Velimir Blaevi USTAKI ZLOIN NAD SRBIMA U OKOLICI BANJE LUKE 7. VELJAE 1942.

GODINE (Dvojbe i neistine o sudjelovanju u zloinu fra Tomislava Filipovia i drugih franjevaca iz samostana Petrievac) Vijest o drugom pastirskom pohodu pape Ivana Pavla II. Bosni i Hercegovini i o njegovom dolasku u Banju Luku 22. lipnja 2003., te odluka mjerodavnih crkvenih osoba i vlasti da se tom prigodom euharistijsko slavlje s narodom i in beatifikacije ili proglaenja blaenim Ivana Merza, rodom Banjaluanina, odre pokraj franjevakog samostana na Petrievcu, izazvali su u odreenim politikim i intelektualnim krugovima Republike Srpske i Srbije, kao i kod dijela srpskog stanovnitva, negativno raspoloenje i reakcije. Naime, u nekim emisijama na televiziji i radiju, kao i u dnevnom i periodinom tisku, izraavano je negodovanje i protivljenje Papinu dolasku u Republiku Srpsku uope, a osobito da se planirana sveanost odri na Petrievcu. Kao razlog tome protivljenju, navodio se zloin koji je 7. veljae 1942. izvren nad rudarima rudnika uglja Rakovac i nad srpskim iteljima u selima Drakuli, Motike i argovac, pokraj Banja Luke, te su za taj zloin, uz ustae, optuivani i okrivljivani takoer franjevci iz samostana Petrievac, a naroito fra Tomislav Filipovi. Ovdje u, sasvim kratko, naznaiti o kojem i kakvom se zloinu radi, te se posebno osvrnuti na optube o sudjelovanju u tom zloinu fra Tomislava (Miroslava) Filipovia, kao i drugih franjevaca iz franjevakog samostana na Petrievcu. elim odmah naglasiti da o tome postoje razliite, pa i suprotne, informacije i podaci, i oni e biti navedeni onako kako ih pojedini izvori donose. Uzdrat u se od vlastite kategorike prosudbe o vjerodostojnosti tih izvora i o tonosti podataka, budui da mi nisu dostupni, ako uope i postoje, originalni dokumenti o rtvama navedenog zloina i o njegovim izvriteljima. Upozorit u, meutim, na razmimoilaenja i brojne i velike razlike u navodima i podacima o istim dogaajima i injenicama. Jasno je da istina moe biti samo jedna, a kad se o zloinu o kojem e ovdje biti rijei iznose razliite "istine", onda se moe dvojiti o istinitosti bilo koje tvrdnje ili navoda. 1. Tko je poinio zloin, i broj rtava - pobijenih Srba u selima Drakuli, Motike i argovac Uglavnom se navodi da je jedna ustaka postrojba 7. veljae 1942. poubijala velik broj Srba u selima Drakuli, Motike i argovac, nedaleko od Banja Luke. Prema obavijesti koju je Veliki upan u Banja Luci, pukovnik Aleman, neposredno nakon zloina poslao putem radiograma Ravnateljstvu za javni red i sigurnost u Zagreb, jedna satnija ustake bojne pod zapovjednitvom nadporunika Josipa Milova poubijala je 37 rudara kod rudnika Rakovac, a zatim 715 srpskih itelja u selu Motike, te oko 1.500 osoba u selima Drakuli i argovac.1 Isti se podaci navode i u radiogramu kojeg je nekoliko dana kasnije, 11. veljae 1942., Ustaka nadzorna sluba iz Banja Luke uputila u Zagreb Zapovjednitvu ustake nadzorne slube, na ruke gosp. Eugena Kvaternika.2 U spomenutim radiogramima je najavljeno da opirno izvjee slijedi. Zapovjednitvo ustake nadzorne slube u Banja Luci je to izvjee i poslalo, i u njemu se navodi: 7. ov. mj. je jedna satnija
1 2

Vidi prijepis radiograma u: Vladimir Dedijer, Vatikan i Jasenovac, Dokumenti, Beograd 1987., str. 385. V. Dedijer, Vatikan i Jasenovac, str. 387.

II. 'Tjelesne Poglavnikove Bojne' koju je vodio nadporunik Josip Milov poduzela akciju u kojoj je na rudniku Rakovac ubijeno i zakopano 37 radnika grko-istone vjere (pravoslavaca), a da ih je, prema izjavama nekih radnika, ubijeno do 52, zatim da je u selima Drakuliu i argovcu ubijeno oko 1.300-1.500 osoba, a u Motikama oko 70 porodica.3 Vladimir Dedijer je objavio dva dokumenta, za koje tvrdi da se nalaze u Vojno-istorijskom arhivu u Beogradu, u fondu Dravne komisije za utvrivanje ratnih zloina. Jedan je, kae, izvjetaj njemakog poslanstva u Zagrebu (s naznakom - Predmet: Stanje oko Banja Luke), a drugi je prilog uz taj izvjetaj (oznaen kao - Predmet: Metode borbe protiv mirnog stanovnitva). Navodi da su oba ta dokumenta poslana 26. listopada 1942. Ministarstvu vanjskih poslova Treeg Reicha. U spomenutom izvjetaju, donesenom u prijevodu, pie da je 6. veljae 1942. u okolini Banja Luke ustaki bataljon kapetana Zelia izvrio veliki pokolj, i da je u selu Drakulii(!) pobijeno itavo tamonje srpsko stanovnitvo, a da se isto dogodilo 7. veljae u selu Motika(!), te 9. veljae u selu argovac.4 A u prilogu uz taj izvjetaj, takoer u prijevodu s njemakog jezika, pod br. 9., pie: 6, 7 i 9 februara 1942 izvren je pokolj pravoslavnog stanovnitva sela Motika, Drakulii i argovac (severozapadno od Banja Luke) od strane jednog ustakog odreda od 100 ljudi iz Zagreba pod vodstvom ustakog kapetana Zelia, i ustakog porunika Tateka kao i franjevakog fratra Filipovia iz Banja Luke. rtve ove 'akcije' bili su u Motiki(!) blizu 100 porodica sa 700 lanova obitelji, u Drakuliima (Rudnik Rakovac) 60 radnika, u argovcu 120 lica.5 Prema iskazu svjedoka ora Rajia, kafedije iz Banja Luke, to ga je dao Zemaljskoj komisiji za utvrivanje ratnih zloina za Bosnu i Hercegovinu, na osmog februara 1942. jedna grupa zagrebakih ustaa pod vodstvom fratra-isusovca(!) imenom Filipovia, iz samostana Petrievca kraj Banja Luke, otila je u srpsko selo Rakovica - Rudnik kraj Banja Luke. //. Tada su ovdje ubijena 52 radnika Srbina. Poslije toga otili su ustae pod vodstvom fratra Filipovia u selo Drakulii kraj Banja Luke //. U ovom selu ustae su opet pod vodstvom fratra Filipovia ubili oko 1.500 Srba, ljudi, ena i djece.6 Izvjetaji i izjave se ne slau u tome kada je zloin izvren (prema jednima, 6., 7. i 9. veljae 1942.; prema veini, 7. veljae; a prema jednom svjedoku, 8. veljae), zatim koja je ustaka postrojba zloin izvrila (navode se: "jedna satnija II. Tjelesne Pavelieve/Poglavnikove bojne iz Banja Luke"; "jedna satnija ustake bojne"; "jedan ustaki odred od 100 ljudi iz Zagreba"; "grupa zagrebakih ustaa"; "ustae-muslimani s Drine i jedna satnija II. Poglavnikove tjelesne bojne"). Ne postoji suglasje ni o tome tko je predvodio ustaku vojsku u izvrenju zloina (nadporunik Josip Milov, kojega navode gotovo svi slubeni izvjetaji; ili kapetan Zeli i porunik Tatek, koji se spominju u izvjetaju njemakog poslanstva; ili fratar Filipovi). Uz naprijed navedene, imamo jo vie drugih posve razliitih navoda i podataka o broju rtava u Rakovcu, Drakuliu, Motikama i argovcu. U izvjetaju Zemaljske komisije za utvrivanje ratnih zloina za Bosnu i Hercegovinu iz prosinca 1944. stoji da je u zloinu u okolici Banja Luke 7. veljae 1942. ubijeno preko 2.300 mukaraca, ena, djece i starica, a meu njima i ezdesetero kolske djece.7 A u slubenom dopisu to ga je provincijal Bosne Srebrene, fra Aneo Kai, uputio 12. svibnja 1942. u Rim vrhovnom poglavaru franjevakog reda, navodi se da su ustae u selima Drakuli, Motike i argovac ubili vie od 1.600 osoba pravoslavne vjere.8 Prema iskazu samog Filipovia (biveg fra Tomislava), kojeg je dao 25. lipnja 1945. u Zagrebu, na suenju za zloine u logoru Jasenovac, pobijeno je u selima Drakuli, argovac i Motike oko 1.500 do 2.000 ljudi, ena i djece Srba.9 A na sasluanju pred
3 4

V. Dedijer, Vatikan i Jasenovac, str. 286. V. Dedijer, Novi prilozi za biografiju Josipa Broza Tita, Rijeka/Liburnija-Zagreb/Mladost, 1981., 2. sv., str. 539. 5 V. Dedijer, Novi prilozi , str. 542. 6 Vidi: Viktor Novak, Magnum crimen, Pola vijeka klerikalizma u Hrvatskoj, Zagreb 1948., str. 646. 7 Vidi: V. Novak, Magnum crimen, str. 646-647. 8 Kopija dopisa, br. 763/42., nalazi se u arhivu franjevake provincije Bosne Srebrene, Sarajevo, god. 1942., posebni fascikl. 9 V. Dedijer, Vatikan i Jasenovac, str. 390.

Komisijom za utvrivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa, takoer u Zagrebu, 29. lipnja 1945., on je izjavio kako se poslije proulo da je tom prilikom pobijeno 2.000 ljudi. U sudskom procesu koji je poetkom veljae 1947. voen pred Vijeem Vrhovnog suda NR Bosne i Hercegovine u Banja Luci protiv trojice okrivljenika za ustake zloine u Bosanskoj Krajini (to su bili Viktor Guti, Felix Niedzielski i Nikola Bilogrivi), svjedokinja Jagoda Brkovi, iz sela Drakuli, je izjavila da je pobijeno preko 3.000 ljudi, ena i djece samo u jednom selu.10 mislei valjda na svoje selo - Drakuli. U novije vrijeme Jovan Babi, publicist i knjievnik iz Banja Luke, pie u svojoj knjizi, naslovljenoj Drakulii, da je u selima Drakuliu, Motikama i argovcu ubijeno oko 2.300 Srba, meu kojima i 52 pravoslavna aka u argovakoj osnovnoj koli.11 On donosi i spiskove pobijenih. Spiskovi su sastavljeni: za selo Drakuli, prema sjeanju Vase Mitrovia iz 1957., i prema podacima Muzeja rtava genocida u Beogradu; za selo argovac, prema rekonstrukciji SUBNOR-a Banja Luka, iz 1965., i prema podacima Muzeja rtava genocida u Beogradu; za Motike, prema rekonstrukciji SUBNOR-a Banja Luka, iz 1965., i prema podacima Muzeja rtava genocida u Beogradu; i za rudnik uglja Rakovac, prema rekonstrukciji SUBNOR-a Banja Luka, iz 1965. godine. U tim spiskovima je za Drakuli navedena 1091 ubijena osoba, za argovac 192 osobe, za Motike 424 osobe, a za rudnik Rakovac 66 osoba, s njihovim imenima i prezimena, i s godinama roenja. 12 Jovan Babi u svojoj knjizi Spomen-hram svetog velikomuenika Georgija u Drakuliu, pozivajui se na izvjetaj njemakog zapovjednika Sigurnosne policije (Sicherheitspolizei) za Jugoistok u Beogradu, koji je nosio naslovo: Ponovni pokolj srpskog stanovnitva u zapadnoj Bosni februara 1942. od strane ustaa, a napisan 16. oujka 1942., navodi da su u rudniku Rakovcu poklani svi rudari pravoslavne vjere, a njihov broj e kree izmeu 31 i 63 osobe(!), u selu argovac da su pobijeni ljudi iz 124 kue, i 53 pravoslavne djece iz narodne kole.13 Babi navodi da je u selu Drakuliu, u tali seljaka Mitrovia (on ispravlja prezime - u Mihajlovia) bilo zatvoreno pedeset osoba, te da je tala zatim zapaljena a te osobe izgorjele ive.14 U jednom svom novinskom lanku Babi o pobijenima u selu argovcu kae: Nije utvren toan broj ubijenih, no ipak treba da je prema slubenim vestima likvidirano 1750 ljudi.15 Nemogue je da je u argovcu bio toliki broj srpskih rtava, pa ako je taj podatak uzet iz naprijed spomenutog izvjetaja zapovjednika njemake Sigurnosne slube, vjerojatno su u rtve toga sela ubrojene takoer rtve iz sela Drakuli i Motike. Takoer u novije vrijeme dr. Zdravko Antoni pie da je u Drakuliu pobijeno ljudi, ena i djece preko 700, a u Motikama preko 500,16 dok Lazar Lukaji iznosi podatak da je u Drakuliu usmreno 1.360 Srba, u argovcu 257 i u Motikama 674, ukupno 2.291.17 Nema nikakve dvojbe da je u selima Drakuliu, Motikama i argovcu 7. veljae 1942. pobijeno mnogo srpskog stanovnitva pravoslavne vjere. Meutim, naprijed navedeni podaci o broju ubijenih - i ukupno gledano i po selima - meusobno se veoma razlikuju (za Drakuli se navode brojke: 700, 1.091, 1.500, 3.000; za Motike: 424, 500, 674, 700, 715; za argovac: 120, 192, 257; a za Drakuli i argovac skupa: 1.500 i 1.300-1.500. Za sva tri ta sela zajedno, navode se brojke od: 1.600, 1.5002.000, 2.291, i 2.300 pobijenih). Sve se te brojke pogotovo razlikuju od onih (od nekoliko stotina) koje usmeno i u privatnim razgovorima, a javno se o tome ne usuuju govoriti, iznose neki, jo
10 11

Vidi novine: Glas, Banja Luka, br. 6 (86), od 8. 02. 1947., str. 3. Te brojke on iznosi u svom romanu Drakulii, 2. izd., Banja Luka - Beograd, 1999., strr. 95, 195, 199, a ponavlja ih i u tekstu: "Pismo od nemilih misli", objavljenom u listu: Glas srpski, Banja Luka, 31. maj 2003.., str. 9. 12 Vidi: Jovan Babi, Drakulii, 2. izd., Banja Luka-Beograd, 1999., str. 206-227. 13 Vidi: J. Babi, Spomen-hram svetog velikomuenika Georgija u Drakuliu, Drakuli, 2003., str. 26-29; Isti: "Sloge e biti, al' ne zna se ka' e", u: Glas srpski, Banja Luka, 21. i 22. jun 2003., str. 6. 14 Vidi: J. Babi, Spomen-hram svetog velikomuenika Georgija u Drakuliu, str. 29. 15 Vidi: J. Babi, "Sloge e biti, al' ne zna se ka' e", u: Glas srpski, Banja Luka, 21. i 22. jun 2003., str. 6. 16 Vidi: Zdravko Antoni, Dokumenta o genocidu nad Srbima u Bosn i Hercegovini od aprila do avgusta 1941., izd. Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske, Banja Luka/Srpsko Sarajevo 2001., str. 129. 17 Lazar Lukaji, Fratri i ustae kolju. Vidi: Predrag Lazarevi, "Potiskivanje istine ili 'u cara Trajana kozje ui'", u: Patriot, Banja Luka, br. 69, od 9/6/2003., str. 34.

uvijek ivui Hrvati katolici, a koje su uli od onih koji su ili pokopavati pobijene u navedenim selima. Imajui pred oima sve navedene brojke, sasvim je sigurno da bi trebalo uloiti jo dosta truda, i biti posve objektivan i istinoljubiv, da se pouzdano utvrdi koliko je tono bilo nevinih rtava. Ali kolika god bila brojka stvarnih rtava, pa ak ako je i priblino tona i ona najnia, ve se sada moe rei da je zloin bio stravian. 2. Uloga fra Tomislava Filipovia u zloinu nad Srbima u selima Drakuli, Motike i argovac Zloin u rudniku Rakovac i u selima Drakuli, Motike i argovac, mnogi koji su o njemu govorili i pisali, bilo odmah nakon zavretka 2. svjetskog rata bilo u novije vrijeme, povezuju uz ime fra Tomislava Filipovia (neki ga nazivaju fra Vjekoslav, fra Miroslav, pa ak i fra Zvonko Filipovi),18 i uz neke druge franjevce iz samostana Petrievac. Na to se ovdje elim posebno osvrnuti. a) Osnovni biografski podaci fra Tomislava (Miroslava) Filipovia, do njegovog otputanja iz franjevakog reda Fra Tomislav - to mu je redovniko ime u franjevakom redu, a krsno je Miroslav - rodio se 4. lipnja 1915. u Jajcu, kao etvrto dijete, od ukupno estero, od oca Ante i majke Marije, r. Radulovi. Osnovnu kolu je zavrio u rodnom mjestu, a zatim je, kao konviktorac, pohaao Franjevaku klasinu gimnaziju u Visokom, bez namjere da postane franjevac i sveenik. Kasnije se ipak odluio za franjevaki i sveeniki poziv te je, nakon zavrene gimnazije, stupio 29. lipnja 1932. u novicijat u Livnu, i tada je krsno ime Miroslav zamijenio s redovnikim fra Tomislav. Na kraju jednogodinjeg novicijata, 30. lipnja 1933. poloio je redovnike jednostavne zavjete, a sveane je poloio 1. srpnja 1936. u Sarajevu, gdje je nakon novicijata studirao filozofiju i teologiju (19361939). Zareen je za sveenika u Sarajevu 3. rujna 1939. Poslije sveenikog reenja i mlade mise poslan je u samostan u Kraljevu Sutjesku, sa zadaom da se pripremi za polaganje ispita koji su mu preostali, i da tako zavri sav propisani studij. Ve u to vrijeme Starjeinstvo Provincije je imalo s njim potekoa. Naime, iz Kraljeve Sutjeske je - i prije nego to je poloio spomenute ispite - bio premjeten u franjevaki samostan na Petrievac. Ali umjesto da ode na mjesto koje mu je bilo odreeno, on samovoljno odlazi u upu Vijaka. Tek nakon vie provincijalovih upozorenja posluao je i otiao na Petrievac. Tu za Starjeinstvo Provincije poinju nove nevolje vezane za fra Tomislavove postupke. On, bez doputenja, bilo provincijala bilo banjalukog biskupa, postaje vojnim duobrinikom pri II. Poglavnikovoj Tjelesnoj Bojni u Banja Luci. Zbog toga, a i uope zbog povezanosti s ustakim pokretom, nakon to je 14. sijenja 1942. poloio u Sarajevu preostale ispite iz bogoslovlja, istog je dana dobio dekret za premjetaj iz Petrievca u samostan it-Ramu. No, ni tada nije posluao, nego je i dalje ostao na Petrievcu, a 5. veljae 1942. je pisao provincijalu da je pozvan na vojnu dunost u Zagreb, i da mora nastupiti na slubu odmah. Kad se, vjerojatno, jo nije znalo za razmjere zloina poinjenog 7. veljae 1942. nad Srbima u selima Drakuliu, Motikama i argovcu, kao ni za ulogu fra Tomislava u njemu, provincijal je 12. veljae 1942. iz Sarajeva odgovorio fra Tomislavu da ne smije ii u vojsku niti u njoj preuzeti slubu. Nekoliko dana nakon zloina nad Srbima fra Tomislav je napustio samostan Petrievac i otiao u Banja Luku, odakle se vie nije ni vraao u samostan, a nedugo iza toga je iz Banja Luke otiao u Zagreb. Na 12. veljae 1942., na isti dan kad mu je poslan odgovor iz Sarajeva da se njegova molba za odlazak u Zagreb i preuzimanje slube u vojsci odbija, on je iz Zagreba ponovno zatraio
18

Vidi izjavu Josipa Matijevia, u: Dokumenti o protivnarodnom radu i zloinima jednog dijela katolikog klera /priredili: Joa Horvat i Zdenko tambuk/, Zagreb 1946., str.178.

provincijalov pristanak da bude imenovan ustakim duhovnikom. Od provincijala nije ni tada dobio doputenja, ali je i bez toga preuzeo duobriniku slubu u ustakoj vojsci u Zagrebu. Od tog vremena fra Tomislav Filipovi, praktino, prekida vezu s Provincijom iji je bio lan. b) Sudjelovanje fra Tomislava Filipovia u zloinu nad Srbima sela Drakuli, Motike i argovac, prema navodima srpskih autora Srbi koji su se protivili Papinom dolasku u Banja Luku, i osobito odravanju prigodnog slavlja kraj franjevakog samostana na Petrievcu, prije i poslije toga su iznosili teke optube protiv franjevaca, i osobito protiv fra Tomislava Filipovia. Navest u najprije to o tome govore izvori koje sam ve ranije navodio, i samo nekoliko citata iz napisa dr. Zdravka Antonia, Jovana Babia, publiciste i knjievnika iz Banja Luke, i dr. Milana Bulajia, predsjednika Fonda za istraivanje genocida, iz Beograda. U izjavi Jove Vukobrat(d)a, roenog 1904. u selu Drakuli, koju je on dao u svezi s pokoljem u svom selu, stoji i ovo: fra Tomislav Filipovi koji je na dan pokolja rukovodio sa jednom koljakom kolonom i sam /je/ lino uestvovao u klanju srpskog naroda od djeteta u beici do najstarijeg ovjeka i starice.19 U radiogramu kojeg je iz Banja Luke poslao Veliki upan, pukovnik Aleman, Ravnateljstvu za javni red i sigurnost u Zagrebu, navodi se da je zloin 7. veljae 1942. u rudniku Rakovac, a zatim u Motikama, Drakuliu i argovcu izvrila jedna satnija ustake bojne pod zapovjednitvom nadporunika Josipa Milova, u pratnji upnika fra Vjekoslava Filipovia.20 Isto je ponovljeno i u radiogramu od 11. veljae 1942.21 A u izvjeu Zapovjednitva ustake nadzorne slube, poslanom u Zagreb, prikazuje se "akcija" koju je 7. veljae 1942. poduzela jedna satnija II. 'Tjelesne Poglavnikove Bojne' koju je vodio nadporunik Josip Milov, a u ijoj je pratnji bio vl. Miroslav Filipovi, upnik sa Patrievca, a sada satnik u ustakoj bojni.22 Prema izvjetaju naprijed spomenute Zemaljske komisije, iz g. 1944., satnija Tjelesne Pavelieve bojne, koja je izvrila zloin u selima kod Banja Luke, bila je predvoena "od ustakog nadporunika Josipa Mislova i upnika iz Petrievca kod Banja Luke, Vjekoslava Filipovia.23 U naprijed spomenutim radiogramima, poslanim iz Banja Luke u Zagreb, govori se o "pratnji upnika fra Vjekoslava Filipovia", dok se u izvjeu Zapovjednitva Ustake nadzorne slube iz Banja Luke, koje je slijedilo nakon spomenutih radiograma, kae da je u // pratnji bio vl. Miroslav Filipovi, upnik sa Patrievca. A na sasluanju o stradanjima Srba, ore Raji je izjavio da su zloin u Rakovcu, i u selu Drakuli, izvrile ustae pod vodstvom fratra Filipovia.24 Dr. Zdravko Antoni, piui o stradanjima Srba u banjalukom okrugu, kae: Prvi masovni pokolj desio se u Drakuliu, koje je naseljeno gotovo samim Srbima, a lei u neposrednoj blizini franjevakog manastira Petrievac. Pokolj u ovom selu organizuje i izvodi fratar toga manastira Filipovi-Majstorovi. Sa organizovanom bandom ustaa upada u selo, skuplja sve Srbe na jedno mjesto, i da ohrabri ustae, uzima u ruke dijete ure Glamoa (svi drugi navode prezime Glamoanin - m. op.), staro tek 6 mjeseci, i nakon odranog govora, uzima no i pred svima seljanima kolje dijete. Nakon toga nastaje prava kasapnica. Nakon toga odlazi u kolu, izvodi iz kole svu srpsku djecu i kolje ih redom. Preostalu djecu kupi po kuama, trpa ih u jednu talu, i tako ivu spaljuje.25 Za razliku od Zdravka Antonia, koji pie o zapaljenoj djeci, Jovan Babi, kako
19 20

Vidi: Dokumenti o protunarodnom radu i zloinima , str. 168; V. Dedijer, Vatikan i Jasenovac, str. 285. Vidi: V. Dedijer, Vatikan i Jasenovac, str. 385. 21 V. Dedijer, Vatikan i Jasenovac, str. 387. 22 V. Dedijer, Vatikan i Jasenovac, str. 286. 23 Vidi: V. Novak, Magnum crimen, str. 646. 24 Vidi: V. Novak, Magnum crimen, str. 646. 25 Z. Antoni, u: Dokumenti o genocidu nad Srbima u Bosni i Hercegovini od aprila da augusta 1941., izd. Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske, Banja Luka/Srpsko Sarajevo 2001., str. 129.

smo naprijed vidjeli, navodi da je u talu bilo zatvoreno 50 osoba, i da je tala zapaljena te sve osobe izgorjele. Taj se dogaaj ne spominje nigdje drugdje, i vrlo se osnovano moe posumnjati u njegovu istinitost. Teko je, naime, protumaiti kako jedan autor pie da je Filipovi "preostalu djecu" (ne navodi brojku koliko je djece bilo) kupio po kuama i ive spalio u jednoj tali, dok drugi autor kae da je spaljivanjem u tali usmreno 50 osoba, ali ne navodi da se radilo o djeci, niti to zlodjelo pripisuje direktno fra Tomislavu Filipoviu. Javan Babi ipak u jednom novinskom lanku tvrdi za fra Tomislava: Fra Filipovi, naalost, nije samo ubice vodio, ve je i sam, i to prednjaei, ubijao.26 A u drugom novinskom lanku pie: Petrievaki upnik fra Vjekoslav je, // predvodio ustake koljae i lino uestvovao u pokolju.27 U istom napisu navodi iz svjedoenja Jove Vukobrata sljedee rijei: Isti fra Tomislav Filipovi je na dan izvrenja pokolja doao pred kuu ure Glamoanina skupa sa ustaama i on lino prvi poeo sa pokoljem gdje je iz kue izveo dijete ure Glamoanina zaklavi ga noem rekao: 'Ustae! Ovo ja u ime Boga pokrtavam ove izrode a vi slijedite moj put i ja prvi primam sav grijeh na svoju duu i Bog nee ovaj na rad uzet za grijeh i ja u svakoga da ispovijedim i saperem sve grijehe'.28 A dr. Milan Bulaji pie: Franjevac Filipovi nije prisustvovao pokolju, on je predvodio ustake koljae i sam, u osnovnoj koli, zaklao srpkinju uenicu Radojku Glamoanin pred ostalom djecom i uiteljicom Dobrilom Martinovi, zatim se obratio ustaama: 'Brao ustae, ovo ja u ime Boga pokrtavam ove izrode, a vi slijedite moj put. Ja primam sav grijeh na moju duu, vas u ispovijediti i rijeiti svih grijeha.29 U izvjetaju Komisije za utvrivanje ratnih zloina za Bosnu i Hercegovinu o zloinu u rudniku Rakovac i u selu Drakuli, iz prosinca 1944. godine, stoji: Ali vrhunac divljatva predstavlja pokolj ezdesetero kolske djece, koju su zatekli u koli i sjekli im glave pred oima uiteljice koja je od pretrpljenog uasa poludjela.30 Takoer i Predrag Lazarevi, koji prikazuje nedavno objavljenu knjigu Lazara Lukajia, Fratri i ustae kolju, navodi da se zloin dogodio u koli u selu Drakuliu.31 Jovan Babi, pozivajui se na naprijed spomenuti akt njemakog zapovjednika Sigurnosne policije, iz njega navodi: Umorstva su vrena na osnovu naloga katolikog svetenika Filipovia //. Oevici kupalita krvi u argovcu kau da su ubijena i 53 (pravoslavna, prim. J. B.) deteta iz Narodne kole.32 Dr. Lazar Milin, pravoslavni sveenik i profesor na Bogoslovnom fakultetu u Beogradu, citira sljedee rijei nekog dr. Nikole Nikolia: Danas sam (tj. 1943) doznao neke detalje o onom stranom i besprimjernom zvjerskom pokolju pravoslavne kolske djece u selu Krivaji kod Banjaluke. Uiteljica je u tom selu bila sestra Mara 'Mila' Stipe unjia. Lino je poznam. // Obuen u fratarski habit uao je Filipovi u razred s ustakom kapom na elu, u pratnji nekoliko ustaa. Traio je od nje da odvoji pravoslavnu djecu od katolike i muslimanske. Kad je to uinila, ne slutei nita zla, on je poklao pravoslavnu djecu na oigled i vrisak malih drugova.33 Dakle, kad se govori o zloinu nad srpskom djecom i malom Radojkom, koji se pripisuje fra Tomislavu Filipoviu, informacije nisu podudarne ni o dobi djeteta Radojke (dr. Antoni kae da je bila stara 6 mjeseci, a dr. Bulaji, da je bila uenica osnovne kole), ni o mjestu kole u kojoj je zloin nad djecom izvren (prema jednima to je bio Drakuli, iako tada u Drakuliu uope nije bilo kole, prema drugima argovac, prema treima Krivaja, kod Banja Luke, iako selo s tim nazivom u blizini Banja Luke ni ne postoji).34 Svjedoci se ne slau ni glede imena izvritelja zloina (za jedne
26 27

J. Babi, "Pismo od nemilih misli", u: Glas srpski, 31. maj 2003., str. 9. J. Babi, "Sloge e biti, al' ne zna se ka' e", u: Glas srpski, 21. i 22. jun 2003., str. 6. 28 J. Babi, "Sloge e biti ", u: Glas srpski, 21. i 22. jun 2003., str. 6. 29 Milan Bulaji, "Izvinjenje za zloine u Drakuliu", u: Patriot, br. 72, od 30/6/2003., str. 24-25. 30 V. Novak, Magnum crimen, str. 647. 31 Vidi: P. Lazarevi, "Potiskivanje istine ", u: Patriot, br. 69, od 9/6/2003., str. 34. 32 Vidi: J. Babi, Spomen-hram svetog velikomuenika Georgija u Drakuliu, str. 29; Isti, "Sloge e biti ", u: Glas srpski, od 21. i 22. jun 2003., str. 6. 33 Vidi: M. Planini, n. d., str. 89. 34 O zloinu nad kolskom djecom u selu Krivaja, vidi korespondenciju izmeu fra M. Planinia i dr. Lazara Milina, u: M. Planini, n. d., strr. 10-11, 89, 102.

je to bio fra Vjekoslav, za druge fra Tomislav). Prema jednom izvoru zloin se dogodio pred uiteljicom koja se zvala Mara "Mila", a prema izjavama vie svjedoka, on je izvren pred uiteljicom Dobrilom Martinovi. Takoer se govori kako su pravoslavna djeca bila najprije odvojena od katolike i muslimanske, a zatim pobijena, iako ni u Drakuliu ni u argovcu u to vrijeme nije uope bilo muslimanskog stanovnitva, pa nije moglo biti ni muslimanske djece u koli. Osim toga, teko je protumaiti da se takav zloin mogao onoga dana dogoditi u koli, bilo u Drakuliu ili u argovcu. Naime, ako je zloinako djelovanje ustaa zapoelo 7. veljae 1942. u 4 sata ujutro, nije mogue razumjeti da su roditelji putali djecu od kue i da su djeca toga dana bila u koli, osim ako se radilo o djeci iz sela u koje ustae jo nisu bile stigle, i u kojem se nita nije doznalo o zloinu u drugom selu. Ako je istina da je fra Tomislav Filipovi zaklao dijete Radojku Glamoanin, kerku ure Glamoanina, udno je da se Vaso Mitrovi nije "sjetio" toga, i te kako "upeatljivog" sluaja, jer u njegovom spisku rtava sela Drakuli, za koji Predrag Lazarevi navodi ocjenu Lazara Lukajia, da je i pored svih nedostataka // najpouzdaniji, najtaniji i najdragoceniji poimenini dokumenat o poklanima u Drakuliu, argovcu i Motikama,35 nema meu pobijenima ni djeteta Radojke Glamoanin, ni njezinog oca ure.36 Da je u ustakom zloinu ubijeno i mnogo srpske djece, to nije sporno. Ali neslaganja o tome je li zloin izvren u koli u Drakuliu, ili argovcu, ili u Krivaji, pred ovom ili onom uiteljicom, je li vren pojedinano po kuama, ili je izvren skupno u tali (to prije dr. Antonia, ne tvrdi, koliko mi je poznato, nijedan drugi autor, a ni sam Antoni ne navodi nikakav izvor na kojem temelji svoju tvrdnju), i suvie su velika da ne bi izazivala dvojbu o vjerodostojnosti samih svjedoka i njihovih izjava, a zatim i o istinoljubivosti odreenih povjesniara i publicista. Tomislav Filipovi (alias Miroslav Majstorovi) je pred Komisijom za utvrivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa, 29. lipnja 1945. izjavio: Istina je poto mi je predoen iskaz Vjekoslava Servatzi u koliko se odnosi na pokolj u okolnim selima Banja Luke, da sam ja bio duobrinik II. P. T. B. Ja sam kao takav, jedne noi sa bojnom II. P. T. B. poao u akciju i to navodno samo radi pretresa okolnih pravoslavnih sela, koji su bili sumnjivi zbog etnitva. Ja nisam sudjelovao u pokolju pravoslavaca iz sela Drakulii, argovca i zaselka Motike, ve sam ostao sjediti u Motikama u razgovoru s nekim uiteljem Kalajcem Mirkom domobranskim porunikom.37 Koliku vanost treba dati toj Filipovievoj izjavi o njegovom sudjelovanju i ulozi u zloinu nad srpskim stanovnitvom sela Drakuli, Motike i argovac, teko je rei, ali je barem treba imati pred oima kod razmatranja zloina koji mu se pripisuje. Uz sva navedena neslaganja i neloginosti u raznim izvjeima i izjavama svjedoka o sudjelovanju fra Tomislava Filipovia u ustakom zloinu u rudniku uglja Rakovac i u selima Drakuli, Motke i argovac, nije bez znaenja napomenuti i ovo: pred njegovo ime veina stavlja "fra" (Tomislav, odnosno Vjekoslav), a neki "vl." (Miroslav), pa ak i "vl. fra" (TomislavVjekoslav);38 jedni ga oznaavaju jednostavno kao franjevca, drugi kao fratra, a jedan ga ak naziva fratar-isusovac; negdje se kae da je bio pripadnik franjevakog samostana,39 a na drugom mjestu da je bio lan petrievakog bratstva,40 dok ga jedan od gore citiranih autora oznaava kao "katolikog svetenika". U slubenim sudskim podacima navodi se da je bio kapelan na Petrievcu, dok ga veina drugih izvora spominje kao upnika u Petrievcu, iako on nikada i nigdje nije bio upnik.

35 36

P. Lazarevi, "Potiskivanje istine ", u: Patriot, br. 69, od 9/6/2003., str. 34. Vidi: J. Babi, Drakulii, str. 206. 37 Dokumenti o protunarodnom radu i zloinima , faksimil zapisnika, str. 172. 38 Vidi: J. Babi, Drakulii, 2. izd., Banja Luka-Beogtad 1999., str. 99. 39 Vidi: P. Lazarevi, "Potiskivanje istine ", u: Patriot, br. 69, od. 9/6/2003., str. 33. 40 Vidi: Nataa Ostoji, "Dvolina dvosmislenost", u: Patriot, br. 72, od 30/6/2003., str. 20.

c) to su o sudjelovanju fra Tomislava Filipovia u zloinu nad Srbima izjavili ondanji gvardijan samostana Petrievac, fra Anto Perkovi, i lan samostanske zajednice, fra Ivo ili? Fra Ivo ili, koji je boravio u samostanu na Petrievcu od rujna 1941. do studenoga 1950., u pismu upuenom 5. srpnja 1978. fra Martinu Planiniu, koji se bavio istraivanjem zloina o kojem ovdje govorimo,41 odgovarajui na pitanje: to zna o pokolju u selu Drakuliu, pie: U noi izmeu 6. i 7. veljae 1942. (od petka na subotu) doli su ustae - muslimani s Drine da se osvete banjalukim pravoslavcima za etniki pokolj izvren nad muslimanima u blizini Drine.42 Tu vrstu ustaa nazivali su crne ustae. Kad su spomenuti ustae-muslimani stigli u Banja Luku, uzeli su sa sobom jednu satniju II. Poglavnikove tjelesne bojne (u kojoj je duhovnik bio fra Tomislav Filipovi), pa su otili u Drakuli i Motike te u rudnik ugljena Rakovac. U Drakuliu i Motikama pobili su mnogo civilnog stanovnitva (toan broj ne znam, a u rudniku Rakovac pobili su radnike koji su se vraali s posla kao i one koji su trebali doi na posao. Ni broj pobijenih rudara nije mi poznat.43 Bilo bi za oekivati da gvardijan samostana i poglavar samostanske zajednice zna to se dogaa u samostanu, i ime se bave i gdje se nalaze pojedini lanovi dotine zajednice, u samostanu ili izvan njega, a osobito ako se radi o javnim istupima i aktivnostima. Je li gvardijan u samostanu Petrievac, u vrijeme kad se dogodio zloin u Drakuliu, Motikama i argovcu, znao za aktivnosti i pojedine ine fra Tomislava Filipovia, o tome nema drugih informacija osim onih to ih je dao sam gvardijan. Postoje, naime, dva pisana iskaz fra Ante Perkovia, gvardijana na Petrievcu 1941-1942. Jedan je poslao slubeno 26. travnja 1942. provincijalu fra Anelu Kaiu, a drugi je sadran u opirnom privatnom pismu to ga je vie od 30 godina kasnije, 11. listopada 1973., napisao fra Anelu Kaiu, tada u mirovini u Livnu. Fra Aneo Kai, koji je bio provincijal Bosne Srebrene od ljeta 1939. do ljeta 1942., nakon to je doznao za zloin u Drakuliu, zatraio je od gvardijana fra Ante Perkovia da mu javi je li u tome sudjelovao fra Tomislav Filipovi, i je li i sam ubijao.44 Kako se navodi u drugom gvardijanovom pisma, on je tada provincijalu odgovorio da je fra Tomislav zaista bio u Drakuliu, a da li je lino ubijao, nije mogao provjeriti. Kae da je lino uvjeren, da on to nije inio.45 Ne znam zbog ega, ili kojim povodom je toliko godina kasnije, 4. listopada 1973., fra Aneo Kai zatraio od fra Ante Perkovia da mu iznese to zna o zloinu u Drakuliu i o sudjelovanju fra Tomislava Filipovia u njemu. Na to je fra Anto odgovorio opirno 11. listopada 1973. O sadraju toga bisma bilo je rijei malo prije, a ovdje u iz njega prenijeti ono to se izravno odnosi na "sudjelovanje" fra Tomislava Filipovia u zloinu nad Srbima u Drakuliu. Tako fra Anto pie: A sada o fra Tomislavu. U subotu iza kobne noi, na fra Tomislavu se nije mogla opaziti niti najmanja promjena u njegovom vladanju. //. O Drakuliu se je kasnije mnogo prialo i prepriavalo. Nikada nisam uo, da je fra Tomislav okrvavio ruke i sudjelovao i sam u ubijanju. A njegovo potpuno ispravno vladanje nakon te noi pobudilo mi je uvjerenje, da on nije lino ubijao iako je sa vojskom bio. //. Istina je, da je pok. fra Tomislav te noi bio u Drakuliu. Da li je on morao ii u Drakuli ili ne to ne mogu pozitivno rei. No kad je on iz Reda iskljuen i otiao u Zagreb uo sam, da je on sa 4-5 katolikih seljaka pokazivao u Drakuliu katolike kue Ustaama da bi te kue obili. Iz te vijesti ja sam zakljuio, da je on morao unaprijed neto znati o unitenju sela Drakuli. On je dobro selo

41 42

Martin Planini je o tome objavio knjigu: Fra Tomislav Filipovi rtva klevete, uica /1992/. Misli se, vjerojatno, na stradanja muslimana u Foi, gdje je u sijenju 1942. ubijeno preko 3.000 ljudi. Vidi: V. Dedijer, Novi prilozi , str. 547. 43 M. Planini, n. d., str. 132. 44 Vijest o tome nalazi se u pismu fra Ante Perkovia upuenom fra Anelu Kaiu 11. listopada 1973. Vidi u: M. Planini, n. d., str. 123. 45 M. Planini, n. d., str. 123.

poznavao //. Moda su mu radi toga i naredili Ustae da ide s njima i kat. kue pokazuje. Taman da je on i natjeran, tamo on nikako nije smio ii. U tome ga nita nije moglo ispriati. // Kada je fra Tomislav potpuno iz Banja Luke otiao u Zagreb proulo se i govorkalo kako je jedna ena pravoslavna prepoznala fra Tomislava iako je imao na sebi vojniki injel i rekla mu: 'Zar i ti fra Tomislave, ovdje'? A on da je na to odgovorio: 'Nisam ja fra Tomislav'. Nisam imao naina da provjerim istinitost toga govorkanja. Znam samo to, da se je ovo govorkanje pojavilo iza njegova odlaska u Zagreb.46 Postoji i iskaz fra Ive ilia, napisan 5. srpnja 1978., koji je ranije ve spomenut. Fra Martinu Planiniu, koji se bavio istraivanjem "sluaja Filipovi", na njegov upit: Da li je fra Tomislav tom prigodom okrvavio ruke? - fra Ivo je odgovorio: Fra Tomislav je bio tamo prisutan, iako tamo nije smio biti. Zato ga u tome nitko ne moe opravdati. Meutim, siguran sam da on tom prigodom nije okrvavio ruke. Nakon zloina u Drakuliu, bio sam osam i pol godina na Petrievcu. Kao vjerouitelj u uiteljskoj koli i enskoj gimnaziji svakodnevno sam kontaktirao s civilima. Preda mnom se govorilo o fra Tomislavu, ali mi nitko od civila nikad nije rekao da je fra Tomislav ikoga ubio.47 Radi se o iskazima dvojice franjevaca, napisanim prema sjeanju, mnogo godina poslije dogaaja na koji se odnose. Kod prosudbe o tonosti onoga to oni iznose i to se mora imati pred oima. Ali da iskazi fra Ante Perkovia i fra Ive ilia zasluuje da ih se uzme u obzir, i da mogu doprinijeti boljem osvjetljavanju odreenog vremena i rekonstruiranju odreenih zbivanja, u to sam uvjeren. 3. Optube o umijeanosti drugih franjevaca u zloinu nad Srbima O umijeanosti i drugih franjevaca iz samostana Petrievac u zloinu u Drakuliu, Motikama i argovcu govori Jovo Vukobrat u izjavi od 15. veljae 1946., koja je naprijed ve spomenuta. Njegove rijei citira i Jovan Babi, a one glase: esti dan po naem skrivanju Marko Lipovac koji nas je sakrio otiao je u Petrievaki samostan da pita gvardijana da li ima ikakve mogunosti da se spase eventualno oni ljudi koji su sluajem ostali na ivotu i koji se na dan pokolja nisu zadesili kod svojih kua na to mu je upnik gvardijan (ne navodi se njegovo ime - m. op.) odgovorio: 'Na Poglavnik radi sve sa Bojom dozvolom i sve to je napravljeno, ono je Crkva blagoslovila i nikome ne e upisati u grijeh te prema tome svima onima koji su ostali nema nita drugo nego to je bilo i ostalima koji su se zadesili u selu na dan pokolja'.48 Oslanjajui se na tu izjavu, Jovan Babi u drugom svom tekstu kae: Ni tadanji gvardijan samostana Petrievac fra Josip Loparevi (u to vrijeme fra Josip Loparevi nije uope bio gvardijan samostana - m. op.) nije, aliboe, bio na visini bojega poslanja, svoga svetenikog zvanja, ni odore svetoga Franje koju je nosio. Upitan od jednog svog vjernika - katolika, mlinara Marka Lipovca, ta uiniti sa rijetkim preivjelim Srbima iz pomenutih naselja (tj. Drakulia, argovca i Motika - m. op.), fra Jozo je, navodno, odgovorio: 'Na je poglavnik sve radio po volji Gospodinovoj, pa ako je Gospodin i na ove upro prst da umru, oni treba da umru'.49 udno je da Jovan Babi donosi dvije dosta razliite izjave, a da ni ne pokuava da ih rastumai i usuglasi, nego izvlai jo i zakljuak da je: od gvardijana sa Petrievca (od gvardijana, aliboe!!!) stigla poruka da preivjele treba da dostigne ista sudbina kao i ve poklane!50 Koliko se moe ozbiljno uzeti njegova optuba, dovoljno govori ve samo to to on ne zna ni tko je tada bio gvardijan samostana na Petrievcu!
46

Original pisma se nalazi u franjevakom samostanu na Gorici, Livno: Arhiv, kutija br. 467, Ostavtina - Br. Aneo Kai, br. 1, k. 1-4. Objavio ga je M. Planini, n. d., str. 120-125. Tekst koji sam citirao nalazi se na str. 122-123. te knjige. 47 M. Planini, n. d., str. 132. 48 J. Babi, "Sloge e biti, al' ne zna se ka' e", u: Glas srpski, 21. i 22. juna 2003., str. 6. 49 J. Babi, "Pismo od nemilih misli", u: Glas srpski, 31. maj 2003., str. 9. 50 J. Babi, "Sloge e biti, al' ne zna se ka' e", u: Glas srpski, 21. i 22. juna 2003., str. 6.

Odgovor na iznesene objede imamo od samoga fra Ante Perkovia, koji je bio gvardijan na Petrievcu neto vie od godinu dana 1941.-1942., pa i u vrijeme kad je izvren zloin nad Srbima u Drakuliu, Motikama i argovcu. Svoje sjeanje o tom dogaaju on je iznio u pismu pisanom 11. listopada 1973. iz apca, gdje je bio na slubi, a poslano fra Anelu Kaiu, koji se tada nalazio u samostanu na Gorici, kraj Livna, a u ratno vrijeme je bio provincijal Bosne Srebrene. U tom pismu fra Anto opisuje kako je u subotu, 7 veljae 1942., poslije podne otiao u Predgrae da posjeti jednu pravoslavnu obitelj. Otac te obitelji je bio vlakovoa, i nekolika dana prije toga je smrtno stradao izmeu Omarske i Prijedora od eksploziva kojeg su partizani postavili pod vlak. U razgovoru pokojnikova supruga je upitala fra Antu: to se to dogodilo u Drakuliu? On o tome dotada nije znao nita, pa kad mu je domaica kazala kako se pria da su svi pravoslavni u Drakuliu pobijeni, fra Anto je odgovorio da bi on, valjda, na Petrievcu uo prije nego oni u Predgrau da se to dogodilo. Kad se vratio u samostan, uveer je ostale upitao: Jesu li ita uli to se prole noi dogodilo u Drakuliu. Svi su utjeli i zaueno se gledali, a fra Tomislav Filipovi je potvrdio da su svi Srbi poubijani od ustaa; a na upit: Zbog ega, odgovorio je kako je uo da su seljaci uhvaeni kako su slali dinamit i hranu partizanima, a i etnicima. Prema navodu u fra Antinom pismu, sljedeeg jutra, u nedjelju, doao mu je jedan ustaki asnik i naredio da pod misom rekne da svi mukarci poslije mise trebaju ii u Drakuli radi pokapanja pobijenih. U svom pismu fra Anto dalje opisuje kako je u ponedjeljak u samostan doao jedan domobranski vojnik i obavijestio ga da se u jednoj kui nalazi iva teko ranjena ena. Fra Anto mu je rekao neka potrai nekoga i neka se ena preveze u bolnicu. Domobran je odgovorio da se nitko od naih (tj. katolika) ne usuuje zaviriti u pravoslavne kue. Nakon toga je gvardijan fra Anto naredio samostanskom slugi da upregne samostanske saonice i da s domobranom ode te stavi enu u saonice i doveze je do samostana. ena je brzo dovezena, u saonice je sjeo i fra Anto, i krenuli su u bolnicu. Kad je fra Anto rekao da je ena iz Drakulia, bolniko osoblje se bojalo da je primi. Kako je fra Anto poznavao upravnika bolnice, dr. Ladislava Vlaia, ena je bila primljena, ali pod uvjetom da e samostan odgovarati za njezin primitak u bolnicu, ako do ega doe. Fra Anto je kratko rekao: Pristajem. ena nije ostala na ivotu, nego je nakon dva dana umrla. Kad se fra Anto vratio u samostan ekao ga je drugi domobran i izvijestio da se u jednoj kui nalazi dijete teko ranjeno s dva uboda bajonetom u trbuh. Odmah su poslane samostanske saonice po to dijete, i kad je dovezeno do samostana, fra Anto je poao opet u bolnicu, i to je dijete, imenom Duko Duan, od 7-8 godina, bilo primljeno i smjeteno u bolnicu, a nakon dueg lijeenja je ozdravilo i tako ostalo na ivotu. Fra Anto Perkovi dalje pie da je uzeo nekoliko seljaka Srba iz Drakulia, koji nisu stradali 7. veljae, i drao ih u samostanskom podrumu dok nije prestala opasnost za njihove ivote. Iz fra Antina pisma se doznaje kako je Ministarstvo unutranjih poslova NDH izdalo akt kojim je bilo dozvoljeno da se u srpske kue u Drakuliu usele muslimani, ali da su to sprijeili katolici koji su sastavili Memorandum za Poglavnika i za spomenuto Ministarstvo, i traili da se akt o useljenju muslimana u srpske kue opozove. Taj Memorandum je u Zagreb odnio sam fra Anto, i uruio ga Ivici Verneru, naelniku Zagreba, da ga on preda Poglavniku. Cilj je postignut, i akt Ministarstva je opozvan. Neki su muslimani sumnjali, kako kae fra Anto, da je Memorandum njegovo 'maslo', te da su se sastali i sastavili teku optubu protiv samostana i njega, i da su je poslali izravno na Svetu Stolicu. Sveta je Stolica optubu dostavila nadbiskupu Stepincu u Zagreb s nalogom da tubu provjeri. Fra Anto je jednom zgodom bio u Zagrebu, zatraio da bude primljen u audijenciju kod nadbiskupa Stepinca, i u razgovoru koji je trajao skoro tri sata detaljno mu izloio sve oko Drakulia i neosnovanosti tube protiv samostana.51 Iz Petrievca je fra Anto u ljeto 1942. premjeten za samostanskog vikara u Kr. Sutjesku, a nakon rata, u svibnju 1946., bio je lien slobode i dospio u zatvor,52 te osuen na godinu dana
51

Kopiju toga pisma ima autor ovog prikaza, a original se nalazi u franjevakom samostanu na Gorici, Livno: Arhiv, kutija br. 467, Ostavtina - Br. Aneo Kai, br. 1, k. 1-4. Objavio ga je M. Planini, n. d., str. 120-125. 52 Vidi: Marijan Karaula, rtve i muenici, Stradanja bosanskih franjevaca u Drugom svjetskom ratu i komunizmu, Sarajevo, 1992., str. 177, bilj. 462.

10

lienja slobode sa prinudnim radom.53 Ne znam zbog kojeg je razloga zatvoren i osuen na jednogodinju kaznu, odnosno da li je to moglo biti zbog navodne izjave dane Marku Lipovcu, koju sam naprijed naveo. U svakom sluaju, ono to sam fra Anto pie o svom dranju, i njegov prikaz zbivanja vezanih za Drakuli, u potpunoj su suprotnosti s onim to je o franjevcima petrievakog samostana i o njihovu gvardijanu napisao Jovan Babi u svom romanu Drakulii, i to je vie puta ponovio u novinskim napisima koje sam naprijed naveo. A koliko se ozbiljno moe i treba uzeti u obzir ono to tako esto ponavlja Jovan Babi, a to i drugi istomiljenici jednostavno i posve nekritiki prihvaaju, pokazuje injenica da Jovan Babi ne zna ni tko je zapravo bio gvardijan u to vrijeme u franjevakom samostanu Petrievac! Jo iru i straviniju optubu openito o franjevcima iz samostana Petrievac imamo iz novijeg doba, izreenu sljedeom tvrdnjom Milana Bulajia: Stravian pokolj pravoslavnih Srba i djece u Drakuliu, argovcu i Motikama izvrili su iskljuivo katolici ustae pod vostvom franjevaca samostana Petrievac.54 Da su izjave i tvrdnje koje su iznesene kako protiv gvardijana samostana na Petrievcu tako i openito protiv franjevaca toga samostana posve neutemeljene, najuvjerljiviji je dokaz to to nitko drugi od franjevaca nije bio formalno optuen, niti je suen za zloin u Drakuliu, Motikama i argovcu. A da je bilo ikakve podloge i najmanje vjerojatnosti u pogledu njihove umijeanosti u te zloine, sasvim sigurno ondanja dravna vlast novouspostavljene FNRJ ne bi propustila da ih izvede pred sud, a da fra Antu Perkovia kazni mnogo veom kaznom nego to je jednogodinje lienje slobode s prinudnim radom! 4. Dranje uprave franjevake provincije Bosne Srebrene u sluaju fra Tomislava Filipovia Najprije emo pogledati kako se u upravi provincije Bosne Srebrene gledalo na zloin koji je izvren u Drakuliu, Motikama i argovcu. Tadanji provincijal fra Aneo Kaji je u Ljetopisu provincije Bosne Srebrene zapisao: Na 7. veljae (1942.) dogodio se se pokolj Srba u selima Drakuli, Motike i argovac pokraj Banjeluke, kojom je zgodom poubijnao gotovo sve srpsko stanovnitvo tih sela. Ovaki postupak prema Srbima ne moe se niim na svijetu opravdati, jer moral trai, da se nekome krivnja najprije dokae, a zatim da ga se osudi, a tek onda, da ga zakonita vlast kazni. Ubijati neudne ene i djecu ne dozvoljava ni poganski a kamoli kranski moral. Ovaj se pokolj ne moe opravdati niti tim kao da su toboe Srbi spremalo pokolj naih kao i napadaj na smaostan Petrievac. U ovom su se sluaju terbale poduzeti sve mjere opreza, pohvatati eventualne krivce i iza dokazane krivnje ih prema veliini njezonoj kazniti. Gornji se nemio sluaj ne moe opravdati niit toboe tim da je revolucionarno doba, jer je i revolucija podvrgnuta zakonu Bojem.55 A o umijeanosti fra Tomislava Filipovia u tom zloinu fra Aneo je zapisao: Kod ovog alosnog dogaaja bio je prisutan p. o. fra Tomislav Filipovi, koji je kao vojni sveenik navodno pratio svoju jedinicu na ovoj kaznenoj ekspediciji. Meutim e za ovaj in svakako morati svom redovnikom starjeinstvu odgovarati, jer je njegova prisutnost prouzrokovala veliki kandal meu katolikim vjernicima u okolici Banjaluke. Ukoliklo bude dokazano, da je doista bio prisutan kod ovog dogaaja, makar da prisutnost bila i samo pasivna, p. o. fra Tomislav e morati odgovarati za ovaj in.56 Provincijal fra Aneo Kai i Starjeinstvo provincije Bosne Srebrene, uz odreena saznanja, makar i oskudna, to je za ono vrijeme bilo i razumljivo, kako o razmjerima zloina nad Srbima, tako i o ulozi fra Tomislava Filiovia u njima, saznalo je i o dranju gvardijana fra Ante Perkovia, o
53 54

M. Karaula, n. d., str. 179. M. Bulaji, "Izvinjenje za zloine u Drakuliu", u: Patriot, br. 72, od 30/6/2003., str. 25. 55 ARHIV FRANJEVAKE PROVINCIJE BOSNE SREBRENE U SARAJEVU, Ljetopis Provinciae Bosnae Argentinae, Annales X (1936.-1942.), str. 171. Vidi: P. JELE, Fra Aneo Kai u ratnom vihoru, u: Fra Aneo Luka Kaji (1894.-1983.). Zbornik radova, Livno, 2009., str. 104-105. 56 Isto.

11

emu je gore ve bilo spomena. U Ljetopisu provincije Bosne Srebrene je o tome zabiljeeno: Kolikogod je sa negodovanjem bila od sviju primljena vijest o prisutnosti p. o. fra Tomislava kod gornjeg dogaaja, toliko je sa veim veseljem primljena vijest o portvovnom zauzimanju za ranjenike p. o. fra Ante Perkovia, gvardijana na Paterievcu. im je p. o. fra Anto saznao za nemili dogaaj, odmah je doao sa samostanskim kolima (radilo se o saonicama m. op.) na mjesto nesree, te je mnoge spasio prevezavi ih u bolnicu u Banjaluku.57 Kad je Starjeinstvo provincije Bosne Srebrene saznalo da se fra Tomislava Filipovia povezuje i tereti za zloin nad Srbima i za njegov odlazak bez iijeg doputenja u Zagreb, te za preuzimanje vojne duobrinike slube, upuen mu je 27. oujka 1942. poziv da se vrati u Provinciju, i da izvijesti Starjeinstvo o svom sudjelovanju u zloinu u Drakuliu i drugim selima.58 Fra Tomislav je zatraenu izjavu napisao 1. travnja 1942. u Zagrebu, i ona je dostavljena provincijalu u Sarajevo. Evo i kako je ta fra Tomislavova pisana Izjava glasila: Izjavljujem pod prisegom slijedee: Koncem mjeseca sijenja i poetkom veljae kruile su vijesti po Banja Luci i okolici, nakon mnogih zvjerstava etniko-komunistikih bandi, da e srbi selaci (!) sela Drakulia, Motika i argovca, odakle ima mnogo odmetnika u umama napasti naa hrvatska katolika sela i franjevaki samostan Petrievac i minirati ugljenokop "Lau". Ja sam se tada nalazio kao ustaa pozvan otvorenom zapovijeu u svojstvu ustakog duobrinika i tu dunost obnosio kod II. Poglavnikove Tjelesne Bojne u Banjoj Luci. 6. veljae sam prije veere doao u samostan na na Petrievcu. Iza veere oko 9 h je dola skupina naih seljaka-upljana iz okolice sa vijeu, da se navodne noi ima izvesti gore spomenuti udar na rudnik, samostan i naa sela sa strane odmetnika u zajednici sa srbima(!) sela Drakulia, Motika i argovca. Zamolio sam O. gvardijana, da me pusti, jer da hitno moram predvesti pridole upljane u Zapovjednitvo Bojne. Zapovjednik ih je presluao i odmah uputio odred ustaa, koji su blokirali ugljenokop i pohvatali smjene rudara srba(!), koji su bili u vezi sa odmetnicima. Kada su pohvatane poveli u grad na istragu, otvorena je na odred strojopuana vatra iz sela Drakulia, koje se nalazi na poviici nad ugljenokopom. Zapovjednik odreda je zatraio pojaanje iz grada, s kojim sam i ja doao kao duobrinik, pratei po dunosti u operacije povjerenu mi jedinicu ustaku. Nadodajem: Nije istina, da sam ja ma koga ubio. Nije istina, da sam ja hukao na ubijanje, ve je ubijanje posljedica revolta na zvjerstva i istrebljenje buntovnika u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj. Naprotiv sam po dunosti iao kao duobrinik i pratio u borbu povjerenu mi ustaku jedinicu. Zagreb, 1. travnja 1942. Fra Tomislav Filipovi franjevac sv. r.59 Fra Tomislav se nije vratio u Provinciju, nego je i dalje ostao u Zagrebu. Uslijedilo je 16. travnja 1942. pismeno priopenje Provincijalata Bosne Srebrene fra Tomislavu, da je zbog svojih postupaka upao u kaznu suspenzije od bogotovnih ina, tj. da kao sveenik ne smije vriti nikakvih ina sveenikog reda.60 Nakon toga je odmah otvorena i provedena potrebna istraga o fra Tomislavovom sudjelovanju i ulozi u zloinu nad srpskim stanovnitvom gore navedenih sela, to se vidi iz Zapisnika proljetnog definitorijalnog kongresa, odranog u Sarajevu od 28. travnja do 1. svibnja 1942. O fra Tomislavu Filipoviu se raspravljalo na tri sjednice.

57 58

Isto Kopija dopisa, br. 475/42., nalazi se u arhivu franjevake provincije Bosne Srebrene, Sarajevo, god. 1942., posebni fascikl. 59 Izjava se nalazi u arhivu franjevake provincije Bosne Srebrene, Sarajevo, god. 1942., posebni fascikl. 60 Kopija dopisa, br. 145/42., nalazi se u arhivu franjevake provincije Bosne Srebrene, Sarajevo, god. 1942., posebni fascikl.

12

Na prvoj sjednici, 28 travnja prije podne, uz druga tekua pitanja, iznesen je sluaj njegova sudjelovanja u zloinu u Drakuliu, Motikama i argovcu. U Zapisniku se najprije navodi da su na sjednici bili prisutni: fra Aneo Kai, provincijal, te definitori fra Silvio Frankovi, fra Miron Kozinovi, fra Kazimir Ivi i fra Gavro Gavrani (dok je odsutan bio fra Augustin Mali, kustod Provincije m. op.), a da je za voenje zapisnika odreen fra Frano Strukar, tajnik Provincije. U pogledu fra Tomislava u Zapisniku sjednice stoji:
Mp. o. Provincijal je ovdje opirno izloio sluaj fra Tomislava Filipovia. Isti je, naime, koncem mjeseca sijenja o. g. poloio zadnje teoloke ispite u Sarajevu, te je s dozvolom Provincijalata otiao na Petrievac, da uzme svoje stvari i da se odmah povrati i poe u Ramu-it, gdje bi imao vriti kapelansku slubu. Doavi na Petrievac javio je da se ne moe vratiti radi nezgodnih saobraajnih prilika. Kad mu je od strane Provincijalata javljeno, da mora bezuvjetno odmah poi u Ramu on je odgovorio, da je pozvan na vojnu dunost u Zagreb i da mora odmah nastupiti. Na ovo mu je Provincijalat odgovorio da ne smije ii u Zagreb na vojnu dunost, makar da je i pozvan, jer ima jedna odredba Ministarstva Domobranstva, po kojoj se nijedan sveenik ne moe pozivati na vojnu dunost, pa ako koji bude i pozvan nije duan odazivati se. Ne znamo, da li je fra Tomislav primio na vrijeme ovaj dopis Provincijalata, ali u stvari je bilo to da je on sam izradio da bude primljen za ustakog duobrinika kod II. Pogl. Tjeles. Bojne u Banjaluci. U meuvremenu, t.j. 7. veljae o. g. odigrali su se poznati dogaaji u Drakuliu, Motike i argovcu selima pokraj Banjaluke. U odredima ustaa koji su tamo ubijali puanstvo nalazio se je naalost i fra Tomislav. ta je on tu radio ne zna se tono, navodno morao je kao duobrinik pratiti svoju jedinicu u borbi. Zna se samo to, da se sada nalazi u pritvoru. Dopisom Provincijalata br. 545/42 od 16. IV. 1942. priopeno mu je da je upao "in suspensionem a divinis" radi toga to je pripremajui svoj primitak u spomenutu slubu otiao u 61 Zagreb bez znanja Provincijalata, a preko izriite zabrane O. Gvardijana na Petrievcu.

Na treoj sjednici, 29. travnja poslije podne, na koju je stigao i fra Augustin Mali, kustod Provincije, razmatran je sluaj fra Tomislava Filipovia, i o tome u Zapisniku sjednice stoji:
Sada je dolo na red, da se pretresa sluaj o. fra Tomislava Filipovia, to je najavljeno na prvoj sjednici. Izneseni su spisi, koji se odnose na to: dopisi Provincijalata njemu i njegovi Provincijalatu, zatim izjava koju je on dao pod prisegom mp. o. fra Mihaelu Trohi, Provincijalu hrv. Provincije o svom ueu u dogaajima u Drakuliu, Motikama i argovcu. Na temelju tih spisa, te informacija steenih tokom vremena, kao i informacija, koje je stekao mp. o. Provincijal prigodom kan. vizitacije na Petrievcu sigurno je: da je o. fra Tomislav Filipovi sam na svoju ruku izradio da bude primljen za ustakog duobrinika kod II. Pogl. Tjeles. Bojne u Banjaluci. Provincijalat za to prethodno nije znao, a kad je saznao strogo mu je zabranio, da ne smije stupiti u tu slubu. Meutim on je jedanput iao u Zagreb bez iije dozvole tavie protiv izriite zabrane o. fra Ante Perkovia, gvardijana na Petrievcu. Tamo je sve pripremio i stupio u gore spomenutu slubu. A dne 7. veljae 1942. g. sa odredom Ustaa koji su ubijali puanstvo sela Drakuli, Motika i argovca nalazio se i fra Tomislav. Iako se ne zna tono u kojem je obliku on sudjelovao kod ubijanja, (po svemu izgleda da nije sam ubijao), ali jer nije morao tamo ii (to je rekao i pukovnik Servaci, koji je ispred drave u tim selima vodio istragu) a svojim je prisustvom prouzrokovao javnu sablazan i nanio ogromnu tetu ugledu Provincije, to Starjeinstvo na temelju kan. 653. C. Z. o. fra Tomislava Filipovia iskljuuje iz Reda.62

U Zapisniku sedme sjednice, odrane 1. svibnja poslije podne, se navodi: Na ovoj je sjednici provedeno tajno glasovanje za slijedee: 1. Da li se o. fra Tomislav Filipovi ima otpustiti iz Reda? - Izglasano je sa svih 6 (est) glasova da se otpusti.63 Na taj nain je Starjeinstvo provincije Bosne Srebrene formalno sa svoje strane okonalo sluaj fra Tomislava Filipovia.

61 62

Zapisnik se nalazi u arhivu franjevake provincije Bosne Srebrene u Sarajevu. Isto 63 Isto

13

Istraga je pokazala da je fra Tomislav doista iao s ustakom vojskom, i da je bio nazoan kad su Srbi masovno ubijani, to je on, kako smo malo prije vidjeli, i sam priznao u svojoj Izjavi od 1. travnja 1942. Starjeinstvo Provincije nije moglo utvrditi da li je fra Tomislav ikoga osobno ubio. Meutim, ve i to to je samovoljno preuzeo duobriniku slubu u ustakoj vojsci, njegovo praenje ustake jedinice, i sama nazonost kod izvrenja zloina, bili su dovoljni za donoenje odluke da ga se otputa iz franjevakog reda. Ta je odluka zatim 12. svibnja 1942. priopena vrhovnom poglavaru franjevakog reda u Rimu, i zatraeno je da se ona podastre sudu i na potvrdu Svete Stolice, sukladno vaeem propisu kanonskog prava.64 Na traenje franjevake vrhovne uprave, a dopis je upuen 30. lipnja 1942., Kongregacija za redovnike je 10. srpnja 1942. potvrdila odluku Starjeinstva provincije Bosne Srebrene. Slubeni dokument o tome je iz Generalne prokure franjevakog reda dostavljen Provincijalatu u Sarajevo 13. srpnja 1942. 65 Time je fra Tomislav Filipovi pravosnano i definitivno otputen iz franjevakog reda, i prestao biti njegovim lanom i pripadnikom provincije Bosne Srebrene. O tome otpustu fra Tomislava Filipovia slubena obavijest je 3. rujna 1942. poslana Biskupskim Ordinarijatima u Zagrebu, Banja Luci, Mostaru, Sarajevu i akovu,66 a dano je priopenje 8. rujna 1942. i svim lanovima Provincije.67 Zakljuak Dakako da se ni u kojem sluaju ne moe opravdavati, niti braniti dranje fra Tomislava Filipovia u periodu njegova boravka u franjevakom samostanu Petrievac, ali se ne moe bez pouzdanih dokaza, a njih nema, ni prihvatiti optuba da je on i osobno ubijao nevine ljude i djecu u Drakuliu, Motikama i argovcu, ili da je poticao na izvravanje tih zlodjela. Jo manje se to moe tvrditi o gvardijanu fra Anti Perkoviu i openito o franjevcima u samostanu Petrievac. Gornjim prikazom nije obuhvaeno djelovanje biveg fra Tomislava Filipovia (alias Miroslava Majstorovia) u koncentracijskom logoru Jasenovac, koje je uslijedilo nakon to je on kanjen otputanjem iz franjevakog reda, i kad vie nije bio njegov pripadnik, nego laik pod imenom Miroslav Majstorovi. Stoga je bilo posve zlonamjerno i neutemeljeno, i nakon to je on otputen iz franjevakog reda, i dalje ga povezivati s franjevcima. Puno je, i velika su u "izvorima" neslaganja o mjestima i vremenu izvrenja zloina, o tome tko su bili njegovi izvritelji i koliki je bio broj rtava; puno je neslaganja u "optunicama" i "svjedoenjima" iznesenim protiv fra Miroslava Filipovia i drugih franjevac; previe je nerazjanjenih dvojbi i pitanja na koja nije odgovoreno, ili "injenica" koje nisu niim dokazane. Ima, i naveo sam neke od argumenata koji pobijaju neke optube koje su iznesene protiv fra Tomislava Filipovia, i sve koje se iznose protiv franjevaca na Petrievcu openito i protiv gvardijana posebno. Nisu, stoga bez temelja ni slutnje i zakljuci kako su i "sluaj Filipovi" ili "sluaj franjevaca samostana Petrievac" ulazili u svoje vrijeme u orkestriranu komunistiku i ateistiku propagandu protiv Katolike crkve i katolikog klera, a takoer i u novije, postkomunistiko i postjugoslavensko vrijeme, u harangu takoer protiv Katolike crkve i posebno protiv Vatikana. Posve je oito da glavninu "dokaznog materijala" protiv fra Tomislava Filipovia ine izjave svjedoka iz vremena 2. svjetskog rata i poraa, koji su "poduavani" o tome to trebaju u svojim
64

Kopija dopisa, br. 763/42. nalazi se u arhivu franjevake provincije Bosne Srebrene, Sarajevo, god. 1942., posebni fascikl. 65 Otpis Svete Stolice, br. 4061/42, nalazi se u arhivu franjevake provincije Bosne Srebrene, Sarajevo, god. 1942., posebni fascikl. 66 Kopija dopisa br. 1678/42. nalazi se u arhivu franjevake provincije Bosne Srebrene, Sarajevo, god. 1942., posebni fascikl. 67 Vidi: Bosna Srebrena, novopokrenuto glasilo Provincije, god. I., rujan 1942., br. 1., str. 10.

14

iskazima pred razliitim sudovima i komisijama svjedoiti o pojedinim sveenicima i redovnicima, ili o Katolikoj crkvi i kleru openito. udno je, stoga, i neshvatljivo da i u najnovije vrijeme ima "istraivaa" koji se tako rado, i bez ikakve ograde, pozivaju na neke dokumente i svjedoke, te ih prihvaaju kao vjerodostojne i bezrezervno im vjeruju, a onda zloin beskrupulozno pripisuju Katolikoj crkvi i franjevcima koji s njim nemaju nikakve veze! ___________________________________________________________
/Objavljeno u: Bosna franciscana, XI/2003., broj 19, str. 161-177; ovdje je preureeno i malo dopunjeno/

15