Sie sind auf Seite 1von 45

ZADARSKA SMOTRA 4-6 (Domaća rič 5), 1998. UDK: 314.148(497.5) : 808.62-313

Ivna ANZULOVIĆ

O OPSTOJNOSTI HRVATSKOGA PUČANSTVA SJEVERNE DALMACIJE IZ PREDTURSKOGA VREMENA

U ovom radu pisac pomoću prezimena i pojedinih govornih svojstava prati kretanje srednjovjekovnog stanovništva na zadarskom području i njegove prežitke u tursko- mletačkim sukobima od 15. do 17. st. i nakon njih, jer su ta pitanja dosad dosta nejasna, a dijelom i pogrešna. Zadarsko područje od 15. st. bilo je izloženo turskim upadima i pljačkama, a od 16. do kraja 17. st. i tursko-mletačkim ratovima koji će se tu voditi. Sve će to izazvati pokretanje stanovništva koje je ovdje živjelo prije turskih provala. Mnogi od njih bježe u utvrđena mjesta, pod tvrđave, kako na kopnu tako i u primorju, na otoke, ali i dalje prema Istri, pa i u Italiju. Uspostavom mira doći će i do povratka dijela toga stanovništva, pa i na područje pod turskom vlasti. Dosad se u literaturi uvriježilo mišljenje daje pred turskim provalama i ratovima ranije (čakavsko) pučanstvo iselilo iz ovih krajeva, a doselilo se novo štokavsko stanovništvo, uglavnom iz Bosne. Međutim, izvori nam pružaju drugu sliku, jer upravo u to vrijeme na ovom prostoru nalazimo staro srednjovjekovno pučanstvo od prije turskih provala, a ne nove doseljenike. To novo štokavsko stanovništvo u većem broju dolazi tek u drugoj polovici 17. st., te ih mletačke vlasti trajno naseljavaju početkom 18. st. kada se osniva većina novih sela koja traju do danas. Iako su zadarski otoci bili zbjegovi kopnenog srednjovjekovnog stanovništva, njihova današnja prezimena, a i ona ranijih stoljeća ukazuju da na ove otoke nije doselio niti se zadržao veći broj tog stanovništva, jer na ovim otocima nalazimo većinu prezimena poznatih nam od srednjega vijeka. A od 17. st. takvi doseljenici bili su pojedinačni pa nisu mogli utjecati na znatnije promjene prezimena, svojstava, običaja, govora i načina života žitelja. U tom smislu treba drukčije gledati i na neke legende i dosadašnja mišljenja o naseljenju pojedinih otoka, npr. Vrgade, Oliba, Iža, Vira i drugih. Sve to nas upućuje da kretanje pučanstva u našem (zadarskom) kraju u prošlosti valja pratiti u vezi i zajedno s govorima, običajima, nošnjama, i obratno, jer je jedino na taj način moguće dobiti pravu sliku o njegovom podrijetlu, seobama i svojstvima, pa i različitim utjecajima. Pisac upravo prateći kretanje ranijeg srednjovjekovnog pučanstva u ovom radu, u prvom redu na kopnenom dijelu i u središtu Ravnih kotara, uočava brojne čakavske ostatke i izrazitosti (npr. čakavski akut - naglasak) izrazitije nego na otocima (Novigrad, Bibinje, Zadarski Stanovi, Kali, Pašman, Vrgada), te ukazuje na posebnosti toga govora.

269

Zadarsko područje, nakon prodaje Dalmacije Mlečanima 1409. bilo je podijeljeno između mletačke i hrvatske vlasti crtom koja je išla između današnjeg Karina i Pridrage, preko Korlata i istočno od Nadina, ostavljajući Nadin i Vranu mletačkoj strani, te izloženo međusobnim upadima i pljačkama. Uz to uskoro provaljuju Turci kao novi zajednički neprijatelji. 1 Prema postojećim podacima turski upadi na zadarski kraj radi pljačke počinju već u prvoj polovici 15. st., a osobito od druge polovice loga stoljeća, tj. od 1466. 1468., 1470., 1481., a još više od Tursko-mletačkoj rata 1499. 2 To su bili kratkotrajni upadi u kojima se pljačkalo, uglavnom stoka, ali i ljudi odvodili u ropstvo, te ih je kasnije rodbina otkupljivala. Od početka 16. st. dolazi do pada pod tursku vlast pojedinih utvrda koje su bile pod hrvatskom vlašću. Najprije pada Karin 1514., zatim Ostrovica 1523., pa Obrovac 1527. 3 Time je zadarsko područje bilo još više ugroženo i izloženo takvim pljačkama. Naravno da su ovi upadi izazvali pokretanje stanovništva koje već od kraja 15. st. bježi, ali se i vraća nakon što opasnost prođe. Osobito će doći do napuštanja sela pred turskim upadima u početku 16. st. Međutim, stanovništvo se još uvijek vraća u svoja sela, jer Turci se ne zadržavaju u njima, već se vraćaju nakon upada koji su trajali po nekoliko dana i za to vrijeme Turci bi prošarali ovo područje uzduž i poprijeko. Stanovništvo je najčće bježalo na otoke, ali ono na tim otocima nije ostajalo dugo zbog oskudice koja je vladala na njima, te se jedva Čekalo vratiti u svoja sela. 4 Tako se često u ugovorima o obrađivanju zemlje spominju uvjeti koji će se morati izvršiti u slučaju turskih upada ili elementarnih nepogoda. 5 Da bi se stanovništvo zadržalo važno je bilo imati zaklone u slučaju upada, za zaštitu ljudi i blaga i organizirati straže koje će pratiti turska kretanja i na vrijeme obavještavali stanovništvo, a isto tako na drugoj strani imati doušnike koji će izvještavati o namjerama neprijatelja. U tu svrhu već krajem 15. st., a osobito početkom 16. st. mnogi vlasnici zemljišta ili sela grade utvrde radi njihove zaštite. 6 Tako na

1 T. Raukar -I. Petricioli - F. Švelec -Š. Peričić, Zadar pod mletačkom upravom, Zadar 1987, 48-49 (dalje: Prošlost Zadra III); S. Traljić, Nin pod udarom tursko-mletačkih ratova, Radovi Instituta JAZU, 16-17, Zadar, 1969. 533-534; I. Anzulović, Područje sela Korlata u prošlosti, Zadarska smotra. 1-3, Zadar, 1996, 255-257.

2 S. Traljić, Nin pod udarom, 529-531, 534-535; Prošlost Zadra III, 177-178

3 Prošlost Zadra III, 205-206; V. Kl a i ć, Pad Obrovca, Udbine i Jajca, Vjesnik kr. Hrvatsko dalmatinskog arhiva, Zagreb, 1905, 41-42 (dalje: Pad Obrovca).

4 Prošlost Zadra III, 234, 236-237; R. Jelić, Ninjani u zadarskim crkvenim maticama XVI i XVII stoljeća, Radovi Instituta JAZU, 16-17, Zadar, 1969, 602-603 (dalje: Ninjani u maticama).

turchorum gradine vel aliter tempestatis et

5 Prošlost Zadra III, 251 -254;

incursionis

pestis, DAZd, Š. Budinić , B. I,1/6, 3. IV. 1562, 354.

6 I. Anzulović, Područje sela Korlata, 263-267.

270

mletačkoj strani, pored tvrđava Novigrad i Vrana niču manje utvrde, tj. obzidani prostori s jednom ili više kula koji služe najprije za zbjegove, a kasnije se i trajno naseljuju. Tako se gradi i obnavlja utvrda Nadin, obitelj Pećarić gradi Poličnik, 7 a obitelj Venier obnavlja i Zemunik, 8 u selu Račiće jedan zbjeg (redut) gradi obitelj Grizogono zajedno s opaticama Sv. Nikole. 9 Na hrvatskoj strani u isto vrijeme gradi se utvrda (kastrum) Korlatovića i kastrum Benkovića. U Vrčevu za zaštitu svojih kmetova gradi utvrdu obitelj Detrešić, 10 a na otočiću ispred Sukošana zadarska biskupija. 11 U 16. st. na području sela Slivnica, koje je u to vrijeme vlasništvo obitelji Rimanić, na jezičcu u uvali Trnovica, 12 na samoj granici s posjedom Posedarskih knezova, obitelj Rimanić gradi utvrdu koja se po tome najprije i naziva Rimanich siue Ternoviza, što je i prvi naziv za kasniji Vinjerac, koji je nastao na području sela Slivnice, jer se Trnovica danas naziva uvala istočno od Vinjerca. U ovo vrijeme grade se i utvrde na pogodnim položajima u nizu postojećih sela biogradskog primorja kao i samog Biograda:

Civalleli u Krmčini, Turanj (obitelj Meštrović), Filipjakov. 13 Pored toga kasnije se neka sela i obziduju suhozidovima kao Kukalj, Grusi, Tinj, kako bi se zaštitili stanovništvo i blago. U 16. st. možemo govoriti o većim seobama, izazvanim ne više samo upadima nego i ratovima 1537. i Ciparskim ratom 1570. u kojima će veliki dio zadarskog područja doći pod osmanlijsku vlast, 14 kada 1538. padaju Vrana i Nadin, a 1570. Zemunik i Poličnik. Naravno, najprije je pučanstvo selilo na otoke, pa u Italiju, tj. u Apuliju, Marke i Abruze i u Istru. Nakon rata mnogi se vraćaju na svoja stara ognjišta, pa i ona koja su bila pod Turcima, a osobito se vraća stanovništvo s otoka koje je tu bilo u zbjegu, a ne trajno naseljeno. Kao razlog vraćanja navodi se siromaštvo na otocima, ili što se u Italiji nisu mogli prilagoditi novim običajima i nisu znali jezik, pa su se radije vraćali i pod tursku vlast. Isto tako mnogi se

7 Isto, 265-266.

8 Commissiones et relationes Venetae (dalje Commissiones), II, 179; N. Jakšić, Zemunik srednjovjekovni zadarski kaštel i turska kasaba, Split, 1997, 40-42.

9 I. Anzulović, Područje sela Korlata, 265-266.

10 Mletačka uputstva i izvještaji, VII, Zagreb, 1972, 246; Commissiones, II, 173.

11 DAZd, SZK, P. M a r c e 1 o , sv. 2, 1544, 154.

12 I. Anzulović, Područje sela Korlata, 258-259; Znanstvena knjižnica Zadar (dalje: ZKZ), Ms. 508, 73. 13 A. R. Filipi, Biogradsko-vransko primorje u doba turskih ratova, Radovi Instituta JAZU, 19, Zadar, 1972, 436-454.

14 I. Anzulović, Razgraničenje između mletačke i turske vlasti na zadarskom prostoru 1576. g. nakon Ciparskog rata, Zadarska smotra, 1-3, Zadar, 1988, 54; Prošlost Zadra III, 210, 222,226.

271

vraćaju iz Istre pa i na samo područje Banovine koje je sada bilo pod Osmanlijama. 15 Na osvojena područja u strateški važna mjesta ili utvrde Osmanlije naseljuju muslimansko stanovništvo kao vojne posade koje je često činilo i domaće pomuslimanjeno pučanstvo, dok se u varošima tih utvrda i selima nalazilo kršćansko stanovništvo koje je obrađivalo polja. 16 Prema dosada jako pojednostavljenom mišljenju koje se toliko uvriježilo u povijesnoj znanosti i općenito kod manje upućenih ljudi, pred Osmanlijama nakon pada Bosne (1463.) u sjevernu Dalmaciju dolazi novo štokavsko stanovništvo drukčije fizionomije koje donosi nove običaje i novi govor. Staro stanovništvo koje je bilo čakavsko, bježi, i to uglavnom na zadarske otoke, u Italiju, Istru itd. To novo stanovništvo, prema tom mišljenju, dolazi iz Bosne, ali i iz Hercegovine, pa "i iz dubine Balkana", a prema etničkom sastavu i vjerskoj pripadnosti, "ono je vlaško, srpsko tj. pravoslavno, dok je katoličko najmanje". 17 Tako u nedavno izašlom članku J. Lisca o govorima zadarskog kraja, on kaže da kraj koji je do tada (16. st.) bio čakavski, u prvoj polovici toga stoljeća pred turskom opasnosti naseljavaju štokavci ikavci iz zapadne Hercegovine kao katoličko pučanstvo, najbrojnije je u Ravnim kotarima, a "ubrzo zatim" štokavci ijekavci iz istočne Hercegovine koji su uglavnom naselili Bukovicu. Lisac zaključuje: Te smo štokavce ijekavce do 1995. nalazili na obali oko ušća Zrmanje. 18 O narodnosnim promjenama na zadarskom području u 16. st. govori i Raukar, ali se te promjene, prema njegovu mišljenju, uglavnom odnose na područje koje su Osmanlije zauzele, međutim i s tog zauzetog područja dolazi do prebacivanja stanovništva na mletačku stranu u samo zaleđe Zadra, na otoke i u Istru. 19 Čitajući već niz godina zadarske bilježnike, a i objavljenu građu, u kojima se susrećemo sa stanovništvom ovoga kraja koje obavlja svoje poslove, sklapa važne ugovore o kupnji ili prodaji zemljišta, kuća, unajmljivanju zemljišta, trgovačke ugovore o prodaji blaga, ili kupnji,

15 Prošlost Zadra III, 234-236, 240-241; R. Jelić, Stanovništvo Zadra u drugoj polovici XVI i početkom XVII st. gledano kroz matice vjenčanih, Starine, 49. Zagreb, 1959, 356- 357; Commissiones, I, Zagreb, 1876, 177; S. Antoljak. Izumiranje hrvatskog plemstva, Radovi Instituta JAZU, 9, Zadar, 1962, 108-109.

16 F. S p a h o , Vrana u turskoj vlasti, Biogradski zbornik, 1, Zadar, 1990, 435.

17 Historija naroda Jugoslavije, II, Zagreb, 1953.

18 J. L i s a c , Jezično stanje zadarskog područja, Radovi Zavoda za slavensku filologiju. 32, Zagreb, 108-109. Na obali oko ušća Zrmanje nije nitko nikad živio, osim nadaleko poznatih daganja i ribe, te još žive nam toponimije u kojoj se zrcali sva povijest ovoga kraja, jer na tom prostoru stalno žive štokavski ikavci. Na kruševačkoj strani to je Struga i gore Bojnik i Senjan, na jaseničkoj Punta Rike i Šibenik, a u sredini ušća Bistrac i Pržunac, odnosno to su danas s jedne strane Jasenice, a s druge Kruševo.

19 Prošlost Zadra III, 241-242.

272

sklapanju ugovora o obrađivanju pojedinih sela, davanju punomoći za obavljanje poslova, u raznim parnicama itd., na osnovi te građe nismo mogli doći do prethodno iznijetog mišljenja, barem ne u toj mjeri, kad se ovaj kraj prikazuje s potpunim gubitkom starog stanovništva, i to već od 15. st., pa i velikim utjecajem novoga stanovništva na otoke, osobito pojedine. Dapače, neka prezimena kopnenog dijela možemo pratiti i od 14. st., iz kojeg vremena zapravo i imamo najviše sačuvane građe, pa možemo pratiti kretanje velikoga broja rodova i prezimena unutar ovoga zadarskoga područja kroz stoljeća. U ovom radu ćemo donijeti tek neke naznake o tim problemima i neke primjere govora i običaja udomaćenih od srednjega vijeka do danas u ovom kraju, a to šire obrađujemo u jednom drugom radu. Po spomenutim mišljenjima, stanovništvo koje bježi pred Osmanlijama u drugoj polovici 15. st. moralo se naseliti na područje koje nije bilo pod turskom vlašću, a to je na područje današnjih Ravnih kotara. Područje koje je bilo izvan osmanlijske vlasti, tijekom 16. st. će se smanjivati padom pojedinih utvrda, pa će tako do zadnje četvrtine 16. st. veliki dio biti pod njihovom vlasti. 20 Međutim, prateći stanovništvo ovoga područja od kraja 15. st. i tijekom 16. st., što je po tome za očekivati, među tim stanovništvom ne nalazimo to "novo stanovništvo" pridošlo izvan ovoga područja. I sam Zadar morao je u to vrijeme primiti veliki broj tog novog stanovništva, ali ako pogledamo objavljenu građu dvaju poznatih popisa stanovništva, onoga iz 1527. 21 i onoga iz 1608. 22 godine, te popise svećenika, redovnika i redovnica, 23 i stanovništvo iz zadarskih matica iz druge polovice 16. st. i prve polovice 17. st., 24 možemo se uvjeriti da to nije bilo tako. Zato R. Jelić zaključuje da su tadašnji došljaci u Zadar uglavnom iz sela oko Zadra, zatim dijelom obalnih područja od Istre do Ulcinja, te kaže da ima samo nekoliko Bosanaca, kao jedan vojnik u mletačkoj vojsci iz Banjaluke, 25 a takvih pojedinačnih doseljenja bilo je i ranije kao i iz ostalih krajeva i to u prvom redu zanatlija i slugu. 26 Možemo

20 Vidi bilješku 4.

21 Commissiones, I, 172.

22 R. Jelić .Stanovništvo Zadra 1608. godine, Zadar, 1985.

23 R. Jelić, Popis imena svećenika, redovnika i redovnica u crkvenim maticama Sv. Stošije u Zadru (1569-1706.), Zadar 1990.

24 R. Jelić, Stanovništvo Zadra u drugoj polovici XVI st. i početkom XVII st. gledano kroz matice vjenčanih, Starine, 49, Zagreb, 1959. Zuane Mihaglievich da Bagna Luca soldat nella barca ai inata di cap. Vicenzo Subbassich et Maria Mastrouich da Thcon, Matice vjenčanih Sv. Stošije, 49, 1609.

25 R.Jelić, isto, 360.

26 Kao npr.: Ser Georgi q. ser Petri de Sancto Petro de Sanouniça de Sclauonia et Ser

DAZ, A. de Rivignano, B. II, sv. IV, 8, 1390; Georgius Filipouich DAZ, isti, B. II, sv. VII, 98, 1399;

273

Paulo Croato de Pseta caligarios de Blagaio

,

,

zaključiti da se u tom popisu iz 1527. ni iz čega ne vidi da je to novo doseljeno stanovništvo. Isto to možemo reći i za popise stanovništva zadarskog područja kako kopnenog tako i otočnog iz 1608. 27 Dapače veliki broj njihovih prezimena možemo pratiti u ranijim razdobljima na širem zadarskom području. Neki izvještaji govore nam o povratku stanovništva na zadarsko područje, kako na mletačku tako i pod tursku vlast, ali i o stanovništvu koje je ostalo pod tom vlasti. 28 Takve podatke nalazimo i kod zadarskih bilježnika, te ćemo neke navesti. Tako se 1557. spominje Lucija, kći Jurja iz Nadina, koja je bila stanovnica Apulije, a sada je u Zadru i udaje se za Šimu Bušćanina iz sela Blaćana zadarskog distrikta (Buscaynnumn, Buscaynus). 29 Imamo primjera da oni koji su sa zadarskog područja otišli u Apuliju tamo i ostaju te prodaju svoju zemlju. Tako 1562. g. knez Šime Roualouich pok. Bartula, sada stanovnik Apulije, u njegovo ime zemlju prodaje svećenik Jerolim Zuvić (Zuuich) i Bartul

de Marco. Zemlja se prodaje Bartulu Costroeuichu stanovniku Turnja, odsutnome, te u njegovo ime kupuje njegova zakonita žena Lucija. Zemlja se nalazi na posjedu samostana sv. Kuzme i Damjana u selu Rogovu. 30 Isto tako ima ih koji ostaju u Ankoni kao Ivan Mandić iz Nina, te prodaje svoju zemlju. 31 Ili ima slučajeva da se vraćaju iz Istre, kao Mara alias Margarita fili quondam Milchi Difcouich de castro Motouunscina, koja se vratila i živi u Tinju, a koje selo je 1558. g. bilo na samoj granici s područjem pod osmanlijskom vlasti. Ona kaže da je prije 12 godina, dok joj je bio živ muž Juraj Russich de dicto loco Tini, živjela u selu Bubići na području Motovunšćine. 32 Ona prodaje zemlju koja se nalazi u tom selu Bubići u Istri super terra Gregori Curcouich. Za prodaju je opunomoćen Petrum Vlatcouich de dicto loco Motouinscina, muž njezine sestre Helene, a zemlju kupuje Mate Busletich. 33 Prema tome ona se ponovno nastanila

u

27 R. Jelić, Stanovništvo zadarskih otoka 1608. g. Zbornik Zadarsko otočje, I, Zadar. 1974; isti, Stanovništvo kopnenog dijela zadarskog područja 1608. i 1695. godine, Zadarska revija, 6, Zadar, 1985.

28 Prošlost Zadra III, 241.

29 Državni arhiv u Zadru (dalje DAZ), Spisi zadarskih bilježnika (dalje SZB). Š. Budinić, (1556-1598.), BI/I.

30 DAZ, SZB, isti, B. I, I/, 378.

31 Joanes Mandich q. Georgii olim habitar None et ad presens in territori Anchone

prodaje tri gonjaja zemlje kod Sv. Barbare SZB, N. Drasmileus, B. I, sv. I/c, 19. III. 1541.

32 Isto, B. 1/1/ 3, 8. IV., 190.

Joani Raymundi q. d. Phil. civi Jadre, DAZ,

33 U 15. st. spominju se u vezi nekih pasišta oko Vrane: Tomasio Aladinich catonario, Cresulo Zudetich, Vladislavo Mihouich, Belote Busletich, Alivero Simunouich de catona

dicti Tomasi Aladinich

su živjeli i u Novigradu; Portada rečeni Bušljetić; R. Jelić, Pad Novigrada u turske ruke i bijeg Novigradana na Pag (1646), Zadarska revija, 5, 1989, 538 dok u katastru

Novigrada iz 1709. stoji Portada rečeni Kršulovič. DAZ, Katastri Dalmacije, Fond 6.

274

DAZ, SZB, I. C a 1 c i n a , B. V, VIII / 3, 111, 1450; Bušljetići

Tinju iz kojeg joj je muž a vjerojatno i ona, a sama prezimena koja se ovdje navode sva potječu sa zadarskog područja te i danas žive u ovome kraju. Čak i naziv sela Bubići možda bismo mogli dovesti u vezu sa zadarskim Bubićima, jer prezime Bubičić i 1608. nalazimo u Biogradu i Ljupču, 34 a danas žive na otoku Pašmanu u Ždrelcu, a Bubići u Zemuniku. U 15. st. na zadarskom području bilo je i prezime Chiurcha jer se 1490. u lazaretu sv. Marka nalazi Rada q. Johani Chiurcha. 35 Isto tako imamo podataka da staro stanovništvo zadarskog kraja i dalje živi pod Osmanlijama. Tako se 1533. g. spominje u Dobručoj Vasi Petar Najčinović hrvatski knez (comes), kao turski podanik koji s nekim zadarskim trgovcima trguje žitom, te se obvezao da će dovesti 1000 kvarta žita na rječicu Karišnicu pokraj Franjevačkog samostana. 36 Ili kad se u selu Bojištu u Banovini spominje Jelena Mirković: Hellena Mathei Mircouich habitatis in villa Boiste patri Banatici. 37 O seobama s ovoga područja u Istru imamo dosta podataka, a ovdje ćemo spomenuti samo neke primjere i prezimena, osobito u Rovinjskom Selu. Još je V. Klaić spomenuo da su u Rovinjsko Selo naseljeni Hrvati iz Dalmacije 1526. 38 V. Bratulić smatra da su u to selo došli sa zadarskog područja, jer se najstariji dio sela zove Jaderni, Jadrani, najviše brdo Velebit a najviši vrh Velebić, te zaključuje da su vjerojatno došli iz zadarskog područja. 39 Prezimena prvih doseljenika u Rovinjsko Selo 1526., a i onih kasnijih prezimena iz zadarskog su kraja. Tako su medu prvim doseljenicima: Brancovich, Grdovich, Vratovich, Barich, Sorzich, Starich, Gionto, Sachoch, Craisa, Brainovich, Stanich, Procraias, Glavina. Bratovich, Placovich, Cernogovich, Sancovich, Zupich, Uratovich, Maglievich, Galovich, Zupic, Sošić, Dobrović, Udovičić, Cupić, Laginja, Igrin, Vidulin, zatim Rudelić, Nenadić, Brusić, Zoić. 40 Ove stanovnike izvori nazivaju Morlacima, a oni sami sebe zovu Slovincima. Dolaskom u

34 R. Jelić, Stanovništvo kopnenog

35 DAZ, I. C a 1 c i n a , B. VII, sv. XIII/3.

36 I. Anzulović, Područje sela Korlata, 276-277.

37 DAZ, SZB, Š. B ud i n ić, B. I, 1557.

38 V. Klaić, Opis zemalja u kojih obitavaju Hrvati, Zagreb, 1883, 11.

39 N. Žic, Rovinjsko selo, Hrvatska straža, 15-16, Zagreb, 1937; V. Bratulić, Rovinjsko selo, Zagreb, 1959, Jadranske monografije, knj. 2, 26-28.

40 V.Bratulić, isto, 29-34,36, 134-137, 140, 150-158, 163.

275

iz 1608., 561, 569; u Ljupču su zabilježeni Bibići.

novi kraj tražili su i svoje svećenike glagoljaše. 41 Neka od ovih prezimena možemo pratiti i ranije na zadarskom području, a neka i danas postoje

Tako prezime jednog od prvih doseljenika 1526. i ujedno tada predstavnika tih doseljenika Jurja Brankovića nalazimo u srednjovjekovnom selu Koruplje 1440. i u Zadru kao trgovca 1444., 42 Najstariji podatak s prezimenom Brajnović na zadarskom području imamo sačuvan iz 1397. godine kad se spominje Johanes Braynouich et Publicus Slauogostich morolaci omni di Catona dicti Miluni. 43

1457. i 1461. vlasi katuna Golčić sklapaju ugovor s Posedarskim knezovima

(Slauogostus filius q. comitis Jacobi Slauogostich de Posedarie de genere Gusich)

o iznajmljivanju pasišta na njihovim posjedima, a među njima je i Radmilus Brajnouich, 44 pa možemo reći da su Brajnovići pripadali katunu Golčić. Zatim se sto godina kasnije spominje mjesto Brajnovac i katun Brajnovci:

Nicolaus Wladicheuix

mortus in Vlachia in quondam Cathono vocato Brainouzi. 45 Ovdje loco i catun

vjerojatno označuju isto, dok nam je Vlahija hrvatski naziv za Morlachiu, kako izvori pisani latinskim ili mletačkim često nazivaju područje planine Velebit.

1535. godine jednog Brajnovića nalazimo i u zadarskom Varošu, to je Joani

quondam Blasij Stoycinich de Braynouaz. 46 1540. g. drugi jedan Brajnović Ivanp. Budana stanovnik je Rogova gdje kupuje zemlju od Rade Farižević pok. Stojka. nekoć služavke (ancile) svećenika i rektora župe Punta Pašman, Tome Petešića (Radum Fariseuich quondam Stoici olim ancilla presbiteri Thomasij Petesich rectoris parochia Puncte Pismani prodaje Juano quondam Budani Brajnouich de villa Rogovo), zemlju u Rogovu uz granicu sa Svetim Filipom i Jakovom. 47 U Zadru su živjeli i Brajnovići koji su nosili titulu Ser. Tako je 1562. g. zabilježen Ser Georgi Brainouich. 48 Dok se 1572. na otoku Ugljanu spominje Mandica udovica Ivana Brajnovića (Presbiter Francisco Vlassich quondam Joani de insula Vgliani et Mandiza eius soror relicta quondam Joani Brainouich). 49 Brajnovića i danas imamo na području Istre, a na zadarskom području u selu Kruševu. Prema tome Brajnovići na zadarskom području spominju se od 14. st. kada žive u katunima, ali i trguju sa Zadrom i u

loco vocato Brainouaz de Vlachia, a na drugom mjestu

41 Isto, 26-27.

42 I. Anzulović, Razgraničenje, 78.

43 DAZ, SZB, A. de R i v i g n a n o , B. II, sv. VII, 5, 1397.

44 DAZ, I. Calcina, B. V, sv. VII, 3. XII. 1457; isti, B. VI, sv. I, 4. III. 1461.

45 Isto, I. V i d u l i ć , B. jedina, sv. III.

46 Isto, P. Bassanus, B. I, sv. 3, 45.

47 Isto, J. F. Rajmundus, B. jedina, sv. 3, 193.

48 DAZ, P. Bassanus, B. I, sv. II/4, 6 r .

49 Isto, Š. B u d i n i ć, B. 1/3, 762, 28. IV. 1572.

276

zimskim razdobljima najvjerojatnije borave u kotarima sa svojim blagom, isto tako u 15. st., dok u 16. st. neke nalazimo trajno naseljene u primorju, gdje imaju i svoje zemlje i obrađuju ih. Početkom 16. st. jedan dio se odselio u Istru, a činjenica da i danas žive na području Kruševa govori nam o dijelu Brajnovića koji su ostali pod Osmanlijama u svojoj Vlahiji (iako su oni danas štokavci ikavci a oni u Istri čakavci). U 16. st. na zadarskom području nalazilo se i prezime Zupić, 50 a prezime Brusić u 14. st. 51 Prezime Pokrajac tj. Pokrajčić također nalazimo na zadarskom području. Ostoja Pokrajčić spominje se 1444. s ostalim Morlacima u selu Račiće (Gregorius

omnes

morlachi ad presentes in vlla Racice

Stipan Vodossiuich et Juraj Vutosseuich

Liuoeuich, Stipan Vutosseuich, Georgius Vutosseuich, Ostoia Pocraicich

etiam morlacum). 52 Dok se 1452. nalaze na području Ostrovičkog kneštva

Marcum Pocraicich de villa Dragouanci (comitatus Ostrouice) 53 i ostavlja neke stvari svećeniku Corinusu župniku Pašmana. I prezime Krajša tj. Krajšić sa zadarskog je područja pa se 1384. g. spominje

mandavit

Grubissich morolaco de dicto Catuno Craissich 54 a 1412. Jacobi Crayssich Millote Radmanich et Marci Millosseuich vlach 55 te 1410. Millecta Radmani et Jurice

Radmanich Vlachi fratribi de catone Jacobi Craysich 56 . Isto tako i prezime Nenadić se nalazilo na zadarskom području u selu Zlokrajci, danas u dijelu ražanačkog polja, jer se 1559. u tom selu nalazi Matheus Nenadich de villa Zlocrayci. 57 Prezime Zoić se i danas nalazi na zadarskom području, a u popisu iz 1608. imamo ga u više sela, a ranije se spominje i u Ninu 1546. kada se spominje nasljedna baština pokojnog Andrije Zoych de Nona. 58 Rudelići ili Rudele danas se nalaze u Radovinu na položaju gdje je nekad bilo srednjovjekovno selo Mijagošćina. 59 Prezime Bratović koje se spominje medu stanovnicima Rovinjskog Sela i koje je danas dosta rašireno u Istri,

Stanislaus morolaco filii condam Vtisseni de catuno Craissich

50 Simon Zupich

Cragul de dicto loco, DAZ, SZB, Š. B u d i n i ć , B. I, sv. 1/3, 111, 1558.

51 Andreas dominus Brussiç marangon quondam Desse sv. IV, 8 r , 1388.

52 Isto, S. Damiani, B. I /!, 15, 15. XI. 1444.

53 Isto, B. II, 14, 209, 1452.

54 Isto, A. de Ri vignano, B. I / 1, 87-88, 1384.

55 Isto,R. Prandino, B. I, 21, 1411.

56 Isto,P. Sercana.B. I/II, 390, 1410.

57 DAZ, Š. B u d i n i ć , B. I, sv. 1/3, 18. IV. 1559.

58 Isto.P. Bassanus, B. I/I, 1. XV. 1546.

59 I. Anzulović, Razgraničenje, 81.

Thomaso Zuppich fili Simonis de Cerbauac lug. Thomasi Zupich dicto

,

DAZ, A. de Rivignano, B. II,

277

na zadarskom području danas se nalazi u Novigradu odakle su u prošlom stoljeću odselili u Paljuv i istočni dio Podgradine koji je do 1990. pripadao župi Novigrad. Zasad ovo prezime imamo zabilježeno prvi put u Zadru 1353. g. i to Nicolam Bratovig de Jadra. 60 U novigradskim maticama javljaju se prezime Bratović i Vratović od prve polovice 17. st., a prezime Vratović također se nalazi u Rovinjskom Selu, pa ne znamo radi li se o istom ili dva različita prezimena. Međutim prezime Bratović ima i nadimak Mavrić koje se ponekad u novigradskim maticama iskazuje kao prezime, a i danas Bratoviće u Podgradini zovu Mavrići, a u Novigradu se prvi put prezime Mavrić navodi u 16. st. 61 Prezime Vratović također nalazimo ranije. 62 I prezime Rupinović poznato u Rovinjskom Selu, također se ranije spominje u Novigradu: Mathias quondam Gregorij Rupinouich de Novigrad. 63 Da bi se dobila što bolja slika o govorima i običajima zadarskog kraja prije osmanlijskih provala, trebalo bi pratiti i proučavati i stanovništvo u Istri koje se iz zadarskog kraja doselilo, kako govor tako i nošnju, jer je već i zapaženo da neki dijelovi nošnje u Istri imaju sličnosti s nošnjom zadarskog kraja, tj. s njezinim glavnim karakteristikama, kako u kroju, vrsti materijala, tako i u nazivlju. 64 Što se tiče govora, navodi se da čakavski govori Istre nisu sačuvali naglasak akut, dok vidimo da ga mjesta na zadarskom području sa starim stanovništvom čuvaju i dapače jako je naglašen. Govori se i o izrazitim svojstvima štokavštine na ove govore u Istri kod doseljenika iz Dalmacije, što se teško može opravdati jer su se ta svojstva i utjecaji mogli proširiti i kasnije, pa ne možemo zaključivati da su doseljenici 16. st. donijeli osobine štokavštine. 65 Na primjer Brajnovici koji danas žive u Kruševu, čisti su štokavci ikavci što ne znači da su oni to bili i u 14., 15., 16. st., nego su kroz kasnija stoljeća u moru štokavštine izgubili karakteristike svoga starijeg govora. Današnji Bratovići u Novigradu govore kao i ostali s ostacima čakavštine i toliko karakterističnim akutom za Novigrad, međutim oni koji su sa svojim blagom odselili u stanove u Podgradini, kao i Šaline (ranije Šalinović), govore čistom ikavskom štokavštinom, dok Paljuv još čuva dosta sličnosti s novigrad-

60 DAZ, A. Canterio, B. jedina, 37 r , 1353.

61 ZKZ, Ms, 32.

62 R. Jelić, Pad Novigrada, 541.

63 DAZ, SZB, J. F. Rajmundus, B. jedina, sv. III, 6-7, i br. 33, testamenti. 10. 1509.

64 Jelka Radauš R i ba r i ć , Ženska narodna nošnja u Istri, Pazin, 1997.

65 M. Hraste, Govori jugozapadne Istre, Hrvatski dijalektološki zbornik, knj. 2. Zagreb, 1966, 7, 13-14. Hraste kaže da Vlasi napuštaju područje Bosne i Turske Hrvatske i bježe na mletačko područje, a ovi ih preseljuju u Istru, te da je to bio element koji je govorio štokavskim dijalektom.

278

skim govorom, osobito kod nekih obitelji, iako sve manje, na što osobito utječe ženidba iz okolnih sela. Za zadarsko područje karakteritisčno je da za neka mjesta i otoke postoje legende o doseljenju iz nekoga kraja i naselja, kao uostalom i za mnoge druge krajeve. Te legende najčće nemaju osnova. Po tim legendama najčće se novo stanovništvo doseljavalo sa štokavskog područja Bosne, Hercegovine, Crne Gore itd. Tako i za otok Vrgadu postoji legenda i pučka tradicija da su im preci došli od Šopota kod Benkovca, 66 dok Grgur Biokovac smatra daje to bilo iz Podluga 67 i da su tako donijeli štokavštinu. B. Jurišić navodi da Benkovca prije provale nije ni bilo, a koji je danas središte, već je to bio Šopot (u njemu nađen natpis kneza Branimira), pa je Šopot bio središte Ravnih kotara i iz njega su napučeni zadarski i šibenski otoci. 68 Prema tome to stanovništvo potječe iz onoga vremena kada se to područje nazivalo Šopot, i kad je bio središte, a ne Benkovac. Međutim, u srednjem vijeku selo ili neko središte pod imenom Šopot ili Benkovac nije postojalo već je na tom položaju bilo selo Dobruča Vas i Vukovića Selo, a kasnije niče kastrum Benković. 69 Samo selo Šopot kasniji je naziv za selo, iako kao mikrotoponim za izvor moguće da je i ranije postojao. Zato možemo smatrati da je ta legenda nastala kasnije, kad su već postojali ti toponimi. I sam Jurišić kaže da je zabluda smatrati da su prije 400 godina donijeli na otok Vrgadu štokavštinu, jer je govor toga kraja u to vrijeme bio čakavski, onakav kako je otprilike govorio P. Zoranić. Čak je i posjetio Šopot i usporedio prezimena i pregledao matice, usporedio običaje, nošnju i nazivlje, ali naravno nikakve sličnosti nije našao, jer je to novije stanovništvo koje je ovdje uglavnom s kraja 17. st. i početka 18. st., dok su doseljenici na Vrgadu mogli biti samo čakavci. 70 Nedavno je podrijetlo stanovništva i naseljavanje otoka Vrgade pokušao objasniti T. Grgin, te on zastupa mišljenje daje staro pučanstvo Vrgade nestalo s kugom 1631.-32., pa je novo stanovništvo počelo naseljavati Vrgadu sredinom 17. st., a čiji potomci i danas žive na Vrgadi. 71 Iako za to nema nikakvih podataka ni potvrda, Grgin rekonstruira i samo naseljavanje Vrgade koje je navodno proveo Jakov Družić zvan Farina koji bi kao vlasnik otoka iz Šopota u 17. st. naselio prebjege iz Bosne, tu smještene jer nisu htjeli prihvatiti muhamedanstvo. To je prilično čudno,

66 B. Jurišić, Govor otoka Vrgade, Nastavni vjesnik, XLV, Zagreb, 1936-37, 89, 87-89; isti, Rječnik govora otoka Vrgade, Zagreb, 1966, 11.

67 G. Biokovac, Nada, Split, II, 1883, 17.

68 B. Jurišić, Rječnik Vrgade, 16-17.

69 I. Anzulović, Ubikacija posjeda benediktinskog samostana svetoga Jurja u Obrovcu, Radovi HAZU, 33, Zadar, 1991, 276; ista, Područje sela Korlata, 262.

70 B. Jurišić, Rječnik Vrgade, 17.

71 T.Grgin, Podrijetlo žitelja otoka Vrgade, Geoadria, 5, Zadar, 2000, 129-133.

279

jer je i samo područje današnjeg Šopota tada bilo pod osmanlijskom vlasti, a Jakov Družić nije živio u 17., već u 15. st. 72 Po Grginu, to stanovništvo je na ovo područje došlo u najvećem broju iz Pounja i Povrbasja, a sada zbog pojačane islamizacije bježe, iako već 300 godina žive pod Turcima. I tako jedan dio njih stiže u Šopot i Podlug, a Farina među njima odabire 15 obitelji i naseljava ih u prazne kuće na Vrgadi. Tako Grgin kaže, da se pouzdano zna da su Torini (Torići) došli iz Pounja, a Jurišići iz Povrbasja. Od kuda te priče nije nam poznato. Od prezimena prije te seobe, po njemu, jedino su ostali Grgini koji su se ranije zvali Mikuličići, dok su ostala prezimena došla s drugih otoka ili priobalja, pa su današnji Vrgadini potomci u 17. st. naseljenih bosanskih Hrvata i pridošlih Hrvata iz priobalja i otočkih mjesta, te da je ta legenda o doseljenju za većinu prezimena i potvrđena. Grgin također misli da su novi doseljenici donijeli štokavski ikavski govor i izmiješali se s ostacima čakavaca. Legendama o doseljenju pojedinih rodova ne možemo baš vjerovati jer nastaju iz različitih razloga koji utječu na njihov postanak. Tako na primjer za prezime Anzulović u Novigradu se smatralo da potječe iz Budve, gdje ih i danas ima, međutim Anzulovići u Novigradu najprije su se zvali Galešići ili Galeže, a od 17. st. prema Anzulu Galešiću dobivaju nadimak Anzulovići koje postaje prezime. 73 Isto tako i za prezime Paštrović u Novigradu se smatralo da potječe iz Paštrovića, ali iz matica se vidi daje prvi doseljenik Paštrović došao u Novigrad iz Paga i da je bio kovač, a na Pag je došao s Raba. 74 I danas u Novigradu ulicu u kojoj su kuće Paštrovića zovu Kovačića ulica, a glavicu nedaleko od novigradske tvrđave, gdje Paštrovići imaju zemlju Kovačića glavica. I B. Finka koji je pisao o novigradskom govoru, razvrstao je ova dva prezimena u budvanska. 75 Da je Vrgadu mogla naseliti neka veća skupina štokavaca iz Bosne, tj. iz Šopota, to ne vjerujemo, niti za to imamo bilo kakvih potvrda, a niti je takva seoba opravdana u to vrijeme, a osobito ne na otok. Ako se seoba i dogodila, mogla se dogoditi samo ranije zbog turskih provala, ali i bez tih razloga moglo je doći do naseljenja jednog dijela stanovništva, ali u to vrijeme to stanovništvo moglo je donijeti samo čakavski govor. Premda ni tada ne vjerujemo da je ta seoba bila toliko masovna i da je otok prije toga bio pust, jer nam to svjedoči i sačuvana toponimija iz ranijih razdoblja. Možda bi se ova tradicija mogla djelomično prihvatiti, jer imamo podatak

72 G. Praga, Attie diplomi di Nona, Rim, 1936, 88.

73 R. Jelić, Pad Novigrada, 539.

74 DAZ, Matice Novigrada.

75 B. Finka, Madrikula Blažene divice Marije od svetoga Luzarija iz 17. stoljeća, Starine, 48, Zagreb, 1958, 173.

280

u izvorima o naseljenju jednog roda Lisičića s ovoga šireg područja koje se spominje, tj. s područja današnjeg Korlata i Gornjih Biljana, te bi ta legenda imala onovu, iako je čudno da ide u toliku starinu, pa je možda samo slučajna koincidencija. Sasvim je točno da se stanovništvo iz središta Ravnih kotara, između današnjeg Benkovca, Nadina i Vrane, kretalo prema Biogradskom primorju i otocima Pašmanu i Vrgadi, i to ono koje je tu živjelo prije upada Osmanlija, a ne ono, kako se obično drži, koje je pred njima pobjeglo ili ono koje je naknadno naselilo zauzeto područje, jer sva ta prezimena i ranije nalazimo na zadarskm području u njegovim srednjovjekovnim selima. U jednom kupoprodajnom ugovoru sklopljenom u Zadru pred zadarskim kaptolom 1450. braća Toma i Pavao Lisičić, stanovnici Pašmana i njihov brat Ivan, stanovnik Vrgade, a sinovi Ratka Satoića od roda Praskvića, prodaju svoju nasljednu baštinu Ratku Gregoreviću zvanom Oplanić i Pavlu Rajkoviću od roda Tihlića. Oni taj posjed prodaju uz dozvolu svojih suplemenika Marka Stojnića zvanog Merdić, Martina Jakovčića zvanog Kraljić, Filipa Jivančića i Radoslava Kuzinića, te svih ostalih. 76 Njihov otac Ratko spominje se u selu Praskviću i 1380., zajedno s bratom Utišenom. 77 Posjed se nalazio na više mjesta, a najviše na položajima u selu Praskviću, novigradskog distrikta koji je na sjeveroza- padnom dijelu današnjeg sela Korlat, i u selu Opaća Polača (Palatium abatis), jugoistočni dio današnje Kule Atlagić do Dobruče Vasi, tj. na području današnjeg Benkovca. 78 To znači da je jedan dio roda Lisičić koji je imao više grana živio i u selu Praksviću u 14. i 15. st., naselio Pašman i Vrgadu već u prvoj polovici i sredinom 15. st. Prezime Lisičić spominje se u Vrgadi u popisu stanovnika iz 1608., a isto u Olibu, Kukljici i Petrčanima. 79 U Vrgadi od 27 glava obitelji 8 je Lisičića. Prezime Lisičić spominje se na Vrgadi i 1572. kada Ivan Lisičić kupuje zemlju od Klare udovice Marka Darisseuissa de insula Vrgata i to na položaju Lučina, koji i sad postoji (in loco Lucina). 80 Lisičići se i u 16. st. nalaze na Pašmanu. Tako Mihovil Lisičić, Michael Lissich quondam Mathei dicti Cragl de Insula Bagni et Martin Jaderchich quondam Georgi de insula Pismani i Martin Cathich de insula Sdrelaz i Anton Chulinouich de insula Bagni. 81 I današnje prezime Kraljić možda je prezime nastalo od jedne grane Lisičića, jer smo vidjeli da još u selu Praskviću u 15. st. jedan rođak

76 DAZ, SZB, N. Benedicti, B. U, sv. IV /1; I. Anzu1ović, Područje sela Korlata, 172.

77 DAZ, SZB, A. Rivignano, B. II, sv. VII, 112.

78 I. Anzulović, Ubikacija posjeda, 134; ista, Područje sela Korlata, 271.

79 R. Jelić, Stanovništvo otoka 1608, 175, 161, 183.; Isti, Stanovništvo kopnenog dijela,

572.

80 DAZ, SZB, N. Drasmileus, b. I, sv. III/8, 3. VII. 1572.

81 Isto, B. I, 23. II. 1541.

281

Lisičića nosi nadimak Kraljić, kao i ovaj Kralj iz 16. st. 1514. g. u Dobropoljani živi Martinus Lissiccich quondam Jacobi dicti Jugo de insula Dobropogliana i prodaje obitelji Fera zemlju na položaju Gorizina. 82 Isto tako 1492. spominje se Paulus Craglich de Plafno, 83 dok je 1478. u selu Praskviću živio Martin Craglich. 84 Lisičići se u Vrgadi kasnije spominju 1675. i to zadnji put, a ima ih u to

vrijeme i u Tisnom. 85 Iz ovoga se vidi da prezime Lisičić koje je još u prvoj polovici i sredinom 15. st. naselilo Pašman i Vrgadu, nije dio stanovništva pobjeglog pred Osmanlijama, nego staro stanovništvo Ravnih kotara i to ne kmetovsko nego ono koje je pripadalo hrvatskom rodovskom plemstvu i nižem plemstvu.

I prezime Bogdanić koje se nalazi u popisu 1608. g. imamo zabilježeno 1572.:

Joanes Bogdani koji na položaju Dusche prodaje zemlju Ivanu Lisičiću. 86 I ovo

prezime također potječe s područja Nadina i Praskvića i pripadalo je nižem plemstvu, a bilo ih je i u Novigradu. (Micouillus et Lucas Bogdanich fratres de villa Prasquich) 87 i 1494. g. (Prouidus vir Matheus Bogdanich de villa Nadini prodaje zemlju Bilo filio q. Martini Drasich). 88 Isto tako spominju se quondam prouidi vir Gregorius et Dragich Bogdanich fratres de villa Nadin. 89 Ovo prezime u Vrgadi kasnije se spominje 1653. Jure Bogdanić kao kum, a i danas ih ima na Pašmanu, dok Bianchi kaže da je župnik Vrgade bio Ivan Bogdanić 1587. g. a 1603. frater Joanes Bogdanich de Isum (Iž). 90 1505. spominje se presbiter Antonius Bogdanich rector ecclesie Sancti Thome de Tecono Jadrensis dijacessis, 91 Isto prezime Bogdanić spominje se i ranije, još od 1397. 92

I prezime Pribilović koje se u Vrgadi spominje u maticama 1689., kada je

krštenje obavio don Pere Pribilović iz Kuna, a 1750. u parnici u kojoj se traži pravo glagoljanja u katedrali, navodi se don Antonio da Teon. 93 Pribilovića ima i sad u Tkonu, a u 14. st. (1391.) nalaze se u

82 Isto, 23. V. 1541. Prezime Jugov 1608. nalazimo u Salima.

83 DAZ, SZB, G. de B o s c o , B. IV, sv. 3, 10.

84 DAZ, G. de B o s c o , B. II, sv. 5, 1. I. 1478.

85 B. Jurišić, Glagoljski spomenici otoka Vrgade, Rad, JAZU, Odjel za filologiju. 327, Zagreb, 1962, 158.

86 DAZ, SZB, N. Drasmileus , B. I, sv. IV.

87 Isto, Grisinus, B. I, sv. 4; I. Anzulović, Područje sela Korlata, 271.

88 Isto, J. Ph. Rajmundus , B. I, sv. I, 77 r .

89 Isto, 80 r .

90 B. Jurišić, Glagoljski spomenici, 149; C. F. Bianchi, Zara Cristiana, II, 139.

91 DAZ, J. de M o n t e f e r a t i, B. jedina, sv. III, 24. III. 1505.

92 DAZ, A. de R i v i g n a n o, B. II, sv. VII, 1397.

93 B. J u r i š i ć , sp. djelo, 163.

282

Nadinu (Crisaua Pribilouich de subnadino), 1458. u Miljacki (Ostoia Pribilouich de Milaçehe dist. Jadre), 94 dok se 1540. spominje Helena relicta quondam

Simonis Pribilouich et Joanes eius fili de villa Sichouo districtus Jadre habitator in insula Tchoni, 95 a i za ovo prezime možemo reći daje došlo s područja Nadina, i to dosta rano, i da su bili u vezi s Vrgadom, možda i u rodbinskim vezama. U Vrgadi se 1560. spominje i prezime Kuničić, ali ga nema u popisu 1608. (Petrus Cunicich de Vergata), 96 dok se 1444. ovo prezime spominje. Isto tako 1512. spominje se u Vrgadi i prezime Derčić, a kasnije se ne nalazi. 97 Mikuličića u popisu iz 1608. ima pet obitelji. 98 Ovo prezime spominje se u Vrgadi 1555. kada Šime Mikuličić kupuje zemlju na položaju Posnaze: Simon Ducha de Vergata aliter Radnouich prodaje Simoni Michuliich de dicto loco vingi super terreno incantus predicti scopuli Vergade in loco dicto posnaze. 99 Iz vrgadinskih matica vidimo da je prezime kasnije Mikulići (1652.), a 1696. vidimo da su Grgini koji se javljaju 1652. Mikuličići (Grgo Grgin detto Mikuličin). 100 I Mikuliće ranije nalazimo na kopnu. Tako 1445. u Rogovu živi Micael

Miculich

Prezime Duka koje ovdje navodimo i koje je postojalo u Vrgadi u 16. st. vidimo da je inačica prezimena Radnouich, ali da se ne nalazi u popisu iz 1608. Međutim, Jurišić navodi da se Dukini spominju u maticama u prvoj pol. 19. st., a jedna nenaseljena kuća u Vrgadi da se zove Dukini. 102 Iako Jurišić nije siguran da su Dukini i živjeli u Vrgadi, vidimo iz ovoga podatka iz 1555. da su Dukini drugo prezime ili nadimak koji se kasnije iskazivao kao prezime, za prezime Radnouich što je najvjerojatnije prezime Radovanić iz popisa 1608. Radovanić se spominje u maticama i kasnije u 17. i 18. st., a u Pašmanu je 1609. upisan kao kum neki Radovanović iz Lapkata (Vrgada). I danas taj oblik postoji kao nadimak u Vrgadi. 103 Prezime Radovanić ima još jednu inačicu, a to je Punoš koje se u maticama javlja od 1652. pa do danas, a 1692. i kao Radovanić

de Rogovo. 101

94 DAZ, J. de Nosdrogna, B. I, sv. I, 1391, 12; isti, B. V, sv. VIII/4, 175 r .

95 DAZ, N. D r a s m i 1 e u s , B. I, sv. I, 8. V. 1540.

96 Isto, Š. B u d i n i ć , B. II, sv. IV, Bastardelli; 1444. Kuničići su živjeli i u selu Mirce:

DAZ, S. Damiani, B. I, sv. II/1. 12 r ,

1444.

Joanes Derchich quondam Luce de la

Vergata

97 DAZ, J. Ph. Rajmundus, B. jedina, 13. XI. 1512

Radoius Cunicich de vila Mirci districtus Jadre

,

prodaje

Antonio quondam Luce Derchich de la Vergata

98 R. Jelić, Stanovništvo zadarskih otoka, 175-176.

99 DAZ, P. Bassanus,B. I, sv. II/3, 17. III. 1555.

100 B. Jurišić, Glagoljske matice, 153-161.

101 DAZ, S. D a m i a n i, B. 1, sv. II/4, 1 l r .

102 B. Jurišić , sp. djelo, 153.

103 Isto, 164.

283

Punoševi. 104 Jedan Radovanić, kao arhipresbiter Luke spominje se 1434. kada prodaje zemlju u Bibinjama, 105 dok se Paulo Radanouich 1456. nalazi u Dumanića selu (danas Bibinje). 106 1389. g. stanovik je Zadra Radoius Polnosseuich habitator Jadre - Punošević, 107 a Punoši se nalaze u popisu stanovništva sela Pakošćana iz 1608., 108 te u popisu članova skule u Vrgadi navodi se Lovre sin pokojnoga Vida Punoševa iz Pakošćani. 109 A još 1476. u Punti Pašmana javlja se prezime Ponosie. 110 Dok se 1556. kao sudac posobe sela Sv. Filipa i Jakova navodi Sladoe Punouich. 111 I prezime Dervišin, Drvišin, Dirvišin, Dervissich, koje se nalazi u ovim

oblicima zabilježeno u maticama u 17. i 18. st., ne nalazimo u popisu 1608. g., 112

a najvjerojatnije je iskrivljeno staro prezime Derisseuiss ili Darisseuiss

(Darišević ili Derišević, a ne od turskog derviš) iz 1571. kada domina Catarina relicta quondam Mathei Derisseuissa de insula Vergata prodaje Joane Lisicich de

insula predicti

To što to prezime nije zabilježeno u popisu iz 1608. g. ne znači da više nije postojalo već da je zabilježeno u drugoj inačici kao što je to i prezime Duka, ali za sad ne možemo utvrditi kojoj. Među prezimenima 1608. nalazi se i prezime Podanić, 114 ono se ne spominje

ni kasnije ni prije u Vrgadi, a ni drugdje. Međutim, 1512. u Vrgdi nalazimo

prezime Prodanić, pa mislimo da je Podanić krivo napisano ili pročitano prezime

Prodanić (npr. u diobi braće i sestara Stipanus, Juanus, Lucia, Catharina et Draga filii quondam heredes Ratchi Prodanich et Marice jugalium de la Vergata

districtus Jadre

zabilježeno je u maticama do 19. st., pa je i to staro prezime koje je i kasnije

postojalo

). 115 Prezime Kapuličić koje se nalazi u popisu iz 1608.

in loco uocato Lucina

113

104 Isto, 163.

105 dominus

zemlju

106 DAZ, I. Calcira, B. V, sv. VIII/1,9. II. 1456.

107 DAZ, A. de R i v i g n a n o , B. V, sv. II, 60 r , 16. VIII.

108 R. J e 1 i ć, Stanovništvo kopnenog dijela, 560.

109 B. Jurišić, sp. djelo, 163.

110 DAZ, G. de Bosco , B. IV, sv. II/2, 146,

de Puncta insule Pismani

111 DAZ, SZB, N. D r a s m i 1 e u s , B. III, sv. II/3, 50.

112 B. J u r i š i ć , sp. djelo, 152; R. J e 1 i ć, Stanovništvo zadarskih otoka, 175-176.

113 DAZ, N. D r a s m i 1 e u s , B. I, sv. II/8, 3. VII. 1572.

114 R. Jelić,sp. djelo, 175-176.

115 DAZ, J.Ph. Rajmundus, B. jedina, sv. 1/2, 17, 1512.

284

Gregorius Radouanich Archiprete Lucha de Nona

,

prodaje u Bibinjama

Stipani de villa Tarci

DAZ, I. Vidulić, B. jedina, sv. IV, 1. XII. 1434.

Vesella

relicta quondam Georgi Ponosie

prodaje zemlju

Mattei Radunich de villa Blachiane

u Vrgadi. 116 Isto tako se i prezime Blasulović spominje 1608., ali i kasnije, kao

1651. 117 U spomenutom popisu nalazi se i svećenik Petar Meštrović koji najvjerojatnije potječe iz Turnja. I prezimena Jerković kao i Jelovčić iz istoga popisa spominju se i ranije, 1572., ali ih nema kasnije u maticama (Margarita Jerchouich vxor viti Jeloucich de Vergata). 118 Od starih prezimena koja se navode u popisu iz 1608. kasnije su se nastavila prezimena Mikuličić i kao Mikuličić rečeni Grgin, danas Grgin, Lisičić, Kapuličić, Radovanić, Radovanić rečeni Duka i Blasulović. Prema tome stara vrgadinska prezimena nisu sva nestala u prvoj polovici 17. st., neka od njih su se mijenjala, kako je to uobičajeno sa starim prezimenima, pa je nadimak često postajao prezime. Pored toga, ne možemo tvrditi da je prestankom postojanja određenog prezimena stanovništvo nestalo, ono je moglo izumrijeti samo u muškoj lozi, a nastaviti živjeti i dalje kroz žensku. Neka od tih prezimena nalazimo na kopnenom dijelu zadarskoga područja i to ranije, uglavnom u srednjovjekovnim selima novigradskoga i vranskoga distrikta, oko Novigrada, Nadina, Vrane i biogradskog primorja, te imamo podataka o njihovu naseljavanju na Pašman i Vrgadu od 15. st. Ovo stanovništvo Vrgade i Pašmana nije novo pridošlo pred Osmanlijama, nego je to ono koje je tu živjelo i ranije na zadarskom kopnenom dijelu kao i na otocima. Utjecaj s kopna

u kasnijim stoljećima, kao što kaže i Jurišić, 119 bio je sporadičan, a ne masovan, a nije došlo ni do naseljavanja potpuno novog stanovništva. S kopna na otok najviše su dolazili iz biogradskog primorja osobito iz Pakoštana s kojima su izgleda veze bile najjače. Stanovništvo ovoga primorja potpuno se razlikuje od stanovništva s područja današnjeg Benkovca, kako u govoru, tako i u običajima, nošnji, nazivlju, i ima određeni stupanj sačuvanosti čakavskoga govora, dok nošnja toga primorja pripada potpuno jadranskom tipu. Akut kao poseban čakavski naglasak koji se danas čuje u Vrgadi i koji je toliko žilav, mogla je Vrgada naslijediti od svojih najstarijih stanovnika. Pojedinci koji su dolazili na Vrgadu s kopna oko Biograda i s otoka, uglavnom

s Pašmana, nisu mogli izvršiti jači utjecaj na njezino stanovništvo, a promjene u govoru pod štokavskim utjecajem možda su najviše nastupile u drugoj polovici 19. st. uvođenjem službenog jezika, putem škole, administracije itd., jer i sam Jurišić kaže da je njegova baba upotrebljavala upitnu rječcu ča, a ne što. 120

116 R. Jelić, sp. djelo, 176; B. Jurišić, sp. dj., 155.

117 R. Jelić, sp. djelo, 149.

118 SDAZ, N. D r a s m i 1 e u s , B. I, sv. II/8, 3. VII. 1572.

119 B. J u r i š i ć , Rječnik govora otoka Vrgade, 17.

120 B. J u r i š i ć , Govor otoka Vrgade, 88.

285

Nikako ne možemo govoriti o naseljenju Vrgade u jednoj većoj seobi, niti s čakavskim stanovništvom iz ranijih razdoblja, a osobito ne sa štokavskim iz 17. st. koje bi bilo podrijetlom iz Bosne i koje bi došlo najprije na područje Šopota i Podluga pa u Vrgadu. Današnja naselja od Bibinja do Pakoštana, neka više, a neka manje, čuvaju određene osobine čakavštine, osobito u naglasku. Najsličniji naglasak Vrgadi i Pašmanu imaju Bibinje, kao i zadarski Stanovi i Novigrad koji čuvaju akut, dok Sukošan koji graniči s Bibinjama ima dugouzlazni naglasak, npr. sélo, a ne selő, kao spomenuta mjesta. Današnja prezimena primorskih mjesta, a i prezimena sačuvana iz spomenutih popisa, govore nam o velikom broju prezimena sačuvanih iz vremena prije turskih provala i za vrijeme njih. Ova sela uglavnom su nastala od više manjih sela, tako da se pojedino selo proširilo svojim nazivom na više susjednih sela, osobito na ona u zaleđu, uz granicu mletačke i turske vlasti nakon Ciparskog i Kandijskog rata. To osobito vrijedi za Bibinje i Sukošan. 121 Najstarije nam poznato prezime u Bibinjama je prezime Margetić ili Margitić, koje je zabilježeno od 15. st., 122 a izumrlo u 19. st., te nam je to jedino prezime koje se nalazilo na popisu 1608., 123 a i kasnije. To je čudno s obzirom na očuvanost naglaska, a osobito akuta. Međutim, uzrok tome može biti i nepoznavanje prezimena zbog nedostatka podataka, ili se pod određenim prezimenom krije neka druga inačica, ili je naknadno došlo do miješanja sa susjednim selima i preseljenja pojedinih rodova tih starijih prezimena. Tako današnje prezime Bugarija ne nalazimo u Bibinjama u popisu iz 1608., ali u Sukošanu tada nalazimo prezime Bugarin, dok sličnog prezimena danas nema u Sukošanu. 124 Međutim, ni jedan ni drugi oblik ovoga prezimena nisu nova prezimena na ovom području, a ni medu novopridošlim stanovništvom pred Turcima, ni poslije Turaka, već je to staro prezime iz ovoga kraja, koje se u obliku Bugarinić nalazilo u Rogovu na samom početku 15. st. Tako se 1403. godine spominje Draga udovica Marka Bugarinića iz Rogova (Draga relicta quondam Marci Bugarinich de Rogovo et Bugarius et Cusme fratri et Fili dicti quondam Marci Bugarinie). 125 A 1479. u vezi nekih zemalja u Opaćem Selu na položaju Čelopek, spominje se Pavao Radelja Bugarin (Paulum Radeglia Bucarin). 126 C. F. Bianchi kaže da se 1390. g. u izvorima u Diklu spominje

121 I. Anzu l o v i ć , Razgraničenje nakon Ciparskog rata.

122 DAZ, J. de M e d i c i s , B. jedina, 14, 1496.

123 R. J e 1 i ć , Stanovništvo kopnenog dijela, 564.

124 Isto.

125 DAZ, A. de R i v ignano , B. III, sv. IX, 23 r .

126 DAZ, G. de B o s c o , B. II, sv. 6, 1479.

286

Marko Bugarin. 127 U Bibinjama danas postoji prezime Frleta, a ni to prezime ne nalazimo u popisu iz 1608., ali ga zato u obliku Frletić od 16. st. nalazimo u više sela zadarskog područja i u Novigradu. Tako najraniji podatak imamo iz 1519. kad se spominje Ante Frletich iz Novigrada, a u utvrđenom selu Kuklju koje je imalo posadu, nalazio se kao vojnik Vicko Frletić pok. Culina, 128 dok je 1554. u

istom selu zabilježen

značiti da su Frletići došli na područje pod mletačkom vlašću s onoga na hrvatskoj strani. Istodobno je pod nazivom Frletići postojalo selo u novigradskom distriktu. 130 To prezime uglavnom i nalazimo u selima novigradskoga distrikta. Tako 1535. u selu Tršćani (danas dio Islama) živjela je Jerka Frletić (Gircum

Ferletich de villa Terscani

(Marcum Ferletich de dicta mete Gliube), 132 gdje je možda dospjelo za vrijeme Ciparskog rata. U popisu 1608. Frletići se nalaze i u Žmanu. 133 Frletića ima i u ninskom gradskom katastru iz 1775.-1777. Tako se spominje zidina pok. Vida Frletića, dok njegovi nasljednici žive izvan (vjerojatno) grada, muraglia q. Vido Ferletich; zatim se spominje Šime Marašević (Marassevich), koji je stanovnik Frletića (Ferletich), zidina koja je pripadala ninskoj obitelji Boyco doznačena je Jakovu Frletiću, te zidina dr. Kašića doznačena je Zorzi Rochin detto Ferletich. 134 Na turskoj strani izgleda da je ostalo onih Frletića koji su primili muslimansku vjeru kao Hasan-aga Frletić, koji je radio za mletačku stranu iobavještavo ih o namjerama Turaka. 135 Na kraju 17. st. u zadarskim maticama Sv. Stošije 1682. zabilježena je Katarina Frletić iz Biljana. 136 To znači da su neki Frletići ostali živjeti u svojim selima i nakon turskog zauzimanja današnjih Ravnih kotara. 137 Prezime Lisica koje je danas često u Bibinjama, u 15. st. nalazimo kao nadimak prezimenu Gergoreuich, 138 premda ga ni u jednom ni u drugom obliku ne nalazimo 1608.,

131 a 1575. to prezime nalazi se i u Ljubi (Ljupču)

quondam Culina de Crouatia, 129 što može

Ferletich

),

127 C. F. Bianchi, Zara Cristiana, I, 173.

128 R. J e 1 i ć, Novigradski distrikt, 100.

129 DAZ, Š. Budinić, B. I, sv. 3, 179.

130 R. Jelić, sp. djelo, 141.

131 DAZ, P. B a s s a n u s , B. I, sv. 1/4, 9 r -10.

132 DAZ, N. Drasmileus, B. III, sv. I, 18.

133 R. Jel ić , Stanovništvo zadarskih otoka, 171.

134 L. J e 1 i ć , Spomenici grada Nina, Vjesnik HAD, IV, Zagreb, 1900, 158, 163, 165. 135 B. H r a b a k , Vlaška i uskočka kretanja u severnoj Dalmaciji u XVI stoleću, Benkovački kraj kroz vjekove, Zbornik 2, Benkovac, 1988, 211.

136 Matice umrlih Sv. Stošije, 278, 1684.

137 B. Hrabak, Vlaška i uskočka kretanja u severnoj Dalmaciji u XVI stoleću, Benkovački kraj kroz vjekove, 2, Benkovac, 1988.

138 P. Runje, Crtice o Sukošanu u srednjem vrijeku, Župa Sukošan 1289-1989, Zagreb, 1989, 44.

287

ni u Bibinjama ni u Sukošanu. Isto tako i prezime Vuica nastalo je od prezimena Brzović rečeni Vuica, a Brzovića je 1608. bilo u Bibinjama. Prezime Šimunić koje

je i danas u Bibinjama, ima 1608. samo svećenik sela, pa ne znamo je li on iz nekog drugog mjesta, je li iz Bibinja, a da drugih više nije postojalo, pa su kasnije opet naselili, ili je on možda mogao biti i predstavnik obitelji. Prezime Šimunić nalazilo se u to vrijeme i na Pašmanu, ali i u Vrani i to u vrijeme kad je bila pod Turcima. Tako se 1549. spominje Jakov Šimunić iz Vrane (Jacoui Simunich della Vrana), 139 dok je 1556. na Pašmanu zabilježen položaj Nad mul Simunichia. Zanimljivo da u popisu 1608. Sikirića i Bralića ima u Ražancu, a oni do danas žive u Bibinjama. Sikirić je prezime koje se često spominje u Zadru. Tako se

1554. spominje Ivan Sikirić u vezi neke zemlje (Joane Sichirich in monte

Ferro). 140 U Bibinjama je u 15. i 16. st. bilo i Ostojića, 141 ali ih nema u popisu

1608. Ostojići se spominju ranije i u selu Podvršju, te u Zadru. 142 Prezime

Piljušić koje je 1608. zabilježeno u Bibinjama, danas se nalazi u Debeljaku, a zabilježeno je na ovom području i ranije. 143 Piljušići su u 15. st. zabilježeni i u Ugljanu (Jacobi q. Viduli Pilusich de Vgliano). 144 Iz Sukošana imamo dosta sačuvanih starih prezimena, osobito iz 16. st., ali i iz ranijeg vremena, kao prezime Peričić, 145 ali je čudno da ga nema u popisu iz 1608. Od starijih prezimena u tom popisu je i prezime Sasinich. 146 Isto prezime u obliku Sašić od roda Virevića spominje se još ranije, 1390., kad plemić Jakov Sašić daje u zakup zemlje u selu Jelšane Velike (Nobile viri ser Jacobi Sassich de genere Vireuich). 147 Kao stanovnik Zadra 1411. spominje se vlah Petar Sassinich. 148 U Sukošanu su stara prezimena iz 15. st. Kovačić i Mrmonjić. 149 1445. se spominje Mermogna Marmonich de villa s. Cassiani districtus

139 DAZ, P. B a s s a n u s, B. I, sv. III, 15.1. 1549; isti, B. I, sv. II/3, 5. V. 1556.

140 DAZ, SZK, F. Nani, sv. 1, 222 r , 1554.

141 R. J e 1 i ć , Novigradski distrikt, 132; Simon Hostoich de villa Bibigne Š. Budinić.b. I, sv. 1/4,203, 1559.

, 1453; Ser Mathei Ostoich ciuis Jadre, isto, J. C a 1 c i n a, B. VII, sv. XIII/1, 1487.

142 Blasius Ostoich de villa Poduarsie

, DAZ, SZB,

DAZ, SZB, S. D a m i a n i, B. VII, sv. 9,419,

143 P. Runje, isto; DAZ, Primizio, B. VI, br. 95, 19. I. 1600, Agnia filiola dil quondam Mattio Pigliussich da Bibigne, habitata, a Zara.

144 DAZ, I. C a 1 c i n a, B. V, sv. VIII/3, 12.1. 1457.

145 P. Runje, sp. dj.; DAZ, G r i s i n i, B. I, sv. 3, 25. II. 1489. Nenada Pericich de villa Sancti Cassiani. Za Peričiće u Sukošanu drže da su došli iz Vrlike, a neki s područja rijeke Bune.

146 Sasinicha ima i ranije u selu Prljane (danas dio Sukošana) (1450.); P. Runje, sp. dj.,

45.

147 DAZ, A. de R i v i g n a n o , b. II, sv. IV, 96, 1390.

148 Petro Sassinich olaco habitator Jadre

149 P. Runje, sp. dj., 44.

288

,

DAZ, T. Prandino, B. I, sv. I/l, 13.

Jadre

jugoistočnom dijelu današnjeg Sukošana, uz more, 151 ali tih prezimena nema u popisu 1608. Prezime Smolić se 1556. spominje u selu Koruplju, 152 dok se 1592. u Sukošanu spominje Ivan Smolić (Zuane Smolich di San Cassian). 153 1608. Smolića ima i u Ljupču. Prezime Nadihnić u popisu iz 1608. javlja se u Sukošanu i Ljupču, dok se oblik Nadinić danas nalazi u Sukošanu, a ranije se nalazilo u Novigradu i Ninu. Tako se 1555. spominje u Novigrdu Marko Nadihnić (Marcum Nadicnich de Nouigradi de Tulepich), 154 a u Ninu 1575. (Juriza Nadichnich et Jacobi habitatori None). 155

I današnje prezime Dian, a u popisu iz 1608. Dianov, nalazimo u 16. st. U srednjovjekovnim selima današnjih Ravnih kotara 1510. u selu Komorane živi Dragissa Dianovich, 156 1543. u selu Podnovije novigradskog distrikta živi Ivan

157 a 1556. u selu Kašiću,

također novigradskog distrikta, Petar Dianković, 158 dok se 1566. u selu Kamenjane nalazi Gašpar Dianović kao vilik Ivana Grizogona Skodevića (Gaspari Dianouich). 159 I prezime Raspović, koje danas postoji u Sukošanu i Debeljaku, u srednjem vijeku nalazimo pod Nadinom u selu Grivna, jer se 1504. g. spominje Petar Raspović u selu Galovci, koji je nekoć živio u selu Grivni. 160 1543. g. Zadarska biskupija iznajmljuje pasišta na položaju Rat u Sukošanu seljacima sela Sukošana. Njihova imena su sljedeća: Michaeli Samadiich, Georgio Jagnicich, Simoni Cheludich, Mathei Perich, Mathei Jusich, Petri Drasoich, Thome Vlachouich, Andree Sasinich, Thome Ratchouich, Antonii Vuxich, Andree Bocharich, Magdalene Bocharich, Philippi Godanich, Nicola Godanich, Laurii Masich, Joanis Godonich, Matthei Creechich, Simonis Crechich, Anthoni Stoysich, Petri Crechich, Georgij Samadijch, Catherine Piserichia, Pauli Ratchouich, Petri Blasich, Gregorii Nouoselich. 161 Od ovih prezimena 1608. g. u Sukošanu su bila prezimena Krekić, Jagničić, Sašinić, Bokarić, Novoselić. Krekići se i

Dianković (Joanem Dianchouich de villa Podnovie

150 Selo Mokro nalazilo se na

Radoslavi Mermonich de villa Mocro,

),

150 DAZ, S. D a m i a n i, B. II, sv. 4, 23 r , 1445.

151 I. Anzulović , Razgraničenje, 96-97.

152 R.Jelić, Novigradski distrikt, 138.

153 DAZ, S. Venier.B. I, sv. X, 17. IV. 1592.

154 DAZ, SZK, F. Nani, sv. 1,68, 1555.

155 DAZ, N. Drasmileus, B. II, sv. 8, 19. VI. 1575.

156 S. Gunjača, Repertorium actum domini Antonii de Zandonatis, Starine, 42, Zagreb,

1949,261.

157 DAZ, N. D r a s m i 1 e u s, B. I, 9. III. 1543.

158 R. Jelić, Novigradski distrikt, 122.

159 DAZ, N. D r a s m i 1 e u s , B. I, sv. 5, 3. V. 1566.

160 DAZ, M. Sonzonius , B. VI, 1504, Atti ecclesiastici.

161 DAZ, SZB, P. Bassanus, B. I, sv. 1/3, 26-26 r , 6. VIII. 1543.

289

kasnije spominju u Sukošanu. Novoselića ima danas u Ugljanu, Zadru i Zemuniku Donjem.

Prezime Bausović, koje danas nalazimo u Pirovcu u obliku Baus, u popisu iz

1608. nalazimo u Turnju, međutim i to prezime potječe iz kopnenog dijela s

područja novigradskog distrikta. 1566. u selu Tršćani živi Mate Bausović

162 Ovo prezime je u

obliku Bausović zabilježeno u Turnju 1756., 163 dok je 1608. zabilježeno kao Baušević. Bausovići i danas žive u Turnju. Prezime Dlančić 1608. nalazi se u Pakoštanima, Biogradu i Kožinu. U

165

Biogradu ih ima i 1673.-1674., 164 spominje se 1554. Thomasio Dlanchich Prezime Poropatić ili danas Poropat 1608. nalazilo se u Tkonu i u Ljupču, dok se 1562. kao kmet u Režanima novigradskog distrikta spominje Jakov Poropatić. 166

Poropatića je bilo i u Tkonu ranije:

168 Poropata danas ima

u Istri. Lokovići 169 koji su živjeli u selu Čerinci, također novigradskog distrikta,

najvjerojatnije su današnji Lokini u Pakoštanima, koji su u Pakoštanima 1756. zabilježeni kao Lokić. 170 Lokići se 1579. spominju i u Dalmatinskoj zagori. 171 Prezime Lukačić, danas u Biogradu, 1608. imamo zabilježeno u Filipjakovu, u Biogradu se nalazi 1756., 172 a prvi put ga imamo spomenutog u Turnju 1512. 173 kada se spominje Paulo Lucacich de Thurno kao patron broda, a nastanjen u Zadru. Ovo prezime prvi put je zabilježeno u Zadru 1466. (Nicolaus Luchacich zapador de Jadra). 174 Jedan Lukačić se 1542. spominje u Opatice Selu i to kao Bartul ili Barić Lukačić ili Jurjević (Bartolomeo aliter Barichius Luchacich aliter Jurieuich quondam Bilul de villa Opatice sello). 175 Budanovića 1608. ima u

i

(Matheus Bausouich de villa Tarschiane teritori Jadre

).

Lucas

Poropatich de Tchon

167

1571. Georgium Poropatich q. Georgij de insula Tchoni

162 DAZ, N. Drasmileus.B. I/II, 5.

163 R. J e 1 i ć, Tri priloga o stanovništvu Biogradskog primorja, 223.

164 R. Je 1 ić , Stanovništvo kopnenog dijela, 560-561, 573; Isti, Tri priloga, 218.

165 DAZ, SZK, F. Nani, sv. 1.

166 R. J e 1 i ć , Novigradski distrikt, 126.

167 DAZ, Š. B u d i n i ć , B. II, sv. IV, Bastardelli.

168 DAZ, N. D r a s m i 1 e u s , B. I, sv. II.

169 R. J e 1 i ć , Novigradski distrikt, 120.

170 R. J e 1 i ć , Tri priloga, 223.

171 K. Kružić, Povijest Dalmatinske zagore, Split, 1997, 124.

172 R. J e 1 i ć , Stanovništvo, kopnenog dijela, 562; Isti, Tri priloga, 222.

173 DAZ, J. Ph. Rajmundus, B. jedina, sv. 2, 11.

174 DAZ, I. Calcina, B. VI, sv. 1/5, 18. IV. 1466.

175 DAZ, N. Drasmileus, B. I, sv. I, 24. VI. 1542.

290

Turnju, a 1508. g. nalazimo ih i u Većoj pod Velebitom, 176 a ranije u Pakoštanima. 177

Posebno je bilo rašireno prezime Bajčinović. Tako ga 1608. imamo u Filipjakovu, Petrčanima, Ljubi i Ražancu. 178 Ovo prezime 1576. spominje se u Veljanima novigradskog distrikta, 179 a 1570. Mate Bajčinović, župnik sela Čerinci, čini oporuku. 180 1555. g. spominje se Mihovil Bajčinović iz Opatičjeg Sela u vezi izgradnje mlina u Starošanima, na zemlji zadarskih Gallela (Michaeli

Baicinouich de villa Opaticie sello

Jakov Bajčinović (Giacom Baycinouich). 182 I prezime Muhić koje se 1608. g. nalazi u Ražancu, ranije se nalazilo na području novigradskoga distrikta u selima Zahum i Podi. 183 Isto tako i prezime Gunjić koje se 1608. nalazilo u Dračevcu Zadarskom, ranije nalazimo u selu Tršćani. 184 Prezime Frakasović nalazimo 1608. u Dračevcu Zadarskom i Turnju, 1673.-1674. kao najamnik vranskih begova iz biogradskog primorja navodi se Mate Frakašev, a 1756. ovo je prezime zabilježeno u Turnju kao Frakas, dok je 1608. u Olibu zabilježeno kao Frakašić. 185 Prezime se nalazilo i u Novigradu u 16. st. i početkom 17. st., 186 a na zadarskom području prvi put je zabilježeno kao Fraccasseuich i to 1389. kad se spominje Pavao Frakašević, stanovnik Zadra. 187 C. F. Bianchi kaže daje 1670. arhipresbiter Nina bio Ivan Fercassich. 188 Danas je u Filipjakovu poznato prezime Majica, a potječe od prezimena Majić. 1608. g. ovo prezime je zabilježeno u Biogradu (Vuk Majić), 1673. kao najamnik vranskih begova iz biogradskog primorja zabilježen je Miho Maić, a 1709. g. u Filipjakovu kao Maičić rečeni Kuzinović. 189 Međutim ovo prezime se prvi put spominje 1539. kad je u

181 1568. g. u Zadru se kao vojnik nalazi

).

176 Antonio Budanouich de Veche de citra Montes apud Rauno (ili subtus montes vltra Rauno), DAZ, J. Ph. Rajmundus , B. jedina, sv. I, 24.

177 Georgi Budanouich de villa Pachoschane districtus Auran

a,B. VI, sv. II, 1462.

178 R. Je 1 ić , Stanovništvo kopnenog dijela, 562, 566, 568, 572.

179 Isti, Novigradski distrikt, 146.

180 DAZ, Š. Budinić,B. II, sv.II/2, 1570.

181 DAZ, N. D r a s m i 1 e u s, B. I, sv. II/l, 4 r -5.

182 DAZ, H. de M a r c h e t i s, B. III, sv. II, 26. III.

183 DAZ, Š. Budinić.B.I, sv. III/1, 141.

184 R. Jelić, Novigradski distrikt, 130-132.

185 R. Jelić, Stanovništvo kopnenog dijela, 562, 565; Isti, Tri priloga, 219, 223; Isti, Stanovništvo zad. otoka, 160.

186 ZKZ, Ms. 32.

187 DAZ, A. de R i v i g n a n o, B. II, sv. IV, 87.

188 C. F. B i a n c h i, Zara Cristiana II, 239.

189 R. Jelić , Stanovništvo kopnenog dijela, 560; Isti, Tri priloga, 219, 221.

291

,

DAZ, SZB, I. C a 1 c i n

Obrovcu zarobljen i doveden u Zadar Scender Maijch Turç de Obrouatio i njegova kći koja ima otprilike šest godina, ali nepoznata je imena. 190 Možemo

pretpostaviti daje i ovo prezime slavensko, a možda i sa zadarskog područja, te pomuslimanjeno, jer imamo podataka da se 1557. spominje svećenik Ivan Maić kao župnik Ljube - Ljupča (presbiter Johane Maich parocho ville Gliube), 191 a 1648. udaje se u Zadru Stošija kći Jurja Majića iz Dračevca za Vuka Vlahovića iz

Vucho Vlachouich de

Varhe

Vrsi (Anastasia figlia di Zorzi Maich da Malpaga

).

192

Prezime Zoić 1608. bilo je u Banju na otoku Pašmanu, u Biogradu, Grusima i Zadru. 193 1546. na području Nina na položaju Jazvine spominje se zemlja

nasljednika pok. Andrije Zojića iz Nina (terra heredita quondam Andrea Zoijch

de Nona

spominje se u turskom zarobljeništvu Antonio Pelicarich. 195 Imamo nekoliko podataka o naseljavanju sela u biogradskom primorju u 16. st. iz sela u zaleđu, kada pojedini predstavnici seljaka sklapaju ugovore s vlasnicima sela ili zemalja. U tim ugovorima su se obvezali da će se s cijelim obiteljima i stvarima naseliti kao koloni i izgraditi kuće. Tako je zadarski plemić Šime Civalleli 196 1564. sklopio ugovor s nekoliko obitelji iz sela Veterinići i iz sela Dazline na šibenskom području o naseljavanju u Krmčinu i o obrađivanju zemlje u Tukljači. 197 Civalleli se obvezao da će popraviti utvrdu Carncina (kasnije Krmčina) i održavati kulu Turris. Predstavnici svojih obitelji iz Veterinića bili su Vitum Baccuzin et Vitum Jucin, a iz Dazline Matheum Radmiloiuich, Stephanum Bellobercouich, et Mathum Budich. Veterinići su danas sjeveroistočni dio Raštana, danas Viterinci. Od ovih prezimena jedino se kasnije spominje Budić u Tinju 1709. 198 Iz susjedne Poškaljine 1570. se obvezuju Bernardinu i Petru Karnarutiću doći u Biograd koloni sa svojim obiteljima i sa svim stvarima, tu živjeti i sebi sagraditi kuće. 199 To su bili koloni: Petro Gliubich, Simon Radissinouich, Marco Sanadich, Georgio Sancouich,

194 U Biogradu je 1608. bilo Pelicarića, kao i danas, a 1572. g.

).

190 DAZ, N. Drasmileus,B. I, sv. I, 4. XII. 1593.

191 DAZ, P. Bassanus, B. I, sv. II, 5. II.

Gliube

192 Matice Sv. Stošije, br. 40.

193 R. Jelić, Stanovništvo zadarskih otoka, 182; isti, Stanovništvo kopnenog dijela. 561; isti, Stanovništvo Zadra, 100.

194 DAZ, P. Bassanus, B. I, sv. II.

195 DAZ, SZB, N. D r a s m i 1 e u s , B. I, sv. II/8, 118 r .

196 DAZ, J. Ph. Rajmundus, B. jedina, sv. I, 24.

197 DAZ, Š. Budinić, B. I, sv. 1/5, 1564.

198 R. Jelić, Tri priloga, 221,223.

199 DAZ, Š. Budinić, B. II, sv. II/2, 705, 13.1. 1570.

292

presbiter

Johane Maich parocho ville

Michael Galessich, Marco Milatouich, Nicolao Dabanouich, Nicolao Miomanouich, Thoma Curgiliaeuich, Martino Poznichich, Georgio Versatouich, Martino Radassinouich i Lucatio Vranysich, Juratto Bubicich, Gregorio Pachouich. Kao stanovnici Poškaljine 1558. spominju se Radoslaf et Georgius Bubicich fili quondam Luza Bubicich habitatoris in villa Podscaglina districtus Jadre

opunomoćeni su od njihova rođaka Pave Bubičića koji sada živi u Motovunšćini u Istri u vezi nasljedstva njegove pokojne sestre Helene udane za Martina Hitričića in castro vocato Bule dictam partem Histrie (Martin Bubicich eorum fratrum germanum modo ut dixerunt habitationem in Motouunschina partium

Histrie

U popisu 1608. Bubičići se nalaze u Biogradu, Poškaljine tada nema na popisu, a u Ljupču se nalazi zabilježeno prezime Bibičić što može biti krivo napisano ili pročitano Bubičić, 201 a 1673. g. u popisu najamnika vranskih begova iz biogradskog primorja nalazi se zabilježen Vid Bubićić. 202 Bubičića nema 1608. na zadarskim otocima, ali ih ima sada u Ždrelcu na Pašmanu što znači da su kasnije prešli, a danas ih ima i u Istri. 203 Milatovića je 1608. bilo u Turnju i Filipjakovu, dok se 1673. spominje Bariša Milatov, a 1756. u Filipjakovu se nalaze Milatovići, dok u Turnju Milati. 204 Na Milatoviće prvi put nailazimo na zadarskom području 1398. kada Ostoja Milatović sa svojim ostalim katunarima kupuje u Zadru kape od pana i fustanus (vjerojatno vrsta tkanine). 205 1512. se u selu Varikaše spominje Paulo Milatovich, koji uz dozvolu D. Grisogona gradi mlin na području sela Bašćice. 206 Galešići koji su u ovom popisu seljaka iz Poškaljine, spominju se 1608. i u Posedarju, a u Novigradu i ranije, a od njih kasnije nastaju Anzulovići. Danas ih ima i u Raštanima. Od ostalih prezimena koja su iz Poškaljine doselila u Biograd kasnije se spominju: Vitanović, Vidović, Dabanović, Radašinović. Vitanovića je bilo više u Biogradu 1608. i 1756. kao Mersun rečeni Vitanović, a u Pakoštanima su zabilježeni 1709. 207 kao Kurtović Grgo rečeni Vitanović, dok 1673. među stanovnicima biogradskog primorja ima više Vitanovića. Vidovići se prvi put spominju u Poškaljini 1497. (Matheus filium quondam Gregori Vidouich de villa Poscaglina). 208 Vidovića nema

).

200

200 DAZ, Š. B ud i n i ć, B. I, sv. 1/3, 22. V. 1558.

201 R. Jelić, Stanovništvo kopnenog dijela, 1608, 560, 568.

202 Isti, Tri priloga, 28.

203 Isti, Stanovništvo zadarskih otoka, 188.

204 Isti, Stanovništvo kopnenog dijela, 562, 563; Isti, Tri priloga, 219, 224.

205 DAZ, SZB, A. de R i v i g n a n o , B. II, sv. VII, 84, 6. II. 1398.

206 DAZ, Corenich,B. II, sv. 4, 10. III. 1512.

207 R. Jelić, Stanovništvo kopnenog dijela, 560-562; Isti, Tri priloga, 223, 221.

208 DAZ, J. Ph. Rajmundus, B. jedina, 144.

293

u Biogradu u popisu 1608., niti u popisima iz 1673. i 1709., ali ih ima 1756., što

je čudno. 1608. ima ih i na Olibu. 209 Dabanovića je 1608., 1673. i 1756. g. bilo u

Biogradu, Pehćinovića je 1608. bilo u Pakoštanima, a u Biogradu Pehinovića, možda su to Pachouichi, koji su doselili iz Poškaljine u Biograd. Na ovom

području često je prezime Stagličić koje najprije nalazimo na području Rogova.

Staglich de Rogoua, 210 a kasnije i u Punti Pašman, 211 Sv. Filipu i

Jakovu 212 itd. Prezime Radašinović, koje vjerojatno vuče podrijetlo iz srednjovjekovnog sela Radašinovci, koje je možda po njima dobilo ime, imamo 1608. u Biogradu, a 1709. spominje se Miho Veličić rečeni Radašinović, dok je 1673. na popisu Marko Radašinović. U Premanturu u Istri između 1579. i 1598. iz Velima su odselile sljedeće obitelji: obitelj Marka Slipševića, Mikule Vratkovića, Zvane Markovića, Ivana Radusinovića zvanog Škoko. 213 I u selima kopnenog dijela zadarskog područja sklapaju se ugovori o obrađivanju zemlje, ali ne s novopridošlim seljacima, nego s onima koji tu žive. Tako u selu Divin 1562. g. sklapa se ugovor sa seljacima da će naseliti i obrađivati zemlju zadarske biskupije koja se nalazi u tom selu. 214 Njihova imena su: Georgis Baycinouich, Andrea Stoymilouich filium Petri, Radichium Goymilouich quondam Martini, Matheum Ghizdaucich quondam Joanis, Georgium Gorinich quondam Jacobi, Michaelum Dragissich quondam Martini i Radmili Bogulich quondam Luca.

Ovaj Grgur Bajčinovć iz jednog drugog dokumenta vidi se da živi u Radokovu, 215 što je susjedno selo selu Divin i nalazilo se u jugozapadnom dijelu današnjeg Islama Grčkog, gdje je sačuvan položaj Radovo. 216 Stojmilovića je bilo

u popisu 1608. u Bokanjcu. Prezime Gizdavčić najvjerojatnije potječe od katuna

Gizdavac koji je bio na zadarskom području u 14. st. Naime, 1397. u Zadru prodaju sto škopljenih bravi (kastrata) stočari Pripcus Nigoslauich catonarius de Gisdauaç et Deycus Bogdanich de dicto catono. 217 U trogirskoj zagori kod Muća danas se

Juan

209 R. Jeli