HISTORIJSKA GRAMATIKA

OBLICI DEKLINACIJA
Morfologija- znanost o oblicima deklinacija i konjugacija Historijska gramatika- tumai povijesni razvoj tumaei vezu latinskog i indoeuropskog jezika Svi oblici svakog jezika dijele se na: nomina i verbum Imenski oblici su poblie oznaeni genus(rod), numerus(broj) i casus(pade) Indoeuropski jez. Je imao tri roda, isto ima i latinski, no u romanskim jezicima se izgubio srednji rod Genus moe biti prirodni= prema znaenju Gramatiki= prema padenom nastavku Numerus= singular, plural i dual U latinskom jeziku dual je odmah izgubljen, a zadrava se samo u nekim sluajevima:duo, ambo, octo Casus indoeuropski je imao osam padea: nom, akuz, dativ, gen, abl.(hrv.ga izgubio), lok i instr(lat.ga nema), vokativ Sinkretizam- pojava koja obiljeava smanjenje broja padea u pojedinim jezicima Sinkretizam padea- spajanje dva ili vie padea u jedan Latinski ima 6 padea: nominativ Genitiv Dativ Akuzativ Vokativ Ablativ ( zdruene funkcije 3 prajezina padea- abl, lok,inst.) Gramatika terminologija lat.j. grkog je podrijetla Rimljani su esto preuzimali grki nastavak ili ga prevodili na latinski

LITERATURA: 1) LEUMAN- HOFMANN- SZANTYR Lateinishe Grammatik- I. sv: laut und formenlehre II.sv: syntax und stilistik 6 Munchen, 1963- 65. 2) A. MEILLET- J. VENDRYES- Traite de grammaire comparee des langues classique, Paris, 1948.2 3) V. PISANI- Grammatica latina storica e comparativa, Torino, 1948.2 4) C.D.BUCK- A comparative Grammar of Greek and Latin,Chichago, 1948.2 5) JAN SAFAREWITZ- Zarys gramatyki historycznej jezyka lacinskieg, Varava, 1953. 6) F. SOMMER- Lateinishe Laut und Formenlehre, Heilderberg, 1914.2 7) E. KIECKERS- Historische Lateinische Grammatik, II.sv.: Formenlehre- Munchen,1931. 8) A. ERNOUT- Morphologie historique du Latin, Paris, 1945. 9) L. LAURAND- A. LAURAS- Manuel des etudes Grecques et Latines, I.sv. Grece II.sv. Rome 4 Paris, 1955.

O- DEKLINACIJA
Tu spadaju imenice s osnovom na kratko o. NOMINATIV SG. O-osnove, kao i u prajeziku tvore u latinskom nom. sg. Imenice mukog i enskog roda dodatkom glasa s. To se zove sigmatska tvorba. Sauvani su nam oblici s natpisa: Manios, Dvenos, Filios. U grkom imamo istu tvorbu, to je naslijee iz prajezika(hipos=equos). No, ovo je indoeuropski zavretak i poto nije potvren, oznauje se zvjezdicom*. Indoeuropsko os ostaje u latinskom do 3.st.pr.kr., a onda prelazi u us. Equos, servos > -os ostaje u pismu do kraja republike, ali ne i u izgovoru Latinski je ovo os nekada i sinkopirao(izbacivanje slova u sredini rijei). Kratko o osnove sinkopira se iza r. Npr. *agros > *agrs > *agers(s se pretvara u r-asimilacija) > *agerr > ager R= er (sonatsko r) ova promjena u er zbiva se na poetku historijskog razvoja Vox media- rije koja moe imati i pozitivno i negativno znaenje Sacer = svet(bogovima sunca), proklet(bogovima podzemlja), zavisi komu je posveen Do sinkopiranja kratog o ispred r ne dolazi u sljedeim sluajevima: a) ako je ispred r dugi vokal ili diftong Claros > clarus Securos > securus Puros > purus Tauros > taurus b) u dvoslonim rijeima s kratkim prvim slogom erus ferus izuzetak: vir uir- dolo je do sinkope zbog ostalih rijei koje oznauju (rodbinske) veze: pater, mater, uxor, sorror, mulier GENITIV SG. i (dugo)

Genitiv singulara kod o-osnova zavrava na dugo i. On je indoeuropskog podrijetla ali nije opi indoeuropski nastavak. Nalazimo ga na talijanskom poluotoku u latinskofaliskikoj(ali ne i u oskijsko umbrijskoj) skupini jezika, ali i u keltskoj skupini jezika( bila je to grko-italska i latinsko- keltska hipoteza zbog dugog i). Ovaj je nastavak uvijek bio monoftongian: latini, vurbani, sacri Sredinom 2.st.pr.kr. u pismu imamo ei jer su se tada e i i diftong ei izjednaili u izgovoru DATIV SG. U indoeuropskom prajeziku nastavak za dativ singulara kod svih osnova je *ei(diftongian nastavak) > o. *equoei > * equoi Numasioi > na najstarijem natpisu -oi se monoftongiziralo pa imamo samo o koje je ostalo u latinskom do kraja razvoja( dugo o jer je nekada bio diftongian) AKUZATIV SG. Akuzativ singulara preuzima indoeuropski nastavak m. Luciom, Optvmom > latinsko m se na kraju slabo artikuliralo pa se na najstarijim natpisima nije ni pisalo. U 3.st.pr.kr. om = um VOKATIV SG. U o- deklinaciji ni u prajeziku nije imao nastavak nego je bio jednak istoj osnovi, ali ne na o nego na e. Eque, amice, patrone (etiam tu, mi filii!) ABLATIV SG. Kod o-osnova taj se pade u praitalskom(koji se razvio od indoeuropskog prajezika) razvio od od > o Meretod > merito Gnaivod > gnaeo In publicod D na kraju rijei iza dugog vokala ispada, a iza kratkog vokala ostaje( apud, aliud, istud) DATIV / ABLATIV SG. Ova dva padea zavravaju isto d.sg. equoei > * equoi > equo 4

abl.sg. equod > *equo

NOMINATIV PL. Imenice svih osnova u indoeuropskom jeziku su imale *es *o es >- os(dugo o) Ekuo es > *ekvos ovakav oblik pl. Se sauvao u oskikom jeziku ( s june strane Rima, junije od Lacija). Imamo sauvan ovaj oblik: NVVLANVS (stanovnici Nole) U Umbrijskom koji je blizak ovome imamo: IKVVINVS= Iguvini Latinski je uzeo drugi zavretak zavretak oi, a takvu tvorbu nalazimo i u grkom, to je zavretak pronominalne(zamjenike) deklinacije. *oi > ei > e > i (dugo) do konca antike Sauvani su nam neki oblici koji pokazuju ranije etape razvoja: FOIDERATEI PLOIRVME GENITIV PL. Imao je u prajeziku kod svih rodova i osnova nastavak om. Takav genitiv nalazimo u oskikoj rijei NVVLANVUM- Nolanorum U latinskom se ovaj om pretvorio u : om(dugo o) > om(kratko o) > um (kratko u) Od Plauta pa dalje (3.st.pr.kr.) normalan zavretak za gen. pl. je orum, a on je nastao analogijom na zavretak g.pl. kod I.deklinacije koji se zavrava na arum, jedna dekl. Djeluje na drugu Najstariji primjer za zavretak orum, sauvan je na Scipionovu natpisu iz 3.st.pr.kr. u rijei koja glasi: DVONORO > BONORO > BONORU > BONORUM No i onaj stari um se sauvao iz isto praktinih razloga, a oni su: BARBARUM umjesto BARBARORUM HORIFERUM umjesto HORIFERORUM Kod dugih rijei: CONSAGUINEUM mjesto CONSAGUINEORUM MAGNANIMUM mjesto MAGNANIMORUM Kod starih izraza mjera i novca: NUMUM mjesto NUMORUM MODIUM mjesto MODIORUM SESTERTIUM mjesto SESTERTIORUM 5

DATIV / ABLATIV PL. Latinski je za ovaj zavretak uzeo prajezini instrumentalni zavretak koji je bio diftongian ois *ois > * ois > *eis > *es > * is dug je jer ima diftongino podrijetlo AKUZATIV PL. U indoeuropskom prajeziku nastavak za m.i .r. kod svih osnova i deklinacija bio je ns. * -ons > * -os ( u lat) -n ispred s ispada uz naknadno produljenje prethodnog kratkog vokala VOKATIV PL. U prajeziku, nom i vok su se razlikovali po naglasku U vokativu je stajao vie na poetku rijei Pl. nom = vokativ U latinskom se izgubio lokativ, ali ne sasvim OSTACI LOKATIVA SG. Kod o osnova u indoeuropskom prajeziku lokativ se zavravao na oi ili ei nastavak(zavretak osnove) To je krajnji vokal osnove o tj. e i dodan lokativni nastavak tj. i (kratko i) U italskom vie nema izbora nego se ovaj pade zavravao ne ei; npr. u oskikom imamo : LVVKEI = lugus(u gaju) U lat. npr. DELEI = na Delu ; DELEI > DELE > DELI diftongian Lokativ se dakle, na koncu izjednaio sa genitivom Domi = kod kue Belli = u ratu Kod imena gradova, manjih otoka i poluotoka, a rije je o lokativu o-deklinacije, tu nalazimo oblike na i koji odgovaraju na pitanje gdje? BRUNDISII = u Brundiziju SAMI = na Samu DELI = na Delu

IMENICE SREDNJEG RODA

Imaju u sg. I pl. jednaka tri padea: Nominativ Akuzativ Vokativ Kod o-osnova ta tri padea u sg. U indoeur. prajeziku tvorila se tako da je osnovi dodan nastavak m. U poetku ta tri padea(u prajeziku) su zavravala na dugo a, koje je bilo identino s dugim a u N.sg. a-osnove *iuga(staro indoeur. yuga) jaram Prvotno nije bio plural nego kolektivni singular, a da je tako objanjava pojava u grkom: uz subjekt srednjeg roda u pluralu stoji glagolski predikat u singularu U Latinskom, koji je preuzeo taj zavretak ve u prethistorijsko doba, to se prajezino dugo a pokratilo i to: U rijeima u jambskom pokraivanju: U- jamb > UU- (pirihij- brzi ples uz vatru)- a odavde je onda analogijom prodrto i u druge imenice sr.roda, i vrlo rano, ve u prethistorijsko doba postalo redoviti zavretak n.ak.i vok. Pl.sr.roda (- a,kratko). U latinskom su sauvani samo oblici na kratko a. Kao i u drugim indo-eur. Jezicima i u lat. u sg.i pl. neutra imaju jednake zavretke kao m. i f. O rodu imenica o deklinacije Imenice na us i er su mukog roda A na um su srednjeg roda Ipak i kod o-osnova ima neto imenica enskog roda U lat. se uzimaju imenice enskog roda one imenice koje oznaavaju: stabla, zemlje, otoke, poluotoke(shvaeni kao bia koja raaju) Fagus, -i, f.- bukva Populus, -i, f. topola Pirus,-i, f. kruka(stablo) ,ali pirum,-i, n. Kruka(plod)

enskog su roda jo neke izolirane rijei poput: Albus, i, f. trbuh Humus,i, f. tlo Aegiptus,i, f. Imenice sr.roda u nominativu zavravaju na m osim ove tri imenice koje zavravaju na us a srednjeg su roda: Vulgus,i,n. svjetina Virus,i,n. otrov Pelagus,i,n. more(puina) Grke rijei o-deklinacije Grki jezik bio je povlaten u latinskom jeziku. Nekim grkim rijeima ostavljali su njihove nastavke. -os = m. i f. Sicelus, ilium U pjesnitvu gr. rijei imaju gr. nastavke na -os- za m. i f. Nom.sg. i -on- za acc.sg. m. i f. I za n,acc,v sg.n. U pjesnitvu se smatralo kulturnim i elegantnim ostaviti grke nastavke Osobitosti neto rjee u n.pl. osobito u starijem latinitetu u m.r. nastavak je ae, a to je ustvari grki nastavak: Adelphae- braa U grkom ima mnogo vlastitih imena koja zavravaju na eis takve rijei idu u tru konsonantsku deklinaciju; u latinskom takva su imena prela u o-deklinaciju Orpheus- i, m Meutim, i te imenice zadravaju v.sg. iz grke deklinacije koji je u gr.ista osnova Orpheu - on = n. U prozi se sklanjaju kao latinske rijei na us i um

A- DEKLINACIJA
a- osnove bile su ind-eur. Prajeziku sve enskog roda. Kasnije su se u nekim indeur. Jezicima (gr.lat) javile i imenice m. roda ali u ogranienom broju. Latinska se a- deklinacija to se tie nastavaka, udaljila od prajezine i to pod utjecajem analogije po o-osnovama. NOMINATIV SG. U indoeuropskom prajeziku n.sg. bio je jednak osnovi s dugim krajnjim a.(bez ikakva nastavka) *equa U latinskom n.sg. zavrava na kratko a. Mensa, terra Dugo a : *toga > toga (najprije jambskim pokraenjem) Iz ovih jambskih rijei kratko a se prenijelo analogijom u nom. i drugih a-osnova(a to biva olakano i time to se acc.sg. zavrava na am - > a svaki vokal ispred m se pokrauje, brojne rijei na ia oduvijek su imale kratko a jer ovaj zavretak u lat.refleks od indoeur. zavretka ia Ovaj zavretak ia predstavlja redukciju zavretak ia, a oni su prijevoju duljine i kraine GENITIV SG. U indeur. Nastavak *-as U starom latinitetu zajamen je nastavak as U Livija Andronika nalazimo rijei : escas hrana,jelo Kod Nevija imamo: terras, facturas Kod Enija nalazimo: ulas, familias( ovaj oblik se zadrao i u klas.latinitetu u pravnim izrazima(PATER FAMILIAS) U latinskom ve vrlo rano umjesto ovog zavretka as naslijeenog od indoeur.j. javlja se novi zavretak ai. On je napravljen analogijom prema gen.sg. o-dekl. - > osnovi na dugo a dodan je zavretak i i tako je zavretak bio diftongian npr. romai No, ovo ai najprije postaje dvoslono ai, pa jednoslono ai, a ono prelazi u ae Taj poetni stadij moemo pratiti kod Enijeva stiha iz Annales:

OLLI RESPONDIT / REX ALBAI LONGAI Enije je bio veliki autoritet pjesnicima, pa ovaj gen. na ai, iz potovanja prema Eniju, poinju upotrebljavati neki pisci klasinog perioda(1.st.pr.kr.- Vergilije, lukrecije) DATIV SG. Ve u prajeziku zavravao na ai, a to je postalo od krajnjeg vokala osnove i nastavka za dativ sg. Svih ei osnova i svih rodova u prajeziku *ai < -a + ei U starom lat. su nam sauvani nastavci na ai DIANAI FORTUNAI U klasinom latinskom ai je prelo u aec ai > ae, i tako su se gen. i dat. izjednaili( no podrijetlo im je razliito) AKUZATIV SG. Za acc.sg.m.i f. kod svih osnova zavretak je bio na m ispred kojeg se indeur. dugo a , mijenja u am(kratko a). *-m *-am > - am VOKATIV SG. U prajeziku taj je pade bez nastavka kao i u nominativu, ali za razliku od nominativa, osnova je bila u niem prijevojnom stupnju. Nominativ se zavravao na dugo a, a vokativ na kratko a. ABLATIV SG. U prajeziku samo od o-osnova je postojao zavretak za abl.sg. inae je u sg. ablativ bio jednak genitivu kao u grkom. No u latinskom imamo utjecaj analogije prema ablativnom zavretku ad od o-osnova. Takav abl.sauvao se u osk-umb. Skupini i starijem latinitetu. U oskikom imamo toutad U starolatinskom imamo(na natpisima) praidad, sentetndiad No poetkom 1.st.pr.kr. ovo d se gubi iza dugog vokala pa se od tada ablativ zavrava na a(dugo) ime se razlikuje od nom. koji je kratko a. NOMINATIV PL. U prajeziku nastavak za n.pl. za m.i f. je bio *-es, koji se nadodavao na osnovu, tj. dugo a. *equa es > equas a + es > as (u oba sluaja dugo a) 10

U oskikom i umbrijskom as je redovit nastavak za nom.pl. (scriftas) Aasas(dugi vokal se pie podvostrueno; u oskiko-umbrijskom nema rotacizma) I u latinskom bio je neko takav zavretak nom.pl. a osnova. Gramatiari navode primjer: laetitias insperatas, no u latinskom rano,uz ovaj izuzetak, prevladao je zavretak ai, analogijom prema o-osnovama. Nalazimo ga u II.st. na jednom natpisu: TABELAI, DATAI Onda ai > i ae GENITIV PL. U prajeziku zavretak kod svih osnova i rodova je *-om No a- osnovama ve u praitalskom nalazimo zavretak asom koji potjee iz zamjenike U lat. *-asom > * -azom > -arum DATIV / ABLATIV PL. U prajeziku imamo dvojaki zavretak za te padee bhos ili bhios Bh- ove aspirate u lat. ne postoje a zavrno os prelazi u us, pa imamo bus Ve u praitalskom u ovoj deklinaciji umjesto ovog zavretka, nalazimo zavretak ais, analogija prema o-osnovama i nastavku ois) U latinskom je taj zavretak preko eis,es dalo is i na taj su se nain nali zajedni zavreci a i o osnove s dr. Podrijetlom ais > -eis > -es > is Sauvani su samo meustupnjevi na natpisu. SOVEIS (suis) Ve u predantiko doba zavretak is je postao normalnim oblikom za latinski dativ i ablativ plurala kod a-osnove U lat. nalazimo i neto oblika na abus, ali oni ne potjeu iz prajezika,a to vidimo po tome to tih oblika nema u drugim srodnim jezicima. Objanjavaju se kao unutar-latinski sloeni oblici sa svrhom da bi se razlikovale enske imenice od slinih mukih AKUZATIV PL. U acc.pl.kod svih rodova i dekl. za m.i f. je ns. U italskom stvoren je zavretak ans, analogijom prema ons u drugoj deklinaciji. U oskikom imamo oblik viassvians. VOKATIV PL. Ve kod prajezika je ovaj nastavak jednak nominativu. OSTATAK LOKATIVA

11

Nastavak za lokativ u prajeziku je bio kod svih osnova *-i koji se dodavao osnovi a(dugo) Ostatke lokativa u lat, nalazimo samo u imenima gradova(Romae) i u izrazima: domi militiaeque( u miru i u ratu) IMENICE MUKOG RODA U latinskom se sklanjaju kao imenice enskog roda (agricola)

TREA DEKLINACIJA
Ona obuhvaa vie razliitih osnova. Sve konsonantske, kratko i osnove, dugo i osnove, dugo u osnove i diftongine osnove. One sve imaju zajednike padene nastavke.

KONSONANTSKE OSNOVE
Prema krajnjem konsonantu, osnove se dijele na: 1) osnove na eksplozivni ili opluzivni konsonant (opludere zatvoriti) a) labijalne osnove ops- opis (p, b, f) b) guturalne osnove pax pacis, rex regis ( c, g, ch) c) dentalne osnove nepos nepotis, caput capitis ( t, d) 2) osnove na likvide ( r, l) a) osnove na r: fur furis, pater patris, dator datoris b) osnove na l (kojih je manje) sol- solis, sal salis 3) osnove na nazale ( m, n) a) osnove na m: hiems hiemis b) osnove na n(kojih ima vie): sermo sermonis, homo- hominis, nomen nominis 4) osnove na s ( kod ovih osnova s meu vokalima u svim padeima osim nominativa ozvuuje se u z i prelazi u r, rotacizmom, iz tih padea analogijom r je preneseno u nominativ- zato su se neke rijei izjednaile s osnovama na r. (honos honoris, labos laboris, flos floris) Poto ima puno rijei konsonantske osnove, III. deklinacija se ponekad zove i konsonantska deklinacija. OSNOVE NA EKSPLOZIVNI ILI OPULZIVNI KONSONANT NOMINATIV SG.

12

N. sg. kao u prajeziku, tako i u latinskom imenice m.i f. s ovom osnovom tvore nominativ dodatkom glasa S- sigmatski, dok n. u nom. nemaju nikakav nastavak(ista osnova) Cord, cordis- d ispada,u latinskom na kraju rijei ne moe stajati konsonantska osnova rd. Lact, lactis ct, t ispada Pred nominativnim nastavkom S- mediac(zvuni kons.) prelaze u bezvune konsonante. Miles ,milit *milets > - is > - s = kod dentalnih osnova kod imenica m.i f. krajnji se dental Asimilira sa nominativnim nastavkom S- pa se najprije dobiju dva s, a Potom jedan ispada. *merced s > mercet s > mercets s > merces ; merces edis (plaa) GENITIV SG. U prajeziku za gen.sg. su bila dva oblika : *es / - os = > u prijevoju Kasnije u gr. zavretak os je generaliziran U latinskom ( u starijem latinitetu) nastavak za g.sg. je bio es i potvren je na natpisima: APOLONES, VENERES -e (kratko)- u zavrnom zatvorenom slogu (koji zavrava na konsonant) pravilno se mijenja u i(kratko) -es > - is Drugi genitivni zavretak os (redovit u grkom) nalazi se u izvjesnim sluajevima u latinskom, s tim da se os mijenja u us. os > - us (regus, patrus) Nominus(kratko u)- nalazi se povremeno sve do u kasno carsko doba(ogranien na junu Italiju). To se tumai ostatkom dublete os, ili je pak prema grkom uzeo ovaj nastavak. DATIV SG. - ei > -e > - i (dugo) Regei(potvreno) Apolone Na jednom natpisu nalazimo sve tri etape razvoja: IVNONE SEISPITEI MATRI Junoni spasiteljici majci 13

Ova meufaza se sauvala u nekim stalnim pravnim izrazima IVRE(dugo zatvoreno e) CIVILI STVDERE(studirati graansko pravo) AKUZATIV SG. *- m: *reg m > regem = sonatsko m; *-ped-m > pedem VOKATIV SG. Kod osnova na eksplozivne konsonante, slubu vokativa singulara preuzeo je nominativ singulara. ABLATIV SG. - i (kratki) *reg i > reg e I (kratko) > e (kratko) NOMINATIV PL. U prajeziku nastavak za m.i f. je *-es. Taj je nastavak u potpunosti zadran u grkom. U latinskom, nastavak je es: reges, victores, milites. To se tumai kao unutarnja latinska pojava. Analogijom i osnova meusobno su djelovale jedne na druge te je od i-osnova preuzet ovakav nastavak: eies > ees > - es No, u starijem latinitetu, kod Plauta 2 pol. 3.st. do po.2.st. koji pie u stihovima te kako je latinska poezija kvantitativna vidi se: Fores Pedes a) utjecaj grkog jezika b) kae se da su te rijei imale metriku vrijednost U - > UU i skratile su se u pirihij po jambskom pokraivanju GENITIV PL. Kod svih osnova i rodova u prajeziku nastavak om -om(dugo o) > - om(kratko o) > - um (kratko u) dugo v se u latinskom pokrauje ispred zavrnog m. - reg om > reg om > reg um - bhos > - bus; media aspirata, gubi se H pa ostaje samo media DATIV / ABLATIV PL.

14

Latinski jezik izbjegava tee konsonantske skupine da bi se izbjeglo stvaranje nezgodnih konsonantskih skupina,a time i asimilacijama koje bi nuno izmjenile oblik osnova i nastavaka Latinski je za konsonantske osnove uzeo za dat, i abl.pl. nastavak od i- osnova ibus, analoka tvorba: regibus, militibus, pedibus AKUZATIV PL. * ns za m.i f. svih osnova u prajeziku *-ns: *reg ns > * regens > reges N iza konsonanta postaje sonatsko, slogotvorno te imamo u latinskom otvoreno n > en, zatim n ispred s ispada uz naknadno produljivanje vokala, te je sada isti zavretak za nom. i acc.pl. VOKATIV PL. = NOMINATIV PL. kod eksplozivnih osnova

KRATKO I- OSNOVE
U prijevojnom stupnju zavravaju na i(kratko) praznina, ei (punina) NOMINATIV SG. Muki i enski rod je u prajeziku nominativ tvorio sigmatski Tu su i brojni sinkopirani oblici, npr: Pars < *parti s Meu ovakve rijei se ubrajaju i nom.sg. na es,npr. Clad/es Sad/es Neke imenice imaju dvostruki N.sg. is, - es Aedes aedis Fames famis Nominativi na es razliito se tumae. Neki predstavljaju stare es osnove npr. predstavljaju stare es osnove. Moles(gromada), moles-moletus No, najvei dio ovih nominativa se tumai u znanosti dvostruko: da je to uzeto za nom.sg. iz nom.pl. koji je shvaen kao singular aedes(sg) kua ljudi Aedes(pl)- kua boica Drugi tumae da su to stare osnove na dugo e, indoeuropski, ili osnove na dugi diftong ei.

15

Srednji rod pokazuje u nom. i acc. istu osnovu npr. mare( nije osnova na e nego je po glasovnom zakonu: kratko i u zavrnom slogu daje kratko e). Animal< - animali (kratko i je otpalo u zavrnom otvorenom slogu,((apokopaispadanje jednog ili vie glasova ili slogova, najee vokala, na kraju rijei)), dolo je do pokraenja dugog a, jer je pravilo da se dugo v u zavrnom zatvorenom slogu pokrauje; apokopu nalazimo kod vieslonih imenica srednjeg roda npr. Bacchanal(kratko a) bakanalska proslava Tribunal(kratko a)- sudita, sud Exemplar primjerak GENITIV SG. tu vidimo pojavu analogije. Po analogiji konsonantske osnova u gen. Sg. je uvijek zavretak na is, a trebao bi biti eis, jer je u prajeziku bila prijevojna punina -is: *-eis-*puppeis -puppis,puppis,f.- krma broda DATIV SG. Kod svih osnova ima zavretak na *-ei- uzeta je osnova u prijevojnom stupnju punine *-ei > *- ouei- ei> * -oui -eiei> - eei> - ei> -i AKUZATIV SG. Prajezini nastavak kod svih osnova je m. U latinskom je prevladao zavretak em koji je stvoren analogno prema konsonantskim osnovama. Postoji i drugo miljenje da takvo em nije preuzeto analogijom od konsonantskih osnova nego da je u lat. postojao gl. zakon gdje prajezino zavrno im prelazi u em i navode primjer: qui-m> quem One acc. na im (puppim, sittim) tumae tako da oni predstavljaju zavretak ne na um nego im, pa se dugo-i pokratilo ispred m i prelazi u kratko-e) VOKATIV SG. Funkciju v.sg. je preuzeo nominativ ABLATIV SG. Tu smo vidjeli da su u prajeziku neke osnove stvorile specifian zavretak za abl.sg. o- osnova i prema njima se tvorio abl. za a- osnove, a analogijom prema njima je stvoren zavretak i-osnova na id.

16

U oskikom imamo slaagid(kraj,podruje) ovaj ablativ na id preao je analogijom od i osnova i na neke konsonantske osnove. Pa imamo na primjer airid(od aes, aeris), a imamo i jedan natpis OVENTIONID(coonventionid, u skuptini). No, zavrno d ispred dugog vokala ostaje, no u klasinom se gubi iza dugog-i, pa se ablativ u klasinom zavrava na dugo i .(igni, siti, securi). No, kod veine dugih osnova prevladao je e(kratko), koji je preuzet analogijom od kons.osnova, npr. cive, morte, ove, parte. NOMINATIV PL. Nominativ je tvoren od osnove koja se zavravala na ei(u prijevojnom stupnju punine). Kod mukog i enskog roda nastavak je es(kratko e) Ouei es i ispada,a ee se stee ne vidimo nastavak nego zavretak, es-nastavak se stopio. -es je preneseno anal. u nom.pl. svih kons.osn. GENITIV PL. U prajeziku zavretak na om Ovdje je i dio osnove,a um gen. Nastavak. U latinskom je nastavak ium prenesen i na neke konsonantske osnove gdje je bio nastavak um, npr. Dens-entis dentium Mur,muris- murium U nekim je sluajevima teko odrediti je li rije o i-osnovama ili konsonantskim, a nalazimo i dublete Civitas- civitatium Civtatum(u klas) Mensis- mensium Mensum Znanstvena gramatika kae da su neke imenice mogle imati dvojaku osnovu i na kons. I na i , ili je takvo stanje rezultat analogije DATIV PL.= ABLATIV PL. U prajeziku ova je osnova bhos, u lat. nema ovih media aspirata pa imamo bus Oui-bhos> ouibus

17

Ovakav ibus je preuzet za dat. I abl. pl. Kod kons.osnova da bi se izbjegle nezgodne konsonantske skupine( regbus) VOKATIV PL. = NOMINATIV PL. Kod imenica m.r. kod svih osnova ima zavretak ns *oui ns zbog glasovnih zakona lat.j. nije sauvao ovaj zavretak U lat. postoji glasovni zakon da n ispred s ispada uz produljenje prethodnog kratkog vokala, pa imamo zavretak is(dugo), no analogijom je uzet nastavak iz konsonantskih osnova pa je zavretak es(dugo). GRKE RIJEI TREE DEKLINACIJE Kod grkih rijei nalazimo uz pravilne lat.nastavke i grke, osobito u poeziji, a to znai u g.sg. os mjesto is Eneidos, Davidiados d.sg. i(kratko), mjesto i(dugo) acc.sg. a(kratko)/n mjesto em

18

U DEKLINACIJA
Ima prajezino podrijetlo na -u(kratko); Pojedini padei su pokazivali razne prijevojne stupnjeve krajnjeg vokala u-osnova u(kratko) Pr.(prijevojni stupanj praznine) nom i acc.sg. i gen.dat i abl. pl. eu P (punina) dat.sg i nom.gen pl. Ou Po( punina o) gen.sg eu D (duljina e)

u lat.postoji prijevoj,ali u ostacima. Sauvao se samo djelomino jer je razoren unutarnjim lat.glasovnim promjenama. Zbog prethistorijskog akcenta u lat.je najvie stradao prijevoj- zbog jakog intezivnog akcenta- kad je svaka rije bila naglaena na prvom slogu. Prijevoj se dobro sauvao u staroindijskom i grkom ovdje imamo rijei svih triju rodova. Muki i enski se ne razlikuju u sklonidbi(imaju iste nastavke) ima i neto imenica srednjeg roda. NOMINATIV SG. Tvore nominativ dodatkom glasa s, tj. sigmatski Fructu s, arcu s -s je dodano osnovi u prijevojnom stupnju praznine GENITIV SG. Fructu< -ous(nema * jer ovo nije rekonstrukcija) osnova u prijevojnom stupnju punine o. Diftong ou traje u latinskom do 2.st.pr.kr. pa e se tek u klasinom monoftongizirati i dati u(dugo) DATIV SG. Fructu i< -eu-ei (ou> u + ei > -ui

19

U dat.sg. uzeta je osnova u pr.stupnju punine eu, emu je dodan nastavak za d.sg iz prajezika ei. Imamo na jednom natpisu SENATVEI No u dat.postoji dubleta (fructui) ili fructu Taj se zavretak tumai da je nastao od osnove s prijevojnom duljinom pa se eu pokratio i dalo ou Fructu < -eu eu ou- u(dugo) Kae se i da je nastao analogijom prema i-deklinaciji Nom.sg is : - us Acc.sg im: -um; dat.sg ei : -eu > - ou > -u(ovo je vjerojatnije) AKUZATIV SG. U prajeziku ima zavretak m, pa tako i ovdje Fructu m Dodaje se osnovi u prijevojnom stupnju praznine VOKATIV = NOMINATIV ABLATIV SG. Zavrava se na dugo u to je praitalska tvorba, a ne prajezina. U prajeziku abl.sg je bio jednak genitivu( zato gr. Nema abl. nego genitiv apsolutni) -u(dugo) je nastalo od starijeg ud analogijom po o-osnovama. Nema* jer imamo na natpisu MAGISTRATVD. NOMINATIV PL. Fructeu-es > *fructoues> fructous > fructus U prajeziku osnova je u prijevojnom stupnju punine eu + nastavak za nom.pl u prajeziku je es. eu jo u praitalskom prelazi o ou Sinkopa e(kratko) GENITIV PL. U prajeziku nastavak je om za sve osnove. Ovdje se dodao osnovi u prijevojnom stupnju punine(eu) ili praznine(u), a rezultat je isti. Fructuum < fructu om 8 vokal ispred m se uvijek pokrauje) DATIV PL. = ABLATIV PL. -U + bhos > ubus Osnova u prijevojnom stupnju praznine + bhos, no kratko u, koje se nalazi ispred p,m,b(labijalnih kons.) u latinskom je imao promjenu po izgovoru to nam jami

20

Kvintilijan koji kae da je to bio neki srednji glas izmeu u i i (kao ii). Taj se glas ranije pisao radije sa u(s dvi toke) Optumus = optimus Zbog ovakvog izgovora ovog u ispred labijala prihvaen je kasniji zavretak ibus u klas. No ostalo je nekoliko imenice koje imaju zavretak na ubus: quercubus, arcubus AKUZATIV PL. Kod svih osnova i rodova nastavak je ns Fructu-ns > -n ispred s ispada uz produljenje prethodnog vokala > fructus Osnova u prijevojnom stupnju praznine + nastavak ns VOKATIV PL. = NOMINATIV PL. SREDNJI ROD Cornu rog SG. U prajeziku, a tako i u lat. imenice srednjeg roda kod svih osnova imaju tri padea jednaka u sg. i pl. U prajeziku bila je ista osnova u prijevojnom stupnju praznine usporedbom s drugim indoeur. Jezicima u prajeziku je postojala rije medhumedovina, no u lat ove imenice nemaju kratko-u nego dugo u. 1. ovo se tumai tako da jedni znanstvenici kau da je to pl. Prajezini koji se zavravao na dugo u, pl upotrijebljen u znaenju sg 2. drugi kau (vjerojatnije) da to nije pl ni sg nego da ovi oblici na dugo u predstavljaju prajezini dual koji je ovdje preao kao singular. Veina sauvanih rijei se sauvala kao par rogovi(par rogova), koljena PL. Nom, acc, vok pl. zavretak * -u(dugo), no u lat te imenice imaju u pl. zavretak a(kratko), npr. comua- ovo je praitalski zavretak koji nalazimo kod o-osnova, koje su djelovale i na ove malobrojne osnove u- osnova. U ostalim padeima lat.slijedi prirodu indoeuropskih jezika na taj nain da su genitiv i ostali padei potpuno isti kao kod m. i . roda.

21

V. ILI E-DEKLINACIJA
Poput tree, i peta deklinacija obuhvaa razliite osnove Potpun sg. i pl. imaju samo dvije imenice: DIES, RES, a one su po podrijetlu prajezine diftongine osnove. U drugim jezicima = u prajeziku *dieu-s; *rei-s Ve u prajeziku u acc.sg te imenice su izgubile svoj drugi(kons) dio i u prajeziku su glasile *diem; *rem (dugo e) U latinskom diem,rem(kratko e jer se vokal ispred m pokrauje) Najvei dio imenica 5.deklinacije nainjen je indoeuropskim sufiksom ie-it-ie Acies, species Planit-ies- ravnica Sufiks ie imao je i prijevojni oblik ia, pa esto imamo dublete Materies- materia Luxuries- luxuria Ima i nekoliko korjenitih imenica (bez sufiksa) Spes Fides No spes moe imati plural speres(kao imenice na s) Neke kratko i osnove mogu imati nom.sg na es, fames-is( po gen. vidimo da je 3.dekl) Ove se imenice kolebaju izmeu 3. i 5. dekl. Izmeu zavretka es koji je zajedniki nastavak za n.sg. 3. i 5. dekl. Fames , tabes > imaju abl.sg. po 5 dekl. Sa dugim e , a ne kratkim e (fame, tabe)

22

Requies ona najbolje pokazuje kolebanja jer acc. i abl.sg moe imati po jednoj i drugoj dekl. Requietem=requiem Requiete requie Ovo je vrlo jedinstvena deklinacija jer su sve imenice .roda osim dies(dan kao prirodna pojava) i meridies. Imenice srednjeg roda nema. NOMINATIV SG. Nominativ se tvori sigmatski Die s, re-s, facie-s GENITIV SG. Diei izuzetak v. ante v. brevis -ei je nainjen analogijom prema zavretku ai u prvoj dekl.( dugo i je indoeur. Nastavak od o-deklinacije koji je uvijek bio monoftonian) -ei: -ai > ai >ae -a- je dug zavrni vokal a-dekl -i dug zavran vokal o-dekl. Kasnije se ovo ei kad se nalazi iza konsonanta pokratilo: rei, fidei, ali je ostalo kad se nalazi iza vokala i. Kod plauta kako pokazuje stih imamo diei, rei, a imamo i gen dii, pa ak i kod Vergilijapernicii Takoer prema svjedoanstvu Aula Gelija(1.st.) u njegovu djelu Noctes Articae imamo neke genitive na dugo e= die, acie, fide ovo se tumai prema opem razvoju indoeur. Diftonga dugi diftonzi se korjenito mijenjaju ili se pokrauju ili gube svoj kons.dio pa ostaje samo dugi vokal. DATIV SG. *- ei Res: *reiei > rei > rei AKUZATIV SG. Svi oblici imaju *-m VOKATIV = NOMINATIV ABLATIV SG. Zavrava se na dugo e Kao stariji oblik pretpostavlja se da je bio ed NOMINATIV PL. = VOKATIV PL. U prajeziku nastavak je es 23

Reies - -i ispada, e + e stee res Plural je rijedak jer je najvei broj tih rijei apstraktan GENITIV PL. Dierum, rerum- nastao je prema gen.pl 1.-deklinacije DATIV = ABLATIV PL. Diebus Rebus nastao analogijom prema abus u prvoj ili ibus u treoj deklinaciji AKUZATIV PL. *-ns *- re(i)e(n)s > res

KOMPARACIJA PRIDJEVA
Historijska gramatika pokazuje tvorbu koja je karakteristina za prajezik Za tvorbu komparativa imao je prajezik sufiks: Ios- Do -ios Po -ies- Pe -is- Pr Do U latinskom imamo: maiores < * mag-ios-es: maiosibus ( nom.pl.m/f.) Do Maius < *mag ios (nom.acc.vok. sg.n.) Po Maiestas < mag ies tat-s Pe Magis < mag is (gen.sg.m/f/n.) Pr Kao i u prajeziku tako i u lat. ios dolazi u nom.sg. m/f., a ios(kratko o) u nom.i gen.sg.n. U kosim padeima intervokalno s je prelo u r Ovo r prodrlo je analogijom i u nom.sg.m. gdje se prvotno o-dugo pokratilo jer se ispred zavrnog r svaki drugi vokal pokrauje Iz sufiksa ios- dugo o je prelo u sve padee, osim u nom. i acc. sg.n. gdje je ostalo kratko ios koje se u klas. promijenilo po pravilu u kratko u. Prvotno se sufiks ios nije dodavao osnovi pozitiva nego direktno se dodavao korijenu osnove: mag-no-s magior Konsonantsko i iza konsonanta postaje vokalsko Po tvorbi komp. su i oblici napravljeni indoeur. sufiksom: -ero inferus. Superus

24

Pozitivi u latinskom, no oni se nisu osjeali u latinskom kao komparativne tvorbe pa se nisu ni shvaale tako- ono to se nalazi blizu kome mater/matetra- tetka Neki od ovih pridjeva tvore komp. Inferior/superior U latinskom imamo 4 sufiksa za tvorbu superlativa 1. mo- primus < *pris mo-s (s ispred m ispada uz naknadno produljenje) 2. s(i)mo- < *samo- < * samo; maximus < * mag- samos Ovim sufiksom su tvoreni i oni superlativi na: -errimus-pigerrimus < piger-simos illimus: facillimus<facil-samos Dulcissimus Najraireniji sufiks u latinskom 4. timo < *tamo < *-tamo(indoeuropski): Intimus < in/tamo-s/ intamo Postumos optimus optumus <* ob-tamo-s Prijedlozi su postali od pridjeva, a oni mijenjaju stupnjeve 3. sastavljen od is-simo:altissimus < altus

PRILOZI
U tvorbi priloga postoje razlike izmeu pridjeva 2.i 3. deklinacije Ako su nainjeni od pridjeva 2.dekl. zavravaju se na dugo e Doctus docte(uen) Pulcher- pulchre(lijepo) Clarus- clare ( drago) Od pridjeva 2.dekl. rijee se tvore i prilozi na dugo o Rarus- raro(rijetko) Tutus tuto(sigurno) U starijem latinitetu nalazimo esto priloge na ter koji se tvore od pridjeva 2.dekl. Aequus-aequiter Durus-duriter No u klas.latin. sauvali su se samo neki takvi prilozi(uz pravilan oblik na dugo e) Humanus- humane Firmus- firme -firmiter Largus-large

25

Largiter to su ovi prilozi po podrijetlu? Oni su prajezini ablativ na e tj. na o -ed - od I ta jue tvorba ustvari paitalska( nasljeena u fazi kad je latinski inio zajednicu sa ostalim jezicima- oskikim i umbrijskim) FACILVMED > facillime U faliskikom imamo RECTED > od rectus recte U umbrijskom imamo REHTE(ve je D ispalo) Kod 3. dekl. Priloz se od pridjeva tvore sufiksom ter; acri-s- acriter haplologija Ako neposredno slijede dva identina ili slina sloga koji su sastavljeni od kons. Za kojim slijedi vokal, onda se u govoru moe dogoditi da se odmah prijee na onaj drugi slog. Indoeuropska pojava i u ivim jezicima (voda nositi vodonoa)

26


Ope napomene
Svi se glagolski oblici dijele na dvije vrste: VERBUM FINITUM- obuhvaa osobne gl. oblike koji su obiljeeni osobnim nastavcima Verbum infinitum- obuhvaa nominalne(imenske) oblike- gl. imenice i gl.pridjeve Verbum finitum imao je u prajeziku 5.glagolskih naina modi : indikativ, konjuktiv, optativ, imperativ i injuktiv. Indikativom se izricala obina izjava ili tvrdnja Konjuktivom volja i predvianje Optativom elja Imperativom tenj i zapovijed Injuktiv se podudarao dijelom s konjuktivom, dijelom s imperativom Indoeuropski prajezik je imao i vremena- tempora i to 6: prezent, imperfekt, perfekt, pluskvamperfekt i futur. No, u Indoeuropskom ta vremena nisu prvotno sluila za izraavanje sadanjosti, prolosti ili budunosti, nego su pokazivala je li gl. radnja svrena, nesvrena ili gotova- izraavala su glagolski vid Prezentska osnova je pokazivala radnju u neprekidnom trajanju- nesvrenu radnju(umirati); aorisna je pokazivala svrenu radnju(umrijeti); perfektna osnova stanje gl. subjekta u sadanjosti u kojem se on nalazi zbog ve gotove radnje (biti mrtav). Za oznaku prolosti sluio je tzv. augment po svom postojanju, to je bio prilog vremena koji je oznaavao prolost. U Indoeuropskom ima oblik e(kratko). On je stajao ispred indikativa prolih vremena (imperf, aorista i pluskvamperf.) i boi je naglaen, dok su indikativni oblici bili enklitiki *imperf. od ferro e-bhero-m(augment naglaen, a sama rije nije, zato je enklitika) Uzima se na temelju rezultata da su ve u prajeziku pojedina imena uz vid poela oznaavati i samo vrijeme radnje zeitstufe Indoeuropski je imao kao kod nomena, tako i kod glagola 3 broja numerus singular, plural i dual, a svaki od njih je imao 1, 2 i 3 lice s posebnim nastavcima. Osim toga, prajezik je imao kod glagolskih oblika 2 stanja( rod, vrste) genera verbi- a to su aktiv i medij. 27

Aktivom se izraavala radnja koju vri subjekt na drugome Medijem se izricala radnja koja se protezala na subjekt ili njegov djelokrug(to je dobro sauvano u grkom, a u nas postoji neto slino u kajkavskom itam si, eem si). Pasiva kao takvog prajezik nije imao, pa onda se obino izraavao medijem, a u nekim sluajevima i aktivom npr. lei legao je, bio je pobjeen Verbum finitum u lat. ima samo 3 naina: indikativ, konjuktiv i imperativ U Indoeuropskom konjuktiv je izraavao volju i htijenje, no u lat. konjuktivu sadrani su i Indoeuropski optativ, ostaci injuktiva su se stopili u manjoj mjeri s imperativom. U prajeziku ima 6 vremena i svako se radilo od dotine osnove, no lat. je to pojednostavio tako da su svi gl. oblici svrstani u jedan od dva sistema : prezentski i perfektni koji imaju svoja imena. A. Meillet je nazvao lat. prez. Sistem: infectum, a perfektni: perfectum i svaki od njih ima svoj preterit i futur. Infectum obuhvaa: indikativ prezenta, imperfekta i futura Konjuktiv prezenta i imperfekta Imperativ Perfectum obuhvaa: indikativ perfekta, pluskvamperfekta i futur egzaktni Konjuktiv perfekta i pluskvamperf. Latinski je izgubio augment(koji je sauvan u gr). Kao i kod nomena, tako je i glagol izgubio dual. U hrvatskom: 2 djeaka su trala U latinskom:2 djeaci su trali U lat. su se prajezini aorist i perfekt stopili u lat. perfekt : veni, vidi, vici U lat. su karakterisine krupne i brojne novotvorine kojuh nije bilo u prajeziku, a to su: Imperfekt na bam Futur na bo Pluskvamperfekt na eram, eras Novotvorine su i svi perifrastini oblici Verbum infinitum obuhvaa: 1. glagolske imenice infinitiv, gerund i supin 2. gl. pridjeve gerundiv i participi PODJELA GLAGOLA U konjugaciji Indoeuropskih glagola imamo 2 razreda: tematski i atematski Ovi nazivi su tradicionalni, nisu sasvim toni 28

Nastali su po shvaanju da vokali e(kratko), -o(kratko) predstavljaju tematski vokal. No, oni pripadaju glagolskoj osnovi koja se javlja u dva prijevojna oblika Npr. 2.l.sg.ind.prez. *bhero *bheresi, ne smije se dijeliti bher e si 3.l.pl. Npr. 3.l.sg. es- te s- onti tematski se glagoli zavravaju u 1.l.sg. prezenta na o(dugo), a atematski na mi(i-kratko) bhero fero es mi sum u latinskom su posve prevladali tematski glagoli na o(dugo), a od atematskih jedini je ostatak sum, esse. PRIMARNI I SEKUNDARNI PRAJEZINI OSOBNI NASTAVCI PRIMARNI OSOBNI NASTAVCI SG. 1. mi, - o 2. si 3. ti Pl. 1. mos, -mes 2. te 3. nti SEKUNDARNI SU: Sg. 1. m 2. s 3. t Pl. 1. mo, -me 2. te 3. nt sg.1. mai 2. sai 3. tai pl. 1. 2. 3. ntai SEKUNDARNI MEDIJALNI: sg. 1. (razliito u razliitim jezicima) 2. so 3. to pl. 1. 2. 3. nto bheronti ne smije se dijeliti bher-o-nti nego *bhero-nti Atematski oblici su oni gdje pred osobnim nastavcima nema takvih vokala

Nazivi primarni i sekundarni ne pokazuju, kako bi se moglo pomisliti, da su se sekundarni razvili od primarnih postoji teorija da su se primarni razvili od sekundarnih dodatkom posebne deiktike / posebne estice i koja je pokazivala na sadanjost. U 1.l.pl. u razliitim jezicima su razliiti nastavci, pa nauka ne moe odrediti poetni oblik.

29

LATINSKI NASTAVCI NA r U infectumu latinski pokazuje za deponentne ili medijalne glagole i za pasivne oblike nastavke na r. Oni se javljaju u 1. i 3.l. sg. i pl. Npr. loquor loquitur loquntur Loquimur

Ovakve oblike nalazimo i u oskikom i umbrijskom Npr. feror- feratur ( oskiki) Sakarter sakratur (umbrijski) to se tie oblika na tor i ntor u znanosti se prihvaa tumaenje da je to spoj indoeur. Sek. Medijalnog nastavka to i nto i zavretka r -sauvani su u starijem latinitetu, a u klas. imamo tur, -ntur Tor > tur Ntor > ntur Tako se tumae i oblici za 1.l. Or > o + r Mur > mo + r Takve nastavke na r pokazuje i keltski jezik zbog ovoga postoji teorija da je svojevremeno postojala italo-keltska jezina zajednica No, studijem i pronalaskom drugih istonih jezika pokazalo se da ove oblike na r posjeduje i toharski jezik, a nalazi se i u hetitskom(centralna M. Azija), frigijski(turska), armenski(ist. M.Azija) No, medijalni i oblici na r ne mogu posluiti kao vrst dokaz za postojanje italo-keltske jezine skupine REDUPLIKACIJA Je Indoeuropska jez. Pojava koja se javlja u gotovo kod svih oblika( i nominalnih i glagolskih) kod nominalnih se javlja u ogranienom broju, a kod glagolskih ima mnogo vaniju ulogu. Npr. mur/mur (uns,n. mrmljanje) Tur/tur ( uris, n. ogrlica) Su/sur, (rus, m. apat) Kod glagola sa reduplikacijom nalazimo u infectumu i perfectumu

30

Prezentska reduplikacija: sastoji se od poetnog konsonantskog glagolskog korijena + -i npr. gi- gno( pred gl. osnovu se stavlja slog koji se sastoji od Po. Kons. Te osnove i vokala i) Perfektna reduplikacija: sastoji se od sloga u kojem je poetni kons. Korijena + e npr. ce cini korijen can < *ce can ai No, ve u prajeziku neki glagoli nisu imali perf. Reduplikaciju Do krupnih promjena dolo je u lat. jer je veliki broj glagola izgubio reduplikaciju Tako je u lat. sloenim glagolima zbog djelovanja prethistorijskog akcentskog intenziteta na prvom slog(sapientia) sinkopirao se vokal u redupl. slogu Npr. cado cecidi na natpisima imamo ostatke ovog stanja: RECCIDI Gl. ferro ima u starolat. perf. redupliciran: tetuli, no confero contuli Prema ovim sloenim gl, i u drugim gl. je prevladao oblik bez reduplikacije Glagoli koji poinju sa muta con liquida(p,b + d) (r.l) nemaju u lat. perfektu reduplikaciju Drugi gl. tvore perfekt ili prijevojem ili nastavkom prajezinog sigmatskog aorista: frangofregi, dico dixi Ako se gl. osnova zapoinje konsonantima sc, -sp, -st, oba se konsonanta javljaju u reduplikacijskom slogu, ali se s gubi disimilacijom(razjednaenjem). U klas. lat. vidimo pojavu da se prvotni redupl. Vokal izjednaio s vokalom osnove i to kod gl. gdje je vokal prez. Osnove = vokalu perf. Osn. (spopondi, spondeo, 2. spopondi, sponsum) No, u starijem lat. nalazimo prvotni redupl. Vokal e(kratki) Na natpisu iz Preneste: VHE:VHAKED(redupl. Se osjeala kao samostalni sufiks) PODJELA GLAGOLA U LATINSKOM Jo od rimskih gramatiara, glagoli se dijele na 4 konjugacije prema zavretku infinitiva prezenta, no ona vrijedi samo za sistem infectuma: I. II. III. IV. are: amare, cantare; izuzetak- do, dare, dedi, datum(ima kratko a osim u dva oblika: das, da(imperativ daj) ere: monere, delere ere(kratko e): legere ire: dormire: punire

Glagoli na io, -ere( facio, facere) smatraju se posebnim odjeljkom 3. konjugacije(3B konj) Tvorba perfectuma ne podudara se sa ovom podjelom: imamo perfectum na vi u sve 4 konjugacije: amavi, delevi, crevi, a perfect na si u 2, 3, 4 konj: auxi, duxi, sensi. 31

Kao 5. skupinu gramatika obuhvaa tzv. nepravilne glagole. U nju se ubrajaju: 1) verbum supstantivum: sum, esse, fui 2)edo, edere, edi, esum- u infectumu uz redovite oblike ima i posebne, npr. 2.l.sg. edis ili es, inf. Edere esse 3) supletivni glagoli(dopunski)- u sebi spaja razliite osnove: ferro, ferre, tuli, latum i sloenice 4) vollo, velle, volui Nolo, nolle, nolui Malo, male, malui 5) eo, ire, ii, itum i sloenice 6) queo, quire, quivi (moi) Nequeo, nequire, nequivi 7) fio, fieri, factus sum (postati) 8)verba defectiva: inquam, for,1. aio, apage(nepotpuni glagoli) 9) coepi, coepisse- poeo sam Memini Odi - INFECTUM FLEKSIJA(pregibanje ili konjugacija) INFECTUMA Razliiti oblici prezentske osnove INDIKATIV PREZENTA AKTIV (nastavci preuzeti od primarnih) Ago, agere, egi, actum 1. ago 2. agis 3. agit Sg.1.lice *- o (dugo) Ovo dugo o se pokratilo kod nekih glagola po IKG( jampsko pokraivanje) U - > UU(pirihij), a od njih je prelo kratko o u druge glagole Kod Plauta moemo vidjeti stanje u starijem latinitetu, ima dubleta: fe(U)ro(-) fe(U)ro(U) jamb - > pirihij U Augustovo doba javlja se o(U) kod glagola koji imaju metriku vrijednost jamba to(-)llo(U) od to(-)llo(-) 32 1.agimus 2. agitis 3. agint

Sg.2. lice * - si Age si > agis ; -e je tematski vokal u srednjem otvorenom slogu prelazi u i(U), a i(U) na kraju otpada. Sg. 3.lice * - ti Ageti > agit Pl. 1. lice *- mos o>u Ago mos > agemos > agimus Pred labijalima p,b,m,t, -o(U) u srednjem otvorenom slogu prelazi u u U(ii) se u starijem latinitetu pie kao u, a u novijem kao i, mada se uvijek ita (ii) Prevladao je nastavak mus- utjecaj vokalizma Kod nekih se glagola sauvao i u quaesumus, nolumus Pl. 2. lice * - te Agitis > age tes (- s dodano kako bi se pokazalo da je to plural) e > i Imperativ: age: agite (analogijom prema 2.l.sg. i pl.) Pl.3.lice *nti ( nema ga potrebe pisati sa * jer postoji na natpisu ''carmen saliare'') Eg. Ago- nti > agunt ( u je tematski vokal u 3.l.pl.) U starom latin. u tekstu ''carmen saliare''(salio,4. skakati) sauvanoj u prijepisu nalazi se oblik: PRAI TED TREMONTI (pred tobom se tresu) U starijim jezinim spomenicima sa grobnice Scipiona imamo oblik: CONSENTIONTI Zavretak ont pisao se za cijelo vrijeme Republike ako je ispred njega bilo dugo u, ali se izgovaralo unt U prezentu a(-), e(-) i i(-) ispred t i ut se pokrauje Laudat, monet No kod Plauta imamo solet e(-) Scit i(-) U 3.st. e prevladati zakon koji kae da se zavrni dugi vokal pokrauje ispred svakog konsonanta osim ispred s.

33

INDIKATIV IMPERFEKTA Svi latinski glagoli(osim esse- eram > *es a-m) imaju perfekt na bam, -bas, -bat Ovaj je oblik novotvorina lat. imperf. nije nastao iz prajezinog oblika -bam je italska novotvorina i u oskikom imamo oblik FVFANS = fubant Tumai se kao novotvorina i to kao sloeni oblik bam se smatra preteritom prajezinog korijena koji je bio u prijevoju *bheua/ bhu(budem) bijah Bam > bhuam > bhu > fuam (bh u sredini rijei prelazi u f) Jedno od tumaenja nastanka lat. imperf. je: 1) prvi dio sloenice je reducirani oblik participa prezenta + bam amabam amans + bam no to je miljenje naputeno jer je particip gl. pridjev i on se mijenja kroz padee pa proizlazi da bi trebalo pretpostaviti to je sg. oblik amans ostao isti i u pluralu, to je teko 2) kako je amans sveden na oblik bez ns ili s? Tj. ans na a-? 3) Imperf. glagola eo, ire trebalo bi biti iens + bam > iebam, na imperfekt glagola kroz cijelu povijest glasi ibam. Daleko je vjerojatnije da je ovaj prvi oblik glagolske imenice na e(-) koja se javlja i u nekim drugim sloenicama Are-facio(suim- inim suhim) Cale-facio(grijem-initi ugrijanim) Po tome lege-bam(bijah u itanju-imperf) Ovo se slae sa slinom tvorbom slavenskog imperf. on je takoer sloenica od gl.imenice Dakle, sloenice preterita korijena *bhu i gl. imenice na e(dugo) Glagolska imenica na e(-) + preterit prajezinog korijena bam! FUTUR I. Latinski futur je novotvorina na bo, -bis, -bit kod glagola 1. i 2. konjugacije. Sloen je glagolski oblik kao i imperf. Prvi dio je gl. imenica na e + sloenica -bo je postao od indoeuropskog: bo < *bhuo bis < * bhuesi bit < *bhueti bimus < *bhuomos bitis < * bhuete bunt < *bhuonti 34

( treba znati da nisu sva vremena bila razvijena u prajezicima, neke tvorbe su recentne) ovo je stari konj. Prajezinog atematskog aorista koji je u gr.sauvan e-bhun-t ovaj je oblik jako star i nalazimo ga u faliskikom na natpisu: FOIED VINO PIPAFO, CRA CAREFO HODIE VINO BIBAM, CRAS CAREBO Imamo potvrdu i u Irskom, pa je moda mogua hipoteza o italo-keltskoj skupini jezika(nema ga u oskiko-umbrijskom) - u IV. Konjugaciji imamo futur na iam, -ies, no nalaze se i oblici ibo,-ibis Servibo Convenibo Scibo Ovi oblici se tumae: ama/bam- ama/bo Mone/bam- mone/bo Audi/bam- audi/bo -imamo relaciju imperf.- futur Nastavci kod III. konjugacije za futur am, -es, -et po svom su postanku konjuktivi(konjuktiv lako preuzima funkciju futura jer je voluntativno i prospektivno znaenje konjuktiva blisko znaenju futura). KONJUKTIV PREZENTA Latinski je nekad imao 2 konjuktiva: 1) na a(-) legas 2) na e(-) leges 1) ovaj na dugo a zadrao je u lat. vrijednost konjuktiva, a na dugo-e je preuzeo znaenje futura. Konjuktiv na a(-) je praitalski i nastao je u doba zajednikog praitalskog jezika na Apeninskom poluotoku nalazimo u oskikom oblik DEICANT dicant, u umbrijskom FERAR- feratur Ovakav konjuktiv na a(-) nalazimo i u staroirskom, sauvan je oblik AS-BERA- efferat U starijem latinitetu ovakav korijen na a(-) tvoren je nekad i u nekim oblicima ne od prez., nego od gl. osnove: ad/ven/at- ad/veni/at Ovaj konj. na a(-) tumai se kao i ostatak prajez. injuktiva 2) konjuktiv na e(-) upotrebljava se kao futur 3. i 4. konjugacije, a po postanku predstavlja direktnu prajezinu formu samog konjuktiva

35

kod tematskih gl.(imaju vokal izmeu osnove i nastavka). U prajeziku 2 su se naina ind. I konj. razlikovala time to je u ind. Tematski vokal kratak, a u konj. dug.

36