NDH, a koji e doi pod njemaku upravu. Naime, ve 10. rujna Fhrer je potpisao odredbu o osnivanju operativne zone pod nazivom Jadransko primorje, sa sjeditem u Trstu. Ta je zona obuhvaala talijansku pokrajinu Furlaniju, Goricu, Trst, Istru, Rijeku, Kvarner i Ljubljanu. Vrhovnim poglavarom te zone imenovao je Friedricha Aloisa Rainera. Pokuaj Turine da sa svojom ekipom stigne do Rijeke i tamo uspostavi hrvatsku upravu zavrio je neuspjehom. Onemoguili su ga Nijemci, pa se s puta prema Rijeci morao vratiti u Zagreb. U pozadini Hitlerova diktata dijelom su stajale stare njemake tenje, jo iz XIX. stoljea, da se njemaki ivotni prostor proiri i na obale Mediterana (tj. na sjevernojadransko obalno podruje). S druge strane, oruane snage NDH nisu bile kadre zatititi obalno podruje i ispuniti Nijemcima data obeanja. Osim toga, Nijemci su vodili rauna i o Mussoliniju, svom jo uvijek prihvaenom savezniku, kojemu su nakon spektakularnog oslobaanja pomogli da u sjevernoj Italiji uspostavi Talijansku Socijalnu Republiku. Mussolini se nije ni tada odricao istonojadranskog podruja, pa je odbio da u Zagreb poalje svog poslanika. POKUAJ SPAAVANJA NEZAVISNE DRAVE HRVATSKE Povezivanje ustakih dunosnika s vodstvom HSS-a. Nezavisna Drava Hrvatska od svog nastanka bila je vrsto povezana s osovinskim silama. Nakon kapitulacije Italije nastavlja se vrsta povezanost s Njemakom. Dapae, glavna osnovica slubene ustake politike bila je odranje NDH iskljuivo s ustakom vlau i s osloncem na Njemaku. Meutim, razvoj dogaaja i stanje na bojitima upuivali su sve vie na bezizglednost njemake pobjede. Tada se u vodstvu ustakog pokreta javlja struja koja smatra da je bitno sauvati NDH bez obzira na to hoe li Njemaka u ratu pobijediti ili ne i bez obzira na to tko e biti na elu hrvatske drave. To je, zapravo, znailo da opstanak NDH ne treba vezivati uz ustatvo i Pavelia, niti uz Njemaki Reich. Kako je postajalo sve oitije da e rat zavriti pobjedom saveznika i da e oni krojiti politiku kartu Europe, NDH bi se na vrijeme trebala nai na njihovoj strani. Tako bi se sauvala hrvatska drava. No, to je zahtijevalo promjene u dotadanjoj politici NDH, ponajprije u sastavu njenih elnih ljudi i najvieg vrha. Razmiljanja o prevoenju Nezavisne Drave Hrvatske na stranu saveznika bila su nazona u onih ustakih dunosnika, koji su jo u jesen 1943. podravali sporazumijevanje s HSS-om. Oni su ve tada mnoge poteze Pavelieve politike smatrali pogrenima i promaenima. No, poglavnik nije doputao nikakvu kritiku i vrsto je drao svu vlast u svojim rukama. Nije pristajao na uvjete vodstva HSS-a i naredio je prekid pregovora. Sada, u ljeto 1944. ponovno oivljava akcija pregovaranja s HSS-om o traenju izlaza za spaavanje
91

hrvatske drave. Glavni zagovornik te akcije, kojoj je krajnji cilj bio prijelaz NDH u drugi tabor, tj. na stranu zapadnih saveznika, bio je Mladen Lorkovi, ministar unutarnjih poslova. Njemu se u toj akciji pridruio i Ante Voki, tada na dunosti ministra oruanih snaga u vladi NDH. Oko Lorkovia i Vokia okupio se krug istomiljenika mahom antinjemakog raspoloenja. Takva su raspoloenja bila u stalnom porastu, ne samo zbog njemakih vojnih poraza, nego i zbog uspostave potpune kontrole Nijemaca nad svim vanijim tokama politike i vojne djelatnosti u NDH. U taj krug se ukljuila i grupa politiara iz vodstva Hrvatske seljake stranke - Ivanko Farolfi, Ljudevit Tomai, Josip Torbar, Ivan Pernar i drugi, te dio domobranskog vrha s kojim su prvaci HSS-a ve ranije raunali. I sam potpredsjednik HSS-a August Kouti odravao je kontakte s Mladenom Lorkoviem. Glavni posrednik u povezivanju Koutia i Lorkovia bio je David Sini, prije veliki upan u Kninu, a zatim upravni povjerenik pri Viem zapovjednitvu Talijanskih oruanih snaga u Suaku (do talijanske kapitulacije). Lorkovi je ve u svibnju 1944. u povjerljivom razgovoru sa Siniem procijenio da je njemaka pozicija na bojitima loa i da ima vijesti po kojima Englezi pripresvibnju iz Taranta akciju na Balkan. Smatrao je da upravo u tom trenutku HSS treba stupiti u akciju i pripremiti se da to vie uradi za hrvatski narod. On (Lorkovi) je uvijek stajao na stajalitu da e doi as za HSS i zato upuuje Sinia da pripremi razgovor s Koutiem, da ga informira o poloaju, kako bi mogli nastaviti dogovaranje iz 1943. Kouti je prihvatio Lorkoviev prijedlog za sastanak, pa je sastanak i odran u Lorkovievu stanu, uz nazonost Farolfija i Sinia. Razgovori izmeu ustakih dunosnika (povjerljivog kruga oko Lorkovia i Vokia) i prvaka HSS-a bili su zatim nastavljeni, a ukljuili su se i neki domobranski asnici. Plan djelovanja. Uspostavljanjem veze ustakih nezadovoljnika s prvacima HSS-a i domobranskim asnicima formirana je zavjerenika grupa, koja je pripremila plan akcije. Plan je predviao razoruanje njemake vojske, odstup Pavelia s funkcije efa drave, uspostavu nove vlade sastavljene od predstavnika HSS-a te poziv saveznicima da se iskrcaju na jadransku obalu. Kontakte sa saveznicima trebalo je uspostaviti preko Barija, pa su u tome poduzeti i neki konkretniji koraci. Prema nekim naznakama, politiari iz HSS-a uspostavili su odreene veze i s Jurjem Krnjeviem u Londonu te je i on djelomice utjecao na tu akciju (ali nije bio njezin inicijator). Prema kasnijem Sinievu svjedoenju, u tom je planu posebnu ulogu imao Voki kao ministar oruanih snaga. Naime, njegova je uloga bila isto vojnike prirode, tj. on je s domobranskim jedinicama trebao izvriti razoruavanje Nijemaca i nepokornih ustaa. Jezgra akcije bila je u tome da se njemake trupe na podruju NDH opkole, razoruaju i zarobe. U tu svrhu Voki je s nekoliko asnika u svom stoeru organizirao odreene pokrete i razmjetaj domobranskih jedinica, pa su ti pokreti hrvatskih oruanih snaga ve bili i zapoeli negdje potkraj srpnja i poetkom kolovoza 1944. Sto se tie Nijemaca, ini se da je u Lorkovieve i Vokieve namjere do izvjesne granice bio upuen i njemaki opunomoeni general Glaise von Horstenau, koji je ve ranije u diskretnim razgovorima s Lorkoviem izjavljivao svoje miljenje da e Njemaka izgubiti rat. O tome je dao podatke poslanik NDH u Berlinu Vladimir Koak, koji je u svojim iskazima govorio i o vezama zavjerenika s inozemstvom, odnosno s Englezima. Te su veze ile preko vicarske, konkretno preko trgovinskog predstavnika NDH u Zrichu Josipa Cabasa, inovnika u Ministarstvu trgovine Davorina Mikia, a navodno i preko kipara Ivana Metrovia. Dr. Miki je imao ulogu kurira izmeu Zagreba i Zricha. Primljene poruke upuivale su se u London preko britanskog poslanstva u Bernu, preko kojega su stizali i odgovori. Zanimljiv je podatak da je Voki preko punkta u

92

vicarskoj javio Englezima toan raspored i naoruanje oruanih snaga kojima raspolae, nato su mu oni odgovorili da im je to bilo vrlo dobro i tono poznato i prije njegove poruke! O svojim gledanjima na ratnu situaciju i o namjeravanoj akciji spaavanja NDH, Lorkovi i Voki su upoznali i Pavelia. Naime, oni su od samog poetka nastojali Pavelia pridobiti za tu akciju, oekujui njegovo puno razumijevanje opeg stanja i neizbjenog poraza Njemake. Ima nekoliko potvrda da je Paveli bio informiran o pripremama za spaavanje NDH i da se akciji nije protivio. Jedna od njih je i iskaz zapovjednika Poglavnikova tjelesnog zdruga Ante Mokova, koji je (pred komunistikim vlastima) izjavio da je posve sigurno da su o svim etapama pregovora s prvacima HSS-a Lorkovi i Voki obavjetavali Pavelia. No, najdirektniju potvrdu dao je sam Lorkovi u pismu upuenom poglavniku iz kunog pritvora (poslije otkrivanja zavjere), u kojem izriito pie: Vi najbolje znadete da (u zadnjim tjednima) nikada nisam ni koraka inio bez Vaeg (i prethodnog i naknadnog) znanja i odobrenja. Paveliev udar protiv zavjerenika. Budui da je znao o cijeloj akciji Lorkovia i Vokia, Paveli je ubrzo o tome obavijestio Nijemce. U razgovoru to ga je 21. kolovoza 1944. vodio s njemakim poslanikom u NDH Kascheom, povjerio mu je namjere grupe. On je Kascheu izjavio kako je ustanovio da neki njegovi ministri ne vjeruju u konanu pobjedu, apostrofirajui naroito ministra Lorkovia koji mu je tijekom posljednje dvije nedjelje izraavao takva miljenja. Lorkovi je, naime, doao do uvjerenja da e Njemaka izgubiti rat, pa je razmiljao o tome kako bi se Hrvatska mogla pravovremeno osigurati na drugoj strani. Paveli je Kaschea upozorio da je Lorkovi uspostavljao veze s predstavnicima HSS-a, kako bi preko njih pripremio vezu s neprijateljem. Izvijestio ga je da je Lorkovi u svoje planove upleo i Vokia. Paveli je Kascheu takoer tvrdio da se sam tome nije suprotstavljao, jer je htio dobiti zaokruenu sliku o svemu, o namjerama pokretaa akcije i o onome to je ve poduzeto. Slijedeih dana Paveli je (u razgovoru s M. Frkoviem i Vj. Servatzyjem) rekao i to da je htio vidjeti kako daleko e gospoda ii. Skupina ustakih dunosnika i ljudi iz vodstva HSS-a neosporno su pripremali akciju spaavanja NDH (odnosno hrvatske drave) naputanjem oslonca na Njemaku. No, Paveli je - otkrivi u jednom trenutku Nijemcima cijeli pothvat - akciju onemoguio i poduzeo energine mjere protiv zavjerenika. Na sjednici vlade NDH (30. kolovoza 1944), kojoj su bili nazoni i ministri Lorkovi i Voki, Paveli je obavijestio ostale ministre o akciji dvojice lanova vlade i traio njihove ostavke. Sutradan je objavljeno da su Lorkovi i Voki razrijeeni svojih funkcija i da su mjesto njih imenovani novi funkcioneri (Lorkovia je kao ministar unutarnjih poslova zamijenio ustaki pukovnik dr. Mate Frkovi, a Vokia kao ministra oruanih snaga doadmiral Nikola Steinfl). Uslijedila su zatim hapenja svih umijeanih u akciju: ustakih dunosnika, domobranskih asnika i istaknutih prvaka HSS-a. Iz kruga HSS-a bili su uhapeni, izmeu ostalih: Ivanko Farolfi, Ljudevit Tomai, Josip Torbar, Ivan Pernar, Baria Smo-ljan, Josip Reberski - sve prvaci stranke iz najueg njezina vodstva i bliski suradnici Vladka Maeka od ranije. (Sam Maek zbog izolacije nije sudjelovao u akciji.) U vrijeme tih hapenja prebjegao je August Kouti na teritorij pod kontrolom partizana, bojei se da i on ne bude zatvoren. Premda se itavoj aferi nije elio dati vei publicitet, ipak se u javnosti za hapenje znalo, to je izazvalo napetu atmosferu. O uhienju Lorkovia i Vokia objavljena je u tisku kratka vijest uz obrazloenje da je ta odluka uslijedila zato to su obojica u posljednje vrijeme politiki djelovali protivno njihovom slubenom djelokrugu i njihovim ustakim obvezama i dunostima. Neki od uhapenika bili su poslije izvjesnog vremena i provedene istrage puteni, a stanovit broj je zadran u zatvoru. Lorkovi i Voki bili su zatvoreni u Lepoglavi. Iz Lepoglave Voki je svojoj supruzi Dragici uputio nekoliko pisama. U jednom od njih
93

(datiranom 10. travnja 1945.) rezignirano pie: ... elim, da Vas nikada u ivotu ne snae ono stanje, u kome seja naalost sada nalazim... Prema onome to vidim o ratnoj situaciji, kraj rata nije puno dalje od ljeta, a tada je valjda, ako ne prije, i kraj mojim mukama pa bilo na koji nain. Ne vjerujem da u to preivjeti, jer nemam nikakvih iluzija o budunosti... Suvino je da tebi naglaujem, kako sam krvavo nepravedno oglaen izdajicom, da me najzad svrstaju u red najgorih, zloinaca i pravih neprijatelja naroda, jer Ti najbolje zna mene ve godinama. Ali, neka i ove muke i patnja budu moj doprinos slobodi i srei hrvatskoga naroda, koga sam uvijek volio i za koga sam sve bio spreman dati. Znam da e doi vrieme, koje e drugi sud o mome radu dati. Prilikom povlaenja ustake vlade i Pavelia u proljee 1945. Lorkovi i Voki bili su ubijeni pod okolnostima koje jo nisu potpuno razjanjene (oito po Pavelievoj naredbi). Ubijeni su i prvaci HSS-a Farolfi i Tomai (ostali prvaci HSS-a tada su osloboeni).

SLOM
POSLJEDNJI DANI I PROPAST NEZAVISNE DRAVE HRVATSKE Opa situacija poetkom 1945. i poloaj NDH. Na junom, zapadnom i istonom bojitu poetkom 1945. njemake snage su uzmicale. Bilo je oito da se Drugi svjetski rat blii kraju. I na Balkanu je njemaka vojska bila u povlaenju. Titove partizanske jedinice bile su u stalnom brojanom porastu, pa su od ljeta 1944. organizirane u etiri armije, koje su uz izdanu vojnu pomo zapadnih saveznika sve uspjenije djelovale, izvodei sve zamanije ofenzivne operacije. Oslobaanje Srbije i Beograda (bio je osloboen od Nijemaca u listopadu 1944.) bili su potvrda njihove sve vee snage. K tome je NOP biljeio uspjehe i na politikodiplomatskom polju. Sporazumi Tito-ubai (zakljueni sredinom lipnja na otoku Visu i u osloboenom Beogradu poetkom studenoga 1944.) otvorili su put meunarodnom priznanju obnovljene Jugoslavije, a da nisu ugrozili bitne rezultate partizanskog pokreta i oslobodilake borbe, prije svega komunistiku prevlast. Ubacivanjem politiara iz emigrantske vlade u zemlju i formiranjem jedinstvene jugoslavenske vlade s komunistima (ta je vlada bila formirana u Beogradu poetkom oujka, a na elu joj je bio maral Tito; ubai je u toj vladi bio ministar vanjskih poslova), britanska je politika nastojala sprijeiti potpunu dominaciju komunista u poslijeratnoj Jugoslaviji i barem donekle osigurati svoj utjecaj i zatititi svoje interese. Meutim, prevaga komunista zbog uspjenog ratovanja protiv okupacijskih snaga bila je takva da je ishod toga poteza bio prilino neizvjestan. Tada se u antikomunistikim krugovima na tlu Jugoslavije poelo sve vie kalkulirati s rascjepom u antihitlerovskoj koaliciji, tj. sa sukobom izmeu zapadnih demokracija i boljevike Rusije, to je u izvjesnoj mjeri pothranjivala i sama njemaka promidba. Stvaralo se uvjerenje da Zapad nee dopustiti pojavu jedne socijalistike (komunistike) jugoslavenske drave na Jadranu, koja bi kao privjesak Sovjetskog Saveza ugroavala britanske interese na Mediteranu. Na toj pretpostavci zasnivale su se kombinacije o povezivanju antikomunistikih snaga na tlu nekadanje Jugoslavije u jedinstven front koji bi uz pomo Zapada onemoguio konanu pobjedu Titova NOP-a. Poslije osloboenja Srbije od okupacijskih snaga, borbe Jugoslavenske armije s njoj neprijateljskim jedinicama sve vie su se prenosile na teritorij Hrvatske. Kako su glavni putovi za povlaenje Nijemaca vodili upravo preko NDH, to su se razne kombinacije za obraun s NOP-om kojega predvode komunisti vezivale za hrvatski prostor i vlast u NDH. U Zagreb su dolazili predstavnici razliitih antikomunistikih grupacija, da s ustakim voama i ostalim hrvatskim politikim initeljima pregovaraju o zajednikom otporu NOP-u. Ustako
94

vodstvo je prihvaalo razgovore s njima, ali je u isto vrijeme razmiljalo i o samostalnoj akciji spaavanja hrvatske drave prijelazom na stranu saveznika, makar i u posljednjem trenutku. Planovi i dogovaranja. Ustaki vrh pruio je u Zagrebu gostoprimstvo crnogorskom federalistu Sekuli Drljeviu. Upravo uz podrku i pomo ustakih vlasti, on je u ljetu 1944. osnovao Crnogorsko dravno vijee kao vrhovni organ samostalne crnogorske drave. Poetkom travnja 1945. Sekula Drljevi je poduzeo akciju osnivanja Crnogorske narodne vojske u koju je namjeravao okupiti Crnogorce koji su ivjeli u NDH, zatim one koji su se povlaili iz Crne Gore (to su bili ostaci poraenih etnika Pavla uriia) i onih koji su bili na radu u Njemakoj. Ustake su vlasti podupirale tu akciju, jer je ona mogla oslabiti NOPi partizane, iji su uspjesi prijetili unitenjem NDH. No, ta je akcija bila i suvie zakanjela da bi dala neki rezultat. Sporazumi Tito-ubai i saveznika pomo Titovim partizanima doveli su Drau Mihailovia u nezavidan poloaj. Ipak, on ne odustaje od svojih planova, a za njihovu realizaciju najprije treba razbiti komuniste i onemoguiti njihovo osvajanje vlasti u jugoslavenskom prostoru. Zato poduzima akciju povezivanja svih antikomunistikih snaga u zavrnici rata, da bi zajedniki sprijeili pobjedu komunista. Jo u ljeto 1944. Draa Mihailovi je uputio svoje emisare u Hrvatsku, i to predsjedniku HSS-a Vladku Maeku, predlaui mu zajedniko istupanje protiv NOP-a. Preko njega (Maeka) on se nastojao povezati s hrvatskim domobranstvom. Meutim, Maek nije pokazao interes za Mihailoviev prijedlog. Potkraj travnja 1945. u Hrvatskoj su se ponovno pojavili emisari Drae Mihailovia (bili su to general Svetomir uki i odvjetnik Ranko Brai). Oni su tada u Zagrebu posjetili Maeka i nadbiskupa Alojzija Stepinca, a obratili su se i ustakoj vladi. Njihov prijedlog je bio da Srbi, Hrvati i Slovenci stvore antikomunistiki blok i upute zajedniku izjavu AngloAmerikancima. etnici bi priznali Nezavisnu Dravu Hrvatsku s time da se poslije rata izvri korekcija granica u istonoj Bosni. etnici su zastupali stajalite da se zemlja ne smije nikako napustiti jer bi je time prepustili partizanima, a to ne odgovara ne samo Srbima i Hrvatima, nego ni Englezima. Prema svjedoenju ustakog ministra vanjskih poslova dr. Mehmeda Alajbegovia (datog u iskazu komunistikim vlastima poslije zavretka rata), etniki emisari bili su i kod Pavelia. O tom susretu Alajbegovi je izjavio: Paveli mi je rekao da je te etnike primio i da im je ispripovijedao da ako su dva ovjeka zatvorena u istu eliju, oni se s vremenom poinju svaati i mrziti. No, ako su u dvije odvojene elije, ponu kucati jedan drugome na zid, pa s vremenom postanu i prijatelji. Paveli mi je nadalje rekao da etnici imaju mogunost kontakta s Englezima... Potkraj travnja 1945. situacija za NDH bila je vrlo tmurna i poraz ustake drave bio je neizbjean. Nijemci su se uurbano povlaili, a partizanske snage su zauzimale sve vie hrvatskog teritorija i pribliavale su se Zagrebu. Zajedniki borbeni front protiv komunista i NOP-a mogao se formirati samo zanemarivanjem razlika, netrpeljivosti i dotadanjih neprijateljstava, kako bi se dobila podrka saveznika, u koju su jo uvijek naivno vjerovali. Za tu podrku sada je bio zainteresiran i Paveli, pa je zato i razgovarao s etnikim emisarima, ali nikakav konkretan dogovor nije postignut. Za neku zajedniku akciju oito vie nije bilo vremena. etniki emisari su posjetili i nadbiskupa Stepinca. Taj je posjet bio sraunat u prvom redu na nadbiskupovu posredniku ulogu i utjecaj na Maeka, a vjerojatno i na Pavelia. U tom razdoblju (dakle, pred sam kraj rata) politiki vrh NDH, a to u prvom redu znai sam poglavnik, uspostavljao je kontakt i s generalom Leom Rupnikom, koji je u Sloveniji pod njemakim okriljem predvodio slovensko domobranstvo. Pomiljalo se i na povlaenje svih hrvatskih i slovenskih vojnih snaga prema Istri, to bi - pretpostavljalo se 95

potaknulo iskrcavanje Anglo-Amerikanaca na tlo Istre. General Rupnik i ljubljanski biskup Gregor Roman uputili su 21. travnja 1945. Paveliu, Maeku i nadbiskupu Stepincu zajedniki memorandum u kojem zagovaraju okupljanje svih postojeih snaga u zemlji kako bi se stvorila antikomunistika koalicija. Ta bi se koalicija suprotstavila NOP-u i zadobila naklonost saveznika koji bi tada uspjeno intervenirali u korist nacionalnih snaga. U memorandumu se predlae osnivanje zajednikog reprezentativnog tijela - Komiteta nacionalnog otpora Srba, Hrvata i Slovenaca. Autori memoranduma raunali su na oruane snage NDH. Raunajui na osjetljivost Hrvata prema jugoslavenskom rjeenju, Rupnik i Roman zalau se u memorandumu za kompromis dvaju gledita i najavljuju mogunost konfederativnog rjeenja koje bi odgovaralo Velikoj Britaniji i SAD. Naime, oni polaze od injenice da su se zapadni saveznici i Sovjetski Savez ve sloili o obnovi Jugoslavije. Memorandum je traio ukljuivanje u akciju i Vladka Maeka koji u inozemstvu uiva odreeni ugled. Zato se od Pavelia trailo da potpisnicima memoranduma omogui kontakt s Maekom. Sve kombinacije o zajednikoj borbi antikomunistikih snaga ponitavalo je nezadrivo napredovanje Jugoslavenske armije, izdano potpomognute od onih istih saveznika, od kojih su te snage oekivale pomo. Sovjetski prijedlozi poglavniku Paveliu1. Ujesen 1944. poglavnik Paveli primio je povjerljivo izvjee od glavara stalnog trgovakog predstavnitva NDH u Ziirichu (vicarska) Josipa Milkovia. U tom izvjeu Milkovi javlja poglavniku da ruska strana trai dodir za zakljuenje eventualnog sporazuma. Ta sovjetska ponuda u svom izvornom obliku glasi: Vi trebate hrvatsku dravu. Mi nemamo nita protivno. Ako pristanete na na prijedlog, mi emo priznati hrvatsku dravu i neemo nita protiv nje poduzimati. Va reim ne zanima nas, i vi ete imati nau potporu. Mi trebamo prilaz k Jadranskom moru i zato i prolaz za nae ete kroz vae podruje i to tako, da za vrijeme prolaza naih eta ne padne protiv njih niti jedan hitac s vae strane. Sovjetska ponuda stigla je u vrijeme kad su saveznici tijekom ljeta 1944. na europskim bojitima sve uspjenije lomili njemaku vojnu silu (iskrcavanje saveznika u Normandiji i njihovo napredovanje na zapadu, te sovjetska ofenziva na istoku) i kad su se sovjetske snage preko Maarske postupno pribliavale granicama NDH. Namjere sovjetskog vodstva bile su posve jasne: sovjetske vojne snage treba dovesti to prije do jadranske obale, i to prije angloamerikanskih, i tako ih pretei u zauzimanju Trsta. Raspoloiva dokumentacija pokazuje da je Paveli tu rusku ponudu odbio. Njemaki zapovjednik na Jadranu admiral Joachim Lietzmann Pavelievu odluku popratio je napomenom:... jer vjeran vjekovnoj tradiciji svoje zemlje i njenoj zapadnjakoj misiji, nije mogao raditi protiv svoga protukomunistikog uvjerenja, niti se ogrijeiti o svoju politiku prolost, koja je ve od 1918. stajala u znaku protukomunistike borbe. Meutim, sovjetska strana nije odustala od pokuaja da od Pavelia izbori prolaz Crvene armije preko NDH do istone obale Jadrana. U oujku 1945. Paveli je primio pismo ruskog diplomata Aleksandra Efremovia Bogomolova (sovjetski veleposlanik kod francuske vlade u Parizu), koji u ime Sovjetskog Saveza obavjetava Pavelia, da bi SSSR priznao Nezavisnu Dravu Hrvatsku uz stanovite uvjete. To su: prvo, NDH e propustiti sovjetske trupe do svoje jadranske obale; drugo, NDH e dozvoliti slobodu rada Komunistikoj stranci; i tree, NDH e se obvezati, da nee nikada pristupiti nikakvom antisovjetskom savezu. Paveli je ponovno sovjetski prijedlog odbio.
1

O ovoj epizodi posljednjih mjeseci NDH pisao je Jere Jareb u asopisu za suvremenu povijest br. 1 /1995. Prilog je naslovio Sovjetski dodiri s dr. Antom Paveliem od rujna 1944. do veljae 1945. Autor priloga pretpostavlja s razlogom da emo o svemu sigurno vie saznati kada nam budu pristupani i sovjetski izvori.

96

Upoznavajui dr. Stijepu Peria (biveg ministra vanjskih poslova NDH) sa sadrajem sovjetske poruke, Paveli je svoje odbijanje popratio objanjenjem, da bi ga komunisti prevarili, te da bi mu prvom prilikom zakrenuli vratom. Da je vodstvo SSSR-a (a to znai Staljin) uputilo poglavniku Paveliu navedene prijedloge, postoji nekoliko potvrda od razliitih osoba, koje je Paveli o tome informirao.2 I sam je kasnije u emigraciji o tome javno progovorio. Uradio je to u razgovoru s talijanskim novinarom, objavljenom u listu Epoca (Milano) u listopadu 1952. (Taj je razgovor u hrvatskom prijevodu Paveli tiskao u studenom iste godine u svom listu Hrvatska, koji je izlazio u Buenos Airesu.) Paveli najprije potvruje podatak da su mu Sovjeti svoj prijedlog prvi put dostavili preko hrvatske trgovake delegacije u Zurichu, pa dodaje da su mu potom ponudu donijela i dva asnika ruske vojske, koja se tada nalazila na maarskoj granici, a koji su preli preko borbene linije kao parlamentarci. Prema dostavljenom prijedlogu - pie Paveli - Sovjetski Savez trai prolaz svojih trupa do Jadranskog mora, a za uzvrat bi garantirao hrvatsku neovisnost, pa bi poglavnik ostao na vlasti. Paveli je talijanskom novinaru izjavio da bi prihvaanje sovjetskog prijedloga znailo izdaju Hrvatske. Dodao je: Moj hrvatski duh i duboka katolika vjera sprijeili su, da pregovaram sa Sovjetima, koje sam uvijek drao neprijateljima broj 1. Povrh toga nisam bio tako naivan, da bih povjerovao, da e Rusi zaista obeanje odrati. Nije trebalo biti osobito mudar za predvidjeti, kakva bi bila sudbina Hrvatske, a i moja, da sam otvorio vrata kue. Kasnije je bilo jasno, to su htjeli Rusi. Htjeli su, preavi preko Hrvatske stii u Trst prije nego saveznici. Posve je, dakle, sigurno da su Sovjeti potkraj 1944. i poetkom 1945. u vie navrata Paveliu dostavili prijedloge u kojima je glavna toka bila dozvola sovjetskim trupama da iz june Maarske prijeu preko hrvatskog teritorija do istone jadranske obale i do Trsta. Paveli je to odbijao pozivajui se na svoja vrsta antikomunistika uvjerenja. Uz to je izrazio i sumnju u iskrenost sovjetskih garancija. Oito nije vjerovao u mogunost odranja NDH u sferi sovjetskog utjecaja. Nije vjerovao da bi ga Sovjeti zadrali na vlasti, koju je toliko volio, izrazivi se figurativno da bi mu prvom prilikom zakrenuli vratom. Sovjetski prodor do Jadrana preko Hrvatske omoguio bi eventualnu sovjetsku invaziju u Sjevernu Italiju, a to bi pak imalo teke posljedice ne samo za Italiju, nego i za Francusku, gdje je Komunistika partija bila prilino jaka. U danim okolnostima opeg stanja na bojitima potkraj 1944. Staljinov prijedlog bio je ne samo vojno-strateki potez sraunat na to bre slamanje Hitle-rove Njemake, nego i dio sovjetskih planova za uvrivanje poslijeratnog utjecaja u jugoistonoj Europi. Nadmetanje SSSR-a s druga dva partnera u antihitlerovskoj koaliciji - Velikom Britanijom i Sjedinjenim Amerikim Dravama - za sfere utjecaja bila je konstanta u njihovim odnosima u cijelom ratnom razdoblju. U traenju odgovora na pitanje u kojoj su mjeri ponuena sovjetska jamstva za daljnji opstanak hrvatske drave doista bila iskrena, valja podsjetiti na sovjetsku podrku Titovim partizanima i sovjetsku bezrezervnu opredjeljenost obnovi Jugoslavije. To je SSSR ve utvrdio sa svojim saveznicima na Zapadu. Uostalom, sovjetski prijedlog Paveliu umnogome podsjea na slian prijedlog rumunjskom kralju 1944., a njegov zavretak je poznat. Ratne operacije saveznika tekle su pobjedonosnim tijekom, a sudbina Nezavisne Drave Hrvatske i nakon Staljinove ponude ostala je vrsto vezana za sudbinu Njemake. Memorandum vlade NDH. Iako je poglavnik Paveli u ljeto 1944. energinom akcijom sprijeio zavjerenike da prevedu NDH u tabor zapadnih saveznika, uoi kraja rata i sam je to pokuao uraditi. Usporedo s kontaktima koji su se nizali u nastojanju da se stvori antikomunistika koalicija i zajednikog obraanja saveznicima, ustaki vrh je poduzimao i
2

U navedenom prilogu Jere Jareb donosi redom sva do sada poznata svjedoanstva.

97

vlastite akcije za spaavanje NDH u dodiru sa saveznicima. Traila se veza sa saveznicima preko Vatikana, a poslanik NDH u Berlinu Vladimir Koak stupio je u vezu sa saveznikim zapovjednitvom u Njemakoj preko stoera admirala Karla Donitza (poslije Hitlerova samoubojstva bio je kratkotrajni ef Treeg Reicha), koji je i sam razgovarao sa saveznicima o polaganju oruja. Koak je kod saveznika pokuao izboriti opstanak NDH, ali bez rezultata. Posljednji pokuaj spaavanja Nezavisne Drave Hrvatske (i to u posljednji as) izvren je upuivanjem memoranduma hrvatske vlade Anglo-Amerikancima. Memorandum je sastavljen samo nekoliko dana prije povlaenja ustake vlade i poglavnika iz Zagreba. Sastavljanje teksta memoranduma bilo je povjereno Ivi Bogdanu, glavnom ravnatelju za promidbu, a u tome su mu trebali pomoi Edo Bulat i Mehmed Alajbegovi. Hrvatski original je bio dovren 3. svibnja u veernjim satima. Nakon to je hrvatski tekst odobrio poglavnik Paveli, dokument je preveden na engleski jezik. Rano u zoru, 4. svibnja 1945., sastala se ustaka vlada, da bi svi ministri potpisali memorandum koji je zatim zrakoplovom otpremljen saveznicima, u stoer feldmarala Harolda Alexandera u Junoj Italiji. Memorandum je trebao predati ministar Vjekoslav Vrani, koji je iz Zagreba otiao posebnim zrakoplovom u pratnji trojice zarobljenih saveznikih avijatiara. U memorandumu se posebno isticala potreba daljeg odravanja Nezavisne Drave Hrvatske. Naglaavalo se da ta drava ne pripada faistikom bloku i da se ne bori za faistiku ideologiju, ve da je vodila hrvatski nacionalni obrambeni rat. Kad se oekivalo savezniko iskrcavanje, u ljeto 1944. na obale Dalmacije, hrvatska vlada - kae se u memorandumu - izdala je zapovijed da se hrvatske oruane snage ne suprotstavljaju saveznicima. Sada se vlada NDH - navodi se dalje - eli staviti pod okrilje saveznika i spremna je prihvatiti arbitrau Velike Britanije i SAD. Istie se mogunost borbe protiv NOPa koji ne ugroava samo Hrvate, nego i druge narode iz njihova susjedstva. Misija Vjekoslava Vrania nije uspjela. Odgovor Anglo-Amerikanaca nije nikada stigao. Za neuspjeli odlazak Vrania hrvatska javnost nije nita znala. U pozitivan rezultat oito nije vjerovao ni sam poglavnik: samo dva dana poslije upuivanja memoranduma, tj. 6. svibnja 1945., s vladom i ostacima ustakih i domobranskih jedinica napustio je Zagreb, povlaei se prema austrijskoj granici. Povlaenje. Blajburka tragedija. Naputanje Zagreba i Hrvatske bilo je izvreno bez valjane vojnike i politike pripreme. Uz glavninu hrvatske vojske (inile su je ustake i domobranske postrojbe), ilo je mnotvo civila - ene, djeca, starci - koji su bjeali, bojei se partizana. Prilikom povlaenja Paveli je zastao u Rogakoj Slatini, gdje je donio odluku da se vojska i dalje povlai prema Korukoj i da se s orujem preda Englezima, a nipoto partizanima. Sam je s oruanom pratnjom krenuo u unutranjost Austrije, prema pokrajini Salzburg u amerikoj zoni, a zapovjednitvo nad kolonama u povlaenju imali su pojedini generali. Smjer kretanja bio je Celje-Slovenj Gradec-Dravograd, a onda prema Bleiburgu, malom austrijskom gradiu uz slovensko-austrijsku granicu. Naputajui Hrvatsku i bjeei prema zapadu, svi su se nadali da e ih u Austriji prihvatiti saveznike (anglo-amerike) snage. No, na poljima ispred Bleiburga zaustavila ih je engleska vojska i ubrzo opkolile postrojbe Jugoslavenske armije. Tada su (a bilo je to 15. svibnja 1945.) general Ivo Hereni i ustaki pukovnik Danijel Crljen kao hrvatski pregovarai otili u blajburki dvorac, gdje ih je primio britanski brigadni general Patrick Scott. Engleski general im je kratko izjavio da hrvatska vojska mora poloiti oruje pred partizanima. Pri tome se pozivao na upute feldmarala Alexandera. Pregovarai su generalu Scottu objanjavali da se ne radi o vojsci, nego o narodu koji naputa zemlju, da bi se spasio od komunista. Crljen je naglasio da po obiajima svih kulturnih naroda, politiki emigranti uivaju zatitu, no general je uzvratio da je to politika, a da je on vojnik i da ne moe ulaziti u
98

politiku. Zatim je zatraio da se vojne postrojbe i nagomilani narod predaju partizanima u roku od jednog sata. Kad je minuo rok za predaju, bile su istaknute bijele zastave. Vojnici su odbacivali oruje, a pojedine manje skupine uspjele su odbjei u oblinje ume. Golemo mnotvo, vojnike i graane, Englezi su tada tenkovima natjerali u redove. Potom su se povukli preputajui ih na milost i nemilost partizanima, koji su ih tjerali natrag u Titovu Jugoslaviju. Tek je mali broj izbjegao partizansko zarobljavanje i dospio u engleske zarobljenike logore u Italiji. Tisue zarobljenika u dugim kolonama krenule su prema domovini. im su preli austrijsko-slovensku granicu, nad njima su izvreni masovni masakri kod Dravograda i Maribora, a pojedine skupine hrvatskih vojnika okrutno su pogubljene i u nekim slovenskim mjestima zajedno sa slovenskim domobranima, crnogorskim jedinicama i etnikim skupinama, koje su se takoer povlaile kroz Sloveniju i koje su Englezi predali partizanima. Svi oni koji su preivjeli ubijanje kod Dravograda i Maribora, kao i na drugim mjestima, morali su poi na krini put na kojemu su bili izloeni strahovitim mukama. Izrueni zarobljenici kretali su se u zemlju na razne naine, a najvie ih je ilo pjeice. U dugim kolonama pjeice su se kretali od logora do logora (ak do Makedonije), iscrpljivani glau i eu, a k tome izvrgnuti i surovom maltretiranju vojne pratnje, koja je ubijala iznemogle ili one koji su pokuavali pobjei. Zato se brojno stanje zarobljenika u kolonama stalno smanjivalo, pa je to dugotrajno, iscrpljujue kretanje zarobljenog ljudstva nazvano i marevima smrti. Teko je utvrditi broj rtava pokolja nakon zarobljavanja kod Bleiburga uz slovenskoaustrijsku granicu ili onih na krinom putu. Pribline procjene govore o desecima tisua ljudi. Kada je zapoelo povlaenje ustakih i domobranskih jedinica i ustake vlade, Zagreb je napustio i Vladko Maek. Ustake vlasti su mu omoguile odlazak iz Hrvatske, pa se Maek sa svojom obitelji i najbliim suradnicima povukao najprije u Austriju (u ameriku zonu), a zatim se prebacio dalje na Zapad. Najprije je boravio u Parizu, a onda je otiao u SAD, gdje je u emigraciji proveo ostatak ivota (umro je u Washingtonu 1964.). Sudbina zlata i novca NDH. Poglavnikovom odredbom, objavljenom potkraj listopada 1941., sav novac i vrijednosti koje su bile vlasnitvo bive Jugoslavije, kao i sav novac i dragocjenosti zaplijenjene od privatnika, morali su se predati najbliim dravnim poreznim uredima ili dravnoj banci i njezinim podrunicama. Izvrenjem te odredbe NDH je dola do odreene imovine, koja se sastojala od razliitih vrijednosnih elemenata (zlatne ipke, zlatnici, nakit, strana valuta), a koja je bila pohranjena u trezorima Hrvatske dravne banke i Dravne riznice. NDH je 1941. iz trezora Narodne banke Kraljevine Jugoslavije u Sarajevu dobila oko 1200 kg zlata i to je bila glavna imovina Hrvatske dravne banke. U svibnju 1944. Njemaka je Hrvatskoj dravnoj banci za plaanje tranzitnog prometa preko podruja NDH prodala 358 kg zlata, koje je bilo legalno izneseno u vicarsku i pohranjeno u vicarskoj narodnoj banci. Poetkom kolovoza 1944., bez vicarske dozvole, Hrvatska dravna banka je ilegalno uvezla u vicarsku 980 kg zlata i pohranila ga u vicarskoj narodnoj banci. Tu drugu poiljku hrvatske su vlasti ve u rujnu 1944. nastojale vratiti natrag u Hrvatsku, ali - upravo zbog ilegalnog uvoza - nastale su tekoe. Sva nastojanja hrvatske vlade da taj polog vrati u domovinu nisu uspjela. vicarska je vlada blokirala hrvatsku imovinu i nakon sloma NDH, tonije 10. srpnja 1945., predala je Narodnoj banci Jugoslavije. O zlatu i novcu NDH prenijetom u izbjeglitvo u vrijeme sloma NDH i o njegovoj sudbini kolala su razliita nagaanja, pa i ono da je hrvatsko zlato, izvezeno iz domovine poetkom svibnja 1945., pohranjeno u Vatikanu. Meutim, dokumentacija Hrvatske dravne banke i Dravne riznice te OZNE i UDB-e (pohranjena u Hrvatskom dravnom arhivu u
99

Zagrebu) omoguila je rekonstrukciju dogaanja i uvid u stvarnu sudbinu hrvatskog zlata. Pri tome su osvijetljene uloga i aktivnost pojedinih visokih ustakih dunosnika, odnosno asnika ustake vojnice, u tim zbivanjima. Prebacivanje zlata u Austriju, raspodjela i prisvajanje dijelova prenijetih koliina od strane pojedinaca izazvali su meusobna sumnjienja i sukobe sudionika toga pothvata.3 Posljednjih dana postojanja NDH povjerenik Hrvatske dravne banke dr. Mirko Puk preuzeo je iz njenog trezora pohranjene poluge zlata te zbirku zlatnog, srebrnog i bakrenog novca, kao i izvjesnu koliinu strane valute te razliitog nakita i satova. Sve su te vrijednosti bile spakirane u 46 sanduka, od kojih su 32 pohranjena u franjevakom samostanu na Kaptolu u Zagrebu, a za ostalih 14 je odreeno da se odnesu u izbjeglitvo. Uz zlato u ipkama i zlatnike bila je jo i filatelistika zbirka Ravnateljstva pota u Zagrebu. Te vrijednosti iznesene su iz domovine 7. svibnja 1945. u vrijeme kada su ustake vlasti naputale Zagreb i Hrvatsku. Prema naknadnoj provjeri, izneseno je oko 290 kg zlata (u toj koliini je zlato iz Hrvatske dravne banke i 47 kg zlata iz Dravne riznice). Zlato i zlatnici bili su spakirani u 13 sanduka, dok su u jednom sanduku bile razne valute, najvie njemake marke i talijanske lire, te jedna kaseta dragulja. Zlato i ostale dragocjenosti pohranjene na Kaptolu predane su kasnije Narodnoj banci Jugoslavije, centrali u Zagrebu. Sanduci sa zlatom i ostalim vrijednostima, namijenjeni da se ponesu u izbjeglitvo, bili su utovareni u dva kamiona i u automobil dr. Mirka Puka. Kamioni i Pukov automobil (kojim je i on sam naputao Hrvatsku) krenuli su iz dvorita zgrade Hrvatske dravne banke u Juriievoj ulici u Zagrebu prema Krapini s namjerom da se pridrue koloni Glavnog ustakog stana na elu s poglavnikom. Pred Krapinom kamion u kojem je bila uz druge razliite vrijednosti i filatelistika zbirka zastao je u kvaru, pa je zbirka po nalogu generala Vilka Penikara prenesena u drugi kamion. Kada je taj kamion s kolonom stigao u Austriju, zbog vijesti o blizini Rusa, nastala je panika i rasulo, pa je kamion s filatelistikom zbirkom naputen (10. svibnja 1945.) i o njemu i zbirci se vie nita ne zna. Sanduci sa zlatom i automobil s Pukom stigli su do Rogake Slatine. Tu je Puk u svoj automobil uzeo jo jedan sanduk zlata i torbu strane valute, pa je s dva sanduka zlata nastavio put prema Austriji. No, prije prelaska granice upao je u partizansku zasjedu. Dva sanduka zlata pala su u partizanske ruke, a sam Puk se bijegom uspio spasiti. Meutim, nekoliko dana kasnije uhvaen je i od Engleza izruen jugoslavenskoj vojsci. U kamionu, koji je dalje krenuo bilo je 12 sanduka zlata, valute i dragulja. Uz velike peripetije sanduci su stigli do blizine mjesta Wolfsberga. Tu je ustaki bojnik Josip Tomljenovi uspio razbiti jedan sanduk i podijeliti zlatnike nazonim asnicima i vojnicima. Ostalih 11 sanduka smjeteno je 18. svibnja u franjevakom samostanu u Wolfsbergu, u kojem je tada boravio dubrovaki franjevac i sociolog dr. fra Bonifacije Perovi. Najodgovorniju ulogu pri spaavanju i smjetanju zlata u tom trenutku imao je visoki ustaki dunosnik Boidar Kavran. Poetkom srpnja 1945. doao je iz Rima u Wolfsberg sveenik dr. Krunoslav Draganovi i za potrebe emigranata u Italiji uzeo dva sanduka zlata (u jednom su bile samo zlatne ipke) te ih otpremio u Rim. Poto je manji dio potroio za pomo u Italiju prispjelim hrvatskim emigrantima, zlato mu je oduzeo general Penikar, koji je njime samovoljno raspolagao i troio ga bez ikakva obrauna. Podatke o utroku tog zlata nije uspio dobiti ni
3

Problematiku hrvatskog zlata u posjedu NDH istraivao je dr. Jere Jareb, pa je svoje rezultate objavio u knjizi Zlato i novac NDH izneseni u inozemstvo 1944. i 1945., Zagreb 1997.

100

trolani odbor, koji je bio formiran kao nadzorni organ od strane visokih ustakih dunosnika koji su se nalazili u Italiji. Poslije boravka Krunoslava Draganovia u samostanu u Wolfsbergu ostalo je devet sanduka zlata. Njih je sredinom srpnja 1945., po naredbi poglavnika Pavelia (koji je konspirativno boravio u blizini Salzburga), preuzeo ustaki dopukovnik Frane ari i dopremio u Radstadt (pokrajina Salzburg). Jedan od navedenih sanduka sadravao je valute i kasetu dragulja. Uz dopukovnika aria u premjetanju sanduka iz Wolfsberga u Radstadt sudjelovao je i general Ante Mokov, koji je kontaktirao s dobro skrivenim Paveliem. ari i Mokov su zlato izvadili iz sanduka i stavili u benzinsku bavu, koju su zakopali u blizini Radstadta. Valute nisu zakopali, ve su ih podijelili. Meutim, nakon nekoliko dana zakopano zlato su izvadili, podijelili u tri dijela i zakopali odvojeno na druga mjesta, takoer u okolici Radstadta. Za ta mjesta - osim njih - znao je jo samo ustaki bojnik Marko avle, u blizini ijeg prebivalita (i uz njegovu pomo) je zlato i bilo zakopano. Premjetanje zlata je uslijedilo s namjerom da mu se zamete trag, a zbog gubitka povjerenja u Pavelia i razoaranja aktera cijele akcije u njegovo voenje hrvatske politike. Razlog koji je Mokova naveo na razoaranje u Pavelia bilo je ope rasulo hrvatske vojske, stradanje vojnika i civila u povlaenju, zarobljavanje i vraanje u domovinu, kao i izruenje dijela hrvatske vlade partizanima. Naime, prije povlaenja iz Zagreba Paveli je pokazivao Mokovu (i jo nekim ustakim dunosnicima) navodno pismo Engleza o njihovu prihvaanju hrvatske vojske i politiara koji nee biti izrueni jugoslavenskoj vojsci i vlastima. Mokov je sada zakljuio da je to bilo samo Pavelievo zavaravanje i da nikakvog pisma s engleskim jamstvima nije bilo, pa je Pavelia optuivao kao najodgovornijeg za tragina dogaanja nakon naputanja domovine, kao i za mnoge poteze u vrijeme postojanja NDH. Prosudbama Mokova pridruio se i ari, koji takoer nije vjerovao u priu o engleskom pismu, pa su zajedno odluili da zlato ne doe u Pavelieve ruke. Poslije prijenosa zlata iz Wolfsberga u Radstadt, Mokov i ari su se jo jednom sastali s Paveliem u drugoj polovici srpnja 1945. Tom prigodom Mokov je otvoreno predbacio Paveliu pogreno voenje hrvatske politike, pa je tada dolo do potpunog razlaza Mokova i aria s poglavnikom. Od 13 sanduka zlata, iznesenih iz Zagreba, ostalo ih je osam (dva su propala u autu dr. Mirka Puka, jedan je bio razdijeljen kraj Wolfsberga, a dva je dr. Draganovi odnio u Rim). Svaki je sanduk sadravao priblino oko 22 kg zlata, to znai da je od prvobitne koliine ponesene iz Zagreba u okolici Radstadta bilo zakopano oko 180 kg zlata i jedna kaseta dragulja. O sudbini zlata i dragulja, koji su bili zakopani u okolici Radstadta, postoje odreeni podaci u svjedoenjima pojedinaca koji ili su sudjelovali u troenju zlata ili su o tome neto saznavali (iskazi Mokova komunistikim vlastima 1947., svjedoanstva dr. Lovre Suica i drugih). Na temelju niza dokumenata utvreno je da su se Marko avi i Josip Tomljenovi u rujnu 1945. preselili iz Austrije u Italiju. U meuvremenu, Mokov i ari bili su u ilegalnom posjetu Hrvatskoj s ciljem da provjere vijesti o velikoj aktivnosti hrvatske gerile protiv komunistike vlasti. Za boravka u sjevernoj Hrvatskoj vidjeli da su te vijesti neistinite. Mokov i ari su se vratili u Austriju, pa potom preli u Italiju, gdje su boravili od listopada 1945. do srpnja 1946. Pred odlazak iz Austrije Mokov je iskopao i prenio u Italiju dio zlatnika (850), tamo ih promijenio u lire i kupio auto, a ostatak (760 zlatnika) pohranio u sef banke Conigliano. Mokov je dio zlatnika (1037) u kolovozu 1946. predao Boidaru Kavranu, koji je trebao sredstva za organiziranje poznate akcije upada ustake grupe u Jugoslaviju, nazvane operacija gvardijan.

101

Mokov je u Italiji saznao da se avi i Tomljenovi s obiteljima nalaze u okolici Padove, pa se tamo s njima i sastao. Kad su Englezi uhapsili Mokova i aria, avi i Tomljenovi su otili u Argentinu (smjestili su se u gradu Cordobi). Njihov odlazak u Argentinu uslijedio je prije izruenja Mokova jugoslavenskim vlastima, dakle, prije oujka 1947. Dok su Mokov i ari ekali na izruenje, Marko avi je preao u Argentinu i sa sobom ponio znatan dio hrvatskog zlata iznesenog iz domovine. Arhivska graa je omoguila pouzdanu rekonstrukciju burnih dogaanja oko zlata NDH iznesenog u izbjeglitvo. Iz te grae proizlazi da nita nije pohranjeno u Vatikanskoj banci, ve da su zlato, dragulji i strana valuta, zakopani u Austriji, dospjeli u ruke nekolicine ustakih emigranata, koji su ih troili po svom nahoenju. Jedino je filatelistika zbirka Ravnateljstva pota u Zagrebu oito zavrila u rukama stranaca. DRUGA USTAKA EMIGRACIJA Paveli ponovno u emigraciji. U vrijeme sloma NDH krajem Drugog svjetskog rata, domovinu je napustio znatan broj politikih djelatnika vezanih za ustaki pokret i ustaku vlast, ali i pripadnika drugih orijentacija (pristae HSS-a, katoliki intelektualci, kulturni i javni djelatnici), koji su se pribojavali komunistike represije. U emigraciji se po drugi put naao Ante Paveli, s kojim se iz Hrvatske povukla i hrvatska vlada na elu s predsjednikom Nikolom Mandiem. Dio vlade uspio se prebaciti dalje na Zapad, a druge hrvatske ministre saveznici su izruili Titovoj Jugoslavenskoj armiji. Bili su to Nikola Mandi, Muhamed Alajbegovi, Julije Makanec, Pavao Canki, ivan Kuvedi, Nikola Steinfl i nekadanji ministar Mile Budak. Njih su komunistike vlasti osudile na smrt i pogubile. Sam Paveli s najuom pratnjom uspio je stii do amerike zone i smjestiti se u malom mjestu u Leingreithu. No, na vijest o izruenju dijela ustake vlade, izgubio mu se trag. Paveli je preao u duboku konspiraciju. Saveznike vlasti su nastojale otkriti njegovo skrovite, ali u tome nisu uspjele. U dubokoj ilegali Paveli je ostao sve dok nije pripremljen njegov prijelaz u Italiju. Ujesen 1946. Paveli je napustio Austriju: preruen u fratra i s peruanskom putovnicom prelazi u Italiju. Preko Venecije i Firenze stigao je u Rim, gdje je poeo okupljati svoje suradnike. Tu je formirao Hrvatski dravni odbor, kojemu su na elu bili Lovro Sui, Mate Frkovi i Boidar Kavran. Nakon nekog vremena, Paveli se preko Atlantika prebacio u Junu Ameriku u Buenos Aires u Argentini. Tu je od prije rata djelovala ekspozitura ustake organizacije Hrvatski domobran. Oko te organizacije Paveli je poeo okupljati hrvatske emigrante s programom borbe protiv jugoslavenske drave. Na vlasti u Argentini tada je bio general Juan Peron, koji je Paveliu pruio utoite i zatitu. Novo organiziranje i pojaano djelovanje. U povodu proslave desete godinjice proglaenja Nezavisne Drave Hrvatske 1951. Paveli je objavio popunjavanje Hrvatske dravne vlade. Naime, kako rekosmo, dio vlade je pri povlaenju bio zarobljen, izruen JA i pogubljen. Vladu su sada sainjavali istaknuti ustaki prvaci: Daferbeg Kulenovi, Andrija Artukovi (ministar unutarnjih poslova), grof Petar Pejaevi (ministar vanjskih poslova), Vjekoslav Vrani (potpredsjednik vlade), Andrija Ili (ministar prosvjete), Rafael Boban (ministar oruanih snaga), Jozo Dumandi (ministar pota, telefona i telegrafa), Ivica Frkovi (ministar uma i ruda), te Stjepan Hefer, Himlija Belagi i Jozo Turina kao ministri bez resora. U Argentinu su tada pristizali i drugi ustaki emigranti, koji se okupljaju pod Pavelievim vodstvom i razvijaju sve veu politiku aktivnost. I sam Paveli je vrlo aktivan. U emigrantskom tisku objavljuje razne izjave, lanke i govore i u njima otro napada jugoslavenski komunistiki reim pod ijim platem se provodi velikosrpska hegemonija.
102

U ljeto 1954. Paveli se u Buenos Airesu sastao s Milanom Stojadinoviem (takoer nastanjenim u tom gradu). Prema pisanju hrvatskog i srpskog emigrantskog tiska, cilj njihova sastanka je bio da se ispita mogunost zajednikog nastupa Hrvata i Srba u izbjeglitvu protiv zajednikog neprijatelja - komunistikog reima u Jugoslaviji. Radilo se, naime, o planu stvaranja posebnih drava Hrvatske i Srbije poslije razbijanja Jugoslavije i o uspostavljanju dobrosusjedskih odnosa meu njima. Vijest je kasnije potvrena s jedne i s druge strane. O pregovorima je Stojadinovi izjavio: Ja sam dr. Pavelia smatrao najveim i najsposobnijim hrvatskim dravnikom, koji je znao to hoe i bio spreman podnijeti odgovornost za svoje politike poteze. Drim da iza njegove politike stoji veina hrvatskog naroda i zato sam smatrao umjesnim i korisnim da se s njime sporazumim. Pregovori su toliko uznapredovali da je ve bio pripremljen i tekst sporazuma, ali je njegovo potpisivanje odgoeno. Paveli je nastavio akciju okupljanja svojih pristaa u emigraciji, pa je Argentina, odnosno Buenos Aires, bio glavno stjecite ustakih emigranata. Nova akcija Ante Pavelia bila je osnivanje Hrvatske dravotvorne stranke. Zapravo, bilo je to novo ime za ustaki pokret: ono je bilo primjerenije poratnom razdoblju poslije poraza faizma i nacizma s kojima je ustaki pokret bio povezan. No, uskoro (1956) Paveli nastoji proiriti svoju emigrantsku politiku aktivnost pretvaranjem stranke u Hrvatski oslobodilaki pokret (HOP). HOP-a zasnivala se na naelima iz prve ustake emigracije. Sredinjica HOP-a nalazila se u Buenos Airesu, a imala je ogranke u zemljama Zapadne Europe, SAD-a, Kanade i Australije. Podjele i programi. Na esnaestu obljetnicu uspostave NDH (10. travnja 1957.) izvren je atentat na Antu Pavelia. Te je veeri u Lomas del Palomar, predgrau argentinskog glavnog grada, u blizini kue u kojoj je stanovao, Paveli iz neposredne blizine zadobio dva hitca (u lea i kljunu kost). Napada je uspio ieznuti u tami, a Paveli je prevezen u sirijsko-libanonsku bolnicu. Tamo se ustanovilo da je ranjeni inenjer Pablo Aranjos, graevinski poduzetnik, zapravo poglavnik Ante Paveli. Okolnosti koje su zatim nastale bile su nepovoljne za Pavelia: padom Perona izgubio je izravnu podrku slubenih argentinskih krugova u asu kad je jugoslavenska vlada ponovno traila njegovo izruenje. Poslije izvjesnog oporavka, Paveli je napustio Argentinu i preao u ile. etiri mjeseca je boravio u Santiagu, a zatim se prebacio u Francovu panjolsku. U Madrid je stigao 29. studenoga 1957. Paveli je tada iz Madrida uspostavio veze sa svim organizacijama HOP-a diljem europskih drava. U Madrid su k njemu dolazili suradnici iz raznih krajeva: ne samo Europe, nego i iz prekomorskih drava. Makar su mu pruile utoite, panjolske vlasti nisu Paveliu doputale da javno nastupa. Ipak se u ljeto 1958. javio, ali ne u panjolskoj. Iz Madrida je u Mnchen uputio Poruku Saboru hrvatskih drutava, koji se tamo odravao. U poruci je apelirao za zajedniki rad i borbu, da se im skorije izpuni oba elja cielog Hrvatskog Naroda za osloboenje i za ponovnu uspostavu Nezavisne Drave Hrvatske. No, ve tada su se javljale emigrantske grupe koje su se distancirale od Pavelia, a taj e se proces nastaviti i dalje, naroito poslije Pavelieve smrti, 28. prosinca 1959. u Madridu. Poslije Pavelieve smrti - prema njegovu testamentu - vrhovni starjeina HOP-a postao je Stjepan Hefer, bivi narodni zastupnik Hrvatske seljake stranke (njega je poslije smrti naslijedio Ante Bonifai). To je izazvalo nezadovoljstvo u redovima starih ustaa, pa se tada jedna skupina ustakih emigranata odvojila u posebnu organizaciju pod istim imenom, a na elu joj je bio Vjekoslav Vrani. Dok je ustaki pokret u doba prve emigracije (19291941) bio jedinstvena i vrsto povezana organizacija, sada je bio zahvaen procesom podjele u nekoliko skupina. Proces, zapoet za Pavelieva ivota, nastavio se poslije njegove smrti ubrzanim ritmom. Iz matine organizacije Hrvatskog oslobodilakog pokreta nastalo je vie ustakih
103

grupacija pod raznim imenima: Ujedinjeni Hrvati, Hrvatski Domobran, drutva Dr. Ante Paveli, Dr. Ante Starevi, Jure Franceti i dr. Iako razjedinjene, sve organizacije proizale iz HOP-a ipak su imale jedinstven politiki program: ponovna uspostava Nezavisne Drave Hrvatske u njezinim povijesnim granicama. Nakon to je 1955. doao u sukob s Paveliem Vjekoslav Maks Luburi (nekadanji zapovjednik logora Jasenovac) osnovao je u panjolskoj organizaciju pod nazivom Hrvatski narodni odpor (HNO). Organizacija je izdavala i svoje glasilo - Drina. Od Pavelia se odvojio i Branko Jeli, prisni Paveliev suradnik iz doba prve emigracije. Izjavljujui da nije vezan apsolutnom vjernou poglavniku, Jeli je u Zapadnoj Njemakoj formirao organizaciju pod nazivom Hrvatski narodni odbor (HNO) koja je u svom programu imala stvaranje NDH uz podrku svih nacionalno svjesnih Hrvata i ureenje hrvatske drave na naelima ustatva i zapadne demokracije. Uz Jelia, sredinje linosti Odbora bili su Stjepan Bu i Mate Frkovi. Ta je grupacija bila vrlo aktivna u osnivanju novih podrunica, a 1957. voe odbora osnovale su poluvojniku organizaciju Hrvatska obrana, sa zadaom da oruanom silom i intervencijom oslobodi hrvatski narod od komunistike tiranije i uspostavi samostalnu hrvatsku dravu na cjelokupnom hrvatskom etnikom i povijesnom teritoriju. Glavni centri organizacije HNO nalazili su se u Berlinu i Mnchenu. Odbor je izdavao i svoj list Hrvatska drava. No, u toj je organizaciji ubrzo dolo do rascjepa, pa se iz nje 1960. izdvojila grupa pod vodstvom Ante Cilige. Neto kasnije otcijepili su se Stjepan Bu i Mate Frkovi sa svojim pristaama. Godine 1960. u Australiji je osnovano Hrvatsko revolucionarno bratstvo je (poput luburievaca) propovijedalo borbu na diverzantsko-teroristikoj osnovi. Organizaciji su pristupili emigranti koji su poslije sloma NDH nali utoite u Australiji i Italiji. U emigraciji je djelovala jo jedna ustaka grupacija pod nazivom Hrvatska republikanska stranka. Bila je osnovana 1951. (dakle, za Pavelieva ivota) u Buenos Airesu pod predsjednitvom Ivana Orania. Uz njega, najvanija linost stranke bio je Ivo Korsky. Stranka je izdavala svoj asopis, Republika Hrvatska (koji se po uspostavi Republike Hrvatske seli u Zagreb). Njezini vodei lanovi odravali su meu emigrantima predavanja i rasprave iz suvremene hrvatske problematike. U djelovanju hrvatske politike emigracije vano mjesto ima Vinko Nikoli koji je 40 godina izdavao i ureivao kulturno-politiki asopis Hrvatska revija. asopis je izlazio najprije u Buenos Airesu, a zatim u Barceloni (panjolska). (Danas Hrvatska revija, kao asopis Matice hrvatske, izlazi u Zagrebu. asopis je do svoje smrti 1997. ureivao Vinko Nikoli, koji se poslije uspostave suverene i samostalne Republike Hrvatske vratio u domovinu.) Da bi se prevladala rascjepkanost emigrantskih organizacija i povezala njihova aktivnost, uinjeni su pokuaji da se osnuje reprezentativno predstavnitvo hrvatske emigracije. (Prvi takav pokuaj uinjen je jo 1962., ali bez rezultata). Tek je 1974. u Torontu osnovano Hrvatsko narodno vijee (HNV) kao politiko tijelo osnovano od hrvatskih skupina i ustanova, koje stoje na naelu hrvatske dravne samostalnosti. HNV-a temeljila se na dva naela: 1. drava Hrvatska mora obuhvatiti sav etniki i povijesni prostor hrvatskog naroda; 2. u dravi Hrvatskoj bit e suveren jedino hrvatski narod. Vijeu su odmah osporili legitimitet HOP (frakcija Stjepana Hefera) i Hrvatska seljaka stranka koju je u emigraciji poslije Maekove smrti predvodio Juraj Krnjevi. POLITIKI IVOTOPISI GLAVNIH LINOSTI U NDH

104

Mehmed Alajbegovi. Roen je 7. svibnja 1906. u Bihau u begovskoj obitelji. Kao i njegovi preci uvijek se smatrao Hrvatom. Studirao je i diplomirao pravo na Sveuilitu u Zagrebu. Nakon uspostave NDH naputa sudsku struku, za koju se bio opredijelio po zavretku studija, i prelazi u diplomatsku slubu hrvatske drave. U sijenju 1942. imenovan je konzulom NDH u Mnchenu. U tom svojstvu razvio je veliku djelatnost meu hrvatskim radnicima na radu u Njemakoj. U listopadu 1943. postavljen je za ministra skrbi za postradale krajeve. To novo ministarstvo moralo se brinuti za preko 300 tisua izbjeglica iz raznih dijelova NDH, meu kojima je bio i velik broj HrvataMuslimana iz istone Bosne, Hercegovine i Sandaka, izbjeglih pred etnikim pokoljima. Alajbegovi je organizirao izbjeglike kuhinje, nabavljanje hrane i odjee, te sklanjanje izbjeglica u sigurnije predjele. Poetkom svibnja 1944. imenovan je ministrom vanjskih poslova u vladi NDH na mjesto smijenjenog dr. Stijepa Peria. Na toj dunosti je ostao do kraja postojanja NDH. Pred slom NDH, Alajbegovi je sudjelovao u pokuajima povezivanja vlasti NDH sa slovenskim (L. Rupnik) i crnogorskim (S. Drljevi) nacionalistima te srbijanskim monarhistima (D. Mihailovi), a sa svrhom stvaranja antikomunistikog bloka protiv Titove jugoslavenske armije. Zajedno s ostalim lanovima hrvatske vlade napustio je Zagreb 6. svibnja 1945. i povlaio se u Austriju. Nakon kraeg boravka u Krumpendorfu sklonio se u Salzburg, gdje su ga ubrzo uhitile amerike okupacijske snage i uputile u zatoeniki logor Marcus W'Orr (Glasenbach) kod Salzburga. Tu je ostao do 8. rujna 1946. kad su ga Amerikanci izruili komunistikim vlastima u Jugoslaviji. Alajbegovi je bio jedini hrvatski ministar kojega su izruili Amerikanci (ostale su izruili Englezi). Potkraj svibnja 1947. izveden je pred Vijee Vrhovnog suda NR Hrvatske (zajedno s vojskovoom Slavkom Kvaternikom i ministrima dr. Vladimirom Koakom, dr. Osmanom Kulenoviem, generalima Miroslavom Navratilom i Ivanom Pereviem te njemakim poslanikom Siegfriedom Kascheom). Osuen je na smrt, a pogubljenje je izvreno 7. lipnja 1947. Andrija Artukovi. Roen je 19. studenoga 1899. u Klobuku kraj Ljubukog. Sedam razreda gimnazije zavrio je u irokom Brijegu, a osmi razred i maturu poloio je u mostarskoj gimnaziji 1920. Studirao je i diplomirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Od 1924. radi kao sudski pripravnik u Zagrebu, a 1926. otvara odvjetniku kancelariju u Gospiu. im je osnovana ustaka organizacija u Italiji, Artukovi stupa s njom u vezu. Godine 1932. sudjelovao je u organiziranju Likog ili Velebitskog ustanka, a zatim odlazi u emigraciju i surauje s Antom Paveliem u ustakom vodstvu. Neko vrijeme boravi u Beu, a zatim u Londonu. Osumnjiivi ga za sudjelovanje u pripremanju atentata u Marseilleu, Englezi su ga u listopadu 1934. uhitili i predali Francuzima. Oni ga pak u sijenju 1935. izruuju Jugoslaviji. Poslije osamnaest mjeseci zatvora Artukovi je izveden pred sud u Beogradu, ali je sudskom presudom osloboen optube. Tada ponovo odlazi u emigraciju i ostaje izvan zemlje do travnja 1941. Po uspostavi NDH imenovan je ministrom unutarnjih poslova u prvoj Hrvatskoj dravnoj vladi. Od listopada 1942. do sredine 1943. bio je ministar pravosua i bogotovlja, a zatim ponovno preuzima resor unutarnjih poslova. Na kraju postaje ministar-dravni prabiljenik (uvar dravnog peata), koju dunost obnaa do sloma NDH. U svibnju 1945. Artukovi naputa Hrvatsku i povlai se u Austriju. Nakon nekog vremena, sa vicarskim ispravama (pod imenom Alois Anich), odlazi u Irsku, a 1948. u SAD. Nastanjuje se u Kaliforniji, gdje pod pravim imenom radi u bratovu poduzeu. Jugoslavenske komunistike vlasti u vie su navrata traile njegovo izruenje, ali bez rezultata. U SAD-u je ostao 38 godina, ali tada je ipak izruen. Premda teko bolestan, bio je
105

uhien 14. studenoga 1984. i nakon viemjesenog zatvora predan jugoslavenskim vlastima na njujorkom uzletitu u noi izmeu 11. i 12. veljae 1986. Dva mjeseca poslije pred Okrunim sudom u Zagrebu odran je proces u kojem je Artukovi optuen kao ratni zloinac i osuen na smrt. Meutim, zbog visoke ivotne dobi i tekog zdravstvenog stanja presuda nije izvrena. Umro je u sijenju 1988. u bolnici Kaznenog doma u Zagrebu. Mile Budak. Roen je 30. kolovoza 1889. u Sv. Roku kraj Lovinca (Lika). Nakon to je zavrio srednju kolu, studirao je na Pravnom fakultetu Sveuilita u Zagrebu, na kojemu je diplomirao i doktorirao. Kao student bio je meu najistaknutijim lanovima pravake skupine oko Mlade Hrvatske. Poetkom prvog svjetskog rata 1914. bio je mobiliziran u austrijsku vojsku i upuen na srpsko bojite, gdje je ranjen i zarobljen. Sa srpskom je vojskom preao Albaniju, a zatim je kao zarobljenik odveden u Italiju, gdje je ostao do kolovoza 1919. Od 1923. Budak je odvjetnik u Zagrebu. Djeluje u Hrvatskoj stranci prava i ubrzo se istie kao jedan od njenih vienijih mlaih ljudi. Radio je i u Hrvatskom sokolu, a bio je i gradski zastupnik grada Zagreba. Godine 1932. na Budaka su plaenici jugoslavenskih vlasti pokuali atentat, poslije kojeg je napustio zemlju i prikljuio se ustakoj emigraciji u Italiji. U emigraciji ostaje do 1938., a po povratku u domovinu djeluje u javnom politikom ivotu i smatran je predvodnikom domovinskog ustakog pokreta. Tada je u Zagrebu pokrenuo i tjednik Hrvatski narod koji e u NDH postati dnevnik. Nakon to je uspostavljena Nezavisna Drava Hrvatska postao je lan Dravnog vijea i ministar bogotovlja i nastave, a zatim poslanik NDH u Berlinu i ministar vanjskih poslova. U ustakoj organizaciji i dravi bio je jedan od doglavnika. Kada je poetkom studenog 1943. smijenjen s dunosti ministra vanjskih poslova, zavrava politiku karijeru, te u posljednjem razdoblju NDH nije imao nikakvu funkciju u dravnom aparatu. Budak je bio ne samo politiar nego i knjievnik. Njegovo opseno djelo predstavlja visoki domet u literarnom stvaralatvu. Pisao je pripovijetke (zbirku Pod gorom, Opanci dida Vidurine, Na Veliki Petak), i romane (Ognjite, Rascvjetana trenja, San o srei, Na vulkanima, Direktor Kriani). Doivljaje iz zarobljenitva u srpskoj vojsci opisao je u memoarskoj knjizi Ratno roblje. U svojim pripovijetkama i romanima izrazio je svoj osobiti epski stil i svoj jezik, jednostavan i soan, proet elementima like ikavtine. Poslije sloma Nezavisne Drave Hrvatske 1945., povlaio se prema Austriji, gdje su ga Englezi zarobili i izruili komunistikim vlastima koje su ga sa skupinom hrvatskih ministara i ustakih dunosnika objesile na periferiji Zagreba. Edo Bulat. Rodio se 17. veljae 1901. u Splitu u uglednoj hrvatskoj obitelji, iz koje je potekao i hrvatski preporoditelj u Dalmaciji dr. Gajo Bulat. Nakon zavrene srednje kole studirao je pravo u Zagrebu, Parizu i Berlinu. Poslije diplome postigao je i doktorat prava. Nakon stvaranja jugoslavenske drave, ponesen idejom jugoslavenskog jedinstva, Bulat se u mladosti prikljuio Organizaciji jugoslavenskih nacionalista (ORJUNA), koja je 1921. bila osnovana upravo u njegovu rodnom Splitu. No, nakon izvjesnog vremena prevladao je u njemu hrvatski nacionalni osjeaj, pa pristupa u redove Hrvatske seljake stranke i postaje jedan od njenih prvaka u Splitu. Svoju ve naglaenu hrvatsku orijentaciju potvrdio je u vrijeme estosijeanjske diktature kada je reim 1930. izveo pred sud u Beogradu predsjednika HSS-a dr. Vladka Maeka. Edo Bulat, tada mladi splitski odvjetnik, bio je jedan od branitelja dr. Maeka, koje je predvodio dr. Ante Trumbi. U drugoj polovici 30-ih XX.
106

stoljea godina radikalizira svoje politike poglede i sve vie se orijentira prema ustakoj grupaciji. U Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj najprije je u diplomatskoj slubi. Poglavnik ga je imenovao poslanikom NDH u Bukuretu. Zatim postaje ravnatelj Hrvatskog nakladnog zavoda u Zagrebu, a poslije kapitulacije Italije (1943) lan je Hrvatske dravne vlade kao ministar za osloboene krajeve. Pri kraju postojanja NDH bio je dravni vijenik. U svibnju 1945. napustio je Hrvatsku i pri tome je dobio zadatak da pri povlaenju prati dr. Maeka i njegovu obitelj u bijegu prema Zapadu. Od 1947. ivio je u Argentini. Umro je u Buenos Airesu 28. lipnja 1984. Eugen Dido Kvaternik. Roen je 29. oujka 1910. u Zagrebu. Sin je Slavka Kvaternika i Olge ro. Frank (ki hrvatskog politiara dr. Josipa Franka, koji se 1895. izdvojio iz Stranke prava i osnovao novu istu stranku prava). Pohaao je Drugu klasinu gimnaziju u Zagrebu, a po zavretku srednje kole upisao se 1928. na Pravni fakultet Zagrebakog sveuilita. Odgojen u obitelji s hrvatskom dravotvornom orijentacijom, ve tijekom kolovanja iskazuje svoje naglaeno hrvatstvo i prikljuuje se pravakoj grupaciji. U vrijeme estosijeanjske diktature kao student djeluje u konspirativnoj skupini sveuilitaraca, koju je predvodio Vlado Singer. Da izbjegne policijski progon naputa zemlju (u prosincu 1933.) i nastavlja studije u Berlinu. Povremeno boravi u Francuskoj i Velikoj Britaniji zbog usavravanja jezika. Pridruuje se ustakoj organizaciji u Italiji i ulazi u vodeu grupu hrvatskih emigranata. Iskazujui organizatorske sposobnosti i svoju superiornu intelektualnu linost, uz poznavanje vie stranih jezika, Eugen Dido Kvaternik postaje najblii Paveliev suradnik u emigraciji. Imao je vanu ulogu u pripremanju i organiziranju marsejskog atentata na kralja Aleksandra. On priprema i prebacuje atentatore u Francusku nadomak Marseillea pa se nakon atentata vraa u Italiju, gdje je zajedno s Paveliem uhien i utamnien do oujka 1936. U veljai 1937. Paveli ga postavlja za zapovjednika ustakog logora na Liparima. U svojim mladim danima kao nacionalni fanatik bio je nekritiki privrenik Pavelia. Poslije uspostave Nezavisne Drave Hrvatske, pri organiziranju aparata vlasti, Paveli mu povjerava dunost efa Ustake nadzorne slube (UNS), policijske ustanove s velikim ovlastima. Njemu su bili podreeni svi organi redarstva i orunitva. Kada je uz UNS uspostavljeno i Ravnateljstvo za javni red i sigurnost, Dido Kvaternik imenovan je i za ravnatelja tog Ravnateljstva. Tako je postao najodgovornija linost za policijske poslove, ali i za sustav progona u NDH, ukljuujui i logore. U listopadu 1942. odlukom poglavnika uklonjen je sa svih funkcija i do kraja postojanja NDH vie ne djeluje u dravnom i javnom ivotu. Poslije 1945. ponovno je u emigraciji (u Argentini). Tada se javlja u emigrantskom tisku, iznosei mnoge zanimljive pojedinosti iz politikog djelovanja ustake organizacije i njezinih prvaka prije i za vrijeme Nezavisne Drave Hrvatske. Poginuo je u automobilskoj nesrei 10. oujka 1961. nedaleko od grada Rio Cuarto u Argentini. Tom je prilikom poginula i njegova jedanaestogodinja ki Olga, a ranjeni su njegova supruga Marija (ro. Cvitkovi) i sinovi Slavko i Davor. Stjepan Hefer. Roen je 18. kolovoza 1897. u selu epin blizu Osijeka u seljakoj obitelji. Gimnaziju je pohaao u Osijeku, a nakon zavrene srednje kole odlazi na studije u Zagreb. Upisao se na Pravni fakultet na kojemu je diplomirao i doktorirao. Potom se vraa u Osijek, gdje je otvorio odvjetniku kancelariju i djelovao u hrvatskim kulturnim drutvima (Kuha, Lipa, Frankopan). Priao je Hrvatskoj seljakoj stranci i s vremenom postao njezin predvodnik u istonoj Slavoniji i Baranji. Na izborima za Narodnu skuptinu 1935. i 1938.
107

izabran je za narodnog zastupnika HSS-a. Nakon uspostave Nezavisne Drave Hrvatske priklanja se ustakom reimu i sudjeluje u akciji ukljuivanja pristaa HSS-a u ustaki pokret (zajedno s Jankom Tortiem, Lovrom Suiem, Josipom Berkoviem, Dragutinom Tothom, Vjekoslavom Blakovom). Prilikom postavljanja velikih upana poglavnik je imenovao Stjepana Hefera za velikog upana Velike upe Baranja sa sjeditem u Osijeku. Na toj je dunosti ostao do 1943. kada postaje lan Hrvatske dravne vlade kao ministar seljakog gospodarstva. Tu je dunost obavljao do sloma NDH. U svibnju 1945. s ostalim hrvatskim ministrima naputa Hrvatsku, uspijeva izbjei zarobljavanje i odlazi u emigraciju u Junu Ameriku. Kada je Paveli 1951. u izbjeglitvu obnovio Hrvatsku dravnu vladu, Stjepan Hefer je naveden kao njen lan, ali bez resora. Nakon Pavelieve smrti (1959) njegovom usmenom oporukom Hefer je imenovan nasljednikom poglavnika kao predsjednik Hrvatskog oslobodilakog pokreta (HOP). Na tom poloaju ostaje do svoje smrti. Umro je 31. srpnja 1973. u Buenos Airesu. August Kouti. Roen je 5. srpnja 1893. u selu Radoboju kod Krapine u Hrvatskom zagorju. Po zavrenoj osnovnoj koli odlazi u Zagreb i nastavlja kolovanje u gornjogradskoj gimnaziji. Kao srednjokolac nauio je stenografiju, pa je bio pozivan u Hrvatski sabor da biljei izlaganja saborskih zastupnika. U Saboru je esto susretao Stjepana Radia, kojega je ve ranije upoznao u roditeljskoj kui i koji je na njega snano utjecao. Tako je njegovo politiko opredjeljenje od rane mladosti bilo usmjereno prema hrvatskom seljakom pokretu brae Radia. Poto je zavrio srednju kolu, Kouti se upisao na Pravni fakultet u Zagrebu. No, zbog izbijanja Prvog svjetskog rata, morao je prekinuti studij i odazvati se pozivu u vojsku. Kao asnik austrougarske vojske bio je na bojitima Galicije i Soe. Po zavretku rata ne nastavlja studij prava, ve se upisuje na Visoku tehniku kolu u Pragu. Nakon uspjeno poloenih ispita promoviran je u inenjera. Neko je vrijeme ostao u Pragu kao asistent katedre za opu nauku o strojevima, ali se ubrzo vraa u domovinu. Tu se ukljuuje u redove Hrvatske republikanske seljake stranke i tijesno surauje sa Stjepanom Radiem. God. 1921. oenio se Radievom kerkom Mirom. To ga je jo jae vezalo uz Stjepana Radia i njegovu stranku. Bio je biran za narodnog zastupnika HRSS-a, a 1923./24. prati Radia na putu u London i Moskvu. U vrijeme Obznane nad HRSS-om bio je zatvoren s ostalim lanovima vodstva stranke. Nakon Radieva zakljuivanja sporazuma s radikalima Kouti je neko vrijeme podtajnik u Ministarstvu prometa, a krajem 1926. postaje ministar graevine. Kada HSS prelazi u oporbu, on uz Radia nastavlja borbu protiv centralizma. Poslije Radieve smrti u najuem je vodstvu stranke i postaje njenim potpredsjednikom. U vrijeme estosijeanjske diktature odlazi u emigraciju (u kolovozu 1929.). Boravio je u Londonu, Beu i Berlinu, a neko vrijeme i u SAD-u. U Hrvatsku se vratio u ljeto 1938. Poslije zakljuenja sporazuma Cvetkovi-Maek Kouti je trebao postati banom Banovine Hrvatske, ali je knez Pavle taj Maekov prijedlog odbio, pa je za bana imenovan dr. Ivan ubai. Za vrijeme NDH Kouti je boravio u Zagrebu. U ime HSS-a pregovarao je s ustakim dunosnicima o moguim promjenama u Hrvatskoj. Stupao je u vezu i s partizanima traei mjesto HSS-a u antifaistikoj borbi. U ljetu 1944. bio je jedan od kljunih ljudi u pripremanom puu Lorkovi-Voki. No, kad je cijela akcija otkrivena i kad je Paveli poduzeo represivne mjere protiv zavjerenika, da izbjegne hapenje, preao je na teritorij pod nadzorom partizana. No, tamo je bio uhien i dran u zatvoru. Nakon zavretka rata vratio se u Zagreb, ali su mu komunistike vlasti

108

onemoguile politiko djelovanje. Bio je odreen za rad u tvornici Rade Konar, ali je neprestano bio pod policijskim nadzorom. Kouti je umro u Zagrebu 12. rujna 1964. Daferbeg Kulenovi. Roen je 1889. u selu Rajnovici kod Kulen Vakufa u jednoj od najuglednijih begovskih obitelji u Bosni. Gimnaziju je zavrio u Sarajevu. Nakon srednje kole polazi na studij medicine u Be, ali ga prekida i upisuje se na Pravni fakultet u Zagrebu. Po zavretku studija promoviran je u doktora prava. Kao sveuilitarac Daferbeg Kulenovi se priklonio hrvatskoj pravakoj omladini. Tada, kao i kasnije do kraja ivota, u nacionalnom pogledu uvijek se osjeao Hrvatom. Nakon stvaranja jugoslavenske drave i formiranje Jugoslavenske muslimanske organizacije (JMO) postaje lan te stranke. Na svim skuptinskim izborima izmeu dva rata bio je biran za narodnog zastupnika kotara Brko. Bio je meu rijetkim zastupnicima JMO-a koji su 1921. glasovali protiv Vidovdanskog ustava, iako je vodstvo stranke dalo suprotnu uputu. Kao predstavnik JMO-a bio je lan Stojadinovieve i Cvetkovieve vlade, te nakon zakljuenja sporazuma 1939. i uspostave Banovine Hrvatske i lan Cvetkovi-Maekove vlade. Ministar je i u puistikoj vladi generala Simovia 1941. Njegov ugled u stranci bio je u stalnom porastu, pa je nakon smrti dr. Mehmeda Spahe (u lipnju 1939.) izabran za predsjednika JMO-a. U javnim nastupima iskazivao je svoju hrvatsku pripadnost, to je izazivalo negodovanje velikosrpskih krugova. Nakon sloma Kraljevine Jugoslavije Daferbeg Kulenovi prelazi u Zagreb i kao predstavnik Hrvatamuslimana ulazi u politiki vrh Nezavisne Drave Hrvatske, pa u studenom 1941. postaje potpredsjednik Hrvatske dravne vlade (umjesto brata Osmana, dotadanjeg potpredsjednika). Na toj funkciji ostaje do kraja NDH, kada naputa Hrvatsku i odlazi u emigraciju. Neko vrijeme kao emigrant ivi u Austriji, a zatim prelazi u Siriju, gdje ostaje do smrti. U emigraciji njegova se djelatnost uglavnom oitovala samo publicistiki. U svojim lancima zagovarao je jedinstveni hrvatski nastup u bitnim problemima, a prije svega u radu na ponovnoj uspostavi hrvatske drave. Kada je dr. Ante Paveli 1951. o desetgodinjici proglaenja NDH objavio popunjavanje Hrvatske dravne vlade, Daferbeg Kulenovi je bio u popisu hrvatskih ministara ponovno kao potpredsjednik vlade. I dalje je ivio u Damasku, gdje je umro 3. listopada 1956. Slavko Kvaternik. Roen je 25. kolovoza 1878. u selu Vuinii, kotar Vrbovsko. U mladosti se opredijelio za vojniko zvanje u austrougarskoj vojsci. Do sloma Dvojne Monarhije u toj je vojsci postigao in potpukovnika. Izmeu dva svjetska rata, kao civilna osoba, ivi u Zagrebu i pridruuje se Hrvatskoj stranci prava koja istie kao svoj program stvaranje samostalne hrvatske drave. Njegova aktivnost dolazi jae do izraaja u drugoj polovici tridesetih godina, kada se 1938. poslije povratka Mile Budaka iz emigracije, aktivira domovinska ustaka skupina. Kvaternikovim djelovanjem u Uzdanici, pomono-tednoj zadruzi, i Hrvatskom radii, gospodarskoj organizaciji za pomo mladom narataju, stvaraju se sredita okupljanja pristaa ustake orijentacije u Hrvatskoj. Kvaternik je imao vanu ulogu u danima sloma Kraljevine Jugoslavije i pripremanja proglaenja Nezavisne Drave Hrvatske. Upravo je on 10. travnja 1941. na zagrebakoj radio-postaji proitao proglas o uspostavi NDH. Po povratku Ante Pavelia u Zagreb, prilikom formiranja prve Hrvatske dravne vlade, Kvaternik je imenovan ministrom hrvatskog domobranstva. Tada je dobio titulu vojskovoe, a 12. lipnja 1941. imenovan je i doglavnikom u vodstvu ustakog pokreta. Potkraj 1942., na traenje poglavnika Pavelia, morao se povui s vojnih i dravnih funkcija, pa je do kraja postojanja NDH kao umirovljenik ivio u Austriji. Po slomu NDH Englezi su

109

ga izruili jugoslavenskim komunistikim vlastima, koje su ga osudile na smrt i 1947. pogubile. Mladen Lorkovi. Roen je u Zagrebu 1909. Po svretku srednje kole studirao je pravo u Zagrebu. Studije je nastavio u Berlinu, gdje je doktorirao. Od mladosti je zastupao naglaenu hrvatsku nacionalistiku orijentaciju, pa je ve 1929., poslije uvoenja estosijeanjske diktature, napustio zemlju i otiao u emigraciju, gdje je ostao do kraja 1939. U emigraciji se prikljuuje Anti Paveliu i postaje jedan od njegovih najbliih suradnika u ustakoj organizaciji. Ustaku prisegu poloio je 4. listopada 1934. Uz politiko djelovanje, Lorkovi se bavio i znanstvenim radom. U svojoj knjizi Narod i zemlja Hrvata (objavila ju je Matica hrvatska 1939.) analizirao je postojanje hrvatskog ivlja u svim povijesnim hrvatskim pokrajinama. Uspostavom Nezavisne Drave Hrvatske, kao Paveliev blizak suradnik, ulazi u najui krug vodeih politikih linosti i preuzima vane resore u vladi. Najprije je imenovan dravnim tajnikom u Ministarstvu vanjskih poslova, a ubrzo zatim u lipnju 1941. i ministrom vanjskih poslova na kojoj dunosti ostaje do proljea 1943. Nakon toga je ministar unutarnjih poslova. Kada je, na kraju rata, procijenio da se Nezavisna Drava Hrvatska kao saveznica Njemake nalazi u tekom poloaju, poduzeo je - zajedno s ministrom vojske Antom Vokiem - akciju spaavanja hrvatske drave, s planom naputanja njemakog saveznika. U tome je sprijeen, smijenjen s poloaja ministra i zatvoren (potkraj kolovoza 1944.). Uoi sloma NDH ubijen je u Lepoglavi od ustake ruke. Vladko Maek. Roen je 20. srpnja 1879. u Jastrebarskom. Zavrivi gimnaziju, nastavio je sveuiline studije na Pravnom fakultetu Sveuilita u Zagrebu, na kojemu je 1903. promoviran za doktora prava. Do 1905. bio je u sudskoj slubi u Zagrebu, Petrinji, Samoboru i Ivancu. Nakon toga neko vrijeme je odvjetniki pripravnik u Krapini kod dr. Josipa Majcena, a zatim otvara odvjetniku kancelariju u Sv. Ivanu Zelini. Tu ostaje do poetka Prvog svjetskog rata. Od osnivanja Hrvatske puke seljake stranke koncem 1904. Maek je lan njenog Glavnog odbora. Kandidirao se na listi te stranke za Hrvatski sabor, ali nije bio izabran. U vrijeme Prvog svjetskog rata bio je mobiliziran i upuen na bojite, najprije u Srbiju, a zatim na Sou prema Italiji. Po zavretku rata otvorio je odvjetniku kancelariju u Zagrebu. I dalje je politiki aktivan u vodstvu Hrvatske puke seljake stranke (poslije preimenovane u Hrvatsku republikansku seljaku stranku i napokon u Hrvatsku seljaku stranku). Kao jedan od najbliih suradnika Stjepana Radia biran je za narodnog zastupnika u Narodnu skuptinu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Godine 1924. bio je izabran za prvog potpredsjednika Skuptine, ali je ona uskoro rasputena. Poetkom 1925., u vrijeme primjene Obznane na HRSS, Maek je - s ostalim vodstvom stranke - neko vrijeme bio zatvoren. U veljai 1927. postao je predsjednik Oblasnog odbora Zagrebake oblasne skuptine. Uz Josipa Predavca, Juru Valeia i Dragutina Karlu Kovaevia Maek je tada potpredsjednik HSS-a. Kada je 1928. ubijen Stjepan Radi, Maek - na prijedlog Josipa Predavca - postaje predsjednikom HSS-a i ujedno jedan od dvojice predsjednika Seljakodemokratske koalicije (drugi predsjednik bio je Svetozar Pribievi). U vrijeme estosijeanjske diktature, zbog potpisivanja Zagrebakih punktacija, Maek je bio osuen na tri godine zatvora. Kada je nakon ubojstva kralja Aleksandra (1934) uspostavljeno namjesnitvo i poelo oivljavanje stranako-politikog ivota u dravi, Maek postaje istaknuta oporbena linost. Dva puta je bio nositelj zemaljske opozicijske liste na izborima za Narodnu skuptinu (1935. i 1938.). Kada je u ljeto 1939. s Dragiom
110

Cvetkoviem zakljuio sporazum o uspostavi Banovine Hrvatske, Maek ulazi u beogradsku vladu kao njezin potpredsjednik (vlada Cvetkovi-Maek). Nakon to je uspostavljena Nezavisna Drava Hrvatska, ustake vlasti ga potpuno izoliraju od javnosti (u Kupincu i Zagrebu, a nekoliko mjeseci i u Jasenovcu). Poetkom svibnja 1945., u danima sloma NDH, Maek se preko Austrije povlai u Sjedinjene Amerike Drave, gdje ivi do kraja ivota. Nastanjuje se u Washingtonu, gdje je i umro 15. svibnja 1964. U emigraciji Maek je 1957., na engleskom jeziku, objavio knjigu svojih politikih uspomena (In the Struggle for Freedom). Ta je knjiga u hrvatskom prijevodu, pod naslovom Memoari, objavljena u Zagrebu 1991. Nikola Mandi. Roenje 15. sijenja 1869. u Travniku. Gimnaziju je zavrio u Sarajevu, a pravne studije u Beu, gdje je i doktorirao. Najprije je sudbeni pristav, a nakon poloenog odvjetnikog ispita odvjetnik u Sarajevu. Jedan je od vienijih hrvatskih politiara u Bosni i Hercegovini prije Prvog svjetskog rata. Kada je 1908. u Sarajevu osnovana politika stranka Hrvatska narodna zajednica, Mandi - uz Ivu Pilara i Jozu Sunaria - vrlo aktivno sudjeluje u njezinu organiziranju i postaje njen predsjednik. Kao vodea linost nove stranke izmeu 1909. i 1918. bio je biran u Bosansko-hercegovaki zemaljski sabor kojemu je i predsjedao. U tom razdoblju je i donaelnik Sarajeva. Godine 1914. imenovan je zamjenikom poglavara Bosne i Hercegovine. Na izborima za Ustavotvornu skuptinu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1920. Mandi je izabran za narodnog zastupnika na listi Hrvatske puke stranke. Izmeu dva svjetska rata, u prvoj Jugoslaviji, iskazivao je izrazitu hrvatsku politiku orijentaciju. U prve dvije godine Nezavisne Drave Hrvatske nije se politiki angairao, a onda ga poetkom rujna 1943. poglavnik Ante Paveli poziva na suradnju i imenuje predsjednikom Hrvatske dravne vlade. Na elu vlade ostaje do kraja postojanja NDH. Pri povlaenju u svibnju 1945. zarobljen je u Austriji od Engleza, koji su ga sa skupinom hrvatskih ministara izruili Titovim partizanima. Osuen je na smrt i objeen u okolici Zagreba. Ivan Orani. Roen je 2. srpnja 1904. u upanji. Kao student matematike ukljuio se u rad hrvatskog katolikog pokreta, koji je osnovao krki biskup Antun Mahni. Poslije je sudjelovao u radu vodstva Hrvatskog orlovskog saveza. Kad je u vrijeme estosijeanjske diktature ta organizacija bila zabranjena, osnovana je nova katolika organizacija, Veliko kriarsko bratstvo, u kojoj Orani nastavlja rad kao ve izgraeni katoliki intelektualac. Tridesetih godina XX. stoljea profesor je matematike na Nadbiskupskoj gimnaziji u Zagrebu. U to je vrijeme i glavni urednik Hrvatske smotre, a surauje i u isusovakom asopisu ivot. Uz svoju katoliku orijentaciju, Orani je osvjedoeni hrvatski rodoljub koji se priklanja ustakoj domovinskoj skupini. U Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj svrstava se u vodee ustake dunosnike i postaje zapovjednik Ustake mladei. U svibnju 1944. imenovan je dravnim savezniarom u Glavnom savezu stalekih postrojbi. Poetkom svibnja 1945., u vrijeme sloma NDH, naputa domovinu i odlazi u emigraciju. Nastanjuje se u Buenos Airesu (Argentina) i okupljajui istomiljenike nastavlja politiko djelovanje. Pri tome se raziao s poglavnikom Antom Paveliem. Smatrao je da je Pavelievo vrijeme prolo i da u borbi za dravu Hrvatsku novo vrijeme trai nove ideje i nove ljude. Zato pristupa osnivanju nove politike formacije odvojene od Pavelieve Hrvatske dravotvorne stranke. Kada je 9. sijenja 1951. njegovim nastojanjem osnovana Hrvatska republikanska stranka, Orani postaje njenim predsjednikom. Uz njega, najistaknutija linost stranke je dr. Ivo Korsky. Stranka je pokrenula i asopis Republika Hrvatska, u kojemu i Orani surauje. Na elu Hrvatske
111

republikanske stranke ostao je do svoje smrti 17. prosinca 1968. Umro je u Buenos Airesu. Poslije sloma komunistike Jugoslavije i uspostave suverene Hrvatske, stranka prof. Orania prenijela je svoje sjedite u domovinu, gdje nastavlja rad pod nazivom Hrvatska republikanska zajednica. I dalje izdaje svoj asopis. Ante Paveli. Roen je 14. srpnja 1889. u Bradini kraj Konjica. Gimnaziju je pohaao u Senju. Zavrio je Pravni fakultet u Zagrebu. U mladosti se priklonio pravaima, pa je 1919. na listi Hrvatske stranke prava izabran za gradskog zastupnika u Zagrebu. Aktivirajui se u vodstvu stranke, postaje jedan od stranakih prvaka, sa sve izrazitijim utjecajem na mlae lanove. Na izborima za Narodnu skuptinu u Beogradu 1927. Paveli je izabran za narodnog zastupnika na listi Hrvatskog bloka (sainjavali su ga Hrvatska stranka prava i Hrvatska federalistika seljaka stranka). U beogradskom se parlamentu isticao protujugoslavenskim govorima u kojima je ustajao protiv velikosrpske hegemonije i branio pravo Hrvata na vlastitu samostalnu dravu. Poslije atentata u Narodnoj skuptini na hrvatske zastupnike u lipnju 1928., podrao je rezoluciju Seljako-demokratske koalicije (1. kolovoza) i pristupio zastupnikom klubu Hrvatske seljake stranke, odnosno Seljako-demokratske koalicije. Nakon to je kralj Aleksandar 6. sijenja 1929. uveo diktaturu, Paveli naputa zemlju i od tada djeluje u emigraciji. U ljeto 1929. (17. srpnja) na procesu u Beogradu osuen je u odsutnosti na smrt zbog potpisivanja Sofijske deklaracije, kojom se trai rasformiranje Jugoslavije, a koju je za vrijeme boravka u Sofiji Paveli potpisao kao zajedniki dokument s voom makedonske revolucionarne organizacije Vanom Mihailovim. U Italiji, uz potporu faistikih vlasti, Paveli organizira ustaku organizaciju s ciljem uspostavljanja nezavisne hrvatske drave. Poslije atentata na kralja Aleksandra u Marseilleu, koji je pod Pavelievim vodstvom organizirala i izvela ustaka emigracija, Paveli je bio zatvoren u Torinu (od 15. listopada 1934. do 20. travnja 1936.). Po izlasku iz zatvora tri je godine bio interniran: najprije u Salernu, a onda u Sieni. Kad je bio osloboen nastanjuje se u Firenzi, gdje pod policijskim nadzorom boravi do povratka u domovinu u travnju 1941., kada kao poglavnik stupa na elo Nezavisne Drave Hrvatske. Poslije sloma i propasti hrvatske drave u svibnju 1945. Paveli naputa Hrvatsku i po drugi put odlazi u izbjeglitvo. U Argentini djeluje na okupljanju i aktiviranju ustakih emigranata u borbi za obnovu hrvatske drave, ali mu ne uspijeva povezati razjedinjene ustake skupine. Godine 1957. na Pavelia je u Buenos Airesu izvren atentat. Napustivi Argentinu (u srpnju 1957.), nakratko se sklanja u ile, a zatim se vraa u Europu i nastanjuje u Madridu, gdje je od posljedica ranjavanja umro 28. prosinca 1959. Pokopan je na madridskom groblju. Paveli je napisao knjigu Strahote zabluda (objavljena 1941.) u kojoj se razraunava s teorijom i praksom boljevizma te roman Lijepa plavka (1935.). U drugoj se emigraciji Paveli s prilozima politikog sadraja javljao u emigrantskom tisku, a napisao je i objavio uspomene pod naslovom Doivljaji. Stijepo Peri. Roen je 12. listopada 1896. u Brocama kod Stona. Gimnaziju je pohaao u Dubrovniku, Kotoru i Splitu. Nakon zavrene srednje kole studirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu, kao doktor prava odlazi u Dubrovnik, gdje otvara odvjetniku kancelariju. Od mladosti je bio izrazito hrvatski orijentiran, pa je uao u borbu protiv jugounitarizma i centralistikog Vidovdanskog ustava. Prilikom izbora za Narodnu skuptinu 1927. kandidiran je u dubrovakoj izbornoj jedinici na listi Hrvatskog bloka, kojega su tada sainjavale Hrvatske federalistika seljaka stranka i Hrvatska stranka prava. No, nije bio izabran za narodnog zastupnika, jer je u junoj Dalmaciji pobijedila HSS.
112

Nakon uspostave estosijeanjske diktature Stijepo Peri sve vie radikalizira svoje politike stavove i najzad 1933. odlazi u emigraciju, gdje se prikljuuje ustakoj organizaciji pod vodstvom dr. Ante Pavelia. Bio je aktivan u akciji ukljuivanja hrvatskih ekonomskih emigranata u Belgiji i Francuskoj u ustaku organizaciju i njihovo prebacivanje u Italiju. Neko je vrijeme boravio i u Berlinu, gdje je djelovao zajedno s dr. Brankom Jeliem. U domovinu se vratio 1938. zajedno s dr. Milom Budakom i tada nastavlja politiko djelovanje u ustakoj domovinskoj grupi. Po uspostavi Nezavisne Drave Hrvatske jedan je od vodeih ustakih dunosnika. Nakon potpisivanja Rimskih ugovora Peri je imenovan prvim hrvatskim poslanikom u Rimu, pa od tada djeluje u hrvatskoj diplomaciji. Na dunosti u Rimu je do travnja 1943., kada je odreen za poslanika NDH u Madridu, ali tamo nije otiao jer je ubrzo preimenovan za poslanika u Sofiji. No, u Bugarskoj nije dugo ostao. Po kapitulaciji Italije postao je ministar vanjskih poslova NDH (imenovan je 5. studenoga 1943.). Na toj je dunosti do kraja travnja 1944., kada je na zahtjev njemake vlade uklonjen zbog otrog prosvjeda protiv nasilja njemake vojske izvrenih u Dalmaciji. Napustivi domovinu u svibnju 1945. ivio je u Buenos Airesu, gdje je umro 12. lipnja 1954. Alojzije Stepinac. Roen je 8. svibnja 1898. u Kraiu nedaleko od Zagreba. Po zavretku osnovne kole nastavio je kolovanje na gornjogradskoj gimnaziji u Zagrebu. Ve u petom razredu ulanjuje se u organizaciju katolikih aka, a u estom razredu stupa u nadbiskupsko sjemenite na zagrebakom Kaptolu. Navrivi osamnaestu godinu i poloivi ispit zrelosti, Stepinac odlazi u vojsku. Upuen je u asniku kolu u Rijeku. Kao mladi zastavnik, godine 1917. rasporeen je na talijansko bojite. U borbama na Piavi poetkom srpnja 1918. bio je ranjen u nogu, a zatim i zarobljen. Slom Austro-Ugarske Monarhije doekao je u talijanskom zarobljenitvu (u Noceri, pokrajina Umbrija), odakle se u prosincu 1918. dobrovoljno prebacio u Solun i prijavio u jugoslavensku dobrovoljaku legiju. U proljee 1919. Stepinac je bio demobiliziran. Na nagovor oca upisuje se na studij agronomije, ali ga brzo naputa i prelazi na bogosloviju. Kao student bogoslovije sedam se godina pripremao za sveeniko zvanje u papinskom zavodu Germanicum u Rimu. Zavrivi studije, zareen je za sveenika u listopadu 1930. u Crkvi Sv. Petra Kanizija u Rimu. Potom se vraa u domovinu, gdje ga zagrebaki nadbiskup Antun Bauer imenuje ceremonijarom (voditeljem obreda). U svibnju 1934. Stepinac je imenovan nadbiskupom-koadjutorom s pravom nasljedstva, pa je poslije smrti nadbiskupa Bauera u prosincu 1937. preuzeo slubu i naslov zagrebakog nadbiskupa. Od tada Stepinac je na elu Katolike crkve u Hrvatskoj. U NDH Stepinac brani kranska naela i kritiki se odnosi prema rasistikim zakonima i progonima idova, kao i prema progonima pripadnika pravoslavlja. Osuivao je i komunistiku ideologiju. Nakon to je uspostavljena komunistika vlast, zbog svojih religijskih i nacionalnih stavova i neospornog autoriteta u hrvatskom narodu, bio je uhien i izveden pred sud u jesen 1946. Osuen je na 16 godina zatvora. U lepoglavskoj kaznionici proveo je vrijeme od 19. listopada 1946. do 5. prosinca 1951., kada je upuen na prisilni boravak u rodno mjesto Krai. Tu ostaje kao zatoenik do smrti, 10. veljae 1960. Dana 12. sijenja 1953. papa Pio XII. imenovao je Alojzija Stepinca kardinalom, a papa Ivan Pavao II. proglasio ga je 5. listopada 1998. blaenikom. Mile Starevi. Roen je 15. rujna 1904. u Gospiu, gdje pohaa osnovnu i srednju kolu. Studirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na kojemu je postigao i doktorat obranom disertacije Postanak Hrvatske stranke prava 1861. godine. Od mladosti bio je
113

izrazito hrvatski orijentiran, pa je kao hrvatski borac zbog svojih politikih uvjerenja i djelatnosti bio hapen i zatvaran. Za vrijeme estosijeanjske diktature suen je u procesu Javor-Hranilovi-Soldin na dvije i pol godine tamnice. Ponovno je zatvoren u prosincu 1933. prilikom pokuaja atentata na kralja Aleksandra (iako nije bio u grupi atentatora). Bio je zatvoren s ustakom grupom i u vrijeme Banovine Hrvatske. Posebno je 1930. u zatvoru bio izvrgnut surovim postupcima i muenju, od ega je do kraja ivota trpio teke posljedice i nikada se nije potpuno oporavio. U predratnom razdoblju bio je upravitelj Gradske knjinice u Zagrebu. No, njegovo glavno javno djelovanje bilo je u Matici hrvatskoj u kojoj je neko vrijeme bio gospodarski tajnik. Mnogo je radio na organiziranju matiinih pododbora diljem Hrvatske. U doba estosijeanjske diktature ti su pododbori vrili ne samo kulturnu misiju, ve su bili i mjesta politikog okupljanja protureimskih snaga. Kao hrvatski kulturni djelatnik Mile Starevi je ureivao i neke hrvatske asopise {Hrvatska mladica, Nastavni vjesnik i Omladina), te pripremio i uredio zbirku pjesama Lirika grude (1934). Napisao je velik broj lanaka kulturnog i politikog sadraja, a objavio je i studiju Dr. Ante Starevi i Srbi (1936). Za vrijeme NDH nastavio je svoju kulturnu djelatnost, a bio je i visoki dunosnik u Ministarstvu nastave i bogotovlja (kasnije Ministarstvu narodne prosvjete), najprije kao predstojnik Odjela za promicanje prosvjete i potom ministar nakon prijelaza dr. M. Budaka na novu dunost. Ministrom narodne prosvjete imenovan je 10. listopada 1942. i na toj dunosti ostaje do 11. studenoga 1943. (naslijedio ga je dr. Julije Makanec). Od svibnja 1945. ivio je u emigraciji, najprije u Austriji i Italiji, a od veljae 1947. u Argentini. Umro je u Buenos Airesu 9. oujka 1953. Lovro Sui. Roen je 9. kolovoza 1891. u Mrkoplju (Gorski Kotar). Osnovnu kolu pohaao je u rodnom mjestu, a zatim gimnaziju u Senju. Zavrne razrede polazio je u Klasinoj gimnaziji u Zagrebu, u kojoj je i maturirao. Pravne nauke studirao je i diplomirao u Zagrebu. Ve u srednjoj koli prihvatio je pravaku ideju. U tom je smjeru ureivao i jedan ueniki list. Po zavretku studija odlazi u Ogulin, gdje otvara odvjetniku kancelariju. U novom prebivalitu razvija politiku djelatnost kao ugledni pristaa Hrvatske stranke prava. Kada je estosijeanjski reim izveo Maeka pred Sud za zatitu drave, Sui je meu mnogobrojnim odvjetnicima koji su se prijavili da ga brane. Iako je bio pravaki orijentiran, na skuptinskim izborima 1935. bio je kandidiran na listi HSS-a i za narodnog zastupnika u slunjskom kotaru. To se ponovilo i na izborima 1938. Sui tada pristupa HSS-u. Poslije osnivanja Banovine Hrvatske udaljuje se od Maeka i pribliava ustakoj domovinskoj skupini, pa nakon uspostave NDH postaje ministar narodnog gospodarstva u prvoj dravnoj vladi. Posljednja dunost u NDH bila mu je ministar-postrojnik Ustakog pokreta. U toj funkciji bio je i lan doglavnikog vijea, kojemu je povremeno i predsjedao. Napustivi Hrvatsku u svibnju 1945., neko vrijeme boravi u Austriji i sudjeluje u organiziranju Kavranove akcije ubacivanja ustake skupine u Jugoslaviju, koja je tragino zavrila ujesen godine 1948. Nakon toga preko Rima odlazi u panjolsku. Smatrajui da linosti koje su predvodile NDH ne mogu vie imati vodeu ulogu u hrvatskoj politici (ne iskljuuje ni sebe), distancira se od Pavelia. Godine 1951. dolazi u Caracas (Venezuela), gdje pomae maloj skupini hrvatskih emigranata, ali izbjegava javne nastupe. Ipak, zagovarajui sloni rad emigracije, odazvao se pozivu da sudjeluje na Hrvatskom kongresu u New Yorku u kolovozu 1962. Kao poklonik hrvatske suradnje, iskoristio je boravak u SAD-u da posjeti dr. Maeka u Washingtonu. Do kraja ivota ostaje u Venezueli i radi u jednom trgovakom poduzeu. Umro je 8. sijenja 1971. u Caracasu.

114

Ante Voki. Roen je 23. kolovoza 1909. u Mostaru. Osnovnu kolu i gimnaziju polazio je u Sarajevu. Poslije zavrene gimnazije upisao se na Pravni fakultet u Zagrebu. Kao sveuilitarac prihvaa hrvatsku dravnu ideju i prikljuuje se grupaciji radikalno hrvatski orijentirane mladei. Sudjelovao je u osnivanju Akademskog kluba Kranjevi u Sarajevu i pri pokretanju lista Svijest. God. 1929. stupio je u eljezniku slubu u Sarajevu, gdje je vrlo aktivan u zadruzi eljezniara. Radio je i u Hrvatskom kulturnom drutvu Napredak. Zbog svojeg rodoljubnog rada esto je premjetan, najprije u Bosanski Brod, zatim u Slavonski Brod, Karlovac, te najzad u Zagreb, gdje se ukljuuje u djelovanje domovinske ustake skupine. U Zagrebu je doekao proglaenje NDH, pa je odmah imenovan ravnateljem eljeznica u Sarajevu. Uz Juru Francetia vrlo je aktivan prilikom osnivanja Crne legije ustake formacije za borbu protiv pobunjenika. Kad su poglavnikovom odredbom uspostavljeni ustaki prometni sdrugovi za zatitu i nadzor prometnica, Voki je postavljen za njihova zapovjednika. Bio je unaprijeen u in ustakog krilnika. Za vrijeme rada u Sarajevu Hitler ga je odlikovao ordenom Njemakog orla za brigu oko nesmetanog eljeznikog prometa i zasluge koje je uinio njemakim oruanim snagama. Dana 11. listopada 1943. postaje lan vlade NDH kao ministar prometa, a od 29. sijenja 1944. preuzima ministarstvo oruanih snaga (zadravi ujedno i ministarstvo prometa). Uz Mladena Lorkovia, Voki je bio kljuna osoba u pripremanju pua 1944., pa je 30. kolovoza razrijeen dunosti ministra u oba resora (ministar oruanih snaga postaje tada doadmiral Nikola Steinfel, a ministar prometa dr. Jozo Dumandi). Voki je poslije 30. kolovoza 1944. uhien i zajedno s Lorkoviem otpremljen u Lepoglavu. Uoi sloma NDH ubijen je od ustake ruke. Vjekoslav Vrani. Roen je 26. oujka 1904. u Ljubukom. Politiku djelatnost zapoeo je kao pristaa Radieve Hrvatske seljake stranke, pa vrlo mlad postaje lanom Mjesnog odbora te stranke u Mostaru (1925-1929). U vrijeme estosijeanjske diktature radikalizira svoja politika gledanja i pridruuje se domovinskoj ustakoj grupi. Od proglaenja NDH vrio je razne dunosti u dravnom vrhu. Meu ostalim, bio je pomonik ministra vanjskih poslova (1941-1942), povjerenik kod Druge talijanske armije (1942), dravni tajnik u predsjednitvu vlade (1942-1943), pomonik ministra vanjskih poslova (1943-1944) te ministar obrta, veleobrta i trgovine od 3. travnja 1944. do kraja rata. Posljednjih dana NDH povjerena mu je misija za pregovore hrvatske vlade sa saveznikim zapovjednitvom za Sredozemlje o predaji hrvatskih oruanih snaga saveznicima. Poslije rata Vrani ivi u emigraciji u Argentini. Najprije surauje s poglavnikom Paveliem i radi na okupljanju i aktiviranju ustake emigracije u novim prilikama. Kada je Paveli 1951. objavio popunjavanje Hrvatske dravne vlade, Vrania je imenovao potpredsjednikom Vlade. Meutim, 1958. razilazi se s Paveliem i povlai s vodeih mjesta u Hrvatskom oslobodilakom pokretu i organizaciji Hrvatski domobran. Poslije Pavelieve smrti ponovno se politiki aktivira i poetkom 1960. staje na elo reformiranog krila HOP-a, koje ga bira za predsjednika. Sudjelovao je i u radu Hrvatskog narodnog vijea (obnovljenog 1974.). Napisao je i objavio svoje uspomene na NDH. Knjigu je naslovio Branili smo Dravu. Donoenjem mnogih nepoznatih podataka ona predstavlja povijesni izvor, kao i njegova druga knjiga U slubi domovine. Umro je u Poliklinici Eve Peron u Ramos Mejia u Provinciji Buenos Aires 25. rujna 1990. u 87. godini ivota, kao posljednji ivui ministar vlade Nezavisne Drave Hrvatske. Duan anko. Rodio se 10. studenoga 1904. u Sinju. Srednju kolu je pohaao u Sinju i irokom Brijegu. Poslije zavrenog studija na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, od
115

1928. profesor je u Nadbiskupskom sjemenitu u Zagrebu, gdje predaje opu povijest i povijest umjetnosti. Ve u mladosti sudjelovao je u radu Saveza hrvatskih orlova, kasnije Velikog kriarskog bratstva. Suraivao je u Hrvatskoj smotri kao kazalini kritiar i esejist, a kratko vrijeme bio je i urednik tog asopisa. Kao intelektualac katolike orijentacije suraivao je i u drugim publikacijama katolikog smjera (Franjevaki vjesnik, Katoliki tjednik, Kri, ivot i dr.). Godine 1935. objavio je antologiju Hrvatska marijanska lirika. Duan anko je bio veliki poklonik francuske kulture i knjievnosti, pa je mnogo prevodio s francuskog. U predratnom politikom gibanju anko se ukljuuje u redove hrvatskih nacionalista i s oduevljenjem doekuje uspostavu Nezavisne Drave Hrvatske. Njegov iroki kulturni horizont uinio ga je jednim od najistaknutijih kulturnih djelatnika u hrvatskoj dravi. Od 1941. do 1943. bio je intendant Hrvatskog narodnog kazalita. Za to je vrijeme kazalini ivot podigao do zamjerne visine, te pod njegovim vodstvom Hrvatska opera uspjeno gostuje u Rimu, Firenzi, Veneciji i Beu. No, 1943. naputa kazalite i prelazi u diplomaciju. Upuen je u Francusku kao izvanredni hrvatski diplomatski predstavnik i tu ostaje do kraja rata. Nakon zavretka rata anko je izbjegao u Italiju i dospio u savezniki zarobljeniki logor u Fermu. Tu je izabran za predsjednika hrvatskih izbjeglica. Nakon izvjesnog vremena prebaen je u rimsku tamnicu Regina Elena odakle je uspio pobjei i otploviti u Argentinu. Tamo je radio u isusovakom koledu u San Miguelu kao knjiniar. Godine 1954. anko iz Argentine prelazi u Caracas u Venezueli. I tu je knjiniar na katolikom sveuilitu, a od 1961. profesor Centralnog sveuilita Venezuele. Predavao je predmete bibliografske dokumentacije i tehnike komunikacije. U emigraciji anko surauje u emigrantskim asopisima (Hrvatska revija, Novi ivot, Republika Hrvatska, Studia Croatia i dr.), a glavne su mu teme hrvatske linosti i njihova povijesna, knjievna i filozofska djela. U Venezueli je jedno vrijeme predsjednik starog Drutva Hrvata, a potom suosniva i do smrti lan Hrvatskog odbora u Venezueli i lan Mjesnog odbora Hrvatskog narodnog vijea. U knjievnom radu Duana anka dolaze do izraaja njegova zamjerna osobna kultura i duboka ljubav za Hrvatsku. Njegovi lanci, eseji i predavanja o knjievnim, filozofskim, estetskim i povijesnim temama potvruju intelektualce iroke erudicije i istanana stila. U rukopisu je ostavio knjigu Svjedoci. Umro je u Caracasu 23. sijenja 1980.

DOKUMENTI
Ante Paveli STRAHOTE ZABLUDA4 FAIZAM I BOLJEVIZAM (Posljednje poglavlje) Faizam nije danas vie samo jedna forma vladavine kakva je uvedena u Italiji, nego je tim imenom oznaena jedna izvorna ideja novog narodnjatvenog ureenja drave, pa i drutva, te je danas to ve stvar svjetskog znaenja. Faizam nije antiteza demokraciji, kako se to obino krivo tvrdi, nego je njezin nasljednik kao antiteza komunizma odnosno boljevizma. Komunizam se je paktiki pojavio na Iztoku, u Rusiji, mimo demokracije i izravno na ruevini samovlada (autokracije), jer je demokracija zakasnila i promaila pravi as, da se vremenski umetne izmeu njih. Faizam je nikao na Zapadu na razvalinama demokracije, koja se nije bila kadra suprotstaviti boljevizmu, kada je htio iz Rusije prodrieti na Zapad. Njezin sustav, njezini naini rada i njezina sredstva, kojima ona moe razpolagati,
4

Dr. Ante Paveli, Strahote zabluda, Komunizam i boljevizam u Rusiji i u svijetu, II. izdanje, Zagreb, 1942.

116

nisu bila kadra mjeriti se a jo manje suzbiti i potui naine rada boljevizma i njegova sredstva borbe, ba kao to se ribarska laa ne moe suprotstaviti ratnoj oklopnjai. Trebalo je doi neto novo, neto jae i sposobnije za borbu proti boljevizmu, sposobno da ga porazi. A to je nalo svoj izhod u faizmu. Naravno, faizam je morao najprije odstraniti demokraciju, koja se je pokazala nedoraslom i nesposobnom za tu borbu, da mu se ne plete oko nogu, dok se rve s boljevizmom, i da si na taj nain naini isto i ravno tlo za rvanje. Da mu bude mogue razviti u toj borbi svu svoju snagu, morao je faizam naravno odstraniti sve ono, to je demokracija bila uvela, u koliko je god to moglo smetati borbi ili bi to vie neprijatelja jaalo ili mu pomagalo. To je u prvom redu slobodarstvo (liberalizam), naravno, slobodarstvo tako zvanih zapadnih demokracija, odnosno ona, to se u njima slobodarstvom naziva, a u stvari nije nita drugo nego podpuni nehaj za narodne vriednosti, jer se po tom slobodarstvu mora svakome putnom i namirnom dopustiti, da te vriednosti unitava i razara, a narodno ime, ast i ponos naroda vue po blatu i gazi, sve to podpuno nekanjivo, a esto i uz nagradu. Sa slobodarstvom se ne moe boriti proti boljevicima, koji ga na svom tlu ne poznaju i ne trpe, a na protivnikom se tlu ba s njim slue kao najjaim orujem u stvaranju protivnike slabosti, ba kao to se ne moe pobijati zloinatvo (kriminal) pjevanjem litanija, nego kaznenim zakonom i tamnicama. Demokracija sa svoje strane ne e priznati svoje slabosti i nemoi te svoje podpune nesposobnosti, da se ozbiljno suprotstavi boljevizmu, nego se nastoji opravdati time, to nijee njegovu pogibeljnost i odvratnost. Da tomu dade vidna izraaja, sklapa ona s komunizmom sporazum (kompromis), a po tom se pomalo u njemu i utapa. Lane su i neiskrene stoga suze onih, to plau nad razvalinama demokracije i to nepravedno kunu faizam, da je on uzrokom propasti demokracije, jer da je on navlas rui. Naprotiv, ona se rui jer ne moe odoljeti novoj dinamici borbe, ba kao to se same od sebe rue zaputene srednjovjeke ratne tvrave, koje nisu vie bile kadre odolievati novim tekim topovima, pa nije nitko vie imao nikakva razloga, da ih uzdrava. Najbolje to znadu sami boljevici, i radi toga oni zajedno s velikim sveenicima demokracije licemjerno liju suze nad razvalinama demokratskog Jeruzalema, te u jednom zboru s njima diu zaglunu viku proti faizmu kao proti najveem zlu na svietu. Boljevici su proti faizmu izmislili najuvjerljiviji dokazni razlog u krilatici, da faizam znai pogibelj za mir. Taj je razlog kod naroda zapadnih demokracija najuvjerljiviji. Sada, poslije svjetskog rata, u kome su se drave zapadnih demokracija napljakale do prezasienosti, nemaju one druge elje ni tenje, nego da se stanje stvoreno mirovnim diktatom nikada vie ne promieni. Do te promjene naravno ne moe doi nego ratom, jer je one po dobru ne dozvoljavaju, i za to do rata ne smije nikada vie doi. Ve dakle radi toga, a i bez obzira na strahote rata kao takova, tko moe biti u oima naroda zapadnih demokracija omraeniji od onoga, tko ugroava mir i sprema rat? Eto za to boljevici u svojoj promibi meu narodima zapadne demokracije trajno i uzko veu ime faizma s imenom rata. Odatle takoer po cielome svietu organiziranje Kongresa proti ratu i faizmu, odatle postavljanje Komiteta proti ratu i faizmu, a odatle i ime cielome protufaistikom pokretu Amsterdamski pokret proti ratu i faizmu, to ga vode boljevici. itav je taj boljeviki protufaistiki rad jedna velika napuha (montatura), praena svakodnevnom vikom slobodarskog (liberal) tiska, jer je potrebno, da se svakoj staroj usidjelici, svakome posjedniku dionica velikiih petrolejskih i rudarskih poduzea, te svakome velikom i malom rentieru po dravama zapadnih demokracija nakostrue kose i najei koa svakog jutra, kada za vrieme tenog i obilnog zajutarka uzme u ruke novine i ita o faistikoj ratnoj pogibelji, koja naravno ugroava mirno uivanje plodova versaljskog diktata. Treba na taj nain pod svaku cijenu staviti u pokretno stanje (mobilizirati) cieli sviet u rat proti
117

faizmu, jer faizam znai - ratnu pogibelj. Treba njega unititi, a onda e boljevizmu biti lako svriti s demokracijom. Ona je i tako postala ve igrakom u njegovim rukama. Taj je obraun s demokracijom tim laki, to ona ve dugo nije stroj u rukama naroda, tako da bi se on za nju kao za svoju stvar borio, nego je sredstvo u rukama tajnih osnova i glavnica (kapitala) neodreene narodnosti i sumnjivih izvora. A faizam, onaj pravi, kako su ga dale Italija i Njemaka, jest odraz volje naroda, njegovih najirih slojeva, koji treba razlikovati od proraunanih smiljenosti (spekulativnih kombinacija), to slue samo za odravanje izvjesnih vladavina na vlasti u demokracijama na umoru, i od pseudofaizma vlada, koje nisu proiztekle ni iz demokracije ni iz faizma, nego su tek prigodne (okazionalne) i proiztekle iz naroitih prilika i u naroite svrhe, a u glavnom su stvarno i nehotice najbolje i najpodesnije predtee boljevizma, jer mu radi svoje omraenosti u narodu pospjeno uravnavaju put. Demokracije narod raztouju, ba kako to ele boljevici, a faizam je mogu samo u u jednom narodu, jedinstvenom po krvi, po osjeaju i po jedinstvenoj volji, pa je stoga on tvrava, koje boljevizam ne moe osvojiti, i sila, pred kojom on mora uzmaknuti. Faizam se ne moe stvarati odozgora, sa vlade, kao to se stvaraju izvjesne stranke izvjesnih vladavina u poludemokraciji i u pseudo-faizmu, nego on nastaje odozdo, iz naroda, te dolazi s prirodnom snagom, to je crpi iz irokih narodnih slojeva, doim one druge spomenute vlade dre dravnu vlast u rukama do prve sliedee nove kombinacije ili koalicije, koja je zvana da uvede novu zbrku i nove daljnje kombinacije i permutacije u narodnom i dravnom ivotu. To je polje, na kome cvate nesmetano i nekanjivo boljevika rabota na pripremanju svjetskog boljevikog prevrata. Dok ova dva velika pokreta, s jedne strane faizam kao pokret ideja i naroda, a s druge strane boljevizam kao sljub (sinteza) barbarstva i razaranja, diele meu sobom veliki dvoboj, dotle je demokosuena na ulogu mirnog promatraa ili vlasnika polja, na kojem se taj dvoboj dieli, a kad se ta borba zavri, ne e na polju ostati ni zelene trave od demokratske ideologije i demokratskog drutvenog poredka. Nije mogue nastaviti dalje u tom razmatranju, jer to ne spada u ovaj uzki okvir, ve je predmet posebnog veeg razmatranja. Ovdje nam se je dota tek u nekoliko riei nosioca pokreta, kome je providnost namienila, da izvri ulogu spasitelja ovjeanstva u ovom razdoblju od najvee pogibelji, to je za ovjeanstvo i za njegove najvee tekovine predstavlja boljevizam po svom sadraju, po svojim nainima i po znaaju onih, koji su ga stvorili, koji ga vode, i koji hoe da ga nametnu cielome svietu. Nije bilo mogue, da se ne pojavi odpor na marksistike zablude i na luako provoenje u ivot tih zabluda otvoreno i u punoj mjeri na onom tlu, na kome se je pred preko dvadeset stoljea rodilo ne samo veliko rimsko carstvo, nego i nova kultura i uljudba, to je dala ivotu ciele Evrope a i preko njezinih granica sasvim nov pravac, a najznatnijem razdoblju poviesti svoje obiljeje. Razdoblju, to jo nije prestalo, a s kojim e obiljejem biti povjesnica obiljeavana jo dugo, neizraunljivo i nepredvidljivo dugo vrieme. Zemlja Katona, Cicerona i Cezara, morala je dati i Mussolinia. PRIZNAVANJE NEZAVISNE DRAVE HRVATSKE5 Iz Berlina je 15. travnja 1941. godine stigla brzojavka6 sljedeeg sadraja: DR. ANTE PAVELI, Zagreb
5 6

Hrvatski narod, Zagreb, 16. travnja 1941. Telegram. Dananji hrvatski izraz je brzojav. /prim. Digitalizatora/

118

Zahvaljujem Vam na brzojavci i brzojavci generala Kvaternika, u kojima mi dajete do znanja proklamaciju Nezavisne Drave Hrvatske i u skladu s voljom hrvatskoga naroda, te u kojima molite, da Njemaki Reich prizna Nezavisnu Hrvatsku. Za mene je posve osobita radost i zadovoljstvo, to Vam mogu izraziti da Njemaki Reich priznaje Nezavisnu Dravu Hrvatsku u asu, kada je hrvatski narod naao svoju dugo eljenu slobodu kroz pobjedonosno prodiranje eta sila osovine. Njemaka vlada e se radovati, da e se o granicama nove drave sporazumjeti s hrvatskom narodnom vladom u slobodnoj izmjeni misli. Svoje najbolje elje upravljam Vama i budunosti hrvatskoga naroda. ADOLF HITLER. Iz Rima je, istoga dana, stigla ovakova brzojavka: DR. ANTE PAVELI, Zagreb. Primio sam brzojavku, kojom mi javljate proglaenje Nezavisne Drave Hrvatske u skladu s voljom hrvatskog naroda, te u kojoj me molite za priznanje Nezavisne Drave Hrvatske od strane faistike Italije. S najveim zadovoljstvom pozdravljam novu Hrvatsku, koja je danas izvojtila dugo uenu slobodu, kada su sile osovine unitile umjetno stvorenu Jugoslaviju. Raduje me, to Vam mogu izraziti, da faistika vlada priznaje nezavisnost Drave Hrvatske. Faistika Italija radovat e se, to e se s narodnom hrvatskom vladom u slobodnoj razmjeni misli sporazumjeti o odreivanju granica nove Drave, kojoj talijanski narod eli svu sreu. BENITO MUSSOLINI. PRISTUP NEZAVISNE DRAVE HRVATSKE TROJNOM PAKTU7 ZAPISNIK Vlade Italije, Japana i Njemake s jedne strane i Vlada Hrvatske s druge strane ugovaraju putem svojih podpisanih opunomoenika kako sliedi: lanak 1. Hrvatska pristupa Trojnom Paktu, podpisanom u Berlinu 27. rujna 1940. izmeu Italije, Japana i Njemake. lanak 2. Kada mjeovite tehnike komisije, predviene u l. 4. Trojnog Pakta, budu razpravljale pitanja, koja se tiu Hrvatske, bit e pozvani da sudjeluju razpravama i predstavnici Hrvatske. lanak 3. Tekst Trojnog Pakta je priloen nazonom zapisniku. Ovaj zapisnik je sastavljen na talijanskom, japanskom, njemakom i hrvatskom jeziku, i svaki od tih tekstova je jednako vjerodostojan. Zapisnik stupa na snagu na dan njegovog podpisa. U dokaz toga podpisani, valjano ovlateni od odnosnih vlada, podpisali su ovaj zapisnik i stavili na isti svoje peate. Sastavljeno u etiri primjerka u Veneciji 15. lipnja 1941-XIX. godine faistike vladavine, koja odgovara 15-tom danu 6. mjeseca XVI. godine vladavine Syowa. Dr. ANTE PAVELI
7

Narodne novine, br. 53 od 17. lipnja 1941.

119

CIANO VON RIBBENTROP ZEMBEI HORIKIRI PRISTUP NEZAVISNE DRAVE HRVATSKE SPORAZUMU PROTIV KOMUNISTIKE INTERNACIONALE8 Prigodom podpisivanja zapisnika o produenju vriednosti protiv Komunistike intemacionale (Berlin, 25. 1941.) pristupila je ovom sporazumu i Nezavisna Drava Hrvatska. Hrvatski ministar vanjskih poslova itao je sliedeu izjavu o pristupu: IZJAVA hrvatskog ministra vanjskih poslova Dra. Mladena Lorkovia pristupa Nezavisne Drave Hrvatske sporazumu protiv ke intemacionale u Berlinu, dne 25. studenoga 1941. Preuzvienosti! Time to se vlada Nezavisne Drave Hrvatske prikljuuje Zapisniku protiv Komunistike intemacionale, ne izpunjava ona samo obvezu prema najviim vriednostima ljudske uljudbe, nego takoer nastavlja staru predaju hrvatskoga naroda, koja se osjea kao poslanje, da bude prezie zapadnjake uljuenosti. U pravoj spoznaji smrtne opasnosti, koja prieti svim narodima od komunistikog raztvaranja, hrvatski narod se je jo u vrieme, kad je morao ivjeti pod tuinskim gospodstvom, naoruao protiv komunizma narodnom svieu i unutarnjom povezanou. Jedva to je uzkrsao kao nezavisna drava, hrvatski narod se je prihvatio borbe protiv boljevizma svim sredstvima, koja mu stoje na razpolaganju, i to kako unutar vlastitih granica, gdje treba odstraniti nezdravo nasljee, tako i na velikoj europskoj fronti protiv komunistikog barbarstva i unitavanja. Ponosna, to moe stupati i boriti se na strani velevlasti novoga poredka, Njemake, Italije i Japana, Ustaka Hrvatska izpunit e svoju dunost. ZAKONSKA ODREDBA ZA OBRANU NARODA I DRAVE9 1. Tko bilo na koji nain povrijedi ili je povrijedio ast i ivotne interese hrvatskog naroda ili bilo na koji nain ugrozi opstanak Nezavisne Drave Hrvatske ili dravne vlasti, pa makar djelo i ostalo samo u pokuaju, ini se krivcem zloinstva veleizdaje. 2. Tko se uini krivcem zloina u toki 1. navedenoga ima ga stii kazna smrti. 3. Za sudovanje po ovoj zakonskoj odredbi, postavlja ministar za pravosue po potrebi izvanredne narodne sudove od tri osobe, koji imadu suditi hitnim postupkom po propisima ukinutog hrvatskog kaznenog postupnika o prijekom sudu. 4. Ministar pravosua imade imenovati lanove suda. 5. Ova zakonska odredba stupa odmah na snagu. U Zagrebu, dne 17. travnja 1941. Poglavnik: Dr. Ante Paveli, v. r. Na prijedlog Ministra pravosua propisujem i proglaujem

8 9

MEUNARODNI UGOVORI 1941., Zagreb. Narodne novine, br. 4 od 17. travnja 1941.

120

ZAKONSKU ODREDBU10 o sauvanju hrvatske narodne imovine 1. Svi pravni poslovi izmeu idova meusobno i izmeu idova i treih osoba sklopljeni unutar dva mjeseca prije proglaenja Nezavisne Drave Hrvatske proglauju se nitavima, ako vrijednost pravnoga posla prelazi iznos od 100.000 dinara, i ako ih naknadno ne odobri ministar pravosua, kome se imaju podnijeti na odobrenje u roku od deset dana nakon proglaenja ove Zakonske odredbe. 2. Kotarski sudovi imaju odmah provesti zabiljebu nitavosti pravnoga posla u zemljinim knjigama, u kojima su upisane otuene nekretnine pozivom na ovu Zakonsku odredbu, a isto tako imaju i sve druge vlasti, koje vode kakve javne knjige u pogledu otuene imovine upisati u tim knjigama nitavost pravnoga posla. 3. Proveenje ove Zakonske odredbe povjerava se ministru pravosua. 4. Ova Zakonska odredba stupa na snagu danom proglaenja u Narodnim Novinama. Zagreb, 18. travnja 1941. Poglavnik Drave Hrvatske: Dr. ANTE PAVELI, v. r. Na prijedlog ministra unutarnjih poslova propisujem i proglaujem ZAKONSKU ODREDBU11 o dravljanstvu Toka 1. Dravni pripadnik je osoba, koja stoji pod zatitom Nezavisne Drave Hrvatske. Dravno pripadnitvo stie se po propisima zakonske odredbe o dravnom pripadnitvu. Toka 2. Dravljanin je dravni pripadnik arijskog porijetla, koji je svojim dranjem dokazao, da nije radio protiv oslobodilakih tenja hrvatskog naroda i koji je voljan spremno i vjerno sluiti hrvatskom narodu i Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj. Toka 3. Dravljanin je nosilac politikih prava prema odredbama zakon. Toka 4. Ministarstvo unutarnjih poslova izdati e naredbe potrebne za provedbu i nadopunu ove zakonske odredbe. Toka 5. Ova zakonska odredba stupa na snagu danom proglaenja u Narodnim novinama. U Zagrebu, 30. travnja 1941. Poglavnik: Dr. Ante Paveli, v. r. Na prijedlog ministra unutarnjih poslova propisujem i proglaujem ZAKONSKU ODREDBU12
10 11

Narodne novine, br. 6 od 19. travnja 1941. Narodne novine, br. 16 od 30. travnja 1941. 12 Narodne novine, br. 16 od 30. travnja 1941.

121

o rasnoj pripadnosti Toka 1. Arijskog porijetla je osoba, koja potjee od predaka, koji su pripadnici europske rasne zajednice ili koji potjeu od potomaka te zajednice izvan Europe. U koliko za stanovite slube ne postoje druge odredbe, arijsko se porijetlo dokazuje krsnim (rodnim) i vjenanim listom predaka prvog i drugog koljena (roditelja te djedova i baka). Kod pripadnika islamske vjerske zajednice, koji ne mogu pridonijeti navedene isprave, potrebno je pismeno posvjedoenje dvojice vjerodostojnih svjedoka, koji su poznavali njihove predke, da meu njima nema osoba nearijskog porijetla. U dvojbenim sluajevima donosi odluku ministarstvo unutarnjih poslova na prijedlog rasnopolitikog povjerenstva. Toka 2. Osobe, koje pored arijskih predaka imaju jednog predka drugog koljena idova ili drugog europskog nearijca po rasi izjednauju se obzirom na sticanje dravljanstva s osobama arijskog porijetla. Osobe sa dva predka drugog koljena idova po rasi takoer mogu biti obzirom na dravljanstvo izjednaene s osobama arijskog porijetla, u koliko to u toki 3. nije drugaije odreeno. Toka 3. Kao idovi u smislu ove zakonske odredbe vrijede: 1. Osobe, koje potjeu barem od troje predaka drugog koljena (djedova i baka), koji su idovi po rasi. Djedovi i bake vrijede kao idovi, ako su mojsijeve vjere ili su se u toj vjeri rodili. 2. Osobe, koje imaju dva predka drugog koljena, koji su idovi po rasi, i to u ovim sluajevima: a) ako su bile 10. travnja 1941. pripadnici mojsijeve vjere ili ako su kasnije na tu vjeru preli; b) ako imaju branog druga, koji vrijedi kao idov u smislu 1.; c) ako su poslije stupanja na snagu ove zakonske odredbe sklopili brak s osobom, koja ima dvoje ili vie predaka drugog koljena idova po rasi, i potomci iz takvog braka; d) ako su nezakonita djeca sa idovom u smislu 1., a rode se poslije 31. sijenja 1942.; e) ako ministarstvo za unutarnje poslove na obrazloeni prijedlog rasnopolitikog povjerenstva odlui, da vrijede kao idovi. 3. Osobe, roene izvan teritorija Nezavisne Drave Hrvatske od roditelja, koji ne potjeu iz Nezavisne Drave Hrvatske ako su bile 10. travnja 1941. mojsijeve vjere ili imaju najmanje dvoje predaka dugog koljena idova po rasi, ili vrijede kao idovi u smislu zakona zemlje, iz koje potjeu. 4. Osobe, koje su poslije stupanja na snagu ove zakonske odredbe sklopile obilaenjem zakonske odredbe o zatiti arijske krvi brak, koji je zabranjen i njihovi potomci. 5. Osobe, koja su nezakonita djeca idovki u smislu 1. Toka 4. Kao Ciganin u smislu ove zakonske odredbe vrijedi osoba, koja potjee od dvaju ili vie predaka drugog koljena, koji su Cigani po rasi. Toka 5. Kod ministarstva unutarnjih poslova osniva se rasnopolitiko povjerenstvo, koje donaa mnijenja i prijedloge u svim dvojbenim sluajevima rasne pripadnosti.

122

Konano rjeenje o dvojbenim sluajevima rasne pripadnosti donaa ministarstvo unutarnjih poslova. Propise o ustrojstvu i djelokrugu rada toga povjerenstva izdat e ministarstvo unutarnjih poslova posebnom naredbom. Toka 6. Osobama, koje su se prije 10. travnja 1941. iskazale zaslunima za Hrvatski narod, napose za njegovo osloboenje, kao i njihovim branim drugovima, s kojima su sklopile brak prije stupanja na snagu ove zakonske odredbe i potomcima iz takvog braka, u koliko bi se na te osobe mogla odnositi ova naredba, moe poglavar drave izvan propisa ove naredbe priznati sva prava, koja pripadaju osobama arijskog porijetla. Toka 7. Provedba ove naredbe povjerava se ministru unutarnjih poslova. Toka 8. Ova zakonska odredba stupa na snagu danom proglaenja u Narodnim novinama. U Zagrebu, 30. travnja 1941. Poglavnik: Dr. Ante Paveli, v. r. Na prijedlog ministra unutarnjih poslova propisujem i proglaujem ZAKONSKU ODREDBU13 o zatiti arijske krvi i asti Hrvatskog naroda Toka 1. Brak idova i inih osoba, koje nisu arijskog porijetla s osobama arijskog porijetla, je zabranjen. Isto tako je zabranjen brak osobe, koja pored arijskih predaka ima jednog predka drugog koljena po rasi idova ili drugog europskog nearijca s osobom, koja je po rasi jednakog porijetla. Koje osobe vrijede kao idovi ili nearijci odreuje zakonska odredba o rasnoj pripadnosti. Toka 2. Posebna dozvola za sklapanje braka potrebna je u slijedeim sluajevima: 1. za brak osobe sa dva predka drugog koljena idova po rasi s osobom, koja imade jednog predka drugog koljena europskog nearijca po rasi, ili s osobom, koja je arijskog porijetla; 2. za brak osobe, koja imade meu predcima pripadnike drugih neeuropskih rasa s osobama isto takvog porijetla, ili s osobom, koja imade jednog ili dva predka drugog koljena idova po rasi ili jednog predka drugog koljena Ciganina po rasi, ili s osobom arijskog porijetla; 3. za brak izmeu dravljana i dravnih pripadnika, ukoliko nije po toki 1. zabranjen. Dozvolu za takav brak izdaje ministarstvo unutarnjih poslova po sasluanju rasnopolitikog povjerenstva. Toka 3. Izvanbrano spolno openje idova ili ine osobe, koja nije arijske krvi, sa enskom osobom arijskog porijetla je zabranjeno. Muka nearijska osoba, koja se ogrijei protiv ove zabrane poinja zloin oskvrnua rase, te se kanjava sa zatvorom ili tamnicom. U naroito tekim sluajevima, napose ako se
13

Narodne novine, br. 16 od 30. travnja 1941.

123

radi o silovanju nevine djevojke, moe se izrei smrtna kazna. Toka 4. idovi ili ine osobe, koje nisu arijskog porijetla, ne smiju zaposliti u kuanstvu enske osobe arijskog porijetla ispod 45 godina starosti. Nearijcima i dravnim pripadnicima je zabranjeno izvjeanje hrvatske dravne i narodne zastave i isticanje hrvatskih narodnih boja i emblema. Sve promjene idovskih prezimena koje su izvrene poslije 1. prosinca 1918. stavljaju se izvan krijeposti, te se imaju zamijeniti sa prvotnim prezimenima. Toka 5. Tko je idov odreuje zakonska odredba o rasnoj pripadnosti. Toka 6. Ministar za unutarnje poslove izdat e naredbe o provedbi ove zakonske odredbe. Toka 7. Ova zakonska odredba stupa na snagu danom proglaenja u Narodnim novinama. U Zagreb, 30. travnja 1941. Poglavnik: Dr. Ante Paveli, v. r. Na prijedlog ministra bogotovlja i nastave propisujem i proglaujem ZAKONSKU ODREDBU14 o prelazu s jedne vjere na drugu 1. Do donoenja zakona o vjeroispovjednim odnosima ukidaju se svi dosadanji zakonski propisi o nainu prelaza s jedne vjere na drugu. Za valjanost prelaza potrebno je, da stranka, koja mijenja vjeru podnese pismenu prijavu upravnoj vlasti prve molbe (kotarskoj oblasti odnosno gradskom poglavarstvu) o svojoj odluci i da dobije potvrdu o toj svojoj prijavi, te da se ispune vjerski propisi one priznate vjeroispovijesti, na koju stranka prelazi. 2. Ova zakonska odredba stupa na snagu danom proglaenja u Narodnim novinama. Tim danom prestaju vrijediti svi zakonski i naredbeni propisi, koji su s ovom zakonskom odredbom u protivurijeju. Provedba ove zakonske odredbe povjerava se ministru bogotovlja i nastave. U Zagrebu dne 3. svibnja 1941. Poglavnik: Dr. Ante Paveli, v. r. ZAKONSKA ODREDBA15 o upuivanju nepoudnih i pogibeljnih osoba na prisilni boravak u sabirne i radne logore 1. Nepoudne osobe, koje su pogibeljne za javni red i sigurnost, ili koje bi mogle ugroziti mir i spokojnost hrvatskoga naroda ili tekovine oslobodilake borbe hrvatskog ustakog
14 15

Narodne novine, br. 19 od 5. svibnja 1941. Narodne novine, br. 188 od 26. studenoga 1941.

124

pokreta, mogu se uputiti na prisilni boravak u sabirne i radne logore. Ove logore ovlatena je osnivati u pojedinim mjestima Nezavisne Drave Hrvatske Ustaka nadzorna sluba. 2. Trajanje boravka u sabirnim i radnim logorima ne moe biti krae od tri mjeseca ni due od tri godine. Ustaki nadzorni zapovjednik moe u svako vrieme po slobodnoj razsudi pojedinoj osobi smanjiti trajanje boravka i ublaiti stepen opreza i pazke. 3. Odluka o upuivanju osobe na prisilni boravak u sabirne i radne logore, o vremenu trajanja boravka i o stepenu opreza i pazke, a prema propisima ove zakonske odredbe, donosi ustako redarstvo kao grana ustake nadzorne slube. Sve upravne i samoupravne oblasti, kao i ustanove ustakog pokreta dune su ustakom redarstvu preko upskog redarstva svoga podruja prijaviti osobe, navedene u 1. ove zakonske odredbe. Proti odluci ustakog redarstva o upuivanju na prisilni boravak u sabirne i radne logore nema pravnog lieka ni tube na upravni sud. 4. Donoenju odluke o upuivanju osoba na prisilni boravak u sabirne i radne logore ima predhoditi postupak, predvien za upravno kazneno postupanje. Postupak provodi ustako redarstvo neposredno ili posredno preko upravnih oblasti prve molbe. 5. Vrieme, provedeno u pritvoru upravnih oblasti i redarstva do donoenja odluke o upuivanju osobe na prisilni boravak u sabirne i radne logore, uraunava se u vrieme trajanja prisilnog boravka u logorima. 6. Ustaki nadzorni zapovjednik izdat e propisnik o ustrojstvu, poslovanju i stepenu opreza i pazke u sabirnim i radnim logorima, te o uzdravanju osoba, upuenih u ove logore. 7. Ova zakonska odredba zadobiva pravnu mo danom proglaenja u Narodnim novinama, a provedba se povjerava ustakom nadzornom zapovjedniku. U Zagrebu, 25. studenoga 1941. Poglavnik Nezavisne Drave Hrvatske: Dr. Ante Paveli, v. r. ZAKONSKA ODREDBA O IZJEDNAENJU PRIPADNIKA NDH S OBZIROM NA RASNU PRIPADNOST16 1. Od dana, kada ova zakonska odredba zadobije pravnu mo, prestaje meu pripadnicima Nezavisne Drave Hrvatske svako razlikovanje prema rasnoj pripadnosti. Sve zakonske odredbe, prema kojima se pripadnici Nezavisne Drave Hrvatske razlikuju s obzirom na rasnu pripadnost, kao i svi ostali propisi, izdani na temelju tih zakonskih odredaba, gube pravnu mo. 2.

16

Hrvatski narod, br. 1352, Zagreb, 5. svibnja 1945.

125

Svi imovinsko-pravni odnosi pripadnika Nezavisne Drave Hrvatske, nastali uslied razlikovanja rasne pripadnosti, ne podpadaju pod propise ove zakonske odredbe, nego e se rieiti posebnim zakonskim odredbama. 3. Ova zakonska odredba zadobiva pravnu mo danom proglaenja u Narodnim novinama. U Zagrebu, dne 3. svibnja 1945. Poglavnik Nezavisne Drave Hrvatske Dr. Ante Paveli, v. r. Dravni prabiljenik uvar dravnog peata: Dr. Andrija Artukovi, v. r. MEMORANDUM hrvatske vlade za feldmarala HAROLDA ALEXANDERA, saveznikog generala, glavnokomandujueg na Sredozemlju, otposlan 4. svibnja 1945. U prijevodu s engleskog u konanoj redakciji glasio je ovako17: U ovo vrijeme kada e se sudbina svih europskih naroda kao i onih itavog svijeta odrediti za dugo historijsko razdoblje potrebno je da se takoer uredi i poloaj Nezavisne Drave Hrvatske. Pravedna odluka za koju se zalau Velika Britanija i Sjedinjene Amerike Drave ne moe se donijeti ako se pri tome ne uzmu u obzir i sljedei momenti: Hrvatski narod doao je na podruje koje pokriva Nezavisna Drava Hrvatska u srednjem vijeku za vrijeme velikih seoba naroda i osnovao svoju dravu. Prije 800 godina uli smo s Ugarskom u personalnu a kasnije u realnu uniju. God. 1918. (protivno volji hrvatskog naroda) bio je protupravno prekinut tisuugodinji kontinuitet hrvatske suverenosti. Stotinama godina Hrvatska se trudila da ostvari svoju punu dravnu nezavisnost a dvadeset godina (1918-1941) borila se za svoj suverenitet. Tek 1941. god. pruila se prilika da hrvatski narod pomou revolucije - iskoristivi prednost sukoba izmeu Italije i Njemake u borbi za interesne sfere na Jadranu i u Podunavlju - uspostavi Nezavisnu Dravu Hrvatsku. Hrvatska drava ponikla je iz volje i borbe hrvatskog naroda, dodue, za vrijeme rata, ali ona nije rezultat rata. Bila je uspostavljena u jednoj povoljnoj vanjskopolitikoj konstelaciji, no nije tuinska tvorevina. Hrvatski narod iskoristio je samo danu priliku da ostvari svoj cilj za koji se aktivno borio vie od dvadeset godina, a kojem cilju je teio stotinama godina. Nezavisna Drava Hrvatska ve postoji etiri godine i djeluje sa svim atributima moderne drave. Hrvatsku dravu su u prvoj godini opstanka priznale defacto i de iure tri velesile (Italija, Njemaka i Japan) i mnoge druge (panjolska, Finska, Maarska, Rumunjska, Slovaka, Bugarska, Tajland, Manduko, itd.). ak Sjedinjene Drave i Argentina odravale su odnose s hrvatskom dravom poetkom 1941. god. a do danas imaju svoje predstavnike u Hrvatskoj: vicarska (konzulat), vedska (konzulat), Francuska (konzulat) i Sveta Stolica (apostolskog delegata). Hrvatska drava lanica je Meunarodne potanske unije i Meunarodnog Crvenog
17

Tekst memoranduma na engleskom jeziku objavili su: dr Jere Jareb i Ivo Omran, Croatian Government's Memorandum to the Allied Headquarteres Mediterranean, May 4, 1945. - Journal of Croatian Studies, New York, 1980. Vol. 21, str. 120-143. Prijevod s engleskog uzet je iz Ustae i Trei Reich B. Krizmana Zagreb, 1983, sv. 2, str. 289-294.

126

kria. U ratu se hrvatska drava pridrava odredaba meunarodnog prava i dri logore ratnih zarobljenika za dravljane Sjedinjenih Drava, Engleske, SSSR-a itd. Nezavisna Drava Hrvatska dokazala je u svakom pogledu sposobnost hrvatskog naroda u pogledu postignutoga nezavisnog politikog ivota. Hrvatski narod predstavlja potpuno razvijen narod u modernom europskom smislu. Hrvatski narod je svjestan svog prava na politiku nezavisnost i proet je uvjerenjem da je samo ona u stanju da osigura njegov opstanak i napredak. Hrvatski narod je to dokazao posebno tokom posljednjih etiriju godina. Hrvatskoj vladi kao i hrvatskom parlamentu (saboru) uspjelo je - usprkos raznovrsnim protestima odrati politiku nezavisnost i izgraditi monu vojsku s izvrsnim oficirskim kadrom. Usprkos neprekidnim, esto tekim i vrlo krvavim gubicima i usprkos vanjskim meunarodnim protivljenjima i to upravo od onih koji su kroz to vrijeme htjeli u tom pogledu imati odlunu rije, hrvatska vojska pokazala je svoju izvanrednu sposobnost da se uspjeno bori. Na taj nain je hrvatski narod izdrao najveu kunju koja se stavlja na pojedine narode i drave. Vie stotina tisua hrvatskih boraca, od toga najveim dijelom novaenih na temelju dobrovoljnog stupnja u vojsku, koji su dali vie desetaka tisua ranjenika i koji su i danas spremni poginuti za hrvatsku dravu - trajan su i najeklatantniji plebiscit koji svjedoi o volji i sposobnosti hrvatskog naroda da bude nezavisan u svojoj vlastitoj dravi, a sve to usprkos izvanredno nepovoljnim vanjskim okolnostima. Usprkos injenici to posljednje etiri godine nismo ak imali ni najpotrebnije industrije, za rat neophodne, mi smo na vojnom i privrednom planu odolijevali, tako da se moe rei da se posebno na onim podrujima kojima je neprekidno upravljala hrvatska vlada u znatnoj mjeri poboljalo blagostanje naroda. Usprkos injenici to je mnotvo vojski prelo Hrvatskom i tu boravilo, privredni ivot zemlje nije uope pruao sliku siromane drave i njene prezaduenosti, kao to se to moglo primijetiti za vrijeme Jugoslavije u ponekim tzv. pasivnim krajevima ak u doba mira kad su uslijed loe uprave Beograda pojedini hrvatski krajevi skapavali od gladi. Hrvatska ima dovoljno resursa za opstanak; raspolae znatnim rudnim bogatstvom; posjeduje bezbroj uma od kojih su znamenite one s hrastom; nadalje raspolae dugom i vrlo razvijenom morskom obalom sa stanovnitvom izvanredno sposobnim i poduzetnim za plovidbu. Hrvatska je takoer dobro poznata po mogunostima koje prua meunarodnom turizmu. U kulturnom pogledu hrvatski je narod priznat kao najnapredniji narod balkanskojadranskog podruja. Velik niz imena umjetnikih i znanstvenih stvaralaca koje svojataju druge zemlje pripada hrvatskoj naciji. Hrvatska je u potpunosti podigla vodee slojeve sposobne da vode poslove politike, upravne, vojne, privredne i tehnike izgradnje i uprave zemlje. U tom pravcu mi smo bez sumnje najuspjeniji od svih naroda balkanskog podruja. Hrvatska kao zemlja, ponikla na obalama Jadrana, upuena je na Jadransko more kao uvjet svog opstanka, a hrvatski narod pored Grka jedini je pomorski narod Balkana i ima posebno stare prirodne veze s V. Britanijom, dok s druge strane Hrvatska ne moe opstojati bez oslonca na V. Britaniju dok s druge strane opstanak Hrvatske moe biti V. Britaniji od posebne koristi budui da je hrvatski narod po prirodi istovremeno uvar istone obale Jadranskog mora. Da je hrvatski narod vezan za anglo-ameriki svijet, tome u prilog govori injenica to jedna petina hrvatskog naroda, tj. vie od milijun Hrvata ivi u Sjedinjenim Dravama i u raznim dijelovima Britanskog Carstva (Australija, Kanada, Novi Zeland, Juna Afrika). Ta brojna emigracija najbolja je i najjaa kopa izmeu Hrvatske i spomenutih zemalja. Ta emigracija uvijek je aktivno podravala privredni razvoj i politiku borbu hrvatskog naroda u domovini. Moda danas i nije u pojedinostima obavijetena o prilikama u Hrvatskoj, ali je
127

injenica da gotovo svaki iseljenik u anglo-amerikom svijetu ima najmanje po jednog lana svoje obitelji koji je poginuo ili bio ranjen u sadanjoj borbi hrvatskog naroda protiv svog neprijatelja, u borbi za opstanak hrvatske drave. Duhovne veze izmeu starog kraja i iseljenika posebno su snane, ak i kod onih njihovih potomaka ve naturaliziranih u zemlji useljenja roditelja kojoj su svi doseljeni Hrvati bez iznimke odani dravljani. Sa stajalita V. Britanije i Sjedinjenih Drava potrebno je izbjei razvoj situacije kojim bi tako brojno hrvatsko puanstvo tih zemalja moglo biti dovedeno do toga da osudi politiku njegovih novih zemalja prema domovini s kojom je vezano osjeajem najdublje simpatije i u kojoj ima roake. U ovom su ratu tako brojne hrvatske obitelji trpjele da se za velik broj moe rei da ih je neprijatelj u Hrvatskoj u potpunosti istrijebio i da njihovi preivjeli roaci postoje samo u redovima hrvatskih iseljenika u Sjedinjenim Dravama i Britanskom Carstvu. Kao narod sposobnih pomoraca, Hrvati su upoznali Britansko Carstvo i Sjedinjene Drave. Najvei dio nekadanje jugoslavenske trgovake mornarice, ak i u ovom ratu, plovio je i jo plovi u interesu zapadnih sila. Potrebno je napomenuti da su svi ti brodovi iskljuivo hrvatsko vlasnitvo i da su njihovi kapetani i mornari iskljuivo Hrvati. Trgovaki odnosi vrlo su se dobro razvijali izmeu Hrvatske i, posebice, V. Britanije koja predstavlja odabrano trite, izmeu ostalog, za proizvode nae poljoprivrede i posebno naeg umarstva. U posljednje je vrijeme bio zabiljeen porast broja engleskih turista na naoj hrvatskoj obali i kopnu. Mnogi umjetnici i nauenjaci hrvatskog porijekla djeluju posebno u Sjedinjenim Dravama. Njihova djela krase umjetnike zbirke i galerije Engleske i Sjedinjenih Drava. Izlobe tzv. jugoslavenske umjetnosti koje su bile prireene u Engleskoj i Sjedinjenim Dravama sadre prvenstveno izloena djela hrvatskih umjetnika (na primjer Metrovia). Hrvatski narod nije nikada promatrao svoju politiku borbu sa stajalita velikih ideolokih sukoba. Hrvatski vojnik u svojoj borbi mario je i jo uvijek mari za rat za Hrvatsku, za borbu u obrani hrvatske nezavisnosti a u velikom broju sluajeva takoer za borbu da ouva vlastiti dom i ivot svoje obitelji pred napadom neprijatelja. U stvari, hrvatska drava sudjeluje u velikom svjetskom ratu iskljuivo narodnog obrambenog rata. Hrvatski narod zna vrlo dobro da osovinske sile u njihovom programu ratnih ciljeva nisu planirale osnivanje hrvatske drave. Berlin i Rim vjerovali su ak krajem oujka 1941. god. da e se Jugoslavija pristupajui Trojnom paktu ukljuiti u njihov ratno-politiki sistem. No, pomou vlastite revolucije hrvatski je narod stvorio gotov in postojee hrvatske drave, emu su Njemaka i Italija morale prilagoditi svoje stavove, a ime je Hrvatskoj polo za rukom da iskoristi sebi u prilog njihovo suparnitvo na naem teritoriju i da odri hrvatsku dravu usprkos dobro poznatoj injenici da je Italija sistemski nastojala da je slomi, to je otvoreno izjavio general Roatta prilikom talijanske kapitulacije. Da bismo upotpunili sliku meunarodno-politike situacije u godini 1941. potrebno je utvrditi injenicu da se Komunistika partija Jugoslavije, za vrijeme stvaranja hrvatske drave, nije aktivno borila protiv nje sve dotle dok je Sovjetski Savez odravao odnose s Treim Reichom na temelju poznatog ugovora o uzajamnom nenapadanju. S otpoinjanjem rata na Istoku, otpoele su snanije partizanske akcije protiv hrvatske drave, u poetku iskljuivo od strane lanova Komunistike partije Jugoslavije. Poslije sloma Jugoslavije Moskva je na najdrastiniji nain otpustila biveg jugoslavenskog ambasadora u SSSR-u dr. Milana Gavrilovia. Borba partizana nije nikada naila na odobravanje u irim krugovima hrvatskog naroda koji nije nikad prihvaao stajalite da je Hrvatska jednako tako okupirano podruje kao srpski i slovenski krajevi. Usprkos injenici to je hrvatski narod teko podnosio prisutnost stranih

128

vojski na svom podruju, ipak se dranje hrvatskih masa prema njima razlikovalo od odnosa, primjerice, srpskih masa prema njemakom, talijanskom i bugarskom okupatoru. Hrvatski narod vidi prvenstveno u borbi partizana za unitenjem hrvatske drave radi stvaranja boljevike Jugoslavije prijetnju hrvatskom narodu i dravi, dalje pokuaj Sovjetskog Saveza da formira iru teritorijalnu zajednicu i izgradi po mogunosti to vee podruje za vlastiti utjecaj i da se omogui posredno irenje njegove moi sve do Jadranskog mora na potezu od Kotora do Trsta. Prema tome, borba hrvatskog naroda protiv partizana ili patriota - kako se oni obino nazivaju - samo je obrambena borba. Poprimila je ogorena i surova obiljeja usljed ideolokog, politikog sustava kao tendencije diktature od komunistikog vodstva partizana. Komunisti ele vidjeti u svakom pojedinom hrvatskom nacionalistikom konzervativcu, bez obzira na njegovu stranaku orijentaciju, faistu i ratnog zloinca koji je skroz na skroz rav i ne zasluuje panju Saveznika. Zbog toga su, na primjer, poubijali na surov nain velik broj predstavnika Hrvatske seljake stranke i znatan broj sveenika svih vjeroispovijedi, naroito katolike. Takav oblik voenja rata opravdavale su zapadne velesile kao potrebu da se vee i uniti to je mogue vei broj njemakih vojnika. Takav oblik ratovanja, meutim, poprimio je svojstvo rata istrebljenja, okrutnog ubijanja i besmislenog ruenja kola, crkava, javnih zgrada, nezatienih seljakih domova itd. Takvo gorko iskustvo bilo je razlog to je hrvatski narod ustao kao jedan ovjek da brani svoju imovinu, ivot i narodni opstanak. Treba pripisati udnovatom lancu okolnosti injenicu to je do oivljavanja hrvatske suverenosti dolo u jednoj meunarodnoj situaciji koja se pretvorila u paradoks. elimo rei da je - koliko god to izgledalo udnovato - hrvatska drava, iju uspostavu treba prvenstveno pripisati poticanju hrvatskih nacionalistikih krugova, najveim dijelom sljedbenika najveega hrvatskog liberala i demokrata dr. Antuna Starevia, poprimila vanjske znaajke jedne autoritativne drave! To se tako zbilo usljed vanjskog pritiska koji se jasno odraava u injenici to ak ni spise Oca domovine (popularno ime za A. Starevia) nije bilo mogue objaviti u njihovom originalnom obliku za vrijeme rata, iako je to bila elja Hrvata, nego se doputalo da se izdava ogranii samo na izvode isputajui najvanije politike poglede dr. Starevia koji je bio najvei protivnik pruskog imperijalizma i najvatreniji pobornik zapadne demokracije. Neprekidno stremljenje hrvatskog naroda bilo je u tome da se postigne rjeenje nacionalnog pitanja u suglasju sa starim hrvatskim konstitucionalizmom i parlamentarizmom. Hrvatski sabor predstavlja jednu od najstarijih institucija te vrste. Pojavio se u ranom srednjem vijeku; ima tisuugodinji kontinuitet i po tome stoji uz bok engleskom i ugarskom parlamentu. U skladu s tom tradicijom bio je ponovno sazvan hrvatski parlament (Sabor) i njegov suvereni kontinuitet ivjeli su hrvatski zastupnici izabrani na izborima 1914. i 1938. godine jer je bilo prekinuto njegovo djelovanje u razdoblju od 1918. do 1941. godine. Spomenuti zastupnici su upravo oni koje spominje odluka Krimske konferencije. Hrvati su stoljeima vodili borbu za ustavna prava i Hrvatska je u stvari jedna od onih zemalja koje su proete osjeajem za ustavnost, iako Hrvati nemaju pisanog ustava - sluaj poput onog u Engleskoj i Ugarskoj. U novoj situaciji nastaloj nakon ieznua pritiska velikih totalitaristikih susjeda, Hrvatska e s najveom radou pozdraviti demokratsku i ustavnu vladu. Hrvatski narod u svojoj ukupnosti proet je idejom svog velikog voe, uitelja i narodnog tribuna Stjepana Radia koji je umro kao rtva hrvatske dravne ideje. Na elu hrvatske drave ima biti predsjednik hrvatske republike. Njega treba izabrati narod pomou opeg i tajnog prava glasa. Hrvatska ima biti parlamentarna drava u posjedu svih politikih sloboda (slobode tiska, sastajanja, udruivanja i suradnje). Ona ima iskoristiti sve mogunosti stranakog opredjeljivanja, od krajnje ljevice do krajnje desnice. etiri temeljne slobode kako
129

su ih objavili veliki Saveznici imaju biti zagarantirane u Hrvatskoj. Jedan od razloga to su Hrvati vodili borbu protiv jugoslavenske drave bila je, izmeu ostalog, odsutnost takvih sloboda i one u stvari i ne mogu postojati u dravi u kojoj veina stanovnitva ima centrifugalne tenje zbog ega sredinja dravna vlast (u jugoslavenskom sluaju vlast Srba) mora neizbjeivo suzbijati svaku vrstu slobodnog izraavanja volje ljudi i mora pristupati nedemokratskim metodama u naizmjenino vie ili manje naglaenoj formi. Zbog navedenog razloga obnovljena Jugoslavije ne bi nikako mogla biti demokratska. Na temelju svih izloenih injenica hrvatski narod ima puno pravo traiti od svih meunarodnih imbenika, koji naelno priznaju pravo samoopredjeljenja svim kulturnim europskim narodima, da se to pravo prizna i hrvatskom narodu na temelju postojeeg injeninog stanja hrvatske drave. Na slobodnom teritoriju Nezavisne Drave Hrvatske, a napose u glavnom gradu Zagrebu nalazi se danas vie od milijun izbjeglica iz svih krajeva Hrvatske, kao i iz Srbije, Crne Gore, Albanije i Bugarske i oni su osvjedoeni prijatelji Engleske i Sjedinjenih Drava. U Hrvatskoj se nalazi vie visokih crkvenih dostojanstvenika sa svojim klerom, medu ostalim arhiepiskop crnogorski i velik broj njegovog klera. Svi oni strahuju od nasilja partizana iji su kriminalni ini opetovano bili potvreni. Na hrvatskom podruju nalazi se vie stotina tisua vojnika hrvatskih oruanih snaga kao i znatan broj nacionalnih boraca iz Srbije i Crne Gore, koji u suradnji sa slovenskim nacionalnim borcima odbijaju razarajue napade partizanskih snaga. Usprkos injenici to se njemake snage povlae, preteno bez borbe, same ove hrvatske snage u stanju su da se suprotstave dugo vremena svim napadajima, ak i da unite neprijatelja. Meutim, u sadanjim okolnostima borba hrvatske vojske ne moe dugo potrajati i stoga zbog meunarodne pravde, dunosti da se spasi sr hrvatskog naroda i drugih ve spomenutih naroda, kao i brige za velik broj izbjeglica - potrebno je pruiti pomo hrvatskom narodu. Vlada hrvatske drave eli i moli da to prije uputite vojnu misiju u Hrvatsku kako bi se u potpunosti upoznala sa stanjem stvari. Ujedno molimo da poaljete Vae oruane snage na teritorij nae drave da biste olakali ovo teko stanje. Na taj se nain hrvatski narod u hrvatskoj dravi stavlja pod Vau monu zatitu. Velika Britanija i Sjedinjene Drave priznaju pravo da imaju vlastitu dravu ak i narodima koji su bili poraeni u sadanjem ratu. Zato bi samo Hrvatska koja, k tome, nije nikoga napadala, nego se jedino branila od napadaja, imala strepiti da bi mogla izgubiti i ono najmanje na to svaki narod ima pravo, tj. svoju dravu. Svakoj vojsci priznaje se pravo na predaju, ali samo bi hrvatska vojska imala biti jednostavno poklana in capite et in membris, makar ta vojska - budui branitelj svog naroda i drave - nije nikada imala nikakvih zavojevakih tenji. Zagreb, 4. svibnja 1945. LITERATURA Popis sadri djela koja je autor prouio i upotrijebio u pripremanju i pisanju ove knjige. U popis su uvrtene monografije i sintetiki radovi, te zbirke dokumenata, ali ne i brojni manji radovi (rasprave, studije, lanci) u asopisima. Oni zahtijevaju poseban izbor (autor ih je takoer konzultirao) i predstavljaju vrlo opsean popis, a objavljivani su ne samo u domovini, nego i u inozemstvu (emigrantska literatura). BALEN ime, Paveli, Zagreb, 1952. BANAC Ivo, Nacionalno pitanje u Jugoslaviji, Zagreb, 1988.
130

BlLANDI Duan, Historija Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije, Zagreb, 1985. Bleiburka tragedija hrvatskog naroda (priredio Vinko Nikoli), tree (domovinsko) izdanje, Zagreb, 1993. BOBAN Ljubo, Sporazum Cvetkovi-Maek, Beograd, 1964. BOBAN Ljubo, Maek i politika HSS, sv. 1, 2, Zagreb, 1974. BOBAN Ljubo, Hrvatska u arhivima izbjeglike vlade 1941-1943, Zagreb, . BOBAN Ljubo, Svetozar Pribievi u opoziciji (1928-1936), Zagreb, 1973. BOBAN Ljubo, Hrvatske granice 1918-1991, Zagreb, 1992. BOBAN Ljubo, Kontroverze iz povijesti Jugoslavije, Zagreb, sv. 1 (1987), 2 (1989), 3 (1990) COLI Mladen, Takozvana NDH 1941, Beograd, 1973. CRLJEN Danijel, Na poglavnik, Zagreb, 1943. CVRLJE Vjekoslav, Vatikan u suvremenom svijetu, Zagreb, 1980. DUSPER Zvonimir, U vrtlogu Bleiburga, Rijeka, 1993. GIRON Antun - STRI Petar, Poglavnikovom Vojnom uredu, Rijeka, 1993. HORVAT Rudolf, Hrvatska na muilitu (pretisak), Zagreb, 1992. Hrvatska 1941. - Okrugli stol, asopis za suvremenu povijest 1-3/1991. JAREB Jere, Pola stoljea hrvatske politike, Buenos Aires, 1960. (domovinsko izdanje, Zagreb, 1995.) JAREB Jere, Zlato i novac Nezavisne Drave Hrvatske izneseno u inozemstvo 1944. i 1945., Zagreb, 1997. JAREB Jere, Dravno gospodarstveno povjerenstvo Nezavisne Drave Hrvatske, Zagreb, 2001. JELI-BUTI Fikreta, Ustae i NDH, Zagreb, 1978. JELI-BUTI Fikreta, etnici u Hrvatskoj 1941-1945, Zagreb, 1986. Jubilarni zbornik Hrvatske revije 1951.-1971., Mnchen-Barcelona, 1976. JUREVI Josip, Nastanak jasenovakog mita, Zagreb, 1998. KATALINI Kazimir, Argumenti - NDH, BiH, Bleiburg i genocid, Zagreb, 1993. KISI-KOLANOVI Nada, Vojskovoa i politika, Zagreb, 1997. KISI-KOLANOVI Nada, Ministar urotnik Mladen Lorkovi, Zagreb, 1998. KISI-KOLANOVI Nada, NDH i Italija, Zagreb, 2001. KOUTI Ivan, Hrvatsko domobranstvo u drugom svjetskom ratu, Zagreb, sv. 1 (1992), sv. 2 (1994). KOUTI Ivan, Raanje, ivot i umiranje jedne drave - 49 mjeseci, Zagreb, 1997. KRITO Jure, Katolika crkva i Nezavisna Drava Hrvatska, Zagreb, 1998. KRITO Jure, Katolika crkva i Nezavisna Drava Hrvatska - dokumenti, Zagreb, 1998. KRIZMAN Bogdan, Paveli i ustae, Zagreb, 1988. KRIZMAN Bogdan, Paveli izmeu Hitlera i Mussolinija, Zagreb, 1980. KRIZMAN Bogdan, Ustae i Trei Reich, sv. 1, 2, Zagreb, 1983. KRIZMAN Bogdan, Paveli u bjekstvu, Zagreb, 1986. KUSTI ivko, Stepinac, Zagreb, 1991. KVATERNIK Eugen Dido, Sjeanja i zapaanja 1925.-1945., Zagreb, 1995. MAEK Vladko, Memoari, Zagreb, 1992. MANDI Dominik, Hrvati i Srbi - dva stara razliita naroda, Zagreb, 1990. Matica hrvatska 1842-1962, Zagreb, 1963 (Jaka Ravli, Povijest Matice hrvatske, str. 9-270)
131

MATKOVI Hrvoje, Svetozar Pribievi i Samostalna demokratska stranka do estosijeanjske diktature, Zagreb, 1972. MATKOVI Hrvoje, Suvremena politika povijest Hrvatske, Zagreb, 1993. (drugo izdanje 1995; tree 1999.) MATKOVI Hrvoje, Svetozar Pribievi - ideolog, stranaki voa, emigrant, Zagreb, 1995. MATKOVI Hrvoje, Povijest Jugoslavije, Zagreb, 1998. Meunarodni ugovori NDH, 1941., 1942., 1943., Zagreb 1941., 1942., 1943. MOKOV Ante, Pavelievo doba, Split, 1999. MUI Ivan, Stjepan Radi u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, Zagreb, 1988. MUI Ivan, Paveli i Stepinac, Split, 1991. NiKOLI Vinko, Pred vratima domovine, Buenos Aires, sv. 1 (1965), sv. 2 (1967); domovinsko izdanje, Zagreb 1995. NIKOLI Vinko, Tragedija se dogodila u svibnju, domovinsko izdanje, Zagreb, 1995. OBRKNEEVI Milo, Razvoj pravoslavlja u Hrvatskoj i Hrvatska pravoslavna crkva, p. o. Hrvatska revija, Barcelona-Mnchen, 1979. PAVELI Ante, Doivljaji I., Zagreb, 1996.; Doivljaji II., Zagreb, 1998. PEKI Petar, Postanak NDH, Borba za njeno osloboenje i rad na unutranjem ustrojstvu, Zagreb, 1942. PEREN Mirko, Ustaki logori, Zagreb, 1966; drugo izdanje 1990. POAR Petar, Hrvatska pravoslavna crkva u sadanjosti i budunosti, Zagreb, 1996. RADELI Zdenko, Hrvatska seljaka stranka 1941.-1950., Zagreb, 1996. ROJNICA Ivo, Susreti i doivljaji, Mnchen-Barcelona, sv. I (1969), II (1983); drugi svezak objavljen i u Zagrebu 1994. EPI Dragovan, Vlada Ivana ubaia, Zagreb, 1983. IDAK Jaroslav, Sveuilite za vrijeme rata i okupacije 1941-1945, Spomenica u povodu 300-godinjice Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, 1969. TOMAEVI Jozo, etnici u drugom svjetskom ratu, Zagreb, 1979. TUMAN Franjo, Bespua povijesne zbiljnosti, Zagreb, 1990. TUMAN Franjo, Hrvatska u monarhistikoj Jugoslaviji, Zagreb, 1993. Ustae - dokumenti o ustakom pokretu (priredio Petar Poar) Zagreb, 1995. VOJINOVI Aleksandar, NDH u Beogradu, Zagreb 1995. VOJINOVI Aleksandar, Nije sramota biti Hrvat, ali je peh, Zagreb, 1999. ERJAVI Vladimir, Opsesije i megalomanije oko Jasenovca i Bleiburga, Zagreb, 1992. BILJEKA O AUTORU HRVOJE MATKOVI roen je u ibeniku 12. listopada 1923. Osnovnu kolu i gimnaziju zavrio je u ibeniku, a studij povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1947. Sa suprugom Marijom ro. kunca, profesoricom biologije, ivi u Zagrebu. Kao profesor radio je na Uiteljskoj koli u Petrinji (1948-54) i u XIII. gimnaziji u Zagrebu (1954-56). Bio je kustos u Povijesnom muzeju Hrvatske, a od 1967. savjetnik za nastavu povijesti u Zavodu za prosvjetno-pedagoku slubu SR Hrvatske. Od 1972. do 1990. predavao je na Fakultetu politikih znanosti, a od umirovljenja 1990. na Fakultetu kriminalistikih znanosti u Zagrebu i zatim na Hrvatskim studijima kao ugovorni predava.

132

Od zavretka studija bavi se znanstveno-istraivakim radom, a slubovanje u koli privuklo ga je i izuavanju metodike i pedagogije. Objavio je vei broj priloga iz metodike nastave povijesti. Za rad na udbenikoj literaturi i unapreivanju nastave povijesti nagraen je Nagradom Davorin Trstenjak. Objavio je niz rasprava o hrvatskim politikim strankama. Godine 1971. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu obranio je disertaciju Svetozar Pribievi i Samostalna demokratska stranka do estojanuarske diktature (objavljena kao posebna knjiga u izdanju Instituta za hrvatsku povijest Sveuilita u Zagrebu). Sudjelovao je i u radu znanstvenih skupova u zemlji i inozemstvu. Osim doktorske disertacije, koja je objavljena 1972., i brojnih znanstvenih i strunih rasprava, objavio je knjige: Suvremena politika povijest Hrvatske, Zagreb 1993. (drugo izdanje 1995., tree 1999.); Povijest Nezavisne Drave Hrvatske, Zagreb 1994.; Svetozar Pribievi, ideolog - stranaki voa - emigrant, Zagreb 1995.; ibenska upanija, prirunik za zaviajnu nastavu, Zagreb 1995.; Povijest Jugoslavije, Zagreb 1998.; Povijest Hrvatske seljake stranke, Zagreb 1999.; Mala ilustrirana hrvatska povijest (crtei Dragutin Trumbeta), Zagreb 2001. (jp)

133