34

Raskrivanje }udi

KUN

~etvrtak, 14. juli 2011. godine

Za~udno je to kako su nam me|unarodni predstavnici u Bosni donosili svakojake zakone, ali, gle ~uda, nikada zakon o negiranju genocida u Srebrenici i u Bosni op}enito
Stevana Prvovjen~anog (11961228) svojim vojnicima koje {alje na bogumile u Bosni. To je u`asni gen koji je silno optere}en neizlje~ivim kainovskim sedimentom, krvo`ednim naslije|em koje ne opstaje niti broji da `ivi ako ne ubija drugog i druga~ijeg kad god mo`e i u svakoj prilici. No, unato~ tim ~injenicama, ho}u jo{ uvijek da vjerujem da je taj gen manjinski u srpskom populusu, ali i dovoljno otporan i `ilav da pre`ivi svako vrijeme i uskrsne u svakom pokoljenju. Ko }e promijeniti strukturu tog gena, ko }e pripitomiti njegovu ubila~ku }ud? Mo`da Europska unija koja Srbiju, naprosto, objeru~ke tegli u svoje dvori{te i s njom dragovoljno prima dio tog njenog sramotnog naslije|a prema kojem se sama zvani~na Srbija nije nikada decidno odredila ili ga se odrekla. Valjda, stoga, jedni druge i zaslu`uju, Europska unija Srbiju i Srbija Europsku uniju po principu da sli~no sli~no privla~i. Ali to sada nama nije va`no. Va`no je da pre`ivjeli Bo{njaci za sebe rije{e vlastitu dilemu: {ta im je gore od gorega za njihovo sutra, jer boljem se te{ko mogu nadati nakon tako bolnih iskustava sa Europom? Ili ostati `ivjeti sa ubicama u svom neposrednom, najbli`em susjedstvu, ili i}i, opet skupa s njima, u Europsku uniju u ~ijim politi~kim centrima mo}i jo{ uvijek prevla|uju}u ulogu i glavnu rije~ vode potomci onih koji su ubijali {panske muslimane i muslimane na Siciliji, oni koji su mar{irali na Bosfor, u samo srce Otomanskog imperija kako bi ga raskomadali, oni koji su svojim tajnim oru`jem, muslimanskim puritanskim pokretom iz sedamnaestog stolje}a, oru`jem koje i danas prolijeva muslimansku krv u Afganistanu, Pakistanu, Somaliji i Iraku, razarali Muslimanski halifat na Istoku, oni koji upravo danas bezo~no ubijaju Libiju, Egipat, Sudan, Tunis, Bahrejn, Jemen i Siriju, po vlastitoj `elji mijenjaju}i aktuelnu kartu muslimanskog svijeta? To je dilema kojom se Bo{njaci moraju ozbiljno pozabaviti. A {to se Europske unije ti~e, ona neka se brine oko toga kako da pripitomi i zauzda onaj ubila~ki gen zlotvora sa Balkana koji joj se ve} danas uvla~e pod njene skute. Bo{njacima ostaje samo da vjeruju i nadaju se da }e se i nad njihovim glavama ozbiljiti ono {to je davno kazao apostol Pavao u jednoj od svojih novozavjetnih poslanica kako }e se zlo zlotvora, u kona~nici, vratiti njima i sru~iti se na njihove glave.

A smutnja je gora
Prof. dr. Re{id Hafizovi}

OD UBIJANJA
Najgore uslijedilo poslije
ko nepodno{ljiva lahkovjernost i zastra{uju}e dje~ija naivnost bija{e u nama tokom krvave agresije kroz koju smo pro{li?! Cijelo to vrijeme smo svoju vjeru i svoju nadu upravljali ka centrima politi~ke mo}i u Europi i na Zapadu, i ne slute}i da ba{ oni u Parizu, Londonu, Bruxellesu, Beogradu, New Yorku i Moskvi sve vrijeme bijahu samo zatezali Judin pokrov nad Bosnom, kako krici bo{nja~kih i bosanskih `rtava ne bi doprli do u{iju svijeta. Uzdali smo se u da{ak slobode koji }e nam pru`iti pa makar i na mjeru i samo na tren, a oni su nam ve}ma stezali om~u oko vrata, povezivali ruke na le|ima i slali nas d`elatu kao janjad na klanje. Kako smo samo mogli iskati milost od onih koji su se u vlastitom stogodi{njem ratu uzajamno klali do istrebljenja?! Kakvo razumijevanje smo mogli kon agresije i genocida, u`ivali blagodati demokratskog me|unarodnog prava koje zabranjuje svaku vrstu fa{isti~kih organizacija i fa{isti~kog divljanja bilo gdje u svijetu, pa i u nas, prava koje i samu pomisao da se posumnja, primjerice, u `rtve holokausta u Europi i na Zapadu smatra krivi~nim djelom, da ne ka`em genocidom u predumi{ljaju. Naprotiv, dok je predsjednik Tadi} nedavno u Sarajevu izjedna~avao Karad`i}a, Mladi}a i ostale srpske zlotvore sa braniteljima dr`ave Bosne, dotle su mu se ~etni~ke juno{e iz Srbije {epirile Srebrenicom, mjestom stra{noga zlo~ina koje se upravo spremalo obilje`iti {esnaestu godi{njicu genocida koji su njihovi o~evi ondje netom po~inili. Za~udno je to kako su nam me|unarodni predstavnici u Bosni donosili svakojake zakone,

smutnja je gora od ubijanja (Al-Baqara, 191) svoje kazivanje ovom prigodom svjesno zapo~injem ovim kuranskim pravilom koje, izme|u ostalog, sjajno raskriva }ud onih koji su iz nekoliko europskih centara mo}i krojili planove i vukli konce u doga|ajima tokom posljednje agresije na dr`avu Bosnu i Hercegovinu. Tako definirano ono samo za sebe dovoljno govori. Povijest ga je nebrojeno puta posvjedo~ila.

drugim sredstvima i druk~ijim taktikama. Tako su oni posmatrali na{e stradanje tokom agresije i sa sigurne distance to registrirali, pohranjivali u svoje vlastite datoteke, a onda povremeno i selektirano izvla~ili dokaze za pojedine slu~ajeve su|enja srpskim zlo~incima u Haagu, kada to njima i njihovim politikama odgovara i treba. Stoga su, prema gornjem kuranskom pravilu, njihove ruke umrljane bo{nja~kom i bosanskom krvlju kao i one ~etni~ke.

Genocidni pohodi
[ta nakon krvave agresije i genocida re}i o samim srpskim ubojicama i zlotvorima? Samo to da su oni, uz potpunu vlastitu krivicu, proveli u djelo genocidne planove Londona, Pariza, Moskve i Beograda. Uz motive

Mi ovdje u Bosni, posebice genocidom desetkovani Bo{njaci, na vlastitoj ko`i smo do`ivjeli njegovo temeljno zna~enje. Nemaju}i dovoljno svijesti o njemu tokom krvave agresije na Bosnu, mislili smo da je ubila~ka srpska ma{inerija, koja nam je svakog dana oduzimala na{e najmilije, najgore {to nam se u posljednjoj agresiji de{avalo, ali je, me|utim, najgore uslijedilo poslije, u na{oj naknadnoj i gorkoj spoznaji o tome u kojim svjetskim centrima politi~ke mo}i su se, zapravo, nalazili glavni i pravi stratezi i idejni tvorci onoga {to je u Bosni rezultiralo agresijom i etni~kim ~i{}enjem Bo{njaka i drugih. Ispostavilo se, naime, da su srpske ubojice i zlotvori bili tek puki izvr{ioci na terenu onih najmonstruoznijih genocidnih planova {to su ih krojili njihovi politi~ki nalogodavci u Londonu, Parizu, Moskvi, Beogradu i, na`alost, u New Yorku, u najvi{em tijelu UN-a. U njihovoj vizuri su Bo{njaci bili tek neko muslimansko pleme na Balkanu, svojom religijskom kulturom nekompatibilno sa ostatkom europskog kontinenta, a njihova djeca puke cjepanice koje bilo ko i bilo kad mo`e baciti u oganj, dok su tragovi njihove materijalne i duhovne kulture neugodni svjedoci njihova prisustva ondje, pa ih je s podjednako nesmiljenom `estinom trebalo zbrisati sa lica zemlje, ba{ kao neko} u muslimanskoj [paniji i na Siciliji. Tako se to upravo i zbilo. Zapisi i svjedo~enje ambasadora UN-a i ~estitog diplomate iz Venecuele Diega Enriquea Arriea samo nas dodatno, uz ostale priloge u ovom posebnom svesku Glasnika Sarajevskog univerziteta posve}enog {esnaestoj obljetnici genocida u Srebrenici, u~vr{}uju u ovom na{em uvjerenju i bolnoj spoznaji. Sa onom gorkom spoznajom smo prispjeli i svijesti o tome ka-

Sa promocije Univerzitetskog informativnog glasnika posve}enog 16. godi{njici genocida nad Bo{njacima u Srebrenici FOTO: S. GUBELI]

o~ekivati od onih koji nam stalno o toleranciji dr`e lekcije i trpe nas samo koliko i dokle moraju, jer za vi{e nivoe miroljubive koegzistencije nikada nisu ni znali?! Kako smo samo gluhima u u{i mogli vikati da je dijalog mnogo vi{e od tolerancije, a da je razli~itost milost Bo`ija, nikako zla kob i prokletstvo?! K tome jo{, sasvim uvjereni kako }e nas ~uti i ispravno razumjeti na{u patnju! Koliko je naivna bila vjera na{a i kako uzaludna, i onda i sada.

I onda i sada
Da, i onda i sada. I danas, naime, uzalud uvjeravamo politi~ke mo}nike u Bruxellesu, Londonu, Parizu, Beogradu, Moskvi i New Yorku o vlastitoj kozmi~koj tragediji, o tolikim ciframa ubijenih, prognanih, silovanih i zlostavljanih, ali oni nas ne ~uju, na{oj patnji ne vjeruju, na{e `rtve ne respektiraju, na{u krv ne dr`e ljudskom. Da nije tako, valjda bismo i mi Bo{njaci i Bosanci, poput naroda zapadnoeuropske demokracije, na-

ali, gle ~uda, nikada zakon o negiranju genocida u Srebrenici i u Bosni op}enito. Nikada nisu na valjan na~in sankcionirali one politi~ke lidere u Bosni koji javno osporavaju zemlju od koje sjajno `ive, otvoreno se ponose ~etni{tvom, pori~u srebreni~ki genocid i kontinuirano se zala`u za smrt dr`ave Bosne. Nikada se me|unarodni predstavnici nisu ni zamislili, a kamoli ne{to konkretno poduzeli u vezi sa historijskom istinom da je u ovoj dr`avi koliko prije stotinjak godina devedeset procenata ove zemlje bilo bo{nja~ko vlasni{tvo i bo{nja~ko tlo pod nogama. A o~ekivali smo to tim prije jer se Europa i Zapad kunu u svetost prava privatnog vlasni{tva koliko i svetost prava na ljudski `ivot. Naprotiv, oni su nam, ionako reduciranu zemlju, raskolili na pola. I Bruxelles i London i Pariz, zapravo cijela me|unarodna zajednica, pa ma {ta to zna~ilo, mirno su posmatrali i sada posmatraju, sa istovjetnom be{}utnosti, nastavak genocida nad Bo{njacima koji se vr{i samo

njihovih nalogodavaca u tom krvavom i ne~asnom pirovanju postoje, naravno, i njihovi vlastiti motivi zadojeni ~etni{tvom i nacional-fa{izmom. Genocidni pohod srpske vojske i srpskih paravojnih jedinica na Bosnu, Bosance i, posebice, Bo{njake osmi{ljen je, ko zna koliko puta, u duhu velikosrpske politike i ideje o velikoj Srbiji sa isklju~ivo srpskim etnosom u njoj. To je dobrano znana stvar. No, ta politika nije glavni razlog onom ubila~kom nagonu i genocidnom impulsu srpskih zlotvora. Temeljni i iskonski razlog po~iva u ubila~kom genu njihovih zlotvora, ~iju svijest je te{ko razumjeti u dvadesetprvom stolje}u, genu koji u posljednjih stotinu i pedeset godina ve} po deseti put vitla kamom nad bo{nja~kom glavom i proizvodi svijest koja uporno prvorazredne zlotvore u visokom populacijskom procentu srpskog naroda ~asti kao viteze i nacionalne heroje. ^ak i danas. To je onaj isti gen koji je prepoznatljiv od ranije, u ranom srednjovjekovlju, u savjetima srpskog cara