You are on page 1of 47

INDOEUROPEIZACIJA I ARHEOLOGIJA

Indoeuropljani (Arijci, Indogermani) = apstrakcija utemeljena na jezinoj podlozi i zamiljena kao zajednica naroda pradavnih vremena u irem smislu narodi koji govore jezicima indoeuropske porodice u uem smislu naziv za etnogenetski povezane govornike indoeuropskog prajezika pojam je prvotno lingvistiki, ali ga preuzimaju arheologija i antropologija kako bi se odredila pradomovina Indoeuropljana, odnosno koje su stare europske kulture bile ve preteito indoeuropske

INDOEUROPSKI JEZICI

Indoeuropski jezici jezina porodica[1] koja u povijesnom razdoblju obuhvaa sljedee skupine jezika:
anatolijski[2] izumrli: hetitski, luvijski, palajski indoiranski grki italski keltski germanski armenski baltoslavenski toharski: izumrli prije godine 1000./otkriveni na spomenicima iz 1. tisuljea pr. Kr.u kineskom Turkestanu/ albanski vj. se razvio iz ilirskog koji je, meutim posvjedoen samo glosama i onomastikim podacima [1] ostale jezine porodice: sinotibetska, nigersko-kordofanska, ugro-finska, hamitosemitska, kavkaska [2] najstariji tragovi anatolijskih jezika su tzv. Kapadokijske ploice iz 19 . st. pr. Kr. Hetitiski su tekstovi, zajedno s tekstovima luvijskog i palajskog pronaeni u prijestolnici Hetitskog carstva u Hatui (danas Boghaz Ky sjev.ist. od Ankare)

prema novijim, ali ne i opeprihvaenim shvaanjima, iz zajednikog su se prajezika (protoindoeuropski) najprije odijelili staroanatolijski jezici, posvjedoeni u prvoj. pol. II. tisuljea pr. Kr. u dananjoj Turskoj tzv. indohetitska teza

indoeuropski se prajezik najvjerojatnije govorio pol. 4. tisuljea pr. Kr., ali u kojem podruju miljenja su podijeljena. Lingvistika su istraivanja pokuavala odrediti neku zajedniku postojbinu Indoeuropljana prije njihova pretpostavljenog raseljavanja, gdje su ivjeli u lingvistikom kontinuitetu, upoznati njihove ivotne sredine, kao i kulturni stupanj na kojem su se nalazili. Na osnovi fonda zajednikih rijei, na osnovi rezultata lingvistike paleontologije proizlazi da su Indoeuropljani prije raseljavanja ivjeli na eneolitikom stupnju razvitka, poznajui bakar, bavei se stoarstvom, ali i poljodjelstvom, pripitomili su konja i koristili su se kolima.

veina lingvista prihvaa pretpostavku M. Gimbutas, prema kojoj je pradomovina Indoeuropljana u stepama june Rusije i Ukrajine, odakle su se govornici indoeuropskog prajezika i idioma koji su iz njega nastali, postupno rairili prema Balkanu, istonoj Europi, te preko Srednje Azije na Indijski poluotok (ondje su govornici staroindijskog potvreni sredinom 2. tisuljea pr. Kr.). Arheoloka kultura koja se pripisuje govornicima indoeuropskog prajezika jest kultura kurgana (arheoloki nalazi spomenute kulture dobro se slau s rezultatima rekonstrukcije rjenika i kulture govornika indoeuropskog prajizika: to je patrijarhalna i patrilinearna ratnika kultura polunomadskih ratnika, u njoj iznimnu ulogu imaju ratnike vrline i slava, te pjesnika rije sa svojim magijskim djelovanjem.

Arheoloko odreenje Indoeuropljana


kurganska teorija M. Gimbutas: indoeruopski su se narodi oblikovali u prostorima junoruskih stepa odakle su se tijekom eneolitika i ranog bronanog doba (4500. i 2500. pr. Kr.) irili u nekoliko seobenih valova na podruje istone i srednje Europe, uzrokujui gospodarske, drutvene i religijske promjene starih europskih kultura. M. Gimbutas jasno razlikuje pojam Stare Europe od Indoeuropljana srednja i sjeverna Europa kao jedan od primarnih sredita Indoeuropljana nositelji kulture bojnih sjekira i vrpaste keramike teorija poistovjeena s procesom neolitizacije (C. Renfrew, David L. Clarke) smatra da se pokret velikih drutvenih i demografskih promjena, arheoloki potkrijepljeno, moe poistovjetiti jedino s pojavom i irenjem poljodjelstva i stoarstva, tj. s nastankom i razvojem neolitikih kultura koje su se iz prvobitnih podruja Anatolije posstupno tijekom 7. tisuljea irile Europom od juga prema sjeveru P. Bosch y Gimpera /Bosk i impera/ odreuje mezolitik kao predindoeuropsku etapu, a neolitik kao protoindoeuropsku etapu

Renfrew - Pravci irenja indoeuropskih jezika: Hipoteza A _______ irenje iz istone Anatolije tijekom 6. tisuljea pr. Kr. Hipoteza B ------------ irenje nomadskih stepskih populacija tijekom 2. tisuljea pr. Kr.

Stanje uoi indoeuropske seobe:


- u donjem Povolju i zapadnom dijelu Kaspijskog mora formira se jezgra Jamnaja kulture (kultura grobova s jamama), u ukrajinskim i pontskim stepama razvija se tripoljska kultura, u Moldaviji Cucuteni - nije sasvim jasno je li neka vea migracija nositelja Jamnaja kulture dovela do stvaranja Gorodsk-Usatovo kulture ili je ona nastala postupnom simbiozom tripoljsko-cucuteni kulture s pridolicama s istoka. Usatovo kultura grobovi s jamama, ali i elementi autohtonih neolitikih zajednica tipa Tripolje-Cucuteni sekundarni centar indoeuropeizacije.

Nakon odreenog vremena stabilizacije u stepsko-pontskom podruju poinje prodor Indoeuropljana prema zapadu u nekoliko seobenih valova i obuhvaa itavo podruje sjeverne, srednje i jugoistone Europe. Putovi tih migracija su razliiti. Za karpatskopodunavsko-balkansko podruje najvaniji je tzv. dunavski put koji od ua Dunava i Dobrude ide prema Panoniji, sredinjem Balkanu i njima susjednim krajevima na zapadu. No za sjevernu i srednju Europu znaajan je tzv. sjevernokarpatski put koji vodi dolinom Dnjestra na sjever preko volinsko-podolske nizine u izvorina podruja spomenute rijeke odakle se put dalje otvara u Galiciju i Malopoljsku. Jedan se kraj od Dnjestra odvaja prema sreditu Karpata odakle se gornjim tokom Tise lako stie u istone odn. sjeveroistone dijelove Panonije.

U ovom se migracijskom procesu uoava standardna zakonitost etniki i kulturno istija su podruja koja su blia ishoditu migracije, a to smo dalje od njega, jae e biti izraeni autohtoni, supstratni elementi. To upravo vai za karpatsko-panonsko i sredinje balkansko podruje gdje e se elementi autohtonih kasnoneolitikih kultura dulje odrati, ak i u sluaju stvarne prisutnosti novih populacija.

Pouzdani elementi za identifikaciju materijalne kulture stepskog podrijetla keramika ukraena otiskom vrpce (Schnurkeramik) i otiskom namotane vrpce (Wickelschnur)

kameni skeptri u obliku ivotinjske glave (konjske?) privjesci u obliku sidra

dugaki kremeni noevi

kamene sjekire sa zaobljenom, gotovo loptastom ijom (batovi)

tumuli s okergrobovima, pokojnicima poloenim na drvenim platoima ili u drvenim sanducima

Indoeuropska seoba nije bio jedan nagli pokret naroda koji je u kratko vrijeme preplavio vei dio Europe, nego je rije o duljem procesu koji se odvijao tijekom vie od 5 stoljea, do poetaka bronanog doba. Kontakti sa stepskim prostorom aktualizirat e se i kasnije u eljezno doba u okviru tzv. trako-kimerijskog i skitskog prodora. U literaturi se navode tri, etiri ili vie valova prodora novih populacija i novih kultura:

P. Roman tri faze prodora iz stepskih podruja prema zapadu i jugozapadu B. Jovanovi etiri etape prodora stepskih kultura u srpsko Podunavlje i na Balkan M. Garaanin i A. Benac vie sukcesivnih valova stepskih pastira u jugoistonu Europu koji su formirali paleobalkanski supstrat tzv. Predilire

Na osnovi arheolokih nalaza i mehanizma kretanja kultura mogue je izdvojiti: 1. fazu utjecaja, posrednog i neposrednog prenoenja materijalne kulture iz stepskih podruja prema Karpatskoj kotlini i srednjem Podunavlju (razmjena dobara tj. trgovina) 2. Fazu direktnog prenoenja kulture u emu sudjeluju ire populacijske mase, odnosno migracijski pokreti.

Prve nalaze stepskog obiljeja u okvirima Tiszapolgar kulture i Salcuta kulture ne treba smatrati rezultatom direktne stepske migracije nego prvih ekonomskih dodira izmeu stepskih kultura na istoku i panonskih i balkanskih na zapadu.

nekropola Decia Mureului u sjev.zap. Rumunjskoj (ovdje, meutim, nain pokapanja upuuje i na moguu etniku prisutnost nositelja stepske kulture: zgreni poloaj na leima, posipavanje okerom veze s nekropolom Mariupol-u sjevernom crnomorskom primorju ) ostava iz Kladova 22 dugaka kremena noa, 1 bakrena krina sjekira pojedinani nalazi dugakih kremenih noeva

grob iz CsongrdKettshalom, u ist. Maarskoj (dugaki opsidijanski no, perle od bakra, spondilusa i kamena

Csongrd-Kettshalom
ukopan u les, ali bez tumula iznad njega; kostur na leima s povijenim nogama (polusjedei poloaj?), W-O orijentacija tragovi okera pokazuju obris jame prilozi: 13,2 cm dugaki opsidijanski no poloen izmeu desne nadlaktice i rebara, oko povijenih nogu perle od bakrenog lima i cilindrine perle od koljke, oko ramena male diskaste kamene perle; u blizini karlice grumen okera, okerom je posuto i itavo dno groba uzevi u obzir samo poloaj kostura i prisutnost okera ne moemo grob odrediti kao pit grave kulturu, ali ga moemo openito pripisati stepskom eneolitiku

Prva dva vea migracijska vala Indoeuropljana treba povezati s pomicanjima ernavoda III kulture prema zapadu te neto kasnije s pojavom veeg broja grobova s okerom (vie tisua) u istonim dijelovima Karpatske kotline i na Balkana. Prvi pada u vrijeme srednjeg eneolitika, a drugi krajem eneolitika. Izmeu njih odvijaju se kontinuirani kontakti s matinim pontsko-stepskim podrujima i uzajamna strujanja.

Pit-Grave Kurgans

u pejzau istone Maarske odavno su uoljivi veliki tumuli geolog J. Szab i njegovi sljedbenici smatrali su da su ti tumuli rezultat geolokih pomicanja ili specifini oblici reljefa nastali erozijom koncem 19. i po. 20. st. prva istraivanja metodom tzv. sredinje jame (P. Frenyo, A. Jsa, L. Zoltai) definiraju ih kao kumanske tumule

rasprostranjenost je ograniena na podruje istono od Tise, zapadno se pojavljuju samo usko uz tok Tise tumuli su visoki 1-10 m, a promjer im varira od 20-70 m, obino su udaljeni jedan od drugoga nekoliko stotina metara smjeteni su iskljuivo na obalama rijeka

Obiljeja grobova u tumulima (kurganima): komadi crvenog okera ili tragovi crvene boje; polaganje pokojnika na lea s nogama skvrenim prema bradi, zapadna orijentacija 2 tipa grobova:

grob pokriven drvenom konstrukcijom

pokojnik pokriven hasurom, tkanim pokrivaem ili travom

Obiljeja ritusa pokapanja


drvena i kamena konstrukcija, prostirka ispod tijela i pokriva, prisutnost crvene i bijele boje, tragovi vatre u blizini u kasnijoj fazi Jamnaja kulture sve su ei skupni grobovi tj. vie grobova u istoj jami ili pod istim tumulom neki to tumae patrijahalnim odnosima unutar nomadskog drutva, a drugi posljedicom epidemija i bolesti esto se nalaze razbacane ljudske kosti neki to tumae rtvovanjima, ali je vj. da su ukapajui nove grobove unitavali stare grobne jame su pravokutne sa zaobljenim uglovima, a katkad su ovalne drvena konstrukcija, hasura, prostirka, bladahin ili ator nad pokojnikom grob se priprema i oprema kao kua ili koliba za mrtvog

pokop u Storozhevaia Mogila na kolima s 2 kotaa

Grobna oprema i prilozi


u blizini groba esto se nalaze tragovi ognjita, ali je oprema groba siromana (keramika i orue se uope ne prilau) naunice od srebra ili elektrona (najstariji srebrni predmeti u Karpatskoj kotlini: jednostavne, prstenaste, od ice okruglog presjeka, otvorenih krajeva, spiralno namotane, otvorenih krajeva, a u sredini stanjene cilindrine perle od bakrenog lima psei zubi, bueni, kao privjesak na ogrlici astragal koze ili ovce (najee u djejim grobovima igraka?) ostaci prekrivaa i prostirki od organskog materijala komad okera poloen u blizini ramena ili lubanje