Sie sind auf Seite 1von 147

Hrvatska kulturna i politika povijest 18. i 19.

stoljea

Hrvatski studiji Sveuilita u Zagrebu, 2009.

HRVATSKA U 18. I 19. STOLJEU 18. STOLJEE


U 18. stoljeu, Hrvatska je bila u sastavu Habsburke Monarhije, a 1780. godine Page | 2 hrvatske su se zemlje dijelile na: Bansku Hrvatsku i Slavoniju, ukljuivi u nju i sjeverni dio Srijema, Vojnu Krajinu, Dubrovaku republiku , Dalmaciju i Istru pod venecijanskom vlau, bez Meimurja i Baranje (koji su bili sastavni dio Ugarske). Vladari iz habsburke dinastije 18. stoljea bili su apsolutistiki vladari koji su smatrali da su vlast primili od Boga i koji su sami, uz pomo savjetnika, donosili odluke koje su se odnosile na trgovinu, promet, obrt, manufakturu, prosvjetu, porez itd. Budui da su veliku vanost pridavali gradovima, dolo je do organizacije cehova1. Dravna uprava bila je u rukama vladara koji su vodili rauna o gospodarstvu drave s ciljem da prihodi budu vei od rashoda, a taj se sustav nazivao dvorski merkantilizam2 koji se u Njemakoj i Austriji nazivao kameralizam. Glavna posebnost Monarhije bila je raliitost naroda, vjera, jezika i obiaja, a sve te razliitosti povezuje SAMO vladar iz habsburke dinastije i metodama prosvjetiteljskog apsolutizma gui sve pobune. Kralj je imao pravo odluivanja o ratu i miru i vodio je vansku politiku. Ima pravo darivanja plemikih posjeda, prava na prihode iz lukih postrojba, carina i drugih prihoda, regalnih prava i monopola. Vri vrhovnu zakonodavnu, sudsku i izvrnu vlast jer zakoni sabora postaju izvrni tek kad ih odobri kralj. U 18. su stoljeu u neprestanim sukobima s plemikim staleima koji su krajem stoljea ipak ojaali pod utjecajem politikih dogaanja jer bez njihovog financijskom i osobnog sudjelovanja nije bilo mogue voditi ratove s Francuskom. Potkraj 17. stoljea zapoet je dugotrajan i spor proces vraanja hrvatskih zemalja u jednu dravu, a kao posljedica ratova za osloboenja izmijenila se i politika karta Habsburke Monarhije. Tako su u njezin sastav vraeni velik dio Ugarske, sve zemlje srednjeg Podunavlja, ukljuivi i Baranju, Baku, Banat, Srijem i Slavoniju. No, odreenu dravnopravnu autonomnost pod vladavinom Habsburgovaca imala je Banska Hrvatska na uem sjeverozapadnom podruju. U 18. stoljeu Dvor pridaje panju geopolitici, pa tako uvia vanost Jadrana kao najslobodnijeg izlaza u svijet koji Monarhiji omoguuje utjecaj na svjetsku politiku. Vane luke Monarhije postaju Rijeka i Trst koji se pridruuju Dubrovniku i Veneciji koje su jaale u pomorstvu i trgovini. DEMOGRAFSKA I DRUTVENA KRETANJA U hrvatskim zemljama bitan poloaj ima srednje plemstvo koji su jednoselci koji sami obrauju zemlju, a od seljaka se razlikuju samo pravnim poloajem i povlasticom neplaanja poloaja. Tih je jednoselaca bilo samo u tri hrvatske upanije: Turopolje, na Kalniku i Zelini dok ih u Slavoniji uope nije bilo (ondje je prevladavalo krupno plemstvo - veleposjednici, inovniko plemstvo, sveenstvo, metovi i graani). Na podruju Vojne krajine bili su asnici i krajinici. Postojali su
1

Cehovi su prve zanatske organizacije koje su titile zanatske interese. Nije tu bilo neke povezanosti meu njima, oni su se ograniili samo na podruje svoga grada i tu su imali punu vlast 2 To je ekonomska doktrina koja se zasniva na tumaenju da su glavni izvor dravnog bogatstva metali i novac. Bit merkantilistike doktrine svodi se na njihovu teoriju poveanja novane mase u zemlji i sprjeavanju odljeva nacionalnog bogatstva izvan granica zemlje. Merkantilisti se posebno zalau za trgovinu, ali samo u izvoznom smislu jer su, po sili zakona, izvozni proizvodi sredstvo poveanja nacionalnog bogatstva.

i plemii armalisti koji su plemii postajali kupnjom plemike diplome ili su je dobili za dugogodinju slubu u upanijskim ili upravnim slubama, ali nisu dobili imanje. U gradovima ivi samo 10 do 15% cjelokupnog stanovnitva, a gradsko stanovnitvo inili su: plemii, trgovci, inovniko plemstvo, obrtnici (organizirani u cehovska udruenja te se bave proizvodnjom i prodajom svojih proizvoda) te Page | 3 gradska sirotinja. Provodili su se popisi stanovnitva. Popis koji je po naredbi Marije Terezije obavljen 1754. - 1757. imao je za cilj dobivanje podataka na temelju kojih je raspisan porez, ali tek je 1785. obavljen prvi pouzdan popis za cijelu graansku Hrvatsku (dovren 1787.). Iz tog popisa proizlazi: da su svi stanovnici bili krani (katolici i pravoslavci) samo je 111 idova (nisu imali pravo posjedovanja nekretnina, nastanjuju se uz posebne dozvole, u Zagrebu ih uope nema, a najvie ih ivi u Rijeci) Hrvatska je imala 8 kraljevskih i 6 biskupijskih gradova, 35 trgovita i 1751 selo Najvei grad bio je Zagreb, zatim Rijeka pa Varadin. U gradovima je ivjelo samo 4,3% stanovnika, dok je ostatak stanovnitva (najvei dio plemstva) ivio na selu. 1788. Zagreb je imao svega 7000 stanovnika. Popis iz 1804. daje jasan pregled o katolikom i pravoslavnom stanovnitvu. Veinu ine katolici. ZEMLJINI ODNOSI U HRV. U 18. ST. I PROBLEMI POLJOPRIVREDE Banska je Hrvatska u 18. st. pod Saborom imala 3 upanije. ivjelo se bjedno. Kmetovi i plemii, kojih je na tom podruju bilo previe, prenaselili su taj dio Hrvatske ekajui povratak zemlje koji su im oteli Osmanlije i koji im nije bio vraen. ivi se od poljoprivrede, kola je malo, a tek potkraj vladavine Marije Terezije kolovanje postaje obavezno. Feudalni odnosi ureeni su urbarima koji se razlikuju od posjeda do posjeda. Putova je bilo malo, a kretanje njima opasno zbog hajduka. Poslije svakog rata javljaju se horde vojnika i prebjega. Plemstvo nastoji ouvati tradiciju i dostojanstvenost, zemlja se teko obrauje. Vlasnik zemlje imao je pravo na dio prihoda sa seljakovog zemljita koji je prvo morao ponuditi svom zemaljskom gospodaru. Postojao je i viak prihoda za koji seljak nije znao to bi s njim jer nije bilo ureenog trita (smatralo se neprikladnim da se plemi bavi osobnom trgovinom). Kmet se smatrao djelom vlastelinstva. Kmetstvo je dio drutvenog poretka u Hrvatskoj sve do 1848. i plemstvo, koje poinje ivjeti sve luksuznijim ivotom, sve dobiva od kmetova. Plemstvo vie ne eli ivjeti u drvenim kurijama, ve eli graditi dvorce od cigle. No, na Pounskom saboru 1807. Petar Tomi izjavio je da su povlastice plemstva bi puka i da ih treba ukinuti. Najljepi barokni dvorci nastali su upravu 18. st. (npr. Pataii grade Vidovec i Bisag, Martijanec, Belu i palau u V; Drakovii Opeku i Klenovnik...). Hrvatsko plemstvo povremeno je boravilo u Grazu, Beu, Pounu i Budimu, to je bilo vrlo skupo, a za to su vrijeme kmetovi jedva preivljavali. Otvara se i tzv. itni put Dunavom, Savom i Kupom to omoguuje plemstvu prodavanje ita i to je u Slavoniji bio glavni izvor bogaenja, dok u Varadinskoj upaniji proizvodnja ita bila neisplativa. Sve do 1737. odnosi plemia i kmetova ureivali su se indvidualno i razlikovali su se od posjeda do posjeda. Plemi je svoj posjed drao na osnovi kraljevske donacije, trajnog zapisa ili zaloga, a uivao je pravo naplaivanja mlinskog prava, cestarine, mostarine, lovarine... Kmetovi su uivali urbarijsko zemljite (sastojalo se od selita koje je bilo podjeljeno u manje estice) koje vlasnik dobra nije smio otuiti.

Urbari Urbari su bili vrlo neujednaeni, ali su po pravilu obveze seljaka premaivale njihove mogunosti. Urbarima se odreivao minimum veliine seljakog posjeda na veleposjedu i maksimum kmetskih obaveza. Pritom se pazilo da se osiguraju plaanja poreza dravi. Kraljevski su se urbari posebno donosili za Bansku Page | 4 Hrvatsku, a posebno za Slavoniju. Prvi carski urbar za cijelu Hrvatsku donio je car Karlo III. 1737. (Karlov urbar) njime je seljatvo trebalo biti u boljem poloaju, s ime se plemstvo nije slagalo - odnosi su pogorani ti odnosi prisili su Mariju Tereziju da 1755. donese privremeni urbar za Hrvatsku i 1756. urbar za Slavoniju sa snanijom provedbenom snagom i kaznenim sankcijama. zbog ponovnih pobuna seljaka na krievakom podruju i nepotivanja Karlova urbara, Marija Terezija donijela je 1756. urbar za Virovitiku, Poeku i Srijemsku upaniju (tzv. Slavonski urbar) u praksi zaivio tek 1761.; tim urbarom sva su seljaka gospodarstva razvrstana u seline jedinice ija je veliina ovisila o kvaliteti zemljita (najbolja zemljita 24 jutra oranica, osrednja 32, a najslabija 40 jutara) i livade su bile iste veliine. 1780. donesen konani Urbar za cijelu Hrvatsku ime je spaen feudalizam sve do 1848. godine. Njime se odreuje: kategorija zemljita u sklopu jednog selita, kmetske godinje obaveze (radne, naturalne i novane) i kmetska prava (prodaja vina, napasanje stoke, na ogrijevno i graevno drvo, ...) nadopunjen je 1832. i 1836. Urbarijska zemljita nisu se smjela pretvarati u alodijsko3 niti su se urbarske oranice smjele pretvarati u vrtove i okunice. Urbari Marije Terezije ublaili su otrinu feudalnog sustava u Hrvatskoj i Slavoniji te su ozakonili cijeli sustav. Krajem 17. st. vlastelinstva i zemlje u Slavoniji prelaze u ruke plemikih obitelji (npr. Kutjevo prelazi pod upravu zagrebakog kanonika Babia, a Belje, najvei posjed u Baranji, dano je princu Eugenu Savojskom kao nagrada za sudjelovanje u oslobodilakim ratovima). Zapoelo je i natjecanje svjetovnih feudalaca, sa ireg prostora Monarhije, za dobrima u Slavoniji i Srijemu, a taj proces kameralizacije zavren je 1728. Na temelju sauvanih dokumenata moemo uvidjeti u kakvom su se stanju nalazili feudalni posjedi, seljaka gospodarstva i pravni poloaj kmetova. Osnovno zanimanje stanovnitva je poljoprivreda. Posjedi se dijele u selita, raznolika po velini: u Poekoj kotlini najvee je Pleternica, a nakon njega Kutjevo. Uzgajala se penica, zob, jeam, ra, proso, kukuruz, a osobito je bilo rasprostranjeno stoarstvo, konjarstvo, ovarstvo, svinjarstvo. Bavili su se i vinogradarstvom, uglavnom u brdovitijim krajevima Slavonije. esto se potivalo i obiajno pravo kojeg je najbolji primjer Naputak o ekonomskom upravljanju veleposjedom Ivana Kapistrana Adamovia iz 1774. (pisan kajkavskim narjejem!!! :))) O mukotrpnom ivotu seljaka u Slavoniji doznajemo iz djela Matije Antuna Relkovia Satir iliti divji ovik4. Stavlja naglasak na vanost poljoprivrede kao jedinog izvora narodnog bogatstva (uenja fiziokrata). Njegov sin, fiziokrat, Josip Relkovi, 1796. objavljuje Kunik5 slian Satiru.

3 4

alodij - zemljite oko feudalnog dvora naziva se alodij ili gospotija napisao je i Nova slavonska i nimaka gramatika te Ovarnica, pouno djelo o tome kako se uzgajaju ovce 5 puni naziv: Kunik to svakoga misica priko godine u polju, u brdu, u bai, oko marve i ivadi, oko kue i u kui initi i kako zdravlje razlono uzdrati se ima

Dugotrajni oslobodilaki ratovi s Osmanlijama krajem 17. i poetkom 18. st. donijeli su proirenje Habsburke Carevine na istok, ali su donijeli neke financijske gubitke pa se poinje s izgradnjom nekih novih utvrenja u Osijeku i Petrovaradinu prije Karlovakog mira 1699. Habsburka Carevina 1739. gubi Beograd u kojem je nakon Poarevakog mira sagraena utvrda. Prema odredbama Karlovakog mira, zaraene strane nisu na meusobnoj granici mogle podizati nove tvrave. Stoga je izgradnja osjeke tvrave dola u prvi plan, a Page | 5 1718. nastavilo se izgradnjom brodske tvrave (gradila se do 1750., a 1959. proglaena je spomenikom kulture!!!!). Utvrivanje granice postalo je prioritet te je, zbog obveza stanovnitva, i obnova ivota u Slavoniji tekla usporeno. UPRAVA I OPEDRUTVENE PRILIKE DO MARIJE TEREZIJE Na elu drave bio je vladar pod kojim su bili plemstvo i sveenstvo. Iz plemstva su bili upravni inovnici, a iz krajinika vojnici plaenici. Proizvoai su bili obrtnici i manufakturisti koji su bili i trgovci. Nakon osloboenja Slavonije, dolo je novo upravno ureenje koje se oformilo 1745. s konanim oblikovanjem Slavonske vojne krajine. Za velikog upana Virovitike upanije imenovan je feudalac Baltazar Patai, a za poekog upana imenovan Franjo Ivanovi. Stvarnu vlast sve do sredine 18. st. imaju vojni zapovijednici Habsburke Monarhije (u daljnjem tekstu HM) i funkcionari komorske uprave (kasnije, nakon raznih kontrola, oduzeti su im posjedi jer su utvrene razne zloupotrebe). Stalei su poeli sve vie uoavati da se Slavoniju tretira kao zasebnu cjelinu i da se postepeno odvaja od Hrvatske. To e kasnije (1745.) natjerati Mariju Tereziju da donese naredbu o obnovi rada triju slavonskih upanija. Unutranoaustrijske pokrajine odbile su svako financiranje Slavonske vojne krajine to tjera Mariju Tereziju da smanji vojna podruja to je mogue vie (varadinski generalat se preko Koprivnice pomie u Bjelovar, s krievekom i urevakom pukovnijom, a V i Kc gube svoju vojnu ulogu). Hrvatski su se stalei nadali da e se cijela Donja Slavonija vratiti u sustav Banske Hrvatske. Glavnu vlast ine ban (kao potkralj) i Hrvatski sabor. Ban je esto na ratnim pohodima stoga poslove izvrne vlasti obavljaju biskup s jednim podbanom. Skupljanje poreza i odreivanje cijena nekih osnovnih potrptina bio je glavni predmet kojim se bavio Sabor i upanije u tom vremenu. Porezni sustav je zastario; porez nije bio velik, ali nije niti pritjecao u kraljevsku vojnu blagajnu, a kasnije se kraljevski porez stopio s vojnim. GOSPODARSTVO HRVATSKE I SLAVONIJE DO MARIJE TEREZIJE Dvorska komora je nastojala da zemlju ne dobiju hrvatski plemii ve su posjedi padali u ruke stranaca. Karlo VI. svojim odredbama uvodi politiku merkantilistikog kameralizma na hrvatska podruja, to prije to je 1715. Karlo ukinuo unutranje carine olakavi tako trgovinu i promet unutar zemlje. Beki dvor spoznao je da su trgovina i pomorstvo glavne grane koje e napuniti dravnu blagajnu. Stoga Karlo VI. 1717. proglaava Jadran slobodnim morem, a 1719. Rijeka i Trst postaju slobodne luke. No, Marija Terezija znaenje je slobodne luke 1759. proirila na cijelu Rijeku, a ne samo na usku luku zonu. Poela je i gradnja ceste od Rijeke do Karlovca 1726. koja je bila kao nunost zbog velike nepristupanog terena i hajduka, i zbog nemogunosti transporta veekoliine robe. U drugoj polovici 17.st Beki dvor, po uzoru na Francusku, poinje osnivati manufakture koje su bile vrlo vane za opremanje vojske. Pokuaj osnivanja prve privatne manufakture u Gorskom kotaru. 1710. eki se barun Montanari zanimao za osnivanje staklane nedaleko

od Bakra, ali je prva osnovana tek zahvaljujui markizu Don Ramonu de Villana 1729. je proradila staklana u blizini Delnica (1735.obustavljena proizvodnja zbog nezainteresiranosti domaeg stanovnitva za prozorsko staklo i pronevjera upravnika). Drava dijeli njemakom plemstvu Slavoniju i Srijem, au to se djeljenje ubrzo ukljuuju i stanovnici srednje Europe. Krajevi osloboeni od Turaka postaju najplodnije zemlje Europe. Na podruju Slavonije koncetrirale su se najvee hrv. Page | 6 materijalne i kulturne djelatnosti, a zahvaljujui Crkvi i mjesnim organizacijama ouvano je neprocjenjivo kulturno blago hrv. zemalja. Apsolutistiki vladari doprinosili su razvoju drutvenog, gospodarskog i prometnog ureenja. Prepreke u razvoju: Epidemija kuge 1708. koja je poharala Srijem pojavila se i u okolici Zagreba dvije godine kasnije, a te iste godine (1710.) Kraljevska konferencija donosi odluku da e Sabor podii oltar u Mariji Bistrici ako Hrvatska bude poteena od kuge. To je olakalo djelovanje isusovaca6 koji su uz pomo Patievih i djela hrv. plemstva uvrstili svoj poloaj. Zagreb zbog svoje velike katedrale, i prije poara u V-u, dobiva sve vienovih funkcija. 1719. osnovana je Povlatena orijentalna kompanija koja je radila na ienju korita Save i Kupe za bolju i laku plovidbu radi prijevoza ita, ali 1742. obustavlja rad. Krajem 17. st.za vladanja cara Leopolda I., HM je trgovala s Osmanskim Carstvom za vrijeme primirja. No 1718. je u Poarevcu izraen trgovinski i pomorski ugovor7 izmu predstavnika HM i OC koji su potvrdili i Karlo VI. i sultan Ahmed Hanas. Taj je ugovor rezultirao uspostavljanjem slobodne i ope trgovine izmeu Rimskog i Osmanskog Carstva ukljuujui rijek, kopno i more. Taj ugovor je bio osnovni dokument za veliku trgovinu 18. st. od istoka na zapad i Dunavom na sjever. Dvorski injenjer Carlo Martinuzzi utvrdio je kako nijedna cesta koja vodi do Rijeke ije prikladna za intenzivniji promet. Stoga je donesena odluka da se pone s izgradnjom ceste preko Bosiljeva, Suica, Mrkopolja i Fuina. S gradnjom se poela 1725., a dovrena je tek 1737. Postojala i ideje o izgradnji plovnih kanala. ivot biva bri i uurbaniji i temelji se na izgradnji i obraivanju zemlje. RATOVI S OSMANSKIM CARSTVOM NA POETKU I KRAJU STOLJEA U 18.st.voena su 3 habsburko-turska rata: 1714. - 1718. sklapanjem ove godine mira u Poarevcu, Osmanlije gube preostale posjede u Srijemu i sjeverno od Dunava 1737. - 1739. Austrija doivljava poraze u Srbiji i Vlakoj, a Beogradskim mirom mora napustiti sve teritorije juno od Save i Dunava8 1788. - 1791. sklapanje Svitovskog mira, Hrvatska morala vratiti osvojene gradove i trave Osmanlijama, pa i Beograd.Vrhovni zapovijednik bio feldmaral Laudon Zbog golemih trokova modernizacije i vojnopolitikog naprezanja u ulozi velesile, HM nije imala povoljne ratne ishode. Meutim, posljedica tih ratova je ipak je neveliko proirenje hrv. granica. Oni donose stabilizaciju granica i provode se granine izmjene. Kao posljedica se jo javlja i novo doseljavanja kranskog stanovnitva s osmanskog podruja. Eugen Savojski je bio junak koji je nakon bitke kod Petrovaradina izdao nalog Ivanu Drakoviu, pukovniku Petrau i grofu Rabati da ponu ofenzivnije djelovati uzdu Save i Une (ishod uspjean!). Kao tetne posljedice odrazile su se ukonaivanje i zimovanje carskih trupa (kvartir).
6 7

1667.osnovali u Zagrebu Akademiju pisan na latinskom i turskom 8 1736. umire Eugen Savojski to se odrazilo na ratni ishod jer je on bio najbolji vojskovoa

Nakon rata 1718., hrv. se granica pomie u istonome Srijemu do Zemuna, a granica u Dalmaciji pomie se prema BiH itakva ostaje do danas. U posljenji rat s Osmanlijama, Austrija ulazi u rat kao saveznica Rusije. U svrhu pripremanja za rat, objavljene su i tri knjige o Bosni u razdoblju od jedne godine, no ni to nije pomoglo. U Krajini, rat je ostao zapamen kao Dubiki rat9. NASLJEIVANJE MONARHIJE PO ENSKOJ LINIJI PRAGMATIKA SANKCIJA ODRAZILA NA POLITIKI HRVATSKE ILI KAKO SE Page | 7 I VOJNI IVOT

Pragmatika sankcija je naziv za Kuni zakon koji je 19. travnja 1713. donio njemako-rimski car i ugarsko-hrvatski kralj Karlo VI. (III.). Tim je Karlo regulirao pitanje nasljedstva u sluaju da umre bez sina. On je naime bio jedini muki Habsburgovac te je elio osigurati prijestolje i za ensku lozu svoje dinastije. Poticaj mu je dao Hrvatski sabor donijevi godinu dana prije Hrvatsku pragmatiku sankciju. Pragmatika sankcija imala je tri toke: Zemlje Habsburke Monarhije ne smiju se dijeliti odnosno ne smiju sebi izabrati drugog vladara osim Habsburgovca. Nakon smrti Karla VI. (III.), ako on ne bi imao sina, prijestolje nasljeuju njegove keri i njihovi zakoniti potomci po naelu primogeniture (prvorodstva) Izumre li Karlova loza, prijestolje nasljeuju keri njegova brata Josipa I. i njihovi zakoniti potomci po naelu primogeniture. Karlo je itav ivot bezuspjeno nastojao da i europske zemlje priznaju Pragmatiku sankciju. Kad je godine 1740. umro bez sina naslijedila ga je najstarija ki Marija Terezija to su osporile europske zemlje te je buknuo Austrijski nasljedni rat (1740. - 1748.) u kojem se Marija Terezija uspjela odrati na prijestolju. Pragmatika sankcija bila je jedan od temeljnih zakona Habsburke Monarhije, kasnije Austro-Ugarske sve do njene propasti godine 1918. 1714. na Pounskom saboru, hrvatski nunciji osiguravaju izglasavanje zakonskog lanka kojim je utvrena nekompetencija Ugarskog sabora o pitanjima unutarnjeg zakonodavstva Hrvatske. Na hrvatskom saboru u Varadinu donesena je odluka da se skupe svi zakonski lanci hrv. sabora pod nazivom Articuli regni Slavoniae10. 1696. je Bartul Patai osniva Pintu, drutvo vinskih doktora iji je lan bio i Pavao Ritter Vitezovi11. 1712. na Pounskom saboru je Karlo VI. okrunjen krunom sv. Stjepana i izdaje krunidbenu zavjernicu kojom Ugarskoj obeaje da e slobodno izabrati kralja u sluaju izumiranja muke loze. VLASTELINSTVA U HRVATSKOJ U 18. STOLJEU Jo u 17. stoljeu, nakon osloboenja podruja Hrvatskoga kraljevstva, osjetilo se neslaganje bekog Dvora i Hrvatskog sabora. Dvor je ta podruja smatrao svojim, a Sabor i ban osloboenim dijelovima Hrvatske. U skladu s tim uvjerenjem, beki je Dvor zatraio od kardinala Kolonia da izradi Compedium, kojim je planirao popisivanje novoosloboenih krajeva, ureivanje uprave, procjenjivanje dobra i prodaju svih imanja najboljim kupcima. Na samom kraju 17. stoljea Dvor je uinio drugi korak: sastavlja komisiju na elu s grofom Caraffom da popie stanovnitvo, uredi porezni sustav, procijeni dobra i proda ih najboljim kupcima. Tako je 1698. Caraffova komisija ustrojila prvi prezni sustav, a etiri godine
9

vodio se kod Dubice, Nove, Gradike Hrvatska se tada nazivala Gornja Slavonija 11 napisao Croatia rediviva (Oivljena Hrvatska)
10

kasnije i porezni sustav koji se zasniva na sesiji. Komisijskim uvoenjem prvih vlasnika na njihove posjede poinje proces dekameralizacije koji se u Slavoniji zbio dvije faze: Prva faza trajala je od osloboenja Slavonije do 1707. i provedena je veinom na podruju Poeke kotline; imanja su veinom podjeljenja Katolikoj (akovo, Kutjevo, Aljma i Kaptol) i Pravoslavnoj Crkvi (Dalj i Page | 8 Neradim). Taj proces uzrokovao je veliko nezadovoljstvo stanovnitva koje je prualo otpor prodaji imanja te nije doputalo da ih preuzmu novi vlasnici. Otpor je meu stanovnitvom bio toliko jak da su na naikom vlastelistvu ak ubili vlastelinskog upravitelja. Dekameralizacija je uzdrmala i hajduke koji su pljakali i napadali vlastelinstva, komorske slubenike pa ak i sveenstvo. Druga faza poinje 1721. kada Dvor kree s prodajom novih imanja, tonije valpovakog i vukovarskog vlastelinstva, a zavrava prodajom imanja Erdut i Karlovci u Srijemu. Upravo je u tom razdoblju rasprodana veina slavonskih imanja, a u komorskom su posjedu ostali jedino gradovi Osijek, Poega i Petrovaradin, manji teritoriji i zapadna Slavonija. Posljedica dekameralizacije bila je rasprodaja slavonskih posjeda bogatim feudalcima pa u Slavoniji nastaju velika vlastelinska imanja, a domaih je vlasnika bilo vrlo malo. Usporedno s dekameralizacijom zapoeo je i proces refeudalizacije unato tome to je Caraffina komisija htjela da vlasnici posjeda poveaju svoje prihode naseljavanjem imanja, a poveanjem obveza stanovnitvu. Vlasnici su imanja dali na upravljanje upraviteljima koji su odmah poeli stvarati alodijsko gospodarstvo kako bi poveali vlastelinske prihode. Ujedno se javlja potreba za veom radnom snagom. U Banskoj Hrvatskoj alodijsko je gospodarstvo bilo vrlo dobro razvijeno, a brz razvoj potie plemstvo na ukljuivanje u trgovinu. Stanovnitvo je imalo obveze raznih davanja vojsci. Primjerice, oetkom 18. st. zapoela je izgradnja osjeke, a 1715. brodske tvrave pa su stanovnici Slavonije imali obvezu dovoziti drva, praviti cigle ili ispunjavati druge obveze u svrhu izgradnje. Nakon izgradnje, obvezuje ih odravanje tvrave i drugih vojnih objekata. Za vrijeme rata s Osmanlijama morali su prevoziti vojnu opremu, topove, ranjenike, davati hranu vojsci i njihovim konjima, primati ih na zimovanje itd. Na podruju svog vlastelinstva stanovnici su morali odravati ceste i mostove. U Banskoj Hrvatskoj javljaju se armalisti (v. str. 1) i inovniko plemstvo. Problem prodaje spomenutih imanja nalazio se u tome to strani posjednici do kraja stoljea nisu dolazili na svoje posjede niti su se o njima brinuli, a neki su ih ak vrlo brzo i prodali. Veina je htjela vratiti uloeni novac (to e rei: obogatiti se), a ne unaprijediti gospodarstvo na tim posjedima. Kako bi to postogli, davali su imanja u zakup komorskim slubenicima i drugim zakupnicima koji su nastojali vratiti zakupninu, ali sve kroz mnoge zloupotrebe ime je stanovnitvu ivot jo vie otean. Sve steene vlastelinske prihode, domai i strani vlasnici troili su na lagodan ivot u europskim gradovima ili za unapreivanje gospodarstava na svojim europskim imanjima. Brigu o odnosu novih vlasnika i stanovnitva nije vodila ni Dvorska komora kojoj je najvanije bilo ubrati to vie poreza i tako osigurati osnovne potreptine za uzdravanje vojske. Komorski slubenici prisiljavali su stanovnitvo na razne obveze, varali su ih na porezu, bezrazlono si ih kanjavali, zahtjevali vie drva i hrane nego je bilo odreeno - sve u svrhu breg bogaenja!12 Zbog toga odlaze u haduke, diu pobune, piu albe i tube
12

o tome nas obavijetava izvjetaj komorskog savjetnika Eberlea koji je, obilazei Slavoniju 1732. i 1733. naiao na mnoge nepravilnosti i zloupotrebe komorskih slubenika. Slini izvjetaj donosi i glavni vojni zapovijednik u Slavoniji, general

seljaka protiv komorskih slubenika i zastupnika. 1736. u Slavoniji i Srijemu izbija pobuna stanovnitva koju je Dvor trebao smiriti tako da poalje Hamiltonovu komisiju koja je trebala istraiti uzroke pobune i tako predloiti mjere za poboljanje situacije. Tada car Karlo III. donosi urbar kojim se nastojalo seljatvo dovesti u povoljniji poloaj. No, Karlov se urbar potovao samo na rijetkim posjedima. Unato tome to je beki Dvor inzistirao na tome da se urbar potuje, krenja su se i dalje nastavila. Njegovo potivanje kasnije traila je i Marija Page | 9 Terezija. Kralj Karlo, ali i Katolika Crkva, traio je da se hajduci vrate normalnom ivotu za to bi im se dala amnestija i neto novaca za poetak. Javljaju se i druge pobune (npr. na krievakom i slavonskom podruju) izazvane nezadovoljstvom stanovnitva koje optuuje svoje vlasteline da stvaraju alodijska gospodarstva oduzimanjem njihovih oranica, livada i vinograda. Ti se odnosi ureuju Privremenim urbarom kojeg je donijela Marija Terezija 1756. koji je bio nepovoljniji od Karlovog urbara jer je doputao uzimanje tlake, ali se ipak provodio to je omoguilo stanovnitvu veu pravnu sigurnost. Ujedno je u drugoj polovici 18. st. utjecao na bri razvoj alodijskog gospodarstva. Unapreenje gospodarstva na podruju Banske Hrvatske i Slavonije nastojalo se ostvariti osnivanjem Hrvatskoga kraljevskog vijea 1767. Nastojalo je preko svoje trgovinsko-gospodarske komisije ubrzati razvoj poljoprivrede na slavonskim vlastelinstvima i manufaktura. Bri ravoj gospodarstva na svojim imanjima nastoje potaknuti i plemii meu kojima se istaknuo Ivan Kapistran Adamovi u drugoj polovici 18. st. unaprijedivi vlastito imanje (Erdut i epin). Napisao je i Pravilnik kojim je dao naputke svojim upraviteljima kako kvalitetni upravljati posjedom. Razvoj trgovine ita potie razvoj alodijskog gospodarstva i javlja se viak penice. No, zbog loe kvalitete, slavonska se penica slabo prodavala na inozemnom tritu pa se sve vie prelazi na uzgoj stoke. UPRAVNE REFORME MARIJE TEREZJIE Marija Terezija vlada od 1740. 1780. I to je razdoblje obiljeeno dubokim promjenama u upravnom ustroju zemlje i tenjama ka modernim upravnim aparatom. Monarhija nakon poraza u Ratu za austrijsko nasljedstvo (1740. 1748.) od Prusije i u Sedmogodinjem ratu (1756. 1763.) gubi lesku, gospodarski najrazvijeniju pokrajinu te u nastojanjima za financijskim oporavkom se oslanja na unutarnje resurse: poreznu sposobnost stanovnitva i dravno gospodarstvo. Dvor, u dogovoru sa staleima, pokuava zamijeniti vojnu obavezu stalnom poreznom obavezom te potie lokalno gospodarstvo kako bi donio profit i samoj dravi. Prvi su koraci uinjeni u austrijskim i ekim zemljama gdje je provedena porezna reforma. Erdelj, Temivarski Banat, Maarska Banska Hrvatska povrinom pokrivaju vie od polovice drave i u unutarnjoj su politici Dvora od sve veeg znaaja. Prema Maarskoj i Banskoj Hrvatskoj politika Dvora je bila izrazito kompromisna zbog jakog stalekog elementa, ali upravne su reforme provedene samo u Banskoj Hrvatskoj. Uprava Banske Hrvatske je u vrijeme dolaska Marije Terezije na vlast imala izrazito staleki karakter i osnovni je cilj bio formiranje aparata izvrne vlasti na koji bi se kralj mogao osloniti u provoenju planske politike i uspostavljanju kontrole staleke uprave. Vrhovna je politika uprava i izvrna vlast u Banskoj Hrvatskoj podijeljena izmeu bana i Hrvatskog sabora: sve kraljevske odredbe upuenu banu preko Ugarske kancelarije objavljuju se staleima na zasjedanjima Sabora pa daljnje organizacija provedbe tih odredbi ovisi o saborskim uputama. Tako Hrvatski sabor de facto
Khevenhller, koji navodi mnoge nedae stanovnika te zloupotrebe to je toliko zapanjilo beki Dvor da mu nisu povjerovali.

predstavlja vrhovni upravni organ Banske Hrvatske, a zajedno s banom ima odluujuu ulogu u izboru stalnog stanovnitva Baaske Hrvatske. U vrijeme dolaska Marije Terezije na vlast, pod jurisdikcijom bana i Sabora bile su tri hrvatske upanije: Varadinska, Zagrebaka i Krievaka. Najvii stupanj samostalnosti je imala Vardinska13. Kralj nije imao velikog utjecaja na lokalnoj razini u Hrvatskoj: veliki upani Varadinske upanije odreeni su nasljedstvom, a Zagrebake i Krievake podbanskom au. Dakle,osnovni je cilj upravnih Page | 10 reforma Marije Terezije u Banskoj Hrvatskoj uspostava kraljevske reprezentacije u upravi koja e moi provoditi odredbe i kontinuirano djelovati i bez odredaba Hrvatskog sabora. Motivi: ureenje porezne uprave, jaanje vojske i poticanje lokalnog gospodarstva. Prva je promjena nastupila 1745. Kada je Marjia Terezija proirila jurisdikciju Hrvatskog sabora i bana na podruje Slavonije. Dotadanja komorsko-vojna uprava u Slavoniji i Srijemu je ukinuta i zemlja je podijeljena na vojni i civilni dio. Na vojnom je dijelu uspostavljen Slavonski generalat s tri pukovnije: Gradikom, Brodskom i Petrovaradinskom, a na civilnom dijelu su formirane tri upanije: Poeka, Virovitika i Srijemska koje su te godine pripojene Banskoj Hrvatskoj tj., jurisdikciji Hrvatskog sabora i bana. Kao sredinja upravna tijela upanija su postavljene upanijske skuptine, koje kontroliraju politiki ivot upanije. Najvea je novost uvedena u poreznoj upravi: porezna uprava slavonskih upanija je bila potpuno neovisna o Hrvatskom saboru. Odmah nakon osnutka one suukljuene u maarski porezni sustav utemeljen na Ugarskom saboru 1715. Tako su u slavonskim upanijama uvedene maarske porezne jedinice, porte. Zakljuak Ugarskog sabora iz 1751. daje slavonskim upanijama pravo slanja izaslanika na zajedniki sabor bez posrednitva Hrvatskog sabora. Prve promjene koje je Be potaknuo u ustroju tradicionalne hrvatske uprave ticale su se primarnog interesa Dvora: porezne uprave. Krajem etrdesetih godina se reformira sredinja vojna uprava, dovrava reorganizacija Vojne krajine, provodi porezna reforma u austrijskim i ekim nasljednim zemljama i priprema povienje maarske kontribucije, a nije izuzeta niti Hrvatska. Tako se dogodilo da se kraljevski vojni porez s vremenom stopio s kraljevskim porezom pa se iz iste blagajne odravala i Banska krajina i upravni aparat Hrvatske. Promjena na tom podruju uslijedila je 1749., kada je u dogovoru s tadanjim banom Karlom Batthynyjem Dvor pokrenuo ureenje Banske krajine po uzoru na ostale generalate, a time i pred hrvatske stalee postavio zahtjeve za povienje i definiranje iznosa hrvatske kontribucije. Ureenje Banske krajine i regulacija hrvatske kontribucije sadrana je u banskoj diplomi izdanoj 1750., koja postaje temeljni dokument odnosa kraljevske vlasti i hrvatskih stalea za sljedeih dvadeset godina. Tom je diplomom kraljevska vlast mnogo postigla: osigurano je isplaivanje odreenog iznosa kontribucije i utemeljenjem zasebne vojne blagajne uspostavljena je kontrola nad primjenom kraljevske kontribucije. Izvrna vlast u HR ostala je netaknuta sve do kraja idueg desetljea: prvo dalekoseno zadiranje kraljevske vlasti u organizaciju hrvatske uprave bila je regulacija upanija 1759. po uzoru na maarske i slavonske upanije. Povod toj intervenciji bilo je izbijanje niz seljakih nemira 1755. U Krievakoj upaniji. Naime, plemika je vojska na elu s tadanjim podbanom Ivanom Raucho vrlo okrutno uguila bunu uz pljakanje i paljenje posjeda. Dvor je stoga na vijest o nainu guenja bune odluio u Hrvatsku poslati kraljevsku komisiju na elu s grofom Mihaelom Althanom sa zadatkom da istrai uzroke bune i predloi rjeenje. Althanova komisija je donijela zakljuke na temelju kojih suse formirala i stajalita Dvora: opi su zakljuci bili da su za izbijanje bune kriva prevelika potraivanja pojedinih vlastelina od njihovih podanika, da je politika mo u Hrvatskoj koncentrirana u rukama malobrojne aristokratske elite, koja dri glavnu
13

Apsolutnu vlast u ureenju upanijske uprave imala je obitelj Erddy

10

rije u Saboru i najutjecajnije javne slube. Stoga je Dvor zaduio Althanovu komisiju da izradi dva prijedloga: prijedlog urbarske regulacije i prijedlog reorganizacije hrvatske uprave. Poetkom 1756. nareeno je banskom namjesniku da sazove Sabor i da ga ne rasputa dok god se ne provedu sve kraljevske odredbe i ne ispune zahtjevi Dvora, prije svega izrada stalnog urbara. Sabor je zbog sedmomjesenog zasjedanja nazvan dugim saborom. Rezultati nisu bili oekivani pa Dvor povlai Page | 11 radikalnije poteze: mijenja politiko vodstvo zemlje i nareuje reformu upanijskih uprava. Novi ban postaje grof Franjo Ndasdy. U prvim godinama njegova banovanja, o najvanijim poslovima se vie ne odluuje na Saboru, nego na kraljevskim konferencijama. 1759. sustav novog ureenja upanija izraen je na Dvoru i poslan staleima kao dekret novi je sustav tona kopija ustroja maarskih i slavonskih upanija ogranien utjecaj pojedinih osoba na podruje upanije u kojem imaju posjed i povean je utjecaj vlasti na lokalnu razinu. Jedan od glavnih gospodarskih interesa Dvora u vrijeme je bio u trgovini pogotovo itaricama, iz Temivarskog Banata na Jadransko more, pri emu Rijeka postaje glavna izvozna luka. Dvor je poticao trgovaka drutva (kao npr. Temivarsko privilegirano drutvo osnovano 1759.) i suraivao s lokalnim ovlastima radi odravanja i ureenja trgovakog puta. Kako je put iz Temivarskog Banata do Jadrana bio veoma lo zbog loeg odravanja, Dvor je na podruje uz Karolinku cestu formirao tzv. koloniju, iji su stanovnici dobili posjed uz obvezu odravanja ceste i davanja prijevoznih usluga. 1766. je cijelo podruje ukljueno, zajedno sa svim austrijskim lukama na Jadranu ukljueno u tzv. Austrijsko primorje. Glavnim inspektorom Vojne krajine je imenovan general Philipp Levin i tijekom ezdesetih godina je proveo reorganizaciju varadinskoga, karlovakoga i slavonskoga generalata jaajui financijsku podlogu krajike uprave. Zavretkom tih reforma ponovno se postavljaju zahtjevi za ureenjem Banske krajine. Ban Ndasdy nije bio spreman na suradnju kao to ni Hrvatski sabor nije bio spreman dopustiti povienje iznosa kontribucije, iako je kontribucija hrvatskih upanija pokrivala manje od polovice trokova Banske krajine. Na Dvoru se stoga pojavljuje izrazito negativno stajalite prema banu i hrv. staleima i dolazi do stvaranja odreenog gospodarsko-vojnog plana, vrlo nepovoljnog za Bansku Hrvatsku: na poticaj predsjednika Dvorskog ratnog vijea, marala Moritza Lacyja i Ferenca GOSPODARSKE REFORME HRVATSKE I SLAVONIJE CARICE MARIJE TEREZIJE NA PODRUJU

Gospodarski napredak Hrvatske vee se uz vrijeme vladavine Marije Terezije, iako su pripreme zapoete za vladavine Karla III. S reformama je zapoela tek kada je 1745. uspostavila tri slavonske upanije. Prazne carske blagajne potaknule su je na porezne reforme, a prije toga reformirala je upravu odbacivi suradnju sa Saborom nakon to je utvrdila da usporava i oteava provedbu njenih planova. Stanovnitvo je poticala na proizvodnju, bavljenje pelarstvom, svilarstvom, ovarstvom i obraivanjem zemlje kvalitetnije i bolje kako bi se iskoristila plodna zemlja i prometni poloaj Hrvatske. U svrhu ubrzanja trgovine, 1746. osnovan je Vrhovni trgovaki direktorij u Beu, reorganiziran 1753., a preustrojen u Trgovaki svijet 1772. No, 1750. potvreno je osnivanje privilegirane trgovake kompanije Trst - Rijeka ime je Hrvatsko

11

primorje pripojeno Austrijskom primorju14, a protiv ega su se pobunili hrv. stalei na Pounskom saboru 1764. 1776. cariinim dekretom ustrojena je Severinska upanija (Rijeka, podruje oko Rijeke, ali i Karlovac) koja je bila potinjena Hrvatskom kraljevskom vijeu. Osnovana je radi poticanja trgovine i proizvodnje te neplaanja carine. 1775. Monarhija je podijeljena na dva carinska sustava: cislajtanijski (s ove strane rijeke Lajte) i translajtanijski (s one strane rijeke Lajte) u kojima su carinske stope Page | 12 bile vee. Rijeka i Karlovac bili su u drugim administrativnim jedinicama, to je inilo odreen tekoe. Meutim, Veliko je vijee Rijeke po uzoru na transku autonomiju teilo autonomiji grada, to je Marija Terezija podupirala. Budui da je u to vrijeme ukinuto i Hrvatsko kraljevsko vijee i pripojeno Ugarskom namjesnikom vijeu, poelo se u Maarskoj smatrati da je Rijeka od 1779. pripojena ugarskoj kruni kao posebno tijelo i da vie ne pripada Hrvatskoj. Zapravo, Rijeka je od 1776. do 1779. bila u svemu podlona Hrvatskom kraljevskom vijeu osim u trgovakim poslovima kojima je upravljao Rijeki gubernij. Rijeka e potkraj stoljea, pod gubernatorom Josipom Mailathom, postati jedna od najprometnijih luka u Monarhiji. Osim toga, carica Marija Terezija u Beu je 10. prosinca 1774. objavila kako pod svoju zatitu prima Grke i druge otomanske podanike i da im nudi stalno nastanjivanje pod odreenim uvjetima. Najtee od svega bilo je odravati rijeni i cestovni put od Dunava do mora. 1759. dvor daje koncesiju Temivarskom privilegiranom drutvu obvezujui lokalne vlasti na ureivanje savskoga i kupskog korita za plovidbu, uklanaju se panjevi koji polove rijekom te rijeni mlinovi. Beki je Dvor uloio velike napore da taj put uini profitabilnim i sigurnim. Odmah nakon zavretka Sedmogodinjeg rata carski inenjeri istili su Savu i Kupu te se brinuli da ceste budu prohodne, a sagraeno je i skladite za ito u Sisku i u Dubovcu kraj Karlovca. Karlovac je privilegijem 1777. i Statutom 1778. podignut u status slobodnoga i kraljevskoga grada. Sava i Drava potpadale su pod dravnu komisiju za regluaciju rijeka, dok je Kupa bila lokalna rijeka pa za ureenje njezina toka nikada nije bilo dovoljno novca. Do Siska su mogli ploviti Savom i vei brodovi, no od Siska do Karlovca Kupa je bila plovna samo za manje brodove, a za vee onda kada je vodostaj bio velik. U ureenje tog puta bili su ukljueni najbolji tehniki savjetnici - Franz Raab, Josip pii i Stipanovi. Projekt je jo vie uznapredovao 1771. kada je osnovano ravanteljstvo brodarstva. Postojao je i projekt da se probije plovni kanal kod Ozlja i taj je projekt preuzelo posebno trgovako drutvo kojemu su dioniali bili neki Karlovani, zagrebaki biskup Vrhovac i ozaljski vlastelin grof Batthyany. Od 1733. postojao je i plan povezivanja Dunava sa Savom, ime bi se put prema moru skratio za vie od 200 km. Trgovinu su dodatno oteavale brojne maltarine, brodarine i obalarine. Prolaz robe kroz svoja podruja naplaivali su i svjetovni i crkveni veleposjednici, a esto i razbojnici i zapovijednici graniarskih straa. U Karlovcu se naplaivala i roba koja je tu bila samo u tranzitu, pa je stanje bilo loije nego u Rijeci gdje su trgovci nakon proglaenja Rijeke slobodnom lukom bili osloboeni plaanja za neprodanu robu. Za trgovinu itom trebalo je izgraditi i magazine u Sisku i Dubovcu kraj Karlovca. Kako bi se omoguilo da trgovci kompanija i u suprotnom smjeru obavljaju trgovinu, carica je 1750. dala koncesiju Povlatenom trgovakom drutvu u Trstu i Rijeci koje je predovio Urban Arnold, a ije je sjedite bilo u Antwerpenu, da osnuje manufakturu eera u Rijeci. Bavilo se i proizvodnjom votanih svijea i likera. Rijeka je rafinerija bila jedina eerana u Monarhiji i proizvodila je 12
14

Josip II. trai da se 1776. Austrijsko primorje podijeli na tri djela: austrijsko primorje pod upravom gubernija u Trstu; od Senja do Karlobaga - pripada Vojnoj krajini; grad Rijeka koji je vraen Hrvatskoj

12

vrsta eera, a odatle ee je preuzimao i Dubrovnik te se izvozilo na podruje OC. Trgovina eerom pretvorila se u velik posao. Kako bi rijeka eerana sauvala monopol u Austriji i kako bi se sprijeila neugodna konkurencija Hamburga, sagraena je jo jedna eerana sa zabatima flamanskog tipa, a zatim i upravna zgrada u baroknom neokrasicizmu. Rad te tvornice utjecao je na gospodarski razvoj cijele Rijeke. U to je vrijeme direktor eerane bio Pierre Page | 13 Vierendeels koji je dao oslikato salon u kojemu su se obavljali poslovi. Osim poticanja itne trgovine, carica je poticala i osnivanje manufaktura pa ih je na kraju njezine vladavine u Monarhiji bilo gotovo tisuu. Carica je trebala osnovati ustanovu koja e joj pomagati u provoenju njenih ideja. Urbari iz 1755. i 1756. za Hrvatsku i Slavoniju upuivali su na potrebu promjena. 1755. odvojila je ulogu podbana od velikoupanijske vlasti te je tako oslobodila ulogu krupnog plemstva, ali se nije oslonila ni na velike upane, ni na Sabor koji upoe nije sazivala, ni na stalo hrvatsko plemstvo. Meu pametnim i ambicioznim ljudima uoila je Petra i Nikolu kleca Lomnikog, Prandau u Valpovu, Magdalenia u Krievcima, brau Patai u Varadinskoj upaniji i dr. Krsto Ori, kolovan u Bologni i u kolegiju u Beu, oenio se Josipom Zichy koja e u Zagrebu izdati prvu knjigu na kajkavskom jeziku o lijeenju ivotinja. Marija Terezija ga je uzdigla na grofovsku ast imenovavi ga zlatnim vitezom. Bio je veliki upan Zagrebake upanije, a sagradio je i palau u Zagrebu, gdje se danas nalazi Povijesni muzej, te dvora u Bistri. Druga ugledna obitelj bili su Pataii iz Varadina, koji su se takoer istaknuli znamenitim gradnjama (Vidovac kraj V). Braa krlec pripadali su sitnom turopoljskom plemstvu. Prema Krelievoj kronici Anuae ili historia Nikola Patai bio je vrlo obrazovan. 1764. napisao je spis kojim se zalae za reorganizaciju insurekcija prema modernoj vojnikoj znamenitosti. Zalago se za gospodarsku suradnju Hrvatske i Maarske kao najprirodniju, koja povezuje Podunavlje s Jadranom, u uoavao je gospodarske prednosti toga podruja. 1769. carica je unutar Hrvatskog Kraljevinskog vijea osnovala Trgovinsku komisiju koja bi trebala razmotriti sva gospodarska pitanja. U svojoj instrukciji 1770. carica je naredila da se uklone nezakonite cestarine, mostarine i skelarine na itnom putu. U odnosu prema agrarnoj proizvodnji u svakoj intrukciji carica je istaknula vanost uzgoja dudova svilca, osiguranje hrane za stanovnitvo u neplodnim godinama i razvoju stoarstva. Odluila je iskoristiti strunjake za proizvodnju svile u Lombardiji te je zaduila svlarskog nadzornika Antonija Romana da organizira sadnju dudova na podruju Varadinske i Zagrebake upanije. Takoer odluuje da se svilarstvo mora organizirati u cijeloj Slavoniji. Carlo Solenghi izradio je upute o sadnji dudova i uzgoju svilca i onda je poela akcija velikih razmjera koja je donijela izvanredan uspjeh. Nakon Romana vrhovni nadzornik svilarstva za cijelu Hrvatsku postao je Solenghi, imajui tri podinspektora u svakoj upaniji koji su davali upute glede vrlo kompliciranog uzgoja dudova svilca, a tu je obvezu morala ispunjavati i svaka regimentra u Slavoniji15. Na ak sedam sjednica, Trgovinska je komisija raspravljala i o pelarstvu (koje se u vrijeme Marije Terezije razvilo u Slavoniji) o emu je Grueber 1772. sastavio prirunik. Carica je poticala i razvoj manufaktura u Hrvatskoj, a osim svile, posebno je voljela tekstilnu proizvodnju (manufakture platna i pamuka u Schwechatu kraj Bea). Za razvoj manufaktura nije davala novani poticaj ve je davala koncesije. Prvu suknaru u Zagrebu osnovao je 1750. potpuknovnik Franjo Kuevi koji je, kao ubira poreza, stekao veliku imovinu i smatrao je da bi bilo dobro da se
15

svilarstvo je svoj odraz nalo na slavonskoj narodnoj nonji

13

osnuje manufaktura u kojoj bi se izraivale vojne uniforme16. Nakon to se partnerstvo sa Sermageom raskinulo, Sermage 1768. osnovao novu skunaru u Stenjevcu, no zbog ekomoravske manufakture koja je dobila monopol, nije dugo opstala. Treu suknaru osnovao je grof Drakovi 1770. u Trakoanu. Grof Theodor Batthyany na svom je imanju proizvodio platno, a drugu platnaru otvorio je grof Franjo Patai u Vidovcu kraj V. U Slavoniji (u Vukovaru i Jazaku) od 1773. Page | 14 do 1775. rade dvije tekstilne manufakture. Neto duljeg vijeka bile su svilane. Prvo je osnovana 1767. u Kutjevu kod isusovaca, ali je zatvorena nakon ukinua njihova reda. Ta je svilana bila pod vodstvom Beke komore sve do poetka 19. st. kada su francuski ratovi prekinuli zanimanje za svilu, ali se proizvodnja ipak zadrala radi potrebe izrade sveenikog ruha, a i narodnih nonji. Prvu manufakturu u proizvodnjimetala osnovao je Petar Zrinski 1651. u abru, a u njoj su se izraivali avli, potkove, opreme za kuhinju, obrui, mauri... Posebne povlastice dobili su i vlasnici bakrenog rudokopa za to se osobito zainteresirao grof Leopold Erddy, koji je bio vlasnik samoborskog rudnika bakra u Rudama. Preradom metala bavi se Theodor Battyany u Ozlju. Jedna od najveih manufaktura u Hrvatskoj bila je manufaktura pei i zemljanog posua baruna Ignjata Magdalenia u Krievcima protiv koje se bunilo stanovnitvo zbog moguih poara, a i razvoj domaeg lonarstva ozbiljno je konkuriralo Magdalenievoj manufakturi. 1764. u Trakoanu je proradila i staklana generala Kazimira Josipa Drakovia koja je zanemarena nakon njegove smrti. Radile su i manufakture papira koje nisu bile brojne jer je potranja bila mala. Najstarija i najvea papirana nalazi se u Novoj vesi u Zagrebu od 1771. i radila je u vlasnitvu zagrebakog kaptola. Marija Terezija veliku je pozornost pidavala radu cehova za koja je potvrivala nova i modernija pravila. Odredila je da se cehovi organiziraju na podruju vojnih krajina, smatrajui domau proizvodnju nunom dijelom svoje ope gospodarske politike. Carica je u Varadinu osnovala Kameralno-politike studije koji su poetak dananjeg Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, ali i Vie informatike kole u V. 1777. u zemlje krune sv. Stjepana uvodi i novi kolski sustav. Staro sveuilite iz Trnave preseljeno je u Budim, a na njemu je radio i Adalbert Bari, profesor svih nastavnih predmeta novoosnovanog Politiko-kameralnog studija u Varadinu jer je poznavao mnoge slavenske jezike. Bio je poliglot i poduavao je upravne i gospodarske nauke. Preveo je Sonnenfelsov17 udbenik na latinski, ali nikada nije bio tiskan jer nije proao na komisiji kod Nikole kleca. PROMJENE NASTALE U DRUTVENO-UPRAVNOM REFORME JOSIPA II., KAKO HRVATSKA I SLAVONIJA DOEKUJU 19. ST. PODRUJU KROZ

Josip II. (vlada 1780. - 1790.) bio je od 1765. suvladar majci (Mariji Tereziji). Bio je odgajan u duhu prosvjeenog apsolutizma i, drei se ideje carske neograniene vlasti, proveo je mnoge reforme, borbe s Crkvom i staleima koje je smatrao preprekom svom apsolutizmu. U njegovo vrijeme poele su se naputati merkantilistike metode; zalagao se za zabranu uvoza strane robe. Kroz djelovanje Hrvatskog kraljevskog vijea, a onda i kroz njegovo ukinue i prebacivanje svih poslova na Ugarsko namjesniko vijee, Hrvatska je ostala bez
16 17

izgradio suknaru na Ksaveru te poslovao s grofom Petrom Troilom Sermageom Sonnefels je smatrao da drava ovisi o broju njenih stanovnika, ali pri tome vladar treba voditi rauna o mnogim drugim faktorima kao to su zaposlenost, usljevanje, opskrba hranom, izvozu i uvozu, trgovakoj bilanci... Istie da se vladarevi prihodi mogu poveati iz prihoda vladarevih domena, iz regalia (carine, maltarine, mostarine, sajmovi...) i iz poreza kao dopunskog izvora financiranja

14

svoje vrhovne politike vlasti, a hrv. stalei i Hrv. sabor bili su preslabi da su odupru apsolutizmu dvora. Car Josip II. provodio je germanizaciju, ukinuo je upanije i uveo njemaki kao jedini slubeni jezik (1784.). Zbog toga hrv. stalei 1790. trae utoite u ojaalom ugarskom politikom tijelu. 1773. ukinut je isusovaki red iju je imovinu popisala Ugarska dvorska komora. Car Josip II. 25. listopada 1781. izdao je Edikt o vjerskoj toleranciji proglaujui slobodu vjeroispovijesti, ulazak pripadnicima svih konfesija u Page | 15 dravne slube, elei tako protestante uiniti ravnopravne katolicima. Ograniio je utjecaj sveenstva u upravi i 1782. ukinuo sve samostane koji se nisu bavili njegovanjem bolesnika ili nastavom, a njihovu je imovinu zaplijenio. Zgrade samostana pretvorene su u kole, kasarne i manufakture. Uz to, u Lepoglavi prestaju djelovati pavlini. elio je provesti ujedinjene svih habsburkih zemalja u jednu zasebnu njemaku dravu, a 1786. podijeli je Ugarsku i Hrvatsku na 10 okruja. Tom je organizacijom ukinuta i banska ast. 1785. ukinuo je kmetstvo i ime kmet izbrisano je iz naziva! Time se seljak mogao slobodno seliti i eniti bez privole vlastelina, uiti obrt, pohaati kolu i slobodno raspolagati svojom pokretnom imovinom. Meutim, kmet i dalje nije bio vlasnik zemljita. 1786. naredio je ujedinjenje triju osjekih opina u jednu da bi 1809. godine Osijek bio proglaen slobodnim kraljevskim gradom. Car je sudstvo odijelio od uprave, ukinuo smrtnu kaznu i ubrzao sudske postupke. Kruna njegovih reforma bio je nalog iz 1787. da se tono popie zemlja i puanstvo te da se svi obveu na porez prema svojoj imovnoj moi. Konano, 1786. ukinuo je Severinsku upaniju te je njezin sjeverni dio, tj. Gorski kotar, dodijelio Zagrebakoj upaniji, a od ostatka je formirao posebnu oblast nazvano Ugarsko primorje. U vrijeme turskog rata (1788. - 1790.) bio je zabranjen izvoz ita. Radi spaavanja itne trgovine, u tiskari biskupa Maksimilijana Vrhovca, 1796. objavljeno je djelo karlovakog trgovca Josipa ipua Temelji itne trgovine18. Kada je caru ponestalo sredstva za rat, od svih uvedenih reforma odrala se samo ona o vjerskoj toleranciji i ukinue kmetstva. Cara Josipa II. nasljeuje njegov brat Leopold (1790. - 1792.) koji je pokuao provesti neke reforme, ali nije uspio zbog prerane smrti. Nakon njega, na prijestolje dolazi Franjo I. (1792. - 1835.). Bio je vrlo konzervativan. Njegovo je vladanje obiljeeno francuskim ratovima. Maksimilijan Vrhovac bio je zagrebaki biskup od 1787. do 1827. i tijekom tih 40 godina uinio je mnogo za zg nadbiskupiju, grad Zagreb i cijelu Hrvatsku. Bio je pristaa slobodarskih ideja pa se dugo morao opravdavati da nije bio povezan s ugarskim jakobincima i urotom Ignjata Martinovia te da u svojoj tiskari nije dao tiskati revolucionarne letke i pjesme. Spalio je sumnjiva pisma i svoj dotadanji dnevnik. Time je spasio sebe i hrvatske slobodne zidare. Bio je protivnik maarizacije te se na Pounskom saboru 1790. zaloio za odravanje latinskog jezika nasuprot maarskome, a bio je i protivnik francuskog osvajanja hrvatskih zemalja i naina na koji je Napoleon provodio ujedinjenje Europe. Nakon pada Mletake Republike 1797., Vrhovac je poeo skupljati dokumente i spise koji su dokazivali povezanost Dalmacije i Hrvatske prije mletake okupacije.

VOJNA KRAJINA U 18.STOLJEU. IRENJE KRAJIKOG SUSTAVA OSLOBOENA HRVATSKA PODRUJA


18

NA

Temely xitne tergovine polag narave y dogacsajev - str. 272. navodi da je tiskana u Zagrebu 1796. u Novoselevoj tiskari, a ista navodi da je tiskana u Vrhovevoj tiskari (0_o)

15

Neuspjeh Osmanlija da po drugi put osvoje Be (1683.) potaknule su habsburkog cara Leopolda I. da pokrene oslobodilaki rat kojim bi bio osloboen vei prostor hrv. Kraljevine. To osloboenje potvreno je Karlovakim mirom 1699. i Poarevakim mirom 1718. Plemstvo je smatralo daje Vojna krajina zbog odvraanja neposredne turske opasnosti izgubila svoju osnovnu namjenu, a to je obrana. Beki Dvor nije htio udovoljiti zahtjevima hrvatskih stalea, ve je htio proiriti vojno-krajiko ureenje na osloboena podruja Slavonije i Srijema. Car Page | 16 Leopold I. ustupak hrv. zahtjevima napravio je poveljom kojom potvruje da osloboeno podruje izmeu Kupe i Une pripada pod nadlenost bana (odatle naziv Banska krajina ili Banovina). U 18.st. Vojnu krajinu ekaju temeljite reorganizacije. Dva su razloga zbog kojih Dvor nije ukinuo Krajinu; prvi je razlog to se Habsburgovcima bilo teko odrei te militarizirane tvorevine, a drugi je taj to je Krajina spadala izravno pod zapovijednitvo Dvorskog ratnog vijea. Krajina nije zanimala unutranjoaustrijske stalee vie kao vojna defenziva, ve kao izvor prihoda. Zapovijedno teite se prebacilo iz Graza u Be i time se pokazala idealna prilika da se centralizira taj dio Monarhije. Poetkom 18.st. beki se Dvor sve vie uplitao u ureenje Vojne krajine. Vlast je dana Dvorkoj komori koja je pokuala provesti organizacija koja se bitno razlikovala od ureenja Varadinskog i Karlovakog generalata. Budui da je Komora vojno stanovnitvo htjela podvrgnuti u upravnopravnim i gospodarskim stvarima i samo u vojnim stvarima prepustiti vojnim vlastim, stanovnitvo je podizalo otvorene bune (Lika i Krbava) protiv komorske uprave istiui da priznaju samo Karlovaki generalat. Liku i Krbavu je Komora na kraju ipak prepustila Karlovakom generalatu. U Slavoniji i Srijemu je 1702. proireno vojno-krajiko ureenje prema nacrtu predstavnika vojnih vlasti i Dvorske komore koji su odredili da se vojno stanovnitvo odvoji od civilnog (seoskog). Meutim,zajednika jurisdikcija vojnih i komorskih vlasti na istom podruju bila je stalan izvor sukoba i nerada u upravi. Pogorao se i poloaj slavonskih krajinika jer su bili obvezni na rabotu kojom se koio razvoj poljoprivrede. 1734. grofu Khevenhleru povjeren je zadatak preureenja Petrovaradinske, Brodske, Gradike i Rake natkapetanije. Donio je i regulament kojim su slavonski krajinici osloboeni svih davanja pa tako i spomenute rabote za izgradnju utvrda. Regulament muko krajiko stanovnitvo dijeli na tri razreda: 1. razred: djelatni vojnici koji su neposredno mobilizirani sluili izvan ili unutar Krajine 2. razred: vojnici namjenjeni zemaljskoj obrani, strai na granici te slubi na ardacima i kontumacima 3. razred: krajinici posveeni kunoj radinosti i poljoprivredi No, odlazak Khevenhlera na talijansko ratite sprijeio je provoenje njegova regulamenta. Krajika preraspodjela na pukovnije i satnije Aktualiziralo se pitanje vojne slube krajinika. Oni su zamiljeni kao profesionalni vojnici, spremni za pokret na sva europska ratita. Dok su krajike postrojbe na ekim, leskim, bavarskim i sjevernotalijanskim ratitima vodile rat za opstanak Monarhije, Vojna je krajina preustrojena po uzoru na ureenje regularnih formacija carske vojske. Ukinuta je dotadanja krajika podjela kapetanija i vojvodstva, a umjesto njih stvorene su generalkomande, pukovnije, bataljuni i satnije. Varadinska je krajina podijeljena na Krievaku i urevaku pukovniju, Karlovaka krajina na Slunjsku, Ogulinsku, Otoku i Liku pukovniju, Slavonska krajina na Brodsku, Gradiku i Petrovaradinsku pukovniju, i konano Banska krajina na Glinsku i Kostajniku pukovniju. Upravo je reorganizacija Banske

16

krajine zaokruila proces uvrenja neposrednog utjecaja vojnih vlasti i bekog Dvora nad cjelokupnim krajikim prostorom. Pukovnije i stanije u Vojnoj krajini nisu bile samo taktike jedinice ve i osnovna upravna podruja to dovodi do bitne promjene u vojnokrajikoj administrativnoj strukturi. Preustroj Kranije odnosio se, uz sastav novih jedinica, na definiranje izjednaenih obaveza i prava krajinika. Bio je potreban jedinstveni pravni oblik koja su, konano, izala 1754. godine pod nazivom Vojnokrajika prava. To je bio zakonik Page | 17 u kojem su se nalazili propisi koji su se odnosili na vojnokrajike sudove, civilni i krivini postupak, te pravne odnose meu krajinicima. Potvreno je i elementarno pravo krajinika na zemljine posjede. Veina tih propisa bila je preuzeta iz prijanjih krajikih ureenja, ali se vojna vlast pobrinula da ih uskladi s centralistikim tenjama Dvora. Uz navedene propise, krajinike je ekala i nova odora19 koja e ih izvrgnuti ruglu turskih susjeda. Upravo je zbog toga bilo potrebno osigurati i odgovarajua financijska sredstva. Vojna je krajina pretvorena u privrednu cjelinu i samofinanciranjem morala je snositi planirane trokove. Krajinici za svoje usluge nisu bili plaeni u novcu ve su nagraivani zemljom. Takoer, vojna su vlasti stvorile posebnu Krajiku proventnu zakladu za sve prihode i rashode Vojne krajine, a jedini nain financiranja Zaklade bilo je izravno i neizravno oporezivanje krajikog stanovnitva. Zbog velikog nezadovoljstva, pobunjeni su se krajinici alili na krenje starih krajikih povlastica i zloupotreba koje su inili asnici, na potekoe financijske i gospodarske naravi, traili su doputenje za slobodno raspolaganje nekretninama, neogranieno iskoritavanje umskog blaga i pravednije trine odnose. No, upravo su ta nezadovoljstva i pritube na situacije Dvoru posluile kao izgovor da provede jo temeljitije preureenje u skladu sa svojim centralistiim idejama koje e kasnije pregaziti i posljednje ostatke krajike samouprave. Tim je ustrojem Vojna krajina izgubila svoje prvotno obrambeno obiljeje. Umjesto toga, bila je pretvorena u jeftinu vojarnu na otvorenom. Kao jedno od glavnih pitanja javilo se pronalaenje naina za stjecanje gotovog novca u Krajini koja je trebala prijei na novano gospodarstvo, ali je bilo oteano zbog noskog razvoja poljoprivrede, loe infrastrukture i manufakture, zamrlih obrtnikih i trgovakih djelatnosti. Izlaz se vidio u stvaranju vojnih komuniteta - povratenih krajikih gradova koji e u drugoj polovici 18. st. biti arite trinog gospodarstva. Nakon podjele na pukovnije i stanije, vojne su vlasti tek 1764. pristupile brojanom izjednaivanju podjela pukovnija, bataljuna i satnija. Svaka pukovnija imala je tri bataljuna. Prvi i drugi bataljun imali su po est satnija, a trei (priuvni bataljun) samo etiri satnije. U svakoj je satniji bilo po 210 vojnika. 1787. dogodile su se neke promjene u upravnom i gospodarskom pogledu u povijesti Vojne krajine i njezinih komuniteta. Provedena je reforma koja je posebno promijenila sustav Vojne krajine. Naime, nedostaci krajikog ureenja natjerala su cara Josipa II. i njegove vojne savjetnike da poduzmu neke konkretne korake za za promjenu vojnokrajikog sustava. Pukovnik Johann Georg Geneyne po nalogu je Dvorskog ratnog vijea proveo pretragu ustrojstva na cijelom vojnokrajikom podruju, izuzevi Bansku krajinu u kojoj je pregled trebao obaviti general-bojnik Wilhelm grof Wartensleben. Geneyne je zakljuio da Krajina jo uvijek nema jedinstven sustav i da su oite loe posljedice nerazmjernog tereenja krajinika vojnim i poljodjelskim
19

uvedeni su porezi na nabavku uniformi pa e utjerivanje tih visokih poreza za nabavku uniformi potaknuti izbijanje sukoba prvo u Banskoj krajini (1750.), a zatim i u Varadinskoj (1755.).

17

obvezama. Plae, gospodarski odnosi i porezi razlikovali su se od jednog do drugog krajikog podruja. Zalagao se za poboljanje i poticanje poljodjelske djelatnosti u Krajini i sve obveze krajinika trebale bi biti prilagoene njihovu poljodjelstvu. S druge pak strane, Wartensleben se usredotoio na vojni aspekt krajinika. Uoava loku vojnu opremljenost i vojnu nesposobnost, ravnodunost i poputanje revnosti husarskih asnika i nemarnost drugih visokih inovnika. Geneynova i Wartenslebenova izvjea dostavljena su caru Josipu II. koji se Page | 18 obratio svom najbliem savjetniku maralu Lacyju koji je usporedio ta izvjetaja i na teelju toga nainio izvjetaj koji je uputio caru. Lacy je, naime, smatrao kako je prva i glavna namjera krajinika njihova vojna sluba, a vojni aspekt uvijek mora ostati presudan. Po njemu je vano da krajinici ostanu zadovoljni svojom sudbinom i da ive u skladu s osnovnom namjerom Vojne krajine. Budui da najveu panju pridaje vojnom apsektu, Lacy predlae preureenje koje e omoguiti potpuno koritenje krajinika u vojne svrhe, tj. podjelu svake pukovnije Hrvatsko-slavonske vojne krajine na tri kantona20, a svaki kanton na dva odjela ili kantonske divizije. Svaka bi se pukovnija sastojala od 6 kanstonskih divizija, tj. svaki bi bataljun inile 3 kantonske divizije. Kantonsku su asnici trebali brinuti o unutranjopolitikim i gospodarskim pitanjima kantona, a obini su asnici i dalje trebali nadzirati vjebe i vojnu slubu krajinika. Kantonski pokus najviih vojnih krugova Car Josip II. prihvatio je Lacyjev prijedlog koji je trebao obuhvatiti provoenje novog popisa stanovnitva i imovine. No, to se obavilo tek nakon 4 godine. Konano ureenje Vojne krajine kompromisno je rjeenje izmeu prijedloga Geneynea i Lacyja, no izostavilo je injenicu da obveze krajinika ne mogu biti dvojake. On bi trebao biti ili dobro uvjebani vojnik ili sposoban seljak. Iako se ilo u smjeru olakanja obveza seljaka, nije se nita postiglo. 1787. izlazi Kantonski propis kojim se kantoni postaju upravna podruja analogna pukovnijama. Svaki je kanton bio tri puta vei nego je Lacy predvidio i bio je podjeljen na dva okruga koje su vodili satnici. Upravni asnici i doasnici obavljali su sve civilne poslove. Tim je propisom zadrana podjela pukovnija na dva bataljuna, a umjesto treeg bataljuna ustrojene su dvije zemaljske domobranske divizije kao priuvne postrojbe. No, ak i nakon uvoenja Kantonskog propisa stanje se nije popravilo. Od samog stvaranja kantona i njihovog ukidanja, HM ratovala je ak 11 godina: protiv Turaka i u dva koalicijska rata protiv Francuske. Otrostrijelci Otoke i Like pukovnije 1793. upuuju molbenicu sa est toaka Karlovako-varadinskoj generalkomandi traei ukidanje kanonskog sustava u njihovoj Krajini. Nezadovoljstvo je bilo potaknuto loim gospodarskim stanjem i neprimjerenom podjelom vojnih i poljoprivrednih dunosti. No, vlasti se, umjesto rjevanja gospodarske krize, jo uvijek bave ublavanjem njenih posljedica ukidanjem nekih obveza stanovnitvu: ukidanje poreza na paanjake, smanjenje zemljarina na oranice, privremeno ukidanje rabota... Raslo je i nezadovoljstvo pripadnika vojne postrojbe prema kantonskom ureenju alei se na svoje kantonske kolege koje su smatrali obinim piskaralima i drugorazrednim vojnicima te odgovornima za lou disciplinu i organizaciju krajinika. Ukinue kantonskog sustava sve do idueg Najvia vojna vlast ponovno je naglasila da je krajiki ivot u kunim zadrugama osnovica krajikog sustava. Diobe zadruga su zato i dalje ostale strogo zabranjene. Najvia vojna vlast u nacrtu dalje objanjava da je
20

kantoni su bili posebne upravne oblasti s vlastitim upravnim ili gospodarskim asnicima i inovnicima

18

nesloga unutar zadrune kue najvea opasnost za same pripadnike te kue, ali i za opu krajiku slubu. Kako bi se stimuliralo poljodjelstvo krajinika, predloeno je davanje zajmova za nabavku sjemena, stoke ili opreme. Za olakanje tereta tijekom prvog koalicijskog rata, vie je puta nareeno da se krajinicima smanje radne obveze jer se rat nepovoljno odrazio na njihove poljoprivredne aktivnoti, a one opet na krajiku slubu openito. Strogo se zabranjivala daljnja zloupotreba Page | 19 rabote jer je ona najvie tetila samoj dravi. Dvorsko je ratno vijee 17. rujna 1800. izdalo konanu sustavnu naredbu za promjene u vojnokrajikom ustrojstvu. Ta je naredba uglavnom prijepis spomenutih preliminarnih prijedloga. Vijee je preporuivalo ukljuivanje ena u poljoprivredne poslove kad su odsutni sposobni mukarci. Prihvaen je u Colloredov prijedlog o poticanju krajinika da sade krumpir, konoplju, lan i voke, te da poboljaju ovarstvo i pelarstvo. Najvaniji doprinos novih propisa odnosio se na porezne mjere. Beki vojni krugovi izrazili su svoje aljenje to kantonsko ureenje nije ispunilo zadau gospodarske revitalizacije Krajine. Najviim vojnim vlastima smetala je, prije sve, odvojenost kantonske i pukovnijske jurisdikcije te potpuna neovisnost kantona od pukovnijskog zapovijednitva. Zbog tih je razloga 17. rujna 1800. najavljeno ukidanje kantonskog sustava, no kantonski su se poslovi i dalje vodili odvojeno od pukovnijskih. Odluka o ukidanju kantonskog sustava stupila je na snagu 1. studenoga 1800., s obrazloenjem da e se tako smanjiti administrativni poslovi te uvesti jednostavna podreenost. U iduem je desetljeu Vojnu krajinu ekalo intenzivno razdoblje vojnih reforma. Tri glavna reformatora su braa cara Franje II. nadvojvode Karlo, Johann i Ludvig. Karlo je na poetku drugog koalicijskog rata, 1799., bio prisiljen dati ostavku na mjesto glavnog zapovijednika u korist svoga brata nadvojvode Johanna. Franjo II. je postavio Karla 1801. na mjesto predsjednika Dvorskog ratnog vijea. Karlo je zapoeo preustroj austrijske vojske i priao poboljanju naina djelovanja zapovijednih vojnih struktura. Uveo je opeobvezatni vojni rok, stvorio divizije kao velike vojne jedinice, obuavao konjanitvo u velikim formacijama i omoguio sposobnim asnicima lake napredovanje. 1803. je Karlo imenovao generalbojnika i savjetnika Ratnog vijea Josefa Kleinea za predsjednika Krajike organizacijske komisije. Poto je komisija izradila razne prijedloge za budue krajiko ureenje, nadvojvoda Karlo je sastavio posebnu Krajiku putnu dvorsku komisiju koja je trebala ispitati stanje sustava i uprave u Krajini. Komisija se je uvjerila da tamonjem ustrojstvu i administraciji jo nedostaje jedinstvenost. Na temelju nalaza Krajike reorganizacijske komisije, najvia je vojna vlast 1. studenoga 1807. donijela Temeljni zakon za Karlovaku, Varadinsku, Bansku, Slavonsku i Banatsku vojnu krajinu. Novi je zakon bio konaan, jedinstven propis za pravni sustav cijele Vojne Krajine. Regulirao je pravne i gospodarske odnose krajikog stanovnitvaTemljnog zakona 1850. DALMACIJA I BOKA KOTORSKA U 18. STOLJEU U posljednjem stoljeu postojanja Mletake Republike, Dalmacija i Boka obuhvaale su prostor utvren Poarevakim mirom 1718. Mletaka pokrajina Dalmacija je tada obuhvaala podruje od Krka na sjeveru do Neuma na jugu. Kopnena je granica ila od Rta sv. Magdalene kraj Starigrada pod Velebitom. U sastav Dalmacije ubrajali su se i svi otoci od Krka do Korule, a Boka je obuhvaala podruje do Budve. Cjelokupan teritorij mletakih prekojadranskih steevina se ubrajao meu najprostranije posjede Republike. Tijekom 18. stoljea preteit dio dalmatinskog i bokeljskog puanstva ivio je u manjim naseljima. U gradovima je obitavalo samo 10 15 % stanovnitva, a

19

razlog tome je potrebno traiti u poljodjelskom obiljeju pokrajine. U dalmatinske gradove s vie od 4ooo stanovnika ubrajali su se samo Zadar, Trogir, ibenik i Split. U posljednjem stoljeu mletake vladavine Dalmacija i Boka bile su u upravnom smislu podijeljene na 22 upravno-administrativne jedinice. Dvadeset jedinica imalo je civilnu upravu pod vodstvom kneza (mletaka patricija), jednom jedinicom zapovijedao je vojni sopraintendant (Neretva), a jedna je imala status Page | 20 samostalne opine (Poljica). Boka je bila podijeljena na gradske opine Kotor, Herceg Novi i Budvu. Poseban poloaj imalo je zadarsko podruje podijeljeno na tri dijela: grad, otoke i prostrano kopneno zalee (Ravni kotari). Do pred sam kraj 18. stoljea na dalmatinsko-bokeljskoj politikoj sceni nije bilo vanijih dogaanja. Tek krajem stoljea, istonojadranska obala postaje predmetom politikih interesa i meusobnog diplomatskog sukobljavanja dviju svjetskih velesila Austrije i Rusije. Sukobi su kulminirali 1774. upadom jednog austrijskog odreda na mletako podruje podno Velebita i oruanim napadom na neka tamonja sela. 1776. je donesena tzv. Novigradska konvencija prijateljstva na osnovi koje je utvrena pogranina crta izmeu dviju drava i pravo na koritenje tamonjih panjaka. Diplomatska rjeenja nisu znaila i potpun prekid sukoba. Tijekom 18. stoljea Republika je nastojala odrati dobre odnose s Turskim Carstvom. Osmanlijskim su se upraviteljima upuivali i bogati darovi kao zalog za odravanje prijateljskih odnosa. Istodobno je i osmanlijskim vlastima u Bosni odgovarao status dobrosusjedskih odnosa s Republikom i njezinim podanicima u Dalmaciji i Boki. Stoga su tijekom cijelog stoljea trgovci s obje strane imali neogranienu slobodu kretanja. Nakon Poarevakog mira i konanog utvrivanja dalmatinsko-bokeljskih granica, uspostavljen je novi ustroj vlasti na novosteenim djelovima pokrajine, dok je sustav vlasti na starim posjedima ostao nepromijenjen. Na elu pokrajinske uprave bio je generalni providur, sa sjeditem u Zadru. Osim providura, u Zadru su istodobno djelovali i gradski knez (civilna uprava) i kapetan (vojne ovlasti). U bokeljskom sjeditu Kotoru, mletaku je vlast predstavljao izvanredni providur, izravno podreen vrhovnome providuru u Zadru. Mletaki predstavnici upravno-politike vlasti u Dalmaciji i Boki u svojim su slubama koncentrirali i sudsku vlast pa sudstvo nije bilo odijeljeno od uprave. U seoskim su zajednicama manje sudske sporove rjeavale tamonje lige. Sline ovlasti imali su i tzv. sudovi dobrih ljudi (buoni uomi, Guidici arbitri) koje je birala kneeva kancelarija meu osobama naklonjenih vlastima. Vei kriminalni prekraji rjeavali su se prvostepeno pred knezovima, kapetanima, providurima i sopraintendantima. Neke su parnice prelazile providurovu nadlenost pa su izravno prosljeivane sudskim instancijama u sredite Republike. Najvei dio takvih sporova rjeavala je mletaka magistratura, tj. Vijee desetorice i Vijee etrdesetorice. Krivini zakon koji se tada primjenjivao sadravao je tzv. mletaki statut (Statuto veneto), a graanski se zasnivao na starim statutima gradova ili pojedinih podruja. Slubeni jezik sudstva i uprave bio je talijanski, ali se koristio i hrvatski u svim vrstama sudbenih postupaka. Gospodarsko nazadovanje jedna je od osnovnih znaajki mletake pokrajine Dalmacije u 18. st. Temeljno zanimanje veine dalmatinskog iteljstva bilo je poljodjelstvo koje nije zadovoljavalo cjelokupne potrebe pokrajine. U Dalmaciji je obraivana samo jedna sedmina, a u Boki jedna osmina potencijalno obradivih povrina. Manjak se poljodjelskih proizvoda uvoze iz kopnenog zalea ili iz Italije.Republika je pokuavala unaprijediti gospodarstvo pa su u nekim gradovima (Split, Zadar, Trogir) osnivane Akademije koje su odravale nastavu i predavanja o poljodjelstvu. Ribarstvo je takoer prolazilo kroz razdoblje nazadovanja. Mletaka je vlada poduzela odreene mjere za poboljanje ribarstva

20

(osnivanje magistrata Izvanrednih delegata za pitanja ribolova u Dalmaciji 1773. zabrana ribolova za strance, novi pribor itd.). Potkraj stoljea se u Dalmaciji i Boki javlja i manufakturna proizvodnja, tonije radionice voska u Zadru, Kotoru, ibeniku i Splitu. Razvijenu preraivaku djelatnost razvili su samo bokeljski koari, gdje je oko 1780. bilo oko petnaest radionica. Trgovaka je djelatnost doivjela napredak, zahvaljujui popustljivijoj mletake trgovake politike. Primat Page | 21 u trgovini je i dalje Zadar. Seljako je stanovnitvo mletakih steevina osobito teko pogaala osobna javna tlaka (rabota, kuluk). U vrijem kada se obavljala tlaka, obustavljeni su svi poljodjelski radovi. Javna se tlaka djelila na etiri osnovne skupine: dravnu, za sigurnost teritorija i vlasti, javne radove te izvanrednu. Napoleonove armade oznait e 1797. kraj viestoljetnog mletakog gospodstva na istonojadranskoj obali, a u Dalmaciji i Boki zapoeti novo, dogaajima burno stoljee povijesti. INKORPORACIJA RIJEKE 1776. Kada govorimo o inkorporaciji Rijeke, zahvaljujui Mariji Tereziji, moramo uzeti u obzir okolnosti u kojima je dolo do donoenja njenog akta. Prvo, to je povoljan zemljopisni poloaj s obzirom na politike granice HM, a drugo opsene mjere i brojne vladarske isprave kojima su tijekom 18. st. carevi nastojali liberalizirati i potaknuti razvoj pomorskog i cestovnog prometa radi porasta trgovine. Provoenjem proseca merkantilizma trebalo je razviti proizvodnju i trgovinu, poticati vanjsku trgovinu od strane drave, a ujedno zatititi domau proizvodnju i poticati izvoz ime bi se punila dravna blagajna i usporedno s tim ojaala politika i gospodarska ovlast drave, odnosno ojaala bi se centralizacija koja e se posebno oistovati u 18.st. Nakon proglaenja Jadrana slobodnim morem (1717.) i Rijeke i Trsta slobodnim lukama21, carica Marija Terezija 1759. proiruje povlastice slobodne luke na cijeli grad Rijeku. U Rijeci se pokree i proizvodnja, napose votanica i brodskih konopa. Meutim, proizvodnja se razvija sporije od oekivanog. Osnivanjem Severitanske upanije Rijeci je pridruen i Karlovac pa je carica tim dekretom iz 1776. omoguila slobodnu trgovinu i proizvodnju. Rijeka je nakon 1776. bila u svemu podlona Hrvatskome kraljevskom vijeu osim u trgovakim poslovima, kojima je trebao upravljati Rijeki gubernerij. Meutim, za upana Severinske upanije bio je postavljen rijeki guverner, ujedno bakarski i rijei kapetan. To je potaknulo nagli izvoz-uvoz i proizvodni uspon Rijeke. ISTRA U 18. STOLJEU Interes Mletake Republike za obranu istarske obale na kratko je ponovno oivio tijekom tzv. Rata za panjolsku batinu (1702. - 1714.). Istra je u 18. st. bila pogoena gladnim godinama (1764., 1769., 1773., 1782.) kada se posebice osjetila nestaica ita. Sredinom 18. st. bila je slabo naseljena i imala je samo 90 000 stanovnika. Iz dvigradske su povijesti u 17. st. zanimljivi spisi pronaeni u kui obitelji Koreni, koja je podrijetlom vjerojatno poticala iz Puljtine. Najvie spisa odnosi se na posjede obitelji Koreni. Od 16. do 18. st. ni jedan istarski grad, osim Rovinja, nije imao povoljan demografki razvoj. Tako je odnos izmeu broja roenih i broja umrlih u Puli bio
21

to znai da domai i strani brodovi mogu ulaziti u te luke i obavljati utovar i istovar robe, uz plaanje samo 0,5% vrijednosti prodane robe, robu mogu ostaviti neocarinjenu u komornim i privatnim skladitima

21

toliko nepovoljan da bi grad potpuno prestao postojati da se u njega nije neprekidno naseljavalo novo stanovnitvo. Na primjeru Rovinja moe se analizirati struktura gradskih magistratura. Veliki savjet (Consiglio maggiore) i tzv. Arengo del popolo (parlament) inili su zakonodavnu, a sindik (sindico) i podestat izvrnu vlast. Veliki se savijet bavio najvanijim pitanjima, poput objavljivanja rata, sklapanja mira, izdavanja zakona, odreivanja poreza, izdavanja magistrata itd. Civilna i vojna vlast bila je u Page | 22 rukama podestata koji je upravljao gradom u ime drave. Podestat je bio mletaki patricij, a birao ga je senat na 16 mjeseci. iteljstvo je bilo podijeljeno na plemie (nobili) i puane (popolani). Plemie i graane predstavljao je Gradski savjet (Consiglio dei cittadini), a puane Arengo. Osim graana i puana pravo stanovanja imali su i tzv. vicini. U Savjetu sjedili su svi graani nakon navrene 20. godine ivota. Svi su oni bili upisani u knjigu plemstva Libro dei nobili. Podestat i njegova tri suca suradnika inili su glavno upravljako i administrativno tijelo komune (Reggimento). Municipalna je vlast, dakle, bila oligarhijska: u njoj nisu sudjelovali puani pa je zbog toga dolazilo do njihovih buna. Jedna buna bila je u Rovinju 1682./3. 1653. na Piantini je izbila najvea seljaka buna u Istri u 17. st. DUBROVAKA REPUBLIKA U 18. STOLJEU Nakon sklapanja Karlovakog mira, Dubrovani su 1703. godine uspjeli s Osmanlijama zakljuiti povoljniju nagodbu o plaanju tributa. Od tada pa sve do pada Republike, iznos od 12 500 dukata plaao se svake tree godine. No, ovisno o situaciji, Osmanlije su i dalje povremeno ucjenjivali Republiku razliitim nametima. Rat za panjolsku batinu takoer je usporio oporavak Republike. Dolazak Burbonaca na panjolsko i napuljsko prijestolje nagnao je Dubrovane da se priklone Luju XIV. Unato tome, on je 1705. optuio Republiku za saveznitvo s Habsburgovcima, naredio zapljenu njihovih brodova i imovine, no sukob je ubrzo diplomatski rijeen. Tijekom Austro-osmanskog rata (1737. - 1739.), Dubrovani su polagali velike nade u austrijsku pobjedu, pruajui znaajnu obavijetajnu potporu. Austrijski odnos prema Republici ostao je blizak i pokroviteljski sve do kraja stoljea. Napetosti s Mleanima nastavljene su i poetkom 18. st. Tijekom Drugog Morejskog rata, izmeu Mleana i Osmanlija (1714. - 1718.), Mleani su opet osvojili sav osmanski teritorij uz dubrovaku granicu, spojivi tako Dalmaciju sa svojim posjedima u Boki. Za uspjeh dubrovake politike tijekom mirovnih pregovora, u lipnju 1718., naroite je zasluge imao konzul u Carigragu Luka Chirico, koji je, kao slubeni tuma mirovnog medijatora Engleza Suttona, i sam bio nazoan na Poarevakom kongresu. Slabljenjem Mleana, njihovi se odnosi s Dubrovnikom tijekom 18. st. poboljavaju, posebice nakon 1754. kada uz posredovanje s Osmanlijama za dubrovake brodove ukidaju pristojbu za plovidbu Jadranom. Be i Pariz, umjesto Carigrada, postaju sredita dubrovake diplomatske aktivnosti. Od kraja 17. st. Republika postupno oblikuje modernu diplomatsku mreu stalnih predstavnika u Rimu, Beu, Veneciji, Napulju i Parizu, no u Petrogradu to nije uspjelo. Sve su je europske sile priznale kao suverenu dravu sa vrstim meunarodnim poloajem. Poetak 18. st. doba je potpunog sloma dubrovake kopnene trgovine. Svim su trgovakim prometom u unutranjosti ovladali domai trgovci, ponajvie Turci, idovi, Grci i Armenci. Veletrgovinu je preko Podunavlja preuzela austrijska Orijentalna kompanija. Dubrovnik se pretvorio u tranzitno trgovite kojemu su preostale samo carinske i luke pristojbe. Republika jaa svoje veze s Rijekom i

22

Barkom. Dubrovaki brodovi izvoze podunavsko ito, stone i agrarne proizvode, a za vlastite potrebe nabavljaju drvo i graevni materijal za obnovu Grada u kojem se ponovno grade reprezentativne graevine. Do ponovnog poleta dubrovakog izvanjadranskog brodarstva dolo je tijekom Rata za austrijsku batinu (1741. - 1748.). Nagli je uspon donio niz gospodarskih, drutvenih i politikih promjena. Gotovo sav aktivni kapital angairan je u kupnju i opremanje brodova. Pomorstvo tako postaje jedini gospodarski oslonac Page | 23 Republike. Ipak, pokazalo se da brodarstvo nije bio solidan gospodarski temelj koji bi jamio dugoroni razvitak i drutvenu stabilnost. Pomorski uspon doveo je Dubrovane ponovno u kontak s europskim silama. 1776. sklopljen je dubrovako-francuski trgovaki ugovor. Postignuti sporazum bio je relativno nepovoljan za Republiku, no njime su ipak stabilizirani odnosi s vodeom silom na sredozemlju. Opasniji je bio dubrovaki sukob s novo istonom silom, a to je Rusija. 1769., nakon dubrovake pljenidbe jednog ruskog broda u Genovi, ruski je admiral Orlov proglasio dubrovake brodove neprijateljskim i naredio njihovu pljenidbu. Ruska je flota vie godina plijenila dubrovake brodove, a Orlov je zaprijetio i opsadom Grada. Budui da je to Republici nanijelo velike tete, uz pomo Austrije, povela je dugotrajne i mune pregovore s Rusijom u Genovi. Pri konanom sklapanju ugovora u Pisi, dubrovaki predstavnik Frano Ragnina, predao je Orlovu 20 000 dukata odteta, a Republika je morala primiti jednog ruskog konzula za ije je potrebe morala izgraditi jednu pravoslavnu kapelicu. Posljednja dva desetljea 18. st. za Dubrovnik su protekla relativno mirno. Najvee su probleme Republici zadavali sjevernoafriki gusari. 30ih godina 18. st. zapoelo je doba uspona - novo razdoblje demografske tranzicije, koje se oitovalo u smanjenju stopa smrtnosti i rastu broja stanovnika. Kako bi zaustavila odlazak sa sela, Republika je krajem 18. st. zabranila Konavljanima ukrcaj na brodove. Vlasnitvo nad pomorskim kapitalom prelazilo je sve vie u ruke graana, a plemstvo se kao subjekt vlasti ukljuilo u proces konjunkture, nadzirui i propisujui pomorsko poduzetnitvo kao glavni izvor dravnih prihoda. Nemogunost voenja nove politike bila je uvjetovana i krvnom podijelom. Naime, kriterij iste krvi u borbi sorboneza (starijih rodova) i salamankeza (novog plemstva), poeo se krajem 18. st. dodatno zaotravati zbog ideolokih i politikih razlika. Tako se meu vlastelom i graanstvom pojavljuje frankofilska, austrofilska i rusofilska struja. Jaanjem pomorsko-brodovlasnikog i trgovakog sloja, i graanski je stale prolazio kroz otru imovinsku stratifikaciju. Iaku su u formalnopravnom smislu svi puani bili izjednaeni u odnosu prema dravnoj vlasti, gornji su slojevi i graanstva mogli donekle utjecati na politika zbivanja. Vjetom kontrolom nad uanivanjem i radom najvanijih bratovtina antunina i lazarina, Senat je drao pod prismotrom gospodarski najmonije graanske rodove. Puani - oni koji su za ivot zaraivali zanatskim i manualnim radom - ve su se prije dijelili na srednje trgovce i obrtnike, te na sitne trgovce i preprodavae, a najnie slojeve inili su sluge, mornari, pomoni radnici i sl. Posebnu skupinu trgovakog stanovnitva inili su idovi iji je poloaj bio preciziran posebnim zakonom. Ni razvoj flote nije donio blagostanje agraranom stanovnitvu, koje je ivjelo u sve teim uvjetima. U raznim dijelovima Republike bilo je slobodnjaka, poluslobodnih seljaka i kemtova, no naelno su samo vlastela i graani mogli posjedovati nekretnine (to je u Astareji i na otocima bilo doputeno i slobodnim seljacima). U tradicionalnom sustavu vlasnikih odnosa zemlja jo nije bila pretvorena u robu niti je bila otvorena slobodnoj potranji i prodaji na tritu. Konzervativan dio vlastele malo je ulagao u pomorstvo, a ivio je najvie od zemljinih prihoda i dravnih slubi. Oni nastoje to vre vezati seljake za

23

zemlju. Nezadovoljno seljatvo kulminiralo je ustankom u Konavlima 1799./1800. i manjim nemirima u upi i na Lastovu. Neposredni povod pobuni bio je namet obvezne kupovine soli, koji je dubrovaka vlada uvela 1799., naloivi da svaki dubrovaki podanik stariji od 14 godina mora iz javnih magazina kupiti 5 kg soli po stalnoj cijeni. Stanovnici Konavla odbili su taj namet. Njih 800 skupilo se u Konavoskom polju, gdje su se sveano zakleli da e dijeliti jednaku sudbinu, a tko Page | 24 prekri zakletvu, spalit e mu kuu. Zbog propasti trgovakih kolonija na kontinentu i skromne domae proizvodnje, te potrebe za velikim uvozom hrane, dubrovaka drava stalno je bila u trgovinskom deficitu. Najvie se uvozilo ito, ria, meso, ugljen i luksuzna roba. Ukupan dravni rashod pokrivao se zaradom od pomorstva kao najvanijeg izvora prihoda. Krajem 18. st. Dubrovaka je Republika bila jedina neutralna drava na Sredozemlju. Steeni ugled i utjecaj Dubrovanima osiguravali su posebne povlastice, pa su brodovi Republike u to doba uplovljavali u sve vanije sredozemne luke. Obustava plovidbe zbog ratnog rizika iziskivala je velike trokove, a nestalnim politikim okolnostima neutralnost nije u svakom sluaju osiguravala uspjeh pomorskog pothvata pa je o pomorstvu ovisilo ne samo blagostanje ve i opstanak drave. Zbog nedostatka klasinog privatnog vlasnitva i kapitala slabo su se razvijali svi oblici manufakture, a novac se uglavnom polagao u strane banke, troio se na proirenje flote ili na kupovinu luksuznih proizvoda. Dubrovani svoj novac nisu ulagali u dravu ve su ga polagali u nekoliko inozemnih banaka. Vei dio tih pologa pripadao je crkvenim i dravnim zakladama, ali je bilo i dosta privatnih rauna. To se odrazilo i na demografsku sliku Republike, tj. demografsku tranizicju koja je zapoela u Dubrovakoj Republici u drugoj polovici 18. st. istodobno kada i u Francuskoj. Graanski sloj poeo se pretvarati u vlasniku elitu bez politike vlasti. Najvii sloj graana (antunini i lazarini) dravo je u svojim rukama 75% vlasnitva brodskog prostora. Teritorij Republike bio je malen, pa je aristokracija relativno lako mogla kontrolirati dogaaje i sprijeavati sve nepoeljne trendove. Aristokracija je putem zakonodavstva usporavala razvoj privatnog vlasnitva, onemoguujui graanskom sloju slobodu udruivanja i organiziranja. Vrhunac vojnodiplomatskog zapleta (Francuska), koji je potpomognut unutarnjim proturjejima u dubrovakom drutvu, doveo je do propasti Republike 1806. BOSNA U 18. STOLJEU Specifinost Bosne, ali i sveprisutna pojava u Osmanskome Carstvu: unutranjopolitiki bi se osamnaesto stoljee moglo nazvati vremenom ajana, mjesnih oligarhija i feudalizacije, jaanje regionalnih svijesti to e negdje postati podlogom nacionalnih integracija. Bosna siromai: pritjecanje velikog broja muslimanskih izbjeglica iz ugarsko-hrvatskih habsburkih i mletakih novosteevina, iseljavanje velikog broja katolikog ivlja 1697. i ekspanzija vlakog srpsko-pravoslavnog ivlja pojaava socijalne razlike i militarizira drutvo jo vie. Sve vie dolazi do buna i ustanaka kao izravnih sukoba meu staleima. U trgovini su vrlo aktivni muslimanski trgovci u 16. stoljeu, u 17. dolazi do uspona katolikih, a u 18. dominiraju pravoslavni. Oivjelo je i ve poznato staro uivanje posjeda selita za mnogobrojne pogodbe s doseljenicima. U nahijama Sarajevo, Visoko i Fojnica takvih je parcela na kraju 17. st. bilo vie od 900. Na posjedima spahija i kapetana naseljeni kmetovi nisu esto posjedovali ni kuu u kojoj ive, a postojao je velik broj siromanih spahija. Sroga je bilo esto iseljavanje raje prema Srbiji i mletakoj Dalmaciji. Lom i ok koji je pogodio prostor Bosne oko 1700. moemo smatrati tokom nakon koje zapoinju procesi

24

to e uvelike odrediti poimanje Bosne do dananjeg vremena, s njezinim mnogostrukim i slojevitim identitetom i identitetima ne sasvim podudarnim sa srednjovjekovnima, pa ne sasvim ni s onima u 16. i 17. stoljeu. Od 1699. do 1718. izvreni su vrlo opseni radovi na utvrivanju i vojnom jaanju pograninih podruja. Tvravske su posade mnogo brojnije, a utvrda ima vie. U to se vrijeme razvijaju kapetanije, vijea prvaka i esnafskih udruga. Prejaka samosvijest i autonomija Sarajeva prisiljava sredinju vlast da sredite ejaleta Page | 25 preseli u Travnik (jo 1686.). Napokon je pokuaj Carigrada da i muslimani snose teret novog poreza (taksita), te teret vojne slube i mjestimino zahtijevanje ak i nemuslimanskih dadbina od muslimanskih seljaka doveo do estoke bune velikih razmjera od 1748. 1756. u kojoj su sudjelovali gotovo svi stalei. Konani je ishod bio kompromis. Taksit je ostao, ali su svi muslimani proglaeni askerom, i tako je definitivno uvrena socijalna suprotnost izmeu vjeroispovijesti. Sigurno je da se u pograninom pojasu nastavio i dovrio proces koji je zapoeo jo u prijelomno vrijeme oko 1620., to jest svojevrsna demilitarizacija Vlaha s konanom izgradnjom obrambenog sustava s iskljuivim osloncem na muslimanske posadnike plaene u gotovu. Broj utvrda, kapetanija i samih posada bitno je povean. Krajika je vojska svojevrsnom feudalizacijom postala uivateljem velikog dijela, ili gotovo svih dadbina kranskog stanovnitva, to izravno, to neizravno. S konanim oblikovanjem i uvrivanjem ajanske kaste kao vladajue oligarhije koja je uvelike zamijenila klasian dravni upravni aparat, stoji u vezi uvoenje, to jest legalizacija tzv. mirnodopske pomoi (imdad-i hazariyye) 1720. Na temelju tog novog redovitog poreza i dotada obavljane slube ajana po kadilucima nastupa ajanstvo kao upravno-sudska funkcija. LIKOVNE UMJETNOSTI, KNJIEVNOST, ZNANOST, KOLSTVO I CRKVA U HRVATA Osloboenje velikog dijela zemalja od osmanlijske vlasti utjecalo je na snaan procvat umjetnosti: u graditeljstvu, slikarstvu, knjievnosti. U to je vrijeme dovrena izgradnja dubrovake katedrale i isusovakih i pavlinskih samostana u Lepoglavi. Grade se nove crkve u Slavoniji i fortifikacije, dvorci i kurije s parkovima, graanske kue i palae, pa ak i itavi novi gradovi. Poseban odraz u umjetnosti imati e prosvijeeni apsolutizam Marije Terezije i Josipa II. Graditeljstvo Jedan od najljepih primjera baroknog urbanizma je Varadin u kojem se istie dvokatna palaa obitelji Patai s portalom ukraenim dekorativnim rokoko tukaturama. Na zagrebakom Gradecu istie se palaa Ori-Rauch.U Slavoniji zanimljiva je Tvra - kompleks objekata vojnog karaktera koji se sastoji od oruarnica, zgrade glavne strae i niza jednokatnih vojarni, te isusovake crkve sv. Mihovila. U crkvenoj arhitekturi 18.st. pratimo razvoj nekoliko karakteristinih tipova: nastaju tlocrtno raznolike crkve (franjevaka crkva u Samoboru), protenine crkve u obliku trolista s kupolom (sv. Jeronim u trigovi), crkve s jedinstvenim paetvorinastim svetitem (franjevaka crkva u Slavonskom Brodu), crkve koje odraavaju meke rokoko linije (Purga kraj Lepoglave ili Trki Vrh kraj Krapine) i konano, barokne forme s primjesom klasicizma (crkva Marije Snjene u Belcu kraj Zlatara22).
22

Polovicom 18. st. dobiva krini oblik s karakteristinim slikovitim trijemom (cinktor), krasi ju raskona unutranjost - iluzionistike freske Ivana Rangera i raskoni polikromirani crkveni namjetaj.

25

Barokni dvorci hrvatskog plemstva sjedinjuju pejza i arhitekturu. Dominiraju dva tipa: viekrilni dvorci (Gornja Stubica, Mirkovci, Lobor i Miljan) i jednokrilni (tzv. kurije). Nakon osloboenja Slavonije diljem regije niu raskoni dvorci i vlastelinstva poput onih u Valpovu i Brezovici. Barokiziraju se i stari dvorci poput onoga obitelji Zrinski u Ozlju. Nastavlja se i proces barokizacije gotikih svetita (svetite Majke Boje u Lepoglavi i pavlinska crkva u Remetama u Zagrebu i u S. Petru u umi). U Dubrovniku se podie trea velika barokna graevina, crkva sv. Page | 26 Vlaha, iju sredinju kupolu okruuju etiri manje kupole postavljene na etiri ugaona prostora izvan upisanog kria - to je primjer tipine mletake barokne arhitekture. Njezin graditelj bio je venecijanski umjetnik Marino Gropelli. Arhitektura u Istri obuhvaa: rijeka crkva sv. Vida, upna crkva sv. Eufemije u Rovinju (arhitekt Giovanni Dozzi izgradio u neoklasicistikoj kasnobaroknoj maniri), skupina crkava od Umaga i Gronjana do Malog Loinja koje svoje izvorite nalaze u venecijanskoj arhitekturi settecenta, Labin i Rovinj gdje se uzcrkve prigrauju slikoviti otvoreni trijemovi, tzv. loice. Kada govorimo o profanoj arhitekturi, ona je do sredine 18.st. snano vezana za venecijanske uzore zbog pojaanih trgovakih veza s Trstom pa prodiru i utjecaju srednjoeuropskog baroka. Primjer tog stila je palaa Zuccato u Poreu, a sline forme nalazimo u Novigradu i Rovinju. U Dalmaciji i Boki kotorskoj imamo vrijedne primjere profane arhitekture poput palae Zmajevi u Zadru, prekoserije palaa i ljetnikovaca na dubrovakom podruju, do onih bokeljskih poput palae Tripkovi u Dobroti. Katedralu u Dubrovniku zavrava 1719. domai graditelj Ilija Katii. Od lokalnih se graditelja u Dalmaciji istie ibenanin Ivan Skoko (najpoznatiji radovi - ckva Gospe van Grada u ibeniku, svetite Gospe od Vrhpoljca u okolici Grada i zvonik crkve u Betini na Muteru). Najznaajnija graditeljska obitelj su dubrovaki Macanovii koji rade niz crkava izmeu Braa i Trogira. Skulptura Uz biskupe, redovnike zajednice i plemstvo, vano mjesto u financiranju umjetnikih ostvarenja imali su pomorci, uz koje su vezane narudbe nekih od najljepih kasnobaroknih i rokoko oltara iz Venecije. Na podruju Istre, Kvarnera i Rijekeotvaraju se kiparske radionice koje rade za gradove Hrvatskog primorja. Tako u Rijeci svoje radionice zasnivaju inozemni arhitekti i kipati poput Bernardina i Giovannija Martinuzzija i furlanskog kipara Antonija Michelazzija (njegova skulptura je tipian primjer stilske bliskosti goriko-furlanskih radionica ionih u Veneciji). Uz Michelazzija, od furlanskih altarista, u Istri se jo istiu Giovanni Mattiuzzi, Carlo Picco te Giovanni i Leonardo Paccassi. Otvaraju se i redovnike kiparske radionice od kojih je najzanimljivija trsatska franjevaka radionica. Rije je o trojici kipara iz Tirola koji su izradili kipove franjevakih svetaca na oltaru sv. Ane u trsatskom svetitu. Vana je i kiparska radionica vinodolsko-istarske pavlinske provincije. U toj skupini izdvaja se pavlinski kipar Pavao Riedl koji je radio skulpture u crkvi Sv. Petra u umi, u Senju i Puntu na Krku. Diljem obale nalazimo djela mnogih velikih mletakih kipara kasnog baroka i rokoko-a, poput Giovannija Marie Morlaitera, obitelji Bonazza, i Tagliapietra. Kiparska sredita na sjeveru Hrvatske su Zagreb, Osijek i Varadin (meu njima se istiu ona sredita koja su vodili M. Cussa, Francesco Robba i Franjo Rottman i njihove skulpture u kamenu i mramoru oituju talijanski utjecaj). Dominantna kiparska linost u sj. Hrvatskoj bio je Francesco Robba, kasnobarokni venecijanski kipar, a zanimljivi su njegovi zagrebaki oltari u isusovakoj crkvi sv. Katarine. Jedan od poslijednih primjera talijanizacije u kiparstvu je mramorni glavni oltar u upnoj crkvi sv. Marije na Dolcu Franje Rottmana.

26

Slikarstvo U slikarstvu nalazimo djela nekolicine velikana venecijanskog settecenta23 iji izraz karakterizira kasnobarokna i rokokoovska teatralnost i patetika. Primjerice, u dubrovakoj isusovakoj crkvi nalazimo ciklus fresaka o temama iz ivota sv. Ignacija (rad Sicilijanca Gaetana Garcie). Na sjevernom Jadranu nalazimo i djela slovenskih autora od kojih valja izdvojiti radove Valentina Page | 27 Metzingera.Iluzionistiko slikarstvo na sjeveru predstavlja slikar, pavlinski redovnik Ivan Krstitelj Ranger koji je stilski blizak austrijskom baroku i umjetnosti talijanskog slikara Andree Pozza. Radio je freske u crkvama u Lepoglavi, Belcu 24, Olimlju, trigovi i Varadinu. Uz njega se istie i autor svodne freske u crkvi sv. Katarine u Zagrebu, Giulio Quaglio, Kritofor Andrej Jelovek (autor freske u apsidi iste crkve) te autor fresaka u Trkom Vrhu, Anton Lerchinger (najistaknutiji tajerski barokist). Od zidnog slikarstva settecenca valja spomenuti niz ciklusa alegorijsko-mitoloke i historijske tematike te slika galantnih prizora koji krase zagorske dvorce u Gornjoj Bistri, Donjem Oroslavju, Miljani i Brezovici. Na najznaajniji barokni slikar Federico Benkovi25, svoja najvanija djela ostvaruje raddei izmeu Bea i Njemake za dvojicu nadbiskupa iz obitelji Schnborn. Ne smijemo zaboraviti remek-djelo zlatarstva u sjevernoj Hrvatskoj, antependij glavnog oltara zagrebake katedrala s reljefom sv. Stjepana kralja, rad bekog zlatara Georga Gaspara Meichela iz 1721.

HRVATSKA KNJIEVNOST PROSVJETITELJSTVO

18.

ST.

BAROK,

KLASICIZAM,

18. je stoljee razdoblje prosvjetiteljstva gdje prevladava racionalizam i znanstvena spoznaja. Prosvjetiteljske se tendencije mogu pratiti do svretka 30ih godina 19. st., kada se u hrv. knjievnosti pojavljuju jasni znakovi romantizma. Produetak baroknih tendencija oevidan je u djelu Poeanina Antuna Kanilia (1699.- 1777.), autora dvanaesterakog religioznog epa Sveta Roalija, panormitanska divica iz godine 1780. Uzor je naao u Gundulievim Suzama sina razmetnoga i urevievim Uzdasima Mandalijene pokornice. Objavio je i nekoliko moralno-pounih djela26. Glavno obiljeje prosvjetiteljske epike jest poduka i komunikacijska usmjerenost na iroke puke itateljske slojeve, a njezini su predstavnici Andrija Kai Mioi i Matija Antun Relkovi. A. K. Mioi (1704. - 1760.) nedvojbeno je jedna od sredinjih knjievnih osobnosti 18. stoljea. Njegov Razgovor ugodni naroda slovinskoga (1756.) iziao je do 1826. u ak sedam izdanja i po tome je najee objavljivana hrvatska dopreporodna knjiga. Razgovor je djelo zbornikoga tipa, sastavljeno od epskih pjesama i kronikalnih zapisa. Izravni poticaj za Razgovor Kai je dobio od djela Filipa Grabovca Cvit razgovora naroda i jezika ilikoga, aliti rvatckoga. Teme Razgovora su srednjovjekovna prolost junih Slavena i protuturski ratovi. Osnovna je Kaieva namjera ideoloka: sastaviti knjigu koja e pripomoi etnikom i politikom osvjeivanju naroda. Na njemakim prosvjetiteljskim poticajima nastao je didaktiki spjev Satir iliti divji ovik (1762., 1778.) Matije Antuna Relkovia (1732. - 1798.), namijenjen
23 24

Sebastian Ricci, Giambattisto Pittoni, Gaspar Dizani, Francesco Fontebass u crkvi sv. Marije Snjene naslikao ciklus s temama iz Marijina ivota 25 rtva Ifigenije, Hagara i Ismael u pustinji, Abraham rtvuje Izaka 26 Bogoljubstvo na potenje svetoga Francesca Saverije, drube Isusove, Utoite Blaenoj Divici Mariji, Primogui i srce nadvladajui uzori

27

izravnoj poduci slavonskoga seljaka i uklanjanju turskih obiaja. U njemu se mogu prepoznati elementi prosvjetiteljske satire i tematska upuenost na tradiciju Vergilijevih Georgika. Slavonskom se stvarnou na puko-prosvjetiteljski nain pozabavio i Vid Doen (1720. - 1778.). Napisao je osmeraki religiozni spjev Adaja sedmoglava (1768.) u kojemu govori o obiajima i nedostacima slavonskoga seljaka, odnosno o njegovih sedam grijeha. Vano je i versifikatorsko pjesnitvo Matije Petra Page | 28 Katania (1750. - 1825.)na latinskom i hrvatskom jeziku koji je pokuao graditi hrv. stihove na naelima kvantitativne metrike (Fructus auctumnales, 1791.). Iako u Dubrovniku ep zauzima sredinje mjesto, nastaju i filozofska i prirodoznanstvena djela: Ruer Bokovi, djelo De Solis ac Lunae defectibus (1760.) te uro Feri Periegesis orae Rachusanae (1803.). Dubrovani prevode na latinski Homerove epove, Teokrita, Hesioda, Tasisa, ali i odlomke Gundulieva Osmana. Hrvatska kajkavska knjievnost dugo je pod utjecajem Jurja Habedlia. Dominiraju barokni stilski izraz, pobone i moralne teme. Najznaajniji su Juraj Mulih (Posel apostolski vu navuku kransku postavljen), tefan Zagrebec (Hrana duhovna ovic keranskeh), tefan Fuek (Hitorije), Hilarion Gaparoti (Cvet svetih) i Gregur Kapucin (Nebeski pastir pogubljenu ovcu ie, Nestranno vezdanjega tabora ispisivanje). U prvim desetljeima 19. st. stvaraju Jakon Lovreni, autor iniI i ivlenja Petrice Kerempuha, i Titu Brezovaki, koji je napisao Matija Grabancija Dijak. Komedija je vrlo popularna vrsta hrvatskoga osamnaestostoljetnoga kazalita. U Dubravniku se osobito cijeni Molire. U prvoj polovici stoljea adaptirane su u prozi i izvedene 23 komedije, tzv. franezarije. Meu dramskim piscima, koji su sastavljali hrv. tekstove, zapaeni su Ferdinand Putica, Marko Bruerevi i Vlaho Stulli. U sjevernoj Hrvatskoj jedini je oblik kazalita vezan za isusovake kolske predstave. Titu Brezovaki (1757. - 1805.), najzaajniji dramatiar hrv. sjevera, zapoeo je kolskom dramom Sveti Aliksij. Napisao je dvije komedije Diogene ili sluga dveh zgubljenih bratov i Matija Grabancija Dijak. P Poesbno mjesto u hrv. knjievnosti 18. st. zauzima pjesnikinja Katarina Patai. Napisala je Pesme horvatske koje su uglavnom petrarkistiki kanconijer s prepoznatljivim ljubavnim motivima.

ZNANOST U HRVATA U 18. STOLJEU Razdoblje prosvjetiteljstva dovodi u znanosti do prosvjetljenja mnogih vanih znanstvenih pitanja u kojima sudjeluju i hrv. autori, a osobito se istie rimski krug hrv. znanstvenika koji ine glasoviti hrvatski etverolist: Ruer Bokovi, Rajmund Kuni, Bernard Zamanja i Bedenikt Stay uz koje jo djeluje i Ivan Luka Zuzori. Snaan krug hrv. uenjaka djeluje i u Maarskoj, osobito na Sveuilitu u Budimu, a najistaknutiji su bili Josip Franjo Domin, Mirko Daniel Bogdani, braa Josip i Ljudevit Mitterpacher, Ivan Paskvi i Franjo Bruna. U Hrvatskoj pak djeluju Pavao Thaller u Poegi i Julije Bajamonti u Splitu. Ruer Bokovi (1711. - 1787.) najzasluniji je, najpoznatiji i najpriznatiji hrv. znanstvenik u svijetu. Njegovi pogledi usmjerili su europsku znanstvenu misao prema novim rjeenjima o strukturi tvari. U svom glavnom djelu Theoria philosophiae naturalis (Be, 1758.; Venecija, 1763.) sveo je sve pojave u prirodi

28

na jedan jedinstveni zakon sila, a njegova gledita toga zakona ostavila su neizbrisiv trag u znanosti sve do naih dana. Benedikt Stay (1714. - 1801.) napisao je dva prirodno-filozofijska epa: est knjiga filozofije iznesene u stihovim (Venecija, 1744.; Rim, 1747.) u kojem je izloio Descartesovu prirodnu filozofiju, i Deset knjiga novije filozofije iznesene u stihovima gdje je izloio Newtonova prirodnoznanstvena gledita27. Rajmund Kuni (1719. - 1794.) i Bernard Zamanja (1735. - 1820.), uz Bokovievu Page | 29 su pomo opjevali suvremena znanstvena gledita svojega doba i izloili ih u Rimskoj akademiji degli Arcavi. Bokovi je pomagao i Dubrovaninu Ivanu Luki Zuzoriu (1716. - 1746.) u istraivanju povijesti astronomije. O tome je Zuzori objavio djelo Sopra...(O antikom sunanom satu, Venecija, 1746.). Vei broj hrv. uenjaka djeluje u doba prosvjetiteljstva u Maarskoj, osobito na Sveuilitu u Budimu. Franjo Bruna (1745. - 1817.) djelovao je kao astronom, meteorolog i matematiar. Radio je u budimskoj zvjezdarnici (osnovana 1779.), a kasnije kao profesor vie matematike na Sveuilitu u Peti. Objavio svoja djela na podruju astronomije i meteorologije, a sauvano je vie njegovih rukopisa iz hidromehanike. Mirko Daniel Bogdani (1762. - 1802.), Virovitianin, djelovao je kao astronom i matematiar. Kao i Bruna, radio je u Sveuilinoj budimskom zvjezdarnici. Vrijedno priznanja je njegovo rukopisno djelo iz nebeske mehanike Mechanica coelestis. U Beu je na hrv. jeziku objavio i povijest starog vijeka u azijskim zemljama, pod naslovom Dogaaji svijeta. Josip Mitterpacher (1739. 1788.) djelovao je kao prof. matematike, a njegov brat Ljudevit Mitterpacher (1734. - 1814.) djelovao je kao prof. gospodarstava na Sveuilitu u Budimu. Ljudevit je bio jedan od najplodnijih autora udbenika na tlu Austrijske Carevine. Josip Franjo Domin (1754. - 1819.), Zagrepanin, bio je prof. fizike i gospodarstava u Maarskoj, a kasnije prof. fizike na Filozofskom fakultetu Sveuilita u Peti. Najvanije njegovo djelo je Disertatio...(Fizikalna rasprava o postanku, naravi i koristi umjetnog zraka)28. Bavio se i primjenom statikog elektriciteta u lijeenju, a i sam se bavio lijeenjem elektricitetom. Stoga ga esto nazivaju i ocem elektroterapije. Ivan Pasvi bio je astronom i matematiar koji je naslijedio Josipa Mitterpachera na katedri vie matematike. Objavio je vie djela iz geometrijskih mjerenja i primjene vie matematike na teoriju strojeva, a najvanije djelo mu je Anfangsgrnde...(Poela cijelokupne teorijske matematike). Pavao Thaler (1735. - 1800.), bivi isusovac i ljekarnik iz Poege, napisao je na gotovo 250 stranica prvi rukopisni hrvatski udbenik kemije Uvod u pravu kemiju koji se uva u Muzeju Poeke kotline.

KOLSTVO U HRVATA OD 16. DO 18. STOLJEA Samostanske i crkvene kole te puka prosvjeta kolstvo se odravalo uglavnom u samostanima i uz kaptole gradskih sredita. Pojedini su crkveni redovi njegovali osnovnu,srednju i visoku izobrazbu svojih
27

Descartesova gledita opjevao je u vie od 10 000 heksametara, a Newtonova u vie od 24 000 heksametara. 28 prvo takve vrste na tlu Austrijske Carevine

29

mladih lanova. Franjevci su imali filozofski studij u Dubrovniku jo od kraja 14.stoljea, a u 16. st. postaje generalno uilite. Poetkom 17.stoljea osnivaju ga i u Zagrebu. Dominikanci dre studij filozofije i teologije u Zadru. Pavlini iz Trnave prenijeli su u Lepoglavu svoj filozofski studij za vlastite studente, koji je 1677. imao poseban odjel za hrvatske i maarske sluae.Po nekoliko godina u 18. st. pavlini dre vie studije usporedno i u samostanima u akovcu, Remetama Page | 30 i Olimju. Srednje ili gramatike kole drali su redovnici u svojim samostanima za vlastiti pomladak. Usporedno postoje kaptolske kole za izobrazbu budueg klera, a najpoznatija je u Zagrebu. Prema dominikanskom kolskom sustavu,obnovio ju je biskup Augustin Kaoti, a obuhvaalaje humanistiki i teoloki studij koji prema odredbama Tridentskog sabora postaju sjemenita29. Gradske osnovne kle u Dubrovniku, Splitu i Zadru postoje ve u 15.st., a u njima predaju sveenici, redovnici i uitelji svjetovnjaci. enski samostani benediktinki, dominikanki i klarisa u priobalnim gradovima koluju djevojice i djevojke u osnovnom obrazovanju i prikladnim zanatima. Klarise su pak osobito odgajale plemike i patricijske keri. U svim samostanima franjevaca,dominikanaca i drugih redovnika, postoji stoljetna tradicija nekog oblika puke kole u kojima su redovnici pouavali djecu kranski nauk i osnove pismenosti. Posebno su za to zasluni franjevci koji su u 16. st. u Bosni djecu nauili itati i pisati na latinici i bosanici. Tijekom 17. i 18.stoljea sve je vie upnih ili crkvenih kola koje osnivaju upnici. Djecu pouavaju kapelani, dok su uitelji esto bili istodobno orguljai ikantori u crkvi. Razvoj takvih kola najee je ovisio o materijalnim mogunostima pojedinih upa i o politikim prilikama. Sredinom 18.st. broj se upnih kola naglo poveava, posebno u Zagrebakoj biskupiji30. Javne gimnazije i uilita Prethodnica kasnijih javnih gimnazija u Hrvatskoj moe se smatrati gimnazija u pavlinskom samostanu u Lepoglavi. Otvorio ju je 150331. prior Marko iz Dubrave koji je pripadao krugu humanista na dvoru bana Ivania Korvina. Jedan od novih crkvenih redova u 16. st., Druba Isusova, bili su znaajni po svom kolskom i odgojnom radu. Dubrovaka Republika jo je 1555. godine zatraila osnivanje isusovake kole u svom gradu, ali U Osijeku u 18. st. vode nepotpunu gimnaziju koju zbog nedostataka sredstava moraju zatvoriti. Tek e zaslugom Marije Terezije gimnaziju ponovno otvoriti u Osijeku i Petrovaradinu. Kao prepreka javili su se Mleani, koji nisu doputali daisusovci u Dalmaciji vode gimnaziju i sjemenite. U Zagrebu, Varadinu i Rijeci osnivaju isusovci konvikte ili internate u kojima stanuju siromaniji uenici, a njihov boravak plaaju dobroinitelji poloenim zakladama. Vii studij filozofije i teologije ili akademije, isusovci otvaraju 1662. u Zagrebu, 1725./1727. u Rijeci i 1760. u Poegi. Samo privremeno predaju filozofiju u Dubrovniku. 1773. nakon ukidanja isusovakog reda32, upravu nad postojeim gimnazijama preuzimamjesni biskup, a predavai su biskupijski sveenici. Gimnazije u Varadinu i Poegi 1777. preuzimaju pavlini i vode ih sve do ukinua njihovog reda 1786. (Josip II.). Osim tih gimnazija koje su osnovali isusovci, javne srednje kole osnivaju i pavlini. U Krievce ihdovodi hrvatski protonotar Ivan Zakmardi.
29

Sjemenita postoje i u Splitu, Zadru, Hvaru, Poreu i Puli, ali djeluju samo neko vrijeme. Trajna sjemenita postoje u Zadru do 1797. i u Splitu. 30 Zahvaljujui biskupu Franji Thauszyju 31 Zatvorena 1637. nakon otvaranje isusovake gimnazije u Varadinu 32 papa Klement XIV.

30

Redovnike pijariste ili skolope iz Austrije u Hrvatsku 1755. dovodi Marija Terezija i dodjeljuje im opatiju i imanje Maru, koja je bila oduzeta pravoslavnim monasima. Nekoliko godina djeluju u Koprivnici, a 1761. za stalno se nastanjuju u Bjelovaru i otvaraju niu gimnaziju. Vodili su glavnu (osnovnu) kolu (na njemakom jeziku), latinsku kolu s nastavnim njemakim jezikom,u kojoj je program bio slian kasnijim realnim gimnazijama s preteito tehnikim i gospodarskim predmetima, a nazivala se obrtnikom ili geometrijskom kolom. Otvaraju niu gimnaziju, tzv. Page | 31 etverorazrednu latinsku kolu s njemakim nastavnim jezikom u Karlovcu. Obnaali su dunost upravitelja svih kola u Karlovakom i Varadinskom generalatu. kole su im oduzete 1783.; karlovaku preuzimaju franjevci, koja postaje potpuna gimnazija javnog karaktera. Nautiku kolu osniva Marija Terezija u Trstu, a poduavala je budue kapetane, pomorce i trgovce. Poznati isusovac u toj koli bio je Franjo Ksaver Orlando koji e nakon ukinua reda u rijekoj akademiji otvoriti katedru za nautiku. Marija Terezija otvara i kole za politike i kameralne znanosti u Varadinu. Prve javne enske kole u Hrvatskoj osnivaju redovnice urulinke u Varadine gdje otvaraju puku djevojaku kolu. U poetku su urulinke predavale na njemakom, ali je vizitator Nikola Gothal naredio da se u koli ui i hrvatski, a Hrvatsko kraljevsko vijee donijelo je 1778. slubenu naredbu da nastavni jezik bude hrvatski.

kolski sustav - vjebe i aktivnosti Isusovai je red prvi od crkvenih institucija u svojim pravilima postavio kao jedan od glavnih ciljeva odgoj svjetovne mladei i zbog toga oni tijekom pola stoljea izrauju vlastiti kolski sustav. Konana verzija tog kolskog sustava objavljena je 1599. u Napulju pod naslovom Ratio atque institutio studiorum (Metoda i ureenje studija). Ratio studiorum najvie novosti donosi u dobroj organizaciji studija u disciplini i aktivnosti uenika. Detaljno je naznaena struktura studija kao predavanja, dnevni red, raspored i trajanje sati u tjednu, ispiti i promaknua u vii razred, nagrade, odmor, praznici, kolski prirunici, duhovne aktivnosti... Sustav se spretno prilagoavao drutvenim ideolokim promjenama sve do polovice 18. st. Omoguavao je odgoj i izobrazbu jednako djelotvorne za budue sveenike, dravnike, pjesnike, vojnike ili znanstvenike. Isusovako kolsko ureenje postalo je najpoznatije i najrairenije u idua dva stoljea, pa ga zato mnogi dre prvim kolskim sustavom u pravom smislu. Pod utjecajem prosvjetiteljskih ideja, sredinom 18. st., beki Dvor nastoji modernizirati kole u Monarhiji, a uz to postpuno uvodi i germanizaciju u tadanje latinske srednje kole. Tako Dvor preko Hrvatskog kraljevskog vijea nalae 1769. varadinskoj gimnaziji da se u poezije umjesto pjesnitva uvede stil pisanja, u tri nia razreda njemaki kao nastavni jezik, da se zaposle poseban prof. za njemaki jezik i pismo, te prof. mehanike za mlade obrtnike. Vee promjene u ureenju kolstva uslijedile su nakon ukinua isusovakog reda (1783.). Car Josip II. uveo je kolarinu i ograniio obrazovanje seljake i graanske mladei koja nije mogla, ili vrlo teko, prelaziti iz normalnih kola u srednje, odnosno iz srednjih kola na vie studije, budui da je visoko obrazovanje bilo rezervirano za plemike sinove. Njegov nasljednik Leopold II. ukida kolarinu i obvezni njemaki jezik, ali tada postaje obvezan maarski. Utjecaj i znaenje javnih kola S obzirom na domae prilike i blizinu slinih uilita u susjednim zemljama, broj je polaznika u isusovakim gimnazijama bio dosta velik. Vanu ulogu s obzirom na politike prilike u ostacima ostataka Hrvatske u prvoj polovici 17. st. imaju isusovaki kolegiji u Zagrebu i Varadinu. U isusovakim se gimnazijama rabe

31

udenici jednaki onima na velikim svjetskim uilitima. Objavljuju kolske rjenike, latinsko-hrvatski Jurja Habdelia, hrvatske poetnice na kajkavskom i tokavskom, pravopisne prirunike itd. Vrijednost tih kolskih prirunika pokazuje podatak da su se neki tiskali vie puta sve do prve polovice 19. st. Nekoliko vanih prekretnica u razvoju hrv. kolstva tijekom tri stoljea: osnivanje prvih javnih gimnazija u prvim desetljeima 17. st., zagrebaka akademija od 1669. kao prethodnica dananjeg Sveuilita, izraziti porast upnih pukih kola Page | 32 od sredine 18. st. i reformne odredbe bekog Dvora potkraj 18. st. kojima je postavljen temelj masovnijoj izobrazbi djece i mladei u 19. st. CRKVA U HRVATA U 18. STOLJEU, PROSVJETITELJSTVO I JOZEFINIZAM Do krize savjesti dolazi pod utjecajem engleskog deizma i slobodnog zidarstva. Kao pokret izgraen na prosvjetiteljskim idejama, sa svojim mistinim inicijacijama i obredima, slobodno zidarstvo dolazi u sukob s Katolikom Crkvom. Osude papa Klementa XII. i Benedikta XIV. nisu ozbiljno shvaene ak ni na podruju crkvene (papinske) drave. Protutea rimskom centralizmu Hobbesov materijalistiki senzualizam, Lockeovo razumsko kranstvo i Spinozin pozitivistiki racionalizam imaju odjeka u cijeloj Europi. Na stvaranje protucrkvenog mnijenja utjeu Voltaireova ironizacija kranstva (nadaleko je poznata njegova hukaka parola: Ecrasez l'infame! - Unitite besramnicu!, tj. Katoliku crkvu), Diderotov idejni skok od prirodne religije prema ateizmu i Holbachova da materija ne treba nikakvog posebnog pokretaa jer djeluje svojim vlastitim sliama. Redovnitvo je u opadanju. Mnogi afirmirani redovi nemaju podmlatka.

Crkva i Monarhija Najvea opasnost katolikom jedinstvu u doba prosvjetiteljstva prijetila je od francuskog galikanizma, njemakog Aufklrunga i jozefinizma. Ovaj posljedni je nazvan prema Josipu II. koji eli unaprijediti zemlje habsburke krune i u svome nastojanju iskoristiti intelektualne i materijalne prednosti Katolike crkve i njezinih slubenika. On je pokuavao organizirati dravnu crkvu koja e sluiti interesima Monarhije. Ukinuta je prevlast isusovaca na Bekom sveuilitu i otvoren put profesorima iz inozemstva. S obzirom na reorganizaciju monakih redova i redovnikih druba objavljena su dva dekreta: prema prvom nitko ne moe polagati redovnike zavjete prije navrene 21. godine, a prema drugom redovnici se ne smiju udaljavati iz samostana i naputati upnu slubu ako im je ona povjerena. Josip II. postupno ukida sve muke i enske redovnike ustanove koje se neposredno nisu bavile kolstvom, zdravstvom ili strogo znanstvenom djelatnou. U Hrvatskoj su najvie bili pogoeni benediktinci i pavlini, jedni od graditelja hrv. pismenosti i kulture, dok su neto bolje proli prosjaki redovi (dominikanci i franjevci). Od redovnikog patrimonija stvoren je fond za vjeroispovijest iz kojeg se uzdravao kler, kole i karitativne ustanove pod zatitom Crkve, a najvei je dio potroen u osnivanje novih upa i gradnji crkava. Maksimilijan Vrhovac je na podruju prostrane Zagrebake biskupije utemeljio 104 upe. U djelovanju M. Vrhovca prosvjetiteljsko-jozefinistike ideje u Hrvatskoj najizrazitije su u crkvenom, politikom, kulturnom i gospodarskom smislu te je on prozvan pionirom svega pokreta hrvatskog naroda u novije doba.

32

Page | 33

19. STOLJEE
HRVATSKA U PRVOJ POLOVICI 19. STOLJEA STANJE NA HRVATSKOM PROSTORU ZA VRIJEME FRANCUSKE REVOLUCIJE I KOALICIJSKIH RATOVA PROTIV FRANCUSKE Francuska revolucija 1789. bila je najvaniji dogaaj europskog 18. stoljea. Bila je nadahnuta racionalistiko-prosvjetiteljskim pogledima te voena geslom Sloboda, bratstvo, jednakost i izvrila je snaan utjecaj na zemlje u Europi. Car Josip II., iako pristaa prosvjetiteljstva, uvrivao je centralizam i irio germanizaciju tako potirui uzakonjena i tradicionalna prava pojedinih nenjemakih naroda svoje Carevine to je izazivalo sve vie nezadovoljstva. Car Josip II. nije se htio okruniti krunom sv. Stjepana. Hrvatski se prostor tijekom vladavine Josipa II. nalazio u sklopu Austrijske Carevine u ijem su sastavu bili: Banska Hrvatska (tzv. Provincijal), Meimurje, Rijeka, Vojna krajina te dio Istre. U sklopu Mletake Republike bili su: vei dio Istre, Kvarnerski otoci, Dalmacija i Boka kotorska. Jedini samostalni teritorij bio je teritorij Dubrovake Republike. Pod upravom Hrvatskog sabora i hrv. bana bile su samo Banska Hrvatska i Banska krajina (granica). Bansku krajinu (Banija ili Banovina) inile su dvije regimente: Petrinjska sa sjeditem u Petrinji i Glinska sa sjeditem u Glini. Meimurje je nakon etverogodinjeg pripadanja zagrebakom distriktu pripojeno maarskoj Zalatskoj upaniji. Rijeka kao slobodna luka (1719.) dobila je 1779. zaseban samoupravni status (Corpus separatum) i 1786. pripojena je Ugarskom primorju (Littorale Hungaricum) na ijem je elu bio guverner. Josipa II. nasljeuje Leopold II. koji je ponovno uspostavio staleki ustav u Banskoj Hrvatskoj i Ugarskoj te se 1790. dao okruniti za hrvatsko-ugarskog kralja. U Hrvatskom saboru sudjelovali su prelati, velikai te predstavnici plemstva iz upanija i predstavnici kraljevskih slobodnih gradova. Sabor je sazivao ban, a izbor i imenovanje bana bilo je u nadlenosti cara (kralja). 1790. kralj Leopold II. za hrvatskog bana imenovao je velikaa Ivana Erddyja koji je na toj dunosti ostao punih 16 godina. Plemstvo je bilo glavni politiki imbenik i u Banskoj Hrvatskoj i u Ugarskoj. Budui da zasebna vlada Banske Hrvatske, usporedno s obnovom ustavnog stanja, nije obnovljena niti je bilo izgleda da e se to uskoro uiniti, Hrvatski je sabor 1790. zakljuio da priznaje Ugarsko namjesniko vijee i kao vladu za Hrvatsku. Maarski saborski zastupnici, kao i maarski palatin (najvii upravni dostojanstvenik), zahtjevali su da se maarski jezik uvede i kao slubeni jezik u Hrvatskoj. U tom su zahtjevu hrv. zastupnici, na elu s banom Erddyjem, vidjeli prijetnju od maarizacije te su zahtjevali da i dalje latinski jezik ostane slubeni. Tada su maarski saborski zastupnici pokrenuli i pitanje pripadnosti Slavonije i zagovarali su pripojenje Slavonije Maarskoj. Hrvatski su im se zastupnici odluili suprotstaviti i u tome su se otporu istaknuli Nikola krlec

33

i ban Erddy koji je na zajednikom saboru u Budimu 1790. uzviknuo Regnum regno non praescribit leges33. Francuska je 20. travnja 1722. odlukom svoje Zakonodavne skuptine objavila rat Austriji. Napadnutoj Austriji u pomo je pritekla saveznica Pruska. Austrijskoprusko zajednitvo u tom ratu bilo je prav antifrancuska koalicija. Nedugo nakon poetka te koalicije, car Leopold II. je umro (1792.). Nasljedio ga je sin Franjo II. Page | 34 koji je sastavio ratovanje protiv Francuza, zavreno tek u travnju 1795. mirom u Baselu. U tom se ratu Francuska iskazal kao mona vojna sila, a meu njezinim vojskovoama elni je ovjek postao general Napoleon Bonaparte! Kako je Pruska, nakon Baselskog mira, istupila iz koalicije s Austrijom, Napoleon je ubrzo poveo novi rat protiv Austrije koja je bila prisiljena na primirje s Francuskom, sklopljen 1797. u Leobenu, a zatim i na mirovni ugovor potpisan iste godine u Campoformiju. Francuzi su 17. svibnja 1797. zauzeli Veneciju i ukinuli Mletaku Republiku. Od ukinua Mletake Republike do mira u Campoformiju nastao je u Dalmaciji pokret za sjedinjenem Dalmacije s Banskom Hrvatskom. Najuporniji zagovaratelj sjedinjenja bio je dalmatinski franjevac Andrija Doroti, a u Zagrebu je bilo nekoliko istaknutijih podravatelja meu kojima se isticao M. Vrhovac. Iz Dalmacije je bila upuena molba caru (kralju) Franji II. da omogui sjedinjenje Dalmacije s Banskom Hrvatskom. To je sjedinjenje traio i Hrv. sabor 1802. Franjo II. je iste godine odgovorio da za sjedinjenje nisu sazrele potrebne okolnosti i da zbog toga do daljnjega odgaa svoju odluku o tom pitanju. Nakon poraza Austrije od Francuske u drugom (bitka kod Ulma 1805.) i u treem (bitka kod Austerlitza 1805.) ratu, potpisan je 25. prosinca 1805. mirovni ugovor u Pounu (Bratislava). Austrijska Carevina je u duhu odredaba Pounskog mira poela naputati istonojadranske teritorije koje je francuska vojska zauzimala kreui se kopnom. Kako bi Francuzi doli do Boke kotorske, stali su 1806. na tlu Dubrovake Republike da se odmore. Udruena ruska i crnogorska vojska, eljevi opljakati Dubrovnik, krenula je na dubrovako tlo te su Konavlama sukobila s umornom francuskom vojskom. Francuzi se bili potisnuti u sam Dubrovnik sve do dolaska novih francuskih postrojbi koje su istjerale ruse i crnogorce s dubrovakog tla. Francuzi su se od samog poetka boravka u Dubrovniku ponaali kao pravi okupatori, zaposjedajui tvrave, samostane, kole i kue. Rusi su se prema odredbama Tilsitskog mira iz 1807. morali povui s Jadrana, odnosno i iz Boke kotorske to je znailo slobodan prolaz Francuzima u samu Boku. No, i nakon toga, Francuzi su ostali na tlu Dubrovake Republike, a 31. sijenja 1808. su i formalno ukinuli Dubrovaku Republiku iji su teritorij, kao i teritorij Boke kotorske, ukljuili u svoju pokrajinu Dalmaciju. Na elu vojne pokrajinske uprave u Dalmaciji, nalazio se general Auguste Marmont koji je uoi ukinua Dubrovake Republike od svojih nadreenih dobio naslov vojvoda dubrovaki (Duc de raguse). Na elu francuske civilne pokrajinske uprave u Dalmaciji bio je generalni providur sa sjeditem u Zadru i tu dunost Napoleon I. povjerio je Vincenzu Dandolu, istaknutom venecijanskom frankofilu. Generalni providur Dandolo, nadahnut razvijenom Francuskom kao uzorom, nastojao je unaprijediti gospodarski i kultruni ivot u Dalmaciji. Poticao je poljoprivredu, osnovao je trgovaku komoru u Splitu, sredio carine, sudstvo je odvojio od uprave, ukinuo batinanje i torturu u istranom postupku, osnovao prizivna sudita u Zadru i Splitu, poticao osnivanje novih kola, u Zadru je ustanovio i visoku kolu za studij filozofije, prava, medicine i prirodnih znanosti. Kao talijan, Dandolo je favorizirao talijanski jezik, te je njegovim nastojanjem u Zadru pokrenut i dvojezini tjednik Il Regio Dalmata (Kraljski Dalmatin) na talijanskom i hrvatskom jeziku. Bile su to prve hrvatske novine koje su izlazile od 12. srpnja 1806. do 1. travnja 1810.
33

Kraljevstvo kraljevstvu ne pripisuje zakone

34

U ratnom sukobu s petom antifrancuskom koalicijom (Austrije i Engleske), Francuska je postigla nove pobjede od kojih je bila najvanija ona protiv austrijske vojske kod Wagrama 1809. Nakon toga, Austrija je prisiljena da Schnbrunnskim mirom iz 1809. ustupi Francuskoj Beljako okruje (zapadnu Koruku, Goriku, Trst, Kranjsku, Pazinsku grofoviju te dijelove civilne Hrvatske i Vojne krajine koji su se nalazili na prostoru juno od Save do mora). Time je Page | 35 Austrija potpuno izgubila pristup do mora. Te tako dobivene slovenske i hrvatske teritorije, kao i hrvatska podruja od Istre do Boke kotorske, Francuzi su odmah administrativno ujedinili nazvali taj sklop Ilirskim provincijama (Les provinces illyriennes). U Ilirskim provincijama ivjelo je tada 1 556 000 stanovnika. Na elu Ilirskih provincija bio je generalni guverner sa sjeditem u Ljubljani. Ta je dunost bila povjerena francuskom voi Marmontu koji je uspostavio sredinju upravu Ilirskih provincija i deset podrunih intendantura. Od 1811. uvedena je nova podruna upravna organizacija: uspostavljeno je 6 civilnih provincija (Dubrovnik, Dalmacija, civilna Hrvatska, Istra, Kranjska i Koruka) i jedna vojna provincija (Vojna krajina). Od 1. sijena 1812. i u Ilirskim je provncijama uveden francuski Graanski zakonik (Code civil, donesen 1804. i prema Napoleonu I. nazivan i Code Napolon). Svi su graani postali jednaki pred zakonom, sudstvo je odijeljeno od uprave, ukinuti su zemaljski stalei, porezni privilegiji, autonomna prava gradova, uvedena je opa vojna obveza i obveza plaanja poreza, ukinuti su cehovi, feudalna obveza, a u Dalmatinskoj Zagori seljaci su postali vlasnici zemlje koju su obraivali. Dunost generalnog providura obavljao je maral Marmont do 1813. Otada su Ilirske provincije ule u posljednju godinu svoga postojanja, a njihova je sredinja uprava iste godine premjetena iz Ljubljane u Trst i tu je doekala svoj kraj 1814. HRVATSKE ZEMLJE UOI I NAKON BEKOG KONGRESA U Banskoj Hrvatskoj je nakon Ivana Erddyja bansku dunost od 1806. obnaao grof Ignjat Gyulay, austrijski general topnita. Banovao je punih 25 godina, do 1831. Sudjelovao je u svim koalicijskim ratovima protiv Francuske. Francuski porazi u Rusiji 1812. i potom u velikoj bitki kod Leipziga 1813. potaknuli su Austrijsku Carevinu da krene u zauzimanje teritorija koje je izgubila Pounskim i Schnbrunnskim mirom. Tako su francuske Ilirske provincije od 1813./14. ponovno dole u sastav Austrijske Carevine. Poetkom proljea 1814. Napoleonova Francuska bila je slomljena: 31. oujka u Pariz su ule vojne snage este protufrancuske koalicije, a 11. travnja Napoleon je abidicirao u Fontainebleauu i potom je konfiniran na otoku Elba. Glavna briga pobjednikih zemalja bila je zatim da dogovorom utvrde poratni meunarodni poredak u Europi na naelima legitimiteta i restauracije. Njihovi su se predstavnici okupili u Beu. Taj skup, poznat kao Beki kongres, vijeao je od rujna 1814. do lipnja 1815. U tenji da zadovolje svoje interese, zemlje pobjednice, sudionice tog kongresa, nagaale su se i pogaale meusobno. U toj aktivnosti svojim se inicijativama i utjecajem posebice isticao Clemens Metternich, austijski ministar vanjskih poslova. Zakljuci Bekog kongresa sadrani su u njegovu zavrnom dokumentu (Acte finale) od 9. lipnja 1815., koji se sastoji od 121 lanka. Austrija je u skladu sa svojim interesima dobila Ilirske provincije. Dubrovaka Republika nije bila obnovljena. Njezin teritorij, kako je stajalo u 94. lanku Acte finale, dodijeljen je Austriji. Tako je Austrija, dobivi 1815. cijelu istonojadransku obalu, od ua Soe do Budve, poela od tada, kao pomorska zemlja, izgraivati svoju dominaciju na Jadranu. Austrijski car Franjo II. , po savjetu svojeg ministra Metternicha, stvarnog upravljaa u Austriji, vladao je Hrvatskom i Ugarskom apsolutistiki i to punih 13

35

godina (1812. - 1825.). Taj francjozefovski apsolutizam (nazvan tako u kasnijoj historiografskoj literaturi po njemakom obliku careva imena Franz) imao je zadau da onemogui otpore Hrvatskog i Ugarskog sabora carevoj (kraljevoj) upravnoj politici, osobito na hrvatskom prostoru. Car je bive Ilirske provincije 1816. proglasio Kraljevinom Ilirijom, koja se sastojala od dva gubernija Ljubljanskog i Primorskog. U Banskoj Hrvatskoj djelovale su upanije iza francjozefovskog apsolutizma i Page | 36 nakon ponovnog vraanja ustavnosti. One su obavljale upravno-politike i sudske poslove. Glavnu rijeu njima imali su plemii. Sudilo se prema Verbczyjevu zakoniku. Sadravao je ugarsko obiajno pravo koje je krajem 15. i poetkom 16. st. prikupio i sistematizirao Istvan Verbczy, protunotar kraljevskog dvorskog suca. Pod naslovom Trodjelno djelo obiajnog prava slavnog kraljevstva Ugarske i njemu pripojenih podruja34. Taj je zakonik 1514. usvojio Ugarski sabor. Potpisao ga je i kralj, no nije bio ovjeren kraljevim peatom, pa, prema tome, nije dobio ni definitivnu pravnu sankciju. No, bez obzira na to, u Ugarskoj se smatrao i primjenjivao kao zbornik veeeg prava. U Banskoj Hrvatskoj bio je upotrebi sve do 1852., kad je zamijenjen austrijskim Graanskim zakonikom. Austrijska uprava, na ostalim dijelovima bivih Ilirskih provnicija, bila je razliito organizirana. 1814. osnovano je, kao zasebna oblast, Austrijsko primorje za sjeditem u Trstu. To Austrijsko primorje imalo je u svom sastavu 4 okruja: Rijeko, Istarsko, Goriko i Transko. Austrijska uprava na podruju Dalmacije, nekadanje mletake Boke kotorske i bive Dubrovake Republike, sastojalo se od gubernija - pokrajinske inovnike vlade u Zadru, glavom gradu te pokrajine; zatim od etiriju okruja (Zadarskog, Splitskog, Dubrovakog i Kotorskog) u sastavu kojih su bile preture i opine. Na elu gubernija nalazio se gubernator. Slubeni jeziku u upravi, sudstvu i kolstvu, kako u Istri, tako i u Dalmaciji, bio je talijanski, to se objanjavalo tradicijom, veom razvijenou tog jezika, kao i time to su inovnici, suci i uitelji taj jezik bolje ili jedino poznavali. U Banskoj Hrvatskoj uvijek su se budno uvali i branili mogui oblici hrvatske dravnosti. Najstarije hrv. zemlje Dalmacija, Hrvatska i Slavonija smatrale su se i dalje jednom kraljevinom to je stalajo i u njihovu dravno-pravnom naslovu: Regnum Dalamatiae, Croatiae et Slavoniae. I u naslovu hrvatskoga bana redovito se isticalo da je on: banus regnorum Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae. Iako se hrvatska Trojednica poslije Bekog kongresa 1815. nala u sklopu Austrijske Carevine i u neposrednoj prilici da bude upravno ujedinjena, to se ipak nije dogodilo jer carski dvor u Beu to nije htio jer se bojao da bi to ujedinjenje ojaalo Hrvate koji bi se, udrueni s inae jakim Maarima, mogli efikasnije suprotstavljati austrijskim Nijemcima te zahtjevati i preustroj HM prema svojim interesima. Zbog toga je Dalmacija i dalje ostala izolirana upravno vezana za Be, a ne za Zagreb. Od 1817. pokrajina je Dalmacija - u sklopu Austrijske Carevine dobila naziv kraljevine (Kraljevina Dalmacija, to je odmah ulo i u naslov austrijskih vladara). VOJNA KRAJINA U PRVOJ POLOVICI 19. STOLJEA Zadnja promjena granice izmeu Hrvatskog Kraljevstva i Osmanskog Carstva Za vrijeme austro-turskog rata (1788. - 1791.) po trei je put u 18. st. jedno od glavnih ratita s Turcima bilo podruje Srbije. Zbog vie poraza glavnine austrijske vojske na podruju Srbije, Austrijsko je Carstvo bilo prisiljeno na mirovne pregovore s Osmanskim Carstvom. Mirovni sporazum potpisan je u Svitovu na Dunavu u Bugarskoj 4. kolovoza 1791. Sreivanje novih granica
34

skraeno Tripartit, lat. Opus tripartitum iuris consuetudinarii inclyti regni Hungariae partiumque eidem annexarum

36

izmeu dva velika carstva zavreno je tek 1795. Nova granica prema Bosni, u neprekinutoj crti, poinje na gornjem toku rijeke Gline, tj. na toki gdje potok Maljevac u nju utjee. Odatle se protezala prema Cetingradu, zatim uz Koranu prema Drenikgradu i dalje preko Vaganca i likog Petrovog Sela ulazi u podruje istone padine planine Pljeevice. Tu prolazi istonim rubom osloboenog Izaia i preko Skoaja izbija nadomak Bihaa. Bez vee potpora austijske vojske, krajinicima nije polazilo za rukom osloboditi Page | 37 Biha i ostale dijelove Turske Hrvatske. Time je nepovratno proputena posljednja prilika da se povrate oni dijelovi povijesnih zemalja Hrv. Kraljevstva koje su tijekom Stogodinjega hrvatsko-turskoga rata osvojili Turci. Rat je u cijelosti zavrio neuspjehom, ali je u povijesnom razvoju Vojne krajine imao veliko znaenje. Austrijski dobitak 1791. bio je zapravo posljednje proirenje Vojne krajine. Najvie se proirila Lika pukovnija. Na razmeu 18. i 19. st. Zbog stalne potrebe za sve veom vojskom radi uestalih ratova, vojna je vlast s velikom pozornou pratila kretanje krajikog stanovnitva. U gradovima Vojne krajine ivjelo je 1799. samo 22 100 stanovnika. Meutim, u Hrvatsko-slavonskoj vojnoj krajini postojala je, uz vojne komitete, i grupacija tapskih gradova, tj. gradova u kojima su bila pukovnijska upravna i zapovjedna sjedita s velkom koncentracijom krajikih asnika, njihovih obitelji, trgovaca, obrtnika i kolskog osoblja. Kada je 1792. zapoeo prvi petogodinji rat s Francuskom, sredinje institucije Austrijskog Carstva nisu vie mogle jaim intervencijama u prehrani i kreditima kunim zadrugama utjecati na ublaavanje tekih prilika, osobito u pukovnijama Karlovake krajine. Velike socijalne napetosti i bune dovode najprije do konanog ukidanja kantonalnog sustava i poetka veeg broja reforma koje e se u dotjeranome sistematiziranom obliku objaviti cijeloj Krajini, kao njezin novi ustav, 1807. S novim Krajikim temeljnim zakonom nastojalo se uvjeriti krajiko stanovnitvo da su dobili ustav koji e Krajini donijeti blagostanje trajnijeg karaktera. Sadraj novoga Temeljnog zakona rasporeen je u 8 glavnim oblasti: o vojnim dunostima, o pravu krajinika na nepokretna dobra, o kunim zadrugama, o vojnoj i opinskoj raboti, o porezu, o obrtu i o trgovini. Naalost, novi zakon nije daleko odmakao od terezijanskih odredaba prvog Krajikog zakona iz 1754. I dok se na jednoj strani doista nastoji ublaiti bijedu krajikog stanovnita, na drugoj se strani istodobno nastoji iz Krajine izvui maksimum dobro izvjebanih vojnika. Kunoj zadruzi, iji je status dobio sredinje mjesto u sastavu vojne krajine, i taj se put pridaje velika pozornost. Zbog nedoreenosti pojedinih odredaba, doneseno je, poslije 1807., vie dopuna. Napoleonova Francuska pritie Austrijsko Carstvo Prvi dodiri krajikog stanovnitva s Francuzima poinju 1806. kada je Napoleon ugovorom u Bratislavi dobio pravo da za potrebe Dalmacije, dri vojnu cestu od Venecije do Dalmacije. Te iste godine krajiko stanovnitvo juno od Save nije ni slutilo da e uskoro postati dio velokoga Francuskog Carstva. Pariko vojni krugovi, koji e ubudue zapovijedati i upravljati Krajinom, zadrali su u Karlovakoj i Banskoj krajini, stoljetni vojni sustav dajui tom djelu Hrvatske samofrancusko ime (La Croatie militaire). Krajine je u Napoleonovom ratu s Rusijom ustupila tri pukovnije dok su ostale krajike postrojbe bile zaduene braniti obalu od engleske mornarice. Kraj Napoleonovih ratova, Krajina je doekala sasvim iscrpljena35. 1813. autrijska ofenziva kree na francuske prekosavske steevine. Sredinom rujna sve pukovnije stare Karlovake i Banske
35

U francuskim revolucionarnim ratovima sudjelovalo je vie od 100 000 krajinika, a u Napoleonovim ratovima oko 67 000 krajinika

37

krajine ponovno su pod austrijskom zastavom. Krajina pozdravlja dolazak Austrije u nadi da e prestati turske provale i pljake iz Bosne. Uspostavom krajikog sustava i Napoleonovim porazom, stvoreni su preduvjeti za nastavak krajikih reforma, zapoetih ve 1807. Mladi upravni asnici nastoje organiciji krajike privrede, uprave i sudstva dati novi polet, a i otvoren je put novom oivljavanju trgovine. Gospodarski polet Krajine Trgovaki promet iz godine u godine prima sve vie novih tereta, ponajprije ito iz Podunavlja, umsku grau i drvo za ogrjev. esnaest godina nakon Napoleonova poraza kod Lepziga (1829.), izraen je u Krajini prvi projekt krajike eljeznice koja bi teret prevozila od Siska do Senja. U povijesti hrvatskih eljeznica, taj projekt oznaava poetak izgradnje eljeznica u nas, to Hrvatsku stavlja u red prvih zemalja u Europi koje su pristupe projektu modernizacije svojih prometnica. Projekt je u poetnoj verziji izradio krajiki kapetan Josip Kajetan Knei, koje je zagovarao sustav visee eljeznice os Siska do Bandinog Sela, a konaan projekt kojemu se vraao jo dva puta, izraen je tek devet godina kasnije (1838.)36. Oivljavaju obrtnike i trgovako-prometne privrede, proces nove upravne i komandne integracije koja ukida podjelu Krajine na generalate, dok je Banska krajina jedina sauvala povijesnu tradiciju i samostalnost (ali samo do 1822. kada nestaje Kraljevina Ilirija). Banska je krajina 1823. ponovno prikljuena zajednikoj generalkomandi u Zagrebu. Osnovana je nova krajika institucija brigada, sastavljena od dvije pukovnije. Poetak uspona krajikog drutva Krajiki temeljni zakon iz 1807. nije u dovoljnoj mjeri popravio poloaj obrtnike privrede jer je svako obrtniko zvanjeproglaeno punim zanimanjem to znai da je sve obrtnike trebalo osloboditi vojne slube. Drugim rijeim, lanovima kune zadruge u Krajini zabranjeno je baviti se obrtom jer je prva i osnovna zadaa kune zadruge osigurati dati dravi to vei broj vojnika. Iznimka su samo kovai i kolari. Takoer vrijedna povlastica je ta da obrtnika na tjelesnu kaznu batinanja moe kazniti samo sud krajike pukovnije. Oblikovanje krajikog malog svijeta U Vojnoj krajini, na vojno-feudalnom posjedu, stoljeima se oblikuje mali svijet pun predrasuda, diskriminacija i trauma koje su nastale zbog mnogih tjelesnih kazni (ponajvie batinanje) kojih nisu bili poteeni ni starci, ni ene, ni djeca. Tea i ne tako rijetka kazna bila je tranje kroz ibe (ukinuta 1855.). Beki Dvor stoljeima je gospodario nad polovicom hrv. zemalja te ej mnogo krajike krvi proliveno na francuskim, njemakim,ruskim,turskim, austrijskimi talijanskim ratitima za preti dinastije Habsburgovaca. Uz prolivenu krv, potrebno je pridodati i nekoliko miljuna radnih dana koje su svake godine krajinici Hrvatske morali dati svome voljenom caru kroz dravnu i opinsku rabotu. Temeljni zakon nije bitno mijenjao stare odredbe o besplatnoj dravnoj i opinskoj raboti, koja po novom zakonu nije smjela biti vea od 18 dana po jednom mukarcu i 4 dana po voznom blagu. Od opinske rabote, osloboeni su samo lanovi kune zadruge. Dravnu rabotu u Vojnoj krajini daje svaka kuna zadruga prema veliini svog posjeda. Svi oni koji nisu ulazili u grupaciju pravih krajinika morali su se otkupiti od davanja obvezne dravne rabote (25,5 kruna). 1850. izraen je u Beu posljednji Temeljni zakon za Krajinu. Goleme razlike izmeu civilne i vojne Hrvatske poinju nestajati
36

Page | 38

Zamiljen s konjskom vuom prvih vlakova u nas

38

Goleme razlike izmeu Krajine i banske Hrvatske dijelile su hrv. dravni teritorij na vojniki i civilni svijet. Tek e se u preporodno doba javiti ideje o ponovnom sjedinjenju Banske Hrvatske s Krajinom. O tome svjedoe pisma krajikih rodoljuba Ljudevitu Gaju i drugim preporoditeljima. Istiu se ideje o slobodi ovjeka i naroda,o prirodnom pravu svake etnike zajednice da izgrauje vlastitu demokraciju i dravu Dragutin Rakovac upuuje dramatian poziv da se braa krajinici ukljue u Page | 39 proljee naroda i podre nacionalni preporod: Puke o klin, ma u tok Sadje brao drugi skok.
(nauiti napamet)

Politike ponude Zagreba bekom Dvoru o sjedinjenju krajike uprave s vrhovnom upravom civilne Hrvatske i razvojaenju perifernih djelova Vojne krajine Na crti preporodnih strujanja koja su poticala teritorijalno-integracijske procese, hrvatski politiki krugovi, okupljeni na Hrvatskom saboru,prihvatili su 1848. pitanje sjedinjenja Krajine s graanskom Hrvatskom kao osnovni problem hrvatke politike. Moe se zakljuiti da su hrvatski politiari u borbi za Vojnu krajinu izgradili novu i cjelovitu strategiju prema rjeenju krajikog pitanja.Poruka Dragutina Rakovca pokree cijelu Krajinu. Polazei od politikog realizma, Sabor je u Krajiki ustav ugradio odredbu o djelominom sjedinjenju Krajine preko vrhovnom upraviteljstva trojedne Kraljevine. Ustav donosi i nekoliko drugih odredaba od kojih su za proces razvojaenja i sjedinjenja najvanije ove: novi zakoni o Krajini mogu se donositi samo na sveopem saboru trojedne Kraljevine, a narodni jezik uvodi se u sve javne poslove Krajine i njezine kole. Krajiki ustav Hrvatskog sabora donosi odluke drutvenog znaenja kojim se nastoji ubrzati proces bre preobrazbe tradicionalnoga vojnikog drutva u graanskokapitalistiko drutvo. 1849. hrvatski politiari s dijelom krajikih asnika idu korak dalje u borbi za sjedinjenje s Banskom Hrvatskom. Naime,zatraeno je od vrhovnih vojnih krugova u Beu razvojaenje svih perifernih dijelova Vojne krajine i sjedinjenje s maticom zemlje37. PRETPREPORODNO DOBA Narodni preporodi u pojedinim zemljama Europe zapoeli su u zadnjim desetljeima 18. st. i okonali tijekom prve polovice 19. st., a ponegdje i u drugoj polovici 19. st. Imali su glavnu zadau sjediniti dijelove vlastitog naroda i stvoriti modernu naciju na osnovama teritorijalne cjelokupnosti, jedinstvenog knjievnog jezika, emocionalne integracije, uvoenja jedinstvenih propisa i mjera, jednakosti pred zakonom i uope potrebe omoguavanja to irih graanskih i ljudskih sloboda i prava. Svaki narodni preporod imao je svoje specifinosti. Imao ih je i hrvatski narodni preporod. Isto tako, svaki je narodni preporod imao svoju pretpovijest, vrijeme pripreme, pretpoetke. Tenja da se iz preivjelog feudalnosputanog drutvenog ustroja prijee u suvremenije i demokratskim zaslugama obiljeeno graansko drutvo, bila je svrsi shodno proeta dvama osnovnim postulatima: postignue nacionalnojezine unifikacije i nacionalno-teritorijalne integracije. Ta tenja Hrvata bila je donekle slina prijanjim tenjama Francuza ili tenjama Nijemaca i Talijana. Prepreke koje su stajale na putu breg ostvarivanja te tenje bile su produkt politike tuinske vlasti.
37

Rije je o pukovnijama Varadinskog generalata, o umberakoj kapetaniji i gradu Senju.

39

Rjeavanje jezinog pitanja takoer se usporavalo tuinskom politikom. Nametanje talijanskog jezika u Istri i Dalmaciji, njemakog i maarskog u banskoj Hrvatskoj i njemakog u Vojnoj krajini nije bilo poticano samo razlozima administriranja ve i tendencijama odnaroivanja talijanizacijom, germanizacijom i maarizacijom. Banska se Hrvatska tim tendencijama odupirala odravanjem latinskog kao slubenog jez ika. Za seoski put sve do 18. st. nije bilo javnih osnovnih kola, a seljako iteljstvo je uglavnom bilo nepismeno. Potrebu Page | 40 jedinstvenog hrvatskog knjievnog jezika isticali su do kraja 18. st. ponajprije obini poslovni ljudi. Npr. karlovaki trgovac itom Josip ipu u svom je djelu Temely xitne tergovine polag narave y dogacsajev, tiskanom 1796. isticao da bi i Hrvati, po uzoru na Nijemce, trebali urediti svoj jedinstveni jezik i to tako da bi se opredijelili za jedan dijalektu kojim bi se moglo istije govorit i pisat i kojega vsaki u pisanju knjiga drati bi se moral. U nastojanju da se prihvati jedan hrv. dijalekt i dalje izgrauje jedinstveni hrv. knjievni jezik sudjelovali su i pojedini jezikoslovci, kojima je jezikoslovlje bilo usputna preokupacija ili pak struka. Npr. Rijeanin Josip Zavrnik predlagao je 1801. dubrovaku tokavtinu kao jedinstveni hrv. knjievni jezik. Dvije godine kasnije (1803.) tiskan je u Beu Rioslovnik ilirikoga, italijanskoga i nimakoga jezika autora Josipa Voltia s ortografijom usavrenog slavonskog pravopisa. Osobito su znaana nastojanja Frana Marie Appendinija (Talijan). Kao povijesnik i lingvist, koji je izvrsno poznavao i latinski, nauio je u Dubrovniku i hrvatski jezik, te odluio napisati i gramatiku tog jezika. Svoju gramatiku hrvatskoga jezika, pisanu na talijanskom jeziku (Grammatica della lingua Illirica), dovrio je za francuske okupacije Dubrovnika i objavio 1808. nakon ukinua Dubrovake Republike. Posvetio ju je Augusteu Marmontu koji mu je za tiskanje te gramatike dao potrebnu financijsku potporu. I Joakim Stulli, hrvatski leksikograf iz Dubrovnika, posvetio je svoj talijanskohrvatsko-latinski rjenik, tiskan 1810. u Dubrovniku, Augusteu Marmontu zbog njegove blagonaklonosti i financijske pomoi. Tiskanjem tog trojezinog rjenika Stulli je pokazao izriajno bogatstvo hrvatskoga jezika. Na hrvatskim prostorima pod francuskom vlau Francuzi su ak i poticali uporabu hrv. jezika o emu svjedoe prve hrvatske novine (Il Regio Dalmata), hrvatski jezik u novootvorenim seoskim kolama i Marmontovo imenovanje opata Ante Sivria nastavnikom hrv. jezika u Centralnoj kolu u Ljubljani. Marmont je bio sklon uvoenju hrv. jezika u njegovu tokavskom izriaju kao slubenog zemaljskog jezika u Ilirskim provincijama. ime Starevi, sveenik i filolog, napisao je i 1812. objavio u Trstu dva prirunika za uenje hrv. jezika: Nova rioslovica ilirika i Nova rioslovica ilirikofranceska. Prihvatio je i poneto dotjerao slavonsku ortografiju iz druge polovice 18. st., te zagovarao tokavsku ikavtinu za jedinstveni hrv. knjievni jezik u Napoleonovoj Iliriji. Starevi je prvi meu hrvatskim jezikoslovcima istaknuo postojanje etiriju akcenata tokavskog knjievnog jezika i uveo njihovo biljeenje. Zagrebaki biskup Maksimilijan Vrhovac, kao pristaa prosvjetiteljstva, doivljavao je neugodnosti zbog optubi za masonstvo38, liberalizam i povezanosti s Ignjatom Martinoviem, ugarskim jakobincem i urotnikom koje je bio osuen na smrt. Podupirao je tenje za ujedinjenje hrvatskih zemalja i pruao je otpor Maarima, zauzimao se za odranje latinskoga kao slubenog jezika u banskoj Hrvatskoj, smatrajui ga idealnim za pruanje otpora maarizaciji i germanizaciji, te za ilirski jezik u smislu da ga treba njegovati u govoru, pismu i tisku. Taj svoj stav potkrijepio je otvaranjem tiskare u Zagrebu 1749. godine u kojoj su tiskane knjige na ilirskom jeziku. Potpomagao je hrvatske jezikoslovce Istranina Josipa Voltia i Dubrovanina Joakima Sullija. Kao tokavac, smatrao je da bi ilirski
38

iji je lan bio prije nego je postao biskup!

40

trebao biti jezik tokavskoga narjeja. Uviao je potrebu jedinstvene ortografije. 1813. uputio je svim upama svoje biskupije pismo u kojem potie sveenstvo da sakuplja narodne pjesme i pripovijetke, narodne uzreice i poslovice te stare knjige i rukopise39. Koliko mu je stalo do promicanja tog opeg dobra, dokazao je svojom obilnom novanom potporom za izgradnju zagrebake bolnice, osnutkom zagrebakog orfanotrofija i dodjelom oveeg biskupijskog imanja u Zagrebu za ureenje gradskog parka (prozvanog kasnije Maksimir). Bio je prvi pokrovitelj i Page | 41 mecena zagrebakog drutva Musikverein fr Croatien in Agram (Drutvo skladnoglasja za Hrvatsku u Zagrebu), osnovanog 1827., koje e kasnije djelovati kontinuirano, ali pod raznim imenima od 1925. i dalje kao Hrvatski glazbeni zavod. Pjesnik Antun Mihanovi izado je 1815. Re domovini od hasnovitosti pisanja v domorodnom jeziku, kojom je poticao na pisanje hrvatskom jezikom. Antun Nagy 1813. traio je te 1814. dobio doputenje za izdavanje lista na ilirskom jeziku, latinicom i na slavonskoj tokavtini pod naslovom Slavonski i horvacki Phoenix. No taj se list nije pojavio. Juraj porer odluio je izdavati godinjak pod naslovom Almanah ilirski. Uspio ga je izdati samo jednom - za 1823. 1826. poele su u Zagrebu na njemakom jeziku izlaziti tjedna novine Luna. U Luni su katkad izlazili i pojedini prilozi na hrv. jeziku kajkavskog narjeja. Bili su to uglavnom stihovi Tome Miklouia, Romualda Kvaternika, Ljudevita Gaja i dr. Maari su i dalje nastojali ukorijeniti svoj jezik u banskoj Hrvatskoj te su 1811. traili da se maarski jezik ve od sljedee kolske godine uvede u hrv. kole kao nastavni predmet, a nakon 6 godina i kao nastavni jezik. Hrvatski su se nunciji, kao i ranije, energino suprotstavljali tim zahtjevima. Izglasavanje zakljuka o tome pitanju jer je 1. lipnja 1812. zajediki Ugarski sabor bio rasputen. Kad se taj sabor 1825./26. ponovno sastao, Maari su opet pokrenuli jezino pitanje. Hrvatski nunciji ostali su pri svojem stavu da o jezinom pitanju u banskoj Hrvatskoj moe odluivati samo Hrvatski sabor. I zaista, Hrvatski sabor 10. je rujna 1827. raspravljao o tome i donio zakljuak da se maarski jezik moe uvesti u hrv. kole kao obvezan predmet. To meutim nije u potpunosti zadovoljilo Maare koji su htjeli potpunu supremaciju u Ugarskoj. Razumije se da se Hrvati nisu mogli pomiriti s tom velikom maarskom tenjom. Mlaa hrv. inteligencija, potekla ponajvie iz novonastalog poslovnog graanstva, nosila je u sebi izrazitije narodnosne osjeaje i gajila spremnost za sustavnije i jae sudjelovanje u kulturnom i politikom preporodu svojega naroda. Ta se mlaa hrv. inteligencija kolovala tijekom treega i prve polovice etvrtoga desetljea 19. st. dijelom na Kraljevskoj akademiji znanosti u Zagrebu, dijelom u domaim bogoslovnim uilitima, ali i u Padovi, Grazu, Beu i Peti. Padova je tih godina bila obuzeta duhom risorgimenta - talijanskog pokreta za osloboenje od austrijske vlasti i ujedinjenje Talijana. Graz i Be su tih godina imali velik broj studenata nenjemakog podrijetla. Osobito su eki, slovaki, poljski i talijanski studenti osnivali svoja drutva, organizirali predavanja i rasprave, itali domoljubne broure i knjige. U njihovim drutvima su sudjelovali i pojedini hrv. studenti. Bilo je i drutava koja su osnivali hrv. studenti, npr. u Grazu u kojem su sudjelovali Ljudevit Gaj, Dimitrije Demeter i dr. Nakon zavretka studija veina je mladih Hrvata po povratku u domovinu osjeala potrebu da djeluju domoljubno i u tom su se pravcu aktivirali i drugi pojedinci iz raznih dobnih generacija. Njihova ukupna javna aktivnost od 1830. do 1834. neposredno je prehodila poetku HRVATSKOG NARODNOG PREPORODA. Ljudevit Gaj 1830. u Budimu objavljuje svoju brouru Kratka osnova horvatskoslavenskoga pravopisanja. Taj hrvatski domolju, koji potjee iz obitelji njemakog podrijetla, pisao je najprije na njemakom, a ubrzo i na hrvatskom jeziku kajkavskog narjeja. Neoptereen svojim njemakim podrijetlo, smatrao je
39

prikupljene materijale ukljuivao je u fond knjiga biskupijske knjinice

41

Hrvatsku svojom pravom i jedinom domovinom, a njezinu sudbinu i svojom sudbinom. Gaj i njegovi suvremenici dobro su znali da integraciji hrvatskoga naroda u teritojalno-upravnom smislu odluuju drugi, a to su bili vladajui imbenici Austrijske Carevine i da zbog toga borba nee biti laka. Procesi standardizacije hrvatskog knjievnog jezika stvorili su u preporodnom vremenu dva knjievna jezika: kajkavski - u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske, i novotokavski - u ostalim dijelovima Hrvatske. Prema tome, bilo je potrebno Page | 42 opredijeliti se za jedan od tih, za praktiniji pravopis. Novotokavski knjievni jezik bio je u prednosti jer je meu Hrvatima bilo najvie tokavaca. Gajeva Kratka osnova tiskana je dvojezino: na hrvatskom i njemakom jeziku. Budui da je Gaj bio kajkavac, pisana je na kajkavskom narjeju. Unato tome, Gaj se nije zalagao za kajkavsko narjeje, ve za zajedniki hrvatski standardni jezik, jezik kojem je htio dati novu ortografiju prema ekom uzoru (upotreba dijakritikih znakova). 1830. u Zagrebu je na latinskom jeziku tiskana knjiica hrvatskog protonotara Josipa Kuevi O posebnim pravima i ustavu Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije (De municipalibus iuribus et statutis regnorum Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae) koja je izvorno dokazivala trajnu zasebnost dravnopravnog poloaja Hrvatske i njegovu nezavisnost u odnosu prema Ugarskoj. Ta zbirka istraenog i sabranog hrvatskog dravnog prava nastala je u duhu zakljuaka Hrvatskoga sabora iz 1827. Te je godine osnovan i poseban radni odbor, pod predsjedanjem Aleksandra Alagovia, koji e dvije godine nakon smrti Maksimilijana Vrhovca postao zagrebaki biskup. Roen u Slovakoj, ali hrvatskog podrijetla, bio je u odsutnosti bana Ignjata Gyualaya imenovan za namjesnika banske asti u Hrvatskoj te je plodno djelovao ne samo u vjerskom smjeru, ve i na drugim javnim podrujima u interesu Zagreba, Zagrebake biskupije i banske Hrvatske uope. 1832. u Zagrebu je tiskana na latinskom knjiica pravnika i knjievnika Ivana Derkosa pod naslovom Duh domovine nad sinovima svojim koji spavaju (Genius patriae super dormientibus suis filiis). Tom je svojom knjiicom ve u naslovu istaknuo njezinu svrhu, tj. zalagao se da taj jezik (hrvatski jezik) integrira u sebi bogatstvo svih triju narjeja. Pitanjem jedinstvenoga hrvatskog knjievnoga jezika pozabavio se i grof Janko Drakovi u svojoj brouri Dizertacija40 objavljenoj 1832., napisanoj na tokavskom narjeju. Drakovi smatra da je hrvatskom narodu potreban jedinstven knjievni jezik, a to bi trebao biti tokavski dijalekt. Drakovi je bio plemi, pripadnik hrvatskog velikakog roda. Zanimljivo je to da je tu brouru izdao u 62. godini ivota i da je bio stariji odsvojih mlaih kolega, a zajednika im je bila ista misao. Takoer bio je dokaz da i pripadnici hrvatskog plemstva podupiru narodnopreporodni pokret. Uz njega su se jo istaknuli grof Jurica Ori i grof Franjo Kulmer. Drakovieva broura pokretala je i druga vana pitanjate se s pravom smatra prvim formularnim programom predstojeeg hrvatskog narodnog preporoda. Iznosi zahtjeve za obnavljanje vlasti hrvatskoga bana i za osnivanje samostalne hrvatske vlade, za razvojaenje Vojne krajine i ujedinjenj hrvatskih zemalja, za uvoenje hrvatskoga kao slubenoga jezika na teritoriju cijele Hrvatske, kojem bi se kasnije pridruile i slovenske zemlje, kao i Bosna, a sve bi se zajedno zvalo Velika Ilirija ili Kraljevstvo Iliriko. Meuti, smatrao je da bi Ugarska trebala dati i financijsku pomo Hrvatskoj kako bi se to prije izvukla iz gospodarskog zaostajanja. Upozoravao je na potrebu promicanja hrv. trgovine (osobito izvozne prekorijeke luke), na sustave kreditiranja u trgovinskom poslovanju, na potrebe i mogunosti industrijskog razvoja i na nunost organiziranog strunog kolovanja. Kao pripadnik plemstva, Drakovi je u brouri izbjegavao potrebu feudalnih odnosa.
40

Disertatio iliti Razgovor darovan gospodi poklisarom zakonotvorcem Kraljevinah naih za buduu Dietu ungarsku odaslanem

42

U preporodnom duhu, nastala je i pjesma Josipa Kundeka, sveenika i kajkavca, Re jezika narodnoga (1832.). Ljudevit Gaj, kao vodea linost pokreta, ocijenio je da su sazrele prilike i za pokretanje javnog periodikog glasila na hrvatskom jeziku Danicza Horvatzka, Slavonzka i Dalmatinzka. No, od 1833. Danicza izlazi kao knjievni list. Kako je Gaj elio obraivati u listu i ire drutvene teme, ukljuujui i politika pitanja, izravno se obratio caru (kralju), ali je na odgovor ekao jako dugo. Gajevu je molbu podupirao i novi hrvatski ban Franjo Vlai. Gaj Page | 43 je ekao na odgovor godinu dana, koji je dobio 1834., nakon ega je izdao proglas na kajkavskom narjeju kojim obznanjuje da e poetkom naredne godine u Zagrebu poeti izdavati Novine horvatzko-slavonzko-dalmatinzke s knjievnim prilogom Danicza. Novine izlaze na kajkavskom, Danicza vu horvatskom i vu drugeh ilirzkeh narechah. S najavom izdavanja tih publikacija i neposrednom pripremom za tiskanje, zavrilo je pretpreporodno razdoblje dugo etiri i pol desetljea (1790. - 1834.). CRKVA U HRVATA I NARDONI PREPOROD Kulturno pregalatvo Crkve u Hrvata Uloga Crkve u Hrvata bila je od iznimne vanosti. Prva hrvatska gramatika isusovca Bartola Kaia (1604.) i pravopis dubrovakkog dominikanca Rajmunda Damanjia (1639.) oznaavaju poetak intenzivnijih nastojanja u stvaranju zajednikog hrv. knjievnog jezika. Predvodnici hrv. narodnog preporoda odluit e se za tokavski dijalekt koji su svojedobno franjevac Franjo Glavini (16. st.) i biskup Ivan Tomko Mrnavi (16./17.st.) predlagali kao bosanski jezik koji je u Hrvata najopenitiji. Bogatstvu hrv. jezika pridonosi trajno nastojanje da se usavre crkveno-liturgijski evanelistari, misali, obrednici, brevijari i molitvenici, tiskani na latinici, glagoljici i bosanici. Nad liturgijskim knjigama bdije plejada jezinih i crkvenih entuzijasta, od Kaieva Obrednika (1647.), preko Vrhoveva pukog Molitenika na tokavskom (1804.) do posljednjeg Parieva izdanja glagoljskog Misala (1905.). Uloga Crkve posebno se istie u organizaciji kolstva: visokih uilita u Zadru (dominikanci), Zagrebu (isusovci) i Lepoglavi (pavlini), akademija (Zagreb, Poega), visokih kola franjevaca diljem Hrvatske, dijecezanskih sjemenita, gimnazija i razliitih stupnjeva upskih kola bez kojih je nezamisliva prosvjeta irih narodnih slojeva. Crkva je i glavni inspirator literarnog stvaranja i znanosti, bilo sakralne, bilo profane. Maksimilijan Vrhovac - idejni zaetnik hrv. narodnog preporoda Ovaj zagrebaki biskup jedan je od idejnih zaetnika HNP-a. Njegova prosvjetiteljska usmjerenost najizraenija je u prikupljanju nacionalnog blaga i irenju knjige u hrv. narodu. On sam nabavlja sve to bi moglo pridonijeti duhovnom probitku naroda i razvoju znanosti u Hrvata. 1808. predlae Hrvatskom saboru da se njegova knjinica otvori javnosti. Vrhoveva zamisao o promicanju kulture svega naroda objanjava njegovu povezanost sa irokim krugom ljudi iz svih hrv. krajeva. U zanimanju kako tu problematiku rjeavaju drugi slavenski narodi, dopisuje se s ocem slavistike Dobrovskim, Slovencem Kopitarom i drugima. Dobrovskom je Vrhovac obeao poslati Stullijev Rjenik, hrvatske pisce 14./15. st., dubrovake poslovice, narodne pjesme, a izvjetava ga i o prevoenju Svetoga pisma na hrv. jezik. Na Kopitarov je poticaj zagrebaki biskup 1813. objavio svoju poslanicu o prikupljanju narodnog blaga. Zanimaju ga djela starih hrv. pisaca i crkvenih tekstova iz naih krajeva izvan Banske Hrvatske kao i spomenici koji dokazuju da ti krajevi jezino i kulturno pripadaju hrv. etnikumu. Dubrovaki pjesnik uro Feri posveuje mu

43

svoje djelo Psalmorum paraphrasis i moli da ga biskup preporui u Zagrebu i u gornjoj Hrvatskoj. Vrhovac se takoer zalae i za prikupljanje dokumenata koji svjedoe o pravima Hrvatske na Dalmaciju. U tom traenju nee biti obeshrabren austrijskim nastojanjima da se onemogui ujedinjenje Dalmacije s Banskom Hrvastkom pa e i dalje poduzimati sve to je u njegovoj moi za drag sunarodnjake, kako naziva Dalmatince, i nastaviti prikupljati dokumente za pravno obrazloenje pripadnosti Page | 44 Dalmacije Hrvatskoj. Maksimiljan Vrhovac s pravom moe biti nazvan idejnim zaetnikom i pokretaem nacionalnog osvjetenja Hrvata. Kolo mladih rodoljuba U preporodnom duhu zagrebaki bogoslovi osnivaju Kolo mladih rodoljuba (1835., kasnije nazvan Zbor duhovne mladei), knjievno drutvo za njegovanje narodnog jezika, izdavanje knjiga i prouavanje nacionalne povijesti i kulture. Osnovano je i Skladnoglasje (1836. kasniji Vijenac), s kojima se ukljuuju u kulturne tijekove HNP-a. Oba drutva imala su za cilj narodno osvjeivanje i kulturni napredak. Bogoslovi prikupljaju narodne pjesme, oduevljeno ih ue i pjevaju, a poslije kao upnici aktivno sudjeluju u prosvjeivanju i nacionalnom uzdizanju vjernika. Meu najistaknutijima sveenicima koji djeluju uz bogoslove su Pavao toos (pie Kip domovine leta 1831.) i Josip Juratovi (istie se na glazbenom podruju). Popi Arvati Budui da je ilirski pokret u Hrvatskoj pod utjecajem liberalne graanske inteligencije, nadahnute jozefinistiko-prosvjetiteljskim duhom, koja nastoji Crkvu podrediti dravi, a od sveenika uiniti lojalnoga dravnog slubenika i pribliiti ga ivotu laika (zahtjev za ukidanje celibata 1848.), neizbjeno je dovelo do nesuglasica sa slubenom Crkvom, zabrane rada bogoslovskih drutava i zatvaranja sjemenita. Da sprijei daljnje napade na Crkvu, 1849. biskup Haulik pokree tjednik Katoliki list, koji e u duhu tolerancije i pomirljivosti iznositi crkvene stavove. U Zadru je 1844. pokrenut list Zora dalmatinska u sklopu kojeg djeluju mnogi poznati sveenici: Mato Vodopi, ime Ljubi, Mihovli Pavlinovi i dr. U vrijeme preporoda upnici glagoljai, popi Arvati ili Harvaani oznaavaju nepremostiv bedem pred nadiranjem tuinskih jezika. Svoj su jezik nazvali arvacki ili slovinski, ali nikad ilirski. Hrvatski narodni preporod u Istri vezan je uz ime Jurja Dobrile, biskupa, prosvjetitelja i borca za jezik i politika prava istarskih Hrvata. Interese istarskog naroda zastupao je u istarskom Saboru i bekom Parlamentu. Bio je proet socijalnim idejama, podupire kole, stipendira siromane uenike, a kao lan Drutva sv. Jeronima u Istri pokree kalendar Istranin. Bio je i Strossmayerov prijatelj. U preporodu istarskih Hrvata i njihovu povezivanju s Hrvatskom sudjeluju i ostali sveenici. Petar Studenac dopisnik je Gajevih novina, a zaslugom istarskih upnika utemeljeno je i Slavjansko drutvo 1848. dok je u Puli osnovano Drutvo sv. irila i Metoda. Za politike uspjehe zasluni su Matko Laginja, Matko Mandi i Vjekoslav Spini koji se nakon osnutka Slavenskog narodnog kranskog saveza zalago za njegovo povezivanje sa strankama u Hrvatskoj. Za ouvanje i jaanje narodne svijesti Bunjevaca i okaca u Bakoj i Baranji najzasluniji je biskup Ivan Antunovi. Od velike su vanosti Bunjevako-okake novine Bunjevako-okaka vila (1875.), mjesenik Neven, Subotika danica te narodne i kranske itaonice, otvarane uz hrvatske katolike upe u kojima se cijene izdanja zagrebakog Drutva sv. Jeronima i Matice hrvatske.

44

Hrvati u BiH zalau se za nacionalno osloboenja, a u te svrhe pokreu asopis Glas Hercegovaca (1891.) koji se obraa bosanskim i hercegovakim Hrvaticama s pozivom na obranu narodnog jezika koji je prorok slave...za koji se Hrvat i oruja hvatao, vojevao i umirao jer izdajom jezika, izadaje se i narod. U BiH najvie su se istaknuli predstavnici klera: franjevac Grgo Marti, Pakal Buconji, Didak Bunti i dr. U sklopu narodnog preporoda javlja se i religijski preporod, obiljeen Page | 45 obnavljanjem ve postojeih i pojavom novih redova i kongregacija. Zaslugom biskupa Haulika u Zagreb dolaze sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskog koje svoju aktivnost ire i na Dubrovnik, dok urulinke postaju najbrojnijom drubom. Na Strossmayerov poziv u akovo stiu i sestre Sv. Kria, a nekoliko godina kasnije u Bosnu dolaze i klanjateljice predragocijene krvi Isusove te keri Boje ljubavi. Sarajevski nadbiskup J. Stadler utemeljuje red Sluavki malog Isusa koje svoj apostolski ar usmjeruju prema siromanoj djeci, starcima i nemonima. Od mukih redova vani su Druba milosrdne brae u Zagrebu, trapisti u okolici Banjaluke, isusovci u Bosni, karmeliani u Somboru itd. HRVATSKI NARODNI PREPOROD - ILIRSKI POKRET (1835. - 1848.) Poetak hrvatskog narodnog preporoda obiljeilo je pokretanje Novina (prvi put izlaze 6. sijenja 1835., dva puta tjedno, kajkavsko narjeje i stari pravopis) i Danice (10. sijenja 1835., jedanput tjedno, tokavsko narjeje i novi pravopis). U 10. broju Danice objavljena je Mihanovieva pjesma Horvatska domovina. Ilirsko ime za teritorij i narode u ovom dijelu europskog jugoistoka izmeu Drave i Dunava na sjeveru i Jadranskog mora na jugu bilo je i ostalo u dugoj upotrebi. To se ime upotrebljavalo jo u starom Rimu, a od vremena humanizma i renesanse pojedini su strani i hrvatski knjievnici i znanstvenici pod tim imenom podrazumijevali i naziv za Hrvate. Sinonim za hrvatstvo, tj. Hrvata (ilirski, ilirik...) poznato je jo od pretpreporodnog doba. Matija Grbac, Istranin i sveuilini profesor, u 16. je stoljeu uz svoje ime dodao i Ilirik. Isto je u drugoj polovici 16. st. uinio i njegov zemljak Matija Vlai, protestantski teolog, lingvist i povjesniar. Talijanski isusovac Danijel Farlati u 18. st. svoju povijest crkve u antici i ranom srednjem vijeku nazvao je Illyricum sacrum. Autori nekih latinsko-hrvatskih ili talijansko-hrvatskih rjenika te autori nekih znaajnih gramatika hrv. jezika za hrvatski su jezik upotrijebljavali ilirski naziv. Znaajna je i 1809. godina kada su Francuzi od slovenskih i dijela hrvatskih zemalja ustrojili zasebno upravno podruje i tom su podruju dali naziv Ilirske provincije od kojih e kasnije Austrijska Carevina osnovati svoje upravno podruje poz nazivom Kraljevina Ilirija. Ilirski se naziv upotrebljavao i u administrativnom jeziku Austrijske Carevine, kao i u saborskim raspravama u Hrvatskom i Ugarskom saboru, u hrvatskoj historiografiji i u politolokoj literaturi. Zanimljivo je pak da hrvatski puk nikada i nigdje nije za svoj jezik koristio naziv ilirski jezik jer su znali da su taj naziv smislili ueni pojedinci. Oni su svoj jezik nazivali horvatskim (kajkavci), arvackim, harvackim (akavci), rvackim, harvackim, hrvackim, hrvatskim (tokavci). U hrvatskoj knjievnosti mnogi su pisci primjeri koji svoj jezik nazivaju hrvatskim imenom. Npr. Marko Maruli istie kako Juditu, pisanu 1501., pie izriito na hrvatskom jeziku, a Filip Grabovac naglaava da su naziv za ilirski i hrvatski narod i jezik istog znaenja41. Gaj i njegovi istomiljenici smatraju da bi ilirsko ime moglo okupiti rasute djelove hrvatskoga naroda, a usporedno s tim i duhovna ga zbliiti te ujediniti s ostalim junim Slavenima. Iako je Austrija provodila uglavnim centralistiku politiku i
41

To se vidi iz naslova njegova djela Cvit razgovora naroda i jezika ilirikoga aliti rvackoga, 1749.

45

nametala germanizaciju, u Ilirskom je pokretu tovie vidjela rastuu snagu kojom e se Hrvati moi uspjeno oduprijeti Maarima. Uz to, Ilirci su mogli obaviti za Austriju korisnu ulogu, tj. privui Hrvatskoj, a time i Austriji, i ostale june Slavene, meu kojima i pravoslavce, koji su bili izloeni ruskim utjecajima. Broj suradnika Danice ilirske bio je u stalno porastu. Uz Gaja, isticali su se: Vjekoslav Babuki, Dimitrije Demeter, Antun Mihanovi, Ivan Trnski, Dragutin Rakovac, Bogoslav ulek, Antun Kaznai, Ivan Kukuljevi, Ljudevit Vukotinovi, Page | 46 Pavao toos, Ivan Maurani, Antun Nemi. Od Slovenaca, tim se pokretom oduevio i osobno mu se prikljuio Stanko Vraz, kojega je najaktualniji pjesnik tog doba, France Preern, nazvao slovenskim odmetnikom. Gaj je raunao i na podrku Srba Ilirskom pokretu. Ta se podrka Srba uglavnom svelana nekoliko pojedinaca (Petar Jovanovi i Milo Popovi). Redovi tamonjih Srba otro su napadali nastojanja hrvatskih Iliraca, u emu je prednjaio Teodor Pavlovi, urednik Letopisa Matice srpske i Srpskog narodnog lista. Boidar Petranovi, jedan od rijetkih hrvatskih Srba, vodio je prepisku s vodeim hrvatskim Ilircima i donekle bio simpatizer pokreta. 1836. pokrenuo je izdavanje godinjaka Ljubitelj prosvijetenija s podnaslovom Srbsko-dalmatinskij almanah, tiskan irilicom. Za razliku od hrvatskih Ilirraca, koji su pod imenom Ilir podrazumijevali ne samo Hrvate,ve i Slovence i Srbe, Petranovi je pod tim imenom podrazumijevao samo Srbe42. Vuk Stefanovi Karadi nije prihvaao ideje hrvatskog ilirizma. On je smatrao da su svi tokavci Srbi (ukljuujui i pravoslavce tokavce, i katolike tokavce, i muslimane tokavce - srbi triju vjera43), te je svoj rjenik nazvao srpskim rjenikom. Na njega je utjecali nekolicina slavista koji su se bavili konstrukcijama o klasifikaciji slavenskih jezika (Jozef Dobrovski, Jernej Kopitar). Isto tako, narodne pjesme koje je Karadi skupljao po hrvatskim krajevima, objavljivao je pod naslovo Srbske narodne pjesme. 1836. napisao je jedan jezikoslovni opis, kojemu je dao naslov Srbi svi i svuda, a objavio ga je 13 godina kasnije u knjiici Kovei. Otvarale su se i itaonice koje su bile najvanije preporodne ustanove. Prva takva itaonica - zahvaljujui Metelu Oegoviu - osnovana je 1838. u Varadinu, a te iste godine osnovane su ilirske itaonice u Karlovcu i u Zagrebu. Neto kasnije su otvorene itaonice u Bakru, Petrinji, Vinodolskom i Poegi. Te su itaonice bile mjesto svakodnevnog druenje Iliraca. U zagrebakoj Ilirskoj itaonici, 1842. osnovana je Matica ilirska - drutvo za izdavanje knjievnih i znanstvenih djela te je te iste godine pokrenut knjievni asopis Kolo, koji je razinom ureivanja i vrijednou suradnikih priloga nadvisivao Danicu ilirsku. Urednici su bili Rakovac, Vraz i Vukotinovi (Gaj ih je nazivao Rak, Vrag, i Vuk). Hrvatski ilirci nehrvatskog podrijetla, pohrvaivali su svoja imena i prezimena (Lisinski, Vukotinovi). Ilirci su dobro suraivali s veinom hrvatskih biskupa, kao i s hrvatskim banom. Mirko Oegovi, biskup senjski i pristaa pokreta, napisao je i objavio tri broure na latinskom jeziku u kojima je osporavao maarsko svojatanje virovitike, poeke i srijemske upanije, kao i tenju Maara da Hrvatima nametnu maarski jezik. Aleksandar Alagovi, biskup zagrebaki, osobito je podupirao rad Drutva skladnoglasja za Hrvatsku kojemu je bio pokrovitelj. Nakon Alagovieve smrti, novi zagrebaki biskup postaje Juraj Haulik. Podrijetlom Slovak, nastojao se dokazati kao ovjek i crkveni poglavar koji voli Hrvate i radi za njihovo dobro. U Ugarskom saboru se suprotstavljao prijedlozima Maara da maarski postane slubeni jezik u Hrvatskoj. Podravao je latinski kao slubeni, ali je predlagao da se i hrvatskom
42

To je vidljivo iz naslova njegove broure Njekoliko rjeci dalmatisnkim Ilirim (Serbljima) prilikom nove 1839. godine od jednog domorodca 43 Kajkavce je svrstavao meu Slovence, a akavce je smatrao moguim ostacima nekadanjih Hrvata - tako je gotovo eliminirao Hrvate kao narod i postao najpoznatiji i najutjecajniji zagovaratelj velikosrpstva, tj. velikosrpske ekspanzije

46

jeziku prida potrebna pozornost i da se uvede u hrvatske gimnazije. Posebno je zasluan za osnivanje Hrvatsko-slavonskog gospodarskog drutva (1841.), koje je poticalo razvoj gospodarstva, gospodarskog obrta, tiska te sudjelovanje na domaim i meunarodnim gospodarskim izlobama. U Banskoj Hrvatskoj javljaju se maaroni, podravatelji velokomaarskih tenji. Neprestana javlja suprotstavljanja s Ilircima natjerala su ih na stranako okupljanje pa su 1841. u Banskoj Hrvatskoj bile osnovane dvije stranke: Page | 47 Horvatsko-vugerska stranka i Ilirska stranka. Horvatsko-vugerska stranka se protivila tenjama hrvatskih ilirica o junoslavenskom okupljanju oko Hrvatske, bila je protiv ilirskog imena, protiv tokavskog narjeja i novog pravopisa, zalagala se da Hrvatska bude u to vroj zajednici Maarskom, da hrv. upanije same neposredno alje svoje nuncije u Ugarski sabor i da maarski jezik postane slubeni jezik Banske Hrvatske. S druge pak strane, Ilirska stranka se zalagala za hrvatsko narodno jedinstvo prihvaanjem jedinstvenog hrvatskog knjievnog jezika, razvijanjem emotivne povezanosti i tenji za teritorijalnom cjelokupnou, te za to samostalnijom i nezavisnijom Hrvatskom u zajednici s Ugarskom. 1842., prilikom izbornih skuptina, na kojima se biralo upanijsko inovnitvo, dolo je do otrog stranakog nademtanja izmeu iliraca i maarona. Ilirci su pobjedili. Budui da su ilirci u nadmetanju koristili neke ilegalne metode, Maari su ih optuivali kao prevratnike i kao neprijatelje Maara i HM, te su zahtijevali zabranu ilirskog imena. Maaroni su za taj svoj zahtjev pridobili novog hrv. bana, Franju Hallera, 1842. Njihova protuilirska akcija dovela je do toga da je car Metternich u ime cara Ferdinanda I. donio odluku o ukidanju ilirskog imena i ilirskoga grba44. Zbog te cenzure, pojedini narodnjaci odluili su pokrenuti svoj list izvan Austrijske Carevine, u kojem bi slobodnije mogli napadati antihrvatsko djelovanje maarona i antihrvatsku politiku austrijskog reima. Novi asopis zvao se Branislav, a tiskan je u Beogradu od studenoga 1844. do sijenja. 1845. (samo 13 brijeva je izalo). U poetku ga je ureivao Bogoslav ulek, a potom Pavao avlovi koji se zbog preseljenja u Beograd smatra i prvim hrvatskim poitikim emigrantom. 1844. u Zadru poinje izlazi preporodni asopis Zora Dalmatinska u kojem je suraivao i Petar Preradovi, asnik autrijske vojske koji je dotada pisao njemaki, a od tada hrvatski (u prvom broju je objavljena njegova pjesma Zora puca, bit e dana). Pokreta i urednik je bio Ante Kuzmani, a pisalo se preteito tokavskom ikavicom i dalmatinskim pravopisom iz 1820. (to je dovodilo do netrpeljivosti izmeu Gaja i Kuzmania). Na novim upanijskim izborim 1845. u zagrebakoj upaniji pobjeuju maaroni zahvaljujui istim nedopustivim metodama kakvima su se posluili i ilirci 1842. Zbog toga su na Markovu trgu nastali neredi u kojima je bilo ubijeno 13, ranjeno 27 graana. Tzv. srpanjske rtve meu zagrebakim Hrvatima smatrane su prvim narodnjakim muenicima. 1845. ponovno je bila doputena upotreba ilirskoga imena, ali samo u knjievnosti. Ilirski pokret (od 1843. Narodni pokret) trajao je do 1848. 1843. pridonosei afirmaciji hrvatskoga jezika, Ivan K. Sakcinski odrao je svoj hrvatski govor na hrvatskom jeziku. Bio je to prvi zastupniki govor na hrvatskom jeziku. Nova narodnjaka pobjeda dogodila se 1847. kada je Vukotinovi Hrvatskom saboru predloio da hrvatski postane slubeni saborski jezik, a taj je prijedlog bio i usvojen. HRVATSKA U DOBA REVOLUCIJE 1848./1849. Godina 1848. bila je jedna od graninih godina 19. st. na nekim europskih prostorima. U mnogonacionalnoj Austrijskoj Carevini, upravo zato to je bila takva, odvijale su se 1848. razliite akcije - prema specifinim potrebama i interesima svakog pojedinog naroda. Kad su u drugoj polovici veljae 1848. u
44

Danica ilirska Danica hrvatska, slavonska i dalamatinska, a Ilirske narodne novine Narodne novine

47

Parizu izbili nemiri velikih razmjera, ohrabrili su i potaknuli nezadovoljnike i meu austrijskim podanicima. Ve 3. oujka 1848. bilo je veoma burno u Ugarskom saboru. Zastupnik u tom saboru, Lajos Kossuth, odrao je govor u kojem je zahtjevao samostalnu ugarsku vladu, ustavno ureenje Austrijske Carevine i ukidanje feudalnih odnosa. Demonstracije u Beu protiv Metternichova reima od 11. do 15. oujka 1848. bile su vrlo masovne i Metternich je morao odstupiti s poloaja dvorskog i dravnog kancelara te emigrirati. Ustrojena je nova austrijska Page | 48 vlada koja ukida cenzuru (po kojoj je bio osobito ozloglaen Metternichov sustav vladanja), a oglasio se i car (kralj) Ferdinand I. koji je obeao ustav. Pri kraju bekih demonstracija izbili su 15. oujka 1848. veliki nemiri i u Peti gdje su buntovni Maari, raspustivi dotadanje Ugarsko namjesniko vijee, izabrali svoju novu vladu pod predsjednitvom grofa Batthynyja. Vladu je 17. oujka 1848. priznao carski (kraljevski) dvor u Beu, a ministar financija je bio Kossuth. Sva su ta zbivanja pokretaki djelovala i na hrvatskom prostoru, osobito u banskoj Hrvatskoj i Dalmaciji. U tom su gibanju prednjaili vodei narodnjaki prvaci u Zagrebu. Na poziv Ljudevita Gaja i Ivana Kukuljevia sastala se 25. oujka 1848. velika Narodna skuptina u zagrebakom Narodnom domu, koja je usvojila Narodne zahtjeve u kojima su izraene elje hrv. naroda: da se ujedine Dalmacija i Vojna Krajina s Banskom Hrvatskom, da Banska Hrvatska dobije vladu na elu s banom neovisnu o maarskoj vladi, da hrv. jezik postane slubeni u cijelokupnom javnom ivotu, da Hrv. sabor postane predstavniko tijelo naroda, da se ukine kmetstvo, da se uvedu graanske slobode, da se osnuje hrv. narodna vojska, te da se zapovijednik banske pukovnije u Glini, pukovnik Josip Jelai, imenuje hrv. banom. Za odravanja te velike Narodne skuptine u Zg, njezini sudionici nisu jo znali da je dva dana prije - 23. oujka 1848. - car (kralj) Ferdinand I. imenovao pukovnika Josipa Jelaia hrv. banom! Odlunu ulogu za imenovanje Jelaia banom imali su svaki na svoj nain Ljudevit Gaj i grof Franjo Kulmer. Gaj je preko svojih veza uznastojao da Jelai bude imenovan za bana, a u tom je pravcu bio angairan i Kulmer koji je smatrao svoga prijatelja Jelaia vrlo pogodnom osobom za dunost bana. Josip Jelai roen je u Petrovaradinu 1801. gdje je tada njegov otac Franjo slubovao kao asnik austrijske vojske i kasnije stigao do ina podmarala. Kad je 47-godinji pukovnik Jelai imenovan za hrv. bana, istodobno je bio unaprijeen u in generala i postavljen za zapovijednika obiju banskih pukovnija, a svega 14 dana kasnije, 8. travnja 1848., dobio je in podmarala i dunost vrhovnog vojnog zapovijednika u Banskoj Hrvatskoj i Vojnoj krajini. U pogledu osnivanja zasebne hrv. vlade koja bi bila neovisna o maarskoj vladi, ban Jelai smatrao je da bi se to moda moglo postii dogovorom s Maarima, ali Maari nisu bili za dogovaranje jer su smatrali da bi nova ugarska vlada grofa Batthynyja trebala biti nadlena vlada i za Hrvatsku. Reagirajui na takav stav, ban Jelai prekinuo je suradnju s ugarskom vladom do sazivanja novog Hrvatskog sabora. Potom je svojim banskim pismom od 25. travnja 1848., potujui stavove iznesene u Narodnim zahtjevima, ukinuo tlaku, svaku urbarijalnu dau i crkvenu desetinu. Nadalje, ban Jelai potpisao je novi saborski izborni red prema kojemu su odrani saborski izbori i ustrojen novi Hrvatski sabor koji je prestao biti staleko i postao moderno, predstavniko tijelo u kojem su veinu inili izabrani zastupnici. Zasjedanje novog Hrv. sabora, koje je sazvao Jelai, zapoelo je 5. lipnja i trajalo do 9. srpnja 1848. gdje su se meu izglasanim zakljucima isticali slijedei: ukidanje feudalnih odnosa u Banskoj Hrvatskoj, podlijeganje svih graana obvezi plaanja poreza, ujedinjenje Dalmacije i Vojne krajine s Banskom Hrvatskom te da ban, u sluaju obrambenog rata, ima sve ovlasti u interesu obrane. U svom antiaustrijskom zanosu, Maari su smatrali da su na dijeli od ostvarenja njihovih nacionalnih tenji. Organizirali su svoje dobrovoljake vojne postrojbe

48

zvane Honved (domobranstvo). 12. lipnja 1848. jedna je honvetska postrojba upala u Srijemske Karlovce to je bio znak da su se Maari namjeravali i oruanom silom nametnuti Banskoj Hrvatskoj. Iz Pete se zahtjevalo od Ferinanda I. da se ukloni Jelai s banske dunosti zbog svojeg ugleda u hrv. narodu. Ban Jelai, gdje god je stigao, svuda je doekan s oduevljenjem. Nedoputanje Maara da Banska Hrvatska osnuje samostalnu vladu u Hrvata se doivljavalo kao nasilje kojem se treba oduprijeti. Prema odobrenju Dvora i planu austrijskog Page | 49 vrhovnog vojnog zapovijednitva, slijedio je napad na Maare. U skladu s tim odobrenjem i planom, Jelai je mobilizirao vojsku i 7. rujna 1848. navijestio rat ugarskoj vladi u Peti. Tog istog dana, Jelai je osnovao zasebnu hrv. vladu nazvanu Bansko vijee u kojem je bilo 5 odsjeka: vojni, financijski, pravosudni, prosvjetni i za unutranje poslove. S obzirom na svoju predstojeu odsutnost iz Hrvatske, Jelai je imenovao Mirka Lentulaja za banskog namjesnika koji je ujedno bio i predsjedatelj Banskog vijea. Prije objave rata, Jelai je pregovarao s Maarima traei da se ugarsko ministarstvo rata i financija sjedini sa sjedinjom vladom u Beu, a ostala e ministarstva Hrvati priznati uz uvjet da im se zajami potpuna unutarnja neovisnost i upotreba hrv. jezika. Maari su te uvjete odbili. 11. rujna 1848. Jelai sa svojom vojskom prelazi Dravu kod Varadina. Proglasio je sjedinjenje Meimurja s Banskom Hrvatskom i nastavio prema Peti. U to vrijeme maarski Odbor za obranu domovine, na elu s Kossuthom, stvara poprilino jaku maarsku vojsku koja je s formacijama honveda pruala snaan otpor. Ratujui na maarskom tlu, car Ferdinand I. 30. rujna 1848. imenova je Jelaia za kraljevskog komesara i vrhovnog zapovijednika austrijske vojske u Ugarskoj emu se se radovali i esi i Slovaci koji su u Jelaiu vidjeli borca za nacionalnu ravnopravnost u Austrijskoj Carevini, koja bi trebala postati dravna zajednica ravnopravnih naroda. Jelai je bitno pridonio razbijanju opsade Bea kad je 6. listopada 1848. izbio ustanak u Beu, a Jelai je porazio postrojbe maarskih honveda kod Schwechata [vehata] 30. listopada 1848. Na austrijskom carskom prijestolju bolesnog Ferdinanda I. nasljeuje njegov sinovac Franjo Josip I. koji je tada imao samo 18 godina. On je 2. prosinca 1848. imenovao Jelaia gubernatorom Dalmacije i Rijeke to je znailo irenje hrv. prostora pod Jelaievom vlau. Austrijsko-maarski rat sve se vie intezivirao. Maari su 14. travnja 1849. u Debrecinu proglasili detronizaciju habsburgovaca i imenovali svoga vou Lajosa Kossutha namjesnikom Ugarske. U rat su se ukljuili i Rusi kao saveznici Austrijske Carevine. Ta koalicija je postrojbama maarskih honveda nanijela teke gubitke, a najvei i konani poraz maarske vojske dogodio se 13. kolovoza 1849. u bitki kod Vilagosa. Maarske su se vojne snage nale u rasulu, mnogi su asnici postali zarobljenici, a mnogi su uspjeli i emigrirati kao i Lajos Kossuth. Jo prije tog pokoravanja Ugarske, Franjo Josip je 4. oujka 1849. oktroirao ustav koji je pokazao kako je ojaali carski (kraljevski) Dvor odustao od bilo kakvog ustroja carevine to je smetalo vladajuem austrijskom vrhu te je bilo sve oitije kako e ustavno stanje biti uskoro zamjenjeno potpunim apsolutizmom. Narodni pokret u hrv. zemljama od poetka 1849. poeo se gasiti. Zadnji broj etrdesetosmakog lista L'Avvenire, koji je u Dubrovniku ureivao Ivan August Kaznai, iziao je 31. oujka 1849. Zadnji broj zadarske Zore dalmatinske iziao je 26. lipnja 1849. asopis Danica horvatska, slavonska i dalmatinska, koja je od poetka 1849. ponovno nazvana Danicom ilirskom, izlazila je jo samo do kraja lipnja 1849. Gejve Narodne novine, koje su bile njegovo vlasnitvo, kao i tiskara u kojoj su se tiskale, bile su od 29. svibnja 1849. u slubi austrijske vlade. Te su novine od veljae 1850. postale i slubeni reimski list.

49

CESTE I ELJEZNICE U PRETPREPORODNO I PREPORODNO VRIJEME. POECI PROMETNE INTEGRACIJE JADRANSKE ORIJENTACIJE Osloboenje velikog dijela hrv. zemalja i mir u Srijemskim Karlovcima 1699. otvara vrata dugorone obnove Kraljevine Hrvatske na gotovo svim razinama. Ritam ukljuivanja osloboenih dijelova, i to Slavonije i Srijema na sjeveru, Like i Krbave u sredinjoj Hrvatskoj i Dalmacije na jugu, nije bio jednakomjeran i cjelovit. Proces gospodarske obnove i nacionalnog preporoda ovisio je najveim Page | 50 dijelom o izgradnji velikih prometnih putova kako bi se Hrvatskoj ponovno vratila njezina vrlo osjetljiva geopolitika i strateka pozicija mosta izmeu Sredozemlja i Srednje Europe. Procesi modernizacije Hrvatske tijekom 18. i 19. stoljea gibaju se bez prostora od Vrbasa do Une koji i dalje ostaje u sklopu Turskog Carstva. Bez kanjona Vrbasa i Une zapinjao je prometni krvotok izmeu hrv. sjeveja i hrv. juga i bez tih kanjona put robnih tokova od Zemuna do hrvatskih luka na Jadranu bio je za hrv. poduzetnike preskup. Bez Turske Hrvatske, tj. bez najpovoljnijih trgovakih putova dolinom Vrbasa i Une, Hrvatska je morala graditi vrlo nepovoljne planinske prometnice prema svojim lukama na sjevernom Jadranu, naputajui nekad najvitalnije pravce prema Splitu i Dubrovniku svojim poznatim kanjonima Vrbasa i Une. Gradnja brzih cesta prema Jadranu Drugi nepovoljan imbenik u poetnoj modernizaciji Kraljevine Hrvatske bile su nove granice od Drave do Jadrana. One se oblikuju od vremena prodaje Dalmacije Veneciji poetkom 15. st. do stvaranja Vojne krajine tijekom Stogodinjeg turskohrvatskog rata. 1726. interesi zagrebakih i bekih privrednih krugova potiu gradnju prve brze ceste prema Jadranu - Karolina, koja spaja Karlovac s Bakrom i Rijekom preko Ravne Gore i Mrkopolja. U drugoj polovici 18. st. poinje gradnja druge velike trgovake ceste Karlovac Senj poznatija kao Jozefina45. Samo devet godina kasnje gradi se u Krajini i druga velika trgovaka cesta pema moru od Gospia do Karlobaga, poznatija kao Terezijana. To je tipina planinska cesta, iroka 3,5 m koja je sluila preteno za izvoz drvene grae i dovoz ita stanovnicima Like pukovnije i trebala je sluiti kao trgovaki put zapadnje Bosne (Bihaa) prema izvozno-uvoznoj luci u Karlobagu46. Trei veliki cestovni pravac povezuje Jozefinu i Terezijanu sjevernom velebitskom padinom, ukljuujui Gospi i Otoac. Drava je 1787./1789. zavrila izgradnju te prve velebitske magistrale. Krajika velebitska magistrala spustila se 1832. preko Velebita, Malog Alana i Obrovca do Zadra, tj. upravnog sredita Dalmacije. Ta je cesta poznata pod imenom Dalmatinska cesta. Gradnja nove Luizinske ceste od Karlovca do Rijeke povjerena je takoer Filipu Vukasoviu koji je do 1809. dovrio najvei dio ceste, a zavrena je 1811. pod francuskom okupacijom. Imala je status privatne ceste s visokom cestarinom, a do polovice 19. st. bila je jedna od najmodernijih cesta. U Hrvatskoj Karlovac ima vanu ulogu kao veliko prometno vorite. U njemu se spajaju putovi dunavskog sliva s cestovnim prometnicama prema Senju i Rijeci. On je vrh prvog prometnog trokuta: Karlovac - Rijeka - Senj. Luke sjevernog Jadrana - Hrvatsko primorje - dijele se na dva strogo odvojena podruja: velik dio morske obale od Novog do Rijeke proglaen je, nakon preustroja od 1776. do 1786., Ugarskim primorjem. Rijeka je 1779. dobila status Corpus separatum krune sv. Stjepana. Od tada je neposredno podreena Ugarskoj. Ta je promjena oduzela pravo Hrv. saboru i hrvatskoj zemaljskoj vladi
45 46

u promet putena 1786. gradnja povjerena krajikom asniku Filipu Vukasoviu

50

da izravno utjeu na razvoj Rijeke i njezine luke. Promjena 1779. odredila je sudbinu Rijeke sve do propasti Monarhije 1918. Najstariji planovi o izgradnji eljeznikih pruga u Hrvatskoj Povijest eljeznica u Hrvatskoj ima poetak u 1827. kada je Dvorski ratni savjet zatraio da se kroz vojnokrajiko podruje izgradi eljeznica od Siska do mora. Zahvaljujui kapetanu Josipu Kajetanu Kneiu i njegovom elaboratu iz 1829. gdje Page | 51 predlae gradnju kombinirane eljezniko-cestovne linije od Siska do Senja, Hrvatska ulazi u red prvih europskih zemalja koje su zakoraile u modernizaciju svojih prometnica47. Knei je zagovarao rekonstrukciju krajike Jozefine od Karlovca do Senja kao najkrae ceste do Jadranskog mora. Ugarsko namjesniko vijee u Peti nije htjelo podrati Kneiev projekt modernizacije prometnica u Hrvatskoj jer on zaobilazi Rijeku i Ugarsko primorje. Od ostalih Kneievih prijedloga, Dvorski ratni savjet odobrio je rekonstrukciju Jozefine sredstvima Krajikog proventnog fonda. Bitka za Sisak - prometno sredite favoriziranih vertikala eljeznikih magistrala Hrvatske (1841.) Zbog razliitih pogleda na prometnu integraciju Trojednice, pojavljuju se prvi otpori krajikoj eljeznici u Peti i Rijeci, kao i prva razmimoilaenja u pitanju kako i kojim pravcem trasirati eljeznicu s kopna do mora. Na presudni strateki ploaj Siska u oblikovanju budue mree modernih prometnica upozoravao je i sam Knei. 1841. izradio je za razvojne potrebe bekog sredita poseban projekt koji e utjecati na sve budue interese austrijskog kapitala u gradnji eljeznica prema Jadranu i Orijentu. Keniev se projekt48 temelji na tri najvee trgovako-empirijske toke: Sisak - Trst - Split. Spajajui te toke dobio je potupno jednak istostranian trokut sa Siskom kao njegovim dominantnim vrhom. Osnovica i toga samo neznatno razmaknutog trokuta vodila je morskim putem iz Aquileja u Salonu. Kneiev projekt izraen fascinirajuim trkoutom sluit e Beu kao temeljeni orijentacijski pravac gradnje svih magistralnih eljeznica. I doista, ona iz Bea stie u Trst 1857., a u Sisak 1862. Nagodba s Ugarskom 1867. i dioba vlasti s Petom onemoguile su ostvarenje tree toke tog trokuta, tj. gradnju magistralnog eljeznikog pravca od Siska do Splita. Samo godinu dana prije izrade Kneieva elaborata s fascinantnim trokutom, grupa najpoznatijih rijekih trgovaca i prijevoznika, nezadovoljna zbog gradnje krajike eljeznice Sisak - Senj, zatraila je 1840. odobrenje za projektiranje eljeznike pruge Sisak - Karlovac kroz Pokuplje. Cilj te eljeznice bio je zamijeniti nesiguran i skup plovni put rijekom Kupom, eljeznicom na lokomotivsku vuu i privui na Lujzijansku cestu i u Rijeku luku to vie robe. Novoplanirana eljeznica Sisak - Karlovac ne vodi izravno prema moru. U meusobno nademtanje Senja i Rijeke ukljuuju se i vanjski imbenici. Senjani trae zatitu u vojnim krugovima Zagreba i Bea. Rijeane pak u prvoj fazi potpomae veleposjedniki krug Slavonije, zatim petanski politiki i privredni predstavnici, a najizdanije maarski politiar Lajos Kossuth. Rijeani podnose vladaru predstavku zahtijevajui da se obustavi rjeenje o poetku pripremnih radova na krajikoj eljeznici Sisak - Bandino Selo dok se ne izradi njihov projekt. Na prve vijesti da su zapoeli radovi na gradnji krajike eljeznice Sisak - Bandino Selo, Trgovaki zbor Rijeke zahtijeva (1841.) da se zabrani daljnji radovi. Od Ugarskog namjesnikog vijea u Peti zahtijevaju da se
47

prva eljeznika pruga otvorena je u Engleskoj 1825., prva eljeznica u austrijskom dijelu Monarhije izgraena je 1828., ali na konjsku vuu. 48 najstariji makroprojekt prometne integracije i jadranske orijentacije hrvatskoga gospodarstva (1841.)

51

prednost gradnje da rijekom projektu. Projektnu dokumentaciju eljeznice Sisak - Rijeka zavrio je ing. Mario A. Sanfermo 1842. i predao Ugarskom namjesnikom vijeu. Kneievi i Sanfermovi projekti povijesni su temelji hrv. eljeznica te imaju golemu povijesnu i dokumentacijsku vrijednost. Za povijest eljeznica u Hrvatskoj, Sanferno je uinio jo jedan vaan korak. U svom je elaboratu predloio produenje eljeznice Sisak - Karlovac iz Siska kroz Slavoniju do Vukovara, nae najvee luke na Dunavu. Svojim je prijedlogom Page | 52 (1852.) zapravo utjecao na oblikovanje novog eljeznikog pravca Vukovar Rijeka, eljeznice koja nudi uspostavu nae prve pogodne transverzale od veleposjednikih ekonomija u meurjeju Drave i Save do izvoznih luka Hrvatskog primorja. Rijeani prihvaaju sugestiju svojega prvog projektanta Sanferma o produetku poetne trase Sisak - Karlovac do Vukovara. Nastavlja se izrada projektne dokumentacije prema Vukovaru i zapoinje priprema za osnivanje dioniarskog drutva. Prvi oglas o osnivanju Drutva49 pojavio se 1843. U pozivu za upis dionica istaknut je ovaj cilj vukovarsko - rijeke eljeznice: povezati Banat, najplodniji dio Ugarske, s Rijekom kao izvoznom lukom. U ljeto 1845. zakazana je na prijedlog Kossutha prva konferencija petanskosrijemskom i rijekog drutva. Imala je za cilj dogovoriti uvjete o ujedinjenju dioniarskih drutava. Trgovaki i poduzetniki krugovi Hrvatske i Ugarske morali su brinuti o drugoj paralelnoj pruzi prema Jadranskome moru koju je poela graditi sredinja dravna vlast 1842. Rije je o najteoj, najskupljoj i najveoj eljeznikoj magistrali Carstva: Be - Trst. U Beu je postojao jo 1841. plan o spajanju beko-transke eljeznice sa Siskom preko Zagreba i Zidanog Mosta. Rijeka i Ugarsko namjesniko vijee protiv spajanja vukovarsko-rijeke s beko-transkom eljeznicom U nacrtu ugovora50 o ujedinjenju dioniarskih drutava 1845. stajala je i odredba o zabrani gradnje pobone pruge koja bi spojila vukovarsko-rijeku s bekotranskom eljeznicom, to je znailo da ujedinjeno drutvo ne doputa spajanje vukovarsko-rijeke eljeznice, pobonom prugom preko Zagreba i Zidanog Mosta, s beko-transkom eljeznikom magistralom. Protiv spajanja su posebice bili rijeki privredni krugovi koji su znali da bi se izgradnjom prikljuka sav promet iz savsko-dravskog meurjeja i Podunavlja prebacio u Trst. Razliiti interesi ponovno su oivjeli stare rasprave o pravcima modernizacije prometnica u Hrvatskoj. U regionalne interese Hrvatske morao je zasjei najvei autoritet zemlje - Hrvatski sabor. U predstavci vladaru iz 1845., Sabor zahtijeva da se brie uvijet kojim se zabranjuje izgradnja pobone pruge prema bekotranskoj eljeznici. Zahtjev Hrvatskog sabora za izlazak na beko-transku eljeznicu dolinom rijeke Save utire novi pravac prometne integracije Hrvatske koji e s definitivno oblikovati 1860.-ih. Lajos Kossuth smatrao je da, ako se dopusti gradnja prikljuka preko Zagreba na eljeznicu Be - Trst, propala je rijeka pruga. Njegova ocjena bila je tona jer tada Ujedinjeni konzorcij ne bi mogao pronai banku u Europi koja bi pratila gradnju skupe brdske pruge od Karlovca do Rijeke preko Delnica. Koliko god se Kossuth borio za ugarsku eljeznicu, on je u toj borbi naizlazio na vrst otpor hrv. narodnjaka i na nerazumijevanje Bea. U vrijeme maarsko-hrvatskog razlaza, koji je 1848. sve vie najavljivao prvi meunacionalni rat u sredinjoj Europi izmeu Hrvata i Maara, dolazi do najteeg i sudbonosnog udara na hrv. eljeznice. Posebnim zakonskim lankom
49 50

Societ per la strada ferrata Vukovar - Fiumana Unitae Societatis Pestano Fluminensis ad construendam semitam ferratam

52

Ugarski je sabor 1848. ovlastio organe vlade da urade sve kako bi se u skoroj budunosti izgradilo 6 novih najvanijih eljeznica za nacionalnu privredu Maarske. Maarski politiki i privredni krugovi 1848. vraaju se svojoj prvotnoj tenji o najkraoj i izravnoj vezi Budimpete s Rijekom. Postaje oito da Ugarska na dui rok odustaje od toliko prieljkivane vukovarsko-rijeke eljeznice, a neprijateljstvo Maara prema toj eljeznici prouzroilo je u Jelaia i hrv. narodnjaka jo vee nezadovoljstvo i primoralo Hrvate da se 1848. jo jae oslone Page | 53 na Be. Utjecaj najvee eljeznice magistrale Be - Trst (1842. - 1857.) na planiranje novih eljeznikih pruga u Hrvatskoj Zbog velikih trokova na gradnji eljeznike magistrale Be - Trst kasne svi pripremni i graevniski radovi na njezinu planiranom produetku do Zagreba i Siska. Tek je 1855. vladar odobrio nastavak izgradnje eljeznike pruge Zidani Most - Zagreb. Zaduena drava prepustila je 1857. izgradnju i eksploataciju eljeznike pruge Zidani Most - Zagreb - Sisak i posebnog odvojka Zagreb Karlovac tvrtki A. Szecseny i drugovi. eljeznica od Zidanog Mosta do Zagreba i Siska otvorena je za promet 2. listopada 1862. eljeznica do Karlovca otvorena je 1. lipnja 1865. U povijesti prvih eljeznica u Hrvatskoj odvojci do Siska i Karlovca imali su ove dalekosene prometne ciljeve: preko Karlovca dosegnuti Senj i Rijeku, a iz Siska povui beku magistralu do Splita. Dakle, na pomolu je ostvarenje prometnih vizija Kneieva fascinantnog trokuta koji je poticao prometnu i teritorijalnu integraciju hrvatskih zemalja. Najnezadovoljnija je lanica Monarhije u prednagodbeno vrijeme Ugarska, jer joj Austrija zatvara ekspanziju prema Jadranu. Meutim, austrijski porazi 1866. i Nagodba s Ugaskom 1867. obiljeavaju kraj munjevitog bekog prometnog prodora na Jadranu. Novi projekt krajike eljeznice Zemun - Senj i Rijeka preko Siska, Karlovca i Drenice Ukljuivanje Siska u polazne toke Kneieve krajike eljeznice prema moru prouzroilo je strah meu rijekim trgovakim krugovima. Meutim, taj strah je rijeen godinu dana prije nego to je odvojak od Zidanog Mosta do Siska konano predan tvrtki A. Szecseny i drugovi. U krugovima vojnih vrhova Monarhije i zagrebake General-komande nastaje 1856. potpuno nov prijedlog o izgradnji prave krajike magistrale koja se na dva mjesta (Sisak i Karlovac) vezuje na austrijsku dravnu magistralu Be - Trst. Projekt vojnih vrhova Monarhije ima naslov Program eljeznice kroz Hrv.-slav. vojnu krajinu kao najkrae veze jadranskih morskih luka Rijeke i Senja s donjim Dunavom kod Zemuna. Magistralni smjer Zemun - Rijeka, Senj Program dijeli na dva glavna dijela: a) od Zemuna do Karlovca, b) od Karlovca do Rijeke s posebnim odvojkom za Senj. Za novi projekt krajike eljeznice Zemun - Senj i Rijeka pokazuje velik interes beka financijska aristokracije okupljena od 1854. oko Credit - Anstalta i Austrijskog drutva dravnih eljeznica. Vanjski initelji koji se na europskoj politikoj sceni kristaliziraju djeluju veoma povoljno na mogunost lakeg donoenja beko-petanske odluke o velikoj investiciji u modernizaciju prometa u Hrvatskoj. Politika polarizacija izmeu drava u Svetoj alijansi Beu daje novi poticaj da se eljeznicom kroz Vojnu krajinu priblii europskom dijelu OC-a, Kneevini Srbiji te Crnom i Egejskom moru. Drenica kao prva prijevojna toka hrvatske kontinentalne eljeznice prema Jadranu

53

Izrada projekta nove krajike eljeznice zapoela je najprije u krajikoj graevinskoj direkciji Ogulinske pukovnije. Sastavlja studije bio je i ovaj put domai sin, kajiki kapetan graevinske struke Anton Ratkovi. Za svakog projektanta eljeznice na lokomotivsku vuu s hrvatskog kopna prema Jadranu bio je najvei tehniki problem kako svladati visoko planinsko gorje koje poinje kod Ogulina. Novi krajiki projektant Ratkovi odluio se za pravac preko Page | 54 Drenice, tj. preko Kajine kako je i preporuivao Program Ministarstva rata. Za vojne krugove u Krajini i Beu pravac preko Gorskog kotara i Delnica ocijenjen je kao najnepovoljniji, jer je pretpostavljao potrebu pregovora s Ugarskom. Bez njezina se pristanka nisu mogli zapoeti pripremni radovi na teritoriju Banske Hrvatske. Nakon prvih pozitivnih obavijesti koje su stizale iz Hrvatske, Ministarstvo rata prihvaa Program eljeznice kroz Hrvatsko-slavonsku vojnu krajinu kao najkrai spoj jadranskih morskih luka Rijeke i Senja s Dunavom. U vladinim je krugovima Program ocijenjen kao vaan meunarodni prometni pothvat jer povezuje Crno i Jadransko more. Promatrana s vojno intervencijske toke, eljeznika magistrala Zemun - Rijeka, Senj omoguuje brzo prebacivanje vojske i ratnog materijala iz udaljene Brodske i Petrovaradinske pukovnije s desne obale Dunava prema Jadranu. U iskljuivo vojnim interesima krajika eljeznica omoguuje i najbru koncentraciju krajikih trupa na bilo kojoj graninoj toki prema Bosni i Srbiji. Be nije mogao donijeti odluku o izvedbenom projektru krajike eljeznice prije nego to je zavrena izgradnja beko-transkog odvojka do Zagreba i Siska (1862.). To je jedan od osnovnih razloga to je koncesija za istrane radove i izradu studijskog projekta podijeljena tek 1863. Nju je dobilo najpoznatije belgijsko drutvo za gradnju eljeznica, a povjerena je uglednom europskom strunjaku za gadnju eljeznica ing. Achillesu Clavelu. Tehniki elaborat zavren je potkraj 1863. Clavel je te godine uurbano radio na cijeloj trasi od Zemuna do Rijeke i Senja drei se uglavnom smjernica Programa iz 1856. Drei se pretprojekta A. Ratkovia, Clavel je potvrdio da je i na krajki graevinski strunjak dobro obavio prethodne radove. Clavel je svoj projekt s kartom trase i ostalim prilozima objavio 1864. u posebnoj brouri. Za povijest nae pomorske i prometne kulture valja upozoriti na predivne Clavelove planove pomorskih luka u Senju, Kraljevici, Bakru i Rijeci. Vrijednost te nikad izgraene eljeznice treba procjenjivati na osnovi injenice da je omoguavala povezivanje svih luka i gradskih naselja koja lee uz obalu Hrvatskog primorja od Senja do Rijeke. Zatim, rije je o najekonominijem projektu izlaska hrv. kontinentalne eljeznice na more, uz izbjegavanje prometno najtee i naskuplje varijante kroz Gorski kotar.

GOSPODARSKI RAZVOJ HRVATSKE U PRVOJ POLOVICI 19. STOLJEA Razdoblje prosvjeenog apsolutizma zavrava Francuskom revolucijom koja je ozbiljno potresla i HM. Francuzi su se povukli iz Hrvatske u listopadu 1813. Meutim, car Franjo I., teei za novu Austrijsku Carevinu centralizira, stvara od Napoleonove civilne Hrvatske, Kranjske, Koruke, Transkog primorja i Istre upravnoadministrativnu jedinicu nazvanu Kraljevina Ilirija sa sjeditem u Ljubljani. Tek 1822. dio Hrvatske vraen je pod banovu vlast, ali bez Kvarnerskih otoka koje je car priklopio Istri, bez Dalmacije koja je bila izravno pod Dvorom, i bez Vojne krajine koja je trebala posluiti austrijskim carevima za rjeenje istonog pitanja. Nije bilo nikoga tko je imao snage i kapitala da i poslije 1822. vrati staru gospodarsku snagu tim podrujima. Dalmacija se ubrajala meu najzaostalije zemlje Monarhije. Obalni pojas je tijekom 19. st. preivljavao bavei se ribarstvom, vinogradarstvom i sitnom pomorskom trgovinom.

54

Ni sjeverni dio Hrvatske nije dobro proao. Carskim patentom iz 1808. car Franjo I. objavio je da je papirnati novac Wiener Stadt Banke, kojim se financirao rat protiv Francuza, obezvrijeen. No, i drava je nastavila tiskati papirnati i loi bakreni novac te su 20. veljae 1811. naredbom o snienju vrijednosti novca ponitene etri petine vrijednosti. To je uvelike osiromailo hrvatske trgovce, a uz glad, koja je 1817. zahvatila gotovo cijelu Hrvatsku, u doba nakon Bekog kongresa pod vladavinom Metternicha, gospodarstvo Hrvatske bilo je Page | 55 zanemareno. Opim cehovskim redom 1813. reformirani cehovi preivljavaju sve do 1872. te su trebali biti glavni opskrbljivai stanovnitva. No, krajem 18. i poetkom 19. st. ve su se doselili ivahni strani trgovci (Nijemci, Grci, Srbi, Cincari). Ugledni zagrebaki trgovci, radi zatite svojih interesa, osnivaju Trgovaki zbor kojeg Pravila potvruje kralj Ferdinand 27. kolovoza 1835. Tim je Pravilima, iza kojih su stajali najugledniji zagrebaki trgovci Pavle Hatz i Anastas Popovi, reguliran poloaj radne snage, ali i malo trgovaca, veletrgovaca i trgovakih drutava, a ograniena je i konkurencija. Pravila Trgovakog zbora bila su vrlo kvalitetna i uzimala su se kao osnova obrtniko- trgovakog zakonodavstva do 1918. Trgovina ima velike tekoe u svom razvoju. Do 1822. gotovo da i nema veza Zagreba s Rijekom, a dioniari na Luizinskoj cesti, dovrenoj 1809., naplauju tako visoke cestarine da se trgovci esto radije slue starom Karolinom. Veina plemstva ima tekoe u voenju svojih imanja zazirui od trgovine i proizvodnje, koje su se jo smatrale nedostojnim zanimanje, pa je to uoio i car Franjo I. obilazei Hrvatsku 1819. i obeao sjedinjenje podruja juno od Save sa Zagrebom. Meutim, on je od toga izuzeto Vojnu krajinu te je to sjedinjenje postalo najvea tenja novog graanskog sloja koji bez toga nije vidio mogunost pravog gospodarskog napretka. Veliko znaenje za gospodarstvo imaju biskupi sa svojim dobro uroenim ekonomijama. Biskup Vrhovac imao je veliku vrtljariju u Vlakoj ulici, a zapoeo je ureivati i Maksimir kao park. Biskup Aleksandar Alagovi Maksimir je uredio uz pomo njemakih strunjaka. Njegovu djelatnost nastavio je Juraj Haulik i krajem 1841. na njegovu je inicijativu u Zagrebu osnovano i Gospodarsko drutvo. Prvi tajnici tog drutva bili su Rakovac i Carl von Klinggraff. Gospodarsko drutvo glavni je poticaj napretku u njegovanju poljoprivredne proizvodnje. Budui da nije bilo ni jedne banke, razvilo se zelenaenje privatnika s kamatama od 30 do 40% godinja. Time su se ponajvie bavili idovski trgovci. idovi su dobili od Hrvatskog sabora 1840. pravo stalnog stanovanja. Nisu se mogli baviti poljodjelstvom, a od 1848. morali su plaati dosta visoku tolerancijsku pristojbu. Punu ravnopravnost stekli su tek 1873. u vrijeme banovanja Ivana Maurania. idovi su se rijetko druili s trgovcima grkoistone vjere. Nakon to su Hrvatska i Slavonija 1790. zakljuile da e imati zajedniku vladu s Ugarskom, upanije su nakon toga primile naredbe od Ugarske to je znailo zapostavljanje gospodarskih problema u Hrvatskoj,a tako je bilo sve do 1848. Rijeka 1822. nije pripojena Hrvatskoj, ve je ostala kao odvojeno tijelo kao Corspus separatum na elu s gubernatorom, obino maarom. Rijeko stanovnitvo nije moglo razviti svoje gospodarske potencijale pa su svi vaniji pogoni preli u ruke stranaca. U tvornici rijekog trgovca Andrije Ludovika Adamia koji je izvozio papir u Junu Ameriku i u Tursku, montiran je prvi parni stroj u Hrvatskoj. Adami i Mihanovi predlau da se Rijeka razvije kao glavna uvozna i izvozna luka Hrvatske. Zanimljiv je i njihov prijedlog da se zaslunim trgovcima dade plemstvo. Raspustom Pounskog sabora 1827. Mihanovi ostaje bez zastupnikog mandata, niti je bio delegiran u sljedei Pounski sabor jer su Maari saznali da je njegova majka sestra protonotara Josipa Kuevia koji se zalagao da latinski jezik ostane slubeni. Mihanovi ipak ne odustaje od svoje

55

zamisli, ve prije odlaska u Ameriku na njemakom jeziku pie elaborat o izvozu hrvatsko-ugarskih vina u pet drava sj.i ju. Amerike. Ideja je propala. Budui da pokuaji rijeko-hrvatskih gospodarstvenika nisu nali podrku za svoje planove, Dizertacija grofa Drakovie je zapravo uputa hrvatskim zastupnicima kako da se postave na Pounskom saboru prilikom rjeavanja gospodarskih pitanja. Drakovi stavlja vanost na osnivanje trgovakog drutva u Rijeci, a osim toga i na razvitak jednog jezika kojim e se moi obavljati poslovi na irem Page | 56 podruju. Na Pounskim saborim (1832. - 1836.) Maari su ak preuzeli ideju koju su pokrenuli Adami, Mihanovi, Drakovi i Fran K. Sakcinski, pa su 1848. osnovali Ugarsko trgovako drutvo koje je trebalo obavljati ugarski izvoz preko Rijeke. U tom drutvu nije bilo predstavnika Hrvata. Od 1840. do 1895. Rijeka izgrauje svoju umjetnu luku to je bio jedan od najveih graevinskih pothvata u Hrvatskoj. Rijeka je postala veliki trgovaki grad i snana luka. Grof Drakovi je u Franscuskoj uoio vanost nacionalnog trita pa je svojom Dizertacijom Ilircima ukazao na potrebu ureenja nae trgovine i prometa. Industrije se u Hrvatskoj poela razvijati tek poslije 1848. jer veina manufaktura nije preivjela krizna vremena poslije ratova s Francuskom. Od veih industrijskih pogona treba spomenuti tvornice posua iz kamenine pa je u Zagrebu dr. Krieger 1828. osnovao takvu tvornicu u Novoj Vesi. Mihanovi je pokuao oiviti trgovake veze Hrvatske sa Srbijom,podravajui otvaranje kombiniranog rijenog puta (Beograd - Sisak) i izgradnju eljeznike pruge Sisak - Senj. Od tog plana nije bilo nita. Proglaenje Osijeka slobodnim kraljevskim gradom 1809. omoguilo je gospodarski polet gradu koji se s cestom prema Dardi mogao bre razvijati kao proizvodno i trgovako sredite (Osijek postaje grad sajmova). Na njegov razvoj utjecalo je i to to je Osijek bio sjedite velikog upana virovitike upanije, pa je u prvoj polovici 19. st.bio vei i od Zagreba. Meutim, Osijek se nije mogao snanije ukljuiti u plovidbu Dunavom jer su tu plovidbu monopolizirala beka i petanska drutva. 1839. Drakovi je raspisao nagradu od 20 dukata za najbolju knjigu gospodarskog sadraja o izvozu vina, 40 dukata za knjigu o suknarskoj i koarskoj industriji, 15 dukata za knjigu o industriji papira i 16 dukata za knjigu o opem gospodarstvu. Gospodarske prirunike uz sisakog trgovca Franju Lovria trai i Jelislava Prani koja je 1859. pozivala na irenje puke gospodarske knjige. Odluka Hrvatskog sabora iz 1845., prema kojoj e se hrvatski jezik uvesti u upravu,pravosue i kole, primjenjena je upravo u gospodarstvu. Predavanja Carla Klinggraffa o praktinom seljakom gospodarstvu bila su objavljivanja na njemakom i hrvatskom jeziku, a upute o gospodarstvu obajvljivale su se u kalendarima. Osnivanje tvornica u Hrvatskoj usporavaju nedostatak kapitala i politika Bea i Pete. U Osretku kraj Samobora tvornica stakla, koju je osnvovala 1839. Vilhelmina Kulmer, prava je rijetkost u to vrijeme. U pogonu je i jedna manufaktura kamenina u Krapini, a u sj. Hrvatskoj proradilo je vie tvornica eera. Franje Ferdinand porer 1840. u njemakom listu Croatia objavljuje studiju o industriji, u kojoj daje osvrt na prilike u Istri i Dalmaciji, a predtsvalja ekonomski program koji je prostorno mnogo iri od Drakovieva programa iz 1832. Nedostatak kapitala osjea se i u rjienom i u morskom brodarstvu. Franjo Lovri pomae pri kupnji broda Florisdorf koji dobiva ime Sloga, a bio je izuzetno vaan za povezivanje Hrvatske i Slavonije. Dovoenjem asspoisa Branislav se smatra da je njegovo potapanje izazvano namjerno.

56

1846. je Jacques Epstein u Zagrebu osnovao Drutvo ovjenosti koje je imalo biblioteku s novinama koje su zagrebakom trgovakom staleu trebale pruiti informacije o zbivanjima u gospodarstvu51. Dolo je i do otvaranja prva hrvatske tedionice52 u Zagrebu 1846. koaj je uspjeno prebrodila prve teke godine i krize, a bile su dodijeljene i prve dividende. Ova se banka postepeno pretvara u snanu bankarsku ustanovu s gotovo svim oblicima novanog i bankarskog poslovanja te postaje najvea Page | 57 novaana institucija na podruju hrvatskih zemalja, a moda i ire. BANSKA HRVATSKA OD 1850. DO 1883. RAZDOBLJE NOVOG APSOLUTIZMA (1849. - 1852. - 1859.) Obiljeja apsolutistikog sustava Banska vlada u Zagrebu je na izriiti zahtjev bana Jelaia proglasila oktroirani ustav od 4. oujka 1849. kao temeljni dravni zakon. Ovaj ustav, koji je ustvari predigra za otvoreni apsolutizam, koji je nastupio 31. prosinca 1851. u svojoj je biti imao za cilj osigurati tradicionalni monarhijski apsolutizam uz zadravanje onih liberalnih naela koja su pruala ekonomske i upravno pravne norme prema razvoju kapitalistikog drutva ukljuujui i viestruke modernizacijske reforme. Zato se prema oktroju nerazdjeljiva, jedinstvena Austrijska Carevina sastoji od krunovina kojima se obeava odreena autonomija, a jami se takoer ravnopravnost naroda i priznaje pravo na uvanje i jaanje narodnosti i narodnog jezika. Na snagu su stupile i odredbe koje su stvarale temelje kapitalistikom ureenju. Ukinuti su feudalni posjedovni odnosi, proglaena je jednakost svih graana pred zakonom, zajameno slobodno stjecanje imetka uz pravnu sigurnost privatnog vlasnitva. Zajameno je i pravo graana bez razlike vjeroispovijesti i podrijetla da se bave svakom granom privreivanja i postignu dravne slube. Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji s Hrvatskim primorjem, Rijekom i Rijekim kotarom oktroj obeava nezavisnost od Kraljevine Ugarske. Hrvatsko-slavonska vojna krajina ostaje i dalje pod upravom sredinjih vojnih oblasti, dakle izvan vlasti Hrvatskoga sabora i bana. Obean je dodue statut kojim e njezini stanovnici dobiti ista graanska prava kao i puanstvo ostalih podruja Carevine. Rije je o temeljnom zakonu od 7. svibnja 1850., koji je, nakon uvoenja otvorenog apsolutizma, bio samo djelomino proveden. Kako bi se ubrzale kapitalistike djelatnosti i stvorilo jedinstveno trite, ali i ubrzala centralizacija, ukinute su carinske granice izmeu Austrije i Ugarske, a jedinstveno carinsko podruje stupilo je na snagu 1. srpnja 1851. Austrijski porezni sustav primijenjen je na cijelu Monarhiju. Radilo se ustvari o novom carinskom apsolutistikom reimu koji se temeljio na trostrukoj tradiciji: prosvijeenom apsolutizmu Marije Terezije i Josipa II., Metternichovoj stabilizaciji starog reima i graanskom liberalizmu 1848./1849. Novi se reim nije mogao kroz due vrijeme odrati zbog sve brojnijih proturjeja. Car se ubrzo odluio na otvoreni birokratski centralizam. Rije je o Silvestarskom patentu kojim se 31. prosinca 1851. ukida oktroirani ustav, kao neprikladan i tovie nepovrediv. Silvestarski patent potvrdio je dodue jednakost pripadnika drave pred zakonom kao i ve zapoeti proces ukidanja feudalnog ureenja, ali se ravnopravnost naroda vie i ne spominje. Najavljena su i opa naela za izgradnju jedinstvene centralistike uprave za cijelu Monarhiju, a radilo se ustvari o normama koje su regulirale izgradnju novog birokratsko-centralistikog apsolutizma pod nadzorom sveobuhvatnog bekog sredita, koje e u interesu
51 52

To drutvo kasnije osniva i prvu puku kuhinju perva horvatska tedionica

57

svoje politike uskoro uvesti i otvorenu germanizaciju 1854. Budui da je u tom sveukupnom procesu osobito vanu ulogu imala strunost i sposobnost ministra unutarnjih poslova Alexandra Bacha, i cijeli je apsolutistiki sustav prozvan njegovim imenom (Bachov apsolutizam), premda on sam nije bio njegov tvorac. Unato uspjenom provoenju najvanijih modernizacijskih reformi, konani slom treeg carskog ili novog apsolutizma nije se dao izbjei. Dakako pridonijele su tome brojne pekulacije i brojne investicije kao i kronino stanje deficitarnog Page | 58 dravnog budeta, emu je na svoj nain pridonijela i prva svjetska ekonomska kriza godine 1857. Stoga caru Franji Josipu nije preostalo drugo nego da otpusti ministra Bacha (22. kolovoza 1859.) te najavi poboljanje u vladanju, a potom i saziv pojaanog dravnog vijea (5. oujka 1860.), to je dakako znailo i slubeni kraj desetogodinje apsolutistike politike i vladanja. Uinci apsolutistike modernizacije u Hrvatskoj (1849. - 1859.) Oktroirani ustav u svojoj je biti zanemario hrv. samostalnost proglaenu u njenom Saboru 1848. tovie, odredio je i podvrgavanje Hrvatske centralistikoj upravi u Beu za cijelu Monarhiju. Dodue, priznao je prekid realne unije s Hrvatskom, zatim povratak Hrvatskog primorja i grada Rijeke pod vlast Hrvatskog sabora i bana, a obeao je i mogue zdruenje Hrvatske i Slavonije Dalmaciji. Nakon proglaenja oktroiranog ustava u Hrvatskoj (6. rujna 1849.) centralistika vlada u Beu mogla je prii postupnim pripremama za ukidanje neposlune Banske vlade i zapoeti svoje modernizacijske reforme. Na poetku 1850. uvedeno je u cijeloj Monarhiji vojniki organizirano orunitvo (andarmerija), od kojega je u Hrvatskoj uspostavljena itava regimenta - 1000 ljudi, a zatim su uskoro uslijedile i druge reforme, prije svega uspostava nove Banske vlade u lipnju 1850. Prije toga, kralj je konano sankcionirao zakljuke Hrvatskoga sabora iz 1848., ali ipak tako, da ih je sankcija prilagodila duhu oktroiranog ustava, osobito to se tie Sabora i vlade. Naime, kraljeva je sankcija proglasila Sabor od 1848. rasputenim, a Bansku je vladu podredila centralnoj u Beu. U lipnju 1850. ureena je u Hrvatskoj nova Banska vlada s banom na elu. Slijedila je i nova reorganizacija cijelokupne politike uprave. Zemlja je razdijeljena na est upanija, koje osim naziva nisu imale nita zajednikog s nekadanjom municipalnom upravom. Na elu upanija stajali su vrhovni upani, koji su postali izvrni organi Banske vlade, koja je sve vie postajala produena ruka sredinje beke vlade. upanije su se dijelile na kotare, a na njihovu elu stajali su podupani. Oktroirani ustav najavio je takoer odvajanje sudstva od uprave, osiguranje nezavisnih sudaca, ureenje dravnog odvjetnitva, a proglasio je i samoupravu opina uz izbor zastupnika i javnost rada opinskih vijea dok su gradovi iznad 10 000 stanovnika dobili uskoro zasebne carske patente, ustvari privremene zakone, koji su regulirali procese modernizacije gradske uprave (kod nas Zagreb, Osijek i Rijeka). Banska vlada preureena je tako u carsko-kraljevsko Namjesnitvo, a vrhovni upani postali su upanijski predstojnici, koji jednostavno izvravaju odluke Namjesnitva. Na elu Namjesnitva u Hrvatskoj ostao je i dalje ban Jelai. Od njega se oekivalo slijepo pokoravanje sredinjoj bekoj vladi emu se Jelai ustrajno opirao. inovnika je hijerarhija podvrgnuta strogoj kontroli, a dodatno znaenje i ugled davale su i uniforme zelene boje koja je uskoro postala i simbolom germanizacije, pa ih je narod zbog njihova sveukupnog ponaanja kao i nepoznavanja hrv. jezika nazivao Bachovim husarima. Usporedno s apsolutistikom samovoljom koju od 1854. prati i otvorena germanizacija, jer je u sve urede kao i srednje kole uveden slubeni njemaki jezik, beka sredinja vlada ustrajno je radila na provoenju modernizacijskih reformi. U cijeloj Carevini, pa tako i u Hrvatskoj, ureeno je i dravno odvjetnitvo. Tu visoku slubu dobio je u Hrvatskoj Ivan Maurani. U

58

meuvremenu, uveden je novi odvjetniki red, a modernizirana je sluba javnog biljenitva. Meu najvanija dostignua novog carskog apsolutizma spada uvoenje Opeg graanskog zakonika 1852. koji je zamijenio feudalnog Verbecijua. On se temeljio na slobodnom pravu vlasnitva i kao takav bio je u izravnoj suprotnosti s pravom zajednikog vlasnitva seljakih zadruga. Zato je taj zakonik u Hrvatskoj ubrzao proces raspadanja zadruga sa svim njegovim tekim posljedicama, meu Page | 59 kojima je na prvom mjestu ope i naglo osiromaenje hrv. seljatva. Norme Opeg graanskog zakonika jamile su nepovredivost privatnog vlasnitva, slobodu izbora zvanja i zanimanja, slobodu bavljenja trgovinom i obrtom, slobodu konkurencije, a ukljuivale su i jednakost svih graana pred zakonom, a time i opu vojnu obvezu, i dakako plaanje poreza. Austrijsko kazneno pravo i postupak uvedeni su takoer i u Hrvatskoj, a uvedena je i Vrhovna redarstvena oblast (1852.) - policija. Policija je nadzirala sva podruja ne samo javnoga ve i privatnoga ivota, a njezina neograniega vlast, koju je uskoro slijedilo i uhodarstvo, emu se takoer suprotstavljao ban Jelai, sve je vie rastrovala drutvo i stvarala atmosferu opeg nezadovoljstva i nesigurnosti. Pod policijski nadzor doao je i tisak. Zato je beka vlada prekupila od Lj. Gaja Narodne novine koje su tako postale njezino slubeno glasilo u Hrvatskoj. Nastojanjem bana Jelaia papa Pio IX. uzvisio je Zagrebaku biskupiju u nadbiskupiju, a njezini su sufragani senjski, krievaki (grkokatoliki) i akovaki biskup (11. prosinca 1852.). Beko je sredite ve 1850./1851. poelo uvoditi i moderne poreze. U svojoj biti to su izravni porezi (zemljarina, kuarina, glavarina, zakup itd.) te istovremeno i brojni neizravni porezi (potroarina na sve vrste pia, zatim sol i duhan, kao i druge vrste dravnog monopola). Meutim, svi ti porezi nisu mogli biti pravedni jer jo nije bilo ureenog modernog katastra, a dosljedno time ni ureenih zemljino-posjedovnih odnosa. Ovim porezima valja pribrojiti jo i brojne opinske namete. Budui da ih seljak nije mogao plaati, a pogotovo ne odjednom, ve godine 1850. uvodi se praksa utjerivanja poreza ovrhama. Meutim, i ovo je puta narodni ban Josip Jelai uzaludno intervenirao u Beu i molio da se uvoenje novih poreza odgodi. Zajedno s nametnutim procesima uvoenja moderne uprave, beko je sredite zakonski reguliralo zemljino rastereenje, a radilo se o postupnom zemljinom rastereivanju, odnosno otkupu viestoljetnih feudalnih prava, to je bilo nuno u cilju potpunog ukinua kmetstva, koje je takoer naelno regulirao i Hrvatski sabor 1848., ali zbog rata s Maarima taj proces nije mogao biti uzet u daljni postupak, kao niti jo ranija proklamacija Banskog pisma od 25. travnja iste 1848., a koje su seljaci uvali kao svetinju. Premda su pripreme za proces zemljorastereenja poele u Hrvatskoj 1850. i to pod nadzorom svemonog Bacha, stvarne i to naelne zakonske odredbe regulirao je carski patent od 2. oujka 1853. Patent uistinu nastoji ukinuti urbarijalne odnose i u skladu s time uvesti ravnopravnost svih, dakle i bivih podlonika pred zakonom, ukljuivi i osiguranje modernih posjedovnih odnosa koje titi drava. Ove regulacije koje su utvrdile visinu odtete davanja za pojedina selita, posebno za Hrvatsku i Slavoniju, ipak su izazivale mnotvo nedoumica i u velikoj su mjeri oteavale razvoj poljodjelstva sve do dolaska bana Maurania. Dodue, novi carski patent od 17. svibnja 1857. donio je neto vie jasnoa u cijelom procesu, osobito time, to je regulirao postupak razgranienja vlastelinskih i seljakih uma i panjaka, ali su nagomilani sudski sporovi doli na red istom tijekom slijedeih desetljea. Spomenuti carski patenti na razliite su naine utjecali na raspadanje zadruga, a time i ubrzanu propast brojnih seljakih obitelji. Veina bivih feudalaca eljela je to skoriji raspad zadruga u oekivanju da e brojni vlasnici uistinu sitnih zemljinih posjeda postati jeftina radna snaga

59

za njihove otkupljene ili steene veleposjede. Banski stol nije doputao ovrhe zadruga, a prema njegovu tumaenju imetak zadruge je neotuiv, zajedniki i nedjeljiv. Prijedlozi za regulaciju zadruga nisu bili jedinstveni, a u uredovno razmatranje uzeo ih je Hrvatski sabor 1861., premda su potrebne zakonske regulative donesene u doba vlade bana Maurania, i tada dakako, ve prekasno. CIVILNA HRVATSKA I SLAVONIJA DO AUSTRO-UGARSKE NAGODBE Prema dualistikom ureenju Monarhije Teki poraz Austrije kod Magente i Solferina (1859.) primorao je cara Franju Josipa da ve 15. srpnja iste godine svojim narodima objavi proglas kojim im je obeao suvremeno poboljanje u zakonodavstvu i upravi, ali se u njemu ne spominje rije ustav. Zbog sve teih financijskih i gospodarskih problema u Monarhiji, car je bio prisiljen sazvati u Be Pojaano Carevinsko vijee koje je pod predsjedanjem nadvojvode Rainera zasjedalo od 31. svibnja do 28. rujna 1860. Osim istaknutih carevih zastupnika, jo iz prvih godina apsolutizma, na vijeanje je pozvano jo 38 odlinika iz svih zemalja Monarhije, uz 3 iz Hrvatske: Ambroza Vranyczanyja i biskupa J. J. Strossmayera za Hrvatsku i Slavoniju, a kontea Franu Borellija za Dalmaciju. Veina se sloila s time da se financijski slom moe sprijeiti ne samo financijskim mjerama ve i konani slom apsolutistikog reima, gotovo svi nazoni su predloili federalistiko ureenje Monarhije na temelju historijsko-politikih osobnosti pojedinih zemalja, to je znailo da pojedinim zemljama i narodima valja dati individualnost i omoguiti im primjeren razvoj i napredak, ali u savezu i skladu s potrebama i interesima cjelokupne Monarhije. Rije je zapravo bila i o politici kompromisnih rjeenja kojih je bit svojevrsno federalistiko ureenje Monarhije i spaavanje njezina jedinstva sa sredinjim parlamentom. Budui da nije mogao dobiti odluku veine Carevinskog vijea, car je proglasio drugi oktroirani ustav, tzv. listopadsku diplomu (20. listopada 1861.) u kojoj daruje ustav Ugarskoj i Hrvatskoj, a istodobno ga obeaje i ostalim zemljama Monarhije. Car je tog istog dana objavio i vie pisama, meu kojima je jedno za novoga hrv. bana Josipa okevia, u kojemu zahtijeva da se to prije dostave prijedlozi o sastavu Hrvatskog sabora, kao i prijedlozi o tome kako da se uredi odnos izmeu Hrvatske i Ugarske (koji je prekinut 1848.). Budui da je listopadska diploma brzo naila na ope negodovanje, car se vrlo brzo odluio na pseudoustavno vladanje, koje se uz velike tekoe odralo sve do uvoenja dualizma 1867. Ve 26. veljae 1861. car je objavio novi centralistiki zakon, tzv. veljaki patent, koji je zapravo bio privremeni zakon kojim se reguliralo vrsto centralistiko ureenje Monarhije. Prema veljakom patentu u Beu e i nadalje ostati zajednika sredinja vlada za cijelu Monarhiju i sredinji parlament - Carevinsko vijee s Gornjom (Velikakom) i Donjom (Zastupnikom) kuom. Politiki odnosi i stanje u Hrvatskoj arko oekivani Hrvatski sabor sastao se 15. travnja 1861., ali je njegov glavni politiki rad zapravo reguliran kraljevim pismom upuenim Saboru, kojim kralj nareuje Saboru da raspravlja o pitanju odnosa Hrvatske i Slavonije naspram Ugarske i da poalje svoje zastupnike na njegovu krunidbu za kralja Ugarske i Dalmacije, Hrvatske i Slavonije te da izabere, u skladu s veljakim patentom, devet zastupnika u Carevinsko vijee i da raspravi o nainu budueg izbora u sredinje zakonodavno tijelo. Kralj je takoer obavijestio Sabor kako je naredio Dalmatinskom saboru53 da izabere izaslanike koji e doi u Zagreb i snjime raspravljati o pitanju sjedinjenja. Meu prvim i najvanijim nastojanjima
53

Page | 60

Novi ministar vanjskih poslova se zove Anton Schmerling

60

Hrvatskog sabora u Zagreba, istie se njegovo zalaganje za teritorijalnu cjelovitost Trojedne Kraljevine. Zato nastoji uvrstiti povijesno pravo na otvaranje i uvrenje hrvatske dravnosti to je bila glavna tema gotovo svih vanijih saborskih govora. Budui da u Hrvatskom saboru nije bilo predstavnika Dalmacije, Hrvatsko-slavonske vojne krajine i grada Rijeke, zastupnici su izjavili koje sve zemlje pripadaju dravnom podruju Trojedne Kraljevine. Zato saborski podnesak zahtijeva na temelju povijesnog prava civilnu i vojnu Hrvatsku i Page | 61 Slavoniju zajedno s Hrvatsko-slavonskom vojnom krajinom, zatim Dalmaciju s Dubrovnikom i Kotorom, Istru s Kvarnerskim otocima, Metliku te dio tajerske. Takoer Hrvatski sabor oekuje da e se skorim rjeenjem Hrvatskome Kraljevstvu vratiti one prekounskei prekosavske zemlje, koje su krajem srednjeg vijeka bile dio hrvatske drave, a koje su osvajanjem pripojene Osmanskom Carstvu (Turska Hrvatska). U raspravi o dravnopravnom odnosu izmeu Trojedne Kraljevine i Kraljevine Ugarske, u Saboru se javljaju tri politike struje. Prva struja (u veini) smatrala je da je zbog dogaaja iz 1848. prestala svaka zakonodavna, administrativna i sudska sveza izmeu Ugarske i Hrvatske, a jedino to je zajedniko su vladar i krunidba. Stoga predlau da Hrvatska ipak ue u realnu uniju s Ugarskom, ali tek onda kad Ugarska prizna samostalnost i neovisnost Hrvatske. Rije je o stvaranju poznatog lanka 42. na temelju kojeg e biskup Strossmayer, Raki, Mrazovi, Kulan i Perkovac konstituirati Narodnu stranku. Drugu struju ine maaroni (unionisti) na elu s grofom Julijem Jankoviem. Oni su osnovali Unionistiku stranku prihvaajui naelo realne unije s Ugarskom, ali bez ikakvih uvjeta54. Treu struju ini grupacija na elu s E. Kvaternikom koji u svom oduljem govoru 1861. iznosi odbacivane realne unije s Ugarskom, ali i pokuaj traenja naelnog rjeenja odnosa Hrvatske s Ugarskom i Austrijom. Njemu se pridruio i Ante Starevi te zajedno osnivaju Stranku prava. Stareviu je bila nepodnoljiva i sama pomisao da se vladar usuuje nareivati Saboru da raspravi pitanje odnosa s Ugarskom, ali nikada u govorima nije izravno napadao kralja,ve Austriju (da izbjegne kaznu). Sabor je bio duan iznijeti svoje miljenje o veljakom patentu, koji je pozivao Hrvate u Carevinsko vijee kao sredinji parlament. Ubrzo donose jednoglasni zakljuak da Hrvatska i Slavonija nee sudjelovati u Carevinskom vijeu, ali ve dva dana kasnije, Sabor se podijelio. Za daljni nastavak rasprave glasovala je veina narodnjaka. Valja traiti genezu Samostalne narodne stranke koja e sekonstituirati neto kasnije (1863.) i to pod vodstvo Ivana Maurania. Raspravljati nisu htjeli unionisti, pravai i veina zastupnika s podruja Hrvatskoslavonske vojne krajine. Nakon toga, zastupnici Hrvatsko-slavonske vojne krajine morali su prema kraljevoj odredbi napustiti Sabor. Saborski su zakljuci dostavljeni kralju na sankciju, a Sabor se usmjerio na rjeavanje drugih aktualnih pitanja na podruju ope modernizacije zemlje. Donesene su brojne odluke o ureenju upanija, gradova i seoskih opina, pukih i srednjih kola, o upotrebi slubenoga jezika, o sredinjim nacionalnim ustanovama te o ureenju zadruga. Sabor je takoer primio na znanje osnivanje Hrvatsko-slavonskog dvorskog dikasterija u Beu koji je 1862. preureen u Dvorsku kancelariju za kraljevine Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju na elu s Ivanom Mauraniem. Tom institucijom Hrvatska je dobila svoje zasebno ministarstvo u Beu za poslove politike uprave i pravosua, te bogotovlje i nastave. 1861. u Zagrebu je uspostavljeno i Namjesniko vijee, zapravo vlada, kojoj je na elu bio ban Trojedne Kraljevine. Za svoga zasjedanja, Sabor je priznao osnivanje Basnkog stola kraljevina
54

Bili su u sukobu s narodnjacima smatrajui ih izdajicama domovine, slijepim oruem tuinstva, te su napustili Sabor, ali se dva tjedna kasnije vraaju

61

Dalmacije, Hrvatske i Slavonije u Zagrebu, ali je odmah zatraio i osnivanje Stola sedmorice kao vrhovnog sudita kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. 1861. Hrvatski je sabor, kao i Ugarski sabor, bio rasputen, a kraljevu sankciju dobio je samo zakljuak veine na temelju kojeg su se ureivali odnonsi izmeu Hrvatske i Ugarske (lanak 42.). Taj e lanak postati temelj Narodne stranke, koja se uskoro nazvala Liberalna narodna stranka, a njezini su se lanovi, po glasilu stranke Pozor, nazivali pozoraima. Na jednome vanom djelu toga lanka, Page | 62 utemeljena je poslije Hrvatsko-ugarsko nagodba (1868.). Doba pojaane centralizacije Hrvatski sabor nije bio sazvan naredne etiri godine, ali se u Hrvatskoj politiki djeluje izvan sabornice, tj. na otvorenom putem tiska i javnim suprotstavljanjima. Ivan Maurani procijenio je da se izmeu Pruske i Austrije (Otta Bismarcka i Bea) vodi sve otvorenija politika borba za politiku premo. Stoga, uz suglasnost bana okevia, okuplja politiare koji su 1861. u Saboru glasovali u prilog tome da se ponovno razmotri pitanje ulaska Hrvatske u Carevinsko vijee te da se pokrene suradnja s Beom. Realne nade Mauraniu davalo je to to su u Carevinskom vijei ve sjedila petorica zastupnika iz Dalmacije, pa bi Dalmacija, kao i Vojna krajina, uskoro mogle biti vraene pod vlast Hrvatskog sabora i bana. Mauraniu se pridruio i velik dio katolikog sveenstva na elu s Haulikom. Protiv tih tobonih centralista, koji su se 1863. otvoreno prozvali Samostalnom narodnom strankom (samostalci), protivili su se voe Stranke prava, ali i Ustavno-narodna stranka te Narodno-liberalna stranka. Nakon rasputanja Sabora, vlast se nala u rukama Samostalne narodne stranke, pa su zabranili izlaenje Pozora. Stradali su i drugi Mauranievi protivnici: primjerice, Kvaternik je zbog svoje protudinastike broure Politika razmatranja II. bio prognan i traio razumijevanj u Francuskoj. U Hrvatsku se vratio tek nakon uvoenja dualizma 1867. kada je, osobito u raspravi Istono pitanje i Hrvatska, ustao protiv srpske i jugoslavenske politike ideje. Svoje stavove samostalci su istaknuli u svojoj programatskoj brouri Uvjetno ili bezuvjetno, koju je navjerojatnije napisao Maurani, i u svojim stranakim novinama Domobran. U spomenutoj brouri istiu uvjerenje da e hrvatska politika samo zahvaljujui sudjelovanju u Carevinskom vijeu moi djelovati na vanjsku politiku Monarhije, a dok bude ovisna o Budimpeti, nikada to nee moi postii. tovie, svoju e autonomiju prije ouvati u nagodbi s Austrijom nego s Ugarskom. Dakle, Maurani je zagovarao pristup Hrvatske Carevinskom vijeu i dravnopravnu nagodbu s Austrijom. S druge strane, narodnjaci, kao i pravai, nisu podravali samostalce jer su se bojali da e se Hrvatska utopiti u njemakome moru. Suprotno stajalitu Liberalne narodne stranke, Hrvatska bi ulaskom u Carevinsko vijee ojaala svoje pozicije ne samo u Dalmaciji, nego i u ostalim hrvatskim zemljama, meu Slavenima i ostalim zemljama Monarhije. Takva politika prilika za Hrvatsku bila je prilino realna, ali istodobno sve slabija i to zbog meunarodnog uplitanja Austrije, te skoranjeg rata s Pruskom, dok konano nije propala, zbog tekog poraza Autrije kod Kraljiina Gradca, zbog pada ministra Schmerlinga te zbog skorog dolaska ministra Friedricha Beusta, koji je bio odluan zagovornik Austro-ugarske nagodbe, a time i dualistikog ureenja Monarhije. okevi i Maurani raspravljali su o goruim gospodarskim problemima, ukljuujui i prometnice, i to na znamenitoj banskoj konferenciji koja se na poziv bana okevia sastala u Zagrebu 20. kolovoza 1862. Bitnost njezinih odluka odnosi se na problematiku izgradnje prometnica u zemlji, pri emu je na prvome mjestu zakljuak o hitnosti izgradnje eljeznike pruge iz Zemuna preko sredine Slavonije, dolinom potoka Orljave, preko Zagreba na Rieku. Konkretni rezulatati nisu dani zbog toga to je u tijeku bila opa preoblematika dravnopravnog

62

ureenja Monarhije, a uz to to su Hrvati odbili ulazak u Carevinsko Vijee. Ipak, unato financijskim nedostacima, Franjo Josip dopustio je predradnje za prugu Zemun-Rijeka, ali je odbio predujam iz dravne blagajne. Glavna zapreka u izgradnji te pruge s maarske strane bila je eljeznica koja je trebala povezivati Rijeku s Alfoldom (maarskom ravnicom). Osim toga, razdoblje od 1865. do utanaenja Hrvatsko-ugarske nagodbe 1868. proteklo je u javnim sukobljavanjima zbog triju moguih linija: savske, dravske i one sredinom Page | 63 Slavonije, za koju se odluila Banska konferencija. Financijski nedostaci sprjeili su izgradnju drugim prometnica pa se zagrebaka Trgovako-obrtnika komora obratila Mauraniu s namjerom da se podrunici austrijske Narodne banke u Zagrebu dodijeli dva i pol milijuna austrijskih forinti. Narodna banka nije mogla udovoljiti toj molbi. 1864., uz pristanak Maurania i njegovu potporu, u Zagrebu je realizirana prva meunarodna gospodarska izloba. Budui da je bila rije o organizaciji prve izlobe hrvatske drave u Zagrebu, Srbi iz Slavonije i Srijema, pod vodstvom Andije Torkvata Brlia55, bojkotirali su izlobu zbog njezina naziva. Zbog toga Maurani je morao promijeniti slubeni naziv izlobe u Prva izloba dalmatinskohrvatsko-slavonska 1864. u Zagrebu, glavnom gradu Trojedne Kraljevine. O uspjenosti izlobe svjedoi i vrlo dobro ureeni katalog, koji je nosio slubeni naziv izlobe, a tiskan je uoi njezina sveanog otvaranja (18. kolovoza 1864.) na hrvatskom, njemakom i talijanskom jeziku. Slom politike Samostalne narodne stranke 17. sijenja 1865. ban okevi saziva Bansku konferenviju s ciljem da izradi novi privremeni Izborni red za Sabor. Pozvani su voe opozicijskih stranaka koji su poziv odbili, a samostalci su Izborni red iskrojili u svoju korist nakon ega e ipak biti poraeni. Koalicijski partneri, narodnjaci i unionisti, dobili su 2/3 mandata, a preostalu treinu dobili su samostalci pri emu su pravai dobili 6 mandata. Razlozi poraza Samostalne narodne stranke mnogostruki su, a bitan je razlog ve dugo oekivani pad ministra Antona Schmerlinga56. Hrvatsku opoziciju, osobito Strossmayerovu stranku koja e uz njihovu novanu potporu dobiti izbore, podupirali su eki liberali i njihov federalistiki list Politik. Maurani je 1865. podnio ostavku, ali ju je kralj prihvatio tri mjeseca kasnije, a za hrvatskog kancelara imenovao je unionista Milana Kuevia. Car Franjo Josip I. zbog loeg odjeka austrijske politike i loeg financijskog stanja, povukao je veljaki patent te objavio poznati rujanski proglas kojim je privremeno obustavio djelovanje Carevinskog vijea. Po carevom nalogu, Hrvatski je sabor koji je bio otvoren 12. studenoga 1865. morao rjavati dravnopravna pitanja te zakonodavni rad sosobitim naglaskom na izradu novoga Izbornog reda i ureenja Sabora. Poznati 42. lanak (prva zadaa) svaka je stranka tumaila s pozicija svojih politikih stajalita. Samostalci su se izjasnili za izravne pregovore s bekim Dvorom. Preostale dvije stranke, Narodno-liberalna stranka i unionisti, i dalje su bile za nagodbu s Ugarskom. Za vrijeme tih rasprava, ban okevi dobio je od Ministarskog vijea pismo, zapravo ulimativni nalog da u Saboru stvori struju, prije svega od unionista i lanova Narodno-liberalne stranke, koji e stvoriti komisiju i zajedno s istom takvom komisijom iz Ugarskog sabora raspravljati o konanom rjeenju problematike dravnopravnih pitanja. To je znailo sporazum Hrvatskog sabora s Ugarskom saborom. Kralj i Ministarsko vijee u Beu ubrzavali su sklapanje tog sporazuma, to prije to su nakon poraza Austrije u ratu s Pruskom intenzivirani i tajni, kasnije i javni, pregovori izmeu Austrije i
55 56

Negirao je Slavoniju u Srijem kao dio hrvatske drave. Na njegovomjesto dolazi ministar Richard Belceredi

63

Ugarske, koji su sigurno vodili stravanju dualistike Monarhije, unato protivljenjima u javnosti. Adresa upuena kralju koju je Sabor sastavio 10. veljae 1866., ustrajala je takoer na teritorijalnoj cjelovitosti i iskazala vrstu nadu da e kralj ukloniti zaprege povratku Dalmacije i Hrvatsko-slavonske vojne krajine pod vlast Sabora i bana. Ako, dakle, Ugarski sabor prihvati navede uvjete, Hrvatski bi sabor u Petu poslao odbor koji bi sa srodnim odborom Ugarskog sabora, raspravljao o nainu Page | 64 zastupanja Trojedne Kraljevine. Premda u Beu nisi bili posve zadovoljni tako sastavljenom adresom Hrv. sabora, ipak su oduili priekati adresu Ugarskog sabora koja je uskoro dostavljena u Be, ali je bila suprotna lanku 42. iz 1861. U takvoj situaciji kralje je zatraio od Hrv. sabora da se odmah izabere odbor koji e pregovarati sa slinim odborom Ugarskog sabora o meusobnom odnosu, ali je odbio raspravu o Dalmaciji prije nego to se urede dravnopravni odnoaji Hrv. i Slavonije s jedne strane naprama Ugarskoj, a s druge strane naprama cjelokupne monarkije. Sabor je odluio izabrati odbor i poslati ga u Petu im takav odbor izabere i Ugarski sabor. Glasovanje nove adrese provedeno je 9. oujka 1866., a prihvatile su obje narodne stranke (samostalna i liberalna), dok su unionisti glasovali protiv takvog sadraja adrese i ve sutradan na elu s Kolomanom Bedekoviem odbili tako sudjelovanje u izboru Kraljevinskog odbora. 11. oujka 1866. Sabor je izabrao Kraljevinski odbor od 12 lanova (bez unionista). On je uskoro krenuo u Petu gdje je s jednako brojnim ugarskim kraljevinskim odborom zapoeo pregovore koji su trajali od 16. travnja do 16. lipnja 1866., ali bez rezultata. Na zasjedanju Sabora 18. prosinca 1866. saborski predsjednik stavio je na izglasavanje 3 prijedloga: Hoe li zastupstvo Trojedne Kraljevine izjaviti da mu zakonski lanak 42./1861. ostaje nepromijenjivim temeljem i ravnilom u pitanju o dravnopravnom odnoaju Trojedne Kraljevine naprama Kraljevini Ugarskoj? cijeli je sabor glasao za taj prijedlog Prima li visoki Sabor prijedlog Odbora da Trojedna Kraljevina neima prava nit dunosti, a nit zakonitog naina stupiti u Sabor Kraljevine Ugarske to je sazvan u Peti 1866.? 86 glasova da (obje Narodne stranke), 43 protiv (unionisti), 4 suzdrano (meu kojima je bio i Starevi) Neka Sabor sa svojim kraljem rijei odnos prema Austrji! 57 usvojen veinom glasova Ve sutradan, tj. 19. prosinca 1866., Sabor je jednoglasno usvojio adresu, a njezina je bit bila: Hrvatska e samostalno rijeiti pitanje dravnopravog odnosa sa svojim kraljem. Tekst adrese sadravao je i molbu za teritorijalnom cjelovitou hrvatskih zemalja. Potkraj sijenja 1867. beki je Dvor sasvim odbacio politiku federalistikog centralizma. Car i kralj Franjo Josip I. odluio se za dualizam, a mjesto ministra predsjednika povjerio je tadanjem ministru vanjskih poslova Friedrichu Beustu (7. veljae 1867.) koji je uz obnaanje obiju dunosti odmah poradio na uvoenju dualizma, odnosno na Austro-ugarskoj nagodbi. Prema novome kraljevom pismu Saboru od 23. travnja 1867., Sabor je bio duan pobrinuti se da Hrvatska i Slavonija budu zastupane na buduoj kraljevoj krunidbi u Ugarskom saboru (odrana 8. lipnja iste godine) te se sporazumijeti s Ugarskim saborom glede dravnopravnih pitanja i zajednikih poslova. Hrvatski je sabor ve 18. svibnja 1867. prihvatio novu adresu (i ovaj put bez unionista). Bit nove adrese: Sabor ostaje u odnosu prema Ugarskoj na zakljuku zakonskog lanka 42./1861. Primivi adresu, kralj je 8 dana poslije, ljutit na sadraj adrese, raspustio Sabor jer je vidio da Hrvati nee biti nazoni na njegovoj krunidbi. Ban
57

Sabor jo uvijek nije znao da je Austro-ugarska nagodba u tijeku

64

okevi zatraio je otpust, a namjesnikom banske asti imenovan je barun Levin Rauch sa zadatkom da provede Hrvatsko-ugarsku nagodbu. VOJNA KRAJINA OD OKTROIRANOG USTAVA 1849. DO AUSTRO-UGARSKE NAGODBE Page | 65 Nova politika strategija Zagreba prema krajikom pitanju Analizom krajikog ustava iz 1848. i krajike osnove iz 1849. moe se zakljuiti da je upravo tih godina osmiljena nova politika strategija Zagreba prema krajikom pitanju. Sabor je 1848. izradio prvi program teritorijalne i upravne integracije Vojne krajine s graanskom Hrvatskom. Postojee ureenje krajikog sustava, zasnovano na temeljnim zakonima apsolutistikog vladara, Hrvatski sabor 1848. nastoji zamijeniti prvim parlamentarnim zakonom za Krajinu. Odredbe se mogu podijeliti u skupinu s nacionalnim ciljevima i skupinu koja ima svrhu da demokratizira drutvene odnose u Krajini i ubrza stvaranje graanskih institucija u njoj. Nacionalni ciljevi stavljaju u prvi plan odredbu o dijelominom ujedinjenju preko vrhovnog upraviteljstva trojedne kraljevine, a Ustav utvruje da je Krajina nerazdruiv dio Trojednice i da se njezin ustav protee i na Krajinu u nevojnikim poslovima. Krajiki ustav precizira jo dvije odredbe: novi zakoni za Krajinu mogu se donositi samo u sveobem saboru trojedne kraljevine, a narodni jezik uvodi se u sve javne poslove Krajine i njezine kole. K tome Hrvatski sabor ukida uzurpirano pravo vladara nad zemljom u Krajini 1848. Sva zemlja koju krajinici posjeduju proglaena je prvi put njihovom pravnom svojinom. Svim stanovnicima Krajine doputeno je stjecanje zemlje u neogranienim povrinama pa je tako prvi put otvoren proces stvaranja krajikog veleposjeda. Ukidanje draven rabote i podvoza, uvoenje besplatne pae, irenja i drvarenja te vei broj drugih sloboda i povlastica, mogao je privremeno zadovoljiti krajiko stanovnitvo motivirajui da da se u politikim napetostima 1848. okupi oko bana Jelaia. Jelai je kao vrhovni zapovijednik Krajine 6. kolovoza 1848. izdao naredbu da se osnovne odredbe Ustava odmah uvedu u ivot. Podloga za novu ulogu Krajine utemeljena je 1848. kada je odredbama Krajikog ustava odlueno da Krajina za ratove izvan Hrvatske daje samo onoliko vojnika koliko daju i ostale zemlje Monarhije58. Kad je zavren rat s Maarima 1849., vojniki i dvorski krugovi u Beu ne pokazuju nikakve spremnosti da prihvate opravdane zahtjeve Hrvatskog sabora te su ignorirajui odredbe Krajikog ustava najprije u Oktroiranom ustavu smatrali da je Vojna krajina cjelovit dio carske vojske, da su krajinici i dalje potrebni caru za obranu granice s Osmanskim Carstvom. Dakle, tradicionalna politika Bea prema krajikom pitanju ostaje nepromijenjena, pa zato l. 75. Oktroiranog ustava 1849. u vezi s Krajinom odreuje: sadanji sustav, sa svojom vojnom organizacijom, zadrava se. Posljednji Temeljni zakon Krajine Protiv nacionalnih zahtjeva hrvatskog naroda i kapitalistiko-graanskih tendencija, koje je pokuao odrediti Krajiki ustav, u Beu su 1850. donesene nove odredbe, poznatije kao posljednji Temeljni zakon Krajine. Cijela zakonodavna graa Krajikog ustava prenesena je dodue u beki Temeljni zakon, ali s bitno drugaijim ciljevima. Zagrebakom programu sjedinjenja iz 1848./1849., Be je 1850. predloio potpuno suprotan program kojemu je prvenstveni cilj pretvaranje Vojne krajine u krunovinu Monarhije! Posljednji Temeljni zakon Krajine iz 1850. suprotno oekivanjima hrv. politiara pridonosi
58

Prema postojeoj praksi Krajina na 12 stanovnika daje jednog vojnika, dok u ostalim zemljama Monarhije tek 62 stanovnika daju jednog vojnika.

65

stabilizaciji krajiko-vojnikog mehanizma i njegovu ouvanju. Novi Krajiki ustav proglaava cijelu Vojnu krajinu dijelom carske vojske. Unato ukidanju feudalnih odnosa na selu i temeljitoj promjeni u drutvenoj strukturi civilne Hrvatske, Temeljni zakon Krajine nije rijeio pitanje zemlje u duhu novih drutvenih odnosa nastalih ukidanjem feudalizma. Dodue, obradiva je zemlja prvi put proglaena punim vlasnitvom krajike kune zadruge, ali je to Page | 66 vlasnitvo uvjetovano vojnikom slubom. Donoenje Temeljnog zakona za Krajinu ne oznaava kraj nastojanja bana Jelaia i drugih hrv. politikih i gospodarskih sredita da se krajikom dijelu hrv. teritorija omogui integracija s graanskom Hrvatskom. Socijalne napetosti na granici izmeu Vojne krajine i Osmanlijskog Carstva Zbog unutranjih napetosti u Osmanlijskom Carstvu, krajike ete pouene su iz Lombardije i Venecije. Meutim, Hrvatsku i Bansku krajinu ozbiljno potresa velik broj hajduka kojima se 1850. i 1851. pridruuju mnogi pojedinci iz Bosne. Poveana drutvena napetost potkraj 1850. ubrzala je pregovore s OC koje Be vodi pod dojmom austrijskih zapletaja s Prusijom zbog kojih je Jelai posebnim proglasom pozvao u Be 10. listopada 1850. sve druge bataljune Hrvatskoslavonske vojne krajine. Austro-turski pregovori odgovarali su i jednoj i drugoj strani. U ukupnom trgovakom prometu izmeu Austrije i OC vidno mjesto zauzima i Vojna krajina. Kao carski podanici i vojnici krajinici su uivali povoljan poloaj u trgovini s Bosnom. esta mobilizacija u Krajini, bune u Bosni, Krimski rat te nerijeeni drutveni odnosi, utjecali su na porast hajduije u Krajini. Ve na samome poetku, 1850-ih godina, hajduci su bili prvorazredni problem za vojniku vlast. Hajduci u Ogulinu zapalili su 1852. osam zgrada i provalili u vei broj gostionica. Meu hajdukim voama osobito se isticao Mihajlo Tadi iz druge banske pukovnije. Pokret hajduka postaje najraireniji za Krimskog rata, osobito oko gradova Kostajnice, Jasenovca i Dubice. Snaan pokret hajduka primorao je Be da 1855. problem hajduka jo jedanput rjeava zajedno s OC. Od Carstva Be je dobio vrsta jamstva da e zabraniti prelazak hajduka u Bosnu i time omoguiti njihovo unitenje59. Prometna je revolucija - izgradnja eljeznica - djelovala u Hrvatskoj prije industrijske. Ve 1851. sagraena je krajika brzojavna linija, a telegrafska postaja u Zagrebu proradila je 8. rujna 1850. Ve oko sredine 1850-ih godina svi gradovi krajine bili su povezani telegrafskim linijama, ali one nisu imale svoju prigodnu svrhu ve je njezina osnovna zadaa bila podreena vojnim interesima. Politika polarizacija nastala ruenjem europskog poretka zbog suprotnih ineteresa drava Svete alijanse u Krimskom ratu (1853. - 1856.), daje snaan poticaj trgovakim i privrednim krugovima Hrvatske da privrednim krugovima Bea i Pete predstave svoj program prometne integracije Hrvatske. Za magistralni pravac eljeznike pruge u Hrvatskoj ponuena je 1845. linija Rijeka Vukovar ija je svrha bila spajanje Dunava kod Vukovara s Jadranskim morem. U Zagrebu je osnovano Drutvo za gradnju eljeznica Vukovar - Rijeka koje je moralo 1856. voditi estoku borbu protiv separatizma sisake regije. Te godine grupa istaknutih sisakih trgovaca otputovala je u Trst. Oni su jednoglasno odluili da e se pridruiti Transkom drutvu, te su izjavili da se nee odazvati pozivu kojeg su dobili od drugog drutva za gradnju eljeznice od Rijeke do Vukovara. Oni su od transke eljeznice Zagreb - Sisak oekivali nove dimenzije trgovake ekspanzije, a osim toga oekivali su velike profite od kolonijalne robe koja bi iz Trsta morala proi kroz njihov grad.
59

za kratko vrijeme turske su vlasti u bihaku tamnicu zatvorile ak oko 300 hajduka

66

Smrt generala Jelaia U vrijeme sisakog separatizma, hrvatska buroazija ostaje bez pomoi svoga bana. Ve u srpnju 1856. Jelai je krenuo na due lijeenje. U prosincu iste godine Narodne novine biljee da Jelai boluje ve vie vremena od ivanih gerevah. Hrvatski ban Jelai, krajki general koji je do kraja ostao vjeran kralju, umire u noi 20. travnja 1859. Meutim, na njegovu pogrebu nema ni Page | 67 jednog predstavnika Bea ni Ministarstva rata, tovie bilo je muke da okupi poasna eta vojnika koja e svoje zapovijedajuem generalu i hrv. banu odati posljednju poast. Vojni tereti krajikog stanovnitva vidi tablice na str. 441. i 442. Krajiko sudstvo i nesmiljeno tjelesno kanjavanje Disciplinski sudovi bili su olienje nasilja, nepravde, samovolje i mrnje. Nije se sudilo na osnovi zakona, ve napamet, prema slobodnoj procjeni. Vrhovno zapovjednitvo austrijske vojske 1855. znatno je ograniilo mogunost izricanja kazne zatvorom, jer je ta kazna, prema procjeni vojnikih krugova, bila preskupa za krajiku upravu. Umjesto tamnice, odreeno je batinanje za najvei broj kazni. Ta se vana drutvena institucija obino naziva kaplar, niederlegen!, dere i sl. Sudski eksperti u Ministarstvu rata jo su 1862. odbili prijedlog o ukidanju tjelesne kazne u Krajini jer su tvrdili da bi se morao podii velik broj novih tamnica to bi bilo preskupo s obzirom na politiku tednje u dravnom proraunu. Ti isti eksperti ljeskovae tvrdili su da se ukidanjem tjelesne kazne ne bi mogao odrati mir i vojnika poslunost. Administrativni sustav Krajine temeljio se na satniji. Svaka je pukovnija imala 12 satnija koja se dalje dijelila na 4 fertalja, a u svakome fertalju bio je po jedan asnik koji je uza sebe imao jednog nieg asnika te jo jednog starjeinu. Promatra li se poloaj krajinika u cjelini, obveze Krajine prema granici bile su prvorazredni problem i neprestan izvor zadovoljstva. Svake tri nedjelje krajinik je morao 7 dana provesti na dravnoj granici s OC, bez obzira na godinje doba. Najvei krajiki grad bila je Petrinja s 2 908 stanovnika. Kretanje strukture stanovnika vidi tablicu na str. 444. i 446. Kretanje broja kua i domainstava vidi tablicu str. 448. i 449. Pokretljivost krajikog stanovnitva Na krajikom prostoru mogue je pratiti jedan jo uvijek agrarni tip egzodusa. Rije je zapravo o sputanju stanovnitva iz agrarno viih podruja u nia podruja. Ta je pojava prisutna u svim brdskim podrujima Banske krajine. Iz broja stalno zaposlenih u poljoprivredi iskljuena su djeca do 14. godine te stariji od 65 godina. Broj zemljoposjednika uvijek je neto vei od broja kua. Podjela krajikog stanovnitva na poljoprivredno i nepoljoprivredno ritam modernizacije krajikog drutva Premda je iteljstvo Krajine vrlo sporo mijenjalo svoju socijalnu strukturu, ipa su opi popisi zabiljeili gotovo sve grane privredne djelatnoasti. A) Prvi (poljoprivredni) sektor obuhvaa stanovnitvo koje radi u poljoprivredi i stoarstvu, tj. u granam koje su bile najstarije, a po svojoj primarnoj funkciji

67

egzistencijalne. Taj osnovni sektor u Krajini sredinom 19. st. okuplja gotovo 98% stanovnitva. Zemlja kao jedna od kategorija nekretnina imala je u rukama krajikih graana najveu vrijednost. Posjedovanje zemlje ili kue daje stanovniku grada najveu ansu da zalaganjem svoga posjeda brzo doe do gotovog novca. Procjenu zemlje i odobravanje zalaganja daje po pravilu gradski magistrat. Poeci robno-novane privrede potresaju najprije kunu zajednicu koja se po Page | 68 svojoj osnovnoj djelatnosti vezala iskljuivo za primarni sektor. B) Obrtniki (sekundarni) sektor obuhvaa stanovnitvo zaposleno u proizvodnom obrtnitvu, graevinstvu i rudarstvu. Te se djelatnosti veoma sporo razvijaju, pa stoga postupno stvaraju uvjete za prelazak u proizvodnju u veim pogonima industrijskog tipa. Temeljni uzrok malog broja zaposlenih u obrtnitvu prije svega su vojne dunosti krajikog puanstva i strategijska uloga Vojne krajine u funkciji Habsburke Monarhije. Naelo da Krajina mora izdravati samu sebe dosljedno je preneseno na kunu zajednicu. Vojna vlast zabranjuje prelijevanje iz poljoprivrednog u obrtniki sektor. Obrtnici su bili osloboeni od vojne dunosti, obrtnika na kaznu batinanjem moe kazniti samo sud pukovnije. Nepostojanje motivacije vojnih krugova da ubrzaju porast obrtnike proizvodnje i njezina prometa utjee negativno na ukupan broj obrtnika60. Beko nastojanje ouvanja Krajine i krajikog sustava Postojanje Vojne krajine u Hrvatskoj stoljeima je uzrokovalo brojne napetosti izmeu Zagreba i Bea, poglavito od sredine 18. st., kada je turska opasnost zaboravljena. Politiki predstavnici Hrvatske su 1860-ih godina iskoritavali svaku priliku da bi beke krugove upozorili kako se nezadovoljstvo u Hrvatskoj zbog postojanja Vojne krajine moe ublaiti samo ako se pone s razvojaenjem. Mrnja prema Beu zbog njegove nepopustivosti prema krajikom pitanju utirala je u Hrvata put prema pomirbi s Maarima i znatno pomogla da se na jednoj i drugoj strani zaborave neprijateljstva i sukobi iz 1848./1849. Politika rasprava na Banskoj konferenciji osigurala je osnovne preduvjete za oblikovanje nacionalnog programa. O njemu je javno govorio narodnjaki list Pozor 28. sijenja 1861. s angairanim naslovom Hrvatsko pitanje. Pozor zahtijeva da se pitanje Krajine rjeava bez obzira na to hoe li Krajina i dalje ostati najvea vojarna austrijske armije. Hrvatska e zahtijevati da svatko tko u Krajini nije krajiki vojnik ubudue prolijeva toliko krvi za ope interese Monarhije koliko to razmjerno prolijeva Nijemac, Maar, eh i drugi narodi, ali ni jednu kapljicu vie. Radikalniji zahtjevi proimali su krajike rodoljube. Oekujui ukidanje stoljetnih vojnih dunosti i stoljetne vojne komande, krajinici javno svojim dumanom poruuju: neemo mi da budemo vie ugnjetitelji drugih naroda, i to drugom i treem za volju, dosta je to zuluma dosad bilo. Bio je to dovoljan motiv vojnim krugovima da Krajini pridaju najveu pozornost. Osnovno pitanje bilo je kako zaustaviti porast nepovjerenja u Be i mrnju prema vojnom upravi. Osnovna tvrdnja vojnih krugova bila je: Zagreb eli postati sreditem jugoslavenskog pokreta kojemu cilj nije jedinstvo Austrijskog Carstva, nego jugoslavenskih zemalja. Ta tvrdnja napisana u Dvorskoj kancelariji, imala je ovaj sadraj: ujedinjenje Krajine s Hrvatskom je sudbonosno za cara, za Carstvo i njegovu budunost. Krajiki zastupnici, ponovno okupljeni na Hrvatskom saboru, izradili su 1861. posebnu Predstavku vladaru vraajui se osnovnim smjernicama upravo onim
60

Npr., 1857. je u obrtnikom sektoru u Karlovakoj krajini bilo na jednog zaposlenog u obrtnikom sektoru 1075 stanovnika.

68

zahtjevima koje je formulirao Hrvatski sabor 1848. i Krajika osnova 1849. Osnovni zahtjevi krajinika 1861. bili su: - odvajanje vojne uprave od civilne - ujedinjenje uprave u Vojnoj krajini s upravom banske Hrvatske - vojne dunosti Krajine utvrditi prema veliini vojnih dunosti drugih naroda u Monarhiji Tako sastavljena Predstavka krajikih zastupnika je doekana na bekom Dvoru Page | 69 kao jo jedna potvrda o krajikoj i hrvatskoj veleizdaji. Dvorski krugovi spoznaju da moraju popustiti u politici prema krajikom pitanju te je njihov osnovni cilj bio mrnju u Krajini i banskoj Hrvatskoj prema Beu pretvoriti u politiku suradnju, a sve zbog toga da bi se i dalje sauvao tradicionalno jeftin izvor vojnika na granici s Osmanlijskim Carstvom. Vladar je 8. kolovoza obeao imenovati posebnu Komisiju koja e ispitati mogunost veih promjena u Krajini, 8 studenoga 1861. je car hrvatskim predstvanicima ponudio dugoronu politiku suradnju, povezujui prvi put rjeenje krajikog pitanja s rjeenjem Istonog pitanja. Na Hrvatskom saboru 1865./1867. voena je posljednja parlamentarna bitka za Krajinu. Naalost, Narodna stranka taj put nije mogla raunati s krajikim zastupnicima. Na zahtjeve Sabora, beki Dvor je dao brz odgovor: Kruna nee dirati u promjene krajikog sustava. DUALISTIKO UREENJE MONARHIJE HRVATSKO-UGARSKA NAGODBA I POSLJEDICE ZA HRVATSKU.

Pregovori saborskih odbora Kako bi proveo Hrvatsko-ugarsku nagodbu, namjesnik banske asti, barun, unionist Levin Rauch, posegnuo je za represivnim mjerama. Uz otre progone opozicije, Sabor je sazvan na temelju oktroiranog Izbornog reda koji je osigurao unionistima saborsku veinu. Sabor se sastao 8. sijenja 1868. Budui da je opozicija uskoro napustila sabor, unionistika veina ostala je sama, i ve je 30. sijenja iste godine izabrala Kraljevinski odbor od 12 lanova koji je poao u Petu da tamo s jednako brojnim ugarskim Kraljevinskim odborom utanai meusobnu nagodbu. Ve je od samog poetka pregovora bilo jasno da i u Hrvatskom kraljevinskom odboru postoji opozicija na elu s grofom Julijem Jankoviem, koja je uporno traila hrv. financijsku samostalnost, te da bana treba imenovati kralj na preporuku Hrv. sabora, a ne na prijedlog i protupotpis ugarskog ministra predsjednika. Zbog upornosti ugarske deputacije, veina se hrvatske deputacije konano odrekla financijske samostalnosti Hrvatske, tj. pristala na godinju svotu od gotovo 2,2 milijuna forinta (tzv. tangenta). Ostali dio Nagodbe uglavnom je prihvaen u onom obliku u kojem ju je predlagala ugarska delegacija, ali ne i u pitanju Rijeke. Unionistika politika je naelno ustrajala na dotadanjem hrv. stajalitu da je Rijeka dio hrv. teritorija. Stoga su oba kraljevinska odbora, da bi spasila Nagodbu, koja je morala biti urno utanaena, odluila da rjeenje problematike Rijeke prepusti samom kralju. Tekst Nagodbe Hrvatski je sabor razmatrao 24. rujna 1868. i prihvatio ga veinom glasova. etiri dana kasnije i Ugarski je sabor na isti nain prihvatio nagodbu.

Glavna obiljeja i sadraj Hrvatsko-ugarske nagodbe Hrvatsko-ugarska nagodba bila je i ostala temeljni dravni zakon kojim su Hrvatska i Ugarska morale urediti svoje meusobne odnose, nakon uspostave dualizma. Utanaena nagodba koju su najprije prihvatila oba Sabora, postala je

69

tako temeljem dravnopravnog poloaja Hrvatske kao njezin Zakonski lanak 1/1868., a i za Ugarsku kao njen Zakonski lanak XXX. iz 1868. Dakako, za obje Kraljevine sve do sloma dualistike Monarhije. Nagodbom je Hrvatska sauvala Rijeku i neka bitna obiljeja svoje dravnosti. Ve u uvodnom dijelu nagodbenog Zakona (koji ima 70 lanaka) stoji da Nagodbu sklapaju kao ravnopravni initelji kraljevina Ugarska, sjedinjena s Erdeljem i kravljevine Hrvatska i Slavonija, za izravnavanje postojavih izmeu njih Page | 70 dravnopravnih pitanja. Sa stajalita pragmatike sankcije od 1712. istie se nerazdruivost zemalja sv. Stjepana, ali i stoga, da su kraljevine Hrvatska i Slavonija teajem stoljea bilo pravno bilo faktino spadale kruni sv. Stjepana, to je dakako bio u izriitoj suprotnosti sa l. 42. iz 1861. i dakako dogaajima godine 1848. U l. 2. istie se da odatle slijedi za Hrvatsku i Ugarsku jedinstvo krune, jedan krunidbeni in i izdaje se jedna krunidbena zavjernica. O slubenom jeziku govori se i u nagodbenim lancima 56.-60. Prema njima hrvatski je slubeni jezik u zakonodavstvu, sudstvu i upravi na cijelome podruju Hrvatske i Slavonije, i na tom je hrv. podruju hrv. jezik slubeni i za tijela zajednike vlade i u zajednikim uredima. Zakoni stvoreni na zajednikom saboru izdavat e se za kraljevine Dalmacije, Hrvatsku i Slavoniju u izvorniku hrvastkom. Nadalje, na elu je hrvatske autonomne vlade ban koji je za svoj rad odgovoran Hrv. saboru, ali ga imenuje kralj na prijedlog i uz supotpis ugarskog ministra predsjednika. O svim zajednikim poslovima raspravljat e zajedniki sabor svih kraljevina ugarske krune koji se zove i ugarsko-hrvatski sabor, na koji Hrvatski sabor alje 29 zastupnika u Donju kuu (ali bez Rijeke) i jo 2 zastupnika u Gornju kuu. Izmeu hrv. izaslanika u zajednikome se Saboru bira 5 zastupnika u ugarsku delegaciju koja obavlja sve poslove koji su regulirani Austro-ugarskom nagodbom. Hrvatska stoga naknadno priznaje Austro-ugarsku nagodbu kao gotov in uz naroitu ogradu da se ubudue slini temeljni zakoni i nagodbe samo zakonitim sudjelovanjem kraljevina Hrvatske, Dalmacije i Slavonije stvarati mogu. Prema slovu Hrvatsko-ugarske nagodbe na zajednikim saborima u Budimpeti imala se uz ugarsku zastavu istaknuti i hrvatska. Hrvatsko-ugarska nagodba naelno je priznavala teritorijalnu cjelovitost hrv. zemalja. Prema njezinu slovu Hrvatskoj i Slavoniji pripada Vojna krajina i Dalmacija, a Ugarski sabor preuzima na sebe obvezu da e podupirati njihovo sjedinjenje s materom zemljom. Nagodba je regulirala i financijske poslove izmeu Hrvatske i Ugarske. Rijeka krpica Do tekih nesuglasica dolo je i zbog grada Rijeke i njezina kotara, iako je prema slovu Nagodbe Hrvatskoj zajamena njezina teritorijalna cjelokupnost i obeanje da e Ugarski sabor podupirati i to skoriju njezinu realizaciju. Maari Hrvatskoj ipak nisu htjeli priznati ni njezino pravo na grad Rijeku s pripadajuim kotarom. Hrvatski je sabor u samo dva dana nakon prihvaanja nagodbenog zakona zamolio kralja neka Rijeku dosudi Hrvatskoj kojoj i pripada po neoborivom pravu. Meutim, i Ugarski je sabor uz prihvaanje Nagodbe istodobno donio jednoglasan dodatak prema kojem grad Rijeka s kotarom pripada neposredno Ugarskoj i da se njoj odmah utjelovi. Budui da je kralj u meuvremenu ve sankcionirao hrvatski original Hrvatskougarske nagodbe, u maarski je original Nagodbe uneseno da grad Rijeka ne pripada teritoriju Hrvatske jer sainjava posebno s ugarskom krunom spojeno tijelo; imat e se putem saborskih rasprava izmeu sabora Ugarske i sabora kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije i grada Rijeke obe sporazumljene postii. Tako izmijenjeni tekst u l. 66. Hrvatsko-ugarske nagodbe uao je u maarski original, a budui da je hrv. original ve bio sankcioniran, bilo ga je nuno uskladiti. Pri tome je Hrvatska dvorska kancelarija u Beu, i to uz

70

suglasnost namjesnika banske asti Levina Raucha, postupila tako da je na sankcionirani hrv. original Nagodbe, tj. na l. 66. koji se tie Rijeke jednostavno nalijepila cedulju (Rijeka krpica) na kojoj je bio ispisan novi tekst u skladu s ugarskim originalom Nagodbe. Tako opremljeni tekst Nagodbe poslan je u Zagreb, gdje ga je Sabor uzeo do znanja (17. studenoga 1868.) ipak u nadi da e skore meusobne rasprave obaju sabora donijeti pravednije rjeenje. Rijeki provizorij U hrvatkoj javnosti zavladalo je veliko ogorenje, a na udaru se uskoro naao i namjesnik banske asti Levin Rauch, koji je poradi svojih zasluga pri utanaenju Nagodbe nagraen imenovanjem za hrvatko-slavonko-dalmatinskog bana (8. prosinca 1868.). Ipak, Hrvatski je sabor samo dva dana kasnije, nakon prihvaanja nagodbenog zakona zajedno s rijekom krpicom, pourio izabrati zaseban Kraljevski odbor od 4 lana koji e zajedno s jednako brojnim ugarskim odborom te rijekom delegacijom, takoer od 4 lana, poraditi na definitvnom rjeenju uistinu gorueg rijekog pitanja. Kralj je imenovao za rijekog upravitelja (komesara) Maara Eduarda Cseha. Bio je to i razlog to se rijeka delegacija ve na samom poetku postavila na iskljuiva maarska stajalita. Uz optube hrv. politike za panslavizam, odluno je izjavila da ne smatra Hrvatski sabor, a time niti njegov Kraljevinski odbor, nadlenim u rijekom pitanju, jer kako su isticali, Rijeka nema nita zajednikog s Hrvatskom, pa je stoga cijela stvar samo predmet koji se tie Ugarske i Rijeke. Nasuprot takvim stajalitima obiju delegacija, ugarske i rijeke, stav Hrvatskoga kraljevinskog odbora nije imao nikakvog izgleda za uspjeh. tovie, zbog tvrdog stava obiju delegacija, prijetila je i opasnost da se ugarsko-hrvatsko primorje izdvoji iz sklopa hrv. autonomije kao zalee velike maarske luke. Na samom poetku obnovljenih pregovora (18. prosinca 1869.) Hrvatski kraljevinski odbor postavio se iza nepromjenljivog ultimatuma za ureenje autonomnih poslova na Rijeci. Njegova je bit: unutarnji poslovi pripadaju gradu Rijeci, bogotovlje hrv. autonomiji, a pravosue u 2. i 3. molbi Zagrebu. A ako se on ne prihvati, neka se kraljevnski odbori odgode do zgodna vremena. Dakako da su maarska i rijeka delegacija prihvatile taj drugi prijedlog koji je zapravo odgovarao namjeri ugarske vlade da rijeki provizorij uredi prema svojim interesima. To je omoguilo ugarskoj vladi da uurbano izradi rijeki provizorij, zapravo da osigura svoju vlast u Rijeci. Odmah je imenovala gubernatora koji je preuzeo upravu grada, dopustila vraanje naslova Rijeka upanija ukljuivi i Hrvatsko primorje, pa je u tom smislu rijeki provizorij prihvatio i Ugarski sabor. Na koncu je uz burne rasprave, i to velikom veinom glasova prihvatio, i Hrvatski sabor (20. srpnja 1870.), uz dodatak da se opet imaju sastati kraljevinski odbori i pitanje Rijeke privesti kraju. Meutim, ugarska je vlada odmah poela provizorij smatrati konanim rjeenjem, pa je uporno odgaala hrv. zahtjeve i to sve do sloma dualistike Monarhije. Revizija Hrvatsko-ugarske nagodbe Nagodba je u hrv. javnosti izazvala veliko nezadovoljstvo, ponajvie zbog ponaanja ugarske vlade koja je jasno pokazivala da prihvaa nagodbeni Zakon iskljuivo u smislu svojih procjena i interesa. Bez veeg znaenja ostala je i injenica da je Hrvatska vrlo brzo dobila i modernu izvrnu Zakonodvanu vlast na svim podrujima autonomne uprave i sudstva. Skromni pokazatelji na podruju gospodarske politike su osnivanje prvih hrv. novanih zavoda, odnosno banaka pa i tedionica na temelju domaeg dionikog kapitala. Premda je sabor posebnim lankom (l. 14., 1870.) proglasio svako pobijanje Nagodbe zloinom smetanja javnoga mira i inom veleizdaje, opem nezadovoljstvu pridonosila je i opa korupcija, pri emu je prednjaio i sam ban

Page | 71

71

Levin Rauch u dobro poznatoj korupcijskoj aferi u vezi s prodajom soli i tajnim sudjelovanjem u konzorciju za isuivanje Lonjskog polja. Sve vie oporavljena Narodno-liberalna stranka, poela je otre javne napade na samoga bana koji mora podnijeti ostavku. Meutim, Rauchov poloaj uzdrmale su i promijenjene meunarodne okolnosti uzrokovane Francusko-pruskim ratom koji je zavrio tekim porazom Francuske i proglaenjem Njemakog Carstva, poetkom 1871. Za bana je imenovan Koloman Bedekovi koji je odmah raspisao izbore, koji su Page | 72 zavrili potpunom pobjedom Narodno-liberalne stranke. Poloaj Narodne stranke jo je vie poboljan time to je car 8. lipnja 1871. ukinuo urevaku i Krievaku pukovniju, pa je i ona poslala u Sabor jo 9 pristaa Narodne stranke. Kralj je nekoliko puta odgaao i saziv Hrvatskoga sabora, to je veoma uzrujalo Narodnu stranku pobjednicu, koja je nakon 3. odgode od 20. rujna objavila poznati Rujanski manifest. Njegova je temenja misao bila to da se Nagodba od 1868. ne moe smatrati provovaljanom jer je sklopljena bez sudjelovanja veeg dijela naeg naroda, prije svega zastupnika iz Hrvatko-slavonske vojne krajine. Ta natrula Nagodba u mnogome je povrijeena i neispunjena: tako u vezi s Dalmacijom, ureenjem zadruga, gradnjom eljeznica u interesu ugarske vlade i kapitala, itd. Zato Proglas doputa i odbacivanje Nagodbe i njezinu reviziju. U takvim prilikama jaala je i pravaka politika u ijoj je biti i stvaranje samostalne hrv. drave, ali ne ustankom, kako je tada mislio E. Kvaternik. On se nadao da e ustanak u podruju Vojne krajine ugroziti Monarhiju. Meutim, buna koju je Kvaternik podigao u Rakovici (8. listopada 1871.), proglasivi Hrvatsku nezavisnom dravom, sasvim je skrena u 3 dana, i taj dogaaj, koji je istaknuo ono to je bitno u pravatvu - tj. tenja za suverenou i slobodom hrv. naroda nije bitnije utjecao na daljnji razvoj prilika u Monarhiji. Ipak, kada se Hrvatski sabor sastao 15. sijenja 1872. i izabrao za svojega predsjednika Ivana Maurania, kralj je samo nekoliko dana kasnije raspustio Sabor jer se veina njegovih lanova sastojala od ultraelemenata koji su potpisali Rujanski manifest. Smjer austro-ugarske politike, koja se u meuvremenu vratila dualizmu i njegovu uvrenju, pootrio se. Umjesto Bedekovia, za namjesnika banske asti imenovan je Antun Vakanovi. Meutim, uvrenje dualizma kao i kraljeva prijetnja novim raspustom Sabora, natjerala je zastupnike Narodne stranke da pristanu pregovarati s unionistima, a potom i s ugarskom vladom, uz uvijet da se provede revizija Nagodbe i da e banom imenuje ovjek u kojega e ona imati povjerenja. Kraljevinski odbor, to ga je uskoro izabrao Hrvatski sabor, od 12 lanova (6 narodnjaka, 6 unionista), na elu s biskupom Strossmayerom, predloio je uskoro jednako brojnoj ugarskoj delegaciji svoj glavni cilj, tj. da se unutar nagodenog sustava osigura stvarna autonomija s bitnim elementima hrv. dravnosti (6. studenoga 1872.). Bitne su i slijedee predlone izmjene: Sabor e sam birati 5 lanova u delegacije, Hrvatska e sama upravljati svojim financijama, bana imenuje kralj bez prijedloga i protupotpisa ministra predsjednika (ugarskog), hrvatski ministar ne moe utjecati na autonomne hrv. poslove, a duan je zastupati interese Kraljevine Hrvatske u zajednikim poslovima. No, Ugarski kraljevinski odbor natjerao je hrv. stranu na poputanje. Na kraju je u svojoj biti ostala stara Nagodba iz 1868. Revizijom Nagodbe hrv. vlada i Sabor nisu dobili ni minimalan utjecaj na financije niti uvid u proraune i zakljune raune, to je kasnije bila glavna smetnja modernizacijskim naporima bana Maurania. Meutim, regulacijom prema kojoj se Hrvatski sabor, ako bude rasputen, ima sazvati za 3 mjeseca od njegova rasputanja, zajamen je Hrvatskoj ustav, odnosno otklonjen apsolutizam. Nagodbu je na kraju prihvatio i Hrvatski sabor veinom glasova, a kraljeva sankcija uslijedila je 30. rujna 1873., dakle, istoga dana kada je Ivan Maurani preuzeo bansku ast.

72

VLADANJE BANA IVANA MAURANIA - MODERNIZACIJA HRVATSKE (1873. - 1880.) Modernizacijske reforme U elji da se uvedu modernizacijske reforme na svim podrujima javnog ivota, dugo se traioovjek koji bi mogao ubrzati te procese u skladu s duhom i slovom Page | 73 Nagodbe, za to jeosobito bila zainteresirana maarska vlada. Takav ovjek naao se u osobi Ivana Maurania koji je, bez oduevljenje, ipak pristao na bansku ast. Bio je hrvatski kancelar u Beu i suradnik sa Schmerlingovim centralistikim reimom, a 1871.i 1872.bio je i predsjednik Hrvatskoga sabora, i to kao lan Narodno-liberalne stranke. Hrvatski je narod u njega polagao velike nade. Htio je izgraditi modernu hrvastku dravu, pravnu dravu, na temeljima nagodbene autonomije. Mauranie je u skladu s nagodbenim zakonom i politike Narodne stranke inzistirao na modernoj proizvodnji, uinkovitijoj organizaciji uprave te uvrenju nacionalne kulture na svim podrujima ivota. Kako bi ubrzao modernizacijske procese, Maurani je najprije zapoeo s modernizacijom sveukupne javne uprave, tj. donoenjem modernih i liberalnih zakona. Zato je Hrvatski sabor samo u prvim godinama Mauranieva razdoblja, tj. od 1873. - 1875. izglasao vie od 30 reformnih zakona. Takav Mauraniev stav pribavio mu je i protivnike, pa ak i unutar vlastite stranke. Meu najvanijim reformama istiu se modernizacija uprave i sudstva te njihovo radvajanje, ureenje ustavnog sustava, modernizacija krivinog i kaznenog prava, ureenje drutvenih i ekonomskih pitanja, ukljuujui osobito vanu zakonodavnu regulaciju ureenja zadruga, a potom i zakon o pukom kolstvu. Dioba uprave od sudstva najprije je modernizirala vrhovne organe vlasti, a potom sve nie ustanove, izgraujui tako nove sustave prema austrijskim i njemakim uzorima. Tom se regulacijom morala izmijeniti i uloga odvjetnika. Dodue, moderni odvjetniki red uveden je ve privremenim carskim patentom 1852., ali ga je Sabor elio dotjerati u smislu samosvojnosti odvjetnikakoji su imali znaajnu ulogu u procesu modernizacije. Izglasani odvjetniki red, ugarska vlada nije htjela prihvatiti zato to je takva formulacija pretpostavljala postojanje hrvatsko-slavonskog dravljanstva, to je ona smatrala u suprotnosti s nagodbenim zakonom koji je priznavao samo ugarsko dravljanstvo. Meutim, veina Hrvatskoga sabora radije se odrekla novoga odvjetnikog reda nego da novi zakon izmjeni jedinstvo drave. Proveden je i zakon o ukidanju tjelesne kazne. Vrlo je vaan bio i zakon o odgovornosti bana i vlade Hrvatskome saboru. No, zbog sve uestalijeg mijeanja ugarske vlade u hrvatske poslove, neki su modernizacijski zakoni ili usporavani ili nisu doneseni na vrijeme kako je Hrvatski sabor elio. Tu spadaju zakon o lokalnoj upravi, zakon o seoskim opinama, izborni zakon i dr. Istie se i zakon o slobodi tiska i uvoenje porote u tiskovnim parnicama, osnova zakona o pravu na okupljnje, zakon o ravnopravnosti idova prema kojem uivaju politika i graanska prava. Zakon o reformi pukog kolstva stupio je na snagu 1875., a njegova je odluka stvaranje temelja za ope i obvezno kolovanje. Meutim, njegova je primjena u mnogim sluajevima bila ne samo spora, ve i teko izvediva, kako zbog nepostojanja kola, tako i zbog nepostojanja putova i cesta, ukljuujui i vrlike financijske probleme. Taj je zakon doprinio poveanju pismenosti i ope kulture u narodu. Kruna Mauranievih uspjeha bilo je otvaranje Sveuilita u Zagrebu 1874. s tri fakulteta: teolokim, pravnim i filozofskim, dok je medicinski fakultet otvoren tek 1917. Rad na zakonskoj osnovi o ureenju seljakih zadruga kao i urbarijalnih odnosa uope, Sabor je smatrao jednim od najvanijih pitanja, a konana zakonska

73

osnova pripremala se u trenutku kada je Maurani postao ban. Prema Mauranievoj elji, novi se zakon oslanjao na prijanju osnovu zakona i stoga je predlagao regulaciju postupnog ukidanja zadruga, odnosno nastojanje da se obiajno puko pravo zajednikog vlasnitva to bezbolnije pretvori u graansko pravo osobnog vlasnitva ili suvlasnitva. No zbog ponaanja ugarske vlade, Sabor je imao velikih problema s donoenjem zakona o zemljinom rastereenju, jer su carski patenti iz doba apsolutizma u svojoj biti bili nepotpuni za hrvatsko Page | 74 pdruje i prilike. Mauranieva je vlada predloila Saboru jo i zakonsku osnovu o Zemaljskom kulturnom vijeu kao strukovnom organu vlade koja bi se oslanjala na strukovnjake u podupanijama i gradovima. Za vrijeme Mauranieve vlade pojaane su i kulturno-prosvijetne veze u junoj i zapadnoj Hrvatskoj, tj. Istri i Dalmaciji u kojima se istodobno intenziviraju procesi Hrvatskog narodnog preporoda. Primjetna je sve izraenija hrvatska politika u tamonjim pokrajinskim saborima kao i suradnja sa Zagrebom kao politiki, gospodarstvenim i kulturnim sreditem svih Hrvata. Za Mauranieva vladanja, zapoeli su i modernizacijski procesi na podruju novarstva, uspostava Zemaljskog statistikog ureda u Zagrebu te pokuaji na modernizaciji zdravstva. Uzroci sloma Mauranieve vlade Stvarne uspjehe Mauranieve vlade neprestano je zasjenjivala politika ugarske vlade, tj. njezino izigravanje Hrvatko-ugarske nagodbe. Ugarska je vlada, protivno Nagodbi, poela nametati maarski jezik kao slubeni u zajednikim slubama, osobito u eljeznikom prometu61, potanskim uredima i zajednikim financijama u koje hrvatska vlada nije imala nikakav uvid, posebice u raspodjelu ubranog novca na njezinu teritoriju, iako je taj novac zapravo sluio interesima ugarske trgovine, obrta, prometa, bankarstva i industrije. Izvor velikog nezadovoljstva bio je i Mauraniev neuspjeh u pogledu konanog povratka Hrvatsko-slavonske vojne krajine pod vlast Sabora i bana, ukljuujui i pitanje rijekog provizorija koji je u Saboru (1872. - 1875.) izazvao veliku uznemirenost jer se sam provizorij poeo shvaati kao neka vrsta definitivuma. Dolo je i do ustanka u BiH, a situaciju su dodatno oteavali i sukobi izmeu Hrvatskog i Ugarskog kraljevinskog odbora prilikom obnove financijske nagodbe. Ustanak u Bosni i Hercegovini budio je u Hrvatskoj nadu da e se konano osloboditi osmanske vlasti i sjediniti s Hrvatskom. No, Srbi u BiH eljeli su sjedinjenje sa Srbijom i Crnom Gorom koje su u meuvremenu ule u za Bosnu i Hercegovinu u rat s Turcima, a Rusija se sporazumjela s Austro-Ugarskom o njenom moguem protektoratu u BiH62. Budui da je u meuvremenu u javnosti, osobito srpskoj, raslo uvjerenje kako Narodna stranka eli ujedinjene BiH s Hrvatskom, nastala je opa netrpeljivost na obje strane, a sukob je jo vie dobio na teini kada je Maurani prema nalogu iz Bea i Pete naredio da se u Hrvatskoj onemogui veleizdajniko djelovanje Srba koji su se borili na strani Srbije i Crne Gore. Nakon srpskog poraza u Bosni i utanaenje mira 1877., iste je godine u travnju zapoeo Rusko-turski rat, uz tajni dogovor s Austro-Ugaskom da e ona ostati neutralna. No, nakon poraza ruske vojske kod Plevne, rat se nastavio pa je taj grad ruska vojska zauzela u prosincu 1877., a istodobno u rat ponovno ulazi Srbija i zauzima dijelove june Srbije, nakon ega dolazi do primirja i utanaenja mira u San Stefanu (3. oujka 1878.). Meutim, glavne toke toga mira - prema kojem se predivala velika Bugarska drava, proirenje teritorija Srbije i Crne
61

za novoizgraene pruge uporno je uvodila maarski jezik kao slubeni pod izgovorom da su eljeznice privatno poduzee drave na koje se ne odnose regulacije Nagodbe 62 to e se i dogoditi Berlinskim kongresom 1878.

74

Gore, pripojenje Besarabije Rusiji te ostanak BiH i dalje pod turskom vlau - nisu odgovarale Austro-Ugarskoj i Velikoj Britaniji. Budui da je u meuvremenu ojaao turskofilski pokret u odnosu prema Bosni, ojaao je u Hrvatskoj pokret koji je zahtjevao nestanak Turske iz Europe te dostojan ivot i kulturu za kranske narode Istoka. Javno su se izraavale simpatije za balkanske narode i Rusiju. tovie, isticala se i nada da e Monarhija postupati u svojem interesu koji je ujedno i hrv. interes te konano omoguiti cjelokupnost Trojedne Kraljevine, Page | 75 odnosno sjedinjenje Hrvatsko-slavonske vojne krajine i Dalmacije s Kraljevinom Hrvatskom i Slavonijom, te protektorat u BiH. Maarska je vlada na samom poetku pokreta prigovarala banu Mauraniu to uope doputa javna okupljanja, tvrdei da njima nije mjesto na javnim trgovima, u gradovima i u tisku ve da za takve probleme vanjske politike postoji zajedniki Ugarski sabor. Maarska svoju politiku dovodi u sklad sa sveukupnom vanjskom politikom Monarhije i u vezi s Bosnom, osobito nakon Berlinskog kongresa, i dakako njegovih odluka. Bit je njegovih odluka: priznavanje neovisnosti i teritorijalnog proirenja Rumunjskoj, Srbiji i Crnoj Gori, uspostava autonomne kneevine Bugarske i autonomne Istone Rumelije, te pripojenja Rusiji dijela Besarabije i jo nekih do tada turskih pokrajina. Makedonija je ostala pod vlau OC. AustroUgarska dobila je pravo da zaposjedne BiH i u njoj uvede mir i red. Znajui za te dogaaje, Hrvatski je sabor, unato Mauranievu neslaganju, kralju uputio adresu koji je traio da se ustroji zadobivenih pokrajina (tj. BiH) malo po malo tako udesi da bi se s vremenom mogao prikljuiti na ustroj Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije u njihovom dravnopravnom odnosu prema Kraljevini Ugarskoj. Kralj je, meutim, izjavio da je Hrvatski sabor, govorei o BiH, prekoraio svoja ovlatenja to je uzdrmalo Mauraniev poloaj. Budui da su istodobno propali pregovori Hrvatskog i Ugarskog kraljevinskog odbora o obnovi meusobne financijske nagodbe u korist Hrvatske, ban Maurani podnio je poetkom 1880. ostavku na mjestu bana, koju je maarska vlada prihvatila ve 21. veljae iste godine, uinivi tako i kraj Mauranievoj politici razvnotee izmeu Bea i Budimpete, koja je u svojoj biti bila usmjerena prema uvrenju hrvatske dravnosti, kao i usponu modernizacijskih procesa u zemlji.

BAN LADISLAV PEJAEVI I POSLJEDICE NJEGOVA VLADANJA Pojaana maarizacija Maurania nasljeuje grof Ladislav Pejaevi, umjereni unionist, na prijedlog maarske vlade. 1880. predstavio je svoj politiki program ija je bit nepromjenljivost nagodbenog zakona i njegova obrana od napada hrvatske opozicije, ali i povrede odmaarske vlade. Najavio je skoro sjedinjenje Vojne krajine s Kraljevinom Hrvatskom i Slavonijom te tednju u cjelokupnoj zemaljskoj upravi kako bi ostalo to vie novca za narodno-gospodarska ulaganja. Navijestio je reforme u poreznom sustavu u korist Hrvatske te nastavak zapoetih modernizacijskih reformi. Meutim, maarska je vlada pokazala nezadovoljstvo njegovim programom, a posebno mu je zamjerala to nije izjavio da Rijeka i pravno pripada Maarskoj. Maarska je vlada nastojala provoditi maarizaciju neprestanim povredama nagodbe. Najprije je to bilo umirovljenje direktora financijskog ravnateljstva u Zagrebu Ivana Bartolovia i imenovanje Maara Antala Davida na njegovo mjesto. David je 1880. po Szaparyjevu (ministar financija) nalogu objavio okrunicu o otvaranju besplatnog teaja maarskog jezika u Zagrebu. Naime, ubudue su promaknua inovnika u financijskoj slubi trebala ovisiti o znanju maarskoga jezika. Pejaevi je na zahtjev Sabora uspio

75

samo donekle ublaiti Davidovi okrunicu. U meuvremenu, Vojna je krajina vraena pod hrvatsku vlast. 1880. Mrazovi je sa 22 zastupnika istupio iz Narodne stranke i osnovao Neodvisnu narodnu stranku koja je teila povoljnijem i samostalnijem financijskom poloaju za Hrvatsku i koja je 1883. na izborima doivjela potpun poraz. Hrvatsko-slavonska vojna krajina sjedinjena je s graanskom Hrvatskom i Slavonijom na temelju kraljeva manifesta 1881. Meutim, sveukupnu pravnu Page | 76 regulaciju toga procesa u svoje je ruke uzela maarska vlada osnivanjem posebnog komesarijata kojemu je na elu bio ban Pejaevi, pa su tako iz tih poslova bili iskljueni hrvatska vlada i Sabor. Hrvatska je autonomija posve zapostavljena u korist, dakako, maarskih interesa. Hrvatskome saboru ostavljena je na kraju samo zadaa da predloi zakonsku osnovu o inartikulaciji kraljeve naredbe iz 1881., to je dovelo do velikih potekoa. Naime, saborska je osnova ukljuila izdatke za bivu Vojnu krajinu u autonomni budet to je bilo u suprotnosti sa zabranom maarske vlade koja je zahtjevala provizorij sve dok se biva Vojna krajina potpuno ne stopi s graanskom Hrvatskom i Slavonijom. Sabor je na kraju ipak udovoljio zahtjevima maarske vlade, unato prosvjedima bana Pejaevia. Zatim je Pejaevi na temelju kraljeva odobrenja proglasio naredbu o privremenom izbornom redu za izbor zastupnika u Hrvatski sabor, a ti izbori su odrani 1883. Veinu mandata dobila je reimska Narodna stranka. Ve u kolovozu i rujnu iste godine, u Zagrebu su izbili nemiri, a zatim i seljaki nemiri u Hrvatskom zagorju i dijelu bive Vojne krajine. Banove intervencije po pitanju prava hrvatskoga jezika, nisu uspjele, pa 24. kolovoza 1883. podnosi ostavku. Uzroci narodnog otpora Prema nalogu ugarskog ministra financija Szaparyja, u Zagrebu su 6. i 7.kolovoza 1883. postavljeni na zajednikim financijskim i carinskim uredima nezakoniti grbovi, s natpisima na hrvatskom i maarskom jeziku. Nezadovoljstvo u Zagrebu izbilo je osam dana nakon njihova postavljanja, pa ih je narod 15. kolovoza skinuo i porazbijao i tako potaknuo javne prosvjede u ostalim hrvatskim gradovima.Do 18.kolovoza, nemiri su se proirili u Karlovac, Senj i Novu Gradiku, a tjedan dana kasnije i u Prigorju te u Hrvatskom zagorju i na Banovini. Osnovni razlog takvu ponaanju puanstva, leao je u uvjerenju da je maarska hegemonija kriva za sve probleme, osobito nesnosne porezne mjere i siromatvo. Narod je bio ogoren i zbog stalnog ograniavanja hrvatske autonomije, koje je nametala ugarska vlada stalnim krenjem nagodbe. Radi intervencije sukoba, maarska se vlada odluila na privremenu obustavu ustava u Hrvatskoj, te je predloila kralju uvoenje komesarijata, koje je kralj povjerio generalu H. Rambergu, koji je 7. rujna 1883. vratio u Zagreb dvojezine grbove, koje e kasnije zamijeniti grbovima bez ikakva natpisa. Kad se zemlja primirila od ustanaka, na prijedlog maarske vlade, za bana je imenovan grof Karoly Khuen-Hdervry. VOJNA KRAJINA OD DJELOMINOG UKIDANJA 1869. DO UJEDINJENJA S BANSKOM HRVATSKOM 1861. KOMISIJA MINISTARSTVA RATA ZA REFORMU VOJNE KRAJINE Vrijeme od 1867. do 1871. protjee u otrom sueljavanju izmeu vojnih i privrednih krugova Austrije s ugarskom vladom63. Suvremenici su to razdoblje
63

Tadanji predsjednik ugarske vlade bio je J. Andrssy koji je uspjeno prezentirao interese ugarskih veleposjednikih krugova

76

ocijenili kao maarsko-austrijsko otimanje za Krajinu, pokazujui tako svoje privredne i strateke ciljeve. 1867. krajiko pitanje vladar je uklopio u okvir iskljuivo vojnih pitanja, svjedoei tako da se ne eli odrei Vojne krajine pa zbog toga ugarska delegacija, ali samo prividno, pristaje da itava Krajina ostane i dalje podreena Ministarstvu rata. Poslije golemih politikih promjena u Monarhiji koje su nastupile kao posljedica vojnikih poraza u ratu s Prusijom, Vojna je krajina dobila gotovo odluujue Page | 77 mjesto u privrednim i stratekim ciljevima beke istone politike. U Beu nakon toliko stoljea nastaju prvi vei planovi o privrednom razvoju Vojne krajine te vlada uvjerenje da je Krajina nagodbom izmeu Ugarske i Austrije pripala austrijskom dijelu dualistike Monarhije. Na pitanje vladara kakvi su daljnji planovi Ministarstva rata s Vojnom krajinom, generali nisu htjeli ni raspravljati o njezinu ujedinjenju s graanskom Hrvatskom. Na poticaj dvorskih krugova, osnovana je poetkom 1868.posebna Komisija za Krajinu na ijem je elu bio general Ludwig Gablenz, inae zapovijednik Hrvatskoslavonske vojne krajine. Komisija je bila zaduena da proui pitanje Krajine i predloi rjeenje, a zakljuci su bili sljedei: s vojnog i politikog stajalita, u Krajini treba zadrati postojee stanje, ali uvesti nove reforme bez razvojaenja i sjedinjenja s Hrvatskom. TAJNI PROJEKT O STVARANJU TREE GRUPE ZEMALJA NA ELU SA ZAGREBOM Brzo popravljajui svoj poloaj i planirajui proirenje Monarhije na Istok, generali sve otvorenije istupaju protiv dualizma, koji zajedno s predajom Hrvatske Maarima znai poetak rasula Monarhije, poglavito carske vojske koja je stoljeima bila simbol dravnog jedinstva. Otpor vojnih krugova protiv dualizma i sumnje u privrenost ugarskih politikih krugova Beu, u poetku su bile tihe i prikrivene. Generali su osuivali popustljivost Dvora i politikih krugova Bea koja je omoguila Maarima da 1867. postanu vladajui element u zemljama krune sv. Stjepana. Generali, posebno oni hrvatskog podrijetla, smatraju da Monarhiju od rasula moe spasiti samo zajednika vojska i samostalna Hrvatska. Izmeu plana o samostalnoj Hrvatskoj i plana o treoj grupi zemalja, nije postojala razlika. Sukob vojske s dualizmom vodio je Narodnu stranku sve blie vojnim krugovima, osobito prema generalima hrvatskog podrijetla, pod ijom e zatitom uskoro poeti izlaziti jedine opozicijske novine u Hrvatskoj - Zatoenik koji e u 3 godine izlaenja otro osuivati protuhrvatsku politiku vodeih sredita dualistike Monarhije, iako urednitvo istie da pozornost stavlja na krajiko pitanje. VELIKI PROJEKT BEA O GRADNJI PROMETNICA U KRAJINI. PLANTANA PRODAJA KRAJIKIH UMA Misao o samostalnoj Hrvatskoj kao protutei Ugarskoj najdosljednije je prihvatio nadvojvoda Albrecht, ef Vrhovnog vojnog zapovijednitva Austro-Ugarske Monarhije. Nije tajio da njegova politika ima ovaj cilj: od Vojne krajine, Hrvatske, Dalmacije i prukljuenjem Bosne i Hercegovine osnovati treu grupu zemalja koje bi mogle posluiti kao snaan bedem protiv dinastije Ugarske. No, njegov odlazak u Nove dvore (dananji Zaprei), da se s grupom krajikih oficira i generalom Gablenzom pokloni Jelaievu grobu, izazvao je meu maaronima u Zagrebu i krugovima petanskih politiara osjeaj vojnike demonstracije protiv maarskog bana Levina Raucha i ugarske vlade s Andrssyjem na elu. Mise zadunice Jelaiu, odrane u crkvi sv. Marka, pretvorene su u velike demonstracije Jelaiu. U povodu toga u Novom pozoru koji je izlazio u Beu objavljen je zanimljiv dopis iz Zagreba u kojemu su oslikane politike prilike u Hrvatskoj. Tom je prilikom izreen poznati poziv: Ustani bane Jelaiu, Hrvatska te zove!. U redovima

77

Narodne stranke nestaju i posljedni tragovi sukoba s vojnim krugovima i mrnje prema Beu koja je proimala politiki ivot Hrvatske, osobito 1860. i 1861. U Hrvatskoj se stvara miljenje da su car i vojska najpouzdaniji branik interesa Hrvatske. Vojna krajina u sreditu je politike pozornosti. Zbog toga vojni krugovi nastoje poto-poto onemoguiti njezino razvojaenje. Oni smatraju Vojnu krajinu svojom domenom. Po miljenju cara i vojnih krugova bila je ona napeti pitolj uperen Page | 78 protiv Maarske. U toj povezanosti nastao je i plan o treoj grupi zemalja, tj. plan o stvaranju jedne junoslavenske zajednice u sklopu Monarhije. Upravo je ta ideja nailazila u Vojnoj krajini na veliku prodrku. Pod pojmom junoslavenska zajednica mislilo se na Hrvatsku i BiH. Brzo prenoenje bekih interesa na Istok, primjetljivo je najprije u domeni prometa. Krajiki odjel u Ministarstvu rata pretvoren je u pravi projektni zavod. Tu nastaju veliki projekti o gradnji prometnica u Krajini te sjei i prodaji krajike ume. Prvi prometni planovi austrijske vlade bili su: dosegnuti do Bosanskog Novog na granici s OC; do Splita na srednjem Jadranu i Zemuna na istokoj toki Slavonske krajine. Gradnja rijeke eljeznice zapoela je 1869., a zavrena 1873. Nazivala se planinskom zbog zaista tekih uvjeta vonje. Druga velika krajika prometnica dobila je ime slavonska eljeznica, a spojila bi Zemun sa Siskom. Osnovna namjera bekih krugova bila je: graditi sve eljeznice prema Istoku i Splitu kroz teritorij Vojne krajine jer na prostoru Krajine ugarsko zakonodavstvo i vlada nemaju nikakva utjecaja. Dakle, borbu hrvatskih krugova za Vojnu krajinu preuzimaju - od 1867. - beki krugovi, nudei predstavnicima hrv. graanstva i krajikim rodoljubima protumaarski savez. Narodnjako i opozicijsko glasilo Novi Pozor, koje zbog maarskih progona i terora izlazi u Beu, objavilo je krajem travnja 1869. popis velikih prometnica koje bi se gradile u Krajini: 1. eljeznica: Split - Barcs 2. eljeznica: Sisak - Zemun 3. eljezniki odvojak pruge Sisak - Zemun 4. eljeznica: Zemun - Orava 5. kanal: amac - Vukovar 6. isuenje bosutskih i bigskih nizina u Slavonskoj krajini Budui da Monarhija, zbog velikih dravnih dugova, nije imala dovoljno investicijskog kapitala za gradnju eljeznica u Krajini, u Beu je izraeno nekoliko projekata o prodaji goleme umske mase u Krajini. Stoga su vojni, privredni i politiki krugovi Bea, vodei svoju borbu za spaavanje Krajine (1867. - 1871.), bili spremni na suradnju s krajikim rodoljubima i predstavnicima hrv. graanstva. Njih su pokuali pridobiti novim zakonom o reformi Krajine, zatim s novim projektom o posebnoj junoslavenskoj zajednici kao treoj grupi zemalja u sklopu Monarhije, gradnjom magistralih eljeznica u Krajini, gradnjom kanala amac - Vukovar, isuenjem velikih movara u Slavoniji, veom eksploatacijom krajikih uma i zatitom hrv. opozicije u borbi protiv bana Levina Raucha i drugih maarona u Zagrebu. DVIJE KOMISIJE ZA KRAJINU: BEKA I PETANSKA Maarski privredni i politiki krugovi imali su posve suprotne strateke ciljeve: onemoguiti revitalizaciju vojnokrajikog sustava, onemoguiti pokuaj osnivanja tree grupe zemalja i razbijanje dualistikog rjeenja Monarhije, to prije zadobiti potpunu kontrolu nad planovima izgradnje eljeznica u Krajini. I na kraju, to prije zagospodariti prodajom krajikih uma. Ti zeleni rudnici Krajine bili su u sreditu privrednih planova maarskog hegemonizma.

78

Vrijednost samo onih uma s kojima e drava slobodno raspolagati proraunata je na 147 milijuna forinta. Taj golemi kapital bio je dovoljan za gradnju krajikih eljeznica i drugih velikih privrednih objekata. Borei da s prostora Krajine potisne privrednu dominaciju Austrije, ali ne kao saveznica Hrvatske, ugarska vlada je najprije uspjela zaprijeiti 1868. provoenje novih zakona Ministarstva rata, koji su imali za cilj refomirati Vojnu krajinu. Osnovni prigovor ugarske vlade bio je da Krajina ne moe i dalje postojati kao posebna teritorijalna jedinica u Page | 79 sklopu austrijskih zemalja jer njezine pukovnije, prema odredbama Hrvatskougarske nagodbe, ine sastavni dio Kraljevine Hrvatske i Slavonije, a time i zemalja ugarskog dijela dualistike Monarhije. Eksplozivna rasprava o pitanju kojem dijelu Monarhije pripada Vojna krajina zapoela je jo u veljai 1868., kada je ugarska delgacija osnovala svoju Komisiju za Krajinu. Njezin je zadatak bio prouiti krajiko pitanje i predloiti ugarskoj vladi njegovo rjeenje. Zakljuak maarske Komisije bio je: Krajina kao vojna institucija vie ne odgovara zahtjevima vremena. Pokuaj vojnih krugova da reformiraju krajiki sustav doekan je u Peti jo 1868. s velikim nepovjerenjem. Izjava vojnog ministra Franza Khuna od 8. veljae potaknula je nove sumnja. Govorei o prijedlozima Komisije Ministarstva rata, Khun je izjavio da planirana reforma ima za cilj pribliiti Krajinu ostalim zemljama Monarhije uz istodobno ouvanje krajiko-vojnikog sustava u njoj. To je bio dovoljan poticaj za Maare da zaponu svoju borbu za razvojaenje Krajine jer je postojanje Vojne krajine i poslije Nagodbe shvaeno u Peti kao nepovjerenje prema Maarima. Jelaiev napad preko Drave 1848. bilo je teko zaboraviti. Zbog toga borbu maarskih krugova protiv Vojne krajine od 1867. do 1871. treba promatrati kao borbu protiv tree grupe zemalja, tj. kao borbu protiv samostalne i jake Hrvatske. Projekt osnivanja junoslavenske zajednice ocijenjen je u Peti kao opasan pokuaj vojnih krugova da od Krajine, Hrvatske, Dalmacije te BiH organiziraju svojevrsnu Vandeju koja bi branila novu politiku dinastije Habsburgovaca na Balkanu. Idejni zaetnici projekta o treoj grupi zemalja bili su vojni vrhovi, a prvi sastavlja projekta bio je mladi krajiki general Josip Grivii. Za njegovu Promemoriu Ministru rata u poetku 1868., u Beu je vladalo veliko zanimanje. Budui da je Maarska razvoj svoje ekonomije vezala za izvoz preko Rijeke i Zemuna, osloboen od austrijske kontrole gradnja dalmatinske unske eljeznice izazvala je u krugovima petanske vlade pravu eksploziju. Ugarska vlada zahtjevala je 1869. da se paralelno s gradnjom turske eljeznice kroz Bosnu gradi i eljeznica preko Zemuna i Srbije. Samo pod tim uvjetom bili su maarski krugovi spremni odobriti prikljuak dalmatinske eljeznice na trusko-bosansku prugu u Bosanskom Novom, pa su privredni krugovi Bea odustali od gradnje dalmatinske eljeznice. Kako je gradnja ostalih eljeznica u Krajini zamiljena sjeom i prodajom krajike ume, ustat e Maari i protiv ostalih austrijskih prometnih planova, uporno dokazujui da pravo vlasnitva nad krajikom umom, u duhu Nagodbe, pripada iskljuivo ugarskoj vladi. Borba za krajike ume jedna je od najsloenijih sastavnica u posljednjoj dionici povijesti Vojne krajine. Planirana plantana prodaja krajikih uma, nastala kao poseban projekt Ministarstva rata 1867./1868., izazvala je veliku uzbunu. Koliko je to pitanje krajikih uma stvarno uzdrmalo austro-ugarske odnose, najbolje pokazuje ozbiljno upozorenje austrijskog kancelara Friedricha Beusta, upueno austrijskim ministrima 9. listopada 1869., da bi politika napetost u Ugarskoj, nastala zbog planirane prodaje krajikih uma i gradnje krajikih eljeznica, mogla dovesti do pada ugarske vlade. Politika kriza u austro-ugarskim odnosima, zbog krajikog pitanja, dosee vrhunac na poetku kolovoza 1869., kada su Maari zapoetu borbu protiv

79

austrijske dominacije u Krajini proirili navalom na cijelu Krajinu. Na ministarskim konferencijama 11. i 12. kolovoza predsjednik ugarske vlade postavlja rjeenje pitanja dravnopravne pripadnosti Vojne krajine i njezine uprave kao uvjet Maara da glasuju za vojni budet. Tom je prilikom ugarska vlada prvi put u raspravi o Krajini izrekla ovo prijetee stajalite: Austrijska vlada ne moe utjecati na krajiko pitanje i donositi odluku o razvojaenju Krajine. Prema odredbama ustava, vladar je bio duan raspustiti jednu i drugu vladu, ili ispuniti Page | 80 maarske uvjete. Sve tei poloaj unionistikog bana Levina Raucha u Hrvatskoj, tjerao je predsjednika ugarske vlade Andrssyja da uini neto za svog tienika Raucha i za spas Hrvatsko-ugarske nagodbe. Druga, manje prihvatljiva mogunost bila je da Andrssy potrai put prema Narodnoj stranci i s tom najveom politikom snagom Hrvatske izvri reviziju Nagodbe, tj. svoje politike. Odluuvi se ipak za spaavanje Raucha, zamolio je od austrijske vlade politiku koncesiju za spaavanje unije izmeu Maarske i Hrvatske.

AUSTRO-UGARSKI PREGOVORI 1869. O UKIDANJU KRAJINE Odluujui austro-ugarski pregovori o ukidanju Krajine i njezinu vraanju Ugarskoj, voeni su 13. kolovoza iza zatvorenih vrata, a izmeu cara i Andrssyja koji je ublaio svoje zahtjeve. Od prvotnih zahtjeva da se ukine cijela Krajina, a njezin teritorij vrati Ugarskoj, Andrssy potaje mnogo umjereniji. Zatraeno je oito samo ono to je u tajnim dogovorima s carem utanaio. Tako je predsjednik ugarske vlade predloio ukidanje samo nekih geografskih cjelina prostranog krajikog podruja. Takvom formulacijom izricao se ve due vrijeme zahtjev za ukidanje starog Varadinskog generalata, umberake satnije te vraanje Senja i vojnog Siska banskoj Hrvatskoj. Rije je upravo o onim dijelovima Vojne krajine kojih su razvojaenje i ujedinjenje s Hrvatskom energino zahtijevali Jelai 1849. te hrv. politiki krugovi 1860./1861. i 1865. Dodue, Andrssy je 13. kolovoza 1869. uinio jo jedan korak dalje u borbi za Krajinu, predloivi vladama Austrije i Ugarske da se utvrdi vrijeme do kada e se razvojaiti i preostlai dio Vojne krajine. Predloio je osnivanje posebne mjetovite komisije koja bi imala zadau utvrditi oblike i uvjete prelaska krajinika vojnika iz vojnike u civilnu upravu. U stoljetnoj povijesti Vojne krajine 13. kolovoza 1869. moe se smatrati prekretnicom. Tog je dana zapoeo proces razvojaenja Krajine, to istodobno znai i kraj stoljetnih dezintegracijskih procesa koji u povijesti hrv. naroda poinju jo gubitkom Dalmacije na samom poetku 15. st. Posljednji govornik te sjednice 13. kolovoza 1869. bio je vladar koji je jo jednom ukazao kako Dvor i vojni krugovi Bea nerado naputaju svoje pozicije u Krajini. Konani zakljuak vladara bio je: Neka se odmah najavi ukidanje dvije varadinskih pukovnija i umberakog kotara slunjske pukovnije. Zakljuci sjednice Zajednikog ministarskog vijea od 13. kolovoza i poznati reskript vladara od 19. kolovoza 1869., kojim odluka o djelominom ukidanju Vojne krajine dobiva kraljevu sankciju, vani su datumi u povijesti hrv. naroda jer nakon toliko stoljea obiljeavaju poetak ujedninjenja hrv. zemalja. Osnivanje Mjeovite komisije moe se ocijeniti i kao prvi korak u dugotrajnom maarsko-austrijskom sporazumjevanju o diobi utjecaja na krajikom prostoru. O najteem pitanju, tj. o eksploataciji krajikih uma, Komisija je 12. listopada postigla sporazum prema kojemu je opravdana prodaja krajikih uma, a prije prodaje valja krajikim kunim zadrugama utvrditi odtetu za njihova servitutna prava. Meutim, svaka prodaja ume u krajini moe se provesti samo uz sporazumu s ugarskom vladom. Posljednji zakljuak Mjeovite komisije stvorio je

80

novu krizu u austro-ugarskim odnosima. Prema izjavi ministra rata prijedlog Mjeovite komisije daje ugarskoj vladi pravo kontrole nad poslovima prodaje kao i pravo uprave nad prihodima od prodaje uma. Iza tih se formulacija skriva zapravo zapravo borba jednog i drugog centra Monarhije za kapital kojim e se graditi eljeznice u Krajini. Vladar je, iako nerado, stao na Andrssyjevu stranu. Obvezao je Ministarstvo rata da upozna ugarsku vladu sa svim programima planiranih investicija u Krajini te da s ugarskom vladom postigne sporazum o Page | 81 upotrebi kapitala dobivenog iz budue prodaje krajikih uma. Zakljuci Ministarske konferencije od 14. listopada 1869. posluit e kao naelna podloga za poseban sporazum Andrssy - Knig (ef odjela za Krajinu u Ministarstvu rata), potpisan 28. prosinca 1869. Taj je sporazum poznat kao krajike punktacije. On razmatra upotrebu kapitala koji e se dobiti prodajom 30 000 jutara krajikih uma, gadnju prometnica, isuenje movara u Slavonskoj krajini i osnivanje krajikih imovnih opina. Za provedbu postignutog sporazuma koji u prvi plan stavlja velike graevniske pothvate u Krajini (1.), osnovat e se posebna Krajika investicijska komisija. Rije je zapravo o posebnoj banci za Krajinu koja bi bila nosilac privrednog preporoda na krajikom prostoru. Njezina e uprava biti sastavljena od predstavnika ugarske vlade i Ministarstva rata. Druga grupa znaanjih odredbi razmatra pitanje servitutnih prava krajikog puka u krajikih umama (2.). Zakljueno je da se ukupna umska povrina podijeli na jednake dijelove izmeu drave i krajikih opina te da se to prije zapone sa segregacijom tj. diobom uma na dravne i opinske. Trea grupa odluka iz tog sporazuma obuhvatila je pitanja gradnje krajikih eljeznica i kanala Dunav - Sava (3.). Nakon izgradnje navedenih prometnica, gradile bi sei dvije vane spojnice krajike eljeznice. Tako bi se npr. spojila Krajina s Dalmacijom na pruzi Karlovac - Rijeka. Maarsko-austrijski sporazum 28. prosinca 1869. obiljeava poetak maarske premoi u Krajini, poglavito zato to je u svoj opseg uklopio i zahtjeve koje su postavili maarski krugovi na Ministarskih konferencijama 12. i 14. listopada 1869. Tako je ef Krajikog odjela u Ministarstvu rata pukovnik Knig, pregovarajui s Andrssyjem u ime austrijskih krugova, pristao na dvije dodatne odredbe: a) budua prodaja uma u Krajini ne moe se provesti bez sporazuma s ugarskom vladom b) za realizaciju sporazuma o prodaji prezrelih uma osnovat e se posebna komisija Iz te odluke razvit e se najspornija institucija Vojne krajine. Rije je dakako o Komisiji krajikog investicijskog kapital (fonda). Tek e tada ugarska vlada biti spremna na ujedinjenje Krajine s banskom Hrvatskom. JO JEDAN POKUAJ BEA DA SAUVA KRAJINU Dok su postignuti uspjesi ugarske vlade 1869. upuivali na skori rasplet krajkog pitanja, Be je jo jednom pokuao istupiti s novim projektom o spaavanju Vojne krajine, a na taj zaokret utjecalo je francusko-prusko sueljavanje. Pitanje sigurnosti dravnih granica posluit e vojnim krugovima kao dovoljna argumentacija protiv bilo kakva ukivanja vojne krajine. Jo tijekom sijenja 1870. beki su generali izradili novu strategiju u rjeavanju krajikog pitanja. I oni su, poput maarskih krugova, za ukidanje vojne krajine. Z druge strane, ugarska vlada zahtjeva brzo ukidanje Krajine, ali ni tada Maari ne pomiljaju na ujedinjenje hrv. zemalja. Smisao ugarskih zahtjeva nije se kretao dalje od osnovnog politikog cilja: istrgnuti Krajinu iz ruku vojske, a vladu Austrije primorati da vlast u Krajini preda odgovarajuim ministarstvima Ugarske u svim onim poslovima koji prema Austro-ugarskoj nagodbi pripadaju u sklop vlade u

81

Budimpeti. To znai da Maari ukidanjem Krajine trae samo njezino ujedinjenje s Ugarskom kako bi se budimpetanski krugovi mogli pogaati s Hrvatskom o uvjetima ujedinjenja. Najnoviji prijedlozi vojnih vrhova da se Krajini ubudue osigura status zajednike i posebne vojnike institucije posluit e za novo izmirenje izmeu vojnih vrhova i maarske veleposjednike aristokracije. Poraz Francuza kod Sedana 2. rujna 1870. prokrit e put prema nepredvienom savezu izmeu Page | 82 vojske i Maara. Poslije Sedana beka diplomacija i vojska trae put izmirenja s Berlinom. Pomalo zaboravljenja Sveta alijansa dobit e novo ruho koje se od starog razlikovalo uglavnom novim imenom - Liga triju careva64. Sve te postsedanske duboke promjene u odnosima izmeu Bea i Berlina odluno utjeu na rjeenje krajikog pitanja u duhu onih zamisli koje su izrazili vrhovni vojni krugovi na poetku 1870. godine: zajednika i posebna vojno-tertorijalna institucija. MANIFEST O DJELOMINOM UJEDINJENJU (VARADINSKE KRAJINE) I ODLUKA O POETKU RAZVOJAENJA CIJELE KRAJINE (8. LIPNJA 1871.) Poslije Sedana krajiko pitanje vie ne zaokuplja posebnu pozornost bekih krugova. Ve 26. sijenja 1871. obnovljeni su austro-ugarski pregovori o rjeenju krajikog pitanja. Austrijski parlament 27. oujka 1871. izglasao je konanu predaju Vojne krajine Ugarskoj, a 8. lipnja 1871. objavljen je prvi Manifest cara o djelominom sjedinjenju. Manifest je upuen samo onim krajinicima koji su ivjeli u dijelovima Vojne krajine za koje je jo 19. kolovoza 1869. donesena odluka o razvojaenju. Rije je o dijelovima Vojne krajine koji se 1871. ujedinjuju s banskom Hrvatskom: pukovnije Varadinske krajine, umberaka satnija te gradovi Senj i Sisak. U etverogodinjoj borbi za Krajinu (1867. - 1871.) ugarska vlada 8. lipnja 1871. postie prvi cjelovit sporazum s Beom. Tom je prilikom prvi put Austrija prepustila teritorij Vojne krajine Ugarskoj i pristala na razvojaenje. Meutim, taj sporazum ne znai da vojni krugovi gube svoje pozicije u Krajini. Oni i dalje zadravaju u Krajini svu izvrnu i zakonodavnu vlast koncentriranu u Ministarstvu rata i linosti vladara. Vojna je krajina dobila status zajednike i posebne vojne institucije. Sporazum od 1871. obvezuje vojne krugove na donoenje zakona koji e omoguiti predaju Krajine u upravnom i privrednom pogledu Ugarskoj i na ujedinjenje s Ugarskom. KRAJIKI POKRET 1869. - 1871. I USTANAK U KRAJINI Protiv austrijskih i maarskih planova o diobi utjecaja na krajikom teritoriju nie u samoj Krajini ve 1869. irok pokret koji s krajikom bunom u Ogulinskoj pukovniji 8. listopada 1871. ini jednu cjelinu. Pojava krajikog narodnog pokreta povezana je najue s nezadovoljstvom samih krajinika zbog neoekivane odluke vladara od 19. kolovoza 1869. o djelominom ukidanju Krajine. Osnovna spoznaja koja je proimala predstavnike krajikog puka bila je da: djelominim ukidanjem Krajine Maari ele pod kapu nepravedne Hrvatsko-ugarske nagodbe stavljati komad po komad krajikog teritorija. Krajiki rodoljubi, potpomognuti od narodnjaka i pravaa, pokreu jo jednom otpor u Krajini koji po svojoj snazi nadrasta zbivanja u Krajini 1848. Krajiki rodoljubi formuliraju ove programske ciljeve krajikog pokreta: borba protiv austro-ugarskog sporazuma o djelominom ukidanju Krajine, ouvanje krajikih povlastica (pravo iskoritavanja uma i plaanje umanjenog poreza), osnivanje posebnog i velikog novanog zavoda koji bi ubrzao razvoj zaostale krajike privrede, izgradnja krajikih eljeznica s magistralnim pravcem Ogulin - Zemun, saziv posebnog krajikog sabora ili
64

Franjo Josip I., Vilim I. i ruski car Aleksandar II.

82

konferencije na kojoj bi sami krajinici utvrdili odnos Krajine prema Ugarskoj, revizija Hrvatsko-ugarske nagodbe i nekoliko drugih manjih zahtjeva. Ustanak u krajini 1871. pod vodstvom Eugena Kvaternika obiljeio je najdojmljiviji kraj tradicionalne krajike vjernosti svome caru. Ugaena obostrana i 300godinja meusobna odanost nije se vie mogla obnoviti zbog Kvaternikove krvi i vojne osvete nad krajinicima Ogulinske, Otoke i Slunjske pukovnije. Posljednja buna krajinika-seljaka 1871. nije uspjela izmjeniti dvostruki poloaj Page | 83 Krajine. Krajina i dalje ostaje zajednika institucija Austrije i Ugarske, zajednika zato to se po zakonima od 8. lipnja 1871. nalazi pod vlau zajednikog Ministarstva rata. BORBA UGARSKE ZA POTPUNU KONTROLU NAD VELIKIM KAPITALOM KRAJIKOGA INVESTICIJSKOGA FONDA Znajui da e poslije razvojaenja biti gotovo nemogue otezati ujedinjenje Krajine s banskom Hrvatskom, maarski vladini i privredni krugovi nastoje osigurati privrednu dominaciju u novim institucijama Krajine. To su prije svega Komisija krajikog investicijskog fonda, Krajika imovna opina i krajika eljeznica. Zajedno s pregovorima o reviziji Hrvatsko-ugarske nagodbe vodili su maarski krugovi pregovore i s predstavnicima Ministarstva rata i Krajike zemaljske vlade o diobi investicijskog kapitala65 dobivenog od prodaje 30 000 jutara hrastovih uma, postigli su diobni sporazum. Sporazum iz sijenja 1873. odobrava novu prodaju tzv. planinskih uma u Ogulinskoj i Otokoj pukovniji. Trei dio sporazuma razmatra pitanje djelokruga Komisije krajikog investicijskog fonda. Namjera vojnih krugova i Dvora bila je da Komisija djeluje kao savjetodavni organ krajike vlade i da zajedno s vladom izradi svake godine budet investicijskog fonda, a taj budet je morao dobiti suglasnost ugarske vlade prije nego ga prihvati Ministarstvo rata i uputi vladaru. Vojni krugovi uspjevaju 1873. zadrati ugarsku vladu na velikoj udaljenosti od stvarnog odluivanja o Krajini. Odustajanje od izgradnje velikih privrednih projekata djelovat e nepovoljno na proces bre modernizacije seljako-vojnikog drutva u Krajini. KRETANJE SOCIJALNE STRUKTURE KRAJIKOG STANOVNITVA 1869. 1876. Zbog razvojaenja Krajine 1873. nestaje tradicionalna gradska institucija vojnog tipa kao to je slobodni vojni komunitet. Proces demokratizacije drutva koji je zapoeo tek s razvojaenjem 1873. stvorio je osnovne uvjete za unutranju i vanjsku pokretljivost krajikog stanovnitva. Za kretanje socijalne strukture vidi tablice na str. 489., 490., 491.

PREGOVORI O UJEDINJENJU IZMEU MAURANIA I MOLLINARYJA Novi hrv. ban Ivan Maurani primio je iz Krajine nekoliko predstavki u kojima se trai ujedinjenje s banskom Hrvatskom. Politiki krugovi Hrvatske oekuju brzo ujedinjenje. Pregovori o ujedinjenju izmeu Maurania i generala Mollinaryja (ef Krajike zemaljske vlade u Zagrebu) poinju 15. srpnja 1874. Na Mauranievo pitanje kada se moe oekivati stvarna predaja Vojne krajine u civilnu upravu, Mollinary je dao neoekivan odgovor: vrijeme predaje Krajine Hrvatskoj nee tako uskoro doi. Mollinaryjev odgovor bio je zapravo odgovor bekog Dvora koji je sve vie zaokupljen proirenjem Monarhije na Istok.
65

33 300 000 forinti

83

Ujedinjenjem cijele Hrvatsko-slavonske krajine s banskom Hrvatskom poveao bi se broj zastupnika u zajednikom saboru, u velikakoj kui, i u zajednikoj ugarskoj delegaciji. Na poveanje hrv. zastupnika, tj. politikog utjecaja Narodne stranke, Ugarska nije mogla pristati. Prema tome, s razvojaenjem 1873. nastupa jedno od najzamrenijih razdoblja povijesti Vojne krajine i hrv. teritorijalne integracije. Maarski privredni i politiki krugovi strahovali su od mogueg povezivanja Page | 84 predstavnika hrv. graanstva, koje uspjeno i ponovno prezentira Narodna stranka, s vojnim krugovima i vrhovima Monarhije. Ta je zabrinutost dobila neke stvarne oblike prvi put 1873. dolaskom Maurania za bana i prodorom Narodne stranke prema vrhovima vlasti. Stranako glasilo Obzor biljei 8. lipnja 1876. da je stranka rjeenje krajikog pitanja potraila u sporazumu s Mollinaryjem. Govorei godinu dana kasnije o tajnim dogovorima s Dvorom, Obzor 3. rujan 1877. javno priznaje postojanje ponude Dvora i vojske uoi ustanka u BiH. O tajnim pregovorima u Beu progovorio je i disciplinirani Ivan Maurani u Hrvatskom saboru 20. sijenja 1878. O eljeznici u Krajini imali su austrijski i maarski krugovi potpuno oprene interese. Npr. dok je prometna zamisao krajike eljeznice najbolje otvarala vrata austrijskom prodoru prema Balkanu preko Zemuna i prema Jadranu preko Otarija i Knina, dotle je ta ista eljeznica postala trn u oku maarskim krugovima. Protiv njezine gradnje petanska e vlada uloiti najvie energije, nastojei da se krajiki magistralni pravac Ogulin - Zemun integrira u prometni sustav Ugarske. 1877. vodila se velika bitka protiv prometne izolacije Osijeka, protiv koje se odluno borio ban Maurani na Ministarskoj konferenciji dokazujui da se eljeznica Dalj - Vinkovci - Brod gradi samo zato da bi se bosanska trgovina dovela najkraim putem u Budimpetu. ef krajike vlade Mollinary podnio je vladaru demostrantivno ostavku, javno izjavivi u Zagrebu da se do posljednjeg asa opirao maarskom planu o izgradnji eljeznica u Krajini. CIJENA UJEDINJENJA Zbog nerijeenog krajikog pitanja i maarskog pritiska, ban Maurani podnio je ostavku 8. veljae 1880. ostavku, protestirajui tako zbog otezanja pregovora o ujedinjenju. Pregovori o ujedinjenju Krajine i Hrvatskepoinju tek 18. prosinca 1880. Tom je prilikom donesen vei broj zakljuaka koji se mogu saeti u tri vee skupine pitanja, iako je u svakoj od njih rije iskljuivo o novim maarskim uvjetima ujedinjenja: 1. U prvoj skupini (financijska pitanja) trebalo je donijeti odluku pod ijom kontrolom i upravom ostaje Krajiki investicijski fond poslije ujedinjenja 2. U drugoj se skupini vodila rasprava o buduoj eksploataciji golemih uma u Krajini 3. Obuhvaena su neka politika pitanja maarski krugovi kao uvjet za ujedinjenje postavljaju zahtjev o smanjenju hrv. zastupnika u zajednikom saboru Ugarske Novi ef krajike zemaljske vlade, Franjo Filipovi, nije pokazao veeg interesa za maarske uvjete ujedinjenja. Na njegov prijedlog izvrena je konana raspodjela investicijskog kapitala na zajednike i autonomne investicije. Hrvatski ban takoer dobiva pravo uprave kapitalom za autonomne investicije u Krajini. Pitanje budueg nadzora nad upravom umama Krajikih imovnih opina i Krajikog investicijskog fonda bilo je jedno od najteih. Maari su traili da se sva prava s krajikih generala i vlade prenesu na ugarsku vladu. Novi hrv. ban Ladislav Pejaevi zahtjevao je da tu vlast dobije hrv. ban.Meutim, politiki predstvanici hrv. naroda morali su popustiti. Prihvaeni prijedlog vladara da

84

ugarsko ministarstvo, kojem se ipak predaju dravne ume u Krajini, mora ubudue,prilikom svake prodaje, postii sporazum s hrv. banom. Sukladno maarskom zahtjevu o nemogunosti poveanja broja hrv. zastupnika, djelominim je ujedinjenjem Krajine 1871. ipak povean broj hrv.zastupnika u zajednikom parlamentu u Peti od 29 na 34. Teka cijena ujedinjenja bio je i posljednji zahtjev Ugarske da Hrvastki saborprihvati sve uvjete ujedinjenja i velik broj vanih odredaba bez saborske Page | 85 rasprave. Prema tome, hrv. politiki krugovi u dugoj borbi za vraanje Vojne krajine banskoj Hrvatskoj ipak postiu svoj cilj, ali uz velike rtve i odricanja. Duboko nezadovoljstvo prema maarskim vladajuim krugovima, potamnilo je te 1881. jednu veliku politiku promjenu u povijesti hrv. naroda. Rije je, dakako, o konanom ujedinjenju Krajine s graanskom Hrvatskom i odlasku posljednjeg krajikog zapovijednika iz Zagreba, generala Franje Filipovia. Tim inom prestaje, nakon toliko stoljea, austrijska vojna komanda i uprava nad velikim dijelom hrvatskog teritorija. Uklonjena je stoljetna podvojenost izmeu vodeih snaga Hrvatske i omogueno stvaranje mnogo ire gospodarske cjeline od Drave i Dunava do mora, te od Zemuna do Zagreba. DALMACIJA I ISTRA U DRUGOJ POLOVICI 19. STOLJEA POLOAJ DALMACIJE U AUSTRIJSKOJ CAREVINI Dalmacija, teritorij bive Dubrovake Republike i Boka kotorska, okupirani 1814. od austrijske vojske, postali su, odlukom Bekog kongresa 1815., stalni posjed Austrijske Carevine koji su, prema patentu austrijskog cara Franje I. iz 1816., tretirani kao posebna upravna cjelina s talijanskim kao slubenim jezikom. Ta je cjelina nazvana Kraljevina Dalmacija, sa upravnim sreditem u Zadru, koja je odvojena od ostalih hrvatskih zemalja i podvrgnuta tijelima sredinje vlasti u Beu. Tako e ostati sve do sloma HM 1918. Organizacija uprave Glavno tijelo u austrijskoj Kraljevini Dalmaciji u poetku je bila Zemaljska vlada kojoj je na elu bio upravitelj general koji je istodobno rukovodio civilnim poslovima i zapovijedao odnanjom austrijskom vojskom. Njega je postavljao i razrjeavao car svojim carskim ukazom. Na dunosti dalmatinskog upravitelja bio je i ban Josip Jelai do 1851., a njegove obveze u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji nisu mu doputale da se neposredno bavi i upravom Kraljevine Dalmacije, u kojoj je ondanjim civilnim poslovima Zemaljske vlade rukovodio dubrovaki plemi Vlaho Ghetaldi. Pripadnici etrdesetosmakog pokreta zalagali su se za ujedinjenje Dalmacije s banskom Hrvatskom pa je imenovanje Jelaia za dalmatinskog upravitelja za njih znailo pribliavanje ujedinjenju Trojednice. Stvarno ujedinjenje nije se ostvarilo ni tada zbog neslaganja Bea. Nakon ukinua oktroiranog ustava 1851., car je donio ukaz pod nazivom Temelji za ureenje krunovina Austrijske Carevine kojim su, umjesto zemaljskih vlada i njihova elnika gubernatora, uvedena namjesnitva na elu s namjesnicima koje je imenovala sredinja beka vlada. S obzirom na strateko znaenje Dalmacije za Austrijsku Carevinu, Be je odluio da dalmatinski namjesnik bude vojna osoba s inom generala. U duhu te odluke, za dalmatinskog je namjesnika 1852. imenovan general Lazar Mamula66. Namjesnitvo je bilo inovnika zemaljska vlada koja je radila prema uputama sredinje vlade u Beu.
66

njega su naslijedili Franjo Filipovi, Ivan Wagner, Gavrilo Rodi, Stjepan Jovanovi, Ludvig Cornaro, Dragutin Blaekovi i Emil David.

85

Nia upravna tijela bila su okruna poglavarstva, a od 1817. u Dalmaciji su postojala etiri okruja: zadarsko, splitsko, dubrovako i kotorsko. U sklopu svakog okruja postojali su kotarevi (preture), u sklopu svakog kotara politike opine, a u sklopu svake politike opine porezne opine. Kotarevi su ujedno bili i prvostupanjski, kotarski sudovi, a kotarski poglavar djelovao je istodobno kao i kotarski sudac. Potkraj 1865. ukinuta su okruja, a nadlenosti okrunih poglavarstava otad su obavljali dijelom Namjesnitvo, a dijelom kotarevi. 1868. Page | 86 utvrena je nova teritorijalno-administrativna podjela Dalmacije na 12 politikih kotareva67, a politika i sudska vlast otad su bile odvojene. PRESIJA I REPRESIJA U DOBA BACHOVA APSOLUTIZMA U vrijeme Bachova apsolutizma, nakon proglaenja Oktroiranog ustava nevaeim, apsolutistiko-centralistika vladavina provodila se sasvim otvoreno u niim obuzdanim oblicima presije i represije. Pet vrsta reimske policije budno je i strogo nadzirala posluh i pokornost graana. Svako politiko udruivanje bilo je zabranjeno, a reimska cenzura pratila je sve tiskopise i pisma. Bilo je ogranieno i kretanje graana iz jednog kotara u drugi. Policija je posebno nadzirala sudionike etrdesetosmakog pokreta 68. Ante Kuzmani, pokreta i urednik Zore dalmatinske, nakon njezina izlaenja posvetio se ponajprije svojem lijenikom odgojno-obrazovnom radu u zadarskoj Primaljskoj koli. Uz to, ureivao je poluslubene novine Glasnik dalmatinski i Pravdonoa. Stjepan Ivievi, zagovaratelj Jelaievih ideja, primoran je politiku pasivnost pa se posveio svojim slubenikim poslovima u makarskoj preturi. Ivan August Kaznai povlai se 1849. iz javnog i politikog ivota te se bavi lijenikim radom u dubrovakoj bolnici. Na poticaj I. K. Sakcinskog angairao se i kao prepisiva knjievnog fonda dubrovakog samostana Male brae, iji je katalog i objavio u zagrebakom asopisu Arkiv za povjestnicu jguoslavensku. Policija je pod posebnom paskom drala uitelje i profesore, a i pojedine sveenike, koji su se izrazitije eksponirali i kao domoljubi, te studenti bogoslovije u Sredinjem bogoslovnom sjemenitu u Zadru. U OZRAJU USPOSTAVLJENE USTAVNOSTI Smjenom ministra Bacha i donoenjem carske diplome 20. listopada 1860. jamila se ustavna vladavina i uspostavljao temelj za daljnju izgradnju ustavnosti. Kako su ustavna prava omoguavala i politiko djelovanje, otada u Dalmaciji sve vie oivljava i politika aktivnost. Jo i prije donoenja svoje diplome o uvoenju ustavnosti, car Franjo Josip I. sazvao je Carevinsko vijee u Beu u ijem su proirenom sustavu bili i predstavnici hrvatskih zemalja: Dalmaciju je zastupao Frane Borelli (smatrao da jo nije vrijeme za ujedinjenje Dalmacije s banskom Hrvatskom), Hrvatsku je zastupao Ambroz Vranyczany, a Slavoniju J. J. Strossmayer. Na toj su se osnovi - za i protiv ujedinjenja - u Dalmaciji formirala dva meusobno suprotna politika pokreta: narodnjaci koji su se zalagali za cjelokupnost hrv. naroda i hrv. jezik kao slubeni, te autonomai, koji su se protivili ujedinjenju, zalagali su se za talijanski kao slubeni, zagovarajui dalmatinsku autonomiju. Pripadnici Narodne stranke (narodnjaci) bili su preteito ilirci, koji su svoj narodnjaki politiki program oblikovali i iskazali ve 1848. Bili su to i pojedini intelektualci koji su za svog studija u Padovi upoznali talijanski risorgimento i njegove ideje pa su to primijenili i na hrvatskom tlu. Njih su slijedli i mnogi mlai
67

Zadar, Benkovac, Knin, ibenik, Split, Sinj, Makarska, Imotski, Hvar, Korula, Dubrovnik i Kotor 68 ili su bili pasivizirani ili su se morali baviti iskuivo strunim radom

86

sveenici iz seoskih i gradskih upa. Imali su svoje voe: Miho Klai, Mihovil Pavlinov, uro Puli, Lovro Monti i Ivan Danilo. Autonomai su pak bili pripadnici odnaroenih ljudi koji su smatrali da bi istiskivanje talijanskoga jezika kao slubenoga iz Dalmacije odvojilo Dalmaciju od utjecaja talijanske kulture i da bi to za Dalmaciju bilo vrlo tetno. Neki od njih osjeali su se kao talijanai i prieljkivali su da se ujedinjena Italija jednoga dana proiri i na podruja cijele istonojadranske obale. Smatrali su da i dalje treba Page | 87 zadrati talijanski jezik kao slubeni. Pravih Talijana bilo je malo, i to samo u gradovima i pojedinim gradiima. U Dalmaciju su se doselili kao inovnici iz sjevernih talijanskih podruja ili su se naselili u Dalmaciju kao trgovci i obrtnici. U autonomakim redovima bili su i inovnici hrvatskoga podrijetla. Kao anutonomaki voe istaknuli su se: Ante Bajamonti, Luigi Lapenna, piro Petroi, Kuzma Begna i Luigi Serragli. Autonomaka se politika temeljila na politici austrijskog reima koji je bio usmjeren protiv ujedinjenja hrvatskih zemalja. Jer ako bi se Hrvati ujedinili, postali bi jai i tako bi snanije zahtjevali zadovoljenje svojih gospodarskih, kulturnih i drugih potreba. Carevo je obeanje tog ujedinjena bilo samo taktiki potez, a nagovaranje autonomaa da ometaju i onemoguuju akcije u prilog ujedinjenja, bilo je izraz stvarnog opredjeljenja austrijske unutranje politike. To reimsko opredjeljenje za autonomiju Dalmacije puni je izraz dobilo u carskom patentu od 26. veljae 1861. kojim su utemeljeni zemaljski sabori i propisani izborni sustavi. Tim je patentom stvoren i Dalmatinski sabor, a u prilozima patenta bilo je i zemaljski ustav za Dalmaciju, kao i izborni pravilnik za Dalmatinski sabor. USTROJSTVO DALMATINSKOG SABORA I NJEGOV STRANAKI SASTAV 1861. - 1867. Dalmatinski je sabor imao 43 zastupnika i 41 zastupnika koji su izabrani po izbornim kurijama. Izborno pravo zasnivalo se na poreznom cenzusu koji se odreivao tako to su svi graani koji su plaali izravni porez bili podijeljeni u tri skupine prema visini poreznih davanja. Status veleporeznika imali su posjednici koji su u zadarskome, splitskome i dubrovakom okruju plaali najmanje 100, a u kotorskom okruju najmanje 50 forinta izravnog poreza godinje. Birako pravo imale su samo prve dvije treine tih poreznih obveznika. U kuriji vanjskih opina glasalo se za saborske zastupnike preko biranih biraa, a u biranju biranih biraa mogli su sudjelovati samo oni koji su plaali izravne poreze. U kuriji gradova i kuriji vanjskih, seoskih opina birako pravo imali su jo i inovnici, pomorski pisati i kapetani, sveenici, uitelji i profesori, asnici stalne vojske i sve osobe s doktoratom. Ozakonjenje izbornog prava na osnovi poreznog cenzusa ozakonilo je ve samim tim i izbornu nejednakost graana. Za zastupnika je mogao biti izabran svaki austrijski dravljanin s navrenih 30 godina i izbornim pravom u kuriji u kojoj je kandidiran. Zastupnini je mandat trajao 6 godina nakon ega bi se morali odrati novi saborski izbori. Ali ako bi sabor prije isteka mandata bio rasputen, novi bi se izbori odrali nakon svakog rasputanja. Od njegova uspostavljanja, Sabor je bio rasputen 3 puta: 1864., 1867. i 1870. Radom Dalmatinskog sabora rukovodio je i upravljao njegov predsjednik ili potpredsjednik kojeg je imenovao car prema namjesnikoj sugestiji i na prijedlog sredinje vlade. Izvrno tijelo Sabora bio je Zemaljski odbor od 5 zastupnika koji su bili plaeni saborski dunosnici, a imali su svoje konkretne radne dunosti i morali su biti stalno nastanjeni u Zadru, u kojem je bilo i sjedite Sabora. Budui da je Dalmatinski sabor bio zastupljen i u Carevinskom vijeu (dravni parlament), zastupnici su se u poetku birali kao izaslanici sabora iz saborskog

87

zastupnikog sastava. Osim prava da iz svoje sredine odailje zastupnike Dalmacije u Carevinsko vijee, u kompetenciji Sabora bili su jo i njegova briga za gospodarska, kolska, zdravstvena, socijalna i druga pitanja u pokrajini. Mogao je donositi raznovrsne odluke i zakljuke koji bi postali pravovaljani tek nakon careve potvrde. Sabor je raspolagao i financijama koje su pritjecale od pokrajinskog poreza. Postojale su tri vrste poreza: opinski, pokrajinski i dravni. Porezi koje je drava ubirala od podanika bili su najvei. Svoj je proraun Page | 88 popunjavala i raznim taksama, carinama, prodajom koncesija i drugim izvorima prihoda. Od stranaka u Saboru, u poetnoj fazi postojanja Sabora djelovale su dvije stranke: Narodna stranka i Autonomaka stranka. U poecima veinu je imala Autonomaka stranka koji su uoi saborskih izbora pripadnike Narodne stranke proglasili veleizdajicama. Uz njih se veu razne korupcijske afere, falsificiranja i prijetnje biraima za koje su znali da bi glasali za narodnjake. Oko 1864. nekoliko se uglednijih liberalnih autonomaa privremeno zbliilo s narodnjacima, inei s njima Liberalni savez. Dogovorili su se da se za odravanja saborskih izbora meusobno podupiru. Budui da su predstavljali opoziciju, reimski su predstavnici tijekom izbora terorizirali birae za koje su znali da e glasovati za opoziciju. NOVA ORGANIZACIJA I DALJNJA ULOGA OPINA U DALMACIJI Organiziranost ondanjih opina imala je dvije razliite faze: u pravoj fazi, koja je trajala od 1822. do 1864., opine nisu imale znatniju autonomiju. Bile su preteno izvritelji naloga, koje su im davale preture i okruna poglavarstva kao njima nadreeni predstavnici vlade. Opinske naelnike imenovala je pokrajinska vlada na rok od 3 godine. U drugoj fazi, zapoetoj 1865., opine su dobile veu autonomiju. Njihova opinska vijea sama su birala opinskog naelnika i lanove opinske uprave (prisjednike69). Samostalno su odluivala i o jeziku ope administracije, o nastavnom jeziku u kolama, birala su opinskog lijenika i primalju, utvrivala visinu opinskog poreza... Opinska su vijea imala od 12 do 36 vijenika, izabranih na rok od 3 godine. Za izbor opinskog vijenika bila su tri uvjeta: birako pravo, stalno prebivalite u opini i ivotna dob od najmanje 24 godine. Izbor se organizirao u tri zborna tijela prema poreznom cenzusu. Svi porezni obveznici bili su podjeljeni u tri skupine: oni koji su plaali najvie porezne iznose inili su I. izborno tijelo, oni sa srednjim poreznim obvezama inil su II. izborno tijelo, a ostali s niim i najniim poreznim davanjima inili su III. izborno tijelo. Prvi opinski izbori odrani su tijekom druge polovice 1865. i prve polovice 1866. i na njima se oitovalo izborno natjecanje izmeu narodnjaka i autonomaa. DALMACIJA U SASTAVU AUSTRIJSKOG DIJELA MONARHIJE Nakon sklopljene Austro-ugarske nagodbe 17. veljae 1867., Austrijska je Carevina podijeljena na njezin austrijski i ugarski dio (slubeni naziv: Zemlje krune svetog Stjepana). Meutim, to je bila oteavajua okolnost za Hrvate koji su smatrali da su sve blie ujedinjenju jer su, po Austro-ugarskoj nagodbi, hrvatske zemlje pripale razliitim dijelovima HM: banska Hrvatska nala se u sklopu ugarskoga, a Dalmacija i Istra u sklopu austrijskog dijela Monarhije. DALMACIJA OD 1870. DO 1882. Novi politiki predstavnik pokrajine
69

da, dobro je napisano :P

88

Nakon Austro-ugarske nagodbe austrijski je politiki vrh smatrao da bi u Dalmaciji postpuno trebao manje podupirati autonomae i vie se oslanjati na predstavnike hrvatske narodne veine. Postojao je za to jedan bitan vanjskopolitiki razlog. Naime, u ujedinjenoj Italiji sve se vie poela oitovati ekspanzionistika tenja prema istonojadranskoj obali pa je beka politika napravila zaokret prema Dalmaciji koji su oekivali i dalmatinski narodnjaci. Isticali su da su dalmatinski Hrvati odani caru te da su tu odanost potvrdili i vojnim junatvom u pomorskoj Page | 89 bitki kod Visa 1866. kada su prodnijeli tekom porazu Talijana. Dalmatinskim Hrvatima, da bi pobijedili u saborskim izborima i postali politiki predstavnici Dalmacije, nije trebala nikakva pomo organa vlasti ve samo pravovaljani izbori, bez naklonosti predstavnika vlasti prema jednoj ili drugoj suparnikoj strani. Takvo je ozraje vladalo na samobrskim izborima 1870. kada su narodnjaci dobili ak 63% glasova. Tako su dalmatinski narodnjaci postali politiki predstavnici pokrajine. Prva secesija u narodnjakim redovima 1872. petorica70 dalmatinskih zastupnika u Carevinskom vijeu glasovala je za zakon o tzv. izborima za nevolju koji je ozbiljno naruavao autonomiju ovlasti pokrajinskih sabora, a da za to prethodno nisu zatraili miljenje svoje stranke. Postupak beke petorice izazvalo je veliko nezadovoljstvo u narodnjakim redovima, a to e protivljenje svoj vrhunac dosei 1873. godine kada je beka petorica glasovala za Zakon o izravnim izborima. Tim je zakonom ukinuto pravo pokrajinskih sabora da svoje poslanike alju u Carevinsko vijee i uvedeno biranje zastupnika za Carevinsko vijee izravnim izborom po izbornim kotarevima. Beka petorica izdvojila se iz Narodne stranke, izjasnivi se za oportunistiku politiku i u drugoj polovici travnja 1873. pokreu svoj list Zemljak. Ta e secesija narodnjacima, uz autonomae, donijeti jo jedne protivnike u Saboru, a nepovoljnost e se izraziti i na prvim odranim izravnim izborima za Carevinsko vijee u listopadu iste godine kada su izabrana samo 3 narodnjaka (dakle, bilo ih je najmanje meu autonomaima i zemljacima). Zemljaci su svoju stranku nazvali Narodno-srednjaka stranka.

Posjet Franje Josipa I. Dalmaciji Car Franjo Josip I. posjetio je Dalmaciju 1875. godine. Prije careva dolaska, dalmatinsko narodnjako vodstvo dobilo je upute da omogue caru da osjeti da se nalazi na hrvatsko tlu. Prema danim uputama, svaki je narodnjaki opinski naelnik svoj pozdrav trebao zapoeti na hrvatskom, a nastaviti na talijanskom jeziku, ukratko ga zamoliti da se u srednje kole i urede uvede hrv. jezik, da se inovnici ne ponaaju stranaki, da drava podupre izgradnju luka u primorju, isuivanje movarnih polja i izgradnju eljeznike pruge kojom bi se Dalmacija povezala sa zaleem. U Dubrovniku je car prisustvovao i na kazalinoj predstavi koju su izvodili gostujui glumci iz Zagreba to svjedoi o kulturnoj povezanosti banske Hrvatske i Dalmacije. Car je i na Visu bio zamoljen da ubrza zadovoljavanje narodnih potreba u toj pokrajini. On je obeao da e poduprijeti ispunjavanje tih potreba i svojega to mu je bilo naznaeno. No, to je znailo i ekanje na ostvarenje tog obeanja. Pomo bosanskohercegovakim ustancima
70

Stefan Ljubia, Ivan Danilo, Josip Antonietti, ore Vojnovi i Frane Fontana inae narodnjaci

89

1875. u BiH je poeo ustanak prema kojem je Austro-Ugarska u poetku zauzimala neutralan stav, ali se potajno poduzimalo sve da se taj ustanak iskoristi za ostvarenje ciljeva austro-ugarske ekspanzionistike politike. Dalmatinski narodnjaci u tom su ustanku vidjeli mogunost da se BiH konano oslobodi od Turaka i prikljui susjednim zemljama, Dalmaciji i banskoj Hrvatskoj. Zato organizirano djeluju da i sa svoje strane priodnesu uspjenosti ustanka. U pograninim je dijelovima Dalmacije prema BiH osnovano vie odbora za pomo Page | 90 ustancima, meu kojima su osobito vani i aktivni bili odbori u Kninu, Splitu, Metkoviu, Dubrovniku, Herceg Novom i Kotoru. U Dalmaciji je postojao i Sredinji odbor za pripomo nevoljnim Bonjakom i Hercegovcem. Odbori u prograninim dijelovima Dalmacije, ali i Sredinji odbor, primali su izbjeglice iz BiH te im omoguavali smjetaj, hranu, lijeenje, obuu, odjeu itd., a kako bi pomogao u ustancima, Odbor je slao i dobrovoljce meu kojima je bilo i Talijana. Druga secesija u narodnjakim redovima Dalmatinska Narodna stranka od poetka je bila zajednika politika organizacija i Hrvata i Srba jer su obje strane dijelile iste interese na kulturnom, gospodarskom, prosvjetnom i narodnosnom planu. Ali kada bi se govorilo o vjeri, ona se nije smjela mijeati s politikom, to je izriito bilo istaknuto u programu Narodne stranke, nanovo uobliene potkraj 1873. Unato zajednikim interesima, uoavalo se, posebice na srpskoj strani, kako nekima od njih smeta isticanje hrvatskog imena i slavljenje hrv. velikana te kako sve ee i uoprinije nastoje isticati svoje srpstvo. Prilog je tome i injenica kako je austrijski vladajui vrh tijekom punih 35 godina uzastopno imenovao za predsjednika Dalmatinskog sabora nekoga iz redova malobrojnih srpskih zastupnika. Bili su to najprije piro Petrovi (1861. - 1870.), Stefan Ljubia (1870. - 1876.) i ore Vojnovi (1877. 1895.). Najotvoreniji izazov za naruavanje hrvatsko-srpskih politikih odnosa u Dalmaciji potaknuo je Stefan Ljubia, voa zemljaka, koji se uglavnom brinuo za vlastite interese, koristei se poloajem. Jednom je isposlovao koncesiju za izgradnju eljeznike pruge od Splita do Knina te ju je potom prodao i tom prodajom dobio veu svotu novca. Uzimajui to u obzir, narodnjaki su ga zastupnici nastojali ukloniti s politike scene pa su 13. oujka 1876. napustili sabornicu sa zahtjevom da on bude smijenjen s dunosti saborskom predsjednika. Na redovitim saborskim izborima, Ljubia je ponovno izabran za saborskog zastupnika u izbornitvu kurije vanjskih opina Kotor - Herceg Novi - Risan - Budva. No, zbog pritubi iz tog izbornitva na neke nezakonitosti tijekom izbora, saborski je odbor predloio da Sabor da ne potvrdi Ljubiin izbor, to je Sabor i uinio. Ljubia je tada dobacio narodnjacima: Ja znam da vi mene ne trpite jer sam Srbin po narodnosti i pravoslavan vjerom! Ta je izjava djelovala na Srbe i na one koji su sve glasnije poeli zagovarati zasebno, srpsko stranako organiziranje, osobito kada su postali otvoreni velikosrpskoj propagandi. U izborima za Cervinsko vijee u srpnju 1879., srpski su birai iz Ravnih kotara i Bukovice glasovali za Gustava Ivania, kandidata Autonomake stranke, a ne za Mihu Klaia, kandidata i vou Narodne stranke to je znailo konaan razlaz Narodne stranke, koju su Srbi potom i napustili i osnovali svoju Srpsku stranku. poetkom sijenja 1880. Srpska je stranka pokrenula i svoj asopis Srpski list, koji je izlazio u Zadru.

Rezultati borbe za pohrvaenje kolstva U drugoj polovici 19. st. razina nacionalne svijesti u Hrvata postaje via pa talijanizacija nije mogla tei bez narodnog otpora. Zapoela je i borba za

90

pohrvaenje dalmatinskih osnovnih kola u kojoj su sudjelovali i roditelji uenika, narodnjaki zastupnici u Dalmatinskom saboru i u Carevinskom vijeu, narodnjaki vijenici i u opinskim vijeima, kao i narodnjaki tisak. Proces pohvraenja osnovnih kola tekao je dalje i uspjeno zavrio do 1880., kada su, vie od njih 300, jo samo 4 radile na stranim jezicima - 3 na talijanskom i 1 na njemakom jeziku. Uitelji su se izobraavali najprije na uiteljskim teajevima, potom i u uiteljskim Page | 91 kolama s talijanskim nastavnim jezikom. Ti teajevi i te kole s vremenom nestaju. Dalmatinski su narodnjaci uspjeli u nastojanju da otvore dvije uiteljske kole na hrv. nastavnom jeziku, i to Muka preparandija u Arbanasima kod Zadra i enska preparandija u Dubrovniku. aci dalmatinskih preparandija odgajani su da budu i dobri uitelji i dobri domoljubi. U dalmatinskim selima uitelji su, uz upnike i kapelane, bili i narodni prosvjetitelji. Slijedili su politiku Narodne stranke. Postojala je staleka i politika suradnja izmeu uiteljstva u Dalmaciji i banskoj Hrvatskoj, a tu su suradnju obiljeile i njihov zajednike skuptine koje su se odravale u Zagrebu 1871., u Petrinji 1874. i u Osijeku 1878. etvrta se skuptina trebala odrati u Dalmaciji, ali vlasti su je zabranile jer vlasti nije bilo po volji da se hrvatske na taj nain sjedinjuju. Pohrvaenje ostalih srednjih kola bilo je tee jer su one bile financirane iz dravnog prorauna. Prva gimnazija koja je u Dalmaciji odravala nastavu na hrv. jeziku bila je franjevaka gimnazija u Sinju, otvorena 1854. Pohrvaenje dubrovake gimnazije zapoelo je 1869. U Kotoru je djelovala nia realna gimnazija na hrv. jeziku, a 1872. preustrojena je u potpunu, osmorazrednu gimnaziju, takoer s hrv. nastavnim jezikom. Pohrvaenje splitske gimnazije, kao i splitske velike realke, zapoelo je 1880. Pobjeda hrvatske politike misli u Splitu i njezino znaenje Po broju stanovnika Split je bio najvei grad u Dalmaciji. Za razliku od Zadra, koji je kao glavni grad Dalmacije bio sjedite raznih pokrajinskih ureda i zbog toga s podosta talijanskoga i potalijanienog inovnitva koje je bilo glavni oslonac Autonomake stranke, Split je bio u drukijem poloaju, pa i unato tome, u njemu je takoer Autonomaka stranka imala vrlo jako uporite. Glavna, objedinjuja linost tog autonomakog uporita u Splitu bio je Ante Bajamonsti, splitski opinski naelnik i saborski zastupnik. Splitski su ga puani nazivali aom, a mnogi su u njegovu ast i svojim sinovima davali njegovo ime. Bajamonti je pokretao velike graditeljske pothvate u Splitu pa je zbog toga bio osnovao i drutvo Associazione Dalmatica. Kako je s vremenom u tom dionikom drutvu bilo i nepravilnog gospodarenja, splitski su se narodnjaci posluili time kao svojim jakim argumentom protiv Bajamontija i, kao kandidat Autonomake stranke, nije dobio zastupniki mandat. Bio je to prvi veliki udarac splitskim autonomaima. Drugi udarac bio je 1880. kada je rasputeno autonomako splitsko Opinsko vijee (zbog dokazanih nezakonitosti u radu opinske uprave) i kada je postavljen komesar za daljnje privremeno upravljanje opinskim poslovima. Izbori za novo opinsko vijee u Splitu odrani su u srpnju 1882. Na tim su izborima pobijedili narodnjaci te je novo narodnjako Opinsko vijee iz svojih redova izabralo Dujma Rendia Mioevia za opinskog naelnika. Ta je pobjeda iroko odjeknula, ne samo u Dalmaciji, ve i u banskoj Hrvatskoj, to su posvjedoile brojne brzojavne estitke upuene Gaji Filomeni Bulatu, voi splitskih narodnjaka. Narodni preporod u Dalmaciji, zapoet 1861. borbom za ostvarenje politikog programa Narodne stranke, nije u svemu uspio ostvariti svoje ciljeve. U tadanjim okolnostima nije se moglo ostvariti ni ujedinjenje Dalmacije s banskom Hrvatskom. Meutim, uspjeno je izborena prednost hrv. jezika u kolstvu pohrvaenjem opina i u sudstvu pohrvaenje kotarskih i okrunih sudova.

91

Njegove posljednje velike pobjedonosne politike bitke realizirane su u Splitu pohrvaenjem splitskih srednjih kola i splitske opine. Te dvije velike pobjede mogu se smatrati zavrnicom narodnog preproda na dalmatinskom tlu. U zagovoru preporodnih ciljeva u Dalmaciji osobito je vanu ulogu imao Narodni list (glasilo ondanje Narodne stranke) koji je izlazio do 1862. Jedino je Zadar ostao autonomakim uporitem u Dalmaciji. POLITIKA SPREGA SRPSKOG I TALIJANAKOG AUTONOMATVA Nakon uspostave ustavnog stanja u Dalmaciji, srpski su politiari djelovali u sklopu Narodne stranke. Meutim, 1879. osnovali su Srpsku stranku izbacivi iz njezina programa zahtjev za sjedinjenjem Dalmacije s Banskom Hrvatskom. Srpska stranka od svog je nastanka suraivala s Autonomakom strankom. I jedna i druga protivile su se ujedinjenju Dalmacije s Banskom Hrvatskom, tj. zagovarale su dalmatinsku autonomiju. Pristae dalmatinske Srpske stranke bili su nadahnjivani velikosprskom politikom te su eljeli da se Dalmacija jednog dana nae u sklop u Velike Srbije. Pristae autonomake (talijanake) stranke eljeli su da se Dalmacija u budunosti nae u sklopu Italije. Ti krajnji ciljevi jednih i drugih autonomaa u Dalmaciji dovodili su ih u nepomirljive opreke. Pristae obiju stranaka istupili su dogovorno i u saborskim izborima 1883. i 1889., ali nisu uspjeli ozbiljnije ugroziti narodnjake koji su i dalje ostali saborska veina. Oivljujui velikosprsku ideologiju Vuka Karaia, pristae srpske stranke putem svog stranakog glasila ustrajno su propagirali tu ideologiju tvrdei da su svi tokavci Srbi. Nastojali su, sluei se podmiivanjem, ojaati svoju stranku stvaranjem i privlaenjem tzv. Srba-katolika. Ulagali su velike napore da za svoju stranku pridobiju to vie pristaa u Dubrovniku kojega su, iako bez ikakve osnove, najupornije svojatali, sluei se pritom kojekakvim izmiljotinama najnie propagandistike razine. 1890., stjecajem okolnosti, udruene su pristae Srpske i Autonomake stranke preuzele u upravu dubrovake opine. Taj je dogaaj vrlo nepovoljno odjeknuo u Dalmaciji i u Banskoj Hrvatskoj jer je bilo neshvatljivo da hrvatski Dubrovnik, koji se jo 1848. i pogotovo 1861., najizrazitije izjasnio za hrv. politiku misao i u ijim su opinskim poslovima od 1869. do 1890. narodnjaci imali glavnu rije, tako iznenadno i nerazlono doe u ruke protivnika hrv. politike misli. Kako bi ponovno imali vodeu ulogu u opini, dubrovaki su Hrvati (i narodnjaci - pod vodstvom Pera ingrije, i pravai - pod vodstvom Frana Supila) slono pojaali svoju politiku aktivnost. Devet godine poslije (1899.) dubrovaka je opina dola u hrvatske ruke. GOSPODARSKA SITUACIJA I RAZBOJ ZDRAVSTVA Dalmacija nije bila samo upravno odvojena od Banske Hrvatske ve je bila i prometno izolirana od nje. Nastojanje da se izgradi eljeznika pruga koja bi povezivala Dalmaciju i Bansku Hrvatsku, nije se ostvarilo sve do sloma HM-a, i to poglavito zbog politikih razloga. Pod pritiskom dalmatinskih zastupnika u Carevinskom vijeu bila je izgraena eljeznika pruga od ibenika do Perkovia i do Splita do Siveria 1877. Sudjelovanje u pomorskom prometu ometano je politikim i gospodarskim krizama, a najzad i krizom plovidbe na jedra jer su - s razvojem parobrodarstva istisnuti jedrenjaci velike obalne i duge plovidbe. Tako su potkraj 19. st. nestala i dva velika brodska dionika drutva: Peljeko pomorsko drutvo i Dubrovako pomorsko drutvo. Istiskivanjem jedrenjaka propadala je i domaa brodogradnja, to je imalo za posljedicu da su mnogi pomorci i brodograditelji ostali bez posla. Malobrojni su se zaposlili na parobrodima jer ih je u Dalmaciji bilo malo zbog njihove visoke nabavne cijene.

Page | 92

92

Veina je dalmatinskog puanstva ivjela od poljoprivrede i ribarstva. Imajui na umu preteno krna, neplodna zemljita u Dalmaciji, a uz to jo i sue i druge nepogode, lako je shvatiti kao je i to poljoprivredno puanstvo loe ivjelo. Industrijska proizvodnja sporo se razvijala. Prva tvornica cementa u splitu poela je s radom 1865. Sol se proizvodila na Pagu i u Stonu, proizvodio se i liker (osobito u Zadru), zatim se preraivala riba, proizvodila tjesetnina, sapun, Page | 93 svijee, koa i konop. Razvijao se i moderni turizam, a samim tim gradili su se i sve udobniji hoteli, gostionice i kavane. Meu prvim modernim hotelima na dalmatinskoj obali bio je najvei i najudobniji Hotel Imperijal u Dubrovniku, otvoren poetkom 1897. Zdravstvo Brigu o javnom zdravstvu vodila je opinska i pokrajinska uprava. Zdravstvenu slubu u opinama obavljalo je opinsko zdravstveno osoblje, sastavljeno od jednog ili vie lijenika, te jedne ili vie primalja, izabranih na osnovi javnog natjeaja i plaenih iz opinskog prorauna prema ugovoru o opsegu poslova. 1894. na jednog je opinskog lijenika dolazilo 4 470 stanovnika. Bolniko lijeenje obavljalo se u pokrajinskim bolnicama: u Zadru, ibeniku, Splitu i Dubrovniku. Te su bolnice nazivane pokrajinskim zato to su bile financirane iz pokrajinskog zdravstvenog prorauna. U svakoj od njih postojalo je rodilite i nahodite. U ibeniku je bila i bolnica za duevne bolesti (jedina u Dalmaciji). VELIKE HRVATSKE NACIONALNE PROSLAVE Hrvati su ivjeli u nadi da e se ujedinjenje Dalmacije s Banskom Hrvatskom u promijenjenim okolnostima ipak dogoditi. Mislili su da treba iskoristiti svaku zgodu za svehrvatsku emocionalnu integraciju. Za to su osobito bile prikladne nacionalne proslave. Proslava otkria Kaieva spomenika (rad kipara Ivana Rendia) u Makraskoj 26. kolovoza 1890. pruila je priliku da se u tom gradiu okupe mnogi Hrvati, koji su doli ne samo iz svih krajeva Dalmacije ve i iz Istre, Banske Hrvatske te iz BiH da sudjeluju u tom svehrvatskom kulturnom i politikom slavlju. Prigoda za okup Hrvata bila je i velika gospodarska izloba u Zagrebu od 15. kolovoza do 14. listopada 1891., organizirana u sklopu 50. obljetnice osnutka zagrebakog Hrvatsko-slavonskog gospodarskog drutva. Na tadanjem koncertu Saveza hrv. pjevakih drutava u Zagrebu, otpjevana je i pjesma Lijepa naa domovino (stihove napisao A. Mihanovi 1835., a uglazbio ih je Josip Runjanin 1846.). Pjesma se toliko svidjela sluateljstvu da je otada prihvaena kao nacionalna himna. Na izlobu su dolazili Hrvati iz Istre, iz BiH te iz Dalmacije. Pristustvovali su i izvedbi Zajeve opere Nikola ubi Zrinski i Gundulieve Dubravke. Sastajali su se i s prvacima banovinskih politikih stranaka. Novi veliki skup Hrvata iz Dalmacije, Banske Hrvatske, Istre i BiH dogodio se za trodnevne proslave otkria Gundulieva spomenika (rad kipara Ivana Rendia) u Dubrovniku, od 25. do 27. lipnja 1893. Grad Dubrovnik, u kojemu je na vlasti privremeno bila srpsko-autonomaka koalicija, dostojno je tom prilikom pokazala koliko je on bio duboko hrvatski grad. VINSKA KALUZULA I NJEZINE POSLJEDICE Da bi Italiju zadrale kao saveznika, Austro-Ugarska i Njemaka su i dalje Italiji inile neke ustupke koji su za nju bili od gospodarske vanosti. Vidjelo se to pri sklapanju Trgovinskog i brodarskog ugovora izmeu Austro-Ugarske i Italije potpisanog 6. prosinca 1891. Ugovor je stupio na snagu 1. veljae 1892. i trebao

93

je vrijedi do 31. prosinca 1903. Klauzula o vinu bila unesena u 5. toku zavrnog protokola i onda Italiji doputa izvoz vina u Austro-Ugarsku uz povlatenu carinsku stopu od 3 fijorina i 20 novia po izvezenom hektolitru. Kako je u Dalmaciji vino bilo glavni trini proizvod ijom su prodajom poljoprivrednici podmirivali svoje ivotne potebe, a u tom sklopu i svoje porezne obveze, ta je vinska kaluzula meu dalmatinskim poljoprivrednicima i trgovcima vinom Page | 94 doivljena kao teak udarac dalmatinskom vinarstvu. Protiv Vinske kaluzule, svojim su protestima odmah ustala mnoga opinska vijea irom Dalmacije, dalmatinske trgovako-obrtnike komore, Dalmatinski sabor te dalmatinski zastupnici u Carevinskom vijeu. Splitska Trgovako-obrnika komora objavio je da Dalmacija zbog Vinske kaluzule godinje gubi oko 6 milijuna fijorina i da e za 12 godina trajanja te klauzule izgubiti ukupno 72 milijuna fijorina. Uz tu brigu, koja je teko pogaala dalmatinske poljoprivrednike, dola je i druga nezgoda: pojava filoksere, koja je od 1894. poela unitavati dalmatinske vinograde. Osiromaeni dalmatinski poljoprivrednici morali su naputati svoju domovinu i iseljavati se u daleke prekomorske zemlje. U Beu je 1894. bilo osnovano i Drutvo za promicanje narodno-gospodarskih interesa kraljevine Dalmacije, koje je imalo dobre namjere, ali male uinke. ISTRA TIJEKOM 50-IH I 60-IH GODINA 19. STOLJEA Kako je Listopadskom diplomom (1860.) i Veljakim patentom (1861.) uvedeno ustavno stanje u Monarhiji, prostor Istarskog poluotoka dobio je svoj Pokrajinski sabor i naziva se Istarskom markgrofovijom. Vladarevim dekretom od 15. travnja 1825. odreeno je da Ilirsko primorje ini trgovako podruje grada Trsta te Goriko i Istarsko okruje. Spomenuti dekret odreuje da je sjedite Istarskog okruja u Pazinu, a dekretom Dvorske kancelarije od 29. travnja 1825. precizirano je podruje koje treba initi to administrativno podruje. Ta administrativnoteritorijalna podjela stupila je na snagu 1. kolovoza 1825. i tako je konano zdrueno podruje bive mletake Iste s podrujem austrijskog dijela Istre, Kneijom. Istarsko, Goriko okruje i grad Trst inili su pokrajinu Primorje a sjeditem u Trstu. Carskim patentom od 25. veljae 1850. proglaen je ustav za pokneenu grofoviju Goricu i Gradiku i markgrofoviju Istru, a one ine zasebnu krunovinu. Ustav za grad Trst proglaen je 12. travnja 1850. Osoba namjesnika povezivala je i privilegiranu krunovinu grada Trsta s onom Gorice, Gradike i Istre. Stupaju na snagu reforme sudstva, biljenitva, financijske uprave i dr. Meutim, Silvestarski patent (1851.) i Naela za ograniko ureenje krunovinama Austrijske Carevine propisuje da je glavna upravna vlast krunovine namjesnitvo kojim rukovodi zemaljski poglavar:podlona su im okruja koja dijelom imaju nadzornu, a dijelom izvrnu funkciju, smanjene su ovlasti opina itd. Time se stavlja izvan funkcije ustav iz 1849. i uvodi nova centralizacija, tzv. umjeren apsolutizam. Istarsko je okruje podjeljeno na 16 kotara: Kopar, Piran, Podgrad, Volosko, Buzet, Motovun, Buje, Pore, Rovinj, Vodnjan, Pula, Labin, Pazin, Cres, Krk i Loinj. U organizaciji pravosua Zemaljski sud u Trstu kao prvostupanjski sud nadlean je za kotare Kopar, Piran, Podgrad i Volosko, a za ostale kotare prvostupanjski Okruni sud u Rovinju, koji na svome podruju ima i ulogu trgovakog suda. U rudarskim poslovima za pokrajinu Primorje nadlean je pak Zemaljski sud u Ljubljani. U smislu crkvene jurisdikcije, papa Lav XIII. bulom Locum beati Petri 1828. ukinuo je novigradsku biskupiju i pripojio je transkoj nakon smrti buskupa Balbija, a kopitarsku biskupiju sjedinio je s transkom. I pulska biskupija ukinuta je istim

94

aktom, a pripojena je porekoj 1830. Jednaka sudbina pogodila je i osorsku biskupiju koja je pripojena krkoj. Za Istru je predvien Pokrajinski sabor koji se trebao sastajati u Poreu. Sastojao se od 30 lanova, i to od 3 biskupa koji su u Sabor ulazili po svojoj funkciji (tzv.virilisti) i 27 izbornih zastupnika. 1861. odrani su izbori za Sabor prema kurijalnom naelu, tj. stanovnivo je podijeljeno u izbornike razrede, a svaki od njih birao je odreen broj zastupnika. Pravo glasa ovisi o izbornom cenzusu. Page | 95 Glasovanje je javno i izravno za prve tri kurije, dok je za etvrtu uvedeno neizravno glasovanje. U prvom sazivu Istarski je sabor odrao samo jedno zasjedanje, i to est sjednica u razdoblju od 10 dana (travanj 1861.). Veinu su inili Talijani, od Hrvata bili su prisutni biskup Porea Juraj Dobrila i biskup Krka Ivan Vitezi te kanonik Franjo Fereti, a od Slovenaca transki biskup Bartolomej Legat i zastupnik vanjskih opina izbornih kotara Voloskog i Podgrada Josip Samsa. Glavna je zadaa Sabora bila izabrati 2 predstavnika u Carevinsko vijee u Beu. Na sjednici 10. travnja 1861. obavljen je izbor dvaju predstavnika u Carevinsko vijee, ali nitko nije izabran. etvrta sjednica posveena je organizaciji Zemaljskog odbora. Biskup Legat zauzeo se za dvojezinost zemaljskih ureda, ali talijanski zastupnici tome su se protivili. ak je izglasan zakon da slubeni jezik Sabora bude talijanski. Pitanje dvojezinosti poteglo se i na petu sjednicu, ali bez rezultata. Na estoj sjednici ponovno se trabalo izabrati dva predstavnika za Carevinsko vijee, ali bezuspjeno. Sabor je konano rasputen 14. srpnja 1861. Novi su izbori provedeni u kolovozu i rujnu iste godine, a namjesnik pokuava i uspjeva pridobiti veinu. Istarski sabor u svom je drugom sazivu djelovao odo 25. rujna 1861. do 17. veljae 1867. Na drugoj saborskoj sjednici pristupilo se izboru zastupnika u Carevinsko vijee, a izarani su namjesnik Burger i biskup Dobrila. Hrvatski su se zastupnici zalagali za hrv. jezik, za omoguavanje kolovanja siromanim hrv. acima, za porezne olakice pa i za sveope poboljanje gospodarskih prilika u pokrajini. U svom treem sazivu Sabor djeluje od 18. veljae 1867. do 19. kolovoza 1870. Ponovno jaa liberalna iredentistika struja talijanskih zastupnika. Biskupi su prestali prisustvovati saborskim sjednicama, a na zasjedanju u jesen 1868. vodila se otra polemika o ukidanju 3 virilina zastupnika. Iste se godine vodila i polemika o nastavnom jeziku u dravnoj gimnaziji u Pazinu. U takvim okolnostima treba se upitati kakav je bio stav javnosti i tko je uope inio ondanju javnost. Na temelju nekih statistika zakljueno je da su veleposjednici nacionalno svjesni Talijani. to se pak tiska tie, u to vrijeme na podruju Istre, pa i u Primorju, ne izlaze ni jedne novine ili asopis na hrvatskom jeziku. Izlazi nekoliko talijanskih novina i asopisa u Trstu, a na podruju Istre, u Rovinju, izlazi tjednik L'Istriano (1860. 1861.), s kulturnom i gospodarskom tematikom, te koparski politiki i gospodarski dvotjednik La Provincia dell'Istria (1867. - 1894.). Prva hrvatska itaonica osnovana je 1866. u Kastvu, zatim u Puli 1869. Prva slovenska itaonica osnovana je u Dekanima 1869., dok je talijanska javna knjinica osnovana u Kopru ve 1760. Gospodarski potres prouzroila je pojava lunjae 1853., nanijevi goleme tete vinogradarstvu, koje je osim maslinarstva glavna grana istarskog poljodjelstva. Glede obrtnike proizvodnje suvremenici se slau da u Istri nema poduzetnikog duha. Neznatnih pomaka bilo je 60-ih godina u podizanju suvremenijih pogona za proizvodnju ulja (na otoku sv. Andrija kraj Porea i na Cresu). U prometnom smislu vaan je zavretak pruge Be - Trst 1857., to e potaknuti gospodarski zamah upravo potkraj 60-ih godina, a to e se posredno odraziti i na gospodarstvo Istre.

95

BANSKA HRVATSKA U DOBA BANA KHUEN-HDERVRYJA OBILJEJA KHUENOVA REIMA Nakon ukidanja komesarijata, kralj je na prijedlog ugarske vlade za hrvatskog bana imenovao iskusnog unionista Karola (Dragutina) Khuen-Hdervryja. Page | 96 Uharska je vlada vjerovala da e on realizirati njezine temeljne politike ciljeve kojima je bit pretvaranje Hrvatske u potpuno podreen dio maarske drave. Budui da je za Khuena dualistiki sustav bio uspostavljen za nedogledna vremena, on je odmah pourio sasvim oslabiti opozicijske snage u zemlji, kao i njihove zahtjeve za povratak Dalmacije i Rijeke pod hrvatsku vlast. Dosljedno tome nastojao je slavonsku svijest pretvoriti u nacionalnu svijest davanjem brojnih gospodarskih ustupaka, a jednako tako je radio i na stvaranju sebi odane stranke u Saboru. Zato je odmah nakon dolaska u Zagreb (u prosincu 1883.) k sebi pozvao vodstvo Narodne stranke, koja je ve od godine 1873. nosila unionistika obiljeja, te napokon s njima uspio dogovoriti suradnju. Khuen je u svoju Narodnu stranku uspio privui i neke istaknute srpske predstavnike na koje se oslanjao u svojem vladanju, osobito glede pitanja Dalmacije, pa i Bosne. Kako bi smirila javnost, Tisza i Khuen slue se ve dobro poznatom praksom sazivanja Kraljevinskoih odbora sa zadaom rjeavanja svih nesuglasica u vezi s Nagodbom ukljuujui ponajprije financijsku problematiku, ali pregovori po obiaju zavravaju neuspjehom. Khuen je isticao kako Hrvatska prije svega treba vlastitim sredstvima stati na vlastite noge, a tek e onda moi usmjeravati vie sredstva u kulturu i kolstvo. ZAKONODAVSTVO U KHUENOVO DOBA S Narodnom strankom na svojoj strani, Khuen nasilno provodi sve izbore, a time omoguuje izborni red sa smanjenim brojem zastupnika sa 110 na 88, uvodi novi saborski poslovnik s tzv. kloturom i proirenim pravima predsjednika. U takvim okolnostima uspjeva postaviti temelje svog programa. Donesen je Zakon o reorganizaciji sudstva i uprave koji mu stvara posluan inovniki aparat, u smjeru konanog slamanja opozicije. Tim je zakonom unitena autonomija sudstva jer su suci potpuno ovisni o vladi. Drastian je bio Zakon o ukidanju porote nza tiskarske delikte kojim je Khuen elio onemoguiti protunagodbeno djelovanje opozicije putem tiska. Opozicijsku djelatnost u Saboru je Khuen regulirao novim poslovnikom koji je davao predsjedniku Sabora apsolutnu mo kojom je mogao iskljuiti pojedine zastupnike opozicije s velikog broja saborskih sjednica. KHUENOVA GOSPODARSKA POLITIKA Vei se dio ubranih prihoda u Hrvatskoj troio na maarske investicije od kojih Hrvatska nije imala nikakve koristi. Rije je o 56% prihoda u Hrvatskoj koji su buli namijenjeni zajednikim poslovima, i koje se izravno koristilo za investicije u Maarskoj i razvoj tamonjeg gospodarstva. Takvu situaciju je maarski tisak iskoristio u prilog tvrdnjama o hrvatskom deficitu, jer Hrvatska toboe ne moe ni samu sebe uzdravati, pa zato i u tome smislu treba pomo ugarske vlade. Sve vie puanstva odlazi u Ameriku i druge prekomorske zemlje, traei ondje kruh i zaradu, ali sve ee i stalni boravak, pa stoga naputena seljaka zemlja veinom prelazi u ruke njemakog i maarskog kapitala. Rauna se da je do izbijanja Prvoga svjetskog rata samo u Ameriku otilo vie od pola milijuna hrvatskoga puanstva, to je istodobno bio i golemi financijski gubitak za

96

Hrvatsku. Ostali dio puanstva posvetio se uglavnom trgovakim i obrtnikim poslovima. Bila je to preteito drvna industrija, zatim prehrambena industrija koju obiljeava razvoj parnih mlinova osobito u Slavoniji, koju je takoer pomagala Khuenova vlada elei je upravo gospodarskim razvojem takoer distancirati od ostalih dijelova Hrvatske. Zbog gubitaka ekonomske i financijske samostalnosti na temelju Nagodbe u Hrvatskoj se osjeao veliki nedostatak akumulacije domaeg kapitala, to se Page | 97 odrazilo na sve grane obrtnike i industrije proizvodnje te na podruju agrara. Zbog posljedica europske agrarne krize koja uvjetuje nagli pad cijene itarica, teko je pogoeno hrvatsko seljatvo. Osim toga, i nain obrade zemlje jo je bio na niskoj razini, a i zbog raspada zadrunog ivota, znatan se dio seljakog puanstva zapoljavao na veleposjedima ili u gradovima kao kuna sluinad. Premda su zaposlenicima naelno zajamena neka prava, sluine je ipak bilo preputeno vlasti gospodara. Premda je Khuenova vlada uvela slobodu obrtnikog i industrijskog poslovanja, meusobni odnosi poslodavaca i zaposlenika do te su mjere pogorani da poslodavac ili majstor, zbog jak vanjske konkurencije svome radniku nije mogao dati dobar posao, pa brojni trajkovi nisu bili rijetkost. Meusobne odnose radnikai poslodavca regulirao je Obrtni zakon (1884.) ve na poetku Khuenove vladavine. Uz opirne regulacije cjelokupnog obrtnikog i industrijskog poslovanja, ukljuujui i pravo radnika na dnevni i tjedni odmor, ali i pravo na zapoljavanje djece u tvornicama mlae od 14 godina, taj je zakon regulirao takoer obveze plaanja radnika, uvjete njihova otputanja zajedno s otkaznim rokovima, kao i sankcije i za vlasnika radionice ili tvornice ako ne bi potovao uvjete propisane zakonom. Donesen je Zakon o podupiranju obrtnikih i tvornikih namjetenika u sluaju bolesti, koji je bio temelj za osnivanje dobro poznatih bolnikih blagajna, sredstva kojih su dakako pribavljali sami radnici. Khuen je inicirao osnivanje glasovite Hipotekarne banke, ali je ona poslovala u korist njemu naklonjenog veleposjeda, a znatno je povean i broj i novanih zavoda, premda njihov kapital nije rastao u skladu s brojem kreditnih zadruga. No ipak takvo je poslovanje omoguilo neto bolji poloaj kolstva i razvoj kulture i graditeljstva uope to je i zasluga Khuenovog oportunog ministra Izidora Krnjavoga. Meutim, svi napori ne samo da se ouva nego i razvije kuni obrt, pa i samog ministra Krnjavoga u cilju ouvanja izvorne narodne umjetnosti, ostali su bez rezultata. Razvoj domaeg kapitala uvelike je onemoguen i eljeznikom politikom ukarske vlade. Nakon to je 1873. dovrena eljeznika pruga Budimpeta Rijeka, i to preko Zagreba, upravo Rijeka postaje sredinja luka maarskog kapitala u Hrvatskoj. Maarska je vlada uvela i krajnje nerazumne razlike u naplati eljeznikih pristojba tako da je prijevoz brana od velikih budimpetanskih mlinova do Rijeke bio jeftiniji nego primjerice od Zagerba do Karlovca. Uz to, na eljeznicama u Hrvatskoj takoer se provodila nasilna maarizacija, jer se protivno slovu nagodbe kao poslovni jezik nametao maarski, a u cijeloj zemlji namjerno su se gradile maarske kole. tovie, posebnim kolskim zakonom (1894.) poinje se uvoditi maarski jezik kao obvezatan predmet u sve srednje kole. DJELOVANJE POLITIKIH STRANAKA Nakon to je odmah na poetku svoje vladavine ban Khuen-Hdervry pretvorio nekadanju Mauranievu Narodnu stranku u svoju vlastitu, kojom e nametati svoju politiku prvenstveno u Saboru, krenuo je u slamanje opozicijskih stranaka. Khuen je brojne lanove Narodne stranke uspio pridobiti raznim inovnikim poloajima, a uspio je pridobiti i neke istaknutije srpske predstavnike koji su se i

97

prije pojavili s tzv. rumskim programom (1881.) kada poinje proces stvaranja posebne srpske stranake organizacije. Khuen je uspio u jesen 1884. dobiti Srpski klub u svoju Narodnu stranku obeavi im ispunjenje svih njihovih zahtjeva, pomaganje pravoslavnih ustanova i ravnopravnost irilice i latinice, iako je taj zahtjev sprijeila ugarska vlada. Zbog sve teeg poloaja puanstva rasla je popularnost Stranke prava., ije je konkretne uspjehe spreavala nemogunost suradnje s opozicijskom Neodvisnom Page | 98 narodnom strankom, koja je imala program revizije Nagodbe i suradnju s nosiocima dualizma. U Stranke prava, kojoj je na elu Ante Starevi sa svojim protudinastikim shvaanjima, prevladava uvjerenje politike ekanja, to je jedan od glavnih razloga neuspjeha stranke, koja 1884. prihvaa subdualistiki program (potuna autonomija Hrvatske i Slavonije te povratak Dalmacije i Rijeke pod hrvatsku vlast ali unutar ugarskog djela Monarhije). Bio je to prikriven put prema otvorenoj politici trijalizma, odnosno stvaranja tree drave koja bi okupljala june Slavene unutar Habsburke Monarhije. U doba uspona Stranke prava (1884. 1887.), ona poinje traiti ono to eventualno zbliava Hrvate i Srbe s obzirom na Khuenov reim i ugarsku hegemoniju, oslanjajui se i pritom na politiku proruski orijentiranih srpskih radikala u Srbiji, u kojima pravai vide svoje saveznike. I u Neodvisnoj narodnoj stranci se stvarala ideja istoe Nagodbe koja se suprotstavljala Khuenovoj Narodnoj stranci i koja je obeavala stabilizaciju hrv. politikih prilika, ali na temeljima Nagodbe i oslona na beki Dvor. Zato se u Saboru ve 1885. pojavljuje opozicijska Sredinja stranka (Centrum) s grofom Ivanom Drakoviem na elu s kojom ubrzo sve opozicijske stranke (Stranka prava, Neodvisna narodna stranka te grupa okupljena oko Srbobrana) 1887. stvaraju svoj Izborni program, no koji je jo te godine poraen na izborima u korist izborne pobjede Khuenove Narodne stranke. Khuenov reim i socijalne prilike utjeu na pojavu socijalnog i radnog pokreta, te na osnivanje Socijaldemokratske stranke Hrvatske i Slavonije (1894.). U Hrvatskoj su nosioci socijalnog pokreta obrtnici, a ne industrijski radnici, prije svega u Zagrebu. Khuen najprije unitava zaetke seljakog pokreta u Slavoniji i Srijemu, a potom i Socijaldemokratsku organizaciju (1897.), ali se ona na prelasku stoljea potpuno oporavlja. Jedan od najistaknutijih prvaka Stranke prava, Fran Folnegovi, sve je vie uvjeren da je Hrvatska vana za dinastiju i Monarhiju, prije svega i zato to preko nje strateki putovi vode na Balkan i dosljedno tome zalae se ta dotad neprihvatljiva stajalita da Hrvatska mora pregovarati s bekim Dvorom uz uvjet da oko sebe okupi sve opozicijske stranke. Stvarni tuma izmijenjenog kursas uskoro je postao Josip Frank, inae nezavisni saborski zastupnik, ali koji je jo otprije simpatizirao pravae. Frank se 1890., i to na Folnegoviev nagovor pridruuje tada najpopularnijoj opozicijskoj Stranci prava, prije svega zato to je uoio mogunost realizacije novog smjera njezine politike. Dobio je u svoje ruke i stranako glavno glasilo Hrvatska i vrlo brzo preuzeo je vodstvo stranke i tovie uz Folnegovievu pomo nametnuo stranci novi smjer, a to je umjerena dualistika politika. Pod njegovim utjecajem Stranka prava naputa prorusko stajalite i preveliko isticanje hrvatskog nacionalnog identiteta, a jednako tako i suradnju sa Srbima. Frank se u cilju oslobaanja stranke od veleizdajnikog naslijea, dakle protudinastike politike, za tu istu veleizdajniku politiku optuuje Srbe, to dakako nisu prihvaali svi pravai. Prema Franku Hrvati ele rjeenje nacionalnog pitanja unutar Monarhije, dok se hrvatski Srbi okreu kraljevini Srbiji. Nove politike okolnosti u Monarhiji, a jo vie i katastrofalan poraz opozicijskih stranaka na izborima 1892. zahtijevali su i slogu hrvatske opozicije i usprkos neuspjelom sastanku Strossmayera i Starevia. Politiki program koji je dvije

98

godine kasnije (1894.) prihvatila Stranka prava i Neodvisna narodna stranka stajao je takoer vrlo oprezno izmeu dualizma i trijalizma, uz zahtjeve da se hrvatski narod sjedini u jedno samostalno dravno tijelo u sklopu Habsburke Monarhije. Dakako, takav je zajedniki opozicijski program, koji je potpisao i sam Ante Starevi, zapravo znaio i kraj jedinstvene Stranke prava, iji su raspad ubrzali i sukobi izmeu Folnegovia i Franka, akoji kulminiraju u povodu spaljivanja Page | 99 maarske zastave u Zagrebu, i to za posjete Franje Josipa Zagrebu (1985.). Folnegovi je takav postupak hrv. omladine javno osudio u Saboru, pa zato i sam Starevi mnogo vie vjeruje Franku, tovie, Starevi tada s Frankom i sjo nekim istaknutim pravaima (Milom Stareviem, Eugenom Kumiiem i dr.) istupa iz Kluba Stranke prava i s njima osniva Klub iste stranke prava. Nakon Starevieve smrti (1896.) nastaju dvije pravake stranke: Matica stranke prava ili domovinai prema glasilu Hrvatska domovina i ista stranka prava ili frankovci, pa o zajednikom djelovanju pravaa vie ne moe biti govora. Do kraja Khuenova vladanja Frankova struja svoje djelovanje razvija na koncepciji bezuvjetnog pokoravanja dinastiji u uvjerenju da e ona u znak zahvalnosti rijeiti hrvatsko pitanje, premda ozbiljnih uvjeta za suradnju izmeu Franka i bekog Dvora jo nije bilo. Osim toga, zbog tekih uvjeta pod Khuenovim reimom dolazi i do izborne koalicije izmeu dotad protusrpski orijentiranih domovinaa i projugoslavenski orijentiranih obzoraa (Neodvisne narodne stranke). Na izborima 1897. koalirane stranke dobivaju treinu mandata. Meutim, koalicija domovinaa i obzoraa svoj uspjeh zahvaljuje i seoskim biraima koji pod utjecajem sveenstva vie ne glasuju za Khuenovu Narodnu stranku. tovie, i sam ban Khuen biva optuen za protukatoliku djelatnost. No Khuenov je poloaj ubrzo poljuljan zbog izbijanja protumaarskih nemira u povodu obnove financijske nagodbe (1889.). Meutim, zbog nesposobnosti opozicije da iskoristi nemire i odri svoju prednost, Khuenova Narodna stranka opet pobjeuje na izborima 1901. godine. Nakon velikog poraza hrvatske opozicije, ali i unutarnjih problema dualistike monarhije, postupno se konstituira Napredna omladina koja u skladu sa svojim realistikim idejama pokuava utjecati na politiki ivot, i zato postaje ogrankom nedavno poraene domovinsko-obzorske opozicije koja se od poetka 1902. naziva Hrvatskom opozicijom, a njezinim tajnikom postaje mladi Stjepan Radi koji se zbog sve veeg pravakog utjecaja ubrzo izdvaja i zajedno s bratom Antunom radi na osnivanju Hrvatske puke seljake stranke (1904.). Prema objavljenom programu od 15. sijenja 1902., Hrvatska opzicija bila je sastavljena od dviju stranaka Stranke prava domovinakog smjera i Neodvisne narodne stranke. Nadalje, razmiljalo se o potrebi hrvatsko-srpske sloge na emu je inzistirao Stjepan Radi. No tu je mogunost jo iste godine sprijeio zagrebaki list Srbobran, koji je jo 1884. pokrenuo barun Jovan ivkovi. Naime, zbog provokativnog lanka N. Stojanovia Srbi i Hrvati (1902.), u kojemu se doslovce porie hrvatski jezik i narodnost, ali i poziva na meusobni rat sve do brisanja jedne ili druge strane s lica zemlje, u Zagrebu su izbile protusrpske demonstracije, to prije to se od spomenutog lanka nisu ogradili ni zagrebaki Srbi, a glavnu ulogu u trodnevnim demonstracijama imali su frankovci. Obnova Srbobrana u jesen 1902. (Novi Srbobran) pod urednitvom Svetozara Pribievia, kao i novo usmjerenje lista, a jo vie burne demonstracije sveuilitaraca koje su izbile nakon pojave maarskih natpisa na zagrebakom glavnom kolodvoru, i koje kulminiraju krvoproliem u Zapreiu poradi skidanja maarske zastave na tamonjem kolodvoru, doprinose stvaranju politike novog kursa i krizi dualistikog ustava. Ban Khuen otiao je u Budimpetu za ministra predsjednika kako bi odrao dualistiko ureenje Monarhije. Meutim, hrvatska

99

politika novog kursa, iskoristivi krizu dualistikog sustava, zagovarala je povezivanje s maarskom opozicijom (koutovskom), sporazum s Talijanima i provedbu hrvatsko-srpske sloge radi suprotstavljanja njemakom prodoru na istok. Ta je politika ubrzo na vlast u Hrvatskoj dovela Hrvatsko-srpsku koaliciju. OBILJEJA GOSPODARSKOG RAZVOJA HRVATSKE U DRUGOJ POLOVICI 19. Page | 100 STOLJEA GOSPODARSTVO BANSKE HRVATSKE OD 1848. DO 1869. Zahtijevanja naroda izraena na skuptini odranoj 25. oujka 1848. u Narodnom domu u Zagrebu pod vodstvom Lj. Gaja, saetak su brojnih zahtijevanja s podruja banske Hrvatske i Vojne krajine. Gotovo u zahtijevanjima trai se posebna banka za Hrvatsku te otvaranje trgovine prema Bosni, pa su veze Hrvatske s Bosnom 1849. doista olakane kada su ukinuti kontumaci. Hrvatska je u to vrijeme prekinula sve veze s Ugarskom, a zbog cara koji je napustio Be, Jelai je zapravo u Hrvatskoj samovladar pa je u svojim rukama imao svu civilnu i vojnu vlast. Jelai 25. travnja 1848. proglaava ukinue kmetstva. Iako je razrjeenje kmetskih odnosa teklo s velikim potekoama kroz dulje vrijeme, ipak gospodarstvo Hrvatske dobiva nove temelje. Dakako, oekivalo se da e Hrvatska nakon 1848. razviti svoje gospodarske potencijale. Meutim, mladi car Franjo Josip I. donosi 4. oujka 1849. Oktoirani ustav kojim poinje Bachov apsolutizam. Carev cilj je ponovno uspostaviti centraliziranu Monarhiju s njemakim jezikom kao slubenim u upravi. Urednitvo Gospodarskog lista inzistira na tome da svi lanci budu na hrvatskom jeziku. Ta je tendencija izraena i u Zagrebu kroz sukob purgera, zapravo sukob obrtnika i trgovaca koji su govorili njemaki i koji su do 1848. u svojim rukama imali magistrat i narodnjaka (trgovca grkoistone vjere i preporoditelja na elu s Ljudevitom F. Vukotinoviem). Plemstvo je ukinuem kmetstva izgubilo osnovu svoje dotadanje egzistencije. Odravaju se samo oni koji su uspjeli reorganizirati svoje posjede i tritu ponuditi traenu robu. Tekoa imaju i seljaci, jer vlasnicima posjeda postaju tek onda kada otplate hipoteku zapisanu u gruntovnici. Otkup se plaao kroz porez koji je postao veliko optereenje za sitno seljatvo. U vrijeme krize koja je vladala potkraj 19. st. to mnoge seljake tjera u emigraciju, pa poinje egzodus Hrvata i prekomorske zemlje. Na inicijativu austrijskog ministra trgovine Brucka i na temelju Zakona od 18. oujka 1852., osnovana je Trgovako-obrtnika komora u Zagrebu za uu Hrvatsku, a 1853. i komora u Osijeku za virovitiku i poeku upaniju, a od 1863. i za podruje Iloka, Erdevika, Rume i Iriga. Komore su osnovane i u Splitu te u Dubrovniku. One su mjerodavnim ministarstvima davale miljenja i prijedloge koji su se odnosili na gospodarska pitanja. Na jednoj od prvih sjednica Imbro Ignjatijevi Tkalac predlae naputak za popis trgovaca i obrtnika zagrebakog komornog okruja, to je bio poetak gospodarske statistike u Hrvatskoj. Novi model prikupljanja podataka o gospodarstvu odrazio se i u njegovim vrlo kvalitetnim izvjetajima do 1860. Ve je 1853. Zagrebaka komora priredila omanju izlobu domaih gospodarskih proizvoda, ali je odaziv bio nezadovoljavajui, to je bila reakcija na pojaanu germanizaciju. Ideju odravanja izloaba u Zagrebu zagovara 1855. Ljudevit Vukotinovi, koji postaje sve vanija osoba u Hrvatsko-slavonskom gospodarskom drutvu i koji se zalae da se gospodarstvo razvija na narodnoj osnovi. Meutim, trebalo je ekati nekoliko godina da se ta ideja realizira, iako je Izlobeni odbor

100

nainio program izlobe ve 1855. Nova prilika za to pruila se poslije 1859. kada je banom postao slavonac Josip okevi. Gospodarske elje i potrebe svih krajeva Hrvatske okevi je saznao na Hrvatskom saboru 1861. Na tom je saboru Franjo Lovri podupro Antu Starevia i Eugena Kvaternika u njihovu geslu ni s Beom ni s Petom. Svaki je grad za vrijeme okevia neto dobio, a Kvaternik je 1863. objavio knjigu Hrvatski glavniar s razmiljanjima o mogunostima hrvatskoga gospodarstva. I u listu Page | 101 Hervatska koji ureuje Kvaternik s Vjekoslavom Bachom 1871. ima vie gospodarskih lanaka. Poslije toga sve do 1884., kada Milan Krei pokree Obrtnik Trgovake i gospodarske komore, nema posebnog lista za gospodarstvo. Dolazak eljeznice do Zagreba 1. listopada 1862. oznaava svakako novu prekretnicu. Godinu dana nakon ulaska prvog vlaka u Zagreb, grad dobiva plinsku rasvjetu. Stranci su nastavili graditi eljeznice u svom interesu; do 1865. u interesu Bea, a poslije 1868. u interesu Pete. 1873. putena je u promet pruga Zagreb Rijeka preko Karlovca kojom je Budimpeta povezana s Jadranom. Prethodno, 1870., sagraena je pruga Zagreb Koprivnica maarska granica. Ban okevi podupro je Trgovako-obrtniku komoru i Hrvatsko-slavonsko gospodarsko drutvo u prireivanju Prve Dalmatinsko-hrvatsko-slavonsko izlobe u Zagrebu, te je otvorio 18. kolovoza 1864. ta je izloba prvi put uinila Zagreb gospodarskim sreditem hrvatskih zemalja. Za vrijeme izlobe poeo je izlaziti i prvi hrvatski gospodarski list Sidro kojeg je ureivao Antun Jaki. Dakako, ni Ugarska ni Be nisu s prevelikim oduevljenjem gledali na izlobu i poetnu industrijalizaciju Hrvatske koja je poela upravo u tom prednagodbenom razdoblju. Zbog odnosa vladajuih maarskih krugova prema idovima koji su govorili njemaki, mnogi idovi prelaze Dravu i poinju s investiranjem u Hrvatsku. Oni dionikim kapitalom osnivaju Zagrebaki paromlin 1862. i tvornicu koe 1869. I grad Osijek takoer se povoljno razvija do 1879. kada eljeznika pruga za Bosnu vodi do Broda, ali ne prolazi kroz Osijek. GOSPODARSTVO BANSKE HRVATSKE OD 1869. DO 1900. Od 1869. sjedite zemaljske vlade i bana je u Zagrebu. Industrijalizacija Hrvatske je usporena pa se tvornice otvaraju vrlo rijetko. Tvornice duhana u Zagrebu 1868. i u Senju neto kasnije se otvaraju zbog zapoljavanja nazaposlenih i socijalno nezbrinutih ena. Austro-ugarska i Hrvatsko-ugarska nagodba govorile su o trojednici Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji kao cjelini, ali do propasti Habsburke Monarhije jedinstvo nije uspostavljeno, ve su se na tom podruju sukobljavali interesi Bea i Pete upravo na gospodarskom planu. To je dolo do izraaja u izgradnji cesta, a osobito eljeznikih pruga. Prvo vrijeme nakon sklapanja Hrvatsko-ugarske nagodbe inilo se da e se ona povoljno odraziti na cjelokupni ivot Hrvatske. Osnivaju se brojne tedionice, meu kojima treba spomenuti Hrvatsku eskomptnu banku (1868.). Nedoreenim sporazumom o financiranju u kojem Hrvatska sudjeluje s 56% vlastitih prihoda, Maarska je imala prednost da odluuje kamo e usmjeriti zajedniki sredstva. Tek se poslije 1907. vea briga vodi za hrv. prostore. U Dalmaciji i Istri Be je vodio rauna samo o geostratekoj vanosti tih krajeva, pa je nakon gubitka Venecija izgradio veliki arsenal i ratnu luku u Puli 1865., odnosno Boki kotorskoj. Posve je zanemario turizam kao vanu komponentu privreivanja sve do pojave grofa Ivana Harracha ijom je inicijativom u Dubrovniku izgraen prvi moderni hotel i osnovano Drutvo za unapreenje Dalmacije. Inicijative Mihovila Pavlinovie o potrebi gospodarskog vezivanja Dalmacije s banskom Hrvatskom nale su plodno tlo tek poslije 1891. U

101

djelu Radiu Bog pomae (Zadar, 1871.) on se zalae vie za razvoj proizvodnje nego za razvoj bankarstva, u emu se bitno razlikuje od Eugena Kvaternika koji u knjizi Hrvatski glavniar (1863.) veliku vanost pridaje bankarstvu i burzi. Zaostajanje Hrvatske za naprednim dijelovima Carevine sve je oitije, osobito kada se otvorio parobrodski promet Dunavom do Crnog mora. Slavonija se gospodarski ne vee za Hrvatsku, ali nakon to se sruio eljezniki most na Dravi 1882., Osijek gubi eljezniku vezu s Baranjom. Pruga Dalj Brod na Savi Page | 102 izgraena je 1879. kao veza s Bosnom, odnosno pruga za Zemun preko Stare Pazove i Rume, a izgradnja banatske eljeznice, koja se poela graditi jo 1854., iskljuuje Osijek kao tranzitno mjesto za Bosnu, Srijem i Srbiju. Tek se potkraj 19. stoljea poelo uviati da izolacija Slavonije od Zagreba moe biti pogubna za Slavoniju. No i cijela Hrvatska je u slinoj situaciji. Osim Krievakog gospodarskog uilita otvorenog jo 1860. i umarske akademije, u Hrvatskoj nema tehnikih kola. Radile su tri trgovake akademije, ali su one bile uz gimnazije (Zagreb, Osijek, Zemun). Zbog tog nedoststka veoma je vano otvaranje Obrtne kole u Zagrebu 1882. u kojoj su se kolovali kadrovi umjetnikog obrta u vie odjeljenja koji su svojim radovima pripomogli uljepanju i izgradnji Zagreba nakon potresa 1880. Veliku zaslugu za rad te kole ima Izidor Krnjavi koji je graevinarstvo podigao na zavidnu visinu. Obrt je u krizi. Istina, Obrtnim zakonom od 27. veljae 1872. ukinuti su cehovi, no otvaranje obrtnikih radionica nije ovisilo samo o osposobljenju ve i o kapitalu koji u Hrvatskoj nije bilo mogue dobiti. Trgovci se organiziraju u trgovake zborove i njihova uloga u trgovako-obrtnikim komorama postaje sve veom i vanijom. Oni stvaraju i osiguravajui zavod Croatia (1884.), te trgovako drutvo Merkur koje se bavi i kolovanjem mladih trgovaca. Otvaranje Zagrebakog sveuilita cara Franje Josipa omoguilo je Blau Lorkoviu da postane 1875. prvim predavaem politike ekonomije i zagovarateljem gospodarskog razvitka Hrvatske. 1877. osnovano je i umarsko drutvo jer je eksploataciju zrele drvne mase pratio i uzgoj mladih uma, emu se pridavala velika pozornost. U 1878. osnovano je i Drutvo inenjera i arhitekata, pa gradnje u Hrvatskoj zauzimaju vano mjesto u hrvatskom gospodarstvu. Velik broj radnika, ali i primjena socijalne enciklike pape Lava XIII. Rerum Novarum 15. svibnja 1891. potaknuli su osnivanje Okrune blagajne za potporu bolesnih radnika 1892. u Zagrebu. Dugi je niz godina Prva hrvatska tedionica bila jedini novarski zavod u Hrvatskoj, pa je nestaica jeftinog kredita usporila industrijski razvoj. Tijekom 1869. proradile su jo tri nove tedionice: Varadinska, Vukovarska i Hrvatska eskomptna banka, koju su osnovali Gvido Pongratz, Antun Jaki, Mijo Krei i uro Crnadak. Ono to je osnovno za desetljee poslije 1869. jest da je Vojna krajina, iako je prema Nagodbi trebala initi jedinstvenu Hrvatsku, tek 1873., odnosno 15. srpnja 1881. razvojaena i pripojena banskoj Hrvatskoj. Radi razbijanja gospodarske cjeline, u Sisku i u Senju su za krajiko podruje 1869. osnovane posebne trgovako-obrtnike komore, iako se znalo da e se krajiko podruje ubrzo morati spojiti s civilnom Hrvatskom. Ban Ivan Maurani viekratno trai njezino sjedinjenje s Hrvatskom, no nailazi na nepremostive zapreke. Tek 1875. prestaje djelovati Sisaka krajika trgovako-obrtnika komora. Uz nastojanje vlasnika veleposjeda da se ukljue u industrijalizaciju, forsira se izvoz i on je prilino velik ako se uzmu u obzir loa povezanost i nedostatak prometnica. Oko 1882. stvara se velik broj novih tedionica s malim kapitalom. Najjaa novarska kua ostaje i dalje Prva hrvatska tedionica koja 1899. pod vodstvom

102

grofa Miroslava Kulmera povisuje svoju glavnicu na 80 000 forinti, izgradivi u tom vremenu prekrasnu poslovnu palau s prolazom zvanim Oktogon. Meutim, vei kredit mogao se dobiti tek kad je maarskim i austro-njemakim kapitalom osnovana 1892. Hrvatsko-slavonska hipotekarna banka koja je imala privilegirani status u odnosu prema domaim bankama. Tijekom 1895. osnovana je i Srpska banka d.d. koja je davala kredite srpskim zemljoradnikim zadrugama i Srpskom Page | 103 privredniku koji se brinuo za obrtniki podmladak srpske narodnosti. Maari spreavaju razvoj tvornica u Hrvatskoj. No jeftine sirovine i mnogoljudno trite te zadovoljavajua pravna sigurnost, potie idove da znatan kapital uloe u razvoj industrije u Hrvatskoj. Dodatan poticaj za to dala im je gospodarska izloba 1891. 1892. osnivaju se Zagrebaka pivovara i Tvornica kavovine Franck, a 1895. Zagrebaka tvornica papira. Dalmacija se razvija posve nezavisno od sj. Hrvatske. Split je 1877. dobio prugu do Siveria, a onda i do Knina godinu dana poslije, to je omoguilo razvoj tvornica s parnim strojevima u Splitu. U Splitu se 1870.poinje iskoritavati lapor za proizvodnju cementa. Brodarstvo i ribarenje bile su dvije najvanije gospodarske grane Dalmacije i Hrvatskog primorja. 70-ih godina 19. st. osnivaju se pomorska drutva s veim kapitalom. To su Peljeko pomorsko drutvo, osnovano 1865., Senjsko brodarsko drutvo, osnovano 1867. i Dubrovako pomorsko drutvo, osnovano 1869. U prieljkivanju da Zagreb i Beograd budu glavni centri neke budue jugoslavenske drave, narodnjaci su prva dva broda htjeli nazvati Zagreb i Beograd, ali su brod Zagreb nazvali Be bojei se da ne izazovu sukob izmeu Austrijanaca i Maara. Otvaranje Sueskog kanala 1869. dalo je brodarstvu novi polet, ali i nove zahtjeve. Meutim, nije se uspjelo odrati iako je kupilo parobrod Dubrovnik. Naime, Austro-ugarski Lloyd iz Trsta,pokuava preuzeti plovidbu na cijeloj relaciji do Boke kotorske. Tada se poduzetni Dubrovani udruuju s poslovnim ljudima iz Trsta i ojaani brodovljem, 1892. osnivaju Dubrovaku parobrodarsku plovidbu koja 1898. svoje sjedite prenosi u Dubrovnik. Moe se rei da se Hrvatska zahvaljujui Banskoj Hrvatskoj i Zagrebu ipak uspjela razviti u snaan gospodarski i financijski subjekt.

HRVATSKA OD 1903. DO 1914. GODINE DRUGI PROTUMAARSKI NARODNI POKRET 1903. GODINE. POVLAENJE BANA KHUENA-HDERVRYJA Povijest Hrvata od 1903. do 1914. izrazito je zamreno ovisno o vanjskim imbenicima i unutarnjim prilikama. Kriza dualizma poela je 1903. kada se maarska Nezavisna stranka poela boriti za gospodarsku samostalnost Maarske stvaranje posebnog carinskog podruja te za posebnu maarsku vojsku. Hrvatska se tada nalazila u tekom poloaja. Najnezadovoljniji su ipak obrtnici i seljaci jer ne mogu dobiti toliko potreban kredit za unapreivanje svojeg poslovanja. U mnogih prevladava miljenje da e Monarhija propasti. Ostarjeli Franjo Josip I. vie ne moe prihvatiti nikakav preustroj Monarhije smatrajui da bi time bili ugroeni temelji njezina opstanka. Osim toga, nova i sve jaa Kraljevina Srbija, sa svojom razvijenom propagandnom mainerijom, potie ideju prema kojoj bi se na jugu Europe stvorila velika slavenska drava u kojoj bi Srbi imali prevlast kao najbrojniji junoslavenski narod. Budui da se od 1895. sjedite Srba u Monarhiji premjestilo iz Novog Sada u Zagreb, gdje je od 1884. tiskan list

103

Srbobran, takve ideje sve vie jaaju meu mladima, kolovanima u Pragu, Leipzigu, Parizu, Dresdenu, Grazu i Beu. Otvaranje etvrtoga gospodarskog odsjeka u Zemaljskoj vladi i izmjene Nagodbe istiu se kao nunost, pa jo 1906. u Zemaljskoj vladi nainjen je elaborat o osnivanju etvrtoga gospodarskoga odjela, ali on nije odobren u Budimpeti, pa je taj odjel osnovan tek poetkom 1. svjetskog rata. Pojaano iseljavanje iz Hrvatske jasan je odraz takvog stanja i uzroci tome su mnogostruki, a nikako se ne mogu Page | 104 opravdati samo tekim poloajem sela. Hrvatska poljoprivredna banka d.d., koju je 1901. osnovala Katolika crkva kako bi parirala utjecaju Khuenove Hrvatskoslavonske hipotekarne banke, ne moe zadovoljiti ni traenju seljakih zadruga, a kamoli pojedinanih gospodarstava. Srpska banka, osnovana 1895., kreditira samo srpske seljake i zadruge kao i drutvo Srpski privrednik, koje koluje i osposobljuje srpske obrtnike u Monarhiji. Balkan, ali i prostori Austro-Ugarske Monarhije, sve vie privlae pozornost Njemake. Njemaki kapital u to vrijeme potiskuje autrijski, to izaziva napetosti izmeu Njemake i Austrije, koje slabe tek nakon to je 1902.obnovljen Trojni savez izmeu Njemake, Austro-Ugarskei Italije. Khuenova politika oslanjanjem na srpsko inovnitvo u Hrvatskoj mogla je funkcionirati, dok je obrenovievska Srbija bila u prijateljskim odnosima s Austrijom. Meutim, nakon ubojstva kralja Aleksandra Obrenovia i krajice Drage Main, na prijestolje dolazi Petar Karaorevi, a vlast u Srbiji preuzima struja koja eli raspad Austro-Ugarske Monarhije i prisvajanje znatnih dijelova zemalja u kojima ivi pravoslavno stanovnitvo. Narodni pokret 1903. ima mnogo iru osnovu nego to se danas smatra u hrv. povijesti. On je ponajprije zahvatio seljatvo od Drave do Jadrana, ali usprkos brojnim narodnim sporovima, odravanima u razliitim mjestima, svi ti prosvjedi nisu bili vre povezani niti dobro organizirani pa su jedan po jedan ugaeni. Narod se podigao kako bi izrazio svoje nezadovoljstvo, pa je spaljivanje maarske zastave na kolodvoru u Zapreiu od seljaka iz okolnog Brdovca bio opi znak za uzbunu. Buna je izbila u vie mjesta u Hrvatskoj. U Kunovcu kraj Koprivnice uguena je oruanom intervencijom vojske. Svagdje je bila iskaz hrv. nezadovoljstva koje svoju budunost nije moglo vidjeti kraj Maarske supremacije. Grof Khuen-Hdervry je u jesen 1903. napustio Hrvatsku, ali je postao ministar predsjednik ugarske vlade. Meutim, ondje se sukobio s jakom opozicijom u Saboru koja mu je predbacila nain vladanja Hrvatskom. Tom ga je zgodom branio dr. Nikola Tomai, tada hrv. ministar u Budimpeti, dobacivi Maarima da je Khuenovo djelovanje u Hrvatskoj bilo u interesu uvrenja ugarske dravne ideje. Nakon opih izbora u Ugarskoj u sijenju 1905., Khuen pada.

PRVE GODINE BANOVANJA TEODORA PEJAEVIA Iako je narodni pokret 1903. bio zaustavljen, a ban Pejaevi najavljivao dobru i potenu upravu, taj je narodni pokret ipak najavio jedno novo doba. Banovanje Teodora Pejaevia (4. srpnja 1903. - 26. lipnja 1907.) sve se vie razlikovalo od banovanja njegovih prethodnika, no sva tri podbana koja su se izmijenila za vrijeme njegova banovanja71 nastavili su preferirati Srbe i u upravi i u sudstvu. Teodor Pejaevi bio je sin Ladislava Pejaevia. Doputao je velike slobode u stvaranju novih politikih smjerova i organizacija, pa su u prosincu 1904. osnovane Hrvatska puka napredna stranka, kao stranka mladei koja je
71

dr. Svetislav umanovi, lan uprave Srpske banke u Zg, dr. Levin Chavrak Letovaniki, bivi veliki upan virovitike upanije i dr. Vladimir Nikoli Podrinski

104

napustila Hrvatsku stranku prava s listom Pokret. Tjedan dana nakon toga braa Radi osnivaju u Hrastovici kraj Petrinji Hrvatsku puku seljaku stranku! Iako obje stranke u programu imaju suradnju Hrvata i Srba, meu njima postoje neke razlike. Naprednjaci (nazivani i mladomaaroni)72 zahtjevaju da se Crkva odijeli od drave, a braa Radi vide u kranstvu dio narodne kulture, pa im je vjera u Boga i narodna sloga geslo djelovanja. HPSS uz pomo seljakog kapitala iz Podravine osniva 1907. Hrvatsku seljaku tiskaru u Zagrebu u kojoj se tiska Page | 105 Dom , ali i mnoga druga korisna gospodarska i politika izdanja za prosvjeivanje seljatva, a koja su ureivali Josip Predavec i uro Basariek. Stranka je na izborima 1908. dobila dva mandata, 1910. devet mandata i 1913. samo tri mandata. Iako stranka brae Radi nema vaniju politiku ulogu, oni ipak kroz tiskane lanke i djela bitno utjeu na poglede hrv. seljatva u 20. st. Svakako je zanimljivo da se Napredna stranka 4. lipnja 1906. ujedinila s Hrvatskom pukom demokratskom strankom, osnovanom u kolovozu 1905. u Dalmaciji pod vodstvom Josipa Smodlake. Nastala je nova stranka, Hrvatska puka napredna stranka i to je prvi put da su zajedniki jezik nale neka stranka iz banske Hrvatske i iz Dalmacije s obzirom na to da su pripadale razliitim dijelovima Monarhije. Tako jedinstvena stranka djelovala je do 1910., kad se banovinski dio spojio s Hrvatskom strankom prava u Hrvatsku puku/naprednu stranku, dok je dalmatinski dio suraivao s Hrvatskom strankom. Cijelo vrijeme vladavine Teodora Pejaevia obiljeeno je trajkovima radnika. Sam Pejaevi nije izradio nikakav gospodarski program, a izloba Hrvatskoslavonskog gospodarskog drutva 1906. u Zagrebu bila je mnogo loije pripremljena u odnosu prema onoj iz 1891. i potaknula je jednu skupinu privrednika okupljenih oko Trgovakog doma da razmiljaju o osnivanju Zagrebakog zbora. Ista je skupina radila i na otvaranju Sekcije za robu i vrednote u sklopu Trgovakog doma, koja je i proradila 1907. kao burza. Najava novog doba izraena je u sveuestalijem povezivanju Hrvata i Srba koji ele istisnuti bive unioniste, te su voljni povezati se s maarskom koalicijom koji su se zalagali za to veu samostalnost Maarske. Pristae novog smjera u Hrvatskoj smatraju da bi pri osamostaljenju Maarske lako izali na kraj s malom Maarskom.

RIJEKA I ZADARSKA REZOLUCIJA 1905. REVIZIJA AUSTRO-UGARSKE NAGODBE Politika novog kursa - kako novi smjer nazivaju njezini nosioci - pojavljuje se u Hrvatskoj potkraj 19. st. u radu Napredne omladine, a predstavlja reakciju na dotadanju politiku hrvatske opozicije koja se na temelju dravnog prava nastojala uzaludno izboriti za rjeenje hrvatskoga nacionalnog pitanja. Pristae novog smjera svoju politiku zasnivaju na slozi Hrvata i Srba u Hrvatskoj i Dalmaciji, a pristaju i na suradnju s Maarima i Talijanima u ostvarivanju svojih ciljeva. Cjelokupna politika koncepcija razvila se na poetku 20. st. kada je dualizam bio u krizi zbog sve jaih zahtjeva Ugarske da izbori poseban carisnki sustav za svoje podruje. Krajnji cilj te grupacije bilo je stvaranje samostalne drave junih Slavena, ali se nije otvoreno iskazivao jer tada nije bilo mogue pridobiti ni Maare u Hrvatskoj ni Talijane u Dalmaciji. Politika novog smjera bila je izazvana i strahom junoslavenskih naroda zbog Trojnog saveza kada dolazi do veeg i zajednikog prodora Austrije i Njemake na Balkan. Najtee je
72

Ivan Lorkovi, uro urmin, Bogoslav Maurani, Ksaver andor Gjalski, Ljubo Babi, Miroslav Kulmer, Ferdo ii i dr.

105

pristaama novog smjera bilo pridobiti promaarsku struju, ali je dogovor postignut na konferenciji u Rijeci 3. listopada 1905. Hrvatsko-srpska koalicija smatrala je da samostalna Maarska ne moe biti opasnost sve jaoj i veoj junoslavenskoj grupaciji i da treba zaustaviti prodor Austrije i Njemake na Istok. 17. listopada 1905. objavljena je Zadarska rezolucija, kojoj su se uz Rijeku rezoluciju pridruili i Srbi iz Dalmacije. Srbi su potpisali rezoluciju nakon to je Frano Supilo u Beogradu razgovarao s predsjednikom vlade Nikolom Paiem. Page | 106 Tom je rezolucijom stvorena osnova cijelom politikom razvoju Hrvatske sve do Prvoga svjetskog rata. Koalicija pomae Maare zahtjevajui od njih da se ne protive sjedinjenju Hrvatske i Dalmacije. Zahtijeva i uvoenje i veih ustavnih sloboda, tj.ope pravo glasa. Za razliku od Dalmacije, koja je Rezoluciju prihvatila s oduevljenjem, Istra ju je prihvatila sa skepsom. Prihvaanje novog smjera ilo je teko i u sjevernoj Hrvatskoj jer su protiv takve politike bili i frankovci i klerikalci i HPSS. Tijekom 1906. voeni su pregovori o reviziji Austro-ugarske nagodbe i Maari su se vrlo ilavo borili da izbore to vee ustupke od Austrije. Prihvaanjem novog smjera svakako su pripomogli i nepovoljni pregovori o izmjeni financijskog dijela Nagodbe. Meutim, umjesto velikih, dolo je samo do neznatnih izmjena u korist Hrvatske. Monarhija se razvijala, a Hrvatska je zaostajala, pa se trebalo otro boriti da bi Zakon o podupiranju industrije iz 1907., po kojemu se porez nije plaao ako je tvornica bila u interesu narodnog gospodarstva, bio primijenjen i na podruju Hrvatske. Napokon su uz opoziciju, koju predvodi Koalicija, pristale gotovo sve stranke u Hrvatskoj. Svi oni u Koaliciji vide demokratizaciju politikog ivota i vei prosperitet zemlje. Zanimljivo je i da prestolonasljednik Franjo Ferdinand, iji utjecaj jaa na Dvoru, smatra da se Monarhija mora preustrojiti, ali i zadobiti nove teritorije na Istoku. PRVA VLADAVINA HRVATSKO-SRPSKE KOALICIJE 1906. - 1908. Na iborima 1906., Hrvatsko-srpska koalicija dobiva relativnu veinu, pa se moe rei da vlada Hrvatskom. Imajui vlast, koalicija pokazuje da ipak nije tako demokratski raspoloena, pa se odnosi sa socijalistima sve vie zaotravaju. 1907. koalicijski zastupnici naputaju parlament, uzrokujui time parlamentarnu krizu. Vidjevi da gubi vlast, koalicija je postala malo popustljivija, pa donosi Zakon o tampi, kojim je djelomino ukinuta kaucija za izdavanje politikih novina. To dovodi do bujanja novih listova, a humoristino-satirini asopis Koprive postaju ubojito oruje politikim neprijateljima. Dvor se veoma odluno poeo boriti protiv novog smjera bojei se da se Dalmacija ne odcijepi od austrijskog dijela Monarhije,pa poinje investirati u gospodarstvo Dalmacije i 1906. austrijska vlada osniva komisiju za ekonomsko podizanje Dalmacije. Otvaraju se gospodarske kole, izlau projekti za isuenje movarnih polja, daju se koncesije za gradnju cementnih industrija i hidroelektrana, a razvija se i eljezniki promet i turizam u Dubrovniku. 1909. donesena je i odluka da unutarnji slubeni jezik u Dalmaciji bude hrvatsko-srpski jezik, ali da talijanski jezik i dalje ostane u podruju kolstva. Trojezinost Dalmacije usporavalo je rad upravnih i prosvjetnih ustanova. U Hrvatskoj se novi kurs poeo lomiti na eljeznikoj pragmatici. Bio je to maarski zakon koji je trebao utvrditi radne odnose na eljeznicama. U pragmatici je postojala odredba da eljezniki slubenik mora biti ugarski dravljanin i da mora poznavati maarski jezik. To je bilo u suprotnosti s Nagodbom. Poslanici Hrvatsko-srpske koalicije mjesec su dana u Ugarskom parlamentu opstruirali ozakonjenje tog zakona. Meutim,ministar trgovine i prometa Ferencz Kossuth uspijeva se izboriti da se prihvati prvi lanak Nagodbe,

106

proiren jezinom odredbom za Hrvatsku, a to je potvrdio i car, ime je prekinuta suradnja ugarske vlade i Koalicije. Na jesenskom zasjedanju Zemaljskog sabora u Puli 1903., hrvatskim i slovenskim zastupnicima prijeeno je da govore hrvatskim i slovenskim jezikom. Nakon dugih pregovora o podjeli mandata za austrijski parlament, Istra je podijeljena na 6 izbornih kotara: jedan slovenski, dva hrvatska i tri talijanska. U Istri, u Kastvu, se 1906. osniva Hrvatska muka uiteljska kola, a 1908. tu Vladimir Nazor pie Page | 107 Velig Jou. U Istri je djelovala Hrvatsko-slovenska stranka koja je na izborima za Carevinsko vijee 1907. postala najjaa stranka, ali su u Vijee uli samo Matko Laginja, Vjekoslav Spini i Matko Mandi. Hrvati u Istri zalagali su se za hrvatske kole i hrvatsko zadrugarstvo te na tom podruju postiu izvanredno velike uspjehe. Matko Laginja predvodio je istarsko zadrugarstvo koje je pomagalo istarskim seljacima u preivljavanju. Nakon sporazuma s Talijanskom nacionalno liberalnom strankom, 1908. izglasan je novi izborni red. RAUCHOV POKUAJ RAZBIJANJA HRVATSKO-SRPSKE KOALICIJE Nakon to je Pejaevi dao ostavku, dr. Aleksandar Rakodczay, sudac Banskog stola u Zagrebu, bio je ban od 26. lipnja 1907. do 5. sijenja 1908. Nije izdrao kritiku svoga gospodarskog programa, te je nakon nekoliko mjeseci dao ostavku. Car Franjo Josip 8. sijenja 1908. imenuje dr. Pavla Raucha banom, koji je od 1896. poznati kritiar Khuenove politike. Koalicija je od prvog trena inila sve da onemogui banov rad u Hrvatskoj sluei se pritom svim sredstvima, pa i provociranjem. Katastrofa je nastala nakon to je 7. listopada 1908. anektriana BiH, koja dakako nije propojena Hrvatskoj ve je ustrojena kao zajedniki posjed austrijskih Nijemaca i Maara, ime nije postala samo kamen spoticanja izmeu Srbije i Hrvatske ve i izmeu Maara i Austrijanaca. Bila je arite nemira na Balkanu djelujui najrazornije na vladavinu bana Raucha u Hrvatskoj. Kako bi opravdao aneksiju, ministar vanjskih poslova Monarhije (Aerenthal) odreuje da se pokrene veleizdarjniki proces. Objavljivanje broure Finale mostarskog novinara ora Nastia, koja sadri inicijacije o protudravoj djelatnosti Srba u Hrvatskoj, ali i tekst revolicionarnog statuta neko austrijskoga, a u to vrijeme srpskog oficira Milana Pribievia, stvorilo je osnovu za optubu te su optueni Adam Pribievi i 52 Srba. Upozoravanje na srpske tendencije razaranja Monarhije bilo je vrlo upotrebljiv argument velikim Silama za opravdanje ankesije. Dvor je bio voljan radi poboljanja odnosa sa Srbijom i Rusijom, dopustiti optubu Srba protiv austrijskog povijesniara dr. Heinricha Friedjunga zbog objavljivanja lanka u bekoj Neue Freie Presse 25. oujka 1909., u kojoj je on, ne navodei imena (osim Supila), napao lanove Hrvatsko-srpske koalicije da rade po narudbi Srbije, tvrdei da za sve svoje tvrdnje ima dokumente. Meutim, na suenju u Beu uz pomo ekog politiara dr. Masaryka pokazalo se da Friedjung ne raspolae valjanim dokazima, pa je taj proces zavren nagodbom. Beograd je 1911. vrlo vjeto pokrenuo proces protiv Vladimira Vasia ustvrdivi da su dokumenti falsificirani u austro-ugarsko-beogradskom poslanstvu te je Vasi zbog pomaganja u tom poslu bio osuen na 5 godina robije. Meutim, karakteristino je da je u sva tri procesa poteeno vodstvo Hrvatsko-srpske koalicije te da su zapravo stradali oni koj su bili poticani sa strane na organiziranje u korist sve izraenije velikosrpske ideje, pri emu su se mnogi Hrvati prevarili uvjereni i uvjeravani da je velikohrvatstvo i velikosrpstvo isto, jer da je rije o jednom narodu s vie imena. Friedjungov proces bio je estok udarac Rauchu, hrvatskom sudstvu i austrijskoj diplomaciji. Veleizdajniki proces silno je zaotrio odnose Hrvata i Srba i imao dugotrajne posljedice u njihovim odnosima.

107

Mnogo se toga lomilo preko Raucha, pa je on u opozicijskom, pa ak i neutralnom tisku, bio kritiziran i ismijavan. Radi, koji je gotovo uvijek bio voljan suraivati s Hrvatsko-srpskom koalicijom, u svome govoru 1911. istie da se iza njezine politike narodnog jedinstva krije velikosrpstvo. Zanimljivo je da se i Frano Supilo, sutvorac Rijeke rezolucije, potkraj 1909. povukao iz Koalicije, ne slaui se s metodama koje je ona primijenila u borbi za vlast, ali je upravo to omoguilo Svetozaru Pribieviu da zauzme vodee mjesto u Koaliciji i da se, potpisavi 1. Page | 108 prosinca 1918. akt o ujedinjenju, zaloi za stvaranje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Rauchovih dobrih odluka bilo je doista mnogo. Realizirao je Zakon o socijalnom osiguranju, organizirao centralni Zemaljski ured za socijalno osiguranje, sagradio je novu bansku palau u Zagrebu u Gornjem gradu, pokrenuo gradnju zemaljske bolnice na alati, dao golema sredstva za popravak crkava i upnih dvorova te izgradnju novih kola, ishodio je niz koncesija za izgradnju novih eljeznikih pruga, financirao je tiskanje knjige Rudolfa Horvata Meimurje, koja je dokazivala pripadnost tog prostora Hrvatskoj, te istraivanja i izdavanje monografije Julija Kempfa o Poegi. Za njegova banovanja objavljen je i vei broj knjiga Grae za povijest kolstva u Hrvatskoj i Slavoniji Antuna Cuvaja. U Zagrebu je (1. svibnja 1908.) u dvorani Hrvatskoj sokola organiziran prvi meunarodni maevalaki dvoboj itd. Ukratko, Rauch je nastojao iskoristiti sve mogunosti koje je doputala Nagodba. Ban Pavle Rauch bio je unionist ako se pod unionistom shvaa politiar koji trai rjeenje hrv. problema u sklopu Hrvatsko-ugarske nagodbe, pa je to i bio razlog odgode Sabora kada su koalicionai izvikivali Maari, van!. Stavljajui teite na gospodarski program, Rauch je pokazao nov put koji nije iskoriten jer je prebrzo maknut s banske stolice. Opozicija je od samog poetka bezrazlono iskazivala nepovjerenje Rauchu na sve naine. Pobijedivi na izborima u veljai 1908., Koalicija koja je stajala na elu opozicije banu, ojaala je svoje napade do takvih razmjera da je ban dvije godine vladao bez sabora, to je onda proglaavano neustavnom i apsolutistikom vladavinom. Umirovljenje nekih profesora na Sveuilitu omoguilo je Koaliciji da izvede studente i ake na ulice, i mnogi su, financirani od Koalicije, nastavak kolovanja potraili u Pragu. Zanemareno je da je Ruach sagradio zgradu Vie djevojake kole u Drakovievoj ulici i da je njegov prijedlog car imenovao nekoliko vrlo kvalitetnih i dobrih profesora. On je podupirao izgradnju horizontalnih eljeznikih pruga: Klotar - Koprivnica - Varadin, odnosno Poega - Velika - Pakrac, Bjelovar Krievci - Varadin, Sisak - Karlovac, smatrajui ih temeljima koji e pridonijeti razvoju unutarnjega gospodarstva. Za Raucha je oivjelo Hrvatsko narodno kazalite te je obnovljena vie godina zatvorena opera pa su se izvodile Zajeve opere i opereta Barun Trenk Sreka Albinija, ali i Hasanaginica Milana Ogrizovia. Rauch je donio i uredbu o osnivanju uzornih seljakih gospodarstava predviajui da e oni biti iritelji naprednoga seljakoga gospodarstva, te je u tom smislu odredio i da se dre puka predavanja te vladinim sredstvima sufinancirao izdavanje strunog poljoprivrednog asopisa Gospodarska smotra u Krievcima. Osnovan je i ured za iseljenitvo, koji je trebao pratiti, a onda i smanjivati odlazak ljudi najbolje dobi u emigraciju zbog politikih i gospodarskih razloga. Usprkos tome, umjesto potpore naiao je na kritiku svake odluke. Opozicija izmilja karikature i podrugljive pjesme, a hrvatski socijalisti, zajedno s bosanskohercegovakim socijalistima, odlaze na konferenciju u Ljubljanu, na kojoj izraavaju elju za sjedinjenjem svih junih slavena u jednu naciju s jednim knjievnim jezikom. Ta je odluka jo uvrena konferencijom socijalista balkanskih naroda na poetku 1910. u Beogradu. Po zagrebakim ulicama pjeva se Rauch - ban, peen puran, iz Zagreba van! Dime, dime, prokleto ti tvoje ime!. Budui da su i vrlo moni slavonski veleposjednici bili neskloni Rauchu, koji je poslije 1871. bio prvi neslavonski ban, car ga je poetkom veljae 1910.

108

maknuo s banske stolice ne dajui mu nikakvo priznanje, kakvo je do tada bilo uobiajeno za banove koji su naputali aktivnu slubu. Sve je vei problem i Bosna, gdje je hrv. stanovnitvo u neravnopravnom odnosu prema Srbima koji su 1905. dobili od cara crkvenoprosvjetnu autonomiju i muslimanima kojima je 1908. obeana zatita kako bi se zaustavilo njihovo iseljavanje. 1908. proradila je Hrvatska sredinja banka iza koje se krije kapital lanova Hrvatske narodne zajednice i nastojanje da se suradnjom Hrvata i Page | 109 muslimana protiv Srba oslabi srpski utjecaj. BAN NIKOLA TOMAI I POKUAJ HRVATSKO-SRPSKOM KOALICIJOM USPOSTAVLJANJA SURADNJE S

Kriza dualizma nakon aneksije prisilila je dvorske vrhove da poslije Friedjungova procesa srue ugarsku vladu na elu s Nezavisnom strankom i da ponovno uz Khuenovu pomo pokuaju smiriti prilike u Hrvatskoj obnavljanjem ustavnog pitanja. Ban Tomai za vrijeme svog dvogodinjeg banovanja (1910. - 1912.) bio je produena ruka Khuena-Hdervryja u Hrvatskoj. Oba su dravnika znala da se smirivanje prilika moe postii samo u suradnji Hrvatsko-srpskom koalicijom, pa je Tomai, nakon to je 1903. u Budimpeti bio ministar za Hrvatsku, napustio unioniste, te bio na elu Narodne stranke do njezina raspada 1906. 1909. objavio je i studiju Temelji dravnog prava hrvatskoga kraljevstva - pacta conventa tvrdei da smo s Ugarskom samo zajednica, a ne jedinstvo, te da Koloman nije Hrvatsku osvojio maem nego je sklopio ugovor s hrv. plemstvom. Stranaki je ivot vrlo buran, tj. izloen estim promjenama, spajanjima i razdvajanjima. U listopadu 1911. razliite struje u pravatvu Hrvatske, Dalmacije i BiH povezale su se pa je za predsjednika bio izabran Mile Starevi, a za potpredsjednika dr. Aleksandar Horvat. U politikom ivotu sve je prisutnija i Napredna stranka, ali se ona u listopadu 1910. odrie svog antiklerikalnog programa te se udruuje s Hrvatskom strankom prava u Hrvatsku samostalnu stranku. Ona eli jaku Monarhiju, ali isticanjem da eli ujedinjenje svih zemalja u kojima ive Hrvati i Srbi u Monarhiji i ona je zastupnik trijalizma. Druga je struja bila za revolucionarno stvaranje jugoslavenske drave. Meu mladohrvatima postojale su 1910. i 1911. dvije struje: jedna se stvarala oko lista Mlada Hrvatska koju su predvodili Josip Matasovi i Mile Budak, a druga Matoeva, oko lista Stekli. Obje grupe su se odupirale utjecaju klerikalizma. Idol te omladine postao je Eugen Kvaternik, pa se postupno naputa i bezuvjetna potpora dinastiji, a Matasovi smatra da se samostalna Hrvatska ne moe dobiti preustrojem Monarhije, nego da treba stvoriti uvjete za njezino nastajanje djelovanjem pravaa u svim hrv. zemljama. Nasuprot tome, Mato iri Kvaternikov kult meu mladohrvatskom omladinom. Za njega nakon aneksije BiH hrvatska politika nema to traiti u Jugoslaviji i ne priznaje Srbe kao poseban narod u zemljama Nagodbe. Tomai je 1910. sazvao Sabor u kojemu se izglasala osnova novog izbornog zakona prema kojemu nije uvedeno ope pravo glasa, ali je smanjen izborni cenzus i broj glasaa povean s 2 na 6% stanovnitva. Tomai je prema tom zakonu proveo izbore 28. listopada 1910. na kojima je Koalicija, sastavljena od Hrvatske i Srpske samostalne stranke ponovno izila kao najjaa stranka, a snana postaje novoosnovana Kransko-socijalna stranka prava, kojoj se 1911. pribliila i starevianska stranka prava (milinovci po Mili Stareviu). Tomaia napadaju sa svih strana. Maarska ga opozicija optuuje zbog trijalizma jer navodno pregovara s Koalicijom, ali da je dobar i s Beom. Napada ga se i zbog toga to ima vodeu ulogu u Hrvatsko-slavonskoj zemaljskoj hipotekarnoj banci, odnosno Hrvatskoj sveopoj kreditnoj banci koja je nastala od Hrvatsko-slavonske zemaljske centralne tedionice. Polovicom 1910. Koalicija je zatraila da se

109

otpuste svi inovnici koji su se istaknuli za Rauchova banovanja, te da se umirovi Slavko Aranicki, koji je bio predstojnik Odjela za pravosue u vrijeme veleizdajnikog procesa, na to Tomai nije pristao. Sve vie neprilika Tomaiu ini i Slavonska grupa koja trai vie dravnih subvencija za industriju u Hrvatskoj. Tomai se okomio na radnike organizacije. U Saboru je poetkom 1911. govorio o radnikom pitanju te istaknuo da su trajkovi nepotrebni, jer da e radnitvo gospodarskim razvojem zemlje doi do boljeg poloaja, no opozicija Page | 110 je izjavila da bi davanje subvencija industriji samo povealo ovisnost Hrvatske u Ugarskoj. Ne mogavi izai na kraj ni sa Saborom ni ublaiti stranake sukobe u Hrvatskoj, Tomai je zamolio cara za raspust Sabora, te su 15. prosinca 1911. odrani novi izbori, na kojima je Tomaieva stranka narodnog napretka prola loe u odnosu na Koaliciju i pravae i to ga je uvjerio da ne moe proi sa svojim prijedlozima. Najvie glasova dobila je Kransko-socijalna stranka prava objedinivi nakratko u jedan pokret pravake stranke svih hrv. zemalja. Novi se Sabor trebao sastati 2. veljae 1912., ali Tomai je 21. sijenja 1912. podnio ostavku, a na elo Hrvatske doao je povjerenik Slavko Cuvaj. BANOVANJE SLAVKA CUVAJA 1912. - 1913. Dr. Slavko Cuvaj od Ivanske bio je podban u drugoj polovici banovanja Pavla Raucha te je smatrao da moe vladati na nain kao Pavle Rauch. Bio je iskusan dravni inovnik i podupan akovake i osjeke podupanije do 1886., a zatim veliki upan virovitike, poeke i liko-krbavske upanije. Za vrijeme Rauchova banovanja Cuvaj je bio vrhovni naelnik Zagreba uz gradonaelnika dr. Milana Armua, a nakon toga i podban. Cuvaj je svoje banovanje poeo uvoenjem preventivne cenzure tiska na to je snano reagirala sveuilina mlade. U demonstracijama je sudjelovala mlade u Sarajevu, a predvodio ih je budui atentator na Cuvaja mladohrvat Luka Juki. Cuvaj je elio sprijeiti demonstracije pa rektor Domac zatvorio Sveuilite, ali su studenti u sukobima s policijom drugi dan uli u zgradu Sveuilita, ondje se zabarikadirali i pod opsadom policije tamo proveli dva dana. Zgradu su napustili tek drugi dan na nagovor prof. Josipa ilovia. Pritisci za preureenje Monarhije na trijalistikoj osnovi dolaze sa svih strana. Pravaki zastupnici Hrvatskoga, Dalmatinskoga, Istarskoga i Bosanskohercegovakog sabora sastali su se na posebnoj konferenciji na kojoj su sastavili memorandum73 koji je zatim bio poslan caru, a zatrano je da u skladu s carevim reskriptom od 20. veljae 1861. car sazove predstavnike hrvatskih zemalja u Zagrebu na zajedniki sabor kako bi se dogovorno utvrdio odnos Hrvatske prema Monarhiji. Mautim, car uope nije odgovorio na njihove zahtjeve ve im je bilo reeno da odustanu od svog cilja - hrvatske dravotvornosti u sklopu Monarhije. Pravaka je predstavka u Beu uznemirila Maare, a na zajednikom saboru u Budimpeti, jedan je zastupnik optuio Hrvatsku da ju eli odcijepiti od Ugarske. Sa reakcijama nije izostao ni Khuen. Kada je najavljeno ujedinjenje Stranke prava s Koalicijom, Khuen posee za komesarijatom koji je uveden u travnju 1912. U Hrvatskoj je zavladao apsolutizam prema kojemu su ukinuta prava na sakupljanje, a u gradovima su umjesto naelnika uvedeni povjerenici. Nakon pada Khuenove vlasti, neki od lanova ugarskog parlamenta i dalje podupiru komesarijat koji se odrao dvije godine. Pravaka mlade spas od agresivne maarizacije i germanizacije poinje gledati u jugoslavenstvu. Nacionalistika mlade poela je prvo djelovati na kulturnom planu pa u sklopu Lade, saveza junoslavenskih umjetnika (osnovan 1904.)
73

kojeg su u Be odnijeli dr. Ante Sesardi, zastupnik u Carevinskom vijeu i hrvatski zastupnik, te koprivniki upnik i prava Stjepan Zagorac

110

poinju politizirati umjetnost. Unitaristikom opsesijom bio je obuzet ak i kipar Ivan Metrovi, koji je sudjelovao na rimskoj izlobi 1911. sa svojim izlocima u sklopu srpskog paviljona, pa su ga mnogi tada svrstavali meu srpske umjetnike, iako se Metrovi uvijek isticao kao velik Hrvat. U proljee 1912. Srbija, Bugarska i Grka sklapaju vojni savez. Budui da krajnji cilj tog saveza nije bilo samo potiskivanje Turske, ve i njezine saveznice AustroUgarske, to je vrijeme izglasavanja vojnih sredstava za naoruivanja austro- Page | 111 ugarske vojske s obzirom na Balkanske ratove. Monarhija je bila zaprepatena kada su saveznici Tursku gotovo posve istisnuli iz Europe. Tisak u Hrvatskoj pobjede je saveznika prikazivao vrlo raliito: od kritike (Stadlerov Hrvatski dnevnik) pa do iskaza neutralnosti ili oduevljenja. Oduevljeno pisanje starevianske Hrvatske o pobjedama Srbije izazvalo je raskol u stranci prava. Klicalo se i Luki Jukiu, koji je 8. lipnja 1912. izvrio atentat na bana Cuvaja, pucajui na automobil. Juki je uhien, a proces je poeo 30. srpnja 1912. protiv 12-orice mladia, meu kojima je bio i budui knjievnik August Cesarec. Juki je osuen na smrtnu kaznu, ali je zbog protesta kazna pretvorena u doivotnu kaznu. Drugi atentat na Cuvaja od Ivana Planinaka upozorio je ponovno na nemogunost da se Cuvaj odri na vlasti te on potkraj 1912. poslan na bolovanje, a voenje poslova u Hrvatskoj povjereno je D. Unkelhauseru, koji je zabranjivao sve manifestacije. BAN IVAN KRLEC LOMNIKI ILI DRUGA VLADAVINA HRVATSKO-SRPSKE KOALICIJE Nakon dva atentata na Cuvaja i demonstracija u Dalmaciji, beki je Dvor nakon duih razmiljanja za komesara 21. srpnja 1913. imenovao Ivana krleca (Skerlecz), potomka stare hrvatske plemike obitelji. Njegovo banovanje karakteriziraju stalne pripreme za sukob sa Srbijom uvjetujui pojaano naoruavanje. Visoki vojni krugovi bili su uvjereni da se u Hrvatskoj, BiH i Dalmaciji moe vladati samo vojnom diktaturom. krlecova zadaa bila je uvrstiti utjecaj Ugarske u Hrvatskoj, te su ga u tome podupirali Istvan Tisza i Teodor Pejaevi. Doavi u Hrvatsku, krlec se pokuao sporazumjeti sa strankama, ali atentat povratnika iz Amerike, Stjepana Dojia, 18. kolovoza 1913., prekida te razgovore. Tijekom 1913. bila je ograniena svaka politika djelatnost i sloboda tiska pa su socijalisti svoj list Crvena sloboda izdavali ilegalno u Budimpeti. To je razdoblje kada se starevianci ponovno vraaju lozinci Ante Starevia: niti za Austriju, niti protiv nje, niti za Ugarsku, niti protiv nje, niti za Srbiju, niti protiv nje, nego samo za Hrvatsku. Polotiko otrenjenje donio je Drugi balkanski rat, kada su se sukobile Srbija i Bugarska zbog podijele turskog teritorija. Taj sukob oko plijena pokazao je iluzornost stvaranja jugoslavenske nacije od svih junoslavenskih naroda. Mladohrvatska ideologija doivjela je slom. U jesen 1913. obnovljen je list Mlada Hrvatska pod vodstvom dr. Aleksandra Horvata. Oni se ponovno obraaju Izidoru Krnjavom te iskazuju lojalnost dinastiji mrnjom prema Srbima. Potkraj 1913. ve je bilo oito da e izbiti rat izmeu Monarhije i Srbije. Nakon to su 17. studenog 1913. uspjeno zavreni pregovori izmeu Istvana Tisze, ugarskog ministra predsjednika i Koalicije, kleca car imenuje banom 2. prosinca 1913. i doputa provedbu izbora 16. prosinca 1913. Nakon gotovo dvije godine neustavnog vladanja sastao se Hrvatski sabor 27. prosinca 1913. i u njemu je Koalicija imala ponovno veinu, ali je Tisza uspio dobiti potvrdu Koalicije da ona u Saboru nee pokretati nikakva sporna pitanja, a osobito da nee dirnuti u Nadodbu. Hrvatsko-srpska koalicija uspjela je nametnuti Grgu Tukana da predsjeda Saborom, elei to prije produljiti financijsku nagodbu s Maarskom.

111

Iako se inilo da je sve u redu, govori u Hrvatskom saboru upozoravaju na niz nerijeenih pitanja. lanovima opozicije osobito je teko padala gospodarska samostalnost pa se 1914. u sklopu zemaljske vlade uspjelo osnovati gospodarski odjel koji je preuzeo neke poslove iz gospodarstva koje je do tada obavljao odjel za unutarnje poslove. Najava novih napetosti bila je izraena kada je Ugarski sabor donio Zakon o izvlaenju morske obale po kojemu se mogu eksproprirati zemlje privatnih osoba na obali ako su ta podruja potrebna za luke, Page | 112 brodogradilita i hotele. Zanimljivo je da se negodovanje zbog tog zakona ne iskazuje u Hrvatskom saboru, ve opet reagira mlade, pa P. Schffer u svibnju 1914. izvodi neuspio atentat na krleca. Tijekom 1914. antihabsburki stav jaa, te opozicija na izvanredno zasjedanju sazvanom 30. lipnja 1914. nije htjela izjaviti lojalnost dinastiji i Monarhiji. Frankovci pod vodstvom Ivice Franka lanove Koalicije nazivaju izdajnicima te je sjednica nekoliko puta prekidana, da bi onda predsjednik sam izdiktirao stenografima izjavu koja je otila kao zvanina izjava u Be. Gospodraske prilike uoi rata nisu bile povoljne. Hrvatska jo nije bila povezana s Dalmacijom eljeznikom prugom, iako se na likoj pruzi od 1904. stalno radilo. Austro-njemaki, a u Dalmaciji austro-talijanski kapital, sukobljavaju se zbog eksploatacije sirovina, ali poduzea koja finaliziraju proizvode ima malo. Ipak, za banovanja krleca dovrena je nova zgrada Sveuilita i biblioteke za koju je planove dao izraditi jo Pavle Rauch. Ubojstvo austrougarskog prijestolonasljednika Franje Ferdinanda i njegove supruge Sofije Hohenberg 28. lipnja 1914. u Sarajevu bilo je povod za izbijanje 1. svjetskog rata. Ultimatum Habsburke Monarhije izruen je Kraljevini Srbiji 23. srpnja 1914. Dana 25. srpnja 1914. zapoela je djelomina mobilizacija. Hrvatskosrpska koalicija imala je u meuvremenu u svojoj vlasti gotovo sve listove, pa je redarstvo zapoelo progoniti tisak obustavivi odmah listove Hrvat i Hrvatski pokret, ali i glavno glasilo Koalicije Pokret. Do smrti cara Franje Josipa potkraj 1916. nema ni jednog lista koji je objektivno izvjetavao o prilikama na ratitima. Samo je Hrvatska rije, iza koje se krilo urednitvo Pokreta, donosila isjeke iz stranog tiska, na taj nain izbjegavajui cenzuru. Sabor djeluje, ali tek od 1917. uoavamo u njegovom radu kritiku notu i velike podjele koje su dovele do stvaranja jugoslavenske drave. HRVATSKA PUKA SELJAKA STRANKA OD OSNIVANJA DO PRVOGA SVJETSKOG RATA Nova politika za novo doba Prvi ozbiljni nagovjetaj kraja autokratskog banovanja Dragutina KhuenHdervryja i pojave novih snaga u politici bilo je stvaranje ujedinjene Hrvatske oporbe (1902.), koalicije vodeih oporbenih stranaka Stranke prava i Neodvisne narodne stranke, oko koje su se okupili istaknuti pojedinci i grupacije, a izmeu njih i napredna omladina (mlade). Hrvatska oporba je davanjem razmjerno vanih poloaja pripadnicima mlade generacije (meu njima i buduim voama seljakog pokreta: Stjepan Radi zakratko je bio tajnik Hrvatske oporbe, a Antun Radi u izvrnom odboru) najavila nove politike koncepte. Hrvatska se stranaka scena obogauje politikim strujama predstavljenim novoosnovanim strankama: liberalne ideje zastupa Napredna stranka, politikog katolianstva Katolika i Kransko-socijalna stranka te agrarizma HPSS. HPSS je prva stranka koja dosljedno trai politika prava i ostvarenje socijalnog programa kojima bi se zadovoljile potrebe cjelokupnog stanovnitva. Stranka se poziva na najiri, ali i najsiromaniji i najneobrazovaniji drutveni sloj, seljatvo. HPSS osnivanje, organizacija i prvi uspjesi

112

Antun i Stjepan Radi. Glavne zasluge za uobliavanje nacionalne i socijalne svijesti koja se budila na selu u sustavnu politiku misao i pokretanje stranke, koja je odredila politiki ivot Hrvatske iduih gotovo pola stoljea, pripadaju brai Antunu i Stjepanu Radiu. Antun je stekao diplomu iz hrvatskog i klasine filologije, Stjepan naposljetku iz plitikih znanosti. Morao je zbog politikog prosvjeda napustiti Zagreb 1893., nastavio je studij u Pragu, a nakon spaljivanja maarske zastave 1895., zabranjeno mu je studiranje na sveuilitima u Page | 113 Monarhiji, pa je zavrio Slobodnu kolu politikih znanosti u Parizu 1899. i tako postao na prvi diplomirani politolog. Antun je bio urednik u Zborniku za narodni ivot i obiaje junih Slavena (1897. 1902.), a poslije je kratko bio tajnikom Matice Hrvatske (1902. 1909.). Vaan je imbenik prema osvjeivanju drutvene snage seljatva uinio Antun Radi pokrenuvi Dom, asopis namijenjen hrvatskom seljaku za razgovor i nauk (1900. 1904.), u kojem je iz broj u broj poduavao svoje itatelje. Osnivanje HPSS-a. Pokret 1903. uvjerio je brau Radi kako treba ukljuiti seljatvo u politiki ivot zemlje sustavnim, organiziranim djelovanjem kroz prvu seljaku stranku na ovim prostorima. Stranka je osnovana 22. prosinca 1904., kada je Privremeni odbor prihvatio njezin program. Od 36 lanova Glavnog odbora konstituiranog na Prvoj glavnoj skuptini (1905.) je bilo ak 17 seljaka. Prvo glasilo nove stranke bilo je Hrvatski narod dr. Svetomira Korporia koji je zajedno s braom Radi istupio iz Ujedinjene oporbe i bio jedan od osnivaa stranke. Korpori ve 1905. naputa stranku, pa glasilo stranke privremeno postaju Hrvatske novine, koje je u Virju izdavao Peroslav Ljubi. Na Drugoj skuptini stranke je zakljueno kako treba pokrenuti vlastito glasilo, pa 5.12.1906., na drugu godinjicu odluke o osnivanju, pokreu obnovljeni Dom, ali ovaj put kao pravih politikih novina. Rad u selima. Novine su razailjane povjerenicima po selima, broj itatelja je rastao, a pisma seljaka su objavljivana. Ta razmjena iskustava i povratnih informacija je veoma pridonijela popularnosti lista. Otpora nije bilo samo meu politikim protivnicima, nego i meu starijom generacijom seljaka, nepovjerljivom prema gospodskim novotarijama. Izborni rezultati. HPSS je prvi put izaao na izbore 1906. kada nisu osvojili ni jedan mandat. To je razumljivo jer je rad po selima bio tek u poecima, a glasovati je moglo samo 2% stanovnitva. Na sljedeim je izborima 1910., uz Stjepana Radia za zastupnika izabran jedan seljak, Vinko Lovrekovi. Na izborima iste godine, kada je moglo glasovati 6% stanovnitva, HPSS je dobio 9 mandata. 1913. su samo trojica s liste HPSS-a ula u Sabor. Ti svi izborni rezultati su bili dobar uspjeh za mladu stranku koja je raunala na dio stanovnitva koji nije bio vian politikom djelovanju, za stranku koja je bila u svome radu izloena bezobzirnim napadima protivnika, fizikim prijetnjama i zatvoru. Tako je Stjepan Radi skoro cijelu 1912. proveo u zatvoru. Ideologija Antun je sa svoje strane osmislio agrarni aspekt programa i dao mu kulturolokopovijesni okvir, a Stjepan je zasluniji za pitanja afirmacije hrvatskog nacionalnog bia i demokratizacije. Sloen i sveobuhvatan sustav je razloen u stotinama lanaka koje su obojica objavljivali u svojim, ali i u drugim novinama i asopisima, a Stjepan i u nekoliko knjiga. Poslije program gotovo i nije mijenjan. Ideoloki sustav koji su stvorili nadahnut je utjecajima francuskih (osobito Jules Michelet), ekih(Toma G. Masaryka, Frantieka Hlaveka, Ladislava Riegera) i ruskih autora, ali doraen i prilagoen hrvatskim uvjetima. Stjepan je bio poklonik evolucionizma. Seljatvo. Braa Radi su zakljuila kako je seljaki stale drutvena snaga budunosti. Polazite im je bila teza o vjenom karakteru seljatva. Vjerovali su

113

kako je napokon dolo doba da peti stale preuzme mjesto koje mu zaslueno i s pravom pripada te da postane, kako su govorili, subjekt hrvatske politike. Identitet. U izgradnji identiteta, nunog za predstavljanje seljatva kao organizirane politike grupe, posluilo je prije svega razmiljanje o narodnoj kulturi Antuna Radia. Seljatvo se, za razliku od gospode, kao masa bezimenih mogla pronai samo u svojim duhovnim i moralnim kvalitetama, pa odatle velianj enjegove kulture i etinosti. Seljatvu pripada povijesna zasluga ouvanja Page | 114 hrvatske kulture i moralnih kvaliteta. HPSS, kranstvo i Katolika crkva. Nemalu je ulogu u brzom prihvaanju seljake ideologije odigralo i njezino spretno uklapanje u kranski svjetonazor. Zalaganje za liberalno naelo razdvajanja Crkve od drave te esto proturjeni Stjepanovi govori u kojima je otvoreno napadao sveenstvo jednostrano su tumaeni kao antiklerikizam. Meutim, braa Radi su sami ivjeli istinsku vjeru, a na svoj rad gledali su kao na iskaz ljubavi prema narodu. Napokon, moto stranke bio je: Vjera u Boga i seljaka sloga. Razloge za odvajanjem privatne vjere od politike uloge Crkve kao institucije, moe se traiti u strahu od mogue zloupotrebe autoriteta Crkve, kao najbolje organizirane i vrlo utjecajne institucije, na politiko odluivanje. Temeljne vrijednosti ideologije seljakog pokreta. Cijeli ideoloki sustav seljakog pokreta temelji se na tri vrijednosne postavke: borbi za hrvatska nacionalna prava, za politiku demokratizaciju drutva i socijalnu pravdu za sve. Nacija. Pojavu moderne nacije smatrali su jednom od najvanijih drutvenih promjena nakon pojave kranstva: dok je ono promoviralo ideju jednakosti pojedinca, ideja nacije uvela je istinsku ravnopravnost svih naroda ne piznajui velike i male, nego samo drugaije, s vlastitim doprinosom svjetskoj povijesti. Uenje Ante Starevia, Eugena Kvaternika i Franje Rakog o povijesnom razvoju i pravima hrvatskog naroda (nacije) utkanoje u seljaku ideologiju, tek je teite s istaknutog pojedinca pomaknuto na puk. Demokracija. O demokratizaciji je analitinije i podrobnije pisao Stjepan Radi. Kako bi seljatvu pribliio smisao demokracije, nazivao ju je kranskom i nacionalnom. Vjerovao je da je demokracija jedini nain kojim se stvarsno moe postii ravnotea interesa razliitih i suprotstavljenih drutvenih grupa, rijeiti sukobe unutar drave, ali i izmeu razliitih naroda. Dokazivao je kako su seljaci oni kojima demokratski sustav najvie pogoduje. Iako neorganizirani i neobrazovani, imaju naviku ustrajnog rada i razumnog promiljanja, to su pretpostavke javnog djelovanja. Socijalni program. Vjerovanje da su siromatvo i neznanje glavni uzroci drutvenih sukoba vidljivo je iz njihovih najranijih razmiljanja. Socijalne su zamisli bile uvelike inspirirane ekim politikim naelom prema kojemu su gospodarsko i kulturnio uzdizanje naroda nunu preduvjeti za nacionalno osloboenje. Osmiljen gospodarsko-socijalni program bio je najvea novost ideolokog sustava brae Radi. Zalagali su se da se seljatvu prilagodi cjelokupna drutvena politika. Seljak, koji je istodobno posjednik, radniki i poduzetnik, preuzeo je u njihovoj koncepciji ulogu temeljnog gradivnog elementa buduega, na besklasnog, ali pravednijeg drutva. Ideja slavenstva: HPSS i Hrvatsko-srpska koalicija. Samo dva tjedna nakon prve skuptine HPSS-a donesena je u Rijeci rezolucija koja je znaila potpun preokret u dotadanjoj politici. Kada su 5. listopada 1905. sastavljali popis na dogovor kojim e se dotadanji sukob hrvatskih i maarskih politiara naglo pretvoriti u suradnju, prvi je puta zaivjela do tada samo jedna od moguih politikih koncepcija: junoslavenska suradnja. HPSS je odmah istupio protiv suradnje s Maarima, ne vjerujui u iskrenost maarskih politiara, ali se tako prvi put sukobio s Koalicijom. Radi je sve do aneksijske krize 1908. 1909.

114

vjerovao u korisnost slavenske suradnje. HPSS je osuivao i dnevnu politiku Koalicije, koja je na vlasti u Hrvatskoj od 1906. pa do Prvoga svjetskog rata, zbog njezine sve vee popustljivosti prema Beu i Budimpeti. Koliko je njihova osuda bila opravdana pokazuje godina 1918. u kojoj Koalicija, ponovno nepovoljno za Hrvatsku, ulazi u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Page | 115

HRVATSKI NACIONALNI POKRET U ISTRI NA POETKU 20. STOLJEA Na poetku 20. st. Hrvatski nacionalni pokret u Istri zahvaa cjelokupni etniki korpus koji do tada nije talijaniziran. Hrvatska nacionalna svijest i brojana nadmo hrvatske nacije u Istri posebno dolazi do izraaja na izborim za Carevinsko vijee 1907. 1902., radi vee aktivnosti i djelotvornost Hrvatsko-slovenske narodne stranke, u dogovoru s vodstvom drutva Edinost, osnovano je u Pazinu Politiko drutvo za Hrvate i Slovence u Istri, iji je predsjednik bio Vjekoslav Spini. U Istri su snano odjeknule demonstracije pokrenute u Hrvatskoj protiv maaronske vladavine na elu s banom Khuenom, a pad njegova reima je doekan s oduevljenjem. Zbog sukoba o uporabi i ravnopravnosti hrvatskoga i slovenskoga jezika u Saboru, to se tijelo nije vie moglo sazivati do isteka njegova mandata. 1905. pokrenute su ire mase puanstva radi reforme izbornog prava i njegove demokratizacije. Socijaldemokratska stranka organizirala je prosvjedne zborove u kojima su sudjelovali istarski Hrvati i Slovenci, a taje izborna reforma za Carevisnko vijee bila i polazite za reformu izbornog reda za istarski Sabor. U Hrvatsko-slovenskoj narodnoj stranci poela su razilaenja na katoliku i liberalnu struju, ali jedinstvo nastupa stranke nije bilo upitno. Hrvatsko-slovenska narodna stranka doekala je izbore za Carevinsko vijee 1907. koji su odrani prema reformiranom izbornom redu (opem pravu glasa). Istra je podijeljena na 5 izbornih kotareva. Hrvatsko-slovenska narodna stranka nije bila oduevljena takvom podjelom, pa e u konanoj verziji, Istra biti podjeljena na 6 izbornih kotara. Polemiku o podjelu Istre prekinut e rasputanje Carevinskog vijea 1907., a novi izbori zakazani su za svibanj iste godine. Hrvatsko-slovenska narodna stranka s pravom se pouzdavala u svoj rad na podizanju nacionalne svijesti irih drutvenih slojeva, pa je u razdoblju od 5 godina osnovano ukupno 56 zadruga, tedionica, gospodarskih i konzumnih drtava, itaonica, kulturno-prosvjetnih drutava, kola itd. Uz to, povoljno su se razvijali odnosi sa Slovencima: na sastanku drutva Edinost i Politikog drutva za Hrvate i Slovence u Istri dogovoreno je osnivanje zajednikog izbornog odbora za Trst i Istru pod predsjedanjem Matka Mandia. Uoi novih izbora, koji su odrani 14. svibnja 1907., stranka je predloila i svoje kandidate. U tri izborna kotara zapadne Istre s talijanskom veinom, relativno je najpopularnija Talijanska liberalna stranka, a za njom malo zaostaje Hrvatsko-slovenska narodna stranka. U ostala 3 uzborna kotara, s hrvatskom i slovenskom veinom, Hrvatskoslovenska narodna stranka pokazala se kao najom strankom, s premonim izbornim pobjedama u gotovo svim opinama. Tu izbornu pobjedu komentira i asopis Naa sloga koji istie kako se pokazalo da je Istra iskljuivo Hrvatski element. To se stanje odrazilo i u rezultatima izbora za Pokrajinski sabor. U sklopu previranja unutar redova Hrvatskoga nacionalnog pokreta, potkraj prvog desetljea 20. st., izdvaja se katoliki pokret. Pri osnivanju Hrvatsko-slovenskog akademskog drutva Istra (1907.) dolazi do podjele istarskih studenata. Narodnu stranku sve vie zaokupljaju neslaganja katolike i liberalne struje. Katoliki

115

pokret irio se s Krka i iz Rijeke, a zatim i iz Pazina, gdje je 1909. osnovano katoliko drutvo Puko sijelo i katoliko potporno drutvo Obrana. Iste godine upravu uiteljskog drutva Narodna prosvjeta vode ljudi kransko-socijalnog usmjerenja, ali uskorona vlastdolaze liberalno oprijedjeljeni uitelji, pa seoni katoliki usmjereni odvajaju i osnivaju drutvo Hrvatska kola i pokreu istoimeni asopis. U Pazinu je osnovano 1910. Tiskarsko drutvo. Na temelju iznesenoga, moe se uoiti da je Hrvatski nacionalni pokret uoi Page | 116 Prvoga svjetskog rata u maloj krizi. Talijanska nacionalna elita sve nestrpljivije prieljkuje prikljuenje Istre Italiji. Meutim, Hrvatsko-slovenska narodna stranka postigla je neto bolji uspjeh na jedanaestim izborima za Pokrajinski sabor odranima u lipnju i srpnju 1914. Iako se Sabor nije sastao nikada zbog poetka rata, izbori su pokazali kako hrvatsko puanstvo zapravo razmilja. O nacionalnoj strukturi i etnikim kretanjima u Istri vidi tablicu na str. 582.

POLOAJ HRVATA U BOSNI I HERCEGOVINI U DRUGOJ POLOVICI 19. I NA POETKU 20.STOLJEA BOSNA I HERCEGOVINA OD 1850. DO 1870. Na politike prilike u BiH od 1850. do 1870. snano su utjecale modernizacijske reforme u OC u prvoj polovici 19. st. Razdoblje tanzimata (reformi) poelo je za vladavine sultana Abdul-Medida objavljivanjem Hatierifa od Glhane (1839.), a zavrilo 1876. donoenjem ustava OC-a. Reformno znaenje Hatierifa od Glhane bilo je dalekoseno jer su tim aktom svi podanici OC-a proglaeni ravnopravnima, ime je ukinuta klasina podjela u osmanlijskom drutvu na raju (kmetove) i aksere (slobodno puanstvo podlono vojnoj obvezi). Pokuaj Tahirpae da provede reforme u BiH potaknuo je bosansko plemstvo na pobunu. Tahirpaa je poraen, a u BiH 1850. upuen muir (maral) Omer-paa Latas (1806. 1872.) sa zadaom da ugui ustanak i nametne reforme. U ustanku su sudjelovali muslimani, dok su krani ostali lojalni. Neki su se, kao fra Ivan Franjo Juki, stavili u Latasovu slubu. Juki je Latasu posvetio slavodobitnicu objavljenu u Bosanskom prijatelju. Nakon slamanja otpora bosanskog plemstva, Latas je kaznio voe pobune meu muslimanima, a zatim se represivnim mjerama okrenuo i protiv krana te I. F. Jukia poslao u progonstvo. Ukinuo je i timarskospahijski sustav u Bosni i esnafsku (cehovsku) organizaciju. Glede teritorijalne i upravne organizacije u Bosni, posljedica Latasove intervencije bilo je ponovno pripajanje izdvojene Hercegovine (1833. - 1851.) Bosanskom ejaletu. Jedan od najteih problema u agraru bili su iftluki odnosi, kojima su se nekad slobodni seljaci doveli u zavisan poloaj. Posljedica tekog poloaja zavisnih seljaka i zlouporaba zakupnika poreza bili su sve ei ustanci. U istonoj Hercegovini izbija niz ustanaka uz oslonac na Crnu Goru. 1857./1858. izbili su ustanci u Bosanskoj krajini i Posavini gdje katolii redovnici franjevci i nii pravoslavni sveenici predvode kmetove u borbi za ukinue treine i povratak nekadanje devetine. Od 40-ih godina 19. st. Kneevina Srbija provodi vanjsku politiku prema velikosrpskim smjernicama koje je Ilija Garaanin iznio u spisu Naertanije iz 1844. Nakon stvaranja Ustava politike propagande imajui se voditi u zemljama Slaveno-turskim (1849.), u BiH se osnivaju tajne srpske organizacije. One su okupljale neke istaknutije franjevce (I.F. Jukia, Blaa Josia) i muslimanske begove. Glavni cilj te politike bilo je prikljuenje BiH Kneevini Srbiji. Na poticaj srpskog kneza Mihajla Obrenovia, u BiH se proirila mrea

116

tajnih srpskih drutava. Namjesniku Osmanu Topal-pai uspjelo je suzbiti njihov rad na ustanku. Hrvati u BiH sve do potkraj 19. st. preteito se identificiraju na konfesionalnom naelu, okreui se sve vie prema HM. Meu bosanskim Hrvatima sredinom 19. st. bio je prisutan zakanjeli ilirizam, nosioci kojega su bili franjevaki sveenici I. F. Juki, Martin Nedi i Grgo Marti. Tekoe i tenje bosanskohercegovakih Hrvata u navedenom razdoblju nali su svoj knjievni izriaj u spjevu Osvetnici fra Page | 117 Grge Martia, Krvavoj knjizi fra Antuna Kneevia, te u Bosanskom prijatelju, prvom hrv. knjievnom asopisu u BiH, koji je ureivao i izdavao I. F. Juki. Godine 1840. biskup i apostolski vikar za BiH fra Rafo Barii je uz potporu beke vlade isposlovao ferman, kojim su katolici u BiH u vjerskim stvarima stavljeni pod zatitu austrijskog cara. Nastojanjem da upravu apostolskog vikarijata u BiH preuzredi po uzoru na biskupije sa svjetovnim klerom, potaknuo je raskol u bosanskoj franjevakoj redovnikoj zajednici, u historiografiji poznat kao Bariieva afera, koji je imao za posljedicu stvaranje posebne hercegovake franjevake kustodije 1852. i provincije 1892. U razdoblju tanzimata u BiH promie se bonjaka ideja kao nacionalna ideologija. Preko Omer-pae Latasa propagiraju je sredinje vlasti. U Bosanskom vijestniku 1866. se pojavila koncepcija bonjatva koja je pripadala Osmanu Topal-pai. Bila je utemeljena na tvrdni da postoji jedan bosanski narod, genetiki i povijesno vezan za BiH, koji je povezan s osmanskom dravom, ali posjeduje svoju narodnu osobitost. Bonjatvo kao nacionalnu ideologiju podupirale su sredinje vlasti, to posvjedouje uvoenje naziva bosanski jezik 1869. Prihvaa ga i dio franjevaca, napose Antun Kneevi. Nakon Krimskog rata (1853. - 1856.) osmanske vlasti su pod pritiskom europskih sila, posebice Austrije i Rusije, izdale 1856. novi reformni ferman, tzv. Hatihumajun. Taj dokument uglavnom je potvrdio postavke Hatierifa iz Glhane proirujui ga nekim odredbama koje se odnose na krane, kao to je priznanje prava svjedoenja na sudu, pristup svim dravnim slubama i obveza krana da slue vojsku. Agrarno stanje u Bosni koje je trebalo biti jedan od glavnih predmeta reforma, ostalo je i dalje nepromijenjeno. 1858. donesen je zemljini Ramazanski zakon, kojim je obavljena kategorizacija zemlje i kodifikacija iftlukih odnosa. Nakon konferencije u Carigradu 14. safera 1276. (12. rujna 1859.), donesen je zakon o iftlucima u Bosni poznat kao Saferska naredba. Taj je zakon ozakonio odnose izmeu posjednika zemlje i kmeta. Kemt je dobio mogunost stjecanja statusa zakupnika zemlje. U vrijeme namjesnika Osmana Topal-pae modernizira se i bosanska uprava. Na osnovi eksperimenta koji je proveden u Dunavskom vilajetu 1865., donesena je uredba o organizaciji Bosanskog vilajeta poznata kao Vilajetski ustavni zakon. Prema tom zakonu namjesnik Porte upravljao je vilajetom umjeto ejaletom i nosio je slubenu funkciju valije. Teoloka naobrazba bosanskih franjevaca, koji su tijekom osmanlijske vladavine bili glavni nositelji hrv. kulture u BiH, u drugoj polovici 19. st. obavljala se izvan BiH. Franjevaki bogoslovi koluju se najprije u akovu, a zatim u Ostrogonu i Peuhu, a potom ponovno u BiH. BOSNA I HERCEGOVINA OD 1870. DO 1880. U razdoblju uoi velike istone krize i ustanka krana u BiH (1875. - 1878.), nastavljaju se reformna nastojanja osmanlijskih vlasti usmjerena na sredivanje vojnih prilika. Tijekom 1871./1872. nastoji se ustrojiti posebna bosanska vojska, u koju se eli ukljuiti i odreeni broj kranskih podanika. Provedba reforma u podruju sudstva bila je spora. Prema Uredbi o ureenju vilajeta 1865. osnovan je Vrhovni vilajetski sud, od ijih su 6 lanova trojica bila

117

muslimanske, a trojica nemuslimanske vjere. Na kulturno-prosvjetnom podruju provoenje tranzimata omoguilo je nemuslimanima osnivanje kola. Na osnovi Vilajetskog zakona, prema kojemu u svakom sandaku postoji tiskara, Osmanpaa je 1865. osnovao tiskaru u Sarajevu u kojoj je tiskan Bosanski vijestnik. Poslije je vilajetska vlada tiskala slubeni list Bosna, koji je izlazio sve do 1878. na turskom i slubenom bosanskom jeziku, prema pravopisu V. S. Karadia i na Page | 118 irilici. Hercegovaki franjevci 1872. otvorili tiskaru u Mostaru. U posljednjih devet godina osmanske vladavine u BiH se izmijenilo 15 namjesnika. Zbog tekih socijalnih prilika izbijaju neredi i nasilja, a razrez poreza za nerodnu 1874. bio je neposredan povod za ustanak 1875. - 1878., koji je zapoeo u Hercegovini, a zatim zahvatio dijelove zapadne i istone Bosne, Sandaka, Makedonije i Bugarske. Ti su ustanci pokrenuli sloeno Istono pitanje i postavili na dnevni red problem opstanka europskog dijela OC-a. Osnovni socijalni ciljevi ustanka u BiH bili su ruenje postojeeg agrarnog sustava i stvaranje slobodnog seljakog posjeda. Politiki zahtjevi bili su razliiti. Hrvatsko puanstvo svoje je nade uglavnom vezalo uz Habsburku Monarhiju, a i preteiti dio vjerskih i politikih predstavnika hrvatskog naroda zalagao se da BiH doe pod utjecaj Austro-Ugarske Monarhije. Pritom su teili da se BiH povee s Trojednom kraljevinom Dalmacijom, Hrvatskom i Slavonijom, a tu je ideju sustavno izloio sveenik Mihovil Pavlinovi u djelu Hrvatski razgovori. Pavlinovi je znao da povijesno i dravno pravo Hrvatske na BiH obuhvaa tzv.Tursku Hrvatsku, koje je ulazilo u sklop hrvatske srednjovjekovne drave. To je pravo opravdao injenicom da je bez BiH ugroena politika i gospodarska nezavisnost hrvatske Posavine i Dalmacije. Pozivao se i na moralno pravo Hrvatske na BiH, ustvrdivi da se Hrvatska, a ne Srbija stoljeima rtvovala za Bosnu. U Hrvatskim razgovorima Pavlinovi je izrazio nadu da e Monarhija prepoznati opasnost koja joj prijeti s Istoka, mislei pritom na tenju Rusije da zagospodari Balkanom i prodre na topla mora. Ugledni bosanski franjevci bili su preteitim dijelom pristae Monarhije. Poticali su identifikaciju puanstva prema konfesionalnome, a ne prema nacionalnom naelu. Izmeu katolika i muslimana primjenjivalo se naelo snoljivosti, ali ne i pune tolerancije. Stoga su franjevci na mogunost povjeravanja uprave u BiH katolikoj Monarhiji gledali vrlo pozitivno. No, bilo je i franjevaca koji su bili protiv Monarhije, a i onih koji su teili da seuprava u BiH povjeri Srbiji i Crnoj Gori. Meu protivnicima zauzea BiH isticao se fra Martin Nedi, koji je zajedno s nekoliko uglednih franjevaca napisao elaborat o preureenju vlasti u BiH74. Taj je elaborat napisan na poticaj biskupa Strossmayera, a zadaa mu je bila osporiti potrebu austro-ugarskog zauzea BiH. Meu pristaama Monarhije,posebice se isticao fra Grgo Marti,koji se zbog prosvjeda protiv vijesti da e se BiH dati na upravu Srbiji, 1876. sukobio sa Strossmayerom. Za vrijeme posjeta cara Franje Josipa I. Dalmaciji, nekolicina je franjevaca, predvoena fra Pakalom Buconjiem, caru predala promemoriju u kojoj je opisano teko gospodarsko i materijalno stanje krana. U stolakom je kraju 1875. izbila pobuna Hrvata, a kasnije su se pobunili i hercegovaki Srbi. Srpski ustanci proglasili su 27. srpnj 1876. ujedinjenje BiH sa Srbijom i Crnom Gorom. Zainteresiranost Austro-Ugarske za BiH realizirala se dogovorom u Reichstadtu (1876.) i Budimpetanskim konvencijama (1877.), kojima tajno dobiva suglasnost Rusije da moe zauzeti BiH. Za uzvrat se obvezala na neutralnost u pripremnom osvajakom ratu protiv Rusije protiv OC-a. Sanstefanskim preliminarnim mirovnim ugovorom OC se obvezalo Rusiji da e unutar svojih granica za BiH osigurati autonomiju. Taj je rusko-turski ugovor ponitio tajne austrijsko-turske
74

etrnaest glavnih toaka po kojima bi se imala preinaka vladavine u cijeloj Bosni uvesti i utvrditi za povratak mira u zemlji,to jest dravi. Nain po kome bi se imala nova uprava za sve dravljane u cijeloj Bosni uvesti.

118

sporazume. Na temelju odredaba s Berlinskog kongresa, Austro-Ugarska je od europskih sila dobila okupacijski mandat za BiH, a uprava nad Sandakom preputena je OC-u. Nakon toga, austro-ugarska vojska ulazi u sredite muslimanskog otpora Sarajevo, a okupacije je zvrena padom Foe 5. listopada 1878. Stvarni razlog okupacije bio je strah bekog i budimpetanskog parlamenta od poveanja broja Slavena u Monarhiji. Protivnici okupacije u ugarskom parlamentu naili su na veliku potporu javnosti. U Hrvatskoj je najei kritiar Page | 119 odluke Berlinskog kongresa o zauzea BiH bio Ante Starevi, koji je u svom govoru 1877. prorekao da e zauzee BiH donijeti propast Austro-Ugarskoj Monarhiji. Uglavnom, zauzeem 1878. BiH je faktino ula u sastav AustroUgarske, premda su zaposjednuta podruja pravno ostala pod sultanovim suverenitetom sve do aneksije 1908. Poslije duih politikih rasprava, parlamenti Austrije i Ugarske su 22. veljae 1880. paralelno usvojili Zakon o upravljanju Bosnom i Hercegovinom, a po tom zakonu nadzor nad privremenom upravom u BiH pripada zajednikoj vladi u ije e ime administraciju obavljati Zajedniko ministarstvo financija, unutar kojeg je u Beu osnovan Bosanski ured koji putem Zemaljske vlade u Sarajevu upravlja BiH-om. Meutim, naela uprave u BiH ne mogu se utvrivati bez suglasnosti oba dijela Monarhije. Austrija i Ugarska imale su svoje posebne ciljeve u BiH. Maarska je politika u BiH bila potpuno usklaena s maarskom politikom onemoguivanja hrvatskih nacionalno-politikih nastojanja u Kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji. Neprestano su provodili svoje interese, te su zahtjevali, pozivajui se na svoje dravno pravo, da se BiH prikljui kruni sv. Stjepana i da se izravno podvrgne Ugarskome ministarskom savjetu. Austrijske interese u BiH valja razmatrati u sklopu istone politike nakon njezina poraza kod Kraljiina Gradca 1866., kada se, potuena od Prusa i izbaena iz Njemakog saveza, okrenula prema Balkanu. Suprotstavljala se ugarskoj dominaciji u BiH, ali nije htjela naruavati dualistiki sustav potiskivanjem Ugarske iz tog prostora. Carskom odredbom od 29. listopada 1879., osnovana je Zemaljska vlada u Sarajevu, kojoj je na elu biozapovjedni general kao poglavar zemlje, a uz njega je uveden i civilni doglavnik (adlatus). U upravnom i sudbenom sustavu zadrana je osmanska podjela. 1879. u Sarajevu je poeo djelovati Vrhovni zemaljski sud. Pri svim kotarskim sudovima postojali su i erijatski sudovi za obiteljske i nasljednopravne poslove muslimana. Austro-Ugarska je za vrijeme upravljanja BiH provela 4 popisa puanstva: 1879. (veinu ine pravoslavci), 1885. , 1895. i 1910. BOSNA I HERCEGOVINA 1880. - 1890. Austrougarske vlasti odmah nakon okupacije poduzimaju mjere za uspostavljanje nadzora i jurisdikcije nad vjerskim institucijama u BiH. Do uspostave redovite katolike hijerarhije u BiH postojao je apolostolski vikarijat, stvoren 1735. Tijekom uspostave redovite katolike hijerarhije u BiH, jasno su se oitovala razliita politika nastojanja maarskih i hrv. sudionika u raspravama o preustroju. Kaloki nadbiskup Haynald je u studenome 1880. je pri Svetoj Stolici promicao plan da se njemu podloe Sarajevo i Banjaluka. Biskup Strossmayer je, saznavi za maarske namjere, u pismu Franji Rakome od 9. veljae 1881., izloio plan da se sva Katolika crkva na junoslavenskom prostoru jurisdikcijski podredi Zagrebakoj nadbiskupiji i hrvatskoslavonskoj metropoliji. Svetoj Stolici Strossmayer je s tim u vezi poslao promemoriju. Nakon trogodinjih pregovora, Austro-Ugarska je potpisala 8. lipnja 1881. ugorov sa Svetom Stolicom o uvoenju svjetovne katolike hijerarhije u BiH. Bula75 o
75

poetne i naslovne rijei: Ex hac augusta Principis Apostolorum Cathedra (S ove uzviene stolice apostolskog prvaka)

119

uspostavi nove hijerarhije, potpisana je 5. srpnja 1881. na blagdan sv. irila i Metoda. Iz nadnevka potpisivanja i teksta bule oito je da je papa Lav XIII. novoosnovanoj Vrhbosanskoj nadbiskupiji namjenio vanu ulogu u svojim naporima za ujedinjenjem Katolike crkve s pravoslavnim crkvama na Balkanu. Tom cilju bio je podreen i izbor prvog nadbiskupa i metropolita Josipa Stadlera, profesora fundamentralne dogmatike na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Uvoenjem redovite hijerarhije BiH je dobila samostalnu crkvenu metropoliju. Page | 120 Vrhbosanska nadbiskupija imala je sjedite u Sarajevu i dvije sufraganske biskupije, Banjaluku i Mostarsku. Trebinjskom biskupijom upravljao je i dalje dubrovaki biskup sve do novog sporazuma izmeu Austro-Ugarske i Svete Stolice 1890., kada je povjerena na upravu mostarsko-duvanjskom biskupu. Za mostarsko-duvanjskog biskupa izabran je fra Pakal Buconji. Do imenovanja fra Marijana Markovia biskupom, administrator Banjaluke biskupije bio je nadbiskup Stadler. Za pravoslavna crkvena sjedita u BiH odreeni su Sarajevo, Mostar i Tuzla. Za prvog metropolita postavljen je Sava Kosanovi 12. prosinca 1880. On se jo 1883. sukobio s Katolikom crkvom u BiH optuivi Stadlera za prozelitizam, a 1885. zbog sukoba s vlastima daje ostavku. Do austro-ugarske okupacije nije postojala posebna islamska vjerska organizacija jer je i sama drava bila islamska. Da bi se sredile novonastale prilike, ugledniji muslimani ve 1878. zahtjevaju postavljanje novog samostalnog poglavara za muslimane u BiH. ejh-ul-islam, islamski vjerski poglavar u Istanbulu, imenovao je sarajevskog muftiju Hilmi ef. Omerovia 17. listopada 1882. za prvoga reis-ululemu u BiH. Veze bosanskohercegovakih muslimana s vjerskim starjeinstvom u Istanbulu jamila je Carigradska konvencija od 21. travnja 1879. Potkraj 1881. proglaen je privremeni obrambeni zakon za BiH, kojim je puanstvo obuhvaeno redovitom vojnom obvezom. Taj je zakon izazvao pobunu srpskoga, a zatim i muslimanskog puanstva u istonoj Hercegovini, poetkom 1882., koja je nakon nekoliko mjeseci ugaena. Nakon te pobune, zajednikim ministrom financija imenovan je maarski aristokrat Benjmin Kllay, ije je djelo o srpskoj povijesti (A Szerbek trtnete 1780. - 1815., tiskano 1877.) u znanstvenim krugovima bilo cijenjeno suvremeno djelo o toj problematici. Kllay je odmah odvojio civilnu upravu od vojne i uveo funkciju civilnog adlatusa (namjesnika). Civilni adlatus zakratko je bio banatski veleposjednik Fedor Nikoli. Njegovim izborom vlasti su teile pridobiti vodee krugove srpskoga stanovnitva. Kllay poinje provoditi politiku onemoguivanja institucionalizacije hrv. i sprskoga nacionalnog pokreta u BiH. Do kraja svoje uprave 1903. bezuspjeno se trudio stvoriti bonjaku naciju kao protuteu hrv. i srpskoj. Za tu je svrhu Zemaljska vlada izdvajala znatna financijska sredstva, imeu ostalog je 1890. tiskala Gramatiku bosanskog jezika za srednje kole, koju je napisao Franjo Vuleti. Ideolog maarofisle orijentacije meu muslimanima u BiH bio je bivi gradonaelnik Sarajeva Mehmed-beg Ljubuak Kapetanovi, koji je traio da se islamskoj vjerskoj skupini u BiH prizna karakter posebne bonjake nacije. Za tu je svrhu izdao nekoliko propagandnih broura76, a 1891. utemeljio je novine Bonjak. Kllayjev reim zabranio je uporabu hrv. imena, zastave, grba i bilo kakvo drugo oitovanje hrvatstva. Pravaki listovi, izuzimajui Katoliku Dalmaciju, nisu se smjeli slati u BiH. Vlada je davala mnoge stipendije za studij za austrijska sveuilita, ali ne i za Sveuilite u Zagrebu. Najutjecajniji zastupnik hrv. politike misli u Hercegovini bio je mostarskoduvanjski biskup fra Pakal Buconji koji je don Frani Milieviu, sveeniku pravake orijentacije, povjerio tiskaru u Mostaru u kojoj je, uz stalan pritisak vlasti i cenzuru, najprije tiskan Hercegovaki bosiljak, zatim Novi hercegovaki bosiljak i Glas Hercegovca. Hercegovaki, odnosno
76

to misle muhamedanci u Bosni; Budunost i napredak muhamedanaca u BiH

120

mostarski hrv. krug, slijedio je politiku misao da je BiH sastavni dio povijesnoga hrv. dravnog podruja. U Bosni hrv. politika situacija nije bila tako jasna ni jednostavna kao u Hercegovini. Uz ve spomenuti krug franjevaca bonjaka, okupljenih oko fra Antuna Kneevia, postojala je i jugoslavenski ustrojena skupina okupljena oko franjevakog asopisa Glasnik jugoslavenskih franjevaca. Jasno izraenim hrv. nacionalnim opredjeljenjem meu bosanskim se franjevcima isticao Josip Page | 121 Dobroslav Boi, koji je 1888. u Senju pokrenuo almanah Novi prijatelj Bosne, zamiljen kao nastavak Jukieva Bosanskog prijatelja. Za razliku od Hrvata u BiH, u Srba je srpska nacionalna svijest bila prilino razvijena.Valja istaknuti da Kneevina Srbija (1882. kraljevina) nije mogla otvoreno podupirati velikosprska nastojanja u BiH jer je 28. lipnja 1881. s AustroUgarskom sklopila tajnu konvenciju kojom se obvezala da nee trpjeti politike, vjerske i druge pokrete koji bi bili usmjereni protiv Austro-Ugarske. Od 1886. Zemaljska vlada doputa uporabu srpskog imena, dok je uporaba hrv. imena i dalje zabranjena. O prilikama u BiH redovito izvjeuju protuaustrijski orijentirani Zastava i Branik, dva srpska lista koja su izlazila u Novom Sadu, te zagrebaki Srbobran. Sve do odlaska kralja Milana Obrenovia s prijestolja 22. veljae 1890. vlade u Srbiji morale su voditi rauna o tajnoj konvenciji sklopljenoj s AustroUgarskom. Dolaskom radikala na vlast, intenzivira se velikosrpska propaganda u BiH. Mandat Berlinskog kongresa nalagao je Austro-Ugarskoj podizanje BiH u gospodarskome i kulturnom smislu. Vanu ulogu u austro-ugarskoj gospodarskoj politici u BiH imala je izgradnja prometnica. U osmanskom razdoblju kultura i prosvjeta u BiH bile su zatvorene unutar vjerskih zajednica. Austro-ugarske su se vlasti u Zakonu o osnovnim kolama iz 1880. opredijelile za interkonfesionalne kole koje su zvale i komunalne, zatim ope osnovne i, na kraju, narodne osnovne kole. Osnivanje tih kola zapoelo je 1879. u Sarajevu, a zatim u Mostaru, Bihau, Banja Luci, Travniku i dr. Austrougarske vlasti donijele su 1881. godine i plan o viem konfesionalnom kolskom sustavu u BiH, kojim je predvieno utemeljenje pravne (erijateske) kole u Sarajevu za muslimane, gimnazije u Travinku za katolike i gimnazije za pravoslavce u Rajlovcu kraj Sarajeva. U obrazovnom sustavu katolika osobito je vanu ulogu imala Vrhbosanska bogoslovija, koja je bila priznata kao jedina katolika visokokolska ustanova u BiH. Utemeljena je u Travniku 1890., a u Sarajevu djeluje od 1893. BOSNA I HERCEGOVINA 1890. - 1908. Borba muslimana za vakufsko-mearifsku (vjersko-prosvjetnu) autonomiju poela je 1899. i uspjeno zavrila 1909. Pokret bosanskohercegovakih Srba za crkveno-kolsku autonomiju zapoeo je 1896., a zavrio osnaivanjem Statuta crkveno-kolske autonomije od strane Carigradske patrijarije u lipnju 1905. i njegovim potpisivanjem od strane Franje Josipa I. u kolovozu 1905. Pravoslavnima su kao konfesiji ozakonjeni srpska narodnost, srpska zastava, srpski jezik i pismo (irilica), to je dovelo Srbe u privilegiran poloaj u odnosu na Hrvate, koji se nisu smjeli koristiti svojim nacionalnim simbolima. Na politikom planu u BiH 90-te su godine donijele osjetan utjecaj pravake ideologije iz Hrvatske. U programu Stranke prava iz 1893. BiH je uvreta u Hrvatske zemlje, a Ujedinjena hrv. oporba 1894. trai ujedinjenje BiH s Hrvatskom. U buenju hrv. nacionalne svijesti u BiH najvaniju ulogu su imala pjevaka drutva. Prvo pjevako drutvo bosanskohercegovakih katolika Hrvoje77
77

Tek je 1898. vlada odobrava promjenu naziva u Hrvatsko glazbeno i pjevako drutvo Hrvoje u Mostaru

121

osnovano je 1888. u Mostaru. Oitovale su se dvije razliite koncepcije o buduem razvoju nacionalnog pokreta Hrvata u BiH. Najutjecajini predstavnici svjetovne hrv. inteligencije u upravi Hrvatskoga pjevakoga drutva Trebevi bili su odvjetnici Nikola Mandi, tadanji predsjednik i lan uprave Drutva Jozo Sunari, koji e postati najutjecajniji zagovornici suradnje Hrvata s muslimanima u cilju prikljuenja BiH hrv. zemljama. Glede odnosa prema Hrvatima i Srbima, muslimani su se podijelili u dvije struje. Page | 122 Na elu prosrpski orijentiranih bio je Ali Riza ef. Dabi, kojemu je zbog njegovih politikih djelatnosti u Istanbulu bio zabranjen povratak u Bih i kojemu je bio tajnik erif ef. Arnautovi. Skloniji Hrvatima bili su Adem-aga Mei, Safvet-beg Baagi, Mehmed Spaho i drugi. Nadbiskup Stadler saveznike je traio u Zagrebu i Beu zalaui se za prikljuenje BiH Hrvatskoj i za trijalistiki ustroj Monarhije, u kojoj bi ujedinjene hrv. zemlje bile dravnopravni imbenik ravnopravan Austriji i Ugarskoj. Stadlerovi saveznici bila je ista stranka prava na elu s Josipom Frankom u Zagrebu, a pri raskolu stranke 1908. Stadler je podupro Frankove ideje, osudivi protivniku struju Mile Starevia. Stadlerova politika nastojanja prvi su put naila na osudu Franje Josipa I. kada je 5. rujna 1900., na banketu u podovu Prvoga hrv. katolikog kongresa Stadler izjavio kako eli da se BiH to prije sjedini s Hrvatskom. Njegovi najvei protivnici bili su Maari zbog njegova sustavnog otpora da se BiH povee s Ugarskom. Maari su ga pokuali ukloniti iz BiH, ali su naili na odluan otpor Svete Stolice. U lipnju 1895. papa Lav XIII. objavio je encikliku Praeclarae gratulacionis publicae testimonis, kojom je pozvao pravoslavne Slavene da se sjedine s Katolikom crkvom. Stadler je imenovan papinim povjerenikom za ujedinjenje, pa je za tu svrhu u Sarajevu osnovao odbor za uniju i pokrenuo asopis Balkan (1896. - 1902.). Njegovi sjediniteljski napori naili su na odbijanje pravoslavnih velikodostojnika i svjetovnih srpskih uglednika u BiH. Politika nastojanja nadbiskupa Stadlera nala su iri izraz u listu Hrvatski dnevnik, koji je poeo izlaziti u sijenju 1906. Iste je godine 16. listopada u Docu kod Travnika donesena odluka o osnivanju Hrvatske narodne zajednice (HNZ), kao nepolitike organizacije bosanskohercegovakih Hrvata. Istaknuto je da je svrha HNZ-a gospodarsko i prosvjetno podizanje hrv. naroda u BiH, a da je politika djelatnost iskljuena. Meutim, osnivaki je odbor78 uspredno s izradom pravila napravio i tajni politki program u formi punktacija. Njihovo osnovno naelo bilo je da BiH etniki i dravnopravno hrvatska zemlja, odnosno politika nastojanja HNZ-a bila su identina tenjama nadbiskupa Stadlera. Na osnivakoj skuptini HNZ-a u Docu donesen je zakljuak da se Franji Josipu I. preda memorandum radi pripajanja BiH Hrvatskoj. Namjera o predaji memoranduma bila je sprijeena jer vladajui krugovi Monarhije jo nisu bili spremni za ankesiju. Nakon to je HNZ promjenio svoja pravila u skladu sa zahtjevima nadbiskupa Stadlera, odnosno da bi se Hrvati katolici trebali organizirati zasebno od muslimana, Stadler je izdao okrunicu, u kojoj je puku i sveenstvu predloio uanjenje u HNZ. Time su sukobi u vodstvu bosanskohercegovakih Hrvata bili privremeno prekinuti, do kraja sijenja 1909., kada je vodstvo HNZ-a odluilo ipak ne mijenjati pravila. U prosvjetnome i kulturnome radu meu Hrvatima u BiH u tome razdoblju vanu ulogu imalo je i djelovanje Hrvatskoga kulturnog drutva Napredak, osnovanog 19. studenog 1905., s ciljem pomaganja bosanskohercegovakih obrtnikih naunika, te uenika i studenata u kolovanju u BiH i Hrvatskoj. Muslimani su u BiH 1906. osnovali Muslimansku narodnu organizaciju (MNO) na elu s Ali-beg Firdusom, koja se borila za vjersku autonomiju i ekonomske interese muslimanskih veleposjednika. 1908. osnovana je Muslimanska napredna
78

Nikola Mandi, Jozo Sunari, Ivo Piral, uro Damonja, Milan Katii, Stjepan Kukri

122

stranka ija se stajalita nisu mnogo razlikovala od MNO-ovih, ali su zastupali prohrvatski stav. Srbi su u BiH 1907. osnovali Srpsku narodnu organizaciju (SNO) koja je u svojem programu proglasila BiH sastavnim dijelom OC-a, zalagali su se za srpsku vjerskoprosvjetnu autonomiju u BiH, a svoje su ideje iznosili u listu Srpska rije. HNZ se prema SNO-u odnosio vrlo oprezno jer je u Kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji od 1906. na vlasti bila Hrvatsko-srpska koalicija koja je provodila politiku Page | 123 oslonca na maarsku oporbu i Srbe u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji u borbi za ujedinjenje hrv. zemalja. Takva politika orijentacija nailazila je na kritiku Frankove stranke u Hrvatskoj i kruga okupljenog oko Stadlera u BiH. U Hrvatskom saboru u predaneksijskom razdoblju oitovala su se razliita stajalita glede BiH. Veliki odjek u BiH imala je saborska izjava Frane Supila od 25. veljae 1907. koji je, nastupajui s pozicija politike Hrvatsko-srpske koalicije, izjavio da je bolje da BiH bude srpska nego tuinska, ako ve ne moe biti hrvatska. ANEKSIJA BOSNE I HERCEGOVINE 1908. O aneksiji BiH, prvi se put raspravljalo na sjednici zajednike vlade 1882, gdje je odlueno da se aneksija provede u trenutku kada se procijeni da je poeo raspad OC-a. Nakon izbijanja tzv. mlaodturske revolucije 1908., zakljueno je da je doao trenutak za aneksiju. Kada su mladoturci ponovno uveli liberalni osmanski ustav iz 1876., Muslimanska i Srpska narodna organizacija pokrenule su zajedniku akciju da BiH, kao formalnopravni sastavni dio OC-a, dobije ustav. Zajedniki deputacija, koju su predvodili predsjednici dviju organizaciju, Ali-beg Firdus i Gligorije Jeftanovi, predala je 7. rujan 1908. u Sarajevu memorandum austro-ugarskome ministru financija Istvanu Burinu, u kojemu zahtjevaju to skoriji, suvremen i potpun ustav za BiH, bez provedbe aneksije. Aneksija BiH proglaena je 5. listopada 1908. carskom proklamaciju puanstvu BiH. Ta proklamacija pozivala se na ugarsko dravno pravo. S druge strane, hrvatski su politiari napisali nekoliko studija kojima su nastojali afirmirati hrvatsko dravno pravo na BiH. Valja izdvojiti djelo Stjepana Radia ivo hrvatsko pravo na Bosnu i Hercegovinu (Zagreb, 1908.). Proglasom aneksije, europske sile stavljene su pred gotov in. Velika Britanija i Francuska ostale su na protestima da je Austro-Ugarska aneksijom jednostrano izmijenila odredbe Berlinskog ugovora. Aneksija je izazvala veliku uznemirenost u Italiji i Rusiji te u Srbiji i Crnoj Gori. Srbija je namjeravala navjestiti rat AustroUgarskoj od ega ju je odvratio ruski ministar poslova Izvoljski. Za smirivanje aneksijske krize presudno je bilo dranje Njemake, nakon ijeg je posredovanja OC 26. veljae 1909. priznalo aneksiju. U dualistikoj strukturi Monarhije, BiH je zadrala poseban poloaj kako se ne bi naruila postojea ravnotea. Nad njom zajedniki upravljaju vlade Austrije i Ugarske. Hrvatsko-srpska koalicija razliito je promatrala aneksiju, ovisno o nacionalnoj opredijeljenosti njezinih lanova, ali vei dio Koalicije (hrvatski dio) podravao je aneksiju. Meutim, pod utjecajem protuaneksijski raspoloenog Supila, popustio je hrvatski dio Koalicije zahvaliti caru za taj in. Srbi su u Koaliciji zagovarali samoodreenje za Srbe, muslimane, Hrvate u BiH. Frankovci su pak smatrali da je aneksija nagovjetaj trijalistikog preustroja Monarhije. Tako je mislio i Stadler. HNZ se pozitivno odnosio prema aneksiji, no vie su se priklanjali Koaliciji u Hrvatskoj, dovodei politiku sudbinu Hrvata u BiH u ovisnost o politici hrvatsko-srpske sloge. Muslimanska i Srpska narodna organizacija odbile su priznati aneksiju, a protiv toga ina muslimansko je puanstvo protestiralo masovnim iseljavanjem u OC. Srpska narodna stranka naknadno e 3. svibnja 1909. priznati aneksiju slijedei dranje Kraljevine Srbije, a Muslimanska narodna

123

organizacija priznala je aneksiju tek 8. veljae 1910., uoi prvih saborskih izbora i proglaenja Ustava za BiH. HRVATI U VRIJEME PRVOGA SVJETSKOG RATA REPRESIJA UOI I POETKOM RATA Prema zadnjem popisu stanovnitva u Austro-Ugarskoj (1910.), najbrojniji su bili vladajui narodi - austrijski Nijemci i Maari, a potinjeni slavenski narodi (Hrvati, Slovenci, Srbi, Muslimani, esi, Slovaci, Poljaci, Ukrajinci) premaivali su ukupan broj Nijemaca i Maara u Austro-Ugarskoj. Antireimska raspoloenja u hrv. zemljama bila su snano prisutna. Jo 1912. u javnost je procurila vijest da je dravna policija u hrv. zemljama sastavila popise reimu nepoudnih osoba, koje bi, bude li rata, trebalo uhititi i onemoguiti u njihovu antireimskom djelovanju. S obzriom na interesne suprotnosti koje su zaotravale odnose izmeu velikih europskih sila, svrstanih u dva vojno-politika saveza, bilo je jasno da se rat bliio. Sarajevski atentat bio je povod za rat. im je Austro-Ugarska predala ultimatum Srbiji (25. srpnja 1914.), austrijska je policija odmah prila uhienjima i zatvaranju. U Istri je najvie uhienih bio u opatijsko-kastavskom podruju i u selima blizu Pule. U Dalmaciji je uhieno stotinjak ljudi, od kojih su neki bili osueni na zatvorske kazne ili poslani u konfinaciju (progonstvo) bez suenja (pri emu se nije uzimao u obzir ni zastupniki imunitet pojedinaca), a neki su odreeni za taoce. Meu njima od poznatih imena bili su knjievnici Ivo Vojnovi, Ante Tresi Pavii i Oskar Tartaglia. Uhienima je bilo sueno pred sudovima u Austriji, jer reim nije imao dovoljno povjerenja ni u dalmatinske ni u istarske sudove. Za kaznena djela veleizdaje bilo je strijeljano 50 ljudi ve u prvoj ratnoj godini. Reimska nasilja oitovala su se uoi poetka rata i poetkom rata i u ograniavanju graanskih sloboda. Obustavljeno je izlaenje veine politikih listova, mnoga opinska vijea bila su rasputena, a bio je zabranjen daljnji rad i niza kulturnih i portskih drutava. Privremeno ili trajno bio je obustavljen i saborski rad u Banskoj Hrvatskoj, Dalmaciji i Istri, a sve do svibnja 1917. nije sazivano ni Carevinsko vijee. HRVATI U AUSTRO-UGARSKIM POSTROJBAMA Uoi Prvoga svjetskog rata, i pogotovo nakon njegova poetka, u hrv. je zemljama mobilizirano mnotvo ljudi koji su u sastavu austro-ugarske vojske ratovali protiv Srbije, Crne Gore i Rusije, a od 1915. i protiv Italije. U AustroUgarskoj Monarhiji postojala je jedinstvena (zajednika vojska). Jedinstvene (zajednike ) vojne snage sastojale su se od carsko-kraljevske vojske i carsko-kraljevske ratne mornarice, a bile su podreene i zajednikom Ministarstvu rata. Zapovijedni jezik u tim zajednikim postrojbama bio je njemaki. Vojne kole za asnike i doasnike u carsko-kraljevskoj vojsci nalazile su se u Wiener Neustadtu (za pjeatvo i konjanitvo) i u Mrlingu (za topnitvo i inenjeriju), a za asnike i doasnike carsko-kraljevske mornarice u Puli. Za potrebe zajednike vojske postojale su 23 kadetske kole od kojih su dvije djelovale na podruju Banske Hrvatske - u Karlovcu i Srijemskoj Mitrovici. Zasebna vojska u austrijskom dijelu Monarhije bila je carsko-kraljevsko domobranstvo (njem. Landwehr), a bila je podreena austrijskom Ministarstvu zemaljske obrane u Beu. Zasebnu pak vojsku u ugarskom dijelu Monarhije inilo je Kraljevsko ugarsko domobranstvo (ma. honved) s maarskim zapovijednim jezikom i Kraljevsko ugarsko-hrvatsko domobranstvo u Banskoj Hrvatskoj s hrv. Page | 124

124

zapovijednim jezikom. Maarsko i hrv. domobranstvo bilo je podreeno ugarskohrvatskom Ministarstvu zemaljske obrane u Budimpeti. Vojni rok u domobranstvu trajao je dvije godine. asnike i doasnike kole za domobranstvo nalazile su se u Beu (za austrijski dio Monarhije) i u Budimpeti (za ugarski dio Monarhije). Uoi Prvoga svjetskog rata (od 1912. do 1914.) samo je u Banskoj Hrvatskoj tada bilo unovaeno oko 72 000 ljudi. Od 16 korpusnih oblasti u Austro-Ugarskoj, jedan je korpus (13.) obuhvaao Page | 125 Bansku Hrvatsku, jedan Bosnu, a jedan Dalmaciju i Hercegovinu. Pripadnici 13. korpusa ratovali su 1914. na balkanskom bojitu (protiv Srbije), od poetka 1915. na istonom bojitu (protiv Rusije) u Bukovini i Galiciji, te od proljea 1918. na tirolskom bojitu (protiv Italije). Austro-ugarska ratna mornarica na poetku rata imala je dvije eskadre bojnih brodova, jednu flotilu krstarica, 6 podmornica i 21 hidrozrakoplov. Njezini zapovijednici tijekom rata bili su admirali Anton Haus, Maksimilijan Njegovan i Mikls Horthy. Borbene akcije austro-ugarske ratne mornarice voene su iskljuivo u Jadranu, i to u napadima na talijanske luke te suzbijanju upada francuskih i britanskih bojnih brodova i podmornica. Glavna pomorska baza austro-ugarske ratne mornarice bila je u Puli, a ostale vanije ratne luke bile su u Trstu, ibeniku i Kotoru. Meu pripadnicima austro-ugarske ratne mornarice bio je velik broj Hrvata. Znatan je broj Hrvata i ostalih graana iz hrv. zemalja sluio i u austro-ugarskom ratnom zrakoplovstvu, koje se poelo organizirani 1909. Glavna zadaa ratnog zrakoplovsktva bilo je izvianje u svrhu praenja kretanja i razmjetaja protivnike vojske te odreivanje topnikih ciljeva. Zapovijednik austrougarskoga ratnog zrakoplovstva od 1911. do kraja Prvog svjetskog rata bio je Milan Uzelac, rodom iz Komorna u Banskoj Hrvatskoj. PATNJE ZAROBLJENIKA Mnogi hrv. graani u austro-ugarskoj vojsci bili su zarobljeni na balkanskom, istonom i talijanskome bojitu. Najvie ih je palo u zarobljenitvu na balkanskom i istonom bojitu zbog vlastite predaje, jer se nisu htjeli boriti za Austro-Ugarsku, iji su slom prieljkivali. O ivotnim nevoljamai stradanju austro-ugarskih zarobljenika u Srbiji, postoje dva potresna svjedoanstva iz pera dvojice Hrvata koji su bili u tom zarobljenitvu. Gavro Cvitanovi, franjevac, koji je u to zarobljenitvo dospio kao vojni sveenik, vodio je svoj ratni dnevnik koji je poslije objavljen. U tom je zarobljenitvu, kao asnik austro-ugarske vojske, bio i knjievnik Mile Budak, koji je u svojim zarobljenikim doivljajima napisao i objavio autobiografsku prozu Ratno roblje (u 2 sveska). Mnogi zarobljenici su umrli. Sve je vie zarobljenika umiralo kad se pojavio pjegavi tifus. Najtee su muke nastale pri evakuiranju iz Srbije u jesen 1915., kad su evakuirani i zarobljenici austro-ugarske vojske. Njihova je evakuacija poela 19. listopada 1915. Pjeaili su od Nia i dalje preko Kosova do Valone u Albaniji gdje su stigli 15. prosinca 1915. Mnogi su na tom putu umrli. Od cca 60 000 zarobljenika preivjelo je priblino 23 500 ljudi. Njih su u Valoni ukrcali na parobrode i prebacili na otok Asinaru u Tirenskom moru (blizu Sardinije). Zarobljenici koji su na tim parobrodima na putu od Valone do Asinare umrli baeni su u more. Mnogo austro-ugarskih vojnika i asnika palo je u zarobljenitvo i na istonom bojitu. Meu tim je zarobljenicima vie od 200 000 potjecalo iz junoslavenskih zemalja u sklopu austro-ugarske. Na osnovi dogovora izmeu Jugoslavenskog odbora te srbijanske i ruske vlade (1916.) od tih je zarobljenika trebalo sastaviti dobrovoljaku jadransku legiju koja bi u slubi Antante ratovala protiv Njemake i njezinih saveznika. Kako bi se taj naum ostvario, Jugoslavenski je odbor u Rusiju

125

poslao svoja dva lana, Franka Potonjaka i Milivoja Jambriaka, da utjeu na hrvatske i ostale junoslavenske zarobljenike da se dobrovoljno pridrue toj vojnoj formaciji. Pristali zarobljenici su 1917. okupljeni u Odesi gdje su se formirale postrojbe. Pod utjecajem delegata srbijanske vlade, a i pojedinih zarobljenika Srba, prva formirana postrojba nazvana je I. srpska dobrovoljaka divizija. Njezini su pripadnici dobili ajkae (kape srbijanske vojske), a pred Page | 126 srpskom zastavom polagali su zakletvu srbijanskom kralju. Takav je postupak uznemirio zarobljenike - Hrvate. Pri formiranju nove postrojbe, oni nisu htjeli primiti ajkae niti pred srpskom zastavom poloiti zakletvu srbijanskom kralju. Mislei na svoju domovinu, u ime koje bi se borili, klicali su: ivjela Hrvatska! Srpski asnici i kozaci navalili su na zarobljenike - Hrvate, ubivi 13-oricu i ranivi vei broj. Taj pokolj zarobljenika Hrvata u Odesi ostao je u gorkom sjeanju svakoga Hrvata. Sve dobrovoljake postrojbe u Odesi ukljuene su zatim u Dobrovoljaki korpus Srba, Hrvata i Slovenaca. Zbog velikosrpskih koncepcija srpskih oficira i njihovih brutalnih postupaka, u tom se korpusu zaeo masovni disidentski pokret, zbog ega je on poetkom 1918. i prestao postojati. Neki junoslavenski zarobljenici na istonom bojitu, ostavi u Rusiji i nakon Oktobarske revolucije, ukljuili su se u postrojbe sovjetske Crvene armije. Najpoznatiji od njih bio je Aleksa Dundi (pravim imenom Tomo) rodom iz Grabovca kod Imotskog. Kao asnik Crvene armije poginuo je 1920. Sovjetska ga je vlast poslije pogibije proglasila herojem. O njemu je napisana drama i snimljen film u sovjetskoj Rusiji. SUDIONITVO U POBUNAMA MORNARA Potkraj 1917. meu mornarima u ibenskoj ratnoj luci formirale su se tajne grupe mornara kao rasadite antiratnoga i antiaustrijskog raspoloenja. Neto prije toga, 5. listopada 1917., osmorica mornara zavjerenika prisilila su ostale lanove posade na pasivnost i prebjegli u talijanske vode. Predali su se Talijanima istog dana u talijanskoj luci Potenza di Picona. Buntovna raspoloenja mornara iskazana su u sijenju 1918. i na nekim ratnim brodovima u Puli. Organizatori i sudionici te pobune bili su zatim uhieni i osueni na kazne zatvora do 10 godina. Poetkom veljae 1918. izbila je pobuna mornara na 40 ratnih brodova u Boki kotorskoj. Pobunjenici, meu kojima je bilo 31% Hrvata, zahtjevali su da se prekine rat, zakljui mir, da se dopusti samoodreenje naroda, da se osigura bolja opskrba stanovnitva ivenim namirnicama, da se ukine cenzura te da se sudionicima te mornarike demonstracije zajami da nee biti kanjeni. Pobuna je ve nakon 2 dana uguena. Prijeki vojni sud osudio je na smrt strijeljanjem etvoricu glavnih organizatora pobune: jednog eha - Frantieka Raa, i trojicu Hrvata - Antuna Grabara (iz Porea), Matu Brnevia (iz Krila-jesenica kod Omia) i Jerka igoria (iz irja kod ibenika). U to je vrijeme zapovijednik austro-ugarske ratne mornarice bio admiral Maksimilijan Njegovan, Hrvat, rodom iz Zagreba, koji je odmah nakon pobune mornara u Boki kotorskoj smijenjen i umirovljen, a umjesto njega na to je mjesto postavljen Mikls Horthy, Maar. Horthy je sumnjiio mnoge mornarike asnike Hrvate kao nepouzdane. Zbog toga nepovjerenja kontraadmiral Dragutin Prica, rodom iz Svetog Jurja kod Senja, zatraio je mirovinu i bio umirovljen u svibnju 1918.

126

Zeleni kadar Proturatno raspoloenje u HM bilo je vrlo izrazito ve 1916. Austro-Ugarski vojnici iz hrv. zemalja, koji su bili ranjeni na bojitima i dospjeli u bolnice, trovali su zadobivene rane kako bi to dulje ostali na lijeenju, a mnogi se od njih, kad bi dobili dopust i otili svojim kuama, nakon isteka dopusta, ne bi vraali u svoje postrojbe, nego su se krili u svome zaviaju - po poljima i umama (otuda naziv zeleni kadar). Austro-Ugarsko orunitvo ih je progonilo i hvatalo kao vojne Page | 127 bjegunce. Pojava zelenog kadra bila je izraz spontanog otpora pojedinca protiv AustroUgarske. Pripadnici zelenog kadra prenosili su vijesti o skorom slomu Monarhije i isticali da ne ele spaavati takvu dravu. Po poljima i umama krili su se ne samo takvi naoruani pojedinci ve i njihove naoruane grupe koje su imale svoje voe. NEVOLJE CIVILNOG STANOVNITVA Zbog masovne mobilizacije rezervista, pa i mladia iznad 18 godina, radna aktivnost u selima i gradovima bila je uvelike poremeena, te su mnoge obitelji bile i izloene egzistencijalnim nedaama. U selima se osim toga provodila i rekvizicija poljoprivrednih proizvoda i stoke, to je takoer povealo neimatinu i nezadovoljstvo. Na podruju Istre iz kotara Pule i Rovinja, prisilno se iseljavalo stanovnitvo jer je to podruje bilo proglaeno ratnom operativnom zonom. Velik problem u Dalmaciji i Istri bila je prehrana stanovnitva. Sve je vie ivenih namirnica ponestajalo. Mnoge su obitelji, pa i cijeli krajevi, bili zahvaeni glau. Predstavnici vlasti uveli su ve od 1915. aprovizaciju i racioniranu opskrbu. U dalmatinskim i istarskim gradovima tijekom 1916. i 1917. uvedene su i krune karte s kojima se po osobi moglo kupiti 200 grama kruha na dan. Da se pomogne izgladnjeloj djeci iz ugroenih krajeva, u Banskoj Hrvatskoj pokrenuta je akcija spaavanja djece. Tom je akcijom u Zagrebu rukovodio Zemaljski odbor za zatitu obitelji vojnika mobiliziranih vojnika u ratu, u kojemu su se svojom aktivnou osobito istaknuli hrv. domoljubi Josip ilovi i uro Basariek79. Stanovnici se meusobno nisu smjeli otvorenije ni izjadati zbog svojih nevolja jer su svako negodovanje budno pratili brojni policijski dounici shvaajui to kao aktivnost uperenu protiv vladajueg reima. 1918. poela je harati i panjolska gripa koja je zahvatila vei do svijeta te je od te bolesti stradalo vie ljudi nego to ih je stradalo na svim ratitima tijekom rata. I na hrv. prostoru od te je bolesti umrlo nekoliko desetaka tisua oboljelih. HRVATSKA POLITIKA EMIGRACIJA I NJEZINA AKTIVNOST Uoi poetka i neposredno nakon poetka rata u Italiju je pobjeglo nekoliko hrv. politiara i javnih djelatnika (Frano Supilo, Ante Trumbi, Ivan Metrovi i dr.), koji su bili zainteresirani za ratnu i poratnu sudbinu hrv. naroda. Djelujui najprije u Rimu, dolazili su do niza informacija izmeu kojih su se osobito izdvajale one u svezi s Rusijom i Italijom. Informacije o Rusiji upuivale su na to da je Rusija zainteresirana da Juni Slaveni budu osloboeni od austrijskih Nijemaca i Maara. Informacije o Italiji upozoravale su na to da se Italija, kao lanica Trojnog saveza, sustegnula od svojih saveznikih obveza i proglasila neutralnom kako bi mogla politiki trgovati svojom neutralnou. Nalazei u tim informacijama razloge za uznemiranje i protuakciju, hrv. su politiki emigranti sastavili memorandum koji su u Rimu, u rujnu 1914. predali ruskome, engleskome i frncuskom ambasadoru. U tome memorandumu prikazali su probleme Junih Slavena u HM, koji mogu biti
79

od srpnja 1917. do rujna 1918. bilo je zbrinuto 16 349 djece.

127

rijeeni samo slomom Monarhije. Predloili su ujedno da Saveznici (lanice Antante) pozovu June Slavene iz sastava Austro-Ugarske i da i sa svoje strane poduzmu sve kako bi pridonijeli ruenju HM. U Rimu su hrv. politiki emigranti stupili u doticaj s tamonjim poslanikom Kraljevine Srbije koji je javio svojoj vladi iz Rima kako bi bilo svrsishodno da se, u zajednici s emigrantima Hrvatima, nau i emigranti Srbi s podruja AustroUgarske. Srbijanska je vlada, prihvativi prijedlog, uputila u Italiju dvojicu Page | 128 istaknutih bosansko-hercegovakih Srba - Nikolu Stojanovia i Duana Vasiljevia. Na sastanku hrv. emigranata odranom 22. studenog 1914. u Firenci, dogovoreno je da se osnuje odbor koji bi zastupao sve June Slavene iz Austro-Ugarske, s nazivom Jugoslavenski odbor. Zadaci Jugoslavenskog odbora bili su suraivanje s vladama sila Antante i zalaganje za izdvajanjem junoslavenskih zemalja iz Austro-Ugarske, kako bi se te junoslavenske zemlje potom mogle ujediniti sa Srbijom i Crnom Gorom u zajedniku samostalnu dravu. Taj je dogovor uskoro dobio potporu Starevieve stranke prava u Banskoj Hrvatskoj i Narodne napredne stranke u Sloveniji. Tako su otada u sastavu Odbora bili i hrv. i srpski i slovenski politiki emigranti. Konstituiranje Odbora obavljeno je 30. travnja 1915. u Parizu, a za predsjednika je izabran Ante Trumbi. Nedugo potom sjedite odbora premjeteno je u London. U Londonu je uspostavljena njegova sredinja kancelarija kojom je rukovodio Hinko Hinkovi. Izvan tog sjedita Odbor je imao svoje stalne podrune kancelacije - u Parizu, Genevi, Petrogradu i Washingtonu. Jugoslavenski odbor odredio je Franu Supila da kontaktira s vladama sile Antante kojima je on obrazlagao nunost poslijeratnoga junoslavenskog ujedinjenja tvrdei da bi ta junoslavenska drava mogla biti branom pred novim tenjama njemakog ekspanzionizma. Osobito se borio protiv talijanskih aspiracija i tajnoga Londonskog ugovora (26. travnja 1915. u korist Italije, a na tetu Slovenaca i Hrvata), za koje je naknadno saznao za svog boravka u Petrogradu. U promidbi ciljeva za koje se zalago Odbor i u novanom podupiranju Odbora podosta su pridonosili hrv. iseljenici u Junoj Americi i SAD-u posredovanjem svojih za te svrhe specijalno utemeljnih organizacija - Jugoslavenske narodne obrane (23. sijenja 1916. u Antofagasti) i Jugoslavenskog narodnog vijea (30. studenog 1916. u Pittsburghu). Jugoslavenski odbor izdavao je i svoje biltene na francuskim (Bulletin Yugoslave) i engleskome (The Southern Slav Bulletin). Suradnja Odbora i srbijanske vlade nije tekla onako kako se oekivalo i to najvie zbog stavova Nikole Paia, predsjednika te vlade. Prema Paievu velikosrpskom shvaanju, budua jugoslavenska drava trebala je biti samo proirena Srbija, koja bi se trebala zvati Nova Srbija ili Velika Srbija. Suprotno takvu velikosprskom stavu Frano Supilo je isticao da bi budua drava junoslavenskih naroda trebala biti demokratska i federativna zajednica, pa je od Odobora zahtjevao da utjee ne Paia kako bi on i njegovi istomiljenici napustili svoje velikosrpske stavove. Budui da je vodei dio Jugoslavenskog odbora oklijevao u potpori tom Supilovu zahtjevu zbog opreza da se ne bi zaotrili odnosi sa srbijanskom vladom, Supilo je, nezadovoljan takvom taktikom, istupio iz Odbora 5. lipnja 1916. i otada djelovao samostalno. Supilo je svoj istup pismeno obrazloio Odboru, istaknuvi da nije ni najmanje zadovoljan postupkom i politikom srpske vlade u poimanju i rjeavanju jugoslavenskog pitanja. Isticao je da Hrvatska mora biti u odnosu prema Srbiji i ostalome istonom dijelu Junoga Slavenstva ravnopravni faktor. Napokon su tek ljeti 1917. voeni pregovori izmeu Jugoslavenskog odbora i srbijanske vlade o pitanjima zajednike jugoslavenske drave. Na Paia je utjecalo nekoliko razloga da pristane na te pregovore, primjerice pad carizma u Rusiji, u kojemu je srbijanska vlada imala potporu i zatitu; ulazak SAD-au rat, Svibanjska deklaracija Jugoslavenskog kluba u Beu, nepovoljan odjek solunskog procesa te nastojanje Austro-Ugarske da sklopi separatni mir sa Silama Antante.

128

Ti pregovori Jugoslavenskog odbora i srbijanske vlade voeni su na Krfu, te je i zajednika izjava tih pregovora od 20. srpnja 1917. nazvana kao Krfska deklaracija. U toj su deklaraciji pregovarai istaknuli da su postgli suglasnost da se obavi ujedinjenje Srba, Hrvata i Slovenaca u jednu dravu i da ta drava bude ustavna, demokratska i parlamentarna monarhija na elu s dinastijom Karaorevia. Sporazumjeli su se da se u toj zajednikoj buduoj dravi ravnopravno mogu upotrebljavati zastave, grbovi i pisma, da vjere budu Page | 129 ravnopravne, da se uvede jedinstven kalendar, da e graani biti ravnopravni i imati ope i jednako izborno pravo, te da, nakon ujedinjenja, ustavotvorna skuptina donese ustav kvalificiranom veinom. titei svoje interese, srbijanska je strana u tim pregovorima nametnula svoj stav da budua zajednika drava unaprijed bude oznaena kao monarhija i da vladar u njoj bude srbijanski kralj, to je bio sasvim nedemokratski in i dokaz koliko su ti pregovori bili ravnopravni. Pai nije namjeravao potovati stavove deklaracije o ravnopravnosti. Izmeu Odbora i talijanske vlade nije bilo ue suradnje. Talijani su nakon poraza kod Caporetta (Kobarida) 1917. smatrali nunim postii sporazum s Junim Slavenima. Za tu je svrhu u Rimu osnovan i talijanski Odbor za sporazum s Junim Slavenima na ijem je elu bio politiar i publicist Andrea Torre. Uz posredovanje Britanaca dolo je do pregovora izmeu talijanskog Odbora za sporazum s Junim Slavenima i Jugoslavenskog odbora, koji su 7. oujka 1918. zavrili zajednikom izjavom, poznatom kao sporazum Trumbi - Torre. U toj izjavi istaknuto je da se i s jedne i s druge strane podupiru tenje za ujedinjenje Junih Slavena i dovrenje ujedinjenja Talijana, da e se talijansko-jugoslavenski teritorijalni sporovi rjeavati na naelima narodnosti i samoodreenja te da e narodne manjine u jednoj i drugoj dravi imati manjinska prava. Ta je izjava potom prihvaena i na Kongresu potlaenih naroda Austro-Ugarske, odranome 8., 9. i 10. travnja 1918. u Rimu. Od tog vremena Jugoslavenski odbor ima sve vei ugled u inozemstvu kao politiki predstavnik i zagovaratelj tenja Junih Slavena iz sklopa AustroUgarske. POLITIKA DJELATNOST NARODNIH ZASTUPNIKA I POJEDINIH HRVATSKIH DOMOLJUBA Posljednji predratni saborski izbori u Banskoj Hrvatskoj odrani su 16. prosinca 1913. U tada izabranom novom Hrvatskom saboru od 88 zastupnikih mjesta, Hrvatsko-srpska koalicija imala je 48 zastupnika. Prvo ratno saborsko zasjedanje u Zagrebu zapoelo je 14. lipnja 1915. Sabor je nakon tog zasjedanja radio povremeno i dalje tijekom rata. Koalicija je vodila oportunistiku politiku. Zastupnici ostalih stranaka iznosili su svoja politika stajalita, npr. zastupnik Stjepan Zagorac, samostalni starevianac, govorio je o hrv. pitanju na saborskoj sjednici 23. prosinca 1915. i istaknuo da Hrvati svoju budunost ne vidi ni u dualistiki ni u trijalistiki ureenoj HM, ve u savezu drava unutar te Monarhije, u kojoj bi bila i hrv. dava. Zastupnik Stipe Vueti na saborskoj sjednici 21. prosinca 1916. kritizirao je svaku daljnju nagodbenjaku politiku s Maarima i zagovarao, unutar HM, samostalnu hrv. dravu. Prvo zasjedanje Carevinskog vijea u Beu zapoelo je u svibnju 1917. Kako bi mogli sudjelovati u njegovu radu, pojedini hrv. zastupnici iz Dalmacije, kao i pojedini slovenski iz Kranjske, tajerske i Koruke, bili su prethodno osloboeno od konfinacije. Hrvatski zastupnici iz Dalmacije i Istre i zastupnici iz slovenskih zemalja u Carevinskom vijeu imali su svoj zasebni Jugoslavenski klub koji je 30. svibnja 1917. prihvatio i javno objavio svoju deklaraciju (poznatu kao Svibanjska deklaracija Jugoslavenskog kluba), kojom je, na temelju narodnoga naela i hrvatskoga dravnoga prava, zahtijevano ujedinjenje svih zemalja u Monarhiji,

129

u kojima ive Slovenci, Hrvati i Srbi u jedno samostalno, od svakog gospodstva tuih naroda slobodno i na demokratskoj podlozi osnovano osnovano dravno tijelo, pod ezlom Habsburko-lorenske dinastije. Jugoslavenski je klub 31. sijenja 1918. svoj memorandum dostavio i austro-ugarskoj delegaciji i ostalim delegacijama, koje su u Brest-Litovsku pregovarale o uspostavljanju mira. Tim memorandumom Jugoslavenski klub zalagao se za hitan i demokratski mir, za cjelovito razoruanje i za priznavanje potpunog prava svakog naroda na Page | 130 samoodreenje. Okupljali su se i Juni Slaveni iz sklopa Austro-Ugarske, noeni tenjom da se oslobode i samostalno organiziraju. Ta je tenja, koju su osobito poticali Jugoslavenski klub i Starevieva stranka prava, iskazana i njihovim sazivom meustranake konferencije koja je 2. i 3. oujka 1918. odrana u Zagrebu. U svojoj izjavi (poznatoj i pod nazivom: Zagrebaka deklaracija) oni su istaknuli da su Slovenci, Hrvati i Srbi jedinstven narod i da to jedinstvo mora ostati nedjeljivo i bezuvjetno, da zahtijevaju nezavisnost, ujedinjenje i slobodu u svojoj jedinstvenoj narodnoj dravi, da ta drava bude ureena na naelima potpune graanske slobode i demokratske samouprave. U posljednje dvije ratne godine reim je sve vie poputao i postupno se moglo sve slobodnije javno djelovati. Taj proces poputanja zapoeo je 2. srpnja 1917., kad je kralj (car) Karlo objavio amnestiju za sve uhienike i osuenike iz politikih razloga. Uz postojee politike listove otada se pojavljuju i nova politika glasila, a bilo je mogue, uz prethodno odobrenje policije, organizirati i javne skupove. Meu tim javnim skupovima isticala su dva kulturna (oba u Zagrebu): jedan 9. listopada 1917. u povodu 60. roendana Ive Vojnovia, a drugi 19. oujka 1918. u povodu 100. godinjice roenja Petra Preradovia. U Hrvatskom je saboru 26. lipnja 1918. grupa zastupnika80 predloila donoenje zakljuka da se hrvatsko, dotino jugoslavensko pitanje rijei na temelju prava narodnoga samoodreenja u onom smislu kako to danas izjavljuju i priznaju sve velike i male, slobodne i demokratske drave i narodi itavog svijeta. Uoljivo je da su u grupi predlagaa tog zakljuka i Stjepan Radi i Sran Budisavljevi. Radi se zalagao za ujedinjenu Hrvatsku u sklopu Monarhije, to je izriito istaknuo u svom saborskom govoru od 4. kolovoza 1917., koji je zavrio usklikom: ivjela Hrvatska! Radi je ve od travnja 1918. poeo podupirati i akcije za ire ujedinjenje na junoslavenskom prostoru. Budisavljevi je postao disident Koalicije. Iz Koalicije je, nezadovoljan njezinom rezerviranou, istupio poetkom srpnja 1917. i Ivan Lorkovi, prvak Hrvatske ujedinjene samostalne stranke. Tenja koncentraciji hrv. politikih snaga svoje konkretniji izraz dobila je na sastanku predstavnika svih dalmatinskih politikih stranaka, odranome 2. srpnja 1918. u Splitu. Na tom je sastanku zakljueno da predratne politike stranke u Dalmaciji prestaju postojati i da se, umjesto njih, osnuje jedinstvena Narodna organizacija s rukovodeim odborom od 16 lanova, koji preuzima voenje politikog pokreta u Dalmaciji. Nedugo potom odran je 14. srpnja 1918. i politiki skup u Suaku na kojem je osnovana Narodna organizacija Slovenaca, Hrvata i Srba za Hrvatsko primorje i Istru. Slian proces organiziranja tekao je i u Sloveniji gdje je 16. kolovoza 1918. u Ljubljani osnovan opeslavenski Narodni svet s njegovim pokrajinskim odborima za Trst, Primorsku, Koruku i tajersku. U daljnjoj izgradnji tako zapoete politike koncentracije sudjelovale su i 4 politike stranke iz Banske Hrvatske81, koje su 24.rujna 1918. objavile da su se udruile s dalmatinskom Narodnom organizacijom i sa slovenskim Narodnim
80

Ante Paveli, Ivan Kovaevi, Ivan Krnic, ivko Petrii, Marko Mileusni, Dragutin Hrvoj, Stjepan Radi, Ivan Peri, Cezar Akai, Sran Budisavljevi i Tomo Jalabeti 81 Sraevieva stranka prava, HPSS, Srpska narodna radikalna stranka i Socijaldemokratska stranka

130

svetom. Predstavnici te politike udruge sastali su se 5. listopada 1918. u Zagrebu i tada osnovali Narodno vijee Slovenaca, Hrvata i Srba, koje je imalo zadau ostvariti ujedinjenje svih Slovenaca, Hrvata i Srba u narodnu, slobodnu i neodvisnu dravu Slovenaca, Hrvata i Srba, ureenu na demokratskim naelima. Tri dana poslije, 8. listopada 1918., u to se vijee ukljuila Hrvatsko-srpska koalicija. Plenum Narodnog vijea SHS imao je 80 delegiranih lanova. Ui sastav plenuma Page | 131 Narodnog vijea SHS bio je Sredinji odbor Narodnog vijea SHS. Sredinji odbor imao je 30 lanova. Predsjednitvo Sredinjeg odbora bilo je ujedno i predsjednitvo Narodnog vijea SHS, a sastojalo se od predsjednika, dva potpredsjednika i tri tajnika. Za predsjednika Narodnog vijea SHS izabran je Anton Koroec, za potpredsjednika Ante Pavli (zubar) i Svetozar Pribievi, a za tajnike Mate Drinkovi, Ivan Lorkovi i Sran Budisavljevi. Kralj Karlo je nastojao sprijeiti raspadanje svoje carevine pa je 16. listopada 1918. objavio manifest kojim je obeao federalno ureenu dravu. HM je trebala postati savezna drava u kojoj svaki narod na svom teritoriju tvori vlastitu dravnu zajednicu. Sredinji odbor Narodnog vijea SHS 19. listopada 1918. objavio je svoju deklaraciju kojom je odbacio rjeenje ponueno carevim manifestom i zahtijevao potpuno samostalnu i neovisnu jugoslavensku dravu. U sklopu Sredinjeg odbora Narodnog vijea SHS formirane su 21. listopada 1918. djelatne sekcije i imenovani njihovi proelnici. Rasulo Austro-Ugarske bilo je sve vidljivije. RASKID SVIH DRAVNOPRAVIH VEZA S AUSTRO-UGARSKOM U takvu politiku ozraju sve se vie govorilo i o prekidu dravnopravnih odnosa s Austro-Ugarskom. Zbog toga se s velikom napetou oekivao stav Hrvatskog sabora sazvanog za 29. listopada 1918. Tog se dana ispred sabornice na Markovu trgu u Zagrebu okupilo mnotvo zagrebakih graana. Doli su i generali Mihovil Mihaljevi, zapovijednik domobranstva, i Luka njari, zapovijednik zajednike carsko-kraljevske vojske, koji su uli u sabornicu i sjeli pokraj bana Ivana Mihalovia odluni da zajedno s banom budu uz narodno predstavnitvo i prihvate sve odluke toga narodnog predstavnitva. Hrvatski sabor na tom je zasjedanju 29. listopada 1918. donio sljedee zakljuke: da se na temelju prava narodnoga samoodreenja svi dotadanji dravnopravni odnoaji i veze izmeu kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije s jedne strane te kraljevine Ugarske i carevine Austrije s druge strane - razrjeavaju, da se Dalmacija, Hrvatska i Slavonija s Rijekom proglauju posve neovisnom dravom prema Ugarskoj i Austriji, koja pristupa u zajedniku narodnu suverenu dravu Slovenaca, Hrvata i Srba i da se Narodnom vijeu SHS priznaje vrhovna vlast. Ban Antun Mihalovi je izjavio da se od tog trenutka sva postojea izvrna vlast podreuje i stavlja na raspolaganje Narodnom vijeu SHS kao vrhovnom upravnom tijelu drave. UMJETNOST, KNJIEVNOST, KULTURA, KOLSTVO I CRKVA U HRVATA KRAJEM 19. I POETKOM 20. STOLJEA UMJETNOST NA HRV. PROSTORU U 19. STOLJEU - KLASICIZAM I BIDERMAJER Zbivanja unutar hrv. likovne umjetnosti tijekom 19. st. u znaku su okupljanja i jaanja domaih umjetnikih snaga i promjene shvaanja zadae likovne

131

umjetnosti, koja se pojavljuje kao odraz sazrijevanja kulture i nacionalne svijesti. Tako e, od druge polovice 19. do prvih desetljea 20. stoljea, karakterizirati izrazita nacionalna funkcija u umjetnosti. Literarni historicizam odrazit e se u povijesnom anrovskom slikarstvu i skulpturi Otona Ivekovia, Ferde Quiquereza, Celestina Medovia, Ivana Rendia i Roberta Frangea Mihanovia, te i u glazbi Ivana Zajca kao i u knjievnosti, npr. u povijesnim Page | 132 romanima Augusta enoe ili u pjesmama fra Grge Martia. Ljubav prema prolostli u vijeme klasicizma i bidermajera, kao njegove vrlo bliske inaice probudio je i razvijao graanski stale, koji tijekom 19. st. postaje vodeim nositeljem narudba. Razliite regije oituju i razliitu kulturnopolitiku situaciju u 19. st. Razlikujemo regionalne kulturne krugove: Slavonija i sjeverozapadna Hrvatska su pod utjecajem centralne Europe, u Hrvatskom primorju proimaju se srednjoeuropski i talijanski kulturni krug, Rijeka je izdvojena, snana gospodarska sredina, a Dalmacija je i dalje pod snanim talijanskim utjecajem. Postupno, izmeu prve zajednike umjetnike manifestacije, gospodarske izlobe 1864. i Hrvatskog salona 1907., likovni ivot na hrv. prostorima postajao je sve homogeniji. U umjetnosti 19. st. izmjenjuje se nekoliko stilskih razdoblja. Razdoblje ilirizma, izmeu 1830. i 1860., poklapa se s likovnim jezikom klasicizma i bidermajera. Razdovlje romantizma podudara se s nagodbenom fazom, od 1860. do 1890., kada se razvijaju i ire realistiki, naturalistiki i imepresionistiki stilski elementi. Klasicizam i bidermajer Hrvatska umjetnost u znaku je klasicizma, od kraja 18. st. do nagodbenog doba. Nastavak klasicizma u duhu bekog bidermajera koincidira s izlaskom Gajeve Kratke osnove, Drakovieve Disertacije, Ilirske itaonice, Matice ilirske itd. Vrijeme ilirskog pokreta prati historicizam, koji se osjetio u likovnim umjetnostima, od slikarstva do arhitekture. Glavni naruitelji u klasicizmu su plemstvo te crkvene i vojne vlasti. Aristokracija gradi dvorce od Zagorja do Baranje i Srijema. Osobito su zanimljiva tri dvorca najbogatijih slavonskih plemia: dvorac Ezsterhzija u Dardi, dvorac Odeschalchija u Iloku te onaj grofovske obitelji Eltz u Vukovaru. Grofovi Pejaevi grade etiri impozantna dvorca, dva u Naicama, te one u Redfali kod Osijeka i Virovitici. Klasicizam se osjetio i u parkovnoj i vrtnoj arhitekturi, posebice uz dvorce po Zagorju i Slavoniji. U Zagrebu je uz biskupski dvor ureen park Ribnjak, a najvei domet parkovne arhitekture tog doba je Maksimir sa petalitem i klasicistikim objektima. Razdoblje klasicizma u Zagrebu svojom je arhitekturom obiljeio Bartol Felbinger. Osobito se istiu njegova dekoracija zgrada na Gornjem gradu i Harmici, trijem na ulazu u Jurjevsko groblje, kue u Opatikoj, Vlakoj, Tukancu te opinska vjenica u Samoboru. U Rijeci na Trsatu, venecijanski graditelj i kipar, Giacomo Paranuzzi, gradi obiteljski mauzolej grofa Lavala Nugenta na Trsatu u formi antikog hrama. Najvaniji dogaaj za klasicizam u Dalmaciji je izrada projekta za ljetnikovac u Divuljama trogirske plemike obitelji Garagnin Fanfogna poetkom 19. st., autor koji je bio poznati venecijanski arhitekt Gian Antonio Selva. U Zadar klasicistike ideje u arhitekturi prenose rimski arhitekt Basilio Mazzoli, Antonio Luigi de Romanio iz Krfa i Valentino Presani iz Udina. Jedna od najznaajnijih figura tog razdoblja u Dalmaciji bio je Vicko Andri, splitski arhitekt i konzervator koji je u Splitu izradio jednu palau i jedan glorijet. Meu kiparima istie se Anton Dominik Fernkorn, austrijski kipar i ljeva, koji sredinom stoljea radi skulpture sv. Jurja koji ubija zmaja, spomenik banu Jelaiu i kip Bezgrene na stupu ispred katedrale u Zagrebu.

132

Tema klasicizma i bidermajera je portret. Naruuju ga velikai za svoje dvorce.U Zagrebu plemstvo nabavlja portrete u poznatoga bekog slikara Friedricha von Amerlinga. Beanin Ferdinand Georg Waldmller radi portrete i pejzae. Na jugu pak uz domae umjetnike djeluju talijanski doseljenici, poput Sicilijanca Carmella Reggija, koji je poetkom stoljea u Dubrovniku izradio nekoliko portreta i oltanih pala to odiu klasicistikim duhom. On nastavlja novi stil koji je poeo s povratkom dubrovakog slikara Petra Katuia s nedovrenih rimskih Page | 133 studija kod Mengsova aka, Antona Marona, oko 1786. Prodor klasicizma na podruju likovnih umjetnosti u Split donosi Dubrovanin Rafo Martini, takoer rimski ak, 1812. Najpoznatija imena te epohe na sjeveru su dva slovenska slikara, beka aka, Mihael Stroy i Matija Brodnik. Ustaljivanje lokalne proizvodnje u bidermajeru karakteriziraju pojave Vjekoslava Karasa, kolovanog u Firenzi i Rimu, koji je ivio u Zagrebu i Karlovcu, i dvojice udomaenih stranaca Josipa Franje Mckea i Ivana Zaschea. Prednagodbeno i nagodbeno doba Predstavnici romantizma, odnosno kasnog bidermajera, udomaeni su slikari Slovak Ivan Zache i eh Dragutin Stark. S politikim preokretom poinje novo doba hrv. kulturnog ivota, razdoblje koje je u znaku Maurania, Krnjavog, Strossmayera i Kukuljevia, iji Slovnik umjetnika jugoslavenskih iz 1858. pokazuje buenje svijesti o vlastitom znaenju u likovnoj umjetnosti. To je vrijeme historicizma u arhitekturi i zakanjelog romantizma koji osjeamo u historijskom slikarstvu Josipa Franje Mckea i Ferde Quiquereza, kao i folklornim temama i pejzaima Nikole Maia i nazarenskom stilu koji je podupirao Strossmayer. 70-ih godina slikarstvo se okree prema temama iz nacionalne povijesti. Najkarakteristiniji je primjer J. F. Mckea, koji oko 1868. poinje slikati povijesne slike, poput Dolazak Hrvata i Smrt Stjepana II. Drislava. Zakanjela linija historizcima svog e interpretatora nai u Mckeovu aku Quiquerezu ija su djela obiljeena antinagodbenom atmosferom i rodoljubnom patetikom, a usporedno s njegovim povijesnim slikama nastaju pejzai Nikole Maia, mnchenskog aka koji e dominirati u Zagrebu sve do Bukoveva dolaska. Nazarenci Alexander Maximilian Seitz i njegov sin Ludvig rade freske u novoizgraenoj akovakoj katedrali za biskupa Strossmayera. 19. st. na sjeveru obiljeeno je kulturnim konstituiranjem gradskih skuptina, a tipini primjeri su Varadin i Osijek, u kojima se razvija autonomna umjetnika djelatnost, podupirana od domae sredine. Primjerice, snaan slikarski ivot u Osijeku poinje s Hugom Conradom von Htzendorfom, a nastavlja se umjetnou njegova aka Osjeanina Adolfa Waldingera. Oko polovice stoljea poinje se u Dalmaciji osjeati pretporodno doba koje se odraava u nacionalnom buenju, i tada poinju prvi pokuaji povezivanja sa Zagrebom kao nacionalnim sreditem (prva dalmatinsko-hrvatsko-slavonska izloba 1864.). Te e ideje svoj vrhunac dosegnuti kad se u rodni kraj vrate Vlaho Bukovac, Celestin Medovi i Ivan Rendi. U Zadru 50-ih godina cvate historijski akademizam i romantizam olien u figurama Franje Salghettija Driolija, koji slika rodoljubne slike ilirskoga nacionalnog predznaka (Jugoslavija) i Ivana Skvarine, koji je nakon kraeg boravka u Splitu i Zadru gdje je naslikao niz zanimljivih oltarnih pala otiao zauvijek u Veneciju. Romantizam u Splitu naao je svoj izraz u djelima slikara Jurja Pavlovia i knjievnika Luke Botia. Izlaze knjige o antikom Solinu, arheologa Frana Carrare. Hrvatskom obalom putuje Tranin Antonio Zuccaro koji e ostvariti niz portreta od Zadra i Skradina do Splita, ali i Alegoriju povijesti Dalmacije u starome Bajamontijevom kazalitu 1859. U Rijeci najzanimljivije linosti te epohe su slikari Ivan Sinonetti

133

i Francesco Colombo. U skulpturi sredinje linosti su Pietro Stefanutti i Vatroslav Donegani, koji radi oltarnu plastiku za akovaku katedralu. Na sjeveru u razdoblju izmeu bana Maurania i Khuena-Hdervryja, glavno je obiljeje dao historicizam. Negotiki stil pojavljuje se ve oko 1835. u crkvenoj arhitekturi koju potie zagrebaki biskup A. Alagovi. Glavni protagonisti opsene graevinske djelatnosti u razdoblju historicizma bili su arhitekti Friedrich Schmidt, K. Roesner i Herman Boll, iji je najvei pothvat, uz restauraciju Page | 134 zagrebake katedrale nakon potresa 1880., izgradnja neorenesansnih arkada groblja Mirogoj u Zagrebu. U Zagrebu nie nekoliko objekata u neobaroknim i neoklasicistikim formama, neorenesansna palaa HAZU F. Schmidta 1880., HNK austrijskih arhitekata H. Helmera i F. Fellnera 1895., klasicistika gimnazija (danas muzej Mimara). Duh vremena odraava i katedrala sv. Petra, 1866. 1882., koju prema planovima K. Roesnera i F. Schmidta podie Strossmayer u akovu. U Splitu se u duhu historicizma gradi kazalite 1893., Prokurative i Biskupska palaa. Promotor umjetnike djelatnosti u Zagrebu bio je Izidor Krnjavi, beki ak, slikar, likovni kritiar i povijesniar umjetnosti, voditelj Odjela za bogotovlje i nastavu. 1868. osnovao je Drutvo umjetnosti koje postaje pokretaka snaga u likovnosti do poetka 20. st. Njegovom zaslugom 1880. osnovani su Muzej za umjetnost i obrt, i 1882. Obrtna kola gdje e zapoeti kolovanje predstavnici hrv. moderne. On ureuje Odjel za bogotovlje i nastavu u Opatikoj ulici 10. U tome projektu oko 1900. sudjeluju svi vani onodobni umjetnici, poevi od slikara Medovia, Bukovca, Tiova, iko-Sesije i Ivekovia, do kipara Valdeca i Frangea. Lokalna kiparska djelatnost dobiva snani zamah pojavom Ivana Rendia, Braanina koji nakon kolovanja u Italiji nekoliko godina boravi i djeluje u Zagrebu. Drugi tadanji poznati talijanski ak bio je Branislav Dekovi, istaknuti animalist i portretist. Na prijelazu stoljea dominantne pojave u hrv. skulpturi bili su Robert Frange Mihanovi i Rudolf Valdec. Poeci hrvatske moderne Umjetnici moderne koji studiraju u Beu, Mnchenu i Parizu, prate tamonju likovnu situaciju i prenose ju u svoj zaviaj. Istodobno u hrv. umjetnosti traje romantini ilirizam koji se osjea u dravotvornosti motiva, nacionalnoj ikonici, poevi od povijesnih tema (Bukoveve slike Gunduliev san i Dubravka, Medovieva Splitski sabor 1897.) do prikaza domaih krajolika ili seljaka u narodnim nonjama. U Zagreb nakon studija dolaze dvojica mladih umjetnika: Vlaho Bukovac i Celestin Medovi. Bukovac postaje osnivaem zagrebake kole mladih umjetnika, u ijim e se djelima osjetiti njegov utjecaj u plenerizmu, svijetlosnim bojama i prozirnim sjenama. Prijelaz dvaju stoljea u Hrvatskoj u znaku je novih socijalnih, politikih i kulturnih forma. U literaturi i likovnoj umjetnosti osjeaju se utjecaji Bea. Osobitu ulogu imaju praki i beki aci, poput Duana Plavia i Giuda Jenyja, koji 1898. izdaju prvi broj lista Mladost, smotre za modernu knjievnost i umjetnost. Secesija se u hrv. umjetnosti odrazila u odricanju od historicizma. Primjerice, arhitektura bekih i njemakih aka Viktora Kovaia, Vjekoslava Bastla, Huga Erlicha, Aladara Baranyaia, Stjepana Podhorskog, Rudolfa Lubynskog i Dioniza Sunka, reakcija je na Bollove restauratorske zahvate. U slikarstvu se odrazila u odvajanju Bukoveve arene zagrebake kole od Drutva umjetnosti Izidora Krnjavoga. Rije je o secesionistikoj grupi koja se formirala oko Bukovca, a pripadali su joj kipari Rudolf Valdec i Robert Frange Mihanovi, slikari Artur Alexander, Robert Auer, Menci Clement Crni, Ferdo Kovaevi, Oton Ivekovi i arhitekt Viktor Kovai.

134

Martin Pilar, Janko Holjac, Josip Vanca i Kamilo Toni, arhitekti koji su diplomirali na bekoj Visokoj tehnikoj koli, i imali praksu u bekim arhitektonskim ateljeima, grade u oblicima kasnog historicizma s motivima secesije, a na javnim objektima pojavljuju se elementi moderne. Od 1900. pratimo ispreplitanje i sukobe dvaju nacionalizama, hrvatskoga i junoslavenskoga. U sklopu nacionalne ikonike, zanimljiv je opus Viktora Kovaia, autora zagrebake Burze, od projekta rjeenja trga ispred zagrebake Page | 135 katedrale do crkve sv. Blaa, i paradigmatski primjer tzv. nacionalnog stila u sakralnoj arhitekturi. Junoslavenske ujediniteljske dravotvorne teme svojega najveeg predstavnika nalaze u linosti Ivana Metrovia. Javni spomenici u bronci, kamenu i drvu, elektinog stila koji je svoje izvorite traio u kiparskoj tradiciji od grke plastike do Michelangela, poput spomenika na Avali, tipian su primjer dravotvorne umjetnosti. Ideje junoslavenskog jedinstva oituje i drutvo Lada, savez likovnih umjetnika s nacionalnim sekcijama. Temelje hrv. modernog slikarstva uspostavljaju trojica slikara mnchenske kole: Josip Rai, Miroslav Kraljevi i Vladimir Beci (uvode u hrv. umjetnost parike novosti, impresionizam uz elemente secesije i simbolistike). Meu njima, najvee zasluge ima Kraljevi koji, oslanjajui se na Maneta, dospijeva do sezanistike konstrukcije slike. Najzanimljivija osoba na poetku 20. st.u Dalmaciji jest venecijanski ak Emanuel Vidovi, koji se koristi elementima simbolizma, pejzaima i mrtvom prirodom. Povezuje prvu i drugu secesiju, onu zagrebake arene kole i onu iz Bea na elu s Ivanom Metroviem, M. Rakim i T. Krizmanom, a koju je karakterizirala monumentalizacija simbola i simbolistiki ekspresionizam. Od velike epizode Minhenskog kruga poinje slom hrvatske secesije, a poetkom rata povijesnu ulogu u hrv. moderni odigrao je Proljetni salon (1916. - 1919.), osnovan u jeku krvavih godina na kojemu izlau razliite generacije predstavljajui razliita stilska nagnua. Nove slikarske nade postaju mladi umjetnici poput Lj. Babia, M. Steinera, Z. ulentia ili J.Miea. HRVATSKA KNJIEVNOST U 19. I POETKOM ROMANTIZAM, REALIZAM, MODERNA, MODERNIZAM 20.STOLJEA -

Romantizam se pojavljuje u sredinjim deseteljeima 19. st. Domai romantizam posjeduje i neke osobite znaajke koje izravno proizlaze iz hrv. kulturnih i politikih prilika. Temeljna karakteristika hrv. romantizma jest njegova nacionalna sastavnica koja se oblikuje u opekulturnom programu, stvaranju osnovnih oblika knjievnog ivota i ponajbolje oituje u Daniinom sloganu narod bez narodnosti kao tijelo bez kosti. Hrv. romantiarska knjievnost svoj je oslonac nala u domaoj renesansnoj i baroknoj knjievnosti, a hrv. su romantiari obuhvatili gotovo sve knjievne rodove i vrste. Najzastupljenija je ilirika, znatan je broj epskih djela, obilna je putopisna knjievnost, pojavljuju se i dramski oblici i zapoinje novelistika. U ilirici su se okuali mnogi (Ivan Maurani, Dimitrija Demeter, Antun Nemi, Ivan Kukuljevi Sakcinski, Ivan Trnski...), ali ponajbolja ostvarenja pripadaju Stanku Vrazu i Petru Preradoviu. Vrazovo pjesnitvo formalno je vrlo raznovrsno, a ponajbolja mu je zbirka ulabije (1840.) u kojoj spaja motive ljubavi prema eni i domovini, ostvarivi jednostavan izraz blizak narodnoj pjesmi. Preradovi je objavio dvije zbirke pjesama: Prvenci i Nove pjesme te stekao veliku popularnost domoljubnom lirikom, posebice motivima materinskog izraza i domotuja kojima osvaja onodobnu publiku.

135

Najvei dosezi epskog pjesnitva hrv. romantizma vezuju se uz stvaranje Ivana Maurani. Klasina tradicija, dubrovako pjesnitvo i narodna porezija temeljni su Mauranievi poticaji u sastavljanju Smrt Smail-age engia (1846.), romantinog spjeva od 5 pjevanja za kojeg je osnovnu grau pronaao u stvarnom dogaaju, pogibelji turskog junaka i hercegovakog pae Ismail-age engia u sukobu s Crnogorcima. Osnovne ideje spjeva su prolaznost sile, vjera u pravdu i konana pobjeda dobra u ivotu. Najei oblik izraavanje je monolog, a Page | 136 svako se pjevanje moe protumaiti kao dio dramske strukture. Na Maurania je od suvremenika utjecao Dimitrija Demeter svojim Grobnikim poljem, polimetrinom poemom o legendarnoj borbri Hrvata s Tatarima. Franjo Markovi u svojim, pomalo idilinim spjevovima Dom i svijet i Kohan i Vlasta tematizira otpor germanizacije, a vrijednije su epske pjesnike sastave napisali Luka Boti i Grgo Marti. U dramskoj knjievnosti hrv. romantizma prevladava povijesna tragedija. Ivan Kukuljevi Sakcinski pie Jurana i Sofiju, prvu izvornu dramu u novijoj hrv. knjievnosti, tematski posveenu borbi protiv Turaka. Meu Demetrovim se dramskim pokuajima istie Teuta. Mirko Bogovi, po uzoru na Shakespearea, obrauje nekoliko povijesnih sudbina (Frankopan; Stjepan, posljednji kralj bosanski; Matija Gubec), a anrovsku iznimku onodobne hrv. drame ini komedija Kvas bez kruha ili Tko e biti veliki sudac? Antuna Nemia. On je zapoeo prvi roman u hrv. knjievnosti (Udes ljudski) i napisao Putositnice, jedan od najuspjelijih hrv. putopisa. Hrvatska novelistika tematski zapoinje povijesnim, odnosno hajduko-turskim pripovijestima. Obiljeava ih plonost i stereotip likova, shematizirana dogaajna struktura, autorski komentari, moraliziranje i binarna ideoloka shema. Najznaajniji su autori Ljudevit Vukotinovi, I. K. Sakcinski, Dimitrija Demeter, Dragojla Jarnevi i Mirko Bogovi. Sredinja knjievna pojava druge polovice 19. st. jest August enoa, ije je knjievno stvaranje pouzdan znak mijene i nagovjetaj drukijih strujanja u hrv. knjievnosti. U 20-ak godina knjievnog rada okuao se u govoto svim knjievnim vrstama. To razdoblje, odnosno 60-te i 70-te godine 19. st. nazivamo enoino doba. Prihvatio je preporodnu ideju knjievnosti koja mora odravati nacionalni duh, ali je osnovni model modernizirao uspostavivi visoke umjetnike standarde, proirivi anrovski repertoar i pridobivi itateljsku publiku. Njegovom je zaslugom hrv. knjievnost postala djelatna moderna institucija graanskog ivota. Ozbiljniju knjievnu karijeru zapoeo je 1861. pjesnikim sastavcima. Njegov je pjesniki opus raznolik u anrovskom, tematskom i metrikom smislu. Uz ljubavnu domoljubnu liriku, popularnu i uglazbljivanu, osobito mjesto u povijesti hrv. pjesnitva zauzima i lirsko-epskim povijesticama u kojima romantiarski opjevava prola vremena. Njegov romaneskni opus oznaava kljunu postaju u povijesti hrv. romana. enoa je zapravo kanonizirao roman kao vrstu i formirao modernu itateljsku publiku. Iako je napisao nekoliko romana i novela iz suvremenog ivota (Mladi gospodin, Vladimir, Prosjak Luka, Branka, Prijan Lovro, U akvariju, Karanfil s pjesnikova groba), sredite njegova opusa ini 5 povijesnih romana: uvaj se senjske ruke, Zlatarevo zlato, Kletva, Diogene i Seljaka buna, koji su posluili kao sredstvo nacionalnoga, ali i itateljskog odgoja. Zlatarevo zlato smatra se prvi estetiki vrijednim romanom u hrv. knjievnosti. U enoinim romanima temom iz suvremenog ivota prepoznatljive su realistike znaajke. Tematskim odabirom i analizom drutvenih odnosa (selo grad, uzdizanje i propadanje na drutvenoj ljestvici, propast plemstva), stvorio je nune pretpostavke za razvitak hrv. knjievnog realizma. Realizam u hrv. knjievnosti obuhvaa posljednja dva deseteljea 19. st. Meutim, postoje neki novelistiki pokuaji 50-ih godina koji se obino smatraju zamahom predrealizma (protorealizma): Ante Starevi Prizor iz ivota, Adolf

136

Veber Tkalevi Zagrebkinja, Janko Jurkovi Pavao uturi i Vilim Korajac ijaci. Hrvatski realizam optereen je nacionalnim i politikim pitanjima pa su mnogi mlai hrv. knjievnici poput E. Kumiia i A. Kovaia politiki djelatni pravai. Znatan je utjecaj na hrv. realiste imao enoa, a od stranih posebno mjesto zauzima Ivan Sergejevi Turgenjev. Eugen Kumii pripovijeda o Istri, Ante Kovai i K.. Gjalski o Zagorju, Vjenceslav Novak o Primorju, Josip Kozarac o Slavoniji, a Jure Turi o Lici. Poeci hrv. realizma vezani su uz knjievno stvaranje Page | 137 E. Kumiia, i to posebice uz roman Olga i Lina. Ponajbolje narativno djelo hrv. realizma, po mnogima i cijeloga 19.st. jest roman A. Kovaia U registraturi. Kovaiev je roman najizrazitiji primjer drutvene kritike u onodobrnoj knjievnosti. Od svih je hrv. realista najvei tematski raspon ostvario Ksaver andor Gjalski. U zbirci pripovijesti Pod starim krovovima pripovijeda o ivotu zagorskih kurija. Utjecaj Turgenjeva oit je u romanima U novom dvoru i Na roenoj grudi, a zanimljiv tematski pomak predstavlja prvi politiki roman U noi, jedan od najboljih hrv. romana 19. st. Sredinji motivi najplodnijeg pisca hrv. realizma Vjenceslava Novaka jesu propadanje, bijeda i neimatina. Prikazuje najrazliitije drutvene skupine, uvodi niz traginih likova (romani Tito Dori, Pavao egota i Dva svijeta, novele U glib, Nezasitnost i bijeda), a u svom ponajboljem romanu Posljednji Stipanii propovijeda o propasti senjske patricijske obitelji. Prodor novih oblika gospodarstva i njihove posljedice na slavonsku seosku sredinu obrauje Josip Kozarac, u pripovijesti Tena, i u romanu Mrtvi kapitali, o promjenama u likoj sredini nastalim razvojaenjem Vojne krajine pie Jure Turi, propau hrv. plemstva u romanu Melita bavi se J. E. Tomi, dok Josip Draenovi stvara Crtice iz primorskog malogradskog ivota. Svretak hrv. realizma oznaava Janko Leskovar koji u svojim psiholokim novelama (Misao na vjenost, Katastrofa) najavljuje preokupacije moderne. Na poetikom razmeu romantizma i modernizma nastaje vrijedan pjesniki opus Silvija Strahimira Kranjevia. Njegovo je pjesnitvo angairano, istodobno proroko, tjeskobno, socijalno i domoljubno. Razdoblje izmeu 1892. i 1914. obino se naziva modernom s karakteristikama tipinim za onodobnu europsku knjievnost (ekspresionizam, futurizam). Najznaajniji autori moderne su: Milutin Cihlar Nehajev s romanom Bijeg, pjesnici Dragutin Domjani i Vladimir Vidri, dramatiar Ivo Vojnovi, novelist Dinko imunovi i Milan Begovi. Najznaajnija knjievna pojava s prijelaza dvaju stoljea jest A. G. Mato, koji je u hrv. pjesnitvo unio poetiku francuskih simbolista. Njegov se knjieni izraz naziva impresionistikim, a novele su mu obiljeene lirizmom (Iverje, Novo iverje, Umorne prie), a osobito je bio uspjean u kraim oblicima. Autori poput Vladimira Nazora i Ante Tresia Paviia stvaraju raznolik opus na tragu postromantiarskih poetika. Vaan dogaaj za lirsko pjesnitvo jest objavljivanje Hrvatske mlade lirike (1914.), zajednike zbirke 12-orice autora kojom je predstavljen novi knjievni narataj (Ljubo Wiesner, Fran Galovi, Ivo Andri, Tin Ujevi, Vladimir erina, Janko Poli Kamov, Zvonko Milkovi i dr.). Izraenije modernistike tendencije prepoznatljive su u djelu Frana Galovia (Z mojih bregov) i posebice Janka Polia Kamova koji svojim postupcima nagovjeta avangardistike knjievne smjerove. Najznaajniji predstavnici hrv. knjievne avangarde su: Ulderiko Donadini (Suvremena umjetnost), A. B. imi (Namjesto svih programa) i, nakon Prvoga svjetskog rata, Miroslav Krlea (Hrvatska knjievna la). KULTURNA, USTANOVE ZNANSTVENA I STRUNA DRUTVA, ORGANIZACIJE I

137

itaonice Prije poetka hrvatskog narodnog preporoda, u pojedinim su gradovima ne samo u Banskoj Hrvatskoj, ve i u Dalmaciji i Istri postojale drutvene ustanove zvane Casino, koje su bile mjesto sastajanja uglednih graana, koji su meusobno govorili preteno stranim jezicima. Svaki je Casino imao i funkciju itaonice. Nakon poetka ilirskog pokreta, osnivane su itaonice preporodnog tipa u kojima se govori hrvatskim jezikom i itaju razni tiskopisi na hrv. jeziku. Tu su se Page | 138 sastajali politiki istomiljenici koji su se zalagali za ciljeve preporoda pa su kao takve bile mjesto njihova druenja. Najpoznatije preporodne itaonice u Banskoj Hrvatskoj, osnovane krajem etvrtoga i poetkom petog desetljea 19. st., djelovale su u Varadinu, Karlovcu, Zagrebu, Bakru, Petrinji, Novom Vinodolskom i Poegi. Osnivanje itaonica u Dalmaciji i Istri zapoelo je 70-ih godina 19.st. Osnivane su itaonice u Splitu, Dobroti, Zadru, Dubrovniku, ibeniku, Sinju, Kninu, Puli, Kastvu, Lovranu, Pazinu i dr. Posljednjih godina 19.st. i poetkom 20. otvorene su itaonice kao prosvjetne ustanove, ak i na veim selima. Od preporodnih itaonica u Banskoj Hrvatskoj osobito je bila znaajna Ilirska itaonica kao pokreta niza kulturnih aktivnosti i ustanova. U njezinu sklopu nastala je i Matica ilirska, a u Dalmaciji se osobito istaknula Narodna tionica u Dubrovniku, koja je izdavala i svoj godinjak Dubrovnik. Matica hrvatska Poela je djelovati 1842. pod imenom Matica ilirska u sklopu Ilirske itaonice. Nakon zabrane ilirskog imena 1843. zvala se samo Matica, a Ilirska itaonica zvala se Narodna itaonica. Kasnije su se ponovno vratile svojim prvotnim imenima, ali kako je apsolutistiki reim 1850. zabranio rad Ilirske itaonice, otada je Matica ilirska postala samostalna ustanova. Osim knjievnih asopisa Kolo (1842. - 1853.), Neven (1852. - 1857.) i Knjievnik (1864. - 1866.), Matica ilirska izdavala je i djela starih dubrovakih pisaca, ali i suvremenika. 29. studenog 1874., Matica ilirska odluila je da se otada zove Matica hrvatska. Izdavala je asopise Vienac (1869. - 1903.) i Glas Matice hrvatske (1906. - 1909.). Muzeji Nastarije muzejske zbirke na hrvatskom prostoru vezane su za crkve koje su u svojim riznicama drale i uvale relikvije, obredne predmete, rukopise, umjetnika djela i knjige. Osnivaju se prvi javni muzeji, npr. 1818. Arheoloki muzej u Splitu i 1830. Centralni muzej za Dalmaciju u Zadru. Narodni muzej u Zagrebu nastajao je postupno: 1843. utemeljene su njegove dvije zbirke mineraloka i zooloka, 1844. nove tri zbirke - arheoloka, numizmatika i sfragistika, a 1845. zbirka rukopisa i starih natpisa. Od 1866. bio je pod zatitom Hrvatskog sabora. U Zagrebu su nadalje osnovani Muzej za umjetnost i obrt, Trgovako-obrtniki muzej, Hrvatski kolski muzej i Gradski muzej. Ostali muzeji: 1872. u Dubrovniku, 1877. u Osijeku, 1884. Muzej Istra u Poreu, 1889. i Osoru, 1892.u Rijeci, 1893. Muzej hrvatskih starina u Kninu, 1902.u Pili, 1910. u Cresu, 1910. Pokrajinski muzej za narodni obrt i umjetnost u Splitu. Tiskare i knjiare kao nakladnici Znatan broj tiskara na hrvatskom prostoru poslovao je i vlastitom nakladnikom djelatnou. Maksimilijan Vrhovac je 1794. u Zagrebu osnovao vlastitu tiskaru s namjerom da izdaje knjige. Kasniji vlasnivi te tiskare bili su Anrun Novosel od 1796. i Franjo upan od 1826. Djelovale su jo neke tiskare u Zagrebu, npr.

138

tiskara Ljudevita Gaja od 1838., tiskara Antuna Jakia od 1860., tiskara Ivana Vonine od 1869., Dionika tiskara od 1871., tiskara ure Trpinca od 1901. U sklopu nekih tiskara nalazile su se i knjiare. Pojedini su zagrebaki vlasnici knjiara bili ujedno i nakladnici. Npr., od 1904. Mirko Breyer u sklopu je svoje knjiare imao i antikvarijat. Kao nakladnici djelovale su pojedine tiskare i u ostalim hrvatskim gradovima od kraja 18. i tijekom 19. st. Npr., u Dubrovniku tiskara Carla Antonija Occhija, Page | 139 tiskara Andrea Trevisana, tiskara Antuna Martecchinija, tiskara Dragutina Prettnera; u Zadru tiskara brae Battara; u Varadinu tiskara Ivana Sangilla i Josipa Platzera; u Karlovcu tiskara Gapara Weitza, Ivana Nepomuka Prettnera, tiskara Abela Lukia i dr. Hrvatski zemaljski glazbeni zavod Pod ovim nazivom djeluje od 1895., a utemeljen je jo 1827. kao Drutvo skladnoglasja za Hrvatsku u Zagrebu. Od 1851. nosi ime Drutvo prijatelja glazbe u Hrvatskoj i Slavoniji sa sjeditem u Zagrebu, a od 1861. nazvano je Narodni zemaljski glazbeni zavod. Od 1829. uzdrava i svoju kolu za pjevanje i sviranje na gudakim glazbalima, koja od 1890. ima tri odjela: za pjevanje, instrumente i kompoziciju. Kninice U 19. st. knjinice djeluju u sklopu razliitih ustanova. Utemeljene su i prve opinske, gradske biblioteke. Jedna od takvih je Biblioteca Comunale Paravia u Zadru, otvorena 1857., a utemeljena poklonom Zadranina Piera Alessandra Paravije. Sveuilina knjinica u Zagrebu glavna je i najvea bilioteka u Hrvatskoj, utemeljena 1776., kada su knjige knjinice zagrebakog isusovakog kolegija predane Kraljevskoj akademiji znanosti. Sveuilinom knjinicom postala je tek s osnutkom Zagrebakog sveuilita 1874. 1914., Sveuilinoj su knjinici bile prikljuene biblioteka Kaptola zagrebakog (Metropolitana), 1916. biblioteka Hrvatskog prirodoslovnog drutva i 1918. biblioteka Nikole Tomaia. Drutvo za jugoslavensku povjesnicu i starine Drutvo je osnovano 1850. u Zagrebu inicijativom I.K. Sakcinskog te je okupilo velik broj lanova utemeljitelja, podupiruih lanova i povjerenika. U razdoblju od 1851. do 1875. izdavalo je svoje drutveno glasilo Arkiv za povjesnicu jugoslavensku. Matica dalmatinska Osnovana je sa svrhom da izdaje knjige za puk i nagrauje pisce takvih knjiga, a s radom je zapoela 1862. u Zadru. Od 1863. izdavalo je svoj Narodni koledar. Izdala je i niz drugih knjiga s podruja hrv. narodne umjetnike knjievnosti te s podruja povijesti. Od 1901. do 1904. izdaje i svoj knjievni asopis Glasnik Matice dalmatinske. 1911. Matica hrvatska i Matica dalmatinska dogovorile su se da objedine svoje lanstvo i nakladniku djelatnost, pa Matica dalmatinska otada djeluje kao ogranak Matice Hrvatske. JAZU 1860. akovaki biskup J.J. Strossmayer osniva JAZU, koju je Hrvatski sabor 1861.stavio pod svoju zatitu i izabrao odbor za izradu njenih pravila koji je izradio i dostavio Saboru Pravila jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. JAZU djelovala je u skladu sa Strossmayerovom eljom da ta ustanova njeguje znanost i umjetnost u Hrvata, te da ujedno bude znanstveni i umjetniki vez Hrvata s ostalim narodima slavenskoga juga. 1861. Hrvatski je sabor zatraio

139

kraljevu sankciju tih pravila, a 1863. iz Beasu zatraena manje preinake tih pravila. Sankciju je dobila tek 1866. Sabor je potom imenovao prvih 14 lanova JAZU, koji su izradili njegov poslovnik, te izabrali Strossmayera za njegova pokrovitelja, a Franju Rakog za predsjednika. JAZU je zapoeo s tri razreda: historiko-filologikim, filozofiko-juridikim i matematiko-prirodoslovnim. Isprva je bilo smjeteno u zagrebakom Gornjem gradu, dananjoj zgradi Prirodoslovnog muzeja, zatim od 1869. u Narodnom Page | 140 domu, te najzad od 1880. u vlastitoj palai na Zrinjevcu. U izdavakoj djelatnosti JAZU osobito su se isticale njegove serije povijesnih izvora82, zatim serija knjievnih djela Stari pisci hrvatski i Djela JAZU, potom u nastavcima veliki Rjenik hrvatskoga i hrpskoga jezika. K tome treba dodati i vrijedne periodike publikacije JAZU: Rad, Ljetopis, Starine, Zbornik za narodni ivot i obiaje Junih Slavena, Graa za povijest knjievnosti hrvatske, Prirodoslovna istraivanja. Strune i staleke udruge (ostala drutva) Drutvo sv. Jeronima, osnovano 1867. u Zagrebu, izdavalo je knjige s preteno vjerskom tematikom. Hrvatski pedagoko-knjievni zbor, osnovan 1871. u Zagrebu, organizirao je skupove, izdavao pedagogijsku literaturu, te knjievna djela i zabavno-poune asopise za djecu. Pokrenuo je i nedovrenu Pedagogijsku enciklopediju od koje je od 1885. do 1916. izilo ukupno 16 svezaka. Hrvatsko arkeologiko drutvo u Zagrebu osnovano je 1877. Od 1895. naziva se Hrvatsko arheoloko drutvo. Izdavalo je svoj struni asopis Vjesnik Hrvatskog arheolokog drutva. Hrvatsko naravoslovno drutvo (kasnije Hrvatsko prirodoslovno drutvo) osnovano je 1885., a izdaje svoj struni asopis Glasnik Hrvatskog prirodoslovnog drutva. Od 1915. izdaje asopis Priroda, kao i svoju Popularnu biblioteku. Hrvatsko starinsko drutvo (tako nazvano od 1893.) zapoelo je radom 1887. u Kninu kao Kninsko starinsko drutvo. Organiziralo je arheoloka istraivanja u kninskoj okolici, osnovalo je 1893. Muzej hrvatskih starina i pokrenulo 1895. svoj asopis Starohrvatska prosvjeta. Drutvo hrvatskih knjievnika, osnovano 1900., pokrenulo je 1906. svoj asopis Suvremenik, a 1909. i svoju biblioteku Suvremeni hrvatski pisci. Politike novine Djelovale u Zagrebu: Pozor (1860. - 1867.) Obzor (1871. - desetljeima dalje) Hrvatka (1885. - 1895.) Hrvatska domovina (1895. - 1900.) Hrvatsko pravo (1895.- 1911.) Naa sloga (od 1870. u Trstu, a potom u Puli) Sriemski Hrvat (1878. - 1887., Osijek) Sloboda (1878. - 1883., Suak) Novi list (1900. - 1907., Rijeka) Rieki novi list (1907. - 1915.) Djelovale u Zadru: Il Nazionale, odnosno Narodni list (1862. - desetljeima dalje) Il Dalmata (1866. - 1915.)
82

Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium, Monumenta historicoiuridica Slavorum meridionalium, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae i Monumenta historica Ragusina

140

La Dalmazia cattolica (1870. - 1879.) Katolika Dalmacija (1800. - 1898.) Hrvatska kruna (1892. - 1918.) Djelovale u Splitu: Avvenire (1875. - 1882.) Narod (1884. - 1894.) Jedinstvo (1894. - 1905.) Nae jedinstvo (1905. - 1918.) Djelovale u Dubrovniku: Rimembranze della settimana (1848.) L'Avvenire (1848. - 1849.) Crvena Hrvatska (1891. - 1914.) OSNOVNO, SREDNJE I VISOKO KOLSTVO Banska Hrvatska Jo za vladavine Marije Terezije objavljenja je 1777. naredba o organizaciji kolstva pod naslovom Ratio educationis totiusque rei literariae per regnum Hungariae et provincias eidem adnexas (Opi kolski i uevni sustav za Ugarsko kraljevstvo i njemu pridruene zemlje). Prema tom kolskom sustavu kole su djelovale kao narodne (osnovne) i kao latinske kole (gimnazije). Narodne (osnovne) kole organizirane su ovisno o sredini u kojoj djeluju. Npr. seoska osnovna kola je mogla imati jednog uitelja, osnovna kola u gradovima tri uitelja, osnovna kola u okrunim sreditima do etiri uitelja i sl. Pri tim osnovnim kolama (normalkama) mogli su se odravati i pedagoki teajevi za obrazovanje osnovnokolskih uitelja. Latinska kole (gimnazije) organizirane su u 3 stupnja, gdje je prvi bio gramatika kola s tri razreda (prvi razred principia, drugi razred grammatica, trei razred syntaxis), drugi stupanj je bio humanistika kola s dva razreda (etvrti poesis, peti rezred rhetorica), a trei stupanj bila je akademija s dvogodinjim trajanjem, a imala je dva odsjeka: filozofski i pravi odsjek. Broj osnovnih kola u Banskoj Hrvatskoj sporo je rastao, ali je ipak bio u stalnom porastu, pogotovo od vremena ilirskog pokreta i dalje. Nakon Hrvatsko-ugarske nagodbe (1868.) bilo je u Banskoj Hrvatskoj mogue donijeti i prvi hrvatski kolski zakon, to je i uinjeno za banovanja Ivana Maurania: Hrvatski sabor usvojio je Zakon o ustroju pukih kola i preparandija za puku uiteljstvo u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji, koji je 14. listopada 1874. dobio carevu (kraljevu) sankciju. Prema tom prvom hrv. kolskom zakonu u Banskoj Hrvatskoj puke kole dijelile su se na ope puke i graanske kole. Ope puke kole imale su 4 razreda i 2 godita opetovnice, koje su imale zadatak da njihovi polaznici utvrde uevno gradivo iz prethodnih razreda. Nastava je bila besplatna i obvezna za sve uenike. Graanske kole trajale su 3 godine. U njima su, uz ope obrazovne predmete, bili zastupljeni i struni predmeti iz poljodjelstva, obrta i trgovine. Za banovanja Khuena-Hdervryja donesen je i 31. listopada 1888. potvren novi Zakon ob ureenju puke nastave i obrazovanja uitelja pukih uitelja u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji. Puke su se kole prema tom zakonu dijelile na nie i vie. Nie su trajale 4 godine, a vie puke kole zamijenile su dotadanje graanske kole. Nastavni jezik u tom novom kolskom Zakonu iz 1888., zbog pravoslavnog stanovnitva iz pripojene Vojne krajine, zvao se hrvatski ili srpski. Uiteljima su sniene plae i produeno trajanje slube od 30 na 40 godina da bi stekli mirovinu.

Page | 141

141

Daljnji rast broja osnovnih kola u Banskoj Hrvatskoj vidi na str. 637. U kolskoj godini 1901./1902. bilo je ukupno 29 viih pukih kola s 3 151 uenikom i 201 uiteljem. Postojale su i dvije sprecijalne osnovne kole kola za slijepe i kola za gluhonijeme - obje u Zagrebu! Nepismenost stanovnitva bila je izrazita. U Banskoj Hrvatskoj 1900. bilo je Page | 142 nepismenih 49,18% mukaraca i 64,83% ena. Podatke o nepismenosti u pojedinim upanijama vidi na str. 637. Tijekom 19. i poetkom 20.st. nastao je u Banskoj Hrvatskoj znatan broj srednjih kola te niih strunih kola i teajeva, iji ukupan broj po vrstama u kolskoj godini 1905./1906. vidi na str. 638. Visoko kolsko obrazovanje u Banskoj Hrvatskoj provodilo se u Kraljevskoj akademiji znanosti (Regia scientiarum academia) s tri studija: filozofskim, pravnim i teolokim. Hrvatski sabor 1790. traio je da zagrebaka akademija dobije status sveuilita, ali joj taj status nije tada dan. Poslije, sredinom 19. st., kad je trajanje gimnazijskog obrazovanja produeno sa 6 na 8 godina, filozofski studij u Zagrebu pretvoren je u 7. i 8. godinu uenja u zagrebakoj gimnaziji. Nakon toga u Kraljevskoj akademiji znanosti ostao je samo pravni studij, jer se teoloki studij izdvojio, a pravni se otada naziva Pravoslovna akademija (1850.). Nastojanje da Banska Hrvatska dobije sveuilite ostvareno je 5. sijenja 1874., kad je napokon bio sankcioniran saborski Zakonski lanak ob ustroju sveuilita Franje Josipa I. u Zagrebu. Sveano otvorenje tog sveuilita obavio je 19. listopada 1874. ban Ivan Maurani. Sveuilite je tada zapoelo s radom s tri fakulteta: pravni, bogoslovni i filozofski. Za ustanovljenje medicinskog fakulteta jo nije bilo materijalnih uvjeta. Studenti Zagrebakog sveuilita bili su isprva iskljuivo mukarci. Od kolske godine 1901./1902. ene su se mogle upisivati na filozofskom fakultetu i kao redoviti studenti. Poetkom kolske godine 1917./1918. otvoren je napokon i medicinski fakultet u sklopu Zagrebakog sveuilita. Meu njegovim prvim studentima u toj kolskoj godini bilo je i 14 ena. Vojna krajina Prema Opem kolskom redu iz 1774., vaeem za Vojnu krajinu, postojale su 3 vrste osnovnih kola: normalne kole (normalke), glavne kole i trivijalne kole. Najvanije je bilo da u tim kolama uenici to bolje naue njemaki jezik. Od 1849. do 1871. krajiki su uitelji nosili uniforme kao i tamonji dravni inovnici. 1880. u Vojnoj krajini bilo je 540 osnovnih kola. U gradskim sreditima Vojne krajine djelovala je jo od 18. st. i pokoja srednja kola (npr. gimnazija u Senju, Karlovcu, Bjelovaru, Vinkovcima). Dalmacija kolstvo u Dalmaciji prvi se put razvilo na iroj osnovi tek za vrijeme francuske uprave od 1806. - 1813. Osim osnovnih kola, gimnazija i struno-obrtnikih kola, u to je vrijeme u Zadru osnovan i licej, iji su nii odjeli imali gimnazijski, a vii sveuilini ustroj. S uspostavom austrijske vlasti 1814., ta se nova vlast, uz ostalo birnula i u organizaciji kolstva. Broj se osnovnih kola postupno poveavao, ali sporo. Pri viim poetnim kolama u okrunim sreditima - u Zadru, Splitu, Dubrovniku i Kotoru - djelovali su i teajevi za izobrazbu osnovnokolskih uitelja. U to su vrijeme u Dalmaciji postojale samo tri gimnazije - zadarske, splitska i drubrovaka. Od 1861., s ustanovljenjem Dalmatinskog sabora, briga o kolstvu znatno je porasla i ono se otada bre razvijalo. Velike politike bitke voene su za

142

pohrvaenje dalmatinskog kolstva: da umjesto nametnutog talijanskog jezika tu uloge preuzme hrvatski jezik. Dalmatinski su narodnjaci ipak u tome uspjeli i to je bio njihov najvei nacionalno-politiki uspjeh. Neposredno uoi Prvoga svjetskog rata (1914. - 1918.) u Dalmaciji je djelovala 401 osnovna kola (od toga 400 na hrvatskom i jedna na talijanskom jeziku). U svih 7 tadanjih graanskih kola (5 mukih i 2 enske) nastavni je jezik bio hrvatski. Cjelokupnu nastavu na hrv. jeziku imale su tada obje uiteljske kole, 5 Page | 143 gimnazija, jedna poljodjelska kola, 4 trgovake kole, jedna graditeljska, umjetnika i obrtnika kola i 3 stalna obrtnika teaja. Obje nautike kole (u Dubrovniku i Kotoru), kao i Licej sv. Dimitrija u Zadru, imali su dvojezinu nastavu, na hrv. i tal. Talijanski kao nastavni jezik zadrao se u cijelosti do 1918. jo samo u jednoj od dviju zadarskih gimnazija te u zadarskoj realki i zadarskoj obrtnikoj koli. Istra Istarski Hrvati bili su izloeni talijanizaciji. Od 1861. u Istarskom saboru, zatim u opinskim vijeima, oni se sve energinije suprotstavljaju sveopoj supremaciji Talijana i talijanaa. 1869. u Istri je djelovalo 138 osnovnih kola, a taj broj se postupno poveavao pa je 1883. taj bio 158. Od tih 158 kola bile su, prema nastavnom jeziku, 64 talijanske, 57 hrvatske, 25 slovenske i 12 dvojezinih. Pomorsko obrazovanje stjecalo se od 1869. u nautikoj koli u Loinju s talijanskim nastavnim jezikom. Upornom zahtijevanju hrv. zastupnika iz Istre u Istarskom saboru i u Carevinskom vijeu da se u Istri osnuje jedna hrv. gimnazija bilo je udovoljeno: 16. rujna 1899. otvorena je gimnazija u Pazinu s hrv. nastavnim jezikom. Vidjevi stalan porast broja hrv. kola istarski su Talijani osnovali 1886. druto Pro Patria sa zadaom da ono u Istri osniva talijanske osnovne kole i djeje vrtie te iri talijansku nacionalnu svijest. Kad je austrijska vlast 1890. zabranila djelovanje drutva zbog njegovih antiugarskih i antiaustrijskih usmjerenj, istarski su Talijani osnovali novo drutvo 1891. pod nazivom Lega Nazionale koje je imalo isti cilj kao i prijanje drutvo. Takvo djelovanje istarskih Talijana potaknuo je istarske Hrvate da 1893. u Puli utemelje svoje kolsko drutvo Druba sv. irila i Metoda. 1895. sjedite drutva premjeteno je u Optatiju. Tajnik drutva bio je Viktor Car Emin, a Druba je do 1918. otvorila niz hrv. djejih vrtia i hrv. osnovnih kola te usmjeravala hrv. nacionalnu svijest. CRKVA U HRVATA U DRUGOJ POLOVICI 19. I POETKOM 20. ST. Strossmayerovo razdoblje Biskup i teolog, humanist i vizionar, politiar i kulturni radnik, pokrovitelj JAZU i suosnivatelj Hrvatskog sveuilita, Strossmayer sve svoje intelektualne i fizike sposobnosti ugrauje u crkveno, kulturno i politiko jedinstvo hrv. naroda i ire junoslavensko i europsko zbliavanje. Bio je podupiratelj ekumenizma i otvorenosti. Njegovo geslo bilo je Za vjeru i dom, pri emu Strossmayer prije svega misli na Hrvatsku i Zagreb. U svojim ekumenskim shvaanjima bio je vrlo otvoren i tolerantan, a zastupao je i pomirenje i dijalog Istoka i Zapada, ali svoja plemenita nastojanja nee moi provsti u praksi jer Srpska pravoslavna crkva nije odgovorila njegovu pozivu bojei se pokatolienja. Njegova pastoralna, kulturna i politika djelatnost na najbolji nain svjedoi o ivotu istroenom u uklanjanju zapreka koje dijele Istonu i Zapadnu crkvu. U ekumenskom kontekstu treba shvatiti njegovo nastojanje na tovanju irila i Metoda, osobito encikliku Teka sluba (Grande munus) pape Lava XIII., u ijoj redakciji vrlo aktivno sudjeluje.

143

Posebno se zalae za ureenje Katolike crkve u BiH. Zauzima se za njezinu integraciju s Crkvom u Hrvata, a za sarajevskog nadbiskupa metropolita predlae ovjeka otvorenih vidika. Posebno je bio naklonjen bosanskim franjevcima koji su imali vanu povijesnu misiju na tom prostoru. Vanim smatra da se njihovi bogoslovi koluju u Zagrebu, a ne u Budimpeti. Borba protiv germanizacije i maarizacije sastavni je dio Strossmyerovih politikih akcija. Upravo zato to prema Srbima i Srpskoj pravoslavnoj crkvi gaji Page | 144 osobite simpatije i iznimno razumijevanje, teko prihvaa injenicu s koliko se mrnje i prezira neki njihovi predstavnici odnose prema Katolikoj crkvi i Hrvatima. Od iznimne su vanosti Strossmayerovi posrednici na Prvom vatikanskom saboru (1869./1870.). Poznat je po svojim sadrajnim, elegantnom latintinom sroenim govorima kojima pokazuje odmjerenost, toleranciju i teoloku opravdanost zastupanih stavova, ali u kojima ne podupire dogmu o papinoj nepogreivosti, smatrajui da bi njezino proglaenje tetilo zbliavanju Istone i Zapadne crkve. Strossmayer je Zagreb smatrao glavnim gradom Hrvatske, duhovnim, kulturnim i politikim sreditem. Iako kao biskup rezidira u akovu, Strossmayer se u slubenim aktima i nastupima redovito naziva biskupom bosansko-srijemskim ili bosanskim i srijemskim biskupom, povezujui tako dvije za Crkvu u Hrvata iznimno vane sastavnice: starokransko metropolitansko sredite u Sirmiumu83 i za nacionalnu povijest prevanu bosansku biskupiju. U nastojanju da Zagreb postane pravo sredite svehrvatske crkvenosti, Strossmayer inzistira na tome da pitanje obnove crkvenih struktura u BiH treba rjeavati u obliku ujedinjenja svih hrv. crkvenih pokrajina pod vodstvom zagrebakog metropolita. Meutim,u pismu papinskom nunciju u Beu istie kako zadarska nadbiskupija u Dalmaciji nema nikakvu viu i nunu svrhu, ve je plod austrijskog birokratskog sustava. Na poetku istog pisma, s mnogo simpatija podupire izbor zagrebakog sveuilinog profesora dr. Josipa Stadlera za novog sarajevskog nadbiskupa, unato tome to je Stadler prava, a Strossmayer lan Narodne stranke. Strossmayer e 1891./1893. uloiti sav svoj utjecaj da Stadler doe na elo Hrvatsko-slavonske metropolije. akovaki e biskup svojim drutvenim ugledom, politikim utjecajem i financijski potpomagati brojne projekte sarajevskog nadbiskupa. Udruenim e snagama obojica braniti nacionalno znaenje Zavoda sv. Jeronima u Rimu. Svojim mecenatstvom Strossmaywe e podupirati Haulikovo Hrvatsko knjievno drutvo sv. Jeronima i Maticu hrvatsku u Zagrebu. Metropolit Haulik 1862. odluno opovrgava lane glasine i klevete kojima se htjelo degradirati moralni i sveeniki lik Strossmayera. S jednakim potovanjem surauje i s Haulikovim nasljednikom, kardinalom Josipom Mihaloviem, ali u mnogim pitanjima crkvenog i politikog ivota ne nalaze zajedniki jezik. Naime, Strossmayer misli da Mihalovi previe brani promaarske, a premalo hrvatske stavove u politici, te ga naziva najveim neprijateljem Katolike crkve i hrv. naroda. Mihaloviu predlae osnivanje zajednikog bogoslovnog sjemenita za sve hrv. dijeceze u Zagrebu, drei da e to pripomoi prevladavanju regionalizma i stvoriti jedinstven duh hrv. pripadnosti. Kardinal Mihalovi nije sudjelovao u posjeti akovake katedrale 1882., istina na izriit zahtjev Bea i Budimpete, ali mu je zato gostom bio senjski biskup Juraj Posilovi, posljednji Strossmayerov metropolit u kojemu akovaki biskup prepoznaje iskrenog rodoljuba, glagoljaa i branitelja hrv. crkvenih tradicija.
83

Sirmium (dananja Srijemska Mitrovica), bio antiki grad rimske provincije Panonije. Sirmium je bio prvobitno ilirski grad koji je Rim osvojio u 1. stoljeu nae ere. Sirmium je bio vaan grad Rimskog carstv, poto je bio gospodarsko sredite Panonije i jedan od etiri prijestolnice Rimskog carstva.

144

Hrvatsko sveuilite u Zagrebu (1874.) Strossmayer pridaje iznimno znaenje kulturnoj djelatnosti Crkve u Hrvata. Sveuilite i Akademiju dri vrlo vanim elementom u oblikovanju nacionalne svijeti. Na njegov prijedlog Hrvatski sabor 1861. pokree pitanje Hrvatskog sveuilita u Zagrebu, koje e 19. listopada 1874. ban Ivan Maurani svean otvoriti. Njegovim e zauzimanjem u Zagrebu 1866. biti utemeljena i JAZU sa est odjela i znanstvenih instituta, bogatom knjinicom i Galerijom starih majstora Page | 145 (1884.). Povratkom ustavnosti nakon Bachovog apsolutizma, Hrvatski sabor pristupa osnivanju modernog sveuilita koje, prema Strossmayeru, treba postati sjecitem mladih ljudi koji bi se za viu duevnu radnju udesili i osposobili. Hrvatski sabor konano 11. oujka 1869. izglasava zakonski lanak Ob utemeljenju sveuilita u glavnom gradu Zagrebu. Saborski akt o osnutku Hrvatskog sveuilita u Zagrebu sastoji se od 4 paragrafa: prvim se utemeljuje sveuilite s 4 fakulteta, drugi se odnosi na naziv ustanove (Sveuilite kralja Franje Josipa I.), treim se odreuje da se Pravoslovna akademija i Nadbiskupski licej ustroje kao fakulteti Juridiki (Pravni) i Bogoslovni te da se na Mudroslovnom (filozofskom) fakultetu osnuju katedre za filozofiju, povijest i klasinu filologiju, a na Lijenikom (Medicinskom) katedre za primaljstvo i veterinu, a etvrtim se Kraljevska zemaljska vlada poziva da Saboru predloi osnovu o ureenju sveuilita. Crkva i politika Strossmayerov politiki uspon podudara se s usponom Narodne stranke nakon pada Bachova apsolutizma (1860.). Na Carevinskom vijeu 5. oujka 1860. akovaki biskup, predstavnik Slavonije i ilirac Ambroz Vraniczany iznosi zahtjev za ujedinjenje Dalmacije s Hrvatskom. Strossmayer zahtijeva da se nacionalna heterogena Austro-Ugarska Monarhije konstituira na federalnim naelima i zalae se za duhovno i knjievno jedinstvo Junih Slavena. akovaki biskup svoje politike poglede dijeli s biskupima Dobrilom i Antunoviem, sveenikom Pavlinoviem i mnogim drugim pripadnicima klera. Strossmayer, Pavlinovi i bosansko-hercegovaki franjevci u pitanju politike pripadnosti Bosne i Hercegovine dre da one pripadaju Hrvatskoj. Liberalizam i kler Liberalizam hrv. inteligencije ilirske orijentacije sredinom 19. st. stvara napetosti u odnosima s Crkvom. U obranu drutvenih i religijskih stavova hrv. katolicizma, zagrebaki biskup Haulik osniva Katoliki list (1849.) i Drutvo sv. Jeronima, koje okuplja katolike intelektualce koji nastoje irim narodnim slojevima pruiti dobru gospodarsku, knjievnu, povijesnu i vjersku knjigu. Kler i liberalno graanstvo sukobili su se zbog ovlasti na podruju nieg kolstva i novinstva. Naime, nakon Hrvatsko-ugarske nagodbe (1868.) kolstvo je stavljeno u nadlenost Sabora, a novim zakonima iz 1864. Crkvi je oduzet stoljetni nadzor nad osnovnim kolama. Nezadovoljstvo klera donekle je ublaeno zakonom iz 1888. kojim se podupire suradnja uitelja i kateheta. Liberalizmu u Hrvatskoj odluno se suprotstavlja uilini profesor i kanonik dr. Antun Bauer. 1911. imenovan je koadjutorom zagrebakog nadbiskupa dr. Jurja Posilovia. Oni dvojica bili su jedini zagrebaki nadbiskupi koje crkveni Rim nije poastio kardinalskim grimizom. Bauerova poslanica u obranu stoljetnih prava istarskih Hrvata, a protiv zatiranja njihova kulturnog nasljea imala je odijek i u meunarodnim diplomatskim krugovima. U razdoblju od 1885. do 1911. Bauer je vrlo aktivan u politikom ivotu kao zastupnik Hrvatske stranke prava. Bauer se godinama na stranicama Katolikog lista energino suprotstavljao protuhrvatskoj politici Khuena-Hdervryja. Bio je pionir realnog socijalnog rada kojemu briga

145

za prosvjetu najirih slojeva naroda ide meu prve socijalne dunosti. Podupire politiku naseljavanja opustoenih hrv. krajeva stanovnitvom iz gusto nastanjenih podruja. Jedan je od osnivaa Hrvatske poljodjelne banke, ustanove koja novano podrava zadrugarstvo. Na elu je zagrebake nadbiskupije i Crkve u Hrvata tijekom Prvoga svjetskog rata, u vrijeme raspada Austro-Ugarske Monarhije i ulaska Hrvatske u novu dravnu tvorevinu - Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca. Njegovom zaslugom rimski Zavod sv. Jeronima postaje ope dobro Page | 146 hrv. naroda (1924.). Crkva i radnitvo Od 1855. Kolpingovo Katolino djetiko drutvo u Zagrebu okuplja obrtnike naunike. Zagrebaki Katoliki list priznaje da socijalno pitanje postaje od dana u dan sve to zamanije i mi ga pratimo napetom pozornou. Najkonkretniji u borbi sa socijalnom bijedom su istarski sveenici jer su na najveem hrv. poluotoku socijalni problemi najue povezani sa socijalnim pitanjem. List Naa sloga poduava istarske i primorske seljake ne samo u obradi zemlje nego ima pomae da dou do najpovoljnijih kredita. Istim putem krenuo je i vukovarski Sriemski Hrvat, koji predlae putove rjeavanja socijalnih problema u nas na temelju okrunice sv. oca pape Lava XIII.. Enciklika Rerum novarum (1891.) poticaj je domovinaki orijentiranom kleru da pod pokroviteljstvom zagrebakog nadbiskupa Posilovia osnuje Hrvatsku samostalnu radniku stranku i list Glas naroda, koji se u svojom prvom broju izjanjava za pravatvo. Hrvatski katoliki pokret Poetak Hrvatskog katolikog pokreta (HKP) kao organiziranog laikog drutva odozdo dovodi se u svezu s inicijativom pape Lava XIII. i Pija X. da se u najirim slojevima katolikih vjernika oblikuje svijest o njihovoj ulozi u ivotu Katolike crkve. Prvom javnom manifestacijom katolikog laikata u nas dri se Prvi hrvatski katoliki kongres, odran poetkom rujna 1900. u Zagrebu. Uz sveenike Ivana Krapca i dr. Antuna Bauera, u organizacijskom su odboru istaknuti javni i kulturni radnici Milan Amru, Aleksandar Bresztyenszky, Tadija Smiiklas, Fran Vrbani i dr. Pokrenut na inicijativu krkog biskupa Antuna Mahnia, HKP je katoliki odgovor na postupnu dekristijanizaciju hrv. drutva iz kojeg liberalizam i materijalizam nastoji istisnuti religijske vrednote. Cilj pokreta je uprisutnjenje kranskih ideala u vremenu kad se hrv. drutvo upoznaje s novim idejama i strujanjima koje pristiu sa Zapada. Enciklika Rerum novarum iz 1891. pape Lava XIII. daje poticaj katolicima da se zainteresiraju za radniko pitanje i organiziraju kranske sindikate, socijalne pokrete, zadrugarstva, omladinske saveze i sl. Na Prvom hrv. katolikom kongresu (1900.) istaknuta je potreba ouvanja vjerskog osjeaja u narodu. Krki biskup Antun Mahni, urednik Rimskog katolika, na poetku 20. st. alje na Beko sveuilite bogoslova Ivana Butkovia s namjerom da okupi hrv. studente i ondje organizira jezgru hrv. katolikog gibanja. 1903. u Beu je osnovano udreenje naih studenata pod imenom Hrvatska, a dvije godine poslije studentsko glasilo Lu. Prvog urednika Butkovia uskoro zamjenjuje ugledni sveuilini profesor i knjievni kritiar Ljubomir Marakovi. Glasilo HKP-a i njegov idejni voditelj je Hrvatska straa (1903.). Taj asopis staje u obranu katolikog nauka od suvremenih zabluda i poziva mlade na portvovan rad za duhovni preporod naroda. Mahni 1913. pokree knjievni asopis Hrvatska prosvjeta, koji s vremenom postaje arite hrv. katolike knjievnosti. 1906. u Zagrebu je osnovan Hrvatski katoliki akadameski klub Domagoj koji postaje sreditem hrvatskoga akog i studentskog pokreta.

146

Na kongresu hrv. katolikog atva 1909. u Splitu odlueno je da se u Zagrebu osnuje Hrvatski katoliki aki savez (1910.) kao kulturno-prosvjetno drutvo Hrvata katolika. Da se osigura jedinstvo HKP-a i usmjere njegove djelatnosti, 1912. osnovan je Katoliki seniorat. Seniorima, kao ve oblikovanim lanovima pokreta, pripada vrhovna nadlenost HKP-a. Po uzoru na sline organizacije u svijetu, Seniorat proiruje svoje djelatnosti na izvanaka podruja, kao to su selo, radnitvo, Page | 147 tisak i dr. U Zagrebu je 1918. osnovana Hrvatska puka stranka (HPS) koja na izborima 1920. ima 46 599 glasova i 9 zastupnika, a zalae se za federalno ureenje jugoslavenske drave. HKP poslije Prvoga svjetskog rata pomae progonjenim istarskim Hrvatima, organizira zadrune saveze, prima tedne uplate i daje povoljnije zajmove, iri i promie zadrugarstvo, a sudjeluje i osnivanje orlovskih drutava. Tako su se ostvarila predvianja Petra Rogulje, jednog od prvaka HKP-a koji je u domagojstvu vidio pomirljivu struju koja tei narodnoj slozi, dok je orlovstvo bliskije integralizmu.

147