HAMDIJA KREEVLJAKOVI

KAMENGRAD
Ruevine nekadanje kamengradske tvrave vide se jo i danas na jednom kamenitom b r d u (417 m nad morem), to se die iznad dananjeg sela Donji K a m e n g r a d (212 m nad morem). To selo lei u plodnoj ravnici, lijevo od ceste Sanski Most Bosanska Krupa, a od Sanskog Mosta udaljeno je cca 9 km. Kroz selo protjee potok Bera i ulijeva se u Blihu, lijevu pritoku Sane. Selo Donji K a m e n g r a d ima oko 20 kua i cca 200 stanovnika. U selu je do 1942 godine bila damija, Musalla sultana Fatiha Mehmeda i staro groblje, koje se sastoji od dva dijela: Musalla i ehitluci. Po predaji, na Musalli je sultan Fatih klanjao dumu, a na ehitlucima su pokopani voj nici koji su pali p r i zauzeu Kamengrada. Jedan grob sa oklopom (santraom) narod neobino ci jeni i pria da u njemu lei b a j r a k t a r i veliki ju n a k koji je u borbi zadobio preko pedeset rana. I da bi se taj grob to bolje sauvao sagradie K a m e n g r a a n i do njega 1938 novu damiju, dok je stara damija stajala neto dalje. Jo i danas iznad sela stoji na strmom obronku kula, zidana od tesanog kamena, u kojoj su do pred 200 i vie godina stanovali kamengradski kapetani. Tada je na mjestu dananjeg sela bila varoica. Iz sela do stare tvrave vodio je nekada dobro pokaldrmljeni put. Nekih 200 m pred kapijom stare tvrave k a l d r m a je vrlo dobro sauvana, kao da je novijeg datuma, a napravljena je prije tri do etiri stoljea. irina k a l d r m e je oko 4 m. J e dino se ovim p u t e m moglo doi do tvrave, jer stijena na kojoj stoji, pada na ostale t r i strane skoro okomito na ravnicu. Od stare tvrave sau valo se dosta zidova, na nekim mjestima do 8 m visine i jedna okrugla kula, iji n a m oblik kae da je graena prije XV stoljea. K a m e n g r a d je tlocrtno, sasvim nepravilna obli ka. Takav je oblik zahtijevao teren na kome je sagraen. Ovaj je tlocrt pred pedesetak godina na pravio Dr. iro Truhelka i do sada nije publikovan. Taj grad dananji stanovnici onoga kraja zovu Gornji grad ili Kaja (turski stijena), a ostatke one kule na obronku nazivaju P a l a n k a ili Donji Grad. I tlocrt Donjeg grada napravio je Dr. iro Truhelka. 1 P a l a n k u su podigli Turci nepo znate godine. Stanovnici sela bave se obradom zemlje, a ima ih koji izrauju vrlo ukusne kaike. Zatim oni p r a v e jo breme, dive i crne lonce. Do iza 1878 bila su na Blihi 3 samokova, u kojima se izrai vala razna eljezna roba. Da jo spomenemo da su K a m e n g r a a n i na glasu kao izvrsni bacai kamena s ramena i da se tim sportom bave od davnih vre mena. Meu njima bilo je i dobrih pjevaa juna kih pjesama. U srednjem vijeku K a m e n g r a d je pripadao upi Sana koja se sterala u oblasti Donji Kraji. U crkvenom pogledu pripadao je K a m e n g r a d Za grebakoj biskupiji. U njemu je od XIV do XVIII stoljea bila katolika upa. U krajevima oko Une i Sane imali su velike posjede knezovi Babonezii (Babonii) Blagajski. U njihovoj vlasti bio je i Kamengrad. ini se da su ga oni sagradili i da se ono selo zvalo prije nego je tvrava podignuta Kamen. Kamen se prvi p u t spominje 1346 godine. Dana 8 travnja 1346 godine potvrdio je kaptol crkve zagrebake da su pred njim Dionisije Pe trov i Benk Beloev u ime svoje i brae svoje Vlkina i Dijanka, sanskih plemia, prodali neki dio svoje zemlje u posjedu K a m e n zvanom ondje isto u Sani, a privolom svih susjeda i medjaa, Dujmu2 sinu kneza Radoslava (Babonezia). 3 Izgleda, na osnovu ovoga, da na ovom zemljitu nije tada jo postojao grad. K a m e n g r a d se prvi p u t spominje 3 svibnja 1374, u jednoj ispravi koja takoer radi o prodaji zemljita. Ta isprava u prijevodu glasi: Kaptol crkve Zagrebake potvruje da su pred njim Juraj sin Tomin, Jaka sin Petrov i Drago sin Radosav1 Ove tehnike snimke najpripravnije mi je u s t u pila naa spisateljica gospoa Agata Truhelka, k e r k a pokojnog ire T r u h e l k e , na emu joj se i ovdje n a j ljepe zahvaljujem. 2 Dujmo je sin Radoslava I I . Osniva je loze Babonezia Blagajskih. U m r o je 1369 ili 1370 godine. 3 Thalloczy-Barabas, Codex diplomaticus comitum de Blagay, 120. B u d a p e s t 1897.

21

ljev iz starog Vrsuja (de veteri Versussya) neki ko mad svog posjeda Zagradje (zagradya) kraj grada (castrum) metra Ivana sina pokojnog kneza Dujma Blagajskoga i brae njegove, zvanoga Kamengrad, prodali reenima metru Ivanu, Nikoli, Babonigu (Babonyk) i Stefanu sinovima pokojnog kneza Dujma . . . za deset m a r a k a kraljevskih di nara. Na dan naaa Sv. Kria 1374.4 O daljoj sudbini Kamengrada od 1374 pa sve do pod konac XV stoljea nije mi poznato nita sigurno. Sigurno je samo to, da je 1499 godine bio u turskoj vlasti. Po B. A. Kreliu napominje Dr. P. Matkovi kako je kralj Matija Korvin 1464 poklonio Kamengrad Tomku Marnaviu.5 Koliko je ovaj na vod Kreliev taan najbolje se vidi po tome, to je Tomko Marnavi ivio u XVII stoljeu. Za ka kvog drugog Marnavia iz XV stoljea historija ne zna. Dr. L. Thalloczy u svojoj Povijesti Jajca 6 navodi meu gradovima Jajake banovine i Ka mengrad, ali o njegovoj prolosti ne kae ni jedne rijei. U Jajakom diplomataru od istog autora objavljeno je preko 250 isprava, ali se ni u jednoj ne spominje Kamengrad. 7 Ne znam na osnovu ega je Thalloczy unio Kamengrad u gradove Jajake banovine. Tono se ne zna kada su Turci osvojili Kamen grad. Njegov pad pod Turnke vee predaja uz sul tana Fatiha Mehmeda II. P r e m a tome bio bi osvo je izmeu 1463 i 1481 godine. Ali to je samo pre daja. Kako mi nije poznat ni jedan savremeni izvor o padu Kamengrada, to u se posluiti predajom koju mi je pismeno 1940 godine priopio bivi vojni imam Hafiz Hasan abi, rodom iz Sanskog Mosta, a koju sam i ja sluao od starih ljudi u Donjem K a m e n g r a d u 1933 i 1937 godine. Po toj predaji Turci su opsijedali Kamengrad jedanaest godina i tek kada je onamo doao s vojskom sul tan Fatih Mehmed, grad je zauzet. Mnogo je Tu raka izginulo. Tada je podignuta i Musalla i sul tan je tu klanjao prvu dumu. U ovoj predaji bie samo sigurno to, da je grad zauzet za vlade sul t a n a Fatiha i da je na njegovo ime podignuta Mu salla. Sigurno se zna da sultan nije iao dalje od Jajca. Predaja, da je grad zauzet za sultanova borav ka u Bosni stara je blizu 430 godina, pa nee biti bez ikakva osnova. Nju je zapisao 1530 Benedikt Kuripei, koji je tada proputovao kroz KamenThalloczy-Barabas, o. c. 162. Dr. P. Matkovi, Putovanja po Balkanskom polu otoku XVI vieka, Rad Jugoslavenske akademije, knji ga 6LVI, Zagreb 1881, str. 156. Thalloczy-ufflay, Povijest (banovine, grada i varoi) Jajca 14501527, Zagreb 1916, str. 230. 7 Thalloczy-S. Horvath, Monumenta Hungariae historica diplomataria vol. XL, Budapest 1915.
5 4

grad. Doavi do Careva bunara (Keysers prunnen) pie: U subotu 3 rujna krenusmo iz Golea, pa, idui preko visokog brda, doosmo do carskog bunara (Keysers prunnen), koji je tako nazvan zato, to je turski car, otprilike prije 74 godine, kad je na pao Bosnu i sa cijelom svojom svitom doao do tog bunara, tu zastao i dalje nije iao, ve je po slao svoje pae s vojskom protiv grada Kljua. Oni pobjedie bosanskog kralja, koji se bio zatvo rio u gradu Kljuu, i uzee Klju i Kamengrad. 8 Meu gradovima to ih je sultan Mehmed II zauzeo 1463 godine navodi bosanski biskup Ivan Tonko Marnavi 1627 i Kamengrad, 9 i da je tada bio meu zanemarenim tvravama jer se Turci nisu tada trebali bojati krana. 1 0 Nije iskljueno da jedan odjel turske vojske nije 1463 dopro i do Kamengrada i zauzeo ga na krae vrijeme. Savremeni turski kroniar Dursumbeg11 ne spominje Kamengrada. Isto tako nema mu spomena ni u dva najstarija bosanska deftera napisana 1485 i 1489, 12 to znai da tada nije bio u Bosni i da je ponovno zauzet izmeu 1489 i 1499 godine. Na osnovu ove Kuripeieve biljeke uzimaju neki nai historiografi god. 1463 kao godinu defini tivnog pada Kamengrada. 1 3 Rade Lopai najbolji poznavalac historije pojedinih gradova na Krajini, kod Kamengrada se znatno prevario. On je napi sao da je Kamengrad doao u turske ruke tek iza bitke na Mohau (1526).14 Kako je Kamengrad bio od osobite vanosti za daljnja turska prodiranja u Hrvatsku, to su ga krani nastojali osvojiti, a Turci ga uvali i bra nili. Vie puta stradala je varo pod gradom, ali grad poslije 1499 godine nije bio nikada osvojen. Zauzevi Kamengrad Turci ga uinie sjedi tem istoimene nahije koja je obuhvatala upu Sanu. U gradu je smjetena posada kojom zapo vijeda dizdar (katelan) kao i po drugim turskim gradovima. U podgrau ili varoi administrativno Benedict Curipeschitz, Itinerarium der Botschaftsreise des Josef von Lamberg und Niclas Jurischitz durch Bosnien, Serbien, Bulgarien nach Konstantinopel 1530, Aus einer gleichzeitigen Handschrift n e u h e r ausgegeben von Eleonore Grfin Lamberg-Schwarzenberg, Innsbruck 1910, str. 29; Ovaj je Itinerarium p r e veo ore Pejanovi i izdao pod naslovom: Putopis kroz Bosnu, Srbiju, Bugarsku i Rumeliju 1530, Sa rajevo 1950, str. 15. 9 Dr. Karlo Horvat. Novi historijski spomenici za povjest Bosne i susjednih zemalja, GZM XXI (1909), str. 356. 10 Dr. Karlo Horvat, o. c. 360. 11 Glia Elezovi, Turski izvori za istoriju Jugoslovena, Brastvo XXVI, Beograd 1932, str. 112 i dalje. 12 Ove je deftere otkrio u Arhivu pri pretsjednitvu vlade u Carigradu prof. Nedim Filipovi. 13 Dr. M. Prelog, Povijest Bosne u doba osmanlijske 1 4 vlade, I dio (14631739) Sarajevo, str. 10. R. Lopai, Biha i Bihaka Krajina, Zagreb 1890, str. 62,

22

policajne poslove vrio je najprije subaa, a ka snije vojvoda. Neto poslije 1541 godine organizi r a n je Kamengradski kadiluk i tu sjedi kadija (sudac). Poslije 1624 K a m e n g r a d je sjedite isto imene kapetanije, na koju nas sjea ve spome nuta palanka. U tu su kapetaniju spadale i varo ice Stari Majdan i Vakuf (Sanski Most). I nakon pada K a m e n g r a d a odrala se kamengradska kato lika upa, koja je ugasla krajem XVII stoljea. K a m e n g r a d je imao i prije osnutka kapetanije kao i neki drugi pogranini gradovi svoje podru je iz koga su stanovnici bili obavezni na slubu u tvravi pored redovne posade. To je Krajina. To je podruje p r e m a bosanskom defteru sastavlje nom u sedmom deceniju XVI stoljea izgledalo ovako: Nahija K a m e n g r a d u livi Bosni. Varo tvrave Nefsi Kamengrada. Stanovnici ove varoi kada zatreba donose t a h t a i aga (dasku i drvo za gra u 1 5 i popravljaju ovu tvravu, oni su za sve svoje slube u starom defteru zabiljeeni oprote nim od divanskih avariza i tekalifi urfije, pa je i u novi defter na taj nain uneseno, 63 kue 2 musl. na svaku po 150, resmi filuri 9.450 u idmalu (sumarni spisak) 1 kua vie. Mezra (ziratna zemlja) Podvidaina, u posjedu Ibrahima i Hasana i Mustafe i ostalih drugih to je u starom defteru ifluk Hasana, podruje K a m e n grada bedeli uur (novana naknada za desetinu u naturi) i resmi (porez) 150. Mezra Olovina Luka, u posjedu Ibrahima i Ha sana i Mustafe i ostalih drugih to je u starom defteru Hasanov ifluk, bedel uura i resima, 150. Mezra Doljnja Izdenica, u posjedu F e r h a d a sina terzije Hamze i Sulejmana sina Alije i ostalih drugih podruja K a m e n g r a d a bedeli uur i resim, 150. Ukupno: 65 kua, na svaku kuu 150, resmi fi luri 9.750. Demaat muslimana u varoi tvrave Kamen grada, 6 musl. sa batinom knez: Mustafa sin An drije, pomenutih 6 novih muslimana donose uko liko zatreba tvravi, t a h t a ve aga i popravljaju je, pa su u starom defteru zabiljeeni kao opro teni od divanskih n a m e t a i tekalifi urfije, u nak n a d u za svoju slubu, te je to na isti nain i u novi defter zabiljeeno prihod: 1000 od toga badi bazar (troarina) pomenute varoi van deftera, ber vedhi t a h m i n (globalno procijenjeno) godinje 590. Mezra ika i mezra Medenica i mezra Koac i mezra Vini i mezra i pola mezre Haslar i me zra Osi i mezra Ljubovi i mezra Brebrovica i mezra Dobro oglu lazi i mezre pola: Plasilovi i mezra Radeovci, podruje Kamengrada, u posje du dizdara i kethude i ostalih nefera te tvrave, 885.
Mnoge izraze ostavio je prof. Nedim Filipovi u originalu, a ono to je u zagradi to je moj prijevod.
15

Mezra Pobrije i Gorica i Duboan, merdi kalei (junaci tvrave) K a m e n g r a d (?!), u posjedu Husejina i Mehmeda sinova Hizir age, podruje Ka mengrada, ift (porez na plug), 515. Mezra Kijevo i epla, u posjedu Ibrahim age i ostalih drugih, podruje Kamengrada, 4 ifta, 1444. Mezra Modra, u posjedu Jusufa sina Abdullaha i ostalih drugih, podruje Kamengrada, 100. Mezra Kolua, u posjedu K u r d a sina Alije i Jusufa sina Abdullaha i ostalih drugih, podruje Kamengrada, 100. Mezra Admina Luka, u posjedu K u r d a sina Alije i Jusufa sina Abdullaha i ostalih drugih, po druje Kamengrada, 130. Mezra Gorica, u posjedu Ferhada, sina Hamze, sada u ruci Ejnehana sina mu, sa svojom braom, podruje Kamengrada, 80. Mezre Dokonjica, u posjedu Ferhada sina Hamze, sada u ruci Ejnehana sina mu sa svojom braom, podruje Kamengrada, 120. Mezra Topola, u posjedu adi vojvode i osta lih drugih, podruje Kamengrada, 130. Mezra Koprivnica, u posjedu Hasan vojvode, podruje Kamengrada, 100. Selo Okorina, u posjedu Hasan bega sina Osm a n bega, podruje Kamengrada, ift 207. Selo K u m a n i i Suani, u posjedu Malkobega i Hasanbega, podruje K a m e n g r a d a ift (to je if luk u starom defteru), 202. Mezra Velika Balader i Pirnovo silo i Busija i Breze, u posjedu Malkobega i Husejin Divanea i Mustafa Kethude, podruje K a m e n g r a d a (to je ifluk u starom defteru), 174. Mezra Suho Selite, tu je ubiljeeno 6 kua hrvatskih vlaha, svi su postali girihte (odbjegli), oni koji obrauju te njihove zemlje daju eriatske hakove i rusumi urfije, podruje Kamengrada, 2 ifta, 644. Mezra Gudulj, 5 kua hrvatskih Vlaha koji su na toj mezri ubiljeeni, pobjegli su (girihte), oni koji obrauju te zemlje daju eriatske hakove i rusumi urfije, podruje Kamengrada, ift, 684. Mezra Bukodova, 6 kua hrvatskih vlaha koji su zapisani na ovoj mezri svi su postali girihte, oni koji obrauju njihove te zemlje daju eriatske hakove i rusumi urfije, podruje Kamengrada, ift, 917. ifluk Jusufa Divanea i Pervanea i Jusufa i Ivana Kilavuza, merduma (ljudi) Malkobega, Gornja i Dolnja Podica Rana, podruje K a m e n grada, blizu je darulharbu (neprijateljskoj zemlji), podruje Kamengrada, ift, 210. ifluk Tome sina Martina i J u r i n a sina Bartula i Martina Milaka i Radivoja i ostalih dru gih, to su zemlje u blizini K a m e n g r a d a u susjed stvu Sane, koje posjeduju, ne siju se, to su otlake zemlje, podruje Kamengrada, prihod od ur gijaha, 135.

23

Selo Vrh K r u p a i mezra Radulovi, podruje Kamengrada, 147. Mezra Podgorje i Prhovine i uklojar i Mile Polje i Brdiljan i ilovnik, u posjedu Hamze sina Davuda, i ostalih drugih, podruje Kamengrada, 120. Mezra Mesi i Podkraj i Oravica i Sudina i Umiralje Polje i Bile i Slap, u posjedu Mehmeda, podruje Kamengrada, 214. Selo Hari, van deftera prazno bez raje (hali anirreaja hasil bervedhi tahmin) podruje Ka mengrada, 300. Selo Mladini, van deftera, hali anirreaja, po druje Kamengrada, prihod ber vedhi tahmin, 130. Selo Komini, van deftera, hali anirreaja, po druje Kamengrada, idmal, ber vedhi tahmin jazilmitir, 125. Selo Islatina, van deftera, bez raje, podruje Kamengrada, idmal, po prilici zapisan, 100. Selo Ponor, van deftera, bez raje, podruje Kamengrada, idmal, napisan po prilici, 125. Selo Ponorica, van deftera, bez raje, podruje Kamengrada, idmal, po prilici napisan, 125. Selo Blakomilje, van deftera, bez raje, po druje Kamengrada idmal, napisan po prilici, 125. Selo Kostinjac, van deftera, bez raje, podruje Kamengrada, idmal, napisan po prilici, 125. Mezra Bodiine van deftera, bez raje, podruje Kamengrada, po prilici, 400. Selo Rudini, van deftera, bez raje, podruje Kamengrada, ber vedhi tahmin, 400. Selo Dan, van deftera bez raje, podruje Ka mengrada, po tahminu, 300. Selo Maevac, van deftera, bez raje, podruje Kamengrada, 250. Selo Balabar (Jajalar, Tatalar, Popalar) van deftera, bez raje, podruje Kamengrada, po tah minu 200. Selo Hrukovi, van deftera, bez raje, podruje Kamengrada, po prilici, 280. Selo Tomina, van deftera bez raje, podruje Kamengrada, po prilici 130. Selo Batina (Jatina) van deftera bez, raje, po druje Kamengrada, po tahminu, 150. Selo Krani, van deftera bez raje, podruje Kamengrada, po prilici 280. Selo Bilin (Milin?) van deftera bez raje, po druje Kamengrada, po prilici 150. Selo Papas kylugu (Popovo selite) van defte ra, bez raje, podruje Kamengrada, po prilici, 160. Selo Gradac put (pop) van deftera, bez raje, podruje Kamengrada, po tahminu, 120. Selo Hodavica, van deftera, bez raje, podruje Kamengrada, po prilici 220. Mezra Hrsuzi i Tomina Polje i Isnica i Ora hovo, podruje Kamengrada, van deftera 100 Mevkuf (uvakufljeno).

Mezra Budaljkovi i Tepei Vrh, i Runite i P o d m a r t i n i Kamenik i Ljubnikovo i Bistrica, po druje Kamengrada, van deftera, 50. 1 6 Ve je reeno da je Kamengrad bio u Turskoj vlasti 1499 godine. Tada je bio bosanski namje snik Skenderbeg. On je doao iz Carigrada u Bo snu s nalogom, da navali na susjedne mletake pokrajine. P r e m d a rat nije bio navijeten, navalio je ve u lipnju sa 2.000 konjanika blizu Nadina u Dalmaciju i plijenei i harajui dopre do Zadra, a onda pode u Ostrovicu, gdje je udario svoj glavni tabor, da odavde provali u Furlansku. U Ostrovici prikupljao je Skenderbeg sve vie voj ske i iljao pojedine odjele na mletaki teritorij. Te ete prole su kako je izmeu Porte i Ugar ske bio mir preko hrvatskog teritorija mirno i uredno, ali kada bi se s plijenom vraali, doeki vali bi ih esto hrvatski krajinici na svoju ruku te bi im otimali plijen. Mletaki patricij, Marino Sanudo, sauvao n a m je prijevod jednog Skenderbegova pisma, kojim se ovaj tui hercegu Ivanu Korvinu zbog tih nasilja, a osobito zato to su Hrvati poeli h a r a t i po Turskoj, razorili Kamen grad i oteli mnogo robija. 1 7 Od ove godine pa dalje Kamengrad se spominje. ee

Dana 20. kolovoza 1500 godine zapisao je Ma rino Sanudo da je Skender paa, koji uva Bosnu i Vrhbosnu s 500 konjanika, poslao jednog ovjeka u turski katel Kamengrad. (Arkiv, za povjesnicu jugoslavensku V, tr. 121). Mletaki poklisar na ugarskom dvoru D. Sebastijan Justinian pisao je 21 decembra 1501 svojoj vladi: P u k presvijetlog hercega Ivania (Duca Zuan Corvino), koji je bio preao u Bosnu, otiao je do jednog mjesta (terra) zvanog Chivar, to na na nain znai Castel de piera, koje je mjesto vrlo naseljeno i obilno svakom vrstom ivea, ka mo su Turci obiavali polaziti, kad su htjeli doi u Hrvate i u one strane, i ondje su nalazili sve potrebno za se i za konje. (Hrvati su sili iznena da nou dok je padao veliki snijeg i spalie i porobie reeno mjesto, ali tvre nijesu mogli 18 uzeti). Despot Jovan pie 6 sijenja 1502 godine kako je nekoliko dana prije Boia 1501 godine bio u Bosni sa 800 konja svojih i 200 kalokog biskupa, preao vodu zvanu Colobra, koja je blizu Crne Gore, 1 9 gdje je dobio veliki plijen u stvarima i stoci svake vrste, osobito konja, i popalio mnoga sela i zarobio oko 300 ljudi, a 300 drugih, koji su bili ostali na obranu u nekom klancu, pobio vie
Ove dragocjene podatke ustupio mi je prof. N e dim Filipovi. 17 Dr. iro Truhelka, Tursko-slovjenski spomenici dubrovake arhive, Sarajevo 1911, str. 206 i 207. 18 Makutscev, M o n u m e n t a histor. Slavorum m e r i dionalium I, 1, Varava 1874, str. 318. 19 Crna Gora je planina u Bosni.
16

24

od stotine, a drugi pobjegoe u blinje ume. 2 0 Iz ovoga se jasno vidi koliko je K a m e n g r a d bio vaan za T u r k e i koliko je smetao kranima. 1502 godine krenuo je Skenderpain sin Mustajbeg, u svojoj 19-toj godini sa 600 konjanika i 4000 pjeaka na Jajaku Krajinu te ju silno po hara. Ivana Tergeia, koji je doao s velikom voj skom u pomo Jajcu potue, ali se ovaj osveti i porazi 2 srpnja Bonjake kod Kamen-grada, ras tjera ih iz okoline Jajca i opskrbi ogladnjeli grad iveom. 2 1 Godine 1512 bila se okupila turska vojska od 10.000 momaka kod K a m e n g r a d a (Kewar), to se vidi iz pisma Andrijaa Budova. Na Sv. Kuzmu i Damjana (27 rujna) pisao je Budov nekoj uzmonoj gospodji neimenovanoj o pravdi za neki po sjed i da je palatin poslao pisma i glasnike svim pukovima, tako gospodina Ostrogonskoga, kao g. biskupa peujskoga, kao i n e k e gospode, koja se sva ovdje nalaze u Slavoniji, da idu odmah k nje mu u Zagreb, i kako se uje, da e poi s njima do Bia, kao na potpun sporazum s banicom, p r e m d a su i Turci spravni oko grada Ketvara do deset hiljada, a ini mi se, da e se dii i ete ovoga kraljevstva (tj. Slavonije), ako b u d e trebalo, a gdje su ete Vaega uzmonoga gospodstva ne znam, bilo bi dobro, da su i one uz ete gospodina Ostrogonskoga. 2 2 to se dalje desilo izvori ute. est godina kasnije mjeseca svibnja 1518 po duzeo je neuspjeli pohod protiv K a m e n g r a d a Petar Berislavi, b a n hrvatski i biskup vesprimski. U tom pohodu sudjelovao je i knez Pavao trbac, banovac hrvatski, knez Ostroviki. 2 3 Godine 1519 bio je u K a m e n g r a d u vojvoda Belisemps (oito ime skroz korumpirano). On je sa vojvodom D u r m o m iz Travnika i Belis Baom iz Dubrovnika na elu jedne ete od 700 ljudi p r o valio 19 II 1519 na mletako zemljite i tamo robio i harao. To su zadarski rektori javili u Mletke 22 II 1915. (Marino Sanudo. Odnoaji skupnovlade mletake p r a m a junim Slavenom. Kukuljevi, Arkiv VIII, str. 7475). Koliko je bilo kranima stalo da povrate K a m e n g r a d dokazom je i to. to je ovamo bio poslan iz Graza godine 1521 austrijski graditelj M a r q u a r t Zehenperger da ogleda kamengradsku tvravu. Nadvojvoda F e r d i n a n d nareuje Volfgangu Grasweinu namjesniku tajerskom iz Bekog Novog
20 Makuscev, o. c. 318, 319. Oba ova podatka ustu pio mi je prijatelj A n t u n imik. 21 Dr. iro Truhelka, Kraljevski grad Jajce, Povi jest i znamenitosti, Sarajevo 1904, str. 28. 22 N. R. A. fasc. 27 N 71, u rkp. T r a n u s u m p t u m Doc u m e n t o r u m m i x t o r u m ex classe N. R. A. br. 8 p. 4750, Dravni arhiv u Zagrebu. Ovaj mi je podatak ustupio A. imik. 23 Arkiv za povjesnicu Jugoslavensku VIII, str. 38; A. imik, Dubrovaka bugartica o Krbavskom raz boju, Zbornik za n a r o d n i ivot i obiaje J u n i h Sla vena, XXVIII, sv. 2 str. 61.

Mjesta 21 studenog 1521 da M a r q u a r t u Zehenpergeru graditelju i zeugwartu u Gradcu, koji je po nalogu vrhovnog kapitana grofa N. Salma poao na vojsku i ondje ogledao fleken Camengrad isplati jo 8 d u k a t a . 2 4 Nickals grof Salm, vrhovni k a p i t a n austriski pisao je u petak 18 rujna 1522 iz Metlike knezu (ne kae se kojemu) 2 5 kako su Turci sa 500 konja prolih dana opet preko Une ovamo u Slavoniju m e u Savom i Kupom iznenada doli i plijenili p r e m a Zagrebu i vratili se s plijenom i robljem preko imanja Zrinskih i broda na Uni i juer na vee mogli su stii p r e m a K a m e n g r a d u . Velika turska vojska u isto doba stoji pod Tninom (Kni nom). 2 6 Osobito dogovaranja za osvajanje K a m e n g r a d a voena su 1524 godine. Grof Nikola Zrinski oprav dava se donjoaustriskom vijeu 14 travnja 1524: najprije kae da zna, kako je bio opanjkan kao toboe Turcima u K a m e n g r a d i druga mjesta do puta nositi ive (lifrung zugen u n d fuern lassn). On to porie i javlja da oni u K a m e n g r a d u imaju vie ivea nego on, tako da on sam treba svoje ito i vino za svoj rudnik. Isto tako b r a n i se da bi davao glasove Turcima. Kae ako ga prime za k a p e t a n a protiv Turaka, onda misli i nudi se da e grad K a m e n g r a d po prilici u 15 dana osvojiti, ali tako da mu se n a r e d i 1000 gerusta pfart i I I I M (tri hiljade) geringe pfart i t r i tisue pukara pjeaca i da mu hrvatska gospoda sa svojom spre mom bude u pomoi i treba k tome 12 topova (haubtstuch) koji t a r u zidove i 15 poljskih topova, koji svi meu gvozdene kugle, i k tome dobre p u kare (puexnmaister = topije). Zatim daje ovaj opis K a m e n g r a d a : Na jednoj strani grada je brdo, koje je vie od grada i na toj strani grad nema nikakva zida, nego visoku, otesanu (strmu) stijenu, uz koju se ne moe juriati; s toga b r d a moglo bi se polj skim topovima braniti, da nitko ne moe ostati na b r a n i k u gradskom. Na drugoj strani grada je jak zid, ali pod njim se moe nainiti hendek u blizini to bi kamenom dobacio, pa bi se tako mogao s jedne strane zid ruiti, a s druge bi se mogli spre avati branitelji u obrani i tako uzeti. Bilo bi ta koer dobro ubaciti nekoliko ognjenih sprava, ako bi trebalo. Tako bi htio Zrinski kapetanstvo p r e uzeti i K a m e n g r a d dobiti Ako prihvate tu ponudu, trebalo bi dva mjeseca prije toga svu spravu, voj sku i d r u g e potrebe za nju imati na Uni. to bi mu dali zatim za njegovu plau i trud, to e im on izloiti (kasnije). Thalloczy-Hodinka, A. Horvat veghelyek okleveltara I K. 14901527, Budapest 1903, (Monumenta Hungariae historia Diplomataria XXXI), Br. CLXIV, str. 269. 25 Vjerojatno se razumije pod knezom ljubljanski biskup Kirstofor R a u b e r n . 21 Thalloczy-Hodinka, o. c. Br. CXIX, str. 202.
24

25

Ziveak u Hrvatima ne moe se dobiti, ali se moe po Uni do 4 milje od Kamengrada, dovesti od jednog grada do drugoga. Ako ne misle toliko potroiti na to, neka dre (spreme) 1.000 malih konja, a k tome 300 pukara i ako njega uine kapitanom nad njima, on e 200 konja o svom tro ku drati, ali, s tim vojnicima ne moe se Ka mengrad uzeti, nego samo to je oko njega spaliti 27 i unititi i zemlja zatititi. Kako emo kasnije vidjeti Zrinski je slao Sanom ive u Kamengrad a i Kamengraani su dolazili na njegov sajam u Gvozdansko. O ovoj ponudi Nikole Zrinskog pie Jeromos Kirchbcher Sigmundu Dietrichsteinu, namjesniku i kapetanu donjoaustriskom 28 travnja 1524. Tu se navodi kako je Zrinski ponudio, da mu nadvoj voda naredi do 800 opremljenih i 3000 malih ko nja, do 6000 pjeaka sa prilino tekih i poljskih topova sa svim potrebama i poalje na Krajinu, pa e se on (Zrinski) obvezati da e Kamengrad u 14 ili manje dana osvojiti i od Turaka obraniti. Ako bi mu se i u Hrvatskoj naredila pomo, uzda se s takvom vojskom zauzeti i osvojiti Bosnu. Ako pak nadvojvoda ne prihvati toga, ini drugu po nudu: da mu nadvojvoda da 1000 malih konja na neko vrijeme i na svakoga konja po 4 dukata, du kat po 8 kr(ajcara), i 300 pukara pa e i on na svoj troak k tome dodati 200 konja, i usudie se tri imanja (herschaften) oko Kamengrada unititi, da nitko ondje ne moe stanovati, i presjei e Turcima prelaenje preko vode na svojim brodo vima i na svom zemljitu. 2 8 U Ljubljani se vijealo o zauzeu Kamengrada i Kljua: Kristofor, biskup ljubljanski, S. Dietrichstein namjesnik i H. Auersperger piu 16 lipnja 1524 iz Ljubljane nadvojvodi Ferdinandu, kako su doli onamo vijeati i ispit drati, da bi bilo mogue i kako Kamengrad ili drugo mjesto, to Turin na granici dri, osvojiti. I nalaze kod veeg dijela podanika nadvojvodine Svjetlosti, i kod Hrvata, koji znadu poloaj te zemlje i esto su onuda prolazili, da bi se topovima moglo doi do Kamengrada i Kljua (Glutsch) i to sa dva mjesta: Najprije, od K r u p e ima 4 milje, i tuda bi za dva dana mogli dovui topove do Kamengrada. To je put kuda je Turin prije dvije godine sa svojim topovima iao, kad je K r u p u podsjedao. Tu e trebati ogledati prije, moe li se nainiti most p r e k o vode, koji bi topove mogao nositi, i tako isto drugi most uber das moss. Drugi p u t bio bi 4 ili 5 milja nie K r u p e na drugom brodu meu Deschnitz und Nofygrad, Na tom brodu moe se prijei s topovima und wegen (?), no kad je kio vito vrijeme, nabuja voda, to jest Una, da se ne moe preko nje, dok opet ne opadne. No ta oba puta ne zna ni jedan ni od Nijemaca (Teuchsen)
27 28

ni od Hrvata upravo iz toga razloga, to ist in 60-ig j a r n kain strass gangen. Wer hin und wider geraist, ist n u r der gelegenhait nachzogen. I kad je koji naao tragove kopita, okrenuo je radije drugim putem radi sigurnosti. I ni jedan nije mo trio niti pazio, bi li tuda topovi mogli prolaziti. Aber pirg gmess und stain halben nach gelegen hait des lands mag m a n farn, doch muest m a n ain guete anzal gwastitor (to su sappeuri, sarahori s kazmama i budacima) haben, die rambten, was not thet, durch weld und sunst, doch mag m a n solchen weg allmall in 2 oder 3 tagen besichten. Bili su takoer odluili dati taj put ogledati i bili su zakljuili (poslati) G. Niclasa Rawbera, koji se i dragovoljno bio ponudio, tako i Sigmunda Weyxslbergera i Hansa Katzianera, Margkwarta zeugwarta (v. gore!), Lienharta Hawsera, Flewgaufa takoer zeugwarta, ali smo promislili, ako bi se uinio takav ogled, a ne bi se poduzelo e tovanje u Turke, oni bi to mogli opaziti i putove prekopati i zasjei, tako da bi ih teko bilo opet popravljati, osobito onaj put, koji je Turin, ima dvije godine, dao prokriti (raumen). Osim toga nije to sada zgodno iz tog uzroka, to su oni sad na okupu i misle trati, no ipak to se moe uvi jek uiniti. Ako bi Ferdinand htio ta mjesta osva jati, morao bi svakako prije Hrvate zadovoljiti i s njima se nagoditi. Nadalje ini nam se, ako bi se htjelo osvojiti ta mjesta, morao bi Ferdinad imati najmanje 10 hiljada ljudi, 1000 geruste pherdt, 2000-nt husara, ain 6000-nt zu fuess, ain 400-rt p a u r n zu der arwait. Ako bi se poduzela ta vojna trebalo bi posta viti uhode u Turskoj zemlji i na njegovu (Turinovu) dvoru. Takoer su proraunali u brzini, na zasebnoj cedulji, koliko bi najmanje trebalo zahire i koliko konja i plae kiridijama (? den samern). Ove godine bilo bi to teko izvriti, jer ive jo nije za potrebu skupljen, kralj ugarski nije nikakav red u Slavinju uinio, a malo ga i sluaju i u Slavinju i u Hrvatima, a i nadvojvoda nema s njima sporazuma. Drimo takoer, da kad bi se ovamo dopremili topovi, da bi se osvojio Kamen grad u 2 ili 3 dana, Glutz za jedan dan. Takoer su marljivo vijeali bi li se mogla dii vojska na Bosnu, koja bi zemlju poharala, ali ne moemo nai, da bi se to lako dalo uiniti, allain der profant halben mit zubringen. Tako se ne moe junako djelo uiniti, Turci to doznavaju, obje su bae (tj. bosanski i mostar ski) kod cara u velikom ugledu i zasluni i mogli bi cara skloniti da i on veliku silu onamo obrne. Zato e uvijek trebati doznavati kakovu mo ima on s ovu stranu mora i prema tome moi e se nadvojvoda vladati.

Thalloczu-Hodinka, o. c. Br. CLX, str. 298300. Thalloczy-Hodinka, o. c. Br. CCI, str. 311312.

26

Zatim su vijeali, ako ove godine ne bude voj nice u Tursku, kako bi se ove zemlje zatitile od provala. 2 9 Ovom prilikom sastavljen je i popis potrebnog oruja, municije i hrane. 3 0 Isti dan (16 lipnja 1524) izdana je u Ljubljani i instrukcija Weyxlbergu, Catzianeru i Leyseru o pregovaranju sa Zrinskim i osvojenju Kamengrada.31 O tim p r i p r e m a m a ili upravo samo dogovorima protiv T u r a k a doprli su glasovi u Bosnu. To je netko dojavio u Kamengrad, a odande su javili pai i po svim bliim s t r a n a m a i bili su Turci zbog toga vrlo uznemireni i prestraeni. Postavili su na zgodnim mjestima strae, kako pie Ivan Kobazych 3 2 iz Brikovice 15 srpnja 1524 godine. 3 3 Kroz K a m e n g r a d prola su dva poslanstva kralja F e r d i n a n d a I sultanu Sulejmanu 1530 i 1531 godine, U njihovim putopisima ima neto i o Ka mengradu. U prvom poslanstvu bio je Slovenac Benedikt Kuripei koji nam je ostavio svoj Itin e r a r i u m . Tu itamo: Poslanstvo je krenulo u ponedeljak 29 kolovoza iz K r u p e preko Brda ka pu stoj crkvici, koja je leala sa desne strane. Tu bijae za kranskog vremena selo zvano Goremi Polle, tj. Gornje Polje. Poto smo gorom vrlo dugo jahali, ugledasmo s lijeve strane stare zidine gra dia zvanog Japra, siosmo u dolinu pa, doavi do potoka J a p r e , preosmo ga. Tu n a m doe u su sret, dobru njemaku milju puta, oko 50 dobro naoruanih konjanika iz Kamengrada. Doekae gospodu lijepo. To bijae Malkoi (Malkosthitz), subaa u spomenutom gradiu, zapovjednik nad otprilike 200 konjanika. O njegovim junakim dje lima pjevaju mnogo u Hrvatskoj i Bosni. Rukova se sa gospodom i s njima ljubazno razgovori. K a d smo se primakli Kamengradu, i kad ga ve ugledasmo, pripucae puke. Tada pristupi k n a m a jedan stari Turin imenom Merusija (Merussia), pozdravi gospodu ljubazno i povede do konaita. Tu smo svi zajedno s Turcima, kojih je bilo mnogo, veerali, i bilo je vrlo veselo. Slijedei dan ostavili su Kamengrad, i produljili p r e m a Kljuu. 3 4 Kuripeia I t i n e r a r i u m najstariji je izvor u kome se spominje pjevanje narodnih pjesama u Bosni i Hrvatskoj, i po tome on ima naroitu vri jednost za nau k u l t u r n u historiju. 3 5 Osim toga Kuripei je donio i jedan drvorez Kamengrada. Thalloczy-Hodinka, o. c. Br. CCXXV, str. 343346. Thalloczy-Hodinka, o. c. Br. CCXXVI i CCXXVII 31 Thalloczy-Hodinka, o. c. Br. CCXXVIII, str. 352. 32 R. Lopai, Biha i Bihaka Krajina, Zagreb 1890 str 125128 33 Thailoczy-Hodinka, o. c. Br. CCXLI, str. 379381. 34 Benedikt Kuripei, o. c. 26, 27. 35 V. Jagi, G r a a za slovinsku n a r o d n u poeziju, Rad Jugoslavenske akademije XXXVII, Zagreb 1876, str. 114; J. Milakovi, Bibliografija hrvatske i srpske pjesme, Sarajevo 1919, str. 5.
30 29

U putopisu drugog poslanstva 1531 godine stoji: Iz Gvozdanskoga, gdje je poslanstvo ekalo pet Turaka, jamano poslanih iz Kamengrada, poli su s njima u Ljenicu, 3 6 grad Zrinskih na Uni, 10 svibnja prebrodili su na konjima rijeku i noili na jednoj lijepoj livadi. Odatle 11 svibnja rano su poli i itav dan su putovali kroz brda, doline, ume i lijepe pustoline ili vritine (had) i kad su bili po prilici pola milje od K a m e n g r a d a (Kamergraid), izali su im u susret der Malsskosch Waynodo, der S e h a u r Waynoda i der Weschli, sa nekih 60 konja. Kad su blie doli, ispalili su sa grada nekoliko topova, a dolje kod p a r m a k l u k a (schraucken) stajali su neki jeniari s pukama, koji su takoer pucali. Tako smo se ondje utabo rili u dolini pod gradom (schloss) Kamergraid, onda su gospodi (poklisarima) donijeli t r i vrsti turskih jela i nekoliko ovnova, k r m e i druge zahire (profandt). 12 dan svibnja ostali smo ondje, ali 13 rano smo odanle poli i spomenute vojvode pratile su nas odande sa svojom druinom sve do pae vrhbosanskoga. 3 7 Malkoi je bio i 1536 godine vojvoda u Ka mengradu. Kako je K a m e n g r a d bio pogranina tvrava i kako je ovuda p u t vodio iz Hrvatske u Bosnu, poklisari kralja F e r d i n a n d a koji su puto vali u Carigrad ovim putem, obraali su se na Kamengradskog vojvodu, traei od njega propust. Tako se 1536 obraa na Malkoia Ferdinandov poklisar Ivan Marija Bari. Tada Malkoi nije bio u K a m e n g r a d u nego se bio uputio u Vrhbosanje da s ostalim vojvodama p r a t i m r t v o tijelo bo sanskog sandaka Mehmeda Mihalbegovia u Drinopolje, zamjenjivao ga je jedan opak ovjek koji nije htio da izda Bariu valjanu ispravu i ovaj po savjetu nekih zapovjednika u Kranjskoj i do maih krana u K a m e n g r a d u nije htio da se u p u t i kroz Bosnu. Domai krani u K a m e n g r a d u potajno su dali informacije o tom ovjeku Barievu ulaku koji je bio doao po dozvolu u Kamen grad. 5 8 Iz pisma to su ga iz Lepoglave 26 oujka 1538 godine uputili banovi P e t a r Keglevi i Toma Nadasdy kralju F e r d i n a n d u saznajemo, da knez Zrin ski ima nekog slugu po imenu Pavla Jankovia koji dri neki njegov gradi Zrin na obali rijeke On (Una) koja je b a r e m 4 milje daleko od turske tvrave K e w a r (Kamengrad) i to god taj J a n k o vi od tih s t r a n a i dogaaja i poslova kranskih moe saznati, danju i nou Turcima javlja. Jedva mogu iz Hrvatske i Slavonije sa 200 ili 300 ko njanika na neku t v r a v u tursku navaliti a da sam Jankovi ih prije ne obavijesti. Ja sam esto mo lio Keglevia a preko drugih i viteza kneza Zrin38 37

1838.
38

Ovome gradu danas n e m a uope traga. Gevay, U r k u n d e n u n d Aktenstcke, sv. V. Wien

A. imik, Odsutnost Husrev-begova iz Sarajeva god. 15341536, GZM 1934, str. 97.

27

skog da tog Jankovia kazni i da mu oduzme tvr avu, ali dosad ni jedno ni drugo nije htio ui niti. 3 9 Ove su vijesti sigurno ile preko Kamengrada. P e t a r Keglevi pie kralju Ferdinadu 7 svibnja 1538 godine iz Kostela i istie svoje zasluge, te kako ne moe vie vriti bansku ast ako ne bude redovito dobivao plae. U tome pismu kae da knez Zrinski preko rijeke zvane Sana sve vrste ivenih namirnica i oruja alje prema Kamengradu, da se prodaju. 4 0 Meutim zna se da su Kamengraani dolazili u Gvozdansko na sajam knezu Nikoli Zrinskom jo 1532 godine. 4 1 Braa Zrinski popalili su 1540 godine Dubicu i K a m e n g r a d i tako su se osvetili Husrevbegu i Muratbegu za njihovo haranje po Hrvatskoj. 4 2 Iste godine (9 lipnja) pisao je knez Ivan Zrin ski Ivanu Ungnadu, vrhovnom kapetanu, kako su nedavno doli Turci pod njegovu tvravu Kostaj nicu, koje su moji straari, kada su ih opazili, sli jedili da im otmu plijen i gonili do blizu turske tvrave Kywwar (Kamengrad). Kad su im oteli plijen pokuali su se osvetiti Turcima, ali su ih Turci napali sa svih strana u velikom mnotvu i izvrili pokolj, te su neki od mojih sluga zaro bljeni, neki su ubijeni a oko petnaest ih zagu bljeno (nestalo). 4 3 J e d a n od nasljednika Malkoia u K a m e n g r a d u bio je 1545 godine Demirhan panakovi. On je s kamengradskom vojskom sudjelovao u vojsci Ulamabega i Muratbega, koja je dola do Vara dinskih Toplica i dalje do dananje Konjine. Tu se panakovi ogledao na mejdanu s kran skim junakom Petrom egoviem. On je tu prvih dana svibnja u jednom okraju kod grada Konj skog (danas Konjine) poginuo. 4 4 Nakon pada K r u p e 1565 godine izgubio je Ka mengrad svaku strateku vanost. U njemu je i posada smanjena na raun Krupe, ali je i dalje ostao sredite kadiluka. O tome imam sljedei po datak. U mjesecu Rebia I 975 (5. IX4 X 1567) godine izdana je zapovijest bosanskom begu Hamza-begu da 50 konjanika iz Kamengrada prebaci u tvravu u Krupi, kojoj stalno prijeti opasnost od neprijateljskog napadaja. (Istanbul, Basveklet Arsivi, Mhimme defteri No 7. br. dokumenta 137.) Sve do treeg decenija XVII stoljea poznati izvori ne govore nita o Kamengradu. Po Memibegovia opisu Bosne Kamengrad je 1628 u biha kom sandaku. Tu itamo kako je Kamengrad obDr. F. ii, Hrvatski saborski spisi, II, str. 190. Dr. F. ii, o. c. str. 212. 41 Laszowski, Habsburki spomenici kraljevine H r vatske, Dalmacije i Slavonije, knj. II, Zagreb 1916, str.4 2112. Dr. iro Truhelka, Gazi Husrefbeg, njegov ivot i njegovo doba, GZM, XXIV, 1912, str. 147. 43 E. Laszowski, o. c. 495. 44 V. Klai, Povjest Hrvata, V, Zagreb 1911, str. 164 i 165.
40 39

zidan grad i neosvojiv zbog svoga poloaja, na jednom breuljku u uzdignutom mjestu a sagra en tu na kamenu kao tvrava. U n u t r a je malo kua, ne vie od 10, ratnika 20. Blizu ima 2 zemlje, tj. Majdan i Vakuf, koji sa nekoliko sela mogu imati vie od 1000 kua, vojnika 1500. 45 Sve do Bekoga rata ne znamo nita vie o Kamengradu. Za vojne to ju je protiv bosanske Krajine 1693 vodio hrvatski b a n Adam Baanj na reeno je bujruldijom od 24 zilkadeta 1104 (27 srpnja 1693) jajakom kadiji, da ustupi potrebne konje za prevoz etiri tovara b a r u t a za grad Ka mengrad, i za palanke koje njemu pripadaju. 4 6 Za poznate opsade Bihaa 1697 godine bila se okupila pod Kamengradom velika vojska da po e Biu u pomo, ali kako su Austrijanci doi vjeli pod Biem veliki neuspjeh digoe opsadu prije nego je ta vojska krenula put Bia. 4 7 Od poetka XVIII stoljea naselje je pod Ka mengradom u opadanju. Pojedine ustanove se sele u Stari Majdan. Mora da je Kamengrad u tome vremenu zahvatio poar i da je to bilo pravim uzrokom premjetanju kadije i kapetana u Stari Majdan. P r e m a jednom izvjetaju austriskog uho de Boia iz 1785 godine kome se moe pokloniti potpuna vjera, u Kamengradu je bilo tada svega 10 do 12 muslimanskih kua i 1 kula, a u tvravi vie topova 4 8 i p r e m a tome to je pravo selo. Za vrijeme ustanka na Krajini (18751878) ustanici su do temelja razorili Donji Kamengrad, i kada je ovim krajem 1879 proao geolog E d m u n d v. Mojsisovics kae da na mjestu gdje je bilo naselje trava raste. Brojni muslimanski nadgrobni spo menici svjedokom su da je tu nekada bilo znat nije naselje. 4 9 Iza toga povratilo se stanovnitvo u opustjeli zaviaj i podiglo domove, ali sve do 1918 godine to selo nije brojilo ni dvadeset domova. I u prolom r a t u (1942) popalili su etnici Ka mengrad. Kadiluk. Kamengradski kadiluk organiziran je iza 1531 godine. U poetku obuhvatao je po pri lici onaj teritorij koji je obuhvatao do nedavno kotar ili srez Sanski Most. Od 1565 pa do sredine XVII stoljea njegov se teritorij poveavao prema sjeveru, tako da je dopro sve do Cetingrada. Jo godine 1833 na prostoru ovoga kadiluka bili su Dr. Fr. Raki, Prilozi za geografsko-statistiki opis bosanskog paalika, Starine XIV, Zagreb 1882, str.4 8185, Dr. . Truhelka, Pabirci iz jajakog sidila, GZM XXX,1918, str. 165. 47 Dr. S. Baagi, K r a t k a uputa u prolost Bosne i Hercegovine (14631850), Sarajevo 1900, str. 86. 48 H. Kreevljakovi i H. Kapidi, Vojno-geodrafski opis Bosne pred Dubiki r a t od 1785 godine, Sara jevo9 1957, str. 52 i 53. 4 Grundlinien der Geologie von Bosnien-Herecegovina, J a h r b u c h der Kais. Kon. geologischen Reichsanstalt, XXX, II sv. str. 246,
45

28

gradovi: Kamengrad, Krupa, Otoka, Ostroac, Bila Stina, Jezerski, Buim, Vranogra, Todorovo (Todor-Novi), Podzvizd, Cazin, Peigrad, (Pei Mi hajla Turka), turli, Velika Kladua, Mala Kladua, Stari Majdan, Vakuf (danski Sanski Most) i Disri Sana (Tomina). 5 0 Svi ovi gradovi bili su u sklopu etiriju kapetanija. 5 1 Kadiluk se dalje di jelio na est nahija. 5 2 To je, koliko znam, najvei broj nahija to ga je imao jedan bosanski kadiluk. Bie da su u XVI stoljeu ovom kadiluku pripa dale i nahije Klju i Bilaj. Te su nahije nepozna tog vremena pripojene kadiluku Jezero. Oko sre dine XVII stoljea jedan je kamengradski kadija svojevoljno te nahije bio pridruio ponovno svome kadiluku, ali one su ipak vraene Jezeru. 5 3 Kadiluci u osmanskoj carevini dijelili su se u 10 r a n gova, a ovaj je pripadao osmom r a n g u . 5 4 Do pod konac XVI stoljea K a m e n g r a d je bio u sandaku Bosni, zatim do iza 1626 u sandaku Biha i onda do reforama M a h m u d a II u sandaku Klis. Sjedite kadiluka bilo je najprije u K a m e n gradu, a od XVIII stoljea sjedio je kadija u Sta rom Majdanu. Od starijih kadija poznata su mi samo dvojica i t o : Abdul Latif (1587) 55 i Ahmed koji je 1692 ivio u Sarajevu kao penzioner. 5 6 Od Abdul Latifa ouvala se jedna isprava koja r a d i o fratrima i sada se uva u fojnikom samostanu. To je jedini poznati akt izdan u K a m e n g r a d u i do danas sa uvan. U Glasniku Jugoslovenskog profesorskog dru tva u svesci za juni - august 1934 godine napisao je bivi kustos Zemaljskog muzeja u Sarajevu Milan Karanovi lanak Bosanska Krajina. P r e m a tome lanku K a m e n g r a d bi bio osvojen 1512-te godine i tada je osnovan Kamengradski sandakat koji je postojao do zauzea K r u p e 1565. Ne znam na osnovu ega je to napisao pokojni K a ranovi, jer taj sandakat nije nikada postojao, niti su u K a m e n g r a d u kada rezidirali sandakbezi. Posada. Sve do pada K r u p e 1565 godine bila je posada u K a m e n g r a d u brojna, p r e m d a o tome nemamo nikakvih sigurnih podataka, ali to je po granini poloaj grada zahtijevao. U g r a d u bila su najmanje zastupljena 3 roda vojske: mustahfi50 Hamdija Kreevljakovi, Prilozi povijesti bosan skih gradova pod turskom upravom, Prilozi Orijental nog instituta u Sarajevu, II, 1951, str. 175179. 51 Kamengradska, Krupska, Ostroaka i DisriSanska. 52 Od ovih est nahija poimence su mi poznate samo t r i : Kamengradska, K r u p s k a i Ostroaka. sa Dr. . Truhelka, o. c. str. 175. 54 Dr. S. Baagi, Kako se za turske u p r a v e J u g o slavija dijelila na kadiluke, Novi B e h a r IV (193031), str. 178. 55 Dr. J. Matasovi, Fojnika regesta, Spomenik SKA, k n j . 67, Sremski Karlovci 1927, br. 137. 56 Mahmudkadia rukopis u Gazi Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu.

zi (uvari), konjanici i topije. Oni su stajali pod zapovjednitvom svojih aga, a svi zajedno pod za povjednitvom dizdara. Oko 1530 godine bilo je u varoi do 200 konjanika pod komandom subae a kasnije vojvode, a bilo je i jeniara. Ti su vojnici bili plaeni. Plaa se raunala na dan, a isplai vala se najprije tromjeseno a kasnije godinje. Mustahfizi su bili po nekim gradovima timarlije, tj. uivali su manje timare, ali ih je bilo i alufedija koji su dobivali plau (alufu ili ulefu). U K a m e n g r a d u je bilo mustahfiza timarlija. Osim ovih redovnih vojnika imao je K a m e n grad svoje podruje u kome su bili na slubu ob vezani stanovnici. Oni nisu dobivali nikakve pla e, ali su bili oproteni od v a n r e d n i h daa tzv. avarizi-divanije i tekalifi-urfije. Nakon pada K r u p e na 29 j u n a 1565 premje ten je u ovu vei dio kamengradske posade. P o sade u K r u p i i K a m e n g r a d u isplaivane su i dalje iz prihoda sarajevske voskarnice (emhane) i od m u k a t e fojnikih i kreevskih rudnika. Kako su u isplati iz prihoda Fojnice i Kreeva nastale neke nepravilnosti, uputio je bosanski sandakbeg, Mustafa paa Sokolovi, osvaja K r u p e o tome iz vjetaj Porti. Da se tome stane na p u t izdan je u logoru pod Sigetom ferman od 12 safera 974 (29 VIII 1566) na sarajevskog kadiju i nazira (nad glednika) zaima Mehmeda, prvaka veleslavnih ajana. U fermanu se konstatira kako je prijanji bosanski sandakbeg, a sadanji njezin alajbeg Mu stafa, poslao carskom uzvienom predvorju, pismo u kojem je izvjestio da su plae (mevadib) voj nike posade K r u p e i K a m e n g r a d a koje se nalaze u sandaku Bosni u prijanje vrijeme doznaivane iz prihoda voskarnice u samom Sarajevu i iz m u kata Kreeva i Fojnice, te su izdane carske zapo vijedi I n e h a n u od spomenutog odreda (demata) o doznaivanju, a kad je on doao u rudnike, emini (povjerenici) i r u d a r i su htjeli da im dadnu jednu aku u gotovu novcu i dvije ake u o h i . . . to pretstavlja nasilje i presizanje u njihova pra va. Dakle, plate spomenutih tvrava doznaene su u akama kao gotov novac, te sam zapovijedio: Kad stigne moja plemenita odluka (ferman) p r e ma mojoj prijanjoj n a r e d b i treba da se naplati neokrnjeno njihovu doznaku u gotovu novcu, ako spomenuti imaju ulefe (plaa) koje su im bile do znaene (putem cesije), a nisu im isplaene pa ih potrauju kao zaostatak. Evo kako: ako ne bude pri ruci toliko gotova novca koliko je dovoljno da se podmire sve njihove plae, a bude ohe uzete (kupljene) od mukata, onda uzmi doznake od li nosti i n a m i r i se s njima (s posadom) za njihove plae raunajui deset aki kao j e d a n a e s t . . . deset aki kao dvanaest, a nemoj dopustiti da se skuplje daje. Ovako znajte i oslanjajte se na moj carski znak (tugru). 5 7 Sidil 2, s t r . 60 u Gazi Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu.
57

29

U Kamengradu su ostala najmanje dva odreda konjanika. U jednom je bilo 23, a u drugom 29 vojnika. U istom logoru izdana su 20 m u h a r e m a 974 (7 VIII 1566) dva fermana o isplati njihovih plaa za mjesec eval, zilkade i zilhide 973 (21 IV 8 VII 1566) i za iste mjesece iste godine za odred od 23 vojnika. Za to vrijeme iznosile su plae odreda od 29 vojnika 12996 aki i na ime muahede 100 ake, svega 13998 aki, 5 8 dok je za 23 vojnika plata iznosila 10431 aku, i na ime muahede 246 aki, ukupno 10677 aki. 5 9 Oba su fermana upuena sarajevskom kadiji i nadgledni ku zaimu Mehmedu. Zakupnici kreevskih i taj nikih m u k a t a bili su tada Hasan i Mehmed, a povjerenik sarajevske voskarnice neki Mahmud, opunomoenik obaju odreda konjanika za naplatu plaa bio je neki Mustafa. Sarajevskom se kadiji nalae da o tim isplatama napie hudete na pole ini fermana. Iz jednog austrijskog popisa turskih utvrda na hrvatskoj i ugarskoj granici sastavljenog u Beu kolovoza 1577 vidi se, da je u K r u p i tada bilo 300 konjanika i 400 pjeaka plaenika, dok u Kamen gradu nije naznaen broj ni pjeaka ni konjanika, nego se kae da ima vrlo mnogo neplaenih Tu raka i Vlaha, a to su vojnici Kamengradskog po druja. 6 0 Kako se vidi nakon pada K r u p e Kamengrad je izgubio svoju strateku vanost, a pogo tovu nakon pada Bihaa 1592 godine. Gradska po sada u Kamengradu brojila je prema Memibegovia opisu iz treeg decenija XVII stoljea samo 20 momaka, dok je cijelo Kamengradsko podruje s Majdanom i Vakufom (Sanski Most) moglo imati 1500 vojnika. 6 1 P r e m a tome odgovara istini ono to pie 1627 biskup Marnavi o zaputanju Kamengrada. Poslije osnutka kamengradske kapetanije grad je neto oivio i ponovno je zamro polovicom XVIII stoljea, kada je sjedite kapetanije prene seno u Stari Majdan. J e d a n austriski uhoda koji je oko 1763 godine uhodio Bosnu, a naroito bosan ske tvrave ne spominje uope Kamengrada, ali i tada je bila u gradu mala posada. Godine 1785 bilo je na gradu vie topova, a 1833 samo tri. Grad je potpuno naputen 1838 godine. Kako je ve reeno, kamengradska posada je dobivala svoju plau iz gore spomenutih prihoda, ali vrelo prihoda ili odakluk mijenjao se. Tako su vojnici ove tvrave po svome opunomoeniku nekom Salihu primili 21 rebia I 1204 (9 XII 1789) 100 groa na ime plae od dizje (haraa) Bira i Rogatice. 6 2
Isti sidil, str. 63. Ibid. 60 R. Lopai, Spomenici Hrvatske Krajine, I. Za greb 1884, str. 44. 61 Dr. F r . Raki, o. c. str. 185. 62 Acta turcica u Arhivu Orijentalnog instituta u Sarajevu, br. 350.
59 58

Zapovjednici. Upravo su vie nego oskudni po daci o kamengradskim zapovjednicima. U samom mjestu, kako sam se sam osvjedoio u dva maha, nije se ouvao ni najmanji papiri iz koga bi se bar neto doznalo o prolosti. Iz predturskog doba nije poznat ni jedan zapovjednik, dok iz turskog perioda znam za po dvojicu dizdara, vojvoda i kapetana. Dizdari. Grad je imao dizdara od definitiv nog pada Kamengrada pod Turke, pa sve do nje gova naputanja zubu vremena 1838 godine. Po imenu poznat mi je samo jedan dizdar i to neki h-Nesuh. On je tu slubu vrio u prvoj poli XI stoljea po Hidri, tj. izmeu 1592 i 1641 godine. Bio je pismen ovjek. Napisao je uzorke za pisanje pisama. Ta se njegova zbirka danas nalazi meu manuskriptima Orijentalnog instituta u Sara jevu. 6 3 Jedan drugi kamengradski dizdar nepoznatog imena poginuo je 1692 godine u poznatom napa daju banovakog vojvode Mijata Vidakovia na svatove koji su polazili iz K r u p e . 6 4 Ovaj dizdar mora da je bio u nekim rodbinskim vezama s Alibegom od Krupe, ocem djevojke koja se udavala ili s mladoenjom, dok je poao u svatove. Po znato je da se dizdar nije smio odmaknuti od gra da dalje, nego to ga mogu s grada dovikati. Ako je ba morao nekuda dalje otii, to je onda bilo s doputenjem kadije, dotinog kadiluka. Po predaji koju sam sluao u Donjem Kamengradu 1933, bio je kamengradski dizdar pjesmom proslavljeni Dizdarevi Meho. Meutim, to je sa mo pria. I kamengradski dizdar imao je svoga zamjenika ili ehaju. Vojvode. Po imenu poznata su mi samo e tvorica kamengradskih vojvoda i to sva etvorica iz prve polovine XVI stoljea. Kao prvi spominje se 1519 vojvoda Belisemps. Od prije 1530 pa do 1536 bio je Malkoi, koji se spominje u Kuripeia i Nogarolinu putopisu (15301531) i u pismu Baria od 1536. Te godine otiao je on, kako je ve reeno, u Sarajevo da do Edrene isprati mr tvo tijelo bosanskog sandaka Mehmedbega Mihalbegovia. I tu mu se gubi trag. Godine 1545 bio je na ovom poloaju Demirhan panakovi, o kome je ve bilo govora. Znatno prije 1557 bio je aga kule u Kamengradu neki Mehmedaga. Da li je on bio ba vojvoda ne znam. Sva je prilika da je rodom iz Sarajeva. Nepoznate godine, ali svakako iza 1530, on je sa gradio jednu esmu u oban Hasan vojvode ma hali koja je postojala sve do uvoenja modernog vodovoda 1890. Vodovod te esme bio se pokvario pa je sredinom zilhide 964 (oko 10 listopada 1557) dolo vie ljudi iz te mahale pred sud i zatrailo da se taj vodovod popravi, to je i odobreno priStari broj 875, novi broj 327. Vaniek, Specialgeschichte der Militar G r e n z e I, Wien 1823, str, 325.
64 63

30

volom upravitelja zadubine Sefera. To su posvje doili pred sudom Ali vojvoda sin Abdulhajev kao ovjek Mehmed pae, T i m u r h a n sin Ibrahimov i Bali sin Mehmedov. 6 5 Nepoznatog vremena bio je jedan od aga Ka m e n g r a d a neki h-Muhamedaga. Njegov sin ime nom Omer posjedovao je prepis poznatog djela o arapskoj stilistici Sarajlije Muhameda sina Musaova, zvanog Alameka, koje je prepisano poet kom rebia I 1041 (konac rujna 1631). 66 Kapetani. Od kamengradskih kapetana koji su sjedili u K a m e n g r a d u prije nego je sjedite ka petanije premjeteno u Stari Majdan poznata su mi dvojica i to: Omer aga (1694) i Ibrahim aga (1699). 67 Katolika upa u K a m e n g r a d u postojala je po svoj prilici od XIV do XVII stoljea. U popisu upa Zagrebake biskupije od 1334 spominje se upa Cramen (Kamen?) 6 8 i dr. P. Matkovi misli da bi to mogla biti kasnija upa K a m e n g r a d . 6 9 Oko godine 1655 spojena je sa upom u Starom Majdanu, to znai da je broj katolika u ovom kraju ve tada bio u opadanju. Za Bekog r a t a (16831699) gubi se trag toj upi. Franjevci kamengradskog kadiluka doli su u posljednjoj dekadi mjeseca dum II 996 (1726 V 1588) godine kamengradskom kadiji AbdulLatifu i pokazali mu A h d n a m u sultana Fatiha Mehmeda II, te zatraili da im i on na osnovu a h d n a m e izda ispravu da ih niko od vojvoda, zaima, spahija i gradskih posada u kamengradskom kadiluku ne uznemiruje u smislu carske zapovi jesti, kao i one koji idu u crkvu, to je kadija i uinio i uruio im tu ispravu da je u sluaju po trebe mogu pokazati. U toj ispravi citirano je iz A h d n a m e sljedee: Ja koji sam sultan M u h a m e d han, neka je poznato i plemstvu i narodu sljedee: P r u e n a je naroita milost u pogledu bosanskih redovnika (kaluera) koji su nosioci carskog fermana, te sam naredio da niko ne uznemirava spo m e n u t i m i njihovim crkvama i da oni m i r n o ive u zemlji i da stanuju u svojim crkvama, da po stoji sigurnost i za one koji idu u njih. U tome

neka se navedenima niko ne mjea. (isprava u Arhivu franjevakog samostana u Fojnici, br. 1-83). U XVII stoljeu spominju se trojica franjevaca s prezimenom K a m e n g r a a n i n i to: Andrija, Ivan i Tomo. Sva trojica su bili ugledni ljudi u svojoj provinciji. Andrija je 1634 bio gvardija samostana u Fojnici, Ivan kustos bosanske provincije 1658 1662 i kasnije biskupov vikar, 7 0 a Tomo se spomi nje na jednoj ispravi kao svjedok 1682 godine, 7 1 J e d a n drugi fra Andrija K a m e n g r a a n i n koji se iselio iz Bosne umro je u a r e n g r a d u 1725 godine. Bie da je ovo. posljednji franjevac iz Kamengrada. 7 2 Pod turskom upravom ova je upa pripadala franjevakom samostanu u Fojnici. 7 3 Damija i musalla. Odmah poslije konanog pada K a m e n g r a d a sagraena je tu kakva-takva damija. O tome nema nita zapisano, ali takav je bio obiaj kod T u r a k a i po drugim mjestima, pa ni K a m e n g r a d nije bio u tome iznimka. Salih ef. Muvekit pie u svojoj turskim jezikom pisanoj povijesti Bosne (Tarihi dijari Bosna) kako je u palanki K a m e n g r a d u 1557 sagradio damiju bo sanski namjesnik Hamzabeg, 7 4 meutim, ta nje gova damija nije sagraena u K a m e n g r a d u nego u dananjem Sanskom Mostu. Kako je naselje is pod grada vie p u t a stradalo, stradala je i da mija. Izgleda da je K a m e n g r a d u prvoj poli XVIII stoljea bio due v r e m e n a bez damije, pa je 1761 godine podigao tu jednu damiju bosanski vezir Muhsin-zade Mehmed paa. 7 5 Ta je damija propala za vrijeme ustanka na Krajini, a sagra ena je nova zgrada poslije 1879 godine. Ovu su K a m e n g r a a n i 1938 poruili i u njenoj blizini sa gradili novu koju su spalili etnici 1942 godine. Uz damiju postojao je i mekteb. Ve smo spomenuli predanje o kamengradskoj musalli. Pod musallom razumijeva se ograen prostor pod vedrim nebom na kome su se obav ljale molitve samo u sveane dane, I musalla je propala za vrijeme ustanka na Krajini, pa je tek 1908 godine temeljito obnovljena, a 1942 godine poruena.

Hamdija Kreevljakovi, Vodovodi i gradnja na vodi u starom Sarajevu, Sarajevo 1939, str. 97. 68 Ovaj je rukopis bio n e k a d a vlasnitvo M u h a m e d efendije Hadijamakovia jednog od voa otpora p r o tiv okupacionih eta 1878, (Hamdija Kreevljakovi, Sarajevo u doba okupacije Bosne 1878, Sarajevo 1937, str. 7783) i njegova sina h-Ahmed efendije. Sada je kodeks u Orijentalnom institutu br. 184. 87 Hamdija Kreevljakovi, Kapetanije u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 1954, str. 147151. 88 Dr. Fr. Raki, Popis upa zagrebake biskupije 1334 i 1501, Starine IV, Zagreb 1872, str. 212. 89 Dr. P. Matkovi, Putovanje po Balkanskom po luotoku XVI vieka, Rad LVI, Zagreb 1881, str. 156.

99

M. Batini, Djelovanje franjevaca u Bosni i Her cegovini, II, str. 134172. 71 Dr. K. Horvat, o. c. 482. 72 Tako stoji u nekrologiju provincije Sv. Ladislava u Sloveniji. Ovaj mi je podatak ustupio A. imik. 73 E. Fermendin, Acta Bosnae potissimum ecclesiastica cum insertis editorum documentorum regestis ab anno 925 usque ad a n m u n 1752, Zagreb 1892, str. 478. 74 Muvekitova povijest Bosne u prepisu M u h a m e d Enveri Kadia u Gazi Husrevbegovoj biblioteci u Sa rajevu, sv, I. 75 Muvekit, isto djelo. sv. II.

70

31

Proizvodnja

municije

razne

eljezne

robe u kraju oko Kamengrada

U krajevima oko Kamengrada i dananjeg Sta rog Majdana proizvodilo se oruje i municija jo u Srednjem vijeku, a te su rudokope eksploati rali i Rimljani. I nakon to su te krajeve Turci okupirali, bio je r a d prekinut na krae vrijeme i onda nastavljen punom parom. O tome imamo tri lijepa dokumenta pisana na turskom jeziku, 7 6 od kojih je jedan nedatiran, a druga dva su iz godine 1571. Te dokumente preveo mi je nauni saradnik Orijentalnog instituta Hamid Hadibegi. Onaj nedatirani dokumenat upuen je bosanskom sandakbegu i glasi: Zapovijed Bosanskom Begu, U blizini tvrave Kamengrada ima stari e ljezni majdan, koji Je ostao iz doba krana, u ko jem se mogu izlijevati topovska taneta. Bosanski i kliki begovi, neka im je trajna njihova ast poslali su pisma i izvjestili da bi to bio jedan vrlo dobar rudnik ako bi se pokazala spomeunta ruda, te da bi ga trebalo staviti u rad. To se mje sto nalazi kao zijamet u ruci Osmana koji se u to razumije. Oni su spremili i jedan primjerak toga eljeza. Poto je to vrlo dobro eljezo, izdao sam zapovijed, da spomenuti rudnik ima da proradi. Navedenom Osmanu izdata je po eriatu zapovijed u pogledu zijameta. Da se taj rudokop stavi u rad postavljen je i poslan Mehmed, jedan od zapovjednika topdija mog visokog dvora. A naziru smederevske m u k a t e i eminu rudnike carine poslata je zapovijed da bez manjkavosti poalju sve ono to je potrebno za rudnik: radnika, zatim onih koji izlijevaju rudu, Derice, kalufa i kazmi, lopata i ostalog orua, sve to je potrebno. Koliko bude dovoljno seljaka koji bi htjeli da rade u tom rudniku, pod uvjetom da budu osloboeni od divanskih nameta i obiajnih tereta, i koje oni odaberu, treba da pregledate i izvijestite. U vezi s tim zapovijedio sam, kada ovo stigne, da uputite navedenom Osmanu sposobna ovjeka i da ga poaljete eminu maj danske carine i nje govu naziru. Sve to bude potrebno za otvaranje i stavljanje u r a d navedenog rudnika, bilo radni ka i majstora, bilo kazmi, lopata, kalufa i ostalih potreptina i drugog to je vano, treba da traite i primite po spisku. im naete za shodno, odmah otponite rad u navedenom rudniku. U selu, u blizini toga rudnika, koliko bude do voljno kua da rade u tom rudniku, pod uvjetom da b u d u osloboeni divanskih nameta i obiajnih tereta, pomno ispitajte zajedno s vjetacima i ta monjim kadijom i izvjestite, da bi se p r e m a to me mogle izdati zapovijedi. I. A. Uzunarili, Osmanli Devleti tekilatundan Kapukuli Ocaklari II, A n k a r a 1944, str. 8586 i 7476.
76

Staviti to prije u rad navedeni rudnik spada u vane predmete vjere i drave. Treba da se kako treba postarate i da uloite sva nastojanja da se to vie taneta izlije. Poslata je zapovijed Klikom (Bihakom) Begu, 7 7 da vas pomogne u svemu to bude potrebno. Vi se sporazumite i zajedniki nastojte da se rudnik stavi u rad. Kako je ve reeno, ovaj dokumenat nije da tiran, ali se iz slijedeeg dokumenta moe raza brati da je pisan neto prije hidretske godine 979 ili 1571 po naoj eri, i da je prije toga vre mena otpoeo r a d u navedenom rudniku. Ovaj do kumenat glasi: Zapovijed Bosanskom Begu,

U pogledu stanovnika sa sela, koji su postav ljeni za rad u novom rudniku na mjestu zvanom Godrevika (Grdanovci) 7 8 u blizini Kamengrada, koji spada u tvoj sandak, a u kojem ima da se proizvode topovska taneta i zrna za zarbazen (topovi za ruenje tvrava), naredio sam da se stane u kraj onim koji zanemaruju i olako uzi maju posao i da se koliko je mogue prui pomo. Naredio s a m : kada doe (ova zapovijed) da se ne dozvoli nikome od stanovnika sa sela, koji su po stavljeni za rad u navedenom rudniku, da zane maruje i da olako uzima posao. Treba da ih prisi li da pristupe izvrenju posla koji im je nareen. A i ti sam treba, koliko je god to mogue, da istinski pomogne i da se zauzme da se rudokop oivi i da proradi. Tako da zna. Godine 979. 79 Ne znam sigurno da li se trei na dokumenat odnosi na ovaj ili jedan sasvim drugi rudokop. Kako u dokumentu stoji, odnosni je rudokop le ao izmeu gradova Kljua i Kamengrada i ako je to tako, onda se tu radi o sasvim drugom ru dokopu. Taj dokumenat uputio je sultan na za htjev klikog sandakbega 8 0 dokudubai (glav nom livcu) 26 dumada II 979 (15 XI 1571) da po alje 5 livaca u taj rudokop. Prijevod toga doku menta glasi: Glavnom livcu (dokudu bai) zapovijeda se slijedee:
77 Ovdje Uzunarili identifikuje Kliki i Bihaki sandak. Meutim, to su bila dva razliita sandaka i u doba pisanja ovog dokumenta Bihakog sandaka uope nije bilo, jer je on osnovan tek nakon pada Bia pod Turke 1592 godine. 78 Jedini lokalitet u onome kraju koji bi odgovarao Godrevii, jesu Grdanovci, ali nikako ne tvrdim da je Godravika identina Grdanovcima. Moda se ovako nekako zvalo mjesto na kome lei dananji Stari Maj dan, jer je njegovo ime turskog porijekla. U XVI i XVII vijeku turski izvori nazivaju dananji Stari Majdan Ahen, a to znai eljezni majdan. 79 I. A. Uzunarili, o. c. str. 7475. 80 Ovoga vremena bio je kliski sandakbeg F e r hatbeg Sokolovi.

32

Kliki sandakbeg poslao je mojoj sretnoj P o r t i pismo i izvjestio da se izmeu gradova Kljua i Kamengrada, koji pripadaju Kliskom sandaku, pojavio eljezni majdan. Oevidci koji su ga oba vijestili kau da se ovdje mogu proizvoditi to povska zrna kakva se proizvode u majdanu Ba koji pripada Smederevu. Budui da je on svojim ilamom (izvjetajem) traio da se poalje neko liko majstora, koji e izlivati zrna za topove, to se onamo nalaze, nareujem da se poalje 5 livaca i zapovijedam slijedee: K a d prispije ova zapovijed, poalji prema mo joj naredbi pet majstora od onih carskih livaca koji su vjeti u livanju zrna, neka idu i slue u spomenutom majdanu. Godine 979, 26 dumada II. 8 1 Oko K a m e n g r a d a kao i u Broncanom Majdanu zapadno od Banje Luke radilo se sve do poetka prolog stoljea. Turski geograf XVII st. HadiKalfa ili atib, elebija kae meu ostalim za Kamengrad, kako se tu liju topovska taneta i kako se tu nalaze rudnici. 8 2 Godine 1718 pisao je austriski general Petra, meu ostalim, kako P o r t a pri mjerice dobavlja svake godine iz bosanskih maj dana veliku mnoinu bombi, granata, gvozdenih topova i svake zahire i debhane, te njome snabdi jeva svoja r a t n a mjesta na donjem D u n a v u . 8 3 Rudari, topioniari (dimai ili smeoari od nje makog Schmelzer) i kovai u samokovima bili su iskljuivo katolici. Svi izvjetaji XVI i XVII sto ljea istiu dobro stanje tih povlatenih radnika.

ta vie bosanski biskup Olovi u svome izvje taju Rimu 1675 godine, iznosi da su r u d a r i i ko vai u sanskom kraju od dobrog stanja grieno obiestni i da su udarili u poligamiju. 8 4 Dr. Vinko Mikolji odlian poznavalac historije rudarstva u Bosni pie kako su Zrinjski i Keglevi nastojali pridobiti bosanske r u d a r e i kovae, privui ih sebi, da s njima u sjevernoj Hrvatskoj stvore novu e ljeznu industriju u Gvozdanskom, Buimu i abru. Zrinjski podie s bosanskim pribjezima 17 eljez nih majdana (samokova) u Gvozdanskom. 8 5 Kada je ovaj rad krajem XVIII stoljea pre stao, u samokovima na Blihi i Staroj Rijeci na stavljeno je s proizvodnjom razne eljezne robe. O tome je 1810 godine u jednom m e m o a r u pisao austrijski konzul u T r a v n i k u Mitesser da se sta novnici ovoga distrikta bave vaenjem eljeza iz njihovih rudnika, koje se tamo kuje (obrauje) i zatim se izvozi Savom u Beograd i Dunavom do Vidina i jo dalje i prodaje se. 8 6 Jo iza 1878 godine radila su na Blihi kod Ka mengrada tri samokova. U raznim stranim izvorima pie se K a m e n g r a d razliito: Kamengrad, Camengrad, Kamingrad, Kamergraid, Camengrae. On dolazi takoer i pod maarskim imenom Kewar, Kywwar i Chivar. U turskim izvorima pie se uvijek Kamengrad. Osim ovoga K a m e n g r a d a bio je jo jedan grad istoga imena u Slavoniji, izmeu Slavonske P o ege i P a k r a c a . 8 7

I. A. Uzunarili, o. c. str. 86. St. Novakovi. Hadi Kalfa ili atib elebija, turski geograf XVII veka, Spomenik SKA XVIII, str. 84. 83 Dr. G. Bodenstein, Povijest naselja u Posavini god, 17181739, GZM XIX (1907), str. 585.
82

81

84 Dr. J. Jeleni, Spomenici kulturnog rada bosan skih franjevaca (14371878), Starine XXXVI, Zagreb 1919, str. 136. 85 Dr. V. Mikolji, Rudarstvo Bosne za turskog go spodstva, Napredak, K a l e n d a r za 1945, Sarajevo, str. 163. 86 Ovaj je podatak naao u R a t n o m arhivu u Beu i meni ustupio prof. Dr. H a m d i i a Kapidi. 87 . Szabo, Sredovjeni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 1920, str. 118.

Nae starine VI.

33

KAMENGRAD (La Ville-Pierre)

L'auter traite dans cet article l'histoire de Kamengrad, dont on voit aujourd'hui les ruines sur un mont rocheux au milieu d'une plaine fertile gauche de la voie Sanski Most Bosanska Krupa. Au cours du Moyen 'ge Kamengrad appartenait au district de Sana o les princes de Bobonerici Blagojski possdaient des grandes domaines Kamengrad leurs appartenait aussi et on suppose mme qu'ils l'ont btis. Avant la construction de la forteresse le village se nommait seulement Kamen (Pierre). La premire citation de Kamengrad d a t t e le 3 Mai

1374 anne. A p a r t i r de ce temps tout jusqu' la fin du XV me sicle il n ' y a aucune donne sur cette ville, mais on sait pour sr q u ' a u cours de 1 499 anne Kamengrad tait sous la dominition turque. Avec cette l'auteur commence prsenter ces vastes donnes. L'article traite les chpitres suivants: le district Catholique, la Mosque et Musalla, aussi que la fabrication de l'arme et de la diverse feraille aux environs de Kamengrad. Dans son travail l'auter a utilis beaucoup les donnes littraires et les donnes des archives.

34