DALAI lama Savjeti o umiranju i boljem ivotu / Njegova Svetost dalaj-lama ; <preveo i priredio Jeffrey Hopkins ; s engleskoga preveo

Predrag Raos>. -Zagreb : Mozaik knjiga, 2004. Prijevod djela: Advice on daying and living a better life. ISBN 953-196-356-8 I. Lamaizam -- Temeljna naela 440618088 Njegova Svetost dalaj-lama Preveo i priredio dr. Jeffrev Hopkins SAVJETI O UMIRANJU i boljem ivljenju S engleskoga preveo Predrag Raos Mozaik knjiga

Svatko umire, ali nitko nije mrtav. TiBETSKA IZREKA Sadraj Predgovor 9 1. Svijest o smrti 33 2. Osloboenje od straha 46 3. Pripremanje za smrt 62 4. Uklanjanje prepreka pred povoljnom smru 78 5. Osiguravanje povoljnih preduvjeta za smrtni trenutak 84 6. Meditacije u smrtnom asu 91 7. Unutranja graa 105 8. Jasno svjetlo smrti 123 9. Reagiranje na prelazno stanje 140 10. Osiguranje povoljnog ponovnog roenja 153 11. Svakodnevna razmiljanja o pjesmi 159 Dodatak 165 Predgovor Tibet je poznat po svom dubokom pronicanju u dubine ljudskoga uma. Kao riznica buddhistikog nauka, Tibet je dugo odravao tradiciju duhovnog vjebanja i uenja usmjerenu na izraavanje tih dubokih stanja uma i njihovu primjenu za postizanje duhovnog napretka. Ja sam pak svoje naukovanje o tim sustavima zapoeo koncem 1962. u Tibetsko-mongolskom samostanu u New Jersevju. Dok sam tako u tom samostanu ivio skoro pet godina, nauio sam tibetski jezik, a uz to sam meditirao i izuavao iroku lepezu tema. To mi je omoguilo da, kad sam se u ljeto 1968. vratio u samostan, uzmognem valjano ocijeniti velianstveno izlaganje o raznim temama - kako velikim tako i malim - iz usta vremenog lame Kensura Ngawanga Lekdena, ovjeka koji je 1959., kad su kineski komunisti provalili u Tibet, bio opat samostana Tantra u Lhasi, prijestolnici te zemlje. Na svom je izlaganju lama nekoliko puta spomenuo duboku knjigu o smrti to ju je donio sa sobom. Objasnio je kako je ta knjiga silno korisna kad se pribliimo kraju ivota, i to zato to podrobno opisuje sve dublja umna stanja kroz koja prolazi samrtnik, ali nam i govori kako da se za njih pripremimo. Zatim je dodao kako kroz iste faze prolazimo i svakodnevno kad odlazimo na poinak ili se budimo iz sna, ba kao i kad padamo u nesvijest, kiemo ili doivljavamo orgazam. Ostao sam duboko zadivljen. Ve sam po laminom kratkom izlaganju sadraja te knjige shvatio da je naa uobiajena razina svijesti vrlo povrna u usporedbi s tim dubljim stanjima. Poelio sam o tome doznati vie, pa ga zamolio da me uputi u taj tekst, ali je on to odloio za neku drugu zgodu. Napokon sam 1971. krenuo, zahvaljujui Fulbrightovoj stipendiji, na nekoliko mjeseci izuavanja u drutvu jednog od

laminih tibetskih uenika, a koji je predavao u Njemakoj na Ham-burkom sveuilitu. Tu sam odsjeo u neemu to bi se najbolje dalo opisati kao veliki ormar. Prijatelj je tibetskog uenjaka iznad prozora u ostavi napravio uzani leaj do kojeg su vodile ljestvice, a ispod njega postavio siuni pisai stol. Jedne noi, na samom poetku mog boravka, u uzbudljivom mi se snu pojavio lama i to u blistavom vlastitom liku ali sa est godina, i bez oiljaka od boginja to ih je inae imao na licu kao odrasli ovjek. Stao mi je na prsa pa izjavio: Vratit u se. Tada sam shvatio da je umro. Produio sam za Indiju, u kojoj sam ostao preko godinu dana, i pritom posluao dva niza predavanja Njegove Svetosti dalaj-lame, za mnogih se audijencija s njim uputao u duge rasprave, dobivao od njega privatnu podu-ku, preveo njegov tekst o rastu vezanosti za svijet i praznini, a osim toga i posluio kao prevodilac druini studenata koja je zatraila da ih primi. Vrativi se u Sjedinjene Drave, otiao sam ravno u samostan u New Jersevju, s namjerom da pretraim stvari lame Kensura Ngawanga Lekdena i pronaem knjigu o umiranju. 10 I onda sam je na svoju radost i naao! Proitao sam je i od dvojice lama zatraio tumaenje. Knjiga je na meni ostavila dubok trag. Ona i povrne i duboke razine uma opisuje tako ivo da nam omoguuje zamiljanje kako, na tom krajnjem putu preo-braenja, sve dublje i dublje prodiremo u um. Shvativi da bi ta graa mnogima bila dragocjena, upitao sam Njegovu Svetost dalaj-lamu bi li mogao napisati komentar o jednom drugom tekstu na istu temu, naime o pjesmi to ju je u sedamnaestom stoljeu napisao prvi panen-lama (a koju je ve bio prokomentirao autor knjige o umiranju koju sam netom bio proitao). Izrazio sam miljenje da bi se tako dobila pristupanija knjige, i dalaj-lama se s tim sloio. Nekoliko su me dana kasnije pozvali u unutranji ured Njegove Svetosti, pa sam, opremljen magnetofonom, sjeo pred njega. Njegova je Svetost, crpei pri tumaenju tog teksta iz irokog dijapazona predaja i iskustava, razloila do ivih pojedinosti strukturu buddhistike dubinske psihologije ba kao i sam proces umiranja i razdoblje od smrti do sljedeeg ivota. Pritom je dalaj-lama opisao i kako uvjebani jogini izraavaju duboke razine svijesti potrebne za duevni preobraaj. Dirljivim je rijeima govorio o vrijednosti stalne svjesnosti o vlastitoj smrti, o tehnikama njezina postizanja, o svladavanju straha u trenutku smrti, a takoer i o onom meustanju izmeu dva ivota te o pomoi drugim umiruima. Njegove su pouke sr ove knjige. Da bih u vama stvorio nekakvu predodbu o tome kakav je dojam kod mene tog dana stvorio dalaj-lama, dopustite mi da citiram nekoliko biljeaka iz moje knjige Kultiviranje suuti (Cultivating Compassion), gdje raspravljam o meditiranju o naravi stvarnosti: 11 Dalaj-lama vam savjetuje da se prepustite takvoj meditaciji o nekome ili neemu do ega jako drite, ali tako da doivljaj praznine ne protumaite krivo, to jest kao obezvrjeivanje subjekta - do njega ete i dalje jako drati, ali ete ga sad sagledati na drugi nain. U doba kad me je poduavao o tome u svom uredu u Indiji, moj je doivljaj bio izvanredno jak. Jednoga popodneva, dok sam ga promatrao preko pisaeg stola - a iza lea mu se irio niz prozora - sunce se ve bilo spustilo prilino nisko nad dolinom Kangra. Predmet su naeg razgovora bile faze umiranja - bilo je to duboko izlaganje dubljih razina uma, razina na kojima je izgraena ne samo smrt, nego i sve svjesno iskustvo. Kad govori tibetski, dalaj-lama posjeduje nevjerojatno snaan izraz - jer govori istodobno i vrlo brzo i vrlo jasno - pa na jednu temu us-mjeruje silno mnotvo razliitih uenja. Prizor je bio blistav zbog sjaja sunca preko itavog jarko naranastog neba - kao na drugom stupnju etiri suptilne svijesti kroz koje prolazimo u trenutku smrti. Osjeao sam se kao kod kue kao nikad u ivotu. Kad sam iziao iz njegove sobe, zatravio me pogled na zasnijeeni vrhunac iznad Dhar-msale. Krenuo sam prema svojoj sobi smjetenoj nie na obronku, pa preao preko mjesta

gdje je i s druge strane pucao pogled na brdo. Prostor je izmeu dvije planine ispunila duga, tvorei potpuni krug. Bilo je to neto zapanjujue! Nekoliko dana kasnije, ba kad sam odlazio s posljednje po-duke kod dalaj-lame, spremajui se na povratak u 12 Sjedinjene Drave, u trenutku kad sam stigao do vrata, on mi je rekao: To je kao san. Nato ja: Sto to? To je kao san, odgovorio mi je on. ak i u tom najivljem i najdragocjenijem razdoblju ivota, on me natjerao da razmiljam o praznini tog dragocjenog doivljaja. Praznina ne ponitava pojave; ba naprotiv, ona je sasvim spojiva s djelatnou, ba kao i s prihvaanjem drutvenih vrijednosti. Djelovanje dalaj-lamina nauka Nauk dalaj-lame prepun je pojedinosti o samom procesu umiranja, ali i praktinih savjeta. Kroza nj sam stekao mnoge predodbe o postupnom uruavanju svijesti, te nauio mnogo toga to e se kasnije pokazati vrlo korisnim. Dok su mi se otac i mati odmarali u svojoj malenoj zimskoj kuici na Floridi, otac je doivio modani udar. Imao je tada osamdeset i jednu godinu. Ja sam u tom trenutku bio daleko, ak u Vancouveru, gdje sam predavao na Sveuilitu Britanske Kolumbije, zbog ega sam u tom gradu i ostao kad su moja tri brata otila na Floridu posjetiti bolesnoga oca. Svi smo doivjeli veliko olakanje kad se otac digao iz komatoznog stanja, pa se ak i vratio kui. Pa ipak, kad sam nekoliko tjedana kasnije, poto su braa otila, stigao i sam, otac se ve bio vratio u bolnicu, i opet u komatoznom stanju. 13 Jednog je dana, leei tako na leima, otvorio oi. Okrenuo se prema meni, pa smo zapoeli blagi razgovor. I tako mi je u jednom trenutku, s bolnim odsjajem u oima, rekao: Ne bi mi vjerovao kad bih ti ispriao to se sve u ovoj bolnici zbiva. Upitao sam se to je time mislio rei, a pogled mi je odlutao do televizora na dnu njegova kreveta. Davala se nekakva vrua bolnika sapunica, a onda sam opazio i da mu je bolnica na jastuk stavila maleni zvunik. Dok je leao u komi, sluao je sve te programe! Nakon nekog sam mu vremena rekao to je zapravo izvor tih njegovih ideja, pa mu onda i iskljuio zvunik, jer sam se prisjetio dalaj-lamina nauka kako je, kad se ponemo bliiti smrti, najvrjednije od svega imati nekoga tko e te podsjetiti na kreposne misli. Nekoliko dana kasnije oevo se stanje prozlilo, pa je potonuo u duboku komu. Posjetivi ga jedne veeri, otkrio sam da su ga premjestili u drugu sobu. Ovaj je put iz televizora tretao nekakav kviz. elio sam ga iskljuiti, ali mi je sestra rekla da taj kviz jako voli jedan skoro gluhi bolesnik u susjednom krevetu. Smeteno sam sjeo na dno oeva kreveta i upitao se to sad. Televizor je zagrmio pitanje o brodu koji je potonuo na puini, pa sam pomislio da bih sad mogao bar zapoeti razgovor s onim drugim bolesnikom. Znate li kako se zvao taj brod? viknuo sam. Kad se na njemu nije pomaknuo ni jedan mii, shvatio sam da je i on u komatoznom stanju. Ali se moj otac uspravio u postelji i rekao: Andrea Dona. Bio je lucidan, i sve je to sve vrijeme sluao! Iskljuio sam TV, a onda smo zapoeli lijep razgovor. Bio je opet onaj stari, sa svime zadovoljan. Zatraio je krekere i mlijeko, i sestra mu ih je donijela na posebno 14 njean nain. Neko smo vrijeme tako avrljali, a kad sam odlazio, upitao sam ga: Da pozdravim mamu? A to misli, odgovorio mi je veselo. Sutradan su rano ujutro majku nazvali iz bolnice i javili joj da je otac noas umro. Kako mi je bilo drago da je pred smrt doao k svijesti i da mu se vratilo dobro raspoloenje. I da je televizor utio. Mrtvog su oca ostavili u njegovoj sobi, samog. Stigao sam i, prisjetivi se da ne smijem uznemiravati tijelo, sjeo i ostao tako sjediti bez rijei jer nisam poznavao njegov vokabular vjere. Osjeao sam da ga ve samim time to sam tu podupirem na njegovu putu.

Godinu dana kasnije mati mi je vjerojatno doivjela modani udar. Nazvala je mog brata Jacka i enu mu Judy. Jacka nije bilo kod kue, a kad se javila Judy, mati je rekla kako se osjea strano loe, da je jako boli glava, te nastavila govoriti sasvim zbrkano. Rekla je da je hvata nesvjestica i da joj nije dobro. A onda joj je glas zamro. Budui da mati nije spustila slualicu, Judy je odjurila u susjedstvo i nazvala hitnu pomo. Poslije toga su majku u bolnici triput vraali s vrata smrti, i svaki se put muila u elji da neto kae. Videi je kako se tako nesuvislo bori za rije, prisjetio sam se kako je dalaj-lama govorio o potrebi za prijateljskim savjetom koji e dozvati kreposni stav, pa priao njezinu uzglavlju. Znao sam da je duh za nju rije od posebnog znaenja, pa sam joj rekao: Mama, to sam ja, Jeff. Doao je trenutak duha. Ona se smjesta smirila i prestala se batrgati. Njeno sam ponovio: Doao je trenutak duha. Nekoliko je dana kasnije mirno preminula. 15 Kad su mom roaku Bobbvju dijagnosticirali tumor na mozgu, on je o svojoj bolesti nadugo i nairoko razgovarao s mojim bratom Jackom, i ovaj ga je upitao bi li jo to elio uiniti dok je jo aktivan. Bobby mu je odgovorio: Volio bih da se rodbina sastane, pa da priamo prie o djedu. Moj je djed po ocu bio ljudina, te je titio svoju obitelj, farmu, crkvu i sve mu blisko na ustar, pa i aljiv nain. I tako nas je Jack sve skupio, svih nas etrna-estero. Svi smo znali daje Bobby na samrti, i nismo se pretvarali da nije tako, ali zbog toga nismo bili ni ucviljeni. Veina je od nas priala urnebesne prie, koje sam i snimio na video. Bobbvjeva me sestra Nancy nazvala i upitala za savjet o tome to da radi kad se priblii trenutak smrti. Pobrini se da nitko oko njega ne plae i ne narie, odgovorio sam joj. Sve neka bude vrlo jednostavno. Iskljui televizor. Neka se ljudi dou pozdraviti prije poetka kraja. Na Bobbvjev predzadnji dan, sva je rodbina gledala videozapis svog sastanka, i dobro se zabavila. Bobby je umro sutradan, u tiini i jednostavnosti. Dalaj-lama savjetuje da nas, kad nam se priblii kraj, podsjete na nae meditacije, pa ma kakve da bile. Mi drugima ne moemo nametnuti nae nazore, kao ni nivoe svjesti vie od onih koje oni mogu svladati. Kad je moj prijatelj Raymond doznao da umire od AIDS-a, on i njegov deko upitali su me to da uine. Prisjetio sam se smrti roditelja, pa i vlastite paraliziranosti zbog Lvmeove bolesti a od koje sam skoro umro, pa shvatio da i dugo poto izgubimo sposobnost komuniciranja s drugim ljudima, ipak jo moemo ivjeti jakim i lucidnim unutranjim ivotom. Za te sam izvanredno teke bolesti u sebi ponavljao mantru 16 to sam je recitirao kroz skoro trideset godina. Otkrio sam da unato tome to sam nesposoban komunicirati s drugima, ja ipak i dalje mogu ponavljati mantru s uobiajenom lucidnou. Povremeno sam pokuavao neto rei, ali to nisam i uspijevao. No unato tom neuspjehu, ipak se nisam brinuo. Znao sam da bih time jako pogrijeio. Samo sam i dalje ponavljao mantru, i to me smirilo. Povodei se za vlastitim iskustvom, posavjetovao sam Raymondu da izabere izreku koju e stalno ponavljati. On je izabrao kiticu od etiri stiha Josepha Goldsteina: Neka se ispunim prijaznom ljubavlju. Neka mi bude dobro. Neka me ispuni spokoj i mir. Neka budem sretan. Pomislio sam kako je to to je izabrao moda malo predugako, ali sam ipak znao da e to za nj biti sasvim u redu, zato to je poelio ba to. Raymond je vjebao svoju mantru. Njegov mu ju je partner stavio u plastini okvir kraj uzglavlja, pa kad bi Raymond okrenuo glavu, opazio bi je i to bi ga podsjetilo da je ponovi. Kasnije, kad se Raymond vratio iz bolnice da umre kod kue, postupno se poeo povlaiti u sebe, jer je najprije izgubio dar govora, pa sposobnost pokazivanja rukom, te napokon i sposobnost i najmanjeg pomicanja. Pa ipak, kad bih uao u njegovu sobu, pa sjeo na pod do njegove postelje i rekao: Neka se ispunim prijaznom ljubavlju, lice bi mu se ozarilo a oi pomaknule ispod sputenih vjea. Upalilo je!

17 Prvi panen-lama U ovoj knjizi, pri tumaenju pjesme od sedamnaest kitica prvog panen-lame, Njegova Svetost dalaj-lama crpi iz irokog spektra indijske i tibetske pismene i usmene predaje. Dalaj-lama razmotava smisao tih kitica, obraujui ih jednu po jednu, pa nam potanko izlae faze umiranja, ono prelazno stanje izmeu dva ivota, kao i ponovno roenje, sve vrijeme na vrlo dojmljiv nain opisujui praktinu primjenu tih spoznaja. Pjesma koja tvori srce ove rasprave nastala je u sedamnaestom stoljeu. Svijest su o njezinoj vanosti i re-levantnosti prenosili redovnici i laici u Tibetu, a danas i u itavom svijetu. Predmnijevati, meutim, da se ona moe prouavati, kao i da se nad njom moe meditirati, znailo bi biti slijep na trenutni poloaj religije u Tibetu, na prilike u kojima ivi panen-lama, kao i na stalne napetosti izmeu Tibeta i Kine. Zbog toga bih volio prikazati povijest naslova dalaj-lama i panen-lama, kao i slijed inkarnacije autora te pjesme, to jest panen-lama. Kao to bih volio i raistiti nekoliko nejasnoa o prilikama u Tibetu i razmotriti sadanju inkarnaciju panen-lame koja trenutno ivi u kunom pritvoru u Kini. Sredinom trinaestog i poetkom etrnaestog stoljea, Tsongkhapa Losang Drakpa je u Tibetu stvorio spi-ritualnu tradiciju zvanu Geluk, poznatu i pod imenom kole ute kape. Oko 1445. Tsongkhapin je uenik Gen-dun Drup sagradio veliki samostan, takozvani Tashi Lhun-po (Brdo sree) u Shigatseu, u pokrajini zapadano od tibetske prijestolnice Lhase. Genduna Drupa e naknadno 18 nazvati prvim dalaj-lamom, i to kad Sonam Gvatso (1543.--1588.), njegova trea inkarnacija po redu, 1578. od svog mongolskog zatitnika i sljedbenika Altankana primi ime dalaj (stoje zapravo mongolski prijevod rijei Gvatso, a koja znai ocean). Gendun Drup je osim toga od svog uenog tibet-skog suvremenika Bodonga Choklava Namgvela primio jo i ime panchen, i to kad je uspio odgovoriti na sva njegova pitanja. Panchen znai veliki uenjak, a rije potjee od sanskrtskog pandita to znai uenjak, kao i tibetske rijei chen po koja znai velik. I kasnije su opate samostana Tashi Lhunpo, a koji su bili birani na odreeni rok, takoer redom nazivali panen. U sedamnaestom je stoljeu peti dalaj-lama samostan Tashi Lhunpo predao svom uitelju Losangu Chokviju Gveltsenu (1567.-1662.), njegovu petnaestom opatu. Njega su pak, kao glavara samostana, zvali panen. Kad je, meutim, Losang Chokvi Gveltsen umro, peti je dalaj-lama objavio da e se njegov uitelj ponovno pojaviti kao prepoznatljivo dijete i nasljednik, pa je tako njegov niz inkarnacija zadrao naslov panen-lama, a one su same postale opatima samostana Tashi Lhunpo. Tako se naslov panen-lama prestao stjecati izborom na odreeni rok i prenio se na slijed reinkarnacija. Od tada je u Tibetu zavladao obiaj da dalaj-lama i panen-lama jedan drugom u razliitoj mjeri priznaju nasljednike. Dalaj-lama je opi duhovni i svjetovni voa Tibeta, dok je panen-lama voa onog podruja oko Shi-gatsea. Povijest stjecanja naslova dalaj-lama i panen-lama podriva smijene tvrdnje trenutnih kineskih vlasti da ti naslovi na neki nain upuuju na njihovu podlonost Kini. 19 Ti su naslovi potpuno autohtoni. Da bi podupro svoje pretenzije na legitimnost, Peking ukazuje na to da panen-la-mu zovu erdini. To je, meutim, mongolska rije koja znai dragocjeni dragulj, te predstavlja poasni naslov zajedniki mnogim mongolskim lamama. Sto se pak tie naslova panen-lame, njega je 1731. dodijelio car Kiang-shi, Mandurijac koji je u to doba vladao Kinom. Ne smijemo smetnuti s uma da su Kinom u raznim razdobljima njezine povijesti vladali stranci iz Mongolije i Mandurije, ba kao i Kinezi iz dinastije Han. Poetkom dvadesetog stoljea doktor Sun Yat-sen, utemeljitelj moderne Kine, zalagao se za krivotvorinu, to jest za ujedinjeno Srednje Kraljevstvo koje bi

obuhvaalo Manduriju, Mongoliju, Istoni Turkestan, Tibet i Kinu. Godine je 1911., meutim, ak i on rekao da su poslije pobjede nacionalistike revolucije nad dinastijom Manchu, Kinu u dva navrata zaposjele strane sile - najprije Mongoli a zatim Mandurci. I Mongoli, i Mandurci, i Kinezi iz dinastije Han smatrali su Tibet stranom zemljom ak i kad bi se povremeno, kao moni susjed, njihovo carstvo upletalo u poslove Tibeta. Osim toga moramo biti svjesni toga da je u osmom stoljeu Tibetsko Carstvo sezalo sve do kineske prijestolnice Ch'angana, to jest dananjeg Xiana. Stoga bismo, u sluaju da iz povremenih zadiranja u neku zemlju slijedi da ona pripada agresoru, mogli isto tako tvrditi i da Kina pripada Tibetu. Peking nastoji legitimirati svoju vlast u Tibetu osiguranjem kljune uloge u priznavanju vanih lama tog podruja, meu kojima su najistaknutiji dalaj-lama i panen-lama. Oajnika nastojanja Pekinga da stekne nekakvu prividnu relevantnost u tibetskim vjerskim poslovi20 ma odrazila se i u nizu dogaaja povezanih s nedavnim identificiranjem jedanaestog panen-lame. Da bi daljnje izlaganje bilo jasnije, budi mi doputeno da ukratko izloim postupak potrage za uzvienom reinkarnacijom. 1. Kroz itavu se zemlju provodi potraga za posebnim znakovima koji prate roenje djeteta, za majkama s neobinim snovima i za djecom obdarenom posebnim, a nesteenim znanjem. 2. Analiziraju se nebeski znakovi. Tako se primjerice poslije smrti prethodnog dalaj-lame na istoku pojavila duga, pa time uputila na ponovno roenje u istonom dijelu zemlje. A onda su se s istone strane relikvijara preminulog dalaj-lame pojavila dva predmeta visoka jednu stopu i nalik na kljove. Poto je potraga pronala sljedeu inkarnaciju, u otvorenom je amfiteatru, u kojem nauavaju dalaj-lame, usred zime procvalo cvijee, a stanovnici su Lhase spontano zapjevali melodiju s imenom njegovih roditelja. (Mnogi takvi znakovi u prvom trenutku prou nezapaeni, pa ih shvate tek naknadno.) 3. Trai se savjet od nadnaravnih izvora znanja. Na jezero jugoistono od Lhase, poznato po tome to izaziva proroka vienja, alje se redovnika druina. U sluaju je sadanjeg dalaj-lame ona u jezeru ugledala sliku samostana u njegovu zaviaju, ba kao i sliku njegove kue. Osim toga je ugledala i tri slova: A, Ka, Ma, koja su uputila na pokrajinu (A kao Amdo), samostan (Ka kao Kumbum) i osobno ime dalaj-lamino (Ma, to znai ensko, budui da je dalaj-lama kao dijete nosio ensko ime, jer se zvao Boica Dugog ivota). 21 4. Izvodi se gatanje i to vrenjem zdjele u kojoj se nalaze kuglice od tijesta s imenima finalnih kandidata, pri emu napokon izvrte jednoga od njih. 5. alju se druine preruenih tragaa kojima je zadaa provjeriti posjeduju li kandidati neka izvanredna znanja, a i da utvrde znaju li prepoznati stvari i pojave iz ivota prethodnoga lame. Tako je sadanji dalaj-lama uspio u jednom od preruenih lanova druine prepoznati redovnika-slubenika, a u drugom redovnika iz samostana Sere. Osim toga je morao izabrati izmeu dvije brojanice, dva malena ritualna bubnja i dva tapa za etnju. Ve je i sama pomisao da bi se materijalistike komunistike vlasti upletale u takav religijski postupak upravo smijena, no dogodilo se upravo tako, kao to se vidi i iz dogaaja povezanih s identificiranjem sadanjeg panen-lame. KRONOLOGIJA IDENTIFICIRANJA JEDANAESTOG PANEN-LAME 1984.: Kineske komunistike snage, koje su 1950. provalile u Tibet, da bi do 1959. zaposjele sve njegove dijelove, objavljuju kako e Tibetancima dopustiti da trae inkarnacije visokih lama. 1987.: Kineske vlasti osnivaju u Pekingu posebnu kolu za reinkarnirane lame eda bi stvorile rodoljubive lame, kojima e na srcu biti jedinstvo domovine. 22 28. sijenja 1989.: Deseti panen-lama umire u pedeset i prvoj godini ivota u samostanu Tashi Lhunpo u Shigat-seu u Tibetu, i to samo etiri dana po izricanju

poruke u kojoj kritizira kineske vlasti te veli: Od kineske je vladavine u Tibetu bilo vie tete nego koristi. On je ostao u Tibetu i poto je iz njega u oujku 1959. pobjegao dalaj-lama, te je za Kulturne revolucije bio devet godina i osam mjeseci muen po zatvorima zato to je sroio izvjetaj otro kritian prema kineskoj politici u Tibetu. (Poslije njegove smrti uporno se ponavljaju glasine da su ga otrovali.) Istoga dana dalaj-lama predlae slanje u Tibet deseterolane religijske delegacije koja e se pomoliti u samostanu panen-lama. Veljaa 1989.: Kineski premijer Li Peng objavljuje kako strancima - to e rei Tibetancima u egzilu - nee biti doputeno uplitanje u proceduru izbora. 1989. kolovoza: Kineske vlasti objavljuju plan u pet toaka, a koji obuhvaa potragu, izbor i priznavanje panen-lama. Taj je plan rezultat kompromisa s upravom samostana panen-lame, te sadri i kategorini zahtjev kineskih vlasti da u tom procesu bude i lutrija, te da one preuzmu konanu javnu potvrdu. Istraivaki odbor postavlja Peking, a vodi ga Chandrel Rinpochav, opat samostana panen-lama, a za kojeg se zna da surauje s Kinezima. 21. oujka 1991.: Dalaj-lama, posredstvom svoje ambasade u New Delhiju, informira kineske vlasti da bi elio pomoi pri traganju za reinkarnacijom panen-lame, i to odailjanjem delegacije na jezero prorokih vienja jugoistono od Lhase. 23 Lipanj 1991.: Tri mjeseca kasnije kineske vlasti odgovaraju da nema ba nikakve potrebe za uplitanjem. 17. srpnja 1993.: Glava tragake druine Chadrel Rinpoc-hay, postavljen od kineskih vlasti, alje dalaj-lami rtvene prinose i pismo o reinkarnacijama panen-lame. U njemu mu objanjava da je redovnika druina obila dva jezera i dobila potvrdu da se panen-lama reinkar-nirao. 5. kolovoza 1993.: Dalaj-lama alje, posredstvom kineske ambasade u Delhiju, odgovor Chandrelu Rinpochavu, te ga poziva da mu u posjet u Indiju poalje delegaciju s kojom bi raspravio o traganju za reinkarnacijom. Na ovo pismo ne dobiva odgovor. 17. i 18. listopada 1994.: Dalaj-lama, na privatnom sastanku s nekim Kinezom, tijesno povezanim s kineskom vladom, veli kako jo od 5. kolovoza 1993. eka odgovor na svoje pismo Chandrelu Rinpochavu. Pritom istie koliko je vano da traganje za reinkarnacijom bude u skladu s tradicionalnim vjerskim procedurama. Sijeanj 1995.: Spomenutog Kineza u dva navrata podsjeaju na taj razgovor. Travanj 1995.: Kineske vlasti objavljuju nove zakone o traganju, odabiranju i odobravanju inkarnacija visokih lama. 14. svibnja 1995.: Poslije intenzivnog analiziranja preko tridesetoro djece i primitka etiri prorotva iz pro-roita, kao i poslije devet gatanja, meu kojima je bio i ritual s kuglicama od tijesta, dalaj-lama i formalno priznaje estogodinjeg djeaka Gedhuna Choekvija 24 Nyimu, roenog 25. travnja 1989. u okrugu Lhari u Na-gchuu, u Tibetu, za jedanaestog panen-lamu. Taj se datum poklapa s povoljnim trenutkom u kalendaru nauka Kota vremena, trenutkom s kojim panen-lama stoji u posebnoj vezi. Dalajlama i delegacija Chandre-la Rinpochava (postavljenog od Pekinga) u tome su suglasni. 15. svibnja 1995.: Slubena kineska novinska agencija napada izjavu dalaj-lame. 17. svibnja 1995.: Pekinke vlasti dre Chandrela Rinpochava i njegova pedesetogodinjeg tajnika Jampa dvanaest dana u Chengduu, odsjeene od vanjskoga svijeta. Kineske vlasti lamu-djeaka stavljaju u pritvor. Tako taj estogodinjak postaje najmlaim politikim zatvorenikom na svijetu. 19. svibnja 1995.: U tibetskim se gradovima poinju pojavljivati plakati koji osuuju uplitanje kineskih vlasti u izbor panen-lame. 21. svibnja 1995.: Kineske vlasti sazivaju zbor u tibetskim gradovima Lhasi, Shigatseu i Negchuu te zabranjuju okupljanja vie od troje ljudi kao i svako javno raspravljanje o reinkarnaciji panen-lame. U samostan Tashi Lhunpo ulaze partijski kadrovi i poinju seanse preod-gajanja, a redovnike pozivaju da

kritiziraju Chandrela Rinpochava. Djeak lama i itava njegova obitelj, ba kao i dva druga djeteta, bivi vodei kandidati, potom naprosto nestaju, nakon ega javljaju da su ih preselili u Peking. U Lhasi se pak od svih vodeih ljudi u dravnoj i vjerskoj hijerarhiji trai sudjelovanje na zborovima na kojima se osuuje izjava dalaj-lame. 25 24. svibnja 1995.: Hitna sjednica Kineske narodne savjetodavne konferencije objavljuje izjavu u kojoj se dalaj-la-mina izjava proglaava pravno nitavnom. Svibanj 1995.: Yuluu Dawi Tseringu, vodeem tibetskom disidentu i bivem politikom zatvoreniku, nareuju da se svaki drugi dan javlja na policiju. 11. lipnja 1995.: Kineske vlasti zatvaraju u Dingri Gyaru Tseringa Samdrupa, Chandrel Rinpochaveva voditelja poslova, i to zbog sumnje da je komunicirao s dalaj-la-mom. 12.-13. srpnja 1995.: Iz Shigatsea, sjedita samostana panen-lama, istjeruju strane turiste, tako da ne vide demonstracije. Tibetance sprjeavaju u obavljanju vjerskih poslova u samostanu panen-lame, pa im brane ak i pobono obilaenje hramova i vjerski obiljeenih mjesta. Nitko u javnosti danas ne zna gdje se nalazi djeak kojeg su prepoznali potraga iz njegova samostana, da-laj-lama i panen-lama. Do danas, to jest 2002. godine, kineska vlada njega i njegove roditelje ve sedam godina dri u zatoenitvu, a meunarodnim promatraima, zabrinutim za njegovo stanje, brani pristup djeaku. U meuvremenu je pak voa potrage Chandrel Rinpo-chay, to jest 2002., puten poslije sedmogodinjeg zatoenitva. Uslijedio je upravo nadrealistiki niz dogaaja. Komunistika je kineska vlada naime imenovala vlastitu potragu, te izjavila kako je otkrila pravog panenlamu. Taj je proces budno pratio i sam kineski predsjednik Jiang 26 Zemin. Od vlasti odobreni nadomjestak, kojemu je sad ve trinaest godina, dobio je istaknuto mjesto u kineskim novinama, gdje je bio prikazan kao rodoljubivi uenjak sposoban da nadahne pobonou. Godine je 2001. taj od Pekinga odobreni pseudo-dalaj-lama na turneji po razvijenoj istonoj obali izjavio: Ja sad duboko razumijem veliinu Kineske komunistike partije i osjeam toplinu socijalistike obitelji voene slavnom politikom Kineske komunistike partije. Prijedlozi za razmiljanje Zato su pekinke komunistike vlasti tom pitanju posvetile toliko truda? Zato da time svijetu pokau kako i u spi-ritualnom ivotu nacije igraju kljunu ulogu, i time pribave legitimitet svojoj invaziji na Tibet. One, osim toga, moda i pokuavaju otkrie novog panen-lame objaviti ba na trinaestu obljetnicu proglaenja Autonomne pokrajine Tibet, kad je tako bio nazvan teritorij koji je samo dio te zemlje. Dalaj-lama i delegacija iz samostana panen-lame kojeg je zapravio bio postavio Peking, ipak su se sloili oko kandidata, pa je dalaj-lama objavio i identifikaciju, i to nedvojbeno zato da ve unaprijed onemogui kinesko uplitanje. Peking osim toga sasvim neosnovano tvrdi da je prethodni, kuominangki reim sudjelovao u prepoznavanju dananjega dalaj-lame. To se, meutim, kosi s mnogobrojnim povijesnim dokazima. Kad je 22. veljae 1940. bio okrunjen dalajlama, odnos je Tibetanaca prema ki27 neskom emisaru Wuu Zhongxinu bio isti kao i prema poslanicima iz Butana, Sikkima, Nepala i Britanske Indije, i Kinez u tom poslu nije igrao nikakvu posebnu ulogu. Ku-omintang je iznio apsurdnu tvrdnju da se djeak poklonio prema Pekingu i da ga je na prijestolje posjeo kineski emisar. ak je i Ngabo Nawang Jigme, tibetski slubenik koji je bio na krunidbi i suraivao s kineskim vlastima, a inae je dopredsjednik Stalnog odbora Narodnog kongresa, 31. srpnja 1989. o tome rekao: Mi, Komunistika partija, ne trebamo govoriti lai utemeljene na kuomintankim laima. U isto je doba drug Chang Feng iz

Ministarstva Ujedinjenog fronta, izjavio: Ubudue neemo govoriti kako je Wu Zhongxin sudjelovao u obredu pri ustolienju etrnaestog dalaj-lame. Danas se, meutim, Peking u oaju opet okrenuo kuomintankoj krivotvorini. Znakovito je ve i to to, unato injenici da Tibet posjeduje velika samostanska sveuilita koja se duboko bave svim filozofskim pitanjama, u tibetskom jeziku nikad nije postojala rije za zemlju koja obuhvaa i Tibet i Kinu. Politika dananjih kineskih vlasti prema Tibetu temelji se na nepotivanju i zanemarivanju potreba i elja tibetskog naroda. To se mora promijeniti, i to tako da se Pekingu jasno stavi na znanje da se svijet prema tom pitanju odnosi vrlo ozbiljno. Drave i nedravne ogranizacije trebale bi izvriti pritisak na kineske vlasti da oslobode panen-lamu i ljude povezane s njegovim otkrivenjem, te da mu dopuste kolovanje u njegovu samostanu i slobodu putovanja. Ujedinjeni bi narodi trebali poduprijeti nastojanja dalaj-lame da pregovorima ishodi sporazum o statusu Tibeta. 28 Tibetska kultura see daleko izvan Tibeta, te se protee od Kalmikih stepa uz Volgu (na mjestu gdje se Volga ulijeva u Kaspijsko more) pa sve do Vanjske i Unutranje Mongolije, sibirske republike Burjatije, Butana, Sikkima, Ladakha i dijelova Nepala. U svim se tim podrujima buddhistiki rituali i skolastike rasprave vode ti-betskim jezikom. S itavog su tog golemog teritorija na kolovanje u Tibet, i to napose u prijestolnicu Lhasu i njezinu okolicu, dolazili mladii, te se po okonanju studija obino vraali u domovinu (sve dok u mnogim od tih zemalja nije dolo do komunistikog prevrata). To znai da tibetska kultura zauzima sredinje mjesto na golemom podruju srednje Azije, te stoga njezino utrnue izaziva dalekosene posljedice. Ova bi nas knjiga morala podsjetiti na golemu riznicu Tibeta. dr. Jeffrev Hopkins profesor tibetskih studija Sveuilite Virginia 29 SAVJETI O UMIRANJU Svijest o smrti Ba kao to tkalac Tkajui stigne do kraja Kad fine niti protjera kroz tkanje, Ba tako ovjek proivi svoj ivota. Buddha Misao na smrt je neobino vana - to kontempliranje injenice da neemo dugo ostati u ovom ivotu. Nismo li svjesni smrti, neemo znati ni iskoristiti ovaj ve dosegnuti ljudski ivot. To je vrlo znaajno zato to, polazei od te spoznaje, moemo postii vane uinke. Smrt ne analiziramo da bismo u sebi pobudili strah, nego da bismo znali cijeniti ovaj dragocjeni ivotni vijek u kojemu moemo ostvariti toliko vanih duhovnih vjebi. Umjesto da se bojimo, moramo razmiljati o tome kako emo, kad stigne smrt, izgubiti dobru priliku za vje33 banje. Tako e razmiljanje o smrti u nae vjebanje ucijepiti novu energiju. Moramo prihvatiti istinu da smrt dolazi kao normalni dio ivota. Ili, kako bi to rekao Buddha: Mjesto na kojem nas smrt ne bi doticala Ne postoji. Ne postoji u svemiru, ne postoji u oceanu, Nema ga ni usred planine. Prihvatimo li da je smrt dio ivota, onda emo se s njom, kada po nas doe, lake suoiti. Kad ljudi duboko u sebi znaju da e smrt doi, ali namjerno izbjegavaju razmiljanje o njoj, onda ne ine neto to se slae s prilikama, nego neto zapravo kontra-produktivno. Isto vrijedi i ako starost ne prihvaamo kao dio ivota, nego je smatramo neeljenom te je u mislima namjerno izbjegavamo. To nas dovodi do mentalne nespremnosti, pa kad starost neizbjeno doe, onda nam bude jako teko.

Mnogi su ljudi tjelesno stari, ali se pretvaraju da su mladi. Ponekad kad se sretnem s dugogodinjim prijateljima, primjerice izvjesnim senatorima u zemljama poput Sjedinjenih Drava, znadem ih pozdraviti s Prijatelju stari, mislei time rei da se ve dugo poznajemo, a ne da je sugovornik neizbjeno i tjelesno star. Pa ipak, kad to iz-reknem, neki me naglaeno isprave: Ma nismo mi stari! Nego smo dugogodinji prijatelji. A zapravo su oni zaista stari - s dlakama to im vire iz uiju, a to je ve jasan znak starosti - ali se zbog starosti osjeaju nelagodno. A to je budalasto. 34 Kad razmiljam o ljudskom ivotu, obino uzimam da mu je najvea duina stotinu godina, to je zapravo, usporedimo li ga s vijekom planeta, izvanredno malo. A to kratko postojanje treba iskoristiti tako da drugima ne nanosimo bol. Svoj ivot ne smijemo posvetiti destruktiv-nim djelima ve konstruktivnom djelovanju - i to barem u tolikoj mjeri da drugima ne inimo zlo niti im stvaramo nevolje. Tako e na kratki, upravo turistiki boravak na planetu imati smisla. Ako turist nakratko posjeti neko mjesto i pritom ljude izgnjavi, uinit e neto zaista budalasto. Ali ako kao turisti za svog kratkog boravka druge razveselimo, postupit emo mudro; kad poslije odemo na drugo mjesto, i sami emo zbog toga biti veseli. Ali ako im budemo stvarali nevolje, iako za svog boravka sami ne doivimo neugodnosti, morat emo se upitati kakva je uope bila svrha naeg posjeta. Od stotinu godina ivota, najraniji dio provedemo kao dijete a zavrni potroimo u starosti, poesto ba kao ivotinja to samo jede i spava. Izmeu toga imamo moda ezdeset do sedamdeset godina koje moemo smisleno utroiti. Ili, kako bi to rekao Buddha: Pola nam ivota oduzme san. Deset godina potroimo u djetinjstvu. Dvadeset se gubi u starosti. U preostalih dvadeset godina, tuga, jadanje, bol i uzrujavanje oduzmu nam mnogo vremena, a stotine tjelesnih bolesti unite ga jo i mnogo vie. Da bi nam ivot postao smislen, bitno je da prihvatimo i starost i smrt kao sastavne dijelove ivota. Osjeaj da je smrt neto skoro nemogue samo nas gura u jo go35 ru pohlepu i stvara nove nevolje - ponekad ak i na namjerno nanoenje zla drugim ljudima. Pogledamo li malo bolje kako su neke navodno velike linosti carevi, monarsi, i tako dalje - podizali silne palae i zidine, opazit emo kako im se duboko u glavi krila misao da e u ovom ivotu ostati zauvijek. Ta samoobmana samo dovodi do novih muka i nevolja za druge ljude. ak i za one koji ne vjeruju u budue ivote, kon-templiranje je stvarnosti produktivno, korisno i znanstveno opravdano. Zbog toga to se ljudi, svijest i sve ostale uzrone pojave mijenjaju iz asa u as, to nam otvara mogunost pozitivnog razvoja. Kad se prilike ne bi mijenjale, onda bi one u sebi, kao dio svoje naravi, zauvijek zadrale patnju. Ali kad jednom shvatimo da se sve stalno mijenja, onda emo ak i kad prolazimo kroz vrlo teko ivotno razdoblje, nai utjehu u injenici da prilike nee zauvijek ostati takvima kakve su sada. Zbog ega onda i nema potrebe da budemo ojaeni. Stalna, dakako, nije ni dobra srea, pa stoga ne trebamo pridavati preveliku vanost ni tome to nam sve polazi od ruke. Zapravo nas perspektiva trajnosti unitava. ak i ako prihvaamo da postoje i budui ivoti, ipak naom glavnom preokupacijom postaje sadanjost, dok budunost postaje manje vana. To onda upropatava zgodnu priliku koju nam moda prui ivot ako nas obdari dokolicom i sredstvima za bavljenje produktivnim duhovnim vjebama. Perspektiva nam netrajnosti, meutim, u tome pomae. Svijest o netrajnosti trai disciplinu - treniranje uma - ali to ne predmnijeva ni kanjavanje ni upravljanje izvana. Disciplina ne znai zabranu: ona, naprotiv, znai 36

da emo, kad doe do sukoba izmeu kratkoronih i dugoronih ciljeva, kratkotrajne koristi rtvovati dugotrajnima. To je samodisciplina, a ona izvire iz prihvaanja uzroka i posljedica karme. Tako sam se primjerice ja, da bi mi se poslije nedavne bolesti eludac vratio na normalu, morao okaniti kisele hrane i hladnih pia, a koji su mi prije bili ukusni i privlani. Takva disciplina zapravo donosi zatitu. Slino tome i razmiljanje o smrti predmnijeva samodisciplinu i samozatitu, a ne kanjavanje. Ljudska bia raspolau svim potencijalima za stvaranje dobrih djela, ali za potpuno iskoritavanje tih potencijala moramo imati slobodu. Totalitarizam gui taj rast. U svom pohvalnom smislu, individualizam predmnijeva da nita ne oekujemo izvana i da ne ekamo na neiju naredbu, ve da, naprotiv, sami preuzimamo inicijativu. Zato se Buddha esto pozivao na individualno osloboenje, pri emu je mislio na samoosloboenje, osloboenje vlastitim snagama, a ne kroz neku organizaciju. Svaki pojedinac mora stvoriti svoju pozitivnu budunost. Sloboda i individualizam zahtijevaju samodisciplinu. Ako se one iskoritavaju za izazivanje loih emocija, slijede negativne posljedice. Sloboda i samodisciplina moraju djelovati zajedno. Sirenje vidokruga S buddhistikog motrita, najvei je od svih ciljeva postizanje buddhinstva (prosvjetljenje), kako bismo, zahvaljujui tom stanju, mogli pomoi golemom broju osjetilnih bia. 37 Pa ipak, ak nas i osrednji uspjeh moe osloboditi bolnog ciklusa raanja, starenja, bolovanja i umiranja. Nia, no ipak dragocjena razina uspjeha omoguuje nam poboljavanje naih buduih ivota. Postupnim se popravljanjem ivota moe, naime, postii osloboenje, a na temelju se tog osloboenja onda konano moe dostii i buddhinstvo (prosvjetljenje). Najprije se naa perspektiva iri tako da zahvati i budue ivote, a onda nam se, kroz temeljito razumijevanje vlastitih nevolja, perspektiva produbljuje dok ne obuhvati sav ciklus patnje od jednog ivota do drugog, takozvano cikliko postojanje ili samsaru. Napokon to razumijevanje moemo proiriti i na druge ljude, i to kroz suutnu elju da se sva razumna bia oslobode od patnje i njezinih uzroka. Ta nas onda suut navodi na to da teimo buddhinstvu (prosvjetljenju). Da bismo dokraja shvatili narav patnje i ciklikog postojanja, moramo se najprije pozabaviti dubljim aspektima ivota, a koji utjeu na nae budue ivote. To je shvaanje patnje opet potrebno za puno razvijanje suuti. Slino tome mi Tibetanci teimo postizanju izvjesne mjere samouprave u Tibetu kako bismo mogli sluiti biima u svojoj domovini, ali se isto tako i trudimo da se snaemo u izbjeglikoj situaciji u Indiji. Postignue prve, vee svrhe ovisi o naem postizanju potonjeg, privremenog cilja. Nevolje to ih donosi nesvjesnost o smrti Svijest o injenici da emo umrijeti vrlo nam je korisna. A zato je tako? Ako nismo svjesni smrti, neemo misliti ni 38 na vjebanje, pa emo ivot provoditi u besmislicama, ne istraujui kakvi stavovi i djela produuju patnju, a koji nam donose sreu. Ako stalno ne mislimo o tome kako bismo svaki as mogli umrijeti, past emo pod utjecaj lanog osjeaja trajnosti, mislei: Smrt je jo neto daleko, daleko. I onda, kad nam doe vrijeme, ak ako tada i pokuamo ostvariti neto vrijedno, za to vie neemo imati snage. Mnogi Tibetanci u mladim godinama ulaze u samostan pa prouavaju tekstove o duhovnim vjebama, ali kad doe vrijeme i za stvarno vjebanje, za to im najednom nedostaje sposobnosti. Razlog je tome to ti ljudi ne raspolau istinskim razumijevanjem netrajnosti. Ako, razmislivi o tome kako da vjebamo, zakljuimo da to apsolutno moramo uiniti, te se na nekoliko mjeseci, pa ak i mnogo godina, povuemo u osamu, to onda znai da nas je motiviralo znanje o vlastitoj netrajnosti. Ali ako se taj jaki poriv ne odrava stalno ponavljanim razmiljanjima o razornom djelovanju netrajnosti, nae e vjebanje polako usahnuti. Eto zato neki ljudi godinama

ostaju u osami, ali to iskustvo ne ostavlja nikakva traga na njihovu kasnijem ivotu. Razmiljanje o netrajnosti ne samo da nas motivira na vjebanje nego mu daje i goriva. Posjedujemo li snaan osjeaj o izvjesnosti smrti i neizvjesnosti trenutka njezina dolaska, bit emo motivirani iznutra. To je kao da nas prijatelj upozorava: Budi paljiv, budi ozbiljan, prolazi jo jedan dan. Mogli bismo ak i otii od kue da ivimo redovnikim ivotom. Uinimo li tako, dobit emo novo ime i odjeu. Tad emo osim toga imati i manje urnih poslova; morat emo promijeniti svoje stavove, pa svoju panju us39 mjeriti na dublje svrhe. Ostanemo li, meutim, i dalje zaokupljeni povrnostima to ih donosi trenutak - slasnom hranom, lijepim ruhom, boljom kuom, ugodnim razgovorom, mnotvom prijatelja i znanaca, pa ak i stvaranjem neprijatelja od ljudi koji uine neto to nam nije po volji, a onda jo i svaama i kokanjem neemo postati nita bolji no to smo to bili prije ulaska u samostan, a moda postanemo jo i gori. Ne zaboravimo, nije dovoljno samo se povui od tih povrnih djelatnosti zato to su nam one neugodne, ili zato to se bojimo to bi mogli pomisliti nai prijatelji koji su takoer krenuli putem spoznaje - jer promjena mora doi iznutra. To je istina za redovnike i redovnice, ba kao i za laike koji se prihvate duhovnih vjebi. Moda smo obuzeti osjeajem trajnosti, uvjerenjem da jo dugo neemo umrijeti, te da nam dok smo jo ivi trebaju naroito dobre jestvine, odjea i razgovor. Iz iste elje prema prekrasnim ugodama sadanjeg trenutka, ak i ako one, gledajui dugorono, i nemaju nekog velikog smisla, bit emo spremni posegnuti za svakovrsnim besramnim pretjeranostima i smicalicama samo da dobijemo to to smo poeljeli - pa emo posuivati uz visoke kamate, s visoka gledati na prijatelje, pokretati parnice - a sve da bismo dobili i vie od onog to nam je razumno potrebno. Budui da smo ivot posvetili takvim djelatnostima, novac nam postaje privlaniji od uenja, pa ako tada ak i pokuamo vjebati, neemo tome posvetiti previe truda. Ako nam iz knjige ispadne stranica, moda emo se nekati da je dignemo, no ako na zemlju padne novac, onda o nekanju nema ni govora. Sretnemo li ljude koji su ivot zaista posvetili tenji za viim stvarima, o njihovoj 40 emo pobonosti moda imati dobro miljenje, no to e ujedno biti i sve, no ako opazimo ovjeka otmjeno odjevena kako pokazuje svoju imunost, poeljet emo da i mi to steknemo, za tim osjetiti udnju, te se ponadati da emo do toga doi i za tu se udnju sve vie vezati. Napokon emo postati spremni na sve samo da se toga dokopamo. Kad jednom ponemo udjeti za raskoima ovoga ivota, u nama e ojaati loe emocije, te sa svoje strane nuno dovesti do jo mnogih loih djela. Takve kontrapro-duktivne emocije samo vode u nevolju, te nas navode da postanemo neugodni i sami sebi i ljudima oko sebe. ak i ako ukratko nauimo kako da vjebamo stupnjeve puta k prosvjetljenju, ipak emo stjecati sve vie materijalnih dobara te se zaplitati sa sve vie ljudi sve dok ne ponemo, da tako velim, vjebati povrnosti ovoga ivota, te meditativno kultivirati elju za prijateljima i mrnju prema neprijateljima te smiljati naine kako da udovoljimo tim loim emocijama. Kad dospijemo do tog stanja, onda emo, ak i ako ujemo za stvarnu, blagotvornu vjebu, biti skloni pomisliti: Da, to je tako, ali... I tako e jedan ali slijediti za drugim. Zapravo smo se svi mi na svoje loe emocije ve navikli kroz svoje cikliko postojanje koje nema poetka, ali smo mu sad dodali jo i vjebanje povrnosti. Time se nae stanje samo jo vie pogorava, jer nas sve to odvraa od onog to bi nam zaista pomoglo. Budu li nas gonile takve udnje, nikad neemo nai smirenje. Neemo usreivati druge ljude - a izvjesno ni sebe. Jer to postajemo usmjereniji na sebe - moje ovo, moje ono, moje tijelo, moj imetak - svatko tko nas u naim eljama ometa

smjesta postaje ciljem naega gnjeva. Iako prenaglaavamo svoje prijatelje i svoje roake, 41 oni nam ipak ne mogu pomoi ni u asu roenja ni u trenutku smrti; na ovaj smo svijet doli sami, s njega nam je samima i otii. Kad bi nam se u smrtnom asu mogao pridruiti prijatelj, ta bi spona bila vrlo vrijedna, ali to nije mogue. Kad bi nam, kad se ponovno rodimo i naemo u posve nam nepoznatim okolnostima, prijatelj iz prologa ivota mogao biti od nekakve pomoi, i to bi moglo biti vrijedno razmiljanja, ali to naalost nije mogue. Pa ipak, izmeu roenja i smrti, kroz nekoliko desetljea, mi stalno ponavljamo moj prijatelj, moja sestra, moj brat. Takvo nam posve neumjesno isticanje nije ni od kakve koristi, ono u nama samo stvara jo veu smetenost, jo jau poudu i mrnju. Ako pretjerano istiemo prijatelje, isto e nam se dogoditi i s neprijateljima. Kad se rodimo, niti mi ikoga poznajemo, niti itko poznaje nas. Iako svi mi podjednako teimo srei i ne elimo patiti, ipak nam se lica nekih ljudi sviaju, pa mislimo: To su moji prijatelji, dok nam se lica drugih ne sviaju pa mislimo: To su moji neprijatelji. Tim licima pridajemo identitete i nadimke, da bismo na kraju vjebali buenje elje prema prvima i mrnje prema potonjima. I kakvu to onda ima vrijednost? Ma ba nikakvu. Nevolja je u tome to se pritom toliko energije troi na brigu o razini koja nije dublja od ivotnih povrnosti. Ono duboko gubi bitku s trivijalnim. Ako nismo vjebali, a u smrtni se as naemo okrueni rasplakanim prijateljima i ostalima s kojima smo u ivotu opili, umjesto da kraj sebe zateknemo nekoga tko e nas podsjetiti na vjebanje krjeposti, to e nam drutvo donijeti samo nevolje, i to nevolje koje smo sami zavali. I to je tu onda bilo krivo? To to smo s uma smetnuli net-rajnost. 42 Prednosti svijesti o netrajnosti Pa ipak, ako na to da nam do svijesti prodre spoznaja o tome da emo umrijeti ne ekamo sve do samoga kraja, i ako ve sada realistiki procijenimo svoju situaciju, onda nas nee nadvladati povrni, vremeniti ciljevi. I neemo zanemariti ono to je dugorono vano. Bolje je ve na samom poetku shvatiti da emo umrijeti pa pokuati otkriti to je u ivotu vrijedno truda. Ne smetnemo li s uma kako ivot brzo prolazi, nauit emo cijeniti svoje vrijeme pa raditi samo ono to neto vrijedi. Vodi li nas jak osjeaj imanen-tnosti smrti, osjetit emo potrebu za predavanjem vjebanju svog duha, usavravanju svog uma, pa neemo tratiti vrijeme na kojekakve besmislice - od jela i pila pa sve do beskrajnih razgovora o ratu, ljubavnom ivotu i glasinama. Sva bia tee srei i ne ele patiti. Mi se pak sluimo mnogim razinama tehnike za uklanjanje neeljene patnje u njezinom povrnom i dubokom obliku, no ponajee u ranom dijelu ivota za sprjeavanje kasnije patnje. I religiozni ljudi i oni koji to nisu, kroz itav ivot tee tome da jednu patnju ublae i drugu otklone, te pritom ponekad prihvaaju ak i samu bol kao sredstvo kojim e ukloniti jo veu patnju i postii izvjesnu mjeru sree. Svi se ljudi trude otkloniti povrni bol, no postoje i tehnike koje se bave uklanjanjem patnje na dubljoj razini - usmjerene na to da, u najgorem sluaju, umanje patnju u buduim ivotima, a u najboljem uklone sve oblike patnje s ovjeka koji vjeba svoj duh, ba kao i sa svih drugih bia. Duhovne vjebe pripadaju tom dubljem obliku. Takve tehnike predmnijevaju modificiranje odnosa prema ivotu, pa zato vjebanje duha dovodi do pozitiv43 nog modificiranja misli. Na sanskrtu se to zove dharma, to znai dranje. To znai da se modificiranjem kontra-produktivnih stavova oslobaamo od odreene razine patnje i tako drimo podalje od te patnje. Duhovne vjebe tite, ili zadravaju podalje od jada i nas i druge ljude.

Nakon to smo najprije shvatili vlastitu situaciju u svjetlu ciklikog postojanja, i potrudili se zadrati podalje od patnje, svoje emo razumijevanje proiriti i na druga bia i razviti suut, to znai da emo se posvetiti zadravanju i drugih ljudi izvan dohvata patnje. To svakako ima svog praktinog smisla, jer svakako stoji da ja, koji sam samo jedno bie, mogu odluiti da preuzmem brigu o mnogim drugim biima, no to ima i svoju drugu stranu jer u i ja, usmjerivi svoje djelovanje na dobrobit drugih ljudi, i sam postati sretnijim. Suut, naime, smanjuje strah pred vlastitom patnjom i jaa unutranju snagu. Ona nam daje osjeaj snage, ona u nama budi uvjerenje da moemo izvriti svoje zadae. Ona nam prua poticaj i ohrabrenje. Dopustite mi da navedem samo jedan mali primjer. Nedavno sam bio u Bodh Gayi, jer sam se bio razbolio od kronine crijevne zaraze. Na putu za bolnicu bol mi je u abdomenu bio vrlo jak, i silno sam se znojio. Automobil je prolazio kroz podruje Brda leinara (tu je nauavao Buddha), u kojem su seljaci inae jako siromani. Drava je Bihar ve i sama po sebi siromana, no ovo je podruje jo siromanije. Nisam vidio ak ni djecu kako idu u kolu. Gola bijeda. I bolest. Ostala mi je sasvim jasna uspomena na djeaia oboljela od paralize koji je na nogama imao hrave eljezne ortopedske aparate, a pod pazuhom metalne take. Bilo je oito da se o njemu nitko ne brine. To me je jako potreslo. Malo sam kasnije ugledao starca u 44 ajani. Na sebi je imao samo prljave dronjke; bio je pao na zemlju, i tu su ga ostavili da lei, i nikoga za nj nije bila brigaKasnije, u bolnici, misli su mi nastavile kruiti oko toga to sam vidio, pa sam razmiljao kako je to tuno da ja imam koga da se o meni brine, dok ti jadnici nemaju ba nikoga. I onda su mi misli odlutale na to, ne bavei se mojom patnjom. Iako mi je s tijela lijevao znoj, moja je zabrinutost bila usmjerena na neto drugo. I tako moj um, unato tome to mi je tijelo trpje-lo veliki bol (u crijevnoj mi se stijenki otvorila rupa), od kojeg nisam mogao ni oka sklopiti, ipak nije patio ni od kakva straha ili nelagode. Da sam se koncentrirao na vlastite probleme, moja bi se situacija samo jo vie pogorala. To je primjer iz mog skromnog iskustva o tome kako suutni stav pomae ak i onom tko ga zauzme, te kako on do izvjesne mjere potiskuje i sam tjelesni bol te od nas tjera duevni jad, i to unato injenici da time ne moemo izravno pomoi drugim ljudima. Suut u nas ucjepljuje hrabriji odnos prema ivotu, i zahvaljujui upravo toj hrabrosti postajemo oputeniji. A kad naa perspektiva obuhvati i patnju neogranienih bia, naa nam se patnja, u usporedbi s njom, poinje initi neznatnom. 45 Osloboenje od straha Na ivot stanuje sred uzroka smrti Ko svjetiljka na jakom vjetru. Nagarjuna, Dragocjeni vijenac Prvi je panen-lama napisao pjesmu u sedamnaest kitica pomou koje se mnogi Tibetanci koncentriraju pri svakodnevnoj meditaciji o smrti. Naslov je te pjesme: elje za oslobaanjem iz opasnog tjesnaca prelaznoga stanja, za oslobaanjem junaka od straha. Da bismo se oslobodili tog tjesnaca straha, primjerice od toga da e nas zaskoiti razbojnici, nasilnici ili divlje zvijeri, moramo prije svega imati junakog i sposobnog vodia da nas iz njega izbavi. Slino tome, da bismo se oslobodili straha od iluzornih pojava u trenutku umiranja i u onom prelaznom stanju izmeu dva ivota, moramo vjebati po savjetima ove pjesme, ba kao to moramo uvjebavati i duboke tehnike za oslobaanje od tih strahova. Razmiljanjem emo o toj 46 pjesmi doznati kako se smrt zapravo odigrava, i to e nam znanje biti korisno kad ona i stvarno nastupi. U trenutku se umiranja manifestiraju dublje razine uma, no vrata tih stanja otvaraju i svakodnevne meditacije.

U toj pjesmi nalazimo itav niz elja koje mogu posluiti svakome od nas, tako da kad smrt udari, um na nju moe reagirati na kreposan nain. Neki tee tome da u trenutku smrti stvore snanu kreposnu motivaciju, kojom e ojaati i aktivirati kreposne predispozicije, a to onda vodi u povoljno ponovno roenje. Njihov je cilj postizanje dobre transmigracije u sljedei ivot, eda bi u njemu nastavili vjebanje vjere. Drugi pak, kao to emo vidjeti, tee tome da iskoriste dublje razine svijesti koje se manifestiraju dok umiremo, eda bi tako dosegli naprednije duevno stanje. Svi uenici koji vjebaju tee tome da drugima budu od koristi. Pjesma prvog panen-lame opisuje tri razine duhovnog vjebanja - razinu za najuvjebanije, za one srednje i napokon za one najmanje uvjebane - i to u obliku elje da u procesu umiranja ostanemo svjesni, ba kao i da takvi ostanemo u onom stanju izmeu dva ivota, te pri ponovnom roenju. Ona potanko govori o tome to bismo morali initi na svakom od tih stupnjeva. U ivotu moramo dosei primjerenu razinu vjebanja eda bismo u trenutku smrti mogli uspjeno proi kroz sve stupnjeve. A kad smrt i stvarno doe, ako nismo ve otprije navikli na vjebanje, onda emo vrlo teko uspjeti u svakom blagotvornom razmiljanju. Zato je ve sada vrijeme da vjebamo i pripremamo se dok smo jo sretni i veseli i ivotne su nam prilike skladne. Onda u trenutku prave potrebe i pritiska neemo morati brinuti. Ako se sada, kad 47 imamo vremena za sluanje, razmiljanje, meditiranje i postavljanje pitanja, ne pripremamo za smrt, u zadnji dan za to vie nee biti vremena, pa emo ostati bez zatitnika i pribjeita, i od svega e nam ostati jo samo aljenje. Daleko je bolje jo mnogo prije tog trenutka ustanoviti stalnu praksu razmiljanja o procesu umiranja i onom meustanju izmeu dva ivota - vjebati se u zamiljanju pojedinih faza, tako da nam one postanu bliske. To je veoma vano, jer onda moemo ostvariti uspjeh u skladu s naim najviim sposobnostima. Samo poznavanje procesa umiranja i s njim povezanih vjebi nije, meutim, dovoljno, jer je nuno da se kroz mjesece i godine s njima i zbliimo. Ako sada, kad su nam osjetila jo bistra i svijest jo nije degenerirala, svoj um ne podloimo putovima vrline i s njima ih zbliimo, onda e umu biti teko - kad pone umiranje - vlastitim snagama krenuti malo mu poznatim putom. Na samrti moemo biti i tjelesno slabi od bolesti i mentalno potiteni zbog uasnoga straha. Zato je nuno zbliiti se s vjebama povezanim s umiranjem. Za to nema zamjene. I tu ne pomae nikakva pilula. Spremnost na poduzimanje napora koji moramo uloiti da bismo ovladali tim vjebama, ovisit e o unutranjoj motivaciji koja potjee iz uvjerenja da doivljaj zadovoljstva i bola stoji u izravnom odnosu s naim kreposnim ili nekreposnim djelovanjem. Zato je vano ve na poetku razviti razumijevanje uzroka i posljedica pojedinih djela, to jest karme, a koje polazi od spoznaje da dobra djela potjeu od ukroena uma, a loa od neukroena. Iako kreposna i nekreposna djela inimo tijelom, govorom i umom, od toga je troga ipak najvaniji um, zbog ega je 48 sukus buddhistikog vjebanja preobraaj uma. Buddhis-tiki nauk posebno naglaava vanost ukroenog uma - a to kroenje polazi od opaanja da smo sami tvorci vlasti- 4c tog uitka i bola. Ili, kako bi to rekao Buddha: Prosvjeeni ne spiru zla djela vodom, Niti rukama uklanjaju patnje prelaska iz ivota u ivot, Niti svoje spoznaje prenose na druge. Bia se oslobaaju nauavanjem istine, o prirodi samih stvari. Svatko je od nas svoj vlastiti zatitnik; ugoda i ne- H ugoda u naim su rukama. Status i loza panen-lama

Prvi panen-lama, a zvao se Losang Chokvi Gveltsen, bio je tutor petog dalajlame u sedamnaestom stoljeu. Prije tog vremena, iako je bio tek obini redovnik, i mjetani i njegov uitelj smatrali su ga inkarnacijom velikog tibetskog jogina Ensabe. Njega moda i ne bi ubrojili meu najvee uenjake, ali je zato bio velik po svojim vjebama. Ba kao i njegov uitelj Sangyay Yeshay, i on je gajio istinsko potovanje prema drugim tradicijama buddhistikog vjebanja. U sabranim djelima njegova uitelja nalazimo i religijski vokabular drugih tradicija, pa je njegova otvorenost zacijelo utjecala i na naine vjebanja samog Losan-ga Chokvija Gveltsena. Njegov je uitelj neosporno uveli49 ke pridonio meusobnom uvaavanju i harmoniji izmeu razliitih tibetskih kola buddhizma. Prijanji je panen-lama, Lobsang Trinlev Lhun-drup Choekvi Gveltsen, deseti u nizu reinkarnacija, umro 1989.1 on i ja smo se rodili u sjeveroistonoj pokrajini Tibeta zvanoj Amdo. U trenutku je njegova izbora kao reinkarnacije njegova prethodnika o tome bilo malo rasprave. Slubenici njegova samostana u Shigatseu, koji se nalazi u zapadnom Tibetu, bili su u pokrajini Amdo, na podruju u utjecajnoj sferi voa muslimanskih paravojnih postrojbi. Oni su zakljuili da je ba taj djeak prava reinkarnacija devetog panen-lame. U Sporazumu od sedamnaest toaka, a koji je kineska vlada podravala kao sredstvo za upostavljanje odnosa s Tibetom, Kinezi su stavili do znanja, a moda na tome i inzistirali, da tibetska vlada tog djeaka, koji im je ve u rukama, mora priznati za desetog panen-lamu. Zato je njegovo priznavanje bilo poneto sporno, ali se kasnije pokazao velikim junakom, hrabrim u slubi i tibetskog buddhizma i tibetskog naroda. O tome nema sumnje. Kad smo se upoznali negdje oko 1952., on je bio vrlo neduno stvorenje, vrlo iskren i vrlo pametan. Godine 1954., kad smo obojica otili u Kinu, on je iz zapadnog Tibeta doao na nekoliko dana k meni u prijestolnicu Lha-su. Zatim je proslijedio za Kinu, kroz pokrajinu Amdo, a ja sam poao kroz Kongpo. Vjerojatno je zbog nezadovoljstva nekih svojih slubenika poneto promijenio i svoje stavove. Godine 1956., na proslavi 2500. Buddhina roendana, kad smo se obojica nala u Indiji, od svega je toga jo bila ostala neka mala slutnja. Tada su se, meutim, zbili vr50 lo tuni dogaaji - rije je o borbi s kineskom vojskom, 1957. i 1958. u dvije istone pokrajine, Amdu i Khamu - i sad su vijesti o zvjerstvima to ih je izvrila kineska vojska napokon stigle i do njega. Tek je tada shvatio, vjerojatno prekasno, da se itav Tibet mora ujediniti i suoiti se s tom novom pogibelji. Na moj mi je zavrni skolastiki ispit poslao provjerenog redovnika, svog slubenika, koji mi je objasnio da se u panen-laminim nazorima, a zbog nedavnih zbivanja u njegovu zaviaju, dogodila velika promjena. Suoen je s tom novom opasnou lama bio vrsto odluio da e njegov samostan u Shigatseu suraivati s tibetskim vlastima. Poslije mog bijega iz Tibeta u Indiju 1959., panen-lama je preuzeo moje mjesto voe u Tibetu i sljedeih se nekoliko godina vladao prekrasno. Napokon su ga, meutim, ipak stavili najprije u kuni pritvor, a onda i u zatvor. Poto su ga oslobodili, mudro je i ne alei truda iskoristio svaku priliku za popravljanje stanja buddhistike religije i tibetske kulture. Kad velim mudro, pritom mislim kako nije zadirao u osjetljiva pitanja, kao to je to primjerice pitanje tibetske neovisnosti, nego je naprosto sve svoje snage ulagao u ouvanje buddhizma i tibetske kultu-re. Gdjekad bi ak i javno grdio Tibetance koji nose samo kinesku odjeu i govore samo kineski. Na njih je zatim vren pritisak da nose tibetsku odjeu i govore tibetskim jezikom. Kroz takvo se djelovanje i potvrdio. Njegova je smrt dola i prerano i nenadano. I jako me je rastuila. Dok je on bio iv, u zemlji je bio Tibe-tanac i voa koji govori u ime naroda, dok sam mu

ja koliko sam mogao pomagao izvana. Sad, kad smo ga izgubili, u zemlji nije ostao nitko da nastavi njegovo djelo. Ostali su 51 bili ili prestari ili prezastraeni. Njegova je smrt bila veliki gubitak. im je on preminuo, poslao sam poruku kineskoj vladi te izrazio elju da poaljem duhovnu delegaciju koja bi u samostanu panen-lame prinijela rtvu, ali mi je to doputenje ostalo uskraeno. Poslije nekoliko godina zamolio sam kinesku vladu da u zemlju pusti duhovniku delegaciju koja e mu potraiti reinkarnaciju, ali sam i opet bio odbijen. Oito je u svemu ipak bilo najvanije dapanen-la-mina reinkarnacija bude autentina. U to su se vrijeme neki Tibetanci zalagali za to da se reinkarnacija potrai izvan okupiranog Tibeta, ali sam ja drao da njih vode politiki motivi. Istinski je vano bilo samo pronai stvarnu reinkarnaciju, pa sad je li u Tibetu ili izvan njega. Znao sam da e, ako je reinkarnacija u Tibetu, o njoj biti nuno raspraviti s kineskom vladom, zbog ega sam i elio poslati spiri-tualnu delegaciju da je potrai. Taj je zahtjev bio odbijen, ali sam u meuvremenu preko neformalnih, privatnih kanala, stupio u vezu s lamom Chandrelom Rinpochavem, i on mi je poslao popis preko dvadeset pet kandidata popraen s nekoliko slika. im sam ugledao sliku Gedhuna Choekvija Nyime, odmah me obuzeo osjeaj sklonosti i prisnosti. Obavio sam neka gatanja, i ona su za nj bila vrlo povoljna. Napokon sam obavio i gatanje pomou zdjele s kuglicama od tijesta, u kojima su bili smotani papirii s imenima kandidata. I iz zdjele je izletjelo ba njegovo. Pomou takvih sam postupaka zakljuio da je ba on reinkarnacija desetog panen--lame. To, meutim, nisam i objavio. Kako je prolazilo vrijeme, sve me je vie Tibetanaca, pogotovo iz zemlje, nu52 kalo da donesem odluku. Pokuao sam stupiti u vezu s kineskom vladom, ali bezuspjeno. Napokon sam pomislio kako bi bilo primjereno njegovo ime objaviti na dan kad je Buddha prvi put nauavao o Kalachakri, ili Kotau vremena, s kojim je panen-lama stajao u posebnoj vezi. Pomou kuglica tijesta sam obavio jo jedno gatanje, i ono mi je trebalo rei da li da objavim to ime ili ne, i odgovor je bio potvrdan. Objavio sam izbor, i sutradan doekao veliku grdnju od naih kineskih gospodara. Pri svemu je tome, meutim, najvie zastraivalo to to je ve za nekoliko dana ta mlada reinkarnacija, zajedno s roditeljima, bila otpremljena iz zaviaja u Lhasu, a odatle u Kinu, te da od tada o svima njima nije vie bilo ni glasa. To me jako rastuilo, jer je posljedice mojih - sa stanovita kineskih vlasti protuzakonitih ina moralo snositi dijete. Kinezi vjeruju da njima pripada najvia vlast. Tako se u tibetskoj povijesti nekoliko puta doista i dogodilo, i to kad bi zbog suenog izbora kandidata u tibetskoj zajednici dolo do unutranjih neslaganja pojedinih struja. Tada bi se okrenuli kineskom caru, koji je bio i buddhist i zatitnik tibetskog buddhizma, te ga zamolili da pred kipom Shakvamuni Buddhe donese konanu odluku, i to pomou zlatne posude iz koje bi izvukao ime napisano na tapiu. To su bili sluajevi kad su Tibetanci sakralne rasprave zakljuivali na poboan nain. Moj prethodnik, trinaesti dalaj-lama, bio je izabran jednoglasno od strane tibetske vlade i to poslije uobiajenih internih procedura te bez vanjskih konzultacija. Kad su pak njega zapitali o izboru devetog panen-lame, on je objavio svoj izbor izmeu kandidata, ali je bio pre53 mlad da bi djelovao sasvim autoritativno. Budui da su Ti-betanci skloni putu najmanjeg otpora, vanjsku su odluku potraili pomou zlatne posude, a sam je in obavio kineski veleposlanik. Iz nje je, meutim, ipak izilo ime koje je trinaesti dalaj-lama bio odluno preporuio. Budui da su Tibetanci vjerovali kineskom caru, sasvim je prirodno da su svog zatitnika i poklonika svoje vjere ukljuivali u neke vane vjerske djelatnosti.

Danas su se prilike u tom pogledu sasvim promijenile, jer trenutne kineske vlastodrce prije svega zanima sama vlast. U sluaju dananjeg panen-lame, kineske su vlasti izvele gatanje pomou zlatne posude eda bi same izabrale drugog novog dalaj-lamu, ali je sve ve bilo unaprijed izreirano - on i njegovi roditelji ve su radi javnog pokazivanja ekali u hramu. A onda su vlasti redovnika - koji je u svojstvu voe tibetskog buddhizma izabrao tapi stavile u kuni pritvor. to je nedvojbeno totalitarizam. Ipak sam u dvije-tri zgode vidio video-zapis od kineskih vlasti slubeno imenovanog panen-lamu Gvaltse-na Norbua, i izgledao mi je sasvim u redu. Na jednom je snimku ba drao predavanje o ritualu dugog ivota. Tu je ceremoniju znao napamet i vrlo je dobro objasnio znaenje tog obreda. Opi prikaz pjesme Pjesma od 17 kitica prvog panen-lame vodi je kroz osebujne buddhistike tehnike svladavanja straha od smrti te iskoritavanja faza umiranja u svrhu duhovnog napretka. 54 Ja se pak nadam da e taj opis unutranjih, psiholokih doivljaja i psiholokih promjena sve one koji mare za smrt i dublje razine uma potaknuti na korisna razmiljanja, te da e znanstvenicima zainteresiranim za suradnju s buddhistikim uenjacima i joginima u pitanjima povezanim s umiranjem posluiti kao dobar izvor informacija. Iako znanstvenici obino um smatraju proizvodom tijela, neki specijalisti ve poinju razmiljati o umu kao o neovisnom entitetu koji moe utjecati na tijelo. Oito je da snani osjeaji, primjerice mrnja, mogu utjecati na tijelo, no danas se poinju vriti pokusi povezani sa specifinim tehnikama vjebanja uma, namijenjenih primjerice jaanju vjere, suuti, sabranosti na jednu toku, razmiljanja o praznini, ili specijalnim meditacijama u nvingman-skoj tradiciji tibetskog buddhizma. Ti pokusi pokazuju da mentalno vjebanje moe imati autonomnu funkciju te utjecati na tijelo, pa ga ak i uiniti neosjetljivim. Vjerujem da korisno moe biti i savjetovanje s medicinskim sestrama, i to napose na odjelima za umiranje, o predznacima skore smrti. Prvih sedam kitica panen-lamine pjesme govore nam kako da pristupimo smrti. Poslije poetne strofe koja nam govori o traenju pribjeita u Buddhi, Doktrini i duhovnoj zajednici (koju emo objasniti u ovom poglavlju), sljedee dvije kitice (tree poglavlje) bave se vanou vrednovanja trenutnog ivota kao prilike za vjebanje duha. One nam opisuju kako da tu dragocjenu priliku iskoristimo za razmiljanje o netrajnosti sadanjosti, eda bismo oslabili svoju pretjeranu vezanost za efemerne doivljaje?* etvrta i peta kitica (etvrto poglavlje) govore nam o stjecanju perspektive kojom moemo svladati i nesnosnu pat55 nju koja znade nastupiti pred smrtni as, ba kao i tlapnje koje se pojavljuju kad umiremo. esta i sedma kitica (peto poglavlje) propisuju nam kako da ostvarimo najpovoljnije uvjete za umiranje, i to tako da se prisjetimo to da vjebamo i ostanemo radosna srca. Sljedee tri kitice (esto poglavlje) nadugo opisuju prikaze to se pojavljuju kroz prve etiri faze umiranja te nam govore kako da se kroz njih probijemo meditira-njem. Taj se odjeljak poziva na nae poznavanje uruavanja fizikih elemenata koji podupiru svijest i s tim povezanim doivljajima. Oni postupno otvaraju put manifestiranju tri dublja, suptilna uma, kako je to opisano u kitici koja slijedi (sedmo poglavlje). To poglavlje izlae strukturu uma i tijela prema Najvioj jogi tantri. Dvanaesta i trinaesta kitica (osmo poglavlje) bave se vrhunskim doivljajem funda-mentalnog naravnog uma od jasnog svjetla. Ta je najdublja razina uma temelj sveg svjesnog ivota. Posljednje etiri kitice (deveto i deseto poglavlje) opisuju prelazno stanje (poslije smrti i prije poetka sljedeeg ivota) te pokazuju kako se trebamo postaviti prema esto uasnim doivljajima koji nas znadu snai u tom stanju.

One potanko opisuju razliite razine kojima uenici moraju teiti da bi ih one vodile na putu ponovnog roenja. Sve te kitice, uzete zajedno, obuhvaaju itavo podruje priprema za smrt, te nas ue kako da uklonimo nepovoljne okolnosti, stvorimo povoljne, kako da se dok umiremo prepustimo duhovnoj vjebi, kako da se odnosimo prema prelaznom stanju izmeu dva ivota, te napokon kako da utjeemo na predstojee ponovno roenje. 56 Poetak pjesme: Poslunost Manjushriju Prije poetka pjesme prvi panen-lama najprije izraava tovanje i poslunost prema Manjushriju, tjelesnom izrazu mudrosti svih buddha (prosvjetljenih). Pjesnik smatra da je Manjushri neodvojiv od njegova lame, to jest uitelja. A razlog zbog kojega iskazuje poslunost Manjushri jest ovaj. Bitni preduvjet za dobru smrt i dobro prelazno stanje izmeu dva ivota, pa ak i postizanja buddhinstva (prosvjetljenja) kroz kontinuum ivota, jest uspjeno vjebanje jasnog svjetla smrti. Postoje dva razreda vjebanja: jednim se vjeba suut, a drugim mudrost. Vjebanje jasnog svjetla koje se pojavljuje pri umiranju ve je obuhvaeno vjebanjem mudrosti; zbog toga je ono sadrano i u fazama nauavanja dubokog shvaanja koje tvrdi da je pojavnost sukladna s prazninom opstojanja u sebi - a koje nam shvaanje od naeg ljubaznog uitelja Shakvamuni Buddhe prenosi Manjushri. (I faze nauavanja o golemoj suutnoj motivaciji i milosrdnim djelima takoer nam prenosi Shakvamuni Buddha, ali posredstvom Maitrevje i Avalokiteshvare.) I tako, budui da uspjeno vjebanje umiranja i prelaznog stanja izmeu dva ivota polazi uglavnom od mudrosti, prvi panen-lama izraava tovanje Manjushriju: Poslunost guruu Manjushriju Poto je izrazio poslunost manifestaciji mudrosti, prvi panen-lama poinje i samu pjesmu. 57 Prva kitica Ja i sva bia u itavom svemiru i bez izuzetka Pribjeite traimo sve do najvieg prosvjetljenja U prolim, sadanjim i buduim Buddhama, u Doktrini i Duhovnoj zajednici. O neka bismo bili izbavljeni od strahova ovoga ivota, sljedeeg iprelaznoga stanja. Drei se naela samopomoi, buddhisti svoje pribjeite trae kod Buddhe kao uitelja, te ga i nalaze u njegovoj Doktrini (u stupnjevima ostvarenja i uenjima o njima), kao i u duhovnoj zajednici kao vodiu prema tom pribjeitu. Oni razvijaju uvjerenje da internalizacija te Doktrine moe pruiti zatitu od patnje. Oni smatraju da ta Tri dragulja (Buddha, njegova Doktrina i duhovna zajednica) predstavljaju konano pribjeite. Traenje pribjeita samo zato da bi nam ono olakalo patnju i oslobodilo nas od ciklikog postojanja ne udovoljava, meutim, zahtjevima altruizma. U takvom nam sluaju perspektiva ne bi imala golemu irinu. Mi pribjeitu moramo teiti zbog svih bia koja osjeaju, zbog njihova osloboenja od patnje i dostizanja buddhinstva (prosvjetljenja). Sveznanju buddhinstva moramo teiti radi postizanja primarnoga cilja - pomaganja drugima. Moramo, naime, u obzir uzeti sva osjetilna bia u svemiru te teiti postignuu krajnjeg ili najvieg prosvjetljenja, onoga koje nadilazi prosvjetljenje uenika uskih pogleda, jer ono predmnijeva ne samo uklanjanje zapreka osloboenju od ciklikog postojanja nego i postizanje sve58 znanja. To konano prosvjetljenje ili najvia nirvana izlazi izvan krajnosti, i to kako krajnosti zarobljavanja u ciklikom postojanju u kojem se stalno ponavlja krug roenja, starenja, bolovanja i umiranja (takozvana samsara), tako i krajnosti nedjelatnog mira, stanja osloboenosti kruga patnje ali bez postizanja potpune sposobnosti pomaganja drugima.

Prvi panen-lama savjetuje svojim itateljima da potrae pribjeite u Buddhi, Doktrini i duhovnoj zajednici eda bi postigli najvie prosvjetljenje, ali ponajvie zbog drugih osjetilnih bia. To je takozvano kauzalno pribjeite, a traimo ga u Tri dragulja ustanovljena u mentalnom kontinuumu drugih ljudi - pa svoju vjeru polaemo prije svega u prestanak patnje i duhovna stanja koja su aktivirali drugi radi nadvladavanja vlastite patnje. Zazivanje onih koji posjeduju ta Tri dragulja doziva njihovu suut -ali ne tako da je u njima stvara, nego tako da nas prema njoj otvara. Potraimo li kauzalno pribjeite, time zapravo vjebamo Doktrinu to ju je nauavao uitelj Buddha, te za uzor uzimamo duhovnu zajednicu visokog ostvarenja. Time zapravo aktualiziramo duhovne staze i mnoge razine suzbijanja patnje. Na taj nain postajemo i sami pripadnicima duhovne zajednice visokog ostvarenja, te postupno uklanjamo sve prepreke osloboenju od ciklikog postojanja, ba kao i prepreke postizanju sveznanja - dakle pretvaranju u buddhu (prosvjetljenog). Tako se oslobaamo svih strahova i postiemo sveznanje, pa poinjemo proni-cati u narav drugih ljudi i shvaati koje e im tehnike biti najkorisnije. Radi dostizanja takvog konanog pribjeita, ova kitica zaziva tri kauzalna izvora pribjeita da iskau svoju suut. 59 Budui da je pribjeite preduvjet buddhistikog vjebanja, njime se bavi ve prva elja u tekstu panen-la-me. Nemamo li pribjeita, teko da e nam vjebe donijeti uspjeh. Pa ipak, stav potpunog povjerenja u Tri dragulja sam po sebi nije dovoljan. Ili, kako bi to rekao Buddha: Ja te uim putu osloboenja. Ali znaj da samo osloboenje ovisi o tebi. Buddha je samo uitelj tog puta. On nam spoznaju ne daje na dar, ve mi moramo moralnost, koncentrirano meditiranje i mudrost vjebati sami. Uzmimo na primjer recitaciju mantre om mani padme hum, a koja se ponavlja radi zazivanja suuti prema svim biima. Poslije seanse ponavljanja - kad mantru ponovimo dvadeset jedan put, ili sto i osam, ili ak i vie puta - to se mantranje posveuje recitiranjem molitve povezane s Avalokiteshvarom, zato to je on tjelesni izraz suuti svih buddha: Krepou ove vjebe, Neka bih postigao stanje Jednako Avalokiteshvarinu Eda bih pomogao svim osjetilnim biima da postignu isto. Postii buddhinstvo (prosvjetljenje) samo recitiranjem om mani padme hum nipoto nije mogue, ali ako tom vjebanju pridruimo istinski altruizam, ta nam man-tra moe posluiti kao sredstvo za postizanje buddhinstva (prosvjetljenja). Isto tako, ako dotiemo kvalificiranog gurua, ili ga gledamo, ili sluamo, on na nas moe djelovati pozitivno jer nam moe pomoi u razvijanju dubljih duhovnih doivljaja. Kad se moj stariji tutor Ling Rinpos60 chay i ja na poetku formalnijih sastanaka dotiemo elima, ili kad ga drugom zgodom uhvatim za ruku pa njome dotaknem svoje elo, onda time u sebi stvaram jak i prisan osjeaj velike vjere i povjerenja. U Buddhino doba, kad bi mu netko tko ga je zaista volio i potovao dotaknuo noge, to bi mu zacijelo donijelo nekakvu korist. Ali ako bi netko tko u nj nije imao vjere niti prema njemu osjeao potovanje, Buddhu ak i uhvatio za nogu pa na nju pritisnuo glavu, time vjerojatno ne bi stekao nikakav blagoslov. Iako se poneto trai i s guruove strane, glavnina svega ipak dolazi od uenika. Bio je jednom jedan zaista prekrasni lama iz ti-betske pokrajine Amdo, koji bi, kad god bi ga zamolili da ueniku stavi ruku na glavu, odgovorio: Ja nisam lama koji moe udijeliti osloboenje polaganjem ruke - u ijoj je samoj naravi patnja - nekome na glavu. ZAKLJUNI SAVJETI 1. Motiv za vjebanje mora nam biti dobrobit svih ivih bia - njihovo osloboenje od patnje i postizanje savrenstva. Uvijek svoje motive, koliko je god to mogue, usmjerimo na pomaganje drugima. Ili bar pokuavajmo nikome ne nauditi.

2. Buddhe su uitelji duhovnog puta, ali oni spoznaju ne daju na dar, nego moramo sami svakodnevno vjebati udorednost, sabrano meditiranje i mudrost. 61 Pripremanje za smrt Ne znajui da moram sve ostaviti i otii, zbog prijatelja sam i neprijatelja inio razna nevaljala djela. Buddha Druga kitica O neka bismo iz onoga to nas dri na ivotu izvukli smislenu bit A da nas ne skrenu besmisleni poslovi ovoga ivota, Zato to nam taj valjani temelj, do kojeg je tako teko doi a raspada se tako lako, Daje priliku da biramo izmeu dobitka i gubitka, udobnosti i bijede. Za uspjeno vjebanje potrebni su nam povoljni unutranji i vanjski uvjeti, no mi ih ve imamo. Tako, primjeri62 ce, ve samim tim to smo ljudi posjedujemo tijelo i um koji omoguuju razumijevanje nauavanja. Time smo zadovoljili najvaniji unutranji uvjet. Od vanjskih su nam pak uvjeta potrebni prenoenje Doktine i sloboda vjebanja. Ako imamo te uvjete pa se jo i potrudimo, uspjeh ne moe izostati. Ako se, meutim, ne potrudimo, tad nastaje golema teta. Te preduvjete moramo cijeniti, jer bez njih ne bismo imali ni prilike da neto uinimo. Zbog toga moramo cijeniti ono to nam je u ovom ivotu dano. Budui da smo dobili ljudsko tijelo, ba kao i valjane vanjske okolnosti, onda svoj ivot, ukoliko elimo vjebati, moemo uiniti vrijednim ivljenja. I zato to mo-ramo uiniti. I sad je trenutak da to uinimo. Ako uz takvu pruenu priliku poradimo na blagotvornim djelima, tad moemo ostvariti i mnogo krupnija; ako meutim, voeni trima otrovima: poudom, mrnjom i smetenou, poradi-mo na nevaljalstvima, onda moemo naprotiv ostvariti vrlo krupna zlodjela, i to u mnogo oblika. Drugim je biima, primjerice ivotinjama, koje ne posjeduju na tako izvrsni ljudski temelj, nemogue vlastitim snagama postii vrlinu. Postoje i rijetki sluajevi kad su i one pri valjanim vanjskim uvjetima postigle neto krepos-no, ali one vrlo teko mogu misliti. Kad ivotinje neto ine zbog mrnje ili poude, one to ine privremeno i povrno, te nisu sposobne za zla djela - u tjelesnom i verbalnom smislu - velikog intenziteta ili u mnogo varijeteta. Ljudi, meutim, mogu razmiljati polazei od jako mnogo stanovita. Zbog toga to je naa inteligencija mnogo djelotvornija, mi smo ljudi sposobni i za dobro i za zlo u velikim mjerilima. Ako se taj ljudski talent iskoristi za dobro, on moe biti jako moan. Ako si damo truda i posvetimo se 63 dobrim djelima, onda moemo postii ciljeve i ovog i buduih ivota. Ako se pak ne potrudimo, naa zla djela mogu izazvati silnu patnju. To je razlog zbog kojeg su ba ljudi, od svih bia to su se od Zemljina postanka razvila na ovom planetu, donijeli najvie dobra, no zbog ega su i bia koja su nauila kako izazvati najvie straha, patnje i drugih nedaa - prijetei ak i unitenjem itavog planeta - takoer ljudi. Najbolja su djela uinili ljudi, ba kao to su uinili i najgora. Budui da raspolaemo tjelesnim sposobnostima za stvaranje dobitka i gubitka, udobnosti i bijede, onda moramo i nepogreivo znati kako se te sposobnosti primjenjuju. Kad bismo znali da emo neki darovani talent imati kroz itav dugi niz ivota, moda bi bilo oprostivo da se njim ne posluimo mudro ve u ovom. To, meutim, nije tako. Promjenjivost svih pojava govori nam da one ovise o nekom uzroku, te je zbog toga opa promjenjivost naega tijela znak da je i ono ovisno o uzrocima. Elementi naeg oca i majke djeluju u naem tijelu kao uvjeti i uzroci, ali da bi se jajace nae majke sjedinilo s oevim sjemenom, potrebni su i drugi

uzroci. Tako, primjerice, narav naih roditelja ovisi o jajacu i sjemenu njihovih roditelja i tako dalje, sve do jajaca i sjemena nekog osjetilnog bia nastalog nakon stvaranja svijeta. Pa ipak, kad bi stvaranje ovog tijela od krvi i mesa ovisilo samo o jajacu i sjemenu, onda bi iz toga - jer njih u trenutku postanka ovog svjetskog sustava jo nije bilo, a i zato to ni oni sami nisu mogli nastati bez uzroka (jer bi se inae pojavljivali uvijek i svuda ili nikad i nigdje) - dakako slijedilo da moraju postojati i drugi uzroci - a to je karma. Svaki svjetski sustav ima svoju eru formiranja, nastavljanja, dezintegracije, te napokon praznine. Poslije 64 te sekvence od etiri stupnja stvara se novi svjetski sustav, i to kruenjem vjetrova, ili energija, te susljednim razvojem drugih elemenata. Bez obzira objanjavamo li taj proces u skladu s trenutnim gleditem znanosti li buddhistikom filozofijom, u svakom sluaju postoji i neko vrijeme u kojem odreeni svjetski sustav nije postojao. Proces stvaranja svjetskog sutava poinje od mnogo uzroka i uvjeta koje zajedno zovemo pojavama. Te pojave moraju stvoriti ili boanski tvorac ili mo karme (ranijih ina) ljudi koji e se u tom sustavu roditi, pa u njemu iskusiti i iskoristiti okoli. S buddhistikog stanovita nemogue je da neto to je uzrokovano, pa stoga netrajno (u to ubrajamo i svjetski sustav), u svom stvaranju ovisi o nadzoru, ili motivirajuoj sili, neuzrokovanog i stoga trajnog boanstva. Naprotiv, proces se stvaranja okolia odvija zahvaljujui karmi osjetilnih bia. Jedina bi druga mogunost bila da to neto nastaje bez uzroka, a to je apsurdno. Ba kao to okoli nastaje i raspada se ovisno o uzrocima i uvjetima, tako isto moemo rei i za kakvou ivota osjetilnih bia. vrsto pravilo uzroka i posljedice odreuje da, gledano dugorono, dobri uzroci izazivaju dobre posljedice, a loi loe. To znai da svakoj dugoronoj dobroj posljedici prethodi akumulacija dobrih uzroka. Slino tome, da bi se izazvala mona posljedica, nuno je imati moan uzrok. to se pak tie nae tjelesne naravi, tj. sredstava za odravanje ivota, da bi ona valjano nastala, nuno nam je u ranijim ivotima akumulirati mnogostruke mone uzroke i preduvjete koji pojedinano stvaraju oblike, boju, jasnou osjetila i druge kvalitete ovoga tijela. Kad bismo izvrili dobro djelo i akumulirali njegovu mo, i kad ta mo ne bi mogla degenerirati sve dok 65 ne donese plod bilo u ovom, bilo u buduem ivotu, ta mo ne bi bila tako lomna. Ali u stvarnosti nije tako. Naprotiv, stvoreno jako nekreposno stanje uma, primjerice gnjev, u pravilu nadjaava sposobnosti kreposno stvorene moi, tako da ona ne moe donijeti ploda, i to je unekoliko slino prenju sjemena. I obratno, stvaranje snanog kreposnog stava nadjaava mo stvorenu nekrepou, zbog ega sad ona ne moe izazvati posljedice. Iz toga slijedi da je nuno ne samo stvoriti mnoge snane konstruktivne uzroke nego i izbjegavati suprotne sile zbog kojih bi ti blagotvorni uzroci degenerirali. Dobra djela nuna za akumuliranje tih uzroka, ili potencija, izviru iz ukroenog uma, dok zla djela izviru iz neukroenog. Mi smo obini ljudi jo od pamtivijeka naviknuti na neukroeni um. S obzirom na tu predispoziciju, moemo slobodno zakljuiti da su djela to ih inimo neukroenim umom za nas monija, dok su djela uinjena ukroenim slabija. Vano je shvatiti da to sjajno sredstvo za odravanje ivota koje danas posjedujemo, a rije je o ljudskom tijelu, predstavlja zdravu posljedicu mnogih monih dobrih djela ukroenog uma u prolosti. Ljudsko je tijelo vrlo teko stei, i ba se zato to je ono takva izvanredna rijetkost, moramo stalno truditi da ga to bolje iskoristimo i nastojati da nam ne ode u tutanj. Da ono nije takva rijetkost, da ga nije tako teko stei, onda se ne bismo morali truditi, meutim nije tako. Kad bi taj dar ljudskosti, koji se tako teko stjee, bio stabilan i trajan nepodloan propadanju - imali bismo i kasnije vremena da ga iskoristimo. Taj je, meutim, sustav za odravanje ivota loman, te se zbog mnogih vanjskih i unutranjih uzroka vrlo lako dezintegrira. Arvadevi-

66 ne etiri stotine kitica o jogistikim djelima Bodhisattve rezoniraju ovako: Ako tijelo ovisi o etiri elementa, to jest zemlji, vodi, vatri i vjetru, koji se meutim opiru jedan drugom, onda tjelesna srea predstavlja tek sluajno postignutu ravnoteu tih elemenata, te nipoto ne predmnijeva trajnu harmoniju. Ako nam je primjerice hladno, toplina nam je u prvi as ugodna, no ipak moramo nastojati da je ne bude previe. Isto vrijedi i za bolesti, jer lijek za jednu bolest moe na kraju izazvati drugu, koju onda moramo suzbijati. Nae je tijelo izvor velikih nevolja i komplikacija; tjelesna je srea tek privremeno odsustvo takvih problema. Da bismo tijelo odrali na ivotu, moramo ga krijepiti tekom hranom, no ako jedemo previe, ono to nam je potrebno zbog zdravlja pretvara se u izvor bolesti i bola. U zemljama u kojima je hrane malo, glad je izvor velike patnje, no patnju nalazimo i u zemljama u kojima je hrana izobilna te postoji u mnogo hranjivih varijeteta -patnju nastalu zbog prejedanja i probavnih smetnji. Kad se uspostavi ravnotea bez ikakvih vidljivih problema, to zovemo sreom ali bi bilo bezumno pomisliti da smo time postali slobodni od bolesti - ili da emo to ikad postati. Tijelo kakvo posjedujemo dom je nevolja. Ne moemo rei, kad ne bi bilo bolesti, rata i gladi, da tad ne bismo umrli. U samoj je naravi tijela da se dezintegrira. Tijelo poinje umirati ve u trenutku zaea. Ljudsko je tijelo, dakle, dragocjen dar, moan ali loman. Ve samim time to smo ivi, nali smo se u vanoj toki, i ve time snosimo veliku odgovornost. Zahvaljujui tom tijelu mi i sebi i drugima moemo donijeti veliko dobro, zbog ega je svako vrludanje zbog ivotnih sitnica silno 67 rasipno. Morali bismo iskazivati elju da ivot u ovom tijelu iskoristimo djelatno, te se obraati svom guruu, trima zaklonitima i drugim izvorima pomoi na tom putu, i tako sebe poticati iznutra i traiti pomo izvana. Radi postizanja tog cilja nee nam biti dovoljno samo recitirati rijei ove kitice, nego moramo razmiljati i o njihovu smislu, moramo ih natjerati da nam se pojave u umu. Ukratko, budui da je ljudsko tijelo koje nas dri na ivotu blagotvorno, budui da ga je teko stei i da se lako raspada, morali bismo ga iskoristiti za vlastito dobro i dobro drugih ljudi. A dobro dolazi iz ukroena uma. Kad nam je um spokojan, oputen i sretan, onda nam vanjska zadovoljstva poput dobrog jela, lijepe odjee i ugodna razgovora jo vie uljepavaju ivot, no ako ih nema, to nas nee slomiti. Ako nam um nije spokojan i ukroen, bez obzira koliko prekrasne bile vanjske okolnosti, ipak e se na nas svaliti breme strave, nada i strahova. Ako nam je um spokojan, uivat emo i bogatstvo i siromatvo, i bolest i zdravlje; moemo ak i sretno umrijeti. Ako nam je um ukroen, mnotvo e nam prijatelja biti prekrasno, no ako ih i nemamo, i to e biti sasvim u redu. Sr se nae sree i blagotvornog spokoja krije u mirnom i ukroenom umu. to se pak tie drugih ljudi, kad nam je um smiren i ukroen, to e uljepati i ivot naih prijatelja, branog druga, roditelja, djece i znanaca; onda nam je dom miran i tih, i svi koji u njemu ive uivaju u prekrasnom osjeaju oputenosti. Kad nam drugi ljudi uu u kuu, odmah u njoj osjete sreu. Kad nam um, meutim, nije smiren i ukroen, onda emo se ne samo stalno ljutiti nego e i drugi, kad nam dou na vrata, odmah osjetiti da su nam u kui svae stalna pojava - da se tu ljudi stalno uzrujavaju. 68 Budui da ukroeni um donosi sreu, dok neu-kroeni stvara patnju, iskoristimo ivot za smanjenje broja neukroenih ciljeva - primjerice suzbijanje neprijatelja, uzdizanje prijatelja, poveanje novane dobiti i tome slino - kao i za kroenje ili treniranje uma koliko je god to mogue. Na taj emo nain iz tog dragocjenog i krhkog ljudskog tijela izvui njegovu smislenu bit. Zakljuni savjettk.

1. Shvatimo kolika je vrijednost ljudskog tijela kojim smo obdareni, jer je ono plod mnogih prolih dobrih uzroka. Uoimo injenicu da je nauk dostupan i spreman za primjenu. 2. Budui da ovaj dragocjeni ljudski ivot moemo iskoristiti na snano koristan ili razoran nain, a on je sam vrlo loman, smjesta ga pametno iskoristimo. 3. Tjelesna je srea samo izraz povremene ravnotee elemenata u tijelu, a ne i duboke harmonije. Shvatimo to zapravo znai njegova privremenost. 4. Ukroeni um izaziva u nama spokojstvo, oputenost i sreu, no ako nam um nije spokojan i ukroen, bez obzira kakve bile vanjske okolnosti, opsjedat e nas strahovi i brige. Shvatimo da je izvor nae sree i blagostanja spokojni i ukroeni um. A on je osim toga blagodat i za ljude oko nas. 69 Trea kitica O neka bismo shvatili da nema vremena za gubljenje, Jer smrt je izvjesna a neizvjestan joj as. Sto se skupilo, razdvojit e se, to se nabralo, potroit e se bez ostatka. Na kraju uspona dolazi pad, konac je roenja smrt. Svi mi jo od pamtivijeka ivimo pod utjecajem iluzije o trajnosti, te stoga stalno mislimo kako nam je preostalo jo mnogo vremena. To nas dovodi u veliku opasnost da svoj ivot raspemo stalnim odgaanjima. Da bismo suzbili tu sklonost, nuno je meditirati o netrajnosti, o injenici da smrt moe doi svakoga trenutka. ak i ako nije izvjesno da emo noas umrijeti, kad kultiviramo svijest o smrti, moramo prihvatiti injenicu da nam se to ipak moe dogoditi. Zauzmemo li takav stav, ako se pojavi neto to bismo mogli uiniti u korist ovog i sljedeeg ivota, tome emo dati prednost pred neim to e nam samo na povran nain pomoi u ovom. Osim toga, ako ne znamo kad dolazi smrt, suspregnut emo se od neega to bi moglo nakoditi ovom i buduim ivotima. I to vie u sebi razvijamo taj osjeaj opreza, sve emo se jae truditi da nekontroliranim djelovanjem ne akumuliramo nepovoljne predispozicije. Time postajemo motivirani za razvijanje, u skladu sa svojim sposobnostima, stava koji djeluje kao protuotrov za razliite oblike neukroenog uma. I tada, ivjeli jo samo dan, tjedan, mjesec ili godinu dana, to emo vrijeme provesti smisleno; 70 nae e i misli i djela polaziti od onoga to je dugorono blagotvorno, i to due budemo ivjeli, naa e i djela i misli bivati sve blagotvornija. Nasuprot tome, potpadnemo li pod utjecaj iluzije o trajnosti i ponemo li troiti vrijeme na stvari koje ne zadiru dublje od povrine ovoga ivota, pretrpjet emo veliki gubitak. To je razlog zbog kojeg nam panen-lama u ovoj kitici ukazuje na to koliko je dragocjen svaki trenutak. Ako je rije o meni, rei u da u ovom trenutku imam ezdeset sedam godina. To znai sam stariji od sve trinaestorice dalaj-lama to su ivjeli prije mene, s iznimkom samo prvog, Genduna Drupa, koji je doivio preko osamdeset godina. Peti je dalaj-lama doivio ezdeset est godina, pa sam stariji i od njega - ja sam zapravo starac! Pa ipak, zahvaljujui najnovijim dostignuima medicine i poboljanju uvjeta ivota, mogao bih se pomalo nadati da u doivjeti osamdesetu pa i devedesetu, ali je nedvojbeno da u u jednom trenutku ipak morati umrijeti. Mi Tibetan-ci ak smatramo da ivot moemo produiti ritualima, ali ja ba nisam uvjeren da oni koji ih izvode ive imalo due. Da bi se izveo ritual za produenje ivota, nuno je imati stabilnu vizualizaciju u okvirima sabrane meditacije. Osim toga je nuno shvatiti i prazninu opstojanja u sebi, zato to se sama mudrost predstavlja naim zamislima kao samo savrenstvo. Osim toga je nuno, radi postizanja prosvjet-ljenja, osjeati suut i imati altruistike namjere. Zbog tih su zahtjeva meditacije za dug ivot teke.

Budui da nas ljude unitava ba na ivotni stav koji polazi od trajnosti i samooboavanja - usaen nam u srce, kao da je ono centar ivota najplodonosnije su me71 ditacije one koje se bave netrajnou, prazninom opstoja-nja u sebi i stavom suuti. Bez toga nam rituali za dug ivot i njima slini nee nimalo pomoi. I zato je Buddha i isticao kako su dva krila ptice to leti k prosvjetljenju suut i mudrost. To su dva naina suprotstavljanja uvjerenju o trajnosti i samooboavanju, a ba su ona jo od pamtivijeka potkopavala na put prema srei. Kad mi je bilo petnaest-esnaest godina, prouavao sam stepenice puta k prosvjetljenju, pa se, radi kul-tiviranja tih stepenica, odao i izvjesnim oblicima meditacije. Osim toga sam poeo drati predavanja za kojih sam morao obavljati sve vie i vie analitikih meditacija, i to zato to se predavanja i analitika meditacija slau kao prst i nokat. Samo se pak pitanje svijesti o smrti vrti oko tri korijena, devet razloga i tri odluke: Prvi korijen: Kontemplacija da je smrt neizbjena 1. zato to e smrt neizbjeno doi, te se stoga ne moe izbjei 2. zato to se na budui ivot ne moe produiti, nego se, naprotiv, neprestance smanjuje 3. zato to nam ak i dok smo ivi ostaje malo vremena za vjebanje Prva odluka: Moram vjebati. Drugi korijen: Kontemplacija da je trenutak smrti neodreen 4. zato to je trajanje naeg ivota na ovom svijetu neodreeno 72 5. zato to je uzroka smrti jako mnogo, dok su uzroci ivota malobrojni 6. zato to je trenutak smrti, zbog lomnosti tijela, neizvjestan Druga odluka: Moram smjesta poeti vjebati. Trei korijen: Kontemplacija da u trenutku smrti pomae samo uvjebanost 7. zato to nam u trenutku smrti nai prijatelji ne mogu pomoi 8. zato to nam u trenutku smrti na imetak ne moe pomoi 9. zato to nam u trenutku smrti nae tijelo ne moe pomoi Trea odluka: Vjebat u neprianjanje za ijednu od ljepota ovoga ivota. U naravi je ciklikog postojanja da e se ono to se skupilo napokon rasplinuti - roditelji, djeca, braa, sestre i prijatelji. Bez obzira koliko se ljudi voljeli, na kraju se moraju rastati. Gurui i uenici, roditelji i djeca, braa i sestre, muevi i ene, te napokon prijatelji - bez obzira tko oni bili - na koncu se moraju rastati. Dok je moj stariji tutor Ling Rinpochav bio zdrav, bilo mi je skoro nemogue i nepodnoljivo razmiljati o njegovoj smrti. On je za mene oduvijek bio poput stanca kamena u koji se mogu pouzdati. I pitao sam se kako bih mogao opstati bez njega. Ali kad je doivio modani udar, nakon kojeg je uslijedio i drugi, i to vrlo 73 teak, taje situacija napokon dopustila djeliu uma da pomisli: Sad bi i za njega bilo bolje da ode. Ponekad bih ak znao pomisliti da je on namjerno u sebi izazvao tu bolest, tako da ja, kad on i stvarno ode, budem spreman za izvrenje sljedee zadae - traganja za njegovom reinkarnacijom. Osim to se odvajamo od svih svojih prijatelja, na kraju nam beskorisnim postaju i sav imetak i sredstva to smo ih s vremenom stekli - pa ma kako da prekrasni bili. Bez obzira na to koliko nam visok bio rang ili poloaj, na kraju ipak moramo pasti. Da bih se na to podsjetio, kad god se popnem na visoki podij s kojeg nauavam, im sjednem, u sebi izgovorim rijei Sutre o dijamantnom rezau, a koje govore o netrajnosti: Promatraj stvari sastavljene od uzroka Kao mirkave zvijezde, krhotine viene bolesnim

okom, Treperavo svjetlo svjetiljke na maslac, magine iluzije, Rosu, pjenu, snove, munju i oblake. Tad razmiljam o lomnosti uzrokovanih pojava, pa pucnem prstima, proizvedeni taj kratki zvuk koji simbolizira netrajnost. Tako samog sebe podsjeam da u uskoro sii sa svog visokog prijestolja. Sva iva bia - bez obzira koliko ivjela - na koncu ipak moraju umrijeti. I nema im druge. Kad jednom uemo u cikliko postojanje, ne moemo ivjeti izvan granica njegove naravi. Bez obzira koliko stvari oko nas bile 74 lijepe, u samoj je njihovoj naravi da i one i mi, koji u nji- ma uivamo, na kraju moramo degenerirati. I ne samo da na koncu moramo umrijeti, nego ak i ne znamo kad e nam doi kraj. Kad bismo to znali, mogli bismo odgoditi pripremu za budunost. Ovako pak, ak i kad nam predznaci govore da bismo mogli doivjeti duboku starost, ipak ne moemo s potpunom sigurnou rei da neemo umrijeti ve danas. I zato ne smijemo nita odgaati. Naprotiv, moramo obaviti sve pripreme da ak i ako umremo ve noas, to uinimo bez aljenja. Ako u sebi razvijemo svijest o neizvjesnosti i imanentnosti smrti, na e osjeaj o vanosti mudrog iskoritavanja vremena neprestance jaati. Ili, kako bi to rekao tibetski uenjak i jogin Tsongkhapa: Kad shvatimo koliko teko stjeemo to ljudsko tijelo, onda vie nikako ne moemo sjediti prekrienih ruku. Kad sagledamo njegovu veliku vanost, besmisleno troenje vremena izaziva tugu. Kad kontempliramo smrt, pripremamo se za odlazak u sljedei ivot. Kad kontempliramo djela i njihove posljedice, od sebe odbijamo izvore nesavjesnosti. Kad tako ta etiri korijena ovrsnu, ostale kreposne navike lako izrastu. Razmiljanja o smrti ne samo to nas pripremaju za umiranje i potiu na djela koja koriste buduim ivotima nego ona i dramatino utjeu na nau mentalnu perspektivu. Primjerice, ako nismo navikli na vjebanje svjes75 nosti o izvjesnosti smrti, tada je oito da e, ak i kad os-tarimo i pribliimo se odlasku, naa rodbina i prijatelji smatrati da s nama ne smiju razgovarati realistino, te e ak i osjeati potrebu da nas hvale kako dobro izgledamo. A pritom i jedni i drugi dobro znamo da je to la. Pa to je smijeno! Ponekad ak i bolesnici koji pate od smrtonosnih bolesti, primjerice raka, izbjegavaju rijei umrijeti i smrt. Otkrio sam da je s njima skoro nemogue razgovarati o dolazeoj smrti; oni o njoj ne ele ni uti. Ali ako se ovjek danas ne moe suoiti ak ni s rijeju smrt, a nekmoli njezinom realnou, vrlo je vjerojatno da e mu ona, kad i stvarno doe, donijeti velike neugodnosti i strah. Ali s druge strane, kad naiem na uvjebanog bud-dhista kojemu se oito primie smrt, ja mu se ne skanjujem rei: Bez obzira na to hoe li se oporaviti ili umrijeti, mora se pripremiti za oboje. Tad moemo zajedno razmiljati o imanentnosti smrti. I pritom ne treba nita skrivati, jer je takav ovjek spreman bez straha se suoiti sa smru. Buddhist koji ve izrana poinje razmiljati o ne-trajnosti, u smrtnom je asu i hrabriji i sretniji. Razmiljanja o neizvjesnosti smrtnoga asa razvija smireni, disciplinirani i kreposni um, zato to se on za ovog kratkog ivota ne bavi samo povrnostima. ZAKLJUNI SAVJETI 1. Kultiviramo li u sebi svijest o neizvjesnosti smrtnoga asa, bolje emo iskoristiti svoje vrijeme. 76 2. Da bismo izbjegli odgaanje duhovnih vjebi, moramo paziti da ne potpadnemo pod utjecaj iluzije o trajnosti. 3. Shvatimo daje, bez obzira koliko neka situacija bila krasna, ve u samoj njezinoj naravi da mora zavriti. 4. Nemojmo misliti da e kasnije biti vremena.

5. Budimo iskreni u suoavanju s vlastitom smru. Vjeto potiimo i druge da budu takvi. Kad se priblii as smrti, nemojmo se obmanjivati komplimentima. Iskrenost e potaknuti hrabrost i radost. 77 Uklanjanje prepreka pred povoljnom smru Iako se vrsto dri, ipak ne moe ostati. Kakva korist Od prepasti i straha Pred onim to se ne moe promijeniti? Buddha etvrta kitica O neka bismo se oslobodili nesnosne patnje zbog smrti od raznih razloga Jer ovo je grad pogrenih predodbi o promatrau i promatranom. Iluzorno je tijelo sazdano od etiri neista elementa A svijesti samo to se nisu razdvojile. 78 Ponimo se to prije u ivotu upoznavati s kreposnim stanjima uma. Kad steknemo tu sposobnost, moi emo ak i u smrtnom asu usmjeriti um prema vrlini. Pa ipak, dok umiremo, moe nas smlaviti i onesposobiti bol zbog neke strane bolesti, moe nas snai nenadana smrt u nesrei ili nas moe netko ubiti, a moda svoj ivot ne uspijemo dovriti zbog iscrpljenja zasluga - zato to smo utroili sve zalihe dobre karme koja nas je odravala na ivotu. Pri takvim nam okolnostima poesto nee pomoi ni prethodno dugo prakticiranje kreposnih stanja uma (iako to nije neizbjeno). Sama patnja moe izazvati toliki strah da kreposno kontempliranje postane nemogue, osim u sluaju onih koji su vjebali do najvieg stupnja te posjeduju silnu mo koncentriranog meditiranja. Zato je vano da ve sada poelimo osloboenje od takvog smlavljujueg bola i straha, te da umremo oputeni; to omoguuje jaanje kreposnoga stava koji kultiviramo, i tako emo moi umrijeti bolje shvaajui to se zbiva. Budui da pri smrti nastupa razdvajanje tijela i uma, vano je shvatiti narav svoga ja postavljenog prema skupu fizikih i mentalnih agregata, ba kao i narav samih tih agregata. Tijelo koje posjedujemo neisti je entitet, stvoren iz etiri elementa - zemlje, vode, zraka i vjetra - podlono boli ak i zbog nitavnih uzroka, i svojevrsna iluzija kako zbog toga to je ovog asa tu, a ve ga sljedeeg nema, tako i zbog toga to nam se ini da ono opstoji u sebi, iako je u stvarnosti prazno od svakog opstojanja u sebi. Time to nam se okupano ini isto, a osim toga sretno, trajno i pod naom vlau, to tijelo, izrazimo se tako, ivi u gradu zabluda o naravi svijesti i njezinih objekata. 79 Grad pogrenih predodbi iz etvrte kitice aludira na cikliko postojanje. On je izgraen djelima (karmom) izvrenim pod djelovanjem loih emocija. One pak izviru iz neznanja, to napose vrijedi za ideju o opstojanju u sebi, koja krivo shvaa narav nas i drugih, ba kao i stvari, jer zamilja da one postoje vlastitim bivanjem. To znai da je ba neznanje najdublji izvor bolnog kruenja i kruenja u ciklikom postojanju. Krivo shvaanje opstojanja u sebi motivira karmu - i djela i predispozicije akumulirane iz tih djela - dakle pokretaa ciklikog postojanja. Nama se ini da pojave koje nastaju zbog tog procesa pokretanog neznanjem opstoje u sebi, ali to nije tako, i stoga su one grad zabluda. Grad je ciklikog postojanja stvoren zabludom da subjekt i objekt, promatra i promatrano, unutranje i vanjske pojave, postoje u sebi i po sebi, inherentno, vlastitim snagama. Tom kiticom izriemo elju da nas u trenutku pred odvajanje od tog iluzornog tijela, sastavljenog od etiri elementa, ne obuzme smlavljujua patnja, zato to bi to omelo uspjeno vjebanje. Drugi uzroci koji ometaju vjebanje jesu pouda i mrnja, te oni predstavljaju golemu zapreku kreposnom odnosu prema ivotu. Zakljuni savjeti 1. Ponimo vjebati ve sada, kako bi u trenutku smrti sila nae upoznatosti s vrlinom utjecala na na stav.

2. Gledajmo u svom tijelu istinski grad zabluda, jer iako nam se ono, kad ga okupamo, priinja istim, ba kao i 80 izvorom blaenstva, neim trajnim i pod naom vlau, ono to nipoto nije. Ono je stvoreno iz etiri elementa (zemlje, vode, vatre i vjetra), te je podlono bolu, a osim toga se ve i samo od sebe mijenja iz asa u as. 3. Nama se ini da ljudi i stvari postoje vlastitom silom, a neznanje prihvaa tu lanu vanjtinu, to izaziva loe emocije: poudu, mrnju i jo veu smetenost. Te loe emocije sa svoje strane zagauju djelovanje tijela, govora i uma, perpetuirajui proces ciklikog postojanja. Moramo shvatiti da ivimo u gradu pogrenih predodbi. Peta kitica O neka bismo se oslobodili pogrenih privida to ih stvara nevrlina Kad nam se, prevarenima u asu nevolje od ovog tijela odravanog tako skupo, Strani dumani - gospodari smrti - uskazu-ju A mi se ubijamo orujem triju otrova: poude, mrnje i smetenosti. Trenutak je smrti neobino vaan, i to zato to on oznaava kraj jednoga ivota i poetak drugog. Kad bi u tom kritinom trenutku nae tijelo ostalo s nama, mogli bismo se u nj pouzdati, ali nas ono u tom vanom trenutku iznevjerava. Nae nas tijelo, tako skupo odravano hranom, odjeom, novcem, stanom, lijekovima, pa ak i zlim djelima, ostavlja na cjedilu. 1 81 Ve i samo spominjanje smrti izaziva u nama blagu nelagodu. Kad proces nae vlastite smrti postane oit i kad se ponu pokazivati strane posljedice netrajnosti, u pjesmi nazvane gospodarima smrti, neki ljudi reagiraju jakim vezivanjem za svoj imetak, roake, prijatelje i tijelo, dok drugi poinju iskazivati jaku mrnju prema neprijateljima i svojoj naoko nepodnoljivoj patnji. ak ako se pritom ne pojave ni pouda ni mrnja, ipak pritom stvaramo jako vjerovanje u opstojanje u sebi kako vlastite, tako i svih drugih pojavnosti - to je najbitniji oblik neznanja. Ta tri otrova - pouda, mrnja i neznanje najjae su unutranje prepreke kreposnom vjebanju, a u dubljem je to smislu oruje kojim se sami ubijamo. Da bismo u trenutku smrti sprijeili pojavu tih otrovnih stavova, moramo gajiti elju da se ne iskau jaka pouda i mrnja, te da nam se ne ukazu lane pojave. U trenutku je smrti vano biti slobodan od lijekova koji onemoguavaju valjano razmiljanje. Poboni bud-dhist mora izbjegavati zatupljujue lijekove, zato to nam pri umiranju svijest mora biti to je mogue ia. Uzimanje injekcije za spokojnu smrt moe um liiti prilike da se manifestira na kreposni nain razmiljanjem o netrajnosti, jaanjem vjere, osjeajem suuti ili meditiranjem o nesebinosti. Ako bi, meutim, pronali lijek koji suzbija bol ali ne zatupljuje um, on bi ak mogao biti koristan, zato to bismo mogli nastaviti normalno mentalno funkcionirati, a da nas pritom ne ometa bol. 82 ZAKLJUNI SAVJETI 1. Shvatimo da e nas ovo tijelo, koje tako skupo odravamo, jednog dana napustiti. 2. Izbjegavajmo udnju za prilikama koje naputamo. 3. Izbjegavajmo mrnju zbog toga to moramo otii. 4. Drimo se to je mogue dalje od poude, mrnje i neznanja, tako da dok umiremo moemo kreposno meditirati. 5. Shvatimo da uzimanjem pilule ili injekcije za takozvanu spokojnu smrt sebi moda oduzimamo kritinu priliku za izraavanje kreposti. 83 Osiguravanje povoljnih preduvjeta za smrtni trenutak Jedni umru u majinoj utrobi, Drugi pri roenju, Poneki dok jo puu, Neki kad prohodaju. Neki su stari, Neki su odrasli,

Odlaze jedan za drugim Kao voe kad pada po zemlji. Buddha esta kitica 84 O neka bismo se sjetili uputa za vjebanje due U asu kad lijenici od nas diu ruke i ne pomau obredi, Kad prijatelji se ve odriu nade u na ivot, Te nam ne preostaje da radimo ita drugo. Prolo se poglavlje bavilo poglavito dvjema preprekama primjerenom meditiranju pri umiranju - smlavljujuom patnjom i krivo shvaenim prividima iz kojih niu pouda, mrnja i zbrka. Dok teimo da ih izbjegnemo, moramo istodobno stvarati i kreposne stavove prisjeanjem na vlastito vjebanje. Kad nestane svake nade u ovaj ivot, kad lijenici od nas dignu ruke, kad vjerski obredi nisu vie ni od kakve koristi, pa kad su se ak i nai prijatelji i roaci u dubini due odrekli nade, onda moramo uiniti ono to nam pomae. Sve dok smo pri punoj svijesti, moramo initi sve to moemo da nam um ostane na putu vrline. Da bi to bilo mogue, moramo se prisjetiti uputa o tome kako se stvaraju kreposni stavovi. Kao to u obrazloiti uz kasnije kitice, te upute treba primijeniti (1) prije no to se pojavi jasno svjetlo smrti; (2) kad nam se ukae jasno svjetlo smrti; (3) kad se jasno svjetlo smrti ugasi pa pone prelazno stanje; i (4) za trajanja prelaznoga stanja tako da moemo ostvariti posebne jogistike podvige. U tom trenutku se moramo jasno prisjetiti svih uputa to smo ih u skladu sa svojom inteligencijom i sposobnostima primili. U takvim trenucima izvodimo svoje vjebe na nivou koji smo ve uspjeli dosei. Nae vjebanje moe uroditi silnim plodom i to djelovanjem sljedeih pet sila, a to su: 1. Sila upoznatosti. Cesto kultivirajte svoje uobiajene vjebe i na njih se naviknite - pa bilo da je rije o kultiviranju namjere oslobaanja od ciklikog postojanja, 85 bilo kultiviranju ljubavi i suuti, nakane postizanja pro-svjetljenja za dobrobit drugih ljudi, ili kultiviranju stupnjeva Najvie joge tantre. 2. Sila usmjerivanja budunosti. Mislite ovako: Nastavljat u svoje vjebanje u ovom ivotu, u prelaznom stanju i buduim ivotima sve dok ne dostignem buddhinstvo (prosvj etlj enj e). 3. Sila zdravog sjemena. Skupimo silu vrlih djela (dobru karmu) i njome pokreimo svoje vjebe. 4. Sila iskorjenjivanja. Zakljuimo da sve pojave poput roenja, smrti i prelaznih stanja postoje samo ovisno -one se ne odlikuju opstojanjem u sebi, pa ni u najmanjoj mjeri. Ugradimo taj zakljuak u vjerovanje da je samooboavanje neprijatelj, i to ovakvim razmiljanjem: To to trpim patnju u ciklikom postojanju posljedica je samooboavanja; korijen samooboavanja polazi od zamiljanja da bia i stvari opstoje u sebi, a to nije istina. 5. Sila elje. Neprestance ponavljajmo ovu elju: Neka bih poslije smrti stekao tijelo koje slui kao potpora za vjebanje nauka u sljedeem ivotu. Neka bi se o meni brinuo savreni duhovni vodi, i neka ne napustim vjebu. Tih je pet sila osobito korisno za podsjeanje da trebamo vjebati, ak i kad nam je to najtee. Kad postane jasno da se nekome blii smrt, prijatelji se ne bi smjeli skupiti oko njega da pokuaju uspostaviti vezu, pri emu samrtnika hvataju za ruku, zaplakano ga grle ili kukaju nad njegovim stanjem. To ne pomae ba 86 nimalo, ve takvo ponaanje, naprotiv, slui samo stvaranju stanja udnje u samrtnikovu umu, ime se potire svaka ansa za stvaranje kreposnog. Prijatelji

bi mu morali pomagati stvaranjem pravih preduvjeta za poticanje vrline, i. to tako da samrtnika podsjeaju na vjersku pouku i vjebanje, te mu to blago govore u uho sve dok ne prestane pluno disanje. Ako, primjerice, samrtnik vjeruje u boga Tvorca, onda ga razmiljanje o njemu moe utjeiti, umiriti, smanjiti u njemu vezanost za ovaj svijet, strah i aljenje. Ako pak vjeruje u ponovno roenje, onda e razmiljanje o smislenom sljedeem ivotu u slubu drugih ljudi uroditi slinim plodom. Buddhisti bi trebali misliti na Buddhu i dobra djela u ovom ivotu posvetili plodonosnom novom ivotu. I nevjernik moe, na slian nain, razmiljati o tome kako je smrt sastavni dio ivota, te da ako se ona zbiva ba sada, od tjeskobe nikakva korist. Glavni je smisao svega toga postizanje umnoga mira kako se duevnim nemirom ne bi remetio proces umiranja. ZAKLJUNI SAVJETI 1. Korisno je shvatiti da e u jednom trenutku nestati svaka nada u nastavak ovoga ivota. Od tog nas asa vie ni lijenici, ni sveenici, ni prijatelji, ni roaci nee moi odrati u ovom ivotu; od tada pa nadalje pomoi emo si moi samo sami. 2. Dok umiremo, moramo se prisjetiti duhovnih uputa u skladu s naom razinom vjebanja, pa ih provesti u djelo. ' . ::.'v -' 87 3. Moramo se zbliiti s vlastitom vjebom. Moramo biti odluni to duhovno usmjerenje odravati u svim prilikama, pa ma kako da bile teke. Moramo initi mnoga kreposna djela kako bi njihova akumulirana sila mogla utjecati na sve aspekte naega ivota i smrti. Moramo shvatiti da patnja nie iz samooboavanja, te stoga moramo poeti oboavati druge ljude. I moramo esto poeljeti da svoje duhovne vjebe nastavimo i kroz budue ivote. 4. Kad netko umire, uvajmo se da ga ne uznemirimo i to kako jaim vezivanjem za sebe, tako i poticanjem srdbe i mrnje. Ne nariimo zbog njegova odlaska, nemojmo ga hvatati niti pred njim plakati. Pomozimo mu da smisleno ode, a to emo uiniti podsjeanjem na dublje meditacije. 5. Ako je to ikako mogue, zamolimo druge da isto uine za nas. Pobrinimo se da se kraj nas nae netko tko e nam s vremena na vrijeme tiho govoriti u uho i podsjeati na specifini duevni stav koji bismo trebali izraziti. Sedma kitica 0 neka bismo se uzdali u radost i veselje Kad za sobom ostavljamo hranu i zgrnuta blaga i svu bijedu ivota 1 zauvijek se odvajamo od prijatelja ljubljenih i eljenih, Te sami odlazimo u pogibeljno stanje. U uobiajenim prilikama, ako nam netko kae da nam je smrt pred vratima, to e izazvati alost, i to ne sa88 mo u nama nego i u prijateljima i lanovima obitelji. I u toj e se tuzi onda odigrati i sam proces umiranja - to jest postupno povlaenje svijesti. Ako smo meutim, kao to smo maloas objasnili, razmiljali o crpljenju esencije te ivotne situacije i nunosti duhovnog vjebanja, te ako smo jo jednom razmislili o netrajnosti, onda neemo, i to zato to emo se umirui prisjeati tih uputa, potpasti pod utjecaj nepovoljnih stanja, primjerice tuge i ojaenosti. Onda nam svi prividi, povezani sa smru, nee odvraati panju, nego e nas podsjeati na ranije vjebe i nukati prema meditaciji. Drimo li to na umu, moi emo umrijeti s radou i samopouzdanjem, nalik djetetu to se veselo vraa roditeljskom domu. Meu onima koji odlaze u prelazno stanje izmeu dva ivota, najbolji e moi odluiti kao to e se sljedei put roditi, pa takvi ljudi mogu umrijeti samouvjereno i sasvim bezbrino. Osrednji se uenik nee uplaiti, a najnii e bar umrijeti bez aljenja. Budui da smo se pripremili za smisleno ponovno roenje - poslije kojeg emo moi nastaviti

svoje duhovno napredovanje - kad stigne smrt nee biti ni aljenja, ni potitenosti, ni straha. Onda naa svijest moe otii s velikim samopouzdanjem. Mnogi meni poznati redovnici i uenjaci umrli su ba tako. Kad su shvatili da dolazi smrt, pozvali su bliske poznanike da se pozdrave. A u smrtni dan su na sebe stavili afranski ute redovnike halje, pa posve bezbrino umrli sred meditacije. Neki je redovnik tu u Dharmsali svog pomonika zamolio da mu donese halju, pa je obukao i preminuo. Neki su tu u Indiji uspjeli ostati u umu jasnog svjetla mnogo dana - jedan sedamnaest, drugi po devet ili deset. A to se vidjelo po tome to im je tijelo, kad je 89 prestalo disanje, ostalo u savreno svjeem stanju, bez i najmanjeg zadaha, za sve to vrijeme u ovoj vruoj zemlji. Takvi su ljudi sposobni ostati bez fluktuacija u umu jasnoga svjetla smrti, te umrijeti s velikim samopouzdanjem i radou. Moj stariji tutor Ling Rinpochav ispriao mi je priu o nekom lami, priu istodobno i tunu i smijenu. Kad mu se pribliila smrt, taj je lama obukao svoju afran-ski utu halju i rekao drugovima da e sad umrijeti. I onda je prekriio noge u meditativnoj pozi i tako umro. Jedan njegov uenik, koji je tek nedavno stigao iz zabiti, pa nije znao daje mogue umrijeti i u sjedeem meditativnom poloaju, uao je u njegovu sobu i ugledao mu posjelo tijelo. Pomislio je kako je u uiteljevo tijelo uao zloduh, pa ga je zato sruio udarcem! ZAKLJUNI SAVJETI 1. Da nas misao na smrt ne bi bacila u depresiju, potraimo zaklon u svojoj religiji, u suuti prema svim biima; razmiljajmo o tome koliko je vano izvui esenciju sadanjeg ivota, u kojem su nam dani i dokolica i sve potrebno za duhovno vjebanje, te stalno razmiljajmo o netrajnosti. 2. Ako smo poloili te temelje za efikasno prisjeanje na ranije vjebe u trenutku smrti, onda e nas ak i uasna zbivanja i privienja koja pritom mogu nastupiti samo potaknuti na mir i meditiranje u radosti i sa samouvje-renou. 90 Meditacije u smrtnom asu Ovaj ivot nestaje tako brzo Kao slova ispisana tapom na vodi. Buddha Osma kitica 0 neka bismo stvorili moni um vrline Kad se elementi - zemlja, voda, vatra i vjetar - postupno rasplinu sve jedan za drugim, 1 tjelesna se snaga gubi, a usta i nos se sue i skupljaju, Toplina se povlai, dah je sipnja, i zvukovi se halabuke diu. Prvih je sedam strofa prikazano u skladu s oba oblika bu-ddhistikog nauka, sutrom i tantrom. U potonjoj nalazimo i posebnu vjebu u kojoj sebe moramo zamisliti kao pot91 puno suutno i mudro bie s tjelesnim oblijem Buddhe. Osma i sve daljnje kitice prikazuju nam uglavnom vjebanje tantre, i to, odreenije, tantre iz klase Najvie joge tantre. Opis smrti u kategorijama postupnog rasplinjavanja uma i tijela, ba kao i etiri elementa, jedinstven je za Najviu jogu tantru. Poslije zaea proces stvaranja napreduje od suptilnijeg prema grubljem, no u smrti nastupa rasplinjavanje koje napreduje od grubljeg prema suptilnijem. Pojave koje se rasplinjuju sastoje se od etiri elementa - zemlje (to je tvrda tvar u tijelu), vode (fluida), vatre (topline) i vjetra (energije, gibanja). Bez obzira na to da li doivimo svoj puni vijek ili ne, proces umiranja slijedi mnoge faze. Kod nagle smrti kroz te faze prolazimo vrlo brzo, i pritom su nam izgledi da ih opazimo vrlo mali. Ljudi koji umiru postupnije mogu prepoznati i iskoristiti te razliite faze. Predznaci smrti, primjerice promjena u nainu

gibanja daha kroz nosnice, snovi i tjelesni znakovi, mogu se pojaviti ak i mnogo godina prije stvarne smrti, iako se kod obinih ljudi pojavljuju obino godinu do dvije prije smrti. Meu predznacima smrti nalazimo i odbojnost prema svojoj okolini, domu, prijateljima i tako dalje, to sve dovodi do elje da odemo nekamo drugdje. Moe se, meutim, dogoditi i da prema svemu tome razvijemo poudu, i to mnogo jau od dotadanje. A moemo se i naglo promijeniti, pa iz prijeke naravi prei u prijaznu, ili obratno. Nae oduevljenje za stvari moe opazivo porasti ili opasti. Moe doi i do promjene tjelesnog sjaja ili naina ponaanja. Stil nam razgovora moe jako ogrubjeti - pa ponemo psovati i tako dalje - ili pak moemo poeti stalno priati o smrti. 92 Kad zapone i stvarni proces umiranja, tad prolazimo kroz osam faza. U prve etiri dolazi do propadanja etiriju elemenata. U posljednje etiri dolazi do uruava-nja svijesti na najdublji nivo uma, takozvani um jasnog svjetla. Pritom nemojmo zaboraviti da je prikazivanje faza smrti zapravo kartograf iranje dubljih stanja uma koja se pojavljuju i kroz itav na svakodnevni ivot, ali obino prolaze neopaeno. Tih osam faza nastupa u pozitivnom poretku kad umiremo, odlazimo na poinak, zavravamo san, kiemo, gubimo svijest ili doivljavamo ograzam, odnosno u obratnom poretku po potpunom svretku procesa umiranja, ba kao i pri potpunom razbuenju, kad zapoinjemo san, te napokon na koncu kihanja, nesvjestice i orgazma. Tih osam faza oznaavamo njihovim vizualnim sadrajem, iako ih ne vidimo oima: Pozitivni poredak 1. fatamorgana 2. dim , , . , ., . , ;. . . ' ',.. 3. krijesnice 4. plamen svjetiljke 5. jarko bijelo nebo uma 6. jarko naranasto-crveno nebo uma 7. jarko crno nebo uma 8. jasno svjetlo Obrnuti poredak 1. jasno svjetlo 2. jarko crno nebo uma 3. jarko naranasto-crveno nebo uma 93

4. jarko bijelo nebo uma 5. plamen svjetiljke 6. krijesnice 7. dim 8. fatamorgana Prve etiri faze u pozitivnom poretku: propast etiri elementa Openito govorei, grublji se elementi rasplinjuju u suptilnije. Kako sposobnost prvih da podravaju svijest degenerira, tako potonji sve vie dolaze do izraaja. Postoji ukupno osam faza, a prve su etiri: 1. faza. Element zemlja degenerira te se raspli-njuje u element vodu. Kruti aspekti tijela, primjerice kosti, ne mogu vie sluiti kao skela ili temelj tijela, sposobnost se krutih aspekata zato rasplinjuje, odnosno prenosi na tjelesne fluide, primjerice krv i sluz. Sad se sposobnost elementa vode da slui kao temelj svijesti poinje jae iskazivati. Tijelo nam se silno stanjuje, a udovi mlohave. Gubimo tjelesnu snagu - vitalnost i sjaj tijela korjenito se smanjuju, pa ono postaje istroeno. Vid nam se mrai i muti, ne moemo vie ni otvarati ni zatvarati oi. Moe nas obuzeti i osjeaj da tonemo pod zemlju ili mulj, a moemo ak i povikati: Izvucite me! ili se poeti i otimati,

pokuavati podii, ali je vano protiv toga se ne boriti: ostanimo hladni u okvirima kreposnoga stava. To to vidimo u umu nalik je fatamorgani. 2. faza. Sposobnost elementa vode degenerira i rasplinjuje se u element vatru toplinu koja odrava tije94 lo na ivotu - ime se pojaava sposobnost elementa vatre kao temelja svijesti. Vie ne osjeamo ni ugodu ni bol, nemamo ak ni neutralna uvstva povezana s osjetilima i mentalnom svijeu. Usta, jezik i grlo sue nam se zbog gubitka sline, a na zubima se stvara talog. Drugi fluidi, poput urina, krvi, regenerativnog fluida i znoja, redom se sue. Ne ujemo vie ni zvukove, a prestaje i uobiajeni zuj u uima. To to vidimo u umu nalik je oblaiima dima, ili rijetkom dimu kojim je zadimljena soba, odnosno dimu to se die iz dimnjaka. 3. faza. Sposobnost elementa vatre degenerira i rasplinjuje se u element vjetar - u struje zraka, ili energije, koje upravljaju raznim tjelesnim funkcijama, primjerice udisanjem, izdisanjem, tucanjem, pljuvanjem, govorenjem, gutanjem, pregibanjem zglobova, pruanjem i skupljanjem udova, otvaranjem i zatvaranjem usta i vjea, probavom, mokrenjem, defekacijom, menstruacijom i ejakulacijom. Temperatura se tijela smanjuje, pa gubimo sposobnost probavljanja hrane. Ako smo ivot provodili uglavnom bez vrline, tjelesna se toplina isprva sputa s tjemena pa se skuplja u srcu, i gornji se dio tijela prvi ohladi; ako smo, meutim, ivjeli uglavnom kreposno, toplina se die od tabana i skuplja u srcu, pa se najprije ohladi donji dio tijela. Gubimo sposobnost njuha. Ne moemo vie obraati panju na postupke i elje prijatelja i roaka oko nas, pa se ak ni sjetiti kako se zovu. Disanje nam je oteano, izdisaji postaju sve dui i dui a udisaji sve krai i krai; iz grla nam izlazi egrtav ili dahtav zvuk. U umu vidimo neto nalik na krijesnice, moda i u dimu, ili neto nalik na iskre u pepelu na dnu eljezne plitice. 4. faza. Sposobnosti grubljeg elementa vjetra dezintegriraju se i rasplinjuju u svijest. Jezik otea i skrauje 95 se, a korijen mu poplavi. Nemogue je osjetiti tjelesni dodir, ba kao to postaje nemogue i svako tjelesno djelovanje. Disanje se kroz nosnice prekida, no postoje i suptilnije razine daha, ili vjetra, te stoga prestanak disanja kroz nos ne upuuje na kraj procesa umiranja. Pritom u umu vidimo neto nalik na plamen svjetiljke na maslac ili svijee (ili neto nalik na treperavo svjetlo iznad svjetiljke na maslac ili svijee). U prvi as to svjetlo treperi kao da su se maslac ili vosak ve skoro potroili. A onda, kad vjetrovi, to jest zrane struje to nose mentalne ideje ponu posus-tajati, plamen se ustaljuje. Openito govorei, ljudsko je tijelo sazdano od etiri elementa; pa ipak, zbog varijacija u obliku kanala i vjetrova ili dahova unutar tog okvira, razni ljudi u procesu rasplinjavanja doivljavaju razliite unutranje prikaze. Ba se zbog toga i pojavljuju malene varijacije u objanjavanju tog procesa u specifinim tantrama to ih je izgovorio Buddha, primjerice u Guhyasamaji (iji je osnovni sustav objanjen u ovoj knjizi), Chakrasamvari i Kalachakri, ba kao i u izvjesnim tantrama Starog vjerskog reda tibet-skog buddhizma, takozvane Nvingme. Manje varijacije uglavnom potjeu iz razlika u tjelesnim kanalima, te vjetrovima i kapljama esencijalnog fluida to protjee kroz te kanale. Budui da se ti unutranji faktori mijenjaju od pojedinca do pojedinca, takoer se pomalo razlikuju i jogis-tike vjebe. ak i kad su vanjski faktori isti, unutranji se znakovi umiranja pojavljuju u umu na razliite naine i to zato to joga pojedinim tokama tijela pridaje posebnu vanost. Kroz sve nam je te stupnjeve potreban neometani kreposni stav, a takva je elja izraena u toj kitici 96 panen-lamine pjesme. Mi obina osjetilna bia pod utjecajem roenja i smrti oito posjedujemo predispozicije uspostavljene kroz ivot utroen na dobra ili loa djela, no iji se plodovi jo nisu izrazili. Svaki trenutak to ga utroimo

na djela motivirana neznanjem doprinosi nastavljanju ivljenja u obliku ciklikog postojanja. Vrlo snana djela mogu u cikliko postojanje natjerati ne samo jedan ivot nego i mnogo njih. Kad se primakne smrtni as, pothranjuje se jedna od tih mnogobrojnih zdravih i nezdravih karmikih predispozicija, te ba ona slui kao temelj itavom sljedeem ivotnom vijeku. Mnoge druge karme uspostavljaju ivotne kvalitete poput zdravlja, talenta i inteligencije. Sukladno tome, kad se primakne smrtni as, vrlo su vane nae misli i nae mentalno stanje. ak i ako smo u najveem dijelu ivota prakticirali kreposne stavove, snano nekreposno stremljenje kad nam se primakne smrtni as moe poticati nekreposne predispozicije to ih svi mi imamo, te je to stoga vrlo opasno razdoblje. Iritacija i ljutnja mogu se razviti ak i od kakvog neugodnog uma nastalog, primjerice, pregrubim sputanjem nekog predmeta. I obratno, ovjek koji obino i nije navikao na preveliku vrlinu, kad mu se primakne smrt zna razviti vrlo kreposan um, te time aktivirati kar-mike predispozicije za vrlinu, to onda vodi povoljnom ponovnom roenju. Zbog toga se u smrtnom asu moramo jako truditi da stvaramo, i to to je bolje mogue, razliite vrste kreposnih stavova koje smo sposobni izraziti. Veoma je vano da ljudi prisutni pri umiranju znaju da je samrtnikov um u delikatnom stanju; stoga moraju jako paziti da ga niim ne uznemire - glasnim govorom, plaem i grubim micanjem stvari - nego se naprosto truditi da stvore miran ambijent. 97 Zakljuni savjeti 1. Da nas proces umiranja, kad jednom pone, ne bi iznenadio, moramo nauiti stupnjeve rasplinjavanja etiri elementa i njihove pratee vanjske znakove, maloas iznesene, kao i unutranje znakove, opisane u kitici to slijedi. 2. Moramo paziti da, kad se priblii smrt, dobre predispozicije pothranjujemo i aktiviramo kreposnim stavovima. 3. Predznaci se smrti znaju pojaviti godinu-dvije prije njezina dolaska. Oni nas upozoravaju da se moramo pripremiti, no bolje se spremiti jo i prije njih. Deveta kitica 0 neka bismo shvatili besmrtni nain postojanja Kad se prikaze razne, zabunom naom stvorene, utvare jezive i strane A napose kad se fatamorgana, dim i krijesnice ukazu 1 nestanu nositelji osamdeset predodbi koje nas vode. Kad se etiri elementa rasplinu, pojavljuju se razne prikaze. Ponekad se neobine slike i zvukovi pojavljuju jo i prije nego to oko i uho prestanu funkcionirati. I u mentalnoj se svijesti stalno pojavljuju razne vizije. Tako primjerice ljudi koji su preboljeli invalidizirajuu bolest znaju vidjeti straan poar koji izaziva silan strah. Drugi 98 pak doivljavaju ugodne pa ak i zapanjujue vizije te ostaju oputeni. Takve razlike nastaju zbog predispozicija stvorenih nekreposnim i kreposnim djelima u ovom i prijanjim ivotima. Te razlike upuuju na vrstu i kvalitetu ponovnog roenja koje se treba dogoditi, onako kao to kvaliteta svjetla na nebu pred izlazak sunca predvia kakvo e tog dana biti vrijeme. Kako se etiri elementa rasplinjuju jedan po jedan, poinju se pojavljivati unutranji znakovi smrti. Ras-plinue elementa zemlje u vodu stvara prikazu nalik na fatamorganu u pustinji; rasplinuc vode u vatru stvara privienje nalik na oblake dima iz dimnjaka ili rijetki dim to se iri kroz prostoriju; dok raspiinuc vatre u vjetar stvara prikaze nalik na krijesnice, ili iskre na dnu voka za prenje zrnja. (Rasplinue elementa vjetra razmotrit emo u sljedeem poglavlju.) Ti znakovi - fatamorgana, dim, krijesnice i plamen, ba kao i jo etiri koje emo sad opisati - pojavljuju se pred oima onih koji umiru postupno. Oni se ne pojavljuju u potpunosti pred onima koji umru naprasno, kao rtve nesree ili oruja.

ZAKLJUNI SAVJETI 1. Moramo shvatiti da bezbroj privida, od kojih su neki ak zastraujui i uasni, a koji se znadu pojaviti pri umiranju, potjeu od karme. Ne dopustimo da nas oni ometu. 99 2. Upoznajmo prve tri od osam prikaza: fatamorgana kao u pustinji, oblaii dima iz dimnjaka ili rijetki dim u prostoriji, te napokon krijesnice ili iskre u pepelu na dnu voka. Deseta kitica 0 neka bismo stvorili snanu svijest o zbivanju u sebi i oko sebe Kad se sastojak vjetar pone rasplinjavati u svijest 1 prestaje stalno vanjsko disanje, a grube se dvojstvene pojave rasplinjuju, A svie privid u liku svjetiljke na maslac. Svijest definiramo kao luminozni i spoznajni dio ovjeka. Ona je luminozna u dva smisla, to jest zato to joj je narav bistra i zato to svijest osvjetljava, ili razotkriva, poput svjetiljke to rastjeruje tamu tako da se predmeti mogu vidjeti. Svijest osim toga spoznaje predmete utoliko to ih bar registrira, ak i kad ih valjano ne raspoznaje. Svijest nije sazdana od stanica, atoma ili estica, nego od trenutaka. Zbog toga se svijest i materija u svojoj biti razlikuju, te stoga imaju i razliite supstancijalne uzroke. Materijalne stvari za supstancijalne uzroke (nazvane tako zato to oni stvaraju supstancu, ili temeljni entitet, posljedice) imaju materijalne stvari, i to zato to izmeu supstancijalnog uzroka i supstancijalne posljedice mora postojati nekakva temeljna srodnost naravi. Tako je primjerice glina supstancijalni uzrok zemljanog lonca. Supstancijalni uzrok samog uma mora biti neto to je luminoz100 no i misaono - a to je prethodni trenutak uma. Stoga svaki trenutak svijesti mora za svoj supstancijalni uzrok imati prethodni trenutak svijesti, to znai da mora postojati kontinuum uma koji nema poetka. Ba se takvim zakljuivanjem i dolazi do ciklusa ponovnog roenja koji nema poetka. Osim toga, postoji li i samo jedno tono sjeanje na ponovno roenje, ve je i to samo po sebi dovoljna indicija -jer ne mora se ba svatko sjeati toga. Nepostojanje prijanjih i buduih ivota nije bilo nikad izravno opaeno, dok postoje potvreni sluajevi jasnog sjeanja na prijanje ivote. Usprkos injenici da tijelo pri svom rastu i opadanju ovisi o vanjskim uvjetima, ono je ipak obdareno ivotom, pa kad ivotna sila mine, ono brzo istrune i pretvara se u truplo. Bez obzira koliko prije bilo pristalo i lijepo, na koncu ipak postane truplo. Proana-liziramo li ivotnu silu koja sprjeava truljenje tijela, vidjet emo da se ona krije u umu. Tijelo od raspadanja titi ba to to je spareno sa svijeu. Ono to se prenosi u sljedei ivotni vijek zapravo je kontinuitet uma. Zbog razlike u naravi uma i materije razliiti moraju biti i njihovi supstancijalni uzroci, ali to ne znai da um i materija meusobno ne reagiraju, jer se to zbiva na mnogo naina. Materija moe biti meuzavisni preduvjet uma, kao u sluaju kad suptilna materija u onoj jabuici djeluje kao meuzavisni preduvjet vizualne svijesti, ili kao kad boja ili oblik djeluju kao meuzavisni preduvjet vizualne svjesti, ili kao kad nae tijelo djeluje kao nosilac ili podloga same svijesti. Slino tome i svijest oblikuje materiju i to zato to na okoli strukturiraju naa djela, ili karme, motivirana svijeu. Skupljeni utjecaj karmi mnogih bia oblikuje i 101 sam svjetski sustav koji obitavamo. Osim toga, a prema Najvioj jogi tantri, svijest nosi vjetar koji postoji fiziki, ali taj vjetar ili dah, u svojem najsuptilnijem obliku, nije sazdan od estica. Zbog te tijesne povezanosti uma i vjetra, tako tijesne da se oni pretvaraju u jedan neodvojivi entitet, prosvjetljeno bie moe manifestirati tijelo kojemu je sup-stancijalni uzrok

suptilni vjetar, tijelo onkraj tjelesnih estica, poput Buddhina Tijela potpunog blaenstva u istoj zemlji. Primijenimo li to uenje o supstancijalnim uzrocima i meuzavisnim preduvjetima na zaee, vidjet emo da supstancije oca i majke - jajace i sjeme - djeluju kao supstancijalni uzroci djetetova tijela, te kao meuzavisni preduvjeti uma. Posljednji trenutak djetetove svijesti o ranijem ivotu djeluje kao supstancijalni uzrok svijesti u trenutku zaea, a osim toga i kao meuzavisni preduvjet tijela. Ba kao to se smatra da je grubi nivo postojanja tijela - pa ak i embrio - fiziki oslonac svijesti, tako je i vjetar, na kojemu jai svijest, ba poput jahaa na konju, fiziki entitet koji podupire svijest. Iako se svijest moe odvojiti od fizikog tijela, ona se ipak ne moe nikad odvojiti od najsuptilnijih razina tog strujanja zraka. Ja ne vjerujem da bi se vrlo suptilni vjetar, ili energija, mogao svrstati meu etiri elementa - zemlju, vodu, vatru i vjetar - i to zato to on postoji onkraj fizikih estica. Vrlo suptilni vjetar jedan je aspekt gibanja vrlo suptilnog uma; on je isti entitet kao i odgovarajui mu um. Taj bi vrlo suptilni vjetar i um, meutim, bilo vrlo teko analizirati znanstvenim instrumentima; no moda bi ipak bilo mogue znanstveno detektirati postojanje vrlo suptilnog vjetra i uma u sluaju klinike smrti i to prije izlaska 102 svijesti iz tijela, dok se ono jo nije raspalo. Nekoliko je znanstvenika u nau bolnicu donijelo svoje strojeve, no dok su bili tu, ba nitko nije umro, a kad je umro duhovno iskusan ovjek, nije bilo strojeva! Kad vjetar, ili energija koja nosi razne razine svijesti, jako oslabi ili se potpunije raspline u svijest, poinju se iskazivati sve suptilnije razine svijesti. Na poetku etvrte faze, kad se vjetrovi koji slue kao jahai konji mnogih stavova poinju rasplinjavati, u umu se pojavljuje slika nalik na plamen svjetiljke na maslac ili svijee koja u prvi as treperi, no onda se smiri. U tom trenutku prestaje vanjsko disanje. Ljudi to obino smatraju smrtnim asom, iako smrt zapravo nastupa kasnije. U toj se fazi rasplinju-ju grublji nivoi pojavnosti subjekta i objekta, a koje vidimo kao daleke i izrezane u daleke entitete. Oko vie ne vidi vidljive oblike, uho ne uje zvukove, nos ne osjea miris, jezik ne doivljava okus, a tijelo ne osjea opipljive predmete. Sad iznie gola luminozna i spoznajna narav uma. Ako smo sposobni biti svjesni smrti, pa prepoznavati znakove pojedinih faza rasplinua, kao i odravati introspekciju u tolikoj mjeri da moemo teiti svakoj razini poznate nam vrline,, onda e naa uvjebanost biti vrlo jaka. Ona e i u najgorem sluaju povoljno utjecati na na sljedei ivot. 103 Zakljuni savjeti 1. Iako um i materija imaju razliite supstancijalne uzroke, oni djeluju jedno na drugo na mnogo naina. 2. Poslije tri unutranja znaka - fatamorgane, dima i krijesnica - dolazi i etvrti, nalik plamenu svjetiljke na maslac ili svijee, koji je u prvi as treperav, no onda se ustali. 3. Iako u tom trenutku prestaje vanjsko disanje kroz nos te vie nema svjesnih reakcija na vanjske poticaje, ovjek jo nije umro. Dobro je ne uznemiravati tijelo sve dok smrt ne doe do kraja. 4. Uspijemo li odrati punu svijest i introspekciju koje nam omoguuju prepoznavanje trenutne faze unutranjeg procesa, to moe izazvati snano shvaanje i potpomoi povoljno ponovno roenje. 104 7 Unutranja graa Sutra, dan kad nas vie nee biti, Nedvojbeno dolazi. , Shura u pismu Kaniki Jedanaesta kitica

0 neka bismo sami spoznali svoju narav Kroz jogu koja shvaa da su cikliko postojanje i nirvana prazni Kad se privid, rast i stanje blisko prosvjetlje-nju rasplinu - prvi u potonje 1 doivljaji poput proimajue mjeseine, sunca i tame svanu. Da bismo stekli sliku o etiri konane faze procesa umiranja, bitno je shvatiti razine svijesti, ba kao i grau kanala, vjetrova i kapi esencijalnog fluida u tijelu. Zbog 105 toga je vano upoznati se s tantristikom psihologijom i fiziologijom. Razine svijesti Najvia joga tantra dijeli svijest na tri razine: grubu, suptilnu i vrlo suptilnu. Na gruboj razini nalazimo svijest o pet osjetila - onu svijest koja zamjeuje boje i oblike; usnu svijest koja hvata zvukove; nosnu svijest koja opaa miriri-se; jezinu svijest koja osjea okuse, te napokon tjelesnu svijest koja donosi taktilni doivljaj. Postoje dakle individualne svijesti sa specifinim sferama djelovanja - na podruju boja i oblika, odnosno zvukova, mirisa, okusa i opipa. Suptilnija od njih, no ipak jo na gruboj razini, jest svijest kojom mislimo. Nju rasporeujemo u tri razreda, koji odgovaraju trima vrstama vjetra - jakom, srednjem i slabom - na kojima jau tri razreda svijesti. U prvoj skupini nalazimo snano gibanje vjetra u odnosu na objekte, kao i trideset tri konceptualna doivljaja, primjerice strah, osjeaj vezanosti, ei, suuti, gramzivosti i ljubomore. Drugu skupinu ine konceptualne svijesti u kojima nalazimo srednje gibanje vjetra u odnosu na objekte -ukupno etrdeset koncepcija, u koje ubrajamo radost, za-panjenost, velikodunost, elju za ljubljenjem, junatvo, neblagost i nepotenje. U treoj skupini nalazimo blago gibanje vjetra u odnosu na predmete - sedam koncepcija, od kojih spomenimo zaboravljivost, zabludljivost i opaanje vode u fatamorgani, kao i katatoniju, depresiju, lijenost, 106 dvojbu, sukob elja i mrnju. (U svakoj od te tri skupine svjesnosti ili koncepcija nalazimo razliite razine grubosti i suptilnosti.) Te tri kategorije konceptualnih doivljaja spadaju u grubu razinu uma, ali su ipak suptilnije od pet osjetilnih svijesti. One su takorei odrazi dubljih razina svijesti koje u sve manjoj i manjoj mjeri posjeduju dualistiku percepciju. To su otisci tri suptilnije razine uma koji se manifestiraju u razdoblju poslije utrnua grubljih razina svijesti, pa bilo da se do njega dolazi namjerno - kao u dubokim meditativnim stanjima - ili prirodno, kao u procesu umiranja ili utonua u san. Kad vjetrovi na kojima jai svih tih osamdeset koncepcija jenjaju, s njima se rasplinu i koncepcije. Time se omoguuje izraavanje tri suptilne razine svijesti, i to ovim redom: um jarko bijele pojave, um jarko naranasto--crvene pojave i um jarko crne pojave. (A koje emo opisati po fazama, od pete do sedme.) Sve to napokon dovodi do vrlo suptilne razine svijesti, do uma jasnog svjetla, koji je, u svojstvu duhovnog puta, i najmoniji. (Opisat emo ga u okviru osme faze.) Prije nego to potanko razmotrimo te etiri konane faze, morat emo objasniti promjene o kojima one ovise. U fiziologiji Najvie joge tantre, one se odvijaju u tjelesnim kanalima, vjetrovima i esencijalnim kapima to teku tim kanalima. 107 Struktura kanala u tijelu U tijelu nalazimo bar sedamdeset dvije tisue kanala - arterija, vena, cijevi, ivaca te manifestnih i nemanifestnih putova - koji poslije zaea poinju izrastati iz onog to e kasnije postati srce. Tri najvanija kanala vode od toke izmeu obrva do tjemena, pa se onda s prednje strane kraljenice sputaju sve do njezina kraja, te se napokon pruaju do kraja spolnog organa. Pomou tog opisa moemo zamisliti srednji, desni i lijevi kanal u meditaciji, a to se

donekle ne slae s njihovim stvarnim poloajem, no takvo je njihovo idealno zamiljanje ipak korisno za dozivanje suptilnijih razina uma. Ponekad takvi tjelesni opisi samo upuuju na toke na koje se moramo usredotoiti pri meditiranju. U vitalnim tokama ta tri kanala nalazi se sedam kanala-kotaa s razliitim brojem bica ili kanala-latica: 1. Kota velikog blaenstva nalazi se u tjemenu, te ima trideset dva kanalalatica. Tako ga zovemo zato to mu se u sreditu nalazi kap bijelog esencijalnog tjelesnog fluida a koji je temelj blaenstva. 2. Kota uitka nalazi se u sreditu grla, te ima esnaest kanala-latica. Tako ga zovemo zato to na tom mjestu osjeamo okuse. 3. Kota pojava se nalazi u srcu, te ima osam kanala-latica. Tako ga zovemo zato to je on stanite vrlo finog vjetra i uma, koji su zapravo korijen svih pojava. 4. Kota emanacije nalazi se u solarnom pleksusu, te ima ezdeset i etiri kanala-latica. Tako ga zovemo zato to 108 u njemu stanuje unutranja vatra, toplina koja se pali vjebanjem joge, te je sredstvo za stvaranje velikog blaenstva. 5. Kota trajnog blaenstva nalazi se na donjem kraju kraljenice, te ima trideset dva kanala-latica. Tako ga zovemo zato to se s tog mjesta odrava najdublja razina blaenstva. 6. Kota u sreditu dragulja (vrak spolnog organa) ima esnaest kanala-latica. 7. Osim nabrojenog postoji jo i kota izmeu obrva sa esnaest kanala-latica. U srcu se desni i lijevi kanal triput ovijaju oko sredinjeg kanala (a svaki od njih stvara i vlastite petlje), pa nastavljaju prema dolje. To onda dovodi do est suenja kod srca, a koja sprjeavaju prolaz vjetra u sredinji kanal. Zbog toga to je to suenje tako otro, srce je opasan fokus meditacije, pa ona moe, ako ne primjenimo primjerene tehnike, dovesti i do ivanog sloma. U svakom od tih sredita - meu obrvama, na tjemenu, u grlu, srcu, solarnom pleksusu, donjem kraju kraljenice i spolnom organu - lijevi se i desni kanal po jedanput ovijaju oko sredinjeg (pri emu svaki od kanala i sam stvara petlju), te tako nastaju dva suenja. Lijevi i desni kanal napuhani su strujanjima zraka te sredinji kanal suavaju u tolikoj mjeri da kroza nj ne moe prolaziti vjetar; ta suenja zovemo vorovima. Ponovno upozoravamo kako je vano ne zaboraviti da je pamenje crtea i opisa strukture kanala i kanala-kotaa namijenjeno prije svega vjebanju. To nisu nuno i opisi njihova stvarnog ob109 lika i poloaja, jer se oni jako mijenjaju od ovjeka do ovjeka. Struktura vjetrova u tijelu Kad um obrati zanimanje na neki objekt, on to ini zahvaljujui gibanju zraka, to jest energije. Um jai na vjetru poput jahaa na konju. Prema Najvioj jogi tantri, u naoj psiho-fizikoj strukturi nalazimo pet primarnih i pet sekundarnih vjetrova: 1. ivotvorni vjetar. Njegovo je glavno sjedite u kanalima srca, a funkcija mu je odravanje ivota. On osim toga izaziva i pet sekundarnih vjetrova, a koji upravljaju radom osjetila i usmjeravanjem panje. 2. Vjetar silaznog pranjenja. Njegovo je glavno sjedite skup kanala u donjem trbuhu, pa se on giba u maternici i sjemenoj kesici, u mokranom mjehuru, preponama i tako dalje. On pokree i zaustavlja uriniranje, defeka-ciju i menstruaciju. 3. Vjetar to prebiva u vatri. Njegovo je glavno sjedite skup kanala u solarnom pleksusu, a u kojem se pomou joge stvara unutranja toplina. Taj vjetar izaziva probavu, razdvajanje rafiniranih i nerafiniranih dijelova, i tako dalje.

4. Vjetar uzlaznog gibanja. Njegovo je glavno sjedite skup kanala u grlu. On djeluje kroz grlo i usta, te stvara govor, omoguuje kuanje hrane, gutanje, tucanje, pljuvanje i tako dalje. 110 5. Proimajui vjetar. Njegovo je glavno sjedite u zglobovima, a on sam izaziva gibanje udova, njihovo razmicanje i primicanje, te zatvaranje i otvaranje oiju i usta. Kao to vidimo, vjetar pokree fizike i mentalne funkcije. Dobro zdravlje predmnijeva slobodno gibanje vjetrova; sprijei li se to gibanje, nastaju nevolje. U normalnim okolnostima vjetar se ne giba i u sredinjem kanalu, osim u samom procesu umiranja. To je gibanje, meutim, mogue izazvati dubokim jogistikim tehnikama - koje doputaju manifestiranje dubljih stanja uma. U etiri posljednje faze umiranja, vjetrovi koji tvore temelj svijesti ulaze u lijevi i desni kanal i tu se rasplinju-ju. S druge, meutim, strane vjetrovi u lijevom i desnom kanalu ulaze u sredinji i tu se rasplinjuju. Ispuhivanje lijevog i desnog kanala olabavljuje suenja u njihovim vorovima. A kad se lijevi i desni kanal ispuu, sredinji se oslobaa, ime postaje mogue gibanje vjetra u njemu. To gibanje izaziva manifestiranje suptilnih vjetrova, a tenja je jogina Najvie joge tantre da ih iskoriste na duhovnom putu. Vjetrovi na kojima jae um u stanju dubokog blaenstva estoko su zaprijeeni u gibanju prema objektima, i takav je um posebno jak u shvaanju stvarnosti. Prije preko dvadeset godina ivjela je neka redovnica, stara preko osamdeset godina, a stanovala je na verandi kue u oblinjem selu. Ljudi su joj dolazili da im gata. Bila me je zamolila da je primim, i tako smo se upoznali. Ona mi je darovala knjigu o vjebanju po tradiciji Nvingma, takozvanu tehniku Proboj i preskok, pa smo malo popriali. Ona mi je ispriala kako se je dok je jo bila mlada i ivjela u Tibetu, bila i udala, ali joj je mu umro, 111 pa se sasvim odrekla svjetovnog ivota, ostavila sav imetak i pola na hodoae. Tako je stigla i do Drikunga, gdje je u brdima pokraj tog mjesta upoznala jako starog lamu koji je tada imao ve oko osamdeset godina. Lama je imao dvanaestak uenika. Ispriala mi je kako je u dvije zgode vidjela redovnike kako maui alovima kao krilima lete s vrha na vrh brda. To je vidjela vlastitim oima. Ako je to istina, to onda nije samo magini podvig, nego djelo koje je omoguilo prakticiranje vjetar-joge. Ti redovnici, koji su ivjeli u zabiti sa starim lamom, oito su se bili sasvim povukli iz svijeta, i zacijelo su olabavili vorove na kanalima. Meni se ini da su oni osim toga uvidjeli i prazninu opstojanja u sebi, ba kao i da su bili obdareni altruizmom proetim ljubavlju i suuti. Bili oni mudraci ili ne, ipak su doli do esencije razumijevanjapraznine. Kapi esencijalnog fluida u tijelu U sreditu su kanala-kotaa kapi, bijele na vrhu i crvene na dnu, i ba se na njima temelji i tjelesno i duevno zdravlje. Na tjemenu prevladava bijeli element, a u solarnom pleksusu crveni. Te toke potjeu od one najkljunije kapi u srcu, koja je velika kao veliko goruiino zrno ili maleno zrno graka, te je kao i ostale, s gornje strane bijela, a s donje crvena. Budui da ona postoji do smrtnog asa, tu kap u srcu zovemo neunitivom kapi. U toj kapi prebiva vrlo suptilni ivodajni vjetar; u trenutku se smrti svi vjetrovi na koncu rasplinjuju u njoj, a tad svane i jasno svjetlo smrti. 112 A sada, naoruani tim injenicama o razini svijesti, kanalima i kapima esencijalnog fluida kao podlogom, vratimo se i pogledajmo kako se razine svijesti rasplinjuju u konanim fazama umiranja. NIZANJE ETIRI ZAVRNE FAZE SMRTI

etiri zavrne faze smrti poinju s tri razine suptilnoga uma a zakljuuju se jednom fazom vrlo suptilnog uma. Kad uminu grube razine svijesti, pojavljuju se suptilne faze uma. Dok prolazimo kroz te tri razine, svijest nam postaje sve manje dualistika, i to zato to sve vie slabi osjeaj za razlikovanje subjekta i objekta. 5. faza. Kad se raspline svih osamdeset koncepcija grube razine svijesti, pojavljuje se prva od tri suptilnije razine svijesti, jarko bijela pojava koja svie sama po sebi. To je luminozna otvorenost, nalik na jesensko nebo proeto bijelim svjetlom. U takvom se umu ne pojavljuje nita drugo. Buddhistika tradicija uzima kao primjer jesensko nebo zato to su u jesen u Indiji, iz koje je poteklo to uenje, ve prestale monsunske ljetne kie, poslije ega nebo ostaje isto od oblaka i umiveno od praine. Ba onako kao to je nebo, ili prostor, zapravo samo odsustvo prepreke, tako su i sada nestale grube koncepcije, ostavljajui za sobom osjeaj otvorenosti. Prvo od ta tri suptilnija stanja zovemo prikazom zato to svie prikaza nalik na mjeseinu, iako izvana ne blista takvo svjetlo. Takvo stanje zovemo i praznim, zato to je ono izvan osamdeset koncepcija i vjetrova na kojima one jau. ; 113 A evo to se u petoj fazi zbiva na fizikom planu, pa makar i izvan onoga to samrtnik doivljava: (1) Vjetrovi u lijevom i desnom kanalu iznad srca ulaze u sredinji kanal kroz njegov otvor na tjemenu. (2) Zahvaljujui tome, vor se kanala na tjemenu olabavljuje. (3) To, sa svoje strane, izaziva silazno gibanje bijele kapi vodene naravi to prebiva na tjemenu; kada kap stigne na vrh esterostrukog vora lijevog i desnog kanala u srcu, svie jarko bijelo privienje. 6. faza. Kad se um bijelog privienja i njegov vjetar rasplinu u um jaanja privienja, samo po sebi svie ivo naranasto-crveno privienje. To je jo svjetlija otvorenost, nalik na jesenje nebo isto od oblaka i praine te proeto naranasto-crvenim svjetlom. U tom se umu ne pojavljuje nita drugo. To stanje zovemo jaanje privienja zato to se i u njemu pojavljuje prikaza nalik na vrlo ivo sunevo svjetlo, no i u ovom sluaju takvo svjetlo nipoto ne blista izvana. To se stanje osim toga zove i vrlo prazno zato to nadilazi um prikaze i vjetar na kojem ona jai. Fizike pojave: (1) Vjetrovi u lijevom i desnom kanalu ispod srca ulaze u sredinji kanal kroz njegov nii otvor na dnu kraljenice ili spolnoga organa. (2) Zahvaljujui tome, dolazi do oputanja vorova kanala-kotaa u spolnom organu i pupku. (3) To izaziva uzlazno gibanje crvene kapi (koja izgleda kao okomita crtica) u sredini kanala-kotaa u pupku. Kad se on pomakne taman do ispod vora lijevog i desnog kanala u srcu, svie naranasto-crveno jaanje privienja. 7. faza. Kad se um naranasto-crvenog jaanja privienja i njegov vjetar rasplinu u umu skoro-dosegnu114 tosti, samo se od sebe pojavljuje jarko crno privienje. Ono sad izgleda kao jesensko nebo slobodno od praine i oblaka i proeto gustom tamom koja se sputa im zae sunce. U tom se umu ne pojavljuje nita drugo. U prvom dijelu uma crnog skoro-desegnua jo smo svjesni sebe, ali u potonjem dijelu gubimo svijest u vrlo gustoj tmini nalik na nesvjesticu. Tu fazu zovemo skoro-dosegnuem zato to je bliza manifestaciji uma jasnoga svjetla. Zovemo je i silno praznom zato to dolazi iza uma jaanja privienja i vjetra na kojemu on jae. Fizike pojave: (1) Gornji i donji vjetrovi u sredinjem kanalu skupljaju se u srcu, pa olabavljuju esterostruki vor lijevog i desnog kanala. (2) U tom trenutku bijela kap iz tjemena sputa se jo vie, a crvena kap iz pupka jo se vie uzdie, pa obje ulaze u sredite neunitive kapi u srcu. (3) Kad se te dvije kapi sastanu, svie jarko crno privienje. 8. faza. Um postaje jo suptilniji negoli u nesvjesnom drugom dijelu uma crnog skoro-dosegnua, gibanje vjetra slabi, pa nastupa stanje najsuptilnijeg vjetra. U tom trenutku stanje se nesvijesti gubi, pa se iskazuje um jasnog svjetla,

najsuptilniji od sviju, nekonceptualan i potpuno nedualistiki. U tom trenutku prestaje svaka konceptualna aktivnost te se rasplinjuju sva tri uvjetazagaivaa - bijela, crvena i crna privienja, odnosno Mjesec, Sunce i tama, a koja sprjeavaju izbijanje prirodne boje neba. Svie vrlo bistra otvorenost. Nalik je na jesensko nebo u zoru, pred izlazak sunca, slobodno od svega to bi ga moglo na-grditi, i ne pojavljuje se nita drugo. Ta se najdublja svijest zove fundamentalni naravni um jasnoga svjetla i sasvim prazan um zato to on nadilazi osamdeset koncepcija i tri suptilna uma. 115 Fizike pojave: (1) Bijela i crvena toka rasplinju-ju se u neunitivoj kapi u srcu - bijela se rasplinjuje u njezinom bijelom gornjem dijelu, a crvena u crvenom donjem. (2) Nakon toga se vjetrovi u sredinjem kanalu ras-plinjuju u vrlo suptilni ivotvorni vjetar. (3) To dovodi do manifestiranja vrlo suptilnog vjetra i uma jasnog svjetla. Kod veine ljudi smrt nastupa pri manifestiranju te najsuptilnije razine uma. Najsuptilnija svijest obino ostaje u tijelu tri dana, ukoliko tijelo nije razruila bolest, u kojem se sluaju svijest u njemu moe zadrati i manje od dana. Za sposobnog je uenika to dragocjena prilika za vjebanje. Ljudi svjesni uma jasnog svjetla mogu u tom stanju ostati kroz due vrijeme pa ga, ovisno ve o prijanjem vjebanju, mogu ak i iskoristiti za shvaanje istine o ispraznosti opstojanja u sebi svih pojava, pa tako i ciklikog postojanja i nirvane. Shvaanje praznine Shvaanje buddhistikog uenja o praznini kljuno je vano ako elimo umrijeti realistiki i bez straha. Praznina nije isto to i nepostojanje. Mogli bismo pomisliti da praznina znai nitavilo, ali nije tako. Od ega je to pojavnost prazna? Ako ne shvatimo to se to negira, ne moemo shvatiti ni to to nedostaje, ni to je to praznina. Pogledajmo na to ovako: Buddha je esto govorio da su sve pojave, zato to su nastale ovisno, ralativne, ime je htio rei da njihovo postojanje ovisi o uzrocima i uvjetima, kao i o vla116 titim sastavnim dijelovima. Tako, primjerice, nae tijelo ne postoji neovisno, nego ono naprotiv ovisi o jako mnogo uzroka, od jajaca i sjemena pa do hrane i vode. Ono osim toga ovisi i o vlastitim dijelovima - nogama, rukama, torzu i glavi. Upitajmo se je li nae tijelo, iako se ini da postoji samo po sebi, identino rukama, nogama, torzu i glavi, ili se od njih razlikuje. Ako ono postoji takvo kakvim se priinja, tako konkretno prisutno, onda bi moralo postajati sve jasnije i jasnije pod svjetlom analize kojoj je cilj zakljuiti je li tijelo ijedan od svojih sastavnih dijelova, ili je pak njihov zbir, ili je naprotiv neto sasvim drukije. No to ga vie promatramo, sve vie otkrivamo da se odgovor na to pitanje ne moe nai ni na koji od navedenih naina. Tako je to kod svih pojava. injenica da odgovor ne moemo nai takvom analizom znai da pojave ne postoje po vlastitoj moi, da se one nisu uspostavile same. One dakle ne opstoje u sebi, i to unato svim prividima koji uvjeravaju u suprotno. To meutim ipak ne znai da osjetilna bia i stvari uope ne postoje. Rije je samo o tome da oni ne postoje onako konkretno kako nam se to priinja. Ako dobro analiziramo i meditiramo, shvatit emo harmoniju izmeu trenutne pojave ljudi i stvari i njihove praznine opstojanja u sebi. Bez takvog e nam se shvaanja uiniti da se praznina i pojavnost meusobno iskljuuju. Sve pojave - uzroci i posljedice, agensi i djelovanja, i dobri i zli - postoje samo po uvrijeenom shvaanju, sve su one nastale ovisno. Budui da postojanje pojava ovisi o drugim faktorima, one nisu neovisne. To nepostojanje neovisnosti - ili ispranjenost od opstojanja u sebi ': 117 predstavlja konanu istinu o njima. Shvaanje toga jest mudrost. Fundamentalni je uzrok patnje neznanje - kriva koncepcija da iva bia i predmeti opstoje u sebi. Sva kriva stanja uma imaju u korijenu tu zabludu.

Glavni je cilj duhovnog puta suprotstavljanje neznanju i njegovo uklanjanje mudrou. Mudra svijest, utemeljena u stvarnosti, shvaa da iva bia i druge pojave ne opstoje u sebi. To je mudrost praznine. Jedan od najimpresivnijih i najkorisnijh spisa prvog panen-lame jest njegova Rasprava s neznanjem, dosta slina osmom poglavlju Shantidevina Vodia u Bodhisat- tvin nain ivota. U njemu se vodi rasprava izmeu egocentrinosti i uvaavanja drugih ljudi. Rasprava s neznanjem prvog panen-lame zapravo je zaarena diskusija izmeu ignorantske zablude da osjetilna bia i predmeti opstoje u sebi, i mudrosti koja govori o ovisnom nastanku i praznini. Kad sam proitao tu knjigu, shvatio sam da moje razumijevanje Srednjeg puta ne dosee najviu razinu. Zahvaljujui njegovim objanjenjima napokon sam shvatio da je neobino teko, nakon pobijanja opsto-janja u sebi, postulirati isto normalno i imputirano postojanje ljudi i pojava. To je potvrdila i kitica u Tsongkhapi-nom velikom iskazivanju specijalnog uvida, iznesenom u njegovoj Velikoj raspravi o stupnjevima Puta prosvjetljenja: Iako je umu teko postulirati uvjetni postanak Uzroka i posljedice no bez opstojanja u sebi Bilo bi prekrasno pouzdati se u neki pristup I rei da je to sustav Srednjega puta. 118 U prethodnom dijelu ove knjige nisam postavljao pitanje kako nam izgledaju osjetilna bia i objekti. U taj izgled nisam dirao, te sam smatrao kako je negacija opstojanja u sebi neto to nadilazi osnovni, uvrijeeni izgled. Kroz razmiljanje sam, meutim, o tekstu prvog panen-lame, razvio novo razumijevanje. To bi se dalo najbolje objasniti priom o tome kako sam sagledao tvrdnju tibetskog uenjaka-jogina Gungtanga Konchoka Tenpava Dron-maya, izraenu u stihovima: Iz toga da se analizom trai opstojanje u sebi, Slijedi da se pobija injenica da ga nismo nali. Pa ipak, nenalaenje ne negira temelj onoga to se trai, I tako se naknadno vidi tek nominalni ostatak. ini se da to upuuje na zakljuak da, unato pobijanju tvrdnje da pojavnost opstoji u sebi, time nije pobijena i pojava same pojavnosti. Doista, sama se pojava ne pobija, no ini se da u njegovoj tvrdnji karmike manifestacije nekog fenomena ostaju nedirnute u tolikoj mjeri da nam se ini kako su one uspostavljene vlastitom naravi, te da se pobija neko dodatno opstojanje u sebi. To su, meutim, nazori nie od dviju kola Srednjega puta, tj. Autonomne kole. Prema njoj, ako se neka pojava konano uspostavi, onda e se ona uspostaviti kao vlastiti modus postojanja, u kojem bi sluaju morale postati vidljive najvioj mudrosti, no budui da pojave poput etiri elementa nisu vidljive najvioj mudrosti, one u krajnjem izvodu niti ne postoje. Takvi su nazori Autonomne kole. Meni se ini da 119 s takvog motrita, nasuprot Tsongkhapinoj tvrdnji o nazorima vie od dviju gore citiranih kola Srednjeg puta, a u okvirima takve analize, ne bi bilo teko postulirati ovisni postanak uzroka i posljedice. Rasprava s neznanjem prvog panen-lame govori sasvim jasno da forme i tome slino, kad se pojave pred nama, od poetka stvaraju dojam da su uspostavljene vlastitom naravi, pa kad se taj dojam pobije, onda nam se ini da smo time ukinuli i samo postojanje te pojave. Ba zato Tsongkhapa i veli da je, ako ne postoji opstojanje u sebi, teko postulirati ovisno nastajanje uzroka i posljedice. Uz pomo Rasprave s neznanjem prvog panen-lame, shvatio sam da je ono to Tsongkhapa veli zaista tako. Njegova je knjiga bila zaista vrlo korisna. Shvatimo li da mi ne opstojimo u sebi, i to rezoniranjem da nismo ni jedno ni mnotvo, ni jednina ni mnoina, i ukoliko to gledite i zadrimo, njime emo bar malo - potkopati neznanje to se oituje u zamiljanju opstojanja u sebi. Ta spoznaja, meutim, ipak sasvim ne suzbija ideju opstojanja u sebi, koja ostaje i

dalje vaea, bar kad je rije o nama. Zato? Zato to ono uvrijeeno, u sebi op-stojee ja i dalje oznaava nau svijest. im se pojavi ja, s njim se pojavljuje i opstojanje u sebi koje treba pobiti, te je stoga nuno shvatiti da ja koje se pojavljuje pri promatranju tijela i uma zapravo ne postoji. To ja ne postoji. Ili, kako to veli prvi panen-lama: Ve samo pobijanje istinskog postojanja Ja koje opaamo promatranjem tijela i uma, Uzmi ve samo njegovo nepostojanje kao predmet svog zanimanja, 120 Uzmi ga kao istu pojavu, ali ne dopusti da njezina sila oslabi. On nam zapravo veli da emo, budemo li tako meditirali, potkopati ideju opstojanja u sebi. To mije mnogo pomoglo. U fazama umiranja mi teimo tome da shvatimo tu krajnju narav pojava, tu prazninu opstojanja u sebi, kao objekt suptilnijih i monijih umova, te se koncentriramo iskljuivo na nju. Kroz tu emo jogu spoznati svoju krajnju narav. Od dvije naravi, uvrijeene i krajnje, mislit emo na krajnju - na odsutnost opstojanja u sebi. ZAKLJUNI SAVJETI 1. Razmislimo kako razliiti stavovi i ideje imaju razliitu snagu u smislu gibanja vjetrova prema njihovim objektima. 2. Shvatimo da poslije etiri unutranja znaka, to jest fatamorgane, dima, krijesnica i plamena (svjetiljke na maslac ili svijee, u prvi as treperavog, no koji se poslije ustali), sviu tri suptilna uma: um bijelog privienja, um naranasto-crvenog jaanja privienja, um svitanja crnog skoro-dosegnua. 3. Ne zaboravimo da moramo teiti tome da pomou ta tri suptilnija uma shvatimo istinu o praznini. 4. Praznina ne znai nepostojanje, nego ona predstavlja odsustvo opstojanja u sebi pojava, i to kako ivih bia tako i stvari. 121 5. Nauimo analizirati pojave. Usredotoimo se na pitanje jesu li one ijedan od svojih individualnih dijelova, ili zbir svojih dijelova, ili neto posve drugo. To e nam ukazati na to da pojave ne postoje na konkretan nain, a kako nam se privida. 6. Svi uzroci i posljedice, agensi i djela, dobro i zlo, postoje samo uvrijeeno; oni su ovisno nastali. 7. Njihova je krajnja istina odsutnost neovisnosti ili praznina opstojanja u sebi. To je ono to mudrost shvaa, pa time podriva neznanje to stoji iza poude i mrnje, kao i patnje koju one stvaraju. 8. Pomou te joge upoznajmo krajnju narav sebe, ba kao i svih drugih pojava. 122 8 Jasno svjetlo smrti Shvati da je ovo tijelo netrajno poput zemljane posude. Spoznaj da pojave nemaju opstojanjc u sebi, one su kao zrcala. Kad uniti otrovno oruje prianjanja privlano poput cvijea Otii e onamo odakle smrt se vie i ne vidi. Buddha Dvanaesta kitica 0 neka bi se jasno svjetlo-majka i dijete susreli Kad se stanje blisko prosvjetljenju raspline u potpunu prazninu 1 sva umnoavanja predodbi prestanu i doivljaj Nalik na jesenje nebo nezagaeno niim svane. 123 Prema Najvioj jogi tantri ne postoji um suptilniji od uma jasnog svjetla; on je temelj svih prikaza u ciklikom postojanju i nirvani. Taj um bistrog svjetla postoji neprekidno u ciklikom postojanju, a koje nema poetka. Budui da on nije privremen, zovemo ga fundamentalnim umom, dok su umovi crnog skoro-

dosegnua, naranasto-crvenog jaanja privienja, bijelog privienja i tako dalje, novostvoreni, zbog ega im je sueno da i uminu zbog djelovanja vanjskih uvjeta, pa ih zato zovemo privremenima i nadoli-ma. Taj potpuno prazni, fundamentalni naravni um jasnoga svjetla najdublji je um u nama. Sve druge umove moemo smatrati grubim, iako meu njima nalazimo mnoge razine grubosti i suptilnosti. U odnosu na um jasnoga svjetla, grubi su ak i umovi crnog skoro-dosegnua, naranasto-crvenog jaanja privienja i bijelog privienja. U usporedbi s fundamentalnim naravnim umom jasnoga svjetla, oni su privremeni, kao to su to i obine svjesnosti. Gledano iz te perspektive, grad pogrenih pre-dobi o promatrau i promatranom, o subjektu i objektu (a koji je ve spomenut u etvrtoj kitici), moda zapravo govori o pojavama koje izviru iz djelovanja (karme), a koja djelovanja opet izviru iz grube konceptualnosti grubljih nivoa svijesti. Ako smo sposobni stalno prebivati u tom naravnom umu jasnog svjetla, i to bez regresije kroz nie razine, onda zapravo i nemamo prilike za akumuliranje karme. Da bismo, meutim, ostali stalno u umu jasnoga svjetla, moramo najprije ukloniti prepreke sveznanju, a to znai ocrniti pogreno pojavljivanje subjekta i objekta kao neeg to ne opstoji u sebi. Ako smo sposobni ostati u umu jasnoga svjetla, konceptualna se svijest gasi. Sve do tada 124 smo pod utjecajem grubljih razina svijesti i svjetovne konceptualnosti, pri emu akumuliramo karmu. U konanoj fazi umiranja, kad se sve grube svijesti rasplinjuju u sveobuhvatnoj praznini, a koja je zapravo jasno svjetlo ili fundamentalni naravni um, bezbroj objekata ovoga svijeta, ba kao koncepti poput istovjetnosti i razliitosti, ve se smirilo u tom najsuptilnijem umu. Svi prividi okolia i bia ve su se povukli sami od sebe. Ako smo sposobni jasno svjetlo smrti preobraziti u potpuno kvalificiranu duhovnu svijest, um e prepoznati svoje lice, svoju narav: entitet fundamentalnog uma. U sluaju e se neizvjebanog samrtnika u tom trenutku povui i grubi prividi. Do tog povlaenja uvrijeenih privida, meutim, ne dolazi zbog percepcije realnosti steene meditacijom. U te etiri zavrne faze umiranja, vjetrovi to svijestima slue kao jahai konji postaju sve suptilniji. Kad se u posljednjoj fazi privremeni vjetrovi koji nose svijest redom rasplinu, tako da um (kako izvjebanog tako i neizvjebanog) postaje nekako neizdiferenci-ran, pa svie neokaljana otvorenost. Ali kao uenici, mi elimo nadii tu obinu prazninu, tu puku odsutnost uvrijeenih pojava. Kad osvane jasno svjetlo, potrudimo se neobinu prazninu opstojanja u sebi shvatiti samim umom jasnoga svjetla. A to neemo postii napinjanjem u samom razdoblju bistrog svjetla, nego je to ostvarivo samo pomou sile upoznatosti steene prije faze rasplinua, kao i jakog koncentriranja na prazninu za svitanja tri uma od bijelog, crvenog i crnog privida. To potvruje koliko je vano stalno vjebati. Zaglavni je kamen mog duhovnog vjebanja razmiljanje o etiri osnovna uenja o netrajnosti, patnji, pra: '. ' ' 125 znini i nesebinosti. Osim toga u okviru osam razliitih dnevnih ritualnih vjebi, ja meditiram o fazama umiranja. Zamiljam rasplinue elementa zemlje u vodu, elementa vode u vatru, i tako dalje. Iako ne mogu tvrditi da o tome posjedujem ikakvo duboko iskustvo, kad ritual pozove da zamislimo rasplinue svih prikaza, kod mene dolazi do kratkog zastoja u disanju. Uvjeren sam da se, ukoliko uenik sebi predoi rasplinue na dokoniji i temeljitiji nain, u tom sluaju manifestiraju potpunije vizije. Budui da pri svim svojim dnevnim vjebanjima sebi predoujem boanske smrti, time se samo navikavam na taj proces, pa je stoga za pretpostaviti da e mi u trenutku stvarne smrti on biti vrlo poznat. Hou li, meutim, u tome uspjeti ili neu, to ja, dakako, ne mogu znati.

Neki od mojih prijatelja i suvjeraca, meu kojima i uenici sustava zvanog Velika sveobuhvatnost iz reda Nvingma tibetskog buddhizma, izvijestili su o dubokom osjeaju rasplinua, ali jo uvijek u podruju slinosti sa stvarnim. Neki Tibetanci, proglaeni kliniki mrtvima, ostali su u tom stanju podue vrijeme, ali neraspadnuti. Tako je ba lani tijelo nekog lame iz reda Sakya ostalo svjee, te se u dvadeset dana nije ni poelo raspadati. On je umro u Dharmsali ali je, dok god je ondje bio, ostao u stanju meditacije. Zatim su mu tijelo odnijeli u Rajpur u pokrajini Dehra Dun, gdje je i dalje ostalo svjee. to je neobino. Ja osobno znam za petnaestak Tibetanaca ija se tijela isto tako nisu poela raspadati - neka po nekoliko dana, neka jo due, i tako sve do tri tjedna. Moj je pak stariji tutor Ling Rinpochav u tom stanju ostao punih trinaest dana. U svom najboljem obliku to se stanje, preobraze -no u duhovni doivljaj, zove susretom jasnog svjetla-majke 126 i jasnog svjetla-djeteta. Jasno svjetlo-majka pojavljuje se, naravno, kad umiremo djelovanjem karme. Jasno svjetlo-di-jete stvara se kultiviranjem duhovnog puta, do ega se dolazi vjebanjem joge u ranijim meditacijama. Susret jasnog svjetla-majke i jasnog svjetla-djeteta ustvari i nije susret dva entiteta, nego bi se prije moglo rei da se jasno svjetlo-majka, svjetlo smrti, koje svie zahvaljujui karmi, pretvara u duhovnu svijest, u jasno svjetlodijete. To onda zovemo susretom jasnog svjetla-majke i jasnog svjetla-djeteta. Po jednom drugom tumaenju, jasno svjetlo-dijete isto je to i praznina, a susret ta dva jasna svjetla znai da ne doputamo jasnom svjetlu-majci da se pretvori u obinu svijest o smrti, nego da mu kao objekt odreujemo prazninu opstojanja u sebi -jasno svjetlo-dijete. Objanjenje da je jasno svjetlo-majka obina svijest o smrti pripada uobiajenijem tumaenju, iako je smisao u biti isti. Suptilne kapi kao temelj suptilnoga uma Kao to smo ve bili objasnili, izraavanje je dubljih nivoa svijesti tijesno povezano s fizikim procesima etiri elementa - zemlje, vode, vatre i vjetra - i to napose etvrtog, zato to vjetrovi tvore temelj svijesti. U procesu umiranja osim toga sudjeluje i kap suptilne materije u srcu, a u njoj je sadrana najsuptilnija svijest obinog stanja. U tantri Kalachakra, jo jednoj od najviih tantri joge to ih je izgovorio Buddha, a ije se poznavanje proirilo po Indiji u desetom stoljeu, pojavljuje se intrigantno 127 prikazivanje osam kapi suptilne materije na stratekim mjestima u tijelu. To su mjesta u kojima se istimo od oka-ljanosti i u kojima iskoritavamo svoje potencijale. Poput kapi u srcu u Tantri Guhyasamaja (koja je, kao to ve rekosmo, glavni sustav kojim smo se bavili u ovoj knjizi), tih osam kapi predstavlja suptilnu materiju veliine go-ruiina zrna, a sazdane su od osnovnog crvenog i bijelog sastojka. One osim toga tvore bazu suptilne svijesti. Predispozicije to ih stvaramo svojim valjalim i nevaljalim djelima ulijevaju se u te suptilne svijesti. Djela to ih inimo tijelom, govorom i u mislima taloe latentne tendencije u svijesti to prebiva u tim materijalnim kapima, gdje ona ostaju sve dok ih izvjesni uvjeti ne natjeraju da se izraze u obliku zadovoljstva, boli i u drugim dogaajima naeg ciklikog postojanja. Postoje dva skupa od po etiri kapi, i svaki par djeluje zajedno i stvara drukije stanje svijesti. Prvi se skup nalazi u (1) elu (ili tjemenu), (2) grlu, (3) srcu i (4) pupku, a drugi u (1) pupku, (2) tajnom mjestu (donjem kraju kraljenice), (3) sreditu spolnog organa i (4) vrku spolnog organa. Kapi u elu i pupku stvaraju stanje budnosti, kapi u grlu i u donjem kraju kraljenice stvaraju stanje sa-njanja, kapi u srcu i sreditu spolnog organa stanje dubokog sna, a kapi na vrku spolnog organa dovode do stanja spolnog blaenstva. Kao to vidimo, jedna kap u pupku sadri u sebi dvije razliite predispozicije: jedna od

njih, u svojoj ulozi etvrte u gornjem skupu kapi, stvara budno stanje, dok druga, u ulozi prve u donjem skupu kapi, stvaranje stanja spolnoga blaenstva. U svakoj su kapi sadrane dvije vrste moi: jedne iste ijedne neiste. Kad smo budni, vjetrovi se gornjeg di128 jela tijela skupljaju u elu, dok se vjetrovi donjeg dijela tijela skupljaju u pupku. iste moi stvaraju samo pojave predmeta, dok neiste stvaraju pojave neistih predmeta. Dok sanjamo, gornji se vjetrovi skupljaju u grlu a donji u tajnom dijelu tijela, pa iste moi stvaraju samo gole zvukove, dok neiste moi stvaraju zbrkani govor. U dubokom se pak snu gornji vjetrovi skupljaju u srcu, a donji u sreditu spolnog organa, pa iste moi stvaraju bezkoncep-cionalnu jasnou, a neiste opskurnost. Kad se jako spolno uzbudimo, gornji se vjetrovi skupljaju u pupku a donji na vrku spolnog organa, dok iste moi stvaraju blaenstvo a neiste izluivanje spolnih sekreta (kako kod mukaraca, tako i kod ena). Duhovno vjebanje u tradiciji Kalachakre usmjereno je proiavanju ta etiri skupa kapi. Oistimo li kapi u elu i pupku, a koje u budnom stanju stvaraju pojavu neistih predmeta, pretvorit emo predmete u pojavu praznih formi - formi koje nadilaze samu materiju. Kao prazne forme, te nam pojave mogu posluiti na putu prosvje-tljenja. Kapi u grlu i u donjem kraju kraljenice posjeduju sposobnost stvaranja govora punog omaki, no ako ih proistimo mogue je razotkriti nepobjedive zvukove i njima se posluiti na duhovnom putu. Kapi u srcu i sreditu spolnog organa posjeduju sposobnost stvaranja opstojnosti, no ako ih proistimo, njihovu je bezkonceptua-lnu mudrost mogue primijeniti na duhovnom putu. Kapi u pupku i na vrku spolnog organa posjeduju sposobnost izazivanja izluivanja, a ako ih proistimo, obino blaenstvo moemo pretvoriti u nepromjenjivo veliko blaenstvo bez izluivanja te ga iskoristiti za duhovne svrhe. Te se pozitivne sposobnosti zatim razvijaju u sve vie i vie oblike, 129 da bi se napokon pretvorile u posebno dijamantoidno tijelo, govor, um i Buddhino blaenstvo. U sustavu Kalachakra sve prepreke koje veu bie za stanje patnje i ogranienosti, a koje mu prijei da bude altruistino djelotvoran, sadrane su u te etiri kapi. Ipak to karmiko ulijevanje prepreka ne potjee od samog materijala kapi, nego su, naprotiv, karmikim moima natopljeni ba vrlo suptilni vjetrovi i umovi to prebivaju u tim dvama skupovima od po etiri kapi, i to kako valjalim tako i nevaljalim. Materijalne su kapi zapravo nositelji tih suptilnih umova i vjetrova, ba onako kao to je nae fiziko tijelo, gledano u cjelini, nositelj naeg uma. Prije dvije godine jedan je tibetski jogin primjenjivao stil meditacije Velika sveobuhvatnost u tradiciji Nvingma, i tako postigao stanje potpunog ieznua opipljivog fizikog tijela, a to zovemo pretvaranjem tijela u dugu. Taj se jogin zvao Achok, a inae je iz Nvaronga. Povremeno je studirao filozofiju na samostanskom sveuilitu Sera u Gelu kraj Lhase, a pouavao ga je i moj mlai tutor Trijang Rinpochav, ali mu je glavni uitelj bio Dujom Rinpochav, lama tradicije Nvingma. Iako je vjebao tantru u skladu sa starom i novom kolom tibet-skog buddhizma, glavno mu se vjebanje ipak svodilo na recitiranje om mani padme hum popraeno odgovarajuom meditacijom. Sve do prije otprilike tri godine esto je govorio kako se nada da e mu se u ivotu ukazati prilika da se susretne s dalaj-lamom. A onda je jednog dana sazvao svoje sljedbenike da prinesu rtvu za dalaj-lamin ivot. Poto su to uinili, on ih je sve iznenadio najavom da e sad otii. Stavio je na sebe utu redovniku halju te rekao da ga na 130 tjedan dana zapeate u njegovoj sobi. Uenici su mu ispunili elju, no kad su poslije tjedan dana otvorili sobu, otkrili su da je sasvim nestao, ostavivi

samo halju. Jedan je od njegovih uenika, kao i jedan njegov supraktiar, doao u Dharmsalu, gdje su mi ispriali svoju priu i dali mi komadi njegove halje. Budui da je najee ivio sasvim povueno, kao sasvim jednostavan redovnik bez pretenzija - za razliku od nekih lama - a bio je, kako je sad dokazao, i jako dobar uenik, uspio je postii da mu se to napokon dogodi. Tu vidimo vezu izmeu uzroka i posljedice. Bilo je i nekih drugih kojima su se pripisivala uda, ali iza tih pria nisu stajali uvjerljivi dokazi. U Najvioj jogi tantri pojedine moi - koje u obinom ivotu pomou vrlo suptilnih vjetrova i umora stvaraju neiste ambijente i bia - proiavaju se uvjebavanjem duhovnoga puta, pa se one preobraavaju u isti, altruistini um, govor i tijelo Buddhino. Na je cilj izazvati manifestaciju fundamentalnog, naravnog uma jasnoga svjetla, te najsuptilnije razine svijesti, te na toj razini uma i ostati bez regresije na nie razine. To proieno stanje nije, meutim, samo mentalno, ono zahvaa i tijelo, ali tijelo sazdano od vjetra, vjetra na kojemu jae um jasnog svjetla. Krajnji je cilj tog manifestiranja pomaganje drugima da postignu istu slobodu od patnje i ogranienja. U sreditu je tog procesa proienja shvaanje luminozne i misaone naravi uma shvaanje da loe emocije poput poude, mrnje, neprijateljstva, ljubomore i ratobornosti ne prebivaju u samoj biti uma, ve su mu periferne. Kad um shvaa vlastitu narav i kad se to znanje udrui s jakom sabranou, postaje nam mogue postupno 131 smanjiti te napokon i sasvim nadvladati loa emotivna stanja koja pokreu procese stalne patnje. Tako Tibetanci gledaju na prisan odnos izmeu uma i materije, kao i na njihovo funkcioniranje u procesu altruistiki usmjerenog proienja. Zakljuni savjeti 1. Konana faza u procesu umiranja nastupa kad svane fundamentalni naravni um jasnog svjetla. Taj um postoji neprekidno i oduvijek u vremenu koje nema poetka, te e zauvijek i nastaviti postojati. 2. Ostvarimo li najvii cilj, tad u buddhinstvu (prosvjetlje-nju) postajemo sposobni ostati u naravnom umu jasnog svjetla bez prolaenja kroz obrnuti proces sputanja na grublje razine svijesti. Od tog trenutka vie nam se ne prua prilika za skupljanje karme. 3. ak i kod obinog ovjeka koji ne vjeba jogu, u trenutku smrti svie stanje u kojem vie nema grubih privida, no visokorazvijeni uenik tei tome da taj um iskoristi za shvaanje istine, praznine opstojanja u sebi, i to pomou moi koja potjee iz upoznatosti s tim stanjem, a koja se stjee meditacijom o praznini. 4. Obini um jasnoga svjetla koji se iskazuje u konanoj fazi umiranja zovemo jasnim svjetlom-majkom, a jasno svjetlo koje nastaje kultiviranjem duhovnoga puta zovemo jasnim svjetlom-djetetom. 5. Kad se jasno svjetlo-majka, koje svie zahvaljujui karmi, preobrazi u duhovnu svijest koja je spoznala prazni132 nu - dakle u jasno svjetlo-dijete - tu preobrazbu zovemo susret jasnog svjetlamajke i svjetla-djeteta. Trinaesta kitica O neka bismo se zadubili u samo na jedno usmjerenu duboku meditaciju U uznesenoj mudrosti zdruenog naravnog blaenstva i praznine Dok traju etiri praznine nakon taljenja Mjesecu slinog bijelog sastojka Na vatri gromu sline Mone ene. Jogini pomou tehnika koncentriranja stvaraju unutranju toplinu, takozvanu Monu enu (ili Tumo, na tibetskom jeziku), koja se sredinjim kanalom uspinje sa svog glavnog sjedita u solarnom pleksusu. Ta unutranja toplina tali bijeli sastojak u spletu kanala u tjemenu (Kotau velikog blaenstva). Metaforiki gledano, taj esencijalni bijeli sastojak usporeujemo s Mjesecom te ga zovemo umom prosvjetljenja. Kako se taj bijeli sastojak tali, pa se sputa u sredinjem kanalu, i tako postupno stie do kanalskih kotaa grla, srca, pupka i tajnog

dijela tijela, mi doivljavamo etiri razine radosti - radost, najviu radost, izvanrednu radost i uroenu radost. Te su etiri radosti egzaltirane mudrosti velikog blaenstva. Te radosne mudrosti kao svoj objekt promiljanja uzimaju prazninu, te stoga velimo da se blaenstvo i praznina udruuju. Kroz meditativnu mudrost velikog blaenstva u Najvioj jogi tantri, kad zahvaljujui karmi, u trenutku smrti svie jasno svjetlo-majka, to je svjetlo mo133 gue preobraziti u svijest duhovnog puta (jasno svjetlo-di-jete). elja u toj kitici pjesme prvog panen-lame - posljednjoj koja se bavi stanjem smrti usmjerena je ba prema postizanju tog stanja. ovjek koji svakodnevno vjeba Najviu jogu tantru zamilja pojavljivanje osam znakova smrti - fatamorgane, dima, krijesnica, plamena svjetiljke na maslac, jarkog bijelog privienja, jarkog naranasto-crvenog jaanja privienja, jarkog crnog skoro-dosegnua, i jasnog svjetla - i sve to povezuje s razmiljanjem o praznini. Sve se to dogaa u okviru triju svijesti o zbivanju: Najprije prepoznajemo znak koji se upravo pojavljuje, zatim prethodei mu znak, te napokon sljedei u nizu. Primjerice: Pojavljuju se krijesnice. Dim se upravo izgubio. Sad e se pojaviti plamen. Iako se tih osam znakova pri meditiranju ne pojavljuju i stvarno, osim kod naprednih jogina, ipak te tri svijesti o zbivanju odravamo radi zbliavanja s tim znakovima. U potpuno zrelom meditiranju, kad dostignemo razinu i stvarnog kultiviranja, mi ostajemo u stanju meditativne koncentracije nad prazninom, pa se znakovi pojavljuju sami od sebe. BOANSKA JOGA Kod vjebanja u tradiciji Tantra, duhovni razvoj ubrzavamo matom. Boanska joga od nas trai (1) da zamislimo kako je na um (iako obino ugnjavljen loim emocijama) um iste mudrosti kojeg motivira suut; (2) da zamijenimo privid naeg obinog tijela (sazdanog od krvi, mesa i kostiju) tijelom izniklim iz mudrosti koju pokree suut; i (3) 134 da razvijemo osjeaj istog jastva utemeljenog na istom zamiljanju uma i tijela u idealnom okoliu, i to kao potpuno zaokupljenje pomaganjem drugim ljudima. Tako emo predoiti sebe kao ovjeka koji posjeduje Buddhino tijelo i njegove sposobnosti, koji obavlja njegove poslove i ivi u njegovu ambijentu. U svemu je tome bitna ba mata. Meditiramo li o sebi zamiljenom u tom idealnom stanju, meditiranje zaponimo razmiljanjem o praznini, te pritom razvijmo to je vie mogue svijest o praznini op-stojanja u sebi. Jer ba se iz te svjesnosti i pojavljuje boanstvo. Um, koji shvaa prazninu, pojavljuje se kao boanstvo, preuzimajui pritom i njegov ambijent, sposobnosti i djela suuti. U tom je smislu boanska joga spoj mudrosti i suutne motivacije, pa svjeu shvaamo prazninu, ali se i pojavljujemo i u obliku suutnog i aktivnog boanstva. U posebnom nainu vjebanja boanske joge, koji nailazimo u Najvioj jogi tantri, i primjenjujemo est puta na dan, slino ve navedenom postupku najprije razmiljamo o praznini, poslije ega se pridruujemo ve onoj razini razumijevanja praznine koju smo dosegli postupnim otkrivanjem osam znakova smrti. U konanoj fazi, pomou uma jasnog svjetla mi shvaamo i prazninu - ili svijest koja oponaa takvo stanje uma - kao temelj iz kojeg emo izniknuti u idealnom, suutnom obliku, kao boanstvo. Spolno udruivanje i duhovni put Ueniku koji je stekao vrstu suut i mudrost, na njegovu duhovnom putu kao tehnika za strogo fokusiranje svijesti . 135 i izraavanje fundamentalnog naravnog uma jasnog svjetla, moe posluiti i spolni snoaj. Njegova je svrha aktualiziranje i produivanje trajanja dubljih razina uma, kako bi se njihova mo iskoristila za jaanje shvaanja praznine. Snoaj sam po sebi nema ba nita s kultiviranjem duha, ali ako je netko

postigao visoku razinu vjebanja motivacije i mudrosti, onda nas ak i spajanje dvaju spolnih organa, takozvani snoaj, ne odvraa od istog ponaanja. Kako nam spolni snoaj pomae na tom putu? Budui da su sposobnosti grubljih razina uma vrlo ograniene, dok su dublje, suptilnije razine mnogo monije, napredni uenici moraju dosei ba do potonjih nivoa. Da bismo to postigli, grublje svijesti moramo oslabiti i privremeno obustaviti, a da bismo to postigli, moramo izazvati dramatine promjene u tokovima raznih oblika unutranje energije. Iako se kratke verzije dubljih razina umu pojavljuju dok kiemo i zijevamo, njih oito ne moemo produiti. Osim toga, da bismo mogli iskoristiti njihovu pojavu u dubokom snu, potrebno nam je prethodno iskustvo s izraavanjem tih dubljih razina. Zahvaljujui tome, za tu nam svrhu moe posluiti i seks. Zahvaljujui posebnim tehnikama koncentriranja u orgazmu, vrsni uenici mogu produiti ta vrlo duboka, suptilna i mona stanja pa ih iskoristiti za shvaanje praznine. Ako, meutim, spolnom inu pristupamo samo u uobiajenom mentalnom kontekstu, onda od njega nemamo ba nikakve koristi. Otac pokojnoga Sekonga Rinpochava bio je i veliki uenjak i dobar uenik. ivio je u samostanu Ganden, podosta na jugoistok od Lhase, ali je njegov glavni lama Trin Ngawang Norbu ivio u samostanu Drepung zapadno od Lhase. I tako je otac Serkonga Rinpochaya obino i136 vio u Lhasi, pa bi svakog dana rano ujutro krenuo na dugo pjeaenje do Drepunga, gdje bi svom lami donio vodu, pomeo mu stan, pa povremeno preko dana primio i pouku, nakon ega bi se vratio u Lhasu. Jedne je veeri Serkongov otac naiao na djevojku i prekrio zavjet. Zbog toga mu je bilo strano ao, pa je sljedeeg jutra sav u suzama otiao u Drepung, ali kad je stigao do lamine sobe, lama je ve obavio ceremoniju otkupljenja. Njegov uitelj Trin Ngawang Norbu mu je rekao: Popustio si napasti, ali je sve u redu. Sad e tantru vjebati s druicom. To je samo po sebi bilo neobino, no jo je neobinije bilo to to se poslije njezine smrti u samoj kosti njezine lubanje pojavila mantra boice Vajravogini. U isto je doba ivio i jo jedan lama, Tabung Rin-pochav, koji je prakticirao s druicom. Jednog povoljnog dana tog mjeseca, ba kad je regentu i jo nekim drugim starijim lamama poput Trijanga Rinpochava (koji e postati mojim mlaim tutorom) davao pouku, odran je ritualni koncert u kojem su svirala i dva glazbala nalik na flautu. Dva su sviraa lijevom i desnom rukom, ali u obratnom poloaju, zatvarala rupice, pa kad su se pogledali, najednom su zasvirali sasvim razliite melodije. Sad su svi prisutni prekinuli zapjevanje i gromoglasno se nasmijali tom udnom tonu. Kad su, meutim, pogledali Tabunga Rinpochava, opazili su da on sjedi sasvim nesvjestan svega to se dogodilo, i to unato tome to nije zaspao. Tek je kasnije regent shvatio da je ba u tom trenutku Tabung Rinpochav primao pouku s ravnine iste pojavnosti. Nekako je ba u to doba trinaesti dalaj-lama pokrenuo istragu o tome koji su lame autentini, i pritom ih pozamaan broj i istjerao, no ipak je u sluaju te dvojice, 137 oca Serkona Rinpochava i Tabunga Rinpochava, napravio iznimku. Tako je i slubeno priznao njihove izvanredne sposobnosti i posebno pravo da tantru prakticiraju s druicom. To znai da su oni zahvaljujui tome doli do nekih dubljih iskustava, iako mi nije poznato da je igdje zabiljeeno da su to oni i sami tvrdili. ZAKLJUNI SAVJETI 1. Uenici najvie razine mogu jasno svjetlo-majku, koje zahvaljujui karmi svie u smrtnom asu, preobraziti u svijest duhovnog puta. 2. Na niim razinama, oni koji svakodnevno vjebaju boansku jogu Najvie joge tantre zamiljaju pojavu osam znakova smrti u okviru trostruke svijesti o zbivanju, pri emu prepoznaju znak koji se pojavljuje, znak koji mu prethodi i onaj koji tek dolazi. Mi trebamo uvjebavati itav taj

osmerolani niz, ali ga i popratiti razmiljanjem o praznini. Svaki od tih lanova ima tri dijela, osim prvog i posljednjeg, koji imaju samo po dva: Pojavljuje se fatamorgana. Sad e osvanuti dim. Pojavljuje se dim. Upravo je prola fatamorgana. Sad e osvanuti krijesnice. Pojavljuju se krijesnice. Upravo je proao dim. Sad e osvanuti plamen. Pojavljuje se plamen. Upravo su prole krijesnice. Sad e osvanuti jarko bijelo privienje. 138 Pojavljuje se jarko bijelo privienje. Upravo je proao plamen. Sad e osvanuti jarko na-ranasto-crveno jaanje. Pojavljuje se jarko naranasto-crveno jaanje. Upravo je prolo jarko bijelo privienje. Sad e osvanuti jarka crnina. Pojavljuje se jarka crnina. Upravo je prolo jarko naranasto-crveno jaanje. Sad e osvanuti jasno svjetlo. Pojavljuje se jasno svjetlo. Upravo je prola jarka crnina. 3. U posebnoj meditativnoj tradiciji Najvie joge tantre, takozvanoj boanskoj jogi, uenici postignutu razinu razumijevanja praznine udruuju s postupnim razotkrivanjem osam znakova smrti. Zatim pomou uma jasnog svjetla shvaaju prazninu - ili svijest koja oponaa takvo stanje uma - kao temelj iz kojega niu u idealnom, suutnom obliku, kao boanstvo. 4. Visoko napredni uenici koji posjeduju vrstu suut i mudrost mogu se posluiti i spolnim snoajem kao sredstvom za jako fokusiranje uma i izraavanje fundamen-talnog naravnog uma jasnog svjetla. Unutar tog najdubljeg uma oni shvaaju prazninu opstojanja u sebi i to na dramatino jak nain. 139 Reagiranje na prelazno stanje Oni koji odlue Umrijet u prestaju se bojati. Kako bi se mogli bojati ak i slike smrti! Buddha etrnaesta kitica O neka bismo na mjestu prelaznoga stanja Dovrili sabrano meditiranje o iluziji tako da poslije odlaska iz jasnoga svjetla Ustanemo u Tijelu potpunog blaenstva blistajui slavom Buddhinih znakova i ljepota Iznikavi samo iz vjetra i uma jasnog svjetla smrti. Kad jogini dovre shvaanje praznine pomou najsuptilni-jeg uma, oni ve imaju tijelo sazdano samo od vjetra (energije) i uma, te ureenog Buddhinim oznakama i ljepotama. 140 Tu nipoto nije rije o pukoj imaginaciji ili imitaciji, nego o stvarnoj injenici. Umjesto da ue u prelazno stanje, jo-gin iz mrtvog stanja ustaje u, kako mi to velimo, iluzornom tijelu, umjesto da ue u meustanje. To tijelo moe biti dvovrsno - ili neisto iluzorno tijelo, ili Buddhino Tijelo potpunog uitka. Ova kitica izraava elju da doivimo takav potpuni preobraaj. Um jasnog svjetla i vjetar na kojemu jai to jasno svjetlo zapravo su jedan entitet, no koji se dade konceptualno podijeliti. Taj vjetar slui kao materijalni uzrok iluzornog tijela, dok um slui kao njegov meuzavisni preduvjet. Ta dva uzroka stvaraju iluzorno tijelo izgledom slino tijelu omiljenog boanstva koje smo zamiljali vjebajui boansku jogu. Ali to nije tijelo od krvi i mesa. Po svojoj je naravi ono naprosto spoj vjetra i uma, bistro i nesputano kao duga. Govori se da se to idealno bie, ili boanstvo, pojavljuje kao riba to najednom, u potpunom obliku, iskoi iz jezera. Mi smo dugo meditirali zamiljajui se ba kao to boanstvo, kultivirali tu viziju, i u pripremama za preobraaj zamiljali to idealno tijelo. I sad je cilj tog vjebanja napokon ostvaren. Oponaanje je dovelo do stvarnog dogaaja. Razine vjebanja

Sve sam se do sada trudio istaknuti vanost vjebanja na priroenoj nam razini. Najvia joga tantra poznaje tri razine. Sve smo se do sada bavili samo uenicima koji su do141 segli visoku razinu vjetine, ali ipak nisu za ivota uspjeli ostvariti najvii podvig, to jest buddhinstvo. Takvi ljudi poinju umirati zbog djelovanja oneiene karme i loih emocija, ali ako uspiju jasno svjetlo-majku, svjetlo smrti, preobraziti u jasno svjetlo-dijete, svjetlo duhovnog puta, onda takvi ljudi mogu zaobii obino prelazno stanje to vodi u ponovno roenje i stei stvarno iluzorno tijelo, a ne tijelo tek zamiljeno. Uenik koji je dosegao sljedeu razinu (a o kojem govori sljedea kitica) nije sposoban jasno svjetlo smrti preobraziti u stanje duhovnog puta - te stoga i ne moe ishoditi stjecanje iluzornog tijela - no on ipak ne trpi obinu smrt. Takav jogin jasno svjetlo smrti preobraava u formu duhovnog puta, pa makar i takvu koja nije sposobna stvoriti iluzorno tijelo. Taj je jogin osim toga sposoban, ne u stvarnosti, nego samo u mati, pojaviti se u iluzornom tijelu jo dok prebiva u obinom prelaznom stanju. Jogin te razine moe izabrati oblik ponovnog roenja, i to snagom svoje suiti, elja i svijesti o zbivanju. Uenik sljedee razine (o kojem govori estnaes-ta kitica) ne moe preobraziti jasno svjetlo smrti ni u kakav potpuno zajameni put ali je zato sposoban, poslije isteka razdoblja nesvjesnosti u kasnijem dijelu uma crnog skorodostignua, stvoriti svijest o zbivanju u smislu tradicije tantra, i to bar u nekom obliku i to pri manifestiranu jasnog svjetla. Takav ovjek prelazi u obino prelazno stanje te se raa na uobiajen nain, ali je i sposoban, zbog dobrih predispozicija - projekcijskog djelovanja ranijih djela - kao i zbog dobrog stjecaja vanjskih i unutranjih okolnosti, nastaviti valjano vjebati. Sve tri razine tee pretvaranju jasnog svjetla svijesti u mudrost koja shvaa prazninu. I zato, prije nastupa 142 faza rasplinua, sve tri razine postaju svjesne praznine. Napose za rasplinua zemlje, vode, vatre i vjetra te nicanja etiri praznine - uma jarkog bijelog privienja, uma jarkog naranasto-crvenog jaanja privienja, uma jarkog crnog skoro-dosegnua i uma jasnog svjetla - oni stvaraju mo svjesnosti zbivanja i kontempliraju prazninu opstojanja u sebi, besmrtni nain postojanja, a u kojem se krije narav svih pojava. Budui da najvia razina vjebanja moe jasno svjetlo smrti preobraziti u svijest koja shvaa prazninu, ona djeluje kao protuotrov koji titi od nemonog umiranja. Od tog trenutka pa nadalje, mi vie nismo izloeni umiranju i raanju. Istinska narav svih pojava, kontempli-rana na taj nain, stvara besmrtnost (zbog ega se u ovoj pjesmi i naziva besmrtnom). Smrt svie u stupnjevima, od rasplinua zemlje u vodu, pa sve do ukljuivo svanua jasnog svjetla. Poslije toga, u sluaju obine smrti (ne smrti najnaprednijih jogina), osam se stupnjeva nie u obrnutom slijedu: od jasnog svjetla prelazimo na crno skoro-dostignue, pa naranasto-cr-veno jaanje, pa bijelo privienje, pa plamen, pa krijesnice, pa fatamorganu. Na kraju obinog umiranja tri se dogaaja zbivaju istodobno: (1) jasno se bijelo svjetlo gasi, (2) iz jasnog se svjetla smrti uzdiemo u jarko crno skoro--desegnue, i tad (3) poinje prelazno stanje (poslije ega nastupaju druge obratne faze). Na slian se nain jogin -koji na prvoj razini Najvie joge tantre vjeba samo bivanje u metaforinom jasnom svjetlu - uzdie iz jasnog svjetla u skoro-postignue i pritom stvara iluzorno tijelo. Meutim jogin na prvoj razini Najvie joge tantre kad se uzdie iz stvarnog jasnog svjetla ne prelazi natrake u um 143 skoro-postignua i tako dalje. U njegovu sluaju nestaju sve grublje razine uma. ZAKLJUNI SAVJETI 1. Visokonapredni uenici mogu iskoristiti obino jasno svjetlo smrti i vjetar na kojemu ono jae kao supstanci-jalne uzroke istog uma odnosno tijela.

2. Da bismo se iz uma jasnog svjetla mogli izdii u isto tijelo sazdano od vjetra, moramo prije toga uvjebavati zamiljanje kako imamo altruistiki motiviran um i tijelo. Ono to izvodimo kao imitaciju, na koncu e dovesti do postignua u stvarnosti. 3. Da bismo postigli konanu preobrazbu, ne smijemo se nikako vraati iz fundamentalnog naravnog uma jasnog svjetla na grublje razine uma. Tako emo dosei besmrtno stanje. Petnaesta kitica Ako se, a zbog nae karme, uspostavi prelazno stanje O neka bi se pogreni prividi proistili Kroz neposredno razmatranje i shvaanje da opstojnost u sebi ne postoji Ni patnja roenja, ni smrti, ni prelaznoga stanja. 144 Pri kraju razdoblja u kojem najsuptilniji um ostaje u tijelu, dolazi do laganog gibanja vjetra na kojemu jai um jasnoga svjetla, a najsuptilniji vjetar i najsuptilnija svijest naputaju otvorenu kap od bijelog i crvenog sastojka u srcu, pa izlaze iz tijela. Iz nosa istjee malena koliina krvi, ba kao to i iz spolnog organa istjee malena koliina esencijalnog bijelog fluida, to nam govori da je tijelo napustila i posljednja razina svijesti, iako se lakvi znakovi znaju i ne pojaviti kod ljudi kojima je tijelo unitila bolest. U tom trenutku tijelo, naime, poinje trunuti i zaudarati. Najbolji meu joginima koji ne uspiju za ivota postii buddhinstvo, umjesto stupanja u prelazno stanje stjeu iluzorno tijelo. Obini ljudi koji su nesposobni ustati u iluzornom tijelu zato to nisu dosegli vie shvaanje, djelovanjem karme prelaze u obino prelazno stanje. Ako nam se to dogodi, moramo smjesta prepoznati i shvatiti svoju situaciju. Kad se jasno svjetlo ugasi, pa preostalih sedam stanja ponu svitati obratnim poretkom, to je znak poetka prelaznoga stanja. I sada, na poetku stanja to postoji izmeu dva ivota, mi prolazimo kroz osam stanja, ba kao to nam se dogaa kad se probudimo ili poinjemo sanjati, vraamo se iz nesvjestice ili orgazma. 8. jasno svjetlo 7. jarko crno nebo uma 6. jarko naranasto-crveno nebo uma 5. jarko bijelo nebo uma 4. plamen svjetiljke 3. krijesnice 2. dim 1. fatamorgana 145 Kad zaspemo, u snu se pojavljujemo u sanjanom tijelu, pa stoga i u prelaznom stanju najednom stjeemo tijelo analogno onom u kojem emo se ponovno roditi. To je tijelo poesto nalik naem buduem u dobi od oko pet do est godina. Ba kao i sanjano tijelo, i ono je sazdano iz uma i vjetra. Vjetar na kojemu jae um jasnoga svjetla sup-stancijalni je uzrok tog tijela, ali je on i meuzavisni preduvjet koji doprinosi stvaranju uma prelaznoga stanja. I obratno, um je jasnoga svjetla supstancijalni preduvjet uma prelaznoga stanja i meuzavisni preduvjet koji doprinosi stvaranju tijela bia u prelaznome stanju. Bio jednom jedan redovnik-slubenik iz reda Ge-luk; bio je dobar uenik, a osim toga i vrlo hrabar. Kad je Kineska oslobodilaka armija stigla u Chambo u tibetskoj pokrajini Kham i oslobodila je, on je bio podreen predstavniku tibetske vlade koji je ivio kraj tog podruja. Predstavnik je smatrao kako je vano sastati se s Kinezima, pa je svoje podreene upitao bi li netko na to bio spreman, no svi su se - osim tog redovnika-slubenika i jo jednoga -bojali poi. Taj mi je ovjek, pouzdan i hrabar, ispriao kako mu je mati jednom zgodom rekla: Sad u duboko zaspati, i nemoj me dirati. I tako je itav tjedan bila u

dubokom snu, poslije ega se vratila. Za taj tjedan dana njezina je dua, ili um, obila razna mjesta. Njezin mi sin nije imao razloga lagati, i nije mi samo prenosio glasine. U ovom sluaju nije bila rije o umiranju i povratku iz smrti, nego najvjerojatnije o posebnom tijelu iz sna. U tom prelaznom stanju, budui da nam je tijelo sazdano od vjetra i uma, mi posjedujemo svih pet osjetila, ali nam je tijelo bistro kao duga, te ne baca sjenu, a niti za nama ostaju otisci stopa. Zahvaljujui maginoj moi kar146 me mi smo prirodno obdareni sposobnou putovanja, i to izvanredno brzog, oko ovog svjetskog sustava i kroza nj, i pritom nam ne smetaju ni zemlja, ni kamenje, ni brda, ni zgrade; pa ipak, kad jednom uemo u utrobu svoje nove majke, vie ne moemo otii. Iako se moemo obraati rodbini, prijateljima i drugim ljudima, oni nas ipak ne uju i zato nam i ne mogu odgovoriti. A ne vidimo ni sunca, ni mjeseca, ni zvijezda. Unato tome to prije nismo bili obdareni vidovitou, sad smo je stekli - pa makar i u ogranienom opsegu. Otkrijemo li znakove da smo u tom stanju, trebamo pomisliti: Umro sam i sad prebivam u prelaznom stanju. Posluimo se moju koju nam daje svijest o zbivanju, eda bismo tako shvatili kako su ugodne i neugodne prikaze u prelaznom stanju tvorevine zabludjela uma, pa onda shvatimo i to da nema nikakva smisla vezivati se uz ugodno niti se ljutiti na neugodno. Zamislimo umjesto toga da smo iznikli u iluzornom tijelu, i shvatimo da razliiti prividi i patnje to ih donose smrt, prelazno stanje i ponovno roenje, nemaju nikakvo opstojanje u sebi, da oni nisu istinski. Spoznajmo da te pojave nastaju zbog naih ranijih djela (karme), te da zapravo ne sadre ni mrvicu istinskih zbivanja. Ba kao to u boanskoj jogi aktivno zamiljamo kako je sve neogranieno isto, sazdano iz suuti i mudrosti, tako sada u prelaznom stanju sva prividna bia doivljavamo kao bogove i boice, i sve prividne ambijente kao prekrasne kue, te se tako odvajamo od svakog neraspoloenja prema runom i sklonosti prema lijepom. Tada teimo tome da sve to svie sagledavamo kao neto prazno od opstojanja u sebi, a sve to je prazno, kao hir blaenstva, hir boanstva. 147 Zakljuni savjeti 1. Jako je vano prepoznati znakove da smo u prelaznom stanju. 2. U svim ugodnim i neugodnim prividima i doivljajima trebamo vidjeti samo izraz vlastite dobre ili loe karme. 3. Umjesto da vidimo to to nam dolazi pred oi, zamislimo da smo iznikli u iluzornom tijelu, sva prividna bia zamislimo kao idealne izraze suuti i mudrosti, a sve prividne okolie kao prekrasne kue. 4. Suzdrimo se od gnuanja nad runim i divljenja pred lijepim. 5. Shvatimo da su razliite pojave, ba kao i patnja to ih donose smrt, prelazno stanje i ponovno roenje zapravo prazni od opstojanja u sebi, da oni ne postoje sami po sebi. esnaesta kitica O neka bismo se rodili u istoj zemlji Kroz jogu koja preobraava vanjsko, unutranje i tajno Kad pojave se razni znaci - etiri zvuka prek-retanja elemenata Tri strana privida i neizvjesnosti. Dok smo ivi, svi vjetrovi i koncepcije utonuli su u uobiajene obrasce i nisu u naoj vlasti. U prelaznom pak stanju vjetrovi, ili energije, povezani s etiri elementa izokreu svoje uobiajene obrasce i pritom se stvaraju zastraujui zvui. Kad se rui vjetar zemlje, on silno tutnji 148 kao da se rue planine. Kad se rui vjetar vode, uje se lomljava pobjenjela oceana. Kad se rui vjetar vatre, divlja huk silnog umskog poara. A kad se rui vjetar vjetra, tad urla zavijanje uasnog uragana. Osim toga se pojavljuju zastraujue prikaze paklenih bia, gladnih utvara i ivotinja koje su

projekcije nae vlastite karme. Neka se od njih pojavljuju kao Gospodar Smrti, pa vitlaju orujem i viu: Udri! Ubij! pa nas obuzme silan strah. Mjesto na kojem se nalazimo, drutveni oslonci, ponaanje, hrana, prijatelji i osjeaji postaju posve neizvjesnima. Neizvjesnost mjesta znai da stalno stiemo na razliita mjesta. Neizvjesnost oslonaca znai da traimo zatitu u prolaznom: mostovima, zdencima i tako dalje. Neizvjesnost ponaanja znai da se u hipu mijenjamo i letimo na sve strane poput perca za vjetru. Neizvjesnost hrane znai da vidimo slasna jela, ali ih ne moemo jesti ukoliko nisu namijenjena ba nama. Neizvjesnost prijatelja znai da se poinjemo druiti sa svakim biem koje sluajno naie. Neizvjesnost osjeaja znai da doivljavamo nagle promjene raspoloenja - gdjekad smo veseli, gdjekad se osjeamo bolno, gdjekad tuno, srdito i tako dalje. Osim toga, u tom se prelaznom stanju pojavljuju tri strane gudure - silna crvena gudura ako nama vlada pouda, silna siva gudura ako nama vlada neznanje, i silna crna gudura ako nama vlada mrnja. Osim toga se pojavljuju jo i etiri staze koje nam govore o naem sljedeem ivotu. Ako je pred nama, pa ma gdje da krenuli, staza bijeloga svjetla, to znai da emo se roditi kao bogovi ili polubogovi. Ako je staza od utog svjetla, u sljedeem emo ivotu biti ljudi ili ivotinje. Ako je staza od crnoga svjetla, to nam govori da emo se ponovno roditi kao pakleno 149 bie. Ako je staza od crvenog svjetla, to nam govori da emo se roditi kao gladni duhovi. U prelaznom stanju, tijelo onoga tko e se ponovno roditi kao pakleno bie ima boju nagorjele klade; onoga tko e se roditi kao ivotinja, boju dima; buduega gladnog duha boju vode, tijelo onoga tko e se roditi kao bog carstva elja ili kao ovjek, boju zlata, a budueg boga carstva oblika, bijelu. I smjer naega kretanja odraava nae ponovno roenje. Prelazni oblici paklenih bia, gladnih duhova i ivotinja padaju strmoglavce. Prelazni oblici bogova iz carstva elja (to nam navijeta ponovno roenje sred velikih uitaka) i ljudi idu ravno naprijed. Prelazni oblici bogova iz carstva oblika (to navijeta roenje u silnoj koncentraciji) gibaju se prema gore. To prelazno stanje zna potrajati i samo jedan trenutak, napose ako nam je kreposna karma posebno jaka, to se dogaa ako smo u sebi stvorili jaku ljubav i suut, ili pak jaku elju da se ponovno rodimo u Zemlji istoe, ili pak kad je u nama jaka namjera da se rodimo za dobrobit drugih ljudi. To prelazno stanje zna potrajati samo jedan trenutak ako je u nama posebno jasna nekreposna karma, zato to smo, primjerice, ubili oca ili majku. U svim e nas drugim sluajevima tjerati karma obdarena razliitim sluajevima svjetla i tame, pa emo samo letati na sve strane i traiti u to da se ponovno rodimo. Ako se to ne dogodi za sedam dana, to prelazno bie umire. Ba kao to se, na poetku buenja iz sna, nae snovito tijelo rasplinju-je poput daha na zrcalu, tako se i nae vjetreno tijelo u prelaznom stanju rasplinjuje s gornjeg i donjeg kraja, i taj proces zavrava u srcu. U toj malenoj smrti, mi brzo prolazimo kroz osam faza umiranja i to u normalnom poret150 ku, no potom ponovno izniemo u novom prelaznom stanju - ovaj put obrnutim poretkom. U krajnjem sluaju taj se sedmodnevni proces moe nastaviti kroz sedam takvih ponovnih roenja u prelazno stanje, to dakle, sve u svemu traje etrdeset devet dana. Neki vele da je dan u tom stanju razmjeran duini dana bia u ijem emo se obliku ponovno roditi - to znai da on u sluaju nekih bia moe biti i izvanredno dug - no drugi opet vele da je taj dan dug koliko i na ljudski dan. No vratimo se pjesmi. Usred svih tih raznih privida, mi nastojimo ostati mirni i nastojimo postii (1) da na vanjski okoli bude prividno sazdan od prekrasnih, neprocjenjivih kua i okunica, (2) da nam naa unutranja bia (poput paklenih bia, gladnih duhova, ivotinja, ljudi, polubogova i bogova) izgledaju kao boanstva (bia ija se bit svodi na suut i mudrost), i (3) da postignemo da

nam se tajne (naa vlastita svijest i misli) priinjaju kao sabrano meditiranje blaenstva stvorenog shvaanjem praznine. I zato, bez obzira kakav se znak pojavio, svaki se od njih dade izokrenuti vjebom, pa emo se ba zahvaljujui njoj nedvojbeno roditi u lijep ivot. Zahvaljujui moi triju joga koje zamiljaju da su vanjsko, unutranje i tajno isti, mi zapravo teimo za tim da zatvorimo vrata pred roenjem u neisti ivot u naem ciklikom postojanju, te da se umjesto toga ponovno rodimo u posebnoj, uzvienoj zemlji izdignutoj iznad zagaene karme i loih emocija - u zemlji u kojoj moemo nastaviti vjebati svoju duu. 151 Zakljuni savjeti 1. Moramo biti spremni na to da e se u prelaznom stanju moda pojaviti mnogi neobini prividi, i to kako prelijepi, tako i strani. Zato ve sada moramo shvatiti: Sto god da se pojavi, da se preobraziti matom. 2. Moramo biti mirni. Zamislimo svoj okoli kao lijepe kue podignute u spokojnom krajoliku. Zamislimo da je bit svih bia suut i mudrost. Smatrajmo i vlastitu svijest blaenim umom to shvaa prazninu. 3. To e nam pribaviti ponovno roenje na mjestu na kojemu moemo nastaviti vjebati radi postizanja dublje duhovne spoznaje. 152 10 Osiguranje povoljnog ponovnog roenja Bez obzira koliko blago stekli, Kad krenemo u drugi ivot Sami smo, bez ene i djece, Bez odjee, bez prijatelja, Poput ovjeka kog porazi duman u pustinji. Pa kad nemamo ak ni svoje ime, to nam je o drugome i misliti? Buddha Sedamnaesta kitica O neka bismo se ponovno rodili u najviem obliku odravanja ivota, u ovjeku koji vjeba tantru i okrenut je nebu Ili tijelu samostanskog ili svjetovnog uenika koji e ovladati trima oblicima vjebe 153 / neka bismo dovrili ostvarenje puta u dva stupnja, stvaranjem i dovravanjem, I tako brzo stekli Buddhino tijela - Istinu, Potpuno blaenstvo i Zraenje duha. Povezivanje sa sljedeim ivotom, dok smo jo u prelaz-nom stanju, proces je u kojem se pojavljuju privlanost i odbojnost. I ivotinje koje se raaju iz jaja, dakle izvan tijela, kao i bia to se raaju iz maternice, vide roditelje ili u spolnom snoaju ili u njegovoj slici, i pritom se u njima stvara elja za roditeljem suprotnog spola i odbojnost prema roditelju istog. Kad prelazno bie poeli zagrliti onog koga eli, najednom od svega vidi samo njegov spolni organ, i zbog toga se naljuti. Na taj nain privlanost i odbojnost dovode do konane smrti bia prelaznoga stanja. Sad moramo rei da na taj nain prelazno stanje zavrava samo ponekad, zato to umjetna oplodnja proturjei onome to govore neki nai spisi - odreenije govorei, da roditelji moraju leati zajedno u stanju jake spolne uzbuenosti. Danas, meutim, oevo sjeme moemo uvati u laboratoriju, i zatim ga, bez ikakvog spolnog uzbuenja, ubaciti u majinu maternicu. Taj postupak koji proturjei nekim naim svetim spisima danas je postao dio stvarnosti, i mi to moramo prihvatiti. Kao sljedbenici tradicije Samostanskog sveuilita Nalanda iz stare Indije, mi moramo prihvaati i razum i istraivanje. A s tog je stanovita nae uobiajeno objanjenje nepotpuno.

Recimo, meutim i to da ak i u buddhistikim svetim spisima nalazimo priu o branom paru koji se odluio na celibat, pa je on preao u redovnike, a ona u redovnice. Jednoga je, meutim, dana mu, pod utjecajem 154 _________ sjeanja na prolost, nasrnuo na svoju bivu enu. Kad joj je dotakao tijelo, na njezinu se odjeu izlilo njegovo sjeme. Kasnije je i ona potpala pod dojam uspomena, pa neto ejakulata stavila u rodnicu. Nakon nekog se vremena rodilo dijete. Tako, dakle, ak i taj stari buddhistiki spis proturjei uenju da do zaea dolazi samo kad se par nae u spolnom zagrljaju. Slino se tome pria da se ak i loza samog Shakvamuni Buddhe dade pratiti sve do ovjeka koga su zvali Sunevim Prijateljem, i to zato to je sjeme njegova oca, koje je palo na list, zagrijalo sunce, pa se tako stvorilo dvoje djece. Te dvije prie, koje su nekad izgledale kao bajke, danas je ostvarila znanost, lako se openito moe rei da do zaea u pravilu dolazi pod izvjesnim okolnostima, ipak treba dodati da to ba nije uvijek tako. U skladu s tim, konac prelaznoga stanja ne mora nuno predmnijevati privlanost prema roditelju suprotnog spola niti silnu razoaranost to na kraju vidimo samo spolni organ. Dok traje umiranje prelaznoga stanja, bie brzo prolazi kroz osam faza i to normalnim redom: 1. jasno svjetlo 2. jarko crno nebo uma 3. jarko naranasto-crveno nebo uma 4. jarko bijelo nebo uma 5. plamen svjetiljke 6. krijesnice 7. dim 8. fatamorgana 155 U trenutku zaea, bie prolazi kroz preostalih sedam, ali obratnim redom: 7. jarko crno nebo uma 6. jarko naranasto-crveno nebo uma 5. jarko bijelo nebo uma 4. plamen svjetiljke 3. krijesnice 2. dim 1. fatamorgana O tome kako bie ulazi u maternicu postoje razliite pretpostavke. Neki spisi govore da ulazi kroz mukareva usta ili tjeme, pa zatim prolazi kroz njegovo tijelo i kroz falos napokon dospijeva u maternicu. Drugi pak tekstovi kazuju da bie u maternicu ulazi izravno kroz eninu rodnicu. ovjek u kojemu prevladava vrlina pritom e se osjeati kao da ulazi u ugodnu kuu i uje ugodne zvukove. ovjek pak u kojem prevladava opakost, osjeat e se kao da ulazi u movaru ili tamnu umu usred razuzdane halabuke. Vrlo suptilni vjetar i um bia ulaze u materijal (jajace ili spermatozoid) to ih daju roditelji. U fetusu, koji je u tom trenutku velik kao povee zrno goruice, stvara se sredinji kanal, ba kao i desni i lijevi kanal koji ga triput obilaze. Tada se uzlazni i silazni vjetar poinju gibati u svojim smjerovima i sva se tri kanala produuju. Tako se tijelo postupno razvija da bi napokon izalo iz maternice. Stalnim odravanjem duhovnih vjebi, kako je to objanjeno u prethodnim kiticama pjesme prvog panen-la-me, moemo postii da se ponovno rodimo u posebnom fi156 zikom tijelu, koje nas odrava na ivotu, a u kojem emo biti sposobni dovriti ostatak puta tantre koji vodi do punog prosvjetljenja. Tako se moemo ponovno roditi na neobinim mjestima na kojima ive bia zvana nebo-itelji i koja prakticiraju tantru, ili pak na drugim, obinijim mjestima na kojima postoje uenje, gurui i sloboda vjebanja duha. Pri takvim povoljnim ponovnim roenjima

mi polaemo zavjet o istoi ivota, pa dolazimo u posjed tri dara - moralnog ivota, sabrane meditacije i mudrosti - kao korijena naeg duhovnog napretka. Polazei od toga kao temelja, trudit emo se dovriti ostvarenje dvaju stupnjeva Najvie joge tantre: boanske joge udruene s meditacijom o praznini i osmerim znakovima smrti, boanske joge udruene s meditacijom o praznini, povlaenjem vjetrova u sredinji kanal i aktualizacijom dubljih razina svijesti. Kroz te emo stupnjeve prevaliti preostale korake do buddhinstva, stanja potpunog sluenja drugim ljudima. Zavrna elja u pjesmi prvog panen-lame odnosi se ba na takav budui ivot. Ne zaboravimo, krajnji je cilj buddhistikog vjebanja duha sluenje drugima, a da bismo dosegli najdjelotvornije stanje sluenja, moramo najprije ostvariti istou tijela i uma. A cilj je pomoi golemom broju osjetilnih bia i to na bezbroj naina. Kad vjebamo, ne smijemo dopustiti da duhovni put bude tek neto izvan nas, nego svoj vlastiti um moramo pretvoriti u duhovni put. U suprotnom, makar i ponemo marljivo vjebati, nakon nekog emo se vremena umo157 riti, pa e nam sve to postati ak i dosadno. I nemojmo samo recitirati rijei pjesme prvog panen-lame zvane Zelje za oslobaenjem iz opasnog tjesnaca prelaznoga stanja, za oslobaanjem junaka od straha, nego ih svakodnevno i usvajajmo refleksivnom meditacijom, unosimo njihovo znaenje u svoj um. To je moj savjet. ZAKLJUNI SAVJETI 1. Usmjerimo svoje ponovno roenje tako da se rodimo s tijelom i u prilikama koji nam omoguuju da stignemo do kraja zapoetog duhovnog puta. 2. Cilj je potpunog prosvjetljenja potpuno sluenje drugima. 158 11 Svakodnevna razmiljanja o pjesmi Ba kao to se snana struja slapa Ne moe natrag okrenuti, Tako je i gibanje ivota ljudskog Nepovratno. Buddha Evo pjesme prvog panen-lame u cjelovitom obliku. elje za oslobaanjem iz opasnog tjesnaca prelaznoga stanja, za oslobaanjem junaka od straha Napisao prvi panen-lama Losang Chokvi Gveltsen 159 1. Ja i sva bia u itavom svemiru i bez izuzetka Pribjeite traimo sve do najvieg prosvjetlje-nja U prolim, sadanjim i buduim Buddhama, u Doktrini i Duhovnoj zajednici. O neka bismo bili izbavljeni od strahova ovoga ivota, sljedeeg i prelaznoga stanja. 2. O neka bismo iz onoga to nas dri na ivotu izvukli smislenu bit A da nas ne skrenu besmisleni poslovi ovoga ivota, Zato to nam taj valjani temelj, do kojeg je tako teko doi a raspada se tako lako, Daje priliku da biramo izmeu dobitka i gubitka, udobnosti i bijede. 3. O neka bismo shvatili da nema vremena za gubljenje, Jer smrt je izvjesna a neizvjestan joj as. to se skupilo, razdvojit e se, to se nabralo, potroit e se bez ostatka. Na kraju uspona dolazi pad, konac je roenja smrt. 4.

O neka bismo se oslobodili nesnosne patnje zbog smrti od raznih razloga 160 _______ Jer ovo je grad pogrenih predodbi o promatrau i promatranom. Iluzorno je tijelo sazdano od etiri neista elementa A svijesti samo to se nisu razdvojile. 5. O neka bismo se oslobodili pogrenih privida to ih stvara nevrlina Kad nam se, prevarenima u asu nevolje od ovog tijela odravanog tako skupo, Strani dumani - gospodari smrti - uskazu-ju A mi se ubijamo orujem triju otrova: poude, mrnje i smetenosti. O neka bismo se sjetili uputa za vjebanje due U asu kad lijenici od nas diu ruke i ne pomau obredi, Kad prijatelji se ve odriu nade u na ivot, Te nam ne preostaje da radimo ita drugo. 7. 0 neka bismo se uzdali u radost i veselje Kad za sobom ostavljamo hranu i zgrnuta blaga i svu bijedu ivota 1 zauvijek se odvajamo od prijatelja ljubljenih i eljenih, Te sami odlazimo u pogibeljno stanje. 161 0 neka bismo stvorili moni um vrline Kad se elementi - zemlja, voda, vatra i vjetar -postupno rasplinu sve jedan za drugim, 1 tjelesna se snaga gubi, i usta se i nos sue i skupljaju, Toplina se povlai, dah je sipnja, i zvukovi se halabuke diu. 9. 0 neka bismo shvatili besmrtni nain postojanja Kad se prikaze razne, zabunom naom stvorene, utvare jezive i strane A napose kad se fatamorgana, dim i krijesnice ukazu 1 nestanu nositelji osamdeset predodbi koje nas vode. 10. 0 neka bismo stvorili snanu svijest o zbivanju u sebi i oko sebe Kad se sastojak vjetar pone rasplinjavati u svijest 1 prestaje stalno vanjsko disanje, a grube se dvojstvene pojave rasplinjuju, A svie privid u liku svjetiljke na maslac. 162 ____________ 11. 0 neka bismo sami spoznali svoju narav Kroz jogu koja shvaa da su cikliko postojanje i nirvana prazni Kad se privid, rast i stanje blisko prosvjetljenju rasplinu -prvi u potonje 1 doivljaji poput prozimajue mjeseine, sunca i tame svanu. 12. 0 neka bi se jasno svjetlo-majka i dijete susreli Kad se stanje blisko prosvjetljenju raspline u potpunu prazninu 1 sva umnoavanja predodbi prestanu i doivljaj Nalik na jesenje nebo nezagaeno niim svane. . , '; ..'' 'V '. 13. O neka bismo se zadubili u samo na jedno usmjerenu duboku meditaciju U uznesenoj mudrosti zdruenog naravnog blaenstva i praznine Dok traju etiri praznine nakon taljenja Mjesecu slinog bijelog sastojka Na vatri gromu sline Mone ene.

14. O neka bismo na mjestu prelaznoga stanja Dovrili sabrano meditiranje o iluziji tako da poslije odlaska iz jasnoga svjetla 163 Ustanemo u Tijelu potpunog blaenstva blistajui slavom Buddhinih znakova i ljepota Iznikavi samo iz vjetra i uma jasnog svjetla smrti. 15. Ako se, a zbog nae karme, uspostavi prelaz-no stanje O neka bi se pogreni prividi proistili Kroz neposredno razmatranje i shvaanje da opstojnost u sebi ne postoji Ni patnja roenja, ni smrti, ni prelaznoga stanja. 16. O neka bismo se rodili u istoj zemlji Kroz jogu koja preobraava vanjsko, unutranje i tajno Kad pojave se razni znaci - etiri zvuka prek-retanja elemenata Tri strana privida i neizvjesnosti. 17. 0 neka bismo se ponovno rodili u najviem obliku odravanja ivota, u ovjeku koji vjeba tantru i okrenut je nebu Ili tijelu samostanskog ili svjetovnog uenika koji e ovladati trima oblicima vjebe 1 neka bismo dovrili ostvarenje puta u dva stupnja, stvaranjem i dovravanjem, I tako brzo stekli Buddhino tijelo - Istinu, Potpuno blaenstvo i Zraenje duha. 164 Dodatak Pjesma, njezin saetak i zakljuni savjeti Slijedi pjesma prvog panen-lame sa saetcima pojedinih kitica i zakljunim savjetima. elje za oslobaanjem iz opasnog tjesnaca prelaznoga stanja, za oslobaanjem junaka od straha Napisao prvi panen-lama Losang Chokvi Gveltsen Prva kitica: Pribjeite i briga za druge ljude, elje za zatitom od strahova ovog i sljedeeg ivota, kao i prelaznoga stanja Ia i sva bia u itavom svemiru i bez izuzetka Pribjeite traimo sve do najvieg prosvjetljenja U prolim, sadanjim i buduim Buddhama, u Doktrini i Duhovnoj zajednici. 165 O neka bismo bili izbavljeni od strahova ovoga ivota, sljedeeg iprelaznoga stanja. 1. Motiv za vjebanje mora nam biti dobrobit svih ivih bia - njihovo osloboenje od patnje i postizanje savrenstva. Uvijek svoje motive, koliko je god to mogue, usmjerimo na pomaganje drugima. Ili bar pokuavajmo nikome ne nauditi. 2. Buddhe su uitelji duhovnog puta, ali oni spoznaju ne daju na dar, nego moramo sami svakodnevno vjebati udorednost, sabrano meditiranje i mudrost. Druga kitica: Kontempliranje o besmislenosti ivota i tome kako je teko nai tijelo koje nas u njemu odrava, elje da se dopre do njegove biti O neka bismo iz onoga to nas dri na ivotu izvukli smislenu bit A da nas ne skrenu besmisleni poslovi ovoga ivota, Zato to nam taj valjani temelj, do kojeg je tako teko doi a raspada se tako lako, Daje priliku da biramo izmeu dobitka i gubitka, udobnosti i bijede. ~ 1. Shvatimo kolika je vrijednost ljudskog tijela kojim smo obdareni, jer je ono plod mnogih prolih dobrih uzroka. Uoimo injenicu da je nauk dostupan i spreman za primjenu.

2. Budui da ovaj dragocjeni ljudski ivot moemo iskoristiti na snano koristan ili razoran nain, a on je sam vrlo loman, smjesta ga pametno iskoristimo. 166 Dodatak 3. Tjelesna je srea samo izraz povremene ravnotee elemenata u tijelu, a ne i duboke harmonije. Shvatimo to zapravo znai njegova privremenost. 4. Ukroeni um izaziva u nama spokojstvo, oputenost i sreu, no ako nam um nije spokojan i ukroen, bez obzira kakve bile vanjske okolnosti, opsjedat e nas strahovi i brige. Shvatimo da je izvor nae sree i blagostanja spokojni i ukroeni um. A on je osim toga blagodat i za ljude oko nas. Trea kitica: Svijest o netrajnosti i smrti, elje za osloboenjem OD VEZANOSTI ZA CIKLIKO POSTOJANJE O neka bismo shvatili da nema vremena za gubljenje, Jer smrt je izvjesna a neizvjestan joj as. to se skupilo, razdvojit e se, to se nabralo, potroit e se bez ostatka. Na kraju uspona dolazi pad, konac je roenja smrt. 1. Kultiviramo li u sebi svijest o neizvjesnosti smrtnoga sa, bolje emo iskoristiti svoje vrijeme. 2. Da bismo izbjegli odgaanje duhovnih vjebi, moramo paziti da ne potpadnemo pod utjecaj iluzije o trajnosti. 3. Shvatimo da je, bez obzira kolikojnekasituacija bila kmsna, ve u samoj njezinoj naravi da mora zavriti. 4. Nemojmo misliti da e kasnije biti vremena. 6. Budimo iskreni u suoavanju s vlastitom smru. Vjeto potiimo i druge da budu takvi. Kad se priblii as smrti, nemojmo se obmanjivati komplimentima. Iskrenost e potaknuti hrabrost i radost. 167 etvrta kitica: elje da pri umiranju ne doivimo nesnosne patnje O neka bismo se oslobodili nesnosne patnje zbog smrti od raznih razloga Jer ovo je grad pogrenih predodbi o promatrau i promatranom. Iluzorno je tijelo sazdano od etiri neista elementa A svijesti samo to se nisu razdvojile. 1. Ponimo vjebati ve sada, kako bi u trenutku smrti sila nae upoznatosti s vrlinom utjecala na na stav. 2. Gledajmo u svom tijelu istinski grad zabluda, jer iako nam se ono, kad ga okupamo, priinja istim, ba kao i izvorom blaenstva, neim trajnim i pod naom vlau, ono to nipoto nije. Ono je stvoreno iz etiri elementa (zemlje, vode, vatre i vjetra), te je podlono bolu, a osim toga se ve i samo od sebe mijenja iz asa u as. 3. Nama se ini da ljudi i stvari postoje vlastitom silom, a neznanje prihvaa tu lanu vanjtinu, to izaziva loe emocije: poudu, mrnju i jo veu smetenost. Te loe emocije sa svoje strane zagauju djelovanje tijela, govora i uma, perpetuirajui proces ciklikog postojanja. Moramo shvatiti da ivimo u gradu pogrenih predodbi. Peta kitica: elje za smirivanjem pogrenih privida koji se javljaju pri umiranju O neka bismo se oslobodili pogrenih privida to ih stvara nevrlina 168 Kad nam se, prevarenima u asu nevolje od ovog tijela odravanog tako skupo, Strani dumani - gospodari smrti - uskazu-ju A mi se ubijamo orujem triju otrova: poude, mrnje i smetenosti. 1. Shvatimo da e nas ovo tijelo, koje tako skupo odravamo, jednog dana napustiti. 2. Izbjegavajmo udnju za prilikama koje naputamo. 3. Izbjegavajmo mrnju zbog toga to moramo otii.

4. Drimo se to je mogue dalje od poude, mrnje i neznanja, tako da dok umiremo moemo kreposno meditirati. 5. Shvatimo da uzimanjem pilule ili injekcije za takozvanu spokojnu smrt sebi moda oduzimamo kritinu priliku za izraavanje kreposti. esta kitica: elje da dok umiremo budemo svjesni pouke to smo je primili O neka bismo se sjetili uputa za vjebanje due U asu kad lijenici od nas diu ruke i ne pomau obredi, Kad prijatelji se ve odriu nade u na ivot, Te nam ne preostaje da radimo ita drugo. 1. Korisno je shvatiti da e u jednom trenutku nestati svake nada u nastavak ovoga ivota. Od tog nas asa vie ni lijenici, ni sveenici, ni prijatelji, ni roaci nee moi 169 odrati u ovom ivotu; od tada pa nadalje pomoi emo si moi samo sami. 2. Dok umiremo, moramo se prisjetiti duhovnih uputa u skladu s naom razinom vjebanja, pa ih provesti u djelo. 3. Moramo se zbliiti s vlastitom vjebom. Moramo biti odluni to duhovno usmjerenje odravati u svim prilikama, pa ma kako da bile teke. Moramo vriti mnoga kreposna djela kako bi njihova akumulirana sila mogla utjecati na sve aspekte naega ivota i smrti. Moramo shvatiti da patnja nie iz samooboavanja, te stoga moramo poeti oboavati druge ljude. I moramo esto poeljeti da svoje duhovne vjebe nastavimo i kroz budue ivote. 4. Kad netko umire, uvajmo se da ga ne uznemirimo i to kako jaim vezivanjem za sebe, tako i poticanjem srdbe i mrnje. Ne nariimo zbog njegova odlaska, nemojmo ga hvatati niti pred njim plakati. Pomozimo mu da smisleno ode, a to emo oiti podsjeanjem na dublje meditacije. 5. Ako je to ikako mogue, zamolimo druge da isto uine za nas. Pobrinimo se da se kraj nas nae netko tko e nam s vremena na vrijeme tiho govoriti u uho i podsjeati na specifini duevni stav koji bismo trebali izraziti. 170 Sedma kitica: Zelja da umremo u radosnom samopouzdanju 0 neka bismo se uzdali u radost i veselje Kad za sobom ostavljamo hranu i zgrnuta blaga i svu bijedu ivota 1 zauvijek se odvajamo od prijatelja ljubljenih i eljenih, Te sami odlazimo u pogibeljno stanje. 1. Da nas misao na smrt ne bi bacila u depresiju, potraimo zaklon u svojoj religiji, u suuti prema svim biima; razmiljajmo o tome koliko je vano izvui esenciju sadanjeg ivota, u kojem su nam dani i dokolica i sve potrebno za duhovno vjebanje, te stalno razmiljajmo o netrajnosti. 2. Ako smo poloili te temelje za efikasno prisjeanje na ranije vjebe u trenutku smrti, onda e nas ak i uasna zbivanja i privienja koja pritom mogu nastupiti, samo potaknuti na mir i meditiranje u radosti i sa samouvje-renou. Osma kitica: elje da stvorimo moni um vrline kad se pojave vanjski znakovi rasplinjavanja elemenata 0 neka bismo stvorili moni um vrline Kad se elementi - zemlja, voda, vatra i vjetar - postupno rasplinu sve jedan za drugim, 1 tjelesna se snaga gubi, a usta i nos se sue i skupljaju, Toplina se povlai, dah je sipnja, i zvukovi se halabuke diu. 171 1. Da nas proces umiranja, kad jednom pone, ne bi iznenadio, moramo nauiti stupnjeve rasplinjavanja etiri elementa i njihove pratee vanjske znakove, maloas iznesene, kao i unutranje znakove, opisane u kitici to slijedi. 2. Moramo paziti da, kad se priblii smrt, dobre predispozicije pothranjujemo i aktiviramo kreposnim stavovima.

3. Predznaci se smrti znaju pojaviti godinu-dvije prije njezina dolaska. Oni nas upozoravanu da se moramo pripremiti, no bolje se spremiti jo i prije njih. Deveta kitica: elje da uzmognemo sauvati razumijevanje DUBLJE REALNOSTI KAD PONE SVITANJE UNUTRANJIH ZNAKOVA 0 neka bismo shvatili besmrtni nain postojanja Kad se prikaze razne, zabunom naom stvorene, utvare jezive i strane A napose kad se fatamorgana, dim i krijesnice ukazu 1 nestanu nositelji osamdeset predodbi koje nas vode. 1. Moramo shvatiti da bezbroj privida, od kojih su neki ak zastraujui i uasni, a koji se znadu pojaviti pri umiranju, potjee od karme. Ne dopustimo da nas one ometu. 2. Upoznajmo prve tri od osam prikaza: fatamorgana kao u pustinji, oblaii dima iz dimnjaka ili rijetki dim u 172 prostoriji, te napokon krijesnice ili iskre u pepelu na dnu voka. Deseta kitica: elje da, kad se gruba dualistika po-javaraspline, u sebi stvorimo snanu svijest o ranijem kreposnom zbivanju 0 neka bismo stvorili snanu svijest o zbivanju u sebi i oko sebe Kad se sastojak vjetar pone rasplinjavati u svijest 1 prestaje stalno vanjsko disanje, a grube se dvojstvene pojave rasplinjuju, A svie privid u liku svjetiljke na maslac. 1. Iako um i materija imaju razliite supstancijalne uzroke, oni djeluju jedno na drugo na mnogo naina. 2. Poslije tri unutranja znaka - fatamorgane, dima i krijesnica - dolazi i etvrti, nalik plamenu svjetiljke na maslac ili svijee, koji je u prvi as treperav, no onda se ustali. 3. Iako u tom trenutku prestaje vanjsko disanje kroz nos te vie nema svjesnih reakcija na vanjske poticaje, ovjek jo nije umro. Dobro je ne uznemiravati tijelo sve dok smrt ne doe do kraja. 4. Uspijemo li odrati punu svijest i introspekciju koji nam omoguuju prepoznavanje trenutne faze unutranjeg procesa, to moe izazvati snano shvaanje i potpomoi povoljno ponovno roenje. 173 Jedanaesta kitica: Zelje da, u trenutku kad se iskau tri prve praznine, neposredno shvatimo narav vlastiTOG UMA 0 neka bismo sami spoznali svoju narav Kroz jogu koja shvaa da su cikliko postojanje i nirvana prazni Kad se privid, rast i stanje blisko prosvjetlje-nju rasplinu - prvi u potonje 1 doivljaji poput proimajue mjeseine, sunca i tame svanu. 1. Razmislimo kako razliiti stavovi i ideje imaju razliitu snagu u smislu gibanja vjetrova prema njihovim objektima. 2. Shvatimo da poslije etiri unutranja znaka, to jest fatamorgane, dima, krijesnica i plamena (svjetiljke na maslac ili svijee, u prvi as treperavog, no koji se poslije ustali), sviu tri suptilna uma: um bijelog privienja, um naranastocrvenog jaanja privienja, um svitanja crnog skoro-dosegnua. 3. Ne zaboravimo da moramo teiti tome da pomou ta tri suptilnija uma shvatimo istinu o praznini. 4. Praznina ne znai nepostojanje, nego ona predstavlja odsustvo opstojanja u sebi pojava, i to kako ivih bia tako i stvari. 5. Nauimo analizirati pojave. Usredotoimo se na pitanje jesu li one ijedan od svojih individualnih dijelova, ili zbir svojih dijelova, ili neto posve drugo. To e nam ukazati na to da pojave ne postoje na konkretan nain, a kako nam se privida. 174 6. Svi uzroci i posljedice, agensi i djela, dobro i zlo, postoje samo uvrijeeno; oni su ovisno nastali.

7. Njihova je krajnja istina odsutnost neovisnosti ili praznina opstojanja u sebi. To je ono to mudrost shvaa, pa time podriva neznanje to stoji iza poude i mrnje, kao i patnje koju one stvaraju. 8. Pomou te joge upoznajmo krajnju narav sebe, ba kao i svih drugih pojava. Dvanaesta kitica: elje za susretom jasnog svjet-la-majke i djeteta kad se pojavi etvrta praznina 0 neka bi se jasno svjetlo-majka i dijete susreli -...i.,.-. : Kad se stanje blisko prosvjetljenju raspline u potpunu prazninu 1 sva umnoavanja predodbi prestanu i doivljaj Nalik na jesenje nebo nezagaeno niim svane. 1. Konana faza u procesu umiranja nastupa kad svane fundamentalni naravni um jasnog svjetla. Taj um postoji neprekidno i oduvijek u vremenu koje nema poetka, te e zauvijek i nastaviti postojati. 2. Ostvarimo li najvii cilju, tad u buddhinstvu (prosvjetljenju), postajemo sposobni ostati u naravnom umu jasnog svjetla bez prolaenja kroz obrnuti proces sputanja na grublje razine svijesti. Od tog trenutka vie nam se ne prua prilika za skupljanje karme. 175 3. ak i kod obinog ovjeka koji ne vjeba jogu, u trenutku smrti svie stanje u kojem vie nema grubih privida, no visokorazvijeni uenik tei tome da taj um iskoristi za shvaanje istine, praznine opstojanja u sebi, i to pomou moi koja potjee iz upoznatosti s tim stanjem, a koja se stjee meditacijom o praznini. 4. Obini um jasnoga svjetla koji se iskazuje u konanoj fazi umiranja zovemo jasnim svjetlom-majkom, a jasno svjetlo koje nastaje kultiviranjem duhovnoga puta zovemo jasnim svjetlom-djetetom. 5. Kad se jasno svjetlo-majka, koje svie zahvaljujui karmi, preobrazi u duhovnu svijest koja je spoznala prazninu - dakle u jasno svjetlo-dijete - tu preobrazbu zovemo susret jasnog svjetla-majke i djeteta. Trinaesta kitica: elje da se izmeu egzaltirane mudrosti blaenstva i praznine u etvrtoj praznini naemo u meditativnoj ravnotei koja spaja naravno blaenstvo i prazninu O neka bismo se zadubili u samo na jedno usmjerenu duboku meditaciju U uznesenoj mudrosti zdruenog naravnog blaenstva i praznine Dok traju etiri praznine nakon taljenja Mjesecu slinog bijelog sastojka Na vatri gromu sline Mone ene. 1. Uenici najvie razine mogu jasno svjetlo-majku, koje zahvaljujui karmi svie u smrtnom asu, preobraziti u svijest duhovnog puta. 176 2. Na niim razinama, oni koji svakodnevno vjebaju boansku jogu Najvie joge tantre zamiljaju pojavu osam znakova smrti u okviru trostruke svijesti o zbivanju, pri emu prepoznaju znak koji se pojavljuje, znak koji mu prethodi, i onaj koji tek dolazi. Mi trebamo uvjebavati itav taj osmerolani niz, ali ga i popratiti razmiljanjem o praznini. Svaki od tih lanova ima tri dijela, osim prvog i posljednjeg, koji imaju samo po dva: Pojavljuje se fatamorgana. Sad e osvanuti dim. Pojavljuje se dim. Upravo je prola fatamorgana. Sad e osvanuti krijesnice. Pojavljuju se krijesnice. Upravo je proao dim. Sad e osvanuti plamen. Pojavljuje plamen. Upravo su prole krijesnice. Sad e osvanuti jarko bijelo privienje. Pojavljuje se jarko bijelo privienje. Upravo je proao plamen. Sad e osvanuti jarko na-ranasto-crveno jaanje. Pojavljuje se jarko naranasto-crveno jaanje. Upravo je prolo jarko bijelo privienje. Sad e osvanuti jarka crnina. Pojavljuje se jarka crnina. Upravo je prolo jarko naranasto-crveno jaanje. Sad e osvanuti jasno svjetlo. Pojavljuje se jasno svjetlo. Upravo je prola jarka crnina.

3. U posebnoj meditavnoj tradiciji Najvie joge tantre, takozvanoj boanskoj jogi, uenici postignutu razinu ra177 zumijevanja praznine udruuju s postupnim razotkrivanjem osam znakova smrti. Zatim pomou uma jasnog svjetla shvaaju prazninu - ili svijest koja oponaa takvo stanje uma - kao temelj iz kojega niu u idealnom, suutnom obliku, kao boanstvo. 4. Visoko napredni uenici koji posjeduju vrstu suut i mudrost mogu se posluiti i spolnim snoajem kao sredstvom za jako fokusiranje uma i izraavanje fundamentalnog naravnog uma jasnog svjetla. Unutar tog najdubljeg uma oni shvaaju prazninu opstojanja u sebi i to na dramatino jak nain. etrnaesta kitica: elje da umjesto proivljavanja prelaznoga stanja steknemo iluzorno tijelo O neka bismo na mjestu prelaznoga stanja Dovrili sabrano meditiranje o iluziji tako da poslije odlaska iz jasnoga svjetla Ustanerno u Tijelu potpunog blaenstva blistajui slavom Buddhinih znakova i ljepota Iznikavsi samo iz vjetra i uma jasnog svjetla smrti. 1. Visokonapredni uenici mogu iskoristiti obino jasno svjetlo smrti i vjetar na kojemu ono jae kao supstanci-jalne uzroke istog uma odnosno tijela. 2. Da bismo se iz uma jasnog svjetla mogli izdii u isto tijelo sazdano od vjetra, moramo prije toga uvjebavati zamiljanje kako imamo alturistiki motiviran um i tijelo. Ono to izvodimo kao imitaciju, na koncu e dovesti do postignua u stvarnosti. 178 3. Da bismo postigli konanu preobrazbu, ne smijemo se nikako vraati iz fundamentalnog naravnog uma jasnog svjetla na grublje razine uma. Tako emo dosei besmrtno stanje. Petnaesta kitica: elje da se pogreni prividi to se pojavuuju u obinom prelaznom stanju pojave kao radost istoe Ako se, a zbog nae karme, uspostavi prelazno stanje ' O neka bi se pogreni prividi proistili Kroz neposredno razmatranje i shvaanje da opstojnost u sebi ne postoji f Ni patnja roenja, ni smrti, ni prelaznoga stanja. 1. Jako je vano prepoznati znakove da smo u prelaznom stanju. 2. U svim ugodnim i neugodnim prividima i doivljajima trebamo vidjeti samo izraz vlastite dobre ili loe karme. 3. Umjesto da vidimo to to nam dolazi pred oi, zamislimo da smo iznikli u iluzornom tijelu, sva prividna bia zamislimo kao idealne izraze suuti i mudrosti, a sve prividne okolie kao prekrasne kue. 4. Suzdrimo se od gnuanja nad runim i divljenja pred lijepim. 5. Shvatimo da su razliite pojave, ba kao i patnja to ih donose smrt, prelazno stanje i ponovno roenje zapravo prazni od opstojanja u sebi, da oni ne postoje sami po sebi. 179 esnaesta kitica: elje da se ponovno rodimo u istoj zemui zahvauujuci snazi joge koja preobraava vanjsko, unutranje i tajno O neka bismo se rodili u istoj zemlji Kroz jogu koja preobraava vanjsko, unutranje i tajno Kad pojave se razni znaci - etiri zvuka prek-retanja elemenata Tri strana privida i neizvjesnosti. 1. Moramo biti spremni na to da e se u prelaznom stanju moda pojaviti mnogi neobini prividi, i to kako prelijepi, tako i strani. Zato ve sada moramo shvatiti: to god da se pojavi, dat se preobraziti matom.

2. Moramo biti mirni. Zamislimo svoj okoli kao lijepe kue podignute u spokojnom krajoliku. Zamislimo da je bit svih bia suut i mudrost. Smatrajmo i vlastitu svijest blaenim umom to shvaa prazninu. 3. To e nam pribaviti ponovno roenje na mjestu na kojemu moemo nastaviti vjebati radi postizanja dublje duhovne spoznaje. Sedamnaesta kitica: eua da se rodimo na smislen NAIN O neka bismo se ponovno rodili u najviem obliku odravanja ivota, u ovjeku koji vjeba tantru i okrenut je nebu Ili tijelu samostanskog ili svjetovnog uenika koji e ovladati trima oblicima vjebe / neka bismo dovrili ostvarenje puta u dva stupnja, stvaranjem i dovravanjem, I tako brzo stekli Buddhino tijela - Istinu, Potpuno blaenstvo i Zraenje duha. ZAKLJUNI SAVJETI 1. Usmjerimo svoje ponovno roenje tako da se rodimo s tijelom i u prilikama koji nam omoguuju da stignemo do kraja zapoetog duhovnog puta. 2. Cilj je potpunog prosvjetljenja potpuno sluenje drugima.