Sie sind auf Seite 1von 101

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

MISTERIJE, NEOBJANJIVI FENOMENI


[knjiga trea]

SADRAJ
Machu Picchu - Krov Svijeta .................................................................. 2. Mentalna pijunaa ............................................................................. 5. Izgubljene Zemlje ............................................................................... 8. Mitoloka Bia - Jednorozi................................................................... 12. Magija I Uvod U Njen Svijet ................................................................ 15. Letei Tanjiri I NLO-i, Svemirski Brodovi Ili Skrivena Nebeska Bia ........... 18. Nordijska Mitologija ........................................................................... 21. Piramidologija, Snaga Piramida I Zagonetka Sfinge ................................ 24. Putovanje Kroz Vrijeme ...................................................................... 27. Stari Ravni Putevi I Tajna Stonehengea ................................................ 32. Atlantis ............................................................................................ 35. Tajne Komore Velike Piramide I Sfinge ................................................. 39. Divovski Humanoidi - Jeti, Bigfoot & Sasquatch...................................... 40. Tajna Templara ................................................................................. 43. Misteriozni Dijamant Houp .................................................................. 45. Prona ena Mapa Stvoritelja ................................................................ 47. U Potrazi Za Izgubljenim Kovegom ..................................................... 49. Vjetice............................................................................................ 52. Vukodlaci ......................................................................................... 56. Hitler Je Na Mjesec Htio Leteim Tanjirom !? ......................................... 59. Dogoni (II) ....................................................................................... 61. Uskrnji Otok .................................................................................... 65. Bermudski Tokut (II) ......................................................................... 70. Rimska Mitologija .............................................................................. 74. Da Vincijev Kod................................................................................. 78. Nerazjanjena pijunska Tajna U Dvoritu CIA-e.................................... 88. Torinsko Platno (II) ........................................................................... 90. Letei Fantom Iznad Ljubovije ............................................................. 94. Svemir - Potraga Za ivotom .............................................................. 96. etnja Izvan Tijela - Astralna Projekcija................................................ 98. Krikovi Iz Prahistorije - udovita Iz Dubina .........................................100.

Copyright [dzaHo] & AdiS, 2005.

1 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

MACHU PICCHU - KROV SVIJETA


Neprolazni planinski prijevoji, uznemirena rijeka Urubamba koja hita k Amazoni, gusta uma koja se neumitno pretvara u praumu, te planinski vrhovi Anda iznad sloja oblaka, svi oni najavljuju izgubljeni misteriozni grad - Machu Picchu (Ma-u Pik-u). A kad se jedanput napokon na emo u njegovom zagrljaju, kad nas obujmi zrak, prostor i energija Anda, tada se javi osjeaj da se nalazimo na krovu svijeta. Odavde se sve vidi i sva ula ponovno poinju funkcionirati. Pitanja koja su dio ove misterije (tko, kada, zato i kako) dobivaju svoj odgovor. Potrebno je samo da se opustimo i zaklopimo oi na trenutak. Jutro, tog 24. Septembra, 1911. godine, je osvanulo prohladno. Trolani "tim" se, ne slutei, zaputio strmim liticama k najveem arheolokom otkriu XX stoljea. Naredniku Karasku je perfekt Cusca dao u zadatak da osigurava ljepukastog profesora s amerikog univerziteta Yale, Hiram Binghama. Ro en na Havajima, Bingham (1875-1956) je diplomirao na elitnom Univerzitetu, da bi prvi put doao u Junu Ameriku 1908. godine, kao lan ekspedicije za ile. Tokom svoje Peruanske ekspedicije, tri godine kasnije, imao je na umu da prona e posljednje utoite Inka, legendarni grad Vilkabamba. "U drutvu samo s narednikom Karaskom napustio sam kamp u deset sati... Kratko nakon dvanaest sati, potpuno iscrpljeni, doli smo na travnatu zaravan - 700 metara iznad rijeke. Tamo smo zatekli dvojicu dobro uhranjenih Indijanaca koji su bili prijatno iznena eni naim dolaskom. Dali su nam vode i skuhali nekoliko slatkih krumpira. Dva indijanska farmera, Richarte i Alvarez, su nam se pohvalili da su pronali obilje terasa na kojima uzgajaju svoje kulture. Ovdje su ve etiri godine, a s obzirom na nepristupanost kanjona, ovi krajevi su izgleda nenaseljeni ve stoljeima. Narednik Karasko mi je prevodio i potvrdio da se ruevine neotkrivenog grada nalaze malo podalje... Zbilja, nedaleko od te visoravni, susreli smo se s neoekivanim prizorom : stotine kamenom ogra enih zemljanih terasa, svaka od njih desetina metara dugaka. Oito je da su ih Indijanci skoro pronali i oistili... S nama je bio i djeak kao "vodi" koji nam je pokazivao put dalje. Proli smo kroz netaknutu umu i pred nama su se ukazali zidovi izgubljenog grada nastali kao proizvod rada najkvalitetnijih majstora koje su Inke imale..." (Hiram Bingham, "Lost City of the Incas"). U svojoj knjizi "Izgubljeni Grad Inka", izdanoj 40 godina nakon otkria Machu Picchua, sada ve legendarni Hiram Bingham, samouvjereno poinje poglavlje o otkriu : "Bit e zapameno da je bio Septembar, 1911. godine, kada sam ja poeo potragu za posljednjim glavnim gradom Inka..." I, u pravu je. Taj datum i doga aj su vidno obiljeeni na ulasku u Machu Picchu sa spomen-ploama u znak sjeanja na Binghama, te u brojnoj literaturi o ovom Andskom dragulju, na koji je Bingham nabasao gotovo sluajno. Me utim, u trenutku kada je Bingham pronaao izgubljeni grad nije bio toliko ushien. U svom dnevniku je napisao te veeri : "Augustin Lizarraga je otkriva Machu Picchua" (Peter Frost, "Exploring Cusco", 1999). Lizarraga je bio lokalni farmer koji je kredom upisao svoje ime na jednom od kamenih blokova. Tek kasnije Bingham je poeo tvrditi da je Machu Picchu zapravo Vilkabamba, posljednji glavni grad Inka (to e se pokazati netonim; zapravo sam je Bingham proao periferijom Vilkabambe dvije godine kasnije, ne slutei gdje se nalazi; ali je taj grad bio toliko gusto obrastao umom da mu nije mogao sagledati stvarne dimenzije). Kada se Bingham vratio na Machu Picchu 1912. godine, napravio je stotine fotografija iji su najbolji primjerci zavrili na udarnim stranicama National Geografic magazina 1913. godine. Odjek je bio senzacionalan, Bingham je postao svjetski popularan, Machu Picchu

2 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

je s pravom iskoio kao "osmo svjetsko udo". Bingham kasnije postaje guvernerom i senatorom u amerikom Kongresu. "Ova izvanredna utvrda", pie Sprague de Camp 1946. godine, u svojoj "Citadels of Mystery", "nema znanog imena". Nijedan od panjolskih kroniara je ne spominje. Postala je poznata kao Machu Picchu, prema imenu vieg od dva planinska vrha iznad njega... Veina niih zidova su od masivnih kiklopskih blokova, dok su vii dijelovi gra eni od manjih kamenja..." Iz ovih nekoliko reenica se zapravo vrlo malo moe saznati. Tano je to da nije poznat stvarni naziv za ovaj grad. Razlog je jednostavan. Datum gradnje prvog grada see u daleku, davno prohujalu prolost ove Planete. I vodi nas do Lemurije. Netano je to da je Machu Picchu izgra en kao "utvrda". (Dez)informacije o "viim i niim zidovima" kao da namjerno vode u krivom smjeru. Naime, nii zidovi su gra eni znatno ranije i drugaijom tehnikom od gornjih "dijelova". U Atlasu drevne arheologije (Jacquetta Hawkes, "Atlas of Ancient Archaelogy", 1974.), Machu Picchu se opisuje "...vie kao selo ili manji gradi nego izgubljeni grad kako je postao poznat u literaturi, ali je bio planiran i izgra en pod paskom profesionalnih arhitekata Inka. Zgrade su od vrstog lokalnog granita, obra ene kamenim ekiima i bronanim dijetlima i sjekirama te ugra eni s takvom preciznou da se me u stijene nije mogla ubaciti tanka otrica noa. Ova poligonalna kamena gradnja je karakteristina za kasni period Inka..." Simone Waisbard ("The Last Refuge of the Incas - The World's Last Mysteries", Reader's Digest, 1978.) oprezno zakljuuje da su "... moderni istraivai podijeljeni oko pitanja kada je Machu Picchu izgra en i koja mu je bila svrha". Me utim, ona bezrezervno prihvaa tezu da su Inke izgradile Grad. Slino postupa i Harold Osborne u svojoj "South American Mythology" (1983.) : "Macu Picchu pokazuje izvanredne kvalitete gra evinskog umijea Inka, gdje su ogromni blokovi ugra ivani s takvom preciznou da malter nije bio potreban." "Misterije drevnih Amerika" (Joseph Gardner, Reader's Digest) u svom izdanju iz 1986. samo potvr uju ortodoksni pristup : "To je bio mali, ali dobro ure eni gradi Inka, sezonski koriten od strane elite iz Cusca, gdje su samo posluga i farmeri ivjeli preko itave godine." Richard Bluer ("Machu Picchu : Fabulous Inca Citadel", 1998.) nudi varijaciju na istu temu : "Macu Picchu je bio ceremonijalni grad gdje su kraljevi Inka i Djevice Reda Sunca izvodili svoje ritualne obrede i konsultirali nebesa." Svi navedeni tekstovi su popraeni luksuznim fotografijama Grada, nevjerojatnih kamenih blokova i okolne prirode. Zato te lijepe slike ne prate zdravorazumski i kritiki tekstovi ? Machu Picchu se nalazi izme u dva planinska vrha kao sedlo. Ovaj prvi, vii vrh, se zove Stara planina (Macu Picchu). Onaj nii, preko puta, je Mlada planina (Huayna Picchu). Desno je Naranasta planina (odsjaj sunca od grebena stvara privid naranaste boje). Iza nje je Mrana planina. Kvecha Indijanci su ovim planinama davali ova deskriptivna imena; ona su skoranja, od prije tisuu godina. Istaknuto mjesto u Gradu zauzima Intihuatana, sveti kamen posveen Inti-ju, boanstvu Sunca. Isklesan (?) iz jednog bloka, Inke su ga koristile u svojim ceremonijama prilikom prvog dana ljeta. Navodno su oni "lancima vezivali Sunce" da se ne sputa nie na horizontu nego to je to sluaj s prvim danom ljeta. S obzirom da je ovakav kamen imao svaki centar Inka, ovo objanjenje Amerikanca Ephraim Squiera iz XIX stoljea je ostalo popularno i do danas. U stvarnosti, jo nema ozbiljne teorije kako su ovi kameni objekti stvarno koriteni. Ali i s

3 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

ovo malo informacija s kojima raspolaemo, oigledno je da se radilo o interesantnom kamenom instrumentu za astronomske observacije i kalendarska izraunavanja. Intihuatana je centar u kome se istovremeno ukrtaju vani solarni doga aji (solsticiji i ekvinociji) i sveti planinski vrhovi (Huayna Picchu na sjeveru, Salcantay na jugu). Sam kamen je i stilizirana reprezentacija Huayna Pitchu i kao takav kreira identinu igru sjenki u razliitom dobu dana i razliitim godinjim dobima. Pretpostavlja se da je barem jo jedan ovakav kameni instrument bio na Machu Picchu-u (prona eno je njegovo kameno postolje). Oni su "komunicirali" jedan s drugim, dajui promatrau vane nebeske informacije. Vodii na svojim turama istiu da "sveti kamen zrai energijom". Kada je Bingham "otkrio" Machu Picchu, podijelio ga je na sektore, a ruevinama dao imena hramova, sakralnih objekata, grobnica, kraljevskih palaa... Vrijeme je pokazalo da je bio u krivu, ali kao da nema napora da se ode korak dalje i da stvarna interpretacija. Primjera radi, Bingham govori o "Hramu tri prozora". Istoni zid ovog "Hrama" je izgra en na jednoj jedinoj ogromnoj stijeni. Na vrhu su joj tri trapezoidna prozora. Bingham je onda zakljuio da ovi prozori simboliziraju "tri peine odakle su mitska Ayar braa izala u svijet, i stoga je Machu Picchu rodni grad itave civilizacije Inka". Me utim, malo blia observacija lako dokazuje da se u zidu nalazi pet prozora, a ne tri, s tim da su krajnja dva zatvorena. Trapezodini otvori prozora su identini. Ali su kameni blokovi koji ih formiraju svi razliite veliine. Nema dva identina kamena. Jasno je zato se je Bingham pokuavao zadrati na broju tri (sveti broj Inka) i na tri prozora. Naime, prema legendi, kralj Inka Pacakutek je tvrdio da je ro en u "gradu s tri prozora". To bi Binghamovom otkriu dalo jo vee znaenje : Machu Picchu bi trebalo biti i mjesto ro enja prvih Inka i mjesto ro enja najznaajnijeg vladara i, na koncu, posljednje utoite ove civilizacije. Ispred pet prozora se nalazi pravokutni kameni blok, tano na sredini ovog prostora. Da li se on koristio u pozadini solarnih observacija ? Plan Grada vjerno prikazuje pticu kondor. Machu Picchu, kao i itava Sveta dolina, komunicira s nebeskim svodom. Arhitektura je bila neodvojiva od prirode, Zemlja odsjaj kozmosa. Dua se kretala nesmetano prostranstvima materijalne i spiritualne dimenzije. Nisu bile potrebne letjelice da bi se vidjelo to se deava na povrini Zemlje. Vrijeme ovdje gubi znaaj. Misao o jedinstvu s prirodom se logino namee. Machu Picchu izaziva osjeaj kao da se nalazite na krovu svijeta. Planinski vrhovi vjeno okrueni oblacima te Sveta dolina u podnoju svjedoe o posebnoj energiji ovog prebivalita civilizacija od Lemurije i Atlantide do Inka i dananjeg Perua. Intihuatana je specijalni kameni instrument za astronomske observacije i kalendarska izraunavanja. Solarni, lunarni i zvjezdani doga aji su se mogli pratiti na ovom jedinstvenom instrumentu. Istovremeno, on je i artistika prezentacija oblinjeg planinskog vrha Huaynn Pitchu s kojim komunicira preko igri sjenki...

4 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

MENTALNA PIJUNAA
Koje e otkrie obiljeiti slijedee stoljee i milenij !? Jednostavno pitanje. Ali, s obzirom da tek naputamo prethodni milenij za koji je teko nai odgovor na isto pitanje, ini se da bi bilo optimistino oekivati da se do e s neim dovoljno imaginarnim i prihvatljivim u isto vrijeme. Jedno od njih bi zasigurno mogao biti proces koji se razliito naziva : mentalna projekcija, kontrolirana astralna projekcija, pijuniranje umom, iskustva van tijela, nauna promatranja na daljinu... Ili, ono to u Americi oznaavaju kao "scientific remote viewing". Rije je o tehnikama koje ljubomorno uvaju obavjetajne slube, nauni instituti i vlade malog broja zemalja. Vojne i obavjetajne slube treniraju agente koji koriste metode mentalnih projekcija. Svrha ? Da posjete i opiu udaljena neprijateljska i esto podzemna sklonita koja se ne mogu dosei humanom inteligencijom i satelitskim obavjetajnim putovima. Agenti na terenu i trenirani antiteroristiki komandosi su naueni da predvide vrlo vjerojatne situacije u budunosti i da adekvatno reagiraju. Primjene su brojne, npr. Otkrivanje teroristikih elija, laboratorije naoruanja za masovno unitavanje, pronalaenje mobilnih Scud projektilnih rampi, laboratorije za procesiranje droge, itd. Nadalje, ciljevi i primjene tehnika mentalnih projekcija odnose se i na pokuaj utjecaja na podsvjesno kod odre enih individua koji toga nisu svjesni. Pojedini pokuaji su bili benigni, oni drugi, s "zlim" namjerama uglavnom su zavravali neuspjeno. Pretpostavlja se da su se vii nivoi ljudskog polja svijesti umijeali u takvim sluajevima "oduzimajui" sposobnost mentalne projekcije. Nakon dugogodinjih istraivanja dolo se do zakljuka da je svaki ovjek, uz odgovarajui trening, u stanju da ostvari kontroliranu astralnu projekciju. Ili jednostavnije, put do bilo koje toke u prostoru i vremenu. Ukljuujui put izvan naeg fizikalnog Univerzuma. Informacije koje slijede zasnivaju se na svjedoanstvu zapadnoeuropskog obavjetajca Gerald O'Donella koji je tokom 1980-ih bio vrlo aktivno ukljuen u programe Mentalne pijunae i mentalnih putovanja, Nakon viegodinjeg iskustva, krajem 1980-ih bio je instruktor da bi se tokom 1990-ih dobrovoljno povukao iz obavjetajnih aktivnosti. O'Donell je osniva : Academy of Remote Viewing through Space and Time. Prema njegovim tvrdnjama europske, amerike i nekoliko drugih obavjetajnih slubi imaju jo uvijek operativne i, klasificirane kao vrhunska tajna, projekte. U Francuskoj projektima rukovodi DGSE (Direction Generale de la Securite Exterieure) U Britaniji, to je SIS (Secret Intelligence Service), poznatiji kao MI6 U Njemakoj je BND (Bundesnachrichtendienst); Izraelci jo uvijek dre nekoliko operativnih jedinica u zapadnoeuropskim i istonoeuropskim zemljama. Naravno, operacijama rukovodi MOSSAD (Hamossad lemediin ouletafkidim meyouhadim) U Rusiji tri slube imaju, ili ponovno aktiviraju svoje jedinice mentalne pijunae; vojna obavjetajna sluba GRU (Glavnoye Tazvedivatelnoye Upravleniye), kontraobavjetajci FSB (Federalnaya Sluzhba Besopasnosty) i, zamjena za KGB, SVR (Sluzhba Vneshney Razvedky) :

Skoranja otkria i svjedoanstva agenata CIA-e i drugih agencija u SAD, slubeno su obznanila injenicu da su se vie od dvadeset godina financirali projekti mentalne pijunae. Naravno, iz Vladinog budeta. Tokom ranih 1970-ih, dakle vrhunca "Hladnog rata", Amerikanci su uloili ogromnu energiju da dostignu sovjetske programe na planu

5 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

mentalne pijunae i kontrole uma. Operativne jedinice su pod kontrolom CIA (Central Intelligence Agency), DIA (Domestic Intelligence Agency) i vojni INSCOM (Intelligence and Security Command). Projekti su nosili nazive : SCANATE, SUN STREAK, GRILL FLAME, CENTER LANE i najpoznatiji, STAR GATE. Civilne obavjetajne agencije su operirale iz Arlingtona, Virginia, a vojne iz Fort Meada, Maryland. Veliki broj amerikih istraivakih projekata iz oblasti mentalne pijunae se odvijao u prestinom (i drugoj po veliini naunoj instituciji u SAD) Stanford Research Institute. Kasnije su prebaeni u kalifornijsku korporaciju SAIC (Science Application International Corporation), doniranu iz vojnog budeta. Sjedite je u San Diegou. Upravni Odbor Direktora ove korporacije : John Deutch (doskoranji direktor CIA), Bobby Ray Inman (nekadanji ef NSA - moni National Security Agency, prije toga zamjenik efa CIA), Robert Gates (raniji direktor CIA), William Perry (doskoranji ministar odbrane SAD), Melvin Laird (ministar odbrane u doba predsjednika Nixona), Max Thurman (umirovljeni general, svojevremeno predvodio invaziju na Panamu), Donald Kerr (raniji direktor Los Alamos National Lab)

SAIC korporacija je u posjedu Network Solutions, Inc (NSI). NSI je poznat onima koji su osnivali svoje web stranice. Naime, iskljuivo NSI odobrava nove web adrese od 1995. (Prije njih to je radila civilna National Science Foundation iz Washingtona). Mogunost kontrole ? Velika. Mogunost manipulacije. Manje vjerovatno. Nekoliko rijei o rezultatima koje nudi mentalna projekcija na daljinu. Uz pomo mentalne projekcije premouje se prostor i vrijeme. Spajaju se principi psihologije i kvantne mehanike. Moe li se putovati u prolost ? Moe. Jednostavno se ponovno prolazi kroz iskustva prolosti. Vlastite ili tu e. Moe li se putovati u budunost. Da. Ali, u vjerojatnu ili najvjerojatniju budunost. to je vremenski blia specifina prognoza, ili, pak, to je globalnija, to e biti i vjernija njena slika. Da li se automatski poveava mo intuicije (esto ulo) ? Da. U velikoj mjeri. Mentalna projekcija ui da se slua i uje onaj "glas iznutra" koji ide van vremena i prostora. On, koji brine o nama, i koji nas upuuje na bolji i sigurniji ivotni put. Da li se uz pomo ovih metoda moe posjetiti bilo koja toka na Planeti ili u svemiru ? Da. Prostorna barijera se lomi jer se putuje brzinom veom od svjetlosne. Drugim rijeima, beskonanom brzinom se ostvaruje instantna veza s eljenom tokom u prostoru. Da li se upotrebom ovih metoda moe spojiti sa mislima i emocijama drugih ljudi i vidjeti ih jasno ? Da. Naime, stavljajui se kao interfejs univerzalnog uma, koji spaja sve ivotne forme i oblike izvan realma linearnog prostora i vremena, na individualni um moe izvui informacije i procese koji ga interesiraju. Na primjer, o emu nam razmilja brani partner. Ili ef na poslu. Studenti u razredu. Napoleon pred bitku kod Waterlooa. Clinton prije sastanka sa meksikim predsjednikom (dok se "relaksira" u ovalnoj sobi). Mogunosti su bez limita. Sve dotle dok ne kodimo drugom. Moe li se upotrebom ovih metoda poga ati loto ili opklade na konjskim utrkama ? I, ponovno je odgovor, da. Pod vrlo striktnim laboratorijskim uvjetima, u glavnim SAD i europskim centrima, postignuta je 100% tonost u poga anjima. Na

6 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

primjer, trgovanje i budue kretanje na tritu srebrom. Ili, eksperimenti s rezultatima na konjskim utrkama. Rusell Targ, jedan od vo a projekta u Stanford Research Institute je spomenuo da je dobio lutriju u svom prvom pokuaju mentalne projekcije. Tako er, niz studenata-agenata je postigao uspjehe u lutriji, a posebno na popularnom "pick-three numbers" (pogodi tri broja). I sam Gerald O'Donell je imao uspjene eksperimente na Burzi i Tritu akcijama. Me utim, on nije uspio pogoditi loto brojeve. Razlog ? Pa ako se u nekoj oekivanoj budunosti nije predvidjelo da dobije loto, onda ga nee ni dobiti. Jer, stvari se ne deavaju sluajno. Mada tako ponekad izgledaju. Osobito, u igrama na sreu. Ako nekome nije su eno da dobije loto, nee ga ni dobiti. Onaj koji je kreirao ivotnu mreu zna zato. A mi, koji smo sudionici u njoj, trebamo da pokuamo da bi znali da li nam je su eno ili ne. Da li metode mentalne projekcije mogu poveati nau sposobnost da lijeimo druge ? Da. Da li se moemo osloboditi negativnih navika (droga, puenje i sl.) ? Da. Da li moemo unaprijediti memoriju ("fotografska memorija") ? Da.

Lista ide unedogled. ini se da ove metode nude svakom ovjeku mogunost da oslobodi sve svoje potencijale. Da preuzme kontrolu nad svojom sudbinom. Da promijeni prioritete u svom ivotu. I da pronikne u dublje shvaanje razloga zato smo ovdje, koja nam je misija...

7 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

IZGUBLJENE ZEMLJE
Naunici se ve dugo spore o mitovima i legendama prema kojima je u davnoj prolosti bilo tajanstvenih visokociviliziranih kontinenata koji su propali zbog prirodnih katastrofa. Legenda o bajoslovno bogatoj Atlantidi sigurno je najpoznatija, Legendu o Atlantidi svi smo uli ve mali milijun puta, ali uz nju postoje i nauna istraivanja o drugim slinim mjestima i kontinentima, to je s njima ? Pitam se jesu li kao priu o Atlantidi, svi uli i za kontinente koji su se zvali Mu, Lemurija ili Atlandija ? LEMURIJA, IZGUBLJENA ZEMLJA LEMURA S vie od 20 razliitih vrsta, lemuri su skupina primitivnih primata koji ive samo na Madagaskaru i nekoliko okolnih otoka. Njihovi su najblii ro aci galagi i prstai koji ive u tropskoj Africi, te lorisi na Indijskom potkontinentu i jugoistonoj Aziji, a svi zajedno spadaju u polumajmune. Pitanje koje si ne postavlja svatko ali zato to ine mnogi zoolozi jest, ali kako objasniti ovu neobinu i neujednaenu zoogeografsku raspodjelu !? Tokom 1860-ih godina zoolozi su spremno prihvatili Darwinova naela evolucije i bili skloni vjerovati da su Afrika, Madagaskar, Indija i jugoistona Azija bile povezane kontinentom koji se nalazio u Indijskom oceanu i na kojemu su obitavali polumajmuni. To romantino vi enje je nastalo jer su naunici zakljuili da bez tog mosta maleni lemuri ne bi mogli svladati morsku povrinu koja se nalazila izme u ta dva kontinenta. Naravno nakon toga smatrali su da je taj kontinent poslije potonuo, te su tako polumajmuni ostali izdvojeni na svojim dananjim obivalitima. Engleski zoolog Philip L. Sclater nadjenuo je tom hipotetskom "izgubljeni kontinentu" naziv Lemurija. Daljnje nauno zanimanje se razvilo 1870-ih, kad je njemaki naunik Ernst Haeckel tvrdio da je Lemurija bila izvorite ljudske vrste. Danas znamo da je uzrok nejednake raspodjele polumajmuna razdvajanje kontinenata, da su Afrika i Indija neko bile cjelina i da su se postepeno prije mnogo milijuna godina razdvojile u ono to danas gledamo na zemljopisnoj karti. Tako da je ponavljanje teorije o potonulom kontinentu u ovom trenutku suvino. Zanimljivo je to da prije nego to je otkriveno razdvajanje kontinenata, nekoliko je poznatih okultista prihvatilo Haeckelov stav o Lemuriji kao kolijevci ovjeanstva i razvilo svoje jedinstvene i moda pretjerano alternativne teorije o razvoju ljudske vrste. TEORIJE O KOLIJEVCI IVOTA Jedna od najpoznatijih teorija koje su nastale o Lemuriji je manje vie bizarna teorija gospo e Helene P. Blavatsky, osnivateljice Teozofskog drutva. Gospo a Blavatsky tvrdi da je bila u psihikoj vezi s eterinim biima koja su joj otkrila pravu povijest ljudske vrste koja je zaista zapoela na Lemuriji. Prema Blavatskoj, Lemuriani su trea od sedam osnovnih rasa (od kojih svaka prolazi kroz sedam stadija podrasa) koje su nastanjivale zemlju; a dananje je ovjeanstvo peta rasa. Lemurijani su isprva bili groteskna bia koja su sliila majmunima, sa tri oka i hemafroditskim nainom razmnoavanja jajima. Evoluirali su u naprednije podrase od kojih su neke otile na Atlantidu i postala osnovna rasa. Kraj njene teorije govori kako je Lemurija unitena stranim vulkanskim eksplozijama, a Atlantida poslije crnom magijom.

8 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

Gospo a Blavatsky umrla je 1891. ali su njezini sljedbenici otkrivali daljnje fantastine pojedinosti, te je tako 22. Maja, 1932. godine, "Los Angeles Times Star" objavio lanak reportera Edwarda Lansera koji je tvrdio da je vidio naseobinu Lemurijana koji ive u zabiti na padinama Mount Shasta u Kaliforniji. Ironino je to to u stvarnosti Lemurija nije nikad bila nita do pogrene pretpostavke nekih zoologa iz devetnaestog stoljea, ali je danas njezino ime poznatije od imena nekih stvarnih drevnih zemalja. MUU ATLANTIDA JUNOG PACIFIKA Jo jedna legenda. Jo jedna teorija. Uvodne rijei knjige Jamesa Churchwalda Izgubljeni kontinent ukratko pripremaju teren za ono to e slijediti; "Edenski vrt nije se nalazio u Aziji, nego na potonulom kontinentu u Tihom oceanu. Biblijska povijest stvaranja, ne potjee od naroda s Nila ili iz doline Eufrata, nego s kontinenta Mua, kolijevke ovjeanstva koji je danas potonuo u moru." Eto, tim rijeima pukovnik i istraiva James Churchward zapoinje svoju knjigu The Lost Continent, koja je objavljena 1926. Veliki broj etnologa i geografa sudjelovao je u nastanku toga djela podupirui Churchwardovu tvrdnju. Prema njima kontinent je imao oko 64 milijuna stanovnika prije nego to je potonuo u oceanu. S ukupnom povrinom od oko 176 milijuna etvornih kilometara, beskrajno velik Tihi ocean ima vie prostora za potonuli kontinent od mnogo manjega Atlanskog oceana, za kojega se dri da na svom dnu skriva nestalu Atlantidu. Me utim, te su tvrdnje, najblae reeno, malo klimave. Ve spomenuta, najpodrobnija dokumentacija o toj zemlji potekla je upravo iz pera (a da ne spominjemo matu) bengalskog kopljanika, pukovnika Jamesa Churchwarda. Napisao je etri knjige o Muu, veinu krajem 1800-tih, koje nisu tiskane sve do 1926. pod naslovom The Lost Continet Mu.

MONI KONTINENT Churchwald je tvrdio da mu je sveenik iz hinduskog hrama u Indiji (ili Tibetu, to se svako toliko mijenja u ostalim Churchwardovim knjigama !), pokazao etiri svete kamene ploe na kojima je bilo uklesano tajanstveno, dotad nepoznato pismo Naacal, jezik kontinenta Mu. Intenzivno je prouavao pismo sve dok nije otkrio njegovo znaenje i deifrirao ga, te je tako saznao da je Mu neko bio moan kontinent na kojem je prije 50 milijuna godina nastala ljudska vrsta. Moemo usporediti usput njegov podatak sa paleontolokim dokazima da ovjek postoji tek 4 milijuna godina. Mu se prostirao od

9 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

Marijanskog otoja i Havaja 9600 km na jug, prema otoju Fidi, Tonga, Tahiti i Uskrnjem otoku, tvorei tako polinezijski paralelogram. Nastanjen visokorazvijenom civilizacijom od 64 milijuna stanovnika (postojalo je oko 10 rasa, od kojih je arijevska bila dominantna), Mu je bio idilino carstvo kojime vlada kralj Ra Mu. Kontinent su navodno prekrivale sone livade i plodna polja. Postojalo je miroljubiv ivotinjski svijet, od kolibria do slonova. I ni jedna ivotinja nije bila opaka. Stanovnici Mua, ugla eni i mudri ljudi na kraju su se raselili po cijelom svijetu, potiui razvoj svih ostalih civilizacija. Me utim prije nekih 12.000 godina, zajedniko kataklizmiko djelovanje potresa, vulkanskih erupcija i plimnih valova unitilo je ovaj veliki kontinent koji je potonuo na dno Tihog oceana. Ista je sudbina tisuu godina kasnije, zadesila njegovu koloniju na Atlanskom oceanu, Atlantidu. I tako, danas sve to je ostalo od kontinenta Mu su ratrkani polinezijski otoci u junom Pacifiku. Me utim, skeptici su ubrzo izloili mnoge povijesne netonosti i anakronizme kojima su obasuli Churchwaldove knjige. One koji su voljni vjerovati u ovu teoriju, obeshrabruje to to niti jedan istraiva osim Churchwalda, nije nikad vidio Naacalploe. A Churchwald nikad nije tono odredio hram u kojem se navodno uvaju. MU I DALJE LEGENDA Naalost, jednako su tako nevjerodostojne tvrdnje drugog zagovaratelja teorije o postojanju Muua, Francuskog lijenika iz devetnaestog stoljea, Augustusa Le Plongeona. Augustus je bio prvi koji je iskopao ruevine Maya na meksikom poluotoku Yucatan. Pokuao je prevesti Troano Codex, jednu od samo tri preostale knjige Maya koju nije unitio kranski zelot Diego de Landa, panjolski biskup na Yucatanu. Prijevod je bio fascinantan, ali potpuno izmiljena povijest Mua, koja se temeljila na prijanjem notorno netonom prijevodu francuskog uenjaka Charles-Etienna Brasseura. Danas mnogi naunici odbacuju Mu kao lakrdiju, ali tko ih zbog toga moe okrivljavati ? Godine 1959. pojavilo se izvjee u kojem se tvrdilo da je jedan arheolog u Meksiku pronaao dokumente koje je tamo davno prije ostavio sveenik s Mua. Me utim, vjerodostojnost tog izvjea ozbiljno je poljuljana kad je otkriveno da je ime arheologa, Reesdona Hurdlopa zapravo anagram Rudolpha Rednosea. ATLANDIJA DRUGA ATLANTIDA Tajanstvena knjiga Oera Linda navodna je kronika povijesti sjevernog kontinenta imenom Atlandija, potpuno razliitog od Atlantide, ali jednako izgubljenog. Smjetena uz nizozemsku frizijsku obalu, ta je idilina zemlja imala suptropsku klimu i ljude koju su dobro i lijepo ivjeli sve do 2193. pr.Kr., kad je velika katastrofa unitila otok i veinu stanovnika. Oni koji su preivjeli otputovali su drugdje i utemeljili neke od svjetski najpoznatijih civilizacija, ukljuujui staroegipatsku, grku i indijsku. Ako svi ti podaci nisu dovoljno radikalni, ima jo radikalnijih, primjerice podrijetlo njihove civilizacije kao ogranka civilizacije Atlantide koja je unitena nekoliko milenija prije, frizijski junaci kao izvorni modeli za norveka boanstva, posjet grkog junaka Odiseja, razvijeni numeriki znakovi ne arapskog, ve starofrizijskog podrijetla i koritenje Britanije kao kaznene kolonije ! Ako je njezin sadraj doista istinit, Oera Linda bi zahtijevala od povjesniara da ponovno razmotre veliki dio ljudske povijesti. to dakle znamo o podrijetlu i povijesti ovog revolucionarnog dokumenta ? OERA LINDA, PODRIJETLO RUKOPISA Prvi je put privukao panju suvremene javnosti 1848. kad je frizijski antikvar Cornelius Over de Linden (T.J. Oera Linda) pokazao rukopis dr. E.Verwijsu, Pokrajinske knjinice Leeuwardenu u Friziji. Rukopis je napisan na mekanom papiru crnom tintom koja ne sadri eljezo i navodno je prekopiran 1256, otkad se nalazi u obitelji Oera Linda. Verwijs je elio da se knjiga objavi ali kad se obratio frizijkom drutvu da sponzorira taj pothvat, bio je odbijen, a rad je nazvan krivotvorinom. Godine 1876. znameniti i potovani londonski izdava Trubner & Co. izdao je knjigu s originalnim frizijskim pismom i

10 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

engleskom verzijom Williama R.Sandbacha (s frizijskog na njemaki preveo ju je dr. J. O. Ottema, a s njemakog na engleski Sandbach). Moglo se i oekivati da e povijesniari biti jednoglasni u miljenju i proglasiti rukopis krivotvorinom. Razlikovali su se samo u miljenju o tome tko je poinitelj, Cornelius Oera Linda, Verwijs ili obojica zajedno. I tu bi njezina povijest zavrila, nepoznata, brzo objavljenja pa jo jednom zaboravljena, ali ne i za Roberta J. Scruttona koji je ponovno pobudio zanimanje javnosti knjigama Druga Atlantida i Tajne izgubljene Atlandije. Ipak, postojanje Atlandije i putovanje njezinih preivjelih stanovnika jo uvijek nisu naili na slubeno prihvaanje, iako se pojavio rijedak glas potpore u djelu Colina i Damona Wilsona Nerjeene tajne : prole i sadanje. Pa ipak, koga to iznena uje ? Svaki rad koji izokrene bilo koje tradicionalno ljudsko shvaanje ljudskog napretka, koji nudi potpuno drukiju povijest svijeta i koji ima nedovoljnu potporu za priznanje, teko da e akademska zajednica prihvatiti s oduevljenjem. ak su i pristalice osebujne, ali iscrpno istraene povijesti ovjeanstva izloene u knjizi Svijet u sukobu i drugim djelima Immanuela Velikovskog, vrlo sumnjiavi to se tie autentinosti knjige, a barem se od njih oekivalo malo simpatije za djelo koje stavlja na kunju ortodoksna uvjerenja. to se tie sveukupno legendi o nestalim kontinentima one se tretiraju upravo isto kao i djelo o Atlandiji, ali samo zato to svi ne vjeruju u takve teorije, iako su neke od njih zaista ponekad i sulude, ne znai da u njima nema moda neke istine.

11 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

MITOLOKA BIA - JEDNOROZI


Jednorog je jedno od najmisterioznijih mitolokih bia koje su legende ikada srele. Jednoroge se idealiziralo kroz bezbrojne prie, pjesme, poeziju, i legende kroz mnoga stoljea; a opet ta fascinantna bia ostaju jedno od najveih nerjeenih misterija svijeta. Unato vrlo rairenom uvjerenju u njegovo postojanje, ne postoje dokazi o vi enju tih stovernja i to ve stoljeima. Ako proletimo pogledom kroz popularnu istonjaku sliku Kineskog folklora pa sve do zapadnjakog razmiljanja i slike predivnog bijelog konja, nailazimo na posve razliita bia kojima je zapravo jedina slinost jedan jedini rog smjeten na elu. Onima koji doista vjeruju u njih, njihovo ne postojanje samo pridonaa mistinosti slike o jednorozima; i smjeta ih u istu dimenziju u kojoj postoje dinosauri, mamuti, i ostala nevjerojatna bia kao Bigfoot i udovite iz LochNess-a. Postoji jo jedno vrlo raireno uvjerenje o jednorozima a to je da oni doista postoje u izgubljenim i neistraenim predjelima a pronai i vidjeti ih mogu jedino potene i dobre osobe koje posjeduju iznimne kvalitete i dobro srce. No mi moemo jedino uzdisati nad njihovom ljepotom i dosljednim opisom tom predivnom biu dodjeliti njegovo mijesto u svjetskoj kulturi. IZME U ISTINE I MATE Njegov je mitoloki izgled mnogim prirodnjacima iz minulih vremena izgledao sasvim mogu : bijelo ili zagasito uto krzno, vitko miiavo tijelo, kratka razigrana griva, hitrina i ilost u pokretima i, ono najvanije, podui uvrnuti rog koji izrasta iznad oiju... Kada bi uistinu na naoj planeti ivjeli jednorozi, oni bi na nas, vjerojatno, ostavljali veoma prijazan utisak. ivotinje toliko sline svojim bliskim ro acima; konjima, elegantni, laganog hoda, vitkog tijela, duge grive, ponosita vrata, plemenitih krupnih oiju... Hitri i neukrotivi. U svakom sluaju, jednorog zacijelo ne bi ni izdaleka izazivao onakvo u enje, kakvo je, u vrijeme osvajanja Australije, u 18. stoljeu, izazivao klokan. Jer, ako se izuzme rog, jednorog je po svim ostalim tjelesnim karakteristikama, na ovim prostorima, uobiajena i ve vi ena ivotinja. Zbog toga je zapravo pravilno postaviti pitanje : da li je zaista jednorog postojao u prolosti i, ako nije, otkud mitovi o njemu !? ISTONJAKI JEDNOROG U istonjakoj mitologiji Jednorog ivi ve tisuama godina. Pojavljuje se u mnotvu razliitih oblika, ali najrairenije oblije bilo je ivotinje jelenjeg tijela, konjskih kopita i jednog jedinog roga u sredini tjemena. Njegov je reb peterobojan a predstavljao je pet svetih Kineskih boja, crvenu, utu, plavu, bijelu i crnu. Trbuh ivotinje ute je boje a u nekim verzijama ima zelenkaste zmajeve ljuske. Kineski Jednorog poznat je pod imenom Kilin (izgovara se chee-lin), to bi zajedno bilo ujedinjenje mikog Jednoroga Ki, i enskog Lin. Opisuju ga kao ivotinju koje nikada ne bi povrijedila ni jedno dugo, pa ni najmanje ivo bie i koje bi jelo samo umirue biljke koje su pri kraju svog ivota, a sam ivi 1000 godina. Kae se da Kilin izvire iz zemlje i prikazuje se kao jedno od etiri boanskih ivotinja nositelja dobrog znamenja, (zajedno s feniksom, zmajem i kornjaom), predskazuje budunost i simbolizira primarne ivotne elemente (Voda, Vatra, Zemlja, Zrak). Kineska mitologija Jednoroga prikazuje kao ivotinju dobrog znamenja koja dolazi ljudima samo u vanim misijama. Njegovu se pojavu tumailo kao predskazivanje dobrih vremena, a sama injenica to nije bio vi en ve stoljeima sugerira kako trenutno ivimo u "vrlo loim vremenima." Ponovno e se pojaviti tek kada vremena budu bolja i dobrota zavlada. Usporedno s legendarnim Jednorogom u Kini, i u drugim istonjakim zemljama nailazimo na tradiciju vjerovanja Jednoroge. U Japanu, je poznat kao Kirin ali njegovo tijelo vie lii na tijelo bika. Za razliku od Kineskog Jednoroga u Japanu vjerovanje je da

12 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

Jednorozi pokazuju krivnju i kriminalci su ga se najvie bojali. U Arabiji, Jednorog je poznat pod imenom karkadann, i pretpostavljalo se da posjeduje magine sposobnosti. Njegov je rog bio simbol dobre sree protiv korpiona, a vjerovalo se da jelo od njegovog mesa istjeruje demone i zloduhe. Strunjaci zapravo vjeruju na temelju starih tekstova kako je karkadann vrsta ivotinje koju nazivamo Oryx, velika antilopa koja vi ena sa samo jedne strane izgleda kao da ima samo jedan rog. ZAPADNJAKI JEDNOROG Zapadnjaki je Jednorog zasjeo u mate ljudi ve negdje u treem stoljeu Pr. K., a donijeli su ga putnici koji su obili Afriku i Indije. U memoarima Grkog povjesniara i fizijatra Ctesiasa koji je putovao kroz Perzije donio je nazad u domovinu nevjerojatne prie trgovaca koji su putovali kroz Indiju. Iako nije sam vidio ni jednog, opisuje bie koje naziva "Wild ass of India", koji veliinom podsjea na konja, bijelog tijela, crvenkaste grive, plavih oiju i ravnim rogom u sredini ela. Opisuje zapravo rog da je bio bijele boje u donjem djelu, dok mu je sredina bila crna a vrh crvenkast. Kao fizijatar posebno ga je rog zanimao za kojega je nauo da ima svojstva da zatiti od smrtonosnih otrova. alice za koje se vjerovalo da su izra ene od Jednorogova roga, imale su mo da neutraliziraju otrov ako bi se iz njih ispijao. Ctesias je ivotinju opisao kao neobino lijepu, hitrih nogu, neukrotivu i gotovo nemoguu za uhvatiti. Nakon Ctesiasa, prie o Jednorogu postale su popularne i poznati Grki filozof doao je i do zakljuka da Jednorog mora biti prava ivotinja, ali nipoto nije vjerovao u prie o maginim moima koje su pripisivali rogu. U svakom sluaju vjerovanje u postojanje Jednoroga nije bilo mnogo upitno tada, i nije bilo manje vjerojatnije od postojanja ivotinja kao to su slon ili irafa. Samo zato to veina ljudi nije nikada jednoga vidjela nije bio dovoljan razlog da se u njega ne vjeruje. Postoji jo mnogo nevjerojatnih pria koje se tiu ne samo Jednoroga ve pravih povijesnih linosti i to dvojice najveih vojskovo a povijesti. No dali su to samo legende teko je za rei. Kau da je Makedonski general Aleksandar Veliki u jednom od svojih osvajakih pohoda ujahao na Jednorogu a u stoljeu prije Kristova ro enja, Rimski Vojskovo a, Imperator Julije Cezar izvijestio je da je susreo Jednoroga duboko u umama jugozapadne Njemake. No ukorijenjeno vjerovanje u Jednoroga nije se utemeljilo sve do kasnijih stoljea sve dok se nije legenda o njima ispreplela sa povijeu i to je najvanije s asocijacijom na Bibliju i Isusa. JEDNOROZI U BIBLIJI Prema knjizi Postojanja, Bog je Adam u dao zadatak da imenuje sve to vidi u rajskom vrtu. U nekim prijevodima Biblije, Jednorog je bila prva imenovana ivotinja; i prema tome uzdignuta nad sve ostale ivotinje svijeta. Kada su Adam i Eva napustili raj, Jednorog je krenuo s njima kao simbol potenja, nevinosti i ednosti. Otuda Jednorozima simbolika koju su poprimili u zapadnjakoj mitologiji. Biblija tako er nudi objanjenje zato Jednorozi nisu bili vi eni ve stoljeima. Tokom velikog potopa koji je uslijedio tokom 40 dana i 40 noi, Noa je primio na svoju arku po dvoje ivotinja od svake vrste pruajui im tako sklonite; no Jednoroga me u njima nije bilo. U poetku su bili primljeni na brod no kae se da su zahtijevali previe prostora i panje za sebe tako da ih je Noa izgnao. Jednorozi su tako nestali u potopu a mogue je da su neki preivjeli plivajui i preivjeli tako negdje u svijetu. Kroz povijest, crkva je interpretirala Jednoroga na mnotvo razliitih naina. U srednjem vijeku postao je simbol samog Isusa Krista, a rog je bio simbol unije Krista i Boga. Dok recimo u Isiahovoj knjizi, pojavio se Jednorog kao simbol zla. No unato tome, Jednorog je postao i ostao ivotinja simbol vrline i ednosti. KAKO UHVATITI JEDNOROGA Tokom srednjeg vijeka, prie su kazivale da iako je Jednoroga nemogue uhvatiti, jedini nain da ga se priblii bila je nazonost prelijepe nevine djevojke. Jednorog bi se toliko oduevio djevojkom da bi se sam od sebe pribliio i pokorno spustio glavu u njeno krilo.

13 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

Zlobni su govorili da Jednorog nije bio privuen djevojkom ve mirisom njezine haljine. No Europske legende kazuju da je Jednoroga nemogue uhvatiti silom. No kad bi bili privueni djevom postali bi laka meta za lovce koji bi nesmetano mogli uloviti ili ubiti ivotinju. Oko 1500. godine, iznimno lijepa serija velikih tapiserija izra ena je u Belgiji kako bi prikazala povijest lova na Jednoroge. Kupio ih je John D. Rockfeller 1922. godine, a sada su izloene u Cloisters museum u New Yorku. Serija od sedam tapiserija slijedi lov od poetka do kraja. Jednorog kako je otkriven i gonjen grupom plemia i koji nisu sposobni uhvatiti ga. U petoj se tapiseriji pojavljuje mlada djevojka koja privlai Jednoroga i zarobljuje ga, upravo prema vjerovanju kako Jednoroga moe pripitomiti samo nevina djevojka. U posljednoj tapiseriji, Jednorog biva vezan za stablo koje opkoljuje okrugla drvena ograda. I upravo je ova posljednja scena postala naj popularnija, univerzalno prihvaena slika zapadnjakog Jednoroga . "...Well, now that we have seen each other," said the Unicorn, "If you'll believe in me, I'll believe in you." - Through the Looking Glass by Lewis Carroll.

14 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

MAGIJA I UVOD U NJEN SVIJET


Ova je tema moda malo komplicirana, ali zasigurno je zanimljiva kako mla ima tako i starijima. Kada se govori o velikim misterijima svjetske povijesti, one se dijele na zapadnjake i istonjake. Zapadnjakim se ritualima pri tome uvijek pripisivala izvjesna nedokuiva mistinost, a vrlo esto i praksa crne magije. Zato su se u srednjem vijeku proganjale vjetice, arobnjaci i openito oni koji su se bavili prirodnim lijeenjem ? Srednjevjekovna je alkemija pretea dananje kemije i medicine a inae je tumaenje i hvatanje ukotac sa neobjanjivim oduvijek golicalo ovjekovu matu... Ali misteriji svijeta ne postoje samo u prolosti, moda e Vas zanimati da je moda ak i nedavno ro en pojam "Tehno-mit" koji objanjava novonastale trendove i neobjanjive pojave, kao to su pojava vanzemaljaca, misteriji pentagona, djeca sa parapsiholokim i psihokinetikim moima. Ali u svijetu magije samo su nekim znalcima i odabranima poznate prave i istinske injenice o svijetu. To je jedno od najstarijih vjerovanja koje postoji u narodu. Oni, svoje tajne prenose na nove generacije samo u usmenom obliku. Kultovima i bratstvima, mogu pristupiti samo odabrani i tako dobiti uvid u tajnu ivota i tajne nauke tih bratstva. Samo odabrani imaju pristup tim tajnama i zbog toga mogu ovladati snagom magije te ju primjenjivati. Kulture u kojima se takvo znanje prenosilo sa generacije na generaciju u prvom redu su postojale u srednjem vijeku. One su se me utim zadrale do dananjih dana, i to u krugovima koji djeluju tajno, u nekim starim kulturama i bratstvima. Magija poiva na predodbi da je sve u svemiru proeto transcendentalnom energijom. To znai da je dakle magija kao takva, sposobnost nekih ljudi da utjeu na tu snagu, da upravljaju njome te da ju koriste za dobro ili za zlo. Ali zapravo znamo da je uobiajeno da se magija i njeno djelovanje smatra praznovjerjem ! Istina, ali suvremena parapsihologija podastrla je dokaze kako je djelovanje magije zaista mogue, ali naravno rijetko i samo pod odre enim uvjetima. Vjerovanje u magino temelji se i na ovjekovom praiskustvu s pojavama kao to su telepatija, vidovnjatvo, proricanje budunosti te neobjanjivo djelovanje na daljinu. POJMOVI MAGIJE U sklopu magije, vezano je mnogo pojmova, kao to su predmeti oboavanja, rituali, preobrazba, religija i arobnjatvo. Fetii

arobnjake snage se mogu prenijeti i na predmete te ljudske ili ivotinjske figurice. Naravno u takvim predmetima snaga magije moe biti pozitivna ili ak i negativna. Takve predmete zovemo Fetii, odnosno predmeti koji se koriste u arobnjakim radnjama, a imaju vanu ulogu. Takvi predmeti i figurice mogu postati izvor nadnaravnih sila. Pomou fetia moemo se obraniti od uroka, ali isto tako moemo baciti zle ini na druge. A isto tako takvi predmeti mogu biti uzrok nesrea a i prizivati sreu ili naravno nesreu. Ritual

Ritual ili obred najdjelotvorniji je nain primjene sila magije. Izraz ritual oznaava obiaj kojim se magija koristi kako bi se stupilo u vezu s nadnaravnim. Ritual ine pojedini obiaji, na primjer obred prinoenja rtve, ceremonije proiavanja i naravno povezivanje ovoga svijeta sa zagrobnim svijetom. Obino su se takvi obredi tj. rituali, odvijali u tajnosti a smatralo ih se svetim. U kasnijim su se fazama pojedinosti vezane uz obrede poele uvati i u pisanom obliku. Taku su i nastale knjige vjerskih obreda. Inae

15 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

kranstvo je dosta rano ugradilo arobnjake rituale poganskog prastanovnitva. U takve rituale ubrajamo, istjerivanje demona i vragova, crkva je takve rituale prozvala egzorcizmom.. POJAM MAGIJA Ovako, pojam magija, potjee od imena iranskog plemena Mager, iji su pripadnici u starom vijeku nastanjivali sjeverozapadni predio dananjeg Irana. Ti su se mudraci posebno bavili tumaenjem snova i astrologijom. Uenjaci su jo od srednjeg vijeka koristili izraz arobnjak (mager) u znaenju mudrac. Taj se izraz koristio i za naunika koji je teio shvatiti sveukupnost svijeta. Ali kasnije se u opoj uporabi, izraz arobnjak, mijeao sa izrazom maleficus (zloinitelj). Pod utjecajem crkve taj je izraz tada oznaavao zlog arobnjaka koji je sklopio saveznitvo s demonima. Istaknuti teolog Toma Avinski najodgovornija je osoba za osu ivanje i protjerivanje magije sa strane crkve. Upravo je on doveo magiju u vezu s vragovima. Prema njegovu shvaanju nije mogla postojati osoba s arobnjakim sposobnostima, uinci magije mogli su se samo objasniti djelovanjem demona s kojima je arobnjak sklapao savez da bi se mogao okoristiti njihovim uslugama. Na isti nain se shvaalo gatanje. Koliko nam je poznato i u crkvi su se koristili mistini postupci i obredi, zato se njih nije smatralo demonskim ? Takve su se postupke naime kranski teolozi trudili odjeliti od arobnjatva. Proroci su se bavili gatanjem dok su sveenici rabili sakramente kao sredstvo magije. U kranstvu su se molitve koristile kao arobne formule a relikvije kao amajlije, biblijske knjige i psalmi koristili su se kao obrana od sila magije i primjenjivali su se pri istjerivanju duhova. arobnjatvom su se sluili sveenici a ak i pape u srednjem vijeku. Ali zapravo izme u arobnjatva i religije postoji uska povezanost samo to je arobnjak aktivniji u opho enju s nadnaravnim silama nego to je to uobiajeno za religiju. OBREDI I VJEROVANJA amani i pripadnici neciviliziranih naroda jo i dan danas pri magijsko - vjerskim obredima koriste fetie i najrazliitija arobna sredstva. U zapadno-afrikom Beninu postoji djagli - voodoo s obredima pri kojima se koriste lubanje majmuna i pasa, a zanimljivo je da se takve lubanje mogu kupiti na sajmu. Inae je jo u antiko doba aranje slikama igralo vanu ulogu u arobnjatvu. To se u stvari posebno odnosilo na zle ini kao i na ljubavne ini. Pri tom najee votane figurice predstavljaju osobu na koju se magijom eli djelovati. Dosta su stare legende o probuenim votanim figuricama koje su navodno izazvale neiju bolest ili smrt. Te su legende bile proirene po cijelom zapadu. Prie o antikim arobnjacima pridonijele su shvaanju arobnjaka kao tajnovite osobe. Poznata je pria o slavnom Apolonu iz Tijane koji je u 1. stoljeu ivio u kapadokiji. U Korintu je Lamija (vampirica) eljela ubiti Menipa, Apolonova uenika. Pria se da ju je Apolon uinio potpuno bezopasnom. No arobnjaci i arobnjatvo s vremenom su doivjeli zanimljiv kulturno povijesni razvoj. arobnjak je preao od plemenskog vraa preko tehniara i strunjaka za paranormalne pojave sve do tajanstvenog mistika ezoterinog karaktera. Sloeni obredi postali su nezaobilazni, obredna odjea, i cijeli arsenal kojekakvih predmeta i spravica, magino kamenje, zrcala, amajlije i talismani koji se biraju po bojama i prema simbolima koje sadre. Sve je to postalo neophodno kako bi se postiglo djelovanje magije. Uzimala su se eterina ulja koja su prema legendama pripadala odre enim Boicama i boanskim biima. Naposljetku nije smjelo nedostajati ni izgovaranja arobnih formula ili monih slogova i imena prilikom izvo enja magije i prizivanja duhova. Duhove se odre enim formulama prisiljavalo na poslunost, morali su se pokazati te dati odgovore na postavljena pitanja. BIJELA I CRNA MAGIJA Magija je zapravo neobjanjivo hotimino utjecanje na prirodu i ovjeka te pripada podruju proturjenoga i dvolinoga. Gdje je zapravo pokuaj takva utjecaja moralno opravdan, a kada poprima obiljeje opakoga ? Dobri i zli arobnjaki postupci idu ruku

16 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

pod ruku. U skladu s tim prototip svakog arobnjaka je jo od davnine istodobno iscjeljiva i vjetac. arobnjak svojim moima i sposobnostima ima mo iscjeljivanja a istodobno svoje protivnike i neprijatelje moe zaarati. Razlikovanje bijele, dobre od crne, zle magije rijetko je jednoznano te esto podlijee tumaenju koje je svojstveno od kulture do kulture i koje ne moe biti univerzalno. aman australskih aboridana arobnjakim obredom moe zaarati prekritelja tabua tako da prekritelj oboli ili umre. U toj kulturi takav postupak se smatra dobrom magijom, jer slui zatiti plemena i opem dobru kao kazna za prekritelje njihovih zakona. Dok se zapravo govorom o crnoj magiji u principu smatra da je to mo uroka, ubijanja i opsjedanja ljudi, im se za nekoga govori da ima izvanredne sposobnosti, odmah se sumnja da taj ovjek ini nevjerojatne stvari. Od kasne antike bijelu se magiju naziva teurgija a crnu nigromantija. Teurgija je zapravo grki naziv za "boansko djelo". U Teurgiji arobnjak trai pomo an ela ili dobrih duhova. Dok se nigromantija, ili opaka magija u ije se najpoznatije rituale ubraja zazivanje pokojnika, smatrala zabranjenom magijom. No najee koritenjem opake magije ljudi su eljeli stupiti u kontakt s pokojnicima jer se smatralo da pokojnici znaju kako izgleda budunost. U Rimskoj knjievnosti postoje brojni opisi nekromantijskih obreda koje su izvodile vjetice. Marko Anej Lukan napisao je ep "Farsalij" u kojem opisuje okrutne postupke tesalke vjetice. U opisu stoji da vjetica kukom odvlai svjei le u peinu te u njega ulijeva kipuu krv. Duh oklijeva ne elei ui u tijelo ali vjetica biuje le ivom zmijom te divljajui izgovara najtee uvrede boicama mrtvih. Tek se tada Boice pokore a duh preminuloga prorie budunost junaku epa, rimskom dravniku Pompeju.

17 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

LETEI TANJIRI I NLO-i, SVEMIRSKI BRODOVI ILI SKRIVENA NEBESKA BIA !?


Teoriju da nismo sami u svemiru, potaklo je bezbrojno vi anje neidentifikovanih leteih objekata na nebu i to ve desetljeima. Uzbu enje da postoje udna bia koja nama nisu slina ili jesu, vie manje, i koja obitavaju negdje u beskraju svemira ljudska je mata oblikovala i smjestila me u jedne od najveih tajna naih vremena. Ve se deavalo da su mnoga vi enja navodnih leteih tanjura jednostavno krive identifikacije odre enih zemaljskih ili astronomskih objekata, poput metereolokih balona, planeta Venere, odraza svjetla od oblaka ili magle, nenadana plamsaja svjetla, jata gusaka ili ak i rojeva kukaca koji odraavaju svjetlo, oblaka ovalna oblika, tragova avionskih letova, niskoleteih aviona i meteora. Veina ljudi pretpostavlja da je svaki "istinski" letei tanjur i NLO vanzemaljsko svemirsko vozilo; ali to ako su neki od njih izvanredna iva bia koja potjeu s naeg planeta i koja znanost jo nije otkrila ? Ta fascinantna ideja, koja se drugdje uope nije razmatrala, zadobila je veliku panju amerikih istraivaa. ZAMISAO O NEBESKIM IVOTINJAMA Samo nekoliko udubina u zemlji i vodi nije nastanjeno ivotinjama koje su se prilagodile ivotu u odre enom stanitu. No to je s nebom !? Iako neki kukci i ptice provedu vei dio vremena u zraku, ne postoji ivotinja koja cijeli svoj ivot iskljuivo provede na nebu i koja se prilagodila ivotu u atmosferi koja okruuje na planet, ili moda jest !? Termin "letei tanjir", skovao je reporter koji je izvjetavao o Kennethu Arnoldu, poslovnom ovjeku iz Idaha koji je 24. Juna, 1947. godine, dok je upravljao avionom Callaria, vidio devet leteih objekata nalik na diskove blizu planine Mount Rainier u Washingtonu. Manje je poznato da je Arnold usporedio te objekte sa ivim organizmima : "nekom vrstom nebeskim meduza". Nije jedini tako mislio. Mjesec dana poslije, John P.Bessor iz St.Thomasa u Pennsylvaniji iznio je slinu teoriju koju je 1946. godine, obrazloio zrakoplovstvu SAD-a. asnik koji je odgovorio Bessoru, nije odbacio tu teoriju kao nerealnu, ve je opisao njegovo zapaanje kao "jednu od najinteligentnijih teorija koju je ikad uo". Zamisao o nebeskim ivotinjama dobila je daljnji zamah 1955. objavom miljenja grofice Zoe Wassilko-Serecki, istaknute liberalne filozofkinje. Grofica smatra da je gornji sloj zemljine atmosfere nastanjen brojnim mjehurastim ivotinjama sa svjetleim tijelima koja su gra ena od energije i sredinje jezgre koja je od vrstog materijala. "Te ivotinje imaju sposobnost mijenjanja oblika, od kuglastih dok mirujum do oblika nalik na cigare kad se kreu upijajui energiju koja pokree njihova netjelesna bia". Godine koje su slijedile nakon te njezine izjave obilovale su vi enjima NLO-a od kojih je veina zaista imala oblik cigare. ISTRAIVANJE TEORIJE Ideje grofice Serecki hvalio je zoolog Ivan Sanderson, jedan od najslavnijih amerikih istraivaa tajanstvenih ivotinja. Poetkom 1960-ih, naunik i izumitelj hidrofona John M.Cage iz New Jerseya, povukao je usporedbu izme u dupina koji prate brodove, i NLO-a koji prate avione, tvrdei da su NLO-i inteligentni oblici ivota koji se hrane negativnim elektricitietom. Me utim, najpoznatije opseno istraivanje teorije o nebeskim ivotinjama je ono Trevora Jamesa Constabla, asnika za radioveze u amerikoj trgovakoj mornarici. Godine 1978. objavio je svoja istraivanja i nalaze u zanimljivoj knjizi "Nebeska stvorenja". Prema Constablu, neki od vi enih NLO-a uistinu su divovski neotkriveni oblici ivota koji su se u cijelosti prilagodili ivotu u zraku unutar zemljine atmosfere. Te je iznimno specjalizirane organizme nazvao "kriterima" i opisao ih kao jednostanine organizme (poput ameba) raznih veliina, zatvorene unutar oklopa

18 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

nalik na liskun ili metal, veliine jednog kilometra, do onih najmanjih od nekoliko centimetara. Constable objanjava da se ne vi aju esto jer reflektiraju infracrveno svijetlo nevidljivo ljudskom oku. Budui da mogu mijenjati boju pod odre enim uvjetima, kriteri e reflektirati vidljivo svijetlo i tako postati NLO-i. ini se da se mogu snimati infracrvenim filmom jer njegova knjiga sadri mnogobrojne fotografije navodnih kritera koje je snimio u pustinji Mojave u Californiji. IRENJE TEHNO-MITA Godine 1992. ideja o ivuim NLO-ima koji se katkad nazivaju "bioformi", dobila je ppublicitet i izvan SAD-a. Britanski autor Andrew Collins u svojoj knjizi Tvorci krugova govori o tome kako je, dok je traio objanjenje za krugove u itu, otkrio rad dotad nepoznatog naunika Wilhelma Reicha koji je tvrdio da je pronaao tajanstvenu vrstu energije koju je nazvao orgon. Collins misli da je u orgonu klju tajne za krugove u itu i tvrdi da se sve pojave koje su o tome zabiljeene odnose i na Constablove kritere. Nasuprot tome, ako se kriteri sastoje od orgona, njihov bi povremeni kontakt sa zemljinom povrinom mogao objasniti krugove u itu. No ipak, ako i pretpostavimo da zaista postoje, kriteri ne moraju biti jedini oblik atmosferskih nebeskih ivotinja na naem planetu. FOO FIGHTERS Za vrijeme Drugog svjetskog rata mnogi savezniki i nacistiki piloti prijavljivali su udne vatrene lopte koje su ih pratile na njihovim letovima iznad Europe. Oblici poput malih lopta sjajna bijelog ili crvenkastog svijetla, koje su plesale oko aviona neobino inteligentno, kao da se igraju i znatieljno ispituju avione. Objekti su nazvani "Foo Fighters" prema popularnom stripu tog vremena "Smoky Stover". Imali su strahovitu brzinu i manevarske sposobnosti koje su daleko nadvisivale bilo koji tadanji zrakoplov. Iako ih je prouavala ak i NASA-a do danas nisu objanjeni. Smatrani su i neprijateljskim tajnim letjelicama ali je ta mogunost odbaene poto objekti nisu inili nita to bi direktno ugroavalo sigurnost letjelice. A osim toga otkriveno je da su ih tako er vi ali i ameriki i japanski piloti. Sline objekte moe otkriti i radar, pa su ih smatrali beznaajnim sitnicama ili an elima. Constable vjeruje da su Foo-Fightersi mogli biti jako primitivne nebeske ivotinje koje su manje osjeajne od svojih divovskih srodnika. No Foo-Fightersi su tako er mogli biti neobini elektrini ili optiki efekt poput kuglaste munje ili samo privi anja nervozne i premorene posade. Kako god bilo unijeli su strah me u pilote to se moe vidjeti i iz ove dvije prie. U Decembru, 1944. savezniki pilot je letio iznad neprijateljskog teritorija na visini od 10.000 stopa. Pretraujui nebo u potrazi za njemakim letjelicama ugledao je dvije velika vatrene kugle. Ne da nisu nalikovala njemakim zrakoplovima nego nisu bili slini niemu to je do tada vidio. Neko vrijeme ih je pratio a onda je odluio otii ali, objekti su ga neprestano pratili. Pilot ih se jo neko vrijeme na sve naine pokuao rijeiti ali mu nikako nije polazilo za rukom. Napokon su objekti sami nestali a da nije ispaljen ni hitac. Jo jedan sluaj opisao je Major William D. Leet : Foo Fighteri B-17, letea tvr ava. "Moju posada B-17 i mene itavim je putem od Klagenfurta u Austriji do Jadranskog mora pratio Foo Fighter, mali disk. To se dogodilo , kako se sjeam u prosincu 1944 za vrijeme nonog leta u misiji "Lone Wolf" Major Leet se prisjea da im je asnik tajne slube rekao koko se radilo o novom njemakom lovcu ali, nije mogao objasniti zato nije pucao na njih.

19 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

KONTROVERZNA TEORIJA Nema sumnje da je teorija koja NLO-e smatra ivuim nebeskim ivotinjama veoma radikalna, te da e je vrlo vjerojatno odbaciti svi konzervativniji lanovi naunih krugova. Stoga bi zadnju rije trebao imati vodei biolog u zranoj bazi Wright-Patterson u Daytonu, dravi Ohio, gdje se nalazi zapovjednitvo amerikog zrakoplovstva za istraivanje NLO-a. Zbog kontroverzne materije, htio je ostati anoniman, ali njegove rijei sve govore : "Ako bacite kameni u vodu, vidjet ete kako vodene ivotinje nimfe, rakovi, klenovi, vodeni kukci bjee. Ali prije nego se voda smiri, opet se vraaju i zantieljno istrauju to se dogodilo.Moda jednako tako djeluju doga aji na naoj zemlji, atomske eksplozije, letovi raketa i drugo. Oni moda poremete stratosferu i uzbibaju samo tkivo svemira, pa svemirske ivotinje znatieljno silaze da istrae to se dogodilo. Kao zoolog, uvijek sam bio zbunjen injenicom da na naem planetu ne postoje ivotinje koje ive na nebu. Osobito me je zbunjivalo to to ivotinje imaju nevjerojatnu sposobnost prilagodbe koju su pokazale tokom evolucije nastanivi sva mjesta osim neba." Ako je zamisao Constabla, Cagea i ostalih zagovornika nebeskih ivotinja tona, moda vie neemo biti zbunjeni neobjanjivim pojavama na naem nebeskom svodu. Za ljubitelje kontraverznih teorija, ovo je zaista jedna od rijetkih koja je istovremeno nevjerojatna koliko i nevjerojatno prihvatljiva kao takva. Iako bez dokaza o njihovom postojanju, moda iznad nas postoje iva bia koja ponekad prouzrokuju neobjanjive pojave, pa ako je mogue da u morskim dubinama postoje neotkrivena udovita i zastraujue vodene zmije ili jo bolje, ivui potomci dinosaura a na kopnu, neotkrivena populacija divovskih humanoida, velikih jetija ili bigfoota zato ne bi nako ivo bie nastanilo i nebeski svod, pa tko voli nek izvoli. Teorija o nebeskim biima, uzbudljiva je koliko i susret sa vanzemaljcima. Svak se treba opredjeliti kome e pokloniti svoju vjeru, malim zelenima ili nebeskim biima. U svakom sluaju, takve teorije ne treba da zaprepatavaju, jer na svijet je zaista pun i drugih uda o kojima nismo nikada niti sanjali.

20 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

NORDIJSKA MITOLOGIJA
UVOD Mitologija sjeverne i istone Europe u sutini je mitologija dviju najvanijih skupina, naroda germanskog i slavenskog podrijetla. Narodi Germanskog podrijetla ukljuuju Nijemce, Nizozemce, Dance, ve ane, Norveane, Islan ane, Engleze i ostale podrijetlom od navedenih; dok su Slaveni sastavljeni od Rusa, Hrvata, Srba, Bugara, Rumunja, Slovaka, i Poljaka. Ipak drugi su narodi pridonjeli mitolokoj tradiciji tih podruja kao to su itelji baltike obale, Prusi, Litvanci i Letonci, te jo sjevernije Finci i Laponci. Svi su ovi narodi grupirani zajedno u mitolokoj povijesti. Kao to su junoeuropske zemlje i zemlje bliskog istoka grupirane kao antike zemlje. Njihova je mitologija ak mnogo poznatija u mitolokom smislu, nego to je to mitologija sjeverne i istone Europe, koju u tradicionalnom stilu zovemo Nordijska mitologija. No iako bi se reklo da su Nordijski narodi jedni od najstarijih naroda naeg svijeta, Veina slavenskih bogova rijetko su neto vie od imena, a ono malo to je poznato o njihovom tovanju posljedica je njihova kranskog dokonavanja. injenica je da je najvei opseg preivjele mitologije iz sjeverne i istone Europe skandinavskog i islandskog podrijetla. Veina bogova tovanih u staroj Rusiji kao to je slavenski bog grmljavine Perun, vjerojatno je apsorbirao velik dio Thorove mitologije, mitologije boga grmljavine Odinova sina. Na Balkanu Slaveni su se suoili ne samo s pravoslavnim kranstvom, nego su poslije bili i pod vlau islama. Kako slavenski mitovi nikada nisu bili pribiljeeni, utjecaji kranske i islamske vladavine zamijenili su domae prepriavanje pria i legenda starih slavena. Istina je zapravo da je Europska mitologija izbjegla baltikoj sudbini samo zato to je povijesnom sluajnou bila zabiljeena. U sluaju keltske mitologije, kranski su redovnici u Irskoj briljivo zabiljeili drevne sage. Nakon to su germanski narodi pregazili zapadne provincije Rimskog carstva, klasino naslije e Grke i Rima kao i keltsko, sauvano je u samostanskim bibliotekama. DUHOVI PRIRODE Dramatini oblik skandinavije sa svojim elektrinim nebom, ledenim pustoima i kljuajuim izvorima uvelike je pridonio oblikovanju nordijske mitologije. Takav krajolik bilo je lako napuiti duhovima prirode. Takvi duhovi lutali su planinama i snjenim obroncima kao divovi leda, oluje i vatre koji utjelovljuju tajanstvene i prijetee sile prirode. U podzemnim piljama, mrki patuljci iskopavali su svjetlucave dragulje i metale, dok su svijetli avolci oivljavali ume i jezera. U slavenskoj mitologiji, vojska ivotnih sila ispunjavala je svijet i proimala ume, polja i rijeke ivahnim okretnim duhovima prirode. Jedna od moda najvanijih smjernica u oblikovanju i razumjevanju cjelokupne nordijske mitologije jesu "Ledeni Divovi". Krajolik skandinavije sa svojim ledenim obroncma, i ledenim uasima utjelovio se u ljudskom vjerovanju kao Ledeni Divovi, mone, prijetee i omamljujue ledene mase sjevera. Te su mase bila trajna opasnost sjevernjacima, vrlo nalik na ledene divove ije e vjeno neprijateljstvo nadvladati bogove u Ragnaroku, legendi o sudbini bogova. U me uvremenu su ledeni divovi slali smrzavajue vjetrove da unite pupoljke ili su stresali lavine sa svojih ledenih ramena i ela. Divovi stijena i oluja utjelovljavali su velike, krne planine i olujne oblake. Stjenovite provalije i litice stvorili su divovi prejakim koraanjem u osvit vremena. Planinski divovi , kao i patuljci, osjeali su se najbolje u sumaglici i magli jer bi ih dnevno svijetlo okamenilo. Time se objanjavaju neke fantastine kamene formacije, kao Riesengebrige, koje su oblikovali neki nerazboriti divovi kad ih je izlazak sunca zatekao vani. Isto se tako na Islandu najvii vrhunci zovu se Jolkul, to proizlazi iz rijei Jotun, odnosno Div. A kad smo ve kod divova, jedna od legendi o nastajanju patuljaka kazuje kako su iz raspadnutog tijela ubijenog diva Ymira, nastali mrki patuljci. Bogovi su ih me utim drali suvie runima za gledanje pa su ih osudili na ivot u podzemlju. Na dnevnom svijetlu bi se kao i divovi, pretvorili u kamen, a time su objenjene mnoge manje stijene i kamenje ratrkano diljem nordijskog krajolika. Primjerice, vrhovi blizanci

21 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

Trold Tindternea, za koje se kae da su dvije skupine zaraenih patuljaka koji su se zaboravili povui prije izlaska sunca. Kako su patuljci imali naviku aputanja iza stijenja, planinska jeka bila je poznata kao "razgovor patuljaka". PUSTOLOVNI SJEVERNJACI Nordijska mitologija, koja je poela na dalekim obalama Skandinavskih zemalja mitologija je pustolovnih, osvajakih i hrabrih naroda koji su bili borbeni i asni. Pustolovni sjevernjaci, Danci, Norveani i ve ani upustili su se na more u potrazi za plijenom i zemljom. Ubrzo su dobili i prikladno ime, Vikinzi. Vikinki ratnici bili su najee organizirani u male skupine ili brodske posade, tek se povremeno udruujui u saveze u svrhu vojnih ekspedicija, trgovakih putovanja ili piratstva. Mogli su neko vrijeme sluiti glasovitom vo i pa se onda razii, no znali su za odre ene prigode oformiti velike vojske i flote ratnih brodova, poput snaga koje su 842. godine, napale Francusku ili 866. godine, prodrle u Englesku. Njihovi velianstveni brodovi i pomorska vjetina osigurala im je nadmo na rijekama i morima, te im omoguila putovanja nadaleko i iroko. Njihova smionost i osvajaka mo prikladno se odrazila u veliajnom vrhovnom bogu njihove mitologije, bogu rata Odinu. AESIRI I VANIRI Bile su dvije loze nordijskih boanskih obitelji. Mla a loza Aesiri bila je predvo ena Odinom i njegovim sinovima Balderom, Bragijom, Forsetijom i Thorom dok je starija obitelj Vanira predvo ena bogovima plodnosti Freyrom i njegovom sestrom blizankom Freyom. Legenda pria kako je dolo do rata izme u mla ih Aesira i starijih Vanira, rata koji je nakon mnogo godina zavrio blaenim mirom. Obje su se loze zapravo zasitile ratovanja i bile su zadovoljne to se to okonalo. Kako bi zapeatili mir, nekoliko vodeih Aesira otilo je ivjeti me u Vanire, dok je odre eni broj Vanira otilo u Asgard, dom Aesira. Nordijske legende koje se gotovo stalno vrte oko mla ih Aesira kazuju kako su gotovo svi Aesiri trebali biti ubijeni tokom Ragnaroka (sudbine bogova), kada se trebala voditi teka borba izme u Odinovih, Lokijevih i snaga Ledenih divova. ODIN Agresivni Vikinki ratnici u svojoj su mitologiji tovali jednookog Odina kao poglavara germanskih bogova. Bog rata je bio njihova zvijezda vodilja koji je zajedno s boicom plodnosti Freyom uzdizao kao svoje sljedbenike, junake koji su pali na bojnom polju a tako er je nadahnjivao glasovite berserkere, ratnike koji bi zagrizli svoje titove i ne obazirui se ni na ta, ulijetali u sukob. No kao bog rata bio je prevrtljiv te je stanovito vrijeme pruao sreu u bitci a onda bi ju opet iznenada uskratio. Valhalla je bio dvor sagra en u boanskom gradu Asgardu u kojemu je Odin okupljao junake mrtve (Einherjar) ratnike, ubijene na bojnom polju koje je on osobno odabrao kao svoje sljedbenike. Legenda kae da su oni tvorili Odinovu privatnu vojsku koju je on okupljao u oekivanju Ragnaroka, sudbine bogova, a ta je sudbina bila konana bitka izme u bogova i ledenih divova na Vigrid ravnici na kojoj im je bilo su eno ponovno poginuti. Sve do tada ratnici e se svakog dana boriti i svake noi gostiti, a svaka ozljeda koju zadobiju bit e magino izljeena. THOR Vikinki narodi koji su se ustalili na jednom mjestu kao kolonisti, bilo kao poljodjelci ili trgovci, najvie su tovali Odinova sina Thora. Thor je u sagama predstavljen kao potena i iskrena osoba. Kolonistima koji su izbjegli iz june Norveke kako bi izbjegli

22 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

odinovskim aktivnostima vo a kakav je bio Erik Bloodaxe, Thor je bio ohrabrujua nadnaravna nazonost. Svoju su mu privrenost iskazivali odabirom prezimena od kojih su Thorsten ili Thorlof bila najea. Thorov prikladan grmljavinski eki Mjollnir, bila je arobna sprava sa sposobnostima razaranja, plodnosti i uskrsnua. Upravo zahvaljujui tim svojim sposobnostima ne iznena uje da je pri kraju Vikinkog razdoblja Thor postao vei bog od Odina, samo stoljee prije nego to je Skandinavija bila preobraena na kranstvo. Thorov Mjollnir, bilo je jedino oruje od kojega su prema legendi strahovali ledeni divovi. LOKI Ponekad zvan Lopt, bio je germanski bog vatre i sin divova Farbautija i Laufey. Isprva nestaan vragolan, Loki je bio smutljivac, varalica i mjenja oblika, a progresivno je postajao sve zlobniji dok ga naposljetku bogovi nisu zatoili u pilju do poetka Ragnaroka, kraja svijeta. Lokijev najvei problem bila je dosada, bio je "umoran od prediva dana koji se odmotava bez vora ili petlje na njemu". injenica da su mu roditelji bili divovi moe pripomoi objanjenju njegove sklonosti zlodjelima. On jednostavno nije mogao prestati izvoditi smicalice i bogove izlagati opasnostima, premda bi ih poslije obino njegova hitra domiljatost spaavala. ak i nakon to je izazvao smrt Odinova sina Baldera, bogovi su i dalje podnosili njegovu prisutnost u Asgardu. Me utim kada je stigao na gozbu boga mora Aegira i poeo uvredama i porugama kinjiti sve prisutne, njihovom strpljenju je doao kraj. Lokijev sin Vali bio je pretvoren u vuka koji je smjesta napao svog brata Narvija i usmrtio ga. Narvijeva crijeva su tad uporabili za vezivanje Lokija za stijenu ispod zmije iz ijih je usta kapao otrov. U tom uasnom zatvoru bog je ekao Ragnarok. Tada se trebao osloboditi i pojaviti da bi poveo vojsku zla u njezinu konanu bitku s bogovima. VALKIRIE Jo jedan vaan dio nordijske mitologije su poznate Valkirie. One su izvorno bile zlokobni duhovi pokolja, mrani an eli smrti koji su lebdjeli iznad bojnih polja kao ptice grabeljivice dok u ime Odina dodjeljuju sudbinu. Odabrani junaci bili su pokupljeni i odneseni u Valhallu, nebesko prebivalite Odinove sablasne vojske. Valkirie, demoni smrti koji su harali bojnim poljima ili olujnim morima, tkajui mreu rata, kao krvoedna Morrigu iz keltske mitologije. Okrutna misija Valkiria odraavala se u njihovim prijeteim imenima kao Kretava, Vritea ili Goropadna. Ovaj upeatljivi moderni prikaz zabiljeio je drevnu viziju Valkiria kao divljih i raspoloenih duhova nereda i razaranja dok jau na imiolikim zmajevima. U kasnijim nordijskim mitovima Valkirie su uinjene romantinim an elima, kao Odinomve zatitnice, djevice zlatnih kosa i snjenih ruku koje su pomno odabranim junacima sluile vjenu medovinu i meso u velikom dvoru Valhalle. Na bojnom polju lebdjele su iznad gomile kao ljupke labu e djevojke ili velianstvene jahaice Amazonke. Ovaj daleko privlaniji portret razvijen je u Volsung Sagi i Niebelungenlied, ija je junakinja Brynhild, prekrasna pala Valkiria. Idealizirane Valkirie bile su beskrajno ranjivije od svojih okrutnih prethodnica i esto su se zaljubljivale u smrtne junake. Osobito su u opasnosti labu e djevojke bile budui da su jednom uhvaene bez svog perja, mogle lako ostati zatoene na zemlji.

23 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

PIRAMIDOLOGIJA, SNAGA PIRAMIDA I ZAGONETKA SFINGE


Jedna od najveih tajni svih vremena ije se svjedoanstvo jo i danas uzdie nebu pod oblake me u tisuljetnim uarenim pijeskom sahare jest tajna piramida. Jo uvijek Egipatske piramide svojom veliajnou podsjeaju na jednu od najrazvijenijih civilizacija prolih stoljea. Sve od svoje izgradnje, oko 2600 g.pr.Kr., Velika Keopsova (Khufuova) piramida u Gizi u Egiptu, vjerojatno je uzrokovala vie naga anja od bilo koje druge ljudske tvorevine na zemlji. Od svrhe gradnje tih tvorevina, pa sve do njihove namjene, ljudski rod u tisuljeima koja su slijedila nije imao mira u potrazi za njihovom tajnom i svrhom. PIRAMIDOLOGIJA Od svih rasprava o piramidama, najkontroverznije su one koje se odnose na piramidologiju i snagu piramida. "Piramidologija" je pojam kojim se opisuju napori raznih istraitelja da dokau kako dimenzije Velike piramide sadre ifre za mnoge napredne podatke i proroanstva. Osoba najzaslunija za to vjerovanje je Charles Piszzi Smyth, kraljevski astronom iz kotske. Na temelju prouavanja piramida na licu mjesta 1860. godine, izdao je djelo Nae nasljedstvo u Velikoj piramidi. To je prvo u nizu djela u kojima potanko otkriva mnotvo zapanjujuih mjernih podataka koje sadre dimenzije Velike piramide : primjerice, njezin opseg podudara s duljinom zemljine solarne godine, omjer njezine visine i osnovice daje broj pi, njezina visina pomnoena s 10 na 9 daje udaljenost Zemlje od Sunca i tako dalje. Vrlo zanimljive tvrdnje uglednog gospodina mnoge godine su kruile Zemljom ostavljajui dubok dojam na svakoga, a pogled na te velebne gra evine sve je vie utjerivao strahopotovanje svakome tko bi ih vidio. Tvrdnje Charlesa Smytha bile su dojmljive sve dok ih drugi istraitelji nisu provjerili i otkrili da su daleko od preciznih. I zaista, kako se kasnije ustanovilo, Smyth je, da bi dobio neke od njih, izmislio potpuno nov sustav mjernih jedinica. (kao to je izraunao piramidin in = 0,999 ina, ili 25.146 mm). Osim toga, to je ve podosta uzdrmalo njegove tvrdnje o savrenosti piramide, svi podaci u kojima se mjerila visina piramide samo su priblini, jer piramidi nedostaje vrh. to nas dovodi na poetak i ponovni upit, koja je bila njihova svrha, ako nije bila ta da se tajne svijeta i svemira svedu u jednostavan kompaktni oblik i su samu tvorei osim savrenog oblika i hram skrivenih istina ? Njezine dimenzije su osim ostalog bile i temeljem za neka proroanstva. Primjerice zbog uporabe specifinog naina mjerenja, bilo je nekoliko razliitih predvi anja Isusova drugog dolaska; 1881., 1911., i 1936., kao i dana Posljednjeg Suda, 20. Oktobra, 1953. godine. SNAGA PIRAMIDA Jednako su sporne, ali puno intrigantnije, tvrdnje o snazi piramida. Tvdnje su nastale kad je 1930-ih godina francuski turist Antoine Bovis posjetio Veliku piramidu i jako se iznenadio otkrivi da se tijela malih ivotinja koje su uginule unutar piramide ne raspadaju. Unato velikoj vlazi, tijela su bila dobro ouvana. Kod kue je eksperimentirao kartonskim piramidama i otkrio da povre stavljeno u piramidu dulje zadrava svjeinu od povra koje je stavljeno u posude drugih oblika. Za Bovisova otkria saznao je Karel Drbal iz nekadanje ehoslovake, pa je zapoeo niz drugih pokusa. Umjesto povra, u modele piramida stavljao je britve i zapanjeno otkrio da su se one tupe opet naotrile. Drbal je bio toliko zadivljen da je 1949. prijavio svoje otkrie patentnom uredu u Pragu kao pronalazak za otrenje britvi. Razumljivo je tako er da su nauni krugovi tu radikalnu tvrdnju primili skeptino, pa su mu odbili patent dok ih rezultati daljnjih ispitivanja ne budu zadovoljavali. Iako je potrajalo deset godina, testovi su oito bili uspjeni, jer je 1959. godine, Drbal konano dobio patent registriran kao br. 91304 i

24 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

otada tvornica u njegovoj zemlji proizvodi kartonske piramide za otrenje britvica (danas se izra uju od stiropora). Jedan od osobito zanimljivih uvjeta u patentu je slijedei : da bi dolo do otrenja, uzduna os otrice mora stajati u smjeru Zemljina magnetskog polja. Ipak, drugi su istraivai podijeljeni u miljenjima o "snazi piramida". Neki navodno nisu dobili nikakve znaajnije rezultate, pa su poricali postojanje tog fenomena. Nasuprot tome, dr.Lyall Watson autor Nadranravnog, i dalje je tvrdio da se britvica s dvostrukom otricom stavljena odmah ispod vrha kartonske piramide moe svakodnevno upotrebljavati etiri mjeseca, ako su linije baze piramide postavljene u smjeru sjeverjug i istokzapad, a otrica britve u smjeru istokzapad. Me utim, primjetio je da se otrica ne smije jednostavno staviti na dno, ve na neku podlogu visoku treinu visine piramide, te da se piramida za vrijeme pokusa treba drati dalje od elektrinih aparata. Mehanizam kojim se postiu ti uinci jo je uvijek tajna. Watson je naga ao da moda oblik piramide pokree unutranje magnetsko polje koje potie obnovu kristala po rubu tupe britvice. Gaussova mjerila pokazala su da zaista dolazi do magnetske indukcije koja stvara jako magnetsko polje koje zatim uzrokuje elektromagnetsku dehidraciju zraka, to bi objasnilo prije navedeni uvjet patenta, kao i potrebu da se piramide dre podalje od elektrinih polja koja mogu utjecati na njihovu magnetsku aktivnost. ZAGONETKA SFINGE Od vremena staroegipatskog Novog Kraljevstva (oko 1400. g.pr.Kr.) pa sve do osnivanja suvremene egiptologije prije vie od jednog stoljea, vladalo je ope miljenje da je velika sfinga u Gizi postavljena na ulaz velikih piramida kako se uvijek vjerovalo kao njihov uvar, napravljena zapravo prije razdoblja etvrte dinastije (koje je zapoelo oko 2550 g.pr.Kr.). S druge strane, istraitelji iz dvadesetog stoljea vrsto su uvjereni da je upravo tada ona i napravljena oko 2500 g.pr.Kr. za vrijeme etvrte dinastije i vladavine faraona Khafre (Kefrena) i da je njegovo lice upotrijebljeno kao model za lice sfinge. 1991. godine, egiptologe je uzdrmala vijest dr. Roberta Schocha, geologa sveuilita u Bostonu, da postoje dokazi koji pokazuju da su ranija miljenja bila ipak tana i da Velika sfinga najvjerojatnije datira iz 7000. 5000. g.pr.Kr. Tanije, Schoch tvrdi da trup sfinge datira iz tog razdoblja, te zakljuuje da je taj velianstveni div izgra en u nekoliko faza, od kojih je u prvoj fazi napravljen trup, a u zadnjoj je isklesana stranja strana. Veina egiptologa smatra da je sfinga bila napravljena kao uvar piramida, ali ako je Schoch u pravu, ona je postojala nekoliko tisuljea prije tih gra evina. Roberta Schocha do tog su zakljuka doveli tragovi djelovanja vremenskih prilika koji su vidljivi na sfingi jer, dok druge gra evine na ovom podruju imaju tragove abrazije pijeska i vjetra, na sfingi se vide tragovi erozije koju je uzrokovala voda, a posljednje je razdoblje poplava i kia ovdje bilo izme u 12.000 i 3.000. godina prije Krista. Njegovo odre ivanje starosti sfinge podudara se sa seizmikim ispitivanjima, pa se nada da e dobiti doputenje egipatske vlade da uzme uzorke sa sfinge za radioizotopno ispitivanje pri kojemu se upotrebljava klor. Osim toga Schoch ne vjeruje u teoriju da sfinga ima Kefrenovo lice. Njegove tvrdnje potkrijepio je pozivajui se na dokaze newyorkog forezniara Franka Dominga, da je lice sfinge izrazito "afriko" (tj.negoidno). Iako su njegova istraivanja nauno zasnovana, Schoch nije jedini suvremeni istraiva koji tvrdi da sfinga potjee iz razdoblja prije dinastija. U knjizi Zmija na nebu, samouki egiptolog John Anthony West iznosi miljenje da je sfinga napravljena najkasnije 10.000 g.pr.Kr. ali je njegovu teoriju da su je napravili preivjeli s atlantide, zajednica egiptologa odbacila kao neosnovanu. Novinar Graham Hancock u svojoj knjizi Otisci bogova tvrdi da je sfinga doista

25 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

napravljena u razdoblju prije dinastija i da ju je napravila civilizacija koja je prije postojala, vjerojatno na djelu Antarktika koji je bio pogodan za ivot, a poslije se naselila u drugim podrujima svijeta, ukljuivi dolinu Nila. Bez obzira na to koliko to zvualo vjerovatno, mora se priznati da sfinga uistinu potjee iz razdoblja prije dinastija, te da ju je napravila napredna ljudska rasa, a ne stari Egipani; samo ostaj pitanje tko su oni bili !? Poput svog dvojnika u grkoj mitologiji, Velika sfinga iz Gize vrlo je vjeta u postavljanju tekih zagonetki.

26 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

PUTOVANJE KROZ VRIJEME


Pojam putovanja kroz vrijeme je kompleksno podruje koje se pokuava ve due vrijeme objasniti kroz fizike teorije. Dananja fizika promatra prostor i vrijeme skoro iskljuivo u okviru Einsteinove teorije relativnosti - teorije koja daje precizan i nedvosmislen opis makroskopskih svojstava prostora i vremena. S druge strane, pouzdano znamo da Einsteinova teorija ne opisuje ispravno mikroskopska svojstva prostora i vremena, na udaljenostima mnogo manjim od atoma. Tamo je valja zamijeniti tzv. teorijom kvantne gravitacije koja usprkos velikom trudu fiziara jo uvijek ne postoji. To je nesretna okolnost jer se ispostavlja da konaan odgovor na pitanje da li je mogue putovati u prolost nije mogue dati bez poznavanja te potpunije teorije prostora i vremena. Ovo ipak ne spreava fiziare da spekuliraju o mogunosti puta kroz vrijeme u okviru prirodnih zakona koji su im trenutno poznati. No u pokuaju da vam poblie objasnimo dali je zaista mogue putovanje kroz vrijeme pojednostavit emo neke od pojmova 4D prostora nazvan prostor-vrijeme. Kada razmiljamo o vremenu sudaramo se sa nizom teorija. Vrijeme je jedna karakteristika naeg Univerzuma koja postoji samo u relaciji sa materijom, bez konkretne materije moe se rei da vrijeme ne postoji. Vrijeme moe biti posmatrano, sa dva aspekta; kao linearni slijed doga aja i kao Vremensko More vjene sadanjosti. Ako vrijeme gledamo kao linearni slijed doga aja u skladu sa naim osobnim iskustvom moemo zamisliti da svi doga aji koji se deavaju u naem univerzumu slijede jednu liniju koja ide od prolosti prema budunosti. Ali ako gledamo vrijeme kao more vjene sadanjosti onda to zamiljamo kao da vrijeme ne tee ve da prolost budunost i sadanjost postoje istovremeno. Zamislite zemljin globus. Pokuajte zamisliti da sva mora i sve zemlje postoje istovremeno ak iako mi nismo u stanju vidjeti ih sve zajedno a recimo da putujemo mogli bi ta mjesta vidjeti samo jedno po jedno u vremenu, no to ne znai da sva ostala mjesta ne postoje u tom istom trenutku. Mnogo ovakvih i jo kompliciranijih teorija zajedno sainjavaju pojam putovanja kroz vrijeme. Mnogi fiziari se bave prouavanjem vremena i vremenskog kontinuuma. Vrijeme je neiscrpna tema mogunosti i teorija. Nemogue bi bilo istraiti cjeli pojam vremena mnogi ljudi koji se njime bave posvetili su tome cjeli svoj ivot, ali ako nita drugo pokuat emo vam ga pribliiti uz koju zanimljivu teoriju. Dobrodoli na jedno putovanje kroz vrijeme. TEORIJE PUTOVANJA KROZ VRIJEME Promatra - Vrijeme

Nekoliko teorija koje se koriste oko razmiljanja o putovanju kroz vrijeme dosta su jednostavne i ve dosta poznate javnosti. Takvim se teorijama fiziari koriste ne samo da bi "putovali kroz vrijeme" ve i da bi se protumaio sam pojam vremena. Uzmimo primjer promatraa i vremena. Protok vremena poinje ovisiti o gibanju promatraa. Uzmimo za primjer dva blizanaca od kojih jedan putuje velikom brzinom kroz galaktiku i nakon povratka na Zemlju ustanovljava da je njegov brat ostario mnogo vie od njega. Takve pojave se svakodnevno primjeuju u fiziarskim eksperimentima i zaista nema nikakve sumnje da je u odre enoj mjeri mogue kontrolirati gibanje kroz vrijeme. Stvari me utim postaju krajnje problematine kad se upitamo da li je mogue otputovati u prolost, a specijalna teorija relativnosti sugerira matematiku mogunost : gibanje bre od svjetlosti bi omoguilo gibanje u prolost. Crvotoine

Crvotoine su cijevi koje povezuju udaljene toke prostora tako da put kroz njih moe biti mnogo krai nego put kroz normalni prostor. U naelu, crvotoina bi mogla biti takva da

27 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

nam omogui put na drugi kraj galaktike za svega par sekundi, dok svjetlost putujui kroz normalni prostor do tamo treba tisue godina. Premda smo se sa svjetlou utrkivali nesportski upotrijebivi preicu kroz crvotoinu rezultat se rauna tj. ispada da smo efektivno putovali bre od svjetlosti i teorija relativnosti pokazuje da takvu crvotoinu moemo iskoristiti kao vremeplov i moemo se vratiti s drugog kraja galaktike prije nego smo uope krenuli na put. Ostaje pitanje da li je postojanje crvotoina u skladu sa svim poznatim zakonima fizike i ako jest da li bismo ih mogli konstruirati kad bismo raspolagali dovoljno naprednom tehnologijom. Crvotoinu moete zamisliti kao liniju ili tunel koja spaja dva udaljena dijela prostora. Tako je mogue od toke A do toke B doi kraim putem kroz crvotoinu bre nego to svjetlost obavi put kroz normalni prostor. Egzotina Tvar

Ako bi eljeli sagraditi vremenski stroj, i teoretski gledano na emo crvotoinu o kojoj smo malo prije govorili, mislili bi da je mogue napraviti taj famozni skok kroz vrijeme. No ima jo jedna manje poznata injenica u vezi stabilnosti tih crvotoina ili tunela za koju se smatra da bi bila neizmjerno potrebna u sluaju putovanja kroz vrijeme. Crvotoina u prostor-vremenu se obino vrlo brzo stee i puca prije negoli bilo to moe proi kroz nju. Da bi se ona uinila dovoljno stabilnom da moe posluiti kao vremeplov, nuno je ojaati je tzv. egzotinom tvari. Ta tvar ima neobina svojstva : njena masa je negativna i ponaa se, grubo govorei, antigravitacijski. Problem je da takvu tvar nismo nikad vidjeli u prirodi i ne znamo da li je njeno postojanje uope doputeno zakonima fizike. Jedna od indicija da egzotina tvar nije samo san ambicioznih konstruktora vremeplova dolazi nam iz astronomskih promatranja koja posljednjih godina snano ukazuju na to da je itav svemir proet neim to se u argonu naziva "tamna energija" koja se ponaa upravo kao i egzotina tvar - tjera svojim antigravitacijskim ponaanjem svemir na ubrzano irenje. S druge strane, mogue je da ova svemirska tamna energija nije u pravom smislu neka tvar od koje bi bilo mogue nainiti vremeplov ve samo specijalno svojstvo vakuuma. Slina je situacija s obinom energijom vakuuma. Vakuum je teoretski gledano prazan prostor za koju znamo da postoji, ali ga ne moemo iskoristiti u praktine. Kauzalnost I Paradoks Samoubojstva

Ukoliko zanemarimo fizikalne probleme pri konstrukciji vremeplova, ostaje nam pitanje da li je postojanje vremeplova u sukobu s elementarnom logikom. Klasian je prigovor mogunosti putovanja kroz vrijeme paradoks samoubojstva. Pretpostavimo da se temponaut vrati u prolost i ubije samog sebe dok je jo bio dijete. No onda on nee ni odrasti, a kamoli ui u vremeplov i ubiti se. Logika kontradikcija je oita i pitanje je kako priroda moe sprijeiti takvu situaciju, a da svejedno dopusti putovanje kroz vrijeme. Ustvari priupitajmo se da li ovjek u ivotu postupa po svojoj slobodnoj volji ili je on samo dio velikog svemirskog mehanizma pa je svaki na in, ukljuujui ulazak u vremeplov i ubijanje samog sebe odre en zakonima fizike i poetnim uvjetima u trenutku nastanka svemira. No za sada je bolje izbjei takva filozofska pitanja i ograniiti se na teoretske mogunosti. Zamislimo na primjer to se doga a ako instaliramo vremeplov na bilijarski stol i poaljemo bilijarsku kuglu u prolost upravo tako da nakon izlaska iz vremeplova udari i skrene samu sebe s putanje prema vremeplovu. Naime, ta bi se kugla u odre enim vremenskim razmacima neprekidno pojavljivala i odbijala samu sebe kroz vremenski stroj u prolost gdje bi opet udarila samu sebe i opet ula u vremenski stroj. Takvom kretanju ne bi bilo kraja. To je paradoks skoro ekvivalentan paradoksu samoubojstva, ali takav postupak je zapravo mogue egzaktno opisati jednadbama fizike. Analize pokazuju da uvijek postoji neko rjeenje situacije. U primjeru s bilijarom kugla moe uz iste poetne uvjete samo okrznuti samu sebe i malo se skrenuti s putanje tako da nakon prolaska kroz vremeplov ne do e do eonog sudara ve samo do spomenutog okrznua i odmah kontradikcija nestaje. Na isti nain uzmemo da samoubojica loe ga a

28 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

i samo ranjava samog sebe to mu narui zdravlje i vie ne moe vjeto rukovati orujem u svojoj prolosti i upravo to je razlog zato loe ga a u tom pokuaju samoubojstva. Tako putovanje vremeplovom postaje vrlo udno, uzroci i posljedice se mijeaju i gube svoj identitet, ali elementarno logiko protuslovlje je izbjegnuto. MULTIVERZUM Kad ve raspravljamo o ovakvim logikim problemima putovanja kroz vrijeme moramo napomenuti jo jednu teoriju. Moemo zamisliti nae postojanje kao takozvanu ideju multiverzuma ili paralelnih svemira. Rije je o neobinoj mogunosti da se svemir u svakom trenutku rascjepljuje na mnotvo drugih svemira i svaka naa odluka i mogunost se realizira u nekom od tih paralelnih svemira. Danas odluujemo ostati u krevetu i izbjegnemo pad niz stepenice i izvinuti gleanj. U nekima od tih svemira Thuram je pao preko one lopte i Hrvatska je prvak svijeta u nogometu, a u nekima od svemira na ve prije spomenuti samoubojica je zaista uspio u svojem naumu i ubio se. Kontradikcije nema jer on ne mora preivjeti u svakom svemiru. Ovo moe zvuati kao nauna fantastika, ali mnogi ugledni fiziari ozbiljno shvaaju ovakve ideje koje su zapravo inspirirane neobinim svojstvima kvantne mehanike. PUTOVANJE KROZ VRIJEME SA FIZIKIM TIJELOM Teoretski postoje dvije mogunosti putovanja kroz vrijeme. Mogunost dematerijalizacije cijelog tijela te ponovna materijalizacija u nekom drugom vremenskom razdoblju. Takvu vrstu dematerijalizacije nazivamo sa fizikim tijelom. Jer ona ukljuuje putovanje kroz vrijeme vlastitim tijelom. Temponaut (putnik kroz vrijeme), nakon dugotrajnog paljivog pripremanja ulazi u Kabinu i koncentrira se na svoj zadatak. Operatori izvan Kabine ukljuuju ure aje za kontrolu putovanja. Nakon nekog vremena otvaraju se Vremenska Vrata. Slijedei instrukcije, temponaut prolazi kroz Vremenska Vrata i putuje u drugu vremensku toku. Za njega se u njegovom subjektivnom poimanju vremena i vremenskog slijeda nita nije promijenilo, kao da putuje npr. od Londona do New Yorka. Prvo se nalazi u Londonu, zatim u avionu pa onda na svom odreditu. Sva sloenost takvog putovanja nalazi se u avionu ija kompleksna konstrukcija to omoguuje. Isto je i sa Kabinom ija tehnika sofisticiranost omoguuje da fiziko tijelo moe biti preneseno u neku drugu vremensku toku. Temponaut koji fizikim tijelom putuje u drugo vrijeme "nestaje" iz Kabine i pojavljuje se na "drugoj strani". Masa koja nestaje kompenzira se ekvivalentnom masom vode to je u skladu sa poznatim zakonima fizike. Putnik kroz vrijeme nalazi se tako sa svojim fizikim tijelom u nekom drugom vremenu, moda ak i na istom mjestu od kuda je krenuo putovanje, ali nekoliko stoljea ili milenijuma prije. Fiziko putovanje kroz vrijeme je vrlo teko za izvesti. Tijelo koje imamo u sadanjem trenutku, teko je prilagodljivo na okolinu druge epohe te postoji veliki rizik da se prenesu bolesti i virusi nepoznati u to vrijeme. Zato takav putnik prolazi vrlo rigorozan pripremni trening. Pored toga, ako se gleda isto tehniki, nije jednostavno dematerijalizirati tijelo te garantirati njegovu savrenu materijalizaciju nakon povratka. PUTOVANJE KROZ VRIJEME SA SUPTILNIM TIJELOM Drugu mogunost putovanja kroz vrijeme nazivamo sa suptilnim tijelom jer ona ne ukljuuje dematerijalizaciju naeg vlastitog tijela ve se samo svijest ovjeka materijalizira u nekom drugom razdoblju i nekom drugom ivom biu. Kao i u prethodnom putovanju i ovdje temponaut nakon intenzivne pripreme ulazi u Kabinu i koncentrira se na svoju misiju. Izvan Kabine, operatori ukljuuju kontrolne ure aje. Nakon nekog vremena ispred temponauta se otvaraju Vremenska Vrata koja izgledaju kao prozor svijetla iz druge realnosti. Temponaut odlazi kroz taj prozor i stie u neku drugu vremensku toku u prostoru. U ovom sluaju, za svoje kretanje on treba koristiti tijelo nekog ivog bia iz vremena u koje odlazi. Njegova svjesnost se uskla uje sa osobom u ije tijelo ulazi i za kratko vrijeme postoje dvije osobe u jednom tijelu. Polazna toka za ovo je teza o postojanju due, svjesnosti i suptilnog tijela, dok je fiziko tijelo

29 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

poput odijela koje nosimo tokom svakog ivota. Smatra se da se svjesnost moe prenijeti ne samo u drugo ljudsko bie ve i u tijelo ivotinje. Tako bi bilo mogue gledati kroz oi sokola i uti uima lisice. Iako se na prvi pogled putovanje suptilnim tijelom ini jednostavnijim od onog koji zahtijeva potpunu dematerijalizaciju tijela, ono je jednako sloeno za izvesti. Kod ovog putovanja potrebno je da sustav vrijeme prostor stalno bude 'otvoren' tako da se ne izgubi veza izme u suptilnog tijela koje putuje i fizikog tijela koje se nalazi u Kabini. DOKAZI O PUTOVANJU KROZ VRIJEME Znate li da smo ve ostvarili putovanje kroz vrijeme ? Uobiajeno je da uivamo u matanjima o putovanju kroz vrijeme u nauno fantastinim filmovima i knjigama. Nismo ni svjesni da je granica izme u stvarnosti i mate esto vrlo mutna. Fiziar koji tu granicu ini jo mutnijom je J. Richard Gott, profesor astrofizike na Sveuilitu Princeton, jedan od vodeih kozmologa dananjice, osoba koja promilja probleme poput nastanka Svemira i organiziranja natjecanja srednjokolaca u znanosti. Dr. Gott je poznat po svom opirnom radu na problematici velikih struktura u Svemiru, kao i teoriji nastanka Svemira. Radovi na temu gravitacije doveli su ga do nekoliko vanih teoretskih otkria, ukljuujui i mogunost vremenskog putovanja u prolost. Dr. Gottova dostignua proteu se tako er i na edukaciju znanosti. H. G. Wells je napisao knjigu "Vremenski Stroj" jo 1895. godine. To je bilo 10 godina prije specijalne teorije relativnosti. U to doba, sa Newtonovom teorijom gravitacije, putovanje kroz vrijeme je izgledalo nemogue. Ali sa Einsteinovom specijalnom teorijom relativnosti, satovi koji se kreu kuckaju sporije, a kasnije, sa opom teorijom relativnosti, prostor i vrijeme se mogu zakriviti. Tako je mogunost putovanja kroz vrijeme postala realnost. Isto se moe rei za Carl Saganovu knjigu "Kontakt" o crvotoinama. Sagan je zamolio Kip Thornea da proui da li fizika crvotoina ima smisla. Tada je Kip Thorne ozbiljno pogledao u fiziku crvotoina i pronaao da su takvi uvjeti i rjeenja mogui. Ako bi imali takve crvotoine, mogli bi ih iskoristiti za izradu vremenskog stroja za posjet prolosti. Veina naunika smatra da nauna fantastika esto potakne na zanimljiva nauna istraivanja. Federacija Damanhur, dobro je poznata irom svijeta po svojim neobinim eksperimentima koji bi se mnogima mogli uiniti kao ista nauna fantastika - da nije praktinih i naunih dokaza koji ih ine stvarnim. Ujedinivi znanost, umjetnost, tehnologiju i duhovnost, istraivai Damanhura esto bi uspijevali u onome to je ostatak svijeta smatrao za nemoguim. Tako je bilo i sa eksperimentima putovanja kroz vrijeme. Veina ljudi smatra putovanje kroz vrijeme istom fantazijom dok je manji dio otvoren i na tu mogunost te si postavlja pitanja o pravoj prirodi stvarnosti koju moemo iskusiti kroz svoja osjetila. Bez obzira da li istraivanja u Damanhuru smatrali istinitim ili ne, bitno je da u svima nama ona pokreu neka nova pitanja i ideje koje prelaze okvire nae svakodnevnice. Teorijska istraivanja koja se nalaze iza ovih eksperimenata rezultat su prouavanja Ezoterne Fizike koja se kao posebna disciplina studira na Olami Damanhur Univerzitetu. Kada su Oberta Airaudija (inicijatora osnivanja Damanhura i mnogih istraivanja koja Damanhur provodi) pitali, emu toliko truda da se postigne putovanje kroz vrijeme, njegov odgovor je glasio : "Damanhur eli biti inovativan element drutva koji predlae ideje koje e ljudi u novom milenijumu dovesti do savrenstva. To su stvari i ideje koje teko da moemo i zamisliti. Za tako neto, potrebno je da ljudi promjene svoje ustaljene naine miljenja Danas, mnogi ljudi u svijetu razmiljaju kao da su na poetku 20 st. a ne u novom milenijumu. Moda e Damanhur koji nastoji kombinirati duhovna uenja sa tehnologijom, moi predloiti neke naine na koje ovjeanstvo moe evoluirati i proiriti se u vremenu i prostoru." PUTOVANJE U BUDUNOST Stephen Hawking, veliki suvremeni fiziar, u svom intervjuu 1995. godine, izjavljuje kako je putovanje kroz vrijeme teoretski mogue, jedini problem je da ono zahtijeva toliko enormno mnogo energije koju nije mogue prikupiti niti na jedan od poznatih naina.

30 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

Do sada smo zapravo govorili samo o mogunosti putovanja u prolost. No to je sa putovanjem u budunost ? Istraivai instituta Damanhur tvrde da nije nemogue otii u budunost kao takvu. Zapravo smatra se da je puno tee da ne bi rekli nemogue putovati na mjesta vee kompleksnosti, odnosno gdje je stupanj evolucije vei. Dok su recimo putovanja u neposrednu budunost, recimo nekoliko tjedana unaprijed za sada zaista nemogua. Istraivai Damanhura tvrde da je za putovanje u nau neposrednu budunost upravo problem energija. Trebalo bi previe energije za tako neto. Puno je lake otii u udaljeno vrijeme nego u neposrednu blizinu. Vremena koja su nam blizu jo uvijek oblikuju svoje doga aje. Ti doga aji su jo uvijek pokretni i stvaraju posljedice. Odlazak u to vrijeme znailo bi proi kroz tzv. iskrivljenost univerzuma to bi zahtijevalo nevjerojatnu koliinu energije. to se energije tie, federacija Damanhur se smjestila upravo na sjecitu Sinkronih linija. Sinkrone linije nazivamo velike rijeke energije koje okruuju na planet i povezuju ga sa svemirom. Energija koja tee du linija sauvana je u podzemnim stijenama i mineralima. Hram ovjeanstva sagra en je u srcu jednog takvog minerala po imenu Mylonit, starog preko 300 milijuna godina. Osnovna karakteristika tog rijetkog minerala je da ima sposobnost prijenosa i uskladitenja energije, tako da to mjesto postaje prava Vremenska Mina. Vremenske Mine su Damanhurijevski koncept koji oznaava mjesta koja imaju potencijal da sauvaju i prikupe veliku koliinu energije od Sinkronih linija i ljudske aktivnosti, te omoguuju da putovanje kroz vrijeme bude izvedivo. Prirodne karakteristike podruja na kojem je Hram sagra en, viestruko su jo i pojaane ritualnim pjevanjem, plesom, mantranjem i umjetnou koja obiluje alkemijskim simbolima izvedenim po zidovima podzemnih dvorana. I ne samo to, zidovi i podovi Hrama su ispunjeni sa 300 tona razliitih metalnih krugova, ica i spirala da se osigura to bolji prijem i provodnost energije. Tu ogromnu energiju preuzimaju posebni mehanizmi koju su u sklopu tzv. Vremenske Kabine. Kabina je veoma kompleksne strukture te ona tehniki omoguuje da putovanje kroz vrijeme bude izvedivo. U njenoj izradi je primijenjena visoko sofisticirana psihika i fizika tehnologija. Ona sadri spirale, kugle, kristale, elekromagnetska polja, oscilatore, lasersku tehnologiju, alkemijske materijale za aktivaciju, mehanizam punjenja itd. Kabina je dakle sloena cilindrina struktura koja omoguuje da se ode izvan uobiajenih zakona fizike.

31 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

STARI RAVNI PUTEVI I TAJNA STONEHENGEA


Prije 5000 godina u Europi su ivjeli ljudi kamenog doba koji su kao lovci i sakupljai prolazili breuljcima i nizinama kontinenata te njegovim otocima. Jeli mogue da su se kreui se slijedili raster koji se iri preko cijele povrine zemaljske kugle ? Pojedini geolozi i fiziari miljenja su da ima dovoljno indicija koje potkrepljuju ovu zapanjujuu tvrdnju. U Junu, 1921. britanski fotograf Alfred Watkins traio je na svojoj zemljopisnoj karti najkrai put do nekih megalitskih umjetniki povijesno vrijednih gra evina Engleske. Htio je napraviti fotoseriju. Kad je ta mjesta oznaio kruiima, ostao je zabezeknut, sva povijesna mjesta leala su tono na jednom pravcu proteui se nekih 100 kilometara. Jo je neto primijetio kad je jaui na konju s kompasom u ruci obilazio ta mjesta. Spomenuti se pravac protezao kroz crkve i kapele. Je li taj poredak moda sluajno takav !? Watkins je istraivao dalje te je otkrio da su se prije irenja kranstva upravo na tim mjestima nalazila poganska kultna mjesta. ZEMLJOPISNA PAUKOVA MREA Jo je 1909. godine, astronom Norman Lockyer naiao na neobine geometrijske veze izme u antikih svetita. Zanimljivo je to to se ini da je vrh toga geometrijskog lika Stonehenge, divovski kruni spomenik od kamena na jugu Engleske. Slijedee sjecite bilo je junije smjeteno kultno mjesto Grovely Castle, a potom Old Sarum. Oni su zajedno tvorili pravi jednostranini trokut. Tek se nakon toga u slijedeim desetljeima u cijeloj Europi otkrivalo sve vie takvih zamiljenih pravaca koji povezuju svetita. Kakvim nainom orijentiranja i zato su ljudi kamenog doba rasprostrli takvu kultnu "mreu" preko Engleske, to i dalje ostaje zagonetkom. MEGALITI BRITANSKOG OTOJA Britansko otoja prepuno je uspravnog kamenja, kamenih krugova i drevnih megalita; Avebury Henge u Wiltshireu, Rollright Stones u Oxfordshiru, Long Meg and Her Daughters u Cumbriji, Callanish on Lewis na Zapadnom otoju, Longstone, jedan od nekoliko stojeih kamena na Dartmooru, i ring of Brodgar u Orkneyju tek su neki od njih. Me utim, ni jedan nije toliko poznat i toliko tajanstven kao Steonehenge, koji se nalazi na osamljenoj salisburkoj nizini. Stonehenge se sastoji od dva kruga : onaj vanjski je od stupova kamenja koji su prije podupirali nadvoj (ostalo ih je samo est), a unutarnji od plavog kamena. Unutar tog kruga nalaze se dva niza uspravnog kamenja u obliku konjske potkove. Vanjski je niz od kamena pjeenjaka, dok je unutarnji od plavog kamena. Nijedan od nizova u obliku konjske potkove nije potpun. Neko je kamenje palo, a neko je nestalo. U unutarnjoj potkovi nalazi se samo jedan kamen slomljen napola, koji se naziva Altarov kamen, a oko vanjskog kruga nalazi se prsten od 56 rupa koje se nazivaju Aubreyine rupe. Nekih 80 metara od Altarova kamena nalazi se Heel Stone. Kamen pjeenjak od kojeg je nainjen vanjski krug Stonehengea, potjee iz okolice, a za plavi kamen se vjeruje da je na neki nain dopremljen iz Prescelly Mountainsa, daleko na jugozapadu Walesa. Prema radikalnijem miljenju isprepletenom legendama, donijet je u Wiltshire iz Irske arobnom moi arobnjaka Merlina, a u Irsku su ga iz Afrike donijeli divovi !

32 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

KAKO SU SE PREVOZILI GOLEMI KAMENI BLOKOVI ? U Europi je poznato vie od 600 megalita ili menhira. Oni su djelomino golemih dimenzija. Primjerice, veliki menhir "Brise" u Locmariaqueru u sjevernofrancuskoj Bretanji bio je nekad visok vjerojatno 50 metara i teio je oko 340 tona. Potres ga je prije mnogo vremena sruio i on se raspao na etiri djela. U oblinjem Carnacu vie od tri tisue kamena tvori duge nizove koji stre iznad horizonta. Kako su se prevozile ove goleme mase ? Neki zanastvenici zastupaju miljenje da je to bilo mogue zbog levitacije, dakle lebdenja, paranormalnog fenomena pri kojem se predmeti uz pomo duhovnih sila osloba aju sile tee. Moda to i nije neko prihvatljivo objanjenje ali istina je da su se za gradnju Stonehengea golemi plavi kameni komadi prevozili po 200 kilometara od udaljenih brda Prescelly u Wales sve do gradilita u Salisburyu. Ipak se radi o kamenim gigantima tekim 4,5 tone. Kako megaliti i kameni krugovi koji se uglavnom mogu nai na europskoj obali Atlantika pripadaju najstarijim gra evinama ovjeanstva, pitanje kako su ih prevozili nije toliko relevantno kao zagonetka koju nitko jo nije uspio odgonetnuti, koja im je bila svrha ? TO JE BIO STONEHENGE ? Veliki zagonetni kameni krug Stonehenge u engleskoj grofoviji Wiltshire sjeverno od Salisburyja. Stonehenge se smatra svetitem, ali se naga a nije li bio i u slubi astronomije. Raireno ali sasvim pogreno je vjerovanje da su Stonehenge sagradili druidi. Zapravo je Stonehenge napravljen prije otprilike 4000 godina, u neolitiku, za vrijeme mla eg kamenog doba. Time se iskljuuju Rimljani kao graditelji jednako kao i Kelti, koji su se tek u 6. st. pr. Kr. pojavili u Engleskoj. Prema tome, tvorcima Stonehengea smatraju se nepoznati narodi koji nisu znali ni itati ni pisati. Otada je nekoliko puta prepravljan, najnovije je preure enje bilo 1400 godine pr. Kr., u ranome bronanom dobu, kad je dobio dananji nepotpuni oblik. Toliko se sigurno zna, ali je mnogo neizvjesnija tona namjena ovog zdanja koje izaziva strahopotovanje. emu je takva gra evina sluila ljudima neolitskog doba koji ne samo da nisu poznavali astronomiju, i tajne svemira ve nisu niti znali pisati !? Je li Stonehenge bio Sunev hram, Mjeseeva zvjezdarnica, vrelo isceliteljske energije, vanzemaljski spomenik !? Postoji o tome mnogo teorija, od onih tajanstvenih do apsurdnih. Puno je toga napisano o navodnom poistovjeivanju kamenja s boanskim doga ajima, to dovodi do mogunosti da je Stonehenge sloena astronomska zvjezdarnica. Stonehenge je geometrijski i astronomski tono usmjeren, pa tako slii mnogim drugim kamenim tvorevinama kojih jo ima u Europi. Tajanstveni graditelji megalitskih krugova trebali su biti sjajni astronomi. Kameni za markaciju, skele i urezi u brdima, sve to postoji i uz njihovu pomo mogle su se promatrati zimska i ljetna ravnodnevnica te kretanja zvijezda. Primjerice, istina je da se crta izme u Heel Stonea i Altarova kamena podudara s mjestom izlaska sunca za ljetnog suncostaja. U svakom sluaju, kao to su istaknuli Janet i Colin Bord u knjizi Drevne tajne u Britaniji, nedavno su istraivai pronali nedostatke tih poistovjeivanja, pa bi stoga trebalo nanovo razmotriti ovu mogunost. PRIRODNA ENERGIJA Potpuno razliita teorija o namjeni Stonehengea potjee iz narodne predaje koja tvrdi da, poput ostalih megalita, njegovo kamenje ima iscjeliteljsku mo. To je uvjerenje dokumentirano jo u dvanaestom stoljeu, u knjizi Geoffreya iz Monmoutha Povijest britanskih kraljeva. Nadalje, za vrijeme istraivakog programa Zmajev projekt, koji je

33 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

1978. godine, zapoeo istraiva Zemljine energije Paul Deveraux, prikazano je da barem jedan od uspravnih kamena Rollrighta u Oxforshireu pokazuje brze fluktuacije magnetske energije i jako magnetsko polje. Zanimljivo je da su ljudi slomljenih udova stoljeima posjeivali Rollright Stones, vjerujui da e im kamenje pomoi, a dananja bolnika terapija otkrila je da elektromagnetizam ubrzava postupak zacjeljenja slomljenih kosti. Je li i to tek sluajnost ? Moda su te sile bile poznate graditeljima Stonehengea i ostalih megalitskih zdanja, pa su ih za tu svrhu podignuli na mjestima djelovanja Zemljine prirodne energije. I opet, Zmajev projekt je pokazao da su mnogi megaliti smjeteni na mjesta s geolokim poremeajima, ili u njihovoj blizini, poput tektonskih intruzija ili radioaktivnih podruja. Pri razmatranju Zemljine energije, neizbjeno se dolazi do zmajevih linija, ravnih zamiljenih crta koje spajaju prethistorijske i pretkranske spomenike, sveta mjesta i drevna magina podruja i koje vizualno ocrtavaju gustu mreu podzemnih kanala zemljine energije. Iako je tu ideju prvi put ozbiljno primijenio na britansko otoje 1921. godine istraivaki amater Alfred Wtkins, u Kini je stvarnost lung meia ili "zmajevih tragova" (to je i nadahnulo naziv Devereuxova projekta) prihvaena ve stoljeima. I ne samo to; ta ideja daje intrigantnu paralelu sa shvaanjem o energetskim tokama koje su temelj akupunkture, jo jedne drevne kineske tradicije. Na Zapadu, tema o Zemljinoj energiji jo uvjek potie kontroverzne stavove, ali vie nema sumnje u njezino postojanje ni snagu. Jedno snano iskustvo o njezinu djelovanju doivio je zapanjeni mladi William Lincoln 25. Augusta, 1974. godine, uveer. On i trojica prijatelja uli su u prsten koji su tvorila stabla bukve oko okrugla drevnog nasipa koji se zove Chanctonburry Ring, sjecita pet energetskih linija na vrhu breuljka Washington, West Sussex, kad ga je iznenada neka nevidljiva sila podignula u zrak vie od metra. Tamo je ostao barem 30 sekundi, lebdei vodoravno i urlajui od straha, a zatim je pao na zemlju. Moglo bi to biti samo sjeanje o snazi prolosti koja se ponekad javlja ak i u sadanjosti.

34 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

ATLANTIS
Suvremeni ovjek ima iluziju da je ovjek iz prolosti bio primitivni divljak, bez imalo tehnoloke spoznaje, osim uporabe kotaa i vatre. Ali piramide u Egiptu, udesni megaliti u Engleskoj (Stonehenge, i dr.), kao i ostaci drugih civilizacija od Mezopotamije do June Amerike, svjedoci su vanrednih ljudskih sposobnosti tisuama godina prije suvremene civilizacije. Zato je sve vie onih koji znaju da su stari narodi bili mnogo naprednijima no to smo mi to danas spremni priznati. Javlja se sve vie onih koji su uvjereni da su nekada postojale civilizacije razvijene poput dananje, a brojni "ufolozi" ove teorije povezuju s vanzemaljskim civilizacijama. Najpoznatija pria svakako je ona o Atlantidi, kontinentu koji mnogi vjeruju da se nalazio na mjestu dananjeg Atlantskog oceana... ATLANTIDA - OPIS VELIINE I MOI O Atlantidi zapis nalazimo u dijalozima Timaj i Kritija, grkog filozofa Platona (427-347. pr.Kr.). Najpoznatiji citat nalazimo u Timaj 24e : "Ispred tjesnaca koji vi nazivate Heraklovim stupovima, nalazio se otok vei od Libije i Azije zajedno; s njega su oni koji su tada putovali mogli prijei na ostale otoke, a s njih na cijeli kontinent sa suprotne strane koji je okruivao ovo pravo more." Trebamo razjasniti neke pojmove iz Platonovog citata. Prvo, Heraklovi stupovi su antiki naziv za Gibraltarski tjesnac. Libija je naziv za Afriku, mada su stari Grci mislili da je ona mnogo manja no to je danas poznato. Azija je ustvari naziv za Malu Aziju, koja odgovara dananjoj Turskoj. Tako Atlantida nema povrinu veu od Azije i Afrike zajedno, nego je vea od Sjeverne Afrike i Turske zajedno, to opet daje prilino respektabilnu veliinu. Zanimljivo je da Platon zna za postojanje otoka u Atlantiku, kao i za kontinent s druge strane Atlantika, odnosno Ameriku. To je samo dodatni dokaz da su stari narodi mnogo bolje poznavali zemljopis i putovali svakako vie i dalje no to smo i slutili. Platon Atlantidu slika kao jednu razvijenu civilizaciju, ali razvijenu sa stanovita antikog ovjeka. Atlantida je dobila ime po Atlasu, bogu koji na svojim pleima dri itav svijet. To je tipian grad drava, koji u nekim svojim detaljima podsjea na Babilon iz vremena VI stoljea pr.Kr. Atlantida je mona drava koja vlada i dijelovima Sredozemlja i koja dolazi u sukob s Atenom. U tom ratu Atenjani pobje uju i protjeruju Atlanti ane iz Afrike i Evrope. KRAJ ATLANTIDE "Kasnije, uslijed strahovitih potresa i potopa, tokom jednog jedinog dana i sljedee pogubne noi, utonu u zemlju otok Atlantida, potonu u more i nestade. Stoga je sada more tamo besputno i neispitano, jer smeta muljevito i plitko dno, koje je otok, spustivi se, ostavio za sobom" (Timaj 25d). Prema Platonu, kraj Atlantide doao je kroz iznenadnu i strahovitu kataklizmu (koja je razorila i staru Atenu). Debele naslage mulja kod Gibraltara posljednji su tragovi negdanje mone civilizacije. Sve se ovo, prema Platonovoj kronologiji, odigralo negdje oko 95. stoljea pr.Kr. RAZLOZI ZA SUMNJU Platon istie da je do ovih podataka doao iz spisa njegovog slavnog pretka Solona (640-560 pr.Kr.), atenskog vladara, koji je opet do svih ovih podataka doao od egipatskih sveenika iz Saisa. Me utim, iako je povijesno tono da je Solon putovao u Egipat, nema nigdje bilo kakvog spominjanja Atlantide. Isto tako, nigdje u Egiptu nije prona en niti najmanji nagovjetaj prie o Atlantidi. Stoga je izvjesno da se Atlantida prvi puta spominje tek kod Platona, a njegovo izmiljanje Solonovih i egipatskih zapisa dostatno je za odbacivanje povijesne pouzdanosti Platonove Atlantide. Dodatni razlog

35 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

sumnji nalazimo i u neprihvatljivoj kronologiji. Danas je vie nego jasno da se grka civilizacija, osobito Atena, pojavljuje nekih osam tisua godina nakon Platonove Atlantide. Navedeni su argumenti sasvim dovoljni da se odbaci pria o Atlantidi kao jedan tipino Platonov mit. Poznavateljima Platonove filozofije jasno je da se u njegovim djelima poesto nalazi mit, kao jedan slikovit govor o stanovitim filozofskim teorijama. Mit o Atlantidi u funkciji je Platonove teorije drave. Platon eli idealnu dravu, ali se susree (kao i mi) s gorkom realnou nesavrenstva. Stoga kroz mit o Atlantidi i Ateni, koja se zahvaljujui svojem savrenom politikom ustroju uspijeva suprostaviti monom atlantskom imperiju, Platon samo brani svoj filozofsko-politiki stav da je idealna drava mogua. Niti jednom ozbiljnom itatelju Platona ne moe pasti na pamet da priu o Atlantidi shvati doslovno. Tono je da su u prolosti nestajale brojne civilizacije, od Palestine do June Amerike. Sigurno je da su legende o njima posluile i Platonu da izgradi svoj mit. Atlantida je samo jedna filozofska metafora. Svi nagli zakljuci, osobito o povezanosti Atlanti ana i vanzemaljaca, samo su jo jedan pokazatelj lakovjernosti koja je ovjeka "krasila" od pamtivijeka. PRONA ENA ATLANTIDA !? Francuski naunik tvrdi da je pronaao mitski grad Atlantidu. Ve vie od dvije tisue godina spekulira se o lokaciji potonulog legendarnog. Najnovija arheoloka istraivanja morskog dna, koja seu u razdoblje od 9000 godina prije Krista, otkrila su potonulo otoje u blizini Gibraltarskog tjesnaca. Profesor Jacques Collina-Girard s Mediteranskog sveuilita smjetenog u gradu Aixen-Provence ponovno ucrtava karte tog podruja na temelju istraivanja koje treba pokazati kako su se ljudi uspjeli prebaciti iz Afrike u Europu. Platonova Atlandida bila je omanji kontinent. Jedan od prona enih potonulih otoka koji se nalazi u Gibraltarskom prolazu jako slii opisu Atlantide u Platonovim knjigama. Ima tjesnac i unutarnji zaljev, kako je to Platon i opisao. Kad se razina mora podigla, nakon posljednjeg ledenog doba, ti otoci ostali su ispod razine vode. Glavni problem s ovom teorijom u tome je to je mitski opis Atlantide uvijek ukljuivao i shvaanje da je taj otok bio velik poput omanjeg kontinenta, a ne dug petnaestak kilometara, te injenica da je nestao tisuama godina prije Platonova ro enja. Vie o istraivanjima je opisano u posljednjem broju francuskog naunog asopisa Comptes. NOINA ARKA - SPAS NAKON POTONUA ATLANTIDE Prema nekim izvorima, na naem planetu se u prolosti zbio i opi potop koji su preivjeli samo Noa i lanovi njegove obitelji u Noinoj arci, koju su morske struje nasukale navodno na obronke planine Ararat u dananjoj istonoj Turskoj na nadmorskoj visini od 4600 metara. S obzirom da je prosjena dubina svih mora oko 3800 metara, za vrijeme opeg potopa morala se od nekuda stvoriti barem ista koliina vode koja bi razinu vode digla za jo 4600 metara, i naravno, nekuda i nestati nakon potopa. Podudarnost nekih detalja ovih mitskih pria navode na zakljuak kako su one ustvari dvije varijante jednog te istog doga aja. Naime, promatra Noa bez suvremenih ure aja nije nikako mogao utvrditi da li otok tone ili je u pitanju podizanje ope razine mora pri potopu. Ako je mit o Atlantidi nastao na osnovi pria preivjelih, taj oevidac je mogao biti upravo Noa. Zanimljiva je i blizina postojbine autora mita o Atlantidi, navodno mjesto ostataka Noine arke i prostora koji su oko 4500 godina prije Krista nastanili Sumerani, narod nepoznata porijekla i pradomovine. Listajui Opu enciklopediju nalazimo zapise o glinenim ploicama koje opisuju mit o Noinoj arci, Babilonskom tornju kojeg su gradili Noini potomci, razvijenom klinastom pismu, poecima kozmogonije, mit o raju i prvom ovjeku na podruju june Mesopotamije koju su nastanili Sumerani. Sumerane smatramo narodom bez pradomovine moda ba zato to je ona potonula i nemamo dokaza o tome kako se njihova civilizacija razvila do tako visokog stupnja dok su drugi narodi jo crtali po piljama. Prema ovom teoremu, Noina arka je nakon potonua otoka noena morskim

36 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

strujama pristala negdje na sjevernoj obali Indijskog oceana, najvjerojatnije kod Perzijskog Zaljeva. Prema smjeru tih struja zakljuujemo da je Atlantida, odnosno Noina pradomovina bila negdje u ekvatorskom dijelu tog oceana. Indonezijska otoja su moda bili vrhovi planina na tom potonulom kontinentu. Po dananjem broju stanovnika Indonezije lako je zakljuiti da su tamo jako povoljni prirodni uvjeti za ivot. Neslaganja pojedinih detalja mitova kod raznih naroda moemo smatrati kao posljedicu krivog prevo enja pri prepriavanju zbivanja pripadnicima drugih naroda. Naime, prije vie tisua godina sigurno nisu postojali dobri rijenici a ni zemljopis ba i nije bio razvijen, tako da je recimo sueni ulaz u Perzijski zaljev kod starih Grka protumaen kao ulaz u Sredozemno more, poznat kao Heraklove stube. ISTRAIVAKA VJEROVANJA Charles Hapgood, profesor na Keene Stateu, dijelu Sveuilita New Hampshire, autor poznate knjige "The Path of Pole" (1970), koji je vjerovao kako je na Zemlji postojala civilizacija prije 100.000 godina. Jedna od njegovih znaajnijih teorija jest svakako teorija pokretanja Zemljine kore, pri kojoj mu je pomogao i sam Einstein, a koja je objanjavala kako su se neka podruja u ledenom dobu mogla nai pod ledom, dok su druga mogla imati sasvim ugodnu klimu. Hapgood je vjerovao da je Atlantida postojala, dokaze za to nalazi u starim kartama, primjerice karti koju je sastavio turski pomorac Piri Reis 1513. godine, a na kojoj je pisalo kako je karta izdvojena iz velikog broja starih zemljopisnih karata (pretpostavlja se da bi mogle biti stare oko 4.000 godine pr.Kr.), a na kojoj se prikazuje Juna Amerika, dio zapadne Afrike a na dnu karte, ispod June Amerike nalazilo se tlo koje je po svemu sudei, moralo biti dio Antarktika. Ono to je zau ujue kod ove karte jest to da je Antarktik otkriven tek 1818. godine, a tek sonarnim snimanjem koje je provedeno 1949. godine utvr ena je konfiguracija njegovog tla. Ta karta dovela ga je do zakljuka kako je prije posljednjeg velikog pomicanja Zemljine kore, manji dio antarktikog kontinenta, bio izvan antarktikog kruga, a tek se poslije primaknuo blie i zato moda bio bez leda 9600 godina pr.Kr. Tada je, prema Platonu, nastala Atlantida. Jo jedna karta privukla je njegovu panju, a to je karta koju je izradio Orontej Finej godine 1531. a prikazivala je Antarktik kakav uglavnom izgleda na dananjim kartama. A na njoj su bili prikazani zaljevi bez leda, rijeke koje su tekle u more, ak i planine koje su sad zakopane pod ledom. Tko su bili ljudi koji su iscrtali ove karte takvom preciznou da ih ni dananji naunici ne mogu objasniti ? Da li su oni ostavili svoje bogato naslje e i naune spoznaje koje su pomogle izgradnji nekih velikih spomenika iz povijesti nae civilizacije ? to je uzrokovalo njihovu propast ? Me utim, sam Hapgood za svoju je Atlanditu namijenio drugo mjesto, otok koji se nalazi uz obalu June Amerike, otprilike 1 600 kilometara udaljen od obale Venezuele i koji je vidljiv na karti Pirija Reisa i na jo dvjema starim kartama, a na ijem se mjestu danas nalaze samo dva mala otoka poznata kao stijene Sv. Petra i Pavla. Istraivanje koje je Hapgood namjeravao provesti na ovom mjestu nikad se nije dogodilo, a dokaze koje je navodno imao za postojanje civilizacije stare 100.000 tisua godina koja je obitavala na podruju Amerike i Antarktika (koje je spomenuo u pismu Randu Flem-Athu) nije nikad iznio jer ga je pomela iznenadna smrt. Dokazi da je u prolosti ove planete postojala civilizacija na zavidnom tehnolokom nivou, koja je na neki nain utjecala na stvaranje civilizacija koje danas poznajemo, brojni su. Bez obzira koliko pitanje Atlantide i njezino smjetanje na Antarktik bili inicijalne hipoteze, oboriva teorija ili jednostavno povijesna legenda ili mit, ne moemo zanemariti vanost ovih istraivanja. A to je upravo ono to ovu knjigu ini vrijednom svaije kune biblioteke. NEKE OD PRIA O NESTALIM KONTINENTIMA Pria o Atlantidi je dobro poznata svima onima koji vole mitove i misterije to ukljuuje veliki broj onih koji vole SF, fantasy, "male-zelene" itd. Me utim naklapanja o njoj su dugaka i nekada pomalo zamorna pa je teko napraviti nekakvu recenziju svih tih pria. Uglavnom se vode debate oko toga da li je taj izgubljeni kontinent ikada postojao i gdje je u tom sluaju bio smjeten. Prema jednoj teoriji Atlantida nije jedini kontinent koji

37 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

nestao u dubinama oceana. Smatra se da je postojao veliki kontinent Lemurija koji je u sebi sadravao Mu, Mar i Lumaniju. Tako er su postojale zemlje Thula i Hiperborea koje su prema prii skrivene pod velikim ledenim pokrivaem na Sjevernom polu. Prema istoj teoriji prvotni Atlanti ani su bili vanzemaljskog porijekla. Po izgledu sliili su ljudima, ali su bili dosta vii i bez ijedne dlake po tijelu. Poznati su i iz prie o genezi kao Elohim i Annunaki prema kojoj je njihov ivotni vijek preko 800 godina. Veina starih civilizacija spominje ih kao Titane ili visoke ("the tall ones"). Teoriju o njihovom postojanju potkrepljuju priama iz dnevnika panjolskih konkvistadora koji su ih opisali kao visoke plavooke divove (8-12 stopa) koji tre po Andama te nekim arheolokim dokazima uglavnom kostura tih "visokih ljudi". Gotovo sve teorije o nestalim kontinentima govore o naprednoj tehnologiji gdje se spominje uporaba atomske energije, kontrole vremena, napredne arhitekture itd. Me utim moda najfascinantnija i najzanimljivija od svih je teorija o koritenju kristala kao izvora energije i u druge nepoznate svrhe. Prema njoj Atlanti ani su imali daleko vea znanja o kristalima nego to je danas poznato modernoj znanosti koja jo od 1990. godine pokuava stvoriti savreni kristal koji moe izdrati sve vibracije i koji bi se mogao koristiti onako kako su to inili Atlanti ani. Prvi koji su poeli istraivati kristale bili su sveenici koji su ih me u ostalim rabili i za poticanje parapsiholokih sposobnosti poput vidovitosti, telekineze i ostalog. Svaka kua je imala kristale koji su skupljali energiju od sunca i tople vulkanske lave. Kako se energija dobivala dosta jednostavno i kako je tako dobivene energije bilo na pretek moe se pretpostaviti da je to bio pravi raj na zemlji. Me utim, da sve to ne bi bilo tako idilino, sve dobro se moe upotrijebiti i u loe svrhe pa tako i kristali. Snage Arhiemanic poele su borbu za prevlast sa sveenicima. Oni su postavljali kristale ispod velikih svetita te su u njima pobu ivali velike vibracije koje bi razorile hramove. Na takav in nasilja sveenici su uzvratili istom mjerom to je kasnije dovelo do otalne katastrofe tj. do stranih potresa i na kraju do nestanka cijelog kontinenta u tiini oceana. Smatra se da su prije potopa sveenici pomou brodova evakuirali manji dio ljudi te ih poslali na razne strane svijeta. Tako se vjeruje da se civilizacija Atlantide proirila na Ameriku, Egipat i drugdje. Zato se ne treba uditi naprednoj tehnologiji kojima su Egipani i Maje podizali svoje piramide koje su bile kopije onih koje su postojale na Atlantidi, a bile su napravljene od kristala. 1970. godine, Dr. Ray Brown je uz pomo sedam ronilaca istraivao morsko dno u podruju Bahama gdje je naao neke metalne predmete te minijaturnu piramidu napravljenu u potpunosti od kristala. Kasnije su izvrena istraivanja te piramide na univerzitetu u Floridi gdje se pokazalo da ona pojaava i usmjerava energiju koja prolazi kroz nju. Za djelo ljudi s Atlantide smatraju se i velike kristalne lubanje koje su kao i prije spomenute piramida velike zagonetke modernoj znanosti. Kao to sam naziv kae, kristalna je lubanja replika ljudske, napravljena od razliitih vrsta kristala (najee od ametista ili kvarca). Danas neprocjenjivo vrijedne na ene su pokraj ruevina starih civilizacija Inka, Maya i Azteca. Na alost nije mogue tono odrediti toan datum njihova nastanka jer ne postoji metoda odre ivanja starosti kvarca. Hewlett-Packard (struni tim Amerikog instituta) prouavao je 19701971 Michell-Hedges-ovu lubanju i zakljuio kako je dananjom tehnologijom apsolutno nemogue napraviti repliku takve lubanje. Naime, povrina tih lubanja je tako glatka da jednostavno nije poznata metoda kojom je ona postignuta. Mnogi vjeruju kako kristalne lubanje koriste kao svojevrsno spremite podataka koje sadri cjelokupnu povijest naeg planeta ukljuujui i "naj-pitanje", porijeklo ljudskog roda. Michael Kant, ekspert za kristalne lubanje, smatra da tehnologija potjee sa Atlantide, a tamo su je donijeli stanovnici zvije a Plejade. Prema njegovim tvrdnjama Zemlju je posjetilo dvanaest vanzemaljskih vrsta, a svaka je donijela kristalni kostur koji je sadravao znanje i genetike kodove dotine rase. Isto tako, pretpostavlja se da postoji i trinaesta lubanja koja objedinjuje ostalih dvanaest. Zajedno su poznate kao "13 vladajuih lubanja". Kao i poetak Atlantide i njezin kraj je isto toliko misteriozan. Da li je nestala usred erupcije vulkana i potresa koji je uzrokovao njezino potonue ili pak unitenjem atomskim ili nekim drugim orujem ostat e tajna koja e kao i sama pria o Atlantidi zauvijek pobu ivati radoznalost svih onih koje zanimaju takve misterije. A misterija o Atlantidi i ostalim nestalim kontinentima e uvijek postojati.

38 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

TAJNE KOMORE VELIKE PIRAMIDE I SFINGE


Spomenici u Gizi predstavljaju jo i dan danas veliku zagonetku, kako funkcijsku tako i graditeljsku. Kao takvi, oni u sebi i skrivaju neto zagonetno. Zasigurno najvanija i najpoznatija misterija jesu tajne komore u oknu Velike piramide i u tunelima ispod Sfinge. Naime, mnogi vjeruju da se upravo tu nalazi Dvorana spisa gdje se uva mudrost i znanje drevne civilizacije koju je, mogue, unitio potop. Dvadesetih godina prolog stoljea mediji su se zainteresirali za "usnulog proroka" Edgara Caycea. Cayce je otkrio da moe doi u stanje dubokog transa, te je mogao uspjeno dijagnosticirati bolesti mnogim ljudima i odrediti im lijek. No, Cayce je bio najpoznatiji po svojim "itanjima", kojih ima ukupno 700. Ta itanja opisuju priu o kontinentu Atlantidi koji je zadesila strana katastrofa, te je uniten oko 10000 godina prije Krista dok je veina preivjelih naselila dolinu egipatskog Nila. Cayce je za sebe govorio da je reinkarnacija njihovog glavnog sveenika Ra-Ta-a, te je vie puta spominjao tragove koji pokazuju da su u Egiptu pohranjeni spisi o Atlantidi.
Upuaut - Specijalno dizajniran robot za istraivanje okna

Godine 1973. pokrenut je projekt s ciljem potrage za tajnim komorama ispod Sfinge uz pomo tada suvremenog radara koji prodire kroz tlo. Otkrivene su nekakve anomalije ispod stranjih i prednjih apa Sfinge za koje se kasnije uspostavilo da su samo upljine nastale prirodnim procesima. Me utim, u jesen 1993. godine, oko Sfinge su provedena nova seizmografska istraivanja te su otkrivene nove anomalije i upljine koje su opisane kao nekakvi pravougaoni prostori, previe pravilni da bi bili rezultat prirodnih procesa, pa je oito da ih je napravila ljudska ruka. Ono to je najintrigantnije jest upravo ta pravougaona komora koja se nalazi na mjestu gdje ju je "vidio" Edgar Cayce, ispod prednjih Sfinginih apa ! Daljne istraivanje je naalost prekinuto radi razilaenja timova koji provode projekte mjerenja u Gizi. Mnogo izgledniji sluaj je onaj s tajnom komorom u junom oknu Kraljiine komore u Velikoj piramidi. Godine, 1993. jedan njemaki istraiva je dobio dozvolu za istraivanje, te je napravljen specijalni minijaturni robot. Robot je nakon 65 metara vonje tunelom otkrio malena vrataca s bakrenim kvakama, ali s jedva primjetnim prorezom na donjoj desnoj strani vrata. Tek u jesen 2002. godine, poslije mnogih natezanja i prepiranja egipatskih i inozemnih strunjaka i naunika u vezi s dozvolama za istraivanje, u okno je poslan suvremeniji robot opremljen svrdlom za buenje i fiber-optikom kamerom. Robot je svrdlom izbuio rupu te gurnuo kameru s jakim osvjetljenjem, ali na razoarenje nazonih, iza vrata nije bilo komore nego jo jedna slina vrata. Me utim, usprkos tome, i dalje se vjeruje da postoji komora iza tih drugih vrata, te se spremaju novi pokuaji u rjeavanju te velike misterije, pokuaji koji e najvjerojatnije zapoeti u prvoj polovici 2005. godine.

39 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

DIVOVSKI HUMANOIDI - JETI, BIGFOOT & SASQUATCH


Jedna vrlo zgodna tvrdnja koju je sam Albert Einstein izrekao 1930. godine... "Najljepe to moemo iskusiti jest tajanstvenost. Tajanstvenost je izvor istinske umjetnosti i znanosti."

Njegove rijei isto kao i prije 66 godina imaju istu vrijednost. Znanost kao utvr ena i dokazana ne prua mnoge mogunosti skretanja sa njenog glavnog puta, no uz nju teku i bezbrojni mrani putevi koji vode do neoekivanog i nepojmljivog. Mi se kreemo upravo tim sporednim putevima, istraujemo neobine pojave, najpoznatije tajne cijelog svijeta i manje poznate zagonetke koje nita manje ne zau uju od onih poznatijih. Jedna od nerjeenih tajni naih vremena koja je bila ciljem mnogih pokuaja prevara i obmana je ona o divovskim humanoidima. Nikada istraivanja nisu donijela neke vee rezultate ili bolje rei konkretne dokaze o istinskom postojanju divovskih humanoida. Upravo zato jer jo nema dokaza o njima. NA TRAGU JETIJA Jeti ili snjeni ovjek obino se zamilja kao velika dlakava ivotinja nalik na ovjeka. Mnogi oevici tvrde kako su ovakvu ivotinju kako nakratko hoda snijegom prekrivenim planinama ostavljajui za sobom goleme tragove. Istraivanja zoologa Ivana T. Sandersona i dr. Bernarda Heuvelmansa te kriptozoologa Lorena Colemana otkrila su da bi se Jetiji mogli svrstati u tri zasebne morfoloke vrste s potpuno razliitim prebivalitima. Prva vrsta je patuljasti Jeti nazvan teh-Ima, druga vrsta je pravi Jeti ili meh-teh i trea i najimpozantnija vrsta je divovski Jeti poznat pod imenom dzuteh (krupna stvar) ili rimi, tok, i nyalmo. Patuljasti Jeti visok je oko jednog metra ima gusto crveno krzno i malu grivu. Ostavlja tragove velike 13 cm nalik ljudskima a ivi u niim dolinama Himalaje u Nepalu i Tibetu te u gornjem podruju Brahmaputre. Prema Sandersonovu miljenju teh-Ima mogao bi biti primitivna rasa malih dlakavih ljudi, neka vrsta protopigmejaca. Druga vrsta "pravi" Jeti najee se pojavljuje u takozvanim vi enjima snjenog ovjeka. Dosta je krupan i velik kao ovjek od metar i pol do metar i osamdeset visine, prekriven je kratkim gustim krznom crvenkastosme e boje katkad sive. Iako prebiva na istim mjestima kao patuljasti Jeti, obino nastanjuje vie planinske ume, ali se katkad upuuje preko snjenih polja u potrazi za hranom ostavljajui poznate treagove "snjenog ovjeka". Iako slini ljudskim stopalima, mogu se odmah razlikovati njegovi tragovi od ljudskih po tome to mi je drugi prst vei od palca. Divovski jeti , dzu-teh, rimi, tok ili nyalmo udomaen je u najsurovijim podrujima istonog Tibeta, Sikkima, Bangladea, Mayanmara, Mandurije i sjevernog Vijetnama. Unato svojoj veliini, vrlo je srameljiv, glava mu je spljotena, ima dugo upavo krzno crne ili tamnosive boje. Za razliku od "pravog" jetija, njegovi otisci stopala jako slie na ljudske ali tragovi otkrivaju da na svakoj nozi ima dva jastuia. NAVODNI DOKAZI O POSTOJANJU JETIJA Svako toliko na Zapad procure izvjea o prona enim djelovima jetija. Me utim, nakon ispitivanja potvrde se uobiajene pretpostavke. Sir Edmund Hillary je 1960. godine, za vrijeme tromjesene ekspedicije u Nepalu, u samostanu Khumjung vidio navodni jetijev skalp. Dobio je doputenje da ga uzme na ispitivanje u Europu, gdje je utvr eno da se radi o planinskoj divokozi (Capricornis sumatraensis). Stoga je sve proglaeno prevarom, ali jedna injenica se nije uzela u obzir. U nepalskim vjerskim obredima "jetijev skalp"

40 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

nosi osoba koja ima ulogu jetija. To naime znai da skalp predstavlja jetija, a ne da mora potjecati od njega. Zapadnjaci esto grijee podrazumjevajui da "jetijev skalp" mora pripadati jetiju, ime se moe objesniti zbrka oko skalpa iz Khumjunga. Drugi poznati dokaz o postojanju jetija. Nepalski samostan Pangbocheu posjedovao je navodno ouvanu jetijevu ruku. Sa nje su uzeti uzorci koe i kosti koje je analizirao antropolog profesor Osman Hill i njegov tim na kalifornijskom sveuilitu u Los Angelesu. Tu su pokazali da tkiva pripadaju nepoznatoj vrsti primata. Jo uvjek postoje slike ruke, ali sama ruka je tajanstveno nestala u Aprilu, 1991. godine i nikad vie nije prona ena. Prije nego je usljedilo razaranje tibetanskih samostana, kada je Kina pripojila Tibet, lama Chemed Rigdzin Dorja Lopu izjavio je da je 1953. godine, pregledao dva mumificirana primjerka rimija, ili divovskog jetija. Jedan se nalazio u samostanu Sakyi a drugi u samostnu Riwoche u provinciji Kham. Me utim, ne mogu se sva otkria objasniti pokuajima prevara. Ekspedicija u Nepal koju je 1953. godine, organmizirao teksaki naftni miljuna Tom Slick, vratila se s jetijevim izmetom. U njemu je otkrivena nepoznata vrsta parazita a budui da ivotinjske vrste esto imaju parazite svojstvene samo njima, dobiven je dokaz da postoji barem jedna vrsta jetija koja je poput njegovih parazita, zaista nova vrsta. KRVNE VEZE !? to je najzanimljivije iste takve tragove s druge strane oceana ostavlja amerika tajanstvena ovjekolika ivotinja, bigfoot ili Sasquatch, a i opisi divovskog jetija i bigfoota su slini. Zapravo opisi su toliko slini da kriptolozi vjeruju da spadaju u istu vrstu. Vrsta bi mogla biti Gigantopithecus u koju spadaju velika stvorenja nalik majmunima koji su ivjeli u sredinjoj Aziji, a vjeruje se da su izumrli prije oko 300.000 godina. Sve do sad nije prona en uzrok njihova izumiranja, a u vrijeme postojanja Gigantopithecusa, Azija je kopnom bila povezana s Aljaskom. Budui da su mnoge ivotinjske vrste prele to kopno te se nastanile i udomaile u Novom svijetu, lako je mogue da je i Gigantoputhecus uinio isto. Ako bi se prihvatilo ovo objanjenje i ako je mogue da je Gigantopithecus opstao tamo do dananjih dana izmiui naunom otkriu, to bi objasnilo izvjea o vi enjima bigfoota. Jednako tako bi se mogla objasniti i skrivena populacija u svojoj Azijskoj domovini, divovski jeti. Nauno objanjenje koje se najvie pribliilio objanjenju postojanja ovog divovskog humanoida, upravo je ovo, no ne moe se sa sigurnou tvrditi da je i istinito jer navodno istinite dokaze o njihovom postojanju ili tanom prebivalitu, sve do dananjih dana nikada nisu prona eni. No kako je svijet pun tajni, ovo objanjenje je prihvatljivo svakome tko bi u divovskog jetija zaista elio vjerovati.. KONTROVERZNI DOKAZI O POSTOJANJU BIGFOOTA Malo je tajanstvenih ivotinja bilo predmetom tolikih prevara i kontroverzija kao bigfoot. Takorei svaki dokaz o postojanju te ivotinje koji su pruili istraitelji na kraju je nauno diskreditiran. Dobro poznati film koji prikazuje bigfoota vi enog u Bluff Creeku u Kaliforniji, snimio je 20. Septembra, 1967. godine, Roger Patterson u drutvu prijatelja Boba Gimlina. Jahali su na konjima kad su navodno vidjeli to stvorenje kako ui na obali rijeke. Konji su vjerojatno preplaili bigfoota jer se odjednom uspravio i otiao osvrui se prema njima, a zatim je nestao u umi. Patterson je potrao za njim snimajui svojom 16 mm kamerom. Iako se film tresao i bio vrlo kratak, na njemu se jasno vidjela unjasta glava, visea prsa, tamnosme e krzno i majmunski oblik. Profesor antropolog Grover Krantz sa sveuilita Wahington State vjeruje u autentinost filma jer ovjek ne bi mogao izvesti prikazan nain hoda kao ni pokrete miia. No s druge strane neki filmai koji se bave specijalnim efektima tvrdili su da u Hollywoodu svatko zna da je bigfoot iz Bluff Creeka preobueni ovjek. No kada je poznati istraitelj bigfoota John Green upitao stunjake za specijalne efekte u Disniyevom studiju da li je 1967. godine, bila dostupna tehnika specijalnih efekata za snimanje takvog filma odgovorili su negativno.

41 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

Me u ostalim dokazima tu su i sporni dokazi humanoidnih otisaka stopala koji su prona eni isto tako na podruju Tiger Creeka u sjevernom djelu oregonskih Blue Mountains. Neki su toliko detaljni da se vide dermatoglifi (urezi na koi). Otiske je pronaao umar Paul Freeman, 10. Oktobra, 1982. godine, nakon to je u blizini vidio 2,5 m visokog bigfoota. Na temelju upravo tih famoznih otisaka, stvorenje je dobilo svoje ime, bigfoot. Ipak, ako su ti prvi sluajevi vi enja tog stvorenja u SAD-u temeljena na prevari, koliko su onda pouzdana bezbrojna vi enja i otkria koja su prijavljena otada ? Prikupljeni su i neki uzorci dlake i fekalija, ali se ispostavilo da pripadaju drugim ivotinjama, ili ak da ih je napravio ovjek. Primjerice, za navodne uzorke bigfootovih dlaka, koji su na eni tokom 1987. i 1988. u Blue Mountains u Washingtonu i Oregonu, fiziar Edward Winn je 1991. godine, otkrio da se radi o sintetikim akrilikim vlaknima. Nakon svega ovoga, ne iznena uje to su se neki istraivai bigfoota poeli pitati da li uope postoji postoji neki uvjerljivi dokaz o postojanju bigfoota u SAD-u. SASQUATCH Unato kontroverznom bigfootu, vrlo je leika vjerojatnost da je njegov kanadski dvojnik sasquatch doista nesporna tajanstvena ivotinja. Tu ve nekoliko stoljea postoji domorodaka predaja o tom stvorenju, kao i njegovo ime, a postoje i neki intrigantni predmeti koji su povezani s tim narodnim priama. Me u njih spada i maska sasquatcha koja je izrezbarena iz crvene cedrovine i potjee iz 1850. 1870., a nosili su je ljudi iz plemena Niska, ogranka plemena Tshimshian u Britanskoj Kolumbiji. Maska se sada uva u muzeju Harcard University's Peabody i najstarija je poznata kanadska maska sasquatcha. Uspore ujui je s opisima oevidaca koji su vidjeli stvorenje, ini se i da je najrealistinija, ostale su maske iz ovog podruja vie stilizirane. Ova tri misteriozna humanoida jeti, bigfoot i sasquatch danas jo uvjek postoje bez dokaza o tome dali su zaista tu. Da li je legenda o njima stvarna ili je to sve samo prevara koja traje ve stoljeima, to e pokazati samo budua istraivanja.

42 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

TAJNA TEMPLARA
Templari su vjerovatno jedno od najzagonetnijih pitanja zapadne kulture. Kao red osnovani su devetnaest godina nakon prvog kriarskog pohoda (trajao od 1096-1099). 1118. godine utemeljitelj reda Hugo de Payen otputovao je iz Svete Zemlje u namjeri da osnuje red ija e zadaa biti zatita hodoasnika na njihovim putovanjima u Jeruzalem. Godine 1128. red je slubeno potvr en od strane pape Inocenta III, te je populariziran irom Europe to je zasluga opata Bernarda od Clairvauxa. Dvije godine kasnije osniva reda Hugo de Payen vraa se u Jerusalem sa novim lanovima reda. Templari tada broje vojnu silu od 300 vitezova i poznati su po hrabrosti u bitkama, ali i skromnom redovnikom ivotu. Najjednostavnije reeno templari postaju redovnici vojnici. O njihovoj visokoj reputaciji svjedoi i to da im je vladar Svete Zemlje dao itavo jedno krilo svog dvora u Jeruzalemu da bi tamo boravili. U tom trenutku poinje jedna od najveih misterija zapadne civilizacije. Naime, ispod njihovog boravita "sluajno" su se nalazili ostaci starog Hrama koji je izvorno dao sagraditi Salomon, sin Davidov. Da li su templari nasumce odabrali mjesto na kojem e se smjestiti ili je to dio jednog pomno razra enog plana ? U svakom sluaju duni smo razjasniti zato je Hram bitan. Dakle, da preskoimo ire istorijske uvode, nakon velike pobune idova pod Rimskim carstvom (66. - 70. n.e.), po nekim su izvorima u oekivanju odmazde rimskih legionara, mnoge dragocjenosti sakrivene u prostorima hrama koji je zatim razoren. Stoga se moe slobodno rei da su templari bili u stvari srednjovjekovni tragai za zlatom i dragocjenostima koje su skrivene tokom ratnih opasnosti za vrijeme idovskog ustanka. Ipak, da li bi to bila cijela istina ? Promatrajui istoriju vjerojatno ne, ako ak ne bismo mogli nai i sasvim drukiju interpretaciju istorijske uloge koju je ovaj sveeniki red odigrao. Naime, nisu samo dragocjenosti bile sakrivene da bi se sprijeilo pljakanje idova, postojalo je tu i neto puno vrednije - vjerski spisi i najvjerojatnije izvorna tumaenja vjerskog naukovanja iz kojeg se kasnije razvilo kranstvo. Bilo kako bilo, templari su uspjeli u kratkom razdoblju postati respektabilna vojna, ali i diplomatska sila koja je bila prisutna irom kako kranskog tako i arapskog svijeta. Utjecaj im je toliko narastao da su mnogi plemii pristajali u njihove redove (op.a. templari su imali vrlo stroge kriterije oko toga tko moe biti primljen u red), a vladari su im mahom poklanjali velike posjede i dijelili privilegije. Zanimljiv je doga aj koji svjedoi o njihovoj moi; naime, kada je Henrik III 1252. pokuao konfiscirati jedan dio imovine, tada ve vrlo bogatog reda, poglavar mu je drsko odgovorio kako e mu oprostiti njegovu "glupu" izjavu, te da e vladati toliko dugo koliko e biti pravedan ! Nije li to oiti primjer djelovanja organizacije koja je po svemu sudei izvan dosega jednog od najmonijih evropskih vladara ? Uz to treba dodati da su templari u to vrijeme imali i monopol na proizvodnju gotovo cijele najnaprednije vojne tehnologije, posjedovali su vlastite bolnice, te su razvijali i istraivali medicinu. Tako er su posjedovali jaku trgovaku i ratnu flotu. Zaista respektabilna snaga kad se jo uzme u obzir da su odgovarali jedino papi. Oito, samo im je papa mogao stati na kraj. To je vjerojatno bilo i u interesu veine evropskih vladara kada su templare poeli proganjati kao heretike. U Parizu su 1310. na lomai, pod optubom da su heretici, spaljena 54 templara. Dio reda uspio se spasiti i navodno se sklonio u kotskoj. to je bilo povod da templari padnu u nemilost pod optubom da su heretici, a poznati su bili kao kriari i borci za kranstvo ? to je to bilo toliko vano da je i samog papu natjeralo da se okrene protiv reda koji je sam potvrdio i dao mu ogromne slobode !? Moda se neki od odgovora nalaze zakopani pod kapelom Rosslyn u kotskoj gdje su se navodno sklonili posljednji templari. U svakom sluaju templari su izme u ostalog mueni pod optubama da se ne poklanjaju liku Krista kao boanstva, te to je jo

43 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

zanimljivije, zadnji njihov poglavar tokom ispitivanja od strane inkvizicije uope ne porie ove optube ! Je li to znak da su templari uistinu stoljeima uvali pravu istinu o kranskoj vjeri, istinu koja je mogla nakoditi ak i papi ? To je ve prihvatljivija varijanta, za razliku od one gdje su templari prikazivani kao obini lovci na zaboravljene dragocjenosti i zlato. U svakom sluaju dokazi o drevnim iskapanjima Hrama nepobitni su. Godine 1894. engleski Kraljevski kontingent inenjeraca (pod vodstvom porunika Charlesa Wilsona) naiao je na mnotvo prokopanih hodnika dok su poduzimali vlastito istraivanje. Tokom iskapanja prona eno je i nekoliko predmeta (slomljeni ma, kri itd.) ije porijeklo je nesumnjivo templarsko. Sasvim je logino za pretpostaviti da su templari za svoga istraivanja, moda i sluajno, naili na otkrie koje im je nesumnjivo pridonijelo u afirmaciji njihovog reda. to je to uistinu bilo ostaje jo uvijek zagonetka. Moda bi jedno od objanjenja moglo biti slijedee; nekolicina evropskih plemia pod krinkom zatite hodoasnika odlazi u Svetu Zemlju i u tajnosti vri potragu za drevnom tajnom koja e im, ukoliko je prona u, priskrbiti neogranienu mo. Vjerojatno dobro upueni u to to trae ne odustaju i nakon desetak godina neuspjene potrage. Njihov vo a Hugo de Payen, najvjerojatnije uz materijalni dokaz njihova otkria, odlazi u Evropu gdje uz pomo opata Bernarda od Clairvouxa pridobija veinu europskih monika da se pridrue novoosnovanoj organizaciji (sasvim je izvjesno da je potvrda nekakvog bitnog otkria pridonijela masovnom pristajanju uz templarski red). Da bismo u cijelosti shvatili koliku bi vanost moglo imati otkrie koje bi bilo u mogunosti promijeniti pogled na najranije razdoblje krcanstva, dovoljno je pokuati razmiljati na nain srednjovjekovnog ovjeka. Bilo je to razdoblje vrste dogme koja je bila kamen temeljac papinske moi. Osim toga vrijeme je to neposredno nakon crkvenog raskola 1054., kad papa uvruje svoju mo unutar zapadnog kranskog svijeta. Iz istog je razloga papi odgovaralo da se stvori jak redovniko-sveenicki red koji e biti izravno njemu odgovoran, a bit e ogledalo papinske moi unutar svake drave gdje su templari postojali. Takvi obostrani interesi vjerojatno su olakali de Payenu namjeru da stvori jaku organizaciju stroge hijerarhije, koja bi u jednom trenutku bila u mogunosti uzeti u ruke samu papinsku mo i vratiti kranstvo pravim izvorima. Manje je vjerojatno da su svojim otkriem templari nekoliko stoljea drali u aci vrh katolike crkve. Po svemu sudei oni su imali mnogo skrivenije namjere, no nisu ih stigli ostvariti. Logina bi pretpostavka bila da su u svojoj potrazi za "Svetim gralom" kao izvorom beskrajne moi postali batinicima jednako vrijedne tajne. Tajne o pravom identitetu Isusa Krista, te o pravoj naravi njegovog nauka. Kao potvrda realnosti ovakve pretpostavke nameu se i otkria iz peine Nag Hammadi (poznati svici sa obale Mrtvog mora iz 1. st.n.e.). Tu je rije o Tominom evan elju gdje se uope ne spominje Krist kao udotvorac, ve prije svega kao filozof i mudrac. Samo za napomenu, boanstvo Krista kao osobe potjee iz 4. st.n.e. gdje je ta odluka donesena na koncilu u Niceji, te se od tad potuje kao dogma. To se sasvim uklapa u mozaik u kojem je Krist pripadnik sekte esena, koji filozofira o Bogu, a nikako nije sam boanstvo. Samim tim ni Petar nije boji namjesnik na Zemlji, pa tako ni papa nema mo koju uiva. Ilustracija moi je to to je jedino papa mogao nekoga uiniti kraljem. Iz svega toga vidljivo je da bi templari jedino uz otkrie takvog dokaza o "pravoj" Kristovoj vjeri mogli privui naklonost monika, ali i mrnju katolikih poglavara. Koliko je ova pria vjerodostojna moda nikad nee biti poznato, ali ostaje da se traga za mnogim odgovorima koji jo nisu poznati. Kako se u sve to uklapaju "crne madone" koje su i templari navodno tovali, a njihovih svetita prepuno je Sredozemlje ? Postoji li ikakva veza starih keltskih religijskih rituala sa onima koje su navodno prakticirali templari ? Koliki su bili stvarni razmjeri znanja koje su posjedovali templari ? Tko su u stvari rozenkrojceri ? Te na koncu, jesu li templari stvarno nestali sa povijesne scene ili su se povukli u "ilegalu" i ekaju povoljan trenutak za uspostavu "novog svjetskog poretka" !?

44 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

MISTERIOZNI DIJAMANT HOUP


SKUPOCIJENI DRAGULJ KOJI DONOSI SMRT

Zahvaljujui svojoj neobinoj modro plavoj boji i teini od 45.52 karata, legendarni dijamant Houp, jedinstven je primjerak u svijetu. Osim ljepotom, ovaj dragulj ve stoljeima plijeni panju svojom fascinantnom istorijom i vjerovanjem da donosi nesreu svakome ko ga nosi,pa ak i onome ko ga samo dotakne. Zato mnogi kau da bi Houpeovom dijamantu, bolje pristajalo ime "dijamant smrti" !!! Vjeruje se da potie iz Golconda iz Indije, a sa svojih 112.5 karata, koliko je u poetku teio, smatra se je jednim od najveih i najvrijednijih ikad prona enih dragulja u svijetu. Prema legendi, dijamant je ukraden sa statue hinduske boginje Site, supruge boga Rame, na kojoj je predstavljao oko i od tada je proklet svako ko do e u direktni dodir s njim. POHLEPNI SVETENIK Ukradeno "oko", lopov (svetenik iz hrama) je prodao francuskom trgovcu Jeanu Baptisteu Tavernieru i ubrzo potom za svoje zlodjelo biva kanjen svirepom smru. Svetenik je bio, navodno, prvi u nizu onih koji us stradali, jer su htjeli posjedovati neto to im ne pripada. Godine, 1668. plavi dijamant, kao i jo 14 veih i nekoliko manjih primjeraka dragog kamenja, Tavernier je prodao francuskom kralju Louisu XIV. Nije dugo vremena trebalo da i ovaj trgovac na vlastitoj koi osjeti "prokletstvo dijamanta". Sretan to je uspio "dobro naplatiti" dragulje iz Indije, ponovo se uputio u ovu zemlju, ne slutei da ga tamo eka smrt. Dok se njegov mali karavan kroz dunglu polako kretao prema odreditu, napali su ga divlji psi. Tevernierov ivot je okonan eljustima ovih izglednjelih zvijeri. Za to vrijeme kralj Louis XIV je svoj dijamant dao izbrusiti u obliku srca koje je teilo 67 karata i nazvao ga je "Plavi dijamant kraljevske krune" ili "Francusko plavetnilo". Nakon toga, "prokletstvo" je jo jednom pokazalo svoje lice, kralj je u kratkom periodu ostao bez sina, brata, unuka i unukove ene. Kralj Louis XVI i Maria Antoinette, osobe ije jjevratove tako er krasila ogrlica sa ukletim dijamantom, izgubili su ivote 1793. godine, pod giljotinom. NOVI IDENTITET Nakon njihovog smaknua, plavi dijamant je ukraden i o njemu se dugo vremena nita nije znalo. Postoje zapisi da je dospio u ruke holandskog rezbara dijamanata Wilhema Falsa koji ga je izbrusio na veliinu od 45.52 karata, kako bi sakrio njegov identitet i porijeklo. Ljepota i sjaj modrog dijamanta opinili su i Falsovog sina Hendricka, pa ga je ovaj na kraju ukrao od oca. Wilhem nije mogao prealiti gubitak i "umro je od tuge", da bi Hendrick potom, osjetivi krivicu zbog oeve smrti, poinio samoubistvo. Dijamantu se ponovo gubi svaki trag. Godine, 1830. u Londonu se pojavio predivan, tamnomodri, ovalni dijamant. Strunjaci su se sloili da je to po svim karakteristikama dugo traeno "Francusko plavetnilo". Njegov novi vlasnik, nakon kralja Georga IV koji je umro u siromatvu, postao je bogati engleski bankar Henry Philip Hope, po kome je dijamant dobio svoje dananje ime - nada.

45 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

Naalost, novo ime nije unitilo prokletstvo i lord Franci Hope, bankarov ro ak koji je naslijedio dijamant, sluajno je pogo en u ulinoj pucnjavi. Posljedica ranjavanja biola je amputacija noge. No, to nije sve - lord Franci je ubrzo izgubio svoje bogatstvo i 1902. godine, prodaje dragulj kako bi preivio. CARTIEROV KAMEN Nakon toga Houp je promijenio jo mnogo vlasnika (i svima je donio nesreu) da bi 1912. godine, dospio u ruke parikog draguljara Pierra Cartiera. Prve osobe kojima je ponudio skupocijenu robu, bili su ameriki bogataki par Evelyn Walsh McLean i njen suprug Ned McLean,iji je otac bio vlasnik novina "The Washington Post". Oni su bili vjerne Cartierove muterije. Samo nekoliko dana ranije, za 120.000 dolara, u istoj radnji kupili su jo jedan poznati dijamant - Zvijezdu istoka. im im je Cartier javio da ima jo jedan zanimljiv kamen za njih, pourili su ga vidjeti. Dijamant im se veoma dopao, Evelyn nije smetala ni njegova zlokobna istorija - smatrala je da ono to drugima donosi nesreu, njoj e donijeti suprotno od toga. Ali, imali su malu zamjerku, okvir dijamanta je bio "suvie ruan za njihov profinjeni ukus". S obzirom na legendu, Cartier je bio svjestan da e mu biti teko pronai nove muterije. Bacio se na posao i Houp je ubrzo postao privjesak optoen sitnim dijamantima, na laniu nainjenom tako er od dijamanata. Evelyn je bila oduevljena ! Kupila ga je za 184.000 dolara pod uslovom "da e ga ukoliko se tokom sledeih est mjeseci u njenoj porodici desi smrtni sluaj, vratiti draguljaru i zamijeniti nakitom u istoj vrijednosti". POETAK TRAGEDIJE Ipak, ni ovoj, naizgled modernoj dami, nije nedostajalo praznovjerja - odnijela je dijamant sveteniku na blagoslov. Ono to se dogodilo tog dana, Evelyn, na alost,nije shvatila kao upozorenje. "Bio je lijep, sunan dan kada smo krenuli prema crkvi. Vozili smo se desetminuta i odjednom je nebo postalo crno od oblaka. Uli smo u crkvu, svetenik je blagoslovio dijamant nakon ega je munja pogodila drvo s druge strane ulice, koje se potom uz tresak sruilo. Moja slukinja se istog trena onesvijestila. Mislila je da nas stie Boija kazna. Kada smo nakon nekog vremena izale vani, sunce je sijalo kao da se nita nije desilo", priala je kasnije Evelyn. Uprkos blagoslovu, Evelyn je pratila nesrea. Prvo je umrla njena svekrva, a zatim i otac. Njen najstariji sin, nakon ijeg ro enja je kupljen Houp, poginuo je u automobilskoj nesrei u desetoj godini ivota. Ned, skrhan tugom za izgubljenim djetetom, poeo se opijati da bi se na kraju ovaj brani par razveo. Evilyna kerka je umrla u 25. godini od prevelikedoze tableta za spavanje. Godinu dana kasnije (1946) od upale plua umire i Evelyn. NESRETNI POTAR Dvije godine kasnije, porodica McLena je ovaj dragulj zajedno sa ostalim nakitom prodala draguljaru Harryu Winstonu da bi platila poreze. Winston je nakon osam godina odluio dijamant Houp pokloniti muzeju Smithsonian. Poslao ga je potom, kao to uvijek alje dragulje. Jamess Todd, potar koji je dijamant donio u muzej, ubrzo nakon isporuke je slomio nogu prelazei prugu, potom izgubio i enu, te doivio saobraajnu nesreu. Tom prilikom ispao je iz auta i povrijedio se, dok se njegov pas uguio vlastitom ogrlicom. Dijamant Houp i danas je dio vrijedne postavke muzeja u Washingtonu, uprkos injenici da su u ovu instituciju pristigla brojna protestna pisma - mnogi misle da e ovaj dijamant donijeti nesreu amerikom narodu, koji je sada njegov vlasnik.

46 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

PRONA ENA MAPA STVORITELJA !?


Trodimenzionalna mapa, na kojoj je nepoznata ruka utisnula zemaljske reljefe prije 120 milijuna godina. "elite li mijenjati svoje predodbe o ivotu na ovom planetu ? Mi smo se ve navikli na nae udo." ini se da je profesor Aleksandar uvirov uvjeren da je njegovo tajanstveno otkrie zapravo senzacionalno, premda doputa da jo ima vie otvorenih pitanja nego sigurnih odgovora. No u jedno je siguran, mineralna ploa koju je pronaao prije tri godine u jednom selu u Bakiriji, u podnoju Urala, zapravo je geografska mapa koju je izradila neka nepoznata civilizacija, pie Anna Zafesova. Tajanstvena mapa izloena je sada u arheolokom muzeju u gradu Ufa, visoka je 148 centimetara, iroka 106, a debljina joj je 16 cm. Teka je tonu i pol. Na prvi pogled, ini se kao neki kamen nepravilne povrine. Ali uvirov kae kako je odmah shvatio da je to mapa, im ju je otkopao u bakirskom selu andar. Kad ju je oistio, pokazala je svoje neobine reljefe i crtee; pruge koje se ine kao da su ceste ili rijeke, rombi, vertikalni urezi u neodgonetljivim hijeroglifima. Profesor dri da je rije o jednom nacrtu razgranatoga irigacijskog sistema; kanali dugi 500 metara u ukupnoj duini od 12.000 kilometara, s 12 divovskih brana. RUKOTVORINA OD TRI SLOJA uvirov je profesor hemije na Sveuilitu u Ufi, strastveno se bavi arheologijom. On je zapravo tragao za dragocjenostima hipotetikih drevnih seoba Kineza pa je pomislio da je rije o nekom urezu starom dvije tisue godina, s kineskim pismovnim znakovima. No, jezine hijeroglifske slogove tek treba razjasniti. Kao i porijeklo ploe. Zapravo, nije rije o prirodnoj ploi, nego o rukotvorini sastavljenoj iz tri sloja. Prvi je debeo 14cm, sastavljen je od dolomita; drugi je sastavljen od diopsida nepoznate tehnologije, a na njemu su urezani crtei; trei, od dva milimetra, nainjen je od porculana, a slui kao zatitni sloj. Prema tome, rije je o rukotvorini, oito napravljenoj na temelju nepoznatog naina. uvirov dri da crtee nije napravila ruka nekog obrtnika, nego neko oru e. Kada !? Ispitivanja uz pomo ugljika i urana plou su datirala kao milenijski drevnu tvorevinu, no poslije su u njezinim slojevima prona ene dvije koljke, Ecculiomphalus princeps i Navicopsina munitus, koja je stara 500 milijuna godina. IZ DOBA DINOSAURA ini se nemoguim da je ova tvorba iz doba dinosaura. Dakako, kae profesor, nepoznati geografi mogli su upotrijebiti komad stijene u kojoj je koljka bila inkapsulirana tisuljea prije. Iz jednoga je ispitivanja proizalo da reljefi na ploi odgovaraju suvremenom podruju izme u Ufe i Sterlitamaka, izuzevi nekih varijacija, kao to je kanjon koji ga presijeca. Geoloka su istraivanja pak ustanovila da je u tome podruju bila nastala jedna raspuklina, koja je prije vie milijuna godina nestala. "Mapa je", kae istraiva, "ucrtana kada se magnetnki pol Zemlje nalazio blizu dananje Zemlje Franje Josipa, upravo prije 120 milijuna godina." Tko je mogao nacrtati ovako drevnu mapu ? Specijalisti iz Centra za povijesnu kartografiju u Wisconsinu ostali su zapanjeni. Oni misle da je trodimenzionalna projekcija ove vrste mogla biti ostvarena samo iz zrane perspektive. Neizbjenu pretpostavku o marsovcima odbio je sam pronalaza : "Ne svi a mi se ni govoriti o neidentifikovanim leteim objektima i o vanzemaljcima". A zatim dodaje : "Nazovimo autora ove mape jednostavno Stvoriteljem". Dvoznanost je oita, kao i skepticizam "slubenih" istraivaa iz akademskih zavoda, prema onome to su novine nazvale "Stvoriteljevom mapom". Skepticizam postoji i

47 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

prema nalazniku. Ali on, uvirov, pun je oduevljenja. U arhivima iz 18. stoljea, pronaao je opise vie desetaka ploa koje slie njegovoj, pa sada namjerava za njima tragati. Vjeruje da je kamen koji je pronaao samo dio divovskog mozaika od 358 sastavnica na kojima je "Stvoritelj" prikazao svijet. S kakvom svrhom ? Moda ga je htio naseliti... Do konanog rjeenja slagalice, jo emo ekati...

48 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

U POTRAZI ZA IZGUBLJENIM KOVEGOM


Glumac Harrison Ford, glumi u filmovima krnog arheologa Indianu Jonesa, koji je pronaao najvee biblijsko blago, doga aj za koji se arheolog Vendyl Jones nada da e iz fikcije pretvoriti u stvarnost. Tvrdei da je on stvarno nadahnue za lik Indiane Jonesa, ovaj ostarjeli baptistiki ministrant iz SAD-a, od ranih 1990-ih intenzivno traga za legendarnim plijenom, Zavjetnim kovegom. ZAVJETNI KOVEG to je to Zavjetni koveg ? Prema Bibliji, ta sveta relikvija Zavjetni koveg, je zapravo velianstvena drvena krinja, obloena izvana i iznutra istim zlatom, i koja sadri dvije kamene ploe na kojima je bog zapisao Deset zapovijedi. Koveg je napravio Mojsije od akacijinog drveta na gori Sinaj oko 1250 godine pr.Kr. prema Bojim uputama. krinja je dugaka 114cm, iroka i visoka 69cm, ima teak zlatni poklopac na kojem se nalaze dva sjajna kerubina. Sa strane se nalaze zlatni kolutovi kroz koje su provuene motke koje su omoguavale povlatenim nosaima da je nose na ramenima. Tako je noena za vrijeme seobe Izraelaca i tokom njihova lutanja pustinjom. krinja oito nije sadravala samo kamene ploe, jer kada su god Izraelci krenuli u bitke, iz kovega se irila boanska energija koja je unitavala njihove neprijatelje. Nije uzalud opisana u Bibliji kao znak i peat Boje prisutnosti na zemlji. Za vrijeme jednog sukoba, oteli su je Filistejci, ali je njihov uspjeh bio kratkotrajan, jer su ubrzo bili pokoeni stranom kugom i tumorima. Ubrzo nakon toga odustali su od svoga smrtonosnog plijena i poslali ga nazad privrenog u kolima koja su vukle dvije krave na granicu Beth shemesha, levijskoga grada na sjeveru Judeje. Tu su krinju preuzeli Izraelci i odnjeli je u Kiriath-Jearim. Dvadeset godina poslije, kralj David odnio ju je u Jeruzalem. Tu je 955 g.pr.Kr. kralj Solomon smjestio krinju u svetu prostoriju nazvanu Najsvetije svetite, koja se nalazila u prvom Hramu koji je bio sagra en na planini Moriah samo za uvanje tog udesnog kovega. ZAVJETNI KOVEG IZGUBLJENI KOVEG Zavjetni koveg, velianstvena drvena krinja, obloena izvana i iznutra istim zlatom, koja sadri dvije kamene ploe na kojima je bog zapisao Deset zapovijedi smjetena u svetoj prostoriji, svetitu koje se nalazilo u prvom Hramu sagra enom na planini Moriah, nestala je neposredno prije unitenja Hrama u kojem se godinama uvala. Prema jednoj predaji, krinju je ukrao Menelik, sin Solomona i kraljice Sabe i odnio je u mjesto koje je poslije nazvano Axum, u Etiopiji. Prema drugoj predaji, ubrzo nakon to su Babilonci 587. g.pr.Kr. razorili hram, koveg je uzeo prorok Jeremia i sakrio ga u neotkrivenu peinu u okolici. Trea je mogunost da je jednostavno bio uniten. Bez obzira koju teoriju uzeli kao istinitu, rezultat je isti, Zavjetni koveg je sasvim nestao, barem to se tie zapisa. Odjednom je postao izgubljeni koveg i njegova je sudbina ostala skrivena tajna svim uenjacima, a onda je doao Vendyl Jones ! U Martu 1992. godine, kao direktor Instituta za judejsko-kranska istraivanja u Texasu, Jones je proveo arheoloka istraivanja na podruju od okupirane Zapadne obale do poznatih peina gdje su 1947. godine, otkriveni Svici s Mrtvog mora. Godine, 1952. iskopan je taj kontroverzni svitak nazvan Bakreni svitak. Taj svitak navodno sadri popis mnogih svetih dragocjenosti koje su se prije nalazile u drugom Hramu u Jeruzalemu kojeg je sagradio Herod Veliki, a unitili su ga 70 godine. Rimljani pod vodstvom Titusa. Bakreni svitak ukazivao je na dragocjenosti Hrama, te mjesta na kojima su ti predmeti sakriveni prije razaranja Hrama. Navodno je jedna od relikvija upravo Zavjetni koveg. Kako je koveg stigao u drugi Hram ne zna se, ali ga je Jones i dalje uporno traio, ohrabren svojim uspjehom tokom 1988. godine, kad je otkrio mali vr za ulje koji je tako er bio naveden u popisu. Do Maja, 1992. godine, zajedno sa svojom ekipom jo se vie pribliio cilju, kad su u jednoj od peina iskopali neto za to su vjerovali da je bila

49 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

kadionica u Hramu. Sve se inilo da vodi ka otkrivanju mitskog Zavjetnog kovega. No, Jonesu i njegovoj ekipi su potonule sve nade kada su im etrnaest dana nakon otkrivanja kadionice, izraelske vlasti zabranile daljnja iskapanja i odbile produiti dozvolu za nastavak istraivanja. Za takav postupak nije bio naveden nikakav razlog prekida radova, tako da su zasad svi Jonesovi pokuaji da prona e izgubljeni koveg osujeeni i sprijeeni viom silom. Vendyl Jones koji je bio poaen i nadimkom "Indiana", sada taj isti nadimak s prijezirom odbija. VELIKA TAJNA ZAVJETNOG KOVEGA, GDJE JE ? Dok je Vendyl "Indiana" Jones prekinut u svojim istraivanjima o lokaciji na kojoj se trenutno nalazi Zavjetni koveg, koji sadri dvije kamene ploe na kojima je bog zapisao Deset zapovijedi, a zanimljivo je to je u istom razdoblju kad je Jones traio koveg na Zapadnoj obali, drugi istraiva tvrdio da je taj isti koveg ve pronaao, i to u Etiopiji. U svojim djelima Znak i Peat, te u Otisku bogova, britanski novinar Graham Hancock pripovjeda o svojemu munom traganju za Zavjetnim kovegom, koje da je dovelo do Axuma, u skladu s Menelikovom teorijom o sudbini kovega i to se s njime desilo nakon to ga je kralj Solomon uvao u prvom Hramu. Hancockova istraivanja su ga uvjerila da Solomonov sin Menelik ipak nije ukrao koveg. Umjesto toga, Hancock vjeruje da je koveg zadran u prvom Hramu sve do oko 650 g.pr.Kr. kad su ga sveenici odnijeli u novosagra eni idovski hram u Elephantin u Egiptu, zbog straha da bi ga mogao unititi judejski kralj Manasseh, koji je bio poganin i tovao je idole. U Elephantinu je uvan sve do 410 g.pr.Kr kad je hram razoren. Na sreu, i tada je koveg spaen i nosai su da trei odnijeli do jezera Tana u Etiopiji, odakle ga je 350 godine, kralj Ezana odnio na sjever do Axuma. Tamo je za njega bilo napravljeno posebno prebivalite, crkva Sv. Marije od Ciona. Koveg je samo nekoliko puta premjeten tokom srednjevjekovnih nemira dok je crkva bila unitena, ali je nakon njezine ponovne izgradnje stalno na istome mjestu. Ali zato se onda smatra izgubljenim ? Kakva ga onda tajna okruuje ako se ne moe vidjeti u sadanjem boravitu ? Kao to je Hancock nauio na tei nain, odgovor na pitanje Zato se ne smije vidjeti Zavjetni koveg, to nije ba tako jednostavno kao to se ini. Svi tragovi vodili su ga do sadanjeg prebivalita Zavjetnog kovega, crkve Sv. Marije u Etiopiji. U vrijeme procesija kojima se slavi blagdan Timkat, koveg se iznosi van prekriven pomno izra enim suknom. No stvar je u tome da to nije pravi Zavjetni koveg ve duplikat. Kau da je pravi koveg stalno sakriven u keddusa keddusan, mjestu koje je isto to i idovima Najsvetije svetite, gdje ba nitko nema pristupa, osim jedne jedine osobe, uvara kovega. Samo znaenje kovega, mo etiopske ortodoksne Crkve i dravna vlast, osiguravaju da nitko ne prekri tu zabranu. Sve to skupa omoguuje jednom jedinom slatkorjeivom bradatom redovniku, sadanjem uvaru kovega, da uinkovito dri sve pod kontrolom i sprjeava svakoga, ak i vlastitog vladara, da gleda u znak i peat Boje prisutnosti na zemlji. Kada redovnik umre, njegov nasljednik kojega e odabrati na samrtnoj postelji, nastavit e tu asnu tradiciju. Sam pokuaj neovlatenog pogleda ak i samo na jednu od mnogih kopija kovega, koje se uvaju po drugim etiopskim hramovima, bio bi ispunjen potekoama. Kad je Hancock htio kriom pogledati kopiju u Najsvetijem svetitu u gradu Gondaru, bio je suoen s osvetniki raspoloenim i bijesnim sveenicima koji su mu prijetili akama i proglasili ga "jako zlim ovjekom", naravno da nije ni pokuao po tom pitanju baciti pogled na pravi koveg, jer tko zna to bi ga onda snalo. Umjesto toga, zadovoljio se jednim od savjeta uvara kovega 1991. godine, koji se zvao Gebra Mikhail : "Vjerujem da je koveg jako dobro opisan u Bibliji. Moete tamo proitati." Sadanje mjesto boravka Zavjetnog kovega velika je tajna, kao i to je tajna i sam koveg. Napokon, izravnao je planine, sruio zidove Jerihona i na mjestu ubio nesretnog pomagaa kralja Davida imenom Uzzah kad je stavio ruku na njega jer mu se uinilo da e pasti s volovske zaprege koja ga je vozila u Jeruzalem. Smatra se da je koveg odgovoran i za strane bolesti i veliki pomor Filistejaca nakon to su ga oteli Izraelcima.

50 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

Prema miljenju suvremenih istraitelja, sve su to znakovi radijacijske bolesti. Postoji u stvari sedam teorija prema kojima je koveg neka vrsta elektrine baterije, minijaturni nuklearni reaktor, ak i napredna tvornica hrane koja je proizvela hranu Izraelcima za vrijeme dugotrajnog lutanja pustinjom, u potrazi za obeanom zemljom. ARCA SANTA Zanimljivo je to postoji jo jedan manje poznati sveti predmet koji tako er podsjea na Zavjetni koveg i koji je iz Jeruzalema preko Egipta doao do Asturiasa u panjolskoj u devetom stoljeu. Taj se predmet zove Arca Santa, a uva se u katedrali u Oviedu, sigurno zatien u posebnoj komori koju je za njega izgradio Alfons Kreposni. Pria se da tajanstvena krinja, poput kovega, posjeduje zastraujue moi. Prema povjesniaru Eanu Beggu, sveenici koji su je 1030. otvorili, istog su asa onijemili. to god da je i gdje god da se nalazio, Zavjetni je koveg bezbroj stoljea opinjavao ljude. Moda e se jednog dana nekako otkriti njegova tajna, ali imajui na umu da nita od onoga to ak i dananja tehnologija moe proizvesti, ne moe ponoviti njegove mnogobrojne udesne sposobnosti, hoemo li moi kontrolirati sile koje bi nae istraivanje moglo osloboditi !?

51 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

VJETICE
ENE VJETICE Vjerovanje u vjetice vrlo je stara i rairena pojava usko povezana sa amanizmom. Puno je razloga zato su uglavnom ene bile vjetice. Vjetice su unitavale plodove zemlje, provodile tajnovite obrede, svojim su vraanjem pojedincima uzrokovale bolest, mogle su bacati ljubavne ini. Tenja viziji i proricanju, znanja o pripremanju lijekova te s tim povezana nezaobilazna bliskost s prirodom, sve je to govorilo u prilog ideji o enama kao vjeticama. Lik vjetice je svoj konani oblik poprimio u poganskim antikim enskim kultovimai to od grke boice lova i plodnosti, Artemide, odnosno od odgovarajue rimske boice Dijane. No, ene su samo bile jednim djelom renesansne pripovijesti i nevjerojatnih okrutnosti koje su zadesile sve nesretnike koji su tokom tih stoljea stradali, pod optubom da su ene-vjetice ili mukarci-vjeci. ene prve u redu, kao nia bia, bez prava glasa, bez zatite pretvorene su bile u rtve ljudske izopaenosti. VJETAC ILI AROBNJAK ? Vjetac je obino osoba iji zao duh valja nahraniti ivotnom snagom drugih ljudskih bia. Vjeci e obino uzeti slab ivot, poput djeijeg. S obzirom da se smrtnost djece u mnogim djelovima Afrike penje i do 50 posto, ne zau uje da jo i danas postoje brojne optube za aranje. Rije "aranje" je ipak pomalo nejasna, nije rije o vjetini, ve o uro enom svojstvu. Netko je s tom vjetinom ro en, to mu je su eno. Kao to su neki ljudi nespretni, neki skloni nezgodama, kleptomani ili nadareni za telepatiju, drugi su vjeci, a ispoljavanje te crte karaktera samo je pitanje vremena. arobnjak je moniji od vjetice ili vjeca. Razlika je tomu to arobnjak nije prisiljen da se bavi magijom, arobnjak to radi iz ljubavi prema zlu i svojevoljno. Neki vjeruju da je arobnjak i sam zloduh, ali toliko moan da moe nadzirati druge duhove i prisiliti ih da rade za njega. arobnjak moe nainiti feti, drvenu statuu ili predmet te svojom arolijom natjerati duha da se nastani u njemu. Takav kip ili predmet udom e se nai kod osobe koju je njegov gospodar naumio uiniti svojom rtvom i progoniti je. Na taj nain arobnjaci mogu nadzirati cijele zajednice pukim ulijevanjem straha. Za vjetice smatralo se ene koje ive u osami ili ne mogu ra ati djecu ili se bilo kakvim drugim sluajem istiu kao recimo lijeenjem biljem i travama. Mnoge ene koje su pomagale bolesnima ili ranjenima prirodnim lijekovima sastavljenima od raznoraznih ljekovitih biljaka koje danas smatramo najzdravijim lijekovima, osu ene su za vraanje i urovanje s avolom. Nepotena i nepravedna su enja takvim osobama osumnjienih da su vjetice, ili vjeci ili ak vukodlaci, ukazuju nam kako je esto ne znanje i strah o nepoznatog bilo uzrokom strahotama i "bojim kaznama" koje je crkva provodila stoljeima proganjajui ljude koje se smatralo neprihvatljivima. PROGON VJETICA Od srednjeg vijeka ne samo ene koje su znale vraati, ve i one koje su ivjele bez mukaraca smatrali su opasnima. Strah od vjetica potaknuo je strah od neobuzdane ene koji je titao mukarce, ponajvie pripadnike sveenstva. Poimanje slobode takve ene odnosilo se na njenu spolnost. To se jedino moglo objasniti time da se ona preputa sotonistikim utjecajima. Neprijateljski odnos prema eni i osuda spolnosti Crkvi je olakalo da ene obiljei kao vjetice. Narod se bojao ljudi s natprirodnim osobinama. Crkva je taj strah spretno koristila tako to je sve neobjanjive pojave nazivala vrajim poslima. To je vodilo nemilosrdnom progonu vjetica koji je prije svega obiljeio razdoblje od 1500. do 1700. godine. Osumnjiene ene se optuivalo za saveznitvo s vragom (crimen exceptum) ili za bavljenje arobnjatvom (crimen magiae). Muenjima se vjeca, odnosno vjeticu, trebalo prepoznati, a potom pogubiti. Ti progoni nisu samo bili popraeni okrutnim zlostavljanjima kojima se eljelo iznuditi priznanje, nego su se izmiljali i novi "Boji sudovi" pod nazivom ordalije. Ispitivanjem reakcije na krv, vodu i

52 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

vatru pozivala se via sila kako bi se otkrila nevinost ili kaznila krivnja. Flamanski lijenik Johannes Weirus (1515. 1588.) jedan je od prvih koji je otro istupio protiv ideje da su vjetice u savezu s vragom. On je razvio psiholoku teoriju prema kojoj su vjetice melankoline osobe koje saveznitvo sa vragom samo umiljaju. One prije zasluuju samilost nego kaznu. Ipak sve do 18. stoljea bilo je puno bolesnika s psihopatskim potekoama koje se okrivljavalo da su odani vjerovanju u vjetice. OKUPLJANJA VJETICA Srednjevjekovne predodbe o vjeticama obuhvaale su i paklenski obred, takozvani vjetiji ples. Pomou napitaka za letenje one bi nou letjele na drkama, metlama i ivotinjama. Okupljale bi se zatim na poljanama ili breuljcima, te raskalaenim ponaanjem tokom jela, te divljim plesom izraavale svoju odanost sotoni, vo i vjetijeg roda. Postojali su stari kultovi, neka vrsta poganskog enskog tajnog saveza, koji su se u podzemlju odrali stoljeima. Oni su pomogli stvaranju fantastine predodbe o vjetijem plesu, raspojasanoj sveanosti. U antici su to uglavnom bili kultovi okupljeni oko boica lova i plodnosti Artemide u Grkoj i Dijane u Rimskom Carstvu. U grkom epu Ilijadi, Artemidu se naziva gospodaricom divljih ivotinja koja je letjela zrakom, kao to e to kasnije navodno initi i vjetice. Najstarije predodbe o vjeticama odnose se na nono letenje, te na odlazak na vjetiji ples. Letjele bi na ivotinjama ili na predmetima, posebice na metlama. Taj se let katkada opisuje kao izdvajanje due, demoni ili avli odlete s duom, a tijelo ostane leati u snu slinom smrti. Vjerovalo se da se sve ozlijede nanesene dui tokom takvog stanja mogu vidjeti drugog dana i na tijelu osobe. Ovdje su uoljive podudarnosti sa amanizmom. Kod amana za potrebe magije poprima oblik ivotinje ili tapia. Na njegovu se tijelu poslije mogu opaziti ozljede koje je pretrpjela dua. Upravo od Laponskih amana nastaje iz staronordijskog jezika rije "gandr", koja oznaava palicu ili tapi koji se koristi u magiji. ORGANIZIRANA ZAVJERA Vjetica u kasnoj srednjovjekovnoj i ranoj novovjekovnoj Europi nije tek netko tko navodno s pomou tajnih zlih sila izaziva smrt, bolest i zlo. Vjerovalo se da je on, a mnogo ee ona, lan gigantske zavjere koju je organizirao i vodio avo, a cilj joj je bilo unitenje kranstva, uniavanje svih udorednih vrijednosti, podbadanje siromanih protiv bogatih, mladih protiv starih i ruenje drutva u prah i pepeo. Oni na koje bi se posumnjalo da su poinitelji takvih prestupa bili su mueni i obra ivani sve dok ne bi priznali, a potom su bili smaknuti. Smatra se da je optuenih nesretnika bilo izme u 250.000 do milijun. Svi se openito slau da ih je zacijelo veina bila posve nevinih. U maniji proganjanja vjetica lei mit o organiziranoj zavjeri. Taj mit se temelji na vjerovanju da zlo koje redovno napada svijet nije proizvod uobiajenog toka doga aja, ve da ga izazivaju ruilake grupe ljudi odgovorne za sve okolnosti koje ozbiljno ugroavaju ivot. U vrijeme progona vjetica, te su se okolnosti ukljuivale od loeg vremena, loe ljetine i epidemija. U kasnom srednjem vijeku, kad je lov na vjetice uzeo velikog maha, zbivala se promjena u drutvu. Uobiajene institucije su opadale, a crkva je trpjela od napada reformatora. Javio se strah da je sveukupno ustrojstvo drutva u opasnosti. Vjerovalo se da se iza te opasnosti kriju avolovi prsti. Krani su oduvijek bili skloni tome da sve zlo svijeta pripiu "neprijatelju", a teolozi su od njega napravili lik titanske snage. Kasnije je napetost izme u rimokatolike i protestantske crkve, od kojih je svaka bila uvjerena da je istina na njezinoj strani i sljedno tome vjerovala u avolsku zlonamjernost svake opozicije, pridonjela da taj strah dosegne vrhunac. Strah je silio na iznalaenje izlaza. I katolici i protestanti vidjeli su u vjeticama, ili pretpostavljenim vjeticama, Sotonine slubenike u ljudskom liku u okviru silne tajne zavjere protiv svega to im je bilo dragocjeno i reagirali su jezovitim divljatvom. Mit o organiziranoj zavjeri nije odumro s prestankom lova na vjetice. U 18 stoljeu tajna drutva su, posebno slobodni zidari, savez udruenja klesara i zidara koji su 1717. godine, utemeljili u Londonu Theofil Desaguilers, James Andeson i George Payne, osu ivani da kuju zavjeru protiv drutva. U 19. stoljeu ista je optuba izreena Jevrejima. U 20. stoljeu taj je mit

53 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

bio na djelu u antisemitizmu, a nacistikim strahotama u Njemakoj, u progonu pretpostavljenih neprijatelja drutva u Americi. Upravo ovaj primjer mita o vjeticama, sve od njegovih poetaka je dokaz da mit nije nuno sila koja pridonosi dobru. POVELJA O VJETICAMA I VJETIJI BAT Papa Inocent VIII i sam je bio jedan od najneasnijih papa u razdoblju renesanse. On je 1484. godine, objavio Povelju o vjeticama kojom se progon navodnih vjetica poticao i pomagao. Uzimajui u obzir tu povelju, Heinrich Institoris i Jakob Sprenger su 1487. objavili takozvani Vjetiji bat (Malleus Maleficarum). Tu su opisali arobnjatvo i dali upute kako raditi na suzbijanju te pojave. Pod utjecajem ovog zloglasnog djela vjerovanje se pretvorilo u zabludu o arobnjatvu. Poeli su gotovo masovni progoni, najprije u Francuskoj, a tokom 16. stoljea i u Njemakoj. Ono to je ovu masovnu pojavu raspirivalo bilo je uvo enje muenja i inkvizicije temeljene na rimskom pravu tako da se skoro svakoj optuenoj osobi "dokazalo" da je vjetica. U vrijeme progona vjetica za vjetiji ples se koristio izraz "Synagoga diabolica". Taj izraz potjee iz Ivanove apokalipse u kojoj se za nevjerne idove koristio pojam "Synagoge Satans" (slubenici sotone). I vjetice su se kao i spomenuti idovi hranili mesom koje se kao rtva pridonosilo idolu te su se preputale razvratnom ponaanju (Apk. 2.14.). Oslanjajui se na apokalipsu, sluenje sotoni se ovdje shvaa simbolom skoranje propasti svijeta. Sluba Boja u idovskim sinagogama je kranima nevidljiva te je obavijena tajnovitou pa se stoga smatralo da postoji povezanost s vragom. ovjekova mata sve strahove i iluzije prema svom naho enju preslikava na ove nezamjetljive obrede. Postoje razmiljanja da se pri vjetijem plesu doga aju obredna pogubljenja, te druge odvratnosti i besramnosti. Uzrok takvom praznovjerju lei u strahu od nepoznatoga. CRNA MISA Temelj sotonizma bilo je razmiljanje da su Bog i vrag u principu na istoj razini. Dugo saveznitvo s vragom i tovanje sotone postojalo je zapravo samo u glavi crkvenjaka koji su vjetice i vjece optuivali za takve prekraje. Na vrhuncu borbe protiv vjetica i heretika na svijetlo dana izale su ak i granine strane ljudskog karaktera. Samostani redovnica postali su pravo leglo takvih pojava. Ugledni, ali slobodouman sveenik, Urbain Grandier, postao je rtvom sotonizma kad su izme u 1634. i 1635. redovnice samostana Loudun doivljavale histerine napadaje pohote zaljubivi se u sveenika. Grandier je ubrzo proglaen sotonistom koji je opinio redovnice, te je tim povodom smaknut. Kakva se zapravo pria krije iza toga, nee se nikada doznati. Kulturnopovijesno zanimljiv sluaj, dogodio se i plemiu iz Bretanje, Gillesu de Raysu (1404. 1440.), koji je bio pratilac Ivane Orleanske (Jeanne D'Arc). Djevica Orleanska bila je njegov veliki uzor, no kad je bila optuena za arobnjatvo i potom spaljena na lomai, Gillesu de Raysu se sruio cijeli svijet. Razoaran, povukao se na svoje imanje, te je iz gorljivo bogobojaznog bia nastao najokrutniji sotonist. Kronike o njegovu procesu spominju da je u podzemlju svoga dvorca Tiffauge uz pomo sluga 140 djece podvrgnuo sotonistikim obredima, te ih poklao. Crna misa kao perverzija katolikog obreda svete mise, postala je popularna u 17. stoljeu. Pretvorila se u gromoglasnu kazalinu predstavu, kakva je i odgovarala oboavanoj raskoi u doba Luja XIV. Jednu od najpoznatijih crnih misa priredio je Vjetac Abbe' Guibourg, za Athenaisu de Tonnay-Charentu, markizu od Montespana, koja e kasnije postati ljubavnica Kralja sunca, Luja XIV. Kako je markiza bila opsjednuta eljom da postane kraljica, crnom misom htjela je ukloniti sve prepreke koje su joj stajale na putu. Crna Misa koju su pripremili markiza i Abbe' Guiborg jedna je od najpoznatijih u povijesti. Guibougu je markizino golo tijelo posluilo kao izopaeni oltar. U skladu s katolikim obredom, Abbe je govorio misu, a hostiju je posvetio iznad markizina spolovila. Njegova pomonica, ozloglaena Chaterine Mntvoisin donijela je dvogodinje dijete otkupljeno od majke za jedan srebrnjak. Guibourg je tada zazvao demone, djetetu koje je lealo na markizinu trbuhu prerezao je grkljan, te je pustio krv da tee u kale. Guibourg i markiza popili su vino pomijeano s krvlju djeteta i poslije toga su spolno opili. Sveenik je na kraju mise predao vreicu u kojoj su bili ostaci hostije, utroba i krv

54 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

djeteta. U oima markize ta je misa zacjelo bila uspjena jer je u slijedeoj godini postala kraljeva ljubavnica, te mu je kasnije rodila sedmero djece. HEINRICH AGRIPPA Sredinji i najvaniji lik na razme u stare religije i nove prirodne znanosti bio je Heinrich Cornelius Agrippa von Nettesheim (1486. 1535.). Agrippa bio je doktor prava i medicine, filozof i pisac. Vodio je pustolovni i nestalni ivot. Tako je 1509. godine, predavao teologiju u Doleu u Francuskoj, ali je zbog grubih ala na raun krivovjerja morao napustiti grad. Otiao je u Englesku, nakon ega je neko vrijeme pouavao teologiju u Kolnu te je preko Italije, Metza gdje je uspjeno preuzeo obranu u sudskom procesu koji se vodio protiv jedne vjetice, i Nizozemske stigao je u Lyon i Grenoble. Zbog svog djela "De occulta philosophia" (Tajna filozofija 1533.) djela u kojemu on sve arobnjake nauke sjedinjuje u sustav kojim se tei zbliavanju magije i kranstva, inkvizicija ga je okrivljavala kako se zanima za arobnjatvo. Uprkos njegovu bavljenju tajnim naucima i kabalistikoj filozofiji, bio je jedan od prvih koji su se prirodnom znanou bavili na suvremen nain, dakle na temelju istraivakih metoda. Bio je i prvi koji se uinkovito borio protiv vjerovanja u vjetice. AROLIJE I VRADBINE Dok je kranstvo oko vjetijeg lika isplelo svoju legendu, prepunu zavjera i straha od nepoznatih zlih utvara, s druge strane poimanje vjetica u nekim drugim kulturama razlikuje se naelno iako temeljno uvjerenje da osoba koju se naziva vjeticom ini zlo, ipak ostaje... Sva ljudska bia posjeduju duh, nekad jai nekad slabiji. I ivotinje imaju "duh", pa i biljke i elementi poput vode, vjetra i vatre. Zemlje i Sunce posjeduju duh, jer posjeduju stvaralaku snagu koja djeluje na ovjekov ivot. Me utim, duhove se potuje, ali ih se pomou magije i nadzire. To je potrebno stoga to uz dobre postoje i zli duhovi, poput vjetica i vjetaca. Vjetica je osoba koja posjeduje zao duh. Ponekad nesvjesno osoba nije ni znala koliko bi zla on ili ona nanijela drugima. U Africi, amani imaju za to posebnu rije kisirani, osoba koja samim svojim prisustvom nosi nesreu. Na primjer izvorno afriko poimanje dobra i zla posve je razliito od onoga koje je uvelo kranstvo. Pojedinac poima dobro i zlo u skladu s vlastitom namjerom u ivotu. Namjera pojedinca u Africi jest napredovanje i dobrobit obitelji, roda ili plemena. Namjera je obitelji, roda ili plemena da se umnoe. to ovjek ima vie djece, vie je ruku koje mogu pomoi u etvi ili oko blaga. Brojna obitelj u Africi je izvor ponosa i ugleda. Ideal brojne obitelji tako er je rairen me u islamskim narodima koji obitelj koja ima manje od deset lanova smatraju "nedovrenom". U takvim kulturama sve to djeluje u prilog obitelji smatra se dobrim, sve to izaziva bolest ili smrt smatra se zlim. Na primjer, ena ija djeca umiru jedno za drugim, esto pobu uje sumnju da ona svoju djecu "jede", naime, da se slui njihovom ivotnom snagom u svrhu vradbine. Za svaku bolest se vjeruje da je posljedica duhovne radnje. Ako se ne moe optuiti pretke ili druga duhovna bia za takve nezgode ili boljetice, vjeruje se kako je to djelo vjetice ili arobnjaka. Takvi ljudi koji se bave zlom nazvani su neodre eno "ljudskima", no tako ih se naziva kako bi se naglasila suprotnost u odnosu na neiva bia poput duhova ili ivotinja koja posjeduju zle osobine. U mnogim dijelovima Afrike strah od arobnjaka, vjeca i vjetica je stvaran i uestao. Postoje brojni izvjetaji misionara i lijenika koji su o tome svjedoili. U Malawi jedan je ovjek izgubio jedno dijete za drugim i zakljuio da mu je ena vjetica. Nakon to je izgubio petero djece otiao je vrau i platio mu da ubije njegovu enu. Vra je zaista primijenio svoje arolije na staricu, a isto tako ima mnogo drugih istinitih pria takve vrste. esti su tako er i sluajevi bolesnika koji su se obraali zapadnim lijenicima traei da ih izlijee od arolija. Lijenik ne bi ustanovio nikakvu bolest pacijenta, ali pacijent bi umro nakon nekoliko sedmica. Takve sluajeve bi trebalo podrobnije istraiti, ali oigledno je da su u Africi mitovi jo ivi i neprestano utjeu na ljudsko ponaanje.

55 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

VUKODLACI
Likantropi... pria je vjerovatno stara koliko i ljudska rasa. Svijet je pun legendi o "onima koji mijenjaju oblik". Prie o vukodlacima donijeli su Slaveni i Germani, Ameriki su indijanci priali o ljudima pticama dok su mnoga Afrika plemena oboavala ljude Leoparde. Zato je to tako ? Vukodlaci su otporni na starenje i fizike bolesti. To je posljedica stalnog regeneriranja njihova tijela. Po nekima mogu biti ubijeni samo ako im se unite ili trajno otete srce ili mozak (npr. pomanjkanje kisika). Dok se nalazi u obliku vuka, Vukodlak zadrava sve intelektualne osobine koje ima kao ovjek. To objanjava izbjegavanje zamki i prepoznavanje rtava. Postoje vie naina da se postane vukodlak, maginim stjecanjem likantropije kroz ritual, prokletstvom, ugrizom drugog vukodlaka i ro enjem. U svim sluajevima krv postaje uprljana ili prokleta. U nekim sluajevima sposobnost mjenjanja oblika moe biti kontrolirana. To se najee izvodi talismanima ili nekim prirodnim napitcima. No transformacija veinom dolazi neredovno. Vukodlaci su uglavnom vei od normalnih vukova i imaju posebnu elju za ljudskim mesom. Po ovome se vidi da su nai preci vrsto vjerovali u likantropiju. Godine, 1886. R. L. Stevenson pie knjigu o Vukodlacima (Dr. Jekyl i Mr. Hyde), u ovome stoljeu ubacuje se Hollywood i likantropija postaje samo bajka i pria za malu djecu. To je razmiljanje koje pomae da mirno odemo spavati, ali da li je istinito !? Naoj su generaciji od poetka priali da takva stvorenja ne postoje. No te su legende morale poeti od neega. To "neto" je sigurno izoblieno i preuveliano kroz stoljea, ali koliko god to bilo beznaajno ostaje injenica da dananje drutvo u to ne vjeruje. Novine ve pola stoljea piu o nestalim ljudima ili nerazjanjenim ubojstvima. Kako bi policija reagirala da im javite da ste vidjeli vukodlaka ili ak vuka u gradu ? Smijala bi vam se... ZNAK VUKODLAKA Prije nego to je razvoj nauke potisnuo praznovjerja, neznanje i vjerski fanatizam "mranog doba", veina stanovnitva Europe je ivjela u stvarnom strahu od vukodlaka, ljudi koji se mogu pretvoriti u vukove. U to su vrijeme ljudi vjerovali u mono djelovanje jedia, biljke koja titi od takvih zlih stvorenja. Drugi nain zatite je bio ubiti sumnjivu osobu blagoslovljenim srebrnim mecima. Tradicionalni naini kojima se utvr ivalo da li je netko vukodlak sastojali su se od traenja znakova koji bi bili podjednako neodre eni i brojni. Pod sumnju je doao svatko tko ima slijedea obiljeja : isturene zube, dlakave ruke ili noge, malene iljaste ui koje su ili smjetene nisko ili prema zatiljku, neobino dugaak trei prst, debele obrve koje se spajaju u korijenu nosa i duge, savijene nokte crvenkaste nijanse. Ljudi koji su jeli mozak ili peeno vuje meso, ili meso ovaca koje je ubio vuk, sigurno su se pretvarali u vukodlake; ta je strana sudbina ekala i one koji su pili iz lokava u obliku vujih stopa ili s pojilita koje su posjeivali vukovi. Sve u svemu, iznena uje da je itko ostao izvan kruga osumnjienih, a to objanjava i neobino velik broj postupaka protiv vukodlaka u srednjem vijeku. Srednji vijek nije samo bio obiljeen nepouzdanjem i strahom od vukodlaka, ve je obiljeen usa enim strahom i prijezirom arobnjatva. Drutveno nepogodne ene, obiljeavale su se kao vjetice, Crkva je ak i one ene koje nisu imale mukarca i ivjele su same osu ivalo na "Boji sud", vjerovalo se da nedunu osobu koju se izlae iskuenjima titi boanstvo. I dok su ene proganjane kao vjetice tako su i drutveno nepogodni mukarci, samotnjaci bili su pod sumnjom da su vjeci. U narodu je vladalo miljenje da vukodlaci mogu posjedovati razne pojavne oblike, a svi su imali zajedniku osobinu, krvolonost. Kako se u tadanjem vremenu vuka smatralo tipino vrajom ivotinjom, pretpostavljalo se da se takvi mukarci, vjeci za noi pretvaraju u vukodlake. Vukodlak "Versipellis" u prijevodu "znai onaj koji okree kou", smatralo se da mukarci vo eni avlom nou okreu svoje krzno prema van. Za dana je to krzno okrenuto prema unutranjosti tako da se dotini mukarac pokazuje u liku ovjeka.

56 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

Francuski pravni uenjak, Jean Bodin (1530. 1596.), ovu je neobinu teoriju predstavio u slavnoj, ali ozloglaenoj knjizi "Demonomanie des Sorciers" ( avolji nauk vjetica) iz 1580. godine. To je djelo posluilo kao povod najokrutnijim muenjima svima koji su bili osumnjieni da su vukodlaci. Osumnjienom bi se otkidao komad po komad koe tijela u potrazi za dlakavom unutranjou. Ako se nita ne bi pronalo muenik bi se proglasio nevinim. No sa suprotne strane, ovjeku je bila koa oderana, a to za njega nije bio dokaz nevinosti niti bi znailo spasenje. ANUBISOV KULT VUKOVA Godine 1990. Hugh Trotti predloio je jo jedan privlaan uvid u mit o vukodlacima. Staroegipatski bog balzamiranja ili smrti Anubis, boanstvo s glavom psa, ili bolje reeno akala iji su kult tovali sveenici koji su nosili vuje maske. Taj se kult prenio i u Rim, pa su se kipovi Hemanubisa, ovjeka sa akalovom glavom nalazili posvuda sve do 1. stoljea poslije Krista. Germanski vojnici koji su sluili u rimskoj vojsci, vidjeli su sveenike Hemanubisa kako nose akalove maske, kao i kipove s glavama akala, te su nesumnjivo govorili o njima i nakon pada Rimskog carstva. To je, predlae Trotti, uzrok koji je nadahnuo legende o ljudima koji su mogli poprimiti oblije vuka. Francuska je naprimjer, izme u 1520. i 1630. godine, imala nevjerojatan broj od 30.000 su enja, to je potvr eno u javnim dosjeima koji jo uvijek postoje. Jedno od najpoznatijih takvih su enja bilo je su enje samotnjaku Gillesu Garnieru. Ljeti 1573. godine, na podruju Dolea prona eno je nekoliko rastrgnutih tijela napadnute djece, a seljani su tvrdili da su vidjeli neobinu ivotinju nalik na vuka s licem Garniera. U Novembru te godine, grupa seljana je slijedila uasne krikove neke djevojice i pronala ju jo ivu, ali jako ranjenu u pandama golema vuka koji je odgovarao Garnierovom opisu. Iako je vuk pobjegao, Garnier je zajedno sa svojom enom uhien nekoliko dana poslije. Na su enju je Garnier priznao dva ubojstva koja su se pripisivala onom stvorenju, i ak je izjavio da je kui odnio dio tijela jedne od rtava, koji je u cijelosti pojela njegova ena. Ne iznena uje da su ivi spaljeni u Januaru, 1574. godine. Imajui na umu da je bioloki nemogua izravna preobrazba ljudskog bia u vuka, ili u bilo koju drugu ivotinju, ini se da je Garnier bio lud. Zaista moda nije ni poinio zloin, ali su samotnjaci koji nisu imali prijatelja ni utjecaja uvijek bili omiljena rtvena janjad za zlodjela drugih. Neka su su enja vukodlacima imala prosvjetljeniji stav, poput su enja Jaquesu Rolletu iz Caudea u zapadnoj Francuskoj, koji je ubio i pojeo nekoliko ljudi, a uhvaen je 1598. godine, dok je komadao jo jednu rtvu. Nakon to je uo njegovu tvrdnju da se moe pretvoriti u vuka i vidjevi da je mentalno zaostao, sudac ga je osudio na kaznu u ludnici. Slian se sluaj dogodio Jeanu Grenieru, mentalno zaostalom djeaku, pastiru iz pokrajine Bordeaux, koji se hvalio da je, dok je imao vuji oblik, ubio i raskomadao vie od 50 djece. Nakon su enja 1604. poslan je na lijeenje u franjevaki samostan gdje je proveo ostatak ivota. Rollet, Grenier, moda i Garnier kao i mnogi drugi takozvani vukodlaci nesumnjivo su patili od neobinog, ali poznatog mentalnog poremeaja koji se naziva likantropija, pri kojem bolesnici svesrdno vjeruju da se stvarno mogu pretvoriti u vuka. Oni se ponaaju kao vukovi, zavijaju na mjesec i napadaju ljude sluei se zubima i noktima. ak se i danas takvi groteskni sluajevi zablude povremeno prijavljuju u Europi. ZVIJER IZ GEVAUDANA Izme u Juna 1764. i Jula 1767. godine, velik broj uasnih ubojstava uglavnom ene i djece, se desio u pokrajini Lozere u jugoistonoj Francuskoj, koja se naziva Gevaudan. Ubojica je vi en u nekoliko prilika, te se pokazalo da se radi o golemoj zvijeri nalik na vuka, koja je ubijala svoje rtve razdirui im grlo, a zatim im je komadala tijelo. Da smiri rastuu paniku, kralj Luj XV. je u Februaru, 1765. godine, poslao u Gevaudan poznatog lovca Dennevala kojega je pratilo est uvjebanih krvolonih pasa, ali nije bilo uspjeha.

57 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

Me utim, sedam mjeseci poslije, inilo se da je doao kraj krvavoj i uasnoj vladavini Zvijeri iz Gevaudana. Kraljev osobni straar Antoine se Beauterne, pratio je trag tog stvorenja do kamenoloma Beal Ravinea u blizini mjesta Pommier. Tu ga je ustrijelio, pa je golemo tijelo dugako vie od 1,5m i teko 65kg trijumfalno otpremljeno na kraljev dvor. Ustanovilo se da se radi o velikom crnom vuku, ali to nije prekinulo ubojstva jer to nije bila zvijer, ubojstva su se i dalje nastavljala. 19. Jula, 1767. godine, Jean Chastel ustrijelio je jo jednog golemog vuka, ovaj put u planini Chauvet, nakon ega su ubojstva konano prestala. Me utim, mnogi ljudi vjeruju da se u prii o Zvijeri iz Gevaudana ne radi samo o krvoednom i vjerojatno bijesnom vuku. Gerald Manatory u knjizi La Bete du Gevaudan iznosi miljenje da su mnogobrojna ubojstva zapravo djelo jednog ili vie serijskih ubojica koji su se okoristili izvjeima o vukovima koji ubijaju ljude kako bi prikrili vlastita zlodjela. Ima jo jedna teorija. Je li Zvijer iz Gevaudana bio vukodlak, koji je poinio strana zlodjela kao vuk, a zatim se opet pretvorio u ovjeka da ga ne otkriju !? Naravno da naunici nemaju vremena za takve stvari. Hoemo li stoga pretpostaviti da je bila tek sluajnost to su ubojstva prestala kad je Chastel ustrijelio vuka s planine Chauvet, blagoslovljenim srebrnim metkom ? U svakom sluaju, ljudi u srednjevjekovno doba su vjerovali da se mogu pretvoriti u vukove, ali teko da je razlog tome bila likantropija. Vjerovatnije je to bilo zbog uzimanja razliitih halucinogenih supstancija koje su dobivali iz bunike i velebilja za koje se zna da izazivaju halucinacije, a koristile su se za vraanje. I gljivica koja napada itarice i koja se naziva snijet, sadri sastojak slian LSD-u i uzrokuje halucinacije. Ta je injenica od presudne vanosti za tolika srednjevjekovna priznanja vukodlaka, jer su se u to doba zdrave itarice uvale za aristokraciju; seljaci koji su htjeli jesti hljeb, morali su uzeti zaraenu penicu, stoga nimalo ne zau uje to su neki bili uvjereni da se mogu pretvoriti u vukove. Bjesni vukovi kojima je pjena curila iz usta ili netko koga je ujeo vuk s takvim simptomima, tako er su proglaeni vukodlacima jer su se ti ljudi tad zarazili bjesnilom to se nije smatralo boleu kao takvom, ve se vjerovalo da su se jednostavno preobrazili u vukodlake. Sasvim je sigurno da su dva daljnja znaka vukodlaka pjena na ustima i sposobnost da svakoga koga ugrizu u takvom stanju pretvore u vukodlaka. Zbog moguih simptoma porfirije, bolesti koja je dijagnosticirana tek u 19. stoljeu, pojaane dlakavosti, oiljaka, promjene boje koe, nakaznosti lica i prstiju, te stanjenja usana i uoljivijih onjaka, ovi su bolesnici navodno mogli biti vukodlaci iz narodnih predaja. Vukodlak se klasino definira kao ovjek koji se moe preobraziti u vuka, a zadrati razmiljanje ovjeka. Porfirija nije jedna bolest ve skupina od najmanje osam razliitih bolesti koje se znatno razlikuju. Lijeenje i simptomi raznih vrsta porfirija se razlikuju. Simptomi su uglavnom rezultat djelovanja bolesti na ivani sustav i kou. Prava dijagnoza se esto odgo eno postavlja jer simptomi nisu tipini. Ova bolest moe biti nasljedna ili steena. Okolini imbenici kao sto su lijekovi, kemikalije, ishrana te izlaganje suncu mogu, ovisno o tipu porfirije, znatno utjecati na teinu simptoma. Nazivi porfirin i porfirija dolaze od grke rijeci "porphyrus" sto znai purpurno (arka crveno-ljubiasta boja). Porfirija se ponekad naziva kraljevska bolest, jer se vjeruje da su brojni pripadnici britanske monarhije bolovali od nje. Pa ipak, onaj tko dokae da se oboljeli od porfirije mogu pretvoriti u vuka zasluuje sva postojea akademska priznanja.

58 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

HITLER JE NA MJESEC HTIO LETEIM TANJIROM !?


irom svijeta nedavno je obiljeena 60. godinjica pada nacistikog reima, to je ujedno bila i prilika da se ovjeanstvo upozori na to mrano razdoblje i njegove tajne, mahom razotkrivene. No jedan mit i dalje ostaje neobjanjen. tovie, kako vrijeme prolazi, kao da dobiva na zamahu. To je mit o nacistikim leteim tanjirima koji su trebali preokrenuti tok rata u Hitlerovu korist, a koji su se, ima onih koji i to tvrde, spustili i na Mjesec. Neki ufolozi ak smatraju da se sva vi enja NLO-a do danas mogu pripisati upravo nacistikim leteim tanjirima. Nijemci su tokom Drugog svjetskog rata, radili na razvoju leteih tanjira, no oni nisu nikad poletjeli. Hitler je upravo od njih oekivao da budu udotvorno oruje koje e preokrenuti rat u njegovu korist. Kako letei tanjiri imaju nevjerojatne manevarske mogunosti, te bi tvrdnje mogle biti istinite. tovie, ameriki vojni obavjetajac kapetan Edward Ruppelt je 1956. godine napisao da su potkraj rata, Nijemci imali razliite tipove ratnih letjelica i projektila na daljinsko upravljanje, dodue samo u nacrtima. No, te su letjelice teoretski raspolagale snagom i manevarskim mogunostima kakve danas imaju letei tanjiri, kazao je za Nedjeljni Veernjak Adolf Bele, autor knjige "Misterij leteih tanjira". TAJNA "FOO FIGHTERA" Gorivo za priu o nacistikim leteim tanjirima, vi enja su udnih svjetleih objekata iznimnih manevarskih mogunosti iznad Njemake u periodu od 1943. do 1945. godine, koji su prozvani "Foo fighteri". Iako je savezniko zapovjednitvo u pravilu odbacivalo tvrdnje da su vi ene takve pojave, objanjavajui ih zamorom lanova posade ili prirodnim fenomenima, teko je povjerovati u kolektivno haluciniranje veteranskih, bar dvolanih, a ee i trolanih, posada saveznikih lovaca. "Foo fightere" nakon kapitulacije Njemake vie nitko nije vidio, no 1950. godine, italijanski avio inenjer u listu "Il Giornale dItalia" objavio je da su "Foo fighteri" zapravo nacistiki letei tanjiri proizvedeni u Bekom Novom Mjestu. Uskoro se oglasio i drugi italijan, Giuseppe Belluzzo, koji je iste godine izjavio da su Italijani jo 1942. poeli razvijati okrugli avion, no da su njihovu zamisao proveli Nijemci. S obzirom na to da je bio priznati konstruktor avionskih turbina, njegove tvrdnje nisu prole bez odjeka. Vijesti su se brzo irile, pa je samo nekoliko dana poslije u njemakom listu "Der Spiegel" Rudolph Schriever izjavio da je i on od 1942. godine, radio na projektovanju leteeg tanjira. Kazao je da je njegov prototip bio spreman za pokusne letove poetkom 1944. godine, no zbog napredovanja saveznika, uniten je zajedno s nacrtima. Dvije godine poslije u francuskim novinama "Le Soir" bivi pukovnik i njemaki aeronautiki inenjer dr. Richard Miethe, izjavio je da je 1943. godine, zapovijedao grupom tehniara s kojom je sagradio letei tanjir V7. Ulje na vatru dolio je njemaki inenjer George Klein, koji je za njemaku tampu 1954. godine, izjavio kako je lino vidio njemake letee tanjire kako lete u blizini Praga 14. Februara, 1945. godine. No, te su letjelice unitene nadiranjem Sovjeta s istoka. PRIA O ANDROMEDI Pravu lavinu pokrenuo je 1957. godine Robert Lusar, knjigom "Njemaka tajna oruja Drugog svjetskog rata", pa iako je leteim tanjirima posvetio tek dvije stranice, mit je ro en. Bugarski emigrant Vladimir Terziski, koji se predstavlja kao predsjednik Amerike akademije disidentskih naunika, 1993. godine je objavio knjigu "Bliski susreti Kugelblitz vrste", prikaz revidirane istorije u kojoj su nacisti pobijedili. Pie o vanzemaljskoj rasi koja je poela sura ivati s Nijemcima potkraj 20-ih godina, koja im je prenijela filozofska, kulturna i tehnoloka znanja. Prvi antigravitacijski letei tanjir RFZ-1 konstruisan je izme u 1942. i 1943. godine, a dizajn je doivio svoj vrhunac gradnjom svemirske

59 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

stanice Andromeda. tovie, tvrdi da su se Nijemci spustili i na Mjesec, i to 1942. godine ! ak i ovako fantastine, tvrdnje donekle potvr uje izjava amerikog protu obavjetajnog asnika Richarda l. Cornwella koji je 1945. godine, u podzemnoj tvornici ispod planine Harz, vidio nedovrenu letjelicu koja je opisom odgovarala Andromedi. Dodatno je prainu podignuo nalaz pilotskih znaki njemake ratne avijacije obrubljenih krugom, pa su neki ufolozi zakljuili kako su ih sigurno nosile posade leteih tanjira. Nacistiki letei tanjiri ili njihovi nacrti nikad nisu otkriveni, a protivnici ovog mita, posebno iz idovske zajednice, smatraju da mu je cilj podgrijavanje vjerovanja u nacistiku nadmo i nepobjedivost, te irenje nacistikih ideja. No upravo nedostatak materijalnih dokaza daje uporite tome mitu pa je vjerojatno da e on opstati, pa i rasti. MOGUI DOKAZI O POSTOJANJU LETEIH TANJIRA

Prototipovi bezrepa bombardera"Horten Ho 229", zbog revolucionarnog dizajna, poticali su stvaranje mita.

Ilustracija njemakog leteeg tanjira koji je trebao preokrenuti tok Drugog svjetskog rata, te Hitleru osigurati pobjedu nad saveznicima.

Letake znake obrubljene krugom moda su nosili piloti leteih tanjira.

Nesu eni nasljednik raketnog lovca "messerschmitt me 163" nazvan DM-1 saveznicima je izgledao kao s drugog svijeta.

60 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

DOGONI (II)
Zaravan Bandiagare sa stjenovitim grebenom jedna je od najimpresivnijih geolokih pojava i krajobraza u zapadnoj Africi. Zaravan se nalazi u Maliju, juno od starog grada Timbuktua, a uz sami greben koji se protee paralelno s rijekom Niger, nalaze se zatiena naselja Dogona. Istraivanja svjedoe o naseljenosti ovog podruja u kontinuitetu od preko tisuu godina, a prema predaji, sami Dogoni ovamo dolaze u XV i XVI stoljeu iz zemlje Manda. Ovaj mali ratarski narod ine etiri plemena : Aru, Dion, Ono i Domno. Osim oskudnim ratarenjem, bave se i stoarstvom, tkanjem i lonarstvom. Dananje dogonsko stanovnitvo podijeljeno je u male seoske zajednice, koje su opet podijeljene na inneomo (zajednica ivih) i innepuru (zajednica mrtvih predaka), a jedna s drugom u neraskidivoj je vezi. Dogoni nemaju pismo u klasinom smislu rijei, ali zato imaju itav niz znakova (11.616, od kojih je 266 osnovnih) pomou kojih se ilustrira mitoloka povijest svijeta i ljudskog roda. Pomou ovog osebujnog sustava Dogoni navodno mogu prikazivati ne samo vanjski izgled stvari, ve i dinamiku njihova razvoja. U religioznom pogledu glavnu ulogu igra kult predaka, naroito kult Velikog pretka Lebea, praoca sva etiri plemena Dogona. Jednom u 60 godina u okviru kulta predaka slavi se praznik Sigi na kojem se uvijek pojavljuje maska Imina-na. Inae, Dogoni su poznati po umjetnosti izrade obrednih maski, to je vrlo stara tradicija, zajednika gotovo svim afrikim plemenima. Dugo su vremena Dogoni smatrani najboljim primjerom primitivnog naroda, ponajvie zato to su, izme u ostalog zbog teko pristupanog podruja koje naseljavaju, odolijevali utjecajima izvana. Me utim, istraivanja koja je tridesetih godina ovoga stoljea zapoela skupina francuskih istraivaa pod vodstvom profesora Marcela Griaulea, otkrila su posve drukiju sliku. BLIJEDI LISAC Profesor Griaule je najvei dio svog ivota posvetio prouavanju tradicije Dogona. Njegova ustrajnost i predanost bile su nagra ene kada su mu 1946. godine, starjeine plemena, prepoznavi u njemu istinskog tragaoca, nakon petnaest godina od poetnih istraivanja, odluili otkriti i ezoterijske aspekte svoje religije. Za prenositelja svojih tajnih uenja odabrali su slijepog starca Ogotemmelija. Ovaj mudrac je Griauleovom timu istraivaa u trideset i tri dana iznio predaje Dogona vezane za stvaranje svemira i povijest ljudskog roda, i time izazvao revoluciju u iroko prihvaenom stavu o inferiornijoj kulturi Afrikanaca i primitivih naroda uope. Griaule je ove predaje zabiljeio u svojoj knjizi "Blijedi lisac" koja je do danas, i pored istraivanja koja su uslijedila, ostala glavni izvor znanja o Dogonima. to su to francuski antropolozi saznali u Ogotemmelijevoj kolibi, a to je skrenulo pozornost itave naune javnosti na ovaj mali narod ? Griauleu i njegovim suradnicima izneena je iscrpna kozmogonijska slika svijeta Dogona koja u sebi sadri iznena ujuu razinu astronomskih znanja, posebno kada se uzme u obzir potpuna odsutnost bilo kakvih mjernih instrumenata. Posjeduju tri vrste kalendara : solarni, lunarni i onaj koji se temelji na gibanju Siriusovog satelita. Brojna istraivanja me u Dogonima otkrila su opseno poznavanje anatomije i fiziologije, te postojanje sustavne farmakopeje. DOGONSKA KOZMOLOGIJA Amma, vrhovno bie, postojao je kada jo nije bilo svemira, ni prostora, ni vremena... Rije amma na dogonskom jeziku znai "drati neto na jednom mjestu, vrsto steui". Amma je, po rijeima Dogona, "bilo neto kao spiralno kretanje unutar jajeta". Pod utjecajem tog spiralnog kretanja nastalo je najmanje zrnce po. Ono se nalazilo u sreditu, "okretalo se i luilo estice materije sa zvunim i svjetlosnim djelovanjem, ali je smo ipak ostajalo nevidljivo i neujno." Po, koje se najee uspore uje sa zrnom sirka,

61 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

znaajnom ratarskom kulturom Dogona, uzeto je samo simbolino da bi se dao prikaz nastanka materije i samog boga Amma koji se poistovjeuje s najsitnijom esticom materije. U klici ili zrncu po, Amma je izgradio itav svemir u obliku jala. Zatim je dolo do otvaranja "oka Amme" i naziranja nejasnih obrisa stvari koje su se poele pretvarati u tonu. Zadravajui svoje spiralno kretanje, ovi oblici su prethodili pojavi "spiralnih zvjezdanih svjetova" ili "granica svjetova" - jalu ulo. Izraz "jalu ulo" oznaava Mlijeni Put u ijem se sustavu nalazi i Zemlja. Postoji sedam takvih "granica svjetova". Uzgred, Dogoni imaju vrlo razvijenu simboliku brojeva, pri emu broj 7 izraava mnotvo. Ova faza oznaava stvaranje svih spiralnih zvjezdanih svjetova koji ispunjavaju svemir. U ovoj etapi stvaranja "jaje svijeta" jo je uvijek bilo zatvoreno. Kako bi svijet pustio "van", Amma se poeo vrtjeti oko svoje osi. Vrtei se i pleui, Amma je stvorio sve spiralne zvjezdane svjetove svemira. Nakon zvjezdanih svjetova, stvoreno je sve drugo, a prije svega sjemenje raznih biljaka. Zanimljivo je da zvijezde i sjemenke Dogoni shvaaju poput "blizanaca", pa tako mnoga nebeska tijela nose nazive biljaka. Potom je Amma stvorio prvo ivo bie - Nommo anagonnoa, koje se opisuje na razliite naine, kao poluovjek-poluzmija ili kao riba. Nommo se razmnoio pa su nastala etiri Nommoa. Nommo di, Nommo titijan, O Nommo i Ogo, bie nemirne udi. Nestrpljivi Ogo nije mogao saekati zavretak stvaranja kozmosa, ve je sagradio "koveg" i "pustio se njime u prostor", potom se opet vratio svojim blizancima, da bi se na kraju spustio na Zemlju. Time je unio nered u svijet i poremetio Ammine planove, a Amma je, razljuen Ogovom samovoljom, skupio sve to je stvorio i smjestio u zrnce po. Kako bi se svemir "oistio", bilo je potrebno rtvovati jednog od Nommoa. Bio je to O Nommo. Njegovim rtvovanjem i uskrsnuem svijet je poprimio prostorno-vremensko obiljeje, a nebeska tijela su se poela kretati. Zatim je zrnce po iz sebe izluilo "skrivene" stvari i tako omoguilo ra anje svijeta, ba kao to je to bio sluaj u prvom pokuaju stvaranja svijeta. Dogoni, dakle, govore o dvjema etapama stvaranja svemira : prvo "djelovanjem Amme", a drugo "djelovanjem zrnca po". Dio sadraja ovog zrnca naao se u kovegu kojeg je sagradio uskrsli Nommo. Sputanjem kovega na Zemlju zavreno je stvaranje svijeta, nakon ega se Amma "zavukao", poprimivi svoj prvobitni oblik. Ono to daje naroiti peat izneenim predajama Dogona jest injenica da su one postale djelatne; njihove kozmologijske ideje proele su svakodnevni ivot u svim njegovim porama, one su se tovie ukorijenile u njihova vjerovanja i postupke. Odredile su tlocrt sela, izradu hambara koji u sebi nose ideju "kovega", utjecale su na njihove obrte i ostavile traga ak i u predmetima za svakodnevnu upotrebu. Njihov ivot se zasniva na sloenoj, ali ure enoj osnovi u kojoj nita nije sluajno. TAJNA DRUTVA I PREDAJA Dogoni briljivo njeguju svoje stare tradicije, a najvea zasluga za to pripada instituciji tajnih drutava koja je ustvari svojstvena itavoj tropskoj Africi. Kod Dogona tu ulogu obavlja Ava - Drutvo maski, a svaki lan drutva ima svoju posebnu masku i aktivno sudjeluje u religioznim obredima, naroito u obredu zvanom Sigi. Na toj se sveanosti biraju velikodostojnici Drutva maski, tzv. olubaru, koji polaze posebnu obuku iz tajnog jezika Sigi so i potom postaju nositelji ezoterijske predaje. ASTRONOMIJA BEZ TELESKOPA !? Ono to danas izaziva najvie polemike vezano uz predaje Dogona je njihovo poznavanje astronomije. Precizna znanja o zvijezdi Sirius, Sigi tolo, (u astronomiji poznata kao Sirius A) i njezinim satelitima "Po tolo" ili "Sirius B" i "Emme ja tolo" jo uvijek izazivaju nevjericu i preispitivanje izvora tih znanja kod jednog plemena koje je stoljeima ivjelo u izolaciji. Prema njihovoj predaji, Sirius i srodne mu zvijezde ine "oslonac temelja svijeta" i predstavljaju "unutranji zvjezdani sustav" koji, prema miljenju Dogona,

62 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

neposredno sudjeluje u ivotu i razvoju ljudi na Zemlji. "Vanjski zvjezdani sustav" sastoji se od udaljenih zvijezda "koje manje sudjeluju u ljudskom ivotu". U "unutranji zvjezdani sustav" spada i Mlijeni Put sa Zemljom. Osa oko koje se okree taj "spiralni zvjezdani svijet" prolazi kroz Polarnu zvijezdu - "Oko svijeta" i sazvije e Junog kria - "Drugo oko svijeta". Me utim, njihova se astronomska znanja ne ograniavaju samo na Sirius. Oni spominju Jupiterove satelite i Saturnov prsten, mada im vanjski planeti, Neptun, Pluton, Uran i Merkur, nisu bili poznati. Zanimljivo je da za svaki poloaj Venere na nebeskom svodu imaju poseban naziv. Tako er spominju i njen satelit, to suvremena znanost nije potvrdila. Poznato im je da se Sunce vrti oko svoje osi, Zemlja "se vrti oko sebe i oko Sunca", dok je Mjesec "suh i mrtav" i okree se oko Zemlje. Nadalje, ini se da Dogoni ne prestaju iznena ivati. Oni razlikuju prividan poloaj zvijezda od njihovog stvarnog poloaja u prostoru." Zvijezde na rtveniku "lebe dala", raspore ene su onako kako su razmjetene na nebu, a na rtveniku "ka donnolo", onako kako ih ljudi vide sa Zemlje." ZVIJEZDA PO Ono to uistinu zau uje jest injenica da Siriusov satelit "Po tolo" zauzima sredinje mjesto u mitologiji Dogona i simbol je cjelokupnog stvaranja. To tim vie to je satelit Siriusa vidljiv tek uz pomo snanih teleskopa i prvi je put fotografski zabiljeen tek 1970. godine. Sam naziv zvijezde nije sluajan, smatra se da je ona nastala od zrnca po : "Po se rastvorilo i rasprostrlo svijetom. Ono to je ostalo nakon toga - to je zvijezda Po." Dogonske predaje govore da je nakon pojave ljudi na Zemlji, Siriusov satelit, zvijezda Po, neoekivano bljesnula, a zatim se poela postupno gasiti, da bi nakon 240 godina postala potpuno nevidljivom. tovie, tvrde da je Po tolo mala zvijezda velike gustoe i goleme teine, "ona je najmanja i najtea od svih zvijezda". U potpunosti je izgra ena od metala sagala koji je "sjajniji od eljeza i tako teak da ni sva bia na Zemlji, kad bi se udruila, ne bi mogla podii nijedan njegov djeli". Znali su i to da period kruenja Po tolo oko Sigi iznosi 50 godina. Zapanjuje to to sva ova obiljeja Siriusova satelita nalaze potvrdu u suvremenoj znanosti. Sirius B ima period rotacije 49,9 godina, a ubraja se u kategoriju bijelih patuljaka. Bijeli patuljci su zvijezde koje se odlikuju izuzetnom gustoom i teinom, a prema dananjim podacima njegova gustoa iznosi oko 150 kg/cm3, (usporedbe radi, voda ima gustou od 1g/cm3). Sva ova znanja nalaze se utkana u mitologiju Dogona, a suvremena ih je znanost otkrila tek sedamdesetih godina ovog stoljea ! Po tolo predstavlja za Dogone "najvaniju zvijezdu" i "sredite zvjezdanog svijeta". Sama rije potjee od "polo", to znai "poetak" i "tolo" od "to" ili dubok. Tako se naziv "Po tolo" tumai kao "duboki poetak". U svetitima Dogona Po tolo simbolizira jedna posebna vrsta bijelog kamena. Ova zvijezda nije statino sredite zvjezdanog svijeta, ve je "sredite u gibanju". Po tolo "potpomae" druge zvijezde i primorava ih da zadre svoje putanje, a osobito snano zvijezda Po utjee na Sirius, "koja je jedina zvijezda s nepravilnom putanjom...". Zanimljivo je da je upravo na temelju otkrivenih nepravilnosti u putanji Siriusa F. V. Bessel 1844. godine, pretpostavio da oko njega krui satelit, nevidljiv golim okom. Po tolo, kau nadalje olubaru, izbacuje svoj sadraj u obliku "beskrajno sitnih" estica koje se mogu usporediti sa zrncima sirka : "Zvijezda koja je bijela poput zrnca po nastavlja sijati zametke ivota". Zvijezda Po se moe promatrati samo u izvanrednim uvjetima kao to je njezina eksplozija. Kada su francuski istraivai pokuali saznati kako se moe vidjeti Po tolo, Dogoni su im spominjali neku "pilju" iz koje se navodno moe vidjeti. No, nisu im je pokazali, dodavi da tamo ima i drugih "pouzdanih" dokaza... EMME JA TOLO Dok Po tolo ima potvrdu u dananjoj znanosti, "Emme ja tolo" jo uvijek ostaje velika nepoznanica. Dogoni tvrde da je neto vea i etiri puta laka od Po tolo. Zovu je "Malim

63 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

suncem ena" - Jau nai dagi, i tvrde da i ona ima svoja dva satelita. Nadalje, kau da predstavlja "posrednika" izme u Siriusa B i Siriusa A, i da ustvari "naredbe" Siriusa B prenosi Siriusu A... TAJNA IZVORA Pred nauni svijet se postavlja pitanje koji je izvor svih tih znanja olubara ? Kako su Dogoni stekli znanje o Siriusovom satelitu, njegovoj boji, periodu kruenja i gustoe njegove materije bez astronomskih instrumenata nama je neobjanjivo. Nesumnjivo je da su Dogoni tokom svoje prolosti doivjeli razliite vanjske utjecaje. Nije sasvim iskljuen ni utjecaj staroegipatske kulture. Postoje razne pretpostavke o "pozajmicama" i utjecajima izvana, manje vjerojatna naga anja o dovitljivoj preradi uenja koja su prenijeli misionari iz Europe, pa sve do susreta "tree vrste". Moda odgovor treba ipak potraiti u dogonskoj mitologiji koja je tako vjeto utkala astronomska znanja u svoju kozmogoniju. Naime, u njihovoj se mitologiji spominje etvrti Nommo, zvani Ogo, koji je pri stvaranju svijeta zadavao Ammi glavobolje i uputao se u izlete u prostor, dok nije zavrio na Zemlji gdje je dobio ime "Blijedi lisac" - Juruga. Zanimljivo je da postoji vie mitova o liscu, a jedan crte prikazuje kako se "Lisac spustio sa zvijezde Po". Postoji jo jedan crte koji prikazuje Sunce i Sirius spojene krivuljom koja opet obavija svaku od ove dvije zvijezde. Osim silaska Lisca, spominje se Nommoin koveg u kojem su se na Zemlju spustili preci Dogona. Prema predaji, koveg se prizemljio u noi "digavi u velikom kovitlacu oblak praine." Nebeski prostor od "etiri kuta" pretvorio se u zemaljski otvor "od etiri strane". Iz kovega je prvi iziao Nommo, a zatim i sva ostala bia. Amma je digao natrag na nebo lanac kojim je pridravan koveg i "zatvorio" nebo. Kao mjesto prizemljenja olubaru spominju jezero Debo, koje se stvara za kine sezone uz rijeku Niger. Na jednom otoiu tog jezera nalazi se prikaz kovega me u zvijezdama, izveden u kamenu. Sputanje kovega je simboliki prikazano i na proelju dogonskog hrama. Izvor dubokih i drevnih znanja mogli bismo moda potraiti u dalekim, iezlim svjetovima... Dokuiti te izvore olakalo bi nam razumijevanje i naih vlastitih. ini se da emo mi, ljudi dvadesetog stoljea, morati preispitati i promijeniti odnos prema starim kulturama, pri emu nas "primitivni" Dogoni jo jednom podsjeaju na varljivu prirodu vanzemaljskog.

64 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

USKRNJI OTOK
UNITENA KARIKA PROLOSTI

Kulturna tradicija ovjeanstva je poput beskrajnog lanca u kojem je svaka karika jedno dragocjeno i nezamjenjivo iskustvo, jer snano povezuje prolost s budunou, omoguavajui na taj nain prijenos snage s jednog na drugi narataj. Stoga je svaki novi narataj odgovoran za uvanje starih karika i oblikovanje novih. Me utim, lanac povremeno ipak biva prekinut, a otkinuti segmenti padaju u tamu zaborava. Da bi se ponovno otkrile ili rekonstruirale nestale karike potreban je ogroman trud, a esto i "sluajna" otkria. Ako se u tome uspije, stara snaga i smisao mogu dati novi neslueni poticaj. Tako je ponovnim otkrivanjem antike, koja je u srednjem vijeku bila zaboravljena, nastalo udo renesanse. Svijetli primjeri tragaa za istinom u prolom stoljeu bili su Champollion, koji je deifrirao egipatske hijeroglife i Schliemann, slavni otkriva Troje. Oni, i jo mnogi drugi nespomenuti, ne samo da su uli u trag ostacima od opekulturne vanosti, nego su ih protumaili i prenijeli naoj civilizaciji. No, naalost, povijesno je iskustvo pokazalo i obrnuto. Koliko god da je ovjek sposoban za najuzvienija ljudska djela, podjednako u sebi nosi i razornu snagu za najvea unitavanja. U tome su tako er sudjelovali neustraivi ljudi, ali iz sasvim drugih pobuda. Tragali su iskljuivo za materijalnim bogatstvima, radi dominacije i stjecanja moi. Njihova su otkria samo doprinijela irenju jaza me u nedostajuim karikama; tako su, tragajui za zlatom Eldorada i bezobzirno nameui svoj nain ivota, unitene gotovo sve drevne kulture stare Amerike, Afrike, a slina sudbina zadesila je i tajanstvenu kulturu na otoku kojeg su njegovi stanovnici od davnina nazivali Te-Pito-o-te-Henua, tj. "Pupak svijeta". OTKRIVANJE OTOKA Poetkom XVIII stoljea ljudska mata je nepoznatom "Junom kontinentu" pripisivala raznovrsna blaga i udesa, a u potragu za nepoznatim dao se i holandski admiral Jacob Roggeveen koji je krstario sa svojom posadom bespuima Tihog oceana. Oko 27 june paralele, 3600km zapadno od najblie obale June Amerike, 2700km istono od najblieg polinezijskog otoka Pepete, sluajno su ugledali mali usamljeni otok. Usred te vodene pustinje uzdizao se pred njima poput goleme piramide. Kroz dalekozor su na obali ugledali gigantske zidine, iznad kojih su stajale glave nekakvih divova s golemim kacigama. Mislei da su to vojnike utvrde nekih kiklopskih stvorenja, Roggeveen je poduzeo sve mjere opreza i sutradan se ujutro iskrcao sa svojom posadom. Tu su ih doekala nova iznena enja. Me u golemim kamenim terasama koje su se okomito sputale u more, iznad kojih su, poput kamenih uvara, stajale gigantske statue s ogromnim crvenim kacigama, ugledali su ljude obina rasta. Vidjeli su kako pri izlazeem suncu u nekom ceremonijalnom poloaju pale vatre ispred statua. Predio oko pobonih uro enika i kamenih likova sastojao se od ure enih plantaa krumpira i banana. Iznad njih su se uzdizali zeleni obronci ugaenih vulkana iji su mrtvi krateri davali jedinu pitku vodu na otoku. Roggeveen o tome susretu ovako pie : "Silno smo se zaudili ugledavi one kipove. Nismo mogli shvatiti kako je bilo mogue da su ljudi bez konopa i bez skela mogli uspraviti takve kipove". Zahvaljujui jednom od njegovih vojnika, Carlu F. Behrensu, koji je kasnije objavio ak dvije knjige o svojim doivljajima na Pacifiku, imamo prva svjedoanstva o staroj otokoj kulturi koja do danas slovi kao najvea zagonetka etnologije. Prema njegovu opisu, otoani su bili svjetloputi, ivahni i prijazni ljudi, nimalo ratoborni, vie bojaljivi. Kako i ne bi bili bojaljivi, zakljuuje Behrens, kad je Roggenveen, uplaen njihovim velikim zanimanjem za doljake i brojnou, naredio vojsci da pucaju prema njima ne bi li ih

65 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

rastjerao. Otoani pak, pie dalje Behrens, uope nisu imali oruja, jer, "oni su se posve pouzdali u svoje idole ili kumire." Najzanimljiviji dio njegove knjige "Putovanje kroz june zemlje i oko svijeta" je poglavlje koje govori o tim "kumirima". - "Bilo ih je vrlo mnogo uspravljenih na alu. Ljudi su pred njima padali na koljena i molili im se. Ti su kipovi bili isklesani iz kamena i imali su oblik ovjeka dugih uiju, s krunom na glavi. Sve je bilo izra eno vrlo umjetniki, emu smo se veoma udili". Kamene statue otoani su nazivali Ahu i Moai, a to predstavljaju, kada su i zato nastale, to im nisu znali ili nisu htjeli objasniti. Behrensove i Roggeveenove doivljaje ini dodatno zanimljivim injenica da su neovisno jedan o drugom zapisali kako su vidjeli i "bradate divove" s kojima nisu uspjeli stupiti u dodir. Nakon to su obili otok i ustanovili kako nema ni strateke ni ekonomske vanosti, to je za Roggeveenovu misiju bilo jedino vano, ucrtao ga je u svoju kartu i otplovio. Budui da su se na otoku iskrcali na sam Uskrs 1722. godine, Roggeveen mu je dao dananji naziv "Uskrnji otok". Me utim, kako tome otkriu, osim Behrensa, nitko nije pridavao osobitu vanost, otok je do daljnjega ostao zatien u svojoj osami. UNITAVANJE OTOKE KULTURE Prolo je skoro pedeset godina kada je 1770. godine, otok ponovno otkrio moreplovac Filip Gonzales. O tome svjedoi ugovor o pripajanju panjolskom kraljevstvu kojeg je potpisao tadanji vladar otoka Te-Pito-o-te-Henua, i to znacima slinim hijeroglifima. Nakon njegova se povratka saznalo za postojanje tajanstvenog "Pupka svijeta". to je Gonzales tamo radio, da li je nakon njega bilo jo posjetitelja i s kakvim namjerama, za sada je nepoznato. etiri godine kasnije, 1774. kapetan James Cook u svojoj naunoj ekspediciji svjedoi o oborenim kipovima i tragovima rata. Cookova ekspedicija nije mogla objasniti kako je na tako zabaenom i kamenitom otoku bez drvea mogla nastati neka kultura. "Ovdje nema sigurnog sidrita, nema gorivoga drva, nema svjee vode i ini se da je zemlja neplodna". Oni su prvi poeli mjeriti goleme kamene kipove i izradili prve njihove crtee. Nadalje, Cook biljei kako tadanji stanovnici nisu kipovima pridavali osobitu panju, a njegova ekspedicija je bila zadnja koja govori o uspravnim statuama na otoku. Arheolozi su miljenja da je do ruenja statua dolo zbog gra anskog rata na otoku. Povremeni posjetitelji svjedoe da je s vremenom sve vie tih tajanstvenih kamenih statua bilo srueno, tako da 1840. godine, vie nije bilo niti jedne uspravne. Bilo kako bilo, s obzirom da tragovi prvih razaranja potiu iz vremena nakon otkria otoka, susret starog i novog vremena nije slavno zapoeo. Ruski istraiva Junog mora, Kotzebue, biljei jedan nemili doga aj iz 1804. godine. Naime, u vodama oko otoka pojavili su se ameriki lovci na tuljane koji su se, u nedostatku radne snage, dosjetili kako bi na otoku mogli pribaviti robove. "Borba je bila krvava jer su se hrabri otoani, iako goloruki, neustraivo branili. Samo zahvaljujui nadmoi stranog europskog oruja uspjeli su uhvatiti dvanaest mukaraca i deset ena. Me utim, na otvorenom moru su svi skoili u vodu. Vie su voljeli umrijeti nego ivjeti tako ponieni. Kapetan broda ih je ogoreno pokuao vratiti, ali kako bi im se koji amac pribliio, otoani bi zaronili, a milosrdno more bi ih zakrililo". Posljednji udarac otoka kultura je zadobila 1862. godine, kada su, uz silna razaranja, lovci na robove, odvukli vie od tisuu otoana, uglavnom mukaraca, (a me u njima i vladara, plemie i sveenike) u Peru, gdje su ih koristili kao teglee ivotinje i kopae guana. Nakon samo godinu dana, na ivotu ih je ostalo petnaest, no i oni su bili zaraeni crnim boginjama. Da tragedija bude vea, nemilosrdni robovlasnici su ih tako bolesne vratili na Te-Pito-o-te-Henua, to je uzrokovalo pomor velikog dijela otokog stanovnitva. Godinu dana kasnije, dolazak kranskih misionara doekalo je samo estotinjak potpuno zaplaenih i demoraliziranih starosjedilaca. Misionare je najvie zaudila vjetina itanja preostalih otokih sveenika, jer ni na jednom drugom polinezijskom otoku pismo nije bilo poznato. Tekstovi su bili zapisani na tisuama drvenih ploa. Nazivali su ih

66 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

kohau-rongo-rongo, to znai "drvo koje govori", ili "drvo pjesama za recitiranje", i odnosili su se prema njima s posebnim potovanjem. Nakon toga uslijedilo je unitavanje najvrjednijih svjedoanstava o "Pupku svijeta". Njemaki istoriar Herber Wendt u svojoj knjizi "Poelo je u Babilonu" o tome pie : "Misterij Uskrnjeg otoka ne bi danas vjerojatno bio vie toliki misterij da je misionar Eugene Eyradu, kraj svoga mara za obraenjem pogana, pokazao makar malo smisla za istraivanja. Tada su preostali sveenici jo umjeli itati rongo-rongo ploe. Sigurno je da se njihov sadraj sastojao od starijih predaja koje bi uenjacima mogle odati tajnu izgubljene kulture, tajnu kamenih spomenika i moda ak i polinezijske selidbe po moru..." Nitko ne bi trebao pisati nebrojene knjige... niti bi vodili nebrojene rasprave o nastanku otoke kulture, da brat Eyraud nije bio fanatik kao i njegovi panjolski prethodnici koji su spalili knjige Maya, uzlovno (vornato) pismo Inka i drugu " avolju rabotu". Eyraud nije sam spalio rongo-rongo ploe, nego je primorao obraene otoane da ih bace u vatru. Budui da je upravo skupina mauri-rongo-rongo sveenika, vinih pismu, morala do posljednjeg poginuti na Otocima guana, ugasla je u me uvremenu vjetina pisanja. Daljnje kidanje dragocjenog lanca povijesti i unitavanje svjedoanstava jedinstvene kulture prestalo je 1880. godine, nakon pripajanja Republici ile. Taj je trenutak doivjelo samo dvjestotinjak otoana, koji su se pak vremenom potpuno izmijeali s doseljenicima s Tahitija i iz ilea. U to doba poraslo je zanimanje za drevne civilizacije koje do danas ne prestaju privlaiti panju cijeloga svijeta. Me u te se ubraja i ova s Uskrnjeg otoka. Provedeno je mnotvo arheolokih i etnografskih istraivanja ne bi li se uspjela, barem djelomino, rekonstruirati njezina prolost. No, to se vie pronalazilo, bivalo je jasnije da se nit koja bi mogla povezati sve te pronalaske neumoljivo gubi, previe toga bilo je uniteno. Tako ni jedna hronologija Uskrnjeg otoka ne moe biti nita drugo nego skup predaja, pretpostavki i naga anja. LEGENDE O PORIJEKLU Iz arheolokih otkria i etnografskih zabiljeki iz vremena prvih europskih posjetitelja sastavljena je hronologija doga anja na otoku. I dananji strunjaci govore o tri razdoblja. Prvo razdoblje karakteriziraju ostaci megalitskih gra evina. Iz drugog razdoblja ostale su legende koje priaju o tome kako su na otoku nekada u slozi ivjela dva razliita naroda. Oni su doli u razliito vrijeme i iz suprotnih pravaca i govorili su razliitim jezikom. Prvi je doao narod Hanau-eepe ili "Dugouhi", predvo eni svojim kraljem Hoto-Matuaom. "Dugouhi" su pobjegli iz jedne velike zemlje na istoku nakon poraza u ratu. Donijeli su kult ovjeka-ptice, pismo, a nadahnuti zateenim megalitima iz prvog razdoblja, poeli su izra ivati svoje vlastite. Drugi narod, nazvan Hanau-momoke ili "Kratkouhi", doao je kasnije i jedino e njegovi potomci doivjeti pripajanje ileu. "Kratkouhi" su preuzeli kulturu i religiju od "Dugouhih", i s njima su sudjelovali u velikim radovima. Tree se razdoblje poklapa s dolaskom Europljana. U ovom razdoblju iz posve nepoznatih razloga dolazi do rata izme u "Dugouhih" i "Kratkouhih", uslijed ega su prekinuti radovi na statuama i zapoelo je vrijeme u legendama zapameno kao huri-moai ili "vrijeme obaranja statua". Taj sukob je potrajao negdje do 1840. godine, kada je sruena i posljednja statua, a "Dugouhi" su potpuno nestali. "KAMENI UVARI" Najdojmljiviji svjedoci te civilizacije su kamene skulpture gigantskih razmjera koje su uglavnom bile postavljene uz obalu, na posebno izgra enim "zidinama", i izgledale su poput kamenih uvara otoka. Kamene zidine visoke nekoliko metara i dugake do dvadesetak metara potiu iz najranijeg razdoblja otoka. Drevni graditelji su ih podigli od velikih viekutnih blokova od tvrdog bazalta i tako precizno spojili da se izme u njih ne moe provui ni otrica noa. Ovakav sloeni oblik megalitske gradnje bio je poznat samo u drevnom Peruu. Njihova monumentalna arhitektura, kao i religija, bila je tijesno povezana s kretanjem Sunca tako da su te zidine sluile kao rtvenici kod kulta Sunca.

67 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

Stoga su bili orijentirani s velikom tanou u odnosu na izlazak sunca. U svrhu biljeenja kretanja Sunca tokom godine, na vrhu vulkana Rano-Raraku izgradili su solarni opservatorij. Pored solarnog opservatorija i iza svakog rtvenika podigli su znatan broj kamenih kipova ljudskoga oblija. Izra ivali su etiri razliita tipa statua. Jedan je bio mali, plosnate glave bez tijela, s ogromnim izboenim oima. Drugi je imao oblik pravokutnog stupa na ijim je stranama u reljefu ocrtana ljudska figura. U trei tip spadale su zaobljene i realistine figure koje klee sjedei na petama, s rukama na koljenima, pogleda uprtog u nebo. etvrti i posljednji tip predstavlja umanjeni prototip velikih spomenika iz kasnijeg razdoblja. Nakon izvjesnog prekida, iji uzrok nije poznat, javlja se jedna nova kultura. Kipari iz tog srednjeg perioda zapravo su proslavili Uskrnji otok izradom i postavljanjem gigantskih statua. Arheolozi zakljuuju da su te figure predstavljale njihove pretke, a postavljane su na visokim obiteljskim grobnicama. Oboavanje predaka i pojava novog kulta ovjeka-ptice, zamijenili su ranije tovanje Sunca. Opservatorij je ostao zaputen, a pored njega je izgra en kompleks zgrada od kamena, napola ukopanih u zemlju, u kojima je tovan kult ovjeka-ptice. Lijepo gra eni megalitski rtvenici iz ranijeg razdoblja bili su djelomino ili potpuno razgra eni, a stari obra eni blokovi ugra eni su u novi arhitektonski objekt kojeg su nazivali ahu. Ahu je sluio kao visoka platforma, visine 4-5 i irine 10 metara, na koju su postavljane statue, kako bi se vidjele izdaleka. Na neke ahue nikada nije bilo postavljeno vie od jednog do dva kipa, veina je imala pet, ali neke su ih nosile i petnaest. U unutranjosti ahua nalazila se prostorija koja je esto imala oblik barke, a u kasnijem je razdoblju sluila za smjetaj tijela preminulih plemia, vladara i sveenika. One vie nisu bile orijentirane prema Suncu, nego su bile izvedene usporedno s obalom. Njihova izrada nije dosegla preciznost i finou prethodnog razdoblja. Najvea panja je u to doba bila posveena izradi statua. Kipovi su klesani uglavnom u kamenolomima kratera vulkana Rano-Raraku, dok im je kaciga izra ivana u deset kilometara udaljenom krateru drugog vulkana. Kipovi su na neki nama nedokuiv nain raznoeni po cijelom otoku. To je zahtijevalo ogroman trud zbog veliina statua, a dodatna oteavajua okolnost bila je i nepristupanost obale, gdje su ve prije bili pripremljeni ahui za njihovo postavljanje. Kad je gigantski uvar, na isto tako nepoznat nain, postavljen na visoki ahu, stavljala mu se jo i "kaciga" od crvenog kamena. Potom bi im udubljivali one duplje i postavljali zjenice od bijelog koralja. Nakon "otvaranja" oiju, nisu vie prestali zuriti u nebo. Kipovi su izra ivani u razliitim dimenzijama. Najmanja zavrena i uspravljena je imala 3,5 metara visine a najvea bila je visoka 12 metara (zajedno s kacigom 14 metara). Ukupna teina statue i kacige morala je iznositi preko 90 tona. No, za istraivae je dodatno iznena enje bilo otkrie popularno nazvane "radionice divova" u krateru ugaslog vulkana Rano-Raraku. Tamo je lealo vie od stotinu pedeset napola gotovih kamenih likova, dijelom ve isklesanih iz stijene i svrstanih u dugake vodoravne redove, jedan uz drugi. Me u njima se nalazi najvei nedovreni 22 metara visoki. Naokolo je posvuda razbacan leao razni alat; zailjeni noevi od opsidijana, kamena dlijeta, alat za poliranje, kameni transportni valjci. Cijeli prizor se doima kao da su kipari sve napola gotove figure morali najednom ostaviti i pobjei. Zato, ostat e njihova tajna. Pored gra evina podignutih u religijske svrhe, prona eni su i ostaci triju cesta uz ije su rubove nekad bili postavljeni gorostasni kipovi. Na jugoistoku otoka otkrivene su ruevine dugakih kamenih kua bez prozora koje najvjerojatnije potjeu iz razdoblja obaranja statua. Sagra ene su iznad jama u zemlji. U unutranjosti kua iskopane su razliite figure od kamena, drveni kipovi bogova, figure s razvuenim unim resicama. Ove posljednje figurice predstavljaju "Dugouhe". Takva se jedna nalazi i u zagrebakom Etnografskom muzeju.

68 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

RONGO-RONGO PLOE Prema otokim legendama, rongo-rongo ploe potiu od samog Hotu Matue koji je doveo svoj narod na "Pupak svijeta" i sa sobom donio ezdesetsedam svetih "drva koja govore". Za vrijeme posljednjeg vladara Ariki Ngaara, prije upada Peruanaca, sveenici su umjeli ne samo itati te ploe nego su, tovie, imali i kole u kojima su mladi sveenici uili pisati. Sam vladar je navodno imao cijelu knjinicu s rongo-rongo ploama. Ove ploe su izra ivane iz naplavnih drva i bile su razliitih veliina i oblika. Najvea sauvana dugaka je 90cm, ali su postojali primjerci dugi i do 2 metra. Iako ih je nekada na otoku bilo na tisue, zahvaljujui misionarima unitene su sve osim dvadesetdvije koje se danas uvaju u svjetskim muzejima u Londonu, Beu, Washingtonu, Santiagu... Heyerdahl je, me utim, tokom svojih istraivanja pronaao neke koje su dotada bile skrivene. Oito su ih zadnji sveenici, odgovorni za svete ploe, a predvidjevi tragediju, sami sklanjali ili ak unitavali kako ne bi dole u nedostojne ruke. Kasnije je utvr eno da su zapravo postojala dva pisma. Staro su pismo znali samo rijetki izabrani pojedinci (vladar, plemii i sveenici-pjevai). Ploa ispisana takvim pismom nazivana je tongata-rongo-rongo i smatrala se tabuom. Pored tog pisma, postojalo je jedno manje tajno - demotski oblik prvoga pisma - koje je sluilo za pisanje kronika i "administrativnih akata". Nazivali su ga tau, to znai godina i bilo je poznato ostatku naroda. Znanje o tongata-rongo-rongo pismu je nepovratno nestalo u rudnicima guana, dok je nekoliko preivjelih otoana i nakon spaljivanja ploa poznavalo tau. Tekstove su urezivali u drvene ploe pomou opsidijana poevi iz gornjeg lijevog kuta ploe pa do kraja reda, onda bi ih okretali i nastavili na drugoj strani. Na taj su nain urezani tekstovi opisivali pravilnu spiralu. Ploe su ispisane ne samo s obje strane, nego ak i po rubovima. Pojedini simboli imaju oblik konture, no cijelo pismo je izrazito piktografskog karaktera. Na njima su sasvim jasno vidljivi stilizirani likovi ljudi, ivotinja, biljaka, zvijezda i svakodnevnih upotrebnih predmeta. Veina se strunjaka slae u tome da pojedini ideogrami ne predstavljaju slova, slogove ili rijei, ve samo "natuknice" koje su sveenicima trebale olakati recitiranje dugih svetih tekstova. Time su ih njihovi stvaratelji potpuno zatitili, jer ako sadraj ne zna napamet, tekst ne mogu itati ni oni koji poznaju pismo. Zbog toga je svaki dosadanji pokuaj deifriranja bio neuspjean. Otkriem starih pred-arijevskih kultura Mohenjo-daro i Harappa u dolini Inda i njihovog slikovnog pisma na glinenim ploicama, naunici su uoili zapanjujuu slinost s pismom na rongo-rongo ploama. Paljivom je analizom ustanovljeno da se ak 150 znakova obaju pisama me usobno potpuno podudaraju. Zagonetku jo vie produbljuje injenica da te dvije kulture razdvaja 20.000 km i skoro 5.000 godina. Tako se ostalim zagonetkama, nakon neuspjelih pokuaja deifriranja, pridruuje i pismo. Svi prona eni i sauvani ostaci nijemi su spomenici ovjekove neutaive potrebe da ostavi traga u vjenosti. Zadivljuje injenica da je to mogue, ne samo u bogatim predjelima Egipta, Europe, Azije i Amerike, nego i na malom pustom otoku na najusamljenijem mjestu na kugli zemaljskoj !

69 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

BERMUDSKI TROKUT (II)


NESTALI U NITAVILU

Nitko ne zna to se, zapravo, dogodilo tisuama brodova i zrakoplova to su netragom nestali u ukletom Bermudskom trokutu i slinim opakim zonama na naem planetu. Zajedno s njima nestalo je i vie tisua ljudi, a da nitko od njih nije uspio pozvati u pomo i izvui ivu glavu. Gdje su nestali !? to se dogodilo s njima !? Bermudski trokut privlai ve desetljeima, veliku panju svih svjetskih medija. Me utim, sasvim je druga stvar da li doista postoji u stvarnom ivotu. Drama je zapravo zapoela jo davne 1945. godine, kada je poznata, nesretna "Eskadrila 19", koju su sainjavali pet torpednih zrakoplova "Grumman TB M3 Avenger", Amerike ratne mornarice s 14 zrakoplovnih profesionalaca, odaslala krajnje dramatinu poruku : "Tonemo u bijelu vodu... Gotovi smo !..." TAJANSTVENO PODRUJE "THE DEVIL'S SEA" Bermudski trokut je podruje oceana veliko 1,5 etvornih metara, ome eno Bermudskim otojem, Puerto Ricom i junim rtom Floride. Po prvi se puta poela spominjati paranormalna aktivnost tog podruja 1950. godine, kada je Associated Press spomenuo nedavne gubitke brodova u tom podruju. lanci E. V. W. Jonesa spominjali su tajnovite nestanke brodova, zrakoplova i malih brodia u tom podruju, i opisao ga kao "The Devil's Sea" ili avolje more. Fate Magazine, je 1952. godine, ponovno spomenuo udne pomorske nestanke u lanku Georgea Sanda, a tek je 1964. godine termin Bermudski trokut, popularizirao Vincent Gaddis. Postoji bezbroj teorija o tome kako i zato Bermudski trokut iskazuje svoju smrtonosnu mo. To je podruje svoju slavu dobilo zahvaljujui Charlesu Berlitzu i njegovoj knjizi "The Bermuda Triangle" iz 1974. godine. Knjiga se sastoji od serije pria o tajnovitim nestancima brodova i zrakoplova, a posebno o gubitku "Leta 19", Amerike mornarice. U tom je letu nestalo pet amerikih bombardera tipa "TN Avenger". Eskadrila je nestala dok je za navodno loeg vremena, nakon poslijepodnevne rutinske vjebe u Fort Lauerdalu, prelijetala ovo podruje uveer 05. Decembra, 1945. godine. Tajanstveno je tako er i to to je avion koji je krenuo u potragu za njima, tako er nestao. No je li to cijela pria ? Knjiga "Bermudski trokut" postala je best-seller u to vrijeme, i mnogo italaca koji su se zanimali za temu, predloili su raznovrsne teorije da bi objasnili prirodu nestanaka. U listi su se nale prirodne oluje, razna morska udovita, vanzemaljske otmice, veliki valovi, otputanja mjehuria metana iz leda na morskom dnu, crne rupe, geomagnetske anomalije, izgubljeno carstvo Atlantisa sa dna oceana i jo mnoge prirodne i natprirodne pojave. SKEPTINI KOMENTARI Kritiari su optuili Berlitza i ostale da su pretjerali u misterioznim aspektima nekih sluajeva. No sam Berlitz nije zapravo spominjao nikakva natprirodna objanjenja nestanaka. Osiguravajue drutvo Lloyd iz Londona, 04. Aprila, 1975. pisalo je asopisu Fate o svojim istraivanjima, a izjavili su kako je prema Lloydovu arhivu, od 1955. godine, nestalo 428 brodova po cijelom svijetu, ali da njihovi istraitelji nisu nali nikakav dokaz koji bi potvrdio da ih je u Bermudskom trokutu nestalu vie nego drugdje. Time je osiguravajue drutvo odbilo poveati osiguravajue police za prolaz kroz to podruje. Amerika obalna straa je to i potvrdila. Skeptici komentiraju kako bi nestanak vlaka na putu izme u dvije postaje bio mnogo uvjerljiviji dokaz paranormalne aktivnosti, a injenica da se tako neto na zemlji ne deava, sugerira nam kako nije potrebno puno

70 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

paranormalnih objanjenja kako bi se objasnili nestanci brodova i zrakoplova u nekom nepredvidljivom dijelu oceana. RAZLOZI NESTANAKA Jedno od objanjenja nekih zagonetnih nestanaka, fokusira se na prisutnost irokih metanskih hidrata na kontinentalnim ploama. Dokument izdan od strane Amerike geoloke patrole izvjetava o hidratima na priobalnom podruju Blake Ridgea, jugoistono od SAD-a, 1981. godine. Periodine erupcije metana sposobne su proizvesti mjehure veliine broda ili vodena podruja sa toliko isparavanja, da gustoa vode nije vie prikladna za plutanje brodova. Ako je to sluaj, pojava takvog podruja okolo broda moglo bi, hipotetski, prouzroiti trenutno tonjenje bez ikakvog upozorenja. Posljedice takve erupcije isto su znatne, a izvjea ukljuuju iznenadnu maglu, pjenastu vodu, promjene u plutavosti brodova i klizave uljne povrine. No, iako metanski hidrati izgledaju kao veoma velika mogunost tajanstvenih nestanaka u podruju Bermudskog Trokuta, geologiar Amerikog geolokog instituta smatra da iako je isputanjem plinova mogue prouzroiti potonue broda, ne vjeruje da je to bio razlog nestanaka brodova u Bermudskom trokutu. UDLJIVI VALOVI Istraivanja pokazuju da udljivi valovi visine i do 30 metara, koji mogu potopiti i najvei brod u trenutku, mogu se doga ati i doga aju se. Ne tako davno i sami smo bili svjedoci katastrofe koja se dogodila u Aziji pojavom Tsunamija. Iako zadnjih godina vrlo rijetko pojavljuju na nau sreu, u nekim dijelovima oceana, strujanja vode omoguuju im formiranje ee nego uobiajeno. Takvi su iznenadni valovi sve do sada bili glavnim uzronikom mnogim neobjanjenim gubitcima brodova kroz godine. SLUAJ NESTANKA "LETA 19" Me u najpoznatijim incidentima nestanaka u podruju Bermudskog trokuta stoji gubitak "Leta 19", eskadrile od pet Nautikih bombardera tipa "TN Avenger". Tog je dana, 05. Decembra, 1945. godine, iz amerike vojne baze u Fort Lauderdaleu, na Floridi, eskadrila uzletjela na uobiajeni, rutinski let zranim prostorom Bermuda i Bahama. Prvi je avion uzletio u 14:02h, a est minuta kasnije za njim su, letei u formaciji, krenula i ostala etiri bombardera. Vrijeme je bilo lijepo i nita nije ukazivalo na moguu tragediju. Pa, ipak... Drama se dogodila u povratku. Pribliavajui se bazi oekivalo se da e Avengeri traiti upute za slijetanje. Umjesto toga, u 15:45h, Centar za navo enje primio je krajnje uznemiravajuu poruku : "Govori zapovjednik Eskadrile 19... U neprilici smo... Ne vidimo zemlju... Ponavljam... Ne vidimo zemlju !!!..". U bazi Fort Lauderdale istog je asa dan znak za uzbunu. Iz Centra su odmah zatraili koordinate zrakoplova. Zapovjednik eskadrile potporunik Charles Taylor izgledao je smuen izjavivi da ne mogu odrediti poloaj i da nisu u mogunosti vidjeti zemlju i ocean, a nakon nekoliko trenutaka veza se prekinula. U amerikoj vojnoj bazi je nastalo pravo zaprepatenje. Ne samo to je tog dana bilo lijepo, tiho vrijeme, ve su i atmosferske prilike u tom dijelu Atlantika bile gotovo idealne. Osim toga i zapovjednik eskadrile se sasvim udno ponaao. Nije pratio ni jednu od instrukcija, niti se koristio postupkom kojeg je, kao profesionalni pilot, odlino poznavao. Mogao je zatraiti poziciju bilo koje odre ene toke za sputanje, ali nije. Zato !? to se dogadalo s "Eskadrilom 19" !? Deurni asnik u Kontrolnom tornju pokuavao je od ostalih navigatora dobiti tanu poziciju "Leta 19". No, radio-veza se iz neobjanjivih razloga sve vie pogoravala i uskoro je postalo sasvim jasno da su avioni prestali primati poruke iz Baze. Pa ipak, na neki udan nain, u Kontroli leta mogli su pratiti uznemirene glasove pilota, koji su medu sobom jo odravali radio-vezu.

71 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

Iz njihovih isprekidanih dramatinih dijaloga moglo se zakljuiti da su svi kompasi prestali raditi, da su navigacioni ure aji poludjeli i da daju razliite i zbunjujue podatke. Iz nekog krajnje misterioznog razloga, piloti nisu vidjeli, ak ni sunce ! U 16:23h primljena je posljednja poruka "Eskadrile 19". Radio-telegrafista je javljao - "Tonemo u bijelu vodu... Gotovi smo..." Potom je nastala tiina. Piloti amerike "Eskadrile 19" vie se nikada nisu javili. Dali je to sve to se dogodilo prije 60 godina ? Moemo li ikako saznati to se na bombarderima zaista deavalo. TAJNA NESTALE "ESKADRILE 19" Malo detaljniju i realniju verziju dao je Berlitz u svojoj knjizi "Bermudski Trokut". Bombarderi "TBM Avengers" bili sagra eni tako da mogu dugo vrijeme plutati na vodi u sluaju nesree. Prema tome trebalo ih se slijedei dan pronai obzirom da je tog dana prijavljeno vedro vrijeme, no oni su jednostavno nestali. Let je bio vjebovna misija, svi osim kapetana bili su studenti. Ve na poetku misije, kapetan je dao indicije da njegovi kompasi ne rade i pretpostavio je da lete nad malom grupom otoka za koje je vjerovao da su Florida Keys koji su naravno bili daleko izvan kursa koji su trebali slijediti. U kasnijem rekonstruiranju doga aja, pokazalo se da su ti otoci najvjerojatnije bili bombna meta, istono od Florida Keysa. Kapetan je mislei da se kree prema Floridi, vodio let dalje na sjever. Tada se vrijeme poelo pogoravati i u radio kontaktu su se pojavile smetnje. Let je zaista bio daleko od sredinje obale poluotoka Florida. U 05:50h baza je ustanovila njihovu poziciju daleko od obale sredinje Floride, no nije se moglo kontaktirati pilote kako bi ime se ta informacija dala. Odmah se za njima poslao leta kako bi im pomogao vratiti se, a kasnije jo dvoje kao pomo u traenju. U me uvremenu je pala no i vrijeme se pogoralo. zadnja radio poruka sa bombardera primljena je u 19:04h, u kojoj su javljali da im nestaje goriva. Piloti su se dogovorili da kada jednom ponestane goriva, svi zajedno spuste avione u more. Potraga za preivjelima "leta 19" potrajala je cijelu no i slijedei dan bez uspjeha. No to nije bilo zau ujue, bombarderi nisu bili namijenjeni slijetanju na uzburkano more. Avion poslan u potragu koji je izgubljen bio je jedan od dva tipa Martin Mariner. Mariner je tada imao reputaciju "letee bombe" ili "leteeg spremnika benzina", najvjerojatnije je eksplodirao u letu. Posada teretnog broda svjedoila je eksploziji i prenijela da se u blizini nalazi ono to su mislili da je uljni trag i plutajua avionska olupina, no nita nije prona eno. Nema sumnje u ono to se desilo spasilakom zrakoplovu, drugi je Mariner stigao u podruje pretraivanja prema planu. Slika iskusne eskadrile pilota koji nestaju tokom sunanog popodneva, oito nije tona. Realnije bila je to eskadrila studenata prisiljenih na slijetanje usred noi u nepoznato olujno more. U originalnoj izjavi Amerike mornarice, za nezgodu se okrivljavalo kapetanovu smuenost, no izjava je izmijenjena prema eljama pokojnikove obitelji. Potrebno je napomenuti da Bermudski trokut ipak jo krije tajnu koja se odnosi na "Eskadrilu 19". to se zapravo dogodilo Avenger zrakoplovima !? 1991. godine, olupine pet Avengera prona ene su van obale Floride. U prvom trenutku nitko nije sumnjao da su to olupine "Eskadrile 19", no kasnije je otkriveno da seriski brojevi na motorima ne odgovaraju "Eskadrili 19". 1986. godine, olupina jo jednog Avengera prona ena je van obala Floride tokom potrage za svemirskim brodom Challenger. 1990. arheolog aeronautike imenom Jon Myer izvadio je olupinu iz mora. Bio je uvjeren da je jedna od nestalih Avengera, no nije se moglo dobiti pozitivne identifikacije. Nakon 1992. jo jedna ekspedicija otkrila je rasute dijelove aviona u tom podruju na dnu oceana koji bi mogli pripadati Avengeru.

72 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

SLUBENO OBJANJENJE U mnogim se priama o doga aju "Eskadrile 19", tvrdi da je vo a bombardera, porunik Charles C. Taylor, poslao niz udnih poruka prije nestanka, no nema istinskih dokaza da je on te rijei zaista izgovorio. U slubenom objanjenju Mornarice stoji da su se oba Taylorova kompasa pokvarila, pa se zabunio i pogreno utvrdio lokaciju svog eskadrona zavaran slinou Bahama i Florida Keysa, pokuavajui otkriti mjesto na kojem se nalaze, njegov je eskadron ostao bez goriva i nou pao u more, tako da oni koji su poli u potragu nisu vidjeli nikakva traga. Tog je dana u 19:50h, s broda Gaines Mills vi en avion koji se zapalio iznad Daytona Beacha, a zatim pao u more i eksplodirao. Vjeruje se da je to bio nestali avion koji je krenuo u potragu. ISTRAIVANJA LAWRENCEA KUSCHEA Zaintrigiran velikim brojem studenata koji su u vijeme incidenta "Leta 19" dolazili k njemu u potrazi za podacima o Bermudskom Trokutu, Lawrence Kusche, knjiniar na Dravnom Sveuilitu Arizona, zapoeo je veoma podrobnu istragu originalnih izvjea. Njegova su istraivanja objavljena 1975. godine, pod nazivom "Bermudski Trokut, misterij rijeen" (The Bermuda Triangle Mystery Solved). Kuscheova istraivanja otkrila su veliki broj nepodudarnosti izme u Berlitzeovog djela i izjava oevidaca, i drugih ljudi koji su sudjelovali u nesreama. Primjetio je sluajeve u kojima su se pogodne informacije koje su se odnosile na sluaj, ali su kasnije pristigle ostale nezabiljeene. Berlitzeova knjiga obiljeavala je nestanak jahte Donalda Crowhursta kao tajnovit, unato oitim dokazima da je Crowhurst krivotrvorio raune svog putovanja, a njegov je dnevnik jasno upuivao da je poinio samoubojstvo. Teretnjak koji je prevozio rude Berlitz oznauje kao "izgubljen tri dana nakon isplovljivanja iz jedne Atlantske luke", no teretnjak je zapravo izgubljen tri dana nakon isplovljivanja iz luke istoga imena u Pacifikom oceanu. Kusche tako er osporava veliku veinu nesrea dodijeljenih tajanstvenom Bermudskom Trokutu, a koje su se zapravo dogodile izvan njega. Njegovi su zakljuci da je Bermudski trokut jedno od najprometnijih pomorskih podruja u svijetu i kao takvo proporcionalno ima i vie gubitaka nego igdje drugdje. este su tropike oluje u zoni Bermudskog trokuta, samim time nestanci nekih brodova teko mogu biti tajanstveni, a veina takvih nestanaka pretjerana je nespretnim istragama u kojima je brod proglaen nestalim, no njegovo uplovljavanje u luku ostalo je neprijavljeno. Tokom stvarnih nestanaka brodova koji su navodno nestali za mirna, sunana vremena, tadanja vremenska prognoza u tom trenutku nije odgovarala stvarnim vremenskim prilikama.

73 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

RIMSKA MITOLOGIJA
U najranijoj rimskoj religiji nema mitologije, a religija se, koliko je poznato, sastojala u tovanju duhovnih snaga s ogranienim ili specijaliziranim funkcijama. Neka svjedoenja potiu iz kasnog razdoblja, jer su prouavaoci starina oivjeli sjeanje na kultno oboavanje, ali se ona odnose na mnogo raniju vjersku praksu. Neki rani Rimski obiteljski bogovi bili su, ini se, istog porijekla; Ceres (creare - stvaranje), bila je sila koja pokree rast ita, Flora je cvjetno boanstvo, Saturn je povezan sa sjajem, Neptun vjerovatno s navodnjavanjem. Ta su boanska bia izvorno bespolna. Pastirsko boanstvo Pales ili Pares, spominje se bilo u mukom, bilo u enskom rodu. Venera je boanstvo vrta prije nego to se poistovjetila s Afroditom, grkom boicom ljepote. Sve te duhovne sile sa svojim ogranienim funkcijama nemaju osobnosti niti lika, isto tako nemaju me usobnih odnosa, pa niti mitologije. Karakteristino za rimske mitove je, za razliku od onih preuzetih iz Grke, da se odnose na historijske doga aje, ukljuujui porijeklo grada i rimski narod. Osnivai Rima bili su Romul i Rem, Marsovi blizanci, koje je dojila vuica. Romul, ije ime znai "rimski", usmrtio je svog brata i postao prvim vladarem i zakonodavcem Rima. Pripovjedalo se da je na tajanstven nain nestao sa zemlje i postao bog pod imenom Kvirina. Jo jedan vani mit u Rimskoj mitologiji, iako povezan i inspiriran grkim mitom, je ep koji govori o vremenu prije nastanka Rima i njegovom osnivanju, a spjevao ga je Rimski pisan Vergilije. Pripovjest govori o Enejinu bijegu iz Troje i njegovu putovanju u Italiju, te osnivanju gradova koji e biti kljuni u kasnijem osnivanju Rima. BOGOVI IZ GRKE Rimljani su svoje bogove i boice preuzeli od Grka koji su se smjestili nedaleko od Rima, u Napuljskom zaljevu. Prihvatili su velika grka boanstva i dali im Rimska imena. Svi grki bogovi osim Jupitera imaju tragove mitologije koja bi ih vezala za njihove grke istovjetnike. Jupiter je veliki indoevropski bog neba i javio se u Italiji nezavisno, dok je njegova druica Junona, boanstvo plodnosti i rasta u ena izjednaena s Herom. Minerva, etruanska zatitnica zanata, preuzeta je od Atene Palade. Mars je bog rata, ali je u rano doba povezan s ratarstvom i vjerojatno je bio znamen oluje, samo je njegovo poistovjeivanje s Aresom stavilo u prvi plan njegovo ratniko obiljeje. Merkur je bio numen prometa, Vulcan vulkana, a Dijana je bila duh uma. Grki Apolon javio se u Rimu preko Etruana, ali nije bio od velikog znaenja sve do vremena cara Augusta. Bog Saturn bio je poistovjeivan s Kronom, bogom starih vremena prije Zeusa. Rimski bogovi sa svojim novim identitetima, preuzeli su sve od svojih grkih pandana. Velika veina mitova to su ih Rimljani pripovijedali o svojim bogovima i boicama bili su naprosto preuzeti od Grka. No, Rimljani su tako er, podeavali grku mitologiju vlastitim ciljevima i na taj nain mijenjali mitove. METAMORFOZE Rimljani su imali izuzetnih pripovjedaa. Osim Vergilija, me u svima njima, najitaniju riznicu grkih mitova na latinskome dao je Ovidije (43. g.pr.n.e. 17. g.n.e.) Najvee djelo na tom polju jesu Metamorfoze, djelo u kojem je Ovidije ispripovjedio 50 dugih i 200 kratkih pripovijesti o rimskim boanstvima. Njegov se najvei dar sastoji u raznolikosti pripovijedanja, radnje i opisa. Izvanredne pripovijesti o bogu Jupiteru njegovo su djelo. Pripovijest o Jupiteru koji svoju ljubavnicu Io, preobraava u pokuaju da razoara Junonu, o Jupiteru koji otimlje Europu u obliku bika, o nimfi Dafne koja se preobrazuje u lovorovo stablo kako bi izbjegla Apolonovoj ljubavi i o Jupiterovoj ljubavi za Kalistu. Druge pripovijesti govore o osvetoljubivosti bogova, a mnoge druge opisuju ljubav me u ljudima. Ovdje se zanimao i bio je osjetljiv za psihologiju neprirodne ljubavi,

74 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

sestre prema bratu, ili kerke prema ocu. Me u njima je i poznata pripovijest o Narcisu koji se ubio zbog neuzvraene ljubavi svoga vlastitog odraza u vodi. Poznate su i pripovijesti o Ifis, djevojku zaljubljenu u drugu enu, koju su bogovi preobrazili u mukarca. Pigmalion, poznati enomrzac, koji se zaljubio u kip koji je sam stvorio, pa se Venera smilovala na njega i oivjela statuu u lik prekrasne Galateje. U cijelosti je rije o raskonu, baroknom, esto duhovitom, ponekad grotesknom, bujnom, retorikom, savreno organiziranom djelu. Me u najizuzetnijim pripovijetkama jest pria o siromanom paru, Filemonu i Baukidi. Jupiter i Merkur, preobueni u putnike, putovali su brdovitom Frigijom u Maloj Aziji. Dva su boga traila neko mjesto da otpoinu, ali su sve kue do kojih bi doli bile zakraunate i zasunute. Nitko ih nije elio primiti na konak. Najposlije su stigli do skromne kolibe Filemona i Baukide, dvoje staraca koji su tu sretno ivjeli od svoje mladosti. Filemon i Baukida bijahu tako siromani da su u kui imali tek najpriprostiju hranu, ali oni udvorno putnicima izrazie dobrodolicu, okruie ih svom moguom udobnou i ponudie najboljim to im se u kui nalo. Kad su zajedno sjeli za stol, svaki put kad bi natoili vino iz pehara on bi se sam od sebe ponovo napunio. Starci su se zau eni divili i u strahopotovanju odluili zaklati gusku u ast gostiju. Bogovi tada objelodanie tko su i rekoe dobrim starcima da ne treba zaklati gusku. Bogovi tako izazvae poplavu koja je potopila sve kue u kraju osim njihove kolibe koju su preobrazili u hram ukraen mramorom. Tada Jupiter upita starce to bi eljeli, a Starci su se nakon to se posavjetovae odluili za dvije stvari; da budu sveenici u hramu i da, kad bude za to dolo vrijeme i kad e morati umrijeti, da umru u istom trenutku. Jupiter im je elje ispunio i tako su Filemon i Baukida sluili u hramu do kraja ivota, a kad je doao kraj, preobrazili su se u dva stabla koja i danas tamo rastu jedno pokraj drugoga. KRALJEVI I DRAVA Me u Rimskim piscima istie se Livije ije su rane knjige, riznica mitova koji su snano dojmili mate Rimljana i postali dijelom nasljedstva Evrope. Predaja spominje sedam rimskih careva : Romul; Numa Pompilije koji je Rimu podario vjerske institucije, a pritom ga je navodno savjetovala nimfa ili boica Egerija; Tul Hostilije; Anko Marcije; i tri Etruana Tarkvinije Prisko, Servije Tulije i Tarkvinije Superbo. Posljednji kralj bio je samovoljni militarist. Imao je tri sina - Tita, Aruna i Seksta, te neaka Junija koji je hinio da je glup samo da bi izbjegao ujakovu ljubomoru, a poznat je pod imenom Brut. Dva starija brata i Brut bili su poslani na proroite u Delfe. Svojevoljno su upitali proroite tko e od njih vladati Rimom i bilo im je reeno - "Mladii, najvei ugled u Rimu uivat e onaj koji me u vama prvi svojoj majci dade poljubac". Dok su dva princa bacala drijeb da vide koji e po povratku prvi imati to premustvo, Brut je hinei da epa, pritisnuo usne na Majku zemlju. Tada je Brut poveo vojsku i potjerao kralja i njegovu obitelj, uspostavivi republiku, na ijem su elu kao konzuli bili Brut i Kolacije iju je enu, lijepu Lukreciju, silovao Seksto, najmla i Tarkvinijev sin. Brut tako dobiva naslov Liberatora. Jedva osvojena sloboda kratko je potrajala. Vlastiti Brutovi sinovi otkriveni su gdje kuju zavjeru za povratak kralja Tarkvinija i otac ih nemilosrdno osudi na smrt. Tada su se Etruanske snage digle protiv Rima. Ratovi su se nastavljali. Livije pripovijeda i dalje. Rimljani su izvojevali pobjedu nad Etruanima kod jezera Regilus. Legenda govori kako su im pomogla dva tajanstvena jahaa, koje se poistovjetilo s boanskim blizancima Kastorom i Poluksom. Blizanci, Jupiterovi sinovi, bili su pokrovitelji Rimske konjice. Iako se spominje cjelokupna legenda. TRAGANJE ZA PROLOU Tipino rimski mitovi nisu se u tolikoj mjeri odnosili na bogove i boice i na daleku prolost, koliko su pripovjedali o ljudima u prolosti i historijskim doga ajima, to je Michael Grant nazvao "rimskim traganjem za prolou". Ponimo s nastankom grada. Verzija pripovijesti koju je dao veliki rimski historiar Livije, koji je umro 17. g.n.e., je vieznano patriotski mit. Vestalska djevica. Reja Silvija bila je silovana i navodno je

75 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

silovatelj bio bog Mars. Vestalske su djevice bile djevojke izabrane izme u 6 i 10 godine da bi 30 godina sluile boici Vesti. Morale su ostati djevicama cjelo to vrijeme i ako bi se ogrijeile, to se vrlo okrutno kanjavalo, jer bi ta vestalka bila iva zakopana. Djevice su se smjele udavati tek nakon to su trideset godina sluile boici. Nesretna Reja Silvija rodila je blizance Romula i Rema. Blizanci su bili u koari izloeni smrti na rijeci Tiberu, ali koara je isplivala na obalu na mjestu gdje je raslo smokvino stablo, blizu pilje zvane Lupercal, mjesto vukova. Djecu je pronala vuica i napojila ih svojim mlijekom, a konano ih je spasio pastir Faustul odnesavi ih svojoj eni Aki Laurenciji da ih njeguje. Kad su djeaci odrasli, osnovali su novi grad, budui Rim, na mjestu na kojem su kao dojenad bili spaeni od smrti. Me utim, posva ali su se i Romul je ubio Rema. Prema jednoj verziji pripovijetke, Rem se rugao Romulu jer je uspio skoiti preko nekoga poluizgra enog zida. To je bio lo znamen, jer je to znailo da bi neprijatelj mogao uiniti isto. Romul je stoga ubio Rema i kazao : "Tako e stradati svatko tko bude preao moje zidove !" Romul tada utvrdi breuljak Palatin, prinese bogovima rtve i dade ljudima zakone. Poveao je broj stanovnika izgradivi svetite izbjeglicama na Kapitolu i uspostavi u dravi novu politiku stabilnost imenujui Senat od stotinu "otaca". Samo je pomanjkanje ena ugroavalo opstanak drave. Romul tako proglasi odravanje etvenih sveanosti. Ljudi su dolazili iz okolnih krajeva, a me u njima i mnotvo Sabinjanki koje su ivjele u blizini. Kad je sveanost bila na vrhuncu, mladi snani Rimljani navalie na ene sposobne za brak, bila je to glasovita Otmica Sabinjanki (to je prizor kojega je Poussin naslikao u statikom savrenstvu, a Rubens sa senzualnom estinom). Rezultat je bio rat izme u Sabinjana i Rimljana. Zavrio je tako to su se otete ene sruile me u ratnike, preklinjui da im oevi i tastovi ne prolijevaju jedni drugima krv (prizor je izuzetno, iako netono naslikao Jaques Louis David, slikar francuske revolucije). Djeca u plutajuoj kolijevci i sisanje divlje zvijeri predstavljaju motive narodne pripovjetke. Neki pokazatelji prilino jasno ukazuju da je utemeljenje Rima nastalo spajanjem dviju struja, blizanci, ljudsko i ivotinjsko srodstvo, povezivanje Rimljanja i Sabinjanki. Mit, kao to je esto sluaj, obuhvaa niz boanstava i mjesta na kojima se ona kreu, ukljuujui Faustula (Kojega se povezuje s bogom Faunom. Iako se o arheolokim pojedinostima jo raspravlja, poznato je da su rimski breuljci nastanjeni priblino oko 2000. g.pr.n.e., ali da jedinstvenog grada tamo nije bilo do VI stoljea, a ne VII kao to legenda datira te doga aje (uobiajena 753. godina, tek je jedan od nekoliko tradicionalnih datuma utemeljenja grada)). IZBJEGLICE IZ TROJE S vremenom su Rimljani doli u blii dodir s Grcima ija ih se kultura zaudno dojmila, ali u odnosu na koju su pokazivali stanovitu ambivalenciju i poeljeli su povezati svoje porijeklo s grkom tradicijom. Oko 300 g.pr.n.e. kolao je mit o tome kako su Trojanci pobjegli zbog razaranja Troje, i nastanili Laciju, pokrajinu juno od Rima. Zamiljeni datum tog zbivanja bio bi etvrto stoljee prije osnivanja Rima i doga aj se povezao s osnivanjem grada Alba Longa, od kojeg je nastao Rim, a u razdoblju izme u tih dvaju doga aja podruje su nastavali mitski preci rimske aristokracije. Traganje Trojanaca za novim domom opisao je u epskome stihu i epskom veliajnou Vergilije u Eneidi. Eneja je bio Trojanski princ, sin trojanskog junaka Anhiza i boice Afrodite. Kada je Troja pala pod opsjedanjem Grka, Eneja je pobjegao iz goruega grada nosei svoga hromog oca na ramenima i vodei za ruku malog sina Askanija. Nabavio je brod i plovio do grkih otoka, do Sicilije i do Kartage, gdje ga je primila Didona, kraljica Kartage. Izme u Eneje i Didone razvila se strastvena ljubav, ali Zeus naredi Eneji da napusti Didonu i otplovi za Italiju, gdje ga zove sudbina. Enej poslua, a Didona ga u oaju prokune i ubije se. Simbolika koju Didona ima u ovoj prii su opasnosti po opstanak Rima. Hanibalovu najezdu iz Kartage i dolazak Kleopatre iz Egipta. Stigavi u Italiju, Eneju odvodi u podzemlje proroica Sibila kumanska. Tamo susree Didonin duh. On joj se njeno obraa no ona zaslijepljena mrnjom okree mu le a. Susree i duh svog pokojnog oca koji mu govori o buduoj rimskoj slavi. Tada Eneja otplovi do ua Tibera i do e na brdo

76 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

Palatin gdje mu majka Venera dade tit kojega je izradio sam Vulkan, boanski kova. Eneja tu porazi sve svoje neprijatelje me u Etruanima i Latinima koji su nastanavali kraj, i osnuje grad Lavinij (suvremeni Pratica de mare, juno od Rima), dok njegov sin osnuje Alba Longu (Castel Gandolfo, jugoistono od Rima). Iz Albe Longe, mnogo su generacija kasnije potekli Romul i Rem. Veliki rimski mitovi nisu bili izraz nesvjesne volje naroda. Oni sadre folklorne elemente, ali nisu folklorni. Temelje se na historijskim doga ajima, ali ih je aristokracija svojevoljno mijenjala u skladu s vlastitim nakanama. Primjerice Enejin sin Askanije, utemeljitelj grada Alba Longe, dobio je ime Julus kako bi ga se povezalo s obitelji Julijevaca koje je lan bio i sam Julije Cezar. Openito govorei, rimska se mitologija ne uklapa neposredno ni u jednu postojeu teoriju mita. RIMSKI VJERSKI MITOVI U Rimskoj mitologiji postojalo je i nekoliko vjerskih mitova. Jedan me u njima, velike probojne snage, je preuzet od Grka i govori o prolome zlatnom dobu sree kada je vladao Saturn, i o njegovom moguem buduem povratku. Ovim se mitom izvanredno posluio pisac Vergilije u svojoj etvrtoj Eklogi napisanoj kao dobrodolicu buduemu ro enju sina cara Marka Antonija i carice Oktavije. Stari Rimski svijet, poznavao je brojne Sibile, zanesene proroice, a jedna od njih obitavala je u uzvienom svetitu koje se i dan danas moe vidjeti u Cumai, blizu Napulja. Upravo prema njenom proroanstvu, kae legenda, sin Marka Antonija donijet e sa sobom zlatno doba sree. Prema jednoj legendi, Sibila je zamolila boga Apolona da joj udijeli vjeni ivot, ali je zaboravila traiti i vjenu mladost. Tako je Sibila odumirala dok najposlije nije ivjela nemona u boci. Naposljetku je ipak kazala "elim umrijeti". Jo jedna legenda kazuje kako je jedna od Sibila nudila Tarkviniju starijem zbirku proroanstava po previsokoj cijeni. Nudila mu je devet knjiga. Kad je odbio, ona je tri unitila i ponudila mu preostalih est po istoj cijeni. Ponovno je odbio i ona je unitila naredne tri knjige. On se potom prestraio i kupio preostale tri knjige po prvobitnoj cijeni. Knjige su tako pohranjene kod posebnog reda sveenika i italo ih se samo po naredbi Senata, i to u sluaju dravne opasnosti. Obzirom da su Rimljani vjerovali da su carevi boanska bia, i oni su imali svoje mitove. Oko Julija Cezara ispredeno je nekoliko nadnaravnih doga aja koji su pretvoreni u mitove. Jedan od njih povezan je s privi enjem koje ga je natjeralo da prije e Rubikon i napadne Rim, drugi je mit o tome kako su se na njegovu ukopu pojavila dva boanska bia, i naposljetku pria o kometi koja je oznaila smrt samog Julija Cezara 44. g.pr.n.e. i za koju se smatralo da je njegov duh koji ulazi u nebo. Osim Julija Cezara, tu je i mit o drugom Rimskom caru Neronu Redivivusu, vjerovanje je u njegovo ponovno javljanje. Car Neron izvrio je samoubistvo 68. g.n.e. a mit o njegovu povratku veoma je rairen i u Rimu i u Grkoj. Na kraju, tu je i mit o vjenosti Rima koji se zadrao i u kranstvu : Dok stoji Koloseum, Stajat e i Rim. Kad se srui Koloseum, i Rim e se sruiti. Kad se srui Rim, sruit e se svijet. Bio je to uvjerljiv mit. Rimsko je carstvo na zapadu me utim, propalo. Koloseum je ostao kao i zamrena povijest legendi i mitova koje je Rim ostavio za sobom.

77 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

DA VINCIJEV KOD
LEGENDA KOJA JE UZDRMALA SVIJET

Pet ravnih linija prekrienih tako da oblikuju petokraku zvijezdu - Pentagram. Ako ste ve imali u ruci knjigu "Da Vincijev Kod", iji je autor Dan Brown, knjigu koja je postala svjetski bestseller u zadnjih nekoliko mjeseci i koja je postala arite brojnih vjerskih rasprava i otvorenih prosvjeda katolike crkve, prvi od mnogobrojnih simbola sa kojima ste se susreli je pentagram. Ako se niste jo susreli sa upravo spomenutom knjigom, zacijelo niste upoznati sa legendom koju u sebi krije, a ako ste ve upoznati sa "Da Vincijevim Kodom", onda zacijelo znate to ete uskoro moi uti. Tekst koji slijedi, izveden je iz navedenog djela. Ali, ne moe se pogrijeiti ako se kae da nije potrebno nita vie kako bi se u potpunosti razumjela jedna od najveih legendi koju ovjeanstvo posjeduje. Nevjerojatno temeljito obra ena tema u knjizi daje poticaj za obra ivanjem ove fascinantne legende. Iako je tema zaista jako osjetljiva, ako niste ve drali u ruci knjigu ili niste kojim sluajem ve negdje nauli ili proitali oko ega se sva ta strka i zbrka zapravo digla, zaudit e Vas ono to ete uskoro uti. No, ako mislite da se tu radi o deifriranju nekog koda ili odgonetavanju nekog tajnog pisma, daleko ste od istine... BOANSKA PROPORCIJA Prije prelaska na metra da Vincija, treba spomenuti neto vrlo zanimljivo to uvelike pridodaje razumijevanju nekih pravila prirode. Da li ste se ikada upoznali sa brojem 1.618 !? Ako niste upoznajte ga, broj 1.618 poznat je kao PHI. No, nemojte ga zamjeniti sa PI. Ovaj broj, 1.618, je vrlo vaan broj u umjetnosti i smatra se najljepim brojem u svemiru. Broj PHI, izveden je iz Fibonaccijevog niza, niza brojeva poznatog ne samo zato to je suma susjednih znamenki jednaka iduoj znamenci u nizu, nego i zato to kvocjenti susjednih znamenki imaju zapanjujue svojstvo da sadre broj 1.618 !!! Uprkos tajanstvenom matematikom porijeklu, istinski je kompliciran aspekt broja PHI i njegova uloga u temeljnom graditeljskom bloku prirode. Biljke, ivotinje, pa ak i ljudska bia posjeduju dimenzije koje sadre te udne egzaktnosti omjera PHI naprama 1. PHI je sveprisutan u prirodi, to jasno premauje bilo kakvu sluajnost, pa su tako ljudi pretpostavljali da je PHI sigurno predodredio sam Stvoritelj svemira. Rani naunici su 1.618 predstavili kao Boansku proporciju. Spiralne latice eera, poredak listova na stabljikama biljki, segmentacija insekata svi imaju zapanjujue svojstvo boanske proporcije. Izmjerite li udaljenost od ramena do vrha prstiju, a zatim to podijelite s udaljenou od lakta do vrha prstiju, opet ete dobiti PHI. Jo jedan primjer ? Udaljenost od kuka do poda podijeljena udaljenou od koljena do poda. Opet PHI. Zglobovi prstiju. Prsti na nogama. Podjela kraljenice. PHI. Svi smo mi hodajui primjer boanske proporcije. Ispod kaosa u svijetu nalazi se red. Kad su ljudi u prolosti otkrili PHI, bili su sigurni da su nabasali na Boji gra evni blok svijeta i zbog toga su poeli oboavati prirodu. Samo po sebi je jasno i zato. Boja ruka vidi se veoma jasno u prirodi i zato sve do danas postoje poganske vjere koje oboavaju Majku Zemlju. Mnogo nas slavi prirodu na nain na koji su to inili i pogani, a da to ak ni ne znaju. 01. Januar je savreni primjer. Proslava dolaska proljea, zemlja se vraa u ivot da bi proizvela obilje. ovjek se jednostavno pridrava pravila prirode, a umjetnost je ovjekov pokuaj da oponaa ljepotu Stvoriteljeve ruke. Umjetnika djela Michelangela, Albrechta, Drera, da Vincija i mnogih drugih namjerno i rigorozno se pridravaju boanskih proporcija. PHI se nalazi u arhitektonskim dimenzijama grkog Partenona, egipatskim piramidama, pa ak i zgradi UN-a u New Yorku. PHI se pojavljivao u organizacijskim strukturama Mozartovih sonata, Beethovenovoj Petoj simfoniji, kao i djelima Bartka, Debussyja i Schuberta. Broj PHI, koristio je ak i Stradivari kako bi izraunao tano mjesto na koje treba staviti f-ove pri pravljenju svojih poznatih violina.

78 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

PENTAGRAM Pet ravnih linija koje se me usobno presijecaju i na taj nain oblikuju zvijezdu s pet krakova najsnaniji je prikaz koji se pojavljuje u Brownovoj knjizi. Formalno je poznat kao pentagram. Jedan je od najstarijih simbola na svijetu, koristio se prije vie od etiri tisue godina prije Krista. Crtajui pentagram, crte se automatski djele na segmente prema boanskoj proporciji. Omjer svih crta u pentagramu jednak je broju PHI, a to ovaj simbol ini osnovnim izrazom boanske proporcije i od davnina je bila simbol ljepote i savrenosti povezan s boginjom i svetom enstvenou. Pentagram je primarno poganski vjerski simbol. No, ako ste odmah pomislili na tovanje avola, varate se. U dananje vrijeme izraz poganski gotovo je jednak tovanju avola, to je velika zabluda. Korijen rijei zapravo dolazi od latinske rijei paganus to znai onaj koji nastanjuje selo. "Pogani" su doslovno neindoktrinirani seljaci koji su se drali starih, ruralnih rituala tovanja prirode. Zapravo, strah Crkve od onih koji ive u ruralnim sredinama bio je toliko jak, da je iz rijei seljak, engleski villager, izvedena rije vilain, to znai pokvaren ovjek. Hollywood je od zvijezde petokrake napravio kliej u filmovima o sotonskim serijskim ubojicama iza kojih obino na zidu ostaje navrljana na zidu stana nekog sotonista zajedno s drugim navodnim demonskim znakovima. Pravo porijeklo pentagrama zapravo je prilino pobono. Pentagram je pretkranski simbol povezan s oboavanjem prirode. U davnini ljudi su zamiljali da je svijet podijeljen na dvije polovice, muki i ensku. Njihovi bogovi i boginje odravali su ravnoteu moi. Jing i jang. Kada bi mukarac i ena bili u ravnotei, svijetom bi vladao sklad. Kad ne bi, vladao bi kaos. Pentagram predstavlja ensku polovicu svih stvari. U konceptu povijesniara religija, on se naziva "sveta enstvenost". U svojoj najspecifinijoj interpretaciji, pentagram simbolizira Veneru boginju enske spolne ljubavi i ljepote. Rana religija se temelji na boanskom poretku prirode. Boginja Venera i planet Venera bili su jedno te isto. Boginja je imala svoje mjesto na nonom nebu i zvali su je mnogim imenima Venera, Istona zvijezda, Itar, Astarte, a sva ta imena bila su snano povezana s konceptima prirode i majke zemlje. Grafiko porijeklo pentagrama i njegove veze s Venerom, moda je i njegovo najzanimljivije svojstvo. Poznato je da planet Venera iza sebe svakih osam godina za pomrine neba ostavlja savreni obris pentagrama. U davnini je ljude taj fenomen toliko iznenadio da su Venera i njezin pentagram postali simboli savrenstva, ljepote i ciklikih kvaliteta spolne ljubavi. U ast Venerine magije, Grci su se posluili njenim osmogodinjim ciklusom kao modelom za odravanje Olimpijskih igara. U dananje vrijeme malo ljudi zna da etverogodinji raspored suvremenih Olimpijskih igara jo uvijek slijedi Venerine polu-cikluse. Jo manje ljudi zna da je zvijezda petokraka zamalo postala slubeni peat Olimpijskih igara ali da ju je u zadnji tren zamijenilo pet me usobno povezanih krugova kako bi se bolje odrazio duh zajedniva i sklada olimpijskih igara. Simboli su vrlo otporni na promjene, ali pentagram je promijenila rimokatolika crkva. Kao dio vatikanske kampanje da izbriu poganske vjere i preobrate mase u kranstvo, Crkva je lansirala lanu kampanju protiv poganskih bogova i boginja preinaui njihove boanske simbole u simbole zla. To je vrlo esta pojava u razdobljima previranja. Novonastala sila preuzima postojee simbole i degradira ih, pokuavajui izbrisati njihovo znaenje. U borbi izme u poganskih i kranskih simbola, poganski su izgubili bitku. Posejdonove osti postale su vraje ezlo, iljasta kapa koja je predstavljala mudrost postala je simbol vjetica, a Venerin pentagram avolji znak. Kako bi bilo jo bolje vojska Sjedinjenih Amerikih Drava tako er je iskvarila pentagram. On je sada najistaknutiji ameriki simbol rata. Crta ga se na mlanjacima i nailazimo ih na ramenima generala. Toliko o boginji ljubavi i ljepote...

79 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

LEONARDO da VINCI Govorilo se kako je Leonardo da Vinci bio sklon tamnim umjetnostima. Da Vinci je oduvijek bio neobina tema za povjesniare, pogotovo u kranskoj tradiciji. Uprkos geniju tog vizionara, razmetao se svojom seksualnou i tovao boanski poredak prirode, a to oboje ga je dralo u trajnom stanju grijeha protiv Boga. tovie, umjetnikove sablasne ekscentrinosti projicirale su odre enu, svima dobro poznatu demonsku auru; ekshumirao je leeve kako bi prouavao anatomiju ljudskog tijela, vodio tajne dnevnike neitkim obrnutim rukopisom, vjerovalo se da posjeduje alkemiarsku mo pretvaranja olova u zlato, pa ak i da je stvorio eliksir kojim je odgodio smrt, a njegovi izumi ukljuivali su i strana oruja za ratovanje i sprave za muenje koje se nikad ranije nisu mogle zamisliti. Leonardov nevjerojatno veliki doprinos izuzetnoj kranskoj umjetnosti samo je produbio njegovu reputaciju da je duhovni dvolinjak. Prihvaao je na stotine unosnih naloga koje mu je dao Vatikan. Kranske teme nije slikao kao izraz vlastitih uvjerenja, nego kao izvor zarade, nain na koji si je osiguravao rasipni stil ivljenja. Na nesreu Da Vinci je bio aljivdija koji se esto zabavljao potiho grickajui ruku koja ga je hranila. U mnogo kranskih slika ubacio je skriveni simbolizam koji je bio sve samo ne kranski i time isticao vlastita uvjerenja i suptilno trljao nos Crkvi. No to da se o njemu mililo Da Vinci nikad stvarno nije prakticirao tamnu umjetnost. Bio je izuzetno duhovan ovjek, iako je bio u trajnom sukobu s Crkvom. VITRUVIJEV OVJEK Jedna od najslavnijih skica Leonarda da Vincija, je blijedo-uti pergament na kojem se nalazi slavni goli mukarac - Vitruvijev ovjek, nazvan po Marcusu Vitruviusu, ingenioznom rimskom arhitektu, koji je veliao boansku proporciju u svom tekstu "De Architectura". Smatran anatomski najtanijim crteom svog vremena, nitko bolje od da Vincija nije razumio boansku strukturu ljudskog tijela. Kako bi izmjerio tane proporcije strukture ljudskih kostiju, da Vinci je iskopavao tijela. Prvi je dokazao da je ljudsko tijelo doslovno sastavljeno od gra evnih blokova iji proporcionalni omjeri uvijek iznose PHI. Da Vincijev Vitruvijev ovijek postao je savremena kulturna ikona pojavljujui se na plakatima, podlocima za mieve i majicama u cijelom svijetu. Proslavljena skica sastojala se od savrenog kruga u kojem se nalazio ucrtan goli mukarac, rairenih ruku i nogu. Krug je bio kljuni element cijele kompozicije. enski simbol zatite, krug oko tijela gola mukarca zavravao je poruku koju je da Vinci namjeravao poslati o skladu izme u mukarca i ene. MONA LISA Druga veoma zagonetna Leonardova tvorevina, slavna je Mona Lisa. Moete li zamisliti koju tajnu ona krije iza sebe !? Mona Lisa velika je samo 78 puta 53 centimetara. Visi na sjeverozapadnom zidu Salle des Etats u Parikom muzeju Louvre. Naslikana na jablanovoj dasci. Njezin eterini, maglom ispunjeni ugo aj pripisivao se da Vincijevom umijeu sfumato tehnike u kojoj forme izgledaju kao da nestaju jedna u drugoj. Status najpoznatijeg umjetnikog djela na svijetu Mona Lise, nije imao nikakve veze s njezinim zagonetnim osmjehom. Niti je imao veze s tajanstvenim interpretacijama koje su joj pripisivali brojni povjesniari umjetnosti i oboavatelji teorija zavjere. Jednostavno, Mona Lisa je bila poznata, jer je Leonardo da Vinci sam tvrdio da je ona njegovo najbolje postignue. Nosio ju je sa sobom kad god bi putovao i kad bi ga netko pitao zato, odgovarao bi da mu je teko rastati se od najuzvienijeg izraaja enske ljepote. No ipak, mnogo povjesniara umjetnosti sumnjalo je kako Leonardova naklonost Mona Lisi nema nikakve veze s njezinim umjetnikim majstorstvom. Slika je najobiniji portret napravljen sfumato tehnikom. Mnogi su tvrdili da je da Vincijevo oboavanje tog djela proizlazilo iz neeg puno dubljeg. Mona Lisa je u biti, bila jedna od najdokumentiranijih privatnih ala. Kola dvosmislenosti i razigranih aluzija, a opet, nevjerojatno je da veina njezin osmjeh

80 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

jo uvijek smatra nekom velikom tajnom. Mnogi e vjerojatno primijetiti kako je pozadina slike nejednaka. Da Vinci je crtu obzora nacrtao na lijevoj strani primjetno nie nego na desnoj. No on nije bio sklon grekama. To je u stvari bio njegov mali trik. Sputajui crtu obzora s lijeve strane, da Vinci je napravio Mona Lisu puno veu s lijeve nego s desne strane. To je njegova mala privatna ala. Povijesno gledajui, konceptima mukog i enskog pripisane su odre ene strane; lijeva je enska, a desna muka. Budui da je da Vinci bio veliki oboavatelj enskih principa, napravio je Mona Lisu ljepu s lijeve nego s desne strane. On se zapravo zalagao za sklad, ravnoteu mukog i enskog. Vjerovao je da ljudska dua ne moe doivjeti prosvjetljenje ako nema i muke i enske elemente. Me utim to god da je da Vinci htio postii, njegova Mona Lisa nije ni muko ni ensko. Ona nosi suptilnu poruku dvospolnosti. Ona je stapanje jednog i drugog. Osim toga da Vinci je ostavio veliku naznaku da je slika spoj mukog i enskog. Egipatski bog muke plodnosti zove se Amon, a Amonova druica i egipatska boginja plodnosti zove se Izida, iji je drevni slikovni znak bio L'ISA. Iz stapanja njihovih imena dobiva se AMON L'ISA. Osim to joj je lice dvospolno, i ime joj je anagram boanskog sjedinjenja mukog i enskog. I to je to, da Vincijeva mala tajna i razlog zato se Mona Lisa tako smjeka. SIONSKI PRIORIJ Sionski Priorij, utemeljio je u Jeruzalemu 1099. godine, francuski kralj Godefroi de Boullion. Povijest bratstva obuhvaala je vie od jednog tisuljea. No to je to Sionski Priorij !? Kralj Godefroi je navodno uvao jednu vrlo monu tajnu, tajnu koja je bila u njegovoj obitelji od vremena Krista. Bojei se kako bi se nakon smrti njegova tajna mogla izgubiti, osnovao je tajno bratstvo, Sionski Priorij, i zaduio ih da uvaju njegovu tajnu i tiho je prenose s generacije na generaciju. Tu tajnu uva sloeni sustav znanja raspore enog na zasebne dijelove i podijeljeno me u vie lanova. Iako je bratstvo veliko, samo etvorica lanova znaju gdje se uva. Ugledne javne osobe, umjetnike due bili su veliki metri Sionskog priorija. Dokaz za to otkriven je prije mnogo godina u parikoj nacionalnoj biblioteci u spisima neko znanim pod nazivom Les Dossiers Secrets. Svaki povjesniar i entuziast koji se za to zanimao proitao je Les Dossiers. A njihovu autentinost potvrdili su mnogi strunjaci, neupitno potvrdivi ono to su povjesniari dugo vremena sumnjali; Veliki metri sionskog priorija ukljuivali su Nicholasa Flamela, Leonarda da Vincija, Sandra Botticellija, Sir Isaaca Newtona, Victora Hugoa, Claudea Debussya i Jeana Cocteaua. No to je priorij uvao ? Koja je njihova velika tajna za koju mnogi smatraju da je odgovor na nju sam Leonardo naslikao u nekom od njegovih remek djela i provode sate i sate pred njegovim slikarijama u potrazi za skrivenim znakovima koji bi im pokazali gdje se nalazi nauvanija tajna svih vremena. Tokom godina provedenih u Jeruzalemu, priorij je saznao za hrpu skrivenih spisa zakopanih ispod ruevina Herodova hrama koji je bio izgra en na ranijim ruevinama Salomonova hrama. Ti su spisi, navodno potvr ivali Godefoijevu monu tajnu. Oni su bili takve prirode da kranska Crkva ne bi prezala ni pred im, samo da ih se dokopa. Kako bi se domogli tih spisa, priorij je okupio svoju vojsku skupinu od devet vitezova po imenu "Red ubogih viteza Kristovih i hrama Salomonova". Bolje poznatiji kao vitezovi templari. Uobiajeno miljenje o vitezovima templarima jest da su bili osnovani kako bi zatitili hodoasnike koji su bili na putu u Svetu zemlju. No mnoge teorije zavjera govore kako je njihov istinski cilj u Svetoj zemlji bio da povrate spise koji su se nalazili ispod ruevina hrama. Nitko zapravo ne zna zasigurno, no vjeruje se da su vitezovi

81 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

zaista neto pronali ispod ruevina. Trebalo im je devet godina, ali konano nakon to su nali ono za ime su tragali, blago su iznijeli iz hrama, prenijeli u Europu i preko noi im je narastao ugled. Papa Inocencije II, istog asa izdao im je papinsku bulu koja je vitezovima templarima garantirala neogranienu mo i proglasio da se ne moraju pokoravati ni jednim drugim zakonima osim svojim vlastitima. Ne zna se je li time Vatikan pokuao kupiti njihovu utnju, ili su Vatikan Vitezovi ucijenili. No otada nadalje templari su se irili nevjerojatnom brzinom, postajali su sve jai i gomilali silno bogatstvo. Do 1300. godine, vitezovi Templari nagomilali su vie moi od tadanjeg pape Klementa V, koji je odluio da se neto mora poduzeti po tom pitanju. U potezu dostojnom CIA-e, papa Klement izdao je tajne naredbe koje su trebale biti izvrene u Petak, 13. Oktobra, 1307. godine. Papa je Templare proglasio hereticima, vrajim poklonicima, homoseksualcima i sodomistima. Toga dana zarobljeno je, nemilosrdno mueno i konano spaljeno na lomai nebrojeno vitezova optuenih za herezu. No, bratstvo se odralo pod raznim imenima i do dananjeg dana i sauvali tajne spise kojih se zapravo Klement elio dokopati. Spisi su povjereni templarovim redovima u sjeni, Sionskom prioriju. Tisuu godina, prenose se legende o ovoj tajni. Cijeli niz spisa, njihova mo i tajna koju otkrivaju poznati su pod jednim imenom Sangreal. Niti jedna tajna kao ova nije izazvala toliko zanimanje me u povjesniarima koliko ona o Sangrealu. Iako je Sangreal drevna rije, tokom godina poprimila je drugo zanenje... suvremeniji naziv. Gotovo svi su uli priu o Sangrealu, no vjerojatno su navikli da je sovu "Sveti gral". SVETI GRAL Uvrijeeno je miljenje i svima dobro poznato da je Sveti gral kale. Kale iz kojega je Isus pio na Posljednjoj veeri i u koji je Josip iz Arimateje kasnije uhvatio njegovu krv kada su ga razapinjali, te je s njim preao u Francusku i od tamo u Veliku Britaniju, gdje mu se gubi trag. Upravo Sionski priorij, uva tajnu Svetog grala. No, mnogima e druga strana prie biti posve nepoznata, a upravo je druga strana razlog velikom strahu Crkve od njegovog otkrivanja. Sveti gral uope nije kale. Legenda o gralu kaleu, domiljato je smiljena alegorija. Kale je metafora neeg drugog, neeg puno monijeg od obine izgubljene posude. Sveti gral je najtraenije blago u povjesti ovjeanstva. Od njega su potekle legende, ratovi, potrage koje su trajale cijeli ivot. Ima li smisla da se radi samo o kaleu !? Da je zaista tako, ne bi li onda i ostale relikvije trebale proizvesti slino ili jo vee zanimanje !? Kruna od trnja, Pravi kri na kojem je Isus razapet, Titulus !? Longimusovo koplje ? No nisu. Tokom povijesti, Sveti gral je bio najposebniji. No zato je tako !? Zapravo mnoge knjige su o tome i napisane, ali zato onda ova teorija nije poznatija !? Zato to se nijedna od tih knjiga ne moe mjeriti i natjecati sa stoljeima utemeljene povijesti, pogotovo kad tu povijest podupire najvei bestseller svih vremena tj. Biblija !!! SVETI GRAL DRUGA SLIKA NOVOG ZAVJETA Sve to treba znati o Bibliji, saeo je veliki kanonski doktor Martyn Percy u jednoj reenici. "Biblija nije stigla faksom iz raja". Biblija je ljudski proizvod, ne Boji. Biblija nije pala s neba. Napisao ju je ovjek kao povijesni zapis nemirnih vremena i razvila se kroz nebrojene prijevode, dodatke i revizije. U povijesti nikada nije postojala definitivna verzija Biblije. Isus Krist bio je povijesna linost s nevjerojatnim utjecajem, moda najzagonetniji vo a na svijetu koji je bio sposoban nadahnuti ljude. Kao najavljeni Mesija, Isus je imao mo od kraljeva, inspirirao milijune ljudi i bio osniva novih filozofija. Kao potomak kralja Salomona i kralja Davida, Isus je imao zakonito pravo na idovsko prijestolje. Naravno njegov ivot biljeilo je na tisue njegovih sljedbenika u cijeloj zemlji. Prilikom sastavljanja Novog zavjeta razmatralo se vie od osamdeset evan elja, a opet samo je relativno nekoliko izabrano da u e u njega Matej, Marko, Luka, Ivan bili su me u tih nekoliko. Upravo tu fundamentalnu ironiju kranstva Bibliju, onakvu kakvu je danas poznajemo, kolacionirao je rimski car Konstantin veliki, koji je bio poganin.

82 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

U Konstantinovo vrijeme, slubena rimska religija bila je oboavanje sunca kult Sol Invictus ili Nepobjedivog sunca. Na nesreu, Rim su u to vrijeme obuhvaali sve vei vjerski nemiri. Tri stoljea nakon Kristovog raspea, Kristovi sljedbenici mnoili su se nevjerojatnom brzinom. Krani i pogani poeli su se sukobljavati i taj sukob se toliko rairio da je prijetio raskoliti Rim na dva dijela. Konstantin je odluio da se neto mora uiniti po tom pitanju. Godine 325. poslije Krista, odluio je ujediniti Rim pod jednom zajednikom religijom. Kranstvo. No zato bi car poganin izabrao Kranstvo za slubenu vjeru ? Jednostavno, Konstantin je bio odlian poslovni ovjek. Vidio je da je kranstvo u usponu i jednostavno se kladio na konja koji je ionako ve pobje ivao. Stapanjem poganskih znakova, datuma i rituala u kransku tradiciju koja se sve vie irila, stvorio je jednu vrstu hibridne vjere koja je bila prihvatljiva objema stranama. Tragovi poganske religije u kranskoj simbolici ne mogu se porei. U kranstvu nita nije originalno. Pretkranski bog Mitra zvan Sin Boji ili Svjetlo dana ro en je 25. Decembra. A inae 25. Decembar je i datum ro enja mnogih drugih bogova kao to su recimo Oziris, Adonis i Dioniz. Novoro enom je Krini kao dar doneseno zlato, tamjan i mirta. ak je i kranski sveti dan u sedmici izveden od poganskog. Izvorno su krani slavili idovski Sabbath ili Subotu, ali Konstantin je to promijenio tako da se taj dan pokapa s poganskim tovanjem dana sunca, Nedjeljom. A sve je to u vezi sa pravom prirodom Svetog grala. Tokom stapanja vjera, Konstantin je morao ojaati tu novu kransku tradiciju i odrao je slavno okupljanje pod nazivom Prvi opi koncil kranske crkve u Niceji. Na tom skupu raspravljalo se i odluivalo o puno aspekata kranstva, datumu Uskrsa, ulozi biskupa, provo enju sakramenata i, naravno Isusovom boanstvu. Do tog trenutka u povijesti, na Isusa su njegovi sljedbenici gledali kao na smrtnog proroka velikog i monog ovjeka, ali ipak ovjeka. Smrtnika. Isusovo uspostavljanje na "Sina Bojega" slubeno je predloio i izglasao Koncil. Utvr ivanje Isusova boanstva bilo je presudno za daljnje ujedinjenje Rimskog carstva i novi temelj politike moi Vatikana. Slubenim utemeljenjem Isusa kao Sina Bojeg, Konstantin je Isusa pretvorio u boanstvo koje je postojalo izvan okvira ljudskog svijeta, bie ija se mo nije mogla osporiti. To ne samo da je sprijeilo daljnja osporavanja kranstva od strane pogana, nego su se po novom Kristovi sljedbenici mogli iskupiti jedino putem Rimske katolike crkve. Sve se zapravo svodilo na to tko e imati mo. Veliki broj naunika tvrdi da je rana Crkva doslovno ukrala Isusa od njegovih izvornih sljedbenika otimajui njegovu ljudsku poruku, obavijajui je neprobojnim platem boanstva i koristei je kako bi proirila svoju mo. Nitko naravno ne tvrdi da je Krist varalica ili porie da je hodao zemljom i nadahnuo milijune da vode bolje ivote. Samo da je njegova vanost i njegov utjecaj iskoriten kako bi se oblikovalo lice kranstva onakvog kakvog ga danas poznajemo. Me utim, trik je u tome to je car Konstantin uzdigao Isusa gotovo etiri stoljea nakon njegove smrti, do tada je ve postojalo na tisue spisa koji su kronoloki biljeili njegov ivot kao smrtnika. Trebalo je mnogo hrabrosti kako bi se povukao veliki potez i prepravile se povijesne knjige pisane sve do tada. Konstantin je naruio sastavljanje nove Biblije u kojoj su bila isputena ona evan elja koja su govorila o Kristovim ljudskim obiljejima i uljepao ona u kojima je predstavljen kao boanska osoba. Sa ostala evan elja zabranjena su, sakupljena i kasnije spaljena. A evo i jedne zanimljivosti. Svi oni koji su se odluili za zabranjena evan elja, proglaeni su hereticima. Rije heretik javlja se od tog trenutka u povijesti. Latinska rije haereticus znai "izbor". Oni koji su izabrali izvornu Kristovu povijest bili su prvi heretici na svijetu. Tu dolazimo pomalo i do sri prie o Svetome gralu. Neka su evan elja koja je Konstantin pokuao izbrisati nekako preivjela. U dvadesetom stoljeu prona enim su stari hebrejski rukopisi. Osim to ti rukopisi govore istinu o gralu, oni govore i o djelovanju Krista kao ovjeka. Naravno, Vatikan je pokuao sprijeiti objavljivanje tih spisa. A zato ? Jer se iz njih vide jasna povijesna neslaganja koja jasno potvr uju da su suvremenu Bibliju uredili i sastavili ljudi sa odre enim politikim ciljem, a to je da promoviraju boanstvo Isusa Krista i njegov utjecaj koriste kako bi pojaali vlastitu mo.

83 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

PRAVA PRIRODA SVETOG GRALA elja suvremene Crkve da se sprijei objavljivanje tih spisa proizlazi iz iskrenog uvjerenja koje su sami utemeljili, a to je da je Krist uistinu bog. Vatikan uistinu vjeruje kako su ti spisi nita drugo do lano svjedoenje. To se ne moe porei. Toga je vie nego itko bio svjestan upravo Leonardo da Vinci. Leonardovi osjeaji vezani uz Bibliju odnose se izravno na Sveti gral. Zapravo, da Vinci je i nacrtao pravi gral. Kao to je ve poznato, on je vlastita uvjerenja unio u slike koje je Kranska crkva naruila od njega. U mnogo kranskih slika ubacio je skriveni simbolizam koji je bio sve samo ne kranski. Upravo je time isticao vlastita uvjerenja. Jedna od najzanimljivijih slika koje je ikada napravio, freska je Posljednje veere. udno je, uzimajui u obzir da i Biblija i standardna legenda o gralu slave ovaj trenutak kao definitivni dolazak Svetog grala, udno je to je da Vinci umjesto jednog Kristovog kalea, naslikao svakome od trinaest prisutnih po jednu au. Veina strunjaka ili ne vidi ili jednostavno odlui zanemariti anomalije koje je da Vinci napravio na ovoj slici. Ova je freska ipak klju tajne svetog grala. Ova freska nam govori to je, zapravo bolje rei tko je Sveti graal. ALEGORIJA SVETOG KALEA Igra rijei, kale dolazi izvorno iz poganskih simbola za muko i ensko, dok muki znak trokut vrhom okrenut prema gore, nalikuje otrici, enski znak isto tako trokut, okrenut prema dolje nalikuje na alicu, posudu, ali to je najvanije nalikuje obliku enske maternice. Taj znak sugerira enstvenost i plodnost. Legenda nam govori da je Sveti gral kale, alica. No opis grala kao kalea nije nita drugo do alegorija kako bi se zatitila istinska priroda Svetog grala. Gral je doslovno drevni simbol enstvenosti, a Sveti gral predstavlja svetu enstvenost boginju koja se, naravno, do danas izgubila, budui da ju je Crkva doslovno izbrisala. Mo ene i njezina sposobnost da stvori ivot neko su bile vrlo svete, ali predstavljale su opasnost usponu preteno muke crkve, pa je tako sveta enstvenost demonizirana i proglaena zlom. Mukarac je, a ne Bog, stvorio koncept "izvornog grijeha" gdje Eva zagrize jabuku i prouzrokuje pad ljudske rase. ena, neko sveta davateljica ivota, proglaena je neprijateljem. Taj je koncept ene kao donositeljice ivota bio je temelj drevnih religija. Ro enje je bilo mistino i mono. Na alost, kranski filozofi odluili su zatajiti ensku snagu stvaranja zanemarujui bioloku istinu i stvarajui mukarca Stvoriteljem. U Knjizi postanka govori se da je Eva nastala od Adamova rebra. ena je postala izdanak mukarca. I to greni. Knjiga postanka je poetak kraja kulta boginje. Gral je, znak za izgubljenu boginju. Kad se pojavilo kranstvo, stare poganske religije nisu se lako ugasile. Legende o vitekim traganjima za izgubljenim gralom, zapravo su prie o zabranjenim traganjima za izgubljenom svetom enstvenou. IZGUBLJENI KULT BOGINJE Nitko ne moe zanijekati puno dobroga to je suvremena Crkva inila u dananjem problematinom svijetu, a opet prolost iste te Crkve podmukla je i nasilna. Brutalni kriarski ratovi vo eni zbog reduciranja poganskih vjera i vjera koje su se temeljile na oboavanju boginja, trajali su tri stoljea i pribjegavali metodama koje su bile koliko i nadahnute, toliko i stravine. Katolika inkvizicija objavila je knjigu koja se slobodno moe nazvati najkrvolonijom u povijesti ovjeanstva. Malleus maleficarum ili Vjetiji bat. Ta je knjiga indoktrinirala svijet "opasnostima od slobodnih ena" i upuivala sveenstvo kako da ih prona e, mui i uniti. Te navodne vjetice, bile su naunice, sveenice, Ciganke, gatare, oboavateljice prirode, travarke i sve one koje su na bilo koji nain bile povezane s prirodom. Babice su tako er ubijali zbog njihove heretike prakse koritenja medicinskog znanja kako bi olakale bol rodiljama. Patnja koju je Crkva zastupala, bila je pravedna Boja kazna to je Eva otkinula jabuku s drveta znanja. Tokom tristo godina lova na vjetice, Crkva je spalila na lomai nevjerojatnih pet milijuna ena. Propaganda i krvoprolie su upalili. ene koje su neko slavili kao bitnu polovicu duhovnog prosvjetljenja, izgnane su iz hramova svjetskih religija. Neko sveti in "Hieros

84 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

Gam os", prirodno seksualno sjedinjenje mukarca i ene koje je stvaralo duhovnu cjelinu, preinaili su u in vrijedan prijezira. Sveti ljudi kojima je neko seksualno sjedinjenja bilo iskustvo kojim se pribliavalo bogu, sada su se bojali svojih spolnih nagona kao vrajeg djela, suradnje s njegovom najomiljenijom saveznicom enom. Dani boginja doli su kraju. Majka zemlja postala je svijet mukaraca. Muki ego potroio je dva tisuljea trei naokolo bez nadzora svoje enske partnerice. Sionski priorij bio je uvjeren da je upravo to brisanje svete enstvenosti u suvremenom ivotu uzrokovalo ivot bez ravnotee. Nestabilna situacija oznaena ratovima nabijenim testosteronom, pretek enomrzakih drutava i sve vee nepotovanje prema Majci zemlji. POSLJEDNJA VEERA Vraajui se na famoznu da Vincijevu fresku posljednje veere, doi emo do sri legende. Crkva je podinila ene, istjerala Boginju i zabranila pogansko tovanje svete enstvenosti. Kada smo rekli da pravo pitanje koje valja postaviti vezano za Sveti gral nije to je nego tko je, gledajui paljivo u fresku dobit emo odgovor da je Sveti gral osoba, i to ne bilo koja osoba ve ena, koja je u sebi nosila tako monu tajnu da bi, kad bi je otkrila, unitila sam temelj kranstva. Upravo je nju da Vinci naslikao kako na posljednjoj veeri sjedi na poasnom mjestu, Isusu s desna. Posljednja veera trebala bi prikazivati trinaest mukaraca. Duga crvena kosa, delikatno prekriene ruke, nagovjetaj grudi. Bez sumnje ena. A to nije nikakva greka u slici, da Vinci je bio vrlo vjet u slikanju razlika izme u spolova. Unaprijed stvorena predodba koju imamo o toj slici toliko je snana da na mozak blokira neslaganja i zanemari to oi vide. A jo je jedna mogunost zato se ensko nalije nikada nije primjeivalo. Veliki broj fotografija u knjigama o umjetnosti snimljen je 1954. godine, kad su pojedinosti jo uvijek bile skrivene ispod slojeva prljavtine i nekoliko restauracijskih prepravaka koje je napravio neki nespretnjakovi u XVIII stoljeu. Sad kad je konano oiena i svi su ti slojevi skinuti, tako da moemo vidjeti da Vincijev original koji bez sumnje prikazuje enu. Ta je ena, nitko drugi nego Marija Magdalena. TAJNA MARIJE MAGDALENE Nesretna zabluda o Mariji Magdaleni je miljenje da je bila bludnica. No to je naslje e pokvarene kampanje koju je lansirala rana Crkva. Crkva je htjela zaprljati ime Marije Magdalene kako bi prikrili njezinu opasnu tajnu, ulogu Svetog grala. Rana crkva je uistinu uvjerila svijet da je smrtni prorok Isus bio boansko bie. Prema tome, sva evan elja koja su opisivala zemaljske znaajke njegova ivota isputena su iz Biblije. Na nesreu za rane urednike, jedna posebno zabrinjavajua zemaljska tema neprestano se pojavljivala u evan eljima. Marija Magdalena ili tonije, njezin brak s Isusom Kristom. Da Vinci je bio toga vie nego svjestan. A postoje i povijesni zapisi o tome. Posljednja veera gotovo na sav glas izvikuje da su Isus i Marija bili par. Njihova je odjea kao odraz u ogledalu i povezani su u kuku naginjui se jedno od drugoga kao da stvaraju jasno odre eni negativni prostor izme u sebe. Zapravo Isus kao oenjeni ovjek ima vie smisla od standardnog biblijskog pogleda da je bio neenja upravo zato to je bio idov. Pravila ponaanja u to su vrijeme doslovno zabranjivala idovima da budu nevjenani. Prema idovskom obiaju, celibat je bio osu ivan i svaki idov je imao obavezu pronai odgovarajuu enu svome sinu. U starim hebrejskim spisima prona enim kod Mrtvog mora, navode se mnoge intrigantne svari. Iz njih se jasno vidi kako je Isus u trenutku nasluivanja da e biti uhvaen i razapet, zadao upute svojoj druici Mariji Magdaleni kako da nastavi voditi

85 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

Njegovu Crkvu nakon to Njega vie ne bude. To je me u njegovim uenicima izazvalo mnogo ljubomore. Pogotovo je Petar izrazio svoje nezadovoljstvo to je drugi po redu i to iza ene. Prema ovim nepromjenjenim evan eljima, Isus nije dao Petru upute prema kojima je trebao utemeljiti kransku crkvu, nego Mariji Magdaleni. Kransku je crkvu trebala voditi ena. No kako sve to ini Mariju Magdalenu Svetim gralom ? Malo ljudi naime zna, da je Marija Magdalena osim to je bila Kristova desna ruka, ve bila mona ena. Marija je bila iz Benjaminova plemena, imala je kraljevske krvi. Marija je proglaena bludnicom da bi se izbrisali dokazi njezinih snanih veza s obitelji kojoj je pripadala. No nije Crkvu toliko brinulo to je Magdalena imala kraljevske krvi, koliko to se druila s Kristom koji je tako er imao kraljevske krvi. Evan elje po Mateju govori da je Isus bio iz Davidova plemena. Potomak kralja Salomona, kralja idova. enidbom sa snanom kuom Benjaminovom, Isus bi spojio dvije kraljevske krvne linije i stvorio snaan politiki savez koji bi mogao zakonski zatraiti prijestolje i povratiti liniju kraljeva kao u vrijeme Salomona. Legenda o svetom gralu jest legenda o kraljevskoj krvi. Kad se govori o kaleu u kojem je bila krv Kristova, govori se o Mariji Magdaleni koja je u svojoj utrobi nosila Isusovu kraljevsku krvnu liniju. NAJVEA TAJNA U POVIJESTI OVJEANSTVA Sveti gral, Marija Magdalena Ne samo da je Isus bio oenjen, nego je bio i otac. Upravo Marija Magdalena bila je ta Sveta posuda. Bila je kale koji je nosio u sebi kraljevsku krvnu liniju Isusa Krista. No kako je mogue da je tako velika tajna ostala skrivena sve do dananjih dana ? Naravno da nije, za tajnu se znalo. Ona je izvor najdugotrajnije legende svih vremena, legende o Svetom gralu. Magdaleninu su priu na sav glas izvikivali stoljeima u svim vrstama metafora i na svim jezicima. U spisima Svetog grala prona enim ispod Salomonova hrama nalaze se upravo ti dokazi, da su Isus i Magdalena bili kraljevske krvi. Leonardo ipak nije jedini koji je pokuavao rei istinu o Svetom gralu. Kraljevsku krvnu liniju Isusa Krista iscrpno je zapisalo mnogo povjesniara. Osamdesetih godina izdana je i dosta poznata knjiga "Sveta krv, sveti gral" u kojoj se otvoreno iznosi nekoliko nedvosmislenih tvrdnji, ali osnovna ideja stoji i zasluna je to je napokon uvedena ideja o Kristovoj krvnoj liniji u popularnu literaturu. Naravno reakcija Crkve na knjigu bila je osobito burna. Ali to se moglo i oekivati. Ipak je to bila tajna koju je Vatikan pokuao zakopati u etvrtom stoljeu. Kriarski ratovi su se djelomino vodili oko toga. Prikupljanja i unitavanja podataka. Prijetnja koju je Marija Magdalena predstavljala mukarcima koji su vodili ranu Crkvu mogla ih je unititi. Ne samo da je Magdalena bila ena kojoj je Isus ostavio zadatak da osnuje Crkvu, nego je bila i fiziki dokaz da je novoobzanjeno boanstvo poteklo iz linije smrtnika. Crkva je da bi se zatitila, ovjekovjeila Magdalenu kao bludnicu i sakrila dokaze Kristova braka s njom onemoguujui na taj nain bilo kakve mogue tvrdnje da je Isus imao potomka i da je bio smrtnik. To je bila dovoljno snana motivacija Crkvi da provodi takvu obmanu. Ne bi inae mogla preivjeti da javnost sazna da je Isus imao potomka. Isusovo dijete potkopalo bi presudno stajalite da je Krist boanstvo, a samim tim i stajalite da kranska crkva, koja je samu sebe postavila za jedinog posrednika Bojeg na zemlji, doista moe dovesti ovjeanstvo u nebo i uvesti ga u kraljevstvo nebesko. Leonardo da Vinci bio je genije, a njegova uvjerenja duboko su usa ena u svaku njegovu sliku. Iako se na prvi pogled to ne bi reklo, bio je kontroverzni umjetnik i njegov je ivot bio obavijen zaista mnogim tajnama. Kakva li se istina krije iza njegova ivota i jesu li njegova djela zaista izraz nezadovoljstva kranskom Crkvom ? Sva je prilika da simbologija njegovih djela ukazuje da je zaista velika tajna sakrivena izme u redova ispisanih u Bibliji. Poznato je da povijest uvijek piu pobjednici. Kad do e do sukoba dviju kultura, gubitnik biva izbrisan, a pobjednik pie povijesne knjige, knjige koje veliaju njegov cilj, a blate pobije enog neprijatelja. Napoleon je rekao - "to je povijest nego pria oko koje su se sloile obje strane ?" No povijest je uvijek jednostrana. Da li je istinita druga strana medalje ? I da li zaista postoje spisi koji govore drugu priu o Isusu Kristu i Mariji Magdaleni ? Nije zapravo bitno. Ona strana prie u koju eli vjerovati, postaje stvar vjere i osobnog istraivanja. Kae se da je mjesto na kojem su prona eni spisi Svetog grala ujedno i grobnica u kojoj se nalazi tijelo Marije Magdalene. Ta grobnica

86 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

i spisi priaju priu o njezinom ivotu. U samoj svojoj biti, potraga za Svetim gralom uvijek je bila potraga za Marijom Magdalenom, Kraljicom kojoj je nanesena nepravda i koja je zakopana zajedno s dokazom da ima zakonito pravo na mo. Sionski priorij osnovan je kako bi uvao njenu tajnu, a kasnije i kako bi pronali i titili njen grob i spise koji potvr uju njenu priu. A osim toga ima i zadau da titi potomstvo je bilo u neprestanoj opasnosti od Crkve koja se bojala da ako se linija nastavi tajna Isusa i Magdalene bi mogla izai na vidjelo i osporiti katoliku doktrinu. Za sveti gral su svi uli. Ali u proienoj verziji njegove legende, mnogo dijelova fali i nejasno su spojeni. Da Vincijev kod izvanredno je djelo koje je zaista uvelo u popularnu literaturu izbjegavanu temu, a sada moete i sami uvidjeti zato je ovo djelo diglo toliku prainu i uzbunila cijelu Crkvu. Moglo bi se do sutra priati o tome, ali ne moe se osporiti da je fascinantna i sama pomisao na upravo otkrivenu legendu koja je ve tisuu godina bila jedna od najuvenijih tajni svih vremena...

Leonadro da Vinci

87 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

NERAZJANJENA PIJUNSKA TAJNA U DVORITU CIA-e


Svi misle da svemoni i sveznajui agenti CIA-e mogu dekodirati svaku ifriranu poruku, provaliti sve ifre ma iz koje zemlje dolazile te proitati to pie u tajnoj poruci. No, moda se, zapravo, svi mi varamo jer CIA-ini agenti ne mogu deifrirati poruku na skulpturi u njihovu dvoritu u Langleyu u Virginiji nedaleko od Washingtona. Rije je o Kryptosu, jednoj od deset najveih svjetskih ifriranih poruka koje su ostale tajnom. Valovitu skulpturu od bakra, kamena i drveta napravio je 1990. godine, kipar James Sanborn, a to je prva u nizu slinih njegovih skulptura na kojima su ifrirane poruke. Kryptos se sastoji od etiri zasebne no me u sobom povezane poruke, a vrijedni profesionalni i amaterski kriptolozi uspjeli su deifrirati tri. etvrta je ostala tajnom sve do danas iako se njome ve petnaest godina bave CIA-ini kriptolozi, ali i cijeli bataljun drugih radoznalaca. No, pria o poruci zapisanoj na Kryptosu ni izdaleka nije tako jednostavna. Sanbornu je u ifriranju pomagao bivi ef CIA-ina ureda za ifriranje i analitiar Ed Scheidt. Kada je skulptura bila postavljena, zapeaenu omotnicu sa znaenjem poruka dobili su Scheidte i William Webster, tadanji direktor CIA-e. No u posljednje vrijeme se otkrilo da oni moda imaju tekst poruke s Kryptosa, no ne i njezino pravo znaenje. Govori se i to da je rije o zagonetki koju valja poeti odgonetati tek nakon to se deifrira etvrti dio poruke, to znai da je Sanborn zapravo jedina osoba koja zna tajnu Kryptosa. PORUKE POD ZEMLJOM ak osam godina trebalo je analitiaru CIA-e Davidu Steinu da "provali" kod za deifriranje prve tri poruke, no to nije objavljeno sve dok isto to nisu uinili i neki kriptolozi amateri. Tekst prve poruke glasi: "Izme u suptilnog zasjenjenja i odsutnosti svjetla lei nijansa iluzije." U drugoj poruci pie: "Bilo je potpuno nevidljivo. Kako je to mogue? Upotrijebili su Zemljino magnetno polje. Informacije su skupljene i premjetene pod zemlju na nepoznatu lokaciju. Zna li Langley ita o tome? Oni bi to trebali znati zato to je zakopano tu negdje." Slijede koordinate kompleksa CIA-ina sjedita. Trea poruka je, zapravo, biljeka iz dnevnika arheologa Howarda Cartera koji je otkrio Tutankhamonov grob. "Rukama koje su mi drhtale nainio sam pukotinu na gornjem lijevom uglu. Poveavajui pukotinu malo-pomalo, u nju sam ugurao svijeu i provirio u prostoriju. Vru zrak iz sobe gotovo je ugasio svijeu, no predmeti u sobi izronili su tada kao iz magle. Moe li to vidjeti?", glasi trea, deifrirana poruka. No, nevolja je u tome to neke rijei nisu ispravno napisane, odnosno namjerno su tako napisane, a neka su slova na skulpturi izdignuta. Usto, u dvoritu CIA-e Sanborn je isklesao komade crvenog granita s bakrenim ploicama na kojima se nalaze poruke napisane Morseovom abecedom. Po tome se moe zakljuiti da je tajna tako zamrena da ak ni rjeenjem misterizne etvrte poruke zagonetka nee biti odgonetnuta te da e pravi posao tek slijediti. etvrta poruka, kako kae Ed Scheidt, napisana je na skrivenom engleskom jeziku te ima 98 znakova, a prve tri na razumljivom engleskom jeziku. Rije je o nepoznatoj tehnici skrivanja. Usto, dodaje Scheidt, nakon to odgonetai odgonetnu etvrtu poruku, mogli bi otkriti da je, zapravo, rije o poruci koju bi jo jednom trebalo deifirirati. KGB U SKULPTURI Sanborn je pak svima koji ve godinama rade na deifriranju poruke poruio da se ona moe rijeiti te da je klju za rjeenje zagonetke jasno vidljiv i da se nalazi pokraj same sklupture, no da ga dosad nitko nije uoio. Mnogo se naga a i o tome to je zapravo sadraj tajne Kryptosa. Na temelju prvih triju poruka mnogi su zakljuili da se odnosi na neku drevnu mudrost ili da ima religiozni sadraj, no Sanborn je odbacio obje

88 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

pretpostavke. Scheidt pak kae da nije rije o nekon konkretnom dokumentu ije je znaenje ifrirano kao u "irilinom projektoru", drugoj takvoj Sanbornovoj skulpturi, tekst koje je deifriran te je otkriveno je rije o tajnom dokumentu KGB-a. ak daje naznake da je rije o neemu to ima ire znaenje, primjerice o skupljanju obavjetajnih podataka, tehnikama za obavljanje toga posla, procesu prikupljanja podataka te o rezultatu toga prikupljanja koje bi moglo imati neko dalekoseno znaenje. Sve bi pak moglo imati i neko filozofsko znaenje, a moglo bi se odnositi i na neku veliku, otkrivenu a zatajenu tajnu prirode. Jednom je prigodom Sanborna novinar upitao hoe li ljudi biti razoarani kada otkriju tajnu Kryptosa, no on je odgovorio nijeno, tovie, dodao je otkrivena tajna bit e uvod u vrlo zanimljivu spoznaju. Ako vam je ovo raspalilo matu, pridruite se ljudima poput Elonke Dunin, koja je sve svoje slobodno vrijeme posvetila otkrivanju tajne, a sve to je dosad otkrila stavila je na svoju internetsku stranicu. Moda ba Vi otkrijete tajnu Kryptosa.

Tajnoviti kriptos...

89 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

TORINSKO PLATNO (II)


SVETI POKROV

U Torinu, Italija, pohranjena je pod pod kustodijom kardinala Severina Poletta, jedna od najvanijih relikvija kranstva. Svijetla lanena tkanina duga 436 cm i iroka 110 cm, poznata jednostavno kao Torinsko Platno. Na njenom licu i naliju, nalazi se u naravnoj veliini nejasna slika ovijeka. Stoljeima su mnogi ljudi vjerovali da je to sindon ili mrtvaki pokrov u koji je bilo zamotano Isusovo mrtvo tijelo, te da je ljudski otisak na njemu slika samog Isusa. Ali prije nego to otkrijemo detelje o toj poznatoj relikviji.. to su to zapravo relikvije !? Ako govorimo o kranstvu, nailazimo na dogmu ustaljenu od davnina, a to je tovanje relikvija i tvrdnja da imaju magine mo. Iako je malo vjerojatno da ete pronalaskom Svetog grala zadobiti vjeni ivot, pomisao na predmete koji u sebi posjeduju neto magino, zamamna je. Pa ipak gledati predmet u oekivanju neeg nadnaravnog malo je smijena. Kranske relikvije su brojne i ljudi doista vjeruju u njih. Za kranstvo naravno nije potrebno "vidjeti da bi vjerovali", ali ti predmeti, te relikvije ipak u sebi sadre neto. Nije to mo besmrtnosti ili nepobjedivosti za one koji posjeduju taj predmet ve saznanje o njihovoj prisutnosti tijekom vanih doga aja u povijesti. Neto mistino se zaista nalazi u njima a to je i razlog velikom zanimanju koje pobu uju diljem svijeta. Od davnina ljudi su kretali u beskrajne potrage za kranskim relikvijama. Veinom se smatraju mitske kao potrage za Svetim gralom ili Zavjetnim kovegom. Je li uope me u relikvijama bilo prijevara ? Sigurno. Ali u veini sluajeva za relikvije se ili zna da su autentine ili postoje razlozi za miljenje da bi mogle biti autentine, premda potpuni dokaz nije mogu. Veina relikvija ne mora biti lana jer je veina relikvija kosti povijesnih svetaca koji su bili dobro poznati i iji posmrtni ostaci nikada nisu ni bili izgubljeni. Crkva zapravo nikad nije proglasila da je ikoja relikvija, ukljuujui i one kria, autentina. Ali Crkva odobrava odavanje potovanja relikvijama koje se s razumnom sigurnou mogu smatrati autentinima. Kada govorimo o relikvijama, dolazimo upravo do jedne takve dvojbe kada spomenemo poznato Torinsko platno. Njega su znanstvenici ispitivali kroz nekoliko godina i priznaju da njihovi pokusi ne mogu dokazati da je Platno zaista odjea u kojoj je Krist pokopan, priznaju da je to nemogue, ali tako er kau da bi mogli otkloniti mogunost prijevare. Znanstvenici nam mogu dokazati da je Platno bilo odjea u kojoj je bio umotan netko tko je bio razapet na isti nain kao i Krist, moda u isto vrijeme kad je on bio razapet i u istom prostoru gdje je on bio razapet Nikada se nee saznati jeli taj predmet, ta relikvija zaista ono za to se smatra da jest. Kao to ne moete dokazati da je upavo va djed ili otac napravio antiknu stolicu koja se nalazi na vaem tavanu. Postoje slike, rei ete. Ni jedna slika ne moe dokazati da je upravo on to napravio. Slika je uhvaeni trenutak, a ivot se doga a izme u dvije slike. Danas postoje video vrpce koje snimaju vene doga aje ali dokazano je da se i one mogu krivotvoriti, prema tome, kako moemo sa sigurnou ustvrditi jeli neto istinito ili je samo prijevara. Jedno je sigurno, ako ne moemo dokazati autentinost predmeta, to ipak ne znai da je predmet manje vrijedan. TORINSKO PLATNO Najranije potvr ena pojava Torinskog platna u povijesti zbila se 1353. u Francuskoj, kad ga je njegov vlasnik, vitez Geoffrey de Charny I., izloio u Lireyu. Poslije je prelo u ruke njegove praunuke Marguerite, koja ga je 1453. godine, dala vojvodi Louisu Savojskom. Platno je zamalo bilo uniteno u poaru 1532. godine, kad je izgorjela kapelica u kojoj su ga Savojci uvali, ali je osim nekoliko nagorjelih mjesta, ostalo netaknuto. Navodno su, nakon poara u crkvi, rupe na platnu zakrpale redovnice, koje su pritom platno priile na potporni materijal, kasnije nazvan nizozemskom tkaninom. Godine, 1578. prikazano je u torinskoj katedrali gdje je i sada pohranjeno unutar kiena oltara iz sedamnaestog stoljea.

90 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

TAJANSTVENA SLIKA NA PLATNU Iako se na Torinskom platnu zaista moe razabrati prednja i stranja slika ljudskog tijela, slika nije osobito jasna, zbog ega platno vjerojatno nije pobudilo puno zanimanja sve do 1898. godine. Tada ga je prvi put fotografirao fotograf Secondo Pio, a njegove su slike zapanjile svijet. Platno vie nije bilo nejasno i neuzbudljivo : kad ga se gledalo kao negativ, vidjela se tona i jasna slika ovijeka koji je umro muenikom smru na kriu. Jasnije no ikad prije, vidjeli su se tragovi avala na zaglavcima i stopalima, kao i mnogobrojni tragovi od udaraca biem na le ima. Vidio se i krvavi odraz trvnove krune na elu i duboka rana na slabini koja je nastala od otrog oruja. ovjek odraen na platnu bio je visok, mrav, bradat i star oko 3040-tak godina. Za mnoge ljude vie nije bio nikakve sumnje. To je zaista bila slika Isusa Krista, pa je stoga platno postalo zaista njegov sindon. No kako je iz Svete zemlje stiglo u Europu ? PUT TORINSKOG PLATNA Istraitelj s Oxforda, Ian Wilson u svom dijelu Torinsko platno navodi da je tajanstvena relikvija, zapravo platno koje se naziva mandilion. Za mandillion se smatralo da je manji komad platna na kojemu se nalazi udesna slika Isusova lica. Vjeruje se da je to platno postojalo a vjeruje se i da je iz Jeruzalema, Svete zemlje, preko Odesse, donesen u Konstantinopol, ali je navodno uniten 1204. godine, za vrijeme kriarskog pustoenja grada. Me utm prema Wilsonu, mandilion je zapravo platno presavijeno na tri dijela, na ijem se gornjem dijelu vidi samo lice. Wilson tvrdi da mandilion nije bio uniten, ve da je na neki nain doao u posjed Geoffreya de Charnyja, koji ga je izloio posve rairenog, i tako se "pretvorilo" u platno. Tu je zanimljivu teoriju prouio i odbacio istraitelj Noel Currer-Briggs u djelu "Platno i gral", gdje tvrdi da je mandilion zapravo jedna druga relikvija, a ne platno i nazvao ga suadarion, mali komad tkanine koji je stavljen na Isusovo lice nakon smrti. ISTRAIVAKI PROJEKT "SHROUD OF TURIN" Godine, 1988. provedena su prva znanstvena istraivanja na Torinskom platnu koja su potvrdila razliku izme u mandiliona i platna. Mandillion je zapravo Kratki ogrta bez rukava, uvijek otvoren ili privezan ispod ruku, obino da je sluniad nosila u 16-tom i 17-tom stoljeu. Mali uzorci platna su 1988. godine, uz doputenje Vatikana, podvrgnut analizi pomou ugljika-14 (C-14) u tri neovisna laboratorija u Oxfordu; Engleskoj, Zrichu; vicarskoj i Tusconu; SAD-u kada se tridesetak amerikih znanstvenika okupilo na radu u okviru STURP projekta (Shroud of Turin Research Project). Dozvolu za istraivanje pokrova dobili su od Anastasia Alberta Ballestrera, tadanjeg nadbiskupa Torinske katedrale gdje je platno bilo pohranjeno u razdoblju od 1694. do 1993. godine. Na platnu su istraivai ustanovili da je razapeti mukarac ostavio tragove ljudske krvi, a pronali su estice peludi i zemlje tipine za Jeruzalem, mjesta Isusova raspea. Napravljene su fotografske i spektroskopske analize platna te analize tridesetak uzoraka krvavih mrlja s platna. Znanstvenici su zakljuili da obrisi nisu naslikani nego da stvarno potjeu od krvi. Kasnije, 1980. godine, znanstvenici koji su su radili na STURP-u zatraili su pomo profesora Adlera (profesor kemije na Western Connecticut State University, Danbury, USA) u detaljnijoj analizi krvnih mrlja. Od 1980. do 1999. godine, provedene su imunoloke, kemijske i spektroskopske analize na temelju kojih je zakljueno da se radi o krvi primata. I munoloka analiza krvi s pokrova pokazala je da se radi o AB negativnoj krvnoj grupi. Me utim, postoje sumnje da antigeni A i B (vrste polisaharida) nisu ljudskog ve bakterijskog podrijetla. Razlog tomu je izloenost tkanine kroz stoljea vanjskim utjecajima (virusi, bakterije i sl.). Provedena je i analiza DNA koja je pokazala da se radi o krvi muke osobe. Dobivene rezultate treba uzeti s rezervom jer je mogue da analizirana DNA potjee od osoba koje su dodirivale platno, a takvih je tijekom zadnjih 600 godina bio veliki broj. Dosadanja istraivanja nisu pruila vrsti dokaz da krvave mrlje na platnu potjeu od Krista. 16. Februara, 1988. godine, u asopisu Nature

91 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

timovi znanstvenika objavili su da im se rezultati istraivanja podudaraju i da je platno napravljeno izme u 1260. i 1390. godine. Time je zaklueno da platno nikako ne moe biti Isusov sindon. Potjecalo je iz srednjeg vijeka, to objanjava injenicu da prije trinaestog stoljea nema nikakvih dokaza o njegovu postojanju. Me utim, istraivanja nisu objasnila kad je i kako nastala slika na platnu. SINDON ILI PRVA FOTOGRAFIJA ? Uslijedio je pravi rat izme u onih koji su branili autentinost relikvije i zagovornika falsifikata. Je li Torinsko platno samo srednjevjekovan ala ? Papa je 1998. godine, za posjeta Torinu, uutkao sumnjivce izjavom da je za Crkvu Torinsko platno misterij i vaan simbol za vjernike. Svi uzorci, ostaci ili komadii stare tkanine kojima je bilo popravljano Torinsko platno sauvani su i kategorizirani za sluaj novih analiza misterioznog platna, Znanstvena ispitivanja provedena '70-ih ve su bila pokazala da je slika trodimenzionalno tona, to pokazuje da j enastala omatanjem oko ljudskog tijela. Intrigantno je to slika ne probija tkaninu, kao to bi to bio sluaj s nacrtnaom slikom, ve se nalazi samo na gornjim vlaknima platna. Me utim, jo je znaajnije to to je slika jasnije vidljiva kao negativ. To je potaknulo istraivae Lynn Picknett i Clivea Pricea da iznesu zapanjujuu mogunost da je slika na platnu nastala kao rezultat vrlo ranih eksperimenata u fotografiji, koje je provodio nitko drugi ve Leonardo da Vinci. LEONARDOVA RELIKVIJA Mnogima je dobro poznata je da Vincijeva ne-sklonost kranstvu kao i njegov izvanredni talent i sklonost tajnim umjetnostima. U knjizi Torinsko platno : ija je slika ? Navodi se da su Leonardovo zanimanje zanimanje za optiku i tajno lanstvo u sekti Sionskom Prioriju, razlozi su ga naveli da napravi Torinsko platno kao "relikviju" kojom bi se izrugao kranskom vjerovanju u Isusa, te da je to napravio koristei se vrlo starim lanenim platnom i tijelom na kojemu je pomno kopirao Isusove rane s kria. Napravio je sliku koristei se materijalima i tehnikama koje su mu u to doba bile dostupne i kojima su se mogli podii dosta dobri fotografski rezultati. Upravo to su Pickett i Price dokazali koristei te iste materijale i tehnike za svoju sliku koja je ispala prilino dobro. Leonardovo je djelo smatrano svetogr em a njegoca krajnja ala bila je to je na odraz raspeta tijela dodao sliku svog lica ! Dakako, postoji velika slinost lica na platnu i Leonardova, a time bi se objasnila esto zamjeivana "odvojenost" lica na platnu. Me utim, nisu svi uvjereni u tu teoriju. Neki vjeruju da je to stvarno Isusova slika koja je nastala isijavanjem boanske energije iz njegova tijela u asu raspea. Ubrzo nakon objavljenih rezultata ispitivanja provedenih tehnikom C-14, dr. Thomas Phillips sa Harvardskog sveuilita izrazio je sumnju u njihovu tonost, tvrdei da je tijelo koje je bilo omotano u platno isijavalo energiju i stvorilo sliku, te da je isijavanjem razbilo neutrone, to je utjecalo na odre ivanje starosti platna. I nakon vie od 600 godina, zadnja trije o Torinskom platnu jo uvijek nije izreena. RESTAURIRANO TORINSKO PLATNO Torinsko platno (Sveti pokrov), zbog velike opasnosti od propadanja moralo je nedavno biti restaurirano, otkrio je slubeni uvar najpoznatije kranske relikvije, kardinal i nadbiskup Torina, Severino Poletto. Papinska je drava naslijedila platno nakon smrti posljednjeg talijanskog kralja Umberta od Savoje pa je tek uz suglasnost pape Ivana Pavla II. platno moglo biti skinuto s nizozemske tkanine na koju je bilo naiveno 1534. godine. Kisela ugljena praina koja se uvukla izme u relikvije i te tkanine prijetila je postepenim unitavanjem platna. Od poetka 20. stoljea platno je bilo pokazano vjernicima tek etiri puta, a nadbiskup Poletto ga je nedavno iznimno pokazao novinarima i nekolicini strunjaka iz cijelog svijeta. Relikvija je ponovo naivena na novo sterilno platno i oiena od komadia tkanine i popravaka, koje su u 16. stoljeu dodale klarise iz samostana Chambery, gdje se relikvija uvala. Objavljena je fotografija

92 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

restauriranog Torinskog platna, ali "iz sigurnosnih razloga" inae nije dozvoljeno njegovo fotografiranje u staklenom sanduku uokvirenom elikom koji se nalazi u torinskoj katedrali, jer se smatra da bi relikvija mogla biti predmetom "teroristikih napada". Cijeli se postupak proveo u najveoj tajnosti, upravo zbog tog straha, jer platno nije bilo pod zatitom sanduka izjavio je kardinal Poletto dok je u vezi dvojbenosti i autentinosti platna, profesor Piero Savarino, jedan od restauratora izjavio je da se "slubeno mogu priznati samo rezultati analiza iz 1988. godine, ali da su pogreke u analizama uvijek mogue". Kardinal Poletto tako er je izjavio je i da za sada nije predvi eno nikakvo novo ispitivanje starosti relikvije. No ipak izgleda da sumnje ili moda samo znatielja i dalje kopka ljude diljem svijeta. Iako je potvr ena starost Torinskog platna, za koje mnogi vjeruju da je njime bio pokriven Isus nakon razapinjanja na kri, prole je godine tim talijanskih znanstvenika i restauratora, na njegovoj stranjoj strani, pronaao lice mukarca, a vjerojatno i ruke, koji odgovaraju liku s prednje strane platna. Otkrie lica na stranjoj strani platna, koje odgovara licu s prednje strane, najvjerojatnije e ponovno pokrenuti rasprave o tome je li rije o originalu ili vjetoj srednjovjekovnoj krivotvorini. "injenica da se isti lik pojavljuje s obje strane ide u prilog onima koji tvrde da je rije o originalnom platnu", rekao je profesor Giulio Fanti sa Sveuilita u Padovi. IPAK NIJE FALSIFIKAT Najnovija istraivanja o jednoj od najvanijih kranskih relikvija,Torinskom platnu dale su naznake da ipak nije nastalo u srednjem vijeku, kao to je utvr eno njegovom analizom radioaktivnim ugljikom provedenom 1988. godine. Najnovije istraivanje objavljeno je u asopisu "Thermochimica Acta". Platno za koje mnogi vjeruju da je u njega Isus zamotan nakon skidanja s kria, staro je izme u 1.300 i 3.000 godina, tvrdi kemiar Raymond Rogers, umirovljeni kemiar Dravnog laboratorija u Los Alamosu u New Mexicu, koji analizu pomou radioaktivnog izotopa ugljika C-14, smatra nepotpunom. Upravo je ta analiza pokazala da je laneno platno srednjovjekovni plagijat. Rogers tvrdi da najnovija analiza i kemijska testiranja dokazuju da je dio materijala testiran 1988. godine, pomou radioaktivnog ugljika bio izrezan iz srednjovjekovne tkanine na koju je bio naiven kako bi se popravile tete od poara u kojoj je zamalo izgorjelo. Rogers je utvrdio da uzorak obra en ugljikom ima potpuno razliita kemijska svojstva od ostalog, veeg dijela platna. Uzorak izloen C-14 pokazao je da sadri boju i jako sredstvo za izbjeljivanje kojega nema na ostatku platna. Ovo se otkrie o Torinskom platnu smatra najvanijim od 1988. godine, naravno ne demantira rezultate prethodne analize, ali tvrdi da se oni odnose samo na dio platna. Mikrokemijska testiranja, kojima se obra uju siune estice materijala, pokazala su da komadi analiziran 1988. godine, i nizozemska tkanina sadre elemente kojih nema u ostatku Torinskog platna, a znanstvenici tvrde da je to zato to se te tvari nisu koristile do prije 1.300 godina. Prema tome i nekim ostalim podacima, znanstvenici su zakljuili da je platno starije od 1.300 i mla e od 3.000 godina. Istraivanje s kraja osamdesetih godina "prisililo" je tadanjeg kardinala Torina, Anastasia Alberta Ballestrera da prizna kako je platno lano, s ime su se sloili i ugledni znanstvenici. Otada je bilo nekoliko pokuaja utvr ivanja vremena nastanka platna, a mnogi se nadaju da e Rogersovo otkrie potaknuti Vatikan na novu analizu.

93 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

LETEI FANTOM IZNAD LJUBOVIJE !!!


22. August, 2005. Inae mirni gradi Ljubovija smjeten u zapadnoj Srbiji proteklih je dana sve samo ne miran. Tajanstveni leta, s crnim platem na le ima, nalik Betmenu ili Supermenu, posljednjih je dana vi en iznad srpskog gradia Ljubovije. Ljudi naga aju da je rije o vanzemaljcu, helijskom balonu ili mehanikoj lutki, pa ak i da Amerikanci na taj nain pokuavaju uhvatiti bjegunca Radovana Karadia. Figuru letaa okruuje udan odsjaj, a i oi mu sjaje crvenim sjajem, tvrde oevici. Leta je najprije s krova u Kara or evoj ulici preletio na krov takozvane ute zgrade, da bi nakon toga bio vi en kako velikom brzinom leti prema "Ljubovijatransu". Cijela pria poela je zvuati uvjerljivo kad su leteeg fantoma opisali i novi svjedoci, koji su ga spazili kod brda Klik. Njihov opis bio je potpuno identian opisu prvih oevidaca, pie srbijanski "Blic". Dakle, ljudska figura sa crnim platom i motorom na le ima leti iznad Srbije i ostavlja ljude u udu. U svakom sluaju, letei fantom uspio je potisnuti i utakmicu Partizana u Ligi prvaka u drugi plan. Ljubovijskoj policiji, bar dosad, nitko nije prijavio bie ija je pojava bez daha ostavila i one stanovnike koji ne vjeruju u uda ove vrste. "FANTOM" VI EN I RANIJE "Blicu" se javilo nekoliko italaca koji tvrde da su na razliitim lokacijama u zemlji vidjeli misterioznog letaa. Tako gospo a iz Novog Beograda, koja je molila da joj se ne pominje ime, tvrdi da je 1995. godine, iznad zgrade u kojoj ivi na Bulevaru Arsenija arnojevia, proletio ovjek sa crnim platom. "U Februaru, 1995. godine, vraala sam se sa posla, sa carinarnice Horgo. Stigla sam do zgrade oko pet ujutru i iznad glave ugledala oveka sa crnim platom. Pogledao me je staklastim oima koje nikada neu zaboraviti. Sagnula sam glavu i kada sam je ponovo podigla on je letio iznad zgrade. Bio je stvaran ovjek, a ne lutka. Uletila sam u stan i probudila djecu, me utim, dok su oni doli do prozora, Betmen, da ga tako nazovem, je nestao. Niko mi nije vjerovao dok "Blic" nije objavio tekst o misterioznom letau", pria gospo a iz Novog Beograda. U redakciju "Blica" se javio i Dule Lazarevi iz Bira u vajcarskoj. On kae da su njegova djeca slinog letaa vidjela u selu Lokanj kod Zvornika, udaljenog od Ljubovije pedesetak kilometara, odakle su Lazarevii, i gdje su nedavno bili na odmoru. "Za ferije su moja djeca Lazar i Dejana sa jo nekoliko djece iz Lokanja vidjela neto slino. Nismo im vjerovali iako su djeca uporno tvrdila da su tri veeri uzastopno vidjeli neto pogureno u obliku oveka. ak su se toliko uplaili da se vie u sumrak nisu smjeli ni igrati. Sad mi je ao to im tada nismo vjerovali, jer su izgleda govorila istinu", kae Lazarevi. Dok se dio stanovnika grada na Drini dobro zabavlja tvrdei da je rije o neijoj neslanoj ali, drugi su ozbiljno zabrinuti i preplaeni. Pojedinci ne otvaraju prozore i terase, a neki od oevidaca pristali su da govore za novine. "Dok sam u Ponedeljak uvee neto radio ispred kue, djeca koja su igrala u blizini fudbal povikala su - "ovek leti." Bacio sam pogled na krov ute zgrade i vidio omanjeg ovjeka sa crnim platom kako hoda po ivici krova. Pomislio sam da neko montira TV antenu, i nastavim da radim", pria jedan od oevidaca, Milo oki. Miloeva supruga Slavojka uzbu eno nastavlja : "Kada su se djeca po drugi put uskomeala, istrala sam iz kue i vidjela ovjeka kako lebdi u vazduhu izme u ute zgrade i "Ljubovijatransa". Oko ovjeka je bila slaba svjetlost, a oi su mu udno sijale. Krenuli smo prema njemu, a on se onda u vazduhu pomjerio unazad. Zatim je poela udna igra - stanemo mi, stane i on i lebdi. Na kraju se naglo okrenuo i nestao iza topola "Ljubovijatransa". Misteriozni fantom je vi en i sutradan oko 15 asova. Vidjeli su ga svi koji su se zatekli u Drinskoj ulici. Me u njima su bili putnici jednog autobusa i gledaoci na stadionu oekujui

94 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

poetak fudbalske utakmice. Fantom je letio prema brdu Kik, a zatim nastavio ka Nemiu. Gotovo u isto vreme desio se i sluaj koji su mnogi povezali sa fantomom. "Na putu do prodavnice ispred mene se stvorilo bradato i dugokoso stvorenje kome se lice nije vidjelo. Sa ispruenim rukama krenulo je prema meni. Na smrt sam se prepala i kiobranom krenula na njega. On je ustuknuo, proao pored mene i nastavio prema vrhu Kika. Poslije desetak metara se okrenem da bolje vidim, ali on samo ide pravo, ne osvrui se. Jo uvijek se tresem koliko sam se uplaila", drhtei pria Zorka Milutinovi. U ljubovijskoj policiji su rekli da e cijeli sluaj ispitati, iako do danas njima niko nije prijavio prisustvo fantoma. Inae, fantom nije vi en poslednjih 12 sati, iako su preksino grupe gra ana, uglavnom mladih, ekale da se ponovo pojavi. I dok po po Ljuboviji kolaju razne prie i pojavljuju se novi oevici, policija pokuava da razrei misteriju. Ispitani su oevici, a neki od njih su, kako smo nezvanino saznali, pozvani i kod predsednika optine da kau ta su vidjeli. Za sada su utvrdili identitet ovjeka koji je u Utorak kod sela Javor preplaio Zorku Milutinovi. Rije je o osobi sa podruja apca koja ve due boravi u vikendici u selu Berlovine. U OUP-u smo saznali i da se pojavljivanje fantoma u Utorak oko 14 sati poklapa sa putanjem helijumskog balona iz jednog ljubovijskog dvorita. Za leteu figuru koju su gra ani vidjeli u Ponedeljak uvee iznad krovova stambenih zgrada za sada jo uvijek nema objanjenja. Nezvanino smo saznali da je od svih pria koje su se pojavile policijska istraga usmjerena ka tome da je re o lutki sa daljinskim navo enjem !?

Lijevo : Zgrada iznad koje je vi en letei fantom... Desno : Mothman, ovjek-moljac...

95 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

SVEMIR - POTRAGA ZA IVOTOM


Otkrivanje planeta veliine Zemlje je samo po sebi izuzetno teko, ali kako astrobiolozi znaju koji je od njih nastanjen !? Znanstvenici nastoje otkriti kakve bi znakove ivot slao u svemir, tako da, kad otkriju Zemlji slian planet, znaju to trebaju trait. Nae radio i televizijske emisije putamo u svemir negdje od 1930-tih. Moemo initi i obratno. Potraga za izvanzemaljskom inteligencijom (Search for Extraterrestrial Intelligence-SETI) slui se radio teleskopima za prislukivanje istih signala iz svemira. Iako veina znanstvenika rutinski odbacuje sve to ima ikakve veze s NLO-ima, to je pitanje oduvjek okupiralo ljudsku matu. Jo u 19. vijeku, neki su znanstvenici poeli smiljati kako da stupe u kontakt s nekim drugim biima iz svemira. Jedan od njih je bio i Carl Friedrich Gauss (1777. - 1855.) Poeo je razmiljati o stanovnicima Mjeseca, te je tako smislio i nain kako im uputiti poruku..... Ovo je pregled naih nastojanja da se javimo. Veliki Pitagorin Trokut

Carl Friedrich Gauss se dosjetio da u sredinjem Sibiru stvori golemi geometrijski lik. To je mislio izvesti tako da se tamnozeleni borovi izmjenjuju sa zelenim ili zlatnim itom. Na taj nain je elio iscrtati golemi Piragorin pravokutni trokut, za koji bi svakom vanjskom promatrau moralo biti jasno da to nije prirodna pojava. Signal Iz Sahare

Na slinu je ideju doao i astronom Joseph von Littrov. On je elio u Sahari iskopati tridesetak kilometara dugaak rov, napuniti ga petrolejem i zapaliti. Bila je tu jo i ideja o golemom zrcalu i sl. Radio Valovi

Me utim, Nikola Tesla (1856. - 1943.) vjerovao je da bi se sa svemirskim civilizacijama mnogo lake stupilo u vezu pomou radiovalova. Smatrao je da ih Marsovci ve alju prema nama. Pretraene Tau Ceti I Epsilon Eridani

U proljee 1960. godine, astronom Frank Drake pokrenuo je "Projekt Ozma" (Naziv prema kraljevini iz arobnjaka iz Oza). Radijski je pretraio Tau Ceti i Epsilon Eridani, dvije razmjerno bliske i Suncu sline zvijezde. Ali nije uspio detektirati sre ene signale. Od tada astronomi diljem svijeta stalno pokuavaju uhvatiti signale izvana. SETI

NASA je 12. Oktobra, 1992. godine, tono na 500. obljetnicu Kolumbova otkria Amerike pokrenula SETI (Search for Extraterrestrial Intelligence), tj. traganje za svemirskim razumom). Poznato je i pod nazivom Projekt Knok-Knok (Projekt Kuc-kuc). Rije je o mikrovalnom pretraivanju neba, s vrlo visokim razluivanjem. Obavlja se s najmanje est radioteleskopa, me u kojima i metalnom parabolinom antenom od 1000 stopa (300 m) na Arecibu u Portoriku. Do sada nije prona eno nita, ali nam taj projekt nudi do sada najbolje izglede da dokaemo da nismo sami. Sonde "Pioneer 10 i 11"

02. Marta, 1972. godine, lansirana je svemirska sonda "Pioneer 10", a zatim trinaest mjeseci kasnije "Pioneer 11". Obje su sonde nosile poruku sa Zemlje, koju su osmislili

96 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

Carl Sagan, Frank Drake i Linda Salzman Sagan. Radi se o utoj eloksiranoj aluminijskoj plaketi, manjoj od formata biljenice. Na njoj se nalaze : prikaz vodika, karta koja odre uje poloaj Zemlje u odnosu na 14 pulsara, slika Sunevog sustava sa strelicom koja pokazuje Pioneer-ovu putanju, nekoliko binarnih brojeva, kao i obrise mukarca i ene kraj crtea svemirskog broda, tako da svemirci vide koliko smo visoki. Mukarac stoji s jednom rukom na boku, a drugu je podigao na pozdrav, dok ena duge kose podijeljene po sredini i zaeljane za ramena, dri ruke na bokovima. Mnogi su zamijerali to to je slika pornografska, to ena nema spolne organe, te da je seksistika jer je mukarac u aktivnoj pozi, a ena u pasivnoj. Nikada Nee Saznati...

Astrofiziar Rudolf Kippenhahn je prokomentirao da e Alfacentaurijanci o nama saznati podosta, te dodao : "Jedino ipak nee doznati nikada kako izgledamo straga. To e za njih ostati vjenom zagonetkom." Toliko Informacija U Polju 23x73

16. Novembra, 1974. godine, s radioteleskopa u Arebicu, Portoriko, odaslana je jo jedna poruka prema zvijezdama. Tri minute je odailjana poruka s 1679 binarnih da-ne pulseva prema kuglastom skupu M13. Broj 1679 je umnoak dvaju prostih brojeva, 23 i 73. Kada se poruka sloi okomitio u 73 reda po 23 pulsa dobije se jasna slika. Gledano od vrha do dna, slike predstavljaju brojeve od 1 do 10 u binarnom kodu koji oznaava atomske brojeve vodika, ugljika, duika, kisika i fosfora. Zatim su informacije o DNA i RNA, slika dvostruke spirale, slika ovjeka, binarni brojevi koji nam govore koliko je ovjek visok i koliko nas je na svijetu. Ispod je prikaz Suneva sustava pri emu je Sunce desno, a Zemlja malo podignuta, zatim slika teleskopa Arecibo i binarni broj koji govori koliko je on velik. Da bi dobili nau poruku, svemirci moraju imati teleskope u pravi as okrenute prema nama. Ako se za te tri minute rezervirane za prijem to ne dogodi, poruka e im zauvijek pobijei. Treba napomenuti da je potrebno otprilike 25.000 godina da bi poruka stigla do skupa M13. "Voyager 1 i 2"

Godine, 1977. napravljena je trea poruka koja je lansirana na svemirskim sondama "Voyager 1 i 2". To je pozlaena bakrena gramofonska ploa u okrugloj kutiji, na kojoj se nalazi shema pulsara i "Pioneera 10", prikaz vodika, te vizualne upute o tome kako pomou igle priloenog pribora odsvirati plou. Ako im uspije, svemirci e uti pozdrav na 60 jezika, kiu, ljubljenje, mijenjanje brzine u automobilu, pjesmu grbavog kita, "Johnny Be Good" Chucka Berryja, Bachov 2. brandenburki koncert, dio Mozartove arobne frule, senegalsko bubnjanje, pjesmu indijanaca Navajo, elektrine impulse stvorene enskim oima, miiima, mozgom i srcem, te glas tadanjeg tajnika Ujedinjenih naroda Kurta Waldheima. Tu se jo nalazi 115 slika ljudi, mjesta i detalja iz ivota na zemlji. Da Li e Biti Odgovora ?

Kakva je sudbina tim porukama ne znamo. Trebati e im mnogo vremena da stignu do svog clja. Da li e biti odgovora i kakav e biti... !?

97 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

ETNJA IZVAN TIJELA - ASTRALNA PROJEKCIJA


Iznena ujue je da tako veliki broj ljudi pripisuje fenomenu naputanja tijela mistian i misteriozan znaaj, jer svako od nas na neki nain doivljava manje - vie isti subjektivni osjeaj dok spava ili danju sanjari koncentrirajucii se na neto daleko. Nekima se dopada taj utisak pa uzimaju halucinogene droge ne bi li bar na kratko "napustili" svoje tijelo, a neki su neprekidno u tom stanju zbog oteenja mozga. Nije onda nikakvo udo to isti utisak izazivaju i neurokemijske promjene koje nastaju u bolesnom ili umiruem mozgu, ali se taj fenomen redovno koristi da bi se dokazala teza o ivotu posle smrti. Astralna projekcija je poseban tip "etnje" u kome astralno naputa ostalih est tijela i kree na put. Astralno tijelo je, po teozofskom uenju, jedno od sedam tijela (u njemu su centri za osjeanja i elje) jer svako bie posjeduje sedam nivoa postojanja : fiziko, astralno, duhovno, emocionalno, tijelo ljubavi, eterino, tijelo svijesti, kosmiko, tijelo mudrosti, tijelo istine, mentalno i tijelo nirvane.

Koliko ih ima, dvanaest !? Ne, nego sedam ! To bar tvrde zagovornici teozofskog uenja, ali su prilino nesloni u nabrajanju Koja su to tijela; eto, otud na spisak navodi dvanaest stavki. Ko ima strpljena da prelistava strunu literaturu, mogao bi da na ova nabrojana tijela doda bar jo jedno tuce novih i - ponovo e se tvrditi da ih ima ukupno sedam ! ne bi trebalo mijeati "obinu" etnju (kao to je religiozni trans ili naputanje tijela umirue osobe) sa astralnom projekcijom, jer u prvoj Fiziko tijelo naputa svijest ili dua, a u drugoj astralno tijelo. naravno da i ostala tijela (duhovno, emocionalno, eterino...) mogu da napuste fiziko kad im se prohtje. Astralno je, po istom uenju, jedino tijelo koje ima auru i ono to koristi da tokom etnje opazi ostala astralna tijela koja tako e etaju okolo. Impresivna je nepogreivost sa kojom se astralno tijelo uvijek vraa svom fizikom tijelu. Nije zabiljeen sluaj da se neko od brojnih tijela (ne samo astralnih), koja lete svuda okolo, vratilo u pogreno fiziko tijelo. prema tantrikoj filozofiji, svako od sedam tijela ima svoj centar energije koji se zove akra. Nikada nije utvr eno koja je to vrsta energije niti je ona izmjerena, ali se tvrdi da posebno obdareni ljudi mogu da vide boju akri i da na osnovu nje procijene neije duhovno i fiziko zdravlje. Domai spiritisti, bar oni koji svoj nain razmiljanja jo nisu potinili filozofiji Novog doba, imaju neto jednostavnije tumaenje ovjekovih Ravni postojanja - ne postoji sedam nego samo tri tijela (zaudo, i u nabrajanju ih ima tano tri) : to su dua, zatim fiziko tijelo ("odjea" pomou koje duh opci sa svijetom) i peristrit (astralno tijelo), laki kosmiki fluidni zavoj, koji je rasprostrt po svom prostoru i svemiru i slui kao posrednik izme u due i tijela. Kad se tijelo istroi i ne moe da ispunjava svoj zadatak, raspada se i duh ga skine sa sebe, kao to se plod oljuti sa kotice; svue se stara haljina, koja vie nije za upotrebu. I taj in skidanja je smrt. (Dr. Kazimirovi : aranje, gatanje, vraanje i proricanje u naem narodu) U naoj tampi, koja se specijalizovala za edukaciju poklonika suvremenog sujeverja, postoje savjeti kako nauiti vjetinu doivljavanja astralne projekcije. Treba, recimo, pred spavanje pojesti dosta soli i na sto pored Kreveta staviti au vode. Tokom spavanja organizam e zbog soli dehidrirati i astralno tijelo e, neodoljivo privueno vodom (jer je u njemu centar za elje) izai iz fizikog tijela ne bi li iskapilo au. Taj trenutak treba iskoristiti i baciti nesvakidanji pogled na svoje fiziko tijelo u krevetu. Niko ne garantuje da ete se sjeati toga kad se probudite, ali treba vjerovati da je bilo upravo tako. Ljudi koji su dodirnuli granicu izme u ivota i smrti donose prie koje zaista mogu da budu

98 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

impresivne. Ve i sama injenica da svjedoenje potie od osobe koja je bila "s one strane" priprema nas za neto nesvakidanje. Mada na ovu temu ima dosta razliitih pria, u njima je mogue pronai nekoliko motiva koji se esto ponavljaju, kao to je putovanje kroz mrani tunel na ijem kraju je jako svjetlo ili posmatranje svog tijela odozgo u bolnikoj sobi sa ljekarima koji se trude da ga vrate u ivot. Pri tom se osoba poslije "povratka" bez greke sjea razgovora koji je bio vo en u istoj prostoriji. Sve ovo ipak nije neobino, jer tokom otkazivanja ulnih centara u mozgu najprije prestaje funkcioniranje centra za vid, pa tek poslije nekog vremena otkazuju centri za sluh i memoriju; u me uvremenu umjesto slike vi ene oima mozak "gleda" vizuelne halucinacije. Ovo stvaranje slike u mozgu na osnovu zvuka iz realnog izvora isto tako je i jedna od funkcija snivanja, kad mozak prilago ava scenario sna tako da se opravda postojanje zvuka. Recimo, ako nekome ko upravo sanja da se nalazi u koli, u istom trenutku zazvoni sat ili telefon, san bi mogao da se nastavi tako kao da upravo zvoni za kraj sata. Funkcija ovoga je, naravno, da se ouva san. Indikativno je to to e najvei broj osoba poslije povratka iz klinike smrti donijeti svjedoenja koja po sadrini odgovaraju njihovim predubje enjima i oekivanjima. Religiozne osobe imae priu o susretu s Bogom i an elima na nebu, a UFOlozi e ostvariti kontakt sa neobinim biima vanzemaljskog porijekla. Neki istraivai, tokom eksperimenata u kojima su pokuavali da upoznaju nain funkcioniranja ula vida, sluajno su doli do saznanja koja ukazuju na to kako kod umirue osobe nastaje fenomen "prolaska kroz tunel sa svjetlom na kraju". Odgovor lei u neuronskom umu, koji ine nasumina prostiranja elektrinih signala u nervnom sistemu to, po najnovijim saznanjima, poveava osjetljivost ula. U knjizi "Umrijeti da bi se ivjelo : iskustva na granici smrti" ("Dying to live : near-death experiences"), Suzan Blekmor (Susan Blackmore) prenosi rezultate do kojih je doao Dr. Tomas Troianko (Tomasz Troscianko) iz Bristolskog univerziteta. On je vjetaki poveavao neuronski um medikamentima i proputanjem elektrinih signala kroz nervni sistem. Evo njegovih zakljuaka : "Kada ponete sa vrlo slabim neuronskim umom i postepeno poveavate intenzitet, dobijate efekat svjetla u centru vidnog polja koje se proiruje, kao da se primie... utisak je kao da se tunel kree dok se signal uma pojaava i dok svjetla toka postaje sve vea. Ako um u korteksu (modanoj kori) postane tako jak da se sve elije pobu uju dovoljno velikom brzinom, cijelo vidno polje e postati osvjetljeno."

U istoj knjizi Suzan Blekmor iznosi i objanjenja za "boanski mir" koji je obino praen utiskom naputanja tijela tokom klinike smrti. Ketamin, jedan od medikamenata koji se koristi kao analgetik (potiskiva bola), u veim dozama osim smirivanja izaziva i kratkotrajne ali snane halucinacije, koje su esto povezane sa takvom dezorijentacijom da ovjek koji ih uzima subjektivno doivljava "etnje izvan tijela". Za razliku od sedativa i anestetika koji umrtvljuju ula i uspavljuju ovjeka, ketamin ga ostavlja budnim, ali ga "premjeta na neko drugo mjesto", van svoga tijela. Nije teko pretpostaviti da, u trenutku umiranja, organizam panino lui velike koliine ketamina ili neke sline supstance koja ga titi od tako snanog oka. Ipak e prie o neodlunoj dui koja naputa tijelo pa se ponovo vraa u njega uvijek imati svoje poklonike jer se one odlino uklapaju u tezu o ivotu poslije smrti. itanjem ovih pria stie se utisak da je za neke matovite ljude umiranje postalo jedan od zgodnih naina da se zaradi za ivot...

99 _______________________________________________________________________

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni - Knjiga III

KRIKOVI IZ PRAHISTORIJE - UDOVITA IZ DUBINA


Mnogi smatraju da jezera, mora i okeani skrivaju najvee misterije svijeta. Oni prekrivaju dvije treine Zemlje i doseu dubine od preko deset kilometara. Kakve se tajne skrivaju u plavom beskraju, teko je znati. Gledajui iz svemira naa planeta se doima gotovo velianstvenom. Obavijena atmosferom i ukraena plavicastim vodenim prostranstvima nije bez razloga dobio naziv - Plava Planeta !!! Vie od dvije treine njene povrine prekrivaju rijeke, jezera, mora i okeani. U tom tihom i gotovo idilinom svijetu, koji naunici jo uvijek nisu do kraja upoznali i istraili, kriju se mnoge nepoznate ivotinjske vrste, pa ak i prahistorijske nemani o kojima su se minulih stoljea u mnogim krajevima svijeta ispredale nevjerojatne prie. Najpoznatije srednjostoljetne knjige o morskoj flori i fauni norvekog nadbiskupa i prirodnjaka Olafa Mansona, poznatijeg pod imenom Olaus Magnuss, koji je 1555. godine, objavio znamenito djelo "Historiju prirode Skandinavije", te "Historija ivotinja" Conrada Gessnera, koja je prvi put tampana krajem XVI stoljea, i danas bude stanovito zanimanje naunog svijeta. Obojica prirodnjaka u svojim su djelima, izme u ostalog, detaljno opisali i brojna fantastina morska stvorenja koja su, navodno, u prolosti vi ana na raznim meridijanima svijeta. SAGA O KRAKENU Za svoja djela dvojica prirodnjaka najvjerojatnije su koristili jednu, u njihovo vrijeme, veoma omiljenu legendu o monom krakenu, udovitu sjevernih mora. Legendu je, izgleda, prvi lansirao biskup Erick Pontopidan iz Bergena, kojemu su ribari, esto priali o dramatinim susretima s "najopakijom i najveom morskom nemani na svijetu". Prema jednoj verziji, kracken je bio crna morska zmija, male glave, sjajnih ivahnih oiju i debelog vrata, preko kojeg je padala duga, razbaruena kosa (ili griva), a prema drugoj, radilo se o mnogokrakom dinovskom udovitu, koje je presretalo i napadalo ak i najvee nordijske ribarske brodove. Kraken je, navodno, bio vie nogo fascinantnih dimenzija. Njegova duina iznosila je vie od ezdeset metara, a irina trupla preko est metara. Iskljuivo se hranio kitovima, razbijao i unitavao ribarske brodice i borio se s jedrenjacima ! Njegovo pojavljivanje predskazivalo je dolazak "tekih vremena", nagovjetavao je nesree i ratove, to i nije udo, jer ih je u tom dobu bilo na pretek ! Sve skupa, kraken je bio strah i trepet sjvera, ali su Magnuss i Gessner u svojim zanimljivim djelima, ipak, najvie prostora posvetili udovinoj morskoj zmiji za koju su tvrdili da bi mogla biti duga ak i punih dvjesto metara. Morska ala je imala gipko prljenasto tijelo, prekriveno svjetlucavim ljuskama, izme u kojih su navodno izbijajale rijetke dlake. Kada bi se ukazala iznad zapjenuale morske povrine, sve to bi upamtili izbezumljeni ribari i moreplovci bile su bljetave oci plamenocrvene boje! "BILA JE IROKA KAO BROD!..." Upravo je takav opis morskog udovita dao kapetan Lorence van Veria, koji se sa ovom nemani susreo 1746. godine, dok je plovio pored norvekih obala. Slino stvorenje, udovinih dimenzija, opisao je i misionar Hans Egede. Pojavilo se nenadano dok je plovio vodama oko Grenlanda : "Bilo je iroko kao brod, a dugo vie od tri brodske duine !" - zabiljeio je u svoj dnevnik Hans Egede. Morska je zmija, prema tvrdnjama Magnussa i Gessnera, svoje rtve najece napadala u noima punog mjeseca, a nije prezala ni od otvorenog napada na jedrenjake, lomei ih i odvlaei u mrane morske dubine, zajedno s njihovim zlosrenim posadama. Me utim, ono to suvremene prirodnjake zbunjuje nije snaga i udovina velicina morskih ala, ve tvrdnja da su njihova tijela bila prljenasta. To, naime, kada su u pitanju iva bia jednostavno nije anatomski mogue ! Da li i danas u mranim i tajanstvenim morskim dubinama ive opake morske zmije, koje su ledile krv i najiskusnijim moreplovcima srednjeg vijeka !? ta je istina o "Oktopussu giganteusu", ogromnoj lignji koja se u prolosti pojavljivala u raznim, najece, junim morima, napadajui ak i jedrenjake, lomei im jedra i odvlaei ih na morsko dno !? Postoje li i danas morska udovita !? Da li emo ikada saznati odgovor !?

100 _______________________________________________________________________