Beruflich Dokumente
Kultur Dokumente
Skripte SF-a nisu namenjene da se koriste umesto obavezne literature, ve uz nju. Niko ne garantuje potpunu ispravnost ovih skripti (sve podatke bi trebalo proveriti). Niko ne garantuje pozitivan ishod na ispitu, u sluaju uenja samo iz ovih skripti. Na naem sajtu (www.studentski-forum.org) moete nai i kompletan spisak ue i ire literature preporuene od strane profesora.
ukraavanje zida raznim bojama je vizantijski uticaj. Ulaz u Loru nekada je inio ulaz u veliki manastirski kompleks koji je danas nestao. Svi drugi karolinki manastiri su doiveli istu sudbinu. Jedini plan koji nam govori o izgledu karolinkog manastira je PLAN MANASTIRA SEN GALEN (Saint Gallen), a to je plan iz Rajhenaua, na jezeru Konstans. Ovo je primer najranijeg arhitektonskog plana srednjeg veka koji jo postoji. Raspored graevina je u harmoniji sa monakim ivotom koji je verovatno uredio Sv. Benedikt. Oko crkve su graene manastirske zgrade, mala dvorita, bate i staze. Manastirska crkva je u centru. Oko nje su kancelarije, konak i bolnica. Ovakav pristup organizovanju prostora bie primenjivan i kasnije. Crkva Sen Galenovog manastira ima osnovu sa koje se vidi da je glavni brod nainjen od vie traveja, dok su boni brodovi upola manji od irine glavnog broda. Znai, svaki travej glavnog broda je jednak dvostrukom traveju bonog broda. SEN ERMEN-D-PRE izgraen je blizu Loare, pod nadzorom lokalnog biskupa. Osveen je 806. Centralnog je plana. Uzor mu je San Satiro u Milanu. Pre dograivanja u baroknom stilu, OPATIJSKA CRKVA U FULDI (Fulda) je predstavljala jednu od najmonumentalnijih graevina karolinkog perioda. Izmeu 791. i 819. godine, postojea crkva je zamenjena velikom graevinom, za vreme opata Ratgara. Trobrodna bazilika sa poligonalnom apsidom na istoku je izgraena po uzoru na staru crkvu Sv. Petra u Rimu. U karolinkom periodu, opatija u Fuldi je predstavljala jedan od najvanijih duhovnih centara na severu Alpa, i do 751. godine bila je pod upravom Rima. Kripte Jedino su graevine centralnog plana i kripte zasvoavane. Kasnije su kripte postale grobnice (od kasnog VIII veka), i uglavnom su smetene ispod glavnog oltara. Glavni razlog za stvaranje ovog prostora je bio stvaranje prostora za smetanje relikvija svetaca, kako bi one postale dostupne svima. Bile su razliitog oblika, u zavisnosti od osnove crkve. Kada se u poznom karolinkom periodu uveao znaaj relikvija, uveale su se i kripte. Postaju pravi hodoasniki centri. Stvoreni su i impresivni graditeljski poduhvati poput pridvorskih kripti u pajeru. Vestverk (ecclesia militans) Jedno od najbitnijih dostignua karolinke arhitekture bio je vestverk. Opatijska crkva u Centuli, koju je zapoeo Angilbert, zet Karla Velikog, karakteristina je po kulama na zapadnom i istonom proelju. Takoe, impresivni primer se ouvao i u Korveju 822-48. Ovaj vestverk i dalje prikazuje izuzetnu mo karolinke arhitekture. Iznad tekog prizemnog dela, ije krstaste svodove podupiru stupci, vidi se vestverk kvadratne osnove. Glavna funkcija vestverka bila je da privue panju na cara ili vladara, ak i ako se on nije tamo nalazio lino. Vestverk simbolie mo drave i vladara. Crkva sa vestverkom mogu imati dva znaenja: crkva je posveena svetiteljima (ecclesia triumphans), i vestverk kao bedem (ecclesia militans), gde se oslikava uticaj vladara kao zatitnika crkve.
-2-
-3-
vestverka nalaze se lezene koje su povezane polukrunim arkadama (ovo e kasnije postati obiaj). Iz potrebe za novom artikulacijom, vestverk poinje da se izvodi u otonskom stilu. Iako se na spoljanjosti KATEDRALE SV. KOZME I DAMJANA U ESENU (Essen) primeuje vestverk, on u stvari predstavlja zapadni hor. Zapadna strana obuhvata zapadni hor ija je unutranja elevacija izvedena po ugledu na oktogon Palatinske kapele u Ahenu. Takoe, veliki uticaj ahenske arhitektonske koncepcije je vidljiv u oblasti gornje Rajne, u opatijskoj CRKVI U OTMARSHAJMU U ALZASU (Ottmarsheim, Alsace). Ona je imitacija Palatinske kapele u Ahenu i po osnovi, i po unutranjoj elevaciji. Oktogonalna je, i okruena oktogonalnim brodom. Podignuta je tridesetih godina XI veka. Na zapadnoj strani ima kulu, a za istoku hor pravougaonog oblika. Stubovi imaju jastuaste kapitele (naputa se klasini koncept). Zapadna strana je istaknuta pomou kule, to je takoe inspirisano ahenskim uzorom. Jedna od najimpresivnijih kula je na KATEDRALI U PADERBORNU (Paderborn). Prema poslednjim istraivanjima, itav zapadni kraj je razvijen oko 1220. godine, a ne u kasno otonskom periodu kao to se mislilo. Ipak, kula jasno oslikava prethodnu otonsku kulu po strukturi. Ima flankirajue tornjeve (krune do pola visine kule). Imala je simboliku funkciju jer je ukazivala na vanost biskupske crkve nadbiskupa Meinverka. Proelja sa jednom kulom na zapadnoj strani bila su karakteristina za parohijske crkve. Episkopske i manastirske crkve su skoro uvek imale proelje sa dve kule ili zapadnim horovima.
ROMANIKA U NEMAKOJ
Salijevski period Arhitektura koja se razvija u vreme otonskih careva postepeno prelazi u arhitekturu Salijevaca. Problem zasvoavanja postao je jedan od najvanijih arhitektonskih izazova. Ovaj period (XI vek) obeleavaju monumentalne graevine kao pajer i Klini. One su vaan primer borbe izmeu papstva i carstva. KATEDRALA U PAJERU (Speyer) je olienje carske moi Salijevaca. Ovaj grad je za vreme Salijevaca postao jedan od najvanijih centara srednjevekovnog Nemakog carstva. Monumentalna katedrala je zapoeta izmeu 1027. i 1030. godine za vreme cara Konrada II, a zavrena je za vreme Henrija IV. Najstariji deo graevine je istona kripta, gde kule flankiraju hor i gde su dodati temelji prvobitnog transepta. Do skoro se smatralo da su u pajeru bili zasvoeni samo boni brodovi, ali najnovija istraivanja govore da je graevina imala velike poprene poluobliaste svodove. Izgraeni su po uzoru na crkvu u Turnu u Burgundiji. Zbog velike irine srednjeg broda svod se sruio i postavljena je drvena tavanica. Za vreme cara Henrija IV, katedrala je obnovljena i uspeno je zasveden glavni brod. Glavni brod je podeljen na 6 traveja od kojih svaki odgovara dvostrukom traveju bonog broda. Ovaj odnos je poznat kao gebundenes sistem. U glavnom brodu stupci nose arkade, a iznad su stubovi klerestorija koji se po prvi put centriraju (u nizu). I prozori bonih brodova su
-4-
u istoj osovini. To je jednako bitno za razvoj arhitekture kao i presvoavanje glavnog broda. 1081. godine za vreme kralja Henrija IV izgraena je i KATEDRALA U MAJNCU (Mainz). Podignuta je na temeljima izgorele starije crkve. U osnovi je trobrodna bazilika iji su brodovi presvedeni krstastim svodovima. Istona strana srednjeg broda je zavrena polukrunom apsidom, dok su boni brodovi ravno zavreni i flankirani tornjevima. Svaki od pet traveja glavnog broda odgovara dvostrukom poprenom pravougaonom traveju bonog broda. U glavnom brodu arkade podupiru stupci i uz svaki drugi je prislonjen jedan polustub. Iznad je klerestorij. Rajnska kola Ova oblast postaje jedna od najvanijih u XI veku. U Kolonju se nalazi staro biskupsko sedite. CRKVA SV. MARIJE U KELNU je prva graevina rajnske kole. Posebnu panju privlai troapsidalni hor koji je prislonjen na srednji brod i bone brodove. Na ovoj graevini, apsida se ne nalazi samo na istonoj strani, ve i na junoj i severnoj umesto transepta. Tri apside spaja ophodni brod. Boni brodovi i ophodni brod troapsidalnog hora su krstasto zasvedeni, a tri kraka krsta poluobliasto. Srednji brod je verovatno imao ravnu tavanicu. U horu se nalaze stubovi sa jastuastim kapitelima. Ovde se javlja rani primer horskog ophodnog broda. Manastirska CRKVA U MORBAHU U ALZASU (Morbach) jedna je od najveih dostignua kasne salijevske arhitekture. Glavni brod i boni prostori su ravno zavreni, to je tipino za arhitekturu gornje Rajne, dok su na stranama transepta ravne kule. Graena je od tesanog kamena, paljivo obraenog u burgundijskom stilu. Hohentaufenski period (?) (kasna romanika arhitektura Nemake) Ovaj period obuhvata XII i poetak XIII veka. Benediktinski MANASTIR MARIJA LAH (Maria-Laach) izgraen je 1093. godine. U osnovi je trobrodna bazilika, iji brodovi imaju 5 traveja i 2 transepta. Nije primenjen gebundenes sistem. Zasvedena je podunim poluobliastim svodovima. Preovlauje jednolinost zidova. Visoke kule se diu izmeu istonog hora i transepta, a takoe, krune kule su prislonjene na krajeve zapadnog transepta. Nad ukrsnicom na istonoj strani je oktogonalna kula. Uske ravne lezene dele eksterijer na pravougaone povrine, na vrhu zavrene frizovima polukrunih arkadica koje poivaju na malim konzolama, to nije bio sluaj u arhitekturi Salijevaca. Kasni stadijum Hohentaufenskog perioda romanike arhitekture u Nemakoj najbolje oslikava manastirska crkva SV. PETRA I PAVLA U KENIGSLUTERU (Koenigslutter). Izgraena je izmeu 1135. i kraja XII veka, u vreme cara Lotara III. Sloenost graevine pokazuje da ju je poruio car. U CRKVI SV. KLEMENTA U VARCHAJNDORFU (Schwartzheindorf) u blizini Bona su 1173. izgraeni prvi rebrasti svodovi u oblasti Rajne. Prozori vie nisu samo polukruni ve dobijaju sasvim neobine oblike, kao na primer etvorolist. Sekularizacija starih ideala klinijevskog reda navela je grupu monaha da osnuju novi red u gradu Citou (Citeaux) u XII veku, gde se vodio ivot po starim, asketskim monakim pravilima. 1113. godine, Bernar od Klervoa ulazi u red i postaje jako uticajan. Osniva preko 500 novih manastira. Graevine su jednostavne i stroge, u
-5-
skladu sa pravilima cistercita. Nije bila dozvoljena izgradnja kula, jedino su se mogli graditi mali tornjevi zvonici. Cistercitski MANASTIR U MAULBRONU (Maulbronn) sauvan je skoro netaknut. U centru je crkva, a oko nje su pomone zgrade. Manastir je bio okruen zidom. Crkva je u osnovi trobrodna bazilika sa transeptom i ravno zavrenim horom. Imala je ravnu tavanicu.
-6-