Ponizni ivot i gorka Muka

NAEG GOSPODINA ISUSA KRISTA I NJEGOVE BLAENE MAJKE

zajedno s tajnama Starog zavjeta, po vizijama asne Anne Katharine Emmerick, kako je zapisao u urnalu Clemens Brentano, uredio,

Vrlo potovani C. E. Schmger, C. SS. R.

Doputenjem superiora njegova reda i dozvolom vrlo asnog biskupa biskupije Ratisbona (Regensburg) (Izdano 1914., u New Yorku; The Sentinel Press)

-Tom 3-

/Isusovo javno djelovanje/

(Od druge Pashe do povratka s Cipra)

Na veu slavu Presvetog Trojstva i na spas svih koji ele otvoriti srce Gospodinu, s engleskog preveo - Milan .

OD DRUGE PASHE DO POVRATKA SA CIPRA

1. Isus u Betaniji i Jeruzalemu Oko tri sata od Betanije, ali jo uvijek u pustinji, bijae jedna vrsta pastirska koliba, a njeni stanari veinom ovisie o Lazarovoj dareljivosti. Do ovoga boravita dola je Magdalena s jednom pratiljom, kako bi susrela Isusa. Pratilja bijae Marija Salome, Josipova roakinja. Magdalena je pripremila nekakav obrok za Isusa. Kad se Isus pribliavao, ona mu pouri u susret, pade nice pred njega i obgrli mu noge. Ovdje je Isus ostao vrlo kratko, te nastavi do Lazarova gostinjca, koji bijae oko sat od Betanije. Dvije su se ene vratile doma, i to drugim putem. U tom gostinjcu Isus nae uenike, koji su se ba vratili s misija u koje ih je otposlao. Drugi su doli kasnije, a u Betaniji se svi ponovo sretoe. Isus nije iao kroz Betaniju, nego je u Lazarovo imanje uao na stranji ulaz. Kad je doao, svi izjurie van u dvorite, kako bi ga doekali. Lazar mu opra noge, te nastavie etati po vrtovima. Isus pozdravi i ene zaogrnute u velove. Isusovu je dolasku prethodio vrlo potresan dogaaj. U isto vrijeme kada se Isus pojavio, doveli su etiri janjeta, predodreena za Pashalne sveanosti. Odvojili su ih od stada, te uveli u mali travnati park. Ovdje su bile Blaena Djevica i Magdalena, te njih dvije spletoe vjenie koje natakoe na vrat janjaca. Isusov je dolazak bio ba prije poetka abata, pa ga je Isus slavio s obitelji u dvorani. Isus je bio vrlo ozbiljan. itao je odlomke odreene za abat, te ih poslije objanjavae. Tijekom veere, Isus je govorio o Pashalnom jaganjcu i o svojoj buduoj Muci. Malo prije abata, u Jeruzalemu je izbio ustanak, ali jo nije bilo nasilja. Na jednom zidnom uzvienju tvrave Antonija, stajae Pilat, opkoljen svojom gardom, a sav se narod okupio na trgu dolje ispod njega. Tvrava Antonija bijae graena na istaknutoj stijeni sjeverozapadnog ugla Hrama. Kad

biste izili iz Pilatove palae i krenuli lijevo, te proli kroz trijem, iza mjesta bievanja, tvrava bi bila lijevo od Hrama. Pred narodom su itane nove Pilatove naredbe, koje se ticahu Hrama. Prvo, porez e biti iskoriten za izgradnju akvadukta, kako bi se dovela voda do velike trnice i do Hrama. Drugo, postoje zahtjevi za dodjelom izvjesnih asti, titula i rtava, u ast cara. Iz naroda se odmah zauju glasni uzvici, posebno s mjesta gdje su bili okupljeni Galilejci. Jo uvijek nije bilo nasilja. Pilat se obrati narodu i izree neke prijetnje, te im dade vremena za razmiljanje. Na to se u narodu jo vie poveae mrmljanje i srditost. U tajnosti su istinski podstrekai ustanka bili Herodovci, premda ih za takvo neto nitko nije mogao optuiti. Herodovci su drali Judu Gaulona pod svojom vlau, a on je pak imao cijelu sljedbu Galilejaca pod svojom komandom. On im je stalno govorio protiv odavanja poasti caru, te je poticao njihovu e za slobodom, a sve pod izlikom religijskog ara. Herodovci bijahu tono isti kao nai masoni i druga dananja tajna drutva. Poticali su nesvjesnost svjetine, koja nije nita razmiljala, zbog svoga ara koji ju je nosio, sve dok ne budu platili cijenu u vlastitoj krvi. Na abat je Isus pouavao u Lazarovoj kui, a poslije svi izioe proetati po vrtovima. Isus je govorio o svojoj Muci, te je otvoreno rekao da je on Krist. Te rijei kod njegovih sluatelja podigoe potovanje i divljenje prema njemu, dok su Magdalenina ljubav i kajanje dostigli vrhunac. Svugdje je slijedila Isusa, sjedila mu kraj nogu, stajala i ekala ga posvuda. Samo je o njemu razmiljala, samo njega gledala, samo je znala za svoga Otkupitelja. Isus joj se esto obraao rijeima ohrabrenja. Magdalena se uistinu uvelike promijenila. Njeno su dranje i pojava jo uvijek bili dostojanstveni i otmjeni, premda joj ljepota bijae nagrizena pokorom i suzama. Skoro stalno je sjedila sama u svojoj maloj pokornikoj sobici, a esto je radila i najtea i najponiznija djela milosra prema sirotinji i bolesnicima.

Te je veeri prireena velika gozba. Na njoj bijahu svi prijatelji iz Jeruzalema, kao i svete ene. Takoer sam tamo vidjela Helija iz Hebrona, udovca jedne od Elizabetinih sestara, a on je na Posljednjoj veeri bio domain i posluitelj Isusov. S njim bijahu njegov sin, Levit, koji je sad posjedovao Krstiteljevu oinsku kuu, te njegovih pet keri, sve Esenke i sve neudane. Lazar i njegova obitelj bijahu prisni s Isusom i njegovima, bijahu istinski prijatelji. Svojim imanjem i stanjem, postali su snani pomagai i podravatelji Zajednice. Sutradan ujutro, oko deset sati, Isus ode s apostolima i s oko trideset uenika preko Maslinske gore, proe kroz Ofel i doe do Hrama. Svi su bili odjeveni u uobiajenu smeu vunenu tuniku, to je bilo uobiajeno kod Galilejaca. Jedino je Isus dodao iroki pojas, na kojem bijahu ispisana slova. Isus nije privlaio panju, budui su se takve sline grupe Galilejaca mogle sresti na svakom koraku. Pribliavao se blagdan. Oko grada bijahu brojni atori i sjenice, a gomile ljudi motae se posvuda. Isus je u prisutnosti svojih uenika skoro sat vremena pouavao u Hramu. Skupio se velik narod. Tamo bijae nekoliko uiteljskih stolaca (katedri), a sa svih je netko propovijedao. Svi su bili tako zauzeti pripremama za Pashu, a i posvuda ste mogli uti mrmljanja protiv Pilata, tako da nijedan glavar sveeniki nije zamijetio Isusa. Ali, ipak su mu prili neki beznaajni zlobni Farizeji, te ga upitae kako se usuuje doi amo, i koliko e sve to trajati, dodavi da e oni uskoro stati tome na kraj. Isus im je dao odgovor koji ih je posramio, pa neometano nastavi svoju pouku, nakon ega se vrati u Betaniju, a ujutro se sam povue na Maslinsku goru. Danas se na trnici, pred tvravom Antonija, opet okupilo veliko mnotvo, kako bi raspravljalo s Pilatom. Ali, Pilat je ve znao sve to e mu kazati, jer je meu njima imao svoje uhode i preruene vojnike. Herodovci su

uzbunili Judu Gaulona i njegove sljedbenike, a oni neustraivo stadoe pred Pilata i rekoe mu da bi trebao odustati od svojih namisli posezanja za hramskim blagom. Budui su mnogi od njih govorili raskalaenim rijeima, Pilat naredi svojoj strai da ih odmah napadne, pa ih pedesetak zarobie. Ali odmah se ostatak rulje odupro, oslobodivi zarobljenike, pa se svi razbjeae. Tijekom ove gungule, bijae ubijeno nekoliko rimskih vojnika i pet mirnih idova. Ovaj je dogaaj samo poveao ope nezadovoljstvo. U to vrijeme i Herod bijae u Jeruzalemu. Sutradan ujutro, Isus sa svojim uenicima opet ode do Hrama. Sad je njegova prisutnost bila poznata, pa su ga u Hramu oekivali ljudi sa svojim bolesnicima, poredani u palir, kroz koji je morao proi. Ve na svom putu u Hram, dok se penjao na Sion, jedan ovjek, koji je patio od vodene bolesti, bi donijet na nosiljci pred Isusa. Isus ga izlijei, a u Hramu izlijei neke koji su patili od kostobolje i drugih bolesti. Radi ovih ozdravljenja, Isusa je pratilo veliko mnotvo naroda. Dok se pribliavao Hramu, gdje su ostali bili zauzeti ienjem i pripremama mjesta odreenima za sutranje klanje janjaca, Isus proe kraj ovjeka kojega je ozdravio kraj bazena Betsaida, a koji je tamo radio kao najamnik. Isus se okrenu k njemu i ree: 'Evo, ti si ozdravljen, ne grijei vie, da te to zgorega ne snae.' Ovaj je ovjek bio svima dobro poznat, a njega su poslije salijetali pitanjima, tko ga je to izlijeio na abat. Ali, on nije poznavao Isusa, a sad ga je ovdje vidio po prvi put u ivotu. Sad je meutim, pohitao obavijestiti Farizeje koji su prolazili pokraj, da je Onaj ovdje, koji je juer izvodio onolika udesa, onaj koji ga je na abat izlijeio kod bazena Betsaida. Budui je izljeenje ovoga ovjeka izazvalo kod Farizeja veliku uzbunjenost, Farizeji su jako nastojali dokazati da je Isus prekrio abat, pa su u tome sad nali novi razlog albe protiv Isusa. Farizeji se okupie oko Isusove katedre, pa mu opet iznesoe stare razloge o krenju abata. Meutim, taj dan ne bijae nikakve posebne strke, prema su bili izuzetno bijesni.

U Hramu je Isus pred velikom publikom pouavao dva sata. Tema mu bijae Pashalna rtva. Ree da njegov Nebeski Otac ne eli vie krvnih rtava od njih, nego trai pokajniko srce, a Pashalno janje je samo simbol jedne beskrajno vee rtve, koja e se uskoro ispuniti. Mnogi od njegovih zlobnih neprijatelja iz redova Farizeja, istupie i raspravljae se s njime, grdei ga. Izmeu ostaloga, prezrivo ga upitae, hoe li im Prorok uiniti ast i blagovati Pashalno janje s njima. Isus odgovori: 'Sam je Sin ovjeji rtva za vae grijehe!' U Jeruzalemu bijae i onaj mladi koji je rekao Isusu da bi prvo trebao pokopati svog oca, a na to mu je Isus odgovorio: 'Pusti neka mrtvi pokapaju mrtve!' On je Farizejima ponovio ove Isusove rijei. Sad su ga pak oni prekoravali zbog tih rijei, upitavi ga to je time mislio. Kako jedan mrtvac moe pokapati drugoga? Isus im odgovori rekavi, da tko god ne slijedi njegova uenja, ne ini pokoru i ne vjeruje u njegovu misiju, nema ivota u sebi, pa je oito mrtvac. Tko god vie cijeni bogatstvo i imanja od spasenja, tko god ne slijedi njegove nauke i ne vjeruje u njega, nema ivota u sebi, mrtav je. Takav je i karakter toga mladia. elio je doi pod uvjetima, brinulo ga je nasljedstvo od njegova starog oca, htio ga je strpati u staraki pansion. Stremio je mrtvom nasljeu, pa stoga nije mogao imati udjela u Isusovu Kraljevstvu i vjenom ivotu. Zbog toga mu je Isus rekao, neka mrtvi pokapaju mrtve, a on neka se okrene ivotu. Isus je nastavio pouavati na ovaj nain, nekoliko puta prekorivi Farizeje radi njihove tvrdokornosti. Ali kad je upozorio svoje uenike da se uvaju kvasca Farizejskoga, te kad je ispriao prispodobu o bogatau i siromanom Lazaru, Farizeji postadoe tako razjareni, da su podigli veliku gungulu. Isus je bio prisiljen izgubiti se u mnotvu i nestati, inae bi ga uhitili i zatvorili. Tijekom dana su kraj zdenca nekoliko puta prali etiri mala janjeta koja su bila predodreena za klanje i Pashalno blagovanje u Lazarovoj kui, te su

ih ukrasili cvijeem. Naveer su ih odveli do Hrama. Svako je janje imalo oko vrata vjeni i ceduljicu, na kojoj je pisalo ime i znak gospodara obitelji kojoj pripada. Kad su ih jo jednom oprali, odveli su ih u prekrasne travnate obore, koji bijahu na hramskom brdu oko Hrama. Cijelo je Lazarovo domainstvo danas inilo proienje. Sam je Lazar donosio vodu koja e se koristiti kod pripreme beskvasnih kruhova, a esto je sa slugom iao iz sobe u sobu. Sluga je nosio svjetlo, a Lazar je malo poistio kutove soba. To je bila ceremonija, nakon ega bi sluge i djevojke sve pomele. Takoer su oprali sve posue i druge stvari, koje e koristiti kod pripreme beskvasnih kruhova. Sve je ovo bilo simbol ienja starog kvasca. imun, Farizej iz Betanije, ve je prije posjetio Isusa. Ne tako davno, dobio je gubu, ali sad je izgledao puno zdravije. Bio je plahi Isusov sljedbenik. ovjek koji je izlijeen kod bazena Betsaida, pouri do Betanije i tamo je bio gdjegod je oekivao da e nai Isusa. Govorio je svim Farizejima koje bi susreo, da je Isus taj koji ga je ozdravio. Oito su odluili uhvatili Isusa u stupicu i maknuti ga. Nekoliko sam puta vidjela Isusa kako ide s uenicima i drugim prijateljima po Maslinskoj gori, dok su iza njih, na izvjesnoj udaljenosti ile Marija, Magdalena i druge ene. Vidjela sam kako uenici trgaju klasje ita i kako ga trljaju u rukama, te tu i tamo jedu plodove i bobice s grmlja. Isus je davao kratke pouke o molitvi, upozoravao ih protiv licemjernosti u molitvi, te im puno puta ponovio to je prije govorio. Takoer ih je savjetovao da uvijek neprekidno mole i stupaju u Bojoj prisutnosti, u Njegovoj i Njegova Oca. 2. Pasha u Lazarovoj kui Kod ove Pashe, janjad za rtvovanje, nije u Hramu klana tako rano, kao to je to bilo kod Isusove Muke, kada je klanje janjadi zapoelo oko 11 i 30, u

isti onaj as, kada je sam Isus objeen na Kri. Tog je dana bio petak, a zbog pribliavanja abata, pripreme su poele ranije. Meutim, kod ovogodinje Pashe, klanje su zapoeli oko 15 sati. Fanfare su zatrubile, sve je bilo spremno, a narod je ulazio u Hram po skupinama. Brzina i red kako je sve izvoeno, stvarno je bila za divljenje. Premda je guva bila ogromna, ipak nitko nije preprijeio susjedu put. Svatko je imao dovoljno mjesta za ui, zaklati rtvu i povui se. etiri janjca od Lazarove obitelji bijahu zaklana od etvorice ljudi, koji su predsjedali stolovima, naime, bijahu to: Lazar, Heli iz Hebrona, Juda Barsaba i Helijakim, koji bijae sin Marije Helijeve i brat Marije Kleofine. Janjce su privezali na kolac, koji je pri vrhu imao popreni tap, pa se je imalo dojam da je janje razapeto na kri. Pekli su ih u penici, tako da su ih drali okomito. Iznutrice, srce i jetra bijahu potpuno uklonjeni iz janjadi, ili bijahu privreni na gornji kraj ranja, kraj glave. Betfaga i Betanija bijahu priznate kao dijelovi Jeruzalema, pa je stoga blagovanje Pashalnog janjeta bilo dozvoljeno i u njima. Uveer, kad je zapoinjao 15-ti Nisan, zapoinjalo je blagovanje Pashalnog janjeta. Svi su bili opasani, na nogama im nove sandale, svatko je u ruci drao tap. Zapoinjali su pjevanjem psalama 'Blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov' i 'Blagoslovljen Gospodin.' Stolu su prilazili u parovima, s uzdignutim rukama, pa bi kraj stola stali jedan nasuprot dugoga. Za stolom gdje je Isus sjedio s apostolima, stolom je ravnao Heli iz Hebrona. Lazar je bio sa svojom obitelji i prijateljima. Uenici su sjedili za treim stolom, a ravnao je Helijakim, a Juda Barsaba je imao ast biti ravnatelj etvrtog stola. Na ovoj Pashi bijae 36 uenika. Nakon molitve, pred svakog ravnatelja bijae donijet kale vina. On ga blagoslovi, malo ispi, te poalje drugima u krug. Nakon toga je ravnatelj oprao ruke. Na stolu bijae Pashalno janje, zdjela s beskvasnim kruhom, zdjela smeeg sosa, jo jedna s juhom, te trea napunjena granicama

gorka zelja, a u etvrtoj bijae zeleno bilje, tako aranirano, kao da je ivo, kao da raste uspravno iz zemlje. Ravnatelj svakog stola raskomadao bi janje, te posluivao goste uokolo stola. Svi su jeli brzo i hlapljivo. Sa struka zelenog bilja otkidali bi granice i umakali ih u juhu, te ih tako jeli. Tad bi ravnatelj razlomio jedan beskvasni kruh, a jedan bi mali zalogaj stavio pod stolnjak. Sve je injeno vrlo hitro, popraeno molitvama i itanjem odlomaka iz Pisama. Gosti su stajali oslonjeni o sjedala. Kale je jo jednom kruio, a ravnatelj opet opra ruke, te poloi mali sveanj gorka zelja na zalogaj kruha, umoi i pojede, a svi gosti slijeae njegov primjer. Janje su morali cijelo pojesti. Kosti su oistili noevima od slonovae, oprali ih, te na kraju spalili. Nakon jo malo pjevanja psalama, gosti poinue uz stol kao uobiajeno, te nastave jesti i piti. Za ovaj su dan domaini iznijeli sve vrste najljepeg posua, a radost i veselje posvuda vladae. U Lazarovoj kui, svi koji su jeli, imali su lijepe tanjure. Meutim kod Isusove Posljednje veere, tanjuri bijahu oblutci od kruha, na kojem bijahu utisnuti razni likovi. Bili su poslagani u udubljenja izdubena uokolo po stolu. Tijekom Pashalne veere i ene su stajale dok su blagovale, a i one bijahu odjevene za put. Pjevale su psalme, ali nisu sudjelovale u ceremonijama. Svoje janje nisu same komadale, ve su im porcije dodavane s nekog drugog stola. U pokrajnjim prostorijama blagovaonice, bijae velik broj sirotinje, koja je takoer jela svoje Pashalno janje. Sve je trokove pokrio Lazar, a usto ih je jo i darivao. Tijekom veere, Isus je pouavao i objanjavao. Ispriao je jednu dirljivu pouku o vinogradu, o njegovu uzgoju, o istrebljenju ravih loza, o saenju boljih mladica, o ienju mladica nakon svakog novog rasta. Tad se okrene uenicima i apostolima te im ree, da su oni mladice o kojima je govorio, a da je Sin ovjeji Istinski Trs, te da oni moraju ostati ucijepljeni u njega. Ree im da kada on bude podvrgnut prei za groe, oni moraju nastaviti javno obznanjivati Istinski Trs, naime Njega samoga, a sve loze

vinograda moraju initi to isto. Gosti se nisu razili sve do kasno u no. Svi su bili duboko impresionirani i radosni. Juda Barsaba je bio, s iznimkom Andrije, najstariji Isusov uenik. Bio je oenjen, a obitelj mu bijae na jednom pastoralnom imanju, u nizu kua izmeu Mahmetata i Ikariota. Helijakim je takoer bio oenjen, a ivio je na pastoralnom imanju na Ginimskom polju. Bio je puno stariji od Isusa. Isus je rijetko slao ovu dvojicu uenika u te krajeve. 2. Bogati izjelica i siromani Lazar u Hramu je blagdan zapoeo vrlo rano, vrata bijahu otvorena ve prije ponoi. Cijelo je mjesto odsijevalo treptajem svjetiljki i lampi. Ljudi su doli prije zore sa svojim darovima zahvalnicama, a to bijahu sve vrste ivadi i blaga, koji bijahu za prodaju za Hram. Darove su pregledavali i primali sveenici. Osim stoke, darovi bijahu i u novcu, tkanini, itu, ulju itd. Kad je zora svanula, Isus ode do Hrama, a pratili ga uenici, te Lazar sa svojim domaima i ene. Isus je u Hramu ostao stajali meu narodom sa svojom pratnjom. Svi su pjevali mnoge psalme, svirai su svirali, rtve se prinosile, a blagoslov je dan tako da je cijeli narod kleknuo. Ljudi su ulazili u skupinama, vrata bi se za njima zatvorila, a nakon to bi rtvovali, izlazili su na drugu stranu, i tek tad bi druga skupina bila putena ui. Na taj se nain odravao red i nije se stvarala guva. Mnogi su, posebno stranci, odlazili do mnogih sinagoga u gradu po blagoslov, te bi tamo pjevali psalme i itali Pismo. Oko 11 sati nastade pauza kod primanja darova. Mnogi su se ljudi ve razili. Neki su otili do kuhinja u trijemu za ene, gdje se spremalo meso rtava, a blagovali su ga u blagovaonicama, gdje bi se i cijele obitelji okupile. Svete su ene ranije otile natrag do Betanije.

Sve do trenutka u kojem su se darovi prestali primati, Isus je ostao stajati sa svojom skupinom. Ali, kad su hodnici opet otvoreni, Isus ode do velike uiteljske stolice (katedre), koja se nalazila u predvorju pred Svetinjom. Oko njega se okupio silan narod, a meu njima i mnogi Farizeji, kao i ovjek koji je bio izlijeen kod bazena Betsaida. Ve dva dana je taj ovjek svima koje bi susreo, govorio sve to je znao o Isusu, a esto bi ponavljao tvrdnju, da tko god moe initi takva djela kao On, mora biti Sin Boji. Farizeji su mu, istina, branili govoriti, ali nije bilo vajde. Kao i juer u Hramu, Isus je pouavao vrlo smiono, a Farizeji se bojae da ih ne uvede u jo veu sramotu pred narodom. Budui su zbog blagdana dole skoro sve njihove kolege iz cijele zemlje, sad su skupili sve prijekore i lai koje su imali protiv Isusa, pa odluie zgrabiti prvu priliku da ga uhite i osude. Kad je stoga Isus poeo pouavati, mnogi se Farizeji okupie oko njega, prekidajui ga brojnim primjedbama i prijekorima. Pitali su ga zato nije jeo Pashalno janje s njima u Hramu, te je li danas ponudio svoju rtvu zahvalnicu. Isus im pokaza gospodare gozbe (ravnatelje), koji su za njega uinili tu dunost. Tad oni ponovie sve stare optube, da njegovi uenici ne obdravaju stare navade, da jedu neopranih ruku, kradu usput ito i bobice, da Isusa nitko nikada nije vidio kako rtvuje, da je est dana za rad, a sedmi za odmor, a on je ipak izlijeio onoga ovjeka na abat, te da je Isus prekritelj abata (Subote). Isus im odgovori estokim rijeima. O rtvi ree, da je Sin ovjeji sam rtva, te da su oni okaljali rtvu svojom tvrdokornou i svojim ogovaranjima protiv brata ovjeka. Isus nastavi, Bog ne eli rtve paljenice, nego isto srce. Ree da e njihova rtva doi kraju, ali abat e nastaviti postojati. Zaista e opstati, radi ovjekove potrebe, radi njegova spasenja. abat je stvoren radi ovjeka, a ne ovjek radi abata. Tad su Farizeji ispitivali Isusa na temu prispodobe o sirotom Lazaru, koju je nedavno ispriao. Prezrivo ga upitae kako zna tu priu tako dobro, kako

zna, to su Lazar, bogata i Abraham rekli. Da nisi bio s Lazarom u Abrahamovu krilu? Da nisi bio kod bogataa u paklu? Zar se ne srami narodu iznositi takve stvari? Isus ponovo ispria prispodobu, te poui o njoj, prekorivi ih zbog njihove zlobe i okrutnosti prema siromasima, njihova samozadovoljstva i opsluivanja praznih formi i obiaja, te radi njihova totalna pomanjkanja milosra. Povijest bogatog izjelice pripisao je na njih. Ova je povijest istinita. Do svoje strane smrti, taj je izjelica svima bio poznat. Ponovo sam vidjela da su bogati izjelica i siromani Lazar stvarno postojali, a nakon njihove smrti postali su opepoznati po cijeloj zemlji. Ali, nisu ivjeli u Jeruzalemu, gdje se je radi njih poslije ilo na hodoae. Oni su umrli u Isusovim ranim godinama, a o njima se puno vie prialo u pobonijim obiteljima onoga doba. Grad u kojem su ivjeli zvao se Aram ili Amtar, a bio je u planinama zapadno od Galilejskog jezera. Vie nisam poznavala cijelu priu do detalja, ali jo se dobro ovoga sjeam: bogata je bio uistinu vrlo bogat. ivio je otmjeno, drao prva mjesta meu svojim sugraanima, bio utjecajan Farizej, vrlo striktan u izvanjskom obdravanju Zakona. Ali, s druge strane, bio je ekstremno otar i bezduan prema sirotinji. Vidjela sam ga kako estoko prekorava sirotinju svoga mjesta, koja bi mu se obratila za pomo ili podrku, kao svome mjesnom glavaru. U mjestu je bio i strano siromaan ovjek zvan Lazar. Bio je sama mizerija, po cijelom tijelu pun ireva, ali istovremeno, ponizan i strpljiv. eljan kruha, sam je odepao do bogataeve kue, kako bi ga molio, neka mu pomogne bar malo ublaiti tu njegovu amotinju. Bogata je nauznak poivao kraj stola i pijanevao, ali Lazar bijae estoko odbijen kao neist. Lazar je legao na prag bogataeve kue, molei bar za mrvice to padaju s bogataeva stola, ali nitko mu nije davao ak ni to. ak su i psi bili milosrdniji, jer su mu lizali ireve, to znai, da su pogani puno milosrdniji od idova.

Nakon to je Lazar umro najljepom i pouljivom smru, umro je i bogata, ali njegova je smrt bila strana. Kad bi se prolo kraj bogataeva groba, zauo bi se glas strave. Poslije ovoga, svuda se po zemlji prialo o ovim dvjema smrtima. Isus je zavrio ovu prispodobu opisivanjem skrivene istine, inae nepoznate narodu, ali Farizeji ga ismjehivae, pitajui ga, nije li moda bio s Lazarom u Abrahamovu krilu, kad je tako dobro uo sve to govore. Budui je bogati izjelica bio vrlo striktan u obdravanju svojih religijskih dunosti, to je posebno iritiralo Farizeje, jer su shvatili da Isus aludira na njih, ali i zbog toga, jer se u paraboli aludiralo kako Farizeji ne sluaju Mojsijev zakon i Proroke. Isus im jasno ree, da tko god njega ne bude sluao, taj ne slua ni Proroke, jer Proroci su govorili o Njemu. Tko god ga ne bude sluao, ne slua ni Mojsija, jer Mojsije je govorio o njemu. A, ak i da mrtvi ustanu, oni ne bi povjerovali njihovu svjedoanstvu o Isusu. Ali, mrtvi e uistinu i ustati, i svjedoiti o njemu (ovo se dogodilo slijedee godine, u tom istom Hramu, u vrijeme Isusove smrti), ali ipak oni, Farizeji, nee povjerovati. Isus nastavi, i sami oni e jednog dana ustati, a On e ih suditi. Sve to inim, moj Otac ini u meni, ak i do uskrsnua mrtvih. Isus je takoer govorio o Ivanu Krstitelju i njegovu svjedoanstvu, koje Njemu nije ni trebalo, budui njegova djela svjedoe uvjerljivije i vie o njegovoj misiji, a sam Njegov Otac daje svjedoanstvo o tome. Ali, oni ne poznaju Boga. Oni bi htjeli biti spaeni Pismima, pa ipak ne dre zapovijedi koje piu u tim Pismima. Isus ree, ja neu iznijeti tube protiv vas, nego e to uiniti Mojsije, koji je pisao o meni, a kojemu vi ne vjerujete, ali vjerovati ete. Usred neprestanih prekidanja, Isus nastavi pouavati o mnogim stvarima. Napokon Farizeji postadoe tako bjesni da su vikali kao ludi, natiskae se oko njega, te poslae po hramsku strau da ga uhiti. Kad je gungula dostigla vrhunac, nenadano postade tako mrano, Isus pogleda u nebo i

ree: 'Oe, posvjedoi za svoga Sina!' Odmah tamni oblak prekri nebo, a zau se jaki glas kao grmljavina, a ja sam ula zastraujue probadajui glas, kako odjekuje po graevini: 'Ovo je Moj Ljubljeni Sin, u njemu mi sva milina!' Isusovi neprijatelji ostadoe zapanjeni i nijemi, te prestraeno buljie u nebesa. Ali uenici, koji su stajali u polukrugu iza Isusa, poee se micati i tiskati oko njega. Tako okruen, Isus nastavi prolaziti, bez ikakvih daljnjih zlostavljanja, po sad otvorenom prolazu kroz svjetinu, te izie na zapadnu stranu Hrama. Isus je napustio grad kroz gradska vrata blizu Lazarove kue. Nastavili su hodati, malo dalje na sjeverozapad, do Rame. Uenici nisu uli glas u Hramu, uli su samo grmljavinu, jer njihov as jo ne bijae doao, ali najbjesniji Farizeji su ga uli. Kad se narod opet smirio, Farizeji nisu komentirali ovaj dogaaj, nego pourie i poslae ljude da zgrabe Isusa. Ali nisu ga mogli nai, pa su Farizeji opet bili ljuti na sebe, to su bili tako iznenaeni i dopustili Isusu da pobjegne. I u Hramu i u Betaniji u ova dva dana, Isus je u svojim propovijedima, i uenicima i narodu, nekoliko puta napomenuo obvezu da ga se slijedi i da svatko nosi svoj kri za njim. 'Onaj koji eli spasiti svoj ivot, izgubiti e ga, a onaj koji izgubi svoj ivot poradi mene, nai e ivot. Jer to koristi ovjeku da stekne cijeli svijet, a pretrpi gubitak svoje vlastite due? Tko kod se postidi Sina ovjejega pred ovim preljubnikim i grjenim naratajem, njega e se posramiti Sin ovjeji kada doe u slavi Svoga Oca, i platiti e svakome prema njegovim djelima.' Isus nadoda da ima nekih meu njegovim sluateljima koji nee vidjeti smrti, dok ne vide kako u svoj svojoj sili dolazi Kraljevstvo Boje. Na ove rijei mnogi ga ismijae. Sad ne mogu rei to je Isus time mislio. Rijei u Evanelju uvijek mi zvue kao puki naslovi glavnine Isusova nauka, jer njegove propovijedi bijahu puno sadrajnije. Njegove su propovijedi esto trajale satima, a u Evaneljima su navedene samo kao par redaka.

Stjepan je ve bio u Zajednici, s uenicima. Na Pashu, nakon to je Isus izlijeio ovjeka u Betsaidi, Stjepan se upoznao s Ivanom, te je nakon toga iao okolo s Lazarom i inio mnoga djela. Bio je vrlo mrav, ljubazan, uenik svetog Zakona. U to je vrijeme, s nekoliko drugih uenika iz Jeruzalema, bio u Betaniji, pa je tako uo Isusova uenja. 4. Isus u Atarotu i Hadad Rimonu Iz Rame, Isus s uenicima ode do Tanat-Siloa blizu Sihara. Budui su zbog Pashe u Jeruzalemu svi Farizeji bili odsutni, Isusa su radosno doekali u Tanatu. U gradu su ostali samo starci i slabi, ene i djeca, kao i pastiri sa svojim stadima. U Rami i Tanatu, vidjela sam ljude kako u linijama idu kroz itna polja, kose klasje, veu ga u snopove i odnose na motki u svoje domove i sinagoge. Tu i tamo na poljima kao i u Tanat-Silou, gdje je provodio no, Isus je pouavao i aludirao na svoj nadolazei kraj. Sve je pozvao k sebi da potrae utjehu, a govorio je i o Bogu najmilijoj rtvi, naime, istu srcu. Isus nastavi iz Tanat-Siloa do Atarota, sjeverno od planine blizu Meroza, gdje su mu jednom Farizeji donijeli mrtva ovjeka neka ga izlijei. Mjesto je bilo oko etiri sata sjeverno od Tanat-Siloa. Isus je tamo stigao predveer. Pouavao je na jednom brdu van mjesta, a mnotvo staraca i ena s djecom ga slijedilo. Svi bolesnici, a i oni koji su se bojali Farizeja, sad dooe traiti pomo i utjehu. Farizeji i Saduceji Atarota bijahu tako ogoreni na Isusa, da su jednom, kad su uli da je u njihovoj okolici, zatvorili sva gradska vrata. Isus je pouavao vrlo estokim rijeima, ali istovremeno s ljubavlju, pa upozori siroti svijet na pokvarenost Farizeja. Nastavio je propovijedati jasnim izrazima o svojoj misiji, o svom Nebeskom Ocu, o progonstvima koja e uskoro nastupiti, o uskrsnuu mrtvih, o sudu, i o slijeenju njega. Izlijeio je mnoge bolesnike, hrome, od vodene bolesti, slijepe, bolesnu djecu, ene od krvarenja.

Uenici su za svog Uitelja pripremili jedan gostinjac van Atarota, blizu jednog starog dobrodunog uitelja, koji je tamo stanovao meu vrtovima. Isus i uenici oprae noge, malo se pokrijepie, te otioe do sinagoge Atarota kako bi proslavili abat. Tamo se ve okupilo mnotvo iz cijele okolice, kao i oni koji su ve bili izlijeeni. Jedan stari hromi Farizej, koji nije otiao u Jeruzalem, predsjedao je sinagogom. Pravo je podigao atmosferu, premda se on narodu inio kao redikul. itanja iz Pisma bijahu o legalnoj neistoi nakon poroaja djeteta, o gubi, o Elizejevom umnaanju kruha, prvih plodova i mladog ita, te o Naamanovu izljeenju (Levitski zakonik 12-14 2Kraljevi 4, 42 5, 19). Isus je dugo pouavao, kad li se okrenu k mjestu gdje su ene stajale, te pozva k sebi jednu sirotu, invalidnu udovicu. U sinagogu ju je vodila ki, te bi je postavila na uobiajeno mjesto. Nikad joj nije palo na pamet da nekoga zamoli pomo, premda je sad bila, evo, bolesna 18 godina. Bila je oduzeta od pojasa navie. Kad bi hodala, gornji bi joj dio tijela bio tako prignut k zemlji, da je skoro mogla hodati na rukama. Dok ju je ki vodila k Isusu, on joj se obrati: 'eno, oslobaam te od tvoje ukoenosti!', te poloi ruku na njena lea. Ona se odmah uspravi ravna kao svijea, te poe hvaliti Boga: 'Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov!' tad se baci pred Isusove noge, a svi ostali poee hvaliti Boga. Ali, jedan deformirani stari nitkov, bijae jako ljut to se takva stvar dogodila u Atarotu tijekom njegove odsutnosti. Nije se javno usudio napasti Isusa, nego se okrene narodu i s velikom autoritarnou poe traiti greke, pa ree: 'Ima est dana kad smijemo raditi. Tad dolazite da budete izlijeeni, a ne na abat!' Isus odgovori: 'Licemjere! Zar svatko od vas ne odvezuje svoga vola ili magarca od jasala i na abat, te ga vodi na vodu napojiti? A zar ne bi trebala ova ena, ki Abrahamova, biti osloboena sotonskih veza, koje je veu, evo, 18 godina?' Ubogaljeni Farizej i njegovo drutvo bijahu zbunjeni, dok je narod hvalio Boga radujui se ovom udu.

Zaista je bilo dirljivo vidjeti keri i neke momke koji su pripadali obitelji ozdravljenice, kako izraavaju svoju radost oko nje. Da, svi su stanovnici bili radosni, jer je ozdravila ona, koja je inae voljena i cijenjena u gradu. Bilo je smijeno, ali i alosno, vidjeti ubogaljena Farizeja, umjesto da moli pomo za sebe, kako bjesni zbog izljeenja ove pobone ene. Isus nastavi sa svojim abatskim poukama, pa progovori estokim rijeima, koje je ve koristio u Hramu, radi Farizejskog prekoravanja, to je izlijeio ovjeka na bazenu Betsaida. Isus je kod uitelja izvan grada proveo no, a sutradan posjeti dom izlijeene ene, koja je inae hranila brojnu sirotinju i davala velike milostinje. Nakon toga Isus u sinagogi zavri abatske ceremonije, te ode naprijed par sati, do jednog gostinjca blizu Ginima. Sutradan, on i njegovi uenici otioe oko osam sati na sjever, kroz dolinu Edrelon, te prijeoe potok Kion kod Hadad-Rimona, ostavljajui Endor, Jizrael i Naim nadesno. Rimon je bio, bar jedan sat istono od Megida, nedaleko Jizraela i Naima, oko tri sata od Tabora, a na jugozapad isto toliko do Nazareta. Bio je to vaan i napuen grad, jer su tuda prolazili i vojni i trgovaki putevi od Tiberijade do obale. Isus je odsjeo u jednom gostinjcu van grada. Cijelim je putem Isus pouavao, a tu i tamo je ozdravio pastire i drugu sirotinju. Predmet tih pouka bijae ljubav prema blinjemu. Zapovjedio je svojim sluateljima da ljube i Samarijce, i sve ljude. Takoer im je objasnio prispodobu o milosrdnom Samarijcu (Samaritancu). Isus je u Hadad-Rimonu uglavnom pouavao o uskrsnuu od mrtvih i o sudu. Ozdravio je bolesne. Na pouke je doao silan narod. Narod je bio u Jeruzalemu, ali su stigli dan poslije nego je Isus otiao. Apostoli i uenici su pouavali u okolnim mjestima.

Dan nakon Isusova odlaska iz Jeruzalema, Pilat je zabranio, pod prijetnjom smru, Galilejcima zelotima da napuste grad, premda su oni to silno eljeli. Mnogi od njih bijahu uhieni kao taoci. Kratko nakon toga, Pilat ih je pustio na slobodu, te im dao sve ovlasti da rtvuju u Hramu i onda neka napuste grad. Tog dana oko podne i sam Pilat se pripremao na put u Cezareju. Galilejci koji su bili uhieni, bijahu jako iznenaeni i veseli radi njihova oslobaanja. Pourie u Hram prinijeti rtve okajnice, jer su se osjeali neistima, jer jo nisu prinijeli propisane rtve. Bio je obiaj ovog dana donijeti sve vrste darova u Hram. Mnogi su kupili stoku te je doveli na rtvovanje, dok su drugi (a ovi bijahu mnogobrojniji) prodali te stvari, te su novac ubacili u hramsku riznicu. Bogatiji su opskrbili svoje sirote susjede sredstvima za darivanje Hrama. Vidjela sam tri razliite kutije za darove, a kraj svake su se davale poduke, dok su vjernici ubacivali svoje darove. Drugi su bili vani, kod mjesta za klanje sa svojim ivotinjama radi rtvovanja. Hram je bio prilino krcat, premda ne prekrcat. Vidjela sam na raznim drugim mjestima brojne grupice Izraelaca, poklonjene do zemlje u inu bogotovlja, ili su stajali, ili bi bili prostrti na tlu, a na glavama im molitveni alovi. Blizu jedne kutije za darove, stajao je Juda Gaulon sa svojim sljedbenicima, Galilejcima koje je Pilat prvo zatvorio, pa pustio. Neki od njih bijahu prave bene (lakovjernici), drugi bijahu orue Herodovaca. Mnogi od njih bijahu iz Gaulona, ali veina ih bijae iz Tirze i njene okolice, kao i iz drugih mjesta prepunih Herodovaca. Sad kad su ovi ljudi darivali kao rtvu novac, zadubljeni u svoje aenje, jer se nisu okretali ni lijevo ni desno, vidjela sam kako neki ljudi, njih desetorica, nasru prema njima. Dok su ovi prilazili, ispod ogrtaa su izvukli sablje s tri otrice, duge kao lakat, te probodoe najblieg darivatelja. Zrak propara straan krik. Goloruki ljudi pobjegoe u svim pravcima, gonei one koje sam vidjela kako klee zamotani u molitvene alove.

Bijahu to prerueni Rimljani, udarali su nesmiljeno, te boli svakog koga su stigli. Mnogi od njih probie se do kutija za darove, proparae vree s novcem. Budui nisu uzeli sve, dobar je dio ostao u vreama. Gungula je bila tako velika, da je znaajan iznos novca bio porazbacan po Hramu. Rimljani tad poure do mjesta klanja ivotinja, te poee ubijati Galilejce. Vidjela sam ove rimske vojnike kako pristiu iz svih dijelova graevine, ak uskau i iskau kroz prozore. Kad se podigao smrtni hropac i vika, svi koji su bili u Hramu, pobjegoe glavom bez obzira. Mnogi mirni Jeruzalemci bijahu ubijeni u ovoj zbrci, kao i neka sirotinja koja je u predvorju i u niama zidina prodavala namirnice. Vidjela sam neke Galilejce u mranim zakutcima i prolazima, kako se pokuavaju spasiti. Njih je uhvatila i svladala nadmona rimska vojska, te im zavrnula ruke. A tad iz suprotna ulaza, u isti taj prolaz, ue i Juda Gaulon. I on je pokuavao pobjei. Neki su Galilejci pomislili da je on Rimljanin, pa ga probodoe, usprkos njegovim kricima da je idov, jer je konfuzija bila tako velika, a i napadai i Galilejci bijahu jednako odjeveni, tako da su svi napadali sve i boli svakoga. Masakr je trajao oko jedan sat. Sad su u Hram nahrupili itelji grada naoruani do zuba, na to su se Rimljani brzo povukli i zabarikadirali u svoju tvravu Antonija. Pilat je ve otiao, garnizon je preuzeo svu vlast u gradu, a sve su ceste i komunikacije prekinute ili su bile pod straom. Pogledala sam dolje s vrtoglave visine na jednu stranu Hrama, u uske uliice, te sam tamo vidjela mahnite ene i djecu kako tre od kue do kue. Upravo su primili vijest o ubojstvima supruga i oeva, jer je mnoga sirotinja stanovala u blizini Hrama, mali trgovci i nadniari bijahu poklani u toj opoj guvi. Strka je u Hramu bila strana, a narod je bjeao kud je stigao. Glavari i hramski straari, naoruani ljudi i Farizeji svi su se slijevali u Hram. Posvuda su bili mrtvi, krv, razbacane kovanice, dok su ranjeni i umirui stenjali, leei na tlu, valjajui se u vlastitoj krvi. Uskoro su doli roaci onih Jeruzalemaca koji su sluajno ubijeni, te se

Jeruzalemom zaulo naricanje, uzvici indignacije, bijesa i tjeskobe. Farizeji i Veliki sveenik bijahu uasnuti, jer je Hram bio strano profaniran (neist). Sveenici se nisu usuivali ui od straha da se ne okaljaju od dodira s mrtvacima. Tako je Blagdan naglo prekinut. Vidjela sam tijela masakriranih Jeruzalemaca umotana u plahte, lee na nosiljkama, a nosi ih uplakana rodbina. Druge su pak uklonili neznatni robovi. Sve ostalo stoka, namirnice, namjetaj i ostalo sve je moralo biti iznijeto iz Hrama, jer je sve postalo neisto. Svi su se povukli, osim strae i radnika. Broj rtava je bio vei nego onda kad je pao akvadukt. Osim nedunog naroda, najvie su ubijene pristae Jude Gaulona, koji su se tako estoko protivili carskom porezu i doprinosu za izgradnju akvadukta, a nautrb Hrama i hramske riznice. Ba su ti ljudi najvie rogoborili protiv Pilatovih prijedloga, a oni su ubili i neke rimske vojnike u nekakvoj kavgi. Napadom na njih, dok su bili nenaoruani, Pilat je tako osvetio svoje vojnike, a osvetio se i Herodu radi ruenja akvadukta. Meu ubijenima bijahu i mnogi iz Tiberijade, Gaulona, gornje Galileje i Cezareje-Filipove. 5. Preobraenje na gori Tabor Iz gostinjca blizu Hadad-Rimona, Isus s nekim uenicima ode na istok do Kislot Tabora, koji leae u junom podnoju gore Tabor, oko tri sata od Rimona. Dok je tamo iao, usput su mu se tu i tamo pridruivali neki uenici, koji su se vraali sa svojih misija. U Kislotu se opet oko njega skupilo neko drugo mnotvo ljudi, uglavnom putnici koji su dolazili iz Jeruzalema. Isus je pouavao, te je poslije toga lijeio. Popodne je poslao uenike da idu desno i lijevo od planine, neka pouavaju i lijee. Isus se krene uspinjati na goru, a sa sobom je poveo Petra, Ivana i Jakova starijeg. Uspinjali su se oko dva sata, jer je Isus esto zastajkivao kod raznih spilja i spomen mjesta, gdje su se u davnini zaustavljali neki Proroci. Tu je njima trojici objanjavao skrivene misterije, te bi se s njima zajedno

pomolio. Sa sobom nisu nosili namirnica, jer je Isus zabranio da ita ponesu, rekavi da e biti svega i previe. Pogled s vrha planine bijae predivan, mogli ste vidjeti cijelu okolicu. Na vrhu gore bijae velika otvorena zaravan, okruena zidiem i sjenovitim stablima. Tlo je bilo puno aromatinog bilja i mirisnog cvijea. Skriven u stijeni, bijae jedan bazeni, kod kojeg, kad biste maknuli kameni, slino slavini, vidjeli biste istu i hladnu vodu kako polako ubori. Apostoli oprae Isusu noge, pa onda i svoje, te se osvjeie. Tad se Isus s njima povue duboko u spilju, a bijae iza stijene, koja je izgledala kao vrata spilji. Bijae to spilja kao na Maslinskoj gori, u kojoj se Isus tako esto povlaio na molitvu, a iz spilje se silazilo kao u mali podrum. Isus je ovdje nastavio svoju pouku. Govorio je o kleanju dok se moli, te im ree, da esto moraju arko moliti s rukama podignutim u zrak. Pouavao ih je o Oenau, upotpunjujui u neke zazive i navode iz psalama, a oni su ih recitirali u polukrugu oko Isusa u polukleeem-polusjedeem stavu. Isus je kleao nasuprot njima, naslonjen na stijenu, a s vremena na vrijeme bi prekidao molitvu i pouavao o dubokoumnim stvarima, misterijama stvaranja i o Otkupitelju. Rijei mu bijahu iznimno ljubazne, kao u nadahnuta ovjeka, a uenici bijahu skroz uronjeni u njih. U poetku pouke, Isus ree da e im pokazati tko je on, vidjeti e ga proslavljena, tako da im vjera ne bude kolebljiva, kada ga njegovi neprijatelji budu zlostavljali i izrugivali, kada ga budu gledali u smrtnom hropcu, liena slave. Sunce je zalo, smrailo se, ali, apostoli to nisu primijetili, tako inspirativne bijahu Isusove rijei i vladanje. Isus je postao sjajniji i svjetliji, likovi aneoskih duhova lebdjee oko njega. Petar ih ugleda, jer je pitanjem prekinuo Isusa: 'Uitelju, to ovo znai?' Isus odgovori: 'Oni slue meni!' Petar je bio potpuno van sebe, isprui skroz ruke i povika: 'Uitelju, zar mi nismo tu? Mi emo ti u svemu sluiti!' Isus poe ponovo pouavati, a iz

aneoskih likova i nad apostole, poe se iriti fin miomiris, nebesko blaenstvo i slast. U meuvremenu, Isus je poeo blistati nadzemaljskim sjajem, sve dok nije postao potpuno proziran. Oko njih, premda je bio mrak, bijae tako sjajno, da se svaka travka mogla razlikovati, kao da je podne. Tri apostola bijahu toliko ushiena, toliko van sebe, da kad je svjetlost dostigla odreeni nivo, morae prekriti glave, te se bacie na tlo i ostadoe leati. Kad sam gledala ovu slavu na vrhuncu, bilo je oko ponoi. Vidjela sam blistavu stazu koja se protezala od nebesa do zemlje, a na njoj aneoske duhove u raznim korovima, svi stalno u pokretu. Neki bijahu mali, ali perfektna lika. Drugi bijahu vie lica koja zure iz nevjerojatna svjetla. Neki bijahu odjeveni kao sveenici, dok su drugi izgledali kao ratnici. Svaki je imao neku posebnu karakteristiku, koja ih je razlikovala, a iz svakoga je isijavalo neko posebno osvjeenje, daak, mo i svjetlost. Svi bijahu u stalnoj akciji, stalnom kretanju. Apostoli su bili prostrti licem prema tlu, vie u zanosu, nego da su spavali. Tad sam ugledala kako se tri obasjana lika pribliavaju Isusu, koji bijae sav u blistanju. Njihovo prilaenje bijae tako prirodno. Bijae to kao da ovjek izlazi iz mraka i ulazi na nevjerojatno obasjano mjesto. Dvojica od njih imahu razliit lik, neku formu kao da su leevi. Obratie se Isusu i popriae s njim. Bijahu to Mojsije i Ilija. Trei lik nije rekao ni rijei. Bio je vie nadzemaljski, vie duhovan. Bijae to Malahija. ula sam kako Mojsije i Ilija pozdravljaju Isusa, a ula sam i Isusa kako razgovara s njima o svojoj Muci i o otkupljenju. Mojsije i Ilija nisu izgledali staro ni oronulo, kao kad su napustili zemlju. Ba suprotno, bijahu u cvijetu mladosti. Mojsije je bio vilji, ozbiljniji, velianstveniji od Ilije, a na elu je imao neto kao dvije stree voruge. Bio je odjeven u dugu haljinu. Izgledao je kao odluan ovjek, kao onaj koji moe rezolutno vladati, premda je istovremeno imao i peat istoe, pravinosti i jednostavnosti.

Mojsije ree Isusu kako mu je drago da ga vidi, Njega koji je izveo njega i njegov narod iz Egipta, a koji e ih sad jo jednom otkupiti. Mojsije je opisao brojne tipove otkupljenja u njegovo vrijeme, te izree duboko znaajne rijei o Pashalnom jaganjcu i Janjetu Bojem. Ilija je bio skroz drugaiji od Mojsija. inio se mnogo profinjeniji, ljupkiji, blaeg karaktera. Ali, obojica se vrlo razlikovahu u pojavi od Malahije, jer su se kod obojice mogli vidjeti neki tragovi ovjeka, neto zemaljsko u formi i liku. Da, bilo je ak i neke obiteljske slinosti meu njima. Malahija je meutim, izgledao skroz drugaije. U njegovu liku bijae neega natprirodnoga. Izgledao je kao aneo, kao personifikacija snage i mira. Bio je vie smireniji i duhovniji od ove dvojice. Isus je s njima razgovarao o svim svojim trpljenjima koja je dosada ve podnio, te o onima koja ga jo oekuju. Ispriao im je u detalje povijest svoje Muke, toku po toku. Mojsije i Ilija esto izraavae svoje emocije i radost. Njihove rijei bijahu pune suuti i utjehe, potovanja za Spasitelja, neprekinute hvale Boga. Stalno su opisivali razne misterije o kojima je Isus govorio, te hvalili Boga to odvajkada milosrdno postupa sa svojim narodom. Ali, Malahija je samo utio. Apostoli podigoe glave, dugo zurie u Isusovu slavu, te gledae Mojsija, Iliju i Malahiju. Kad kod opisivanja svoje Muke, Isus doe do uzvienja na Kriu, rairi ruke i ree: 'Tako e Sin ovjeji biti uzdignut!' Lice okrene prema jugu, bio je cijeli proet svjetlou, a odjea mu blistala nevjerojatno bijelom svjetlou. Isus, Proroci i tri apostola svi bijahu uzdignuti iznad tla. A tad se Proroci odvojie od Isusa u mrak, Ilija i Mojsije nestadoe prema istoku, a Malahije prema zapadu. Tad Petar, ushien od radosti, povika: 'Uitelju, dobro nam je ovdje biti! Napravimo tri sjenice, jednu tebi, jednu Mojsiju i jednu Iliji!' Petar je mislio da im ne treba nikakav drugi raj, jer gdje su oni, bijae tako slatko i blagoslovljeno. O sjenicama je mislio kao o

mjestima za odmor i aenje, kao o boravitu svetaca. Ovo je izrekao u deliriju sree, u stanju ekstaze, bez da je shvaao to govori. Kad su se povratili sebi, jedan oblak bijelog svjetla sie nad njih, kao jutarnja magla koja lebdi nad livadama. Ja sam iznad Isusa vidjela otvorena nebesa i viziju Presvetog Trojstva, Boga Oca kako sjedi na tronu. Izgledao je kao stariji sveenik, a kraj nogu mu bijahu mnotva anela i nebeskih bia. Struja svjetla sie na Isusa, a apostoli ue glas iznad sebe, kao njeno aptanje, koji ree: 'Ovo je moj Sin ljubljeni, u kojem mi sva milina. Njega sluajte!' Apostoli od straha popadae po zemlji. Svladani osjeajem svoje ljudske slabosti, a i slavom koju su promatrali, padoe nice licem prema zemlji. Drhtali su u Isusovoj prisutnosti, u iju su ast upravo uli, svjedoenje njegova Nebeskog Oca. Isus im prie, dotae ih se, i ree: 'Ustanite, ne bojte se!' Oni ustadoe, te vidjee samo Isusa. Sad je ve bilo tri sata ujutro. Zora je ve lagano sjala na nebu, a vlani se zrak polako dizao nad zemljom i oko podnoja gore. Apostoli su zastraeno utjeli. Isus im ree da im je dopustio vidjeti preobraenje Sina ovjejega, kako bi ojaao njihovu vjeru, kako se ne bi pokolebali kada ga vide izruena, radi grijeha svijeta, u ruke grenike, da se ne sablazne kada budu svjedoili njegovu poniavanju, te da u to vrijeme mogu ohrabriti slabiju brau. Opet je aludirao na Petrovu vjeru, koji je Bojim nadahnuem, bio prvi od njegovih uenika, koji je prodro u misteriju njegove Boanstvenosti, pa Isus opet progovori o stijeni na kojoj e izgraditi svoju Crkvu. Tad se opet zajedno pomole, te u praskozorje sioe po sjeverozapadnoj strani gore. Dok su silazili, Isus progovori o onome to su vidjeli, te im zabrani da ikome o tome govore, sve dok Sin ovjeji ne bude uskrsnuo od mrtvih. Ova ih zabrana pogodi kao grom. Postadoe jo plahiji u Isusovoj prisutnosti, vie poboniji, jer su rijei Njega sluajte ostavile na njih dojam, pa su se s tugom sjeali svojih prolih nevjernih postupaka i sumnji. Ali, kako je vie svanjivalo, a oni se sve vie sputali, ona predivna

impresija, koju su gledali, poinje sve vie blijedjeti, pa poee jedan drugome izraavati svoje uenje na Isusove rijei sve dok Sin ovjeji ne ustane od mrtvih. to bi to znailo?, pitae jedan drugoga, jer se o tome nisu usudili nita pitati Isusa. Jo nisu bili stigli do podnoja gore, kad Isus srete narod sa svojim bolesnicima, koji ga je poao traiti. Isus ih je izlijeio i utjeio. Ali, kad ga ugledae, ljudi bijahu prestraeni, jer je bilo neto neobino, neto natprirodno i velianstveno u njegovoj pojavi. Kad se jo malo spustio s gore, nae okupljen narod i uenike koje je juer poslao u misije u okolicu, te nekoliko pismoznanaca. Ovi su se ljudi vraali doma s Pashe. Kod svog su logora sreli uenike, te ih dopratili dovde i priekali s njima Isusa. Isus je vidio da uenici s njima neto raspravljaju. Kad opazie Isusa, potrae naprijed k njemu i pozdravie ga, ali bijahu zapanjeni njegovim neobinim izgledom, jer su zrake njegove slave jo uvijek bile oko njega. Uenici su vidjeli po ponaanju trojice apostola, koji su ili iza Isusa, koji bijahu ozbiljniji i plahiji nego obino, da mora da se neto neobino dogodilo. Kad je sad Isus uao u raspravu, jedan ovjek iz Amtara, grada na galilejskom planinskom lancu, mjesta gdje su ivjeli siroti Lazar i bogati lakomac, istupi iz naroda, baci se na koljena pred Isusom, te ga zamoli za pomo za svog sina jedinca. Djeak je bio mjesear i opsjednut nijemim zloduhom, koji ga je nekad bacao u vatru, a nekad u vodu, te bi tako tresnuo s njim, da je djeak estoko plakao od boli. Otac je sa sobom vodio uenike, kada su bili u Amtaru, ali nisu mu mogli pomoi, pa je to ba sad predmet rasprave izmeu njih i pismoznanaca. Isus im se obrati: 'O nevjerni i preljubniki narataju, dokle u jo biti s vama? Dokle u vas podnositi?', te naredi ocu da mu dovede djeaka. Otac je sad uzbrdo vodio djeaka za ruku. Tijekom putovanja morao ga je ponekad nositi kao ovcu, kad se uhvati za vrat i vue. Djeak je bio star devet-deset godina. im je ugledao Isusa, poeo se estoko otimati, a demon ga je bacao po tlu, gdje se okretao u stranim konvulzijama, a

pjena mu izlazila na usta. Isus mu naredi da uuti, a djeak se odmah umiri. Tad Isus upita oca, koliko dugo djeak trpi u ovom stanju. Otac ree: 'Od rana djetinjstva. Ah, ako moe, pomozi nam! Smiluj nam se!' Isus odgovori: 'Ako vjeruje, sve je mogue onome koji vjeruje! A otac plaui povika: 'Gospodine, vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!' Na ove rijei, izreene glasno, narod koji je ostao plaho stajati na distanci, sad prie blie. Isus podie ruku, u prijeteu pozu k djeaku i ree. 'Nijemi i neisti due, zapovijedam ti da izie iz njega i nikada se vie ne vrati u njega!' Zloduh strano zavriti na djeakova usta, estoko ga protrese, te izie, ostavljajui djeaka blijeda i bez svijesti, kao da je mrtav. Ljudi su uzalud nastojali povratiti ga svijesti, te mnogi meu njima rekoe: 'Mrtav je! Stvarno je mrtav!' Ali, Isus ga uze za ruku, podie ga zdrava i radosna, te ga odvede ocu s nekim rijeima opomene. Otac je u suzama zahvaljivao Isusu, govorei psalme hvale i slave, a svi ostali blagoslivljahu veliinu Boju. Ovaj se prizor odigrao na oko etvrt sata istono od tog mjestaca blizu Tabora, gdje je Isus bio i lani, kada je ozdravio gubavog gazdu imanja, onoga koji je poslao svog malog slugu da ga potrai. Isus tad nastavi svoj put s uenicima. Prooe pokraj Kane, prijeoe dolinu toplica Betulije, te stigoe do gradia Dotaina, koji bijae tri sata od Kafarnauma. Veinom su putovali stranputicama, kako bi izbjegli mnotvu, koje se vraalo iz Jeruzalema. Isus i njegovi uenici su ili u skupinama. Isus je ponekad iao sam, ponekad s ovom ili onom skupinom uenika. Na putu mu prioe apostoli koji su bili svjedoci njegova preobraenja, te ga ispitivae o rijeima 'Sve dok Sin ovjeji ne ustane od mrtvih'. To ih je stalno kopkalo, te su o tome razmiljali i raspravljali. Svaali su se: 'Pisma stvarno kau da Ilija mora doi prije uskrsnua.' Isus odgovori: 'Ilija e uistinu doi i uspostaviti sve stvari. Ali, velim vam, Ilija je ve doao, ali ga nisu upoznali, nego su inili s njim to im se prohtjelo, kao to i pie za njega. Tako e isto Sin ovjeji trpjeti od njih.' Isus ree i neke druge stvari, a apostoli shvatie da je govorio o Ivanu Krstitelju.

Kad su se opet svi uenici, u jednom gostinjcu u Dotainu, okupili oko Isusa, upitae ga, zato oni nisu mogli osloboditi djeaka mjeseara od demona. Isus odgovori: 'Zbog vae nevjere. Jer, zaista velim vam, ako imate vjere kao goruiino sjeme, rei ete ovoj gori, - pomakni se odavde tamo i ona e se pomai, i nita vam nee biti nemogue. Ali ova se vrsta zloduha ne izgoni, osim po molitvi i postu.' Tad ih Isus poui to je neophodno da bi se svladao otpor demona. Vjera daje djelu ivot i mo, dok istovremeno dobiva vlastitu snagu iz posta i molitve. Onaj koji posti i moli, tjera demone i liava ih njihove moi. 6. Isus u Kafarnaumu i okolici Iz Dotaina Isus ode direktnim putem do Kafarnauma, gdje su priredili sveanu gozbu dobrodolice kui. Isus i uenici bijahu pozvani na gozbu na kojoj su prisustvovali i neki Farizeji. Kad su trebali sjesti za stolove, uenik Manahejm iz Koreje i jedan dobro obrazovan mladi iz Jerihona prioe Isusu. Isus je ve prije odbacio ovog mladia kao uenika, ali on je opet zatraio da bude primljen meu uenike. Obratio se za pomo Manahejmu, jer ga je poznavao. Mladi je imao veliko imanje u Samariji, a Isus je traio da se odrekne tog imanja. Uredivi svoje poslove i podijelivi imanje roacima, sad je doao drugi put k Isusu. Meutim, u priuvi je imao jo jedan posjed radi vlastita uzdravanja, a za to imanje je mladi bio ekstremno brian. Zbog toga ga je Isus opet odbio, pa mladi ode razoaran. Farizeji su bili sablanjeni, jer su voljeli ovog mladia. Prekorie Isusa, rekavi mu da je uvijek govorio o milosru, pa ipak sad je on bez suuti. Rekoe da je govorio o tome, kako Farizeji tovare teke terete na narod, a sad on sam tovari na druge jednako teke terete. Nastavie, ovaj mladi je obrazovan, ali Isus vie voli neobrazovane. Ti liava ovjeka ivotnog uzdravanja, pa ipak odobrava prekide stoljetnih obiaja. Farizeji jo jednom iznesoe svoje stare prijekore; da je prekritelj abata, kradljivac ita uz puteve, da uenici ne peru ruke, itd., ali Isus ih je sve zbunio.

Dok je Isus boravio u Petrovoj kui, ispred kue, neki ljudi iz Kafarnauma rekoe Petru: 'Plaa li tvoj Uitelj porez od dvije drahme?' Petar odvrati: 'Plaa!' A, kad ue u kuu, Isus ga upita: 'Petre, to ti misli, od koga zemaljski kraljevi uzimaju porez? Od svoje djece ili od drugih?' Petar odgovori: 'Od drugih.' Isus odvrati: 'Znai, djeca su osloboena plaanja! Ali, da ih ne sablaznimo, idi na jezero i baci udicu, te prvoj ribi koju izvue, otvori usta i tamo e nai starter. Uzmi ga, te im plati taj porez, i za mene i za sebe.' Petar u svojoj djetinjoj vjeri odmah ode do jezera, do svoje ribarije. Uzme jednu udicu, koje je uvijek imao u pripremi, te s njom upeca zaista veliku ribu. Rastvori joj usta te nae ovalnu utu kovanicu, kojom plati danak, i za sebe i za Isusa. Riba je bila tako velika da je bila dovoljna za veeru poveem drutvu. Nakon toga, Isus upita uenike o kojoj su to temi usput raspravljali, kad su ili iz Dotaina. Oni utjee, jer su tad raspravljali tko e biti najvei meu njima. Isus je meutim poznavao njihove misli, te ree: 'Meu vama, biti e onaj prvi, koji postane zadnji, sluga svima!' Nakon veere, Dvanaestorica i uenici otioe u Kafarnaum, gdje se slavio blagdan u ast onih koji su se vratili iz Jeruzalema. Kue i ulice bijahu okiene cvijeem i vijencima. Starci, djeca i ene su izili van kua, kako bi doekali povratnike, koji su dolazili u grupama, kao u procesijama, te bi otili do domova svojih prijatelja i glavara grada. S vremena na vrijeme, Farizeji i drugi bi se pridruivali Isusu i uenicima, te ili uokolo s njima. Isus je posjetio domove sirotinje i mnogih svojih prijatelja, a oni izvodie pred njega djecu, koju bi on blagoslovio i darivao sitnicama. Na gradskom trgu bijahu dvije sinagoge. Na jednoj strani trga stara sinagoga, a na drugoj strani trga, nova, koju je izgradio Korenelijus. Ispred nje bijahu kue s trjemovima. Ovdje su se okupila kolska djeca i majke s malom djecom,

da pozdrave Isusa. Isus je, dok je iao gradom, pouavao na raznim mjestima, te i ovdje blagoslovi i poui djecu. Isus im razdijeli male tunike, jednako, i bogatoj i siromanoj djeci. Ove su tunike pripremile ene podravateljice Zajednice, te su ih amo poslale po svetim jeruzalemskim enama. Djeca su takoer dobila voe, ploice za pisanje, te druge darove. Uenici su se opet pitali, koji e meu njima biti najvei u Kraljevstvu nebeskom. Tad Isus pozva k sebi jednu bogatu damu, enu nekog trgovca, koja je stajala sa svojim etverogodinjim siniem, ispred zatvorenih vrata svoje kue. Ona navue veo, te doe s djetetom pred Isusa. Isus uze djeaia, a ena se odmah povue. Isus zagrli djeaka, stade s njim usred uenika i mnotva djece koja su stajala uokolo, te ree: 'Tko god ne postane kao dijete, nee unii u Kraljevstvo nebesko! Tko god primi dijete u moje Ime, prima Mene, da, ustvari prima Onoga koji je mene poslao. Tko god se ponizi kao ovo malo dijete, taj je najvei u Kraljevstvu nebeskom.' Ivan prekide Isusa, dok je Isus govorio o primanju u njegovo Ime. Naime, uenici su provjeravali nekog ovjeka, koji premda nije bio u zajednici s njima, ipak je izgonio avle u Isusovo Ime. Isus ih prekori to to ine ovjeku, te nastavi jo malo pouavati. Tad blagoslovi djeaka, koji zaista bijae ljubak, dade mu malo voa i malu tuniku, vrati ga majci i ree joj neke proroke rijei to se tie djeakove budunosti, koje su se kasnije i obistinile. Djeak je postao uenikom apostola, a zvao se Ignacije. Poslije je postao biskupom i muenikom. Tijekom cijele procesije po gradu i tijekom pouavanja, Isusa je u mnotvu naroda neprestano slijedila neka ena zamotana u veo. inilo se da je van sebe od emocija i sree. esto je pljeskala i poluglasno vikala, tako da su ene koje su bile pokraj nje, jako bile dirnute kad uzviknu: 'Blagoslovljena utroba koja te rodila! Blagoslovljene prsi koje si sisao! Ali jo blagoslovljeniji koji sluaju rije Boju i dre je!'

Ovo je izrekla popraeno obiljem suza i dirljivim gestama ruku. Na svaku Isusovu stanku u govoru, te su rijei dole iz dubine njena srca. Na svaki Isusov znaajniji izraz, dolazile bi te rijei s dirljivim emocijama, ljubavlju i divljenjem. ena je izgledalo tako nevino, utkavi Isusova uenja u svoje poslove, interese, karijeru i ivot. Bila je to Lea, ena zlobnog Farizeja iz Cezareje-Filipove, sestra pokojnog Enuina mua, ena koja je izlijeena u Cezareji od krvarenja. To je ona ista, koja je prije izjavila, na jednoj od Isusovih propovijedi: 'Blagoslovljena utroba, itd.', a Isus je na to odgovorio 'Jo blagoslovljeniji koji sluaju Boju Rije i dre je!' Otada ona koristi ove Isusove rijei za vlastito divljenje. One bijahu stalno na njenim usnama, te joj postadoe molitva divljenja i ljubavi. Ovdje je dola kako bi posjetila svete ene, te je donijela mnotvo bogatih darova Zajednici. Isus nastavi pouavati na trgu, sve dok abat nije poeo, a tad se opet vrati u sinagogu i tamo nastavi pouavati. abatska itanja bijahu o ienju gubavaca, te o gladi u Samariji koja je nenadano dola na zemlju, prema Elizejevim prorokim rijeima. Isus s apostolima i s nekoliko uenika ode blizu Betsaide. Tamo je dolo i mnotvo drugih uenika, neki iz misija, neki od doma. Veina njih je dola s druge strane jezera, iz Dekapolisa i Geraze. Bili su zaista iscrpljeni, svega potrebni, posebno panje i skrbi. Na obali bijahu dirljivo primljeni od strane svojih sudrugova uenika, koji ih zagrlie i posluivae na svaki nain. Odveli su ih do Andrijine kue, oprali im noge, pripremili im kupke, novu odjeu i obrok. Budui je i Isus bio vrlo angairan u ovom pomaganju pristiglih uenika, Petar mu ree: 'Gospodine, ti da slui! Ostavi to nama!' Ali, Isus mu odgovori da je poslan sluiti, i da ono to ini za ove uenike, ini to za svoga Oca. Sad se opet Isus vrati pouavanju o poniznosti. Onaj koji je najmanji, onaj koji svima slui on e biti najvei. Ali, tko god ne slui iz motiva ljubavi, tko god se ponizi da bi pomogao blinjemu, ali ne da bi potrebitom bratu

omoguio vei komfor, nego da bi zadobio otmjenost taj je licemjer, sluitelj da ga narod vidi, za svoju ast. On je ve zadobio svoju plau, jer slui sebi, a ne svom blinjem. ini mi se da je sad tamo bilo sedamdesetak uenika, a bilo ih je jo nekoliko, u i oko Jeruzalema. Isus je apostolima i uenicima odrao vrlo dubokoumnu propovijed, s divnim usporedbama, u kojima je jasno rekao, da nije zaet od ovjeka, nego Duhom Svetim. S velikim je arom govorio o svojoj Majci, nazvavi je najiom, najsvetijim biem, izabranom posudom, za kojom su tisuama godina, udjela srca pobonih ljudi i molili jezici Proroka. Isus je objasnio svjedoanstvo svog Nebeskog Oca u vrijeme njegova krtenja, ali nije nita spomenuo o onome na Taboru. Govorio je o ovim vremenima, kao o blagoslovljenima i radosnima, jer je On doao, te ponovo uspostavio odnos izmeu Boga i ovjeka. Najdubokoumnijim rijeima, Isus opisa Pad ovjeka, te mo sotone i demona nad ovjekom. Isus ree, da njegovim roenjem od Najie, od najoekivanije Djevice, meu ljudima su Kraljevstvo i mo Boja ponovo zadobili novi ivot, te bi po Njemu (Isusu) i u Njemu svi ponovo trebali postati djecom Bojom. Kroz Njega, i u redu prirode i u redu milosti, ponovo se uspostavlja veza, most, izmeu Boga i ovjeka, a tko god eli njime prijei, mora suraivati s Njim i u Njemu, mora odbaciti sve zemaljsko i sve uitke ovoga svijeta. Isus ree da je s Njime dokinuta mo zlih duhova nad svijetom i ovjeanstvom, te da sva proizala bijeda iz toga dijabolinog utjecaja nad prirodom i ovjekom moe kroz Njega biti pobijeena, u Njegovo Ime, duhovnom vezom s Njim, kroz vjeru i ljubav. Isus je o ovome govorio vrlo vatreno i iskreno. Uenici nisu ba shvaali sve to je Isus rekao, te slijegae ramenima, osobito kad je govorio o svojoj Muci. Trojica apostola koja su bila s njim na Taboru, otada su bila vrlo ozbiljna i utljiva.

Sve se ovo dogodilo tijekom i nakon abata. Neki su uenici odsjeli u Kafarnaumu, a neki kod Petra. Svi su trokovi namireni od zajednikog novca. To je ve sad izgledalo kao vjerska zajednica. Dan nakon abata, Isus s uenicima ode sjeverno od Kafarnauma, k gori s koje ih je slao u prve misije. Putovali su dva sata po okolici, zaustavljali se meu seljacima koji su sjekli kukuruz ili meu pastirima, a Isus je pouavao, sad njih, sad uenike. Upravo je bilo vrijeme etve. Kukuruz je bio vilji od ovjeka. Odsjekli bi ga na prikladnoj visini, otprilike na duljini polovice ruke. Listovi biljke bijahu dulji i deblji od naeg kukuruza, a stabljika se nije savijala pod teretom ploda. Polja su bila proarana hrpama naslaganih stabljika. Ljudi su imali neku vrstu kosijera, vie kao neki pastirski tap, savijeniji od naeg. Dok bi ljevicom drali stabljiku, desnicom bi je odsjekli, a poslije bi ih vezali u male snopove. Bio je to teaki posao, ali oni su ga izvodili vrlo vjeto i brzo. Sve to bi palo na zemlju, pripadalo je sirotinji, koja je pabirila iza beraa. Tijekom pauze za odmor, Isus je pouavao radnike. Ispitivao bi ih, kao, koliko su posijali, koliko su ponjeli, tko je vlasnik kukuruza, kakvo je tlo, kako su orali, itd., a oko ovih pitanja, Isus je pleo svoje prispodobe o sjemenu, kukolju, oranju, malom zrnu ita, sudu i spaljivanju kukolja vatrom. Uenike je pouavao kako trebaju poduavati, a nasamo bi im objanjavao prispodobe. Objasnio bi im spiritualno znaenje etve, nazvavi ih svojim sijaima i eteocima, rekavi im da moraju skupljati sjeme kao blago za nadolazeu sjetvu, budui On vie nee dugo biti s njima. Uenici su postali vrlo tjeskobni, pa ga upitae, hoe li ostati s njima do Pedesetnice. Isus im ree: 'to li e biti od vas, kada vie ne budem s vama?' Isus je poduavao na razne naine i pastire: 'Je li ovo vae stado? Jesu li ove ovce jedno stado ili je od vie vlasnika? Kako ih uvate? Zato vae

ovce lutaju ratrkane uokolo?, itd. Na taj je nain postavljao pitanja, a oko njih je pleo svoje prispodobe o izgubljenoj ovci, dobrom pastiru, itd. Isus tad ode do jedne doline, koja bijae prema zapadu, u regiji uzdignutijoj od Kafarnauma. Gora Safet bijae nadesno. Tu je putovao kroz doline i puste krajeve, pouavajui, sad eteoce i pastire, sad uenike. Nabrojio je sve dunosti dobrog pastira, aplicirajui ih na sebe, jer on namjerava poloiti svoj ivot za svoje ovce. Tad je pokazao uenicima, kako bi i oni trebali tretirati ovaj narod, kojeg nau van svih puteva, naputenog i duhovno obeshrabrenog, te kako da meu njih posiju dobro sjeme. Ova Isusova putovanja kroz pusta mjesta i njegova pouavanja, puna mira i ljubavi, bijahu zaista dirljiva i impresivna.

Vratili su se putem, nekako sjeverno-istonijim od prethodnoga, te odsjedoe u jednom gradiu, Lekumu, pola sata od Jordana. Isus je estoricu apostola poslao u njihovu prvu misiju. Sam Isus nije bio ondje. itelji koji su ili u Jeruzalem na Pashu, ve su se vratili doma, a u gradu bijae i pismoznanaca i Farizeja. Kad su uenici posjetili svoje znance, ovi su im opisivali okolnosti masakra Galilejaca u Hramu, ali nisu spominjali Isusa. Lekum bijae mali, dobro organizirani gradi, oko sat i pol od Jordana, te par sati od ua rijeke u jezero. Stanovnici bijahu idovi. Samo je u okolici mjesta bilo par siromanih pogana u kolibama. Oni su tu ostali nakon prolaska nekih karavana. Glavna djelatnost bijae uzgajanje pamuka. Ovdje su izraivali grubi pamuk, te bi ga preli i pravili razne pokrivae i druge odjevne predmete. ak su i djeca bila zaposlena oko toga. Gozba u ast povratka hodoasnika iz Jeruzalema, odravala se u Lekumu, kao to je bilo i u Kafarnaumu. Ulice su bile okiene cvijeem i vijencima zelenja. Hodoasnici koji su se vratili doma, posjeivali su kue svojih prijatelja, a kolarci su izlazili kako bi ih doekali.

Isus je uao u neke domove, kako bi posjetio starce, te je neke i izlijeio. Na glavnom trgu, ispred sinagoge, Isus je odrao dugu propovijed, prvo djeci, koju je i blagoslovio, pa potom omladini i njihovim uiteljima. Propovijedao je slijedom, od grupe do grupe, uglavnom u prispodobama. Tema mu je bila brak, kojeg je Isus opisao prelijepim i dubokoumnim terminima. Poeo je tako to je kazao, da je u ljudskoj prirodi s dobrim pomijeano i puno zla, ali da se molitvom i jedinstvom suprunika, zlo mora odvojiti i suzbiti. Onaj koji slijedi svoje nesuzbijene strasti, krivo ini. Naa nas djela prate, te e jednog dana i ustati protiv nas. Nae je tijelo Stvoriteljeva slika, ali sotona nastoji u nama razoriti tu sliku. Sve to je napretek donosi sa sobom grijeh i bolest, postaje deformacija i degeneracija. Isus je nagovarao narod na estitost, skromnost i molitvu. Suzdranost od seksualnih odnosa, molitva i disciplina stvaraju svece i proroke. Isus je sve to ilustrirao usporedbama, opisujui sjetvu, ienje njive od korova i stijenja, izlaganje zemlje Bojem blagoslovu, za kojim tlo toliko tei. Kad je govorio o braku, Isus navede usporedbe iz vinogradarstva, iz obrezivanja trsova. Govorio je o dostojanstvenom obrezivanju loze, o pobonim obiteljima, o napredovanju vinograda, te o rasama koje su postale pokvarene i uzveliane (elitne). Govorio je i o patrijarhu Abrahamu, o njegovoj svetosti, o savezu zakljuenim s Bogom u obrezanju, te ree da su Abrahamovi preci pali u nered svojom nehajnou i nesuzbijanjem strasti, te stalnom enidbom s pogankama. Isus je takoer govorio i o gospodaru vinograda, koji je poslao svoga sina, te Isus jo nabroji sve to se dogodilo tom sinu. Ljudi su bilo vrlo impresionirani, mnogi su plakali, osjeali su da moraju popraviti svoj ivot. Isus je uglavnom odravao ove poduke, jer dosada ovaj narod nije nikada pouavan o ovim misterijama, te zbog toga, jer su ivjeli na vrlo neuredan nain.

Isus je takoer pouavao o bitnoj akciji dobre volje u molitvi i sjedinjenju, te o ovjekovoj vlastitoj suradnji. Ree, ono ega ste se odrekli u hrani i piu ili uskraivanjem komfora, morate s pouzdanjem staviti u ruke Boje, molei ga neka to udijeli u korist sirotih pastira u divljini ili drugima potrebitima. Onda e Otac Nebeski, kao istinski otac obitelji, uti njihove molitve, jer moraju eljeti, kao njegove vjerne sluge, dijeliti svoja bogatstva, koja im je On u svom preobilju darovao, sa sirotinjom koju poznaju ili za koju su uli, ili koju bi s ljubavlju trebali potraiti. Ovo je stvarna ovjekova kooperacija, a Bog radi sa svojim istinskim slugama, jakima u vjeri. Ovdje Isus iznese primjer o stablu (palminu), koje ljubavlju i arom, ali bez ikakva kontakta, daje plodnost drugom stablu-partnerici. Iz Lekuma, Isus prijee Jordan kraj Betsaide-Julije gdje je i pouavao. I ovdje se slavila gozba u ast povratka hodoasnika. Vidjela sam Isusa i uenike, pismoznance i Farizeje, kao i neke druge odlinike mjesta, kako uokolo etaju i raspravljaju. Rekli su Isusu o masakru nad Galilejcima u Hramu. Sad sam tu ula, kako je ubijeno sto Jeruzalemaca i stotinu i pedeset sljedbenika Jude Gaulona. Sljedbenici bijahu zavedeni ili ak prisiljeni poi s njim rtvovati u Jeruzalem. Stotine Jeruzalemaca im se pridruilo u pobuni, premda su znali za njihov nepravedan cilj, da ne plaaju porez caru, pa su tako Jeruzalemci i poubijani s njima. Oko Julije je kraj bio izrazito lijep, plodan, pun zelenila i stoke koja je pasla. Bio je kao zooloki vrt, stanite svih vrsta ptica i ivotinja. Do luke su vodile serpentine, a potoci bijahu obilni vodom. U podne je sunce sjalo nad njima, zrcalei se i nad povrinom jezera. Glavna cesta za Juliju ila je kraj Jordana, ali kraj o kojem govorim bijae pust. Isus i uenici ponovo prijeoe Jordan, te nastave prema Betsaidi i Kafarnaumu. U Kafarnaumu je Isus pouavao u sinagogi, jer je bio abat. Iz svitka su itali itanja za taj dan, a bijahu to odlomci iz Mojsija (Levitski zakonik 16-19), koji je govorio o godinjem rtvovanju i iskupljenju, o darovima pred tabernakulom, o zabrani blagovanja krvi ivotinja, te o

izvjesnim stupnjevima u kojima se brak ne moe sklopiti. I iz Ezekijela su itali odlomke, o grijesima grada Jeruzalema (Ezekijel 22). Isus i uenici bijahu pozvani na veeru od strane jednog Farizeja, a on stanovae nedaleko kue stotnika Korenlijusa. Tamo Isus nae ovjeka bolesna od vodene bolesti, a ovaj ga zamoli za pomo. Isus upita Farizeje, je li zakonito lijeiti na abat. Oni su utjeli, stoga on poloi ruku na bolesnika i izlijei ga. Dok se jadni ovjek povlaio s mnogim zahvalama na usnama, Isus ree Farizejima, kao to je uvijek radio u ovakvim prilikama, da nijedan od njih na abat ne bi oklijevao izvui svoga vola ili magare iz jame u koju je upalo. Farizeji su bili sablanjeni, ali nisu mogli nita odgovoriti. Farizeji su na gozbu pozivali samo svoje roake i prijatelje, a kad je Isus vidio da su za stolom zauzeli samo najbolja mjesta, ree: 'Kada ste pozvani na svadbu, nemojte sjedati za proelja stola, da ne bi bio pozvan na svadbu netko asniji od vas, pa vam domain prie i zamoli da se pomaknete i ustupite mjesto njemu, te vam tako javno nanese sramotu. Ali, ako zauzmete zadnje mjesto, a domain vam prie i rekne prijatelju doi gore to e vam biti na ast. Jer, svatko tko se uzvisuje biti e ponien, a svatko tko se ponizuje biti e uzvien.' Tad se Isus obrati domainu: 'Tko god poziva na gozbu roake, prijatelje i bogate susjede, koji e mu vratiti istom mjerom, ve je primio svoju plau. Ali, tko god poziva na gozbu sirotinju, hrome, slijepe, bijednike, koji mu niim ne mogu vratiti, taj e radosno zadobiti svoju nadoknadu kod uskrsnua.' Na ovo, jedan od gostiju odgovori: 'Da, uistinu e biti blagoslovljeni i sjediti e na gozbi u Kraljevstvu Bojem!, na to se Isus okrene prema njemu i ispria prispodobu o velikoj gozbi.

Isus je posredstvom uenika, prouzroio da budu pozvani na ovu gozbu brojni siromasi. Tad upita domaina, je li gozbu priredio u njegovu ast, a kad mu je ovaj odgovorio da jeste, Isus naredi da ono to je ostalo bude raspodijeljeno sirotinji.

Nakon toga, Isus s uenicima proe kroz imanje centuriona Zorobabela, te ode u prekrasan kraj izmeu Tiberijade i Magdale. Budui ga je slijedilo silno mnotvo, Isus iskoristi priliku i progovori o naputanju svih stvari onih koji ga ele slijediti. Ree, tko god ga eli slijediti i biti njegovim uenikom, mora ga voljeti vie od najbliih roaka, da, ak vie i od samog sebe, te mora nositi svoj kri za njim. Onaj koji eli izgraditi kulu, prvo mora izraunati trokove gradnje, inae je nikad ne mora zavriti, ispasti e smijean pred narodom. Onaj koji kree u rat, mora prvo usporediti broj svojih snaga s neprijateljem, te ako vidi da je slabiji, bolje bi mu bilo da utanai mir s protivnikom. ovjek mora ostaviti sve stvari, ako eli biti mojim uenikom. 7. Isus pouava na gori blizu Gabare

Isus je putovao kroz Genezaretski kraj i istovremeno poduavao, te je otposlao velik broj starijih uenika, da pozovu narod na propovijed koju e Isus odrati na gori blizu Gabare. Zapoela bi slijedee srijede i trajala bi par dana. ula sam dan koji je odreen na razne naine, ali znala sam tj. sigurna sam da je spomenuta nadolazea srijeda. Velik je broj uenika otplovio preko jezera do Gergaze, do Dalmanute i u Dekapolis. Uenicima je reeno da sve pozovu, jer Isus vie nee dugo biti s njima, pa neka sa sobom povedu sve koje mogu. Na ovu je misiju otilo etrdesetak uenika. Isus je sa sobom zadrao apostole, kao i uenike koji su se posljednji vratili, a neprestano ih je pouavao. S njima je otiao do Tarikeje, koja bijae na junoj kosini prema jezeru. Do Tarikeje niste mogli doi obalom, jer su se na dva sata od nje uzdizale strme klisure, koje su ulazile u jezero. Isus zaobie Tarikeju i krenu prema zapadu, te prijee preko mosta na mjestu, koje ini mi se, da je bilo u okolici grada. Most je bio ujedno i kamena brana, koja se pruala od

Tarikeje do mjesta gdje je Jordan utjecao u jezero. Kraj mosta su bila dva niza kua. Prije nego je stigao do njih, Isus je morao proi kraj boravita gubavaca, gdje je lani izveo nekoliko ozdravljenja. Poto su bili informirani o njegovu prolasku, izlijeeni gubavci izioe kako bi mu zahvalili, dok su ostali, koji su tamo doli, sad vapili Isusu za pomo. Isus ih izlijei. Kad je Isus stigao do ve spomenutih kua, pred njega iznijee mnoge bolesnike. Doplovili su s druge strane jezera, iz Dalmanute. Isus im je pomogao. U trenutku Isusove smrti, ova je brana, kao i veina kua, potresom razorena. Ljudi su ih napustili i nikad ih vie nisu izgradili, budui se obala od potresa jako promijenila. Tiberijada je uistinu bila samo polugrad, jer je s jedne strane bila potpuno nezavrena. Iz svih etvrti grada slijevale su se rijeke ljudi prema gori kraj Gabare, kao i lae pune ljudi preko jezera. Ljudi su sa sobom nosili atore i namirnice, kao i bolesnike na pletenim nosiljkama, ili velikim pletenim koarama, postavljenim na magarce. Uenici su ravnali svjetinom, pruajui pomo gdje god je trebalo. Dok je Isus s apostolima nastavio prema Gabari, sretoe ga neki Farizeji, koji ga ispitivae o znaenju tog velikog pokreta cijelog naroda, ove svjetine koja uri ka gori. Rekoe, cijela je drava pokrenuta! Isus im odgovori da bi i oni mogli doi sutra ujutro, ako ele uti njegovu propovijed, te im ree, da je on pozvao narod, jer vie nee dugo ostati meu njima. Svete su ene dole u gostinjac u podnoju gore, kako bi opskrbili uenike potrebitim stvarima. Sutradan oko 10 ujutro, Isus se pojavi na gori. Uenici su ravnali narodom, pokazujui im kako da se u grupama premjetaju i mijenjaju mjesta kako bi svi dobro uli Isusa, jer je svjetina bila velika. Ljudi su bili u atorima.

Oni iz istih krajeva, kampirali bi zajedno. Svaki je kraj imao svoj logor, a na ulazu u nj bijae podignut slavoluk od specifinih plodova toga kraja, a kruna bijae napravljena od najznaajnijih plodova. Neki su kampovi imali lozu, neki kukuruz, pamuk, eernu trsku, aromatino bilje i sve vrste voa i bobica. Svaki je kraj imao svoj vlastiti znak, lijepo araniran i ureen cvijeem. Sve je ovo davalo predivan efekt. U kampu je bilo i mnotvo donijetih ptica, a meu njima golubovi i prepelice. Bile su skroz pitome, kljucale su mrvice meu ljudima ili bi im jele iz ruku. Na gori se skupilo i mnotvo Farizeja, Saduceja, pismoznanaca i Herodovaca iz svih krajeva, a zauzeli su mjesta oko Isusove katedre. Donijeli su prostrana sjedita, neku vrstu stolca ili fotelje, naredivi svojim slugama da ih tamo dostave. Isus je oko sebe okupio svoje uenike, na nezadovoljstvo Farizeja, kojima nije bilo drago vidjeti da je netko omiljeniji od njih. Isus je zapoeo molitvom i pozivom narodu na red i mir. Pozvao je narod da paljivo slua, jer e ih pouavati ono to nee uti od drugih, a neophodno je potrebo njihovu vlastitu spasenju. Ono to nee shvatiti, poslije e im objasniti njegovi uenici, koje e on poslati k njima, jer on sam vie nee dugo ostati meu njima. Isus je glasno i otvoreno upozorio uenike, neka se uvaju Farizeja i lanih proroka, te je pouio narod molitvi i ljubavi prema blinjemu. Uenici su redali i vodili razne grupe naroda blie k propovjedaonici. Farizeji i drugi, koji su bili poueni u Zakonu, stalno su prekidali Isusa i dobacivali primjedbe, ali Isus nije obraao panju na njih. Nastavio bi propovijedati, govorei vrlo otro protiv njih i upozoravajui narod na njih, na to se Farizeji raspametie. Danas Isus nije lijeio, ali je naredio da ozbiljnije bolesnike donesu gore blie njemu, kako bi i oni mogli uti njegovu propovijed. Obavijestio ih je da budu strpljivi, dok ne zavri pouku. Isus je pouavao sve do mraka, bez

prekida, dok je narod naizmjence uzimao okrjepu. Nisam vidjela da je Isus ita jeo. Tako je vatreno pouavao narod, da mu je predveer glas pukao, pa je govorio slabo i tiho. Napokon, Isus sie do gostinjca u dolini. Taj je gostinjac neko pripadao Magdaleninu imanju u Magdali, a poto je imanje prodano, njega su ostavili za potrebe Zajednice. Tamo su doli Lazar, Marta, Dina i Sufanitkinja, Maroni iz Naima, Isusova Majka, te druge Galilejke koje su donijele potreptine, tkanine za odjeu, kao i gotovu odjeu. Za Isusa i uenike zgotovili su oskudan obrok, a sve to je ostalo, podijelili su sirotinji. Sutradan je Isus nastavio propovijedati na gori. Ponovo je govorio o molitvi, ljubavi prema blinjemu, dobroti, pouzdanju u Boju dobrotu. Nukao je narod da se ne daju zavesti od tlaitelja i klevetnika. Danas su Farizeji bili jo ljui nego juer. Okupili su se u jo veem broju, kako bi se raspravljali s Isusom. Nazvali su ga agitatorom naroda, bundijom. Rekoe da potie narod da napusti svoje poslove, kako bi ga mogli slijediti posvuda po dravi. Oni imaju svoj abat, svoje blagdane, svoja vlastita uenja, pa im ne trebaju neke novotarije. Tisuiti su put ponovili iste stare prijekore protiv Isusa i uenika, a zavrili su prijetnjom s Herodom. Rekoe, aliti e se Herodu na Isusovo uenje i djelovanje, Herod ga ve motri, pa e brzo svriti s njim. Na to im Isus estoko odgovori. Ree, bez obzira na Heroda, on e propovijedati i lijeiti sve dok ne ispuni svoju misiju. Farizeji su bili toliko smioni i ljuti, da su i narod pogurali prema naprijed. Strka je bila velika, tako da su jedni druge gurali i gazili po nogama, ali se Farizeji napokon povukoe s velikim bijesom. Ipak, Isus je nastavio propovijedati na dirljiv i impresivan nain. Poto je bio velik broj onih koji su se vraali iz Jeruzalema, a i drugih, narodu je

nestalo zaliha hrane, Isus naredi starijim uenicima da razdijele hranu narodu, kruh, med i ribu, te brojne koare koje su tamo donijete iz gostinjca. Takoer su razdijelili i odjeu, tkanine, male tunike za djecu, sandale, prekrivae itd. Sve su ovo obilje donijele svete ene. One su razdjeljivale enama, dok su uenici dijelili mukarcima U meuvremenu, Isus je nastavljao nasamo pouavati uenike, govorei o karakteru Farizeja, rekavi im kako se ubudue moraju postaviti prema njima. Nakon toga, Isus sie s uenicima do gostinjca, gdje ih je ve ekao obrok. Tijekom obroka Lazar je govorio o masakru Galilejaca u Hramu, a o tome su govorili i uenici i narod. Lazar ispria i o enama iz Hebrona, Krstiteljevim roakama, te o nekim Jeruzalemkama koje su otile u Maheru u potrazi za Ivanovom glavom, kada su opkopi ieni, a tvrava proirivana. I sam je Lazar poduzeo neke korake u tom smjeru. Rano izjutra treeg dana, Lazar i svete ene vratie se doma, dok je Isus s apostolima posjetio atore bolesnika. Neki bijahu blizu gostinjca, dok su drugi bili u kampu u podnoju gore. Sve koji su tamo bili oni izlijeie, nisu napustili kamp sve dok svi bolesnici nisu bili na vlastitim nogama. Uenici su sve to je ostalo od hrane, odjee i tkanina podijelili ovim ljudima. Ozdravljenici i njihovi prijatelji ispunie zrak svojim psalmima zahvalnosti. Napokon, svi otioe doma, kako bi tamo stigli prije abata. Isus sad ode do Gerizime, oko sat sjeverno od Seforisa, na visoravan na kraju jedne doline. Neke je uenike poslao ispred sebe, kako bi pripremili gostinjac, dok e on sam ii okolnim putem, jer je namjeravao posjetiti neke bolesnike. Vidjela sam Isusa i njegovo drutvo kraj nekog malog mjesta Kafarota, blizu Jetebate. Cesta od Kafarnauma do Jeruzalema vodila je kroz ovo mjestace. Neko je ovim krajem lutao aul, neposredno prije nego je posjetio arobnicu Endor, prije svoje odluujue katastrofalne bitke. Od Kafarota do Gerizime bijae oko pet sati hoda, a Kafarot leae

usred vinorodnog kraja. Kraj je dobivao samo jutarnje i malo podnevnog sunca, a poslijepodne bijae potpuno u sjeni. Uenici koje je Isus poslao pred sebe, sad se vratie dio puta, kako bi susreli Isusa, koji je bio u jednom gostinjcu, tik van mjesta. Jedni drugima oprae noge, te nakon uobiajene okrijepe, Isus ode u sinagogu, gdje je pouavao iz Levitskog zakonika i iz proroka Ezekijela. Ovaj put nitko mu nije proturjeio, jer su sluatelji bili zapanjeni njegovim poznavanjem Zakona i njegovim izvanrednim objanjavanjima. Kad je poduka zavrila, Isus je s uenicima blagovao u gostinjcu. Neki od njegovih roaka iz krajeva Seforisa bijahu u Gerizimi, pa su i oni blagovali s njim. Isus je ovdje govorio o svom skoranjem kraju. U Gerizimi se oko Isusa s apostolima okupilo skoro stotinu uenika, jer je bio abat. Tamo bijahu i dvojica uenika, sinovi Cirinusa s Cipra, koji su krteni kraj Daberete, kao i drugi idovi iz njihova mjesta. Veliko mnotvo ovih idova je ovdje logorovalo. Vraali su se iz Jeruzalema s Pashalnih sveanosti na Cipar, te su s divljenjem sluali Isusova uenja na ovaj abat. Oni su arko eljeli da Isus doe na Cipar, gdje je bio velik broj idova, svi u stanju duhovne obamrlosti. U Gerizimi je Isus pouavao uenike skupivi ih na nekom brdu. Sve do sada mnogi od njih su sluili uglavnom kao glasnici izmeu uenika ratrkanih po raznim etvrtima i Isusovih prijatelja. Bilo je i drugih koji su veinom bili doma, koji su propustili veinu Isusovih poduka, nisu nita znali kako su drugi prolazili na misijama, niti su znali objasniti parabole. Isus tad nastavi pouavati, objanjavajui sve stvari ovim uenicima, na jednostavan i lagan nain, te im brzo navede sva svoja dosadanja uenja. Nakon toga, Isus ode s njima na sjeverozapad Gerizime, na oko etiri do est sati, do brdovita kraja jedne puste regije, te tamo provedoe no. U dolinama na zapadnoj strani prostranog planinskog lanca koji se protezao kroz srce drave, pasle su krda magaraca, deva i ovaca. Ovdje su doline

ile cik cak, kao biljka poznata kao uobiajena vuja apa. U divljini je raslo mnotvo palmi, kao i neka vrsta stabla ije su unutarnje grane padale sve do zemlje, a pod kojima se ovjek mogao odmarati kao pod atorom. Pastiri ovih krajeva koristili su ih esto za zaklon. Veinu noi Isus i uenici provedoe u molitvi i pouavanju. Isus je ponovio mnoga uputstva koja je ve dao, kada ih je prvi put poslao u rane misije. Posebno me je zapanjilo kad sam ula da ne smiju imati privatna novca. Sve to moraju povjeriti svojim superiorima, koje e izabirati svakih deset godina. Isus im je pokazao znakove po kojima e znati, mogu li u nekom mjestu izvesti neko dobro, te im ree neka otresu prainu sa svojih sandala pred onima koji ih budu zlostavljali, a onda ih poui kako da se opravdavaju kad ih uhite. Ne smiju biti uznemireni to e kazati, jer e im rijei same doi u usta, niti se moraju bojati, jer je njihov ivot potpuno siguran. Tu i tamo u ovoj regiji, vidjela sam ljude s dugim tapovima i eljeznim toljagama. uvali su stada od divljih zvijeri, koje su inae dolazile gore od obale. Sutradan vrlo rano, Isus posla uenike i apostole u misiju. Nad apostolima, kao i nad prvim uenicima, Isus je polagao ruke, dok je ostale samo blagoslovio. Ovom je ceremonijom, napunio uenike novom snagom i energijom. Meutim, nije to bio sveeniki red, nego samo davanje milosti i ara za due. Obratio im se s puno rijei u svezi poslunosti superiorima. Petar i Ivan nisu ostali s Isusom, nego su otili na jug, Petar u okolicu Jope, a Ivan vie na istok, u Judeju. Neki su otili u gornju Galileju, neki u Dekapolis. Toma je dobio zadatak do ode u okolicu Gergaze, na to povede grupu uenika, otiavi okolnim putem do Asaha, grada smjetena na visoravni izmeu dvije doline, oko devet sati od Seforisa i bar sat ulijevo od glavnog puta. U ovom je gradu bilo jako puno idova, a pripadali su Levitima.

Isus je sad iao na sjeverozapad. S njim su ila petorica apostola, a svaki je apostol pod komandom imao deset uenika. Sjeam se da sam vidjela Judu, Jakova mlaeg, Tadeja, Saturnina, Barnabu, Natanela, Azora, Mnasona i mladie sa Cipra. Prvi dan su putovali est do osam sati. I slijeva i s desna leali su im neki gradovi, pa su se s vremena na vrijeme, grupe uenika odvojile od svoga Uitelja i otile u te gradove. Isus je zaobiao Tir po morskoj obali, slijeva od grada. Apostolima i uenicima je pokazao neka mjesta na kojima e se za trideset dana ponovo sastati. No je proveo kao i prethodnu, sa svojim drutvom u molitvi, pod kronjom stabla. 8. Isus ide u okolicu Ornitopolisa i onda unajmljuje brod za Cipar Vidjela sam Isusa sa sljedbenicima, uenicima i drugima, sveukupno njih pedesetak, kako idu kroz duboku planinsku guduru. Za vidjeti, bijae to vrlo osebujna planina. Na njene obje strane, oko sat vremena hoda, protezale su se sjenice i boravita od lagana drva, a putnicima je izgledalo kao da prolaze pokraj spilja. Ponekad je istak sjenice bio prekriven mahovinom, grmljem ili travom. Tu i tamo bile su kao neke utvrde potpore, za sprjeavanje odrona kamenja s gudure na put. Ovdje je boravila sirotinja, odbaeni pogani, iji je zadatak bio drati put istim i slobodnim od divljih zvijeri. Oni dooe Isusu, te ga moljae za pomo protiv ovih zvijeri, dugih, pjegastih stvorenja sa irokim apama, kao ogromni guteri. Isus blagoslovi kraj i zapovijedi ivotinjama da se povuku u crnu movaru, koja bijae u blizini. Pokraj puta su rasla velika stabla narani. Ovo mjesto bijae udaljeno oko etiri sata od Tira. Ovdje se Isus odvojio od svojih kompanjona, te je otiao duboko u guduru, pouavajui tu i tamo pred spiljama u kojima su boravili ljudi. Put je vodio nie, du istog potoka Leonta, koji je tekao po svom dubokom usjeku, a otjecao je u more, par sati sjevernije od Tira. Preko potoka je napravljen

visoki kameni most, a na drugoj stani mosta bijae veliki gostinjac, gdje su uenici ve ekali Isusa. Odavde je Isus otposlao nekoliko svojih kompanjona u gradove zemlje Kabul, a Judu Ikariotskoga s nekim uenicima do Kane, blizu Sidona. Uenici su bili povjereni brizi apostola, svaki je nad njima bio kao superior, raspolagao je svim dobrima koja su imali. Isus je samo Judi dao neku sumu novca i to ba za njega osobno. Isus je poznavao njegovu pohlepu za novcem, te ga nije htio izloiti iskuenju da trai novac od drugih. Zamijetio je Judinu tjeskobnost za novcem, premda se Juda volio hvastati svojom tedljivou i striktnom pridravanju zavjeta siromatava. Kad je primio novac, Juda upita Isusa, koliko smije na dan potroiti. Isus odgovori: 'Onaj koji je svjestan svoje suzdrljivosti, ne treba ni pravila, ni upute. On u sebi nosi svoj zakon.' U gostinjcu je Isusa ekalo oko stotinu ljudi. Oni pripadahu istom idovskom plemenu, kojeg je ve posjetio i ohrabrio kod Ornitopolisa i blizu Sarepte. Neki su amo doli kako bi se sreli s njim, dok su drugi bili iz ovoga kraja, gdje im je bila i sinagoga. Oni primie Isusa i njegove vrlo ponizno i radosno, te im oprae noge. Ljudi su nosili blagdansku odjeu vrlo drevne mode, imali su duge brade, a koni reveri visjeli im s ruku. Imali su puno jedinstvenih obiaja, a neki su bili zaista udni, pa bijahu slini Esenima. I pogani ovoga mjesta bijahu puni potovanja prema Isusu. Oni su cijenili i idove, obrezivali su se daleko vie nego oni u Dekapolisu. Ovi su idovi bili potomci roenoga sina patrijarha Jude. Ovaj sin je pobjegao od progonstva svoje brae, Hera i Onana, te se ovdje nastanio. Njegova se obitelj izmijeala s poganima ove zemlje, nije silazila s drugim idovima dolje u Egipat, pa je najzad postala potpuno udaljena od religije i obiaja svoga naroda.

Kad je Jakov, nakon Dinine nesree, ivio blizu Samarije na Josipovu imanju, pogani s kojima su se mijeali ovi Judini potomci, ve su iskusili veliku elju da uu u brane odnose s Jakovljevim sinovima ili bar s njegovim slugama i slukinjama. Preli su planine i ponizno legli pred Jakova, te mu iznijeli elju da se meusobno ene, te su zaeljeli primiti obrezanje. Ali Jakov nije htio ni uti. Kad je tad, taj progonjeni Judin sin sa svojom obitelji, potraio utoite meu ovim poganskim ljudima, bio je toplo doekan, pa su se njegova djeca ubrzo enila i udavala s poganima. Kako je divno Boje oprotenje! Ova vrua elja tih pogana, da se sjedine sa svetom rasom, nad kojom je poivalo Obeanje, nije potpuno osujeena, pa su kasniji dogaaji doveli do oplemenjivanja ovih ljudi, i to kroz prognane Judine potomke. Usprkos velikim neredima, koji su nastali kroz ovakva meusobna mijeanja, ipak je meu njima bila i jedna ista obitelj, koja je ostala skroz nepomuena. Prvi je puta pouavana o Zakonu po Iliji, koji je ovdje esto navraao. Sam se Solomon dosta trsio kako bi zdruio ove ljude sa idovskim narodom, ali bez uspjeha. Ipak je meu njima bilo stotinjak pobonih dua, istih Judinih potomaka. Ilija je uspio ujediniti ovu odvojenu granu s Izraelom. A u vrijeme Joakima i Ane, iz krajeva oko Hebrona, ovdje su doli uitelji kako bi ih nauili odravati zapovijedi Zakona. Sad su meu njima ivjeli i potomci tih uitelja, te su preko njih, Sirofenianka i njen narod, uli u komunikaciju sa idovima. ivjeli su u osjeaju dubokog ponienja, smatrajui sebe nevrijednima da uope koraaju po Obeanoj zemlji. Kad je bio u Daberetu, Cipranin Cirinus im je govorio o Isusu, pa je iz ove injenice iskoristio priliku, da se s njim vie zblii. Isus je isprva pouavao ispred gostinjca, a narod je stajao uokolo u sjenicama ili pod stablima. Gostinjac je takoer pripadao idovima, ili je bio od njih unajmljen. Poslije je Isus pouavao u sinagogi, a izvana ga slualo veliko mnotvo pogana. Sinagoga je bila prostrana i lijepa. Na krovu je imala platformu, s koje je pucao dalek vidik po cijeloj okolici.

Tu su veer u gostinjcu idovi priredili gozbu za Isusa. Tako su u tijelu pokazali Isusu svoju iskrenu zahvalnost to ih nije prezreo, to je doao meu njih, izgubljene ovce Izraela, te im navijetao spasenje. Svoju su genealoku kartu drali u istinskom redu. Sad je rasprostru pred Isusom, te su bili istinski dirnuti kad su saznali, da iz jedne grane vuku isto porijeklo kao Isus. Bilo je to istinsko slavlje, a svi su pomagali. Stalno su govorili o Prorocima, posebno o Iliji, o kojemu su priali sve najbolje, nabrajajui njegova prorotva o Mesiji, kao i ona proroka Malahije, rekavi, da mora da su skroz blizu vremena za njihova ispunjenja. Isus im je sve objanjavao, te je obeao da e ih uvesti u zemlju Judinu. Uistinu je ih poslije postavio na june granice Judeje, izmeu Hebrona i Gaze. U ovom je mjestu Isus bio odjeven u dugu, bijelu putnu haljinu. On i njegovi sljedbenici bijahu opasani, a haljina im podignuta i zapasana za pojas, kao to se ini za putovanje. Prtljage nisu imali. to je bilo potrebno, nosili su pod gornjom haljinom, omotano oko tijela. Neki su imali tapove. Nikada nisam vidjela Isusa da je koristio neko uobiajeno pokrivalo za glavu. Samo bi ponekad, nabacio na glavu al, koji se uobiajeno nosio oko vrata. U ovom dijelu zemlje, bijae neka runa pjegava ivotinja, s membranskim krilima, a mogla je vrlo brzo letjeti. Izgledala je kao ogromni imi. Ove su ivotinje dolazile iz movarnih podruja sve do morske obale, te su inile velike tete. Neko je jednom i Egipat bio njima preplavljen. Ne bijahu to zmajevi, a nisu bili ni toliko strani. Zmajeva nije bilo toliko puno, a ivjeli su u zabaenim i pustim divljinama. U ovim krajevima su skupljali plodove kao orah, neto kao kesten, te neke bobice koje su rasle kao grozd. Iz gostinjca, Isus ode do mora, koje je bilo oko tri sata udaljeno od Tira. Du luke, daleko u more protezao se sprud planine, kao neki poluotok, a na njemu bijae izgraen grad Ornitopolis. U gradu je ivjela nekolicina idova, poboni i podloni poganima. Vidjela sam preko trideset poganskih hramova, razbacanih posvuda po gradu. Ponekad mi se inio da luka

pripada gradu. Ovdje je Sirofenianka imala jako puno graevina, predionica i bojadisaonica platna, mnotvo brodova, tako da je, mislim, cijelo mjesto neko bilo pod vlau njena pokojna mua ili njegovih predaka. Ona je sad stanovala u samom Ornitopolisu, premda kao u nekom predgrau. Iza grada se uzdizala neka visoka gora, a iza nje leae Sidon. Izmeu Ornitopolisa i njegove luke tekao je potok. Izmeu Sidona i Tira, obala je, osim luke, bila divlja i nepristupana. Luka o kojoj sam govorila, bila je najvea izmeu Sidona i Tira, pa se u njoj velik broj laa tiskao, inei od luke mali grad. Vlasnitvo Sirofenianke, s brojnim graevinama, dvorovima i vrtovima, izgledalo je kao ogromno imanje. Njene su plantae i tvornice bile prepune radnika i robova, a cijele su obitelji imale kue na njima. Ali sada, stvari su sada mirovale, biva aktivnost nije dosada bila uspostavljena na staru razinu. Gospoa se oslobaala starih navezanosti, od svih starih veza, te je htjela da njeni radnici izaberu meu sobom nadglednika. Ornitopolis je bio smjeten oko tri sata od mjestaca preko potoka, gdje je Isus proveo no, ali od boravita siromanih idova bi udaljen sat i pol. Kad je Isus iao prema luci, proao je ravno kroz ovo mjesto, Ornitopolis mu bijae slijeva. idovsko naselje bijae smjeteno prema Sarepti, a sada ga je ba obasjavalo izlazee sunce, jer je s te strane gora blago padala. Na sjevernoj strani bijae prava sjena. Poloaj je bio vrlo pogodan. Izmeu Ornitopolisa, luke i idovskog naselja, bijae jako puno vrstih graevina, toliko puno malih naselja, pa kad biste ih pogledali iz zraka, pomislili biste da su nekada bili jedno naselje. Sa Isusom su bili samo Jakov mlai, Barnaba, Mnason, Azor, Cirinusova dva sina i mladi Cipranin, kojeg su ta dva sina dovela k Isusu. Svi ostali apostoli i uenici bijahu na misijama, ratrkani po okolici. Juda je zadnji otiao. Sa svojom grupicom, otiao je do Kane Velike.

Sa svojim kompanjonima, Isus ode do kue Sirofenianke, koja ga je, sa svojim izlijeenim roakom, pozvala na gozbu. Tamo su ga oekivali brojni okupljeni, kao i sirotinja i bogalji, od kojih je Isus mnoge izlijeio. Boravite Sirofenianke, sa svojim brojnim graevinama, dvoritima i vrtovima, vjerojatno je bilo veliko kao cijeli Dulmen. Na galerijama mnogih graevina bijahu rastegnuti komadi utog, purpurnog, crvenog i nebesko plavog platna. Ove su galerije bile toliko iroke, da su omoguavale etnju po njima. uto bojilo se izvlailo iz neke biljke, koju su kultivirali u okolici. Za crvenu i purpurnu boju koristili su slinu nekih morskih pueva. Vidjela sam mnoge velike platforme, u koje su ti puevi uhvaeni ili su ih tu kultivirali, a bilo je i drugih mjesta punih sline, kao ablja pjena. Tlo openito nije bilo ba plodno, kao u Palestini, a uokolo bijae mnotvo ribnjaka i jezera. Kad biste s obale gledali na puinu mora, inilo vam se da ste na viem poloaju nego okolica, a plavetnilo se dizalo i stapalo s nebom. Tu i tamo na obali, bijae niskih stabala s velikim debelim deblom i iroko rasprostranjenom kronjom. Njihovo se gusto korijenje jako rasprostiralo, sve do u vodu, tako da ste mogli hodati po njemu dok ne biste doli do kopna. Crna debla veinom bijahu uplja i prikladna kao skrovite svakojakih insekata. Isus je bio doekan s poastima. Dok je poivao kraj stola, udoviina ki mu je izlila iz ploske miomiris na glavu. Majka mu je poklonila sukna, pojaseve, te tri trokutaste zlatne kovanice. Ki je poklonila komade istog dragocjenog metala, spojena lancem. Isus se nije kod njih dugo zadravao, nego je sa svojim drutvom otiao do luke, gdje su ga asno doekali gradski idovi i ciparski idovi, koji su se tamo okupili jer su se vraali na Cipar s Pashalnih sveanosti. Isus je pouavao u sinagogi, a oko nje ga sluahu i brojni pogani. Ve su se zvijezde pojavile, kad je Isus sa svim putnicima, siao do luke i ukrcao se na lau. No je bila bistra, a zvijezde se inile veima nego li su nae. U luci je bila cijela mala flota lai spremna ukrcati sve putnike. Jedna

velika bijae nakrcana prtljagom, robom i stokom, te brojnim magarcima. Deset je galija imalo jedra. Na njih su se ukrcali putnici, te Isus i uenici. Pet je ovih galija bilo privezano uadima, sprijeda i sa strana za lau s teretom, koja je plovila iza njih. Ostalih pet je formiralo kao neki vanjski krug oko njih. Svaka je od ovih lai imala, kao i Petrova, klupe za veslae, podignute oko jarbola i dolje ispod njih male kabine. Isus je stajalo blizu jarbola lae koja je bila privezana na teretni brod, i kad su se otisnuli, Isus blagoslovi i kopno i more. Jata nekih prilino velikih riba, s dosta velikim ustima, plivalo je pokraj laa, izvirujui iz vode, kao da sluaju Isusove propovijedi na lai. Putovanje je bilo zaista brzo, more mirno, a vrijeme predivno, tako da su i mornari, i pogani i idovi, uzvikivali: 'O kako divno putovanje! To je zahvaljujui Tebi, o Proroe! Isus je stajao pokraj jarbola. Isus im ree neka ute, te daju slavu samo Svemoguem Bogu. Tad im progovori o Bogu, jedinom i svemoguem, te o Njegovim djelima, o prolaznosti poganskih udesa, o blizini vremena, da, ve su tu, kad e najvee spasenje biti dano zemlji, radi spasenja pogana. Cijela je propovijed bila za pogane. Nekoliko se ena na laama dralo odvojeno. Mnogi su putnici imali morsku bolest, leali bi uokolo, u povuenim kutovima, te estoko povraali. Isus je ozdravio nekoliko na palubi svoje lae. Tad ga s drugih laa pozvae i mnogi drugi, traei pomo, a Isus ih ozdravi na daljinu. Takoer sam ih vidjela kako blaguju na laama. U nekakvim metalnim posudama su loili vatru, od nekakvih dugih usukanih tapova, smekastih i prozirnih kao ljepilo, a natapali su ih u vruoj vodi. Hranu su slali u porcijama, s obruem i rukom. U njima bijae nekoliko udubljenja kao tanjurii za razne obroke, na primjer okrugle kruhove, povre, itd. Na njih su izlijevali nekakav sos. Iz Ornitopolisa do Cipra, more nije izgledalo toliko iroko, kao ono iz Jope. Tamo ne moete nita vidjeti osim puine.

Predveer su brodovi uplovili u luku Salamis, koja bijae vrlo prostrana i sigurna. Bila je jako utvrena s lukobranima i visokim zidinama, te s dva mola koja se pruahu daleko u more. Sam je grad bio izgraen dobrih pola sata od obale, premda ste to teko mogli zapaziti, budui je meuprostor prekriven stablima i prekrasnim vrtovima. U luci su bili brojni brodovi. Zbog toga Isus nije mogao prii blie obali, koja se kao jako visok bedem, ovalno uzdizala. Osim toga, lae su nosile previe vode da se blie priblie. Blizu obale bijae nekoliko manjih lai, privezanih uadima za kopno. One su teglile vee lae, primajui njihove putnike, te su s pomou uadi privlaili lau k obali. Tako su na obali bili neki idovi, koji su doli doekati Isusa i uenike. Na obali bijahu i mnogi drugi, koji su vidjeli brodove na puini, te dolazili iz grada u sveanim procesijama doekati ih. To je bio obiaj, tako primati idove koji se vraahu s Pashe. Ovi na obali bijahu uglavnom stariji ljudi, ene, djevojke i kolska djeca s uiteljima. Imali su svirale, nosili duge uske barjake, zelene grane, krune na tapovima, a pjevali su pjesme radosnice. Cirinus, tri starija Barnabina brata, te neki stariji idovi u blagdanskim nonjama, doekae Isusa i njegove sljedbenike, te ih odvedoe do predivne zelene terase, koja bijae nedaleko luke. Tamo su rairili tepihe, a bazene za pranje napunili vodom. Stolovi bijahu puni raznih obroka i okrjepe. Cirinus i njegovi prijatelji oprae noge Isusu i njegovim uenicima, te ih odvedoe do stolova. Sad su doveli jednog starca, Jonasova oca, novog uenika. On pade plaui sinu oko vrata, a ovaj mu predstavi Isusa, pred kojega ovjek pade nice. ovjek je bio zdvojan to e biti od njegova sina, jer su se oni koji su s njim krenuli na putovanje, ve odavno vratili. Svi su se jako brinuli radi povratka hodoasnika iz Jeruzalema. Neki su se probijali kroz svjetinu i govorili: 'Je li ovaj ovdje? Je li onaj ovdje?', te kad bi pronali koga su traili,

zagrlili bi ga, te ga odveli. Vijesti o masakru u Hramu, ve su stigle na Cipar, a narod je bio jako zabrinut zbog povratka svojih dragih. Mjesto gdje su doekali Isusa bijae predivno. Na zapadu bijae ogroman grad s brojnim graevinama s kupolama i tornjevima, a zalazee ih sunce obasjavae, tonuvi veliko i crveno za horizont. Na istok se pruao pogled na more, a preko njega na prostrane planine Sirije, koje parahu oblake. Salamis leae usred iroke ravnice, prekrite brojnim prekrasnim visokim stablima, terasastim divnim vrtovima. inilo mi se da je tlo vrlo rahlo, kao praina ili pijesak, ini se da je nedostajalo pitke vode. Ulaz u luku nije bio otvoren. Bio je zaprijeen utvrenim otocima, izmeu kojih bijae jedno iroko i nekoliko manjih sidrita. Otoii bijahu utvreni polukrunim tvravama, niskim i irokim, a kroz njihove prozore, moglo se promatrati sve to se dogaa vani. idovska etvrt bijae na sjevernoj strani grada. Kad je Isus sa svojim sljedbenicima napustio luku i otiao na pola sata prema gradu, skrenue nadesno, premda su jo uvijek bili van grada, otioe dosta na sjever. Kad su Isus i uenici stigli, idovi hodoasnici ve su se okupili na otvorenom prostoru, na nekom uzdignutom terasastom trgu. Na povienom mjestu, stajao je jedan stari glaveina sinagoge. On je primao informacije od hodoasnika o detaljima putovanja i dogaajima. Ispitivao ih je jesu li ozlijeeni, ili je li se itko alio na njih, te je dobio izvjetaj o dogaajima u Jeruzalemu. Na ovom skupu ne bijae Isus s uenicima. On je rijetko sveano priman od strane starijih idova, a starac je s povienja govorio okupljenom narodu, nakon ega su se razili svojim kuama. Na vrhu dviju ulica, koje su omeile idovsku etvrt, bijae podignuta predivna sinagoga, boravita glavara i rabina, kole, a malo podalje, bolnica s nekim bazenom ili ribnjakom. Cesta koja je vodila u grad bijae vrlo tvrda i solidna, prekrivena finim pijeskom, zasjenjena predivnim stablima. Na najvioj toki idovskog mjesta okupljanja, bijae posaeno stablo, na ijim je jakim granama ovjek mogao sjediti kao u sjenicama.

Isus i njegovi sljedbenici bijahu otpraeni od glavara do velike dvorane blizu sinagoge, gdje su proveli no. Isus je ozdravio neke bolesnike od vodene bolesti, a u predvorje su ih donijeli na nosiljkama. U ovoj je kui bila velika predavaonica, te su tamo putujui rabini spavali. Bijae vrlo zgodna, izgraena u poganskom stilu, s kolonadama. Unutranjost bijae jedna ogromna soba, s amfiteatralnim sjeditima, te uiteljskim stolcima poredanim du zidova. Na donjem katu, du zidova bijahu smotane lealjke, a iznad njih zasloni, zasukani i privreni na zid, a postavljali su ih izmeu leaja, tako formirajui privatne odaje. Izvana ste se mogli popeti na ravni krov dvorane, a na njemu bijahu postavljene razne biljke u lonanicama. Jonasov je otac, sad uenik, ovdje proveo no, jer on ne bijae iz grada, ali su Cirinus i njegovi sinovi otili doma. 9. Isus pouava u Salamisu Sutradan ujutro, Isus praen superiorom i nekim asnim starcem, te nekim uiteljima, ode do bolnice. Bolnica bijae ovalna graevina, a oko nje vrt. Usred vrta bijae bazen ili ribnjak, za kupanje. Za kuhanje i pie, vodu su skupljali u velike badnje, te je proiavali pomou nekih plodova koje su bacali u vodu. Oko ribnjaka je raslo ljekovito bilje. Treinu bolnice su okupirale bolesnice, a taj je dio bio odvojen od ostatka zakljuanim vratima.

Isus je ozdravio neke bolesnike od vodene bolesti, te bolesnice od kostobolje, kao i neke koje je tek poela napadati lepra. Novo ozdravljeni su slijedili Isusa do trga, gdje su se u meuvremenu okupili i ostali idovi. Isus je prvo propovijedao mukarcima. Govorio je o skupljanju mane u pustinji, te ree da je dolo vrijeme za skupljanje istinske nebeske mane,

nauke o obraenju srca, a nova vrsta Kruha s neba, istinski Nebeski Kruh, bit e im darovan. Kad je propovijed zavrila, mukarci se povukoe, a ene zauzee njihovo mjesto. Bilo je prisutno stvarno mnogo poganki, ali one su ostale stajati otraga, na distanci. Isus je pouavao ene openitim terminima, jer su tu bile i poganke. Govorio im je o jednome, Svemoguem Bogu, Ocu i Stvoritelju neba i zemlje, o ludosti mnogobotva, te o Bojoj ljubavi prema ovjeanstvu. Nakon toga, Isus sa sljedbenicima ode na veeru kod superiora, premda je bio pozvan i od strane nekoliko rabina. Superiorova kua bijae velika, poganske arhitekture, s predvorjima, otvorenim trjemovima i terasama. Sve je bilo spremljeno za veliku gozbu. Pod kolonadama bijahu poslagani brojni stolovi, a bijahu podignuti i veliki slavoluci, ukraeni vijencima. ini se da e to biti veliki banket, uglavnom u Isusovu ast, te u ast povratka hodoasnika. Superior je odveo Isusa u pokrajnju zgradu, gdje je bila njegova supruga i neke druge ene. Pratilo ih nekoliko pismoznanaca. Kad su velikim naklonom, zakrabuljene ene pozdravile Isusa, a Isus im se obrati s nekoliko divnih rijei, ue procesija cvijeem okrunjene djece, svirajui frule i druga glazbala, te odvede Isusa na gozbu. Stol bijae ukraen vazama i buketima cvijea. Bili su vei nego oni u Judeji, a gosti su poivali manje isprueno, blie jedni drugima. Svi su oprali ruke. Meu jelima bijae i janjetina. Isus raskomada janje, te ga raspodjeljivae gostima na malim okruglim kruhovima. Tad se opet pojave djeca s instrumentima. Meu njima bijae i neke slijepe djece, te nekih s deformacijama. Tu su djecu vodile djevojice od 8 do 10 godina, a meu njima i domainova unuka ili ak praunuka. Sve su bile odjevene u fini bijeli materijal, neto kao svila. Odjea koja se nosila u ovim krajevima ne bijae toliko komotna u kroju, niti je bila leprava, kao ona u Judeji. Kosa im visjela u tri dijela, a krajevi ujedinjeni u pletenicu ili

zajedno privreni nekom vrstom ukrasa, s kojeg su visjele razne male drangulije, rese, biseri ili crvene kuglice kao bobice. Nekoliko je djevojica nosilo veliku cvjetnu krunu, ukraenu raznim ukrasima. Kruna se sastojala od vie okruglih manjih kruna, spojenih zajedno. Na vrhu krune bijae sjajna resa, ili zastavica. Mislim da vijenci ne bijahu od prirodna cvijea, bar nisu cijeli, jer mi je veina cvijea izgledala kao svila, ili vuna pomijeana s perjem i raznim sjajnim ukrasima. Djevojice postave ovu veliku krunu kao kanape na visoki pijedestal, jednostavno ukraen, a stajae iza Isusova sjedala, dok su druge djevojice donijele aromatino bilje i parfeme u posudicama i alabastrenim vazama, te ih postavie pred Isusa. Jedno dijete koje je bilo iz kue domaina, razbi jednu plosku i izli sadraj na Isusovu glavu, te ga razmae pomou platna po Isusovoj kosi. Nakon toga se dijete povue. Djevojice su sve ovo izvodile s potpunom sabranou i bez rijei. Uvijek su imale oborene oi, te nisu nikad pogledavale prema gostima. Isus je vrlo mirno primio njihovu panju, te im zahvali njenim i divnim rijeima. Sve su ene bile zajedno i zajedno su i blagovale. Nikad nisam vidjela Isusa i njegove uenike kako dugo poivaju kraj stolova. Isus je po uenicima stalno slao hranu i pie ka stolovima sirotinje, a uenici su veinu vremena posluivali druge. Nakon nekog vremena, sam je Isus iao od stola do stola, dijelei hranu, pouavajui i objanjavajui. Nakon gozbe, s Isusom i uenicima poe sam superior i neki uitelji do akvadukta, koji se pruao od zapada. Grad je inae imao lou vodu. Vidjela sam neke od ovih velikih graevina, kao ogromni mostovi, kako imaju mnoge rezervoare ili cisterne. Svaki je dio grada imao svoj akvadukt i rezervoar. S nekih su dovodili vodu, a s nekih je odvodili. idovski rezervoar je stajao napose. Oni ga pokazae Isusu, poalivi mu se na manjak i lou kvalitetu vode, te eljae da to Isus popravi. Isus progovori o

novom rezervoaru u nastajanju, te ree da na njemu eli podijeliti krtenje, te im ree kako bi ga trebali ukrasiti i srediti. Nakon toga, nastavie do sinagoge, jer je zapoinjao abat. Bijae to velika i divna sinagoga, obasjana brojnim lampama, prepuna naroda. Vani su oko sinagoge vodile stepenice i balkoni, odakle su gledatelji mogli vidjeti i uti to se dogaa unutra. Sva su ova mjesta okupirali pogani, a i dolje su nakrcali unutranjost sinagoge, pa su sad stajali kraj idova. Propovijed je bila iz odlomaka iz tree Mojsijeve knjige, koji je govorio o rtvi i raznim zakonima, a drugo itanje bijae iz Ezekijela. Ove su odlomke proitali neki pismoznanci, na to Isus objanjavae i komentirae, a narod bijae zapanjen i duboko impresioniran. Isus je takoer govorio i o svojoj vlastitoj misiji, te o skorom njenom ispunjenju. Njegovi sluatelji nisu vjerovali da je Isus samo Prorok, nego vjerovae da je vie od Proroka. Mislili su, mora da je bar jedan od pretea Mesije. Isus im objasni da je pretea bio Ivan, te nabroji brojne znakove po kojim e prepoznati Mesiju, bez da im je jasno pokazao da je on sam taj Mesija. Ipak su ga razumjeli, te ga sluae s potovanjem i respektabilnim strahom. Nakon propovijedi, svi se razioe kuama, a Isus se s uenicima vrati do superiorove kue. Isus je u Salamisu, cijelo vrijeme bio dobro doekivan, s izuzetnom panjom. Oko njega se tiskahu stanovnici mjesta, svi eljni iskazati mu ast, jer meu njima ne bijae podjela i sekti. Isus je ozdravio nekoliko bolesnika u njihovim domovima. Ovdje su idovi i pogani ivjeli u prisnim odnosima, premda u odvojenim etvrtima. idovska etvrti imae dvije ulice. Kua Cirinusovih sinova bijae velika, etvrtasta zgrada. Bavili su se trgovinom, te su imali brodove. U Salamisu je prevladavao poganski stil arhitekture. Vidjela sam brojne tornjie i iljke, puno ukrasa u obliku salata, takvih prozora, te sve vrste ukrasa na graevinama. Kad su stigli amo, itelji su Isusu i uenicima dali potpuno nove sandale, te su im

zamijenili odjeu. Meutim, Isus je sve to zadrao, dok mu nisu ietkali njegove stare sandale i odjeu, a nove je dao sirotinji. Na abatsko jutro, Isus opet pouavae u sinagogi, a govorio je o vremenu milosti i ispunjenju prorotava, i to tako elokventno, da su mnogi sluatelji plakali. Isus ih nagovarae na pokoru i krtenje. Ove su propovijedi trajale oko tri etiri sata. Kad su zavrile, Isus ode s uenicima i pismoznancima do Cirinusova doma, gdje su svi bili pozvani na objed. Kua je bila ba izmeu idovske i poganske etvrti. Salamis je imao osam ulica, a dvije su pripadale idovima. Malo drutvo nije ilo kroz ove dvije, nego je ilo putem koji je vodio izmeu obje etvrti, otpozadi kua. Na tom su putu proli kroz velika gradska vrata. U veama vrata bijahu okupljeni brojni pogani, mukarci, ene i djeca. Vrlo potovano pozdravljae Isusa i njegove sljedbenike, ali nekako s daljine i plaho. Sluali su njegove propovijedi u sinagogi, pa su ga sad doli pozdraviti sa svojim prijateljima. Na kraju jedne ulice i na polovici zidina poganske etvrti, bijae divna Cirinusova kua, s brojnim dvoritima i pokrajnjim zgradama. im su kuu ugledali u daljini, vidjee da se iz nje pribliava Cirinusova supruga i keri sa slugama. Oni pozdravie Isusa i njegove. Cirinus je imao pet keri, te brojne neakinje i mlade roake. Sva su ova djeca sa sobom nosila poklone, koje su nakon to su se poklonila, odloila kraj Isusovih nogu, na tepihe koje su prethodno tamo rairili. Pokloni bijahu drangulije u svakojakim oblicima i formama, neke od jantara, neke od koralja, a posebno mala stabalca na podestima. inilo se da je svako dijete eljelo ponuditi najdrai dar, pa ako nisu uspjeli prii dovoljno blizu Isusu, uruili bi ga njegovim kompanjonima. Cirinusova kua bijae vrlo prostrana, graena u poganskom stilu, s predvorjima i vanjskim prostranim stepenitem. Na krovu bijae lijepo araniran vrt s lonanicama. Sve je bilo ukraeno u blagdanskom ozraju.

Stol je bio vilji nego uobiajeno, sa crvenim stolnjakom, preko kojega bijae prozirni od sjajne svile, ili fino pletene slame. I leajevi oko stola bijahu u poganskom stilu, krai od onih koje su idovi koristili. Osim uenika, gostiju bijae dvadesetak. ene su blagovale odvojeno, a poslije veere, svi otioe na uobiajenu abatsku etnju do akvadukta. Odavde je Isus s uenicima bio odveden od novog uenika Jonasa, do kue svoga oca, koja bijae malo izvan idovske etvrti, okruena vrtovima. Bila je kao neka velika farma, imajui neto samostansko u svom izgledu. Starac je bio Esen, a s njim boravie, premda u odvojenom dijelu kue, nekoliko starica, roaka udovica, neake ili keri, koje bijahu nekako drugaije odjevene, a imahu bijele velove. Starac je bio ponizan i radostan kao dijete, te je dopustio da ga njegova djeca vode k Isusu. Bio je u nedoumici to pokloniti Isusu, jer nije imao blaga. Ali, on pokaza na sebe i na sve oko sebe, svoje sinove, keri, kao da govori: 'Gospodine, sve to imamo, sve je tvoje i moja draga djeca, moji su sinovi tvoji!' Starac je pozvao Isusa i uenike da dou sutra na veeru. Tad se Isus vrati do akvadukta, te progovori sa superiorom o ureenju bazena-zdenca za krtenje, koji jo ne bijae pod krovom, te jo nije imao dotoka vode. Prvo su morali izmoliti ili kupiti vodu od pogana. Do bazena e se dovesti pomou akvadukta, koji je na ravnici bio jedan kat vii, sa svojim rezervoarima s obje strane. Izvor vode bijae u jednom zapadnom planinskom masivu. Novi bazen za krtenje je imao vie od etiri ugla, a imao je i stepenice koje su vodile dolje u nj. uokolo bijahu izdubine u obliku plitica, a mogle su se napuniti vodom pomou pumpe. Svud uokolo bijae bedem, a kraj bazena bijae i divan otvoreni prostor sa sjenicom, taman za propovijedanje. Tu se okupilo veliko mnotvo pogana i idova, te im Isus ree da e sutra odrati propovijed, onima koji se ele krstiti. idovi su stalno napominjali Iliju i Elizeja, koji su takoer onomad bili ovdje.

Tu i tamo uz put, poredale su se idovke sa svojom djecom. Isus je dopustio malenima da dou k njemu, one koji bi oklijevali pozvao bi k sebi, te ih je sve blagoslivljao. Odvojeno su stajali neki poganski uitelji, te majke omotane utim velovima sa svojom djecom. Isus ih je izdaleka blagoslovio. Nakon toga, svi otioe u sinagogu, na zavrne abatske sveanosti. Isus je opet pouavao o rtvi, uzevi tekst iz tree Mojsijeve knjige (Levitski zakonik) i proroka Ezekijela. Bilo je neto neopisivo slatko i impresivno u Isusovim rijeima, kad im je ukazivao da se sada obistinjuje Mojsijev zakon u najvanijem znaenju. Isus je govorio o rtvi ista srca. Ree da umnaanje rtava i tisuu puta, ne moe vie imati nikakvu vanost, jer ovjek mora oistiti svoju duu i rtvovati svoje strasti, kao Bogu ugodan miris. Bez da je ita osudio, bez da je ita odbacio ili zatajio ijedan Mojsijev propis, Isus im objasni propise u njihovu pravom znaenju, uinivi tako Zakon ljepim i vrjednijim tovanja. Istovremeno je Isus pripremio svoje sluatelje za krtenje, nagovarajui ih na pokoru, jer se vrijeme pribliilo. Isusov glas i ton njegova glasa bijahu tako divni, duboko prodirua struja svjetla. Isus je govorio nevjerojatno mirno i mono, nikad brzo, osim ponekad, kada bi govorio s Farizejima. Tada bi njegove rijei bile kao otri maevi, a glas bi mu bio manje njean. Inae ton njegova uobiajena glasa bijae pravi tenor, perfektno ist u zvuku. Isus je mogao bez povisivanja glasa, biti jasno ujan i kad je bila vea graja. U sinagogi su se recitirali psalmi i molitve, slino naem koralnom pjevanju i kranskoj Misi, a ponekad su idovi naizmjence pjevali. Na ovaj je nain Isus itao odlomke iz Pisma, te ih objanjavao. Nakon Isusove propovijedi, jedan stari poboni pismoznanac obrati se skupu. Imao je dugu rijetku sijedu bradu, te ljubazan dobrostiv lik. Nije bio iz Salamisa, ve je bio siromani putujui uitelj, koji je na otoku iao od mjesta do mjesta, posjeujui bolesnike, tjeei zatoene, skupljajui sve

za

sirotinju,

pouavajui

nehajne

djecu,

hrabrei

udovice,

te

propovijedajui po sinagogama. U ovoj zgodi, ini se da ga je nadahnuo Duh Sveti. On se obrati narodu govorom koji je svjedoio o Isusu, kao to nikada dosada javno nisam ula od nijednog rabina. On nabroja sve blagodati Svemogueg Boga dane njihovim precima i njima, te ih nukae da mu urno zahvale, to je dopustio da ovakav Prorok doe k njima, ovakav Uitelj, kojemu takoer duguju hvalu to je radi njih, proao tako dalek put iz Svete zemlje i doao k njima. Podsjetio ih je na Boju milost njihovu plemenu (oni bijahu iz Isakarova plemena), te ih pozva na pokoru i popravak ivota. Ree im da ih Bog nee tako estoko tretirati, kao onda kad je estoko kaznio izraivae i klanjatelje zlatnom teletu. Ne razumijem znaenje ove njegove aluzije. Moda su mnogi iz ovoga plemena bili meu tim klanjateljima. Takoer im je rekao i divne stvari o Isusu: da ga cijeni vie od Proroka, premda se ne usuuje rei, tko je On ustvari, da je ispunjenje Obeanja blizu, da se vi moraju osjeati sretnima to sluaju Njegove propovijedi, i da ive u istoj epohi takve nade, takve utjehe za Izraela. Narod je bio duboko potresen, te su mnogi plakali od radosti. Sve se ovo dogaalo u Isusovoj prisutnosti, a on je mirno stajao postrani sa svojim uenicima. Poslije toga, Isus sa svojim sljedbenicima ode do kue Starca, gdje je rasprava postala ivljom. Svi su nastojali nagovoriti Isusa da ostane s njima. Citirali su rijei nekih Proroka, koje su opisivale progonstva i trpljenja, a ini se da su se odnosila na Mesiju. Rekoe da se takvo neto ne bi smjelo dogoditi Isusu, te ga upitae, nije li on pretea Mesije. Tad im Isus progovori o Ivanu, te izjavi da ne moe vie ostati s njima. Jedan o prisutnih, koji je bio u Palestini, kad je tamo bio i Isus, poe govoriti o mrnji Farizeja na Isusa, te izree neke teke rijei o toj sljedbi. Ali, Isus ga estoko prekori, rekavi par rijei u njihovu ispriku, te okrene razgovor na druge teme.

Sutradan je kraj bolnice i novo izgraenog zdenca, Isus pripremao narod za krtenje. Nekolicina iz bolnice ispovijedi se Isusu, za to su se povukli nastranu nasamo s Isusom. Isus ree da vodu za krtenje stave ustranu, a onda su uenici u njoj krstili bolesnike. Kad je Isus doao do otvorena prostora kraj krtenikog zdenca, nae tamo veliko mnotvo koje ga je ekalo. Meu njima bijahu brojni pogani, jer se tijekom noi iz okolice tamo slijevao mnogi narod. Isus je pouavao stojei pod sjenicom. Govorio im je o vlastitoj misiji, o krtenju, o pokori, te im je objasnio Oena. 10. Isus pozvan u kuu rimskog zapovjednika grada Salamisa Dok je Isus propovijedao, doe glavarima jedan poganski vojnik ili glasnik s porukom svoga gospodara. Dogodilo se da je jedan rimski zapovjednik u Salamisu zaelio razgovarati s novim Uiteljem, te ga poziva u svoj dom. Vojnik je predao poruku prilino odluno, kao da Isusu dovodi bolesnika, koji ba nije voljan odmah prii. Glavari preko uenika, u vrijeme pauze poduke, proslijedie poruku Isusu. Isus odgovori da e doi, te nastavi poduavati. Nakon poduke, Isusa krenu k zapovjednikovoj kui, praen glasnikom i glavarima. Prije nego su stigli do glavnih vrata grada Salamisa, morali su proi istim putem kojim su doli iz luke, a put je bio dug oko sat i pol. Vrata su bila lijepa, nadsvoena lukom, poduprta stupovima. Dok su prolazili kraj velikih zidina i usputnih velikih vrtova, pogani i radnici gledae za njima upitnim pogledima. Dok je Isus prolazio, mnogi su se stidljivo skrivali iza zidina i grmlja. Kad uoe u Salamis, otioe do velikog trga. Dok su ili, ispred kua, u trjemovima, na terasama i iza ograda stajae itelji. Na nekim uglovima ulica stajahu poganke s djecom, poredane tri po tri u pravilnu nizu. ene su bile zamotane u velove, a kad bi Isus prolazio one bi se duboko naklonile. Tu i tamo, djeca, a ponekad i neke ene, prilazile bi uenicima i Isusu, te im poklanjale male darove, kao kitice miriljiva

cvijea, male boice s parfemom, ili male smee kolaie, koji su takoer imali lijep miris. Valjda je to bio obiaj u ovim krajevima, kada se eljelo iskazati gostu ast. Isus ih je gledao svojim odobravajuim i blagim pogledom, te ih blagoslivljae izdaleka. Po gradu sam vidjela statue idola. Ne bijahu kao grki ili rimski idoli, koji bijahu ljudskog oblika, ve bijahu likovi s krilima, neto slino kao u Sidonu, Tiru i Jopi. Vidjela sam i neke sline lutkama. Dok su tako ili kroz grad, svjetina koja je slijedila Isusa stalno se poveavala, a narod se slijevao iz svih kutaka i ulica grada k velikom trgu. U centru trga bijae divan zdenac. U njega su vodile stepenice, a nasred zdenca voda je bubrila. Zdenac je bio nadsvoen krovitem, kojeg su podupirali stupovi. Bijae okruen i otvorenim trjemovima, malim stablima i cvijeem. Ulaz u zdenac je obino bio zakljuan. Narod je iz njega mogao dobiti vode samo u posebnim prilikama, budui je ova voda bila najbolja u gradu, a smatralo se da posjeduje neka ljekovita svojstva. Nasuprot zdenca bijae komandantova palaa sa svojim kolonadama. Na nadsvoenom balkonu, poduprtom stupovima, sjedio je na kamenom stolcu rimski komandant, gledajui Isusov dolazak. Bio je odjeven u vojnu uniformu, bijelu tuniku koja je bila pripijena uz tijelo, tu i tamo proarana crvenim trakama. Sezala je do iznad koljena, a na rubu je zavravala trakama ili resama. Noge mu bijahu opletene trakama. S ramena se sputao crveni plat, a na glavi mu bijae ljem. Zapovjednik je bio robustan, vrst momak, s kratkom kovravom crnom bradom. Iza njega i po stepenicama, stajahu ostali rimski asnici i vojnici. Pogani su bili zapanjeni au koju je zapovjednik iskazao prema Isusu. Jer, kad je Isus doao, on sie s terase, uhvati jedan svoj platneni al za jedan kraj, a drugom rukom za drugi kraj ala, te se pred Isusom duboko pokloni. Tad povede Isusa uz stube k terasi, gdje ga ljubazno ispitivae. Ree da je uo o njemu kao o novom Proroku i mudrom Uitelju. On sam potuje

idovski Zakon. Ako je sve istina to mu je o Isusu reeno, Isus je onda uistinu i uinio sva ona uda. Tko mu je dao vlast da ini takve stvari, pitao je Isusa. Je li on obeani Utjeitelj, idovski Mesija? idovi oekuju kralja je li on taj Kralj? Kako misli osvojiti to svoje Kraljevstvo? Ima li negdje neku tajnu vojsku? Moda je doao ovdje na Cipar, kako bi meu idovima skupio svoje sljedbenike? Hoe li proi dugo vremena dok se ne pokae u svoj svojoj moi? zapovjednik je stalno postavljao ovakva slina pitanja, tonom punim respekta i iskrenosti. Njegove simpatije i potovanje prema Isusu bijahu oite. Isus je na sve odgovarao zakukuljeno i openitim terminima, kao to je uobiajeno postupao kada su mu vlasti postavljale takva i slina pitanja. Na primjer, odgovorio bi: 'Ti kae! Tako misli. Proroci tako vele.' Na pitanja koja su se ticala njegova Kraljevstva i vojske, Isus bi odgovarao da njegovo Kraljevstvo nije s ovoga svijeta. Kraljevi ovoga svijeta trebaju vojnike, ali on u Kraljevstvu Svemogueg Oca, stvoritelja neba i zemlje, okuplja due. Dubokoumnim izrazima, Isus je objasnio mnoge stvari. Komandant je bio zapanjen, i Isusovim dranjem i odgovorima. Naredio je da se pred zdenac postavi obrok, te je tamo pozvao Isusa i uenike. Razgledali su zdenac, te sudjelovali u objedu. Bijae tamo nekoliko smeih zdjela sa sosom iste boje, a u nj su umakali kekse. Takoer su jeli neke tapie ili krike sira, te voe, tijesto napravljeno u obliku zvijezda i cvijea. Uokolo su bili postavljeni vrii s vinom. Drugi vrevi bijahu puni vode iz zdenca. Bijahu oblika kao oni u Kani, samo neto manji. Komandant je govorio s neskrivenom nesklonou o Pilatu, o njegovu nasilnitvu koje je proveo u Hramu, te openito o njegovu karakteru, kao i o padu akvadukta blizu Siloa. Tu kraj zdenca, Isus je imao jo jedan razgovor s komandantom. Govorio je o vodi i njenim raznim vrelima, nekim muljevitim, nekim istim, nekim gorkim, a nekim slatkim, te o velikoj razlici o tim izvorima, te o tome kako se dovodi do zdenca, te opet raspodjeljuje cjevovodima. S tih tema, Isus

tako prijee na poduku o vodi krtenja, kako pogana, tako i idova, te govorae o obnovi ovjeanstva pokorom i vjerom, kad e svi postati djecom Bojom. Bijae to divna propovijed, neto slino razgovoru sa Samarijkom kraj zdenca. Isusove rijei ostavie dubok dojam na sluatelje i na komandanta, koji je ve prije bio sklon idovima. elio je jo dugo sluati Isusa. Ovdje u Salamisu, podjela izmeu idova i pogana ne bijae toliko vidljiva. Ovdje su kao i u Palestini, obrazovaniji idovi, a posebno sljedbenici Isusa, jeli i pili s gornjom klasom pogana, premda su uvijek koristili odvojeno posue. Na povratku je Isus bio pozdravljen od mnogih pogana, a sad su bili jo utiviji nego li prije, zahvaljujui poastima koje je rimski komandant iskazao Isusu. U ovom je kraju cvijea bilo u izobilju, pa se koristilo za bojenje tkanina, vune, svile i paperja. Vidjela sam djecu, koju je Isus blagoslovio, kako su ukraeni ovakvim cvijeem. Djevojice su kao i djeaci, bile odjevene u kratke tunike od tanana materijala. Bebe od sirotinje imahu samo suknjicu oko pasa. Djevojke iz bogatijih klasa noahu tanke ute tunike, bogato prekrivene ovim vunenim obojanim cvijeem. Nosile su i al od tog laganog materijala, a oko zglobova i glave male vjenie od tog umjetnog cvijea. Mora da su ovdje uzgajali dudovog svilca, jer sam du zidina vidjela stabla na kojima su puzale te bube, te plele svoje kukuljice. 11. Isus u kui Jonasova oca. Propovijed kod zdenca krtenja Kad je Isus posjetio dom Jonasova oca, Esena, pratili ga samo njegovi uenici i neki pismoznanci. Bio je primljen s uobiajenim poastima, tj. pranjem nogu. Ovdje je domainstvo bilo puno skromnije ureeno. Obitelj je bila brojna, a pripadali su sekti oenjenih Esena. ivjeli su u velikoj ednosti, pobono i jednostavno. enski su dio inile udovice s djecom, koja bijahu ve odrasla, stareve keri, s kojim su i ivjele. Uenik Jonas bijae sin iz kasnijeg braka, a njegova je majka umrla pri njegovu

poroaju. Starac ga je izuzetno volio, vie nego da mu je sin jedinac, a stalno je bio zabrinut zbog sinovljeve dugotrajne odsutnosti. Gledao je na njega kao na izgubljena sina, a tad dobi vijesti o njemu preko Cirinusa, iji su sinovi susreli Jonasa na Pashi i u Daberetu blizu Tabora. Mladi se otisnuo u svijet, radi novih avantura, kao to to mladi studenti oduvijek i ine. Posjetio je najznaajnija mjesta Svete zemlje, Esene u Judeji, Jakovljev grob blizu Hebrona, te Rahelin grob izmeu Jeruzalema i Betlehema. U to vrijeme, Rahelin grob bijae na direktnom putu izmeu ova dva mjesta. Sad je meutim, nekako postrance. Mladi je takoer posjetio sve najinteresantnije u Betlehemu, kao i na gorama Karmelu i Taboru. uo je o Isusu, te je bio prisutan na jednoj propovijedi na gori, prije nego je otiao na put u zemlju Gergaze. Nakon Pashalnih sveanosti, otiao je iz Dabereta sa Cirinusovim sinovima na Isusovu posljednju propovijed kod Gabare. Tad ga je Isus primio meu uenike, a sad se sa njima vraao svome domu. Gozba je odrana u vrtu, u kojem je bila dugaka nadsvoena sjenica. Jedna zelena uzvisina bijae prekrivena tkaninom, a posluila je kao stol. I poivaljke bijahu ista travnata klupa, prekrita mahovinom. Obrok se sastojao od razne pate, kruha, povra prelivenog umakom, janjetine, voa i vria s nekim napitkom, sve vrlo skromno. ene su jele odvojeno, premda su se ponaale puno lagodnije nego li idovske ene pori obroku. ene su posluivale kod stolova, vela im sputena s lica, a sjedile su neto podalje. Poslije su sluale Isusove propovijedi. Na obje strane vrata bijahu nizovi sjenica, tako da su inile gusto zelenilo. Mislim da su sluile za razne obiteljske sveanosti i pobone vjebe, kao to je i bio obiaj kod Esena. Uzdravali pletenjem. Odavde je Isus otiao s uenicima do novo napravljenog zdenca za krtavanje, gdje je pripremio mnoge idove za sakrament krtenja. Isus im je odrao propovijed u kojoj je nagovarao na pokoru, te je blagoslovio vode su se zemljoradnjom, stoarstvom, predenjem vune i

zdenca. Oko sredinjeg zdenca, bijahu bazenii oblika posluavnika. Ovi su bazeni bili okrueni malim opkopima, u koje su silazili novokrtenici pomou par stepenica. Onaj koji se krstio, stao bi na rub bazena, pognuo glavu, a glavu bi mu polili vodom. Kumovi su stajali iza njih s poloenom rukom na njihovu ramenu. Otvaranjem ili pritiskanjem neke mainerije u centralnom zdencu, voda bi potekla do bazena i jaraka. Vidjela sam Barnabu, Jakova i Azora kako dijele krtenje kod tri bazena. Prije ceremonije, vidjela sam Isusa, kako iz male konate pljoske, koju su sa sobom donijeli iz Judeje, s Jordana, s mjesta gdje se sam Isus krstio, lijeva vodu u bazene i onda ih blagoslivlja. Nakon krtenja, ne samo da je sva voda iz bazena vraena natrag u centralni zdenac, nego su i rupcima kupili vodu iz bazena i mikali je u centralni zdenac. Novokrenici su oko ramena nosili male bijele ogrtae. Nakon toga, vidjela sam Isusa kako ide jo zapadnije izmeu vrtova i zidina, gdje su ga ekali pogani, koje je pripremio njihov prijatelj Cirinus, a eljeli su se krstiti. Cirinus s nekolicinom pogana doe malo postrani, te ih tamo pouavae. Tridesetak ih je krteno na raznim bazenima po vrtu. Vodu su za tu svrhu pustili da dotee u bazenie, a Isus ju je blagoslovio. Osim dviju ulica koje su pripadale idovima, u predgrau Salamisa bijae i jedan itavi mali gradi nastanjen idovima. Na jednoj strani Salamisa bijae okrugli toranj velikog opsega, a u njemu bijahu vrene razne ovisnosti i gadosti. Toranj je bio kao citadela. Grad je imao mnoge hramove, od kojih je jedan bio velikih dimenzija, a na njegove ste se terase mogli popeti bilo unutarnjim, bilo vanjskim stepenicama. U ovom su hramu bili mnogi stupovi, neki tako veliki, da su u njima bile usjeene stepenice i male nastambe, a na vrh je moglo stati par ljudi i gledati dolje na religijske ceremonije. Nekoliko sati od Salamisa vidjela sam jo jedan vaan grad. Zapadno od grada, vidjela sam nadolazeu karavanu stranaca, a kampirali su pod atorima. Mora da su dolazili s druge strane otoka. esto, valjda

radi tog smjera, bila sam poticana da mislim da dolaze iz samog Rima. S njima bijahu i ene, i velik broj ogromnih volova sa irokim rogovima i prignutim glavama. Volovi su bili vezani zajedno, u paru, s dugom motkom iznad njihovih lea, na kojoj su nosili teret. Mislim da su ovi stranci doli djelomino radi etve. Sa sobom su nosili raznu robu, koju su htjeli razmijeniti u trgovini za ito. Sutradan ujutro, Isus na trgu blizu zdenca krtenja odra dugaku poduku, i idovima i poganima. Uio ih je o etvi, umnaanju ita, nezahvalnosti ovjeanstva koje je nehajno primalo najvea Boja uda, te im je govorio o ovim nezahvalnicima, kao o korovu, kojeg se u vatru baca. Isus takoer ree da od jednog zrna nastaje cijela etva, da sve stvari potiu od Jednoga, Svemoguega Boga, Stvoritelja neba i zemlje, Oca i Svedritelja cijelog ovjeanstva, koji nagrauje svako njihovo dobro djelo, a kanjava svako zlo. Isus je takoer ukazivao kako ovjek, umjesto da se vrati Bogu Ocu, okree se stvorenjima, beivotnim stvarima. Pokaj udesa Bojih prolazite hladno i nehajno, dok s divljenjem buljite u razne bezvrijedne ovjeje rukotvorine, ak iskazujete ast i bijednim onglerima i vraarima. Ovdje Isus iskoristi priliku da progovori o poganskim idolima, smijenim idejama koje su im podastrte da ih zabavljaju, zbrci koja postoji u tim idejama, slubi posveenoj njima, i iznad svega okrutnostima koja im se iskazuje. Tad Isus progovori o nekim posebnim idolima, pitajui ih ovakva slina pitanja: 'Koji je ovo bog? Koji je ono? Tko je njihov otac?' itd. Na ova je pitanja sam odgovarao, izlaui im zbrkanu genealogiju i obitelji u njihovim poganskim razliitostima, te gadosti povezane s tim obiteljima, a sve se injenice jo mogu pronai, ali ne u Kraljevstvu Bojem, nego samo u onom od oca lai. Najzad, Isus napomene i protumai razne proturjenosti ovih idola. Premda je Isus govorio tako estokim tonom, te sugestivnim nainom, jo uvijek su njegove instrukcije bile ugodne, tako poticajne na dobre misli

njegovim sluateljima, tako da se nije ulo nikakvo neodobravanje. Njegovo uenje protiv poganstva, bijae ovdje u Salamisu, ipak blae nego li tamo u Palestini. Isus je takoer govorio i o pozivu poganima da uu u Kraljevstvo Boje, te im ree, da mnogi stranci s Istoka i sa Zapada dolaze zauzeti mjesto koje je namijenjeno djeci domaina (Izraelu), budui su ta djeca, daleko od sebe odbacila spasenje. Tijekom stanke, Isus je neto objedovao, a narod je komentirao ono to su upravo sluali. U meuvremenu su neki poganski filozofi prili k Isusu i ispitivali ga o nekim tokama koje nisu shvatili, te o neemu to im je prenijeto od strane njihovih predaka, a dolazi od Ilije, koji je bio u ovim krajevima. Isus im je dao eljene informacije, te je poeo pouavati o krtenju, molitvi, uzimajui za svoju propovijed slike etve i zaraivanja ovjekova vlastita kruha svagdanjega. Mnogi su pogani zadobili najspasonosnije impresije iz Isusovih propovijedi, te otioe na berbu voa. Ali drugi, nisu marili za njegove rijei, te otioe svojim putem. A sad gledam veliko mnotvo idova, kako se krtava kraj zdenca krtenja, ije je vode Isus blagoslovio. Voda je u opkopima dosezala do sredine lista noge. 12. Isus ide do idovske etvrti Poslije je Isus otiao sa svojim uenicima i nekim pismoznancima do odvojene idovske etvrti, koja je bila oko pola sata na sjever. Pratili su ga mnogi sluatelji s propovijedi, a Isus je nastavio govoriti s nekoliko odvojenih grupica. Put ga je vodio preko nekih uzvienijih mjesta, pokraj kojih su bile livade i vrtovi. Tu i tamo bijahu nizovi stabala, pa opet gusti gajevi na uzvienjima, gdje ste se morali penjati ako ste se htjeli odmoriti u hladu. Odatle se pogled protezao na cijelu okolicu, na naselja i zlatna

itna polja. Nekad je put prolazio kraj irokih golih zidina, u kojima su teaci isklesali nizove elija. Izvan idovske etvrti bijae lijep gostinjac i park. Ovdje se Isus malo odmorio, dok je ostatak druine nagovorio da se vrate svojim domovima. Uenici su Isusu oprali noge, te jedan drugome, skinuli gornje haljine, te slijedili svog Uitelja u idovski grad. Tijekom pranja nogu, blizu gostinjca, na jednoj strani glavne ceste koja je vodila posred grada, vidjela sam duge nastambe, kao sjenice, u kojima su se okupile brojne idovke i sluavke, zaokupljene sortiranjem, araniranjem i paljivim odlaganjem voa, kojeg su iz okolnih vrtova u koarama donosile robinje ili domaini. Bilo je svake vrste voa, velikog i malog, kao i bobica. Odvajali su gnjilo od zdravog voa, inili sve vrste odvajanja i ienja, a ak su neko i umatali u pamuk, te stavljali na police. Drugi su bili angairani u skupljanju i pakiranju pamuka. Primijetila sam da su sve domaice sputale velove im bi mukarci nestali iz vida. Sjenice su bile razdijeljene u nekoliko odjeljaka. Meni su izgledale kao tvornice voa. Bio je to prizor pun uurbanosti i rada. Isus sa svojim drutvom ode do boravita rabina, kraj sinagoge. Najstariji rabin primio ga je utivo, premda s trakom rezerviranosti u svome ophoenju. Ponudio ga je uobiajenom okrjepom, te ree par rijei o Isusovu dolasku na Cipar, te o Isusovom nadaleko rasprostranjenom velikom ugledu, itd. Budui je Isusov dolazak posvuda postao znan, dooe neki bogalji koji ga moljae za pomo, na to, Isus, praen rabinima i uenicima, krene k njihovim kuama, te tamo izlijei mnoge hrome i paralizirane. Ozdravljenici sa svojim obiteljima pratie Isusa, te navijetae njegovu slavu. Ali, Isus ih utia, te ih nagovori da se vrate doma. Na ulicama su Isusa presretale majke s djecom, koje bi blagoslovio. Neke su mu donijele bolesnu djecu, te ih je Isus ozdravio. Tako je prolo popodne, sve do sumraka, kada je Isus praen rabinima otiao na jednu gozbu u njegovu ast, a gozba je bila povezana i s poetkom etve. Na njoj su bili i teaci i sirotinja, to bijae obiaj koji je

izvuen iz Isusovih rijei preporuka. Dolazili su iz polja u skupinama, te su sjeli uz duge stolove, a poslueni su raznim jelima. S vremena na vrijeme, Isus ih je s uenicima sam posluivao, te ih pouavao kratkim reenicama i prispodobama. Na gozbi je bilo prisutno nekoliko idovskih pismoznanaca, ali u cijelosti, ovo drutvo ne bijae tako dobro raspoloeno, ne toliko iskreno, kao to bijahu idovi oko Isusova gostinjca kraj Salamisa. Ovdje je u njima bio trag Farizejtine, a kad su se ugrijali, postadoe hrabriji, te uputie neke glasne zamjerke. Upitae zato nije mogao ostati na miru u Palestini, to je stvarni razlog njegova posjeta otoku, koliko namjerava ostati meu njima, te zavrie sugestijama da ne bi trebao uznemiriti ljude na otoku. Takoer su se dotakli nekih tema u njegovim propovijedima, te naina ponaanja, koji su bili uobiajeni meu Farizejima Palestine. Isus im odgovori kao to je obino i radio u takvim situacijama, manje-vie estoko, ovisno o njihovoj ljubaznosti. Rekao im je da je doao vjebati djela milosra, na to ga potie Otac Nebeski. Razgovor je bio vrlo iv, te je dao Isusu priliku da udijeli otru lekciju u kojoj je napao njihovu 'dobrotu' prema sirotinji, i ostala njihova dobra djela, razotkrivajui njihovo licemjerje. Ve je bilo prilino kasno, kad je Isus otiao sa svojim uenicima. Rabini su ga ispratili sve do gradskih vrata. 13. Poganska sveenica Merkurija. Poganski pisci. Kad se Isus vratio u gostinjac, doe mu jedan poganin, te ga moljae da poe s njim do izvjesna vrta, koji bijae nekoliko koraka udaljen, gdje ga je ekala jedna tjeskobna osoba, molei njegovu pomo. Isus ode s uenicima do pokazanog mjesta. Tamo je ugledao neku poganku, stoji izmeu zidina ceste. Uenicima je naredio da zastanu i ostanu tu, a on ispitivae enu to eli. Bila je to upeatljiva ena, potpuno liena poduke, potpuno uronjena u poganstvo, te predana svojim gadostima.

Samo jedan Isusov pogled joj je otvorio usta, te podigao u njoj osjeaje srama, ali bila je bez osjeaja vjere, te vrlo zbunjena nainom svog ponaanja. Ree Isusu da je pomogao Magdaleni, kao i enama pogoenim krvarenjem, a da ga je ova jedva i dotakla za haljinu. Molila je Isusa da je ozdravi i poui, ali onda opet, ree, da je moda nee moi izlijeiti, jer ona nije kao ta ena koja je bila fiziki bolesna. Ispovijedi se da je udana i da ima troje djece, ali da jedno nije suprugovo, nego je zaeto u preljubu. Takoer je imala odnose i s rimskim zapovjednikom. Kad je juer Isus posjetio rimskog komandanata, ona ga je promatrala s prozora i vidjela aureolu oko njegove glave, to ju je vrlo potreslo. Isprva je mislila da to potjee iz njene naklonosti prema Isusu, a ta joj je ideja izazvala tako ogromnu tjeskobu, da je pala u nesvijest. Kad je dola k sebi, pred njom je proao cijeli njen ivot, cijela njena intima, u tako stranoj formi, da je potpuno izgubila mir due i uma. Tad se propitala o Isusu, te od nekih idovki saznala o Magdaleninu ozdravljenju, kao i o Eunui u Cezareji Filipovoj, eni pogoenoj krvarenjem. Sad moli Isusa da je ozdravi, ako ikako moe. Isus joj ree da je vjera te ene koja je bolovala od krvarenja bila jednostavna, tj. vrsto je vjerovala, da ako samo dotakne rub njegove haljine, sigurno e ozdraviti. Prila mu je kradom i njena ju je vjera spasila. Luckasta ena opet upita Isusa kako je mogao znati da ga je Eunua dotakla i da je ozdravila. Nije bila svjesna Isusa i njegove moi. Premda je arko udjela za njegovom pomoi, Isus je prekori, zapovjedivi joj da ispria svoj sramni ivot, te joj ree o Svemoguem Bogu i njegovoj zapovijedi: 'Ne ini preljuba.' Isus joj izloi sve njene razvratne gadosti (protiv ega se njena priroda bunila), koje je prakticirala u ast svojih sramnih idola. Isus je pogodi iskrenim rijeima, a ujedno i milosrdnim, da je poela plakati i tonuti u tugu.

ena se zvala Merkurija. Bila je visoka, stara oko 25 godina. Odjenula je dugi bijeli ogrta, otraga komotan, dok je sprijeda bio nekako krai. I druga joj odjea bijae bijela, premda s obojanim rubovima. Materijal u koji su se poganke odijevale bijae tako mekan i podatan, tako da je ocrtavao formu tijela. Sutradan, cijelo prijepodne bijae posveeno krtavanju kraj zdenca. Uenici su krtavali, dok je Isus propovijedao, uglavnom u slikama etve, kruha, mane, Kruha ivota, koji im je darovan, samo od Jednoga, od Boga. Radnici su odlazili u skupinama na etvu, a ja sam vidjela kako ih Isus pouava dok su prolazili kraj njega. Ovdje su ljudi logorovali pod atorima, a bijahu to takoer idovi, koji su amo doli posebno radi Isusa. Sa sobom su doveli svoje bolesne na konjima i magarcima, a danas su se poredali na nosiljkama pod sjenicama i stablima, u predvorju mjesta gdje je Isus drao prodike. Isus je ozdravio oko dvadeset hromih i paraliziranih. Kad je iao k zdencu, presretoe ga neki ljudi, obrazovani pogani, koji su bili prisutni na njegovim jueranjim podukama. Molili su ga za objanjenje nekih nejasnoa, kad je govorio o njihovim bogovima, posebno o jednoj boici koja se ovdje uzdigla iz mora, te o jo jednoj koja je bila predstavljena u njihovu hramu pod formom ribe. Ova posljednja bijae Derketo. Takoer ga ispitivae o prii koja je kolala meu idovima, a ticala se Ilije. A to je bilo kad je jednom Ilija vidio oblak kako se uzdie nad morem, a taj je oblak ustvari bio djevica. Oni su htjeli znati, rekoe, gdje se spustila, jer e od nje proizai Kralj, onaj, koji e initi dobro cijelome svijetu. Sad, prema njihovim proraunima, upravo je bilo vrijeme da se to dogodi. S ovom priom, pomijeali su i drugu, koja se ticala zvijezde, kojoj je njihova boica dopustila da padne na Tir, te upitae, bi li to mogao biti taj oblak o kojem su govorili. Jedan od njih ree, kako ima glasina o nekom pretei iz Judeje, koji e iskoristiti Ilijin oblak, te eka okolnosti da se ispuni vrijeme, kako bi se proglasio kraljem. Isus nije dao naznaka da je on taj Jedan, nego im ree:

'Taj ovjek nije avanturist, niti e proglasiti ikavku la. Mnoge se lai ire o njemu, a sad oni koji raznose takve stvari, pridruili su se onima koji ga mrze. Ali, sad dolaze vremena da se ispune Prorotva.' Isusov ispitiva bijae jedan zloest ovjek, veliki brbljavac. Nije ni sanjao, da dok je razgovarao s Isusom, da je u prisutnosti onoga kojega klevee, jer je o Isusu uo samo u openitim terminima. Ovi su ljudi bili filozofi. Imali su neke naznake istine pomijeane s vjerom u njihovo vlastito boanstvo, kojeg su opet nastojali objasniti daleko od raznih interpretacija. Ali sve osobe i idoli, koje su htjeli spoznati, tijekom vremena su se toliko ispremijeali i zbunili umove, da su ak i o Ilijinu oblaku i Majci Bojoj, o kojoj nisu nita znali, znali samo u zbunjujuim natuknicama. Svoju su boicu zvali Derketo, kraljicom neba. O njoj su govorili kao o onoj koja donosi na zemlju sve uitke i mudrosti. Rekoe da su je njeni sljedbenici tad propustili spoznati, a ona im je prorokovala sve to e im se dogoditi u budunosti, kao i to da e ona zaroniti u more, te se ponovo pojaviti kao riba, te e biti s njima vjeno. Dodae, sve je ovo u stvarnosti prolo, itd. Njena ki, koju je zaela u tajnim ritualima poganstva, bijae Semiramida, mudra i mona kraljica Babilona. Kako udesno! Dok su sve ovo ovi ljudi govorili, vidjela sam cijelu povijest ovih boica, kao da su stvarno uzdignute preda mnom, i kao da su jo ive. Osjeala sam se nestrpljivom da izbavim ove filozofe iz njihovih velikih greaka. Meni su se inili tako smijeno glupima, da ne vide sami sebe, da sam stalno pomiljala: 'Sad je potpuno jasno da im sve moram objasniti!' Tad opet, pomislih: 'Kako se samo usuuje tako neto govoriti! Ovi uenjaci mora da znaju bolje od tebe!', i tako sam se nekoliko sati muila tijekom tog razgovora. Isus je filozofima objasnio zbrku i apsurdnost njihova idolatrijskog sustava. Opisao im je povijest stvaranja, o Adamu i Evi, o Padu, Kainu i Abelu, Noinoj djeci, graenju babilonske kule, odvajanju zlih i njihovu postupnu padanju u idolopoklonstvo. Rekao im je da su ti zli ljudi, kako bi ponovo

uspostavili svoj odnos Bogom, pozivali razne bogove, te su tako od zloga, sve vie i vie bili zavoeni, u sve vee i vee pogreke. Ipak, Obeanje, da e enino sjeme zgaziti zmijinu glavu bijae utkano u poeziju, obiaje i ceremonije njihove nekromanske umjetnosti. Zbog ovakve nerazgovjetne ideje, imali su Obeanje, da e se mnoge osobe, s vremena na vrijeme, pojavljivati s ispraznim zamislima donoenja spasenja svijetu. Ali umjesto da tome ne pridaju znaenje, oni su padali u sve vee i vee grijehe, koji su imali isti neisti izvor. Isus im je rekao o razdvajanju Abrahamove obitelji od ostatka ovjeanstva. Edukacija posebne rase za ouvanje Obeanja, za vodstvo, poduku, te proienje Djece Izraelove. Isus je zavrio rekavi im o Prorocima, o Iliji i Prorotvima, te da je sad vrijeme njihova ispunjenja. Isusove rijei bijahu tako jednostavne, tako uvjerljive i impresivne, da su neki filozofi bili uistinu prosvijetljeni, dok su se drugi vratili svojim mitskim izvorima, opet zapleteni u njene labirinte. Isus je s filozofima razgovarao skoro do devet sati. Neki od njih su povjerovali i promijenili ivot. Ovi su ljudi bili zapleteni u svoje povrno uenje svih vrsta budalatina i zbunjujuih pitanja. Isus je meutim dopustio da padne zraka svjetla na njihove due, kad im je dokazivao, kako u svakoj paloj rasi ovjeanstva, postoji traak manje ili vie tone zamisli o Bojem spaavanju ovjeka. Pokazao im je, da dok ive u svijetu tame i zbrke, uhvaeni su u mnoge nepravilnosti i gadosti idolatrije, koja usred svoje ludorije, nudi samo vanjski sjaj izgubljene istine. Ali Bog, u svojoj milosti prema ovjeanstvu, uinio je od nekolicine najnevinijih jednu naciju, iz koje e izii ispunjenje danog Obeanja. Tad im je ukazao da je sad stiglo to vrijeme milosti, da tkogod ini pokoru, popravi svoj ivot, te primi krtenje, nanovo e se roditi, te tako postati dijete Boje. Prije ovog razgovora s filozofima i odmah nakon krtavanja, Isus je poslao Barnabu i neke druge uenike do Citrusa, koji bijae nekoliko sati udaljen, a tamo je bila Barnabina rodna kua i obitelj. Sa sobom je Isus zadrao

samo uenika Jonasa i jo jednog uenika iz Dabereta. Tad Isus ode oko sat i pol na zapad od Salamisa do nekog plodnog i bogatog kraja, gdje je bilo malo seoce iji su itelji bili angairani u etvi. Veinom su bili idovi, a polja im bijahu na ovoj strani grada. Kraj je bio draestan, a zemljoradnja se odvijala drugaije od nae. ito se uzgajalo u vrlo visokim brazdama, kao grudobrani, a izmeu njih bijae trava za pasti, okruena brojnim vokama, maslinama i drugim grmljem. Svuda je bilo puno stoke, koja premda je bila sapeta, mogla je pasti u hladu, a ipak ne initi nikakve tete usjevima. Ove su niske livade bile kao neka vrsta rezervoara za rosu i vodu. Vidjela sam jako puno crnih krava bez rogova, volova s grbom na leima, tekih nogu i vrlo irokih rogova, a koristili su ih kao tegleu marvu. Vidjela sam brojne magarce, jako velike ovce s kitnjastim repom, a odvojeno od sviju, vidjela sam stada ovnova ili rogatih ovaca. Posvuda su bile razbacane kue i sjenice. Ljudi su imali vrlo lijepe kole i mjesta za pouavanje na otvorenom. Ali na abat, obino bi ili u sinagogu u Salamis, blizu Isusova gostinjca. Cesta je bila vrlo lijepa. im su eteoci uoili Isusa (ve su ga prije vidjeli u sinagogi i na krtenju) ostavie posao i alatke, pobacae komad kore koji su nosili na glavi kao eir da ih titi od sunca, te u grupicama pourie dolje s visokih kosina. Kad dooe pred Isusa duboko mu se naklonie. Mnogi su se ak i prostrli pred njim. Isus ih pozdravljae i blagoslivljae, nakon ega bi se vraali na svoj posao. Dok se Isus pribliavao koli, pismoznanac, koji je bio iznenaen njegovim dolaskom, izie s jo nekim asnim ljudima kako bi ga doekao. Zaeli mu dobrodolicu, te ga otprati do lijepa zdenca, opra mu noge, skine ogrta, otrese ga i oetka, te Isusa ponudi uobiajenom okrjepom. Isus je s ovim ljudima, kao i s drugima koji su doli iz Salamisa, iao od polja do polja, tu i tamo pouavajui eteoce kratkim priama o sjetvi, etvi, odvajanju kukolja od ita, gradnji itnice, te bacanju kukolja u vatru.

eteoci su ga sluali u grupama, te bi se vraali svome radu, dok je Isus nastavljao i odlazio do druge grupe. Mukarci su za etvu uglavnom koristili zakrivljene noeve. Rezali bi stabljiku oko tridesetak centimetara ispod klasa, te je predavali enama koje su stajale iza njih. One bi to vezale u zaveljaje, te ih odnosile u koare. Vidjela sam da su mnogi niski klasovi ostavljeni, kao i oni koji bi ispali, a na polja su poslije dolazile sirote ene, ele ih, te skupljale palo klasje (pabirile) kao svoj dio. Ove su ene nosile vrlo kratke haljine. Oko struka bi imale platneni pojas, a tunike bi bile napuhane oko tijela, kao vrea, u koju su odlagale klasje. Ruke su im bile otkrivene, a prsa i vrat opasane platnenim trakama, glava omotana velom, ili jednostavno zatiena eirom od kore, prema tome jesu li bile udane ili ne. Isus nastavi svoj obilazak, pouavajui jo oko pola sata, te se onda vrati do zdenca blizu kole. Tu ga je ve ekao postavljen obrok na kamenom stolu, za njega i uenike. Sastojao se od gusta umaka, meda, dugih tapia neega to su lomili i umakali u umak, malih valjuaka tijesta, voa i vria nekog napitka. Zdenac je bio vrlo lijep. Iza njega je bila poviena terasa, na kojoj su rasla stabla. Morali ste sii mnogim stepenicama da biste doli do bazena s vodom, a voda je bila hladna i osvjeavajua. enski dio pismoznaneve obitelji, stanovao je malo podalje od kole. Dok su donosile jela, bile su omotane velovima. Isus je pouavao o Oenau. Naveer su se eteoci skupili u koli, gdje je Isus objanjavao parabole koje im je ispriao u polju. Isus je takoer pouavao o mani, svagdanjem kruhu, te o Nebeskom kruhu. Poslije je otiao s pismoznancem i ostalima do bolesnika u njihovim kolibama, te je ozdravio nekoliko hromih i bolesnih od vodene bolesti. Bolesnici su leali u malim elijama koje su bile uglavnom iza kua. Tako je

Isus doao i do neke ene koja bolovae od vodene bolesti. Njen skromni odjeljak bijae toliki, da je mogla stati samo njena postelja. Kraj njenih stopala elija je bila otvorena, tako joj omoguujui da vidi vani mali vrt sa cvijeem. Krov je bio lagan, te se mogao podii kako bi mogla baciti pogled na nebo. Neki mukarci i ene su otili s Isusom do nje. Uklonili su zaslon, te je tako Isus mogao prii bolesnici. Isus joj ree: 'eno, zar ne eli ozdraviti?' Na ovo ona ponizno odgovori: 'elim ono to eli i Prorok.' Tad Isus ree: 'Ustani!' Tvoja vjera ti je pomogla!' ena odmah ustade, napusti eliju, te ree: ''Gospodine, sad vidjeh tvoju mo, jer su mnogi pokuali pomoi mi, ali nitko nije mogao.' Ona i njena obitelj zahvali, te hvalie Gospodina. Mnogi su dolazili vidjeti je, udei se njenom izljeenju. Isus se vrati do kole. Taj sam dan u Salamisu vidjela grjenicu Merkuriju, kako eta gore dolje po svom apartmanu, plijen duboke depresije i nemira. Plakala je i lomila prste, omotana u veo, esto se bacajui na pod u kutku sobe. Njen suprug, koji mi se inio zao, mislio je kao i njene slukinje da je poludjela. Ali Merkurija je bila trgana grinjom savjesti radi svojih grijeha. Njena jedina misao, njen stalni san bijae, kako da prekine sve veze koje je sputavaju, te kako da se pridrui svetim enama u Palestini. Imala je dvije kerkice, od 8 i 9 godina, te djeaka od 15 godina. Kua joj je bila blizu velikog hrama. Hram je bio velik s masivnim zidovima, okruen nastambama, u kojima su stanovale sluge, stupovima, terasama i vrtovima. Zvali su je da doe u hram, ali se ona opravdavala da je bolesna. Ovaj je hram bio iznimno velika graevina s puno kolonada, soba, apartmana za poganske sveenike, te podruma. U hramu bijae gigantska statua neke boice, a sjao je kao zlato. Tijelo je kipa bilo kao riba, a glava s rogovima kao u krave. Pred njim bijae jo jedan manji kip, na ija je ramena boica poloila svoje kratke ruke ili pande. Kipovi su bili postavljeni na visoki pijedestal, u kojem su bile upljine za paljenje tamjana i drugih darova. rtve u ast ove boice bijahu ak i djeca, posebno djeca s defektima.

Merkurijina kua je oito poslije postala kua Koste, oca svete Katarine. Tamo je roena i odgojena Katarina. Njen je otac bio potomak neke kraljevske rase iz Mezopotamije. Zbog neke slube, bio je nagraen velikim imanjima na Cipru. Oenio se u Salamisu, uzevi ker iste poganske sveenike obitelji, kojoj je Merkurija pripadala. Katarina je ve u djetinjstvu bila puna mudrosti, a vodile su je njene unutarnje vizije. Nije mogla podnijeti poganske idole, te ih je, gdje god je mogla ruila. Kao kaznu za to, njen ju je otac jednom dao zatoiti. Gradovi u ovim krajevima ne bijahu kao nai, u kojima kue stoje zasebno. Graevine ovih poganskih radova bijahu jako velike, s terasama i masivnim zidinama, u kojima su bila uklesane elije za siromane. Mnoge ulice sluahu kao iroki bedemi, zasaeni stablima. Pod njima su stanovali brojni ljudi u svakojakim nastambama. U Salamisu je vlado veliki red. Svaka je klasa ljudi imala svoju vlastitu ulicu. I kolsku djecu sam uglavnom viala u zasebnim ulicama, a bilo je i drugih odvojenih koje su sluile za marvu. Filozofi su imali jednu svoju veliku graevinu. Bila je okruena dvoritima, a ja sam vidjela kako etaju u ulici koja im je pripadala. Ogrnuti svojim ogrtaima, etali su u skupinama od etiri ili pet ljudi, te raspravljali. Uvijek su ili jednom stranom ulice, a kad bi se vraali drugom. Ovaj je nain bio openito pravilo u svim ulicama. Trg sa zdencem, na kojem je Isus razgovarao s rimskim komandantom bijae puno uzvieniji od pokrajnjih ulica. Da biste doli do njega, morali ste se popeti nizom stepenica. Oko ovog trga bijahu arkade popunjene duanima. Na jednoj strani bijae trnica, blizu koje bijahu redovi gustih piramidalnih stabala, na koje ste se mogli popeti, te sjesti u irokim kronjama. Komandantova palaa bijae nasuprot ovog trga. 14. Isus pouava u Citrusu

Sutradan ujutro, Isus je opet proao kroz polja pouavajui eteoce. Cijeli dan je bila velika magla nad zemljom, tako gusta da ste jedva mogli nazirati susjednog ovjeka, a sunce se jedva probijalo kao neka bijela iskra. Polja su se protezala u smjeru sjeveroistoka, izmeu visokih visoravni, sve dok se ne bi na horizontu stopili u toku. U brojnim sam usjevima vidjela brojne jarebice, prepelice i divlje golubove. Sjeam se da sam takoer vidjela neku vrstu sive, guste, naborane jabuke, a pulpa joj bijae proarana crvenim. Rasla je na stablima iroke kronje. Isus je pouavao u prispodobama o etvi i svagdanjem kruhu, te je izlijeio nekoliko hrome djece, koja su leala u ovjem runu kao nekoj vrsti kolijevke. Kad je nekoliko ljudi glasno odobrilo Isusovo uenje, Isus ih upozori s nekako ovakvim rijeima: 'Tkogod ima, dati e mu se, a tkogod nema (i ono to misli da ima) oduzeti e mu se.' (Luka 8, 18) idovi ovoga mjesta, imahu sumnje na glavne toke Isusova pouavanja. Bojali su se da nee imati udjela u Obeanoj zemlji. Mislili su da Mojsije nije morao prelaziti Crveno more, i da nije morao tako dugo lutati po pustinji, budui je bilo kraih i direktnijih ruta. Isus je presreo njihove primjedbe odgovorom, da oni ne mogu zaposjesti Kraljevstvo Boje, i da nije bilo vajde, to je istina, da tako dugo lutaju po pustinji. Isus ih je izazvao, budui su kudili takve Mojsijeve odluke, da sami ne lutaju po pustinji grijeha, nevjere, prigovaranja, nego da idu najkraim putem sredstvima pokore, krtenja i vjere. idovi Ciprusa su se svojevoljno enili i mijeali s poganima, ali u takvim ugovorima, pogani bi uvijek postali preobraeni idovi. Na ovoj etnji i pouavanju po etvenim poljima, Isus i njegovo drutvo stigoe do glavne ceste, koja se protezala par sati zapadno od Salamisa, a povezivala je luku na sjeverozapadnoj obali Cipra s onom na jugoistoku. Tu je stajao veoma velik idovski gostinjac, a u njemu se Isus zaustavio s uenicima. Nedaleko od toga su stajale sjenice, te jedan gostinjac sa

zdencem za poganske karavane. Cesta je uvijek bila puna putnika. U gostinjcu nije bilo ena, one su boravile zasebno. Isus je ba oprao noge i uzeo neku okrjepu, kad stigoe uenici koji su vrili krtenje u Salamisu. Sad je Isusovo drutvo brojilo dvadeset ljudi. Isus je nastavljao pouavati na otvorenom narod koji je dolazio doma s posla. Doveli su mu neke bolesne radnike, koji vie nisu mogli zaraivati svoj svagdanji kruh. Budui su vjerovali u njegovu nauku, Isus ih je ozdravio, te ih nagovarao da se odmah vrate na svoj svakidanji posao. Predveer je tamo stigla karavana Arapa. Sa sobom su imali teglee marve, upregnute volove u paru. Uzdu lea volova stavili su motke, a na njih su natovarili velike bale robe. Na uskim dijelovima ceste ili su u koloni jedan za drugim, a stoka bi ila izmeu njih. vidjela sam magarce i deve, takoer natovarene balama vune. Ovi su Arapi bili iz regije u kojoj je stanovao Jitro. Bili su smee puti, vie nego Ciprani, a ovamo su doplovili na brodovima nosei svoju robu. U krajevima s rudnicima kroz koja su prolazili, mijenjali bi svoju robu za bakar i druge metale, a sad su se vraali kako bi uhvatili brodove za povratak kuama. Marva je nosila teke metale u dugim kovezima, ali manjim nego obino, zbog teine sadraja kojeg su nosili. Mislim da je metal bio u ipkama ili dugim platama. Neki su metali ve bili preraeni u neke zdjele i lonce, a to sam vidjela kad su raspakirali svoju robu. I ene su bile vrlo zaposlene. Tijekom puta, bilo da su pjeaile ili jahale, bile su zauzete predenjem, a gdje god bi logorovale, plele bi alove i prekrivae. Za svoj rad bi koristile vunu. Dok b prele, vunu bi privrstili na ramena, prele vunu u konac jednom rukom, te ga namatali na vreteno u drugoj. Kad je vreteno bilo puno, preu bi namatali na kaleme koji su im visjeli o pasu. Kad su ovi ljudi rastovarili svoju marvu, te kad su se pobrinuli za nju, pozdravie Isusa, te ga moljae da ih pouava. Isus ih je pouio o njihovu

zanatu, te je iskoristio priliku da im postavlja pitanja, a uglavnom su bila o njihovu radu i poslovima. Iz toga je Isus izvukao alegorije, te nastavio govoriti o Stvoritelju i Svedritelju, o zahvalnosti prema Bogu, o Bojem milosru prema grjenicima, te o izgubljenoj ovci koja je lutala okolo ne prepoznajui svoga Pastira. Pouavao ih je blagim tonom i lijepim rijeima. Oni bijahu potreseni i radosni, te eljae pokloniti mu sve vrste poklona. Isus blagoslovi njihovu djecu i ode. Sa svojim drutvom se zaputio vie prema sjeveru, prema Citrusu, koji je bio smjeten oko etiri do pet sati od ovog mjesta, i oko est sati od Salamisa. Sad je predio postao brdovitiji. U ovom sam kraju vidjela stabla maslina i pamuka, kao i biljke od kojih mislim da se dobivala neka vrsta svile. Nije izgledala kako naa, nego nekako kao juta, a davala je dugo i mekano vlakno. Ali najzagonetnija bijahu mala stabalca s puno lijepih utih cvjetova, najljepih za gledanje. Njeni su plodovi bili skoro isti kao mumule ili dragun. Meni su izgledali kao afran. Nalijevo su se pruale predivne planine prekrivene gustim umama. empresa je bilo u izobilju, kao i malih smolastih grmova koji su divno mirisali. I ovdje se izmeu brda sputao potoi, koji je na jednom mjestu padao kao slap. Jo dalje i vie, na jednoj strani planine bijae uma, dok je na drugoj strani bilo golo, a tuda je vijugao put, a na drugoj strani planine bijahu spilje koje su se protezale po cijeloj planini. Iz njih su vadili bakar i neki bijeli metal kao srebro. Vidjela sam rudare kako bue planinu. Mora da su topili ovaj metal na mjestu, jer sam vidjela radnike kako klee i lijevaju masu u velike kugle koje su ostavljali da se osue. ula sam kako kau kod te prilike, da ponekad planina riga vatru. Nakon puta od etiri sata, Isus stie do gostinjca koji bijae udaljen oko sat i pol od Citrusa. Cijelim putem su se mogli vidjeti rudnici. Ovdje se Isus zaustavi sa svojim drutvom, a Barnabin otac s jo nekim ljudima primi Gospodina i iskaza mu uobiajeno gostoprimstvo. Isus se ovdje odmorio, te

je pouavao, a onda je tek nakon toga uzeo lagani obrok sa svojim prijateljima. Citrus je leao na niskoj ravnici. Isus mu je priao sa strane na kojoj su bili rudnici. itelji grada bijahu idovi i pogani. Posvuda oko grada bijahu brojne samostalne graevine. Izgledale su kao seoske farme ispresijecane vrtovima i poljima. Jako sam se brinula zbog slabog Isusovog uspjeha iz ove njegove velike i naporne misije po otoku. Ti su uspjesi bili tako mali, da mi je Hodoasnik rekao, da nitko ni ne zna za tu misiju - da je Isus bio na Cipru - nigdje se u Pismu to ne spominje, ak se ne spominje ni Pavlov ni Barnabin trud ovdje. Tad sam imala viziju u svezi toga, a sjeam se ovih detalja: Isus je na Cipru zadobio 570 dua, to pogna to idova. Vidjela sam da je grjenica Merkurija i njena djeca pristala slijediti ga, i da je sa sobom ponijela veliko bogatstvo u novcu i stvarima. Pridruila se svetim enama, a kod prvog kranskog naselja izmeu Ofela i Betanije kojeg su utemeljili akoni, dala je velik doprinos, kako za izgradnju graevina, tako i za podravanje brae. Takoer sam vidjela da je u jednom ustanku protiv krana ubijena i Merkurija (Savao tad jo ne bijae obraen). Bilo je to u vrijeme kada je Savao iao u Damask. Ubrzo nakon Isusova odlaska s otoka, mnogi su pogani i idovi sa svojim novcem i dragocjenostima napustili Cipar i otili za Palestinu, te su malo po malo tamo prenijeli sve svoje blago. Tad se podie velik povik meu drugim lanovima ovih obitelji, koji nisu prigrlili Isusovu nauku. Na sebe su gledali kao na ranjene, odlaskom lanova njihovih obitelji, a kao uzrok tome navodili su Isusa. idovi i pogani udruie snage, te proglasie kao zloin i samo spominjanje Isusova imena. Mnogi su uhieni i bievani. Poganski su sveenici progonili ljude i tjerali ih da vjeruju ono to oni sami vjeruju, te su ih silili da prinose rtve idolima. Rimski komandant koji je razgovarao s Isusom, pozvan je u Rim, te je smijenjen s dunosti. Ili su

ak i toliko daleko, da su postavili u luke rimske vojnike, koji su sprjeavali odlazak s otoka. Nije tako dugo bilo, ali kad su vojnici odlazili, sa sobom su poveli i neke otoane. Na putu do Citrusa, Isus je pouavao rudare u raznim skupinama. Neki su rudari bili najamnici pogana, drugi su bili najamnici idova. Radnici su izgledali vrlo mravo, iscrpljeno, blijedi i jadni. Njihova gola tijela bijahu tu i tamo pokrivena komadima smee koe, a spojeni bijahu kao kornjaine ploe oklopa. Isus je kao temu svoje propovijedi uzeo zlatara koji isti rudu u vatri. Pogani su radili na jednoj strani ceste, dok su idovi radili na drugoj, tako da su svi mogli uti Isusa koji je stajao nasred ceste. Bijae tamo i nekoliko opsjednutih, ili ozbiljno poremeenih osoba, koje su morali vezati kordama, ak i kad su bili na radu. Kad im je Isus prilazio, poee bjesnjeti i vritati. Vikali su njegovo ime, te su izvikivali da znaju to im eli uiniti. Isus m zapovijedi da uute, te se oni odmah umirie. Sad k Isusu pristupie neki idovski rudari, alei mu se da su neki pogani otvorili rudnike tamo pod cestom, u njihovom podruju, te su tako uli u njihova prava, te moljae Isusa da prosudi o tom sluaju. Tad se Isus uputi k oknu koje je bilo blizu granice podruja koje je pripadalo idovima, a radnici dooe do poganskih rudokopa. Tamo je bilo mnotvo hrpa s bijelim, metalnim komadiima. Mislim da je to bio cink ili srebro, to je i nagnalo pogane da prijeu svoje granice i uu u idovsko podruje. Isus je tad poduavao o sablazni i o zlim djelima. Pogani bijahu obraeni, jer su injenice svjedoile protiv njih. Ali, budui vlasti nisu bile tamo, nita se nije moglo uiniti, te se pogani povukoe, mumljajui od nezadovoljstva. Citrus bijae vrlo uurban grad. itelji, i pogani i idovi, ivljae blizu jedni kraj drugih, u stalnom doticaju, kao to sam jednom i vidjela, premda su

stanovali u razliitim etvrtima. Pogani su imali nekoliko hramova, a idovi dvije sinagoge. Mjeoviti brakovi bijahu vrlo esti, ali je u takvim sluajevima, uvijek poganska strana prelazila na idovstvo. Van grada Isusa sretoe idovske starjeine i pismoznanci, te dva filozofa iz Salamisa, koji su bili oduevljeni njegovom naukom, a doli su od tamo kako bi ga opet sluali. Nakon to su Isusa poastili uobiajenim poastima dolaska, odvedoe ga da izlijei neke bolesnike, koji su ga ve dugo eznutljivo oekivali. Isus ode sa svojom pratnjom do idovske etvrti, gdje je na ulici, ispred par kua ve lealo dvadesetak invalida, koje Isus sve ozdravi. Neki od njih bijahu hromi. Podupirali su se takama, koje bijahu kao neki drveni okviri s nogicama. Ozdravljenici i njihovi roaci izvikivae slavu Isusu, viui za njim dijelove nekih psalama, ali im uenici rekoe neka uute. Isus tad ode do kue nadstojnika sinagoge, gdje su se okupili neki knjievnici, od kojih su neki pripadali sekti Rehabita. Oni su bili odjeveni drugaije od ostalih idova, a njihovo ponaanje i obiaji bijahu jo rigorozniji. Meutim ovi ovdje, ve su napustili mnoge te obiaje. U idovskoj su etvrti imali zasebnu ulicu, a uglavnom su se bavili rudarenjem, tj. bili su vlasnici rudnika. Pripadahu onoj rasi koja se naselila u Efronu, u kraljevstvu Baana, u ijem je susjedstvu, takoer bilo rudokopa. Nadstojnik sinagoge pozvao je Isusa na objed, kojeg je naredio da se pripremi u ast Isusu nakon abata. Ali, budui je Isus obeao da e objedovati kod Barnabina oca, Isus pozva sve prisutne goste da ga otprate u sinagogu, a nadstojnika je molio, da nakon to propovijed u sinagogi zavri, neka na svoju gozbu pozove sirote rudare i radnike. Sinagoga je bila krcata ljudima, a mnotvo pogana se okupilo i slualo Isusa na vanjskim trjemovima sinagoge. Isus je uzeo tekst iz tree Mojsijeve knjige, koji je govorio o rtvi u tebernakulu, te iz Jeremije koji

opisuje Obeanje. Isus je govorio o rtvi ivota i o smrti, odgovarajui svojim sluateljima na njihova pitanja o razlikama meu njima, te je pouavao o osam blaenstava. U sinagogi bijae jedan poboni stari rabin, koji je ve dugo bolovao od vodene bolesti, a stalno su ga na njegov zahtjev, ljudi donosili na njegovo uobiajeno mjesto u sinagogi. Dok su se knjievnici raspravljali s Isusom o raznim stvarima, on povika: 'Tiina! Dajete da govorim!'. Kad se svi utiae, on glasno ree: 'Gospodine! Drugima si iskazao milost. Pomozi i meni, i zapovijedi mi da ti doem!' Nato Isus ree starcu: 'Ako vjeruje, ustani i doi k meni!' Bolesnik odmah ustade, viui: 'Vjerujem Gospodine!' Bio je ozdravljen. Popeo se uz stepenice, gdje je Isus stajao, doe do njega i zahvali mu. Tad je cijeli narod povikao od sree i slave. Isus i njegovi sljedbenici napustie sinagogu, te otioe do Barnabine kue. Tad ravnatelj gozbe skupi svu sirotinju i radnike, te ih dovede na gozbu, rekavi im da ih je Isus pozvao. 15. Rodna Barnabina kua i njegova obitelj. Isus pouava u okolici Citrusa Barnabin je otac stanovao iza zapadnih granica grada, u jednoj od mnogih tamo ratrkanih kua. Citrus je bio okruen takvim nastambama, neke su bile skupa, kao grozdovi, formirajui tako zaselke. Kua je bila poprilino lijepa. Na jednoj strani bijahu terase, zidovi obojani smeim uljem ili nekom smolom, ili je to moda bila prirodna boja zidova. Na tim terasama bijahu razne biljke i zelenje. Osim terasama, kua je bila okruena kolonadama, otvorenom galerijom, na kojoj su rasla lijepa stabla. Iza kue bijahu vinogradi, i otvoren prostor pun graevnog drva, sve lijepo sloeno. Na tim hrpama bijae stvarno debelih trupaca, a uokolo bijae i puno istesanih drvenih likova, svi lijepo sloeni, da ste mogli etati meu njima. Mislim da je drvo sluilo za gradnju brodova. Tamo sam vidjela i dugaka kola, ali ne ira nego sami trupci, a na njima bijahu teki eljezni kotai. Ta

su kola vukli ujarmljeni volovi. Nedaleko Citrusa mogli ste vidjeti vrlo lijepu umu s velikim stablima. Barnabin je otac bio udovac. U blizini je ivjela njegova sestra sa svojim sluavkama. Ona se brinula o njegovu domainstvu, te mu dobavljala obroke. Budui je jo bio abat, pogani koji su pratili Isusa, kao i oni filozofi iz Salamisa, nisu sjeli s Isusom za stol, nego su etali gore dolje po dvoritu, jeli su iz ruku, te bi zastali pod kolonadama sluajui Isusovo uenje. Obrok se sastojao od peradi i irokih plosnatih riba, kruha, meda i voa. Tamo je bilo i zdjela s komadima mesa, ukraenog svim vrstama bilja. Isus je govorio o rtvi i Obeanju, a dugo je govorio i iz Proroka. Tijekom objeda, doe tamo nekoliko skupina sirotinje, te napola gole djece, od etiri do est godina. U svojim jadno ispletenim vunenim koarama imali su neko jestivo bilje, kojeg su nudili gostima, u zamjenu za kruh i drugu hranu. ini se da su vie voljeli biti na onoj strani sobe gdje je sjedio Isus sa svojim uenicima. Isus ustade, isprazni njihove koare s biljem, te ih napuni raznim poslasticama sa stola, te blagoslovi malene. Ovaj je prizor bio stvarno potresan, vrlo dirljiv. Sutra ujutro, Isus je pouavao pozadi Barnabine kue, gdje je bila jedna lijepa uzvisina, a na njoj uiteljski stolac. Iz kue je dotle vodila staza, a ila je kroz divne brajde i vinograde. Okupilo se veliko mnotvo ljudi. Isus se prvo obrati rudarima i drugim radnicima, a onda poganima, te najzad velikom mnotvu idova, koji su imali mjeovite brakove. Veliko mnotvo poganskih obitelji je molilo Isusa da im pomogne i da im dozvoli sluati njegove pouke. Veinom to bijahu radnici, bolesnici i invalidi, koji su leali na svojim nosiljkama blizu Isusove katedre. Isusove pouke radnicima bijahu o Oenau i o ienju rude vatrom, te da su pogani divlje mladice trsa i masline (koje se inae odsijecaju i bacaju), da ima samo jedan Bog, sin kue i sluga, te o pozivu poganima, da

postanu djeca jedinoga Boga. Tad poe govoriti o mijeanim brakovima, koje nije lako odobriti, premda se mogu tolerirati kroz milostivost. U tom sluaju se mogu dopustiti, samo ako u braku postoji strana koju je mogue obratiti ili ako je jedan suprunik estit, ali taj brak nikada ne treba dozvoliti samo radi senzualnosti. Ovakav se brak moe odobriti samo ako su oba suprunika proeta svetim namjerama. Ipak, Isus je uglavnom govorio protiv takvih veza, te je proglasio sretnima one koji su odrali svoje obitelji istima u kui Gospodnjoj. Takoer je govorio o ozbiljnoj zadai koju idovska strana mora odravati, i odgovornosti kod podizanja djece u pobonosti, o neophodnosti odgovora na milost u vrijeme njena pohoda, te o krtenju i pokori. Nakon toga je Isus ozdravio bolesnike, te otiao jesti kod Barnabe. Poslije je otiao s prijateljima do druge strane grada, gdje su na cvjetnim livadama bile brojne konice postavljene na neobino velikoj udaljenosti jedna od druge. Blizu bijae jedan izvor s malim jezercem. Isus je tu poduavao i opisivao prispodobe, nakon ega su svi otili u grad do sinagoge, gdje je govorio o rtvi i Obeanju. Tad je tamo bilo nekoliko uenih idova, koji su putovali od kraja do kraja, tj. putujui uitelji. Oni su postavili brojna lukava pitanja koja su bila uperena protiv Isusa, ali ih Isus brzo razrijei. ini se da su ovi ljudi imali zle namjere. Njihova su se pitanja odnosila na mijeane brakove, o Mojsiju i brojnima koje je on dao pogubiti, o Aronu, o zlatnom teletu kojeg je Aron naredio napraviti, njegovoj kazni, itd. Sutradan su kod idova ini se bili i post i gozba, jer su bila jutarnja bogosluja u sinagogi, tj. molitve i propovijedi. Kad je to zavrilo, Isus napusti grad po sjevernoj strani sa svim svojim uenicima i nekim poganskim mladiima. Njegovoj maloj druini pridruili su se i idovski pismoznanci i nekoliko Rehabita, tako da ih je sad bilo skoro stotinu. Uputili su se do mjesta koje je ini se bilo glavno mjesto pelarske industrije, a bilo je udaljeno oko sat vremena.

Daleko prema izlazeem suncu stajae red bijelih konica, a bijahu visine ovjeka, isprepletene od, ini mi se, kore drvea. Konice su imale puno otvora, a bijahu postavljene jedna na drugu. Svaka grupa konica bijae postavljena na cvjetnu livadu, a primijetila sam da ovdje raste balzam u izobilju. Svaki je vrt ili polje ogradom ograeno, te je svako nosilo peat grada kojem pripada. Jasno ste mogli razaznati poganske vrtove i polja, jer su tu i tamo stajale nie s lutkama s repovima, kao ona riba, s uzdignutim repom u zrak. Imali su kratke ape i lica razliita od ovjejeg. Samo se selo sastojalo od mnogih malih kolibica, koje su pripadale vlasnicima konica, a u njima su drali posue i vage koje su koristili kod trgovine medom. Gostinjac je bio velika graevina sa svim vrstama depandensa. Nizovi sjenica, ili otvorenih soba, proarali su jedne druge u dvoritima u kojima su bile brojna postolja i dugake hasure. Ravnatelj ovoga zdanja brinuo se o svim potrebama svih zaposlenih. Bio je poganin. idovi su imali svoje sobe i mjesta molitve. Mislim da su se vosak i med pripremali u kui i pod dugim sjenicama. Izgledala je kao kua za ope skupljanje svega proizvedenoga. Tu sam vidjela i mnoga ona stabalca sa lijepim utim cvjetovima. Lie im je vie ue nego zelenije, a cvat tako gust, da je gusto i padalo uokolo, formirajui tako meki tepih. Duge hasure bijahu rairene ispod stabala, kako bi se pokupio cvat. Vidjela sam kako radnici stiskaju cvijet, te iz njega izvlae neku obojanu tekuinu. Ova su mala stabalca dok su mlada sadili u lonanice, a onda ih presaivali u rupe s izmijeanom zemljom i kameniima oko korijenja. Slinih je stabala bilo i u Judeji. Ovdje sam vidjela i velike stabljike lana, od kojeg su pravili vlakno. Nedaleko Citrusa, oko sat i pol sjevernije, bijae zaista velik potok koji je izbijao iz stijene. Tekao je kroz grad, te je natapao regiju u koju je Isus doao. Na nekim je mjestima tekao potpuno slobodno, dok je na drugim

bio premoten. Mislim da je ova voda opskrbljivala akvadukt grada Salamisa. inilo se da je njegov izvor malo jezerce. U tom jezercu su se jo uvijek vrila krtavanja, i ini mi se da su neke aluzije na tu temu i uinjene. U toj regiji bijae brojno lijepo divlje cvijee, to me iznenaivalo. Du cijelog puta rasla su stabla narane, grmlje ribizla i vinogradi. Isus je amo doao kako bi nesmetano poduavao pogane, bez da ga ometaju posjetioci. To je i inio cijeli ostatak dana. Poduavao je u vrtovima i sjenicama gostinjca. Sluatelji su stajali ili leali izvaljeni na travi, a Isus ih je poduavao Oenau i osam blaenstava. Kad bi se obraao poganima, govorio bi posebno o porijeklu i gadostima pojedinog idola, o Abrahamovu pozivu i njegovoj separaciji od idolatrije, te o Bojem vodstvu Djece Izraelove. Isus je govorio otvoreno i vatreno. Tamo ga je slualo oko stotinjak ljudi. Nakon poduke, svi su uzeli obrok u gostinjcu, pogani su jeli odvojeno. Obrok se sastojao od kruha, kozjeg sira, meda i voa. Vlasnik kue bijae poganin, ali vrlo ponizan i rezerviran u ponaanju. Tu su se veer pogani povukli. Isus je instruirao samo idove, te su zajedno i molili. Svi su proveli no u gostinjcu. Citrus je bio poslovnije mjesto od Salamisa, gdje su se obavljali razni poslovi, a promet iz luke je bio stalan, te je tekao po nekoliko cesta. Posvuda je vladala velika aktivnost. Na onoj strani po kojoj je Isus doao, bijae jedna velika trnica s izloenom stokom i peradi za prodaju. Blizu sredita grada bijae jo jedna lijepa trnica. Sve je izgledalo visoko, kao i oko nje, s njenim velikim nadsvoenim lukovima s kojih su visjela razna obojana platna i pokrivai. Druga strana grada bijae potpuno zauzeta radnicima koji su radili s metalom, te njihovom robom. Kovanje i kaljenje bijae tako jako buno, da ovjek nije mogao ni sam sebe uti, premda je veina radionica bila van grada. Izraivali su sve vrste posua, posebno neku vrstu ovalne pei, velike i lagane, s malim poklopcem i dvije ruke blizu vrha pei. Kad su ih proizvodili, prvo su metal savijali u odreene oblike, a onda su ih stavljali u

velike pei, gdje se metal topio u masu, a onda su tu masu puhali pomou dugih cijevi u oblike eljene uplje posude, koje bijahu izvana ute, a bijele iznutra. U njima su prevozili razne vrste sokova, meda i plodova. Kad bi ih prevozili preko mora, postavljali bi ih u neku vrstu nogara, a na kopnu bi ih nosili pomou motki koje bi provukli kroz ruke. Sutradan je Isus ponovo pouavao u pelinjaku, a broj se sluatelja popeo na preko dvjesta. Na najuvjerljiviji nain Isus je opet poganima objanjavao njihove pogreke, te im predstavljao njihove bogove-idole tako jadnima i neuinkovitima. A kad ih je nastavljajui svoju propovijed nagovarao na odricanje od bogovske podmuklosti i isprazne mudrosti, njihovih uzaludnih likova, njihovih stalnih napora da vjeruju u budalatine, te da se u jednostavnosti svoga srca obrate Bogu i njegovim otkrivenjima, neki su od njih postali srditi, osobito oni koji su tamo doputovali kao knjievnici sa tapom u rukama. Postali su ozlojeeni, te su krenuli na svoj put, stalno mrmljajui protiv Isusa. Isus je primijetio stanje stvari, te ree: 'Pustite ih neka idu! Bolje da je tako, nego da ostanu i naprave nove bogove od onoga to su upravo uli.' Isus je izrekao mnoge proroke rijei o pustoenju koje e jednog dana doi na ove lijepe krajeve, njihove gradove i hramove, te o osudi koja je ve pala na sve ove zemlje. Rekao je da kada idolatrija bude dostigla vrhunac, tad e poganstvo pasti u bezvrijednost. Isus je dugo govorio i o kazni koja e pasti na idove, te o razorenju Hrama. Pogani su sve ovo bolje prihvatili od idova, koji su se 'uhvatili' za obeano im Obeanje, te su stalno iznosili neke primjedbe. Isus im objasni sve Proroke u svezi Obeanja, objasnivi im i odlomke koji govore o Mesiji, te im ree da su stigla vremena za ispunjenje Obeanja. Mesija e se izdii iz idovskog naroda, ali oni ga nee prihvatiti. Ismijati e ga i prezreti, a kad ih on bude uvjeravao da je on taj Jedan, koji im je poslan i kojeg oni iekuju, oni e ga zgrabiti i ubiti. Ovakav Isusov govor nije bio ba po ukusu mnogim njegovim sluateljima, a Isus ih podsjeti kako su se u

prolosti ponaali prema svojim Prorocima. Zavrio je rekavi im, da ba onako kako su postupali s njima, postupiti e i s Onim koji im je navjeten. Rehabiti su razgovarali s Isusom o Malahiji, u kojeg su se jako pouzdavali i mislili da u njemu imaju jako uporite. Rekli su Isusu, da ga oni smatraju za Bojeg anela, koji je doao kao dijete k izvjesnim pobonim ljudima, da je esto s vremena na vrijeme nestajao, i da nitko danas ne zna gdje je on, je li uistinu mrtav ili nije. Dugo su raspravljali o njegovim prorotvima o Mesiji i njegovoj novoj rtvi, a Isus im je objanjavao tako da im je to primijenio na sadanjost i blisku budunost. Iz pelinjaka, Isus ode s velikim drutvom (koje se bez obzira na sve stalno usput poveavalo) natrag do Barnabine kue, koja bijae udaljena nekoliko sati. Veinu su njegova drutva inili mladii iz idovske zajednice, a namjeravali skupinu. Na ulazima u vrtove okupilo se oko etrdesetak poganskih ena i djevojaka, i oko desetak idovki da pozdrave Isusa. Svirali su u flaute i pjevali pjesme slave. Nosili su zelenje i cvijee, a usput su prosipali zelene granice i lie. Tu i tamo, na cesti gdje je Isus morao proi rairili su hasure. Kad bi Isus prolazio duboko bi se naklonile, nudei mu vijence i cvijee, aromatino bilje, te male boice parfema. Isus im zahvaljivae, te im se obrati s par rijei. One su ga slijedile do dvorita Barnabine kue, te su ostavile svoje poklone u sobi-zbornici. Svaku su stvar ukrasile cvijeem i vijencima. Ovakav prijem, premda seoski i manje buan, bijae neto slino onome na Cvjetnicu. Ova se Isusova pratnja ubrzo vrati svojim kuama, jer je ve padala veer. Bilo je neto zadivljujue u odijevanju poganskih ena. Djevojke su nosile neke udne kape, kao takozvane kukuljaste koarice, koje sam i ja kao dijete esto plela od rogoza. Neke su bile bez ikakva ukrasa. Druge su su otploviti za Jeruzalem, kako bi proslavili blagdan Pedesetnice. Ipak, oni koji su ostali s Isusom sainjavali su poprilinu

imale vijenac oko sebe, s kojeg su visjeli brojni konci s raznim nakitima. Donji rub koarice uvijek je bio ukraen vijencem od cvijea. Ispod kape su nosile veo. Bio je dvodijelan, tako da se sprijeda mogao rastvoriti ili prebaciti preko kape. U struku su bile jako zategnute pojasom, a na prsima su nosile naprnjak, a oko vrata sve vrste nakita i sjaja. Donja haljina im bijae poprilino bogata. Sastojala se od nekoliko suknji od tanka materijala, jedna iznad druge, a svaka oko 30-ak cm dulja od gornje, tako da je najdonja bila i najdulja. Ruke im ne bijahu skroz pokrivene. Haljina nije imala rukave, nego samo duge krajeve, a oko ruku im bijahu privrene male pletenice-narukvice. Materijal je bio raznih boja: ut, crven, bijel, plav, neki proaran prugama, a neki prekriven cvijeem. Kosa im padae preko ramena, kao veo. Na krajevima je bila privrena s kienom vrpcom, te je tako sprjeavalo kosu da se ratrka na vjetru. Na bosim nogama su nosile sandale, svezane oko pete i rista s pomou vrpci. Udane ene nisu nosile tako visoke kape kao djevojke. Naprijed su imale krut list koji je zaklanjao elo, te se iljasto sputao sve do vrha nosa, te se savijao prema uima, do iznad njih, tako izlaui pogledu njihov nakit u obliku visee lampe. Kosa je bila spletena ili u pletenicama ukraena svim vrstama ukrasa i nakita. ene su nosile duge ogrtae, koji su im duboko i bogato padali s lea. Djeca koju su vodile, nisu imali druge odjee doli nekog sukna u obliku traka omotanog oko tijela, poevi od ramena, preko prsa, te je bilo svezano oko pasa. Ove su ene ekale Isusa puna tri sata. Objed je bio pripremljen kod Barnabe, ali gosti nisu poivali kraj stolova. Hrana se predavala iz ruke u ruku na maloj drvenoj taci, ba kao to se koristi na brodovima. Tamo bijahu okupljeni mnogi starci, a meu njima i pismoznanac kojeg je Isus izlijeio u sinagogi. Barnabin je otac bio io, zdepast starac, a jasno se moglo vidjeti da je taj ovjek naviknut na teki rad u umi. Mukarci toga doba izgledahu puno robusniji od naih dananjih mukaraca.

Slijedee to sam vidjela je Isus na katedri, kraj izvora van grada Citrusa. Pripremao je neokatekumene za sakrament krtenja, a uenici su podijelili krtenje, prvo idovima, a poslije poganima. Isus je ovdje raspravljao sa idovskim pismoznancima o obrezanju. Rekao je da obraene pogane ne treba prisiljavati na obrezanje, osim ako to sami ne ele. Istovremeno, idovi nisu oekivali da se dopusti tim obraenicima da uu u sinagogu, jer e tako izbjei skandal. Ali, trebaju zahvaljivati Bogu to pogani ele napustiti idolatriju i tako oekivati as spasenja. Pogani trebaju prihvatiti druga mrtvljenja, te obrezanje srca od svake vrste grijeha. Isus je posebno poduavao pogane, odvojeno od idova. 16. Isus u gradu Malepu Zamijetila sam kako se neki ljudi pribliavaju skroz blizu izvoru van grada Citrusa, gdje su uenici dijelili krtenje. Novokrtenici, kao i narod koji bijae prisutan na ceremoniji, upravo se namjeravae vratiti doma, pa su se meusobno opratali. Neki su se okupili oko ba pristiglih idovskih putnika, koji su upravo stigli do izvora. Na njihovo pitanje, gdje je Isus, dobie odgovor: 'Ovdje je Prorok pouavao, od rana jutra do podneva. Ali, sad je otiao sa svojim uenicima i sedmoricom filozofa iz Salamisa, koji su upravo primili krtenje, a uputili su se do velikog sela Malepa.' Ovo su mjesto izgradili idovi, pa su tamo ivjeli sam oni. Mjesto je bilo na uzvisini, koja je bila pokraj baze planinskog lanca. Odatle se pruao predivan pogled na sve strane, ak sve do mora. Selo je imalo pet ulica, a sve su se slivale u centar, gdje je bio obzidani zdenac koji je dobivao vodu s izvora od Citrusa. Posvuda oko zdenca-rezervoara bijahu lijepa kamena sjedala pod sjenom stabala, a odatle se pruao predivan pogled na cijelo mjesto i okolicu koja bijae puna vonjaka. Malep je bio okruen dvostrukim jarcima, unutarnji bijae dublji od vanjskoga. Velik dio bijae isjeen iz stijene, a iza nje, kao male udoline,

pruali se anci svuda okolo grada. Na svjee zelenoj tratini punoj divna cvijea, bijahu redovi najljepih voaka, pod kojima na tlu u travi bijae palo uto voe, jer sada je ovdje sve bilo u punoj berbi. Ljudi su bili zaposleni suenjem voa, koje su dopremali izdaleka. Proizvodili su takoer platna, tepihe, hasure, te od bjeljike lagana drva, plitke posude, u kojima su suili voe. Kad je Isus stigao, na vratima ga doekae pismoznanci sinagoge, kolska djeca, te mnotvo naroda, koji je doao tamo doekati ga i pozdraviti. Svi bijahu ureeni i okieni kao da je blagdan. Djeca su pjevala, svirala, te nosila palmino granje. Djevojice su ile ispred djeaka. Isus je proao kroz djecu, blagoslivljajui ih dok je iao. Praen svojim uenicima i pismoznancima, sveukupno oko tridesetak, ode do prijemne sobe gdje mu oprae noge. U meuvremenu du ulice, ispred kua, skupie se oko dvadesetak invalida, hromih i bolesnika od vodene bolesti. Isus ih ozdravi, te im naredi da ga prate do zdenca u srcu grada. Velika je bila radost roaka, kad su sa svojim ozdravljenicima mogli zajedno odetati do zdenca. Tamo je Isus odrao poduku o svagdanjem kruhu i o potrebi zahvaljivanja Bogu. Odavde je Isus otiao do sinagoge te je pouavao o zazivu: 'Doi Kraljevstvo Tvoje.' Govorio je o Kraljevstvu Bojem u nama i o njegovu skorom dolasku. Svojim je sluateljima objasnio da je ono spiritualno, a ne zemaljsko, te im ree kako e tamo doi, da ih ne izbace. Pogani koji su slijedili Isusa stajali su pozadi idova, jer je ovdje crta razdvajanja bila jasnija i stroa nego li u poganskim gradovima. Kad je poduka zavrila, Isus je posluivao na gozbi prireenoj od strane pismoznanaca, a nakon nje ga otpratie do gostinjca, koji su pripremili za njega i njegove pratitelje. Ravnatelj gostinjca se za sve pobrinuo.

Sutradan je Isus ponovo pouavao u nevjerojatno lijepoj sinagogi, gdje se sav narod okupio. Govorio je o sijau, o raznim vrstama sjemenja, kukolja, te o goruiinu zrnu, koje rodi tako puno roda. Isus je za svoje prispodobe uzimao grmlje koje raste u tom kraju, koje iz vrlo male jezgre, izbija kao iblje, jako kao ovjeja ruka, te skoro kao ovjeje visine, a koje je narod toga kraja mnogo upotrebljavao. Plod mu bijae velik kao ir, crveno crne boje. Njegov se sok koristio za bojenje. Krteni pogani nisu bili u sinagogi, nego su stajali vani na terasama i sluali Isusove rijei. Kad je Isus poslije jeo s glavarima, dovedoe mu neka druga djeca, trojicu slijepih djeaka od 10 do 12 godina starosti. Slijepa djeca su svirala u flaute i nekakav drugi instrument koji se drao na usnicama i istovremeno dirao prstima. To ne bijae frula, a zvuk bijae kao neko zujanje, zujanje koje je sliilo idovskoj harfi. U pauzama su vrlo lijepo pjevali. Oi im bijahu otvorene, a inilo se kao da mrena prekriva njihove oi. Isus ih upita ele li vidjeti svjetlo, kako bi marljivo i pobono stupali stazama pravednosti. Potpuno radosno oni povikae: 'Gospodine, pomozi nam! Pomozi nam Gospodine i uiniti emo to zapovijeda!' Tad Isus ree: 'Odloite instrumente!' te stade pred njih, stavi svoj palac u usta, te svakom djeaku prijee preko oiju do iznad sljepoonica. Tad Isus uze zdjelu voa sa stola, drei je pred djeacima, te ree: 'Vidite li ovo?' blagoslovi ih, te im dade u ruke voe iz zdjele. Djeaci su s radosnim uenjem buljili uokolo, bijahu opijeni prizorom gledanja, te se napokon bacie nice Isusu pred noge. Cijeli je narod bio jako potresen. Radost i uenje zahvati sve. Tri djeaka puna radosti pourie sa svojim drugovima, koji su ih odveli van sobe, te potrae cestom ka roditeljskim kuama. Cijeli je grad bio zapanjen i uzbunjen radou. Djeca su se vraala sa svojim roacima i roditeljima, te mnogim drugim prijateljima, svirajui u instrumente i pjevajui pjesme hvale i slave. Na taj su nain izraavali svoju hvalu Isusu. Isus iskoristi ovu priliku i odra predivnu propovijed o blaenstvima. Ree: 'Zahvalnost je molitva koja privlai nove milosti, toliko je dobar na Nebeski Otac.'

Nakon obroka, Isus je s uenicima i poganskim filozofima etao po predivnim sjenovitim tratinama, koje bijahu u okolici grada. Pouavao je pogane i nove uenike. Stariji su uenici pouavali odvojene skupine ljudi. Tu je veer Isus opet pouavao u sinagogi. Sutradan je posjetio roditelje slijepih djeaka, kojima je vratio vid. Oni bijahu idovi iz Arabije, iz regije u kojoj je boravio Jitro, Mojsijev punac. Imali su posebna imena. Veinu vremena su putovali, a ve su bili krteni blizu Kafarnauma. Putovali su kroz taj kraj, te su uli Isusovu propovijed na gori. Ovi ljudi, tj. ove dvije obitelji, sastojale su se od dvadesetak lanova, ukljuivi i ene i djecu. Bijahu trgovci i proizvoai, ba kao to kod nas dolaze Talijani, Tirolci i itelji Schvarzwalda i trguju s nama, idui iz mjesta u mjesto, popravljajui satove, miolovke, figurice Parisa, koje su prodali svojim susjedima, tako ujedinjujui i rad i trgovinu. Ove godine, ovi su ljudi posjetili Malep, a bijahu tu ve mjesecima. Van grada, na sjeveru, zakupili su privatni gostinjac, u kojem su imali svakakve alate, te sprave za predenje, itd. Njihovi slijepi djeaci takoer morahu neto zaraivati, pa su morali pjevati i svirati flaute kad bi se pruila prilika za to. Isus ree roditeljima da vie ne bi smjeli povlaiti te djeake za sobom, nego da trebaju ostati ovdje u Malepu i pohaati kolu. Pokazao im je osobe koje e prihvatiti i poduavati njihove djeake, jer je on to sve ve juer sredio za njih. Roditelji obeae da e uiniti to god Isus nareuje. 17. Isus poduava poganske filozofe. Isus na idovskoj svadbi Isus je s uenicima i sedam poganskih filozofa prolazio kroz divne cvjetne livade koje su se pruale izmeu Malepa i sela Lanifa, te su se lagano dizale prema jugu u planine. S ove junjake strane, sputao se potoi irok oko 1 metar, koji je rastao kako se sputao prema izvoru kraj Citrusa. Potok je kroz planine tekao kao ponornica, pa se pojavljivao i tekao kroz selo Lanifa, pa onda kroz dolinu kraj Malepa, ije je movare opskrbljivao

vodom. Ali to ne bijae ona ista voda kao na onom uzvienom izvoru u centru Malepa, premda je ulica kojom se Isus sputao, bila ustvari nadsvoeni kanal kojim se punio rezervoar. Nemam rijei za opisati ovu predivnu zelenu i plodnu dolinu, blago valovitu, a potpuno okruenu brdima. Sve od Malepa, du obje strane ceste leali su tu i tamo hambari, a na kraju doline bijae selo Lanifa koju su ovi hambari i opskrbljivali. Sve je bilo perfektno zeleno, prekriveno najljepim cvijeem i voem, koje je tu i tamo raslo kao divlje, a negdje potpuno kultivirano. Isus je k Lanifi iao lijevom stranom ceste, juno od potoka. Sreo je skupine omladine, koja bijae na putu prema obali, kako bi uhvatili brod za Jeruzalem, te tamo proslavili blagdan Pedesetnice. Isus ih pozdravi, te im ree neka pozdrave Lazara, ali vie im nita nije rekao. Malo dalje, prijee potok, skrenu prema sjeveru, te opet sie u dolinu, kao da se vraa prema Malepu. Na toj strani, doe do nekog drugog sela, koje je zvalo Lepe. etva je upravo zavrila, a narod se upravo okupljao i odvajao snopove ita za sirotinju. Tijekom cijelog puta, Isus je poduavao poganske filozofe, ponekad bi etali, a ponekad bi zastali odmoriti se u nekom sjenovitom mjestu. Isus ih je pouavao o apsolutnoj pokvarenosti ovjeanstva prije Potopa, o ouvanju Noe, o novom rastu zla, o pozivu Abrahamu, o Bojem vodstvu njegove izabrane rase od vremena u kojem je obeao Utjeitelja, koji e upravo proizii iz te rase. Pogani su pitali Isus za objanjenje svega i svaega, te su nabrajali mnoga imena poznatih antikih bogova i heroja, rekavi Isusu o njihovim velikim djelima. Isus im na to odgovori, da je svaki ovjek prirodno zadobio nekakvu viu ili manju dozu ljudske ljubaznosti, po kojoj ljudi ine mnoge korisne stvari ili ak napredne stvari za svoje vrijeme, ali mnogi poroci i gadosti se upravo diu iz takvih zasluga. Isus im pokaza stanje degradacije, djelominu destrukciju nacija utonulih u idolopoklonstvo, kroz

cijelu povijest, apsurdne i nevjerojatne deformacije njihovih boanstava, pomijeane s demonskim oboavanjem i magijskim iluzijama, koje su utkane u ta boanstva, kao moebitne istine. Filozofi mu spomenue i jednog od najmudrijih drevnih kraljeva, koji je stigao iz planinskog kraja, tamo iza Indije. Zvao se Demid (emid). Pomou zlatnog bodea kojeg je dobio od Boga, on je podijelio mnoge zemlje, napuivi ih ljudima, te je posvuda prosipao blagoslove. Upitae Isusa o njemu, te o mnogim udesima koje su mu pripisivali. Isus odgovori da taj emid, koji je bio voa naroda, bijae prirodno mudar i pametan ovjek. O rasprenju naroda u vrijeme gradnje Babilonske kule, taj se je ovjek postavio na elo jednog plemena, te je zaposjeo zemlju po izvjesnim pravilima. On je pao manje od ostalih u zlo, jer je rasa kojoj je pripadao bila manje pokvarena. Isus ih takoer podsjeti i na bajke koje su zapisane u svezi s njim, te im ukaza da je on bio lani pralik, lani tip Melkisedeka, koji je uistinu bio kralj i sveenik. Isus im ree da im je bolje drati se Melkisedeka, te im ree o Abrahamovim potomcima, odakle su narodi i potekli, jer je Bog poslao Melkisedeka najboljim obiteljima, da ih povede, ujedini, te da za njih pripremi zemlje i boravita, kako bi ih ouvao u njihovoj istoi, te da prema njihovoj valjanosti ili nevaljalosti, potakne ili uskrati ispunjenje Obeanja. Tko je bio Melkisedek, Isus im ostavi da sami zakljue. Ali, sve ovo reeno o njemu je istina, on je drevni tip Nadolazeega, ali sad je tako blizu milost Obeanja, a rtva kruha i vina koju je Melkisedek prinio, biti e ispunjena i usavrena do savrenosti, a trajati e do kraja svijeta. Isusove rijei o emidu i Melkisedeku bijahu tako jasne, tako neosporne, da su filozofi ostali zapanjeni, te rekoe: 'Uitelju, kako si ti mudar!' ini se kao da si ba tad ivio s njima, kao da osobno poznaje te ljude, ak bolje nego to su oni poznavali sami sebe!' Isus im ispria jo mnoge stvari to se tie Proroka, vee i manje, a posebno se bavio Malahijom.

Kad je zapoeo abat, Isus ode u sinagogu i odra propovijed o odlomku iz Levitskog zakonika, koji je opisivao jubilarnu godinu, te je propovijedao neto iz Jeremije. Isus ree da ljudi trebaju dobro obraivati svoju njivu, tako njegov brat koji e je naslijediti moe vidjeti da je u nju uloena ljubav. Sutra ujutro, Isus nastavi u sinagogi propovijedati o jubilarnoj godini, obradi polja, te o odlomcima iz Jeremije. Kad je ovo zavrilo, ode s uenicima, a pratilo ga veliko mnotvo, idova i pogana, do idovskih toplica koje bijahu juno van grada, a voda se dobavljala akvaduktom iz izvora kraj Citrusa. Bio je to lijep bazen, usred vrta, a jo svud po vrtu bijahu vei bazeni za kupanje, divne avenije i duge sjenice. Sve ostalo to je trebalo za ceremoniju krtenja bijae ve tamo. Svjetina je slijedila Isusa blizu zdenca, pogodnog za pouavanje, a meu svjetinom bijae sedam mladoenja s njihovim roacima i pratiocima. Isus je pouavao o Padu, o izopaenosti Adama i Eve, o Obeanju, o degeneraciji ljudi u divljake, o separaciji manje pokvarenih od ostalih, o strai postavljenoj za ouvanje braka, kako bi se prenosile vrline i milosti s oca na sina, te o svetosti braka opsluivanjem Boanskog zakona, skromnosti, ednosti i spolnoj suzdranosti. Na taj je nain Isusova propovijed bila okrenuta k mladenkama i mladoenjama. Da ilustrira svoju pouku, Isus opisa izvjesna stabla koja su rasla po otoku, a koja su se mogla oploditi na daljinu, bez dodira da, ak i preko mora. Ree: 'Na isti nain, mogu nada, pouzdanje u Boga, elja za spasenjem, poniznost i estitost postati na neki nain majka ispunjenja Obeanja.' Ovo Isusa nagna da se dotakne i misterijskog znaenja braka, u kojoj spomenu vezu sjedinjenja izmeu Utjeitelja i njegove Crkve. Isus je brak nazvao velikom tajnommisterijom. Njegove rijei na tu temu bijahu tako divne, tako uzviene, da mi se inilo nemoguim za ponoviti ih. Poslije je pouavao o pokori i krtenju, koje iskupljuju i briu grijehe separacije, te privlae sve vrijedno na sudjelovanje u zajednitvu spasenja.

Isus je otiao ustranu s nekim aspirantima za krtenje, ispovjedio ih, oprostio im grijehe, te im nametnuo izvjesnu pokoru i dobra djela. Jakov mlai i Barnaba su dijelili krtenje. Neokatekumeni bijahu uglavnom stariji mukarci, nekoliko pogana, te tri djeaka ozdravljena od sljepoe, koja jo ne bijahu krtena kad su onomad bili s roditeljima u Kafarnaumu. Kad je abat zavrio, neki su filozofi krenuli ispitivati Isusa: je li bilo neophodno da Bog poalje tako straan Potop na zemlju, zato je dopustio ovjeanstvu da toliko dugo eka Otkupitelja, zar nije mogao upotrijebiti druga sredstva za isto rjeenje, te poslati Oekivanoga, koji bi uspostavio sve stvari? Isus im odgovori objanjavanjem da to nije bila Boja zamisao, da je Bog stvorio anele sa slobodnom voljom i superiornim sposobnostima, pa ipak su se odijelili od Njega po svojoj oholosti, te su tako postali dio kraljevstva tame. ovjek je slobodnom voljom bio postavljen izmeu kraljevstva tame i kraljevstva svjetla, ali jedenjem zabranjena ploda, postao je blii kraljevstvu tame. Sad je taj ovjek obvezan kooperirati s Bogom, kako bi zadobio pomo od Njega i tako privukao u sebe Kraljevstvo Boje, koje mu jedino Bog moe dati. Jedenjem zabranjena ploda, ovjek je htio postati kao Bog, a da bi se mogao ustati iz svog palog poloaja, neophodno je da Otac dozvoli svome Boanskom Sinu da pomogne ovjeku i izmiri ga s Njim. ovjek je u svom cijelom biu, postao tako deformiran, da je postala neophodna velika milost i jako Boje vodstvo, kako bi se na zemlji uspostavilo Njegovo Kraljevstvo, koje e iz srca ljudi potjerati kraljevstvo tame. Isus nadoda da se njegovo Kraljevstvo ne sastoji od svjetske vladavine i velianstvenosti, ve od regeneracije, pomirenja ovjeka s Ocem, te u ujedinjavanju svih dobrih u jedno tijelo (Crkvu). Sutradan je Isus ponovo pouavao na mjestu krtavanja. Bili su prisutni svi mladenci. Meu mladoenjama bijahu dva obraena pogana, koji su primili obrezanje, te su enili idovke. Bilo je jo nekih pogana koji su naginjali k Judaizmu, koji su traili i dobili doputenje da pomau kod instruiranja.

Isprva je Isus govorio u openitim izrazima o dunostima braka, a posebno o dunostima ene. Ree, supruga bi trebala podii oi kako bi samo pogledala svoga supruga, inae joj oi uvijek trebaju biti ponizno sputene. Isus je takoer govorio o poslunosti, poniznosti, estitosti, potomstvu i podizanju djece. Kad su se ene sela Lepe povukle kako bi pripremile obrok, Isus je pouavao mukarce za krtenje. Govorio je o Iliji i o velikoj sui koja je pala na cijelu zemlju, te oblaku koji se po njegovoj molitvi, pojavio iznad mora (danas je ba bila takva teka omara, pa je jedan oblak magle lebdio nad zemljom. Zbog njega niste mogli vidjeti daleko na horizont). Isus im opisa tu suu kao kaznu Boju, radi idolatrije kralja Ahaba. Milost i blagoslov bijahu povueni, a sua je prevladavala ak i u ljudskim srcima. Isus je govorio o Ilijinom presuivanju voda potoka Kerita, o tome kako su ga ptice hranile, o njegovu putu u Sareptu, te kako mu je tamo pomogla jedna udovica, o njegovoj kazni nad idolatrijskim sveenicima na gori Karmel, te o uzdizanju oblaka ijom je kiom sve obnovljeno. Isus je usporedio ovu kiu s krtenjem, te ree svojim sluateljima, da nakon kie krtenja promijene svoj ivot, a ne kao Ahab i Jizabela, koji su nastavili ivot u grijehu i suhoi srca. Isus je govorio i o Segoli, toj pobonoj poganki, Egipanki, koja se nastanila u Abili i inila mnoga dobra djela, dok konano nije nala milost u Bojim oima. Tad im Isus pokaza kako se pogani trebaju estito ponaati, te na taj nain privui na sebe Boansku milost, jer su njegovi poganski sluatelji poneto znali o Iliji i Segoli. Nakon krtenja, mladoenja, Isus i njegovi sljedbenici, zajedno s ostalim svatovima i rabinima, bijahu pozvani od lokalnog idovskog pismoznanca na gozbu u selo Lepe, zapadno od Malepa. Put za Lepe vodio je po blago valovitom terenu, po divnim stazama, kao onim u vrtovima. Blizu Lepe prolazila je glavna cesta do male luke Cerinije, koja bijae udaljena oko 5 km. Druga cesta, na kojoj je Isus razgovarao s karavanom Arapa, vodila je do luke Lapitus, koja bijae dosta zapadnije.

Pogani Lepe su zauzeli red kua, koje bijahu izgraene du ceste, te su iznosili ispred kue to su imali za trgovinu. idovi su ivjeli odvojeno, a imali su divnu sinagogu. U poganskim sam vrtovima vidjela idole kao umotane lutke, a na jednom otvorenom prostoru, nedaleko ceste, okruen ogradom, bijae jedan velik idol, vei od ovjeka, a imao je glavu slinu volu. Izmeu rogova bijae neto kao mali sveanj-snop. Lik je uao, a kratke ruke su mu se klatite. Gozba u Lepe se sastojala od jednostavnog obroka peradi, ribe, meda, kruha i voa. Mladenci su sjedili zasebno na kraju stola. Bili su odjeveni u duge prugaste nonje s vijencem od obojane vune i paperja na glavi. Mladenke su imale veo. Tijekom i nakon obroka, Isus je govorio o svetosti braka. Isus je inzistirao da mladoenja ima samo jednu enu, jer su oni ovdje imali obiaj da se rastave zbog triarija, te da se ponovo oene. Zbog toga je Isus govorio vrlo vatreno, te im je ispriao prispodobe o svadbi, vinogradu i kraljevu sinu. Mladoenje su pozvale prolaznike da slave s njima, te da pouju Isusa. Trojica izlijeenih djeaka svirala su u flaute, dok su djevojice pjevale i svirale razne instrumente. Ve se smrailo kada se Isus s uenicima vratio u Malep. S uzviica du puta, pruao se divan pogled na okolicu. Moglo se vidjeti sve do mora, koje se bljeskalo kao predivno svjetlo. Za svadbenu sveanost sedmero mladenaca, napravljene su velike pripreme. inilo se da e cijeli grad doi na svadbu. ovjek bi mogao rei da se cijelo mjesto sastojalo od velikog bratstva. Nigdje nisam vidjela sirotinje, jer su oni stanovali u posebnom dijelu grada, a za njih se sve priskrbljivalo. Malep je bio izgraen vrlo pravilno. Imao je izgled palainke, koja se dijelila u pet jednakih dijelova. Pet ulica koje su dijelile grad, spajahu se u centru, gdje je bilo povieno mjesto s terasama i ukraenim zdencem, oko kojeg

bijahu posaena stabla. etiri ove etvrti bijahu podijeljene s dvije poprene ulice, a uvijale su se oko sredinjeg zdenca. U jednoj od ovih cirkularnih ulica, zajedno su stanovale udovice bez djece i starice, sve na troak zajednice, a drale su kolu i brinule se o siroadi bez roditelja. Tu je bila jo jedna kua za smjetaj i zabavu sirotih stranaca i putnika namjernika. Peta se etvrt sastojala od javnih graevina. Ona bijae razdijeljena akvaduktom u polovice. Akvadukt je dovodio vodu u zdenac. U jednoj polovici bijahu glavna trnica, nekoliko gostinjaca, te azil za opsjednute, kojih ovdje ne bijae toliko puno. Isus je neke ve ozdravio, one koje su mu doveli s ostalim bolesnicima. U drugoj polovici bijae vijenica, koja se koristila za gozbe i vjenanja, a vrh krova ove zgrade bijae skoro u ravnini sa zdencem. Ulaz vijenice ne gledae na zdenac, nego ba suprotno od njega. Ispred bijae dvorite, s kojeg je tekla staza duga oko 300 metara, omeena zelenim stablima, a vodila je dolje preko poprenih ulica do predvorja sinagoge. Bilo je jo avenija koje su vodile do tamo, iz pokrajnjih ulica, ali one bijahu otvorene za narod samo na blagdane, te po posebnim doputenjima.

Na dananji dan svadbene sveanosti, cijelo je jutro utroeno za ukraavanje vijenice. U meuvremenu su se Isus i njegovi uenici povukli u gostinjac, a tamo su mu dolazili i mukarci i ene, neki traei savjet i utjehu, jer su ovi ljudi bili u kontaktu i vezama s poganima, pa su esto imali skrupule i tjeskobe. Mladi su zarunici ostali dulje s Isusom od ostalih. Nasamo je razgovarao s mladenkama, te sa svakom posebno. Bijae to neka vrsta ispovijedi i savjetovanja. Ispitivao ih je o motivima za brak, to e imati utjecaja na njihovo potomstvo i spasenje njihovih dua, to je i plod koji dolazi od dara straha Gospodnjeg, od estitosti i uzdrljivosti. Isus je o ovome razgovarao i s mladoenjama.

Na

avenijama

bijahu

podignuti

ukraeni

slavoluci,

tapiserijama,

vijencima, cvijeem i ostalim plodovima. Bijahu podignute stube i platforme, tako da su dolje iz parka gledatelji mogili sve lagodno promatrati. Posebno su ispred sinagoge podigli prekrasan slavoluk ukraen brojnim malim grmljem u sanducima i ostalim cvijeem u lonanicama. Vidjela sam ljude kako dovoze u dvorite i sjenice sve potrebno za gozbu, hranu, posue, itd. Hranu su dopremali u nekakvim uskim, ali dugakim nosilima, a sluila su im i kao stol. Na njima bijahu razne zdjele i vrevi, a nosiljke sa strana imahu ureze, kroz koje su gosti, koji su poivali dok su jeli, uzimali potrebno. Gornja ploha nosiljke bijae prekrita stolnjakom. Kao to sam ve rekla, ove nosiljke bijahu pletene kao koare, duge i uske, prekrivene stolnjakom, s prorezima sa strana, kroz koja su uzimali hranu. Gosti su poivali na hasurama, poduprti jastucima. Sve su ove potreptine donijete amo iz raznih etvrti grada. Nad slavolukom za vjenanje, postavili su tapiseriju, kao baldahin. Isus i njegovi uenici bijahu kao posebni uzvanici. Poto je meu mladencima bilo i nekih obraenih pogana, u uzvanicima bijahu i neki njihovi prijatelji, te par poganskih filozofa. Mladenke i mladoenje su dolazili iz razliitih etvrti grada. Mladenke su vodile djevojke i djeca, okrunjeni cvijeem, dok su ujedno svirali razne instrumente, a pratili su ih mladoenje i roaci. Mladoenje su odjenuli duge ogrtae i bijele cipele. Na pojasevima i rubu tunike imahu ispisana neka slova, a u ruci imahu uti al. Mladenke su izgledale vrlo lijepo. Odjenule su duge, bijele, vunene haljine, izvezene crtama i cvijeem u zlatu. Kosa im (neke su bile blondine) otraga spletena u punu, ukraena mreom s perlama, te zlatnim nitima. Veo im padao na lice, a otraga preko ramena na lea. Na glavi su imale i nekakvu metalnu vrpcu s tri mala iljka, na koja su mogli zakaiti veo, kad bi ga podigle s lica. Takoer su nosile male krune od paperja i svile. Neki su velovi blistali, kao da su nainjeni od vrlo fine svile ili nekog slinog materijala. U ruci su drale dugu, zlatnu svjetiljku, kao lampion bez podnoja. I mladenke su obule bijele cipele ili sandale.

Tijekom ceremonije vjenanja, koju su predvodili rabini, zamijetila sam razne obiaje, kojih se sad po redu ne mogu sjetiti. Proitali su neke svitke, ini mi se svadbeni ugovor, te molitve. Par bi stupio pod baldahin, a za njima bi roaci bacali zrnja ita, te izgovarali blagoslove. Rabin bi i mladu i mladoenju bocnuo u mali prst, pustio par kapi krvi da kapnu u pehar s vinom, kojeg su onda mladenci zajedno ispili. Tad bi mladoenja pruio pehar onima iza njega, a ovi ga stavili u bazen s vodom. Mladencima bi iz kalea na dlan kapnuli kap krvi. Tad bi se mlada i mladoenja rukovali, a potom bi obrisali ostatak krvi s dlana. Oko rane bi tad povili finu bijelu uzicu, te razmijenili prstenje. ini mi se da je svatko imao dva prstena, jedan za mali prst, a drugi za kaiprst. Nakon toga su postavili na glave novo-vjenanog para nekakav ukraeni prekriva ili al. Kraj njih je stajala mladenkina sluavka-djeverua sa svjetiljkom u ruci. Sa crnim alom u desnici, mlada bi prihvatila lampion od sluavke, te ga predala svome muu. On bi ga uzeo desnicom, prebacio u ljevicu i vratio ga svojoj eni, koja ga je takoer primila ljevicom, te ga predala svojoj sluavki-djeverui. Bio je i jedan kale s blagoslovljenim vinom, iz kojeg su svi roaci popili po gutljaj. Ceremonija vjenanja je time zavrila, a djeverue bi mladenkama skinule nakit iz kose, te im glavu prekrile velom. Sveanostima su ravnala tri rabina, a cijela je ceremonija trajala tri sata. Tad su mlade praene svojim djeveruama prole kroz palir gostiju, uz njihova estitanja i blagoslove, te se uputile sa svojim muevima prema vijenici, u kojoj je prireena gozba. Nakon uzimanja obroka i osvjeenja, mladi bi se parovi povukli u park blizu akvadukta, kako bi se tamo zabavljali. Tu je veer u sinagogi odrana posebna propovijed namijenjena novovjenanima. Nakon to su rabini govorili, zamolie Isusa da uputi par rijei mladencima.

Sutradan su svi parovi, praeni glazbenicima i uzvanicima opet otili do dvorane gozbe. Bijahu prisutni i Isusovi uenici, ali samo oni koji su radili kao posluitelji gostiju. Ispred mladenaca bijahu postavljene predivne zdjele s tjesteninom i voem. Zdjele bijahu kao pozlaene jabuke, ukraene pozlaenim cvijeem. Tad uoe grupe djece, pjevajui i svirajui glazbala. To bijahu mali stranci, koji su zaraivali na taj nain za ivot. Nakon to su primili nagradu, povukoe se. Nakon toga, tri mala muziara, koja je Isus ozdravio, dooe praena s nekoliko zborova iz grada, te otplesae u ast mladenaca ples. To se odigralo ispod jedne duge etvrtaste sjenice, koja bijae postavljena na nekoj mekoj, njihajuoj podlozi. Izgledalo je kao od nekakvih fleksibilnih daski na koje su postavili debeli tepih od mahovine. Plesai su stajali u etiri dvoreda, lea na lea. Svaki je par plesao, izmjenjujui ruke pomou maramice koju su drali, idui tako od prvog mjesta prvog reda, do zadnjeg mjesta etvrtog reda, tako da su svi bili u neprekinutom kretanju. Nije bilo skakanja, cupkanja, nego samo divno njihanje i balansiranje, kao da tijelo nema kostiju. Mladenke, kao i sve ostale ene, imahu podignute velove, zakaene pozlaenim tipaljkama na kosu. Nakon plesa, svi uzee osvjeenje, koje je bilo postavljeno u sva etiri kuta sjenice. Opet se oglasi glazba, te svi krenue u vrt blizu zdenca. Tamo bijae mnotvo igara, tranja, skakanja, te gaanja meta. Mukarci su igrali odvojeno, a ene posebno. Dijelili su male nagrade, te nametali male kazne, u novanom obliku, ili pojasevima, suknima, maramama itd. Tko nije imao niime platiti kaznu, poslao bi da mu se kupi neto od pokuara, koji je sa svojom robom bio u blizini vijenice. Najzad bi skupili sve nagrade i globe, te ih predali glavaru, koji bi ih razdijelio sirotinji meu promatraima. Mladenke i djeverue bi igrale igre u krugovima i redovima. Haljine bi podigle do koljena. Noge im od koljena nanie povezane trakama bijela sukna. Velovi im zabaeni iza glave na lea. Izgledale su vrlo lijepe i

okretne. Svaka je susjedu drala ljevicom za pojas, te su tako formirali krug koji se stalno okretao. Desnicom su nastojale jedna drugoj baciti i uhvatiti ute jabuke. Tko god bi propustio uhvatiti jabuku, istupio bi iz kruga, te morao ii podii jabuku s poda, a krug se nastavljao okretati. Na kraju, te su igre igrale u paru s mukarcima. Sjele bi u nasuprotnim redovima, te bacale u krzna prezrele ute jabuke, koje kad bi hvatali, pucale bi i smrskale se, te sve prskale, na to bi se gledatelji grohotom smijali. Predveer su se svi vratili gozbenim ceremonijama. Novo-vjenani su morali jahati magarce, posebno ukraene za tu priliku. Mladenke bi jahale postrance. Stalno su svirali muziari, a svi su ih pratili sa salvama smijeha, do vijenice, gdje ih je gozba oekivala. Mladenci su otili do sinagoge, gdje su se pojavili pred rabinima i zakleli, da e nastaviti apstinirati od odnosa tijekom izvjesnih blagdana u godini, pristajui na neke pokore ako to prekre. Osim toga, obeali su da e zajedno bdjeti na blagdan Pedesetnice, te e no provesti u molitvi. Iz vijenice, mladenci su otpraeni do svojih buduih domova. Na pragu je ve stajao mladenkin miraz. Roaci su ostale odveli da to vide. Vjenani darovi su sveano noeni k domu, a i sirotinja je dobila svoj dio. 18. Blagdan Pedesetnice. Isus pouava o krtenju Malep je sad bio na nogama, u pripremama za skori blagdan. Svi su bili zaposleni u ienju, popravcima i pranju. Mnoge graevine i sinagoga bijahu ureene zelenim granama, vijencima i cvijeem, a i tratine su bile pune procvjetala cvijea. Sinagoga je odisala divnim miomirisima, ak su i svitci Pisma bili namirisani. U posebnim dvoranama, podignutim ba za ovu svrhu, ispred sinagoge, pekli su kruh, a prethodno su rabini blagoslovili brano. Dva su velika

kruha ispekli od ovogodinjeg brana. Za druge kruhove brano se naruilo iz Judeje. Smljeveno je od ita narasla u polju na kojem je Abraham sudjelovao u Melkisedekovoj rtvi. Od tamo su brano transportirali u dugim sanducima. To se zrnje zvalo Sjeme Abrahamovo. Peenje ovih kolaa i kruhova, u kojem ne bijae kvasca, moralo je biti zgotovljeno do etiri popodne. Bijae tamo jo jedna vrsta brana, kao i bilje, a sve je primilo blagoslov. Ujutro tog dana, Isus je odrao jednu pouku u svom gostinjcu. Prisutni su bili krteni pogani i stari idovi. Za temu svojih propovijedi uze blagdan Pedesetnice, Zakon dan na Sinaju, krtenje, a sve je opisao duboko potresnim terminima. Dotakao se i mnogih odlomaka koji su ovo opisivali u raznim Prorocima. Govorio je i o svetom kruhu koji se blagoslivlja na Pedesetnicu, o Melkisedekovoj rtvi, te o Malahijinim proroanstvima. Isus ree da se pribliilo vrijeme za utemeljenje rtve, da kad ovaj blagdan ponovo doe idue godine, tad e krtenju biti dodana nova milost, a tad e svi krteni, koji budu vjerovali u Izraelova Utejitelja, biti dionici te milosti. Budui su se ovdje podigle suprotivtine i tekoe od strane onih koji nisu eljeli shvatiti Njegovo uenje, Isus izabra oko pedeset onih za koje je znao da e batiniti njegova uenja, a druge je otpustio, namjeravajui ih poslije pouiti. Uzevi sa sobom one koje je izabrao, Isus napusti grad, ode blizu akvadukta, te tamo nastavi svoje propovijedi. Vidjela sam ih na putu, kako nekad zastajkuju, te mnogim gestikulacijama postavljaju pitanja i iznose zapaanja. Vidjela sam Isusa, podigao je kaiprst, esto im neto objanjavajui. Kad bi govorili, gestikulirali bi rukama i prstima. Poto je Isus inzistirao na velikoj milosti, na spasenju koje e biti dano ovjeku po krtenju, i samo na krtenike, nakon konzumiranja rtve o kojoj je govorio. Neki su pitali hoe li njihovo sadanje krtenje imati istu efikasnost. Isus je odgovorio, da, ako sauvaju vjeru i prihvate rtvu. Jer, ak i Patrijarsi, koji nisu primili krtenje, ali su eznuli za njim, u Duhu su imali i predosjeaj o tome, te su zbog toga primili obje milosti, a to su rtva i krtenje.

Isus im ree mnoge druge duboko znaajne stvari, koje sad ne mogu pravilno ponoviti. Vidjela sam da su sa svadbene gozbe Isusu i uenicima poslali hranu u gostinjac, gdje se je Isus s uenicima vratio zbog nadolazeeg abata. Pogani iz Salamisa krenuli su natrag doma, a Isus ih s uenicima otprati dio puta. Upozori ih da se ne vraaju ponovnom aenju idola, da se ne angairaju u poslovnim pekulacijama, nego im mogu, neka napuste svoj rodni kraj, jer u njemu e novi put biti pun prepreka za njih. Isus im preporui neka idu k Lazaru, Ivanu Marku, Zakarijinom neaku, Manahejmovim roditeljima i jednom ueniku kojem je povraen vid. Taman prije nastupanja abatskih pobonosti, kolska djeca su sveano uvela rabine u sinagogu. Mladenke su uvele njihove male roakinje, a mladence njihovi mladi roaci. Tamo je doao i Isus sa svojim uenicima. Kod pobonosti ovoga dana nije bilo uobiajenog tumaenja Pisma, nego je bilo samo pjevanje i naizmjence itanje, te moljenje. U sinagogi su posveeni kruh razlomili u male komadie. Taj je kruh smatran kao lijek protiv bolesti i uroka. Mnogi su idovi, a meu njima i sedam mladoenja, proveli no molei u sinagogi. Mnogi itelji grada izlazili su iz grada u skupinama od po desetak ljudi, te odlazili u okolna polja i brda, te tamo provodili no u molitvi. Sa sobom bi nosili baklje. I uenici i pokrteni pogani su tako proveli no, a Isus je sam proveo no u molitvi. I ene su se okupljale u kuama radi iste svrhe. Na sam dan blagdana, ljudi su cijelo jutro proveli u sinagogi, molei, pjevajui i itajui sveta Pisma. Takoer su inili i neku vrstu procesije. Na elu procesije su rabini s Isusom, slijeeni narodom, prolazili kroz hale oko sinagoge, nekoliko puta zastajali na raznim mjestima i okretali se na razne strane svijeta, te izgovarali blagoslove nad svakim krajem zemlje i mora. Nakon pauze od

oko dva sata, opet su se popodne vratili u sinagogu, te su opet naizmjence itali i vrili druge pobonosti. Kod jedne od pauza, Isus upita: 'Shvaate li ovo?', te im protumai razne odlomke. itali su odlomke iz Pisma, koji su govorili o prijelazu Izraelaca preko Crvenog mora, te o davanju Zakona na gori Sinaj. Tijekom itanja, vidjela sam detaljno ove dogaaje, a o njima se mogu sjetiti slijedee: VIZIJA PRIJELAZA CRVENOG MORA Izraelci su logorovali na jednom vrlo uskom pojasu kopna, oko sat vremena dugom, na samoj obali Crvenog mora, koje je ba tu bilo vrlo iroko. U njemu se vidjelo nekoliko otoia, pola sata dugakih, te od sedam do petnaest minuta irokih. Isprva su faraon i njegova vojska traili Izraelce gore vie po obali, te su ih najzad nali pomou svojih izvidnika. Faraon je mislio da e lako svladati Izraelce, jer su bili ogranieni morem, nisu imali kamo pobjei. Egipani bijahu vrlo bijesni na njih, jer su Izraelci sa sobom ponijeli njihovo sveto posue, mnoge njihove idole i misterije njihove religije. Kad su Izraelci postali svjesni da se Egipani pribliavaju, spopadoe ih strava i uas. Ali Mojsije je molio i zaklinjao ih da imaju povjerenja u Gospodina i neka idu za njim. Taj se tren stup od oblaka uzdigao izmeu Izraelaca i Egipana, pravei tako gustu maglu, da su Egipani bili potpuno dezorijentirani, nisu nita vidjeli. Tad Mojsije sa svojim tapom (koji je na dnu bio ravast, a na vrhu je imao veliku kvrgu) poe k obali, pomoli se i udari tapom vodu. Tad se pred svakim krilom vojske, i lijevo i desno, kao da izranjaju iz mora, pojavie dva velika blijetea stupa, koja su isijavala takvu briljantnost prema vrhovima da su prelazili u vatrene jezike. Istovremeno, jaki vjetar razdijeli more du cijele vojske, koja bijae oko sat vremena iroka. Mojsije sie na blago nagnuo dno mora, te krenu naprijed. Slijedila ga cijela vojska, bar pedesetak momaka, bok uz bok. Isprva je tlo

bilo nekako sklisko, ali je uskoro postalo kao meka livada, kao mahovinasto tlo. Vatreni stupovi su im osvjetljavali put, pa je sve bilo osvijetljeno kao da je dan. Ali najljepi prizor cijele ove scene bijahu otoci nad kojima je svjetlilo njihovo svjetlo. Izgledali su kao plutajui vrtovi, puni najizvrsnijeg voa i svih vrsta ivotinja, koje su poslije Izraelci pokupili i poveli sa sobom. Bez ove predostronosti, Izraelci bi bili gladni kad bi preli na drugu stranu mora. Vode mora ne bijahu podijeljene na obje strane kao da su ih omeili okomiti zidovi, nego su nekako plutale kao neke terase. idovi su urno napredovali, posklizujui se, balansirajui kao netko tko se sputa s brda. Ve je skoro bila pono kada su uli u korito mora. Zavjetna krinja koja je sadravala Josipove kosti, noena je u centru kolone. Stupovi svjetla uzdizahu se iz vode. inilo se kao da neprestano rotiraju, da ne prelaze preko otoka, nego idu oko njih. Na izvjesnoj udaljenosti gubili su se u briljantnoj svjetlosti. Vode se nisu odmah rastvorile, nego su se otvarale ispred Mojsijevih stopa, ostavljajui tako klinasti prostor, dok prolaz nije bio potpuno zavren. Blizu otoka, mogli ste vidjeti, zbog svjetlosti stupova, stabla i plodove kako se zrcale u vodi. Jo jedna udnovata stvar bijae ta, da su Izraelci zavrili prijelaz za tri sata, premda bi prirodno trebalo oko devet sati. Gore na obali, oko est do devet sati udaljen, bijae jedan grad, koji je poslije razoren od voda mora. Za tri sata faraon sie na obalu, ali je opet bio odbijen zbog magle. Meutim ubrzo je otkrio jedan usjek, te se spusti dolje po njemu, sa svojom velianstvenom dvokolicom, a za njim ubrzo i cijela njegova vojska. A tad Mojsije, koji je ve bio na drugoj obali, zapovijedi vodama da se vrate u svoje korito. Tad se udruie voda i vatra, te zaslijepie i zbunie Egipane, te svi izginue u valovima mora.

Sutradan ujutro, kad su vidjeli svoje izbavljenje, Izraelci spjevae hvale Bogu. Na dugoj obali mora, dva se stupa svjetlosti opet sjedinie u jedan stup vatre. Ne mogu dovoljno dobro opisati ljepotu ove vizije. Sutradan je Isus sa svojim uenicima otiao u dvije gradske etvrti, koje jo dosad nije posjetio, a iz kojih su nekoliko osoba poslale poruku da doe. Isus je ozdravio nekoliko invalida, mukaraca i ena, koje su leale u elijama spojene s dvoritima kua, te je mnoge koji su bolovali od depresije utjeio, te one koji su imali tajne skrupule. U Malepu su sve stvari bile tako dobro regulirane, da se svaka nesrea koja je mogla ovjeka pogoditi, mogla bez problema drati u tajnosti. Muevi su im bili nevjerni, pa ipak, zbog javnog skandala i otre kazne za takve zloine, te ene bijahu ponizne u podnoenju takve tjeskobe. Isus ih ohrabri, te im savjetova strpljenje. Ree im da e on i njegovi uenici upozoriti njihove mueve, jer su oni stranci u ovim krajevima, tako da moebitna sumnja ne padne na njih (ene) i da se afera sluajno ne otkrije na njihovu sramotu. Isusu su iz raznih kua dovodili mnogu djecu, kako bi ih blagoslovio. Tog popodneva, Isus ode do neke velike kue, gdje su na stranjoj strani dvorita bile odvojene sobe, a u njima brojni bolesnici, nekad visoki dostojanstvenici. Na drugoj strani dvorita leahu ene. Meu ovim jadnim invalidima, bijahu neki melankolici, potpuno neutjeni, a neprestano su plakali. Isus izlijei dvadesetak takvih, propisa im to bi trebali jesti i piti, te ih posla da se okupaju. Poslije je sve okupio, te je prvo pouavao ene, a onda mukarce. Ovo je trajalo sve do veeri, a onda se Isus vrati u sinagogu. 19. Isus otro propovijeda u sinagogi Ovog dana su itanja govorila o Bojim kaznama nad onima koji su prekrili Njegove naredbe, o desetini, o idolatriji, o posveti abata, itd. (Levitski zakonik 26 i Jeremija 17) Isusove rijei bijahu tako iskrene i otre,

da su mnogi u publici bili pogoeni alou, jecali su i ridali. Sinagoga je bila otvorena sa svih strana, a Isusov je glas odjekivao isto i zvonko, kao nijedan ljudski glas. Posebno se okomio na one koji se pouzdaju u stvorenja i mole pomo ili utjehu od ljudi. Govorio je o avolskom meusobnom utjecaju preljubnika na preljubnice i obrnuto, o prokletstvima tako povrijeenih partnera, koja padaju na djecu koja se raaju iz takvih odnosa, a ija krivnja poiva na roditeljima-preljubnicima. Narod je bio vrlo potresen, te je na kraju propovijedi uskliknuo: 'Ah, govori kao da je Sudnji dan ve stigao!' Isus je takoer govorio protiv ponosa, protiv suptilna obrazovanja, koje stvara sluajeve iz trica. Ovime je Isus aludirao na djela velike kole idovskog uenja, koja je ovdje bila utemeljena za takve idove, koji bi poslije zaraivali za ivot kao putujui propovjednici. Nakon ove otre poduke, mnogi su sluatelji uzdisali za olakanjem i izmirenjem s Bogom, te su potraili Isusa u njegovom gostinjcu. Meu njima bijahu i neki ueni ljudi i mladi studenti koji su pripadali mjesnoj koli, traei savjet, kako bi trebali platiti svoje studije. Dodali su i druge nevolje koje ih mue, a koje su proizlazile iz njihova neprestana komuniciranja s poganima, s kojima su stalno trgovali, iz potrebe za robom koju njihov kraj nije imao. Meu posjetiteljima bijahu i muevi ena koje su se poalile Isusu, kao i drugi grjenici slinih grijeha, ali protiv kojih jo ne bijahu podignute nikakve albe i optube. Dolazili su pred Isusa, svaki zasebno, kao grjenici, bacali se nice, ispovjedili svoju krivnju, te molili oprotenje. Ono to ih je posebno muilo, bijae da bi prokletstva njihovih ena mogla pasti na njihovo nepriznato, ali ipak nevino potomstvo, te su pitali moe li se ovakvo prokletstvo anulirati ili sprijeiti. Isus im je odgovorio da se moe anulirati iskrenom suuti i oprotenjem onoga tko je tetovao, koje bi se zdruilo sa skruenou i pokorom onoga tko je to prouzrokovao. Osim toga, prokletstva o kojima sam govorio, ne proteu se na duu, jer

Svemogui Otac kae: 'Sve su due moje', nego se to odnosi na tijelo i zemaljska dobra. Meutim, tijelo je kua, instrument due, te tako tijelo lei pod takvim prokletstvom, te uzrokuje mnoge tjeskobe i smutnje due, koja je ve pritisnuta teretom tijela, koje je zadobila sa ivotom. Pri tome sam vidjela da prokletstva variraju u svojim pogubnim efektima, ovisno o namjerama onoga tko ih prouzrokuje i prema karakteru samoga djeteta. Mnogi sluajevi padavice, mnogi opsjednuti demonima, duguju svoje stanje takvim izvorima. I sama vanbrana djeca, koju sam openito viala opsjednute, i koja su imala natprirodne sposobnosti, premda isto zemaljske, bijahu naklonjena grijehu. U sebi su imali neto u svezi toga, tako da su u davna vremena, izlazili iz zajednitva sinova Bojih, te se druila s ljudskim kerima. One su esto lijepe, lukave, vrlo rezervirane u vladanju, napadane strau, i premda to ne ele da se pojavi i vidi, eljele bi posjedovati sve stvari. U svome tijelu nose biljeg svoga porijekla, te im esto dua stoga ide po oprotenje. Nakon individualnog ispovijedanja i savjetovanja ovih grjenika, Isus im naredi da mu poalju svoje supruge. Kad dooe, svakoj je zasebno opisao muevo kajanje. Nagovarao ih je da im oproste od srca, da potpuno zaborave prolost, te im je rekao da opozovu kletve koje su izrekle. Ree, ako sad ne budete iskreno postupile, suprugova krivica e pasti na vas. ene su plakale, zahvaljivale i sve obeale. Ba tog istog dana Isus je uspio pomiriti nekoliko od ovih parova. Nagovorio ih je da mu dou skupa, nanovo ih ispitivao, kao to je obiaj na svadbenoj sveanosti, zdruio im ruke, prekrio alom, te blagoslovio. Jedna je ena odmah sveano opozvala sve svoje kletve, koje je izrekla na muevo nepriznato potomstvo. Majka te jadne djece bijae poganka, a odgajana je u idovskom azilu za djecu. I ona je stala pred Isusa, sva povrijeena i fiziki izranjavana, sad je oprostila ljubavnikovoj supruzi.

ena je stavila svoju ruku preko mueve, a oboje su ih poloili na glavu svakog djeteta zasebno, opozvala kletve, te blagoslovila djecu. Isus je nametnuo na ovo dvoje, koji su krivi zbog preljuba, neke pokore, milostinje, postove, apstinenciju i molitve. Onaj koji je zgrijeio s pogankom, potpuno se promijenio. Vrlo ponizno je pozvao Isusa da blaguje kod njega. Isus je prihvatio poziv, te poe praen svojim uenicima. I nekoliko rabina bijae pozvano, pa su se oni, uostalom i kao cijeli grad, udili ovoj ljubaznosti, jer je ovaj domain bio poznat kao prgav ovosvjetski ovjek, koji se nije brinuo za duhovno ili za sveenike i proroke. Bio je bogat, te je posjedovao velika polja, koja su sluge obraivali. Kua mu bijae blizu bolnice u kojoj je Isus izlijeio rtve melankonlije. Tijekom objeda, uoe u halu i dvije male djevojice te obitelji, te izlie skupi miomiris na Isusovu glavu. Nakon objeda, Isus i sav narod ode do sinagoge, jer su bile pobonosti zavretka abata. Isus nastavi svoju jueranju propovijed, premda ne onako otro. Ree narodu da ih Bog nee napustiti, ako se pozovu na njega. Zavrio je govorei im o pretjeranoj navezanosti na svoje kue i imanja, te ih je nagovarao, da ako se budu pouzdali u njegova uenja, te napuste ovu veliku priliku za grijeh, u kojoj su ivjeli meu poganima, i meu svojim vlastitim vjerovanjima, te neka odu meu one koji prakticiraju istinu, tj. neka se presele u Obeanu zemlju. Ree, Judeja je dovoljno velika da ih prihvati i uzdrava, premda bi isprva morali ivjeti pod atorima. Bolje vam je ostaviti sve nego da izgubite duu, radi ove idolatrije, tj. oboavanja svojih lijepih kua i imanja. Bolje vam je sve ostaviti, nego da grijeite kroz ljubav prema svojoj komfornosti. Da bi im Kraljevstvo Boje dolo, neophodno moraju ii prema njemu, kako bi ga susreli. Ne smiju se pouzdavati u svoje kue, u ovoj lijepoj zemlji, koje se ine velike, vrste i velianstvene, premda u Bojoj ruci, za tren mogu postati prah, razoriti se i pasti na njih, te ih tako raseliti u svim smjerovima.

Isus nastavi, da on vrlo dobro zna, da su njihove vrline vie prividne, nego to su realne, te da nemaju nikakve baze, doli mlakosti i ljubavi prema svome vlastitom interesu. arko ude za bogatstvom pogana, te ga nastoje zadobiti svojim lihvarenjem, trgovinom, rudarstvom i enidbom, ali doi e dan, kad e se ugledati golima, bez igdje iega to su stekli svojim nepravednim dobicima. Isus ih upozori protiv takvih brakova s poganima, kad oba partnera postaju nehajni za religiju, kad partneri uu u brak samo radi imanja, novca, vee slobode i zadovoljenja poude. Svi su sluatelji bili jako potreseni Isusovim rijeima, te su mnogi traili da nasamo razgovaraju s njim. Sutradan je cijeli dan, ak i po noi, Isus posjeivao razne obitelji, hrabrio, tjeio i opratao. Dooe tako kukajui pred njega dvije ene, radi svoje nepriznate djece. Isus posla po njihove mueve, oprosti krivcima, te ih ponovo spoji zakonitim vezama. I djeca su takoer, premda nisu nita razumjeli od ceremonije, priznata od mueva, te su blagoslovljena kao da su njihova vlastita. Meutim, kod takvih sluajeva, tee je bilo priznati enama takvu djecu, koju su njihovi muevi zaeli s ljubavnicama. Takva je ena morala nad sobom izvojevati veliku pobjedu. Tako je postignuto sveope izmirenje, te izbjegnut skandal. Mnogi su od Isusa traili utjehu, radi njegova energina zahtjeva da napuste ovu pogansku zemlju. Istina, Isusova su im uenja kakljala ui, jer su na sebe gledali kao na idove odvojene od ostalih naroda, pa su se osjeali vrlo poaenima to ih je Isus doao posjetiti, ali nije im se svidjela njegova ideja da ga slijede i da napuste svoje domove. Ovdje su bili bogati i komforni, imali su svoj grad kojeg su sami izgradili, imali udjela u rudnicima, te jaku i iroku trgovaku mreu. Obogatili su se nainima, kako se pogani bogate. Farizeji ih nisu uznemiravali, a ni Pilat. to se tie ovog ivota, bili su u najboljoj poziciji, ali njihova veza s poganima bijae na visokoj razini, nije bilo velike cenzure.

Poganska imanja i radionice bijahu im u susjedstvu. Poganke su se voljele udavati za idove, jer idovi nisu tako kruto postupali s njima kao njihovi sunarodnjaci, pa su svime nastojale zavesti mlade Izraelce, bilo darovima, panjom, ulagivanjem, te svim vrstama zavoenja. Kad bi se obratile na Judaizam, to ne bijae iz uvjerenja, nego iz koristoljublja, tako da su se nepodreivanje i mlakost brzo uvlaili u njihove obitelji. Osim toga, idovi Malepa su bili manje jednostavni i gostoljubivi nego li oni u Palestini. Njihovo drutveno okruenje bijae rafiniranije i obrazovanije, njihovo idovsko porijeklo ne bijae tako isto. esto su iznosili sve vrste skrupula i potekoa protiv Isusova savjeta da emigriraju u Svetu zemlju. Isus se raspravljao s njima, da su njihovi oci imali kue i zemlje u Egiptu, pa su ih ipak voljko i radosno napustili, te im opet ponovi svoje proroanstvo, da ako ovdje ustraju, doi e na njih nevolja. Uenici su, posebno Barnaba, hodali uokolo i nauavali narod, nagovarajui ih da posluaju Isusa. Ljudi su u Barnabinu drutvu bili smioniji, pa su mu iznosili sve svoje sumnje. Oko njega je uvijek bila guva. 20. Isus posjeuje rudnike blizu Citrusa Iz Malepa, Isus s uenicima, i uenikom koji je nedavno stigao iz Naima, te omladinom Cirinusa tek pristiglom iz Salamisa (sveukupno dvadesetak), otie do nasela rudara, koje bijae blizu Citrusa. Isus je iao okolnim putem, koji je trajao sedam sati. Na putu je zastajkivao meu raznim skupinama radnika, te im govorio o putu dobra ivota. Isus je od strane Barnabine obitelji i od jo nekih bio pozvan do ovog rudarskog sela, jer su idovski rudari slavili blagdan, te su primali od svojih poslodavaca razne poklone, plus njihov dio etve. Isus je namjerno iao ovim duljim putem, kako bi mogao pouavati svoje uenike bez ikakve smetnje, te stoga da ne doe prerano na blagdan. Tijekom puta, poslao je uenika iz Naima da odnese poruke i razglasi vijest koju je dobio od Isusa. Premda je Isus sve znao, ipak je bio paljiv da se ta

vijest ne razglasi, kako ovi oko njega ne bi imali nikakvih neugodnosti ili tjeskoba. Uenik je otiao iz Jeruzalema u predveerje Pedesetnice, tono nakon prikupljanja milostinje u Hramu, te izvrenja Pilatove zavjere i pokolja. Otiao je pravo u Naim, a odande preko Nazareta do Ptolomeide, a odatle brodom do Cipra. Taj uenik ree Isusu da je u Nazaretu njegova Majka, te ostale svete ene, zajedno s Ivanom i nekim uenicima, tiho proslavila blagdan Pedesetnice. Ree, pozdravlja te Majka i prijatelji, te ti savjetuju da jo malo dulje ostane na Cipru, dok se duhovi u Palestini ne smire u svezi Tebe. Nastavi, Farizeji su ve posvuda razglasili da si pobjegao. I Herod te eli uhititi i odvesti u Maheru, kao i Ivana, pod izlikom da porazgovara s tobom, o sluaju onih zatvorenika iz Tirze koje si otkupio. Taj uenik takoer ree Isusu o Pilatovoj zavjeri u predveerje

Pedesetnice, kada su idovi predavali svoje darove za Hram. ivot su izgubila i dvojica Isusovih prijatelja, inae Zakarijini roaci, a bijahu hramski posluitelji, koji su se sluajno zatekli u gunguli. Isus je ve znao sve okolnosti, a to ga je vrlo raalostilo. Ove vijesti ga ponovo rastuie, a i njegove uenike. Veer prije zavjere, Pilat je napustio grad, te je s nekim svojim trupama otiao prema zapadu, na put k Jopi, gdje je imao dvorac. Poelio je hramske darove koje je narod davao u ast blagdana, kako bi ponovo izgradio vrlo dugaki akvadukt. Zapovjedio je da se na svim hramskim stupovima postavi metalna ploa, na kojoj bijae prikazan carski portret, a ispod njega je pisao zahtjev za plaanjem poreza. Kad u to vidjeli, ljudi su s gaenjem prolazili kraj tih ploa, a Herodovci su putem svojih emisara potakli neke Galilejce na revolt, a vodio ih je Juda Gaulon, koji je u zavjeri i sam nastradao.

U Jeruzalemu je bio i Herod, ali u tajnosti, a znao je sve. Tu je veer rulja postala potpuno razularena. Poskidali su sa stupova metalne ploe sa carevom slikom, razbili ih u djelie, izgadili portret, te komade ploa bacili na forum ispred pretorija, viui: 'Evo vam na hramski dar!' Tad su se razili bez da su ita drugo vrijeali. Meutim, sutradan ujutro, taman kad su naputali Hram, naoe preprijeene ulaze na kojima bijae postavljena straa, koja je zahtijevala da se plate porezi Pilatu. Kad su se idovi usprotivili, te silom pokuali probiti put, podbie ih prerueni vojnici, te ih probodoe svojim kratkim maevima. Taj tren je uzbuna postala sveopa, a na akciju su potrala dva hramska straara, ali su ubijeni. idovi su se hrabro odupirali, te su odbili vojnike u dvorac Antoniju. Isus je usput dugo govorio svojim uenicima o iteljima Malepa, njihovoj arkoj elji za zemaljskim dobrima, te o tome kako im se uinio stranim njegov prijedlog da se presele u Palestinu. Isus im opisa poganske filozofe, koji su ga pratili, te ree uenicima kako se trebaju ponaati prema njima u Palestini, kad se nau usred idovskog naroda. Isus je ovo uradio, jer se uenici nisu pravedno ponaali prema njima kad njega nije bilo, te su radi njih bili nekako sablanjivi. Predveer su stigli do rudarskog sela, oko pola sata od Citrusa. Citrus je bio u susjedstvu rudnika, koji su bili iskopani u vrlo visokom kamenitom planinskom lancu. Ovaj je planinski lanac bio vrlo naikan raznim selima. Na vrhu lanca bijahu vrtovi i jedno sjenovito mjesto pogodno za poduku. Do vrha su vodile stepenice. Kad je Isus stigao, obnovio je neku vrstu gostinjca, gdje je stanovao ravnatelj koji se brinuo za rudare, opskrbljivao ih hranom, te im isplaivao nadnice. Ljudi su primili Isusa s osjeajima radosti i sree. Svi su ulazi u mjesto, kao i kue, radi blagdana, bili okieni slavolucima i vijencima od zelenja i cvijea. Ljudi odvedoe Isusa i uenike u kue, oprae im noge, te ih ponude uobiajenom okrjepom. Isus tad s njima ode do mjesta za propovijed. Isus sjede na katedru, a narod se smjesti oko njega. Isus je govorio o radosti

siromatva i tekog rada, te im ree kako su puno sretniji nego li imuni idovi u Salamisu, jer oni ovdje imaju samo par napasti da uvrijede Boga, pred kojim su, samo vrline, bogatstvo. Isus ree da je takoer doao radi dokaza, da ih on ne prezire, ve da ih ljubi. Isus je sve do mraka poduavao u prispodobama o Oenau. Iz Citrusa je tamo donijeto razne robe, platna, hrane i ita. Sutradan su doli Barnabin otac i brat, nekoliko dostojanstvenika i vlasnika rudnika, te par rabina, svi iz Citrusa. Kad su ve obiljeene darove postavili na javni trg, gdje se narod ve sakupio i sjedio u redovima, dooe i posjetitelji. Sad je zapoela raspodjela darova: velike zdjele ita, velike truce kruha, med, voe, vrevi nekog napitka, komadi koe za odjeu, prekrivai, sve vrste namjetaja i alatke. ene su dobile komade debelog sukna kao tepih, oko 1 kvadrat. Kod raspodjele su bili prisutni Isus i uenici, nakon ega je Isus ponovo pouavao na kamenoj visoravni, na kojoj se narod okupio. Za teme svoje propovijedi uzeo je vinogradare i dobrog Samarijca, blagoslov siromatva i zahvalnost radi toga, kruh svagdanji i Oena. Nakon poduke, na otvorenom pod sjenicama, narod je slavio blagdan, gdje su Isus, uenici i dostojanstveni gosti posluivali. Djevojice i djeaci su svirai flaute i pjevali. Kad je obrok zavrio onda su igrali neke nevine igre, kao to se kod nas igraju djeca. Na primjer, tranje, skakanje, slijepog mia, skrivaa itd. takoer su plesali, ali na ovaj nain: stajali bi u dugim redovima, tu i tamo se naklanjali, prelazili jedni drugima, te onda formirali krug. Predveer je Isus otiao do rudnika s desetak djeaka, od po pet do osam godina starosti. Djeca su imala tuniku opasanu irokim pojasom. Svojim djetinjim nainom pokazae Isusu sva mjesta na kojima su najbolji rudnici, te mu ispriae sve to su znali. Isus ih je pouio slatkim rijeima, te uinio nekoliko slika od onoga to su mu oni ispriali. Takoer im je postavio neke zagonetke, te im ispriao neke prispodobe. Rudari su usprkos svoga prljavoga i napornoga posla pod zemljom bili vrlo isti u kuama i nonji.

Vidjela sam onoga uenika iz Naima kako prati Isusa i uenike do luke, koja je bila oko pet sati udaljena. Jedna grupa je otila naprijed, a druga ju je slijedila, dok je Isus iao izmeu njih s uenikom i nekim drugima koji su se vraali. Isus blagoslovi uenika na njegovu odlasku, a njegovi ga sudrugovi zagrlie, te se nakon toga vratie u rudarsko selo. Uenik iz Naima je iao do krajeva blizu Citiuma u kojima bijae soli. Ovdje luka ne bijae tako daleko od grada, kao kod Salamisa. More se duboko usjeklo u kopno, tako da je grad imao priliku biti izgraen usred valova. Nedaleko njega, uzdizala se visoka planina, a u njoj bijahu rudnici soli. Na obali blizu rudnika soli bijahu samo male splavi i kanui, te mnotvo drva za gradnju brodova, koji su plutali uokolo. 21. Isus ide u Cerniju, te posjeuje Mnasonove roditelje Kad je Isus s uenicima napustio rudarsko naselje, nastavio je prema sjeverozapadu preko planina do luke Cernija. Malep im je bio s desne strane, proli su kroz dio doline kraj Lanife, te proli pokraj sela Lepe. Na putu se Isus odmarao samo jedanput, u nekom predivnom sjenovitom mjestu, te je tamo i pouavao. Oko etiri popodne stigli su tri etvrt sata od Cernije, gdje su ih u vrtu, odvojenom za molitvu i pobona okupljanja doekali Mnasonova obitelj i nekoliko drugih idova. Ovaj je vrt bio odvojeno i skriveno mjesto u planini. Mnasonova je obitelj stanovala malo podalje od ceste i oko pola sata od Cernije. Mnasonov je otac bio starac, mrav, pogrbljen, s dugom bradom, ali veoma ivahan i aktivan. Imao je dvije keri i tri sina, jednog zeta i jednu nevjestu. Svi su ovdje zajedno ivjeli ve skoro godinu dana. Prije toga su esto putovali okolo, kupujui i prodavajui razne stvari. Isusa su primili s mnogim izrazima radosti i poniznosti. Putnicima su opali noge u lavoru, te ih ponudili uobiajenom okrjepom. Ovaj je dio planine formirao velike terase pune sjenovitih etnica, te sveti vrt ovih ljudi. Isus je pouavao skoro do mraka, govorei o krtenju, Oenau i blaenstvima.

Nakon toga Isusa su do kue otpratila Mnasonova braa i otac, koji se zvao Mojsije. Ovdje mu Mnason predstavi etvero male djece, koje Isus blagoslovi. Tad dooe njegova majka i sestre, sve zamotane u veo, a Isus im uputi par rijei, nakon ega je cijela obitelj blagovala na otvorenom pod sjenicom. Na stolu se nalazilo najbolje to su imali, kruh, med, perad, voe, koje je jo visjelo na granicama. Isus je pouavao tijekom obroka. Noili su u dugakoj sjenici, napravljenoj od laganih i tankih daica, a vanjtina je cijela bila obrasla u zelenilo. U sjenici je bio niz leaja. Mnasonova je majka bila jaka, robusna ena. Njegov je otac bio potomak Judina plemena, ali su neko njegovi preci odvedeni u babilonsko suanjstvo, te se nikad nisu vratili u Palestinu. Mojsije je puno putovao i vodio karavane. Dugo je ivo kraj Crvenog mora, u Arabiji, ali poto je postao stariji, ovdje se nastanio s obitelji. Mnason je otiao na kole u Malep, a poslije je radi studiranja putovao po Judeji, gdje je i susreo Isusa. Od odrasle Mojsijeve djece, Mnason je bio najmlai. ivjeli su u ovakvim kuama od lagana materijala. Nisu se bavili poljoprivredom. Posjedovali su samo nekoliko vrtova, koji bijahu iza njihovih kua, a tamo imahu zasaene i voke. Radei prije kao vodi karavana, otac je imao puno iskustva u tom poslu prenoenja robe, te je ovdje utemeljio gostinjac, kao gostioniar, pomonik i posrednik za trgovake karavane koje bi zastale pred Cernijom. Imao je i nekoliko magaraca i volova, na koje bi uprtio terete dobivene od karavana, te ih od ceste odnosio do udaljenijih mjesta. Bio je kao uvar, koji je sad postao gostioniar za druge, koji se bave istim poslom kojim se on bavio. Mojsije je bio siromaan, ali je uspio postii striktnu idovsku disciplinu u svojoj obitelji. Inae, trgovaki putevi nisu prolazili kraj Cernije, nego su ili kraj Lapitusa, koji bijae par sati zapadnije na glavnoj cesti. Sutradan je Isus opet pouavao na mjestu na kojem je prije pouavao, a sad su se okupili mjesni idovi iz grada, te ljudi iz neke omanje karavane. Ovi pak bijahu vrlo sretni to je Isus ovdje, jer su ga ve sluali kraj Kafarnauma, gdje su i krteni. Sad je Isus propovijedao protiv lihve i

pohlepe za itom, to je uinilo idove jo pohlepnijim za bogatstvom i sredstvima pogana. Tad se Isus dotae krtenja, Oenaa, te blaenstava. Oko podne su blagovali uobiajeni obrok, ali Isus vie nije posluivao i pouavao oko stolova, nego je i sam poivao kraj jednog stola. Jedna se od Mnasonovih sestara nije uope pojavljivala, jer je njena mala kerkica juer umrla. Sjedila je kraj lea, zamotana u veo i kukala. Dijete nije moglo biti pokopano juer (sad se ne mogu sjetiti zato). Sad su radi pokopa ekali rabine iz Malepa. Oni e voditi pokop, jer je groblje bilo tamo. Dijete je bilo dobro napredno, premda je oduvijek bilo invalid. Nije moglo govoriti ni hodati bez potekoa, ali je sve razumjelo. Manson, koji je s vremena na vrijeme posjeivao svoj dom, priao je Isusu o tom djetetu. Isus mu je rekao da e dijete ubrzo umrijeti, te ga je pouio kako da ga pripremi za smrt. Mnason je striktno slijedio Isusove instrukcije, i to onda kada majka djeteta nije bila prisutna. On je dijete pouio o vjeri u Mesiju, o pravom pokajanju, te o nadi spasenja. Molio je s njime, te ga pomazao uljem kojeg je Isus blagoslovio. Dijete je umrlo vrlo lijepom smru. Vidjela sam ga kako lei na malom odru kraj majke, ba kao da je u kolijevci, lice mu pokriveno. Koara u kojoj je lealo bijae oblika oluka. Na glavi je imalo cvjetni vijenac, a oko tijela postavljene granice aromatina bilja. Ruke i noge mu omotane u trakaste mrtvake povoje. U rukama je drao mali komad bijela platna. Na vrhu bijae buket napravljen od kukuruznih listova, vinove loze, malih granica masline, rue, te zelenila svojstvenog tom kraju. Nekoliko je ena posjetilo majku, te plakalo s njom. Kraj djetetova tijela u lijesu bijahu postavljene igrake: dvije frulice, mali spiralni rog, mali luk s uzicom, na vrhu obloen krznom, te mala strelica. U svakoj je ruci, osim toga, dijete dralo kratki pozlaeni tap s kvrgom na vrhu. Kad su doli rabini ispratiti tijelo, zatvorili su lijes laganim poklopcem, kojeg su privezali kordama. etiri ovjeka su ga nosila pomou motki. Naprijed je iao ovjek koji je nosio upaljeno svjetlo u rogu na motci, pa onda lijes, te onda djeca i odrasli u povorci, bez nekog osobitog reda. Isus

je s uenicima stajao postrani ispred kue i gledao sprovodnu povorku. Isus je utjeio majku, govorei joj o uskrsnuu. Sav se narod povukao u grad Cerniju radi proslave abata. Grad je imao tri ulice koje su izlazile na more, srednja bijae najira, a sve tri su presijecale druge dvije. Na suprotnoj strani, obala bijae zaklonjena masivnim zidinama, ili bedemima, u ijem su vanjskom dijelu bile ugraene kue nekolicine mjesnih idova. Tako su njihova boravita bila van grada, ali jo uvijek opasana drugim zidinama. Na taj su nain idovi Cernije ivjeli izmeu dva gradska bedema, potpuno odvojeni od pogana, koji imahu barem deset poganskih hramova ili mjesta posveenih idolima. idova je u mjestu bilo vrlo malo, ne bijahu bogati, ali su imali sve neophodno. U jednoj su velikoj graevini imali kolu i sinagogu, zajedno sa smjetajem za rabine i uitelje. Graevina je bila visoka, imala je dva kata, potpuno odvojena. Takoer su imali predivan zdenac, napajan vodom iz nekog drugog izvora. Zdenac je bio podijeljen, jedan je dio bio za pie, dok je dugi vode odvoen u prekrasan vrt radi kupanja, kao toplice. Pismoznanci su primili Isusa vrlo srdano. Doekali su ga na kraju ulice, te ga povedoe, prvo do kole, a potom do sinagoge. Tu ga ve ekae sedam invalida, koji su se tamo nali po njihovoj elji. Naime, donijeli su ih na nosiljkama, kako bi mogli uti Isusovu propovijed. Sveukupno tamo bijae oko stotinjak ljudi. Pismoznanci su dopustili Isusu da pouava, te da sam predvodi pobonosti. Isus je itao iz Mojsija, odlomke koji opisuju Djecu Izraelovu i njihove razne obitelji. Isus je itao jedan ozbiljan i otar odlomak protiv idolatrije iz proroka Hoee. (Hoea 1, 10 do 2, 21) U jednom od ovih poglavlja bijae proitano o okolnostima koje je Bog zapovjedio proroku da se oeni bludnicom, a da djeci daju posebna imena. idovi upitae Isusa o ovom odlomku. Isus im objasni. Ree da je prorok morao cijelim svojim ivotom i osobom, pokazivati provoenje Bojeg

saveza s kuom Izraelskom, a da imena djece trebaju izraavati Boju osudu i kaznu. Iz ovog se odlomka mogao izvui jo jedan pouak, kao to im Isus ree, da djelovanje po Bojem nadahnuu, esto ujedinjuje dobro s grjenicima, kako bi im se na taj nain sprijeio grijeh. Ovaj brak proroka Hoee s preljubnicom, te razna imena djece, svjedoe o povuenim Bojim milostima, te o dugom i stalnom injenju zloina. Isus je propovijedao vrlo otro. Nagovarao je ljude na pokoru i krtenje, opisavi im skori dolazak Kraljevstva Bojeg, prorokujui kaznu onima koji odbiju, te prorokujui razorenje Jeruzalema. Dok je Isus tako pouavao, bolesnici su vie puta u stankama njegove propovijedi povikali: 'Gospodine, mi vjerujemo u tvoj nauk! Gospodine pomozi nam!' A kad su vidjeli da Isus namjerava otii iz sinagoge, rekoe svojim slugama da ih odnesu ispred njega i presjeku mu put. Odnijeli su ih ispred sinagoge i poredali u dva reda. Oni su stalno Isusu vikali: 'Gospodine, vjebaj na nama svoju mo! Uini s nama to ti se prohtije!' Ali Isus ih nije odmah ozdravio. Meutim, kad su rabini posredovali kod Isusa da ih izlijei, Isus upita bolesnike: 'to elite da vam uinim?' Oni odgovore: 'Gospodine, oslobodi nas nae slabosti! Gospodine ozdravi nas!' 'Vjerujete li da to mogu?', upita Isus, a svi povikae: 'Da, Gospodine! Vjerujemo da to moe uiniti!' Tad Isus naredi rabinima da mu donesu svitke Pisma i neka mole s njim nad bolesnicima. Rabini donesoe svitke i moljae, nakon ega Isus naredi da uenici poloe ruke na bolesnike. Oni posluae, stavie ruke na oi jednog bolesnika, na prsa drugog, te tako na razne dijelove tijela. Isus ih opet upita: 'Vjerujete li i elite li biti ozdravljeni?, a oni opet rekoe: 'Da, Gospodine! Vjerujemo da nam moe pomoi!' Tad Isus ree: 'Ustanite! Vaa vas je vjera izlijeila!' Oni odmah ustadoe, svih sedmorica, zahvaljivae se Isusu, koji im naredi da se operu i oiste. Neki

od njih bijahu skroz usukani i bolesni od vodene bolesti. Njihova je bolest prola, ali bijahu jo uvijek vrlo slabi da bi sami hodali bez pomoi taka. Ve sam nekoliko puta vidjela Isusa na Cipru, tj. u Citrusu, Malepu i Salamisu, kako lijei na ovaj nain, molei s rabinima, zapovjedivi uenicima da polau ruke. Budui su ovi rabini i uenici bili dobra srca, Isus ih je ukljuio da sudjeluju kao uenici u ovom lijeenju, pobuujui kod njih na taj nain - povjerenje. Isus je lijeio na ovaj novi nain, kako bi pripremio rabine da uestvuju u lijeenju radi budueg djelovanja uenika, jer je meu 570 idova koje je Isus zadobio na Cipru, bilo i puno rabina. Ozdravljenici kao i drugi idovi iz Cernije bijahu krteni na mjestu pouavanja, blizu Mojsijeve kue. Vodu su donijeli iz oblinjeg zdenca, jer je kua bila vrlo visoko, te nije bilo zdenca blizu nje. Ali da anuliraju taj defekt imali su rezervoar u obliku velikog bakrenog bazena, ukopanog u zemlju, te okruenog kanaliem. Voda je u bazenu bila perfektno ista, jer se pranje nogu, rublja itd., dogaalo u kanalu. Kroz jedan kamen, koji bijae probuen, napajala se stoka i navodnjavao vrt. Neokatekumeni su stajali u kanalu, a bijahu krtavani vodom iz bazena. Prvo je Isus odrao propovijed o pokori i proienju kroz krtenje. Mukarci su bili odjeveni u duge bijele haljine, s pojasevima ukraenim velikim slovima. Osim sedmero nedavno ozdravljenih, bijae tamo jo samo osam idova koji su se krstili. Oni su odvojeno razgovarali s Isusom, ispovjedivi svoje grijehe. Isus im ree da iskoriste vrijeme milosti, te da izvravaju Zakon prema znaenjima zapovijedi Proroka, a ne da budu robovi zapovijedi, jer je njima dan Zakon, a ne oni Zakonu. Njima je dan da poslui kao sredstvo postizanja milosti. Meu novokrtenima bijahu i Mnasonova braa i zetovi. Otac, premda je bio poboan, jo uvijek je bio onaj stari tvrdokorni idov, te nije ni htio uti za krtenje. Mnason je sve pokuao, ali uzalud. I Isus mu je taj dan govorio o krtenju, ali stari tvrdoglavac nije bio nimalo dirnut. Samo je slijegao ramenima, tresao glavom, te iznio razne razloge protivljenja, a u korist

svoga obrezanja, kojega se jedino drao. Mnason je bio toliko tjeskoban tvrdoglavou svoga oca da je lio suze, ali Isus ga je utjeio. Rekao mu je, da mu je otac vrlo star, te je zato ucijepljen u svoju tvrdokornost. to se ostalog tie, ree, uvijek je ivio pobono, te e jednom na nekom drugom mjestu oplakivati svoju slijepost, kada mu se bude dalo prosvjetljenje. Isus je blagoslovio vodu u krstionici, te je u nju ulio malo vode iz Jordana. Sve to je preostalo nakon krtenja, paljivo je skupljeno i zakopano. Tijekom krtenja, Isus ode do lijepa vrta, koji bijae iza brda na kojem se odrala propovijed. Vrt je bio pun voaka, te je imao mnotvo sjenica, a tamo je Isusa ve oekivalo trideset do etrdeset idovki, sve zamotane u velove. Kad Isus doe, one se duboko naklonie. Mnoge od njih bijahu jako zabrinute, te su umirale od straha, da njihovi muevi ne bi krenuli za Isusom, te bi one tako ostale same i bespomone. Zato ga zaklinjae da zabrani njihovim muevima da krenu za njim. Isus im odgovori, da ako njihovi muevi krenu za njim, onda bi i one trebale ii u Palestinu, gdje ima dovoljno sredstava za ivot. Isus im opisa primjere Svetih ena, te im objasni karakter epohe u kojoj ive. Sadanjost nije vrijeme za lagodan ivot i za uivanje, jer se pribliava dan, kada e morati odluiti krenuti naprijed kako bi susrele Kraljevstvo, koje je skroz blizu i kako bi doekale Mladoenju. Ispripovijedao im je prispodobu o izgubljenoj drahmi, te o pet mudrih i pet ludih djevica. Mlae su ene molile Isusa da nagovori njihove mueve da ne idu kod poganskih djevojaka, budui im je ve govorio o odlomcima iz proroka Hoee, gdje prorok upozorava protiv grijeenja s poganima. Meutim, veina ovih mladih ena bijae razdirana ljubomorom. Isus ih ispita o njihovu vlastitu ponaanju prema svojim muevima, nagovarajui ih na blagost, poniznost, strpljivost i poslunost, te ih upozori protiv mrmljanja i prekoravanja. Nakon ovoga, Isus u sinagogi Cernije zatvori abatske sveanosti, te se s uenicima najkraim putem vrati do Malepa. 22. Odlazak s Cipra

Kad je stigao u Malep, Isus odra dulju propovijed kraj zdenca. Opet je govorio o dolasku Kraljevstva i o obvezi da mu se ide ususret, o svom skorom odlasku, o kratkom vremenu koje mu je preostalo, o gorkoj konzumaciji njegova djelovanja, te o neophodnosti da ga slijede i rade s njime. Opet je napomenuo skoru propast Jeruzalema, te kaznu koja e se uskoro spustiti na sve one koji odbacuju Kraljevstvo Boje, koji ne ine pokoru i ne popravljaju svoj ivot, budui naginju k svjetovnim dobrima i uitcima. Opisujui zemlju u kojoj oni ive, kao mjesto gdje je svaka stvar uitak, a ugodnosti ivota su mnoge, Isus je usporedi s okreenim i ukraenim grobom, kod kojega je vanjtina lijepa, a iznutra je pun svakakve prljavtine i trulei. Tad im ree neka svatko zaviri u svoju nutrinu, te neka vidi to lei ispod njihove lijepe vanjtine. Dotae se i njihove lihve, njihove zavisti, elje za dobitkom, koja ih je i dovela do toga da se tako slobodno veu s poganima, njihove estoke privrenosti zemaljskim dobrima, te njihova svetogra. Isus im ponovo ree, da e jednoga dana sve ovo lijepo to vide oko sebe nestati, biti e uniteno, razoreno, da e doi dan, kad se na otoku nee moi pronai niti jedan jedini Izraelac. Govorio je znaajnim izrazima o sebi, o ispunjenju Prorotava, a opet, samo je nekolicina shvaala njegove rijei. Tijekom njegove poduke, ljudi su stalno dolazili i odlazili u skupinama. Dolazili su starci, sredovjeni ljudi, omladina, ene i djevojke. Svi su bili potreseni Isusovim govorom, plakali su i jecali. Poslije toga Isus s uenicima i nekim drugima ode par sati istono od Malepa, gdje su ivjeli ljudi na nekoliko farmi, a oni su i pozvali Isusa da ih posjeti. Isus je tamo ve jednom bio, kad je ondje doao iz Malepa. Tamo je u blizini bilo sjenovit breuljak, koji se koristio kao mjesto za skupove. Tamo je iz luke Citium doao i uenik iz Naima, kako bi napravio pripreme za svoj odlazak s Cipra.

Isus je i ovdje kao u Malepu, izrekao oprotajni govor, nakon kojega obie neke kolibe i ozdravi nekolicinu invalida, koji su ga molili da to uini. Isus je ve naredio da se uine pripreme za njegov povratak u Malep, gdje ga je jedan stari seljak molio, da posjeti njegov dom i da se smiluje njegovom slijepom sinu. U tom su domu ivjele tri obitelji, sveukupno 12 lanova, dva oenjena sina i njihova djeca, te bake i djedovi. Majka, umotana u veo, donese svoga slijepog sinia, te ga preda Isusu u naruje, premda je djeak mogao govoriti i hodati. Isus kaiprstom desnice pomaza djeakove oi svojom slinom, blagoslovi, te ga spusti na tlo, drei mu neto na oima. Djeak to nelagodno zgrabi, te na poziv majke potra joj u naruje, te se okrenu ocu, te tako iz naruja u naruje. Uplakani roditelji ga dovedoe pred Isusa, te mu kleei pred njim plaui zahvaljivae. Isus privi dijete na svoje grudi, te ga vrati roditeljima s preporukom da ga povedu istinskom svjetlu, kako bi njegove oi, koje sada vide, mogle ostati otvorene, a ne da upadnu u jo vei mrak od onoga kojeg su ve iskusile. Isus blagoslovi ostalu djecu, kao i lanove obitelji. Ljudi su plakali od sree, te ispratie Isusa uzvicima slave i hvale. U Malepu, u hali koja je za to i sluila, priredili su gozbu, a svi su bili pozvani. Nahranili su sirotinju, te ih i darivali. Najzad Isus odra veliku propovijed o rijei 'Amen', koja je, ree Isus, cijeli saetak molitve. Tko god je jasno i smisleno ne izgovori, kao da je ponitio svoju molitvu. Molitva vie k Bogu, vee nas uz Boga, otvara nam Njegove milosti, a dobro izgovorenom rijeju 'Amen', mi zadobivamo traene darove iz Njegovih ruku. Isus je estoko propovijedao o moi ove rijei. Nazvao ju je poetkom i krajem svega. Govorio je da je njome Bog stvorio cijeli svijet. Isus izree jedan 'Amen' nad svime to ih je dosada pouavao, nad svojim odlaskom s otoka, nad ispunjenjem svoje misije, te zavri svoju propovijed jednim sveanim 'Amen'. Tad Isus blagoslovi narod, koji ga isprati jecajima i usklicima.

Sutradan, s Barnabom i Mnasonom, te ostalim uenicima Isus ode iz Malepa. Proli su kraj Citrusa, koji im ostade zdesna, te prooe pravo preko polja, kroz gutare, te preko planina. Isus htjede platiti dug gostioniaru u gostinjcu u kojem su odsjedali, novcem koji mu je donio uenik iz Naima, ali gostioniar to odbi primiti, pa novac dadoe sirotinji. Svi koji su naputali Cipar, bilo sada ili u budunosti, a koji su ili za Isusom u Palestinu, naputali su otok iz raznih luka. Jedan dio je odlazio iz luke sjeveroistono od Salamisa, drugi, koji su imali posla u Tiru, ba iz samog Salamisa, a trei, veinom pokrteni pogani, odlazili bi do Gesura. Stigavi u Salamis, Isus i njegovi odsjedoe u koli, u kojoj je takoer kratko stanovao, kad je stigao na Cipar. U Salamis su doli sa sjeverozapada. Akvadkukt im bijae zdesna, a idovski grad s lijeve strane. Vidjela sam ih kako odmaraju ispod stabala, kraj bazena, ispred kole. Haljine im opasane. Bazen je bio okruen kanaliem, u kojem su oprali noge. Za brisanje su koristili, svatko svoj, dugi smei runik. Isus nije uvijek doputao da mu peru noge s ostalima. Openito je svatko sam izvodio tu zadau. Ovdje su ih ljudi ve oekivali, pa je hrana ve bila spremna za objed. Ovdje je Isus imao veliki broj poklonika, pa ih je pouavao puna dva sata. Nakon toga je imao dugi razgovor s rimskim upraviteljem, koji mu predstavi dva poganska mladia koji su se htjeli pouiti i krstiti. Oni plaui ispovjedie svoje grijehe, a Isus im oprosti. Predveer su ispred doma pismoznanaca, nasamo krteni od Jakova. Ovi su mladii prije slijedili filozofe iz Gesura. I Merkurija je poslala poruku, da moli Isusa kako bi nasamo s njom razgovarao u vrtu kraj akvadukta. Isus pristade, te poe za slugom koji je donio poruku. Markurija je dola sva zamotana u veo, drei za ruke svoje dvije djevojice, koje su bile odjevene samo u tunike do koljena. Ostalo su prekrile nekim finim prozirnim materijalom, na koje su bili izvezeni vijenci i

perje. Ruke su im bile gole, stopala omotana trakama, a kosa rasputena. Bile su odjevene kao mali aneli, koje mi stavljamo kraj Boinih jaslica. Isus je dugo i blago govorio s Merkurijom. Ona je gorko plakala, te je bila sva potresena na pomisao da mora ostaviti svoga sina, jer su joj roditelji odselili vrlo daleko s njenom mlaom sestrom, koja e tako ostati u sljepoi poganstva. Takoer je plakala i zbog svojih grijeha. Isus je ohrabri i uvjeri da joj je oproteno. Djevojice su sa uenjem promatrale svoju majku, pa i one poee plakati i privijati se uz nju. Isus blagoslovi malene, te se vrati u kolu. Iz Citrusa je stigao Mnason, praen jednim od svoje brae, koji je zaelio slijediti Isusa u Palestinu. Nakon oprotajnog obroka, Isus i uenici otioe do mjesta, gdje su ga ve oekivali, po njegovoj naredbi, neki ljudi rimskog upravitelja s osedlanim magarcima. Isus uzjae jednog, postrance, na samaru sa suportom koji je za to predvien, a kraj njega je jahao upravitelj. Prooe kraj akvadukta, te otraga gradu, prijeoe malu rijeku Padius. Ili su uskim seoskim putem, kraim od uobiajene rute, koji je vijugao uz obalu. Putovali su nou. Tijekom ove divne noi, vidjela sam upravitelja uglavnom postrance Isusu. Naprijed je jahala grupa od dvanaest ljudi, poslije njih grupa od devet, pa malo iza njih Isus i upravitelj, te na zaelju nova grupa od 12 ljudi. Osim ovog sluaja i osim Cvjetnice, nikada nisam vidjela Isusa da jae, uvijek je pjeaio. Kad je zora poela svitati, putnici su jo uvijek bili na tri sata od mora. Upravitelj, kako ne bi privlaio pozornost, zaeli zbogom Isusu, prui mu ruku, Isus prihvati, te ga jo blagoslovi. Upravitelj sie s magarca, jer je alio zagrliti Isusova stopala. Tad se duboko nakloni pred njim, povue se par stopa, ponovivi svoje potovanje (mora da je to bio obiaj ovog mjesta), uzjae magare i ode. Pratila su ga dvojica novokrtenih poganskih mladia.

Isus ponovo uzjae, te jahae do skoro sat vremena od mjesta u koje je iao. Tu on i njegova skupina sjahae, te otposlae sluge s magarcima natrag k vlasniku. Sad su krenuli preko slanih breuljaka, te dooe do dugake zgrade, gdje su ih neki mornari oekivali. Bilo je to mirno i tiho mjesto na obali. U okolici bijae samo par stabala, ali uz obalu se pruao nevjerojatno dug nasip, ili grudobran, prekriven mahovinom i stablima. Na obali bijahu neke kuice, okrenute k moru, te otvorene zgrade koje su pripadale radnicima solane. Tu stanovahu neke sirote idovske i poganske obitelji. Dalje uz obalu, obala bijae strma, a tamo bijae mala spilja, do koje su vodile stepenice, a tu bijahu usidrene tri lae, spremne za putovanje. Na tom mjestu je bilo lako pristati, a s ovoga se mjesta sol odvozila u gradove na kopnu. Ovdje su oekivali Isusa, pa su svi sudjelovali u obroku koji se sastojao od ribe, meda, kruha i voa. Voda u ovom mjestu nije bila dobra, pa su je proiavali stavljajui neto u nju, mislim neko voe. Vodu su drali u vrevima i mjeinama. Brodsku su posadu inila sedmorica idova, koji su ovdje i krteni, a bazen se koristio za ceremoniju. Isus je iao od kue do kue, tjeei sirote stanovnike, dijelei im milostinju, ozdravljajui bolesne, lijeei ranjene, koji su eljno pruali ruke prema njemu. Isus ih je prvo upitao, vjeruju li da ih moe ozdraviti, a kad su oni povikali, 'Da, Gospodine! Vjerujemo!', Isus ih ozdravi. Isus je iao sve do kraja dugog grudobrana, kao i do domova pogana, koji su ga doekali plaljivo i stidljivo. Isus blagoslovi jadnu djecu i odra kratku propovijed. Uenik iz Naima je kasnije stigao u ovo mjesto, gdje je priekao jo dvojicu uenika. Oni su doli u pravi as za isplovljavanje, pa se sva trojica otisnu za Palestinu, kako bi ljudima najavljivali Isusov dolazak. Isusova je skupina brojila 27 ljudi. Svi su se predveer otisnuli prema kopnu rasporedivi se u tri lae. Ona u kojoj je bio Isus, bijae najmanja, a

s njim bijahu jo etiri uenika i neki veslai. Svaka je laa u centru imala jarbol, a oko njega galerije podijeljene u odjeljke, koji su sluili za spavanje. S iznimkom veslaa, koji su stajali gore iznad njih, nitko se drugi od posade nije mogao vidjeti. Vidjela sam Isusovu malu lau kako jedri naprijed, a pitala sam se zato su druge lae krenule drugim rutama. Ali, kad je postalo skroz mrano, ugledala sam ih oko pola sata od obale, usidrene na dva razliita mjesta, a na jarbol su privezali baklju, kao svjetionik. Kad je to ugledao, Isus naredi svojim mornarima da veslaju natrag prema njima. Pribliie se jednoj lai, bacie joj konop, oplovie oko nje, te tako zajedno privezane otioe do tree, te uinie isto. Tako su dvije lae bile privezane za Isusovu, koju su sad slijedile. Isus prekori uenike na ovim dvjema laama zbog njihova lutanja, zbog njihove umiljenosti da bolje poznaju put, te im progovori o samovolji i o potrebi da se njega slijedi. Inae su se ove obje lae nasukale na pjeane sprudove, pa ih je trebalo spaavati. Sutradan naveer, ugledala sam Isusa i tri lae, taman pred ulazom u veliki zaljev kojeg je more formiralo u obliku stope u planini Karmel, izmeu Ptolomeide i Hefe, kako veslaju natrag na debelo more, jer je odmah u zaljevu nastala velika borba izmeu jednog velikog broda na jednoj strani i nekoliko manjih na drugoj. Veliki je brod pobijedio, te je nekoliko mrtvih ljudi palo u more, a bili su na manjim brodovima. Budui su Isusove lae bile blizu ove borbe, Isus podie ruku i blagoslovi ih, na to se brodovi razdvojie. Oni nisu vidjeli Isusove lae, jer su one ekale pogodan trenutak malo podalje od ulaza u zaljev. Borba izmeu dvije struje se odigrala u Ciprusu, u svezi tereta. Male su lae ovdje imale pretovar s velikog broda. Zakaili su se u svezi toga, te su nasrnuli jedni na druge dugim motkama. Kad ste to vidjeli, pomisli biste da se nitko nee iv izvui. Najzad je veliki brod uzeo male lae kao taoce, te se polako udaljio teglei ih.

Isus je pristao blizu ua potoka Kion, istono od Hefe, koja je bila na obali. Na obali ga je doekalo nekoliko apostola i uenika, meu njima Toma, imun, Tadej, Natanel Kased i Helijakim. Svi su bili neizrecivo sretni da zagrle Isusa i njegove kompanjone. Otili su oko zaljeva, oko tri i pol sata, te preli malu rjeicu koja je prolazila kroz Ptolomeidu. Dugi most preko ove rjeice bijae kao ozidana ulica. Pruao se do podnoja visoravni iza koje bijae tvrava Cendevija. Kad su se popeli na visoravan, nastavie do predgraa Levitskog grada Miaela, a predgrae bijae odvojeno od grada naborom iste visine. Predgrae je na zapadu gledalo na more, a na jugu se uzdizala gora Karmel s prekrasnom dolinom. Miael je imao samo jednu ulicu i jedan gostinjac, a ulica se pruala preko visoravni. Tu kraj zdenca, Isusa doekae ljudi u blagdanskoj procesiji, djeca su pjevala pjesme dobrodolice. Svi su nosili palmine grane, na kojima su jo visjele datulje. Ovdje je sa svojom obitelji bio i imun iz Sikor-Libnata, 'Grada voda'. Nakon svog krtenja, dooe do Miaela, jer mu djeca nisu dala mira, dok se opet nije zdruio sa idovima. On je priredio ovaj doek za Isusa, sve na njegov troak. Kad je procesija stigla do gostinjca, dooe Isusa pozdraviti devet Levita iz Miaela. 23. Isus odlazi iz Levitskog grada Miaela, te ide kroz Tanah, Naim, Azanot i Damnu i ide u Kafarnaum Sjeverno od predgraa i na oko pola puta do visoravni, leae jedan predivni park grada Miaela, odakle se pruao prekrasan pogled na zaljev. Malo povie na brdu, nalazio se ribnjak ili movara, tj. Cendevia i Libnat, 'Grad voda', a bijae oko sat i pol udaljen. Bio je blie moru, jer se tu more usijecalo u kopno, tako da je Miael bio par sati od mora. Na pet sati istono od Kiona bijae Debaset, a Nazaret na oko sedam sati. Isus je sa svojim uenicima etao po parku, te im govorio parabolu o ribaru koji je otplovio na more loviti ribu, te je ulovio 570 riba. Isus im ree kako bi iskusni ribar, ako bi ulovio lou ribu, vratio bi je natrag u istu vodu, ba

kao to je Ilija proistio potoke i izvore, kad je onomad izvadio dobre ribe iz loe vode, gdje su te ribe plijen loijih riba, tako da je za ove ribe napravio nove ribnjake s dobrom vodom. Isus u parabolu uvrsti i dogaaj koji se dogodio na obali, zbog samovolje, jer nisu htjeli sluati kapetana laa. Oni Ciprani koji su poli za Isusom, nisu mogli suspregnuti suze, kad je Isus poeo govoriti o poslu prenoenja riba, iz loe vode u dobru vodu. Isus je jasno napomenuo i jasno precizirao broj 'pet stotina i sedamdeset dobrih riba', koje e biti spaene, te ree, da je to doista dovoljno za plau toga truda. Isus je Levitima govorio o Cipranima, a Leviti su se doista radovali da se Isus vratio njima s tog otoka. Mnogi su dolazili, a dolazili su i iz Ptolomeide, te bi prihvaali Isusov put. U svezi toga, postavljeno je i pitanje o mjerama koje bi trebalo poduzeti. Isus je govorio o opasnostima koje im ovdje prijete, a Leviti ga zabrinuto upitae, hoe li pogani toliko ojaati, da e im postati prijetnja. Isus im odgovori aluzijom o pravdi koja e pogoditi ovu zemlju, o prijetnji koja Njega oekuje, te o kazni koja e pogoditi Jeruzalem. Njegovi sluatelji nisu mogli nikako pojmiti kako moe opet traiti da ide u Jeruzalem. Ali, Isus im ree, da ima jo dosta uiniti, prije nego zavri svoju misiju. Sirofenianka iz Ornitopolisa je amo po nekim uenicima poslala male zlatne ipke i zlatne kovanice nanizane jedna na drugu, kao lanac. eljela je poslati i jedan od svojih brodova, kako bi omoguila Merkuriji odlazak s otoka. Na poziv Levita, Isus ode s njima do Miaela, drevnog grada utvrenog bedemima i kulama. U kulama su stanovali neki pogani. U ovom je gradu dugo boravila i Elizabeta sa svojim ocem, koji je ovdje vjebao svoj poziv Levite. I Zakarija je jednom bio u ovom gradu. Elizabeta je roena u jednoj izoliranoj seoskoj kui, na oko dva sata od grada, u dolini Edrelon. Imanje je pripadalo njenim roditeljima, a poslije ga je naslijedila. U petoj je godini

Elizabeta otila u Hram, a kad ga je napustila, vratila se ponovo u Miael, te nakon jo jednog perioda provedenog u kui u kojoj je roena, napokon je otila u Zakarijinu kuu u Judeji. Isus je govorio o njoj i o Ivanu. Govorio je o Ivanu kao o pretei Mesije, u terminima tako dubokim i znaajnim, da je iz toga lako bilo zakljuiti, tko je sam Isus ustvari. Dok je bio u gradu, Isus je etao s Levitima, te su otili kod nekoliko obitelji posjetiti bolesne. Neki od invalida bijahu djeca, a nekoliko je odraslih hramalo. Pruali su k Isusu svoje omotane ruke, omotane platnenim trakama. Isus je posjetio i imuna u njegovom domu, te je nakon toga otiao u sinagogu, gdje je zatvorio abatske pobonosti. Tamo su ene stajale na nekoj posebno visokoj tribini, koja bijae nedaleko katedre. Isus je pouavao o rtvi za grijehe i o Samsonu. Uglavnom je nabrajao njegova djela, te je o njemu govorio kao o svecu, iji je ivot bio proroki. Isus ree kako Samson nije potpuno izgubio snagu, jer ju je imao dovoljno, da ini pokoru. Njegovo ruenje poganskog hrama i na samog sebe, bijae posebna Boja inspiracija, koja je pala Samsonu na pamet. Juda, koji je posebno volio izvravati poslovne zadae, te Toma, ija je obitelj dolje u luci imala splavi, te ovdje bijae vrlo poznat, odu s nekolicinom drugih uenika do Hefe, kako bi uredili prijem Ciprana. U meuvremenu je Isus s oko desetoricom uenika, a meu njima bijae i Saturnin, otiao do Levitskog grada Tanaha, gdje su ga doekali glavari sinagoge. Ovdje Farizeji ne bijahu otvoreni Isusovi neprijatelji, premda bijahu lukavi i vrebahu priliku da ga zgrabe u govoru. Vidjela sam to po njihovu posebno elokventnom govoru. Rekoe, mora da je nesumnjivo doao posjetiti njihove bolesnike, te ga upitae nee li ponovo pruiti svoje ozdraviteljske usluge onom ovjeku u Kafarnaumu, koji je sada u jo gorem patnikom stanju, nego li je prije bio. Oni su svuda govorili da Isus odbija vidjeti tog ovjeka, koji se tamo u Kafarnaumu, pokazuje kao njegov najgori neprijatelj. Njegove sadanje bolesti, a posebno jedna, mora da

pokazuju njegovu kaznu, radi njegova ponaanja prema Isusu. Neprestano tuca i povraa, a gornji dio tijela mu se neprestano gri, te na oigled kopni. To je ovjek izmeu 30 i 40 godina, ima enu i djecu. Kad je Isus otiao vidjeti ga, Isus ga upita, vjeruje li da mu moe pomoi. Jadnik, potpuno rastuen i posramljen svojim prethodnim ponaanjem, odgovori: 'Da, Gospodine! Vjerujem!' Tad Isus poloi ruku na njegovu glavu, a drugu na prsa, pomoli se nad njim, te mu naredi da ustane i neto pojede. ovjek ustade, te u suzama zahvaljivae Isusu, kao i njegova ena i djeca. Isus im uputi nekoliko blagih i ohrabrujuih rijei, ali nije uinio ni najmanju aluziju na ovjekovo prethodno vladanje, koje bijae protiv Isusa. Kad su naveer u sinagogi, Farizeji ugledali toga ozdravljena ovjeka, zadobie jaku elju da proturjee Isusu u njegovu govoru. Isus je pouavao o ispunjenu Prorotava, o Ivanu Krstitelju kao o Mesijinom pretei, te o samom Mesiji. Isusove rijei bijahu tako dubokoumne i znaajne, da mora da su njegovi sluatelji zakljuili, da njima cilja na sebe. Iz Tanaha, Isus ode do jedne stolarije, u kojoj je Josip isprva radio, kad je onomad pobjegao iz Betlehema. Bila je to graevina u kojoj je radilo tuce ljudi, proizvodei drvne proizvode. Stanovali su u malim kuicama, koje bijahu razbacane po ograenom dvoritu. Sad su vlasnici ove stolarije bili potomci onog ovjeka koji je Josipa zaposlio. Vie nisu sami izvodili rad, nego su zaposlili sirotinju. Roba im se sastojala od daski, gredica, reetkastih zaslona, te druge sline robe, koju su uglavnom izvozili brodovima. U ovom mjestu je jo uvijek bila iva pria o tome, da je ovdje Prorokov otac neko radio, ali vie nisu bili sigurni, je li to bio Josip iz Nazareta ili netko drugi. Ponekad bih pomislila: 'Kad su ovi ljudi, nakon tako kratka odmaka vremena, tako malo znali o tim stvarima, onda nije nikakvo udo, kako mi danas o tome tako malo znamo.' Isus je odrao propovijed u

dvoritu koje je pripadalo radionici, a govorio je o ljubavi prema radu i ei za dobitkom. Iz Tanaha, Isus ode u Sion, jedno grozno staro mjesto, dva sata od Tabora. Grad je leao nekako visoko, sa svojim drevnim kulama i sinagogom, kraj koje su neki Farizeji stanovali. Podno i daleko iza nekih zidina na obalama potoka Kiona, bijae grupa kua, iji lokalitet ne bijae tako zdrav, tj. bijahu na nezdravu mjestu. Zidine bijahu tako visoke, da niste mogli vidjeti preko njih. itelji ovih kua mi se injahu ovisnima o onima koji su ivjeli vilje, jer su ih ovi gore iskoritavali i ugnjetavali. U sinagogi je Isus odrao propovijed, a govorio je protiv Farizeja koji stavljaju ape na plodove tueg rada, te kako tekim teretima terete druge, a sami prstom da maknu. Isus je govorio protiv iskoritavanja blinjih, te protiv ei za moi. Govorio je i o Mesiji, koji e se, ree Isus, vrlo razlikovati od onoga to oni oekuju. Isus je doao u Sion kako bi utjeio sirotinju, koja je ovdje stvarno bila ugnjetavana. Posjetio ih je u njihovim niskim kuicama, koje bijahu u etvrti grada, koja pak bijae uska i opskurna, vrlo nisko poloena. Tamo je u njihovim kolibama izlijeio nekoliko bolesnih, veinom grbavce i bogalje. U ovom bijednom mjestu, u kojem su jedva mogli dobiti daak svjeeg zraka, Farizeji su zabranili svim bolesnicima da se pojavljuju pred Isusom. Isus i uenici su jadnicima poklonili platno, te trake od nekog drugog materijala. Iz ovog mjesta, Isus i uenici otioe do Naima, koji bijae oko sat i pol udaljen. Nekoliko uenika i mladi kojeg je Isus podigao od mrtvih, doli su blizu zdenca van grada, kako bi tamo doekali Isusa. Sad je Isus sa sobom imao dvadesetak uenika, premda ne bijae nijednog apostola. Tamo su doli i uenici iz Jeruzalema, a pratile ih i svete ene, dok su druge, nakon to su u Nazaretu proslavile s Marijom blagdan Pedesetnice, dole ovdje u Naim i ekale da se Isus vrati.

Isus je odsjeo u gostinjcu prireenom za nj, u Naimu, u jednoj od kua koje su pripadale udovici, koju je, kratko nakon to je stigao, otiao posjetiti. enski dio obitelji je iziao, svi zamotani u velove, kako bi ga doekali u predvorju unutranjeg dvorita, te se u poklonstvu svi bacie nice pred Isusom. Isus ih draesno pozdravi, te ode s njima u sobu za primanje. Osim same udovice, tamo je bilo pet ena: Marta, Magdalena, Veronika, Ivana Kusa i Sufanitkinja. Svete su ene sjedile odvojeno, na jednom kraju sobe, na nekom niskom podiju, kao na nekoj dugoj sofi. Sjedile su na jastucima i rutama, prekrienih nogu. Sofa je bila dovoljno visoka, da su joj se vidjele noge na kojima je poivala. ene su utjele, dok im se Isus nije obratio, a onda je svaka zasebno govorila. Opisale su to se dogodilo u Jeruzalemu, te rekoe Isusu o zamkama koje mu je Herod postavio. Postale su tako ustre i ivahne u svom opisivanju, da je Isus morao podii kaiprst, kako bi ih prekorio radi njihove ovozemaljske zabrinutosti i prosuivanja blinjih. Tad im Isus ispria sve o Cipru, o onima koje je uspio pridobiti za istinu. Pohvalnim rijeima im je govorio i o rimskom upravitelju u Salamisu. Kad su ene izrazile, kao svoje miljenje, da bi bilo dobro, da je i on ostao na otoku, Isus odgovori: 'Ne. Upravitelj mora tamo ostati i obavljati svoju dunost za mnoge due, i to sve do kraja moje misije. Tad e ga drugi naslijediti, a on sam e se pokazati kao prijatelj Zajednice.' Magdalena i Sufanitkinja vie nisu bile ni slika prijanje fizike ljepote. Bile su ispijene, blijede, a oi im crvene od plakanja. Marta je bila energina, a u poslu vrlo priljiva. Ivana Kusa je bila visoka, blijeda, ivahna, ozbiljna u ponaanju, ali u isto vrijeme i aktivna. Veronika je u svom ponaanju bila vrlo slina kao sveta Katarina. Bila je iskrena, rezolutna i hrabra. Kad bi se svete ene ovako zajedno sastale, obino bi se arko bacile na posao, ile, plele i pripremale razne stvari za Zajednicu, koje bi potom razvozili svojim privatnim gostinjcima, ili bi ih odvozili u skladita. Iz njih bi se apostoli i uenici opskrbljivali za svoje potrebe, kao i za potrebe sirotinje. Kad ne bi

bilo nekog ovakvog posla, svete bi ene provodile vrijeme u ivanju za siromane sinagoge. Sa sobom su uglavnom vodile svoje sluavke, koje bi na putovanjima ile ispred njih ili bi dole za njima. Sluavke bi donijele razne materijale, ponekad u konatim vreama-depovima, nekako zataknutim za pojas pod ogrtaem. Ove su sluavke odijevale pripijene bodije i kratke tunike. Kad bi svete ene ponekad ostale u nekom mjestu, njihove bi se sluavke vraale, odsjedale u nekom usputnom gostinjcu i tamo ekale njihov pojavak. Veronika je imala jednu slukinju, koja je jako dugo bila kod nje. ak i nakon Isusove smrti, ova je sluavka bila s njom. Kad se na abat Isus ponovo pojavio u sinagogi, nije otiao do katedre, nego je ostao s uenicima na mjestu na kojem bi obino stajali putujui uitelji. Ali, nakon ponuene dobrodolice i nakon to su molitve izreene, rabini ga nagovarae da zauzme svoje mjesto pred otvorenim svitcima, te da iz njih ita. abatska su itanja razmatrala Levite, mrmljanja naroda, strepnje upuene Bogu, i kazne koje e pogoditi Mirjam. (Brojevi 8 12 ) itanja su bila i iz proroka Zakarije, neka poglavlja koja opisuju Mesiju i poziv poganima. (Zakarija II, 4, 8) Isus je otro propovijedao. Ree da e u Mesijanskom kraljevstvu, pogani zauzeti mjesta tvrdoglavih idova. O Mesiji ree, da ga idovi nee prepoznati kao takva, jer e on biti totalno drugaiji nego to oni oekuju. Meu Farizejima bijahu trojica bezobraznijih od ostalih. Oni bijahu na sastanku u Kafarnaumu. Izljeenje onog Farizeja u Tanahu posve ih je rasrdilo, pa rekoe da je Isus jedino postigao, da Farizeji toga mjesta povlauju njegovim djelima. Preporuie mu da uuti, te da ne uznemiruje abat svojim lijeenjima. Rekoe, bilo bi dobro za nj, da se vrati otkuda je doao, te da prestane uzbuivati narod. Isus im odgovori, da e on ispuniti dunosti svoje misije, putovati e i pouavati sve dok ne doe njegov as. Farizeji Naima nisu za Isusa

priredili gozbu. Bili su puni prijezira za nj, jer im je smetala njegova nauka i milosre, koja je za njim vukla svu sirotinju, jadnike i prostodune, a njihova surovost to jednostavno nije mogla prihvatiti. Vrijeme je sad u Naimu bilo izuzetno lijepo. Isus je iskoristio abat za putovanje s uenicima kojima se jo nije razotkrio, te im je iskrenim i povjerljivim rijeima govorio o svojoj budunosti. Nagovarao ih je da ostanu istiniti i vjerni, jer su pred njim velika trpljenja i progonstva. Ree im da se ne smiju sablazniti o njega. On ih nee zaboraviti, a oni ga ne smiju napustiti, premda e trpljenje koje e On proi, biti test za njihovu vjeru. Uenici su bili potreseni do suza. Otili su u vrt udovice Maroni, gdje su dole i svete ene. Isus im ree o pomirenju koje se dogodilo izmeu branih parova u Malepu, te im posebno naglasi onaj par kod kojeg je jednom blagovao, a koji se odluio preseliti u Palestinu. Isus je govorio o Merkuriji, rekavi da e se ona prvo pridruiti Sirofenianki, koja je takoer napravila pripreme da napusti Ornitopoilis. Njih dvije e prvo otii u Gesur, a odatle e nastaviti dalje. Ve je mnogo ljudi napustilo Cipar, a uskoro e izvjesni broj pristati u Jopi. Kad je Isus s uenicima otiao iz vrta, kako bi u sinagogi zatvorio abat, usput naie na nekoliko bolesnika, koji su tamo na nosiljkama donijeti po njihovoj elji. Pruali su ruke prema Isusu, molei ga da pomogne i da ih ozdravi. Isus ih ozdravi. Dooe tako do sinagoge, a i tamo su se skupili bolesnici na nosiljkama. Meu njima bijae i jedan ovjek s grbom, grozno smotan i savijen, a bijae tamo i nekih koje je Isus na svom prolom putovanju odbio ozdraviti, jer im vjera ne bijae potena i ista. Isus im je dozvolio da nastave patiti, kako bi doli do zadnjeg stadija i poniznije molili za svoje ozdravljenje. A tad dooe Farizeji ljuti zbog Isusova ozdravljanja ovih invalida, jer su Farizeji irili vijesti da Isus to ne moe izvesti. Sad podigoe veliku viku i strku, kako oni nazvae, zbog Isusova profaniranja abata. Ali Isus nastavi lijeiti, sve dok nije ozdravio sedmoricu.

Isus je otro odgovorio ozlojeenim Farizejima, pitajui ih, zar je na abat zabranjeno initi dobro. Zar se oni sami na abat ne hrane, ne brinu za se, pa zar ozdravljanje ovih jadnika, nije u sebi posveta samog abata? Zar oni nee na abat utjeiti jadnika? Zar na abat ne zadravaju za sebe, dobit koju su nepravedno stekli? Pa zar e na abat ostaviti u jadima ucviljene udovice, siroad, sirotinju, koje oni tako ugnjetavaju i mue tijekom cijelog tjedna? Isus ih glasno prekori radi njihove dvolinosti i njihova ugnjetavanja sirotinje. Otvoreno im kaza, da pod izlikom potreba za sinagogu, koja ionako ve ima svega previe, iznuuju dobra sirotinje, pa opet u toj istoj sinagogi, kao teki teret tovare na sirotinju Zakon. Ali, nezadovoljni time, sad ih na abat ele potpuno odsjei od milosti Boje, sprjeavajui im ozdravljenje na abat, dok oni sami na abat fetaju i piju, ono to su bezduno uzeli od takvih. Ovima rijeima Isus utia Farizeje, te se svi povukoe u sinagogu. Farizeji postavie pred Isusa otvoren svitak Zakona, te ga pozvae da pouava. Ovo su uinili u nadi da e ga sada uhvatiti u krivoj rijei, te ga optuiti pred narodom. Kad je sad Isus aludirao na Mesijansku eru, te ree da e broj pogana nadmaiti broj izabranog naroda, oni ga prezrivo upitae, zar nije sam iao na Cipar, pa zato nije doveo pogane sa sobom. Isus je takoer govorio o desetini, o tereenju drugih, a da sami prstom ne maknu, te o ugnjetavanju siroadi i udovica, koji su od Pedesetnice do Blagdana sjenica, donosili desetinu u Hram. Ali, u mjestima udaljenima od Jeruzalema, kao to je ovo, Leviti sami skupljaju te desetine. A ovdje je upuzalo i iskoritavanje, jer su Farizeji iznudili desetinu od naroda, te je iskoristili za svoje osobne potrebe. Protiv ovakve je desetine Isus propovijedao. Farizeji bijahu vrlo ogoreni, te napustie sinagogu, dajui oduka svojoj potitenosti. S nekim uenicima, Isus iz Naima ode do jedne visoravni, s ove strane potoka Kiona. Nastavie ii na sjeveroistok, te stigoe do Rimona, gdje je

bila kola koju su vodili neki Leviti. Ovi sad dooe u kolu susresti Isusa, a Isus na otvorenom trgu ispred kole, odra propovijed omladini i djeci. Tamo je dolazilo veliko mnotvo ljudi u skupinama, koji su ve uli Isusova pouavanja dolje u Naimu. Isus je djeci objasnio openite dunosti koje je navodio Mojsijev Zakon, ali ga nije razlagao, kao to je bio njegov obiaj kad bi govorio starijoj populaciji. Rimon se sastojao od jednog dugog reda kua, na jednoj gorskoj kosini. itelji su se bavili uglavnom vrtlarstvom i vinogradarstvom. Svoje su plodove prodavali u Naimu, a takoer su radili i u njegovim vrtovima. Iz Rimona se Isus uspe na istonu stranu gore Tabor. Dobar dio puta pratili ga Leviti, koji su skupljali desetinu u Rimonu. Nakon trosatnog pjeaenja, Isus stie u Bet-Lehem, mjesto u ruinama, istono od grada Dabereta. Imalo je samo jedan red kua, nastanjenih sirotim seljacima. Isus ih je posjetio u njihovim kuama, ohrabrujui ih u njihovoj bijedi, te ozdravljajui njihove bolesnike. Otiavi iz Bet-Lehema, Isus je hodao oko etiri sata, kroz dolinu u kojoj je bio izvor za Kafarnaum, a u sumrak je stigao u Azanot, gdje je imao gostinjac Zajednice. Tu je pronaao neke prijatelje iz Kafarnauma koji ga oekivae: Jair i njegova ki, slijepac iz Kafarnauma kojem je povratio vid, roaka Enue, ena koju je ozdravio od bolesti krvarenja, te Lea, ena koja mu je povikala, 'Blagoslovljena utroba koja te nosila!' ene su spustile velove, pale na koljena pred Isusa, a on ih blagoslovi. Kad su ugledale Isusa, plakale su od radosti. Jairova ki bijae zdrava i puna ivota, a usto potpuno promijenjena, jer je sad bila pobona i skromna. Sutradan Isus ode do Dame, gdje je van grada Zajednica imala gostinjac, a njime je upravljao roak iz Josipove obitelji. Tu bijae Lazar s dva jeruzalemska uenika. Oekivali su Isusa. Ustvari, Lazar je u ovim krajevima bio ve osam dana, pohodei svoja imanja u kontinentu i kue imanja u Magdali, jer su sada od Magdalenina imanja imali samo neke kune stvari i sline stvari. Isus zagrli Lazara, a to bijae milost koju je

pruao samo njemu i starijim apostolima i uenicima. Drugima bi Isus rijetko irio ruke. Isus je govorio o Cipranima, onima koji su pristali poi za njim, te onima koji e poslije doi, te napomenu neke prijedloge, kako bi ih trebalo podrati. Za tu sam priliku ula, kako su Jakov stariji i Tadej otili za Gesur, kako bi tamo primili i dopratili amo sedmoricu poganskih filozofa. Isus je prema Lazaru bio iznimno povjerljiv, imao je potpuno povjerenje u njega. Sad su etali dugo i nasamo. Lazar je bio visok ovjek, ozbiljan i blag, te vrlo suzdran u ponaanju. U svemu skroman, ak i njegovo govorenje sa svojim prijateljima i obitelji bijae upeatljivo, kao s neim to je nosilo ig otmjenosti. Lazar je bio crnokos, te je dosta sliio Josipu, premda su mu crte lica bile stroe i markantnije. Josip je bio plavokos, a imao je neto neuobiajeno blago, njeno i ljubazno u svom ponaanju. Iz Dame, Isus s Lazarom i uenicima, te s upraviteljem gostinjca i njegovim sinom, koji je uskoro bio pridruen broju uenika, ode skoro dva sata na istok, do sela koje je pripadalo centurionu Zorobabelu iz Kafarnauma. Imanje je bilo smjeteno na junoj strani stjenovita brda, koje je zatvaralo kafarnaumsku dolinu na jugu, iznad koje su bili stotnikovi vinogradi i vrtovi. Tu je Isus pouavao sluge i zemljoradnike. Za temu je uzeo tekst o Mesiji i o skorom dolasku Njegova Kraljevstva, nabrajajui im znakove koje su naveli Proroci. Ukaza im kako su se ti znaci ispunili, moleivo ih upozorivi da poprave ivote, te ih uvjeravajui da se Mesija nee pojaviti onakav kakvog oekuju idovi, nego e ga prepoznati samo mali broj onih koji su ponizni i koji vre pokoru. Takoer im kaza, da e Mesija iriti svoju nauku preko mnogih usta, ba kao to je prije govorio preko usta mnogih Proroka. Pred Isusa su doveli nekoliko depresivnih i opsjednutih ljudi. Isus namoi prst svojom pljuvakom, te ga postavi pod njihov jezik. Zapovijedi sotoni

da odstupi, na to sam vidjela kako neki od njih padaju u nesvijest, a onda se ustaju ozdravljeni, dok su drugi kratko vrijeme pali u konvulzije, nakon ega su i oni ustali potpuno zdravi. Svi su hvalili Boga, te zahvaljivali za svoje izljeenje. Nakon toga, Isus krenu pustim putem, te ode do kue svoje Majke, koja je bila u dolini istono od Kafarnauma, negdje oko tri etvrt sata od grada. Svete su ene ve bile s Blaenom Djevicom, jer su dole iz Naima direktnom rutom. Kad je Isus doao, nisu pojurile iz kue da ga pozdrave, a niti je Marija pourila susresti svoga Sina. Nakon to je oprao noge i presvukao robu, Isus ue u veliku sobu, u kojoj je bilo nekoliko malih odjeljaka zastrtih zaslonima. Marija je bila zamotana u veo, glave ponizno nagnute, isprui ruku k Isusu, ali tek to je Isus prvo pruio svoju ruku, a Isus je graciozno, ali i ozbiljno pozdravi. Druge su ene stajale pozadi u polukrugu, zamotane u velove. Uistinu sam vidjela Isusa nasamo s Marijom, da bi je ohrabrio i utjeio, privio bi je na grudi i govorio joj. Ali sama ga je Marija tretirala, budui je Isus iao pouavati, kao to se ovjek ponaa prema nekom svecu ili proroku, ili kako neka majka postupa prema svome sinu papi, biskupu ili kralju. Pa opet, bilo je u tom Marijinu ponaanju vie nekog dostojanstva, vie svetosti, premda je istovremeno sve bilo neopisivo prostoduno. Danas ga nije nikako zagrlila, nego kad je on ispruio ruku, tad je ona uzvratila. Malo poslije, vidjela sam Isusa i Mariju same, kako zajedno blaguju. Izmeu njih bijae mali stol. Isus je poivao na jednoj strani, a Marija je sjedila na drugoj. Na stolu je bila riba, neto kruha, meda i kolaa, te dva mala vra. Druge su svete ene bile u malim odjeljcima. U grupi dva i dva, ili tri, ili bi bile u pokrajnjoj sobi posluujui obrok uenicima, meu kojima su imale neke svoje roake.

Isus ispria Mariji o Cipranima, te o duama koje je tamo zadobio. Ona je na to tiho izrazila svoju radost, ali ga je upitala par pitanja. Njene su rijei bile uglavnom majinske, proete brigom majke zbog opasnosti koje ga ekaju. Isus joj blago odgovori da e ispuniti svoju misiju, sve dok ne doe as za povratak Njegovu Ocu. 24. Dolazak apostola i uenika u Kafarnaum Nedugo kako se Isus vratio u Kafarnaum, oko njega se okupi skoro trideset uenika. Neki su doli iz Judeje s vijestima da su brodovi stigli u Jopu, te doveli dvjesto idova sa Cipra, koje su tamo doekali Barnaba, Mnason i njegov brat. Ivan je jo bio kod Zakarijina roaka u Hebronu, a brinuo se da organizira prikladne kvartove za ove useljenike. I Eseni su bili angairani s istim ciljem. Dotada su smjestili Ciprane u neke spilje, dok im ne pronau prikladne lokacije. Lazar i Sirofenianka su osigurali boravita blizu Ramot-Gileada za idovske useljenike koji su dolazili iz regije Ornitopolisa. Uenici su poslije doli u Kafarnaum i tamo prenoili, neki su otili kod Petra, neki u Betsaidu, a neki u kolu u samom gradu. Iz Gesura su doli Jakov mlai i Tadej, a s njima su dola trojica poganska filozofa, neki fini i zgodni mladii. Oni su se dali obrezati. I Andrija i imun su doveli neke uenike, a bilo je dirljivo gledati kako su velikoduno primljeni. Isus prema svom obiaju, predstavi nove uenike svojoj Majci. Bio je to preutan sporazum, unutarnji dogovor izmeu Isusa i njegove Majke, da ona treba primati uenike u svoje srce, u svoje molitve, u svoje blagoslove, i do izvjesnog stupnja, u svoje vlastito ja, u svoje bie, kao svoju vlastitu djecu i Isusovu brau, kako bi bila njihova duhovna Majka, kao to je bila Njegova prirodna Majka. Marija je tako inila s prostodunom jednostavnou, dok je u takvim prilikama Isus bio prema njoj vrlo svean. U ovoj je ceremoniji bilo posvojenje neega svetog, neega tako duhovnog, da to ne mogu ni izraziti. Marija je bila loza, klas, klica Isusova tijela i krvi.

Uenici su opisivali gdje su sve bili i to im se sve dogodilo. U nekim mjestima su ih tjerali kamenjem, ali ih nisu nijednom pogodili, iz drugih su morali bjeati, ali svi su nekako udesno bili zatieni. Takoer su sretali dobre ljude, lijeili su, krstili i pouavali. Isus im je zapovjedio da idu samo izgubljenim ovcama Izraela. Takoer su morali traiti idove u poganskim gradovima, premda nisu suobraali s poganima, osim samo sa slugama idova. U Gazori, sjeveroistono od Jabes Galada, Andrija i uenici koji su ga pratili, morali su otkupiti iz ropstva idove robove, rtvujui za to sve to su imali. Upitae Isusa jesu li ispravno postupili, na to on odgovori potvrdno. Isus nije sve presluavao od onoga to su htjeli kazati. Mnoge od njih, dok su vatreno opisivali to im se dogaalo, Isus bi prekidao rijeima tipa: 'To ve znam.' Druge, koji su govorili jednostavnije i poniznije, dulje bi i sluao, te bi naredio tiinu, da opiu to im se dogodilo. Kad su ga oni koje je prije prekidao upitali, zato i njih nije pustio govoriti, Isus im odgovori pokazujui im razliku izmeu njihova govora i govora njihove brae. Isusu je esto prekidao njihove izvjetaje, priajui im prispodobe. Na primjer, o kukolju posijanu meu itom, te nakon to sve uzraste, o odvajanju i spaljivanju kukolja. Isus ree, da ono to je posijano nee sve uzrasti. Govorio je o otpadu uenika, te je prisutnim uenicima nagovijetao da se previe ne pouzdaju u svoja dobra djela, jer e i oni morati proi kroz teka iskuenja. Ponovo im je ispriao prispodobu o gospodaru koji je daleko otiao kako bi zadobio strano kraljevstvo. Svojim je slugama dao izvjesni broj talenata, za to e poslije traiti raun. Ova se prispodoba odnosila na vlastiti Isusov odlazak na Cipar, te na izvjetavanje dogaanja dok je bio odsutan, koje je sad sluao od svojih uenika. Dok je Isus govorio, esto bi se okretao sad jednom ueniku, sad drugom, kojem bi proitao misli, te bi mu rekao: 'Zato tako uzaludno razmilja?' ili 'Ne misli tako!' ili 'Tvoje su misli sad

krenule u krivom smjeru. Ovako razmiljaj, a ne onako!'. Isus je itao misli svojih sluatelja, te bi ih esto prekoravao. Kad je sat otkucao poetak abata, Isus s uenicima ode do sinagoge, a tamo su oko uionice ve stajali Farizeji. Isus proe pravo prema njima, a oni se odmah razmakoe. itanje je bilo o Rahabi i izvidnici koju je Joua poslao da izvide Jerihon. (Brojevi 13; 14 i Joua 2) Farizeji su bili bijesni, kako su oni to nazvali, na Isusovu drskost, te jedan drugome rekoe: 'Pustimo ga sad da govori. Veeras, ili kad zavri abat, odrati emo vijee, te emo pronai nain kako da ga uutkamo.' Isus je znao njihovu zavist, te im ree da su pijuni posebne vrste, jer nisu doli iznai istinu, nego da izdaju Njega i njegove sljedbenike. Isusov govor protiv njih bijae vrlo estok. Isus je takoer govorio o razorenju Jeruzalema, te o kazni koja oekuje one koji ne budu inili pokoru i koji ne budu priznali vlast Mesiji. U svoj je govor Isus ubacio i prispodobu o kralju iji je sin bio poslan u vinograd k nevjernim slugama. Farizeji se nisu usuivali prekidati ga. Sve su svete ene bile tamo, a sjedile su na posebnom mjestu odreenom za njih. To je popodne, na iskren zahtjev roditelja neke bolesne djece, Isus s nekoliko uenika otiao do Kafarnauma, te je obiao dvadesetak kua, to bogatih, to siromanih. Tamo je izlijeio mnogu djecu, i djeake i djevojice, od tri do osam godina starosti. Mora da je bolest bila neka vrsta epidemije, jer su sva djeca bila jednako bolesna. Boja koe im bijae ukasta, a grlo, obrazi i ruke nateeni. Stanje im bijae slino drugim bolesnicima, na primjer jaka temperatura. Na neku je djecu Isus poloio ruku, na bolesne dijelove tijela, druge je pomazao svojom pljuvakom, a na tree bi dahnuo. Mnoga su se djeca odmah ustala. Isus bi ih blagoslovio i predao roditeljima, s nekoliko rijei upozorenja. Za drugu bi djecu naredio molitvu, te odreenu njegu. Ovo je bilo za dobro i roditelja i djece. Kafarnaumska je trnica bila smjetena na jednoj uzvisini, a prema njoj su vodile etiri ulice. Isus je posjetio ovaj dio grada, te je uao u kuu

Ignacija, kojeg je ozdravio. Djeak je bio ljupko dijete, od oko 4 godine. Roditelji mu bijahu bogati. Bavili su se trgovinom mjedi i posua od bronce, jer sam takvu robu vidjela u dugim hodnicima. Prije par dana, Ignacijevi su roditelji molili Isusa da ih posjeti, jer je tad Isus ba ozdravio dijete njihovih susjeda, trgovca tepisima. Trnica je bila okruena arkadama, ispod kojih je bila izloena razna roba za prodaju. Usred trnice bijae fontana, a iza nje se izdizale dvije velike graevine. Na ova Isusova izljeenja, Farizeji su bjesnjeli. Trojica od njih uoe u dvorite ispred Pilatove kue. U trjemovima su bili naredani bolesnici, koje je Isus sad ozdravljao. Farizeji su morali proi kroz guvu. Tad se Farizeji obrate Isusu, sugerirajui mu da bi trebao prekinuti lijeenja, ne izazivati komeanje na abat, te izrazie elju da se raspravljaju s Isusom. Ali Isus se okrenu od njih, rekavi da nema nita s njima, te da ih on ne moe ozdraviti, budui su neizljeivi. Tu je veer Isus ponovo pouavao u sinagogi, jer su bile pobonosti zatvaranja abata. Govorio je o mrmljanju Izraelaca na vijesti, koje su donijele uhode poslane od Joue, o Obeanoj zemlji. Govorio je o kletvi koja ih je pogodila, na to su bili kanjeni lutanjem po divljini, te je samo njihovoj djeci bilo doputeno ui u Obeanu zemlju. Isus je stavio poseban naglasak na blagoslove i prokletstva, a pri tome je koristio estoke rijei. Kad Isus nastavi govoriti o onima koji krivotvore stvari koje se odnose na Kraljevstvo Boje, o onima koji nikada u nj nee unii, o nepriznavanju Mesije, o kazni koja e pogoditi Jeruzalem i cijeli Izrael, tad se popee dva Farizeja na katedru i poee komentirati neke odlomke iz dananjeg itanja. itanje bijae o tome kako je Bog u divljini zapovjedio Mojsiju, da cijeli narod kamenuje izvjesnog ovjeka, jer je na abat skupljao granje za potpalu. (Brojevi 15, 32-36) Ovaj su odlomak Farizeji navodili kao argument protiv Isusovih lijeenja na abat. Isus im odgovori, pitajui ih jesu li potrebe i zdravlje sirotinje drvo za potpalu. Zar nije njihovo licemjerje, njihova beivotnost i neprilagodljivost prikladnija za potpalu. A

traenje sablazni u ozdravljanju sirotinje, te nemilosrdno ispitivanje greaka ljudi, od strane onih koji u svome oku imaju gredu, nije skupljanje granja za potpalu, niti je pripremanje hrane za njih, nego je to bacanje kolaca meu noge na stazi istine, kako bi koristili te kolce za destiliranje otrova nesloge i progonstava. Zar nije dozvoljeno primiti na abat, ono to molimo za abat, te dati to drugima na isti taj abat, ako to posjedujemo? Tad Isus objasni odlomke iz Zakona koji su opisivali fiziki rad. Ree, bilo je sve zabranjeno na abat, osim izvravanja duhovnih vjebi. Kako bi abat mogao braniti izljeenje bolesnika, budui su takva izljeenja posveenje abata? Na ovakav je nain Isus pobijao Farizeje, te ih zbunjivao, da su ostajali bez rijei. Neki od njegovih sluatelja bijahu potreseni njegovim objanjenjima. Potiho su raspravljali ono to su uli, dok su drugi jedni drugima doaptavali: 'Da! To je On! On je Mesija! Nijedan ovjek, nijedan Prorok ne pouava na taj nain!' Ljudi su meusobno izmjenjivali znaajne poglede, jer su se openito radovali nad ponienjem Farizeja. Neki su meutim ostali tvrdokorna srca, te su se zdruili s Farizejima u traenju sablazni.

Kad se u Kafarnaumu skupilo oko petnaestak uenika, Isus iz povede do gore kraj Betsaide, gdje ih je pouavao o blagovanju njegova mesa (Tijela) i o pijenju njegove Krvi. Tad se njegova pouka okrenu k njihovoj vlastitoj misiji i djelovanju, te plodovima koji e iz toga proizai. Bijahu tamo prisutne i svete ene. Isus je ispriao parabolu o vinogradarima. Pohvalio je i ohrabrio uenike, te ih blagoslovio, drei im ruke iznad glava, a uenici su se opet napunili snagom i hrabrou. Toga dana naveer, Petar, Jakov stariji i Matej, zajedno s nekim od prvih Ivanovih uenika, otioe pozdraviti Isusa kod kue njegove Majke. Petar je plakao od sree. Tijekom zajednikog obroka Isus ponovo ispria prispodobu o ribaru, o 570 riba i njihovu prijenosu u dobru vodu, istu onu priu koju je ispriao u Miaelu, kao i Kafarnaumu, pred svetim enama i

uenicima. Na isti su nain esto prepriavane i sve ostale parabole, koje je Isus stalno tumaio na razne naine. Sutradan Isus s apostolima i uenicima sie do obale. Petrova je velika laa bila privezana skupa s Isusovom. Bijahu usidrene malo podalje od obale. Isplovie na puinu bez vesala i kormila, jer je Isus htio nasamo razgovarati s uenicima, bez da ih narod smeta. Dan je bio predivan. Rairili su jedra da im prave hlad, a nisu se vratili sve do mraka. Petar je bio gorljiv za prianje, pa je opisivao s izvjesnom spokojnou to im se sve dogodilo i koliko su dobra uinili. Isus se okrenu k Petru, te mu ree da uuti. Petar, koji je toliko ljubio svoga Gospodina, odmah ga poslua, pa sa aljenjem uvidi da je bio prerevan u govoru. Juda je gorio od elje da se pohvali, premda jo nije dobio priliku to iznijeti. uvao se da ga drugi ne ismiju, vie nego od straha da ne bi zgrijeio. Kada razmatram Isusovo javno djelovanje i njegova putovanja sa svojim apostolima i uenicima, esto mi se namee jedan zakljuak, da kad bi sad Isus doao meu nas, imao bi jo veih neugodnosti nego li je tada imao. Kako su samo slobodno On i njegovi uenici mogli ii okolo pouavati i lijeiti! Na stranu s Farizejima, koji su bili tvrdoglavi i tati, nitko drugi im nije postavljao stupice ili ih sprjeavao u tome. ak ni Farizeji nisu znali kako da se odnose prema Isusu. Ustvari, oni zaista nisu znali da je stiglo vrijeme Obeanja, u kojem e se Prorotva obistiniti, a u Isusu su vidjeli neto neodoljivo, neto sveto i udesno. Kako sam ih samo esto viala kako sjede i prouavaju Proroke i drevne komentare o njima! Ali, nisu nikada pristajali na ono to bi proitali, jer su oekivali sasvim drugaijeg Mesiju nego li je Isus. Mislili su da e Isus biti njihov prijatelj, jedan od njihove sekte, pa se jo uvijek nisu usudili riskirati ii protiv njega. ak su i mnogi uenici mislili, da Isus mora da posjeduje neke tajne moi, moda savez s nekim kraljem okolnih naroda. Zamiljali su da e se jednog dana Isus uspeti na tron u Jeruzalemu, sveti kralj svetog naroda, pa e i oni sami dobiti prikladne poloaje u njegovu kraljevstvu, te e i oni tako

postati sveti i mudri. Isus im je na trenutak dopustio da urone u ovakve misli. Drugi su gledali na sve ove dogaaje malo duhovnije, premda nisu mogli tako daleko pojmiti, da bi zamislili ponienje i raspee. Ali, vrlo malo njih se ponaalo poput djece, da su posjedovali svetu ljubav i nadahnua Duha Svetoga. Kad su se napokon svi apostoli vratili iz svojih misija, posljednji su stigli Toma, Ivan i Bartolomej. Isus sa svima njima ode do Kane, a tamo su dola i sedamdesetorica uenika, kao i svete ene iz Kafarnauma. Na jednoj uzvisini u sreditu grada bijae katedra, s koje je Isus pouavao. Isus je govorio o svojoj misiji i o njenu ispunjenju. Ree, da nije doao na ovaj svijet da uiva u komforu i zemaljskim slastima, pa je smijeno oekivati od njega ita zemaljsko, do li ispunjavanja volje Njegova Nebeskog Oca. Isus je govorio vatreno i prijetei, najiskrenije zaklinjui svoje sluatelje da ne napuste put spasenja i vrijeme milosti. Ponovo ukaza na ispunjavanje Prorotava. Uenje mu bijae tako udesno, tako impresivno, da su ljudi u Kani jedan drugome govorili: 'Vie je od Proroka! Nitko u Izraelu dosada nije ovako govorio!' U Kani u kui mladenkina oca (iz svadbe u Kani), bijae prireena gozba, gdje je pozvana i gradska sirotinja, koju su nahranili i darovali. Isus je s apostolima posluivao. Pri kraju gozbe, Isus ispria parabolu o mudrim i ludim djevicama, objanjavajui je svojim sluateljima, a govorio je i o skorom dolasku Zarunika. Gozba je bila neka vrsta spomendana svadbe u Kani, jer su sada svi opet bili skupa, prijatelji, uenici, apostoli i Isus. Kua je bila okiena vijencima sa cvijeem, a posude za vodu, iz prvog uda, bijahu ponovo u upotrebi. U svadbenu sobu uoe djeca s vijencima na glavi, svirajui instrumente. Bartolomej, Natanel Kased i neki uenici, izrekoe neke divne rijei, koje su se odnosile na duhovnu svadbu due s Bogom.

Iz Kane Isus s apostolima i uenicima ode na goru pouavanja kraj Gabare. Ili su sporo u skupinama, te su esto zastajkivali oko Isusa da bi uli njegove rijei. Isus je bio vrlo ljubazan prema njima, te im se esto obraao rijeima: 'Moja ljubljena djeco!' Zapovijedi im da opiu svoja iskustva, da kau kako im je. Prvi su govorili apostoli. Prethodnih dana su iznosili neka svoja iskustva, premda nisu rekli sve. Sad je svatko govorio to mu se dogodilo, a svi su sluali. Isus im je tako ljubazno govorio: 'Moja draga djeco, sad e se vidjeti tko me voli, a u meni moga Nebeskoga Oca. Sad e se vidjeti tko je govorio rijei spasenja, te izvodio izljeenja po mojoj volji, ne po svojoj, ili zbog neke ispraznosti.' Na to oni poee iznositi svoje doivljaje: prvo, apostol, pa nakon njega uenik koji ga je pratio. Ovo se sve odigravalo na nekom brdu, koje bijae oko dva sata od gore propovijedi, te dva sata od Kane. Ljudi su se penjali na ovo brdo radi pogleda, koji je u ovim krajevima bio nekako skuen. Petar je poeo revno iznositi razne vrste opsjednua koja su mu stala na put, njegov nain postupanja s njima, te kako se sotona povukao pred njim, kad mu je zapovjedio u ime Isusovo. U tom entuzijazmu, opet je zaboravio prijekor koji je dobio na palubi lae. Opet je bio sav vatra i ar. Ree da je u krajevima Gergase, vidio par opsjednutih, koje neki uenici nisu mogli osloboditi od demona. Tu je nabrojao nevjerne uenike, a meu njima dvojicu Gargeana, koji bijahu i sami opsjednuti. Ali on, Petar, lako se obraunavao s avlima. Oni su mu se odmah pokoravali. Isus ga uutka pogledom. Tad Isus podie oi k nebu, dok su ga ostali promatrali bez daha s iekivanjem, te ree: 'Vidio sam sotonu kako pada s neba, kao munja.' A taj isti tren, ja sam ugledala arki plamen kako se kovitla i hita kroz zrak. Isus prekori Petra zbog njegova pretjerana ara, kao i ostale, jer su u mislima ili u rijeima imali duh hvastanja. Isus ree, trebali biste djelovati i initi u Moje ime i po Meni, u vjeri i poniznosti, nikad ne gajei pomisao da je bolji od nekog drugog. Isus ree: 'Gle, dajem vam mo da gazite zmije i

korpione, i svu mo neprijateljsku, a pri tom vam se nita nee dogoditi. Ali ipak, vie se radujte, ne zbog toga to vam se demoni podvrgavaju, nego zbog toga to su vam imena upisana u nebesima.' Nekoliko ih je puta Isus ljubazno opomenuo rijeima: 'Draga djeice', te bi posluao izvjetaje ostalih. Toma i Natanel su primili prijekor radi nekog nehaja, zbog kojeg su bili krivi, ali taj je prijekor izreen s velikom ljubavlju i iskrenou.

Dok je stajao na brdu, Isus je izgledao kao da je uronjen u radost, ozbiljnost i nebesko, a ruke je podigao k nebesima. Vidjela sam ga okruena briljantnom svjetlou, koja je padala na nj, kao proziran oblak svjetla. Bio je savreno zanijet, te u ovoj iznimnoj radosti, povika: 'Tebi se ispovijedam Oe Nebeski, Gospodaru neba i zemlje, jer si skrio te stvari od uenih i mudrih, a otkrio ih malenima. Da, Oe tako se Tebi svidjelo. Sve stvari mi je dao moj Otac, te nitko ne pozna Sina doli Otac, i nitko ne pozna Oca doli Sin, i oni kojima e Sin otkriti!' Tad se okrenu uenicima, te ree: 'Blaene oi koje vide to vi gledate! Jer kaem vam, mnogi su Proroci i kraljevi udjeli gledati ovo to vi gledate, ali nisu, te uti ovo to vi sluate, ali nisu mogli.' Kad su stigli na goru koja je iza Gabare, Isus odra detaljnu propovijed o svemu to su mu apostoli ispriali u izvjetajima. Isus je u njih ulio znanje o mnogim stvarima, kojeg oni jo nisu ni poznavali, te im je ukazao gdje su grijeili ili djelovali s manjom odlunou. Rasvijetlio im je razne vrste opsjednua i pouio ih kako bi se demoni trebali izgoniti. Govorio je o svemu to e im se jo dogoditi, o svojoj vlastitoj misiji, te o skorom njenom ispunjenju. Rekao im je da e im ubrzo dopustiti da se vrate svojim kuama, da se malo odmore, nakon ega e opet otii u misije, pouavati, te iriti Kraljevstvo Boje. Zahvalio im je na njihovoj marljivosti i poslunosti, te se s njima vratio do Kafarnauma, gdje su stigli kad je ve pao mrak. Tamo na gori, osim apostola i uenika, bijahu i mnogi drugi.

Na abat je Isus pouavao u sinagogi u Kafarnaumu o Samuelovoj rezignaciji sudake slube. Isusove rijei bijahu ozbiljne i otre. Farizeji su se osjetili pogoenima, ali, poto nisu mogli zamijetiti nita krivo u Isusovim rijeima, s ime bi ga optuili, prekorili su ga nekim triarijama koje su zamijetili u djelovanju njegovih uenika. Rekli su da njegovi uenici rigorozno ne opsluuju post, te da ak trgaju klasje na abat, te beru usputne plodove i jedu ih. Rekoe da su grubi i neisti u odijevanju, da ulaze u sinagoge u pranjavoj putnikoj odjei, te da ne peru ruke prije obroka. Na to Isus Farizejima estoko odgovori, nabrajajui njihove prijestupe i vladanje, nazvavi ih zmijskim okotom, koji na druge tovare terete koji oni sami nee nositi. Time je aludirao na njihove abatske etnje, njihovo tlaenje sirotinje, njihov nepoten odnos prema desetini, njihovo licemjerje. Farizeji su plamtjeli, a Isus nastavi, da trae trun u oku svog blinjeg, dok sami imaju gredu u oku. Isus zavri govorei da e nastaviti svoje putovanje, svoje pouavanje i lijeenja, sve dok ne doe as za njegov odlazak s ove zemlje. Dok je Isus iznosio ovu otru propovijed, izmeu Farizeja ustade jedan mladi i prie Isusu, podie desnicu prema nebu i zavapi: 'Istina, ovo je Sin Boji, Svetac Izraelov!', te nastavi u zanosu vikati hvale za Isusa. Incident je izazvao veliku strku i uzbuenje u cijeloj sinagogi. Dvojica starijih Farizeja zgrabie mladia za ruke i odvukoe ga van sinagoge. On je sveudilj cijelo vrijeme vikao hvale za Isusa, koji je u meuvremenu nastavio sa svojom propovijeu. Kad je bio van sinagoge, mladi je glasno i estoko vikao da izlazi iz Farizejske sljedbe. Kad je Isus napustio sinagogu, mladi ga doeka i baci se nice pred njega, te ga iskreno zamoli da ga primi meu uenike. Isus iznese uvjet da e morati ostaviti oca i majku, da sve to ima mora dati sirotinji, da mora uzeti svoj kri i krenuti za njim. Tad neki uenici, a meu njima bijae i Mnason, uzee mladia sa sobom.

Tu je veer u sinagogi Isus zakljuio abatske pobonosti. U sinagogu je doao s uenicima i apostolima malo prije nego uobiajeno, kako bi svi mogli uti to ima kazati svojim sljedbenicima i da shvate, da nema potrebe da pouava u tajnosti. U ovoj je propovijedi Isus pouavao uenike da se uvaju Farizeja i lanih proroka, zapovjedivi im da budu budni, te im je ispriao prispodobu o dobrim i vjernim slugama, kontrirajui im lijenim slugama. Budui je Petar za vrijeme poduke, postavio pitanje, odnose li se njegove rijei na sve ljude ili samo na uenike, Isus se sad obrati samo njemu. Govorio je o Petru kao da je on gospodar kue, nadglednik slugu, koji nagrauje dobrog slugu, te istovremeno estoko kori lijenog, koji ne ispunjava svoje dunosti. Isus je nastavio pouavati sve dok Farizeji nisu doli kako bi zatvorili abat, te kad Isus zaeli ustupiti im mjesto, oni mu se vrlo ljubazno obrate rijeima: 'Rabi, bi li nam htio objasniti itanje', te mu prue svitke Pisma. Na to je Isus pouavao, na tako impresivan nain, o Samuelovoj abdikaciji sudake slube. Citirao je Samuelove rijei kad je odstupao od slube 'Star sam i sijed', te im objasni na tako zoran nain, da su Farizeji jasno uvidjeli da govori o njima. Isus je rekao neto kao: 'Toliko dugo sam s vama, da ste se ve umorili od mene! Vi stalno ponavljate svoje optube, ali, ja sam uvijek isti.' Samuelova pitanja narodu, 'Jesam li poinio kakvu nepravdu prema vama? Jesam li ikome uzeo vola ili magare? Jesam li ikoga ugnjetavao?', Isus je citirao kao da ih postavlja sam Bog i Njegov Poslanik. Isus jasno ree, da ovakva slina pitanja narodu ne mogu postavljati pismoznanci i Farizeji. Mrmljanje Izraelaca za kraljem, jer su eljeli da se s njima vlada kao kod poganskih naroda, te njihove reakcije na Sudce, oznaava, ree Isus, njihovo pokvareno oekivanje zemaljskog kraljevstva, kralja i Mesiju okruena velianstvom, s kojim bi mogli provoditi ivot uivanja i komfornosti. A pravi Mesija e umjesto toga okajati njihove grijehe i

nerede, svojim vlastitim trudom, patnjama, pokorom i zadovoljtinom, te e ih sve omotati, sa svim njihovim prljavtinama i porocima, u svoj bogati kraljevski plat, te e ih ak i nagraditi za njihove zloine. Taj isti Samuel, nije propustio moliti za narod, da bi pomou njegove molitve prouzroio na nebu iznad naroda sijevanje munja i tutnjavu gromova. To Isus objasni kao djelo Boje suuti za dobre. Isus ih uvjeravae da e Poslanik Boji, kojega bi oni trebali prihvatiti, biti odbaen, a i On e moliti svoga Oca milost za narod, i to sve do kraja svijeta. Grmljavina i kia znae uslianu molitvu, te ih Isus objasni kao sliku znakova i udesa koji e pratiti Bojeg Poslanika, kako bi podigao i obratio dobre. Oni i njihov kralj, kao to je rekao Samuel, nai e milost u Boga, ako budu ili pred Njim, a On ih nee odbaciti. Tad Isus potvrdi narodu da e dobri primiti pravdu i milost znanja, ali protiv zlih, Samuel e ustati da im sudi. Nakon toga, Isus progovori o Davidu i njegovu pomazanju kao kralja, nasuprot aula, o odvajanju dobrih od zlih, te o nestanku aula i njegove obitelji. Farizeji nisu proturjeili Isusu u sinagogi, da se ne bi dodatno osramotili pred narodom (u takvim je sluajevima uvijek bilo tako). Meutim, rijeili su napasti ga na gozbi na koju su pozvali Isusa, apostole i dio uenika. Gozba je bila prireena u otvorenoj dvorani kue koja je pripadala upravitelju sinagoge, a tamo bijae bar dvadesetak Farizeja. Prije nego su sjeli za stolove, jedan od njih postavi pred Isusa veliki lavor vode, pitajui ga zar se nee oprati, pa nastavi govoriti o svetosti starih Izraelskih obiaja i zapovijedi, te pozva Isusa i njegove sljedbenike da ih obdravaju. Ali Isus ga prekori. Ree mu da je providio njegov trik, pa ne eli nikakve vode od njega. Kad su posjeli za stol, poee se raspravljati s Isusom o njegovoj propovijedi. Ali, Isus ih je uvjeravao i pobijao na takav nain da su mnogi postali potpuno bijesni, a nekolicina drugih bijae toliko preplaena i potresena, da su tijekom rasprave etali gore dolje po zbornici, a tuce se

njih povuklo od svojih tvrdoglavih kolega. Tako se broj Isusovih neprijatelja smanjio. Jedan od nazaretskih mladia, onaj koji je tako esto, ali uzaludno, molio da bude primljen meu uenike, bijae takoer u zbornici, pa opet istupi pred Isusa s pitanjem: 'Uitelju, to moram initi da zadobijem ivot vjeni?' Tad nastupi prizor zabiljeen u Evanelju (Luka 10, 25-37), a Isus opet ispria priu o milosrdnom Samaritancu. U meuvremenu su Farizeji prekoravali Isusa to ne primi ovog mladia meu uenike. Rekoe, to mora da je stoga jer je mladi obrazovan, pa kao Isus ga ne moe tako lako utiati, kao to moe ostale. Farizeji opet optuie uenike radi nepravilna vladanja, radi neistoe, radi trganja klasja na abat, radi skupljanja usputnih bobica, radi blagovanja u neredovitu uru, i radi mnogih slinih triarija. Takoer su posebno optuili i Petra, da je skitnica i kavgadija, da je kao njegov pokojni otac. Isus je branio uenike. Ree, oni stvarno mogu biti radosni, sve dok je Zarunik s njima. Nakon ovih rijei, Isus se povue, te proe kraj prelijepa groblja, koje bijae kraj sinagoge, u smjeru Jairove kue i Betsaide. Isus je molio do iza ponoi, a nakon toga je otiao do kue svoje Majke. Farizeji su unajmili neki ljam, da gaaju Isusove uenike kamenjem, ali Bog ih je titio. Farizeji nisu znali gdje je Isus otiao. idovi koji su se doselili u Palestinu s Cipra, isprva su ivjeli u spiljama, ali se njihovo naselje postupno razvilo u grad, kojeg su nazvali Eleuteropolis. Grad je bio smjeten zapadno od Hebrona i nedaleko Samsonova zdenca. Vie su puta idovi pokuali razoriti ovaj grad, ali nakon svakog napada, itelji bi se opet vratili. Spilje su bile ispod grada, tako da su ljudi u vrijeme progonstva pobjegli u njih. U prvim progonstvima, koje se dogodilo negdje kad je Stjepan kamenovan, kad je rastjerana kolonija izmeu naselja Ofel i Betanije, Merkurija je izgubila ivot. Ljudi su iz ove kolonije esto ili do Cenakula i do crkve kraj bazena Betsaida, kako bi tamo donijeli svoje

darove i prinose, a kad je Ofel razoren, pobjegli su u Eleuteropolis. Prvi biskup ovog grada bijae Josip Barsaba, sin Marije Kleofine i njena drugog mua Sabasa, a tijekom progonstva bijae razapet na stablo. 25. Isus pouava nove uenike o molitvi i o osam blaenstava Sutradan rano ujutro, Isus ode iz Marijine kue s najnovijim uenicima, koji jo ne bijahu instruirani. Prijeoe cestu koja vee Kafarnaum i Betsaidu, te otioe na goru pouavanja, odakle je Isus ve jednom otposlao apostole na njihove pojedinane misije. Ve su bili tri sata udaljeni od Kafarnauma. Usput su naili na Mnasona i neke druge uenike, koji bijahu s obraenim Farizejom iz Tanaha kraj Naima. On bijae vrlo oduevljen izljeenjem Farizeja u Tanahu, a jo i vie Isusovom zadnjom propovijeu na gori kraj Gabare. Na gori apostolskih misija, bijae dobro smjeteno i zasjenjeno mjesto za odravanje poduka. U podnoju gore bijae duga koliba u kojoj ivljae deset jadnih paralitiara, koji bijahu iz okolice. Udovi im bijahu strano izvijeni. Za njih su se brinuli okolni pastiri. Isus ih ozdravi i poui. Ovdje na gori u osami, uenici zamolie Isusa da ih opet podui kako da mole. Isus to i uini, ponovivi im Oena, a svaki zaziv je dugo objanjavao, oslikavajui ga istim primjerima koje je ve prije navodio. Na primjer: o ovjeku koji treba kruha, te neprestano kuca na prijateljeva vrata, koji mu zasigurno nee dati tipavca. Isus je iznio i sve druge lijepe primjere, koji su pokazivali kako treba ustrajavati u molitvi, koje pokazuju efikasnost molitve i oinski odnos koji postoji izmeu Oca i ovjeka. Isus je pouavao sve svoje uenike na isti nain, neprestano je ponavljao iste poduke nevjerojatnom strpljivou i skrivenim 'bolima', koji mora da su se pojavljivali zbog neprestanog prianja istih poduka na raznim mjestima. Isus je poduavao ove uenike, ba kao to otac poduava djecu, ispitujui ih nasamo o objanjenjima koja je on dao, ispravljao ih, te ponovo objanjavao ono to nisu shvatili. Najzad Isus ponovo prijee cijelu

molitvu Oenaa, te objasni rije Amen, ba onako kako je prije objanjavao na Cipru. Isus je rekao da ova rije u sebi nosi sve, da je to poetak i kraj molitve. Dok je Isus govorio, dooe par nekih ljudi i nekoliko Farizeja iz Betsaide Julije, te pozvae Isusa da ih posjeti, to Isus i prihvati. Kad je Isus s uenicima krenuo za Betsaidu, uputie se na jug, k mostu preko Jordana. Usput na ovoj strani Betsaide dooe do jednog gostinjca, gdje je Isusa ekala njegova Majka, udovica iz Naima, Lea i dvije druge ene. ekale su ga kako bi se oprostile i ispratile ga, jer je Isus iao pouavati na drugu stranu Jordana. Marija je bila jako alosna. Nasamo je razgovarala s Isusom, a pri tome je lila suze, molei ga da ne ide u Jeruzalem za Blagdan posveenja Hrama. Marija je moleivo govorila, na tako ljubazan nain, da sam osjeala, da je svojom svetou zasigurno spoznala svetu sudbinu svoga Sina. Isus je ohrabri i privi na svoje grudi, njeno i ljubazno je tjeei. Isus joj ree da on mora ispuniti svoju misiju, na koju ga je Njegov Otac poslao i zbog koje je i ona postala njegovom Majkom, te da mora nastaviti biti jaka i hrabra, kako bi ojaala i pouila druge. Tad Isus pozdravi druge ene, blagoslovi ih, pa se one vratie u Kafarnaum, dok je on s uenicima otiao prema Betsaidi-Juliji, gdje su ga primili Farizeji. Osim domaih Farizeja, bijahu tamo i neki iz Peneje, jer je danas bila neka vrsta blagdana, posveena sjeanju na spaljivanje zle knjige koju su napisali Saduceji. Farizeji protiv Isusa iznesoe svoje stare pritube. Kad je taman zauzimao svoje mjesto za stolom, jedan od njih ga uhvati za ruku, rekavi mu kako je zapanjen da ovjek koji tako dobro pouava, moe biti tako nehajan za svete drevne obiaje, kao na primjer, ne oprati ruke prije jela. Isus mu odgovori da Farizeji iste vanjtinu aa i tanjura, ali u unutranjosti su puni prljavtine. Na ovo Farizej odgovori pitajui ga, kako poznaje stanje svoje vlastite unutranjosti. Isus odgovori, da Bog koji je stvorio vanjtinu, stvorio je i nutrinu, a da On (Isus) to moe jasno pregledavati (skenirati). Uenici odvukoe Isusa ustranu, molei ga

da ne govori tako vatreno, jer bi mogli biti ubijeni, a Isus ih prekori radi njihova kukaviluka. Tu je veer Isus pouavao u sinagogi, ali nije izvodio lijeenja, jer su Farizeji zastraili narod. Bili su vrlo bahati, a ovdje su imali neku vrstu visoke kole. Isus krenu iz Betsaide-Julije sjeveroistono k gori na kojoj se dogodilo umnoavanje kruha, udaljenoj oko sat i pol hoda. Tamo nae okupljene sve apostole i uenike s mnotvom naroda iz Kafarnauma, CezarejeFilipove i drugih mjesta. Isus je pouavao o osam blaenstava 'Blagoslovljeni ste kad vas mrze i progone radi Sina ovjejega'. Pouavao je i o odlomku 'Jao bogataima, onima koji su krcati zemaljskim dobrima, jer su u njima ve primili svoju nagradu. Ali, to se vas tie, radujte se radi nagrade koja vas eka.' Isus je govorio i o soli zemlje, gradu na gori, svijetlu na svijenjaku, ispunjavanju Zakona, skrivenim dobrim djelima, skrivenoj osobnoj molitvi, te o postu. O postu je Isus rekao da ga treba provoditi radosno, pomazanom glavom, a ne da se pretvori u ceremonijalnu paradu alosti. Isus nastavi govoriti o blagu na Nebesima, slobodi od zemaljskih bogatstava, nemogunosti da ovjek slui dva gospodara, o uskim vratima i irokom putu, ravom stablu sa svojim ravim plodovima, mudrom ovjeku koji je izgradio kuu na tvrdom terenu, te budali koji gradi na pijesku. Ova je propovijed trajala preko tri sata. Tijekom nje narod je jedanput siao u podnoje gore, kako bi neto prigrizao. Ali, Isus je nastavio propovijedati apostolima i uenicima, nagovarajui ih da obdravaju sve ovo to im je govorio. Govorio im je da vjeruju, da imaju povjerenja i ustrajnosti.

Sutradan se broj njegovih sluatelja popeo na nekoliko tisua. Isus je opet pouavao na gori. to se tie karavana koje su prolazile ovim krajem, bijae tu ljudi iz raznih krajeva drave, kao i mnotvo bolesnika i opsjednutih. U prisutnosti naroda Farizeji nisu dolazili raspravljati se s Isusom, premda su tijekom propovijedi dobili par estokih istinskih ukora. Isusova udesa bijahu tako manifestirajua, a narod je bio njime oduevljen, da Farizeje nije htio ni uti. Narod je sa sobom ponio hrane, pa su posjedali na tlo kako bi blagovali. Meu izlijeenima bijae i slijepac iz Jerihona, koji je usto bio i hrom. Jedan od uenika je izlijeio hromost, ali nije mogao povratiti vid. ovjek je bio Manahejmov roak. Manahejm ga je i doveo Isusu, koji mu povrati vid. Isus je nove uenike, koje je zadnjih dana poduavao kao djecu, pitanjima i odgovorima, sad je poslao dva i dva u misije, rijeima: 'aljem vas kao ovce meu vukove.' Jedan od neaka Josipa Arimatejskog doe tamo iz Jeruzalema, s vijeu da je Lazar obolio. Isus je sa sobom zadrao samo apostole Petra, Jakova, Ivana, Mateja i neke uenike. S njima ode do Matejeve carinarnice, a odatle do mora, do Dalmanute. Poslije sam ga vidjela u gradu Edrai, gdje je na abat pouavao. Odatle je otiao do Levitskog grada Bosre, te najzad do Nobaha. U Nobahu, van poganske etvrti grada, ivljae kolonija iskrenih Rehabita. Kad su se vratili iz babilonskog suanjstva, naoe da su njihov grad zauzeli pogani, ali ga oni preotee i tamo se nastanie. Njegovali su nevjerojatnu mrnju prema Farizejima i Saducejima, koje su izbjegavali to je mogue vie. Bavili su stoarstvom, a vodili su rigorozan ivot. Nisu pili vina, osim na neke blagdane. Strogo su se pridravali slova Pisma. Isus ih je na to ohrabrio, te im je odrao propovijed o duhu takva ivota. Bili su vrlo ponizni, a sve to im je Isus rekao, dobro su prihvatili. Mnogi bijahu krteni, a meu njima i neki pogani, te velik broj opsjednutih bijae osloboen od zloga. Tu je bila cijela bolnica puna tih jadnika. Ovdje su pouavali i lijeili i Petar, Jakov i Ivan. U ovom mjestu, Isus se nije susreo s

nikakvim otporom, nego je susreo veliku koliinu dobra. Odsjeo je u gostinjcu blizu sinagoge. Nobah bijae slobodan grad, koji premda je pripadao Dekapolisu, bijae samostalan u vladanju. Iz Nobaha Isus ode pet sati na jugozapad, do jednog predivnog pastoralnog naselja zvanog 'Polje Jakovljeva mira'. Ono crpe ime iz injenice, da se ba ovdje, kada se vratio u Palestinu, progonjen od Labana, po prvi puta Jakov ulogorio (Postanak 31, 25 itd.). Planinski lanac Gilead zapoinjao je u ovom polju. Pastiri ovoga naselja bijahu potomci Eleazara, Abrahamova sluge, koji je doveo Rebeku za enu sinu svoga gospodara, tj. Izaku. Meu njima bijahu i neki iz potomstva onih ljudi koje je Melkisedek oslobodio od Semiramidine tiranije, te ih naselio u ovim krajevima. Poslije su se pomijeali s Eleazarovim potomcima. Ovdje su bila tri lijepa zdenca. Bijahu u podnoju jednog prekrasnog brda, a posvuda po brdu, kao u nekom zelenom bedemu, bijahu ukopane fino hladovite pastirske nastambe. Iz daljine su izgledale kao neke planinske terase. Najstariji i najdiniji pastiri stanovahu na brdu, na ijem se vrhu takoer nalazila katedra za pouavanje. Posvuda uokolo bijahu ograeni panjaci, za deve, magarce, ovce, svako je blago imalo svoje panjake, a blizu zdenaca bijahu rezervoari iz koji je stoka pila. Pastiri su boravili kraj zdenaca, pod atorima koji bijahu postavljeni na vrstom tlu. Bijae tamo i dugi drvored stabala duda, ali najljepe bijae duga etnica, duga oko 200 koraka, okruena s obje strane stupovima, po kojima se penjala kao loza, s obiljem plodova, neto kao tikvasta oblika. Ova je etnica vodila od brda do Selhe, pa je inila kao jedna dugaka sjenica. Prije par dana itelji su slavili blagdan u spomen na osloboenje njihovih predaka od Semiramidine tiranije. Svi su pohodili sinagogu u Selhi, a odande su uitelji dolazili amo pouavati narod. Naselje je smatrano

svetim po cijeloj okolici, a na njega je narod gledao kao na Jakovljev spomenik. Ovdje se gostoljubivost naveliko izvravala. Na primjer, za neku sitnicu, itelji bi ugostili arapske karavane i sve druge strance, smjestili bi ih i brinuli se za njih. Oko podne, Isu s trojicom apostola stie do jednog zdenca, gdje su najstariji pastiri oprali Isusu noge i ponudili ga voem, medom i kruhom. Isusa su ovdje oekivali, pa je tako dolo mnotvo bolesnika ili su amo donijeti. Sve su ih smjestili u jednoj velikoj zgradi na vrhu brda. Isus ih izlijei. Skupilo se skoro 4 000 tisue pastira, zajedno sa enama i djecom kako bi pozdravili Isusa. Isus im odra propovijed na brdu, govorei im najveom jednostavnou i povjerenjem. Isus ih podsjeti na karavanu Trojice Kraljeva, koji su se prije 32 godine odmarali u ovom mjestu. Tad Isus progovori o zvijezdi koja se pojavila od Jakova, o kojoj je Balam prorokovao, te o novoroenom Djetetu, kojega su Magi doli potraiti. Isus progovori o Ivanu, njegovu uenju i svjedoanstvu, te zakljui, rekavi da je obeani Mesija, Utjeitelj i Spasitelj meu Izraelcima, ali oni ga nee prepoznati. Isus im takoer ispria i prispodobe o dobrom pastiru, posijanom sjemenu, etvi, jer je u ovom kraju bila etva plodova, ali i ita, iji su klasovi bili najvei u dravi. Isus im ispria i o pastirima kraj Betlehema, koji su ak i prije Kraljeva pronali Dijete, a to su im aneli priopili. Ljudima se Isus jako svidio, te mnogi zaeljee ostaviti sve i slijediti ga, samo da imaju taj uitak da ga stalno sluaju. Ali, Isus ih savjetova da ostanu doma i prakticiraju to ih je poduavao. Iz Selhe, koja je bila skoro sat sjevernije od ovog mjesta, dooe glasnici s pozivom da ih Isus posjeti. Isus to i uini. Ode tamo sa svojim uenicima, a bio je sveano doekan na gradskim vratima od strane uitelja i djece u procesiji. Isus ode u sinagogu, gdje je poduavao, a govorio je o Ivanovu

svjedoanstvu. Mnogi od njegovih sluatelja bijahu krteni i izlijeeni. Djeca su primila Isusov blagoslov. Iz Selhe, Isus sa svojim uenicima ode sat i pol do takozvanog Davidova puta, koji se protezao zavojito izmeu brda. Ova je put bio dubok, kao neki jarak, a ponekad je voda tekla njime. Put je prolazio samotnim brdima, a na nekim mjestima bijae opskrbljen sijenom i krmivom za deve, kao i eljeznim prstenjem za vezanje ivina. Kad je prolazio ovom zemljom, Abraham je na ovom putu vidio natprirodno svjetlo, te je imao viziju. Kad je David, savjetovan od Jonatana, traio sigurno sklonite za svoje roditelje u regiji Misfe (Kraljevi I, 22, 3), ovdje je legao skriven sa svojih tri stotine ljudi, pa je odatle ovaj put dobio ime 'Davidov put'. Ovdje je David dobio od Boga proroku viziju u kojoj je vidio karavanu Trojice Kraljeva, te je uo, kao da su se Nebesa nad njim otvorila, melodino pjevanje, kojim se proglaavahu hvale obeanom Utjeitelju Izraela. Nakon neke bitke i Malahija je morao bjeati, pa je slijedio misteriozno svjetlo koje ga je dovelo u ovaj kraj, gdje se leei sakrio neko vrijeme. Tri Kralja koja su jaui svoje deve, nakon to su napustili granice Selhe, uoe na ovaj put, a sili su pjevajui slatke himne zahvalnosti. Tad su nastavili du obale i stigli do mjesta nasuprot Koreje, gdje su preli Jordan i idui kroz pustinju iza Anatota, stigoe u Jeruzalem. U Sveti su grad uli kroz ista vrata kroz koja je prola Marija, kad se onomad penjala iz Betlehema radi svog ienja. Od 'Davidova puta' Isus skrenu k malom mjestu zvanom Tantija. Tu Isus odmah ode u sinagogu, te pouavae, o Balamu, Jakovljevoj zvijezdi, nekim odlomcima iz Miheja, te o Betlehemu Efrati (Brojevi 2, 2; 25, 10; Mihej 5, 7 ; 6, 9).

Tad Isus ode posjetiti brojne bolesnike u njihovim domovima. Izlijeio ih je zajedno s nekoliko drugih, koje uenici nisu mogli izlijeiti. Ovdje u Tantiji nije bilo organizirane brige za bolesnike i za sirotinju. Uenici su zaista pokuali utemeljiti neto takvoga, ali samo je Isus uspio napraviti eljenu promjenu. Ovdje je velik broj ljudi primilo krtenje od uenika. I narod i rabini Tantije bijahu poboni. Nosili su habite i inili hodoae do 'Davidova puta', te bi tamo postili i molili, vapili Nebu za dolaskom Mesije. Svoju su nadu polagali u vizije i pojavak Mesije, koji e im, tako su mislili, doi ba tim putem. Dok je Isus pouavao, ljudi su vie puta rekli jedan drugome: 'Govori kao da je sami Mesija! Ali ne, to nije mogue!' Poto su bili pod predrasudom, da e Mesija u Izrael doi nevidljiv kao aneo, mislili su da je Isus moda njegov glasnik ili pretea. Isus im ree da e moda prepoznati Mesiju, kad ve bude prekasno. Vidjela sam da su se mnogi iz Tantije, i prije i poslije Raspea, pridruili Zajednici. Iz Tantije Isus ode etiri sata na istok, do ruinirane tvrave Deteman. Blizu nje bijae gora, koja je bila izabrana od Jiftahove keri, na kojoj je ona alila sa svojih dvanaest druica. Na njoj bijahu pustinjaci i proroci, neto kao Eseni. Na ovoj je gori i Balam boravio u samoi i meditaciji, kada ga je nagovarao moapski kralj da doe pred njega (Brojevi 22, 5). Balam je bio dostojanstvena porijekla, a obitelj mu bijae vrlo bogata. Od rane je mladosti bio ispunjen duhom prorotva, a pripadao je toj naciji koja je oduvijek traila obeanu zvijezdu, a meu njima bijahu i preci svetih Triju Kraljeva. Premda je bio podlac, Balam nije bio vjetac. Sluio je samo istinskom Bogu, kao i prosvijetljeni ljudi drugih naroda, ali na nesavren nain, mijeajui mnoge pogreke s istinom. Kad se povukao u samou, u gore, bio je vrlo mlad, a na ovoj je gori boravio dosta dugo. Mislim da su oko njega bili i drugi proroci ili uenici. Kada se vratio od moapskog kralja Balaka, zaelio se ovdje na ovoj gori nastaniti, ali ga je sprijeilo Boje nadahnue. Radi svoga skandaloznoga

savjeta, kojeg je dao moapskom kralju (Ibid 31, 16), pao je u nemilost, te je oajan lutao pustinjom, u kojoj je napokon i jadno kanjen. Narod ovog kraja je vrsto vjerovao u sveti karakter 'Davidova puta'. Rekoe Isusu da se nisu nikad naselili u krajevima preko Jordana, jer tamo ne bi smjeli spomenuti sve ono to su prije vidjeli, sve to se dogodilo na 'Davidovom putu'.

LAZAROVO USKRSNUE ISUS U ZEMLJI SVETA TRI KRALJA 1. Isus u Bethabari i Jerihonu. Carinik Zakej Kad se Isus s apostolima priblii Bethabari na Joradnu, doeka ga ve okupljeno veliko mnotvo naroda. Posvuda je bilo naroda koji je logorovao pod sjenicama i stablima. U procesijama su stalno dolazile majke s djecom svih dobi, ak i s novoroenetom u rukama. Dok su se penjale irokom ulicom kako bi dole do Isusa, uenici koji su pravili reda, htjedoe otjerati ene, radi Isusova umora (Isus je ve mnoge blagoslovio), pa pri tome postupie ak i malo pregrubo. Ali Isus ih upozori, te im naredi da ureduju mnotvom na pravi nain. Na jednoj strani ulice bijae peterored djece svih uzrasta, jedno iza drugoga, djeaci odvojeni od djevojica, a djevojica je bilo daleko vie. Na drugoj stani ulice bijae ostatak naroda, koji se stalno izmjenjivao u pokretu, tako da su ovi zadnji dolazili naprijed, a prednji odlazili otraga, i tako stalno. Isus sad sie dolje do prvog reda djece. Polagao je ruku na njih i blagoslivljao ih. Ne neke bi ruku poloio na glavu, na neke na prsa, neke bi privio sebi na prsa, a neke bi podigao uvis kao model drugima kakvi bi trebali biti. Isus je poduavao djecu, bodrio ih, nagovarao na dobro, te ih blagoslivljao. Kad je tako proao jedan red djece, prijee na drugu stranu

ulice, te doe do odraslih, govorei im i poduavajui ih, a pred njih je ak iznosio i primjere neke djece. Tad opet sie do slijedeeg reda djece, pa doe gore, kao i prije, meu odrasle. I tako se nastavljalo sve dok ak i novoroenad u zadnjem redu nije bila blagoslovljena. Sva djeca koja je Isus blagoslovio, primila su neku unutarnju milost, te su poslije postali krani. Mora da je u ovom sluaju Isus blagoslovio preko tisuu djece, jer se red nastavljao i tijekom slijedeih dana. Isus je stalno radio, uvijek ozbiljan, blag i njean, s izvjesnom crtom tuge u ponaanju, to bijae potresno za gledanje. Isus je sad poduavao du ulice, sad u nekim domovima, u koje bi ga ugurali, vukui ga za haljinu. Isus je ispriao mnoge prispodobe, po kojima je pouavao i obrazovane i neuke, a na obrazovne bi to ostavilo utisak zahvalnosti, jer su se vraali Bogu i radi svega to su primili od njega, ba kao to je i sam Isus zahvaljivao. Svete ene, Veronika, Marta, Magdalena i Marija Salome ile su u Jeruzalem. Vidjela sam Mariju Salome s njenim sinovima, Ivanom i Jakovom mlaim, kako prilazi Isusu i trai da Isus postavi njene sinove, jednog sebi s desne, a drugog s lijeve strane. Jeruzalemski Farizeji su amo poslali glasnike, ali mnogi od njih bijahu obraeni, pa su ostali, dok su se ostali bijesni vraali u Jeruzalem, usput se pokajali i kasnije postali Isusovim sljedbenicima. Isus je s apostolima otiao iz Bethabare, a negdje usput su ga zaklinjali da posjeti jednu kuu, u kojoj je lealo deset gubavaca. Apostoli su se uasavali kontakta s gubavcima, te otioe naprijed na jug, s namjerom da priekaju Isusa pod nekim stablom. Gubavci bijahu zamotani u svoje ogrtae, puni ireva, a leali su u stranjem dijelu kue. Isus im zapovijedi da neto urade, a meni se inilo da je jednoga od njih dotaknuo, pa ih je onda napustio. Gubavce su jednog po jednog nosila dvojica ljudi do nekog bazenia kraj te kue, te su ih oprali, nakon ega su se mogli, ozdravljeni, pojaviti pred sveenicima.

Isus je tad proao kroz neku drugu zgradu, koja imae pravokutno dvorite. Na svakoj strani bijae prekrivena sjenica, a u jednoj su leali neki ljudi, bolesni, obogaljeni, a u drugoj sjenici bijahu bolesne ene. U nekom udubljenom mjestu, bijahu poredani kreveti u nizovima, ve spremni primiti umrle. Jo jedan prekriti put posred kue, a vodio je do prostora u kojem se kuhalo i pralo. Izmeu ovog srednjeg puta i onoga na kojem su leali bolesnici, bijae mala tratina. Isus je ovdje opet izlijeio nekolicinu. Kad je krenuo na put, vidjela sam kako ga prati jedan od nedavno izlijeenih gubavaca, viui za njim hvale. Isus pogleda uokolo, a ovjek pade nice, te izree hvale. Poslije na putu, Isus bi blagoslovio mnogu djecu, koju su mu majke donosile. Put iz Bethabare kojim su ili Isus i apostoli, iao je zapadno od Maherua i grada Midjana. Apostoli i Isus opet dooe do Jordana, pa zaobioe Bethabaru, te otioe okolnim putevima kroz pustinjski kraj k Jerihonu. Dok su tako putovali, dolazili bi uenici koji su bili otposlani na misije, te bi opisivali Isusu to su doivjeli. Isus ih je poduavao u parabolama, ali ja se sjeam samo ovih rijei: 'Oni koji kau da su asni, a jedu i piju samo ono to godi njihovom teku, su kao oni koji pokuavaju gasiti vatru suhim drvima.' Isus ispria jo jednu prispodobu koja se odnosila na budunost Dvanaestorice. Isus ree: 'Sad se drite mene, jer vam je lijepo.' Ali oni ne razumjee to je time mislio, uivali su u miru i lijepim Isusovim podukama. Isus nastavi, 'U danima potrebe, drugaije ete postupati. ak i oni koje sam nosio kao svoj plat ljubavi, odbaciti e taj plat i pobjei.' Ove su se rijei odnosile na Ivana u vrtu Getsemani. U jednom gradiu kraj Jordana, vidjela sam neku enu, salijetala je Isusa da joj izlijei ker koja je patila od ireva. Isus joj ree da e joj poslati jednoga od uenika. Ali ona je eljela da ba Isus ide s njom, ali Isus nije htio. Kad se Isus opet pribliio Jerihonu, pojavi se opet ta ena i isto ga

moljae. Ree da je sve uinila onako kako joj je naredio. Isus ju je meutim opet odbijao. Njeno je dijete bilo plod grijeha, i Isus je prekori radi grijeha, kojeg je ona ve nekoliko godina prakticirala (ini mi se da je grijeh bio mali). Isus joj ree da ne bi trebala vie dolaziti k njemu, sve dok se ne oslobodi tog grijeha. Tad sam ugledala enu kako uri natrag prema Jerihonu, k apostolima i uenicima. Kad je Isus skoro stigao pred grad, izioe pred njega etvorica Farizeja, koje su poslale njihove kolege iz Jeruzalema, te ga upozore da ne ulazi u grad, da ga ne bi Herod ubio. Ovo su Farizeji uinili, ne zato to su se bojali za Isusa, nego radi toga jer su uli za njegova brojna udesa, pa su ga se bojali. Isus im odgovori to bi trebali rei Herodu, toj lisici: 'Gle, izgonim avle i lijeim danas i sutra, a trei dan postajem savren.' (Luka 13, 32) Dvojica od ovih Farizeja su se obratili i slijedili Isusa, ali druga su se dvojica bijesni vratili u Jeruzalem. Tad Isusu dooe dvojica brae iz Jerihona. Nisu se mogli dogovoriti radi raspodjele svoje oevine. Jedan je htio ostati, a drugi je htio otii. Jedan on njih je predloio, da Isus, poto on svugdje obnavlja, podijeli oevinu izmeu njih, te stoga dooe pred njega. Ali, Isus ih odbi, rekavi da to nije njegov posao. A kad mu ak i Ivan prigovori, da je to dobro djelo, te i Petar nadoda neto u tom smislu, Isus im odvrati da nije doao raspodjeljivati zemaljska dobra, nego samo nebeska. Nakon toga, Isus iskoristi priliku i odra dugu propovijed, prije nego li se narod okupio u velikom broju. Ali, ipak ga uenici nisu jo uvijek dobro razumjeli, jer jo nisu primili Duha Svetoga i stoga su jo uvijek oekivali zemaljsko kraljevstvo. Pred Isusa je opet grnula svjetina ena s djecom, koje je Isus blagoslivljao. Uenici, koji su bili jo uvijek zbunjeni nedavnom prijetnjom od strane Farizeja, nastojae izbjei preveliku strku, te poee suzbijati i tjerati ene, jer su imali zadatak odravanja reda. Ali Isus im naredi da puste djecu

naprijed. Ree, djeca su potrebita moga blagoslova, kako bi i ona mogla postati njegovim uenicima. Tad je Isus blagoslovio mnogu dojenad i djecu od desetak godina starosti. Neke nije blagoslovio, ali su se poslije ta djeca opet pojavila pred njim. Pred gradom, koji bijae okruen vrtovima, parkovima i vilama, Isus srete veliko mnotvo, koje se skupilo posvuda iz okolice. Doli su sa svojim bolesnicima, koji su leali na nosiljkama pod sjenicama i atorima. Svi su ekali Isusa, a sad su opsjedali Isusa i njegove uenike sa svih strana. Zakej je bio jedan od glavnih carinika, nadcarinik, a stanovao je van grada. Stao je uz cestu gdje je Isus morao proi. Budui nije bio visok ovjek, popne se na stablo smokve (ficus sycomorus, faraonska smokva, vrlo uobiajena u Palestini), kako bi mogao vidjeti Isusa. Doe Isus i pogleda gore na stablo, te ree: 'Zakeju, brzo sii, jer danas mi je boraviti u tvojoj kui.' Zakej brzo sie, ponizno se nakloni Isusu, te se vrlo potresen vrati doma kako bi sve pripravio da poasti svoga asnog Gosta. Kad je Isus rekao da mora prebivati u Zakejevu domu, mislio je na njegovo srce, jer je taj dan Isus samo uao u Jerihon, a nije ulazio u Zakejevu kuu. Kad je stigao do gradskih vrata, Isus vidje da ga nitko od naroda nije doao doekati, jer su bili smrtno zastraeni od Farizeja, pa su tiho ostali u svojim kuama. Ljudi koji su se okupili malo podalje od grada bijahu sami stranci, koji su doli moliti Isusa pomo u raznim potrebama. Isus je ozdravio slijepca, te gluhonijemog, a neke je samo otposlao. Djecu je blagoslovio, a posebno dojenad. Apostolima je rekao da ovjek mora ovako prikazivati Njemu svoju djecu, i to od njihove najranije dobi, i da e sva ovako blagoslovljena djeca Njega slijediti. Meu onima koje je Isus otposlao, bijae i jedna ena koja je patila od krvarenja. Ona je dola prije nekoliko dana, s vrstom odlukom, da zamoli Isusa za ozdravljenje. ula sam da je Isus rekao uenicima, da tkogod ne ustraje u molitvi, nije iskren i nema vjere.

Budui je zapoinjao abat, Isus s apostolima i uenicima ode u gradsku sinagogu, a poslije u gostinjac. On i apostoli su jeli u zajednikoj otvorenoj blagovaonici, a uenici u trijemu. Obrok se sastojao od malih kruhova, meda i voa. Jeli su stojei, a Isus je u meuvremenu pouavao i priao prispodobe. Iz jedne su ae pila po trojica apostola, ali Isus je imao jednu samo za sebe. ena koju je ve dva puta odbio, doe ponovo pred Isusa, molei ga da pomogne njenoj keri, ali opet bezuspjeno, jer nije bila iskrena. Ispitivali su je Farizeji Jerihona, to je rekla Isusu kad je bio u Jeruzalemu. Ovdje doe i Zakej pred Isusa. Novopridoli uenici ve su ovo uzeli za zlo, ak i ono ispred grada, jer je za njih carinik Zakej bio skandalozan, a Isus je htio kod njega boraviti. Neki su to i rekli Isusu, ali su ostali posramljeni radi Isusova dugog razgovora i boravka kod carinika, te su ostali neobraeni. Zakej doe do dvorane u kojoj su uenici blagovali, ali nitko od njih ne htjede imati ikakva posla s njim, nitko ga nije pozvao da blaguje. Tad Isus istupi i izie iz dvorane, uvede Zakeja, te mu ponudi jelo i pie. Sutradan, kad je Isus opet otiao u sinagogu, te rekao Farizejima da mu daju mjesto, budui je namjeravao itati i objanjavati abatska itanja, Farizeji podigoe veliku raspravu, ali nisu nadvladali. Isus je propovijedao protiv gramzljivosti, te je ozdravio jednog bogalja kojeg su pred vrata sinagoge donijeli u nosiljci. Kad je abat zavrio, Isus s apostolima ode do Zakejeve kue van Jerihona. ena koja je toliko udjela od Isusa pomo za svoju ki, opet je slijedila Isusa na putu u Zakejev dom. Doe pred Isusa, a Isus poloi ruku na nju, kako bi je oslobodio njena zla karaktera, te joj ree da se vrati doma jer joj je ki ozdravila. Tijekom obroka, koji se sastojao od meda, voa i janjetine, Zakej je posluivao, ali kadgod bi Isus govorio, pobono bi sluao. Isus ispria prispodobu o smokvinu stablu u vinogradu, koja tri godine nije raala, a

vinogradar je molio gospodara da je ne posijee, ve da mu dozvoli da je jo jednu godinu njeguje. Kad izree ovu prispodobu, Isus se obrati apostolima kao vinogradaru, o sebi je govorio kao o gospodaru, a Zakeju kao o smokvi. Evo sad je taman prolo tri godine otkako su roaci ovoga Zakeja ostavili svoj asni poziv i slijedili Isusa, dok on sve to vrijeme obavlja uvijek isti posao, zbog ega je od uenika posebno preziran. Ali, kad ga je Isus pogledao na smokvi i pozvao ga da sie, bacio je na njega posebno milostiv pogled. Isus je takoer govorio o ravim stablima, koja daju samo lie, a plodova nemaju. Ree, lie su vanjska djela. Oni ine veliko utanje, ali ubrzo nestaju, bez da su ostavili ikakvo dobro sjeme. Ali, oni plodovi koji su unutarnji, djelotvorno oivljuju vjeru i djela u stvarnosti, sa svojom sposobnou razmnoavanja, te prolongiraju ivot stabla, koji se nalazi u jezgri sjemena. ini mi se da je Isus pozivom Zakeju da sie sa stabla, potakao ga da napusti buku i uurbanost svjetine, jer je sad Zakej bio kao zrelo voe, koje je zrelo za odvajanje od stabla, jer je ve tri godine visjelo besplodno na njemu, posaeno u vinogradu. Isus je takoer govorio i o vjernim slugama, koji paze na dolazak svoga gospodara, koji izbjegavaju buku, koja bi omela da uju kucanje svog gospodara. ini se kao da je Isus sad bio posljednji put u Jerihonu, pa je elio na nj izliti svu puninu svoje ljubavi. U okolicu je poslao u parovima apostole i uenike, i to u ona mjesta, u koja on sam vie nije mislio dolaziti. U samom Jerihonu, Isus je iao od kue do kue, na ulicama i sinagogi je pouavao, kao i tamo gdje se god narod skupljao. Oko njega su se naguravali carinici i grjenici svih vrsta, a uz puteve gdje je morao proi, natiskivali su se bolesnici, koji su uzdisali i molili za njegovu pomo. Isus je pouavao i ozdravljao bez posrednitva. Bio je tako iskren, tako njean i tako spokojan. Nasuprot tome, uenici bijahu tjeskobni i nezadovoljni, radi Isusova bezbrina izlaganja leglu bijesnih Farizeja, od kojih su se ovdje skupili

barem stotinjak, a doli su iz raznih dijelova zemlje. Otposlali su glasnike u Jeruzalem, da se savjetuju kako dalje postupati, da bi uhitili Isusa. I apostoli su bili u izvjesnom strahu, jer su mislili, da se Isus otvoreno izlae opasnostima i da s narodom suobraa prilino lakomisleno. Jednom sam vidjela Isusa okruena velikom svjetinom, koja je molila pomo od njega, a meu njima bijahu neki bolesnici, koji su uspjeli nagovoriti ljude da ih odnesu pred Isusa, a uenici su stajali postrani, odravajui distancu od tih bolesnika. Ukoena ena, koja je bolovala od krvarenja, koju je Isus prije vie puta otpustio, uspjela je nagovoriti ljude da je odnesu na kupanje radi proienja, ili pokajanja, s kojim je bilo povezano osloboenje od grijeha. Nakon toga je dopuzala do Isusa, te se dotakla skuta njegove haljine. Isus je odmah zastao, potraio je pogledom i tako je ozdravio. ena se uspravi, zahvali Dobroinitelju, te se ozdravljena vrati u grad svojoj kui. Isus je tad pouavao o opetovanoj i ustrajnoj molitvi. Ree da ovjek ne bi smio nikada odustati od svojih traenja. Ja sam pomislila o velikoj suuti dobrih ljudi, koji su nosili tu enu tako dugo i daleko, tamo amo za Gospodinom, molili uenike da im kau gdje e se Isus pojaviti, samo kako bi uspjeli dobiti dobro mjesto gdje e Isus proi. Zbog prirode svoje bolesti, koja je smatrana neistom, ta se ena nije mogla ba svugdje pojaviti. Osam je dana dodijavala radi svog izljeenja. Prije nego je Isus napustio Jerihon, dooe glasnici iz Betanije, te rekoe uenicima kako Marta i Marija arko ele da Isus tamo doe, jer je Lazar ozbiljno bolestan. Meutim, Isus nije otiao u Betaniju, nego u neko malo selo sjeverno do Jerihona. I ovdje se narod okupio, brojni bolesnici, slijepci, bogalji, svi su ekali njegov dolazak. Kraj puta su sjedila dva slijepca, sa svoja dva vodia. Kad je Isus prolazio, povikae za njim i moljae ozdravljenje. Narod ih je prijetnjama nastojao uutkati, ali oni su ili za Isusom i vikali: 'Ah, Sine Davidov! Smiluj nam se!' Tad se Isus okrenu, zapovijedi da mu ih dovedu, te se dotae njihovih oiju. Velika se graja podigla radi izljeenja ova dva slijepca, kao i onih kojima je Isus povratio

vid kad je ulazio u Jerihon. Farizeji su oformili komisiju za taj sluaj, te su ispitivali oca jednog od ozdravljenih, kao i njega samog. U meuvremenu su uenici arko eljeli da Isus ode do Lazara, u Betaniju, jer su tamo kod njega uvijek imali mira i manjeg dodijavanja od naroda. Ustvari su bili malo nezadovoljni, ali Isus nastavi lijeiti mnoge ljude. Nemam rijei za opisati kako njean i obziran bijae Isus u tim prilikama, kad su ga optuivali, napadali i progonili, te kako se slako i znaajno smijao, kada su ga uenici htjeli odvratiti od njegove misije. Slijedee je Isus otiao u smjeru Samarije. Nedaleko jednog seoceta, nekih stotinjak koraka daleko od puta, bijae ator u kojem je lealo deset gubavaca. Poto je Isus tuda prolazio, gubavci su izili van i vikali za njim da pomogne. Isus se zaustavi, ali uenici produie. Gubavci potpuno umotani u svoje ogrtae, prilazie Isusu, neki bre, neki sporije, te svi stadoe ukrug oko Isusa. Isus je svakog posebno dotakao, uputivi ih da se pokau sveenicima, te nastavi put. Jedan od gubavaca, Samarijanac, najaktivniji u atoru, poe istim putem s dvojicom uenika, dok su ostali gubavci otili suprotnim smjerom. Oni ne bijahu odmah ozdravljeni. Premda su mogli hodati, nisu se potpuno oistili dok nije proao jedan sat vremena. Ubrzo nakon ovog dogaaja, doe pred Isusa jedan otac, iz nekog pastirskog seoceta, koje bijae etvrt sada udesno od puta, te zamoli Isusa da poe natrag s njim i izlijei mu kerkicu koja je na samrti. Isus odmah s njim poe, ali na putu ga presretne izlijeeni gubavi Samarijac, koji je bio potresen svojim perfektnim zdravljem, da je odmah pourio natrag, kako bi mu zahvalio. Baci se nice pred Isusa, s Isus ga upita: 'Zar vas, koji ste oieni, ne bijae deset? Pa, gdje su ostalih devet? Ne nae li se meu njima nitko vrijedan da poda slavu Bogu, doli ovoga stranca? Ustani, idi svojim putem! Tvoja te vjera ozdravila!' Ovaj je ovjek poslije postao uenikom. Tad s Isusom bijahu Petar, Ivan i Jakov stariji.

Djevojica, koja je bila sedam godina stara, bijae ve etiri dana mrtva. Isus poloi ruku na njenu glavu, a drugu na njena prsa, te podie oi nebu molei se, na to dijete ustade. Tad Isus ree apostolima da bi i oni ovo trebali initi u Njegovo ime. Djetetov otac je imao jaku vjeru, te je pun pouzdanja ekao Isusov dolazak. Njegova je supruga eljela da poalje po Isusa, ali on je bio pun nade, te je ekao Isusa. Ubrzo nakon ovoga, ostavio je svoj posao i predao ga drugome, te kad je njegova supruga umrla, nakon Isusove smrti, postao je uenikom, te je u tome stekao ugledno ime. I djevojica je postala vrlo pobona. Slijedee je Isus posjetio pastirske kolibe, koje bijahu ratrkane svuda uokolo, te je ozdravio mnoge bolesnike u njima. Posvuda u tom brdovitom kraju, Isus je iao od kolibe do kolibe, a iao je u smjeru Hebrona. Vidjela sam njega i samo Petra, u jednom domu, u kojem se slavila svadba. Mladenci su se vratili sa svadbene sveanosti, koja je odrana u koli, a pratili su ih prijatelji. Mladenci su ili ispod nadsvoenog kanapea. Ispred povorke su ile okiene djevojice, na glavama im vijenci od raznobojne vune, svirale su lutnje, a djeaci sa slinim glazbalima bijahu na zaelju povorke. Jedan sveenik iz Jerihona takoer bijae tamo. Kad su uli u kuu, svi bijahu iznenaeni da vide Isusa, koji ih zamoli da ne prekidaju svadbene sveanosti, kako se ne bi moda netko srdio. Tad su gosti nazdravili iz malih aica. Mladenka se povukla s djeveruama, a djeca su svirala i plesala pred njom. A onda ugledah mladoenju i mladenku pred Isusom, u odvojenoj sobi, gdje im je Isus opet zdruio ruke, a svoju je desnicu poloio na njihove ruke, te je tako blagoslovio spletene ruke. Isus im je dao savjet o nerazrjeivosti braka i o vanosti suzdravanja. Nakon toga Isus s Petrom i sveenikom poinu kraj stola, dok je kraj njih stajao mladoenja. Meutim, sveenik je bio ljut, da su najbolja mjesta zauzeli strani gosti, tj. Isus i njegovi apostoli, pa se sveenik uskoro povukao s proslave. Takoer sam vidjela kako uri k nekim Farizejima, koji

su malo poslije doli na svadbu i zbog toga neoekivano napali Gospodina, traei objanjenje. Na vrhuncu rasprave, jedan od njih povue Isusa za ogrta, te mu ga strgnu s ramena, ali Isus ostade miran. Budui mu nisu mogli nauditi, a nisu mogli ni izvojevati pobjedu nad Njim, Farizeji se povukoe. Isus je s neuobiajenom ljubavlju i ljubaznou postupao s ovim ljudima u ovom pastirskom naselju. Tako dooe pred njega mladenkini roditelji, kao i neki drugi stari pastiri, a oni su bili neki od onih koji su ga posjetili u jaslicama, u noi Njegova roenja. Oni odmah poee dirljivo opisivati sve to se dogodilo te noi, to je sluilo Isusu na ast, a mlai su pastiri govorili to su sve uli o tome od pokojnih roditelja. Dovedoe tako pred Isusa nekog bolesnog starca, koji vie nije mogao hodati, kao i neku bolesnu djecu, a Isus ih sve ozdravi. Mladom paru, Isus ree, da nakon njegove smrti odu njegovim apostolima, da ih oni krste i poue, te da postanu njegovi sljedbenici. Tijekom cijelog ovog putovanja, nikada nisam vidjela Isusa tako vesela i radosna, kao to je bio meu ovim jednostavnim ljudima. Vidjela sam da su svi oni koji su ga poastili, u svojoj mladosti primili milost da postanu Krani. Iz ovog mjesta, Isus ode jo junije, u planinsko podruje k Juti. Gosti sa svadbe su ga ispratili. S Isusom su bila estorica apostola, ukljuujui Andriju. Usput je Isus izlijeio broju djecu, koja su bila jako svijena i nesposobna za hodanje. Ljudi ovih krajeva nisu bili ba dobri. Kad Isus stie do malog sela meu brdima, ode pravo do sinagoge kako bi pouavao. Sveenici to nisu dopustili, pa otioe pozvati pomo, ali su morali odustati i predati katedru Isusu, kojeg je narod s radou sluao. Uenici su bili eljni da sad Isus krene k Nazaretu, svom gradu, budui je uvijek radio aluzije na skori dolazak njegova kraja. Ali Isus je elio da dobri ljudi u ovom kraju izvuku dobit iz vremena koje mu je jo ostalo, pa tako nije otiao u Nazaret. Pouavao je rijeima: 'Nijedan ovjek ne moe sluiti

dvojicu gospodara.' Takoer je rekao da je doao donijeti ma na zemlju, tj. odvajanje od svih koji su zli. Tako je Isus objasnio ovu rije uenicima. 2. Isus na putu u Betaniju. Uskrsnue Lazara Poto je Isus boravio u malom seocetu blizu Samarije, dole su tamo i Blaena Djevica i Marija Kleofina, kako bi provele abat. Tamo su primili vijest da je Lazar umro. Nakon tog dogaaja, koji se dogodio u Betaniji, Lazarove su sestre napustile Betaniju i otile do svoje ladanjske kue blizu Gineje, s namjerom da tamo susretnu Isusa i Blaenu Djevicu. Lazarovo je tijelo balzamirano i umotano u povoje, poloeno u lijes od pletena prua, s ispupenim poklopcem. Svi su apostoli opet bili ujedinjeni, te se okupie oko Isusa. Otili su u Gineju u skupinama, gdje je Isus pouavao u sinagogi, a nakon zatvaranja abatskih pobonosti, otie do Lazarove ladanjske kue. Tamo naoe Blaenu Djevicu, koja je tamo dola prije njih. Magdalena izie van kako bi doekala Isusa, da mu kae da joj je brat umro, dodavi: 'Gospodine da si ti bio ovdje, moj brat nije ne bi umro!' Isus odgovori da njegovo vrijeme jo nije dolo, i da je dobro da je umro. Ipak je rekao sestrama neka sva djela njegova brata ostanu u Betaniji, te da e i On sam tamo ubrzo doi. Stoga svete ene krenue u Betaniju, dok se Isus s apostolima vrati u Gineju. Odatle su otili u gostinjac koji bijae sat vremena udaljen od Betanije. Tu doe jo jedan glasnik k Isusu, donosei iskreni zahtjev sestara da bi brzo trebao doi u Betaniju, ali Isus je stalno odbijao otii. Isus prekori uenike radi njihova mrmljanja i nestrpljivosti, jer su bili nezadovoljni to Isus toliko dugo odgaa odlazak u Betaniju. U svojim poukama apostolima, Isus je uvijek bio eljan otkriti im njihove misli, radi njihove zemaljske naravi, koja je u njima podizala nepovjerenje u sebe, vie nego to bi ih elio informirati o razlozima neke odluke, koju oni nisu mogli ni shvatiti. Isus je jo uvijek pouavao o radnicima u vinogradu, a kada je majka Ivana i Jakova ula o skorom ispunjenju njegove misije, pomislila je, zasigurno e

u njegovu Kraljevstvu samo njegovi roaci dobiti dobre poloaje. Stoga mu prie sa zahtjevom u svezi toga, ali je on estoko prekori. Najzad Isus krenu k Betaniji. Cijelim je putem propovijedao apostolima. Lazarovo imanje u Betaniji bijae izdvojeno, djelomino unutar zidina koje su okruivale okolicu grada, a dio vrta i dvorita je bio van tih zidina, koje su ve postale ruinirane. Lazar je bio osam dana mrtav. Drali su ga etiri dana, u nadi da e Isus doi i uskrsnuti ga na ivot. Kao to sam ve rekla, njegove su sestre otile u ladanjsku kuu kraj Gineje, kako bi tamo susrele Isusa. Meutim, kad su shvatile da je Isus rijeio, kako nee doi i vratiti se s njima, vratie se u Betaniju i pokopae svog brata. Sad su se oko njih okupili njihovi prijatelji i poznanici iz grada i iz Jeruzalema, oplakujui s njima Lazara, kao to je bio obiaj. Meni se ini da je bilo ve predveer kad je Marija Zebedejeva dola do Marte, koja je sjedila s drugim enama, te joj njeno rekla, da Gospodin dolazi. Marta ustade i izie s njom u vrt iza kue. Tamo je sama u sjenici sjedila Magdalena. Marta joj kaza da je Isus blizu, jer iz ljubavi prema Isusu, ona eljae da Magdalena bude prva koja e susresti Gospodina. Ali, ja nisam vidjela Magdalenu da ide k Isusu, jer kad je Isus bio sam s apostolima i uenicima, nije dozvoljavao enama da mu lako priu. Ve se poprilino smrailo kad se Magdalena vratila k enama, te sjela na Martino mjesto, koja je tad otila pred Isusa. Isus je stajao s apostolima i nekim drugim na granici njihova vrta, pred jednom otvorenom sjenicom. Marta progovori Isusu, te se vrati k Magdaleni, koja ovaj put takoer doe do Isusa. Baci se nice Isusu pred noge, govorei: 'Da si samo bio ovdje, on ne bi umro!' Svi su prisutni plakali. I Isus je plakao i alio, te odra propovijed o drugoj smrti. Mnogi sluatelji, iji se broj stalno poveavao, da nisu mogli stati u sjenicu, aptae jedan drugome, te mrmljae izraavajui svoje nezadovoljstvo na Isusov nedolazak, koji bi zasigurno odrao Lazara u ivotu.

ini mi se da je bilo vrlo rano ujutro, kad je Isus otiao s apostolima do grobnice. Marija, Lazarove sestre, te druge ene, sve u svemu sedam ena, bijahu takoer tamo, kao i gomila naroda, koja se stalno poveavala. Uistinu je guva bila velika, kao neki poetak ustanka, isto kao na dan Isusova raspea. Svi pooe du staze, te s obje strane guste ivice, koja je okruivala stazu, a onda prooe kroz neka vrata. Nakon etvrt sata dooe do ozidana groblja Betanije. Groblje je bilo podijeljeno ogradama u dijelove, a na kraju groblja vrata bijahu zaprta. S ulaza u groblje mogli ste vidjeti kroz cijelu duljinu etnice, koju su natkrilile zelene kronje stabala. Lazarov je grob bio prvi na desnoj strani etnice. U njega je vodilo nekoliko stepenica. Bila je to etverokutna duguljasta spilja, oko metar duboka, te prekrivena ploastim kamenom. U njoj je poloen le u laganoj pletenoj koari, a oko nje bijae dovoljno mjesta da ovjek moe prii. Isus s nekim apostolima sie u grobnicu, dok su svete ene, Magdalena i Marta ostale stajati na pragu grobnice. Ali narod se stiskao uokolo, tako da se mnogi narod morao popeti na krov etnice, te na zidine groblja, kako bi mogli bolje vidjeti. Isus naredi apostolima da podignu kamen s groba. Oni to urade, naslonivi ga na zid, te uklonie lagani poklopac ili vrata koja su dijelila grob od tog kamena. Tad je bilo to kad je pridola Marta i povikala: 'Gospodine, dosada sigurno smrdi, jer je ve etiri dana ovdje.' Nakon toga uzee lagani ispleteni pokrov s lijesa, te otkrie tijelo koje je lealo umotano u povoje. Tad Isus podie oi k Nebu, glasno se pomoli, te povika jakim glasom: 'Lazare, izai!' Na ovaj krik, tijelo ustade u sjedei poloaj. Narod je sad pritiskao tako estoko da je Isus naredio da ih istjeraju van zidina groblja. Apostoli koji bijahu u grobnici kraj lijesa, uklonie maramu koja je pokrivala Lazarovo lice, odvezae mu ruke i noge, te uklonie plahte. Lazar, kao da se budi iz letargije, ustade iz lijesa, te istupi van iz groba, teturajui, izgledajui kao fantom. Apostoli nabacie ogrta na njegova ramena. Kao

ovjek koji hoda u snu, prie vratima grobnice, proe kraj Gospodina i izie van, na to su njegove sestre i ostale ene prestraene ustuknule, kao da vide duha. Bez da su se usudile dotai ga, padoe nice na zemlju. Isti tren izie i Isus za Lazarom van grobnice, te zgrabi Lazara objema rukama. Isus je postupao s puno iskrene ljubavi. Sad svi krenue k Lazarovoj kui. Guva je bila velika. Ali neki izvjesni strah je prevladavao meu narodom, posebno nitko nije ometao kretanje procesije, u kojoj bijahu Lazar i njegovi prijatelji. Narod je iao za procesijom. Lazar se kretao vie jezdei nego hodajui, i jo uvijek je imao izgled lea. Isus je hodao kraj Lazara, a ostali dio drutva je iao za njima, jecajui i tiho plaui, svi jako preplaeni. Stigoe tako do starih vrata, te krenue po putu omeenom ivicom, te dooe do avenije stabala odakle su i krenuli. Gospodin je uao s Lazarom i sa svojim uenicima, dok se narod tiskao vani, amorei i viui. Tad se Lazar baci nice pred Isusom, kao onaj koji se prima u religijski red. Isus neto ree, te onda uoe u kuu, koja bijae oko stotinjak koraka udaljena. U blagovaonici su bili samo Isus, Lazar i apostoli. Apostoli su napravili krug oko Isusa i Lazara, a Lazar je kleao pred Gospodinom. Isus je poloio desnicu na Lazarovu glavu, te dahnu na njega sedam puta. Gospodinov je dah bio svjetlucav. Vidjela sam tamni dim kako se povlai, kao da je bio u Lazaru, a avao pod oblikom crna krilata lika, nemoan i bijesan, probi krug leima i nestade u visinama. Ovom je ceremonijom Isus posvetio Lazara i njegovu slubu, proistivi ga od svih sveza sa svijetom i grijehom, ojaavi ga darovima Duha Svetoga. Isus mu odra dugi govor, u kojem mu ree, da je ustao na ivot da mu moe sluiti, te da e morati podnijeti velika progonstva, posebno od idova. Dotad je Lazar bio u svojoj ukopnoj odori, ali je sad odloi i odjene svoju vlastitu odjeu. To je bilo ba tad, kad su ga njegove sestre i prijatelji zagrlili po prvi puta, jer su se prije toga bojale, jer je u njegovu liku bilo

neto tako mrtvako. U meuvremenu sam vidjela Lazarovu duu tijekom vremena kad je bila odvojena od tijela, a nalazila se na mjestu mira i spokoja, svjetlila je samo treperavom svjetlou, te je tamo opisivala pravednicima, Josipu, Ani, Zakariji, Ivanu itd., kako e se stvar odvijati s Otkupiteljem na zemlji. Kad je Spasitelj dahnuo na Lazara, Lazar je dobio sedam darova Duha Svetoga, te je bio perfektno osloboen od sveze sa zemaljskim stvarima. Dobio je darove pred apostolima, jer je svojom smru postao upoznat s velikim misterijima, te je vidio drugi svijet. Lazar je uistinu bio mrtav, a sad je nanovo roen. Zato je i mogao dobiti te darove. Lazar je u sebi obuhvaao duboki znaaj i potpunu misteriju. Sad su posluili obrok, te svi poinue kraj stola na kojem je bilo mnotvo zdjela i malih vreva. Neki je ovjek posluivao. Nakon obroka, unioe u sobu ene, ali ostadoe u krajnjem kutu sobe, kako bi sluale Isusovo uenje. Lazar je sjedio kraj Isusa. Oko kue je bila strana buka, jer su mnogi doli iz Jeruzalema, ak i hramska straa, a sad su opsjedali kuu. Ali Isus posla van apostole, neka otjeraju i narod i strau. Isus je nastavio pouavati sve do u mrak. Ree uenicima da e sutra ujutro otii s dvojicom apostola do Jeruzalema. Kad su mu izloili opasnosti takvoga poduhvata, Isus im odgovori da ga nee prepoznati, jer nee ii otvoreno. Poslije sam ga vidjela kako malo spava, naslonjen na zid. Prije svitanja, Isus praen Ivanom i Matejem, a opasali su svoje haljinu nekako drugaije od uobiajenog, krenue iz Betanije u Jeruzalem. Ili su okolo grada, krenue sporednim putovima, te stigoe do kue u kojoj je kasnije odrana Posljednja veera. Tamo su ostali pritajeni cijeli dan i cijelu no. Isus je pouavao utvrujui svoje gradske prijatelje. Vidjela sam Mariju Markovu i Veroniku, te tuce mukaraca. Nikodem, kojem je kua i

pripadala, ali ju je on dragovoljno predao za uporabu Isusovim prijateljima, ne bijae s njima. On je ba taj dan otiao u Betaniju da vidi Lazara. Vidjela sam kako se okupljaju Farizeji i Veliki sveenik, da bi raspravljali o Isusu i Lazaru. Izmeu ostaloga ula sam ih govoriti, kako se boje da ne bi Isus podigao sve mrtve, a tek onda koja bi to konfuzija bila! Tog dana u podne, u Betaniji se podigla velika buna. Da je tamo bio Isus, sigurno bi ga kamenovali. Lazar se morao skriti, a apostoli su iskliznuli u raznim smjerovima. I svi drugi Isusovi betanijski prijatelji, takoer bijahu prisiljeni ostati skriveni. Meutim, narod se smirio kada je shvatio da nemaju prava poduzimati ita protiv Lazara. Isus je cijelu no, sve do zore, proveo u kui na brdu Sion. Prije svitanja Isus je napustio Jeruzalem praen Matejem i Ivanom, te je pobjegao preko Jordana. Nije iao rutom koja se nalazila na strani Bethabare, nego je iao drugim putem, koji bijae vie sjeveroistono. Mora da je bilo oko podneva, kad je Isus stigao na suprotnu obalu Jordana. Tu su mu se veer pridruili apostoli iz Betanije, a no su proveli pod jednim velikim stablom. Ujutro su krenuli prema malom seocetu u susjedstvu, a usput su susreli slijepca, koji je leao kraj puta. Za njega su se brinula dva djeaka, koji mu nisu bili u srodstvu. Slijepac je bio pastir iz regije Jerihona. Od apostola je uo da e Gospodin proi tim putem, te je sad vikao za njim da pomogne. Isus poloi ruku na njegovu glavu, te ovjek zadobi vid. Tad zbaci svoje stare prnje i u svojoj donjoj odjei slijeae Isusa do sela. Isus je u dvorani pouavao o slijeenju Njega i njegove nauke. Ree da oni koji ele tako initi, moraju kao stari slijepac odbaciti svoje prnje, napustiti sve i slijedi Ga sa zdravim vidom. Starom su bivem slijepcu dali ogrta da se ogrne. On se odmah elio pridruiti Isusu, ali je odbijen dok ne dokae svoju vrijednost i stalnost. Ovdje je Isus pouavao skoro do mraka. S njim bijahu osmorica apostola.

Nakon toga, poto se pribliio nekom gradiu, Isus ogladni. Nisam se mogla prestati smijuljiti na pomisao da je Isus ogladnio, jer Isusova glad bijae potpuno drugaija od nae gladi. Gladovao je za duama. Iz zadnjeg mjesta kojeg je posjetio, neki ljudi koji mu nisu bili skloni, pooe s njim. Usput je bilo jedno stablo smokve, ali na njem ne bijae ploda. Isus se pope do stabla i prokle ga. Ono isti tren usahnu. Lie mu pouti, a deblo se svinu. U koli je Isus pouavao o besplodnoj smokvi. Bijahu tamo i neki zlobni Farizeji i pismoznanci, koji rekoe Isusu neka ode. Kroz ovo je mjesto tekao jedan mali potoi, a ulijevao se u Jordan. Na njem bijae jedan mosti. kola je bila izgraena ne jednoj uzvisini. Isus i njegovo drutvo, no su proveli u gostinjcu. 3. Isus zapoinje svoj put u zemlje sveta Tri Kralja Kad su sutradan Isus i njegovi napustili to mjesto, krenue u smjeru sjeveroistoka, kroz zemlju plemena Gad. ula sam Isusa kako im govori gdje sada namjerava ii. Ree apostolima i uenicima da se sada trebaju razdvojiti, oznaivi im gdje oni trebaju ii, gdje trebaju pouavati, te e se opet sastati s njim. Isus im ree da sad namjerava poduzeti jedno izvanredno putovanje. Slijedei e abat provesti u Velikom Korozainu, a onda e otii u Betsaidu, a odande na jug, u kraj Meherua i Midjana. Od tamo e nastaviti do mjesta gdje je Hagara izloila Imaela (vjerojatno Beer Sheba na jugu Palestine), a Jakob zaspao s kamenom pod glavom (Postanak 46, 1-4 ; 26, 23, 24). Tad e krenuti na istok oko Mrtvog mora, na mjesto gdje je Melkisedek ponudio rtvu pred Abrahamom. Na tom mjestu danas stoji jedna kapelica, u kojoj se ponekad slavi Misa. Izgraena je od crvena kamenja, koje je obraslo mahovinom. Isus izrazi svoje namjere da e ii sve do Heliopolisa u Egiptu, gdje je jednom u djetinjstvu stanovao. Tamo ima nekih dobrih ljudi, koji su se kao djeca igrali s njime i koji ga nisu skroz zaboravili. Oni su stalno propitivali to se s njime dogodilo, ali ne mogu vjerovati da je Onaj s kojim su se igrali

postao tako slavan. S druge strane vratiti e se preko Hebrona i doline Joafat, proi mjesto gdje je krten od Ivana, te e proi kroz pustinju u kojoj je bio kuan. Ree im da e biti odsutan oko tri mjeseca, a njegovi sljedbenici e ga pronai kad prou ta tri mjeseca na Jakovljevu zdencu kraj Sihara, premda ga mogu i prije susresti, kada se bude vraao kroz Judeju. Isus dade uenicima kratke upute u dugoj propovijedi, iznad svega, kako se trebaju ponaati tijekom njegove odsutnosti. Sjeam se ovih rijei, da tamo gdje ne budu dobro primljeni, neka otresu prainu sa svojih sandala. Matej se nakratko vratio doma. On je bio oenjen ovjek. Supruga mu bijae vrlo potena ena, te su zbog Matejeva poziva, ivjeli u potpunoj apstinenciji. Matej je morao pouavati u vlastitome domu, te je s prijezirom ostavio svoje staro drutvo. Isus je na abat, u Velikom Korozainu, pouavao u sinagogi. S njim bijahu Petar, Andrija i Filip. Oko podne, prie mu jedan ovjek iz Kafarnauma koji ga je tamo oekivao. Ree, moj je sin na smrt bolestan, te je molio Gospodina da poe s njim i ozdravi ga. Ali Isus mu zapovijedi da se vrati doma, jer je njegov sin ve ozdravljen. Bilo je mnotvo drugih ljudi koji su se okupljali oko Isusa, neki pripadahu gradu, a drugi bijahu izdaleka. Neki bijahu bolesni, te su eznuli za ozdravljenjem, dok drugi traie utjehu. Prvima je odmah udovoljio, dok je drugima obeao da e im u budunosti pomoi. Na abatsku veer, Isus ostavi itelje van sinagoge, te ode s nekoliko apostola tamo gdje se Jordan ulijevao u jezero. Skela je bila gore vilje, a to je inilo putovanje puno duljim. Ovdje oni prijeoe na nekoj vrsti splavi, izgraenoj od greda, poloenih unakrsno, kao reetka. U sreditu, na povienoj platformi bijae jarbol, ili mala polucijev, u koju se voda mogla penjati, a na platformi su putnici ostavljali stvari. Splav su pogonili pomou dugih motki. Na ovom mjestu obala Jordana ne bijae vrlo visoka, a meni se ini da je u ovom dijelu rijeke bilo malih otoia.

Vidjela sam kako su Gospodin i tri apostola putovali po mjeseini. Izvan Betsaide, kao to bijae obiaj na ulazu u gradove Palestine, bijae duga sjenica, a pod njom su putnici istili svoje haljine, popravljali odjeu itd., prije nego bi uli u grad. Openito se tamo uvijek nalazilo nekoliko ljudi koji su si prali noge. Ovako je bilo i kad je Gospodin stigao s apostolima, nakon ega su otili do Andrijine kue, gdje su pojeli meda, kruha i groa. Andrija je bio oenjen, a kua mu bijae dosta velika. Imala je dvorite, okrueno zidovima, a bijae smjetena na jednoj strani grada. Petar i Filip su pratili Gospodina, ali Andrija je otiao naprijed. Na obroku bijae prisutno tuce mukaraca, a na kraju obroka unie est ena kako bi ule Isusovo pouavanje. Sutradan je Isus otiao iz Betsaide s trojicom svojih apostola. Zaustavili su se nakratko u jednoj kui van grada, u kojoj je bilo svakojakih stvari za ribolov. Tamo se okupio velik broj ljudi, a Isus je odrao propovijed. Napokon krenue, ili su du obale Jordana, prijeoe most koji bijae dosta daleko od gore spomenute skele, te nastavie kroz istonu Galileju do baanske zemlje. U krajevima preko Jordana, vidjela sam podruje prekriveno bijelim pijeskom i tananim bijelim ljunkom. U jednoj otvorenoj pastirskoj sjenici bijae nekoliko uenika, koji su ekali Gospodina. S njima bijahu i tri mladia, visoki i mravi. Dok su ekali Isusa, uenici su skupljali ute i zelene bobice, velike kao smokve, kao i male ute jabuice, koje su rasle na nekom grmlju, a neke pak na stablima. Noevima bi ih presijecali i vadili plod. Put kojim su dolazili Isus i apostoli inio se pustim, jer je ve obrastao visokom travom, a u jednoj aveniji se granje toliko isprepleo da se spustilo do zemlje. Apostoli rasjekoe nekoliko plodova, te ih stavie u depove, ali Isus nije uzeo nijedan. Putovali su cijelu no kroz planinske krajeve.

Uenici koji su ga oekivali, sad krenue prema njemu da ga doekaju. Natisnue se oko njega s pozdravima, ali bez pruanja ruku. Ispred sjenice, bijae duga iroka etverokutna greda, oko koje se svi bacie u poivajui poloaj kao oko stola. Pred svakim je stajala porcija upravo skupljenih plodova. Sa sobom su ponijeli i male vreve, s nekakvim napitkom. Daleko u daljini bijae jedan grad iza kojeg se uzdizahu planine. Mislim da je to bila zemlja Amoriana. Od ovog mjesta, put se ponovo poeo sputati. Vidjela sam Isusa i njegove kompanjone kako hodaju cijeli dan, a predveer stiu do nekog ratrkanog naselja. Na putu bijae jedan gostinjac. Putnici uoe, a uskoro ih okruie znatieljnici. Oni ne bijahu puno uli o Isusu, ali veinom bijahu jednostavni i dobronamjerni ljudi. Isus im ispria prispodobu o Dobrom pastiru, a onda ode do nedalekog drugog gostinjca. Tu su jeli i spavali. Isus ree uenicima da sada namjerava putovati samo s trojicom mladia iz Kaldeje i zemlje Ura, Abrahamova mjesta roenja, te onda nastaviti kroz Arabiju do Egipta. Uenici bi se trebali ovdje ratrkati i pouavati narod. to se njega tie, nadoda Isus, on e pouavati gdje god doe. Opet im ree, da kad prou tri mjeseca, opet e ga susresti kod Jakovljeva zdenca kraj Sihara. Meu uenicima sam vidjela imuna, Kleofu i Saturnina. Sutradan u zoru Isus zaeli zbogom svojim apostolima i uenicima, svakome je pruio ruku. Oni bijahu zbunjeni time da sa sobom vodi samo ova tri mladia. Oni bijahu od 16-17 godina starosti, a vrlo se razlikovahu od idova. Bijahu mraviji i ivlji, a nosili su duge haljine. Bijahu kao Isusova djeca, kojega su vrlo voljeli. Kad god bi doli do neke vode, prali su Isusu noge. Trali su naprijed ili natrag uokolo ili po putu, vraali se s malim motkama, cvijeem, plodovima i bobicama. Isus ih je najljubaznije pouavao i objanjavao im prispodobe, sve koje je dotada ispriao. Roditelji ovih mladia pripadahu obitelji Mensora. Doli su u Palestinu s karavanom Trojice Kraljeva, a na njihovu odlasku, oni ostadoe meu

pastirima u Pastirskoj dolini. Postali su idovi, oenili se kerima pastira, te doli u posjed livada izmeu Samarije i Jerihona. Najmlai od mladia zvae se Eremenzar, a poslije su ga prozvali Hermas. On je bio djeak kojeg je Isus, na molitvu njegove majke, ozdravio pokraj Sihara, nakon njegova razgovora sa Samariankom na Jakovljevu zdencu. Drugi se mladi zvao Sila ili Silas. Trei, najstariji, zvao se Eliud, a krteno mu je ime Siricirus. Oni bijahu zvani, tajnim uenicima. U kasnijem periodu pridruili su se Tomi, Ivanu i Pavlu. Eremenzar je napisao izvjetaj o svojim putovanjima. Na ovom je putovanju Isus nosio smeu tuniku, pletenu ili tkanu, a padala mu je u bogatim naborima. Povrh nje je nosio dugu haljinu od fine bijele vune, sa irokim rukavima. U pasu je bio opasan irokim pojasom od istog materijala, kao nekim alom, kojeg kad bi spavao, omotao bi oko glave. Isus je bio vii od apostola. Bilo da je hodao ili stajao, njegovo svjetlo i ozbiljno lice izdizalo se iznad njih. Korak mu bijae vrst, dranje uspravno. Nije bio ni mrav ni debeo, nego dostojanstveno isklesan, kao lik perfektna zdravlja. Imao je iroka ramena, te iroka prsa. Rad i putovanje su ojaali njegove miice, premda nisu odavale znakove tekoga trudbenikoga rada. Put kojim je sada Isus hodao s mladiima, stalno se uspinjao, i to u smjeru istoka. Vodio je preko bijelog pjeskovita tla, a ponegdje bijahu stabla cedra i datulja. U daljini se uzdizalo gorje Gilead. Isus je htio provesti nadolazei abat u zadnjem idovskom gradu na tom putu. Mislim da se grad zvao Cedar. Isus i mladii su jeli usputne plodove sa stabala i bobice. Mladii su imali depove napunjene kruhom, te vreve s nekim napitkom. Nosili su tapove. Gospodin bi ponekad odlomio iz pokrajnjeg grmlja tap za sebe, ali bi ga nakon nekog vremena opet bacio ustranu. Na golim stopalima nosio je sandale.

Naveer su stigli do neke usamljene kuice, u kojoj bijahu jednostavni ljudi, te su tamo konaili. Isus se nigdje nije predstavljao, iako je svugdje pouavao u divnim parabolama svih vrsta, ali uglavnom u onima, koji se odnose na Dobrog pastira. Ljudi su ga ispitivali o Isusu Nazareaninu, ali on im ne kaza da je to on. On bi zauzvrat njima postavljao pitanja o njihovu poslu, njihovim problemima, tako da su ljudi zakljuivali, da je ovaj ovjek putujui pastir, koji trai dobru ispau, kao to je esto bio sluaj u idovskim krajevima. Nisam vidjela da je Isus u ovim krajevima izvodio lijeenja, niti je inio udesa. Sutradan nastavie dalje put. Mora da su sad bili nekoliko milja do Cedra, koji je bio izgraen na uzvisini, jer se iza grada vidio planinski lanac. Abrahamova domovina bijae u tom smjeru, ali daleko tamo prema sjeveroistoku. Zemlja Trojice Kraljeva bijae prema jugoistoku. Neki su se uenici vratili doma, dok su se drugi ratrkali po okolnim krajevima, gdje su pouavali. Neko vrijeme ih je pratio i Zakej iz Jerihona, nakon ega se i on vratio doma, odustao od carinske slube, prodao sve to je imao, podijelio sirotinji, te sa svojom suprugom (s kojom je otada ivio u apstinenciji) odselio u neko drugo mjesto. Gospodin je rekao uenicima, da e proi devet tjedana, prije nego e im se opet pridruiti. Uzbuenje u Jeruzalemu radi Lazarova uskrsnua bijae vrlo veliko. Isusa nije bilo, otiao je, tako da ga narod ne gleda, ali je uvjerljivost istine ovog uda, uinila da su se mnogi obratili. Kad se Isus bude vratio s ovog puta, biti e vrlo mrav. Nigdje nema pisana traga o ovom putovanju, budui tada apostoli nisu pratili Gospodina. Moda ni apostoli nisu znali sva mjesta u koja je Isus navratio. Koliko se sjeam, i ja sam tada po prvi put vidjela tu cestu. Isus nastavi svoj put sa trojicom mladia prema jugoistoku. esto su ili pokrajnjim putevima, a noi su provodili uglavnom kao i sino, s pastirima

u izdvojenim kuicama. Ljudi ovih krajeva bijahu dobrostivi i jednostavni. Sa uenjem bi zurili u Isusa, i odmah bi im se svidio. Isus bi im ispriao mnoge prispodobe, kao to je inio i u Judeji, a oni ga sluae s uivanjem. Ali, nije nikoga blagoslivljao i ozdravljao. Kad bi ga upitali o Isusu Nazareaninu, odgovarao bi im ono to su i drugi uobiajeno govorili o njemu, a onda bi preao na objanjavanje prispodoba. Ljudi su mislili da je pastir koji trai dobru ispau. 4. Isus u Cedru Isus s mladiima stie pred Cedar prije abata. Nisu ili glavnim putem, nego okolnim. Poto je ve bilo kasno da uu u grad, prenoie u velikom gostinjcu, s drugim putnicima namjernicima. Tamo bijahu otvorene sjenice s odjeljcima za spavanje, a sve je bilo okrueno dvoritem. Jedan je ovjek brinuo o gostima, a nakon toga se vratio u grad. Sutra ujutro opet doe i za svoj trud primi malu sumu novca. Putnici otioe svatko svojim putem, ali nadglednik povede Isusa i njegove kompanjone sa sobom do svoje kue u gradu. Cedar je bio izgraen u podnoju gore, u dolini kroz koju je tekla rijeka. Imao je stari i novi dio, a dijelila ih rjeica, koja je tekla od istoka k Palestini. Obala je bila vrlo strma, a rijeku su premostila dva luna mosta, solidno graena. Na ovoj strani mjesto bijae siromano i beznaajno, a nastavali ga uglavnom idovi pastiri, koji su se bavili i proizvodnjom laganih koara, sjenica i koliba. Na drugoj strani, Cedar je bio mnogo bogatiji. Tamo ne bijae idova, nego samo pogani. Ovdje je idovska nonja bila malo modificirana, jer su neki ljudi nosili uiljene kape. Na ovoj strani rijeke bijae sinagoga, a na trgu okruenom grudobranima i etnicama od ista bijela pijeska bijae zdenac. Ovo je bilo najljepe mjesto u gradu. Gospodin s mladiima ode sa svojim domainom do sinagoge, te tiho proslavi abat. Na kraju molitava, Isus zamoli moe li im pokuati neto

objasniti, a dobri ljudi iskazae elju za tim, Isus im ispria prispodobu o Razmetnom sinu. Narod je paljivo sluao, divei mu se jako, ali nisu znali tko je on. Isus se prozva pastirom koji trai izgubljene janjce, kako bi ih odveo na dobre panjake. Narod ga je smatrao prorokom, te su ga tijekom cijelog dana, vodili svojim kuama gdje je pouavao. Sutradan Isus odra propovijed kraj zdenca. I ljudi i ene su sjeli kraj Isusovih nogu, a Isus je privijao djecu sebi na grudi. Ispria im o Zakejevu penjanju na smokvu, o njegovu silasku, o naputanju svega i slijeenju Njega. Govorio im je i o onome koji bijae na molitvi u Hramu i koji je rekao: 'Zahvaljujem ti Boe da nisam kao ovaj carinik'., te najzad o onom drugom, koji se udarao u prsa i vapio: 'Gospodine, smiluj se meni greniku!' iteljima Cedra se Isus jako svidio, pa ga moljae da ostane s njima do slijedeeg abata, pa neka opet pouava u njihovoj koli. A, kad ga upitae o Isusu Nazareaninu, Isus im ispria mnoge stvari o Njemu i Njegovoj nauci. Napustivi ovaj grad, Isus i mladii krenue prema istoku, u zemlju predivnih livada i palminih stabala, a odande u Edon. Usput je Isus posjetio kuu koja je stajala zasebno, a u njoj bijahu pogoeni neizljeivom boleu i otac i majka obitelji. Svi su inae bili dobri ljudi. Ovdje ga opet upitae o Isusu Nazareaninu, o kojem su uli divne izvjetaje. Isus im odgovori u predivnoj prispodobi o kralju i njegovu sinu, u kojoj je spomenuo Onoga o kojem su se raspitivali. Ree im da e Taj biti proganjan, da e se vratiti u Kraljevstvo svoga Oca, kojeg e dijeliti sa svima onima koji Ga budu slijedili. Dok je Isus govorio, ja sam imala viziju njegove Muke, Uzaaa, njegova prijestolja, okruena svim anelima, koje stoji kraj Njegova Oca, proglaavajui svoju vlast nad cijelim svijetom. Najzad, vidjela sam nagradu koja se udjeljuje njegovim sljedbenicima. Takoer sam imala viziju njegova Kraljevstva i cijelu prispodobu koju je ispriao ovim ljudima,

a takoer sam vidjela da je u njihova srca utisnuo zadnju sliku iz prispodobe. Kad ih upita hoe li vjerovati sve ovo to im je ispriao, i hoe li slijediti dobrog Kralja, oni iskazae svoju vjeru i volju. Isus im obea da e ih Bog nagraditi ozdravljenjem dvoje dobrih staraca, koji e ga pratiti u Edom. Tad sasvim iznenada, otac i majka zadobie zdravlje, te na zapanjenost ostalih, zaista mogae slijediti Isusa do Edona. ovjek se zvao Benjamin, a bio je direktni potomak Rute. Mislim da je Tit bio njihov sin ili bar roak. Tad je imao 14-15 godina. Tit je otiao u Cedar, kao i u svako mjesto u ovim krajevima gdje je Isus pouavao, kako bi ga sluao, te da uje druge to govore o Isusu. Ovu je obitelj poznavao i Marko, ali njegovo rodno mjesto bijae blie Judeji, a poznavao ju je i Sila. Isus napusti tu kuu i s tri mladia nastavi k Edonu. Iao je kroz divna polja i livade, na kojima bijahu i palmina stabla. Isus je u desnici nosio pastirski tap. Na jednom velikom otvorenom trgu, lijevo od ulaza u grad, u jednoj javnoj graevini za slavlje, upravo se slavila svadba. Kua je imala veliku dvoranu, a na njenom kraju bijae kuhinja. Svud uokolo bijahu odjeljci za konaita, a u svakom po tri kreveta, koja su se mogla odvojiti ukraenim zaslonima. Premda je bio dan, u dvorani bijae upaljena jedna lampa. Mladenci kao i gosti bijahu okieni cvjetnim vijencima, a svi bijahu u istom odjeljku. Djeaci su pjevali i svirali flaute i druge instrumente. Ovi poboni ljudi su ekali Isusa, na kojega su gledali kao na Proroka. U Cedru i okolici su uli njegovo uenje i prispodobe, pa su ga pozvali na svoje vjenanje. Isusa su doekali s radou i potovanjem, oprali mu noge, kao i mladiima, te ih osuili svojom odjeom. Uzee od Isusa tap, stavie ga u kut, te za njega pripremie stol. Na njem bijae kruha, meda sa saama skoro trideset cm duga, te nekog crvenog bobiastog voa, s kojeg bi prije jela skidali mali vijenac crnog

lia, proaranim bijelim. Takoer bijahu tamo i mali zemljani vrevi i ae, te neke zdjelice, koje su izgledale kao emajlirana glina, a iz toga su licom vadili neto to su stavljali u napitak. Gosti su poivali kraj stola, na nekim malim kosim klupama, a Isusu su dali sjedalo izmeu mladenke i mlade. ene su sjedile na kraju stola. Isus je blagoslovio hranu i pie, a onda su svi jeli. Tijekom objeda, Isus je pouavao. Isus ispria gostima o onom ovjeku u Judeji, koji je na jednoj svadbi u Kani pretvorio vodu u vino. Kada se pojavio par onih roditelja, koje su gosti poznavali dugo kao neizljeivo bolesne, a sad su bili potpuno zdravi, zapanjenost bijae velika. Oni sve opisae, te rekoe da im je Gospodin govorio o Kralju i njegovu Kraljevstvu, a oni su izjavili da u to vjeruju, a on im je rekao da e zasigurno dobiti udio u tom istom Kraljevstvu, kao to su sad svjesni injenice da su potpuno ozdravili. Isus im ponovo ispria prispodobu, te im jasnim rijeima ree, da jo uvijek postoji zid izmeu njih i vladavine toga Kralja, ali oni bi mogli probiti svoj put kroz njega, ako uspiju sami sebe pobijediti. Ve je bilo jutro kad je gozba zavrila, a gosti se povukli na spavanje. Gospodin i tri mladia su noili otraga dvorane za slavlje. Prije nego je legao na poinak, Isus izie van, kleknu i pomoli se svom Nebeskom Ocu s uzdignutim rukama. Vidjela sam zrake svjetla kako izlaze iz njegovih usta, a jedna druga struja svjetla, ili neka aneoska forma, silazila je s nebesa prema njemu. Ovo se esto dogaalo, ak i za vrijeme dnevnog svjetla, tj. kad god bi se Isus povukao u osamu i molio. Znala sam to o Njemu, ak i u svom djetinjstvu, a kad bi ga gledala kako tako sam moli, pokuavala bih ga imitirati. Gledala sam Blaenu Djevicu u molitvi do zaea Spasitelja. Uglavnom je stajala u molitvi, ruke joj prekriene na prsima, a oi oborene. Ali, nakon najsvetijeg Utjelovljenja, uglavnom bi kleala kad bi molila, lice bi podigla prema nebesima, a ruke uzdigla.

Sutradan ujutro, zbog velike guve naroda, Isus je pouavao na otvorenom. Rijeio je mnoge brane sluajeve, jer je narod ovog kraja izgubio istinsku koncepciju Zakona o braku. Htjeli su eniti i bliske roake, radi nasljedstva, pa upitae Isusa o tome. On im objasni da to po Mojsijevu Zakonu nije doputeno, a oni obeae da e odustati od takvih veza. Rekli su Isusu da se u jednom okolnom mjestu, jedan ovjek namjerava oeniti ve esti put, a njegovih pet prethodnih ena su pokojne, a sve su bile sestre, a i ova im je sestra. Isus im ree da e posjetiti to mjesto. Isus se vrati u Cedar radi abata, te je tamo u koli cijeli dan pouavao. Dao je rjeenja za mnoge sluajeve, pitanja i sumnje, to se tie Zakona i braka. Izmirio je neke suprunike, koji su ve dugo bili u neslozi. 5. Isus ide u Sihar-Cedar, te pouava o misteriju braka Iz Cedra, Isus praen brojnim narodom, nastavi svoj put prema sjeveru, kraju koji se oduvijek smatra ravnim. Vidjela sam da je stigao do nekog pastirskog naselja, izvan kojega bijahu otvorene sjenice, dugi niz stabala s isprepletenim granjem, te kolibama napravljenim od granja i zelenja. Pod jednom od sjenica, svi su jeli smokve, groe i datulje. Jo uvijek bijahu tamo, no je bila blaga i draesna, zvijezde su sjale na nonom nebu, a rosa je prekrila itavu zemlju, kao caklinom. Kad se ostatak drutva raziao po svojim kuama, Isus proe okolnim podrujem pouavajui, a sutradan predveer stie do gradia SiharCedara. Grad je bio izgraen na padini planinskog lanca. Neki ljudi izioe doekati Isusa. Odveli su ga u gradsku vijenicu, koja je bila slina onoj u Kani Galilejskoj, a tamo ga je doekalo mnotvo svijeta. Neki nedavno oenjeni ljudi izgubili su svoje roditelje iznenadnom smru, pa su sad ugostili sve ljude koji su doli na sprovod. Ispred kue bijae dvorite okrueno ogradom, a u njemu jedna lijepo spletena sjenica od zelenila. U svakom kutu sjenice bijae kamena posuda s vodom za zalijevanje biljaka. Biljke su se penjale uz motke, a onda se motale po lukovima, koji su se

spajali s jednim mramornim stupom u sredini, tako da je sve inilo zelenu sjenicu. Biljke, trska ili a, dugo su ostajali zeleni, te su tako pravili sjenu. Ova dekoracija, kao i sve zelenje koje je ukraavalo kuu, inili su se vrlo lijepim. U dvorani odmah iza dvorita, oprali su noge Isusu i njegovim

kompanjonima, te im ponudili uobiajenu okrjepu. Tad su svi otili u drugu dvoranu, gdje je obrok ve bio postavljen. Isus je inzistirao da posluuje kod stola. Svim je gostima pruio kruh, voe i velike komade mednog saa, te je iz vreva ulijevao pia u manje ae. Bilo je tri vrste pia, jedno je bilo zelenkasto, drugo bijae ukasto, a tree skroz prozirno. Cijelo je vrijeme Isus pouavao. Sihar-Cedar bijae mjesto u kojem je Isus jako puno propovijedao o svadbi, jer je ovdje jako bio rairen divlji brak. Na karminama je bio prisutan samo mu tuno vjenanog para. Zvao se Eliud. Bio je na svadbi u Edonu, a kad se vratio doma, naao je punca i punicu mrtvima. Nenadano su umrli, svladani alou, kad su otkrili, da im je ki, inae Eliudova supruga, preljubnica. Ni sam Eliud to nije znao, pa tako nije znao ni razlog nenadane smrti ovih dvoje. Kad je Isus zavrio pouavanje kod stola, Eliud ga odvede sebi doma. Mladii nisu ili s njim. Isus je nasamo razgovarao sa Eliudovom suprugom. Bila je sva alosna. Potonu sva u suzama kraj Isusovih nogu, te ispovjedi svoj grijeh. Kad je Isus otiao od nje, Eliud ga odvede do Isusove sobe za konak. Vidjela sam da mu Isus neto vrlo ozbiljno i potresno govori, a kad je Eliud otiao, Isus je malo molio, te ode na spavanje. Sutra ujutro, vrlo rano, doe u Isusovu sobu Eliud s lavorom vode i zelenom granicom. Isus je jo bio u postelji, budan, poduprt na lakte. Ustade, a Eliud mu opra noge, te ih osui vlastitom odjeom. Tad mu Gospodin ree da ga odvede u svoje odaje, jer on sad njemu eli oprati noge. Eliud nije htio ni uti. Ali Isus mu ozbiljno ree da ako mu to ne

dopusti, da e odmah napustiti njegov dom, da tako mora biti, jer ako ga eli slijediti, ne smije mu uskratiti poslunost. Kad je ovo Eliud uo, odvede Isusa do svoje spavaa sobe, te mu donese lavor vode. Isus zagrabi vodu rukama, ljubazno pogleda Eliuda direktno u oi, ree nekoliko rijei o temi pranja nogu, te mu ree da mu je supruga preljubnica, ali i pokajnica, te da joj mora oprostiti. Na ovo, Eliud pade kao pokoen na tlo. Plakao je i krio prste, kao u mentalnoj agoniji. Isus se okrenu od njega i pomoli se. Nakon malo vremena, prva je gorina bila svladana. Isus prie Eliudu, podie ga, te mu ree nekoliko utjenih rijei. Kad se Eliud smirio, Isus mu zapovijedi da pozove suprugu. On to i uini, a ona ue u sobu, potpuno zamotana u veo. Isus je uze za ruku, odvede do Eliuda, te ih oboje blagoslovi, utjei, te podigne veo eni s lica. Tad ih otpusti s uputama da mu poalju svoju djecu, koje je takoer blagoslovio i odveo do roditelja. Od ovog trenutka, Eliud i njegova supruga su ostali vjerni jedno drugome, a oboje su uinili zavjet seksualne apstinencije. Tog je istog dana Isus posjetio mnoge kue, kako bi izveo njihove ukuane iz greaka i uputio ih na pravi put. Vidjela sam Isusa kako ide od kue do kue, pria s ljudima o njihovim raznim problemima, te tako zadobiva njihovo povjerenje. Na gori blizu Sihar-Cedara, bijae jako puno redova konica. Kosina gore bijae terasasta, a na njima bijahu brojne etvrtaste konice, ravnog krova, visoke oko 2 metra, a gornji im kraj ureen kvrgama. Konice su postavili u nekoliko redova, jedan iznad drugoga. Otraga ne bijahu zaobljene, nego su bile iljaste kao krov, a tamo na strani gdje bijahu police, odozgor su se mogle otvoriti sve do dna. Cijeli pelinjak bijae okruen finim ogradama od pletene trske. Izmeu ovih stabljika koprivnjae, bijahu stepenice koje su vodile gore do terasa, i do ograda na

obje strane grmlja, koje je cvjetalo bijelim cvjetovima. Mogli ste se penjati s terase na terasu, a na svakoj bijahu sline konice. Kad narod upita Isusa odakle je stigao, on nejasno odgovori u

prispodobama, na to se oni sloie i povjerovae mu. Pod trijemom gradske vijenice, Isus odra propovijed, u kojoj je opisao prispodobu o kraljevu sinu, koji je doao naplatiti sve dugove od svojih podlonika. Sluatelji su shvatili prispodobu previe doslovno, a jako se radovae nad obeanjem koje prispodoba nosi. Isus tad izokrenu prispodobu prema duniku, kojemu bijae oproten velik dug, a on je sam odbio dati oprotenje svome duniku, koji mu dugovae neku sitnicu, te je inzistirao da se njegov dunik preda sudcu. Isus im takoer ispria o svome Ocu, koji mu je dao vinograd, kojeg treba obraivati i istiti, te je on doao traiti prave radnike, da zamijene beskorisne i lijene radnike, koje e on potjerati. Tad im Isus objasni obrezivanje trsa, te progovori o velikoj koliini beskorisna i odbaena granja i zelenja, te o vrlo maloj koliini groa. Isus ovo usporedi s opasnim elementima, koji kroz grijeh ulaze u ovjeka. Isus ree, to se mora odsjei i unititi prakticiranjem mrtvljenja, kako bi plodovi mogli narasti. Ovo je dovelo do teme o braku i njegovim percepcijama, kao i o temama ednosti i prikladnosti za njeno opsluivanje, da bi se Isus opet vratio na temu vinograda, rekavi narodu da bi i oni trebali kultivirati taj vinograd. Oni potpuno nevino odgovorie da u ovom kraju loza ne uspijeva. Ali, Isus im odgovori da bi je trebali zasaditi na strani brda na kojima su sada pelinjaci, jer je ta strana idealna za lozu. Tad im ispripovjedi parabolu o pelama i pelarima. Ljudi su izrazili volju da ele raditi u Njegovu vinogradu, ako im on dopusti. Ali Isus im ree da mora otii i izravnati dugove, da mora vidjeti je li istinski grozd umetnut u vinsku preu, kako bi proizveo istinsko ivotvorno vino, te mora pouiti i druge kako kultivirati i pripremati isto takvo.

Ovi jednostavni ljudi bijahu zbunjeni zbog toga to Isus mora otii, te ga moljae da ostane s njima. Ali Isus ih utjei rekavi im, da ako budu vjerovali u njega, poslati e im nekoga koji e ih pouiti kako se radi u Njegovu vinogradu. Vidjela sam da su poslije itelji ovoga mjesta bili krteni od Tadeja, te da su se svi iselili tijekom progona. Isus nije spominjao nijednog proroka, niti je uinio ikakvo udo u ovom mjestu. Usprkos njihova moralna nereda, ovi su ljudi bili jednostavni i djetinjasti-nevini. Oni brani parovi koji su odvojeno ivjeli, sad su opet ujedinjeni Isusovim posredstvom, a on im je objasnio o onome ovjeku, koji je oenio pet sestara, a sad je zarunik estoj, da je takva veza nezakonita. Isus je odrao jo jednu propovijed o braku. Brak je opisivao tako dubim terminima i usporedbama. Spomenuo je kultiviranje loze, brigu o vinogradu, ienje bezvrijednih grana. Posebno sam bila impresionirana Isusovim jakim, uvjerljivim i jasnim rijeima, kad je govorio o braku. Rekao je da tamo gdje postoji nered u braku, i tamo gdje brak ne donosi dobre i iste plodove, uglavnom je krivnja na enskoj strani. Na njoj je da trpi i izdrava patnju, to je zbog njene formacije, i da ouva plod braka. eninim duhovnim trudom, te pobjedama nad sobom, ena moe usavriti vlastitu duu i plod svoje utrobe, ona moe iskorijeniti sve moebitno zlo u sebi, budui cijelo njeno vladanje, sve njene akcije, privlae blagoslove ili unitavaju njeno potomstvo. U braku ne smije biti pitanja o senzualnom zadovoljenju, ve samo o pokori i mrtvljenju, o stalnom strahu, o stalnom boju protiv grijeha i grjenih elja, a taj se boj najbolje bojuje molitvom i samosvladavanjem. Takve borbe protiv sebe, takve pobjede nad sobom, na majinoj strani, osiguravaju sline pobjede i njenoj djeci. Sve je ove pouke Gospodin izrekao tako divnim i jednostavnim, ali duboko znaajnim rijeima.

O temi braka, Isus je rekao i mnoge druge stvari, jasno i tono. Bila sam zadivljena istinom o kojoj je govorio, te o velikoj potrebi takve istine, da su mi misli navirale kao bujica: Zato sve ovo nije zapisano u Evaneljima? Zato tamo nije bilo nijednoga uenika koji bi ovo mogao zapisati, kako bi ljudi u budunosti bili informirani? jer u cijeloj ovoj viziji, samo sam ja bila prisutna meu Isusovom publikom, i samo sam ga ja slijedila tamo amo. Poto mi se takva misao stalno vraala, moj mi se Nebeski Zarunik okrenu, te mi ree, neto kao: 'Posijao sam milost, obradio vinograd tamo gdje e najbolje uroditi. Da su ove rijei zapisane, pretrpjele bi sudbinu mnogih drugih zapisa, pale bi u zaborav, ili bi bile krivo interpretirane, krivo shvaane, ili bi jednostavno bile osuene. Rijei koje sam maloprije govorio, kao i brojne druge, koje nikad nisu zapisane, biti e puno produktivnije u svojim efektima, od onih rijei koje su zapisane. Ne opsluuje se pisani Zakon, nego oni koji vjeruju, koji se nadaju i vole, oni imaju sve zapisano u svome srcu.' Sve to je Isus rekao o braku, sve je bilo prekrasno i uvjerljivo. Nain na koji je Isus govorio sve ovo o braku, stalna uporaba prispodoba u kojima je ilustrirao primjerima iz prirode vinogradarstva, te u drugu ruku, uzimanje slika iz braka pogodnih vinogradarstvu, sve je to bilo divno i jasno. Ljudi su postavljali bezazlena i jednostavna pitanja Isusu, a on im je davao odgovore, koji su im jo jasnije ukazivali, kako njegove prispodobe savreno objanjavaju njegovu nauku. U podne, ispred sinagoge se odvijala svadbena sveanost izmeu alosnog mladog para, a Isus je asistirao. Oboje bijahu dobri i nevini, a osobito je Gospodin bio vrlo ljubazan prema njima. Prema sinagogi su svadbenu povorku vodili djeaci od est godina, okieni vijencima na glavi, a u rukama su imali frule. Djevojice odjevene u bijelo, nosile su koarice pune cvijea, koje su odloile na tlo, a mlaarija je svirala harfe, triangle i druge instrumente, koji su danas skoro nepoznati.

Mladoenja je bio obuen skoro isto kao sveenik. I njega i mladu su tijekom ceremonije vodili asistenti, koji su tijekom ceremonija stavljali svoje ruke na njihova ramena. Ceremoniju svadbe je predvodio idovski sveenik. Odigravala se u jednoj dvorani, blizu sinagoge, a imala je otvoreni krov, ali samo tik iznad mladenaca. Kad su se poele pojavljivati zvijezde, u sinagogi su zapoele abatske pobonosti, nakon ega je zapoeo post koji je trajao do sutra naveer. Kad je post zavrio, u vijenici je odrana svadbena gozba, tijekom koje je Isus ispriao nekoliko prispodoba, kao na primjer o Razmetnom sinu, te o stanovima u kui Njegova Oca. Inae mladoenja nije imao vlastitu kuu. Svoj je dom pravio na imanju koje je pripadalo mladenkinoj majci. Isus mu ree, premda e primiti stan u kui Njegova Oca, ipak bi trebao podii svoj ator u vinogradu, koji On sam ide zasaditi tamo na gori gdje su pelinjaci. Tad je Isus opet dugo pouavao o braku. Ako brani partneri, ree Isus, ive estito i skromno, ako spoznaju svoje stanje kao jednu pokoru, to e dovesti njihovo potomstvo na put spasenja, te njihovo stanje nee dovesti do otpada dua, nego e poeti etvu stanova u domu Njegova Oca. U ovoj se propovijedi Isus nazvao Zarunikom mladenke, u kojemu svi trebaju biti okupljeni, da bi se ponovo rodili. Isus je aludirao na svadbu u Kani, te im ispria o pretvaranju vode u vino. Isus je uvijek govorio o sebi u treem licu, kao o ovjeku iz Judeje, kojega dobro poznaje, koji e biti tako gorko proganjan, i kojega e najzad i ubiti. Sve su ovo ljudi sluali s nevinom djejom vjerom, a prispodobe im bijahu stvarne injenice. ini se da je mladoenja bio kolski uitelj, jer mu je Isus govorio kako bi trebao poduavati. Ne kao Farizeji, ree mu Isus, koji tovare terete, a sami prstom da maknu, nego on treba poduavati svojim vlastitim primjerom. Isus takoer uini aluziju na Imaela, jer je Cedar i okolica bila nastanjena njegovim potomcima. Oni su uglavnom bili pastiri, a sebe su smatrali inferiornijima idovima, o kojima su govorili kao o vrlo

velikoj naciji, izabranom narodu, koji je jo uvijek privren starim navadama ivljenja. Vlasnici velikih krda stoke ivljae u velikim kuama, okruenim

grudobranima, a usred panjaka bijahu ratrkane kuice pastira. Na zdencu, koji je pripadao vlasniku, samo se njegova stoka smjela pojiti, premda su i stada njegovih susjeda uivali istu privilegiju, ako je bio sklopljen takav sporazum. Takva patrijarhalna naselja bijahu gusto ratrkana tu i tamo, inae ako nisu bila tako gusto zbijena, bila su od manje vanosti. Potaknut Isusovim rijeima, narod je odluio izgraditi za novo vjenani par, neku laganu nastambu na gori s pelinjacima, gdje je kasnije i vinograd bio zasaen. Svaki je prijatelj u mjestu napravio laganu pregradu, koju je prekrio koom, te opet premazao neim nepromoivim, a od takvih se pregrada sastavljao ator. Svi su donijeli takve komade na reeno im mjesto. Svatko je uinio to je mogao, netko vie, netko manje, a svi su dijelili to im je bilo potrebno. Gospodin im je govorio kako sve treba uiniti, a oni ga sluae s uenjem, kako on toliko puno zna o takvim stvarima. Isus ih je pouavao o svadbenoj gozbi, gdje bi stari i siromani trebali zauzeti bolja mjesta. Isus s narodom ode do malog breuljka, koji bijae ispred gore, kako bi tamo izabrao najbolje mjesto za vinograd. Zaelje atora bi trebalo nalijegati na kosinu brda, na kojoj e biti vinograd. Poto je blagdan Mladog mjeseca upravo zapoinjao, svi se s Isusom vratie u vijenicu. Isus je znao da e mnogi, kad im kae da bi trebali izgraditi kuu za mladence, pomisliti i rei jedan drugome: 'Moda On nema svoju kuu, nema mjesto za obitavanje. Hoe li moda ostati s ovim narodom?' Zbog toga im je sad Isus rekao, da nee dugo ostati s njima, da na ovoj zemlji on nema obitavalita, da Njegovo Kraljevstvo jo nije dolo, da mora zasaditi vinograd Svoga Oca, te ga na gori Kalvariji natopiti

svojom Krvlju. Isus ree, sad vi ne moete shvatiti ove rijei, ali poslije ete shvatiti, kad budem natopio vinograd. Poslije u vam se vratiti iz tamne zemlje. Poslati u vam glasnike da vas pozovu, a onda ete otii iz ovog mjesta i slijediti Mene. Ali, kad doem i trei put, odvesti u sve koji su vjerno radili u vinogradu, u Kraljevstvo moga Oca. Vae ivljenje u ovim krajevima nee potrajati jo dugo, zato kue koje radite moraju biti lagane, jo bolje atori koji se lako mogu transportirati. Tad Isus odra dugu propovijed o uzajamnom milosru. Ree, trebali biste baciti sidro u srce svoga susjeda, tako da ih oluje svijeta ne mogu unititi i odvojiti. Isus je opet govorio u prispodobama vinogradarstva, rekavi da e ostati dovoljno dugo, samo kako bi zasadio vinograd za mladence, te ih pouio kako da njeguju loze, a onda e otii kultivirati onaj koji pripada Njegovu Ocu. Sve je ovo Isus pouavao tako jednostavnim rijeima, tako da su njegovi sluatelji sve vie i vie bili uvjereni da je sve ovo istina, istovremeno zadravi svoju jednostavnost. Uio ih je da u prirodi i u samom ivotu, prepoznaju skriveni sveti zakon, koji je ipak sad iskrivljen grijehom. Poduke su trajale do kasno u no, a kad Isus zaeli napustiti ih, oni ga odgovarae. Hvatali su ga za ruke i govorili: 'Objasni nam ponovo sve, da bolje moemo razumjeti.' Ali, Isus im odgovori da bi sad trebali primijeniti u praski sve ovo to su uli, te im obea da e im poslati jednoga, koji e im sve razjasniti. Tijekom ovog skupa, svi su blagovali lagani obrok, te su svi pili iz iste ae. Mladi za kojega je Gospodin rekao da mu se izgradi kua zvao se Salatijel, a mladenkino ime bijae neto kao 'lijepa' ili 'brineta'. Veina ljudi ovog kraja, poslije je krtena od Tadeja. U ovim krajevima je kratko bio i Marko. Trideset i pet godina nakon Isusova Uzaaa, Salatijel se sa svojom suprugom i tri odrasla sina preselio u Efez. Tamo sam ga vidjela u drutvu sa zlatarom Demetrijem, koji je neko jednom podigao bunu protiv Pavla,

ali sad je bio obraenik. Demetrije mu je priao dugo o Pavlu, te mu je govorio o povijesti svoga obraenja. Pavao tad nije bio u Efezu. Salatijel, njegova tri sina i Demetrije su ili da se zdrue s njim, dok je supruga ostala u Efezu u nekoj kui, u kojoj je bilo dosta baka iz njena kraja, pa su svi zajedno ivjeli. U to vrijeme, skoro su svi idovi napustili Efez. Kad su doivjeli brodolom kraj Malte, Salatijel, njegova tri sina, Demetrije, Sila i ovjek zvan Kajus, svi bijahu na istoj lai s Pavlom. Iz svoga suanjstva u Rimu, Pavao je svakom Salatijelovu sinu odredio mjesto gdje e i to raditi. Kad je Isus s narodom otiao do gore gdje bijahu pele, kako bi im pokazao gdje e zasaditi vinograde, mjesto za kuu-ator ve bijae obiljeeno. Ljudi rekoe Isusu da je ovdje groe dosada uvijek bilo gorko, na to im Isus odgovori da je to stoga jer su sadili slabe vrste loze. Bile su slabe i jalove, a neproiavanjem su te loze dovedene u jo divljije stanje, tako da su davale groe bez sladora. Ali, Isus nadoda, one koje on sada namjerava posaditi, biti e slatke. Isus je opet poduavao o braku, te ree, da brak treba davati iste i slatke plodove, a to se postie jedino samokontrolom, mrtvljenjem, suzdravanjem sjedinjenim s trudom i mukom. Od mladica koje je Isus naredio da mu donesu, Isus izabra pet komada, te ih posadi u zemlju, koju je on sam prije razahlio, te pokaza ljudima kako da ih veu na kolac u obliku kria. Sve to je rekao o uzgajanju loze i dok je izvodio ove radove, odnosilo se na misteriju braka i posvetu branih plodova. Kad je Isus nastavio ove poduke u sinagogi, govorio je o obvezi apstinencije u svezi zaea, a kao dokaz tome, iznese dubinu pokvarenosti u koju su ljudi pali, a posebno u ovome. ovjek bi trebao, ree Isus, o potivanju, o apstinenciji, uiti od slonova (u tom je kraju bilo nekoliko slonova).

Na kraju propovijedi, Isus ponovi da ih sad uskoro mora napustiti, kako bi zasadio i napojio lozu na gori Kalvariji, ali e im poslati nekoga da ih poui o svemu, te da ih povede u vinograd Njegova Oca. Kad je govorio o Kraljevstvu svoga Oca i o njegovim stanovima, ljudi ga upitae zato nije nita donio sa sobom iz toga Kraljevstva, i zato izgleda tako siromano. Isus odgovori da je Kraljevstvo rezervirano za one koji e ga slijediti, i da ga nitko nee zadobiti tko ga ne zasluuje. Isus ree da je stranac, koji trai vjerne sluge, koje bi pozvao u svoj vinograd. Zato sam i izgradio tako laganu kuu za zarunika, zbog toga to zemlja nije trajno boravite za njegovo potomstvo, jer nisu za nju navezani. Zato bi se trebalo izgraivati vrsto boravite za tijelo, kad je ono samo, kao lomljiva posuda? Uistinu bi se za nj trebao brinuti, proiavajui ga kao stan due, kao sveti hram, jer ne bi smjelo postati okaljano, ili nadreeno dui, bilo preoptereenjem ili prevelikom panjom. Iz ovakve propovijedi, Isus se vrati pouavanju o kui svoga Oca, o Mesiji, te o svim znacima po kojima bi se Mesija trebao prepoznati. Izmeu ostaloga, Isus je spomenuo injenicu da e se Mesija roditi od iste loze, premda jednostavne, od pobonih roditelja, te nadoda, prema znakovima vremena, mora da je Mesija ve doao. Isus ree, trebali biste se vezati uz njega, te prouavati i uvati njegova uenja. Slijedee je Isus pouavao o ljubavi prema blinjemu, te o davanju dobrog primjera. Okrenuvi se k mladoenji Salatijelu, ree mu neka mu dom uvijek bude otvoren, neka ima potpuno pouzdanje u sve to mu je rekao, i neka ivi pobono. Ako tako bude inio, Bog e uvati njegov dom i nita mu nee biti ukradeno. Salatijel je za svoju novu kuu dobio uistinu vie nego li mu je i trebalo, jer je Isus propovijedao protiv sebinosti. Isus ree, morate biti voljni rtvovati za Boga i za blinjega. Komunikacija izmeu Isusa i ovih ljudi postade sve prisnija, i da ih spasi od nehaja u koji su pali, Isus je pouavao pod krinkom mnogostrukih prispodobi o estitosti,

skromnosti, samokontroli, koja inae donosi milost u brak. Prispodobe su bile o sjetvi i etvi. Isus je takoer otiao posjetiti dva para, koji su se uskoro namjeravali vjenati, usprkos tome to je ta veza donekle bila zabranjivana. Naime, jedan je par bio u krvnom srodstvu. Isus ih pozove nasamo i ree im da njihova zamisao izvire iz zemaljskih potreba, te da je to protuzakonito. Oni bijahu uasnuti Isusovim itanjem njihovih misli, jer nijedno nije reklo Isusu ita o tome, pa su tako odustali od svoje namjere. Ovdje su jedno drugome oprali noge, a mladenka je obrisala Isusove noge krajem svoga vela ili gornjim dijelom svoga ogrtaa. Oboje su, i mukarac i ena, po Isusovim uenjima, vidjeli u Isusu vie od Proroka. Obratili su se i slijedili Isusa. Isus tad izie iz kue, te ode u okolicu, u kojoj je ivjela maeha koja se htjela udati za svog pastorka, premda on nije jo potpuno odluio o tome. Isus mu je jasno razloio opasnost u kojoj se nalazi, te ga je nagovorio da pobjegne iz tog mjesta, i neka ode raditi kod Salatijela, to je ovaj posluno i prihvatio. Gospodin mu je takoer oprao noge. Maeha, koju je Isus javno prekorio, bila je jako ogorena. Ona nije inila pokore, te je otila u propast. Mora da su ljudi ovog kraja imali preko svojih predaka neke veze sa Zavjetnim kovegom. Pitali su Isusa to je postalo Svetom Misterijom u Kovegu saveza. Isus im ree, da je zbog toga ovjeanstvo jako nazadovalo, da je sad to previe ulo u ljude, a iz injenice da se vie ne moe ni pronai, mogu zakljuiti da je Mesija ve roen. Mnogi iz ovog kraja bijahu uvjereni, da su Mesiju ve ubili s Nevinom djeicom. ISUS VRAA MRTVACA U IVOT Oko sat vremena istono od Sihara, bijae boravite nekog bogatog stoara. Kua je bila okruena grudobranom. Vlasnik je iznenada umro, nedaleko kue, u polju. ena mu i djeca bijahu u velikoj tuzi. Tijelo je ve

bilo spremno za ukop, a obitelj je odaslala glasnike u grad, neka mole Gospodina i jo neke druge, da dou na sprovod. Isus je doao sa svoja tri uenika, Salatijelom i njegovom suprugom, te jo nekolicinom drugih, sveukupno njih trideset. Tijelo je bilo poloeno ispred kue, na irokoj aveniji omeenoj stablima. ovjek je iznenada umro, za kaznu zbog njegovih grijeha, jer je ugrabio vlasnitvo nekih pastira, koji su se protivili takvom njegovu nasilnom ponaanju, ali su ipak morali napustiti taj kraj. Ubrzo nakon poinjenja ovog grijeha, pao je mrtav nauznak, ba na tom komadu zemljita, kojeg je nepravedno stekao. Stojei kraj lea, Isus je govorio o pokojniku. Upitao je, koja mu sad korist, to je toliko mazio i sluio svome tijelu, stanu kojega njegova dua sad naputa. Zbog tog svog tijela, svoju je duu opteretio dugom, kojeg nikad nije imao i kojega se nikada ne moe rijeiti. Pokojnikova je supruga utonula u alost. Stalno je prije Isusova dolaska ponavljala 'Samo da je idovski Kralj iz Nazareta ovdje, on bi ga mogao podii iz mrtvih!' Kao odgovor na ove rijei, Isus ree: 'Da, idovski Kralj to moe uiniti. Ali, ljudi e Ga zbog toga progoniti. Ubiti e Njega, koji daruje ivot, te e Ga odbiti priznati!' Ljudi oko Isusa povikae: 'Ako je meu nama, priznati emo Ga!' Isus je odluio iskuati ih. Govorio je o vjeri, o obeanju da e im idovski Kralj pomoi, navodei im da vjeruju i da provode sve to ih je uio. Tad Isus povede nasamo pokojnikovu obitelj, zajedno sa Salatijelom i njegovom suprugom, a ostalima je naredio da se povuku. Tad je Isus razgovarao s pokojnikovom suprugom, kerkom i sinom. ak prije nego se narod povukao, supruga se obratila Isusu rijeima: 'Gospodine, ti zbori kao da si sami idovski Kralj!' Ali, Isus joj gestom dade do znanja da uti. Sad kad su se ostali, za koje je Isus znao da su slabe vjere povukli, Isus ree obitelji, ako budu vjerovali u njegovu nauku, ako ga budu slijedili, te ako o ovome budu utjeli, On e podii mrtvaca na ivot, jer njegova dua

jo nije osuena, jo je dolje u polju, gleda prizore njegove nepravde, kao i odvajanje od svoga tijela. Obitelj je obeala svim svojim srcem da e sve posluati, a Isus s njima ode do polja u kojem je ovjek umro. Vidjela sam stanje u kojem je bila pokojnikova dua. Vidjela sam je u krugu, u sferi iznad mjesta na kojem je umrla. Pred njom su se nizale slike svega to je zgrijeila, s njenim zemaljskim posljedicama. Sve je to gledala, a tuga ju je prodirala. Takoer sam vidjela i kazne kojima je trebala biti podvrgnuta, a bilo joj je udovoljeno, da uroni u pogled, na zadovoljtinu Isusove Muke. Razdirana alou, taman je htjela krenuti u izvravanje kazni, kad se Isus pomoli, te je dozva natrag u tijelo, izgovarajui pokojnikovo ime, Nazor. Tad se Isus okrenu pomonicima i ree: 'Kad se vratimo, nai emo Nazora, kako sjedi iv ivcat!' Ja sam vidjela kako pokojnikova dua, na Isusov poziv, jezdi k tijelu, postaje sve manja i manja, te nestade kroz pokojnikova usta, a taj se tren, na svom odru, Nazor ustade u sjedei poloaj. Uvijek sam vidjela ljudsku duu, kako prebiva iznad srca, iz kojega su brojne, kao niti, ile prema glavi. Kad se Isus sa svojim pratiocima vrati Nazorovoj kui, naoe ga da sjedi u lijesu, jo uvijek omotan u povoje, a ruke mu svezane. Supruga mu odveza ruke i olabavi povoje. On iskorai iz lijesa, baci se nice pred Isusa, te mu pokua obgrliti koljena. Ali, Gospodin koraknu unazad, te mu ree da bi se prvo trebao proistiti, oprati, te ostati skriven u svojoj sobi, da nikome ne govori o svom uskrsnuu, sve dok On ne napusti ovaj kraj. Tad supruga odvede Nazora u neku povuenu sobu, gdje se je oprao i oistio. Isus, Salatijel i njegova supruga, i tri uenika blagovae neto, te ostadoe u kui. Lijes su odnijeli u podrum. Gospodin je pouavao sve do mraka. Sutra ujutro Isus opra noge uskrsnulom Nazoru, te ga nagovarae da ubudue vie pomisli na svoju duu, nego li na tijelo, te da povrati sve nepravedno steeno blago. Nakon toga Isus pozva Nazorovu djecu.

Govorio im je o Bojem milosru, koje se iskazalo na njihovu ocu, te ih nagovarae da se boje Boga (strah Boji). Tad ih blagoslovi i odvede roditeljima. Majka je takoer Isusa odvela ocu. Isus je predstavi kao neku koja se izdaleka vratila, da bi mogla s njim ivjeti, stroe i u veem strahu Bojem. Taj je dan Isus pouavao mnoge stvari, govorei parabole koje se odnose na brak. Posebno se obrati novo vjenanom paru. Salatijelu kaza: 'Dopusti svome srcu, da bude dirnuto ljepotom tvoje supruge! Ali razmiljaj, kako mora biti velika ljepota due, budui Bog alje svoga Sina na zemlju, da spasi due, rtvom svoga Tijela! Tkogod slui tijelu, ne slui svojoj dui. Ljepota raspiruje poudu, a pouda kvari duu. Nekontroliranost je kao biljka puzaica, koja probija i unitava ito i vino.' Ove posljednje rijei svrnue propovijed opet na temu uzgoja loze i ita, a Isus upozori sluatelje da uvaju svoje njive i vinograde od korova, kojeg je Isus i imenovao. Najzad im najavi da e na abat nauavati u cedarskoj koli, i da e tada uti to moraju initi, kako bi postali njegovim sljedbenicima, i tako dijelili njegovo Kraljevstvo. Ali opet im je kazao da e ih napustiti i otii na istok prema Arabiji. Kad ga upitae zato ide tim poganima, tim zvijezdo promatraima, Isus im ree, da meu njima ima prijatelje, koji su slijedili zvijezdu kako bi doli i pozdravili ga kod se rodio. Ovo im Isus eli uzvratiti, kako bi i njih mogao pozvati u vinograd i Kraljevstvo svoga Oca, te ih povesti na prave puteve do njega. U Cedru se okupilo veliko mnotvo ljudi, kako bi uli Isusa, koji je sad poeo javno lijeiti mnotvo bolesnika. Kad bi prolazio izmeu bolesnika, Isus bi esto rekao: 'Ustani! Slijedi me!' a oni bi ozdravljeni ustajali. Divljenje i zapanjenost ovim udesima, dovodilo je ljude do velikog oduevljenja, pa da ga sam Isus nije susprezao, zahvatio bi cijeli ovaj kraj u iznenadnom zanosu radosti.

Meu okupljenima u Cedru bijahu i Salatijel i njegova supruga. Isus im je jo jednom govorio o dunostima braka, te im dao detaljne instrukcije o nainu na koji bi trebali ivjeti, da bi postali ista loza (tj. ona koja daje ist i izvrstan plod, kakvi su postali njegovi uenici i apostoli, sveci i muenici). Utuvio im je u glavu i obdravanje skromnosti i istoe, nagovarajui ih da u svim svojim djelima streme istim namjerama. Nagovarao ih je na molitvu, jedinstvo, a nakon zaea djeteta, na striktno obdravanje savrene apstinencije. Govorio je o uzajamnom povjeravanju koje mora postojati izmeu supruga i supruge, te o poslunosti supruge muu. Kad ga neto supruga pita, mu ne smije utjeti. On je mora potivati i stremiti k njoj, budui je ona slabija posuda. Ako je vidi da pria s drugima, ne smije imati nepovjerenja u nju, niti bi ona trebala biti ljubomorna, ako njega vidi da to isto ini. Ipak, moraju paziti da jedno drugome ne budu razlog ozlojeenosti. Nikome treemu ne smiju dozvoliti da im se petlja u brak, a izmeu sebe moraju zadrati one male razlike. Isus kaza eni da bi trebala postati pobona kao Abigajla, te im pokaza regiju prikladnu za uzgajanje ita. Isus im ree da oko svoga vinograda moraju podii ogradu, a ta se ograda mora sastojati od ovih savjeta koje im je upravo udijelio. Prije nego je napustio Cedar, Isus je u sinagogi odrao jo jednu dugu propovijed, u kojoj je opet objasnio svezu izmeu svega to im je dosada u ovim krajevima govorio. Isus je govorio jednostavno, opisujui najjednostavnije aluzije o misterijima istonog grijeha, o poronom razmnoavanju ljudske rase, njihovoj stalno rastuoj pokvarenosti, o dispoziciji Boje milosti i Njegovu vodstvu izabranih ljudi iz generacije u generaciju, sve do Blaene Djevice, o misteriji Utjelovljenja i regeneraciji palog ovjeanstva iz smrti do vjenog ivota, kroz Djeviina Sina. Tu Isus iznese prispodobu o zrnu ita, koje mora biti pokopano u zemlju, kako bi donijelo novi plod, ali ga sluatelji nisu razumjeli. Isus im ree da ga ne trebaju slijediti samo kratko vrijeme, nego ga trebaju slijediti na dugom putu, sve do kraja, sve do Sudnjeg dana. Isus je govorio o

uskrsnuu mrtvih i o Sudnjem danu, te ih je poticao da paze, da budu na strai! Tad im ispria prispodobu i lijenim slugama. Sud dolazi kao lopov u noi. Smrt pogaa svakog asa. Oni, sinovi Imaela, oni su potekli od sluge, te trebaju biti vjerni. Isus kaza, Melkisedek je bio tip Njega, Isusa. Njegova se rtva sastojala od kruha i vina, ali u Njemu (Isusu) e biti promijenjena u meso i krv. Najzad im Isus jasno ree da je on Otkupitelj. Na ovo otkrie, mnogi se prestraie i postadoe plahi i obeshrabreni, dok su drugi, naprotiv, postali jo revniji i oduevljeniji za Isusa. Isus ih je posebno poticao na meusobnu ljubav, ohrabrivanje, suosjeanje u radosti i tuzi, budui su udovi istoga tijela, koje osjea bol jedan drugoga. Na propovijedi su bili prisutni i pogani iz poganske etvrti Cedra, a sve su sluali stojei malo postrance. Oni su prema idovima bili vrlo gostoljubivi, ali otada su im mnogi prilazili i prijateljski ih ispitivali o Isusovoj nauci i udesima. 6. Isus stie u prvi ator-grad zvjezdoznanaca Kad je Isus s tri mladia napustio Cedar, Nazor, ravnatelj sinagoge - koji je vukao porijeklo od Tobije, Salatijel, Eliud i mladi Tit, ispratie ga dobar dio puta. Preli su rijeku i proli kroz pogansku etvrt grada, u kojoj se ba tad slavio blagdan, a ispred hrama bijae ponuena rtva. Put je vodio na istok, a onda na jug kroz ravnicu koja je leala izmeu dva planinska lanca, pokatkad preko stepa, pa opet preko uta ili bijela pijeska, a ponekad preko bijelog ljunka. Najzad stigoe do velikog otvorenog kraja, prekrivenog zelenilom, usred kojega bijae veliki ator meu palminim stablima, a oko njih manja stabla.

Tu Isus blagoslovi i otpusti svoje pratitelje, te nastavi put, jo malo dalje, prema ator-gradu, a taj grad bijae od zvjezdoznanaca (tovatelja zvijezda). Dan je ve bio na izmaku kad Isus stie do predivna zdenca u nekoj udubini. Gospodin se napi vode, te sjede kraj zdenca. Mladii mu oprae noge, a onda i on njima zauzvrat uini tu uslugu. Sve je injeno s djetinjom nevinou, a taj mi je prizor bio izuzetno potresan. Ravnica je bila puna palminih stabala i livada, a posvuda bijahu mnogobrojne grupe atora. Usred toga se uzdizao neki toranj ili kao terasasta piramida, ali opet nije bila vea nego naa uobiajena crkva. Tu i tamo su prolazili neki ljudi, te bi s distance iznenaeno buljili u Isusa, ali nitko mu nije prilazio. Nedaleko zdenca bijae veliki ator- kao kua. Nadvisivao je nekoliko manjih, a unutra je bio podijeljen na mnoge odaje i spremita, povezane nekim hodnicima, koji bijahu omeeni ogradama, a drugi nekim platnima. Gornji dio atora bijae prekrit koama. Sve zajedno bijae vrlo struno i lijepo ureeno. Iz ovog ator-grada dooe petorica ljudi, nosei sa sobom zelene grane, na kojima bijahu razni plodovi: jedna je imala male ute listove i plodove, druga crvene bobice, trea bijae loza s liem, etvrta palmina grana, a peta je bila puna grozdova groa. Od pojasa do koljena odjenuli su neku vrstu vunene tunike, rasparane sa svih strana, a gornji dio tijela jaknu, iroku i punu, napravljenu od nekog prozirnog vunenog sukna, s rukavima koji seu do pola podlaktice. Imali su svjetliji ten, kratke crne brade, te duge kovrave kose. Na glavi su imali neku vrstu spiralne kape, s koje su im padale mnoge trakice oko sljepoonica. Oni prioe Isusu i njegovim kompanjonima, s prijateljskim namjerama, pozdravie ih, i dok su im nudili grane s voem, pozvae ih da ih prate do atora. Granu loze su dali Isusu, onaj koji se inio da je vodi drao je slinu. Uavi u ator, posjedae Isusa i njegovo drutvo na jastuke

obrubljene resama, te ih ponudie voem. Isus je rekao samo par rijei. Tad su goste poveli kroz ator, po hodniku omeenom odajama za konak, u kojima bijahu kaui-postelje, te ih odvedoe do dijela atora u kojem bijae blagovaonica. U sreditu blagovaonice bijae stup koji je podupirao cijeli ator, a oko njega uvijeni vijenci zelenila i plodova, loze, jabuke, te grozdovi sve tako prirodno u izgledu, da stvarno ne mogu rei jesu li uistinu prirodne ili obojane. Tad sluge privukoe mali ovalni stol, visok kao na stolac. Bio je napravljen od lagana lia, koje se brzo moglo rastvoriti, a baza mu podijeljena u dva postolja. Ispod stola su rairili areni tepih, na kojem bijahu slike ljudi, ba kao oni, te na stol postavie ae. Po atoru su bile objeene tapiserije, tako da se nijedan dio platna-atora nije moglo vidjeti. Kad su se Isus i njegovi kompanjoni ispruili na tepihu kraj stola, pomonici donesoe kolae, sve vrste plodova i med. Sami su pomonici sjedili na niskim ovalnim stolcima, ije su noge bile ukrtene. Sami su posluivali svoje goste, dok su same sluge ostale vani ispred atora, sa svim to je bilo potrebno. Vidjela sam ih kako idu do drugog atora i od tamo donose peenu perad, koja je bila peena na ranju u nekoj vrsti kuhinje. Kuhinja je bila napravljena od blata, kao koliba, a imala je otvor u krovu kroz koji se dim odvodio. Perad su posluivali na stvarno divan nain. Perad je bila jo uvijek s perjem (ali ne znam kako su to uradili), te je izgledala kao da je iva. Kad je obrok zavrio, goste su otpratili petorica ljudi do njihovih spavaonica, a bili su zapanjeni kad su vidjeli Isusa kako mladiima pere noge, a onda su oni oprali njemu noge. Isus im objasni znaenje ovog postupka, a oni rijeie da ubudue i oni ine taj utivi in prema blinjemu. NONA PROSLAVA ZVJEZDOZNANACA Kad su petorica ljudi otili od Isusa i njegovih mladih suputnika, otioe i oni iz atora. Nosili su ogrtae, dulje nego obino, sa irokom kapuljaom

koja je visjela od vrata na lea. Otili su prema hramu, oblika velike etverokutne piramide, koja ne bijae od kamenja, ve od nekakva lagana materijala, kao drvo ili koa. Izvana bijae niz stepenica, od baze do vrha. Unutra bijae nekakav ovalan prostor, iz kojeg su hodnici vodili do raznih dijelova hrama. Na ulazima bijahu zasloni od lagane ukraene ivice. U ovalnoj se sobi ve skupilo nekoliko stotina ljudi. Udate ene su stajala otraga, iza mukaraca, iza njih djevojke, te iza njih djeca. Na stubama piramidalnog hrama bijahu nekakvi obasjani globusi, koji su bljetali i treptali ba kao zvijezde na nebu, ali ne znam kako su postigli taj efekt. Bili su pravilno poredani, ba kao izvjesne zvjezdane konstelacije. Hram je bio pun ljudi. U sredini je postavljen veliki stup, odakle se na zidove protezale grede, te s njih na vrh piramide. U unutranjosti hrama svjetlost bijae stvarno neobina. Bijae to kao neki sumrak, ili jo bolje, kao mjeseina. Imali ste osjeaj kao da gledate nono nebo obasjano mnotvom zvijezda. Mogli ste vidjeti i mjesec, a daleko gore, iznad svih, u samom centru, sjajilo je sunce. Bijae jo bolje i vjetije izvedeno, te tako prirodno, da je ostavljalo na promatrae veliki dojam, a posebno kad biste ga gledali kroz magliasti dim. Kraj centralnog stupa bijahu postavljena tri idola. Jedan je bio ljudskog tijela i ptije glave, s velikim savijenim kljunom. Vidjela sam kako mu ljudi prinose sve vrste hrane. opali bi njegov ogroman kljun, peradima i slinom hranom, koji su pak padali u njegovo tijelo, te ispadali negdje van. Drugi je idol imao glavu slinu volu, a sjedio je kao ovjek u ueem poloaju. U njegove ruke, koje su bile u poloaju, kao da dri novoroene, ljudi bi polagali perad. U njemu je gorjela vatra, u koju su tovatelji, kroz rupe, ubacivali meso ivina, koje bi zaklali i rasjekli na rtvenom stolu ispred idola. Dim je odvoen kroz cijev u zemlji, koja je pak ila van hrama. U hramu se nije mogao vidjeti otvoren plamen, ali su u magliastoj atmosferi strani idoli sjali arkim sjajem. Tijekom ceremonije, svjetina je oko piramide pjevala na neki poseban nain. Ponekad bi se uo samo solo glas, pa opet cijeli zbor, a melodija se

mijenjala, od tihe do vrlo ive. Dok su vani pravi mjesec i zvijezde sjali na nebu, oni ih oduevljeno pozdravljae tim pjesmama. ini mi se da je ovo idolatrijsko slavlje trajalo do zore. Prije nego je sutradan napustio ovaj narod, Isus im je odrao propovijed. Na njihova pitanja tko je On, i kamo putuje, Isus je odgovorio rekavi im o Kraljevstvu svoga Oca. Isus ree da trai prijatelje koji su ga doli pozdraviti kad se rodio. Nakon toga Isus ode dolje do Egipta, posjetiti neke svoje prijatelje iz djetinjstva, te pozvati ih da ga slijede, poto se uskoro vraa svome Ocu. Govorio im je o njihovim idolatrijskim praksama, po kojima se izvrgavaju velikim nevoljama, a i beskorisnim klanjima mnogih rtava. Ree, trebaju astiti Oca, Stvoritelja svih stvari, umjesto rtvovanja rtava idolima koje su sami izradili, umjesto da svoje darove daju sirotoj brai. ene su ovdje boravile potpuno odvojene od mukaraca, otraga, u zasebnim atorima, u zasebnom naselju. Svaki je mukarac imao vie ena. ene su bile odjevene u duge haljine, na uima im naunice, a frizura oblika visoke kape. Isus je preporuio odvajanje ena od mukaraca. Ree, pravo je da ene ostanu otraga, a protiv mnogoenstva je energino propovijedao. Trebaju imati samo jednu suprugu, koju trebaju tretirati, na kao roba, nego u ljubaznoj podlonosti. Tijekom ovih propovijedi, Isus im se inio ljupkim, kao neko nadovjeno bie, pa su ga molili da ostane s njima. Htjeli su dovesti nekog starog i mudrog sveenika da raspravlja s njim, ali Isus nije htio. Tad su donijeli neke stare spise koje su konzultirali. To ne bijahu svitci pergamene, nego su izgledali kao neko debelo lie, neto kao da su od kore drvea, a slova su bila urezana. Ovo je lie izgledalo kao neka debela koa. Pogani su inzistirali na Gospodinovu ostanku da ih pouava, ali Isus ih odbi, rekavi da kad se vrati svome Ocu, da bi ga oni trebali nasljedovati, a Isus nee propustiti pozvati ih na to u pravo vrijeme.

Neposredno to e ih napustiti, Isus im pomou otrog metalnog tapa, na kamenom podu njihova atora, napisa inicijale petorice lanova Njegove rase. Meni je to izgledalo kao neka slova, etiri ili pet komada, spletena u jedno, a meu njima sam prepoznala slovo M. Slova su bila duboko urezana u kamen. Pogani su sa uenjem promatrali natpis, te odmah postadoe privreni napisanome. Poslije su taj kamen izvadili i pretvorili ga u oltar. Sad ga vidim u Rimu, uzidana u jednom od kutova Petrove crkve, tako da ga neprijatelji Crkve ne mogu odnijeti. Isus, kad je odlazio, nije dozvolio nijednom od ovih pogana da ga prate. Sa svojim mladim prijateljima uputio se na jug, izmeu tu i tamo razbacanih atora, te proe kraj tornja s idolima. Mladiima ree kako je ljubazno bio primljen od strane ovih pogana, za koje nije nita uinio, a sad ga zlobni, tvrdoglavi i nezahvalni idovi progone, premda ih je zaduio dobrim djelima. Isus i drutvo pourie, te su cijeli dan urno hodali. ini mi se da su hodali jo par dana, oko 100 km, prije nego su stigli do zemlje Kraljeva. ISUS PODUAVA PASTIRSKO PLEME Taman prije poetka abata, vidjela sam Isusa u blizini nekakvih pastirskih atora, gdje su on i njegovo drutvo sjedili kraj zdenca, te prali jedan drugome noge. Tad Isus poe slaviti abat, molei s mladiima, pouavajui ih, da bi i ovdje, ak i u tako dalekoj zemlji, idovi prigovarali kako ne posveuje abat, budui nije valjan. Te su noi konaili na otvorenom, kraj zdenca. U ovom mjestu ne bijae nijedne graevine, nijednog stalnog boravita, a meu pastirima ne bijae nijedne ene. Imali su samo jednu privremenu gostionicu, ili karavansko stajalite kraj svojih udaljenih panjaka. Sutra ujutro, oko Isusa se okupie pastiri, te sluae to Isus govori. Isus ih upita jesu li ita uli o nekim ljudima koji su prije 30 d0 33 godine otili u Judeju, kako bi pozdravili novoroenoga Kralja idova, a vodila ih je zvijezda. Oni povikae. 'Da! Da!' a Isus im nastavi govoriti, da on sad

putuje i trai te ljude. Pastiri postadoe radosni kao djeca, te zavoljee Isusa. Na najviem mjestu okruenom palmama, napravie za nj predivno veliko sjedite ili tron, do kojeg su vodile stepenice prekrivene busenjem trave. Radili su vrlo brzo, isjecali i rezali busenje nekim dugim, a uskim kamenom, ili noem od kosti, tako da je sjedalo uskoro bilo zavreno. Gospodin sjede na to, te pouavae govorei predivne prispodobe. Pastira bijae oko etrdeset, sluali su kao djeca, a nakon toga su molili s Isusom. Tu su veer pastiri donijeli jedan od svojih atora, te su ga pridruili ostalima, formirajui tako jedan veliki, u kojem su pripremili gozbu za sve. Hrana bijae razno voe, neka gusta kaa smotana u kuglice, te devino mlijeko. Kad Isus blagoslovi hranu, mislio ih je napustiti, ali oni ga upitae zato, pa kad Isus objasni razlog, oni ga moljae da blagoslovi ostatak hrane, to Isus i uini. Htjeli su da nakon to Isus ode, da im ostane tako blagoslovljene hrane, te kad mu na tu nakanu donijee meku i vrlo kvarljivu hranu, Isus zatrai plodove koji se ne kvare tako brzo. Oni donijee, te Isus blagoslovi neke bijele kuglice od rai. Ree im da to uvijek mijeaju s ostalom hranom, koja se onda nee nikada pokvariti, a blagoslov nikad nee nestati. Kraljevi su ve kroz snove saznali da im se Isus pribliava. UDESNI GLOBUS Vidjela sam Gospodina kako opet pouava sjedei na mahovinom prekrivenoj katedri. Pouavao je o stvaranju svijeta, Padu, te obeanju Otkupljenja. Isus upita jesu li sauvali tradiciju ikakva obeanja. Ali, oni su poznavali samo nekoliko stvari koje se tiu Abrahama i Davida, a i one su bile pomijeane s bajkama. Ovi ljudi bijahu tako jednostavni, prostoduni, kao kolska djeca. Tko god bi neto znao, bilo pitanje ili odgovor, odmah bi to 'ispalio'.

Kad Isus vidje kako su nevini i zaputeni, izvede veliko udo u njihovu korist. Ne mogu se tono sjetiti to je Isus rekao, ali je izgledalo kao da desnicom hvata sunanu zraku, iz koje vadi kuglu kao mali obasjani globus, te ga stavlja da visi s palme, opet desnicom uz pomo sunane zrake. Kugla je izgledala dovoljno velikom, tako da se inilo kako sadri sve stvari, a sve su se te stvari mogle vidjeti u kugli. U njoj su dobri ljudi i uenici mogli gledati sve ono to im je Gospodin ba opisivao. Svi su oni zabezeknuto stajali oko Isusa i gledali u globus. U globusu sam vidjela Presveto Trojstvo, a kad sam vidjela Sina u Njemu, nisam vie vidjela Isusa na zemlji, samo je jedan aneo lebdio kraj globusa. Kad je Isus jednom prilikom uzeo globus u desnicu, opet mi se inilo kao da je sama njegova ruka postala globus, u kojem su se prikazivale brojne slike, jedna za drugom. ula sam neto o broju 365, kao da se odnose na dane jedne godine, povezane s nekim slikama u globusu. Isus je nauavao pastire kratkoj molitvi, u kojoj su se pojavljivale rijei kao u Oenau, a dao im je tri nakane za koje moraju naizmjence moliti. Prva je bila da zahvale za stvaranje, duga za Otkupljenje, a trea, mislim, bijae za Posljednji sud. Cijela povijest stvaranja, Pada, otkupljenja, bijae otkrivena u slijedu slika u ovom globusu, zajedno sa sredstvima danim ovjeku da participira u njima. Vidjela sam u globusu, sve stvari povezane zrakama svjetla, u svezi Presvetog Trojstva, iz kojeg su sve stvari proizlazile, ali i od kojeg su mnogi jadno otpali. Gospodin je dao pastirima ideju o stvaranju, putem globusa, koji je proizaao iz njegove ruke. Ideju u svezi Palog svijeta s njegovim Otkupljenjem, dao je privremenim prekidom pokazivanja slika u globusu, nekim koncem. Kad je Gospodin drao globus u ruci, dao im je neku ideju o Sudu. Takoer ih je pouavao o godini i danima koji je sainjavaju, kao i o povijesti Stvaranja, koliko su oni mogli shvatiti, a onda im je pokazao kojim molitvama i dobrim djelima trebaju posveivati razna godinja doba. Kad je Gospodin zavrio poduke, sjajni globus sa svojim slikama nestade kao to se i pojavio. Jadni ljudi, svladani osjetom svoje vlastite bijede, kao i

boanstvom svoga Gosta, pokazivae znakove duboke alosti, te se zajedno s tri mladia, nice prostru pred Isusom, plaui i astei ga. I Isus je postao vrlo tuan, te je i on legao na mahovinasti breuljak, na kojem je bilo sjedite. Mladii ga nastojae podii, te kad se napokon sam uspravi, ustadoe i pastiri, te stidljivo stojei oko njega, nastojae saznati razlog njegove potitenosti. Isus im odgovori da je plakao zajedno s onima koji plau. Tad uze jednu hijacintu koja je divlje rasla u tom kraju (ali je bila daleko vea i ljepa nego nae dananje), te ih upita znaju li svojstva ovog cvijeta. Ree, kad je nebo olujno, ono ezne, vene, a njena boja postaje bljea, kao kad oblak prelazi preko sunca. Takoer im je rekao i mnoge druge znaajne stvari o tom cvijeu i njegovu znaenju. Takoer sam ga ula kako ga zove nekakvim udnim imenom, koje, reeno mi je, korespondira s naim imenom, hijacinta. PREKID IDOLOPOKLONSTVA Premda je Isus svega bio potpuno svjestan, ipak je ispitivao pastire o bogotovlju koje prakticiraju. Isus je bio kad dobri uitelj, koji postaje dijete kad je s djecom. Na to mu dobri ljudi donesoe svoje bogove, izdjeljane u obliku raznih ivotinja, ovaca, deva, magaraca sve vjerne imitacije ivotinja. ini mi se da su bile od metala, sve prekrite koama, i to je bilo smijeno, sve su ivotinje bile enke. Na njima bijahu velike vree, imitacije vimena, u koje su bile zataknute dojke od trske. Ove bi vree napunili mlijekom, na svojim bi ih blagdanima muzli, pili, te plesali i skakali pred njima. Svatko je od svog stada izabrao najbolje i najljepe jedinke, uzgajali ih s panjom, te na njih gledali kao na svete. Po ovim modelima, ovi bi jadnici, izradili svoje bogove, te su njihovim mlijekom punili vreevimena. Kad bi slavili svoju slubu, donijeli bi sve svoje idole u jedan ator, koji bijae ukraen za tu svrhu, te bi poeli pijanevanje, kao na pokladama. I ene i djeca bi bili prisutni, muzli, jeli i pili, pjevali, plesali, te se sa arom klanjali idolima. Nisu slavili abat, nego su to inili dan poslije.

Kad su pogani opisali sve ovo Isusu i kad su mu pokazali sve svoje idole, vidjela sam cijelu tu stvar kako se pojavljuje pred mojim oima. Gospodin im objasni kakva je to bijedna sjena istinske religije, te nakon jo par rijei o tome, zavri, rekavi im da on sam onaj Izabrani od stada, on je Janje od kojeg e potei sve mlijeko, koje e hraniti due na spasenje. Tad im zapovijedi da prekinu s tom idolatrijom, da ive ivotinje vrate u stado, a metal od kojeg su napravljeni idoli, neka rastope i daju sirotinji. Ree im, trebali biste podignuti oltare, na njima paliti tamjan Svemoguemu Stvoritelju, Nebeskom Ocu, i njemu za sve zahvaljivati. tovie, trebali bi moliti za dolazak Otkupitelja, a svoja dobra podijeliti sa svojom siromanom braom, jer nedaleko odavde u pustinji ive tako siromani ljudi, da nemaju ni atora pod kojim bi se sklonili. Sve ono to ne mogu pojesti, kad zakolju svoju stoku, kao i kruh koji pretekne, a nije namijenjeno za sirotinju, trebaju spaliti kao rtvu. Pepeo trebaju razasuti na neplodno zemljite, koje im Isus i pokaza, kako bi na njega privukli blagoslove. Dok je propisivao ovakve razne stvari, Isus je i objanjavao razloge zato trebaju tako initi. Tad opet aludira na Kraljeve koji su ga posjetili kad se rodio. Narod ree, da, uli smo da su prije 33 godine ovi Kraljevi daleko putovali u potrazi za Spasiteljem, nadajui se da e s njim nai sve to treba za radost spasenja. Jo rekoe, ti su se Kraljevi vratili u svoje drave, te su tamo neto promijenili u svojim bogotovljima, i to je sve to su uli o njima. Tad Isus ode s ovim pastirima obii njihova stada i kolibe, pouavajui ih razne stvari, ak i o raznim vrstama bilja koje je tamo raslo. Obeao im je da e im uskoro poslati jednoga, koji e ih pouavati. Uvjerio ih je da je doao na zemlju, ne samo za idove, kako su oni u svojoj poniznosti predmnijevali, nego je doao i za svakog pojedinca koji je eznuo za njegovim dolaskom.

O onome malo, to su znali o Abrahamu, ovi su siroti pastiri izvukli veliku korist o suzdrljivosti. Tri mladia bijahu osobito impresionirani nedavnim udom obasjanog globusa. Njihov odnos prema Isusu, bijae drugaiji od apostolskog. Sluili su mu u ovisnosti, tiini, te djetinjoj jednostavnosti. Za razliku od apostola, oni Isusu nikada nisu nita prigovorili. Apostoli su meutim imali i neku slubu, dok su ovi mladii bili kao sirotinja, ovisni kolarci. ISUS NASTAVLJA PUTOVANJE DO GRADA-ATORA KRALJEVA Kad je Isus napustio pastire, i krenuo dalje na put, pratilo ga oko tuce pastira. ini se da su morali platiti neku vrstu takse, pa su sa sobom nosili perad u koarama. Ovo je bio pust kraj, jer cijelim ovim putem nisu naili ni na jednu kuu. Cesta je meutim bila propisno oznaena, te nije bilo anse da se putnik izgubi. Kraj puta bijahu i stabla, koja su raala plodove sline smokvama, a tu i tamo bi nali bobice. Na izvjesnim mjestima, otprilike svakih dan hoda, bijahu podignuta mjesta za odmor. Tu bijae i prekriven zdenac, sa stablima oko njega, a vrhovi stabala bijahu zajedno povezani, tako da su grane inile kao neku sjenicu. Ova odmorita imahu i loite za vatru, i kao neke postelje za konak. Tijekom velike podnevne ege, Isus i mladii odsjedoe u jednom od ovakvih odmorita, te se okrijepie vodom i voem. Svaki put kad bi se ovako odmarali na putovanju, Isus i mladii bi si meusobno oprali noge. Gospodin nikada nije dopustio ikome da ga dotie. Mladii, potaknuti njegovom dobrotom, ponekad su tretirali Isusa s djejom pouzdanou, ali opet, kad bi se sjetili njegovih udesa, njegova Boanstva, bacali bi uplaene i plaljive poglede na nj, te jedan na drugoga. Takoer sam esto viala, kako bi Isus nestao pred njima, premda nije propustio da ih uputi to e sve sresti na svom putu, te bi ih o tome i pouio. Putovali su djelomino po noi. Kad bi se zaustavili radi odmora, mladii bi zapalili vatru vrtei zajedno dva komada drva. Takoer su na kraju motke

nosili lanternu. Lanterna s vrha bijae otvorena, a sjala je malim crvenkastim plamikom. Ne znam od ega se sastojao. Tijekom noi bih ugledala divlje ivotinje kako ludo tre po mraku. Put je ponekad vodio preko visokih planina, ne toliko strmih, nego vie blagih. U jednom sam polju vidjela puno redova kestenovih stabala, a ljudi su skupljali kestenje koje je padalo sa stabala. Bilo je i drugih stabala bez lia, ali su plodovi jo uvijek visjeli na stablima. Stabla breskve sa svojim tananim uspravnim deblima, posaena su uglavnom na uzvisinama, te neka druga koja su sliila naem lovoru. Neka su odmorita bila pod velikim smrekama, ije su grane bile tako debele kao ruka jakog mukaraca. Meutim, veina puta bijae kroz pustinju, od bijela pijeska pomijeana na nekim mjestima s malim bijelim ljunkom, a na drugim, s malim sjajnim kamenjem veliine kao ptije jaje. Bilo je takoer i velikih bazena s crnim kamenjem, kao ostacima razlomljenih zdjelica, ili komadima ulubljene grnarije. Neki od ovih fragmenata imahu rupe kao pravilno prstenje ili narukvice, a lokalni ih je narod koristio kao vaze ili plitke posude. Posljednja planina koju su putnici preli bijae od siva kamenja. Na drugoj strani putnici naoe i gusto grmlje, iza kojeg je tekao brzi potok, oko jednog komada obraena zemljita. Kraj potoka leae skela od povezanih trupaca. S ovim su preli potok, pa se uputie k nizu koliba koje bijahu izgraenih na stijenju isprepletnim s mahovinom. Kolibe su imale zailjene krovove, a svuda oko centralne sobe bijahu odjeljci za spavanje, s mahovinastim sjeditima i kauima. itelji bijahu skromno odjeveni, a nosili su plahte oko sebe, kao ogrtae. Na izvjesnoj udaljenosti ugledala sam naselje od atora, mnogo vee i jae nego ijedno koje sam tamo vidjela. atori su bili podignuti na kamenitom tlu, te su bili na katove, a na njih se dolazilo vanjskim stepenicama. Izmeu prve i druge kolibe bijae zdenac kraj kojeg je Isus sjedio. Mladii su prvo oprali noge Isusu, a onda je Isus uveden u kuu koja bijae odvojena za strance. Ovdje su ljudi bili

vrlo dobri. Oni koji su pratili Isusa, sad ga ostavie i vratie se svojim kuama, uzevi sa sobom namirnice potrebne za put. Ova regija mahovinastih koliba bijae dosta prostrana, a uokolo leae brojna naselja kao gore opisana, meu livadama, poljima, njivama i vrtovima. Odavde se nisu vidjele velike ator palae, jer jo bijahu daleko. Ali, s vrha planine, jasno su bile vidljive. Cijela je regija bila iznimno plodna i draesna. Na brdima bijahu brojne grupe balzamovih stabala, koja su davala dragocjen sok. Domai su ga skupljali u one kamene posude, koje su izgledale kao eljezni lonci, a pronalazili su ih u pustinji. Takoer sam vidjela divna itna polja, stabljike debele kao trske, vinovu lozu, rue, cvijee veliko i okruglo kao djeja glava, te drugo cvijee osebujne veliine. Bilo je tamo i malih potoia, premda ih bijae malo. Voda je bila ista i bistra. Narod je pred Isusa donio sve plodove koje su imali. Kad im Isus ree o ljudima koji su pratili zvijezdu, oni mu rekoe, da su na svom povratku iz Judeje, na mjestu na kojem su prvi put ugledali zvijezdu, podigli jedan otvoreni hram, u obliku piramide. Oko nje su podigli atorgrad, u kojem su zajedno boravili, premda su prije toga ivjeli odvojeno. Imali su sigurnost da e ih jednom Mesija posjetiti, i da e na njegovom odlasku i oni vjerojatno napustiti ovo mjesto. Menosr, najstariji Kralj, bijae jo iv i zdrav. Teokeno, drugi, leae u postelji oboren boleu i starakom slabou, nije vie mogao hodati. Seir, trei, umro je prije par godina, a njegovi ostaci bijahu perfektno ouvani, poloeni u grob, izgraen u obliku piramide. Na godinjicu njegove smrti, na grob su mu dolazili prijatelji, otvarali ga, te izvodili izvjesne ceremonije nad ostacima, kraj kojih je gorjela neprestano odravana vatra. Oni ispitivae Isusa o karavani koja je ostala iza njih u Palestini. U grad-ator otposlae glasnike, da obavijeste Mensora da im se ini da je kod njih izaslanik idovskog Kralja, kojeg on i njegov narod toliko dugo oekuje i ea.

Kad je doao as abata, Isus upita imaju li jednu slobodnu kabinu koju bi mu mogli ustupiti za slubu, njemu i njegovim uenicima, a budui ovdje ne bijae lampi idovskog stila, oni napravie jednu za sebe i proslavie svoje bogosluje. 7. Isus sveano ispraen od Mensora do njegova ator-dvorca Kad su Kraljevi dobili vijest o Isusovu dolasku, nainie velike pripreme za njegov prijem. Kronje stabala su povezali zajedno, da bi dobili aleju etnicu, te podigoe trijumfalne slavoluke. Ukrasie ih cvijeem, voem, ukrasima svih vrsta, i objeenim tapiserijama. U okolicu grada su poslali izaslanstvo od sedam ljudi, koji bijahu sveano odjeveni u bijele ukraene ogrtae, a na glavama im turbani s visokim perjem i zlatom izvezeni. Oni su imali zadatak doekati Isusa i poeljeti mu dobrodolicu. Kad se sretoe, Isus odra propovijed, u kojoj je govorio o pravednim poganima, koji, unato nehaju, bijahu u srcu poboni. Grad Kraljeva bijae tako komforan, tako bogat ukrasima, da se to ne moe opisati. Bijae to kao prekrasno ukraen vrt, bijae to ator-grad. Glavni je ator izgledao kao veliki dvorac. Sastojao se od nekoliko katova, podignutih na kamenim temeljima. Najnii je inio guste reetke kroz koje ste jedva mogli gledati, a gornji se sastojae od raznih odaja, dok su svud uokolo bile brojne graevine s galerijama i stepenicama. Uokolo su stajali slini atori-palae, svi povezani etnicama poploanim obojanim kamenjem, ukraenim slikama zvijezda, cvijea i slinih ukrasa. Ove etnice, tako iste i lijepe, bijahu omeene s jedne strane travnjacima i vrtovima, ije su gredice pak bile pune cvijea, njenih stabala s lijepim liem, kao mirta i lovor, te svih vrsta bobiastog grmlja i aromatina bilja. U sreditu grada, na travnatom breuljku, podigli su velik i lijep zdenac, s mnogo mlaznica. Nad njim su podigli krovite, poduprto kao otvorene kolonade, oko kojih bijahu klupe i druga sjedita. Mlaz je iz mlaznica udarao u udaljeni sredinji stup.

Iza ovog zdenca bijae hram, sa svojim kolonadama, sadravajui grobnice kraljeva, a meu njima bijae i Seirov grob. Ovaj je hram s jedne stane bio otvoren, ali je s drugih bio zatvoren vratima koja su vodila u grobnice. Imao je oblik etverostrane piramide, ali krov mu ne bijae tako ravan kao u onih koje sam vidjela u poetnim dijelovima Gospodinova putovanja. Oko piramide su vodile spiralne stepenice s ogradom, a zavravale su na otvorenom. Na jednoj sam strani vidjela i ator-kuu, a tamo je mlaarija bila pouavana. Na drugoj, ali potpuno odvojeno, djevojice su pouavane u raznim predmetima. Boravita ena bijahu zajednika, van ove ograde. ene su ivjele potpuno odvojeno do mukaraca. Nemam rijei za opisati eleganciju toga atorgrada, njegovu istou, svjeinu i urednost. Graevine bijahu primjer otvorenih zgrada, karakteristinih svojom jednostavnou sklada. Posvuda su bili predivni parkovi sa klupama za odmor. Vidjela sam i jedan ogroman kavez, vie kao veliku kuu nego kavez, a njemu bijahu, od dna do vrha, perad i razne ptice. Malo dalje, vidjela sam atore i kolibe, u kojima stanovahu kovai i drugi radnici. Takoer sam vidjela staje i ogromne livade pune krda deva, magaraca, velikih ovaca s finom vunom, kao i krava s malim glavama i velikim rogovima, vrlo razliite od naih krava. Vidjela sam da u tom kaju nema planina, samo brda blagih uzvisina, ne via od naih poganskih grobnica. Po ovim brdima, kroz neke cijevi, vrili su buenja u potrazi za zlatom. Ako bi se kroz cijev sa zemljom pojavili tragovi zlata, tu bi otvorili rudnik i kopali u potrazi za zlatom. Poslije je rudaa odvoena u susjedstvo, gdje su je topili u zagrijanim peima. Pei nisu zagrijavali drvom, nego grudama ili neim slinim, smeim i istim, a i to su iskopavali iz zemlje. Mensor je bio uvjerenja da je Isus samo jedan izaslanik onog Kralja, te je sve poduzeo da ga sveano doeka, kao da sam Kralj idova dolazi. Savjetovao se s ostalim glavarima i sveenicima to uiniti, da bi se visoki gost dobro doekao. Ukrasili su put kojim Isus mora proi, a svi bijahu

obukli blagdansku odjeu. Sve je izvreno s iskrenom radou. Mensor je sjedio na predivno okienoj devi, a s obje strane deve visjele se kutijice. Pratilo ga dvadesetak dostojanstvenika, neki od njih bijahu u onoj karavani koja je ila u Betlehem. Svi su krenuli naprijed susresti Isusa, koji je dolazio s trojicom mladia i sedmoricom glasnika. Mensorova je pratnja pjevala neku sveanu pjesmu, ba onako kako su pjevali prije tridesetak godina. Menosr, najstariji od Trojice Kraljeva, imao je smeu put, a nosio je visoku okruglu kapu, ureenu nekom vrstom bijele napuhane trake, te bijeli plat izvezen zlatom. Kao znak asti, na elu povorke su nosili barjak. inio se kao konjski rep privezan na motku. Put je vodio kroz aveniju preko divnih livada, tu i tamo s bujnom bjelkastom mahovinom, koja je blistala kao naikane gljive pod zrakama sunca. Napokon procesija doe do zdenca, iznad kojeg bijae hram od zelenila ili to bijae divno aranirano zelenje. Tu Mensor sie s deve, te tu ekae Gospodina koji se pribliavao. Jedan od sedmorice glasnika, otra naprijed, kako bi obavijestio Mensora da Isus dolazi. Kutije s deva sad bijahu otvorene, a oko zdenca na jednom velikom tepihu, bijahu rairene velianstveno ureene tkanine, odjea, zlatni vrevi, plitice i posue puno voa. Mensor, pogrbljen od starosti, podravan dvojicom iz svoje pratnje, a kraj njega njegov sluga, tako doekivae Isusa. Cijela je njegova pojava odisala poniznou. U desnici je drao dugi tap, ureen zlatom, a na vrhu tapa bijae ezlo. Kad ugleda Isusa, osjeti, ba kao prije u Spilji, neki unutarnji poticaj, da onda prvi od Tri Kralja, klekne pred njim. Doavi sa svojom pratnjom pred Isusa, opet se prostru pred njim, ali Isus ga podie. Tad starac naredi da donesu darove, te ih pokaza Isusu, koji ih preda uenicima. Isus je uistinu prihvatio divnu odjeu, premda je nikad nije odjenuo. Sam je starac predao devu Isusu, ali Isus zahvali, ali nije prihvatio dar. Tad uoe pod sjenicu. Mensor pokaza Isusu svjeu vodu u koju je ulio neku vrstu soka iz male pljoske, te svjee voe u malim zdjelama. Na

neopisivo ponizan, djetinjast i prijateljski nain, Mensor ispitivae Isusa o Kralju idova, jer je jo uvijek smatrao Isusa izaslanikom, premda si nije mogao objasniti svoja unutranja stremljenja i nadahnua. Njegova je pratnja razgovarala s mladiima, te zaplakae od sree, kad su od Eremenzeara uli, da je on sin jednoga od onih podanika Kraljeva, koji je ostao iz one karavane, te se nastanio u Betlehemu. Po svojoj drugoj supruzi Keturi, taj je podanik bio Abrahamov potomak. Kad su krenuli prema ator-gradu, Mensor zaeli da se Isus popne na njegovu devu, ali Isus inzistirae da pjeai, a on i tri mladia, stadoe na elo kolone. Za oko sat vremena stigoe do golema okrugla dvorita, gdje je bila Mensorova palaa, sa svojim depandansama, a uokolo bijahu zidine po kojima su bile razapeta bijela atorska platna. Pod slavolukom, pred ulazom, Isusa i uenike doekae djevojke u blagdanskoj odjei. Pole su naprijed, dvije i dvije, a nosile su koare pune cvijea, kojeg su bacale i sterale po putu kojem je Isus prolazio. Staza je vodila kroz aveniju nadsvoenu kronjama stabala. Djevojke su bile odjevene u bijele haljine, a na nogama im picaste sandale. Na glavi su imale nekakve bijele trake, koje su fino omotale. Oko vrata, ruku i oko prsiju, nosile su cvjetne vjenie, ili vijence od arene vune i blistava perja. Bile su vrlo edno odjevene, premda nisu nosile veo. Sjenovita aleja je zavravala mostom, koji je vodio preko bedema, ili potoka, u veliki vrt, oko kojeg je potok tekao. Ispred mosta bijae podignut ureeni visoki slavoluk, pod kojim su Isusa doekala petorica sveenika, odjeveni u bijele plateve s dugim resama. Njihova nonja bijae bogato ureena ipkom, a s desna ramena preko prsiju, sve do zemlje, imahu iroku traku, kao pojas. Na glavi su imali nazubljenu krunu, na ijoj je prednjoj stani bio medaljon, kao malo srce iz kojeg je rua rasla. Dvojica od njih su nosila vatru i zlatni tanjur, na kojem su zapalili neto tamjana.

Isus je sve ove poasti primio mirno, ba onako kako je poslije uinio na Cvjetnici. Velianstveni je vrt bio natapan mnogim potoiima, a kraj staza su bile trokutaste gredice, obrubljene kamenjem, pune cvijea. Staza je bila poploana finim kamenjem, sloenom u razne likove, a vodila je do drugog mosta. Grmlje u vrtu bijae obrezano u razne likove, ivotinja i ljudi. Vanjski red je formiran od visokih stabala, ali unutranji bijae od manjih, rjeih vrsta, te tamo bijae puno zasjenjenih mjesta za odmor. Kad su preli drugi most, put je vodio posred velika okrugla mjesta, koji je predstavljao centar velikog dvorita. Tamo je na nekom malom uzvienju bio bunar, a nad njim podignuta otvorena graevina, kao neki mali hram. Krov bijae pokriven koama, a poivao je na vitkim stupovima. Cijeli je otok bio kao neki predivni vrt, a nasuprot njemu uzdizae se veliki kraljevski ator. Kad je Isus preao drugi most, doekali su ga mladii, svirajui u frule i tamburine. Stajali su kraj mosta u nekom niskom pravokutnom atoru. Mora da bili neka vrsta tjelesne strae, jer su nosili kratke maeve, a i stajali su kao straa. Na glavi su imali kape ureene neim kao perje. S njih su jo visjeli i razni drugi ornamenti, kao na primjer veliki tit u obliku polumjeseca, na kojem bijae urezbareno lice ovjeka. Kolona stade ispred malog humka sa zdencem. Kralj sjae s deve, te povede Isusa i uenike k zdencu, na kojem bijae mnotvo mlaznica, jednih iznad druge, sve od sjajna metala. Kad bi okrenuli slavinu, potekla bi voda u mlazu, te se odlijevala kanalima niz humak sve do cvjetnih lijeha. Svud oko zdenca bijahu sjedala. Uenici oprae Isusu noge, a onda on njima. Od drugog mosta vodila je nadsvoena staza do velikog okruglog prostora, u kojem bijahu Mensorov i Teokenov ator-dvorac. Na jednoj strani ator-dvorca bijae u prostranu

prostoru oko humka sa zdencem neki hram, oblika etverostrane piramide. Bio je visok kao sami ator-dvorac, a imae i kolonade. U njima pak bijahu ulazi koji su vodili do grobnica Kraljeva. Oko piramide-hrama bijae niz spiralnih stepenica, koje su vodile do samog vrta. Izmeu hrama i humka sa zdencem, gorjela je vjena vatra u nekoj jami, koja bijae prekrita metalnim pokrovom, na kojem bijae lik s malom zastavom u ruci. Vatra je stalno poticana, nije se dozvoljavalo da se ugasi. Bio je to neki bjeliast plamen, a nije se dizao iznad ruba jame. Sveenici su esto u jamu bacali komade neega to su iskopavali iz zemlje. ator-dvorac Kraljeva bijae nekoliko katova visok. Prizemlje bijae rijetko s pregradama, tako da ste mogli vidjeti kroz cijeli ator. Bilo je puno malog grmlja i biljaka, a sluilo je kao vrt za Teokena koji vie nije mogao hodati. Posvuda po atoru, od dna do vrha, bijahu prekrite stepenice i galerije. Tu i tamo bijahu otvori kao prozori, premda ne bijahu simetrino rasporeeni. Krov atora imae nekoliko zabata, svi ukraeni zastavama, na kojima bijahu zvijezde i mjeseci. Nakon to su se malo zadrali na zdencu, Isusa ispratie kroz prekrivenu atorsku aveniju do dvorca, te ga uvedoe u veliku osmerokutnu dvoranu. U centru se uzdizao glavni stup, a oko njega bijahu manji okrugli odjeljci, u koje ste mogli spremiti razne stvari. Zidovi su bili prekriti arenim tapiserijama, na kojima bijahu slike cvijea i djeaka koji dre pehare. I podovi bijahu prekriveni tepisima. Isus zamoli Mensora da ga odmah odvede do Teokenova groba. Grob bijae u reetkastoj podzemnoj sobi blizu malog vrta. Isus je poivao na ojastuenom kauu, gledajui obroke koje su mu servirali u prelijepim zdjelicama. Obroci bijahu divno aranirani. Bijae tu povra, divna i delikatesna, sloena na pliticama tako da tvore sliku vrta. Bijae uto, rebrasto, vrlo veliko, okrunjeno vijencem od lia. Posebno divno izgledae medno sae. Isus je jeo samo kruh i voe, a pio je iz ae koja se dosada nije koristila. Ovo je bilo prvi puta da sam vidjela kako Isus

jede s poganima. Viala sam ga da poganima cijele dane propovijeda, ali nikada nije sudjelovao u potpunom obroku. Tijekom obroka Isus pouavae, te najzad ree svom domainu, da nije nikakav Mesijin izaslanik, ve da je sami Mesija. Kad oni ovo ue, u suzama se prostru nice pred njim. Mensor je posebno plakao, pun emocija. Nije se mogao suzdrati od ljubavi i potovanja, a nikako nije mogao shvatiti kako mu se Isus mogao tako skriti, toliko se spustiti-poniziti. Ali mu Isus ree, da nije doao samo radi idova, nego radi i pogana, da je doao za sve one koji vjeruju u njega. Tad ga oni upitae, nije li vrijeme da oni napuste svoju domovinu i slijede ga u Galileju, jer, uvjeravae ga, oni su spremni na takav potez. Ali Isus im ree da njegovo Kraljevstvo nije ovosvjetsko, te da bi se i oni sablaznili, da bi se i oni pokolebali u vjeri, ako bi ga vidjeli kako e zavriti, kako e ga idovi prezreti i bievati. Ove rijei njegovi domaini nisu mogli razumjeti, te ga upitae kako tako dobre stvari mogu zavriti tako loe, zato dobri moraju puno patiti. Tad im Isus objasni, da e oni koji uivaju na zemlji, posije morati zbog toga poloiti raune, te da je ovaj ivot, ivot pokore. Kraljevi su neto znali o Abrahamu i Davidu, a kad Isus progovori o svojim precima, oni donijee neke drevne knjige, te u njima potraie, da vide da li moda i oni sami vuku porijeklo od iste rase. Knjige su bile oblika ploica, otvorene u cik cak obliku, kao neki uzorci. Ovi su pogani bili kao djeca, spremni uiniti sve to im se ree. Znali su da je obrezanje propisano od Abrahama, te upitae Isusa trebaju li se i oni obrezati. Isus im ree da to vie nije potrebno, da su oni ve obrezali svoje zle sklonosti, i da e jo puno toga slinoga uiniti. Tad mu oni rekoe da poneto znaju o Melkisedeku i njegovoj rtvi kruha i vina, te rekoe da i oni sami imaju rtvu malih kruhova i neke vrste zelenog likera. Kad bi to rtvovali govorili bi neto kao: 'Tkogod me jede i tko je poboan, imati e sve vrste blagostanja.' Isus im ree da je Melkisedekova rtva bila tip Najsvetije rtve, a da je On sam ta Istinska

rtva. Tako su ovi pogani, premda uronjeni u mnotvo mraka, sauvali mnoge forme istine. Ne znam je li to bilo no prije nego je Isus doao, ili na samu no Isusova dolaska, kad sam vidjela posvuda po okolnim putevima osvijetljene kugle u kojima bijahu lampe. Kugle su bile na motkama, a iznad kugle bijahu postavljene nekakve krune, koje su svjetlucale kako dijamanti. Sve je bilo briljantno osvijetljeno. 8. Isus u hramu Kraljeva. Gozba na blagdan pojavka zvijezde Gospodinov prvi posjet hramu Kraljeva, dogodio se po danu. Iz dvoraca su ga tamo otpratili sveenici, i to u sveanoj procesiji. Nosili su visoke kape. S jednog ramena pruala se vrpca s brojevima na srebrnim titovima, a s drugog je visjela duga traka. Cijeli put do hrama bijae ukraen draperijama, a sveenici bijahu bosi. Tu i tamo oko hrama, bijahu tjeskobne ene, ne bi li ugledale Gospodina. Imale su male suncobrane, male kanopije na motci, kako bi se zatitile od sunca. Kad se Isus pojavi u daljini, one ustadoe, te se poklonie do zemlje. Usred hrama uzdizae se stup, a s njega su se ronjaci pruali na etiri zida, a najvioj toci bijae kota sa zvijezdama i globusima, a to se koristilo tijekom religijske ceremonije. Sveenici pokazae Isusu repliku Spilje roenja, koju su dali izraditi nakon svog povratka iz Betlehema. Bila je ba onakva kakvu su je vidjeli pod svjetlom zvijezde, potpuno zlatna, okruena ploama od istog metala, isto u oblicima zvijezde. Djetece, takoer bijae u zlatu, sjedilo je u jaslama, ba kao u Betlehemu, na crvenom pokrivau. Ruke mu prekriene na prsima. ak su i slamu u jaslama prikazali. Iza djetetove glave bijae mala bijela kruna, ali ne znam od ega su je napravili. Osim ovih jaslica, tamo u hramu ne bijae drugih predmeta. Na zidu je visio dugi svitak, ili neka ploa. Na njem je bilo ispisano sveto pismo, a

slova su bila kao neki simboli. Izmeu stupa i jaslica stajae mali oltar s otvorima sa strane, a oni su oko njega pricali vodu nekakvim etkicama, ba kao mi svetu vodu. Takoer sam vidjela posveenu granu, s kojom su izvodili sve vrste ceremonija, takoer neke male ovalne kruhove, kalee, te plitice na kojima bijae rtvovano meso. Dok su oni to sve pokazivali Isusu, on im je osvjetljavao istinu ili pobijao razloge koje su oni navodili, zato su to koristili. Takoer su odveli Isusa do groba Kralja Seira i njegove obitelji, koji bijae u podrumima, u hodniku koji je okruivao piramidalni hram. Grobovi su izgledali kao leaji usjeeni u zid. Tijela su leala u dugim bijelim odorama, a predivni zastori visjee s njihovih grobnica. Vidjela sam njihova polu pokrivena lica, te njihove ruke, gole i bijele kao snijeg. Ali, ne znam jesu li to bile samo njihove kosti ili su bile prekrite s osuenom koom, jer sam vidjela da su ruke duboko izbrazdane. Ove podzemne grobnice bijahu skroz prikladne, a u svakoj je grobnici bio i panj. Sveenici su donosili vatru u palili tamjan. Svi su plakali, osobito stari Kralj Mensor, koji je plakao kao dijete. Isus prie ostacima i progovori o mrtvima. Teokeno, govorei Isusu o Seiru, ree, da se esto golubica viala na grani stabla, prema njihovu obiaju, zatakli su je za vrata svoje grobnice, pa upita to to znai. Isus mu odgovori pitanjem, u to je Seir vjerovao. Na ovo Teokeno odgovori: 'Gospodine, njegova vjera bijae kao i moja. Nakon to smo poeli astiti idovskoga Kralja, Seir je sve do smrti elio, da sve to misli i ini, sve to ga zadesi, da bude prema volji toga Kralja.' Na to mu Isus ree, golubica na grani oznaava, da je Seir krten krtenjem elje. Isus uze od njih ploicu s likom janjeta koje poiva na Knjizi sa sedam peata, a mala mu zastava iznad ramena, te ih nagovarae da naprave jedan ovakav model, te da ga postave na stup, nasuprot jaslica.

Od svoga povratka iz Betlehema, Kraljevi su svake godine slavili tri dana spomen blagdan u ast toga, jer su 15 godina prije Kristova roenja vidjeli zvijezdu, u kojoj je bila slika Djevice koja dri u jednoj ruci ezlo, a u drugoj vagu, s klasom ita na jednoj plitici i grozdom na drugoj. Tri dana bijahu u poast Isusu, Mariji i Josipu. Takoer su tovali svetog Josipa na poseban nain, jer ih je doekao tako ljubazno i draesno. Sad je ba bilo za njihovu godinju fetu, ali u svojoj poniznosti, u prisutnosti Gospodina, htjeli su prestati izvoditi uobiajene ceremonije, pa ga moljae da ih umjesto toga poui. Ali Isus im ree da moraju slaviti svoj blagdan, da se ne bi narod zbog toga sablaznio. Mnoge sam stvari vidjela povezane s tom religijom. Imali su tri lika u formi ivotinja, koje su postavili oko hrama. Jedan je bio zmaj s velikim raljama, drugi, pas s velikom glavom, a trei, ptica s dugim nogama i vratom, skoro kao roda, samo to je imala krai kljun. Mislim da ovi likovi nisu tovani kao boanstva. Oni su sluili samo kao simboli izvjesnih vrlina. Zmaj je predstavljao zlo, tamnu stranu ljudske prirode. Pas, koji je imao lik i u zvijezdama, predstavljao je vjernost, zahvalnost i ivost, a ptica je bila predstavnik sinovske ljubavi. Likovi su takoer utjelovljavali neke duboke misterije, ali ne mogu se sad sjetiti koje. Ali znam dobro, da tamo ne bijae nikakve idolatrije, nikakva odvratnost ne bijae povezana s time. Oni bijahu utjelovljenja velike mudrosti i poniznosti, duboke meditacije na divne Boje stvari. Nisu bili izraeni od zlata, nego od neega tamnijeg, neto kao oni fragmenti koji su koriteni za topljenje rudae, ili to moda bijahu ostaci nakon toga procesa. Ispod lika zmaja, proitala sam pet slova AASCC, ne sjeam se ba tono. Psu je bilo ime Sur, a ime ptice sam zaboravila. Oko hrama, na etiri razna mjesta, etiri su sveenika drala propovijedi narodu. Vidjela sam kako otvaraju usta zmaju i istovremeno govore: 'Da je kojim sluajem, ovakav zloban i straan, iv i da nas hoe progutati, tko bi nam, osim Svemoguega Boga, mogao pomoi?' a Bogu su dali neko posebno ime, kojeg se sad ne mogu sjetiti. Tad su rekli da se skine kota

sa svoga mjesta, stavili ga na oltar, u neko postolje, a jedan ga je sveenik okretao. Bilo je nekoliko obrua jedan u drugome, svi objeeni nekim upljim zlatnim kuglama, koje su svjetlucale i treperile kod svakog okreta, tako prikazujui razne zvjezdane konstelacije. Ovo okretanje je narod pratio pjesmom, nekako ovakvog refrena: 'to e biti od svijeta, ako Bog prestane pokretati zvijezde?' Nakon toga je slijedilo prikazanje rtve pred zlatnim djetetom Kristom u jaslicama, te paljenje tamjana. Isus im naredi da ubudue prestanu s ovim ivotinjama, neka pouavaju o ljubavi, milosru prema blinjem, te o otkupljenju ljudske rase, jer ubudue, trebaju astiti Boga u Njegovim stvorenjima, davati mu hvale, te samo Njega astiti. Uveer, prvoga od ta tri blagdanska dana, za Isusa je zapoeo abat, stoga se on s trojicom mladia povue u udaljeni odjeljak atora-dvorca, kako bi ga proslavio. Sa sobom su ponijeli bijele haljine, skoro kao ukopne odore. To su odjenuli, opasali se pojasom ukraenim slovima i epoletama, koje su kao tolu prekriili na prsima. Stol je bio prekrit crvenim i bijelim stolnjakom, a na njemu bijae sedmerokraki svijenjak. Kad je molio, Isus je stajao izmeu dvojice mladia, a trei je bio iza njega. Nijedan poganin nije bio prisutan. Tijekom cijeloga abata, svi su pogani bili zajedno okupljeni u prostoru oko svoga hrama, mukarci, ene, omladina, djeca, svi su imali svoj red sjedala. Nakon to je Isus zavrio proslavu abata, ode k poganima, a tad sam svjedoila predivnom prizoru. Usred enskog kruga, bijae lik zmaja. ene su bile razno odjevene, svaka prema svome rangu. Najsiromanije su nosile duge plateve preko vrlo proste kratke haljine. Otmjenije su bile odjevne ba kao ona koju sam sad vidjela da je stala pred zmaja. Bila je to robusna ena, od oko trideset godina. Pod dugim platem, kojeg je odloila ustranu kad je sjela, nosila je utirkanu naboranu tuniku i jaknu vrlo pripijenu uz vrat i prsa, ureenu sjajnim draguljima i tankim lancima. Od ramena do lakta visjeli su krajevi kao polu-rukavi, a ostatak ruke bijae

prekrit ipkom i narukvicama. Na glavi je imala pripijenu kapu koja je sezala do oiju, djelomino joj prekrivajuu obraze i bradu, a posvuda po kapi bijahu perja. S uiju do prsa visjeli su joj mnogi tanki ukraeni lanci. Prije nego su sveenici zapoeli propovijedati, ena poticana od mnogih, stade pred zmaja, baci se nice i poljubi zemlju. Ovo je izvela sa znaajnim entuzijazmom i aenjem. Taj tren Isus istupi usred kruga i upita zato je to uinila. Ona ree da je zmaj budi svako jutro prije zore, tad se okrenem prema njegovom kipu i poklonim se pred svojom postoljem, astei ga. Tad Isus ree: 'Zato se baca nice pred sotonom? Tvoju je vjeru zaposjeo sotona. Istina je da e biti probuena, ali ne od sotone. Aneo e te probuditi. Gle, koga asti!' Taj tren, tamo pred enom i pred cijelim narodom, stade jedan duh u obliku kipa, suh i crvenkast, s oitim, ali i prikrivenim likom. ena odstupi sa strahom u oima. Isus pokaza na ovog duha i ree: 'On je onaj koji te uobiajeno budi, ali svaki ovjek ima i dobrog anela. Prostri se pred njim i slijedi njegov savjet!' Na ove Isusove rijei, svi ugledae predivan sjajni lik, kako lebdi kraj ene. ena se drhtei prostru pred njim. Sve dok je sotona stajao kraj ene, dobri je aneo ostajao iza nje, ali kad je sotona nestao, aneo je doao naprijed. ena, sva osupnuta osjeajima, vrati se na svoje mjesto. Zvala se Kupes. Poslije je bila krtena od Tome, uzela ime Serena, te postala muenicom i aena kao sveta. Pred predvorjem u kojem je bio kip ptice, okupila se mlade, muka i enska, a Isus im odra propovijed. Upozori ih da ispune svakodnevnu porciju ljubavi, i prema ovjeku i prema ivotinjama, koje su nie od ovjeka, jer ima meu njima nekih koji oboavaju svoje roditelje, a neki vie vole ivotinje od svoga brata blinjega. Zadnjeg dana blagdana, Isus je elio odrati propovijed u hramu sveenicima i Kraljevima, te svem narodu. Da bi ga i vremeni Teokeno mogao uti, Isus s Mensorom ode do njega, te mu zapovjedi da ustane i da

ga slijedi. Isus ga uze za ruku, a Teokeno, nita ne sumnjajui, odmah ustade i prohoda. Isus ga odvede do hrama i otada je Teoekeno mogao hodati. Isus naredi da se sva vrata piramidalnog hrama otvore, kako bi ga sav narod izvana mogao uti i vidjeti. Isus je ponekad pouavao i izvan hrama, meu mukarcima i enama, omladinom i djevojkama, te djecom, opisujui im mnoge prispodobe koje je ve prije priao idovima. Njegova ga je publika mogla prekidati i postavljati pitanja, jer im je on tako rekao da mogu initi. Ponekad bi Isus pozvao nekog da glasno pred svima izrekne svoje sumnje koje ga mue, jer je Isus dobro znao misli svakoga u publici. Meu pitanjima koje su postavili bijahu i ova: Zato nije uskrsnuo nijednoga mrtvaca, zato nije nikoga ozdravio, kao to to inae Kralj idova ini? Isus odvrati da nije uinio takovih udesa meu poganima, ali da e im poslati neke ljude koji e initi i vea udesa, te da e kroz kupelj krtenja postati isti. Ree, trebali biste, dok to vrijeme ne doe, s pouzdanjem povjerovati mojim rijeima. Tad Isus odra propovijed samo sveenicima i Kraljevima. Ree im da togod je u njihovoj nauci nosilo prividni lik istine, ustvari bijae ista la, a sami im je demon davao te forme. im se dobri aneo povue, naprijed stupa sotona, kvari bogotovlje, te ga podvrgava sebi i vodi. Isus nastavi, astili ste sve te likove, kojima ste mogli pripisivati neku ideju snage, i iz toga tovanja ispustili ste mnoge stvari nakon svog povratka iz Betlehema. Sad meutim, morate prestati s tim kipovima ivotinja, trebate ih rastopiti, te im nabroji ljude kojima bi se trebalo dati novac kad se to eljezo proda. Sve vae tovanje, sve vae znanje, Isus ree, ne vrijedi nita. Morate uraunati ljubav i milosre, bez pomoi tih kipova, te zahvaljivati Ocu Nebeskom to ih je milosrdno pozvao na spoznavanje Njega. Isus im obea da e im poslati jednoga koji e ih potpuno pouiti, te ih uputi neka uklone kota sa zvijezdama. Kota je bio velik kao povei kolski, a imao je sedam koncentrinih obrua, neki iznad njega, a neki ispod, a na svima bijahu objeeni globusi iz kojih

su izbijale zrake. Sredinja toka imae i veliki globus, a predstavljao je Zemlju. Na obodu kotaa bijae 12 zvijezda, u kojima opet bijae mnotvo drugih slika, sve bljetave i titrave. Meu njima sam vidjela jednu koja je prikazivala djevicu sa zrakama koje joj izbijaju iz oiju, te se igraju oko njenih usta, dok joj se na elu svjetluca drago kamenje. Druga slika prikazivae neku ivotinju s neim u ustima, a to je emitiralo zrake. Ali, nisam sve mogla jasno razaznati, jer se kota stalno okretao. Svi ti likovi nisu bili stalno vidljivi, jer su ponekad nestajali, kako se kota okretao. Isus im zaeli ostaviti neto kruha i vina koje je blagoslovio. Sveenici su morali po njegovim naredbama, pripremiti neku vrstu finog bijelog kruha, kao male kolae, te male vreve nekog crvenog napitka. Isus je opisao oblik posude u kojoj e to sve uvati. Bila je kao veliki muar, imala je dvije ruke, te poklopac s izboinom, a iznutra bijae podijeljena na dva odjeljka. Kruh se uvao u gornjem, a u donjem, koji je imao mala vrataca, uvao se mali pehar s napitkom. Vanjtina posude bljetae kao srebro, a iznutra bijae uta. Isus postavi kruh i vino na mali oltar, pomoli se, te blagoslovi, dok su sveenici i dva Kralja kleala pred njim, ruke im prekriene na prsima. Isus se pomoli nad njima, poloi ruke na njihova ramena, te ih poui kako da obnavljaju zalihe kruha. Isus je izrezao za njih kruh u male krike, te ih poui kako da blagoslivljaju. Za njih ovaj kruh i vino trebaju biti simbol svete Priesti. Kraljevi su imali neko poimanje o Melkisedeku, te upitae Isusa o znaenju njegove (Melkisedekove) rtve. Kad je Isus za njih blagoslovio kruh, dao im je ideju o njegovoj Muci i Posljednjoj veeri. Ree im, trebali biste prvi put napraviti rtvu kruha i vina na godinjicu blagdana Jaslica, a poslije toga jo tri puta u godini, ili svaka tri mjeseca, ne mogu se ba tono prisjetiti. Sutradan je Isus opet pouavao u hramu, gdje su svi bili okupljeni. Isus je ulazio i izlazio iz hrama, doputajui grupama ljudi da idu jedna do druge. Pozvao je i ene i djecu da pristupe, i da mu se obraaju, a pouio je majke kako da odgajaju svoju djecu i kako da ih naue moliti. Ovo je bilo prvi put

ovdje, da sam vidjela kako su se mnoga djeca okupila oko Isusa. Djeaci su nosili kratke tunike, a djevojice ogrtae. Bijahu prisutna i djeca obraene gospoe. Ona bijae vrlo ugledna osoba, a njen zarunik bijae visoki dostojanstvenik, blizu kralja Mensora. S njom je imao desetoro djece. Isus ih blagoslovi, polaui ruku na njih, ne na glavu, kao to je inio idovskoj djeci, ve na rame. Isus poui ljude o svojoj misiji, te o svome pribliavajuem kraju, te im ree, kako idovi ne znaju da je on doao k njima. Ree, poveo sam sa sobom ove mladie, da vas ne sablaznim svojim rijeima, a oni su vrlo pouljivi mojim rijeima. idovi e me ubiti, a ja neu pobjei. Ali, opet, elio sam vas posjetiti, jer ste vi posjetili mene, vjerovali u mene, nadali se u me, i ljubili me. Isus ih nagovarae da zahvaljuju Bogu to nije dopustio da budu potpuno zaslijepljeni idolatrijom, to im je dao istinsku vjeru u Njega, i milost da sauvaju Njegove zapovijedi. Ako ne grijeim, Isus je govorio i o vremenima svoga povratka svome Nebeskom Ocu, kada e im poslati svoje uenike. Rekao im je i da e sii dolje do Egipta, gdje je kao dijete bio sa svojom Majkom, jer i tamo ima dobrih ljudi koji ga poznaju jo od djetinjstva. Meutim, tamo e ostati potpuno skriven i nepoznat, poto tamo ima idova koji bi ga rado uhitili i isporuili njegovim neprijateljima, ali njegovo vrijeme jo nije dolo. Pogani nisu mogli shvatiti Isusova ljudska predvianja. U svojoj djetinjoj jednostavnosti, pitali su se: 'Kako mu mogu uraditi takve stvari, budui je on istinski Bog!' Isus odgovori na njihove misli, rekavi im da je on i ovjek, da ga je Otac poslao da vrati natrag sve rasprene, da kao ovjek, moe trpjeti i biti proganjan od ljudi, kada doe njegov as, i stoga jer je i ovjek, on moe biti tako prisan s njima. Isus ih opet upozori da prekinu sa svim vrstama idolatrije, i da se meusobno ljube. Govorei o svojoj Muci, progovori im o iskrenoj ispovjedi. Ree, trebali biste prestati sa svojom pretjeranom brigom o bolesnim

ivotinjama, i svoju ljubav usmjeriti prema svojim susjedima, brai ljudima, pomaui im i u dui i u tijelu. A, ako u njihovom susjedstvu nema potrebitih ljudi, trebali bi potraiti takve ljude, ii ako treba i daleko, te moraju moliti za svoju siromanu brau. Isus im ree da sve ono to uine potrebitima, ine njemu, te im dade shvatiti, da nie ivotinje ne smiju okrutno tretirati. Ovi su pogani imali cijele atore pune bolesnih ivotinja svih vrsta, kojima su ak izradili i male postelje. Osobito su voljeti pse, od kojih sam vidjela neku veliku vrstu, s ogromnom glavom. DOLAZAK VOE NEKOG UDNOG PLEMENA Isus je ve neko vrijeme pouavao ove pogane, kad vidjeh dolazak neke karavane s devama. Stala je i ostala na izvjesnoj udaljenosti, dok je samo jedan starac, stranac i voa tog plemena, siao s deve i poeo prilaziti. Pratio ga je jedan postariji sluga, kojega je izuzetno cijenio, a obojica stadoe malo podalje od okupljena naroda. Nitko ih nije zamijetio, sve dok Gospodin ne zavri propovijed i ne povue se sa svojom pratnjom u ator, kako bi se okrijepio. Tad je Mensor primio stranca, te ga uveo u ator. Poslije su ova dvojica otila sveenicima, rekavi im da ne mogu povjerovati da je onaj Isus obeani idovski Kralj, jer je tako prisno razgovarao s njima. Ree, koliko znam, idovi imaju jednu krinju u kojoj je njihov Bog, i njoj se nitko ne moe pribliiti, pa stoga ovaj ovjek, ne moe biti njihov Bog. Stari sluga takoer ree neke kriva shvaanja o Utjelovljenju i Mariji, premda su i on i njegov gazda bili dobri ljudi. I ovaj je kralj vidio zvijezdu, ali je nije slijedio. Puno je govorio o svojim bogovima, koje je izuzetno cijenio, te ree kako su mu naklonjeni, te da su mu donijeli sve vrste sree. Opisa im i incident koji se dogodio tijekom rata, kojeg je nedavno vodio, a u kojem su mu njegovi bogovi pomogli, te su za njega i njegova starog slugu donijeli neke vijesti.

Ovaj je kralj bio svjetlije puti od Mensora, odjea mu bijae kraa, a okrugli turban na glavi ne toliko velik. Bio je vrlo privren svojim idolima, a jednoga je uvijek nosio sa sobom na devi. Bio je to lik s mnogo ruku, a u stomaku mu bijae rupa, u koju su stavljali prikazane darove. U njegovoj karavani bijae i nekoliko ena, a karavana ukupno imae tridesetak ljudi. to se njega tie, on bijae malo bedast. Na svog starog slugu gledae kao na mudraca, ustvari, tovao ga je kao proroka. Ba ga je on i potakao na ovo putovanje, da bi mu pokazao, kako ree, Najveega od svih bogova, ali Isus ne odgovarae njegovom zamiljaju. Ono to je Gospodin rekao o milosru i blagoslovima vrlo mu se svidjelo, jer je i sam bio vrlo milosrdan. Ree da na to gleda kao na najvei zloin, to to se zanemaruje brat ovjek, radi ivotinja, koje su toliko nie od ovjeka. Poslije je prireena gozba za stranca, ali Isus ne bijae prisutan. Nisam ga ak vidjela da je i razgovarao s ovim strancem. Kralj se zvao Acikus. Stari sluga bijae astrolog. Bijae odjeven kao prorok, u dugu haljinu s pojasom, koji imae mnotvo uzlova na sebi. Turban mu imae mnogobrojne bijele korde i uzlove, koji visjee s njega. ini se da je napravljen od pamuka. ovjek je imao dugu bradu. Voa i njegovi sunarodnjaci imae svjetliju put od stanovnika ovih krajeva. U ove su krajeve dolazili ve nekoliko godina. ene i njihove pratilje ostadoe kraj enskih atora. Dva su dana putovali do ovih pogana. Nisam vidjela da im se Isus obraa, ali sam ga ula kako veli da e oni doi do spoznanja istine, te pohvali kraljevu suut prema brai ljudima. ula sam imena koja su zvuala kao Ormusd i Zorosdat. Mu one obraene gospoe Kupe, bijae Mensorov brat. Kao mladi je pratio svoga ujaka u Betlehem. On i Kupa bijahu uto smee puti, a obadvoje bijahu Jobovi potomci. I kad je pao mrak Isus je pouavao oko hrama. Cijelo je mjesto bilo briljantno osvijetljeno, a cijeli je hram blistao od svjetla. Svi ljudi iz regije bijahu skupa okupljeni, stari i mladi, mukarci i ene. Na Isusovu prvu preporuku odmah su uklonili idole. Ali, sad sam vidjela neto u hramu, to

prije nisam zamijetila. Gore uz krov, vidjela sam cijeli okrug bljetavih zvijezda, a meu njima bijahu sjajni mali vrtovi i potoci i grmlje, a sve je postavljeno vrlo visoko u hramu, te obasjano svjetlom. Ovo je bio najdivniji izum, a pojma nemam kako su to napravili. 9. Isus naputa ator-grad i odlazi posjetiti Mensorova neaka Azarju Isus napusti ator-grad Kraljeva prije zore, kada su jo lampe gorjele. Za njega su priredili ispraajnu povorku, ba kao i kad je dolazio, ali Isus odbi panju, te nije prihvatio ni devu. Uenici su sa sobom uzeli samo pljoske s napitkom i neto kruha. Stari je Mensor iskreno nagovarao Isusa da malo dulje ostane s njima. Pred Isusove noge poloi krunu koju je nosio na turbanu, te mu ponudi sve to ima. Njegovo blago bijae pod reetkom u podu atora, kao u nekom podrumu. Tamo su poloili ipke, grumenje i hrpice ita. Mensor je plakao kao dijete. Suze se kotrljale kao perle niz njegove uto smekaste obraze. I njegov predak Job imae ovakvu put. Bijae tako delikatna, sjajno smea, ne toliko tamna kao u ljudi kraj Gangesa. Svi su plakali i ridali. Isus napusti grad na strani gdje je stajao hram, te proe velianstveni ator obraene Kupe, koja dotra naprijed sa svojom djecom kako bi ga susrela. Isus okupi djecu i neto ree majci, koja se u suzama nice prostre pred njim. Mensor, sveenici, i mnogi drugi ispratie Isusa, idui kraj njega u paru. Isus i uenici imae tap u ruci. Kad su Mensor i sveenici stigli doma, ve se smrailo. Svud su gorjele lampe, a sav se narod okupio u i oko hrama, kleei u molitvi ili prostri na tlu. Mensor im objavi da svatko tko ne eli da ivi prema Isusovu zakonu, i tko ne vjeruje u njegovu nauku, neka napusti njegovo kraljevstvo. Ovdje je bilo i ljudi tamnije puti od Mensorove. Njegov ator grad, sa svojim hramom i grobnicom Kraljeva, bijae glavni grad zvijezdo tovatelja, ali nekoliko sati dalje u okolici, bijae jo atorskih naselja.

Isus je iao na istok. Prvu je no noio u nekom pastirskom selu, koje je pripadalo Mensorovom plemenu, a bijae oko 12 sati udaljeno od ator grada. Isus je konaio s uenicima u okruglom atoru, a odjeljak za spavanje bijae odvojen jedan od drugoga, pominim zaslonima. Sutradan ujutro, Isus ode prije nego su domaini i ustali. Vidjela sam ga kad je stigao do nekog potoka, koji bijae preirok za gaenje, pa stoga krene prema sjeveru du obale, dok nije doao do plitka gaza. Predveer stie do nekih koliba, izgraenih od zemlje i mahovine. Kraj njih bijae otvoren zdenac okruen bedemom. Tu on i pratioci oprae noge, te otioe u jednu kolibu od granja s liem, u kojoj prespavae no. Ova je koliba bila ovalna sa zailjenim krovom. Sa svih strana bijae otvorena, a ini mi se da je izgraena od granja i mahovine. Oko nje bijae gusto isprepletena ivica kao zatita od divljih zvijeri. Ovaj je kraj bio vrlo plodan. Vidjela sam prekrasna polja obrubljena drvoredima debelih sjenovitih stabala, a na uglovima bijahu stabla i nastambe, ne atori kao u Mensora, nego ovalne kolibe od isprepletena granja. itelji ovoga kraja bijahu suncem opaljene puti, koa im ne bijae tako smea kao u Mensora. Bijahu odjeveni vrlo slino onim prvim zvijezdo tovateljima, koje je Isus susreo na ovom svom putovanju. ene su nosile iroke pantale a preko njih ogrtae. ini mi se da se narod uzdravao tkanjem. Od stabla do stabla, koji bijahu dosta udaljeni, bijahu rastegnuta sukna i konci, a mnogi su bili zaposleni radei u isto vrijeme na njima. Cijela su polja i stabla bila ureena, a sjedala su bila ukraena granjem. U cik zore, kad su jo zvijezde vidljive, nekoliko je ljudi dolo do kolibe, ali kad vidjee da su Isus i njegovi uenici jo u posteljama, povukoe se puni potovanja, te se prostru na tlo. Pred jutro su primili po Mensorovu glasniku vijest da dolazi Isus, ali nisu znali da je on ve meu njima. Isus ustade, opasa svoju bijelu haljinu, nabaci ogrta, kojeg su obino uenici nosili kao zaveljaj kad bi putovali, te nakon to se pomolio s mladiima, te kad su mu oprali noge, izie van kolibe, gdje ga je narod

prostrt oekivao. Isus im ree da ga se ne boje. Tad s njima ode do njihova hrama, velike oble graevine s ravnim krovom, po kojem ste mogli hodati. Na krovu su bile dvije reetke, i ja sam vidjela, kako kroz njih narod zuri u nebo kroz nekakve cijevi. Ispred hrama bijae prekriven zdenac, od ovog naroda smatran svetim, te pe na ugljen. Ona bijae podignuta malo iznad tla, tako da ste mogli vidjeti ispod nje. Svud okolo hrama bijahu mjesta sa ipkama koje su odvajale ovjeka od ovjeka. Sveenici koje sam vidjela, nosili su dugu bijelu odjeu, proaranu od vrha do dna arenom ipkom, te su nosili iroki pojas s dugim krajem, na kojem su blistala kamenja i ispisana slova. S ramena im visjele konate trake, na kojima bijahu mali titovi. Kad Isus stie do hrama, Isus pozva jednog sveenika da sie odozgor s krova, gdje je ovaj promatrao zvijezde. Gospodar ovog pastoralnog naselja bijae Mensorov neak s oeve strane. On izie iz hrama kako bi pozdravio Isusa i predade mu neku granu. Isus je uze i preda Eremenzearu, koji je opet preda Sili, koji je pak preda Eliudu, a ovaj opet vrati Eremenzearu. On je unese u hram, slijedei Isusa i ostatak drutva. Tu unutra bijae jedan okrugao oltar na kojem je stajao kale bez rukica, neto kao muar. U njemu bijae uta pulpa, u koju je Eremenzear utakao granu. Ova grana bijae suha ili umjetna. Imala je lie na obje strane, a meni se ini da je Isus rekao kako e opet postati zelena. Likovi u hramu bijahu omotani kao u neke pokrivae, ili nekim maskama od nekog vrlo laganog i krutog materijala. Katedra je bila poviena u ograenom prostoru hrama, a tamo je Isus pouavao. O svemu to je govorio, ispitivao je svoje sluatelje kao da su djeca. ene su stajale dalje u pozadini. Ljudi su bili djetinjasti i sve su voljko prihvaali. Isus je cijeli dan proveo u pouavanju, a te je noi prihvatio gostoljubivost od gospodara naselja, ija je kua bila na nekoliko katova. Bijae to okrugla graevina s vanjskim stepenicama, koje su se ovijale oko nje. Iznad vrata bijae privren ovalni tit od utog metala, na kojem je pisalo, 'Azarija Atomski'. Naime, ovo se mjesto zvalo Atom. Azarija nije ve

dugo ivio u dobrim odnosima s bratom Mensorom, te je podigao ogradu na svojim panjacima, kako bi ih odvojio od Mensorovih. Ali kad je Isus stigao, promijenio se na bolje. Unutranjost njegove nastambe bijae predivna, ureena divnim obojanim tepisima i tapiserijama, a prekriti hodnik je vodio do enskih odaja. Kad je abat zapoeo, Isus se povue sa svojim uenicima, kako bi ga proslavio, ba kao to je uinio u ator-gradu Kraljeva. UDESNO IZLJEENJE DVIJE BOLESNICE Dok je Isus u otvorenoj kolibi, u kojoj je proveo prvu no, s uenicima slavio abat, vidjela sam Azarjinu bolesnu enu kako se moli pred nekim idolom traei izljeenje. ena je imala puno djece, a u odjeljku sam vidjela i druge ene, vjerojatno slukinje. Iza kamina i u kutu izmeu odjeljaka, stajao je stol poduprt stupovima. Na njemu bijae lijepi pijedestal, sa svih strana izbuen, te natkriven ukraenim krovom i okien zelenjem. Na pijedestalu bijae idol u obliku sjedeeg psa, s debelom plosnatom glavom. Pas je gazio nekakve ispisane stranice koje bijahu zajedno privrene pomou kordi, tako da je sliilo na knjigu. Idol je podigao jednu apu nad knjigom, kao da ukazuje na nju. Iznad idola uzdizae se jo jedan, skandalozan lik, s mnogo ruku. Vidjela sam sveenike kako izvan hrama donose vatru na nekakvu limu, te je postavljaju u izbuenog psa-idola, na to mu se oi poinju sjajiti, a iz nosa i usta suklja dim i vatra. Dvije su ene dovele Azarjinu suprugu (koja je patila od bolesti krvarenja) do idola, te je posjedoe na rute i jastuke koji bijahu postavljeni ispred idola. Sam je Azarja bio prisutan. Sveenici su molili, palili tamjan, te nudili rtve pred idolom, ali sve to nije imalo svrhe. Iz idola su izbijali plamsaji, a gusti crni dim sukljae iz njega, te nestajae u visini. Bolesnica je bila potpuno oajna. Potonula je u slabost, te iscrpljena kao umirua, ree: 'Ovi mi idoli ne mogu pomoi! Oni su samo gadni duhovi! Vie ovdje ne mogu

opstati, pobjegli su zbog Proroka, idovskog Kralja, koji je meu nama! Vidjeli smo njegovu zvijezdu i slijedili ga! Samo mi Prorok moe pomoi!' Kad je izrekla ove rijei, pade nauznak u nesvijest, svima se uini da je umrla. Svi se prenerazie. Oni bijahu mislili da je Isus samo izaslanik Kralja. Odmah otioe do izdvojene kolibe, u kojoj je Isus s uenicima slavio abat. Ponizno ga moljae da pomogne bolesnici. Rekoe mu kako je zavikala, da joj samo on moe pomoi, te mu usto rekoe o nemoi svojih idola. Kad su otili bolesnici, Isus je jo uvijek bio odjeven u svoju abatsku odjeu, a i uenici. Bolesnica je leala kao na rubu smrti. Isus je pouavao, iskrenim i estokim rijeima, protiv idola i njihova tovanja. Ree, oni su sotonske sluge, a sve u njima je loe. Zbog ovoga prekori Azarju, jer kad se kao mladi vratio iz Betlehema, a tamo je iao u pratnji s Kraljevima, pao je u duboku idolatriju. Isus zakljui, ako vjerujete u moju nauku, morate potivati Boje zapovijedi, morate se krstiti, a nakon tri godine, poslati u vam svoga apostola, koji e vas svemu pouiti. Sad u pomoi gospoi. Tad Isus propitivae Azarjinu enu, a ona odgovori: 'Da, vjerujem u Tebe!' Isto su tako rekli i svi ostali. Oko atora su uklonili pomine zaslone, a sav je narod pristigao. Isus zatrai lavor vode, ali im ree da ne donose vodu sa svoga 'svetog izvora', te ree, niti u koristiti vae kropilo. Oni mu donesoe svjeu granicu, s finim uskim liem. Takoer su finim bijelim tapiserijama izvezenim zlatom, prekrili svoje idole. Isus postavi vodu na oltar. Oko njega stajae trojica uenika, jedan sa svake strane, a trei iza njega. Jedan od njih, iz kese koju je nosio za pojasom, prui mu metalnu kutijicu. Nekoliko ovakvih kutijica bijae nanizano jedna na drugu. U kutijicama bijae ulje i druge svete stvari. U ovoj bijae fini bijeli prah, a meni se ini da je to bila sol. Isus baci par prstohvata u vodu, te se duboko nakloni, pomoli se, desnicom blagoslovi, umoi granicu u lavor, te posvuda oko sebe pokropi. Tad prui ruku prema eni, te joj ree neka ustane. Na to ena

odmah ustade izlijeena. Baci se nice pred Isusa, te mu zaeli zagrliti noge, ali joj Isus toga ne dopusti. Ovo je ozdravljenje proizvelo, da je Isus rekao narodu, kako meu njima ima jo jedna ena, koja je jo bolesnija od ove prve, a koja ga usprkos toga nije zamolila za pomo. Ona ne oboava nijedan idol, ali oboava mukarca. Ova ena, imenom Ratimiris, bijae udana. Njena bolest bijae takova, da kad god bi vidjela ili ula jednog mladia, odmah bi dobila neku vrstu groznice i postala bi na smrt bolesna. Meutim, mladi je bio potpuno nehajan za njeno stanje. (opaska: sestra se Emerih jako smijala ovoj eni, te je bila nesposoban objasniti slabost ove ene) Kad ju je Isus imenovao, Ratimiris istupi, potpuno zbunjena. Isus je odvede ustranu, izloi joj sve okolnosti njene bolesti i njenih grijeha, to ona potpuno slobodno i prizna. Mladi je bio jedan od hramskih posluitelja, i kad god bi ona donijela dar za rtvu, a on bi to odbio primiti, ona bi pala u to svoje bijedno stanje. Nakon to je Isus razgovarao s njom nasamo, ponovo je dovede pred narod, te je upita, vjeruje li u njega i hoe li se krstiti kad bude doao apostol kojeg e on poslati. Kad je ona, duboko raskajana, odgovorila da vjeruje i da e se krstiti, Isus iz nje istjera avla. avao je iziao u formi spiralnog stupa od crnog dima. Mladi se zvao Kaisar, a imao je neto u sebi slino svetom Ivanu. Bio je ist i nevin, potomak Keture, i Eremenzearov roak, koji takoer bijae iz ovog mjesta. Iz toga razloga, kad su ono primljeni, Isus je njemu prvom pruio granicu mira. Kaisar je razgovarao s uenicima, jer je ve dugo gajio skrivenu elju za spasenjem. Ispria im neke snove koje je imao, a meu njima i jedan, u kojem je sanjao, da predvodi velik narod prema vodi. Uenici su mislili da to vjerojatno simbolizira, kako e on mnoge preobratiti. ini mi se da je on pratio Isusa na njegovu povratku iz ovih krajeva. Tri godine poslije Isusova Uzaaa, kad je u ovim krajevima Toma krtavao, on se vratio s Tadejem. Poslije je poslan od Tome do

biskupa izvjesnog mjesta, gdje je, premda nevin, na svoju veliku radost, ipak razapet kao pljaka i razbojnik. Ovdje je Isus pouavao do zore, sve dok se lampe nisu utrnule. Narodu je naredio da unite sve avolske likove i idole, te ih prekorio to oboavaju enu pod slikom dijabolina lika, pa ipak tretiraju svoje ene gore od pasa, a naalost te pse i druge ivotinje smatraju svetima. Pred jutro se Isus opet povukao u samotnu kuu, kako bi proslavio abat. Reeno mi je zato je Isus drao u tajnosti ovo putovanje. Sjeam se da je Isus rekao svojim apostolima i uenicima, kako ide daleko, malo e se tamo zadrati, dok se javno mnijenje ne smiri i malo ga ne zaboravi, ali oni nisu nita znali o putovanju. Sa sobom je poveo ove nevine djeake, samo da uenici ne budu sablanjeni radi njegova kontakta s poganima, i da ne uzmu ovo previe srcu. Takoer im je striktno zabranio da ikome govore o tom putu, na to je jedan od uenika, sasvim nevino primijetio: 'Onom slijepcu kojem si povratio vid, zabranio si to razglaavati, pa ipak on nije utio, ali ga opet nisi zbog toga kaznio!' Isus odgovori: 'To se dogodilo na slavu Boju, ali ovo bi donijelo plodove razdora i skandala.' Mislim da bi idovi, a i sami apostoli, bili nekako skandalizirani time, da su znali kako Isus ide meu pogane. Kad je abat svrio, Gospodin opet pozva sav narod na pouavanje. Blagoslovio je neto vode za njih, te ih uputio kako pripremati kale kao to ga je koristio Mensor. I ovdje je, kao u prethodnom mjestu, za njih blagoslovio kruh i crveni napitak. U kaleu u koji je Eremenzearu zataknuo granicu kod dolaska, bijae neka uto zelena supstanca, neto kao pulpa, a sastojala se od biljne pulpe iz koje se pravio sok. Ovaj su sok ovi domoroci pili kao neto sveto. Vidjela sam Isusa cijelu no, sa abata na nedjelju, kako pouava ispred hrama. On sam je pomagao smrskati idole, te je poganima rekao, kako trebaju raspodijeliti vrijednost od metala, kad bude pretopljen. Takoer

sam ga vidjela u Mensorovoj zemlji, polae ruke na ramena sveenika, pouavajui ih kako da dijele blagoslovljeni kruh, te i tu i tamo pripreme napitak. Posude koje su ovdje koristili, meutim bijahu nekako vee. Poslije je i Azarja postao sveenikom i muenikom. I one dvije ene koje je ovdje Isus ozdravio, poslije su takoer postale muenice. Gospodin je govorio protiv mnogoenstva, te ih je pouio o braku. Azarjina supruga, kao i Ratimiris, zaeljee da ih odmah krsti. On im ree da bi to stvarno mogao uiniti, ali bilo bi to neprikladno. Prvo se mora vratiti svome Ocu te poslati Utjeitelja, nakon ega e njegovi apostoli doi i krstiti ih. Ree, vi biste morali ivjeti u ustrajanju da se elite krstiti i podvri mojoj volji, te imati takovo raspoloenje koje e dovesti do ustezanja, a to e ve posluiti kao krtenje. Ratimiris je ustvari krtena od Tome, pod imenom Emilija, kad je on s Tadejem i Kaisarom, nakon tri godine od Isusova uzaaa posjetio ove krajeve. Ovamo su doli iz smjera nekako junije nego odakle je Isus doao, a tek tada su Kraljevi i njihovi narodi krteni. 10. Isus ide u Sikdor, Mozain i Ur Iz Atoma, Isus prvo ode na jug, tada na istok, kroz jednu vrlo plodnu regiju, ispresijecanu rijekama i kanalima, zasaenu svakojakim vokama, posebno breskvama, koje su rasle u dugim nizovima stabala. ula sam imena Eufrat, Tigris, Kaldar i mislim Ur, zemlju Abrahamovu, a ono mjesto gdje je Tadej pretrpio muenitvo ne bijae daleko odavde. Predveer Isus stie do reda kua s ravnim krovovima, a itelji bijahu Kaldejci. ula sam da se mjesto zove Sikdor, a imae dvije kole, jednu za domae sveenike i jednu za djevojice. Ljudi ovdje nisu bili tako bogato odjeveni kao oni u ator-gradu. Nosili su samo plahte preko tunika, ali ljudi bijahu dobri, te tako bedasti, da su mislili kako su samo idovi izabrani za spasenje. Na nekom brdu su imali piramidu okruenu galerijama, sjedalima, te brojnim cijevima koje na vrhu bijahu suene, a kroz njih su promatrali zvijezde. I oni su predviali budunost iz ivotinjskih iznutrica, te su

tumaili snove. Njihov hram sa svojim predvorjem i zdencem bijae ovalnog oblika, a nalazio se usred mjesta. U njemu bijahu brojni objekti ljudskog rada. Glavni objekt bijae trokutasti stup na kojem su poivala tri idola. Prvi je imao mnoge ruke i noge, a noge ne bijahu ljudske, ve vie ivotinjske ape. U rukama je drao globus, krug, veliku jabuku na peteljci, te sveanj bilja. Lice idola bijae kao sunce, a idol se zvao Mitor ili Mitra. Drugi je idol bio konj jednorog, a zvao se Asfas ili Aspaks. Ova je ivotinja predstavljena u inu kako koristi svoj rog u borbi protiv divlje zvijeri, koja stajae na treoj strani stupa. Ova je imala glavu sove, savinut kljun, etiri noge s kandama, dva krila, te rep, iji su zadnji segmenti bili kao u korpiona. Iznad ove dvije ivotinje, naime, projicirajui iz jednog otrog trokutastog brida stupa, stajae jo jedan lik, a predstavljao je majku svih bogova. Njeno je ime bilo ena ili Alfa. Ona bijae najmonija od svih svojih boanstava, i tko god je neto elio dobiti od vrhovnog boga, morao je moliti preko nje. Usto su je zvali Hambar (itnica). Kraj lika bijae velik sveanj ita, vjerojatno rastueg, kojeg je ona obuhvatila objema rukama. Glava joj bijae pognuta, a vrat jako nagnut naprijed izmeu ramena, poivajui na zdjeli s vinom. Iznad lika je visjela kruna, a iznad krune stup s ispisana dva slova, ili simbola, a meni se uini da su bila O ili W. Ono to je ovaj lik predstavljao bijae to - da ito postaje kruh i da vino opija cijelo ovjeanstvo. Osim toga u hramu bijae i bakreni oltar, a na moje zaprepatenje, na njemu bijae, pod okreuim svodom, mali ovalni vrt okruen zlatnom ogradom, kao krletka, a iznad toga lik mlade djevice! Usred vrta, a natkrito kao malim hramom, bijae zdenac s nekoliko zapeaenih bazena, jedan iznad drugoga. Ispred zdenca se uzdizala zelena loza s grozdovima drvena groa, koji pak visjee iznad vinske pree, iji me oblik podsjeao na kri. S vrha glavne preke, pruale su se ljevkaste samo-otvarajue konate vree, s dvije pomine motke, pomou kojih se groani sok ulijevao u njih, te je mogao biti sprean, a otjecao je dolje niz glavnu preku.

Mali je vrt bio promjera oko metar i pol. Bijae zasaen rijetkim, zelenim grmljem i malim stablima, koje su kao i loza, izgledale skroz prirodno. Ovaj su simbol dobili od svojih zvijezdo promatraa, a imali su i mnoge druge simbole, koji su predstavljali njihov pojam Blagoslovljene Majke Boje. Oni su rtvovali ivotinje, ali su imali posebno aenje krvi, koju su uvijek putali otjecati u zemlju. Imali su takoer svoju svetu vatru i vodu, svoje kalee s vonim sokom i svoje male kruhove, ba kao narod Atoma. Isus ih prekori radi njihove idolatrije i mijeanja nebeskih simbola i prorotava sa sotonskim zabludama. Ree, vai simboli, zaista imaju neke natruhe istine, ali su bez reda i puni sotone. Isus im objasni simbol ouvana vrta. Ree im da je on sam vino, iji se sok, ija se krv prolijeva za svijet, da je on sam zrno ita koje e biti pokopano u zemlju, da bi ponovo ustalo. Ovdje je Isus slobodnije govorio, znaajnije nego li meu idovima, jer je ovaj narod bio ponizniji. Isus ih utjei, rekavi im da je doao za cijelo ovjeanstvo, te im naloi da raskrste sa svim idolima, da ih pretope, a novac podijele sirotinji. Narod iskazivae duboke znakove pokajanja, te alosti kada on ree da ih naputa. Bacie se nice pred njega da mu preprijee put kako ne bi otiao. Nakon nekog vremena, vidjela sam Isusa sa etvoricom uenika kako se odmara pod nekim velikim stablom, koje bijae ograeno ogradom. Stablo bijae pred nekom kuom, otkuda su im donijeli kruha i meda, kojim su se okrijepili. Putovali su cijelu prethodnu no. Vidjela sam ih na ravnici kako idu ponekad preko bijela stijenja, a ponekad preko rascvalih livada. Na putu su preli pokraj brojnih tananih stabala bresaka. S vremena na vrijeme, Gospodina bi se zaustavio, te bi pouavao uenike. Kraj je bio ispresijecan brojnim potocima i kanalima. Openito je Isus dosta brzo pjeaio. Ponekad bi preao dvadeset sati bez ikakva zastajkivanja. Njegov povratak u Judeju, iao je dosta zaobilaznim rutama. Uvijek me je impresioniralo da Eremenzear zapisuje neke detalje ovoga putovanja,

premda je kasnije samo nekoliko fragmenata ovoga izvjetaja ostalo ouvano od poara. Uveer drugoga dana putovanja, kad su odlazili iz Sikdora, vidjela sam Isusa i uenike kako odlaze blizu grada, van kojeg se uzdizae breuljak prekriven ovalnim vrtovima. Veina od njih imae zdenac u sreditu, a bijahu zasaeni finim ureenim stablima i grmljem. Put kojim je Gospodin iao vodio je prema jugu, Babilon bijae na sjeveru. ini se da ste morali sii s nekog planinskog podruja kako biste doli do Babilona, koji leae dolje u nizini dosta daleko. Grad je bio graen na rijeci Tigris, koja je tekla kroz sam grad. Isus tiho ue u grad, bez zastajkivanja na gradskim vratima. Bila je veer, i ipak se moglo vidjeti nekoliko itelja, ali nitko se ne uzbuivae zbog Isusa. Uskoro sam ipak ugledala nekoliko mukaraca u dugim haljinama, ba onakve kakve je nosio Abraham. Na glavi su imali omotan al. Doli su doekati Isusa, duboko mu se naklonivi. Jedan mu prui kratki svinuti tap, koji bijae napravljen od trske, neto slino onome to je poslije tutnuto Isusu u ruke kod njegova izrugivanja, a zvao se palica mira. Drugi su u paru, preko ceste razvili tepih, po kojem je Isus trebao proi. Kad je Isus zakoraio s prvog na drugi tepih, oni bi trali naprijed, i ponovo ga razvijali ispred Isusa, i tako naizmjence. Na taj su nain stigli do dvorita, nad kojim stajae razgranat ulaz sa svojim idolima koji su drali barjak, na kojem bijae lik ovjeka koji dri svinut tap, ba onakav kakav je ponuen Isusu. Barjak je bio barjak mira. Oni povedoe Gospodina kroz zgradu, s ijih su galerija opet vijorile druge zastave. ini se da je to bio hram, jer je posvuda unutra uokolo bilo zakritih idola, a usred bijae jo jedan prekrit na isti nain. Veo je bio iznad njih skupljen kao kruna. Ovdje se Gospodin nije zaustavljao, nego je nastavio kroz hodnik, a s obje strane hodnika bijahu spavae sobe. Najzad on i njegovi pratitelji stigoe do malog zatvorenog vrta, zasaenog rijetkim grmljem i aromatinim biljem. Staze u vrtu bijahu poploane raznobojnim kamenjem s ureenim

likovima. U sreditu se uzdizae zdenac pod malim hramom, otvorenim sa svih strana, a tu je Gospodin sjeo s uenicima. Na Isusov zahtjev, itelji donijee malo vode u lavoru. Gospodin je prvo blagoslovi, kao da je godinji poganski blagdan, te mu tad uenici oprae noge, a onda on njihove, nakon ega su preostalu vodu prolili u zdenac. Tad pogani odvedoe Gospodina u jednu otvorenu dvoranu, u kojoj je bio prireen obrok: velike ute rebraste jabuke i druge vrste voa, mednog saa, kruha u obliku kolaa, kao tanki kolai u obliku saa, te neto drugo u malim kvadratnim zalogajima. Stol na kojem je sve to bilo postavljeno bijae skroz nizak. Gosti su jeli stojei. Isusov je dolazak ovom narodu najavljen od strane sveenika iz susjednog grada. Ustvari, oni su ga oekivali cijeli dan, pa su ga konano primili s tolikom ozbiljnou i sveanostima. Abraham je takoer primio tap dobrodolice kakav je bio ponuen i Isusu. Ime ovog grada bijae Mozin ili Mozain. Bijae to sveeniki grad, ali je duboko potonuo u idolatriju. Isus nije uao u hram. Vidjela sam ga kako pouava narod kraj ograena brda, okruena zidinama. estoko ih je korio radi pada u idolatriju, ak otrije nego li njihove susjede, pokazujui im gadosti njihova bogotovlja, rekavi im da su napustili Zakon. ula sam ga kako opisuje razorenje Hrama u doba njihovih predaka, te kako govori o Nabukodonosoru i Danijelu. Rekao je da bi se trebali odvojiti od ovih vjerovanja duhovne slijeposti, jer meu njima ima i dobrih dua, te njima Isus pokazuje gdje bi trebali otii. Mnogi drugi bijahu tvrdoglavi. Bila je jedna toka koju nikako nisu mogli razumjeti, a to bijae neophodnost naputanja poligamije. ene su boravile na ulici na kraju grada, a s gradom su bile povezane uskom stazama. ini se da su ih jako prezirali, jer nakon odreene dobi, mlade se djevojke nisu usuivale pokazivati u javnosti. Nijedna ena ovog mjesta nije vidjela Isusa. Bijahu prisutni samo djeaci i odrasli mukarci.

Prema ovom narodu Isus je koristio estoke rijei. Ree, da su tako slijepi, tako tvrdoglavi, da kad im poalje svoga apostola, nai e ih nepripremljene za krtenje. Isus nije jo dugo ostao s njima. Dok je naputao grad, susrete ga jedna povorka mladih djevojaka, kod gradskih vrata, pjevajui himne slave u njegovu ast. Nosile su bijele pantale, a oko ruku i vrata imahu vijence, a u rukama cvijee. Iz Mozaina, Isus ode s pratnjom preko velika polja do sela s pastoralnim atorima. Sjeo je kraj zdenca, a uenici mu oprae noge. Tad neki ljudi iz sela dooe s granicama dobrodolice. Bijahu odjeveni u duge haljine, najslinije onima koje je Abraham nosio. Imali su nekakvu astroloku piramidu. Nisam nigdje vidjela idola. ini se da su ovi ljudi bili isti oboavatelji zvijezda, a pripadali su rasi od koje su neki ili s Kraljevima do Betlehema. Meni su izgledali samo kao skupina pastira, a jedino je njihov superior imao vrstu kuu. Isus je stojei jeo kruh i voe u toj kui, te je pio iz posebne posude. Poslije je pouavao kraj zdenca. Kad ih je naputao, ljudi se bacie preko staze, kako bi mu preprijeili odlazak. Kad je otiao od njih, Isus je putovao cijelu no i slijedei dan. Jednom sam ga vidjela s uenicima, kako se odmara pod velikim sjenovitim stablom kraj nekog malog izvora. To bijae javno odmorite za putnike namjernike, te je tu Isus pojeo neto kruha i okrijepio se vodom. Grad u koji je iao, bijae oko trideset sati junije od Mozaina, ali je jo uvijek bio na Tigrisu. Zvao se Ur ili Uri. Isus tamo stie veer prije abata. Iz ovog kraja bijae Abraham. Isus ode do zdenca van grada, a zdenac bijae okruen velikim sjenovitim stablima i kamenim klupama. Tu uenici oprae noge Isusu, a onda sebi oprae odlaui svoje opasane haljine. Tad unioe u grad, ija me je arhitektura zapanjila, jer bijae potpuno drugaija od bilo kojeg grada kojeg sam dosada vidjela u ovim krajevima. ini se da mukarci i ene nisu toliko ivjeli odvojeno. U gradu bijae puno tornjeva s galerijama i cijevi za promatranje zvijezda, a k njima su vodile stepenice koje bijahu iznutra i

izvana. Iz zvijezda su ovi ljudi znali da Gospodin dolazi, pa su ga oito oekivali, smatrajui svakoga stranca da je on. Kad su neki primijetili da je Isus uao u grad, pourie se popeti na ravni krov jedne kue koja bijae na velikom otvorenom trgu, kako bi svima objavili njegov dolazak. Iz ove kue, na kojoj se vijorila zastava, a koja je oito bila kola, izioe neki ljudi odjeveni u duge jednobojne haljine, te krenue prema Isusu. Bijahu opasani pojasevima iji su krajevi visjeli dugo i lepravo. Na glavi su imali ovalne kape obrubljene vunom ili malim perjem, ije su se pruge susretale na vrhu kape, formirajui tako perjanicu. Kroz kape se mogla nazirati kosa. Ljudi se prostru pred Isusom, te ga nakon toga uvedoe u njegove odaje, koje bijahu straga kole, a odaje imahu jednu veliku dvoranu. Prema njoj su hrlile skupine ljudi. Isus je kratko pouavao s nekog povienog sjedita, koje bijae na vrhu stepenica. Nakon toga odvedoe Isusa do kue u kojoj bijae pripravljen obrok. Ali, Isus je stojei uzeo samo nekoliko zalogaja, a onda se samo s uenicima povukao u izdvojeni apartman, gdje su proslavili abat. Sutradan je pouavao kraj zdenca, na nekom otvorenom mjestu, na kojem bijae kamena katedra za pouavanje. Bijahu prisutne i sve ene mjesta, a odjevene u svoju nonju, koju su toliko zategli da su jedva hodale. Kape im bijahu kao kukuljice, s kojih su visjele dvije trake. Isus je govorio o Abrahamu, te im iznese nekoliko estokih prijekora na injenicu njihova potonua u idolatriju. Ovdje je bilo i idolatrijskih hramova, ali su idoli bili prekriti. Gospodin nije uao ni u jedan hram. Kad ih je Toma prvi put posjetio, nije ih krstio. Kad je Isus naputao Ur, narod je iao ispred njega i sterao granice po putu kojim je prolazio. Isus je dugo iao na zapad, preko predivnih ravnica, koje su na kraju postale pjeskovite, te najzad bijahu prekrite ikarom. Oko podne stigoe do zdenca, kraj kojega se i odmorie. Ostatak puta je vodio kroz ume i

preko obradiva tla, sve dok predveer ne stigoe do velike ovalne zgrade, okruene dvoritem i bedemima. Svud uokolo bijahu masivne kue s ravnim krovovima. Ta velika zgrada bijae prekrivena zelenilom, ak i stablima, dok su u masivnim zidinama dvorita bila boravita neke sirotinje. U dvoritu kraj zdenca, Isus i uenici oprae noge, kao obino. A tad, iz ovalne kue izioe dvojica mukaraca u dugim haljinama, obrubljena resama i ipkom, a na glavi im kape s perjem. Stariji je nosio zelenu granicu i mali sveanj bobica, koje ponudi Isusu. Isus ga s uenicima slijeae do u zgradu. Usred kue bijae dvorana, obasjana s krova, a do njena se ognjita dolazilo stepenicama. Iz ovog ovalnog apartmana, nastavie okolo kroz nepravilne sobe, koje su otvarale jedna drugu. Njihov krajnji zid bijae konkavan, a na njemu bijahu objeene tapiserije, iza kojih bijahu sve vrste alatki. Pod je bio ravan, te je kao zid bio prekriven debelim tepisima. U jednom od ovih apartmana, Isus i uenici mravo objedovae, te popie neto iz posude koju nitko prije nije koristio. Koje je to pie bilo, ne znam. Nakon objeda, gospodar kue povede Isus uokolo i pokaza mu sve. Cijeli je dvorac bio ispunjen predivno izraenim idolima. Bilo je tu kipova raznih veliina, velikih i malih, nekih s glavom vola, drugih s glavom psa, a tijelom guje. Jedan imae mnogo ruku i glava, a u ralje su mu se mogle staviti razne stvari. Bilo je tamo kipova i omotanih beba. Pod stablima dvorita, stajae idoli u likovima raznih ivotinja, na primjer ptica, koje su gledale uvis, te drugih ivotinja. Ovi su ljudi rtvovali ivotinje, ali su astili krv, koju su uvijek putali otei u zemlju. Imali su takoer obiaj i raspodjele kruha, a oni dostojanstveniji meu njima, primali su vee porcije. Isus je pouavao kraj zdenca u dvoritu, a estoko je govorio protiv dijabolina tovanja, premda njegove rijei nisu dobro primljene. Vidjela sam da je njihov glavar dosta tvrdoglav u svojim zabludama. Isus ga je

iritirao, ak mu je i proturjeio. Na to sam ula Isusa kako govori ovom narodu, kao dokaz istinitosti njegovih rijei, da e na no godinjice pojavka zvijezde Kraljeva, svi ovi idoli biti smrvljeni u prah, a oni koji predstavljaju vola e mukati, psi e lajati, a ptice kriati. Oni su sluali ova Isusova prorotva s prezirom i s nehajom. Ovo bijae ono to je Isus svima rekao na ovome putovanju. U svim je mjestima, u kojima se zaustavio na svom putu u zemlju pogana, ovo prorokovao. U svetoj Boinoj noi, imala sam viziju cijelog putovanja iz poganskog grada blizu Kedara do grada-atora Trojice Kraljeva, te od tamo do ovog zadnjeg poganskog dvorca. I svugdje sam vidjela da idoli padaju i lome se u komadie, te sam ula mukanje, lajanje i krianje iz tih idola. Kraljeve sam vidjela u molitvi u svome hramu. Brojna su svjetla bila upaljena kraj malih jaslica, a meni se inilo, da je kraj njih stajao jedan kip magarca. Istina je da nisu vie tovali svoje idole. Ali, ovi u liku ivotinja mukali su kao znak da je Isus bio stvarni Onaj, kojeg im je zvijezda dovela, kao znak za one slabije vjere. 11. Isus ide u Egipat, pouava u Heliopolisu, te se preko pustinje vraa u Judeju Iz dvorca s idolima, Isus je sad iao prema zapadu. Brzo je putovao sa svoja etiri pratioca, nigdje se ne zaustavljajui, ve su samo urili. Prvo su preli pjeskovitu pustinju, polako i muno preli jedan strmi planinski lanac, zatim preli zemlju s vegetacijom, a onda kroz zemlju s niskim grmljem, pa onda stabla kao smreke, ije su se grane spajale iznad njih, tako da su imali nadsvoen i zasjenjen put. Nakon toga dooe u kamenit kraj, pun brljana, a onda kroz livade i ume, sve dok nisu stigli do jedne rijeke, spore, ali iroke i duboke. Preko nje su preli na splavi od greda. Kad su stigli do jednog grada, koji bijae na obje obale rijeke, ili na jednom od njenih rukavaca ili kanala, jo uvijek bijae no. Bijae to prvi egipatski grad na njihovu putu. Ovdje, nezamijeeni od ikoga, Isus i njegovi kompanjoni, povukoe se pod trijem

nekog hrama, gdje su bila konaita za putnike namjernike. Meni se grad inio dosta ruevan. Vidjela sam velike debele zidine, masivne kamene kue, te mnogo sirotinje. Imala sam jednu nutarnju viziju, da je Isus ovamo putovao onom istom stranom pustinje, kojom su Djeca Izraela dola u Egipat. Sutradan, kad su Isus i uenici naputali grad, neka su djeca trala za njima i vikala: 'Evo idu sveti ljudi!' itelji bijahu jako uzbueni, jer se preksino velika strka odigravala. Mnogi su idoli popadali sa svojih postolja, a djeca su u snu govorila proroke rijei, o nekim 'svecima' koji su uli u grad. Isus i uenici urno otioe, te uoe u neku duboku guduru, kojom su putovali preko pjeskovite regije. Tu sam ih veer vidjela nedaleko nekog grada, odmaraju se i krijepe kraj izvora nekog potoia. Uenici su Isusu oprali noge. U blizini, na jednom velikom okruglom kamenu, bijae u leeem poloaju kip psa s ljudskim glavom. Izraz lica bijae dosta prijateljski. Na glavi bijae kapa, kakvu je nosio narod ovog kraja, a sa strane imae leprave utirkane krajeve kape, kao marame (sfinga). Kip je bio veliine krave. Van grada, pod jednim stablom, bijae jo jedan idol, ija je glava bila kao u vola. Na tijelu je imao upljine, te nekoliko ruku. Od gradskih vrata vodilo je pet ulica u veliki grad. Isus je krenuo prvom desno. Ulica je ila du gradskih zidina, koji bijahu kao bedemi, a na vrhu su imali male vrtove, te kolski put. U donjim dijelovima zidina, bijahu boravita zatvorena laganim zaslonima pletenim od iblja. Isus proe s uenicima kroz grad, da ga nitko nije zamijetio. I ovdje bijae nekoliko idolatrijskih hramova, te mnogo masivnih graevina, koje su ve propadale, a u njihovim zidinama ivljae sirotinja. Dosta daleko od grada, put je vodio preko golema kamena mosta, preko najire rijeke koju sam vidjela na ovom putu (Nil). Rijeka je tekla od juga k sjeveru, a granala se u mnoge rukavce, koji su tekli u raznim smjerovima.

Kraj je bio dosta ravan i nizak, a daleko u daljini, ugledala sam neke vrlo visoke graevine, u obliku hramova zvijezdo tovatelja, premda su bile izgraene od kamenih blokova, te bijahu puno vilje (piramide). Tlo je bilo nevjerojatno plodno, ali samo du rijeke. Na otprilike sat vremena od toga grada u kojem je Isus kao djeak boravio sa svojom Majkom (Heliopolis), Isus krene istom rutom kojom su prije Marija, Josip i on doli. Grad je bio smjeten na prvom rukavcu rijeke Nil, koji je tekao u smjeru Judeje. Tu i tamo sam na putu vidjela ljude kako potkresuju ivicu, kopaju duboke jarke i prevoze splavima. Ve je skoro bila veer kad je Isus stigao do grada. I on i uenici odloie haljine ustranu i to prije nego su stigli na destinaciju, neto to dosada nisam vidjela. Vidjela sam neke radnike, koji kad su ugledali Isusa, odlomie neke granice sa stabla, pooe k Isusu i bace se nice pred njim, nudei mu granice. Kad ih je Isus prihvatio, krenue prema gradu, a granice zabodoe u zemlju uz put. Ne znam kako su prepoznali Isusa. Moda su ga prepoznali prema idovskoj odjei. Nadali su se i oekivali da e ih posjetiti i osloboditi. Meutim, vidjela sam druge koji su bilo skroz nehajni, te se brzo poutie natrag u grad. Oko dvadesetak ljudi okruie Isusa, te on ue u grad, pred kojim bijae puno stabala. Prije nego je uao, zaustavi se blizu stabla koje je lealo preko na jednoj drugoj strani, na takav nain da mu je korijenje bilo u zraku, a oko njega bijae muljevita crna voda. Sve je ovo bilo okrueno visokom eljeznom ogradom, ije su ipke bile tako blizu, da se ni ruka nije mogla provui. Na ovom je mjestu potonuo jedan kip idola, u vrijeme kada su Marija i Josip bjeali s djetetom Isusom u Egipat, a tada se drvo naopako posadilo. Ljudi uvedoe Isusa u grad. Pred gradom leae veliki pravokutni ravni kamen, na kojem pisahu mnoga imena, a jedno od njih bijae ime koje je nosilo opis grada, a zavravalo je na polis. Unutar grada, vidjela sam vrlo veliki hram, okruen

dvama dvoritima, nekoliko visokih stupova, suenih na vrhu, te ureenim brojnim figurama, veinom psima s ljudskom glavom, sve u leeem stavu. Grad je pokazivao evidentne znake propadanja. Ljudi odvedoe Isusa pod istak debelog zida, nasuprot hrama, te pozvae neke druge graane iz susjedstva. Tad se okupie mnogi idovi, mladi i stari, a meu starcima i vrlo stari ljudi s dugom bradom. Meu enama bijae jedna visoka, poodmakla u godinama, koja me osobito dojmila. Svi doekae Isusa s potovanjem, jer oni bijahu prijatelji Svete obitelji u vrijeme kad je ona boravila ovdje. Pozadi istaka zida bijae neki prostor, sad ureen u blagdanskom stilu, a u njemu je sveti Josip pripremio boravite za svoju obitelj. Ljudi koji su tada ivjeli u njihovu susjedstvu, pokazae ovo Isusu. Apartman je bio obasjan viseim lampama. Tu je veer Isusa do kole otpratio jedan vrlo stari idov, a kola je bila vrlo pristojno ureena. ene su ostale stajati u svom prostoru iza reetke, gdje su imale zasebnu lampu. Isus je molio i pouavao, jer su mu oni utivo ustupili voenje bogotovlja. Sutradan, vidjela sam Isusa kako pouava u sinagogi. itelji grada bijahu odjeveni u vrlo kratke tunike, a samo im je dio ramena i prsa bio pokriven, a na glavi su nosili smotane bijele povoje. Graevine su bile masivne, iroke, graene od velikih kamenih blokova, na kojima bijahu iscrtane razne figure. Takoer sam vidjela velike figure, koje nose udnovato kamenje, bilo oko vrata, bilo na glavi. Ljudi ove zemlje prakticirahu idolatriju na najgnjusniji nain. Svugdje ste mogli sresti idole u obliku volova, leeih pasa s ljudskim tijelom, te drugih ivotinja, koje su osobito astili na posebnim mjestima. Kad je Isus, praen mnogim iteljima, naputao Heliopolis, sa sobom je poveo jednog lokalnog mladia, te je tako sad imao pet uenika. Mladi se zvao Deodatus, a majka mu bijae Mira. Ona bijae ona visoka stara ena, koja je kad je predveer Isus stigao, bila s ljudima koji su ga doekali s

dobrodolicom. Tijekom Marijina boravka u Heliopolisu, Mira je bila bez djece, ali motivom Blaene Djevice, poslije je rodila ovog sina. Bio je visok i mrav, a ini mi se da je imao oko 18 godina. Kad se pratnja vratila u grad, vidjela sam Isusa kako ide kroz pustinju sa svojih pet uenika. Iao je rutom vie istonije nego kad je ila Sveta obitelj na svom bijegu u Egipat. Grad u kojem je Isus bio zvao se Eliopplis (Heliopolis). Slovo E i slovo L bijahu nekako okrenuti lea o lea, neto to dosada nikada nisam vidjela, a ja sam mislila da se moda radi o slovu X. (opaska: sestra Emerik je vidjela L) Predveer su Isus i njegovi uenici stigli do nekog gradia u divljini, nastanjena trima vrstama ljudi: idovima, koji boravie u vrstim kuama, Arapima, koji ivjee u kolibama izgraenim od granja prekrivenim koama, te jo neki ljudi. Ovi su ljudi ovamo pobjegli kad je Antioh bjesnio po Jeruzalemu, te kad je izgnao mnoge stanovnike Jeruzalema. Vidjela sam cijeli taj dogaaj. Jedan poboni stari sveenik (Matatija, I knjiga o Makabejcima, 2, 23-25) zakla jednog idova koji je namjeravao ii rtvovati idolima, prevrnu oltar, te pozva na okup sve dobre ljude, te kao heroj revnovae za Zakon i svjedoanstvo Boje. To bijae tijekom toga progonstva, da su ovi dobri ljudi amo pobjegli. Vidjela sam i mjesto gdje su isprva ivjeli. Arapi koji su im se pridruili, takoer bijahu izgnani s njima. Kad je prolo dosta vremena, Arapi su opet pali u idolatriju. Kao i obino, Gospodin ode do zdenca, gdje ga doekae s dobrodolicom neki ljudi, te ga uvedoe u svoje kue. Tamo je Isus pouavao, jer nisu imali kole. Isus im ree da je blizu vrijeme, kad bi se on trebao vratiti Ocu, da e ga idovi zlostavljati, te progovori i ostalo to je uglavnom govorio na ovom putovanju. Oni su jedva mogli povjerovati ono to su uli, te stvarno istinski eljae da Isus ostane s njima. Kad je Isus napustio ovo mjesto, slijedila ga dva nova uenika, potomci Matatijini. Putnici sad krenue jo veom divljinom, te pourie pri kraju dana i cijelu no, s vrlo malo odmaranja. Vidjela sam ih na predivnu

mjestu, s predivnom balzamovom ogradom, odmaraju se malo kraj zdenca koji je izbio za Svetu obitelj, kad su onomad bjeali u Egipat. S tom se vodom Marija osvjeila, te okupala dijete Isusa. Put kojim se Isus vraao iz Egipta, ovdje se kriao s zaobilaznim putem kojim je Marija ila, kad je bjeala u Egipat. Marija je dola zaobilaznim zapadnijom stranom pustinje, a Isus je sad iao istonijim putem, koji je bio direktniji. Na svom putu iz Arabije u Egipat, Isus je mogao vidjeti na svojoj desnoj strani planinu Sinaj, koja bijae dosta u daljini. Kad Isus stie do Beer ebe, pouavae u sinagogi. On formalno objavi svoj identitet, te otvoreno progovori o svom skorom kraju. Iz ovog mjesta, sa sobom povede neke mladie. Bio je to etvrti dan puta od Beer ebe do Jakovljeva zdenca, kraj Sihara, mjesta koje je naznaio apostolima za ponovni susret. Prije nego je abat zapoeo, Isus stie do mjesta u dolini Mambre, gdje je u sinagogi pouavao i slavio abat. Takoer je posjetio kue itelja, te izlijeio njihove bolesnike. Iz ovog mjesta do Jakovljeva zdenca, bilo je najvie dvadeset sati pjeaenja. Isus je sad veinom putovao po mraku, kako vijest o njegovu povratku u Judeju ne bi ljude nagnala na iznenadni moebitni ustanak. Uglavnom je putovao pastirskim dolinama blizu Jerihona do Jakovljeva zdenca, a tamo je stigao tijekom sumraka. Sad je sa sobom imao 16 uenika, budui su ga slijedili jo neki mladii iz doline Mambre. U blizini zdenca bijae gostinjac, gdje je na jednom zakljuanom mjestu bilo sve to je potrebno za putnike namjernike, kad bi se ovdje zaustavili odmoriti. Jedan se ovjek brinuo o tome i o gostinjcu. Kraj koji leae izmeu Jerihona i Samarije bijae predivan. Skoro sve ceste bijahu obrubljene stablima, polja i livade zelene, a potoka bijae posvuda. Jakovljev je zdenac bio okruen predivnim zelenim bedemom, te sjenovitim stablima.

Tamo su Isusa oekivali apostoli Petar, Ivan, Andrija, Jakov i Filip. Svi su plakali od radosti to ga ponovo vide, te njemu i mladiima oprae noge. Isus je bio vrlo ozbiljan. Govorio je o skorom dolasku svoje Muke, o nezahvalnosti idova, te o kaznama koje ih zbog toga oekuju. Sad je bilo samo tri mjeseca do njegove Muke. Uvijek sam vidjela da je blagdan Uskrsa padao u pravo vrijeme, kad se dogaao u kasno proljee. Isus ode sa svojih 16 novih uenika posjetiti roditelje Eliuda, Sile i Eremenzeara, koji stanovae u oblinjem pastirskom selu. Meutim, apostoli su sami krenuli prema Siharu, jer je dolazio abat. 12. Isus u Sihemu, Efronu i Jerihonu Dok je Isus s novim mladim uenicima iao do pastirskog sela, gdje je ostao samo nekoliko sati, esto sam ga viala kako zastajkuje i neto ih ivo pouava. Naredio je Eliudu, Sili i Eremenzearu da nikome ne otkrivaju gdje su ili s njim, niti to im se na putu dogaalo, a ree im i neke razloge zbog ega tako trebaju postupiti. Vidjela sam kako Eremenzear dri Isusa za rukav i moli ga da neto zapie o tome. Isus mu ree da toga moe uiniti, ali tek nakon njegove smrti. Ali, istovremeno mu je naredio da zapis ostavi Ivanu. Ne mogu ne misliti, da je dio toga zapisa, negdje ostao sauvan sve do naih dana. Petar i Ivan dooe susresti Gospodina, dok ovaj jo bijae na putu, van gradskih vrata, gdje ga je ekalo jo est drugih apostola. Apostoli uvedoe Isusa i uenike u kuu domaina, koji dosada nikad nije vidio Isusa, te ga srdano primi. Isus je ini se elio izbjei javni publicitet, pa je htio ostati samo s apostolima. Novopridolima su oprali noge. Zapoeo je abat, te upalie lampe. Isus i njegovi kompanjoni odjenue duge haljine, opasae se, te nakon molitava otioe u kolu, koja bijae izgraena na maloj uzvisini. Nakon toga su se okrijepili obrokom koji im je spravio domain, a na obroku bijahu i neki stari idovi s dugim bradama. Najstariji od njih odjeveni su kao visoko rangirani sveenici, a imali su i autante. Ni kod

obroka, a ni u koli Isus se jo nije obznanio. Domain je imao neki lukav pogled, a meni se ini da je bio Farizej. Kad je obrok zavrio, Isus zatrai da mu otvore sinagogu. Ree, dosad sam sluao vaa pouavanja, a sad bih ja malo pouavao. Isus je govorio o znakovima i udesima, koja nemaju svrhe kad ih ionako ljudi zaborave, vraajui se svojoj grenosti. Njima je potrebnije propovijedanje nego li udesa. ak su i prije obroka, apostoli traili od Isusa da se jasnije izraava, jer ga jo uvijek nisu shvaali. Rekoe, uvijek si govorio o svom nadolazeem kraju, i rekoe, da prije toga jo jednom mora otii u Nazaret, kako bi tamo pokazao svoju mo, te udesima obznanio svoju misiju. Na ovo, Isus odgovori da su udesa bezvrijedna, ako ne uspije obratiti narod, ako nakon svjedoenja, ostane to je i prije bio. Isus nastavi, to sam dobio udesima i znacima, hranjenjem pet tisua ljudi, uskrsnuem Lazara, kad me i nakon svega toga jo vie ele uhititi. Petar i Ivan jednako miljae kao njihov Uitelj, ali drugi bijahu nezadovoljni. Na putu za Sihem, Isus je objanjavao Elijudu, Sili i Eremenzearu, zato nije izvodio udesa i znakove na svom zadnjem putovanju. Ree, to je stoga jer e apostoli i uenici potvrivati njegovu nauku izvoenjem udesa, ak e ih izvoditi i vie nego to je on inio. Isus je bio nezadovoljan to su apostoli bili nestrpljivi saznati od trojice mladia gdje su to bili s Isusom i to su radili. Dodijavae im vrlo, a mladii su samo utjeli. Isus im ree da e ii u Jeruzalem i da e propovijedati u Hramu. Vidjela sam da su idovi Sihema poslali glasnike da izvijeste one u Jeruzalemu, da se Isus opet pojavio, jer Farizeji Sihema bijahu njegovi najgori neprijatelji. Nastojali su ugrabiti Isusa i isporuiti ga u Jeruzalem. Ali Isus odgovori da njegovo vrijeme jo nije dolo, da e on sam otii u Jeruzalem, i to ne zbog njihove koristi, nego zbog njegovih uenika.

Isus je sad otposlao apostole i uenike na razna mjesta, a sa sobom je jedino zadrao trojicu mladia, da bi i dalje sauvao tajnu svoga zadnjeg puta. S njima, Isus krenu k Efronu, kako bi se susreo sa svetim enama, u jednom iznajmljenom gostinjcu kraj Jerihona. Prije toga im je najavio svoj povratak preko roditelja trojice uenika. Na putu je bila magla, a i kia je puno padala. Isus nije iao najkraim putem. Iao je na razna mjesta, razne gradove i kue, tjeei itelje, lijeei bolesne, te sve nagovarajui da ga slijede. Ni apostoli i uenici nisu ili direktnim rutama kamo su bili poslani, nego su skretali s puta na razne farme i kue, kao bi svima navijestili da se Isus vratio, te da dolazi. Bijae to kao da svi oni koji su eznuli za spasenjem, ponovo dobivaju vjetar u lea. Ili bolje, kao zalutale ovce koje su se pogubile po umi, pa sad na povratak svog Pastira, uju njegov glas i kreu se okupljati opet u jedno stado spasenja. Predveer je Isus stigao do Efrona. Ulazio je u kue, ozdravljao, zvao ljude da ga slijede do kole. Ovo je mjesto imalo veliku sinagogu, koja se sastojala od dvije dvorane, jedna iznad druge. Na propovijed je hrlio narod iz Efrona i okolice, i mukarci i ene. Sinagoga bijae pretrpana. Isus naredi da postave stolac usred dvorane, gdje je prvo pouavao mukarce, pa onda ene. ene su stajale straga, ali su im mukarci napravili mjesta. Isus je uio o neophodnosti da ga slijede, o svom skorom kraju, o kaznama koje e pasti na sve one koji ne budu vjerovali u njega. Narod je poeo mrmljati, jer tamo meu njim, bijae i mnotvo pokvarenih dua. Iz Efrona, Isus otpusti trojicu vjernih mladia i posla ih da susretnu svete ene, kojih bijae deset u broju, a ve su bile u onom iznajmljenom gostinjcu kraj Jerihona. Bijahu to, Blaena Djevica, Magdalena, Marta s jo neke dvije, Petrova supruga i pokerka, Andrijina supruga, Zakejeva supruga i ki. Ova zadnje spomenuta bijae udana za nekog vrlo revnog uenika koji se zvao Anadija, a bijae pastir i roak Siline majke.

Petar, Andrija i Ivan, sretoe Isusa na putu, te on s njima ue u Jerihon. Blaena Djevica, Magdalena, Marta i druge, oekivae njegov dolazak kraj odreena zdenca. Bilo je dva sata prije zalaska sunca, kad Isus doe do njih. ene se bace nice pred njega, te mu poljube ruku. I Marija mu je poljubila ruku, a kad ustade, Isus njoj poljubi ruke. Magdalena je stajala nekako otraga. Kraj zdenca, uenici oprae Isusu noge, pa onda i apostolima, nakon ega su svi otili na objed. ene su jele napose, a kad je objed zavrio, zauzee svoja mjesta u zadnjem dijelu blagovaonice, kako bi ule Isusovo propovijedanje. Isus nije ostalo u gostinjcu, nego se s trojicom apostola vrati u Jerihon, gdje su bili okupljeni ostali apostoli i uenici s mnotvom bolesnika. ene su ile za Isusom. Vidjela sam kako Isus ulazi u mnoge kue i lijei bolesnike. Nakon toga je sam Isus otkljuao sinagogu, te naredio da postave stolac usred dvorane. Svete su ene stajale otraga u dvorani. One su imale posebnu lampu. I Marija bijae s njima. Nakon pouavanja, svete su se ene vratile u svoj gostinjac, te su sutra ujutro krenule svojim kuama. U Jerihonu se okupilo mnotvo, jer je Isusov dolazak bio najavljen od strane uenika. Sutradan je Isus pouavao i lijeio, a meu narodom se podiglo veliko mrmljanje, jer je broj Farizeja bio izuzetno velik. Oni su otposlali glasnike u Jeruzalem, da ih o svemu izvijeste. Poslije toga Isus ode do mjesta krtavanja na Jordanu, gdje su se okupili brojni bolesnici, oekujui njegov dolazak. Oni su uli da se Isus vratio, te ga moljae za pomo. Uokolo bijae nekoliko malih koliba i atora, pod kojima su se mogli spustiti do vode. Vidjela sam bazen usred malog otoia, u kojem je sam Isus krten. Ponekad bi bio pun, ali opet drugi put, voda bi nekako otekla. Ljudi su ovamo doli po ovu vodu iz svih dijelova zemlje, iz Samarije, Galileje, ak i iz Sirije. Imali su natovarene magarce s velikim konim mjeinama. Mjeine su visjele s obje strane magareta, a

bijahu nekako zakaene kukama za samar. Isus je mnoge ozdravio. S njim bijahu samo Ivan, Andrija i Jakov mlai. Nisam vidjela da se sad ikakvo krtenje dogodilo, samo odrjeenje i ozdravljanje. ak je kod Ivanova krtavanja bilo vie nekog sakramentalnog karaktera, nego to to bijae danas kod odrjeenja. Zadnji put kad je Isus bio u Jerihonu, mnotvo bolesnika je ozdravilo kupajui se u gradskom bazenu, ali ne bijae nikakva krtavanja. Ovdje u ovom dijelu Jordana, bijae i kupalite, koje bijae mnogo posjeenije, a Ivan Krstitelj ga je prilino poveao (i izgledom i brojem posjetitelja). Usred zdenca na otoku na kojem je Isus krten, jo uvijek je stajala ona motka za koju se drao. Isus je mnoge ozdravljao, a da nije koristio vodu, premda ju je polijevao po glavama gubavaca, a uenici su ih otirali. Krtavanje je zapravo zapoelo tek nakon Pedesetnice. Isus nije nikada krtavao. Majka je Boja i sama krtena od strane Ivana apostola, na bazenu Betsaida, i to nakon Pedesetnice. Prije ceremonije, Ivan je slavio svetu Misu, tj. posveivao i recitirao neke molitve, kao to je bio i obiaj u to vrijeme. Kad je okupljeno mnotvo postalo veliko, Isus s apostolima ode do Betela, gdje je patrijarh Jakov ugledao na brdu ljestve koje seu do neba. Kad tamo stigoe, ve se smrailo. Otioe do jedne kue u kojoj su stanovali vjerni uenici, koji ih i oekivae, a meu njima bijahu Lazar i sestre, Nikodem, Ivan Marko, koji je tamo doao iz Jeruzalema u tajnosti. Domain kue je imao suprugu i etvero djece. Kua bijae okruena dvoritem, u kojem bijae i zdenac. Praen s dvoje djece, domain otvori vrata i doeka goste, te ih odmah odvede do zdenca i opra im noge. Dok je Isus sjedio na rubu zdenca, iz kue mu doe Magdalena, te mu na glavu izli malu boicu miomirisa. Uinila je to tako da mu je stala iza lea, ba kao to je to i prije inila. udila sam se njenoj smionosti.

Isus privinu Lazara na grudi, koji jo uvijek bijae blijed i slab. Lazarova kosa bijae izuzetno crna. Posluen je obrok od voa, kruha, mednog saa, povra, uobiajeni obrok u Judeji. Na stolu bijahu i male aice. Isus ozdravi bolesnike koji su leali u jednoj dvorinoj kui, koja je pripadala domainu kue. ene su jele napose, te se poslije obroka smjestie otpozadi sobe, kako bi ule Isusov govor. Sutradan se Lazar sa svojim drutvom vratio u Jeruzalem, dok je Isus s trojicom apostola iao zaobilaznim putem do kue sina Andrijana polubrata, ija je ki leala bolesna. Oko podne stigoe do zdenca koji pripadae toj kui. Domain kue, robustan ovjek, koji se bavio pletenjem zaslona od iblja, opra im noge i uvede u kuu. Imao je jako puno djece, neka bijahu jo malena. Dva odrasla sina, od 16 i 18 godina ne bijahu doma, nego su ribarili na Galilejskom moru, u Andrijinu rodnom mjestu. Andrija im je poslao glasnike da im kau da se Isus vratio, pa neka dou susresti ga na izvjesnom mjestu. Nakon obroka, domain uvede Isusa i apostole do bolesne keri, djevojice od oko 12 godina. Ve dugo ona tako leae, potpuno blijeda i bez pokreta. Bila je bolesna, a usto je bila i maloumna. Isus joj zapovijedi da ustane. Tad je s Andrijom, drei je za ruke, odvede do zdenca, gdje joj Isus izli vode na glavu. Nakon toga, na Gospodinovu zapovijed, ona se ode oprati pod atorom, te se vrati u kuu potpuno izlijeena. Bila je to visoka djevojica. Kad je Isus s apostolima napustio mjesto, otac ga je ispratio dio puta. Prije nastupanja abata, Isus stie do nekog gradia. Odsjeo je u gostinjcu kraj gradskog zdenca, a tad sa svojim sljedbenicima odmah ode u sinagogu proslaviti abat. Sutradan ujutro, Isus opet ode do sinagoge, gdje je molio i kratko propovijedao. Vidjela sam veliko mnotvo oko njega. Dovodili su mu bolesne, kao to ronioci imaju bolest, a on ih ozdravi. Vidjela sam da su svi

ljudi ovog mjesta astili Isusa i tiskali se oko njega. Guva je bila velika. I apostoli su lijeili i blagoslivljali. ak su i sveenici dovodili bolesnike. Vidjela sam da je u ovom mjestu Isus ozdravio gubavca, koji je inae esto tamo donesen, ili bi bio kraj puteva kojima je Isus prolazio, ali bi uvijek Isus kraj njega prolazio. Taman prije Isusova dolaska, oni su donijeli tog jadnika iz rubne gradske etvrti, gdje je on stanovao u malom boravitu ugraenom u gradske zidine. Donijeli su ga Isusu na nekoj vrsti nosiljke koja imae zatvore sa strana, kao zavjese. Nitko nije prilazio bolesniku, osim Isusa, koji podie zavjesu, dotae ga se, te naredi da ga odnesu neka se okupa blizu gradskog zida. Kad je ova naredba izvrena, ljuske su od gube padale s njega. ovjek je bio pogoen dvostrukom gubom, jer je toj vanjskoj bolesti dodana neistoa. Gospodin je takoer izlijeio mnoge ene od bolesti krvarenja. Dok je Isus ozdravljao u dvoritu sinagoge, guva je bila velika, tako da je narod probio ograde ili se penjao na krov. Isus napusti ovo mjesto, te s trojicom apostola ode do masivna dvorca (Alexandrium?), okruena bedemima, ili jarcima protiv napadaa. ini se da su tamo bile neke toplice, jer sam vidjela sve vrste podruma, nadvoja i masivnih zidina. Kad je Isus navijestio da eli ui u ovaj dvorac, apostoli ga nagovarae da to ne ini. Rekoe mu da bi tako mogao podii odvratnost protiv sebe i da bi tako mogao izazvati skandal. Isus im odvrati, da ako ga ne ele pratiti, neka ga puste da on sad ide. Isus ue sam u dvorac. U dvorcu bijae svakojakih ljudi. ini se da su neki bili zatvorenici, drugi bolesnici i iscrpljeni slabii. Na vratima bijae postavljena straa, jer nitko nije smio sam van dvorca. Uvijek bi van ila nekolicina, a pratila bi ih straa. Ti su ljudi morali raditi u okolici dvorca, istiti polja i kopati kanale. Kad je Isus s apostolima pokuao unii, straari ih zaustavie, ali na njegovu rije, oni se s potovanjem maknu i puste samo Isusa da ue. U

dvoritu se oko Isusa okupie zatvorenici. Isus im se obrati i odvoji nekoliko od njih. Iz oblinjeg grada, Isus je pozvao dvojicu mukaraca, koji su ini se bili slubenici civilnog zakona, jer su im s ramena visjele kone trake, na kojima bijahu kao neke metalne znake. Isus porazgovara s njima, te mi se ini da je platio otkupninu za one koje je odvojio od ostatka ljudi. Poslije sam ga vidjela kako je napustio dvorac s tih 25 ljudi, te s njima i apostolima ode do Jordana, putujui tamo cijelu no. Ovaj brzi mar odvede ga do gradia, u kojem su ga ekale ene i djeca nekolicine tih zatvorenika. Ostali su preli Jordan malo povie, te onda skrenue na istok. Ovi ljudi bijahu iz krajeva kraj Kedra, gdje je Isus prije puno pouavao prije svog puta ka zvijezdo tovateljima. Isus je otposlao apostole naprijed. Kad je prolazio kroz doline blizu Tiberijade, te proao kraj Jakovljeva zdenca, pridruie mu se trojica tihih uenika i nekoliko drugih, koji su mu se pridruili na njegovu putu k poganima. Oni nastavie svoj put, djelomino po mraku, a samo su odmarali nekoliko sati pod sjenicama, kad je sunce pripeklo. Sutradan predveer, stigoe u Kafarnaum. Tu Isus predstavi nekog mladia, zvanog Sela ili Selam. On bijae roak mladoenje iz Kedra, kojem je Isus dao kuu i vinograd, onomad kad je iao k zvijezdo tovateljima. Taj je mladoenja poslao Selu k Isusu, a ovaj ga oekivae u Andrijinoj kui. On se baci nice pred Isusom, a ovaj mu poloi ruke na ramena, te ga primi meu uenike. Isus ga je odmah iskoristio, poslavi ga k nadstojniku sinagoge, da ga zatrai klju i svitke Pisama, koji su pronaeni u Hramu, kad onomad bijae sruen i sedam godina lien svete slube. Zadnji put kad je Isus ovdje pouavao, koristio je te iste svitke, a bijahu iz Izaije. Kad se mladi vratio, Isus i njegovo drutvo, otioe do kole i upalie lampe. Isus naredi da se raisti prostor, te da se postavi katedra sa stepenicama. Okupilo se veliko mnotvo, a Isus je dugo pouavao iz svitaka. Atmosfera u

Kafarnaumu bijae zaista velika. Ljudi se okupljali na ulicama, a ja sam ula kako viu: 'Ovdje je opet Josipov Sin!' Prije zore sutranjeg dana, Isus napusti Kafarnaum, a ja ga ugledah kako ide u Nazaret. Pratili ga uenici i nekoliko apostola koji su mu se pridruili. U ovoj sam prilici vidjela kako je Anina kua prela u tue ruke. Isus je takoer otiao do Josipove stare kue, koja sad bijae nenastanjena i zaprta. Tad Isus nastavi pravo prema sinagogi. Njegov je pojavak bio signal za veliko uzbuenje meu narodom, koji je istravao iz kua i okupljao se u skupine. Iznenada jedan opsjednuti gluhonijemi, poe vikati za Isusom: 'Evo Josipova Sina!' Evo buntovnika! Zgrabite ga! Zatvorite ga!' Isus mu naredi da uuti. ovjek poslua, ali Isus nije istjerao avla iz njega. U zbornici Isus naredi da se napravi mjesta i da se za nj postavi katedra. Na ovom je putovanju Isus postupao potpuno slobodno, te je otvoreno pouavao, kao ovjek koji na to ima potpuno pravo, a to je jako ljutilo njegove neprijatelje. Isus je takoer posjetio mnoge kue u okolici Josipove stare kue, gdje je izlijeio mnoge i blagoslovio djecu. Na ovo su idovi, koji su na poukama bili tolerantno utljivi, postali skroz srditi. Isus ubrzo napusti grad, rekavi apostolima da se nau na gori na kojoj se dogodilo umnaanje kruha. Kad stigoe do te gore, ve je pao mrak, te su po njenu vrhu bile upaljene vatre. Isus je stajao u centru, a oko njega apostoli, a oko njih opet uenici. Okupilo se znatno mnotvo. Isus je cijelu no pouavao, te skoro cijelo juto. Pokazivao je apostolima, upirui prstom tu i tamo, na to su oni odlazili ispuniti zadatke lijeenja i pouavanja. Izgledalo je da im izdaje naredbe, za njihove skore napore i putovanja, koje moraju izvriti. Ovdje su ga napustili mnogi uenici, a u zoru se Isus uputi prema jugu.

Na ovom putu neki otac i majka, moljae Isusa da ue u njihovu kuu, te izlijei njihovu bolesnu ki, koja bijae mjesearka, sva blijeda i slaba. Isus joj zapovijedi da ustane, a ona ustade potpuno zdrava. Na sat udaljenosti od Tanat-Sila, svi su apostoli imali u rukama zelene granice, te izioe pred Isusa doekati ga. Svi se bace nice pred njim, a Isus uze jednu granicu. Tad mu oprae noge. Mislim da se ova ceremonija dogodila, jer su opet svi bili ujedinjeni, skupa, te stoga jer se Isus jo jednom otvoreno obznanio Uiteljem, te je ponovo zapoeo svuda propovijedati. Praen apostolima i uenicima, Isus ode do grada gdje su bile Blaena Majka, Magdalena, Marta i druge svete ene, osim Andrijine supruge, te Petrove supruge i pokerke, koje su jo uvijek bile u Betsaidi. ene su doekale Isusa van grada u jednom gostinjcu. Marija je dola iz okolice Jerihona, te je ovdje ekala Isusa. I druge su ene ovamo dole iz raznih pravaca. Tamo su pripremile objed za pedesetak ljudi. Nakon obroka, Isus naredi da mu donesu klju od kole. Tamo je propovijedao, a veliko ga mnotvo naroda slualo. 13. Isus ide u Betaniju Sutradan ujutro, Isus izlijei mnoge bolesnike u gradu, premda je ve prije proao kraj brojnih kua bez da je vrio lijeenja. Lijeio je takoer i kod gostinjca. Nakon toga, Isus otpusti apostole, poslavi ih u Kafarnaum, a druge na mjesto umnaanja kruhova. Svete su ene otile do Betanije. Sam je Isus takoer krenuo prema Betaniji, a abat je proslavio u jednom gostinjcu, sa svim uenicima koje je doveo sa svojeg zadnjeg putovanja. Usred dvorane objesie lampu, na stol postavie crveni stolnjak, a preko njega bijeli, te odjenue blagdansku nonju. Tad se svi poredae oko Isusa, kako bi sudjelovali u molitvi. Isus je molio iz svitka Pisma. Sve zajedno ih je bilo oko dvadeset. Cijeli je dan gorjela abatska lampa, a Isus je naizmjence molio i pouavao uenike njihovim dunostima.

Bijae tamo i novi uenik Silvanus, koga je Isus primio u zadnjem gradu. On ve imae oko trideset godina, a bijae iz Aronova plemena. Isus ga je ve poznavao iz rane mladosti, te je na njega gledao kao na svog buduega uenika. To jo bijae kad je onomad sveta Ana priredila gozbu kad je Isus bio dvanaestogodinjak. Isus se tad vraao od svoga pouavanja u Hramu. Na toj istoj gozbi, Isus je izabrao budueg mladoenju iz Kane. Na putu za Betaniju, Isus nastavi propovijedati na korist novim uenicima, objanjavajui im Oena, govorei im o vjernosti njegovoj slubi, rekavi im da e sad neko vrijeme pouavati u Jeruzalemu, nakon ega e se ubrzo vratiti svome Nebeskom Ocu. Ree im i o tome da e ga jedan napustiti, jer mu je u srcu izdaja ve posijana. Svi ovi novi uenici su ostali vjerni Isusu. Na ovom putu, Isus je ozdravio nekolicinu gubavaca, koji su iznijeti kraj ceste. Jedan sat od Betanije, uoe u gostinjac u kojem je Isus puno pouavao prije Lazarova uskrsnua, i gdje je Magdalena dola susresti se s njim. U gostinjcu je bila i Blaena Djevica s drugim svetim enama, kao i petorica apostola: Juda, Toma, imun, Jakov mlai, Tadej, Ivan Marko i drugi. Lazar ne bijae tamo. Apostoli su izili dio puta kako bi susreli Isusa kod zdenca, gdje ga pozdravie i oprae mu noge, nakon ega je Isus pouavao, a nakon toga otioe na objed. Tad su svete ene otile do Betanije, dok je Isus ostao u gostinjcu s ostatkom ekipe. Sutradan, umjesto da ode pravo u Betaniju, Isus okrui grad i krene po okolici. Pratila ga trojica tihih uenika. Ostatak apostola i uenika razdvojio se u dvije skupine. Jednu je vodio Tadej, a drugu Jakov, a otili su u okolicu propovijedati i lijeiti bolesnike. Vidjela sam kako efektno lijee na nekoliko naina: polaganjem ruku, dahnuvi nad bolesnikom, ili u jednom sluaju kod nekog djeteta, uzimajui ga na koljena, ili bi djecu privili na grudi, te na njih dahnuli.

Na ovom putovanju, Isus je ozdravio mnoge opsjednute avlom. Taman kad je ulazio u neko seoce s razbacanim kuama, roditelji nekog mladia potrae za njim. On poe s njima u dvorite njihove kue, gdje nae njihova opsjednuta sina, koji je na Gospodinovo pribliavanje, postao bijesan, skaui uokolo i bacajui se na zidove. Prijatelji ga nastojae svezati, ali nikako nisu uspijevali, jer je mladi postao sve ei i rabijatniji, bacajui lijevo i desno one koji mu se pribliie. Na to Isus zapovijedi svim prisutnima neka se povuku, te ga ostave nasamo s mladiem. Kad ga posluae, Isus pozva opsjednutog neka mu prie. Ali on, ne odgovarajui na poziv, poe plaziti jezik i praviti strane grimase prema Isusu. Isus ga opet zovnu. On opet ne doe, nego okrenu glavu nekako udno ustranu, i preko oka promatrae Isusa. Tad Isus podie oi k nebu i pomoli se. Kad je ponovo zapovjedio opsjednutom da prie, on to i uini, te se baci nice, koliko je dug i irok pred Isusove noge. Isus prijee brzo preko njega, prvo jednim stopalom, pa onda drugim, a ja ugledah kako iz mladievih otvorenih usta izlazi crni spiralni dim, koji nestade u visinama. U ovom uzdiuem dimu, zamijetila sam tri vora, a zadnji bijae najtamniji i najjai. Ova tri uzla bijahu povezani u jedno nekom jakom uzicom, te s mnotvom tanjih. Cijelu bih stvar najbolje mogla usporediti s tri kandila, jedan iznad drugog, iji se oblaci dima diu iz razliitih otvora, dok se najzad ne ujedine u jedno. Sad je opsjednuti leao pred Isusom kao mrtvac. Isus nad njim napravi znak kria, te mu zapovijedi da ustane. Jadnik ustade. Isus ga odvede do njegovih roditelja, koji bijahu kraj dvorinih vrata, te im ree: 'Vraam vam vaeg sina izlijeenog, ali opet u ga jednom zatraiti od vas. Ne grijeite vie protiv njega.' Oni su sagrijeili protiv sina, i zbog toga je sin pao u tako bijedno stanje. Isus sad ode do Betanije. I upravo osloboeni mladi, kao i mnogi drugi, otioe isto tamo, neki pred Isusom, neki za njim. Mnogi koje su apostoli izlijeili takoer bijahu prisutni u gradu, te se velika graja die, kad su

ozdravljenici svuda proglaavali svoju radost. Vidjela sam neke sveenike kako idu susresti se s Isusom, te ga uvedoe u sinagogu, gdje pred njega postavie knjigu Mojsijevu, iz koje su elji da Isus pouava. Tamo u koli bijae mnotvo ljudi, a svete ene bijahu na mjestu odreenu za ene. Poslije su otili do kue imuna u Betaniji, izlijeena gubavca, gdje su ene pripremile obrok u iznajmljenoj dvorani. Lazar ne bijae tamo. Isus i trojica tihih uenika, konaie u gostinjcu blizu sinagoge, a apostoli i drugi uenici u onom van Betanije. Marija i druge ene ostadoe u Martinoj i Magdaleninoj kui. Kua u kojoj je prije Lazar stanovao, bijae na strani grada prema Jeruzalemu. Bila je kao dvorac, okruena bedemima i mostovima. Sutra ujutro Isus opet pouavae u sinagogi. Od uenika bijahu prisutni Saturnin, Natanel Kased, Zakej. U Betaniju su donijeli mnoge bolesnike. U kui imuna gubavca, bijae pripremljen objed, na kojem je Isus dijelio namirnice sirotinji, te ih pozvao da sudjeluju u objedu s drugim gostima. Ovo je dalo poticaj glasinama meu Farizejima u Jeruzalemu, da sve to doe pod ruku Isusu, on to potroi na rulju. Dok je Isus pouavao u koli, mnotvo bolesnika bijae poredano u dva niza atora, od kole do imunove kue. Meu njima ne bijae gubavaca, jer su se oni usuivali pokazivati samo na pustim mjestima. Dok se Isus pribliavao atorima, slijedila ga trojica uenika, kao Leviti, po jedan sa svake strane, ali ipak malo iza njega, dok je trei bio direktno iza njega. Nije bilo guve. Isus krene naprijed niz jedan niz atora, a vraao se po drugom nizu. Lijeio je na razne naine. Rijetko je prolazio kraj nekih bolesnika, a neke je samo utjeio, bez ozdravljanja. Ree im da bi trebali promijeniti svoj nain ivljenja. Neke je uzeo za ruku i naredio im da ustanu, dok je druge jedva i dotakao. Jedan ovjek bolovae od vodene bolesti, Isus ga udari rukom malo po glavi i tijelu, a otok odmah spade. Voda se izlila iz cijelog ovjeka u potocima znoja. Mnogi se ozdravljeni bacae nice pred Isusa, a njegovi ih kompanjoni dizae i odvodie ustranu.

Kad se Gospodin vratio natrag u zbornicu, naredi da puste ozdravljenike da sjednu blizu njega, a onda pouavae. Vidjela sam kako Isus alje uenike u parovima iz Betanije u okolicu, kako bi pouavali i lijeili. Nekima je rekao da se vrate u Betaniju, a drugima da idu u Betfagu. On je sam sa trojicom tihih uenika, nakon par sati, otiao na jug, par sati od Betanije, do nekog seoceta, gdje je lijeio bolesnike. Tu sam ga vidjela kako ulazi u kue ovjeka kojeg je neko ozdravio od mutavosti, ali je ovaj opet pao u grijeh, te je ostao paraliziran. Prsti i ruke mu bijahu skroz izoblieni. Isus mu se obrati s nekoliko utjenih rijei, te ga se dotae. ovjek odmah ustade. Isus takoer izlijei nekoliko djevojaka koje leae blijede i bolesne. Ponekad su izgledale kao da su mrtve, leale su u nesvijesti, a ponekad bi plakale ili bi se glasno smijale. One bijahu mjesearke. Taman prije abata, Isus se opet vrati do Betanije, te ue u kolu. ula sam kako se idovi hvale protiv Isusa, da on jo uvijek ne moe ono to je Bog inio za Djecu Izraelsku, kada im je u pustinji dao da pada mana s neba. Ovi bijahu jako srditi na Isusa. Isus ovaj put provede no u Betaniji, ali van uenikog gostinjca. Kad je bio u tom gostinjcu, dooe mu trojica mladia iz Jeruzalema: Obed, sin starca imuna, hramski sluga i tajni uenik. Drugi bijae Veronikin roak, a trei, roak Ivana Kuse. Ovaj zadnje spomenuti bijae poslije biskup Kedra. Neko je vrijeme ivio kao pustinjak blizu stabala datulje, i to tamo kad je Sveta obitelj bjeala u Egipat, i kad se onomad datulja spustila do zemlje, da bi Marija mogla ubrati plod. Ovi uenici upitae Isusa zato ih je toliko dugo napustio, zato je u drugim mjestima uinio toliko puno, a da oni o tome nisu nita znali. U svom odgovoru ovim uenicima, Isus progovori o blagu i drugim dragocjenostima, koje za one koji ga nisu dugo vidjeli, izgleda im novo i prekrasno. Isus takoer ree, kad bi sija posijao sve svoje sjeme odjednom na jedno mjesto, onda bi tua mogla sve

unititi, pa tako lijeenja i propovijedi, koje su odrane u dalekim mjestima, nee dugo biti zaboravljeni. Isus je tako nekako odgovorio. Ovi su uenici donijeli vijest kako glavari sveeniki i Farizeji postavljaju uhode u mjesta oko Jeruzalema, kako bi uhvatili Isusa, im se ovaj pojavi. uvi ovo, Isus povede sa sobom samo dvojicu najnovijih uenika, Selama iz Kedra i Silvanusa, te ode s njima do Lazarova imanja blizu Gineje, gdje je tad bio i sam Lazar. Isus je putovao cijelu no. Dva dana prije ovoga, Lazar bijae u malom gradiu izmeu Betanije i Betlehema, u okolici gdje su Tri kralja odmarala na svom putu k Betlehemu. Ali, primivi poruku od Isusa, ode od tamo i doe do svog imanja. Isus je vrlo dobro znao da e mu ona tri uenika donijeti takve vijesti iz Jeruzalema, te da e sam napustiti Betaniju, stoga on ve dvije noi nije noio u Betaniji, nego u uenikom gostinjcu van grada. Isus prije zore stie (jo uvijek bijae mrak) do Lazarova imanja, te pokuca na dvorina vrata. Sam ih je Lazar otvorio, te sa svjetlom povede Isusa do velike dvorane, gdje su se okupili Nikodem, Josip Arimatejski, Ivan Marko, Jair i mlai Obedov brat. Poslije sam ponovo vidjela Isusa sa dvojicom uenika u Bethabari i Efronu, gdje je slavio abat. Tamo bijahu i Andrija, Juda, Toma, Jakov mlai, Tadej, Zakej, i sedmorica drugih uenika, a tamo su doli iz Betanije, kako bi se susreli s Isusom. Kad je Juda namjeravao napustiti Betaniju, vidjela sam kako ga Blaena Djevica iskreno nagovara da bude skromniji, da se uva, te da se ne zaplie u afere. U Efronu je Isus izlijeio slijepca, hroma, gluha i nijema, a tamo su toga ovjeka i doveli radi toga. Isus je takoer oslobodio od avla jednog opsjednutog. Kad je napustio Efron, Isus ode do mjesta sjeverno od Jerihona, gdje je bio nekakav azil za bolesnike i sirotinju. Tu je povratio vid jednom starom slijepcu, kojeg je neko, kad je ozdravljao, otposlao bez

ozdravljenja, premda je tada ozdravio dvojicu slijepaca, namazavi im oi smjesom svoje pljuvake i gline. Sad je ozdravio toga starca, samo svojom rijeju. S ovog zadnjeg mjesta, Isus se vrati do Lazarova posjeda, te onda s Lazarom ode do Betanije, gdje su dole svete ene, kako bi se susrele s Isusom.