Komunistički Manifest

565
Karl Marx1 Friedrich Engels2
UDK 330.852 338.12 JEL: B-14, G-01
Manifest Komunistike partije3

Prijevod Moa Pijade Lepoglava 1933. Redakcija prijevoda Boris Buden London/Zagreb 1998.
Bauk krui Evropom - bauk komunizma. Sve sile stare Evrope ujedinile su se u svetu hajku protiv ovog bauka, rimski papa i ruski car, Metternich i Guizot, francuski radikali i njemaki policajci. Gdje je ona opozicijska stranka koju njeni protivnici na vlasti nisu ozloglasili kao komunistiku? Gdje je ona opoziciona partija koja nije naprednijim opozicionarima kao i svojim reakcionarnim protivnicima uzvratila prijekor koji ih je imao igosati kao komuniste?
1 Karl Marx (1818-1883), njemaki lozof i ekonomist. Zajedno s F. Engelsom utemeljitelj koncepcije modernog socijalizma i komunizma. Znaajnija djela: Kritika Hegelove lozoje dravnog prava (1844); Njemaka ideologija (1845) s F. Engelsom; Bijeda lozoje (1847; Manifest Komunistike partije (1848) s F. Engelsom; Osamnaesti brumaire Louisa Bonapartea (1852); Kapital (1867, 1885, 1894); nakon smrti, Ekonomsko-lozofski rukopisi iz 1844. godine (1844) i Osnovne crte kritike politike ekonomije (Grundrisse) (18571858). 2 Friedrich Engels (1820-1895), njemaki lozof i politiar. Uz Marxa, utemeljitelj znanstvenog socijalizma. Bliski suradnik i ivotni suputnik K. Marxa. Znaajnije knjige: Poloaj radnike klase u Engleskoj (1844); pored zajednikih radova s Marxom, napisao Anti-Dhring (1878); Porijeklo porodice, privatnog vlasnitva i drave (1884) i dr. 3 Karl Marx, Friedrich Engels, Komunistiki manifest, Arkzin, Zagreb 1998, str.81-137. (op. N. M.)
566
Karl Marx, Friedrich Engels: Manifest Komunistike partije EKONOMIJA / ECONOMICS, 15 (3) str. 565-596 (2008) www.rifin.com
Dvije stvari proizlaze iz ove injenice. 1. Sve evropske sile ve priznaju komunizam kao silu. 2. Krajnje je vrijeme da komunisti pred cijelim svijetom otvoreno izloe svoje nazore, svoje ciljeve, svoja stremljenja i tako bajci o bauku komunizma suprotstave manifest same partije. U tu svrhu sastali su se u Londonu komunisti najrazliitijih nacionalnosti i sastavili sljedei manifest koji se objavljuje na engleskom, francuskom, njemakom, talijanskom, flamanskom i danskom jeziku.
I. Buruji i proleteri4
Povijest svih dosadanjih drutava5 je povijest klasnih borbi. Slobodnjak i rob, patricij i plebejac, barun i kmet, cehovski majstor i egrte, ukratko, tlaitelj i potkaeni stajali su jedan prema drugom u stalnoj suprotstavljenosti, vodili neprestanu, sad prikrivenu, sad otvorenu borbu koja je svaki puta skonala revolucionarnom preobrazbom cijelog drutva ili pak zajednikom propau sukobljenih klasa. U ranijim epohama povijesti nalazimo gotovo posvuda potpunu ralanjenost drutva na razliite stalee, mnogostruko stupnjevanje drutvenih poloaja. U starom Rimu imamo patricije, vitezove, plebejce, robove; u srednjem vijeku feudalne gospodare, vazale,
4 Pod buroazijom misli se klasa modernih kapitalista koji su vlasnici sredstava za proizvodnju i iskoritavaju najamni rad. Pod proletarijatom, klasa modernih najamnih radnika koji su, budui ne posjeduju sredstva za proizvodnju, prisiljeni prodavati svoju radnu snagu da bi preivjeli. [Engelsova napomena uz englesko izdanje iz 1888.] 5 To jest, sva pisana povijest. Godine 1847. pretpovijest drutva, organizacija drutva koja je prethodila svakoj pisanoj povijesti bila je jo gotovo nepoznata. Otada je Haxthausen otkrio zajedniko zemljino vlasnitvo u Rusiji. Maurer je dokazao da je ona bila drutvena osnovica s koje su sva germanska plemena zapoela svoj povijesni razvoj, a postupno se spoznalo da su seoske opine sa zajednikim zemljinim vlasnitvom bile prvobitni oblik drutva od Indije do Irske. Naposljetku je sve okrunio Morgan svojim otkriem prave prirode roda i njegova poloaja u plemenu, razotkrivi time unutarnju organizaciju tog prvobitnog komunistikog drutva u njenom tipinom obliku. S raspadanjem tih prvobitnih zajednica poinje cijepanje drutva na posebne i na kraju antagonistike klase. Pokuao sam pratiti taj proces raspadanja u Der Ursprung der Familie, des Privateigenthums und des Staats (Podrijetlo porodice, privatnog vlasnitva i drave). [Engelsova napomena uz englesko izdanje iz 1888.]
567
cehovske majstore6, egrte, kmetove, a k tomu jo u gotovo svakoj od tih klasa iznova posebna stupnjevanja. Moderno buroasko drutvo, proizalo iz propasti feudalnoga, nije ukinulo klasne suprotnosti. Ono je tek postavilo nove klase, nove uvjete potlaivanja, nove oblike borbe na mjesto starih. Naa epoha, epoha buroazije, odlikuje se ipak time to je pojednostavila klasne suprotnosti. Cijelo drutvo cijepa se sve vie i vie u dva velika neprijateljska tabora, na dvije velike, meusobno izravno suprotstavljene klase: buroaziju i proletarijat. Iz kmetova srednjeg vijeka proizali su slobodni graani prvih gradova: iz tog slobodnog graanstva razvili su se prvi elementi buroazije. Otkria Amerike i plovnog puta oko Afrike stvorili su nadolazeoj buroaziji novi teren. Istonoindijsko i kinesko trite, kolonizacija Amerike, razmjena s kolonijama, umnoavanje razmjenskih sredstava i rob openito omoguili su trgovini, moreplovstvu i industriji dotad nevien polet, a time i nagli razvoj revolucionarnog elementa u raspadajuem feudalnom drutvu. Dotadanji feudalni, odnosno cehovski nain funkcioniranja industrije nije vie dostajao za zadovoljenje potreba koje su narastale s novim tritima. Na njegovo mjesto stupila je manufaktura. Cehovske majstore potisnuo je industrijski srednji stale; podjela rada izmeu razliitih korporacija iezla je pred podjelom rada u svakoj pojedinoj radionici. Ali trita su sve vie rasla, sve vie rasle su potrebe. Ni manufaktura vie nije bila dostatna. Tada su para i strojevi revolucionirali industrijsku proizvodnju. Na mjesto manufakture stupila je moderna krupna industrija, na mjesto industrijskog srednjeg stalea stupili su industrijski milijuneri, efovi itavih industrijskih vojski, moderni buruji. Krupna industrija proizvela je svjetsko trite koje je bilo pripremljeno otkriem Amerike. Svjetsko trite omoguilo je neizmjeran razvoj trgovine, moreplovstva, kopnene komunikacije. Ovaj je razvoj opet povratno djelovao na irenje industrije; u istoj mjeri u kojoj su
6 Cehovski majstor, tj., punopravni lan ceha, a ne glava ceha. (Engelsova napomena uz englesko izdanje iz 1888.)
568
se irile industrija, trgovina, moreplovstvo, eljeznice, razvijala se buroazija, uveavajui svoje kapitale i potiskujui u pozadinu sve klase naslijeene od srednjeg vijeka. Vidimo dakle kako je moderna buroazija sama proizvod dugog razvojnog hoda, niza prevrata u nainu proizvodnje i prometa. Svaki od tih stupnjeva u razvoju buroazije pratio je odgovarajui politiki napredak. Buroazija je bila potlaeni stale pod vladavinom feudalnih gospodara, naoruana i samoupravna asocijacija u komuni7, ovdje neovisna gradska republika, ondje trei oporezovani stale monarhije, potom, u vrijeme manufakture, protutea plemstvu u stalekoj ili apsolutnoj monarhiji i glavni temelj velikih monarhija openito, dok napokon, s nastankom krupne industrije i svjetskog trita, nije izborila sebi u modernoj predstavnikoj dravi iskljuivu politiku vladavinu. Moderna dravna vlast samo je odbor koji upravlja zajednikim poslovima cijele buroaske klase. Buroazija je u povijesti odigrala krajnje revolucionarnu ulogu. Gdje god je dola na vlast, buroazija je razorila sve feudalne, patrijarhalne i idiline odnose. Ona je nemilosrdno pokidala raznolike feudalne spone koje su ovjeka vezivale za njegova prirodnog pretpostavljenog ne ostavljajui izmeu ovjeka i ovjeka nikakve druge spone osim golog interesa, osim bezosjeajnog plaanja u gotovini. Ona je u ledenoj vodi egoistine raunice utopila svete drhtaje pobonog zanosa, vitekog oduevljenja, malograanske sentimentalnosti. Ona je osobno dostojanstvo rastvorila u razmjenskoj vrijednosti i na mjesto bezbrojnih poveljama priznatih i valjano steenih sloboda postavila jednu slobodu, slobodu nesavjesnog trgovanja. Jednom rijeju, na mjesto izrabljivanja, prikrivenog religijskim i politikim iluzijama, ona je postavila otvoreno, bestidno, izravno, surovo izrabljivanje. Buroazija je sa svih dotad potovanja dostojnih djelatnosti na koje se gledalo s pobonim strahom skinula privid svetosti. Ona je lijenika, pravnika, sveenika, pjesnika, ovjeka znanosti pretvorila u svoje plaene najamne radnike. Buroazija je s obiteljskog odnosa
7 Komunama su se zvali gradovi nastali u Francuskoj ak i prije no to su bili u stanju oteti od svojih feudalnih gospodara gradsku samoupravu i politika prava kao trei stale. Openito uzevi, mi smo ovdje kao tipinu zemlju za ekonomski razvoj buroazije naveli Englesku, a za njen politiki razvoj Francusku. (Engelsova napomena uz englesko izdanje iz 1888.)
569
strgla njegov dirljivo sentimentalni pokrov i svela ga na isto novani odnos. Buroazija je razotkrila kako je brutalno pokazivanje snage zbog koje se reakcija toliko divila srednjem vijeku nalazilo odgovarajuu dopunu u najmlitavijem ljenarenju. Tek je ona dokazala to je djelatnost ovjeka u stanju uiniti. Ona je stvorila sasvim drugaija uda nego to su egipatske piramide, rimski vodovodi i gotske katedrale, ona je izvela sasvim drugaije pohode nego to su bile seobe naroda i kriarski ratovi. Buroazija ne moe postojati a da neprestano ne revolucionira instrumente proizvodnje, dakle proizvodne odnose, pa dakle i cjelokupne drutvene odnose. Svim ranijim industrijskim klasama, naprotiv, uvjet opstanka bilo je nepromijenjeno zadravanje starog naina proizvodnje. Stalno revolucioniranje proizvodnje, neprekidno potresanje svih drutvenih stanja, vjena nesigurnost i kretanje izdvajaju i odlikuju buroasku epohu od svih ranijih. U njoj se rastvaraju svi vrsti, zahrali odnosi zajedno sa starinskim predodbama i nazorima koji ih prate, dok svi novostvoreni zastarijevaju i prije no to stignu okotati. Sve to je vrsto i postojano pretvara se u dim, sve to je sveto biva oskrnavljeno i ljudi su naposljetku prisiljeni da na svoj ivotni poloaj i na svoje meusobne odnose pogledaju trezvenim oima. Potreba za sve proirenijim tritima na kojima e prodavati svoje proizvode tjera buroaziju preko cijele zemljine kugle. Posvuda se ona mora ugnijezditi, posvuda naseliti, posvuda uspostaviti svoje veze. Buroazija je eksploatacijom svjetskog trita dala kozmopolitski oblik proizvodnji i potronji svih zemalja. Na veliku alost reakcionara ona je izmakla nacionalno tlo ispod nogu industrije. Unitene su prastare nacionalne industrije i svakim se danom i dalje unitavaju. Potiskuju ih nove industrije ije uvoenje je pitanje opstanka za sve civilizirane nacije, industrije koje vie ne prerauju domae sirovine, nego sirovine koje dolaze iz najudaljenijih zona i iji se proizvodi ne troe samo u zemlji, nego istodobno u svim dijelovima svijeta. Na mjesto starih potreba, zadovoljavanih domaim proizvodima, stupaju nove koje za svoje zadovoljenje trae proizvode najudaljenijih zemalja i klimatskih podruja. Na mjesto stare lokalne i nacionalne samodovoljnosti i odvojenosti stupa svestrani promet, svestrana uzajamna ovisnost nacija. I to kako u materijalnoj, tako i
570
u duhovnoj proizvodnji. Duhovni proizvodi pojedinih nacija postaju ope dobro. Nacionalna jednostranost i ogranienost sve su manje mogui i iz mnogih nacionalnih i lokalnih knjievnosti stvara se svjetska knjievnost. Brzim poboljanjem svih instrumenata proizvodnje, beskrajno olakanim komunikacijama uvlai buroazija sve, pa i najbarbarskije nacije u civilizaciju. Niske cijene njenih roba teko su topnitvo kojim ona rui sve kineske zidove i kojim ona prisiljava na kapitulaciju i najtvrdokorniju mrnju barbara prema strancima. Ona prisiljava sve nacije da prisvoje buroaski nain proizvodnje ukoliko ne ele propasti; ona ih prisiljava da kod sebe samih uvedu takozvanu civilizaciju, tj., da postanu buruji. Jednom rijeju, ona stvara svoj svijet prema svojoj vlastitoj slici. Buroazija je selo podinila vladavini grada. Stvorila je ogromne gradove, silno je uveala broj gradskog stanovnitva u odnosu prema seoskom i tako znatan dio stanovnitva otela idiotizmu seoskog ivota. Kao to je selo uinila ovisnim o gradu, tako je barbarske i polubarbarske zemlje uinila ovisnim o civiliziranim zemljama, seljake narode o buroaskim, Istok o Zapadu. Buroazija sve vie ukida rasutost sredstava za proizvodnju, posjeda i stanovnitva. Ona je nagomilala stanovnitvo, centralizirala sredstva za proizvodnju i koncentrirala vlasnitvo u malo ruku. Nuna posljedica toga bila je politika centralizacija. Neovisne, tek savezom povezane provincije s razliitim interesima, zakonima, vladama i carinama natisnute su u jednu naciju, jednu vladu, jedan zakon, jedan nacionalni klasni interes, jednu carinsku granicu. Buroazija je u svojoj jedva stogodinjoj klasnoj vladavini stvorila masovnije i kolosalnije proizvodne snage nego sve prole generacije zajedno. Podjarmljivanje prirodnih sila, mainerija, primjena kemije u industriji i zemljoradnji, parobrodarstvo, eljeznice, elektrini telegrafi, privoenje poljoprivredi itavih dijelova svijeta, pretvaranje rijeka u plovne putove, itava stanovnitva koja kao da su nikla iz tla - koje ranije stoljee je slutilo da su takve proizvodne snage drijemale u krilu drutvena rada!? Vidjeli smo dakle: sredstva za proizvodnju i promet na temelju kojih se izgradila buroazija stvorena su u feudalnom drutvu. Na stanovitom stupnju razvitka ovih sredstva za proizvodnju i promet, odnosi u kojima je feudalno drutvo proizvodilo i razmjenjivalo, feudalna
571
organizacija zemljoradnje i manufakture, jednom rijeju, feudalni odnosi vlasnitva nisu vie odgovarali ve razvijenim proizvodnim snagama. Oni su koili proizvodnju umjesto da je pospjeuju. Oni su se pretvorili u njene okove. Oni su morali biti raskinuti - i bili su raskinuti! Na njihovo mjesto stupila je slobodna konkurencija, s njoj primjerenom drutvenom i politikom konstitucijom, s ekonomijskom i politikom vladavinom buroaske klase. Pred naim oima zbiva se slian proces. Graanski odnosi proizvodnje i prometa, graanski odnosi vlasnitva, moderno graansko drutvo koje je kao nekom arolijom stvorilo tako silna sredstva za proizvodnju i promet slii kakvom arobnjaku koji vie nije u stanju obuzdati podzemne sile koje je sam prizvao. Decenijima je povijest industrije i trgovine samo jo povijest pobune modernih proizvodnih snaga protiv modernih proizvodnih odnosa, protiv odnosa vlasnitva koji su uvjet ivota buroazije i njene vladavine. Dovoljno je navesti trgovinske krize koje svojim periodinim ponavljanjem sve opasnije dovode u pitanje egzistenciju cijelog graanskog drutva. U trgovinskim krizama redovito se unitava veliki dio ne samo gotovih proizvoda nego i ve stvorenih proizvodnih snaga. U krizama izbija drutvena epidemija koja bi svim ranijim epohama izgledala kao kakva besmislica - epidemija prekomjerne proizvodnje. Drutvo je najednom baeno natrag u stanje aktualnog barbarstva; glad, sveopi rat do unitenja kao da su ga odsjekli od izvora sredstava za ivot; industrija, trgovina izgledaju unitene, a zato? Zato to posjeduje previe civilizacije, previe sredstava za ivot, previe industrije, previe trgovine. Proizvodne snage koje mu stoje na raspolaganju vie ne slue unapreenju graanske civilizacije i graanskih vlasnikih odnosa; naprotiv, one su postale odve silne za te odnose, one su zakoene tim odnosima i im prevladaju tu zakoenost, dovode cijelo graansko drutvo u nered, ugroavaju egzistenciju graanskog vlasnitva. Graanski odnosi postali su preuski da bi obuhvatili bogatstvo koje su stvorili. - ime buroazija prevladava krize? S jedne strane, iznuenim unitavanjem mase proizvodnih snaga; s druge, osvajanjem novih trita i temeljitijim izrabljivanjem starih trita. Dakle, ime? Time to priprema svestranije i silnije krize, a smanjuje sredstva za spreavanje kriza. Oruje kojim je buroazija sruila feudalizam okree se sada protiv same buroazije.
572
Ali buroazija nije samo iskovala oruje koje joj donosi smrt; ona je stvorila i ljude koji e nositi to oruje - moderne radnike, proletere. U istoj mjeri u kojoj se razvija buroazija, tj., kapital, u istoj mjeri razvija se i proletarijat, klasa modernih radnika koji ive samo dotle dok nalaze rada i koji samo dotle nalaze rada dok njihov rad uveava kapital. Ti radnici koji se moraju prodavati po komadu jesu roba kao svaki drugi trgovinski artikl i stoga u jednakoj mjeri izloeni svim sluajnostima konkurencije, svim kolebanjima trita. Rad proletera izgubio je rasprostiranjem strojeva i podjelom rada svaki samostalni karakter, a time i svaku dra za radnika. On postaje puki dodatak stroju i od njega se trai samo najjednostavniji, najjednoliniji pokret ruke kakav se najlake dade nauiti. Otuda se trokovi koje radnik uzrokuje ograniavaju gotovo samo na ona ivotna sredstva koja su mu potrebna za njegovo izdravanje i za razmnoavanje njegove rase. Ali cijena neke robe, pa dakle i rada, jednaka je trokovima njene proizvodnje. Stoga u istoj mjeri u kojoj raste odvratnost rada, pada I najamnina. tovie, u istoj mjeri u kojoj raste upotreba strojeva i razvija se podjela rada, raste i masa rada, bilo uveanjem broja radnih sati, bilo uveanjem rada koji se zahtijeva u odreenom vremenu, ubrzanjem hoda strojeva itd. Moderna industrija pretvorila je malu radionicu patrijarhalnog majstora u veliku tvornicu industrijskog kapitalista. Mase radnika, satjerane u tvornicu, organizirane su vojniki. Kao prosti vojnici industrije stavljeni su pod nadzor cijele hijerarhije podasnika i asnika. Oni nisu samo robovi buroaske klase, buroaske drave, njih svakoga dana i svakoga sata porobljuje stroj, nadzornik, a prije svega pojedini buruj koji se bavi proizvodnjom. Ova despocija je utoliko sitniavija, mrskija, utoliko vie izaziva ogorenje ukoliko otvorenije proglaava zaradu svojom jedinom svrhom. to manje runi rad iziskuje spretnosti i snage, tj., to se vie razvija moderna industrija, to vie rad ena potiskuje rad mukaraca. Za radniku klasu spolne i starosne razlike nemaju vie nikakvu drutvenu vanost. Postoje samo jo instrumenti rada koji ve prema dobi i spolu uzrokuju razliite trokove. Kada je izrabljivanje radnika od strane tvorniara dovreno u toj mjeri da on dobije svoju nadnicu isplaenu u gotovini, na njega se bacaju drugi dijelovi buroazije, kuevlasnik, trgovac, zelena.
573
Dosadanji srednji stalei, sitni industrijalci, trgovci i rentijeri, zanatlije i seljaci, sve te klase srozavaju se u proletarijat, djelomice stoga to njihov mali kapital nije dostatan za pogon velike industrije te podlijee konkurenciji veih kapitalista, a djelomice stoga to novi naini proizvodnje obezvrjeuju njihovo umijee. Tako se proletarijat regrutira iz svih slojeva stanovnitva. Proletarijat prolazi kroz razliite stupnjeve razvitka. Njegova borba protiv buroazije zapoinje s njegovom egzistencijom. U poetku se bore pojedini radnici, potom radnici jedne tvornice, onda radnici neke grane proizvodnje u jednom mjestu protiv pojedinih buruja koji ih izravno izrabljuju. Oni svoje napade ne usmjeruju samo protiv graanskog odnosa, oni ih usmjeruju i protiv samih instrumenata proizvodnje; oni unitavaju stranu konkurentsku robu, razbijaju strojeve, pale tvornice; oni pokuavaju povratiti izgubljeni poloaj srednjovjekovnog radnika. Na tome stupnju radnici ine masu razasutu po cijeloj zemlji i rascjepkanu konkurencijom. Masovnije zbijanje radnika jo nije posljedica njihova vlastitog ujedinjenja, nego posljedica ujedinjenja buroazije koja, da bi postigla svoje vlastite politike ciljeve, mora pokrenuti itav proletarijat to je u tom trenutku jo u stanju uiniti. Na tom stupnju proleteri se dakle ne bore protiv svojih neprijatelja, nego protiv neprijatelja svojih neprijatelja, protiv ostataka apsolutne monarhije, protiv veleposjednika, protiv neindustrijskih buruja, protiv malograana. Tako je itavo povijesno kretanje koncentrirano u rukama buroazije; svaka pobjeda koja se tako postie, pobjeda je buroazije. S razvitkom industrije ne umnoava se meutim samo proletarijat; on se zbija u jo vee mase, njegova snaga raste i on je sve vie osjea. Interesi, ivotni uvjeti unutar proletarijata samog sve se vie izjednauju, jer strojevi sve vie i vie briu razlike u radu, a nadnicu gotovo posvuda obaraju na jednako nisku razinu. Rastua konkurencija meu samom buroazijom i trgovinske krize koje otuda proizlaze ine najamninu radnika sve nepostojanijom; sve bri razvoj i neprestano usavravanje strojeva ini njihov ivotni poloaj u cjelini sve nesigurnijim; sukobi izmeu pojedinog radnika i pojedinog buruja sve vie poprimaju karakter sukoba izmeu dviju klasa. Radnici zapoinju sa stvaranjem koalicija protiv buruja; nastupaju zajedniki kako bi potvrdili svoje najamnine. Oni osnivaju
574
sami trajna udruenja kako bi osigurali sredstva za sluaj pobune. Mjestimino borba i prerasta u bunt. S vremena na vrijeme pobjeuju radnici, ali samo prolazno. Pravi ishod njihovih borbi nije neposredni uspjeh, nego sve vee ujedinjavanje radnika. Tomu pripomae rast sredstava komunikacije koja proizvodi krupna industrija i koja dovode u meusobnu vezu radnike s razliitih mjesta. Potrebna je meutim samo veza pa da se mnoge lokalne borbe koje su posvuda istoga karaktera centraliziraju u jednu nacionalnu, klasnu borbu. Ali svaka klasna borba je politika borba. A ujedinjenje, za koje su graanima srednjeg vijeka s njihovim lokalnim putovima trebala stoljea, moderni proleteri postiu sa eljeznicama za nekoliko godina. Ova organizacija proletera u klasu i time u politiku stranku svakog se trenutka iznova razbija konkurencijom meu samim radnicima. Ali ona nastaje uvijek iznova, sve snanija, vra, monija. Ona iznuuje priznanje pojedinanih interesa radnika u zakonskom obliku iskoritavajui podjele unutar buroazije same. Tako je bilo sa zakonom o desetsatnom radnom vremenu u Engleskoj. Sukobi meu klasama staroga drutva openito mnogostruko pospjeuju razvoj proletarijata. Buroazija se nalazi u neprestanoj borbi; najprije protiv aristokracije, potom protiv dijelova same buroazije iji su interesi dospjeli u proturjeje s napretkom industrije a stalno pak protiv buroazije svih stranih zemalja. U svim tim borbama ona je prisiljena apelirati na proletarijat, oslanjati se na njegovu pomo i tako ga uvlaiti u politiki pokret. Tako buroazija sama opskrbljuje proletarijat svojim vlastitim elementima politikog i opeg obrazovanja, tj., daje mu u ruke oruje koje e on upotrijebiti protiv nje. Nadalje, kao to smo vidjeli, napredak industrije baca itave dijelove vladajue klase u proletarijat ili ih u najmanju ruku ugroava u njihovim ivotnim uvjetima. I oni donose proletarijatu masu obrazovnih elemenata. Naposljetku, u vremenima u kojima se klasna borba blii odluci, proces raspadanja unutar vladajue klase, unutar cijelog starog drutva poprima tako estok, tako prodoran karakter da se jedan mali dio vladajue klase odrie nje i prikljuuje revolucionarnoj klasi, klasi koja nosi budunost u svojim rukama. I zato, kao to je nekad jedan dio plemstva preao na stranu buroazije, tako sada prelazi
575
jedan dio buroazije na stranu proletarijata i to posebice jedan dio burujskih ideologa koji su se uzdigli do teorijskog razumijevanja povijesnog kretanja u cjelini. Od svih klasa koje danas stoje nasuprot buroaziji samo je proletarijat zbiljski revolucionarna klasa. Ostale klase rastrojavaju se i propadaju s razvojem krupne industrije, dok je proletarijat njen vlastiti proizvod. Srednji stalei, sitni industrijalac, sitni trgovac, obrtnik, seljak, svi se oni bore protiv buroazije kako bi osigurali od propasti svoju egzistenciju kao srednji stale. Oni dakle nisu revolucionarni nego konzervativni. tovie, oni su reakcionarni jer pokuavaju okrenuti natrag kota povijesti. Ukoliko su pak revolucionarni, onda su to s obzirom na svoj predstojei prijelaz u proletarijat i utoliko oni ne brane svoje sadanje nego svoje budue interese i naputaju svoje vlastito stajalite kako bi zauzeli stajalite proletarijata. Lumpenproletarijat, ta pasivna trule najdonjih slojeva staroga drutva, bit e proleterskom revolucijom tu i tamo ubaen u pokret, ali e se u skladu s itavim svojim ivotnim poloajem radije dati potkupiti za reakcionarna rovarenja. ivotni uvjeti staroga drutva ve su uniteni u ivotnim uvjetima proletarijata. Proleter nema vlasnitva; njegov odnos prema eni i djeci nema vie nita zajedniko s buroaskim obiteljskim odnosom; moderni industrijski rad, moderno podinjavanje kapitalu, isto u Engleskoj kao u Francuskoj, u Americi kao i u Njemakoj, skinuli su s njega svaki nacionalni karakter. Zakoni, moral, religija, za njega su mnoge graanske predrasude iza kojih se skrivaju jednako tako mnogi graanski interesi. Sve ranije klase koje su osvojile vlast nastojale su osigurati svoj ve steeni ivotni poloaj tako to su itavo drutvo podinjavale uvjetima svog naina stjecanja. Proleteri mogu osvojiti drutvene proizvodne snage samo tako da ukinu svoj vlastiti dosadanji nain prisvajanja, a time i sav dosadanji nain prisvajanja. Proleteri nemaju nita svoje to bi mogli osigurati, oni moraju razoriti svaku dosadanju privatnu sigurnost i privatna osiguranja. Svi dosadanji pokreti bili su pokreti manjina ili u interesu manjina. Proleterski pokret je samostalan pokret ogromne veine u interesu ogromne veine. Proletarijat, najnii sloj dananjeg drutva, ne
576
moe se podignuti, ne moe se uspraviti, a da ne digne u zrak itavu nadgradnju slojeva koji tvore slubeno drutvo. Borba proletarijata protiv buroazije isprva je nacionalna po obliku, premda to nije i po sadraju. Proletarijat svake zemlje mora naravno najprije obraunati sa svojom vlastitom buroazijom. Ocrtavajui najopenitije faze razvoja proletarijata pratili smo manje ili vie prikriveni graanski rat unutar postojeeg drutva sve do toke u kojoj on izbija u otvorenu revoluciju i proletarijat nasilnim ruenjem buroazije polae temelje svoje vladavine. Svako dosadanje drutvo poivalo je kao to smo vidjeli na suprotnosti tlaiteljskih i potlaenih klasa. Meutim, da bi neka klasa mogla biti tlaena, moraju joj biti osigurani uvjeti unutar kojih moe barem ivotariti svoju ropsku egzistenciju. Srednjovjekovni kmet podigao se u kmetstvu do lana komune kao to se sitni graanin pod jarmom feudalnog apsolutizma podigao do buruja. Moderni radnik, naprotiv, umjesto da se podie s napretkom industrije, srozava se sve dublje ispod uvjeta svoje vlastite klase. Radnik postaje pauper, a pauperizam se razvija jo bre od stanovnitva i bogatstva. Time otvoreno izlazi na vidjelo da je buroazija nesposobna jo dulje ostati vladajuom klasom drutva i ivotne uvjete svoje klase nametnuti kao regulativni zakon. Ona nije sposobna vladati, jer svojemu robu nije sposobna osigurati egzistenciju niti u njegovu ropstvu i jer je prisiljena srozati ga u poloaj u kojem ona mora hraniti njega umjesto da on hrani nju. Drutvo ne moe vie ivjeti pod tom buroazijom, tj., njena egzistencija nije vie spojiva s drutvom. Najbitniji uvjet za egzistenciju i vladavinu buroaske klase jest nagomilavanje bogatstva u rukama privatnih osoba, stvaranje i uveanje kapitala. Uvjet kapitala jest najamni rad. Najamni rad poiva iskljuivo na konkurenciji meu radnicima. Napredak industrije, iji je slijepi i neotporni nositelj buroazija, postavlja na mjesto izoliranja radnika posredstvom konkurencije njihovo revolucionarno ujedinjavanje posredstvom asocijacije. Tako razvoj krupne industrije izvlai ispod nogu buroazije sam temelj na kojem ona proizvodi i prisvaja proizvode. Ona proizvodi prije svega svog vlastitog grobara. Njena propast i pobjeda proletarijata jednako su neizbjeni.
577
II. Proleteri i komunisti

U kakvom odnosu stoje komunisti prema proleterima uope? Komunisti nisu neka posebna stranka nasuprot drugim radnikim strankama. Oni nemaju nikakve interese odvojene od interesa itavog proletarijata. Oni ne postavljaju nikakva posebna naela u skladu s kojima bi htjeli oblikovati proleterski pokret. Komunisti se razlikuju od ostalih proleterskih stranaka samo u tome to, s jedne strane, u razliitim nacionalnim borbama proletera istiu i zastupaju zajednike, od nacionalnosti neovisne interese proletarijata kao cjeline, dok s druge strane, na razliitim stupnjevima razvoja kroz koji prolazi borba izmeu proletarijata i buroazije stalno zastupaju interese cjelokupnog pokreta. Komunisti su dakle u praktikom smislu onaj dio radnikih stranaka svih zemalja koji je najodluniji i koji stalno tjera dalje; teorijski, u odnosu na ostalu masu proletarijata njihova je prednost u tome da oni imaju uvid u uvjete, razvoj i ope rezultate proleterskog pokreta. Neposredni cilj komunista isti je kao i svih ostalih proleterskih stranaka: formiranje proletarijata u klasu, ruenje buroaske vladavine, osvajanje politike moi od strane proletarijata. Teorijske postavke komunista nipoto ne poivaju na idejama, naelima koje je izmislio ili otkrio ovaj ili onaj popravlja svijeta. One su samo opi izraz stvarnih odnosa postojee klasne borbe, povijesnog kretanja koje se odvija pred naim oima. Ukidanje dosadanjih odnosa vlasnitva nije neto to posebno odlikuje komunizam. Svi odnosi vlasnitva bili su podloni neprestanom povijesnom smjenjivanju, neprestanoj povijesnoj promjeni. Francuska revolucija na primjer ukinula je feudalno vlasnitvo u korist graanskoga. Ono to odlikuje komuniste nije ukidanje vlasnitva kao takvog, nego ukidanje graanskog vlasnitva.
578
Ali moderno graansko privatno vlasnitvo posljednji je i najsavreniji izraz proizvodnje i prisvajanja proizvoda koji poiva na klasnim suprotnostima, na izrabljivanju jednih posredstvom drugih. U tom smislu komunisti mogu svoju teoriju saeti u jednom izrazu: ukidanje privatnog vlasnitva. Nama komunistima se predbacivalo da hoemo ukinuti osobno, vlastitim radom steeno vlasnitvo; vlasnitvo koje tvori temelj svake osobne slobode, djelatnosti i samostalnosti. Radom dobiveno, steeno, osobno zaraeno vlasnitvo! Govorite li o malograanskom, sitnoseljakom vlasnitvu koje je prethodilo graanskom vlasnitvu? Mi ga ne moramo ukidati, razvoj industrije ve ga je ukinuo i svakog dana ga ukida. Ili pak govorite o modernom graanskom privatnom vlasnitvu? A da li najamni rad, rad proletera, stvara njemu neko vlasnitvo? Nipoto. On stvara kapital, tj., vlasnitvo koje iskoritava najamni rad i koje se moe uveavati samo pod uvjetom da raa novi najamni rad kako bi ga opet iznova iskoritavalo. Vlasnitvo se u svom dananjem obliku kree u suprotnosti kapitala i najamnog rada. Promotrimo obje strane te suprotnosti. Biti kapitalist ne znai samo zauzimati neki isto osobni, nego drutveni poloaj u proizvodnji. Kapital je zajedniki proizvod i moe se pokrenuti samo zajednikom djelatnou mnogih lanova, u krajnjoj instanciji ak samo zajednikom djelatnou svih lanova drutva. Kapital dakle nije nikakva osobna, nego drutvena mo. Kada se dakle kapital pretvara u zajedniko, svim lanovima drutva pripadajue vlasnitvo, onda se time ne pretvara osobno vlasnitvo u drutveno. Mijenja se samo drutveni karakter vlasnitva. Ono gubi svoj klasni karakter. Okrenimo se najamnom radu. Prosjena cijena najamnog rada je minimum radne najamnine, tj. suma ivotnih sredstava nunih da se radnik odri u ivotu. Ono dakle to najamni radnik prisvaja sebi svojom djelatnou dostaje samo za reprodukciju njegova gola ivota. Mi nemamo namjeru ukinuti ovo osobno prisvajanje proizvoda rada u svrhu reprodukcije neposrednog ivota, jer je rije o prisvajanju koje ne ostavlja nikakav
579
isti prihod iz kojega bi proizala vlast nad tuim radom. Mi elimo samo ukinuti bijedni karakter ovoga prisvajanja u kojem radnik ivi samo zato da bi uveao kapital i samo tako dugo dok to zahtijeva interes vladajue klase. U graanskom drutvu ivi rad je samo sredstvo za uveanje nagomilanog rada. U komunistikom drutvu nagomilani rad je samo sredstvo za proirenje, obogaenje i pospjeenje ivotnog procesa radnika. U graanskom drutvu vlada dakle prolost nad sadanjou, u komunistikom sadanjost nad prolou. U graanskom drutvu kapital je samostalan i osoban dok je djelatni individuum nesamostalan i bez osobnosti. I ukidanje ovog odnosa naziva buroazija ukidanjem osobnosti i slobode! S pravom. Rije je odista o ukidanju buroaske osobnosti, buroaske samostalnosti i buroaske slobode. Pod slobodom se unutar sadanjeg graanskog odnosa proizvodnje razumije slobodna trgovina, slobodna kupnja i prodaja. Ako meutim padne trgovanje, pada i slobodno trgovanje. Sve te prie o slobodnom trgovanju kao i sve ostale slobodarske deklamacije nae buroazije imaju uope nekog smisla samo u odnosu na vezano trgovanje, u odnosu na porobljenog graanina srednjeg vijeka, ali ne i u odnosu na komunistiko ukidanje trgovanja, buroaskih odnosa proizvodnje i buroazije same. Vi se uasavate nad time to mi elimo ukinuti privatno vlasnitvo. Ali u vaem postojeem drutvu privatno vlasnitvo je ukinuto za devet desetina njegovih lanova; ono i postoji upravo zato to ne postoji za tih devet desetina. Vi nam dakle predbacujete to elimo ukinuti vlasnitvo koje kao nunu pretpostavku ima to da ogromna veina drutva ne posjeduje nikakvo vlasnitvo. Vi nam jednom rijeju predbacujete da mi hoemo ukinuti vae vlasnitvo. Tono, mi to doista i elimo. U trenutku u kojem se rad vie ne bude mogao preobraziti u kapital, novac, zemljinu rentu, ukratko u drutvenu mo koja se moe monopolizirati, tj. u trenutku u kojem se osobno vlasnitvo vie ne bude moglo pretvoriti u buroasko, u tom trenutku, dakle, tvrdite vi, bit e ukinuta i osoba.
580
Vi dakle priznajete da pod osobom ne razumijete nikoga drugoga osim buruja, graanskog vlasnika. A ta osoba svakako treba biti ukinuta. Komunizam ne oduzima nikomu mo da sebi prisvaja drutvene proizvode, on samo oduzima mo da se posredstvom tog prisvajanja podjarmljuje tui rad. Prigovorilo se da e s ukidanjem privatnog vlasnitva prestati svaka djelatnost i da e nastupit sveope ljenarenje. Po tome bi graansko drutvo ve odavno moralo propasti od lijenosti; jer oni koji u njemu rade, ne stjeu nita, a oni koji stjeu, ne rade nita. Svo to prigovaranje skonava u tautologiji da vie nee biti najamnog rada im vie ne bude kapitala. Svi prigovori koji se upuuju protiv komunistikog naina prisvajanja i proizvodnje materijalnih proizvoda proireni su isto tako i na prisvajanje i proizvodnju duhovnih proizvoda. Kao to je za buruja nestanak klasnog vlasnitva ujedno i prestanak proizvodnje, tako je za njega prestanak klasnog obrazovanja identian s nestankom obrazovanja uope. Obrazovanost, iji gubitak on oplakuje, za ogromnu je veinu priuavanje za sluenje stroju. Ali nemojte se svaati s nama mjerei ukidanje buroaskog vlasnitva vaim buroaskim predodbama o slobodi, obrazovanju, pravu itd. Vae ideje su i same proizvodi graanskih odnosa proizvodnje i vlasnitva, kao to je i vae pravo samo volja vae klase uzviena do zakona, volja iji je sadraj dan u materijalnim uvjetima ivota vae klase. Na interesu zasnovana predodba u kojoj vi vae odnose proizvodnje i vlasnitva pretvarate iz povijesnih odnosa, prolaznih s razvojem proizvodnje, u vjene zakone prirode i uma, zajednika vam je sa svim propalim vladajuim klasama. Ono to podrazumijevate pod antikim vlasnitvom, ono to podrazumijevate pod feudalnim vlasnitvom, vie ne smijete podrazumijevati pod graanskim vlasnitvom. Ukidanje obitelji! ak i krajnji radikali zgraaju se nad ovom sramotnom namjerom komunista.
581
Na emu poiva suvremena, graanska obitelj? Na kapitalu, na privatnoj zaradi. U potpuno razvijenom obliku ona postoji samo za buroaziju; ali ona nalazi svoju dopunu u injenici da je proleter prisilno lien svoje obitelji kao i u javnoj prostituciji. Obitelj buruja iezava naravno zajedno s padom ove njene dopune i obje nestaju s nestankom kapitala. Predbacujete li nam da elimo ukinuti roditeljsko izrabljivanje djece? Priznajemo taj zloin. Ali, kaete vi, da mi zamjenjujui kuni odgoj drutvenim, ukidamo najprisnije odnose meu ljudima. A nije li i va odgoj odreen drutvom? Drutvenim odnosima unutar kojih vi odgajate izravnijim ili neizravnijim upletanjem drutva posredstvom kole itd.? Nisu komunisti ti koji pronalaze utjecaj drutva na odgoj; oni samo mijenjaju njegov karakter, oni otimaju odgoj utjecaju vladajue klase. Graanske fraze o obitelji i odgoju, o prisnom odnosu roditelja i djece postaju tim odvratnije to je vei utjecaj krupne industrije na obitelj proletera koja kida sve veze meu njenim lanovima, a djecu pretvara u obinu trgovaku robu i instrumente rada. Ali vi komunisti elite uvesti zajednicu ena, vie na nas u koru cijela buroazija. Buruj vidi u svojoj eni puki instrument proizvodnje. uje da se instrumenti za proizvodnju trebaju iskoritavati zajedniki i ne moe zamisliti nita drugo nego da e udes zajednikog iskoritavanja jednako pogoditi i ene. On ne sluti kako je rije upravo o tome da se ukine poloaj u kojem su ene tek puki instrumenti proizvodnje. Uostalom, nita nije smjenije od visokomoralnog uasavanja naih buruja o navodnoj slubenoj zajednici ena koju ele stvoriti komunisti. Komunisti nemaju potrebe uvoditi zajednicu ena, ona je gotovo uvijek postojala. Nai buruji, nezadovoljni time to im ene i keri njihovih proletera stoje na raspolaganju, a da o slubenoj prostituciji uope i ne govorimo, nalaze glavno zadovoljstvo u tome da zavode supruge jedni drugima. Graanski brak u stvarnosti i nije nita drugo nego zajednica ena. Najvie to se moe predbaciti komunistima jest da na mjesto jedne
582
takve licemjerno prikrivene, ele uvesti slubenu, otvorenu zajednicu ena. Uostalom, po sebi se razumije da s ukidanjem sadanjih odnosa proizvodnje nestaje i zajednica ena koja iz njih proizlazi, tj. slubena i neslubena prostitucija. Komunistima je nadalje predbaeno da oni ele ukinutu domovinu, nacionalnost. Radnici nemaju domovinu. Ne moe im se uzeti ono to nemaju. No, ako se proletarijat najprije mora doepati politike vlasti, podii do nacionalne klase, samoga sebe konstituirati kao naciju, onda je on jo uvijek nacionalan, premda nipoto u smislu buroazije. Nacionalne posebnosti i suprotnosti meu narodima sve vie i vie nestaju s razvojem buroazije, sa slobodom trgovine, svjetskim tritem, jednoobraznou industrijske proizvodnje i njoj odgovarajuih ivotnih odnosa. Vlast proletarijata uinit e da oni jo vie nestanu. Ujedinjena akcija, barem civiliziranih zemalja, jedan je od prvih uvjeta njegova osloboenja. U mjeri u kojoj se ukida eksploatacija jedne individue od strane druge, ukida se i eksploatacija jedne nacije od strane druge. S padom suprotnosti klasa unutar nacije, pada i neprijateljski stav jedne nacije prema drugoj. Optube koje se protiv komunizma podiu s religijskih, filozofskih i openito ideolokih gledita, ne zasluuju nikakvo podrobnije razmatranje. Zar je potreban dublji uvid da bi se shvatilo kako se sa ivotnim uvjetima ljudi, s njihovim drutvenim odnosima, s njihovim drutvenim postojanjem mijenjaju i njihove predodbe, nazori i pojmovi, jednom rijeju, njihova svijest? to drugo dokazuje povijest ideja nego da se duhovna proizvodnja preobraava s materijalnom? Vladajue ideje nekog vremena bile su uvijek samo ideje vladajue klase. Govori se o idejama koje revolucioniraju cijelo drutvo; time se samo izrie injenica da su se unutar starog drutva izgradili elementi jednog novoga, da s raspadanjem starih uvjeta ivota ide u korak i raspadanje starih ideja.
583
Kada je stari svijet stao propadati, kranska religija pobijedila je stare religije. Kada su kranske ideje u 18. stoljeu podlegle idejama prosvjetiteljstva, feudalno je drutvo vodilo smrtnu borbu s tada revolucionarnom buroazijom. Ideje slobode savjesti i slobode religije bile su samo izraz vladavine slobodne konkurencije na podruju savjesti. Ali, rei e netko, religijske, moralne, filozofske, politike, pravne ideje itd., ipak su se modificirale kroz povijesni razvoj. Religija, moral, filozofija, politika i pravo uvijek su se odrali u tim mijenama. Uz to postoje i vjene istine kao sloboda, pravinost itd., koje su zajednike svim drutvenim stanjima. Komunizam ukida vjene istine, ukida religiju, ukida moral, umjesto da im d novi oblik, a to dakle znai da on proturjei cijelom dosadanjem povijesnom razvoju. Na to se svodi ova optuba? Povijest dosadanjeg drutva kretala se u klasnim suprotnostima koje su u razliitim razdobljima imale razliite oblike. Meutim, kakav god oblik te klasne suprotnosti imale, izrabljivanje jednog dijela drutva od strane drugog, injenica je zajednika svim proteklim stoljeima. Otuda nije nikakvo udo da se drutvena svijest svih stoljea, usprkos svoj mnogostrukosti i raznolikosti, kree u stanovitim zajednikim oblicima, oblicima svijesti koji se potpuno gube tek s potpunim nestankom klasnih suprotnosti. Komunistika revolucija je najradikalniji prekid s naslijeenim odnosima vlasnitva; nikakvo udo da ona i najradikalnije prekida s naslijeenim idejama. Ipak, ostavimo prigovore buroazije protiv komunizma. Ve smo gore vidjeli da je prvi korak u radnikoj revoluciji podizanje proletarijata u radniku klasu, izborenje demokracije. Proletarijat e svoju politiku vlast iskoristiti za to da buroaziji postupno otme sav kapital, da sve instrumente proizvodnje centralizira u rukama drave, tj. proletarijata organiziranog u vladajuu klasu i da to je mogue bre uvea masu proizvodnih snaga. To se u poetku moe dogoditi samo posredstvom despotskog posezanja u pravo vlasnitva i u graanske odnose proizvodnje, dakle posredstvom mjera koje ekonomski izgledaju nedostatne i
584
neodrive, ali koje u kretanju nadilaze same sebe i koje su neizbjene kao sredstvo za obavljanje prevrata u cijelom nainu proizvodnje. Te e mjere biti dakako razliite ve prema razliitim zemljama. Za najnaprednije zemlje sljedee mjere mogu ipak biti najveim dijelom ope primjenjive: 1. Eksproprijacija zemljinog vlasnitva i upotreba zemljine rente za dravne izdatke. 2. Jak progresivni porez. 3. Ukidanje prava nasljedstva. 4. Konfiskacija vlasnitva svih emigranata i pobunjenika. 5. Centralizacija kredita u rukama drave posredstvom nacionalne banke s dravnim kapitalom i iskljuivim monopolom. 6. Centralizacija cjelokupnog transporta u rukama drave. 7. Umnoavanje nacionalnih tvornica, proizvodnih instrumenata, krenje i poboljavanje zemljita prema zajednikom planu. 8. Jednaka radna prisila za sve, stvaranje industrijskih armija, posebice za zemljoradnju. 9. Ujedinjenje pogona zemljoradnje i industrije, djelovanje u pravcu postupnog uklanjanja suprotnosti izmeu grada i sela. 10. Javni i besplatni odgoj sve djece. Odstranjivanje tvornikog rada djece u njegovu dananjem obliku. Ujedinjavanje odgoja s materijalnom proizvodnjom. Kada s vremenom nestanu klasne razlike i kada se sva proizvodnja koncentrira u rukama udruenih individua, javna e vlast izgubiti politiki karakter. Politika vlast u pravom smislu je organizirana vlast jedne klase za ugnjetavanje druge. Kada se proletarijat u borbi protiv buroazije nuno ujedini u klasu, kada revolucijom uini od sebe vladajuu klasu i kao ta vladajua klasa ukine stare odnose proizvodnje, onda e ukidanjem tih odnosa proizvodnje ukinuti i uvjete opstanka klasne suprotnosti klasa uope, a time i svoju vlastitu vladavinu kao klase. Na mjesto starog graanskog drutva s njegovim klasam i klasnim suprotnostima stupa asocijacija u kojoj je slobodan razvoj svakog pojedinca uvjet slobodnog razvoja za sve.
585
III. Socijalistika i komunistika literatura
1. Reakcionarni socijalizam
a) Feudalni socijalizam Francuska i engleska aristokracija bila je po svom povijesnom poloaju pozvana da pie pamflete protiv modernog graanskog drutva. U francuskoj srpanjskoj revoluciji 1830., u engleskom pokretu za parlamentarnu reformu ona je jo jednom podlegla omrznutom skorojeviu. O nekoj ozbiljnoj politikoj borbi vie nije moglo biti ni rijei. Preostala joj je samo jo literarna borba. Ali i na podruju literature stare fraze iz razdoblja restauracije8 postale su nemogue. Da bi pobudila simpatije morala je aristokracija naizgled izgubiti iz vida svoje interese i formulirati svoju optunicu protiv buroazije samo u interesu eksploatirane radnike klase. Zadovoljtina koju je priredila sebi sastojala se u tome da je smjela pjevuiti pogrdne pjesmice na raun svog gospodara i aputati mu u uho vie ili manje zloslutna proroanstva. Na taj je nain nastao feudalni socijalizam, upola alopojka, upola paskvila, upola odjek prolosti, upola prijetnja budunosti, pogaajui katkada buroaziju u srce gorkom, duhovito poraavajuom osudom, ali uvijek djelujui komino potpunom nesposobnou za shvaanje hoda moderne povijesti. Oni su mahali proleterskom prosjakom torbom da bi okupili narod za sobom. Ali kad god je narod poao za njima, ugledao je na njihovim stranjicama stare feudalne grbove i razbjeao se uz glasan smijeh i bez respekta. Jedan dio francuskih legitimista i Mlada Engleska najbolje su izveli ovu predstavu.
8 Ne misli se na englesku restauraciju od 1660-1689., nego na francusku restauraciju od 1814-830. (Engelsova napomena u engleskom izdanju od 1888.).
586
Kad feudalci dokazuju da je njihov nain izrabljivanja bio drugaiji od graanskog izrabljivanja, onda oni samo zaboravljaju da su izrabljivali pod sasvim razliitim i sada preivjelim okolnostima i uvjetima. Kad dokazuju da pod njihovom vladavinom nije postojao moderni proletarijat, onda samo zaboravljaju da je moderna buroazija bila nuni izdanak njihova drutvenog poretka. Uostalom, oni tako malo prikrivaju reakcionarni karakter svoje kritike da se njihova glavna optuba protiv buroazije sastoji upravo u tome kako se pod njihovim reimom razvija klasa koja e baciti u zrak itav stari drutveni poredak. Oni predbacuju buroaziji vie to to stvara revolucionarni proletarijat, nego to uope stvara proletarijat. Stoga oni u politikoj praksi sudjeluju u svim nasilnim mjerama protiv radnike klase, a u obinom ivotu zadovoljavaju se time da usprkos svim svojim napuhanim frazama pokupe zlatne jabuke i da vjernost, ljubav i ast zamjene za trgovinu vunom, repom i rakijom.9 Kao to je pop uvijek iao ruku pod ruku s feudalcem, tako isto i popovski socijalizam ide s feudalnim. Nita lake nego kranski asketizam premazati socijalistikim bojama! Nije li i kranstvo grmjelo protiv privatnog vlasnitva, protiv braka, protiv drave? Nije li propovijedalo da ih treba zamijeniti dobroinstvom i prosjaenjem, celibatom i umrtvljenjem puti, ivotom u eliji i crkvom? Kranski socijalizam samo je sveta vodica kojom pop posveuje srdbu aristokrata.
b) Malograanski socijalizam Feudalna aristokracija nije jedina klasa koju je sruila buroazija i iji su uvjeti ivota zakrljali ili odumrli u modernom graanskom drutvu. Srednjovjekovno sitno graanstvo i sitni seljaki stale bili su prethodnici moderne buroazije. U industrijski i trgovaki manje
9 To se odnosi poglavito na Njemaku gdje agrarno plemstvo i junkeri najvei dio svojih imanja eksploatiraju za svoj raun pomou upravitelja, a pored toga su krupni proizvoai eera od repe i rakije od krumpira. Bogatiji engleski aristokrati nisu zasad dotle pali; ali i oni znaju kako se opadajua renta moe nadoknaditi davanjem svoga imena vie ili manje sumnjivim osnivaima akcionarskih drutava. (Engelsova napomena u engleskom izdanju od 1888.).
587
razvijenim zemljama ta klasa i dalje vegetira pored buroazije koja se uzdie. U zemljama u kojima se razvila moderna civilizacija obrazovalo se jedno novo sitno graanstvo koje lebdi izmeu proletarijata i buroazije i koje se stalno iznova formira kao dopunski dio graanskog drutva. Njene lanove meutim konkurencija neprestano baca u proletarijat, tovie, oni su prisiljeni uvidjeti kako se s razvojem krupne industrije pribliava trenutak u kojem e oni kao samostalni dio modernog drutva u potpunosti nestati i kada e u trgovini, manufakturi i zemljoradnji biti zamijenjeni nadzornicima i slugama. U zemljama kao to je Francuska, gdje seljaka klasa sainjava daleko preko polovice stanovnitva, bilo je prirodno da su oni pisci koji su istupali za proletarijat, a protiv buroazije, u svojoj kritici buroaskog reima primjenjivali malograanska i sitnoseljaka mjerila i da su na stranu radnika stali sa stajalita malograanstva. Tako se stvorio malograanski socijalizam. Sismondi je predvodnik te literature, ne samo u Francuskoj nego i u Engleskoj. Taj je socijalizam veoma otroumno ralanio proturjeja modernih odnosa proizvodnje. Razotkrio je licemjerna uljepavanja ekonomista. Nepobitno je dokazao razorno djelovanje strojeva i podjele rada, koncentraciju kapitala i zemljinog posjeda, prekomjernu proizvodnju, krize, nunu propast malih graana i seljaka, bijedu proletarijata, anarhiju u proizvodnji, neizdrivi nesrazmjer u raspodjeli bogatstva, industrijski rat do unitenja meu nacijama, raspadanje starih obiaja, starih obiteljskih odnosa, starih narodnosti. Meutim, po svom pozitivnom sadraju, ovaj socijalizam eli: ili ponovo uspostaviti stara sredstva za proizvodnju i promet, a s njima i stare odnose vlasnitva, odnosno staro drutvo, ili eli moderna sredstva za proizvodnju i promet nasilno zatvoriti u okvir starih vlasnikih odnosa, okvir koji su oni razbili i koji su morali razbiti. U oba sluaja on je reakcionaran i utopistiki u isti mah. Cehovstvo u industriji i patrijarhalna privreda na selu, to je njegova posljednja rije. U svom daljem razvoju taj se pravac izgubio u kukavikom mamurluku.
588
c) Njemaki ili istinski socijalizam Francuska socijalistika i komunistika literatura, koja je nastala pod pritiskom vladajue buroazije i koja predstavlja literarni izraz borbe protiv te vladavine, prenesena je u Njemaku u vrijeme kad je buroazija upravo zapoela svoju borbu protiv feudalnog apsolutizma. Njemaki filozofi, polufilozofi i profinjene due sa udnjom su se dohvatili te literature zaboravljajui pritom da zajedno s unosom onih spisa iz Francuske nisu istodobno u Njemaku unesene i francuske ivotne prilike. U odnosu na njemake prilike francuska je literatura izgubila svako neposredno praktino znaenje i poprimila isto literarni izgled. Ona je morala izgledati kao dokona spekulacija o istinskom drutvu, o ozbiljenju ljudskoga bia. Tako su za njemake filozofe 18. stoljea zahtjevi prve francuske revolucije imali samo smisao opih zahtjeva praktikog uma, a ispoljavanje volje revolucionarne francuske buroazije znailo je u njihovim oima zakone iste volje, volje kakva mora biti, istinski ljudske volje. Iskljuivi rad njemakih literata sastojao se u tome da usuglase nove francuske ideje sa svojom starom filozofskom svijeu, ili bolje reeno, da usvoje francuske ideje sa svog filozofskog stajalita. To usvajanje zbilo se na isti nain na koji ovjek openito usvaja neki strani jezik, naime prevoenjem. Poznato je kako su redovnici preko rukopisa klasinih djela starog poganskog doba ispisivali neukusne katolike ivotopise svetaca. Njemaki literati postupili su s profanom francuskom literaturom obrnuto. Oni su svoje filozofske besmislice ispisali iza francuskog originala. Tako su na primjer iza francuske kritike novanih odnosa napisali otuenje ljudskog bia, iza francuske kritike buroaske drave napisali su ukidanje vladavine apstraktno opega, itd. Ovo podmetanje filozofskih fraza pod francuski povijesni kriticizam oni su krstili imenima filozofija ina, istinski socijalizam, njemaka znanost socijalizma, filozofsko utemeljenje socijalizma itd. Tako je francusko-socijalistika komunistika literatura formalno bila ukopljena. Kako je u rukama Nijemca ona prestala izraavati borbu jedne klase protiv druge, Nijemac je bio svjestan da je prevladao francusku jednostranost, da je umjesto istinskih potreba zastupao
589
potrebu istine, umjesto interesa proletarijata interese ljudskoga bia, ovjeka uope, ovjeka koji ne pripada nikakvoj klasi, koji ak uope ne pripada stvarnosti, nego tek maglovitom nebu filozofske fantazije. Taj njemaki socijalizam koji je svoje bespomone kolske vjebe uzimao tako ozbiljno i sveano, i tako ih vaarski rastrubio, ipak je malo po malo izgubio svoju pedanterijsku nevinost. Borba njemake, posebice pruske buroazije, protiv feudalaca i apsolutne kraljevine, jednom rijeju liberalni pokret, postala je ozbiljnija. Istinskom socijalizmu bila je tako ponuena eljena prigoda da politikom pokretu suprotstavi socijalistike zahtjeve. Da baci tradicionalne anateme na liberalizam, na predstavniku dravu, na graansku konkurenciju, graansku slobodu tiska, graansko pravo, graansku slobodu i jednakost i da narodnoj masi dri propovjedi, kako ona u tom graanskom pokretu nema to dobiti, nego naprotiv, sve izgubiti. Njemaki je socijalizam pravodobno zaboravio da je francuska kritika, iji je neduhoviti odjek on bio, imala za pretpostavku moderno graansko drutvo s odgovarajuim materijalnim uvjetima ivota i primjerenom politikom konstitucijom, dakle sve same pretpostavke koje je u Njemakoj tek trebalo izboriti. On je sluio njemakim apsolutistikim vladama s njihovom pratnjom od popova, uitelja, seljakih junkera, birokrata kao eljeno strailo protiv buroazije koja se pretei stala uzdizati. On je tvorio sladunjavu dopunu gorkim bievima i puanim kuglama kojima su iste vlade obraivale njemake radnike ustanke. Dok je istinski socijalizam na taj nain postao oruje u rukama vlada protiv njemake buroazije, on je i neposredno zastupao reakcionarni interes, interes sitnog njemakog graanstva. U Njemakoj, malograanstvo koje je naslijeeno iz 16. stoljea i koje se od tog vremena u razliitim oblicima uvijek iznova pojavljuje, tvori navlastiti drutveni temelj postojeeg stanja. Njegovo odranje jest odranje postojeeg njemakog stanja. Ono se boji da e pod industrijskom i politikom vladavinom buroazije sigurno propasti, s jedne strane uslijed koncentracije kapitala, s druge, nadolaskom revolucionarnog proletarijata. Njemu se uinilo da e
590
mu istinski socijalizam jednim udarcem ubiti obje muhe. Stoga se rairio poput kakve epidemije. To ruho, satkano od spekulativne pauine, izvezeno cvjetiima krasnorjeivosti, natopljeno boleljivim suzama sentimentalne ljubavi, to nakieno ruho u koje su njemaki socijalisti obukli ono nekoliko svojih mravih vjenih istina, samo je uvealo prou njihove robe kod te publike. Sa svoje strane, njemaki socijalizam sve vie je prepoznavao svoj poziv u tome da bude nadmeni zastupnik ove sitnograantine. On je proglasio njemaku naciju normalnom nacijom i njemakog malograanina normalnim ovjekom. On je svakoj njegovoj niskosti davao neki skriveni, vii, socijalistiki smisao, u kome je svaka niskost znaila svoju suprotnost. On je izvukao posljednju konzekvenciju istupivi izravno protiv grubo destruktivne tendencije komunizma i objavljujui svoju nepristranu uzvienost iznad svake klasne borbe. Osim vrlo malo izuzetaka, sve to u Njemakoj krui od tobonjih socijalistikih i komunistikih spisa, spada u oblast ove prljave, demoralizatorske literature.10
2. Konzervativni ili buroaski socijalizam Jedan dio buroazije eli otkloniti socijalne nedae kako bi osigurao opstanak graanskog drutva. Ovamo pripadaju ekonomisti, filantropi, humanitarci, popravljai poloaja radnike klase, organizatori dobrotvorstva, zatitnici ivotinja, osnivai trezvenjakih udruga, sitni reformatori svih moguih vrsta. Taj buroaski socijalizam razraen je do itavih sustava. Kao primjer navodimo Proudhonovu Filozofiju bijede. Socijalistiki buruji ele ivotne uvjete modernog drutva bez borbi i opasnosti koje iz njih nuno proizlaze. Oni ele postojee drutvo s odbitkom elemenata koji ga revolucioniraju i rastau. Oni ele buroaziju bez proletarijata. Naravno da buroazija predstavlja sebi svijet u kojem ona vlada kao najbolji svijet. Buroaski socijalizam izgrauje ovu utjenu predodbu u polusustav ili u cijeli sustav. Kad
10 Revolucionarna oluja od 1848 otpuhala je ovaj jadni pravac i oduzela njegovim nositeljima volju da se i dalje zanimaju za socijalizam. Glavni predstavnik i klasini tip ovoga pravca jeste g. Karl Grn. (Engelsova napomena u njemakom izdanju od 1890.)
591
on poziva proletarijat da ozbilji njegov sustav kako bi uao u novi Jeruzalem, onda on u osnovi zahtijeva od njega samo to da ostane u sadanjem drutvu, ali da odbaci mrnjom zadojene predodbe o njemu. Drugi, manje sustavni, a vie praktini oblik socijalizma pokuavao je radnikoj klasi ogaditi svaki revolucionarni pokret dokazujui da njoj ne moe koristiti ova ili ona politika promjena, nego samo promjena materijalnih uvjeta ivota, ekonomskih odnosa. Pod promjenom materijalnih uvjeta ivota taj socijalizam meutim nipoto ne razumije ukidanje graanskih odnosa proizvodnje, to je mogue samo revolucionarnim putem, nego administrativna poboljanja koja se obavljaju na tlu ovih odnosa proizvodnje, koja dakle ne mijenjaju nita u odnosu kapitala i najamnog rada, nego u najboljem sluaju umanjuju buroaziji trokove njene vladavine i pojednostavljuju njeno upravljanje dravom. Svoj odgovarajui izraz postie buroaski socijalizam tek ondje gdje postaje pukom govornikom figurom. Slobodna trgovina! - u interesu radnike klase; zatitne carine! - u interesu radnike klase; zatvorska reforma! - u interesu radnike klase; to je zadnja, jedina ozbiljno miljena rije buroaskog socijalizma. Socijalizam buroazije sastoji se upravo u tvrdnji da su buruji buruji - u interesu radnike klase.
3. Kritiko-utopistiki socijalizam i komunizam Ovdje ne govorimo o literaturi koja je u svim velikim modernim revolucijama izraavala zahtjeve proletarijata (spisi Babeufa itd.). Prvi pokuaji proletarijata u vrijeme sveope uznemirenosti, u razdoblju ruenja feudalnog drutva, pokuaji da izravno ostvari svoj vlastiti klasni interes, nuno su propali zbog nerazvijenosti samog proletarijata kao i nepostojanja materijalnih uvjeta za njegovo osloboenje koji su upravo proizvod graanske epohe. Revolucionarna literatura koja je pratila ove prve pokrete proletarijata po svom sadraju nuno je reakcionarna. Ona nauava opi asketizam i sirovu jednakost. Pravi socijalistiki i komunistiki sustavi, sustavi Saint-Simona, Fouriera, Owena itd., pojavljuju se u prvom nerazvijenom razdoblju
592
borbe izmeu buroazije i proletarijata koji smo gore prikazali (Vidi Buroazija i proletarijat). Pronalazai tih sustava vide dodue suprotnost klasa kao i djelotvornost rastakajuih elemenata u samom vladajuem drutvu. Ali na strani proletarijata oni nisu ugledali nikakvu povijesnu samodjelatnost, nikakav njemu svojstveni politiki pokret. Kako razvoj klasnih suprotnosti ide ukorak s razvojem industrije, oni ne nalaze ni materijalne uvjete za osloboenje proletarijata i tragaju za nekom drutvenom znanou, drutvenim zakonitostima da bi stvorili te uvjete. Na mjesto drutvene djelatnosti mora stupiti njihova osobna pronalazaka djelatnost, na mjesto povijesnih uvjeta osloboenja, fantastini uvjeti, na mjesto postepenog organiziranja proletarijata u klasu mora stupiti jedna osobito izmiljena organizacija drutva. Predstojea svjetska povijest za njih se svodi na propagandu i praktino izvoenje njihovih drutvenih planova. Oni su dodue svjesni da u svojim planovima zastupaju poglavito interese radnike klase kao klase koja najvie pati. Proletarijat postoji za njih samo pod ovim gleditem klase koja najvie pati. Nerazvijeni oblik klasne borbe, kao i njihov vlastiti ivotni poloaj, donose sa sobom meutim i to da oni vjeruju kako su uzvieni daleko iznad te klasne suprotnosti. Oni ele poboljati ivotni poloaj svih lanova drutva, pa tako i onih najprivilegiranijih. Otuda oni neprestano apeliraju na itavo drutvo bez razlike, pa ak preteno na vladajuu klasu. Dovoljno je samo razumjeti njihov sistem pa ga priznati za najbolji mogui plan najboljeg mogueg drutva. Stoga oni odbacuju svaku politiku, posebice svaku revolucionarnu akciju, oni ele do svoga cilja doi mirnim putem te pokuavaju malim eksperimentima, koji naravno promauju, i snagom primjera prokriti put novom drutvenom evanelju. Ovo fantastino ocrtavanje budueg drutva nastaje u vrijeme kad je proletarijat jo krajnje nerazvijen, kada dakle jo i sam fantastino shvaa svoj vlastiti poloaj, nastaje iz njegovih prvih tenji k opoj promjeni drutva koju nasluuje. Socijalistiki i komunistiki spisi sastoje se meutim i iz kritikih elemenata. Oni napadaju sve temelje postojeeg drutva. Zato su oni pruili visokovrijedan materijal za prosvjeenje radnika.
593
Njihove pozitivne postavke o buduem drutvu, na primjer, ukidanje suprotnosti izmeu grada i sela, ukidanje obitelji, privatne zarade, najamnog rada, proglaavanje drutvene harmonije, pretvaranje drave u puku upravu nad proizvodnjom - sve ove njihove postavke izraavaju samo odstranjivanje klasne suprotnosti koja se upravo tek poinje razvijati, koju oni poznaju tek u njenoj prvoj bezoblinoj neodreenosti. Zato i same te postavke imaju jo isto utopistiki smisao. Znaenje kritiko-utopistikog socijalizma i komunizma stoji u obrnutom razmjeru prema povijesnom razvoju. to se klasna borba vie razvija i uobliuje, to vie ovo fantastino uzdizanje nad njom, ovo njeno fantastino poricanje, gubi svaku praktinu vrijednost, svako teorijsko opravdanje. Stoga, ako su tvorci ovih sistema u mnogom pogledu bili i revolucionarni, njihovi uenici svaki puta tvore reakcionarne sekte. Oni se vrsto pridravaju starih pogleda svojih uitelja ak i kad su ovi u suprotnosti s daljnjim povijesnim razvojem proletarijata. Otuda oni dosljedno nastoje otupiti klasnu borbu i izmiriti suprotnosti. Oni jo uvijek sanjare o pokuajima ostvarenja svojih drutvenih utopija, o osnivanju pojedinih falanstera, utemeljenju home-kolonija, o podizanju neke male Ikarije11 - depnog izdanja novog Jeruzalema - a za izgradnju svih tih panjolskih dvorova moraju apelirati na filantropiju graanskih srdaca i novanika. Postupno oni padaju u kategoriju gore opisanih reakcionarnih ili konzervativnih socijalista i razlikuju se od njih samo jo sustavnijom pedanterijom, fanatinim praznovjerjem u udotvorno djelovanje njihove drutvene znanosti. Zbog toga oni s ogorenjem nastupaju protiv svakog politikog pokreta radnika koji je mogao proizai samo iz slijepe nevjerice u to novo evanelje. Owenisti u Engleskoj, Fourieovci u Francuskoj reagiraju ondje protiv artista a ovdje protiv reformista.
11 Falanster (Phalanstres) - naziv za socijalistike kolonije po planu Charlesa Fouriera; Ikarija - ime koje je Cabet dao svojoj utopiji, a kasnije svojoj komunistikoj koloniji u Americi. (Engelsova napomena u engleskom izdanju od 1888.). Home-colonies (kolonije u unutranjosti) - naziv koji je Owen dao svojim komunistikim uzornim drutvima. (Engelsova napomena u njemakom izdanju od 1890.).
594
IV. Stav komunista u odnosu na razliite oporbene stranke

Nakon onoga to je reeno u II. odjeljku, odnos komunista prema ve konstituiranim radnikim strankama, dakle njihov odnos prema artistima u Engleskoj i agrarnim reformistima u Sjevernoj Americi potpuno je jasan. Komunisti se bore za postizanje neposrednih ciljeva i interesa radnike klase, ali u sadanjem pokretu oni ujedno zastupaju i budunost tog pokreta. U Francuskoj, komunisti se prikljuuju socijalistikodemokratskoj stranci12 protiv konzervativne i radikalne buroazije, ne odriui se zbog toga prava na kritiki odnos prema frazama i iluzijama koje potjeu iz revolucionarne tradicije. U vicarskoj oni podupiru radikale, ne zaboravljajui da se ta stranka sastoji iz proturjenih elemenata, dijelom iz demokratskih socijalista u francuskom smislu, djelom iz radikalnih buruja. Meu Poljacima komunisti podupiru stranku koja agrarnu revoluciju dri uvjetom nacionalnog osloboenja. To je ona ista stranka koja je povela krakovski ustanak 1846. U Njemakoj, im buroazija istupi revolucionarno, Komunistika se partija bori zajedno s njom protiv apsolutne monarhije, feudalnog zemljoposjeda i malograanstva. Ona meutim ne proputa ni jedan trenutak a da u radnik ne stvori to je mogue jasniju svijest o neprijateljskoj suprotnosti buroazije i proletarijata, kako bi njemaki radnici one iste drutvene i politike uvjete, koje buroazija mora ostvariti svojom vladavinom, mogli odmah, kao svoje vlastito oruje, okrenuti protiv te iste buroazije, kako bi nakon ruenja reakcionarnih klasa u Njemakoj smjesta otpoela borba protiv same buroazije. Komunisti obraaju glavnu pozornost na Njemaku zato to Njemaka stoji neposredno pred graanskom revolucijom i zato to ona obavlja
12 To je stranka koju je u parlamentu predstavljao Ledru-Rollin, u knjievnosti Louis Blanc, u dnevnom tisku La Rforme. Ime socijal-demokracija znailo je kod onih koji su ga izmislili dio demokratske ili republikanske stranke obojen vie ili manje socijalistiki. (Engelsova napomena u engleskom izdanju iz 1888.)
595
taj prevrat pod naprednijim uvjetima evropske civilizacije uope i sa daleko razvijenijim proletarijatom nego Engleska u sedamnaestom i Francuska u osamnaestom stoljeu, dakle zato to njemaka graanska revolucija moe biti samo neposredna predigra proleterske revolucije. Jednom rijeju, komunisti posvuda podupiru svaki revolucionarni pokret koji se bori protiv postojeeg drutvenog i politikog stanja. U svim tim pokretima oni kao temeljno pitanje pokreta istiu pitanje vlasnitva, bez obzira na veu ili manju razvijenost njegova oblika. Komunisti napokon rade posvuda na povezivanju i sporazumijevanju demokratskih stranaka svih zemalja. Komunisti s prezirom odbijaju prikrivati svoje poglede i namjere. Oni otvoreno izjavljuju da se njihovi ciljevi mogu postii samo nasilnim obaranjem itavog dosadanjeg drutvenog poretka. Neka vladajue klase drhte pred komunistikom revolucijom. U njoj proleteri nemaju izgubiti nita osim svojih okova. A imaju dobiti itav svijet.
Proleteri svih zemalja, ujedinite se!
596

Komunistički Manifest

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Originaltitel

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Verfügbare Formate

Komunistički Manifest

Hochgeladen von

Copyright:

Verfügbare Formate

565

Karl Marx1 Friedrich Engels2

UDK 330.852 338.12 JEL: B-14, G-01

Manifest Komunistike partije3

II. Proleteri i komunisti

III. Socijalistika i komunistika literatura

IV. Stav komunista u odnosu na razliite oporbene stranke

Proleteri svih zemalja, ujedinite se!

Das könnte Ihnen auch gefallen