Margaret MacMillan - Mirotvorci

Knjiga MIROTVORCI ugledne kanadske povjesniarke Margaret MacMillan obrauje prvo i najvanije estomjeseno razdoblje mirovne konferencije u Parizu 1919. godine kojom je okonan Prvi svjetski rat. Parika mirovna konferencija obiljeila je europsku i svjetsku politiku 20. stoljea, a u mnogim segmentima posljedice odluka osjeaju se sve do dananjih dana. Autorica na vrlo minuciozan ali ivopisan nain prikazuje aktivnosti glavnih aktera konferencije Velike etvorice: amerikog predsjednika Wilsona, britanskog premijera Lloyda Georgea, francuskog premijera Clemenceana i talijanskog predsjednika Orlanda koji su htjeli sprijeiti obnovu njemakog militarizma, osigurati trajan mir, uspostaviti jednakost velikih i malih drava u politikom i ekonomskom pogledu, ukinuti tajnu diplomaciju, afirmirati princip samoodreenja naroda i osigurati pravedne i sigurne granice novonastalim dravama ali u tome nisu uspjeli.

Pariz je 1919. godine bio prijestolnica svijeta. Mirovna konferencija bila je najvaniji svjetski

posao, a mirotvorci najmoniji ljudi na svijetu. Oni su se sastajali dan za danom. Navodili su razloge, raspravljali i svaali se pa ponovno mirili. Sklapali su nagodbe. Pisali su ugovore. Stvarali nove zemlje i nove organizacije. Zajedno veerali i zajedno odlazili u kazalite. est mjeseci, od sijenja do lipnja, Pariz je bio istodobno svjetska vlada, svjetski prizivni sud i svjetski parlament, arite svjetskih bojazni i nada. Mirovna konferencija trajala je slubeno i dulje, sve do 1920. godine, ali tih prvih est mjeseci bili su najvanije razdoblje, vrijeme u kojemu su se donosile kljune odluke i pokretali kljuni lanci dogaaja. Svijet nije nikada vidio niti e ikada vidjeti nita slino. Mirotvorci su doli u Pariz zato to se ponosna, samopouzdana, bogata Europa raspala na komade. U rat koji je poeo 1914. zbog svae oko moi i utjecaja na Balkanu bile su uvuene sve velike sile, od carske Rusije na istoku do Velike Britanije na zapadu, te veina manjih sila. Samo su panjolska, vicarska, Nizozemska i skandinavske zemlje uspjele ostati izvan ratnih sukoba. Borbe su se vodile u Aziji, Africi, na pacifikim otocima i Bliskom istoku, ali veinom na europskom tlu, du sulude mree rovova koji su se protezali od Belgije na sjeveru do Alpa na jugu, du granica Rusije s Njemakom i njezinim saveznikom Austrougarskom, te na samom Balkanu. Vojnici su potjecali iz cijeloga svijet: Australci, Kanaani, Novozelanani, Indijci, Newfoundlanani koji su se doli boriti za Britansko carstvo; Vijetnamci, Marokanci, Alirci, Senegalci koji su se borili za Francusku; napokon, bijesni Amerikanci, koji vie mogli trpjeti njemake napade na svoje brodovlje. Izvan velikih bojita Europa je jo izgledala ista. Veliki su gradovi ostali itavi, eljeznike su pruge jo postojale, luke su jo radile. To 19 nije bilo poput Drugog svjetskog rata kada su se zidovi opeke i buka pretvarali u prah. Gubici su bili ljudski. U te etiri godine poginuli su milijuni boraca - jer vrijeme za masovno ubijanje civila jo nije nastupilo: 1,800.000 Nijemaca, 1,700.000 Rusa, 1,384.000 Francuza, 1,290.000 austrougarskih vojnika, 743.000 Britanaca (te jo 192.000 iz raznih dijelova britanskog carstva), sve do male Crne Gore s 3.000 poginulih. Djeca su izgubila oeve, ene mueve, mlade ene priliku za udaju. A Europa je izgubila ljude koji su mogli postati njezini znanstvenici, njezini pjesnici, njezini elnici, i djecu koju su oni mogli imati. No taj popis gubitaka ne obuhvaa one koje su ostali bez noge, ruke ili oka, ili one ija je plua otetio otrovni plin, ili one koji se psihiki nisu nikada oporavili. etiri godine najnaprednije svjetske nacije ulijevale su svoje ljude, svoje bogatstvo, plodove svojega gospodarstva, znanosti i tehnologije u rat koji je moda zapoeo sluajno, ali nije ga se moglo zaustaviti zbog prevelike ravnotee sila. Saveznici su napokon stekli nadmo tek u ljeto 1918. kada su njemaki saveznici posustali, a svjee amerike snage pritekle u pomo Europi. Rat je zavrio 11. studenog. Ljudi su posvuda umorno vjerovali da to god se dogodilo nee biti tako loe kao ono to je upravo zavrilo. etiri godine rata zauvijek su potresle nadmono samopouzdanje koje je dovelo Europu do svjetske prevlasti. Poslije zapadnog bojita Europljani nisu vie mogli govorili o civiliziranoj misiji u svijetu. Rat je ruio vlade, ponizio mone i naglavce preokrenuo cijela drutva. U Rusiji su revolucije 1917. godine zamijenile carski reim neim to jo nitko nije poznavao. Potkraj rata nestala je Austro-Ugarska, ostavljajui veliku rupu u sreditu Europe. Otomansko carstvo, sa svojim velikim posjedima na Bliskom istoku i svojim komadiem Europe, bilo je gotovo na izdisaju. Carska Njemaka bila je sada republika. Stare nacije -Poljska, Litva, Estonija, Latvija - izile su iz povijesti i ponovno oivjele, a nove drave - Jugoslavija i ehoslovaka - borile su se za ivot. Parika Mirovna konferencija pamti se obino po tome to je donijela mirovni sporazum s Njemakom, potpisan u Versaillesu u lipnju 1919., ali je ona uvijek obuhvaala mnogo vie od toga. Mirovni ugovori morali su se potpisati i s ostalim neprijateljima - sada zasebnim zemljama Bugarskom, Austrijom i Maarskom - i Otomanskim car20 stvom. Trebalo je zacrtati nove granice u sreditu Europe i na Bliskom istoku. Najvanije od svega,

trebalo je ponovno stvoriti meunarodni poredak, moda na drukijoj osnovi. Je li bilo sazrelo vrijeme za organizacije poput Meunarodne organizacije rada, Lige naroda, sporazume o meunarodnim telegrafskim kablovima ili meunarodnom zrakoplovstvu? Poslije takve velike katastrofe oekivanja su bila golema. I prije nego to su topovi uutjeli poeli su se javljati glasovi, tugaljivi, zahtjevni, srditi: Kina pripada Kinezima, Kurdistan mora biti slobodan, Poljska mora ponovno oivjeti. Te su poruke izreene na mnogim jezicima, i u njima su bili sadrani mnogi zahtjevi. Amerikanci moraju biti svjetski policajci ili Amerikanci moraju otii kui. Rusima treba pomo; ne, treba ih ostaviti da se sami snalaze. Mnogi su se alili: Slovaci na ehe, Hrvati na Srbe, Arapi na idove, Kinezi na Japance. Ti su glasovi bili zabrinuti i nisu bili sigurni hoe li novi svjetski poredak biti bolji od prethodnog. Na Zapadu su se tuili na opasne ideje koje dolaze s Istoka; na Istoku su ozbiljno razmiljali o prijetnji zapadnog materijalizma. Europljani su se pitali hoe li se ikada oporaviti. Afrikanci su se bojali da ih je svijet zaboravio. Azijci su znali da je budunost njihova; problem je bila sadanjost. Donekle nam je poznato to znai ivjeti nakon svakog velikog rata. Glasovi iz 1919. bili su slini glasovima sadanjice. Kada je 1989. zavrio Hladni rat i sovjetski marksizam zavrio u ropotarnici povijesti, odmrznule su se starije snage, religija ili nacionalizam. Bosna i Ruanda podsjetile su nas na snagu tih sila. Tada, 1919. godine, vladao je isti osjeaj da se javlja novi poredak dok su se iznenada pomicale granice i promicale nove gospodarske i politike ideje. To je bilo uzbudujue, ali i zastraujue u svijetu koji se doimao tako opasno krhkim. Danas je opasan, tvrde neki, preporod islama. Tada, 1919. godine, bio je opasan ruski boljevizam. Razlika je u tome to nismo odrali mirovnu konferenciju. Nema vremena. Dravnici i njihovi savjetnici susreu se na se kratkim sastancima, dva ili moda tri dana, a zatim ponovno odlete. Tko zna koji je bolji nain rjeavanja svjetskih problema? Ima mnogo veza izmeu naeg svijeta i svijeta 1919. godine. Uzmimo dvije vrlo razliite epizode u ljetu 1991. Na Balkanu su Srbi i Hrvati rascijepili Jugoslaviju. U Londonu su bogati stanovnici pacifi-kog otoia Nauru financirali neuspjeni musical o ivotu Leonarda da 21 Vincija. I Jugoslavija i Nauru duguju svoju nezavisnost parikoj Mirovnoj konferenciji. Poredak dogovoren u Parizu raspada se jo od tada, i jo su prisutne mnoge dileme: odnosi izmeu Japana i Kine, Europe i Amerike, Rusije i njezinih susjeda, Iraka i Zapada. Kako bi se borili s tim dilemama i nastojali ih rijeiti, u Pariz su iz cijeloga svijeta stigli dravnici, diplomati, bankari, vojnici, profesori, ekonomisti i pravnici: ameriki predsjednik Woodrow Wilson i njegov dravni tajnik Robert Lansing, Georges Clemenceau i Vittorio Orlando, predsjednici francuske i talijanske vlade, Lawrence od Arabije, obavijen tajno-vitou i arapskom odjeom, Eleutherios Venizelos, veliki grki patriot koji je doveo svoju zemlju u katastrofalnu situaciju, Ignac Paderewski, pijanist koji je postao politiar i mnogi drugi koji su ostaviti trajan biljeg tek poslije medu njima i dva budua amerika dravna tajnika, budui japanski premijer i prvi predsjednik Izraela. Neki od njih roeni su u svijetu monih poput rumunjske kraljice Marie; drugi, poput britanskog premijera Davida Llovda Georgea, stekli su mo vlastitim snagama. Koncentracija moi privukla je iz cijeloga svijeta novinare, poslovne ljude i zagovornike svakakvih ideja. Svi odlaze u Pariz, zabiljeio je francuski veleposlanik u Londonu. Pariz e postati zabavite za stotine Engleza, Amerikanaca, Talijana i sumnjivu stranu gospodu koja nam dolazi s izlikom sudjelovanja na mirovnim razgovorima.1 Zagovornici enskih prava, prava za crnce, radnikih prava, slobode za Irsku, razoruanja... sve je vrvjelo od peticija i podnositelja peticija iz svih dijelova svijeta. Te zime i proljea Pariz je brujao od planova - za idovsku domovinu, obnovljenu Poljsku, nezavisnu Ukrajinu, Kurdistan, Armeniju. Peticije su samo stizale - od Konferencije drutava za ope pravo glasa, Karpatsko-ruskog odbora u Parizu, banatskih Srba, protu-boljevike Ruske politike konferencije. Podnositelji peticija dolazili su iz postojeih zemalja i iz zemalja koje su postojale samo u snovima. Neki su, poput cionista, govorili u ime milijuna; drugi, poput predstavnika Alandskih otoka u Baltikom moru, u ime nekoliko tisua

stanovnika. Neki su stigli prekasno: Korejci iz Sibira krenuli su na put pjeice u veljai 1919., te su, kada je glavni dio Mirovne konferencije zavrio, stigli tek do arktike luke Arhangelsk.2 Od samog poetka Mirovna konferencija patila je od pomutnje glede njezine organizacije, svrhe i procedure. S obzirom na opseg 22 23 onoga to joj je prethodilo, to je vjerojatno bilo neizbjeno. etiri velike sile - Velika Britanija, Francuska, Italija i Sjedinjene Drave - planirale su preliminarnu konferenciju radi suglasnosti o uvjetima koji e se ponuditi, a zatim potpunu mirovnu konferenciju radi pregovora s neprijateljem. No odmah su se pojavila neka pitanja. Kada e ostale saveznike sile moi izraziti svoja gledita? Japan je, primjerice, ve bio vana sila na Dalekom istoku. A to s manjim silama poput Srbije i Belgije? Obje su izgubile mnogo vie ljudi nego Japan. Velika etvorka je popustila, pa su plenarne sjednice Konferencije postale obredni dogaaji. Meutim, stvarni su posao obavljale etiri velike sile s Japanom na neslubenim sastancima, a kada su i ti sastanci postali nespretni, obavljali su ga elnici Velike etvorice. Kako su mjeseci prolazili, skup koji je zapoeo kao preliminarna konferencija nezamjetno se pretvorio u pravu konferenciju. Ne obazirui se na diplomatski presedan i razbijesnivi time Nijemce, saveznici su na kraju pozvali njemake predstavnike u Francusku da prime mirovni ugovor u konanom obliku. Mirotvorci su se nadali da e biti uinkovitiji i organiziraniji. Oni su paljivo prouili jedini raspoloivi primjer - Beki kongres, kojim su zavreni Napoleonski ratovi. Foreign Office angairao je jednog poznatog povjesniara da napie knjigu o tom kongresu koja je trebala posluiti kao vodi u Parizu. (Poslije je priznao da njegovo djelo nije imalo gotovo nikakvog utjecaja.3). Problemi s kojima su bili suoeni mirotvorci u Beu, mada veliki, bili su jednostavni u odnosu na one u Parizu. Tadanji britanski ministar vanjskih poslova, lord Castlereagh, poveo je sa sobom u Be samo etrnaest suradnika; 1919. britanska je delegacija imala gotovo 400 lanova. Osim toga, 1815. pitanja su se rjeavala diskretno i bez urbe: Castlereagha i njegove kolege zaprepastila bi intenzivna panja s kojom je javnost pratila Pariku konferenciju 1919. godine. U Parizu je bilo i mnogo vie sudionika: delegate je poslalo vie od trideset zemalja, medu njima i Italija, Belgija, Rumunjska i Srbija, koje nisu ni postojale 1815. godine. Latinskoamerike drave bile su jo dio panjolskog i portugalskog carstva, a Tajland, Kina i Japan bile su daleke, tajnovite zemlje. Tada, 1919. godine, njihovi su se delegati pojavili u Parizu u prugastim hlaama i salonskim kaputima. Osim deklaracije kojom je osuena trgovina robljem, Beki kongres nije obraao panju izvaneuropskom svijetu. U Parizu su teme Konferencije obuhvatale teritorij od Arktika do Australije i Novog Zelanda, od malih pacifikih otoka do itavih kontinenata. Beki se kongres osim toga odravao u doba kada su se ve smirili veliki potresi koje je izazvala Francuska revolucija 1789.. Do 1815. njezine su se posljedice ve slegnule, dok je 1919. ruska revolucija bila stara tek dvije godine i njezin je utjecaj na svijet jo bio nejasan. Zapadni elnici promatrali su kako se boljevizam prelijeva iz Rusije, prijetei vjeri, tradiciji, svim poveznicama njihovih drutava. U Njemakoj i Austriji sovjeti radnika i vojnika ve su preuzimali vlast u velikim i malim gradovima. Bunili su se njihovi vojnici i mornari. Pari, Lyon, Bruxelles, Glasgovv, San Francisco, pa i pospani VVinnipeg u kanadskoj preriji postali su poprita velikih trajkova. Jesu li to bili izolirani poari ili izboji goleme podzemne vatre? Mirotvorci iz 1919. godine vjerovali su da se utrkuju s vremenom. Morali su povui nove linije na kartama Europe, kao i njihovi prethodnici u Beu, ali su morali misliti i na Aziju, Afriku i Bliski istok. Samoopredjeljenje je bila opa krilatica, ali nije nimalo pomagala u izboru izmeu suparnikih nacionalizama. Mirotvorci su morali postupati kao policajci i morali su nahraniti gladne. Morali su pokuati stvoriti meunarodni poredak koji e onemoguiti novi veliki rat. Wilson je obeao nove naine zatite slabih i rjeavanja sporova. Rat je bio in golema ludila i rasipanja, ali je moda iz njega moglo proistei neto dobro. Osim toga, naravno, mirotvorci su trebali sastaviti ugovore. Trebalo je oito rijeiti Njemaku, kazniti je zato to je poela rat (ili moda samo zato to

ga je izgubila, kako su mnogi pretpostavljali), usmjeriti je ubudue na mirniji put i podesiti njezine granice radi naknade Francuskoj na zapadu i novih drava na istoku. Bugarska je morala imati svoj ugovor, kao i Otomansko carstvo. Austro-Ugarska je bila poseban problem, jer vie nije postojala. Ostala je samo mala Austrija i nesigurna Maarska, a veinu njihovih teritorija preuzele su nove drave. Oekivanja su bila golema, a opasnost od razoaranja isto toliko velika. Mirotvorci su predstavljali i svoje zemlje te su, s obzirom na to da su to veinom bile demokratske drave, morali uzeti u obzir domae javno mnijenje. Morali su razmiljati o buduim izborima i odvagnuti cijenu smirivanja ili antagoniziranja vanih dijelova toga javnog mnije24 nja. Stoga nisu imali potpuno slobodne ruke. Osim toga, dovodio ih je u iskuenje i osjeaj da su sve stare granice neizvjesne. Trebalo je izvui stare i nove zahtjeve. Britanci i Francuzi su se diskretno dogovorili o podjeli Bliskog istoka. Talijani su blokirali zahtjeve novostvorene Jugoslavije jer nisu htjeli imati jakog susjeda. Clemenceau se jednom potuio kolegi: Mnogo je lake voditi rat nego sklapati mir.4 Tijekom svog viemjesenog boravka u Parizu mirotvorci su postigli mnogo toga: mirovni ugovor s Njemakom i osnove mira s Austrijom, Maarskom i Bugarskom. Povukli su nove granice usred Europe i na Bliskom istoku. Istini za volju, dobar dio rezultata njihova posla nije potrajao. Tada se govorilo, a govori se i danas, da su mirotvorci radili predugo i da su krivo razumjeli situaciju. S vremenom se ustalila otrcana primjedba da su mirovne nagodbe iz 1919. godine bile neuspjeh i da su izravno dovele do Drugog svjetskog rata. Time se precjenjuje njihova mo. U svijetu 1919. godine postojale su dvije stvarnosti, i one se nisu uvijek poklapale. Jedna je bila u Parizu, a druga na terenu gdje su ljudi donosili svoje odluke i vodili svoje bitke. Tono je da su mirotvorci imali kopnenu vojsku i mornaricu, ali ondje gdje je bilo malo eljeznica, cesta ili luka, kao na primjer u Maloj Aziji ili na Kavkazu, prebacivanje snaga bilo je spor i muan proces. Novi zrakoplovi jo nisu bili dovoljno veliki ili jaki da premoste tu prazninu. U sreditu Europe, gdje su pruge ve postojale, zavladao je nered jer - iako je lokomotiva i vagona bilo dovoljno - .nije bilo goriva. Zaista nema smisla optuivati ovu ili onu malu dravu, rekao je Llovdu Georgeu Henry Wilson, jedan od najinteligentnijih britanskih generala. Korijeni zla lee u tome to nitko ne slua Pariz-5 Mo podrazumijeva volju, kako danas otkrivaju Sjedinjene Drave i svijet: volju za ulaganje, bilo novca ili ljudi. Ta je volja ozbiljno nedostajala Europljanima 1919. godine. Zbog svjetskog rata elnici Francuske ili Velike Britanije ili Italije vie nisu mogli narediti svojim narodima da plate visoku cijenu za mo. Njihove vojne snage smanjivale su se iz dana u dan i nisu se mogle osloniti na preostale vojnike i mornare. Njihovi porezni obveznici htjeli su okonati skupe inozemne avanture. Samo su Sjedinjene Drave bile sposobne djelovati, ali nisu sebe vidjele u toj ulozi, a i njihova mo jo nije bila dovoljno velika. Moglo bi se 25 podlei iskuenju i rei kako su Sjedinjene Drave izgubile priliku da Europi nametnu svoju volju prije nego to su zaivjele suparnike ideologije faizma i komunizma. To bi znailo u prolost prenositi ono to znamo o amerikoj moi nakon jo jednog velikog rata. Sjedinjene Drave bile su 1945. godine supersila, a europske nacije uvelike oslabljene. Meutim, 1919. Sjedinjene Drave jo nisu bile znaajno jae od drugih sila. Europljani su mogli ignorirati amerike elje, pa su to i inili. U razumijevanju parike Mirovne konferencije sve je vano: kopnena vojska, ratna mornarica, gospodarstvo, ideologije, povijest. No vani su i pojedinci, jer naposljetku ljudi piu izvjetaje, donose odluke i nareuju armijama. Mirotvorci su sa sobom donijeli svoje nacionalne interese, ali i svoje simpatije i antipatije. A one su bile najvanije kad je rije o monicima - osobito Clemenceauu, Llovdu Georgeu i Wilsonu - koji su zasjedali u Parizu. 26 I. DIO Priprema za mir 1

Woodrow Wilson dolazi u Europu etvrtog prosinca 1918. godine George Washington je isplovio iz New Yorka s lanovima amerike delegacije na Mirovnoj konferenciji. Pozdravila ga je poasna paljba, mnoto na obali je klicalo, remorkeri su trubili, a na nebu su kruili zrakoplovi i diriabli. Robert Lansing, ameriki dravni tajnik, pustio je golubove listonoe s porukom - upuenom njegovim roacima - u kojoj je izraavao duboku nadu u trajni mir.1 George Washingtony bivi njemaki putniki brod, klizio je pored Kipa slobode prema Atlantiku, gdje su ga ekali razarai i bojni brodovi, koji su trebali dopratiti brod i njegov teret velikih oekivanja do Europe.2 Na brodu su bili najbolji raspoloivi strunjaci probrani sa sveuilita i iz vlade, sanduci s dokumentacijom i posebnim studijama, francuski i talijanski veleposlanik u Sjedinjenim Dravama i Woodrow Wilson. Nijedan ameriki predsjednik prije njega nije nikada odlazio u Europu tijekom svog mandata. VVilsonovi protivnici optuivali su ga da kri ustav, a i njegovi pristae smatrali su da njegovo putovanje moda ba i nije najmudrija odluka. Hoe li izgubiti svoj veliki moralni autoritet uputajui se u pregovaraki mete? Wilsonov je stav bio jasan. Sklapanje mira bilo je isto toliko vano koliko voenje rata. Wilson je smatrao da to duguje narodima Europe koji su vapili za boljim svijetom, a i amerikim vojnicima. Sada je moja dunost, izjavio je zabrinutim kongresnicima neposredno prije odlaska, da odigram svoju ulogu do kraja i ostvarim cilj za koji su oni rtvovali svoje ivote. Jedan britanski diplomat izrazio je cininije miljenje: Wilsona je Pariz privlaio, rekao je, kao to mladu debitanticu privlai prvi ples.3 Kako je pisao svom velikom prijatelju Edvvardu Houseu, koji je ve bio u Europi, Wilson je oekivao da e se zadrati samo da rijei glavne crte mirovnih nagodbi, te mu se mogunost ostanka na slubenoj 29 1 Woodrow Wilson dolazi u Europu etvrtog prosinca 1918. godine George Washington je isplovio iz Nevv Yorka s lanovima amerike delegacije na Mirovnoj konferenciji. Pozdravila ga je poasna paljba, mnoto na obali je klicalo, remorkeri su trubili, a na nebu su kruili zrakoplovi i diriabli. Robert Lansing, ameriki dravni tajnik, pustio je golubove listonoe s porukom - upuenom njegovim roacima - u kojoj je izraavao duboku nadu u trajni mir.1 George Washington, bivi njemaki putniki brod, klizio je pored Kipa slobode prema Atlantiku, gdje su ga ekali razarai i bojni brodovi, koji su trebali dopratiti brod i njegov teret velikih oekivanja do Europe.2 Na brodu su bili najbolji raspoloivi strunjaci probrani sa sveuilita i iz vlade, sanduci s dokumentacijom i posebnim studijama, francuski i talijanski veleposlanik u Sjedinjenim Dravama i Woodrow Wilson. Nijedan ameriki predsjednik prije njega nije nikada odlazio u Europu tijekom svog mandata. Wilsonovi protivnici optuivali su ga da kri ustav, a i njegovi pristae smatrali su da njegovo putovanje moda ba i nije najmudrija odluka. Hoe li izgubiti svoj veliki moralni autoritet uputajui se u pregovaraki mete? VVilsonov je stav bio jasan. Sklapanje mira bilo je isto toliko vano koliko voenje rata. Wilson je smatrao da to duguje narodima Europe koji su vapili za boljim svijetom, a i amerikim vojnicima. Sada je moja dunost, izjavio je zabrinutim kongresnicima neposredno prije odlaska, da odigram svoju ulogu do kraja i ostvarim cilj za koji su oni rtvovali svoje ivote. Jedan britanski diplomat izrazio je cininije miljenje: Wilsona je Pariz privlaio, rekao je, kao to mladu debitanticu privlai prvi ples.3 Kako je pisao svom velikom prijatelju Edvvardu Houseu, koji je ve bio u Europi, "VVilson je oekivao da e se zadrati samo da rijei glavne crte mirovnih nagodbi, te mu se mogunost ostanka na slubenoj 29 1 Woodrow Wilson dolazi u Europu etvrtog prosinca 1918. godine George Washington je isplovio iz Nevv Yorka s lanovima amerike delegacije na Mirovnoj konferenciji. Pozdravila ga je poasna paljba, mnoto na obali je klicalo, remorkeri su trubili, a na nebu su kruili zrakoplovi i diriabli. Robert Lansing, ameriki dravni

tajnik, pustio je golubove listonoe s porukom - upuenom njegovim roacima - u kojoj je izraavao duboku nadu u trajni mir.1 George Washington, bivi njemaki putniki brod, klizio je pored Kipa slobode prema Atlantiku, gdje su ga ekali razarai i bojni brodovi, koji su trebali dopratiti brod i njegov teret velikih oekivanja do Europe.2 Na brodu su bili najbolji raspoloivi strunjaci probrani sa sveuilita i iz vlade, sanduci s dokumentacijom i posebnim studijama, francuski i talijanski veleposlanik u Sjedinjenim Dravama i Woodrow Wilson. Nijedan ameriki predsjednik prije njega nije nikada odlazio u Europu tijekom svog mandata. Wilsonovi protivnici optuivali su ga da kri ustav, a i njegovi pristae smatrali su da njegovo putovanje moda ba i nije najmudrija odluka. Hoe li izgubiti svoj veliki moralni autoritet uputajui se u pregovaraki mete? Wilsonov je stav bio jasan. Sklapanje mira bilo je isto toliko vano koliko voenje rata. Wilson je smatrao da to duguje narodima Europe koji su vapili za boljim svijetom, a i amerikim vojnicima. Sada je moja dunost, izjavio je zabrinutim kongresnicima neposredno prije odlaska, da odigram svoju ulogu do kraja i ostvarim cilj za koji su oni rtvovali svoje ivote. Jedan britanski diplomat izrazio je cininije miljenje: Wilsona je Pariz privlaio, rekao je, kao to mladu debitanticu privlai prvi ples.3 Kako je pisao svom velikom prijatelju Edvvardu Houseu, koji je ve bio u Europi, "VVilson je oekivao da e se zadrati samo da rijei glavne crte mirovnih nagodbi, te mu se mogunost ostanka na slubenoj 29 Priprema za mir Mirovnoj konferenciji s neprijateljem nije inila vjerojatnom. Pogrijeio je. Iako to nije bila niija namjera, preliminarna konferencija pretvorila se u zavrni in, i Wilson je u Parizu ostao tijekom gotovo svih presudnih est mjeseci - od sijenja do lipnja 1919. godine. Danas je nevano pitanje koje je zaokupljalo mnoge od njegovih sugovornika, je li Wilson trebao otii u Pariz ili ne. Od Franklina Roosevelta na Jalti do Jimmvja artera u Camp Davidu ili Billa Clintona u Wye Riveru, ameriki su predsjednici sjedali za stol te crtali granice i ustrajno sklapali mirovne sporazume. Wilson je uspostavio uvjete za primirje kojim je zavrio Prvi svjetski rat. Zato ne bi sklopio i mir? Iako "VVilson nije 1912. godine zapoeo mandat kao predsjednik okrenut vanjskoj politici, okolnosti i vlastita napredna politika naela izvukla su ga iz Amerike. Kao i mnogi njegovi sunarodnjaci, Wilson je Prvi svjetski rat smatrao borbom izmeu snaga demokracije, koje su, uza sve svoje manjkavosti, zastupale Velika Britanija i Francuska, i snaga reakcije i militarizma, i predobro zastupljenih Njemakom i Austro-Ugarskom. Njemaka pljaka Belgije, bezobzirno podmorniko ratovanje i drski pokuaj navoenja Meksika na rat protiv Sjedinjenih Drava odvukli su Wilsona i ameriko javno miljenje na stranu Saveznika. Nakon demokratske revolucije u Rusiji u veljai 1917. godine, nestala je jedna dd posljednjih ograda - da jedna od saveznikih zemalja ima autokratski reim. Iako je 1916. u predizbomoj kampanji naglaavao kako e odrati neutralnost Sjedinjenih Drava, Wilson je u travnju 1917. uveo zemlju u rat. Bio je uvjeren da postupa ispravno, a to je bilo vano za Wilsona, sina prezbiterijanskog sveenika koji je dijelio oevo duboko religiozno uvjerenje ako ne i njegovu privrenost sveenikom zvanju. Wilson je roen u saveznoj dravi Virginiji 1856. godine, neposredno prije izbijanja Graanskog rata. Iako je na odreeni nain zadrao neke junjake stavove cijeloga ivota - primjerice, ustrajno naglaavanje asti i paternalistiki stav prema enama i crncima - Wilson je prihvatio ishod Graanskog rata. Abraham Lincoln bio je jedan od njegovih velikih uzora, uz Edmunda Burkea i Williama Gladstonea.5 VVilson je u mladosti bio veliki idealist no ujedno i silno ambiciozan. Poslije etiri vrlo ugodne godine provedene na Sveuilitu Princeton i neugodnog razdoblja odvjetnikog rada, pronaao je prvu karijeru u nastavi i I 30 WOODROW WlLSON DOLAZI U EUROPU pisanju. Ve 1890. vratio se na Princeton kao zvijezda profesorskog zbora, a 1902. postao je rektor Sveuilita uz praktiki jednoglasnu podrku upravnog odbora, profesorskog zbora i studenata. U sljedeih osam godina Wilson je preobrazio Princeton: nekadanji umali koled za gospodu

postao je ugledno sveuilite. Preradio je nastavni program, uspio osigurati znatna financijska sredstva i privukao najblistavije mlade predavae iz cijele zemlje. Ve 1910. Wilson je stekao popularnost diljem Amerike, pa ga je demokratska stranka u saveznoj dravi Nevv Jersev, pod vodstvom njezinih konzervativnih efova, pozvala da se kandidira za poloaj guvernera. Wilson je prihvatio kandidaturu, ali je insistirao na progresivnoj platformi - na kontroli krupnog kapitala i irenju demokracije. Na izborima je premono pobijedio, pa su ve 1911. godine poeli nicati klubovi s motom Wilsona za predsjednika. Govorio je u ime izvlatenih, obespravljenih i svih onih koji su zaostali u brzom gospodarskom rastu potkraj devetnaestog stoljea. Na dugoj i estokoj konvenciji demokratske stranke 1912. godine "VVilson je dobio demokratsku nominaciju za predsjednika. U studenom iste godine izabran je za predsjednika jer su se republikanci podijelili zbog progresivnih ideja koje je Teddy Roosevelt zagovarao u svojoj kampanji. etiri godine kasnije, 1916., ponovno je izabran, jo veim brojem glasova. Wilsonova je karijera bila obiljeena nizom trijumfalnih pobjeda, ali je u njegovu ivotu bilo i mranijih trenutaka, i u politikom i u osobnom smislu - poput napadaja depresije te iznenadnih i neobjanjivih bolesti. Osim toga, ostavio je za sobom niz neprijatelja. Mnogi od njih bili su bivi prijatelji. Nezahvalnik i laac, izjavio je jedan od vode demokratske stranke u Nevv Jersevju u jednoj zdravici.6 Wilson nije nikada opratao onima koji se nisu slagali s njim. On doista zna dobro mrziti, rekao je njegov glasnogovornik i odani oboavatelj Ray Stannard Baker.7 Bio je i tvrdoglav. Kako se s divljenjem izrazio House: Kad god se raspravlja o nekom pitanju, on nepristrano slua sve prijedloge ili savjete koji e dovesti do ispravne odluke. No otvoren je samo dok ocjenjuje pitanje i priprema odluku. Kad je donese, ona je konana, i tu prestaju svi savjeti i prijedlozi. Nita ga nakon toga ne moe pokolebati.8 Neki su se tome divili, dok su drugi to smatrali opasnom egocentrinou. Za francuskog veleposlanika u Washingtonu 31 Priprema za mir 32 Wilson je bio ovjek koji bi, da je ivio nekoliko stoljea prije, bio najvei tiranin na svijetu, jer, kako se ini, ne moe ni zamisliti da bi mogao imati krivo.9 Ta je strana Wilsonova karaktera bila oita kada je birao lanove amerike komisije, odnosno opunomoenike, kako su nazivali glavne delegate na Mirovnoj konferenciji. On je bio jedan od njih, a House, moj alter ego, kako gaje Wilson rado nazivao, drugi; kao treeg nevoljko je odabrao Lansinga, svog dravnog tajnika, jer bi bilo nezgodno ostaviti ga u Americi. Iako se nekad prilino divio Lansingovu velikom znanju, preciznom pravnom razmiljanju i prividnoj samozatajnosti, poetna simpatija preobrazila se u razdraljivost i prezir. Naime, kako se pokazalo, Lansing je imao vlastite stavove, esto i vrlo vrste, koji su bili suprotni stavovima predsjednika. On je nematovit, Wilson se tuio Houseu, koji je to s uitkom biljeio, nije konstruktivan i ne rese ga neke osobite sposobnosti.10 etvrti opunomoenik, general Tasker Bliss, bio je ve u Francuskoj kao ameriki vojni predstavnik u Vrhovnom ratnom vijeu. Bliss je bio obziran i inteligentan ovjek, i rado je odlazio s krevet s plokom gdje bi itao Tukidida u originalu, ali je po uvjerenju mnogih niih lanova amerike delegacije ve bio na zalazu. Budui da je Wilson s njime razgovarao samo u pet navrata tijekom Mirovne konferencije, to moda i nije bilo vano.11 Posljednji predsjednikov izbor, Henry White, bio je armantan, ugodan umirovljeni diplomat, koji je bio na vrhuncu karijere mnogo prije rata. White je u Parizu bio vrlo koristan gospodi Wilson kad je posrijedi bila etiketa.12 Wilsonov izbor izazvao je uzbunu u Sjedinjenim Dravama, a ostao je sporan sve do danas. Gomila ljudi koji nastoje izbjei odgovornost, izjavio je nekadanji republikanski predsjednik "VVilliam Taft. Psovao bih kad bi to neemu koristilo.13 Wilson je namjerno omalo-vaio republikance, koji su veinom oduevljeno podrali ulazak Amerike u rat, a mnogi su sada dijelili i njegovu viziju Lige naroda. Humorist Will Rogers ovako je karikirao Wilsonovo obraanje republikancima: Znate to, podijelit emo se popola - ja u otii, a vi moete ostati. ak i njegovi najprivreniji pobornici nagovarali su Wilsona da odabere ljude poput Tafta ili Henrvja Cabota Lodgea, iskusnog republikanskog senatora u vanom Odboru za vanjske odnose. Wilson je odbio s

nekoliko neuvjerljivih izlika.14 No glavni je razlog bio taj to . WOODROW "VVlLSON DOLAZI U EUROPU nije volio republikance niti im je vjerovao. Ta ga je odluka skupo stajala, jer je negativno utjecala na njegov poloaj u Parizu i naudila njegovu snu o novom svjetskom poretku na elu sa Sjedinjenim Dravama. "VVilson ostaje zagonetan, za razliku od njegovih prisnih kolega u Parizu, Llovda Georgea i Clemenceaua. Kako ocijeniti elnika koji se sluio najplemenitijim jezikom Biblije, a bio tako nesmiljen prema onima koji bi mu stali na put? Koji je ljubio demokraciju, a prezirao veinu drugih politiara? Koji je htio sluiti ovjeanstvu, a imao tako malo osobnih veza? Je li on bio, kako je mislio Teddy Roosevelt, naj-neiskreniji i najnesmiljeniji oportunist to smo ga ikada imali na predsjednikom poloaju?15 Ili je pak, kako je vjerovao Baker, bio jedan od onih rijetkih idealista, poput Calvina ili Cromvvella, koji se od vremena do vremena javljaju na zemlji pa na trenutak, u plamsaju neobine snage, privremeno uzdignu zabludjelo ovjeanstvo do vieg stupnja kojemu zapravo nije doraslo?16 Wilson je htio mo i htio je ostvariti velika djela. Te dvije strane njegova karaktera spajala je njegova sposobnost - ili moda samozavaravanje - da oblikuje odluke tako da postanu ne samo nune nego i moralno ispravne. Kao to je amerika neutralnost u prvim godinama rata bila ispravna za Amerikance, pa i za ovjeanstvo, kasniji ulazak Sjedinjenih Drava u sukob postao je kriarski rat protiv ljudske pohlepe i ludila, protiv Njemake a za pravdu, mir i civilizaciju. Meutim, zbog toga uvjerenja, bez kojega ne bi nikada mogao ni pokuati ono to je uinio u Parizu, "VVilson nije podnosio razlike i nije se obazirao na opravdane zahtjeve drugih. Oni koji su mu se suprotstavljali nisu samo grijeili ve su bili zli. Poput Nijemaca. Wilsonu je odluka o ulasku u rat bila uasno bolna. On je nastojao sklopiti kompromisni mir izmeu Saveznika i Sredinjih sila. ekao je i kad su one odbile njegovu posredniku ponudu, kad su njemake podmornice potapale amerike brodove, kada su ga suparnici poput Roosevelta napadali zbog kukaviluka i kada je i njegov vlastiti kabinet jednoglasno bio za rat. Na kraju je donio odluku jer mu Njemaka, po njegovu miljenju, nije ostavila nikakvu alternativu. Doista je strano, izjavio je kada je u travnju 1917. godine od Kongresa zatraio da izglasa objavu rata, povesti ovaj veliki miroljubivi narod u rat, u najstraniji i 33 Priprema za mir 34 najkatastrofalniji rat u povijesti koji ugroava i same temelje civilizacije.17 Po Wilsonovu miljenju za sve je bila kriva Njemaka, ili barem njezini elnici. Nijemce se moda moglo iskupiti, ali ih je trebalo i kazniti. Na fotografiji snimljenoj 1919. godine Wilson nalikuje na pogrebnika, ali je u stvarnosti bio privlaan mukarac, lijepih i pravilnih crta lica, vitak i uspravan. Ponaanjem je podsjeao na sveenika i na sveuilinog profesora. Uzdao se u razum i u injenice, ali mu se datum dolaska u Europu, petak 13. prosinca, inio kao dobar znak. Trinaest mu je bio sretan broj.18 Bio je vrlo emotivan, ali nije vjerovao emocijama kod drugih. Emocije su bile u redu kada su navodile ljude da ele najbolje, smatrao je, ali opasne kada su ih opijale, kao u sluaju nacionalizma. Lloyd George, koji nikako nije uspijevao prosuditi Wilsonov karakter, opisao je u razgovoru s prijateljem njegova dobra svojstva: ljubazan je, iskren i poten, a zatim u isti mah dodao netaktian, tvrdoglav i tat.19 Wilson je u javnosti bio krut i sluben, ali je u drutvu prisnih prijatelja bio armantan i ak razigran. Osjeao se posebno leerno u drutvu ena. Obino je savreno vladao sobom, ali je tijekom Mirovne konferencije esto gubio ivce. (Postoji mogunost daje u Parizu doivio blagi modani udar). Volio je igre rijeima i aljive pjesmice, i rado je potkrepljivao svoje tvrdnje narodskim priama. Uivao je oponaati govor kota ili Iraca (svojih predaka), ili junjakih crnaca koji su radili u njegovu uredu u Washingtonu. Bio je trezvenjak, jedino bi naveer popio aicu viskija. Volio je tehnike spravice i sviali su mu se filmovi. Tijekom puta u Europu redovito je odlazio gledati filmove poslije veere. Na ope zgraanje, jedne je veeri na programu bila

melodrama pod naslovom Druga ena.20 Wilsonove veze sa enama uvijek su pobuivale ogovaranje. Dok je bio u prvom braku imao je prisne, moda i romantine veze s nekoliko ena. Prva ena, koju je duboko ali ne i strasno volio, umrla je 1914. godine; ve 1915. ponovno se oenio sedamnaest godina mladom bogatom udovicom iz Washingtona. Drugi "VVilsonov brak potaknuo je ogovaranje, i to ga je zbunilo i razjarilo. Nije nikada oprostio jednom britanskom diplomatu zbog vica koji je kruio "VVashingtonom: to je nova gospoda "VVilson uinila kada ju je predsjednik zaprosio? Pala je iz kreveta od iznenaenja. No "VVilsonova obitelj i prijatelji bili su Woodrow "VVilson dolazi u Europu 35 dobrohotniji. Nije li lijepo vidjeti oca tako sretnog, izjavila je jedna njegova kerka. Edvvard House, koji je kasnije postao ogoreni neprijatelj gospode "VVilson, zapisao je u svom dnevniku kako je osjetio olakanje jer je "VVilson naao osobu s kojom e dijeliti svoje brige: Njegova je samoa tako dirljiva.21 Edith Bolling, nova gospoda "VVilson, pratila je predsjednika na putu u Europu. Supruge delegata nieg ranga nisu imale tu ast. Bila je srdana i ivahna, i rado se smijala. Voljela je golf, kupovinu, orhideje i zabave. Imala je, svi su se s time slagali, prekrasne oi, premda je za neke njezin stas bio malo previe punaan, a usta prevelika. U Parizu su smatrali da su joj haljine previe pripijene uz tijelo, dekoltei preduboki, a suknje prekratke.22 VVilson je smatrao daje prekrasna. I ona je bila junjakinja. Nije htjela razmaziti sobaricu vodei je u London, rekla je jednom Amerikancu, zato to su Britanci previe ljubazni prema crncima.23 Iako je poput veine junjakinja bila sklona povrnom koketiranju, bila je vrlo sposobna u poslovnom smislu. Nakon smrti prvog supruga vodila je obiteljsku draguljarnicu. Kada se udala za "VVilsona, on joj je jasno rekao kako oekuje njezinu suradnju u poslu. Ona je prihvatila ponudu s oduevljenjem. Nije bila intelektualka, ali je bila spretna i odluna.24 Bila je takoer bezrezervno odana svom novom suprugu. "VVilson ju je oboavao. Wilsonovi su se na brodu George Washington klonili drutva, jeli su uglavnom u svojoj luksuznoj kabini i etali se po palubi rukom pod ruku. Ameriki strunjaci bavili su se kartama i dokumentacijom pitajui se, pomalo nemirno, kakva e biti politika njihove zemlje. VVilson je esto spominjao opa naela, ali nije rekao gotovo nita konkretno. Jedan mladi, VVilliam Bullitt, hrabro je otiao do predsjednika i rekao mu kako su svi zbunjeni njegovom utnjom. "VVilson se iznenadio, ali je ljubazno pristao na sastanak s desetak vodeih strunjaka. Bilo je to doista prvi put, izjavio je kasnije jedan od njih, da je predsjednik nekome iznio svoje zamisli i svoju politiku. Takvih je prilika kasnije bilo malo.25 Strunjaci su otili sa sastanka osokoljeni i impresionirani. VVilson se drao neslubeno i prijateljski. Govorio je o tekom zadatku koji ih eka i naglasio kako se uzda da e mu oni pruati najbolje informacije, te dodao kako mu se slobodno mogu obratiti u svako doba. Recite mi stoje ispravno, i ja u se boriti za to. Ispriao se to govoPriprema za mir 34 najkatastrofalniji rat u povijesti koji ugroava i same temelje civilizacije.17 Po VVilsonovu miljenju za sve je bila kriva Njemaka, ili barem njezini elnici. Nijemce se moda moglo iskupiti, ali ih je trebalo i kazniti. Na fotografiji snimljenoj 1919. godine Wilson nalikuje na pogrebnika, ali je u stvarnosti bio privlaan mukarac, lijepih i pravilnih crta lica, vitak i uspravan. Ponaanjem je podsjeao na sveenika i na sveuilinog profesora. Uzdao se u razum i u injenice, ali mu se datum dolaska u Europu, petak 13. prosinca, inio kao dobar znak. Trinaest mu je bio sretan broj.18 Bio je vrlo emotivan, ali nije vjerovao emocijama kod drugih. Emocije su bile u redu kada su navodile ljude da ele najbolje, smatrao je, ali opasne kada su ih opijale, kao u sluaju nacionalizma. Lloyd George, koji nikako nije uspijevao prosuditi Wilsonov karakter, opisao je u razgovoru s prijateljem njegova dobra svojstva: ljubazan je, iskren i poten, a zatim u isti mah dodao netaktian, tvrdoglav i tat.19 Wilson je u javnosti bio krut i sluben, ali je u drutvu prisnih prijatelja bio armantan i ak

razigran. Osjeao se posebno leerno u drutvu ena. Obino je savreno vladao sobom, ali je tijekom Mirovne konferencije esto gubio ivce. (Postoji mogunost da je u Parizu doivio blagi modani udar). Volio je igre rijeima i aljive pjesmice, i rado je potkrepljivao svoje tvrdnje narodskim priama. Uivao je oponaati govor kota ili Iraca (svojih predaka), ili junjakih crnaca koji su radili u njegovu uredu u Washingtonu. Bio je trezvenjak, jedino bi naveer popio aicu viskija. Volio je tehnike spravice i sviali su mu se filmovi. Tijekom puta u Europu redovito je odlazio gledati filmove poslije veere. Na ope zgraanje, jedne je veeri na programu bila melodrama pod naslovom Druga ena.20 Wilsonove veze sa enama uvijek su pobuivale ogovaranje. Dok je bio u prvom braku imao je prisne, moda i romantine veze s nekoliko ena. Prva ena, koju je duboko ali ne i strasno volio, umrla je 1914. godine; ve 1915. ponovno se oenio sedamnaest godina mladom bogatom udovicom iz Washingtona. Drugi Wilsonov brak potaknuo je ogovaranje, i to ga je zbunilo i razjarilo. Nije nikada oprostio jednom britanskom diplomatu zbog vica koji je kruio Washingtonom: Stoje nova gospoda "VVilson uinila kada ju je predsjednik zaprosio? Pala je iz kreveta od iznenaenja. No VVilsonova obitelj i prijatelji bili su Woodrow "VVilson dolazi u Europu 35 dobrohotniji. Nije li lijepo vidjeti oca tako sretnog, izjavila je jedna njegova kerka. Edvvard House, koji je kasnije postao ogoreni neprijatelj gospode "VVilson, zapisao je u svom dnevniku kako je osjetio olakanje jer je VVilson naao osobu s kojom e dijeliti svoje brige: Njegova je samoa tako dirljiva.21 Edith Bolling, nova gospoda VVilson, pratila je predsjednika na putu u Europu. Supruge delegata nieg ranga nisu imale tu ast. Bila je srdana i ivahna, i rado se smijala. Voljela je golf, kupovinu, orhideje i zabave. Imala je, svi su se s time slagali, prekrasne oi, premda je za neke njezin stas bio malo previe punaan, a usta prevelika. U Parizu su smatrali da su joj haljine previe pripijene uz tijelo, dekoltei preduboki, a suknje prekratke.22 "VVilson je smatrao daje prekrasna. I ona je bila junjakinja. Nije htjela razmaziti sobaricu vodei je u London, rekla je jednom Amerikancu, zato to su Britanci previe ljubazni prema crncima.23 Iako je poput veine junjakinja bila sklona povrnom koketiranju, bila je vrlo sposobna u poslovnom smislu. Nakon smrti prvog supruga vodila je obiteljsku draguljarnicu. Kada se udala za Wilsona, on joj je jasno rekao kako oekuje njezinu suradnju u poslu. Ona je prihvatila ponudu s oduevljenjem. Nije bila intelektualka, ali je bila spretna i odluna.24 Bila je takoer bezrezervno odana svom novom suprugu. VVilson ju je oboavao. Wilsonovi su se na brodu George Washington klonili drutva, jeli su uglavnom u svojoj luksuznoj kabini i etali se po palubi rukom pod ruku. Ameriki strunjaci bavili su se kartama i dokumentacijom pitajui se, pomalo nemirno, kakva e biti politika njihove zemlje. VVilson je esto spominjao opa naela, ali nije rekao gotovo nita konkretno. Jedan mladi, VVilliam Bullitt, hrabro je otiao do predsjednika i rekao mu kako su svi zbunjeni njegovom utnjom. VVilson se iznenadio, ali je ljubazno pristao na sastanak s desetak vodeih strunjaka. Bilo je to doista prvi put, izjavio je kasnije jedan od njih, da je predsjednik nekome iznio svoje zamisli i svoju politiku. Takvih je prilika kasnije bilo malo.25 Strunjaci su otili sa sastanka osokoljeni i impresionirani. "VVilson se drao neslubeno i prijateljski. Govorio je o tekom zadatku koji ih eka i naglasio kako se uzda da e mu oni pruati najbolje informacije, te dodao kako mu se slobodno mogu obratiti u svako doba. Recite mi stoje ispravno, i ja u se boriti za to. Ispriao se to govoPriprema za mir 36 ri o svojim zamislima: Nisu ba jako dobre, ali mislim da su bolje od svega drugoga to sam uo.26 Kada se bude sklapao mir, rekao im je Wilson, njihova e zemlja s pravom biti u poloaju arbitra. Moraju stoga biti dostojni velike amerike tradicije i velikodunosti. Oni e, na kraju krajeva, biti jedini nepristran narod na Mirovnoj konferenciji. tovie, upozorio je, ljudi s kojima emo imati

posla ne predstavljaju svoj narod. To je bilo jedno od najdubljih "VVilsonovih uvjerenja, to je neobino za predsjednika drave u ijem su Kongresu prevladavali njegovi politiki protivnici. Tijekom cijele Mirovne konferencije Wilson je vrsto vjerovao da govon u ime narodnih masa te da bi one - bili to Francuzi, Talijani ili ak Rusi - prigrlile njegova stajalita samo kad bi mogao doprijeti do njih.27 Wilson je spomenuo jo jednu svoju omiljenu temu: Sjedinjene Drave, uvjeravao je svoje sluatelje, nisu ule u rat iz sebinih razloga. U tom pogledu, kao i u mnogim drugim stvarima, Sjedinjene Drave razlikuju se od ostalih drava jer ne ele teritorij, pa ak ni osvetu. (Kao dokaz da se motiv za ameriko sudjelovanje u ratu razlikuje od motiva Europljana, "VVilson je stalno naglaavao da su Sjedinjene Drave suradnik, a ne saveznik). Sjedinjene Drave openito su postupale nesebino, primjerice, u okupaciji Kube. Zaratili smo sa panjolskom, uporno je tvrdio, ne radi pripajanja Kube nego zato da bismo toj bespomonoj koloniji dali priliku da se oslobodi.28 Wilson je esto spominjao primjere iz Latinske Amerike jer se njegovo vanjskopolitiko iskustvo uglavnom oblikovalo u odnosima prema tom dijelu svijeta. Ponovno je izvukao - prilagodivi je vlastitim potrebama -Monroevu doktrinu, poznati izazov upuen Europljanima 1823. s upozorenjem da ne pokuavaju ponovno kolonizirati Novi svijet. Ta doktrina je postala temeljno pravilo u amerikoj vanjskoj politici - plat, kako su mnogi rekli, koji skriva elju za dominacijom Sjedinjenih Drava nad svojim susjedima. "VVilson ju je naprotiv smatrao okvirom u kojem mirno surauju sve drave obiju Amerika i uzorom za zaraene europske drave. Lansing je bio sumnjiav, kao i prema mnogim drugim Wilsonovim idejama: Monroeva doktrina je iskljuivo nacionalna politika Sjedinjenih Drava i povezana je s nacionalnom sigurnou i vitalnim interesima.29 "VVilson nije obraao panju na Lansingove sitniave prigovore, kako ih je nazivao.30 Bio je vrsto uvjeren u svoje dobre namjere. Kada ameWoodrow "VVilson dolazi u Europu 37 riki vojnici odlaze na Haiti, u Nikaragvu ili u Dominikansku Republiku, ine to radi promicanja reda i demokracije. Ja u junoameri-ke republike, izjavio je u svom prvom predsjednikom mandatu, poduiti kako e birati dobre ljude!31 Rijetko je spominjao da time titi Panamski kanal i amerika ulaganja. Tijekom Wilsonova predsjednikog mandata Sjedinjene Drave opetovano su intervenirale u Meksiku kako bi dobile vladu po svojoj elji. Sjedinjene Drave, izjavljivao je, ele samo osigurati red i mir u Srednjoj Americi pazei da se razvoj samouprave ondje ne prekine ili odbaci.32 Zaprepastio se kada Meksikanci nisu na taj nain protumaili iskrcavanje amerikih vojnika i amerike prijetnje. Meksika avantura otkrila je "VVilsonovu moda i nesvjesnu sklonost ignoriranju istine. Kada je prvi put uputio vojsku u Meksiko, rekao je Kongresu kako time reagira na ponovljene provokacije i uvrede generala Huerte - ovjeka koji je zapoeo meksiku revoluciju - usmjerene protiv Sjedinjenih Drava i njezinih graana. Huerta se ustvari svesrdno trudio da izbjegne provokacije.33 Na parikoj Mirovnoj konferenciji "VVilson je tvrdio da nije nikada vidio tajne ratnodopske ugovore sklopljene medu Saveznicima - primjerice, onaj koji je Italiji obeavao neprijateljski teritorij - iako ih je britanski ministar vanjskih poslova Arthur Balfour pokazao VVilsonu 1917. godine.34 Lansing je mrko komentirao ponaanje svojega predsjednika: Ignorirale su se i dokazane injenice ako se nisu uklapale u njegov intuitivni osjeaj, u tu polu-boansku mo izbora pravog rjeenja.35 Kako je pokazao sukob s Meksikom, VVilson se nije bojao upotrijebiti znatnu mo svoje zemlje, bila ona financijska ili vojna. Osim toga, potkraj Velikog rata [kako su suvremenici nazivali Prvi svjetski rat -prev.} Sjedinjene Drave bile su mnogo snanije nego 1914. godine. Tada su imale beznaajnu kopnenu vojsku i ratnu mornaricu srednje veliine; etiri godine kasnije imale su milijun vojnika samo u Europi i ratnu mornaricu ravnu britanskoj. tovie, Amerikanci su bili skloni tvrditi da su oni dobili rat za svoje europske saveznike.36 Ameriko se gospodarstvo naglo razvilo kada su ameriki farmeri i amerike tvornice poeli pridonositi saveznikim ratnim

naporima penicom, svinjetinom, eljezom i elikom. Dok je udio Amerike u svjetskoj proizvodnji i trgovini neumoljivo rastao, udio europskih sila je stagnirao ili se smaPriprema za mir 38 njivao. Povrh toga, stoje bilo najznaajnije za njihove budue odnose, Sjedinjene Drave postale su glavni europski bankar. Europski su saveznici amerikoj vladi dugovali vie od 7 milijardi amerikih dolara, te jo otprilike jedan i pol puta toliko amerikim bankama. Wilson je pretpostavljao, kako se kasnije pokazalo previe samouvjereno, da e Sjedinjene Drave provesti to ele jednostavnim financijskim pritiskom.37 Tako je Wilsonov pravni savjetnik David Hunter Miller izjavio: Europa je bankrotirala u financijskom, a vlade njezinih zemalja u moralnom smislu. Kad bi Amerika samo natuknula da se eli povui zbog protivljenja njezinim nastojanjima za ostvarenje pravde, potenja i mira, pale bi bez iznimke sve vlade u Europi te bi u svakoj europskoj zemlji, uz jednu moguu iznimku, izbila revolucija.38 Na navedenom sastanku na brodu George Washington Wilson je takoer ukratko govorio o tekoama koje ekaju drave nastale na ruevinama sredinje Europe: Poljsku, ehoslovaku, Jugoslaviju i mnoge druge. One su mogle imati kakav su god oblik vladavine eljele, ali su smjele ukljuiti samo one narode koji su to htjeli. Kriterij nisu intelektualni ili drutveni ili gospodarski elnici, ve narodi, zapisao je jedan od sudionika na tom sastanku. Oni moraju imati slobodu - i hoe slobodnu dravu.39 Od svih zamisli koje je Wilson donio u Europu ideja samoopredjeljenja bila je - i ostala do danas najspornija i najmanje jasna. Tijekom Mirovne konferencije ef amerike misije u Beu stalno je u Pariz i VVashington slao zahtjeve traio objanjenje tog pojma. Nikada nije dobio odgovor.40 Uvijek je bilo teko utvrditi to VVilson misli. Iz Bijele kue slijevale su se njegove fraze, nadahnue narodima diljem svijeta: autonomni razvoj; pravo onih koji priznaju vlast na glas u upravljanju zemljom; prava i slobode malih naroda; svijet siguran za svaki miroljubivi narod koji poput naega eli ivjeti neovisno, birati vlastite dravne institucije.41 No to je sve to skupa znailo? Je li VVilson mislio, kako se ponekad inilo, samo na nastavak demokratske samouprave? Je li zaista zagovarao ideju da bi svaki narod koji tvrdi da ima nacionalni identitet trebao imati vlastitu dravu?42 U jednoj izjavi -koju je napisao kako bi ameriki narod nagovorio da podri mirovne pregovore, ali je nije nikada upotrijebio - VVilson je izmeu ostalog rekao: Tvrdimo da svi ti narodi imaju pravo na vlastiti ivot pod vla"VVOODROVV WlLSON DOLAZI u EUROPU u koju e sami odabrati. To je glavno ameriko naelo.43 No Wilson nije pokazivao razumijevanje za irske nacionaliste i njihovu borbu da se oslobode britanske vlasti. Tijekom Mirovne konferencije uporno je tvrdio da je irsko pitanje unutarnja stvar Britanaca. Kada ga je delegacija irskih nacionalista zamolila za potporu, bio bi ih najradije, kako je rekao svom pravnom savjetniku, poslao dovraga. Smatrao je da Irci ive u demokratskoj zemlji i da mogu sve rijeiti demokratskim sred44 stvima. to se vie ispituje VVilsonova koncepcija samoopredjeljenja, to vie tekoa izlazi na vidjelo. Lansing se pitao: Kada predsjednik govori o 'samoopredjeljenju', to pritom uope ima na umu? Misli li na rasu, teritorij ili zajednicu? Nesrea je u tome, smatrao je Lansing, to je Wilson uope smislio taj izraz. On e potaknuti nade koje se nikada nee ispuniti. Bojim se da e cijena biti plaena tisuama ivota. Na kraju e neizbjeno biti diskreditirana, nazvana tlapnjom idealista koji nije shvatio opasnost sve dok nije bilo prekasno za zaustavljanje onih koji su nastojali provesti to naelo.45 to ini jedan narod pitao se Lansing? Zajedniko dravljanstvo kao u primjeru Sjedinjenih Drava, ili etnika pripadnost kao u primjeru Irske? Ako narod nema samoupravu, bi li je trebao imati? U tom sluaju, koliko bi samouprave bilo dovoljno? Moe li neki narod, kako god definiran, biti zadovoljan u veoj, vienacionalnoj dravi? Wilson kao da je ponekad bio sklon miljenju da moe. Na kraju krajeva, on je potjecao iz zemlje koja je pruila utoite mnogim razliitim nacionalnostima i vodila ogoreni rat, kojega se dobro sjeao, kako se ona ne bi raspala.

Isprva Wilson nije bio sklon komadanju velikih vienacionalnih carstava poput Austro-Ugarske ili Rusije. U veljai 1918. godine izjavio je u Kongresu kako bi jasno definirane nacionalne tenje trebalo zadovoljiti, ali bez uvoenja novih (ili zadravanja starih) elemenata nesloge i antagonizma koji bi s vremenom naruili mir u Europi, a time i u svijetu.46 To je potaknulo novi niz pitanja. to je jasno definirani nacionalizam? Poljski nacionalizam? To je bilo oito. No to je s ukrajinskim nacionalizmom? Ili slovakim? A dodatne podjele? Ukrajinski katolici, primjerice, ili poljski protestanti? Mogunosti za diobu naroda bile su beskrajne, osobito u srednjoj Europi, gdje je povijest ostavila zamreno 39 Priprema za mir 40 klupko vjera, jezika i kultura. Polovica ljudi u tom dijelu svijeta mogla se ubrojiti u pripadnike ove ili one nacionalne manjine.47 Kako dodijeliti narode jednoj ili drugoj zemlji kad su granice izmeu drava bile tako nejasne? Jedno je rjeenje bilo prepustiti to pitanje strunjacima. Neka proue povijest, prikupe statistike podatke i razgovaraju s lokalnim stanovnitvom. Drugim, demokratskijim rjeenjem, koje se javlja u meunarodnim odnosima nakon Francuske revolucije, lokalnim se stanovnicima prua mogunost izbora putem plebiscita tajnim glasanjem pod nadzorom nekakvog meunarodnog tijela. ini se da Wilson nije pretpostavljao da samoopredjeljenje podrazumijeva plebiscit, no mnogi su to 1918. godine ve znali. Tko bi trebao glasati? Samo mukarci, ili i ene? Samo sadanji stanovnici, ili svi koji su roeni na spornom podruju? (Francuzi su energino odbacili ideju o plebicitu u svojim izgubljenim pokrajinama Alzasu i Loreni navodei kao razlog da rezultat ne bi bio poten jer je Njemaka protjerala Francuze i dovela Nijemce). No, to ako lokalni stanovnici ne znaju kojoj naciji pripadaju? Kada je 1920. godine jedan vanjski ispitiva upitao jednog seljaka u Bjelorusiji, du granice gdje su se mijeali Rusi, Poljaci, Litvanci, Bjelorusi i Ukrajinci, koje je nacionalnosti, dobio je samo odgovor. Ja sam ovdanji katolik.48 to uiniti, pitali su se ameriki strunjaci, u Korukoj, u austrijskim Alpama, kada imate ljude koji se ne ele prikljuiti naciji svoje krvne brae ili su pak posve nezainteresirani za nacionalno pitanje?49 VVilsonov je entuzijazam splasnuo kada se potkraj 1919. obratio Kongresu: Kada sam izgovorio te rijei [da svi narodi imaju pravo na samoopredjeljenje], nisam znao da postoje sve te nacionalnosti s kojima se suoavamo dan za danom.50 Wilson nije bio odgovoran za irenje nacionalnih pokreta koji su zahtijevali vlastitu dravu - to je trajalo jo od kraja osamnaestog stoljea - ali, kako se izrazio Sidnev Sonnino, talijanski ministar vanjskih poslova, rat je previe emotivno naglasio osjeaj nacionalnosti... Moda je to potaknula Amerika tako jasnim izraavanjem naela samoopredjeljena.51 Wilson je najvei dio vremena na sastancima sa svojim strunim timom posvetio pitanju do kojega mu je najvie bilo stalo: potrebi za pronalaenjem novog naina upravljanja meunarodnim odnosima. To nije iznenadilo njegove sluatelje. Wilson je iznio svoje zamisli u Woodrow "VVilson dolazi u Europu 41 poznatom programu 14 toaka iz sijenja 1918. Ravnotea moi, rekao je amerikom Kongresu u govoru o etiri naela u veljai 1918., zauvijek je diskreditirana kao nain odravanja mira. Gotovo je, nastavio je, s tajnom diplomacijom one vrste koja je Europu vodila u kalkulantske nagodbe, prenagljena obeanja i zamrena saveznitva i sve ostalo to je dovelo do rata. Mirovne nagodbe ne smiju ostavljati prostora za budue ratove. Ne smije biti odmazde, nepravednih zahtjeva niti golemih odteta koje e gubitnici plaati pobjednicima. Upravo to nije valjalo kad je Pruska porazila Francusku 1871. godine. Francuzi nisu nikada zaboravili iznos koji su morali platiti Njemakoj kao ni gubitak svojih dviju pokrajina, Alzasa i Lorene. Treba onemoguiti i sam rat. Treba uvesti kontrolu naoruanja, pa i ope razoruanje. Brodovi moraju slobodno ploviti svjetskim morima. (To je znailo, a to su Britanci dobro znali, kraj njihova tradicionalnog oruja - guenja konkurentskih ekonomija blokiranjem luka i zapljenom brodovlja; tako je sruen Napoleon a time je, vjerovali su Britanci, ubrzana i saveznika pobjeda nad Njemakom). Treba smanjiti trgovinske

barijere kako bi sve nacije svijeta postale meusobno zavisnije. U sreditu "VVilsonove vizije bila je Liga naroda, organizacija za osiguranje kolektivne sigurnosti stoje u dobro vodenom civilnom drutvu prua dravna uprava, njezini zakoni, njezini sudovi i njezina policija. Stari sustav ovlasti i ravnotee moi i preesto je zatajivao, zapisao je jedan od strunjaka predsjednikove rijei. Liga je trebala imati vijee koje bi uskakalo u sluaju sporova. Ako vijee ne uspije rijeiti spor, dravu koja prekri pravila treba staviti izvan zakona - a prijestupnici vie nisu popularni.52 Wilsonova je vizija bila liberalna i kranska. Ona se protivila miljenju da je najbolji nain ouvanja mira odravanje ravnotee izmeu drava, po potrebi i saveznitvom, te da se napad moe odvratiti snagom a ne kolektivnom sigurnou. VVilson je svojom vizijom parirao i alternativi koju su propagirali ruski boljevici, prema kojoj e revolucija stvoriti jedan svijet u kojemu sukob nee vie postojati. On je vjerovao u zasebne drave i u demokraciju kao najbolji oblik vladavine i kao snagu koja potie dobro u svijetu. Kada narodi sami biraju vlastitu upravu, oni se nee meusobno boriti, tovie nee to ni moi.53 To su amerika naela, rekao je Senatu 1917. godine, i mi Priprema za mir od njih ne odstupamo. A to su i naela i stavovi naprednih ljudi posvuda, u svakoj modernoj dravi, u svakoj prosvijetljenoj zajednici. To su naela ovjeanstva i ona moraju prevladati.54 Wilson je smatrao da govori u ime ovjeanstva. Amerikanci su bili skloni miljenju da su njihove vrijednosti univerzalne, a njihova dravna uprava i drutvo uzor za sve ostale. Na kraju krajeva, Sjedinjene Drave osnovali su oni koji su htjeli ostaviti stari svijet za sobom, pa je amerika revolucija dijelom bila usmjerena i na stvaranje novoga svijeta. Amerika demokracija, ameriki ustav, pa i ameriki nain poslovanja - sve su to primjeri koje bi drugi trebali slijediti za svoje dobro. Kako se u Parizu izrazio jedan mladi Amerikanac: Najprije emo ovima ovdje pokazati kako treba obaviti stvar i obaviti je brzo.55 Ameriki stav prema Europljanima bio je sloen: divili su se njihovim prolim postignuima, no ujedno su bili uvjereni da bi Saveznici propali bez Sjedinjenih Drava i sumnjali su da bi ih lukavi Europljani, ako ne pripaze, ponovno mogli uvui u svoje probleme. Dok su se pripremali za Mirovnu konferenciju, ameriki su delegati bili uvjereni da Francuzi i Britanci ve pripremaju svoje klopke. Moda e pokuati dovesti Sjedinjene Drave u napast, razmiljali su, ponudom neke afrike kolonije ili protektoratom nad Armenijom ili Palestinom - a tada e odjednom biti prekasno. Amerikanci e se kompromitirati a Europljani e to s uitkom promatrati.56 Amerika predodba o vlastitoj nadmonosti oduvijek je imala dvije strane: jedna bi htjela srediti svijet, a druga je spremna prezirno okrenuti leda ako se njezina poruka ignorira. Mirovna nagodba, rekao je Wilson svojim suradnicima, mora se temeljiti na novim naelima: Ako ne uspije, svijet e nas otro kritizirati. I on bi se sam, dodao je napola u ali, tada najradije sakrio, moda na Guamu.57 Zbog vjere u vlastitu superiornost Amerikanci su ponekad i neosjetljivi, skloni propovijedati drugim nacijama umjesto da ih sluaju, te isto tako skloni uvjerenju da su ameriki razlozi nesebini za razliku od razloga ostalih. A Wilson je u tom pogledu bio pravi Amerikanac. Doao je na Mirovnu konferenciju, rekao je Lloyd George, poput misionara koji hita spasiti europske pogane sa svojim malim propovijedima u kojima nije otkrivao nita novo.58 Bilo je lako rugati se Wilsonu, pa su to mnogi i inili. Lako je takoer zaboraviti kako su vana njegova naela bila 1919. godine i kako je I 42 WOODROW WlLSON DOLAZI U EUROPU mnogo ljudi, ne samo u Sjedinjenim Dravama, htjelo vjerovati u njegov veliki san o boljem svijetu. Na kraju krajeva, na to su ih svojim strahotama upuivale ruevine to ih je za sobom ostavio Veliki rat. Wilson je odravao na ivotu nadu da se ljudsko drutvo, usprkos dokazima, poboljava, da e narodi jednoga dana ivjeti u slozi i miru. Svijet je 1919. godine, prije nego stoje nastupilo razoaranje, bio vie nego spreman sasluati ga. Ono to je "VVilson govorio pogaalo je u icu ne samo liberale ili pacifiste nego i europsku politiku i diplomatsku elitu. Sir Maurice Hankev, tajnik britanskog Ratnog kabineta a zatim i

Mirovne konferencije, uvijek je drao primjerak Wilsonovih 14 toaka u kutiji s najvanijim dokumentima. One su bile, govorio je, moralni temelj.59 Diljem Europe bilo je trgova, ulica, eljeznikih stanica i parkova nazvanih po Wilsonu. Zidni plakati objavljivali su: Hoemo vvilsonovski mir!. U Italiji su vojnici kleali pred njegovom slikom; u Francuskoj je ljeviar-ski list LHumanite objavio posebno izdanje u kojem su se vodee linosti europske ljevice natjecale u hvaljenju "VVilsonova lika i djela. Njegove su toke postale nadahnue za sve - vode arapske pobune u pustinji, poljske nacionaliste u Varavi, pobunjenike na grkim otocima, studente u Pekingu, Korejce koji su htjeli zbaciti japansku vlast.60 "VVilsona je to oduevljavalo, ali i plailo. Pitam se, rekao je Georgeu Creelu, svom briljantnom efu za propagandu koji je putovao s njim u Europu, nisi li mi moda nevjesno spleo nekakvu mreu iz koje nema bijega. Cijeli se svijet okree prema Sjedinjenim Dravama, nastavio je, ali obojica znamo da se takvi veliki problemi ne mogu rijeiti odmah. ini mi se da nazirem - i nadam se iz svega srca da nemam pravo - tragino razoaranje.61 George Washington je stigao u francusku luku Brest 13. prosinca 1918. godine. Rat je zavrio tek prije mjesec dana. Dok je predsjednik stajao na mostu, brod je polako plovio kroz impresivni palir britanskih, francuskih i amerikih ratnih brodova. Sunce je zasjalo, prvi put nakon nekoliko dana. Ulice su bile okiene lovorovim vijencima i zastavama. Zidni plakati odavali su poast Wilsonu desniarski zato to ih je spasio od Njemake, a ljeviarski zbog novoga svijeta to gaje obeavao. Tisue ljudi, mnogi u ivopisnim, tradicionalnim breton-skim nonjama, zauzele su svaki centimetar plonika, svaki krov, svako 43 Priprema za mir 44 drvo. Ljudi su se ak popeli na stupove uline rasvjete. Zrak je treperio od zvuka bretonskih gajdi i stalnih usklika Vive l'Amerique, Vive VVilson.'. Francuski ministar vanjskih poslova Stephen Pichon zaelio mu je dobrodolicu rijeima: Doista smo Vam zahvalni to ste doli da nam donesete istinski mir. Wilson mu je suzdrano odgovorio, a zatim se ameriko izaslanstvo ukrcalo na vlak za Pariz. "VVilsonov lijenik je u tri ujutro sluajno pogledao kroz prozor kupea. Ugledao sam ne samo mukarce i ene, ve i gologlavu djecu, kako klicanjem pozdravljaju prolazak posebnog vlaka.62 Doek u Parizu bio je jo trijumfalniji, a mnotvo jo brojnije, naj-izrazitiji znak, izjavio je jedan Amerikanac koji je ivio u Parizu, oduevljenja i ljubavi Pariana to sam ga ikada uo, a kamo li vidio. Wilsonov vlak uao je u stanicu Luxembourg okienu zastavicama i cvijeem. Doekao ga je francuski premijer Clemenceau s lanovima vlade i svojim dugogodinjim protivnikom, predsjednikom Ravmondom Poincareom. Dok su Parizom odjekivale topovske salve najavljujui "VVilsonov dolazak, vojnici su jedva zadravali mnotvo koje se tiskalo du puta kojim je prolazila slubena kolona. Predsjednik i gospoda "VVilson provezli su se otvorenom koijom trgom Concorde i du Champs-Elvsees do rezidencije praeni burnim klicanjem. Naveer istoga dana, za mirnom obiteljskom veerom, "VVilson je rekao kako je zadovoljan prijemom. Paljivo sam pratio raspoloenje mnotva, rekao je prisutnima za stolom, i zadovoljan sam to su pokazali veliko prijateljstvo.63 f 2 Prvi dojmovi Istoga dana poslijepodne Wilson se ponovno sastao sa svojim najpovjerljivijim savjetnikom, Houseom. Pukovnik Edvvard House nije uope nalikovao na bogatog Teksaanina, iako je to bio. Nizak, blijed, samozatajan i slabaan, esto je sjedio s pokrivaem na koljenima jer nije podnosio hladnou. Upravo kad je poela Mirovna konferencija obolio je od gripe i gotovo umro. Govorio je tiho i blago, povremeno gestikulirajui malim, njenim rukama, spominje jedan promatra, kao da u njima dri nekakav predmet. Uvijek je bio miran, razborit i vedar.1 Ljude je esto podsjeao na neke od velikih kardinala iz francuske prolosti, moda na Mazarina. House zapravo nije bio pukovnik; to mu je bila samo poasna titula. Nije se nikada borio u ratu, ali

je znao mnogo o sukobima. Teksas njegova djetinjstva bio je svijet u kojemu su ljudi potezali revolver na najmanji nagovjetaj uvrede. Jahao je i pucao ve s tri godine. Jedan njegov brat izgubio je pola lica u djejem revolverakom dvoboju, a drugi je smrtno stradao kad je pao s trapeza. I House je doivio nesreu kad je s konopca pao na glavu. Nije se nikada od toga oporavio. Budui da nije vie mogao biti nadmoan fiziki, uspio je postii da to bude psiholoki. Rado sam navodio djeake da se posvade, priao je jednom svom biografu, kako bih vidio to e uiniti, a tada ih pokuavao ponovno pomiriti.2 House je majstorski ovladao vjetinom razumijevanja ljudi. Suosjeajnou i prijateljskim pristupom osvajao je gotovo sve. S njim se osjeate prisno, izjavio je sin jednog od Houseovih neprijatelja, i kad vas kolje.3 House je silno volio mo i politiku, osobito kada je mogao djelovati iza kulisa. Baker gaje u Parizu nazivao, samo napola s divljenjem, malim otvorom kroz koji mora proi mnogo velikih dogaaja.4 Rijetko je pristajao na intervjue i nije gotovo nikada dogovarao 45 Priprema za mir 46 slubene sastanke. Zbog toga je, naravno, pobuivao veliku radoznalost. Kako je sam esto govorio, htio je samo biti koristan. No, House je u svojem dnevniku paljivo biljeio imena monika i nametljivaca koji su se htjeli s njim sastati. Vjerno je biljeio i svaki kompliment, ma kako pretjeran bio.5 Bio je demokrat, kao i veina bijelih junjaka, ali je pripadao liberalnoj, progresivnoj struji stranke. Kada se Wilson poeo baviti politikom, House, tada ve poznata politika linost u Teksasu, prepoznao je u njemu ovjeka s kojim bi mogao suraivati. Susreli su se prvi put 1911. godine, kada se "VVilson pripremao za predsjednike izbore. Nae je druenje gotovo od prvog trenutka bilo prisno, sjeao se House mnogo godina kasnije, kada se prijateljstvo neopozivo raspalo, i bili smo na istoj valnoj duljini gotovo od poetka.6 House je pruio VVilsonu silnu privrenost i odanost, koje su mu bile potrebne, a VVilson mu je zauzvrat dao mo. Kada mu je umrla prva supruga, VVilson je postao jo ovisniji o Houseu. Ti si jedina osoba na svijetu s kojom mogu razgovarati o svemu, pisao je 1915. godine. Nekima mogu rei jedno a drugima drugo, ali samo se tebi mogu potpuno povjeriti.7 Kada se pojavila na sceni, druga gospoda VVilson oprezno ga je i ljubomorno drala na oku. Kada je izbio rat, VVilson je slao Housea u europske prijestolnice gdje je pukovnik uzalud pokuavao zaustaviti sukob, a kad je rat zavrio, hitno gaje otpravio u Pariz radi pregovora o uvjetima primirja. Neu ti dati nikakve upute, rekao mu je "VVilson, jer osjeam da e znati to treba uiniti.8 House se od svega srca slagao s VVilsonovom novom diplomacijom kao najboljom nadom za svijet. Smatrao je Ligu naroda izvrsnom zamisli, a vjerovao je i da bolje od "VVilsona moe postii njihove zajednike ciljeve. Ondje gdje je predsjednik preveliki idealist, preveliki dogmatiar, on, House, sredit e sve - kimajui ovdje, slijeui ramenima ondje, sitnom promjenom naglaska, obeanjem najprije ovome a zatim onome, izglaivanjem razlika i brigom da se sve obavi. U svom dnevniku odani je suradnik tijekom sljedeih mjeseci metodino popisivao VVilsonove pogreke, njegove provale gnjeva, njegove nedosljednosti, njegovu nezgrapnost u pregovorima i njegov jednostrani um.9 House se silno dopao Clemenceauu, dijelom zato to mu je bio zabavan, ali i zato stoje House, kako mu se inilo, shvaao i francuske intePrvi dojmovi 47 rese.10 S Vama se mogu sloiti, rekao mu je Clemenceau. Vi ste praktini. Razumijem vas, ali kad razgovaram s Wilsonom kao da razgovaram s Isusom Kristom!11 Lloyd George je bio suzdraniji: House jasnije od veine mukaraca - ili ak ena - vidi do dna pliaka koje ovdje i ondje nalazimo u najveim oceanima i ljudima. Po miljenju Llovda Georgea bio je armantan ali ogranien - u biti prodava, a ne proizvoa. House bi bio dobar veleposlanik, ali nikada ministar vanjskih poslova. Moda bi mu trebalo pripisati u zaslugu, zakljuio je dobrohotno, da nije bio ni izdaleka toliko lukav koliko je mislio da jest.12 House nije podnosio Llovda Georgea,

smutljivca koji mijenja miljenje poput vjetrokaza na krovu. On ne poznaje temeljito ni jedno pitanje kojim se bavi.13 No Lloyd George je stvari promatrao iz ire perspektive. House nije, i smatrao je da se svaka nesuglasica moe izgladiti. On je izvanredan miritelj, smatrao je Baker, ali ta je njegova vrlina manjkava jer nastoji rjeavati i male nesuglasice na temelju vrstih naela.14 House je to ve inio tijekom rasprava o primirju. Prvi svjetski rat poeo je s nizom pogreaka, a zavrio pomutnjom. Saveznici (ukljuujui njihovog suradnika, Sjedinjene Drave) nisu bili spremni za pobjedu kad je ona uslijedila. Austro-Ugarska se u ljeto 1918. oito raspadala, ali je Njemaka jo izgledala jaka. Savezniki elnici planirali su jo najmanje jednu godinu rata. Meutim, ve potkraj listopada njemaki saveznici poeli su odstupati i traiti primirje, njemaka je vojska kuljala natrag prema svojim granicama, a samu Njemaku potresali su revolucionarni nemiri. Primirje s Njemakom, najvanije i naposljetku najspornije, sklopljeno je trostranim pregovorima izmeu nove njemake vlade u Berlinu, Saveznikog vrhovnog ratnog vijea u Parizu i "VVilsona u Washingtonu. Kao Wilsonov osobni predstavnik, House je bio kljuna spona izmeu njih. Nijemci su traili primirje na temelju 14 toaka, ispravno prosudivi da predajui se na milost "VVilsonu imaju najvie izgleda za prihvatljive mirovne uvjete. "VVilsonu je bilo stalo da navede svoje donekle neodlune europske saveznike na prihvaanje njegovih naela, pa se suglasio s Nijemcima u nizu javnih priopenja. To je iritiralo Europljane. Osim toga, nisu nikada bili spremni prihvatiti 14 toaka bez izmjene. Francuzi su htjeli biti sigurni da e primiti naknadu za goleme tete koje je njemaka invazija nanijela Priprema za mir Francuskoj. Britanci se nisu mogli suglasiti s tokom o slobodnoj pomorskoj plovidbi jer bi ih ona sprjeavala u primjeni pomorske blokade kao oruja protiv njihovih neprijatelja. U zavrnom nizu rasprava u Parizu House se suglasio sa saveznikim ogradama, pa je program 14 toaka promijenjen kako bi se mogle unijeti njemake reparacije - kako su ih poslije nazvali - i rasprave o slobodi mora na samoj Mirovnoj konferenciji. Pored toga, vojni uvjeti primirja, koji su zahtijevali ne samo povlaenje njemakih postrojbi s francuskog i belgijskog teritorija nego i sa zapadnog ruba same Njemake, podrazumijevali su znaajno razoruanje Njemake, do ega je Francuzima bilo silno stalo.15 Uvjeti primirja ostavili su mnogo prostora za kasnije uzajamne optube. Nijemci su mogli rei da su prihvatili primirje samo ne osnovi prvobitnih 14 toaka, te da da su stoga kasniji mirovni uvjeti uglavnom nelegitimni. S druge strane, Wilson i njegovi pobornici mogli su okriviti prepredene Europljane za razvodnjavanje istih namjera nove diplomacije. Kada su se House i "VVilson prvi put sastali u Parizu 14. prosinca 1918. poslijepodne, ve su sumnjali u namjere Europljana. Iako je Mirovna konferencija trebala slubeno poeti tek za nekoliko tjedana, ve su poele manipulacije. Clemenceau je ve predloio Britancima sastavljanje zajednikog sporazuma o mirovnim uvjetima, pa su se Europljani, ukljuujui Talijane, sastali u Londonu poetkom prosinca.16 Clemenceau se mudro osigurao za svaki sluaj. Posjetio je Housea, koji je bolestan leao u krevetu, i uvjeravao ga da su londonski sastanci posve nevani. On onamo odlazi, dodao je, samo ne bi li time pomogao Llovdu Georgeu s obzirom na predstojee ope izbore.17 Kako se pokazalo, od neslaganja s talijanskim teritorijalnim zahtjevima na Jadranu do natezanja izmeu Britanije i Francuske oko rjeavanja pitanja Otomanskog carstva na sastancima nije dogovoren zajedniki europski pristup. Osim toga, svim trima europskim silama bilo je jako stalo do toga da "VVilson ne stekne dojam kako one pokuavaju sve rijeiti prije njegova dolaska. House je dijelio "VVilsonovo gledite da e Sjedinjene Drave biti arbitar mira i bio je uvjeren, premda za to nije imao mnogo dokaza, da e Clemenceau vjerojatno biti razboritiji od Llovda Georgea. Stoga se "VVilson najprije sastao s Clemenceauom. Lukavi stari dravnik mirno je 48 Prvi dojmovi 49 sluao dok je Wilson govorio, te mu je upao u rije samo kako bi odobrio prijedlog o osnivanju Drutva naroda. Wilsona se to povoljno dojmilo, dok je House - koji se nadao da e se Francuska i

Sjedinjene Drave ujediniti protiv Velike Britanije - bio ushien.18 Wilson je proveo Boi s generalom Pershingom u amerikom stoeru izvan Pariza, a zatim otputovao u London. U Velikoj Britaniji Wilsona je ponovno doekalo brojno i oduevljeno mnotvo, ali njegovi privatni razgovori s britanskim elnicima nisu dobro poeli. Predsjednik se drao kruto, uvrijeen zato to Lloyd George i britanski ministri nisu pohitali u Francusku kako bi mu zaeljeli dobrodolicu. Ozlovoljila ga je i injenica to e se zbog britanskih parlamentarnih izbora morati odgoditi poetak Mirovne konferencije. Poput mnogih Amerikanaca, Wilsonov stav prema Velikoj Britaniji bio je podvojen: s jedne strane, bio je svjestan koliko Sjedinjene Drave duguju velikoj britanskoj liberalnoj tradiciji, ali je s druge strane bio i oprezan zbog britanske moi i zavidan zbog nje. Ako Engleska inzisti-ra na odravanju pomorske prevlasti nakon rata, rekao je Clemenceauovom bliskom suradniku Andreu Tardieuu, Sjedinjene Drave spremne su joj pokazati kako sagraditi ratnu mornaricu!19 Na sveanom prijemu u Buckinghamskoj palai Wilson je grubo rekao jednom britanskom dunosniku (koji je primjedbu odmah prenio svojim pretpostavljenima): Ne smijete nam govoriti da smo roaci, a jo manje braa; nismo ni jedno ni drugo. Bilo je pogreno, nastavio je, govoriti o anglosaksonskom svijetu s obzirom na to da su mnogi Amerikanci potjecali iz drugih kultura; bilo je isto tako glupo previe naglaavati injenicu da su obje nacije govorile engleski. Ne, samo dvije stvari mogu uspostaviti i odrati tjenje odnose izmeu vae i nae zemlje, a to su zajednitvo ideala i interesa.20 Britanci su se jo vie zaprepastili kada Wilson nije uzvratio na kraljevu zdravicu upuenu amerikim snagama slinim komplimentom Britancima. Nije tu bilo nikakvog prijateljskog ushita, primijetio je Lloyd George, niti radosti zbog susreta ljudi koji su bili partneri u zajednikom pothvatu i koji su tako tijesno izbjegli zajedniku opasnost.21 Svjestan izvanredne vanosti dobrog odnosa sa Sjedinjenim Dravama, Lloyd George se latio stjecanja "VVilsonove naklonosti. Odnosi su postali oputeniji poslije njihova prvog privatnog razgovora.22 Lloyd George je Priprema za mir s olakanjem izvijestio kolege da je VVilson, kako se njemu inilo, spreman na kompromis u pitanjima koja su Britancima bila vana, primjerice sloboda mora i sudbina njemakih kolonija. "VVilson je ostavljao dojam da ga najvie zanima Liga naroda o kojoj je htio raspravljati im zapone Mirovna konferencija. Lloyd George se sloio. To e, rekao je, uvelike olakati rjeavanje drugih pitanja. Dva su elnika razgovarala i o svom nastupu na Mirovnoj konferenciji. Pretpostavili su da e se pridravati uobiajene prakse te sjesti s Njemakom i drugim poraenim dravama za stol radi sklapanja ugovora.23 Meutim, dotadanja praksa nije bila od velike pomoi za novi poredak koji je htio uvesti VVilson. Prava na osvajanje i pobjedu bila su duboko utkana u europsku povijest, i ranija ratovanja primjerice, Napoleonski ratovi - podrazumijevala su da pobjednici mogu uzeti to hoe, bila to zemlja ili umjetniko blago. Nadalje, od poraenih se oekivalo plaanje odtete za ratne trokove, a ponekad i reparacije za tetu. No nisu li se svi toga odrekli u netom zavrenom ratu? Obje su strane govorile o pravednom miru bez pripajanja teritorija. Obje su se pozivale na prava naroda da odaberu vlastite vladare, saveznici glasnije i uvjerljivije nego Sredinje sile. Izrazi poput demokracije i pravde javljali su se u okviru saveznikih ratnih ciljeva i prije nego to su Sjedinjene Drave stupile u rat. Wilson je preuzeo savezniki program i pretvorio ga u vrst skup obeanja za bolji svijet. Dodue, uzeo je u obzir odreenu naknadu za pobjednike: Francuska je trebala dobiti izgubljene pokrajine Alzas i Lorenu, a Belgija odtetu od Njemake. No Francuzi su htjeli vie: eventualno teritorij od Njemake, a svakako jamstvo sigurnosti od napada. Britanci su htjeli neke njemake kolonije. Talijani su zahtijevali dio Balkana, a Japanci dio Kine. Je li se to moglo opravdati u svjetlu nove diplomacije? Tome je trebalo dodati sve drave u sreditu Europe, neke ve oblikovane a neke tek u zaetku, koje je trebalo sasluati. Javljali su se i kolonijalni narodi, pobornici enskih prava, sindikalni predstavnici, ameriki crnci, vjerski vode, humanitarci. Beki je kongres u usporedbi s Parizom bio jednostavan. U svojim prvim razgovorima s Wilsonom i Clemenceau i Lloyd George istaknuli su potrebu za zajednikim saveznikim stavom o miru, koji bi trebalo dogovoriti na preliminarnoj konferenciji. "VVilson ih u tome nije podupirao. Ako dogovore sve mirovne uvjete unaprijed,

50 Prvi dojmovi 51 tvrdio je, opa mirovna konferencija bit e obmana. S druge strane, bio je spreman na neformalne razgovore radi dogovora o zajednikom saveznikom stavu. To se zapravo svodilo na isto, izvijestio je Lloyd George kolege, ali je predsjednik Wilson vrsto zagovarao svoje gledite.24 Dogovoreno je da e se susresti u Parizu, obaviti preliminarne razgovore - u najvie nekoliko tjedana - a zatim sjesti za stol s neprijateljem. Wilson bi se vjerojatno, tako je barem mislio, tada vratio u Sjedinjene Drave.25 Nakon tih prvih susreta s ljudima koji e u Parizu postati njegovi najblii kolege, "VVilson je krenuo u Italiju, gdje je takoer doekan s oduevljenjem. No klicanje, dravni prijemi i privatne audijencije nisu mogli prikriti injenicu da vrijeme prolazi. VVilson se poeo pitati nije li to odugovlaenje namjerno. Ljudi hoe mir, razmiljao je; kako se inilo, njihovi vladari su otezali iz tko zna kakvih zloslutnih razloga. Francuska vlada pokuala je za VVilsona organizirati posjet bojitima. On je to lju-tito odbio. Nastoje me prisiliti na posjet razorenim podrujima, rekao je malom krugom prisnih prijatelja, kako bih se razbjesnio i iao na ruku engleskoj, francuskoj i talijanskoj vladi. "VVilson se nije dao manipulirati na taj nain; smatrao je da mir treba sklopiti staloeno i bez emocija. Da je i cijela Francuska razrovana granatama, to ne bi promijenilo konano rjeenje.26 VVilsonovo odbijanje ogorilo je Francuze, i nisu se smirili ni kada je napokon pristao na brzi posjet u oujku. "VVilson je doao do zakljuka da njegova i francuska gledita nisu tako bliska kako ga je House stalno uvjeravao. Francuska je vlada pripremila sloeni dnevni red na kojem je Liga naroda bila u donjem dijelu popisa vanih pitanja o kojima je trebalo donijeti odluku.27 Vrlo iskusni francuski veleposlanik u Londonu Paul Cambon rekao je jednom britanskom diplomatu: Svrha Mirovne konferencije jest okonati rat s Njemakom. Rasprava o Ligi naroda mogla se lako odgoditi.28 U francuskim slubenim krugovima mnogi su razmiljali o meunarodnom drutvu koje bi bilo nastavak ratnodopskog saveza i ija bi glavna uloga bila provedba mirovnih uvjeta. Nije bilo vano, pisalo je u jednom internom memorandumu, to veliki dio francuske javnosti razmilja idealistikije: to nam moe pomoi.29 Clemenceau je javno izraavao svoj skepticizam. Dan nakon to je VVilson u svom londonPriprema za mir skom govoru ponovio svoje uvjerenje da je Liga naroda najbolji nain pruanja sigurnosti svojim lanovima, Clemenceau se obratio Zastupnikom domu i uz glasno odobravanje objavio: Postoji stari sustav saveznitva koji se zove ravnotea sila - i taj sustav saveznitva, kojega se neu odrei, bit e moja misao vodilja na Mirovnoj konferenciji. Pritom se zlobno osvrnuo na "VVilsonovu plemenitu candeur, rije koja moe znaiti iskrenost ali i patetinu naivnost. (U slubenom zapisniku rije je pretvorena u grandeur, veliina). Amerika delegacija shvatila je Clemenceauov govor kao izazov.30 U tom govoru i u amerikoj reakciji na njega posijano je sjeme budue rune i trajne slike koja je zaivjela u javnosti, osobito u Sjedinjenim Dravama: sjedne strane Galahad, ist u misli i na djelu, koji osvjetljava put u zlatnu budunost, a s druge izoblieni francuski kepec, srca crnog od bijesa i pakosti, koji razmilja samo o osveti. S jedne strane mir, s druge rat. Predodba je privlana, ali nije potena ni prema jednom ni prema drugom. Obojica su bili liberali s konzervativnom sumnjiavou prema promjeni. Razlikovali su se i po temperamentu i po iskustvu. Wilson je vjerovao da je ljudska priroda u osnovi dobra. Clemenceau je u to sumnjao. On i Europa su previe toga doivjeli. Molim Vas, nemojte me krivo shvatiti, rekao je jednom Wilsonu. I mi smo doli na svijet s plemenitim porivima i uzvienim tenjama koje Vi tako esto i tako rjeito izraavate. Mi smo postali ono to jesmo zato to nas oblikuje gruba ruka svijeta u kojemu moramo ivjeti i preivjeli smo samo zato jer smo izdrljivi. Vi ivite u svijetu u kojem je demokracija sigurna. Ja ivim u svijetu u kojem je ubiti demokrata korektno.31 Dok je Wilson vjerovao da primjena sile naposljetku vodi neuspjehu, Clemenceau je i preesto imao prilike vidjeti kako se silom postie uspjeh. Doao sam do zakljuka daje sila u redu, rekao je jednoga dana za rukom Frances

Stevenson, ljubavnici Lloyda Georgea. Zastoje ovo pile ovdje? Zato to nije bilo dovoljno jako kako bi se oduprlo onima koji su ga htjeli zaklati. Stoje vro dobro!32 Clemenceau nije bio protiv Lige; on jednostavno nije vjerovao da e zamisao uspjeti. Bilo bi mu drago vidjeti veu meunarodnu suradnju, ali je najnovija povijet vrlo jasno pokazala koliko je vano, kako su nekada govorili, paziti da je za svaki sluaj barut suh a kremenjae potpraene.33 U tom je vjerno odraavao francusko javno mnijenje koje u golemoj veini nije vjerovalo Njemakoj.34 52 Prvi dojmovi 53 U drugom tjednu sijenja 1919. Wilson se vratio u Pariz i ekao da pone preliminarna konferencija. Stanovao je u velikoj raskoi u hotelu Murat, privatnoj zgradi koju mu je na raspolaganje dala francuska vlada. (Wilson je jednom u ali napomenuo kako Amerikanci indirektno plaaju za nju zajmovima Francuskoj). Hotel Murat bio je u vlasnitvu nasljednika velikog vojskovoe Joachima Murata, koji se oenio jednom od Napoleonovih sestara, i oni su je privremeno ustupili francuskoj vladi. Kasnije, kada su odnosi izmeu Francuske i Sjedinjenih Drava zahladili, princeza Murat zatraila je povrat zgrade. Predsjednikova svita, uz ostale i "VVilsonov osobni lijenik admiral Cary T. Gravson te tajnica gde "VVilson, smjestila se nelagodno u hladne i bljetave prostorije ispunjene blagom iz prolosti koje se odraavalo u golemim zrcalima. Kada je doao intervjuirati VVilsona, jedan britanski novinar zatekao ga je kako sjedi u sivom flanelskom odijelu za prekrasnim empire stolom s velikim bronanim orlom nad glavom.35 Ostatak amerike delegacije smjestio se neto podalje, ali gotovo isto toliko raskono u hotelu Crillon. Dodijelili su mi golemu sobu, pisao je jedan ameriki profesor svojoj supruzi, s visokim stropom, bijelom drvenom oplatom, kaminom, golemom kupaonicom, vrlo udobnim krevetom, sve u bogatom ruinom, sivocrvenkastom tonu.36 Amerikanci su uivali u hrani, bili su impresionirani besprijekornom uslugom i zabavljala su ih spora stara hidraulika dizala, koja bi ponekad stala izmeu katova sve dotle dok se iz jednog rezervoara ne bi pretoilo dovoljno vode u drugi.37 Budui da je sam hotel bio malen, njihovi su uredi bili posvuda uokolo, neki od njih u nekadanjim privatnim blagovaonicama restorana Maxim's u kojima se jo osjeao zadah ustajalog vina i hrane. Sljedeih mjeseci Amerikanci su Crillonu dodali brijanicu, mreu privatnih telefonskih veza i obilni ameriki doruak umjesto francuskog.38 Kao i, naravno, strae na ulazu i straa-re koji su stalno etali ravnim krovom. Sve to nalikuje na ameriki bojni brod, izjavio je Harold Nicholson, koji je napisao jedan od najslikovitijih opisa Mirovne konferencije, i ima neobian miris.39 Britanskih posjetilaca dojmila se i ozbiljnost koju su Amerikanci posveivali hijerarhiji; za razliku od Britanaca, vane linosti nisu nikada prilikom obroka sjedile sa svojim podreenima.40 Priprema za mir 54 Lansing i njegovi kolege opunomoeni izaslanici White i Bliss, imali su sobe na drugom katu, ali je sredite moi bilo na katu iznad njih, gdje je stolovao House u velikom apartmanu s nizom strogo uvanih soba - vie soba, kako je jednom samodopadno primijetio, nego to ih je imao itko drugi. Ondje je sjedio, to je najvie i volio, kujui planove i privlaei monike. Posjeivali su ga govoto svi - premijeri, generali, veleposlanici... No najvaniji je bio njegov odnos s predsjednikom. Sastajali su se svakodnevno, osobno ili bi razgovarali izravnom privatnom linijom koju s montirali inenjerci. "VVilson bi se ponekad proetao do Crillona; ne bi se nikada zaustavio na drugom katu ve bi odmah produio na trei.41 3 Pariz je tog sijenja 1919. bio tuan i prekrasan dok su u nj pristizali mirotvorci iz svih krajeva svijeta. Njegovi su stanovnici bili potiteni i turobni, ali su parike ene i dalje bile izuzetno elegantne. Jedan kanadski delegat pisao je svojoj eni: Stalno nailazi na osobe koje kao da su sile sa stranica asopisa kao to su La Vie Parisienne ili Vogue u sretnijim danima.1 Tko je imao novaca, mogao je jo pronai prekrasnu odjeu i nakit. Restorani su, u danima kada bi se uspjeli domoi namirnica, bili upravo udesni. U nonim lokalima parovi su skakuta-li u ritmu novih

plesova, foxtrota i tanga. Vrijeme je bilo iznenaujue blago. Trava u parkovima bila je jo zelena, a nekoje cvijee jo cvalo. esto je kiilo pa je Seina prijetila poplavom. Mnotvo je na kejevima pratilo sve vii vodostaj, a ulini su pjevai slavili veliku francusku pobjedu nad Njemakom i dolazak novoga svijeta.2 Posvuda su se vidjeli tragovi Velikog rata koji je tek zavrio: izbjeglice iz razorenih podruja na sjeveru; zarobljeni njemaki topovi na Trgu Concorde i Champs-Elvsees; gomile ute i daskama zatieni prozori na mjestima gdje su padale njemake bombe. Na mjestu ruinja-ka u parku Tuileries zjapio je veliki krater. Na irokim bulevarima nazirala se svako toliko praznina u drvoredu kestena, jer je drvee posjeeno radi ogrjeva. Na velikim prozorima katedrale Notre-Dame nije bilo oslikanih stakala koja su spremljena na sigurno; zamijenili su ih svijetloutim prozorskim staklima kroz koja je u unutranjost pro-diralo turobno svjetlo. Vladala je velika nestaica ugljena, mlijeka i kruha. Rat je osjetilo i francusko drutvo. Dok su na stupovima ulinih svjetiljki i s prozora vijorile zastave, mukarci bez udova i demobilizirani vojnici u iznoenim uniformama prosili su sitni na ulicama, a gotovo svaka druga ena nosila je crninu. Ljeviarski tisak pozivao je 55 Pariz Priprema za mir 56 na revoluciju, a desniarski na represiju. trajkovi i prosvjedi bili su svakodnevna pojava. Te zime i proljea ulicama su marirale prosvjedne povorke mukaraca i ena u tradicionalnoj plavoj odjei francuskih radnika kojima su se suprotstavljale povorke pripadnika srednjeg sloja. Ni Britanci ni Amerikanci nisu htjeli da se Mirovna konferencija odri u Parizu. House je zapisao u svoj dnevnik: Ve e i samo sklapanje pravednog mira biti dovoljno teko, a osobito u atmosferi prijestolnice jedne od zaraenih strana. Moda e sve ispasti dobro, ali je mogua i tragedija.3 Francuzi su se previe lako uzbuivali, previe su propatili i bili su previe ogoreni na Nijemce, i stoga nisu mogli pruiti potrebnu smirenu atmosferu. Wilsonu je bila milija eneva sve dok ga izvjetaji iz vicarske nisu uvjerili da je zemlja na rubu revolucije i da vrvi njemakim pijunima.4 Clemenceau je uporno podravao Pariz.5 Nisam nikada, izjavio je Lloyd George kasnije, kad je bio posebno uzrujan, htio odrati Konferenciju u njegovoj prokletoj prijestolnici. I House i ja smatrali smo da bi bilo bolje odrati je na nekakvom neutralnom mjestu, ali je stari toliko cvilio i prosvjedovao, pa smo popustili.6 Moda je to samo legenda, no Clemenceau je navodno prije smrti traio da ga pokopaju uspravno s licem okrenutim prema Njemakoj. No, u svakom sluaju tono je da on gotovo cijeli ivot nije vjerovao velikom francuskom susjedu. Imao je dvadeset i osam godina kada je zapoeo Francuskopruski rat i bio je jedan od mladih republikanaca koji su se nastavili boriti u Parizu nakon poraza francuske vojske. Gledao je kako grad gladuje, kako francuska vlada kapitulira i kako se u Dvorani zrcala u Versaillesu objavljuje novo Njemako carstvo. Kao novoizabrani poslanik glasao je protiv mirovnih uvjeta s Njemakom. Kao novinar, publicist, politiar i napokon premijer naglaavao je isto upozorenje: Njemaka je opasnost za Francusku. Oduvijek sam mrzio Njemaku, rekao je jednom amerikom novinaru neposredno prije smrti, zbog onoga to je uinila Francuskoj.7 Clemenceau nije aktivno teio ratu poslije 1871. godine, ve ga je jednostavno prihvaao kao neto neizbjeno. Francuska nije problem, govorio je. Njemaka je uvjerena da logika njezine pobjede znai prevlast, a mi ne vjerujemo da je logika naeg poraza ropstvo.8 Pariz Kako bi imala izgleda - Clemenceau je uvijek priznavao tu injenicu - Francuskoj su bili potrebni saveznici. Prije 1914. godine nova Njemaka bila je premoan protivnik sa sve jaom industrijom i izvozom i sve veim bogatstvom. U Francuskoj je sve stagniralo, a smanjivao joj se i natalitet. Danas, kada puki broj vojnika na bojitu nije toliko vaan, teko je pojmiti koliko je u ono vrijeme bila vana mogunost angairanja golemih vojnih trupa. Kako je Clemenceau rekao francuskom Senatu tijekom rasprave o ratifikaciji, sporazum s Njemakom ne odreuje da bi Francuzi trebali imati mnogo djece, ali bi to valjalo ukljuiti kao prvu stvar.9 Upravo se zbog tih nedostataka

Francuska okretala svojim povijesnim neprijateljima, carskoj Rusiji na istoku i Velikoj Britaniji na drugoj strani La Manchea, ruskoj ivoj sili i britanskoj industriji i pomorskoj moi, kako bi postigla ravnoteu s Njemakom. Mnogo se toga promijenilo do 1918. godine, ali ne i osnovna neravnotea. Jo je uvijek bilo vie Njemaca nego Francuza. Koliko e vremena trebati njemakom gospodarstvu da se oporavi s obzirom na njegovu uglavnom nedirnutu infrastrukturu? A sada Francuska nije mogla raunati na Rusiju. Tijekom Mirovne konferencije saveznici su bili ogoreni zbog - po njihovom miljenju - francuske nepopustljivosti, francuske pohlepe i francuske osvetoljubivosti. No oni nisu pretrpjeli ono to je Francuska pretrpjela. Ratni spomenici u svakom francuskom gradu i selu, s popisima imena poginulih u Prvom svjetskom ratu, kao i onih u Drugom, svjedoe o francuskim gubicima. U ratu je poginula etvrtina francuskih mukaraca u dobi od osamnaeste do tridesete godine, sveukupno vie od 1,300.000 od predratnih 40 milijuna stanovnika. Francuska je izgubila najvei postotak svog stanovnitva od svih ostalih zaraenih strana. Dvostruko vei broj njezinih vojnika bio je ranjen. U sjevernom dijelu zemlje golema su podruja bila razrovana rupama od granata, ispresijecana rovovima, obiljeena beskrajnim redovima krieva. Oko tvrave u Verdunu, mjesta najtee francuske bitke, vladala je pusto. Ugljenokopi o kojima je ovisilo francusko gospodarstvo bili su poplavljeni, a tvornice koje bi oni opskrbljivali sravnjene sa zemljom ili otpremljene u Njemaku. Uniteno je 15.500 etvornih kilometara francuskog teritorija, podruja koja su prije rata proizvodila 20% poljoprivre-nih kultura, 90% eljezne rude i 65% elika. "VVilson bi moda bio bolje 57 Priprema za mir 58 shvatio Clemenceauove zahtjeve da se odmah osobno uvjerio u tetu.10 Na Mirovnoj konferenciji Clemenceau je drao sve konce u svojim rukama. Francuska je u svoju delegaciju ukljuila najbolje stoje imala, ali se delegacija nije uope sastala tijekom prva etiri mjeseca konferencije.11 Na njihovo veliko nezadovoljstvo, Clemenceau se rijetko savjetovao sa strunjacima iz Ministarstva vanjskih poslova na Quai d'Orsavju.12 Nije obraao mnogo panje ni na sveuiline strunjake koji su mu trebali sastaviti izvjetaje o francuskim gospodarskim i teritorijalnim zahtjevima i sudjelovati u radu brojnih komisija i odbora Mirovne konferencije. Nema jasnih zamisli, nema radne metode, tuio se iskusni stari Paul Cambon u Londonu, preuzeo je sve dunosti i odgovornosti, pa zato nita ne funkcionira. Taj 78-godinji bolesni ovjek, koji pati od eerne bolesti... prima pedeset osoba na dan i mui se s tisuama detalja koje bi trebao prepustiti svojim ministrima... Ni u jednom trenutku tijekom rata nisam se osjeao tako nelagodno kao sada u miru.13 Stephen Pichon, Clemenceauov ministar vanjskih poslova, bio je prijazan, lijen i neodluan ovjek koji je primao upute svakog jutra i ne bi m u snu pomislio da se na njih oglui.14 Clemenceauu je bio drag premda je ponekad bio neuljudan prema njemu. Tko je Pichon?, upitao je jednoga dana. Va ministar vanjskih poslova, odgovorili su mu. Pa da, odvratio je stari Tigar, zaboravio sam na to.15 Jednom drugom prilikom, Pichon je sa skupinom strunjaka strpljivo ekao poetak sastanka kada se Clemenceau narugao Balfouru zbog velikog broja savjetnika. Kada je Balfour odgovorio oni rade isto to i jo vei broj ljudi uz vas, Clemenceau se razbjesnio zbog Balfourove aoke te se okrenuo prema svojim suradnicima povikavi: Otiite, svi! Ne trebam vas, ni jednog!16 Ako je Clemenceau s nekim i raspravljao o nekim pitanjima, bilo je to naveer kod kue, u maloj skupini u kojoj su bili njegov vjerni pomonik general Henry Mordacq, briljantni i zajedljivi Andre Tardieu i industrijalac Louis Loucheur. Drao ih je u napetosti naredivi policiji da prati svaki njihov korak i svakog jutra pokazivao bi im njihove dosjee s pojedinostima o njihovim aktivnostima prethodnog dana.17 Mrzio je Ravmonda Poincarea i ignorirao ga to je vie mogao. Pariz Za cijelog svog dugog ivota Clemenceau je kroio vlastitim beskompromisnim putem. Njegovi su neprijatelji tvrdili da kose oi i okrutnost duguje precima, Hunima koji su nekako dospjeli do

pokrajine Vendee.18 Rodio se 1841. godine u posjednikoj obitelji, u prekrasnom dijelu Francuske s nasilnom povijesti. Stanovnici Vendee u pravilu su birali krivu stranu: u vjerskim ratovima, u kojima su pobijedili katolici, bili su protestanti; za vrijeme Francuske revolucije bili su katolici i rojalisti. Obitelj Clemenceau bila je manjina unutar manjine: republikanska, radikalna i odluno antiklerikalna. Clemenceau je smatrao da su snobovi budale, ali se uvijek vraao u sumorni obiteljski dvorac s kamenim podovima, opkopom i namjetajem bez ukrasa. Kao i njegov otac, Clemenceau je zavrio medicinu, ali, ponovno kao otac, nije nikada radio kao lijenik. Osim toga, publicistika i politika aktivnost kao i ljubavni ivot bili su mu uvijek vaniji od studija. Pariz i svijet naprednih intelektualaca, novinara i umjetnika privlaili su ga kao i ostale pametne mlade ljude. Potkraj ezdesetih godina 19. stoljea boravio je dulje vrijeme u Sjedinjenim Dravama, kojima su se republikanci uvelike divili kao zemlji slobode. Zahvaljujui tom boravku teno je govorio engleski, zainjen zastarjelim njujorkim slan-gom te s tipinim jenkijevskim otezanjem i kotrljajuim francuskim r. Ondje je pronaao i suprugu, Mary Plummer, lijepu, glupu i vrlo konvencionalnu Amerikanku s istone obale, koju je upoznao dok je predavao francuski u jednoj koli za djevojke.19 Doveo ju je u Francusku i ostavljao je na dulje vremena kod roditelja i neudatih tetaka. Brak nije dugo potrajao, ali je Mary Plummer ostala u Parizu i dopunjavala skromnu rentu vodei amerike turiste po muzejima. Poslije rastave rijetko se viala s Clemenceauom, ali je vjerno izrezivala novinske lanke o njemu. Naalost, nije ih mogla itati jer nije nikada nauila francuski. Nakon njezine smrti 1917. godine Clemenceau je izrazio blago aljenje: Kakve li tragedije to se uope udala za mene.20 Obitelj Clemenceau brinula se za troje djece roene u tom braku. Clemenceau se nije ponovno enio. Odabrao je samotan ivotni put. Naravno, bilo je tu i ena, no samo u svojstvu prijateljica i ljubavnica. Nisam se nikada, rekao je jednom prilikom, morao truditi oko ena.21 I to je uglavnom bilo tono. Jednom se 1919. godine cinino 59 Priprema za mir 60 potuio kako su ga ene poele salijetati upravo kad je previe ostario da to iskoristi. Njegove je strast bila politika i, naravno, Francuska. Pad carstva Napoleona III. i osnivanje Tree republike otvorili su njemu i drugim radikalima mogunost sudjelovanja u javnom ivotu. Clemenceau se ubrzo proslavio kao otar i duhovit govornik kao i uporan protivnik. Tako je, primjerice, sa svojim starim prijateljem Emileom Zolom pridonio preispitivanju osude Alfreda Drevfusa. No, nije uivao povjerenje, ak ni na ljevici; u njegovu ivotu bilo je previe sumnjivih financijera, ena sa sumnjivom reputacijom, vjerovnika koji su ga proganjali zbog dugova.22 U neumornim napadima na vlast bio je spreman gotovo na sve kako bi pobijedio. On potjee iz obitelji vukova, rekao je za njega ovjek koji ga je dobro poznavao.23 Svojim dvobojima ostavljao je dojam osobe koja je izila s Dumasovih stranica. Preziranje konvencija i duboki cinizam nisu mu pomagali. Kako se jednom izrazio Lloyd George, volio je Francusku, ali je mrzio sve Francuze.24 Tek je 1906. godine, ve u ezdesetim godinama, postao ministar u vladi. Njegovi prisni prijatelji poznavali su i njegovu drugu stranu. Clemenceau je bio odan svojim prijateljima, a oni su bili odani njemu. Bio je ljubazan i nije krtario ni na vremenu ni na novcu. Volio je svoj vrt premda se on, prema jednom posjetitelju, svodio na preivjele biljke izrasle iz nasumce porazbacanog sjemena.23 Godinama je odlazio u ladanjsku kuu nedaleko od Givernvja, blizu kue njegovog velikog prijatelja Claudea Moneta. U Parizu je esto odlazio promatrati Monetove Lopoe. Staje mi dah kad god udem u tu prostoriju. (Nije podnosio Renoirove slike: Nakon njih proe te zauvijek volja za ljubav. Trebalo bi zabraniti guzove tih njegovih curetina.26). Clemenceau je bio i izuzetno hrabar i tvrdoglav. Kada su Nijemci napredovali prema Parizu 1914., francuski parlament poeo je raspravljati o odlasku. Clemenceau se suglasio: Da, predaleko smo od fronte.27 Sumornih dana 1917. godine, kada su francuske armije trpjele teke poraze na zapadnoj fronti i kada se poelo govoriti o opem rasulu, Clemenceau - Otac pobjede - napokon je doao na svoje. Kao predsjednik vlade odrao je Francusku sve do konane pobjede. Kada su

Nijemci u proljee 1918. krenuli u svoj posljednji veliki prodor Pariz prema Parizu, Clemenceau je jasno dao na znanje da nee biti predaje. Ako Nijemci zauzmu grad, namjeravao je ostati u njemu sve do posljednjeg trenutka, a zatim pobjei avionom.28 Kada je saznao da su Nijemci pristali na primirje, ostao je barem jednom u ivotu bez rijei. Zario je glavu u ake i zaplakao.29 Uveer 11. studenog proetao je Parizom sa svojom omiljenom sestrom Sophie. Pobijedili smo, rekao je gledajui kako mnotvo rastavlja zarobljeni njemaki top Dajte ga djeci da se s njime igraju.30 Kasnije je s Mordacqom razgovarao o poslu koji ih eka: Da, dobiti smo rat, ali ne bez tekoa; no sada moramo dobiti mir, a to e biti moda jo i tee.,31 Od svih velikih sila Francuska je bila najvie zainteresirana za ishod pregovora o mirovnim uvjetima s Njemakom. Velika Britanija ve je dobila veinu onoga to je htjela, njemaka ratna mornarica i najvee njemake kolonije bile su u njezinim rukama, a Sjedinjene Drave bile su od Njemake odijeljene Atlantskim oceanom. Francuska je ne samo najvie pretrpjela nego je i imala najvie razloga za strah. to god se dogodilo, Njemaka e ostati na njezinim istonim granicama. Na svijetu e i dalje biti vie Nijemaca nego Francuza. Zloslutno se doimao i jedan naizgled mali znak: ak su i depni noii s natpisom Foch i La Victoire, koji su se 1919. prodavali u Francuskoj kao suveniri, bili proizvedeni u njemakim tvornicama. Francuska je htjela osvetu i naknadu, ali nadasve sigurnost. Nitko toga nije bio toliko svjestan koliko njezin premijer. Clemenceau je bio uvjeren da je odravanje ratnodopskog saveza jedina sigurnost za Francusku. Kako je izjavio Zastupnikom domu 1918., spreman sam na svaku rtvu kako bih odrao taj savez.32 Clemenceau se toga vrsto drao na Mirovnoj konferenciji, ak i tijekom najgorih neslaganja. Francuska javnost mora zapamtiti, rekao je svojim najbliim savjetnicima, da Francuska moda ne bi vie postojala da nije bilo Velike Britanije i Amerike.33 Kako je rekao Llovdu Georgeu tijekom jedne od njihovih brojnih svaa, u svojoj politici na konferenciji - nadam se da ete se s time sloiti - zagovaram tijesnu suglasnost s Velikom Britanijom i Amerikom.34 Clemenceauova politika bila je jedno, no uvjeravanje niih francuskih dunosnika daje se pridravaju bilo je neto posve drugo. Samo spletkare i podmeu, tuio se Hankev, britanski tajnik na konferenci61 Priprema za mir ji, a nemaju pojma kako sve to treba voditi.35 Zbog uspomena na prolu veliinu, uvjerenja u nadmo francuske civilizacije, kivnosti zbog anglosaksonskog procvata, olakanja zbog pobjede i straha od Njemake nije bilo lako raditi s Francuzima. Nisam se mogao oteti dojmu, napisao je jedan britanski ekspert kada je posjetio francuske okupacijske snage u Porajnju, da je u trenutku nestalo sve to se dogodilo u posljednjih pedeset godina; francuski su vojnici ponovno bili onakvi kakvi su bili u vrijeme monarhije i revolucije - samopouzdani, bezbrini, ustri, potpuno kod kue u izvrenju svoje povijesne zadae, donoenja superiorne civilizacije Nijemcima.36 Kao i Britancima, Francuzi su ponekad intenzivno ili na ivce i Amerikancima. Temeljni je problem s Francuskom, zapisao je u svom dnevniku jedan ameriki ekspert, u tome to se ona ponaa kao da je pobjeda bila fiktivna, pa nastoji sebe uvjeriti daje stvarna.37 Ameriki asnici stalno su se svaali sa svojim francuskim kolegama, a obini vojnici tukli u se na ulicama i u kavanama.38 Moda je teta to sam Clemenceau nije uspostavio dobre osobne odnose s vodama dviju saveznikih zemalja. Dok su se Wilson i Lloyd George esto meusobno posjeivali te zajedno privatno ruali ili veerali tijekom Mirovne konferencije, Clemenceau je radije jeo sam ili s malim krugom svojih savjetnika. To nije dobro, izjavio je Lloyd George. Ako se druite u privatnim prigodama, moete potaknuti razgovor o odreenom pitanju. Ako ustanovite da napredujete na zadovoljavajui nain, moete nastaviti. U suprotnom sluaju, moete prijei na drugu temu.39 Clemenceau nije nikada, ni u najboljim trenucima, bilo stalo do drutvenog ivota. Tada, u Parizu 1919. godine, uvao je ono malo energije koja mu je preostala za pregovore. Clemenceau je bio stariji od Wilsona i Lloyda Georgea, i premda je bio snaan za svoju dob, optereenje i napori uzeli su svoj danak. Ekcem na rukama se razbuktao, pa je morao nositi rukavice. Imao je problema i sa spavanjem.40 Budio se vrlo rano, esto u tri, i itao do sedam sati, a

tada bi pripremio jednostavan doruak, zobenu kau. Zatim bi ponovno radio sve do dolaska masera i trenera radi tjelesne aktivnosti (stoje obino ukljuivalo njegov omiljeni sport, maevanje). Jutro je provodio na sastancima, ali je uvijek odlazio kui na ruak -kuhana jaja i aa vode - pa ponovno radio cijelo poslijepodne i, nakon 62 Pariz isto tako jednostavne veere, mlijeka s kruhom, odlazio najkasnije u devet spavati. Njegova posluga bila je iz Vandeje i bila je s njim godinama.41 Vrlo rijetko odlazio bi poslije podne na aj u stan Llovda Georgea u Ulici Ninot, gdje bi mu posluili njegove omiljene kolaie, langues de chat.*2 Clemenceauu nije bio drag ni Wilson ni Lloyd George. Kao da sam, ta je njegova uzreica kruila Parizom, izmeu Isusa Krista i Napoleona Bonapartea.43 VVilson gaje zbunjivao. Ne mislim daje lo ovjek, ali jo nisam odluio koliko je dobar!44 Smatrao gaje i nametljivo pedantnim i arogantnim. On uope ne poznaje Europu, i tako mu je teko shvatiti situaciju! Misli da moe sve postii formulama i sa svojih 14 toaka. Sam Bog bio je zadovoljan s deset zapovijedi. VVilson nam je skromno nametnuo etrnaest toaka... etrnaest zapovijedi naj-ispraznije teorije!45 Lloyd George je Clemenceauu bio zabavniji, ali gaje smatrao i neiskrenim i nepouzdanim. Tijekom dugih i otrih pregovora izmeu Velike Britanije i Francuske o kontroli nad Bliskim istokom Clemenceau je bio izvan sebe od bijesa jer je smatrao, posve ispravno, da se Lloyd George nastoji izvui iz sporazuma. Njih dvojica imali su neke zajednike osobine - obojica su krenuli u politiku kao radikali, obojica su bili nesmiljeno efikasni - ali su medu njima postojale i podjednako znaajne razlike. Clemenceau je bio intelektualac, Lloyd George nije. Clemenceau je bio racionalan, a Lloyd George intuitivan. Clemenceau se odlikovao ukusom i vrijednostima aristokrata iz osamnaestog stoljea; Lloyd George je nedvojbeno odavao graansko porijeklo. Clemenceau je imao problema i sa svojim francuskim kolegama, ukljuujui predsjednika Francuske. Postoje samo dvije potpuno beskorisne stvari na svijetu. Jedna je od njih slijepo crijevo, a druga Poincare!46 ustar i malen, francuski je predsjednik bio pedant i legalist, vrlo oprezan i veliki katolik. Ukoeni ovjeuljak, suhoparan, neugodan i nimalo hrabar - tim ga je rijeima Clemenceau opisao jednom amerikom prijatelju. Taj ga je oprez ouvao do dananjeg dana - mala neugodna ivina, kao to vidite, no, na sreu, poznat je samo taj jedan primjerak.47 Clemenceau je godinama napadao Poincarea i irio skandalozne prie o njegovoj eni.48 "elite li spavati s madame Poincare, znao bi vikati. OK, prijatelju, dogovoreno.49 63 Priprema za mir 64 Tijekom rata Clemenceauove novine vrlo su nepoteno kritizirale predsjednika zbog neuspjeha francuske vojske. Poincare je bio zgroen: On dobro zna da ne govori istinu, da mi ustav ne ostavlja nikakve mogunosti.50 Poincare je uzvraao mrnju. Luak, zapisao je u dnevnik. Imbecilni tati starac.51 No, zaudo, slagali su se kada su posrijedi bila kljuna pitanja. Obojica su prezirala Njemaku i bojali je se. I Poincare se borio protiv defetista u najteim danima rata te je zapravo i doveo Clemenceaua na mjesto predsjednika vlade jer je prepoznao njegovu volju da porazi Njemaku. Nakratko se inilo da su sklopili primirje. No, Ravmonde, stari prijatelju, upitao ga je Clemenceau prije prvog sastanka vlade u studenom 1917. godine, hoemo li se zaljubiti jedan u drugog?. est mjeseci kasnije Poincare se tuio da se Clemenceau uope ne savjetuje s njim.52 Nakon pobjede njih su se dvojica javno zagrlili u Metzu, prijestolnici povraene pokrajine Lorene, ali su im odnosi i dalje ostali nategnuti. Poincare se stalno tuio na nain na koji je Clemenceau vodio poslove. Primirje je dolo prebrzo: francuska vojska trebala je prodrijeti dublje u Njemaku. Francuska se ponaala diktatorski u povraenim pokrajinama, Alzasu i Loreni. Porijeklom iz Lorene, Poincare je ondje jo imao mnogo poznanika koji su ga upozoravali da su mnogi stanovnici pronjemaki raspoloeni i da francuske vlasti netaktino postupaju prema njima. Clemenceau je zanemarivao financijske probleme Francuske. Zabrljao je i u vanjskoj politici jer je doista inio previe ustupaka Britancima i Amerikancima. Poincare je bio bijesan kada je Clemenceau pristao da engleski bude slubeni jezik

Mirovne konferencije uz francuski.53 Srdilo gaje i to to se javnost ulagivala Clemenceau. Svi Francuzi vjeruju u njega kao u novog boga, pisao je. A mene vrijeaju u tisku... Spominju me samo kako bi me uvrijedili.54 Na zaprepatenje Poincarea i monog kolonijalnog lobija, Clemenceauu nije bilo stalo do stjecanja njemakih kolonija niti ga je zanimao Bliski istok.55 Njegove malobrojne kratke primjedbe o ratnim ciljevima prije otvaranja Konferencije bile su namjerno neodreene, dovoljne da otklone sumnje u francuskoj javnosti ali da ga pritom ne obvezuju ni na kakav kruti skup zahtjeva. Slubene izjave tijekom rata odnosile su se samo na osloboenje Belgije i okupiranih francuskih Pariz teritorija, slobodu potlaenih naroda i, neizbjeno, Alzas i Lorenu. Kako je izjavio u Zastupnikom domu, njegov je posao bio voditi rat. A to se tie mira, rekao je jednom novinaru: Treba li unaprijed objaviti sve to se namjerava postii? Ne!56 No 29. prosinca 1918. kritiari u parlamentu pokuali su ga prisiliti da bude precizniji. Odbio je. Pitanje mira je beskrajno komplicirano. Pregovori e biti teki. Morat u iznijeti zahtjeve, ali vam ih ovdje neu rei. Moda u neke morati rtvovati u veem interesu Francuske. Clemenceau je zatraio glasanje o povjerenju: ispalo je 398 prema 93 u njegovu korist.57 Glavni izazov bili su mu sada njegovi saveznici. 65 4 Lloyd George i delegacija Britanskog carstva Jedanaestog sijenja britanski premijer David Lloyd George ukrcao se, pun energije kao i uvijek, na britanski razara i krenuo preko La Manchea. S njegovim dolaskom u Pariz konano su se najednom mjestu nala tri kljuna mirotvorca o kojima je ovisilo toliko toga. Wilsona je tek trebao upoznati, no s Clemenceauom se Lloyd George povremeno susretao jo od 1908. godine. Njihov prvi sastanak - Clemenceau je ve bio etablirani politiar, a Lloyd Gorge samo perspektivni mladi -nije bio uspjean. Lloyd George je zaprepastio Clemenceaua nepoznavanjem i Europe i Sjedinjenih Drava.1 Za Lloyda Georgea Clemenceau je bio neugodan i prilino mrzovoljan stari divljak. Primijetio je, nadalje, kako u Clemenceauovoj velikoj glavi nema mjesta za dobrohotnost, potovanje ili ljubaznost.2 Kada je tijekom rata Lloyd George morao imati posla s Clemenceauom, jasno mu je dao na znanje da nee vie trpjeti tiraniziranje. No s vremenom, tvrdio je, poeo je silno cijeniti Clemenceaua zbog njegove duhovitosti, vrstoe karaktera i strastvene odanosti Francuskoj. I Clemenceau je s vremenom poeo pokazivati odreene simpatije prema Lloydu Georgeu, premda se stalno tuio da je neobrazovan. On nije, strogo se izrazio stari Francuz, engleski dentlmen.3 Svaki od Velike trojice unio je u pregovore na Mirovnoj konferenciji neku od znaajki svoje zemlje: kod "VVilsona bila je to dobrohotnost Sjedinjenih Drava, samopouzdano uvjerenje daje ameriki nain najbolji i nelagodna sumnja da to Europljani nee zamijetiti; kod Clemenceaua, duboki patriotizam Francuske, njezino olakanje zbog pobjede i stalni strah od obnovljene Njemake; konano, kod Lloyd Georgea, golema mrea britanskih kolonija i mona britanska ratna mornarica. Svaki je od njih zastupao velike interese, ali je svaki bio i zasebna linost. Njihovi nedostaci i njihove jake strane, njihov umor i 66 Lloyd George i delegacija Britanskog carstva 67 njihove bolesti, njihove simpatije i antipatije takoer su sudjelovali u oblikovanju mirovnih rjeenja. Od sijenja do kraja lipnja, s izuzetkom razdoblja od sredine veljae do sredine oujka kada se "VVilson vratio u Sjedinjene Drave a Lloyd George u Veliku Britaniju - oni su se sastajali svakodnevno, esto i ujutro i poslijepodne. Isprva su ih pratili ministri vanjskih poslova i savjetnici, ali nakon oujka sastajali su se nasamo, s ponekim tajnikom i ponekad ekspertom. Intenzitet tih izravnih susreta prisiljavao ih je na bolje upoznavanje, na meusobne simpatije i meusobne antipatije. Lloyd George je bio najmlai: veseo mukarac s ruiastim obrazima, zapanjujue plavim oima i grivom sijede kose (Jesi li ti Charlie Chaplin?, upitala ga je jednom neka djevojica4). Kad je

zavrio Ameriki graanski rat, kojega se "VVilson jasno sjeao, bile su mu tek dvije godine. U vrijeme kad je dvadesetogodinji Clemenceau bio svjedokom roenja nove Njemake nakon stoje Pruska porazila Francusku, Lloyd George je jo pohaao osnovnu kolu. Bio je ne samo mlai nego i tjelesno jai i otporniji. "VVilson se opsesivno trudio da bude vjeran svojim naelima, a Clemenceau je nou bdio i razmiljao o potrebama Francuske. Lloyd George je uivao u izazovima i krizama. Lord Robert Cecil, strogi konzervativac koji nije nikada potpuno odobravao premijerove postupke, nevoljko je priznavao: to god se dogaalo na Konferenciji, bez obzira na veliki trud i krajnju ozbiljnost i odgovornost svoga poloaja, gosp. Lloyd George je uvijek bio u najboljoj formi - spreman na dobroudno bockanje pomijeano s pronicavim ali nikada zlobnim primjedbama o onima s kojima je radio.5 Lloyd George je doivio tragediju kada mu je umrla voljena kerka, a i teke trenutke kada su mu privatni skandali i politiki sporovi zamalo ugrozili karijeru. Prije Konferencije radio je etiri godine pod golemim pritiskom, isprva kao ministar za vojnu opremu a zatim kao ministar rata. Potkraj 1916. preuzeo je teret predsjedavanja koalicijskom vladom u trenutku kada se inilo da su Saveznici poraeni. Kao i Clemenceau u Francuskoj, odrao je zemlju na okupu i vodio je do pobjede. Doao je u Pariz 1919. nakon trijumfalne pobjede na izborima, ali koalicijska veina nije bila njegova veina. Bio je liberal, a oni koji su ga podravali i kljuni lanovi kabineta bili su preteno konzer-vativci. Iako je imao solidan partnerski odnos s vodom konzervativaca Priprema za mir Bonarom Lavvom, morao je biti na oprezu. Suparnik kojega je istisnuo, bivi liberalni premijer Herbert Asquith, mrzovoljno je ekao u pozadini, spreman da iskoristi svaku pogreku. Mnogi konzervativci pamtili su njegovu radikalnu prolost i agresivne napade na privilegije i rang, pa su se pitali, kao u sluaju svog vode Disraelija, nije li Lloyd George prepametan, prebrz, previe 'stranac' [bio je Velanin - op. prev.]. Imao je opasne neprijatelje i u tisku. Novinski magnat lord Northcliffe, koji je odabrao ime Northcliffe zbog prvog slova, N kao kod Napoleona, upao je iz megalomanije u paranoju, koja je moda bila rani znak posljednjeg stadija sifilisa koji ga je naposljetku dokrajio. Northcliffe je bio uvjeren da je Lloyd George postao predsjednik vlade zahvaljujui podrci njegovih listova, u koje su se ubrajali The Times i Daily Mail, te se naljutio kada ga ovjek kojega je po vlastitu miljenju stvorio nije htio pozvati ni u Ratni kabinet niti u britansku delegaciju u Parizu. Lloyd George se takoer morao suoiti sa zemljom koja nije bila pripremljena na mir i u kojoj je kraj rata potaknuo golema i iracionalna oekivanja da e biti lako sklopiti mir, da e se poveati nadnice i beneficije a smanjiti porezi, da e zavladati drutveni sklad ili, ovisno o gleditu, drutveni potres. Raspoloenje javnosti bilo je nepredvidivo: ponekad je bilo osvetoljubivo, a ponekad bjealo od stvarnosti. Najpopularnija knjiga 1919. godine bila je The Young Visitors (Mladi posjetitelji), humoristini roman to gaje napisalo neko dijete. Za vrijeme boravka u Parizu Lloyd George se morao baviti i sindikalnim nemirima, parlamentarnim pobunama i. nezalijeenom ranom - Irskom. Usprkos svemu, ukljuio se u pregovore u Parizu kao da nema drugih briga. Ako je itko bio nalik na Napoleona, onda to nije bio jadni razoarani Northcliffe nego ovjek kojega je on mrzio. Napoleon je jednom rekao za sebe: Razne stvari i razni poslovi rasporeeni su u mojoj glavi kao u ormaru. Kada elim prekinuti jedan tok misli, zavaram tu ladicu i otvaram drugu. elim li spavati? Jednostavno zatvaram sve ladice - i spavam. Lloyd George je imao tu mo koncentracije i oporavka, tu energiju i sklonost prema bockanju. Englez, rekao je jednom svom velkom prijatelju, nikada nikog ne potuje sve dok ne pretrpi poraz, a tada postaje posebno prijazan prema protivniku.6 Lloyd George je poput Napoleona imao jo jednu nevjerojatnu sposobnost: mogao je naslutiti to ljudi misle. Priao je Frances Stevenson 68 Lloyd George i delegacija Britanskog carstva 69 [tajnica, ljubavnica i kasnije druga ena Lloyda Georgea - op. prev.] kako rado odsjeda u hotelima: Uvijek me zanimaju ljudi: pitam se tko su, o emu razmiljaju, na to im je nalik ivot, uivaju li u

njemu ili im je dosadan.7 Iako je bio izvrstan kozer, znao je isto tako dobro i sluati. Svi koji su se s njim susretali - moni i ponizni, odrasli i djeca - osjeali su se kao da su rekli neto vano. Po Churchillovu miljenju, Jedna od najzaudnijih karakternih znaajki gospodina Llovda Georgea kad je bio na vrhuncu moi, ugleda i sree, bila je potpuna odsutnost svake nadutosti i uobraenosti. Bio je uvijek prirodan i jednostavan. Bio je uvijek isti prema onima koji su ga dobro poznavali: spreman argumentirati svaki stav, spreman sasluati neugodne injenice i kad su polemiki iznijete.8 Njegov nadaleko poznati arm temeljio se na toj kombinaciji znatielje i panje. Lloyd George bio je i veliki govornik. Dok je Clemenceau naglaavao svoje argumente razornom jasnoom i sarkazmom, a Wilson propovijedao, govori Llovda Georgea, koje je on pripremao tako briljivo a koji su se ipak doimali tako spontano, bili su i ganutljivi i duhoviti, nadahnuti i prisni. Lloyd George je vjeto manipulirao sluateljstvom, poput velikog glumca. Stanem, priao je jednom nekom poznaniku koji ga je pitao za njegovu metodu, pruim ruku prema ljudima i privlaim ih. Tada su poput djece. Male djece.9 John Mavnard Kevnes uvelike je doprinio stvaranju mitova o Mirovnoj konferenciji, medu njima i jednog koji se odnosio na Lloyda Georgea. Kako prenijeti itatelju, pitao se taj veliki ekonomist, pravian dojam o toj izvanrednoj linosti naega doba, o tom zavodniku, satirskom bardu, poluljudskom gostu koji je u nae doba dospio iz vjeticama opsjednutih zaaranih uma keltske davnine?10 Te rijei odraavaju i intelektualnu superiornost profesora iz Cambridgea i englesku flegmatinost, ali su one zaprava romantina besmislica. Stvarni Wales u kojemu je Lloyd George odrastao bio je siromana, sumorna pokrajina, s kamenolomima kriljevca i brodogradilitima, ribarima i seljacima, iji su stanovnici pjevali bolje od Engleza. David Lloyd George je rado priao o svom skromnom porijeklu i siromanoj kolibi iz koje je potekao, ali je zapravo potjecao iz obrazovanog obrtnikog sloja. Njegov otac, koji je umro kad je David bio vrlo mlad, bio je srednjokolski profesor; njegov ujak, koji gaje odgojio, bio Priprema za mir 70 je postolarski majstor i baptistiki propovjednik, ugledna linost u svom malom selu. Wales je Llovdu Georgeu uvijek bio vaan kao referentna toka i kao mjerilo osobnog napretka, a i zbog sentimentalnih razloga (premda bi mu dui boravak ondje ubzo dosadio). Ve je rano vidio sebe na veoj pozornici. A ima li vee pozornice od prijestolnice najveeg svjetskog carstva? Kako je napisao lokalnoj djevojci s kojom se oenio, moj je najvii cilj stalno napredovati.11 Imao je sree to mu je ujak bio silno privren i nesebino ga podravao. Kada je David kao djeak ustanovio daje izgubio vjeru u Boga, propovjednik mu je oprostio.12 Kada je odluio studirati pravo, ujak je uz njega uio francusku gramatiku kako bi mu pomogao poloiti potrebni ispit. Ujak ga je ponovno podrao kada se odluio baviti politikom, to je bio izuzetno riskantan pothvat za nekoga bez novaca ili veza. Starac je uspio doivjeti dan kada mu je neak postao premijer. Lloyd George je bio stvoren za politiku. On je silno volio taj posao - od napornog sudjelovanja u zasjedanjima razliitih odbora do napornih kampanja. Iako je uivao u politikoj borbi 'prsa o prsa', bio je u biti dobroudan. Za razliku od Wilsona i Clemenceaua, nije mrzio svoje protivnike. Nije se u politici ponaao kao intelektualac. Iako je mnogo itao, radije se obraao strunjacima. Nitko mu nije bio ravan u brzom reagiranju na situaciju, i uvijek je odavao dojam da savreno poznaje temu o kojoj govori. Jednom prilikom tijekom Mirovne konferencije Kevnes ijedan njegov kolega shvatili su da su Llovdu Georgeu dali pogrene biljeke za govor koji je trebao odrati. Na brzinu su napisali ispravljeni stav i pohitali na sastanak, gdje je Lloyd George ve govorio o toj temi. Kevnes mu je dodao papir, Lloyd George je bacio pogled na njega i, bez stanke, postupno mijenjao argumente sve dok nije zavrio sa stavom koji je bio potpuno suprotan onome s kojim je zapoeo svoj govor.13 Lloyd George se rano istaknuo kao vodei liberalni politiar. Dok je Wilson napadao velike banke, a Clemenceau crkvu, najmiliji ciljevi Lloyda Georgea bili su zemljoposjednici i aristokracija. Poslovni ljudi su mu se sviali, osobito oni koji su se uzdigli vlastitim radom. (esto su mu se sviale i njihove ene). Kao ministar financija progurao je socijalne proraune, uveo porez na dohodak za bogate uz olakice za siromane, ali nije bio socijalist. Kao i "VVilson i Clemenceau,

nije bio Lloyd George i delegacija Britanskog carstva 71 sklon kolektivizmu, ali je uvijek bio spreman suraivati s umjerenim socijalistima kao i s konzervativcima.14 Tijekom svoje politike karijere postao je izvanredan premda nekonvencionalan administrator. Promijenio je ustaljene procedure dovodei nadarene i sposobne mlade ljude na elo dravnih odjela. Osiguravao je uspjeno usvajanje svojih zakonskih prijedloga pozivajui sve zainteresirane strane na podnoenje primjedbi. Rjeavao je sindikalne sporove pozivajui obje strane da sjednu s njim za stol, to je danas posve uobiajen postupak - ali tada izuzetno neuobiajen. On se poigrava ljudima oko stola kao strunama glazbala, navodi jedan svjedok rjeavanja spora sa sindikatom eljezniara, as moljaka, as uvjerava, nazmjence strog, aljiv i prijetei u brzom slijedu.15 Bio je po prirodi optimist, uvijek siguran da se mogu pronai rjeenja i za najtee probleme. Za Llovda Georgea, kae jedan prijatelj njegove djece, svako jutro nije znailo novi dan ve novi ivot i novu priliku.16 Ponekad je znao riskirati, a ulazio je i u dvojbene transakcije, naprimjer s rudnikom u Argentini ili s kupovinom dionica na osnovi internih informacija. No ini da ga je vie motivirala elja za financijskom neovisnou negoli pohlepa. Bio je nepromiljen i u privatnom ivotu. Dok su Clemenceauove veze sa enama jaale njegov ugled, Lloyd George se u nekoliko navrata naao na rubu provalije kada su ljutiti muevi prijetili da e ga pozvati kao stranku na brakorazvodnu parnicu. Njegova supruga, ena jake volje, ostala je uz njega, premda su se s vremenom otuili. Ona je radije ostajala u sjevernom Walesu i brinula se za svoj voljeni vrt, pa se on navikao na taj djelomini brak. Konano se smirio, koliko je to mogao, 1919. godine s ljubavnicom, mladom enom koja je ula u obitelj kao privatna uiteljica njegove najmlae kerke. Frances Stevenson bila je obrazovana, sposobna i inteligentna ena koja mu je pruila ljubav, intelektualno zajednitvo i efikasno mu vodila ured. Ljudi su esto otpisivali Llovda Georgea kao pukog oportunista. Clemenceau ga je jednom prezirno nazvao engeskim odvjetnikom: Svi su mu argumenti dobri kada eli pobijediti, a ako treba, sljedeeg dana upotrijebit e argumente koje je odbijao ili poricao dan prije.17 Wilson, koji je dobro uoavao nedostatke drugih, smatrao je da Llovdu Georgeu nedostaje principijelnost. esto je poelio imati posla s Priprema za mir nekim tko nije tako dvolian kao Lloyd George, koji stalno pokuava dobiti na vremenu i davati ustupke.18 No Lloyd George je zapravo bio principijelan, ali i izuzetno pragmatian.19 On nije troio vrijeme na donkihotske pothvate. Bio je protiv Burskog rata u kojem je Britanija ratovala protiv dviju malih junoafrikih drava jer ga je smatrao pogrenim i uzaludnim rasipanjem novca. To uporno i hrabro javno suprotstavljanje ratu gotovo gaje stajalo ivota kada je gnjevno mnotvo u Birminghamu nasrnulo na govornicu s koje im se obraao. No politiki se taj stav isplatio. Kada je britanska vlada jedva nekako uspjela sklopiti mir, Lloyd George je postao nacionalni voda. Kada je izbio Veliki rat, bilo je oito da e Lloyd George igrati vanu ulogu u britanskim ratnim naporima. Churchill, njegov sve prisniji prijatelj, zapisao je: Lloyd George ima vie pronicavosti i hrabrosti od bilo koga drugog. On ne preza ni pred im - nijedna mjera nije mu pretjerana, nijedno sredstvo previe neobino.20 Mrzim rat, izjavio je Lloyd George jednoj laburistikoj delegaciji 1916. godine, ali kad si u njemu, mora stisnuti zube i izdrati, jer e inae propasti ideali koji zavise o konanom uspjehu.21 Mudri stari konzervativac Arthur Balfour pratio je dolazak i odlazak mnogih politikih voda. On je impulzivan, rekao je za Lloyda Georgea, i prije rata nije imao pojma o vojnim pitanjima; moda nije u stanju procijeniti dubinu svog neznanja, a zbog nekih njegovih osobina nedvojbeno je ponekad teko suraivati s njim. No nitko drugi, po Balfourovu miljenju, ne bi mogao uspjenije voditi Britaniju.22 Iako je silno napredovao na svom putu od malog sela u rodnom Walesu, Lloyd George nije nikada postao pripadnikom engleskih viih slojeva. Tijekom njegova mandata posjetitelji Downing Streeta osjeali su se kao u domainstvu presaenom iz cvatueg obalnog grada u sjevernom Walesu.23 Ni on ni njegova supruga nisu voljeli posjeivati velike ladanjske dvorce, a Lloyd George je

nedvojbeno nerado odsjedao kod kralja i kraljice. Kada ga je George V poastio pozivom da nosi kraljevski ma na otvaranju parlamenta, Lloyd George mu je u privatnom razgovoru rekao: Ne elim biti lakaj, i ispriao se.24 Veina njegovih prijatelja bili su, poput njega, ljudi koji su se uzdigli vlastitim radom. Jedna od rijetkih iznimaka bio je Balfour, koji je potjecao iz stare i slavne obitelji Cecil.25 A Balfour je sa svojom velikodunom 72 Lloyd George i delegacija Britanskog carstva 73 spremnou da bude 'broj dva' vrlo dobro odgovarao Llovdu Georgeu kao ministar vanjskih poslova. Lloyd George je htio voditi mirovne pregovore na svoj odluni nain. Zanemarivao je Foreign Office kad god je mogao i oslanjao se na vlastite mlade i sposobne suradnike. Birokratima je posebno bio antipatian njegov privatni tajnik, principijelni, religiozni i arogantni Philip Kerr. Lloyd George je nerado itao dopise, pa se Kerr uglavnom brinuo za njegovu korespondenciju i bio 'vrataf na putu do velikog ovjeka.26 ak je i Balfour blago prosvjedovao kada bi na pitanje je li premijer proitao odreeni dokument dobio od Kerra odgovor da nije, ali da on jest. To ba nije isto, zar ne, Philipe?27 Profesionalni diplomati su gunali, a lord Curzon, koji je ostavljen u Londonu da 'uva kuu' dok su Balfour i Lloyd George u Parizu, bio je uvrijeen. Lloyd George se nije obazirao. Je li to bilo loe za Britaniju? On oito nije vladao vanjskim poslovima kao njegov prethodnik lord Salisbury ili kasniji nasljednik Churchill. Njegovo je znanje bilo dosta manjkavo. Tko su ti Slovaci?, upitao je 1916. Ne mogu ih nikako smjestiti.28 I geografiju je poznavao vrlo povrno. Kako li je zanimljivo, rekao je jednom suradniku 1918., otkriti da je Novi Zeland s istone strane Australije. Kada su se 1919. godine turske snage povlaile sa Sredozemlja na istok, Lloyd Gorge je dramatinim tonom govorio o njihovom bijegu prema Meki. Prema Ankari, otro ga je ispravio Curzon. Lloyd George je samo leerno odvratio: Lord Curzon me je ljubazno upozorio na jednu banalnost.29 No ipak je esto dolazio i do pronicljivih zakljuaka (iako su ga preziranje profesionalaca i vlastiti entuzijazam znali navesti na pogreke poput potpore obnavljanju Velike Grke). Kako je rekao jednom prijatelju u jeku rata, Njemaku treba potui, ali ne i unititi.30 To ne bi donijelo nita dobro ni Europi ni Britanskom carstvu, i ostavilo bi prostora za jaku Rusiju. Lloyd George je shvaao bitne interese Velike Britanije - njezinu trgovinu i kolonijalno carstvo, uz pomorsku prevlast radi njihove zatite te ravnoteu snaga u Europi koja e sprijeiti svaku silu da ugrozi te interese. On je shvaao da Britanija vie ne moe postizati te ciljeve sama. Njezina vojna mo, premda velika, brzo se smanjivala dok se zemlja vraala u mirnodopsko stanje. Tijekom 1919. vojne snage trebale su se smanjiti za dvije treine u doba kada je Britanija preuzimala sve vie Priprema za mir odgovornosti - od baltikih drava preko Rusije do Afganistana - i morala rjeavati sve vie problema u vlastitom carstvu - u Indiji, Egiptu i, na vlastitom pragu, u Irskoj. Nemamo dovoljno vojnika, oajniki je odgovarao glavni stoer na ponovljene zahtjeve.31 Osim toga, politika mo je znaila i veliko ekonomsko optereenje. Britanija nije vie bila financijsko sredite svijeta. Tu su ulogu preuzele Sjedinjene Drave. Nadalje, kao to je Lloyd George itekako dobro znao, Velika Britanija je dugovala golem iznos Amerikancima. On je s uobiajenim optimizmom osjeao da bi mogao izgraditi dobar odnos sa Sjedinjenim Dravama i time nadoknaditi britanske slabosti. Moda e Amerikanci htjeti preuzeti odgovornost za strateki vana podruja poput tjesnaca Bospor i Dardaneli kod Istanbula. S druge strane. Lloyd George je otiao na Mirovnu konferenciju s razmjerno dobrim kartama uz ruci, u svakom sluaju boljim i od Francuza i od Talijana. Britanija je ve bila dobila dobar dio onoga to je htjela. Njemaka ratna flota, koja je ugroavala britansku mo diljem svijeta, bila je u britanskim rukama - brodovi u Scapa Flowu a podmornice u Harwichu. Njemake baze za opskrbu ugljenom, luke i telegrafske stanice preuzeli su Japan ili Britansko carstvo. Da ste prije dvanaest mjeseci rekli britanskom narodu, rekao je Lloyd George u Parizu, da e se domoi onoga to sad

imaju, posprdno bi vam se nasmijali. Preuzeta je njemaka ratna mornarica, preuzeti su njemaki trgovaki brodovi i njemake kolonije. Jedan od naih najozbiljnjih trgovakih konkurenata ozbiljno je onesposobljen, a nai e saveznici postati njegovi najvei vjerovnici. To je nedvojbeno velik uspjeh. To nije bilo sve: Unitili smo opasnost koja prijeti naim indijskim posjedima.32 Rusija, iji je prodor prema jugu tijekom 19. stoljea toliko brinuo generacije britanskih dravnika, prestala je biti velika sila, barem u kratkoronom smislu, a du njezinih junih granica, u Perziji i na Kavkazu, bile su britanske snage i britanski utjecaj. Komunikacije s Indijom bile su sigurnije no ikada prije. Velik dio britanske predratne politike bio je posveen zatiti puteva preko Sredozemnog mora, Sueskog kanala i Crvenog mora - bilo preuzimanjem neposredne kontrole kao u sluaju Egipta bilo podupiranjem starog, uzdrmanog Otomanskog carstva. To carstvo je propalo ali je Velika Britanija, zahvaljujui tajnom sporazumu s Francuskom, bila 74 Lloyd George i delegacija Britanskog carstva 75 spremna preuzeti birane dijelove koje je htjela. Bilo je i novih puteva, barem u planovima Foreign Officea i vojnih krugova, moda preko Crnog mora do Kavkaza pa dalje na jug, ili zranim putem preko Grke i Mezopotamije, ali i oni su se mogli osigurati ako Britanija na vrijeme reagira i zauzme potrebni teritorij. Mnogi esto pretpostavljaju da Lloyd George nije bio imperijalist zato to je bio protiv Burskog rata. Naprotiv, on se uvijek silno ponosio Britanskim imperijem, ali nije smatrao da se njime upravlja kako treba. Upravljanje svime iz Londona bila je ludost, i to jo skupa ludost. Snaga carstva mogla se odrati uvoenjem to veeg stupnja samouprave, preputajui imperijalnoj politici samo vana pitanja poput obrane i zajednike vanjske politike. S uvoenjem samouprave - a Lloyd George je razmiljao o kotskoj, svom Walesu i o stalno problematinoj Irskoj - dijelovi carstva rado bi preuzeli trokove brige za sebe. (Samouprava za pakao, prekinuo gaje provokator tijekom jednog od njegovih govora. Upravo tako, odvratio je Lloyd George, neka svatko odgovara za svoju zemlju). Dominioni - Australija, Kanada, Novi Zeland, Nevvfoundland i Juna Afrika - ve su uivali djelominu samoupravu. I Indija je polako kretala prema samoupravi, ali je Lloyd George sumnjao da e Indija ikada moi sama upravljati sobom, s obzirom na mjeavinu rasa s doista malobrojnim Europljanima te brojnim vjerama i jezicima. Nije nikada posjetio Indiju i slabo ju je poznavao, ali je, u skladu s povrnim stavovima njegova vremena, smatrao Indijce inferiornima, zajedno s drugim narodima tamne puti.33 Ubrzo nakon preuzimanja premijerskog mjesta Lloyd George je 1916. godine u Donjem domu izjavio kako je dolo vrijeme za slubene konzultacije s dominionima i Indijom o najboljim strategijama za dobivanje rata. Stoga je namjeravao osnovati Imperijalni ratni kabinet.34 Bila je to sjajna gesta. Bila je takoer i nuna. Dominioni i Indija podravali su britanske ratne napore sa svojim sirovinama, municijom, zajmovima i nadasve ljudstvom - oko 1,250.000 vojnika iz Indije i jo milijun iz dominiona. Kao to je Billy Hughes, njezin premijer, neumorno podsjeao javnost, Australija je do 1918. godine izgubila vie vojnika od Sjedinjenih Drava. Dominioni su se isprva sa strahopotovanjem odnosili prema matinoj zemlji, no do 1916. ve su bili odrasli. Njihovi predstavnici i genePriprema za mir rali vidjeli su previe onoga stoje sir Robert Borden, kanadski premijer, nazivao nesposobnost i nepromiljena glupost ljudi u britanskom glavnom stoeru kojima je glavna briga bilo ispijanje whiskyja sa sodom.35 Dominioni su bili svjesni vanosti svog doprinosa i njegove cijene u krvi. Zauzvrat su oekivali sudjelovanje u konzultacijama i o ratu i o miru poslije njega.36 Naili su na prijemljive sugovornike u Britaniji, gdje se predratno pokroviteljsko preziranje sirovih kolonijala-ca pretvorilo u oduevljeno prihvaanje njihove snage. Billy Hughes je bio u sreditu panje kada je 1916. posjetio London: ene su stupale s transparentima na kojima je pisalo Hoemo Hughesa, a popularna karikatura koja je prikazivala Billiwoga [od Billy i Wog, australska kratica za

vvhole of government, cijela vlada; aluzija na Hughesovo autokratsko ponaanje - prev.] bila je popraena tekstom Nema rata bez njega. Bio je tu ijan Smuts, junoafriki ministar vanjskih poslova, vojskovoa, dravnik i, za neke, vizionar, koji je drugi dio rata proveo uglavnom u Londonu. Smuts se petnaest godina ranije borio protiv Britanaca, a sada je bio jedan od njihovih najpovjerljivijih savjetnika i lan ueg britanskog kabineta to ga je Lloyd George osnovao radi voenja rata. Svi su mu se divili: Ne moe se dovoljno nahvaliti njegov praktini doprinos naim sastancima tijekom tih tekih godina, izjavio je Lloyd George.38 Australac Hughes i Kanaanin Borden bili su bijesni kada su ustanovili daje britanski ratni kabinet ovlastio Lloyda Georgea i Balfoura za odlazak na Vrhovno ratno vijee u Parizu radi dogovora o uvjetima primirja izmeu Njemake i Saveznika ne obavijestivi o tome dominione. Hughes se takoer energino protivio prihvaanju Wilsonovih etrnaest toaka kao osnove za mirovne prigovore i smatrao to uvredljivim i ozbiljnim krenjem povjerenja.39 Vode dominiona bili su posebno ogoreni kada su ustanovili da su Britanci pretpostavili da e oni sudjelovati na Mirovnoj konferenciji kao dio britanske delegacije. Lloyd George ih je pokuao smekati predloivi da bi jedan od domi-nionskih premijera mogao biti jedan od petorice britanskih opunomoenika. Ali koji? Kako se izrazio Hankey, dominioni su bili ljubomorni jedni na druge kao psi.40 Stvarni problem u vezi sa zastupljenou, kako je Borden pisao svojoj supruzi, bio je u tome to poloaj dominiona nije bio nikada rijeen. Kanada je, tvrdio je, nacija koja nije naci76 Lloyd George i delegacija Britanskog carstva 77 ja. Vrijeme je da se to promijeni. A tada je dodao, pomalo saalno, Britanski se ministri trude to vie mogu, ali to nije dovoljno.41 Ako Kanada ne dobije pravo na punu zastupljenost na konferenciji, rekao je Hankevju, nee mu preostati drugo nego da spakuje kovege, vrati se u Kanadu, sazove parlament i iznese mu cijelo pitanje.42 Lloyd George je popustio: jedan od pet glavnih britanskih delegata bit e odabran iz Carstva, no on e povrh toga rei Saveznicima da dominioni i Indija trae zasebnu zastupljenost na Mirovnoj konferenciji. To je bilo jedno od prvih pitanja koja je postavio kada je stigao u Pariz 12. sijenja 1919. Amerikanci i Francuzi su hladno doekali prijedlog, videi u svemu samo britanske marionete - i dodatne britanske glasove. Kada je Lloyd George jedva iupao pristanak da dominioni i Indija svaki imaju po jednog delegata, poput Siama i Portugala, to je samo potaklo novo ogorenje njegovih kolega iz Carstva. Nakon svih njihovih rtava, izjavili su, ne mogu podnijeti da ih se tretira kao manje vane sile. Premda nevoljko, Lloyd George je nagovorio Clemenceaua i Wilsona da dopuste Kanadi, Australiji, Junoj Africi i Indiji po dva opunomoenika, a Novom Zelandu jednog.43 Britance je nova samosvijest njihova carstva zaprepastila. To je vrlo nezgodno, izjavio je jedan diplomat. to bi Foreign Office trebao uiniti?44 Premda je u naelu zagovarao samoupravu, Lloyd George je otkrio da stvarnost moe biti vrlo neugodna kada je, naprimjer, Hughes na sastanku Vrhovnog vijea otvoreno izjavio kako Australija moda nee stupiti u rat kada to Velika Britanija sljedei put uini. (Primjedba je kasnije izbaena iz zapisnika, ali je Juna Afrika ponovno potaknula to pitanje.45). Britanski saveznici su to pratili s odreenim stupnjem zadovoljstva.46 Francuzi su s uitkom shvatili da e moi iskoristiti dominione protiv Britanaca pri odreivanju mirovnih uvjeta Nijemcima.47 House je na razvoj dogaaja gledao u jo dugoronijem svjetlu: zasebna zastupljenost dominiona i Indije na Mirovnoj konferenciji i u novim meunarodnim tijelima poput Drutva naroda i Meunarodne organizacije rada mogla je samo ubrzati konani raspad Britanskog carstva. Britanija e se vratiti na ono s im je poela - samo na svoje otoke.48 I tako je Lloyd George poveo u Pariz delegaciju Britanskog carstva (ve je i samo ime bilo pobjeda za buntovne dominione). S vie od 400 Priprema za mir dunosnika, posebnih savjetnika, inovnika i daktilografa, delegacija je zauzela pet hotela nedaleko od Slavoluka pobjede. Najvei od njih, koji je postao i drutveno sredite, bio je hotel Majestic, u kojemu su prije rata najradije odsjedale bogataice iz Brazila koje su u Pariz dolazile kupovati

haljine. Kako bi se zatitili od pijuna (francuskih prije negoli njemakih) Britanci su zamijenili cijelo osoblje hotela - ukljuujui ak i glavne kuhare - osobljem uvezenim iz britanskih hotela iz sredinje Engleske. Time se Majestic hranom izjednaio s pristojnim engleskim eljeznikim hotelom: penina ili zobena kaa te jaja sa slaninom ujutro, puno mesa i povra za ruak i veeru, te loa kava cijeli dan. Ta je rtva besmislena, gunali su Nicolson i njegovi kolege, jer su svi njihovi uredi, prepuni povjerljivih dokumenata, bili u hotelu Astoria, u kojem je zadrano francusko osoblje.49 Britanci su bili opsjednuti sigurnou. Za pisma u London i iz njega bila je zaduena posebna sluba koja je zaobilazila francusku potu. Detektivi iz Scotland Yarda uvali su ulazna vrata Majestica i lanovi delegacije morali su nositi propusnice s fotografijom. Morali su kidati sadraj koarica za otpatke na komadie; bilo je dobro poznato daje na Bekom kongresu francuski ministar vanjskih poslova princ Tallevrand pregovarao tako uspjeno jer su njegovi agenti marljivo skupljali biljeke koje su bacali lanovi drugih delegacija. Suprugama je bilo doputeno jesti u Majesticu, ali ne i ondje odsjedati; i to je bilo nasljee Bekog kongresa gdje su supruge, prema slubenom sjeanju, bile odgovorne za curenje tajni.50 Lloyd George je odabrao luksuzni stan u Rue Nitot, uliici koja je nekada bila skrovite skupljaa krpa. Kua koju mu je iznajmila jedna bogata Engleskinja bila je ukraena prekrasnim djelima engleskih slikara iz 18. stoljea - Gainsbofougha, Hoppnera i Lawrencea.51 S njim su bili Philip Kerr i Frances Stevenson, te njegova najmlaa i najdraa kerka, esnaestogodinja Megan. Frances je bila njezina pratilja, ili je moda bilo obrnuto. Balfour je stanovao na katu iznad, pa je naveer mogao sluati zvukove velkih crkvenih napjeva i crnakih duhovnih pjesama koji su dopirali iz stana Lloyda Georgea. Svaki stanovnik Majestica dobio je knjiicu s kunim redom. Vrijeme obroka bilo je strogo odreeno. Pie su morali plaati svi osim ljudi iz dominiona ili Indije, to je bio povod unih primjedbi; u tom 78 Lloyd George i delegacija Britanskog carstva 79 je sluaju raun plaala britanska vlada. Svi su dobili bonove, ali se prihvaala i gotovina. Nije bilo doputeno gomilanje duga na raun. lanovi delegacije nisu smjeli kuhati u svojim sobama niti oteivati namjetaj. Nisu im bili doputeni psi. Na dunosti u ambulanti bio je jedan lijenik (prema Nicolsonu, istaknuti porodniar) s tri medicinske sestre. U suterenu se za rekreaciju nalazila prostorija za biljar i jardin d'hiver. lanovima su bila na raspolaganju i dva automobila, koji su se mogli rezervirati unaprijed. Stanare se upozoravalo i na to da ne lupaju vratima jer je to u nekoliko sluajeva rezultiralo razbijenim prozorima. Jo jedno upozorenje glasilo je: lanovi delegacije moraju imati u vidu injenicu da bi njihove telefonske razgovore mogle prislukivati neovlatene osobe.52 Kao kada sam prvi put doao u kolu, primijetio je jedan prido-lica. Motanje po predvorju dok te starosjedioci gledaju kao 'novog klinca', pronalaenje prtljage, zapisivanje rasporeda obroka itd. vrlo zabavno.53 Ako su u toj 'koli' Britanci bili profesori i profesorice, Kanaani su bili stariji dai, moda malo preozbiljni ali pouzdani, Junoafrikanci 'novi deki', dobri sportai ijim su se sportskim instinktima svi divili, Novozelanani i stanovnici Newfoundlanda nii razredi, a zatim, naravno, Indijci, zgodni momci usprkos boji koe, premda su im se roditelji stalno prijetili da e ih premjestiti u drugu kolu. Kanadane, svjesne da dolaze iz najstarijeg dominiona, vodio je Borden, moralan i naoit. Stalno su isticali moralni aspekt (ne prvi put u meunarodnim odnosima) i ponavljali kako ne ele nita za sebe. No s hranom na prodaju i gladnom Europom kanadski ministar trgovine uspio je sklopiti ugovore s Francuskom, Belgijom, Grkom i Rumunjskom. I Kanadane je obuzeo opi osjeaj da su granice odjednom postale prilino fluidne. Vedro su s Amerikancima razgovarali o zamjeni jugoistone Aljaske za dio Kariba ili moda za Britanski Honduras.54 Borden je i s Llovdom Georgeom razgovarao o mogunosti da Kanada preuzme upravu nad karipskim podrujem.55 Meutim, glavna je kanadska briga bila kako odrati dobre odnose sa Sjedinjenim Dravama i to

uskladiti s Britanijom. Dio te brige bio je pitanje samoouvanja: Ottawu je stalno muio strah da bi se Kanada mogla nai s Britanijom i njezinim saveznikom Japanom u ratu protiv Sjedinjenih Drava. Dio se pritom odnosio na iskreno uvjerenje da su Priprema za mir velike anglosaksonske sile bile vjeni prirodni saveznici. Ako Liga naroda ne uspije, predlagao je Borden Lloyd Georgeu, trebali bi se potruditi i ujediniti dvije velike zajednice naroda engleskog govornog podruja koje dijele zajedniko porijeklo, jezik i knjievnost, koje nadahnjuju isti demokratski ideali, koje uivaju blagodati slinih politikih institucija i ija bi zajednika snaga bila dovoljna za osiguranje mira u svijetu.56 Juna Afrika je imala dvije istaknute linosti: predsjednika vlade Louisa Bothu, koji je bio debeo i boleljiv, i Smutsa. Oduevljeni pobornici Lige naroda i umjereni kad su posrijedi bili mirovni uvjeti s Njemakom, oni ipak nisu bili spremni ni na kakav kompromis u vezi s jednim pitanjem njemakim kolonijama u Africi. Smuts je pomogao Britancima u pripremi njihovih teritorijalnih zahtjeva i tvrdio je da Britanija mora zadrati istonu Afriku (koja je kasnije postala Tanganjika a jo kasnije dio Tanzanije) kako bi time uspostavila kontinuirani lanac kolonija od june do sjeverne Afrike koji su Nijemci tako nezgodno prekinuli. On je govorio i kao junoafriki imperijalist, tvrdei da njegova zemlja mora dobiti njemaku jugozapadnu Afriku (dananju Namibiju). Moda bi se, predlagao je, moglo nagovoriti Portugal da zamijeni juni dio svoje kolonije, Mozambika, na istonoj obali Afrike za dio njemake istone Afrike. Juna Afrika bi tada imala lijepi kompaktni oblik s urednom granicom povuenom preko vrha kontinenta.57 Australija nije bila umjerena ni u emu. Njezinu je delegaciju vodio premijer Hughes, mravi ovjek s kroninim probavnim smetnjama koji je ivio na aju i prepeencu. Borac s dokova u Sydneyu, gdje je postao sindikalni voda, taj veteran grube australske politike scene odreivao je australsku politiku u Parizu praktiki na svoju ruku. Bio je naprasit, udak i gluh, i doslovno i u prenesenom smislu, na argumente koje nije htio uti. Od svojih suradnika, obino je sluao samo Keitha Murdocha, mladog novinara kojega je smatrao gotovo sinom. Murdoch je napisao izvjetaj u kojem je kritizirao britansko iskrcavanje kod Galipolja i bitku u kojoj su masakrirani mnogi australski vojnici, te je poput Hughesa skeptiki gledao na britansko vodstvo.58 (Murdochov sin Rupert nastavio je obiteljsku tradiciju kritikog stava prema Britancima). Kod nekih pitanja Hughes je vjerojatno izraavao 80 Lloyd George i delegacija Britanskog carstva 81 stavove imajui na umu javno miljenje kod kue: zahtijevao je australsko anektiranje pacifikih otoka osvojenih od Nijemaca i protivio se svakoj odredbi u sporazumu o Ligi naroda koja bi naruila politiku bijele Australije, koja je predviala useljavanje bijelaca i zabranu doseljavanja ostalih. Lloyd George je oduvijek bio osjetljiv na velku kartu, to je Hughes spretno iskoritavao, te mu je australski premijer openito bio zabavan. Kao i Clemenceauu. Francuzi su takoer smatrali, posve ispravno, da je Hughes, koji je zastupao nepokolebljivost u pregovorima s Njemakom, istinski prijatelj Francuske. Veini ljudi, ukljuujui njegove podreene, Hughes je bio nepodnoljiv. Wilson ga je smatrao moralnom tetoinom.59 Hughes je zauzvrat mrzio Wilsona: rugao se Ligi naroda i rugao se V/ilsonovim naelima.60 Novi Zeland je poput Australije bio rezerviran to se tie Lige naroda, premda ne toliko otvoreno, te je takoer htio anektirati neke pacifike otoke. Kako se izrazio jedan Kanaanin, novozelandski premijer William Massey bio je u skladu sa svojim izgledom, pravi uskogrudni, tipini Englez, te je esto skretao s teme.61 Bila je tu i Indija. (U slubenim dokumentima uvijek je pisalo dominioni i Indija). Indija je uz samoupravne dominione ukljuena u Imperijalni ratni kabinet zahvaljujui svojem sudjelovanju u ratu. No njezina delegacija nije nalikovala na delegaciju nezavisne drave. Vodio ju je dravni tajnik za Indiju Edwin Montagu, a dva indijska lana, lord Sinha i maharada od Bikanera, odabrani su zbog svoje lojalnosti. Usprkos zahtjevima raznih indijskih skupina, indijska vlada nije u delegaciju ukljuila nikoga od novih indijskih nacionalnih voda. U samoj Indiji, zbog Gandijeva

pretvaranja Indijskog nacionalnog kongresa u masovni politiki pokret koji je sve energinije zahtijevao samoupravu, postale su posve akademske sve rasprave o tome kako obzirno voditi Indiju prema djelominoj samoupravi. Za Britance je prisutnost u Parizu tolikog broja dravnika iz dominiona imala i dobrih i loih strana. Dok je Borden lojalno zastupao britanske interese u odboru koji se bavio grkim i albanskim granicama, a sir Joseph Cook slijedio njegov primjer u odboru za ehoslovaku, stvari su bile drukije kad su u pitanju bili interesi dominiona. Lloyd George se ve bio konfrontirao sa Saveznicima oko pitanja zastupljenoPriprema za mir 82 sti britanskih dominiona a taj e ga problem muiti i kasnije. Ta mu komplikacija svakako nije trebala kad su zapoeli muni pregovori na Mirovnoj konferenciji. II. DIO Novi svjetski poredak Mi smo savez naroda Dan nakon dolaska u Pariz, 12. sijenja, Lloyd George se sastao s Clemenceauom, "VVilsonom i talijanskim predsjednikom vlade Orlandom u francuskom Ministarstvu vanjskih poslova na Quai d'Orsavu. Bio je to prvi u nizu od preko stotinu sastanaka vodeih mirotovoraca. Svatko je poveo sa sobom svog ministra za vanjske poslove i mnogo savjetnika. Sljedeeg dana, udovoljavajui britanskim eljama, skupini su se pridruila dva predstavnika Japana. Tako je to postalo Vijee desetorice, premda gaje veina i dalje nazivala Vrhovnim vijeem. Manje saveznike i neutralne drave nisu bie pozvane, ime im je dato na znanje da e ostati po strani. Potkraj oujka, kada je Mirovna konferencija dola u presudnu fazu, Vrhovno vijee rijeilo se ministara vanjskih poslova i Japanaca, te se pretvorilo u Vijee etvorice. lanovi su bili Lloyd George, Clemenceau, "VVilson i Orlando. Velike sveane dvorane na Quai d'Orsavu zaudo su dobro preivjele zub vremena i njemaku okupaciju. Tadanji oblik dobile su sredinom 19. stoljea, kada je Napokon III. vladao Francuskom koja si je jo uvijek utvarala da je velika svjetska sila. Vani posjetioci jo uvijek ulaze na slubeni ulaz koji gleda na Seinu, pa se penju golemim stubitem do privatnih apartmana i niza prostorija za prijeme i ureda s parketnim podom, aubussonskim sagovima i golemim kaminima. Veliki prozori proteu se do visokih ukraenih stropova s raskonim lusterima. Masivni stolovi i stolice poivaju na debelim pozlaenim nogama. Preteu zlatna i crvena te boja ebanovine. Vrhovno vijee sastajalo se u uredu francuskog ministra vanjskih poslova Stephena Pichona. Danas u njemu prevladavaju bijela boja i pozlata; 1919. ta prostorija bila je tamnija. Ista oplata od rezbarenog drveta i danas ukraava zidove, kao i izblijedjele tapiserije iz 17. stoljea. Dvostruka vrata i danas se otvaraju na okrugli balkon s pogle85 novi svjetski poredak 86 dom na ruinjak. Clemenceau je kao domain predsjedao sjedei u naslonjau ispred kamina u kojem su gorjele velike cjepanice. Njegovi kolege, svatko s vlastitim stolom za svoje papire, sjedili su mu suelice, s vrtom za leima - Britanci i Amerikanci jedni do drugih, zatim Japanci, te Talijani u kutu. Kao jedini dravni poglavar Wilson je imao stolicu nekoliko centimetara viu od ostalih, premijeri i ministri vanjskih poslova sjedili su u udobnim stolicama s visokim naslonima, a iza njih bili su razmjeteni nii savjetnici i tajnici na malim pozlaenim stolicama. Vrhovno vijee je ubrzo uspostavilo uobiajenu koloteinu. Sastajalo se jednom, ponekad dvaput, a povremeno i triput na dan. Postojao je nekakav dnevni red, ali se raspravljalo i o pitanjima koja bi iskrsnula tijekom sastanka. Vijee je primalo i podnositelje peticija, pravu procesiju koja je potrajala sve do same Mirovne konferencije. Kasno poslijepodne navlaile su se zelene svilene zavjese i palila elektrina svjetla. U prostoriji je obino bilo vrue, ali su Francuzi uasnuto odbijali svaku mogunost otvaranja prozora. Clemenceau bi se opustio u svom naslonjau, esto zagledan u strop s izrazom dosade na licu; Wilson se vrpoljio i povremeno ustajao kako bi protegnuo noge; Lansing, njegov ministar vanjskih poslova, nije imao mnogo posla, pa je crtao karikature; Lloyd

George je glasno avrljao i dobacivao ale i primjedbe. Slubeni prevoditelj, Paul Mantoux, prevodio je s francuskog na engleski i obrnuto, uivljavajui se u svaki govor s takvim zanosom daje izgledalo kao da i on moljaka teritorij. Budui da je Clemenceau engleski govorio vrlo dobro a talijanski ministar vanjskih poslova Sonnino zadovoljavajue, razgovori Velike etvorice vodili su se esto na engleskom. Pomonici su okolo hodali na prstima s kartama i dokumentima u rukama. Svakog poslijepodneva otvorila bi se vrata i sluge bi unosili aj i puslice od badema. Wilson je bio iznenaen pa ak i okiran zbog tako banalnog prekidanja rasprave o budunosti svijeta, ali je ubrzo shvatio, kako je rekao svom lijeniku, da je to strani obiaj koji bi trebao prihvatiti.1 Od samog poetka lanovi Vrhovnog vijea znali su da im se s demobilizacijom oruanih snaga mo svakodnevno smanjuje. Tog proljea general Pershing, zapovjednik amerikih snaga u Europi, izjavio je u Predstavnikom domu: Ovog mjeseca aljemo kui tri stotine i Ml SMO SAVEZ NARODA dvanaest tisua. Prolomjeseni rekord bio je tri stotine tisua. Ovim tempom svi e se nai vojnici vratiti u Sjedinjene Drave do 15. kolovoza.2 Mirotvorci su morali neprijatelju nametnuti mirovne uvjete dok su jo mogli. I oni su se morali vratiti kui i rjeavati pitanja odgoena tijekom rata i ponovno se sueljavati sa svojim politikim neprijateljima. ekale su ih, ini se, i neke druge vrste neprijatelja. Glad, bolest (tifus, kolera i epidemija gripe), revolucionarni ustanci u brojnim gradovima, te mali ratovi, od ega desetak samo 1919. - sve je to prijetilo da e unititi ono to je ostalo od europskog drutva. Ve su prola dva mjeseca od kraja rata i ljudi su se pitali zato je postignuto tako malo. Djelomino je to bilo zato to Saveznici zapravo nisu bili spremni na iznenadni kraj sukoba. Nisu to ni mogli biti. Sva je njihova energija bila posveena postizanju pobjede. Kako smo mogli razmiljati o miru, pisao je "VVinston Churchill, kad nismo znali hoemo li biti uniteni? Tko je mogao razmiljati o obnovi dok se svijet raspadao na komade, ili o demobilizaciji kada je jedini cilj bio poslati svakog ovjeka i svaku granatu u bitku?3 Istini za volju, ministarstva vanjskih poslova, kolonijalna ministarstva i ratni odjeli obrisali su prainu sa starih ciljeva i sastavljali nove zahtjeve dok su borbe jo trajale. Bilo je pokuaja da se ozbiljno razmilja o miru: 1917. osnovani su Britanski odbor za istraivanje i francuski Comite des Etudes te najvei medu njima, Ameriki istrani odjel (u rujnu 1917.) pod Houseovim nadzorom. Sva ta tijela angairala su vanjske strunjake -od povjesniara do misionara - koji su (na uas profesionalnih diplomata) sastavljali detaljne studije i karte. Amerikanci su izradili ezdeset izvjetaja samo o Dalekom istoku i Pacifiku, u kojima je bilo mnogo korisnih informacija ali i takvih koje su izvjetavale, naprimjer, da u Indiji golema veina neoenjenih/neudatih otpada na maloljetnu djecu.4 Savezniki vode nisu obraali posebnu panju ni vlastitim studijama. Prvi tjedan Mirovne konferencije Vrhovno je vijee uglavnom provelo raspravljajui o proceduralnim pitanjima. Britanski Foreign Office izradio je prekrasan esterokutni dijagram u mnogo boja, u koji su se konferencija, njezini odbori i pododbori uklapali u savrenoj simetriji, dok su savezniki vanjski odbori lebdjeli izvan tog heksagona kao manji planeti.5 Lloyd George je prasnuo u smijeh kad su mu ga poka87 Novi svjetski poredak 88 zali.6 Francuzi su dijelili detaljan dnevni red s popisom osnovnih naela i problema koje je trebalo rijeiti, rangiranih po vanosti. Budui da je mirovni ugovor s Njemakom bio najvaniji, dok je Liga naroda bila jedva spomenuta, Wilson je uz podrku Llovda Georgea odbio taj francuski dnevni red. (Njegov autor Tardieu proglasio je to instinktivnom odbojnou Anglosasa prema sistematinom ustroju latinskog uma7). Vrhovno vijee uspjelo je izabrati tajnika - nieg francuskog diplomata za kojega se prialo daje nezakoniti Clemenceauov sin. (Izuzetno efikasni Hankev je, kao njegov zamjenik, ubrzo preuzeo veinu posla.) Nakon mnogo natezanja, odlueno je da e francuski i engleski biti slubeni jezici dokumenata. Francuzi su zahtijevali samo svoj jezik, navodno zbog toga to je precizniji i istodobno doputa vie nijansi od engleskog, premda zapravo nisu htjeli priznati da Francuska klizi nadolje na

ljestvici svjetskih sila. Francuski je jezik, tvrdili su, stoljeima bio jezik meunarodne komunikacije i diplomacije. Britanci i Amerikanci su isticali da ga engleski sve vie istiskuje.8 Lloyd George je rekao kako e uvijek aliti to bolje ne govori francuski (premda ga gotovo uope nije znao), ali je isto tako tvrdio kako bi bilo besmisleno da engleski, kojim govori vie od 170 milijuna ljudi, nema isti status kao francuski. U tom sluaju, govorili su Talijani, zato ne i talijanski. U suprotnom, izjavio je talijanski ministar vanjskih poslova Sonnino, izgledat e kao da se Italiju tretira kao manje vanu. Zato onda ne i japanski, dodao je Lloyd George. Japanski delegati, koji su s tekoom pratili raspravu bila ona na francuskom ili na engleskom, samo su utjeli.9 Na zaprepatenje mnogih svojih suradnika, Clemenceau je popustio. Vrhovno se vijee muilo i s nainom odluivanja na Mirovnoj konferenciji. Francusko ministarstvo vanjskih poslova uputilo je u prosincu pozive svim zemljama - od Liberije do Siama koje su mogle tvrditi, navodei makar i nevjerojatne razloge, da su bile na strani saveznika. Do sijenja u Pariz su stigli predstavnici dvadeset i devet zemalja, i sve su oekivale sudjelovanje na konferenciji. Hoe li sve one sjesti zajedno, pa e Britansko carstvo imati jednakovrijedni glas kao Panama? Nijedna velika sila nije to eljela, no dok je Clemenceau bio voljan dopustiti delegatima manjih sila da se bave razmjerno bezazlenim pitaMi smo savez naroda njima poput meunarodnih vodenih puteva, Wilson je htio to manji sastav. Ne bismo trebali imati slubene konferencije, izjavio je, ve samo razgovore. Clemenceaua je Wilsonov stav iritirao: ako e Saveznici ekati da se svi suglase o svim vanijim pitanjima, tvrdio je, proi e tko zna koliko mjeseci do same konferencije, i javno e mnijenje biti razoarano. Osim toga, dodao je, treba neim zaposliti i predstavnike ostalih zemalja koji su se okupili u Parizu. Kao i u mnogim buduim prilikama, Lloyd George je predloio kompromis. Dogovorili su plenarnu sjednicu potkraj tjedna, a u meuvremenu e se Vrhovno vijee pozabaviti drugim pitanjima.10 lanovi Vrhovnog vijea, ukljuujui ak Wilsona, nisu imali namjeru prepustiti kontrolu nad oito golemim dnevnim redom konferencije.11 Na odbaenom francuskom popisu nalazila su se sljedea pitanja: Liga naroda, poljsko pitanje, rusko pitanje, baltike nacionalnosti, drave nastale iz bive austrougarske monarhije, Balkan, Daleki istok i Pacifik, idovsko pitanje, meunarodna rijena plovidba, meunarodne eljeznice, zakonodavstvo koje e jamiti pravo naroda na samoodreenje, zatita nacionalnih i vjerskih manjina, meunarodno zakonodavstvo za patente i zatitne znakove, kazne za zloine poinjene tijekom rata, ekonomska i financijska pitanja.12 Popis je bio dalekosean. Tijekom sljedeih pet mjeseci - sve do zavretka glavnog dijela Mirovne konferencije potpisivanjem mirovnog ugovora s Njemakom 28. lipnja - Pariz je bio domain virtualne svjetske vlade. Mi smo savez naroda, izjavio je Clemenceau dan prije velike proslave. Mi smo svjetska drava, odgovorio je Wilson.13 Jo na tim prvim sastancima lanovi Vrhovnog vijea poeli su se ponaati kao kabinet u okviru zastupnikog sustava vlasti. tovie, i oni su se sami sluili tom analogijom.14 Morali su suraivati, ali nisu smjeli nikada zaboraviti da predstavljaju svoje birae kod kue. Morali su brinuti i za medije. U Pariz su stigle stotine novinara. Francuska je vlada organizirala luksuzni novinarski klub u kui jednog milijunaa. No novinari, uglavnom mukarci - premda je bilo i nekoliko ena, primjerice amerika novinarka Ida Tarbell, poznata po razotkrivanju korupcije - nisu bili zahvalni domainu. Rugali su se vulgarnosti dekora, a Amerikanci su klub prozvali Kuom tisuu sisa.15 89 novi svjetski poredak 90 No, vanije od toga, novinari su se tuili na tajnost sastanaka, iako je Wilson u svom programu 14 toaka govorio o javnim i javno sklopljenim sporazumima. Kao i u sluaju mnogih njegovih drugih krilatica, njezino znaenje nije bilo jasno moda ni samom Wilsonu, ali je ona zaokupila panju javnosti. Wilson je svakako htio rei kako vie ne smije biti tajnih ugovora poput onih koji su, po njegovu

miljenju i miljenju mnogih drugih, bili jedan od uzroka Velikog rata; no je li htio rei i da bi svi pregovori trebali biti javni i pod otrim okom javnosti? Upravo su to mnogi novinari i itatelji i oekivali. Predstavnici novinstva zahtijevali su pravo sudjelovanja na sastancima Velike etvorice, ili barem svakodnevne saetke njihovih rasprava.16 Ja sam se uvijek borio za slobodu tiska, rekao je Clemenceau svom suradniku generalu Mordacqu, no ipak ima nekih granica. Bilo bi pravo samoubojstvo dopustiti novinama da svakodnevno izvjetavaju o raspravama Vrhovnog vijea.17 Kad bi se to dogodilo, primijetio je Lloyd George, Mirovna konferencija trajala bi dovijeka. Predloio je stoga da dadu izjavu za tisak i objasne da e proces usuglaavanja odluka medu silama biti dug i osjetljiv, te da stoga ne ele poticati nepotrebne sporove objavljujui svoja neslaganja. Wilson se sloio.18 Ameriki novinari ogoreno su se potuili Bakeru, VVilsonovu savjetniku za tisak, koji je otiao sa sastanka blijed od tjeskobe. Wilson je hipokrit, rekli su mu novinari, a uz to i naivan. Zatieni od nadzora javnosti, Lloyd George i Clemenceau e ga potpuno zbuniti. Novinari su zaprijetili da e otii iz Pariza, ali ih je mali broj to zaista i uinio.19 I manje su sile stalno prosvjedovale i neto zahtijevale. Portugal je uputio 60.000 vojnika na zapadnu frontu, pa je bio ogoren to je dobio samo jednog slubenog delegata, dok je Brazil, koji je poslao jednu lijeniku ekipu i nekoliko avijatiara, imao tri.20 Velika Britanija podrala je Portugal, starog saveznika, a Sjedinjene Drave Brazil. Priznanje u Parizu, sreditu svjetske moi, bilo je vano za afirmirane drave, no presudno za one koje su, rijeima mirotvoraca, bile u procesu stvaranja. Sa slomom Rusije i raspadom Austro-Ugarske i Otomanskog carstva nastalo je mnogo takvih drava. Ve je i samo podnoenje zahtjeva Vrhovnom vijeu znailo odreenu potvrdu - a bilo je dobro i za ugled kod kue.21 Mi smo savez naroda Pariz je moda ugostio svjetsku vladu, ali njezina mo nije nikada bila tako velika kako je - i tada i kasnije - veina ljudi pretpostavljala. Dogaaji su preduhitrili velike sile. Kad se 12. sijenja Vrhovno vijee prvi put sastalo, ve je bila obnovljena Poljska, Finska i baltike drave bile su na putu prema nezavisnosti, a stvorena je ehoslovaka. Na Balkanu Srbija se spojila s austrougarskim junoslavenskim teritorijima, Hrvatskom i Slovenijom. Novi entitet jo nije imao ime, ali se govorilo o jugoslavenskoj dravi. Zadatak parikih mirotovoraca, primijetio je Lloyd George, nije donoenje pravine odluke o tome to bi trebalo dati osobodenim nacijama nego, ako elimo biti poteni, to bi trebalo biti osloboeno njihova stiska kad prijeu granice samoodreenja.22 No koje su to bile granice? Nije bilo jasnog odgovora ili, bolje rei, svaka je nacija imala drukiji odgovor. Vidite li ove rupice?, upitao je amerikog eksperta jedan stanovnik Lvova, govorei o osporavanoj granici izmeu Rusije i Poljske. Zovemo ih 'Wilsonovim tokama'. Napravile su ih strojnice, a ove velike rupe napravljene su runim bombama. Sada smo u jeku samoodreenja, i Bog zna to e na kraju ispasti.23 Na svojim prvim sastancima Vrhovno se vijee moralo pozabaviti sukobom izmeu Poljske i njezinih susjeda. Kada je Mirovna konferencija slubeno zavrila godinu dana kasnije, borbe su jo trajale, ondje i posvuda. Ameriki vojni savjetnik Tasker Bliss sumorno je iz Pariza pisao eni, predviajui jo trideset godina rata u Europi. Potonule nacije izlaze na povrinu i im izrone skau nekome za vrat. One su poput komaraca - opake od roenja.24 Namee se usporedba izmeu situacije iz 1919. godine i one iz 1945., no takva bi usporedba navodila na krivi put. Tada, 1919. godine, nije bilo supersila, nije bilo Sovjetskog Saveza s milijunima njegovih vojnika koji su okupirali sredite Europe i nije bilo tako monog SAD-a s njegovim golemim gospodarstvom i monopolom na atomsku bombu. Mirotvorci su 1919. godine na dugako i iroko raspravljali o sastavljanju i rastavljanju nacija, ali ta glina nije bila tako podatna niti je njihova snaga u njezinu oblikovanju bila tako znaajna kao to su oni to rado vjerovali. Naravno, mo mirotvoraca bila je znatna. Jo su imali svoju kopnenu vojsku i ratnu mornaricu. Imali su jo jedno oruje, hranu, da su je htjeli upotrijebiti protiv izgladnjele Europe. Mogli su, 91 novi svjetski poredak 92 primjerice, utjecati na druge prijetnjama i obeanjima, dodjelom ili ustezanjem priznanja. Mogli su

izvaditi karte i pomicati granice ovamo ili onamo i u veini sluajeva njihove su odluke prihvaali ali ne uvijek, kako je spektakularno pokazao sluaj Turske. Nadalje, sposobnost meunarodne vlade u Parizu da nadzire dogaaje bila je ograniena faktorima poput udaljenosti, transportnih mogunosti i raspoloivih snaga - kao i nespremnou velikih sila da uloe vie sredstava. Ogranienja jo nisu bile jasna 1919. godine - ni samim mirotvorcima ni svijetu. Mnogo je ljudi vjerovalo da e se, ako samo privuku panju Vrhovnog vijea, ispraviti krivice iz prolosti i osigurati bolja budunost. Jedan mladi kuharski pomonik u Ritzu uputio je molbu traei neovisnost svoje male zemlje pod vlau Francuske, no i on (Ho Chi Minh) - i njegov Vijetnam bili su premalo poznati da bi zasluili bilo kakav odgovor. Jedan Korejac - koji je diplomirao na Sveuilitu Princeton - pokuao je otputovati u Pariz, ali su mu odbili izdati putovnicu. Nakon Drugog svjetskog rata taj je ovjek, Svnghman Rhee, postao predsjednik June Koreje koja je tek stekla nezavisnost.25 U Parizu su se okupila i drutva za ensko pravo glasa pod vodstvom impresivne engleske sufraetkinje Millicent Fawcett i donijela rezoluciju u kojoj se trai sudjelovanje na Mirovnoj konferenciji i pravo glasa za ene. Wilson je donekle suosjeao s njihovim zahtjevima pa je primio njihovu delegaciju i spominjao, neodreeno ali ipak ohrabrujue, osnivanje posebne komisije koja bi ukljuivala enske lanove i pozabavila se enskim pitanjima.26 U veljai, neposredno prije kratkog povratka u Sjedinjene Drave, neodluno je upitao svoje kolege mirotvorce hoe li ga u tome podrati. Balfour je rekao kako vrsto podrava pravo glasa za ene, ali je smatrao da se oni ne bi trebali baviti time. Clemenceau se suglasio. Talijani su izjavili daje to posve interno pitanje. Dok je Clemenceau glasno aptao: to taj ovjeuljak kae?, japanski je delegat hvalio veliku ulogu ena u civilizaciji, ali i napomenuo da pokret za ensko pravo glasa u Japanu nije vrijedan panje. Rasprava o tom pitanju je prekinuta i nije vie nikada ponovno potaknuta.27 Mirotvorci su uskoro ustanovili da su preuzeli upravljanje velikim dijelom Europe i Bliskog istoka. Stare upravljake strukture su se uruile, i njihovo su mjesto preuzimale saveznike okupacijske snage i Mi smo savez naroda 93 predstavnici. Nisu imali mnogo izbora: da to nisu oni uinili, nitko drugi ne bi - ili, jo gore, uinili bi to revolucionari. Ljudi koji su se nali na licu mjesta inili su to su mogli. U Beogradu je jedan britanski admiral jedva okupio malu flotu teglenica i uputio je Dunavom s hranom i sirovinama. Time je uspio skromno obnoviti trgovinu i industriju, esto suoen s opstrukcijom pojedinih podunavskih vlada, no to je bila vatrogasna mjera. Kako je izjavio u Parizu, dugorono rjeenje bila je meunarodna kontrola Dunava i drugih velikih europskih vodenih puteva.28 Bilo je i drugih planova i drugih entuzijasta, no je li bilo i politike volje? Ili novca? I ekonomska odgovornost bila je zastraujua. Rat je poremetio svjetsko gospodarstvo i nije bilo lako ponovno ga pokrenuti. Europske drave posudile su goleme svote novaca - u sluaju Saveznika, najvie od Sjedinjenih Drava. Sada im je bilo gotovo nemogue dobiti zajmove za financiranje obnove i oivljavanje trgovine. Rat je za sobom ostavio zatvorene tvornice, neobraena polja, unitene mostove i eljeznice. Nedostajalo je umjetnog gnojiva, sjemena, sirovina, brodova, lokomotiva. Za Europu je ugljen jo uvijek bio najvanije gorivo, ali su rudnici u Francuskoj, Belgiji, Poljskoj pa ak i Njemakoj bili poplavljeni. Pojava novih drava u srednjoj Europi dodatno je natetila ostacima starih trgovakih i transportnih mrea. U Beu je elektrino svjetlo treptalo, a tramvaji su prestali voziti jer je ugljen koji je prije dolazio sa sjevera sada bio blokiran novom granicom. Iz svih dijelova Europe od dunosnika i privatnih agencija za humanitarnu pomo stizali su uznemirujui izvjetaji o milijunima nezaposlenih, oajnim domaicama koje su hranile obitelji krumpirom i juhom od kupusa, o izgladnjeloj djeci. U toj prvoj mirnodopskoj hladnoj zimi Herbert Hoover, upravitelj amerikog programa humanitarne pomoi, upozorio je saveznike da glad ugroava ivote otprilike 200 milijuna ljudi u neprijateljskim zemljama i gotovo jednakog broja u pobjednikim i neutralnim zemljama. Samo je Njemakoj bilo potrebno 200.000 tona penice i 70.000 tona mesa mjeseno. Diljem nekadanje Austro-Ugarske bolnice su ostale bez zavoja i

lijekova. U novoj ehoslovakoj dravi milijuni djece ostali su bez mlijeka. U Beu je broj umrle djece prerastao broj novoroenadi. Ljudi su jeli ugljenu prainu, strugotine, pijesak. Humanitarni radnici izmiljali su imena za Novi svjetski poredak 94 pojave koje nikada prije nisu susreli, poput bolesti blitve, koja je pogaala osobe koje su se hranile samo blitvom.29 Nije bilo ni humanitarnog ni politikog odgovora na problem. Sve dok glad i dalje prijeti, upozorio je Wilson kolege, temelji drava e se uruavati.30 Imali su resurse. Kanaani, Australci, Novozelanani i sami Amerikanci imali su vikove hrane i sirovina i eljeli su ih prodavati. Mogli su se pronai brodovi da ih prevezu. No tko bi to trebao platiti i ime? Njemaka je imala zlatne rezerve, ali su Francuzi odluno zahtijevali da se one iskoriste za plaanje reparacija, a ne za plaanje uvoza. Europski saveznici nisu mogli financirati humanitarnu pomo u potrebnom opsegu, a poraene drave, osim Njemake, bankrotirale su. Ostale su samo Sjedinjene Drave, ali su Kongres i amerika javnost s jedne strane bili skloni pomoi, a s druge smatrali da su Sjedinjene Drave uinile dovoljno pridonijevi pobjedi u ratu. Ameriko je raspoloenje bilo vrlo slino poslije Drugog svjetskog rata, uz jednu presudnu razliku: umjesto ope prijetnje od revolucije postojao je jedan jedini oevidni neprijatelj, Sovjetski Savez. Ekvivalent Marshallova plana, koji je toliko pridonio obnovi Europe u tadanjim okolnostima, nije bio mogu 1919. godine. Osim toga, Sjedinjene Drave nisu imale prevlast u moi kao poslije Drugog svjetskog rata. Europski saveznici Amerike nisu bili iscrpljeni i oajni, spremni na prihvaanje amerike pomoi, pa ni po cijenu prihvaanja amerikih prijedloga. Tada, 1919. godine, oni su sebe jo uvijek smatrali neovisnim akterima u svjetskim zbivanjima, to su zapravo i bili. Prije kraja rata Velika Britanija, Francuska i Italija izradile su plan za objedinjavanje zajmova, hrane, sirovina i brodova radi humanitarne pomoi i obnove pod saveznikim okriljem. Amerikanci su se tome odupirali. Oni su sumnjali, s razlogom, da njihovi saveznici ele nadzirati raspodjelu, iako je najvei dio tih resursa potjecao iz Sjedinjenih Drava, i time prisiliti neprijateljske drave da prihvate mirovne uvjete.31 Kada je Wilson uporno traio da Hoover preuzme upravljanje saveznikim programom humanitarne pomoi, Europljani su prigovorili. Hoover e postati prehrambeni diktator Europe, tuio se Lloyd George, a ameriki e poslovni ljudi time dobiti priliku da se ubace u Europu. Europljani su napokon nevoljko pristali na ame-riki prijedlog no svojski su se trudili da oteaju Hooveru posao.32 Mi smo savez naroda Za Wilsona kao i za mnoge Amerikance Hoover je bio heroj, siromaak odgojen u sirotitu koji je uspio zavriti Sveuilite Stanford i postati jedan od vodeih svjetskih inenjera. Tijekom rata Hoover je organizirao golemi program humanitarne pomoi za okupiranu Belgiju, a kada su Sjedinjene Drave 1917. godine ule u rat, prihvatio se tednje hrane za ratne potrebe. Mogu hooverizirati kad je rije o veeri, pisalo je na estitkama za Valentinovo, ali neu nikada hooverizirati kad je u pitanju ljubav prema tebi.33 Hoover je bio efikasan, marljiv i bez osjeaja za humor. Lloyd George ga je smatrao netaktinim i osornim.34 Europljanima se nije svialo njegovo stalno podsjeanje na injenicu da Sjedinjene Drave daju glavni dio humanitarne pomoi za Europu i njegov nain promicanja amerikih gospodarskih interesa -primjerice, izbacivanjem amerikih rezervi svinjetine na trite nautrb europskih proizvoaa.35 Iako su saveznici imali nekoliko gospodarskih slubi pod slabim nadzorom Vrhovnog gospodarskog vijea, Hooverov odjel za hranu i humanitarnu pomo bio je daleko najuinkovitiji. Sa 100 milijuna dolara iz Sjedinjenih Drava i oko 62 milijuna iz Velike Britanije, Hoover je uspostavio predstavnitva u 32 zemlje, otvorio puke kuhinje u kojima su se hranili milijuni djece i dopremao tone hrane, odjee i lijekova u najtee pogoena podruja. Ve u proljee 1919. Hooverova je organizacija pokrenula eljeznice i nadzirala rudnike. Imala je i vlastitu telegrafsku mreu. Najavila je rat uima s tisuama ialica, tonama sapuna, te posebnim kupaonicama i stanicama koje su vodili ameriki vojnici. Putnici koji nisu imali potvrdu o ienju od uiju morali su se podvrgnuti dezinfekciji.36 U ljeto 1919. Hoover je ponovno razbjesnio Europljane. Izjavio je da su Sjedinjene

Drave uinile dovoljno te da je doao red na Europljane. Upornim radom, ekonomi-nou i tednjom rijeit e probleme. Njegovi su pogledi naili na odobravanje Washingtona, koji je postao sve skloniji izolacionizmu, pa su se amerika pomo i zajmovi naglo smanjili. Europa je zapravo tek 1925. godine dostigla predratnu razinu proizvodnje. U nekim je dijelovima oporavak bio mnogo sporiji. Mnoge su vlade pribjegavale zaduivanju, proraunskom deficitu i nadzoru trgovine kako bi spasile svoje zemlje od propasti. Europsko gospodarstvo u cjelini ostalo je krhko, to je pojaalo domae politike napetosti 95 Novi svjetski poredak 96 dvadesetih godina i meunarodne napetosti kada su vlade poele primjenjivati protekcionistike mjere.37 Moda se s amerikim novcem i europskom suradnjom mogla izgraditi vra Europa, sposobnija da se othrva izazovima tridesetih godina 20. stoljea. 6 Rusija Mirovna konferencija slubeno je otvorena 18. sijenja 1919. godine. Clemenceau se pobrinuo za to da se Konferencija otvori na godinjicu krunidbe (1871. godine) Wilhelma I. za Kaisera nove Njemake.1 Obraajui se delegatima okupljenima u raskonoj Salle d'Horloge (Dvorana ogledala) na Quai d'Orsavu, predsjednik Poincare se osvrnuo na pokvarenost neprijatelja, velike rtve Saveznika i nade u trajni mir. U vaim je rukama, rekao je, budunost svijeta.2 Dok su izlazili, Balfour se okrenuo Clemenceauu i ispriao se zbog cilindra. Rekli su mi, rekao je, daje obvezatan. I meni, odvratio je Clemenceau s polucilindrom na glavi.3 Promatrai su zamijetili izostanak nekih uglednika: grkom premijeru Venizelosu smetalo je to Srbija ima vie delegata od njegove zemlje, a kanadski premijer Borden uvrijedio se jer je prednost dana novozelandskom premijeru. Japanci jo nisu stigli. No sve je najvie zapanjila odsutnost Rusije. Kao saveznik Rusija je 1914. godine vjerojatno spasila Francusku od poraza kada je napala Njemaku na istonoj fronti. Rusija se tri godine borila protiv Sredinjih sila i nanosila im velike gubitke, ali je sama pretrpjela jo vee. Napokon, 1917. godine nije vie izdrala teret pa je u osam mjeseci prela put od autokracije i liberalne demokracije do revolucionarne diktature pod siunom ekstremnom frakcijom ruskih socijalista, boljevika, za koje veina, ukljuujui same Ruse, nije nikada ula. Dok se raspadala, od Rusije su se odvajali dijelovi velikog carstva - baltike drave, Ukrajina, Armenija, Gruzija, Azerbajdan i Dagestan. Saveznici su uputili vojnu pomo u uzaludnom nastojanju da podupru Rusiju u njezinoj borbi protiv Nijemaca, ali tada su poetkom 1918. godine boljevici sklopili mir s Nijemcima. Savezniki su vojnici ostali na ruskom tlu, ali s kojim ciljem? Sruiti 97 Novi svjetski poredak 98 boljevike i njihov sovjetski reim? Podrati njihove heterogene neprijatelje, rojaliste, liberale, anarhiste, razoarane socijaliste, nacionaliste svih vrsta? U Parizu nije bilo nimalo lako ustanoviti to se dogaa na istoku ili tko je na ijoj strani. Na zapad su dopirale vijesti o drutvenom poretku izvrnutom naglavce, graanskom ratu, nacionalistikim ustancima, zvjerstvima, odmazdama i ponovnim zvjerstvima: o ubojstvu posljednjeg cara i njegove obitelji i o bacanju njihovih tijela u bunar, o osakaenom tijelu britanskog mornarikog ataea kako lei nepokopan na ulici St. Peterburga, itd. Ruski su vojnici strijeljali svoje asnike, a mornari preuzimali zapovjednitvo nad brodovima ratne mornarice. Diljem golemih ruskih prostranstava seljaci su ubijali zemljoposjednike tjerani vjenom gladi za zemljom. U gradovima su se maloljetnici razmetali orujem, a siromasi izlazili iz siromanih etvrti i zaposjedali palae. No bilo je teko odrediti to je od svega toga istina (veinom je i bila) jer je Rusija postala potpuna nepoznanica. Rijeima Llovda Georgea, nismo se zapravo nikada bavili utvrenim injenicama, pa ni injenicama koje su se mogle utvrditi. Rusija je bila dungla u kojoj nitko nije mogao rei to se

dogaa nekoliko metara dalje.4 U tome mu nije nimalo pomagalo klimavo poznavanje geografije: mislio je daje Harkov (grad u Ukrajini) ime ruskog generala. Velike sile povukle su svoje diplomate tijekom ljeta 1918. godine, a do poetka 1919. Rusiju su napustili gotovo svi inozemni korespon-denti. Kopneni putevi bili su mjestimice neprohodni zbog sukoba. Bili su potrebni dani ili tjedni da telegrami stignu na zapad, ako su uope i stizali. Kad su se delegati okupili na Mirovnoj konferencij, jedini sigurni put za slanje poruka bio je preko Stockholma gdje su boljevici imali svog predstavnika. Tijekom konferencije mirotvorci su o Rusiji znali okoliko koliko o nevidljivoj strani mjeseca.5 S pravnog gledita, moda nije bilo potrebe za pozivanjem ruskih predstavnika. To je bio Clemenceauov stav: Rusija je izdala saveznike preputajui Francusku na milost i nemilost Nijemcima.6 Boljeviki voda Lenjin, i realist i fanatik, ustupio je Nijemcima zemlju i resurse u Brest-Litovsku (dananji Brest u Poljskoj) u zamjenu za mir, kako bi time sauvao vitalnu iskru iz koje e proizai marksistika era. Njemaka je dobila pristup sirovinama koje su joj oajniki bile potrebRusija 99 ne i priliku da prebaci stotine tisua vojnika na zapadnu frontu. Barem to se tie Clemenceaua, Lenjinov postupak oslobaao je saveznike svih obeanja Rusiji, ukljuujui pristup vitalnim tjesnacima koji vode od Crnog mora do Sredozemlja. S druge strane, Rusija je formalno jo bila saveznik i zaraena s Njemakom. Na kraju krajeva, Nijemci su se morali odrei sporazuma sklopljenog u Brest-Litovsku kada su sami sklopili primirje u studenom 1918. U svakom sluaju, odsutnost Rusije bila je nezgodna. U raspravama, zapisao je u svoj dnevnik jedan mladi britanski savjetnik, sve neizbjeno vodi do Rusije. Zatim se rasprava udaljava od predmeta, svi se slau da se pitanje o kojem je rije ne moe rjeavati sve dok se ne odredi opa politika prema Rusiji; poto se svi suglase s time, prelaze na neku drugu temu umjesto da rijee pitanje s poetka rasprave.7 Na Mirovnoj konferenciji pojavilo se pitanje Finske, novih baltikih drava poput Estonije, Latvije i Litve, Poljske, Rumunjske, Turske i Perzije, ali se njihove granice nisu mogle definitivno utvrditi sve dok se ne razjasni budui oblik i status Rusije. Pitanje Rusije iskrsnulo je vie puta tijekom Mirovne konferencije. Kako je izjavio Baker, koji je kasnije opravdavao "VVilsona, Rusija i strah od boljevizma oblikovali su mir. Rusija je u Parizu igrala bitniju ulogu od Prusije!8 Kao i mnoge druge Bakerove izjave, i ova je besmislena. Mirotvorci nisu utroili puno vremena razmiljajui o Rusiji i njezinoj revoluciji; bilo im je mnogo vie stalo do sklapanja mira s jo cjelovitom Njemakom i do vraanja Europe u mirnodopsko stanje. Rusija ih je brinula koliko i socijalni nemiri kod kue, ali nisu neizbjeno na to gledali kao na dvije strane iste medalje. Unitavanje boljevika u Rusiji ne bi udotvorno eliminiralo uzroke nemira drugdje. Njemaki radnici i vojnici preuzimali su vlast zato to se Kaiserov reim diskreditirao i bankrotirao. Austro-Ugarska se raspala jer se vie nije mogla odrati tlaenjem svojih nacija. Britanski vojnici su se pobunili u Folkestoneu jer nisu htjeli otii na dunost u inozemstvo, a Kanaani su se pobunili u sjevernom Walesu jer su htjeli otii kui. Ponekad je Ruska revolucija pruala poticaj - i rjenik. Boljevizam cvate, zapisao je Borden u svom dnevniku, ali govorio je o radnikim nemirima, a ne o revoluciji.9 Boljevizam je 1919. godine bio prikladna krilatica (kao i njegov sudrug, komunizam). Kako se izrazio Bliss, "VVilsonov novi svjetski poredak 100 vojni savjetnik, da smo ga zamijenili rijeju 'revolucija' bilo bi moda sve jasnije.10 Naravno, mirotvorce je brinulo irenje revolucionarnih ideja, ali ne nuno ruskih. Oni koji su preivjeli Veliki rat bili su umorni i tjeskob-ni. Istopile su se naizgled vrste strukture, carstva, njihove civilne uprave i njihove vojske, i u mnogim dijelovima Europe nije bilo jasno tko e zauzeti njihovo mjesto. Europa je prije rata bila podruje neza-dovoljenih enji, socijalistikih nada u bolji svijet, radnikih nada u bolje uvjete ivota, nacionalistikih nada u vlastitu domovinu, i te su se enje ponovno pojavile u jo snanijem obliku jer se u fluidnom svijetu 1919. godine moglo sanjati o promjeni - ili doivljavati none more zbog sloma reda. Te godine izvren je atentat na

portugalskog predsjednika. Kasnije iste godine, neki je luak pokuao ubiti Clemenceaua. U Bavarskoj i Maarskoj vlast su preuzele komunistike vlade - u Miinchenu samo na nekoliko dana, ali u Budimpeti mnogo dulje. Komunisti su to takoer pokuali, ali bezuspjeno, u Berlinu u sijenju i u Beu u lipnju. No ruske se boljevike nije moglo okriviti za sve. Mnogi se nisu prepustili panici, i to ne samo oni na ljevici.11 Jednoga dana, tijekom ruka u hotelu Majestic, kanadski delegat Oliver Mowat Biggar vedro je askao sa skupinom u kojoj je bio i Philip Kerr, osobni pomonik Lloyd Georgea. Svi smo imali osjeaj da novac ima previe utjecaja na svijet - to jest, sebini novac. Logina je posljedica komunizam, i svi emo nedvojbeno doi do toga za etvrt stoljea. U meuvremenu, Biggar je pisao eni u Kanadu kako se divno zabavlja: subotnji ples u Majesticu, Faust i Madame Buttertfly u Operi, kabarei u kojima gaje zapanjila, kako joj je pisao, ljepota prostitutki. Francuska se mjerila, primijetio je, svakako razlikuju od kanadskih. U jednoj kabaret-skoj predstavi glavna glumica nije na sebi iznad kukova imala nita osim par lanaca, a u drugoj ni to, ni ispod ni iznad, osim nekoliko vrpci i cipela, a plesala je uasno. Kad mu je supruga predloila da odmah doputuje iz Kanade i pridrui mu se, Biggar je izrazio ozbiljne rezerve. Naravno, bilo bi mu drago da ona doe, pisao je, ali stanovi u Parizu nevjerojatno su skupi, a kupaonice uasne. Osim toga, neki mu je visoki dunosnik rekao da e revolucija preplaviti Njemaku, a moda i Francusku. Ponestat e hrane i goriva. Nestat e struje i vode. No, Rusija 101 morat e sama odluiti jesi li spremna pomiriti se s neudobnou i s opasnou, premda je ta mogunost vrlo mala.12 Gda Biggar ostala je u Kanadi. Boljevizam je znao biti i koristan - kao alibi. Kada je Rumunjska traila rusku pokrajinu Besarabiju ili kada je Poljska upala u Ukrajinu, bilo je to radi zaustavljanja boljevizma. Talijanski delegati upozoravali su da e im kod kue izbiti revolucija ako ne dobiju veinu dalmatinske obale. Mirotvorci su boljevizam iskoritavali kao uzajamnu prijetnju. Njemaka e, govorili su Lloyd George i Wilson, postati boljevika zemlja ako joj nametnu preotre mirovne uvjete. I zapadne reakcije na novi reim u Rusiji bile su vrlo podijeljene. Naravno, nedostatak informacija nije spreavao ljude da se dre vrstih uvjerenja. tovie, on im je to i olakavao. I ljevica i desnica projicirali su svoje bojazni i nade u tu cmu rupu na istoku. Radikalni ljeviarski ameriki novinar Lincoln Steffens koji je, zaudo, 1919. godine uspio doi u Rusiju, sroio je po povratku svoju famoznu reenicu: Vidio sam budunost i ona je uspjena. Strahote kojima je svjedoio nisu promijenile njegovo miljenje.13 Na desnici se vjerovalo svakoj prii o uasima. Britanska vlada objavljivala je izvjetaje, navodno na temelju iskaza oevidaca, da su boljevici nacionalizirali ene i osnovali komesarijate za slobodnu ljubav. Crkve su pretvorene u javne kue. Uvezene su posebne bande kineskih krvnika kako bi svoje istonjake vjetine isprobavali na boljevikim rtvama.14 Winston Churchill, britanski ministar rata tijekom Mirovne konferencije, bio je medu malobrojnima koji su shvatili da je Lenjinov boljevizam neto novo na politikoj sceni, da se ispod marksistike retorike nalazi vrlo disciplinirana i vrlo centralizirana stranka koja se eli domoi svih poluga moi. Motivirana dalekim ciljem, postizanjem savrenog svijeta, bilo joj je svejedno koju e metodu upotrijebiti. Za razliku od mnogih drugih oblika vizionarske politike misli, bit boljevizma lei u tome da se moe iriti i odravati samo nasiljem. Lenjin i njegovi suradnici bili su spremni unititi sve to im je stajalo na putu prema postizanju njihove vizije, bile to institucije ruskog drutva ili sami Rusi. Od svih tiranija u povijesti, rekao je Churchill najednom skupu u Londonu, boljevika je tiranija najgora, najdestruktivnija, najsramotnija. Lloyd George je zlobno protumaio Churchillove Novi svjetski poredak 102 razloge: Njegova vojvodska krv pobunila se protiv masovne eliminacije ruskih velikih vojvoda. Drugi su pak, medu njima i mnogi njegovi kolege i britanska javnost, otpisivali Chruchilla kao nepostojanog i nepouzdanog. Nad njim je jo lebdjela sjena katastrofalne galipoljske kampanje, a njegov egzaltirani nain izraavanja doimao se histerino. Civilizacija se potpuno gasi, izjavio je

u jednom predizbornom govoru u studenom 1918. godine, na golemom prostoru, dok boljevici skau i divljaju poput bandi okrutnih pavijana medu ruevinama gradova i nad tijelima svojih rtava. Nakon jednog Churchillovog emotivnog ispada u kabinetu Balfour mu je hladno rekao: Divim se pretjeranom nainu na koji iznosite istinu.15 Dok je veina zapadnih liberala 1919. bila sklona vjerovati boljevicima, otimanje vlasti od demokratski izabrane skuptine, ubojstva -pogotovo ona najnotornija, likvidacija cara i njegove obitelji - i nepriznavanje ruskog vanjskog duga okirali su javnost. (Francuze je posebno iritiralo pitanje duga, jer su mnogi francuski graani bili kupili ruske dravne obveznice.16). No, kao dobri liberali sjetili su se injenice da su i Francuska i Sjedinjene Drave bile proizvod revolucije. Wilson je isprva mislio da boljevizam eli obuzdati mo krupnog kapitala i mone dravne uprave te pruiti pojedincu veu slobodu.17 Kako je zabiljeio njegov osobni lijenik Gravson, "VVilson je odobravao mnoge dijelove boljevikog programa: Naravno, smatrao je da ubojstva, konfiskacije i potpuno zanemarivanje zakona zasluuju svaku osudu. No neke njihove doktrine razvile su se kao rezultat pritiska kapitalista, koji posvuda kre radnika prava, te je upozoravao svoje kolege da e se boljevici, ako postanu razumni i pristanu na politiku zakona i reda, ubrzo proiriti po cijeloj Europi i sruiti postojee vlade.18 Progresivni mislioci poput njega samog i "VVilsona, izjavljivao je Lloyd George, smatraju da je stari poredak - nesposoban, rasipan i tiranski - zasluio ono to je dobio: bio je kriv za izrabljivanje i tlaenje koji su razlog surovom ponaanju revolucionara.19 Lloyd George je zadrao neto od osobina koje je pokazao kao hrabri mladi odvjetnik kad se u sjevernom VValesu suprotstavio lokalnim monicima. Problem s naim premijerom, potuio se Curzon Balfouru, jest u tome to je i on sam pomalo boljevik. ovjek ima osjeaj da je za njega Trocki jedini kongenijalni lik na meunarodnoj sceni.20 Rusija Mnogi su vjerovali da e se boljevici s vremenom smiriti i postati buruji.21 Boljevike ideje proimale su zapadna drutva zato jer je ljudima bilo svega dosta. Odstranite uzroke boljevizma, tvrdili su i Wilson i Lloyd George, i oduzet ete mu kisik. Seljaci bez zemlje, radnici bez posla, ljudi bez nade - sve su to argumenti za vizionare koji obeavaju raj na zemlji. Postoji opasan jaz, govorio je Wilson, ak i u Americi, izmeu kapitala i radnika. Sjemenu je potrebno tlo, a za boljeviko sjeme ono je ve bilo pripremljeno.22 Boljevizam se moe pobijediti, uvjeravao je amerike strunjake tijekom putovanja do Pariza, izgradnjom novog poretka.23 I Lloyd George bio je sklon optimizmu. Ne mislite li da e boljevizam odumrijeti sam od sebe?, upitao je jednog britanskog novinara. Europa je vrlo jaka. Ona mu se moe oduprijeti.24 Lloyd George bi bio zadovoljniji da je mogao ukljuiti Rusiju u Mirovnu konferenciju. Kako je rekao Clemenceauu na sastanku u Londonu 1918, godine, nisu mogli nastaviti kao da ta zemlja ne postoji. Rekao mu je kako gaji velike simpatije prema ruskom narodu. Njihovi su se vojnici borili bez oruja i streljiva, njihova ih je vlada besramno izdala, pa se stoga ne treba uditi to se ogoreni ruski narod okrenuo protiv saveznika. Rusija je bila golema zemlja i protezala se od Europe do Azije, s gotovo 200 milijuna stanovnika. Ako e se dravama koje pretendiraju na ruski teritorij dopustiti da dou u Pariz, tada su svakako i Rusi imali pravo da ih se saslua. To bi moglo znaiti poziv boljevicima. Nisu mu se sviali, rekao je Lloyd George Vrhovnom vijeu, no kako su ih mogli odbiti i ne priznati ih? Rei da bismo mi trebali odabrati predstavnike jednog tako velikog naroda bilo bi suprotno svim naelima za koje smo se borili. Britanska je vlada poinila istu pogreku nakon Francuske revolucije, kada je podrala aristokratske emigrante. To nas je, naglasio je dramatino Lloyd George, dovelo do rata koji je trajao dvadeset i pet godina.26 Clemenceau nije prihvatio njegove argumente. On je mrzio boljevike, dijelom zato to ih je smatrao oruem Nijemaca, a dijelom zato to je zazirao od njihovih metoda. Za Clemenceaua revolucija je bila uzviena ako je to bila revolucija iz 1789., odvratna kada je pala u ruke jakobincima, kada su je vodili ljudi poput Robespierrea i Lenjina koji su se koristili giljotinom i vjealima kako bi stvarali savren svijet. 103 Novi svjetski poredak 104

Clemenceau je doivio nasilje svjetine i krvavo guenje radikalne Parike komune potkraj francusko-pruskog rata. Tada je prekinuo svaku vezu s ekstremnom ljevicom.27 Kao i ostali savezniki vode, on je 1919. morao voditi rauna o domaem javnom mnijenju. Kad bi boljevici poslali predstavnike u Pariz, rekao je Balfouru u privatnom razgovoru, to bi ohrabrilo ekstremne radikale, a graani bi se uspani-ili. Bilo bi nereda na ulicama, pa bi ih njegova vlada morala suzbijati silom. To ne bi bila dobra atmosfera za Mirovnu konferenciju. Ako saveznici ipak ustraju na slanju poziva, upozorio je Clemenceau, bit e prisiljen dati ostavku.28 Osim toga, jesu li boljevici zastupali cijeli ruski narod? Oni su nadzirali samo sredinje ruske zemlje uz velike gradove St. Peterburg (koji e ubrzo postati Lenjingrad) i Moskvu. Bili su suoeni sa suparnikim vladama - s bjelogardijcima, kako su ih obino nazivali, pod vodstvom generala Antona Denjikina, jednog od boljih carskih generala, te s jo jednom koju je u Sibiru vodio admiral Aleksandar Kolak. U samom Parizu ruski su prognanici, od konzervativaca do radikala, osnovali Rusku politiku konferenciju kao zastupnika svih neboljevikih Rusa. Tako se Sergej Sazonov, bivi ministar vanjskih poslova u carskoj vladi, naao u situaciji da mora suraivati s Borisom Savinkovim, poznatim teroristom. Vitkom, pomodno odjevenom Savinkovu, s gardenijom u zapuku, divili su se svi u Parizu. Llovdu Georgeu se uvijek sviala uinkovitost, pa je za njega rekao: Njegovi su atentati uvijek bili izvedeni vjeto i s potpunim uspjehom.29 Naalost, Ruska politika konferencija dobila je samo nevoljku podrku suparnikih vlada Denjikina i Kolaka (koji su mnogo vremena troili i na meusobno nadmudrivanje), i nikakvu od boljevika. Lloyd George je 16. sijenja iznio pitanje Rusije pred Vrhovnim vijeem. Njemu se inilo da mogu birati jednu od tri mogunosti: prvo, unititi ruski boljevizam; drugo, izolirati ga od vanjskog svijeta; tree, pozvati Ruse, zajedno s boljevicima, na sastanak s mirotvorcima. Neki koraci u ostvarenju prvih dviju mogunosti ve su bili poduzeti: na ruskom tlu je ve bilo saveznikih vojnika i saveznici su uveli blokadu Rusije. Po svemu sudei ni jedna ni druga mjera nisu bile uspjene. Sam Lloyd George bio je sklon treoj mogunosti. Saveznici su zapravo mogli uiniti Rusima uslugu ako uspiju nagovoriti razliite frakcije na Rusija 105 pregovore i uspostavu primirja.30 Tako su, izjavio je u privatnom razgovoru, inili i stari Rimljani kada su pozivali barbare i govorili im da se pristojno ponaaju.31 Lloyd George je imao pravo to se tie mogunosti koje su im stajale na raspolaganju, ali mirotvorcima nije bilo lako odluiti. Bilo je prigovora na svako rjeenje. Intervencija s ciljem zbacivanja boljevika bila je riskantna i skupa, izolacija Rusije naudila bi ruskom narodu, a dovodei boljevike predstavnike u Pariz ili bilo gdje drugdje na Zapadu izloili bi se opasnosti jer bi im time dali priliku da ire svoju poruku - da se i ne govori o tome koliko bi takva odluka razbjesnila konzervativce. Dok je Wilson podravao Lloyda Georgea, francuski i talijanski ministri vanjskih poslova, Pichon i Sonnino, oklijevali su. Trebali bi, predloio je Pichon, barem sasluati francuskog i danskog veleposlanika koji su se upravo vratili iz Rusije. Obojica su se pojavili s uznemirujuim priama o crvenom teroru, koje je Lloyd George nonalantno odbacio kao pretjerivanja.32 Vrhovno vijee nije bilo u stanju donijeti nikakvu odluku. Tijekom cijele Mirovne konferencije saveznika politika prema Rusiji ostala je nedosljedna i nesuvisla, nedovoljno energina za zbacivanje boljevika ali dovoljno neprijateljska da ih uvjeri, s nesretnim posljedicama za budunost, da su zapadne sile njihovi nepomirljivi neprijatelji. Churchill je uporno od svoje vlade zahtijevao jasnu politiku odluku, pa je u svojim memoarima izrazio ogorenje zbog saveznike neodlunosti: Jesu li zaraeni sa sovjetskom Rusijom? Nisu, naravno, ali pucaju u sovjetske Ruse bez opomene. Osvajai su na ruskom tlu. Naoruavaju neprijatelje sovjetske vlade. Blokiraju njezine luke i potapaju njezine brodove. Ozbiljno prieljkuju i snuju njezin pad. Ali rat - okantno! Mijeanje - sramota!33 Churchill je, naravno, zagovarao intervenciju. Za intervenciju je bio i maral Foch, visoki francuski asnik i glavni zapovjednik saveznikih snaga. Isto su miljenje zastupali konzervativni lanovi parlamenta u Londonu i ogoreni francuski ulagai. Na drugoj strani bile su isto tako glasne skupine: sindikati koji su se solidarizirali s radnikim pokretom, humanitarci svih boja i

pragmatiari koji su, poput popularnog londonskog Daily Expressa, jednostavno rekli: ao nam je Rusa, ali oni to sami moraju rijeiti.34 novi svjetski poredak 104 Clemenceau je doivio nasilje svjetine i krvavo guenje radikalne Parike komune potkraj francusko-pruskog rata. Tada je prekinuo svaku vezu s ekstremnom ljevicom.27 Kao i ostali savezniki vode, on je 1919. morao voditi rauna o domaem javnom mnijenju. Kad bi boljevici poslali predstavnike u Pariz, rekao je Balfouru u privatnom razgovoru, to bi ohrabrilo ekstremne radikale, a graani bi se uspani-ili. Bilo bi nereda na ulicama, pa bi ih njegova vlada morala suzbijati silom. To ne bi bila dobra atmosfera za Mirovnu konferenciju. Ako saveznici ipak ustraju na slanju poziva, upozorio je Clemenceau, bit e prisiljen dati ostavku.28 Osim toga, jesu li boljevici zastupali cijeli ruski narod? Oni su nadzirali samo sredinje ruske zemlje uz velike gradove St. Peterburg (koji e ubrzo postati Lenjingrad) i Moskvu. Bili su suoeni sa suparnikim vladama - s bjelogardijcima, kako su ih obino nazivali, pod vodstvom generala Antona Denjikina, jednog od boljih carskih generala, te s jo jednom koju je u Sibiru vodio admiral Aleksandar Kolak. U samom Parizu ruski su prognanici, od konzervativaca do radikala, osnovali Rusku politiku konferenciju kao zastupnika svih neboljevikih Rusa. Tako se Sergej Sazonov, bivi ministar vanjskih poslova u carskoj vladi, naao u situaciji da mora suraivati s Borisom Savinkovim, poznatim teroristom. Vitkom, pomodno odjevenom Savinkovu, s gardenijom u zapuku, divili su se svi u Parizu. Llovdu Georgeu se uvijek sviala uinkovitost, pa je za njega rekao: Njegovi su atentati uvijek bili izvedeni vjeto i s potpunim uspjehom.29 Naalost, Ruska politika konferencija dobila je samo nevoljku podrku suparnikih vlada Denjikina i Kolaka (koji su mnogo vremena troili i na meusobno nadmudrivanje), i nikakvu od boljevika. Lloyd George je 16. sijenja iznio pitanje Rusije pred Vrhovnim vijeem. Njemu se inilo da mogu birati jednu od tri mogunosti: prvo, unititi ruski boljevizam; drugo, izolirati ga od vanjskog svijeta; tree, pozvati Ruse, zajedno s boljevicima, na sastanak s mirotvorcima. Neki koraci u ostvarenju prvih dviju mogunosti ve su bili poduzeti: na ruskom tlu je ve bilo saveznikih vojnika i saveznici su uveli blokadu Rusije. Po svemu sudei ni jedna ni druga mjera nisu bile uspjene. Sam Lloyd George bio je sklon treoj mogunosti. Saveznici su zapravo mogli uiniti Rusima uslugu ako uspiju nagovoriti razliite frakcije na Rusija 105 pregovore i uspostavu primirja.30 Tako su, izjavio je u privatnom razgovoru, inili i stari Rimljani kada su pozivali barbare i govorili im da se pristojno ponaaju.31 Lloyd George je imao pravo to se tie mogunosti koje su im stajale na raspolaganju, ali mirotvorcima nije bilo lako odluiti. Bilo je prigovora na svako rjeenje. Intervencija s ciljem zbacivanja boljevika bila je riskantna i skupa, izolacija Rusije naudila bi ruskom narodu, a dovodei boljevike predstavnike u Pariz ili bilo gdje drugdje na Zapadu izloili bi se opasnosti jer bi im time dali priliku da ire svoju poruku - da se i ne govori o tome koliko bi takva odluka razbjesnila konzervativce. Dok je Wilson podravao Lloyda Georgea, francuski i talijanski ministri vanjskih poslova, Pichon i Sonnino, oklijevali su. Trebali bi, predloio je Pichon, barem sasluati francuskog i danskog veleposlanika koji su se upravo vratili iz Rusije. Obojica su se pojavili s uznemirujuim priama o crvenom teroru, koje je Lloyd George nonalantno odbacio kao pretjerivanja.32 Vrhovno vijee nije bilo u stanju donijeti nikakvu odluku. Tijekom cijele Mirovne konferencije saveznika politika prema Rusiji ostala je nedosljedna i nesuvisla, nedovoljno energina za zbacivanje boljevika ali dovoljno neprijateljska da ih uvjeri, s nesretnim posljedicama za budunost, da su zapadne sile njihovi nepomirljivi neprijatelji. Churchill je uporno od svoje vlade zahtijevao jasnu politiku odluku, pa je u svojim memoarima izrazio ogorenje zbog saveznike neodlunosti: Jesu li zaraeni sa sovjetskom Rusijom? Nisu, naravno, ali pucaju u sovjetske Ruse bez opomene. Osvajai su na ruskom tlu. Naoruavaju neprijatelje sovjetske vlade. Blokiraju njezine luke i potapaju njezine brodove. Ozbiljno prieljkuju i snuju njezin pad. Ali rat - okantno! Mijeanje - sramota!33

Churchill je, naravno, zagovarao intervenciju. Za intervenciju je bio i maral Foch, visoki francuski asnik i glavni zapovjednik saveznikih snaga. Isto su miljenje zastupali konzervativni lanovi parlamenta u Londonu i ogoreni francuski ulagai. Na drugoj strani bile su isto tako glasne skupine: sindikati koji su se solidarizirali s radnikim pokretom, humanitarci svih boja i pragmatiari koji su, poput popularnog londonskog Daily Expressa, jednostavno rekli: ao nam je Rusa, ali oni to sami moraju rijeiti.34 Novi svjetski poredak 106 To je bilo i Wilsonovo miljenje. Mislim da je najbolje pustiti ih da se sami izvlae, izjavio je jednom britanskom diplomatu u Washingtonu neposredno prije kraja rata, iako ih neko vrijeme eka anarhija. Evo kako ja gledam na situaciju ondje: gomila ljudi s kojima je nemogue izai na kraj i koji se meusobno tuku. Ne moete se s njima dogovoriti, pa ih zatvarate u sobu i kaete im da ete otvoriti vrata i pregovarati s njima kada se meusobno dogovore.35 "VVilson je pretpostavljao da e oblik te sobe ostati vie manje isti kao prije. On nije razmiljao, kao ponekad Britanci, o moguem raspadu ruskog carstva. Samoodreenje je za njega znailo da e Rusi sami voditi svoju zemlju. Na temelju istog naela, jedini izuzetak bila su poljska podruja pod ruskom vlau koja su prema njemu trebala pripasti obnovljenoj Poljskoj. Zaudo, nije gledao na ukrajinski nacionalizam u istom svjetlu (moda zato to je njegov veliki republikanski suparnik senator Lodge zagovarao neovisnost Ukrajine) i nepopustljivo se opirao saveznikom priznanju baltikih drava.36 Inae je njegova politika prema Rusiji bila uglavnom negativna: bio je protiv intervencije i protiv priznanja. esta od njegovih 14 toaka pozivala je na povlaenje stranih postrojbi s ruskog teritorija (pri emu je posebno imao na umu Japance) kako bi ruski narod mogao uspostaviti institucije koje mu najbolje odgovaraju. Kada Rusi odlue tko e njima upravljati ("VVilson se nadao da to nee biti boljevici), Sjedinjene Drave e ih priznati. To su Sjedinjene Drave uinile, rado je isticao "VVilson, i nakon meksikog graanskog rata.37 Meutim, Saveznici su ve bili intervenirali. U proljee 1918. godine britanske postrojbe iskrcale su se u sjevernim lukama Arhangelsku i Murmansku, a Japanci su osvojili Vladivostok na Pacifiku i proirili se na zapad u Sibir kako bi sprijeili Nijemce da se domognu ruskih sirovina poput ita i nafte kao i ruskih luka i eljeznica. Kako bi drali Japance (a moda i Britance) na oku te zatitili velik broj eha iz ruskih zarobljenikih logora koji su zapeli u Sibiru, Amerikanci su nerado i sami iskrcali neke postrojbe. (Krvavo sam se znojio, tuio se "VVilson Houseu toga ljeta, razmiljajui to bi bilo ispravno i izvedivo za Rusiju... Sve se raspada i izmie poput ive pod mojim dodirom.38). Britanci su zatim nagovorili Kanadane da poalju svoje snage kako bi time uspostavili ravnoteu s Amerikancima i Japancima. Na jugu su britanske snage pod vodstvom kolskog kolege Rudvarda Kiplinga proRusija 107 drle na Kavkaz i zauzele tamonja naftna polja. Francuzi su imali jo manje vojnika nego Britanci, pa su u Rusiju poslali samo vojne misije ili simboline snage. Kada su potkraj rata Britanci odluili ne samo zadrati vojnike u Rusiji nego i ponuditi podrku protuboljevikim bjelogardijcima, bilo je ve potpuno jasno da se intervencija koja je poela kao operacija uperena protiv Nijemaca preobrazila u neto sasvim drugo.39 . Prema saveznikim uputama poraena Njemaka poela je povlaiti postrojbe iz Ukrajine i baltikih drava. Saveznici su se muili da ispune nastali vakuum. Do kraja 1918. godine na ruskom se tlu nalo vie od 180.000 stranih vojnika te nekoliko bjelogardijskih armija koje su primale savezniku pomo u novcu i topnitvu.40 Poelo se govoriti o kriarskom ratu protiv boljevizma. Savezniki vode uestalo su se suoavali sa znakovima sve veeg protivljenja daljnjim vojnim avanturama. Njihova javnost i njihovi vojnici bili su umorni od rata. Ljeviarska parola Ne dirajte Rusiju! postajala je sve popularnija. Ako ne pripaze, rekao je Lloyd George, proirit e boljevizam nastojanjima da ga suzbiju. Prema izvjetajima britanskih vojnih vlasti, mogunost upuivanja u Rusiju bila je krajnje nepopularna medu britanskim i amerikim vojnicima.41 Kanaani, koji su dali postrojbe za sibirsku ekspediciju i za Murmansk, planirali su se povui do

ljeta; u Kanadi je vladalo tjeskobno iekivanje da se rijei taj problem, rekao je Borden svojim kolegama u delegaciji Britanskog carstva.42 Francuzi su zagovarali tvrdu intervencijsku liniju, ali su zapravo mogli uiniti vrlo malo. Nisu imali ni ljudi ni resursa. Prije kraja rata samo je mali broj francuskih vojnika stigao u Rusiju. Prema sporazumu s Velikom Britanijom Francuska je teoretski bila odgovorna za junu Ukrajinu i Krim, a Velika Britanija za Kavkaz i srednju Aziju. (Osim podupiranja lokalnih protuboljevikih snaga, nije nikada bilo jasno objanjeno to to znai). Francuski zapovjednik saveznikih snaga na Srednjem istoku, general Louis Franchet d'Esperey, ogoreno se tuio: Nemam dovoljno snaga za razmjetaj u toj zemlji, a nae bi ljude jo manje privlailo iskustvo Rusije zimi dok se njihovi drugovi odmaraju.43 Njegova upozorenja su nerazumno zanemarivali. Francuska vlada prebacila je mijeane snage, s francuskim, grkim i poljskim postrojbama, u crnomorsku luku Odesu. Ekspedicija se odmah sukoNovi svjetski poredak bila sa arenom zbirkom neprijatelja, od boljevika do ukrajinskih nacionalista i anarhista. Borbeni moral se srozao tijekom duge zime 1918.-1919., pa je boljevicima bilo lako agitirati protiv rata medu francuskim vojnicima uz pomo ljudi koji su govorili francuski. Kako je izvijestio jedan francuski asnik, nijedan francuski vojnik koji je izvukao ivu glavu kod Verduna i na poljima Marne nee pristati na to daje izgubi na ruskim bojnim poljima. U travnju 1919. Francuzi su naglo odustali od pohoda koji se sve vie bliio propasti, pa su se urno izvukli preputajui Odesu i njezine stanovnike boljevicima. Na obali su se okupili civili, uzalud preklinjui Francuze da ih povedu sa sobom. Manja francuska ekspedicija napustila je krimsku luku Sevastopolj u neto veem redu i povela sa sobom 40.000 Rusa, medu njima i majku umorenog cara. Dva tjedna kasnije pobunila se francuska crnomorska flota.44 Iako je Francuska i dalje podizala glas protiv boljevika i njihovih postupaka, nije vie imala nikakvog udjela u saveznikoj intervenciji. Foch je predlagao niz sve nevjerojatni]ih planova o upadu u Rusiju s postrojbama koje bi se trebale sastojati od Poljaka, Finaca, ehoslovaka, Rumunja, Grka, pa i ruskih ratnih zarobljenika koji su se jo nalazili u Njemakoj. No od svega toga nije bilo nita, jer su njegovi statisti uglavnom odbili uloge koje im je namijenio, ali i zato to su se tim planovima energino protivili Britanci i Amerikanci.45 Tako se francuska politika zbog neaktivnosti svela na drugu opciju koju je spomenuo Lloyd George: izolirati boljevizam u Rusiji. Na Mirovnoj konferenciji i u godinama nakon nje Francuska se svojski trudila da oko Rusije - uz pomo drava poput Poljske - oblikuje, (prema staroj srednjovjekovnoj terminologiji), cordon sanitaire oko prenositelja poasti. Dodatna prednost ovakvog plana - jo vanija za Francuze - bilo je stvaranje protutee Njemakoj i barijere za sluaj da se Njemaka i Rusija pokuaju povezati.46 Foch i Churchill bili su medu malobrojnima koji su u Parizu 1919. godine ozbiljno razmatrali tu mogunost. Churchill je upozoravao na mogue udruivanje boljevike Rusije s nacionalistikom Njemakom i Japanom. U konanici mogli bismo zamisliti grabeljivu konfederaciju od Rajne do Jokohame, koja bi ugrozila vitalne interese Britanskog carstva u Indiji i drugdje, ugrozila tovie budunost svijeta.47 108 Rusija Morali bismo i dalje paziti na njih, rekao je umorni Clemenceau Llovdu Georgeu potkraj 1919., govorei o boljevicima, okruiti ih tako rei bodljikavom icom i pritom nita ne potroiti.48 Novac je 1919. bio velik problem. Lloyd George je pokuao priguiti Churchillovo oduevljeno zagovaranje intervencije navodei mu razgovor s ministrom financija Austenom Chamberlainom: Ne moemo sebi priutiti to optereenje. Chamberlain kae da jedva spajamo kraj s krajem u mirnodopskim uvjetima, ak i sa sadanjim nemoguim poreznim stopama.49 Britanci su na rusku avanturu potroili oko 100 milijuna funti, Francuzi manje od pola tog iznosa.50 Britanski porezni obveznici nisu bili spremni i dalje troiti novac na Rusiju, osobito kad to nisu bili spremni uiniti ni njihovi saveznici. Koliko e Francuska dati?, upitao je Lloyd George kada se pojavilo pitanje proirenja intervencije u veljei 1919. godine. Uvjeren sam da ona to sebi ne moe priutiti; uvjeren sam da ni mi ne moemo. Hoe li Amerika snositi trokove? Natjerajte ih na odreivanje

trokova svakog plana prije negoli ga odobrite.51 Veliki dio pomoi bjelogardijcima oito je propadao zbog neuinkovitosti i korupcije. Doasnici iz pozadine krali su uniforme namijenjene vojnicima; njihove ene i keri nosile su uniforme britanskih bolniarki. Dok su Denjikinovi kamioni i tenkovi stajali zbog hladnoe, u krmama se prodavao antifriz. Iako su boljevici kasnije u svojoj propagandi prikazivali kako se svjetski kapitalizam sa svom svojom moi obruio na njihovu revoluciju, saveznika pomo bila je preslaba da sprijei poraz bijelih.52 Saveznika intervencija u Rusiji bila je eprtljava zbog razliitih ciljeva i meusobnih sumnjienja. Amerikanci su slubeno bili protiv intervencije, ali su ipak nakon rata zadrali postrojbe u Sibiru kako bi osujetili japanske planove. Dok su se prije 1914. godine Francuzi oslanjali na jaku Rusiju kao protuteu Njemakoj, Britance je brinulo mogue rusko irenje prema jugu i prema Indiji. Francuzi bi 1919. bili skloniji obnovljenoj, bijeloj Rusiji, dok bi se Britanci pomirili sa slabom crvenom Rusijom. Curzon je mrzio sve to su boljevici simbolizirali, pa je bio oduevljen kada su Rusi izgubili kontrolu nad Kavkazom; Britanci moraju pripaziti, rekao je Churchillu, da se Denjikin, bijelogardijski voda na jugu, ponovno ne domogne toga 109 Novi svjetski poredak 110 podruja.53 U skladu s duboko ukorijenjenim refleksom, Britanci su sumnjiavo primali francuske razloge. Francuska vlada, tuio se Lloyd George, bila je previe pod utjecajem svojih graanskih krugova koji su izgubili svoje utede u Rusiji. Oni bi najradije, izjavio je Lloyd George, da im mi vadimo njihovo kestenje iz vatre.54 Dok su se Saveznici sporadino bavili mogunou intervencije u Rusiji, istraivali su i opciju koju je zagovarao Lloyd George, tj. pregovore. Zajedno s VVilsonom Lloyd George je 21. sijenja 1919. Vrhovnom vijeu predloio kompromis. Budui da Francuzi nisu htjeli da boljevici dodu u Pariz, zato se ne bi sastali s njima i drugim ruskim predstavnicima negdje blie Rusiji? Sve dok mirotvorci budu odbijali razgovarati s boljevicima, dodao je "VVilson, ruski e narod vjerovati boljevikoj propagandnoj tvrdnji da su Saveznici njihovi neprijatelji. Uz podrku Sonnina, Clemenceau je prigovorio prijedlogu tvrdei da e ve i sam in razgovora boljevicima dati kredibilitet. S druge strane, nije bio spreman posvaditi se sa svojim saveznicima zbog toga, pa je nevoljko pristao. No Sonnino nije. Morali bi okupiti sve bjelogardijce i dati im dovoljno vojnika ili barem oruja da unite boljevike. Lloyd George je postavio praktino pitanje: koliko bi vojnika mogao svatko od njih dati? Uslijedila je neugodna stanka. Nijednog, doao je konano odgovor.53 Dogovoreno je da se pokua s pregovorima. VVilson je odmah poslao po pisai stroj. Oekivali smo privlanu ameriku stenodaktilografkinju, prisjeao se jedan britanski novinar, ali se umjesto nje pojavio kurir s VVilsonovim starim pisaim strojem, pa je sam predsjednik sjeo u kut i otipkao poziv.56 Izlazei iz prostorije, Clemenceau je ljutito dobacio francuskom novinaru koji je ekao pred vratima: Potueni!57 "VVilsonov poziv, u kojem se spominjala iskrena i nesebina elja saveznika da pomognu ruskom narodu, uredno je upuen predstavnicima glavnih ruskih frakcija; sastanak se trebao odrati na Prinkipou, najveem otoku u Prinevskom arhipelagu, u Mramornom moru izmeu Crnog mora i Sredozemlja. Ti otoci bili su omiljeno izletite za stanovnike Istanbula. Neposredno prije rata turske su vlasti na otoke prebacile tisue pasa lutalica, pa je preko vode tjednima odjekivao njihov oajniki lave i cvile. Boljevicima je upuen poziv kratkovalnim radio odailjaem pa je Pariz ekao odgovor. Bilo je teko ocijeniti kakav e on biti. Boljevici Rusija su ve poeli primjenjivati kasnije poznatu kombinaciju osornosti i uljudnosti, potpuno neprijateljskog stava i nevoljke suradnje. Lenjin je vjerovao da e ruska revolucija zapaliti Europu, a zatim svijet. Granice, zastave, nacionalizam, sva orua kojima je na propast osueni kapitalizam razdvajao radnike svijeta, sve e to revolucija pomesti. Njegov prvi komesar za vanjske poslove, veliki revolucionar i teoretiar Lav Trocki, smatrao je da mu je posao lak: Izdat u nekoliko

revolucionarnih proglasa narodima svijeta i sve e biti gotovo!58 (Nesvjesno oponaajui VVilsonov poziv na otvorenu diplomaciju, Trocki se zabavljao kopajui po starim caristikim dokumentima i objavljujui - ime je Saveznike dovodio u prilino neugodan poloaj - tajne ratnodopske sporazume, primjerice, o podjeli Srednjeg istoka). Za Lenjina i Trockog jedino je pitanje bila taktika. Ako se svjetska revolucija trebala dogoditi odmah, nije bilo potrebe za pregovore s neprijateljem. Meutim, ako zakasni, moda bi bilo potrebno meusobno zavaditi kapitalistike zemlje. Boljevici su 1917. godine pretpostavljali da e se dogoditi prvo; no ve 1919., iako je Lenjin sazvao osnivaki kongres meunarodnog revolucionarnog stoera, Komunistike internacionale, poeli su u to sumnjati. Sovjetska vanjska politika, koja je odraavala tu podvojenost, samo je produbila saveznike sumnje. U listopadu 1918. Gregorij ierin, razbarueni, opsesivni znanstvenik, koji je zamijenio Trockog na mjestu komesara za vanjske poslove, uputio je VVilsonu sarkastinu biljeku, rugajui se njegovim omiljenim naelima. Prema Programu 14 toaka Rusiju je trebalo ostaviti na miru, pisao je, da sama odlui o svojoj sudbinu; bilo je zato udno daje VVilson poslao vojnike u Sibir. Amerikanac je govorio o samoodreenju ali, neobino, nije spominjao Irsku ili Filipine. Obeavao je da e Drutvo naroda okonati sve ratove; je li to bila nekakva ala? Svi znaju da su kapitalistike drave odgovorne za pokretanje ratova. Za to vrijeme Sjedinjene Drave i njezini ortaci u zloinu Velika Britanija i Francuska spletkarili su smiljajui kako proliti jo ruske krvi i izvui jo vie novaca iz Rusije. Jedino pravo drutvo bilo je drutvo sastavljeno od narodnih masa.59 No boljevici su znali biti i pomirljiviji. ierinov zamjenik Maksim Litvinov bio je prijazan i uglaen. On je nekoliko godina ivio u Londonu, preivljavajui sa slubenikom plaom; ondje se oenio 111 Novi svjetski poredak knjievnicom Ivy Low s margina knjievne skupine Bloomsburv. Litvinov je na Badnjak 1918. godine uputio Wilsonu telegram iz Stockholma. U njemu je spominjao mir u svijetu, pravdu i humanost. Ruski narod, pisalo je dalje, dijeli Wilsonova plemenita naela. Rusi su prvi zahtijevali samoodreenje i otvorenu diplomaciju, a sada su htjeli samo mir radi izgradnje boljeg drutva. Rusima je stalo do pregovora, ali im saveznika intervencija i saveznika blokada zadaju uasne tekoe. Boljevici su morali pribjei teroru kako bi zemlja preivjela. Bi li im Wilson bio voljan pomoi? Poruka se duboko dojmila "VVilsona, a i Llovda Georgea kad je proitao telegram.60 Uputili su amerikog diplomata Williama Bucklera da razgovara s Litvinovim. "VVilson je Bucklerov ohrabrujui izvjetaj iznio na sjednici Vrhovnog vijea 21. sijenja. Sovjetska je vlada, kako se sada nazivala, bila spremna uiniti mnogo za mir - plaanjem barem dijela pobijanog vanjskog duga ili pak odobravanjem novih koncesija stranim poduzeima. Odustat e od poziva na svjetsku revoluciju; bila je prisiljena primijeniti takvu propagandu kao nain da se obrani od Njemake i, u novije doba, od saveznika.61 "VVilson i Lloyd George su na temelju tog izvjetaja imali razloga oekivati da e boljevici rado prihvatiti poziv na Prinkipo. Dvojica su dravnika odabrali svoje izaslanike: jednog liberalnog novinara i jednog biveg sveenika u ime Sjedinjenih Drava, a u ime Velike Britanije Bordena, koji je ushieno prihvatio zadatak: To je velika ast za Kanadu. (Borden nije znao daje Lloyd George jedva pronaao nekoga spremnog da ode na taj sastanak.62). Svi su ekali. Odgovor sovjetske vlade stigao je 4. veljae. Ne posljednji put, boljevici su pogreno prosudili Zapad. Lukavo, ali transparentno, izbjegli su pristanak na prekid vatre, jedan od uvjeta Vrhovnog vijea. Nisu ni spominjali apel na uzviena naela spomenut u pozivu. Oito smatrajui da kapitalisti shvaaju samo govor novca, ponudili su znatne materijalne ustupke, napri-mjer sirovine ili teritorij. Na kraju krajeva, takva se politika pokazala uspjenom u sporazumu s Nijemcima u Brest-Litovsku. "VVilson je bio zaprepaten: Ovaj je odgovor ne samo neumjestan ve bi ga se moglo smatrati i uvredljivim. Lloyd George se sloio s njim. Nama nije do njihovog novca ili njihovih koncesija ili njihovog teritorija.63 Istodobno su se drugi sudionici pozvani na sastanak - uz tihu podrku Francuza te Churchilla i njegovih pristaa - opirali tom sastanku.

112 Rusija 113 Vijest o predloenom susretu na Prinkipou uasnula je bjelogardijce. U Parizu je ruska izbjeglika zajednica organizirala masovne demonstracije; u dalekom Arhangelsku urno su skidali Wilsonove slike. Bivi ministar vanjskih poslova Sazonov upitao je jednog britanskog diplomata kako su saveznici od njega mogli oekivati sastanak s ljudima koji su mu pobili obitelj.64 Da su ih Amerikanci i Britanci pritisnuli, bjelogardijci bi vjerojatno popustili, ali ni VVilson ni Lloyd George nisu bili spremni na to. Prinkipo je postao politiki problem za obojicu. Tisak i neki njihovi kolege postali su sve kritiniji. Lloyd George je ovisio o podrci konzervativaca za svoju koalicijsku vladu, a Bonar Law, voda konzervativaca, ve ga je upozorio - kao i njegova zamjenika - da bi se vlada mogla raspasti zbog tog pitanja.65 U jednom od rijetkih trenutaka kada je bio spreman na komunikaciju s Poincareom Clemenceau mu je 8. veljae rekao da ima problema u vezi sa sastankom na Prinkipou. VVilson nije pokazivao nikakve znakove da namjerava odgovoriti na uvjetni boljeviki pristanak.66 Sigurnosti radi, Clemenceau je zamolio Balfoura da odgodi raspravu sve dok predsjednik VVilson ne ode u Sjedinjene Drave na kratak odmor.67 Kad su bjelogardijci 16. veljae poslali negativan odgovor, VVilson je bio na brodu, Lloyd George se vratio u London zbog prijetnje generalnog trajka, i sastanak na Prinkipou je propao. Time je cijelo pitanje Rusije ostalo otvoreno kao i prije. Churchill je u Londonu zahtijevao od Lloyda Georgea jasnu odluku: ili energino intervenirati ili se jednom zauvijek povui iz Rusije. Lloyd George nije bio spreman ni na jedno ni na drugo; intervencija punih razmjera stvorila bi mu tekoe na ljevici, povlaenje na desnici. Stoga je, kao i u drugim sluajevima tijekom Mirovne konferencije - osobito kad se raspravljalo o njemakim reparacijama - odabrao neutralan put ispitujui najprije jedan a zatim drugi pristup, ali se pritom nije otvoreno izjanjavao. Rekao je Churchillu da se odluka o Rusiji, ma kakva ona bila, mora donijeti u Parizu uz sudjelovanje VVilsona. Churchill je pohitao preko La Manchea ujutro 14. veljae, na dan kada je predsjednik trebao otputovati u Sjedinjene Drave. (Lloyd George se u svojim memoarima licemjerno zgraao zbog Churchillova samoinicijativnog, lukavog odlaska u Pariz.68) Poslije grozniave vonje do Pariza - i nesree u Novi svjetski poredak 114 kojoj je stradao vjetrobran njegova automobila - Churchill je uletio u prostoriju u kojoj je zasjedalo Vrhovno vijee upravo kada se Wilson dignuo od stola. Predsjednik je uljudno sasluao Churchilla dok je ovaj isticao kako bi svaka neizvjesnost u vezi sa saveznikim namjerama bila loa za njihove postrojbe u Rusiji i za bjelogardijce. Po njegovu miljenju, povlaenje bi bilo katastrofa. Takva bi politika bila jednaka izvlaenju osovine iz stroja. Nitko se vie ne bi oruano odupirao boljevicima, pa bi cijela Rusija bila osuena na beskrajno nasilje i bijedu. Wilson se nije dao namamiti na odgovor, to je Lloyd George i oekivao. Saveznike postrojbe u Rusiji ne postiu nita, priznao je, ali situacija je konfuzna.69 Churchill je ostao u Parizu jo nekoliko dana i pokuao potaknuti Vrhovno vijee da barem odredi jasnu politiku; no to je bilo teko s obzirom na odsutnost Wilsona i Llovda Georgea.70 Lloyd George je upravljao razvojem dogaaja izdaleka i primao svakodnevno izvjetaje od svog vjernog Kerra. Winston je u Parizu, rekao je veselo jednom prijatelju. eli voditi rat protiv boljevika. To bi doista izazvalo revoluciju! Nai ljudi to ne bi dopustili.71 Slao je Churchillu proturjene poruke: poto bi mu natuknuo da bi Velika Britanija mogla bjelogardij-cima pomoi orujem i dobrovoljcima, u sljedeem bi ga telegramu upozoravao da ne planira nikakve vojne akcije protiv boljevika. Ministarstvo obrane, tvrdio je Lloyd George, misli daje prisutnost saveznikih vojnika u Rusiji pogreka. On se s time slagao: Ne smijemo se mijeati u njihove unutarnje poslove, to bi svakako bilo vrlo tetno, jer bi ojaalo javno mnijenje sklono boljevicima.72 Lloyd George je zaduio Kerra da podijeli kopije njegove poruke ostalim lanovima delegacije Britanskog carstva, kao i Houseu.73 "VVilson je s Atlantika poslao svoje upozorenje: Zaista me iznenadio Churchillov prijedlog u vezi s Rusijom, napisao je u telegramu; bilo bi kobno uplesti se jo vie u ruski

kaos.74 Nije se trebao brinuti. Na dan odabran za obnovu rasprave o Rusiji u Vrhovnom vijeu, 19. veljae, Clemenceau je ranjen u pokuaju atentata, pa je odluka odgoena na neodreeno vrijeme. Saveznike su postrojbe ostale na ruskom tlu, ali nije bilo nikakvog velikog kriarskog rata. Moda je mirotvorcima, kako je rado znao natuknuti "VVilson, trebalo vie informacija. Nekoliko mladih Amerikanaca - medu njima i ljeRusija viarski novinar Steffens koji je htio osobno vidjeti kako revolucija napreduje, i William Bullitt, mladi strunjak za Rusiju u amerikoj delegaciji koji se otvoreno opirao intervenciji - ve su predlagali upuivanje istrane misije. Lloyd George se suglasio da bi to bila dobra ideja, uz ostalo i kao sredstvo za odgodu neugodne odluke.75 House je 17. veljae obavijestio Bullitta daje odabran da vodi tajnu misiju kojoj je zadatak razgovor s boljevicima o uvjetima za sklapanje mira sa Saveznicima koje bi oni bili spremnni prihvatiti. Bullitt je bio oduevljen: njegov je posao u Parizu dotad bio rutinski, a sada e se nai, kako je smatrao, u sreditu dogaaja. Bullit je bio izdanak privi-legiranog, zatienog svijeta visokih slojeva filadelfljskog drutva, i imao je silno povjerenje u sebe i vlastitu sposobnost prosuivanja. Bio je udo od djeteta - barem je tako mislila njegova majka koja ga je oboavala - pa je kao od ale zavrio Sveuilite Yale. Suvremenici su ga smatrali briljantnim, iako su neki primjeivali i neke hladne i proraunate crte u nainu na koji je iskoritavao i odbacivao ljude.76 Silno se divio Wilsonu i njegovim naelima, ali se pitao je li predsjednik bio dorastao zadai njihove obrane.77 House i Kerr su zajedno sastavili popis tema o kojima je misija trebala razgovarati. Bullitt odlazi samo radi prikupljanja informacija, uvjeravao je House ostale amerike delegate. No nije to dovoljno jasno objasnio i samom Bullittu, koji je smatrao, ak i kad je njegova ekspedicija propala, da ima mandat za pregovaranje o miru s boljevicima i od Housea - koji je govorio u Wilsonovo ime - i od Llovda Georgea. S time se slagao i Steffens, koji je otiao u Rusiju s Bullittom: Bullitt je dobio upute da pregovara o preliminarnom sporazumu s Rusima kako bi Sjedinjene Drave i Velika Britanija mogle uvjeriti Francusku da im se pridrui u pozivu na razgovore, od kojih se s razmjernom sigurnou moe oekivati da e postii nekakve rezultate.79 Ne prvi put, Steffens nije imao pravo. Ni House ni Lloyd George nisu napustili nadu u nekakvu nagodbu, ali se s druge strane nisu htjeli ni zamjeriti Francuzima niti izazvati negativnu reakciju u domaem javnom mnijenju ako boljevici budu tvrdoglavi. Mala misija koju je vodio beznaajni 28-godinjak mogla se vratiti s dobrim vijestima. U suprotnom sluaju, mogla se otpisati kao nebitna.79 115 novi svjetski poredak 116 Bullitt i Steffens proveli su divan tjedan u Moskvi: smjestili su ih u jednu konfisciranu palau, hranili kavijarom, pozivali naveer u operu u carskoj loi, a danju su razgovarali sa samim Lenjinom i ierinom. Steffens je bio uvjeren da se boljevici ele rijeiti uzroka siromatva, korupcije, tiranije i rata. Oni ne pokuavaju uspostaviti politiku demokraciju, pravnu slobodu i mir zakljuen pregovorima - ne sada. Oni sada samo postavljaju osnove za ostvarenje svih tih dobrih naela. Bullitt je takoer smatrao da su u Rusiji zapoete velike stvari. Obojica su bili vrlo impresionirani Lenjinom. Bio je iskren i otvoren, govorio je Bullitt, ali i vrlo srdaan i vedar, s izraenim osjeajem za humor. Steffens ga je pitao o teroru protiv protivnika i bio je ganut kada je Lenjin izrazio aljenje; bio je, smatrao je Steffens, liberal u dui.80 Nakon tjedan dana Bullittu se inilo da je postigao sporazum. Trebao je uslijediti prekid vatre, a zatim ustupci s obje strane. Saveznici e povui postrojbe, ali boljevici nee traiti ukidanje raznih bjelogar-dijskih vlada u Rusiji. (Budui da je uvjetima bilo predvieno ukidanje saveznike pomoi bjelogardijcima, boljevici su mogli sebi priutiti tu velikodunost). Pitanje je jesu li boljevici pregovarali u dobroj vjeri; Lenjin je u pregovorima s Nijemcima u Brest-Litovsku pokazao da je spreman na ustupke samo kako bi dobio na vremenu. Bullitt i Steffens bili su korisni idioti, i njihova je misija bila dobrodola barem u propagandne svrhe. Bullitt je ponosno ponio svoj sporazum, a Steffens svoju ruiastu sliku budunosti, natrag u Pariz.

Kao i obino House je bio optimistian, ali su ostali lanovi amerike delegacije bili sumnjiavi. Sam VVilson, koji se dotada vratio iz Sjedinjenih Drava, bio je previe zaokupljen tekim pregovorima o mirovnom sporazumu s Njemakom, pa nije tom pitanju poklanjao posebnu panju. Nije smogao ni vremena da se sastane s Bullittom. Lloyd George ga je pozvao na doruak 28. oujka, ali se dotada bio gotovo predomislio. Tjedan dana prije toga Bela Kun je preuzeo vlast u Maarskoj i to je ponovno probudilo strah od irenja boljevizma na zapad. U javnost su procurile vijesti o Bullittovoj misiji; kruile su glasine da se Velika Britanija i Sjedinjene Drave spremaju priznati sovjetsku vladu. Konzervativni parlamentarci pratili su Lloyda Georgea poput jastrebova, a isto su inile i Northcliffeove novine. Toga jutra Daily Mail objavio je estoki nik Henrvja VVickhama Rusija 117 Steeda, novog urednika sestrinskog limesa, koji je mrzio Llovda Georgea koliko i Northcliffe. Oivljena je intriga Prinkipo, pisalo je u niku, zahvaljujui makinacijama meunarodnih idovskih financijaa a moda i njemakih poslovnih krugova. Lloyd George je preko stola pruio Bullittu novine: Sve dotle dok britanski tisak pie ovakve stvari, kako moete od mene oekivati razumijevanje za Rusiju?81 Sljedeih nekoliko tjedana pritisak na Lloyda Georgea se pojaao. Desetoga travnja vie od dvije stotine lanova parlamenta potpisalo je telegram u kojem od njega trai da ne prizna sovjetsku vladu. Lloyda Georgea su napadali i zbog uvjeta mirovnog sporazuma s Njemakom; znao je kada treba stati da izbjegne jo goru situaciju. Kada se 16. travnja obratio Donjem domu, odluno je izjavio kako se u Parizu nije nikada raspravljalo o priznanju i da ono ne dolazi u obzir. Kada su ga konkretno pitali za Bullittovu misiju, leerno je odgovorio: Spominje se da se nekakav mladi Amerikanac vratio odande. Nije mogao rei je li mladi donio ikakve korisne vijesti.82 Bullitt je bio skren. Nitko u Parizu nije htio ni uti za njegovu misiju, pa ni predsjednik kojemu se toliko divio. Razoaranje "VVilsonom bilo je potpuno kada su u svibnju objavljeni uvjeti mirovnog sporazuma s Njemakom. Ljutit i povrijeen, poslao je pismenu ostavku i otiao na francusku rivijeru da bi leao na pijesku i promatrao kako svijet odlazi dovraga. Te jeseni vratio se u Sjedinjene Drave i pomogao zapeatiti sudbinu "VVilsona i Versajskog sporazuma, svjedoei pred Senatom kako se on i mnogi drugi lanovi amerike delegacije nisu slagali s mnogim odredbama tog sporazuma. Postigao je i slubeno evidentiranje svoje misije u Rusiju. U Moskvu se vratio 1934. kao prvi ameriki veleposlanik u Sjedinjenim Dravama. Ovaj put ga je ono to je doivio pretvorilo u gorljivog antikomunista.83 Francuzi su i dalje mrmljali o intervenciji, ali nisu bili spremni ii dalje od cordon sanitairea. Lloyd George i Wilson nisu vie stupali u kontakt sa sovjetskom vladom, iako su i dalje gajili nadu u nekakvu udesnu preobrazbu boljevika u uzorne demokrate. Njih dvojica bavili su se ak nakratko idejom da iskoriste isporuke hrane za smirivanje boljevika; taj je plan zagovarao Hoover, voditelj saveznike uprave za humanitarnu pomo. Hooverovo miljenje o boljevicima bilo je slino "VVilsonovu: smatrao ih je razumljivim odgovorom na grozne uvjete. No Novi svjetski poredak 118 bili su ipak opasni, i njihova je propaganda bila privlana ak i u stabilnim drutvima poput amerikog. Saveznici su boljevicima namjeravali posredno dati na znanje da e Rusija primiti znatnu pomo ako prestane iriti svoju revoluciju. Tijekom vremena i uz pomo hrane ruski e narod okrenuti leda radikalnim idejama. Kako bi izbjegao svaki nagovjetaj saveznikog priznanja i preduhitrio francuske prigovore, Hoover je za voenje cijele operacije predloio neku istaknutu linost iz jedne neutralne zemlje.84 Hoover je sluajno ve imao nekoga na umu, ovjeka divnog i markantnog karaktera, i velike fizike i moralne hrabrosti - Fridtjofa Nansena, slavnog norvekog istraivaa Arktika, koji se zatekao u Parizu s neodreenom idejom da neto uini za Ligu naroda. Sredinom travnja Vijee etvorice - u to se Vrhovno vijee pretvorilo - odobrilo je Hooverov plan.85 Nekoliko neutralnih zemalja, medu njima i Nansenova Norveka, trebalo je prikupiti hranu i lijekove za Rusiju, te ih

zatim isporuiti ako boljevici sklope sporazum o prekidu vatre sa svojim neprijateljima. Nansen je pokuao poslati Lenjinu telegram s dobrim vijestima, ali ga nitko nije htio odaslati - ni Francuzi, koji su taj plan smatrali trikom britanskih, amerikih pa ak moda i njemakih poslovnih krugova da se domognu koncesija u Rusiji, niti Britanci, koji su zazirali od svega to bi moglo nalikovati na priznanje boljevike vlasti. Telegram je konano odaslan iz Berlina. Sovjetski odgovor, koji su sastavili ierin i Litvinov, doao je putem radioveze i telegrafa 15. svibnja. Budite izuzetno uljudni prema Nansenu, izuzetno bezobrazni prema Wilsonu, Llovdu Georgeu i Clemenceauu!, glasile su Lenjinove upute, a to se tie samog plana, upotrijebite ga za propagandu, jer oito ne slui nikakvoj drugoj praktinoj svrsi. Lenjinovi suradnici posluali su njegove savjete i kombinirajui uljive napade na saveznike s kategorikim odbijanjem mogunosti prekida vatre bez prave mirovne konferencije. Mirotvorci su u Parizu tuno odmahivali glavama i odustali od daljnje rasprave o humanitarnoj pomoi. Ta epizoda je jo jednom potvrdila propast saveznike politike prema Rusiji.86 Posljednji traak nade da bi Rusi mogli sami rijeiti svoje probleme ukazao se 1919. godine. Neposredno prije nego to je snijeg poeo Rusija 119 kopniti i ruske se ceste pretvorile u blato bjelogardijci su uspjeli organizirati napad na boljevike. Kolak je napao na irokoj fronti iz svoje baze u Sibiru. Dio snaga napredovao je na sjever prema Arhangelsku i spojio se s malom prethodnicom bjelogardijskih i britanskih vojnika. Drugi dio napredovao je na zapad prema Uralu. Trei je krenuo na jug kako bi se spojio s Denjikinom i njegovim postrojbama. Do sredine travnja Kolak i njegovi saveznici uspjeli su istisnuti Ruse s 300.000 etvornih kilometara teritorija. No to je bio njihov krajnji domet. Boljevici su imali dvije kljune prednosti: jedinstvo i lociranost. Oni su imali kontrolu nad sreditem Rusije dok su njihovi heterogeni protivnici bili porazbacani po periferiji. Bjelogardijski zapovjednici, ne vjerujui jedni drugima i meusobno odvojeni teritorijem pod neprijateljskom kontrolom, esto nisu imali pojma to ostali rade. Boljevici su imali tri puta vie ljudi i veinu ruskih tvornica oruja.87 Saveznici su 23. svibnja 1919. odluili djelomice priznati Kolakovu vladu. Odabrani trenutak, pisao je Churchill kasnije, bio je upravo trenutak kada je to priznanje posve sigurno uslijedilo prekasno.88 Depea kojom su saveznici traili jamstva za uvoenje demokratskih institucija dospjela je zamrenim putem do Sibira, a nakon nekog vremena vratio se zbrkani odgovor u kojem su, kako se inilo, bila obeana traena jamstva.89 Ubrzo zatim iz Rusije su dospjeli i izvjetaji o porazima. Ve potkraj lipnja Crvena armija probila je Kolakov centar i bijeli su poeli uzmicati stotinama kilometara. Meutim, dotad se Mirovna konferencija pribliila kraju i Nijemci tek to nisu potpisali Versajski sporazum. Vie nije bilo vremena da se napravi neto s Rusijom. U sporazumu je ostavljena kratka klauzula koja je jednostavno predviala obavezno priznavanje svakog eventualnog budueg sporazuma izmeu Saveznika i Rusije, ili njezinih dijelova. Jo jedna klauzula ostavljala je mogunost ruskog zahtjeva za reparacije. U svemu ostalom politika prema Rusiji ostala je konfuzna kao i prije. Blokada boljevika ostala je na snazi, ali se podrka bijelima postupno smanjivala. Velika Britanija i Francuska napustile su Kolaka kao propao sluaj. (Sam admiral stavio se pod zatitu eke legije, koja je jo bila u istonom Sibiru; esi su ga predali boljevicima koji su ga strijeljali u veljai 1920.) Ve u listopadu 1919. i Denjikin se stao panino povlaiti. U sijenju 1921., uz snano inzistiranje Velike Novi svjetski poredak Britanije, Saveznici su se dogovorili da e okonati vojnu intervenciju i odustati od blokade. U oujku 1921. godine Velika Britanija potpisala je trgovaki sporazum sa sovjetskom vladom. Sporazum su podrali i konzervativni poslovni ljudi u strahu da ne izgube poslovne prilike u Rusiji. Tri godine kasnije, 1924., Velika Britanija i Rusija uspostavile su pune diplomatske odnose. Slijedila je nevoljko Francuska. Amerika e priekati jo deset godina, do Rooseveltova predsjednikog mandata.

Gledajui unatrag, Churchill i Foch su imali pravo u odnosu na boljevike, a Lloyd George i "VVilson nisu. Vladajua stranka u Rusiji nije se pretvorila u neto nalik na vedske socijaldemokrate. Lenjin je uspostavio sustav strahovite i neograniene moi koji je Staljinu dao slobodne ruke za njegove paranoidne fantazije. Ruski narod, a i mnogi drugi, platili su stranu cijenu za pobjedu boljevika u graanskom ratu, dok su se u Parizu mirotvorci suoavali s ogranienjima vlastite moi. 120 7 Liga naroda Mirovna konferencija slubeno je 25. sijenja odobrila osnivanje komisije za Ligu naroda. Neki mladi lanovi amerike delegacije mislili su da bi ta ideja mogla posluiti za snimanje izvanredno pounog filma u kojem bi se raskrinkala stara diplomacija i njezin opaki posao. Animiranim kartama ilustriralo bi se kako je sjeme rata posijano u prolosti - tajni savezi, nepravedni ratovi, konferencije na kojima su stare, sebine europske sile crtale proizvoljne granice na zemljovidima. Nasuprot tome, parika Mirovna konferencija i Liga naroda zasjale bi u izrazitom kontrastu. Takav bi film, bili su uvjereni, zaradio mnogo novaca.1 Danas kad se tek aica ekscentrinih povjesniara bavi Ligom naroda teko je zamisliti da bi netko mogao ozbiljno shvatiti taj projekt. Gotovo nitko ne posjeuje njezin arhiv i bogatu gradu. Ve i samo ime budi sjeanje na samodopadne birokrate, smuene liberale, uzaludne rezolucije, neproduktivne misije radi upoznavanja situacije i, iznad svega, neuspjehe: Mandurija 1931., Etiopija 1935. i, najkatastrofalnije od svega, izbijanje Drugog svjetskog rata samo dvadeset godina nakon zavretka Prvog. Dinamini lideri meduratnih godina - Mussolini, Hitler, japanski militaristi rugali su se Ligi i na kraju su joj okrenuli leda. Njezini glavni pobornici - Velika Britanija, Francuska i manje demokracije - bili su neodluni i mlitavi. Sovjetski Savez pridruio se Ligi samo zato to se Staljin u tom trenutku nije mogao sjetiti bolje mogunosti. Sjedinjene Drave nisu se nikada ni pridruile Ligi. Ljaga neuspjeha Lige bila je toliko velika da su velike sile, razmiljajui za vrijeme Drugog svjetskog rata o stalnoj asocijaciji drava, odluile osnovati potpuno novu organizaciju - Ujedinjene narode. Liga naroda slubeno je proglaena mrtvom 1946., ali je prestala ita znaiti 1939. godine. 121 Novi svjetski poredak 122 Na posljednjoj skuptini Lige lord Robert Cecil, koji je sudjelovao u njezinu stvaranju, upitao je: Je li tono da su svi nai napori tijekom ovih dvadeset godina bili uzaludni? Sam je hrabro odgovorio: Prvi put osnovana je organizacija, u biti univerzalna, ne da titi nacionalni interes ove ili one zemlje...nego da ukine rat. Liga naroda bila je, zakljuio je, veliki eksperiment. Ona je konkretno uobliila snove i nade svih onih koji su se zalagali za mir tijekom stoljea. Ostavila je za sobom nasljee u obliku sveopeg prihvaanja zamisli da bi sve nacije svijeta mogle i morale suraivati radi kolektivne sigurnosti svih. Liga naroda je mrtva! ivjeli Ujedinjeni narodi!2 Cecil je imao pravo. Liga je doista predstavljala neto vano: i priznanje promjena koje su se ve odigrale u meunarodnim odnosima i ulog za budunost. Kao to su parni strojevi promijenili nain ljudskog kretanja po povrini zemlje, i kao to su nacionalizam i demokracija promijenili odnose medu ljudima i njihov odnos prema vlasti, tako je i uzajamni odnos izmeu drava doivio preobrazbu u stoljeu prije Mirovne konferencije. Naravno, mo je jo uvijek bila vana i, naravno, vlade su pazile na interese svojih zemalja, ali se znaenje toga promijenilo. Ako su se u osamnaestom stoljeu sklapali i razvrgavali savezi, ratovalo i sklapalo mir radi dinastikih interesa pa i asti, ako je bilo potpuno u redu otimati od drugoga zemlju ne obazirui se na njezine stanovnike, devetneasto je stoljee donijelo nove poglede. Rat se sve vie smatrao zastranjenjem, i to skupim zastranjenjem. U osamnaestom stoljeu neiji dobitak znaio je uvijek gubitak za nekog drugog, pa je bilanca bila uravnoteena. No zatim je ratovanje postalo troak za sve sudionike, kao to je to pokazao i Veliki rat. Mir je bolje sluio nacionalnim interesima i poticao procvat trgovine i industrije. I sama nacija postala je neto drugo, nije vie bila utjelovljenje vladara ili malobrojne

elite, nego ju je u sve veoj mjeri inio narod. U diplomaciji je forma ostala ista: veleposlanici su predavali vjerodajnice, potpisivali su se i peatili ugovori. No pravila su se promijenila. U odnosima izmeu nacija nije vie bilo moderno, ili ak prihvatljivo, da jedna nacija oduzima teritorij nastanjen narodom druge nacionalnosti. (Kolonije se nisu raunale, jer se smatralo da su njihovi narodi na niem stupnju politikog razvoja od Europe.) Kada je Bismarck stvorio Njemaku, uinio je to u ime njemakog jedinstva a Liga naroda ne radi osvajanja u ime zemlje njegova gospodara, Pruske. Kada je Njemaka 1871. oduzela Francuskoj Alzas i Lorenu, njemaka je vlada svim silama nastojala uvjeriti i sebe i svijet da to nije uinila kako bi, kao u stara vremena, osvojila ratni plijen nego zato to su stanovnici tih pokrajina u srcu zapravo Nijemci. U jednadbu je sada uao jo jedan faktor: javno mnijenje. irenje demokracije, rast nacionalizma, razvoj eljeznike i telegrafske mree, revni novinari i rotacije koje su izbacivale novine u golemim tiraama - sve je to potaknulo novu situaciju koja se vlastima nije posebno sviala, ali koju se nisu usuivale ignorirati. U Parizu se raunalo s tim da e se pregovori voditi pod budnim okom javnosti. Idealisti su to smatrali pozitivnim pomakom. Narod e, smatrali su, unijeti nuno potreban element zdravog razuma u meunarodne odnose. Narod ne eli ratove niti skupe utrke u naoruanju. (To uvjerenje nije pokolebala injenica da su mnogi Europljani, kako se inilo, oduevljeno zagovarali rat u desetljeima prije 1914., i svakako gorljivo u samoj 1914. godini.) A u Europi, dapae u cijelom svijetu, bilo je mnogo idealista. Blagostanje i napredak u 19. stoljeu poticali su uvjerenje da svijet postaje civiliziraniji. Sve jai graanski sloj osiguravao je prirodne zagovornike mirovnih pokreta koji su propagirali prednosti obaveznog rjeavanja sporova arbitraom, meunarodnih sudova, razoruanja, pa moda i obeanja o sustezanju od nasilja kao sredstva za spreavanje ratova. Protivnici rata uzimali su kao primjer vlastita drutva, osobito ona u zapadnoj Europi, gdje su vlade sve vie potovale volju svojih graana, gdje je javna policija zamijenila privatne straare i gdje se openito prihvaala vladavina prava. Valjda je onda mogue zamisliti slino drutvo naroda koje e pruati kolektivnu sigurnost svojim lanovima?3 VVilson je u Parizu zahtijevao da on predsjeda komisiji za Ligu, jer je ona za njega bila temelj mirovnih nagodbi. Ako se ona ostvari, smatrao je, sve e ostalo prije ili kasnije sjesti na svoje mjesto. Ako mirovni uvjeti budu nesavreni, bit e dovoljno vremena da ih Liga kasnije ispravi. Trebalo je povui mnoge nove granice; ako ne budu ispravne, Liga e to kasnije srediti. Njemakoj e se oduzeti kolonije: Liga e se pobrinuti da se njima upravlja kako treba. Otomansko je carstvo mrtvo: Liga e biti steajni upravitelj i povjerenik za narode koji jo 123 Novi svjetski poredak 124 nisu bili spremni upravljati sobom. A za budue generacije Liga e nadzirati ope blagostanje i mir, ohrabrivati slabe, kuditi opake i, gdje to bude potrebno, kanjavati tvrdoglave. Liga je bila obeanje koje je ovjeanstvo davalo samo sebi, neto poput zavjeta. Slika Wilsona kako iz novoga svijeta preko Atlantika starome donosi dar, Ligu naroda, ostavlja snaan dojam, ali je naalost lana. Mnogi Europljani ve su dugo htjeli bolji nain upravljanja meunarodnim odnosima. Rat to su ga upravo preivjeli imao je smisla samo ako stvori bolji svijet i okona ratovanje. To su im njihove vlade obeale u mranim danima i to im je davalo snagu. Kada su se Europljani 1919. osvrnuli na te katastrofalne godine obiljeene nepojmljivim krvoproliem, kada su shvatili da je europsko drutvo pretrpjelo uasnu, moa fatalnu tetu, Liga se mnogima, i to ne samo liberalima i ljeviarima, inila kao posljednja ansa. Harold Nicholson govorio je u ime mnogih suvremenika kada je rekao: Putujemo u Pariz ne samo da okonamo rat nego i da osnujemo novi poredak u Europi. Mi ne pripremamo samo Mir, nego Vjeni mir. Osjeali smo oko sebe aureolu boanskog poslanja. Morali smo biti budni, strogi, pravini i asketski, jer smo htjeli ostvariti neto veliko, trajno i plemenito.4 Lloyd George je kao i Wilson zahtijevao da Liga naroda bude prvi zadatak Mirovne konferencije,

ne samo zbog cinine elje da usrei Amerikance. Bio je na kraju krajeva liberal, voda stranke s uvjerljivom povijeu protivljenja ratu. Kao pravi politiar, poznavao je i britansku javnost. Oni s potpunim uasom, rekao je svojim kolegama na Badnjak 1918. godine, gledaju na nastavak stanja koje bi se ponovno moglo izroditi u takvu tragediju. Vratiti se s Mirovne konferencije bez Lige naroda bila bi politika katastrofa.5 No Liga ga nije nikada privlaila, moda zato to je sumnjao da bi ikada mogla biti uinkovita. Rijetko ju je spominjao u govorima i nije nikada posjetio njezino sjedite dok je bio premijer.6 U Francuskoj je jo bilo prisutno bolno sjeanje na njemaku agresiju i zabrinutost zbog budunosti, pa je stoga prevladavao duboki pesimizam to se tie izgleda da bi meunarodna suradnja mogla okonati rat. S druge strane, postojala je volja, osobito medu liberalima i ljeviarima, da se Ligi prui prilika.7 Clemenceau bi radije najprije rjeavao mir s Njemakom, ali je odluno htio sprijeiti svaku aluziju na Liga naroda 125 to da Francuska blokira osnivanje Lige.8 On sam ostao je u tom pogledu ambivalentan, ali ne, kako se ponekad smatra, nesklon ideji. Indikativna je njegova reenica: Liga mi se svia, ali ne vjerujem u nju.9 Javno mnijenje openito je podravalo Ligu, ali nije davalo nikakve jasne prijedloge o njezinoj ulozi. Treba li Liga biti policajac ili sveenik? Treba li primijeniti silu ili moralno uvjeravanje? Francuzi su iz oitih razloga bili skloni Ligi koja bi imala mo da silom sprijei agresore. Pravnici, osobito u zemljama engleskog govornog podruja, imali su povjerenja u meunarodno pravo i sudstvo. Pacifisti su nudili jo jedan lijek protiv meunarodnog nasilja: ope razoruanje i obeanje svih lanica Lige da e se suzdrati od rata. A kako je ta Liga trebala izgledati? Kao nekakva superdrava? Kao klub za dravne poglavare? Kao konferencija koja bi se sazivala kad god se pojavi hitan sluaj? Bez obzira na oblik Lige, trebalo je postaviti uvjete za lanstvo, pravila, procedure i nekakvo tajnitvo. ovjek koji je uinio Ligu temeljem saveznikog mirovnog programa enigmatski je utio o takvim pojedinostima tijekom rata. "VVilson je govorio samo openito, premda nadahnuto. Njegova je Liga trebala biti mona jer zastupa organizirano miljenje ovjeanstva. Njezine bi lanice jedna drugoj jamile, navodio je u svojem programu 14 toaka, nezavisnost i granice. Liga je mogla pribjei sili da ih zatiti, ali vjerojatno nee trebati. Rat je pokazao da obini ljudi eznu za takvom organizacijom: za to su se borili. Savjeti obinih ljudi, izjavio je "VVilson golemom sluateljstvu u njujorkom Metropolitanu neposredno prije kraja rata, postali su sve u svemu iskreniji i izravniji, korisniji od savjeta sofisticiranih politiara koji su jo uvijek pod dojmom da je sve u moi i igri za visoke uloge.10 "VVilson je smatrao da bi bilo pogreno govoriti o konkretnim stvarima dok rat jo traje. To bi samo izazvalo neslaganja medu saveznicima i moglo medu neprijateljskim zemljama ostaviti dojam da je Liga na neki nain uperena protiv njih.11 "VVilson je smatrao da e se ta izrazito racionalna ideja, koja se tako openito prihvaa, sama od sebe razviti u zdravi organizam. On se ak u Parizu, gdje se sastavljao nacrt sporazuma o osnivanju Lige, protivio svemu to je smatrao suvinim detaljima. Gospodo, izjavio je kolegama u komisiji za Ligu, ne sumnjam da e se sljedea generacija sastojati od pametnih ljudi kao Novi svjetski poredak 126 to ste vi i ja, pa smatram da e Liga biti sposobna upravljati svojim poslovima.12 Wilsonov leeran stav uznemirio je i njegove istomiljenike. Na sreu, ve je postojalo nekoliko detaljnih planova. Budui da se rat razvukao, neizbjeno je potaknuo rasprave o nainima spreavanja sukoba. U Sjedinjenim Dravama Liga za provedbu mira zbliila je demokrate i republikance. U Velikoj Britaniji udruga Liga naroda privukla je mnoge ugledne liberale iz graanskih slojeva. Na ljevici su Fabijevci financirali opsenu studiju Leonarda Woolfa. Poetkom 1918. francuska i britanska vlada odluile su se prikljuiti tim nastojanjima jer je, zahvaljujui

Wilsonu, Liga naroda sada bila izriiti savezniki ratni cilj. U Francuskoj je komisija pod vodstvom istaknutog liberalnog dravnika Leona Bourgeoisa izradila sloen plan meunarodne organizacije s vlastitom vojskom. U Velikoj Britaniji posebni je odbor, na elu s poznatim odvjetnikom sir "VValterom Phillimoreom, sastavio detaljni skup preporuka u koje su bile ukljuene mnoge predratne ideje o, primjerice, obaveznom rjeavanju sporova arbitraom. Njihov je pristup bio oprezan, i odbacivao je i utopijske ideje o svjetskoj federaciji i pragmatski prijedlog da bi takva Liga trebala biti jednostavno nastavak ratnodopskog saveza.13 Kada mu je britanska vlada poslala primjerak Phillimoreova izvjetaja, Wilson je nimalo susretljivo rekao da ga je izvjetaj razoarao i da radi na svojim planovima, koje e otkriti u pravo vrijeme. Otkrio je Britancima samo svoja dva glavna naela: Mora postojati Liga naroda, i ona mora biti stvarna i snana a ne papirnata tvorevina.14 Rat je zavrio, no iz Washingtona nije vie stizalo nita odreeno. U tom trenutku jedan od istaknutih dravnika Britanskog carstva odluio je sam sastaviti plan. Visok, mrav, prodornih plavih oiju, junoafriki ministar vanjskih poslova general Smuts nije na prvi pogled ostavljao poseban dojam. (Jednom prilikom, u Londonu, Bordenova tajnica je mislila da je doao popraviti svjetlo pa mu je odbrusila da prieka vani.15) No, on je posjedovao upravo one osobine koje su privlaile Wilsona, jer su bile vrlo nalik na njegove: ljubav prema bavljenju velikim pitanjima, duboka vjerska i etika uvjerenja, i elja da pobolja svijet. Obojica su odrasla u stabilnim, sretnim obiteLiga naroda 127 ljima koje su ivjele u malim zajednicama: Wilson na amerikom jugu, a Smuts u sreenoj burskoj seoskoj zajednici u pokrajini Cape. Obojica su se rado sjeala sretnih crnih slugu (iako su obojica sumnjali da bi crnci ikada mogli biti jednaki bijelcima) i nesretnih dana rata - graanskog u VVilsonovu sluaju i burskog rata protiv Engleza u Smutsovom. Obojica su izvana djelovali kruto i suzdrano, no bili su strastveni i osjeajni. Obojica su sebe smatrali kreposnima i obojica su bili silno ambiciozni. Obojica su brzo zamjeivali nedosljednosti kod drugih, ali su bili slijepi na vlastite nedostatke.16 Smuts je s lakoom zavrio kolu i Sveuilite Stellenbosch, a zatim se, kao i mnogi daroviti mladi ljudi iz kolonija, otputio u Englesku. U Cambridgeu je marljivo uio, skupljao nagrade i diplomirao s najviim moguim ocjenama. Dok se u Londonu pripremao za pravosudni ispit nije nikada, koliko je poznato, otiao u kazalite ili umjetniku galeriju ili na koncert. U ono malo slobodnog vremena itao je poeziju: Shellevja, Shakespearea, ali najvie Walta Whitmana, zbog njegove velike ljubavi prema prirodi. Ako je Wilson mogao privui publiku trezvenom pragmatinou, a Lloyd George ushititi je svojim nadahnu-tim govorima, Smuts je vie nego ostali mirotvorci mogao oarati poezijom.17 Smuts je bio savjetodavac kad su posrijedi bila velika pitanja rata, pa je bilo prirodno da to bude i kad je u pitanju mir. Smuts je oduevljeno pozdravio VVilsonovu pojavu na svjetskoj sceni. Taj moralni idealizam i ta vizija boljeg svijeta pomogli su nam izdrati mranu no ovog rata, izjavio je skupini amerikih novinara. Svijet je bio uzdrman, ali sada mu se ukazala golema prigoda. Mi se moramo potruditi kako bismo ponovno oblikovali taj svijet za bolje ciljeve, planirali njegovu meunarodnu reorganizaciju u skladu s univerzalnom slobodom i pravdom, te uspostavili meu klasama i nacijama dobru volju, koja je jedini sigurni temelj za svaki trajni meunarodni sustav. Rijei i pozivi ohrabrenja nepresuno su tekli. Ne podcje-njujmo ovu priliku, obraao se umornom svijetu, doba uda nije prolo. Moda je stigao trenutak kada je mogue zauvijek okonati rat.18 Ne toliko glasno, Smuts je takoer govorio da bi Liga naroda mogla biti korisna Britanskom carstvu. U prosincu 1918. pripremio je jednu od svojih sjajnih analiza svjetske situacije za svoje britanske kolege. S novi svjetski poredak 128 nestankom Austro-Ugarske, Rusij om u meteu i poraenom Njemakom, na svijetu su ostale samo tri velike sile: Britansko carstvo, Sjedinjene Drave i Francuska. Francuzima se nije moglo vjerovati. Bili su suparnici Britancima u Africi i na Srednjem istoku. (Francuzi su uzvraali

Smutsovu antipatiju, osobito nakon to je neoprezno ostavio na stolu neke svoje povjerljive dokumente na jednom sastanku u Parizu.19) Stoga je bilo posve razumno, tvrdio je Smuts, da se Britanci okrenu prema Sjedinjenim Dravama radi prijateljstva i suradnje. Jezik, interes i ideali oznaili su njihov zajedniki put. Podravanje Lige naroda bio je najbolji nain da se Amerikance navede da to shvate. Wilson je Ligu smatrao, kao to su svi znali, svojim najvanijim zadatkom; ako dobije britansku podrku, vjerojatno e odustati od nezgodnih pitanja, poput ustrajnog zagovaranja slobodne plovidbe morima.20 Smuts se prihvatio posla da Wilsonove prilino nebulozne ideje, kako ih je nazivao, pretvori u suvisao oblik. Radei velikom brzinom, napisao je Praktini zakljuak, kako gaje skromno nazvao. U svom je nacrtu predvidio opu skuptinu svih drava lanica, manje izvrno vijee, stalno tajnitvo, procedure za rjeavanje meunarodnih sporova, mandate za narode koji jo nisu bili sposobni upravljati sami sobom, i velik dio onoga to je kasnije ulo u povelju Lige. No bilo je tu jo toga: uasi nedavnog rata, Europa svedena na atome, obini ljudi obuzeti nadom u bolji svijet i velika prigoda koja se prua mirotvorcima. Uzdrmani su i olabavljeni sami temelji, i sve je ponovno neizvjesno. Sklopljeni su atori i velika karavana ovjeanstva ponovno kree na put.21 Smuts je ponosno pisao prijatelju: Moj je nacrt ostavio izvanredan dojam u visokim krugovima. Kako sam vidio u zapisniku sa sastanka kabineta, premijer gaje nazvao 'jednim od najboljih dravnih dokumenata to ih je kada proitao'. Nacrt je odmah objavljen kao broura.22 Jako lijepo je napisan, komentirao ga je jedan ameriki pravni strunjak, ali je na nekim mjestima prilino neodreen. Smuts je, primjerice, izostavio raspravu o mandatu za bive njemake kolonije u Africi.23 (Smuts je to uinio namjerno, jer je smatrao da bi Njemaka Jugozapadna Afrika trebala pripasti njegovoj zemlji). VVilson je dobio primjerak od Llovda Georgea, i on mu se svidio, uz ostalo i zato to je Smuts ustrajno tvrdio kako osnivanje Lige mora biti prva zadaa Liga naroda 129 Konferencije. Poto se 1919. vratio u Pariz nakon obilaska Europe, Wilson se prihvatio zadatka to gaje tako dugo odgaao - stavljanja na papir vlastitih ideja. U rezultatu, koji je pokazao Britancima 19. sijenja, bilo je mnogo Smutsovih prijedloga. Smutsu to nije smetalo, kako je rekao jednom prijatelju: Mislim da ovjeku prua posebno zadovoljstvo saznanje da njegova volja mirno pronalazi struju Velike volje, pa e na kraju Bog obaviti ono ega se ovjek bezuspjeno prihvatio.24 Wilson je nazvao Smutsa sjajnim ovjekom.25 Wilson je odobravao i stavove Roberta Cecila, drugog britanskog strunjaka za Ligu naroda. Mrav, strog, povuen, Cecil je esto podsjeao ljude na redovnika. Rijetko se smijeio, a kad bi to i inio nalikovao je na kineskog zmaja, kako se izrazio Clemenceau.26 Bio je poboni anglikanac, pravnik po obrazovanju, politiar po zvanju i engleski aristokrat po roenju. Obitelj Cecil bila je u slubi svoje domovine od 16. stoljea. Balfour je bio Cecilov roak, a otac mu je bio veliki lord Salisburv, konzervativni premijer tijekom veeg dijela osamdesetih i devedesetih godina 19. stoljea. Mladi Robert upoznao je Disraelija i Gladstonea, pozivan je u VVindsor a bio je i u posjetu pruskom prijestolonasljedniku. Njegov odgoj, i povlaten i strog, pobudio je u njemu snaan osjeaj za pravdu, i podjednako snaan osjeaj za javnu dunost.27 Kada je izbio rat, bilo mu je pedeset godina pa je stoga bio prestar za vojnu slubu te je radio kao dobrovoljac Crvenog kria u Francuskoj. Dvije godine kasnije, 1916., bio je zaduen za blokadu Njemake. Dotad je stekao vrsto uvjerenje da svijet mora osnovati organizaciju za spreavanje rata, pa je oduevljeno pozdravio Wilsonove izjave. Naalost, prvi sastanak s predsjednikom, u prosincu 1918., razoarao je Cecila. Uspjeli su izmijeniti tek nekoliko rijei na jednom velikom prijemu.28 Kada su konano mogli propisno razgovarati, u Parizu 19. sijenja, Cecil je ustanovio da je "VVilson uglavnom posudio britanske ideje o Ligi naroda. Sam "VVilson, zapisao je Cecil u svom dnevniku, pomalo je agresivan i treba prema njemu biti vrst, ali i krajnje uljudan i pun potovanja - kombinacija koju nije lako postii.29 "VVilson je zaduio Davida Huntera Millera da s Cecilom izradi zajedniki nacrt. Bio je to znak sve vee suradnje izmeu Amerikanaca i Britanaca. Kada je Mirovna konferencija 25. sijenja osnovala Komisiju za Ligu naroda, u dvorani se osjetio sveani duh plemenitih tenji. Raspoloenje

Novi svjetski poredak 130 se donekle pokvarilo kada su se predstavnici manjih drava, ve otprije nezadovoljni svojom ulogom u Parizu, potuili da se Komisija sastoji iskljuivo od predstavnika Velike petorice - po dvojice iz Britanskog carstva, Francuske, Italije, Japana i Sjedinjenih Drava. I oni su puno prepatili, izjavio je belgijski premijer. Sjednicom je predsjedavao Clemenceau, koji nije dopustio nikakve prigovore. Petorica su platila svoje mjesto na Konferenciji milijunima poginulih i ranjenih, odvratio je. Manje sile mogu biti sretne da su uope pozvane. Kao ustupak, dopustit e im se da imenuju pet predstavnika (broj je kasnije povean na devet) u Komisiji za Ligu. Nervozna se pobuna smirila, ali ogorenje nije.30 Kada su Britanci i Amerikanci objavili svoj plan o Ligi s izvrnim vijeem sastavljenim od predstavnika Velike petorice, manje su sile digle toliku galamu da im je na kraju odobreno pravo na biranje jo etiri lana. Cecil je mislio da je Wilson poludio kada je najavio da e povelja Lige biti sastavljena u dva tjedna, ali je posao zapravo obavljen izvanredno brzo, zahvaljujui djelomice injenici da su se Britanci i Amerikanci uglavnom ranije dogovorili.31 Prvi je sastanak odran 3. veljae, a 14. veljae bio je gotov opsean nacrt. Devetnaest lanova komisije sastajalo se gotovo svakodnevno u Houseovom apartmanu u Crillonu. Sjedili su oko velikog stola prekrivenog crvenom tkaninom, a iza njih sjedili su njihovi prevoditelji koji su im tiho aptali u uho. Britanci i Amerikanci smjestili su se jedni do drugih i stalno se konzultirali. Od Francuza su ih razdvajali Talijani. Portugalci i Belgijanci bili su neumorni u davanju prijedloga, dok su Japanci rijetko otvarali usta.32 Wilson je predsjedavao ustro, ne doputajui govore i rasprave 0 detaljima, vodei Ligu u smjeru koji je njemu odgovarao. Dolazim do zakljuka, zapisao je Cecil, da mi se on kao osoba ne svia. Ne znam tono to me odbija: nekakva tvrdoa, spojena s tatinom i eljom za postizanjem efekta.33 Drugi ameriki predstavnik, House, bio je uvijek prisutan uz predsjednika, ali je rijetko govorio. Iza kulisa bio je, kao i obino, vrlo zaposlen. Nastojim pronai gdje je problem 1 izgladiti ga prije nego to ode predaleko.34 Ni Lloyd George ni Clemenceau nisu eljeli ui u komisiju. Za Bakera je to bio jo jedan dokaz, ako je uope dokaz i bio potreban, da Europljani Ligu ne shvaaju ozbiljno. Bili su sretni, primijetio je sumorno, stoje VVilson zaokupljen dok oni dijele ratni plijen na uobiLiga naroda ajeni nain.35 Wilson je pak i dalje sudjelovao na sastancima Vrhovnog vijea i u donoenju svih vanih odluka. Kao to je to uvijek inio tijekom svoje karijere, Lloyd George je odabrao povjerljive ljude - u ovom sluaju Smutsa i Cecila - i dao im potpuno ovlatenje te ih openito putao na miru.36 Clemenceau je odabrao dva vodea strunjaka -dekana Pravnog fakulteta Parikog sveuilita Ferdinanda Larnaudea i Leona Bourgeoisa - i, karakteristino za njega, postupao vrlo loe prema njima. Bourgeois je bio ovjek velikog znanja i obrazovanja, pravni strunjak, prouavatelj sanskrta, poznavalac glazbe te prilino dobar kipar i karikaturist. Uavi u politiku kao liberal, brzo se uspeo do vrha: bio je ministar unutarnjih poslova, obrazovanja, pravosua i vanjskih poslova, pa premijer. Njegovo zanimanje za meunarodni poredak potjecalo je iz razdoblja davno prije rata; predstavljao je Francusku na hakim mirovnim konferencijama gdje se bezuspjeno pokuavalo zaustaviti rat. Kada je "VVilson objavio svoje nade u Ligu, Bourgeois je zaplakao od radosti. No 1919. bio je star i umoran. Vid ga je naputao i esto je patio od prehlade.3' Osim toga, borio se sa znatnim tekoama. Mnogi francuski dunosnici ustrajavali su na tome da Liga naroda bude nastavak ratnodop-skog saveznitva i dalje uperenog protiv Njemake.38 Clemenceau nije krio svoje uvjerenje da je Bourgeois budala. Kada ga je House upitao kako je Bourgeois uope mogao biti predsjednik vlade, Clemenceau je odgovorio: Kad sam ruio vlade ponestalo je materijala pa su uzeli Bourgeoisa.39 Britanci i Amerikanci smatrali su Bourgeoisa kominom figurom s njegovim dosadnim govorima na kienom francuskom koji bi ih ponekad uspavali.40 "VVilsonu je bio silno antipatian, djelomice zato to je nauo kako mu je Clemenceau dao upute da to vie odugovlai postupak.41 To je vjerojatno bilo tono. Bourgeois nije poduzimao

praktiki nita bez konzultacija s Clemenceauom, koji se nadao da e od VVilsona iznuditi ustupke u vezi s uvjetima mirovnog sporazuma s Njemakom. Neka vas poraze, rekao je Bourgeoisu i Larnaudeau, nije vano. Vai e mi porazi pomoi da zatraim dodatna jamstva na Rajni. Bourgeois je bio ogoren, ali se pomirio sa sudbinom. Drugim rijeima, rekao je Poincareu, on jednostavno od mene trai da poginem u rovu dok se on bori negdje drugdje.42 131 Novi svjetski poredak 132 Na sastancima komisije za Ligu naroda francuski predstavnici borili su se i protiv Britanaca i protiv Amerikanaca zahtijevajui da Liga dobije konkretnije ovlasti, to je na kraju krajeva i Wilson jednom spomenuo kao vlastitu elju.43 Bourgeois je tvrdio da bi Liga trebala djelovati kao pravosudni sustav u modernoj demokratskoj dravi, s ovlatenjem da intervenira u sluaju krenja mira i silom uspostavi red. Drugim rijeima, sporovi izmeu lanica Lige automatski bi se rjeavali obaveznom arbitraom. Ako neka drava odbije prihvatiti odluku Lige, sljedei bi korak bile sankcije, gospodarske, pa i vojne.44 Bourgeois je zagovarao strogo razoruanje pod nadzorom tijela Lige koja bi imala iroka ovlatenja za inspekciju i meunarodnih snaga sastavljenih od vojnika zemalja lanica.45 Britanci i Amerikanci su sumnjali da su takvi prijedlozi samo jo jedan francuski plan za stvaranje stalne naoruane koalicije protiv Njemake. U svakom sluaju, oni politiki uope nisu dolazili u obzir. Ameriki Kongres, koji je imao dovoljno problema ve i s injenicom da je ovlasti za voenje vanjske politike morao dijeliti s predsjednikom, svakako nije bio spreman prepustiti drugim zemljama odluku o tome kada e se Sjedinjene Drave boriti i gdje e se boriti. Konzervativci u vladi Llovda Georgea, kopnena vojska i ratna mornarica, kao i velik dio Foreign Officea, bili su skloniji vjerovati starim, provjerenim nainima obrane Velike Britanije. Liga naroda, izjavio je Churchill, nije zamjena za britansku ratnu flotu. Sve je to glupost i jalova besmislica govorio je Henry Wilson, naelnik glavnog stoera Britanskog carstva. To bi Veliku Britaniju moglo uvui u sukobe u Europi, (a moda i ire), za koje uope nije zainteresirana 46 Britanske rezerve izraavalo je u Parizu i nekoliko delegata iz dominiona, a to Lloyd George i njegovi kolege nisu mogli olako ignorirati. Pun pakosne zlobe, Billy Hughes bio je predvidivo estok. On je volio Francuze i mrzio Amerikance, uz ostalo i zato to se Wilson prezirno ponio prema njemu prilikom jednog posjeta Washingtonu. Liga naroda je Wilsonova igraka, govorio je Hughes: On nee biti sretan sve dok je ne dobije. Govorei u ime Australije i u osobno ime rekao je da ne bi htio vidjeti kako se Britansko carstvo vue iza Wilsonovih trijumfalnih kola.4-7 Borden je tome dodao ozbiljniju i taktiniju kritiku. Njemu se svidjela ideja Lige, ali je bio skloniji organizaciji bez previe Liga naroda 133 Europljana. Njegov je pravi san oduvijek bilo partnerstvo izmeu Sjedinjenih Drava i Britanskog carstva.48 Kanaani su upravo bili dobili od Velike Britanije odreenu mjeru kontrole nad vlastitom vanjskom politikom pa je nisu htjeli vratiti nekom drugom viem tijelu.49 Francuski pokuaji da Ligi dadu vee ovlasti iritirali su saveznike i zaprijetili zastojem Mirovne konferencije. Dok je komisija za Ligu urila da dovri prvi nacrt povelje prije VVilsonova kratkog povratka u Sjedinjene Drave, s njezinih tajnih sastanaka procurilo je dosta informacija koje su izazvale zabrinutost. Tamni se oblaci skupljaju nad Konferencijom, pisao je ameriki dopisnik Associated Pressa. Prevladava ope ozraje nepovjerenja i ogorenja, a sudbina povelje Lige jo je vrlo dvojbena. Tome su pridonijeli i napadi francuskog tiska na Wilsona a i Clemenceauov intervju u kojemu je upozorio da se Francuska ne smije rtvovati u ime plemenitih ali neodreenih ideala. irile su se glasine kako e Wilson u znak osvete preseliti cijelu Mirovnu konferenciju iz Pariza ili moda i potpuno odustati od osnivanja Lige.50 Tri dana prije Wilsonova planiranog odlaska, 11. veljae, komisija za Ligu provela je gotovo cijeli dan na sastanku. Francuzi su predloili amandmane o stvaranju vojske Lige. Neustavno a i nemogue, odvratio je "VVilson.51 Sastanak je zavren bez odluke. Sljedeeg dana, zapisao je David Hunter Miller u svoj dnevnik, Cecil je Francuze hladno upozorio na neugodan poloaj u kojem su se nali: Po njegovu miljenju, oni su Americi i u

manjoj mjeri Velikoj Britaniji rekli da nee primiti poklon koji im se nudi jer nije ponueno vie, pa ih je vrlo iskreno upozorio da naa alternativna ponuda, ako Liga naroda ne uspije, predvia savez izmeu Velike Britanije i Sjedinjenih Drava.52 Bourgeois se povukao, ali je mjesec dana kasnije jo jednom uzaludno pokuao neto uiniti, sugerirajui da bi Liga trebala imati vlastiti glavni stoer. Taj bi stoer, rekao je obzirno, mogao vijeu Lige davati informacije i pripremati planove kako se Liga ne bi nala nespremna u sluaju rata.53 "VVilson je pobjesnio. Francuski su delegati nemogui, rekao je svom lijeniku Gravsonu. Priaju i priaju i priaju i stalno se vraaju na toke koje su ve potpuno raspravljene i potpuno odbaene.54 Bourgeois je uzvraao antipatiju. Rekao je Poincareu kako je Wilson autoritaran i potpuno nepouzdan: Sve je radio imajui u vidu osobnu promociju.55 Novi svjetski poredak 134 Prvi je nacrt povelje bio gotov 13. veljae. Wilson je bio ushien, i zbog datuma koji je slutio na dobro [aluzija na trinaest britanskih kolonija koje su objavile nezavisnost i postale SAD - prev.] i zato to je broj lanaka bio dvadeset i est - dva puta trinaest.56 Sadravao je glavne elemente Lige: generalnu skuptinu koja bi ukljuivala sve lanice, sekretarijat i izvrno vijee u kojem su Velika petorica trebala imati tijesnu veinu (budui da Sjedinjene Drave nisu postale lanicom Lige, ta je klauzula obezvrijeena). Nacrt nije predviao nikakvu vojsku Lige niti obaveznu arbitrau ili razoruanje. S druge strane, sve su se lanice Lige obavezale da e potovati meusobnu nezavisnost i teritorijalne granice. Budui da su velike sile bile zabrinute da bi se manje sile mogle sloiti i nadglasati ih, prema jednoj odredbi sve su odluke morale biti donijete jednoglasno.57 Toj su odredbi kasnije pripisivali neuinkovitost Lige. Njemakoj nije doputeno da se odmah pridrui. Francuzi su u tom pogledu bili nepopustljivi, a njihovi su ih saveznici bili spremni posluati. tovie, Wilson je bio sklon postupati s Njemakom kao s robijaem kojemu treba rehabilitacija: Svijet je imao moralno pravo razoruati Njemaku i prisiliti cijelu jednu generaciju Nijemaca da razmisli o njemakim postupcima.58 Tako se Njemaka nala u neobinom poloaju: trebala je u sklopu Versajskog sporazuma pristati na klub kojemu se nije mogla pridruiti. I Britanci i Amerikanci su s vremenom poeli uviati daje to prilino nepoteno.59 Povelja je odraavala i neke ideale drage internacionalistima i huma-nitarcima. Sadravala je obvezu Lige da razmotri uspostavu stalnog Meunarodnog suda pravde, odredbe protiv nedoputene trgovine orujem i ropstva, te podrku irenju Crvenog kria. Predviala je i osnivanje Meunarodne organizacije rada koja je trebala promovirati meunarodno priznata radna prava. To je bilo neto to su graanski reformatori, ljeviarske stranke i sindikati dugo htjeli. (Njihovo glavno geslo bilo je osmosati radni dan). Meutim, jedino to su mogli postii prije rata bilo je ogranienje nonog rada za ene i zabrana fosfora u proizvodnji ibica. Boljevika revolucija pridonijela je udotvornoj promjeni stava zapadnih vladajuih slojeva. Radnici su bili nezadovoljni i u pobjednikim demokracijama. Tko zna dokle su bili spremni ii u razmiljanju o revoLiga naroda luciji? Europski radniki predstavnici prijetili su da e u Parizu odrati konferenciju usporedo s Mirovnom konferencijom, s delegatima poraenih drava kao i pobjednikih, lako su saveznici uspjeli premjestiti tu konferenciju u Bern, u vicarskoj, i Lloyd George i Clemenceau smatrali su da bi odredba o radnikim pitanjima u povelji Lige bila vrlo korisna radi smirivanja njihovih radnika. U svakom sluaju, i oni su, poput Wilsona, zbog svoje politike orijentacije imali razumijevanja za radniki pokret, barem dok se drao podalje od revolucije.60 Na dan imenovanja komisije za Ligu naroda imenovana je i komisija za meunarodna radnika pitanja. Isprva pod predsjedanjem malog ali estokog predsjednika Amerike federacije rada Samuela Gompersa, a zatim britanskog radnikog voe Georgea Barnesa, komisija je tiho obavljala svoj posao. Barnes se potuio Llovdu Georgeu da se mirotvorci tek mlako zanimaju za njezin rad.61 To je zapravo bilo dobro: Meunarodna organizacija rada osnovana je bez suvinog natezanja i odrala je prvu konferenciju jo prije kraja 1919. Za razliku od Lige naroda, kojoj je bila prikljuena, ukljuivala je od samog poetka i njemake predstavnike. Takoer za razliku od Lige

odrala se do danas. "VVilson je 14. veljae prikazao nacrt povelje Lige naroda na plenarnoj sjednici Mirovne konferencije. lanovi komisije izradili su dokument koji je bio i praktian i inspirativan, na koji su svi bili ponosni. Mnoge su uasne stvari proizile iz ovog rata, zakljuio je "VVilson, ali i su iz njega proizile i neke prekrasne stvari.62 Te veeri VVilson je otputovao u Sjedinjene Drave, uvjeren daje postigao svoj glavni cilj na Konferenciji.63 No povelja jo nije bila konana. Francuzi su se i dalje nadali da e uspjeti ubaciti neto o vojnim snagama, Japanci su upozorili da namjeravaju predloiti kontroverznu odredbu o rasnoj jednakosti, a trebalo je jo rijeiti i mandate nad bivim njemakim kolonijama i Otomanskim carstvom. Dodatni komplicirani problem predstavljala je Monroeova doktrina, temelj politike Sjedinjenih Drava prema oba amerika kontinenta. Hoe li Liga biti toliko mona, kako su se bojali mnogi VVilsonovi konzervativni protivnici, da nadjaa Monroeovu doktrinu? U tom sluaju, usprotivit e se Ligi, to bi vrlo lako moglo dovesti do odbacivanja Lige u Kongresu. Iako se VVilson grozio davanja ustupaka, osobito ljudima koje je mrzio, sloio se da e po povratku u Pariz pre135 novi svjetski poredak 136 govarati o posebnoj odredbi prema kojoj nita u povelji Lige nee dovoditi u pitanje Monroeovu doktrinu.64 Time se upleo, ovog puta s Britancima, u onu vrstu diplomatske igre koju je uvijek prezirao. Iako su Cecil i Smuts imali razumijevanja za njegove tekoe i bili spremni podrati ga, Lloyd George je nanjuio priliku. On je bezuspjeno pokuavao postii sa Sjedinjenim Dravama sporazum o spreavanju pomorske utrke; sada je natuknuo da bi se mogao usprotiviti bilo kakvoj posebnoj odredbi vezanoj uz Monroeovu doktrinu.65 Problem su bili i Japanci koji bi mogli, kako su se neki bojali, zahtijevati priznanje ekvivalentne doktrine na temelju koje bi Japan odvraao druge drave od mijeanja u Daleki istok. To bi opet uznemirilo Kineze, koji su ve bili krajnje napeti zbog japanskih namjera.66 Poto je pitanje pomorske utrke raieno i britanska suglasnost osigurana, Wilson je 10. travnja predloio paljivo formulirani amandman prema kojem nita u povelji Lige naroda nee utjecati na valjanost meunarodnih sporazuma poput Monroeove doktrine, ija je svrha ouvanje mira. Kivni zbog toga to nisu uspjeli osigurati vee ovlasti za Ligu, Francuzi su napali besprijekornom logikom. U povelji ve postoji odredba, tvrdili su, prema kojoj su se sve lanice trebale pobrinuti da njihovi meunarodni sporazumi budu u skladu s Ligom i njezinim naelima. Zar Monroeova doktrina nije tome bila sukladna? Osim toga, nastavili su Bourgeois i Larnaude, zato je uope trebalo spominjati Monroeovu doktrinu? Cecil je pokuao pritei Wilsonu u pomo: pozivanje na Monroeovu doktrinu bilo je tu tek kao svojevrsni primjer. Wilson je sjedio bez rijei, a donja mu je usna podrhtavala. Negdje oko ponoi iz njega je poput bujice prokuljala vatrena obrana Sjedinjenih Drava, uvara slobode i borca protiv apsolutizma u njihovom dijelu svijeta a odnedavno i u Europi, u Prvom svjetskom ratu. Zar bi trebalo uskratiti mali ustupak u obliku nekoliko rijei kojima se samo konstatira injenica da je njihova politika u proteklom stoljeu bila odana naelima slobode i nezavisnosti - naelima koja e u ovom dokumentu biti ovjekovjeena kao trajna vrijednost za cijelo ovjeanstvo? Amerikanci koji su ga sluali bili su duboko ganuti; Francuzi nisu.67 Na plenarnoj sjednici Konferencije 28. travnja, dok je neoekivana snjena meava prekrivala ulice Pariza, prihvaena je povelja Lige. Liga naroda Panamski delegat odrao je dug i uen govor o miru, zapoevi s Aristotelom i zavrivi s Woodrowom Wilsonom. Delegat Hondurasa govorio je na panjolskom o klauzuli o Monroeovoj doktrini, no nitko se nije obazirao na njegove prigovore, jer ga je malo ljudi razumjelo.68 Sjednicom je predsjedavao Clemenceau, koji je kao i uvijek nastojao skup to prije privesti kraju ograniavajui raspravu o novim amandmanima, - ak i kad su potjecali od njegove delegacije glasnim udarcem drvenog ekia i odsjenim Adopte!69

Wilson je doista mogao biti zadovoljan. Vodio je sastavljanje povelje Lige u eljenom smjeru, blokirao zahtjeve - poput francuskih - za osnivanje vojnih snaga i ubacio ogradu u odnosu na Monroeovu doktrinu, stoje trebalo osigurati prihvaanje Lige u Sjedinjenim Dravama. Bio je uvjeren da e Liga tijekom godina rasti i mijenjati se. S vremenom e ukljuivati sada neprijateljske drave i pomoi im da ostanu na putu mira i demokracije. Ako bude trebalo mijenjati pogrene odredbe mirovnog sporazuma, rekao je supruzi, zahtjevi za njihovo ispravljanje mogu se podnositi Ligi jer ona e djelovati kao stalno koordinacijsko tijelo kojemu e se moi obratiti svaka drava, mala kao i velika.70 Usredotoujui se na Ligu naroda Wilson je propustio mnogo drugih bitnih stvari na Mirovnoj konferenciji. Nije se suprotstavio odlukama koje su i po njegovim shvaanjima bile pogrene, primjerice dodjeli jezino njemakog Tirola Italiji ili stavljanju milijuna Nijemaca pod ehoslovaku ili poljsku upravu. Jednom sklopljena, takva su rjeenja bila iznenaujue trajna, barem do poetka sljedeeg rata. U svakom sluaju, Ligi bi bilo teko neto poduzeti jer su njezina pravila zahtijevala jednoglasne odluke u praktiki svim pitanjima. Wilsonova druga, podjednako opasna pretpostavka, bila je ona da ima podrku za prihvaanje Lige naroda u amerikom Kongresu. 137 8 Mandati Pitanje mandata pojavilo se na Vrhovnom vijeu i prije nego to se komisija za Ligu naroda prihvatila posla. Wilson je jasno dao do znanja kako oekuje da e Liga naroda preuzeti odgovornost za bive njemake kolonije. Nijedna pobjednika sila nije smatrala da bi Njemakoj trebalo vratiti njezine kolonijalne posjede koji su ukljuivali nekoliko nizova pacifikih otoka i dijelove Afrike. Ponaanje Njemake tijekom rata u Europi pokazalo je Saveznicima da je ona potpuno nepodobna za upravljanje drugim narodima. S druge strane, "VVilsonov stav izazvao je neugodan ok u nekim krugovima. Amerikanci su bili oajni kad su ustanovili da njihovi saveznici jo uvijek razmiljaju o ratnom plijenu. Francuzi su htjeli Togoland i Kamerun, te ukidanje njemakih prava u Maroku. (Time bi Francuska ostala jedini protektor te zemlje.) Talijani su uz ostalo bacili oko na dijelove Somalije. U Britanskom carstvu, Juna Afrika htjela je Njemaku Jugozapadnu Afriku, Australija Novu Gvineju i oblinje otoke, a Novi Zeland Njemaku Samou. Britanci su se nadali da e moi anektirati Njemaku Istonu Afriku kako bi popunili prazninu izmeu svojih kolonija na sjeveru i jugu. Sklopili su i tajni ugovor s Francuzima o podjeli Otomanskog carstva. Japanci su imali svoje tajne nagodbe - s Kinezima o preuzimanju bivih njemakih prava i koncesija te s Britancima o zadravanju njemakih otoka sjeverno od ekvatora. U "VVilsonovu novom svjetskom poretku moralo je osim aneksije ili kolonizacije postojati i nekakvo drugaije rjeenje za one dijelove svijeta koji jo nisu bili spremni da sami upravljaju sobom. Jedno od moguih rjeenja bili su mandati ili neka vrsta starateljstva - ili neposredno starateljstvo pod upravom Lige naroda ili pak pod upravom drava koje za to ovlasti Liga. Trajanje mandata ovisilo bi o napretku tienika. VVilson je izludio sudionike Konferencije svojom neprecizno138 Mandati u. Africi je oito trebao nadzor izvana, ali pitanje je bilo to uiniti s teritorijima koji su otpadali od poraenih carstava, primjerice, s arapskim teritorijima na Srednjem istoku koji su bili dijelovi Otomanskog carstva, ili s Armenijom, Gruzijom i drugim kavkaskim republikama, nekadanjim dijelovima carske Rusije. I u srednjoeuropskoj zbrci bilo je naroda koji, kako se inilo, nisu bili sposobni da se brinu sami za sebe. U tom sluaju Wilson bi samo primijetio kako ne odobrava mandate za europske narode.1 Sama zamisao o jakima koji tite slabe nije bila nova. esto vrlo iskreno, imperijalisti su uvelike naglaavali tu svoju misiju prije Velikog rata. U tom je pogledu, otro je napomenuo vodei ameriki strunjak za Afriku, Njemaka bila izuzetak, jer nije nikada ispravno shvatila svoju dunost: Domorodako stanovnitvo smatrali su gotovo iskljuivo sredstvom za postizanje cilja, a

ne ciljem za sebe, a njegova dobrobit i dobrobit kolonije bili su potpuno podreeni interesima Nijemaca u kolonijama i interesima Njemake.2 Svjesni da nema smisla izazivati neprijateljstvo Amerikanaca spominjanjem prikljuivanja njemakog - ili bilo ijeg - teritorija svom carstvu, Britanci su podravali ideju mandata.3 Smuts se ponovno istaknuo rjeitou. Velika se carstva raspadaju, zapisao je u svom memorandumu o Ligi naroda koji se toliko dojmio "VVilsona, i Liga mora uskoiti. Narodi to ih je za sobom ostavio raspad Rusije, Austrije i Turske politiki su posve neuki; mnogi su od njih nesposobni ili nedovoljno sposobni za samoupravu; oni uglavnom trpe od neimatine i trebat e im dosta podrke dok ne postignu gospodarsku i politiku nezavisnost. Dok Europljani, primjerice Finci ili Poljaci, mogu stati na vlastite noge gotovo odmah, to e trajati dulje na Srednjem istoku. Bive njemake kolonije na Pacifiku i u Africi vjerojatno se nee nikada moi brinuti za sebe. Njihovi su stanovnici barbari i bilo bi neizvedivo primjenjivati na njih ikakve ideje o politikom samodredenju u europskom smislu. Bilo bi stoga doista najbolje kad bi ih neposredno preuzelo Britansko carstvo. Ako Amerikanci prigovore, rekao je svojim britanskim kolegama, Velika Britanija mogla bi dobrohotno odstupiti i zauzvrat zatraiti upravu pod opim i minimalnim nadzorom Lige naroda. To bi pak obavezivalo druge drave - osobito Francusku, bauk za Smutsa - na prihvaanje slinih uvjeta za svoje kolonije.4 Ne zaosta139 Novi svjetski poredak 140 jui za Smutsovom velikodunou, Cecil je u tome vidio praktinu prednost: britanski trgovci i ulagai moi e napokon ui u francuske i portugalske kolonije u Africi.5 , Sama rije mandat imala je dobrohotan i ugodan prizvuk. U poetku je izazvala i prilinu zbrku kada je spomenuta na Mirovnoj konferenciji. Je li to bilo samo friziranje, kako su mislili cinici, starinskog otimanja zemlje ili novi pristup u meunarodnim odnosima? Hoe li Liga naroda pustiti mandatare da sami upravljaju dodijeljenim teritorijima ili e se stalno uplitati? Kada su jednom zbunjenom kineskom delegatu rekli da e bivi njemaki teritoriji u njegovoj zemlji dobiti novog upravljaa, zauli su njegovo pitanje: Tko je taj Mandatar?6 Francuzi su neprijateljski i zabrinuto reagirali na cijelu zamisao. Clemenceau je dobacio Poincareu: Liga naroda kao jamac mira, neka bude, ali Liga naroda kao vlasnik kolonija, ne!7 Kolonije su bile znak moi, a imale su ono to je Francuskoj itekako trebalo: radnu snagu. Nijemaca e uvijek biti vie od Francuza, ali s kolonijama u Aziji i Africi Francuzi su se barem mogli nadati da e uspostaviti ravnoteu uz pomo svoje daleke brae, kako su ih rado nazivali.8 Ako Francuska dobije mandate pod nadzorom Lige naroda, hoe li joj nametnuti sitniava ogranienja pri vrbovanju domorodakih vojnika za prekomorsku slubu? Naalost, kako se inilo i Amerikanci i Britanci razmiljali su upravo u tom smislu. Prema uvjetima koje su oni predlagali, mandatar-ske sile bile bi uz ostalo odgovorne za humanitarni rad, spreavanje trgovine robljem, ali je vojna obuka stanovnika bila doputena samo za policijske snage i obranu teritorija. Kada se na Vrhovnom vijeu pojavilo pitanje mandata, Clemenceau i Pichon krenuli su u napad. Zato bi Francuska troila vrijeme i novac brinui se za teritorije pod svojim mandatom ako ne moe traiti dobrovoljce daje brane kad za to doe vrijeme? Sjedinjenim Dravama i Velikoj Britaniji bilo je lako suzdrano gledati na to pitanje, jer su geografski bile zatiene od Njemake, ali Francuska ne bi bila preivjela njemaki napad bez svojih kolonijalnih vojnika. Lloyd George je pokuao pronai kompromis. Klauzula koja toliko uzrujava Francuze, naglasio je, zapravo je usmjerena protiv onoga to su Nijemci radili, vrbujui veliki broj domorodaca u postrojbe za napad na druge koloMandati nije. Francuzi su mogli slobodno braniti sebe i teritorije pod svojim okriljem. Clemenceau se smirio: Ako ta klauzula znai da imam pravo na mobilizaciju vojnika u sluaju opeg rata, ja sam zadovoljan. Lloyd George se veselo suglasio: Glavno da g. Clemenceau ne namjerava obuavati veliku crnaku vojsku radi agresije, jer ta se klauzula odnosi upravo na zatitu od nje. "VVilson je izjavio da se slae s tumaenjem Llovda Georgea. No problem je bio u tome to nikome nije bilo

posve jasno to to znai. Jesu li se Francuzi mogli koristiti vojnicima iz teritorija pod njihonim mandatom u nekom europskom ratu ili ne? Nekoliko mjeseci kasnije, u svibnju,. Francuzi su potajno pokuali ubaciti svoje pojanjenje i uvesti formulaciju o obrani domovine u klauzulu o mandatima u konanoj verziji povelje Lige naroda spremnoj za tisak. Britanski tajnik Mirovne konferencije, Hankey, koji je zamijetio promjenu kasno jedne veeri, nije povjerovao francuskim uvjeravanjima da su to druge sile odobrile. Pohitao je i naao Wilsona ve u krevetu, a Lloyda Georgea dok se svlaio. Kako sam i sumnjao, pokuali su nas prevariti. Uzrujani "VVilson prisilio je Clemenceaua da izbaci te rijei.9 Britanci su pratili francuske varke s licemjernim neslaganjem, ali su i sami imali problema s Amerikancima. Zapravo, na konfrontaciju su ih prisilile Juna Afrika, Australija i Novi Zeland, koji zbog vlastitih teritorijalnih ambicija nisu htjeli ni uti za mandate. Lloyd George je stoga morao formulirati stav znajui da e mu se usprotiviti Sjedinjene Drave. Na sastanku Vrhovnog vijea 24. sijenja izjavio je, pomalo maloduno, kako aneksija u administrativnom pogledu ima smisla. Prepustio je vodama dominiona da iznesu ostale argumente. Smuts i Botha obrazloili su junoafriko pravo na Njemaku Jugozapadnu Afriku. Obojica su sudjelovali u kratkom pobjednikom vojnom pohodu 1915. godine, kojeg je organizirao Botha. Zahtijevali su golem teritorij - velik poput Engleske i Francuske zajedno - premda, kako se openito smatralo, bez neke posebne vrijednosti. (Bogata rudna leita otkrivena su tek kasnije.) Atlantska obala bila je pusta, a unutranjost uglavnom obrasla iprajem, prikladna samo za ispau. Na tom je teritoriju ivjelo nekoliko tisua Nijemaca - govorkalo se da su mnogi pobjegli iz Njemake zbog razliitih skandala - koji su sebi izgradili imitacije dvoraca, uredna njemaka sela i skladnu malu prije141 novi svjetski poredak 142 stolnicu u Windhoeku. Prvi njemaki carski povjerenik, Ernst Goering (Hermannov otac), nametnuo je njemaki pristup svojom autoritarnom i brutalnom upravom nad mnogo brojnijim afrikim stanovnitvom.10 Smuts i Botha su osobito isticali njemaku okrutnost prema domorocima. Za razliku od Nijemaca, navodio je Smuts, bijeli Junoafrikanci razumiju domoroce; tovie, maksimalno su se trudili dati im nekakvu samoupravu. Oni su uspostavili bijelu civilizaciju na divljem kontinentu i postali veliki iritelji civilizacije i kulture u cijeloj Junoj Africi. Sada se i narodima Jugozapadne Afrike prua prilika da dijele tu povlasticu. Teritorij je ve bio geografski povezan s Junom Afrikom; bilo je razumno, u svakom smislu, spojiti dvije zemlje u jednu. Wilson ih je sluao s razumijevanjem. Sviala su mu se obojica, osobito Smuts, i premda nije bio spreman odstupiti od mandata, jasno je pokazao kako smatra da e junoafriki mandat biti doista uspjean, pa e jednoga dana stanovnici Jugozapadne Afrike sami odabrati ujedinjenje sjunom Afrikom.11 Clemenceau, koji je predsjedao sjednicom, pozvao je tada ljudodere - kako ih je nazivao alei se s Hughesom - da prikau zahtjev Australije i Novog Zelanda.12 Maui grubo iskrivljenim zemljovidom s prikazom otoka koje je htio - Nove Gvineje i oblinjih otoka, primjerice, Bismarckovog arhipelaga, gotovo do same Australije - Hughes je zatraio izravno pripajanje. Naveo je kao argumente da su ti otoci Australiji bili potrebni kao ednome voda te australski ratni doprinos - 90.000 rtava rata, od toga 60.000 poginulih, kao i ratni dug od 300 milijuna funti. Australija ne eli da je se ostavi teturati pod tim teretom i da joj se uskrati pravo na sigurnost.13 Iako to nije mogao rei tako otvoreno, budui neprijatelj to ga je Hughes imao na umu bio je Japan. I Australci su htjeli kao argument navesti da su ih domoroci doekali rairenih ruku, ali kad je australska vlada provela ispitivanja na Novoj Gvineji, ustanovila je daje stanovnicima bila milija njemaka uprava koja im je doputala lov na ljudske glave.14 Misionarima e se osigurati neogranien pristup, rekao je Hughes odgovarajui na jedno ozbiljno pitanje predsjednika Clemenceaua: Ima dana kad ti jadnici nemaju ni priblino dovoljno misionara na jelovniku.15 Maui svojom kartom, Massev je odrao dug nesuvisao govor o pravu Novog Zelanda na Samou. Novozelandski vojnici okupirali su taj Mandati

otok na poetku rata izlaui se velikoj opasnosti. (Najvea im je opasnost zapravo prijetila od dosade, jer su okupatori sljedeih nekoliko godina provodili vrijeme ispijajui goleme koliine piva.16). Samoanci nisu divljaci nego vrlo pametan narod, i ele novozelandsku vlast. (U meuvremenu su Samoanci lokalnom novozelandskom upravitelju predali peticiju zahtijevajui ameriku vlast, londonsku vlast, bilo koju vlast osim novozelandske.17) VVilsonu je Hughes bio posebno nepodnoljiv, pa ga je sluao s oitom antipatijom. Francuzi su se zabavljali pratei raspravu. Njima se ideja s mandatima nije sviala, pa su s uitkom promatrati zbrku koju je ona prouzroila u Britanskom carstvu.18 Jadni mali Hughes se naduo od lane vanosti, pisao je jedan lan australske delegacije. Naravno, Francuzi ga ele iskoristiti za svoje ciljeve jer oni hoe Kamerun, Togoland i Siriju.19 Nekoliko dana kasnije francuski ministar za kolonije Henri Simon bio je olienje umjerenosti kada se obratio Vrhovnom vijeu. Francuska eli, rekao je, samo dva mala teritorija u Africi: Togoland, koji se protee prema unutranjosti uz francusku zapadnoafriku koloniju Dahomej, i Kamerun, takoer u zapadnoj Africi, koji je Njemaka uspjela oteti Francuskoj 1911. godine. (Francuska je povrh toga htjela iskljuivi protektorat nad Marokom, ali to nije ni trebalo spominjati.) On je skloniji pripajanju, nastavio je Simon, kao uinkovitijem i boljem nainu za domoroce. Francuska je samo htjela nastaviti sa irenjem civilizacije u tropskoj Africi.20 No Clemenceauu nije uope bilo stalo do kolonijalnih posjeda pa je potkopao Simonov trud izjavivi da je potpuno spreman na kompromis.21 VVilson je ostao uporan. Ako se proces pripajanja nastavi, rekao je Vrhovnom vijeu, Liga naroda bit e diskreditirana od samog poetka. Svijet od njih oekuje vie, nastavio je. Ne smiju se vraati na stare igre i komadati bespomone narode. Ako ne pripaze, javno mnijenje okrenut e se protiv njih. Izazvat e daljnje potrese u Europi koju ve mui problem izbijanja revolucija.22 On nee dopustiti, izjavio je privatno, nikakvu podjelu plijena.23 Ako bude potrebno - VVilson je rado pribjegavao toj prijetnji - on e cijelu stvar iznijeti u javnost.24 S druge strane, VVilsonu je bilo stalo da se makne s pitanja mandata. Vanija je bila sudbina Europe - Njemake, AustroUgarske, Rusije. 143 novi svjetski poredak 144 Iza kulisa niz vodeih mirotvoraca trudio se da ublai prijepore.26 Kanaani su se oduvijek bojali posljedica napetosti izmeu Velike Britanije i Sjedinjenih Drava, pa su pozivali Hughesa i Massevja da budu razumni. House se u meuvremenu oporavio od bolesti, pa je rekao Britancima da moraju ublaiti zahtjeve. Smuts i Cecil izradili su prijedlog koji je, po Houseovu miljenju, bio osnova za nagodbu.27 Prijedlog je predviao tri vrste mandata: mandat A za nacije poput onih na Srednjem istoku, koje su bile gotovo spremne da same upravljaju sobom, mandat B za teritorije kojima bi upravljala mandatarska drava uz odreena ogranienja i mandat C za teritorije u neposrednom susjedstvu ili blizini mandatara koji bi tada upravljao tim teritorijima kao da su oni njegov dio - uz samo nekoliko ogranienja, primjerice u vezi s prodajom alkohola i vatrenog oruja. Drugim rijeima, mandati C su prikladno pokrivali Jugozapadnu Afriku i otoke koje su htjeli Australija i Novi Zeland. Zakup na 999 godina, izjavio je Hughes, umjesto neogranienog vlasnitva.28 No nije bio spreman odustati dostojanstveno. Sastanak delegacije Britanskog carstva 29. sijenja bio je, prema Bordenovim rijeima, vrlo vru.29 Lloyd George je izloio tri vrste mandata koje e, smatrao je, Amerikanci prihvatiti. Borei se poput lasice,30 Hughes se natezao oko svake toke, sve dok se Lloyd George nije razljutio i rekao mu kako ve tri dana raspravlja sa Sjedinjenim Dravama o njegovu sluaju, i dodao da se ne namjerava svaati s Amerikancima zbog Solomonskog otoja.31 Naalost, sljedeeg jutra u Daily Mailu, koji je objavljivao pariko izdanje tijekom Mirovne konferencije, iziao je lanak koji je oito bio Hughesovo maslo. Pisac lanka optuio je Veliku Britaniju zbog puzanja pred Sjedinjenim Dravama, i tvrdio da se interesi Britanskog carstva rtvuju kako bi se zadovoljili Wilsonovi nepraktini ideali.32 Toga je jutra na Vrhovnom vijeu izbila prvoklasna svaa.33 Lloyd George ljutio se na Hughesa, a Wilson, uvijek osjetljiv na

kritiku, bio je bijesan. Wilson je iznio nesuvislu i smuenu kritiku predloenog kompromisa te predloio da se cijelo pitanje mandata odloi sve dok se Liga naroda ne ustali. Bio je osobito grub prema australskom premijeru. Gospodin Hughes je posljednji ovjek, izjavio je Lloyd George, oajan jer se bojao da nee nikada postii sporazum, kojega bih odabrao za takve Mandati pregovore. "VVilson je otresito upitao Hughesa: Znai li to da je Australija, iako sav civilizirani svijet trai od nje da se suglasi s mandatom nad tim otocima, ipak spremna prkositi apelu cijelog civiliziranog svijeta? Prtljajui sa svojim glomaznim aparatom za nagluhe, Hughes je odvratio da nije uo pitanje. Wilson ga je ponovio. Upravo tako predsjednie Wilsone, odgovorio mu je Huges. Massev je odobravajui zagundao.34 No Hughes nije bio toliko nepokolebljiv koliko se inilo. Reakcija na lanak ga je potresla, pa je nekoliko sljedeih dana nastojao izbjei Llovda Georgea.35 U tom je trenutku ustao Botha, kojega su svi potovali, i izjavio da je novinski lanak nizak udarac. Kao dentlmeni trebali bi zadrati svoja neslaganja za sebe. Govorei u svoje ime, nastavio je, on bez rezerve podrava velike ideale koje je izrazio predsjednik "VVilson. Bio je uvjeren da to svi podravaju. Nadam se da emo svi nastojati, u duhu suradnje i poputajui u sitnim pitanjima, rijeiti tekoe i omoguiti ostvarenje veeg ideala. Stidei se svog bijesnog ispada, "VVilson je bio duboko ganut. Massev se drao pomirljivo, a Hughes je utio. Prijedlog s tri kategorije mandata je proao. Neugodno pitanje o tome tko e to dobiti ostavljeno je po strani.36 Bio je to najtei trenutak zamornog tjedna. Vrhovno vijee bavilo se i drugim pitanjima: raspravljalo je o tome hoe li se pregovarati s boljevicima ili ne, o Poljskoj i njezinim potrebama, o granicama ehoslovake i uvjetima mirovnog ugovora s Njemakom. Saslualo je Kineze, koji su htjeli povratak njemakih koncesija u Kini, Japance, koji su se nadali da e ih zadrati, Belgijance, koji su takoer htjeli teritorije u Africi, te Rumunje i Jugoslavene, koji su se svaali oko teritorija. Toga petka naveer Clemenceau se potuio svom suradniku Mordacqu da je na izmaku snaga. U glavi mu se vrtjelo od problema o kojima su raspravljali, i osjetio je potrebu za oputanjem. Otili su u Opera-Comique.37 U svim raspravama spominjalo se kako je kolonijama drago to su se rijeile njemake vlasti. No, iako je u petini "VVilsonovih 14 toaka bila rije o interesima domaeg stanovnitva, nitko nije nita pitao Afrikance ili stanovnike pacifikih otoka. Istini za volju, u Pariz nije stigao nijedan Samoanac ili Melaneanin, ali je bilo Afrikanaca. tovie, crni francuski 145 novi svjetski poredak 146 poslanik iz Senegala Blaise Diagne i veliki ameriki crnaki voda WE.B. Du Bois bili su zaokupljeni organizacijom Panafrikog kongresa. Kongres je odran u veljai uz nevoljku privolu mirotvoraca. Nije mu prisustvovala nijedna vodea linost Mirovne konferencije. Jedan lan belgijske delegacije oduevljeno je govorio o reformama koje se provode u Kongu, a jedan bivi portugalski ministar vanjskih poslova hvalio je portugalsku kolonijalnu upravu. aica delegata iz francuskih kolonija u Africi opisivala je uspjeh civilizacijske misije (mission civilisatrice) hvalei postignua Tree Republike. Kongres je usvojio rezolucije u kojima se od Mirovne konferencije trailo da Ligi naroda prepusti izravni nadzor nad bivim njemakim kolonijama. House je primio Du Boisa, ljubazan kao uvijek, ali nije spominjao rezolucije.38 Kako su mjeseci prolazili velike sile su sklapale diskretne nagodbe iza kulisa. Neke su samo potvrdile dogovore sklopljene za vrijeme rata. Primjerice, Japan je dobio svoje otoke sjeverno od ekvatora, a juno od ekvatora Novi Zeland i Australija dobili su svoje. Partneri kada je trebalo prkositi "VVilsonu, estoko su se nekoliko mjeseci svaali oko otoka Nauru, koji nije bio raspodijeljen. Otok ima samo 20 etvornih kilometara ali se uglavnom sastoji od ptijeg izmeta pa je bio izuzetno vrijedan izvor fosfata, sirovine neophodne za proizvodnju umjetnih gnojiva. I Hughes i Massev su tvrdili da bi bez Naurua njihova poljoprivreda propala.39 Britanci su rijeili pitanje preuzimajui sami mandat nad Nauruom i isplaujui mrave naknade za eksploataciju fosfata nekolicini tisua stanovnika. Kada je Nauru 1968. godine stekao nezavisnost i preuzeo

eksploataciju fosfata, njegovi stanovnici bili su na svjetskom vrhu prema dohotku po glavi stanovnika - dok im je domovina polako nestajala pod nogama. Poseban fond za upravljanje financijama otoka vrijedan milijardu dolara utroen je na kupnju nekretnina u inozemstvu, a dio je zavrio u depovima vrlo uglednih australskih savjetnika. Zalihe fosfata su pri kraju, no Nauru je danas pronaao novi izvor prihoda - pranje novca za rusku mafiju.40 Velika Britanija i Francuska ve su tijekom rata preliminarno podijelile njemake kolonije u Africi. Na Mirovnoj konferenciji lord Milner, britanski ministar za kolonije, sastao se sa svojim francuskim kolegom Henrijem Simonom radi dogovora o mandatima nad teritorijem s otprilike 13 milijuna ljudi. Francuska je oekivano dobila Togoland i vei Mandati dio Kameruna, Velika Britanija uski pojas Kameruna uz svoju koloniju Nigeriju te gotovo cijelu Njemaku Istonu Afriku. Portugalci su se poalili jer su se nadali da e dio Njemake Istone Afrike moi dodati svojoj koloniji Mozambiku. Kako je jedan od portugalskih delegata rekao Clemenceauu, Portugal zasluuje neto zbog svojih izvanrednih usluga ovjeanstvu i civilizaciji, osobito u Africi, koju natapa svojom krvlju jo od 14. stoljea.41 Portugalci su takoer sumnjali - s pravom - da njihovi saveznici planiraju dio Angole predati Belgiji kako bi Belgijski Kongo dobio komad atlantske obale. Na kraju je Portugal zadrao svoje kolonije bez gubitka i stekao mali komadi zemlje uz Mozambik.42 Belgijance se nije moglo tako lako zanemariti. Drugog svibnja potuili su se Vijeu etvorice da su izostavljeni iz podjele mandata i zahtijevali dio Njemake Istone Afrike. Vrlo drzak zahtjev, primijetio je Lloyd George. Dok je Britansko carstvo slalo milijune vojnika da se bore za Belgiju, samo je neto malo crnakih postrojbi upueno u Njemaku Istonu Afriku.43 Lloyd George nije bio fer. Postrojbe iz Konga pod belgijskim zapovjednitvom odigrale su vanu ulogu u potiskivanju Nijemaca iz Istone Afrike. Potkraj rata belgijske snage okupirale su oko treinu tog teritorija. Belgijska vlada nije bila zainteresirana da ga zadri ve je namjeravala iskoristiti Istonu Afriku za cjenkanje oko portugalskog teritorija na Atlantiku. Britanci nisu uspjeli nagovoriti Portugalce na nagodbu, pa su se nali u neugodnom poloaju. Belgija se nije htjela odrei osvojenog teritorija a da ne dobije neto zauzvrat. Naalost, taj okupirani dio nalazio se, kako se inilo, na najboljoj moguoj trasi eljeznike pruge sjever - jug od Capea do Kaira o kojoj su britanski imperijalisti tako dugo sanjali.44 Bilo je stoga logino, iako ne pravino, umanjiti belgijski doprinos kampanji, to su Britanci spremno i uinili.45 Sedmog svibnja, neposredno nakon to su Nijemcima urueni uvjeti mirovnog ugovora, Clemenceau, Lloyd George, "VVilson i talijanski premijer Orlando sastali su se u jednoj dvorani u Versaillesu i dogovorili konanu podjelu mandata. Kada je u tisak procurila vijest da Belgija nee dobiti nita, Belgijanci su se razgnjevili, jer su se ionako ve osjeali zakinutima.46 Na kraju je Velika Britanija odluila da moe prepustiti neto teritorija (ima i drugih trasa za eljeznicu), pa su dvije pokra147 Novi svjetski poredak 148 jine uz granicu Konga izdvojene iz Istone Afrike. Belgija je dobila mandate nad Ruandom i Burundijem. Kada je Liga naroda 1920. godine konano zaivjela, samo je potvrdila ono to je ve davno bilo odlueno. U meduratnim godinama mandati u Africi i na Pacifiku doista su nalikovali, kako je Hughes predvidio, na izravnu aneksiju. Drave koje su preuzele mandate slale su Ligi naroda redovne izvjetaje, no zapravo su radile to su htjele. Nakon Drugog svjetskog rata mandate su preuzeli Ujedinjeni narodi koji su nakon raspada velikih kolonijalnih carstava dali nezavisnost teritorijima koje su naslijedili - s jednim izuzetkom. Juna Afrika nije htjela odustati od Jugozapadne Afrike, pa je tek 1990. dobila novog susjeda, nezavisnu dravu Namibiju. Posljednji mandat istekao je 1994. kada je Palau - stavljen pod japanski mandat 1919. a zatim pod amerikom upravom do 1945. - stekao nezavisnost. Zakupi na 999 godina istekli su puno prije roka. III. DIO Ponovno Balkan

9 Jugoslavija Dok su se velike sile bavile Ligom naroda, manje su sile dotjerivale svoje zahtjeve. Uveer 17. veljae 1919. godine zazvonio je telefon u hotelu De Beau Site nedaleko od Etoilea. Umoljava se delegacija Srba, Hrvata i Slovenaca da bude spremna za sudjelovanje na sastanku Vrhovnog vijea sljedeeg poslijepodneva. Ta iznenadna i karakteristino hirovita panja velikih sila dola je kao olakanje. Delegacija je bila u Parizu jo od poetka sijenja, ali su se njezini vode samo jednom, 31. sijenja, pojavili pred Vijeem, kako bi osporili rumunjsko svojatanje bogatog Banata, koji se nalazi izmeu njihovih dviju zemalja. Hotel de Beau Site nije bio ugodno mjesto tih dugih tjedana. U delegaciji od gotovo stotinu lanova bilo je predstavnika svih junoslavenskih naroda - Srba, Hrvata, Slovenaca, Bosanaca i Crnogoraca - sveuilinih profesora, vojnika, bivih poslanika parlamenta u Beu, diplomata iz Beograda, pravnika iz Dalmacije, radikala, monarhista, pravoslavaca, katolika i muslimana. Mnogi se njezini lanovi nisu meusobno poznavali; tovie, kao dravljani Srbije odnosno Austro-Ugarske borili su se na suprotnim stranama za vrijeme rata. Delegacija je vjerno odraavala duboke crte podjele koje se proteu Balkanom: jednu izmeu rimokatolicizma na zapadu i istonog pravoslavlja, te drugu izmeu kranstva na sjeveru i islama na jugu. Delegatima s jadranske strane, uglavnom Slovencima i Hrvatima, bilo je arko stalo do sigurnosti od Italije i vlasti nad lukama i eljeznicama koje su nekada pripadale Austro-Ugarskoj; no bili su ravnoduni prema granicama na istoku. S druge strane, Srbi iz Srbije bili su spremni prepustiti Dalmaciju ili Istru za vie teritorija na sjeveru i istoku. Nije bilo jasno ni kako bi se delegacija ili nova zemlja iz koje je dola trebala zvati. Sastavljena od Srbije i junih dijelova raspadnute Austro-Ugarske na kraju je preuzela ime Jugoslavija, drava Junih 151 Ponovno Balkan Slavena. Suprotno onome to mnogi vjeruju jo do danas, Jugoslaviju nije stvorila Mirovna konferencija; ona je stvorena prije negoli je Konferencija zapoela. Sedamdeset godina kasnije velike sile bile su podjednako nesposobne sprijeiti njezin raspad. No mirotvorci u Parizu mogli su oduzeti novoj dravi teritorij i moda je ak unititi. uvali su se, s pravom, ambicioznih drava na Balkanu. Wilson je smatrao da bi bilo pogreno dopustiti junim Slavenima ratnu mornaricu. Kao i njezini narodi, to e biti turbulentna drava, i ne bi joj se smjelo dopustiti da ima ratnu mornaricu pa da s njom okolo divlja.1 U veljai 1919. godine mirotvorci jo nisu odluili hoe li biti dobri ili loi kumovi. Osim jednog. Talijani bi najradije bili uguili novoroenu dravu u kolijevci. Talijanski su nacionalisti brzo Jugoslaviji dodijelili ulogu svoga glavnog neprijatelja, koje je ostalo prazno nestankom AustroUgarske. Povrijeeni smo i smeteni, tuio se talijanski premijer Orlando, jer e Jugoslavija zauzeti mjesto Austrije i situacija e ostati nezadovoljavajua kao i prije.2 Velika Britanija i Francuska isprva su se nevoljko sloile s Italijom i odbile priznati novu dravu. Sjedinjene Drave, koje nisu bile nimalo sklone Italiji i talijanskim ambicijama na Balkanu, priznale su Jugoslaviju u veljai; Velika Britanija i Francuska uinile su to tek u lipnju, djelomice kao odgovor na talijansku nepopustljivost koja je u tom trenutku ugrozila nastavak same Mirovne konferencije.3 Na elu delegacije bio je Nikola Pai, dugogodinji predsjednik srpske vlade. Sa svojih sedamdesetak godina, bistrim plavim oima i dugom bijelom bradom do pasa, nalikovao je na dobroudnog starog redovnika. Volio je bilje i cvijee. Privatni mu je ivot bio uzoran; bio je duboko religiozan i ivio je vrlo jednostavno iako se oenio bogatom enom.4 Naveer je rado sjedio i pjevao stare srpske narodne pjesme sa enom i kerima.5 Kada je istupao u javnosti - a to je inio rijetko -govorio je sporo i promiljeno. (Govorilo se da mu je srpski pun pogreaka.) Poznavanje francuskog i njemakog bilo mu je rudimentarno, a engleskog nikakvo. Moda je zbog toga uivao ugled vrlo mudre osobe. Lloyd George smatrao ga je jednim od najlukavijih i najupornijih dravnika u jugoistonoj Europi.6 Poput jednog drugog srpskog vode iz devedesetih godina 20. stoljea Pai je bio neiskren, opasan ovjek

152 Jugoslavija 153 koji je volio dvije stvari: mo i Srbiju. Malo mu je suradnika vjerovalo, ali su ga oboavali u ruralnim podrujima, gdje je ivjela veina Srba.7 Prilikom njihova prvog sastanka Lloyd George gaje upitao govore li Srbi i Hrvati isti jezik.8 Balkan je zbunjivao mnoge ljude u Parizu. Tim se podrujem bavila samo aica strunjaka ili udaka. No veina je znala da je Balkan opasan za Europu; Balkan je desetljeima stvarao probleme kada se Otomansko carstvo raspalo a Austro-Ugarska i Rusija nadmetale za vlast; na Balkanu je planula iskra koja je zapalila Veliki rat kada su srpski nacionalisti izvrili atentat na austrijskog prijestolonasljednika u Sarajevu. Pai se rodio kada je Srbija ve bila slobodna i imala svog vladara, ali je odrastao u svijetu obiljeenom dugim godinama otomanske vlasti. Od Rumunjske prema jugu do Grke Turci su ostavili svoju kuhinju, obiaje, birokraciju, korupciju i, donekle, islam. Balkan je postao oznaka za geografsko podruje ali i za ivotnu filozofiju te za povijest obiljeenu estim ratovima, invazijama i osvajanjima. Prolost je narode Balkana nauila, kako kae poslovica, da treba poljubiti ruku koju ne moe odsjei.9 Kult ratnika ivio je rame uz rame s divljenjem prema jo jednoj vrsti ljudi, poput Paia, koji nikada nikome ne vjeruju, nikada ne otkrivaju svoje prave namjere i nikada ne primaju savjete.10 Uz Srbe, Hrvate, Slovence, Albance, Bugare i Makedonce u balkanske narode ubrajaju se i Grci (koji sebe radije nazivaju mediteranskim narodom) i, ovisno o geografskoj definiciji, Rumunji (koji radije govore o svom rimskom porijeklu), te niz manjina to su ih za sobom ostavile plime i oseke prolosti. Dio balkanske stvarnosti bili su i idovski trgovci u Sarajevu, talijanske kolonije na dalmatinskoj obali, albanski patrijarsi, potomci njemakih doseljenika na sjeveru i Turci na jugu. U srcu podruja bila je Srbija. U Paievu djetinjstvu to je bila jednostavna zemlja. eljeznike i telegrafske linije tada jo nisu povezivale tadanju malu kneevinu sa svijetom. Osim prijestolnice, Beograda, koji je imao samo 20.000 stanovnika, srpski gradovi bili su zapravo velika sela. Narod je kao i uvijek ivio od poljoprivrede i trgovine. Pai je bio jedan od malobrojnih ljudi u svojoj generaciji koji su putovali u inozemstvo - u njegovu sluaju u Zurich - radi vieg obrazovanja.11 No njegova mala zemlja gajila je velike snove koji su postali i njegovi, Ponovno Balkan snove o velikoj Srbiji, koja bi se na istoku protezala do Crnog mora a na zapadu do Jadrana, i preko koje bi prolazili veliki kopneni putevi od srednje Europe do Egejskog mora. Sa irenjem nacionalizma u 19. stoljeu srpski su povjesniari kopali po povijesti kako bi potkrijepili svoje pretenzije i objedinili sve Srbe pod jednim okriljem. Imamo djecu, rekao je jedan kolski upravitelj putniku koji je posjetio Makedoniju dok je jo bila pod otomanskom vlau. Poduili smo ih da shvate da su Srbi. Poduili smo ih njihovoj povijesti.12 Diljem Balkana djelovali su uitelji, umjetnici i povjesniari, obnavljajui sjeanja, uljepavajui nacionalne mitove i irei novu vrstu svijesti. No problem je bio u tome sto se nisu probudili samo Srbi. Na Balkanu je bilo mnogo monih uspomena. Kako je primijetio Churchill, Balkan proizvodi vie povijesti nego to je moe potroiti.13 Dok su slijepi srpski guslari pjevali o velikom srpskom carstvu Stefana Duana u 14. stoljeu, koje se protezalo od Dunava do Egejskog mora, Bugari su se sjeali 10. stoljea kada je Simeonovo carstvo obuhvaalo velik dio tog istog teritorija. A Grci su imali najvelianstvenija sjeanja, koja su sezala sve do klasinog doba, kada se grki utjecaj irio istono na Malu Aziju i Crno more, a zapadno do Italije i Sredozemlja. I kratko posjedovanje nekog podruja prije tko zna koliko stoljea moglo se izvui radi opravdavanja suvremenog prava. Mi bismo s isto toliko prava mogli zahtijevati Calais, istaknuo je spomenuti putnik nacionalistikom upravitelju. Zato ne biste, odvratio je upravitelj, pa imate ratnu mornaricu.14 Pai je bio jedan od osnivaa srpske Radikalne stranke, koja je zagovarala osloboenje i ujedinjenje svih Srba, pa i onih u Austrougarskoj. Kao i mnogim srpskim nacionalistima, nije mu bilo stalo do Hrvata i Slovenaca: oni su rimokatolici i okrenuti prema Zapadu, dok su Srbi

pravoslavci.15 Ako se Hrvati i Slovenci pridrue Srbima, uinit e to pod srpskim uvjetima i pod srpskim vodstvom. Jedna po jedna, u malim, jednostavnim ratovima kako je sada izgledalo iz perspektive 1919. godine, balkanske nacije oslobodile su se letargijskog zagrljaja Turaka. Do 1914. od europskog dijela carstva koje je nekada ugrozilo Be ostalo je samo malo uporite u Trakiji i velika prijestolnica, Carigrad (dananji Istanbul). Nove su zemlje stekle vanjske znakove dravnosti: novine, eljeznice, sveuilita, akademije zna154 Jugoslavija 155 nosti i umjetnosti, himne, potanske marke, vojsku i kraljeve, koji su uglavnom potjecali iz Njemake. Pai je uspio preivjeti u turbulentnom svijetu srpske politike, to je samo po sebi trijumf. Nadivio je osude na smrt, izgnanstvo, zavjere, pokuaje atentata, automobilske nesree. I uzvratio je svojim neprijateljima istom mjerom. Engleska spisateljica Rebecca West nehajno je ignorirala glasine, vjerojatno istinite, da je Pai znao za zavjeru odnosno atentat na nadvojvodu u Sarajevu: Politiari seljakog porijekla, odgojeni u punoj balkanskoj tradiciji, kao to je predsjednik srpske vlade g. Pai, ne bi mogli osjeati istu nelagodu zbog sumnje u sudionitvo u umorstvu nacionalnog neprijatelja kakvu bi osjetili njegovi engleski suvremenici, recimo g. Balfour ili g. Asquith.26 Kada se 1919. godine pojavilo pitanje imenovanja vode delegacije koja je trebala otii u Pariz, princ Aleksandar, koji je obavljao dunost regenta u ime svog senilog oca, inzistirao je na Paiu, moda zato da ga udalji iz Beograda.17 Pai je uzrujano ustanovio da e morati dijeliti ovlasti s Hrvatom Antom Trumbiem, novim ministrom vanjskih poslova. Srbi i Hrvati su uglavnom ili jedni drugima na ivce. Kako se jedan srpski dunosnik potuio jednom britanskom posjetiocu, za Srbe je sve jednostavno, a za Hrvate je sve komplicirano.18 A Trumbi je doista bio pravi Hrvat. Teno je govorio talijanski, bio je duboko privren talijanskoj kulturi i potjecao je s kozmopolitske dalmatinske obale. Dok je Pai sanjao o unitenju Austro-Ugarske, Trumbi je sjedio u njezinu parlamentu. Ondje je zavolio presedane i izmotavanja i razloge zbog kojih se stvari nisu mogle obaviti.19 Iako je dobar dio svoga ivota posvetio stvaranju jugoslavenske drave koja bi obuhvaala Srbiju, smatrao je Srbe barbarima, duboko obiljeenima dugim godinama pod otomanskom vlau. Neete valjda usporeivati, nadam se, rekao je jednom francuskom piscu, Hrvate, Slovence i Dalmatince koje su stoljea umjetnikog, moralnog i intelektualnog zajednitva s Austrijom, Italijom i Maarskom pretvorili u iste zapadnjake, s tim poluciviliziranim Srbima, balkanskim mjeancima Slavena i Turaka.20 Trumbi je 1914. postao uvjeren da budunost njegova naroda lei izvan Austro-Ugarske. Zajedno s jednim novinarom [E upilo - prev.] i Ponovno Balkan jednim kiparom [I. Metrovi - prev.] 1915. godine u Londonu je osnovao Jugoslavenski narodni odbor koji se trebao posvetiti stvaranju junoslavenske federacije, ovaj put sa Srbijom. Bio je to, kako se inilo, samo jo jedan od mnogih neobinih samozvanih odbora posveenih nemoguim ciljevima kakvih su bile pune europske prijestolnice. Nijedna velika sila nije pomiljala na raspad Austro-Ugarske (niti e to uiniti sve do do 1918. godine). Srbe nije zanimala federacija nego samo velika Srbija. Ako su Saveznici uope i razmiljali o junoslavenskim zemljama pod austrougarskom vlau, bilo je to samo radi meusobnog pogaanja. U tajnom Londonskom sporazumu sklopljenom 1915. godine, Velika Britanija, Francuska i Rusija obeale su Italiji velik komad Slovenije i sjeverni dio dalmatinske obale. Srbija bi, kako se neizravno dalo razumjeti, dobila ostatak Dalmacije i Bosnu i Hercegovinu, a moda ak i dio Hrvatske.21 Trumbi i njegovi pristae, medu njima i imune hrvatske i slovenske zajednice u Sjevernoj Americi, ogoreno su prosjedovali. Pai i Srbi nisu se htjeli obavezati na zajednicu jednakih. Sam Trumbi bio je tako razoaran daje govorio kako e odustati od svega i postati taksist u Buenos Airesu.22 Meutim, u Londonu je njihov sluaj privukao malu ali monu skupinu zagovornika, uz

ostale i Roberta Setona-Watsona, neovisnog i bogatog znanstvenika i lingvista, i Wickhama Steeda, Timesova predratnog dopisnika iz Bea. Obojica su mrzili Austro-Ugarsku: smatrali su je korumpiranom i nesposobnom anomalijom, pa su se sami prihvatili zadatka da joj skrate muke. Prema britanskom veleposlaniku u Rimu, Wickham Steed bio je posebno oduevljen jugoslavenskom idejom, jer je godinama ivio, kao sin, rekao bih, prije nego kao mu, s vrlo inteligentnom Junoslavenkom.23 Hrvatska i Slovenija, kao i Bosna, ostale su tijekom rata u okviru Austro-Ugarske, i mnogi njihovi vojnici lojalno su se borili za staro carstvo sve do kraja. Bilo je Hrvata i Slovenaca i Bosanaca, ak i Srba, u austrijskim jedinicama koje su srpsku prijestolnicu Beograd pretvorile u ruevine, koje su porazile srpsku vojsku i protjerale srpsku vladu u progonstvo, koje su okupirale Srbiju, silovale i brutalno postupale sa civilnim stanovnitvom. Kakvo god bilo njihovo sudionitvo u sarajevskom atentatu, Srbi su platili vrlo visoku cijenu. U ratu je poginulo 120.000 od ukupno 4,5 milijuna stanovnika. Kad je rat zavrio done156 Jugoslavija 157 davnim neprijateljima nije bilo lako bratski pristupiti jedni drugima, koliko god Trumbi i njegov odbor govorili o junoslavenskom jedinstvu. S druge strane, nije bilo jasno kakva im je alternativa mogua. Dok je Austro-Ugarska teturala od poraza do poraza, njeni Juni Slaveni okrenuli su se, mnogi nevoljko, prema nezavisnosti. Privremeno smekani porazom i slomom svog velikog zatitnika, Rusije, Srbi su bili spremniji prihvatiti ideju jugoslavenske drave. U progonstvu na Krfu, Pai se sastao s Trumbiem pa su se u srpnju 1918. godine suglasili da e se Srbija, Hrvatska i Slovenija ujediniti u Jugoslaviju, sa srpskim kraljem kao vladarom. Nerazumno, dvije su strane odgodile raspravu o ustavu; pitanje federacije (koju su eljeli Hrvati i Slovenci) ili unitarne drave (koju je, naravno, htio Pai), nije nikada rijeeno. Trumbi je mogao imati malo iluzija o tome kako Srbi gledaju na proces spajanja razliitih naroda. Kako mu je veselo rekao jedan srpski dravni dunosnik, nee biti problema u rjeavanju pitanja bosanskih muslimana. Srpska vojska dat e im dvadeset i etiri sata, ili moda etrdeset osam sati, da se vrate na pravoslavnu vjeru. Oni koji nee, bit e ubijeni, kako smo to svojevremeno uinili u Srbiji. Trumbi je ostao bez daha. Ne mislite li valjda ozbiljno? Posve ozbiljno.24 U mjesecima nakon Krfske deklaracije Pai se potajno udaljavao od ideje pravog jedinstva. Iza kulisa se trudio da saveznici ne priznaju Trumbia i Jugoslavenski odbor kao glas Junih Slavena iz Austro-Ugarske.25 U listopadu, ba kako se rat bliio kraju, Pai se u Londonu sastao s Wickhamom Steedom, koji je jo uvijek mislio da e se ostaci Austro-Ugarske moi uredno i racionalno organizirati. No nije mogao izai na kraj s Paiem. Pai mu je rekao da je Srbija oslobodila June Slavene od Austro-Ugarske, da je Krfska deklaracija bila namijenjena samo propagandi, te da e Srbija imati vlast nad bilo kakvom novom dravom. Ako se Hrvatima i Slovencima to ne svia mogu potpuno slobodno ii svojim putem. Samo on ima pravo odrediti politiku koju treba slijediti, a njegovi suradnici moraju sluati nareenja. "VVickham Steed je srdito optuio Paia da se ponaa kao sultan, i njih dvojica nisu nikada vie ponovno razgovarali.26 Osim samozvanih strunjaka poput Wickhama Steeda, malo je ljudi na saveznikoj strani razmiljalo o budunosti srednje Europe, a jo Ponovno Balkan manje o Balkanu. Iznenadni raspad Habsburkog carstva u posljednjim tjednima rata potaknuo je goleme probleme. Hoe li ostati nekakva krnja drava u kojoj bi Austrijom i Maarskom vladala neka druga habsburka garnitura? Moda bi Hrvatska mogla postati nova kraljevina pod engleskim vladarom? Ili, konkretnije, tko e biti vlasnik eljeznica i luka? A to e biti s austrougarskom flotom? U jednoj od svojih posljednjih odluka mladi car Karlo predao ju je svojim junoslavenskim podanicima koji su naglo naputali carstvo. Moda zbog toga to je Balkan ve izazvao toliko problema, velike sile su se preutno dogovorile da nee dirati granice rijeene s toliko tekoa prije

1914. No puno prije poetka Mirovne konferencije Juni Slaveni uzeli su stvar u vlastite ruke. U Zagrebu, prijestolnici Hrvatske, Narodno vijee Hrvata, Srba i Slovenaca proglasilo je nezavisnost od AustroUgarske 29. listopada 1918. godine. Sljedei korak nije bio jasan. Mnogi su se jo nadali vlastitoj, zasebnoj junoslavenskoj dravi. S druge strane, mnogi Srbi bili su jednostavno za prikljuenje Srbiji. Trumbi i njegovi pristalice bili su skloniji federaciji, ali je znatan broj Hrvata htio nezavisnu Hrvatsku. U tom trenutku sve su mogunosti bile otvorene. U stvarnosti okolnosti im nisu davale izbora. Iako je zbog saveznikog pritiska Pai morao osnovati koalicijsku vladu s Trumbiem i predstavnicima Narodnog vijea u Zagrebu u drugom tjednu studenog, Pai se pobrinuo da pokuaj propadne. Taj starac, bijesnio je Seton--Watson, mijenja miljenje svakih nekoliko sati i ne moe mu se vjerovati ni na asnu rije ni na ita drugo. U meuvremenu, na terenu je srpska vojska kao saveznika snaga napredovala prema austrijskom teritoriju, najprije na sjeveru i jugu a, u studenom je ula u Hrvatsku i Sloveniju. Francuske vlasti, nominalno odgovorne za taj sektor, dobrohotno su pratile situaciju. Francuska nije bila protiv jake Jugoslavije koja je mogla posluiti kao konica Italiji. Kada su Jugoslavenski dobrovoljci, oko 80.000 vojnika iz Austro-Ugarske koji su se sada borili na saveznikoj strani, pokuali dobiti savezniko priznanje kao okupacijska vojska, Pai se pobrinuo da se to ne dogodi, na zaprepatenje Trumbia i drugih Hrvata.27 Uz srpski poticaj samozvane skuptine u Banatu i Bosni i Hercegovini urno su glasale za ujedinjenje sa Srbijom.28 U Crnoj Gori, pod okupacijom srpskih snaga, narodna skuptina - sastavljena po svemu sudei samo od osoba s ispravnim 158 Jugoslavija 159 gleditima - glasala je podjednako urno za svrgavanje kralja i ujedinjenje sa Srbijom. U Zagrebu je Narodno vijee obuzela panika. Nije imalo nikakvih vojnih snaga, a javni se red i zakon uruio dok su seljaci napadali zemljoposjednike a bande pljakaa unitavale trgovine i zanatske radnje. Na Jadranu su talijanske postrojbe zauzimale glavne luke. Na zagrebakim ulicama pojavili su se demonstranti traei neodgodivo ujedinjenje sa Srbijom. Dvadeset i petog studenog Narodno vijee naglo je odluilo zatraiti od Srbije ujedinjenje. Presudne elemente poput ustava trebalo je rijeiti kasnije. Jedan hrvatski nacionalni voda uzaludno je upozoravao da ne srljaju u Beograd poput pijanih gusaka u maglu.29 Mnogi su mislili da e ih velike sile zatititi. Jedan ameriki asnik izvijestio je iz Slovenije poetkom 1919.: Vlasti i narod naglaavaju svoje gotovo dirljivo povjerenje u Sjedinjene Drave kao svog zagovornika u Parizu. Stalno se pozivaju na predsjednika Wilsona i njegove doktrine i uvjereni su da se njihovi zahtjevi i nacionalna sigurnost, kao i zahtjevi i nacionalna sigurnost ostalih malih drava, mogu ostvariti samo ako se te doktrine prihvate kao temelj mirovnih sporazuma.30 Prvog prosinca 1918. godine srpski princ Aleksandar proglasio je Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca. I samo je ime bilo problem; ne-srbi su openito bili skloni imenu Jugoslavija jer je ono podrazumijevalo pravu uniju jednakih. Srbi su htjeli ime koje e naglaavati sredinju ulogu Srbije. Bio je to nelagodan brak naroda razdvojenih povijeu, vjerom, kulturnim utjecajima i, u najnovije vrijeme, ratovima. Jesu li tvrdnje o zajednikom etnicitetu i slinim jezicima bile dovoljne za osiguranje njegove trajnosti? Promatrai sa strane bili su sumnjiavi; jedan je ameriki vojni promatra u proljee 1919. godine zapisao: Iako se dravni dunosnici silno trude ('i previe') dokazati da su Srbi i Hrvati jedan narod, ta je tvrdnja besmislena. Drutvena je 'klima' posve razliita; Srbi su vojnici-seljaci, a Hrvati po sklonosti pasivni intelektualci. Javni tuitelj, od kojega bi se oekivao nekakav vrsti i borbeni stav, rekao mi je otvoreno kako su se Hrvati davno prestali boriti protiv maarskih tlaitelja i posvetili se umjetnosti. Primijetio je i kako je srpska vojska sve nepopularni]a na hrvatskom teritori-ju.31 Ponovno Balkan Situaciju svakako nije poboljalo uvjerenje mnogih Srba da su jednostavno poveali srpski teritorij, a ne osnovali novu dravu, i njihove sumnje da se Hrvati, Slovenci i bosanski muslimani nisu previe trudili da se oslobode austrijske i maarske vlasti. Iako je na Srbe otpadalo manje od

polovice stanovnitva, oni su vladali novom zemljom. Srpska vojska postala je vojska nove drave; hrvatske postrojbe iz nekadanje austro-ugarske vojske rasputene su. U upravi i vlasti Srbi su drali gotovo sve vane poloaje. Beograd je ostao prijestolnica, a srpski kraljevi postali su kraljevi nove drave. Aleksandar je poloio prisegu na vjernost ustavu 28. lipnja 1921., na godinjicu Kosovske bitke, najvanijeg dana u srpskoj povijesti.32 Jugoslavija se nikada nije oporavila od takvog poetka. Na svom prvom sastanku u Parizu Vrhovno je vijee moralo rjeavati posljedice iznenadne pojave Jugoslavije. Je li Crnu Goru trebalo tretirati kao zasebnu dravu ili ne? Nagla odluka o svrgavanju kraljevske dinastije izazvala je oruani sukob izmeu zelenaa, koji su odbili priznati ujedinjenje, i bjelaa, koji su ga prihvatili. (Iste boje i podjele pojavile su se ponovno nakon sloma Titove Jugoslavije 1991. godine.) Govorei u ime Talijana, Sonnino je prigovorio zasebnom zastupanju tvrdei da su Srbi i Crnogorci praktiki jedno te isto. Italija oito nije htjela da Srbija ima vie glasova nego to ih je ve imala.33 S druge strane, Talijani su bili posve zadovoljni s time da Srbija proguta Cmu Goru, s nadom da e se zalogaj pokazati posebno neprobavljivim.34 Lloyd George i Wilson bili su skloni sasluati obje strane. Wilsona je posebno zabrinjavalo pravo Crne Gore na samoodreenje. Postupak Srbije negativno je utjecao na Wilsonov stav prema njoj. Bilo je protivno svim naelima da se silom utjee na proces samoodreenja. Meutim, kako su se suglasili svi dravnici, bilo je teko pronai nekoga tko bi u trenutnim okolnostima mogao govoriti u ime Crnogoraca. Jesu li Saveznici trebali priznati kralja? Mi ga plaamo, izjavio je zajedljivo Balfour. (Velika Britanija i Francuska financirale su Nikolu za vrijeme rata i nisu jo bile spremne odrei mu priznanje.) Wilson je prigovorio tvrdei kako kralj moe govoriti samo za sebe, a ne za Cmu Goru.35 Mirotvorce su ekali mnogo vei problemi, ali Crna Gora je imala nekakav posebni ar. Ta je zemlja, toka na karti izmeu Hrvatske i Albanije, bila tako mala da ju je malo ljudi moglo pronai; bila je 160 Jugoslavija 161 apsurdna i herojska, daleka i prekrasna. Ona je poticala ostatak Europe na razmiljanje ima li Balkan uope nekakvog smisla. Jesu li drave na Balkanu bile stvarne zemlje ili neto iz avanturistikih romana Johna Buchana i Anthonvja Hopea? Prema jednoj crnogorskoj legendi, kada je Bog stvarao svijet drao je planine u vrei koja se poderala pa su planine iz nje poispadale bez ikakvog reda, i tako je nastala njihova domovina. I sami Crnogorci bili su dorasli svojim planinama. Bili su moda najvii ljudi u Europi, naoiti, ponosni, hrabri i lijeni, skloni beskrajnom ispijanju kave i prepriavanju starih pobjeda i krvnih zavada, te priama o osveti, kazni, smrti radije negoli neasti, glavama neprijatelja nabijenima na kolac (ta se praksa nastavila i u dvadesetom stoljeu). Neustraivoj putnici Edith Durham prestali su biti simpatini kada je nesmotreno pogledala u torbu jednog plemenitog ratnika i otkrila u njoj njegov plijen: ezdeset ljudskih nosova. Otada se posvetila Albancima.36 U crnogorskim se legendama takoer tvrdilo da su Crnogorci potomci Srba izbjeglih pred turskim osvajanjima u 14. stoljeu; tono je da su pravoslavci kao i Srbi, te da se slue jednom varijantom srpskog jezika. Uspjeli su se oduprijeti Turcima u svojim planinama, pa su ostali autonomni kranski otok u tursko-muslimanskom moru. Sve do sredine 19. stoljea crnogorski vladari bili su vladike-ratnici. Modernu dinastiju osnovao je Danilo I., posljednji vladika iz loze Petrovia, kojemu je bilo dosta celibata pa se 1851. godine oenio. Njegov neak Nikola I. bio je na prijestolju od ezdesetih godina 19. stoljea. Sam Nikola nalazio se u vrijeme Mirovne konferencije u Parizu, gdje je ivio od sve manje britanske mirovine, dok su njegove keri radile kao krojaice.37 Miljenja o njemu bila su podijeljena: neki su ga smatrali lukavim lakrdijaem (miljenje Rebecce West)38, a drugi velikim kraljem-ratnikom (miljenje Edith Durham, koja je s njim prije rata provela ugodnu veer u uzajamnom nazdravljanju maralom).39 Kralj Nikola ostavljao je dojam srednjovjekovnog vladara svojom odluno-u da sam vodi svoju vojsku u bitku, dijeljenjem pravde pod drevnim drvetom, pa

i sjajnim odlijima koja je tako obilno dodjeljivao sebi i svojim prijateljima.40 Cetinje, njegova prijestolnica, bila je zapravo veliko selo: Crnogorska banka poslovala je u seljakoj kui, a Grand Hotel je bio obian pansion. Biljarda, njegova stara palaa, nazvana je Ponovno Balkan 162 tako po engleskom stolu za bilijar kojega su dovukli na planinu, i nalikovala je na englesku seosku gostionicu. Njegova nova palaa bila je vie nalik na njemaki pansion, u kojem su kraljeva djeca u narodnoj nonji uila uz svojeg vicarskog uitelja, a kralj je sjedio na trijemu doekujui posjetioce. Franz Lehar je upotrijebio Crnu Goru kao predloak za Veselu udovicu. Nikola zapravo nije bio tako ekscentrina linost kao to se inilo na prvi pogled. kolovao se u Francuskoj i drugdje, i snalazio se u zamrenoj balkanskoj politici tako dobro da je etiri puta poveao povrinu svoje dravice. Dobro je udao keri: dvije za ruske knezove iz carske kue, jednu za talijanskog kralja i jo jednu za srpskog kralja. Sanjao je 0 pripajanju Srbije Crnoj Gori; nije se trebalo dogoditi obrnuto. Jo se 1919. nadao da e se vratiti na prijestolje koje je izgubio u ratu. Crna Gora je uvuena u rat nakon austrijske invazije 1916. godine; po miljenju mnogih na saveznikoj strani Nikola je pobjegao u Italiju iznenaujuom brzinom.41 Sumnja da se potajno nagodio s Austrijom slijedila ga je u Pariz. Britanski Foreign Office, primjerice, smatrao ga je izdajnikim saveznikom, koji je vjerojatno bio kriv u smislu optube.42 U raspravi o tome tko bi trebao zastupati Crnu Goru postalo je jasno da nitko u Parizu nema pojma o stanju na terenu, pa je stoga to pitanje ostavljeno otvorenim. Tako je ostalo sve do kraja Mirovne konferencije. Nikola je pokuao uiniti koliko je mogao, premda to nije bilo mnogo. Pokuao je Houseu dodijeliti jedno od svojih najviih odlija; pisao je Wilsonu; izdavao je optimistine memorandume svojatajui dijelove Bosne za Crnu Goru. Nije dobio nikakva odgovora; na kraju krajeva bilo je mnogo preih pitanja od sudbine zemlje sa 200.000 stanovnika. U Parizu nije naiao na osobitu podrku svom nastojanju da se vrati na prijestolje.43 Ponovno se glasalo pod srpskim nadzorom, 1 rezultati su pokazali, kako se barem inilo, da Crnogorci ele biti dio Jugoslavije. Potkraj 1920. Francuska je Nikoli otkazala podrku, a u proljee 1921. to isto uinila je i Velika Britanija. Umro je u progonstvu tog istog proljea. Njegov unuk, koji radi kao arhitekt u Francuskoj, kae da nema nikakvog interesa za povratak na prijestolje. Kao i nakon 1918., Cma Gora ostaje nemirni dio Jugoslavije [knjiga je prvi put objavljena 2001. - prev.}. Jugoslavija 163 Kada je jugoslavenska delegacija konano dobila priliku da se u veljai 1919. obrati Vrhovnom vijeu, donijela je sa sobom skup zahtjeva koji su sklepani nabrzinu kao i drava koja ih je podnosila i sastavljeni kao i ona s jednako toliko natezanja.44 Kako bi se zadovoljili svi, est od sedam granica nove drave ostavljeno je otvoreno za raspravu. Ostavljena je na miru samo granica izmeu biveg otomanskog teritorija u Makedoniji i Grke. Na zapadu su Slovenci traili Klagenfurt, na sjevernoj strani junog izdanka Alpa, kao osiguranje protiv ostatka Austrije. Inae, izjavili su, bili bi na zapadu zadovoljni s gotovo istim granicama kakve su postojale izmeu AustroUgarske i Italije. Pai je kao obino igrao svoju igru. Njegov glavni interes, kao i interes ostalih Srba, bilo je irenje na istok u Bugarsku i sjeverno od Dunava na pojas maarskog teritorija. Uz ostalo, time bi zatitili svoju prijestolnicu, Beograd, koja je bila doista jedinstveno izloena jer ju je od neprijateljske Austro-Ugarske razdvajala samo rijeka.45 Usprkos tom nedostatku, Srbi su odabrali to mjesto jer se nalazi na spoju Dunava, koji se dotle sputa sa sjevera, i Save, koja tee sa zapada, na jednoj od najvanijih stratekih toaka u junoj Europi. Sa sjevera i sa zapada trgovci, hodoasnici ili vojske morali su proi pokraj Beograda ako su htjeli ii dalje do Grke i velike solunske luke, ili na istok preko Bugarske do Carigrada. Grad su opsjedali, branili, osvajali, pljakali i svojatali Rimljani, Huni, kriari, Turci, Austrijanci i, naravno, sami Srbi. Tog poslijepodneva 18. veljae, Srbin Milenko Vesni poeo je svoje obraanje Vrhovnom vijeu isprikom se to jo nema potpunog memoranduma kojeg bi mogao izloiti Vijeu. Pojavile su se neke tekoe, promrmljao je. Vesni, oito najbolji govornik u delegaciji, bio je leeran, prijazan

i svjetski putnik. Njegova bogata, privlana ena bila je u prijateljskim odnosima s novom gospodom "VVilson. Izvadio je kartu i izloio osnovu za jugoslavenske zahtjeve, koji su ukljuivali nagradu za zasluge (Srbija je bila lojalni saveznik, a Juni Slaveni u Austro-Ugarskoj uinili su sve to su mogli kako bi omeli neprijateljske ratne napore), pravo na samoodreenje i sigurnost. Slovenski i hrvatski kolege objasnili su zatim sporne zahtjeve - preteno talijanski grad Trst (Trieste), maarske pokrajine Baku i Baranju, sjeverno od tradicionalne granice Hrvatske, dijelove Banata na rumunjskom govornom podruju i podruje Klagenfurta (njemako govorno podruje). Oni su zanijekali Ponovno Balkan 164 da zahtijevaju neslavenska podruja: stari su popisi stanovnitva bili nepouzdani, tvrdili su, a Austrijanci i Maari su ionako sustavno zabranjivali slavenske kole i kulturu. U starom su carstvu, tvrdili su, jednoga ovjeka ak uhitili zato to je traio eljezniku kartu na slovenskom.46 Zahtjevi su uznemirili i one koji su podravali Jugoslaviju. Zar su izgubili svaki osjeaj za mjeru i zdrav razum? upitao je jedan prijatelj Setona-Watsona.47 Jugoslavija je ve bila u posjedu velikog dijela onoga to je htjela u Austro-Ugarskoj kada je Mirovna konferencija poela - imala je Bosnu i Hercegovinu, sredinju slovensku pokrajinu Kranjsku, velik dio Dalmacije i, naravno, staru kraljevinu Hrvatsku - ali je htjela jo vie. Delegacija je traila dvije male pokrajine na zapadu poznate pod imenima Meimurje i Prekomurje, na mjestu gdje Hrvatska granii s Austrijom i Maarskom, a na istoku Baranju i Baku, dio bogate ravnice u junoj Maarskoj. Maarska je imala malo prijatelja u Parizu. Bila je ne samo poraeni neprijatelj nego, kako je izgledalo, i na pragu revolucije. Glavno je pitanje bilo odrediti koliko bi Jugoslavija razumno mogla dobiti. Meimurje i Prekomurje bili su uglavnom hrvatska i slovenska podruja (iako su Maari pokuali tvrditi obrnuto) pa su poslije rasprave predani Jugoslaviji. Meutim, sudbina Baranje i Bake uplela se u spor Rumunjske i Jugoslavije oko susjednog Banata na istoku, pa je rjeenje tog pitanja potrajalo mnogo dulje. Osim toga, jugoslavenski zahtjevi nisu bili jedini. Nestanak Austrougarske bio je sjajna prilika za sve balkanske nacije, kao i porazi Otomanskog carstva prije Velikog rata. Svi su htjeli to vie; samoodreenje za sebe ali ne za susjede. Ve u nemirnom razdoblju u listopadu 1918. godine, kada je Austro-Ugarska traila mir a zatim nestala iz povijesti, balkanske vlade poele su zaposjedati teritorije vojskom. Nova su tijela nicala poput gljiva poslije kie: radniki savjeti, vojniki savjeti, savjeti Hrvata, Makedonaca, Grka. Nije bilo jasno tko stoji iza njih, ali im naizgled nije bilo kraja, kao to nije bilo ni granica njihovim zahtjevima. Grka je htjela ostatak europske Turske, a to je htjela i Bugarska. I Grka i Jugoslavija razmiljale su o podjeli Albanije. Rumunjska i Bugarska nisu se mogle suglasiti o vlasnitvu nad Dobrudom, koja se prua du zapadne obale Crnog mora. Srbija, Grka i Bugarska htjele Jugoslavija 165 su svaka to vei komad Makedonije. Padale su lijepe rijei o spaavanju civilizacije i borbi za pravo i ast, no iza svega toga krila se kalkulantska realpolitik. U euforinoj atmosferi 1919. godine, kada su granice na mnogim kartama bile fluidne i kada su naoko bili mogui pregovori o svemu, bilo bi ludo ne zgrabiti to je vie mogue. Balkanski dravnici tvrdili su kako se dive VVilsonu; govorili su o samodredenju, pravdi i meunarodnoj suradnji, te proizvodili peticije, koje su navodno predstavljale glas naroda, kako bi njima opravdale najobinije otimanje zemlje. Pokazivali su prekrasno izraene karte. Bila bi potrebna golema monografija, napisao je jedan ameriki strunjak, za analizu svih vrsta kartografskih krivotvorina koje su potaknuli rat i Mirovna konferencija... Primjena tih metoda dosegla je svoj najsjajniji vrhunac upravo na Balkanu.48 Mirotvorcima je malo to moglo pomoi kao vodi u odluivanju o svim tim brojnim zahtjevima. VVilson je spomenuo Balkan u svom programu 14 toaka - neizravno kada je govorio o najveoj prilici za autonomni samorazvitak naroda Austro-Ugarske, izravnije kada je govorio da treba ponovno postaviti na noge Rumunjsku, Srbiju i Crnu Goru. Obeao je takoer da bi Srbija trebala imati pristup moru, ne objanjavajui kako, i da bi balkanske drave pod dobrohotnim okom velikih

sila trebale sve postati prijatelji u duhu povijesno utvrenih pravaca saveznitva i nacionalnosti. Posljednje rijei nisu bile jasne, ali su ukazivale na zanemarivanje i najnovije povijesti i nacionalne mjeavine na Balkanu. Vladao je i osjeaj da bi trebalo nagraditi lojalne saveznike. Srbija bi trebala dobiti neto za svoje patnje, moda luke na Jadranu ili u najmanju ruku pristup Egejskom moru. Grka i Rumunjska trebale bi dobiti dio onoga to im je tako dareljivo obeano tijekom rata. No zato su Bugarska i otomanska Turska trebale platiti kaznu zbog ratovanja na pogrenoj strani. Drugo je pitanje to su one mogle platiti. Otomansko je carstvo oito bilo za staro eljezo i nije vie imalo mnogo posjeda na Balkanu, a Bugarska je ostala ne samo bez novaca nego je izgubila i velik dio teritorija tijekom Drugog balkanskog rata 1913. godine. Britancima je uglavnom bilo svejedno to se dogaa na Balkanu kao i u veini srednje Europe, sve dotle dok su bili zatieni britanski trgovaki i pomorski interesi. Oni su bili skloni jakim i stabilnim dravama Ponovno Balkan koje bi mogle djelovati kao barijera protiv obnovljene Njemake ili Rusije. Iako se usrdno divila hrabroj maloj Srbiji kao i Crnoj Gori i Albaniji, britanska vlada nije bila spremna troiti britanske snage ili novac na njih.49 Nasuprot tome, Francusku je kao i uvijek vodila potreba za zatitom od Njemake. U idealnom sluaju, smatrali su Francuzi, proirena Srbija i Rumunjska te na sjeveru ehoslovaka i Poljska, osigurale bi protuteu Njemakoj, pa se ona ne bi vie nikada usudila napasti Francusku. Ako se usput jaka Srbija pobrine za to da Italija ne zastrani, to bolje. Ako su Francuzi bili nekome sentimentalno privreni na Balkanu bila je to Rumunjska, iji su narod mogli zamisliti kao romanske sunarodnjake. Talijani su znali to hoe. Geografija ih je prisiljavala na ozbiljno razmiljanje o Balkanu. Iako su openito bili ushieni zbog propasti svog tradicionalnog neprijatelja, Austro-Ugarske, i iako su barem liberali suosjeali s malim narodima koji su se borili za nezavisnost, talijanski nacionalisti nisu htjeli da prevlast na Balkanu stekne nikakva druga sila, bila to boljevika Rusija ili neka nova junoslavenska drava. Upravo su nacionalisti oblikovali talijansku politiku sve ratobornije i ekspanzionistikije. Budui da se bojala jake junoslavenske drave, Italija je bila spremna podrati zahtjeve njezinih susjeda, od Rumunjske preko Austrije do Bugarske. Sonnino je u Parizu zahtijevao da iskljuivo Vrhovno vijee raspravlja o suprotstavljenim zahtjevima Italije i Jugoslavije. On se s razlogom bojao da bi struna komisija mogla voditi rauna da granice budu potene a ne uzeti u obzir ono to je Italiji obeano tijekom rata. Taje pria dio ireg spora izmeu Italije i njezinih saveznika koji je gotovo izazvao propast Mirovne konferencije. Na Balkanu kao i drugdje, Amerikanci su sebe vidjeli u ulozi potenog posrednika koji se probija kroz gutaru tradicionalne diplomacije do primjene naela samoodreenja.50 Naalost, nije bilo lako otkriti istinu o stanovnicima Balkana. Praksa odreivanja prema nacionalnosti bila je doista nova, pa su mnogi stanovnici Balkana jo uvijek prvenstveno razmiljali o sebi u kontekstu svoje regije ili roda, ili, kao pod Turcima, svoje vjere. A Balkan je, poput lokvica na alu poslije velike oluje, sadravao mnoge organizme. Njihovo svrstavanje u nacionalne kategorije bilo je veliki izazov. Jesu li Srbi i Hrvati bili slini zato to su govorili praktiki isti jezik ili razliiti zato to su prvi bili uglavnom 166 Jugoslavija 167 pravoslavci i sluili se irilicom, a drugi katolici i pisali latinicom? Kome su pripadali Makedonci Grcima zbog svoje povijesti ili Slavenima zbog svog jezika? to je bilo jo gore, nije bilo jasnih granica - jezinih, etnikih ili vjerskih. Kako povui uredne granice s takvom mjeavinom naroda? Kako ostaviti zajedno narode koji su se tijekom povijesti poeli bojati jedni drugih? Na demografskim kartama Balkana are su bile prilino lijepe, s pointilistiki rasprenim bojama i ponekom izrazitom mrljom. Situacija na terenu nije bila tako lijepa, i kako se bliio kraj 1919. godine sumnje i mrnje kljuale su sve burnije. Granice povuene u tom svijetu ostavile su za sobom nesretne manjine i kivne susjede. A u srcu

toga svijeta bila je nova Jugoslavija. Ona se oblikovala sama, ali su je mirotvorci priznali i proirili njezine granice na nizu zasebnih odbora. Rezultat je bila zemlja tri puta vea od Srbije, ali s jo vie neprijatelja. Nova je drava preuzela Crnu Goru, Sloveniju i Bosnu od Austrije, Hrvatsku i dio Banata od Maarske, te dijelove Albanije i Bugarske. To je podrazumijevalo, kao stoje to esto bio sluaj na Mirovnoj konferenciji, ne samo teritorije i sudbinu onih koji su na njima ivjeli, nego i buduu mreu saveznitava o kojima e ovisiti mir u Europi. Italija i Rumunjska, nominalno na istoj strani, smatrale su da su prevarene. Austrija, Maarska i Bugarska, poraene strane, oplakivale su svoje gubitke, i teritorijalne i etnike. Samo je Grka na jugu bila prijateljski raspoloena prema novoj dravi. Unutar Jugoslavije, narodi koji su osim jezika imali malo zajednikih toaka nisu se nikada suglasili sa zajednikim tumaenjem znaenja te zemlje. Jugoslavija je za svoje dobitke platila visoku cijenu u Drugom svjetskom ratu, kada su njezini susjedi, uz veliku pomo Njemake, ponovno prisvojili teritorije koje je Jugoslavija dobila na Mirovnoj konferenciji, a njezini su se narodi okrenuli jedni protiv drugih, lako je komunistiki voda Tito uspio ponovno sastaviti dijelove, sedamdeset godina nakon to je parika Mirovna konferencija prvi put priznala njezino postojanje Jugoslavija se poela raspadati na sastavne dijelove. Njezini su je susjedi s nelagodom promatrali, kao to su to inili jo od 1919. godine. 10 Nekoliko dana nakon slubenog poetka Mirovne konferencije do Rumunjske su doprle glasine kako e od manjih sila samo Belgija i Srbija biti pozvane da sudjeluju na njoj. Obuzet estokim uzbuenjem, rumunjski premijer Ion Bratianu pozvao je saveznike veleposlanike i potuio se: S Rumunjskom se postupa kao sa siromahom koji zasluuje samilost a ne kao sa saveznikom koji zasluuje pravinost. Bratianu im je rekao da kau svojim vladama kako je Rumunjska uvijek bila lojalan saveznik (dvojbena izjava), neizravno je kritizirao Srbiju da je ula u rat samo zato stoje bila napadnuta, sumorno je gunao protiv ljudi koji su izgubili vezu sa svojom zemljom (tj. protiv svojih politikih protivnika, od kojih su se neki nali u Parizu), upozorio je da e Saveznici, ako ne budu pazili, izgubiti sav utjecaj u Rumunjskoj i zaprijetio da e se povui (nije bilo jasno iz ega). Savezniki veleposlanici prenijeli su tu udnu izjavu svojim vladama i dodali joj vlastito upozorenje: ne bi bilo dobro zamjeriti se Rumunjskoj jer je ona koristan tampon protiv Rusije i ruskog boljevizma.1 Budui da su velike sile svakako namjeravale osigurati zastupljenost Rumunjske, bila je nepotrebna i predstava i upozorenje. Rumunji su imali vrlo visoko miljenje o vlastitoj vanosti i puno su oekivali od Mirovne konferencije. Rano ujutro 8. sijenja lan britanske delegacije Harold Nicolson sastao se nakratko s dva rumunjska delegata: Kau da ih je 'previe sram govoriti o unutarnjim pitanjima'. No kad je rije o vanjskim pitanjima, nije ih nimalo sram, jer trae vei dio Maarske.2 Rumunjska je htjela i komad Rusije, Besarabiju, koju je ve okupirala, te Bukovinu od Austrije na sjeveru. Zahtjevi Rumunjske bili su neumjereni, ali je bila u vrlo dobrom poloaju da ih ostvari. Nije bilo ruskih snaga koje bi zadrale Rumunje, a Maarska i Austrija bile su ponizne. U oekivanju konane odluke Mirovne konfe168 Rumunjska Rumunjska 169 rencije Rumunjska je predloila okupaciju maarske Transilvanije i Bukovine. No to je moralo priekati do sklapanja mirovnih ugovora s Austrijom i Maarskom. Na Balkanu je Rumunjska bila suoena s teim zadatkom jer je od Maarske traila Banat - koji je traila i Jugoslavija. Ta je pastoralna pokrajina, koja se protezala od obronaka Transilvanskih Alpa do maarske ravnice, izazvala velik spor 1919. godine. Banat je bio bogat plijen: na njegovih gotovo trideset tisua etvornih kilometara ivjeli su marljivi ratari koji su obraivali plodnu crnicu natapanu brojnim vodotocima; tu su se uzgajali penica i kukuruz, na njegovim su panjacima pasla dugodlaka goveda, a u seoskim dvoritima vrvjelo je od peradi i svinja. Banat nije imao gotovo nikakve industrije vrijedne spomena, ni jedan grad s vie od 100.000 stanovnika, i malo znaajnih

povijesnih spomenika. Bio je slikovit prije negoli velianstven. Rumunjski i jugoslavenski predstavnici pojavili su se pred Vrhovnim vijeem 31. sijenja 1919. godine. Ranije toga tjedna svoje su zahtjeve izloili Kinezi, esi i Poljaci - presedan koji je zabrinuo Llovda Georgea, i ne samo njega. Dan ranije upitao je ne bi li morali imati vri dnevni red. Smatrao je raspravu o ehoslovakoj i Poljskoj posve pogrenom. Nije upotrijebio rijei 'gubljenje vremena'jer bi to bilo vrlo provokativno, i ve je mogao naslutiti bijesan Wilsonov pogled! Istovremeno, smatrao je da to nije najbolji nain obavljanja posla. No, ako ve poinju rjeavati teritorijalna pitanja, bilo bi najbolje nastaviti i donijeti neke odluke. Nakon rasprave na kojoj nije donijeta nikakva odluka Vijee je prihvatilo Balfourov prijedlog da onda ipak sasluaju i Rumunje i Srbe ako e ih to usreiti.3 Kao i mnoga druga Balfourova rjeenja, i ovo je bilo vie elegantno nego praktino. Dok se toga hladnog poslijepodneva sputao mrak, Bratianu je izlagao rumunjski stav. Bogat, moan i uglaen do apsurda, imao je vrlo visoko miljenje o vlastitoj vanosti. Odgojen je u poznatim rasadnicima za intelektualce, parikim Hautes Ecoles, i stalno je to svima isticao. Volio je da ga zatjeu kako lei na kauu s knjigom francuskih stihova u oputenoj ruci.4 Nicolson je s njim jednom ruao jo na poetku konferencije i nije bio nimalo impresioniran. Bratianu je bradata ena, uvjerljiv prevarant, bukuretanski intelektualac, krajnje neugodan ovjek. Ljepukast i ekstravagantan, stalno zabacuje glavu ustranu Ponovno Balkan kako bi u ogledalu promatrao vlastiti profil. Neprestano smilja neduhovite igre rijei zamiljajui da su u parikom stilu.5 enama se prilino sviao. Ima oi gazele i bradu tigra, rekla je jedna od njih. Rumunjska kraljica Marie, koja je bila i te kako vina zavoenju, sjetno se sjeala jedne veeri kada je zbog punog mjeseca postao sentimentalan.6 No VVilsonu gaje mnogo bezobzirnije opisala kao dosadnog, nametljivog i zamornog ovjeka.7 Otvarajui torbu za spise teatralnom nonalantnou, kako je zabiljeio Nicolson, Bratianu je zatraio cijeli Banat. On je oito uvjeren da je najvei dravnik medu njima. Na licu mu se od vremena do vremena javlja ironian i samosvjestan smijeak. Stalno zabacuje lijepu glavu u profil. Dojam je uasan.8 Bratianuovi argumenti kretali su se od striktno legalistikih - prema kojima je Rumunjskoj obean Banat tajnim odredbama Bukuretanskog sporazuma iz 1916. godine, kojim su Saveznici namamili Rumunjsku u rat - do wilsonovskog stava da bi svi Rumunji trebali ivjeti u jednoj dravi. U svom kienom govoru Bratianu se pozvao na etnologiju, povijest, geografiju i rumunjske rat-nodopske rtve. Takoer je natuknuo kako je Srbija u prolosti bila sklona AustroUgarskoj. (Srbi su kasnije za isto optuili Rumunje). Vesni i Trumbi su uzvratili. Istaknuli su kako Srbija trai samo zapadni dio Banata. Iako se ne mogu pozvati na tajne sporazume, naveli su, mogu inae navesti iste argumente kao i Rumunji. Jo od srednjeg vijeka, izjavio je Vesni, dio Banata to ga trai Srbija bio je uvijek tijesno povezan sa srpskim narodom. Povijesno govorei, nastavio je, ono stoje Isle de France Francuskoj a Toscana Italiji, to je Banat Srbiji. U Banatu se rodila srpska renesansa i kasnije srpski nacionalizam. A kada je srpska kraljevska obitelj otila u progonstvo, nala je svoje prirodno utoite u Banatu. (Na to je Bratianu odgovorio, prilino umjesno, da su hirovi srpske politike ponekad otjerali njezine vladare u samu Rumunjsku, no to nije bio razlog na temelju kojega bi Srbija mogla svojatati i nju.9) VVilson je donekle iznenaeno primijetio da delegati balkanskih zemalja u raspravi ne prikazuju injenice na isti nain te da neto uvijek ostaje nejasno. Sjedinjene su Drave uvijek spremne, nastavio je, odobriti rjeenje utemeljeno na injenicama.10 Na to se javio Balfour, koji je bio napola zaspao, i postavio naizgled jednostavno pitanje: 170 Rumunjska 171 postoje li ikakvi brojani pokazatelji o etnikoj mjeavini u Banatu? Da, odgovorili su Jugoslaveni: zapadni dio, koji su traili, preteno je srpski, a srpski su bili i muki i enski manastiri diljem Banata. Naravno, tu su ivjeli i mnogi Nijemci i Maari, ali bi oni bili radije dio Srbije negoli

Rumunjske. Ne, proturjeio je Bratianu, Rumunji su bili u veini ako se Banat uzme kao cjelina (to je iz politikih i povijesnih razloga bilo jedino mogue); manastiri su bili irelevantni, jer svi znaju da su Srbi religiozni kao i svi Slaveni; a to se tie Nijemaca i Maara, Srbima bi bilo teko upravljati tako velikim manjinama.11 Bratianu je 1. veljae podnio potpuni popis rumunjskih zahtjeva koji je ukljuivao Banat, Transilvaniju, Besarabiju na ruskoj granici i Bukovinu na sjeveru - koji su svi, tvrdio je, bili povijesno i etniki dio Rumunjske. Saveznici su pristali na Besarabiju i Bukovinu jer nisu htjeli vratiti prvu boljevikoj Rusiji a drugu, kako se tada inilo, boljevikoj Maarskoj. Transilvanija je bila mnogo vee podruje i mnogo sloenije pitanje. Saveznici su smatrali da e to moi rijeiti bez urbe kada se pozabave mirovnim ugovorom s Maarskom. Bratianu je upozorio da bi velike sile morale rijeiti rumunjske zahtjeve prije nego to stvari izmaknu kontroli i doe do ozbiljnih dogaaja. Rumunjskoj je potrebna moralna potpora saveznika kako bi ostala ono stoje bila dotada - europsko zborno mjesto u borbi protiv boljevizma.12 To je, naravno, bio popularan argument u Parizu, ali i vrlo snaan u sluaju Rumunjske - s obzirom na njezin poloaj izmeu nove boljevike Rusije i revolucionarne Maarske. Geografija je pomagala Rumunjskoj na jo jedan nain: bila je predaleko, pa saveznici nisu mogli nametati svoju volju. Osim toga, Rumunjska je tijekom rata bila saveznik, mada notorno nepouzdan, a Velika Britanija i Francuska dale su joj obeanja koja su sada postala neugodna kao i obeanja Italiji. Rumunjska koju je Pariz poznavao bila je kultivirani i mondeni svijet princeze Marthe Bibesco, iji je salon u Parizu bio slavan prije rata, ili svijet njezine prelijepe mlade roakinje, koja se udala za lana stare francuske aristokratske obitelji i koja je pod imenom Anna de Noailles postala jedna od najslavnijih pjesnikinja svoje generacije. Rumunjski vii slojevi oboavali su Francusku: slali su djecu u parike kole i odlazili u Pariz u kupovinu odjee i pokustva a Francuzi su im Ponovno Balkan 172 uzvraali na svoj leeran nain: Rumunjska je, govorili su, takoer romanska zemlja, Rumunji su potomci rimskih legionara i jo govore romanski jezik. U 19. stoljeu Francuskaje podravala borbu Rumunjske za nezavisnost od Otomanskog carstva, a 1919. francuska je vlada zamiljala jaku Rumunjsku kao protuteu protiv Njemake i presudan dio cordon sanitairea protiv ruskog boljevizma. I sami Rumunji rado su isticali svoje veze sa Zapadom kao nasljednici Rimskog carstva i dio zapadne civilizacije. To im je dobro dolo u pregovorima, jer su mogli tvrditi da im se mora vratiti stara rimska provincija Dacija, ukljuujui dio Transilvanije koji je pripadao Maarskoj. No postojala je i jedna druga Rumunjska, sa sloenijom povijeu: bila je to Rumunjska koju su stoljeima napadali i naseljavali narodi s istoka, Rumunjska koju su medu sobom dijelila kraljevstva koja su se javljala i nestajala u sreditu Europe, i Rumunjska koja je, kao Moldavija i Vlaka, bila pod vlau Otomanskog carstva od poetka 16. stoljea. Oni isti rumunjski aristokrati koji su savreno govorili francuski i dolazili u Pariz kupovati garderobu imali su kod kue portrete djedova u kaftanima i s turbanima na glavi. Rumunjsko drutvo bilo je snano obiljeeno godinama korumpirane otomanske vladavine. Jedna rumunjska poslovica kae da riba smrdi od glave. U Rumunjskoj se moglo kupiti gotovo sve: dravna sluba, dozvola za poslovnu djelatnost, putovnica. tovie, jedan strani novinar koji je pokuao promijeniti novac legalnim putem a ne na crnoj burzi dospio je u zatvor jer je policija mislila da je umijean u nekakvu posebno lukavu prijevaru. Za svaki ugovor s dravom plaalo se mito. Iako je Rumunjska bila bogata zemlja s razvijenom poljoprivredom i ve 1918. godine s jakom naftnom industrijom, nedostajalo joj ce cesta, mostova i eljeznikih pruga jer je novac to ga je drava dodjeljivala u tu svrhu zavravao u rukama obitelji poput Bratianuove.13 Rumunji su takoer bili skloni vidjeti zavjeru u svemu. U Parizu su mrko aludirali da je Vrhovno vijee palo pod utjecaj boljevizma ili pak, s druge strane, da su ga podmitile mrane kapitalistike sile.14 Zapadnoeuropske posjetitelje Rumunjske privlaio je njezin egzotini, ak istonjaki ar - od lukoviastih kupola pravoslavnih crkava koje je pohaala veina stanovnika do vozaa taksija u

plavim barunastim kaftanima, lanova sekte u kojoj su mukarce kastrirali nakon to bi Rumunjska 173 zaeli dvoje djece. Rumunjska prijestolnica, Bukuret, bila je prije rata privlana ali zaostala. Veina zgrada bila je niska i naherena, a na uglavnom nepoploanim ulicama brojni su prodavai nudili perad, voe, kolae i tepihe. Tamnooke Romkinje prodavale su na ulicama cvijee, a njihovi sunarodnjaci svirali su u nonim lokalima romsku glazbu ili popularnu Tu sais que tu es jolie. Imune obitelji ivjele su sa svojom stokom u ograenim kompleksima koje su uvali Albanci.15 Usprkos svim tvrdnjama o drevnoj prolosti, Rumunjska je bila razmjerno nova zemlja. Moldavija i Vlaka stekle su sredinom 19. stoljea ogranienu nezavisnost od Otomanskog carstva, a 1880. godine postale su potpuno nezavisne. Zajedno su nalikovale na obrnuto okrenuto slovo L: bogatija, razvijenija Vlaka protezala se u smjeru istok-zapad s june strane Transilvanskih Alpa, a Moldavija istono od Karpata. Rumunji su 1866. dobili svog njemakog kneza, kasnijeg kralja Karla, koji je izbjegao austrijski pokuaj da ga zaustave ukrcavi se na dunavski parobrod preruen u trgovakog putnika. Njegova se ena, sklona misticizmu, proslavila kao pjesnikinja pod pseudonimom Carmen Sylva. Rumunjska je obilovala nevjerojatnim stvarima. Sami Rumunji bili su Napolitanci srednje Europe. I ene i mukarci voljeli su jake mirise. U viim drutvenim slojevima ene su se minkale vrlo napadno, mukarci neto diskretnije, ali su vojne vlasti morale ograniiti koritenje kozmetikih sredstava na asnike iznad odreenog ranga.16 ak i nakon to je Rumunjska ula u rat, strani su se promatrai zgraali gledajui kako asnici eu ulicama naminkanih lica, nagovarajui prostitutke ili jedan drugoga. Buni, neobuzdani, melodramatini, skloni svai, Rumunji svih drutvenih slojeva uputali su se u sve mogue vrste zabave sa strasnim oduevljenjem. Uz lokalnu politiku, ljubav i voenje ljubavi najvanija su preokupacija svih drutvenih slojeva, izjavila je jedna poznata Rumunjka. Moral nije nikada bio jaka strana mojih zemljaka, ali se oni mogu pohvaliti armom i ljepotom, duhovitou, zabavnou i inteligencijom.171 sama rumunjska pravoslavna crkva bila je popustljiva prema preljubu; doputala je do tri razvoda po pojedincu, ali samo na temelju obostrane suglasnosti. Prije nego to je Bratianu stigao u Pariz, rumunjski glasnogovornik bio je otmjeni i armantni Take Ionescu. Veseo, elegantan i punaan, Ponovno Balkan Ionescu je zavrio studijprava na Sorbonni i izvrsno je govorio francuski. Njegova podjednako vesela engleska supruga Bessie bila je kerka vlasnika pansiona u Brightonu. Ionescu je bio sklon Saveznicima od poetka rata, pa je odigrao znaajnu ulogu u pridobivanju Rumunjske da prijee na savezniku stranu. to se tie rumunjskih zahtjeva, bio je umjereniji od svog premijera. Kako navodi jedan ameriki delegat, vrlo je naklonjen Srbima; kako kae, Bugari su se ponijeli vrlo loe: od 28.000 Rumunja koje su zarobili Bugari preivjelo ih je samo 10.000. U pogledu Banata, Ionescu je bio sklon nagodbi: Rumunji moraju imati prijateljske odnose sa Srbima, tvrdio je, stoga on nije htio prigrabiti cijeli Banat ve im dati jugozapadni dio.18 Nagodba je doista i sklopljena u listopadu 1918. Ionescu se sastao s Jugoslavenima i uspio dogovoriti nagodbu, koja je zapravo bila vrlo slina ugovoru sklopljenom nekoliko mjeseci kasnije, prema kojemu je Rumunjska dobila vei dio, a Srbija ostatak. Rumunjski tisak napao je nagodbu kao izdaju rumunjskog naroda, i Bratianu gaje na kraju odbacio, barem djelomice zato to je mrzio Ionescua kao politikog suparnika.19 Kada je sastavljana rumunjska delegacija za Mirovnu konferenciju, Bratianu se pobrinuo za to da Ionescu bude izostavljen. Rumunjsko svojatanje Banata neizbjeno je naglasilo etnike faktore, a osobito je skrenulo panju na ponaanje Rumunjske tijekom rata. To moda nije bila najbolja odluka. Kada je rat poeo, Rumunjska se razborito drala po strani. Bratianu, koji je tada bio predsjednik vlade, rekao je svojim kolegama da moraju ekati najpovoljniju ponudu.20 No manje razborito se drala kad se previe oito ponaala, kako se izrazio jedan francuski diplomat, poput prodavaa u orijentalnom bazaru. Kada su saveznici, kako se inilo, poeli pobjeivati u ljeto 1916. godine, Rumunjska je konano odluila stupiti u rat, iznudivi kao cijenu za to obeanje da e dobiti cijeli Banat, Transilvaniju i veinu Bukovine. Rusi i Francuzi medu sobom su se dogovorili da e preispitati

cijeli paket kad nastupi mir.21 Rumunjska je vremenski loe ocijenila situaciju: dok su se njezine postrojbe spremale za djelovanje, Sredinje sile ve su se bile pribrale, pa su do kraja 1916. godine Nijemci i Austrijanci okupirali polovicu Rumunjske; te zime od bolesti i gladi umrlo je 300.000 Rumunja (od ukupno 6 milijuna).22 Moda nepoteno, Saveznici su okrivili samu 174 Rumunjska 175 Rumunjsku za katastrofu.23 Prema novom Bukuretanskom ugovoru sa Sredinjim silama u svibnju 1918. Rumunjska je izila iz rata; potez je moda bio razumljiv, ali je utjecao na rumunjske teritorijalne zahtjeve. Budui da je ranijim Bukuretanskim ugovorom, sklopljenim 1916. godine, Rumunjska obeala da nee sklapati zasebni mir, Saveznici su sada smatrali da ih njihova obeanja vie ne obavezuju. Clemenceau nije nikada zaboravio Bratianuu taj potez koji je on smatrao izdajom.24 Bratianu se rijeio neugodne situacije, podnosei ostavku i preputajui odgovornost nasljednicima (koje je sam odabrao). Uspio je odgoditi ratifikaciju novog ugovora u parlamentu, pa je 10. studenog ponovno objavio rat Njemakoj. To je znailo, vedro je objavio, da nagodba sa Saveznicima i dalje vrijedi. Rumunjska je sklopila mir samo kako bi sauvala snagu za rat, tvrdio je: Rumunji se nisu nikada pomirili s neprijateljem, ni pravno, ni praktiki, ni moralno.25 No, za svaki sluaj, dogovorio se iza kulisa s Talijanima - kojima je takoer bilo stalo do ogranienja srpskih dobitaka - da e dvije zemlje zajedno naglaavati potrebu da se potuju ratnodopski ugovori.26 Rumunjske zahtjeve Vrhovno vijee smatralo je pretjeranima, a natezanje s Jugoslavijom oko Banata napornim. (Bratianu se potuio da su neki lanovi Vijea spavali tijekom njegova izlaganja.27). Stoga su mirotvorci s oitim olakanjem usvojili preporuku Llovda Georgea da se rumunjski zahtjevi, ukljuujui one u vezi s Banatom, prepuste pododboru strunjaka radi postizanja pravednog rjeenja. Kada pododbor proui pitanje, dodao je optimistiki Lloyd George, i utvrdi istinu, Vijee e ponovno morati razmatrati samo manji broj problema. Wilson se suglasio, napominjui da se eksperti ne bi trebali baviti politikom stranom problema. (Nije nikada definirano to se podrazumijevalo pod politikom stranom problema). Moda zbog Wilsonove intervencije, Clemenceau je ostao praktiki bez rijei, a Orlando je neuspjeno predloio da se smjesta rijee granice.28 Time je budunost Banata, uz ostale vrijedne teritorije u junom dijelu srednje Europe, prebaena na posebnu teritorijalnu komisiju - prvu od mnogih - koja takoer nije mogla postii sporazum dviju strana. S vremenom je Komisija za rumunjske i jugoslavenske poslove rijeila sve granice Jugoslavije osim granice s Italijom koja je, na uporno traenje Talijana, ostavljena na razmatranje Vrhovnom vijeu. Ponovno Balkan Iako to eksperti u teritorijalnim komisijama (na kraju ih je bilo est) nisu mogli znati, gotovo sve njihove preporuke ule su u razne mirovne ugovore, jer Velika etvorica jednostavno nisu imala vremena da ih detaljno razmotre.29 Komisija za Rumunjsku je na kraju proirila svoj djelokrug, pa su njezini eksperti odreivali budui oblik Jugoslavije, Rumunjske, Grke i Bugarske, kao i buduu ravnoteu snaga na Balkanu, odnose izmeu Maarske i njezinih susjeda, te odnose izmeu Sovjetske Rusije i junog dijela srednje Europe. Kakvih li mogunosti za pogreku!, napisao je Nicolson, jedan od britanskih eksperata. Karta - olovka - papir za kopiranje... No hrabrost me naputa kada pomislim na ljude koje nae lutajue crte ukljuuju ili iskljuuju, na sreu ili nesreu tisua ljudi.30 Vrhovno vijee nije objasnilo to je to pravedno rjeenje. Je li to znailo osigurati obranjive granice? eljeznike mree? Trgovake pute-ve? Na kraju su se eksperti sloili da e pokuati odrediti granice samo na nacionalnoj osnovi.31 Podruje koje je potaknulo taj proces, Banat, upozorilo je i na tekoe u njegovu rjeavanju. Na tom podruju je ivjela mjeavina svih moguih naroda - Srba, Maara, Nijemaca, Rusa, Slovaka, Roma, idova, pa ak i neto ratrkanih Francuza i Talijana.32 Osim toga, ondje se uvijek javljao problem povezan s nainom brojenja glava, jer je na tom podruju cijeli pojam nacionalnog identiteta bio totalno fluidan. U pozlaenim i tapiserijama

okienim sveanim dvoranama na Quai d'Orsavu komisija za Rumunjsku izvadila je karte, proitala podneske, sasluala svjedoke i pokuala nametnuti racionalan red neracionalnu svijetu. A oni su, barem kad se radilo o Europljanima, imali na umu i vlastite nacionalne interese. Kad se raspravljalo o Banatu, Francuzi su htjeli saveznike u srednjoj Europi pa su htjeli da i Rumunjska i Jugoslavija budu jake i prijateljski naklonjene. S druge strane, Talijani su cjepidlaili i nadmudrivali se oko proceduralnih pitanja, sve u cilju blokiranja jugoslavenskih zahtjeva, a zatim zaprepastili Amerikance natuknuvi da bi se mogli suglasiti s nekima ako se zauzvrat prihvate neke talijanske pretenzije na Jadranu. ak i kad su mogli velikoduno prihvatiti jugoslavensko svojatanje podruja oko Klagenfurta u Austriji - jer ih to nije nita kotalo - Talijani to nisu htjeli uiniti. To je loa diplomacija, kako se izrazio Charles Sevmour, mladi povjesniar sa 176 Rumunjska 177 Sveuilita Columbia. Jedan njegov francuski kolega bio je jo izravniji: Ne smeta me talijansko nepotenje, ali sam svakako protiv njihove netaktinosti.33 Amerikanci su uporno pokuavali nametnuti pravedno rjeenje, ali im je ono stalno izmicalo, a Britanci su pokuavali pomiriti Amerikance i Francuze. Bilo je tu mnogo nadmudrivanja, izvjetava Sevmour, i dosta prljavih poteza u osvajanju poloaja. Britanci su zajedno s nama vrsto odluili da tome stanu na kraj kako bi se poteno prionulo na posao.34 Jugoslaveni su ponovili ve navedene argumente, te prikazali neke vrlo sumnjive zahtjeve raznih skupina koje su, navodno, teile za tim da budu dio Jugoslavije.35 Bratianu je ostavio lo dojam: odbijao je kompromis, ljutio se i durio kad su ga previe detaljno ispitivali. Naveo je neobian argument prema kojemu bi dodjela cijelog Banata Rumunjskoj zapravo poboljala odnose s Jugoslavijom: To je poput zuba koji treba izvaditi. Ponekad je i prijetio: ako ne dobije Banat, podnijet e ostavku i prepustiti Rumunjsku boljevicima.36 Pokuao je zaobilazei eksperte apelirati na "VVilsona, koji ga je poslao Houseu, a ovaj je morao izdrati pijanu harangu o tome kako su Saveznici izdali Rumunjsku. Bratianu je takoer optuio Hoovera da zadrava kredite i isporuke hrane sve dok amerike kompanije, uz to i idovske, ne dobiju koncesije za rumunjsku naftu. Vijesti koje su u Pariz dospijevale iz srednje Europe nisu pomogle. Rumunjska je prodrla dalje od linija utvrenih primirjem u Maarsku i Bugarsku, njezine su se postrojbe gomilale na sjevernom rubu Banata, te je iznosila sulude optube tvrdei kako Srbi ubijaju rumunjske civile. Jugoslaveni su se u usporedbi s njima doimali razumno.37 Poetkom oujka rumunjska delegacija dobila je pojaanje kada je kraljevskim vlakom stigla kraljica Marie u pratnji triju punanih keri. Colette ju je opisala za Le Matin: Jutro je bilo sivo, ali kraljica Marie je u sebi nosila svjetlo. Blistavilo njezine zlatne kose, sjaj njezine ruiaste i bijele puti, ar u njezinom samosvjesnom ali i blagom pogledu - takva vas pojava ostavlja bez rijei. Kraljica je armantno priala o svojoj enji da pomogne svojoj zemlji, i naglaavala svoj humanitarni rad tijekom rata. Uvijek sam se odazivala, Boe moj! Jednostavno sam odlazila onamo kamo su me zvali, a trebali su me posvuda. Bila sam, Ponovno Balkan 178 izjavila je skromno, na svoj nain zastava podignuta u slavu svoje zemlje.38 To je doista i bila. Na sreu, nasljednik rumunjskog prijestolja oenio je ba onu unuku kraljice Viktorije koja se bez tekoa rijeila svog engleskog odgoja i usvojila obiaje svoje nove zemlje. On je bio uasno dosadan, srameljiv i glup; ona je bila ljupka, ivahna i sklona preljubu. To je njezinim novim podanicima bilo simpatino.39 Jedan od njezinih ljubavnika bio je Joe Boyle, vatreni kanadski rudarski milijuna iz Klondikea, i Bratianuov ogor koji je, kako se govorkalo, bio otac sve njezine djece osim razoaravajueg potomka koji je postao kralj Karlo.40 Bila je vrlo rastrona. Njezin dolazak u Pariz sluio je i privatnom shoppingu i njezinoj zemlji. Rumunjska, uzvikivala je, mora dobiti Transilvaniju a i Besarabiju.41 Stalno je govorila o mojim ministrima, zemlji i vojsci. Nije se obazirala na svog supruga, kralja; tvrdila je kako je njegovo savjetodavno

pismo koje joj je uputio u Pariz bilo gotovo nesuvislo, no s obzirom na to daje u prvoj reenici rekao kako u nju ima potpuno povjerenje, nije se ni trudila da proita ostatak.42 Kraljica je krenula iz svog apartmana u hotelu Ritz u osvajanje monika. Preklinjala je Focha, s izvjesnim uspjehom, da poalje Rumunjskoj oruja, navodno zbog njezine borbe protiv boljevizma. Laskala je Houseu, koji ju je smatrao jednom od najugodnijih linosti medu svim enama iz kraljevskih krugova koje sam upoznao na Zapadu.43 Britanski veleposlanik u Parizu veerao je s njom: Ona je doista vrlo zabavna ena, i da nije tako jednostavna pomislili biste da je vrlo umiljena.44 Balfoura je ljupko upitala da li bi s Wilsonom trebala razgovarati o svojim najnovijim kupovinama ili o Ligi naroda. Ponite s Ligom naroda, savjetovao joj je, a zavrite s ruiastom haljinom. Kad biste razgovarali s gospodinom Lloydom Georgeom, mogli biste poeti s ruiastom haljinom! Lloydu Georgeu bila je vrlo vragolja-sta, ali i vrlo pametna ena.45 Clemenceauu je bila zabavna, no ipak joj je otvoreno izrazio negodovanje zbog toga to je Rumunjska sklopila zasebni mir s neprijateljem i spomenuo antipatiju prema Bratianuu. Kada je optuio Rumunjsku da trai lavovski dio Banata, Marie je vra-goljasto odgovorilo: Upravo sam zato i dola u posjet njegovu prvom roaku, Tigru. Clemenceau je duhovito odvratio: Tigar nije nikada zaeo dijete s lavicom.46 Rumunjska 179 S Wilsonom je pretrpjela veliki neuspjeh. Na prvom sastanku okirala ga je razgovorom o ljubavi. Kako navodi Gravson, Wilsonov lijenik, nisam nikada uo damu da govori o takvim stvarima. Zaista nisam znao kamo bih pogledao, toliko sam se zbunio.47 Marie se zatim sama pozvala na ruak, s jednim ili dvojicom moje gospode. Stigla je s polsatnim zakanjenjem i s pratnjom od desetero ljudi. Za svaki trenutak ekanja, sjea se jedan gost, mogao sam po izrazima lica predsjednika Wilsona vidjeti kako Rumunjska gubi komad po komad zemlje.48 Kraljica je smatrala daje ruak dobro proao; tovie, osjeala je da je u Parizu mnogo pomogla svom narodu. Moljakala sam, objaanjavala, slamala bezbroj kopalja u njihovu obranu. Dala sam svojoj zemlji prepoznatljivost.49 Bilo bi joj moda pametnije da je utroila manje vremena na velike mirotvorce a vie na njihove podreene. Komisija za Rumunjsku podijelila je 18. oujka glavni dobitak, Banat: zapadni dio dodijeljen je Jugoslaviji, a veina ostatka Rumunjskoj. Jugoslavija je dobila i otprilike etvrtinu Baranje i vie od polovice Bake sa zapadne strane Banata. Ameriki eksperti, zaokupljeni kao i uvijek potivanjem etnikog sastava, inzistirali su da preteno maarsko podruje nedaleko od grada Szegeda ostane u Maarskoj. Usprkos estokim prosvjedima Rumunja, Vrhovno vijee prihvatilo je preporuku komisije 21. lipnja. Jugoslaveni su nakratko izazvali probleme jer su se odbili povui s jednog otoka u Dunavu koji je dodijeljen Rumunjskoj, a u jesen 1919. zavladali su u Banatu napeti odnosi izmeu Rumunjske i Jugoslavije. Dvije su zemlje tek 1923. nevoljko prihvatile odluku komisije. Nova crta na karti nije rijeila pitanje stanovnitva: u Rumunjskoj je ostalo gotovo 60.000 Srba, a u Jugoslaviji 74.000 Rumunja i gotovo 400.000 Maara. U novom svijetu nacionalnih drava koji je prevladao u sreditu Europe poloaj takvih manjina bio je nelagodan; preesto su ih tretirali kao uljeze mada su u tim podrujima ivjeli stoljeima. I Rumunjska i Jugoslavija vodile su politiku asimilacije. Jugoslavija je na kraju objedinila teritorije dobivene od Maarske u Vojvodinu. Beograd je vladao vrstorukaki, to ini i danas. Srpski je proglaen slubenim jezikom, natpisi na trgovinama morali su biti na irilici - mada se mogla koristiti i latinica ako je bila ispod irilinog natpisa - na koncertima se morao izvoditi odreeni broj srpskih pjesama, a novine i kolski udPonovno Balkan 180 benici su strogo cenzurirani. Tridesetih godina prologa stoljea jedan je strani promatra zamijetio kako ak i Srbi u Vojvodini pjevaju sljedeu pjesmicu: Dao sam etiri konja da Srbe dovedu. Dao bih sad osam da ih i odvedu.144 Tijekom Drugog svjetskog rata Hitlerova Njemaka i Maarska podijelili su to podruje, a zatim je ono postalo bojno polje na kojem su se sukobili okupatori i pripadnici pokreta otpora. U Szegedu,

gradu koji je na ameriki zahtjev pripao Maarskoj, bio je logor u kojem su ubijani idovi iz Vojvodine i, tovie, iz cijelog tog dijela Europe. Danas u Vojvodini ima malo idova ili Roma, ali stanovnitvo je jo mijeano. Srba ima 50%, a Maara 25%. Beograd se vratio poznatoj metodi zastraivanja i represije kako bi zadrao kontrolu, pa se teko moe nazrijeti mirna budunost. Rumunjska nije uspjela ostvariti svoje zahtjeve da joj pripadne Banat, ali je u konanici prola izvanredno dobro. Od svih pobjednika na Mirovnoj konferenciji, dobila je doista najvie teritorija, pa su se broj njezinih stanovnika i povrina udvostruili. Osim toga, to je neobino, uspjela je zadrati veinu tih teritorijalnih dobitaka. Dodue, Besarabija je poslije Drugog svjetskog rata ponovno pripala Sovjetskom Savezu. Sovjeti su takoer preuzeli otprilike polovicu Bukovine na sjeveru, a Bugari dio sporne Dobrude na jugu. No Rumunjska jo uvijek ima svoj najvei teritorijalni dobitak, Transilvaniju. 11 Dok se raspravljalo o Banatu, Amerikanci su (a tko bi drugi) predloili mogunost da se to pitanje raspravi kao dio kompliciranog niza teritorijalnih rjeenja. Ako Rumunjska dobije vei dio Banata, tvrdili su, moda e htjeti vratiti neke teritorije koje je osvojila 1913. godine od Bugarske, svog jugozapadnog susjeda; Bugarska bi u tom sluaju moda pristala na neke teritorijalne ustupke Jugoslaviji, koja bi tada bila zadovoljnija iako bi izgubila dio Banata.1 Nimalo iznenaujue, od toga nije bilo nita. Rumunjska i Jugoslavija nisu bile sklone nikakvom kompromisu. Naravno, kao jedina balkanska zemlja koja se borila na strani Nijemaca i Austrijanaca, Bugarska nije bila zastupljena na Mirovnoj konferenciji. Usprkos tome, ona je zaudo postala gotovo teritorijalni dobitnik, a ne gubitnik. Imala je prijatelja, osobito u Sjedinjenim Dravama, a ni njezini neprijatelji nisu joj bili previe neskloni. Osim toga, naelo samoodreenja ilo je u njezinu korist. Bugari su bili u veini u najmanje dvama podrujima izvan zemlje - du zapadne obale Crnog mora u junoj Dobrudi i u zapadnoj Trakiji, na obali Egejskog mora. Takoer je mogue, kako su tvrdili Bugari, da su bili u veini u nekim dijelovima Makedonije koji su pripali Jugoslaviji, ali je to bilo izvanredno teko utvrditi, to je na Balkanu bio est sluaj. Nije bilo jasno po emu se odreuje pripadnost bugarskom narodu. Ne po vjeri: iako je veina stanovnika koji su govorili bugarski bila pravoslavne vjere, neki su bili muslimani. Moda na temelju rase, no jesu li bili Slaveni ili nomadi iz Azije, na primjer Mongoli, ili mjeavina? I po emu se razlikuju od Srba i Makedonaca? Na kraju krajeva, jezici su im bili vrlo slini. Bugarski je nacionalizam, kao i ostali nacionalizmi na Balkanu, bio neto novo - moda i novijeg datuma od ostalih, jer su Bugari ivjeli pod otomanskom vlau od 14. stoljea, due od svih 181 Bugarska Ponovno Balkan ostalih balkanskih naroda. Sedamdesetih godina 19. stoljea Bugari su se konano pobunili. Gladstone je izrekao neke od svojih najveih govora kada su Turci masakrirali tisue Bugara. No 1919. godine zapadna Europa je smatrala Bugare prevarantskim razbojnicima prije negoli rtvama.2 Kad je doao red na bugarske granice, kojima se uglavnom bavila komisija za rumunjska i jugoslavenska pitanja, britanski i francuski eksperti bili su suglasni da bi se Bugarska morala smanjiti. Otkako se prvi put pojavila kao moderna drava, Bugarska se poveavala i smanjivala kao balkanska ameba. Iz Otomanskog carstva iznikla je 1878. golema autonomna Bugarska koja se na zapadu protezala do granica Albanije, a na jugu do sjeverne obale Egejskog mora. To je bilo previe, i za njezine susjede i za velike sile. Srbija je u Drugom balkanskom ratu prigrabila velik dio Makedonije, a Grka zapadnu Trakiju. Turci su uspjeli vratiti dio istone Trakije. Poslije kratkotrajne ekspanzije 1912. godine, Bugarska je izgubila junu Dobrudu, koja je pripala Rumunjskoj. Povratak izgubljenih zemalja postao je bugarski nacionalni san koji se temeljio na zlatnom dobu u 12. stoljeu, kada se Bugarska protezala od Jadrana na zapadu do Crnog mora na istoku. Ako su Rumunji bili balkanski Napolitanci, Bugari - kojih je 1919. bilo otprilike 5 milijuna - su bili ekvivalent nizinskih kota: mrki, marljivi, tedljivi i utljivi, i poznati po tvrdoglavosti. Prema

lokalnoj poslovici, Bugarin e loviti zeca u volovskim kolima i uhvatiti ga.3 U Velikom ratu, zec do kojega je Bugarskoj bilo stalo iznad svega bila je Makedonija, a taj je cilj bio drag i njihovom kralju, ambicioznom i prepredenom njemakom princu poznatom u Europi pod nadimkom lukavi Ferdinand. Posjedovanje Makedonije osiguravalo je kontrolu ne samo nad egejskom obalom ve i nad dolinama i eljeznikim prugama koje su spajale srednju Europu s jugom i Bliskim istokom. Poslije nekih procjena Ferdinand i njegova vlada su odluili da im Sredinje sile nude bolje mogunosti, pa je ujesen 1915. Bugarska napala Srbiju. Saveznici su joj na to objavili rat. Bugarska je kratko vrijeme bila uspjena, te osvojila junu Dobrudu i velik dio Makedonije, ali ve 1918. njezinoj je vojsci ponestalo oruja i hrane, i nije se vie mogla boriti. Bugarska je bila prva zemlja na strani Sredinjih sila koja se predala. 182 Bugarska Nakon bugarskog poraza, Ferdinand je abdicirao i vratio se na svoja velika imanja u AustroUgarskoj te se posvetio promatranju ptica, jednoj od njegovih velikih ivotnih strasti. Naslijedio gaje sin Boris, mrav i turoban mladi.4 Njegov najvei uitak u ivotu bilo je upravljanje vlakovima; vlakovode Orient Expressa bili su upozoreni da ga ne putaju u lokomotivu.5 Njegovi podanici smatrali su ga budalom ili neim gorim. Veina promatraa smatrala je da nee dugo ostati na prijestolju, a to je gledite i sam podravao.6 Saveznici su se izdaleka grizli. Hoe li Bugarska skrenuti u komunizam? to ako odbije potpisati mirovni ugovor? Kako je istaknuo britanski vojni predstavnik u ljeto 1919., Saveznici nemaju vojnika, i ako dode do nacionalnog ustanka bit e ga nemogue zaustaviti.7 Mnogo je toga ovisilo o razmetljivom liku Aleksandra Stamboliskog, nalik - rijeima jednog britanskog promatraa - na razbojnika koji se provlai kroz grm kupina.8 Stamboliski je bio vodei bugarski republikanac i suprotnost Borisu u svakom pogledu: bio je snaan, sirov, samopouzdan i energian. Svakoga je dana gimnasticirao jedan sat u svojoj maloj seoskoj kui.9 Za razliku od Borisa, nije ga bilo nimalo strah Ferdinanda.10 Kada se Bugarska okrenula prema Njemakoj i Austro-Ugarskoj, napao je kralja za vrijeme privatne audijencije i, tovie, objavio detalje o tome u svom listu, zbog ega je zavrio u zatvoru. Stamboliski je uivao u svom seljakom okruenju. Iako je studirao u Njemakoj, njegov ivopisni jezik obilovao je aluzijama na seoski ivot. Nije bio komunist, kako su mnogi sumnjali, ve seljaki socijalist, sumnjiav i prema komunizmu i prema kapitalizmu. Seljaki socijalizam bio je privlana kombinacija u zemlji s mnogo sitnih seljaka. Stamboliski je izraavao njihove sumnje u graane i vie drutvene slojeve. Tko vas je poslao u rovove?, pitao je. Oni su vas poslali. Zbog koga ste izgubili Makedoniju, Trakiju i Dobrudu?11 U rujnu 1918., kada je bugarska vojska doivjela slom, Ferdinand je pozvao svog starog neprijatelja. Bio je to jedan od njegovih posljednjih slubenih poteza. Stamboliski je smirio pobunjene vojnike. Ve sljedee jeseni postao je predsjednik vlade. Zaudo, nije pokuao ukinuti monarhiju, moda zbog simpatije prema malom kralju Borisu.12 Osim toga, Bugarska sebi 1919. godine nije mogla dopustiti daljnje prevrate. Bila je suoena s neprijateljima na gotovo svim stranama. 183 Ponovno Balkan Turci i Bugari mrzili su se godinama. Rumunjska je poslala vojsku na bugarsku sjevernu granicu i spremala se krenuti na jug. Grka je gomilala postrojbe na bugarskoj junoj granici i tuila se na bugarske zloine, ukljuujui kradu krava.13 Samo je Jugoslavija nudila nekakvu nadu u prijateljstvo. Stari san da bi Srbija i Bugarska mogle osnovati veliku junoslavensku dravu nije potpuno nestao ni u jednoj ni u drugoj zemlji.14 (tovie, poslije Drugog svjetskog rata oivio ga je maral Tito). Ipak, vremena nisu bila sklona razgovoru o slavenskom jedinstvu s obzirom na bugarsko ponaanje tijekom rata. Bugarska je najprije napala Srbiju obuhvatnim manevrom s Austro-Ugarskom i Njemakom, a zatim poharala srpske zemlje. U jednom trenutku 1919. godine Srbi i Grci su razmatrali stupanje u rat protiv Bugarske, ali je Clemenceau odluno stavio veto na tu ideju.15

Bugari su zaudo sa znatnim optimizmom oekivali poetak Mirovne konferencije. Amerikom predstavniku u Sofiji njihov je stav bio neobian: oni su se na neki nain smatrali dijelom Antante. Shvaaju da su poinili zloin, kako gaje nazvao predsjednik vlade, no poto su priznali tu injenicu, kao da su smatrali da je time stvar okonana, i kao da nisu mogli shvatiti zato bi Saveznici trebali biti ogoreni na Bugarsku, ili zato bi ita trebalo spreavati Bugarsku da zauzme svoje predratno mjesto razmaenog djeteta Balkana.16 Bugarski premijer je prostoduno priznao da je njegova zemlja napravila veliku pogreku pridruivi se Njemakoj i Austriji: Bugarska ne bi nikada bila stupila u rat da je shvatila kako e time doi u sukob s Engleskom i velikim silama. Sam bugarski narod, dodao je, uvijek je bio protiv tog ratnog saveza koji mu je nametnula malobrojna banda bezobzirnih politiara, njemakih plaenika. Zapravo, pobjedniki Saveznici duguju Bugarskoj veliku zahvalnost jer je zatraila primirje i time zapoela proces koji je okonao rat.17 Bugarska vlada je posebno vjerovala u jednu silu. Sada, u najmranijem trenutku svoje povijesti, ona se okrenula prema Sjedinjenim Dravama kao jedinoj zemlji koja je moe praktiki spasiti od unitenja. Bugari su se, govorilo se, uvelike divili Wilsonu; s obzirom na velik broj Bugara izvan zemlje, svialo im se njegovo naelo samoodreenja. To je s bugarske strane bio lukav stav. Bugarska nije formalno bila zaraena sa Sjedinjenim Dravama, a Amerikanci su openito gajili simpa184 Bugarska tije prema njoj, potaknuti gorljivim lobiranjem amerikih misionara iz Protestantskog odbora. (Jedan je cinik natuknuo da su misionari bili jedinstveno naklonjeni Bugarima jer je Bugarska bila jedina balkanska zemlja u kojoj su postigli nekakav uspjeh.)18 Ameriki eksperti bili su skloni ideji da se Bugarskoj dodijeli pristup Egejskom moru, juna Dobruda, a moda i dio Makedonije.19 Sama Bugarska bila je spremna traiti jo vie. Bugarska je vlada poslala u Pariz memorandum sa svojim zahtjevima, koji su ukljuivali cijelu Trakiju; nerealno i nevrijedno spomena bio je stav britanske delegacije.20 Odluka o bugarskim junim granicama nije se mogla donijeti prije sklapanja mira s Otomanskim carstvom, na stoje oito jo trebalo ekati. to se tie Makedonije, saveznici su na kraju odluili da imaju i previe posla da bi se bavili tim nesretnim, toliko svojatanim podrujem. Britanci i Francuzi su se suglasili kako bi bilo opasno poeti mijenjati granice koje su uspostavljene na Balkanu pije 1914. Makedonija je ostavljena na miru, iako je time znatan broj Bugara ostao pod jugoslavenskom vlau. Britance i Francuze se moda moglo nagovoriti da prekre vlastito pravilo (to su poslije i uinili kada su zapadnu Trakiju uzeli Bugarskoj i dali Grkoj) da su smatrali da to Bugarska zasluuje. No oni to nisu smatrali. No kada je Jugoslavija traila teritorij na bugarskoj zapadnoj granici radi zatite vanih eljeznikih pruga, Britanci i Francuzi bili su spremni sluati. Neprijateljski naklonjeni prema Jugoslaviji, Talijani su prigovorili. Osim toga, talijanski vojnici u saveznikim okupacijskim snagama putali su po svemu sudei bugarske zarobljenike da pobjegnu, zavlaili su razoruanje bugarske vojske i ak je snabdijevali orujem. Na kraju je Jugoslavija dobila etiri podruja, usprkos talijanskim prigovorima, nastanjena uglavnom Bugarima. Jugoslaviji to nije bilo dovoljno, ali je zato bilo previe za Bugarsku, koja se ogoreno potuila da je izgubila sve strateke toke u planinama izmeu dviju zema-lja.21 Juna Dobruda izazvala je jo vee ogorenje u Bugarskoj. Amerikanci su uporno traili da Mirovna konferencija rijei to pitanje. U etnikom smislu zahtjev Bugarske bio je mnogo jai od rumunjskog. Stanovnitvo je uglavnom bilo mijeano: Tatari, Turci, muslimani koji su govorili bugarski i bugarski krani, koji su bili u laganoj veini. Od 185 Ponovno Balkan gotovo 300.000 stanovnika, Rumunja je bilo manje od 10.000.22 Rumunjska je to podruje ipak uspjela zadrati zahvaljujui Mirovnoj konferenciji, djelomice zato stoje to pitanje bilo sitno i nevano u kontekstu mnogo veeg spora izmeu Bratianua i saveznika zbog rumunjskog svojatanja

dijelova Maarske i Rusije. I tako su, kao to se i preesto dogaalo, injenice stvorene na terenu: kada je Mirovna konferencija poela, francuske vojne vlasti u okupacijskim snagama ve su bile dopustile rumunjskoj vojsci i civilnim vlastima da preuzumu to podruje.23 Na nesreu Bugarske, Sjedinjene Drave ve su se distancirale od Europe i europskih problema kada se to pitanje pojavilo. Ameriki delegati koji su ostali u Parizu nakon potpisivanja Versajskog ugovora uporno su nastojali progurati svoje rjeenje tijekom cijelog ljeta 1919., ali vie nisu imali utjecaja na europske sile koje su smatrale - kako se Balfour izrazio na svoj uobiajeno suzdran nain - da nije bilo pravo vrijeme za takav zahtjev, mada bi Rumunjska zapravo trebala odustati od teritorija koji oito nije bio rumunjski. Moglo se pretpostaviti da se nastojalo odrati staru granicu u Dobrudi, mada to moda nije bilo ni pravedno niti je doprinosilo miru na Balkanu.24 U srpnju 1919. bugarsku su delegaciju, zajedno sa Stamboliskim, pozvali u Pariz, iako mirovni ugovor s Bugarskom nije bio gotov. Delegacija je dva i pol dosadna mjeseca amila u svom hotelu, u starom dvorcu u predgrau Neuillvja, pod policijskom straom. Bilo im je zabranjeno odlaziti u Pariz, cenzurirali su im potu i nisu im bili doputeni posjeti. U pismu Clemenceauu potuili su se da francuski tisak napada Bugare kao barbarski narod koji ne zasluuje povjerenje i prijateljstvo civiliziranih naroda.25 Kada je nacrt ugovora konano u rujnu dostavljen bugarskoj delegaciji ona je imala jo mnogo vie razloga za pritube. Bugarska je izgubila oko 10% svog teritorija, uz ostalo i junu Dobrudu, kao i svoj dio zapadne Trakije te pristup Egejskom moru. (Saveznici su privremeno preuzeli Trakiju, ali je Grka, koja je dola u Pariz s dugim popisom zahtjeva, gajila velike nade da e je na koncu ona dobiti). Bugarska je morala platiti reparacije u iznosu od 90 milijuna funti. (Budui da su godinje isplate uz bugarske inozemne dugove prelazile godinji proraun, Bugarska je na kraju prestala plaati i jedno i drugo). Vojne su 186 Bugarska 187 snage napokon drastino smanjene, i vojska je zapravo svedena na policijske snage od 20.000 ljudi. Kada su objavljeni detalji ugovora, u Bugarskoj je proglaen dan alosti. Bugarska je delegacija molila da se u ugovor unesu promjene, tvrdei da je nakon zbacivanja Ferdinanda postala nova, demokratska zemlja, ba kao i Francuska nakon svoje revolucije. Saveznici nisu tim molbama poklanjali veliku panju, i njihov gotovo jedini ustupak Bugarskoj bila je dozvola da na Dunavu zadre malu flotilu lako naoruanih amaca. U Bugarskoj se spominjao otpor, ali je Stamboliski kao realist izjavio kako e potpisati i lo mir.26 Dne 27. studenog 1919. u staroj vijenici u Neuillvju odrana je jednostavna ceremonija. Straa s bajunetima na pukama postavljena je du stepenica, a znatieljno je mnotvo ekalo da se pojave Bugari. U zgradu je uao samo Stamboliski, blijed i zabrinut. Sve se doimalo tuno, izjavio je jedan suosjeajni Amerikanac, kao da su poslali uredskog kurira na sastanak s upravnim odborom. Medu promatraima bio je i grki premijer Venizelos, koji je pokuavao sakriti zadovoljstvo. Predsjedao je Clemenceau, za stolom prekrivenim zelenom ohom, i potpisivanje je bilo brzo gotovo.27 U Ateni je proglaen dravni praznik, a slavilo se i u crkvama. U Sofiji je vladao duh sumorne rezignacije. U studenom, dok su Saveznici jo razmiljali o dodjeli zapadne Trakije Grkoj, Stamboliski se oajniki obratio Venizelosu i zamolio ga za suradnju dviju zemalja: Od svih dravnika na Balkanu, Vaa Ekselencija moe najbolje ocijeniti velik znaaj razumijevanja medu balkanskim narodima.28 No Venizelos, zaokupljen snom o velikoj Grkoj i siguran u britansku podrku, nije odgovorio na apel Stamboliskog. Sljedee godina zapadna Trakija dodijeljena je Grkoj. June granice Bugarske nisu rijeene sve do potpisa konanog ugovora s Turskom 1923., a tada su se Venizelos i njegov san sukobili sa stvarnou. Stamboliski se ipak pokazao dobrim dravnikom. Bugarska je prihvatila svoje nove granice i odrekla se stare ekspanzionistike politike ak i u odnosu na jugoslavensku Makedoniju. No on nije stao na tome. Poboljao je odnose s Jugoslavijom, pa ak potpisao ugovor o suradnji u borbi protiv terorizma i sukladno tome poduzeo otre mjere protiv makedonskih terorista koji su Sofiju pretvorili u svoje leno. Osnovao je

Ponovno Balkan Zelenu internacionalu seljakih stranaka kao protuteu novoj Komunistikoj intemacionali koju su osnovali sovjetski Rusi. Bugarska je postala odani lan Lige naroda. No Stamboliski je zbog svoje vanjske i domae politike stekao i mnogo neprijatelja - bugarskih nacionalista, vojnih asnika, makedonskih terorista, srednjih slojeva koji su trpjeli zbog inflacije i velikih poreza, a moda i samog kralja. U srpnju 1923. uslijedio je dravni udar, i makedonski teroristi ubili su Stamboliskog poto su mu najprije odrezali ruku kojom je potpisao protu teroristiki ugovor s Jugoslavijom. Jadni veliki ovjek, promrljao je kralj kada je saznao za atentat.29 Umjereni pristup vanjskoj politici to ga je zagovarao Stamboliski nije ga dugo nadivio. Previe je Bugara teilo za velikom Bugarskom iz prolih desetljea; bili su ogoreni Sporazumom u Neuillvju i bijesni zbog loeg tretmana njihovih sunarodnjaka u Rumunjskoj, Grkoj i Jugoslaviji. Makedonski su teroristi i dalje djelovali iz Bugarske praktiki nekanjeno, pogoravajui odnose i s Grkom i s Jugoslavijom. Poetkom tridesetih godina prolog stoljea pokuaji da se postigne opi balkanski sporazum o potivanju postojeih granica nasukali su se na bugarskom odbijanju. Rezultat je bio sporazum izmeu Jugoslavije, Grke, Turske i Rumunjske koji je izolirao Bugarsku. Dok se Europa suoavala s novim ratom, Bugarska se pridruila njemakom taboru. Pod njemakim pritiskom Rumunjska joj je 1940. vratila junu Dobrudu. U proljee 1941. bugarske postrojbe, borei se zajedno s Nijemcima i Talijanima, okupirale su Makedoniju i zapadnu Trakiju.30 No Bugarska nije dugo uivala u vraenim teritorijima; prema Parikom ugovoru iz 1947. zadrala je samo junu Dobrudu. Tada je novi komunistiki reim ve bio vrsto na vlasti. Boris je ve dugo bio mrtav; mnogi su vjerovali da su ga otrovali nacisti. No lukavi Ferdinand umro je prirodnom smru u Njemakoj 1948. godine, u dobi od osamdeset i sedam godina. 188 12 Zimska stanka Do kraja sijenja 1919. poeli su se javljati glavni obrisi mirovnih ugovora, neki jasniji od drugih. Sve je dolo na red - rusko pitanje, Liga naroda i granice u srednjoj Europi - mada nita nije potpuno rijeeno. Postignut je i napredak kod nekih presudnih detalja mirovnog ugovora s Njemakom na kojima su radili posebni odbori - kao to su ratne tete i sposobnost Njemake da plati reparacije, njemake granice, njezine kolonije i vojne snage, kanjavanje njemakih ratnih zloina, pa ak i sudbina njemakih podmorskih kablova. No najvanije pitanje - kako kazniti Njemaku i kako je ubudue drati pod kontrolom - Clemenceau, Lloyd George i "VVilson jedva su dotakli, iako su oni bili jedini koji su to stvarno mogli rijeiti. Veliko iznenaenje na Konferenciji, prema rijeima jednog vicarskog diplomata, bilo je blisko partnerstvo Britanaca i Amerikanaca.1 Bilo je dodue tekoa u vezi s mandatima, ali u Vrhovnom vijeu, u odborima i komisijama, a i u kuloarima, Britanci i Amerikanci su ustanovili da se slau u veini pitanja. Iako nije nikada posve zavolio Lloyda Georgea, "VVilson je ipak donekle podlegao njegovu armu, pa su oputeno avrljali odlazei na sastanke i izlazei s njih, pa ak zajedno povremeno odlazili na rukove ili veere. "VVilson je takoer shvatio da mu je draa suradnja s jakim liberalom kao premijerom negoli s konzervativcem ? "VVilson je 29. sijenja rekao Houseu kako bi, po njegovu miljenju, bilo dobro kad bi ameriki eksperti tijesno suraivali s britanskima. Bez obzira na vlastite ograde, House je posluno prenio sugestiju i Amerikancima i Britancima. Lloyd George, kojemu je bilo jako stalo do dobrih odnosa izmeu Britanije i Sjedinjenih Drava, bio je oduevljen prijedlogom. Bili su oduevljeni i Kanaani, koji su uvijek strahovali od napetosti izmeu dviju velikih sila. Openito su bili zadovoljni eksper189 Ponovno Balkan ti na objema stranama, koji su ve poeli uspostavljati kontakte. Nai odnosi s Britancima, jedinima koji ovdje ne vode ovinistiku politiku (Wilsonu je trebalo tjedan dana da to otkrije), izjavio je ameriki ekspert Sevmour, tako su bliski da s apsolutnom otvorenou razmjenjujemo gledita o teritorijalnim rjeenjima za Europu. lanovi dviju delegacija poeli su se esto

konzultirati, razmjenjivati povjerljive memorandume i razgovarati preko sigurnih telefonskih linija kojima su ameriki inenjerci povezali Crillon i Majestic. Naa usuglaenost, napisao je poslije Nicolson, bila je doista izvanredna. U nekadanjim cabinets particuliers restorana Maxim's razradili smo zajedno sve granice Jugoslavije, ehoslovake, Rumunjske, Austrije i Maarske. Razlike su se pojavile samo u vezi s Grkom, Albanijom, Bugarskom i Turskom, no i tada su se one odnosile samo na detalje a rijetko na princip.3 Dok su odnosi izmeu Britanije i Sjedinjenih Drava cvali, odnosi i jedne i druge zemlje s Francuskom su se pogorali. Britanci su smatrali Francuze konkurentima za otomanske i ruske teritorije na Bliskom istoku i u Srednjoj Aziji. Osim toga, sumnjali su da e Francuzi, poto Wilson ode na svoj kratak put kui, pokuati oblikovati uvjete mirovnog ugovora s Njemakom po vlastitoj volji. Samo spletkare i varaju na sve naine, i nemaju pojma kako treba voditi fer igru, napisao je Hankev.4 Kada se Francuska suoila s financijskom krizom i s pritiskom da devalvira franak u veljai, Britanci su ostali hladni. Rekli su Francuzima kako im ne mogu dati zajam da im pomognu. Nekakva su se sredstva nala tek kada je House intervenirao kod Llovda Georgea. Francuzi su prihvatili zajam ali su zapamtili odugovlaenje.5 Britanci i Amerikanci samo su odmahivali glavom zbog, po njihovu miljenju, francuske nesposobnosti i neodgovornosti.6 Odnosi izmeu Francuza i Amerikanaca bili su osobito loi. Francuski diplomati predbacivali su Wilsonu da sa svojom Ligom samo odlae pravi posao Konferencije - kanjavanje Njemake. Francuski ministar financija Louis-Lucien Klotz rekao je svojim kolegama kako Amerikanci pokuavaju prodati svoje vikove hrane Njemakoj za gotovinu to e, naravno, Francuzima oteati naplatu reparacija na koje imaju pravo. Amerikanci su se sa svoje strane tuili da ih Francuzi deru bezonim cijenama smjetaja i trokovima njihove vojske. Francuska publika u kinematografima, koja je nekad klicala kad god bi se "VVilson 190 Zimska stanka pojavio na filmskom platnu, sada je utjela. Francuski policajci i ameriki vojnici tukli su se na ulicama. Neki su Amerikanci, kako se govorilo, izjavili da su se borili na krivoj strani. Pariani su se izrugivali gospodi "VVilson, a francuski listovi, koji su openito bili nakloni amerikom predsjedniku, sada su ga poeli kritizirati.7 Napadi su razbjesnili "VVilsona koji je bio uvjeren, donekle s razlogom, da ih orkestrira francuska vlada. Dok mu je glas drhtao od ogorenja, pokazao je jednom posjetiocu povjerljiv dokument s uputama francuskim listovima da pretjeruju u opisivanju kaosa u Rusiji, da naglaavaju veliku mogunost novog napada od strane Njemake i da to ee podsjeaju "VVilsona da ima republikansku oporbu kod kue. "VVilson je sve vie privatno izraavao ogorenje: Francuzi su bili glupi, sitniavi, suludi, nepouzdani, laljivi, najnaporniji ljudi s kojima sam ikada imao posla.8 Jo je uvijek smatrao da su obini Francuzi u redu, kako je rekao svom lijeniku, ali ih njihovi politiari zavode na krivi put. Narod Sjedinjenih Drava preao je s profrancu-skog na probritanski stav upravo zbog toga to su francuski politiari dopustili toliko oito diskriminiranje Amerikanaca. Predsjednik je takoer rekao kako mu se ini da su Britanci plemeniti i lojalni.9 Kao i francusko-ameriki odnosi, i vrijeme je osjetno zahladilo. U Parizu je pao mokri je snijeg, pa su se ameriki vojnici grudali na Champs-Elvsees. Klizalo se u Bois de Boulogneu i sanjkalo u Versaillesu. Zbog nestaice ugljena ak su i najotmjeniji i najskuplji hoteli bili ledeni. Zavladale su prehlade i, jo gore, epidemija gripe koja je zapoela jo 1918. Vojni lijenici u Crillonu dijelili su sirup protiv kalja i savjete. Jedan je od njih izjavio kako je puenje izvrsno preventivno sredstvo.10 Delegati su i dalje stizali, pa ih je na kraju bilo mnogo vie od tisuu.11 Britanci su svojim delegatima izdali vie od 1500 posjetnica za razmjenu s drugim delegatima, jer je to bila praksa na Bekom kongresu. Nakon mnogo pritubi daje to puki gubitak vremena, Clemenceau je odredio da se ta praksa prekine.12 Mnogi su delegati bili diplomati i dravnici, ali mnogi nisu, to se dogodilo prvi put na jednoj velikoj meunarodnoj konferenciji. Britanci su doveli praktiki cijeli Obavjetajni ured iz Ministarstva informacija, medu njima i mladie poput Amolda Tovnbeeea i Lewisa Namiera, koji su poslije postali vodei povjesniari svoje generacije. Amerikanci su doveli svoje profe-

191 Ponovno Balkan 192 sore iz Houseove istraivake skupine i bankare s Wall Streeta, poput Thomasa Lamonta i Bernarda Barucha. Profesionalni su diplomati gunali. Sve je to improvizacija, primijetio je Jules Cambon, glavni tajnik u Ministarstvu vanjskih poslova na Quai d'Orsav, ali takva miljenja nisu pogaala Llovda Georgea niti Wilsona, a ni Clemenceaua. Diplomate su izmislili, izjavio je Lloyd George, samo radi gubljenja vremena.13 U Pariz su pohrlili i podnositelji peticija, novinari i obini znatieljnici. Autorica popularnih ljubavnih romana Elinor Glyn druila se s uglednicima za svojim stolom u uglu u hotelu Ritz i pisala lanke s naslovom Mijenjaju li se ene? i Je li kavalirtina nestala? Franklin Roosevelt, u to doba pomonik tajnika u Ministarstvu ratne mornarice, uvjerio je svoje nadreene da mora nadzirati prodaju imovine amerike mornarice u Europi, pa je stigao u Pariz vodei sa sobom ogorenu i nesretnu Eleanor. Njihov se brak ve raspadao, a sada je jo ustanovila da poklanja previe panje Pariankama.14 "VVilliam Orpen i Augustus John smjestili su se u Parizu kako bi slikali slubene portrete sudionika Konferencije, mada je potonji troio dosta vremena na razuzdane zabave.15 Britanski ministri navraali bi u Pariz na dan-dva. Bonar Law, zamjenik predsjednika vlade, hrabro je letio na relaciji Pariz-London u posebnom pilotskom odijelu s krznenom podstavom. Najstarija ki Lloyda Georgea, ivahna mlada udata ena po imenu 01wen, navratila je u Pariz u kratak posjet ocu. Clemenceau joj je jednog poslijepodneva ponudio da je poveze, i dok su razgovarali, upitao ju je voli li umjetnost. Da, odgovorila je oduevljeno, nato je on izvukao snop pornografskih razglednica. Elsa Maxwell, koja u to doba jo nije bila doajen meunarodnog mondenog drutva, uspjela je sebi osigurati put iz Nevv Yorka u Pariz kao pratilja jedne glamurozne rasputenice koja je traila novog mua. Njih dvije su prireivale ekstravagantne zabave u jednoj iznajmljenoj kui. General Pershing im je osiguravao pie, Elsa Maxwell je pjevala najnovije pjesme Colea Portera pratei se na glasoviru, a rasputenica je pronala mua, privlanog amerikog satnika koji se zvao Douglas MacArthur.16 Rano jednog jutra pred tom kuom su se dva mlada asnika potukla u dvoboju sabljama zbog jo jedne amerike ljepotice.17 Zimska stanka Te su se godine privlane ene sjajno provodile u Parizu. Malo je delegata dovelo svoje supruge; tovie, to je bilo izriito zabranjeno veini sudionika nieg ranga. ini se da su pojedina ministarstva pozivala ovamo najljepe i najelegantnije ene, pisao je Hankev svojoj supruzi. Ne znam kako obavljaju posao, ali naveer pleu, pjevaju i igraju brid!18 Puritanci su sumnjali da se dogaa neto gore od brida. Jedna amerika novinarka putovala je potpuno otvoreno i svojevoljno s jednim talijanskim generalom. U hotelima u kojima su odsjele delegacije ene su slobodno ulazile u sobe mukaraca. Dvije bolniarke kanadskog Crvenog kria morali su vratiti kui jer su redovito upadale u sobe s pogrenim brojem a zatim odbijale otii. Rat je po svemu sudei sruio moralne ograde. Porok vlada Parizom, pisala je ogoreno Elinor Glyn. Lezbijke otvoreno objeduju zajedno, ponekad i u skupinama po est, u restoranu Lame... Mukarci su jednako raskalaeni. Nita nije sveto, nita se ne skriva, pa ni porok i pohlepa.19 Pariz je nudio mnogo mogunosti za zabavu: konjske trke u St. Cloudu, izvrsne restorane za one koji su sebi mogli priutiti visoke cijene i uspjeli pronai mjesto, te slavnu Operu u kojoj su se prikazivale popularne Hojjmannove prie, Madame Butterjly, La Boheme. Postupno su se otvarala kazalita u kojima se prikazivalo sve - od velikih klasika do vodvilja. arah Bernhardt pojavila se na sveanoj predstavi koju je organiziralo jedno francusko dobrotvorno drutvo, a brat Isadore Duncan prikazao je svoje baletne improvizacije. Ruth Draper dola je iz Londona sa svojim monolozima, a kanadske delegate donekle je okirao musical Phi Phi. Ipak, sloili smo se, napisao je jedan od njih svojoj eni, da ima neega u toj otvorenosti. Zanimalo bi me da li Francuzi, zahvaljujui veem iskustvu, uspijevaju izbjei bolestima koje nedvojbeno prevladavaju kod nas.20 Elsa Maxwell odvela je Balfoura u njegov prvi posjet nonom lokalu. Dopustite mi da vam zahvalim, rekao je postariji dravnik s uobiajenom uljudnou, na najugodnijoj i

najsramotnijoj veeri u svom ivotu.22 Drugi su se delegati zabavljali na neviniji nain, jutarnjim etnjama u Bulonjskoj umi, bridom naveer. Balfour je nastajao igrati tenis kad god bi mu se pruila prilika. Lansing je veeri provodio mimo, itajui filozofska djela. Glavni talijanski delegati, Sonnino i Orlando, ostajali su u svom hotelu.23 Lloyd George je povremeno naveer izlazio u resto193 Ponovno Balkan rane ili kazalite, mada je Frances Stevenson smatrala da njegov dolazak uvijek izaziva nepotrebno uzbuenje. Jedne se veeri potuila da se udvarao jednoj mladoj eni iz britanske delegacije. No, inio je to posve otvoreno i mislim da mu je to prijalo, pa mu nisam prigovorila.24 Drutveni ivot u Parizu je oivio. Kada su princ Murat i Elsa Maxwell otili zajedno na maskenbal - Murat kao Clemenceau a Elsa, koja je bila prilino punana, kao Lloyd George - njihov je auto na Champs d'Elvsees zaustavilo oduevljeno mnotvo. U baru hotela Ritz iskuavali su se novi kokteli. U Versaillesu je dekoraterka Elsie de Wolfe (budua lady Mendl) u svojoj poznatoj vili prireivala ajanke za istaknutije delegate. Na zaprepatenje njegovih oboavatelja, gospoda Wilson pokuavala je odvui Wilsona na neke zabave i prijeme.2 Balfourov privatni tajnik lan Malcolm itao je u hotelu Majestic svoje aljive pjesme Izbijanje mira i Balada o Prinkipou.26 U podrumu hotela amateri su davali kazaline predstave. Kada je Orpen za jednu produkciju izradio plakat na kojem je prikazano dvoje gole djece, u sljedeoj predstavi zbor je pjevao Mi smo dva mala Orpena/liena odjee.27 Jedan britanski asnik, koji je do Pariza putovao stotine kilometara kako bi izvijestio o situaciji u srednjoj Europi, ostao je zgroen. Nikome na mojoj razini, rekao je jednom amerikom kolegi, nije se dalo sasluati moj izvjetaj o uasnim uvjetima u Poljskoj jer su svi bili zauzeti raspravom treba li plesnu dvoranu osloboditi za kazaline predstave utorkom i etvrtkom ili samo utorkom.28 Najmlaa ki Lloyda Georgea, esnaestogodinja Megan, uivala je kao nikada prije. Netko je duhovito primijetio da bi naziv hotela trebalo promijeniti u Megantic. Njezinu je ocu konano dozlogrdila njezina razuzdanost pa ju je otpremio u licej.29 Plesne veeri u Majesticu postale su legendarne. Mlade bolniarke i daktilografkinje - nalik na nimfe, kako se izrazio jedan postariji diplomat - znale su sve najnovije plesove, od valcera do fokstrota. Gledatelji su bili oarani. Zato britanske djevojke, upitao je Foch kada je jedne veeri navratio u Majestic, imaju tako tuna lica a tako vesele stranjice? 30 Subotnji plesovi bili su posebno popularni pa su se predstavnici vlasti zabrinuli zbog dojma i razmiljali o zabrani.31 No na parikoj Mirovnoj konferenciji bilo je ipak mnogo manje gala 194 Zimska stanka plesova i ekstravagantnih priredbi nego na Bekom kongresu. Najpopularniji oblici drutvenog ivota bili su rukovi i veere, na kojima su delegati obavljali dosta korisnog posla. Izdrljivi]i od ostalih, Lloyd George je imao radne sastanke i za dorukom. Drave moliteljice prireivale su raskone rukove i veere na kojima su iznosile svoje zahtjeve. Ponovno sam poeo drutveno diriniti, pisao je Sevmour eni. Sutra imam veeru s Bratianuom, u subotu ruak s talijanskim liberalima, naveer veeru sa Srbima, a u ponedjeljak ruak s eho-slovacima Karelom Kramarom i Beneom.32 Poljaci su Amerikance pozvali na ruak koji je trajao do pet sati poslijepodne; na njemu su, jedan za drugim, poljski povjesniari, ekonomisti i geografi iznosili opravdanost poljskih zahtjeva.33 Kinezi su pozvali strane novinare na posebnu veeru. Dok su se jedno za drugim posluivala jela, sat za satom, gosti su ekali da uju obrazloenje svojih domaina. Kinezi su na besprijekornom engleskom avrljali o svemu i svaemu osim o Mirovnoj konferenciji. U 3.30 veeru su napustili ameriki dopisnici, ostavivi jednoga da ih kasnije izvijesti. Kada je i on otiao, ve se danilo, no Kinezi jo nisu bili objasnili zato su ih pozvali na veeru.34 Neki prekomorski delegati posjetili su bojita. U pismima kui pokuavali su objasniti to su vidjeli: raskoljeno drvee, polja puna malih drvenih krieva s palminim liem, rapnele du cesta, kratere od granata, zahrdalu bodljikavu icu, tenkove i topove u blatu, dijelove uniformi, nepokopane kosti. Kilometrima naokolo, pisao je Houseov zet Gordon Auchincloss, teren je ispunjen dubokim

kraterima od granata, preplavljenih vodom, a na poljima lee deseci tenkova razbijenih na komade. Nisam nikada vidio tako uasnu pusto i takvo intenzivno razaranje. Odlazili su u rovove i uzimali njemake kacige i prazne ahure granata kao suvenire. Neki je novinar naao novi tip detonatora, krasna igraka za djecu. Zaprepateno su promatrali ruevine koje su nekad bile gradovi. Nalik na ruevine Pompeja, izjavio je ameriki profesor James Shotwell nakon stoje posjetio stari prvostolni grad Reims, ali mu je laknulo kada je medu ruevinama pronaao restoran u kojemu su nudili kobasice s kiselim kupusom.35 Konferencija je usporila s radom kada je sredinom veljae "VVilson nakratko otiao u Sjedinjene Drave - slubeno radi zavrnog zasjedanja Kongresa, a neslubeno zbog sve veeg amerikog protivljenja Ligi 195 Ponovno Balkan naroda. I Lloyd George je otiao u London radi rjeavanja domaih problema, pa ga je u Vrhovnom vijeu zamijenio Balfour. VVilson je ponovno ignorirao svog dravnog tajnika Lansinga te je za zamjenika odabrao Housea. Deprimirani i bolesni Lansing - koji je upravo iskuavao novi tretman protiv eerne bolesti - bio je duboko pogoen Wilsonovim omalovaavanjem, tim vie to se to dogodilo po tko zna koji put. Kada je Lansing, iskusan meunarodni pravnik, na jednom sastanku amerike delegacije bio iznio neke prijedloge u vezi s Ligom naroda, Wilson je odbrusio kako ne namjerava pravnicima prepustiti pisanje mirovnog ugovora. Budui da je bio jedini pravnik na tom sastanku, Lansing je to primio kao uvredu i za sebe i za svoju profesiju. VVilson je stalno davao Houseu vana zaduenja; Lansingu je prepustio informiranje tiska, to je Lansing mrzio. VVilsona kao da je zlobno zabavljalo poticati napetost izmeu te dvojice, i uivao je kad bi uo neto to je diskreditiralo Lansinga. Kako se ini, sve to gosp. L. uini ide mu na ivce, zapisala je VVilsonova tajnica u svoj dnevnik nakon posjeta uplakanoj gospodi Lansing, pogotovo injenica da on i supruga tako esto odlaze na veere i prihvaaju pozive ljude koji se njemu (Predsjedniku) ne sviaju. On je tako netolerantan prema svakom nainu ivota osim vlastitog.36 VVilsonovo je ponaanje bilo okrutno, a na kraju ga je skupo stajalo jer mu se Lansing osvetio kada je mirovne ugovore trebao ratificirati ameriki Senat. I House i Balfour htjeli su ubrzati rad konferencije u odsutnosti svojih efova. Odluili su se usredoiti na pripremu barem opih uvjeta za Njemaku (kako se pretpostavljalo, o detaljima bi se moglo pregovarati izravno kada Konferencija pone u pravom smislu rijei). Posebnim komisijama za teritorijalna i druga pitanja, te odborima poput onoga za reparacije (na kraju ih je bilo gotovo ezdeset) reeno je da dovre izvjetaje do 6. oujka. Na taj nain imali bi jo tjedan dana da sve srede prije VVilsonova povratka, a njemaku bi delegaciju mogli pozvati prije kraja mjeseca. Plan je bio pretjerano optimistian.37 Delegati su gunali, ali su nastavili raditi. Kada se Nicolson sastao s Marcelom Proustom - koji je bio blijed, neobrijan, neuredan, mrava lica - na veeri u Ritzu, velikog su pisca silno zanimali detalji o poslu kojim se Nicolson bavio. Priajte mi o odborima, zahtijevao je Proust. Nicolson je poeo navodei kako se obino sastaju u deset uju196 Zimska stanka 197 tro. Proust ga je molio za vie pojedinosti. Vozite se automobilom od hotela gdje vam je smjetena delegacija. Izlazite na Quai d'Orsavu. Uspinjete se stubitem. Odlazite u dvoranu. A tada? Budite konkretni, dragi moj prijatelju, konkretni.38 Kada se VVilson vratio nakon kratkog boravka u Americi, povelja Lige bila je uglavnom gotova, postignut je odreeni napredak u sastavljanju uvjeta za Njemaku, i osnovana je veina komisija za teritorijalna pitanja. Meutim, nije donijeta gotovo nikakva odluka o Otomanskom carstvu, a nisu gotovo ni razmatrani mirovni ugovori s Austrijom, Maarskom i Bugarskom. Sve se manje govorilo o preliminarnoj konferenciji, a sve vie o koliini posla kojega je trebalo obaviti prije pozivanja neprijateljskih drava u Pariz. Iako se to jo nije priznavalo, u Parizu je sada poela Mirovna konferencija u pravom smislu rijei. U hotelima i sobama za sastanke sumorno se nagaalo hoe li

se moi postii mir prije negoli svijet eksplodira. No 19. veljae eksplodiralo je u Parizu. Upravo dok je Clemenceau izlazio iz svoje kue u Rue Franklin i ulazio u auto kako bi se odvezao na sastanak s Houseom i Balfourom u Crillonu, iz jednog od javnih pisoara, u kojemu se dotada skrivao, iskoio je mukarac u radnoj odjei i ispalio nekoliko hitaca u automobil. Clemenceau je poslije rekao Llovdu Georgeu kako mu se inilo da taj trenutak traje vjeno. Jedan gaje metak pogodio izmei rebara, i za dlaku je promaio vitalne organe. (Bilo je preopasno izvaditi metak, pa gaje nosio u sebi sve dok nije umro deset godina poslije). Napadaa, poluludog anarhista Eugenea Cottina, zgrabilo je okupljeno mnotvo - koje je kao i uvijek promatralo Clemenceauove odlaske i dolaske - i gotovo ga linovalo. Clemenceaua su unijeli u kuu. Kada je dojurio njegov vjerni pomonik Mordacq, ustanovio da je Clemenceau blijed, ali pri svijesti. Pucali su mi u leda, rekao mu je Clemenceau. Nisu se ak usudili pucati u lice.39 Zaboga!, izjavio je Balfour kad je vijest stigla u Crillon. Na to ovo sluti? Mnogi ljudi u Parizu bojali su se najgorega, osobito kada se nekoliko dana poslije saznalo daje u atentatu ubijen socijalistiki predsjednik bavarske vlade. Lloyd George je uputio telegrafsku poruku Kerru u London. Ako je ovo boljeviko djelo, to samo pokazuje kakvi su luaci ti anarhisti, jer im nita ne moe nanijeti toliko tete Ponovno Balkan koliko uspjean atentat na Clemenceaua, a ak i neuspjean e tako ozlojediti javno mnijenje u Francuskoj da e onemoguiti svaki razgovor s njima.40 Clemenceau je sve to podnio na svoj uobiajeno nehajan nain. Posjetitelji bi ga zatjecali kako sjedi u naslonjau i ruga se Cottinovoj streljakoj vjetini - Kakav je to Francuz koji promai est puta od sedam iz neposredne blizine - te se natee s lijenicima: Ah, lijenici, znam ih najbolje jer sam i sam lijenik. Kada je njegova bolniarka primijetila kako se spasio udom, odgovorio joj je: Da je nebesima bilo stalo do uda, mogla su potpuno sprijeiti napadaa! Nije htio dopustiti da Cottina osude na smrt. Ne vidim kako bi republikanac poput mene, a i protivnik smrtne kazne, mogao dopustiti da ovjeka smaknu zbog zloina lese-majeste. Cottin je osuen na desetodinju kaznu zatvora, ali je puten poslije pet godina. Odasvud su stizale poruke ohrabrenja: od Llovda Georgea i kralja Georgea u Londonu, od "VVilsona na Atlantiku, od arah Bernhardt - u ovom trenutku Clemenceau je Francuska - i od tisua Francuza koji su Clemenceaua smatrali ocem francuske pobjede. Papa je uputio svoj blagoslov (stari antiklerikalni radikal uzvratio je zahvalom), a obini vojnici ostavljali su svoja odlija na Clemenceauovu pragu. Isprva okiran kao i ostali, Poincare je bio bijesan. Ovo je pravo kolektivno ludilo, stvara se legenda koja prikriva stvarnost i koja e nedvojbeno krivotvoriti povijest. Dan nakon atentata Clemenceau je ve etao u vrtu, a za tjedan dana vratio se na posao. No bio je ipak prilino potresen. Uz ostale, i "VVilson je zapazio kako se Clemenceau vie nije bio u stanju koncentrirati kao prije.31 Lloyd George je u Londonu imao vie uspjeha u suoavanju sa svojim protivnicima. Siao je s vlaka 10. veljae i odmah pohitao na sastanke s Bonarom Lawom i svojim glavnim savjetnikom za radnika pitanja. Sastao sam se s njim neto kasnije, izvijestio je Hankeva tajnik vlade, i bio je izuzetno veseo i pun energije te zadovoljan onim to radite u Parizu i pun planova za rjeavanje problema s rudarima i eljezniarima ako iziu na ulice za tjedan ili dva.42 Lloyd George je uspio sprijeiti trajkove, osnovao je istranu komisiju i, kao i mnogo puta ranije, doveo upravu i radnike za pregovaraki stol. U tih nekoliko tjedana koliko se zadrao u Londonu osnovao je Ministarstvo tran198 Zimska stanka 199 sporta i predloio u parlamentu cijeli niz zakonskih prijedloga za rjeavanje socijalnih pitanja.43 Wilson je kod kue imao mnogo manje uspjeha. Iskrcao se u Bostonu i odmah odrao vatreni politiki govor. On i Sjedinjene Drave, rekao je, obavljaju velianstveni posao u Parizu; oni koji u to sumnjaju sebini su i kratkovidni. Sluatelji su na stolicama nali primjerke nacrta povelje Lige.

Senatori u "VVashingtonu ga jo nisu vidjeli. To je bilo netaktino, i to nije bila jedina Wilsonova greka. Boston je bio rodni grad njegova velikog suparnika, republikanskog senatora iz Massachusettsa Henrvja Cabota Lodgea. Za Lodgea se govorilo da mu je um poput njegova rodnog tla, prirodno jalov, ali vrlo kultiviran; potjecao je iz aristokratske obitelji s istone obale. Bio je nizak, nagao i uasan snob. Kao i "VVilson, smatrao je da su Sjedinjene Drave dune poboljati svijet, pa je ak bio spreman razmotriti nekakvu ligu za odravanje mira. No nije se slagao s Wilsonovim metodama i "VVilsonovim uvjerenjem da bi njegova liga mogla rijeiti sve svjetske probleme. Osim toga, mrzio je Wilsona - ne samo zbog toga to se nije s njim slagao, kako se ponekad smatra, nego i zato to je "VVilsona smatrao podlacem i kukavicom. Kao i "VVilson, nije znao odvajati politika neslaganja od osobnih.44 Njih dvojica bili su protivnici godinama: kad je poeo rat, Lodge je zagovarao prikljuivanje saveznikoj strani smjesta, dok je VVilson odabrao neutralnost; na kraju rata, Lodge je htio marirati na Berlin, dok je VVilson pristao na primirje. to se tie mira, "VVilson je vjerovao Ligi i kolektivnoj sigurnosti kao najboljem nainu za okonanje rata. Lodge je bio pesimist i nije vjerovao u popravljivost ljudske prirode, pa je bio skloniji iskazivanju moi. Htio je Njemaku okruiti jakim dravama - obnovljenom Poljskom, vrstom ehoslovakom i Francuskom ojaanom Alzasom i Lorenom, a moda i Porajnjem. Ako se Sjedinjene Drave uope pridrue nekakvoj asocijaciji, smatrao je Lodge, onda bi to trebalo ostvariti s drugim demokracijama i na temelju zajednitva interesa, a ne Ligom koja bi mogla uvui zemlju u neodreene i nedefinirane obveze.45 Lodge je predstavljao umjerenu srednju liniju republikanske stranke. Najednom krilu bili su oni uglavnom sa srednjeg zapada - koji su prezali od svake veze s pokvarenom Europom, a na drugoj internacioPonovno Balkan nalisti, esto s istone obale, koji su oduevljeno podravali Ligu. "VVilson je mogao nai zajedniki jezik s mnogim lanovima republikanske stranke, ali ih je umjesto toga udaljio od sebe time to nije htio povesti nijednog vodeeg republikanca u Pariz; tijekom izbora za Kongres u studenom 1918. godine uporno je tvrdio daje glas za demokrate glas za mir, a glas za republikance glas za neto posve drugo, a sada je sve jo vie pogorao svojim ponaanjem po povratku iz Pariza. Naalost, istodobno nije uinio gotovo nita kako bi umirio sumnji-avce u vlastitoj stranci. Odbio je i razgovorati s jednim junjakim senatorom koji se, prema njegovim rijeima, u svojoj odvjetnikoj karijeri bavio samo odtetama u sluaju nesree. No sada su i njegove male ale poprimile otrovan ton. Svi su prepriavali njegovu primjedbu koju je izrekao kada je prvi put ugledao svog tek roenog unuka: S tim otvorenim ustima i zatvorenim oima, predviam da e jednoga dana postati senator. House gaje nagovorio da u Bijelu kuu pozove kljune lanove senatskog i kongresnog odbora za vanjske poslove, ali veera je loe prola. Lodgea su posjeli do gospode Wilson, pa je morao sluati njezin oduevljeni izvjetaj o tome kako su u Bostonu divno primili njezina supruga. Neki su se gosti potuili da nakon veere nije ponueno dovoljno cigara i pia. No, stoje puno ozbiljnije, otili su s osjeajem da ih je "VVilson napao, grdei ih kao kruti uitelj vjeronauka zato to nisu nauili domau zadau. Kada se ponovno susreo s Houseom, predsjednik mu je ljutito dobacio: Tvoja veera nije uspjela.46 Kao to je to mnogo puta inio i poslije, "VVilson je sam sebe smirivao uvjerenjem da je narod za njega iako ga njegovi predstavnici nisu podravali. Bio je vjerojatno u pravu. Kada je jedan od vodeih amerikih asopisa upitao itatelje podravaju li Ligu, vie od dvije treine odgovorilo je potvrdno. Naalost, o mirovnim ugovorima nije glasala javnost nego Senat - a ondje nije bilo lako dobiti potrebnu dvotreinsku veinu. Dok se "VVilson pripremao na povratak u Europu, Lodge je 4. oujka u Senatu podijelio peticiju (na kojoj se trebalo potpisivati u krug kako se ne bi otkrio inicijator) kojom se trailo odbacivanje nacrta povelje Lige i odgaanje svakog razgovora o njoj prije potpisivanja mirovnog ugovora s Njemakom. Peticiju je potpisalo 39 republikan200 Zimska stanka skih senatora, vie od treine ukupnog broja (96). Wilsonova je prva reakcija bila pitanje moe li se

Senat nekako zaobii.47 Kada je Wilsonov vlak 14. oujka stigao u Pariz, doekala ga je na stanici samo mala skupina francuskih dunosnika. Dok se vozio prema svojoj novoj rezideniji na Place des Etats Units, nasuprot stanu Llovda Georgea, na ulicama nije bilo oduevljenog mnotva kao u prosincu prethodne godine. Sama zgrada u kojoj je sada odsjeo, vlasnitvo bogatog bankara, nije bila tako raskona ili velika kao hotel Murat. Na travnjaku su posvuda nicale tratinice - kao i problemi na Mirovnoj konferenciji. 201 IV. DIO Njemako pitanje 13 Kazna i spreavanje Wilsonovim povratkom poelo je razdoblje intenzivnog rada na mirovnom ugovoru s Njemakom, koji je zavrio tek poetkom svibnja kada su konano dogovoreni uvjeti. U tom trenutku prola su etiri mjeseca od zavretka rata, pa je kanjenje potaknulo neugodno pitanje stvarnog znaenja njemakog poraza? Koliko je moi Njemaka jo imala? Koliko su Saveznici bili jaki? U studenom 1918. pobjednici su imali golemu prednost. Da su tada bili spremni sklopiti mir, da su shvatili stvarne razmjere svoje pobjede, mogli su nametnuti kakve su god uvjete htjeli. Njemaka vojska, usprkos onome to su generali Ludendorff i Hindenburg - i kaplar Hitler - kasnije tvrdili, pretrpjela je uvjerljiv poraz na bojitu prije nego to je njemaka vlada zatraila primirje i prije nego to je stari reim zbaen u samoj Njemakoj. U ljeto 1918. iz Sjedinjenih Drava stigle su nove postrojbe i goleme koliine ratne opreme, i Saveznici su napali. Osmog kolovoza 1918., tog crnog dana za njemaku vojsku, oni su probili njemake linije. etiri godine promjene linija na zapadnoj fronti mjerile su se u metrima; sada su Nijemci uzmicali kilometar za kilometrom, ostavljajui za sobom topove i tenkove i vojnike. U prvim danima saveznikog napada uniteno je esnaest njemakih divizija. 14. kolovoza August Ludendorff rekao je Kaiseru kako bi Njemaka trebala razmisliti o pregovorima sa Saveznicima; ve 29. rujna traio je mir po svaku cijenu. Saveznici su polako ali neumoljivo napredovali prema njemakim granicama, i njemako vrhovno zapovjednitvo nije moglo uiniti nita kako bi ih zaustavilo. Njemaka je bila na izmaku snaga u ljudstvu i materijalu, a javnost nije vie bila sklona ratu. Na ulicama Berlina domaice su stupale s praznim loncima i tavama kako bi pokazale da vie ne mogu prehraniti svoje obitelji, u brodogradilitima i tvornicama radnici su 205 Njemako pitanje 206 trajkali, a poslanici u Reichstagu koji su neko posluno glasali za rat sada su zahtijevali mir. Jedan po jedan otpali su i njemaki saveznici: Bugarska krajem rujna, otomanska Turska mjesec dana poslije, a zatim Austro-Ugarska. U studenom poele su u Njemakoj izbijati pobune. Kada je u francuskom eljeznikom vagonu 11. studenoga potpisano primirje, Njemaka je teturala pod zdruenim teretom ratnih gubitaka i politikih previranja u zemlji. Uvjeti nisu ostavljali nikakve dvojbe to se tie razmjera saveznike pobjede. Hindenburg je pao u depresiju a Lundendorff, preruen, s lanim zaliscima i tamnim naoalama, pobjegao je u panici u vedsku. Njemaka je napustila sve teritorije koje je osvojila od 1914., ukljuujui i Alzas i Lorenu. Saveznike postrojbe okupirale su cijelo Porajnje kao i tri mostobrana na istonoj obali Rajne. Njemaka je predala i vei dio svoje ratne mainerije - podmornice, teke topove, minobacae, zrakoplove i 25.000 strojnica. (Njemaki su pregovarai tje-skobno uzviknuli: Zaboga, propali smo! Kako emo se braniti od boljevizma?1). Velika oceanska flota, koja je Velikoj Britaniji bila poseban trn u oku, isplovila je iz luka posljednji put. Jednog maglovitog dana u studenom ezdeset i devet brodova - od bojnih brodova do razaraa - prolo je kroz palir saveznikog brodovlja na putu do Scapa Flowa na britanskim Orknevskim otocima. Bila je to predaja i tako su je Saveznici i tretirali. Francuski veleposlanik u Velikoj Britaniji sastao se s Llovdom Georgeom dan nakon potpisivanja primirja: Premijer je rekao kako se nikada nije nadao tako brzom rjeenju niti predviao takav

potpuni slom njemake moi.2 Medu saveznikim vodama samo je general Pershing. vrhovni ameriki vojni zapovjednik, smatrao da bi Saveznici trebali krenuti dalje, po potrebi i preko Rajne. Francuzi nisu htjeli da im pogine jo ljudi. Njihov glavni zapovjednik, maral Foch, koji je bio i vrhovni savezniki zapovjednik, upozorio je na rizik jakog otpora i velikih gubitaka.3 Britanci su htjeli sklopiti mir prije negoli Amerikanci previe ojaaju. A Smuts je izraavao miljenje mnogih u Europi kada je sumorno upozorio: Mrana sablast boljevizma pomalja se na horizontu.4 Saveznici su napravili jednu pogreku, koja je postala jasna tek mnogo kasnije: zbog uvjeta primirja veina Nijemaca nije doivjela poraz svoje zemlje iz prve ruke. Osim u Porajnju, nisu vidjeli nikakve Kazna i spreavanje 207 okupacijske snage. Saveznici nisu trijumfalno stupali Berlinom kao to su to Nijemci uinili u Parizu 1871.; njemaki su se vojnici 1918. godine vratili u urednoj formaciji praeni klicanjem mnotva; u Berlinu, novi ih je predsjednik, Friedrich Ebert, pozdravio uzviknuvi: Nijedan vas neprijatelj nije pokorio!5 Nova njemaka demokratska republika bila je klimava ali je preivjela, zahvaljujui djelomice nevoljkoj potpori ostataka njemake vojske. Prednost Saveznika poela se topiti. Smanjivale su se i saveznike vojne snage. U studenom 1918. Saveznici su imali 198 divizija; u lipnju 1919. ostalo ih je samo 39. Jesu li se Saveznici mogli osloniti na njih? Nitko nije bio sklon obnavljanju borbe. Savezniku demobilizaciju ubrzali su prosvjedi, ponekad i izravne pobune. U saveznikim zemljama eznuli su za mirom i niim porezima. Posve razumljivo, Francuzi su izriito naglaavali potrebu da se sklopi mir dok Saveznici jo mogu diktirati uvjete.6 Clemenceau je upozoravao da se Nijemcima ne smije vjerovati. Oni su ve postajali drski: u VVeimaru je ustavotvorna skuptina zakljuila zasjedanje pjevajui Deutschland uber Alles. Saveznici su bili ludi, tvrdio je, jer su im praktiki poruivali: Samo nastavite. Radite to hoete. Moda emo jednoga dana zaprijetiti prekidom odnosa, ali u ovom trenutku neemo biti nepopustljivi.7 Kako e sve izgledati u travnju, kada se ameriki vojnici vrate kui? Francuska i Britanija suoit e se same s Njemakom.8 Iako je njegov pesimizam bio preuranjen, u proljee 1919. savezniki su zapovjednici sve vie sumnjali u mogunost uspjenog voenja rata protiv Njemake.9 Njemaka je vojska poraena na bojitu, ali je njezin zapovjedniki ustroj preivio kao i stotine tisua obuenih vojnika. Nijemaca je bilo 75 milijuna, a Francuza samo 40 milijuna, kako je stalno ponavljao Foch. A i raspoloenje stanovnitva, kako su primjeivali promatrai, bilo je protiv potpisivanju nesmiljenog mirovnog ugovora.10 Tko zna na kakav bi otpor Saveznici mogli naii napredujui u Njemaku? Suoili bi se, upozoravali su vojni eksperti, s neprijateljski raspoloenim stanovnitvom, moda sa trajkovima, pa ak i s oruanim otporom. A bilo je malo vjerojatno da bi Saveznici mogli dospjeti ak do Berlina.11 Zakazalo je i snano savezniko oruje - blokada. Iako je 1919. jo bila na snazi, i iako su savezniki brodovi i dalje patrolirali morima u Njemako pitanje 208 potrazi za krijumarenim teretima namijenjenim Njemakoj, blokada se provodila sve popustljivije. U Velikoj Britaniji, ija je mornarica prvenstveno bila odgovorna za provedbu zabrane trgovine s Njemakom, javnost je poela postavljati neugodna pitanja o patnjama njemakih civila. General koji je zapovijedao britanskim postrojbama u Njemakoj rekao je Frances Stevenson kako ne moe biti odgovoran za svoje vojnike ako se njemakoj djeci dopusti da pulugladna lutaju ulicama.12 Admirale je zabrinjavalo raspoloenje njihovih mornara. Kada bi se konani uvjeti mogli utvrditi odmah, izjavio je Vrhovnom vijeu naelnik admiraliteta, ratna mornarica ne bi vie bila zauzeta provedbom blokade. Uznemirujua atmosfera nije zaobila ratnu mornaricu. Utvrivanje vojnopomorskih mirovnih uvjeta pri sljedeoj obnovi primirja vrlo bi umirujue djelovalo na pomorce u cjelini.13 Uvjeti primirja zapravo su doputali poiljke hrane, mada su savezniki vojni savjetnici upozoravali

da bi Njemaka mogla gomilati zalihe i zbog toga postati manje spremna za potpisivanje mirovnog sporazuma.14 Ni Francuzi nisu tome bili skloni. Predlae se, izjavio je sarkastino Clemenceau, da se kupi dobra volja Nijemaca nudei im hranu i sirovine. Ratno stanje jo je na snazi i svako prividno poputanje moglo bi se protumaiti kao znak slabosti.15 VVilsona i Llovda Georgea vie je zabrinjavala mogunost da bi oajna Njemaka mogla jo vie skrenuti u anarhiju i boljevizam i postati, kako se izrazio Lloyd George, rasadnik infekcije za cijelu Europu.16 Ipak, usprkos njihovom pritisku, hrana se presporo isporuivala Njemakoj, i mnogi Nijemci nisu to Saveznicima nikada zaboravili. Dodue, problem je bio djelomice posljedica manjka brodovlja. Saveznici su zahtijevali od Njemake da osigura brodove, to nije bilo tako nerazumno kako je zvualo, jer je velik dio njemake trgovake mornarice bio na sigurnom u njemakim lukama. Pod pritiskom svojih monih brodovlasnika njemaka je vlada oklijevala, jer se bojala da brodove nee vie nikada dobiti natrag ako ih stavi na raspolaganje. Njemaka je takoer pokuala dobiti od Saveznika jamstva u pogledu koliina hrane koje bi trebalo isporuiti te je, pokazujui odsutnost realizma koja je obiljeavala stav Njemake prema Saveznicima u tom razdoblju, predloila da bi mogla plaati nabavke hrane zajmom od Sjedinjenih Drava. Kada im je objanjeno kako nema nade da ameriKazna i spreavanje 209 ki Kongres odobri takav zajam, njemaka je vlada pristala na koritenje svojih zlatnih rezervi. Meutim, to je uzbunilo Francuze, koji su htjeli da se njemakim zlatom plate reparacije.17 Francuzi su popustili tek nakon estoke rasprave na sastanku Vrhovnog vijea, koju je raspirio Lloyd George maui telegramom to ga je, kako je izjavio, upravo primio iz Njemake od britanske vojske i u kojem se upozoravalo daje zemlja na rubu gladi. Potkraj oujka 1919. poele su stizati prve poiljke hrane.18 Zakanjenje u pripremi mirovnih uvjeta natetilo je Saveznicima na jo jedan nain. Ratne koalicije obino se raspadaju kad nastupi mir, jer pobjedniko oduevljenje ustupa mjesto trajnijoj stvarnosti nacionalnih interesa i supamitava. U proljee 1919. svi su znali za postojanje razliitih gledita o tome to treba uiniti s Njemakom. (Nijemci su, naravno, vrlo paljivo pratili savezniki tisak). Iako se to esto prikazivalo na taj nain, nije se tu radilo o osvetljivim Francuzima i popustljivim Amerikancima te Britancima negdje izmeu. Svi su se slagali da bi pokrajine Alzas i Lorenu, koje je Francuska izgubila u korist Njemake 1871., trebalo vratiti Francuskoj. Preutnim sporazumom nitko nije potaknuo nezgodno pitanje samoodreenja; anketiranje stanovnitva nije dolazilo u obzir, jer bi mnogi od njih moda radije ostali u Njemakoj. Svi su bili suglasni da se teta nanijeta Belgiji i sjevernoj Francuskoj mora nadoknaditi. Svi su bili suglasni da Njemaka i Nijemci zasluuju kaznu. I sam VVilson, koji je tijekom rata uporno tvrdio kako zamjera samo njemakim vladajuim krugovima, sada je po svemu sudei krivnju svaljivao na cijeli njemaki narod. Treba ih se kloniti i izbjegavati ih kao gubavce jo generacijama, rekao je prisnim prijateljima u Parizu. Nitko od njih nije shvatio to su preivjeli drugi narodi i nemaju pojma kakav ih bojkot eka.19 Svi su se slagali da Njemaku treba na neki nain sprijeiti da Europu ponovno uvue u rat. Gotovo svi u Parizu 1919. godine smatrali su daje Njemaka zapoela rat. (Dvojbe su se pojavile tek kasnije.) Njemaka je prekrila vlastita jamstva kad je napala neutralnu Belgiju. Njemaki vojnici, na uasavanje saveznike i amerike javnosti, ponijeli su se grozno. (Sve prie o zvjerstvima nisu bile ratna propaganda). Njemaka je sama sebi nanijela veliku tetu, u saveznikim oima, dvama sporazumima, koji Njemako pitanje 210 se danas esto zaboravljaju a koje je nametnula 1918. godine. Bukuretanskim sporazumom Rumunjska je pretvorena u njemaki posjed. U malom poljskom gradu Brest-Litovsku nova boljevika vlada potpisala je sporazum kojim je Njemaka stekla vlast, izravno ili neizravno, nad velikim komadom ruskog teritorija - od Baltika do kavkaskih planina. (Dva desetljea kasnije Hitlera su privukli isti ciljevi.) Rusija je izgubila 55 miljuna stanovnika, gotovo treinu svojeg poljoprivrednog zemljita, te vei dio svoje teke industrije i rudnika eljeza i ugljena. Boljevici su

morali platiti i milijune zlatnih rubalja odtete. Nijemci mogu govoriti o miru, izjavio je Wilson u travnju 1918., ali njihova djela odaju njihove prave namjere. Nisu nigdje uspostavili pravdu, ve posvuda nameu svoju mo i iskoritavaju sve za sebe i za vlastitu korist.20 Lloyd George i "VVilson, obojica iz religioznih obitelji, obojica dobri liberali, vrsto su vjerovali u potrebu kanjavanja opakih. Vjerovali su i u iskupljenje; Njemaka e se jednoga dana iskupiti.21 Kazna, plaanje, spreavanje - svi su bili suglasni s tim opim ciljevima. Problem je bio sve ostalo. Treba li Kaiseru i njegovim najviim savjetnicima suditi kao ratnim zloincima? Koje bi stavke trebalo ukljuiti u raun koji e se ispostaviti Njemakoj? Ratnu odtetu (kakva god ona bila)? Civilne gubitke? Mirovine udovicama i siroadi saveznikih vojnika? S time je bilo povezano i pitanje koliko Njemaka moe platiti. Kolike bi vojne snage trebala zadrati? Koliko bi teritorija trebala izgubiti? Jesu li Saveznici imali posla sa starom Njemakom ili s novom, koja se pojavila nakon zavretka rata? Je li bilo poteno kazniti jo nejaku demokraciju za grijehe njezinih prethodnika? Kazna, plaanje, spreavanje - sve je to bilo meusobno povezano. Manja i siromanija Njemaka bila bi manja prijetnja za svoje susjede. No ako Njemaka izgubi mnogo zemlje, je li bilo poteno da u tom sluaju isplati i goleme iznose? Nije bilo lako postii ravnoteu izmeu raznih prijedloga, osobito u situaciji kad se "VVilson, Clemenceau i Lloyd George nisu slagali meusobno ili, to se esto dogaalo, sa svojim kolegama. Ta je pitanja jo vie oteala odsutnost javnih polaznih naela. U prolosti je sve bilo jednostavnije. Ratni plijen, bila to umjetnika djela, topovi ili konji, pripao bi pobjedniku, a poraena drava plaala je i naknadu za trokove rata, a usto gubila i teritorij. Prema odlukama Kazna i spreavanje 211 Bekog kongresa, Francuska je uzgubila veinu teritorija koje je osvojio Napoleon, te je morala platiti 700 milijuna franaka kao i trokove okupacije. Nakon francusko-pruskog rata 1870.-1871., kojega su se mnogi u Parizu jo ivo sjeali, Francuska je platila 5 milijardi zlatnih franaka i izgubila dvije pokrajine, Alzas i Lorenu. Nikakva pripajanja i nikakav kazneni mir, bila je parola liberala i ljevice, a dravnici od VVashingtona do Moskve preuzeli su to naelo. Granice je trebalo rjeavati samooodredenjem, ne politikom moi. Javno mnijenje - taj novi i uznemirujui element - nije bilo ni od kakve pomoi. Prevladavalo je miljenje da netko mora platiti za takav strani rat, ali je postojala i podjednako snana enja za mirom. Javnost u saveznikim zemljama izraavala je glasna i kontradiktorna miljenja. U prosincu 1918. britanska javnost htjela je objesiti Kaisera; etiri mjeseca kasnije nije vie bila toliko odluna. Francuzi su htjeli poniziti Njemaku, no jesu lije htjeli prepustiti boljevizmu? Amerikanci su se nadali da e unititi njemaki militrizam, ali su htjeli i rehabilitirati njemaku naciju. Dravnici su u Parizu napipavali put, nastojei istodobno sluati svoje glasae, ostati vjerni svojim naelima i razraditi rjeenje koje e svi moi prihvatiti. S obzirom na tu monumentalnu zadau, ne iznenauje injenica da su u prvim danima posvetili mnogo vremena razmjerno jednostavnom ali vrlo simbolinom pitanju: sudbini Kaisera. Wilhelm II., trei i posljednji vladar carstva kojega je izgradio Bismarck, bio je 1919. godine nervozni ezdesetogodinjak koji je ivio u udobnom dvorcu nedaleko od Utrechta. Potkraj rata, dok mu se vojska raspadala, izrekao je jo nekoliko posljednjih hvalisavih primjedbi o tome kako eli umrijeti okruen svojim vojnicima, a tada je potajno pobjegao u Nizozemsku. Njegov je odlazak obradovao i njegove najodanije generale. Bilo je teko podnositi njegova iznenadna oduevljenja i isto tako iznenadni bijes. VVilhelm nikada nije odrastao; nevoljeno, nemirno dijete pretvorilo se u ovjeka koji je volio kiene uniforme i okrutne ale. Njegovo nepredvidivo ponaanje i sulude izjave uvelike su pridonijeli nestabilnosti u Europi prije Prvog svjetskog rata. Bio je po svoj prilici kliniki lud, pa se u Njemakoj prije 1914. godine povremeno spominjalo regentstvo.22 Kraljica Viktorija imala je Njemako pitanje 212 jo problematinih unuka, ali nijedan nije nanio toliko tete. U ope-retnom reimu (kako ga je

nazvao jedan kritiar), koji je upravljao Njemakom, Kaiser je imao opasno veliku mo, osobito u vojnim i vanjskopolitikim pitanjima. Sve je moda moglo ispasti drukije s drukijom osobom. Meutim, kako je ispalo, najmonija drava na europskom kontinentu nasilno je srljala prema izazivanju eksplozije koja je uslijedila 1914. Kaiser je uvijek naglaavao daje to njegova Njemaka, njegova vojska i njegova ratna mornarica. On je potpuno unitio svoju zemlju i samoga sebe, napisao je njegov roak, britanski kralj George V, u studenom 1918. Smatram ga najveim zloincem zato stoje gurnuo svijet u ovaj uasni rat koji je trajao 4 godine i 3 mjeseca, i izazvao toliko nesree.23 Britanski kralj je odraavao miljenje mnogih u saveznikim zemljama. Dok je razoreni svijet traio koga e optuiti, najbolje mu je doao Kaiser zajedno s njegovim sinom razvratnikom i slabi-em te njegovim vojnim zapovjednicima. Politiari su brzo reagirali na javno mnijenje u svojim zemljama. U Britaniji je koalicija krenula u poslijeratnu izbornu kampanju u vrlo plemenitom duhu. Ne smijemo dopustiti, izjavio je Lloyd George, nikakav osjeaj osvete, nikakav duh pohlepe, nikakvu neobuzdanu elju za povredom temeljnih naela pravde. Ubrzo je postalo oito da je izbornom tijelu bio miliji govor o kanjavanju Kaisera vjeanjem.24 Sam Lloyd George moda je osuivao jezik, ali je dijelio iste osjeaje.25 No on se zabavljao ivcirajui kolege poput Churchilla i iritirajui kralja svojim kompliciranim zamislima o javnom suenju Kaiseru u Londonu, ili moda u Dover Castleu, a zatim otpremanju, nakon neizbjene presude, na Falklandske otoke.26 Jedan dunosnik Foreign Officea zapisao je u svom dnevniku: Novine piu grozne bedastoe o vjeanju Kaisera. Poludjeli su, kao to su neko poludjeli zbogjumboa [slavni slon u londonskom zoolokom vrtu koji je poginuo u eljeznikoj nesrei - prev.]. Morali bismo se baviti pametnijim stvarima.27 Talijani su bili ravnoduni. Kao ovjek koji je sklopio a zatim razvrgnuo ugovor Italije sa Sredinjim silama, Sonnino je svakako imao razloga za razmiljanje o promjenljivoj ratnoj srei, pa je stalno ulagao prigovore. Ne bi bilo dobro uspostavljati presedane. Clemenceau nije imao strpljenja za takve argumente. to je presedan? Rei u vam. Kazna i spreavanje 213 ovjek dode na svijet i, djeluje - inei dobro ili zlo. Iz njegova dobra mi stvaramo presedan. Iz njegova zla, zloinci - pojedinci ili dravni poglavari - stvaraju presedane za svoje zloine. Nije bilo presedana za njemake zloine, za sistematsko unitavanje dobara radi unitavanja konkurencije, za muenje zarobljenika, za podmorniko piratstvo, za gnusno postupanje prema enama u okupiranim zemljama.28 Rasprava o kanjavanju Kaisera i njegovih potinjenih oduzela je mnogo vremena na sastancima koje su Europljani odrali prije VVilsonova povratka, ali jedino to je dogovoreno bilo je da e ekati VVilsonov povratak i vidjeti to on misli. Ameriki predsjednik nije se mogao odluiti. Mrzio je njemaki militarizam, a Kaiser je bio njegov moni simbol, ali se pitao nije li Kaisera ucjenjivao njegov glavni stoer?29 Ameriki eksperti na elu s Lansingom nisu bili uvjereni u zakonitost postupka protiv Nijemaca. Amerikanci su mogli biti rezervirani, to su eksperti i priznavali, jer su trpjeli razmjerno malo tijekom rata.30 VVilson je na kraju nevoljko pristao na osnivanje komisije koja bi trebala istraiti odgovornost za rat i predloiti odgovarajue kazne za krivce. Ameriki lanovi komisije, ukljuujui Lansinga, nisu se suglasili s prijedlogom da bi Nijemcima trebalo suditi zbog zloina protiv ovjeanstva. VVilson je upozorio svoje mirotvorne kolege u Vijeu etvorice da bi bilo mnogo bolje ostaviti Kaisera na miru s njegovom sramotom: Charles I. bio je podao ovjek i najvei laac u povijesti; pjesnici su ga slavili, a smaknue ga je pretvorilo u muenika.31 VVilson je konano pristao na kompromis (moda i zbog toga stoje htio ubaciti amandman o Monroeovoj doktrini u povelju Lige) i suglasio se s odredbom ugovora koja je optuivala VVilhelma za najvee krenje meunarodnog morala i nepovredivosti meunarodnih ugovora te pozivala nizozemsku vladu da ga preda. Ostalim njemakim zloincima trebali su suditi posebni vojni sudovi nakon to ih preda njemaka vlada. Najprije treba uhvatiti zeca, primijetio je jedan ameriki ekspert.32 U proljee 1919. sklonost javnosti prema lovu je splasnula.33 Kada je Nizozemska odbila izruiti

Kaisera, saveznici su se s tim pomirili jer nisu htjeli da ih se optui kako tiraniziraju jednu malu neutralnu zemlju. Vijee etvorice posljednji je put raspravljalo o tom pitanju 25. lipnja, neposredno prije njemakog potpisivanja mirovnog ugovora. Njemako pitanje Raspoloenje je bilo vedro prije negoli osvetoljubivo. Kaisera bi trebalo dovesti u Englesku, rekao je Lloyd George. Pazite da vam se putem ne utopi, upozorio ga je Clemenceau. Da, suenje u Engleskoj, smaknue u Francuskoj. Kamo ga poslati nakon toga, pitao se Lloyd George. U Kanadu? Na nekakav otok? Molim vas, nemojte ga slati na Bermude, uzviknuo je VVilson, jer ja elim otii onamo.34 Njemaka je vlada do posljednjeg trenutka nastojala iz ugovora izbaciti odredbe o kanjavanju. No nije se trebala zabrinjavati. Kaiser je poivio do 1941. - piui memoare, itajui R G. VVodehousea, ispijajui engleski aj, vodei pse u etnju i obarajui se na meunarodnu idovsku urotu koja je, kako je tvrdio, bila kriva za ponienje Njemake i njega osobno. Bio je oduevljen nizom uda koja su uslijedila kada je Hitler zapoeo rat 1939., a umro je neposredno prije njemakog napada na Sovjetski Savez.35 Saveznici su na kraju odustali od namjere da sami sude ostalim njemakim zloincima. Poslali su popis imena - na kojemu su bili i Hindenburg i Ludendorff - njemakoj vladi, koja je osnovala poseban sud. Od stotinu imena sueno je samo dvanaestorici. Veina je odmah osloboena. Dvojica podmornikih asnika koji su potopili amce za spaavanje pune ranjenika osuena su na etiri godine zatvora; pobjegli su nakon nekoliko tjedana i nisu nikada pronaeni.36 214 14 Poniavanje Njemake Vojne klauzule mirovnog ugovora, koje je Vijee etvorice poelo razmatrati jo prije zimske stanke, upozorile su mirotvorce da e biti beskrajno tee izai na kraj s Njemakom nego to je bilo rjeavanje problema s Kaiserom. Veina je bila suglasna da su militarizam i goleme vojne snage, osobito njemake, loe za svijet; tovie, ve su se poele pojavljivati knjige u kojima se tvrdilo da je utrka u naoruanju uzrokovala Prvi svjetski rat. Jedna od "VVilsonovih 14 toaka spominjala je smanjenje nacionalnog naoruanja do najnieg stupnja potrebnog za odravanje sigurnosti zemlje, a jedan od argumenata u promicanju Lige bio je kako e ona pruiti takvu sigurnost da e drave rado pristati na smanjenje svojih oruanih snaga. Lloyd George, koji je znao daje opa vojna obveza vrlo nepopularna u Britaniji, bio je oduevljen tom idejom. Razoruanje najmonije drave u Europi bilo je oito vaan prvi korak prema opem razoruanju - pitanju koje je trebala rjeavati Liga. Iako je to bilo mnogo manje vano, Saveznici su namjeravali nametnuti stroga vojna ogranienja i ostalim poraenim dravama. Pokuat e, mada bez uspjeha, uvjeriti i svoje prijatelje u Europi -poput ehoslovake, Poljske i Grke - da prihvate smanjenje vojnih snaga.1 Razoruanje je samo po sebi bilo dobro, ali je bilo teko postii suglasnost o tome koliku bi vojsku trebalo ostaviti Njemakoj. Nova njemaka vlada morala je imati mogunost da ugui pobunu kod kue.2 Je li trebala biti i dovoljno jaka da suzbije boljeviku prijetnju s istoka? Saveznici to nisu mogli uiniti umjesto Njemake; smanjivali su i opseg svoje intervencije u Rusiji. Nisu to mogle uiniti ni drave u srednjoj Europi. One su se borile za opstanak, ali, kako je otro primijetio Hankey, jedan od najbliih savjetnika Lloyda Georgea, nema ni najmanjeg znaka nekakvog ozbiljnog pokuaja da se odupru boljevi215 Njemako pitanje 216 cima na vlastitom tlu. Naprotiv, one pokazuju sve najgore osobine na koje smo se navikli kod balkanskih drava. Unato svim svojim nedostacima, Nijemci su barem solidan, domoljuban, pouzdan i vrlo organiziran narod.3 Meutim, s francuskog gledita njemake snage bile su stalna opasnost. Foch je uporno od samog poetka naglaavao kako bi Saveznici morali konfiscirati njemaku vojnu opremu, okupirati Porajnje i mostobrane, unititi njemake utvrde du granice s Francuskom i ograniiti njemaku vojsku na 100.000 vojnika. Ti su zahtjevi, izjavio je neuvjerljivo, bili iskljuivo vojne prirode.

Foch je bio jedan od malobrojnih francuskih generala koji je iziao iz rata s jo veim ugledom, i rado je sebe nazivao obinim vojnikom. Bio je nizak, plavokos, skroman i prilino neuredan. S udaljenosti od pet metara, primijetio je jedan ameriki ekspert, ne biste nikada pomislili da je pred vama generalisimus.4 Roen u skromnoj obitelji u Pirenejima, Foch je bio poboan katolik i besprijekoran obiteljski ovjek koji je volio vrtlarenje, lov i kazalite (ako komad nije bio previe moderan), a mrzio politiare i Nijemce. Engleski general Henry VVilson, Fochov veliki prijatelj, divio se njegovoj hrabrosti i nepopustljivosti i u najteim trenucima rata. Foch je, kako se izrazio VVilson, imao nepogreiv instinkt za pravu odluku, mada vam nije mogao uvijek navesti razloge.5 S druge strane, za amerikog zapovjednika, generala Pershinga, koji su sukobio s Fochom u posljednjjim danima rata, Foch je bio samo uskogrudan, tvrdoglav i uobraen ovjek.6 Za predsjednika VVilsona Foch je s vremenom postao utjelovljenje francuske osvetoljubivosti i sljepila. Smatrao gaje napornim.7 Miljenje Clemenceaua, koji je Focha poznavao godinama, bilo je podvojeno. Bio je veliki general, rekao je na sastanku Vrhovnog vijea 1919., ali nije bio nepogreiv.8 Tijekom rata Clemenceau se premiljao ne bi li generalu Petainu povjerio poloaj vrhovnog saveznikog zapovjednika umjesto Fochu. Naao sam se izmeu te dvojice: jedan mi je rekao da smo gotovi, a drugi se ponaao kao luak i htio se boriti. Pomislio sam, 'Pokuajmo s Fochom!9 I Clemenceau je osjeao daje dobro odabrao. Uvijek ga pamtim, rekao je, onakvog kakav je bio u oujku 1918., samouvjereniji i gorljiviji nego ikada prije, doista pravi veliki voda sa samo jednom idejom na umu: boriti se sve dok neprijatelj ne odustane.10 S druge strane, primijetio je, tijekom rata Poniavanje Njemake 217 morao sam se sastajati s Fochom praktiki svaki dan kako bih ga sprijeio da ne uini nekakvu glupost.11 Clemenceau nije nikada potpuno vjerovao vojnicima, osobito religioznim vojnicima. Nije ukljuio Focha na popis francuskih delegata na Mirovnoj konferenciji i jasno mu je dao na znanje da moe sudjelovati na sastancima samo na poziv. Foch mu nije nikada oprostio: Zaista je neobino da me g. Clemenceau nije mogao zamisliti kao najprikladniju osobu za prevladavanje otpora predsjednika VVilsona i Llovda Georgea.12 Kada su Foch i njegovi pristae ipak pokuali utjecati na mirovne pregovore, Clemenceau je sve vie gubio strpljenje.13 Uslijedile su strane scene. Tijekom jedne svae na sastanku Vrhovnog vijea Foch je izjurio iz dvorane i sjeo u predvorje. Kada su ga kolege pokuali nagovoriti da se vrati, u dvorani se moglo jasno uti kako vie nikada, nikada, nikada!14 Clemenceau ga je svako toliko htio otpustiti, ali se nije nikada mogao odluiti na takav korak. Ostavimo narodu njegove idole, rekao je, moraju ih imati.15 Foch je uporno zahtijevao da se u poetni ugovor o primirju od 11. studenog 1918. unesu stroe odredbe. Tijekom Mirovne konferencije on je upozorio da Nijemci ne potuju odredbe o primirju: demobilizacija tee sporo i Nijemci ne ele predati oruje. Saveznici, napominjao je Foch, moraju zadrati jake vojne snage, osobito u Porajnju, jer inae nee moi provesti mirovne uvjete.16 Britanci i Amerikanci su bili skeptini. VVilson je smatrao da su Francuzi histerini, a kada mu je Pershing rekao kako Foch pretjeruje u ocjeni njemake snage, smjesta je to miljenje prenio Llovdu Georgeu.17 Kada je ponovno trebalo obnoviti ugovor o primirju, kao i svakog mjeseca, Foch je pokuao progurati nove odredbe. To nije sportski, izjavio je VVilson. Uvjetima primirja se stalno dodavaju sitni i iritantni sekundarni zahtjevi, a istodobno stalno stiu izvjetaji da se ranije prihvaeni uvjeti ne ispunjavaju.19 Kako uvjeriti Nijemce da ih prihvate? Fochov je odgovor bio otresit: Ratom. Iako donekle nevoljko, Clemenceau gaje podrao.20 On dobro poznaje Nijemce. Osile se kad nanjue popustljivost.21 Nakon duge rasprave, 12. veljae Vrhovno vijee je usvojilo kompromisno rjeenje: primirje e se obnavljati na neodreeno vrijeme bez dodavanja znaajnih promjena, a Foch e voditi odbor koji e detaljno razraditi vojne uvjete mirovnog ugovoNjemako pitanje 218 ra.22 Uslijedila je zbrka, jer nitko nije znao rei sastavljaju li preliminarni ili konani ugovor, i

nitko nije bio siguran hoe li se vojni uvjeti iznijeti na poetku, zasebno ili e se ukljuiti u neki obuhvatniji konaan dokument.23 Kada je Fochov odbor 3. oujka podnio izvjetaj, preporuio je malu njemaku vojsku s osnovnom vojnom opremom, ali bez luksuza poput glavnog stoera ili tenkova. Foch je od Vrhovnog vijea traio trenutnu odluku. Htio je poeti pregovore s njemakim predstavnicima u roku od tri tjedna. S obzirom na tempo demobilizacije saveznikih snaga, on i njegovi savezniki kolege nisu mogli jamiti da e jo mnogo dulje moi nadjaati Nijemce. Britanski i ameriki mirotvorci nisu imali razumijevanja za Fochov prijedlog. To je, izjavio je Balfour, kao da ste Vijeu uperili pitolj u glavu.24 Balfour osim toga nije htio donijeti odluku u odsutnosti Llovda Georgea, jer su neki Fochovi prijedlozi bili sporni.25 Primjerice, dok je Foch htio njemaku vojsku od 140.000 ronika s vojnim rokom od samo godinu dana, britanski predstavnik u njegovu odboru Henry VVilson bio je sklon broju od 200.000 dobrovoljaca koji bi sluili vojsku nekoliko godina. Britanci su pokuali uvjeriti Francuze da bi obuka tisua ljudi godinje osigurala golem broj iskusnih vojnika. Bilo bi mu mrsko, izjavio je Lloyd George, suoiti Francusku s takvom prijetnjom. Foch mu je odgovorio kako ga ne brine koliina nego kvaliteta. Vojnici koji bi dugo sluili vojsku mogli bi postati jezgro mnogo brojnije vojske. Tako bi Nijemci, stado ovaca, na kraju dobili mnogo asnika koji bi ih gonili.26 Lloyd George pozvao je Clemenceaua na stranu i uvjerio ga da odustane od njemake vojske sastavljene od ronika. Foch je to saznao tek na sljedeem sastanku Vrhovnog vijea, pa je bijesno prosvjedovao kod Clemenceaua, koji nije htio popustiti.27 Uspio je samo smanjiti broj na 100.000 njemakih vojnika. Na taj nain, zapisao je Henry VVilson, prihvaeno je moje naelo, ali ne i broj, a Fochu su prihvatili broj ali ne naelo. Zaista sjajno obavljen posao.28 Vojne su odredbe odloene do VVilsonova povratka. Kao i mnogi njegovi sunarodnjaci, Foch je htio mnogo vie od razoruane Njemake. Htio je mnogo manju Njemaku. Svi su se mirotvorci slagali da se Njemaka mora smanjiti. Problem je bio gdje i koliko. Poniavanje Njemake 219 Poljska je traila Gornju lesku s ugljenokopima i luku Danzig (dananji Gdahsk). Ako opstane, Litva je htjela baltiku luku Memel (dananja Klaipeda) i neto teritorija prema unutranjosti. Te granice na istoku, koje su bile dio mnogo ireg rjeenja za srednju Europu, izazvale su velike probleme. Granice Njemake na sjeverozapadu rijeene su razmjerno lako. Neutralna Danska zahtijevala je sjeverni dio Schleswig-Holsteina, dvaju vojvodstava ija je sudbina bila izvor velikih previranja u Europi u prethodnom stoljeu. Taje vojvodstva, s mijeanim njemako-danskim stanovnitvom i dugim i izuzetno sloenim pravnim statusom (Bismarck je uvijek govorio da ga razumiju samo dvojica ljudi u Europi - jedan je on sam, dok je drugi u ludnici; slina se primjedba pripisuje Palmerstonu), prigrabila Pruska kada je poela stvarati modernu Njemaku. Njemake su se vlasti svojski trudile kako bi germanizirale stanovnike, ali usprkos njihovim naporima pretena veina u sjevernom dijelu govorila je i dalje danski. Danska je vlada preklinjala Mirovnu konferenciju da brzo djeluje. Zbog sloma starog njemakog reima u Schleswig-Holsteinu poela su kao i drugdje nicati revolucionarna vijea, ali su se stanovnici i dalje ponaali kao Nijemci. Oni koji su govorili danski nisu se smjeli sastajati, razbijali su im prozore i, to je moda najgore u tako uspjenom poljoprivrednom podruju, konfiscirali su im krave.29 Nitko nije htio ponovno otvarati stara pravna pitanja, ali je na sreu na raspolaganju bilo novo naelo samoodreenja. Vrhovno je vijee odluilo da povjeri rjeenje odboru koji je ve osnovan za ispitivanje belgijskih zahtjeva prema Njemakoj. Odbor je donio odluku o dva plebiscita, prva u nizu nekoliko plebiscita koje su proveli mirotvorci. U veljai 1920. jedna meunarodna komisija nadgledala je izjanjavanje svih mukaraca i ena starijih od dvadeset godina. Rezultati su tijesno odraavali jezinu podjelu: sjeverni dio glasao je za prikljuenje Danskoj, a juni za ostanak u Njemakoj. Granica se do danas nije promijenila. Bilo je znatno tee rijeiti granice Njemake na zapadu, gdje se francuska potreba za kompenzacijom i sigurnou sukobila s naelom samoodreenja a i sa starim britanskim strahom od

jake Francuske i njezine prevlasti na kontinentu.30 Uz sjeverni dio Alzasa nalazila su se u pokrajini Saar bogata njemaka nalazita ugljena. Francuskoj je bio Njemako pitanje 220 potreban ugljen, a njezine su ugljenokope uglavnom unitili Nijemci. Nadalje, kako je Clemenceau podsjetio britanskog veleposlanika neposredno nakon sklapanja primirja, Britanija je ve jednom, po zavretku Napoleonskih ratova, razmiljala o pripajanju Saara Francuskoj; zato ne bi sada iskoristili priliku i izbrisali sva mogua gorka sjeanja na Waterloo? Meutim, Saar je samo mali dio mnogo veeg teritorija koji se protee sjeverno od Alzas-Lorene do Nizozemske. Njemakoj bi trebalo oduzeti i vlast nad Porajnjem, tvrdio je Clemenceau, radi sigurnosti Francuske. Rajna je bila prirodna granica izmeu Galije i Germanije. Moda bi saveznici mogli stvoriti nezavisnu dravu iju bi neutralnost, kao u sluaju Belgije, garantirale velike sile. Shvatio sam, izvijestio je britanski veleposlanik, da on namjerava vrlo energino inzistirati na tome.31 Clemenceau je zapravo bio spreman na kompromis kod mnogih francuskih zahtjeva ako se postigne najvaniji cilj, sigurnost. tovie, Clemenceau je ak bio spreman razmotriti mogunost ograniene suradnje s Njemakom - iako od toga na kraju nije bilo nita - pri emu bi dvije zemlje zajedno obnavljale razorena podruja Francuske i moda razvijale plodne gospodarske veze.32 Foch nije razmiljao na taj nain i govorio je s autoritetom vojnika koji se cijeli ivot suoavao s opasnou s one strane Rajne. Francuskoj je trebala ta rijena barijera; trebalo joj je vrijeme koje bi dobila stavljanjem Porajnja pod francusku kontrolu s obzirom na mogunost napada s istoka; trebalo joj je i dodatno stanovnitvo. Ubudue, inzistirao je u sijenju 1919. u jednom memorandumu upuenom Mirovnoj konferenciji, Njemakoj treba oduzeti svako pristupno podruje za okupljanje, tj. sav teritorijalni suverenitet nad lijevom obalom Rajne, i eliminirati svaku mogunost brzog osvajanja Belgije i Luksemburga kao 1914., prodiranja do obale Sjevernog mora i ugroavanja Velike Britanije, zaobilaenja prirodne obrane Francuske, Rajne i Meuse, osvajanja sjevernih pokrajina i ulaenja u pariko podruje.33 Kad bi Njemaka napala, rekao je Cecilu, mogla bi prodrijeti duboko u Francusku puno prije nego to Sjedinjene Drave i Britanije uspiju reagirati. Kad bi postojale druge prirodne zapreke koje bi se mogle pretvoriti u isto tako dobru liniju obrane, ne bih traio granicu na Rajni, ali takvih uope nema.34 Foch je bio sklon nezavisnom Porajnju, koje bi se zajedno s Belgijom, Francuskom i Luksemburgom moglo Poniavanje Njemake 221 udruiti u obrambeni savez. Mislim da Foch ide predaleko, izjavio je njegov prijatelj Henry Wilson, ali mi je istodobno jasno da neutralci poput Luksemburana i Belgijaca pretjerano izlau bokove jadnih Francuza, te da je stoga potreban odreeni oprez; trebalo bi, primjerice, zabraniti razmjetaj vapskih vojnika s druge strane Rajne, a moda i novaenje u porajnskim pokrajinama.35 Fochov drugi izbor bila je neutralna i demilitarizirana drava - ili moda vie njih - u Porajnju.36 Smatrao je da su stanovnici tog podruja prirodno skloni Francuskoj, te da e s vremenom shvatiti da je za njih najbolje biti usmjeren na zapad a ne na istok.37 Francuske postrojbe bile su u okupacijskim snagama u Porajnju u veini i tamonji francuski zapovjednici bili su potpuno suglasni s Fochovim miljenjem (ukljuujui marala Petaina, koji je u Drugom svjetskom ratu imao posve drukije miljenje o Njemakoj). Porajnje je bilo, rekao je general Mangin, simbol besmrtne Francuske koja je ponovno postala velika nacija. Mangin je vei dio vojne karijere proveo u kolonijama, pa je na lokalne stanovnike gledao kao na uroenike koje treba pridobiti festivalima, bakljadama, vatrometima i vrstom rukom.38 Francuzi su stanovnitvo Porajnja mamili i gospodarskim ustupcima, izuzimajui ih od blokade Njemake koja je jo bila na snazi.39 Tijekom nekoliko uzbudljivih mjeseci 1919. izgledalo je kao da se pokreu jake separatistike snage medu uglavnom katolikim stanovnicima Porajnja, koji se, na kraju krajeva, nisu nikada ugodno osjeali pod pruskom vlau. No jesu li bili spremni baciti se u naruje Francuske? Gradonaelnik velikog porajnskog grada Kolna, oprezan i lukav politiar, zastupao je umjerenu

struju. Konrad Adenauer je neko vrijeme razmiljao o separatizmu, ali ga je poslije otpisao kao propalu stvar. Zadrti separatisti ostali su neznatna manjina. Clemenceau namjerno nije htio znati to rade njegovi vojnici. Nije im ni izriito zabranio da uruju sa separatistima.41 Njemu samome nije bilo toliko stalo do toga kako e se upravljati Porajnjem koliko do garancije da to podruje nee ponovno postati platforma za napade na Francusku. On je htio da se saveznika okupacija nastavi; tovie, htio je da se ona proiri na istonu stranu Rajne radi zatite mostobrana. Kad bi dobio to jamstvo za sigurnost Francuske, bio je spreman na Njemako pitanje 222 ustupke kod nekih drugih francuskih zahtjeva, poput reparacija. Upozoravao je saveznike da se o mirovnim uvjetima treba pregovarati u paketu. Kako je rekao Balfouru u veljai, nije htio da se uvjeti razoruanja dadu Nijemcima odvojeno, iako su bili skoro gotovi, jer bi oni tada smatrali da im nije preostalo nita drugo za pregovore i izazivali probleme kod svega ostalog.42 Clemenceau je morao biti oprezan u vezi s Porajnjem jer su ga njegovi domai kritiari paljivo pratili.43 Poincare ga je upozoravao iz Elizejske palae: Neprijatelj se pribire, i ako ne ostanemo jedinstveni i vrsti, moemo se bojati najgorega. Francuska mora imati izravnu kontrolu nad Porajnjem, tvrdio je.44 Poincareovo gledite uivalo je veliku podrku u Francuskoj. Dok je francuska vlada tijekom rata iz propagandnih razloga izbjegavala javno spominjanje anektiranja dijelova Njemake, francuski graani su osnivali privatne odbore i tiskali broure s kojekakvim aspiracijama (cenzori se nisu nimalo trudili da ih sprijee). Rijeka Rajna, tvrdilo se, bila je uvijek granica izmeu zapadne civilizacije i neeg mranijeg, primitivnijeg. Francuska je civilizirala Porajnje. Ondje se nalazila prijestolnica Karla Velikog; pokorio ga je Louis XIV; ponovno su ga pokorile francuske revolucionarne armije. (Mnogo dua razdoblja u kojima su Porajnjem vladali njemaki knezovi jedva da su spomenuta). Ljudi uz Rajnu su genetski i u srcu zapravo Francuzi. To je dokazivala i njihova ljubav prema vinu, njihov joie de vivre, njihov katolicizam (to su ak isticali i antiklerikalni francuski pisci). Rijeite se Prusa i Porajnje e se vratiti svojoj pravoj, francuskoj prirodi. Osim toga, to je moda bio najsnaniji argument, Porajnje je bilo potena naknada za francuske gubitke.45 Sve to nije pokolebalo Amerikance. Sigurnosne probleme Francuske rijeit e Liga, a ne Porajnje. Kako se izrazio House, kad bismo nakon osnivanja Lige bili tako glupi i dopustili Njemakoj da obui i naorua veliku vojsku i ponovno postane opasnost za svijet, zasluili bismo sudbinu koju bi nam takva ludost namijenila.46 Lloyd George je bio neodluan. Moda bi Porajnje moglo postati mala neutralna drava.47 S druge strane, kako je neprestano ponavljao, nije htio stvoriti nekakve nove Alzase i Lorene koji e poremetiti mir u Europi jo jednu generaciju.48 Francuski dunosnici predlagali su raznovrsne matovite planove, kao to su trajna okupacija od strane saveznikih snaga, carinska unija Poniavanje Njemake 223 s Francuskom prema kojoj bi Porajnje formalno ostalo u Njemakoj, plan prema kojem bi Porajnje vojno bilo dio Francuske a pravno dio Njemake. Neki su sanjali o dramatinijim stvarima. Kako bi se osigurao trajni mir u Europi, smatrali su u francuskom ministarstvu vanjskih poslova, treba unititi Bismarckovo djelo koje je Njemaku pretvorilo u beskrupuloznu, militariziranu, birokratsku, metodinu dravu, izvanredan ratni stroj koji je procvao iz one Pruske koju su nazivali vojskom koja ima naciju.49 Francuske bi none more nestale kad bi se u sreditu Europe ponovno pojavile nezavisna Bavarska, Saska i, nadasve, otrijenjena Pruska. No Clemenceau je kao realist bio uvjeren da e Njemaka opstati i da e se Francuska morati nositi s time. On nije mogao zaboraviti injenicu da budua sigurnost Francuske ovisi o Saveznicima isto toliko koliko o njezinim vlastitim snagama. Morao je takoer imati na umu daje Porajnje samo dio onoga stoje Francuska htjela. Ako svim silama upre da to dobije, hoe li Saveznici podrati francuski zahtjev za reparacije? Hoe li u tom sluaju biti jednako toliko skloni razoruanju Njemake? Potpun uvid u njegove poteze i njegovi osobni stavovi nee nikada biti poznati - to je on i htio. Kada je francusko ministarstvo vanjskih poslova pokualo nekoliko godina kasnije

pripremiti rezime pregovora o Porajnju u 1919., nije u svojoj evidenciji moglo pronai ni jedan jedini dokument.50 Clemenceau je prije smrti unitio veinu svojih dokumenata. U prvim mjesecima Mirovne konferencije Clemenceau se trudio to je vie mogao kako bi kod svojih saveznika stvorio zalihe dobre volje, suraujui na primjer u razgovorima o osnivanju Lige naroda. Nije spominjao Porajnje na sastancima Vrhovnog vijea, nego je privatno ispitivao saveznike o moguem izravnom pripajanju ili, alternativno, osnivanju autonomne drave na Rajni.51 Amerikanci su pokazali odreenu sklonost prema njegovim planovima, osobito House. No Clemenceau je osjeao da bi bilo tee pridobiti Britance.52 Po svemu sudei, nije razgovarao s VVilsonom prije njegova odlaska u Sjedinjene Drave 14. veljae - moda zato to se bojao, s razlogom, da e se VVilson usprotiviti.53 Kako se izrazio Lloyd George - ne obazirui se kao i obino na geografiju - stari tigar hoe da se grizli vrati na Stjenjak prije negoli pone komadati njemaku svinju!54 Njemako pitanje 224 Napokon je 25. veljae Andre Tardieu, jedan od francuskih delegata, predoio Mirovnoj konferenciji slubeni francuski stav o Porajnju. Kao i obino, nastup mu je bio impresivan. Tardieu je potjecao iz obitelji parikih gravera, i bio je istaknuti intelektualac (bio je najbolji student na elitnoj Ecole normale superieure), diplomat, politiar i novinar. Clemenceau ga je 1917. poslao u Sjedinjene Drave kao svog posebnog izaslanika. Bio je vrlo inteligentan, energian i armantan. Lloyd George ga nije podnosio, a VVilson mu nije nikada oprostio bliske susrete s republikancima u VVashingtonu. Clemenceauu je bio drag i vjerovao mu je koliko mu je to doputala njegova oprezna narav, no drao ga je vrsto pod kontrolom.56 Kada je Tardieu pogrekom sjeo ispred njega na jednom sastanku Vrhovnog vijea, starac je otro lupio po stolu: S'il vous plait, monsieurl. Tardieu se bijesan pokunjeno vratio na svoje mjesto, ali se nije usudio odgovoriti.57 U njegovu memorandumu od 25. veljae, kojega je napisao prema Clemenceauovim uputama, zahtijevalo se da zapadna granica Njemake bude na Rajni, te da saveznike snage trajno okupiraju mostobrane. Francuska, naglasio je, nije ni najmanje zainteresirana za anektiranje ikojeg dijela Porajnja, ali nije spominjao kako bi se njime trebalo upravljati.58 Reakcija francuskih saveznika bila je odluna. Mi taj prijedlog smatramo, rekao je Lloyd George, nedvojbenom i neasnom izdajom jednog od temeljnih naela za koje su se Saveznici po vlastitoj tvrdnji borili i koje su objavili svojim narodima u asu podnoenja najtee rtve. Realist kao uvijek, Lloyd George je takoer istaknuo da pokuaj podjele Njemake vjerojatno ne bi dugorono uspio, a u meuvremenu bi prouzroio beskrajne trzavice i mogao ponovno izazvati rat.59 VVilson je u Sjedinjenim Dravama bio podjednako odluan. To je nemogue, rekao je Graysonu. Taj narod die njemaki. Oduzimanje tog teritorija Njemakoj u cijeloj bi dravi potaknulo mrnju i odlunost za obnavljanje rata, te ogorenje koje bi bilo jednako ogorenju to ga je Francuska osjeala kada je morala ustupiti dvije svoje pokrajine Njemakoj.60 Predsjednik je naredio Houseu da se ne izjanjava u raspravi o Porajnju, te mu rekao da e osobno srediti stvar kada se vrati u Pariz.61 Pokuavajui predloiti nekakav kompromis, Lloyd George, Clemenceau i House osnovali su tajni odbor nekoliko dana prije Poniavanje Njemake 225 "VVilsonova povratka. Tardieu, koji je zastupao Francusku, sada je otvoreno podrao nezavisnu porajnsku dravu. Francuska, rekao je, nee nikada biti zadovoljna ako se ne osigura protiv ponavljanja 1914. godine... a ta se sigurnost moe postii samo povlaenjem granice du Rajne. Francuska ima pravo oekivati da se eventualni budui rat nee voditi na francuskom tlu. Kerr je odgovorio da Britanija ne vidi ni kako bi se Porajnje moglo odvojiti od Njemake niti kako bi se ondje mogla trajno razmjestiti saveznika vojska. Tome se protivilo britansko javno mnijenje, a i vlade dominiona, ije se elje nisu mogle ignorirati. S druge strane, britanske e snage, naravno, pritei Francuskoj u pomo ako Njemaka ponovno napadne. Tardieu je istaknuo kako vjerojatno ne bi stigli na vrijeme. (Francuzi nisu ozbiljno prihvatili ponudu Llovda Georgea o izgradnji tunela ispod La Manchea). Ameriki predstavnik je govorio vrlo malo. Razgovori nisu urodili niim

korisnim.62 Do "VVilsonova povratka u Parizu je postignut znatan napredak u vojnim odredbama mirovnog ugovora s Njemakom, ali pitanje njemakih granica, ukljuujui Porajnje, nije bilo rijeeno ni izdaleka, a kakljivo pitanje reparacija zapelo je na mrtvoj toki. Kada je VVilsonov brod uplovio u Brest uveer 13. oujka, House je onamo otiao da ga doeka. Donio mu je obeshrabrujue vijesti. Mirovni ugovor s Njemakom postojao je tek u glavnim crtama. Pukovnik je mislio da je predsjedniku samo prenio novosti.63 No gospoda VVilson, kojoj House nije nikada bio drag, izjavila je daje predsjednik bio skren. Kao daje ostario deset godina, rekla je dvadeset godina poslije tog dogaaja, a brada mu se ukoila kao da se nadljudski trudio da se savlada. Prema rijeima gospode VVilson, uzviknuo je: House je razdavao sve to sam osvojio prije odlaska iz Pariza. Gravson je poslije dodatno iskitio tu priu tvrdei kako je predsjednik bio zaprepaten kada je ustanovio da je House ne samo pristao na osnivanje zasebne porajnske republike ve se i suglasio sa sramotnim britanskim i francuskim planom kojim je Ligu naroda trebalo prikazati kao neto nevano te izbaciti povelju Lige iz mirovnog ugovora s Njemakom.64 House nije uinio ni jedno ni drugo, ali su se probudile VVilsonove sumnje, a njegova ih je okolina rado odravala na ivotu. Neemo nikada znati to se dogodilo izmeu predsjednika i ovjeka kojega je on nekada nazivao svojom desnom rukom, ali te je veeri Njemako pitanje 226 neto zacijelo puklo unjihovu prijateljstvu. I dalje su se sastajali, i House je i dalje zastupao predsjednikove stavove, ali se govorkalo da vie ne uiva VVilsonovu naklonost. Lloyd George je smatrao da se glavni problem pojavio poslije, u travnju, kada su se on, Clemenceau i House sastali u Houseovoj sobi u Crillonu. House je nastojao izgladiti spor, ovaj put izmeu VVilsona i Talijana, koji je izbio zbog talijanskih pretenzija na Jadranu. Predsjednik je iznenada upao u sobu i jasno osjetio da se neto dogaa iza njegovih leda. Imao je barem jedno boansko svojstvo, rekao je Lloyd George, bio je ljubomoran bog; ne obazirui se na boansko pravo, House je zanemario tu osobinu svog idola i poinio neoprostivi grijeh.65 Mogue je da je House u Brestu prenio VVilsonu Fochov prijedlog koji je uz ostalo predviao predaju preliminarnog ugovora Njemakoj s vojnim i moda nekim financijskim uvjetima, dok bi se teka pitanja poput granica i reparacija ostavila za kasnije. VVilson je nedvojbeno uo za to im se vratio, pa je posumnjao na zavjeru kojom se htjelo odgoditi usvajanje povelje Lige naroda. Stoga se 15. oujka vrlo otvoreno obratio Lloydu Georgeu i Clemenceauu. Ima doista mnogo dodatnih pitanja ije rjeavanje treba prenijeti na Ligu naroda kada se ona osnuje, pa njezino osnivanje mora biti prvi cilj, i ne moe se prihvatiti nikakav mirovni ugovor koji bi se odnosio samo na vojna, pomorska i financijska pitanja.66 VVilson je odbio otii na poslijepodnevni sastanak Vrhovnog vijea na kojemu su se trebali odobriti vojni uvjeti; treba mu vremena, tvrdio je, da ih proita. Drskost, izjavio je britanski general Henry VVilson. Dva dana kasnije, kada je pitanje napokon dolo na red, ameriki je predsjednik razmiljao o odbijanju odredbe o njemakoj dobrovoljakoj vojsci. Ljutit zbog kanjenja, Lloyd George je na to zaprijetio da e odbiti odobriti povelju Lige naroda. Uvjeti su proli.67 Njemakoj je ostavljeno - a to su priznavali ak i Saveznici - neto to je nalikovalo na policiju vie negoli na vojsku. Kada se obeano smanjenje svih vojnih snaga nije ostvarilo tijekom sljedeih godina, Britance je poela sve vie brinuti sudbina mirovnog ugovora s Njemakom, a u Njemakoj je raslo ogorenje.68 S kopnenom vojskom od 100.000 vojnika i 15.000 mornara u ratnoj mornarici, te bez zrakoplovstva, tenkova, oklopnih vozila, tekih topova, cepelina i podmorPoniavanje Njemake 227 nica, Njemaka je trebala biti onemoguena u voenju agresivnog rata. Trebalo je unititi sve postojee zalihe oruja kao i sve fortifikacije zapadno od Rajne te du njezine istone obale. Samo bi malom broju tvornica u Njemakoj bilo doputeno proizvoditi ratni materijal. Kako bi se sprijeila potajna obuka ljudstva, javne slube poput policije trebalo je odrati na predratnoj razini,

a privatna drutva - primjerice, sportske ili veteranske udruge - nisu se smjele baviti nikakvim vojnim aktivnostima. Uenici i studenti njemakih srednjih kola i sveuilita nisu vie smjeli pripadati kadetskim organizacijama za dobrovoljnu vojnu obuku. Sve su to morali provesti sami Nijemci pod nadzorom Saveznike nadzorne komisije. U retrospektivi, sve je to nalikovalo na liliputanske spone kojima je bio sputan Guliver. No tekoama u vezi s vojnim uvjetima jo nije doao kraj. VVilson se ozbiljno zavadio s Britancima zbog pomorskih uvjeta; ta je svaa odraavala i staro suparnitvo i suparnitvo novijeg datuma, koje se poelo javljati kada su Sjedinjene Drave postale svjetska pomorska sila. Kao prvo, Britanski admiralitet prieljkivao je da se onesposobi Kielski kanal, koji povezuje Baltiko i Sjeverno more i time omoguava Njemakoj prebacivanje i najveih brodova zaobilazei tjesnace uz Kopenhagen. No admirali su se s razlogom bojali da bi tome mogla prigovoriti trgovaka mornarica i amerika vlada. Alternativa - predaja kanala Dancima - nije dolazila u obzir; Danci nisu pokazali nikakvo oduevljenje za takvu jabuku razdora. Najbolje rjeenje bilo bi oduzeti Nijemcima vlast nad kanalom i dopustiti brodovima svih drava da se njime koriste. Amerikanci su prigovorili i tom rjeenju. To bi bila kaznena mjera, izjavio je admiral VVilliam Benson, predstavnik amerike ratne mornarice i naelnik za pomorske operacije.69 S novim Panamskim kanalom pod svojom vrstom kontrolom, Amerikanci nisu htjeli nikakve presedane u obliku medunarodnie kontrole vodenih putova. Benson je takoer openito prigovorio nametanju otrih uvjeta Njemakoj koji e, tvrdio je, uvui Sjedinjene Drave u beskrajne probleme u njihovu provoenju. Kompromis, koji je uao u mirovni ugovor, doputao je slobodan prolaz svim zemljama s kojima Njemaka nije zaraena.70 Amerikanci su bili uzdrani i prema britanskim prijedlozima o unitenju fortifikacija du njemakih obala. Mornariko se naoruanje Njemako pitanje ograniava, prigovarao je Lansing, pa zato se onda Njemakoj ne bi dopustilo da brani svoje obale?71 Lloyd George je predloio rjeenje: obrambene fortifikacije bile bi prihvatljive, ofenzivne ne bi.72 Na kraju su sve njemake fortifikacije prikladno ispale obrambene osim onih do kojih je Britancima bilo osobito stalo. U Sjevernom moru nalaze se dva mala niska otoka, Helgoland i Dunamunde, koje su Britanci ustupili Njemakoj 1890. godine u zamjenu za Zanzibar; tada im se to inilo izvrsnom pogodbom. Naalost, s vremenom su se pojavili zrakoplovi, podmornice i dalekometni topovi - i pomorska utrka izmeu Britanije i Njemake. Beskorisni otoii postali su savrene baze. Britanski admiralitet je imao jednostavno rjeenje: Klju tenare ludog psa mora biti u naem depu, rekao je jedan admiral, jer se ne zna kada e opaka zvijer ponovno pobjesniti.73 Ako Amerikanci prigovore, to je bilo vjerojatno, alternativno rjeenje predvialo je potpuno razaranje obaju otoka. Umirovljeni i poluslijepi sir Edvvard Grey predloio je iz Engleske pretvaranje Helgolanda u rezervat: Iz nepoznatog razloga taj je goli i s ljudskog stanovita neprivlani otok odmorite za milijune ptica selica.74 Zato ga ne bismo dali Australcu Hughesu, predloio je Clemenceau.75 Posljednji britanski prijedlog, kojega je Clemenceau podrao, predviao je samo unitenje utvrda i luka.76 Potpuno se slaem, izjavio je VVilson, s unitenjem fortifikacija na otocima Helgoland i Dunamunde, ali mislim daje unitenje lukobrana s humanog stajalita ozbiljno pitanje, jer oni pruaju utoite ribarima od oluja u Sjevernom moru.77 On ne bi htio, dodao je, ostaviti dojam bezrazlonog nasilja. Prema Britancima, ribari su lako mogli pronai utoite u prirodnim lukama.78 Britanski je stav prevladao, ali su otoci ostali u njemakim rukama. Kada su tridesetih godina 20. stoljea na vlast doli nacisti, fortifikacije su obnovljene, pa ponovno unitene nakon Drugog svjetskog rata. Kada se poelo raspravljati o njemakim podmornicama, Britanci i Amerikanci su se nali na istoj strani. Te se gamadi moramo rijeiti, izjavio je Lloyd George kada se pitanje pojavilo na dnevnom redu. Ameriki ministar pomorstva Josephus Daniels govorio je u ime mnogih kad ih je usporedio s bojnim otrovom: Uvjeren sam da bi sve podmornice trebalo potopiti i da ih vie nijedna drava ne bi smjela graditi ako se, i kada, ostvari Liga naroda. Francuzi i Talijani su pri228 Poniavanje Njemake

229 govorili. Nema podmuklog oruja, napomenuo je francuski ministar pomorstva, podmukao je samo nain na koji se oruje koristi. Ako se podmornice ipak unite, Francuzi bi htjeli u tome sudjelovati i prodati ih kao staro eljezo. Na kraju je francuska ratna mornarica preuzela deset podmornica, a ostatak je zavrio u rezalitu.80 Odnosi Britanaca i Amerikanaca postali su izrazito napeti kada su na red doli njemaki vojni brodovi. Isprva su njihovi stavovi bili isti: njihovi ih admirali nisu htjeli, i bilo bi skupo i teko ukljuivati ih u vlastite flote. Iako je "VVilson smatrao da bi unitavanje potpuno ispravnih brodova bilo glupo, Llovdu Georgeu se sviala zamisao o ceremonijalnom potapanju brodova usred Atlantika.81 Francuzi i Talijani su prigovorili. Francuska je, izjavio je jedan francuski admiral, uloila sve svoje snage u pobjedu na kopnu. Naa je flota pretrpjela gubitke koji se ne mogu nadoknaditi, dok su se flote naih saveznika znatno poveale.82 Po njegovu miljenju imalo bi vie smisla podijeliti brodove. Japanci su ustruavajui se predloili da bi onda i oni mogli preuzeti nekoliko brodova. Britanija se poetkom oujka spremala popustiti, a tada je House rekao Llovdu Georgeu kako Sjedinjene Drave ne mogu dopustiti poveanje britanske ratne flote. Podjela njemake flote izazvala je uzbunu (koja zapravo nikada nije prestala) a potaknuo ju je razdraljivi i anglofobni ameriki mornariki savjetnik Benson. On je istaknuo da bi Britanija u podjeli dobila najvei dio bez obzira na to da li bi se podjela temeljila na doprinosu ratnim naporima ili na gubicima. U budunosti njezin e jedini pomorski suparnik biti Sjedinjene Drave, i svaki brod to ga Velika Britanija izgradi ili dobije ojaat e njezinu flotu u odnosu na ameriku. Britanija je, u to je bio uvjeren, odluno namjeravala dominirati svjetskim morima i svjetskom trgovinom.83 Lloyd George je pokuao smiriti strasti jednim od svojih madioni-arskih trikova: brodovi e se podijeliti, ali e Amerika i Britanija zatim svaka potopiti svoj dio. Moda nerazumno, uvjetovao je to rjeenje dogovorom da ubudue neemo jedni drugima konkurirati u gradnji brodova. U protivnom sluaju, britanska ratna mornarica mogla bi jednostavno zadrati svoj dio njemakih brodova.84 Iza njegova prijedloga krila se britanska zabrinutost zbog stalne ekspanzije amerike mornarice koja je prijetila britanskoj pomorskoj dominaciji. Daniels je Njemako pitanje 230 potkraj 1918. godine predloio amerikom Kongresu veliki program izgradnje brodova. Prijedlog je javno opravdan tvrdnjama kako je program samo nastavak ranijeg, zapoetog 1916. godine, ili samo potpora Ligi naroda. No u Parizu je Benson odluno izjavljivao da Sjedinjene Drave nee stati sve dok se amerika ratna mornarica ne izjednai s britanskom.85 Britanska se politika temeljila na naelu da britanska ratna mornarica mora biti jaa od svake druge odnosno, u idealnom sluaju, jaa od ratne mornarice bilo kojih drugih dviju drava zajedno. S druge strane, Britanci su znali da ne mogu financijski drati korak u vojnopomorskoj utrci; osim toga, nisu htjeli ugroziti svoje nove odnose sa Sjedinjenim Dravama.86 Zbog toga su Amerikancima predlagali rjeenja - medu kojima je rjeenje Llovda Georgea bilo jedno od nespretnijih - kojima je cilj bio dobiti od njih uvjeravanja da amerika ratna mornarica nee pokuati pretei Britance. Daniels je osobno doao u Pariz kako bi smanjio napetost. Predsjednik se nadao, zapisao je u svoj dnevnik, da emo to uspjeti raspraviti i postii nekakav dogovor.87 Razgovori se poeli loe. Prevlast britanske ratne mornarice, rekao je Bensonu i Danielsu britanski ministar ratne mornarice VValter Long, apsolutni je imperativ, ne samo za sam opstanak Britanskog carstva nego ak i za mir u svijetu. Benson je ustro odgovorio da su Sjedinjene Drave posve sposobne sudjelovati u odravanju mira. On i njegov britanski kolega Rosslvn Rosie Wemyss estoko su se posvaali, pa se Daniels pobojao da e se i potui. Britanski je admiral smatrao da bi njegova zemlja trebala imati pravo na izgradnju najjae ratne mornarice na svijetu, i da bismo se mi trebali s time sloiti. Za Bensona bi to bila veleizdaja. Britanci su zaprijetili da e se usprotiviti posebnom amandmanu o Monroeovoj doktrini u povelji Lige kojega je VVilson smatrao nunim kako bi dobio odobrenje za Ligu u Kongresu.88 Na doruku 1. travnja Lloyd George je rekao Danielsu kako e Liga biti beskorisna ako Sjedinjene Drave nastave graditi brodove. Rekao je da su Britanci

prestali graditi krstarice, te da bismo i mi trebali prestati ako doista vjerujemo Ligi koju hoe VVilson.89 Na kraju, budui da nijedna strana, ako se izuzmu admirali, nije eljela nastaviti sukob, proglaeno je primirje. Amerikanci su obeali da e smanjiti program izgradnje (to su ionako morali uiniti jer je Poniavanje Njemake Kongres stvarao probleme), a Britanci su obeali da se nee usprotiviti amandmanu niti Ligi. Obje su se strane dogovorile da e se meusobno konzultirati. Meutim, to ipak nije dovelo do sporazuma o njemakim brodovima koji su ostali u Scapa Flowu. Mi bismo ih rado potopili, rekao je Wemyss jednom od svojih podinjenih, ali vidim da su oni pijuni u igri.90 Suradnja Britanaca i Amerikanaca, koja je toliko iznenadila promatrae, naruena je parikom pomorskom bitkom, kako su je poslije nazvali. Suradnju e jo vie uzdrmati pitanje njemakih reparacija. 231 15 Plaanje rauna Kada je ponovno ujedinjena Njemaka 1995. godine pristala platiti kamate na zajmove koje je primila izmeu dva rata radi plaanja reparacija nametnutih Versajskim ugovorom, kao da se osjetila slaba jeka tog najspornijeg pitanja u mirovnom ugovoru s Njemakom. Tema reparacija, rekao je Thomas Lamont, bankar koji je u Parizu predstavljao ameriko Ministarstvo financija, izazvala je vie problema, prepirki, ogorenja i kanjenja na parikoj Mirovnoj konferenciji nego ijedna druga toka mirovnog ugovora.1 Reparacije su trovale odnose izmeu Njemake i Saveznika te izmeu samih Saveznika veim dijelom dvadesetih i tridesetih godina 20. stoljea. Pitanje s kojim su 1919. godine bili suoeni mirotvorci bilo je i jednostavno i vrlo sloeno. Bilo je jednostavno zato to je - kako se izrazio Lloyd George - netko morao platiti. Ako Njemaka ne moe platiti, to bi znailo da mora platiti britanski porezni obveznik. Oni koji bi trebali platiti bili su oni koji su izazvali gubitak.2 Bilo je sloeno jer je podrazumijevalo ispostavljanje rauna i izraunavanje iznosa koji bi Njemaka stvarno mogla platiti. Ve je i samo spominjanje reparacija izazivalo neslaganja. Jesu li reparacije bile obina naknada tete ili prikrivena kazna, naknada ratnih trokova pobjednicima? Jesu li trokovi ukljuivali nenaplaene poreze ili zaradu izgubljenu zbog invazije, smrti, tete? Mirovine udovicama i siroadi? Stoku koja je uginula kada su vlasnici pobjegli? Jesu li reparacijama Njemaka i njezini saveznici priznavali moralnu odgovornost za cijeli katastrofalni rat? Francuska, Britanija i SAD, drave koje su sastavile konani ugovor, imale su razliite potrebe i razliita gledita. Sjedinjene Drave je zanimala samo moralna strana. One nisu htjele nita za sebe, ali su oekivale da e im Europljani vratiti novac koji su im posudili tijekom rata. Europljanima su reparacije znaile mogunost otplate dugova i obnove 232 Plaanje rauna drutva. Stoga je sve ono to je trebalo ukljuiti u raun poprimilo veliku vanost jer je utjecalo na podjelu plijena. Primjerice, Francuska je pretrpjela najveu tetu, a iza nje Belgija, ali je Britanija najvie potroila. Intenzivna se rasprava vodila i o pitanju iznosa to ga Njemaka moe platiti. Ako se odredi previsok iznos, moglo bi se uruiti cijelo njemako gospodarstvo. Ako se odredi prenizak, Njemaka bi se lako izvukla, a i bre oporavila, i to je brinulo Francuze. Nije bilo lako odrediti jasne brojke ni tada ni kasnije, jer je pretjerivanje i zamagljivanje bilo u gotovo svaijem interesu: Saveznici su mogli pretjerivati sa svojim zahtjevima, a Nijemci umanjivati iznose to su ih duni plaati. Budui da se mirotvorci nisu mogli dogovoriti o konanoj cifri, mirovni ugovor s Njemakom ukljuivao je odredbu o osnivanju posebne komisije sastavljene od predstavnika saveznikih zemalja, koja bi imala rok od dvije godine za odreivanje iznosa to bi ga Njemaka trebala platiti. To je posve razumljivo potaknulo njemake optube da se od njih trai da potpiu bjanko ek. Iako povjesniari sve vie dolaze do zakljuka da optereenje nije nikada bilo toliko veliko kao to su tvrdili Njemaka i njezini simpatizeri, reparacije su ostale najistaknutiji simbol mira sklopljenog

u Parizu.3 Iako je veina od 440 odredbi Versajskog ugovora ve odavno zaboravljena, malobrojne odredbe o reparacijama neki jo i danas smatraju dokazom da je taj mirotvorni ugovor osvetoljubiv, kratkovidan i poguban dokument. Mlada weimarska demokracija preuzela je teak teret, pa su nacisti mogli iskoristiti razumljivo njemako ogorenje. Odgovornost za katastrofalne posljedice, kako se tvrdi, snose prije svega mirotvorci i njihove odluke donijete 1919. godine: osvetoljubivi i gramzljivi Clemenceau, kukaviki i neodluni Lloyd George i jadni i slomljeni VVilson koji se, kako kae John Mavnard Kevnes, dao nasamariti. Naravno, Kevnes nije sam stvorio tu sliku, ali ju je prikazivao najuvjerljivije i najupornije. Bio je vrlo pametan i prilino ruan mladi, koji je kao od ale zavrio Eton i Cambridge skupljajui nagrade i privlaei panju. Njegova pripadnost krugu Bloomsbury samo je pojaala njegovu uvjerenost u vlastitu moralnu superiornost. Kevnes je ulijevao strah svim svojim efovima jer se nikada nije trudio sakriti koliko ih gotovo sve prezire. On je otiao na Mirovnu konferenciju kao glavni 233 Njemako pitanje 234 savjetnik amerikog Ministarstva financija. Stoga knjiga Ekonomske posljedice mira, koju je napisao odmah nakon potpisivanja mirovnog ugovora s Njemakom, odraava njegovu uobiajenu autoritativnost. Wilson je, kae Kevnes, bio rtva odvratne europske igre slijepog mia. Dopustio je da ga omame svojom atmosferom, da mu nametnu raspravu na temelju njihovih planova i podataka, i da ga vode svojim putevima. Wilson je izdao vlastita naela, svoju zemlju i nade svih onih koji su htjeli bolji svijet.4 Lloyd George je bio glavni zavodnik, polu-ovjek polu-jarac koji je izronio iz magle velkih planina kako bi namamio dobre i lakovjerne u movaru. U njegovu drutvu, kae Kevnes u odlomku koji je ispustio iz knjige, osjeate taj duh temeljnog besmisla, unutarnje neodgovornosti, postojanja izvan ili daleko od naeg saksonskog pojma dobra i zla, pomijean s lukavou, besramno-u, ljubavlju za mo na kojima se temelji opinjenost, oaranost i jeza koju pobuuju naizgled dobroduni arobnjaci sjevernoeuropskog folklora.5 Cininom, starom i zlobnom Clemenceauu bilo je stalo samo do Francuske i njezine sigurnosti.6 Kevnes je zamrzio Francuze i, po njegovu miljenju, njihovu beskrajnu gramzljivost. Sukobljavao se s njihovim predstavnicima zbog humanitarne pomoi Njemakoj i zajmova koje je Francuska traila od Britanije. Njemaki predstavnici koje je upoznao u komisiji za primirje bili su posve druga pria. U memoarima koje je napisao za svoje prijatelje iz kruga Bloomsbury opisao je Carla Melchiora, istaknutog bankara iz Hamburga, kao savreno istog, vrlo lijepo i uredno odjevenog, s visokim krutim ovratnikom...oiju koju su sjale izravno u vas, s beskrajnom tugom, kao u nedune ivotinje stjerane u kut.7 Kevnesovu izjavu da je prema Melchioru osjetio neto nalik na ljubav ne treba uzimati suvie ozbiljno. Bila je to kiena retorika namijenjena njegovim starim prijateljima koji su znali za njegovu kompliciranu seksualnu prolost. Mirotvorci su zgrozili Kevnesa. Oni su razdraeno raspravljali o osveti dok je europska civilizacija teturala na rubu ponora. U Parizu, gdje su oni koji su bili povezani s Vrhovnim gospodarskim vijeem primali gotovo svaki sat izvjetaje o bijedi, neredu i propasti ustroja u cijeloj srednjoj i istonoj Europi, saveznikoj i neprijateljskoj, i doznaPlaanje rauna 235 vali iz usta financijskih predstavnika Njemake i Austrije neopisive dokaze o stranoj iscrpljenosti njihovih zemalja, povremeni posjet zagrijanoj, udobnoj prostoriji u Predsjednikovoj kui, u kojoj su etvorica tratili dane u praznim i jalovim intrigama, samo je jo vie naglaavao osjeaj none more.8 to su oni postigli u svojim pozlaenim sobama? Prema Kevnesu, mir koji je do kraja razorio europsko gospodarstvo dovrivi ono stoje zapoeo rat. Povlaili su na kartama nove crte umjesto da uspostavljaju podruja slobodne trgovine; svaali su se zbog meusobnih dugova umjesto da ih

sve ponite; i, a ta je kritika najvie odjekivala u Njemakoj, nametnuli su paralizirajue reparacije. S opsenim citatima iz vlastitih memoranduma napisanih za Mirovnu konferenciju Kevnes je tvrdio kako bi Njemaka mogla platiti najvie 2 milijarde funti (10 milijardi dolara). Sve iznad toga stjeralo bi je u oaj, i vjerojatno u revoluciju, s opasnim posljedicama za Europu.9 Dok je bio u Parizu Kevnes je izradio plan za rjeenje gospodarskih problema Europe i reparacija u jednom jedinom urednom, lijepo zamiljenom paketu. Europske saveznike drave trebale bi namaknuti novac, popraviti ratne tete te isplatiti meusobne dugove i dugove Sjedinjenim Dravama. Poraene drave izdale bi obveznice za svoje reparacije, ali bi te obveznice jamile i neprijateljske i saveznike drave. Ponovno bi potekli financijski tokovi, a europske drave bi se povezale na zajedniku korist.10 U konanici sve je ovisilo o sudjelovanju Sjedinjenih Drava. Iako je na papiru Britanija jo bila vjerovnika drava, a Francuska imala ukupni dug od 3,5 milijardi dolara, stvarnost je zapravo bila drukija. Ijedna i druga bile su posudile velike iznose Rusiji, koja nije htjela plaati svoje dugove, i drugim saveznicima - poput Italije i Rumunjske - koje ih nisu mogle otplaivati. Britanija je dugovala Sjedinjenim Dravama 4,7 milijarde dolara, a Francuska 4 milijarde dolara; Francuska je usto dugovala i 3 milijarde dolara Britaniji.11 Gospodarski mehanizam Europe je zapeo, rekao je Lloyd George VVilsonu u travnju 1919. kada mu je VVilson proslijedio Kevnesov memorandum: Prijedlog koji otvara budue izglede i pokazuje narodima Europe put kojim e ponovno moi doi do hrane, zaposlenja i urednog ivota bit e najmonije oruje za spaavanje od Njemako pitanje 236 opasnosti boljevizma onog sloja ljudskog drutva koji je, po naem uvjerenju, najbolja polazna toka za bolju budunost i blagostanje.12 Ideja prema kojoj bi Sjedinjene Drave trebale iskoristiti svoje financijske rezerve kako bi ponovno pokrenule Europu ve je bila prisutna neko vrijeme u raznim oblicima. S velikim dugovima saveznicima i suoeni s golemim trokovima obnove, Francuzi su s posebnim zadovoljstvom prihvatili ideju o produenju i jaanju saveznike ratnodop-ske gospodarske suradnje. Etienne Clementel, francuski ministar trgovine i industrije, marljiv i predan ovjek iz seljake obitelji, izradio je temeljit plan za novi gospodarski poredak u kojem bi organizacija i koordinacija zamijenile rasipnu konkurenciju, resursi bi se objedinjavali i dijelili prema potrebi, a cijeli bi svijet vodili sposobni tehnokrati. Kada Njemaka sredi svoju politiku situaciju, i ona bi mogla postati dio novog poretka, sigurno umreena u jaku organizaciju.13 Plan je propao zbog aktivnog protivljenja Sjedinjenih Drava i britanske ravnodunosti, i Saveznici su ga na kraju odbili u travnju 1919. Taj je trud urodio neoekivanim plodom nakon Drugog svjetskog rata, kada je Jean Monnet, koji je 1919. bio Clementelov pomonik, osnovao gospodarsku organizaciju iz koje je potekla Europska Unija.14 Britanci su radije neizravno natuknuli da bi Sjedinjene Drave trebale na nekoliko godina odgoditi plaanje kamata na svoje zajmove. U alternativnom sluaju, mogli bi se zbrojiti svi ratni izdaci i Sjedinjene Dave mogle bi preuzeti velik dio.15 Sklon kao i uvijek velikim zamislima, Lloyd George je zagovarao jo radikalnije rjeenje - izravno brisanje svih dugova medu saveznicima, i to odmah.16 No Amerikanci se nisu htjeli upletati u financijske probleme Europe. Svjestan sam nastojanja kojima nas se hoe vezati za nesigurnu financijsku strukturu Europe, pisao je VVilson financijau Bernardu Baruchu, jednom od svojih glavnih savjetnika, i raunam na vau pomo u njihovu osujeivanju.17 Veina "VVilsonovih eksperata se s time slagala, kao i ministarstvo financija u VVashingtonu. Europljani moraju sami rijeiti svoje probleme; to im vie Sjedinjene Drave budu pomagale, to e tee stati na vlastite noge.18 U svakom sluaju, nije bilo velikih izgleda da bi Kongres, u kojemu su sada veinu imali republikanci, mogao odobriti znatniju financijsku podrku Europljanima.19 Kevnesov plan je glatko Plaanje rauna 237 odbijen kao i svi ostali, pa je on sve sumornije pratio kako se mirotvorci mue s odlukom o reparacijama. Kako se pokazalo, naili su na velike potekoe kad je konferencija ula u etvrti mjesec svoga

zasjedanja. Nema dvojbe, rekao je Lloyd George odgovarajui na pitanje jednog lana svog kabineta, da bi bilo bolje odrediti iznos kad bismo se mogli dogovoriti o brojci. Prvi je problem kako ga odrediti; zatim treba osigurati suglasnost svih saveznika, a trei je korak sporazum o omjeru raspodjele. Ako imate plan koji rjeava ove tri potekoe, rijeit ete najzakuastiji problem u mirovnom ugovoru.20 Ubrzo nakon otvaranja konferencije Vrhovno vijee osnovalo je komisiju za nadoknadu tete koja je trebala razmotriti koliko bi neprijateljske zemlje (stoje, naravno, uglavnom znailo Njemaku) trebale platiti, koliko bi mogle platiti i kako bi se plaanje trebalo provesti. Pododbor za posljednju toku se rijetko sastajao, ali su druga dva pododbora zasjedala dan i no, no proizvela su samo gomile papira. Kada je VVilson 14. veljae otputovao u Sjedinjene Drave, komisija se nala na mrtvoj toki; Amerikanci su zagovarali razmjerno umjeren iznos, dok su Britanci i Francuzi traili vie. Poigravaju se s milijardama kao djeca s drvenim kockama, primijetio je cinino jedan novinar, no to god se dogovorili, to e biti samo metafora, jer Nijemci nee nikada moi platiti tako velik iznos.21 Britanci su traili 24 milijarde funti (120 milijardi dolara), Francuzi 44 milijarde funti (220 milijardi dolara), dok su ameriki eksperti preporuivali 4,4 milijarde funti (22 milijarde dolara).22 Amerikanci su osim toga htjeli u ugovor ukljuiti fiksni iznos. Time e se, tvrdili su njihovi eksperti, okonati financijska neizvjesnost koja zadrava obnovu Europe.23 Europljani se nisu s tim slagali. Kako je izjavio Montagu, jedan od ministara u britanskoj vladi, ako odredimo Njemakoj premali iznos, oni e to zadovoljno prihvatiti no Saveznici e biti zakinuti; s druge strane, ako odredimo prevelik iznos, Njemaka e dii ruke od svega i Saveznici nee dobiti nita.24 Gledajui unatrag, lako je rei da su pobjednici trebali manje brinuti za nametanje reparacija Njemakoj, a vie za ponovno pokretanje europskog gospodarstva. No nakon rata koji je izazvao toliko razaranje i tako duboko potresao europsko drutvo, kako su politiki lideri mogli govoriti o zaboravu? U svakom sluaju, to im javno mnijenje ne bi ni dopustilo. Neka barbari plate, govorili su Britanci. Neka Njemaka NjemaCko pitanje 236 opasnosti boljevizma onog sloja ljudskog drutva koji je, po naem uvjerenju, najbolja polazna toka za bolju budunost i blagostanje.12 Ideja prema kojoj bi Sjedinjene Drave trebale iskoristiti svoje financijske rezerve kako bi ponovno pokrenule Europu ve je bila prisutna neko vrijeme u raznim oblicima. S velikim dugovima saveznicima i suoeni s golemim trokovima obnove, Francuzi su s posebnim zadovoljstvom prihvatili ideju o produenju i jaanju saveznike ratnodop-ske gospodarske suradnje. Etienne Clementel, francuski ministar trgovine i industrije, marljiv i predan ovjek iz seljake obitelji, izradio je temeljit plan za novi gospodarski poredak u kojem bi organizacija i koordinacija zamijenile rasipnu konkurenciju, resursi bi se objedinjavali i dijelili prema potrebi, a cijeli bi svijet vodili sposobni tehnokrati. Kada Njemaka sredi svoju politiku situaciju, i ona bi mogla postati dio novog poretka, sigurno umreena u jaku organizaciju.13 Plan je propao zbog aktivnog protivljenja Sjedinjenih Drava i britanske ravnodunosti, i Saveznici su ga na kraju odbili u travnju 1919. Taj je trud urodio neoekivanim plodom nakon Drugog svjetskog rata, kada je Jean Monnet, koji jel919. bio Clementelov pomonik, osnovao gospodarsku organizaciju iz koje je potekla Europska Unija.14 Britanci su radije neizravno natuknuli da bi Sjedinjene Drave trebale na nekoliko godina odgoditi plaanje kamata na svoje zajmove. U alternativnom sluaju, mogli bi se zbrojiti svi ratni izdaci i Sjedinjene Dave mogle bi preuzeti velik dio.15 Sklon kao i uvijek velikim zamislima, Lloyd George je zagovarao jo radikalnije rjeenje - izravno brisanje svih dugova medu saveznicima, i to odmah.16 No Amerikanci se nisu htjeli upletati u financijske probleme Europe. Svjestan sam nastojanja kojima nas se hoe vezati za nesigurnu financijsku strukturu Europe, pisao je VVilson financijau Bernardu Baruchu, jednom od svojih glavnih savjetnika, i raunam na vau pomo u njihovu osujeivanju.17 Veina VVilsonovih eksperata se s time slagala, kao i ministarstvo financija u VVashingtonu. Europljani moraju sami rijeiti svoje probleme; to im vie Sjedinjene Drave budu pomagale, to e tee stati na vlastite noge.18 U svakom sluaju, nije bilo velikih izgleda da bi Kongres, u kojemu su sada veinu imali republikanci, mogao odobriti znatniju

financijsku podrku Europljanima.19 Kevnesov plan je glatko Plaanje rauna 237 odbijen kao i svi ostali, pa je on sve sumornije pratio kako se mirotvorci mue s odlukom o reparacijama. Kako se pokazalo, naili su na velike potekoe kad je konferencija ula u etvrti mjesec svoga zasjedanja. Nema dvojbe, rekao je Lloyd George odgovarajui na pitanje jednog lana svog kabineta, da bi bilo bolje odrediti iznos kad bismo se mogli dogovoriti o brojci. Prvi je problem kako ga odrediti; zatim treba osigurati suglasnost svih saveznika, a trei je korak sporazum o omjeru raspodjele. Ako imate plan koji rjeava ove tri potekoe, rijeit ete najzakuastiji problem u mirovnom ugovoru.20 Ubrzo nakon otvaranja konferencije Vrhovno vijee osnovalo je komisiju za nadoknadu tete koja je trebala razmotriti koliko bi neprijateljske zemlje (to je, naravno, uglavnom znailo Njemaku) trebale platiti, koliko bi mogle platiti i kako bi se plaanje trebalo provesti. Pododbor za posljednju toku se rijetko sastajao, ali su druga dva pododbora zasjedala dan i no, no proizvela su samo gomile papira. Kada je "VVilson 14. veljae otputovao u Sjedinjene Drave, komisija se nala na mrtvoj toki; Amerikanci su zagovarali razmjerno umjeren iznos, dok su Britanci i Francuzi traili vie. Poigravaju se s milijardama kao djeca s drvenim kockama, primijetio je cinino jedan novinar, no to god se dogovorili, to e biti samo metafora, jer Nijemci nee nikada moi platiti tako velik iznos.21 Britanci su traili 24 milijarde funti (120 milijardi dolara), Francuzi 44 milijarde funti (220 milijardi dolara), dok su ameriki eksperti preporuivali 4,4 milijarde funti (22 milijarde dolara).22 Amerikanci su osim toga htjeli u ugovor ukljuiti fiksni iznos. Time e se, tvrdili su njihovi eksperti, okonati financijska neizvjesnost koja zadrava obnovu Europe.23 Europljani se nisu s tim slagali. Kako je izjavio Montagu, jedan od ministara u britanskoj vladi, ako odredimo Njemakoj premali iznos, oni e to zadovoljno prihvatiti no Saveznici e biti zakinuti; s druge strane, ako odredimo prevelik iznos, Njemaka e dii ruke od svega i Saveznici nee dobiti nita.24 Gledajui unatrag, lako je rei da su pobjednici trebali manje brinuti za nametanje reparacija Njemakoj, a vie za ponovno pokretanje europskog gospodarstva. No nakon rata koji je izazvao toliko razaranje i tako duboko potresao europsko drutvo, kako su politiki lideri mogli govoriti o zaboravu? U svakom sluaju, to im javno mnijenje ne bi ni dopustilo. Neka barbari plate, govorili su Britanci. Neka Njemaka Njemako pitanje 238 najprije plati, pisalo je na plakatima kojima su bili oblijepljeni zidovi u Parizu.25 Europski vode bojali su se ak i procjene njemake sposobnosti da plati reparacije, jer e cifra sigurno biti nia od one koju je javnost oekivala.26 Britanci i Francuzi su istaknuli, posve ispravno, da e biti vrlo teko prosuditi koliko e Njemaka - ili ono to od nje ostane - moi platiti. Zemlja je bila u loem stanju, a njezino gospodarstvo i vlada bili su na podjednako klimavim nogama. Vanjska trgovina je nestala, a s njom i vaan izvor prihoda. Da su to i htjeli, Nijemci nisu mogli dati pouzdane statistike podatke. Nadalje, dravne financije bile su u rasulu. Porezi su bili niski iz politikih razloga, a trokovi rata plaali su se uglavnom emisijom golemih koliina ratnih obveznica i posebnih zadunica. Planiralo se da e Njemaka obraunati ratne trokove kada pobijedi i prebaciti ih na poraenog neprijatelja.27U posljednjoj godini rata to se zapravo i poelo dogaati: prema ugovorima sklopljenima u Brest-Litovsku s Rusijom i u Bukuretu s Rumunjskom Njemaka je stekla kontrolu nad golemim resursima. Boljevici su takoer bili obvezni poeti s plaanjem odtete u iznosu od 600 milijuna dolara. U poraenoj Njemakoj 1919. godine konzervativci su glasno prosvjedovali protiv pokuaja poveanja poreza ili neisplaivanja dravnih obveznica, dok je ljevica traila socijalne beneficije za veterane, udovice i siroad, subvencioniranje hrane i poveanje nadnica. Vlada je pokorno pristala, pa je njemaki deficit do 1921. godine narastao na dvije treine prorauna.28 Nije bilo nikakvog motiva da se smanji potronja ili poveaju porezi samo da bi se plaale reparacije.

Nije bilo lako odrediti ni iznos koji saveznike drave potrauju. U mojoj sirotoj Francuskoj, izjavio je francuski ministar za osloboena podruja, ima na stotine sela u koja se jo nitko ne moe vratiti. Shvatite me, molim vas: to je pustinja, pusto, smrt.29 Ameriki ine-njerac koji je sa svojom ekipom pomonika izradio vjerojatno najdetaljniju studiju o ratom razorenim dijelovima Francuske i Belgije, procijenio je u sijenju 1919. kako bi trebalo najmanje dvije godine za pouzdanu procjenu tete.30 Britanci nisu pokazali nimalo razumijevanja za zahtjeve svojih saveznika, tvrdei da su ih oni napuhali preko svake mjere - u sluaju Belgije za vie od ukupnog predratnog bogatstva, a u sluaju Francuske za otprilike polovinu. Ovo je nevjerojatPlaanje rauna 239 no, otro je komentirao Lloyd George. Naravno, to vie budu traili njezini saveznici, to e manje ostati za Britaniju. Bilo je i velikih neslaganja oko toga to se moe uraunati u tetu. VVilson je energino izjavio kako e uzeti u obzir naknadu za tetu izazvanu protuzakonitim ratnim djelovanjem, a ne za trokove ratovanja. U njegovom programu 14 toaka govorilo se samo o povratu osvojenih teritorija, i on je obeao da nee biti pripajanja niti kaznenih odteta. Kada je Njemaka potpisala ugovor o primirju, uinila je to pod tim uvjetom. Stoga bi Njemaka bila obavezna platiti obnovu razorenih podruja u Francuskoj i Belgiji, ali ne i novac koji su Saveznici, primjerice, utroili na oruje ili prehranu svojih vojnika.32 Kada je Lloyd George pokuao zamagliti granicu izmeu reparacija i odtete VVilson se tome odupro. Radni ljudi cijeloga svijeta prosjedo-vali su protiv odtete, i on smatra da je izraz 'reparacije' dovoljno sveobuhvatan.33 Optimistian kao uvijek, Lloyd George je rekao kolegama kako smatra da VVilson nije zapravo iskljuio odtetu. Britanci su, posve razumljivo, bili zabrinuti da bi Britansko carstvo, ako VVilson ustraje, moglo uglavnom dobiti samo naknadu za brodove koje su potopili Nijemci. Francuska bi dobila lavovski dio te bi ga, po britanskom miljenju, vjerojatno rasprkala svojim uobiajenim neuinkovitim financijskim upravljanjem. Britanci su takoer sumnjali da se Francuzi ba i ne trude otplatiti svoje dugove Britaniji. Kako se zlobno izrazio Churchill, Francuska je bankrotirala kao drava, ali se Francuzi bogate kao pojedinci.35 Lloyd George je najprije pokuao uvjeriti VVilsona, a zatim je preao na prijetnje. Ako se ne ukljue neki britanski trokovi, rekao mu je potkraj oujka 1919., Britanija moda nee moi potpisati ugovor.36 Na sreu, Smuts je predloio domiljato rjeenje. Kada je sklopljeno primirje, istaknuo je, europske su saveznike drave utvrdile, a Amerikanci su prihvatili njihovo gledite, da je Njemaka odgovorna za sve tete koje je njezina agresija nanijela civlima. Prema tome, reparacije moraju ukljuivati naknadu obiteljima vojnika za odvojeni ivot kao i mirovine za udovice i siroad. Time se potencijalni raun podvostruio.37 I taj je prijedlog potekao od onoga istog Smutsa koji je pred etiri mjeseca upozorio Lloyda Georgea da ne pretjeruje sa zahtjevima, a mjesec dana Njemako pitanje 240 nakon toga energino prosvjedovao da e reparacije baciti Njemaku na koljena.38 Sklon plemenitim i moralnim naelima i vrlo inteligentan, Smuts je sam sebe uvjerio da nije nedosljedan. U vlastitu obranu tvrdio je kako samo izraava miljenje veine pravnih strunjaka na Mirovnoj konferenciji. Kasnije je u nastupu iskrenosti napisao kako bi bez ukljuivanja mirovina Francuska dobila vei dio reparacija.39 lako nije htio sluati Llovda Georgea, VVilson je sasluao Smutsa. Ameriki eksperti smatrali su Smutsove argumente apsurdnim i neloginim. Logika! Logika!, rekao im je VVilson, ba me briga za logiku! Ukljuit u mirovine!40 Na kraju je njegova odluka utjecala samo na raspodjelu reparacija, jer je konani iznos trebalo odrediti u odnosu na ono to Njemaka stvarno moe platiti. Iako se VVilsonu prigovaralo da je suvie popustljiv, jo se vie prigovaralo Llovdu Georgeu zbog toga to je, kako je smatrao Kevnes, nasamario Amerikance i naveo britansku javnost da sanja o utjerivanju golemih iznosa od Njemake. U najboljem sluaju, Llovda Georgea su mnogi smatrali u ono doba a i danas - liberalom koji nije imao hrabrosti drati se svojih naela. U svakom sluaju,

nije bio dosljedan. Kada je Australac Hughes poeo govoriti o milijunima funta, Lloyd George je istaknuo kako Njemaka moe namaknuti takav iznos samo poveanjem svoje proizvodnje i plasiranjem jeftine robe na svjetska trita. To bi znailo da bismo tijekom dviju generacija pretvorili njemake radnike u nae robove. Jo gore, to bi naudilo britanskoj trgovini i trgovini svih lanica Britanskog carstva.41 No Lloyd George je ipak promijenio plou i imenovao Hughesa predsjednikom komisije popunjene poznatim tvrdolinijaima, koja je za britansku vladu trebala izraditi preliminarnu procjenu njemake sposobnosti da plati reparacije. Sve u svemu bio je to najudniji odbor u kojem sam ikada sudjelovao, primijetio je sir George Foster iz Kanade. Odbor se nije posebno trudio da prikupi dokaze ve se oslanjao na osobne dojmove i nerealne elje; kako se izrazio Foster, cilj je bio prisiliti njemake barbare da plate pod svaku cijenu, bez obzira na posljedice koje bi to moglo imati za Njemaku.42 Dok su tjedni prolazili i dok se licitiralo s razliitim iznosima Lloyd George se i dalje ponaao nedosljedno. Zagovarao je velike reparacije u razgovorima s VVilsonom i Clemenceauom, a zatim potkraj oujka govoPlaanje rauna rio o umjerenosti u svom famoznom Fontainebleauskom memorandumu. Protivio se unoenju fiksnog iznosa u ugovor tvrdei da bi mogao biti prenizak, a zatim je u lipnju promijenio miljenje, nakon to su se Nijemci potuili, i rekao kako bi Saveznici moda ipak trebali odrediti iznos. Ponekad je sluao Kevnesa i Montagua, koji su obojica bili umjereni, a ponekad lorda Cunliffea, biveg guvernera Engleske banke, i jednog suca, lorda Sumnera.43 Te nebeske blizance, kako ih je nazvao Kevnes, veina ljudi doivljavala je kao najopakije ljude na Konferenciji: uvijek su zajedno i uvijek ih pozivaju kada treba izvesti nekakvo opako djelo.44 Lloyd George je blizance imenovao britanskim predstavnicima u komisiji za reparacije, ali je odabrao Montagua kada je u oujku osnovana posebna komisija za izlaz iz slijepe ulice. Kada je htio obaviti posao, primijetio je jedan Amerikanac, vodio je sa sobom Montagua i Kevnesa; kada se trebalo izmotavati, vodio je Sumnera i Cunliffea.45 Kevnes je prezirao svoje suparnike.46 Lloyd George je poslije tvrdio kako je i on bio zaprepaten zbog njihove nesposobnosti.47 Tijekom Mirovne konferencije Lloyd George se posluio njima dvojicom kako bi obmanuo Amerikance rekavi da je sam bio sklon manjim reparacijama, ali ne moe dobiti suglasnost blizanaca.48 I Cunliffe i Sumner bili su uvjereni kako bi za svoju zemlju trebali postii to bolju nagodbu, ali su bili spremni na kompromis - i prihvaanje uputa od Lloyda Georgea. Ovdje bismo se trebali ponaati kao dravnici, rekao je Sumner kolegama u komisiji za reparacije kada je govorio protiv nagomilavanja trokova.49 Obojica bi bili prihvatili fiksnu brojku u ugovoru i manji iznos da im je Lloyd George rekao da tako postupe.50 Zato to nije uinio? Njegova prevrtljivost naudila je njegovu ugledu i izazvala mu mnogo problema s kolegama u Parizu. Htio bih, primijetio je ameriki ekspert Lamont, da nam gosp. Lloyd George kae to konano hoe, kako bismo mogli procijeniti jesu li njegove zamisli, i zamisli predsjednika VVilsona kako ih mi shvaamo, stvarno meusobno vrlo razliite ili bliske.51 Razdraujui Amerikance, od VVilsona nanie, Lloyd George je ugroavao i odnos koji je po njegovu miljenju bio od najvee vanosti za Veliku Britaniju. Problem je bio u tome to ni on sam niti britanska javnost nisu zapravo znali to hoe. Kako se inilo, Lloyd George je u Parizu razvijao vlastite zamisli i napipavao svoj politiki put. 241 Njemako pitanje 242 Sjedne strane, Lloyd George je htio da se Njemaka kazni. U svojoj moralnoj sri - koju je imao usprkos onome to su govorili njegovi neprijatelji - Lloyd George je osuivao rat, a Njemaka je pokrenula najgori rat to gaje svijet ikada vidio. On je na to pitanje gledao i kao pravnik. Po svakom naelu pravde, rekao je delegaciji Britanskog carstva - po principima pravde koji se primjenjuju u odnosima medu pojedincima, Nijemci su odgovorni za sve tete i trokove obnove. Budui da je zastupao interese Britanije, morao je voditi rauna da drugi vjerovnici Njemake ne prenapuu svoje zahtjeve. To je staro sredstvo kada se postavljaju zahtjevi na teret bankrotiranog poduzea.52

Meutim, on je bio i dravnik. Prije rata bio je ministar financija. Poznavao je financije i trgovinu. Znao je da e Britanci prije ili kasnije ponovno morati prodavati svoju robu Nijemcima. On nije htio unititi Njemaku.53 Potkraj oujka, dok je predsjednik VVilson jo bio u Americi, Lloyd George je za rukom razgovarao s Houseom o reparacijama. Morat e svom narodu, rekao je Amerikancu, dati vjerodostojan razlog zbog kojega ga je zavaravao glede pitanja ratnih trokova, reparacija i tko zna ega jo. Priznao je kako zna da Njemaka ne moe platiti iznos odtete koji su traili Britanci i Francuzi.54 Kada je House VVilsonu prenio taj razgovor, VVilson nije pokazao razumijevanje prema dilemama Lloyda Georgea, zatraivi od njega da se odupre zahtjevima za velike reparacije. Nita ne bi bilo plemenitije nego biti smijenjen s dunosti tijekom ovakve krize zbog ispravnog postupanja. Lloyd George bi se mogao tjeiti saznanjem da e to budui narataji znati cijeniti. Ne bih mogao poeljeti, rekao mu je VVilson, velianstveni-ju priliku u povijesti.55 Lloyd George nije se posluio tim uzvienim no jalovim izlazom, i to mu slui na ast. Bio je politiar i imao je dunost ocijeniti ono to je bilo pravedno u odnosu na ono to je bilo praktino. Isto tako, morao je djelovati u svijetu u kojem je trebalo uzimati u obzir demokratski glas naroda. Pritisci u Parizu bili su znatni. Dio liberalnog tiska poeo je zvuati pomirljivije, ali su konzervativni listovi glasno zahtijevali velike reparacije. Northcliffe je na sebe preuzeo da Llovda Georgea dri pod kontrolom. Novinski magnat potajno je natuknuo urednicima Daily Maila i The limesa daje premijer pod utjecajem pronjemakih snaga.56 Plaanje rauna U odreenom smislu Llovda Georgea su sputavali i izbori u prosincu 1918. Obeanja da e Njemaku dobro iscijediti - sve dok sjemenke ne zakripe, glasila je njegova slavna izreka dobro su primljena u javnosti. Sam Lloyd George licitirao je sa sve veim iznosima koje e Njemaka morati platiti. Oistit emo im depove, govorio je. Posljednji koalicijski manifest prije izbora glasio je jednostavno: 1. Kazniti Kaisera; 2. Prisiliti Njemaku da plati.57 Mnogi konzervativci izabrani nakon velike koalicijske pobjede bili su novaci u politici. Jedan vodei konzervativac govorio je o ljudima bezduna lica koji su po svemu sudei dobro proli u ratu i za koje je glavna zadaa bila pritisnuti Nijemce sve dok sjemenke ne zakripe - oito aludirajui na Lloyda Georgea. Dok se u travnju natezao s VVilsonom, Lloyd George je primio telegram s potpisima 370 lanova parlamenta, koji su od njega traili da ostane vjeran svojim predizbornim govorima i podnese puni raun. On je na to odjurio u London i 16. travnja impresivnim govorom u Donjem domu zaepio usta svojim kritiarima. Nije uope namjeravao, rekao je sluateljima, prekriti svoja obeanja. Ne smiju sluati ogorenog, suludo tatog ovjeka - na tom je mjestu znaajno prstom dodirnuo elo - ve vjerovati svjetskim dravnicima koji e nedvojbeno sve uiniti za dobrobit ovjeanstva i mir. Po povratku u Pariz, ispriao je svojoj vjernoj Frances Stevenson kako je potpuno osvojio Dom ne rekavi im apsolutno nita o Mirovnoj konferenciji.58 Pritisci su dolazili i iz dominiona. Dok su Kanaani kao i u mnogim drugim stvarima podravali ameriki stav, Australci su smatrali da iz Njemake treba izvui maksimum. Hughes je mrzio Nijemce i smatrao ih je, kao i veina njegovih sunarodnjaka, glavnom prijetnjom Australiji. Isto tako, smatrao je ameriki prigovor na velike reparacije neprincipijelnim i sebinim. Kako je rekao Lloydu Georgeu, neutralne Sjedinjene Drave ostvarile su veliku dobit u prvim fazama rata dok je Britansko carstvo podnosilo rtve u krvi i novcu. Bez goleme naknade od Njemake Britanija e u buduem nadmetanju sa Sjedinjenim Dravama izgubiti svjetsku gospodarsku prevlast.59 Pristup Lloyda Georgea problemu reparacija bio je ustvari uspjeniji no to se inilo. Uvjerivi VVilsona da u reparacije ukljui mirovine, poveao je britanski udio. Ne spominjui fiksni iznos u ugovoru (za to su postojali opravdani tehniki razlozi), uspio je zadovoljiti javno mni243 Njemako pitanje 244 jenje kod kue i u Imperiju. (Utjecaj na njemako javno mnijenje bio je posve drugo pitanje). Dodatno se osigurao tako to je privatno pozvao jednog istaknutog europskog socijalista i zamolio ga da raspiri javnu kampanju protiv predrastinog postupanja s Njemakom.60 Konano, uspio je

prikazati Francuze kao gramzljivce - ta reputacija openito im je ostala do danas - s ministrom financija Louisom-Lucienom Kloztom, kao glavnim negativcem. Klotz, kojeg je Clemenceau opisao kao jedinog idova to sam ga poznavao koji ne zna nita o financijama, navodno je na sva pitanja o budunosti Francuske odgovarao: Njemaka e platiti.61 (Zapravo je on, posve suprotno, upozoravao kako se ne smije oekivati da e njemake reparacije pokriti sve trokove.62). Clemenceau ga je otvoreno prezirao, a prezirala ga je i veina njegovih kolega.63 Lloyd George smatrao ga je nesmiljenim: Um i srce zatrpani su mu obveznicama pa u njima nema mjesta za ovjenost.64 ak se i VVilson odvaio na malu alu o Klotzu na mozgu.65 Kevnes ga opisuje na svoj tipino okrutan nain kao niskog, debeljukastog idova s gustim brkovima, elegantno odjevenog i dotjeranog, ali s nesigurnim, lutajuim pogledom, i malo pogrbljenim ramenima, kao da se nagonski brani od udarca, koji nastoji sprijeiti isporuke hrane gladnoj Njemakoj.66 Meutim, to god je inio, Klotz je to inio kao osoba podreena Clemenceauu. Kad je javno zagovarao velike reparacije, inio je to zato da francuska desnica ne bi optuivala Clemenceaua za popustljivost prema Njemakoj ,67 Clemenceau je privatno priznavao da Francuska nee nikada dobiti ono emu se nadala, pa je poslao Loucheura, svog najpovjerljivijeg ekonomskog savjetnika, na privatni razgovor s Amerikancima o umjerenijim uvjetima za Njemaku. Loucheur je jasno dao na znanje kako ne vidi nikakvu dugoronu prednost za Francusku ako Njemaku stjera u bankrot.68 Kao i Lloyd George, i Clemenceau je morao voditi rauna o domaem javnom mnijenju. Gledite veine Francuza bilo je vrlo nedvosmisleno. Njemaka je napala Belgiju - prekrivi sveanu obvezu kojom je obeala potivati njezinu neutralnost - a isto tako i Francusku, a ne obrnuto. I gotovo sve borbe vodile su se na belgijskom i francuskom tlu. Tko bi trebao biti uniten? pitao se naslov na prvoj stranici konzervativnog Le Matina, Francuska ili Njemaka?69 tetu nedvojbeno treba platiti agresor, a ne rtva. Amerikanci mogu govoriti o novoj Plaanje rauna 245 diplomaciji bez odteta ili globa, ali je stara tradicija prema kojoj gubitnik obino plaa jo jaka. Francuska je platila 1815. kad je Napoleon poraen i ponovno 1871. Oba puta Njemaka je naplatila raun; sada je na nju doao red da plati. Francuska i Belgija tvrdile su od samog poetka da bi zahtjevi za naknadu direktne tete trebali dobiti prioritet u svakoj raspodjeli reparacija. Mogle su takoer istaknuti, to su i uinile, njemako pljakanje okupiranih teritorija. Belgija je potpuno poharana. U visoko industrijaliziranom sjevernom dijelu Francuske Nijemci su otpremili kui ono to im je trebalo a potom unitili velik dio onoga to je ostalo. ak i dok su se povlaile 1918., njemake snage nale su vremena da dignu u zrak najvanije francuske ugljenokope. Kako se ogoreno izrazio Clemenceau: Barbari o kojima govori povijest otimali su sve na to su naili na teritorijima koje su osvojili, ali nisu nita unitili; naselili bi se i ivjeli zajedno s onima koje su zatekli. No sada je neprijatelj unitio sve to mu se nalo na putu. Sudei po zarobljenim njemakim dokumentima, Nijemci su htjeli unititi francusku industriju i oistiti teren za svoju.70 Francuska i Belgija su se nadale da e uspjeti ukljuiti i svoje ratne trokove. U tom pogledu barem je Belgija bila u dobrom poloaju, jer je "VVilson govorei o njezinoj obnovi jasno rekao kako misli na svu tetu izazvanu njemakom poetnom i nezakonitom invazijom u kolovozu 1914. To meutim nije bio sluaj s Francuskom. Clemenceau se nije htio svaati s Amerikancima jer mu je trebala njihova podrka za druga pitanja presudna za sigurnost Francuske, pa nije na tome inzistirao. Iako to nije izjavio javno, shvaao je da Njemaka ima vrlo ogranienu mogunost plaanja. Dapae, Klotz je priznao komisiji za vanjske poslove francuskog Zastupnikog doma kako bi se ukljuivanjem trokova ratovanja dobio iznos kojega se ne bi mogli dosjetiti ni roma-nopisci u svojim najluim snovima!71 Tijekom mirovne konferencije Francuzi su takoer shvatili da bi ukljuivanje trokova ratovanja povealo britanski udio u iznosu to e ga Nijemci konano platiti, jer su Britanci na rat potroili jo vie od Francuske.72 Francuzi su mirno promijenili kurs i zagovarali samo ukljuivanje naknade za izravne tete - za svoje unitene gradove i sela, poplavljene rudnika i unitene eljeznike pruge.

Time bi Francuskoj Njemako pitanje 246 pripalo oko 70% njemakih reparacija, Britaniji oko 20%, a drugim podnositeljicama zahtjeva Belgiji, Italiji i Srbiji - ono to ostane. Nakon intenzivnog cjenkanja, Britanci su inzistirali na 30%, pri emu bi Francuzi dobili 50%, a ostale manje drave podijelile bi preostalih 20%. Konani sporazum postignut je tek 1920. - s 28% za Britaniju i 52% za Francusku.73 Treba napomenuti da su Francuzi dali najvei ustupak. Slino su postupili i kod raspodjele ukupnog iznosa to ga je trebala platiti Njemaka. Budui da je uvijek razmiljao u smislu opeg rjeenja, Clemenceau je u poetku predloio visok iznos djelomice moda i zato da bi uvjerio Amerikance da razmotre francuske prijedloge za nastavak gospodarske suradnje medu saveznicima.74 Potkraj veljae, kada je postalo jasno da Amerikanci nisu zainteresirani, Loucheur je smanjio iznos na 8 milijardi funta (40 milijardi dolara), neto vie od etvrtine francuskog zahtjeva. Zastupajui Britaniju, Cunliffe je odbio ii ispod 9.4 milijardi funta (47 milijardi dolara). Britanci su s razlogom sumnjali da se Francuzi dogovaraju s Amerikancima za manji iznos kako bi Britanci ispali najzahtjevniji.75 Time se poinje rasplinjavati slika o osvetoljubivoj Francuskoj odlunoj baciti Njemaku na koljena - koju su tako ivo slikali Kevnes i drugi. Na kraju, uglavnom zbog britanskog otpora, pokazalo se da se ne moe postii sporazum o iznosu koji bi trebalo unijeti u sporazum.76 Potkraj oujka savezniki vode, koji su se sada sastajali kao Velika etvorica, odluili su se za alternativu - posebnu komisiju. To odlaganje, zapisao je jedan ameriki ekspert u svoj dnevnik, oslobodit e Veliku Britaniju i Francusku briga zbog objavljivanja malog iznosa to e ga dobiti od reparacija jer oba premijera vjeruju da e njihove vlade pasti ako se saznaju injenice.77 Imao je pravo. Kada je komisija 1921. odredila konanu ukupnu svotu od 132 milijarde zlatnih maraka (otprilike 6,5 milijuna funta ili 34 milijuna dolara), emocije oko Njemake ve su se bile ohladile, osobito u Britaniji. Njemaka delegacija, koja je stigla u Versailles u svibnju, ogoreno je prosvjedovala zbog odluke Saveznika da ne objave konaan iznos svote za reparacije sve dok se ugovor ne potpie. Nema odreene granice osim sposobnosti njemakog naroda da plati, a ona nije definiPlaanje rauna 247 rana njihovim ivotnim standardom ve jedino sposobnou da zadovolje zahtjeve svojih neprijatelja svojim radom. Time bi njemaki narod bio trajno osuen na ropski rad.78 S obzirom na opi oaj zbog uvjeta, te su emocije bile razumljive, no tumaenje je ipak bilo nepotrebno pesimistino. Posebna komisija morala je uzeti u obzir sposobnost Njemake da plati, a morala je konzultirati i same Nijemce. Nadalje, kategorije teta za koje je trebalo platiti reparacije bile su ograniene; moda ne dovoljno, jer su ukljuivale mirovine, ali svakako nisu bile rastezljive.79 Na poetku dijela ugovora koji se odnosio na reparacije bila su dva lanka - lanak 231 i lanak 232 - koji su izazvali posebno ogorenje u Njemakoj i grinju savjesti kod Saveznika. lanak 231 pripisivao je Njemakoj i njezinim saveznicima odgovornost za tetu izazvanu ratom. lanak 232 je zatim ograniavao tu neogranienu obavezu navodei da bi Njemaka trebala platiti samo konkretne tete s obzirom na to da su njezini resursi bili zapravo ogranieni. Prva odredba - koja je kasnije postala poznata kao odredba o krivnji za rat - unijeta je poslije velike rasprave i mnogo revizija, prvenstveno kako bi se uvjerilo Britance i Francuze da je pravna odgovornost Njemake jasno utvrena. Amerikanci su u tome pomogli ukljuujui jednog svog spretnog mladog pravnika. John Foster Dulles, budui ameriki dravni tajnik, smatrao je kako je utvrdio odgovornost i uspjeno je ograniio, te da je u cjelini ugovor prilino poten.80 Saveznici su bili zadovoljni njegovom formulacijom. Uvijek osjetljiv na politike aspekte, Lloyd George je izjavio: Engleska javnost, jednako kao i francuska, smatra kako Nijemci moraju prije svega priznati svoju obavezu da nas obetete za sve posljedice svoje agresije. Kada se to obavi, prijei emo na pitanje sposobnosti Njemake da to plati; svi mi mislimo da nee biti u stanju platiti vie od onoga to zahtijeva ovaj dokument.81 Ako se Nijemci usprotive plaanju odreene kategorije tete, smatrao je Loucheur, Saveznici su im uvijek mogli zaprijetiti neogranienim zahtjevom.82 Nitko nije smatrao da e se

pojaviti bilo kakve potekoe u vezi sa samim klauzulama. 16 Zastoj zbog uvjeta Mirovnog ugovora s Njemakom Kada se VVilson 14. travnja vratio u Pariz, pitanje reparacija jo nije bilo rijeeno - kao ni pitanje Porajnja. Predsjednik se nakratko sastao s Llovdom Georgeom, koji je predloio da bi neka vrsta vojnog jamstva uz, naravno, njegov omiljeni tunel ispod La Manchea, moda zadovoljila Francuze.1 Odluili su ponuditi Francuskoj pomo ako je Njemaka napadne. Zauzvrat bi se Francuska trebala odrei planova o zasebnoj porajnskoj dravi.2 VVilson je mislio da e uspjeti nagovoriti Clemenceaua: Kada ga uhvatite na udicu, najprije ga malo privucite, pa pustite povraz, pa ponovno povucite, sve dok ga ne izmorite i slomite, a tada ga izvucite.3 Tog poslijepodneva Clemenceau se pridruio VVilsonu i Llovdu Georgeu u Crillonu. Francuz je ponovno govorio o patnjama svoje zemlje, o njezinim strahovanjima za budunost, o potrebi da se Njemaku zaustavi na Rajni. Lloyd George i VVilson su iznijeli svoj prijedlog. Clemenceau je bio ushien, ali ih je zamolio da mu dadu vremena kako bi o svemu razmislio. Nije konzultirao ni kabinet ni Poincarea. Zajedno sa svojim najbliim savjetnicima, te ministrom vanjskih poslova Pichonom i Tardieuom, Clemenceau je dva dana razmiljao o prijedlogu. Naravno, rekao je Tardieu, bio bi zloin odbiti ga, ali postojao je problem: Francuska vlada koja bi se zadovoljila samo s ovim i niim vie zasluila bi svaku osudu.4 Francuska, glasio je slubeni odgovor uruen 18. oujka, treba dodatna jamstva: savezniku okupaciju Porajnja i mostobrana najmanje pet godina; u tom podruju te osamdeset kilometara od istone obale rijeke ne smiju biti razmjetene nikakve njemake postrojbe.5 Odgovor je jako razljutio VVilsona. Razgovor s Francuzima nalikovao mu je igranju s gumenom loptom. Pokua je utisnuti, ali im je pusti lopta ponovno poprimi prvobitni okrugli oblik.6 Uzrujao se ak i obino mirni Balfour. 248 Zastoj zbog uvjeta mirovnog ugovora s Njemakom 249 Francuskoj bi bilo bolje, rekao je Llovdu Georgeu, prihvatiti ideju o jakom meunarodnom sustavu, premda mnogi od njih gledaju na tu mogunost s loe prikrivenom ironijom. Bez toga, nikakvo rjeenje u vezi s granicom na Rajni nee Francuskoj omoguiti da postane ita drugo do drugorazredna sila koja e drhtati kad god kihnu njezini veliki susjedi na istoku i ovisiti iz dana u dan o prevrtljivoj diplomaciji i nesigurnim savezima.7 Tijekom sljedeeg mjeseca uslijedila je iva razmjena memoranduma i nota dok su Francuzi nastojali dodati daljnje odredbe angloamerikom jamstvu. Dan za danom Clemenceau i njegovi suradnici gnjavili su Britance i Amerikance novim prijedlozima, poput poveanja demilitarizirane zone na istonoj obali, osnivanja inspekcijske komisije sa irokim ovlastima ili davanja Francuskoj prava na okupaciju Porajnja ako Njemaka prekri bilo koju drugu odredbu mirovnog ugovora - od razoruanja do plaanja reparacija.8 Francuzi su ponovno zatraili i Saar, ondje gdje se jugozapadni rub Porajnja spaja s Alzas-Lorenom. Nekadanji mirni poljoprivredni kraj s prekrasnim rijenim dolinama postao je u 19. stoljeu veliki industrijski bazen s ugljenokopima. Stoga je to podruje postalo vrlo vano 1919. godine, kada je ugljen pokrivao sve europske potrebe za energijom. Nezgodno za Francusku, gotovo svi stanovnici Saara - njih 650.000 - bili su Nijemci. Francuzi su pokuali s povijesnim argumentima: grad Saarlouis sagradio je Louis XIV, podruje je kratko vrijeme bilo dio Francuske tijekom Francuske revolucije, a i prema granicama odreenima 1814. veina regije pripala je Francuzima. Vi temeljite svoj zahtjev, rekao je "VVilson Clemenceauu, na neemu to se dogodilo prije stotinu i etrdeset godina. Ne moemo preurediti Europu na temelju uvjeta koji su postojali tako davno.9 Francuzi su imali vie sree s reparacijama. "VVilson je u svojim tokama govorio kako se Francuskoj mora nadoknaditi teta koju je izazvala Njemaka, i svi su se slagali da su Nijemci namjerno unitili francuske ugljenokope.10 Britanski i ameriki eksperti, koji su privatno radili zajedno od veljae, predloili su da bi Francuska trebala dobiti kontrolu nad saarskim ugljenokopima.11 Francuzi su uporno zahtijevali pripajanje. Potkraj oujka Lloyd George se ozbiljno zabrinuo zbog oblika koji su poeli poprimati uvjeti

mirovnog ugovora s Njemakom. Francuzi Njemako pitanje 250 su inzistirali na sloenom sustavu upravljanja Porajnjem i aneksiji Saara. Na istoku je Poljska trebala dobiti teritorij ne samo s 3 milijuna Nijemaca ve i s bogatim rudnicima ugljena u leskoj. I britansko javno mnijenje poelo je zagovarati brz i prihvatljivo umjeren mir. Britanski vojni i financijski eksperti upozoravali su Llovda Georgea na trokove velikih vojnih snaga ratrkanih po svijetu. Brinuli su ga i radniki nemiri kod kue i revolucija u Europi: 21. oujka stigla je vijest da su komunisti preuzeli vlast u Maarskoj. Sljedeeg dana Lloyd George i nekoliko njegovih najpovjerljivijih savjetnika, ukljuujui Kerra, Hankeva i Henrvja VVilsona, napustili su nakratko pregovore o uvjetima mirovnog ugovora s Njemakom kako bi proveli vikend u Hotelu de France et d'Angleterre u lijepom parikm predgrau Fontainebleauu. Razgledali su palau i prekrasni park, no stvarna svrha izleta bila je iznova razmotriti cijeli mirovni ugovor i iznai rjeenje koje e biti prihvatljivo Britaniji, Francuskoj i Sjedinjenim Dravama. Tog poslijepodneva Lloyd George je pozvao svoju ekipu u svoj privatni salon i dodijelio svakom njegovu ulogu - saveznika ili neprijatelja. Koliko je poznato, nitko nije preuzeo ulogu Sjedinjenih Drava. Hankey, koji je zastupao Britaniju, tvrdio je da Njemaka zasluuje kaznu i da bi svakako trebala izgubiti kolonije. No Saveznici ne smiju biti osvetoljubivi jer e inae izvrgnuti sredie Europe stranoj boljevikoj opasnosti. Njemaku treba rehabilitirati radi Europe i radi njemakog naroda. Ona mora postati dio Lige naroda. To je u interesu Britanije, jer ona ne eli trajno drati vojsku na kontinentu. Hankey je takoer podsjetio sluatelje na injenicu da je britanska ratna mornarica jo jednom spasila zemlju, pa stoga moraju paziti na svaku prijetnju koja bi mogla ugroziti njihovu pomorsku premo. Henry VVilson se oduevljeno uivio u svoje dvije uloge. Najprije je okrenuo kapu naopako kako bi odigrao ulogu njemakog asnika. Objasnio sam svoju sadanju situaciju i elju za sporazumom s Engleskom i Francuskom, ali ne vidim nikakve nade, jer u nemoguim uvjetima koje mi one nameu nazirem njihovu odlunost da me odmah zatuku. Budui da ne mogu opstati sam, okrenuo bih se Rusiji te bih s vremenom pomogao toj izmuenoj zemlji da obnovi zakon i red, a tada sklopio s njom savez.12 Preao je zatim na ulogu francuske ene, vanog initelja, po njegovu miljenju, u oblikovanju francuskog javnog Zastoj zbog uvjeta mirovnog ugovora s Njemakom 251 mnijenja. Ocrtao je dirljivu sliku gubitka tolikog broja mueva, sinova i mukih lanova obitelji, nepodnoljivu tjeskobu i dugu razdvojenost obitelji, financijski gubitak te oajniku borbu i prekomjerni rad radi odranja obiteljskog doma. Naravno, one su htjele osvetu i traile su odtetu od Njemake, a zahtijevale su i jamstvo da ih Njemaka vie nikada nee napasti.13 Lloyd George ih je paljivo sasluao, a zatim iznio svoja gledita. Kao glavno, naglasio je da mirovni uvjeti ne smiju unititi Njemaku. Rasprava je nastavljena, a Kerra su zaduili da svemu dade nekakav smisleni i zaokruen oblik. U ponedjeljak ujutro Kerr je sastavio konani nacrt Fontainebleauski memorandum. Lloyd George se vratio u Pariz pun energije. Ovaj tjedan odluio je ozbiljno prionuti poslu, zapisala je Frances Stevenson. I nee vie trpjeti nikakve gluposti ni od Francuza ni od Amerikanaca. On na mir gleda dugorono i smatra da taj mir u buduim godinama ne smije ostaviti nikakvo ogorenje koje bi moglo ponovno izazvati rat. (Frances je odano zanemarila njegov doprinos i ogorenju i kanjenju u definiranju uvjeta mirovnog ugovora s Njemakom). Lloyd George je predoio svoj memorandum kolegama, koji su se sada sastajali kao Vijee etvorice. Memorandum je pozivao mirotvorce na sklapanje pravednog i trajnog mira. Moete oduzeti Njemakoj kolonije, smanjiti njezino naoruanje na razinu pukih policijskih snaga, a njezinu ratnu mornaricu na razinu petorazredne sile; no na kraju, ako ona bude smatrala daje mir sklopljen 1919. godine nepravedan prema njoj, pronai e sredstvo odmazde protiv svojih osvajaa. Stoga ne smiju ostaviti Europi jo jedno otrovno nasljee stavljajui milijune Nijemaca ili Maara ili drugih naroda pod tuinsku vlast. Ne smiju poticati revolucionarne snage koje pale i

are po Europi. Najvanije od svega, ne smiju natjerati Njemaku u kripac. Najvea opasnost koju vidim u ovom trenutku jest mogunost da bi se Njemaka mogla udruiti s boljevicima i staviti svoje resurse, pamet i golemu organizacijsku mo na raspolaganje fanaticima koji sanjaju o oruanom osvajanju svijeta za boljevizam. Lloyd George je zatim prikazao alternativnu budunost u kojoj bi se Britanija, Sjedinjene Drave, Francuska i Italija dogovorile o reduciranju pomorskih i kopnenih vojnih snaga, i u kojoj bi Liga naroda, uvar meunarodnih Njemako pitanje 252 prava i slobode diljem svijeta, prihvatila novu, demokratsku Njemaku im se ona dovoljno stabilizira. Kako to postii? Njemaka bi ipak morala izgubiti neke teritorije, ali ne onoliko koliko neki hoe. Poljska bi morala dobiti svoj koridor do mora, ali bi to manji broj Nijemaca smio potpasti pod poljsku vlast. Demilitarizirano Porajnje bi moralo ostati u Njemakoj. Lloyd George je bio manje kategorian to se tie Saara: moda bi Francuska mogla dobiti granice iz 1814. ili samo vlasnitvo nad ugljenokopima. Naravno, Njemaka mora predati sve svoje kolonije. 1, da, morala bi platiti reparacije.15 Wilson je odobrio memorandum: na kraju krajeva, rekao je, dobar dio toga teksta izgleda kao da ga je on sam napisao.16 Francuzi su bili bijesni.17 Ako su vam mirovni uvjeti predrastini, pisao je Clemenceau Lloydu Georgeu, vratimo Njemakoj njezine kolonije i njezinu flotu i ne traimo samo od drava na kontinentu - Francuske, Belgije, eke i Poljske - teritorijalne ustupke potrebne kako bi se udobrovoljio potueni agresor.18 Puka je iluzija dodao je, misliti da bi se Njemaku moglo udobrovoljiti umjerenim uvjetima.19 Iluzija ili ne, Britanci su se odluili odvojiti od kontinenta i njegovih problema. Ravnotea moi na kontinentu uvijek je dobro sluila Britaniji; intervencija je bila potrebna samo ako je jedna drava zaprijetila prevlau nad cjelinom. Njemaka je bila takva prijetnja, ali bi sada bilo glupo unititi je i prepustiti prevlast Francuskoj. Kada su se strasti smirile, Britanija se sjetila i starog suparnitva s Francuskom i potencijalnog prijateljstva s Njemakom. Britanskoj industriji bila su potrebna trita, a Nijemaca je bilo 70 milijuna. Britanija je eljela stabilnost na kontinentu, a ne kaos koji se tako jasno nazirao istonije, a solidna Njemaka u sreditu Europe mogla je to pruiti. Promjena stava Lloyda Georgea prema mirovnim uvjetima odraavala je opu britansku podvojenost. U kratkoronom smislu memorandum iz Fontainebleaua postigao je malo. Britanci i Francuzi su se i dalje natezali oko svog dijela reparacija. Francuzi su odbili navesti i procjenu svoje tete i iznos koji bi htjeli da Njemaka plati. Pravi je zloin, uzviknuo je Wilson Graysonu, rasipati vrijeme kada svaki sat znai tako mnogo za pravedno rjeavanje svjetskih prilika. S druge strane, ako Saveznike nastavi pritiskati da ublae zahtjeve, bojao se da bi njihove vlade mogle pasti, pa bi se mir odgodio jo vie.20 Zastoj zbog uvjeta mirovnog ugovora s Njemakom 253 Po svemu sudei, Clemenceau je sada zaotrio stav prema Njemakoj. Kako je istaknuo, Britanija i Sjedinjene Drave bile su zatiene morem. Mi moramo imati ekvivalent na kopnu.21 On je traio Saar i ustrajao na vojnoj okupaciji Porajnja. Nijemci su servilan narod i treba ih prisiliti da prihvate argumente. Clemenceau je 31. oujka dopustio Fochu da Vijeu etvorice predoi zahtjev za stvaranje tampon drave. Mir se moe zajamiti, izjavio je Foch, samo posjedovanjem lijeve obale Rajne do daljnjega, tj. sve dok Njemaka ne promijeni stav.22 Llovd George i VVilson su ga sluali uljudno, ali s napadnim pomanjkanjem panje.23 VVilson je smatrao da Francuzi samo opstruiraju rad. Strano sam razoaran, rekao je Gravsonu. Nakon dvosatnog nagovaranja i natezanja s Clemenceauom nije se praktiki suglasio ni sa im, i na samom odlasku vratio se na poetak.24 Na VVilsonu se vidjelo da je umoran, ali bili su umorni i ostali. Vijee etvorice sastajalo se praktiki non-stop, vrijeme je bilo odvratno, a odasvud su dopirale loe vijesti: iz Maarske, gdje su komunisti vrsto zasjeli na vlast; iz Rusije, gdje su boljevici po svemu sudei pobjeivali u graanskom ratu; iz Danziga, gdje njemake vlasti nisu doputale iskrcavanje poljskih vojnika. Na sastanku 28. oujka Clemenceau je jo jednom ponovio zahtjev Francuske da dobije Saar.

VVilson je odgovorio kako Francuzi nisu nikada spomenuli Saar kao jedan od svojih ratnih ciljeva to nije bilo tono - i da bi, u svakom sluaju, pripajanje Saara Francuskoj bilo u suprotnosti s njegovih 14 toaka. Clemenceau gaje optuio da se ponaa pronjemaki i zaprijetio da e radije podnijeti ostavku negoli potpisati takav mirovni ugovor. Ljutito isturene brade, VVilson je odgovorio kako je to la te kako je posve jasno da bi ga Clemenceau najradije otpremio natrag u Sjedinjene Drave. Podjednako ljut, Clemenceau je demonstrativno iziao iz sobe. Nije oekivao, rekao je Mordacqu, tako nepopustljiv otpor francuskim zahtjevima. Llovd George i Orlando, koji su zabrinuto pratili scenu, pokuali su to su bolje mogli izgladiti stvari na poslijepodnevnom sastanku. Llovd George se zahvalno nasmijao kada mu je VVilson alom odgovorio na ispriku zbog zakanjenja. Kada je Tardieu netaktino nadugo i nairoko nastavio govoriti o davnim vezama Saara i Francuske, Orlando je istaknuo da bi Italija s takvim rezoniranjem mogla zahtijevati zemlje nekaNjemako pitanje danjeg Rimskog carstva, to bi dodue bilo nezgodno zbog njegova dobrog prijatelja Llovda Georgea. Svi su se srdano nasmijali, osim Clemenceaua. Llovd George je predloio kompromis: autonomni Saar u kojem bi Francuska bila vlasnik ugljenokopa. Dogovoreno je da e se time pozabaviti eksperti. Clemenceau se na svoj nain ispriao i spomenuo privrenost koja povezuje Francusku i Sjedinjene Drave; kasnije, u krugu svojih savjetnika, govorio je o VVilsonovoj nevjerojatnoj nepopustljivosti. Wilson se ljubazno osvrnuo na veliinu Francuske, no privatno se ogoreno tuio kako Francuzi usporavaju cijelu Mirovnu konferenciju, usporedivi Clemenceaua sa starim psom: Uporno se okree oko sebe lovei vlastiti rep, prije nego to se napokon primi posla.25 Dva dana kasnije pao je snijeg. Te je godine travanj u Parizu zapoeo loe, a ubrzo se sve jo i pogoralo. Iako se Vijee etvorice sastaja-lo tajno, u javnost su dopirali detalji o raspravama na njegovim sastancima. Foch je bio oajan, napisao je Henry VVilson u svom dnevniku: Prorekao je da e za tjedan dana Parika konferencija propasti.26 Glasine su se irile u javnosti, u plaviastoj i sumpornoj sumaglici, rekao je jedan ameriki delegat.27 U Njemakoj e izbiti revolucija, pisao je kui jedan Kanaanin.28 Klizimo prema propasti, objavilo je pariko izdanje Daily Maila. Liga naroda je mrtva, a Mirovna konferencija neuspjeh, brzojavio je u Nevv York pariki dopisnik New York Timesa.29 Kako se izrazio njegov pomonik za tisak Baker, VVilson je jo vie posijedio i postajao sve sumorniji.30 Predsjednik se osjeao osamljen u svojoj borbi za izgradnju pravednog mira. Orlando je izazivao probleme talijanskim zahtjevima na Jadranu. Llovd George se previe ponaao kao politiar. VVilson bi mu rado bio rekao da ne smije mijenjati stav poto se s njim sloi oko neega, te kako mu se nee dopustiti da se sloi s njim kad je u njegovu drutvu, a zatim promijeni stav kad ode od njega i pridrui se onima koji misle suprotno.31 Clemenceau je svojeglavo odbio sklapanje mira na temelju 14 toaka. Nisam ga [VVilsona] nikada vidjela tako ljutitog, tako bijesnog, zapisala je tajnica gde VVilson. Njemu su stav Francuza i njihovo odugovlaenje 'za svaku osudu'.32 VVilsona su ljutili i napadi francuskog tiska. Zamislite, objavio je jedan list njegove navodne rijei, otkrio sam da proljee uvijek dolazi poslije zime.33 Bijesno se posvaao (bila je to prava 254 Zastoj zbog uvjeta mirovnog ugovora s Njemakom 255 eksplozija nasilja) s Llovdom Georgeom, i rekao kako nee nikada potpisati 'francuski mir' nego e radije umjesto toga otii kui.34 VVilson je 3. travnja legao u krevet s jakom prehladom, pa ga je u Vijeu etvorice zamijenio House. Clemenceau je bio ushien. Danas mu je gore, rekao je Llovdu Georgeu 5. travnja. Znate li njegova lijenika? Da li biste ga mogli podmititi?35 Bolesnik se u krevetu prepustio tekim mislima. Mnogo sam razmiljao, rekao je Gravsonu, o tome kakve bi posljedice svijet pretrpio kad bi se tim francuskim politiarima dale slobodne ruke, kad bi im se dopustilo da rade to hoe i da osiguraju sve ono na to Francuska po njihovu miljenju ima pravo. Mislim da bi svijet ubrzo

otiao kvragu kad bi im se prepustilo da provedu svoje zamisli. No donio je, rekao je s izrazom olakanja na licu, jednu odluku. Rekao je Gravsonu neka se pobrine za to da George Washinton bude spreman u Brestu, na obali Bretanje. Ne elim rei da u otii im stigne brod; samo hou da brod bude ondje. Vijest je procurila sljedeeg dana, stoje VVilson nedvojbeno i htio. Njegova prikrivena prijetnja izazvala je senzaciju. Mirovna konferencija u krizi, glasio je naslov na prvoj stranici New York limesa.36 Francuzi nisu tome pridavali veliku vanost. VVilson se ponaa kao kuhar, naalio se Clemenceau u razgovoru s jednim prijateljem, koji dri koveg spreman u hodniku, pa svaki dan prijeti odlaskom.37 Glasnogovornik Quai d'Orsava grubo se narugao da odlazi kui svojoj mami.38 No Francuzi su ustvari bili krajnje zabrinuti.39 Cenzori su sveli komentare u tisku na minimum, a Le Temps, dobro poznat po tijesnim vezama sa slubenim krugovima, objavio je urno lanak u kojem se spominjalo kako Francuska nema nikakvih namjera anektirati teritorije nastanjene Nijemcima.40 Tardieuov pomonik dao je izjavu amerikim novinarima navodei kako je Francuska sve svoje zahtjeve svela na minimum te da bi bila savreno zadovoljna - a to je cijelo vrijeme i govorila - s granicama iz 1871., koje ukljuuju Alzas-Lorenu ali nita vie. (Ta je izjava primljena pomalo ironino.41) Clemenceau je zbog ovih ustupaka imao problema sa svojim neprijateljima u Francuskoj. Zastupnici i senatori pozivali su ga da vrsto zagovara legitimne francuske interese. Foch je potaknuo novinsku kampanju u kojoj se zahtijevala okupacija Porajnja. Generalissimo se opasno pribliio otvorenom prkoenju, odbijajui provoditi naredbe Njemako pitanje 254 danjeg Rimskog carstva, to bi dodue bilo nezgodno zbog njegova dobrog prijatelja Llovda Georgea. Svi su se srdano nasmijali, osim Clemenceaua. Llovd George je predloio kompromis: autonomni Saar u kojem bi Francuska bila vlasnik ugljenokopa. Dogovoreno je da e se time pozabaviti eksperti. Clemenceau se na svoj nain ispriao i spomenuo privrenost koja povezuje Francusku i Sjedinjene Drave; kasnije, u krugu svojih savjetnika, govorio je o Wilsonovoj nevjerojatnoj nepopustljivosti. VVilson se ljubazno osvrnuo na veliinu Francuske, no privatno se ogoreno tuio kako Francuzi usporavaju cijelu Mirovnu konferenciju, usporedivi Clemenceaua sa starim psom: Uporno se okree oko sebe lovei vlastiti rep, prije nego to se napokon primi posla.25 Dva dana kasnije pao je snijeg. Te je godine travanj u Parizu zapoeo loe, a ubrzo se sve jo i pogoralo. Iako se Vijee etvorice sastaja-lo tajno, u javnost su dopirali detalji o raspravama na njegovim sastancima. Foch je bio oajan, napisao je Henry VVilson u svom dnevniku: Prorekao je da e za tjedan dana Parika konferencija propasti.26 Glasine su se irile u javnosti, u plaviastoj i sumpornoj sumaglici, rekao je jedan ameriki delegat.27 U Njemakoj e izbiti revolucija, pisao je kui jedan Kanaanin.28 Klizimo prema propasti, objavilo je pariko izdanje Daily Maila. Liga naroda je mrtva, a Mirovna konferencija neuspjeh, brzojavio je u Nevv York pariki dopisnik New York limesa}9 Kako se izrazio njegov pomonik za tisak Baker, VVilson je jo vie posijedio i postajao sve sumorniji.30 Predsjednik se osjeao osamljen u svojoj borbi za izgradnju pravednog mira. Orlando je izazivao probleme talijanskim zahtjevima na Jadranu. Llovd George se previe ponaao kao politiar. VVilson bi mu rado bio rekao da ne smije mijenjati stav poto se s njim sloi oko neega, te kako mu se nee dopustiti da se sloi s njim kad je u njegovu drutvu, a zatim promijeni stav kad ode od njega i pridrui se onima koji misle suprotno.31 Clemenceau je svojeglavo odbio sklapanje mira na temelju 14 toaka. Nisam ga [VVilsona] nikada vidjela tako ljutitog, tako bijesnog, zapisala je tajnica gde VVilson. Njemu su stav Francuza i njihovo odugovlaenje 'za svaku osudu'.32 VVilsona su ljutili i napadi francuskog tiska. Zamislite, objavio je jedan list njegove navodne rijei, otkrio sam da proljee uvijek dolazi poslije zime.33 Bijesno se posvaao (bila je to prava Zastoj zbog uvjeta mirovnog ugovora s Njemakom 255

eksplozija nasilja) s Llovdom Georgeom, i rekao kako nee nikada potpisati 'francuski mir' nego e radije umjesto toga otii kui.34 VVilson je 3. travnja legao u krevet s jakom prehladom, pa ga je u Vijeu etvorice zamijenio House. Clemenceau je bio ushien. Danas mu je gore, rekao je Llovdu Georgeu 5. travnja. Znate li njegova lijenika? Da li biste ga mogli podmititi?35 Bolesnik se u krevetu prepustio tekim mislima. Mnogo sam razmiljao, rekao je Gravsonu, o tome kakve bi posljedice svijet pretrpio kad bi se tim francuskim politiarima dale slobodne ruke, kad bi im se dopustilo da rade to hoe i da osiguraju sve ono na to Francuska po njihovu miljenju ima pravo. Mislim da bi svijet ubrzo otiao kvragu kad bi im se prepustilo da provedu svoje zamisli. No donio je, rekao je s izrazom olakanja na licu, jednu odluku. Rekao je Gravsonu neka se pobrine za to da George Washinton bude spreman u Brestu, na obali Bretanje. Ne elim rei da u otii im stigne brod; samo hou da brod bude ondje. Vijest je procurila sljedeeg dana, to je VVilson nedvojbeno i htio. Njegova prikrivena prijetnja izazvala je senzaciju. Mirovna konferencija u krizi, glasio je naslov na prvoj stranici Nevv York Timesa.36 Francuzi nisu tome pridavali veliku vanost. VVilson se ponaa kao kuhar, naalio se Clemenceau u razgovoru s jednim prijateljem, koji dri koveg spreman u hodniku, pa svaki dan prijeti odlaskom.37 Glasnogovornik Quai d'Orsava grubo se narugao da odlazi kui svojoj mami.38 No Francuzi su ustvari bili krajnje zabrinuti.39 Cenzori su sveli komentare u tisku na minimum, a Le Temps, dobro poznat po tijesnim vezama sa slubenim krugovima, objavio je urno lanak u kojem se spominjalo kako Francuska nema nikakvih namjera anektirati teritorije nastanjene Nijemcima.40 Tardieuov pomonik dao je izjavu amerikim novinarima navodei kako je Francuska sve svoje zahtjeve svela na minimum te da bi bila savreno zadovoljna - a to je cijelo vrijeme i govorila - s granicama iz 1871., koje ukljuuju Alzas-Lorenu ali nita vie. (Taje izjava primljena pomalo ironino.41) Clemenceau je zbog ovih ustupaka imao problema sa svojim neprijateljima u Francuskoj. Zastupnici i senatori pozivali su ga da vrsto zagovara legitimne francuske interese. Foch je potaknuo novinsku kampanju u kojoj se zahtijevala okupacija Porajnja. Generalissimo se opasno pribliio otvorenom prkoenju, odbijajui provoditi naredbe Njemako pitanje 256 Vijea etvorice i zahtijevajui da ga sasluaju lanovi vlade. To je bilo alarmantno u zemlji s jakom tradicijom pokuaja vojnih udara. Bilo je i nezgodno. Ne bih povjerio ameriku vojsku, rekao je VVilson nakon jednog incidenta, generalu koji ne slua svoju vladu.42 Vodei politiari, novinari i vojni predstavnici otili su upozoriti Poincarea da Francuskoj prijeti katastrofa. Napominjali su da bi Clemenceau mogao upropastiti svaku priliku za osiguranje protiv opasnosti od Njemake. Moda bi Poincare trebao dati ostavku u znak prosvjeda? Ili je moda bio duan, kako su naglaavali Foch i drugi, iskoristiti svoje ustavne ovlasti i sam preuzeti pregovore? Poincare se -tipino za njega - prikljuio kritiarima, ali nije nita poduzeo. Clemenceau - iji su izvori informacija uvijek bili pouzdani - uputio se u Elizejsku palau i napravio stranu scenu optuivi Poincarea za nelo-jalnost. Svi vai prijatelji su protiv mene, vikao je. Ve mije svega dosta. Raspravljam cijeli dan, od jutra do veeri. Ubijam se. Ponudio je ostavku. Poincare je prosvjedovao: Nisam nikada prestao biti lojalan, to nije u pitanju; tovie, bio sam vam uvijek odan i potujem vas takorei kao oca. Clemenceau gaje optuio da lae. Poincare je gnjevno odvratio: Eto vidite, odgovarate mi drskou! No na kraju razgovora ipak su se rukovali, i Poincare je dravniki dostojanstveno izjavio: Okolnosti su teke, budunost mrana, i javni dunosnici moraju biti jedinstveni. Poincare je odmah povjerio svoje osjeaje dnevniku: Ukratko, ovaj mije razgovor pokazao daje Clemenceau smuen, nasilan, umiljen, podrugljivac, tiranin, uasno povran, fiziki i intelektualno gluh, nesposoban razmiljati i pratiti raspravu.43 Samo je Llovd George ostao vedar tijekom krize. Postigli smo velik napredak, rekao je novinskom magnatu Georgeu Riddellu. Rijeili smo praktiki sva otvorena pitanja osim onih koja se odnose na krenje ratnog prava. Idueg tjedna poet emo pisati Mirovni ugovor.44 Llovd George je oekivao da e konani mirovni uvjeti biti definirani do Uskrsa, za dva tjedna.45 Bio je

posebno zadovoljan jer je usvojen njegov prijedlog u vezi s reparacijama: konani iznos nee biti u ugovoru. Kada se VVilson 8. travnja oporavio stiglo je napokon proljee i raspoloenje na Mirovnoj konferenciji se vidljivo popravilo.46 Jo se osjea klimavo, rekao je Gravsonu, ali mnogo bolje u glavi.47 Ipak, George Washington zadran je u rezervi kao korisna prijetnja.48 U Zastoj zbog uvjeta mirovnog ugovora s Njemakom 257 Wilsonovoj odsutnosti obavljeno je mnogo pripremnog posla u vezi sa sastavljanjem ugovora. Pitanje Saara konano je rijeeno 13. travnja. Eksperti su predloili kompromis prema kojem je Francuska dobila samo vlasnitvo nad rudnicima. Liga naroda preuzela je upravljanje Saarom, s obvezom da se nakon petnaest godina odri plebiscit na kojemu e stanovnici moi birati nezavisnost, Francusku ili Njemaku. Kada je plebiscit odran - 1935. godine - privlanost Hitlerova Treeg Reicha bila je nadmona, i 90% stanovnika glasalo je za ponovno prikljuenje Njemakoj. Za paket koji je obuhvaao Porajnje i anglo-ameriko jamstvo Francuskoj trebalo je tek malo vie vremena. VVilson je smatrao da je otiao dovoljno daleko u nuenju jamstva, pa je 12. travnja otro poruio Clemenceauu da e morati prihvatiti demilitarizaciju Porajnja, a ne trajnu savezniku okupaciju.49 Clemenceau je razmislio o poruci i dva dana poslije posjetio svog starog prijatelja Housea. Ba je teta, rekao mu je, to Talijani prijete da e otii bez potpisivanja mirovnog ugovora s Njemakom. On je, naravno, spreman suraivati s kolegama. Prihvaao je ameriki stav, iako to nije bilo ono stoje htio, i prisilit e Focha da se i on suglasi. Zauzvrat trai samo da VVilson prihvati privremenu francusku okupaciju triju zona oko glavnih mostobrana: Francuzi e se povui iz prve zone u sjevernom Porajnju (ukljuujui mostobran oko Kolna) nakon pet godina, iz druge zone (ukljuujui mostobran oko Koblenza) nakon deset godina, i iz tree, na jugu (ukljuujui mostobran oko Mainza) nakon petnaest godina.50 U sljedea tri dana Clemenceauu se znatno pogorao ekcem na rukama, a tuio se i na napadaje vrtoglavice. No naveer 15. travnja, kada je House donio vijest da se VVilson sloio s privremenom okupacijom, bio je drugi ovjek. Vie nisam zabrinut, rekao je Mordacqu. Sva velika pitanja u vezi s Francuskom sada su gotovo rijeena. Za deset dana imat emo, vrlo vjerojatno, glavne obrise mirovnog ugovora. Danas sam osim dva ugovora o vojnoj pomoi Amerike i Engleske u sluaju njemakog napada definitivno dobio pristanak za okupaciju Porajnja na petnaest godina, s djelominim povlaenjem svakih pet godina. Naravno, ako Njemaka ne bude potovala ugovor, nema ni djelominog niti konanog povlaenja.51 Clemenceau je veselo obeao Houseu protuuslugu. Rekao je svom privatnom tajniku da svi napadi Njemako pitanje 256 Vijea etvorice i zahtijevajui da ga sasluaju lanovi vlade. To je bilo alarmantno u zemlji s jakom tradicijom pokuaja vojnih udara. Bilo je i nezgodno. Ne bih povjerio ameriku vojsku, rekao je VVilson nakon jednog incidenta, generalu koji ne slua svoju vladu.42 Vodei politiari, novinari i vojni predstavnici otili su upozoriti Poincarea da Francuskoj prijeti katastrofa. Napominjali su da bi Clemenceau mogao upropastiti svaku priliku za osiguranje protiv opasnosti od Njemake. Moda bi Poincare trebao dati ostavku u znak prosvjeda? Ili je moda bio duan, kako su naglaavali Foch i drugi, iskoristiti svoje ustavne ovlasti i sam preuzeti pregovore? Poincare se -tipino za njega - prikljuio kritiarima, ali nije nita poduzeo. Clemenceau - iji su izvori informacija uvijek bili pouzdani - uputio se u Elizejsku palau i napravio stranu scenu optuivi Poincarea za nelo-jalnost. Svi vai prijatelji su protiv mene, vikao je. Ve mije svega dosta. Raspravljam cijeli dan, od jutra do veeri. Ubijam se. Ponudio je ostavku. Poincare je prosvjedovao: Nisam nikada prestao biti lojalan, to nije u pitanju; tovie, bio sam vam uvijek odan i potujem vas takorei kao oca. Clemenceau gaje optuio da lae. Poincare je gnjevno odvratio: Eto vidite, odgovarate mi drskou! No na kraju razgovora ipak su se rukovali, i Poincare je dravniki dostojanstveno izjavio: Okolnosti su teke, budunost mrana, i javni dunosnici moraju biti jedinstveni. Poincare je odmah povjerio svoje osjeaje dnevniku: Ukratko,

ovaj mije razgovor pokazao daje Clemenceau smuen, nasilan, umiljen, podrugljivac, tiranin, uasno povran, fiziki i intelektualno gluh, nesposoban razmiljati i pratiti raspravu.43 Samo je Llovd George ostao vedar tijekom krize. Postigli smo velik napredak, rekao je novinskom magnatu Georgeu Riddellu. Rijeili smo praktiki sva otvorena pitanja osim onih koja se odnose na krenje ratnog prava. Idueg tjedna poet emo pisati Mirovni ugovor.44 Llovd George je oekivao da e konani mirovni uvjeti biti definirani do Uskrsa, za dva tjedna.45 Bio je posebno zadovoljan jer je usvojen njegov prijedlog u vezi s reparacijama: konani iznos nee biti u ugovoru. Kada se VVilson 8. travnja oporavio stiglo je napokon proljee i raspoloenje na Mirovnoj konferenciji se vidljivo popravilo.46 Jo se osjea klimavo, rekao je Gravsonu, ali mnogo bolje u glavi.47 Ipak, George Washington zadran je u rezervi kao korisna prijetnja.48 U Zastoj zbog uvjeta mirovnog ugovora s Njemakom 257 VVilsonovoj odsutnosti obavljeno je mnogo pripremnog posla u vezi sa sastavljanjem ugovora. Pitanje Saara konano je rijeeno 13. travnja. Eksperti su predloili kompromis prema kojem je Francuska dobila samo vlasnitvo nad rudnicima. Liga naroda preuzela je upravljanje Saarom, s obvezom da se nakon petnaest godina odri plebiscit na kojemu e stanovnici moi birati nezavisnost, Francusku ili Njemaku. Kada je plebiscit odran - 1935. godine - privlanost Hitlerova Treeg Reicha bila je nadmona, i 90% stanovnika glasalo je za ponovno prikljuenje Njemakoj. Za paket koji je obuhvaao Porajnje i anglo-ameriko jamstvo Francuskoj trebalo je tek malo vie vremena. VVilson je smatrao da je otiao dovoljno daleko u nuenju jamstva, pa je 12. travnja otro poruio Clemenceauu da e morati prihvatiti demilitarizaciju Porajnja, a ne trajnu savezniku okupaciju.49 Clemenceau je razmislio o poruci i dva dana poslije posjetio svog starog prijatelja Housea. Ba je teta, rekao mu je, to Talijani prijete da e otii bez potpisivanja mirovnog ugovora s Njemakom. On je, naravno, spreman suraivati s kolegama. Prihvaao je ameriki stav, iako to nije bilo ono stoje htio, i prisilit e Focha da se i on suglasi. Zauzvrat trai samo da VVilson prihvati privremenu francusku okupaciju triju zona oko glavnih mostobrana: Francuzi e se povui iz prve zone u sjevernom Porajnju (ukljuujui mostobran oko Kolna) nakon pet godina, iz druge zone (ukljuujui mostobran oko Koblenza) nakon deset godina, i iz tree, na jugu (ukljuujui mostobran oko Mainza) nakon petnaest godina.50 U sljedea tri dana Clemenceauu se znatno pogorao ekcem na rukama, a tuio se i na napadaje vrtoglavice. No naveer 15. travnja, kada je House donio vijest da se VVilson sloio s privremenom okupacijom, bio je drugi ovjek. Vie nisam zabrinut, rekao je Mordacqu. Sva velika pitanja u vezi s Francuskom sada su gotovo rijeena. Za deset dana imat emo, vrlo vjerojatno, glavne obrise mirovnog ugovora. Danas sam osim dva ugovora o vojnoj pomoi Amerike i Engleske u sluaju njemakog napada definitivno dobio pristanak za okupaciju Porajnja na petnaest godina, s djelominim povlaenjem svakih pet godina. Naravno, ako Njemaka ne bude potovala ugovor, nema ni djelominog niti konanog povlaenja.51 Clemenceau je veselo obeao Houseu protuuslugu. Rekao je svom privatnom tajniku da svi napadi Njemako pitanje 256 Vijea etvorice i zahtijevajui da ga sasluaju lanovi vlade. To je bilo alarmantno u zemlji s jakom tradicijom pokuaja vojnih udara. Bilo je i nezgodno. Ne bih povjerio ameriku vojsku, rekao je Wilson nakon jednog incidenta, generalu koji ne slua svoju vladu.42 Vodei politiari, novinari i vojni predstavnici otili su upozoriti Poincarea da Francuskoj prijeti katastrofa. Napominjali su da bi Clemenceau mogao upropastiti svaku priliku za osiguranje protiv opasnosti od Njemake. Moda bi Poincare trebao dati ostavku u znak prosvjeda? Ili je moda bio duan, kako su naglaavali Foch i drugi, iskoristiti svoje ustavne ovlasti i sam preuzeti pregovore? Poincare se -tipino za njega - prikljuio kritiarima, ali nije nita poduzeo. Clemenceau - iji su izvori informacija uvijek bili pouzdani - uputio se u Elizejsku palau i napravio stranu scenu optuivi Poincarea za nelo-jalnost. Svi vai prijatelji su protiv mene, vikao je. Ve mi je svega

dosta. Raspravljam cijeli dan, od jutra do veeri. Ubijam se. Ponudio je ostavku. Poincare je prosvjedovao: Nisam nikada prestao biti lojalan, to nije u pitanju; tovie, bio sam vam uvijek odan i potujem vas takorei kao oca. Clemenceau gaje optuio da lae. Poincare je gnjevno odvratio: Eto vidite, odgovarate mi drskou! No na kraju razgovora ipak su se rukovali, i Poincare je dravniki dostojanstveno izjavio: Okolnosti su teke, budunost mrana, i javni dunosnici moraju biti jedinstveni. Poincare je odmah povjerio svoje osjeaje dnevniku: Ukratko, ovaj mije razgovor pokazao daje Clemenceau smuen, nasilan, umiljen, podrugljivac, tiranin, uasno povran, fiziki i intelektualno gluh, nesposoban razmiljati i pratiti raspravu.43 Samo je Llovd George ostao vedar tijekom krize. Postigli smo velik napredak, rekao je novinskom magnatu Georgeu Riddellu. Rijeili smo praktiki sva otvorena pitanja osim onih koja se odnose na krenje ratnog prava. Idueg tjedna poet emo pisati Mirovni ugovor.44 Llovd George je oekivao da e konani mirovni uvjeti biti definirani do Uskrsa, za dva tjedna.45 Bio je posebno zadovoljan jer je usvojen njegov prijedlog u vezi s reparacijama: konani iznos nee biti u ugovoru. Kada se VVilson 8. travnja oporavio stiglo je napokon proljee i raspoloenje na Mirovnoj konferenciji se vidljivo popravilo.46 Jo se osjea klimavo, rekao je Gravsonu, ali mnogo bolje u glavi.47 Ipak, George Washington zadran je u rezervi kao korisna prijetnja.48 U Zastoj zbog uvjeta mirovnog ugovora s Njemakom 257 VVilsonovoj odsutnosti obavljeno je mnogo pripremnog posla u vezi sa sastavljanjem ugovora. Pitanje Saara konano je rijeeno 13. travnja. Eksperti su predloili kompromis prema kojem je Francuska dobila samo vlasnitvo nad rudnicima. Liga naroda preuzela je upravljanje Saarom, s obvezom da se nakon petnaest godina odri plebiscit na kojemu e stanovnici moi birati nezavisnost, Francusku ili Njemaku. Kada je plebiscit odran - 1935. godine - privlanost Hitlerova Treeg Reicha bila je nadmona, i 90% stanovnika glasalo je za ponovno prikljuenje Njemakoj. Za paket koji je obuhvaao Porajnje i anglo-ameriko jamstvo Francuskoj trebalo je tek malo vie vremena. VVilson je smatrao da je otiao dovoljno daleko u nuenju jamstva, pa je 12. travnja otro poruio Clemenceauu da e morati prihvatiti demilitarizaciju Porajnja, a ne trajnu savezniku okupaciju.49 Clemenceau je razmislio o poruci i dva dana poslije posjetio svog starog prijatelja Housea. Ba je teta, rekao mu je, to Talijani prijete da e otii bez potpisivanja mirovnog ugovora s Njemakom. On je, naravno, spreman suraivati s kolegama. Prihvaao je ameriki stav, iako to nije bilo ono to je htio, i prisilit e Focha da se i on suglasi. Zauzvrat trai samo da VVilson prihvati privremenu francusku okupaciju triju zona oko glavnih mostobrana: Francuzi e se povui iz prve zone u sjevernom Porajnju (ukljuujui mostobran oko Kolna) nakon pet godina, iz druge zone (ukljuujui mostobran oko Koblenza) nakon deset godina, i iz tree, na jugu (ukljuujui mostobran oko Mainza) nakon petnaest godina.50 U sljedea tri dana Clemenceauu se znatno pogorao ekcem na rukama, a tuio se i na napadaje vrtoglavice. No naveer 15. travnja, kada je House donio vijest da se VVilson sloio s privremenom okupacijom, bio je drugi ovjek. Vie nisam zabrinut, rekao je Mordacqu. Sva velika pitanja u vezi s Francuskom sada su gotovo rijeena. Za deset dana imat emo, vrlo vjerojatno, glavne obrise mirovnog ugovora. Danas sam osim dva ugovora o vojnoj pomoi Amerike i Engleske u sluaju njemakog napada definitivno dobio pristanak za okupaciju Porajnja na petnaest godina, s djelominim povlaenjem svakih pet godina. Naravno, ako Njemaka ne bude potovala ugovor, nema ni djelominog niti konanog povlaenja.51 Clemenceau je veselo obeao Houseu protuuslugu. Rekao je svom privatnom tajniku da svi napadi Njemako pitanje 258 na Wilsona u francuskom tisku moraju prestati. Sljedeeg dana ak i obino neskloni listovi bili su puni hvale za amerikog predsjednika.52 Kada se vratio iz Londona poto je trijumfalno potukao parlamentarnu oporbu, Llovd George se uzrujao. Provokativni incidenti, zapisao je nekoliko godina kasnije, neizbjena su posljedica

svake strane vojne okupacije. Iritirajue i ponekad odiozne reakcije na takvu vojnu okupaciju njemakih gradova od strane jedinica u kojima ima i crnaca, u velikoj su mjeri povezane sa estokom provalom njemakih patriotskih osjeaja koji nalaze izraza u nacizmu.53 Premda nevoljko, pristao je 22. travnja na odredbe o Porajnju. Clemenceau je 25. travnja odredbe o Porajnju predoio na sastanku svog kabineta, gdje je morao sasluati otru kritiku Focha i drugih.5 On je najei kritiar u dravi, rekao je Clemenceau Mordacqu, ali kad god sam ga pitao za savjet u vezi s bezbrojnim osjetljivim pitanjima kojima se bavimo ve tri mjeseca, dobivao sam samo neodreene odgovore.55 Poincare je razmiljao o ostavci ali se poslije predomislio, kao i mnogo puta ranije.57 Clemenceau je smatrao daje postigao najbolje rjeenje za Francusku i imao je pravo. Dobio je od saveznika vie nego to su oni prvobitno bili spremni dati, zadrao je saveznitvo s Britanijom i Sjedinjenim Dravama, dao je Francuskoj dodatnu sigurnost u obliku demilitarizacije i petnaestogodinje okupacije Porajnja i uvjetovao je kraj te okupacije njemakim potivanjem ostalih dijelova mirovnog ugovora. Kako je izjavio u Zastupnikom domu tijekom rasprave o ratifikaciji u rujnu 1919., sa svim njegovim sloenim odredbama, ugovor e vrijediti samo onoliko koliko ete vrijediti vi, i bit e onakav kakvim ga vi uinite... Ono za to ete danas glasati nije ni poetak, to je tek poetak poetka. Zamisli koje ugovor sadri rasti e i donijeti ploda. Stekli ste mo da ih nametnete poraenoj Njemakoj.58 Problem e uvijek biti provedba. Kako su ustanovili Clemenceauovi nasljednici - medu njima i Poincare - Francuska nije mogla uiniti mnogo bez britanske i amerike podrke. Podrke dvadesetih godina 20. stoljea nije bilo, a tridesetih godina nije vie bilo Clemenceaua da okupi i ohrabri demoraliziram! Francusku protiv nacistike opasnosti u Njemakoj. V. DIO Izmeu istoka i zapada 17 Preporod Poljske Preporod Poljske jedna je od velikih pria parike Mirovne konferencije, ali i izvor beskrajnih problema. Komisija koja se bavila njezinim granicama odrala je vie sastanaka nego ijedna druga komisija na Konferenciji. Treba li poljske granice povui tako da se Njemaka kazni za nepravde prolosti i sadanji poraz? Je li potrebna velika Poljska kao barijera protiv boljevizma? to joj je poprebno za opstanak? Rudnici ugljena? eljezo? eljeznice? Vlastita luka na Baltiku? U trinaestoj od svojih 14 toaka VVilson je obeao da e obnovljena Poljska imati slobodan i siguran pristup moru; kao i kod mnogih njegovih toaka, znaenje je bilo rastezljivo. Govorio je i kako Poljska mora dobiti nesporno poljske teritorije. Pronalaenje nespornog teritorija u srednjoj Europi nije nikada bilo lako. Poljaci su jo vie oteali rjeavanje problema jer se meusobno nisu slagali kakve granice hoe: granice koje odgovaraju najveoj povrini Poljske u prolosti (unutar kojih bi se nalo i mnogo ne-Poljaka), ili teritorij srca Poljske (u kojem bi sluaju mnogi Poljaci ostali izvan domovine), ili pak kompromis izmeu tih dvaju rjeenja. Mirotvorci su morali nametnuti red raznorodnom svijetu stotinama kilometara udaljenom od Pariza - s njegovim nestalnim saveznitvima, graanskim ratovima, izbjeglicama i razbojnkim bandama, svijetu u kojemu je propast starih carstava ostavila red i zakon, trgovinu i komunikacije u potpunom rasulu. Nekoliko dana prije potpisivanja primirja s Njemakom, jedan pro-sijedi poljski vojnik prodornih plavih oiju na mravu blijedom licu proitao je predloene uvjete s tjeskobom i frustracijom. Poljska se nije spominjala, a on je bio u zatvoru. Josef Pilsudski posvetio je velik dio svoga ivota nastojanju da obnovi zemlju koja je nestala potkraj 18. stoljea. Sada, nakon unitenja njezinih velikih neprijatelja - Austro-Ugarske, Njemake i Rusije - Poljska je napokon doekala svoju prili261 rI Izmeu istoka i zapada ku. Slom Njemake donio je Pilsudskom slobodu, i on je 10. studenog 1918. godine stigao u staru poljsku prijestolnicu, Varavu. Poljska je tada bila tek san a ne stvarnost. Imala je malo prijatelja a mnogo neprijatelja, nije imala jasno definirane granice, vladu, vojsku, inovnitvo. U sljedee tri

godine Pilsudski je od nje stvorio pravu dravu. Pilsudski je vjerojatno bio jedini ovjek koji je mogao preivjeti a onda i pobijediti u takvoj misiji. Na odreeni nain on se za to obuavao cijeloga ivota. Rodio se u ruskom dijelu Poljske, u gradu Vilni (poljski VVilno, danas Vilnius u Litvi). Majka mu je itala poljsku literaturu koju su ruski cenzori stavili izvan zakona. Uila ga je povijesti njegove tragine zemlje - od slavnih dana 16. i 17. stoljea, kada se poljsko-litavska unija protezala od Baltika gotovo do Crnog mora i obuhvaala velik dio kasnije Njemake i Rusije, i kada se poljskoj republikanskoj vladi, poljskoj uenosti i poljskim gradovima divila cijela Europa, do podjele devedesetih godina 18. stoljea kada je Poljska nestala, podijeljena izmeu svojih susjeda. Uio je o ponovljenim neuspjenim ustancima, smaknuima, zatvorima, dugim redovima prognanika protjeranih u Sibir i pokuajima iskorjenjivanja poljske kulture. Nakon 1795. Poljska je postojala samo u sjeanjima njezinih domoljuba i u djelima njezinih velikih pisaca i kompozitora. Veini racionalnih promatraa inilo se kao da se s vremenom podjela ustalila kao konana injenica. Poljaci u Njemakoj, njih otprilike 3 milijuna od ukupno 56 milijuna, sudjelovali su u blagostanju jedne od najrazvijenjih europskih drava. Zadrali su donekle vlastiti jezik, ali su kulturno bili sve germaniziraniji.1 Poljaci u Austro-Ugarskoj, koncentrirani u austrijskoj Galiciji, znatno su zaostajali za njima. Korumpirana, siromana, najzaostaliji dio trulog carstva, Galicija je bila sinonim za bijedu. Tko god je mogao emigrirao je, mnogi u Sjevernu Ameriku. Preostali europski Poljaci, otprilike polovina ukupnog broja, ivjeli su pod ruskom vlau, koja je bila najbrutalnija, najtiranskija i najnesposobnija. Kao i drugi poljski djeaci u Rusiji, Pilsudski nije smio govoriti poljski. Iako je bio katolik, poput pretene veine Poljaka, morao je pohaati pravoslavnu slubu boju. Postao je radikalni socijalist, stoje medu mirotvorcima izazvalo zabrinutost zbog mogue boljevike Poljske, ali je prije svega bio nacionalist. Dan nakon njegova povratka 262 Preporod Poljske 263 u Varavu po zavretku rata, posjetili su ga njegovi socijalistiki prijatelji i pogrijeili nazvavi ga drugom. Gospodo, rekao im je, svi smo se mi vozili na istom crvenom tramvaju, ali dok sam ja siao na postaji zvanoj Nezavisnost, vi biste htjeli putovati do stanice Socijalizam. Sretan vam put - ali budite ljubazni pa mi se obraajte s gospodine]2 Temperament i iskustvo uinili su od Pilsudskog vuka samotnjaka kojemu je bilo teko vjerovati drugima. Prvi put je uhien 1887. godine zbog sudjelovanja u zavjeri koju je organizirao Lenjinov stariji brat radi atentata na cara, i otpremljen na pet godina u Sibir. (Lenjinov brat je smaknut.3). Godine prije rata proveo je u socijalistikoj ilegali kao organizator i prikuplja financijskih sredstava. (Pljakao je banke i potanske vlakove). Oenio se pripadnicom ilegalnog pokreta, no brak je propao kada je stupio u vezu s jednom drugom, mladom ilegalkom. Kada je poeo rat, Poljaci su se nali u unakrsnoj vatri. Neki su se borili za Austro-Ugarsku i Njemaku, neki za Rusiju. Ponekad se moglo uti kako iz neprijateljskih rovova s obje strane dopiru poljske pjesme. Pilsudki je odabrao Austro-Ugarsku, to su mu poslije u Parizu upisali u zlo. Njegova je kalkulacija bila jasna: Rusija je bila glavna zapreka na putu poljskih nada. Kada je Rusija 1917. pala a Austro-Ugarska postajala sve slabija, Pilsudsi je uznemireno pratio razvoj dogaaja: silno mona Njemaka bila je posljednja stvar koju je elio. Odbio je staviti svoje legije pod njemako zapovjednito, pa je ponovno zavrio u zatvoru.4 Kada se 1918. vratio u Varavu, Pilsudski je sa svojim poljskim legijama imao jednu od malobrojnih organiziranih snaga u srednjoj Europi, pa je u ime Poljske preuzeo vlast od njemakih okupacijskih vlasti. Bilo bi nemogue opisati, rekao je jedan poljski politiar, grozniavo uzbuenje i oduevljenje koji su u tom trenutku obuzeli poljsko drutvo. Okovi su raskinuti nakon stotinu i dvadeset godina. 'Oni' su otili! Sloboda! Nezavisnost! Vlastita dravnost!5 Jedna plemika obitelj izvukla je vino iz 1772., godine prve podjele Poljske, koje je uvala kako bi nazdravila tom trenutku. (Zaudo, bilo je pitko, izvijestio je jedan britanski diplomat.6) No Pilsudski je imao mnogo protivnika - konzervativaca koji su se bojali njegova socijalizma,

liberala kojima se nije sviala njegova skloIzmeu istoka i zapada nost nasilju, i onih koji su htjeli traiti pomo od Saveznika, pa i od Rusije. Njihov glasnogovornik bio je njegov veliki suparnik Roman Dmowski. Pilsudski je potjecao iz plemike obitelji, Dmov/ski je odrastao u siromanoj graanskoj obitelji u Varavi. Bio je biolog, i volio je znanost, razum i logiku. Glazba, rekao je velikom poljskom pijanistu Paderewskom, je obina buka.7Mrzio je grandiozne planove, pleme-nitako poziranje i jalove geste, jer je smatrao da je toga bilo i previe u poljskom nacionalizmu. Htio je da Poljaci postanu moderni i poslovni. Nije ga muila nostalgija za starom Poljskom, za njezinom tradicijom vjerske tolerancije ili pokuajima sklapanja nagodbi s drugim narodima, poput Litvanaca, Ukrajinaca ili idova. Poput socijalnih darvinista kojima se divio, smatrao je daje ivot borba. Jaki pobjeuju a slabi gube.8 U zapadnoj Europi su mu se openito divili, iako su Britanci bili rezerviraniji. On je pametan ovjek, primijetio je jedan diplomat koji je imao posla s njim, a pametnim se ljudima ne smije nikada vjerovati; bio je 'logian' u svojim politikim teorijama, a mi mrzimo logiku; svojom upornou namjerno je izluivao sve oko sebe.9 Poljski nacionalni odbor pod vodstvom Dmovvskog tvrdio je u Parizu da govori u ime Poljaka, pa je 1918. francuska vlada pristala da se jedna armija sastavljena od poljskih egzilanata pod zapovjednitvom generala Hallera stavi kod kontrolu Odbora. Kada je rat zavrio, Poljska je imala dvije potencijalne vlade, jednu u Parizu i jednu u Varavi, i dvojicu elnika, svakog s vlastitim oruanim snagama. Za razliku od Poljaka esi su ve nastupali posve jedinstveno. Vanjski promatrai su se pitali hoe li Poljska uspjeti. Te 1919. godine sve su njezine granice bile upitne, a neprijatelja je bilo posvuda - od preostalih postrojba njemake vojske, od kojih su mnoge bile na istoku, pa do Rusa (ni boljevici ni njihovi protivnici nisu htjeli nezavisnu Poljsku), i drugih nacionalista koji su pretendirali na isti teritorij: Litvanaca na sjeveru, Ukrajinaca na istoku te eha i Slovaka na jugu. A Poljska je imala malo prirodnih obrambenih barijera. U razdoblju od 1918. do 1920. Pilsudski je morao voditi est ratova. Morao je osim toga uvati leda od pristaa Dmowskog na desnici i radikala na ljevici. Pilsudski je postajao sve mraviji i blijedi ali je bio sve predaniji poslu. Radio je grozniavo, esto cijele noi, odravajui budnost ajem 264 Preporod Poljske 265 i cigaretama. U tim prvim mjesecima esto je pjeke odlazio iz palae koju je rekvirirao na jednostavan obrok u jednom jeftinom restoranu.10 Posao kojega se prihvatio bio je uasno zahtjevan. Rat je unitio ak 10% bogatstva Poljske. Nijemci su tijekom okupacije opljakali poljske teritorije. Njemaki ratni stroj koristio je poljske sirovine, industrijske proizvode, tvornice, strojeve, pa ak i crkvena zvona.11 Nisam nigdje vidio sline dokaze krajnjeg siromatva i bijede na svakom koraku, napisao je jedan britanski diplomat koji je stigao u Varavu poetkom 1919.12 Pilsudski je morao uskladiti razliite ekonomije, razliite zakone i razliite inovnike strukture. Morao je devet zasebnih zakonodavnih sustava pretvoriti u jedinstveno zakonodavstvo te pet razliitih valuta svesti na jednu, a nije imao sredstva za tiskanje novanica. eljeznice su bile nona mora - sa 66 vrsta tranica, 165 tipova lokomotiva i svim moguim signalnim sustavima.13 Imao je posla s ljudima ije su ambicije, nakon cijelog stoljea frustracija, uvelike premaivale njihovu snagu. Poljacima apetit raste kao tek izleenim vrapcima, izvijestio je jedan njemaki izaslanik manje od mjesec dana nakon primirja.14 Govorilo se o granicama iz 1772. godine, kada je Poljska obuhvaala veinu dananje Litve i Bjelorusije te velik dio Ukrajine. Dmovvski i njegov Poljski nacionalni odbor propagirali su u Parizu Poljsku kao zemlju koja moe obuzdati i Njemaku i boljevizam. U njihovoj bi Poljskoj njemaka, ukrajinska, bjeloruska i litavska manjina inile 40% ukupnog stanovnitva - kojim bi vrstom rukom upravljali Poljaci.15 Dok je Dmowski sa saveznicima razgovarao jezikom samoodreenja, u samoj Poljskoj takva besmislica poput naela samoodreenja nije dolazila u obzir. Pilsudski je bio oprezniji. I on je elio jaku Poljsku, ali je bio spreman prihvatiti manje od

Dmovvskog. Bio je takoer voljan razmatrati mogunost konfederacije u kojoj bi Litavci ili moda Ukrajinci, sudjelovali kao jednakopravni partneri.16 Priznavao je injenicu da mu treba pomo Saveznika. Ono to eventualno moemo dobiti na zapadu ovisi o Antanti, o mjeri u kojoj ona eli pritisnuti Njemaku. Na istoku je situacija bila drukija. Ondje su vrata koja se otvaraju i zatvaraju, i sve ovisi o tome tko e ih i koliko otvoriti na silu.17 No Poljaci su se slagali u jednom pitanju - potrebi za pristupom na Baltik. Bili su spremni suoiti se s velikim odricanjima, izvijestio je Izmeu istoka i zapada jedan ameriki asnik iz Varave, jer su ponovo mogli zamisliti Poljsku kao veliku silu, trgovinu koja e s odvijati du Visle i eljeznice do mora. Ta im se nada nije smjela oduzeti: Ako se grubo poremeti njihovo povjerenje u budunost, akutna sadanja situacija postat e jo gora, a patriotizam uzdrman do temelja. Bez te budunosti, zato bi se i dalje opirali boljevizmu?18 Luka Danzig (Gdarisk) na uu Visle bila je oiti izbor. Nazivali su je Amsterdamom istoka, s njezinom razvijenom trgovinom, bogatim trgovcima i lijepim zgradama. Godine 1919. vie od 90% stanovnitva Danziga inili su Nijemci, iako je u okolnim selima ivjelo mnogo Poljaka.19 Saveznici su se prije Mirovne konferencije sloili da Poljska mora biti nezavisna. No Britanci nisu bili spremni uloiti previe napora u ostvarenje te namjere, jer nisu za to imali osobitog nacionalnog interesa. Osim toga, bojali su se, ne bez razloga, da bi Poljska mogla postati optereenje. Tko bi je branio ako je napadnu njezini susjedi, posebno Njemaka i Rusija? Uz to, Britancima se nije posebno sviala ni jedna ni druga poljska frakcija. Pilsudski se u ratu borio protiv njih i bio je opasan radikal. Dmovvski i Poljski nacionalni odbor bili su previe desniarski. Ustvari, tada je na mene uvelike utjecalo, primijetio je jedan britanski diplomat u Varavi, prevladavajue miljenje da bismo pristankom na prijedloge Poljskog odbora Poljskoj nametnuli reim pokvarenih zemljoposjednika koji provode veinu vremena u razuzdanim zabavama i uspostavili ondje ovinistiku vladu iji je cilj stjecanje teritorija naseljenih ne-poljskim stanovnitvom.20 Dmovvski je samom sebi dodatno odmogao svojim primjedbama za boravka u Britaniji tijekom rata - poput one na veeri koju je priredio G.K. Chesterton, kad je rekao: Moja vjera potjee od Isusa Krista, kojega su umorili idovi. Iako su i sami imali problema s antisemitizmom, Britanci su Dmovvskog smatrali neotesancem. Istaknuti britanski idovi prosvjedovali su zbog vladinih kontakata s Poljskim odborom. U Foreign Officeu, Lewis Namier, i sam poljskog i idovskog porijekla, pokrenuo je kampanju protiv Dmovvskog i njegove ovinistike bande.21 Nasuprot tome, Francuzi su snano podravali Dmovvskog i bili su vrlo zainteresirani za Poljsku. U jesen 1917. Pichon je javno obeao francusku podrku nezavisnoj Poljskoj, velikoj i jakoj, vrlo jakoj Poljskoj - nekoliko mjeseci prije Britanije i Sjedinjenih Drava. 266 Preporod Poljske 267 Francuska politika prema Poljskoj bila je mjeavina pragmatinosti i romantizma. Francuska vie nije imala Rusiju kao protuteu Njemakoj, ali je jaka Poljska, moda u saveznitvu s ehoslovakom i Rumunjskom, mogla preuzeti tu ulogu. Poljska je Francuze podsjeala i na Mariju Walewsku, prekrasnu Napoleonovu ljubavnicu (njihov sin postao je francuski ministar vanjskih poslova), na tune poljske prognanike u Parizu, na Frederica Chopina, ljubavnika njihove George Sand, na poljske dobrovoljce koji su se borili za Francusku protiv Pruske 1870. godine. Poljsku su podravali i poboni katolici i istinski liberali. Clemenceau se kao djeak druio s Poljacima koji su pobjegli pred ruskom caristikom tiranijom.22 Poljska e ponovno ivjeti, napisao je u svojim novinama kada je izbio Prvi svjetski rat. Ponitit emo jedan od najveih zloina u povijesti.23 Tijekom rata Francuzi su davali novac humanitarnim organizacijama za pomo Poljacima, a tijekom Mirovne konferencije organizirali su veere u ast Poljske. Sjedinjene su Drave bile negdje izmeu. I Amerikanci su pamtili Poljake - Tadeusza Kociuszka, junaka amerikog rata za nezavisnost, Poljake na objema stranama u amerikom graanskom ratu, Paderewskog koji je punio koncertne dvorane. Poljaci su u Americi 1914. godine bili najbrojnija useljenika skupina iz srednje Europe; bilo ih je oko 4 milijuna, i imali su vlastite novine, kole,

crkve i lokalne izbore. Rat je probudio njihov latentni patriotizam, ali stvorio i podjele izmeu prosaveznikih i pronjemakih Poljaka, pa se stekao dojam da se Poljaci stalno meusobno svaaju.24 S druge strane, Amerikance su ganule patnje Poljske, kao to su ih ganule patnje Belgije.25 VVilson je postupno pristao podrati nezavisnu Poljsku, ali se nije htio izjaanjavati o njezinim granicama. Sastao sam se s g. Dmovvskim i g. Paderewskim u VVashingtonu, rekao je svojim kolegama mirotvorcima u Parizu, i zamolio ih da mi granice Poljske odrede kako ih oni vide, pa su mi pokazali kartu prema kojoj su zahtijevali velik dio svijeta.26 Kada su Francuzi pokuali postii da se Poljski nacionalni odbor Dmovvskog prizna kao jedini predstavnik poljskog naroda, Britanci i Amerikanci nisu se sloili nego su pozvali Dmovvskog da osnuje koaliciju s Pilsudskim.27 Najslavniji Poljak na svijetu u to vrijeme, Ignac Izmeu istoka i zapada Paderewski, prihvatio se organizacije susreta dvojice protivnika. U prosincu 1918. Britanci su mu organizirali povratak u Poljsku brodom Condor. (Na Badnjak je u blagovaonici odrao koncert na starom klaviru za prisutne asnike). Njegov dolazak u Posen (Poznari) na Boi 1918. godine izazvao je golemo uzbuenje. Uline demonstracije pretvorile su se u nasilje, i kada je Paderevvski na Novu godinu napustio Varavu Posen je ustao protiv svojih njemakih vladara. Jedan duhoviti demonstrant utaknuo je kartu etvrtog razreda do Berlina u ruku golemog bronanog kipa velikog njemakog kancelara Bismarcka.28 Paderewski je potjecao iz skromne obitelji u austrijskoj Galiciji, gdje je njegov otac radio za jednog kneza veleposjednika. Izvanredan ovjek, zaista izvanredan, prisjeao se knez u razgovoru s Nicolsonom. Zamislite, rodio se u jednom od mojih sela. U Chepetovvki! A ipak, kad s njim razgovaram, imam apsolutno dojam da razgovaram sa sebi jednakim.29 Paderewski je postao meunarodna zvijezda. Burne-Jo-nes gaje portretirao, George Bernard Shaw hvalio je njegovu glazbenu inteligenciju, a ene su mu slale stotine ljubavnih pisama. Godine 1918. bilo mu je pedeset i osam godina, i njegova gusta, na grivu nalik zlatnocrvena kosa svela se na raupane sjedine. Svi bi ga odmah zavoljeli. Brbljav, razbaruen, Paderevvski je bio vrlo uen ovjek koji je oduevljenje pokazivao otvoreno, poput djeteta. Tijekom rata zavjetovao se da nee nastupati sve dok Poljska ponovno ne postane slobodna. Posvetio se skupljanju humanitarne pomoi za Poljsku i lobiranju svjetskih elnika. U ljeto 1916. svirao je - naravno, Chopina - na jednoj privatnoj zabavi u Bijeloj kui. Da ste samo uli kako Paderevvski govori o svojoj domovini, rekao je VVilson poslije jednom suradniku, dodirnuo je ice uzvienije od klavirskih harmonija kojima dira tisue.30 Osobe koje su podravale Paderevvskog kasnije su tvrdile kako je VVilson ukljuio Poljsku u svojih 14 toaka njegovom zaslugom.31 Na prvom sastanku u Varavi Paderevvski, svjetski ovjek u dugom krznenom kaputu, i Pilsudski, mravi blijedi revolucionar u otrcanoj surki, sumnjiavo su odmjeravali jedan drugoga.32 Pilsudskom je trebao utjecao Paderevvskog na Poljski nacionalni odbor u Parizu i trebale su mu njegove veze, a Paderevvski je elio jedinstvenu Poljsku. Sloili su se da bi Pilsudski trebao ostati dravni poglavar i glavni zapovjednik 268 Preporod Poljske 269 vojnih snaga, a Paderevvski predsjednik koalicijske vlade i poljski delegat na Mirovnoj konferenciji uz Dmovvskog. Zajedno su se pojavljivali na proslavama, veerama, kazalinim predstavama, pa ak i na jednoj misi u varavskoj katedrali kojom je obiljeeno otvaranje novoizabranog poljskog parlamenta. Dmovvski i Pilsudski se i dalje nisu slagali. Kada je poela Mirovna konferencija, Paderevvski je jo bio u Varavi, pa je samo Dmovvski bio u Parizu kada je Poljska prvi put dola na dnevni red Vrhovnog vijea u sijenju. Pilsudski je traio hitne poiljke vojne opreme, osobito oruja i streljiva, kako bi se Poljska mogla oduprijeti svojim neprijateljima. Francuzi su predloili slanje poljskih jedinica, pod zapovjednitvom generala Hallera, koje su se nalazile u Francuskoj. To se najlake moglo postii, rekao je Foch, otpremanjem vojnika do Danziga, koji je jo bio pod njemakom vlau, a zatim eljeznicom do Varave. Britanci i Amerikanci su bili sumnjiavi. Haller je bio na strani

Dmovvskog, pa je njegov povratak mogao izazvati graanski rat.33 VVilsonu se inilo opasnim koritenje rute preko Danziga: Slanjem poljskih jedinica u Poljsku mogli bismo prejudicirati odluku o cijelom poljskom pitanju.34 To su Francuzi, naravno, i htjeli. Kada su Nijemci saznali za prijedlog, glasno su prosvjedovali. Vojska se napokon vratila u Poljsku kopnom u travnju. Pilsudski nije posebno energino zahtijevao njezin povratak. Nije htio jo vie razljutiti Saveznike inzistiranjem na povratku preko Danziga, kao to je to inio Dmovvski; vjerojatno mu nije bilo posebno stalo ni do samog Danziga.35 Dmovvskog su 29. sijenja pozvali da Vrhovnom vijeu objasni to se dogaa u Poljskoj. On je iskoristio priliku da iznese poljske zahtjeve, ili barem one koje je on podravao. On nee, rekao je, traiti sve to je Poljska nekad posjedovala. Dijelovi Litve i Ukrajine izgubili su poljske znaajke. No Poljska je ipak voljna pomoi im jer nisu ni izdaleka sposobni upravljati svojim poslovima. S druge strane, tvrdio je, Poljska bi trebala preuzeti istoni dio Njemake. Dodue, velik dio toga podruja nije nikada bio poljski, ali je ondje ivjelo mnogo Poljaka, mnogo vie nego to su pokazivali njemaki statistiki podaci. Ti Poljaci pripadaju najobrazovanijim i najkulturnijim dijelovima nacije, s jakim domoljubnim osjeajem i naprednim idejama. Bili su uzor ak i lokalnim Nijemcima.36 Poljskoj su takoer trebali bazeni s ugljenom u leskoj i Izmeu istoka i zapada 270 Teschenu (poljski Cieszvn eki Tein). Lloyd George ga je sluao s oitim nestrpljenjem, a Wilson je prouavao slike na zidu.37 Poljaci su bili pravi majstori u iritiranju ak i onih koji su im bili naj-skloniji u Parizu. Stoga je okolo kruila ala: kada Englez pie knjigu o slonu, opisuje njegovo stanite i nain lova, Nijemac pie studiju o njegovim biolokim aspektima, a Poljak poinje reenicom: Slon je poljsko pitanje.38 ak je i Francuze zgranuo opseg poljskih zahtjeva u Rusiji, koja bi ipak mogla jednog dana ponovno postati saveznik.39 Britanci i Amerikanci su prigovarali zbog suparnitva izmeu poljskih delegata.40 Poljske akcije na terenu takoer su pobuivale sumnje. Poljaci iskoritavaju, rekao je Balfour, interval izmeu zavretka rata i odluka Mirovne konferencije kako bi ostvarili svoje pretenzije na podruja izvan ruske Poljske - na koja u mnogim sluajevima nemaju prava, iako su na nekim mjestima njihovi zahtjevi posve opravdani. "VVilson se sloio; osim toga, Rumunji, Srbi i Maari radili su posve istu stvar. Pilsudski je prebacivao vojsku na njemaki teritorij oko Posena, na sjever u Litvu i na jug u Galiciju. Problem je bio kako ga zaustaviti. Saveznici su mogli obustaviti poiljke s hranom, orujem i ostalim potreptinama, ali su ionako dotad poslali vrlo malo. Mogli su prijetiti, ali su imali malo stvarne moi usred Europe. tovie, morali su zadrati njemake postrojbe du granice s Rusijom. No nisu htjeli previe pritisnuti Poljake. Kada je u svibnju Vijee etvorice ponovno razmatralo naine kojima bi se poljsku armiju moglo sprijeiti da napada Ukrajince, "VVilson je primijetio: Ako Paderevvski padne, a mi prekinemo slati hranu u Poljsku, nee li i sama Poljska postati boljevika? Vlada Paderevvskog je brana protiv katastrofe, vjerojatno jedina mogua.41 Ako brana popusti, tko je mogao rei dokle e doprijeti boljevika bujica? Mirotvorci su slali telegrame s izrazima aljenja i misije za procjenu situacije. Akcije poduzete bez dodatnih saznanja, mudro je izjavio Llovd George, mogle bi izazvati zbrku.42 Slali su vojne eksperte: medu Francuzima bio je i mladi pukovnik Charles de Gaulle, a Britance je vodio ratni heroj general Adrian Carton de "VViart. Sa samo jednom rukom, jednim okom i jednim stopalom, on je silno impresionirao Poljake potpunim preziranjem opasnosti i spremnou na dvoboj. Inae su mirotvorci uglavnom prepustili poljsko pitanje ekspertima. U veljai je Vrhovno vijee osnovalo Komisiju za poljska pitanja koja je Preporod Poljske 271 bila zaduena za preenje izvjetaja iz Poljske. A onda je Balfour, koji se nadao da e ubrzati rad Mirovne konferencije u odsutnosti VVilsona i Llovda Georgea, nakon dva tjedna ustanovio kako nije uinjeno nita u vezi s poljskim granicama. Na njegov prijedlog, taj je posao preuzela Komisija za Poljsku. Bez detaljnijih uputa, njezini lanovi pretpostavili su da bi trebali temeljiti svoje odluke

na etnikom faktoru i VVilsonovom obeanju o pristupu moru.43 To je bila gotovo nemogua misija. Poljska nije imala prirodnih barijera, pa su napadai tijekom stoljea slobodno nadirali u nju; no iz istog razloga Poljaci su mogli slobodno nadirati iz nje. Na istoku su se Poljaci naseljavali sjeverno i juno od prostranih uma i movara du granica dananje Bjelorusi]e i Ukrajine. Rezultat je bio nalik na polumjesec s podrujem vrlo gusto naseljenim Poljacima oko Vilne na sjevernom kraju i jo jednim takvim podrujem oko Lavova (njemaki: Lemberg, poljski: Lw6w; danas L'viv u Ukrajini) na jugu. Na sjeveru Poljaci su se mijeali s Litavcima i Nijemcima. U sredini, kako je rekao jedan ekspert u Parizu, nalazilo se golemo podruje sa zagonetnim stanovnitvom, koje bi moglo biti bjelorusko ili ukrajinsko, ali svakako ne poljsko.44 Gradovi su bili poljski ili idovski (mnogi idovi poistovjeivali su se s Poljacima), a na selu su ivjeli malobrojni poljski zemljoposjednici. Na zapadu je vladala slina etnika zbrka. Poljaci su stoljeima prodirali na sjever prema Baltiku, a Nijemci prema istoku. U gradovima na istonim obalama Baltika ivjeli su uglavnom Nijemci. Na selu su veleposjednici obino bili Nijemci - poznati kao baltiki baruni - iako je prema jugu bilo i poljskih i litavskih zemljoposjednika. Du obala Visle Poljaci su bili u veini. Istona Pruska u jugoistonom kutu Baltika govorila je uglavnom njemaki i bila protestantska. Ako Poljska dobije pristup moru, bi li trebala imati vlast nad objema obalama Visle i samim Danzigom? Time bi stotine tisua Nijemaca ostale pod poljskom vlau, a takvo bi rjeenje moda prekinulo i kopnenu vezu izmeu zapadnog dijela Njemake i istone Pruske. Statistiki su podaci bili nepouzdani kao i drugdje u sreditu Europe. Osim toga, ni sami stanovnici tog dijela svijeta nisu uvijek bili sigurni u svoj identitet. Je li se taj identitet odreivao na temelju vjerske ili jezine pripadnosti? Jesu li se protestanti koji su govorili poljski Izmeu istoka i zapada 272 znaajna skupina u junom dijelu istone Pruske - poistovjeivali s pripadnicima iste vjerske skupine, a to su bili Nijemci, ili s Poljacima koji su bili katolici? Jesu li Litavci posebna nacionalnost ili su oni zapravo Poljaci? Jesu li Ukrajinci zapravo Rusi? Britanski i ameriki eksperti u Komisiji za Poljsku, koji su se neslubeno sastajali radi rasprave o veini pitanja, slagali su se da bi poljske granice trebalo povui to je vie mogue prema etnikom naelu, iako bi pritom trebalo uzeti u obzir i druge faktore - poput pristupa Baltiku, kontrole nad eljeznikom mreom i ostalih stratekih aspekata. Francuzi pod vodstvom starog mudrog diplomata Julesa Cambona openito su to prihvaali, ali kada je dolazilo do rasprava, uvijek su se radije priklanjali zahtjevima Poljaka. Poljska mora imati granice, govorili su, koje e joj omoguiti da se obrani od Njemake i Rusije, makar one ukljuivale i ne-Poljake. Talijani su obino pristajali uz Francuze. Japanci su u pravilu govorili vrlo malo.45 Komisija je iznijela svoj prvi izvjetaj koji se odnosio na granice Poljske s Njemakom nekoliko dana nakon VVilsonova povratka iz Sjedinjenih Drava. Eksperti su nastojali zadrati rijeke i jezera u jednoj zemlji, pazili su da eljeznike pruge ne vijugaju amo-tamo preko meunarodnih granica i nastojali ostaviti to manje Poljaka i Nijemaca na pogrenoj strani. Poljska e dobiti pristup Baltiku uz pomo dugake ruke, izduenog kraka koji se protee prema sjeveru du Visle. Ta bi se ruka - Poljski koridor, kako su ga kasnije nazvali - savijala pri laktu prema zapadu radi ukljuivanja uglavnom poljskog podruja oko Posena (Poznana). Istona Pruska s lukom Konigsberg (gdje je nekad ivio Kant) ostala bi njemaka. Pod poljskom vlau zavrilo bi gotovo 2 milijuna Nijemaca. Plebiscit bi se odrao samo u Allensteinu (poljski Olsztvn), dijelu istone Pruske najbliem Poljskoj, u kojemu su ivjeli protestanti koji su govorili poljski. Kada je plebiscit napokon odran, 1920. godine, 363.000 stanovnika (nasuprot 8.000) glasalo je za ostanak u istonoj Pruskoj. Vrhovno vijee razmotrilo je izvjetaj 19. oujka na sastanku koji se bavio i pitanjem sukoba izmeu Poljaka i Ukrajinaca. (Upueno je nekoliko telegrama kojima se nareivalo objema stranama da prestanu.) Llovd George je smatrao da su preporuke Komisije u naelu dobre. Imao je samo jedno pitanje: Treba li Poljskoj dodijeliti jo i toliko Preporod Poljske

273 njemakog teritorija osim luke Danzig?. Oko 80 kilometara juno od Danziga on je uoio podruje pod imenom Marienvverder (danas Kwidzyn) koje granii s istonom Pruskom i u kojem su Nijemci u oitoj veini. Valjda e se njegovim stanovnicima omoguiti glasanje o vlastitoj budunosti? Prijedlog o koridoru nije poten, nastavio je; jo gore, bio je opasan. Njemaka bi lako mogla odbiti potpisivanje takvog ugovora. On se bojao da bi taj zahtjev, uz mnoge druge koje e trebati postaviti Njemakoj, mogao izazvati ogorenje i osudu njemakog javnog mnijenja. Saveznici se ne smiju izlagati riziku dovoenja te zemlje do oajnike situacije u kojoj se nijedna vlada nee usuditi potpisati uvjete. Nisu li stvarali nove Alzas-Lorene i sjeme budueg rata ostavljajui veliki broj Nijemaca u Poljskoj? Poljaci, dodao je pomalo zlobno, ne uivaju velik ugled kao upravljai. Komisiji je reeno da preispita svoj izvjetaj.46 Mnogi su Poljaci bili uvjereni, i tada i poslije, da ih Llovd George ima na zubu, moda zato to je htio umiriti Njemaku ili ak i boljeviku Rusiju, ili moda zato to iracionalno mrzi sve male narode. Smatrali su ga neprincipijelnim i arogantnim, ovjekom koji je zanemario miljenje svojih eksperata (koji su imali pravo kada su Poljskoj htjeli dati Danzig). Bio je i okantno neinformiran, primjerice o koliini prometa Vislom. Dmovvski je neuvijeno izjavio kako je Llovd George idovski agent. On je govorio u ime svih onih koji su bili uvjereni da je britanski premijer orue mranih kapitalistikih sila koje su se protivile jakoj Poljskoj.47 Kao i veina liberala, Llovd George je zapravo uvelike suosjeao s patnjama Poljske. Paderevvski mu je bio drag i divio mu se, te se s njim i privatno druio tijekom Mirovne konferencije.48 S druge strane, smatrao je da su neki poljski zahtjevi nerazumni i opasni, te da Poljskoj stvaraju neprijatelje a Europi probleme. Kako je Kerr napisao u njegovo ime britanskom veleposlanstvu u Varavi, G. Llovd George je uvijek govorio kako bi prava stvar za Poljsku bilo rjeenje koje bi i njemaki i ruski narod prihvatili kao pravedno.49 Optuba Poljaka daje Llovd George bio zabrinut zbog potpisivanja mirovnog ugovora s Njemakom bila je tona. No to je bilo opravdano. Tono je takoer da Llovd George nije vjerovao da e Poljska opstati. I to se pokazalo opravdanim. Izmeu istoka i zapada Kada je Llovd George izloio svoj memorandum o mirovnom ugovoru s Njemakom nakon vikenda u Fontainebleauu, ponovio je da Poljska mora dobiti pristup moru, ali je upozorio kolege da ne stavljaju vie od 2 milijuna Nijemaca pod poljsku vlast. Moj je zakljuak, rekao je Vijeu etvorice 27. oujka, da ne smijemo stvoriti Poljsku koja e se od samog nastanka zbog nepomirljivog spora otuiti od svog najuljuenijeg susjeda. Neka Danzig ostane slobodni grad i neka se koridor povue tako da, koliko je to mogue, Poljaci ostanu u Poljskoj a Nijemci u Njemakoj. Clemenceau je htio da Poljska odmah dobije Danzig i prostrani koridor, pa je napao rezoniranje Llovda Georgea. Neka se Nijemci tue koliko hoe, rekao je. Mi se sjeamo djece koju su bievali jer su se molila Bogu na poljskom, izvlatenih seljaka protjeranih s vlastite zemlje kako bi napravili mjesta za njemake posjednike. Poljska je zasluila odtetu i morala je dobiti uvjete koji e joj pomoi da normalno ivi.50 Wilson nije mnogo govorio na sastanku, ali se i on zabrinuo poput Llovda Georgea.51 Moda je razmiljao i o jednom drugom pitanju koje je trebalo rijeiti: o sporu s Italijom zbog Rijeke (Fiume). Ako dade Danzig Poljacima, moda e Rijeku morati dati Talijanima Njih dvojica sastali su u etiri oka i zakljuili da bi Danzig trebao biti slobodan grad, dok bi sudbinu Mariemverdera s veinskim njemakim stanovnitvom trebalo rijeiti plebiscitom. Na sastanku 1. travnja uvjerili su u to i Clemenceaua, koji je nevoljko pristao. Llovd George je otklanjao njegove sumnje: kada gospodarske veze Danziga s Poljskom ojaaju, njegovi e se stanovnici poput suncokreta okrenuti prema Varavi, kao to e, kako on oekuje, stanovnici Saara na kraju shvatiti da je u njihovom interesu biti u Francuskoj a ne u Njemakoj.52 Poljaci su bili izvan sebe od bijesa kada su uli novosti. Danzig je neophodan Poljskoj, izjavio je Paderevvski, koja ne moe opstati bez vlastitog izlaza na more.53 Prema Clemenceauu, koji se s njim sastao privatno, Paderevvski je plakao. Da, primijetio je hladno "VVilson, ali morate uzeti u obzir njegovu veliku osjeajnost.54 Poljskoj nije pomogla ni injenica da su se nai problematini poljski prijatelji, kako ih je opisao "VVilson, i dalje tukli oko Lavova usprkos ponovljenim zahtjevima za prekid

vatre koji su stizali iz Pariza.55 274 Preporod Poljske 275 Prema revidiranim uvjetima ugovora s Njemakom, poljski se koridor suzio. Na kraju je u Marienwerderu odran plebiscit i njegovo je stanovnitvo s golemom veinom glasalo za pripajanje Njemakoj. Time je jedna od eljeznikih pruga koje su spajale Varavu s Danzigom ostala pod njemakom vlau. Sam Danzig postao je slobodni grad pod kontrolom Lige naroda i u carinskoj uniji s Poljskom. Poljska i Njemaka trebale su potpisati poseban ugovor, to su i uinile, kojim se jamilo da e Poljska imati sve objekte i ureaje koji su joj potrebni za trgovinu, od dokova do telefona. U sluaju spora odluku e donositi visoki povjerenik kojega e imenovati Liga. Naalost, bilo je mnogo sporova - zbog kontrole nad lukom policijom, zbog poreza, pa ak i zbog prava Poljske na postavljanje vlastitih potanskih sanduia.56 Velik dio problema nastao je zbog toga to su Danzig, njegova industrija, njegova uprava i njegovo stanovnitvo ostali izrazito njemaki. Trvenje je izazivao i koridor; izbijale su svae zbog eljeznica i, naravno, zbog sudbine Nijemaca koji su jo ivjeli ondje i drugdje u Poljskoj. Njemaka nije nikada doista prihvatila gubitak svog teritorija pa su praktiki svi Nijemci - od liberala do desniarskih nacionalista - mrzili i prezirali Poljsku.57 U rujnu 1939., kako je i obeao, Hitler je prekinuo jo jednu kariku versailleskog lanca, kako gaje nazivao, i poslao vojsku koja je provalila preko granice da se domogne Danziga i koridora. Poljska ga je ponovno dobila 1945. kao Gdarisk. Ondje vie nema Nijemaca, i grad teko ivi jer brodogradnja propada. Llovd George je intervenirao, ponovno na tetu Poljske, i u vezi s teritorijem gdje je Poljska graniila s Njemakom na jugu - u Gornjoj leskoj, podruju od oko 11.000 etvornih kilometara. Bio je to bogat plijen, s rudnicima, eljezarama i elianama. Komisija za poljska pitanja dodijelila ga je Poljskoj navodei kao razlog da 65% stanovnitva govori poljski. Nijemci su prosvjedovali. leski rudnici davali su gotovo jednu etvrtinu njemake godinje proizvodnje ugljena, 81% cinka i 34% olova. Njemaka je vlada tvrdila da takvo rjeenje kri i naelo samoodreenja; stanovnici Gornje leske su Nijemci i esi, navodila je, a lokalni Poljaci, iji je dijalekt pod jakim utjecajem njemakog, nisu nikada pokazivali ni najmanje zanimanje za poljske ideale. Gornja Sleska bila je stoljeima odvojena od Poljske, a svoje blagostanje dugoIzmeu istoka i zapada vala je u potpunosti njemakoj industriji i njemakom kapitalu. Poljska ve ima dovoljno ugljena; Njemaka nema, pogotovo nakon gubitka Saara. Njemaka ne moe prepustiti Gornju lesku. Poljskoj ona ne treba. Ako Njemaka izgubi Gornju lesku, zakljueno je u njemakoj noti, nee moi ispuniti ostale obveze iz ugovora.58 Llovd George je 30. svibnja pozvao na veeru svog starog prijatelja Riddella. Proitaj ovo, rekao mu je i pruio njemaku notu, i reci to misli o tome. Kako bi stvorio pravi ugoaj, stavio je valjak sa glazbom Chopina u mehaniki pianino. Kada je Riddell izjavio kako postoje strateki razlozi za davanje Gornje leske Poljskoj, Llovd George se sloio, ali je istaknuo opasnost za isplatu reparacija. Ako Poljaci ne ele dati Nijemcima proizvode rudnika pod prihvatljivim uvjetima, Nijemci e rei da ne mogu platiti odtetu. Stoga bi saveznici prkosei Nijemcima mogli nakoditi sami sebi ako Poljacima dadu rudnike ne obazirui se na odtetu. Zatim su se uputili na zabavu u Balfourovu stanu na katu iznad.59 Sljedeeg dana Llovd George je pozvao iz Londona kljune lanove vlade na hitni sastanak. 1. lipnja delegacija Britanskog carstva ovlastila ga je da na sastanku Vijea etvorice zatrai promjene uvjeta o reparacijama, o okupaciji Porajnja i Gornjoj leskoj. Smuts, ija je Juna Afrika doivjela zadivljujui preporod nakon Burskog rata, bio je posebno vrsto uvjeren u potrebu za revidiranjem njemako-poljske granice. Poljska je bila povijesni neuspjeh i bit e uvijek neuspjeh, a ovim ugovorom pokuavamo ponititi presudu povijesti.60 Privatno je takoer primijetio daje stavljanje Nijemaca pod poljsku vlast jednako kao da ih se stavlja pod vlast cmuga.61 Balfour je smatrao daje Smuts preotar prema Poljacima, ali se sloio, kao i svi ostali, da bi u Gornjoj leskoj trebalo odrati plebiscit.62

Kolegama Llovda Georgea u Vijeu etvorice nije se sviala promjena uvjeta na kojima su tako dugo radili. Na sastanku punom otrih tonova 3. lipnja Clemenceau se kategoriki usprotivio plebiscitu. Iako su Poljaci u veini, tvrdio je, moda nee moi slobodno glasati ako lokalne vlasti ostanu njemake. Wilson se sloio. Njegovi su mu eksperti rekli da su veleposjednici i kapitalisti mahom Nijemci. U redu, primijetio je Llovd George, Saveznici e u tom sluaju morati dovesti vojsku da nadzire glasanje. Takvu cijenu nee biti teko platiti ako se 276 Preporod Poljske 277 njome uspiju izbjei problemi s njemakim potpisivanjem ugovora. Bolje je poslati ameriku ili englesku diviziju u Gornju lesku nego armiju u Berlin. Llovd George je spomenuo predsjedniku i samoodreenje. Wilson je odluio biti nepristran, pa je poeo poputati.63 Vidno uzrujanom Clemenceauu nije preostalo drugo nego da pristane.64 Odlueno je da se odri plebiscit, ali tek kada se Saveznici uvjere da e biti poten.65 Paderevvski je prosvjedovao, ali uzalud. Ne zaboravite, rekao je otro Llovd George, daje vaa sloboda plaena krvlju drugih naroda i, doista, kad bi se Poljska u takvim okolnostima pobunila protiv naih odluka, potpuno bi iznevjerila nae nade.66 Organizacija plebiscita trajala je mjesecima, djelomice zbog toga to se situacija u Gornjoj leskoj pogorala jer su Poljaci digli pobunu protiv Nijemaca, a djelomice zato to Saveznici nisu mogli osigurati vojsku. Bilo je i neslaganja oko glasakog tijela: poljska je vlada htjela da to budu samo osobe koje stvarno ive u leskoj, dok su Nijemci htjeli ukljuiti i bive stanovnike tog podruja. Njemaki zahtjev je pobijedio, pa je jedne nedjelje u oujku 1921., dok su vlakovi puni leskih Nijemaca stizali na lice mjesta popraeni limenom glazbom, napokon odran plebiscit. Sjever i zapad odabrali su Njemaku, jug Poljsku a sredina, koju su sa svom njezinom industrijom htjele i Poljska i Njemaka, glasala je gotovo pola-pola. Daljnji viemjeseni pregovori, u kojima su Britanci podravali Njemaku a Francuzi Poljsku, nisu donijeli nikakav rezultat. Cijelo pitanje predano je tada Ligi, u kojoj su etiri drave koje nisu bile izravno zainteresirane za to pitanje Belgija, Kina, panjolska i Brazil - donijele odluku prema kojoj je 70% povrine pripalo Njemakoj, ali je veina industrije i rudnika pripala Poljskoj. U jednom od najduih ikad sastavljenih meunarodnih ugovora, Njemaka i Poljska dogovorile su se 1922. o gospodarskoj i politikoj suradnji te zatiti manjina.67 Bio je to dobar model za rjeavanje takvih mijeanih podruja, ali za to nije bilo prave volje. Nijemci su bili ogoreni zbog gubitka Gornje leske kao i zbog gubitka Danziga i koridora, a Hitler je to podruje 1939. pripojio Njemakoj. Poljska gaje dobila natrag 1945., ali ne sve, a veina Nijemaca, premda ne svi koji su ondje ivjeli, pobjegla je ili protjerana. Rjeavanje granica Poljske na sjeveroistoku i istoku bilo je jo tee. Ondje su se za vlast borili anarhisti, boljevici, Bjelorusi, Ukrajinci, Izmeu istoka i zapada Litavci, Latvijci, Estonci i baltiki Nijemci. Mirotvorci nisu znali s koliko e zemalja i s kojim sve vladama imati posla. Komisija za poljska pitanja dobila je upute da ipak pone raditi, te je odredila granicu koja je ukljuila sve oito poljske teritorije u Poljsku. U prosincu 1919. Vrhovno vijee (ili ono to je od njega ostalo) odobrilo je takozvanu Curzonovu liniju, kako su je nazvali (koja se otprilike poklapa s dananjom istonom granicom Poljske). Poljska vlada nije imala ni najmanju namjeru prihvatiti to rjeenje. Dok su se mirotvorci marljivi bavili kartama, Poljaci su bili podjednako marljivi na terenu. Poljska je u svim spornim podrujima imala mnogo vee zahtjeve, koji su se uglavnom rijeili ratnim uspjesima ili neuspjesima. Pilsudski je emotivno bio najvie vezan za sjeveroistok. S oeve strane potjecao je iz poljskolitavske obitelji; jedan od njegovih predaka doprinio je stvaranju unije Poljske i Litve u 15. stoljeu. Vilnaje bila jedino mjesto gdje se osjeao kod kue.68 On je htio dobiti svoje rodno mjesto za Poljsku zajedno s komadom jugoistone Litve. Time su se poljski zahtjevi sukobili sa zahtjevima ponovno oivjele litavske nacije i ukupnim mirovnim rjeenjem na Baltiku. Na karti istonog dijela Baltika bilo je 1919. godine mnogo upitnika. Samo je Finska na sjeveru

uspjela uspostaviti nekakvu nesigurnu nezavisnost od Rusije nakon krvavog graanskog rata izmeu svojih crvenih i bijelih. Mirovna konferencija priznala je Finsku u proljee 1919. Na jugu su Estonci, Latvijci i Litavci takoer pokuali proglasiti nezavisnost od Rusije, ali su se prvo morali rijeiti njemake okupacije a problem su bile i njemake ili ruske manjine. Nijedno od tih podruja nije imalo sigurne granice niti afirmirane vlade, a Nijemci su rekvirirali ono to Rusi nisu unitili tijekom povlaenja. Tim su zemljama naizmjence harali Bjelorusi, crveni boljevici, zeleni anarhisti, baltiki baruni, njemaki pljakai, nacionalne vojske u zaetku i najobiniji razbojnici. Gradovi su stalno prelazili iz ruke u ruku. Na moru su ostaci ruske carske mornarice, sada pod boljevikim zapovjednitvom, nasrtali iz Petrograda (koji e ubrzo postati Lenjingrad) irei revolucionarne ideje. Saveznici su imali razumijevanja za probleme baltikih drava ali nisu imali suvislu politiku. Njihovo priznavanje znailo bi zapravo mijeanje u unutarnje poslove Rusije. Amerikanci su bili za samoodre278 Preporod Poljske 279 denje, ali su oklijevali s potpunim priznanjem jer Wilson nije htio jednostrano mijenjati granice Rusije.69 Britanci i Francuzi su se nadali, barem do ljeta 1919., da e admiral Kolak poraziti boljevike, a Kolak je bio vrsto protiv nezavisnosti ikojeg dijela ruskog carstva. Francuzi su prepustili Britancima brigu za Baltik dok se oni brinu za Poljsku.70 Britanci su poslali tek nekoliko brodova ratne mornarice -vie nisu mogli odvojiti - koji su trebali blokirati napade boljevike flote u Lenjingradu i pronai, ako je mogue, lokalne demokratske snage koje bi se moglo podrati. Admirala koji je zapovijedao akcijom upozorili su da pazi na mine i na led, te da se odupire boljevikim napadima, ali samo sa sigurne udaljenosti od kopna.71 Posao britanskih mornarikih asnika na Baltiku, napisao je admiralitet Foreign Officeu u proljee 1919., bio bi mnogo laki kad bi bili bolje informirani o politici koju bi trebali zastupati.72 Kao privremenu mjeru Saveznici su traili od njemake vlade da ostavi svoje postrojbe na Baltiku nakon primirja. Zvui prilino poniavajue, primijetio je Balfour, ali po svemu sudei nije bilo alternative.73 Takvo rjeenje izazvalo je nove probleme. Njemako vrhovno zapovjednitvo bilo je ushieno. Ni vojska ni njemaki nacionalisti nisu htjeli odustati od osvojenih baltikih poruja koja su smatrali barijerom protiv boljevizma i slavenske opasnosti (to je u mranoj mati desnice bilo jedno te isto). Baltike zemlje posveene su krvlju teutonskih vitezova koji su se za njih borili stoljeima; one su bile i utvrda u kojoj se Njemaka mogla ponovno grupirati protiv Saveznika.74 Na Boi 1918. godine privremeni predsjednik Latvije, poljoprivredni strunjak sa Sveuilita Nebraska, pozvao je u pomo Nijemce uz privolu lokalnog britanskog mornarikog zapovjednika. Njegove jadne i slabe snage gotovo su pregazili boljevici.75 Njegov apel otvorio je vrata novoj vrsti teutonskih vitezova, Freikorpsu, privatnim vojnim postrojbama koje su se osnivale u Njemakoj. Njihovi su lanovi bili dobrovoljci koji su se htjeli boriti protiv boljevizma i spasiti civilizaciju, a bili su privueni obeanjem da e dobiti zemlju, ili tek avanturom i besplatnom hranom. Ve u veljai 1919. postrojbe Freikorpsa poele su prodirati u baltike gradove. Neki su se vojnici doimali poput pravih profesionalaca, Izmeu istoka i zapada dok su drugi putali dugu kosu i vjebali gadarije pucajui po prozorima i ulinim svjetiljkama. Prezirali su mjesno stanovnitvo koje su navodno doli spasiti. U travnju su zbacili latvijsku vladu i krenuli prema Estoniji iako su se boljevici povlaili.76 Mirotvorci, koji su prethodno poklanjali malo panje Baltiku, sada su se uznemirili. Zamislite, primijetio je Balfour, koristei kaos koji sada vlada u tim podrujima i spreavajui osnivanje lokalnih vojnih snaga te prisiljavajui zemlje koje su okupirali da se oslanjaju jedino na njihovu pomo u borbi protiv boljevike invazije, Nijemci nastoje ondje uspostaviti trajni utjecaj i prevlast.77 U svibnju su Saveznici u to podruje uputili misiju koja je trebala pomoi baltikim dravama da osnuju vlastite vojne snage.78 Problem je sada bio kako prisiliti Freikorps da se povue. Iz Pariza su u Berlin upuene stroge note.

Njemaka vlada naredila je zapovjedniku Freikorpsa generalu von der Goltzu da se povue, ali se on nije obazirao na naredbu. To je uasna zbrka, tuio se Llovd George.79 U kolovozu je njemaka vlada napokon uspjela vratiti von der Goltza u Njemaku. Njegovi su ljudi ostali u baltikim zemljama pod zapovjednitvom jednog razmetljivog ruskog plemia koji je sanjao o ponovnom osvajanju Rusije. Budui daje objavio kako su baltike zemlje ponovno ruske i da namjerava iskoristiti njihove stanovnike kao robove, podrali su ga samo lokalni Nijemci.80 Do kraja 1919. Freikorps se povukao natrag u Njemaku, gdje su njegovi pripadnici bjesomuno prosvjedovali protiv Saveznika, Slavena i vlastite vlade. Mnogi od njih, ukljuujui samog von der Goltza, nali su duhovno utoite kod Hitlera i nacista. Saveznici su napokon priznali nezavisnost Estonije i Latvije u sijenju 1921. Raanje Litve, najjunije baltike drave, bilo je jo sloenije - ako je uope i bilo mogue - jer je bilo povezano s interesima Poljske. Velika veina Poljaka htjela je 1919. godine obnovu nekadanje unije Poljske i Litve, ali ovaj put pod vrstom vlau Poljske. Litavci su, kako se omalovaavajue izrazio Dmovvski, obino pleme, pa bi za njih bilo mnogo bolje da postanu Poljaci. Poljska je po njegovom trebala dobiti sva podruja s poljskom veinom - samoodreenjem, naravno - ali i ona s jakom poljskom manjinom koja bi mogla poticati civilizaciju. Podruja na sjeveru, u kojima su Litavci bili u golemoj veini, mogla bi 280 Preporod Poljske 281 se pretvoriti u malu litavsku dravu. Kad bi se htjela ujediniti s Poljskom, dobila bi samoupravu. Pilsudski i ljevica bili su spremni razmotriti labaviji federalni sustav.81 Nitko se nije obazirao na same Litavce, koje je sada obuzeo probueni nacionalizam.82 Litavski nacionalni san bio je 1919. neumjeren kao i svi ostali. Litavci su htjeli Vilnu za prijestolnicu. U sijenju 1919., kada su se Nijemci povukli iz grada, boljevike snage sastavljene od Litavaca i Bjelorusa osvojile su grad; u travnju je grad preuzela poljska vojska. Pilsudski je litavskom narodu izdao proglas s arobnom rijei samoodreenje. Na to su ga odmah napali pristae Dmovvskog, koji su smjesta htjeli pripajanje. Predsjednik litavske vlade izjavio je da njegova zemlja ne moe ivjeti bez Vilniusa.83 U samom gradu jedan je idov ironino komentirao situaciju: Najavljena je nova parada - ovaj put samo za Poljake. Vie nema zelenih, bijelih ili crvenih. Svi su preko noi postali Poljaci, osim idova. idovi su to prihvatili bez problema. ivjeli su pod mnogim zastavama.84 Obje su se strane obratile Mirovnoj konferenciji. Litavci su u Pariz poslali delegate, koji su se svaali s Poljacima i meusobno. Mirotvorci su svako toliko zahtijevali prekid sukoba i pokuali povui pravednu granicu. Llovd George se nezainteresirano pitao bi li Litva uope trebala dobiti nezavisnost; napokon, imala je stanovnika koliko i Wales.85 S druge strane, mirotvorci su bili svjesni mogue opasnosti ako se Poljskoj dopusti da se proiri na teritorij na kojem su Poljaci u manjini. No u ljeto 1919. Llovd George se zagrijao za litavsku nezavisnost. Uz Estoniju i Latviju, Litva bi mogla biti koristan kanal za britansku trgovinu s Rusijom kada se s boljevicima, koji su po svemu sudei pobjeivali u graanskom ratu, konano uspostave odnosi. Francuzi su jo uvijek bili skloni velikoj Poljskoj. No sve to nije znailo nita jer su vojske i dalje marirale. Godinu dana kasnije boljevici su izbacili Poljake iz Vilniusa i predali grad Litavcima. U listopadu 1920. godine, neposredno nakon primirja koje su sklopile Poljska i Litva a prema kojemu je grad trebao ostati u litavskim rukama, postrojbe poljske vojske su se kao po narudbi pobunile i preuzele grad. Dvije godine poslije stanovnici tog podruja, jo pod poljskom vlau, glasali su golemom veinom za prikljuenje Poljskoj.86 Nakon Drugog svjetskog rata Sovjetski Savez dao je grad Litvi, koja je tada postala sovjetska republika. Izmeu istoka i zapada Litva je u to doba ublaila gubitak zauzimanjem male baltike luke Memel i poteza na kopnu koji se protezao u unutranjost. Bio je to nerazuman in koji je razljutio i Saveznike - jer su oni oduzeli to podruje Nijemcima upravo zato da ga dadu Litavcima - i Njemaku, jer su tamonji stanovnici bili gotovo popola Litavci i Nijemci. Sam Memel bio je 92% njemaki. Hitler gaje ponovno oduzeo

1939., ali je poslije rata ponovno pripao Litvi kao Klaipeda. No Memel nije bio dovoljan kako bi Litva zaboravila Poljskoj gubitak Vilniusa. Dvije zemlje nisu komunicirale petnaest godina. Kada su napokon odluile popraviti odnose, 1938. godine, bilo je prekasno. Danas Litva jo uvijek nastoji od Poljske dobiti ispriku za tu staru nepravdu. Daleko od Vilniusa, na jugu, Poljska se 1919. svaala sa svojim susjedima zbog austrijske pokrajine Galicije. Svi su bili suglasni da bi gotovo cijeli zapadni dio pokrajine, s jasnom poljskom veinom te poljskim gradom Krakovom, trebao pripasti Poljskoj. Meutim, bogato malo vojvodstvo Teschen na zapadnom kraju pokrajine bilo je povod za estok sukob s novom dravom, ehoslovakom. Bilo je ipak mnogo tee srediti istonu polovicu Galicije. Kao i na sjeveru, gradovi su bili poljski a sela nedvojbeno nisu. Lavov je bio poljski otok kao i Tarnopol (Ternopil) jo istonije. Sve u svemu, na Poljake je otpadala otprilike treina stanovnitva, a na idove - od kojih su se neki smatrali Poljacima a neki nisu - oko 14%. Stanovnici su velikom veinom bili katoliki Ukrajinci - Rusini, kako su ih ponekad nazivali kako bi ih razlikovali od preteno pravoslavnih Ukrajinaca u starom ruskom carstvu. Dmovvski je na sastanku Vrhovnog vijea izjavio kako su Rusini daleko od sposobnosti da sami upravljaju sobom. Bilo im je potrebno poljsko vodstvo i poljska civilizacija. Osim toga, iako to Dmovvski nije spominjao, Poljska je htjela i naftonosna polja nedaleko od Lavova.87 Kada je Llovd George neto natuknuo u tom smislu, Paderevvski je pobjesnio. Poljaci su pretrpjeli velike gubitkle branei Lavov od ukrajinskih i boljevikih snaga. Mislite li da se trinaestogodinja djeca bore za aneksiju, za imperijaliste?88 No njegova rjeitost nije se dojmila mirotvoraca. Samo su Francuzi suosjeali s njim, kao to su openito suosjeali s poljskim zahtjevima. Nije bilo jasno kamo pripadaju Rusini. ive li u istonoj Galiciji ili u zapadnoj Ukrajini? Jezik i kultura privlaili su ih na istok sunarod282 Preporod Poljske 283 njakim Ukrajincima, a prolost u austrougarskom carstvu i vjera na zapad. U studenom 1918. jedna rusinska frakcija proglasila je nezavisnost od Austro-Ugarske i stupila u uniju s ukrajinskom republikom u Kijevu, koju su, naalost, odmah napali lokalni komunisti i ruski boljevici. Rusinski delegati, koji su uspjeli stii u Pariz u proljee 1919., nisu znali rei to hoe.89 U Galiciji je proglaenje nezavisnosti oznailo i poetak sukoba s lokalnim Poljacima u Lavovu. Sukob se proirio dolaskom poljskih i ukrajinskih pojaanja, a jo je vei mete zavladao kada su se sukobili crveni i bijeli obiju strana. Saveznici su pokuali postii prekid sukoba, ali su u tome imali malo uspjeha. Vrlo nam je teko, izjavio je VVilson u svibnju, intervenirati bez definiranja naeg stava prema Ukrajinicima ili boljevicima koji opsjedaju Lemberg (Lavov).90 Poljaci su se svojski trudili da oteu pregovore o primirju te su u meuvremenu jaali svoj poloaj.91 To je uzrujalo mirotvorce u Parizu, ali njihov je glavni problem bio kako nametnuti svoju volju poto jednom odlue u emu se ona sastoji. Samo sam jednom vidio Ukrajinca, primijetio je Llovd George. To je prvi i posljednji Ukrajinac to sam ga susreo, jer uvjeren sam da ih vie ne elim susretati.92 to se tie same Ukrajine, nitko od saveznika nije podravao njezinu nezavisnost. Na kraju krajeva, i Britanci i Francuzi su se jo nadali jedinstvenoj Rusiji s protuboljevikom vladom. S druge strane, problem istone Galicije kao posjeda poraenog neprijatelja trebala je rjeavati Mirovna konferencija. Llovd George je tvrdio kako naelo samoodreenja nalae potivanje volje lokalnog stanovnitva.93 Prigrabivi istonu Galiciju Poljska je inila upravo ono protiv ega su se mirotvorci borili.94 Obuzima me oaj kada vidim male nacije, koje su tek ugledale svjetlo slobode, kako poinju tlaiti druge narode, izjavio je Kerr. Ako dopuste Poljskoj da proe nekanjeno, smatrali su mirotvorci, dobit e ponovno neto nalik Alzas-Loreni.95 Nakon brojnih sukoba na terenu i dugog natezanja u Parizu, dogovoreno je da e Austrija predati istonu Galiciju velikim silama da je nekom dodijele - moda Poljskoj ili, stoje Britancima bilo milije, Rusiji ili ak ehoslovakoj.96 Poljaci, koji su ve gajili velike sumnje prema Britancima, bili su izvan sebe od bijesa. Krema varavskog drutva, koju je britanski veleposlanik pozvao na bal

neposredno prije Boia, Izmeu istoka i zapada pokazala je svoj prezir prihvativi veeru, ali odbivi izai na plesni podij. ef britanske vojne misije Carton de Wiart problijedio je od bijesa i rekao domaici: Na vaem mjestu izbacio bih cijelo to drutvo iz kue. Izazovi na dvoboj koji su potom uslijedili rijeeni su tiho sljedeeg jutra.97 Velike sile razmiljale su o sudbini istone Galicije naredne tri godine, a Poljaci su to iskoristili kako bi potiho uspostavili svoju vlast. Poljski posjed priznat je 1923. godine. Rusini su ogoreno prosvjedovali, ali su na kraju imali vie sree od svojih roaka preko granice, koji su postali Staljinove rtve. Poljska je od poetka 1919. do jeseni 1920. vodila najtee borbe s ruskim boljevicima. Dok su Poljaci, pa ak i relativni umjerenjaci poput Pilsudskog, htjeli pomaknuti granice Poljske daleko na istok i stei vlast, izravno ili neizravno, nad Bjelorusijom i Ukrajinom, boljevici su htjeli proiriti svoju revoluciju na to industrijsko srce Europe. Povijest je nauila Poljake da budu na oprezu od Rusa, pa i onih koji govore jezikom meunarodnog bratstva. Boljevici su pak u poljskom nacionalizmu i katolicizmu vidjeli zapreke na putu revolucije. Po njihovom miljenju nacionalizam je bio obina isprika koju su feudalni veleposjednici, vlasnici tvornica i reakcionari svih vrsta koristili kako bi zadrali mo. Iako priznajemo pravo na nacionalno samoodreenje, pisao je Trocki, mi objanjavamo masama njegov ogranieni znaaj i nikada ga ne stavljamo iznad interesa proleterske revolucije.98 To je bio stari ruski imperijalizam u novom ruhu. Od veljae 1919. sukobi boljevika i Poljaka poprimili su iroke razmjere. Poljaci su prodrli duboko na ruski teritorij i zauzeli velik dio Bjelorusije na sjeveru. Tajni razgovori o privremenom primirju u ljeto 1919. propali su kada su Poljaci pokuali inzistirati na nezavisnoj Ukrajini.99 Pilsudski je 24. travnja 1920. ponovno krenuo u napad prema ukrajinskoj prijestolnici Kijevu. U svibnju su poljske postrojbe zauzele grad, ali je duboko praznovjerni Pilsudski bio nemiran: Kijev je bio na zlu glasu da svojim okupatorima donosi nesreu.100 Mjesec dana poslije boljevici su ponovno osvojili grad i krenuli na zapad. Preko trupla bijele Poljske, glasila je naredba njihovim vojnicima, vodi put do svjetske revolucije!101 Britanski veleposlanik u Poljskoj poslao je enu i djecu kui. U kolovozu su sovjetske postrojbe stigle do predgraa Varave. Spakirao sam sve srebrno posude, slike, bakrore284 Preporod Poljske 285 ze, porculan, fotografije, najbolje knjige, najbolje ae, sagove itd., pisao je veleposlanik svojoj eni. Pitam se to e se dogoditi sa svim tim lijepim namjetajem i dobrim krevetima itd., koje nisam mogao spakirati.102 Poljaci su oajniki apelirali da im se poalje oruje ili da se na boljevike izvri pritisak radi primirja. Nije bilo odaziva. Francuzi su se povukli. Boljevici im se nisu sviali, ali im je ve bilo dosta poljskih ambicija.103 Llovd George je pozvao Poljake da ponu pregovarati. Poljaci su beznadni, rekao je C.P Scottu, slavnom uredniku liberalnog Manchester Guardiana, i nisu nita bolji od Iraca. Posvaali su se sa svim susjedima - Nijemcima, Rusima, ehoslovacima, Litavcima, Rumunjima, Ukrajincima - a sada ih eka poraz.104 Na sreu, Llovd George je pogrijeio. Daje Poljska postala sovjetska, rekao je poslije Lenjin, Versajski bi ugovor propao, a cijeli meunarodni sustav to su ga izgradili pobjednici bio bi uniten.104 Bitka za Varavu jedna je od velikih pobjeda u poljskoj povijesti. Razdirana ljubomorom i zakulisnim sukobima asnika, poljska se vojska sabrala suoena sa zajednikim neprijateljem. Stalno me iznenauje odsutnost panike, napisao je jedan britanski diplomat, i, tovie, oita odsutnost svakog straha.106 Pilsudski je mirno planirao smioni protunapad. Poljske snage napale su 16. kolovoza sovjetske postrojbe u pozadini i presjekle komunikacije. Sovjetski zapovjednik poeo se uurbano povlaiti. Potkraj rujna Lenjin je zatraio mir. Prema mirovnom ugovoru iz Rige, potpisanom 18. oujka 1921., Poljska je dobila granice koje su obuhvatile mnogo vie od onoga to su preporuili mirotvorci, te dodala jo manjina svom stanovnitvu: 4 milijuna Ukrajinaca, 2 milijuna idova i milijun Bjelorusa.107

Pilsudski se nije dobro snaao u miru niti u demokratskoj politici. 1926. osvojio je vlast dravnim udarom i sve do 1935. trudio se to je vie mogao da upravlja Poljskom vrstom rukom. Njegov veliki suparnik Dmowski nije obnaao nijednu javnu funkciju, te je sa svojim sljedbenicima skrenuo jo vie udesno. Paderevvski je podnio ostavku na mjesto predsjednika vlade potkraj 1919., povrijeen zbog krivnje koju su mu pripisivali zato to su Saveznici odbili dati Poljskoj sve to je htjela, kao i zbog napada na njegovu enu koju su optuivali za netaktinost i upletanje (to je bilo tono).108 Nije se nikada vie vratio u Poljsku. Kada je 1922. pokuao odsvirati par nota na klaviru, ustaIzmeu istoka i zapada novio je da jo uvijek uiva u sviranju. Drugi dio njegove karijere bio je uspjean kao i prvi. Umro je u Nevv Yorku u ljeto 1941., sretan to je Njemaka napala Sovjetski Savez i to se time ponovno prua nada njegovoj zemlji. Sama Poljska preivjela je teke poroajne muke, pa ak i neko vrijeme uivala u napretku. Nije uspjela ponovno dobiti sve svoje povijesne zemlje, ali je jo uvijek bila velika zemlja i imala je izlaz na Baltik. No za te dobitke platila je golemu cijenu. Velike sile, ak i Francuzi, smatrale su Poljake gramzljivima i nesposobnima. A i poljski susjedi imali su razloga za ogorenje: Litavci zbog podruja oko Vilniusa, Sovjetski Savez zbog ruskog teritorija irokog 240 kilometara, ehoslovaka zbog sukoba oko Teschena i, naravno, Njemaka zbog koridora i Danziga. U ljeto 1939. godine Poljska je ponovno nestala s karte svijeta. Kada se opet pojavila potkraj Drugog svjetskog rata, bila je to neobino promijenjena i smanjena Poljska - ije su idove pobili Nijemci a Nijemce Sovjeti - te pomaknuta vie od 300 kilometara na zapad. 286 18 esi i Slovaci Dok su Poljaci izazivali uzrujane uzdahe ak i onih koji su ih podravali, esi su uivali u opem odobravanju. Poljaci su, naravno, bili vatreni i hrabri, ali posve nerazumni, Rumunji armantni i pametni, ali naalost neiskreni, a Jugoslaveni, pa, pravi Balkanci. esi su bili osvjeenje jer su oito pripadali zapadu. Od svih naroda s kojima smo se susretali na naem putovanju, napisao je jedan lan amerike humanitarne organizacije koji je proputovao bivom Austro-Ugarskom u sijenju 1919., esi su po svemu sudei imali najvie sposobnosti i zdravog razuma, najvie smisla za organizaciju i najbolje elnike.1 eki delegati, predsjednik vlade Karei Kramaf i ministar vanjskih poslova Edvard Bene, podnijeli su svoj zahtjev Vrhovnom vijeu u veljai 1919. godine. Govorio je uglavnom Bene. Ameriki ekspert Sevmour bio je silno impresioniran. On je obavio velik posao u organiziranju revolucije koja je pomela Habsburge i u formiranju ehoslo-vake vojske u Sibiru; njegova diplomatska vjetina zajedno s velikim potenjem predsjednika Masarvka doprinijeli su stjecanju priznanja nove drave od strane Saveznika.2 Svi u Parizu znali su da su Edvard Bene i Toma Masarvk posvetili ivot osloboenju svog naroda iz austrijskog carstva. Svima je bila poznata dojmljiva pria o ekim vojnicima koji su se predali Rusima da bi se odjednom nali usred revolucije, i o tome kako su se nakon mukotrpnih tisua kilometara probijanja preko Sibira domogli Pacifika i slobode. esi i njihovi elnici bili su omiljeni u Parizu i svi su im se divili. (Llovd George, koji je nazivao Benea malim francuskim aka-lom, a eke zahtjeve smatrao pretjeranima, bio je izuzetak). Bene i Masarvk bili su uvijek spremni na suradnju, razumni i uvjerljivi dok su naglaavali kako je esima uroena demokratska tradicija i averzija 287 Izmeu istoka i zapada 288 prema militarizmu, oligarhiji i visokim financijama - svemu to su predstavljale stara Njemaka i Austro-Ugarska. Ni Britanci ni Amerikanci nisu bili posebno zainteresirani za malu zemlju koja je nalikovala na punoglavca, s glavom na zapadu i repom koji se smanjivao na istoku, uklijetenu izmeu Poljske na

sjeveru i Austrije i Maarske na jugu. S druge strane, Francuzi su bili zainteresirani, ne iz sentimentalnih razloga nego radi sigurnosti. Francuska je eljela zemlju koja e biti dovoljno jaka da se pridrui Poljskoj i novoj jugoslavenskoj dravi radi blokiranja i boljevizma i Njemake.4 To je, uz ostalo, znailo dati ehoslovakoj kontrolu nad kljunim eljeznikim prugama, poloaj na velikom europskom vodenom putu, Dunavu, i odgovarajuu koliinu ugljena.5 Bene je predao ehoslovake zahtjeve Vrhovnom vijeu 5. veljae, dan prije nego stoje Venizelos iznio grke zahtjeve i dan prije nego to je Faisal zahtijevao nezavisnost Arapa. Njegov je zadatak bio najlaki, jer su velike sile ve bile priznale ehoslovaku a veina teritorija koje je htjela austrijske pokrajine eka, Moravska i leska, te maarska pokrajina Slovaka - ve su bile u njezinu posjedu. Za to je velikim dijelom bio zasluan Bene i pomo koju je dobio od Francuske. Kada je doao u Pariz 1915. godine, Bene je bio nepoznati profesor sociologije iz Praga koji je predstavljao tijelo zvano ehoslovako nacionalno vijee. etiri godine poslije bio je ministar vanjskih poslova nove drave. Nije bio romantian lik poput Venizelosa ili Faisala, niti veliki ratnik poput Pilsudskog. Bio je nizak, neugledan i pedantan, dosadan pisac i nenadahnut govornik. (Francuzi su mislili da bi se trebao svidjeti Anglosaksoncima). Nije imao hobija niti poroka, i imao je vrlo malo prisnih prijatelja. Njegovi odnosi s Masarvkom, kojemu je bio odan, bili su uvijek neobino slubeni. No Bene je bio silno energian i efikasan. Tijekom rata on je u Parizu sklapao poznanstva sa svima - od dunosnika u ministarstvu vanjskih poslova do vodeih intelektualaca koji bi mogli pomoi ekoj stvari.6 Dok je Bene nastojao privui panju Francuza, njegov naoiti kolega, Slovak Milan tefanik, osvajao ih je svojim armom. U Parizu ve prije rata poznat kao astronom, tefanik je ostavio izvanredan dojam kada je uzeo francusko dravljanstvo i postao francuski zrakoplovni as.7 esi i Slovaci Sve su se nacije raspadnute Austro-Ugarske otimale za panju velikih sila, no Bene se trudio vie od svih. Uvjeravao je Francuze kako je njegova zemlja, za razliku od njezinih susjeda, spremna za borbu protiv boljevizma: Samo esi mogu zaustaviti taj pokret. Britancima je objanjavao kako je njegov cilj osnovati dravu koja e biti potpuno lojalna... osobito Engleskoj... i koja e tvoriti barijeru izmeu Njemake i istoka.8 Bene je imao u ruci jak pregovaraki adut: eke snage koje su izile iz zarobljenikih logora borile su se na saveznikoj strani. elim sve vae vojnike u Francuskoj, rekao je Beneu Clemenceau 1918., tijekom posljednjeg velikog njemakog napada. Moete raunati na mene, bit u s vama do kraja, odgovorio mu je Bene. Francusko ministarstvo vanjskih poslova slubeno je priznalo ehoslovako nacionalno vijee kao buduu vladu nezavisne ehoslovake te izvrilo pritisak na ostale saveznike da uine isto. Francuzi su takoer prvi priznali ehoslovake granice, pa i one problematine. Benea su pozivali - i to je bilo mjerilo njegova postignua - na sastanke Vrhovnog ratnog vijea koje je raspravljalo o primirju s AustroUgarskom.9 Jugoslavene ni Poljake nisu pozvali. Kada je Mirovna konferencija poela, Bene je ve bio afirmirao ehoslovaku na pobjednikoj strani, i njezina se povijest u Austro-Ugarskoj spominjala samo usput i sa aljenjem. Za razliku od Jugoslavena i Poljaka, esi su bili u prednosti i zbog jednoglasnosti. To se pogotovo odnosi na izvanrednu suradnju Benea i Masarvka, koja je potrajala sve do Masarvkove smrti. Ako je Bene bio radni stroj, Masarvk je udahnuo ehoslovakoj ivot, a na ruku su mu ili narod s vlastitim slavenskim jezikom i knjievnou, i mnoga sjeanja - na 14. stoljee, kada se bogato i mono eko kraljevstvo protezalo na sjever gotovo do Baltika, na zlatne godine kada je Prag bio prijestolnica Svetog rimskog carstva, ali i na runija vremena, na 1526. godinu kada su Habsburzi zatrli posljednje tragove nezavisnosti. No ta povijest nije ukljuivala Slovake, koji su moda govorili slian jezik ali nisu bili politiki povezani s esima jo od 10. stoljea, kada su potpali pod maarsku vlast. Ondje su i ostali, nakon to su Habsburzi zavladali u Maarskoj. Reformacija, tijekom koje su esi postali uglavnom protestanti, zaobila je Slovake koji su ostali nepokolebljivi katolici. 289 Izmeu istoka i zapada Masarvk je bio sin upravitelja velikih zemljinih posjeda. Rodio se 1850. godine, odmah nakon

revolucija 1848. koje su zapalile iskru nacionalizma u cijeloj srednjoj Europi. Na nagovor svoje ambiciozne majke rano je odluio napustiti seoski ivot. Silnom odlunou uspio se upisati na Beko sveuilite gdje je studirao filozofiju.10 Bio je ozbiljan, marljiv, pedantan mladi s velikim pouzdanjem u vlastito miljenje. Na svom prvom radnom mjestu izazvao je zaprepatenje kad je izrazio neslaganje s jednim starijim profesorom. Kada se poeo baviti novinarstvom i politikom pokazivao je istu sklonost ka osporavanju autoriteta.11 Kada je poeo rat, Masarvk je postupno zakljuio da Austro-Ugar-ska vie nema smisla i da budunost ehoslovake (pretpostavljao je od poetka da e ukljuivati slovake zemlje) lei u nezavisnosti, eventualno pod ruskim pokroviteljstvom. (Slavenska suradnja bila je nada koju je gajio do smrti.) 1915. godine sklonio se na sigurno, u vicarsku. Naalost, obitelj mu je ostala u Pragu. Njegova ena, Amerikanka, pretrpjela je slom ivaca od kojega se nije nikada oporavila, najstariju kerku su mu zatvorili, a sina Jana unovaili u austrijsku vojsku. Masarvk se preselio u Britaniju, gdje je gotovo dvije godina predavao na Londonskom sveuilitu i sklapao poznanstva s mnogim utjecajnim ljudima, od diplomata do tvoraca javnog mnijenja poput Vvickhama Steeda iz The Timesa.12 Zbacivanje ruskog cara u veljai 1917. privuklo je Masarvka u Sankt Peterburg. Pozivao je slabu privremenu vladu da obnovi napade na austrijsku vojsku i nastojao pretvoriti eke ratne zarobljenike u vojsku koja bi se mogla boriti zajedno s Rusima. Boljevika revolucija u studenom 1917. i Lenjinova odluka da zatrai mir onemoguila je te planove. S druge strane, boljevici su spremno poslali eku legiju, koja je sada brojala 50.000 vojnika, na zapadnu frontu. Jedina mogua ruta bila je zaobilazna, 9.000 kilometara transsibirskom eljeznicom do pacifike luke Vladivostok, pa brodom do Francuske. Masarvk je otputovao prvi, u oujku 1918., poto su ga boljeviki elnici uvjerili da e njegovi vojnici krenuti odmah poslije njega. Meutim, na pola puta kroz Sibir eka se legija sukobila s Maarima, koji su kretali na zapad da se pridrue boljevicima. Sukob se proirio, pa su se esi nali u ratu protiv boljevika. Do kraja ljeta esi su preuzeli- kontrolu nad veim dijelom transsibirske eljeznice i, igrom sluaja, nad zlatnim 290 esi i Slovaci rezervama caristike vlade. U to se doba rat u Europi bliio kraju, pa su esi bili korisniji u Sibiru ako saveznike snage koje su se iskrcale u Vladivostoku odlue krenuti na zapad. I tako su se vojnici, koji su eznuli za domom, nali zbog saveznike intervencije usred ruskog graanskog rata i bili prisiljeni ostati jo dvije godine u Sibiru. Beneu nije bilo krivo zbog toga; tovie, iznudio je od zahvalnih Britanaca obeanje da e priznati ehoslovako nacionalno vijee kao slubenog predstavnika eha i Slovaka. Masarvk se sloio. Nai dragi momci morat e jo malo ostati uz svoje saveznike, rekao je kad je otplovio iz Vladivostoka u Sjedinjene Drave kako bi ondje zatraio potporu.13 Masarvk je obiao cijelu zemlju - Chicago, VVashington, Boston, Cleveland, gdje god je bilo ekih i slovakih doseljenka. U Nevv Yorku je ekspertima Houseovog istraivakog odbora odrao predavanje o samoodreenju u istonoj Europi. Razgovarao je s predstavnicima drugih naroda Austro-Ugarske o zajednikom djelovanju u slobodi i prijateljstvu. Na golemom skupu u Carnegie Hallu on i Paderevvski izraavali su duboko divljenje jedan drugome i govorili o zajednikoj borbi protiv tlaenja. Tri tjedna prije kraja rata, Srednjoeuropska demokratska unija - s Poljacima, esima, Junim Slavenima, Rumunjima, Talijanima i ak, nevjerojatno, Armencima i cionistima organizirala je etverodnevni skup u Philadelphiji. Masarvk je sastavio Deklaraciju o opim ciljevima nezavisnih srednjoeuropskih drava. Dok je odjekivalo Zvono slobode, on ju je prvi potpisao, uronivi pero u tintarnicu koja je neko upotrijebljena prilikom potpisivanja Amerike deklaracije o nezavisnosti.14 Masarvk je u Pittsburghu potpisao jo jedan sporazum, ovaj put sa ekim i slovakim organizacijama, koji je obeavao da e u novoj demokratskoj dravi Slovaci uivati znatnu autonomiju, s vlastitim sudovima, parlamentom i jezikom. Iako je otprilike treina Slovaka na svijetu ivjela u Sjedinjenim Dravama, oni jo nisu bili gajili snane nacionalistike osjeaje. Prigovori njihovih sunarodnjaka u srednjoj Europi da nisu svi Slovaci za uniju jo nisu doprli preko

Atlantika.15 Kasnije, kada su se odnosi eha i Slovaka pogorali, Masarvk je otpisivao sporazum kao nevaan. On je zakljuen kako bi se zadovoljila mala slovaka frakcija koja je sanjala o tko zna kakvoj nezavisnosti Slovake.16 291 Izmeu istoka i zapada 292 Pitsburka konvencija je bila korisna jer je uvjerila Amerikance da e samoodreenje dovesti Slovake u ehoslovaku. A Masarvk je znao da je amerika podrka od ivotne vanosti. Posredovanjem Charlesa Cranea, kozmopolitskog i svestranog tajkuna koji je stekao bogatstvo proizvodei umivaonike i WC kolj ke, Masarvk se upoznao s Lansingom, Houseom (koji je eha smatrao razumnim ovjekom) i, napokon, 18. lipnja s Wilsonom. Sastanak nije dobro proao. Dva biva profesora drali su jedan drugome predavanje. No, jo vanije, Masarvk je ustanovio kako VVilsona vie zanima koritenje eke legije u Sibiru nego podravanje ehoslovake nezavisnosti. Amerikanci jo nisu bili spremni javno priznati daje Austro-Ugarska gotova.17 Do jeseni je to postalo oito. Austrijske su snage potuene na bojitima, a neiskusni mladi car bespomono je sluao kako Poljaci, Juni Slaveni, esi i Nijemci govore o nezavisnosti. U Pragu su demonstranti klicali VVilsonu i Masarvku. VVilsonovim rijeima, Austro-Ugarska je bila stara zgrada koja se drala na potpornjima. Dolo je vrijeme da se ti potpornji uklone.18 Sjedinjene Drave priznale su 3. rujna ehoslovako nacionalno vijee kao de jacto zaraenu stranu. Kao i ranije britansko priznanje, ni ovo nije konkretno navodilo terotorij koji e zauzimati nova zemlja. Bene je u Parizu odluio stvarati injenice na terenu. Fait accom-pli, pisao je kolegama, obavljen bez buke ili borbe i vladanje situacijom sada je presudno.19 U Pragu su 28. listopada eki politiari obzirno ali vrsto preuzeli vlast od demoralizirane austrijske administracije. (Sedamdeset i jednu godinu poslije tog dogaaja barunasta revolucija zbrisala je posljednje komunistike aparatike). Bene je pozivao Saveznike da evakuiraju njemake i maarske snage iz ekih zemalja i Slovake, i dovedu savezniku vojsku. Bitno je takoer, rekao je Francuzima, zauzimanje Teschena na granici s Poljskom i Bratislave (njemaki Pressburg) u Maarskoj. Budui da Saveznici nisu raspolagali s mnogo vojnika, okupaciju su uglavnom preuzele eke snage pod saveznikim zapovjednitvom.20 Odgoda poetka Mirovne konferecije znatno je pomogla esima. U sijenju 1919. Masarvk se vratio u Prag, te je postavljen na dunost prvog predsjednika ehoslovake. Rezidencija mu je bila palaa u esi i Slovaci 293 kojoj su nekada stolovali eki kraljevi. Usprkos pritubama lokalnog stanovnitva, eke postrojbe ule su u pogranina podruja u kojima se govorilo njemaki, na mjestima gdje eka granii s Austrijom na jugu i s Njemakom na sjeveru. U Slovakoj su francuske vojne vlasti naredile maarskoj vladi da povue postrojbe iza crte koja se prikladno poklapala s granicom koju su htjeli esi. Granice ehoslovake bile su uglavnom ve odreene do vremena kada su mirotvorci posvetili panju toj novoj zemlji. Bene je nadasve elio priznanje Mirovne konferencije, ali je htio i na nekim mjestima proiriti granice. Tijekom sudjelovanja na sastancima Vrhovnog vijea zatraio je nekoliko manjih dijelova Poljske kao i komad Maarske uz Dunav, na mjestu gdje ta velika rijeka skree na jug i tee dalje u smjeru Karpata. Traio je i dijelove njemakog i austrijskog teritorija sjeverno i juno od starih ekih i moravskih granica, kako bi ehoslovaka dobila ravniju i lake obranjivu granicu. To nisu, tvrdio je Bene u privatnim razgovorima, njegovi zahtjevi; naalost, pritiskali su ga nacionalisti poput njegova kolege Kramara21 Na ehoslovakom repu na istoku, Bene je traio teritorij na kojemu se uglavnom govorilo ukrajinski, s june strane Karpata, navodei kao razlog da su lokalni stanovnici, uglavnom Rusini, vrlo slini Slovacima. Bilo bi okrutno, mislio je, ostaviti ih pod maarskom vlau kada ih je ehoslovaka bila spremna prigrliti. (Zgodno mu je dola injenica da su rusinski doseljenici u Sjedinjene Drave glasali za prikljuenje ehoslovakoj). Dodavanjem toga podruja ehoslovaka

bi dobila i granicu s prijateljskom Rumunjskom.22 Imao je jo nekoliko zahtjeva, zapravo prijedloga. U junom dijelu Njemake ivjelo je neto Slavena, istono od Dresdena, koji su molili ehoslovaku da ih zatiti. To je u biti moralno pitanje, napomenuo je, pa stoga rjeenje preputa Mirovnoj konferenciji. Spomenuta je i potreba ehoslovake za prijateljima, budui da je s tri strane bila okruena Nijemcima i Maarima. Moda bi bio mogu nekakav kopneni koridor koji bi se protezao na jug izmeu Austrije i Maarske i povezivao njegovu zemlju s Jugoslavijom.23 Vrlo smiono i neobranjivo, bilo je gledite Llovda Georgea.24 Koridor - koji se nije nikada ostvario - odraavao je Masarvkove stare snove o slavenskoj federaciji. Bene je uvjeravao Francuze kako su Poljaci, Jugoslaveni i ehoslovaci svjesni Izmeu istoka i zapada 294 brojnih meusobnih poveznica.25 Iako je spor zbog podruja oko Teschena ve izbacio Poljsku iz te sretne jednadbe, ehoslovaka i Jugoslavija ostale su u prijateljskim odnosima. esi su imali mnogo argumenata u prilog svojih zahtjeva: slavnu prolost, veliku ljubav prema slobodi, ozbiljnost i marljivost. Oduprijeli su se boljevizmu kada su mu slabiji narodi oko njih podlijegali. Bili su istodobno i najnapredniji dio Slavena i bedem zapadne civilizacije. Njegov narod, tvrdio je Bene, uvijek je osjeao kao posebno poslanje obranu demokracije od njemake opasnosti. Otuda fanatina odanost eha koju su svi zapazili u ovom ratu. eki su zahtjevi skromni i razumni. Posije tri stotine godina ropstva i nedaa koje su gotovo dovele do njegova istrebljenja, govorio je Bene, na narod smatra da mora biti promiljen, razborit i pravedan prema svojim susjedima, te da mora izbjegavati izazivanje ljubomore i obnavljanje sukoba koji bi ga ponovno mogli izloiti slinoj opasnosti. Njegova vlada, uporno je tvrdio, eli svim svojim snagama poduprijeti pravedan i trajan mir. Njegove rijei nisu se gotovo nimalo dojmile Llovda Georgea, premda je u tome bio usamljen. Nakitio je govori frazama koje su napadno naglaavale simpatije za uzviene ideale koje su saveznici istaknuli u svom kriarskom ratu za meunarodnu pravdu.26 Kada je Kramaf, kao drugi eki delegat, zamolio za rije kako bi dodao svoja gledita, Clemenceau gaje prekinuo, usprkos simpatijama za ehoslovaku: U redu, imenovat emo posebnu komisiju pa moete s njima razgovarati nekoliko sati. A sada bismo mogli popiti aj.27 esi su leerno prelazili preko svih tekoa. Priznavali su da e u Slovakoj ostati oko 650.000 Maara, ali bi izvan nje ostalo 350.000 Slovaka. Maari se nisu imali pravo tuiti; u prolosti su nastojali, s malo uspjeha, pretvoriti Slovake u Maare, pa su prisilili tisue na iseljenje. Da, rekao je Bene, ima stanovnika koji govore njemaki du granica s Austrijom i Njemakom, u zapadnom dijelu stare eke (koji su Nijemci nazivali Sudetenland ili Juna zemlja). No predratni austrijski podaci o nekoliko milijuna posve su nevjerodostojni; naprotiv, eki podaci su utvreni vrlo briljivo, i prema njima ondje ivi samo milijun i pol Nijemaca i vjerojatno tri puta toliko eha. Ti eki Nijemci znaju da njihova budunost lei u ehoslovakoj. Oni ne ele da im se tvrtke utope u monijem njemakom gospodarstvu. Ako su esi i Slovaci neki od njih i govorili o prikljuenju velikoj Njemakoj ili ak moda Austriji, inili su to jednostavno zato jer su ih zastraivali agitatori izvana. U svakom sluaju, i to je po njegovom miljenju bio njegov najjai argument, ehoslovaka ne bi mogla opstati bez sudetskih eerana, tvornica stakla, tvornica tekstila, topionica i pivovara.28 Osim toga, esima su trebale stare granice, koje su se protezale po brdima i breuljcima, kako bi se mogli obraniti. Jedan ameriki ekspert je cinino komentirao eki stav: esi trae svoje 'povijesne granice' ne obazirui se na velik broj Nijemaca koji ne ele biti preuzeti na ovaj nain. U Slovakoj inzistiraju na nacionalnim pravima i ne obaziru se na drevne i dobro oznaene 'povijesne granice' Maarske.29 Budui da su Saveznici uglavnom bili prihvatili novu dravu u stanju u kakvom su je zatekli, komisija koja je morala podnijeti izvjetaj o ehoslovakoj imala je razmjerno lagan posao. Njezini su lanovi radili u prijateljskom ozraju, u emu im je pomogla neformalna atmosfera (koja im je doputala puenje), kako je zapisao Sevmour, kao i injenica da su se Britanci i Amerikanci sastajali privatno, to su inili kod rasprave o veini pitanja, kako bi usaglasili stavove prije sastanka.

Ponekad su imali problema s glavnim britanskim predstavnikom, sir Josephom Cookom iz Australije, kojega potpuno nepoznavanje situacije nije spreavalo da iznosi vrlo vrsta gledita. Nicolson je utroio dosta vremena kako bi ga informirao.30 Budui da talijanski interesi nisu bili izravno ukljueni, talijanski predstavnici nisu opstruirali dogovore kao kod rasprava o granicama Jugoslavije. Nisu bili ni od naroite pomoi. Njihov glavni predstavnik, jedan stari diplomat, rado je govorio: Pitam se ne bi li bilo mudrije u ovoj fazi razmotriti najmanje dvije mogunosti.31 Najvie problema zadavale su im granice izmeu Slovake i Maarske. Stanovnitvo je bilo vrlo izmijeano, i sastojalo se uglavnom od Slovaka i Maara. Osim toga, istono od Dunava nije bilo jasnih geografskih obiljeja. Francuzi su podravali eke pretenzije na teritorij koji je bio prvenstveno maarski; Britanci i Amerikanci nisu. Svi su se slagali da bi koridor do Jugoslavije bio nepraktian. Nakon znatnog natezanja i mnogo kompromisa komisija je zavrila s radom potkraj prvog tjedna u oujku. Predsjedavajui je zatraio konano gledite britanske delegacije. Pa, rekao je Cook, mogu samo rei da smo 295 Izmeu istoka i zapada 296 doista sretna obitelj, arne? Zavladala je tiina dok je prevoditelj prevodio njegove rijei na francuski.32 Izvjetaj koji je dao esima neke - ali ne i sve - dodatne teritorije koje su htjeli od Njemake, Austrije i Maarske, odobravan je dio po dio nakon sastavljanja pojedinih mirovnih ugovora. U jeku naporne rasprave o uvjetima mirovnog ugovora s Njemakom, Vijee etvorice je 4. travnja na brzinu odluilo da bi bilo bolje zadrati stare granice ekog kraljevstva. Podjednakom brzinom 12. svibnja odobrilo je stare granice izmeu ehoslovake i Austrije. Neki su se mirotvorci nakratko zabrinuli za njemaku tromilijunsku manjinu u ehoslovakoj. Lansing se bio uzrujao zbog zanemarivanja naela samoodreenja.33 VVilson je navodno iznenaeno uskliknuo: Zato mi to Masarvk nije nikada spomenuo!, ali na kraju nije mnogo razmiljao o sudetskim Nijemcima.34 Iako je Llovd George kasnije tvrdio kako se ozbiljno zabrinuo, tada tu zabrinutost nije pokazao.35 Clemenceau nije bio zabrinut: kako je rekao Vijeu etvorice, Konferencija je odluila oivjeti odreeni broj novih drava. Smije li im uiniti nepravdu i rtvovati ih nameui im neprihvatljive granice s Njemakom?36 Na kraju krajeva, nitko nije htio prikljuivati njemake teritorije poraenim neprijateljima. Veina se vjerojatno slagala s uzrujanim Masarvkovim rijeima: Nijemci i Maari danas tlae cijele narode - zar to nita ne znai?37 esi su impresionirali saveznike i raznim jamstvima svojim manjinama; jamili su im vlastite kole, slobodu vjere, pa i proporcionalnu zastupljenost, kako bi imali vlastite predstavnike. ehoslovaka je trebala postati vicarska srednje Europe.38 Sami sudetski Nijemci prosvjedovali su neuspjeno 1918. i 1919. godine. Uglavnom imuni seljaci i dobro stojei graani, bili su podijeljeni izmeu prezira prema svojim novim ekim gospodarima i straha od ljeviarskih revolucija koje su se irile Njemakom i Austrijom. ehoslovaka je barem nudila stabilnost. U svakom sluaju, Nijemaka je tada bila zaokupljena vlastitim problemima, pa je pokazivala malo zanimanja za njih. Njemaka delegacija u Versaillesu spomenula ih je usput samo jednom u pisanim komentarima mirotvorcima. Njemaki ministar vanjskih poslova, grof Ulrich Brockdorff-Rantzau, izrazio je sudetskim Nijemcima suosjeanje, ali je jasno istaknuo kako Njemaka nee ugroziti svoj pregovaraki poloaj prema Saveznicima brinui se za esi i Slovaci ljude koji na kraju krajeva nisu nikada bili dio Njemake.39 Povezivanje s Austrijom bilo je 1919. godine za sudetske Nijemce isto tako nevjerojatno, jer su bili razmjeteni polumjeseasto du granica Austrije i Njemake. Osim toga, vjerojatnost da e sama Austrija opstati bila je 1919. vrlo mala.40 eka vlada doista je odrala mnoga obeanja. U podrujima gdje ih je bio znaajan broj, Nijemci su smjeli upotrebljavati svoj jezik u slubenom prometu. Postojale su i njemake kole, sveuilita, novine. No ehoslovaka je ostala slavenska drava. Na njezinim novanicama bile su slike djevojaka u ekim ili slovakim narodnim nonjama. Nijemci - kao ni Maari i Rusini - nisu

nikada osjeali punu pripadnost toj dravi.41 Moda to ne bi bilo tako vano da velika gospodarska kriza nije posebno teko pogodila Sudete i da Hitler nije toliko insistirao na problemu izgubljenih Nijemaca. Sudetski Nijemci dali su mu u Miinchenu 1938. izliku da uniti ehoslovaku. Rjeavanje granica ehoslovake s Maarskom potrajalo je dulje zato to je potpisivanje mirovnog ugovora s Maarskom kasnilo - najprije zbog komunistike revolucije potkraj oujka, a zatim zbog novih sukoba. Uvjeravajui mirotvorce kako se samo namjeravaju boriti protiv boljevizma, esi su zauzeli dio maarskog teritorija ubrzo nakon revolucije. S Fochovim odobrenjem njihove su snage okupirale kljune eljeznike pruge na maarskom tlu, a zatim prekoraile Fochova ovlatenja te zauzele posljednji maarski ugljeni bazen.42 Maari su krenuli u protunapad poetkom lipnja. esi su se odmah obratili mirotvorcima. Bili su zaprepateni i povrijeeni to je itko mogao pomisliti da su izazvali Maare. Ne znam nita ni o kakvoj ekoj ofenzivi, izjavio je Kramar. Sve to znam odnosi se na napredovanje maarskog boljevizma pomijeanog s maarskim ovinizmom. Bene je govorio o mirnoj ehoslovakoj, nesvjesnoj opasnosti na jugu: Bili smo zauzeti domaim reformama i skorim izborima. eke snage bile su uglavnom koncentrirane na njemakoj granici, spremne stupiti u akciju ako Njemaka odbije potpisati mirovni ugovor. Upravo su tada Maari napali, vidjevi kako je Slovaka ostala potpuno bez obrane.43 esi su iskoristili tu priliku za nove zahtjeve za maarskim teritorijem, primjerice dodatne eljeznike pruge i mostobran na junoj obali Dunava. Saveznike je 297 Izmeu istoka i zapada sukob ozbiljno zabrinuo, pa su odbili sve zahtjeve.44 Moramo biti poteni prema Maarima, rekao je Llovd George, oni samo brane svoju zemlju.45 Jedina iznimka bio je uglavnom njemaki grad Bratislava na Dunavu, koji je dodijeljen ehoslovakoj s obrazloenjem da joj je potrebna rijena luka. No ehoslovaka je ipak na kraju dobila velik komad nekadanje Maarske te vie od milijun Maara. ehoslovaka je imala problema i s Poljskom, zbog malog teschen-skog trokuta na mjestu gdje Gornja leska granii sa zapadnim rubom Galicije. Kao dio Austro-Ugarske Teschen je mogao svojatati svatko. Bio je to bogat plijen, djelomice zato to se prostirao na jednom kraju velikog leskog ugljenog bazena, ali i zato stoje bio veliko eljezniko vorite, mjesto gdje su se u srednjoj Europi kriale glavne pruge od juga prema sjeveru i od istoka prema zapadu. Dmovvski ga je u Parizu zahtijevao za Poljsku iz etnikih razloga. (Od ukupno pola milijuna stanovnika, Poljaka je bilo vjerojatno dvaput vie nego eha.46). Poljska veina, rekao je, bila je posebno dobro obrazovana i stoga izrazito nacionalno osvijetena. Bene je osporio njegov broj: mnogi Poljaci, tvrdio je, bili su privremeni stanovnici, privueni viim ivotnim standardom ili pak pod velikim utjecajem ekog jezika i kulture, pa vie uope nisu bili Poljaci. Istaknuo je narodnu nonju Teschena i lokalnu arhitekturu.47 Osim toga, teschenski rudnici ugljena bili su bitni za eku industriju, kao i eljeznika pruga koja se, budui da povezuje dvije polovine ehoslovake, nije mogla ostaviti pod poljskom vlau. Delegatima iz Teschena, koji su traili nezavisnu dravu, nije pruena nikakva prilika.48 Poput mnogih drugih pitanja na dnevnom redu u Parizu, i ovo se moglo rijeiti razmjerno lako. Masarvk i Paderevvski sastali su se prethodnog ljeta u VVashingtonu i suglasili da to pitanje treba rijeiti na prijateljski nain kada rat zavri.49 U samom Teschenu lokalni Poljaci i esi podijelili su odgovornosti kada se raspala austrijska uprava. Nova je poljska vlada objavila, to je gledano unatrag bilo nerazumno, da e izbori za novi parlament u Varavi obuhvatiti i poljski dio Teschena. eka vlada u Pragu reagirala je pretjerano pa je potkraj sijenja 1919. naredila svim poljskim postrojbama da odmah napuste Teschen. esi su, takoer nerazumno, uvjerili nekoliko saveznikih asnika da se pobrinu za dojam kako naredba dolazi od Saveznika. Dolo je do pu298 esi i Slovaci 299 karanja, napeta situacija pretvorila se u krizu, i obje su vlade hitno uputile pojaanja u to podruje.50 Jedan ameriki profesor posjetio je Masarvka u Pragu. Bio je umoran i nervozan.

Stekao sam dojam, izvijestio je Amerikanac, da su ga naveli na taj in, a ne da ga je sam potaknuo, i bio je oito nezadovoljan zbog svega to se dogodilo.51 U Parizu, gdje su mirotvorci imali pune ruke posla s Ligom naroda i ruskim pitanjem, izbijanje neprijateljstava izmeu dviju prijateljskih drava doekano je kao neugodno ometanje.52 Koliko je zastupnika ikada ulo za Teschen?, glasilo je slavno pitanje Llovda Georgea u Donjem domu kasnije iste godine. Ne ustruavam se rei da nisam nikada uo za njega.53 Vrhovno vijee pozvalo je ehe i Poljake na hitan sastanak. Obje su strane okrivljavale jedna drugu, a Bene je iskoristio priliku kako bi naveo sve razloge - statistike, etnoloke, povijesne i gospodarske zbog kojih Teschen pripada ehoslovakoj. Llovd George gaje otro pozvao na red.54Mirotvorci su osnovali posebnu savezniku komisiju koju su obje strane nevoljko prihvatile.55 Komisija je uspjela uspostaviti nekakvo primirje, ali bilo je tee pronai rjeenje. Llovd George je priznao da bi se radije priklonio Poljacima. VVilson se sloio s njime. Bio je ganut kad se u njegovu uredu pojavila skupina Poljaka i zaklinjala ga da ih ne prikljui ehoslovakoj. Hodali su, rekli su mu, 90 kilometara do najblie eljeznike stanice kako bi doli do Pariza.56 Francuzi, koji su openito podravali Poljsku, ovaj su put podrali ehe, zakljuivi da bi Poljska mogla lako preivjeti bez Teschena, ali ne i ehoslovaka, presudni dio cordon sanitairea protiv boljevizma.57 Bene se svim silama trudio da naglasi boljeviku opasnost; prekid vatre, upozorio je, samo ohrabruje mrane protuehoslovake snage u Berlinu, Beu i Budimpeti. eke su vlasti ve raskrinkale njihove pijune i agitatore, i pronale-njihove letke i zemljovide.58 Saveznika komisija mirotvorcima je dala malo korisnih savjeta. Etnika podjela Teschena, istaknula je, postavila bi granicu tono kroz sredinu ugljenog bazena. Komisija je predloila druga rjeenja, koja su mogla samo uzrujati Poljake ili ehe, ili i jedne i druge. U travnju su mirotvorci nagovorili Paderevvskog i Benea na razgovore.59 Kada ti razgovori nisu urodili nikakvim plodom, mirotvorci su ponovno posegnuli za plebiscitom. U ljeto 1919. poljska je vlada pristala, mislei da Izmeu istoka i zapada e pobijediti; ehoslovaci se iz suprotnog razloga nisu sloili. Godinu dana kasnije esi su predloili izjanjavanje stanovnitva a u meuvremenu su se marljivo bacili na propagandne aktivnosti u svom dijelu Teschena. No Poljaci su se predomislili. Glasanje se nije moglo odrati zbog nereda i trajkova, pa su u srpnju 1920. velike sile napokon donijele odluku.ehoslovaka je dobila rudnike ugljena. Gradi Teschen presjeen je na dva dijela; stari dio pripao je Poljskoj, a predgraa sa eljeznikom stanicom ehoslovakoj. Jedna je drava dobila elektrinu centralu, druga plinaru.60 Takva su se rjeenja primjenjivala u cijeloj srednjoj Europi jer se moderni etniki nacionalizam nametnuo nekadanjem, drukijem svijetu. A dvije drave koje su trebale biti prijatelji sada su bile ogorene jedna na drugu. Poljska je nakratko razmiljala o osvajanju Teschena, ali su sve njezine snage bile zauzete ratom protiv Rusije. No nije nikada oprostila ehoslovakoj zbog toga to je ona iskoristila tu oajniku borbu i to je napadno ignorirala poljske nedae, zadravajui, na primjer, poiljke toliko potrebnog oruja iz Austrije.61 Dan nakon stoje Miinchenskim sporazumom raskomadana ehoslovaka, 1. listopada 1938., poljska je vlada zatraila povrat Teschena. Za njom se povela Maarska svojatajui Slovaku i rusinska podruja na junim obroncima Karpata. Novostvorena demokratska ehoslovaka zasnovana je na klimavim temeljima. Saveznici su stvorili dravu - prema elniku austrijskih socijalista - sastavljenu od nekoliko nacija koje su mrzile jedna drugu, dravu koju su mrnja i nacionalni sukobi zakoili u cjelokupnom gospodarskom i drutvenom razvoju i u civilizacijskom napretku, dravu obiljeenu tiranijom koja je zatrovala sav javni ivot.62 U njegovim rijeima bilo je istine. U ukupnom stanovnitvu ehoslovake - otprilike 14 milijuna - bilo je 3 milijuna Nijemaca, 700.000 Maara, 550.000 Rusina, te neto Poljaka i Roma. Na ehe i Slovake otpadale su otprilike dvije treine, ali i meu njima je bilo znatnih podjela. eke su zemlje bile neizbrisivo obiljeene austrijskom vlau, a slovake maarskim utjecajem. esi su smatrali da donose napredak i civilizaciju zaostalim krajevima, stoje vrijealo Slovake. esi su prevladavali u vladi i nisu htjeli dati Slovakoj autonomiju koju je Masarvk tako otvoreno obeao u Pittsburghu, tvrdei da nema dovoljno obrazo300

esi i Slovaci 301 vanih Slovaka da bi stvorili vlastitu vladu; jo vanije, nisu htjeli ohrabrivati Nijemce, Rusine i Maare da trae slina prava.63 Poetkom 1919. dogaaji su upozorili na budue nedae kada se slovako gospodarstvo odjednom poelo uruavati. Slovaka je sada bila odrezana od maarskog trita i maarskog ugljena. eerna repa trunula je na poljima, a eerane su prestale raditi. Slovaki seljaci i radnici su se bunili, izvijestio je jedan ameriki promatra, i zapravo govorili svojoj novoj vladi u Pragu: Hvala vam ni na emu. Kaete da ste nas spasili od politikog tlaenja Maarske, koje je zaista bilo vrlo loe, ali sada smo u opsadnom stanju, nemamo posla, nedostaje hrane, smrzavamo se i naa je budunost mrana. Lokalni sveenici bojali su se da e eki protestanti ugroziti katolicizam.64 Tog ljeta, dok je trajao sukob ehoslovake i Maarske, eke postrojbe koje su napredovale na bojitu napali su s lea Slovaci.65 U rujnu je Houseov povjerljivi pomonik Stephen Bonsal primio dva Slovaka. Potuili su mu se kako im ne doputaju da napuste ehoslovaku te da su u Pariz stigli tek nakon napornog puta preko Jugoslavije, Italije i vicarske. Molili su ga da primi njihovog elnika, bolesnog redovnika, oca Hlinku. Amerikanac i njegova slovaka pratnja jurili su i krivudali Parizom nastojei se rijeiti progonitelja sve dok nisu dospjeli do jednog samostana. U njemu je Bonsal ugledao iscrpljenog Hlinku kako lei u eliji i ita molitvenik. Sveenik mu je priao kako se razoarao u ehoslovaku. Maari na kraju krajeva nisu bili tako loi. ivjeli smo uz Maare tisuu godina, rekao je. Sve slovake rijeke teku prema maarskoj ravnici i sve nae ceste vode u Budimpetu, njihov velianstveni grad, dok nas od Praga poput barijere dijele Karpati. Slovaci su istinski katolici, a esi, to god govorili, nevjernici. Bonsal mu nije mogao pruiti mnogo nade da e mirotvorci ponititi ono to su upravo uinili. Bog me je kaznio, rekao mu je tuno Hlinka, ali u se i dalje moliti Bogu i ljudima za svoj narod, koji je nevin i neokaljan.66 Dvadesetih godina Hlinka je osnovao Slovaku narodnu stranku, koja je postala najvanija politika snaga u Slovakoj. U svibnju 1938. skupina amerikh Slovaka trijumfalno je u zemlju donijela original Pittsburkog sporazuma iz 1918. te je Hlinka na velikom mitingu u Bratislavi zatraio da vlada ispuni Masarvkova obeanja. Masarvk je Izmeu istoka i zapada umro godinu dana prije, a Hlinka je umro te jeseni, kada je Munchenski sporazum otvorio dugo zatvorena vrata. Naputena od saveznika, pritisnuta sa svih strana neprijateljima, ehoslovaka je popustila zahtjevima Hlinkina nasljednika, oca Tisoa, i odobrila Slovakoj punu autonomiju u preostalom dijelu ehoslovake drave. Nanjuivi krv, Hitler je poticao Tisoa da trai punu nezavisnost. U oujku 1939., dok su njemake postrojbe osvajale eke zemlje, roena je nova slovaka drava. No nisu svi Slovaci pozdravili nain na koji se to dogodilo niti nacistikog kuma koji je to blagoslovio.67 Tiso je jedva nadivio svoju tvorevinu. Godine 1946. smaknut je zbog veleizdaje u obnovljenoj ehoslovakoj, ovaj put sa Staljinom kao pokroviteljem. Nova je zemlja bila manja i razliita od one koju su -mirotvorci odobrili 1919. godine; rusinske dijelove progutao je Sovjetski Savez, a Nijemci su pobjegli, uz znatan poticaj eha. Kao predsjednik, star i bolestan, Bene je pokuao izvui svoju zemlju iz sovjetske mree koja se stvarala u sreditu Europe. Umro je u rujnu 1948. nakon dravnog udara kojim su komunisti doli na vlast, dovoljno rano da izbjegne budue patnje koje e njegova zemlja doivjeti. U tom je udaru poginuo Masarvkov sin Jan, ministar vanjskih poslova, kojega su komunistiki agenti vjerojatno bacili kroz prozor. Prvog sijenja 1993. ostatku tvorbe iz 1919. doao je kraj kada su Slovaka i eka objavile da se rastaju. 302 19 Austrija Drugog lipnja 1919. obavljena je kratka ceremonija u velikoj dvorani starog kraljevskog dvorca u St. Germain-en-Layeu, u predgrau Pariza. Delegati iz Austrije, koji su sada zastupali komadi nekadanjeg velikog carstva, primili su mirovne uvjete na stolu prekrivenom crvenim sagom,

praeni otrim pogledima saveznikih delegata. Predsjednik eke vlade, koji je poznavao nekolicinu Austrijanaca iz doba kada su bili kolege, demonstrativno im je okrenuo leda. Zidovi su bili ukraeni slikama izu-mrlih ivotinja iz kamenog doba. Nekima od nas, primijetio je Clemenceauov pomonik Mordaq, to nije promaknulo.1 Austro-Ugarska, golema zbirka teritorija koje su Habsburzi marljivo skupljali od 13. stoljea, poela se raspadati jo prije 1914. Prvi svjetski rat zadao joj je samo konani udarac. Poljaci, esi, Slovaci, Slovenci i Hrvati dobili su svoje drave, a Maari, koji su uvijek teko podnosili habsburku vlast, stekli su napokon nezavisnost. Posljednji habsburki car, blag i boleljiv mladi imenom Karlo, mirno je napustio prijestolje u studenom 1918., ali je zadrao titule - rezultat brojnih brakova, nagodbi i osvajanja. Ostao je austrijski car, kralj Maarske, eke, Dalmacije, Hrvatske, Slovenije, Lodomerije, Galicije i Ilirije, austrijski nadvojvoda, nadvojvoda Toskane i Krakovva, vojvoda Lotaringije, Salzburga, tajerske, Koruke, Kranjske i Bukovine, nadvojvoda Transilvanije, markgrof Moravske, vojvoda Gornje i Donje leske, Modene, Parme, Piacenze i Guastella, Auschwitza i atora, Teschena, Furlanije, Dubrovnika i Zadra, Reichsgraf Habsburga i Tirola, itd. Sve je to nestalo, a i on sam tiho je napustio je svijet 1922. kada je na Madeiri umro od gripe. U travnju 1989., nekoliko mjeseci prije kraja podjele Europe na istok i zapad, umrla je njegova carica, ita. Zaokupljeni zadovoljavanjem zahtjeva Poljske, ehoslovake, Jugoslavije i Rumunjske, mirotvorci su zanemarivali Austriju i Maarsku. 303 Izmeu istoka i zapada Teritorijalne komisije koje su povlaile nove granice prepostavljale su, kao i gotovo svi drugi, da mala Austrija, svedena na njemako govorno podruje i Maarska, kojoj su ve oduzeli drevno hrvatsko kraljevstvo i Slovaku, mimo ekaju da ih okljatre. U Parizu se nisu postavljala pitanja o tome to bi bilo poteno rjeenje za Austriju i Maarsku prema naelima samoodreenja, i to bi im trebalo da opstanu. Nisu bile imenovane ni komisije za te zemlje. Vei dio raspadajueg carstva do kraja rata naao se na saveznikoj strani. To je potaknulo neugodno pitanje. Tko e platiti reparacije za Austro-Ugarsku? Poljska ili ehoslovaka ili Jugoslavija? Mi ne moemo biti odgovorni, rekao je odluno Bene, za rat koji osuujemo.2 Saveznici su se suglasili s njim, pa su kao neprijatelji ostale samo Austrija i Maarska, dvije stoljeima povezane zemlje u srcu carstva. Njihovi su predstavnici tvrdili da ih se ne moe smatrati nasljednicima carstva. Kako je predsjednik austrijske vlade Karl Renner podsjetio mirotvorce, staro je carstvo propalo u studenom 1918. Stojim pred vama, izjavio je tog lipanjskog dana, kao predstavnik jednog od dijelova potuenog i palog carstva. Austrija je nova zemlja. Kao i druge nacionalne drave, i naa je nova republika tek nastala, pa se kao ni te drave ne moe smatrati nasljednicom bive monarhije.3 Britanski pravni eksperti, ako nitko drugi, smatrali su da to ima smisla. Talijani nisu, jer su se nadali da e ostvariti dobitke na tetu Austrije.4 I Austrija i Maarska molile su za milost i razumijevanje. Priznale su da su u prolosti poinjene pogreke, pa i zlodjela, ali su istaknule da se to ne moe pripisati njima. Kao i Njemaka, tvrdile su da su doivjele preporod i oienje.5 Rijeile su se starih reima i sada su svesrdno prigrlile VVilsonova sveta i nepovrediva naela. Amerikanci su ih suosjeajno sluali.6 VVilson je htio Austriju u Ligi naroda im potpie mirovni ugovor.7 Europljani su bili stroi: Austrija i Maarska moraju prihvatiti odgovornost za rat, kao to je to uinila i Njemaka, te biti na toj osnovi spremne na predaju ratnih zloinaca i plaanje reparacija. Kada je Austrija postavila neugodno pitanje o odgovornosti drugih dijelova propalog carstva, Saveznici su neuvjerljivo odgovorili da su Austrijanci podravali rat s veim oduevljenjem nego drugi: Austrija mora u potpunosti preuzeti svoj dio odgovornosti za zloin koji je svijetu nanio takvu nesreu.8 304 Austrija 305 No Europljani su zapravo bili spremni postupiti blae s Austrijom negoli s Maarskom. Loyd George nije pokazivao nikakve neprijateljske osjeaje prema Austriji.9 Clemenceauov brat bio je

oenjen Austrijankom, i on je posjetio Austriju mnogo puta prije rata. Kao i mnogi njegovi sunarodnjaci, on je smatrao da je Austro-Ugarska bila nerazumna kada se udruila s Njemakom, ali nije aktivno zagovarao njezin raspad sve do potkraj rata.10 Orlando je dramatinim tonom govorio kako je Austrija tijekom rata bila glavni neprijatelj Italije, no talijanska je politika imala dvostruka mjerila. Italija je htjela austrijski teritorij, osobito u Tirolu, ali nije doputala neto slino Jugoslaviji. Talijanski diplomati natuknuli su austrijskoj vladi da bi dvije vlade mogle uspostaviti tijesne gospodarske veze ako ne bude problema zbog Tirola.11 Maarska je bila neto posve drugo. Postala je boljevika 1919., dok je Austrija ostala socijalistika. Ratovala je s veinom svojih susjeda; Austrija je ivjela u miru s njima. Maarska je zasluila kaznu, Austrija suosjeanje. Austriji je pomogla i injenica stoje, za razliku od Njemake i Maarske, bila premala i presiromana, pa nije mogla predstavljati opasnost. Nije imala izraen nacionalni osjeaj jer nikada nije bila posebna zemlja nego samo dio habsburkih zemalja. Austrija je 1919. bila udno izoblieno siroe sa sitnim tijelom i golemom glavom, s pokrajinama iji su stanovnici govorili njemaki, slikovitim i osiromaenim planinama i dolinama, te s bivom carskom prijestolnicom, Beom, ije su velianstvene palae, goleme upravne zgrade, iroke avenije, prostori za vojne parade, katedrale i crkve bile izgraene za vladare 50 milijuna podanika, a ne za 3 milijuna. Imamo na tisue slubenika koji nam ne trebaju, tuio se predsjednik vlade Amerikancu sklonom Austriji, i najmanje dvije stotine tisua radnika. S uasom se pitamo to emo s njima.12 Pola stanovnika Austrije ivjelo je u Beu, ali je zemlji ostalo malo mogunosti za njihovo uzdravanje. Kada je carstvo propalo, propao je i gospodarski organizam ije je sredite Austrija bila. Kroz nju je tekao Dunav, koji je sada bio plovan od Crnog mora do june Njemake. Oko nje se protezala golema mrea eljeznikih pruga koje su je povezivale sa slinim mreama oko Budimpete i Praga. U studenom 1918. trgovaki tokovi kojima je u Austriju dopremana hrana i sirovine a otpremani industrijski proizvodi Izmeu istoka i zapada prekinuti su kao da ih je netko presjekao sjekirom, kako se izrazio jedan beki list.13 Ugljen i krumpir koji su prije dolazili iz eke, ili govedina i penica iz Maarske, bili su sada s krive strane granice. Austrija nije imala sredstava da ih kupi, a njezini novi susjedi nisu bili skloni dareljivosti. Dapae, oni su uporno traili svoj dio carskoga blaga u Beu: umjetnika djela, namjetaj, zbirke oklopa i znanstvenih instrumenata, knjige, arhive, pa i laboratorije. Talijani su se tome pridruili zahtjevima za umjetnikim djelima koja su zavrila u Beu prije negoli je Italija postojala, a Belgijci su traili triptih koji je odnijela Marija Terezija.14 U Pariz su stizali alarmantni izvjetaji o stanju u Austriji: o selima bez stoke, praznim policama u duanima, irenju tuberkuloze, ljudima u otrcanim uniformama, tisuama nezaposlenih - 125.000 samo u Beu. Tvornice su stale, a vlakovi i tramvji vozili su samo povremeno. Bivi vrhovni zapovjednik carske vojske vodio je mali trafiku, a nii asnici postali su istai cipela. Gladna djeca prosila su po ulicama, a pred pukim kuhinjama stajali su dugi repovi. Djevojke iz nekad uglednih i imunih graanskih obitelji prodavale su se za hranu i odjeu. Kada je u jednoj od estih demonstracija ubijeno nekoliko policijskih konja, za nekoliko minuta od njih su ostale samo kosti. Beke kavane bile su jo otvorene, a orkestri su jo svirali. No njihovi su gosti pili kavu od jema i sjedili u kaputima. Duani i restorani prestajali su raditi rano kako bi utedjeli na gorivu, a kazaline predstave mogle su se odravati samo jednom na tjedan. Ulice su bile prljave i zaputene. Prozori su bili zakucani daskama jer nije bilo stakla za popravak. Habsburke palae su opljakane: Schonbrunn je sada bio dom za naputenu djecu, a Hofburg je iznajmljivan za privatne zabave.15 Njihovo ponaanje, primijetio je jedan ameriki promatra govorei o Beanima, bilo je ponaanje ljudi koji su pretrpjeli nekakvu veliku prirodnu katastrofu, poput gladi ili poplave. Njihov stav i njho-vi argumenti bili su vrlo nalik argumentima delegacija koje su traile pomo za rtve gladi u Indiji, i svi su pretpostavljali da im nemamo to zamjeriti i da smo puni suosjeajne elje da im pomognemo kako bi ponovno stali na noge.16 U sijenju 1919. britanskog dunosnika Williama Beveridgea (kasnijeg oca socijalne drave) poslali

su iz Pariza u Be. Bez hitne 306 Austrija humanitarne pomoi, upozorio je, prijetio je potpuni drutveni kolaps.17 Pokrajine su ve odbijale slati hranu u Be. U Voralbergu, na zapadnom kraju Austrije, agitirali su za prikljuenje vicarskoj. I druge su se pokrajine mogle povesti za tim primjerom. Socijalistika vlada nije mogla mnogo uiniti i morala je dijeliti vlast sa samozvanom narodnom milicijom.18 Mirotvorci su znali to ti znaci znae, i nisu htjeli da Austrija pode putem Rusije ili Maarske. Potkraj oujka saveznici su ukinuli blokadu i odobrili zajmove austrijskoj vladi. Uputili su i poiljke hrane i odjee. Austrija je postala etvrti najvei korisnik saveznike pomoi poslije Njemake, Poljske i Belgije.19 U proljee 1919., kako je jedan istaknuti beki novinar rekao jednom Amerikancu, siuacija je bila vrlo ozbiljna ali jo ne beznadna.20 U lipnju iste godine relativno lako je uguen pokuaj komunista da se silom domognu vlasti. Mirovni ugovor s Austrijom nije ni izdaleka bio gotov kada je Austrijancima upuen poziv da dou u Pariz; kako je rekao VVilson, bila je to dobra ideja, kako bi se pokazalo da Saveznici podravaju njihovu vladu. Nisu mogli pozvati i Maarsku jer je u Budimpeti bila komunistika vlada, nedvojbeno povezana s ruskim boljevicima. Llovd George je bio blai. uo je da je u Budimpeti ubijeno 200 pripadnika graanske klase, ali nije mogao jamiti za istinitost te prie. Ne moemo odbiti sklopiti mir s Maarima, rekao je, zato to nam se ne svia njihova vlada. Na kraju se pokazalo nemoguim pozvati Maare jer su izbili sukobi izmeu Maarske i njezinih susjeda.21 Austrijsku delegaciju vodio je predsjednik austrijske vlade Renner, veseo i krupan ovjek, ljubitelj dobrog jela i pia, kartanja i plesa. Bio je umjereni socijalist i realist.22 Kada je odlazio u Pariz, mnotvo je na eljeznikoj stanici vikalo: Donesite nam dobar mir. Renner je odvratio: Raunajte na mene, uinit u sve to je ljudski mogue za dobro naeg dragog naroda. No ne smijemo zaboraviti da naa nesretna zemlja nije pobijedila, pa vas stoga molim da ne gajite pretjerane nade.23 Uz svoje eksperte, poveo je jednog istaknutog pacifista, jed-nognovinara kojije imao prijatelje u Parizu, (ukljuujui i Clemenceaua), te jednog istinskog britanskog heroja, Rudolfa Slatina. On je s generalom Gordonom bio u katastrofalnoj ekspediciji u Sudanu, proveo je 307 Izmeu istoka i zapada godine u Mahdijevu zarobljenitvu, a zatim gaje Kitchener oslobodio, te mu je dodijeljen viteki naslov. Slatin-paa (Britanci su ga pamtili pod tim imenom) pisao je svom starom prijatelju Balfouru i zamolio ga da omogui austrijskim delegatima izravne pregovore s mirotvorcima - licem u lice. Balfour je izrazio aljenje to to ne moe uiniti, ali se koristio Slatinom kao neslubenim posrednikom u komuniciranju.24 Kad je njegov vlak stigao u Pariz, Renner se na francuskom ispriao to ne govori taj jezik. Rekao je koliko mu je drago to prvi put posjeuje Pariz, i ljubazno se smjekao novinarima. Jedan lan njegove delegacije odgovorio je s pritajenom ironijom na pitanje o putovanju vlakom kroz bojita: Nekome je pala na um dobra ideja da uspori na vlak da smo mogli bolje vidjeti Francusku, tako lijepu u svibnju.25 Austrijanci su se ponaali besprijekorno ak i kada su morali strpljivo ekati na termin, jer ih je Vijee etvorice, koje ih je pozvalo u nastupu oduevljenja, isto tako brzo zaboravilo. Vrijeme su provodili u kartanju, itanju i dugim etnjama. Posluivana su nam dobra francuska jela i pia, zabiljeio je jedan od njih, u kojima je veina nas uivala nakon dugih gladnih godina. Kad god je to bilo mogue, savezniki straari vodili su ih u obilazak grada. Renner je bio seljaki sin, pa ga je posebno zanimao posjet jednoj visokoj francuskoj poljoprivrednoj koli. Austrijanci su po opem miljenju ostavili dobar dojam, za razliku od Nijemaca, koji su takoer stigli u Pariz. Stanovnicima St. Germaina bio je posebno zanimljiv jedan delegat iz Tirola, sa svojom kitnjastom lovakom jaknom i malim zelenim eirom s velikim crnim perom. Nisu shvatili daje to znak korote, jer je juni dio Tirola, iji su stanovnici uglavnom govorili njemaki, ve bio dodijeljen Italiji.26 U javnost je procurilo dosta informacija o mirovnim uvjetima, uglavnom krivnjom Talijana, pa su Austrijanci bili uzrujani i deprimirani. Odreivanje granica Austrije preputeno je uglavnom

strunim odborima, koji su sasluali zahtjeve zemalja poput ehoslovake ili Italije, ali, naravno, ne i Austrije.27 Galicija je pripala Poljskoj a eka ehoslovakoj, zajedno s 3 milijuna Austrijanaca koji su govorili njemaki. Otto Bauer, vrlo inteligentan austrijski socijalist i ministar vanjskih poslova, odrao je strastven govor po povratku u Be: Najmanje dvije petine naeg naroda potpast e pod stranu vlast, bez plebiscita i protiv vlastite volje, te e time biti lieni svog prava na samoodrede308 Austrija 309 nje.28 Njegove su rijei imale smisla, ali malo je ljudi u Parizu bilo spremno sasluati ih. Saveznici su odluilili da se Austriji nee dopustiti spajanje s Njemakom.29 Mnogim Austrijancima Anschluss je 1919. godine bio jedina nada u zatitu i napredak njihove male zemlje. Na sveuilitima i u kavanama pangermanski intelektualci su dramatinim tonovima govorili o spajanju otkinute grane s velikim njemakim stablom. Socijalisti su bili oduevljeni jer je Njemaka, kako je tvrdio Bauer, skretala ulijevo. Spajanjem austrijske i njemake radnike klase socijalizam e posvuda ojaati. Rennerov je stav bio pragmatiniji i tipiniji: Zbog straha od gladi i nezaposlenosti, te iznenadnog smanjivanja poduzetnikih mogunosti, gotovo su svi razmiljali o Anschlussu kao jedinom moguem rjeenju.30 Ipak, mnogi su Austrijanci bili suzdrani: katolici (u velikoj veini), koji nisu voljeli sjeverne njemake protestante, poslovni ljudi koji su se bojali njemake konkurencije, i Beani, koji nisu htjeli da njihov grad zauzme mjesto iza Berlina ili VVeimara. Austrijanci iz svih drutvenih slojeva sjeali su se dugog suparnitva izmeu Pruske i Austrije i kako Njemaka nije dopustila Austro-Ugarskoj da sklopi zasebni mir tijekom rata. Dan poslije zavretka rata, 12. studenog, nova privremena skuptina u Beu donijela je rezoluciju u korist Anschlussu i otvorila pregovore s Njemakom. Austrijanci su krenuli oprezno te jasno pokazali Nijemcima kako svaka unija mora potovati jedinstveni karakter Austrije.31 I Nijemci su bili podjednako oprezni. Njemaka nije htjela nepotrebno uzrujati mirotvorce, osobito ne prije rjeavanja svojih mirovnih uvjeta. Kako je Brockdorff-Rantzau, njemaki ministar vanjskih poslova, jasno istaknuo Baueru, Njemaka je morala misliti na sebe. Ako Saveznici pomisle da dobiva teritorij na jugu, bit e skloniji, osobito Francuzi, oduzeti joj zemlje na zapadu i istoku.32 Njihov je razgovor bio akademski. Saveznici su odluili, na traenje Francuske, zabraniti svaku uniju dviju zemalja njemakog govornog podruja.33 Potkraj rata Francuska je kratko vrijeme razmiljala o poticanju Austrije i Bavarske da se ujedine i stvore jaki katoliki blok kao protuteu protestantskoj Pruskoj.34 Kada je u proljee 1919. postalo jasno da ni Britanci ni Amerikanci nee podrati cijepanje Njemake, Francuska je nastojala sprijeiti da Austrija padne u njemake ruke. U Izmeu istoka i zapada Beu je francuski predstavnik napadno sugerirao kako bi Austrija morala odustati od svakog razgovora o Anschlussu ako eli postii povoljne mirovne uvjete.35 Francuska je za mir, rekao je Clemenceau. No, ako mi smanjimo svoje naoruanje, a Austrija istodobno pridoda Njemakoj sedam milijuna stanovnika, mo naih njemakih susjeda poveat e se na za nas vrlo prijetei nain.36 VVilsona je brinulo nepotivanje naela samoodreenja, ali ne, dodao je urno, za Njemaku nego za Austriju. S druge strane, iz Bea je od svojih agenata dobivao izvjetaje da podrka Anschlussu jenjava. Osim toga, nije se vie htio svaati sa svojim mirotvornim kolegama u vrijeme kada su njegovi odnosi s Talijanima bili tako loi. U travnju 1919. VVilson se dogovorio s Clemenceauom da e u mirovni ugovor s Njemakom staviti odredbu prema kojoj e Njemaka morati potovati granice Austrije. Llovd George je pristao - najvjerojatnije zato, kako su poslije tvrdili Austrijanci, jer mu je Clemenceau obeao francuske naftne koncesije u Perziji.37 Kako bi se spasila forma, britanski premijer je predloio i mogunost prema kojoj se Austrija mogla prikljuiti Njemakoj ako to odobri Liga naroda. VVilson je s olakanjem prihvatio prijedlog, pa su odredbe u tom smislu ukljuene u mirovne ugovore i s Njemakom i s Austrijom.38 Budui da je odluka Vijea morala biti jednoglasna, time su zapravo Francuska i Italija dobile mogunost veta. Potkraj svibnja austrijska se delegacija bojaljivo potuila, izjavivi kako je prilino uznemirena zbog neizvjesnosti u vezi sa svojim mirovnim uvjetima.39 Mirovni ugovor s Austrijom - kao i s

Maarskom, Bugarskom i Turskom - jo je bio u dijelovima, u ovom odboru ili onoj komisiji. Vijee etvorice, koje je moralo odobriti konani nacrt, bilo je zaokupljeno zavrnim pregovorima o mirovnom ugovoru s Njemakom i natezanjem oko talijanskih zahtjeva. Austrija i njezini problemi pali su nisko na parikom popisu prioriteta. Kako se potuio jedan britanski ekspert, na licu mjesta nema praktiki nikoga sa stvarnim, solidnim znanjem i iskustvom, a i Talijani su, naravno, vrlo teki.40 Ono stoje austrijska delegacija napokon ugledala 2. lipnja bio je na brzinu sklepan dokument, privid ugovora po Hankevevu miljenju. Neke su odredbe u cijelosti preuzete iz ugovora s Njemakom, i nije bilo vremena za provjeru tonosti i dosljednosti. Austrijanci su se, na primjer, zaprepastili kad su saznali da im se zabranjuju podmorni310 Austrija 311 ce.41 Osim toga, kako je s poneto nelagode objasnio Clemenceau, uvjeti su bili nepotpuni. Saveznici se nisu mogli sloiti o nekim austrijskim granicama, osobito onima s Italijom u Tirolu i s Jugoslavijom. Zbog nekih neslaganja u posljednjem trenutku Clemenceau je prije predaje uvjeta Austrijancima morao istrgnuti dio o austrijsko-jugosla-venskim granicama.42 Iako su mirotvorci kao ablonu upotrijebili ugovor s Njemakom, prema Austriji su bili blai. Na primjer, kad se govorilo o krivnji za rat, moglo se kazniti Kaisera, ali, kako je istaknuo Llovd George, car Karlo nije ni bio na prijestolju 1914. to se tie reparacija, eksperti su isprva izradili nemogu plan prema kojemu bi Austrija i Maarska snosile najvei dio ratnog duga propalog carstva. Ako nekoga odravate na ivotu milostinjom, izjavio je Balfour, ne moete od njega traiti da plati svoje dugove. Brojano utvrivanje iznosa reparacija predano je napokon komisiji za reparacije, koja je dvije godine poslije priznala da Austrija ne moe platiti nita.44 Maarska je imala manje sree, i plan je previao plaanje godinjih obroka u zlatu i sirovinama. Ona je svoje obaveze doista ispunjavala nekoliko godina, sve dok se njena gospodarska situacija nije pogorala do te mjere da su joj saveznici odobrili zajmove i suspendirali reparacije. Tijekom gospodarske krize maarske su reparacije 1930. godine reprogramirane a plaanja su trebala zapoeti 1944. Kada je primio uvjete, koji su bili objavljeni trenutkom predaje, Renner je odrao dostojanstven i pomirljiv govor. Znamo, rekao je, da moramo primiti mir iz vaih ruku, iz ruku pobjednika. vrsto smo odluili da emo savjesno prouiti svaki prijedlog koji smo dobili i svaki savjet koji nam ponudite.45 Po povratku u hotel, austrijska je delegacija prouila ugovor te smo kako je rekao jedan lan delegacije, bili vrlo tuni, ogoreni i potiteni kada smo shvatili daje Austrija dobila tee uvjete od Njemake, iako smo se nadali da e biti povoljniji.46 Sama Austrija, u kojoj su proglaena tri dana alosti, bila je okirana i duboko razoarana. Bit nekog mirovnog ugovora, pisalo je u niku jednog Ijeviarskog lista, nije nikada tako grubo iznevjerila namjere koje su navodno vodile one koji su ga sastavili, kao u ovom ugovoru.47 Izmeu istoka i zapada Austrijanci su podnijeli svoje pismene primjedbe, a zatim ekali dok su mirotvorci, iji se broj u srpnju smanjio zbog odlaska iz Pariza mnogih visokih dunosnika, razmatrali svoje odgovore. Kakvog li kontrasta izmeu osunanih vrtova, nae dokolice i dobre hrane, prisjeao se jedan austrijski financijski ekspert, i dugog iekivanja kazne koju su nama, poraenim neprijateljima, namijenili nai osvajai. On je kratio vrijeme itajui Alexandrea Dumasa i izbjegavajui nervozni razgovor svojih kolega. Austrijska strategija bila je usredotoena na neka kljuna pitanja, a ne na sve uvjete. Odredbu o reparacijama nisu dirali, razumno pretpostavljajui da ih ionako nee nikada moi platiti. No ipak su uspjeli dobiti neke ustupke - poput odredbe koja je zabranjivala podjelu austrijskog umjetnikog blaga na drave sljednice.48 Saveznici su pristali i na plebiscit u podruju Klagenfurta u junoj Korukoj, koje je traila i Jugoslavija - moda zbog toga to su time htjeli dati nekakvu kompenzaciju zbog ignoriranja samoodreenja u sluaju Nijemaca koji su pripali ehoslovakoj, moda zato to Jugoslavija nije u njima pobuivala iste simpatije kao ehoslovaka, ili moda jednostavno radi smirivanja napetosti koja je prijetila izbijanjem jo jednog malog rata.

Podruje Klagenfurta je 1919. imalo mijeanu populaciju od otprilike 150.000 stanovnika; oni koji su govorili slovenski bili su u veini, ali su u veim gradovima prevladavali govornici njemakog. Veina je lako prelazila s jednog jezika na drugi. U prolosti na liniji obrane austrijskog carstva od Turaka, to je danas miran breuljkasti kraj s mnogo jezera na sjevernim obroncima Karavanki s mnogo samostana, gotikih crkava, baroknih palaa i bijelo okreenih alpskih seljakih kua. Kada je rat zavrio, sjevernim dijelom upravljala je privremena austrijska administracija, dok su juni dio okupirali Jugoslaveni ija je diktatorska vladavina ubrzo izazvala otpor. Du linije primirja vladala je medu Austrijancima i Jugoslavenima velika napetost, pa su izbijali i povremeni sukobi.49 U veljai je u to podruje dola jedna amerika misija, koja je nasumce zaustavljala ljude i pitala ih kojem narodu pripadaju. Slovenac koji ne eli biti Jugoslaven je pojava u koju ne bismo nikada povjerovali da se u to nismo sami osvjedoili, i to puno puta.50 Italija je bila najvei kamen smutnje na putu do odluke: u naelu je prigovarala jugoslavenskim zahtjevima, a isto tako svim je silama 312 Austrija nastojala sprijeiti prolaz eljeznice koja povezuje njezinu novu luku Trst (Trieste) i Be kroz jugoslavenski teritorij. Komisija za rumunjska i jugoslavenska pitanja proslijedila je to pitanje Vrhovnom vijeu, koje ga je jednostavno vratilo natrag komisiji. U svibnju se manji problem Klagenfurta upleo u ogorenu raspravu izmeu Italije i njezinih saveznika oko talijanskih granica na istoku. Jugoslaveni su zabrinuto promatrali sa strane. Austrijanci su se poeli nadati. Kako je izvijestio britanski novinar VVickham Steed, kod 'Velike trojice' poela se nazirati izrazita sklonost ka vrlo blagom postupanju s Austrijom. Juni Slaveni poeli su se bojati da e Saveznici podrati Austrijance u otrim pregovorima oko slovenske granice u Korukoj dok se Talijani nateu s njima zbog Jadrana.51 Jugoslavenska delegacija malo je smanjila zahtjeve, ali je uinak te geste poniten kada su jugoslavenske postrojbe u Korukoj iznenada provalile na sjever potkraj svibnja. Vijee etvorice naredilo je primirje; ono je zaivjelo tek nakon nekoliko tjedana, to je ukazivalo da Vijee sve vie gubi autoritet u srednjoj Europi. U meuvremenu su Jugoslaveni zauzeli cijelo podruje Klagenfurta i prisvojili mnogo korisnog austrijskog ratnog materijala, a Talijani su preuzeli kontrolu nad dijelom vane eljeznike pruge. Jugoslaveni su se oduprli ideji podjele, koja je tada takoer predloena; odupirali su se uporno i prijedlogu o plebiscitu, koji su podravali uglavnom Britanci i Amerikanci. (Sumnjali su, s razlogom, da bi izgubili.52). Donekle ih je podravao Clemenceau, koji je uvijek imao u vidu mogunost da bi od njega mogli traiti plebiscit u Alzasu-Loreni. Meutim, Vvilson je vrsto odluio da bi barem u tom podruju stanovnici trebali sami donijeti odluku. Na sastanku Vijea etvorice odranom 31. svibnja, dok su ga Francuzi promatrali uzdignutih obrva, objavio je: Molim eksperte da me prate pa u im sve objasniti. Velika etvorica i njihovi eksperti puzali su oko goleme karte na podu. Iziritiran, Orlando je grubo odgurnuo jednog Amerikanca.53 Jugoslaveni su gunali da e bojkotirati mirovni ugovor s Austrijom, ali su s vremenom pristali na kompromis. U dijelu Austrije koji granii sa sjevernom Slovenijom odrat e se plebiscit; ako se stanovnici odlue za Jugoslaviju, tada e se plebiscit odrati i za sjeverni dio u kojem je vie stanovnika govorilo njemaki. Glasanje je obavljeno u listopadu 1920., prema svim promatraima na primjeran nain; veina stanovni313 Izmeu istoka i zapada ka, 22.000 (prema 15.000), glasala je za ostanak u Austriji. Kako se ini, na odluku glasaa utjecale su njihove gospodarske veze s Austrijom i osjeaj da je Austrija naprednija od nove jugoslavenske drave. Moda su odreenu ulogu odigrale i ene, znajui da bi njihovi sinovi podlijegali vojnoj obvezi u Jugoslaviji, ali ne u Austriji. Bi li glasale drukije da su mogle vidjeti to e se dogoditi u budunosti -kada je Austrija postala dijelom nacistike Njemake, kada su slovenska djeca morala pohaati njemake kole i kada je slovenski identitet uglavnom potisnut?54 Jugoslavenska je vojska dramatino upala u spornu zonu odmah nakon objave rezultata, ali se povukla bez problema dva dana kasnije. Slovenci u Jugoslaviji bili su ogoreni zbog amputacije

nacionalnog teritorija i sumnjali su, vjerojatno s pravom, da Srbi nisu nikada doista bili spremni ii do kraja i da su ih mnogo vie zanimale granice Srbije na sjeveru i istoku.55 Jo jedna zamjerka ula je u katalog nove jugoslavenske drave i medu susjedima se isprijeilo jo jedno gorko sjeanje. Austrija je od saveznika traila jo jedan ustupak, podruje na zapadnom rubu Maarske. (Oblikom je nalikovalo na predloeni koridor izmeu ehoslovake i Jugoslavije, koji je Mirovna konferencija odbila). Austrijanci su tvrdili da stanovnici tog podruja uglavnom govore njemaki. No, oni nisu nikada ivjeli pod austrijskom vlau i, po svemu sudei, smatrali su se dijelom Maarske. Naravno, izjavio je jedan britanski ekspert, nema smisla pitati ih to ele, jer ih je komunistika revolucija u Maarskoj potpuno zbunila. (Austrijskoj je vladi taj argument dobro doao u drugoj prilici, kada je Maarska postavila pitanje plebiscita.56). Austrija je navela i strateke razloge - Be, kao i najvanije ceste i eljeznike pruge bili su preblizu maarske granice, a tu je bilo i prilino tugaljivo pitanje hrane. To je podruje oduvijek hranom opskrbljivalo Beane, koji su osjeali nedostatak povra i miljeka otkako je Maarska postala nezavisna drava.57 Maari su naveli protuargumente, ali su mirotvorci posluli Austrijance. Veina tog podruja, s izuzetkom jednog grada, pripala je Austrijancima. Maarska je uzalud pokuavala uvjeriti Hitlera da joj vrati to podruje kao nagradu za njezinu neutralnost tijekom Anschlussa.58 Austrija je na taj nain postala jedina poraena drava koja je na Mirovnoj konferenciji stekla novi teritorij. Austrija je potpisala St. Germainski mirovni ugovor u rujnu 1919. 314 Austrija Prva iskustva Austrije s nezavisnou nisu bila sretna. Dvadesetih godina 20. stoljea njezino je gospodarstvo teturalo iz krize u krizu, i preivljavalo samo zahvaljujui krtim zajmovima velikih sila. Nezaposlenost je iznosila vie od 10% godinje i prije velike krize. U oujku 1938., kada je Hitler uz preutno odobravanje austrijskih nacista upao u Austriju, Austrijanci su - ako nisu bili idovi ili komunisti - doekali Anschluss s olakanjem, pa i s jaim osjeajima. Zanos je nakratko obuzeo i racionalne ljude poput Rennera. Hitler je krenuo u trijumfalni pohod iz rodnog mjesta odmah preko austrijske granice sve do Bea, doekan oduevljenim mnotvom i cvijeem. Godine 1945. poraena Austrija vratila je svoju samostalnost a Renner, tada ve starac, postao je njezin predsjednik. Otada se malo govori o Anschlussu. 315 20 Maarska Tog 23. oujka 1919., kad su se poeli pojavljivati prvi znaci proljea, dva su amerika eksperta sumorno etala po Bulonjskoj umi. Upravo smo saznali, zapisao je jedan od njih u dnevnik, da su se u Maarskoj pojavili problemi koji bi, ako se proire, mogli zadugo pretvoriti nae ugovore u stari papir.1 Ako je Austrija u Parizu izazivala blagu zabrinutost, Maarska je aktivirala uzbunu, osobito kada je komunist Bla Kun osvojio vlast u Budimpeti. Kako se inilo, boljevizam je odjednom zakoraio svom snagom na bogatu maarsku ravnicu s njezinim kljunim stratekim poloajem. Kratkim skokom mogao se nai u Austriji, koja je ve imala socijalistiku vladu, ili na Balkanu i, s jo jednim korakom, u Bavarskoj, gdje su se komunisti pribliavali svom kratkom trenutku na vlasti. Sam Kun odailjao je proturjene signale, s porukama koje su trebale umiriti saveznike elnike ali i s bratskim pozdravima njihovoj radnikoj klasi. No jo je vie zabrinjavala njegova ponuda upuena na istok, Lenjinu, o sklapanju uzajamnog sporazuma. Moda bi dvije komunistike drave mogle uspostaviti povezanost, pisao je, preko spornog teritorija na istonim rubovima Poljske i ehoslovake, gdje su navodno bile u pokretu lokalne boljevike snage. Mirotvorci su bili sumnjiavi prema Maarskoj i prije nego to se pojavio Kun. Sa svojim tlaiteljskim veleposjednicima, zastraenim seljatvom i povijeu (Maari su u 9. stoljeu provalili iz srednje Azije), Maarska je donekle ostavljala ne-europski dojam. Liberali su najgore pogreke starog reima pripisivali maarskoj oligarhiji.2 Mnogo se govori o guenju revolucije u Maarskoj, rekao je Llovd George kolegama na sastanku Vijea etvorice kada su saznali novosti. Ne znam zato bismo trebali tako postupiti: malo je zemalja kojima je toliko potrebna revolucija.

Upravo danas razgovarao sam s nekim tko 316 Maarska 317 je bio u Maarskoj i dobro je poznaje; rekao mi je da ta zemlja ima najgori zemljoposjedniki sustav u Europi. Maarske seljake tlae kao u srednjem vijeku, i ondje su jo na snazi feudalni zakoni.3 Iako je njegovo znanje o srednjoj Europi bilo klimavo, ovaj put Llovd George nije mnogo pogrijeio. Budimpeta je bila elegantna moderna prijestolnica, ali ruralna podruja, koja su proizvodila velik dio bogatstva zemlje, bila su posve druga pria. Kmetstvo je slubeno ukinuto 1848., ali velik dio zemlje otpadao je na veleposjede u rukama plemia i crkve. Knez Esterhazv bio je 1914. vlasnik 230.000 hektara zemlje; jedan od njegovih predaka imao je uniformu s dijamantnom dugmadi i biserjem opivenim avovima. Velike su obitelji bile mondene i viene na europskoj sceni, s kuama u Beu i Parizu, engleskim dadiljama i konjuarima, francuskim kuharima i njemakim uiteljima glazbe. Aristokrati su teno govorili francuski ili latinski, neto manje teno maarski. Iz njihovih redova potjecali su politiki elnici, generali, povremeno i liberalni reformatori, ali su veinom bili vrlo konzervativni i zainteresirani samo za vlastiti svijet.4 Nisu vjerovali idovima, iako su se bogati idovski industrijalci i bankari poeli eniti njihovim kerima; bili su uvjereni da ne-Madare - Hrvate, Slovake i Rumunje -koji su vjerojatno inili polovinu stanovnitva predratne Maarske, treba vrsto drati pod kontrolom.5 ovjek kojega je Bela Kun zbacio u oujku 1919. bio je jedan od najveih veleposjednika. Mihalv Karolvi, koji je preuzeo vlast u posljednjim kaotinim danima rata, bio je vlasnik 25.000 jutara zemlje, tvornice stakla, rudnika ugljena, prekrasnog dvorca na selu, palae u Budimpeti i nekoliko lovakih kua. Kada je romskom orkestru dao uobiajenu napojnicu, njegov ga je skrbnik ukorio. Morao sam im dati, sjeao se Karolvi, najmanje dvostruko od svakog drugog, jer ne smijem nikada zaboraviti da sam grof Karolvi.6 Sudbina mu je dodijelila mnogo toga, ali ne sve. Bio je osamljeno, runo dijete s rascijeplje-nim nepcem. Okruen zatitnikim roacima i poslugom, bio je duboko povrijeen kada je prvi put uao u maarsko drutvo, jer su mu se ljudi smijali a ene odbijale njegova prva bojaljiva udvaranja.7 Mladi Karolvi reagirao je na to neobuzdanim uputanjem u razne uitke. Prisilio se da savlada pravila dobrog govornitva i uao u politiku. Kockao je, pio, neoprezno vozio brze automobile. Postao je najvideIzmeu istoka i zapada niji kico u Budimpeti, a zatim najrazuzdaniji mukarac u gradu. Vratolomno je igrao polo, kompulzivno maevao, i bio je jedan od prvih koji su letjeli avionom iznad grada. Zaueno su ga gledali kada je izjavio da mu je lov dosadan, i dovodili u sumnju njegovu mukost kada je odbio primiti mladu seljanku u krevet (po ustaljenom obiaju svim su gostima uz divlja nudili i mlade ene). Njegove su ideje bile radikalne, barem prema normama njegova drutva. Prije rata viali su ga s neobinim ljudima - socijalistima, graanskim politiarima, intelektualcima.8 Kada je poeo rat, Karolvi se prijavio u vojsku. (Njegova pukovnija nije sudjelovala u sukobima sve dok mu supruga nije rodila prvo dijete.) Godine 1918. zatraio je separatni mir sa Saveznicima a potom kraj unije s Austrijom. Karolvi je 31. listopada postao predsjednik maarske vlade; dva dana poslije, proglasio je republiku. ini se da je dobar ovjek, izvijestio je jedan Amerikanac, ali je nervozan i stalno zabrinut, to moda ne iznenauje.9 Vojska vie nije sluala naredbe, javna uprava se uruila, prometni sustav raspao a novac je brzo gubio vrijednost. Dok im se teritorij naglo smanjivao, Maari su poeli traiti zatitnika. Jedan carev roak, koji se sada zvao Joe Habsburg, pisao je Georgeu V u London i predloio mu da Maarska postane dio Britanskog carstva. Moda bi, nadali su se Maari, mogli posuditi jednog engleskog princa.10 Kao i Nijemci i Austrijanci, ponadali su se potom da e njihova republikanska revolucija smekati Saveznike. Maarska akademija apelirala je na ugledne znanstvenike iz saveznikih zemalja da ne dopuste cijepanje Maarske. Karolvi je poslao istaknutu feministicu da kao njegova predstavnica stupi u vezu sa Saveznicima u neutralnoj vicarskoj. Kalkulirao je - kako se pokazalo, pogreno -

da e time pokazati novo liberalno lice Maarske. (Ona je okirala konzervativne vicarce i utroila najvie vremena na svau sa svojim suradnicima.12). Jedan od vodeih budimpetanskih restorana nazvao je jedno jelo po maralu Fochu. (Naalost, na maarskom je to ispala juha od proljeva). Kao i svi drugi, Maari su polagali nade u Amerikance. Njegova mirovna platforma, uvjeravao je Karolvi amerike predstavnike u Budimpeti, bila je Wilson, VVilson, VVilson. Grad je bio okien VVilsonovim fotografijama i parolama VVilsonov mir je jedini mir za Maarsku. No Maarima to nije znailo samoodreenje za manjine u Maarskoj nego zadravanje povijesnih granica. Mnogo se govorilo o 318 Maarska 319 vicarskoj, omiljenoj analogiji u srednjoj Europi, te o jezinim i drugim pravima. Karolvijeva vlada prihvatila se donoenja odgovarajuih zako-na.13 Maarski apeli bili su uzaludni. Saveznici su i dalje sumnjali u Maarsku. Je li Karolvi doista bio tako liberalan kako je tvrdio? Na kraju krajeva, bio je aristokrat i povezan s ljudima koji su poveli Maarsku u rat.14 Ako su Britanci i Amerikanci bili hladni, Francuzi su bili otvoreno neprijateljski raspoloeni prema Maarskoj. Francusku politiku odreivala su njezina dva cilja - zaustavljanje ruskog boljevizma i stvaranje protutee Njemakoj, u ovom sluaju s maarskim susjedima, ehoslovakom, Rumunjskom i Jugoslavijom. Samo su Talijani pokazivali simpatije, samo zato to su se nadali da e Maarsku moi iskoristiti protiv Jugoslavije. Maarskim interesima tetili su zahtjevi koje su ehoslovaka i Rumunjska mogle podnijeti kao saveznike zemlje. Nije joj ila u prilog ni injenica da su se maarske granice odreivale dio po dio, u komisiji za ehoslovaku i u komisiji za Rumunjsku i Jugoslaviju. To je priznavao i Nicolson, koji je zastupao Britaniju u objema: Prekasno je shvaeno da su te dvije zasebne komisije nametnule Maarskoj gubitak teritorija i stanovnitva koji je u cjelini vrlo ozbiljan.15 Zahvaljujui dijelom Francuskoj, ije su postrojbe bile najbrojnije u saveznikim snagama u srednjoj Europi, Maarska je ve izgubila vlast nad velikim dijelom svog teritorija prije poetka Mirovne konferencije. Kada su Karolvi i njegovi suradnici stigli u Beograd u studenom 1918. radi predaje, bili su puni optimizma, s razglednicama na kojima su htjeli imati autogram francuskog generala Louisa Francheta d'Espereva. On ih je hladno pozdravio i nije htio uvaiti njihovu tvrdnju da predstavljaju novu, liberalnu Maarsku. Poznajem vau povijest, rekao im je. Vi ste u svojoj zemlji tlaili one koji nisu Maari. Sada imate ehe, Slovake, Rumunje i Jugoslavene kao neprijatelje, a oni su potpuno u mojoj vlasti. Trebam im samo dati znak, i bit ete uniteni.16 Francuzi su dopustili Srbima da udu na maarski teritorij, esima da preuzmu Slovaku, a Rumunjima da napreduju na zapad u svoju eljenu Transilvaniju. Kada se maarska vlada potuila pukovniku Vixu, efu francuske vojne misije u Budimpeti, on je odbio prenijeti njihove pritube.17 Izmeu istoka i zapada Maari su se s pravom bojali da e se privremena okupacija pretvoriti u trajni posjed. Pomirili su se s gubitkom Hrvatske, pa i Slovake, iako su se u oba sluaja nadali velikodunijim granicama u odnosu na one koje su konano dobili. Transilvanija je bila neto posve drugo. Iza breuljaka koji su dijelili maarsku ravnicu od uzvisina, Transilvanija se prostirala zatiena istonim vrkom karpatskog luka okrenutog prema Crnom moru. Transilvanija je predstavljala gotovo polovinu starog maarskog kraljevstva; bila je bogata i bila je utkana u maarsku povijest. Geografija je pruila Transilvaniji prirodnu obranu, ali su tijekom stoljea napadai - Rimljani, Germani, Slaveni, Maari - pronalazili put do nje. Uli. stoljeu potpala je pod maarsku vlast i ostala pod njom, u raznim oblicima, sve do 1918. Rumunjski povjesniari odbacivali su tu povijest i tvrdili da su Rumunji bili ondje dugo prije svih drugih. Upravo je na tom teritoriju, rekao je Bratianu Vrhovnom vijeu u veljai, konstituirana i oblikovana rumunjska nacija, i sve njezine tenje tijekom stoljea bile su usmjerene na politiko jedinstvo s tim teritorijem.18 (Bratianu nije spomenuo da se rumunjski zahtjevi proteu daleko izvan starih granica Transilvanije u samu Maarsku). Rumunjskoj je Transilvanija obeana, nastavio je, prema Bukuretanskom ugovoru, kada je Rumunjska ula u rat 1916. Taj argument nije bio uvjerljiv, jer su svi pamtili kako je

Rumunjska sklopila separatni mir s Njemakom 1918. Zapravo, imao je bolji argument: i prema maarskim statistikim podacima vie od polovine stanovnika Transilvanije bili su Rumunji; Maara je bilo samo 23%, a ostatak je otpadao na Nijemce i ostale. Potkraj rata skuptina transilvanskih Rumunja glasala je golemom veinom za prikljuenje Rumunjskoj. Lokalni Nijemci pruili su dodatnu potporu. Naravno, Maari su se tome protivili.19 Mirotvorci su izrazili zabrinutost zbog maarske manjine - Bratianu je izjavio da e se s njom postupati na najliberalniji nain - ali nisu dovodili u pitanje prikljuenje Transilvanije Rumunjskoj.20 tovie, Francuzi su donijeli svoju odluku mnogo prije razmatranja rumunjskog zahtjeva.21 Mirotvorci su od komisije za rumunjska i jugoslavenska pitanja zatraili da odredi novu granicu izmeu Maarske i Rumunjske. Francuzi i Talijani htjeli su dati Rumunjskoj i povelik komad Maarske, dok su se Britanci i Amerikanci drali etnikih naela, prema kojima je 320 Maarska 321 granicu trebalo pomaknuti vie na istok.22 Meutim, kako se izrazio jedan britanski ekspert, ravnotea prirodno mora prevagnuti u korist naeg saveznika Rumunjske, a ne naeg neprijatelja Maarske.23 Komisija je u oujku podnijela kompromisni izvjetaj koji je uvelike zadovoljavao rumunjske zahtjeve. Kada su uglavnom tone glasine o njegovu sadraju doprle do Maarske, izazvale su zaprepatenje.24 Na plakatima s kartama Maarske podijeljene na etiri djela pisalo je Voulez-vous faire quatre Alsace-Lorraines?25 (elite li stvoriti etiri Alzas-Lorene?) Prije nego to je Vrhovno vijee moglo donijeti odluku, u Maarskoj je izbila revolucija, dodavi toj zemlji i stigmu boljevizma. Karolvijevu vladu napadali su s desnice, koja se ogoreno opirala pokuajima agrarne reforme, i s ljevice, koja je smatrala da reforma nije potpuna. Mirotvorci mu nisu pomogli. Dok je Austrija u prvih est mjeseci 1919. primila 288.000 tona humanitarne pomoi u hrani i odjei, Maarska je dobila samo 635 tona.26 Nae tekoe, ogoreno se u progonstvu prisjeao Karolvi, tisuu puta su poveale zloba i neuinkovitost stranih misija u Budimpeti.27 Pukovnik Vix je 20. oujka zadao posljednji udarac kada je Karolviju predao odluku Vrhovnog vijea o uspostavi neutralne zone izmeu Maarske i Rumunjske. Maarska je dobila deset dana da povue sve postrojbe na zapad od tog podruja, a Rumunji su mogli napredovati do njegova istonog ruba. Prema mirotvorcima, to je trebalo sprijeiti sukobe dviju drava.28 Maari to nisu shvatili na taj nain. Kako je Karolvi istaknuo Vixu, Maari su se morali povui s praktiki istog teritorija kojega su svojatali Rumunji, dok se rumunjskim postrojbama doputalo da se premjeste 100 kilometara na zapad. Tko e ih zaustaviti ako krenu dalje u Maarsku? Maari su nauili da ne smiju vjerovati Rumunjima. Ako pristane na neutralnu zonu, izbit e revolucija i njegova e vlada pasti, napomenuo je Karolvi, pa proaptao sebi u bradu: to se mene tie, rado bih je se rijeio. Vix je bio nepokolebljiv; to nije, stalno je ponavljao, politiko pitanje. Maari se moraju smiriti i prihvatiti ultimatum iz Pariza. Bio je uvjeren da e Saveznici obuzdati Rumunjsku. Sada bi ba mogli okupirati i cijelu zemlju, odgovorio mu je Karolvi: Pretvorite je u francusku koloniju, ili rumunjsku koloniju, ili ehoslovaku koloniju. Vix je slegnuo ramenima. Izmeu istoka i zapada Sljedeeg dana Karolvijeva vlada je pala i on je otiao u progonstvo.29 Umro je na francuskoj rivijeri 1955. Kao to je predvidio, naslijedio ga je revolucionar. Bela Kun potjecao je iz malog sela u Transilvaniji, i bio je sin alkoholu sklonog i nesposobnog javnog biljenika. (Otac mu je bio neprakticirajui idov, pa su antisemiti iskoristili tu injenicu kao dokaz o rasprostranjenoj idovsko-marksistikoj uroti). Kun je bio kico i pozer, tat, nagao i egocentrian.30 Bio je takoer, po opem miljenju, ruan, s golemom glavom na miiavom malom tijelu, plosnatim nosom i klempavim uima.31 Prije rata stekao je donekle ugled kao ljeviarski novinar. Stupio je u vojsku 1914. i borio se protiv Rusa na istonoj fronti, gdje je zarobljen i upuen u zarobljeniki logor. Ruska revolucija 1917. godine naglo je promijenila njegovo politiko uvjerenje i njegov ivot. Osloboenje 1918., pa se u Moskvi sastao s Lenjinom i drugim boljevicima, te s vodom novog

maarskog komunistikog pokreta. Po zavretku rata, njegovi novi prijatelji opskrbili su ga zlatom i lanim ispravama, pa se vratio u Maarsku kako bi irio revoluciju. Vrijeme je bilo izvrsno odabrano. Kun je prohujao kroz maarsku kaotinu politiku izdavajui manifeste, zahtjeve, organizirajui trajkove i demonstracije. Kada ga je budimpetanska policija pretukla, postao je muenik.32 21. oujka, dan nakon saveznikog ultimatuma, Karolvijevi socijalistiki saveznici u vladi posjetili su Kuna u zatvoru; bili su spremni predati vlast komunistima. Bela Kun je toga dana dobio svoju slobodu, svoju revoluciju i vlast, sve bez ijednog metka. Sljedei dan proglasio je Maarsku sovjetskom republikom. Po miljenju jednog mladog amerikog asnika u Budimpeti, ta revolucija bila je vie nacionalistika nego komunistika: Ujedinjeni u uvjerenju da se Maarska ne smije cijepati, Maari su iskoristili boljevizam kao posljednje oajniko rjeenje za ouvanje cjelovitosti svoje zemlje.33 U Parizu je Vijee etvorice oklijevalo. Clemenceau i njegovi vojni savjetnici smatrali su da bi trebalo ojaati Rumunje i poslati ih protiv boljevika, i ruskih i maarskih. Foch se pojavio s kartom kako bi pokazao daje Rumunjska klju za spreavanje jake boljevike fronte usred Europe. Zaboravite na bjelogardijce u junoj Rusiji, rekao je bezobzirno, oni su ve izgubljeni. Zato vam kaem: iskoristite 322 Maarska Rumunjsku, jer ondje imate ne samo vojsku nego i vladu i narod. Wilson je priznao da nije siguran koji bi postupak bio ispravan. Kakav je tono na stav prema boljevicima? Moda nije bilo mudro uspostaviti neutralnu zonu izmeu Rumunjske i Maarske. ini se da ta metoda nije dala eljeni rezultat. Bi li Mirovna konferencija smjela biti pristrana? Nominalno smo prijatelji Maara i jo vei prijatelji Rumunja. Clemenceau je estoko odvratio: Maari nisu nai prijatelji nego nai neprijatelji. Od svih naroda u Austro-Ugarskoj, oni su najmanje bili skloni predaji.34 Lloyd George je u meuvremenu ublaio svoj neprijateljski stav prema Maarskoj, pa se sloio s Wilsonom. Na kraju krajeva, i Hrvati i Slovenci su se do kraja borili za Austro-Ugarsku, a saveznici su sada s njima u dobrim odnosima. Zato ne bismo razgovarali i s Maarima? Uvjeti mirovnog ugovora s Njemakom moraju svima njima biti upozorenje. Proveo je protekli vikend u Fontainebleauu razmiljajui o propustima koje su uinili, na primjer o tome kako su Nijemce ostavili pod poljskom vlau. Za budunost Europe bilo je jednako tako opasno ostaviti milijune Maara izvan njihove zemlje. S obzirom na njihovo iskustvo s Rusima, sumnjao je i u uspjeh vojnog rjeenja problema boljevizma. Nemojmo rjeavati Maarsku kao Rusiju, upozorio je ostale. Jedna Rusija nam je dovoljna. Predloio im je da poalju neku pouzdanu osobu, moda Smutsa, da izvijesti o Kunu i njegovu reimu. Wilson je prihvatio prijedlog s oduevljenjem, Clemenceau oklijevajui. Pod francuskim pritiskom Vijee etvorice je takoer pristalo poslati vojnu opremu Rumunjskoj.35 Uveer 1. travnja Smuts i njegovi pomonici, medu kojima je bio i Nicolson, posebnim vlakom otputovali su iz Pariza u Budimpetu. Smuts je toboe trebao uvjeriti Maare da prihvate neutralnu zonu izmeu Maarske i Rumunjske, ali stvarna svrha njegova posjeta bila je procjena Kuna i mogunosti da ga se upotrijebi kao neslubenu vezu koja bi pomogla u uspostavljanju kontakta s Lenjinom. (Saveznici jo uvijek nisu imali upotrebljivu politiku prema Rusiji). Britanci su smatrali da bi misija mogla korisno posluiti i za suzbijanje francuskog utjecaja u srednjoj Europi.36 Vijest o dolasku misije izazvala je veliko uzbuenje u Budimpeti, jer je njezino pojavljivanje shvaeno kao znak da je parika Mirovna konferencija spremna priznati novu vladu. Kun 323 Izmeu istoka i zapada 324 je na brzinu Italiji prodao zalihe masti kako bi naruio golemu koliinu crvenog baruna za ukraavanje zgrada od eljeznike stanice do najboljeg budimpetanskog hotela, koji je bio ukraen golemom britanskom i maarskom zastavom. Kada je stigao u Budimpetu, Smuts nije pristao sudjelovati u toj predstavi. Ostao je nepopustljivo u

svom vlaku, pa je Kun morao doi k njemu. (Kilometri crvenog baruna morali su ekati do 1. maja!37) Nicolson, koji nije bio prijatelj Maarske ni u boljim vremenima, prokomentirao je komunista Kuna sa svom bahatou svoje klase: Niski ovjek, star moda trideset godina; podbuhlo blijedo lice i mlohave vlane usne; obrijana glava; tragovi crvene kose; prevrtljive sumnjiave oi; fizionomija mrzovoljnog i sumnjiavog kriminalca. Novi maarski ministar vanjskih poslova bio mu je isto tako odbojan: Mali masni idov - moljcima izjeden krzneni kaput - uska zelena kravata - prljavi ovratnik.38 Razgovor u skuenom vagon-restoranu nije protekao u dobrom tonu. Kun je htio priznanje; Smuts je vrsto odluio da ga odbije. Kun je htio da se Rumunji povuku istono od neutralne zone; Smuts je bio spreman samo na manje ustupke koji ne bi spreavali Rumunje da okupiraju Transilvaniju. Smuts je odluio da nikakvo pogaanje nema smisla. Pa, gospodo, rekao je potkraj drugog dana, moram se oprostiti s vama. Uljudno se rukovao i vratio se u vlak koji je, na zaprepatenje Maara, polako krenuo sa stanice.39 Na temelju svog kratkog izleta Smuts je zakljuio da je Kun glup ovjek i da mu vlast nee dugo potrajati. S druge strane, kako je rekao mirotvorcima u Parizu, bio je spreman iskoristiti jedan koristan Kunov prijedlog - pozvati sve drave nastale iz bive Austro-Ugarske da se dogovore o meusobnim granicama i zajednikoj gospodarskoj politici. Smuts je ak nakratko s Kevnesom radio na planiranju meunarodnog zajama koji bi ponovno pokrenuo podunavske ekonomije. Te su ideje bile razumne, ali se u Parizu nisu ostvarile. Talijani su bili odluno protiv svega to je mirisalo na preporod Austro-Ugarske, a ostale saveznike zemlje nisu bile posebno zainteresirane za provedbu takvih planova. S obzirom na meusobna neprijateljstva sljednica Austro-Ugarske, to zasigurno nije ni bilo ostvarivo 1919. godine. Nasljednike Austro-Ugarske jo je vie razjedinila svaa oko nasljea, pa u meuratnim godinama du Dunava nije bilo osobite Maarska 325 suradnje - ni gospodarske ni bilo koje druge.40 No taj san nije nikada potpuno umro. Sin posljednjeg cara, dr. Otto von Habsburg-Lothringen - poznat pod tim imenom u Europskom parlamentu - neumorno radi na suradnji zemalja koje su nekada pripadale njegovim precima. U Maarskoj su novine koje su kontrolirali komunisti tvrdile kako je posjet Smutsove misije znak da su Saveznici priznali njihov reim. Nisu izvijestile o njegovu iznenadnom odlasku ali su razne verzije dogaaja ipak prodrle u javnost, koja je postajala sve nemirnija.41 irile su se glasine: Saveznici alju vojsku da okupira Budimpetu; Trocki i Crvena armija pribliavaju se sa sjeveroistoka kako bi podrali maarsku revoluciju kao i revoluciju koja je upravo izbila u Bavarskoj; austrijski crveni spremaju se zauzeti Be; komunisti hapse tisue pripadnika srednjih i viih slojeva; desniarski zavjerenici spremaju se preuzeti vlast; ljeviari planiraju masovni terorizam.42 Nisu sve te glasine bile lane. Trocki nije krenuo prema Maarskoj, no boljevici su se nadali da e se povezati sa svojim komunistikim sudrugovima.43 U Beogradu je Franchet d'Esperev pokuao nagovoriti Jugoslavene da poalju dio svoje vojske na sjever do Budimpete kako bi se borila protiv Kuna.44 U jednoj bekoj palai prognani plemii, medu njima i Karolvijevi roaci, sastajali su se tajno i planirali kontrarevoluciju. (U drskom napadu na maarsko veleposlanstvo zavjerenici su zaplijenili malo bogatstvo u gotovini koje je Kun poslao izvan zemlje; naalost, sredstva su ostala neiskoritena zbog svaa oko njihove namjene.45) U maarskim ruralnim podrujima, na sigurnoj udaljenosti od Budimpete, asnici pod vodstvom jednog drugog Karoh/ijevog roaka planirali su vojni udar, te su nagovorili jednog od malobrojnih austrougarskih mornarikih heroja, admirala Horthvja, da im se pridrui.46 Kunov reim je svojim suparnicima olakao posao. U 133 dana na vlasti reim je najavio dramatine i uglavnom neprovedive reforme: zabranu alkohola, podravljenje tvornica, raspodjelu veleposjeda, ukidanje plemikih titula, proletersku kulturu za sve, obavezno kupanje i seksualni odgoj za svu djecu, obaveznu preraspodjelu stanova i namjetaja, standardizaciju grobova. Komunisti su se zamjerili gotovo svim segmentima stanovnitva - od katolika uasnutih zbog planova o pretvaranju crkava u kinematografe do liberala ogorenih zbog cenzure,

Izmeu istoka i zapada samovoljnih hapenja i tajne policije. Javno je mnijenje posebno napadalo reim zbog neuspjeha u suzbijanju inflacije i nestaica, te zbog korumpiranosti.47 No ono stoje konano dokrajilo Kunovu vladu bili su njezini vanjski neprijatelji. U travnju, tjedan dana nakon Smutsova posjeta, rumunjska je vojska na mig francuskih vojnih predstavnika prodrla kroz neutralnu zonu i krenula na Budimpetu.48 esi su napali sa sjevera nekoliko dana iza toga. Kao i ehoslovaci, Rumunji su u Parizu tvrdili da su neduni. Naalost, izjavio je Bratianu Vijeu etvorice, mislim da niste dobro obavijeteni o ulozi rumunjske vojske i o maarskim provokacijama.49 Rumunjski potezi bili su posve defan-zivni. Sve su to mali razbojniki narodi, tuio se Lloyd George, kojima je samo do otimanja teritorija.50 Kad su Rumunji prodrli mnogo zapadnije od teritorija koji su traili, ak je i Clemenceau smatrao da su pretjerali. Njega su zabrinjavale i politike implikacije: njegova ljevica se bojala da on planira intervencijui protiv maarskih komunista. Osim toga, dobivao je alarmantne izvjetaje o moralu francuskih vojnika koji su nadzirali primirje u istonoj Europi.51 Maari su se privremeno pribrali objedinivi snage. ak je i konzervativnim asnicima Bela Kun bio miliji od Rumunja. Reim je sa svoje strane prestao govoriti o proleterskoj revoluciji i apelirao samo na patriotizam.52 Dobrovoljci su pohitali u vojsku. Motivirani uglavnom neprijateljstvom prema drugom neprijateljskom maarskom susjedu, Jugoslaviji, Talijani su Kunu prodavali topove i streljivo. Prema jednom britanskom promatrau, prenosili su im i informacije o saveznikim planovima.53 Do sredine svibnja Maari su potisnuli ehe i uklinili se izmeu njih i Rumunja. U Parizu su mirotvorci isprva propustili shvatiti situaciju. Wilson je bio sklon miljenju da su Maari neduna strana, ali je postavio nezgodno i previe poznato pitanje: Imamo li naina zaustaviti napredovanje Rumunja? Lloyd George i Clemenceau mogli su predloiti samo energino pozivanje Bratianua na red.54 No treba priznati da im je panju odvratio raskid s Talijanima zbog Rijeke. Kada je Vijee etvorice u drugom tjednu svibnja dobilo preporuke svojih eksperata za maarske granice s Rumunjskom i ehoslovakom, odobrilo ih je praktiki bez ikakve rasprave. 326 Maarska Sukobi su se nastavili nesmanjenom estinom, pa su im mirotvorci morali pokloniti panju. U lipnju je jedan britanski novinar koji je nedavno stigao iz Maarske pozvan na ruak s Lovdom Georgeom i njegovim vojnim savjetnicima kako bi im objasnio situaciju. Britanski je premijer bio vedro raspoloen dok su zajedno gledali kartu srednje Europe. Lloyd George je sada svaljivao krivicu za sukob na ehoslovake i Rumunje. Mislim, dodao je, da su Maari najbolji od svih njih. Oni su nadmoni narod i uvijek su uspijevali drati druge pod kontrolom. Spominjali su i savezniku intervenciju protiv Bele Kuna. Odakle nam vojska?, sumorno je upitao Henry Wilson. Lloyd George je smatrao da e boljevici odumrijeti sami od sebe. Uivao je u razgovoru, dodao je, i bit e mu koristan kada kasnije toga dana bude razgovarao s kolegama. Bilo je posve oito, zakljuio je novinar, da su se Velika etvorica jedva obazirala na zemlje istono od Njemake jer su bili previe zaokupljeni glavnim krivcem da bi se bavili manjim zvjerkama.55 Vijee etvorice je odaslalo upozorenja i naredbe - ba kao i Poljacima prije toga, s isto tako malo uspjeha. Rumunjima je reeno da ne smiju okupirati Budimpetu. Bratianu se pozivao na moralnu stranu sukoba: Htjeli smo u duhu solidarnosti s Antantom poi na Petu kako bismo pridonijeli uspostavljanju reda u tom gradu.56 To je bila poznata izlika, kao i njegova opetovana optuba da su saveznici nezahvalni prema Rumunjskoj poslije njezinih velikih usluga tijekom rata.57 Maarima je nareeno da prestanu s borbom. Kun je odgovorio da je Maarska voljna prestati ako to uine Rumunjska i ehoslovaka.58 Saveznici se nikako nisu mogli dogovoriti to bi sljedee trebali uiniti. Francuski vojni eksperti preporuivali su slanje snaga sastavljenih od Rumunja, Jugoslavena i Francuza, koje bi okupirale ostatak Maarske; Amerikanci su istaknuli da bi Rumunji, kad jednom uu, moda ondje zauvijek ostali.59 Lloyd George je predloio da bi mogli zaprijetiti Rumunjskoj da e joj prestati slati pomo.60 Vijee etvorice se napokon dogovorilo, paje 12. lipnja poslalo Maarskoj,

ehoslovakoj i Rumunjskoj telegrame u kojima su bile odreene njihove granice, te im naredilo da povuku postrojbe na svoj teritorij. Trebalo je prekinuti otimainu zemlje, i saveznici nee dopustiti promjenu svojih odluka bezobzirnom primjenom vojnih metoda.62 Ameriki delegat, general Bliss, zaduen je za kontrolu povlaenja svih snaga. Ba su lijep 327 Izmeu istoka i zapada 326 samovoljnih hapenja i tajne policije. Javno je mnijenje posebno napadalo reim zbog neuspjeha u suzbijanju inflacije i nestaica, te zbog korumpiranosti.47 No ono stoje konano dokrajilo Kunovu vladu bili su njezini vanjski neprijatelji. U travnju, tjedan dana nakon Smutsova posjeta, rumunjska je vojska na mig francuskih vojnih predstavnika prodrla kroz neutralnu zonu i krenula na Budimpetu.48 esi su napali sa sjevera nekoliko dana iza toga. Kao i ehoslovaci, Rumunji su u Parizu tvrdili da su neduni. Naalost, izjavio je Bratianu Vijeu etvorice, mislim da niste dobro obavijeteni o ulozi rumunjske vojske i o maarskim provokacijama.49 Rumunjski potezi bili su posve defan-zivni. Sve su to mali razbojniki narodi, tuio se Lloyd George, kojima je samo do otimanja teritorija.50 Kad su Rumunji prodrli mnogo zapadnije od teritorija koji su traili, ak je i Clemenceau smatrao da su pretjerali. Njega su zabrinjavale i politike implikacije: njegova ljevica se bojala da on planira intervencijui protiv maarskih komunista. Osim toga, dobivao je alarmantne izvjetaje o moralu francuskih vojnika koji su nadzirali primirje u istonoj Europi.51 Maari su se privremeno pribrali objedinivi snage. ak je i konzervativnim asnicima Bela Kun bio miliji od Rumunja. Reim je sa svoje strane prestao govoriti o proleterskoj revoluciji i apelirao samo na patriotizam.52 Dobrovoljci su pohitali u vojsku. Motivirani uglavnom neprijateljstvom prema drugom neprijateljskom maarskom susjedu, Jugoslaviji, Talijani su Kunu prodavali topove i streljivo. Prema jednom britanskom promatrau, prenosili su im i informacije o saveznikim planovima.53 Do sredine svibnja Maari su potisnuli ehe i uklinili se izmeu njih i Rumunja. U Parizu su mirotvorci isprva propustili shvatiti situaciju. Wilson je bio sklon miljenju da su Maari neduna strana, ali je postavio nezgodno i previe poznato pitanje: Imamo li naina zaustaviti napredovanje Rumunja? Lloyd George i Clemenceau mogli su predloiti samo energino pozivanje Bratianua na red.54 No treba priznati da im je panju odvratio raskid s Talijanima zbog Rijeke. Kada je Vijee etvorice u drugom tjednu svibnja dobilo preporuke svojih eksperata za maarske granice s Rumunjskom i ehoslovakom, odobrilo ih je praktiki bez ikakve rasprave. Maarska Sukobi su se nastavili nesmanjenom estinom, pa su im mirotvorci morali pokloniti panju. U lipnju je jedan britanski novinar koji je nedavno stigao iz Maarske pozvan na ruak s Lovdom Georgeom i njegovim vojnim savjetnicima kako bi im objasnio situaciju. Britanski je premijer bio vedro raspoloen dok su zajedno gledali kartu srednje Europe. Lloyd George je sada svaljivao krivicu za sukob na ehoslovake i Rumunje. Mislim, dodao je, da su Maari najbolji od svih njih. Oni su nadmoni narod i uvijek su uspijevali drati druge pod kontrolom. Spominjali su i savezniku intervenciju protiv Bele Kuna. Odakle nam vojska?, sumorno je upitao Henry Wilson. Lloyd George je smatrao da e boljevici odumrijeti sami od sebe. Uivao je u razgovoru, dodao je, i bit e mu koristan kada kasnije toga dana bude razgovarao s kolegama. Bilo je posve oito, zakljuio je novinar, da su se Velika etvorica jedva obazirala na zemlje istono od Njemake jer su bili previe zaokupljeni glavnim krivcem da bi se bavili manjim zvjerkama.55 Vijee etvorice je odaslalo upozorenja i naredbe - ba kao i Poljacima prije toga, s isto tako malo uspjeha. Rumunjima je reeno da ne smiju okupirati Budimpetu. Bratianu se pozivao na moralnu stranu sukoba: Htjeli smo u duhu solidarnosti s Antantom poi na Petu kako bismo pridonijeli uspostavljanju reda u tom gradu.56 To je bila poznata izlika, kao i njegova opetovana optuba da su saveznici nezahvalni prema Rumunjskoj poslije njezinih velikih usluga tijekom rata.57 Maarima je nareeno da prestanu s borbom. Kun je odgovorio da je Maarska voljna prestati ako to uine Rumunjska i ehoslovaka.58

Saveznici se nikako nisu mogli dogovoriti to bi sljedee trebali uiniti. Francuski vojni eksperti preporuivali su slanje snaga sastavljenih od Rumunja, Jugoslavena i Francuza, koje bi okupirale ostatak Maarske; Amerikanci su istaknuli da bi Rumunji, kad jednom udu, moda ondje zauvijek ostali.59 Lloyd George je predloio da bi mogli zaprijetiti Rumunjskoj da e joj prestati slati pomo.60 Vijee etvorice se napokon dogovorilo, pa je 12. lipnja poslalo Maarskoj, ehoslovakoj i Rumunjskoj telegrame u kojima su bile odreene njihove granice, te im naredilo da povuku postrojbe na svoj teritorij. Trebalo je prekinuti otimainu zemlje, i saveznici nee dopustiti promjenu svojih odluka bezobzirnom primjenom vojnih metoda.62 Ameriki delegat, general Bliss, zaduen je za kontrolu povlaenja svih snaga. Ba su lijep 327 Izmeu istoka i zapada 328 posao, pisao je eni, natovarili mirnom i miroljubivom i pomalo umornom ovjeku, zar ne?62 Lloyd George je upozorio Wilsona i Clemenceaua: Sada moramo nametnuti svoju volju; ne moemo se vie razmahivati jalovim naredbama.63 Sukobi su se nastavili. Rumunji su odbili povui se na istok. Bratianu se bojao, rekao je, istodobnog napada i Kuna i ruskih boljevika, a moda ak i napada iz Bugarske koja je, tvrdio je, naoruana do zuba.64 U srpnju su mu Maari ponovno dali izliku za napredovanje, kada je Kun, u posljednjoj oajnikoj, riskantnoj akciji pokuao odbaciti Rumunje natrag preko Tise. Rumunji su svom snagom krenuli u protunapad. Nekoliko postrojba maarske vojske, koje su bile u dosluhu s oporbom oko admirala Horthvja, prestalo se boriti, pa su se maarski poloaji raspali. Kun je pobjegao u Austriju, a zatim u Sovjetski Savez. Ondje je uhapen tijekom Staljinovih istki, optuen za urotu s rumunjskom tajnom policijom, te smaknut ujesen 1939.65 Rumunjska vojska ula je u Budimpetu 3. kolovoza 1919. godine. Jugoslaveni i ehoslovaci iskoristili su priliku i prodrli jo dublje na maarski teritorij du svojih granica. Usprkos opetovanim saveznikim pritubama, svi neprijatelji Maarske ostali su na linijama iz jeseni 1919.66 Niz slabih maarskih vlada nije uspio izii na kraj ni s njima ni s Horthvjevim snagama, koje su sve vie jaale u ruralnim podrujima. Da su tri velike sile mogle zadrati dovoljan broj svojih vojnika, zapisao je u svoj dnevnik ameriki vojni predstavnik u Budimpeti, i mogle ih smjesta uputiti na svako problematino mjesto, sve bi bilo posve drukije, ali ugled Vrhovnog vijea je potamnio i stalna serija ultimatuma nije uope djelovala na tu mizernu dravicu, Rumunjsku.67 Mirovna konferencija bliila se kraju. Wilson se vratio u Sjedinjene Drave i uzaludno pokuavao dobiti odobrenje Kongresa za Ligu. Lloyd je veinu vremena provodio u Londonu, a Clemenceau se pripremao za francuske predsjednike izbore. Rumunji su okupirali vei dio Maarske i pljakali su sve to je preostalo poslije Kuna i njegova reima. Na istok su odvlaili telefone, rasne konje, vatrogasna kola, cipele, sagove, automobile, itarice, stoku te eljeznike vagone i lokomotive kojima su sve to prevozili. Kraljica Marie veselo je primijetila jednom amerikom asniku: Moete to Maarska 329 nazvati pljakom ako elite, ili kakvim god drugim imenom. Mislim da imamo potpuno pravo raditi to hoemo. Kada je saveznika vojna misija u Budimpeti prigovorila, Rumunji su izjavili da samo opskrbljuju svoju vojsku. Na kraju krajeva, rekao je Bratianu, Rumunjska je spasila civilizaciju od boljevizma.68 U studenom je velikim silama - uglavnom Britaniji i Francuskoj -prekipjelo, pa su Rumunjskoj, ehoslovakoj i Jugoslaviji naredili da odmah povuku postrojbe s teritorija koji je prema mirovnom ugovoru namijenjen Maarskoj. Rumunjska je posluala preko volje i poslije dugog odgaanja.69 Kada je vlast u Maarskoj preuzela nova, stabilnija vlada, saveznici su konano odluili da mogu sklopiti mir. Maarsku su 1. prosinca pozvali da poalje svoje predstavnike u Pariz, pa je 5. sijenja 1920. jedan vlak krenuo iz Budimpete. Dok je prolazio kroz zemlju uz prugu se okupljalo mnotvo kako bi njegovim putnicima poeljelo sreu.70 Grof Albert Apponvi, postariji voda delegacije, potjecao je iz obitelji iji su se preci doselili iz

srednje Azije u 12. stoljeu. Njegova politika gledita zapela su negdje u 18. stoljeu.71 Bio je ljubazan i uljudan, izvanredno obrazovan, duboko religiozan i maarski domoljub. Otiao je u Pariz s malo nade: Nisam mogao odbiti ovu najtuniju dunost, iako nisam gajio nikakve iluzije da u moi osigurati ublaavanje nae sudbine.72 Maarska nije imala praktiki nikakvih pregovarakih aduta. Kada je Kun pobjegao, njezine su granice ve bile uglavnom odreene, a saveznici su ve potpisali ugovore s njezinim susjedima. Francuzi su Maare doekali hladno ali korektno, i smjestili ih u Chateau de Madrid, hotel u Bulonjskoj umi. S njima su postupali bolje nego s Nijemcima; smjeli su etati po umi, pa i odlaziti u lokalne restorane. Primili su mirovne uvjete na kratkoj ceremoniji u Quai d'Orsavu. Clemenceau je otresito rekao Apponviju da sljedeeg dana moe dati izjavu, ali i napomenuo da nee biti usmenih ve samo pismenih pregovora. Naputajui prostoriju francuski se premijer glasno i prezirno nasmijao.73 Prema miljenju Llovda Georgea, Apponvjeva izjava bila je tour de force. Govorio je tenim francuskim, a zatim preao na isto tako besprijekoran engleski, pa zavrio na savrenom talijanskom. Istaknuo je da Izmeu istoka i zapada 330 Maarsku kanjavaju stroe od svih poraenih drava. Gubila je dvije treine teritorija i stanovnitva, ostala je odrezana od svojih trita i izvora sirovina, i od nje se oekivalo plaanje velikih reparacija. Tri i pol milijuna Maara nai e se izvan Maarske. Ako je princip samoodreenja poten, a on je smatrao da jest, tada bi se svakako trebao primjenjivati i na Maare. Ako nita drugo, trebalo bi odrati plebiscite na teritorijima koji su oduzeti Maarskoj. (Nimalo mudro, umanjio je snagu svoje argumentacije potuivi se da su Maari osueni na ivot pod vlau inferiornih civilizacija.74) Odgovarajui na jedno pitanje Llovda Georgea, Apponvi je razvu-kao veliku etnografsku kartu koju je donio sa sobom, pa su se mirotvorci okupili oko njega. Lloyd George je apnuo Apponviju: Bili ste vrlo rjeiti.75 ak je i Clemenceau bio uljudan. Kada su se Maari vratili u hotel da pripreme svoje pismene primjedbe, obuzeo ih je osjeaj nade.76 U britanskom parlamentu postavljena su kritiki intonirana pitanja o maarskim uvjetima. Nekoliko vanih francuskih poslovnih ljudi bilo je zainteresirano za obnovu gospodarskih odnosa izmeu Francuske i Maarske, i neslubeni razgovori ve su bili zapoeli.77 Talijanska vlada, sada s novim premijerom, napustila je prethodni neprijateljski stav i pozvala saveznike da uzmu u obzir maarske primjedbe.78 No to nije bilo dovoljno. Britanci i Francuzi nisu bili spremni prepravljati mirovne ugovore, a Talijani nisu htjeli inzistirati.79 Na mirotvorce je moda utjecao i memorandum Rumunjske, Jugoslavije i ehoslovake, u kojem su te zemlje tvrdile kako bi svaki pokuaj prekrajanja granica bio izdaja.80 Ono to je na kraju najvie natetilo Maarskoj bila je puka inercija. Kao to je jedan mladi engleski promatra rekao Karolviju 1919., Vlade zemalja Antante bile su zaokupljene mnogo vanijim stvarima od sudbine deset milijuna ljudi u Maarskoj.81 Maarska je dobila samo nekoliko manjih ustupaka, na primjer vie patrolnih amaca na Dunavu. Na kratkoj ceremoniji u palai Trianon, njezini su predstavnici potpisali ugovor 4. lipnja 1920. U Maarskoj su zastave na javnim zgradama sputene na pola koplja. Trianon je postao simbol za savezniku okrutnost, i njegovo spominjanje budilo je gotovo sveopu elju Maara da razvrgnu takav mirovni ugovor.82 Vodea politika linost u meduratnim godinama bio je Horthy, sada imenoMaarska van regentom; kao razlog navodila se tvrdnja daje Maarska jo uvijek monarhija. (Maarska vie nikada nije uspjela pronai kralja, to je odgovaralo i Britancima i samom Horthvju). Horthv i njegovi sljedbenici zanosili su se nevjerojatnim planovima o povratku predratnih granica Maarske; tako su, na primjer, htjeli napasti eke vojnike otrovnim plinom u njihovim vojarnama u Slovakoj a zatim upasti s maarskom vojskom.83 Umjerenjaci bi se bili zadovoljili Transilvanijom. Tridesetih godina Maarska se oprezno poela pribliavati revizio-nistikim silama, Hitlerovoj Njemakoj i Mussolinijevoj Italiji. Kad je ehoslovaka nakon Munchenskog sporazuma ostala

sama i izloena na milost i nemilost Hitleru, Maarska je zatraila i dobila komad Slovake i cijelu Ruteniju. Rumunjska je dola na red 1940., a Jugoslavija 1941. Uz Hitlerovu podrku Maarska je vratila dvije treine Transilvanije i dio Banata na jugu. No nije joj ostalo mnogo vremena za uivanje u vraenim teritorijima. Saveznici su 1945. ponovno uspostavili trianonske granice, koje su i danas na snazi - jedan od aranmana parike Mirovne konferencije koji nije promijenjen. Zasad. 331 VI. DIO Nemirno proljee \ 21 Vijee etvorice Proljee je 1919. u Parizu kasnilo, ali sredinom travnja magnolije su bile u punom cvatu, a poeli su cvasti i kesteni na velikim bulevarima. Etiopski su delegati besciljno lutali Parizom, visoki i naoiti u svojim dugim bijelim haljama. Veliki su se muzeji postupno ponovno otvarali, a djeca su se igrala u parku. Prvoga svibnja grad je bio blokiran nakon to je ljevica na ulice izvela tisue demonstranata povodom godinjeg socijalistikog mitinga, a vlada reagirala slanjem vojske. U sreditu Pariza izbili su sukobi; irile su se glasine da je vie od 2.000 teko povrijeenih zavrilo u bolnici.1 Uvjeti mirovnog ugovora s Njemakom bili su uglavnom dovreni, mnoge granice u srednjoj i junoj Europi bile su povuene - barem na papiru - a zapoeti su i ugovori s Austrijom, Maarskom, Bugarskom i Otomanskim carstvom. Parizom je kruila jetka ala da Mirovna konferencija priprema pravedan i trajan rat. 2 Jezgru Konferencije inilo je sada novo vijee, nazvano Vijee etvorice - Clemenceau, Lloyd George, Orlando i Wilson - koje se poelo sastajati u posljednjem tjednu u oujku. Odluili su da e se sastajati bez uobiajene svite eksperata, tajnika i tajnica, te sami rjeavati velika pitanja. Lloyd George je bio zabrinut i zbog opetovanog curenja informacija sa sastanaka Vrhovnog vijea i zbog sporosti mirotvornog procesa. Clemenceau se slagao s njegovim miljenjem: Konferencija je u dva mjeseca postigla vrlo malo. Slagao se i Wilson, kojemu su uvijek bile milije male, neslubene skupine u kojima je mogao slobodno govoriti i po potrebi se predomilja-ti. Cinici su komentirali da je novo Vijee i zgodna isprika da se rijee talijanskog ministra vanjskih poslova Sonnina, koji se zbog svoje nepopustljivosti posvadio sa svima, pa i sa svojim premijerom.3 etvorica sit se obino sastajala dva puta dnevno, pa i nedjeljom u sluaju ozbiljnije krize. Povremeno bi se okupili u Clemenceau ovom 335 Nemirno proljee vlanom, hladnom i neudobnom uredu u Ministarstvu rata, ali veinom u Wilsonovoj radnoj sobi. Ondje je Wilson ukoeno sjedio u naslonjau, nalik, kako se izrazio povremeni promatra Tardieu, na sveuilinog profesora koji kritizira doktorsku radnju. Dok je Wilson govorio polako i promiljeno, Lloyd George se, rukama obuhvativi koljeno, doslovce bacao na temu - ponekad ljutico, ponekad s veseljem - rijetko se obazirui na strune argumente, neodoljivo privuen neoekivanim rjeenjima, ali uvijek prtavo rjeit i duhovit. Clemenceau bi se zavalio na stolicu, s rukama u rukavicama oputenima sa strane. Govorio je rjee od ostale dvojice, strastvenije od Wilsona i loginije od Lloyda Georgea. Ponekad bi sjeo na tapecirani zaklon ispred kamina kako bi bolje uo. Orlando je obino sjedio s druge strane kamina suelice ostaloj trojici. Bio je izdvojen od njih i na druge naine; zaokupljen talijanskim problemima, nije mnogo sudjelovao u raspravama o drugim pitanjima. Osim toga, izgubio bi se i kada su ostala trojica prebrzo govorila engleski. Kad ga je jedan prijatelj jednom upitao to se dogodilo na sastanku, mrzovoljno je odgovorio daje konano shvatio alu o crncima koju je Wilson ispriao esti put.4 Japanci su sada bili iskljueni, pa su blago prosvjedovali. Njih su podvalili Vijeu petorice, gdje su se sastajali s ministrima vanjskih poslova Britanije, Francuske, Italije i Sjedinjenih Drava radi rasprave o pitanjima koja su im preputala etvorica. Britanci su tom vijeu odmah nadjenuli naziv druga jedanaestorica. Profesionalni su se diplomati zgraali zbog ukidanja Vrhovnog vijea i zbog toga to ono je zamijenjeno dvama novim tijelima. Bezvrijedni planovi i improvizirane

ideje, izjavio je Paul Cambon. Prosvjedovali su glasno i novinari, koji su se ve ranije pobunili jer su smatrali da im ograniavaju izvjetavanje. Prema dopisniku Figaroa Mirovna konferencija bila je nalik na platno obojeno crnom bojom s natpisom nona borba crnaca u tunelu. Karikatura u New York Herald Tribuneu prikazavala je Wilsona, novog hrvakog ampiona, kako obara predstavnike tiska na tlo.5 Pedantni britanski tajnik Mirovne konferencije, Hankey, bio je zabrinut zbog toga to Vijee etvorice nije vodilo nikakav zapisnik, to je bilo uasno nezgodno s tajnikog stajalita. Nakon nekoliko dana etvorica su otkrila da je to nezgodno i sa stajalita uinkovitog obavljanja poslova. Nisu se mogli sjetiti to su odluili ili tko se trebao 336 Vijee etvorice pobrinuti za provedbu ove ili one odluke. Sredinom travnja na sastanke se vratio Hankey radi voenja zapisnika. Vodio gaje, kako se kasnije pokazalo, i prevoditelj, povjesniar Paul Mantoux, koji je svakog jutra zapisivao ono to je zapamtio na sastanku prethodnog dana i predavao to kao povjerljive biljeke Clemenceauu. (Mantoux je zadrao kopije za sebe, ali ih je ostavio u Parizu kada su ga Nijemci zauzeli 1940.; no ipak su nekako preivjele rat.) Potkraj travnja Orlando je doveo talijanskog tajnika. Kao rezultat, sauvala se savreno cjelovita slika etvorice vodeih svjetskih dravnika i njihovih svakodnevnih razgovora na vie od 200 sastanaka tijekom tri mjeseca. Dok prema Hankevjevoj verziji svi ostavljaju dojam diskretnih dunosnika, s ublaenim nezgodnim razmjenama miljenja, verzije koje su ostavili i Mantoux i Talijan Aldrovandi ukljuuju usputne primjedbe i ljutite digresije.6 Dravnici su se svaali, vikali i psovali jedan drugoga, ali su se isto tako - ukljuujui i Orlanda meusobno zadirkivali, alili se i suosjeali jedan s drugim. Prouavali su zemljovide pa ak i puzali po Wilsonovoj ogromnoj karti Europe, koju je trebalo odmotati na podu. Kad su Lloyd George i Wilson spominjali svoje odlaske u crkvu, Clemenceau je rekao kako nikada u ivotu nije bio u crkvi. Razmjenjivali su miljenja o stvarima koje su ih smetale. Clemenceau je ostalima govorio kako ga nikada ne mui nesanica zbog neke pogreke, ali zato ne moe spavati kada ispadne smijean. Uljudno su sluali Wilsonove junjake ale i priali svoje. Dragi moj prijatelju, obratio se Wilson jednoga dana Clemenceauu, na to je ovaj naglo odvratio: Uvijek se uplaim kad obraanje ponete tim rijeima. Ne mogu drukije, odgovorio je Wilson, no, ako elite, obraat u vam se sa 'velecijenje-ni kolega'. Pri kraju njihovih sastanaka, Clemenceau je upitao Lloyda Georgea: Kako vam se svia Wilson?. Lloyd George je odgovorio: Svia mi se mnogo vie nego u poetku. I meni, rekao je Clemenceau. Svi su oni dijelili usamljenost monih, i razumjeli jedan drugoga vie nego to ih je itko drugi mogao razumjeti.7 Posla je bilo sve vie. Na primjer, posljednjeg dana u oujku raspravljali su o njemakim reparacijama, ugljenom bazenu u Saaru, saveznikoj okupaciji Porajnja, tunelu ispod La Manchea, belgijskim zahtjevima, revoluciji u Maarskoj, oruanim sukobima izmeu Maarske i 337 Nemirno proljee 338 Rumunjske, te slanju Smutsove misije. Wilson je uspio nai vremena i za razgovor sa svojim ministrom ratne mornarice o utrci u gradnji ratnih brodova izmeu Sjedinjenih Drava i Britanije. Lloyd George je doru-kovao sa svoja dva savjetnika kako bi raspravljali o poljskoj situaciji. Clemenceau je uz ostalo imao krizu u odnosima s Fochom i morao je rijeiti val trajkova. Tisak je obilovao kritikama Mirovne konferencije, osobito s obzirom na tajnost i pomanjkanje rezultata.8 Od Velike etvorice najbolje se drao Lloyd George. Kasnije je znao spominjati kako je estomjeseni boravak u Parizu bio najsretnije razdoblje u njegovu ivotu. Uspjeno je proveo Britaniju kroz rat i uivao je pregovarati o miru. Na dan odlaska iz Pariza rekao je svom starom prijatelju Riddellu: Osjeao sam se kao da zatvaram knjigu koja se vie nikada nee ponovno otvoriti - izvanredno zanimljivu knjigu. Bilo je to tje-skobno, ali i ugodno doba. Uivao sam u njemu. Sumnjam da u ikada ponovno doivjeti neto slino. Sve je bilo tako ivo i uzbudljivo.9 Za razliku od Lloyda Georgea, Wilson je vidljivo ostario i lini mii trzao mu se sve izrazitije. Bio

je teko bolestan tijekom otre rasprave o uvjetima mirovnog ugovora s Njemakom; moda je to bio manji modani udar, koji je prethodio tekom udaru to ga je pogodio etiri mjeseca kasnije. Nisam nikada vidio predsjednika tako iscrpljenog i umornog, zapisao je Baker, njegov tajnik za tisak, poetkom svibnja. Nije se bez napora mogao sjetiti o emu je vijee raspravljalo nekoliko sati prije. Wilson je bio emotivno iscrpljen. Kad bih primio zaista dobru vijest, izjavio je jednog dana, mislim da bih pao mrtav. Bio je razdra-ljivtji, tvrdoglaviji, i lake je gubio ivce. Uzrujavao se zbog koritenja slubenih automobila. Uporno je tvrdio, usprkos odsutnosti svakog dokaza, da ga francusko osoblje u njegovoj kui nedvojbeno pijunira jer svi savreno govore engleski. Naglo je dao preurediti radnu sobu. Ne sviaju mi se ove boje jer se previe 'tuku', rekao je svom lijeniku. Sve te zelene i crvene nijanse pomijeane su bez ikakvog sklada. Ameriki kut prostorije za sastanke Vijea etvorice morao je biti crven, britanski zelen, a Francuzi su mogli izabrati to su htjeli.10 etrnaestog travnja Vijee etvorice izazvalo je nove napetosti kad je pozvalo njemaku vladu da poalje delegate u Pariz. Meutim, sam mirovni ugovor - koji je jo trebala odobriti Mirovna konferencija na plenarnoj sjednici - bio je neobian hibrid, koji se dijelom sastojao od Vijee etvorice 339 tradicionalnih odredbi za poraenog neprijatelja, a dijelom od nacrta novog svjetskog poretka. Spominjao je ratne trofeje - Njemaka je trebala vratiti sve zastave koje je uzela iz Francuske 1871., te lubanju jednog afrikog vladara koja je donesena u Berlin - ali i samoodreenje naroda poput Poljaka i ehoslovaka. Odredbe o njemakim teritorijalnim gubicima i kanjavanju osoba odgovornih za rat stajale su uz odredbe o novom svjetskom poretku - koje su, na primjer, ukljuivale Meunarodnu organizaciju rada - a sve je poinjalo, na "VVilsonovo inzistiranje, s poveljom Lige naroda. Budui da je mirovni ugovor s Njemakom bio prvi i najvaniji, Wilson i njegovi istomiljenici smatrali da su on mora sadravati temeljna naela i institucije nove diplomacije. Osnovan je sredinji odbor za izradu ugovora koji je trebao usporediti sve odredbe i paziti na jasnu i dosljednu formulaciju. Bakerov pomonik svratio je u Quai d'Orsav da pogleda kako napreduju. Ubijaju se od posla, izvijestio je, ali je prikupljeno malo materijala do trenutka kada su preuzeli posao i veinom je loe napisan, a mnogo je toga i proturjeno, jer su se razni ljudi upletali jedni drugima u posao piui o reparacijama, lukama, financijama i gospodarstvu.11 Od mirotvoraca su izmjene i dopune pristizale do zadnjeg trenutka, sve dok dokument konano nije otiao u tiskaru. Vijee etvorice ustanovilo je da u ugovor nije unijelo nita o trgovini opijumom ili Luksemburgu. Lloyd George je htio da se u ugovor unese neto o otrovnim plinovima; kanadski premijer Borden zahtijevao je promjenu nekih klauzula o Meunarodnoj organizaciji rada. Foch i njegovi suradnici sumnjali su da odbor ublaava odredbe o razoruanju, pa su inzistirali na prisustvovanju njegovim sastancima.12 Ujutro 29. travnja u Wilsonovoj radnoj sobi pojavili su se belgijski delegati - poput nepozvanih gostiju na privatnoj zabavi -1 rekli kako ne mogu potpisati ugovor u ponuenom obliku. Javno mnijenje u njihovoj zemlji jednoduno je smatralo da su se mirotvorci runo ponijeli prema Belgiji. Demonstranti su na ulicama nosili transparente na kojima je pisalo Zar je Engleska zaboravila kolovoz 1914.?, Zato Wilson ne posjeti nae ruevine?, Belgijski junaci pokopani su u istonoj Africi! Tko e uvati njihove grobove? Na naslovnoj stranici jednih novina pisalo je Belgiju su napustili i ponizili njezini saveznici.13 Novine nisu pretjerivale. Mirovna konferencija uglavnom je zanemarila Belgiju, iako Nemirno proljee 340 je invazija na tu zemlju potaknula opi europski sukob. Na slian su nain saveznici 1945. prepustili Poljsku Sovjetima. Meutim, Belgija je od svih saveznika pretrpjela najvee gubitke zbog njemake invazije. Osim malog podruja koje se protee od obale prema unutranosti i Ypresu, zemlja je tijekom rata bila okupirana. Iako je dobar dio saveznike propagande o njemakom ponaanju u Belgiji bio laan,

nije sve bila la. Njemaka je brutalno i temeljito opljakala tu zemlju. Na istok su odvoeni strojevi, rezervni dijelovi, cijele tvornice s krovovima, te eljezniki vagoni i lokomotive za njihov prijevoz. Belgija je prije 1914. bila bogata zemlja, a 1919. godine 80% njezine radne snage bilo je nezaposleno. Proizvodnja elika smanjila se na desetinu u odnosu na nekadanju proizvodnju. Seljaci nisu imali umjetnih gnojiva ni poljoprivrednih strojeva, a ostalo je i vrlo malo stoke jer su milijuni konja, goveda, ovaca pa i kokoi prebaeni na istok. Da nije bilo saveznike humanitarne pomoi Belgija bi gladovala te prve mirnodopske zime.14 Naalost, Belgija je imala malo zagovornika. Iako je obnova te zemlje bila jedna od njegovih 14 toaka, Wilson je bio zaokupljen veim problemima. Francuzi su sumnjiili Belgijance da planiraju aneksiju malog vojvodstva Luksemburg, a Britanci su smatrali da su gramzljivi. Lloyd George je bijesno napao nerazumne zahtjeve predsjednika belgijske vlade: Rekao sam mu kako je Belgija izgubila razmjerno malo ljudi u ratu i da, kada se sve uzme u obzir, Belgija nije podnijela vee rtve od Velike Britanije.15 Paul Hymans, belgijski ministar vanjskih poslova, nije svojim ponaanjem nimalo pomogao Belgiji. Taj pedantan i obrazovan ovjeuljak, uvjeren u pravednost svojih zahtjeva, oitao je bukvicu Vijeu etvorice te se glasno i nadugako tuio zbog poniavanja njegove zemlje. U jednom trenutku, dok je bio u punom zamahu, uzviknuo je: Htio bih da neto mogu uiniti za Belgiju!. Najbolje to moete uiniti za Belgiju je da umrete ili podnesete ostavku, odvratio mu je uzrujano Clemenceau.16 Belgijanci su se nadali da e saveznici izvriti pritisak na Nizozemce kako bi se rijeila nezadovoljavajua granica izmeu dviju zemalja, osobito du rijeke Schelde, koja preko nizozemskog teritorija tee prema moru od velike belgijske luke Antwerpen. Budui da imaju svoju luku, Vijee etvorice 341 Rotterdam, Nizozemci prije rata nisu poklanjali veliku panju poboljanju plovidbe, na primjer produbljivanjem korita bagerima. Nizozemska kao neutralna zemlja nije sudjelovala na Mirovnoj konferenciji te je energino odbila ustupiti i stopu svoje zemlje, ak ni kad bi zauzvrat dobila dio Njemakog teritorija. Velike su sile utjele.17 Belgija je htjela poboljati i granicu s Njemakom. Komisija za belgijska pitanja preporuila je da se Belgiji dodijeli podruje izmeu gradia Eupen i Malmedv. Sve u svemu, to nije bilo mnogo neto malo vie od 1000 kvadratnih kilometara i 60.000 stanovnika - ali je ondje bilo vrijednih uma kojima su se mogli nadoknaditi belgijski gubici tijekom rata. Eksperti su ubacili jo 2,5 etvorna kilometra poznata pod imenom neutralni Moresnet, koji se pravno naao na niijoj zemlji zbog loe formuliranih odredbi sporazuma iz 1815. Vijee etvorice se suglasilo.18 No Vijee je pokazalo manje razumijevanja kad je na dnevni red dolo pitanje reparacija. Belgija je traila posebnu dozvolu za ukljuivanje ratnih trokova u svoje zahtjeve. To nije bilo toliko nerazumno koliko se inilo, budui da se belgijska vlada morala u cijelosti financirati zaduivanjem jer je veina zemlje bila okupirana. Belgijanci su traili i pravo prvenstva kod isplata. Amerikanci su imali razumijevanja za njihov zahtjev. Britanci i Francuzi nisu, ali su 29. travnja popustili te je u nekoliko sljedeih dana dogovoreno rjeenje. Belgija je trebala dobiti 500 milijuna dolara im Njemaka plati te postotak od reparacija koji e se odrediti kasnije. Britanija i Francuska su se trudile da u sljedeim godinama skreu belgijske zahtjeve, a Njemaka se trudila da uope ne plati. Belgija je svoju prioritetnu isplatu dobila u punom iznosu tek 1925.; na kraju je, kao i njezini saveznici, dobila samo dio onoga stoje traila.19 No barem su jednom Belgijanci pokazali da znaju pregovarati u Parizu. Njihova prijetnja da nee potpisati mirovni ugovor s Njemakom nije se mogla dogoditi u osjetljivijem trenutku. Italija je napustila Mirovnu konferenciju, a izbila je i ozbiljna kriza zbog japanskih zahtjeva. Njemaki su delegati trebali stii upravo toga dana, a njihovi uvjeti nisu bili dovreni. Jo gore, hoe li ih dezorganizirana Mirovna konferencija mogi prisiliti da potpiu mirovni ugovor?20 22 Italija odlazi

Devet dana prije belgijskog ultimatuma, 20. travnja, Frances Stevenson stajala je kraj prozora u stanu Llovda Georgea u Rue Nitot, i gledala preko puta u Wilsonovu kuu kako bi ustanovila traje li jo hitni sastanak Vijea etvorice. Bio je Uskrs, dan je bio prekrasan, i Lloyd George joj je bio obeao da e je odvesti na piknik. Na prozoru se odjednom pojavio Orlando, naslonio se na ipku koja se preko njega protezala, i zario glavu u ruke. Uinilo mi se da plae, ali nisam vjerovala da je to mogue sve dok nisam ugledala kako vadi rupi i njime brie oi i obraze.1 Sobar Llovda Georgea koji je stajao pokraj nje uzviknuo je: to su napravili tom jadnom starom gospodinu?2 Iz svoje fotelje u "VVilsonovoj sobi Orlanda je hladno promatrao Clemenceau. Britanci su se ukoili od uasa; Hankey je rekao da bi istukao svoga sina kad bi tako sramotno otkrivao svoje emocije.3 Jedini se pomaknuo Wilson, te priao talijanskom premijeru kako bi ga utjeio - stoje bila posebno velikoduna gesta s obzirom na animozitet koji je u tom trenutku vladao izmeu Amerikanaca i Talijana.4 Najozbiljniji spor izmeu saveznika na Mirovnoj konferenciji upravo je bio dosegnuo akutnu fazu, i nije se mogao dogoditi u gore vrijeme. Njemaki delegati samo to nisu stigli u Pariz, pa su mirotvorci trebali pokazati da su jedinstveni. Iako su se talijanski zahtjevi na konferenciji odnosili na tri podruja - Afriku, Bliski istok i Europu - problem su izazvali zahtjevi na Jadranu, pogotovo Rijeka (Fiume). Svaa se odnosila na teritorij, ali i naelo, jer su Talijani htjeli oni to im je obeano prema staroj diplomaciji, dok su se Amerikanci vrsto drali nove diplomacije. Bio je to i sukob linosti izmeu Wilsona i Talijana, osobito talijanskog ministra vanjskih poslova Sonnina. Sukob se odnosio i na znaenje mira: znai li mir podjelu plijena, kako su se prezirno izrazili 342 Italija odlazi 343 Amerikanci, ili odreivanje granica prema etnikom naelu? Wilson je principijelno bio protiv talijanskih pretenzija ili zbog toga to su ta podruja Italiji obeale Britanija i Francuska tajnim Londonskim ugovorom (koji mu je bio mrzak), ili zbog toga to su uglavnom bila nastanjena Slavenima (ime se krilo naelo samoodreenja), ili iz oba razloga. Orlando se bio nadao da e izbjei konfrontaciju. Meutim, nije shvatio da Wilson nije bio samo jo jedan politiar, te da svijet 1918. nije vie bio svijet iz 1914. Orlando je bio proizvod mutnog svijeta talijanske politike s njegovim nagodbama, dogovorima i klijentelizmom. Bio je nizak, pleat, sklon gestikuliranju, rodom Sicilijanac, pravnik koji je uvijek smatrao da se tekoe mogu izgladiti pravim rijeima. Iskreno se ponosio i domovinom i obitelji. U Parizu se za stolom hvalio skupini Amerikanaca kako je napravio troje djece u dvije i pol godine; bre se ne moe, objasnio je.5 Nicolson ga je svisoka i pristrano opisivao kao bljedunjavog, neodlunog, mlitavog ovjeka, no Orlando je uspio odrati zemlju na okupu kada je bila suoena s porazom.2 Rat je bio uasan napor za drutvo ve podijeljeno na bogati, industrijalizirani sjever i tradicionalno poljoprivredni jug. Veliko obeanje o ujedinjenju Italije iz ezdesetih godina 19. stoljea jo se nije ostvarilo. Talijansko gospodarstvo se razvijalo polako, a kratki izleti na vanjskopolitiko podruje bili su neugodni ili poniavajui, kao u sluaju poraza protiv Etiopljana kod Adwe. Nova drava kao i Njemaka, i Italija je imala politiki sustav s mnogo neprijatelja: katolike, ija crkva nije prihvatila novu dravu, radikalne socijaliste koji su izgubili nadu u reforme s obzirom na postojee strukture i desniarske nacionaliste kojima je bilo dosta korumpirane, mlake i neinventivne vlasti. Italija je bila najsiromanija velika sila; tijekom rata potroila je novac kojega nije imala. Do 1919. dugovala je svojim saveznicima 700 milijuna funti, a ratnodopska inflacija bila je via nego u bilo kojoj zemlji osim Rusije. Na fronti prema Austro-Ugarskoj, talijanski vojnici - loe vodeni i slabo opremljeni - masakrirani su dok su se borili na alpskim obroncima. Vojska je 1917. doivjela slom kod Kobarida. Talijani su okrivili svoje generale, ali i sustav. Do 1918. godine poginulo je vie od pola milijuna ljudi, a jo je vei broj ranjen. U ime ega? Italijom je ve kruila fraza osakaena pobjeda, a govorilo se i o revoluciji. Nemirno proljee 344 Liberali i umjereni socijalisti uskratili su podrku vladi zaprepateni zbog (po njihovu miljenju)

njezina dubokog cinizma, pa se Orlando morao sve vie oslanjati na nacionalistiku desnicu.7 U Parizu mu je nuno trebala pobjeda, ili barem privid pobjede. Ako Sonnino i njegovi konzervativni prijatelji inzistiraju na ispunjenju Londonskog ugovora, on e ih u tome podrati. Ako neki nacionalisti trae jo i vie od onoga to im je obeano na istonoj strani Jadrana, na primjer Rijeku, on e se morati pobrinuti da se i to ostvari. Mogao bi ak pridobiti liberale spominjui Wilsonova naela i samoodreenje, osobito za Talijane izvan Italije (ali i za Nijemce i Slavene koji su trebali potpasti pod talijansku vlast). Upravo je Orlando skovao formulu koja je osokolila nacionaliste i silno razbjesnila talijanske saveznike: Londonski ugovor plus Rijeka.8 Kao i ostali, iznenadio se kada je Rijeka postala pitanje ivota ili smrti za talijanske nacionaliste i kamen spoticanja za Wilsona. Sonnino, druga jaka linost u talijanskoj delegaciji, zauzimao se za provedbu Londonskog ugovora (na kraju krajeva, on je i pregovarao o njemu), ali ga Rijeka nije posebno zanimala. Bio je zabrinut, smatrao je Lloyd George, da bi Italija mogla rtvovati vee stvari u mahnitom nastojanju za ostvarenjem tog trivijalnog cilja.9 Meutim, na njega e na koncu biti svaljena sva krivnja zbog talijanske katastrofalne diplomacije u Parizu. Orlando se lako izvukao, dijelom zato to za razliku od Sonnina nije dobro govorio engleski; veina Amerikanaca i Britanaca nije mogla razumjeti to govori. Osim toga, kako je primijetio Lloyd George, bio je simpatian i ljubazan ovjek, pa je bilo vrlo ugodno raditi s njim. Lloyd George je takoer tvrdio, posve pogreno, kako nema temeljnih razlika u stavu ili naelu izmeu Orlanda i predsjednika Wilsona. Orlando je bio izuzetno popularan i medu Amerikancima. Daje Orlando ovdje, mislim da bih mogao neto uiniti, pisao je "VVilsonu House, ali Sonnino je beznadan.10 Za razliku od Orlanda, Sonnino je bio mrk, krut i tvrdoglav.11 Bio je lo govornik i sklopio je malo prijateljstava u Parizu. Sidney Sonnino je 1919. preao sedamdesetu. Kratke i guste sijede kose i sputenih brkova, duboko usaenih oiju pod upavim obrvama, bio je slika i prilika konzervativnog talijanskog politiara i staro\ Italija odlazi 345 modnog europskog dravnika. No zapravo je bio vie od toga: protestant u uglavnom katolikoj dravi, intelektualac koji je pisao zanesene tekstove o Danteovoj Beatrice, i briljantan polemiar. Rodio se u Egiptu; otac mu je bio talijanski idov i uspjean poslovni ovjek, a majka Velanka. Sonnino je bio autsajder koji se naao u sreditu talijanske politike. Poeo je kao staromodni liberal, a zatim je s godinama skrenuo prema desnici. Vjerovao je da treba pomoi masama, ali ne i da im treba dopustiti da si same pomognu. Prije rata bio je dva puta nakratko predsjednik vlade, te stekao nevoljko potovanje ak i svojih neprijatelja kao poten i objektivan politiar. Ministar vanjskih poslova postao je 1914. Ponosio se - gotovo opsesivno, prema rijeima ovjeka koji mu nipoto nije bio nesklon - svojom razliitou: Kada sam ga kao mladi diplomat prilino esto posjeivao u njegovoj prekrasnoj osamljenoj kui nedaleko od Trajanova foruma, uvijek bi me se neugodno dojmio taj njegov bezazleni kompleks superiornosti kojeg je sam bio najvea rtva.12 No to nije bila jedina Sonninova osobina. U mladosti je doivio duboku i nesretnu ljubav. Tko moe i tko bi trebao voljeti tu beznaajnu osobu bez ikakve fizike i moralne privlanosti?, zapisao je u svoj dnevnik. to sve ne bih dao za malo ljubavi! Samo ljubav moe ublaiti tu crnu groznicu koja me prodire, zbog koje mrzim sam sebe, zbog koje se ne mogu baviti nikakvom ozbiljnom i trajnom djelatnou!13 Kada su pregovori u Parizu poli po zlu, povjerio je svom tajniku da mu je fiziki pozlilo.14 Sonnino je na meunarodne odnose gledao kao Bismarck; oni se svode, smatrao je, na mo. Drave su motivirane svetim egoizmom, kako se izrazio jedan drugi talijanski ministar vanjskih poslova. Kao talijanski nacionalist, Sonnino je htio sigurnost za svoju zemlju; za njega je to znailo teritorij, saveze, nagodbe, stjecanje prijatelja meu moguim neprijateljima. On je preesto smatrao pregovore ciljem za sebe. Clemenceau mu je jednom prigovorio da ostaje previe vjeran talijanskoj metodi iji je velemajstor bio Macchiavelli i koja ne daje jasna rjeenja.15 Sonnino nije

vjerovao priama o naelima, moralu i otvorenosti u meunarodnim odnosima, i nije uspijevao shvatiti da drugi u to vjeruju. Tada, 1919. godine, ponaao se kao daje na Bekom kongresu; nije shvaao emocije i nade koje su prevladavale u svijetu. Nemirno proljee 346 Kada je izbio rat, Italija je bila saveznik Njemake i svog starog neprijatelja Austro-Ugarske. S neznatnom manjinom svojih sunarodnjaka Sonnino je bio sklon Sredinjim silama. Pretpostavljao je da e one pobijediti, to je bilo prilino razumno; osim toga, bila mu je milija Europa pod prevlau konzervativnih snaga. Meutim, veina Talijana bila je za neutralnost. No nakon to je rat ve neko vrijeme trajao stvorila se velika podjela izmeu veinom konzervativnih krugova koji su jo uvijek bili skloni neutralnosti, zajedno s dijelom radikalne ljevice, te sve veeg broja onih koji su zagovarali ukljuivanje u rat na saveznikoj strani. Druga je skupina bila neobina mjeavina liberala, republikanaca, ali i socijalista i zadrtih nacionalista - i ona e se razii oko pitanja ratnih ciljeva Italije. Nakon dosta razmiljanja Sonnino je odluio da je stupanje u rat na strani Saveznika najbolji izbor. Predomislio se zato to je to bilo pragmatino rjeenje. Nije htio potpuni poraz Austro-Ugarske; tovie, nije nikada ni pomiljao da bi mogla posve nestati. Nije bio posebno neprijateljski raspoloen prema Sredinjim silama; pridruio se Saveznicima zato to se to inilo pravim putem za dobivanje teritorija koje je Italija htjela. Uvijek je pazio na odvajanje talijanskog rata od opeg rata. Kako je izjavio 1917. godine, Ako elimo osigurati trajni mir, Italija mora dobiti sigurne nacionalne granice - to je neophodan uvjet za njezinu punu nezavisnost. Ubrzo nakon stoje Wilson 1918. objavio svojih etrnaest toaka, Sonnino je izjavio: Nepotena kampanja strane propagande pokuava insinuirati da su talijanske tenje nadahnute imperijalizmom, da su antidemokrat-ske itd. To je ista la. Naprotiv, tvrdio je, talijanski zahtjevi u odnosu na austrijski teritorij vrsto se temelje na etnikim naelima i na legitimnoj obrani na kopnu i moru. Talijani se nadaju, rekao je, dobrim odnosima sa svojim jugoslavenskim susjedima.15 Tijekom rata europske saveznike sile, uvijek spremne dijeliti teritorije koji nisu bili njihovi, obeale su Italiji da e ispuniti talijanski nacionalni san - u skladu s jednom popularnom talijanskom parolom, od Trenta do Trsta - preko ranjive sjeveroistone granice koju je Austrougarska ugroavala od nastanka Italije. No 1915., kada je sastavljen Londonski ugovor, Britanci i Francuzi dodali su jo podosta toga: otoke i Dalmaciju du austrougarske jadranske obale, luku Vlore (talijanska Valona) u Albaniji kao i protektorat nad sredinjom Albanijom, dodeItalija odlazi kaneske otoke du maloazijske obale te dio Otomanskog carstva, ako propadne. (To je na Mirovnoj konferenciji izazvalo odreene tekoe jer je Lloyd George obeao dio istog teritorija, oko Smirne, i Grkoj.) Italija je trebala dobiti ista prava kao i Britanija i Francuska na arapskom poluotoku i u Crvenom moru. Za Sonnina je Londonski ugovor bio sveana obveza; Britaniji i Francuskoj je on 1919. postao neugodan teret. Wilson je jasno dao na znanje da se Sjedinjene Drave ne smatraju vezanima tajnim sporazumima. (Amerikom predsjedniku pokazali su Londonski ugovor za vrijeme rata, iako je kasnije sam sebe uvjerio da ga nikada nije vidio.17). Britanci i Francuzi su osim toga smatrali, ispravno ili ne, da Italija nije mnogo doprinijela saveznikoj pobjedi. Talijanska vojska je kasnila s napadom na Austro-Ugarsku, kako se govorilo, a zatim je doivjela teak poraz. Talijanski brodovi rijetko su isplovljavali iz luka, usprkos opetovanim obeanjima da e patrolirati Sredozemnim morem i Jadranom. Talijanska vlada je iscijedila sredstva od saveznika, koji su i sami imali financijskih tekoa, ali ih zatim nije htjela upotrijebiti u ratne svrhe.18 Kako se izrazio Clemenceau, Talijani su me doekali s velianstvenim coup de chapeauom [pozdrav sa eirom - prev.] koji bi bio primjereniji 17. stoljeu, a zatim mi pruili eir da im udijelim milostinju.19 Stav prema Talijanima u Parizu, kako je izvijestio britanski veleposlanik, bio je dosad obiljeen krajnjim prezirom, a sada svima idu silno na ivce. Svi kau daje signal za primirje za Italiju bio signal da se tek tada pone boriti.20 Poto su potkupile Italiju da ude u rat obeavi joj teritorije, Britanija i Francuska bile su bijesne

kada se njihov novi saveznik nastavio cjenkati, kako se izrazio Lloyd George.21 Kada je talijanska vojska potkraj rata pourila zaposjednuti sav teritorij koji je Italiji obean du Jadrana, pa i vie, francuski ministar vanjskih poslova Pichon potuio se britanskom veleposlaniku da talijanske postrojbe namjerno izazivaju sukobe s lokalnim slavenskim stanovnitvom. Jedva bi doekali krvoprolie kao izliku da zadre teritorij koji im svakako ne bi dao nikakav mirovni ugovor.22 Vjerojatnost i, tovie, nakon prosinca 1918. izvjesnost da e Srbija stvoriti nekakvu dravu s junoslavenskim narodima Austro-Ugarske bila je novi izvor napetosti izmeu Italije i njezinih saveznika. Britanija 347 Nemirno proljee 348 i Francuska bile su iz svojih razloga sklone novoj dravi, pa su pretpostavljale da e Italija shvatiti kako s obzirom na nove okolnosti vie nema smisla svojatati junoslavenske teritorije. Na kraju krajeva, obeanja su se temeljila na pretpostavci da e Austro-Ugarska i dalje postojati nakon rata. Imalo je smisla luke i mornarike baze oduzeti neprijatelju. Ne bi imalo smisla to isto uiniti prijateljskoj dravi. Treba se to vie truditi, zakljuio je Britanski ratni kabinet, kako bi se Italiju uvjerilo da prihvati razumno rjeenje tih pitanja.23 I Clemenceau je nekoliko puta razgovarao s Orlandom kako bi ga nagovorio da odustane od Londonskog ugovora.24 Talijanska vlada nije bila spremna pristati na to dobrim dijelom i zbog talijanskog javnog mnijenja. Iako su se liberali, vjerni duhu velikog Mazzinija, nadali osloboenju potlaenih naroda, osobito onih pod tiranijom drave koja je tlaila i Italiju, za veinu Talijana Hrvati i Slovenci bili su neprijatelji koji su se lojalno borili za Austro-Ugarsku te bi to vjerojatno i opet uinili ako im se prui prilika. Kada su talijanske snage potkraj rata poele okupirati Hrvatsku i Sloveniju, postupale su kao osvajai, a ne kao oslobodioci.25 A jesu li Srbi bili pouzdaniji? General Badoglio, zamjenik glavnog zapovjednika talijanske vojske, upozorio je svoju vladu da su Hrvati i Slovenci pametniji od Srba i da e im na kraju nametnuti svoju volju.26 Stoga je izradio sloen plan -koji su Sonnino i Orlando odobrili u prosincu 1918. - za unitenje Jugoslavije i uvrivanje talijanske vlasti na istonoj strani Jadrana poticanjem sukoba izmeu Hrvata, Srba i Slovenaca, te seljaka i zemljoposjednika. U Bosni su se, predloio je Badoglio, mogle iskoristiti vjerske podjele. On je ondje ve imao agente. I obini talijanski vojnici mogli su dati svoj doprinos zavoenjem susretljivih lokalnih ena.27 Stav talijanske ratne mornarice bio je vrlo slian. Njezini su zapovjednici bili bijesni kada je habsburki car jednom od svojih posljednjih odluka predao svoju jadransku mornaricu i golemu mornariku bazu u Puli (talijanski: Pola) privremenom Jugoslavenskom odboru. Sljedeeg dana jedan talijanski torpedni amac u pulskoj je luci potopio bojni brod Viribus Unitis, ponos austrijske ratne mornarice, pri emu su poginuli njegov jugoslavenski kapetan i posada. Nakon upornih talijanskih prigovora ostatak flote predan je Saveznicima, a talijanItalija odlazi 349 ske snage su okupirale Pulu. Sljedei mjeseci bili su razdoblje sve napetijih odnosa izmeu talijanske ratne mornarice i Saveznika, osobito Amerikanaca, zbog talijanskog ponaanja prema lokalnim Slavenima.28 Talijani su se branili, uputivi podulji memorandum u kojemu su tvrdili kako se priroda okrutno poigrala s Italijom: dok na zapadnoj obali Jadrana ima malo luka i prirodnih barijera, druga je strana zatiena izvanrednom isturenom barijerom grebena i otoka. Na istonoj strani more je bistro i duboko, pa se mine ne mogu lako postaviti; na zapadnoj strani obala je muljevita a more plitko i stvoreno za vrlo opasno podmorsko djelovanje. Stoga je Italiji bio prijeko potreban teritorij na istonoj obali.29 Nacionalisti su imali jo argumenata. Italija nije mogla ostaviti rasprene talijanske zajednice na milost i nemilost Slavenima. Tisak je objavljivao alarmantne i lane vijesti o ubijanju talijanskih ena i djece u istarskim gradovima i du dalmatinske obale. Jugoslavenski tlaitelji kolju talijansko stanovnitvo u Dalmaciji i teroriziraju ga. Ueni profesori tvrdili su da ono to u Dalmaciji nije talijansko, barbarsko je. Talijanski vojni zapovjednik u Dalmaciji bio je blai: Ovo

je stanovnitvo u osnovi dobro, kao to su dobri svi jednostavni i primitivni ljudi. No jednostavni i primitivni ljudi su i krajnje osjetljivi i sumnjiavi te skloni nasilnim porivima. Talijanska civilizacijska misija bila je jasna.30 Talijanske novine objavljivale su fotografije lokalnih seljaka na odlasku u crkvu s potpisom u kojem stoji da su krenuli pokloniti se zapovjedniku talijanskih snaga, ili repova za hranu koji su objanjavani kao okupljanje Slavena kako bi zahtijevali ostanak Italije.31 Potkraj 1918. oduevljeno se mnotvo u Rimu, Genovi i Napulju okupljalo na takozvanim prodalmatinskim skupovima. Ameriki veleposlanik bio je uvjeren da iza tih demonstracija stoji talijanska vlada. Kako je izvijestio veleposlanik, Sonnino je energino izjavio da je za Italiju sigurnost najvanije pitanje, a to znai talijansku vlast nad teritorijem a ne njegovu zatitu od strane Lige naroda. ak je i policija zahtijevala da ljudi koje tite zatvore vrata naveer kako bi barem time odvratili uljeze sve dok ne stignu policijske snage.32 Kao i Orlandu, Sonninu su Wilsonove ideje bile neozbiljne i smijene. Zar se svijet moe promijeniti iz nekakve sobe, djelovanjem nekih diplomata? Otiite na Balkan i iskuajte eksperiment s 14 toaka.33 Nemirno proljee 350 Talijanska se vlada trudila to je vie mogla da pridobije savezniku podrku za svoje stavove. U Londonu, u prosincu 1918. Orlando je rekao Britancima i Francuzima kako Jugoslaveni provode pravi progon Talijana, da napadaju talijanske vojnike i maltretiraju talijanske ene zato to nose talijanske boje.34 Orlando je bio energino protiv priznavanja nove jugoslavenske drave. Iako nevoljko, Britanija i Francuska su prihvatile talijanski stav. Morale su potovati Londonski ugovor, no bile su bijesne i ogorene na Italiju. Kako je Robert Cecil pisao britanskom veleposlaniku u Italiji, injenica je da gramzljivost talijanske vanjske politike u svakom pogledu vodi Italiju u ozbiljne potekoe... Jugoslaveni trae mnogo vie od onoga na to imaju pravo, ali zbog Sonninove tvrdoglavosti i talijanskih pretjeranih zahtjeva Italija danas u Europi nema nijednog prijatelja osim nas, i trudi se svim silama kako bi se sve vie izolirala.35 to se tie Amerikanaca, Wilson je moda bio nesiguran u pogledu nekih pojedinosti talijanskih zahtjeva (po svemu sudei, isprva je mislio da je Trst njemaki grad36), ali se vrsto drao svojih naela. Njegovi su pravni eksperti tvrdili, a on se s time sloio, da je Italija -kada je prihvatila primirje sa Sredinjim silama na temelju 14 toaka -implicitno prihvatila da se time ponitava Londonski ugovor. S druge strane, program 14 toaka jamio je da e talijanske granica biti odreene na temelju jasno prepoznatljivih nacionalnih linija. Time bi Italija dobila dio onoga stoje htjela na svojoj sjeveroistonoj granici, ali tek mali dio Istre niti jedan dio Dalmacije.37 Tijekom pregovora o primirju Orlando je neuspjeno pokuavao ubaciti talijansko zadravanje prava da se u razmatranju granica Italije uzmu u obzir i sigurnosne potrebe. Talijani su kasnije tvrdili da je to zadravanje prava uvrteno, a Amerikanci da nije.38 Orlando i Sonnino su ipak sa znatnim optimizmom oekivali Wilsonov povratak u Europu. House ih je poticao da Sjedinjene Drave smatraju prijateljem, pa je dopustio da se ugovor o primirju s Austrougarskom sastavi na nain koji je omoguavao talijanskoj vojsci da okupira sav teritorij obean prema Londonskom ugovoru.39 House je savjetovao Sonnina kako bi trebao pregovarati. Ako Italija prieka da Britanija i Francuska dobiju to hoe, Mirovnoj konferenciji bit e teko odbiti talijanske zahtjeve. Uinio sam to, zapisao je House u Italija odlazi 351 svoj dnevnik, iz iste pakosti. Uivat u kada Sonnino i Orlando iznesu svoje argumente na temelju britanskih i francuskih zahtjeva.40 Talijani su dobivali pogrene savjete i od baruna Macchija di Cellerea, svog veleposlanika u Washingtonu - ovjeka s izvanrednom sposobnou za zanemarivanje injenica, koji ih je uvjeravao da Wilson ima razumijevanja za Italiju i njezine zahtjeve.41 Dobar ovjek, priznavao je Orlando, ali apsolutno nedorastao svom zadatku... i razlog zbog kojega smo mi Talijani otili na Konferenciju potpuno neupueni u Wilsonove prave osjeaje42 Moda Talijani to nisu ni htjeli znati. Kako je izvijestio ameriki veleposlanik u Rimu, barun Sonnino slabo poznaje Ameriku, moglo bi se gotovo rei da o njoj nema pojma, i ne vjerujem da je upuen u na temeljni motiv.43

Wilson je bio sumnjiav prema Talijanima, koji su, kako je on smatrao, uli u rat hladno i proraunato.44 Kada se vratio u Pariz u prosincu 1918., jedno od prvih pitanja kojima se pozabavio bio je Londonski ugovor, pa je odmah naredio da mu donesu jedan primjerak. Sa Sonninom i Orlandom prvi put se sastao nekoliko dana prije Boia, pa je s njima dugo razgovarao o talijanskim zahtjevima na Jadranu. Talijani su smatrali da je sastanak dobro proao. Britanski veleposlanik, koji je razgovarao s Wilsonom sljedeeg dana, imao je drukiji dojam: On je vrlo anti-talijanski raspoloen... Orlando i Sonnino su mu se gadili, kao i njihovi postupci, i nije htio dalje s njima razgovarati.45 S obzirom na kanjenje poetka Konferencije, Wilson je pristao na dravni posjet Rimu. No to je, naalost, samo produbilo nesporazume. Doekalo gaje golemo i oduevljeno mnotvo. Imao sam dojam da sam medu istinskim prijateljima. Zakljuio je, pogreno, da talijanski narod podrava njegov program. Prema rijeima njegova lijenika, predsjednik je rekao kako je stekao dojam da su ljudi u ovoj zemlji prvenstveno zainteresirani za mirovne uvjete koji e ih osigurati protiv izbijanja jo jednog rata poput onoga to su ga upravo proivjeli. Osjeao je kako su prihvatili ideju o Ligi naroda kao sredstvu za postizanje eljenog cilja.46 etiri mjeseca kasnije, kada su njegovi odnosi s talijanskom vladom dosegli najniu toku, apelirao je izravno na talijanski narod. Orlando je ipak ostao optimist. Vjerujem Wilsonu i njegovim idejama, rekao je vedro jednom prijatelju, i prihvaam Nemirno proljee 352 vilsonizam u onoj mjeri u kojoj on ukljuuje talijanska prava i interese.47 Sonnino je bio sumnjiaviji, i nije mu se svialo to stoje Wilson pokuao razgovarati s kritiarima talijanske vlade. Wilson je uzvraao taj osjeaj: Sonnino je, zakljuio je, sklizak kao jegulja, drugim rijeima, pravi Talijan.48 Wilson je 13. sijenja obavijestio Orlanda o svojoj odluci da Londonski ugovor nije vie na snazi.49 Stvari su ostale na tome nekoliko tjedana dok se Vrhovno vijee bavilo Ligom naroda i tekim pitanjima poput dileme oko pozivanja boljevika u Pariz. Talijanska se delegacija smjestila u luksuznom hotelu Edward VII, nedaleko od Opere. Samo je jedan delegat smio povesti suprugu, moda zato to se tek nedavno oenio. Imali su jedan telefon i morali su traiti Orlandovo odobrenje da ga upotrijebe. Sama delegacija odraavala je politike podjele u parlamentu: Komadi Rima preseljen u Pariz, naalost sa svim nedostacima svojih predstavnika, kako je situaciju opisao jedan od mlaih lanova delegacije. Nedostatak organizacije, prevlast parlamentarne alkemije (sadanje i budue) u izboru osoblja, ogovaranje i klevetanje.50 Svi su uglavnom smatrali da to nije jaka niti uinkovita delegacija. Maehi di Cellere, kojega su sada doveli iz Washingtona da ojaa delegaciju svojom dvojbenom pomoi, pompozno je objanjavao jednom Amerikancu: Italija se ne bavi propagandom; njezina je povijest suvie duga a nacija suvie ponosna.51 Mali broj lanova talijanske delegacije odravao je neslubene veze s drugim delegacijama, za razliku od, primjerice, Britanaca i Amerikanaca.52 Jedan od vanijih lanova delegacije, bivi predsjednik vlade Salandra, bio je zaokupljen samo svojim zdravljem, dok je Orlando bio prijazan ali rastresen. Sonnino je bio suzdran i utljiv, i uvao je za sebe informacije ak i kad su one mogle pomoi lanovima njegove delegacije. U slobodno vrijeme odlazio je sam u etnju i odbijao je lobirati za Italiju: Pribjegavanje takvim metodama znailo bi spustiti se na razinu malih zemalja koje hodaju naokolo moljakajui teritorij.53 Kako je prolazilo vrijeme, njegovi su odnosi s Orlandom bili sve gori. Medu njima su izbijale strahovite svae tijekom kojih bi se obino suzdrani Sonnino zajapurio od bijesa.54 Meusobno podijeljeni, Talijani nisu vjerovali ni svojim saveznicima. Smatrali su, izjavio je jedan britanski diplomat, da velike sile s njima \ 2 ~/ 1. Trijumfalni dolazak Woodrowa Wilsona u Pariz prije poetka Mirovne konferencije. Njegovo obeanje da e osnovati Ligu naroda radi okonanja rata i omoguiti samoodreenje naroda pobudilo je golema oekivanja u Europi i izvan nje, no ubrzo je uslijedilo razoaranje. 2. Georges Clemenceau i David Lloyd George, predsjednici francuske i britanske vlade, prolaze

pokraj poasne strae. Obojica su vrsto vodili svoje zemlje tijekom rata. Doli su na mirovne pregovore s jakom javnom potporom, ali i s velikim teretom oekivanja. 3. David Lloyd George i delegacija Britanskog carstva, koja je premijeru zadala mnogo muke na Mirovnoj konferenciji. General Jan Smuts, utjecajni junoafriki ministar vanjskih poslova, drugi je s lijeva. Uz Llovda Georgea su Arthur Balfour, njegov ministar vanjskih poslova (lijevo) i mrzovoljni Billy Hughes iz Australije (desno). Winston Churchill je na kraju stola, a Henry Wilson, Georgeov cinini vojni savjetnik, stoji iza njegova lijevog ramena. 4. Raspored za stolom na Mirovnoj konferenciji. Na pariku konferenciju pozvane su trideset i dvije zemlje, od zaraenih do neutralnih strana. Mirovna konferencija sastala se u punom sastavu samo osam puta, to je izazvalo velike prigovore manjih sila. CS LX L2i Oj a q ....... |f abb Q L^ Q Q Q ' 1 ' -I: T - n "'"" 0 facu f j 0H DDD D D-:U 1) Ml tW^ } fer* M*Q 0 a oa 0 (1 D*-"*..... D--<Si J C&CMU " D 5. Stvarni posao na Konferenciji obavile su posebne komisije i odbori, ili ova etvorica i njihovi savjetnici. Od lijeva na desno: David Lloyd George (Velika Britanija), Vittorio Orlando (Italija), Georges Clemenceau (Francuska) i Woodrow Wilson (Sjedinjene Drave). Sve do oujka oni su se sastajali, zajedno sa svojim ministrima vanjskih poslova i dvojicom japanskih delegata (Japan je ukljuen u velike sile iz kurtoazije) kao Vrhovno vijee ili Vijee desetorice. 6. Utrka mirotvorstva i revolucije. Iako su neki komentatori tada tvrdili, a tvrde to i danas, daje mirotvorce prvenstveno motivirao strah od ruskog boljevizma, to je pretjerano pojednostavljenje. Mirotvorce su zabrinjavali irenje anarhije i gospodarski kolaps u sreditu Europe, ali su bili uvjereni i u vlastitu sposobnost da srede svijet. 7. Woodrow Wilson sa suprugom na konjskim utrkama u St. Cloudu. Iako je Mirovna konferencija traila mnogo truda, bilo je vremena i za oputanje. 8. Georges Clemenceau, zajedljivi radikal koji se pretvorio u Oca pobjede. Sa svojih sedamdeset i sedam godina bio je najstariji od Velike etvorice. Iako se oporavio poslije pokuaja atentata tijekom Konferencije, neki su smatrali da se nije nikada vratio u staru formu. 9. Maral Ferdinand Foch, francuski vrhovni zapovjednik i vrhovni zapovjednik saveznikih snaga. Foch je napadao Clemenceaua zbog prevelike sklonosti kompromisu u odreivanju uvjeta Nijemcima, i osobito zbog prihvaanja anglo-amerikog jamstva o pomoi u obrani Francuske od

budueg njemakog napada umjesto ustrajanja na francuskoj kontroli nad njemakim teritorijima zapadno od Rajne 10. Umjetniki prikaz mnotva koje ispred francuskog ministarstva vanjskih poslova na Quai d'Orsavu eka ne bi li naas ugledalo mirotvorce. 11. Vozai mirotvoraca. 12. Kada se Woodrow Wilson u oujku 1919. vratio u Pariz poslije kratkog posjeta Sjedinjenim Dravama, a David Lloyd George iz Londona, odlueno je da se ubrza rad Mirovne konferencije ukidanjem Vijea desetorice i uvoenjem umjesto toga manje i neformalnije skupine. Vijee etvorice, kako ga nazivali, sastajalo se najee u Wilsonovoj radnoj sobi. Od lijeva na desno: Orlando, Lloyd George, Clemenceau, Wilson. 1 13. Podnositelji zahtjeva opsjedali su mirotvorce. Jedna od glamuroznijih podnositelji-ca bila je rumunjska kraljica Marie, koja je stigla u Pariz s brojnom svitom, golemom garderobom i zahtjevom za otprilike pola Maarske. 14. Medu mnogim narodima koji su od Mirovne konferencije oekivali zadovoljtinu zbog nepravda bili su Poljaci, iju su zemlju raskomadali susjedi potkraj 18. stoljea. Slom Rusije, Austro Ugarske i Njemake 1918. godine pruio je Poljacima priliku. Ignace Paderevvski, veliki pijanist koji je postao prvi predsjednik vlade novostvorene drave, uvelike je zasluan za stjecanje potpore velikih sila. 15. Dok se Paderevvski trudio u Parizu, u Varavi je general Jozef Pitsudski s mukom obnavljao poljsku dravu i stvarao poljsku vojsku, lako njegove teritorijalne ambicije nisu sezale tako daleko kao ambicije nekih poljskih patriota, Pitsudski je ipak zauzeo dijelove june Litve i krenuo istono u Bjelorusiju i Ukrajinu, pa se zbog toga sukobio s boljevicima. 16. Maarski komunist Bela Kun preuzeo je vlast u Budimpeti u oujku 1919. i time izazvao zabrinutost u Tarizu. Mirotvorci su onamo uputili generala Smutsa radi upoznavanja sa situacijom i general je zakljuio da Kun nee dugo opstati na vlasti. u kolovozu 1919. Maar je morao pobjei od neprijatelja koji su se urotili protiv njega, a susjedne drave, ehoslovaka i Rumunjska, poele su osvajati maarski teritorij. 17. Arapska delegacija na Mirovnoj konferenciji: princ Faisal (sprijeda) nadao se nezavisnoj arapskoj dravi pod vlau svoje obitelji; lijevo od njega stoji T.E. Lawrence u arapskoj odjei koja je toliko razbjesnila Francuze. Usprkos svojim ratnodopskim obeanjima, ni Britanci ni Francuzi nisu bili spremni odustati od kontrole nad Bliskim istokom, pa su Arapi ubrzo poeli smatrati Mirovnu konferenciju jo jednom izdajom zapadnih sila. 18. Predsjednik talijanske vlade Vittorio Orlando, sa tapom u ruci, odlazi s Mirovne konferencije. U travnju 1919. Talijani su u odnosima sa svojim saveznicima zapali u slijepu ulicu zbog svojih zahtjeva na Jadranu, osobito to se tie Rijeke. Wilson nije htio popustiti. Odlazak Talijana ugrozio je Konferenciju, jer je upravo trebalo pozvati Nijemce i uruiti im mirovne uvjete. 19. Rijeka, mala luka na sjevernom Jadranu, u kojoj je slavensko stanovnitvo bilo neto brojnije od Talijana, postala je glavno nacionalistiko pitanje u Italiji. Poto je u rujnu 1919. osvojio grad, pjesnik Gabriele d'Annunzio ostao je ondje petnaest mjeseci, prkosei vlastitoj vladi i drei beskrajne nacionalistike govore. Budui talijanski diktator Mussolini nauio je mnogo na njegovu primjeru. 20. Predsjednik grke vlade Eleutherios Venizelos sanjao je o Velikoj Grkoj koja bi uklj uivala velik dio starog Otomanskog carstva. Zahvaljujui silnom armu stekao je u Parizu veliku potporu, osobito Llovda Georgea. Stoga je Grka dobila europske ostatke Otomanskog carstva u Trakiji te joj je doputeno upuivanje vojske radi okupacije uglavnom grke luke Izmir (Smirna") na obali Male Azije. 21. Mirotvorci su ugovorom potpisanim u Sevresu 1921. godine kaznili Otoman-sko carstvo, ali su zanemarili snagu probuenog turskog nacionalizma koji je pronaao vodu u istaknutom generalu 22. Turci slave osvajanje Izmira od Grka 1922. Dogaaj je oznaio kraj Venizelosova sna i grke prisutnosti na tlu budue moderne Turske. 23. Lord Curzon, britanski ministar vanjskih poslova od rujna 1919., bio je zaprepaten potporom

koju je Lloyd George davao grkim ambicijama, pa je poslije morao pregovarati s Turcima o novom ugovoru koji e zamijeniti neuspjeli ugovor iz Sevresa. 24. Turska delegacija u Lausannei 1922.-1923. General Ismet Inonu, sa tapom u ruci, bio j Atatiirkov pouzdani povjerenik i izludio je Curzona jer nije htio odstupiti od svoga pregovarako stava. Ugovor kojim je Turska ostala u svom sadanjem obliku potpisan je napokon 1923. godine. 25. Na Mirovnoj konferenciji sastavljeni su mirovni ugovori s poraenim silama - Austrijom, Bugarskom, Maarskom i Otomanskim carstvom - ali je ugovor s Njemakom bio tvrd orah. Zbog neslaganja meu Saveznicima, preliminarna konferencija radi pregovora s neprijateljem pretvorila se postupno u pravu Mirovnu konferenciju. Uvjeti ugovora s Njemakom konano su utvreni tek u svibnju 1919. Grof Ulrich Brockdorff-Rantzau {trei zdesna), njemaki ministar vanjskih poslova, bio je voa njemake delegacije. Nijemci nisu nikada oprostili Saveznicima zato to su im oni jednostavno uruili uvjete i odbili ozbiljno o njima pregovarati. 26. Masovni prosvjedi u Berlinu. Uvjeti mirovnog ugovora uasnuli su Nijemce jer su oni smatrali da su Saveznici time prekrili obvezu utvrenu u vrijeme sklapanja primirja, tj. da e se o miru pregovarati na temelju Wilsonove nove diplomacije, uz obeanje da nee biti nepravedne odmazde. Na transparentu pie Samo etrnaest toaka - aluzija na poznati Wilsonov govor. 27. Usprkos njemakim prigovorima, mirotvorci su bili nepokolebljivi te su u ugovor unijeli samo mali broj manjih promjena kao odgovor na njemake pismene primjedbe. Mirotvorci su dali Njemakoj i rok za potpisivanje ugovora, to je dovelo do politike krize u Njemakoj. U Parizu su nastavljene saveznike pripreme - za potpis ugovora ili nastavak rata. Na slici francuski vojnici premjetaju namjetaj u veliku Versajsku palau u okviru priprema za potpis ugovora. 28. Neposredno prije isteka saveznikog roka, 23. lipnja 1919., njemaka je vlada napokon pristala potpisati ugovor. Ceremonija je bila predviena 28. lipnja, pa su svi navalili na ulaznice. Oni koji nisu uspjeli ui u Dvoranu ogledala morali su viriti kroz prozore. 29. Dvorana ogledala u trenutku potpisivanja Versajskog mirovnog ugovora. To je mjesto bilo vrlo vano za Francuze jer je ondje proglaeno Njemako carstvo nakon poraza Francuske u francuskopruskom ratu 1870.-1871. Italija odlazi 353 ne postupaju kao sa sebi jednakima; napadaju ih i kritiziraju sa svih strana; govore im to je dobro za njih, ali ne uzimaju u obzir njihove stavove.35 Wilson se, frktao je Sonnino, ponaa poput kakvog propovjednika, a Sjedinjene Drave, rijeima Macchija di Cellerea, poput lihvara koji eli diktirati mir.56 Potkraj sijenja V/ickham Steed, urednik The Timesa, izvijestio je o "VVilsonovu burnom razgovoru sa Sonninom; Sonnino je navodno planuo te ak rekao Wilsonu da se ne mijea u europske poslove nego da se bavi svojim amerikim problemima.57 Od Europljana Talijani su se najbolje slagali s Britancima. Orlando se divio Llovdu Georgeu: Zbog svoje keltske krvi pametan je poput nas Mediteranaca.58 Osim toga, nije bilo velikih razloga za bilo kakve podjele medu dvjema dravama. To nije bio sluaj s Francuskom. Italija je dugovala svoje ujedinjenje Francuskoj, ali je u Italiji vladao osjeaj da je Francuska naplatila preveliku cijenu kad je uzela Nicu i Savoju. Obje su zemlje teile statusu sredozemnih sila, te su se prije rata sukobile zbog Tunisa i Maroka. Italija je pristupila Trojnom paktu [s Austro-Ugarskom i Njemakom - prev.] dijelom u potrazi za saveznicima protiv Francuske. U odnosu na mjerila koja su toliko zaokupljala svjetske dravnike, zaostajala je za Francuskom u proizvodnji elika i ugljena, te u stanovnitvu. Tijekom svih mojih pregovora s Talijanima, sjeao se Lloyd George, ustanovio sam da na njihovu vanjsku politiku utjee mjeavina ljubomore, suparnitva, ogorenja, ali osobito straha od Francuske.59 Za Francusku to nije bilo toliko pitanje straha (iako je donekle bila zabrinuta zbog talijanskog nataliteta) koliko pokroviteljskog stava pomijeanog s prezirom. U prosincu 1918., nakon sastanaka Saveznika u Londonu, Orlando i Sonnino putovali su do Pariza s Clemenceauom. Nismo ih vidjeli ni jednom tijekom dugog putovanja, navodi Clemenceauov pomonik, a kad smo stigli na Gare du Nord, nestali su ne oprostivi se od g. Clemenceaua, koje je bio ne samo zapanjen nego i vrlo uvrijeen.60 Clemenceau je, iako preko volje, potovao Sonnina, ali nije podnosio Orlanda: Svima podilazi - pravi Talijan.61

Slom Austro-Ugarske otvorio je nove prostore za suparnitvo kada su se Francuska i Italija poele boriti za utjecaj u srednjoj Europi. to se tie Jadrana, Francuska je bila rastrzana izmeu sklapanja prijateljstva s Jugoslavijom i zadravanja prihvatljivih odnosa s Italijom. Tako 30. Pogled na Versajsku palau i okolni teren. Potpisivanje Versajskog ugovora objavljeno je mnotvu putanjem u rad vodoskoka i topnikom paljbom. Iako se Mirovna konferencija nastavila do sijenja 1920. godine, potpis Versajskog ugovora oznaio je kraj njezine najvanije faze. Wilson je te noi otputovao u Sjedinjene Drave, a ubrzo zatim i Lloyd George se vratio u Veliku Britaniju. Nemirno proljee 354 su mi dosadna ta jadranska pitanja, pisao je jedan francuski diplomat. Ipak, ne smijemo napustiti Jugoslavene. I oni su nerazumni kao i ovi drugi, ali su slabi. Kako li su glupi oni u Pumu!62 Na Orlandovo zgraanje, Clemenceau je jednoga dana umorno primijetio: Mili Boe! Italija ili Jugoslavija? Plavua ili brineta?63 U travnju 1919. Clemenceau je odluno odabrao brinetu. Bio je bijesan jer Talijani nisu podrali Francusku kada se govorilo o Saaru i o suenju Nijemcima zbog ratnih zloina. Osim toga, smatrao je - kao neto to se samo po sebi razumije - da ima manevarskog prostora jer e Italija, na kraju krajeva, morati ostati u prijateljskim odnosima s Francuskom.64 Sumnjiavi prema svojim saveznicima, neprijateljski raspoloeni prema svojim jugoslavenskim susjedima i osueni na nelagodan savez koji se ni jedan ni drugi nisu usuivali razvrgnuti iz straha da im ne padne vlada, Orlando i Sonnino su muno krenuli dalje. Poput bombe sa sporo goruim fitiljem, slubeni talijanski memorandum dospio je na Mirovnu konferenciju 7. veljae. To je zanimljiv dokument koji gotovo i ne spominje Londonski ugovor, ali praktiki bez promjene ponavlja njegove odredbe, strpane ovaj put u ruho nove diplomacije koje im nimalo nije pristajalo. Talijanski zahtjevi, poinjao je memorandum, pokazuju istinski duh pravednosti, ispravnosti i umjerenosti, pa su potpuno u okviru naela koja je proglasio i odobrio predsjednik Wilson, stoga ih svi trebaju priznati i odobriti. Talijanski zahtjevi temeljili su se gotovo potpuno na samoodreenju - Talijana, naravno; mali broj sluajeva gdje je Italija zahtijevala podruja naseljena drugim narodima odnosio se samo na sigurnost njezinih granica.65 Na oaj talijanskih kolonijalista, Orlando i Sonnino usredotoili su se na Europu. Talijansko ministarstvo za kolonije bilo se bacilo s oduevljenjem na pripremu velikih planova, osobito za Afriku. Za talijanske nacionaliste, godina 1896. - godina srama zbog poraza kod Adwe -mogla se izbrisati samo osvajanjem. Ministar za kolonije Gaspare Colosimo govorio je svojoj vladi kako se Britanija i Francuska moraju maknuti i prepustiti Italiji iskljuivi utjecaj u Etiopiji, Nadalje, kako bi se uvrstila talijanska kontrola nad putevima od Crvenog mora i Indijskog oceana do Etiopije Britanija bi morala dodati svoj dio Somalije dijelu koji je ve u talijanskim rukama te joj ustupiti sjeveroistoni dio Kenije. Francuska bi se morala odrei svog malog dijela Somalije kao i Italija odlazi eljeznike pruge od Djiboutija dp Addis Ababe. Colosimo je sanjao i o Libiji proirenoj dijelom teritorija susjednog Egipta (pod britanskom vlau) te francuskim posjedima, ali i o preuzimanju Angole ako nitko ne bude htio portugalske kolonije. Neposredno prije kraja rata Colosimo je poslao Balfouru i Houseu memorandum u kojemu je iznio te ciljeve. Formulacija je bila briljivo odabrana kako bi zvuala vilsonovski, no ostavila je dojam talijanske gramzljivosti.66 Orlando i Sonnino nisu bili spremni u Parizu suvie snano zastupati talijanske pretenzije na afrike teritorije - a i malo je vjerojatno da bi Britanija i Francuska bile voljne sluati. One su brzo podijelile njemake kolonije ne konzultirajui se s Italijom, a to se tie predaje svog teritorija Italiji, svaka od zemalja izjavila je kako je na to savreno spremna ako to uini i druga zemlja. Nita se nije dogodilo, pa je Italiji ostao samo jo jedan osjeaj nepravde i jo jedan propali san.67 Mussoliniju e to kasnije korisno posluiti za njegove ciljeve. Jedini talijanski zahtjev u Europi koji je lako rijeen bio je onaj koji se odnosio na dio AustroUgarske juno od prijevoja Brenner - juni Tirol i ispod njega Trentino. Stanovnito Trentina govorilo je uglavnom talijanski, pa to nije bio problem, ali Tirol je bio preteno njemaki.68 Tirolci su prosvjedovali zbog podjele te pokrajine s dugom povijeu samouprave. Prosvjedovala je i nova

austrijska vlada: Sada je Tirol, dosad uz vicarsku najee sredite slobode i otpora svakoj stranoj vlasti, pao rtvom stratekih razloga, kao rtva prinijeta oltaru militarizma.69 Talijani su tvrdili kako Italija moe biti sigurna samo ako dobije obronke koji vode prema prijevoju Brenner. Svaka druga granica prema jugu Austrije bila bi umjetna amputacija koja bi zahtijevala odravanje skupog oruja suprotno naelima kojima bi se trebao inspirirati mir.70 Moda kako bi pokazao Talijanima da moe biti razborit, Wilson im je prije poetka Mirovne konferencije rekao da nee prigovoriti promjeni sjeverne talijanske granice.71 Njegovi kolege mirotvorci su se sloili. Lloyd George je nakratko bio zabrinut zbog Tirola jer je jednom ondje proveo odmor, pa je to bilo jedno od rijetkih podruja na kontinentu koje je dobro poznavao.72 Wilson je kasnije alio zbog toga to je predao toliko Tirolaca - 250.000 stanovnika koji su govorili njemaki - pod talijansku vlast.73 Zaalili su i Tirolci, osobito nakon 1922. kada su ih faisti odluili potalijaniti. kole i uprava preli su 355 Nemirno proljee 356 praktiki preko noi na talijanski, a djeci se nisu smjela davati imena koja vrijeaju talijanski nacionalni osjeaj. Tirol je napokon stekao dio svoje nekadanje autonomije tek u silno promijenjenoj Italiji i Europi sedamesetih godina prologa stoljea.74 Wilson je bio spreman prihvatiti nepravdu nanijetu tirolskim Nijemcima, ali ne i talijanske zahtjeve kada su se oni sukobljavali s jugoslavenskima. Izvan gradova, stanovnitvo du istone obale Jadrana bilo je gotovo potpuno slavensko: tu je ivjelo oko 750.000 Hrvata, Slovenaca i Bosanaca. Usprkos tome, Talijani su htjeli pomaknuti staru granicu s Austro-Ugarskom 50 do 100 kilometara na istok, u dananju Sloveniju i Hrvatsku, te na jug du dalmatinske obale prema Splitu (talijanski Spalato). Njihovi zahtjevi ukljuivali su i cijeli istarski poluotok, mornariku bazu u Puli te dvije glavne autostrougarske luke -Trst i Rijeku - s njihovim eljeznikim vezama sa srednjom Europom, nekoliko otoka u sjeveroistonom dijelu Jadrana, te dijelove Dalmacije oko Zadra (talijanski Zara) i ibenika (talijanski Sebenico). Italija je htjela i albansku luku Vlore na jugu. Tim dobicima Italija bi stekla prevlast na Jadranu, a novoj jugoslavenskoj dravi ostala bi samo kratka obala, nijedna prava luka i samo jedna eljeznika pruga od mora do unutranjosti. Upravo je to Italija i htjela. Naravno, Talijani nisu spominjali taj argument u Parizu. Govorili su 0 stratekim potrebama i pozivali se na povijest. Cijela Dalmacija bila je ujedinjena s Italijom tijekom stoljetne rimske i mletake vlasti, na svoju sreu i na dobrobit svjetskog mira..75 Isticali su mletake lavove, katolike crkve, rimske stupove na trgovima obalnih gradova, opstanak talijanskog jezika usprkos austrijskoj tlaiteljskoj vladavini. Govorili su da bi bila strahovita nepravda kad bi Talijani bili preputeni vlasti polubarbarskih Slavena.76 Meutim, u Pariz su dospijevale uznemirujue prie o deportiranju slavenskih nacionalista i proizvoljnim hapenjima, o zabrani slavenskih novina i presijecanju jugoslavenskih eljeznikih pravaca. Jedan britanski asnik uputio je bijesnu poruku Balfouru: Dalmacija gladuje, a Talijani daju hranu samo onima koji potpiu izjavu o lojalnosti Italiji.77 Hoover, koji je bio zaduen za savezniki program humanitarne pomoi, izvijestio je da Talijani zadravaju poiljke hrane u Trstu 1 da su 22. veljae iznenada prekinuli sve komunikacije s unutranjoItalija odlazi 357 u. Time ne samo da se izoliraju Jugoslaveni ve se i prekidaju glavne eljeznike veze s Austrijom i ehoslovakom. Wilson se sloio s Hooverovim zakljukom da se prekid dostave amerike hrane izgladnjelom narodu ne moe upotrijebiti kao politiko oruje, te prihvatio preporuku da bi Sjedinjene Drave trebale uzvratiti obustavom pomoi Italiji.78 To je zatrovalo talijansko-amerike odnose do kraja Mirovne konferencije.79 U poetku su Amerikanci, uz podrku Britanaca i Francuza, poticali Italiju i Jugoslaviju da same rijee svoju granicu. Jugoslaveni su izjavili kako su i vie nego spremni na kompromis i upitali bi li Wilson mogao arbitrirati u nekim spornim podrujima. Talijanska je delegacija bila zateena. Iako me je prijedlog Junih Slavena doveo u strano neugodnu situaciju, povjerio se Orlando jednom Amerikancu, ne vidim dobar razlog za njegovo odbijanje. U razgovoru s Wilsonom Orlando je

stenjao i uzdisao, alei se da su ga Juni Slaveni zgrabili za guu, ali je ipak obeao da e odgovoriti im se uspije posavjetovati s kraljem i kolegama u Rimu. Dok je Wilson u veljai bio na putu u Sjedinjene Drave, Talijani su odbili njegovu arbitrau, tvrdei da su to uinili samo zato to su Jugoslaveni brutalno prejudicirali problem suvie pourivi sa svojim prijedlogom.80 Od samog poetka Mirovne konferencije bilo je jasno da Talijani nisu spremni na kompromis ni s Jugoslavenima ni s bilo kim drugim. Odbili su prepustiti odborima eksperata pitanja koja su se ticala talijanskih granica. Na sastancima Vrhovnog vijea i kasnijeg Vijea etvorice Talijani su govorili samo kada su u pitanju bili talijanski interesi. Poslije jednog sastanka u oujku Clemenceau se tuio: Danas poslijepodne Orlando nas je zagnjavio beskonanom priom o talijanskim zahtjevima i, po njegovu miljenju, nunim i pravednim granicama. A zatim smo morali podnijeti jo i Sonninov govor, nita manje dosadan.81 Povelja Lige naroda i uvjeti mirovnog ugovora s Njemakom praktiki su dogovoreni a da Talijani nisu ni pisnuli. (Orlando je poslije neuvjerljivo tvrdio kako su tako postupili jer se Italija osjeala iskljuenom.82). Talijanska je taktika bila iritantna, prozirna i esto nespretna. Italija je bila protiv jugoslavenskih teritorijalnih zahtjeva prema Bugarskoj i Maarskoj, i podravala je rumunjski zahtjev za Banat. Prodavala je oruje Maarima, pa ak potpisala tajni sporazum s vladom prezrenog Nemirno proljee 358 Bele Kuna.83 Sonnino je glupom tvrdoglavou potaknuo pribliavanje Grke i Jugoslavije odbijajui razmotriti grke zahtjeve u Albaniji i nastojei zadrati preteno grku otonu skupinu Dodekaneze du maloazijske obale koje je Italija okupirala jo potkraj balkanskih ratova. Sonnino je hirovito odbio primiti Venizelosa kada ga je grki premijer zamolio za sastanak.84 Na sastancima raznih odbora Talijani su uvijek bili protiv Jugoslavena i tvrdoglavo odbijali suradnju. Kad bi ih pritisnuli, obino su tvrdili kako nisu dobili nikakve upute od svoje vlade. Eyre Crowe iz britanskog Foreign Officea spoitnuo je to jednom talijanskom diplomatu, a ovaj mu je odgovorio: Niste htjeli razgovarati s nama kad smo u prosincu doli u London, ne elite razgovarati s nama ili se dogovoriti ovdje u Parizu, pa vam stoga neemo izraziti nikakvo gledite o tim pitanjima.85 Kada je odluivanje o talijanskim zahtjevima napokon u travnju dolo na dnevni red, saveznike sile pokazale su znatno manje razumijevanja. esto se ironino citirala Bismarckova famozna primjedba o tome kako su apetiti Italije uvijek vei od njezina eluca. Balfour je umorno zapisao: Talijane treba nekako smekati - jedino je pitanje kako ih smekati uz najmanji troak za ovjeanstvo.86 Talijanski su delegati bili sve oajniji. Orlando je bio obavijeten, barem je tako rekao, kako se jedno tajno drutvo zaklelo da e ga ubiti ako se vrati u Italiju bez Dalmacije.87 U nacionalistikom tisku vodila se estoka kampanja za talijansku prevlast na Jadranu, a politika se iz dravnih ustanova prelila na ulice. Sve jaa socijalistika stranka, u kojoj su sada dominirali radikali, poslala je na ulice svoje odrede, a nacionalistika desnica svoje jasci di combattimento [borbene postrojbe - prev.]. Kada je Leonida Bissolati, istaknuti protivnik talijanskih zahtjeva, pokuao na golemom mitingu u milanskoj Scali odrati govor u prilog Ligi naroda u sluateljstvu su bili i zadrti nacionalisti, medu njima i Mussolini. Jedan talijanski novinar opisao je scenu koja e se kasnije sve ee susretati: A tada, u odreenom trenutku, kao da je neki nevidljivi dirigentski tapi dao signal, poela je paklenska simfonija. Skvianje, krici, zviduci, glasno gunanje, jedva ljudsko, i sve zamislive imitacije zavijanja divljeg opora stopile su se u zvuni val; sada se mogao razabrati ljudski... ne, Italija odlazi 359 patriotski krik, koji je ovladao neartikuliranom masom sa svojim ritmom brutalnog mara - Croati no! Croati no!, - kojim su htjeli rei da ne ele nikakvo prijateljstvo s Hrvatima niti s Jugoslavenima, te da je i Bissolati Hrvat.88 Rijeka je vie od bilo ega drugog postala simbol talijanskog nacionalistikog programa ali i Wilsonove odlunosti da mu se suprotstavi. Nije se inila mjestom koje bi moglo uzrokovati takvu krizu na Mirovnoj konferenciji. Ni posebno lijepa niti poznata, Rijeka je bila mala prometna luka koja je prije rata bila izlaz Maarske na Jadran. Njezino je stanovnitvo, kao i u mnogim drugim

gradovima srednje Europe, bilo mijeano - s malim brojem Maara, imunom talijanskom srednjom klasom i uglavnom hrvatskom radnikom klasom. U samoj Rijeci Talijani su bili u laganoj veini, ali ako se doda njezino predgrae, Suak, u veini su bili Hrvati. Prije rata lokalni Talijani su s nostalgijom spominjali Italiju i gunali protiv maarskih vlasti, no tek se 1918. godine sjedinjenje s njihovom domovinom pojavilo kao stvarna mogunost. Bande mladih ljudi koji su sebe nazivali gtovani Fiumani [mladi Tijumani'], poele su dolaziti u kavane i zahtijevati da njihovi orkestri sviraju talijansku himnu svakih petnaest minuta te prisiljavati goste da ustanu.89 Kao i mnogo toga to se dogaalo u Rijeci u sljedee dvije godine, zbivanja iz tog razdoblja potkraj rata ula su u Italiji u legendu. Prkosei austrijskoj vatri, kako se prialo, herojski dobrovoljci - koje su prozvali argonautima - pohitali su brzim amcima u Veneciju kako bi poveli talijansku ratnu mornaricu u akciju za spaavanje Rijeke.90 Pritom su oportuno zanemarene injenice: prema izvjetaju amerikog veleposlanika, pet mladia iz Rijeke otelo je jedan remorker, pri emu je talijanska ratna mornarica zabunom pucala na njih.91 Talijanska vojska, koja je okupirala Rijeku u skladu s odredbama sporazuma o primirju, vrsto je odluila da Rijeka mora ostati talijanska. Diplomatski pregovori nisu vani, izjavio je jedan admiral: To su puke rasprave diplomata i politiara... Rijeka je talijanska i takva mora ostati... nikakvo upletanje ne smije ni na koji nain nauditi talijanskim pravima.92 Iznenadna talijanska privrenost Rijeci temeljila se najednom praktinom razlogu. Nama e biti vrlo teko, iskreno je objasnio jedan Nemirno proljee 360 talijanski delegat u Parizu, odrati transku trgovinu ako nemamo vlast nad Rijekom, jer time moemo skretati njezin promet na Trst.93 No Rijeka, jadranski dragulj, bila je vaan simbol za talijanske nacionaliste. Posve mije neshvatljivo zato su toliko zapeli za taj mali grad s 50.000 stanovnika, od kojih su samo neto vie od polovine Talijani, zapisao je House u svoj dnevnik.94 U travnju 1919., dok je strka oko Rijeke bila na vrhuncu, Orlando je zabrinuto rekao Houseu kako bi bilo bolje da su talijanski zahtjevi rijeeni odmah po zavretku rata; Talijani ne bi nikada bili ubacili Rijeku u uvjete.95 Javno mnijenje esto se vee na banalne stvari. U Italiji je interes javnog mnijenja 1919. godine pobudio jedan neobian lik - Gabriele D'Annunzio - koji je Rijeku pretvorio u svoj osobni politiki cilj. Bio je nizak, elav, ruan i neizmjerno armantan. Kada se obraao mnotvu, njegovo ga je govorniko umijee pretvaralo u jedinstvenu poslunu masu. Hoete li rtvovati svoj ivot?, pitao bi, a oni bi slono uzvratili uzvikom, DA!. To je bilo ono stoje on oekivao. Bio je voda, duce prije Mussolinija, nadovjek rijeima Nietzschea, s kojim se, naravno, slagao. D'Annunzio je bio i veliki pjesnik, dramatiar i sineast. Osvojio je svoje sunarodnjake fizikom hrabrou, prezirom prema obinim politiarima i strastvenim nacionalizmom. Odbacivanje konvencija, smisao za dramatino i strastvene ljubavne veze uinili su ga romantinim junakom diljem Europe. Bio je svjestan vanosti publiciteta ve u esnaestoj godini, kada je potaknuo glasine daje mrtav kako bi prodao svoju prvu knjigu stihova. Njegov ivot pothranjivao je legendu: njegova ljubavnica, Eleonora Duse, koja ga na obali eka s velikim grimiznim ogrtaem dok on gol izlazi iz mora nakon veernjeg plivanja, njegova-radna soba pretrpana prekrasnim egzotinim predmetima u kojoj je odravao svoje seanse, njegovo spretno izmicanje vjerovnicima. Kada je Italija ula u rat, D'Annunzio je stupio u konjiku pukovniju. Tada su mu bile 52 godine. No borio se gdje je htio i kada je htio - na fronti, u podmornicama i u zraku. (I dopust je uzimao kada je htio). Izgubio je oko, ali je dobio medalje za hrabrost. Njegova najpoznatija akcija bio je let iznad Bea, u kolovozu 1918., kada je iz aviona zasuo grad letcima u talijanskim bojama kojima se Austrija pozivala na predaju. D'Annunzio se isticao u ratu s malo istaknutih heroja. Italiji su trebali heroji. Italija odlazi 361 D'Annunzio je oduevljeno prigrlio talijanske zahtjeve. Upravo je on skovao izreku osakaena pobjeda, a u sijenju 1919. objavio je u Mussolinijevim novinama raspaljivo Pismo

Dalmatincima. U pismu je napadao Saveznike - transatlantske purgative doktora Wilsona koji oslabljuju organizam i transalpsku kirurgiju doktora Clemenceaua - te hvalio talijansku hrabrost u ratu. A kakav e mir na kraju nametnuti nama, siromanoj Kristovoj djeici? Galski mir? Britanski mir? Ameriki mir? Hvala, ne! Dostaje bilo. Pobjednika Italija - Italija koja je ostvarila najvie pobjeda od svih nacija - koja je pobijedila i sebe i svog neprijatelja - imat e na Alpama i nad svojim morem Pax Romana, jedini primjereni mir.96 (Iako su mu djela bila na vatikanskom indeksu, D'Annunzio je uivao u katolikim stilskim figurama). Dok je u Italiji rasla galama zbog Rijeke i ostalih talijanskih zahtjeva na Jadranu Mirovna konferencija bila je zaokupljena drugim problemima. Wilson je od 14. veljae do 14. oujka bio u Sjedinjenim Dravama; u njegovoj odsutnosti nije ostvaren praktiki nikakav napredak u raspravi o spornim granicama ili u definiranja mirovnih uvjeta s Austrijom i Maarskom koji su ih trebali odrediti. Kui je otiao i Orlando, te odrao u parlamentu leeran govor koji je ostavio dojam kao da je u Parizu sve u redu. (Kada je spomenuo Rijeku, sluatelji su skoili na noge s uzvikom Viva Fiume!97 Mirotvorci su se ponovno pozabavili granicama izmeu Italije i Jugoslavije tek u travnju, dok je jo trajala napetost zbog uvjeta mirovnog ugovora s Njemakom. Na sastanku Vijea etvorice 3. travnja Lloyd George je zatraio od Talijana objanjenje njihova stava o Jadranu. Orlando ga je iznosio nadugo i nairoko sluei se poznatim argumentima. Odbio je prijedlog prema kojemu je Rijeka trebala postati slobodna drava pod Ligom naroda. Kada je donijeta odluka da se tog poslijepodneva sasluaju jugoslavenska gledita, Orlando je kruto odgovorio kako nee sudjelovati na sastanku jer ne namjerava raspravljati s neprijateljskim dravama.98 Tijekom sljedeih tjedana odrano je nekoliko privatnih sastanaka Talijana i ostalih Saveznika, no oni su samo izazvali dodatno uzrujavanje. irile su se glasine da Orlando namjerava napustiti Mirovnu konferenciju. Kada je 13. travnja Vijee etvorice htjelo donijeti odluku o datumu pozivanja njemakih delegata u Pariz, Orlando je zatraio da se najprije rijei talijansko pitanje. Talijansko javno mnijenje je vrlo Nemirno proljee 362 uznemireno. inim to mogu da ga umirim, ali bi razoaravajui rezultat mogao imati vrlo ozbiljne posljedice. Njegova bi vlada vjerojatno pala, nastavio je, ako ne izvijesti o napretku. Sluali su ga s razumijevanjem, ali nisu popustili. Kako se izrazio Lloyd George, Uvjeren sam da je u opem interesu odmah pozvati njemake delegate i pripremiti se na pregovore s jedinom preostalom neprijateljskom dravom.99 Wilson je predloio, i njegov je prijedlog prihvaen, da se poziv Nijemcima odgodi nekoliko dana. U meuvremenu e on porazgovarati s Talijanima. Orlando je nevoljko pristao. Bio je ogoren, potuio se Houseu, jer se osjeao izdanim od strane Clemenceaua i, osobito, Llovda Georgea, kojeg je nazvao dvolinim opsjenarom koji uope nije dentlmen.100 Bili su ljuti i Lloyd George i Clemenceau. Rekao sam Orlandu, izjavio je Clemeneceau, kako on misli da sam ja svetac poput poljskog kralja Stanislava, koji je psu kad ga je ugrizao ne samo oprostio nego mu jo dao i komad sira. E, pa, ja se zovem Georges, a ne Stanislav, i ne dajem sir momcima koji su zbrisali s Kobarida. Odrat u obeanje dato u ugovoru te jo dodati iskreni izraz svog dubokog prezira. Ali nita povrh toga.101 Talijani su ponovili da se Londonski ugovor mora potovati. Wilson nije uspio postii kompromis, to ne iznenauje. Potican ekspertima koji su ga podsjeali na reenicu koji je izrekao na putu u Europu - Recite mi to je pravo i ja u se boriti za to - odluio se za nepopustljivost.102 Opetovano je uvjeravao svoje najblie suradnike kako ne namjerava dati Rijeku Talijanima. Kada gaje Baker, s kojim se viao gotovo svake veeri, izvijestio kako je rekao jednom talijanskom delegatu da se Sjedinjene Drave nee smatrati obveznima nastaviti ekonomsku pomo ako Italija napusti Konferenciju zbog Rijeke, Wilson mu je odgovorio: Upravo ste to i trebali rei.103 Prema Talijanima, sastanak izmeu Wilsona i Orlanda odran 14. travnja bio je vrlo buran. Wilson ga je Houseu opisao kao jedno od najgorih iskustava u njegovu ivotu, usporedivi ga s jednom prigodom kada je morao sluati majku studenta kojega je izbacio iz Princetona kako mu govori da njezin sin mora na operaciju te da e ubrzo umrijeti.104 Wilson je dao Orlandu

memorandum u kojemu stoji daje sklopio mir s Njemakom na temelju 14 toaka i da sada ne moe Italija odlazi 363 sklopiti mir s Austrijom na temelju neeg drugog. Orlando je rekao svojoj delegaciji da memorandum ne ostavlja prostora za raspravu.105 Vijee etvorice moralo je ponovno pokuati. Na Veliku subotu, 19. travnja, poele su rasprave koje e potrajati punih est dana. Talijani su odmah poeti sa simbolikom Velikog tjedna. Ja sam doista novi Krist, izjavio je Orlando, i moram proi muku za spas svoje zemlje.106 Zaprijetio je odlaskom bez obzira na posljedice. Shvaam traginu uzvienost ovog trenutka. Italija e patiti zbog ove odluke, no za nju je ovo samo pitanje izbora izmeu dvije smrti.. Lloyd George ga je na to upitao: Zbog Rijeke? Zbog grada u kojemu ivi 24.000 Talijana i u kojemu je talijanska veina vrlo dvojbena ako uraunate predgraa?107 Molio je Talijane da razmisle o posljedicama koje bi mogle uslijediti ako Amerikanci odu. Ne znam kako e Europa ponovno stati na noge ako Sjedinjene Drave ne ostanu s nama i pomognu nam da podmaemo maineriju.108 Wilson je molio Talijane da uzmu u obzir nove okolnosti: Americi se ve smuio stari poredak, ali ne samo Americi; cijelom je svijetu ve dosta. Talijani nisu htjeli popustiti. Sonnino je rekao Wilsonu: Nakon rata koji je uzeo tako goleme rtve i u kojemu je Italija imala 500.000 poginulih i 900.000 invalida, ne moe se zamisliti povratak na situaciju goru od one prije rata; ak nam je Austro-Ugarska bila spremna ustupiti neke otoke du Jadranske obale u zamjenu za nau neutralnost. Vi nam niste spremni dati ni toliko, a to se ne moe objasniti talijanskom narodu.109 Izrazio je i aljenje zbog svog sudjelovanja u pregovorima o ulasku Italije u rat na saveznikoj strani. to se mene tie, ovo je moja smrt - mislim na smrt u moralnom smislu. Upropastio sam svoju zemlju mislei da obavljam svoju domoljubnu dunost.110 Orlando je upozorio na mogunost izbijanja graanskog rata u Italiji.111 to e se dogoditi u zemlji? pitao se Sonnino. Imat emo anarhiju, ne ak ni ruski boljevizam.112 To nisu bile isprazne prijetnje jer su iz Italije dolazile vijesti o trajkovima, marevima, neredima, pljakanju zgrada, ubijenim demonstrantima, estokim sukobima ljevice i desnice. Glasine iz Pariza dolijevale su ulje na vatru: Orlando poputa; Saveznici su odluili izgraditi Jugoslaviju kao protuboljevi-ku silu; Wilson je odluno protiv ustupanja Dalmacije Talijanima; Nemirno proljee 364 Rijeka bi trebala postati slobodna luka. Iz Italije su stizali telegrami pozivajui talijansku delegaciju da ne popusti.113 To je bilo i jedino to su Orlando i Sonnino mogli uiniti u tom trenutku - ne popustiti. Doveli su se u poloaj u kojemu bi svaki kompromis nalikovao na veliki ustupak. Lloyd George i Clemeneceau trudili su se koliko su mogli da premoste jaz izmeu Talijana i Amerikanaca: predlagali su da se Italiji dadu dalmatinski otoci ali ne i obala, da Rijeka a moda i svi gradovi na dalmatinskoj obali budu slobodni gradovi, nudili su Italiji kompenzaciju u Maloj Aziji; predlagali su uz ostalo i predaju Rijeke Italiji te izgradnju nove luke za Jugoslaviju negdje drugdje.114 VVilson je oklijevajui pristao na te pokuaje: Ne volim sklapati kompromise s nerazumnim ljudima. Oni uvijek vjeruju da e moi dobiti vie ako ustraju u svojim zahtjevima.115 Poto je uzaludno Talijanima prenio jo jedan skup prijedloga, Hankey je povjerio svom dnevniku: Dospjeli smo u slijepu ulicu. Talijani kau da nee potpisati mirovni ugovor s Njemakom ako im se ne obea Rijeka i cijeli Londonski ugovor. Nitko im ne ne eli dati Rijeku, a predsjednik VVilson im ne eli dati Dalmaciju jer bi to, kae on, bilo suprotno etnikom naelu.116 Talijani su ostali apsolutno nepopustljivi.117 A sada su Jugoslaveni, koji su do tada mirno pratili razvoj krize, upozorili da e ui u sukob s Italijom ako ona dobije Rijeku ili dalmatinsku obalu.118 Vrijeme je istjecalo. Nijemci su trebali stii 25. travnja kako bi primili mirovne uvjete. Talijani nisu bili jedini koji su prijetili da e se povui. Obino tako mirni, Japanci su inzistirali na svojim pravima na njemake posjede u Kini te su jo jednom pokuali ubaciti klauzulu o rasnoj jednakosti u povelju Lige naroda. Uobiajenom uljudnou, njihovi su delegati dali naslutiti da ni oni moda nee biti voljni potpisati mirovni ugovor s Njemakom. Belgija je bila ogorena jer nisu bili

zadovoljeni njezini zahtjevi za reparacije. Posljednje to su VVilson, Lloyd George i Clemeneceu eljeli pokazati pred Nijemcima bila je nesloga medu Saveznicima.119 Na svima su se vidjeli znaci napetosti. U osami hotela Edvvard VII Talijani su jedni druge optuivali za poputanje. Na Uskrs je Orlando doivio svoj prvi napadaj plaa. VVilson se doimao ispijeno i glas mu je drhtao. Clemenceau je bio osobito sarkastian i grub prema Talijanima. ak je i Lloyd George bio uzrujan. Sonnino se vie nije trudio prikriItalija odlazi vati antipatiju prema Wilsonu. Rekao je Llovdu Georgeu i Clemenceauu: Sada najednom, poto je vie puta zanemario i prekrio svojih 14 toaka, predsjednik Wilson eli ponovno uspostaviti njihovu bezgrenost primjenjujui ih strogo kada se odnose na Italiju.120 Optuba je zapekla jer je u njoj bilo istine. Wilson je prekrio svoje naelo samoodreenja kada su u pitanju bili Tirol i Poljski koridor. U tjednu poslije Uskrsa ponovno je proitao svoje toke i preispitao novu diplomaciju koja je, kako se nadao, trebala spasiti svijet.121 Pitanja treba rjeavati, ponovio je, na temelju injenica. Prouavao je karte i statistike podatke sa svojim ekspertima; etnika mjeavina nije davala Italiji pravo ni na Rijeku ni na Dalmaciju. VVilson je htio otvorenu diplomaciju, ali talijanska vlada nije govorila istinu svom narodu. VVilson se sada sjetio svog puta u Rim etiri mjeseca ranije, i pogreno ga je protumaio. Bio je vrlo impresioniran mnotvom koje ga je doekalo, i bio je uvjeren da ga ti ljudi podravaju. Stoga je odluio izravno apelirati na talijanski narod. VVilson je 21. travnja pokazao Llovdu Georgeu i Clemenceauu izjavu koju je sam otipkao. Jasnim i otvorenim jezikom objanjavao je zato se Londonski ugovor mora ukinuti. Podsjetio je Talijane koliko je njihova zemlja ve dobila. Njezine se granice proteu do visokih stijena Junog Tirola koje su njezina prirodna obrana. Italiji se prua prilika da uspostavi prijateljstvo s novom dravom na drugoj strani Jadrana. Pozvao je Talijane da surauju s njim u izgradnji novog poretka koji e se temeljiti na pravima naroda i na pravu svijeta na mir.122 Lloyd George i Clemenceau bili su impresionirani ali su ga upozorili da bude oprezan.123 Objavljivanje izjave, primijetio je Lloyd George, moglo bi doista izazvati povoljan dojam u Italiji, ali tek nakon odreenog vremenskog perioda. U ovom trenutku moemo oekivati gnjev.124 Uz podrku Clemenceaua, nagovorio je Wilsona da prieka i rekao kako e jo jednom, posljednji put, pokuati razgovarati s talijanskom delegacijom. Kada je i to propalo, Wilson je 23. travnja poslije podne poslao svoju izjavu novinama. Kada je posebno izdanje Le Tempsa stiglo u hotel Edward VII, izazvalo je duboku indignaciju, ali ne i iznenaenje. Talijani su ve nekoliko dana znali za postojanje VVilsonove izjave, i jo su prije toga razmiljali o povlaenju s konferencije.125 Orlando je odluio otputovati u Italiju 365 Nemirno proljee 366 ve sljedeeg dana. Poslije sastanka Vijea etvorice, na kojem su on i "VVilson razgovarali ukoeno ali uljudno, otiao je na vlak. Sonnino je poao za njim nekoliko dana kasnije. Eto, rekao je Lloyd George, guva je konano poela!126 Talijanski listovi objavili su Wilsonovu izjavu uz Orlandov odgovor, koji je u veini njih bio otisnut krupnijim slovima.127 Mnotvo je kli-ui pozdravljalo Orlandov vlak u prolazu. Kada je stigao u Rim, zazvonila su crkvena zvona, iz zrakoplova su bacali domoljubne letke, a demonstranti su skandirali Viva Orlando! Viva Fiume! Viva l'Italia!128 Talijanska vlada postavila je strau oko amerikog veleposlanstva. Zidovi diljem Italije bili su ispisani zahtjevima za pripajanjem Rijeke i oslikani karikaturama Wilsona s austrijskom kacigom. U Torinu su studenti prisilili vlasnika kavane Presidente Wilson da skine natpis, a zatim se uputili na Corso VVilson, tako nazvan u ast nedavnog predsjednikovog posjeta, i preljepljivali naziv ulice novim natpisima na kojima je pisalo Corso Fiume.130 U samoj Rijeci mladi Talijani uzvikivali su bizarnu parolu: Dolje Vvilson! Dolje crvenokoci!130 Nacionalistiki tisak traio je neodlonu aneksiju Rijeke i Dalmacije. U obraanju talijanskom parlamentu, koje je zapoeo pozivajui prisutne na mir i staloenost, Orlando je krivnju za nastalu situaciju svalio na saveznike i istaknuo: Italija je vrsto i nadasve

uvjerena kako su svi njezini zahtjevi zasnovani na uzvienim naelima prava i pravde, te se stoga moraju u cijelosti priznati. Njegova je vlada dobila povjerenje s 382 glasa prema 40.131 Nacionalisti, medu kojima su se isticali faisti, odravali su mitinge po cijeloj zemlji. D'Annunzio je bio u svom elementu: divljaki je napadao savezniku izdaju i rugao se Wilsonu, kroatiziranom kvekeru, s njegovim dugim konjskim licem i ustima s trideset i dva lana zuba. To nije ljudsko bie, tvrdio je, ve runa lutka.132 Italija ne smije popustiti zloinakim intrigama. ujete li korake vojske kako stupa ondje, na cestama Istre, na cestama Dalmacije?, vikao je D'Annunzio.133 Mirotvorci su zabrinuto pratili dogaaje. Kaos, stajalo je na naslovnoj stranici jednog parikog lista. Pojedine delegacije, izvjetavao je jedan ameriki novinar, odravaju sastanke kako bi razmotrile to bi trebalo uiniti, jer su odjednom shvatile da je ugroen i sam opstanak Mirovne konferencije.134 Tajnitvo konferencije poelo je Italija odlazi 367 pregledavati mirovni ugovor s Njemakom i izbacivati svako pozivanje na Italiju.135 Na plenarnoj sjednici panamski delegat stavio je crni al na Orlandovu stolicu. Skinuo ga je jedan portugalski delegat primijetivi kako je jo prerano za korotu.136 Iza kulisa i talijanska vlada i saveznici traili su nain koji bi omoguio Italiji da se vrati. Talijane je potresla prividna spremnost ostalih da nastave bez nje. Clemenceau je pojaao pritisak najavom da je austrijska delegacija pozvana u Pariz sredinom svibnja. lanovi talijanske delegacije koji su ostali u Parizu uputili su Orlandu hitna upozorenja da se poloaj Italije naglo pogorava. Sjedinjene Drave su zadravale isplatu nuno potrebnog kredita od 25 milijuna dolara. Britanija i Francuska su govorile kako ih talijansko povlaenje oslobaa obveza prema Londonskom ugovoru, pa su ve podijelile afrike kolonije. Jedino je Lloyd George vjerovao u mogunost kompromisa.137 Talijani su 5. svibnja objavili da se Orlando i Sonnino vraaju. Orlando je vrlo blijed i iznuren, govori vrlo malo i bez ivosti, izvijestio je Amerikanac Sevmour. Izgleda deset godina stariji. Sonninov se izgled nije promijenio i jo je osoran, ali nije agresivan.138 Tajnitvo se ponovno prihvatilo ubacivanja rijei Italija i talijanski u mirovni ugovor s Njemakom. No pitanje koje je izazvalo prekid nije ni izdaleka bilo rijeeno. Wilson je bio uzdran prema nastavku pregovora s Talijanima. Ba je udna, rekao je, ta talijanska potpuna nesposobnost da zauzmu principijelan stav i da ga se dre.139 Jedna slaba nada, koju je promicao House, bila je eventualno rjeavanje tekoa izravnim pregovorima izmeu Talijana i Jugoslavena. Dvije delegacije dole su 16. svibnja u Houseov apartman u Crillonu te su sjedile u zasebnim prostorijama dok su Amerikanci trali od jednih do drugih. (Takav tip pregovora postat e uobiajen devedesetih godina prolog stoljea.) Kada je Clemenceau sljedeeg dana upitao Orlanda je li se to dogodilo, odgovor je bio sumoran: Nita. To je beznadno.140 Houseov pokuaj da pomiri talijanski i ameriki stav vjerojatno je pridonio sve veem Vvilsonovom udaljavanju od starog prijatelja.141 Glavni dio Mirovne konferencije bliio se kraju u uzajamno razdraljivom ozraju. Wilson je pred Bakerom estoko napadao gramzljivost Talijana.142 Francuzi su se tuili da Talijani sada pokuavaju preuzeti Nemirno proljee 368 austrijske eljeznice plaene francuskim novcem. Clemenceau je vikao: Francuska e biti ogorena. Nee to nikada zaboraviti. Ne oekujem nikakvo potenje od vas.143 Kada je nacionalistika svjetina u Rijeci linovala nekoliko francuskih vojnika, Clemenceau ih je na sastanku Vijea etvorice glasno nazvao le peuple d'assassins [narod ubojica], Talijani su najotrovnije primjedbe sauvali za Wilsona. Kada je jedan pomonik rekao Sonninu: Wilson mi danas izgleda ljubazno, njegov mu je ef odgovorio: Tko zna kakvu li novu ponudu, kakvu novu ucjenu sprema?145 Orlando je postao uvjeren, kako je zabiljeio u svojim memoarima, da Wilson ima svoj privatni dogovor s Jugoslavenima; kakav, ne znam, ali on postoji.146 Talijanske novine objavljivale su lanke o tome kako su Jugoslaveni potkupili "VVilsona ili kako Wilson ima jugoslavensku ljubavnicu.147 Sonnino i drugi vjerovali su da ga u aci dre ameriki financijeri

koji ele razvijati Jadran za sebe, moda pod plastom Crvenog kria.148 Prije Wilsonova konanog odlaska, nakon potpisivanja Versajskog ugovora potkraj lipnja, Talijani su malo popustili odriui se dijela teritorija obeanog Londonskim ugovorom. No ostali su tvrdoglavi glede Rijeke.149 Orlando i Sonnino igrali su opasnu igru. Njihov glavni protivnik, VVilson, vjerojatno e sii s dunosti za osamnaest mjeseci.150 S druge strane, talijanska demokracija moda nee potrajati tako dugo. Kako je Orlando rekao Llovdu Georgeu, Moram postii rjeenje jer u inae u Italiji imati krizu u parlamentu ili na ulicama. Lloyd George ga je upitao: Ako ga ne postignete, koga vidite na svom mjestu? Orlando je odgovorio: Moda D'Annunzija.151 Orlandova vlada pala je napokon 19. lipnja, ali su Sonnino i jo dva lana delegacije ostali u Parizu radi potpisivanja Versajskog ugovora u ime Italije. Orlando se kasnije ponosio time to nije bio potpisnik; tovie, tvrdio je kako ga je Wilson zapravo iskljuio iz Mirovne konferencije svojim apelom talijanskom narodu.152 Iako Italija gotovo i nije sudjelovala u sastavljanju ugovora, nije loe prola: dobila je stalno mjesto u vijeu Lige naroda i udio u njemakim reparacijama. Meutim, u Italiji je prevladavalo drugaije gledite. Britanski veleposlanik pisao je prijatelju: Ovdje su, moram to naalost rei, vrlo povrijeeni i utueni. Moda i zato to osjeaju da su njihovi predstavnici u mnogo emu krivo postupili.153 Italija je bila zabrinuta i u Italija odlazi 369 strahu od Jugoslavije, Francuske, pa i od obnavljanja Austrougarske.154 Vlada Francesca Nittija, koja je naslijedila Orlandovu, bila je zaokupljena talijanskim unutarnjim problemima. Ondje gdje je mogla rijeiti otvorena vanjska pitanja, bila je i vie nego voljna to i uiniti. Novi ministar vanjskih poslova Tommaso Tittoni sastao se s Venizelosom i sklopio talijansko-grki sporazum oko Albanije i Dodekaneza. Postignut je i odreeni napredak na Jadranu. U kolovozu 1919. Tittoni se suglasio s Llovdom Georgeom i Clemenceauom da bi Rijeka trebala postati neutralan grad pod Ligom naroda, a cijela Dalmacija pripasti Jugoslaviji. Prijedlog je upuen "VVilsonu, koji se ve bio vratio u Sjedinjene Drave, no prije nego to je mogao stii odgovor, D'Annunzio je odluio uzeti stvar u svoje ruke. Cijeloga ljeta razne skupine - medu njima i neke sastavljene od pripadnika oruanih snaga veteranske udruge, faisti i anarhisti planirali su vie-manje otvoreno osvajanje Rijeke. Uspjeli su na kraju nagovoriti D'Annunzija, koji je tada bio u aru nove ljubavne veze, da ih vodi. D'Annunzio je krenuo uveer 11. rujna (sam je odabrao datum jer je smatrao jedanaesticu sretnim brojem) s 200 ljudi. Sljedeeg dana, nakon to su mu se pridruili vojnici koji su ga trebali zaustaviti, trijumfalno je umarirao u Rijeku. Talijansko vojno zapovjednitvo povuklo se bez rijei, a ostale saveznike snage oklijevajui. Grad je podivljao od oduevljenja - barem njegov talijanski dio. Te veeri d'Annunzio je odrao prvi od svojih dramatinih govora s balkona Guvernerove palae. Sljedeih petneast mjeseci Rijeka je bila poprite ludih karnevalskih sveanosti, predstava, plesova i zabava. Zgrade su bile okiene zastavama i transparentima, a cvijee u parkovima poupano je jer su ga bacali na paradama. U nacionalistikoj i revolucionarnoj groznici poticanoj piem i drogama, sveenici su traili pravo na brak, a djevojke su provodile cijele noi izvan kue. itav je grad odjekivao, govorili su promatrai, od zvukova voenja ljubavi. Posebna bolnica odreena je za lijeenje venerinih bolesti.155 Dobrovoljci i obini znatieljnici iz Italije i cijele Europe lako su prolazili kroz neuinkovitu savezniku blokadu: futuristiki umjetnik F T. Marinetti, mladi Arturo Toscanini sa svojim orkestrom, izumitelj Nemirno proljee 370 radija Guglielmo Marconi, oporbeni politiari iz Rima, gangsteri i prostitutke, zrakoplovni asovi, i Mussolini. Modemi gusari na zaplijenjenim brodicama i amcima isplovljavali su iz Rijeke i vraali se u nju nakon pljake du Jadrana. Naoruani mukarci tumarali su ulicama u odorama vlastite izrade. Neki su imali brade i obrijane glave, izvijestio je Osbert Sitwell. Drugi su na glavi ostavili velike uperke duge desetak centimetara koji su im leprali po elu, a na samom zatiljku

nosili su crne fesove.156 No talijansku je vladu najvie zabrinjavala injenica da su se mnogi asnici talijanske vojske, od ratnih heroja do uglednih generala, pridruili D'Annunziju. D'Annunzijeva retorika dosegla je nove vrhunce: Rijeka je sveta, grad slobode iz kojega e on povesti kriarski rat - najprije za osloboenje Dalmacije, pa Italije i, napokon, svijeta.157 Uspostavljao je veze s boljevicima, egipatskim nacionalistima, Hrvatima nezadovoljnima novom dravom i sa Sinn Feinom. Iz Rijeke su dopirale fantastine glasine, neke od njih tone, o atentatorima upuenima da ubiju Nittija i Tittonija. I Italijom su kruile uznemirujue vijesti o planiranim vojnim udarima i oruanim ustancima. U ljeto 1921. godine velikim dijelovima sjeverne Italije nije se vie moglo upravljati jer su se faistiki odredi posvuda sukobljavali sa svojim ljeviarskim i demokratskim protivnicima.158 Talijanska se vlada nala suoena s vrlo tekom i neugodnom situacijom dok je oajniki pokuavala pronai rjeenje koje nee jo vie razgnjeviti nacionaliste u zemlji ili saveznike izvan nje. Nitti je pokuao izgladnjeti D'Annunzija embargom nametnutim Rijeci, no postojale su odredbe koje su talijanskom Crvenom kriu doputale dopremu osnovnih potreptina.159 Mussolini je pratio dogaaje i ekao. Rasprave meu saveznicima rezultirale su kompliciranim prijedlozima i niim vie. "VVilson je iz "VVashingtona odbacivao svako rjeenje kojim bi Italija dobila vlast nad Rijekom. Lloyd George je jetko istaknuo kako Sjedinjene Drave jo pokuavaju pucketati biem u Europi, ali odbijaju preuzeti odgovornost.160 Britanija i Francuska nisu bile spremne izvriti preveliki pritisak na Italiju. Eto vam zemlje, rekao je Clemenceau Llovdu Georgeu, u kojoj kralj nita ne znai, vojska ne slua zapovijedi, u kojoj imate 180 socijalista na jednoj strani a 120 papinih ljudi na drugoj.161 Italija odlazi 371 Napokon su u studenom 1920. godine Italija i Jugoslavija uspjele -usprkos nepovoljnim okolnostima - postii sporazum. Nova talijanska vlada (Nittijeva je pala u lipnju) pod ustrajnim starim realistom Giovannijem Giolittijem odluila je uspostaviti red kod kue i izvui zemlju iz tetnih inozemnih avantura. Italija je povukla postrojbe iz Albanije, stoje smanjilo napetost sJugoslavijom. S druge strane, vlada u Beogradu htjela je svakako oivjeti jugoslavensku trgovinu, a to nije mogla postii sve dok Talijani ne prestanu opstruirati jadranske luke. Kada je nakon predsjednikih izbora u studenom u Bijelu kuu uao republikanac, Jugoslavene je napustila svaka nada u udotvornu intervenciju Amerikanaca.162 Ubrzo nakon toga talijanski i jugoslavenski delegati sastali su se u Rapallu i zapanjeni je svijet doznao daje potpisan ugovor kojim su povuene granice izmeu dviju zemalja. Italija je dobila praktiki cijeli istarski poluotok, Zadar (jedini grad na dalmatinskoj obali s talijanskom veinom) te nekoliko malih i beznaajnih otoka u Jadranu. Jugoslavija je dobila ostatak, a Rijeka je postala slobodna drava povezana s Italijom kopnenim pojasom. Za mnoge talijanske nacionaliste, ukljuujui Mussolinija, ugovor je bio trijumf jer je, na kraju krajeva, Rijeka ostala u talijanskim rukama. U Jugoslaviji Hrvati i Slovenci su se tuili da su Srbi ponovno rtvovali njihove interese. U samoj Rijeci D'Annunzio se ogoreno povukao u osamu iz koje je povremeno izlazio uporno tvrdei kako e radije umrijeti nego otii. Prvog prosinca 1920. objavio je rat Italiji, na to se talijanska vojska konano probudila. Na Badnjak su talijanski vojnici otvorili vatru. Kada ga je zamalo pogodila jedna granata, D'Annunzio je naglo pristao na pregovore o predaji, optuio talijanski narod za kukaviluk i boinu prodrljivost, pa se pokunjen vratio u Italiju.163 Dvije godine kasnije Mussolini je pokazao daje dobro nauio rijeku lekciju. Krenuo je u mar na Rim i talijanska je demokracija, oslabljena ratom i sve veim razoaranjem oskaenom pobjedom, ap-tom pala. U sijenju 1924. Mussolini je Rijeku pripojio Italiji, a 1940. maksimalno se angairao kako bi mrsku Jugoslaviju zbrisao s geografske karte. Granice su se ponovno pomaknule 1945. godine i veina Istre, osim Trsta, pripala je obnovljenoj Jugoslaviji. Oko 300.000 Talijana pobjeglo je u Italiju. Fiume je danas Rijeka, i samo se najstarije generacije jo sjeaju talijanske vladavine.

Nemirno proljee 372 1 D'Annunzio je nastavio ivjeti kao i prije - na dravni troak. Bio je, tuio se novi duce, poput pokvarenog zuba kojega treba iupati ili plombirati zlatom.164 Nije vie bio prisutan na javnoj sceni i radije je ivio na svom imanju sa svojom magijom, svojim enama i svojim kokainom. Nije odobravao sve vee talijansko prijateljstvo s Njemakom, a umro je 1938. u sumnjivim okolnostima. Jedna mlada Njemica iz Tirola, koja je bila njegova tajnica i ljubavnica, naglo je nestala iz kue, a poslije se doznalo da radi u ureda Hitlerova ministra vanjskih poslova Joachima von Ribbentropa.165 Sonnino, ija je tvrdoglavost zamalo unitila pariku Mirovnu konferenciju, nije nikada odgovorio svojim kritiarima i nije se vie nikada obratio talijanskoj javnosti. Umro je potkraj 1922. a od drave kojoj je tako odano i dugo sluio traio je jedino da bude pokopan u sarkofagu zabetoniranom u klisuru podno voljene kue na toskanskoj obali.166 Orlando je nadivio gotovo sve aktere pa je sudjelovao u zbacivanju faista 1944. godine. Umro je 1952. kao ugledni senator u demokratskoj Italiji. 23 Japan i rasna jednakost U proljee 1919. godine panju francuskog tiska privremeno je s talijanske krize skrenulo jedno intrigantno pitanje. Je li princ Saionji, istaknuti dravnik na elu japanske delegacije, uope u Parizu? Gotovo ga nitko nije vidio pa se govorilo da je teko bolestan ili da se ak vratio u Japan. Stephen Bonsal, Houseovo sveprisutno oko i uho, tvrdio je da je to tipian primjer istonjakog ponaanja, te da princ radije ivi u osami i vue konce iz prikrajka.1 Zapadnjaci koji su se bavili Japanom obino su pribjegavali stereotipima o tajnovitom Istoku. Toliko je toga u vezi s Japanom bilo neobino, ak i njegov status u svijetu. Je li bio velika sila ili nije? Je li imao pravo na isti broj delegata kao i druge velike sile? Bilo je argumenata u prilog jednom i drugom. Japan je bio pridolica na svjetskoj sceni i sve do 1914. godine ograniavao je svoju pozornost na oblinju istonu Aziju. Iako je objavio rat Njemakoj, nije dao velik doprinos saveznikim naporima. S druge strane, japanska ratna mornarica bila je jedna od tri ili etiri najvee na svijetu (ovisno o tome da li se uraunavala i njemaka), japanska kopnena vojska bila je impresivna a trgovaka bilanca vrlo povoljna. Prema miljenju kanadskog premijera Bordena na svijetu su ostale samo tri velike sile: Sjedinjene Drave, Britanija i Japan. Kada je konano osnovana Liga naroda, Japanu su iskazali dvojbenu ast da bude rangiran kao peti u smislu oekivanih doprinosa.2 Velike sile jednostavno nisu mogle biti dosljedne. Dale su Japanu pravo na pet delegata na Mirovnoj konferenciji - koliko su imale i one - ali su na sastancima Vrhovnog vijea Japance openito ignorirali ili ismijavali. Kad samo pomislite, priapnuo je Clemenceau jednom prilikom svojem ministru vanjskih poslova - glasno, tako da su ga svi mogli uti - koliko na svijetu ima privlanih plavua, a mi smo se ovdje zatvorili s tim Japancima koji su tako runi.3 Kada je donesena 373 Nemirno proljee 374 odluka da se ubrza rad osnivanjem Vijea etvorice, Japan nije ukljuen. Kao izlika navedeno je to da na elu japanske delegacije, za razliku od delegacija ostalih velikih sila, nije bio premijer ili predsjednik. Japanska delegacija bila je nalik na princa Saionjija - istaknuta ali povuena. Iako je pomodni hotel Bristol bio pun eksperata za sva mogua pitanja, od ratne mornarice do sindikata, japanski predstavnici u raznim tijelima konferencije igrali su, kako se izrazio jedan britanski komentator, uglavnom ulogu promatraa.4 Odmagalo im je i oskudno znanje engleskog ili francuskog jezika. Kada je na sastanku jednog odbora predsjedavajui upitao japanskog lana glasa li Aye (za) ili Nay (protiv), odgovor je bio Da.5 Japan je bio nalik na Italiju: imao je odreene ciljeve u Parizu, ali ga nita drugo nije posebno zanimalo. Oni su najbolji trgovci na konferenciji, zapisao

je Wilsonov tajnik za tisak Baker, i posjeduju osobit dar - moda je to istonjaki dar - da znaju ekati.6 Dva lana japanske delegacije koja su se najvie pojavljivala u javnosti bili su iskusni diplomati, barun Makino, bivi ministar vanjskih poslova, i vikont Chinda, japanski veleposlanik u Velikoj Britaniji. House ih je smatrao utljivima, hladnima i opreznima7, a ostali mirotvorci zbijali su ale na raun njihove slinosti. Amerikanci su ih zvali dva mikada.8 Meutim, bilo je medu njima znaajnih razlika. Makino je bio liberal i sviala mu se "VVilsonova nova diplomacija, te je podravao Ligu naroda.9 Naalost, slabo je govorio engleski pa nije uspijevao prenijeti ta gledita. Chindin engleski bio je bolji, i on je obino zastupao tvrdu liniju kada bi se na dnevnom redu pojavila neugodna pitanja. Sve japanske delegate vrsto je kontrolirao Tokio, osim samog Saionjija, koji je bio suvie istaknuta linost da bi ga se nadgledalo.10 Saionji je doista bio u Parizu, mada je stigao kasnije, poetkom oujka. Kada je Japan shvatio da Wilson, Lloyd George, Clemenceau i Orlando vode svoje delegacije u Parizu, vlada je hitno odluila poslati njega kao zamjenu za predsjednika vlade (iji je politiki poloaj bio preslab, pa nije mogao riskirati da ode na put) ili ministra vanjskih poslova (koji je bio teko bolestan). Imenovanje Saionjija bilo je znak da Japan ozbiljno shvaa konferenciju. Japanska se vlada takoer nadala da e Saionjijev ugled, ako Japan na konferenciji i ne dobije sve to eli, zatititi Japan od njegovih neprijatelja i od pobuna poput onih Japan i rasna jednakost 375 nakon zavretka Rusko-japanskog rata.11 U Parizu je Saionji uglavnom ostao u pozadini i pomagao svojim kolegama neformalnim susretima kao to bi to inio i u Japanu. Bonsal je 15. travnja kurtoazno posjetio povuenog princa u njegovu stanu nedaleko od parka Monceau. Obnavljao je staro poznanstvo, ali je htio i izgladiti prilino napete odnose izmeu Japana i njegovih saveznika. Doekala su ga dva opasna japanska zatitara, koji su ga proveli kroz niz prostorija do prineve radne sobe. Svjetlo je ondje bilo prigueno, gotovo kao u hramu, i tek nakon nekoliko sekundi zapazio sam visok, vitak i prilino mrav lik u japanskoj odjei koji mi se pribliio pruenih ruku. Izraz lica bio mu je vedar kao i na Budinu kipu uz more u Kamakuri.12 Ugodno su razgovarali o ranijim susretima u Japanu i o starim prijateljima. Dotaknuli su se problema Rusije i boljevike vlade, ali su paljivo izbjegavali razgovor o napetim odnosima Japana i Zapada -osim jedne neizravne i vrlo indikativne aluzije. Bonsal ga je pitao to je bilo s eksperimentom to ga je izveo jedan japanski ministar vanjskih poslova devedesetih godina 19. stoljea, kada je pokuao nacijepiti kaleme iz inozemstva na patuljasti bor iz hrama Ise, najveeg svetita dravne religije shinto. Princ mu je objasnio: On je na svetu stabljiku nakalemio reznice bora iz Norveke, kotske, Rusije i Kalifornije. Zbog tih okova neko je vrijeme zastao rast, ali je ubrzo prevladao plemeniti shinto bor iz Isea.13 Princ je dobro znao kakvu poruku prenosi. Tijekom svojeg ivota vidio je kako se njegova zemlja pretvara iz beznaajne skupine otoka u sjevernom Pacifiku u veliku silu. I samim Japancima, da se ne spominju ljudi izvana, bilo je teko shvatiti veliinu te promjene. Nekadanja zatvorena zemlja pod vlau feudalnog plemstva pretvorila se u modernu silu na solidnim temeljima: imala je industriju koja se ve 1919. mogla usporeivati s francuskom, vojne snage koje su eline maeve i koplja zamijenile strojnicama i bojnim brodovima, te eljezniku, telegrafsku, kolsku i sveuilinu infrastrukturu. Feudalni gospodari, poput princa, postali su diplomati, politiari i industrijalci, a njihovi vazali postali su vojnici ili policajci. Princ je bio kompleksna, iznimno profinjena linost, hibrid kao i njegova nacija. Na svojem putovanju do Pariza on nije preao samo Nemirno proljee 376 kilometre nego i stoljea. Rodio se 1849. godine u Japanu koji je jo bio uglavnom izoliran od vanjskog svijeta. Njegovo drevno obiteljsko stablo, vrlo brino odravano, biljeilo je brakove s drugim velikim plemikim kuama i sa samom carskom obitelji. U usporedbi s njim, pripadnici ogunata Tokugawa, koji su upravljali Japanom od 17. stoljea uime slabog cara, bili su obini

skorojevii. kolovao se kao i drugi pripadnici svoje klase: klasina knjievnost na kineskom i na japanskom, kaligrafija, tradicionalni instrumenti i uzgoj savrenih primjeraka stabala bonsai.14 okirao je roditelje kada je nauio jahati jer se to smatralo poniavajuim za osobu njegova ranga. Da se sve odvijalo uobiajenim tokom, ivio bi cijeli ivot u zaguljivom, zatvorenom svijetu starog dvora, s poasnim poloajem i enom odabranom medu malobrojnim podobnim djevojkama. Ne bi nikad putovao u inozemstvo jer je to bilo zabranjeno i, tovie, nezamislivo. Ne bi nikada imao stvarnu mo jer je ona bila u rukama vojnog plemstva. Prema japanskoj mitologiji japanski otoci poivaju na leima goleme kornjae, a kada se ona pomakne nastaju potresi. No 1853. godine dogodio se posve drukiji potres. U Tokijskom zaljevu pojavio se agresivni ameriki pomorac, kapetan bojnog broda Matthew Perry, te je u ime amerike vlade zatraio otvaranje trgovine izmeu Japana i Sjedinjenih Drava. Za njegovim primjerom poveli su se Britanci, Francuzi i Rusi ije su topovnjae donosile sline zahtjeve koji su se odnosili na trgovake povlastice, pravo njihovih graana da putuju u Japan i na uspostavljanje diplomatskih odnosa. Japanski vladajui krugovi raspravljali su sljedeih petnaestak godina o tome hoe li odbiti drske strance ili pokuati s njima izii nakraj, ali tvrdolinijaki izolaci-onisti nisu se mogli oduprijeti agresivnom i ekspanzivom Zapadu. Pritom su mladi i napredni pripadnici plemstva pozivali vladare ogunata Tokugawa da se otvore prema vanjskom svijetu i da im dopuste putovanja u inozemstvo. Odjeci te rasprave doprli su do mirnog, osamljenog dvora u Kvotu, i mladi Saionji svrstao se uz mlade radikale. Odluio je da e i on otii u inozemstvo, ako ikako bude mogao. Reformama skloni plemii preuzeli su 1868. godine vlast od starog tokugawskog reima u ime Saionjijevog kolskog kolege, sada cara Meijia. Saionji se borio na njihovoj strani u kratkom graanskom ratu koji je nakon toga uslijedio. Kada se vratio na dvor, izazvao je sablazan Japan i rasna jednakost 377 pojavivi se u zapadnjakoj odjei i kratko podiane kose.15 Preporod Meiji (eufemizam za dravni udar) oznaio je poetak izvanrednoga nacionalnog napretka. Stotine mladih Japanaca poslane su na studije u inozemstvo, a zapadne eksperte pozivali su za skupe novce u Japan da iz njih izvuku znanje. Nacionalni cilj bio je izraen dravnom parolom: Obogatiti dravu i ojaati vojsku. Japan je odabrao Britaniju kao uzor za svoju ratnu mornaricu, Prusku za svoju kopnenu vojsku i ustav, Sjedinjene Drave za svoj bankovni sustav, a zapadni svijet openito za svoje gospodarstvo. Saionji je odbio dravne sinekure i krenuo u svijet. Stigao je u Francusku 1870. godine i proveo ondje sljedeih deset godina. Diplomirao je pravo na Sorbonni; jedan od njegovih prijatelja bio je i mladi Clemenceau koji gaje zapamtio kao ugodnog i strastvenog ovjeka.16 Upoznao se s braom Goncourt i Franzom Lisztom. Volio je Francuze, njihovu kulturu i njihovu liberalnu tradiciju. ak je u snu govorio francuski. Do kraja ivota pio je mineralnu vodu Vichy i upotrebljavao kolonjsku vodu Houbigant, koje je trebalo uvoziti u Japan posebno za njega.17 Elegantna linost koja se vratila u Japan bila je armantna, ironina, dotjerana i donekle rezervirana. Bio je vrlo zagonetan i svojim sunarodnjacima. Jedan ga je kritiar pokuao opisao s tri rijei: Inteligencija, indolencija i indiferencija.18 Iako se ponosio svojom obitelji, nije se nikad enio, mada je imao duge veze s ljubavnicama. (Kada je doao u Pariz 1919. doveo je sa sobom mladu enu, gotovo pedeset godina mladu od sebe; poslali su je natrag jer je bila indiskretna.) Nije se nikad morao brinuti za materijalne prilike: jedan od njegove mlade brae postao je vlasnik golemog novog japanskog industrijskog kompleksa te se, to se samo po sebi razumijevalo, brinuo za svojega starijeg brata.19 Saionji je u novom Japanu obnaao dunost diplomata, ministra vanjskih poslova, a zatim, poetkom 20. stoljea, predsjednika vlade. Novi car dodijelio mu je titulu genro, to se nedovoljno precizno prevodi kao stariji dravnik. Iako nositelji tog naslova nisu imali nikakvu slubenu ulogu prema novom japanskom ustavu, njihov je utjecaj bio golem, pogotovo u imenovanju vlada i u vanjskoj politici. U kriznim vremenima rije genroa bila je obino dovoljna za rjeenje nekog problema. U amerikom kontekstu to bi bilo jednako situaciji u kojoj Nemirno proljee

378 William Taft i Theodore Roosevelt ne bi samo izabrali Wilsona za predsjednika, ve i nadgledali njegovu politiku. Saionjijeva zemlja primjer je izvanrednog uspjeha postignutog u kratkom roku: 1914. godine Japan je bio jedina azijska drava koja se oduprla zapadnim imperijalistima i istodobno im se pridruila. Japanski bruto domai proizvod - ukupna vrijednost svih roba i usluga - poveao se gotovo tri puta od 1885. do 1920. godine, a rudarska i industrijska proizvodnja gotovo est puta. Ve 1914. ratna je mornarica mogla graditi sve potrebne brodove kod kue. Uspjeh Japana do 1918. moe se usporediti samo s njegovim uinkom nakon 1945. godine.20 Tako brza promjena imala je i dobre i loe strane. Mnogi su se Japanci s nostalgijom sjeali jednostavnije prolosti, ali je Saionji pozivao svoje sunarodnjake da se raduju liberalnoj demokratskoj budunosti i upozoravao protiv oslanjanja samo na vojnu snagu.21 To je upozorenje bilo potrebno, jer su s jaanjem moi Japana utjecajni glasovi poeli tvrditi kako Japan mora nametnuti svoju volju susjedima, po potrebi i silom. U godinama prije 1914. sila se, kako se inilo, isplatila jer je Japan ostvario niz vojnih pobjeda prvu nad Kinom 1895. kada je dobio Taiwan i dominantan poloaj u Koreji. Odajui priznanje sve veoj moi Japana, Britanija je 1902. godine odustala od svoje dugotrajne nesklonosti prema sklapanju saveza. Anglo-japanski pomorski savez, koji je jo bio na snazi 1919. godine, Japancima je bio znak da su stigli na svjetsku scenu. Japan se 1904. godine sukobio s monom Rusijom u Manduriji, porazio rusku kopnenu vojsku i potopio ne jednu nego dvije ruske flote. U miru potpisanom 1905. Japan je stekao iroka prava u Manduriji. Nekoliko godina poslije, 1910. godine, slubeno je anektirao Koreju i time potvrdio ono to mu je svijet ve bio priznao. (Malobrojna delegacija nesretnih Korejaca pojavila se na Mirovnoj konferenciji traei nezavisnost.) Ostale sile promatrale su razvoj dogaaja i s divljenjem i sa zabrinutou. Japan je bio gotovo previe uspjean. Japanski izvoz ugroavao je njihov izvoz. Tako je, primjerice, 1914. godine Japan pokrivao jednu etvrtinu svjetskog izvoza pamunog prediva.22 Britance je zabrinula japanska prevlast na kineskom i indijskom tritu. Sjedinjene Drave zabrinule su se za svoje interese u Aziji, to je obuhvaalo ne samo trgovinu s Kinom nego i novi ameriki posjed, Filipine. No Azijcima je Japan i rasna jednakost 379 Japan bio nadahnue, dokaz da se zapadni imperijalisti mogu pobijediti. ak su i Kinezi, koji su imali najvie razloga bojati se jakog Japana, nalazili nadahnue u japanskom primjeru. Tisue mladih Kineza prelazile su preko mora radi studiranja na japanskim sveuilitima. Jedini dio Azije koji je sumnjao u japansku mo bio je sam Japan. Rat protiv Rusije gotovo je posve iscrpio mlado moderno gospodarstvo. Je li se on isplatio? to su druge sile mislile o japanskoj pobjedi? Japanci su bili svjesni da ih zapadni svijet sporo prihvaa kao sebi jednake. Jedan istaknuti japanski politiar gorko se tuio svojem njemakom prijatelju: Naravno, ono to zapravo ne valja kod nas jest to to imamo utu kou. Daje naa koa bijela kao vaa, cijeli bi nam svijet zahvaljivao zato to smo zaustavili nesmiljenu rusku agresiju.23 Japanci su bili bolno svjesni svoje ranjivosti. Imali su tako malo sirovina. to ako im druge drave presijeku pristup sirovinama i tritima? Nacionalisti su za to imali svoje rjeenje: Japan se mora povesti za primjerom drugih sila i stvoriti kolonijalno carstvo. Govorilo se o japanskom povijesnom poslanju da preuzme vodstvo u Aziji. Kina je pritom predstavljala neodoljivo iskuenje. Njezina posljednja dinastija bila je na zalasku, a zemlja se raspadala suoena s neobuzdanom korupcijom, regionalizmom i razbojnitvom. Neuspjela revolucija 1911. samo je poveala anarhiju. A Kina je imala toliko toga to je Japanu trebalo, od sirovina do trita. S druge strane, sjeverno od Koreje Mandurija je bila slabo naseljena, to je bilo vrlo vano za Japan ije se stanovnitvo od 1885. do 1920. godine povealo 45%, i iji su se elnici bojali da e prenapuenost dovesti do socijalnih nemira, pa i do revolucije. Meutim, na tom se putu isprijeila jedna zapreka: iako su moda druge sile bile spremne dati Japanu razmjerno slobodne ruke u Manduriji, one to nisu toleriraleu samoj Kini u kojoj su morale tititi vlastite interese. Nacionalistiki snovi zabrinjavali su liberale poput Saionjija: Ne bojim se pomanjkanja

domoljublja; bojim se onoga do ega bi nas moglo dovesti previe domoljublja. Saionji je bio nadasve kozmopolit, uvjeren da bi stabilni meunarodni poredak omoguio Japanu miran ivot u blagostanju uz druge drave. Ako irenje u Aziju nakodi dobrim odnosima Japana s drugim silama, treba ga zaustaviti.24 Izbijanje Velikog rata samo je pootrilo raspravu. Nemirno proljee 380 Japanci su pratili sukob rezervirano - rijeima jednoga starijeg politiara, poput poara na drugoj strani rijeke.25 Vlada je isprva oklijevala. Treba li ostati izvan sukoba? Podrati Sredinje sile? (Mnogi asnici proli su obuku u Njemakoj i nadasve potovali njezine vojne snage.) Podrati sile Antante? (To je bilo gledite ratne mornarice, koja je odravala tijesne veze s Britanijom.) Rasprave u vladi bile su uglavnom pragmatine i vrtjele su se oko toga gdje bi Japan najbolje proao.26 Na kraju se Japan priklonio Antanti. Japan mora iskoristiti ansu tisuljea, izjavila je vlada kada je objavila rat, kako bi afirmirao svoja prava i interese u Aziji.27 Napadom na Njemaku Japan je odabrao niskorizi-an nain promicanja tih interesa. Njemaka je imala neke koncesije u Kini - na poluotoku Shantung (Shandong) te nizu malih otoka u sjevernom Pacifiku (Maralovo, Karolinko i Marijansko otoje) - i nije ih mogla braniti. Kampanja je bila gotova do studenog 1914. godine. Japan je od rata imao i neke druge koristi. On je ne samo poveao narudbe japanskim proizvoaima, ve je i onesposobio velik dio japanske predratne konkurencije. Japanska trgovaka mornarica udvostruila se, udvostruio se i japanski izvoz u Britaniju i u Sjedinjene Drave, dok je izvoz u Kinu porastao etiri puta, a u Rusiju ak est puta.28 Australski premijer Hughes, poznat po tome to nikada nije okoliao, upozorio je 1918. Balfoura da se marljivi Japanci posvuda guraju. I mi se moramo potruditi na isti nain jer emo se inae, poput mojih predaka, morati povui iz plodne ravnice u krta i krevita brda.29 Britance i Amerikance nije zabrinjavala samo gospodarska prijetnja; na moru je Japan bio moniji nego 1914., a na kopnu je irio utjecaj na Kinu i ulazio u ruski Sibir. Japance je zabrinuo taj negativni stav. Tijekom rata ugledni japanski politiar Tamagata primijetio je: Krajnje je vano poduzeti korake kako bismo sprijeili uspostavu bijelog saveza protiv ute rase.30 Japanski glavni stoer izjavio je 1917. godine kako slanje vojnih snaga u Europu ne dolazi u obzir. One e biti potrebne kada rat zavri, kako bi se Japan mogao oduprijeti zapadnjakoj konkurenciji u Kini.31 Pred sam kraj rata jedan japanski asopis postavio je vodeim japanskim linostima pitanje to bi, po njihovu miljenju, Japan trebao dobiti ratom. Odgovori su pokazali znatan pesimizam glede japanskoga meunarodnog poloaja te britanskih i amerikih planova u Aziji.32 Japan i rasna jednakost 381 Strah od protujapanske koalicije bijelih sila nije bio tako nerealan kako se inilo. Kada je rat zavrio, ak su najodgovorniji zapadni elnici nevoljko zakljuili da bi jednoga dana moglo doi do obrauna. U jednom memorandumu upuenom Ratnom kabinetu 1917. godine Balfour je kao usput napomenuo da e Britanija gotovo sigurno braniti Sjedinjene Drave ako ih Japan napadne.33 Japan se suio s dilemom koja je tridesetih godina 20. stoljea postala jo akutnija: vjerovati bijelim silama i suraivati s njima u jaanju meunarodnog poretka, ili se radije brinuti za sebe. Vlada je morala sluati i svoje javno mnijenje koje je trailo naknadu za trokove napada na Njemaku, koji su samo u Kini iznosili dvije tisue japanskih ivota i 50 milijuna jena.34 A elite koje su vodile Japan poele su se bojati javnog mnijenja, ne samo fanatinih nacionalista nego i obinih ljudi. Blagostanje potaknuto ratom nisu osjetili svi dijelovi drutva, i narod je bio ogoren na nove bogatae. Ruska revolucija pruila je neugodan primjer onoga to bi se moglo dogoditi. Sredinom 1918. godine teki neredi zbog cijena rie uzrokovali su pad vlade. Nova vlada vrsto je odluila zadrati japansku teritorijalnu steevinu, ali se nadala da e to moi postii ne uznemirujui druge sile. Japanska delegacija upuena je u Pariz s tri jasna cilja: osigurati unoenje klauzule o rasnoj jednakosti u povelju Lige naroda, zadrati vlast nad sjevernopacifikim otocima i zadrati njemake koncesije u Shantungu. U ostalim pitanjima delegacija je prema uputama vlade morala postupati sukladno VVilsonovim tokama. Premijer je osobno rekao Makinu

da surauje s Britancima i s Amerikancima.35 To je bilo lake rei nego uiniti. Na dnevnom redu Vrhovnog vijea pojavili su se najprije Maralovi, Marijanski i Karolinki otoci. Te tisue malih atola i grebena koji su se protezali Pacifikom na golemom potezu od Havaja do Filipina, i njihovi stanovnici, ivjeli su stoljeima u mirnoj zabiti. Zbog imperijalistikog suparnitva, irenja moderne tehnologije i razvojaa modernih ratnih mornarica oni su postali vrijedan posjed za vanjske osvajae, najprije Nijemce a sada Japance. Japanski vojni krugovi tvrdili su da Japan mora kontrolirati dovoljan dio Pacifika kako bi se zatitio i kontrolirao pristup tritima i sirovinama na azijskom kopnu. To je pak znailo sukobljavanje s interesima drugih pomorskih sila. Japan je prije Nemirno proljee 382 1914. porazio i Kinu i Rusiju, sklopio je vojnopomorski savez s Britanijom - ali nije se na zadovoljavajui nain nagodio sa Sjedinjenim Dravama. Niti je to bilo vjerojatno. Tijekom panjolsko-amerikog rata Sjedinjene Drave zauzele su 1898. godine Filipine i vanu bazu Guam istono od njih. Djelomice radi zatite svojih novih posjeda anektirale su i Havaje i jednim se korakom primaknute tisuama milja blie Japanu. Do izbijanja Velikog rata amerikoj ratnoj mornarici baza je i dalje bio Atlantik, ali bilo je znakova da se amerika strategija mijenja radi suoavanja sa svojim azijskim odgovornostima. Predsjednik Theodore Roosevelt poslao je 1908. flotu na putovanje oko svijeta. Traio je od Kongresa sve vie sredstava za ratnu mornaricu i poeo graditi bazu Pearl Harbor na Havajima. Sjedinjene Drave imale su 1914. godine treu po veliini ratnu mornaricu na svijetu, poslije Velike Britanije i Njemake. Sljedee godine otvoren je Panamski kanal, izgraen amerikim novcem, koji je omoguio prebacivanje brodova iz jednog oceana u drugi. Ve 1916. amerika je vlada bila jasno opredijeljena za ratnu mornaricu na dva oceana.36 Neki su Amerikanci govorili o sudbini, o tome kako je Sjedinjenim Dravama predodreeno da se i dalje ire na zapad. Naalost, amerika se sudbina morala s vremenom sukobiti s japanskom, i obrambeni potezi jedne zemlje mogli su u oima druge ispasti agresivni. I japanski i ameriki vojni planeri bili su svjesni injenice da su se njihove zemlje sve ee poele sudarati. Svaka je strana kovala planove za mogui rat s drugom, uglavnom kao mjeru opreza, no na objema stranama bilo je onih koji su mogunost rata razmatrali vrlo ozbiljno, pa i oduevljeno. U godinama prije 1914. pojavljivali su se u Sjedinjenim Dravama romani koji su plaili svoje itatelje nonom morom uspjene japanske invazije. Oni su se prodavali posebno dobro na zapadnoj obali. Senzacionalistiki Hearstov tisak objavljivao je bombastine vijesti o utoj opasnosti i podigao veliku galamu napisima o skrivenim planovima japanske vlade da izgradi pomorsku bazu, kada je skupina obinih japanskih ribara pokuala zakupiti jedan zaljev na meksikom poluotoku Baja California.37 Japan je iskusio slina strahovanja, pa se u japanskom tisku poela pojavljivati fraza bijela opasnost. Jedan umirovljeni asnik japanske ratne mornarice napisao je roman Na sljedei rat, o budunosti u kojoj Japan napada Sjedinjene Japan i rasna jednakost 383 Drave i osvaja amerike otoke na Pacifiku. Kada se Japan 1914. spremao preuzeti njemake koncesije u Kini, mnogi asnici i pomorci su, ini se, pomislili da ih mobiliziraju radi borbe protiv Sjedinjenih Drava.38 Japanska ratna mornarica savjetovala je svojoj vladi da Japan zadri otoke kao vanjski perimetar radi zatite od neprijateljskoga amerikog napredovanja ili pak, kao adute u pregovorima o sporazumu za demilitarizaciju Pacifika.39 Japan je u Parizu mogao raunati na odreenu podrku. U veljai 1917., u zamjenu za japansku pomorsku pomo, Britanija je priznala Japanu pravo na otoke koje je zauzeo u sjevernom Pacifiku a za njom su se povele i Italija, Francuska i Rusija. S druge strane, britanski dominioni - Novi Zeland, Australija i, u manjoj mjeri, Kanada - bili su nervozni zbog rasta japanske prisutnosti u Pacifiku i glasno su to izraavali. I u samoj Britaniji vladao je osjeaj da je japanska pomo u ratu dola sporo i nevoljko. Marmelada koju je jedna velika japanska brodarska kompanija poslala britanskim vojnicima na fronti, te korisniji doprinos eskadre ratnih brodova poslanih u Sredozemlje 1917. godine, nisu potpuno udobrovoljili Britance.40 (I Francuzi su dijelili njihovo gledite o japanskom

doprinosu; kako je Clemenceau rekao svojim mirotvornim kolegama u sijenju 1919.: Tko moe rei da je u ratu Japan odigrao ulogu koja bi se mogla usporediti, primjerice, s ulogom Francuske? Japan je branio svoje interese na Dalekom istoku, ali kada se od njega trailo da intervenira u Europi, svi znaju kakav je bio njegov odgovor.41) Zaokupljeni borbom na ivot i smrt, samo su malobrojni europski dravnici mogli objektivno shvatiti da nema valjanog razloga za japansku intervenciju u Europi. Odnose su dodatno pogorali pokuaji Njemake da sklopi mir s Japanom. Iako Japan nije reagirao na njih, stvorenje dojam o nepouzdanom savezniku. Britanska ratna mornarica poela je razmatrati mogunost budueg rata protiv Japana.42 Usprkos tome, Britanija je na parikoj Mirovnoj konferenciji slubeno podravala japanske zahtjeve. lanovi britanske delegacije izjavili su to posve jasno kada su ih zabrinuti Japanci zamolili za podrku. Zato je Britanija rekla samo da e podravati japanske zahtjeve u Parizu, a nije zajamila da e Japan dobiti eljene teritorije? Zato stoje Britanija samo to i obeala u tajnom sporazumu iz 1917. godine. Sam Lloyd George je izjavio da Britanija namjerava odrati to obeanje.43 Nemirno proljee 384 Naravno, Wilson je odbijao tajnu diplomaciju, pa je jasno dao na znanje daje, to se njega tie, sporazum iz 1917. godine privatni aranman koji ne ukljuuje Sjedinjene Drave.44 Bio je takoer pod pritiskom javnosti da bude otar prema Japanu. U amerikoj javnosti vladao je jak protujapanski osjeaj, dijelom zbog japanskih useljenika, koji su bili trajni izvor nezadovoljstva, ali i zbog njemakih pokuaja sklapanja mira s Japanom.45 Problem je bio i Meksiko. Japan je u prolosti prodavao oruje krivoj strani - barem po miljenju Amerikanaca - u krvavom meksikom graanskom ratu. A onda je 1917. godine, u nespretnom pokuaju da pridobije Japan za Sredinje sile, njemaki ministar vanjskih poslova zamolio Meksiko - u zloglasnom Zimmermannovom telegramu - da pozove Japan u savez protiv Sjedinjenih Drava.46 I to je, premda nepravedno, stvorilo lo dojam. Potkraj rata, dok se Japan energino irio u Sibir pod plastom saveznike intervencije protiv boljevika, "VVilson je, poput ostalih, izrazio nezadovoljstvo zbog japanske podmuklosti. Sada gaje zabrinjavala mogunost da bi Japan, ako zadri kontrolu nad sjevernopacifikim otocima, dobio niz odskonih dasaka preko Pacifika do Havaja.47 Njegovi mornariki savjetnici upozorili su ga na prijetnju od buduih japanskih baza i aerodroma. Makino je 27. sijenja 1919. na sastanku Vrhovnog vijea proitao izjavu u kojoj je podsjetio prisutne kako je preuzimanje otoka od Njemake osiguralo pomorske putove tijekom rata. Lokalni stanovnici, izjavio je sluei se uobiajenim imperijalistikim rjenikom, bili su primitivni narodi kojima je japanska zatita i dobrohotnost mogla samo koristiti.48 "VVilson je strpljivo ponovio svoju sklonost mandatima umjesto izravnog posjedovanja. Nije bio spreman konfrontirati se s Japanom zbog pacifikih otoka jer je namjeravao osporavati druge japanske zahtjeve - primjerice, njemake koncesije u Kini. Ograniio se na izjavu da Sjedinjene Drave ne mogu prihvatiti japanski mandat nad Yapom, na zapadnom kraju Karolinkog otoja, koji je bio veliko meunarodno vorite podmorskih kabela. Amerikanci su govorili o nekakvom obliku meunarodne kontrole tijekom sljedeih nekoliko godina ali bez uspjeha.49 Kada su mandati konano dodijeljeni u svibnju 1919., Japan je dobio mandate nad svim otocima koje je htio. U meduratnim godinama Japanci su uinili ono ega se amerika ratna mornarica bojala. Iako su uvjeti mandata zabranjivali uspostavu Japan i rasna jednakost 385 vojnih baza ili gradnju fortifikacija, pokazalo se da je nemogue kontrolirati njihovu provedbu. Strancima je sve vie ograniavan pristup tim otocima koje je Japan naseljavao svojim stanovnitvom i vojnim osobljem. Japanski izvoai gradili su, uz ostalo, i velike nove luke, a otok Truk u Karolinkom otoju postao je glavna japanska pomorska baza u sjevernom Pacifiku.50 U Drugom svjetskom ratu nekada nepoznati otoci - Tinian, Saipan i sam Truk - postali su poprita velikih bitaka. Mnogo je vie potekoa izazvala klauzula o rasnoj jednakosti, kako su je nazvali u paktu Lige

naroda. Ona je imala veliko simbolino znaenje za Japance. Oni su bili svjetska sila i smatrali su da njihove graane treba tretirati s potovanjem. Naalost, u Sjedinjenim Dravama i u bijelim dominionima javnost je bila opsjednuta strahom od valova istonih imigranata koji e preplaviti bijelu civilizaciju. U godinama prije rata japanski poslovni ljudi tuili su se da ih u inozemstvu esto poniavaju. U Kaliforniji su japanski useljenici izgubili najprije pravo na kupnju zemljita, pa na zakup i napokon na dovoenje svojih ena. kolski odbor San Francisca izglasao je 1906. godine segregirane razrede za kinesku i japansku djecu (bilo ih je ukupno manje od stotinu) kako njihov broj ne bi premaio broj bijele djece. Japanskim (i kineskim, i indijskim) imigrantima bilo je sve tee ui u Kanadu i Sjedinjene Drave, dok im je ulazak u Australiju bio potpuno zabranjen. ak i za vrijeme rata u kojem se Japan borio kao saveznik Britanskog carstva, njegovi su dravljani i dalje bili nepoeljni. Stav japanske vlade bio je pomirljiv, pa je ponudila ograniavanje iseljavanja, ali je bila pod pritiskom vlastitoga javnog mnijenja. Tako je, na primjer, 1913. godine 20.000 Japanaca oduevljeno klicalo kada je govornik na jednom mitingu rekao da bi se Japan trebao zaratiti prije negoli prihvati kalifornijske zakone o pravu vlasnitva nad zemljom. Japanska vlada uputila je 1916. poruku Velikoj Britaniji, otru po japanskim mjerilima, i navela kako u Carskom parlamentu prevladava opi osjeaj aljenja zbog snanog protujapanskog raspoloenja u britanskim kolonijama.51 Kada se Japan pripremao zauzeti svoje mjesto na Mirovnoj konferenciji, japanske novine bile su pune upozorenja. Sada je dolo vrijeme, pisalo je u jednom niku, za borbu protiv meunarodne rasne diskriminacije.52 Nemirno proljee Visoki dunosnici upozoravali su vladu da bi Japan prijedlog o osnivanju Lige naroda trebao razmotriti s velikim oprezom. to ako je to bio samo jo jedan nain za zamrzavanje statusa quo i zadravanje Japana na razini drugorazredne sile? Bila su sumnjiva i Wilsonova obeanja o novoj diplomaciji. Demokracija i humanitarnost lijepa su naela, napisao je jedan mladi domoljub u lanku koji je izazvao veliku panju, ali oni su samo plat pod kojim Sjedinjene Drave i Britanija ele odrati kontrolu nad najveim dijelom svjetskog bogatstva. Ako Japan eli preivjeti, napisao je autor lanka princ Konoe, morat e biti agresivniji.53 Japanska delegacija poslana je u Pariz s uputama da uspori osnivanje Lige, a ako to ne bude mogue, da osigura unoenje odredbe o zabrani rasne diskriminacije u njezinu povelju.54 Konoe je otputovao u Pariz kao Saionjijev pomonik. Dvadeset godina kasnije, kada se njegova zemlja zaratila sa Sjedinjenim Dravama, Konoe je bio predsjednik japanske vlade. Otrovao se 1945. da bi izbjegao sud za ratne zloine. Wilson je, dakako, uporno traio da Liga bude prva toka na dnevnom redu Mirovne konferencije, pa su japanski delegati tiho iza kulisa promicali klauzulu rasne jednakosti. Poetkom veljae Makino i Chinda posjetili su Housea koji je, kao i obino, bio susretljiv i prijateljski naklonjen. On je oduvijek, rekao im je, mrzio rasne predrasude, pa e se potruditi to vie bude mogao da im pomogne.55 Meutim, nekoliko dana poslije, na sastanku s Balfourom, House nije bio toliko optimistian. Pokuao je sastaviti nekoliko razliitih formulacija, ali problem je bio u tome to Japanci nisu htjeli nikakve utjene fraze dok je za druge - primjerice, za Australce - svako spominjanje rasne jednakosti bilo neprihvatljivo. Balfour je kao i obino bio rezerviran: smatrao je da je ideja o jednakosti svih ljudi zanimljiva, ali nije u nju vjerovao. Zar se moglo rei daje netko iz srednje Afrike jednak Europljaninu? Osim toga, upozorio je Housea da e ljudi u Sjedinjenim Dravama i Britanskom carstvu smatrati predloenu klauzulu prvim korakom prema ukidanju ogranienja japanskog useljavanja. House mu je odgovorio daje svjestan te injenice, ali da Japan zaista ima problema s prenaseljenou. Moda bi, dodao je optimistiki, mogli svi otii u Sibir - ili u Brazil.56 Makino i Chinda diskretno su komisiji za Ligu naroda dali na znanje da rade na klauzuli koju e predoiti u pravom trenutku. Dok se zavravao prvi nacrt povelje, Makino je 13. veljae proitao dugu izja386 Japan i rasna jednakost 387

vu. elio je dodati amandman klauzuli o vjerskoj slobodi prema kojoj bi se svi lanovi Lige suglasili da e postupati prema dravljanima svojih lanica bez ikakve diskriminacije vezane uz vjeru, uvjerenje ili religiju. On je shvaao da rasne predrasude imaju duboke korijene, ali bilo je vano prihvatiti naelo, a zatim dopustiti pojedinim dravama da odrede vlastitu politiku. Liga e, nastavio je, biti velika obitelj drava. Sve e one paziti jedna na drugu. Bilo je zacijelo nerazumno traiti od dravljana jedne zemlje da se rtvuju, moda ak da daju ivot, za ljude koji ih ne tretiraju kao sebi jednake. U Velikom ratu razliiti rase borile su se bok uz bok: Uspostavljena je zajednika veza razumijevanja i zahvalnosti u dotad nevienom opsegu. Bila je to ganutljiva i plemenita izjava, no ona nije nita promijenila. Govorei u ime Britanije, Cecil je rekao kako je to, naalost, vrlo kon-troverzno pitanje. Ono je ve izazivalo probleme u delegaciji Britanskog carstva. On je smatrao kako bi bilo bolje odgoditi raspravu o tom problemu za neko budue vrijeme. Prisutni su amorom potvrdili da se slau. Moda bi, predloio je grki premijer Venizelos, mogli izbaciti cijelu klauzulu o vjerskoj slobodi, jer je i to bilo kakljivo pitanje. Taje izjava potaknula osamljeni prigovor portugalskog delegata koji je izjavio kako njegova vlada nije nikada potpisala meunarodni ugovor koji se nije pozivao na Boga. U jednom od rijetkih trenutaka kada je bio sklon humoru, Cecil je odgovorio da e ovaj put svi morati riskirati. Rasna ili vjerska jednakost nisu se spominjale u nacrtu koji je upuen na raspravu na plenarnoj sjednici Mirovne konferencije. Japanci su jasno dali na znanje da namjeravaju ponovno potaknuti to pitanje.57 Sutradan, 14. veljae, Vvilson je otputovao u Sjedinjenje Drave i pitanje Lige stavljeno je na stranu. Meutim, klauzula o rasnoj jednakosti poela je privlaiti pozornost javnosti. U Japanu su se odravali mitinzi i potpisivali zahtjevi za uklanjanje stigme. Na zapadnoj obali Sjedinjenih Drava politiki su elnici upozoravali na ozbiljne posljedice za bijelu rasu ako se klauzula usvoji.58 Lloyd George je izjavio kako se klauzula odnosi i na diskriminaciju kojoj su izloeni Japanci ve nastanjeni u zemljama kao to su Australija i Sjedinjene Drave.59 Medu mirotvorcima u Parizu Japanci su, u najboljem sluaju, uivali mlaku podrku. Kinezi su bili izloeni slinoj diskriminaciji, pa su Nemirno proljee 388 smatrali da bi trebali glasati za klauzulu. Meutim, kako je jedan kineski delegat rekao nekom Amerikancu, brinule su ih mnogo vanije stvari - osobito japanske pretenzije u Kini.60 VVilson, koji je morao imati na umu i domae javno mnijenje, postao je sumnjiav prema Japancima. Prije sam im vjerovao, rekao je jednom svojem ekspertu, no oni su zapravo prekrili sporazum o Sibiru.61 Osim toga, Wilson nije bio osobito liberalan kada je posrijedi bilo pitanje rase. Na kraju krajeva, bio je junjak, i iako je u prvoj predsjednikoj kampanji nastojao privui i crnake glasove, nije praktiki nita uinio za crnce kada je preuzeo dunost.62 Klauzuli o rasnoj jednakosti najglasnije se protivila delegacija Britanskog carstva, osobito Australac Hughes. Kao i mnogi njegovi sunarodnjaci, Hughes je vrsto vjerovao da bi klauzula bila prva pukotina u brani koja titi Australiju. Nijedna australska vlada ne bi preivjela ni jedan dan kad bi ugrozila Bijelu Australiju, pisao je jedan od njegovih suradnika iz Pariza. Situacija je sljedea - ili japanski prijedlog neto znai ili ne znai nita: ako je u pitanju prvo, izbacimo ga, a ako je drugo, emu ga unositi?63 Hughes je odbio prihvatiti sve kompromise koje mu je predlagao House. Ovo je moda u redu, nar-kao je na papiru ispod jednog Houseovog prijedloga, ali bih ja prije zagazio u Seinu ili uao u Folies Bergeres gol golcat nego to prihvatio.64 Novozelananin Massev poveo se za Hughesovim primjerom.65 Time su se Britanci nali u neugodnom poloaju. Bilo im je vrlo stalo do odravanja saveza s Japanom, ali su vodili brigu i o stavovima svojih dominiona. Dok je Wilson od sredine veljae do sredine oujka boravio u Sjedinjenim Dravama, Britanci su se svim silama trudili da rijee to pitanje. Francuzima interesi nisu bili ugroeni, pa su se zabavljali pratei razvoj dogaaja.66 Borden i Smuts naizmjence su posjeivali Hughesa i japansku delegaciju. Ugovorili su i posjet Makina i Chinde Hughesu. Japanci su smatrali daje Hughes seljaina; on se tuio da mu je dosta njihovih slinavih naklona i poniznog oitovanja potovanja. Australac je dopustio mogunost prihvaanja klauzule kad bi ona sadravala uvjet

prema kojem njeno prihvaanje nee utjecati na nacionalnu useljeniku politiku. Sada je na Japance doao red da odbiju prijedlog.67 Makino i Chinda stalno su se obraali Houseu za pomo.68 Japan i rasna jednakost 389 No kucali su na pogrena vrata. House nije bio spreman boriti se za neto to bi neizbjeno bilo nepopularno u Sjedinjenim Dravama. Privatno je uivao zbog toga to su Britanci morali preuzeti odgovornost za odbijanje klauzule. Trebalo je mnogo lukavstva da skinemo taj teret s naih leda i prebacimo ga Britancima, ali smo na sreu to postigli.69 Pod pritiskom svoje vlade japanska delegacija odluila je izai s prijedlogom klauzule. Kako je Chinda rekao Houseu, ako dozive poraz barem e pokazati svojem javnom mnijenju da su neto pokuali uiniti.70 Na sastanku komisije za Ligu naroda, odranom 10. travnja, Japanci su objavili da e sutradan predloiti svoj amandman. Oni su to odgaali tako esto, rekao je Houseov zet Gordon Auchincloss, daje to gotovo postao vic.71 Komisija je 11. travnja zasjedala do kasno naveer nastojei se dogovoriti o formuli koja bi omoguila Sjedinjenim Dravama da zadre Monroeovu doktrinu i postanu lanica Lige. Svi su bili umorni kada su Japanci konano predloili da se odredba o rasnoj jednakosti unese u preambulu povelje. I Makino i Chinda govorili su umjerenim i mirnim tonom i ostavili su vrlo dobar dojam. Jedan po jedan delegati u komisiji Venizelos, Orlando, Wellington, Koo iz Kine, francuski delegati Bourgeois i Larnaude te eki premijer - podrali su amandman. Cecilu je oito bilo vrlo neugodno, pa je samo rekao da ne moe podrati amandman i sjeo oborenih oiju. Dok su ostali govorili, House je dodao biljeku Wilsonu koji je predsjedavao sastanku: Ako komisija odobri ovaj amandman, on e potaknuti rasno pitanje u cijelom svijetu, i u tome je problem. Wilson je znao da bi pozivanjem na rasnu jednakost stekao neprijateljstvo kljunih politiara na zapadnoj obali, a njihovi su mu glasovi bili potrebni za odobrenje Lige u Kongresu. Pozvao je Japance da povuku amandman. Bilo bi pogreno, rekao je, dizati previe galame zbog rasnih predrasuda. Time bi se samo potaknuli zapaljivi osjeaji koji bi na kraju naudili Ligi. Svi prisutni znaju da se Liga temelji na jednakosti nacija. Nije trebalo nita dodavati. "VVilson se obratio Japancima to je ljubaznije mogao. Znao je da imaju najbolje namjere, ali je smatrao da ih mora upozoriti kako pogreno rjeavaju neke stvari. Japanski delegati traili su glasanje. Kada je veina prisutnih glasala za amandman, Willson je objavio - vjetinom koju je nedvojbeno stekao kao rektor Nemirno proljee 390 sveuilita - da se amandman ne moe prihvatiti zbog ozbiljnih prigovora. Japanci nisu osporili tu dvojbenu odluku, pa klauzula o rasnoj jednakosti nije ula u povelju.72 Japanski tisak ogoreno je kritizirao takozvani civilizirani svijet.73 Liberalni i internacionalistiki raspoloeni Japanci bili su zaprepateni. Oni su odigrali igru potujui pravila, pokazali su da su spremni sudjelovati u meunarodnoj zajednici, a ipak ih tretiraju kao inferiornu naciju. Ako se nacijama uskrati pravedan i ravnopravan tretman, upozorio je Makino na plenarnoj sjedinici Mirovne konferencije 28. travnja, one bi lako mogle izgubiti vjeru u naela kojima se rukovodi Liga: Naalost, takav bi stav mogao jako natetiti skladu i suradnji, a Liga se moe sigurno izgraditi samo na takvim temeljima.74 Imao je pravo. Neprihvaanje klauzule o rasnoj jednakosti postat e vaan initelj koji je u meduratnim godinama skrenuo Japan s puta suradnje sa Zapadom prema agresivnijoj nacionalistikoj politici. Meutim, Japan je kratkorono uspio taj poraz preokrenuti u vlastitu korist. Japanci su mi rekli, sa svom svojom istonjakom ljubazno-u, izvijestio je Wilson svoje mirotvorne kolege potkraj travnja, da nee moi potpisati ugovor ako mi ne pristanemo na ovaj lanak. ini se da to nije uznemirilo Llovda Georgea. Ah, boe moj! dodao je Clemenceau, ako to vas posebno ne smeta, ne smeta ni mene.75 No zapravo su svi bili zabrinuti. Konferencija nije sebi mogla priutiti jo jedan bijeg. Talijani su ve bili otili, a Belgijci su bili na pragu odlaska. Nastojei oajniki spasiti Ligu naroda, a s obzirom na to da nije mogao prihvatiti klauzulu o rasnoj jednakosti, Wilson je sada bio suoen sa udovoljavanjem japanskim zahtjevima u Kini. Njegov je poloaj jo vie oteala

injenica da je Kina imala jake argumente koji su joj ili u prilog. 24 Bode u srce Kine Kada su vijesti o svretku Prvog svjetskog rata stigle u Kinu, vlada je proglasila trodnevni praznik. Na sveanosti u ast pobjede odranoj u Pekingu sudjelovalo je ezdeset tisua ljudi, veinom nacionalistikih studenata i njihovih profesora. Na opu radost, sruen je spomenik koji je Kaiserova vlada podignula u ast jednog njemakog diplomata ubijenog tijekom Bokserskog ustanka dvadeset godina ranije. Kineski tisak bio je pun lanaka o pobjedi demokracije nad despotizmom i oduevljenja za Wilsonov Program 14 toaka. Mladi Kinezi su se posebno nekritiki divili zapadnoj demokraciji, zapadnjakim liberalnim idejama i zapadnjakom znanju. Mnogi su se Kinezi takoer nadali da e mir okonati upletanje velikih sila u kineske poslove. Kina je Njemakoj objavila rat u ljeto 1917. i dala je znatan doprinos saveznikoj pobjedi. Kopanje i odravanje rovova na zapadnoj fronti zahtijevali su golem broj radnika. Do 1918. u Francusku je prebaeno oko 100.000 kineskih radnika na mjesto saveznikih vojnika potrebnih za nastavak napada na Njemaku. Kinezi su u Francuskoj pogibali od granata, umirali od bolesti, a moda i nostalgije za domovinom. Vie od 500 Kineza utopilo se u Sredozemlju kada su njemake podmornice potopile jedan francuski brod. Kini je bilo lake pronai radnike za ratne napore nego iskusne diplomate za mir. Povukla je najtalentiranije dunosnike iz svojeg ministarstva vanjskih poslova, te pozvala svoje veleposlanike iz Washingtona, Bruxellesa i Londona, kao i svojeg ministra vanjskih poslova. U delegaciji nije bio ni kineski predsjednik ni premijer, uglavnom zato to je politika situacija u Kini bila tako nesigurna da se ni jedan ni drugi nisu usudili otii iz zemlje. No zato je angairano nekoliko stranih savjetnika koji su trebali pomoi u objanjavanju Kine svijetu i obrnuto. (Amerika vlada, u nastojanju da se pokae kao 391 Nemirno proljee 392 nepristrani posrednik u Parizu, nije dopustila nijednom svojem dravljaninu da radi za Kineze barem ne slubeno.) Skupina od ezdesetak Kineza i njihovih pet stranih savjetnika, koja se konano okupila u Parizu u hotelu Lutetia, simboliki je odraavala samu Kinu i njezinu nesigurnu ravnoteu izmeu starog i novog, sjevera i juga - Kinu s jakom natruhom vanjskog utjecaja. Nije bilo jasno koga oni zapravo zastupaju. Kina se raspadala, i dok je jedna vojna skupina sa svojim pristaama bila na vlasti u prijestolnici Pekingu, i na sjeveru Kine, druga je vojna skupina proglasila neovisnu vladu na jugu, u Kantonu. Kada je poela parika Mirovna konferencija, u angaju se odravala jo jedna mirovna konferencija radi pomirenja dviju vlada. Delegaciju u Parizu odabrale su obje strane, no njezini lanovi nisu vjerovali niti jedni drugima, niti nominalnoj vladi u Pekingu. Voa delegacije Lu Zhengxiang, ovjek blizu pedesete, odraavao je promjene koje su se dogaale u Kini. Potjecao je iz angaja, velike luke koja se razvila zahvaljujui poticaju zapadne trgovine i ulaganja. Njegov otac, kranin, radio je za strane misionare i poslao gaje u zapadnjake kole u kojima je uio strane jezike, a ne kineske klasike koje je prouavalo toliko generacija kineskih djeaka.1 Starija generacija uenih ljudi (mandarina, kako su ih nazivali zapadnjaci), koji su stoljeima vodili Kinu, nije prihvaala ljude poput Lua. Um tih uenih ljudi bio je profinjen do mjere neshvatljive veini zapadnjaka, a njihova samokon-trola i ponaanje bili su besprijekorni. Njihovi prethodnici upravljali su Kinom stoljeima, ali sve njihove vjetine nisu bile dorasle topovima i parobrodima agresivnog Zapada. Lu je odrastao u vremenu u kojem je stara civilizacija gubila bitku protiv snaga promjene. Kina je stoljeima vodila svoje poslove na svoj nain. Kinezi su svoju zemlju nazivali Srednjim kraljevstvom - srednjim ne po vanosti nego zato to je bila u sreditu poznatog svijeta. Kada su se prvi zapadnjaci - dugonosi dlakavi barbari - pojavili u Kini, nisu ostavili veeg traga od onoga to bi ga komarac ostavio na slonu. Meutim, u 19. stoljeu periferija je poela remetiti centar prodavajui opijum i nameui se svojim trgovcima, misionarima i idejama. Kinezi su se opirali, ali

su doivljavali poraz za porazom. Do kraja stoljea kineska vlada izgubila je vlast nad svojim financijama i carinama, a Kina je bila naikana stranim enklavama, lukama, eljeznicama, Bode u srce Kine tvornicama, rudnicima i stranim vojnicima koji su sve to uvali. Velike sile zatitile su svoje podanike plastom ekstrateritorijalnosti tvrdei da su kineski zakoni i kineski suci previe primitivni da bi se nosili s proizvodima zapadne civilizacije. ak se govorilo daje na znaku kod ulaza u park na podruju stranih koncesionara u angaju pisalo Zabranjen ulaz psima i Kinezima. Kinezi se otad nastoje oporaviti od uasnih udaraca nanesenih njihovom samopotovanju i njihovom poretku. Jedan istaknuti kineski mislilac postavio je slavno pitanje: Zato su oni tako maleni, a ipak tako jaki? Zato smo mi tako veliki, a opet tako slabi? Postupno, jer nije bilo lako odbaciti navike steene tijekom dvije tisue godina, Kinezi su poeli uiti od stranaca, slati studente u inozemstvo i angairati strane strunjake. U zemlju su ve prodirale nove ideje i nove metode preko misionara koji su otvarali srednje i vie kole, preko poslovnih ljudi koji su se naselili u velikim lukama poput Kantona i angaja, ili preko sve veeg broja Kineza koji su odlazili u inozemstvo trbuhom za kruhom, ali su se vraali svojim obiteljima da bi umrli u domovini. Lu je posjedovao novu vrstu znanja koje je Kini bilo potrebno za opstanak. Uao je u diplomatsku slubu, koja je takoer bila inovacija, i prije Velikog rata mnogo godina proveo u raznim europskim prijestolnicama. Skandalizirao je sunarodnjake, najprije enidbom jednom Belgijkom, a zatim rezanjem dugog perina. Prigrlio je i sve radikalnije politike ideje, optuujui dinastiju za kineske probleme i zalaui se za republiku. Kineska situacija bila je sve sumornija. Velike sile stvarale su svoje sfere utjecaja: Rusi na sjeveru, Britanci u dolini Jangcea (ajangce tee 6.300 km od Tibeta do Kineskog mora), Francuzi na jugu, Nijemci na poluotoku Shantung (Shandong), a Japanci ovdje, ondje i posvuda. Amerikanci, koji se nisu pridruili ostalima - dijelom, komentirali su cinici, jer nisu imali potrebne resurse - govorili su idealistiki o naelu otvorenih vrata, prema kojem bi svatko morao jednakomjerno eksploatirati Kineze. To je podrazumijevalo opasnost, koju su jasno razabrali kineski nacionalisti, da Kinu jednostavno raskomadaju i da kineska nacija i ostatak kineske civilizaciije nestanu. To se lako moglo dogoditi prije poetka Velikog rata, ali se velike sile nisu mogle dogovoriti kako raskomadati zemlju. 393 Nemirno proljee 394 Strah je poticao rast modernoga kineskog nacionalizma. U kineski jezik, kojemu takvi pojmovi nisu bili potrebni nikada prije, poele su ulaziti rijei kao to su suverena prava i nacija. U dramama i pjesmama govorilo se o buenju uspavane Kine i istjerivanju njezinih muitelja. Radikali su osnivali tajna drutva za zbacivanje vladajue dinastije, koju su sada smatrali zaprekom za spas Kine, ali su se takva drutva brzo raspadala. Prve akcije za bojkotiranje robe koju su proizvodili neprijatelji Kine a zatim i prve demonstracije poele su potresati velike kineske gradove nakon 1900. Zavladala je epidemija domoljubnih samoubojstava. To je bila taktika zasnovana na slabosti, a ne na snazi, ali je ukazivala na buenje mone sile. Osim toga, Kinezi su se sve vie usredotoili na Japan kao svojeg glavnog neprijatelja. elja Lua i drugih nacionalista dijelom se ostvarila 1911. kada je revolucijom svrgnut posljednji car, osmogodinji djeak. Kina je postala republika, uglavnom zato to su moderne institucije postale nune za suoavanje s modernim svijetom. Veina Kineza izvan velikih gradova nije imala pojma to je to republika. Mnogi u gradovima i selima u unutranjosti nisu ni znali da carska dinastija vie nije na vlasti. (Jedan lan Crvene garde, kojega su ezdesetih godina 20. stoljea poslali u jedno zabitno podruje, zaprepastio se kad su ga seljaci upitali: Tko danas sjedi na Zmajevom prijestolju?) Lu je odano sluio novoj republici i kao ministar vanjskih poslova i kao predsjednik vlade. Neki su znakovi pruali nadu. Kinesko se gospodarstvo poelo buditi, i barem u velikim gradovima pokretana su moderna industrijska poduzea. Nova znanja prodirala su u kole i sveuilita. Drutvo je odbacivalo neke stare represivne obiaje. Naalost, prvi predsjednik Kine, impozantni general

Yuan Shikai, potjecao je iz staroga konzervativnog svijeta. etiri godine nakon revolucije pokuao se proglasiti carem. Iako je umro prije negoli mu je to uspjelo, ostavio je za sobom pogubnu batinu: podijeljenu zemlju, slab i neuinkovit parlament i, najopasnije od svega, niz lokalnih vojski pod vodstvom njegovih generala. U Kini je 1916. zapoelo razdoblje unutarnjeg kaosa i vladavine lokalnih diktatora koje je potrajalo do kraja dvadesetih godina 20. stoljea. Veliki kineski pisac Lu Xun usporedio je svoje sunarodnjake s ljudima koji spavaju u eljeznoj kui. Kua gori i spavai e umrijeti ako Bode u srce Kine se ne probude. No, ako se probude, hoe li moi izii? Je li bolje pustiti ih da poginu u neznanju ili da umru s punim uvidom u svoju sudbinu? Uza sve njihove sumnje, Lu i drugi radikalni intelektualci njegove generacije doista su se trudili da probude Kinu. Preuzeli su odgovornost za ubrzanje promjena istei ruevine prolosti i prisiljavajui Kineze da se okrenu prema budunosti. Objavljivali su asopise koji su se zvali, primjerice, Nova mladost i Nova plima. Pisali su satirike drame i prie u kojima su se rugali tradiciji. Njihov recept za Kinu bio je saet u paroli Znanost i demokracija - pritom je znanost trebala predstavljati razum, a demokracija ono to je po njihovu miljenju Kini bilo potrebno kako bi se ostvarilo jedinstvo vlade i naroda i time ojaala drava. Divili su se Saveznicima jer su se nadali da e oni poteno postupiti prema Kini, u skladu s naelima koja su zapadni elnici toliko puta isticali tijekom rata. Shantung je trebao biti test. Breuljkasti, gusto naseljen poluotok koji se protee u sjeverni Pacifik neposredno ispod Pekinga, Shantung je Kini bio vaan kao to je Alzas-Lorena vana Francuskoj. Ondje se rodio veliki mudrac Konfucije, ije su ideje dugo bile najsnanija poveznica koja je povezivala Kinu. (ak i danas, dvadeset i est stoljea nakon njegova roenja, u Shantungu postoje obitelji koje tvrde da su njegovi nasljednici.) Tko god je imao vlast nad Shantungom, kontrolirao je juni bok Pekinga, ali i ugroavao utu rijeku i Veliki kanal koji povezuje junu i sjevernu Kinu. Za zapadnjake njegovo je ime bilo sinonim za popularnu mekanu svilenu tkaninu (koja se ondje proizvodila), a u novije vrijeme Shantung se manje ugodno pamtio kao baza iz koje su provalili dugokosi bokserski buntovnici s misijom istrebljenja svih zapadnjaka i svih zapadnih utjecaja u Kini. Shantung je neizbjeno morao privui interes stranih sila za vrijeme ope utrke za koncesijama i utjecajem u Kini. Njegovo tridesetmilijunsko stanovnitvo nudilo je trita i jeftinu radnu snagu. Njegova leita ugljena i drugih ruda vapila su za eksploatacijom. Kada je njemaki putnik Ferdinand von Richthofen skrenuo panju svojeg Kaisera i njemake ratne mornarice na injenicu da Shantung ima jednu od najboljih prirodnih luka na kineskoj obali - kod Kiachowa (Jiaozhoua) na junoj strani poluotoka - sasluali su ga sa zanimanjem. Njemaka je 395 Nemirno proljee 396 teila za svjetskom moi, a tih dana to je znailo kolonije i baze. Providnost je htjela da 1897. godine dva njemaka misionara budu ubijena u lokalnim neredima. Izvanredna prigoda, rekao je Kaiser i poslao ratnu eskadru da okupira Kiachow. Kineska vlada uzaludno je prosvjedovala. Godine 1898. bila je prisiljena potpisati sporazum kojim je Njemaka dobila u zakup na devedeset i devet godina otprilike 260 km2 kineskog teritorija oko luke Kiachow. Njemaka je dobila i pravo na gradnju eljeznikih pruga, otvaranje rudnika i stacioniranje njemake vojske radi zatite svojih interesa. Njemaka vlada bila je iroke ruke prema svojem novom posjedu i troila je ondje mnogo vie nego na bilo koju od svojih mnogo veih afrikih kolonija.2 To je privuklo njemake tvrtke, koje su zaudo oklijevale ulagati u Shantung, pa su sagradile eljezniku prugu i otvorile rudnike. (Ni jedno ni drugo nije nikada ostvarilo profit.) Ratna mornarica preuzela je novu luku u Kiachowu. Tsingtao (Qindao), kako su je nazivali, bila je uzorna luka s izvanredno modernim lukim kapacitetima, uredno rasporeenim poploenim ulicama, vodovodom i kanalizacijom, modernom telefonskom mreom, njemakim kolama, bolnicama, pa i pivovarom koja je proizvodila izvrsno njemako pivo (to ini i danas).3 Jedan zadivljeni strani posjetitelj nazvao je Tsingtao Brightonom Istoka.4 Tsingtao je 1907. bio sedma najvanija luka u Kini. Imala je samo jedan nedostatak: bila je

tisuama kilometara daleko od najbliih njemakih kolonija i od same Njemake. Usprkos agresivnosti kojom je Kaiser traio koncesije u Shantungu, njemaka je vlada do 1914. bila prilino taktina u odnosima s kineskim vlastima. Dopustila je kineskim vojnicima da uvaju njezinu prugu i rudnike, mada je mogla inzistirati na vlastitim vojnicima, odrekla se prava na gradnju drugih eljeznikih pruga i dopustila je Kini da ukljui Tsingtao u kineski carinski sustav umjesto da ga zadri kao slobodnu luku.3 Zbog toga su njemake koncesije do 1914. postale mnogo ogranienije od onih dogovorenih sporazumom iz 1898., i kinesko-njemaki odnosi bili su razmjerno prijateljski. Ta injenica nije pomogla Njemakoj kada je izbio rat. Njemaki otpravnik poslova u Kini poslao je u Berlin telegram s rijeima Zaruke s gdicom Butterflv vrlo vjerojatne. Britanci su itali sve telegrame s Istoka i nisu se namuili s deifriranjem te poruke. Kineska vlada nije mogla intervenirati Bode u srce Kine 397 kada je Japan napao, a ni Njemaka nije mogla uiniti nita. Kaiser je mogao samo suosjeati: Bog vas uvao! Mislit u na vas u predstojeoj borbi.6 I tako su Japanci preuzeli njemake koncesije u Shantungu, eljezniku prugu, urednu malu luku i rudnike. Japan je govorio da e vratiti koncesije Kini, ali Kinezi, to ne iznenauje, nisu tome mnogo vjerovali. Tijekom rata Japanci su poduzeli sve kako bi zadrali svoju steevinu. Od samog poetka okupacijske vlasti prionule su gradnji novih eljeznikih pruga, preuzeli od Kineza voenje telegrafskog i potanskog ureda te naplaivali poreze i rekvirirali radnu snagu medu lokalnim stanovnitvom. Japanska kontrola nad Shantungom bila je puno vra od njemake.7 Japan se takoer svim silama trudio da izigra nesposobnu kinesku vladu pravnim i drugim smicalicama. Predujmljivao je velike iznose Kini, od kojih su neki sumnjivo podsjeali na mito, kako bi naveo kineske dunosnike da podravaju njegove ciljeve. Privatne japanske nacionalistike skupine, frakcije u vojsci i financijai imali su svoje ciljeve, koji su esto odudarali od ciljeva njihove vlade. Oruje je odlazilo junjacima koji su se bunili protiv vlade u Pekingu - koju je Japan priznao. U junoj Manduriji i susjednim dijelovima istone Mongolije japanske vojne vlasti i avanturisti sklapali su saveze s buntovnim lokalnim diktatorima. Stoga se japanska politika u Kini doimala iznimno podmuklom, premda je zapravo ee bila smetena i nesuvisla. Na slubenoj razini jedna japanska vlada za drugom pokuavala je, prilino nespretno, stei prevlast nad Kinom. U sijenju 1915. japanski ministar vanjskih poslova doao je u Peking u kurtoazni posjet kineskom predsjedniku. Ministar je govorio o bliskim i prijateljskim odnosima dvaju naroda, i izjavio kako bi bila teta kada bi ih vanjske sile razdvojile. Ima, dodao je, nekoliko problematinih pitanja, i bilo bi lijepo kad bi ih mogli rijeiti. Tada je zapanjenom predsjedniku predoio popis s dvadeset i jednim zahtjevom. Ako ih Kina odbije, Japan e moda morati primijeniti otrije metode, kako se neodreeno izrazio ministar. Neki zahtjevi jednostavno su potvrivali postojee japanske aktivnosti u Kini, ali su drugi traili suglasnost kineske vlade sa svim eventualnim japansko-njemakim dogovorima o njemakim koncesijama. Jo su gori bili zavrni, tajni zahtjevi koji bi Kinu praktiki pretvorili u japanski protektorat. (Za sluaj da kineska vlada odbije zahtjeve, Nemirno proljee 398 na papiru na kojem su Japanci predoili svoj popis nalazio se vodeni ig sa slikom bojnog broda i strojnice.8) Kineska vlada je otezala s odgovorom i izvlaila se. Takoer je dopustila da zahtjevi procure u javnost, pa su izbili nacionalistiki prosvjedi diljem Kine. Japan je nevoljko povukao drastinije odredbe, ali je 25. svibnja 1915. prisilio kinesku vladu da potpie ugovor kojim jami Japanu ostvarenje zahtjeva u Shantungu. Kineski nacionalisti proglasili su taj dan Danom nacionalnog ponienja. Saionji je u Tokiju bio zaprepaten zbog nepromiljenosti i nesposobnosti svoje vlade pa je izrazio nezadovoljstvo blokirajui pokuaj ministra vanjskih poslova da postane predsjednik vlade.9 Ostale drave pratile su razvoj dogaaja sa zabrinutou, ali nisu praktiki poduzimale gotovo nita. Britaniji je nuno trebala pomo Japana na moru. Japanski brodovi ve su patrolirali Pacifikom, i

Britanci su se nadali da bi to patroliranje mogli proiriti i na rutu oko Rta dobre nade, a moda i na Sredozemlje.10 Ni Rusija, koja je trpjela strane gubitke u Europi, nije eljela izazivati svojega monog susjeda na Dalekom istoku. Francuska i Italija zadovoljile su se podrkom Britancima. U tajnim sporazumima koje je 1917. sklopio s Britanijom i drugim europskim silama Japanu je zajamena podrka za nastavak vlasti nad njemakim posjedima i uivanje privilegija u Shantungu. Jedina sila koja je otvoreno prigovorila japanskim aktivnostima u Kini bile su Sjedinjene Drave, koje je sve vie zabrinjavala rastua mo Japana na Pacifiku i na azijskom kopnu. I prije cijelog tog sumnjivog posla, kako je "VVilson nazvao Sporazum o 21 zahtjevu, dolo je do trzavica zbog nekih spornih pitanja, primjerice zbog zahtjeva amerike ratne mornarice za bazom za opskrbu ugljenom na kineskoj obali ili zbog visoke cijene koju je eljeznica u Manduriji (pod japanskom kontrolom) naplaivala za prijevoz amerike robe.11 Ameriki poslovni ljudi tuili su se da ih japanska konkurencija istiskuje s kineskog trita. Tijekom dugotrajnih kinesko-japanskih pregovora amerika je vlada pozivala Japan da promijeni stav, a u Pekingu je ameriki veleposlanik, vrlo nesklon Japancima, poticao Kineze da ne popuste. Amerikanci su poslali notu i kineskoj i japanskoj vladi navodei da se ograuju od prihvaanja bilo kakvog sporazuma koji bi negativno utjecao na amerika ugovorna prava u Kini, ili na politiku i teritorijalnu Bode u srce Kine 399 cjelovitost Kine. (To je ograivanje postalo vrlo znaajno 1931. kada su ga Sjedinjene Drave upotrijebile kao osnovu za svoj prigovor na japansko osvajanje Mandurije.) Japanska je vlada popustila 1915. godine, ali nije odustala od pokuaja da stekne prevlast u Kini. Japan je 1916. potpisao s Rusijom ugovor kojim je Rusija priznala povlaten poloaj Japana u junoj Manduriji i istonoj Mongoliji. Japan je istodobno poslao vikonta Ishiija u Washington da od Amerikanaca zatrai priznanje japanskog poloaja u Kini. Razgovori izmeu Ishiija i Lansinga doveli su do razmjene nota koje je svaka strana tumaila na svoj nain. Amerikanci su bili uvjereni da su jednostavno priznali kako Japan ve ima posebne interese u Kini zbog geografskih razloga; Japanci su tvrdili da su Amerikanci odobrili posebni poloaj Japana u mnogo irem smislu.12 Ruska revolucija 1917. pojaala je odlunost Japana da ostane u Kini. Ishii je zabiljeio u svojem dnevniku: Iako se strane vlade moda ne osjeaju ugroene zbog prirodnih katastrofa, epidemija, graanskog rata ili boljevizma u Kini, Japan ne bi mogao postojati bez Kine, a japanski narod ne bi mogao opstati bez Kineza.13 Japanci su se esto pozivali na taj stav nazivajui ga azijskom Monroeovom doktrinom. Kao to su Sjedinjene Drave radi vlastite sigurnosti tretirale Latinsku Ameriku kao svoje dvorite, Japan se morao brinuti zbog Kine i susjeda poput Koreje i Mongolije. Potkraj rata, Japan je 1918. jo jednom pokuao srediti stvari u Kini u vlastitu korist. U svibnju je potpisao ugovor o obrani s kineskom vladom, a u rujnu je razmijenio tajne note u kojima je obnovljen sporazum o Shantungu iz 1915. godine. Posluivi se frazom koja je posebno natetila kineskim argumentima u Parizu, kineski predstavnik u Tokiju izjavio je kako je njegova vlada spremno prihvatila japanske note.14 Drugim rijeima, kineska vlada ugrozila je vlastiti pregovaraki poloaj prije kraja rata. Kineski delegati u Parizu tvrdili su kako nisu nita znali o tajnim sporazumima sve dok ih Japanci nisu predoili u sijenju 1919. godine.15 Japanske namjere u Kini poele su 1919. ostavljati lo dojam na mnoge vanjske promatrae. ak su i Britanci, opredijeljeni za podrku Japanu, bili zabrinuti zbog, kako su tvrdili, japanske arogancije i ambicije.16 Britanci su bili posebno zabrinuti zbog japanskog upada u njihoNemirno proljee vu gospodarsku interesnu sferu u dolini Jangcea. Njihov veleposlanik u Tokiju mrko je upozorio: Danas smo spoznali da je Japan zapravo otvoreno oportunistika, da ne kaemo sebina zemlja, vrlo skromnog znaaja u usporedi s divovima Velikog rata, ali s vrlo pretjeranim miljenjem o svojoj ulozi u svijetu. Britance su jo vie razdraili kritiki osvrti japanskog tiska na ponaanje britanskih vojnika pri preuzimanju njemakih koncesija u Kini.17 S druge strane, Kina se doista doimala kao izgubljen sluaj. Balfourov nasljednik na mjestu ministra vanjskih poslova Curzon znakovito je usporedio Kinu s Japanom: U vidokrugu japanskih obala imate veliku bespomonu, beznadnu i inertnu masu Kine, koja je jedna od najnapuenijih zemalja na svijetu, potpuno

razjedinjena i slaba, u stalnom sukobu izmeu sjevera i juga, bez vojne sposobnosti ili ara, lak plijen drave iji sam karakter ranije opisao.18 Francuzi su se, barem to se tie kineskog pitanja, slagali s Britancima. Slagao se i House. Kako je rekao Wilsonu za vrijeme rata, bilo bi nerazumno oekivati da Japan nee upasti na kinesko kopno kada su mu je zatvoreni mnogi drugi dijelovi svijeta. Ne moemo zadovoljiti japanske elje to se tie zemlje i useljavanja, pa e sigurno biti problema ako im ne odobrimo neke ustupke u odnosu na njihovu sferu utjecaja na Istoku. Zatim je dodao s pretjeranim optimizmom: Mogli bismo oblikovati politiku koja e ostaviti otvorena vrata, sanirati Kinu i zadovoljiti Japan. Kada su analizirali ameriku delegaciju u Parizu, Japanci su upisali Housea na popis prijatelja.19 Nisu mogli pronai mnogo drugih. Mnogo godina kasnije Breckinridge Long, trei tajnik ministra vanjskih poslova posebno zaduen za dalekoistona pitanja prije i za vrijeme parike Mirovne konferencije, izjavio je jednom novinaru kako su Amerikanci nakon 1917. godine bili konstantno sumnjiavi prema Japanu.20 Promjenu stava prema Japancima osjetio je i Lansing, koji se ponosio svojim pragmatinim pristupom svijetu. Lansing je 1915. naglaavao potrebu za pomirljivom politikom prema Japanu, pa ak predlagao da mu se predaju Filipini, te je kritizirao ljude koji su histerino napadali skrivene i opake japanske planove.21 Meutim, kad je rije o Kini, shvatio je da treba ipak povui nekakve granice. Otputovao je u Pariz s vrstom odlukom, kako je poslije rekao, da jednom zauvijek kae Japancima to ih ide. Poeo je takoer Japan nazivati Pruskom ne smatrajui to komplimentom.22 400 Bode u srce Kine Kada je poela Mirovna konferencija, inilo se da bi "VVilson mogao prihvatiti isto gledite. On je bio protiv tajnih sporazuma poput onih koje je sklopio Japan, te protiv razdavanja teritorija ne uzimajui u obzir elje naroda. Bio je takoer vrlo zainteresiran za Kinu, pogotovo zbog izvjetaja mnogih amerikih misionara koji su ondje djelovali.23 Jedan od njegovih roaka izdavao je jedan prezbiterijanski misionarski tjednik u angaju.24 Spominjao je svoju elju da pomogne Kini u njezinoj moralnoj obnovi i spremnost Sjedinjenih Drava da joj poslui kao prijatelj i uzor.25 "VVilsonov veleposlanik u Pekingu Paul S. Reinsch, napredni sveuilini profesor iz "VVisconsina, zasipao je Washington optubama protiv Japana - od kojih su neke bile tone - tvrdei da Japanci u Kini potiu na pobunu, prodaju morfij, podmiuju inovnike, sve s ciljem stjecanja prednosti u istonoj Aziji.26 Uputio je i dalekovidno upozorenje: Ako Japan dobije slobodne ruke i ako se donese bilo kakva odluka koja bi se mogla protumaiti kao priznavanje posebnog poloaja Japana bilo u obliku takozvane Monroeove doktrine, ili u bilo kojem drugom obliku - pokrenut e se sile koje e neizbjeno unutar jedne generacije izazvati golem oruani sukob. U Europi nema pitanja od takve vanosti za budui mir u svijetu koji bi bio usporediv s potrebom za pravednim rjeenjem kineskog pitanja. (Umro je mnogo prije nego stoje zamrla jeka eksplozije zbog odluke o Shantungu.27) VVilson ga je po svemu sudei sluao, pa je 1918. godine pokrenuo inicijativu za obnovu gotovo zamrloga multinacionalnog konzorcija za kreditiranje kineske vlade. Tijekom cijele Mirovne konferencije vodili su se sporadini razgovori o tome te je Japan pristao ui u konzorcij, ali je istodobno pazio da konzorcij ne posuuje novac ni za kakav projekt koji bi mogao slabiti japanski utjecaj - a to je bilo upravo ono to su se Amerikanci nadali postii. Nije se nikad spominjao, izjavio je jedan visoki ameriki dunosnik, konani cilj, izbacivanje Japana iz Kine.28 Ali, je li to doista bilo ono to su Sjedinjene Drave htjele? Ako se Japan ne moe iriti na zapad u Aziju, hoe li se okrenuti prema Pacifiku, prema Filipinima, pa moda i istonije? Kao i njihovi nasljednici u dvadesetim godinama 20. stoljea, "VVilson i njegovi savjetnici bili su razapeti izmeu pragmatinog cilja - suradnje s Japanom - i idealistikog cilja - pomoi Kini. Je li se Kini uope moglo pomoi? Je li se 401 Nemirno proljee 402

isplatilo riskirati sukob s Japanom? U dugoronom smislu, mir na Pacifiku bio je poeljan ne samo Azijcima nego i Amerikancima. Neposredno prije odlaska u Pariz, Wilson je pozvao Wellingtona Kooa, kineskog veleposlanika u Washingtonu, na prijateljski razgovor. Koou su 1919. bile tek trideset i dvije godine, ali je ve bio snana i istaknuta linost, lako obino nije bio sklon pohvalama, Clemenceau gaje opisao sljedeim rijeima: ... mladi kineski maak, Parianin po govoru i odijevanju, zaokupljen igrom make i mia, premda je to bilo rezervirano za Japance.29 Koo je dobro poznavao Sjedinjene Drave. Bio je izvanredno uspjean student Sveuilita Columbia u New Yorku, na kojem je diplomirao i doktorirao. (U Parizu je proveo jedno ugodno poslijepodne pjevajui stare studentske pjesme s jednim bivim profesorom, sada amerikim ekspertom.30) Bio je takoer lan sveuiline debatne ekipe, a to su japanski delegati osjetili na svoju tetu. Koo je sa sastanka s Wilsonom otiao uvjeren da e Sjedinjene Drave podrati Kinu na Mirovnoj konferenciji.31 Wilson je takoer prijateljski predloio Koou da otputuje u Francusku istim brodom kao i Amerikanci.32 Kinezu je to bio dobar znak. 1 sastav amerike delegacije bio je dobar znak. Na poetku svoje karijere u "VVashingtonu Lansing je bio savjetnik za kineska pitanja a jedan od amerikih eksperata, E.T. Williams, ef odjela za dalekoistone poslove u State Departmentu tijekom rata, ivio je prije u Kini kao misionar i diplomat.33 Delegacija je uglavnom bila nesklona Japancima. I onima koji su bili spremni razmotriti japanske argumente bila je instinktivno mrska militaristika, nacionalistika strana Japana koja je, po njihovu miljenju, odreivala japanske ratne ciljeve.34 Unato Wilsonovoj esto izraenoj elji da bi Sjedinjene Drave morale ostati neutralne u razmatranju azijskih i drugih pitanja, amerika delegacija bila je nedvojbeno pristrana u Parizu, te je pomagala Kinezima da sroe svoje zahtjeve i prenosila im informacije koje moda inae ne bi mogli dobiti. Kinezi su mudro reagirali traei od Amerikanaca savjete - i prihvaajui ih.35 Zbog svojih internih nesuglasica, kineska vlada nije podrobno instruirala svoju delegaciju u Parizu, ali je jedna uputa bila jasna: Kini se moraju vratiti njemake koncesije u Shantungu.36 Spremajui se za odlazak, delegacija je u prosincu 1918. odrala konferenciju za tisak (i to je Bode u srce Kine 403 bio znak promjena u Kini) na kojoj je predoila nerealno optimistian popis zahtjeva koje je kanila iznijeti na Mirovnoj konferenciji. Kina je namjeravala traiti sveobuhvatno rjeenje odnosa sa stranim silama, ukljuujui ukidanje ekstrateritorijalnosti, veu kontrolu vlastitih carina i eljeznica te povratak njemakog podruja u Shantungu. Zauzvrat je Kina bila spremna dopustiti stranu trgovinu u Mongoliji i Tibetu.37 Naalost, kineska delegacija i previe je odraavala unutarnje podjele svoje zemlje. Njezini su lanovi sumnjiili jedan drugoga za urovanje s Japancima. Bilo je neobinih dogaaja i na putu do Pariza. Lu je u Tokiju bio odrao dvosatni sastanak s japanskim ministrom vanjskih poslova. Bilo je raznih verzija o tome to se dogodilo na tom sastanku: kako se inilo, Japanci su vjerovali da su im Kinezi obeali kooperativnost na Mirovnoj konferenciji; Kinezi su poslije neuvjerljivo tvrdili da je Lu samo priznao postojanje tajnih sporazuma izmeu Kine i Japana sklopljenih 1918. ne prihvaajui njihovu valjanost.38 Za vrijeme tog kratkog zadravanja u Tokiju Kinezima je ukradena kutija s vanim dokumentima, ukljuujui potpuni tekst tajnih sporazuma izmeu Kine i Japana.39 Kada su Kinezi stigli u Pariz, C. T. VVang, koji je diplomirao pravo na Sveuilitu Yale i zastupao junokinesku frakciju, uputio je angajskim novinama telegram optuujui neke kolege za izdaju.40 Moda je mislio na Kooa, za kojeg se prialo da je zaruen s kerkom jednog dunosnika poznatog po svojim projapanskim gleditima.41 (Koo se zapravo u Parizu zaljubio u jednu prekrasnu mladu indoneansku nasljednicu.) Lua su uporno obasipali optubama da prima mito od Japanaca.42 Kako su prolazili mjeseci, postajao je sve mrzovoljniji i rezerviraniji.43 Shantung se pojavio na dnevnom redu Mirovne konferencije tek potkraj sijenja. Wilsonjo nije bio donio odluku te je istraivao razne mogunosti. Moda bi se, kako je predloio Koou, Britaniju moglo nagovoriti da pomogne Kini usprkos anglo-japanskom savezu.44 Moda bi Japanci bili spremni dobrovoljno odustati od pretenzija na Shantung. Na kraju krajeva, neki japanski dunosnici

natuknuli su da bi Japan bio spreman vratiti Kini njemake koncesije. Moda bi Japan mogao spasiti obraz slubenim preuzimanjem Shantunga, pa prenoenjem suvereniteta na Kinu.45 Japanci nisu pokazali veliku spremnost za kompromis. tovie, kada je Vrhovno vijee poelo razmatrati sudbinu njemakih kolonija Nemirno proljee 404 na Pacifiku ujutro 27. sijenja, Makino je pokuao progurati koncesije u Shantungu u ugovor zajedno sa sjevemopacifikim otocima preuzetima od Njemake. Tvrdio je takoer daje Shantung pitanje koje se tie Japana i Njemake te da nema potrebe za kineskom prisutnou kada ono doe na dnevni red.46 Makino se oito nadao da e se pitanje Shantunga rijeiti na brzinu zajedno s pacifikim otocima kao dio ratnog plijena bez ukljuivanja Kine. Ostale sile odluile su da bi se o Shantungu trebalo raspravljati zasebno i da bi Kinu trebalo pozvati na raspravu kasnije toga poslijepodneva. U pauzi izmeu jutarnjeg i poslijepodnevnog sastanka Kinezi su se trudili to su vie mogli da izvre pritisak na svoje prijatelje. Lu, nominalni voa kineske delegacije, nestao je, pa je mladi Koo posjetio Lansinga i upitao ga moe li Kina oekivati podrku Sjedinjenih Drava. Lansing ga je umirio, ali je dodao da ga brinu europske sile.47 Tog poslijepodneva Kinezi su se smjestili na neudobne pozlaene stolice na Quai d'Orsavu i sluali Makinov isprekidani i nedojmljiv saetak japanskih argumenata. (Koo je tvrdio kako mu je Wilson kasnije rekao da ga je Makinov govor uznemirio.) Koo je odgovorio u ime Kine sutradan ujutro. Iako mu je glas isprva drhtao, napao je Japance izvanrednim govorom koji je obilovao uenim pozivanjima na meunarodno pravo i latinskim citatima.48 Istina je, priznao je, da je Kina 1915. i 1918. potpisala s Japanom sporazume u kojima je, kako se inilo, obeala da e Japan dobiti njemaka prava u Shantungu, ali ih je Kina potpisala pod pritiskom pa se stoga ne mogu smatrati obvezujuima. U svakom sluaju, nastavio je, sva pitanja povezana s njemakim posjedima moraju se rijeiti na Mirovnoj konferenciji.49 Kina je zahvalna Japanu, nastavio je Koo, za osloboenje Shantunga od Nijemaca. Meutim, usprkos svojoj zahvalnosti, kineska delegacija smatra da bi iznevjerila svoju dunost prema Kini i svijetu kad ne bi prigovorila iskazivanju zahvalnosti prodajom prirodnog prava svojih sunarodnjaka, ime bi posijala sjeme nesloge u budunosti.50 VVilsonovska naela - nacionalno samoodreenje i teritorijalna cjelovitost - obvezuju saveznike sile na vraanje Shantunga Kini. Shantung je, rekao je Koo, kolijevka kineske civilizacije, zaviaj Konfucija i Mencija i sveta zemlja Kineza. Nadalje, dopustiti nekoj stranoj sili prevlast nad Shantungom bilo bi jednako bodeu zarinuBode u srce Kine 405 tom u srce Kine. Ironijom sudbine, to je upravo i bila namjera japanskih vojnih krugova; ministar rata rekao je Tokiju svojoj vladi da je eljeznika pruga koja se s obale u Shantunga protee prema unutranjosti arterija koja pumpa japansku mo u azijsko kopno. Kanaanin Borden pohvalio je kinesko izlaganje, dok je Lansing smatrao daje Koo jednostavno pomeo Japance. Clemenceauove srdane estitke, koje su trebale ostati privatne, bile su iste veeri poznate svima.51 Po samoj rjeitosti Kinezi su bili oiti pobjednici. Naalost, pitanje Shantunga nije odlueno u sijenju. Moralo je priekati do mahnite utrke s vremenom u travnju, kada su se sastavljale konane odredbe mirovnog ugovora s Njemakom. Do tog vremena mirotvorci su razmatrali stotine odluka - poputajui u jednoj, inzisti-rajui na drugoj, nastojei zadovoljiti nemogue zahtjeve kako bi dobili mirovni ugovor s Njemakom kojega e potpisati svi saveznici. Kinezi i njihove nade bili su mali i beznaajni dio kalkulacija. I sam "VVilson bio je prisiljen na politika pogaanja kako bi stekao japanski pristanak na povelju Lige bez klauzule o rasnoj jednakosti - na tetu vlastitih naela. Ako je Liga bila najbolja nada za svijet, moda je rtvovanje malog dijela Kine bilo prihvatljiva cijena. U dugoj pauzi ni kineska ni japanska delegacija nisu mirovale. Obje su strane pokazale da su shvatile jedan vaan element u novim meunarodnim odnosima, pa su zagovarale svoje stavove u javnosti, u govorima i intervjuima. Dok je japanska delegacija u Parizu imala vrlo efikasan odjel za

informiranje, veina promatraa smatrala je daje Kina u prednosti, jer su njezini zahtjevi zasnovani na samoodreenju bili vie u skladu s trenutnim raspoloenjem. U prvom dijelu veljae odrana je javna rasprava o objavljivanju tajnih sporazuma koje je Kina potpisala s Japanom. Japanska se delegacija zaprepastila kada su Clemenceau i drugi elnici izjavili kako bi bilo dobro predoiti dokumente Mirovnoj konferenciji. Zamijetivi priliku da dovede Japan u neugodnu situaciju, Koo se smjesta sloio i telegrafirao svojoj vladi da mu poalje primjerke sporazuma. U Pekingu je japanski veleposlanik vrlo grubo pokuao nagovoriti kinesku vladu da ne objavljuje nikakve dokumente bez pristanka japanske vlade. Vijest o tom pokuaju procurila je u tisak, pa je ne samo dodatno razjarila kinesko javno mnijenje nego i dodatno proNemirno proljee 406 dubila, ako je to uope bilo mogue, ameriko nepovjerenje u Japan.52 Kineska delegacija je gostila eksperte i strane novinare. Lu se pobrinuo za donacije kineske vlade francuskoj i belgijskoj vladi, kojima su su se trebale obnoviti kole u Verdunu i Ypresu.53 No iza kulisa Japancima je ilo bolje.54 U privatnim razgovorima, koje su tog proljea vodili s Llovdom Georgeom i Balfourom, te s Clemenceauom i njegovim ministrom vanjskih poslova Pichonom, Japanci su dobili eljena jamstva.55 Iako nisu mnogo oekivali od amerike delegacije, vodili su srdane razgovore s Houseom.56 Prema japanskom tumaenju, Kinezi su pokuavali povui sveana obeanja. Japanu je ipak najvie pomogla odluka da ne inzistiraju na klauzuli o rasnoj jednakosti. Neposredno prije odlaska Talijana s Mirovne konferencije, Makino i Chinda posjetili su 21. travnja Wilsona i Lansinga kako bi ih obavijestili da Japan eli rijeiti spor s Kinom prije dovrenja mirovnog ugovora s Njemakom.57 Upozorili su ih da bi neuspjeh pobudio veliko ogorenje japanske javnosti. Wilson se tog poslijepodneva sastao s Clemenceauom i Llodom Georgeom, i tri su elnika - koji su se bili nadali da e moi odgoditi odluku o Shantungu - shvatili da e morati popustiti japanskom zahtjevu. Kako se izrazio Hankev, Bit e nezgodno izgubiti talijansku delegaciju prije predaje mirovnog ugovora Nijemcima, ali kad bi i peta sila [Japan] povukla svoje predstavnike, preostale tri sile odgovorne za Mirovni ugovor nale bi se u vrlo neugodnom poloaju.58 Lansing se tuio da u Parizu prevladava duh sebinog materijalizma obojenog cininim zanemarivanjem oitih prava, i upitao: Hoe li ameriki idealizam morati podlei tom opakom duhu prolosti?59 Meutim, bilo bi teko ne suosjeati s mirotvorcima. Pritisci kojima su bili izloeni bili su golemi, i kada se na dnevnom redu nalo pitanje Shantunga, na svima su se vidjele posljedice napetosti. Ujutro 22. travnja Makino je ponovno izloio japanske zahtjeve pred Vijeem etvorice. Predoio je promiljeno i nacrte klauzula koje bi trebalo ukljuiti u mirovni ugovor s Njemakom. "VVilson je apelirao na Japan da uzme u obzir dugorone interese Azije i, tovie, cijeloga svijeta. Drave e morati misliti manje na sebe, a vie jedna na drugu. To je, na kraju krajeva, bio smisao Lige naroda. Ako Japan ustraje na Bode u srce Kine svojim pravima u Kini, to e kod Kineza izazvati ogorenje i nepovjerenje. A to bi naudilo svima. U Kini ima mnogo zapaljivog materijala, i ako mu se prinese plamen, nee se moi ugasiti poar. Japanski su ga delegati uljudno sasluali, ali su podsjetili prisutne dravnike da nee moi potpisati mirovni ugovor ako ne dobiju to ele. Toga poslijepodneva na red su doli Kinezi. Japanski su delegati mudro odluili da nee raspravljati s elokventnim Kooom, pa se nisu pojavili. Kineska je delegacija sluala mirotvorce dok su oni pokuavali objasniti to se spremaju uiniti. Lloyd George je objasnio zato je Britanija obeala podrati japanske zahtjeve. Podsjetio ih je na oajnu situaciju u kojoj se Britanija nala 1917. godine. Britaniji je trebala pomo Japana da se obrani od njemakih podmornikih napada. Morali smo zamoliti Japan da nam hitno poalje razarae, a Japan nam ih je dao uz najpovoljnije mogue uvjete.61 "VVilson je Kinezima ponudio jamstvo. Kinezi se ne moraju bojati nikakve budue agresije Japana ili bilo koje druge drave. Za to e se pobrinuti Liga. I on je apelirao na njihovo razumijevanje. Sile su se nale u vrlo neugodnom poloaju zbog svih sporazuma koji su potpisani

tijekom rata. Pokazao je mnogo razumijevanja za Kineze, ali im je napomenuo da su svi meunarodni ugovori nepovredivi, ukljuujui i njihov ugovor s Japanom. Budui da je ovaj rat poeo kao prosvjed zapadnih drava protiv krenja jednog meunarodnog ugovora, moramo prije svega potovati takve ugovore. Lloyd George se suglasio: Mirovne ugovore ne moemo smatrati komadima papira koje moemo poderati kada nam vie ne trebaju. Javio se i Clemenceau, koji je rijetko intervenirao ako nisu bili u pitanju francuski interesi; rijeima jednog ogorenog kineskog promatraa, Clemenceau je primijetio - slika i prilika nevinosti, neupuenosti i ravnodunosti - da se slae sa svim stoje rekao Lloyd George.62 Koo je upotrijebio svu svoju rjeitost i inteligenciju kako bi promijenio ishod.63 Ponovno je zanijekao valjanost kineskih sporazuma s Japanom, i proroanskim rijeima upozorio prisutne da se Kina nala na raskriju. Veina Kineza eli suraivati sa Zapadom, ali ako mirotvorci ne budu pravedno postupili prema Kini, Kinezi bi se mogli okrenuti na drugu stranu, moda prema Japanu. U Kini postoji jedna stranka koja zagovara Aziju za Azijce. (Tridesetih godina 20. stoljea, kada je Japan poeo preuzimati velike dijelove Kine, taje stranka doista 407 Nemirno proljee 408 okupila znaajan broj kolaboranata.) Zavrio je s upozorenjem: U pitanju je sljedee: moemo li zajamiti polustoljetni mir na Dalekom istoku, ili emo pak stvoriti situaciju koja moe dovesti do rata za deset godina. Nije postigao nita osim divljenja za svoj trud i odluke prema kojoj je pitanje Shantunga prebaeno jednom odboru eksperata. Oni su do 24. travnja trebali izvijestiti Vijee etvorice o razmjerno nevanom pitanju: bi li Kina bolje prola ako Japan dobije njemake koncesije kakve su bile 1914. ili ako dobije koncesije koje je iznudio u sporazumima sklopljenim tijekom rata. Odbor je podnio izvjetaj u rekordnom roku od dva dana i odabrao prvo rjeenje.64 U sljedeih nekoliko dana napetost na Mirovnoj konferenciji porasla je do vrhunca. Italija je napokon napustila konferenciju. Zabrinuti Wilson ponovno je prouio svojih 14 toaka. Naelo samoodreenja bilo je jasno: Italija ne smije dobiti Rijeku, a Japan ne smije dobiti Shantung.65 Kriza zbog Italije intenzivirala je natezanja oko Shantunga. Kinezi su Wilsonu poslali memorandum i nekoliko pisama, a japanska ga je delegacija posjetila. Makino i Chinda posjetili su i Bonsala, Houseova pomonika, kako bi se potuili na neugodne komentare kineskog tiska o Japanu i ponovno zaprijetili da Japan nee potpisati mirovni ugovor. Kako je zabiljeio Bonsal, Makino je bio bijesan.66 Saionji je uputio uljudno pismo svojem starom poznaniku Clemenceauu napominjui da Japan eli to prije rijeiti pitanje Shantunga.67 Vijee etvorice (koje je odlaskom Talijana bilo svedeno na trojicu) poslalo je 25. travnja Balfoura da s Japancima razgovara o eventualnom kompromisu. Jesu li moda bili spremni obeati da e jednog dana vratiti Kini njemaka prava? Wilson je na vlastitu inicijativu poslao Lansinga u slinu misiju. Ni Balfour ni Lansing nisu dospjeli daleko. Japanci su inzistirali na svojim pravima, pa su Balfouru predloili nagodbu. Ako prihvate njihove zahtjeve u vezi sa Shantungom, Japan e obeati da nee prigovarati isputanju klauzule o rasnoj jednakosti kada pitanje Lige naroda konano doe na dnevni red radi odobrenja na plenarnoj sjednici konferencije. Lansingu su se potuili da se Sjedinjene Drave prema Japanu odnose s nepovjerenjem, premda Japan postupa samo u dobroj vjeri.68 U subotu 26. travnja, dok je pripremao izvjetaj o stavu Japana, Balfoura je posjetio Makino, pa su se dogovorili o provizornoj nagodbi Bode u srce Kine o Shantungu. Kad bi Japan mogao preuzeti njemaka gospodarska prava u Shantungu, luku u Tsingtaou, eljeznike pruge (ukljuujui one koje jo nisu bile izgraene) i rudnike, bio bi spreman povui svoje okupacijske snage. Japan bi, izvijestio je Balfour, velikoduno dopustio graanima drugih drava da se koriste lukom i eljeznicom. Nadalje, bio je spreman brzo vratiti politiku vlast nad spornim podrujem kineskoj vladi. Posve razumljivo, Kinezi su i dalje sumnjali u japanske namjere kada su saznali za obeane ustupke. U svakom sluaju, u ovoj fazi Shantung je prerastao u tako vano nacionalno pitanje da bi Kinezima bilo teko prihvatiti bilo koju vrstu japanske kontrole.

S druge strane, Japanci su smatrali da ne mogu dati dodatne ustupke.69 Iz Tokija su delegaciji stizale naredbe da ne poputa; Japan bi izgubio ugled diljem Dalekog istoka ako se Kini dopusti da ga omalovai.70 Kako je Balfour izvijestio Vijee etvorice u ponedjeljak ujutro, Makino je istaknuo, vrlo obzirno, ali savreno jasno, da se japanski zahtjevi moraju razmatrati u paketu. Japan je ve morao odustati od klauzule o rasnoj jednakosti, i bilo bi vrlo opasno prisiljavati ga da odustane i od Shantunga. Nije preostalo mnogo vremena; tog poslijepodneva na plenarnoj sjednici Mirovne konferencije trebalo je konano odobriti osnivanje Lige naroda. Saveznike sile bi se nale u vrlo neugodnom poloaju ako bi Japanci energino prosvjedovali zbog isputanja klauzule o rasnoj jednakosti iz povelje Lige. Bilo bi jo gore kad bi Japan jasno izjavio da e glasati protiv Lige. S nevoljkim pristankom VVilsona, Vijee je odluilo da bi Balfour trebao pismeno obavijestiti Japance kako prihvaa nagodbu o Shantungu. Wilsonov tajnik za tisak Baker upozorio je predsjednika da svjetsko javno mnijenje podrava Kinu u pitanju Shantunga. I ja to znam, odgovorio je "VVilson, ali ako se Italija ne vrati, a Japan ode, to e biti s Ligom naroda?72 Kada je Makino na plenarnoj sjednici 28. travnja odrao neutralan govor u kojem je jedva spomenuo klauzulu o rasnoj jednakosti, Lansingu - kojemu nisu rekli za konanu nagodbu - je odmah bilo jasno to se dogodilo. apnuo je Houseu da je to izdaja temeljnih naela. House mu je odgovorio: Ovo nije prvi takav sluaj. Lansing je ljutito primijetio: Da, i prije se dogaalo, i to je prokletstvo ove konferencije.7'3 U izjavi koju je kasnije dao novinarima "VVilson je opisao rjeenje kao zadovoljavajue s obzirom na zamrene ugovore koje je sama 409 Nemirno proljee 408 okupila znaajan broj kolaboranata.) Zavrio je s upozorenjem: U pitanju je sljedee: moemo li zajamiti polustoljetni mir na Dalekom istoku, ili emo pak stvoriti situaciju koja moe dovesti do rata za deset godina. Nije postigao nita osim divljenja za svoj trud i odluke prema kojoj je pitanje Shantunga prebaeno jednom odboru eksperata. Oni su do 24. travnja trebali izvijestiti Vijee etvorice o razmjerno nevanom pitanju: bi li Kina bolje prola ako Japan dobije njemake koncesije kakve su bile 1914. ili ako dobije koncesije koje je iznudio u sporazumima sklopljenim tijekom rata. Odbor je podnio izvjetaj u rekordnom roku od dva dana i odabrao prvo rjeenje.64 U sljedeih nekoliko dana napetost na Mirovnoj konferenciji porasla je do vrhunca. Italija je napokon napustila konferenciju. Zabrinuti Wilson ponovno je prouio svojih 14 toaka. Naelo samoodreenja bilo je jasno: Italija ne smije dobiti Rijeku, a Japan ne smije dobiti Shantung.65 Kriza zbog Italije intenzivirala je natezanja oko Shantunga. Kinezi su Wilsonu poslali memorandum i nekoliko pisama, a japanska ga je delegacija posjetila. Makino i Chinda posjetili su i Bonsala, Houseova pomonika, kako bi se potuili na neugodne komentare kineskog tiska o Japanu i ponovno zaprijetili da Japan nee potpisati mirovni ugovor. Kako je zabiljeio Bonsal, Makino je bio bijesan.66 Saionji je uputio uljudno pismo svojem starom poznaniku Clemenceauu napominjui da Japan eli to prije rijeiti pitanje Shantunga.67 Vijee etvorice (koje je odlaskom Talijana bilo svedeno na trojicu) poslalo je 25. travnja Balfoura da s Japancima razgovara o eventualnom kompromisu. Jesu li moda bili spremni obeati da e jednog dana vratiti Kini njemaka prava? Wilson je na vlastitu inicijativu poslao Lansinga u slinu misiju. Ni Balfour ni Lansing nisu dospjeli daleko. Japanci su inzistirali na svojim pravima, pa su Balfouru predloili nagodbu. Ako prihvate njihove zahtjeve u vezi sa Shantungom, Japan e obeati da nee prigovarati isputanju klauzule o rasnoj jednakosti kada pitanje Lige naroda konano dode na dnevni red radi odobrenja na plenarnoj sjednici konferencije. Lansingu su se potuili da se Sjedinjene Drave prema Japanu odnose s nepovjerenjem, premda Japan postupa samo u dobroj vjeri.68 U subotu 26. travnja, dok je pripremao izvjetaj o stavu Japana, Balfoura je posjetio Makino, pa su se dogovorili o provizornoj nagodbi Bode u srce Kine 409

o Shantungu. Kad bi Japan mogao preuzeti njemaka gospodarska prava u Shantungu, luku u Tsingtaou, eljeznike pruge (ukljuujui one koje jo nisu bile izgraene) i rudnike, bio bi spreman povui svoje okupacijske snage. Japan bi, izvijestio je Balfour, velikoduno dopustio graanima drugih drava da se koriste lukom i eljeznicom. Nadalje, bio je spreman brzo vratiti politiku vlast nad spornim podrujem kineskoj vladi. Posve razumljivo, Kinezi su i dalje sumnjali u japanske namjere kada su saznali za obeane ustupke. U svakom sluaju, u ovoj fazi Shantung je prerastao u tako vano nacionalno pitanje da bi Kinezima bilo teko prihvatiti bilo koju vrstu japanske kontrole. S druge strane, Japanci su smatrali da ne mogu dati dodatne ustupke.69 Iz Tokija su delegaciji stizale naredbe da ne poputa; Japan bi izgubio ugled diljem Dalekog istoka ako se Kini dopusti da ga omalovai.70 Kako je Balfour izvijestio Vijee etvorice u ponedjeljak ujutro, Makino je istaknuo, vrlo obzirno, ali savreno jasno, da se japanski zahtjevi moraju razmatrati u paketu. Japan je ve morao odustati od klauzule o rasnoj jednakosti, i bilo bi vrlo opasno prisiljavati ga da odustane i od Shantunga. Nije preostalo mnogo vremena; tog poslijepodneva na plenarnoj sjednici Mirovne konferencije trebalo je konano odobriti osnivanje Lige naroda. Saveznike sile bi se nale u vrlo neugodnom poloaju ako bi Japanci energino prosvjedovali zbog isputanja klauzule o rasnoj jednakosti iz povelje Lige. Bilo bi jo gore kad bi Japan jasno izjavio da e glasati protiv Lige. S nevoljkim pristankom VVilsona, Vijee je odluilo da bi Balfour trebao pismeno obavijestiti Japance kako prihvaa nagodbu o Shantungu. Wilsonov tajnik za tisak Baker upozorio je predsjednika da svjetsko javno mnijenje podrava Kinu u pitanju Shantunga. I ja to znam, odgovorio je VVilson, ali ako se Italija ne vrati, a Japan ode, to e biti s Ligom naroda?72 Kada je Makino na plenarnoj sjednici 28. travnja odrao neutralan govor u kojem je jedva spomenuo klauzulu o rasnoj jednakosti, Lansingu - kojemu nisu rekli za konanu nagodbu - je odmah bilo jasno to se dogodilo. apnuo je Houseu da je to izdaja temeljnih naela. House mu je odgovorio: Ovo nije prvi takav sluaj. Lansing je ljutito primijetio: Da, i prije se dogaalo, i to je prokletstvo ove konferencije.7'3 U izjavi koju je kasnije dao novinarima VVilson je opisao rjeenje kao zadovoljavajue s obzirom na zamrene ugovore koje je sama Nemirno proljee 410 Kina bila sklopila.74 Odluka je shrvala Kineze.75 Lu je poslao Wilsonu dostojanstvenu notu. Kina je vjerovala njegovim tokama, napisao je, i obeanom novom pristupu u meunarodnim odnosima. Ona se iznad svega oslanjala na pravednost a doekalo ju je teko razoaranje.76 ak i njegovi vlastiti savjetnici pozivali su Wilsona gotovo jednoglasno da odbaci japanske zahtjeve bez obzira na posljedice. Bliss je razmiljao o podnoenju ostavke kako bi izbjegao potpisivanje takvog mirovnog ugovora, te je uz podrku svojih kolega delegata, Lansinga i VVhitea, poslao Wilsonu otro pismo: Ako policajac koji je pronaao va novanik moe zadrati njegov sadraj i tvrditi da je ispunio dunost vraajui vam prazan novanik, tada se ponaanje Japana moe tolerirati. Istaknuo je i moralno pitanje. Ako Japan dobije Shantung, zato Italija ne bi dobila Rijeku? Mir je poeljan, zakljuio je. Ali ima stvari koje su dragocjenije od mira, a to su pravda i sloboda.77 Wilson je uinio to je mogao da ogranii tetu, i taj napor ga je gotovo dotukao. Sino nisam mogao spavati, rekao je svojem lijeniku, toliko sam bio zaokupljen japansko-kineskim sporom.78 Gravson je zapisao da ga nikad nije vidio tako umornog.79 Wilson je traio detaljni opis onoga to Japan dobiva u Kini, sve do sastava policije u Shantungu. (Policajci su trebali biti Kinezi, s japanskim instruktorima bude li potrebno.80) Kada je Vijee etvorice konano razmatralo odredbe mirovnog ugovora o Shantungu na svojem sastanku 30. travnja, "VVilson je dobio usmena jamstva japanske delegacije da e Japan s vremenom vratiti Kini suverenitet nad Shantungom. Japanci su uporno odbijali pismeno jamstvo, tvrdei da bi svaki privid poputanja razjario javno mnijenje kod kue.81 Do tog trenutka u javnost su procurile vijesti da stvari idu loe za Kinu. Pariz je bio pun glasina, a novinari su ih preuzimali.82 Naveer 29. travnja kineski studenti u Parizu odrali su vrlo buran sastanak u jednoj dvorani u Rue Danton. Govornici su se nizali, slono osuujui Zapad. Wang Ching-vvei, koji je poslije postao poznat kao predsjednik kineske marionetske vlade pod japanskom

okupacijom, upozorio je na tenom engleskom na reakciju medu Kinezima. Jedna mlada studentica umjetnosti pozivala je na okonanje razgovora o miru: Moramo pribjei sili. Eugene Chen, novinar koji je poslije postao kineski ministar vanjskih poslova, predloio je rezoluciju u kojoj se osuuju etiri veliBode u srce Kine 411 ke sile, a posebno "VVilson. Rezolucija je jednoglasno prihvaena. Te veeri pojaane su mjere sigurnosti oko Wilsona.83 Kineska delegacija dobila je sve detalje nagodbe 30. travnja. Jedan se lan delegacije bacio na pod od oaja. Kada je kasnije te veeri Baker stigao u hotel Lutetia kako bi prenio VVilsonovu ispriku i suosjeanje, suoio se s vrlo potitenom skupinom ljudi koji su okrivljavali predsjednika da ih je iznevjerio.85 Neki su htjeli odmah napustiti Pariz bez potpisivanja mirovnog ugovora. (Koo je kasnije rekao Bonsalu da e potpisati ugovor samo ako mu to vlada izravno naredi: Nadam se da me nee prisiljavati na potpisivanje. To bi za mene bila smrtna presuda.86) Na drugoj strani svijeta pregovori u Parizu praeni su s velikim zanimanjem. Kineska delegacija bila je obasuta telegramima sa svih strana: kineske studentske organizacije, gospodarske komore, pa i sindikati - svi su izraavali vjeru u "VVilsonov Program 14 toaka i izraavali povjerenje da e Mirovna konferencija potovati kineske zahtjeve.87 Tijekom prvog vikenda u svibnju novine u glavnim kineskim gradovima izvjetavale su da e Japan preuzeti prava na Shantung. Kineski nacionalisti ogoreno su kritizirali svoju vladu, ali su ih jo vie razgnjevile zapadne sile. U noi 3. svibnja studenti na Pekinkom sveuilitu, sreditu nacionalistikog agitiranja, sazvali su predstavnike svih fakulteta i viih kola u gradu radi planiranja demonstracija sutradan ujutro na trgu Tienanmen. Dvorana je bila prepuna i nabijena emocijama. Studenti su odluili uputiti telegram kineskoj delegaciji u Parizu s molbom da ne potpisuje mirovni ugovor. Jedan mladi zarezao je prst, pa je krvlju na zidu napisao poruku traei povratak Tsingtaoa, najvanijeg dijela njemakih koncesija u Shantungu.88 Znaajno je da se bijes kineskih nacionalista nije sveo samo na osudu odluke o Shantungu. Jedan je student zapisao svoja sjeanja: Bili smo zaprepateni kada smo konano doznali vijesti s parike Mirovne konferencije. Odjednom smo postali svjesni injenice da su strane sile ostale sebine i militaristike i da su sve velike laljivice. Sjeam se te noi u svibnju kada je malo tko od nas spavao. Razgovarao sam sa skupinom prijatelja gotovo cijelu no. Zakljuili smo da e prije ili kasnije izbiNemirno proljee Jutro 4. svibnja osvanulo je hladno i vjetrovito. Do podneva se na trgu Tienanmen okupilo vie od 3000 demonstranata. Veina je bila odjevena u tradicionalne svilene studentske toge, ali su neki, u znak izazova zapadnom svijetu, imali na glavi polucilindre. Demonstranti su nosili transparente na kojima je pisalo Vratite nam Tsingtao, Dolje politika moi, Kina pripada Kinezima, a vode su nosili veliki natpis s dramatinim rijeima: Ovo je posljednja prilika za Kinu u njezinoj borbi na ivot i smrt. Do 14 sati mnotvo se povealo pa je krenulo prema etvrti u kojoj su se nalazila strana poslanstva. Kada su demonstranti stigli do kue jednog ministra kojeg su openito smatrali japanskom marionetom, postali su agresivniji. Upali su u kuu, porazbijali namjetaj, a kada nisu mogli nai samog ministra, pretukli su kineskog veleposlanika u Japanu koji se skrivao u jednoj prostoriji. Vlada je pokuala uguiti nemire uhiivanjem istaknutijih studentskih voda, ali je time samo jo vie razjarila javno mnijenje. Dekan Filozofskog fakulteta Sveuilita u Pekingu dijelio je letke na ulici. Demonstracije su se proirile na druge velike kineske gradove, pa su se studentima pridruili i drugi prosvjednici, od lukih radnika do trgovaca. Vlada je morala ustuknuti, te je poniena morala pustiti studente na slobodu uz ispriku.90 Neredi su doveli do prekida jedne druge mirovne konferencije, koja se odravala u angaju i pokuavala pomiriti sjevernu i junu Kinu. Juna frakcija pokuala je iskoristiti ogorenje javnosti zahtijevajui odbacivanje svih ratnodopskih sporazuma s Japanom i odbijanje odluke o Shantungu. To je bilo neprihvatljivo sjevernoj frakciji - u kojoj su sada imali prevlast projapanski vojni krugovi - pa je angajska konferencija odgoena na neodreeno vrijeme.91 Sa slomom i te slabe nade Kina

je osuena na jo devet godina razjedinjenosti i graanskog rata. etvrti svibanj bio je prijelomni datum u razvoju kineskog nacionalizma. S vremenom je on postao simbolom cijelog razdoblja intelektu412 ti jo vei svjetski rat, i da e se taj veliki rat voditi na Istoku. Mi se nismo mogli pouzdati u nau vladu, to smo dobro znali, a istodobno nismo vie mogli ovisiti o naelima bilo kojeg takozvanog velikog lidera poput, primjerice, Woodrowa Wilsona. Gledajui na narod i jadne neuke mase, znali smo da se moramo boriti.89 Bode u srce Kine alnog previranja, ali je, to je bilo jo vanije, oznaio odbacivanje Zapada u mnogim kineskim intelektualnim krugovima. Oni su se prije 1919. bili okrenuli zapadnoj demokraciji i liberalizmu, esto zbog toga to nisu mogli pronai nikakav drugi uzor. Nekima nije nikada odgovaralo zapadnjako naglaavanje individualizma i nadmetanja. S neuspjehom kineske republike i sa alosnom slikom europskih drava koje su jedna drugu razdirale u ratu, ta se nelagoda samo pojaala. Jedan istaknuti znanstvenik, koji je boravio u Parizu kao promatra za vrijeme Mirovne konferencije, pisao je kui da su Europljani nalik na zalutale putnike u pustinji... obuzeo ih je potpuni oaj... Neko su sanjali o svemoi znanosti. Sada govore samo o njezinoj propasti.92 Iako to mnogi ne misle, koincidencije mogu biti vane u povijesti, pa se Kinezima 1919. ukazala mogua alternativa: ne povratak na tradicionalne kineske obiaje, nego novi poredak u Rusiji. Ruska revolucija bila je primjer kako je jedno tradicionalno drutvo nalik na kinesko uskoilo u budunost jednim smionim i slavnim korakom. Razoaranje Zapadom, loe iskustvo sa zapadnjakom demokracijom nakon revolucije 1911. i jasna alternativa koju je nudila Rusija - sve je to nametnulo komunizam kao rjeenje kineskih problema. Ako je bila potrebna dodatna potvrda, dao ju je dotad nevienom velikodunom gestom novi boljeviki komesar za vanjske poslove, koji je u ljeto 1919. ponudio Kini odustajanje od svih osvajanja i koncesija koje su Kini nametnuli ruski carevi. (Nova boljevika vlada nije zapravo nikada ispunila obeanje, ali su Kinezi u to doba bili vrlo impresionirani velikoduno-u kakvu nije pokazala nijedna druga sila.) Godinu dana nakon parike Mirovne konferencije skupina kineskih ljeviara osnovala je kinesku Komunistiku partiju. Mnogi sudionici demonstracija u svibnju 1919. postali su njezini lanovi. Dekan Filozofskog fakulteta, koji je bio dijelio letke, postao je prvi predsjednik partije. Pod vodstvom Mao Ce-tunga i u En-laja, koji su takoer aktivno sudjelovali u prosvjedima 4. svibnja, Komunistika partija je 1949. osvojila vlast u Kini.93 Koo je u Parizu hrabro ali neuspjeno pokuao promijeniti sporazum u kinesku korist. No Kina nije u lipnju 1919. potpisala Versajski ugovor, pa je barem bio poteen tog ponienja. Vlada u Pekingu nije 413 Nemirno proljee 414 se mogla odluiti pa nije poslala nikakve naredbe. U samom Parizu kineski studenti opkolili su hotel Lutetia kako bi sprijeili odlazak delegata.94 Kina je napokon sklopila mir s Njemakom u rujnu 1919. Japan je dobio Shantung odlunom primjenom pritiska. Je li blefirao ili bi bio odbio potpisati ugovor, kako su vjerovale druge sile? Na osnovi postojeih dokaza teko je dati definitivan odgovor. U jeku pregovora o Shantungu u travnju 1919. japanska vlada je naredila svojoj delegaciji da ne prihvati povelju Lige ako se odbiju japanski zahtjevi. Nije jasno je li vlada shvaala da je povelja dio mirovnog ugovora s Njemakom.95 Meutim, interni dravni dokumenti pokazuju da se Japan u tom razdoblju bojao izolacije. Moda bi bio popustio da su mu odluno odbili prava u Shantungu. Prije postizanja konanog sporazuma o Shantungu na sastanku Vijea etvorice 30. travnja japanski premijer Takashi Hara rekao je svojim delegatima u Parizu da ekaju dodatne upute za sluaj odbijanja.96 Japanci su pozdravili svoju pobjedu u Parizu s podijeljenim osjeajima.97 Kada se delegacija vratila kui, doekalo ju je mnotvo prosvjedujui zbog toga to nisu uspjeli progurati klauzulu o rasnoj

jednakosti.98 Saionji se ispriao u svojem slubenom izvjetaju caru. ao mi je to nismo mogli potpuno ostvariti svoje elje. Meutim, istaknuo je, ugled Japana u svijetu bio je vei nego 1914. godine.99 S druge strane, japanski su delegati otili iz Pariza uvjereni da ih Sjedinjene Drave namjeravaju zaustaviti u Kini. Moda su imali pravo. Kada je 1921. za predsjednika Sjedinjenih Drava izabran Warren Harding, amerika vlada postala je jo manje sklona Japanu. Ve teke odnose sa Sjedinjenim Dravama pogorala su dvadesetih godina 20. stoljea neslaganja oko Kine primjerice, zbog kreditnog konzorcija kojeg su obje zemlje bili lanice te zbog stalne diskriminacije Japanaca u Sjedinjenim Dravama. Pobjeda u sporu oko Shantunga pokazala se skupom i na druge naine. Nacionalistiki nemiri u Kini nisu zamrli, ve su bivali sve ei, a to je ozbiljno ometalo poslovanje japanskih tvrtki. Nadalje, pobjeda je naudila i odnosima Japana s drugim silama. Britanci su poeli ozbiljno razmiljati o budunosti anglo-japanskog vojnopomor-skog saveza. Na Zapadu je zaivio stav da je Japan uta Pruska. U ljetu 1919. Curzon je Chindi, sada japanskom veleposlaniku u Bode u srce Kine Londonu, oitao bukvicu o ponaanju Japana u Kini. Japan je postupio nerazumno kada je inzistirao na svojim pravima u Kini, rekao mu je Curzon; time je potaknuo neprijateljstvo u Kini i izazvao zabrinutost u Britaniji. Curzon je pozvao japanskog veleposlanika da razmisli o budunosti saveza izmeu Britanije i Japana, te openito o pitanju sigurnosti na Dalekom istoku.100 Japanska vlada nije raunala na toliki otpor, pa je poela razmiljati o obeanju koje je dala u Parizu - o vraanju koncesija u Shantungu. Poetkom 1920. pokuala je otvoriti pregovore s kineskom vladom o povlaenju japanske vojske iz te pokrajine. Kinezi su odbili razgovore. U jesen 1921. Japan je ponovno pokuao predloiti pregovore te je ponudio uvjete pod kojima bi mogao odustati od svojih prava u Shantungu. Kineska vlada odbila je dati jasan odgovor. Napokon, na konferenciji o vojnopomorskom razoruanju odranoj u Washingtonu, uz pomo Britanaca i Amerikanaca kao posrednika, Japan je privolio Kinu na rjeenje prema kojem je Kina preuzela potpuni suverenitet nad Shantungom. eljeznika pruga od luke Tsingtao prema unutranjosti, koja je izazvala toliko problema, prodana je Kini pod kompliciranim uvjetima koji su Japanu praktiki osigurali kontrolu za sljedee desetljee.101 Kina je vjerojatno bila financijski gubitnik jer je pruga bila nerentabilna, a to su Japanci ve prije ustanovili.102 Japan je u VVashingtonu 1922. potpisao i ugovor s drugim silama kojim je zajamio suverenitet i teritorijalnu nezavisnost Kine. Jamstvo je isteklo 1937. kada je Japan izvrio invaziju na kinesko kopno, a Shantung je potpao pod japansku vlast zajedno s drugim priobalnim pokrajinama, sve do juga. Karijere pojedinaca koji su igrali vane uloge u Parizu bile su vrlo razliite. Nakon debakla u lipnju 1919. Lu Zhengxiang izgubio je zanimanje za diplomaciju. Proveo je nekoliko mirnih godina kao kineski izaslanik u Ligi naroda, a kada mu je 1926. umrla voljena supruga, uao je u jedan benediktinski samostan u Belgiji, u kojem je naposljetku postao opat. Umro je 1949. i pokopan je u Brugesu. Koo je i dalje obavljao visoke funkcije, kao ministar vanjskih poslova, predsjednik vlade i veleposlanik u Londonu, "VVashingtonu i Parizu. Predstavljao je Kinu u Ligi naroda i bio prisutan pri osnivanju Ujedinjenih naroda. Od 1966. do 1976. bio je sudac Meunarodnog suda pravde u Hagu. 415 Nemirno proljee 416 Sveuilite Columbia organiziralo je 1977. niz proslava povodom njegovog 90. roendana. Madame Koo, prekrasna mlada nasljednica iz Indonezije koja ga je oarala 1919. u Parizu, tuno je zapisala u svoj dnevnik: On se posvetio svojoj zemlji. Ne udim se to me nikada nije gledao kao osobu. Bio je astan ovjek, onakav kakvog je Kina trebala, ali nije mi bio pravi suprug.103 Umro je 1985. Nekoliko niih lanova amerike delegacije podnijelo je ostavku zbog amerikog stava prema Shantungu. Usprkos svojem nezadovoljstvu, Lansing je ostao na dunosti kao ministar vanjskih poslova. On je cijelo vrijeme smatrao da bi Sjedinjene Drave trebale izbjegavati konfrontaciju zbog Kine. Kako je prije upozoravao, bilo bi krajnje donki-hotski dopustiti da pitanje teritorijalne

cjelovitosti Kine uplete Sjedinjene Drave u meunarodne probleme.104 Kada je Wilson neuspjeno pokuavao nagovoriti ameriki narod da podri Mirovni ugovor, jedno od pitanja koje se opetovano javljalo na javnim skupovima i u Senatu bila je izdaja Kine u sluaju Shantunga. Po miljenju Davida Huntera Millera, amerikog pravnog eksperta na Mirovnoj konferenciji, veinu suza prolivenih zbog 'grabea Shantunga' prolili su republikanski krokodili kojima je do Kine bilo stalo koliko do Hekube.105 U posljednjem tjednu na predsjednikoj dunosti Wilson je kupio karte za dobrotvorni ples, a prihod je bio namijenjen humanitarnom fondu za borbu protiv gladi u Kini. Drago mi je to mogu pomoi, pa makar i ovom sitnicom.106 VII. DIO Poar na Bliskom istoku 25 Najvei grki dravnik nakon Perikla U prosincu 1918., kada se grka delegacija na Mirovnoj konferenciji spremala na put u Pariz, lanovi Parlamenta poredali su se kako bi poljubili ruku svojeg vode, predsjednika vlade Eleutheriosa Venizelosa. Neobina predstava za ovjeka kojega su, barem u Zapadnoj Europi, smatrali velikim demokratom. Delegacija se zaustavila u Rimu, gdje je Venizelos s talijanskim premijerom i ministrom vanjskih poslova razgovarao o suprotstavljenim talijanskim i grkim zahtjevima za albanski i turski teritorij. Nije postignut nikakav sporazum. Talijanski tisak, neprijateljski raspoloen na poetku posjeta, postao je jo otriji kada je vlak kojim su Grci putovali iz Italije u Francusku sluajno pregazio dva eljeznika radnika. Kad su Grci stigli u Pariz, zaposjeli su tri kata hotela Mercedes, nedaleko od Britanaca. Iako je njihova delegacija imala samo 19 lanova, unajmili su soba za 80 ljudi.1 Grki zahtjevi na Mirovnoj konferenciji odraavali su slinu megalomaniju. U grkoj delegaciji nalazio se grki ministar vanjskih poslova ijedan budui predsjednik, ali jedini koji je doista bio vaan bio je Venizelos. Izvanredan Grk, rekla je Frances Stevenson, klasian duh i tijelo.2 Energian, uvjerljiv i neumoran, Venizelos je pridobio Britance, laskao Francuzima, umirivao Amerikance i gotovo neutralizirao Talijane. U Parizu je radio petnaest sati na dan. Pisao je memorandume i pisma, davao je intervjue i nastojao stei naklonost utjecajnijih ljudi.3 I sam Hankev, mrk i arogantan britanski tajnik konferencije, bio je oaran njime na ruku tijekom kojeg je Venizelos avrljao na uasnom francuskom i bio armantno indiskretan; sjajan momak, zaista velik ovjek.4 Samo se malo ljudi pitalo je li njegov utjecaj na mirotvorce dobar: On zaista uiva naklonost svih koji ga poznaju, rekao je jedan ameriki promatra, ali, je li to zaista korisno? On uiva simpatije i potovanje svih delegata i svih opunomoenika, ali ga se i boje zbog 419 Poar na Bliskom istoku 420 njegova poznatoga i neospornog arma.5 Venizelos je bio najvanija stavka u grkoj aktivi i dugorono najvea stavka u njezinoj pasivi. Grka bez njega ne bi nikada dobila ono to je osvojila za konferencij-skim stolom; bez njega ne bi nikada pokuala progutati tako velik dio Male Azije. Venizelos je roen u imunoj obitelji. Bio je sin bogatog trgovca na Kreti, velikom otoku juno od kopnenog dijela Grke, kada je velik dio grkog teritorija (ukljuujui Kretu) jo bio pod turskom vlau. Dali su mu ime Eleutherios, Osloboditelj; otac mu se borio za nezavisnost Grke, a u toj borbi poginula su i tri njegova strica. Kada su Venizelosu bile samo dvije godine, 1866., dogodio se straan incident koji on nikada nije zaboravio. U jednoj od niza pobuna na otoku, opkoljeni kretski pobunjenici u jednom manastiru dignuli su sebe u zrak. Turci su masa-krirali preivjele.6 Zahvaljujui nasljeu, povijesti i vlastitom karakteru, postao je strastveni grki nacionalist. Venizelos je 1881. otiao studirati pravo u Atenu. Ve je tada bio samosvjestan, arogantan i studentski voda. Samouvjereno je proturjeio svojim profesorima i odbijao popustiti ak ako je to znailo pasti na ispitu. Kada je britanski dravnik Joseph Chamberlain posjetio Atenu i navodno izrekao posprdnu primjedbu o kretskom nacionalizmu, Venizelos je traio sastanak s njim i u tome uspio. Izvijestio je Chamberlaina da uope nema pravo te ga je, stilom koji je kasnije postao poznat, obasuo vjeto iznijetim injenicama i brojkama. Atensko sveuilite, osnovano nakon to je Grka stekla nezavisnost, odmah je prionulo oivljavanju klasine kulture; ak se i nastava vodila na

jeziku Sokrata i Aristotela, a ne na jeziku suvremene Grke. Mnogi njegovi studenti, poput Venizelosa, smatrali su sebe misionarima koji e prenijeti helensku kulturu svojim sunarodnjacima koji jo nespaeni ive pod turskom vlau. Venizelos je jednog dana u svojoj sobi okupio prijatelje oko velike karte, pa je na njoj nacrtao granice Grke koje je on elio: ona je obuhvaala vie od polovice dananje Albanije i gotovo cijelu dananju Tursku. Istanbul je trebao biti njezina prijestolnica.8 To je bila megali ideja - velika ideja. Rijeima jednog od prvih nacionalista, priroda je odredila granice tenjama drugih ljudi, ali ne i granice tenjama Grka. Grci ni u prolosti, ni u sadanjosti ne podlijeu zakonima prirode.9 Taje megali ideja (odatle rije megalomaniNajvei grki dravnik nakon Perikla 421 ja) odraavala snove i matanja o preporoenom carstvu koje e obnoviti zlatno doba u kojem se grki govorio od Rima do Krima. Venizelos se potkraj 19. stoljea istaknuo u borbi u kojoj se Kreta oslobodila turske vlasti i ujedinila s Grkom. Ve 1910. bio je predsjednik vlade. U Balkanskim ratovima 1912. i 1913. bio je vrlo aktivan na meunarodnoj pozornici, pa je Grka dobila velik teritorij na sjeveru, od Epira na zapadu do Makedonije i dijela Trakije na istoku. Zahvaljujui novim podrujima povrina Grke poveala se vie od dvaput. A sada se okrenimo prema Istoku, rekao je Venizelos im je 1913. potpisao Bukuretanski mir kojim su potvrene grke steevine.10 Istok je znaio otomansku Tursku. Ondje se nalazio velik dio grke prolosti: Troja i veliki gradovi drave na obali Male Azije - Pergamon, Efez, Halikarnas. Ondje je roen Herodot, otac povijesti, kao i Hipokrat, otac medicine. Sapfo je na Lezbosu pisala svoje pjesme, a Pitagora na Samosu izumio geometriju. Leander se utopio zbog ljubavi prema Heri kod Helesponta (dananjih Dardanela), a Jazon i njegovi argonauti otplovili su do istonog kraja Crnoga mora kako bi se dokopali zlatnog runa iz Kolhide (dananje Gruzije). Bizantsko carstvo i kranstvo dodali su jo jedan sloj sjeanja i jo jednu osnovu za zahtjeve: otkako je Konstantin postao prvi kranski car, njegovi su nasljednici 1000 godina stolovali u njegovu gradu, Konstantinopolu (dananjem Istanbulu), govorili grki i odravali slavnu tradiciju. Ondje je, a ne u Ateni, jo stolovao grkopravoslavni patrijarh. Veliki car Justinijan sagradio je u 6. stoljeu crkvu Svete Sofije (Aja Sofija) koja je danas damija. Prema stoljetnim proroanstvima, grad e se jednoga dana osloboditi od poganskih Turaka; za tim su eznule generacije Grka. Venizelos se silama u Parizu kleo da Grka ne eli Istanbul. Moda bi ameriki mandat bio poeljno rjeenje. Privatno je uvjeravao najblie prijatelje da e Grka ubrzo ostvariti svoj cilj; im Turci odu iz grada, Grci e svojom prirodnom marljivou i dinaminom aktivnou ubrzo stei prevlast. Turci, rekao je Llovdu Georgeu, ne znaju dobro upravljati tako velikim gradom i lukom. Za vrijeme Mirovne konferencije Venizelos je iskoritavao svaku priliku kako bi naglasio grki karakter grada.11 Iako je u Grkoj i u grkom drutvu ostao peat otomanske prolosti, Venizelos je govorio u ime mnogih Grka kada je uporno tvrdio da Poar na Bliskom istoku 422 je njegov narod dio modernoga zapadnog svijeta. Grci e civilizirati zaostale Turke, ba kao to Britanci ili Francuzi civiliziraju Afrikance i Azijce. Dovoljno je pogledati grki natalitet (osobito na Kreti), tvrdio je; injenica da je najvii na svijetu jasno je dokazivala virilitet Grka. Godine 1919., tvrdio je, otprilike 2 milijuna Grka ivjelo je pod turskom vlau.12 Toniji broj bio bi vjerojatno 1,5 milijun.13 Meutim, usprkos Venizelosovim tvrdnjama, svi ti Grci nisu sebe smatrali dijelom velike Grke. Diljem otomanske Turske bilo je grkih kolonija, a neke od njih, poput one u Pontu oko Trebizonda na junoj obali Crnog mora, osnovane su tako davno da su njihovi stanovnici govorili jedva prepoznatljivim grkim jezikom. U unutranjosti nije bilo velike razlike izmeu Grka i Turaka. Moda ak 400.000 nominalnih Grka razlikovalo se od svojih turskih susjeda samo po vjeri i po tome to su turske rijei pisali grkim pismom. Grki nacionalizam znaio je neto uglavnom u velikim lukama, u Smirni (dananjem Izmiru) i Istanbulu.

U desetljeima prije 1914. tisue Grka emigriralo je u Tursku u potrazi za poslom. Sa sobom su ponijeli nade svojih sunarodnjaka da bi se turski Grci mogli spasiti za grku kulturu i moda za veliku Grku.14 Promjene u samoj Turskoj poticale su grki nacionalizam. Kada su mladoturci osvojili vlast 1908. nestalo je stare oputene tolerancije koju su otomanski Turci pokazivali prema manjinama, pa su, kada su 1912. i 1913. muslimanske izbjeglice poele bjeati s Balkana natrag u Tursku, ondje poele represalije protiv kranskih manjina. Usprkos tome, Venizelos je prije Velikog rata vrlo oprezno govorio o zatiti turskih Grka ili o njihovu sjedinjenju s Grkom; njegova se zemlja morala oporaviti od Balkanskih ratova i uklopiti novoosvojena podruja u dravu. tovie, Venizelos je 1914. bio spreman pregovarati o mirnoj razmjeni stanovnitva - Grka iz Trakije i Male Azije za Turke iz Grke. Osam godina kasnije razmjena nije ostvarena pregovorima niti je protekla mirno. Prvi svjetski rat potpuno je promijenio sliku. Turci su odabrali poraenu a Venizelos i Grka pobjedniku stranu. Do 1919. Otomansko carstvo gotovo se raspalo te se inilo da e nestati ak i sama Turska. Grci su bili opijeni veliinom pobjede i snagom svojih saveznika; grki listovi govorili su o ostvarenju naih snova.15 Nije se spominjao samo Najvei grki dravnik nakon Perikla 423 Istanbul, jer je to zabranjivala cenzura. U stvarnosti, Turska je bila poraena, ali ni izdaleka dotuena; prijatelji Grke nisu bili ni toliko moni ni toliko postojani koliko je pretpostavljao Venizelos, a sama Grka bila je duboko podijeljena na Venizelosove pristae i neprijatelje. Podjele su bile posljedica ulaska Grke u rat. Iako je Venizelos od samog poetka otvoreno zagovarao savezniku stranu, kralj Konstantin, koji je bio oenjen sestrom njemakog cara - a jo je vaniji razlog bio taj to je bio realist - htio je sauvati neutralnost Grke. Kralj i njegovi pristae bili su osim toga imuni na opojnu viziju vee zemlje i skloniji maloj ali asnoj Grkoj.16 U duljoj politikoj krizi od 1915. do 1917. Venizelos je morao odstupiti s dunosti; 1916., prkosei kralju, osnovao je privremenu vladu, pa je pola Grke ulo u rat, a 1917. Konstantin je morao otii iz Grke. Ponovno ujedinjena Grka ula je u rat na saveznikoj strani, ali je to jedinstvo bilo isto toliko tanko koliko i izlike kojima je Venizelos sada pribjegavao kako bi se rijeio svojih suparnika. Oistio je vladu, pravosue, javnu upravu, vojsku, pa i Pravoslavnu crkvu, prouzroivi duboki rascjep grkoga drutva koji je potrajao cijelu generaciju. Ti postupci nisu posebno naudili Venizelosovu ugledu medu Saveznicima, ako su ih uope i zamijetili. On je hrabro, dok je Grka jo bila neutralna, dopustio iskrcavanje britanske i francuske vojske u Solunu, potroio je na vojsku milijune koje Grka nije sebi mogla priutiti, a grke postrojbe borile su se ne samo u ratu, nego su otile pomoi saveznikim protuboljevikim snagama u Rusiji. Venizelos je bio lojalni saveznik, potpuno priklonjen Zapadu i njegovim vrijednostima i protivnik njemakog militarizma. Mudro je citirao vvilsonovska naela kad god je mogao i bio je oduevljeni pobornik Lige naroda.17 Bio je zvijezda Mirovne konferencije, najvei ovjek to sam ga ikad upoznao, kako je izjavio Wilson s neuobiajenim oduevljenjem. Za veerom je znao oaravati prisutne priama o gerilskom ivotu u kretskim brdima, o tome kako je uio engleski itajui The Times s pukom na koljenima. A njegov razgovor uvijek je ukljuivao pozivanja na slavnu prolost i veliku budunost Grke. Sve u svemu, izvijestio je Nicolson, mladi britanski diplomat, bila je to neobina mjeavina arma, razbojnitva, svjetske politike, domoljublja, hrabrosti, knjievnosti - sve u tom krupnom, miiavom, nasmijeenom mukarPoar na Bliskom istoku 424 cu, s oima to su sjale kroz naoale i s etvrtastom svilenom epicom na glavi.18 Venizelos je 3. veljae 1919. dobio priliku da iznese grke zahtjeve na sastanku Vrhovnog vijea. Doao je sa svojim biljekama, svojim statistikim podacima, pa i fotografijama koje su prikazivale sretne grke ribare na^otocima koje je elio. Toga jutra i sutradan bio je doista razuman i uvjerljiv. Iskoristio je sve - povijest, jezik, vjeru i, naravno, spomenuo i Amerikance i samoodreenje. Sve je vrlo jednostavno, tvrdio je: u Europi Grka mora dobiti juni dio Albanije (odnosno, sjeverni Epir,

kako ga je on nazivao), a na istoku, izmeu Egejskoga i Crnog mora, Trakiju (barem zapadni dio), nekoliko otoka i golem dio Male Azije od toke u sredini june obale Mramornog mora pa gotovo 700 km du june obale Male Azije do Smirne. Istaknuo je da Grka ne trai Istanbul. Laskao je Talijanima i pohvalio rad amerikih nastavnika u ovom dijelu svijeta.19 Bila je to majstorska predstava - takva izvanredna snaga zdruena s taktinou argumenata, po miljenju jednog nieg britanskog diplomata.20 Bila je to i opasna predstava - opasna za Grku, za Grke i za budui mir na Bliskom istoku. U tom pobjednikom trenutku na Mirovnoj konferenciji Venizelos je aktivirao bombu koja je dovela do katastrofalnog unitenja drevnih grkih zajednica u Turskoj i do trajnog neprijateljskog duha koji i danas postoji u odnosima izmeu Grke i Turske. Jedan pogled na kartu (a to veliki dravnici nisu radili dovoljno esto) bio bi takoer pokazao da je Venizelos predlagao vrlo udnu zemlju omotanu oko Egejskog mora. Njegova Grka bi se jednim krakom protezala na sjever uz Jadran, drugim tankim krakom du sjeverne obale Egejskog mora prema Istanbulu, a zatim bi preskoila preko malog komada turskog teritorija i Dardanela kako bi zauzela gotovo dvije treine obale Male Azije, s velikim prodorom u unutranjost kod Smirne. Ta Grka dvaju kontinenata i pet mora bila je zemlja nalik na izvrnu-tu rukavicu, kopneni rub oko voda nad kojima nije imala vlast. Ona bi imala neprijatelje: svakako Tursku, vjerojatno Bugarsku jer obje bi trebale ustupiti svoj teritorij, a vjerojatno i Italiju, koja je imala svoje planove za Jadran, Albaniju i Malu Aziju. Da, sloio se Venizelos, oblik je bio nezgodan. Ali, Grka je ivjela u takvim uvjetima trideset stoljea i uspjela je preivjeti velike katastrofe, napredovati i poveavati se.21 Najvei grki dravnik nakon Perikla 425 No, kako je zemlja s manje od 5 milijuna stanovnika mogla preuzeti takav teret? Zemlja koja je bila tako siromana da je iz nje u godinama prije 1914. emigrirala jedna estina stanovnitva, gotovo sve mladi mukarci u naponu snage? Zemlja koja je bila tako podijeljena da je u njoj 1917. gotovo izbio graanski rat? Bez obzira na sve prie o drevnoj Grkoj, zemlja koja je sudjelovala na Mirovnoj konferenciji bila je nova i nestabilna. Kao i kod drugih balkanskih zemalja, slavna prolost kompenzirala je problematinu sadanjost. Argumenti koje je Venizelos tako logino iznio na Mirovnoj konferenciji bili su puni rupa kao i Grka kakvu je htio. Njegovi su statistiki podaci bili dvojbeni kao i svi takvi podaci na Balkanu - mjeavina zastarjelih otomanskih podataka i pukih elja. Tako je, primjerice, pri iznoenju zahtjeva kojim je traio teritorij june Albanije tvrdio kako su ljudi koji izgledaju kao Albanci i govore albanski zapravo Grci; ako su bili pravoslavne vjere, bili su Grci do sri. Grka vojska, dodao je, bila je puna ljudi albanskog porijekla. Venizelos se poigravao podacima o broju stanovnika poput maioniara: od ukupno 230.000 stanovnika, u sjevernom Epiru ivjelo je 151.000 Grka. Ako se oduzmu posve albanska podruja, ostalo bi 120.000 Grka i samo 80.000 Albanaca. Podruja s veinskim grkim stanovnitvom trebala bi, dakako, pripasti Grkoj (samoodreenje), ali bi Grkoj trebala pripasti i sva podruja bez jasne grke veine: Bilo bi posve nepravedno kad bi se u nekoj zemlji veina na viem civilizacijskom stupnju morala pokoriti manjini na niem stupnju. Stoga su Albanci, zakljuio je, doista sretni to ih Grka hoe preuzeti.22 Zbog svoje prolosti moderna Grka je ve imala svoj krug pristaa. U rijetkom izljevu potpunog oduevljenja, Clemenceau je primijetio svojem tajniku Jeanu Martetu kako je ovjeanstvo dosegnulo vrhunac u drevnoj Grkoj: Uronite u Grku, Martet. To me uvijek odrava. Kad god mi je bilo dosta svih gluposti i ispraznosti politike, okrenuo sam se Grkoj. Drugi idu pecati. Svakom svoje. (Clemenceau je bio rezerviran prema modernim Grcima i smatrao je kako, naalost, slabo poznaju svoju slavnu povijest.) Grci su bili potomci Homera i Perikla i Sokrata. Prekrasni hramovi, sjajni kipovi bacaa diska, zlatni odraz klasine Grke i Bizantskog carstva odvraali su panju dravnika u Parizu od stvarnosti male, nazadne nacije razdirane frakcijskim borbaPoar na Bliskom istoku 426 ma. Od Berlina do Washingtona nacionalni parlamenti, muzeji i umjetnike galerije, pa i bijelo okreene crkve u malim gradovima na zapadnoj amerikoj obali, odraavali su trajni utjecaj

klasine Grke na matu Zapada. tovie, mlade Sjedinjene Drave gotovo su usvojile klasini grki kao svoj slubeni jezik. U ministarstvima vanjskih poslova i vladama Britanije, Francuske i Sjedinjenih Drava radili su ljudi koji su stekli klasino obrazovanje, a njihovo divljenje prema drevnoj Grkoj nije kvarila slika dananje Grke, koju su jedva poznavali. Osim toga, borba grkog naroda za osloboenje od turske vlasti, koja je zapoela dvadesetih godina 19. stoljea, bila je jedan od velikih ideala za koji se zalagala liberalna Europa. Lord Byron rtvovao joj je svoj ivot, a Delacroix joj je posvetio neke od svojih najveih slika. I taj je ideal ivio sve dok su Grci bili pod turskom vlau. U gradovima diljem Europe i Sjedinjenih Drava okupljali su se 1919. pristalice Grke i njezinih zahtjeva, donosili rezolucije i skupljali novac. Daily Telegraph objavio je tekst grke Himne slobodi, koju je na engleski preveo Rudvard Kipling. Za Julesa Cambona, visokog francuskog diplomata, Mirovna konferencija bila je najbolja prilika da se zadovolje drevni zahtjevi helenske nacije, ili barem zaokrui borba za nezavisnost koju su liberalne europske nacije zapoele prije stotinu godina.24 Ako je Grka sjala u zlatnom ozraju, Turska je podsjeala na mranije dogaaje: na divlje jahae iz srednje Azije, na barjake s polumjesecom pod Beom, na pokolje Bugara sedamdesetih godina 19. stoljea i, mnogo kasnije, na masakr tisua Armenaca. Turski sultan bio je nasljednik velikih i nemilosrdnih vojskovoa pred kojima je drhtala cijela Europa. (Sultan je zapravo bio sredovjeni ovjek koji se teko kretao zbog reumatizma.) Jedna od nonih mora koja je muila saveznike tijekom tek zavrenog rata bila je bojazan da bi sultan, koji je kao kalif bio duhovni voa svih muslimana na svijetu, mogao pozvati sve te milijune u borbu protiv Britanije u Indiji ili protiv Francuske u sjevernoj Africi. Otomanska Turska bila je simbol borbe islama protiv kranstva, i sada se ukazala prilika za pobjedu u tom stoljetnom sukobu civilizacija. U Britaniji su nadbiskup Canterburvja i drugi uglednici osnovali Odbor za osloboenje Svete Sofije.25 Svijet je u Turskoj vidio samo propalu, brutalnu, zaostalu silu koja ne bi smjela vie postojati. Ona je ve izgubila svoje arapske pokrajine Najvei grki dravnik nakon Perikla 427 (koje su se oslobodile vlastitim snagama ili su ih oslobodile velike sile, ovisno o kutu gledanja), ostaci Armenaca proglasili su nezavisnu republiku u svibnju 1918., a Kurdi na istonim granicama agitirali su za vlastitu dravu. to se tie sudbine srca Turske, teritorija na kojima je stanovnitvo govorilo turski - Trakije u Europi i Anatolije u Maloj Aziji - ona se mogla rijeiti na Mirovnoj konferenciji poto se zadovolje grki i talijanski zahtjevi. Britancima, koji su tako dugo podupirali otomansku Tursku, bio je sada potreban drugi partner koji e osigurati sigurnu plovidbu njihovih brodova u istonom dijelu Sredozemlja. Britanci oito nisu htjeli nikakvo proirenje francuskog imperija u tom dijelu svijeta, a nisu eljeli ni troiti svoj novac ako to ikako mogu izbjei. Stoga je Grka - ojaana Grka - postala tako privlana. Naela i interesi su se zgodno poklopili. Grka je bila zapadnjaka i civilizirana, a Turska azijatska i barbarska. A i Venizelos je bio vrijedan divljenja, prema miljenju Llovda Georgea najvei grki dravnik nakon Perikla. Jaa Grka, smatrali su Lloyd George i mnogi drugi u Foreign Officeu, bila bi vrlo koristan saveznik. Venizelos nije gubio vrijeme pa je odmah istaknuo kako Grka moe ponuditi luke za britansku ratnu mornaricu i aerodrome radi zatite onog to je oito trebalo postati vaan novi put do Indije. Snana Grka mogla bi popuniti vakuum izazvan slomom otomanske Turske.26 Samo su vojni eksperti, iji je posao bio ispitivati karte te procjenjivati jake i slabe strane, bili skeptini to se tie grke vojne snage kao i stvarnog sloma Turske.27 Kada su od britanskoga glavnog stoera zatraeni komentari o grkim zahtjevima u Maloj Aziji, stiglo je upozorenje da bi grka okupacija stvorila izvor stalnih nemira koji bi mogli dovesti do organiziranoga turskog pokuaja ponovnog osvajanja tog teritorija.28 Meutim, Lloyd George je podravao Venizelosa kao malo koga prije. On je, rekao je Lloyd George, u biti liberal i demokrat, i svi reakcionarni elementi mrze njegove ideale i boje ih se, boje se njegova zakonodavstva i njegove jake linosti.29 Kao daje govorio o sebi: borcu, govorniku, ruitelju usvojenih ideja, ovjeku koji se zbog nepravedne politike suprotstavio - kao to je to uinio Lloyd George za vrijeme Burskog rata

- vlastitoj vladi. Njih dvojica ve su se otprije poznavali i simpatizirali jedan drugoga; za njihovog prvog susreta 1912. bilo je teko odrediti tko Poar na Bliskom istoku je koga vie armirao. Venizelosu je Lloyd George bio nalik na starozavjetnog proroka s izvanrednom sposobnou jasnog uvida u ljude i dogaaje; Llovdu Georgeu je njegov pandan bio velik ovjek, doista velik ovjek.30 Oni su zajedno sanjali o jakom savezu Grke, Francuske i Britanije, koji bi kontrolirao istono Sredozemlje na zajedniku korist. Grka bi procvala, a otomanska Turska bila bi svedena na satelitsku dravu. Dvojica dravnika odravali su kontakte za vrijeme rata. tovie, Lloyd George je poslije tvrdio kako su on i Venizelos zajedno planirali svrgavanje Konstantina. U listopadu 1918., kada je rat bio u posljednjem stadiju, Lloyd George je usprkos prenatrpanom programu pronaao vremena za ruak s Venizelosom i razgovor o grkim zahtjevima. Susret je protekao u prijateljskom tonu; Lloyd George je bodrio Venizelosa, premda se u to doba nije vrsto opredijelio za potporu svim grkim zahtjevima. Venizelos mu je uzvratio memorandumom i privatnim pismom u kojima je naglasio koliko je Grkoj stalo do toga da bude kooperativna. Venizelos je bio olienje takta kad je bila rije o pitanju koje bi moglo izazvati probleme za Britaniju - pitanju Cipra koji je bio otprilike 80% grki. Ako ga Britanci ele predati Grkoj, to bi bilo sjajno; Grka bi, dakako, uvijek dopustila britanskim snagama da se koriste bazama na otoku. Ako ga Britanija eli zadrati, i to je bilo razumljivo.31 Kada je Venizelos izloio svoje zahtjeve na sastanku Vrhovnog vijea, bio je uvjeren da ga Britanci podravaju. Mislio je da moe raunati i na Francuze: grki vojnici borili su se s Francuzima protiv boljevika. Amerikanci su pokazivali razumijevanje. Njegova jedina prava briga bili su Talijani. Lloyd George bi mu svako toliko postavljao ohrabrujua pitanja, Wilson je traio da mu ispria neto vie o turskim zvjerstvima, Clemenceau nije praktiki govorio nita, a Orlando se obzirno pozivao na razlike izmeu Grke i Italije koje e se, nadao se, brzo rijeiti. (U tome, kao i u mnogim drugim stvarima, Orlando nije imao pravo.) Venizelos je pisao u Atenu pun samopouzdanja: Mislim daje dojam to ga je ostavio moj ekspoze bio povoljan. U to su me uvjeravali "VVilson, Clemenceau, Lloyd George, pa i Orlando, kad sam se s njima opratao. Ministar vanjskih poslova, koji je bio prisutan na sastanku, bio je takoer ushien: U naelu smo pridobili sve velike sile osim Italije, no ona takoer poinje razmiljati o sporazumu i pomirenju.32 428 Najvei grki dravnik nakon Perikla 429 Talijani su moda razmiljali o pomirenju, ali su razmiljali i o Albaniji i Maloj Aziji, gdje su bacili oko na neke dijelove koje je htjela Grka. Nadali su se i da e zadrati otonu skupinu Dodekanez, premda su stanovnici tih otoka bili preteno grki. Talijanske novine traile su sve to je obeano Italiji, pa i vie, napadajui barbarske Srbe i njihove grke prijatelje. Sve je jo vie pogorala situacija u Albaniji, gdje su Grci i Talijani bili jedni drugima pod nosom. Italija je za vrijeme rata okupirala velik dio Albanije, pa su se lokalni Grci i grka vlada stalno tuili na ponaanje talijanskih snaga. Talijani su, govorilo se, pokuavali pridobiti Albance pretjeranim obeanjima, primjerice ukidanjem poreza. Grke novine objavljivale su potresne reportae o talijanskim brutalnostima i silovanjima. Prema miljenju britanskog veleposlanika u Ateni, cijelo bi se stanovnitvo odazvalo na mobilizaciju za borbu protiv Talijana.33 Za vrijeme rata Grka i Italija na mahove su razgovarale o kompromisu, a poetkom konferencije u Parizu, Sonnino i Venizelos - jedan bez trunke arma a drugi roeni armer - sastali su se nekoliko puta i razmatrali mogunost nagodbe. Sonnino je predloio Grkoj da prepusti Italiji cijelu albansku obalu i otprilike pola unutranjosti; zauzvrat je Grka mogla dobiti podruje oko Korce (grki Korvtsa), Dodekanez i podruje oko Smirne na obali Male Azije. Iako su bili spremni pregovarati o Albaniji i Dodekanezu, ni jedan ni drugi nisu htjeli popustiti kad je rije o Maloj Aziji. Nagodbom bi se izbjegli mnogi problemi koji e uslijediti, ali ona nije nikada imala ansu. Nisu vjerovali jedan drugome, i obojica su mislili da e njihove zemlje proi bolje pregovarajui izravno s velikim silama.34

U veljai 1919. izgledalo je kao da je Venizelos imao pravo kad je riskirao. Jedini veliki upitnik bile su Sjedinjene Drave, ali je Venizelos svakako imao razloga vjerovati da e moi pridobiti Amerikance kao to je pridobio Britance. Vodio je duge razgovore s Houseom koji ga je uvjeravao da e mu Sjedinjene Drave pomoi. Nicolson mu je organizirao susret s nekoliko mladih lanova amerike delegacije: On je umjeren, armantan, ljubazan, sposoban. Vrlo uspjean ruak. Venizelos je uvijek znao dobro prosuditi svoju publiku. Ameriki ekspert Sevmour ovako je svojoj obitelji opisao jedan sastanak Amerikanaca s Venizelosom: Shvaajui da je njegov najvei adut naa vjera u njegovo potenje, odluio je staviti sve karte na stol i govoriti Poar na Bliskom istoku je koga vie aimirao. Venizelosu je Lloyd George bio nalik na starozavjetnog proroka s izvanrednom sposobnou jasnog uvida u ljude i dogaaje; Llovdu Georgeu je njegov pandan bio velik ovjek, doista velik ovjek.30 Oni su zajedno sanjali o jakom savezu Grke, Francuske i Britanije, koji bi kontrolirao istono Sredozemlje na zajedniku korist. Grka bi procvala, a otomanska Turska bila bi svedena na satelitsku dravu. Dvojica dravnika odravali su kontakte za vrijeme rata. tovie, Lloyd George je poslije tvrdio kako su on i Venizelos zajedno planirali svrgavanje Konstantina. U listopadu 1918., kada je rat bio u posljednjem stadiju, Lloyd George je usprkos prenatrpanom programu pronaao vremena za ruak s Venizelosom i razgovor o grkim zahtjevima. Susret je protekao u prijateljskom tonu; Lloyd George je bodrio Venizelosa, premda se u to doba nije vrsto opredijelio za potporu svim grkim zahtjevima. Venizelos mu je uzvratio memorandumom i privatnim pismom u kojima je naglasio koliko je Grkoj stalo do toga da bude kooperativna. Venizelos je bio olienje takta kad je bila rije o pitanju koje bi moglo izazvati probleme za Britaniju - pitanju Cipra koji je bio otprilike 80% grki. Ako ga Britanci ele predati Grkoj, to bi bilo sjajno; Grka bi, dakako, uvijek dopustila britanskim snagama da se koriste bazama na otoku. Ako ga Britanija eli zadrati, i to je bilo razumljivo.31 Kada je Venizelos izloio svoje zahtjeve na sastanku Vrhovnog vijea, bio je uvjeren da ga Britanci podravaju. Mislio je da moe raunati i na Francuze: grki vojnici borili su se s Francuzima protiv boljevika. Amerikanci su pokazivali razumijevanje. Njegova jedina prava briga bili su Talijani. Lloyd George bi mu svako toliko postavljao ohrabrujua pitanja, Wilson je traio da mu ispria neto vie o turskim zvjerstvima, Clemenceau nije praktiki govorio nita, a Orlando se obzirno pozivao na razlike izmeu Grke i Italije koje e se, nadao se, brzo rijeiti. (U tome, kao i u mnogim drugim stvarima, Orlando nije imao pravo.) Venizelos je pisao u Atenu pun samopouzdanja: Mislim da je dojam to ga je ostavio moj ekspoze bio povoljan. U to su me uvjeravali Wilson, Clemenceau, Lloyd George, pa i Orlando, kad sam se s njima opratao. Ministar vanjskih poslova, koji je bio prisutan na sastanku, bio je takoer ushien: U naelu smo pridobili sve velike sile osim Italije, no ona takoer poinje razmiljati o sporazumu i pomirenju.32 428 Najvei grki dravnik nakon Perikla 429 Talijani su moda razmiljali o pomirenju, ali su razmiljali i o Albaniji i Maloj Aziji, gdje su bacili oko na neke dijelove koje je htjela Grka. Nadali su se i da e zadrati otonu skupinu Dodekanez, premda su stanovnici tih otoka bili preteno grki. Talijanske novine traile su sve to je obeano Italiji, pa i vie, napadajui barbarske Srbe i njihove grke prijatelje. Sve je jo vie pogorala situacija u Albaniji, gdje su Grci i Talijani bili jedni drugima pod nosom. Italija je za vrijeme rata okupirala velik dio Albanije, pa su se lokalni Grci i grka vlada stalno tuili na ponaanje talijanskih snaga. Talijani su, govorilo se, pokuavali pridobiti Albance pretjeranim obeanjima, primjerice ukidanjem poreza. Grke novine objavljivale su potresne reportae o talijanskim brutalnostima i silovanjima. Prema miljenju britanskog veleposlanika u Ateni, cijelo bi se stanovnitvo odazvalo na mobilizaciju za borbu protiv Talijana.33 Za vrijeme rata Grka i Italija na mahove su razgovarale o kompromisu, a poetkom konferencije u Parizu, Sonnino i Venizelos - jedan bez trunke arma a drugi roeni armer - sastali su se nekoliko puta i razmatrali mogunost nagodbe. Sonnino je predloio Grkoj da prepusti Italiji cijelu albansku

obalu i otprilike pola unutranjosti; zauzvrat je Grka mogla dobiti podruje oko Korce (grki Korvtsa), Dodekanez i podruje oko Smirne na obali Male Azije. Iako su bili spremni pregovarati o Albaniji i Dodekanezu, ni jedan ni drugi nisu htjeli popustiti kad je rije o Maloj Aziji. Nagodbom bi se izbjegli mnogi problemi koji e uslijediti, ali ona nije nikada imala ansu. Nisu vjerovali jedan drugome, i obojica su mislili da e njihove zemlje proi bolje pregovarajui izravno s velikim silama.34 U veljai 1919. izgledalo je kao da je Venizelos imao pravo kad je riskirao. Jedini veliki upitnik bile su Sjedinjene Drave, ali je Venizelos svakako imao razloga vjerovati da e moi pridobiti Amerikance kao to je pridobio Britance. Vodio je duge razgovore s Houseom koji ga je uvjeravao da e mu Sjedinjene Drave pomoi. Nicolson mu je organizirao susret s nekoliko mladih lanova amerike delegacije: On je umjeren, armantan, ljubazan, sposoban. Vrlo uspjean ruak. Venizelos je uvijek znao dobro prosuditi svoju publiku. Ameriki ekspert Sevmour ovako je svojoj obitelji opisao jedan sastanak Amerikanaca s Venizelosom: Shvaajui daje njegov najvei adut naa vjera u njegovo potenje, odluio je staviti sve karte na stol i govoriti Poar na Bliskom istoku 430 apsolutno iskreno, i vjerujem daje upravo to i uinio. Taje politika bila gotovo bismarckovski mudra.35 Amerikanci su pokazali razumijevanje, ali ne slijepo. Bili su suzdrani u odnosu na grke zahtjeve u Albaniji i Trakiji. Meutim, kada je posrijedi bila Mala Azija, preferirali su grke a ne talijanske zahtjeve. Ameriki odnosi s Italijom poeli su se pogoravati vrlo rano. Kada se u drugom tjednu veljae poela sastajati komisija za grka i albanska pitanja, Venizelos je odravao pritisak i grozniav tempo aktivnosti. Jo je jednom predoio grke zahtjeve. On je neodoljivo iskren, srdaan i domiljat, zapisao je Nicolson.36 Uslijedili su rukovi i veere, a iz Venizelosova pera nizala su se pisma i memorandumi. Njegovi simpatizeri u Sjedinjenim Dravama i Europi organizirali su mitinge; na Balkanu i u Turskoj njegovi su agenti poticali grke zajednice da Mirovnoj konferenciji alju peticije zahtijevajui sjedinjenje s Grkom. Akademska zajednica naglaavala je Grci ne smiju ostati pod vlau Albanaca, jedinog naroda kojeg Europa nije uspjela civilizirati. (Sa svoje strane, Albanci su molili Sjedinjene Drave da preuzmu mandat nad njihovom zemljom.37) Pazite upozorio je Venizelosa jedan lan vlade u Ateni, previe gorljivosti moglo bi nam nauditi.38 Ve na prvom sastanku Komisija se razila po nacionalnoj liniji: Britanci i Francuzi podravali su grke zahtjeve, Amerikanci su imali umjereniji stav, a Talijani su odbijali praktiki sve. Italija nije htjela jau Grku na drugoj strani Jadrana. Najui dio Jadrana bio je pri peti talijanske izme: 60 milja istono, na albanskoj obali, bila je idealna prirodna luka Vlore koju je titio otok Sazan (talijanski Sasseno). Kad bi Italija imala i otok i luku, mogla bi zatvoriti ulaz u Jadran. Meutim, kad bi na istonoj strani Jadrana bila neprijateljska sila, Italija bi bila izloena opasnosti. Kada je Srbija podnijela svoj zahtjev traei dio sjeverne Albanije, Italija se oduprla i tome. Italija je bila zainteresirana i za katoliku manjinu na sjeveru Albanije, kojoj je osigurala talijanske kole i talijanske sveenke. S talijanskog gledita bilo bi najbolje da Italija izravno preuzme sve ili barem da se velik dio Albanije pretvori u protektorat. U veljai i oujku rad komisije jo je vie oteala kriza u odnosima izmeu Italije i njezinih saveznika. Dvojica talijanskih predstavnika nastojali su odgaati sastanke, izmotavali su se, prijetili da e se povuNajvei grki dravnik nakon Perikla 431 i, izostajali su zbog navodne bolesti (to je znalo dovesti do neugodnih situacija kada bi ih drugi lanovi komisije susretali u parikim restoranima). Ta se dvojica, navodi Nicolson, ponaaju kao djeca, i to djeca koja se dure. Oni sve opstruiraju i usporavaju.39 Grki zahtjevi u Albaniji, o kojima se najprije raspravljalo, potaknuli su ire pitanje mogunosti opstanka tek stvorene male zemlje. Grka je htjela veinu junog dijela na temelju svojih dvojbenih statistikih podataka. Osim toga, budui da je u Parizu malo toga bilo jednostavno, u pozadini su vrebali drugi problemi. Ako Italija neto dobije na junom Balkanu, hoe li odustati od zahtjeva na

sjevernom Jadranu? Hoe li Grci odustali od Albanije u zamjenu za Malu Aziju? Gdje se u sve to uklapalo samoodreenje naroda? Jadna mala Albanija. Imala je tako mone neprijatelje i tako malo prijatelja. Osim toga, nije imala gotovo nikakvu industriju, bila je bez eljeznice, imala je slabu tgrovinu, i samo otprilike 400 km poploanih cesta. Izronila je iz mraka neposredno prije rata upravnim objedinjavanjem etiriju okruga Otomanskog carstva. Posjetitelji izvana bili su rijetki i njezina povijest i narod bili su slabo poznati. Samo rijetki Albanci - primjerice, veliki rimski carevi Dioklecijan i Konstantin - ostavili su traga u europskoj povijesti. Prema nekima, Albanci su bili prvobitni ilirski stanovnici Balkana, koje su u najsiromanije i u najne-pristupanije dijelove potisnuli Slaveni u svom polaganom nadiranju prema jugu i zapadu. Njihov se jezik svakako razlikovao od jezika njihovih crnogorskih, srpskih ili grkih susjeda. U Otomanskom carstvu cijenili su ih zbog njihove ratnike vjetine i ljepote. Zbog povijesnih i geografskih razloga Albanija je naseljena brojnim plemenima, koja su bila sumnjiava i prema strancima i jedna prema drugima. Gegi na sjeveru i Toski na jugu govore razliite dijalekte i imaju razliite obiaje. Kao i drugdje na Balkanu, prolost je ostavila i vjerske podjele: muslimani, 70% ukupnog stanovnitva, bili su dijelom suniti, dijelom iiti, uz derviku manjinu. Manjinski krani bili su katolici na sjeveru a pravoslavci na jugu. Svakodnevnim ivotom vladala su izvanredno sloena pravila o asti i sramoti. U nekim podrujima 20% mukaraca gubilo je ivot zbog krvne osvete. Rijetki putnici koji su dospijevali u Albaniju pjeice ili na konju obino bi zavoljeli zemlju i njezin narod. Bvrona je jedan slikar portretirao u Poar na Bliskom istoku albanskoj nonji; moda oekivano, imao je i albansku ljubavnicu. Potkraj 19. stoljea novinarka Edith Durham otila je onamo na savjet svojeg lijenika. Rekao joj je da je putovanje dobro za ivce, ali pritom nije mislio na Albaniju. Do poetka rata istraila je Albaniju uzdu i poprijeko, obino sama ili s jednim slugom. Albanci nisu znali to bi s tim neobinim, niskim i zdepastim biem, pa su je naposljetku proglasili poasnim mukarcem. Dok su za vrijeme rata napredovali kroz istonu Albaniju, britanski vojnici ustanovili su da im rije 'Durr-ham'40 moe posluiti kao putovnica. Edith Durham prvi put je posjetila Albaniju u vrijeme kad su se ondje poeli buditi nacionalni osjeaji. Jedan austrijski profesor napisao je albanski rjenik i gramatiku; to je uvjerilo pismene Albance da bi oni doista mogli biti narod. Poslije mnogo rasprave odabrana je latinica umjesto grkog ili arapskog pisma. Poele su se objavljivati knjige na albanskom: narodne pripovijetke, povjesnice, pjesme. Otvarale su se albanske kole, esto tajno. Sve dok je turska uprava bila razmjerno podnoljiva, mnogi su Albanci bili zadovoljni u slubi Turaka, kao vojnici ili inovnici. Kada su mladoturci pokuali ojaati Otomansko carstvo neposredno prije Velikog rata, njihova tiranija dala je Albancima poticaj koji je nedostajao: izbile su nacionalistike pobune iji je cilj bio osloboenje od otomanske vlasti. Brojna albanska zajednica u inozemstvu oduevljeno je podupirala ta nastojanja. Nezavisnost je postala pitanje nacionalnog opstanka 1912., kada je izgledalo da bi susjedi Albanije posebice Grka i Srbija - mogli istjerati otomanske Turke iz Europe i podijeliti ratni plijen. To nije odgovaralo velikim silama koje su se bojale jo jednog rata na Balkanu, pa su 1913. stvorile Albaniju. Njezine granice odredila je jedna meunarodna komisija uz srpske i grke prigovore. Kada je komisija posjetila junu Albaniju, jedan otrovidni novinar primijetio je kako se na svakom mjestu gdje bi se komisija zaustavila pojavljuju isti ljudi s transparentima na kojima je pisalo Dobro doli u grki grad. Grka vojska, koja je privremeno okupirala taj dio Albanije, prisiljavala je albansku djecu da pjevaju grke pjesme i nareivala kuevlasnicima da oboje svoje kue grkim nacionalnim bojama. I poslije, kada je povukla svoje postrojbe, Grka je i dalje slala neregularne postrojbe koje su pokuavale poticati pobunu. 432 Najvei grki dravnik nakon Perikla 433 Kratka povijest Albanije prilino je nesretna. Plemenski poglavice, razbojnici, turski lojalisti, grki,

srpski i talijanski agenti - svi su oni rovarili protiv slabe sredinje vlade. U tom se meteu isticao jedan lik: zlokobni ali markantni Esad-paa Toptani. Iako nije teno govorio ni jedan europski jezik, prialo se da se dobro razumije u sve europske valute. Radio je za otomanske Turke kao ef policije u Skadru (albanski Shkoder, talijanski Scutari), za mladoturke, za Crnogorce (koji su imali neke planove na sjeveru Albanije) i za Talijane, ali ponajprije za sebe. Njegovi su ga se sunarodnjaci bojali i mrzili ga. Svi su se divili njegovoj prvoj supruzi kada je zaprijetila da e ga otrovati zato stoje uzeo drugu enu (bio je lo musliman, ali mu je vjera ponekad bila korisna).41 Velike sile su mudro u taj vrtlog ubacile njemakog kneza Wilhelma zu Wieda, slabia po miljenju Edith Durham, bez energije, takta ili manira, koji uope nije poznavao tu zemlju.42 Potezom neopisive gluposti novije kralj proglasio Esada svojim ministrom obrane. Wilhelm je izdrao est mjeseci, a tada pobjegao natrag u Njemaku, ostavljajui za sobom pet zasebnih reima od kojih je svaki za sebe tvrdio da predstavlja albansku vladu. A tada je izbio Veliki rat, pa je Albanija zbog svojeg poloaja odmah uvuena u sukob. Italija je prela Jadran i okupirala Vlore. Grka je zauzela juni dio. Kada se srpska vojska 1915. povlaila pred Austrijancima, prola je kroz Albaniju. Dugoj povijesti meusobnog nepovjerenja Srba i Albanaca sada je dodano novo poglavlje, jer su albanski razbojnici napadali oajne Srbe na njihovu putu do jadranske obale.43 Do kraja rata veina Albanije bila je okupirana: od strane Srba na sjeveru, Talijana i Grka na jugu, Talijana u veini priobalnih gradova, te Francuza u unutranjosti, oko Skadra na sjeveru i Korge na jugozapadu, gdje su istaknuli neobinu zastavu na kojoj su francuske nacionalne boje kombinirane s tradicionalnim albanskim amblemom. U junom dijelu Grka je otvorila kole i odrala izbore za zastupnike u grkom parlamentu. Srbija i Grka su tajno pregovarale o podjeli Albanije, ali su time zanemarile Italiju, kojoj je prema Londonskom ugovoru obeana luka Vlore. (Italija je 1917. pokuala prigrabiti sve, ali je morala odstupiti.) Ugovor je dao naslutiti jo jednu mogunost, prema kojoj bi Albaniju podijelile Srbija, Crna Gora i Grka, dok bi u sredini ostala dravica pod talijanskom kontrolom.44 Poar na Bliskom istoku 434 Suoeni s ozbiljnim prijetnjama svojoj zemlji, Albanci su se pokuali ujediniti. Na sastanku u prosincu 1918. predstavnici raznih dijelova zemlje izabrali su privremenu vladu na elu s Turkanpaom, postarijim gospodinom koji je nekad bio otomanski diplomat. Toptani je kao obino igrao svoju igru, as tvrdei da je predsjednik Albanije, as daje njezin kralj. (Dio rata proveo je kreirajui za sebe sjajnu uniformu koju je okitio odlijima to ih je sam sebi dodijelio.) Kada je privremena vlada poslala u Pariz delegaciju na elu s Turkan-paom, Toptani je onamo otiao u svoje ime pa se estoko posvadio sa slubenim delegatima i optuio ih - tipian primjer izreke rugala se sova sjenici - da uruju s Talijanima.45 Djelovanje mu je bilo ogranieno jer se nije usuivao micati iz hotela zbog straha od atentata, budui da je imao mnogo neprijatelja. Prijatelji Albanije u inozemstvu - prilino areno drutvo - pomagali su koliko su mogli. Jedna skupina angairala je armantnog maarskog plemia kako bi lobirao kod Amerikanaca; naalost, kako se pokazalo, njegova glavna strast u ivotu i predmet svih njegovih razgovora bila je struktura zubi kod dinosaura. Panalbanski savez u Americi poslao je jednoga amerikog misionara, koji je takoer bio beskoristan. Jedan od pomagaa bio je Aubrev Herbert, pripadnik jedne od najuglednijih britanskih aristokratskih obitelji. (Njegov polubrat earl Caernarvon otkrio je Tutankamonovu grobnicu.) On je prije rata mnogo putovao Otomanskim carstvom i to, kako se inilo, u najneu-dobnijim i najopasnijim uvjetima. Teno je govorio nekoliko jezika, uz ostalo turski i albanski, i bio je neplaeni agent britanskog Foreign Officea. Johnu Buchanu posluio je kao uzor za junaka romana Zeleni plat (Greenmantle), ovjeka koji je bio pobratim svih moguih albanskih razbojnika. Albanci su mu ponudili svoje prijestolje. On ga je odbio, ali je osnovao Anglo-albansko drutvo koje se zauzimalo za nezavisnost Albanije. Tajnica drutva bila je Edith Durham.46 Vrhovno vijee primilo je Turkan-pau 24. veljae. Bio je vrlo, vrlo star i tuan i monotonim je glasom iznosio albansku situaciju. lanovi vijea su za to vrijeme brbljali i smijali se. Sve je to bilo prilino bolno, izvijestio je Nicolson.47 Albanci su polagali velike nade u Mirovnu konferenciju,

osobito u Amerikance. Mi vjerujemo, pisalo je u njihovoj izjavi, da naelo samoodreenja koje su tako jasno i sveano proglasiNajvei grki dravnik nakon Perikla 435 li predsjednik VVilson i njegovi cijenjeni kolege nije proglaeno uzalud, i da e se potovati naa prava koja su dosad bila nemilice gaena. Albanci su osporili grke zahtjeve i predoili vlastite statistike podatke. Dok su Grci u junom dijelu Albanije izbrojili 120.000 Grka, Albanci su ih pronali samo 20.000. Vjera nije bila nikakav pokazatelj, naveli su; krani ili muslimani, svi su Albanci bili sjedinjeni u ljubavi prema svojoj domovini, i to stoljeima. Grci su tvrdili da su civiliziraniji od Albanaca, a ipak su poinili uasna zvjerstva, kao i Srbi. Tijekom rata Albanci su pomagali saveznicima koliko su mogli. Albanija ne bi smjela izgubiti teritorij, tvrdili su nadalje; zapravo, kad bi se strogo potovala pravednost, trebala bi dobiti dijelove Srbije, Crne Gore i Grke gdje su Albanci oito u veini. Albanski zahtjevi ukljuivali su Kosovo, razmjerno razvijeno poljoprivredno podruje na sjeverozapadnoj granici Albanije. Albanci su ondje, navodilo se u izjavi, ivjeli od pamtivijeka. Srbi, koji su takoer polagali pravo na Kosovo, doselili su se onamo tek u 7. stoljeu. Osim toga, Srbija se grozno ponaala otkako je preuzela vlast nad Kosovom 1913. godine. Ako Albanci budu prisiljeni ivjeti pod srpskom vlau to e u budunosti izazvati probleme.48 (Srbi su govorili isto za Albance.) Bez obzira na pravedna ili nepravedna rjeenja u prolosti (stoje na Balkanu uvijek bilo teko ustanoviti), bilo je jasno da Albanci imaju dobre argumente; veinu stanovnitva inili su Albanci. Ali, Kosovo je bilo neto drugo: Srbima je ono bilo njihov Runnvmede [mjesto u kojem je potpisana Magna Charta - prev.], njihova Vallev Forge [mjesto koje je oznailo prekretnicu u amerikom Ratu za nezavisnost - prev.] i njihova Lorena. Na Kosovu su 1389. otomanski Turci porazili Srbe i uspostavili tursku vlast. Bio je to istodobno i poraz i, paradoksalno, velika srpska pobjeda, koja se slavi svake godine ve stoljeima. Prema legendi jedan je svetac u obliju sokola ponudio srpskom knezu izbor: pobjedu u ovozemaljskoj bitki ili pobjedu na nebu; on je odabrao potonje i premda je poginuo, osigurao je svoj spas i spas kranskih Srba. To je podruje nedvojbeno bilo dio velikog srpskog carstva u 13. stoljeu, rekao je Houseov pomonik Bonsal. Treba li ga sada vratiti Beogradu? Treba li Kaliforniju i Nevv Mexico vratiti panjolskoj ili Meksiku? Ne znam. Jedno od rjeenja mogla bi biti jednostavno Poar na Bliskom istoku 436 zamjena stanovnitva. Sve bi bilo dobro kad bi se medu stranama u sporu mogli uspostaviti prijateljski odnosi, ali, naalost, svi eksperti kau da je to nemogue; barem se u tome svi slau.49 Kosovo 1919. nije postalo problem jer saveznici nisu vidjeli razloga za proirenje albanskih granica ni u kojem pravcu. Albanija je bila slaba, a njezina vlada neuinkovita. Zar je bilo vano to pola milijuna albanskih seljaka ivi pod srpskom ili jugoslavenskom vlau? U sljedeim godinama svijet je povremeno uo potmulu tutnjavu nezadovoljstva. Albanski sveenici tuili su se Ligi naroda da im zatvaraju kole. U Drugom svjetskom ratu Albanija se napokon dokopala Kosova uz njemaku i talijansku pomo, ali ga je Tito, novi jugoslavenski vladar, vratio po zavretku rata. Albanija je prigovarala, ali se nije usudila nita otvoreno poduzeti. Osim toga, Titova vladavina bila je relativno blaga u usporedbi s onim to je uslijedilo. Sedamdeset godina nakon parike Mirovne konferencije Albanija je obnovila stare pretenzije na Kosovo. Komisija za Grku zanemarila je Albaniju i njezine zahtjeve te uglavnom nastojala rijeiti suprotstavljene zahtjeve Italije i Grke. Predloeni su razni planovi: talijanski mandat nad cijelom Albanijom ili grki mandat nad junim dijelom. Uglavnom kako bi blokirah talijansku ekspanziju, Francuzi su tvrdili da Korge na jugu mora pripasti Grkoj, jer kontrolira jedinu cestu koja povezuje jadransku stranu Grke s grkom Makedonijom. Kruile su glasine da Grka i Italija razgovaraju o posebnoj nagodbi,50 da Italija naoruava sebi naklonjene albanske bande, da Francuzi namjeravaju nastaviti okupaciju Korgea ako se taj grad ne dodijeli Grkoj. Amerikanci su, zaudo, bili pasivni, premda su obino djelovali kao arbitri - moda zato to je uski krug oko VVilsona bio zaokupljen

mirovnim ugovorom s Njemakom i sve gorim odnosima s Italijom. Britanski predstavnik Nicolson oajniki je predloio svoj apsurdni plan o podjeli Albanije: sjeverni dio pripojio bi se Srbiji, u sredini bi se osnovala muslimanska drava pod talijanskim mandatom, jug bi pripao Grcima, a pitanje Korgea rijeilo bi se osnivanjem sredinjeg albanskog sveuilita pod amerikom zatitom u tom gradu.51 Albanci su pokuali doprijeti do Velike etvorice. Bili su uasnuti, izvijestio je Wilson, koji je s tim u vezi primio mnogo peticija, zbog Najvei grki dravnik nakon Perikla 437 mogunosti talijanskog mandata. Moda bi ipak trebali dobiti nezavisnost, izjavio je. Doista ne znam to bi s njom poeli, odgovorio je Lloyd George, osim to bi se meusobno poklali. Albanija bi bila nalik na sjevernu kotsku u 15. stoljeu. Nemojte mi loe govoriti o kotskim brdima, primijetio je Wilson, moja obitelj potjee odande. Time je pitanje to se tie Vijea etvorice bilo zakljueno.52 Kada je u ljeto 1919. na vlast u Italiji dola nova i pomirljivija vlada, ona se sporazumjela s Venizelosom, koji je i sam bio pod pritiskom da rijei sporne grke zahtjeve. Sve se svelo na klasino politiko pogaanje: Italija e podrati grke zahtjeve, ukljuujui Trakiju, ako se Grka odrekne zahtjeva na teritorij koji je Italija htjela u junom dijelu Male Azije. Italija e predati sve dodekaneske otoke osim najvanijeg, Rodosa. (To nije bila nikakva posebna rtva, jer Italija nije imala nikakvog prava na njih.) to se tie Albanije, Italija je pristala na to da Grka dobije juni dio; zauzvrat bi Grka trebala priznati talijansko pripajanje luke Vlore i njezina zalea, te talijanski mandat nad ostatkom. Kao simbol novog duha kompromisa izgradila bi se eljeznika pruga od Vlorea do Atene. Ostale sile su gotovo odmah prigovorile tom planu. Francuzi su odbili napustiti Korge sve dok se ne postigne ire rjeenje. Nova jugoslavenska drava bila je uznemirena zbog pomisli na toliko talijanskog teritorija du svojih granica. Osim toga, tvrdila je, ako Grka i Italija dobiju dijelove Albanije, tada je i ona htjela dobiti neto na sjeveru. Posljednji udarac sporazumu neoekivano je u veljai 1920. zadao Wilson. Poraen u nastojanju da osigura prihvaanje Versajskog ugovora u Kongresu, Wilson se jo drao svojih naela. Sjedinjene Drave, izjavio je u jednoj noti, ne ele nanijeti nepravdu narodu Albanije. U proljee su Albanci digli opi ustanak protiv talijanske okupacije. Cijena je bila previsoka za Italiju: u kolovozu je bila spremna potpisati primirje prema kojem bi joj ostao samo otok Sazan nasuprot luci Vlore. Doista je tuno, komentirao je jedan talijanski list, doivjeti ovaj poraz nakon to je proliveno toliko plemenite talijanske krvi i potroeno toliko milijuna na veliko djelo uspostavljanja civilizacije i na sigurnost naih granica.53 Francuzi su se povukli iz Korgea, a Grka i Jugoslavija su odustale od svojih zahtjeva. Potkraj 1920. Albanija je Poar na Bliskom istoku 438 primljena u Ligu naroda kao nezavisna drava s granicama kakve je praktiki imala 1913. godine. Meutim, Albanija nije sluajno bila rodni kraj kralja po kojem je nazvana Pirova pobjeda. Unutarnji politiki sukobi su se nastavili s nesmanjenom estinom. Esad je nakratko ostvario svoj san da postane kralj, ali nije nikad zasjeo na prijestolje. Usprkos njegovim tjelesnim uvarima naoruanima revolverima marke Brovvning, ubio ga je jedan stari neprijatelj dok je izlazio iz hotela Continental u Parizu. Atentator je uskoro takoer likvidiran, po naredbi Esadova neaka Zogua koji je postao albanski kralj. Italija nije nikada potpuno odustala od svojih planova. Pod Mussolinijem talijanski je utjecaj jaao, pa je uoi Drugoga svjetskog rata Italija anektirala Albaniju. Nakon rata bivi uitelj francuskog jezika Enver Hoda uspostavio je jedan od najneobinijih i najreakcionar-nijih komunistikih reima. Nekoliko pokuaja albanskog pokreta otpora i njegovih zapadnih pomagaa za vraanje kralja Zogua na vlast nije uspjelo, uglavnog zbog izdaje vodee sovjetske krtice na Zapadu, Kima Philbvja. Devedesetih godina 20. stoljea, nakon hladnog rata, Esadov praneak, trgovac orujem iz June Afrike, obnovio je pretenzije na prijestolje.

Grka je mnogo bolje prola u Trakiji, gdje je Venizelos traio gotovo cijelu tu pokrajinu. Lukavim statistikim trikovima uspio je prikazati demografsku mjeavinu na tom podruju sebi u korist. Grci su vjerojatno bili u veini u istonoj Trakiji; no u zapadnom dijelu, koji je pripadao Bugarskoj od 1913., Turaka je bilo gotovo tri puta vie od Grka. Ondje je ivjela i znaajna bugarska manjina.54 To je bilo nezgodno; kad bi se primijenilo etniko naelo, to su Amerikanci uporno zagovarali, Grka je mogla traiti samo istonu Trakiju. Zapadnu Trakiju trebalo bi vratiti Turskoj ili eventualno ostaviti Bugarskoj, kojoj su bile potrebne morske luke. Talijani su podravali potonje rjeenje. (Prema glasinama, urovali su s bugarskom vladom protiv Srbije.)55 U svakom sluaju, izmeu Grke i njezine nove pokrajine istone Trakije bila bi druga drava. Grci su tvrdili da su Bugari i veina Turaka zapravo Grci. Jedan je grki delegat uvjeravao Bonsala: Oni potjeu iz Atike i Trakija ih je puna; meutim, kako bi umirili svoje surove slavenske Najvei grki dravnik nakon Perikla 439 susjede i kako bi se mogli sporazumijevati u svakodnevnom ivotu i radu, mnogi su zanemarili svoj materinski jezik. Grci su u rezervi imali jo jedan argument prema kojemu bi muslimanskoj veini u zapadnoj Trakiji - bez obzira na to da li govori bugarski ili turski - bila milija grka vlast. Venizelos je zgodno predoio jednu molbu lokalnih muslimana: Ne bi bilo pravedno pustiti nas da patimo pod najteim i najnemilosrdnijim jarmom to ga ovjek moe zamisliti - pod bugarskim jarmom.56 U svakom sluaju, naglaavali su Grci, zato bi se trebale uzimati u obzir elje poraenih neprijatelja? Venizelos je bio spreman dati oto-manskoj Turskoj mali komad Trakije sjeverno od Istanbula. (Nadao se, dakako, da e grad i njegova okolica ubrzo pripasti Grkoj.) to se tie zapadne Trakije, tvrdio je, bilo bi bolje za buduu sigurnost svijeta - a da se i ne spominje Balkan kad bi Bugarska predala cijelu zapadnu Trakiju Grkoj. Svaki bi eventualni ustupak bio beskoristan, jer Bugarska nee mirovati dok se ne domogne cijelog Balkana. Bugarska je pretendirala na potpunu hegemoniju nad cijelim poluotokom, pa e iskoristiti svaku priliku da ispuni svoje ambicije. Bugarska se na Balkanu ponaa kao Pruska u zapadnoj Europi.57 Britancima i Francuzima Bugarska je bila antipatina, pa su se suglasili s Venizelosom. Uz ostale razloge Grkoj je trebala kopnena veza s istonom Trakijom. Amerikanci su prigovorili (jer su simpatizirali Bugarsku), a Talijani su tvrdili da bi Bugarska gospodarski trpjela kad bi izgubila sve svoje luke na Sredozemlju. No Venizelos je kao i uvijek imao odgovor na te prigovore: Naelo nacionalnosti mora imati prvenstvo pred gospodarskim razlozima. Bugarska ima izvrsne luke na Crnom moru. Osim toga, s obzirom na prolost, Bugarska bi bila itekako kadra izgraditi podmornike baze na Egejskom moru i ugroavati Grku. Ako je Bugarskoj doista bio potreban izlaz na more, Grka bi joj dopustila da se koristi jednom lukom. (Kada je taj plan napokon stavljen na papir, Bugarska ga je odmah odbacila: Bugarski izlaz na more preko grkog i turskog teritorija je ne samo nemogu nego i psiholoki neprihvatljiv.58) Iako je komisija za Grku na kraju preporuila da se oba dijela Trakije dodijele Grkoj, Mirovna konferencija odgodila je odluku tvrdei da bi bila preuranjena jer jo nije bila rijeena sudbina Istanbula. Poar na Bliskom istoku (Govorilo se o moguem mandatu Sjedinjenih Drava.) Kada se Trakija ponovno pojavila na dnevnom redu Mirovne konferencije, u ljeto 1919. godine, Sjedinjene Drave odustale su od mandata te su se energino usprotivile dodjeli zapadne Trakije Grkoj. Umjesto toga, Amerikanci su zagovarali dodjelu zapadne Trakije Bugarskoj, to je razljutilo Britance koji su tvrdili da e trebati preispitati cijeli plan ako se odbije jedan od grkih zahtjeva. Britanci su se krajnje zabrinuli zbog Grke koja je imala velikih problema u Maloj Aziji. Venizelosa su napadali kod kue, pa je rekao Llovdu Georgeu da bi njegov poloaj bio jako ugroen ako ne uspije pokazati solidne dobitke.59 Postupno povlaenje Sjedinjenih Drava iz Europe omoguilo je europskim silama da zanemare amerike elje. U ugovoru koji je s Bugarskom potpisan u Neuillvju u studenom 1919. Bugarska je izgubila zapadnu Trakiju. Bugarska delegacija je jo jednom pokuala prigovoriti, ali to je bilo uzaludno: Oduzimanje zapadne Trakije Bugarskoj - a to se nisu usudili uiniti ni nai neprijatelji

Grci i Srbi, koji su nas pobijedili u ratu 1912. i 1913. godine - ... jo e vie geografski odvojiti Bugarsku od Francuske i drugih pomorskih sila.60 Saveznici su 1920. godine zapadnu Trakiju - te istonu koja je u meuvremenu oduzeta Turskoj - predali Grkoj. Grci su u miru uivali u novosteenim podrujima tono dvije godine. Daleko na jugu, u Maloj Aziji, velika ideja grubo se sudarila sa stvarnou. Grka se protegnula predaleko i pritom probudila snage turskog nacionalizma. 440 26 Kraj Otomanskoga carstva Daleko od Pariza, na jugoistonom kraju Europe, jo je jedan grad tugovao za prolou i nelagodno razmiljao o budunosti. Bizancij za Grke i Rimljane, Konstantinopol za mirotvorce, Istanbul za Turke, bio je nekad prijestolnica slavnog Bizantskoga carstva, a potom, nakon 1453., pobjedonosnih otomanskih Turaka. Sad kada je Otomansko carstvo bilo na silaznoj putanji, grad je bio prepun izbjeglica i vojnika poraenih armija, bez dovoljno goriva, hrane i nade. inilo se da njegova budunost, pa i budunost cijeloga carstva, ovise o Mirovnoj konferenciji. U Istanbulu su se nataloili slojevi povijesti ostavljajui za sobom crkve, damije, freske, mozaike, palae, natkrivene trnice, ribarska sela. Debele gradske zidine vidjele su osvajae iz Europe i s Istoka, Perzijance, kriare, Arape te naposljetku Turke. Posljednjega bizantskog cara ovdje je zatekla smrt 1453. kada su otomanski Turci do kraja osvojili njegovo carstvo. Ispod gradskih ulica lee antiki ostaci, zidovi, svodovi, prolazi, velika Bizantska cisterna iji je strop poivao na grkim i rimskim stupovima. Gore, nad gradskim breuljcima nadnosili su se minareti damija (neke od njih, kao Sveta Sofija, u damije pretvorene iz kranskih crkava), te veliki toranj to su ga podigli enovljani. Na drugoj obali dubokoga tjesnaca Zlatni rog protezao se stari grad Stambol, sa svojom prljavtinom i velianstvenou, nasuprot prostranijoj modernoj etvrti gdje su ivjeli stranci. Bio je to grad s mnogo uspomena i mnogo naroda. Uokolo je posvuda bila voda koja je uvala stari grad s tri strane: na sjeverozapadnoj strani Bospor se protezao do Crnoga mora prema Rusiji i Srednjoj Aziji, s jugozapadne strane Mramorno je more vodilo u Dardanele i Mediteran. Grad je na tom mjestu podignut zbog povoljnog geografskog poloaja koji je stoljeima odravao njegovu vanost. Od antike, kad je onuda proao Jazon, a Aleksandar Veliki u blizini 441 Poar na Bliskom istoku 442 izvojevao velianstvenu pobijedu protiv Perzijanaca, pa sve do modernih vremena, kad ga se ruska carica Katarina Velika i njemaki car Wilhem II. nisu uspjeli doepati, grad je bio privlaan plijen. Mnogo diplomacije devetnaestoga stoljea vrtjelo se oko kontrole vitalnih vodenih putova poput ovoga. Rusija je eznula za lukama koje se zimi ne zamrzavaju i omoguavaju pristup svjetskim morima. Britanija je podravala slabano Otomansko carstvo kako bi uz njegovu pomo Ruse zadrala zatvorene u Crnom moru. (Samo u jednom krajnje oajnom trenutku tijekom rata Britanci su prepustili Rusima nadzor nad tjesnacem, no na sreu, zbog revolucije 1917. godine, Rusija nije iskoristila tu nagradu.) Otomanske Turke, koji su svojedobno doli do vrata Bea, nije se nita pitalo. Ni mladoturska pobuna prije Prvog svjetskog rata nije mogla sprijeiti propast carstva. Ono se smanjivalo na Balkanu i diljem sjeverne Afrike. Godine 1914. otomanski su vode odluili suprotstaviti se Rusiji, koja se sad povezala s njihovim nekadanjim prijateljima Britancima, te su uli u rat na strani Njemake i Austro-Ugarske. No taj se riskantni potez pokazao neuspjenim iako se Otomansko carstvo borilo zauujue hrabro s obzirom na svoju relativnu slabost. U Mezopotamiji i kod Galipolja turski su vojnici ponizili Saveznike koji su oekivali brze pobjede. No oko 1918. Turke je napustila srea. Slom Bugarske u rujnu otvorio je put prema Istanbulu sa zapada, dok su britanske i indijske trupe nadirale s juga i s istoka. Na istonom rubu Mediterana, savezniki su se ratni brodovi okupljali u zloslutnom broju. Samo su sjeveroistone granice, gdje se raspadalo staro rusko carstvo, bile mirne, no Turci su bili preslabi da to iskoriste. Njihovo je carstvo malo-pomalo propadalo prije rata, no sad se topilo kao

snijeg. Arapski su teritoriji bili izgubljeni, od Mezopotamije do Palestine, od Sirije sve do Arapskoga poluotoka. Na istonom su se kraju Crnoga mora podaniki narodi - Armenci, Gruzijci, Azerbejdanci, Kurdi - borili da uspostave nove drave na granicama Rusije. Opi stav Turaka, izvijestio je jedan ameriki diplomat, obiljeen je beznaem i iekivanjem ishoda Mirovne konferencije. Poput mnogih drugih naroda, oni su se nadali da e ih Amerikanci spasiti, te da bi samoodreenje moglo spasiti barem turska govorna podruja u istonoj Trakiji i Anatoliji.1 U Istanbulu su intelektualci osnovali Drutvo Wilsonovih naela.2 Kraj Otomanskoga carstva 443 Ljudi koji su poveli carstvo u rat podnijeli su ostavku u prvom tjednu listopada i pobjegli na njemakom ratnom brodu, a privremena je vlada poruila Britancima da eli mir. Britanska je vlada odmah pristala na pregovore na egejskom otoku Mudrosu, djelomino i stoga da zadri Francuze postrani. Premda su se Britanci konzultirali s Francuzima o uvjetima primirja, naveli su - bio je to dvojben argument - da su oni nadleni za pregovore budui da im se Otomansko carstvo prvima obratilo. Francuska vlada i jedan iskusni francuski admiral uzalud su prosvjedovali u Mudrosu. Sve je pregovore vodio britanski zapovjednik, admiral Arthur Calthorpe.3 Otomanske izaslanike predvodio je Hussein Rauf, mladi mornariki junak i novi ministar mornarice. Dana 28. listopada sastali su se na Agamemnonu, Calthorpeovom admiralskom brodu. Pregovori su protekli u uljudnom, ak prijateljskom tonu. Rauf je smatrao Calthorpea potenim i otvorenim, a Calthorpe gaje umirio obeavi mu da e se Britanci obzirno ponijeti prema Turskoj, budui daje ona jedino stoje ostalo od carstva. Istanbul vjerojatno nee biti okupiran, i nee se dopustiti nikakvo iskrcavanje grkih ili talijanskih postrojba, koje su predstavljale osobiti bauk za Turke. Kad se Rauf vratio kui, rekao je jednom reporteru: Uvjeravam vas da se ni jedan jedincati strani vojnik nee iskrcati u naem Istanbulu. Zahvaljujui Britancima, dodao je, Turska je prola iznimno dobro: Primirje to smo ga zakljuili iznad je naih oekivanja. Iako je Turska prihvatila sve klauzule primirja koje su Britanci predloili, Rauf je vjerovao Calthorpeu, koji je obeao da se one nee nepoteno primjenjivati. Britanci su zapravo zainteresirani samo za slobodan prolaz tjesnacima, rekao mu je Calthorpe. Zato bi htjeli okupirati Istanbul ili bilo to drugo? Rauf se tjeio da su Britanci ionako ve uzeli arapske teritorije: Nisam se mogao sjetiti nijednoga drugoga podruja to bi ga mogli eljeti i svojatati s obzirom na svoje nacionalne interese.4 Kad su Calthorpe i Rauf 30. listopada potpisali primirje, radosno su jedan drugom nazdravili ampanjcem. Rauf mi je, napisao je Agamemnonov zapovjednik svojoj supruzi, odrao ljubazan kratak govor, zahvaljujui mi na gostoprimstvu i na tome to sam prema njemu kao formalnom neprijatelju bio obziran. Fotografija kapetanovih mladih blizanaca, rekao je Rauf, nadahnula gaje. Nije li to lijepo?5 Poar na Bliskom istoku U Londonu je britanski kabinet s veseljem primio vijest o primirju i zapoeo raspravu o tome kako bi Istanbul trebalo okupirati s obzirom na mentalitet Istoka. Britanci i ostali saveznici kanili su po svaku cijenu nametnuti rigorozne uvjete primirja. Svi su se turski garnizoni trebali predati, svim eljeznikim prugama i telegrafskim linijama upravljat e Saveznici i sve turske luke moraju biti na raspolaganju saveznikim ratnim brodovima. No najtetniji dio ugovora bio je sedmi lanak, u kojem se jednostavno navodilo: Saveznici imaju pravo zauzeti svaku strategijsku toku u sluaju situacije koja bi zaprijetila sigurnosti Saveznika. Godinama poslije, Rauf se osvrnuo na to doba: U naoj zemlji vladalo je ope uvjerenje da Engleska i Francuska potuju ne samo svoje pisane sporazume nego i svoja obeanja. I ja sam u to vjerovao. Sramotno je da se to uvjerenje pokazalo pogrenim.6 Sa svoga poloaja daleko na jugu, prema sirijskoj granici, Raufov prijatelj, i sam ratni heroj, uasnuto je pisao svojoj vladi: Moje je iskreno i otvoreno miljenje da e nam, ako demobiliziramo vojsku i dademo Britancima sve to ele, a ne poduzmemo korake prema uklanjanju nesporazuma i netonih tumaenja primirja, biti nemogue zakoiti gramzive britanske planove.7 Mustafa Kemal, danas bolje poznat kao Ataturk, pohitao je na sjever u Istanbul i urgirao kod svakoga tko ga je htio primiti - od vodeih politiara do samoga sultana -traei uspostavljanje

jake nacionalistike vlade koja bi se suprotstavila strancima. Naiao je na odobravanje kod brojnih sugovornika, no sultan je radije podupro strance. U studenom 1918. godine sultan je raspustio parlament i pokuao vladati preko svojih ljudi. Slavni niz sultana koji je iznjedrio Sulejmana Velianstvenoga sro-zao se na Mehmeda VI. On je uspio preivjeti vlast trojice brae, i to je bio njegov glavni uspjeh. Jedan je brat svrgnut kad je poludio; drugi, njegov paranoini i okrutni nasljednik, bio je u tolikom strahu od neprijatelja daje imao eunuha za povlaenje prvoga dima svake cigarete; trei je bio plaljivi starac koji je vladao do ljeta 1918. Mehmed VI. bio je zdrav, no bilo je teko procijeniti ima li korisnih ideja u toj koa-toj glavi. Doao je na vlast s crnim slutnjama. U nedoumici sam, rekao je jednom vjerskom vodi. Moli se za mene.8 Nestala je mo prijestolja od kojega je nekad drhtao svijet. Odredbe vlasti, izvjestio je ameriki predstavnik, esto se u unutranjosti slabo 444 Kraj Otomanskoga carstva 445 potuju, a javna je sigurnost veoma slaba u itavoj Maloj Aziji.9 Premda Istanbul isprva nije bio slubeno okupiran, savezniki su vojnici i diplomati bili posvuda - savjetujui, zapovijedajui i predlaui.10 Savezniki su se ratni brodovi nagurali u istanbulskoj luci tako gusto da su izgledali poput kompaktne mase. Bolestan sam, mrmljao je sultan, ne mogu gledati kroz prozor. Mrzim ih gledati. Ataturk je razmiljao posve drukije: Kako su doli, tako moraju i otii.11 Ataturk je bio kompliciran, hrabar, odluan i opasan ovjek, ija slika, s njegovim prodornim plavim oima, jo uvijek posvuda visi u dananjoj Turskoj. Godine 1919. tek su malobrojni stranci uli za nj. etiri godine kasnije, potukao je Britaniju i Francusku i uspostavio novu tursku nacionalnu dravu. Deseti studenoga, godinjica njegove smrti, nacionalni je praznik. Znao je biti nemilosrdan, a to su iskusili i njegovi prijatelji i neprijatelji. Nakon svojih velikih pobjeda, sudio je nekima od svojih najstarijih suradnika za veleizdaju, ukljuujui i Raufa. Znao je biti i armantan, kao to su ustanovile mnoge ene u njegovu ivotu. Djeca su ga voljela, a on je volio njih, no ipak je uvijek govorio da je dobro to nema djece, jer sinovi velikih ljudi obino degeneriraju. Bio je racionalna i znanstvena duha, ali ga je kasnije u ivotu privukla ezoterija. Nije dopustio ankarskom radiju da emitira tradicionalnu tursku glazbu; nju je sluao sa svojim prijateljima. elio je emancipirati turske ene, a razveo se od jedine ene koju je oenio na tradicionalni muslimanski nain. Bio je diktator koji je nastojao uspostaviti demokraciju. Godine 1930. osnovao je opozicijsku stranku i izabrao njezine vode, a kad su mu postali izazov, raspustio ju je. Bio je hirovit, no na svoj nain poten. Njegovi podreeni znali su da moraju zanemariti svaku zapovijed koju bi izdao nou, tijekom estih pijanki.12 ovjek koji je stvorio Tursku rodio se na rubovima starog Otomanskoga carstva, u makedonskoj morskoj luci Solunu. Majka mu je bila seljanka koja je jedva znala itati i pisati, otac neuspjean trgovac. Kao i u cijelom Otomanskom carstvu, u Solunu su ivjeli brojni narodi. ak su i luki radnici govorili po nekoliko jezika. Oko polovine solunskoga stanovnitva inili su idovi, a ostatak Turci, Grci, Armenci i Albanci.13 Zapadni Europljani dominirali su trgovinom ba kao to su europske drave dominirale Otomanskim carstvom. Poar na Bliskom istoku 446 Ataturk je rano poeo prezirati religiju i taj se osjeaj nikad nije promijenio. Islam je za njega -as njim i njegovi vode i sveti ljudi - bio otrovan bode uperen u srce moga naroda. Od veeri kad je, kao uenik, vidio eike i dervie kako dovode svjetinu do ludila, gadio mu se taj primitivni fanatizam. Odluno odbijam vjerovati kako danas - u svijetloj prisutnosti znanosti, znanja i civilizacije u svakom aspektu - postoje, u civiliziranoj turskoj zajednici, ljudi toliko primitivni da trae svoje materijalno i moralno blagostanje u vodstvu ovoga ili onoga eika.14 Usprkos majinom suprotstavljanju, inzistirao je da bude obrazovan na vojnim kolama. U ono doba to nisu bila samo sredita koja su uvjebavala lidere za budunost, ve i sredita rastuega nacionalnoga i revolucionarnog osjeaja. Ataturk je bio posebno nadaren za matematiku i politiku.

Uio je francuski kako bi mogao itati politike filozofe poput Voltairea i Montesquieua. U dobi od devetnaest godina uspio se upisati u pjeadijsku vojnu kolu u Istanbulu. Naao se u svjetskoj kozmopolitskoj prijestolnici u kojoj je manje od polovine stanovnitva bilo muslimansko.15 Ostatak je bio mijean: sefardski idovi iji su preci protjerani iz kranske panjolske stoljeima prije, poljski domoljubi koji su pobjegli od ruske carske vlasti, pravoslavni Armenci, Rumunji, Albanci i Grci. Usprkos etiri stoljea otomanske vlasti, trgovina se jo uvijek nalazila u grkim rukama. (ak i nakon Drugog svjetskog rata, vie od polovine lanova trgovake komore imali su grka imena.16) Europljani su upravljali najvanijim industrijskim granama, a zapadni su zajmodavci odravali vladu solventnom i nadzirali joj financije. Turci su sada bili tako slabi da su morali Zapadnjacima davati posebne povlastice i izuzea, to je ukljuivalo osloboenje od turskih poreza i izuzee od turskih sudova. Kao to je jedan turski novinar tuno napisao: Postali smo puki promatrai, dok su naa trgovina i obrti, pa ak i nae uruene kolibe, ustupljeni strancima.17 Pjeadijska vojna kola koju je Ataturk pohaao bila je smjetena na sjevernoj strani Zlatnoga roga, u novijem gradskom predjelu, sa irokim ulicama, plinskom rasvjetom, operom, kavanama, trgovakim komorama, bankama, duanima s robom po posljednjoj europskoj modi, pa i bordelima s ruiastim divanima, ba kao u Parizu. Ataturk je sve to istraivao s entuzijazmom, opijajui se i odajui se bludu te itajui sve to mu je dolo pod ruku, no uvijek je zadrao ambivalenKraj Otomanskoga carstva 447 tan osjeaj prema Istanbulu. Bilo je to mjesto za uivanje, no opasno za vladanje.18 Kasnije e premjestiti glavni grad daleko u unutranjost, u zabitni grad Ankaru. Kao i mnogi mladi asnici u godinama prije 1914., Ataturk je bio upleten u tajna drutva koja su se zaklinjala da e carstvu omoguiti moderan ustroj. Dijelio je nade revolucije 1908., kao i razoaranje kad ona nije uspjela osnaiti carstvo.19 Austrija je 1908. anektirala Bosnu i Hercegovinu, a Bugarska je proglasila nezavisnost. Italija, najslabija europska sila, objavila je 1911. Turskoj rat i zauzela Libiju. Nakon Balkanskih ratova 1912. i 1913. izgubljene su Albanija, Makedonija i dio Trakije, ukljuujui Solun. Do 1914. europski dio carstva, koji se svojedobno protezao sve do Maarske, sveo se na malu enklavu u Trakiji stijenjenu ispod Bugarske. U est godina izgubljeno je 1,100.328 kvadratnih kilometara. Kad je zapoeo Prvi svjetski rat, Ataturk je vodio udoban ivot kao diplomat u Bugarskoj. U Sofiji je prvi put posjetio operu; petnaest godina kasnije, u planove za svoj novi glavni grad Ankaru ukljuio je i izgradnju opere. Nauio je plesati, a kasnije, u njegovoj novoj republici, dravni su slubenici morali plesati na slubenim balovima onako kako to rade na Zapadu.20 Na poetku 1915. godine ponueno mu je zapovijedanje novom divizijom koja je bila prikljuena obrani Galipolja. Mnoge su saveznike reputacije unitene u Galipolju, no njegova je ondje bila izgraena. Kao stoje autor slubene britanske povijesti kasnije napisao, malo kad u povijesti su trud i vjetina jednoga divizijskoga zapovjednika u tri razliite prilike uspjeli tako duboko utjecati ne samo na tok bitke, nego vjerojatno i na sudbinu kampanje pa i na sudbinu nacije.21 Istanbul koji je Ataturk zatekao nakon rata bio je duboko razliit od grada koji je pamtio. Vladala je nestaica ugljena i bilo je veoma malo hrane. Jedan Turin, koji je tada bio djeak, prisjea se truda svoje majke da nahrani obitelj: inilo nam se da smo oduvijek ivjeli na lei, juhi od kupusa i suhoj crnoj tvari koju su zvali kruhom. Vlada je bankrotirala. Na ulici su istaknuti asnici prodavali limune jer su im mirovine bile bezvrijedne. Pritjecalo je sve vie izbjeglica: Rusa koji su bjeali od graanskoga rata, Armenaca koji su oajniki traili sigurnost te Turaka koji su naputali Bliski istok i Europu. Krajem 1919. gotovo 100.000 ljudi spavalo je na ulicama. Jedini Turci kojima je Poar na Bliskom istoku dobro ilo bili su krijumari i kriminalci. Sulude su se glasine pronosile gradom: jednom je svjetina provalila u Aju Sofiju jer je netko nekome dojavio da su kranska zvona ponovo objeena.22 Lokalni Grci, zaneseni nadom u obnovu helenske vlasti, izvjesili su bjeloplavu grku zastavu. Divovska slika grkoga premijera Venizelosa dospjela je na jedan od glavnih trgova. Grki je patrijarh upuivao agresivne zahtjeve Parizu, osuujui Turke i traei da Istanbul ponovo bude

grki. Njegov je ured naloio grkim kranima da prestanu suraivati s turskim vlastima. Kako je rekao jedan engleski diplomat, Grci su znali biti vrlo drski.23 Neke su usijane glave zaustavljale Turke na ulicama i traile od njih da skinu fesove. Savezniki asnici i inovnici dolazili su u sve veem broju nadzirati primirje. ivot je, prisjea se jedan mladi Englez, bio veseo, poroan i uzbudljiv. Kavane su bile pune ljudi koji su pili i plesali. U nonim su klubovima bjelogardijci pjevali sjetne pjesme, a zgodne mlade izbjeglice prodavale se za cijenu ruka. Mogli ste se utrkivati motornim brodovima preko Mramornoga mora, ii u lov sa psima na azijskoj strani Bospora i kupovati prekrasne antikvitete za nekoliko penija.24 Saveznici su neslubeno podijelili Istanbul na sfere utjecaja i preuzeli velik dio uprave nad gradom. Upravljali su lokalnom policijom i uspostavili vlastite sudove. Kad je turski tisak postao kritian prema gostima, Saveznici su uspostavili i slubu cenzure tiska. Kad je Istanbul i slubeno okupiran u oujku 1920., bilo je teko uoiti razliku. Izvan Istanbula, u Trakiji i Maloj Aziji, savezniki su se asnici razmjestili radi kontrole predaje. Francuzi su okupirali vaan juni grad Alexandrettu (danas Iskenderun) te su poetkom 1919. krenuli prema unutranjosti. Sve u svemu, Britanci su bili popularniji od Francuza, kao to je prokomentirala jedna gospoda na jugu, Englezi su poslali sinove svojih lordova, a Francuzi su poslali svoje sluge.25 Sultanova vlada, slaba i demoralizirana kao i njezin voda, nije nita poduzimala osim to je nastojala smiriti Saveznike. No Saveznici nisu bili raspoloeni za smirivanje. Neki, kao Curzon, koji je predsjedao odborom za britansku politiku prema Istoku, mislio je kako je dolo vrijeme za uklanjanje tog ira koji truje ivot u Europi. Korupcija, brojni poroci i spletkarenje irili su se iz Istanbula i trovali nevine Europljane. Mirovna je konferencija bila prilika da se 448 Kraj Otomanskoga carstva 449 odstrani izvor takvoga zla jednom zauvijek: Prisutnost Turaka u Europi bila je izvor neopisivog zla za sve koji su je osjetili. Ne poznajem ni jedan jedini interes, turski ili bilo iji drugi, kojem je ta prisutnost koristila kroz gotovo pet stotina godina. Premda je kao nekadanji student povijesti morao biti informiraniji, Curzon je dokazivao: Zaista, radi se o prolosti satkanoj od nereda, tlaenja, spletkarenja i masakra, gotovo bez premca u povijesti istonoga svijeta.26 Njegov je premijer dijelio njegov stav. Kao i mnogi liberali, Lloyd George je od velikog Gladstonea naslijedio neprijateljski stav prema Turcima. Za Curzona, pitanje je bilo to e zamijeniti Otomansko carstvo? Britanija se jo uvijek eljela osigurati protiv prolaza neprijateljskih ratnih brodova kroz tjesnace. Jo je uvijek trebala tititi put prema Indiji kroz Sueski kanal. Pojavio se i jedan novi faktor: sve vaniji izvori nafte oko Mosula u Otomanskom carstvu i u Perziji. Britanija nije htjela sama preuzeti svu odgovornost, a Grka to zacijelo nije mogla. S druge pak strane, ona nije eljela upletanje kakve druge sile, na primjer svoje saveznice Francuske. Naposljetku, dvije su se zemlje stoljeima borile za utjecaj u Europi, Sjevernoj Americi, Indiji, Africi i Srednjem istoku. Ve su se javile razmirice oko arapskih dijelova Otomanskoga carstva. eli li Britanija zaista francuske brodove na istonom rubu Mediterana, ili francuske baze posvuda po obali? Curzon je bio posve siguran da ne eli: Dobar dio moga javnoga ivota utroen je na politike ambicije Francuske, na koje sam naiao u Tunisu, Sijamu i gotovo svakom udaljenom podruju gdje su na vlasti Francuzi. Zbog nacionalne sigurnosti sklopili smo savez s Francuzima, i nadam da e on potrajati, no njihov se nacionalni karakter razlikuje od naega, a njihovi politiki interesi suprotstavljeni su naima u mnogim sluajevima. Ozbiljno se bojim da je Francuska ona velika sila koje se u budunosti moramo najvie bojati. Bilo bi veoma pogreno, zakljuio je, dopustiti Francuzima da ste-knu utjecaj na Srednjem istoku: Francuska je visoko organizirana drava, smiona, inventivna i obdarena smislom za odnose s istonim narodima.27 I Francuzi su bili jednako sumnjiavi prema Britancima. A Francuska je imala znaajne interese u Otomanskom carstvu - od zatite kranske

Poar na Bliskom istoku 450 brae do velikih francuskih investicija.28 Ipak, za Francusku je sudbina Otomanskog carstva ili Balkana bila mnogo manje vana od pregovora s Njemakom. to god njegov kolonijalni lobi mislio, Clemenceau je htio kompromis s Britanijom, jer je trebao njezinu podrku u Europi. Premda nije elio da se Turskoj oduzme itav azijski dio Clemenceau nije, bar ne u poetku, imao vrst stav prema grkim zahtjevima na tom podruju. Kad je o Europi rije, podravao je grke pretenzije prema Trakiji.29 Ako Grka blokira talijanske zahtjeve, to bolje za Francusku.30 Za vrijeme rata Britanija, Francuska i Rusija vodile su niz rasprava o budunosti Otomanskog carstva. Britanski i francuski predstavnici, Sir Mark Sykes i Georges Picot, sporazumjeli su se 1916. da e njihove dvije zemlje podijeliti arapska govorna podruja, a u turskim e govornim podrujima Francuska dobiti zonu koja se protee sjeverno od Sirije u Kilikiju. Rusi, koji su ve iznudili doputenje da anektiraju Istanbul i tjesnace, dali su svoje odobrenje, pod uvjetom da dobiju turske pokrajine du svojih granica na Kavkazu. Odluka nove boljevike vlade da zakljui mir sa Sredinjim silama efektivno je ponitila taj sporazum. Britanija i Francuska sad su ostale same kao najvee sile na Bliskom istoku, a kako se rat bliio kraju, sumnjiavo su jedna drugu nadgledale. Na sastanku Vrhovnog vijea odranom 30. listopada, Lloyd George i Clemenceau estoko su se posvadili zbog inzistiranja Britanije da sama vodi pregovore o primirju s Turcima. Svaali su se kao piljarice, izvijestio je House.31 Lloyd George je rekao Clemenceauu: Osim Velike Britanije, nitko nije pridonio nita vie od nekoliko jedinica crnih vojnika za palestinsku ekspediciju. Zaista sam iznenaen nedostatkom velikodunosti francuske vlade. Britanci sad imaju oko 500.000 ljudi na turskom tlu. Britanci su zarobili tri ili etiri turske armije i imali su stotine tisua rtava u ratu s Turskom. Druge su vlade dale tek nekoliko crnih policajaca, da paze kako ne bismo ukrali Sveti grob! No sada kad je na red dolo potpisivane primirja, odjednom je nastala silna strka.32 Bila je to nepotena argumentacija. Kao to je Clemenceau kasnije istaknuo, Britanci su zato slali manje vojnika na zapadnu frontu. Moje je miljenje bilo i ostalo da bi rat zavrio nekoliko mjeseci ranije da ste Kraj Otomanskoga carstva 451 jedinice koje ste uputili onamo poslali na Nijemce.33 Francuzi su ipak popustili Britancima, kao to je Pichon izjavio, u dunu pomirbe koji je uvijek vodio francusku vladu u pregovorima s Britanijom.34 Od toga duha nije ostalo mnogo kad je dolo do diobe plijena. Mirotvorci su se pozabavili Otomanskim carstvom tek 30. sijenja 1919., a i to je bilo tek u sklopu tekih rasprava o mandatima za bive njemake kolonije. Lloyd George, koji je utroio prethodni tjedan nagovarajui Amerikance i svoje nepokorne dominione na sporazum, kratko je spomenuo Otomansko carstvo kao primjer gdje su mandati potrebni. Budui da su Turci tako loe vladali podjarmljenim narodima, s pravom su izgubili vlast nad svim svojim arapskim teritorijima -Sirijom, Mezopotamijom, Palestinom i samom Arabijom. Budui da su Arapi civilizirani, no nedovoljno organizirani, treba im vodstvo izvana. Turci su morali izgubiti teritorije i na svojoj sjeveroistonoj granici. Okrutno su se ponijeli prema Armencima i bilo je jasno da bi trebalo uspostaviti armensku dravu, vjerojatno pod mandatom neke strane sile. Ondje bi se mogao uspostaviti i Kurdistan, juno od Armenije. Ostali su jo uvijek teritoriji gdje se veinom govori turski - dio u Europi, Bospor i Dardaneli i Anatolija u Maloj Aziji. Oni se mogu rjeavati, nehajno je izjavio Lloyd George, od sluaja do sluaja, uzimajui u obzir razloge za i protiv. (Nije spomenuo podruja koja su se od obale Male Azije protezala prema unutranjosti i koja su obeana Francuzima, Talijanima ili Grcima). Vano je takoer, tvrdio je Lloyd George, sprijeiti meusobne sukobe razliitih etnikih skupina unutar carstva. Britanija nije htjela preuzeti tu odgovornost. Kako je naglasio Lloyd George, Saveznici su imali vie od milijun vojnika rasprenih po Otomanskom carstvu, a Britanija je plaala za sve njih. Ako ih budemo drali ondje do potpisivanja mira s Turskom, te sve dok Liga naroda ne pone funkcionirati i postane sposobna razmatrati to pitanje, trokovi e biti golemi, i mi ih

zaista neemo moi snositi.35 A on mora poloiti raune parlamentu, dodao je. Lloyd George se nadao da e mu Wilson pomoi i ponuditi Sjedinjene Drave kao silu koja e prihvatiti mandat barem za Armeniju i tjesnace.36 Jo bolje, Amerikanci bi mogli odluiti upravljati svim turskim podrujima. House je nesumnjivo natuknuo tu mogunost.37 Amerikanci ipak nisu imali jasan stav o Otomanskom carstvu, osim Poar na Bliskom istoku 452 antipatije prema Turcima. Ameriki protestantski misionari koji su bili aktivni u otomanskoj Turskoj od poetka 19. stoljea opisivali su tuno stanje bankrotiranoga reima. Velik dio njihova rada odvijao se medu Armencima te su iz prve ruke izvjetavali o masakrima tijekom rata. U Sjedinjenim Dravama prikupljene su velike svote novca za pomo Armencima.38 House je veselo avrljao s Britancima o cijepanju Otomanskoga carstva, a Wilson je nedvojbeno razmiljao i o njegovom potpunom nestanku.39 S druge strane, Sjedinjene Drave nisu nikad objavile rat Otomanskom carstvu, to ih je dovelo u nezgodan poloaj u asu kad je trebalo odrediti njegovu sudbinu. Jedina Wilsonova toka koja je govorila o tome bila je dvosmislena. Turskim dijelovima sadanjega Otomanskoga carstva mora biti zajamen siguran suverenitet, a drugim narodima koji su sad pod turskom vlau mora biti osigurana nedvojbena sigurnost ivota i posve neometana prilika za autonoman razvoj. to su to turski dijelovi? Tko mora imati autonoman razvoj? Arapi? Armenci? Kurdi? Rasprene grke zajednice? Kad je Houseov tim eksperata u prosincu 1918. prikazao svoj memorandum, naveo je i da sama (nedefinirana) Turska mora biti pravino tretirana i da podjarmljeni narodi moraju biti osloboeni ugnjetavanja i loe vladavine, to je znailo autonomiju za Armeniju i zatitu za arapske dijelove.40 S druge strane, slubeni komentari etrnaest toaka, objavljeni u listopadu 1918., govorili su o meunarodnoj kontroli Istanbula i tjesnaca, o moguem grkom mandatu na obali Male Azije, gdje Grci prevladavaju - to je bilo netono - te o moguem amerikom mandatu za Istanbul, Armeniju, pa ak i Makedoniju na Balkanu.41 Prije no stoje Mirovna konferencija zapoela, openito se pretpostavljalo da e Sjedinjene Drave preuzeti mandat barem za Armeniju i tjesnace.42 To se nije svima svialo. Poto su se rijeili ruske prijetnje, britanski admirali nisu htjeli snane Sjedinjene Drave na istonom rubu Mediterana.43 Bila je zabrinuta i Britanska uprava u Indiji. Mehmed VI. bio je ne samo otomanski sultan, nego i kalif, to je najblie vjerskom voi svih muslimana. Njegovo izbacivanje iz Istanbula, ili ak stavljanje pod nadzor strane sile, moglo je razbjesniti indijske muslimane.44 Lloyd George je naprosto ignorirao njihove prigovore.45 Kraj Otomanskoga carstva 453 Kao to se esto dogaalo, Mirovna je konferencija odlagala teke odluke. Na tom sijeanjskom sastanku "VVilson je sugerirao da vojni savjetnici razmotre kako bi se teret okupacije turskih teritorija mogao najbolje rasporediti. To e olakati rjeavanje ovog pitanja, rekao je Lloyd George. Dakako da nije. Izvjetaj je uredno stigao i nakratko je razmotren 10. veljae. Stavljen je na dnevni red za sutradan, no na kraju su se belgijske granice pokazale mnogo zanimljivijima.46 Dolazak armenske delegacije na Vrhovno vijee 26. veljae nakratko je podsjetilo mirotvorce da pitanje Otomanskoga carstva jo nije rijeeno. Boghos Nubar-paa bio je uglaen, bogat i kultiviran. Otac mu je bio egipatski premijer. Avetis Aharonian bio je snaan, cinian pjesnik s Kavkaza. Boghos je govorio u ime armenske dijaspore, Aharonian u ime domovine u brdima, u podruju gdje se susreu Rusija, Perzija i Turska. Ve ustaljenim argumentima oni su se pozvali na povijest, na stoljea armenske prisutnosti, na ustrajnost armenskoga kranstva, na svoje usluge Saveznicima (neki su se Armenci borili u ruskoj vojsci) i na saveznika obeanja. Kao i ostale delegacije, iznijeli su zahtjev za golem teritorij juno i zapadno od Kavkaza prema Mediteranu. Manje tipino, zatraili su i zatitu neke vanjske sile, stoje bio razborit zahtjev za zemlju s takvim susjedstvom i takvom prolou.47 Svoje su nade polagali u Sjedinjene Drave. Rijetko bi koji dan proao, izjavio je jedan ameriki ekspert, da tuni bradati Armenci, u crnim odijelima, ne opsjednu ameriku delegaciju ili, neto rjee, samoga Predsjednika, i ne iznose joj zaista strane uvjete u svojoj

domovini.48 Armenci su na konferenciji iznijeli jednu od najtraginijih pria. Od 1375., kad je pokorena posljednja neovisna armenska drava, do ljeta 1918., kad su nacionalistike snage proglasile Republiku Armeniju na ruskom teritoriju, oni su ivjeli pod tuom vlau. Nakon to su Rusi prodrli na Kavkaz na poetku devetnaestoga stoljea, armenske su zemlje podijelile sama Rusija, otomanska Turska i Perzija. Veinom skromni poljoprivrednici, Armenci su postali Rusi, Turci ili Perzijanci, no kako su se ideje o nacionalizmu i samoodreenju irile na istoku, oblikovale su se vizije o preporoenoj armenskoj naciji. Nije to bila koherentna vizija, i nije bilo suglasnosti o tome kakva bi Armenija trebala biti - kranska ili sekularna, konzervativna, radikalna, proturska Poar na Bliskom istoku 454 ili proruska, - no ona je sve vie jaala. Naalost, armenski nacionalizam nije bio jedini nacionalizam koji je bujao u tom dijelu svijeta. Tko se danas sjea Armenaca?, cinino je upitao Hitler. Na Parikoj mirovnoj konferenciji, zvjerstva to su ih Turci poinili nad Armencima jo su bila u ivom sjeanju, a svijet se jo nije bio navi-knuo na pokuaje istrebljenja itavih naroda. Pokolj nad Armencima je poeo devedesetih godina 19. stoljea, kada se stari reim divljaki okomio na svaku skupinu koja mu se odupirala. Otomanski vojnici i lokalni Kurdi, koji su se i sami budili kao nacija, divljali su kroz armenska sela. Mladoturci, koji su preuzeli vlast 1908., obeali su novo doba govorei o sekularnoj, multietnikoj dravi, ali su sanjali i o povezivanju s drugim turskim narodima u sredinjoj Aziji. U tom panturanskom svijetu nije bilo mjesta za Armence i druge krane. Kad je Otomansko carstvo ulo u rat, Enver-paa, jedan od lanova mladoturskoga trijumvirata na vlasti u Istanbulu od 1913., poslao je glavninu svoje vojske na istok, na Rusiju. To je 1915. rezultiralo katastrofom: Rusi su unitili golemu otomansku vojsku i namjeravali prodrijeti u Anatoliju upravo kad su se Saveznici iskrcali u Galipolju na zapadu. Trijumvirat je izdao naredbu da se deportiraju Armenci iz istone Anatolije, uz obrazloenje da su izdajnici, bilo potencijalni bilo stvarni. Mnogo je Armenaca poklano prije no to su mogli otii. Drugi su umrli od gladi i bolesti na prisilnim marevima prema jugu. Jo se raspravlja o tome je li otomanskoj vlasti genocid bio stvarni cilj, kao i o broju poginulih - koji se kreu izmeu 300.000 i 1,5 milijuna.49 Zapadna javnost bila je uasnuta. U Britaniji je armensko pitanje privuklo razne zagovaratelje - od vojvode od Argvlla do mladoga Arnolda Tovnbeeja. Kad ne bi pojela sve s tanjura, britanskoj se djeci govorilo da se prisjete izgladnjelih Armenaca. U Sjedinjenim Dravama prikupljen je znatan novac za pomo. Clemenceau je u predgovoru knjizi koja je opisivala grozote napisao: Zar je mogue da su na poetku dvadesetoga stoljea, pet dana od Pariza, poinjena nekanjena zvjerstva koja su zemlju ispunila uasom, i koja se ne mogu zamisliti ni u vrijeme najgorega barbarstva? Obino rezervirani Lansing pisao je Wilsonu, koji je i sam energino zagovarao proarmenski stav: Ovo je jedna od najcrnjih stranica u povijesti ovoga rata. Recite Armencima, podigao je glas Orlando, da ja njihovo pitanje smatram i svojim pitaKraj Otomanskoga carstva 455 njem. Lloyd George obeao je da Armenija nikad nee biti vraena pod pogubnu tiraniju Turaka. Nije bilo britanskoga dravnika iz ma koje stranke, napisao je u memoarima, koji nije bio uvjerenja da bismo, uspijemo li poraziti to nehumano Carstvo, kao bitni uvjet za mir trebali nametnuti izbavljenje armenskih dolina od krvavog bezakonja kojim su ih okaljala nedjela Turaka.50 Plemeniti osjeaji - ali koji na kraju nisu uspjeli poluiti bogzna to. Na Mirovnoj je konferenciji i najiskreniji naelni sporazum propadao zbog razliitih razloga. Armenija je bila daleko, bila je okruena neprijateljima, a Saveznici su imali malo snaga u tom podruju. Prebacivanje vojske i pomoi u vrijeme kad su resursi bili ogranieni bio je velik pothvat. Preostale eljeznike pruge bile su teko oteene, a ceste su bile primitivne. Pomo je bila daleko, a neprijatelji Armenije bili su opasno blizu. Ruske postrojbe - bilo bjelogardijske bilo boljevike -koje su napredovale prema jugu, ne bi trpjele Armeniju niti bilo koju drugu neovisnu dravu na Kavkazu. Na drugom

armenskom boku Turci su bili ogoreni zbog gubitka turskih teritorija, te drugih gubitaka to su ih podrazumijevali armenski zahtjevi. U Parizu su prijatelji Armenije oklijevali i bili neodluni. Britanci su, istini za volju, sagledavali neke prednosti za sebe u preuzimanju mandata za Armeniju: zatitu opskrbe naftom koja je stizala iz Bakua na Kaspijskom moru u luku Batum na Crnom moru te stvaranje barijere izmeu boljevizma i britanskih posjeda na Bliskom istoku.51 (U najgorim morama Britanci su zamiljali kako boljevizam povezan s probuenim islamom obara Britansko carstvo.) S druge strane, kako je to Ministarstvo rata stalno ponavljalo, britanski su resursi ve bili prekomjerno rastegnuti. Francusko Ministarstvo vanjskih poslova sa svoje strane zanosilo se idejama o golemoj Armeniji pod francuskom zatitom, koja bi otvorila prostor za francusko ulaganje i irenje francuske kulture. Clemenceau se meutim slabo zanosio tom idejom.52 Kao i Francuzi, Talijani su vie voljeli usredotoiti svoje snage na dobitke na mediteranskoj obali Turske i u Europi. Ostali su samo Amerikanci. House je 7. oujka uvjerio Llovda Georgea i Clemenceaua da e Sjedinjene Drave nedvojbeno preuzeti mandat.53 Lloyd George je bio oduevljen izgledima da e Amerikanci preuzeti plemenitu dunost i odahnuo to to nee biti Francuzi.54 House je pretjerivao, kao to je Poar na Bliskom istoku to esto inio. Kao stoje Wilson ispravno upozorio Vrhovno vijee, ne mogu zamisliti nita emu bi narod Sjedinjenih Drava bio manje sklon od prihvaanja vojne odgovornosti u Aziji. No 14. svibnja - moda je to znak koliko je popustila njegova sposobnost rasuivanja - kad je Armenija dola na dnevni red na sastanku Vijea etvorice, "VVilson je pristao prihvatiti mandat uz suglasnost, dodao je, amerikoga Senata.55 To je uznemirilo Francuze, jer se predloeni ameriki mandat protezao od Crnoga mora do Mediterana, ulazei u zonu u Ciliciji obeanu Francuskoj Sykes-Picotovim sporazumom. Iako Clemenceau, koji je pokazivao slabo zanimanje za turska govorna podruja, nije prigovorio, njegovi kolege bili su bijesni. Paul Cambon se poalio iz Londona: Mora da su pijani kad se ovako predaju ... totalna kapitulacija, zbrka, nezamisliv raspad.56 Iako tada to nitko nije slutio, nikakav dogovor sklopljen u Parizu nije ni najmanje utjecao na stanje u Armeniji. Mnogi drugi planovi za Otomansko carstvo kruili su tog proljea konferencijskim dvoranama i bili predmet razgovora tijekom veera u parikim restoranima. Neka bude bivol, neka bude vol, neka bude koja god druga ivotinja, gorko se naalio jedan stanovnik Istanbula, samo neka doe brzo.57 Da su ostvareni svi zahtjevi, protektorati, nezavisne drave i mandati o kojima se raspravljalo, preostala bi vrlo neobina mala Turska u unutranjosti Anatolije, bez tjesnaca, bez mediteranske obale te s okrnjenom crnomorskom obalom, bez armenskih ili kurdskih teritorija na sjeveroistoku. Ono to u Parizu nije uzeto u obzir bila je, uz ostalo, nesposobnost velikih sila da nametnu svoju volju. Henry "VVilson, naelnik Britanskoga imperijalnog stoera, smatrao je politiare potpuno nerealnima: ini se da oni misle kako se u Turskoj ili u Aziji njihovi nalozi uredno izvravaju. Mi se nismo nikad, ak ni nakon primirja, pokuali time temeljitije pozabaviti.58 Zanemarena je i volja samih Turaka. U Parizu je gotovo svatko pretpostavljao kako e oni naprosto uiniti ono to im se kae. Kad je britanski dravni tajnik za Indiju Edwin Montagu zavapio: Za miloga Boga, nemojmo govoriti muslimanima to bi morali misliti, uvidimo radije to doista misle, Balfour je uzvratio s ledenim mirom: Uope ne vidim zato bi nam Bog - ili bilo koja druga via sila - prigovorio ako muslimanima kaemo to moraju misliti.59 To je vrijedilo i za bive arapske podanike Otomanskoga carstva. 456 27 Arapska nezavisnost Jednoga dana tijekom Mirovne konferencije Amold Tovnbee, savjetnik u britanskoj delegaciji, morao je odnijeti neke papire premijeru. Na moje oduevljenje Lloyd George je zaboravio da sam prisutan i poeo naglas razmiljati. 'Mezopotamija... da... nafta... navodnjavanje... mi moramo dobiti Mezopotamiju. Palestina... da... Sveta zemlja... cioni-zam.. moramo dobiti Palestinu. Sirija... hm... ega ima ondje u Siriji? To neka pripadne Francuzima.'1 Tako je na vidjelo iziao pristup pri

stvaranju sporazuma o Bliskom istoku: Britanija iskoritava svoju priliku, potreba da se neto dobaci Francuzima, domovina za idove, nafta - i hladnokrvna pretpostavka da mirotvorci mogu raspolagati bivim otomanskim teritorijima kako im se prohtije. Za arapski Bliski istok mirovni su dogovori bili repriza starog imperijalizma 19. stoljea. Britanija i Francuska prole su nekanjeno privremeno - zato to se Sjedinjene Drave nisu odluile angairati i zato to arapski nacionalizam jo nije bio dovoljno jak da im se odupre. Na londonskom sastanku u prosincu 1918., neposredno prije Wilsonova dolaska u Europu, Lloyd George i Clemenceau nali su vremena da se sloe o podjeli prostranih arapskih teritorija Otomanskoga carstva, koji su se protezali od Mezopotamije na granicama perzijskoga carstva do Sredozemlja. Obojica su jo uivali u pobjedi protiv Njemake i u novom ali po svemu sudei srdanom prijateljstvu svojih dviju drava. Clemenceau je prilikom dolaska u London bio oduevljen prijemom i mnotvom koje je mahnito klicalo, zvidalo te oduevljeno bacalo eire i tapove u zrak. Zaista, rekao je Clemenceauov pomonik Mordacq to govori vie od rijei, pogotovo kod tako flegmatina i hladna naroda.2 Razgovor o Bliskom istoku bio je kratak i ugodan. Pa, dobro, rekao je Clemenceau, to moramo raspraviti? Lloyd George je odgovorio: Mezopotamiju i Palestinu. Clemenceau: Recite 457 Poar na Bliskom istoku 458 mi to elite. Lloyd George: elim Mosul. Clemenceau: Imat ete ga. Jo neto? Lloyd George: Da, elim i Jeruzalem. Clemenceau: Dobit ete ga, no Pichon e praviti probleme zbog Mosula.3 (Mosul e ubrzo postati vaan zbog nafte.) Po svemu sudei, Lloyd George je zauzvrat obeao Clemenceauu da e Britanija podrati Francusku, ak i protiv Amerikanaca, u njezinu zahtjevu za kontrolom nad libanonskom obalom i unutranjou Sirije te da e Francuska imati udio u svakoj kapi nafte koja potee u Mosulu.4 Clemenceau je bio tako dareljiv, tvrdili su kasnije Francuzi, jer mu je Lloyd George takoer zajamio da moe raunati na britansku podrku za svoje zahtjeve u Europi, naroito du Rajne.5 Lloyd George u svojim memoarima ne spominje taj dio dogovora. Jesu li Francuzi bili u krivu ili su Britanci bili (ponovo) podmukli? Naalost, ne postoji slubena biljeka o razgovoru. Bio je to nesretan poetak jednog problema koji e zatrovati francusko-britanske odnose za vrijeme Mirovne konferencije i jo dugo godina nakon toga. Ono to je kasnije nazvano Sirijskim pitanjem (premda se zapravo odnosilo na sve otomanske arapske teritorije) nije trebalo nanijeti toliko tete. Britanija i Francuska ve su postigle dogovor o Bliskom istoku tajnim Sykes-Picotovim sporazumom iz 1916. No neoekivani pad Otomanskoga carstva oivio je stare snove i stara rivalstva. Svaa koja se otegnula do 1919. godine nije se vodila samo zbog teritorija. Vodila se zbog Ivane Orleanske, Vilima Osvajaa, zbog Bitke za Quebec i Bitke kod Plasyja [odluna bitka za britansku prevlast u Indiji - prev.], zbog kriarskih ratova, zbog Napoleona u Egiptu i Nelsonova potapanja njegove flote u bitki na Nilu, zbog otimanja za Afriku koje je zamalo dovelo do rata oko Fashode u Sudanu 1898. godine, te zbog nadmetanja za prevlast izmeu francuske i anglosaksonske civilizacije. Lloyd George, liberal koji je postao otima zemlje, jo je vie pogorao odnose. Poput Napoleona i on je bio opijen mogunostima na Bliskom istoku: obnovljeni helenski svijet u Maloj Aziji, nova idovska civilizacija u Palestini, Suez i sigurne veze s Indijom, lojalne i pokorne arapske drave u podruju poznatom kao Plodni polumjesec i dolini Tigrisa, zatita britanskih izvora nafte u Perziji i mogunosti pronalaenja novih izvora pod izravnom britanskom kontrolom, pri emu bi Amerikanci usluno preuzeli pokoji mandat ovdje ili ondje, a Francuzi Arapska nezavisnost posluno radili to im se kae. Na jednoj privatnoj veeri potkraj rata, njegovi najblii suradnici smatrali su da je vrlo egzaltiran i veoma tvrdoglav. Htio je to vie iskljuiti Francusku iz Bliskog istoka, ak i po cijenu krenja prethodnih obeanja.7 A to je ponajprije znailo SykesPicotov sporazum, taj nesretni sporazum, kako se izrazio Curzon, koji nam otada visi oko vrata kao mlinski kamen.8

Kao i mnogi drugi dogovori koji su opsjedali Mirovnu konferenciju poput neeljenih gostiju, Sykes-Picotov sporazum sklopljen je usred rata, kad su se obeanja olako davala a izgledi za poraz bili su veoma realni. Tijekom 1916. Saveznicima je u ratu ilo loe. Na istoku je propalo iskrcavanje kod Galipolja, a u Mezopotamiji su se predale velike snage iz Indije. Britanci su htjeli iz Egipta pokrenuti novu ofanzivu protiv Osmanlija, no trebali su francusku suglasnost da premjeste snage sa zapadne fronte. Kao mamac im je trebao posluiti sporazum o buduoj podjeli Otomanskoga carstva. Oba su pregovaraa bili katolici i oba su poznavali Bliski istok iz prve ruke. Picot je prije rata bio generalni konzul u Beirutu, a Sykes je proputovao cijelu regiju od Kaira do Bagdada. Picot je pripadao viem graanskom sloju koji je dao toliko francuskih diplomata, kolonijalnih guvernera i visokih dunosnika. Visok i nadut, konzervativan i poboan, brinuo se podjednako za svoje dostojanstvo i za dostojanstvo Francuske. Bio je blizak monim kolonijalnim lobistikim krugovima u Francuskoj. Brat mu je bio rizniar Odbora za francusku Aziju, koji je usprkos svom nazivu bio veoma zainteresiran za Bliski istok.9 Za razliku od Picota, Sykes je bio jedan od onih imunih, aristokratskih diletanata koji su se motali po marginama britanske diplomacije. Nije imao osobito formalno obrazovanje: tutori na velikom posjedu u Yorkshireu, kratki interludiji u internatima te dvije godine Cambridgea, gdje se istaknuo u amaterskim kazalitima. Bio je zanesenjak, pun energije i esto nepraktian. T. E. Lavvrence je za njega rekao: Vidio je ekscentrinu stranu u svemu, a proputao normalnu. U nekoliko poteza skicirao bi novi svijet, posve izvan mjerila no arkih boja, nekakvu viziju onoga emu smo se nadali.10 Volio je neslane ale, karikature, jork-irski kraj i Britansko carstvo. Mrzio je velike gradove, rutinu i pacifiste. Bio je odan supruzi i djeci (imao ih je estoro), moda zbog svoga nesretnoga djetinjstva s pijanom i promiskuitetnom majkom te neura459 Poar na Bliskom istoku 460 steninim i hladnim ocem. Oboavao je stari i neiskvareni Bliski istok s njegovim pustinjama i jednostavnim seljacima. Krivio je Francuze i meunarodne financijae zbog moderniziranja i kvarenja tradicionalnog drutva. Divio se francuskoj kulturi, no smatrao je da Francuska ne zasluuje svoje carstvo. Francuzi, izjavio je nakon posjeta francuskoj Sjevernoj Africi, ne znaju ulijevati potovanje, nisu gospoda, njihovi asnici nemaju ni konje ni puke ni pse.11 Zaudo, Picot i Sykes su dobro suraivali. Njihov plan, to su ga njihove vlade prihvatile u svibnju 1916. godine, bio je dovoljno prihvatljiv za zapadne imperijaliste. Sirijsku obalu, veinu dananjega Libanona, dobila je Francuska, dok je Britanija dobila izravnu vlast nad sredinjom Mezopotamijom, podrujem oko Bagdada i na junom dijelu oko Basre. Palestina, kakljivo pitanje zbog snanoga interesa drugih kranskih sila (naroito Rusije), trebala je dobiti meunarodnu upravu. Ono to je ostalo - golemo podruje koje je ukljuivalo dananju Siriju, Mosul na sjeveru Iraka i Jordan - dobilo bi lokalne arapske vode pod nadzorom Francuza na sjeveru, a Britanaca na jugu. (Arapski poluotok nije bio spomenut, vjerojatno stoga to nitko nije mislio da se zbog tih silnih kilometara pijeska vrijedi uzbuivati.) Sporazum je umirio Francuze, koji su imali znaajne investicije uzdu sirijske obale i koji su sebe vidjeli kao zatitnike brojnih kranskih zajednica na tom podruju, na primjer maronita u Libanonskom gorju. To je odgovaralo i Britancima, koji su mudro smjestili Francuze izmeu sebe i Ruskoga carstva koje se irilo prema jugu.12 Gotovo odmah nakon potpisivanja sporazuma, Britanci su ipak poeli aliti to je sklopljen. Ne bi li bilo bolje izravno kontrolirati Palestinu, koja je tako blizu Sueskoga kanala? To su traili britanski dunosnici u Egiptu. Zato bi Francuzi dobili Mosul? Kad je Rusija izila iz rata 1917. godine, odjednom je postalo manje bitno imati Francusku kao tampon. Sykes je, izvijestio je jedan njegov kolega kad su pristigle vijesti o otomanskoj predaji, razradio novi i veoma domiljat plan prema kojemu bi Francuzi trebali napustiti cijelu arapsku regiju osim Libanona, a zauzvrat bi dobili protektorat nad cijelom kurdsko-armenskom regijom, od Adane do Perzije i Kavkaza.13 U Francuskoj je jedan heterogeni kolonijalistiki lobi - proizvoai tkanina iz Lyona koji su htjeli sirijsku svilu, Komora proizvoaa auto-

Arapska nezavisnost mobila koja je primijetila kako je Mosul prekrasan kraj za vonju, isusovaki sveenici iji je red vodio sveuilite u Beirutu, financijai, slubenici i intelektualci u Odboru za francusku Aziju traio od svoje vlade da ne popusti. Za taj lobi Sirija je uvijek bila Velika Sirija, koja se protezala na jug do Sinaja, a na istok do Mosula. Parlamentarne su skupine ukazivale na strateke imperative. Francuska je ve imala Alir i Tunis na junoj obali Mediterana, a sad mora tome dodati Maroko. Bilo je, naalost, prekasno za Egipat, koji su Britanci prigrabili podmuklim manevrom 1882. godine. No nije bilo prekasno za Libanon i njegovo sirijsko zalede te Palestinu.14 Quai d'Orsav je Clemenceauu slao memorandume o tom tekom no slavnom teretu. U njima se naglaavalo kako veza Francuske sa Sirijom datira jo od kriarskih ratova. Ona je ve tota uinila ne bi li zatitila krane i dovela civilizaciju svekolikom arapskom ivlju. Sad mjesno stanovnitvo oekuje od Francuske da popravi tetu poinjenu za vrijeme turske vlasti. Francuska se ne smije odrei Sirije. Francusko bi se javno mnijenje s pravom razbjesnilo kad bi nakon takvoga rata i takve pobjede, koja je potvrdila istaknutu ulogu Francuske u svijetu, njezin poloaj bio loiji nego stoje bio prije kolovoza 1914. 15 Britansko se gledite zaotrilo. Odbor za Istok Ratnoga kabineta, osnovan 1918. radi osmiljavanja britanske politike prema Bliskom istoku, esto je naglaavao potrebu za obuzdavanjem njihovog saveznika. Ako Francuska dobije Palestinu i Siriju, Britanija bi - prema njegovu predsjedniku i pokretakom duhu Curzonu - bila prisiljena drati znatne snage u Egiptu, kako bi zatitila Sueski kanal i vitalan put prema Indiji.16 A bilo je ondje i drugih putova, kopnenih ili zranih (nova mogunost), od istonoga ruba Mediterana kroz Siriju i Mezopotamiju, ili dalje prema sjeveru, uz Crno more i Kavkaz. Balfour je upozoravao da je to opasan argument: Kad god udem u raspravu u razmacima od, recimo, pet godina - ustanovim da postoji novo podruje koje moramo ouvati, budui da toboe titi putove koji vode u Indiju. Ti se putovi sve vie odmiu od Indije, te ne znam kako e ih daleko na zapad glavni stoer odvesti. Njegovi su kolege vrsto odluili ponititi SykesPicotov plan.17 I prije no to su to Francuzi shvatili, britanske su im akcije pobudile sumnju. Francuski su katolici bili uasnuti kad su britanske snage 461 Poar na Bliskom istoku 460 steninim i hladnim ocem. Oboavao je stari i neiskvareni Bliski istok s njegovim pustinjama i jednostavnim seljacima. Krivio je Francuze i meunarodne financijae zbog moderniziranja i kvarenja tradicionalnog drutva. Divio se francuskoj kulturi, no smatrao je da Francuska ne zasluuje svoje carstvo. Francuzi, izjavio je nakon posjeta francuskoj Sjevernoj Africi, ne znaju ulijevati potovanje, nisu gospoda, njihovi asnici nemaju ni konje ni puke ni pse.11 Zaudo, Picot i Sykes su dobro suraivali. Njihov plan, to su ga njihove vlade prihvatile u svibnju 1916. godine, bio je dovoljno prihvatljiv za zapadne imperijaliste. Sirijsku obalu, veinu dananjega Libanona, dobila je Francuska, dok je Britanija dobila izravnu vlast nad sredinjom Mezopotamijom, podrujem oko Bagdada i na junom dijelu oko Basre. Palestina, kakljivo pitanje zbog snanoga interesa drugih kranskih sila (naroito Rusije), trebala je dobiti meunarodnu upravu. Ono to je ostalo - golemo podruje koje je ukljuivalo dananju Siriju, Mosul na sjeveru Iraka i Jordan - dobilo bi lokalne arapske voe pod nadzorom Francuza na sjeveru, a Britanaca na jugu. (Arapski poluotok nije bio spomenut, vjerojatno stoga to nitko nije mislio da se zbog tih silnih kilometara pijeska vrijedi uzbuivati.) Sporazum je umirio Francuze, koji su imali znaajne investicije uzdu sirijske obale i koji su sebe vidjeli kao zatitnike brojnih kranskih zajednica na tom podruju, na primjer maronita u Libanonskom gorju. To je odgovaralo i Britancima, koji su mudro smjestili Francuze izmeu sebe i Ruskoga carstva koje se irilo prema jugu.12 Gotovo odmah nakon potpisivanja sporazuma, Britanci su ipak poeli aliti to je sklopljen. Ne bi li bilo bolje izravno kontrolirati Palestinu, koja je tako blizu Sueskoga kanala? To su traili britanski dunosnici u Egiptu. Zato bi Francuzi dobili Mosul? Kad je Rusija izila iz rata 1917. godine, odjednom je postalo manje bitno imati Francusku kao tampon. Sykes je, izvijestio je jedan njegov

kolega kad su pristigle vijesti o otomanskoj predaji, razradio novi i veoma domiljat plan prema kojemu bi Francuzi trebali napustiti cijelu arapsku regiju osim Libanona, a zauzvrat bi dobili protektorat nad cijelom kurdsko-armenskom regijom, od Adane do Perzije i Kavkaza.13 U Francuskoj je jedan heterogeni kolonijalistiki lobi - proizvoai tkanina iz Lyona koji su htjeli sirijsku svilu, Komora proizvoaa autoArapska nezavisnost mobila koja je primijetila kako je Mosul prekrasan kraj za vonju, isusovaki sveenici iji je red vodio sveuilite u Beirutu, financijai, slubenici i intelektualci u Odboru za francusku Aziju traio od svoje vlade da ne popusti. Za taj lobi Sirija je uvijek bila Velika Sirija, koja se protezala na jug do Sinaja, a na istok do Mosula. Parlamentarne su skupine ukazivale na strateke imperative. Francuska je ve imala Alir i Tunis na junoj obali Mediterana, a sad mora tome dodati Maroko. Bilo je, naalost, prekasno za Egipat, koji su Britanci prigrabili podmuklim manevrom 1882. godine. No nije bilo prekasno za Libanon i njegovo sirijsko zalede te Palestinu.14 Quai d'Orsav je Clemenceauu slao memorandume o tom tekom no slavnom teretu. U njima se naglaavalo kako veza Francuske sa Sirijom datira jo od kriarskih ratova. Ona je ve tota uinila ne bi li zatitila krane i dovela civilizaciju svekolikom arapskom ivlju. Sad mjesno stanovnitvo oekuje od Francuske da popravi tetu poinjenu za vrijeme turske vlasti. Francuska se ne smije odrei Sirije. Francusko bi se javno mnijenje s pravom razbjesnilo kad bi nakon takvoga rata i takve pobjede, koja je potvrdila istaknutu ulogu Francuske u svijetu, njezin poloaj bio loiji nego stoje bio prije kolovoza 1914.15 Britansko se gledite zaotrilo. Odbor za Istok Ratnoga kabineta, osnovan 1918. radi osmiljavanja britanske politike prema Bliskom istoku, esto je naglaavao potrebu za obuzdavanjem njihovog saveznika. Ako Francuska dobije Palestinu i Siriju, Britanija bi - prema njegovu predsjedniku i pokretakom duhu Curzonu - bila prisiljena drati znatne snage u Egiptu, kako bi zatitila Sueski kanal i vitalan put prema Indiji.16 A bilo je ondje i drugih putova, kopnenih ili zranih (nova mogunost), od istonoga ruba Mediterana kroz Siriju i Mezopotamiju, ili dalje prema sjeveru, uz Crno more i Kavkaz. Balfour je upozoravao da je to opasan argument: Kad god udem u raspravu u razmacima od, recimo, pet godina - ustanovim da postoji novo podruje koje moramo ouvati, budui da toboe titi putove koji vode u Indiju. Ti se putovi sve vie odmiu od Indije, te ne znam kako e ih daleko na zapad glavni stoer odvesti. Njegovi su kolege vrsto odluili ponititi SykesPicotov plan.17 I prije no to su to Francuzi shvatili, britanske su im akcije pobudile sumnju. Francuski su katolici bili uasnuti kad su britanske snage 461 Poar na Bliskom istoku kojima je zapovijedao general Edmund Allenbv pomele Turke iz Jeruzalema ba uoi Boia 1917. Protestantska opasnost preuzela je Svetu zemlju. Francuski je kolonijalni lobi s tjeskobom gledao kako egipatska funta postaje slubena valuta prvo u Palestini, a potom u Siriji, i kako trgovina skree prema jugu. Kad je Picot pourio u Palestinu u nastojanju da zatiti francuske interese, Allenbv i njegov stoer nisu bili voljni suraivati.18 U ljeto 1918. godine, dok je posljednja velika njemaka ofenziva lomila zapadnu frontu a Britanci se pripremali za novu veliku ofenzivu u Siriji, Quai d'Orsav je upozorio kako francusko javno mnijenje nee prihvatiti da Francusku lie beneficija koje joj s pravom pripadaju oni koji su onamo preusmjerili svoju vojsku u kritinom trenutku. Francusku je uznemirilo i kasnije odbijanje britanskih vojnih vlasti da predaju sve ovlasti francuskim predstavnicima u podrujima Sirije namijenjenim Francuskoj prema Sykes-Picotovom sporazumu. Britanci su k tome zlokobno utjeli o svojim dugoronim planovima. Picot, koji je za razliku od veine svojih kolega bio manje sklon politici vrste ruke, pokuao je upozoriti Svkesa na raspoloenje u Francuskoj: Zlobnicima je to dokaz skrivenih namjera. I ostali su uznemireni. Britanci su odbili ozbiljno shvatiti francusku zabrinutost ili samoga Picota: On je tat i slab ovjek, rekao je jedan asnik, koji ljubomorno uva vlastiti poloaj i presti Francuske.19 Premda su Britanci i Francuzi postupali kao da im Bliski istok pripada pa se mogu slobodno svaati oko njega, morali su obratiti panju i na svoje saveznike. Neodreena obeanja koja su dana Italiji

za vrijeme rata - pristup lukama kao to su Haifa i Acre, sudjelovanje u upravljanju Palestinom, jednak tretman na Arapskom poluotoku i u Crvenom moru - mirno su se mogla zanemariti, to se uglavnom i dogaalo. Sjedinjene Drave bile su neto drugo. Mada je Wilson pretpostavljao da e Arapima trebati pomo, vjerojatno Britanaca i Francuza, ozbiljno je shvatio ideju o potivanju elja domaeg stanovnitva. Svako teritorijalno rjeenje povezano s ovim ratom, obratio se Kongresu u svom govoru o etiri naela od 11. veljae 1918, mora biti u interesu i na dobrobit stanovnitva na koje se odnosi. Gaston Domergue, bivi ministar kolonija i potpredsjednik slubenoga francuskog odbora zaduenog za formuliranje kolonijalnih ciljeva Francuske, bio je posve u pravu kad je uzviknuo: Prepreka je Amerika!20 462 Arapska nezavisnost Europljani su se brzo prilagodili i preli na jezik Amerikanaca. Bilo je posve jasno, rekao je Domergue, da trebamo kolonijalno carstvo kako bismo ostvarili, u interesu ovj eanstva, civilizacij sku misij u Francuske .21 Britanci su bili podjednako spretni u presvlaenju starih imperijalnih ciljeva u privlano novo ruho. Nije se smjelo uzrujati Amerikance; kao to je Smuts rekao svojim kolegama u Odboru za Istok, Vi ne smijete dijeliti plijen; bila bi to pogrena politika za budunost. S druge strane, kad bi se Amerikance moglo uvjeriti kako Britanci potuju arapske elje, oni bi mogli pritisnuti Francuze da odustanu od dijela onoga to im je bilo obeano SykesPicotovim planom. Cecil, arogantan i podmukao, upozorio je: Amerikanci e nas poduprijeti jedino ako budu mislili da zagovaramo neto to nalikuje na domorodaku vlast. Curzon se sloio: Ako ne uspijemo rijeiti svoje probleme ni na koji drugi nain, moramo do kraja iskoristiti samoodreenje kad god budemo imali potekoa s Francuzima, Arapima, ili bilo kim drugim, i ostaviti da se pitanje rijei tim konanim argumentom, znajui u dubini due da emo od toga vjerojatno imati koristi vie od bilo koga drugog.22 Britanska i francuska vlada, u deklaraciji koja je uokolo kruila na arapskom, lukavo su objavile kako je njihov glavni cilj u ratu protiv otomanskih Turaka bila potpuna i konana emancipacija naroda koje su Turci tako dugo ugnjetavali te uspostava nacionalnih vlada i uprava koje svoju vlast izvode iz inicijative i slobodnoga izbora autohtonog stanovnitva.23. Bilo je lako razbacivati se rijeima. Britanci su, kako je rekao Curzon, bili uvjereni da e Arapi spremno izabrati britansku zatitu. Francuzi uope nisu ozbiljno shvatili arapski nacionalizam. Ne moete, govorio je Picot, bezbrojno mnotvo plemena pretvoriti u odrivu cjelinu. Obje su sile previdjele oduevljenje koje je njihova deklaracija izazvala u arapskom svijetu. U Damasku su arapski nacionalisti presjekli elektrine vodove i slavei ispalili golemu koliinu streljiva.24 Nakon to su iz vlastitih interesa prizvah duh nacionalizma za vrijeme rata, Britanci i Francuzi ubrzo su shvatili da ga nije tako lako vratiti u bocu. Potkraj studenoga 1918. jedan tamnoputi mladi koji je tvrdio, ne posve neopravdano, da govori u ime Arapa, ukrcao se u Beirutu na britanski ratni brod i zaplovio prema Marseilleu zaputivi se na pariku 463 Poar na Bliskom istoku Mirovnu konferenciju. Faisal, potomak Proroka i pripadnik drevnoga haemitskoga klana, bio je bistar, odluan i veoma ambiciozan. A i fascinantan. Iako odgojen u Istanbulu, on je odgovarao svaijoj predodbi o plemenitom Arapinu iz pustinje. Obino krajnje prozainom Lansingu nalikovao je na biblijske mudrace koji nose zlato i tamjan: Odisao je mirom i tiinom pustinje, meditacijom svojstvenom ljudima koji ive na irokim prostranstvima, sveanim mislima onoga tko se esto drui s prirodom.25 Allenbvja, starog i iskusnog britanskog generala, silno se dojmio taj britak, vitak, egzaltiran ovjek s prelijepim, gotovo enskim rukama i prstima koje nervozno mie dok govori.26 S konjicom sv. Jurja (zlatnicima), britanskim orujem i savjetnicima, Faisal je poveo arapsku pobunu protiv Turaka. Britanci su riskirali poduprijevi ga, pa su tako stvorili obaveze koje se nisu mogle lako pomiriti s drugim obeanjima u Sykes-Picotovom planu. Sir Henry McMahon, visoki predstavnik u Kairu, zapoeo je 1915. pregovore s Faisalovim ocem Huseinom, arifom Meke. Nizak otmjen stari

gospodin, vrlo dostojanstven i, kad je htio, vrlo armantan, Husein je bio vie zainteresiran za bogatstvo svoje obitelji negoli za arapsko samoodreenje.27 Beskrajno ponosan na svoje pretke koje je mogao pratiti unazad desetak generacija (to je esto i naglaavao), bio je glava jedne od u arapskom svijetu najstarijih i najistaknutijih obitelji, uvar najsvetijih islamskih mjesta diljem Hedasa, i ponosni vlasnik telefonskoga broja Meka 1. U prepisci sa arifom McMahon je obeao da e Arapi, ako se podignu protiv Turaka, dobiti britansku pomo i, jo vanije, svoju neovisnost. Kako bi se sauvali francuski i britanski interesi, nekoliko je podruja bilo izriito izuzeto od arapske vlasti: podruje zapadno od linije koja se protee vie ili manje od Alepa na sjeveru do Damaska na jugu, drugim rijeima, obala Sirije i Libanona, kao i stare turske pokrajine Bagdad i Basra. Granice izmeu izuzetih i ostalih teritorija nisu bile jasne. Britanci su kasnije tvrdili, prkosei geografiji, da Palestina lei zapadno od linije Alepo-Damask. A to je znaila neovisnost? Husein i njegovi pristalice pretpostavljali su da e, ak i u izuzetim podrujima, vlast biti arapska pod europskim nadzorom. Ostatak, od Arapskoga poluotoka pa kroz Palestinu u unutranjost Sirije i do Mosula na sjeveru Mezopotamije, tvorit e neovisnu arapsku dravu. Britanci to nisu zamiljali ba tako.28 464 Arapska nezavisnost Pojedinosti tog dogovora, koji je zapravo bio razmjena obeanja a ne vrsti sporazum, 1915. nisu bile toliko vane. Moda bi trebalo napomenuti i to da nijedna strana nije pregovarala u dobroj vjeri. Husein je uveliavao svoj utjecaj kada je aludirao na brojne arapske zavjerenike koji samo ekaju na njegov znak. Njegov je poloaj 1915. bio neizvjestan. Proveo je veinu svoga ivota ekajui u Istanbulu da ga Osmanlije imenuju arifom, a onda je doznao da razmiljaju o njegovoj smjeni.29 Prijetio mu je i opasan suparnik, Ibn Saud, koji je u unutranjosti ujedinjavao plemena kako bi mu su suprotstavio. S britanske toke gledita, nije uope bilo jasno hoe li se Arapi ikad pobuniti, hoe li Otomansko carstvo propasti, ili ak hoe li Saveznici dobiti rat. Kao i SykesPicotov sporazum, razmjena pisama izmeu Huseina i McMahona bila je vie kratkorono rjeenje nego dio dugorone strategije. Postojalo je jo jedno obeanje koje e mirotvorcima izazvati probleme. Balfourovu deklaraciju, koja je svim idovima svijeta obeala domovinu u Palestini, objavila je britanska vlada, a potpisali su je Francuzi te kasnije Amerikanci. Nije bilo jasno kako e se ona uklopiti u sporazume s Arapima. Zadunice dane u ratu nije uvijek lako naplatiti u miru, no u lipnju 1916., kad je zapoela arapska pobuna, Britanci su imali sve razloge da budu zadovoljni svojom diplomacijom. arif se smjesta proglasio kraljem Arapa, premda e ga Britanci priznati samo kraljem Hedasa. Iako su se sva njegova etiri sina borila protiv Turaka, osobito se istaknuo Faisal. Uz bok Faisalu jahao je njegov plavokosi i plavooki britanski asnik za vezu, koji e poslije postati jo slavniji kao Lavvrence odArabije. Istaknuti znanstvenik i ovjek od akcije, vojnik i pisac, strasno zaljubljen i u Arape i u Britansko carstvo, Lavvrence je bio, prema rijeima Lloyda Georgea nadasve tajanstvena i nepristupana linost.30 Ostao je zagonetkom, okruen legendom, koju je dijelom i sam stvorio. Istina je da je briljirao na Oxfordu, daje mogao biti veliki arheolog i da je bio izuzetno hrabar. Nije meutim istina daje sam organizirao arapsku pobunu. Njegova sjajna knjiga Sedam stupova mudrosti dijelom je povijest a dijelom mit, to je i sam priznao. Tvrdio je da lako moe proi kao Arapin, no Arapi su smatrali da je njegov arapski pun pogreaka.31 Zgrozila gaje slava koju mu je pribavio ameriki novinar Lowell Thomas, ali je vie puta potajno otiao u Albert Hali na njegova preda_J 465 Poar na Bliskom istoku 466 vanja. Imao je, rekao je Thomas, poseban dar da skrivanjem ode u centar panje.32 Kad je htio, Lavvrence je znao biti silno armantan. Prijateljevao je s ljudima iz svih krugova i klasa, od pustinjskih Arapa do E. M. Forstera. Znao je biti i brutalno grub. Kad mu je njegov susjed na veeri za vrijeme Mirovne konferencije u neprilici rekao: Bojim se da vas moja konverzacija ne zanima

previe, Lawrence je odgovorio: Ne zanima me nimalo.33 Knjiga Sedam stupova mudrosti sadri impresiyan opis Lavvrenceova prvog susreta s Faisalom: Odmah sam osjetio daje to ovjek kojeg sam doao potraiti u Arabiju - voda koji e arapsku pobunu dovesti do pune slave. Njegovi dojmovi u to vrijeme prikazuju ljudskiju sliku Eaisala: Nagao je, ponosan, i nestrpljiv, katkad nerazborit i lako preskae s teme na temu. Mnogo je privlaniji od svoje brae, ali nije toliko promiljen. Oito veoma pametan, vjerojatno ne previe,skrupulozan.34 Ovo posljednje vrijedilo je i za Lawrencea. S Faisalom je podravao viziju vladavine u neovisnoj Siriji, koja-bi ukljuila Libanon, i omalovaavao druga obeanja koja su Britanci bili dali, kako Francuzima tako i idovima.35 Pobrinuo se da Faisalove snage steknu zasluge za osvajanje Damaska, naveliko nezadovoljstvo Australaca koji su zapravo obavili posao. Faisal je imenovan glavnim upraviteljem Sirije. A. Lavvrence je sve to inio za Arape, ali i za Britance. Ni sam se nije uspio odluiti koji su mu vaniji. Katkada su mu Arapi bili mi, a Britanci vi.36 Kao i drugi pristalice Arapa, nadao se da e Arapi rado izabrati ogranienu samoupravu pod dobrohotnim nadzorom Engleza. Samoodreenje, izjavio je Curzonovu Istonom odboru, 'je.- po mnogo emu neozbiljna ideja, no trebali bismo dopustiti samoodreenje narodu koji se borio na naoj strani.37 Britanske imperijalne potrebe tako bi se savreno uskladile s arapskim nacionalizmom te on ne bi morao birati medu njima.38 Francuzi su Lavvrencea smatrali Faisalovim zloduhom koji je priprostog Arapina okrenuo protiv njih.39 Kad je u studenom 1914. Lavvrence doputovao s Faisalom u Marseille, odjeven, kako je s gaenjem zabiljeio jedan francuski pukovnik, u udnu bijelu orijentalnu odjeu, reeno mu je da je dobrodoao jedino kao britanski asnik. Lavvrence je bijesno otputovao iz Francuske, no vratio se uoi poetka Mirovne konferencije, ponovo u arapskoj odjei.40 Dok su ga Britanci i Arapska nezavisnost Amerikanci slavili, Francuzi su smrknuto prigovarali njegovoj slijepoj mrnji prema njihovoj domovini. Uzeo je, govorilo se, svoj Crovc de Guerre i objesio ga psu na ogrlicu.41 Clemenceau je pristao primiti ga u nadi da e izbjei konfrontaciju s Britanijom zbog Sirije. Podsjetio je Lavvrencea da su se Francuzi ondje borili u kriarskim ratovima. Da, odgovorio je Lav/rence, no kriari su bili potueni i kriarski su rato^ vi propali.42 Sumnjajui da se Britanci nadaju upotrijebiti Faisala kako bi oslabili njihov poloaj u Siriji (Britanski imperijalizam pod arapskom kefijom, prema rijeima jednoga francuskog diplomata), Francuzi nisu htjeli ni njega ni Lavvrencea u Francuskoj i bili bi ih zaustavili u Beirutu da su doznali na vrijeme za njihov dolazak. S druge pak strane, ustruavali su se uskratiti mu ulazak u Marseille: uvijek je postojala slabana mogunost da bi ga se moglo odvojiti od Britanaca. Faisala su doekali korektno ali hladno, obavijestili ga kako nema slubeni status te primijetili da je pogrijeio prihvativi savjet da dode u Francusku. Odvukli su ga na obilazak bojnih polja kako bi ga zadrali podalje od Pariza, i tek kad je zaprijetio da e otputovati, odobrena mu je audijencija kod Poincarea.43 Francuzi su mu takoer dodijelili Legiju asti, koju je Faisal primio, ironijom sudbine, iz ruku generala Henria Gourarda, koji e ga kasnije maknuti s prijestolja u Siriji. Kad je otputovao u London, naiao je na srdaniji prijem, no sa zakulisnim igrama koje su ga uznemirile. Britanci su sugerirali da e moda morati prihvatiti francusku prevlast u Siriji.44 Takoer su od njega zahtijevali da pristane na to da Palestina nije dio Sirije, kako su tvrdili Arapi, te da potpie sporazum s Chaimom Weizmannom, vodom Svjetske cionistike organizacije, i prizna cionistiku prisutnost u regiji. Faisal je bio sam i daleko, u nepoznatom svijetu. Suoen s francuskim neprijateljstvom trebao je britansku podrku. Potpisao je poetkom sijenja; o valjanosti toga -dokumenta raspravlja se sve do danas, kao i o mnogim drugima koji se odnose na Bliski istok.45 Na samom otvaranju Mirovne komisije, Francuzi su pokuali dovesti do raskola izmeu Faisala i Britanaca. Njegovo je ime isputeno s popisa slubenih delegata. Kad se Faisal poalio, slubenik francuskoga ministarstva vanjskih poslova otvoreno mu je rekao: Stvar je jasna. Ismijali su vas: Britanci su vas ostavili na cjedilu. Prijee te li na nau 467

Poar na Bliskom istoku stranu, sve emo vam srediti. Nakon to su Britanci prosvjedovali, Francuzi su preko volje dopustili Faisalu da bude prisutan kao slubeni delegat, no jedino kao predstavnik oeva Hedasa. Lawrence je bio uz njega kao pratitelj, prevodilac i blagajnik, jer je Faisal dobivao potporu Foreign Officea.47 Francuski je tisak napao Faisala kao britansku marionetu, a francuska mu je obavjetajna sluba otvarala pisma i zadravala telegrame to ih je slao na Bliski istok. Quai d'Orsav je podrao i Sredinji sirijski odbor, koji je tvrdio da govori u ime Sirijaca u cijelom svijetu i koji je elio, kao to je izjavio, veu Siriju, ukljuujui Libanon, pod francuskom zatitom. To je arapske nacionaliste uinilo samo jo sumnjiavijima prema Francuzima.47 Dana 6. veljae, delegacija Hedasa konano je dobila priliku da se obrati Vrhovnom vijeu. Faisal, u bijeloj, zlatom protkanoj odjei, s turskom sabljom o boku, odrao je govor na arapskom, a Lavvrence je prevodio. Govorkalo se kako je Faisal zapravo recitirao Kuran, dok je Lavvrence improvizirao.48 Arapi, rekao je Faisal, ele samoodreenje. Iako je bio spreman uvaiti izuzee Libanona i Palestine, ostatak arapskoga svijeta mora stei neovisnost. Pozvao je Britaniju i Francusku da odre svoja obeanja. Dok je Lloyd George postavljao pitanja koja su trebala pokazati doprinos Arapa pobjedi saveznika, Wilson je jedino upitao bi li Arapi vie voljeli biti dio jednoga mandata ili vie njih. Faisal je pokuao izbjei to neugodno pitanje, naglasivi kako bi Arapi vie voljeli jedinstvo i neovisnost. Ako se velike sile odlue za mandate, tada bi, natuknuo je, njegov narod preferirao Amerikance. Kad je Faisal zajedno s Lavvrenceom pozvan k V/ilsonu na privatni razgovor, Wilson je bio suzdran i neodreen, premda je - godinama poslije, kad su stvari krenule loe po njega - Faisal tvrdio kako je Wilson obeao da e Sjedinjene Drave zatititi Siriju ako zaista uspostavi neovisnost.49 Francuski ministar vanjskih poslova pokuao je Faisala navesti na tanak led. Kako je zlobno izvijestio jedan britanski promatra, Pichon je bio toliko glup da ga upita to je Francuska uinila da mu pomogne. Faisal je odmah pohvalio Francuze, ali je uspio ukazati i na veoma ogranienu pomo to ju je Francuska bila poslala. Rekao je to tako da se nitko nije mogao uvrijediti, a Pichon je naravno ispao budala, to i jest.50 Nekoliko dana kasnije, Francuzi su uzvratili napad i doveli Arape koji su tvrdili kako njihov narod, i krani i muslimani, ele 468 \ Arapska nezavisnost francusku pomo najvie od svega. Naalost, kad je sjedobradi govornik u ime Sredinjega sirijskoga odbora zapoeo svoj dvosatni govor, jedan ameriki ekspert poslao Wilsonu biljeku s podatkom da je govornik proveo prethodnih trideset i pet godina u Francuskoj. Wilson je prestao sluati i poeo etati po prostoriji. Clemenceau je ljutito pri-apnuo Pichonu: emu ste dovukli tog ovjeka ovamo? Pichon je slegnuvi ramenima odgovorio: Pa, nisam znao da e tako nastupiti.51 Clemenceau je smatrao da su Faisalovi zahtjevi apsurdno pretjerani, no jo se uvijek nadao da e izbjei otvoren sukob s Britancima, naroito otkako su rasprave o uvjetima koji bi se ponudili Njemakoj dosegle akutnu fazu.52 Francuzi su usto doveli delegaciju koja je zahtijevala odijeljeni Libanon pod zatitom Francuske i koja je veliala Francusku. Njezina liberalna naela, govorio je njezin voda, njezine vremenom posveene tradicije, pomo koju je Libanon uvijek od nje primao u tekim vremenima, civilizacija koju je irila, uzdigla ju je u oima svih stanovnika Libanona.53 Francuska je povijesno bila zatitnik kranskih zajednica diljem Otomanskoga carstva, no posebno vrste veze imala je s maronitima, koji su vjerojatno tvorili veinu u nepristupanom podruju oko Libanonskog gorja. Francuska je 1861. prisilila Turke da ondje uspostave autonomnu pokrajinu. Maroniti su se borili bok uz bok s francuskim kriarima. Tvrdili su, to je malo vjerojatno, da potjeu od Karla Velikog. Kao i francuski katolici, priznavali su papu u Rimu, a ne pravoslavnog patrijarha u Istanbulu. I, moda i najvanije, divili su se francuskoj kulturi gotovo onoliko koliko i sami Francuzi. Kad su maronitski vode naznaili obrise velikog Libanona koji bi ukljuivao dolinu Bekaa i veinu obale od Tripolija do Sidona, kao i velik broj muslimana, Francuska je odobrila njihov naum.54 Premda je samom Clemenceauu na Mirovnoj konferenciji bilo najvie stalo do sigurnosti Francuske

u Europi, nije mogao posve ignorirati svoj kolonijalni lobi. Kao to je istaknuo Kerru, pomoniku Llovda Georgea: Njemu osobno nije naroito stalo do Bliskog istoka. Francuska je meutim oduvijek igrala veliku ulogu u tom podruju, a s ekonomske toke gledita, nagodba koja bi Francuskoj pruila gospo-darstvenee mogunosti je kljuna, osobito s obzirom na njezino trenutano financijsko stanje. Nadalje, rekao je kako francusko javno mnije469 Poar na Bliskom istoku 470 nje oekuje nagodbu koja bi bila u skladu s francuskom pozicijom. On, rekao je, ne moe sklopiti nikakvu nagodbu koja ne bi zadovoljavala taj uvjet.55 Bio je spreman, kao stoje pokazao u onom uvenom spornom razgovoru 7. prosinca 1918, posebno se potruditi da zadovolji Britance. No nije im mogao ustupiti ba sve na Bliskom istoku. S obzirom na hitne poslove koje je trebalo obaviti prije no to Wilson ode na svoj kratak put kui 14. veljae, nije odlueno nita o arapskim teritorijima, i to je pitanje dalje trovalo odnose. Glavni izvor problema bila je injenica da Britanci jo uvije nisu znali to tono ele. Trebaju' li se povui i ostaviti Francuzima Siriju, kao to su obeali Sykes-Picotovim sporazumom i kako je to preferirao Foreign Office?56 Curzonov Odbor za Istok i vojni eksperti smjesta su ukazali na opasnosti od francuske kontrole irokog poteza bivih turskih teritorija od Armenije na sjeveru, do granica Palestine na jugu.57 Osim toga, Lavvrence i drugi smatrali su da Britanija ima obavezu prema Arapima i posebno prema Faisalu, te da ih stoga ne moe naprosto prepustiti Francuzima. Lloyd George je naginjao tom miljenju. Kao stoje rekao delegaciji Britanskoga carstva, ne bismo mogli ponovo Istoku pogledati u lice kad bismo prekrili rije.58 On bi Francuskoj dao Siriju samo u nedostatku drugog izlaza. S druge strane, nije htio pokvariti odnose s Francuzima. Kao i u mnogim drugim pitanjima, Lloyd George je nastojao odgoditi svoje i britanske odluke. Otezao je s povlaenjem britanskih okupacijskih snaga, uvjeravajui na taj nain Francuze -ukoliko ih je uope bilo potrebno u to uvjeriti - da se u Britance ne moe pouzdati. Kao to se Balfour poalio: Upali smo u nevjerojatnu zbrku povodom tog pitanja, djelomino zbog nerazbo'ritosti Francuza, djelomino zbog u osnovi lanoga stava koji smo zauzeli inzistirajui na vojnoj okupaciji zemlje koju ne namjeravamo zadrati ni pod kakvim okolnostima i iskljuujui one koji bi je, kako i sami priznajemo, trebali dobiti, a djelomino zbog kompliciranoga i proturjenog karaktera javnih sporazuma koje smo sklopili.59 U Wilsonovoj odsutnosti, Britanci su iznosili kojekakve planove a svi su oni liavali Francusku veeg dijela onoga to joj je bilo obeano Sykes-Picotovim sporazumom. Lloyd George pozivao je Clemenceaua Arapska nezavisnost da prihvati Faisala kao. vladara Sirije te ga je upozorio da bi moglo doi do rata u Siriji akx> "to ne uini.60 Britanci su dodatno razbjesnili Francuze planom o korigiranju granica Palestine, kojim bi se oduzela, kako su se alili Francuzi, gotovo treina sirijskoga teritorija na jugu.61 Note koje nam stiu od francuske vlade, izjavio je britanski veleposlanik u Parizu, teko d*a bi bile otrije kad bismo bili neprijatelji, a ne saveznici. Lord Milner, britanski tajnik za kolonije, koji je preuzeo odgovornost za sirijsko pitanje, doao je u Pariz ne bi li ponovno pokuao uvjeriti Francuze da mi ne elimo Siriju i nemamo ni najmanjeg prigovora na francusko prisustvo u njoj. ak je uvjerio Clemenceaua, svoga staroga prijatelja, da se sastane s Faisalom i vidi mogu li togod rijeiti. Naalost, 19. veljae pokuan je atentat na Clemenceaua, prije no to je moglo doi do susreta. Tvrdei da ne eli uznemirivati Clemenceaua, Milner nije nastavio raditi na tome, a Clemenceau je odbio daljnje kontakte.62 Nekoliko tjedana kasnije Lloyd George se po svemu sudei vratio na Sykes-Picotov plan, no tri dana nakon toga ponudio je jo jednu kartu, koja je Francuskoj ostavljala Libanon i luku Alexandrettu na sjeveru te praktiki neovisnu Siriju pod Faisalom.63 Clemenceau se gorko poalio Houseu da Lloyd George uvijek kri obeanja.64 Francuska je vlada bila pod snanim pritiskom francuskih kolonijalnih krugova. ak je i Quai d'Orsay poticao tiskovnu kampanju zahtijevajui sirijski mandat. Neu nikad vie ni u emu popustiti, uvjeravao je Clemenceau Poincarea. Lloyd George je varalica. Uspio me pretvoriti u 'Sirijca'.65

Dana 20. oujka, kad se "VVilson vratio u Pariz, Pichon i Lloyd George ponovo su razmotrili cijelu priu na Vijeu etvorice. Sykes-Picot, s gnuanjem je kasnije izjavio "VVilson, zvui kao vrsta aja: krasan primjer stare diplomacije.66 Sykes je tada ve bio mrtav, jedna od rtava velike epidemije gripe, a Picot je bio u Beirutu, hrabro nastojei zagovarati interese svoje zemlje suoen s neprijateljski raspoloenom britanskom vojnom upravom. Allenby, koji je iz Damaska bio pozvan u Pariz, upozorio je da e se Arapi silom suprotstaviti francuskoj okupaciji.67 "VVilson je pokuao postii kompromis. Naposljetku, istaknuo je, njegov je jedini interes mir. Zato ne bi onamo poslali komisiju za upoznavanje situacije i pitali same Arape to oni ele? Mirovna bi konferencija, rekao je upotrebljavajui svoju omiljenu formulu, dobila najvri mogui 471 Poar na Bliskom istoku znanstveni temelj za rjeenje.68 Kako bi razljutio Britance, Clemenceau je lukavo sugerirao da bi se ta komisija mogla usput pozabaviti i s Mezopotamijom i Palestinom. Leemou kojom je izbezumio francuski kolonijalni lobi, rekao je Poincareu da je prihvatio komisiju samo iz pristojnosti prema Wilsonu i da, u svakom sluaju, lanovi komisije nee naii ni na to osim na podrku Francuskoj u Siriji, gdje imamo tradiciju od dvije stotine godina. Francuski je predsjednik bio konster-niran. Kao to je povjerio svom dnevniku, Clemenceau je ovjek za katastrofe: ako ih ve ne moe sprijeiti, moe ih izazvati.69 Lloyd George sloio se s komisijom, no privatno je to smatrao groznom idejom, kao uostalom i Clemenceau kad je bolje promislio. Obojica su odugovlaili kad je valjalo imenovati predstavnike, pa je Wilson oajniki u svibnju odluio poduzeti korake na vlastitu ruku i poslati lanove svoje komisije na Bliski istok. Kad je Faisal doznao da e biti imenovana komisija, prvi je put u svom ivotu okusio ampanjac.70 Bio je uvjeren, kao i sveprisutni Lavvrence, da e to potvrditi sirijsku neovisnost pod njegovom vlau.71 Mjeseci u Parizu bili su razoaravajui i dosadni za obojicu. Let avionom iznad grada pomogao im je da se opuste: Ba teta to nemamo bombe da ih bacimo na ovaj narod, uskliknuo je Faisal. Nema veze, barem imamo nekoliko jastuka.72 Lavvrence je postajao sve tei i nepodnolji-viji, zbijao je neslane ale, te je tako jedne veeri bacao trake toaletnoga papira niza stepenice na Lloyda Georgea i Balfoura.73 U travnju su Faisal i Clemenceau odrali svoj dugo odgaan susret, na kojem su raspravljali o jo jednom planu koji je predviao blagi oblik francuskog mandata to su ga razradili britanski i francuski eksperti. Clemenceau je ustanovio da je Faisal prijateljskije raspoloen i razumniji nego prije, te smatrao da prihvaa njegove uvjete.74 Ustvari, Faisal je odugovlaio-prema Lavvrenceovu savjetu.75 U svibnju, kad je ve bilo posve jasno da nee doi do sporazuma i da se nee sastaviti nikakva ozbiljna saveznika istrana komisija, Faisal je ve bio na sigurnom u Damasku. U Parizu su prepirke izmeu Britanije i Francuske kulminirale 21. svibnja estokom svaom izmeu Clemenceaua i Lloyda Georgea oko cjelokupnoga Otomanskog carstva. Clemenceau je istaknuo da se Francuska sloila s ukljuivanjem Cilicije u armenski mandat pod Sjedinjenim Dravama. Podsjetio je Lloyda Georgea da je u prosincu 472 Arapska nezavisnost odustao od Mosula i Cilicije. Tada sam se odrekao Mosula i Cilicije. Bez oklijevanja sam dao traene ustupke, jer ste mi rekli da nakon toga nee biti nikakvih tekoa. No neu prihvatiti ovo to danas predlaete. Da prihvatim, moja bi vlada ve sutradan pala, a i sam bih glasao protiv nje.76 Clemenceau je zaprijetio da e povui svoju ponudu za Mosul. To je suoilo Mirovnu konferenciju ne samo s pitanjem Mosula nego i s pitanjem cijeloga podruja koje se protee prema jugu do Perzijskoga zaljeva, danas poznatoga kao Irak - pitanja koje su Britanci dotada uspjeno izbjegavali. Mezopotamija - naziv koji su Britanci neodreeno koristili kako bi oznaili stare otomanske pokrajine Mosul, Bagdad i Basru - jedva da je bila spomenuta, osim kao podruje mogueg mandata, kako su svi pretpostavljali, britanskog. Britanska je vojska okupirala podruje, njime su upravljali britanski inovnici iz Indije, a britanski su brodovi uzvodno i nizvodno plovili Tigrisom. Nijedna sila nije mogla osporiti britansko pravo: Rusija i Perzija bile su preslabe, Sjedinjene Drave nezainteresirane. Do burne sjednice na Vijeu etvorice u svibnju Francuska je prividno odustala od

svakog zahtjeva. Clemenceau je bio bijesan, moda i zato to je poeo shvaati od ega je tako olako odustao: od nafte. Ugljen je bio glavno gorivo industrijske revolucije, no ve je 1919. postalo jasno da e nafta biti gorivo budunosti. Tenkovi, zrakoplovi, kamioni i brodovi, sve je to trebalo naftu. Britanski se uvoz nafte uetverostruio od 1900. do 1919, a najvie je zabrinjavala injenica da se ta nafta moda uvozila iz zemalja izvan Britanskoga carstva: iz Sjedinjenih Drava, Meksika, Rusije i Perzije. Kontrola naftnih polja, rafinerija i naftovoda oito je postajala sve vanija za budunost, kao to je to bila u Velikom ratu, kad su saveznici, prema Curzonovim rijeima, plovili prema pobjedi na valu nafte.77 Nitko nije sigurno znao ima li u Mezopotamiji nafte u znatnoj koliini, no kad je crni glib poeo izbijati iz tla i razlijevati se u mlakama oko Bagdada, ili kad se plin poeo paliti u movarama Mosula, bilo je lako pogoditi. Britanska je mornarica 1919. godine tvrdila, ne ekajui daljnje dokaze, da su mezopotamska naftna polja najvea na svijetu.78 Bilo bi glupo Francuzima predati kontrolu bilo kojeg dijela, to god Sykes-Picotov plan govorio. Kao to je napisao Leo Amery, jedan od bistrih mladih eksperata Llovda Georgea: Najvee naftno polje na svijetu prostire se do Mosula i daleko iza njega, a ak da 473 Poar na Bliskom istoku 474 i nije tako, radi sigurnosti bismo trebali uspostaviti kontrolu nad prostranim podrujem oko naih vitalnih naftnih polja kako bismo ih mogli zatititi od mogunosti da budu zaposjednuta kad izbije rat.79 Clemenceau, koji je svojedobno rekao: Kad mi zatreba ulje, odlazim u duan [oil na engleskom znai i ulje - jestivo ili mazivo i nafta -prev.}, konano je shvatio vanost novoga goriva. Odustao je od formalne kontrole nad Mosulom, no zahtijevao je od Llovda Georgea da Francuska dobije svoj dio nafte. Britanski ministar za gorivo Walter Long i njegov francuski panadan Henry Berenger, ovjek koji je vjerovao daje nafta krv pobjede, prionuli su na posao. Sastavili su sporazum prema kojem e Francuska drati etvrtinu dionica naftne kompanije Turkish Petroleum, a zauzvrat e dopustiti izgradnju dvaju naftovoda kroz Siriju, od Mosula do mora. Obje su se strane sporazumjele da ne ele Amerikance, koji su poeli pokazivati interes za naftu sa Srednjega istoka.80 Naalost, taj razuman kompromis naruen je zbog sukoba oko Sirije. Bila je to prvoklasna borba pasa, zabiljeio je Henry Wilson u svoj dnevnik, tijekom koje Tigar rekao da je Walter Long obeao Francuzima pola mezopotamske nafte! Lloyd George me upitao znam li za to. Naravno da nisam znao. Nakon toga je Lloyd George pisao Tigru i rekao daje dogovor propao.81 Foreign Office je to otkrio tek nekoliko mjeseci kasnije, to ukazuje na zbrku koja je u to doba vladala medu kreatorima britanske politike.82 Tek u prosincu 1919., nakon to se spor izmeu Britanije i Francuske oko Sirije napokon stiao, naftno je pitanje rijeeno - pod gotovo istim uvjetima koje su bili dogovorili Long i Berenger. Kao dio dogovora, francuska je vlada takoer pristala trajno odustati od francuskog prava na Mosul. Britanci su znali da ne ele Francuzima prepustiti Mosul, ali izvan toga njihova je politika prema Mezopotamiji bila vrlo nedosljedna. Poetna britanska kampanja u tom podruju bila je 1914. defenzivna i jedini joj je cilj bio zatititi Perzijski zaljev od Turaka. Nakon to su osigurali svoj mostobran, okrenuli su pozornost na sjever prema Bagdadu. Jedan mladi kolonijalni upravni inovnik, Arnold Wilson, napisao je svojim roditeljima: Jedino pametno to se moe napraviti jest napredovati to dalje i ne razmiljati predaleko u budunost.83 etiri godine posliije Britanci su doista dospjeli vrlo daleko, sve do kurdskih podruja na granicama Turske, a VVilson je postao ef britanske uprave. \ Arapska nezavisnost Amold "VVilson bio je naoit, hrabar, tvrdoglav i stoiki miran. U njegovoj kolskoj svjedodbi pisalo je: On se hrabro bori protiv svojih pogreaka, a najgore od njih moda su prenaglaene vrline. Nadaren je upravlja i organizator, uvijek spreman pomoi drugima i nesebian. Najvea mu je mana nedostatak manira.84 Mrzio je ples, ogovaranje i ljenarenje. esto je citirao Bibliju, a prst

mu nikada nije oklijevao na okidau. Ukratko, imao je sve kvalitete velikog prokonzula jednog carstva u doba kada je potreba za takvim ljudima polako zastarijevala. Kada je rat zapoeo, VVilson se nalazio na sjeveru Turske, nedaleko od planine Ararat, i dovravao jedan golemi projekt - iscrtavanje granice izmeu Perzije i otomanske Turske. (Granica do danas nije pretrpjela gotovo nikakve promjene.) S jednim kolegom vratio se u Britaniju preko Rusije i Arhangelska. Upravo kad se spremao pridruiti se svojoj pukovniji u Francuskoj, vratili su ga na Bliski istok kako bi se pridruio kampanji u Mezopotamiji kao pomonik Sir Percvja Coxa, glavnog kolonijalnog upravitelja.85 Kada su potkraj rata Coxa zaduili za perzijska pitanja, VVilson je bio njegova oita zamjena, pa je od travnja 1918. do listopada 1920. upravljao Mezopotamijom. Kao i veina Britanaca na tom podruju, VVilson je pretpostavljao da Britanija dobija vrijedan novi teritorij. Novi bi posjed mogao sam sebe uzdravati naftom, ako je u Mosulu bilo dovoljno nafte za eksploataciju, i penicom, ako se odgovarajue navodnjava; tovie, taj novi posjed mogao bi ak ostvarivati prihod za imperijalnu riznicu. VVilson je pozivao vladu u Londonu da ukljui Mosul u svoje ratne ciljeve, pa se pobrinuo da to podruje okupiraju britanske snage odmah poslije sklapanja primirja s Turskom. Mosul je, tvrdio je, vaan za obranu Bagdada i Basre.86 Osim toga, njegova se strateka vanost poveala zbog sloma Otomanskog carstva i Ruske revolucije. Britanci su podravali protuko-munistike snage u Rusiji kao i male nezavisne republike koje su niknule na Kavkazu. Jedan od naina za postizanje tog cilja i spreavanje irenja boljevizma dalje na jug podrazumijevao je otvaranje prometnica izmeu Perzije i Kavkaza, a to je znailo kroz Mosul. "VVilson je imao vrlo vrste zamisli o tome kako bi trebalo upravljati tim podrujem. Basru, Bagdad i Mosul treba u upravnom smislu smatrati jedinstvenim podrujem, koje mora biti pod stvarnom britanskom 475 Poar na Bliskom istoku kontrolom. Kako se ini, nije mu nikada palo na um da to podruje nije jedinstveno ni u kojem drugom smislu. Godine 1919. nije postojao iraki narod; povijest, vjera i geografija razdvajale su ljude umjesto da ih objedinjuju. Basra je bila orijentirana na jug, prema Indiji i Zaljevu, Bagdad je imao jake veze s Perzijom, a Mosul tjenje veze s Turskom i Sirijom. Spajanje triju otomanskih pokrajina i oekivanje da e se time stvoriti nacija bilo je u europskom kontekstu nalik na nadu da bi bosanski Muslimani, Hrvati i Srbi mogli tvoriti jednu zemlju. Kao na Balkanu, sukob carstava i civilizacija ostavio je duboke podjele. Pola stanovnitva tvorili su iitski muslimani, jednu etvrtinu suniti, a ostatak manjine -od idova do krana; meutim, na vjersku podjelu nadovezivala se jo jedna podjela: polovinu stanovnitva tvorili su Arapi, a ostatak Kurdi (uglavnom u Mosulu), Perzijci ili Asirci. Gradovi su bili vie-manje razvijeni i kozmopolitski, dok su na selu prevladavali nasljedni plemenski i vjerski vode.87 Nije postojao iraki nacionalizam ve samo arapski. Mladi asnici koji su prije rata sluili u otomanskoj vojsci traili su veu autonomiju za arapska podruja. Kada je zavrio rat, njih nekoliko, meu njima i budui predsjednik irake vlade Nuri Said, okupili su se oko Faisala. Njih je zanimala vea Arabija, a ne odijeljene drave. Arnold Wilson nije predvidio probleme trpanja tako raznolikog stanovnitva u jednu jedinu dravu. Bio je paternalist i smatrao je da e Britanci ondje ostati generacijama. Prosjeni Arapi, za razliku od aice amaterskih politiara u Bagdadu, vide budunost u potenim odnosima te materijalnom i moralnom napretku pod pokroviteljstvom Velike Britanije. VVilson je pozivao svoju vladu da brzo djeluje: Bilo bi najbolje proglasiti Mezopotamiju britanskim protektoratom u kojem e svi drutveni slojevi odmah dobiti maksimalni stupanj slobode i samouprave sukladno dobroj i sigurnoj vlasti.88 Njegovi efovi u Londonu su to iskljuili. Oni su bili skloniji neizravnoj upravi, poput one koju su Britanci primijenili kod indijskih kneevskih drava i Egipta. Ona je bila jeftinija od izravne vlasti, stoje osobito 1919. bio vaan razlog. Kako je istakao Balfour kada je Odbor za Istok raspravljao o velikim mogunostima koje se pruaju Britaniji, Uzimamo u obzir prednost za domoroce, prednost za svoj ugled, uzimamo u obzir neke stvari povezane s trgovinom i obrtom, ali vidim da nitko ne spominje novac i ljudstvo, a ini mi se da je to najvanija stavka.89 Osim toga, 476 Arapska nezavisnost

477 neizravna uprava pogodovala je arapskom samoodreenju i liberalnom miljenju. Mi hoemo, izjavio je jedan vii dunosnik u uredu za Indiju, upravu s arapskim institucijama u koje se moemo pouzdati i pritom sami imati kontrolu; to nam nee biti jako skupo, i mislim da e to laburisti progutati jer je sukladno njihovim naelima, dok e s druge strane nai gospodarski i politiki interesi biti osigurani.90 To je bilo lake rei nego uiniti. U arapskom svijetu i ire budio se novi duh. U Indiji su se nacionalisti okupljali oko Gandhija, a u Egiptu je stranka VVafd jaala iz dana u dan. Arapski nacionalizam bio je jo slab u Iraku, ali je ve predstavljao znaajnu silu u Siriji i Egiptu. VVilsonov tajnik za istona pitanja bio je toga svjestan, ako sam VVilson moda i nije. Gertrude Bell bila je jedina ena koja je odigrala kljunu ulogu u mirovnim rjeenjima. Mrava, gorljiva, strastvena puaica, s glasom koji je parao zrak, bila se navikla daje smatraju ekscentrinom. Iako je potjecala iz bogate obitelji s dobrim vezama, nije odabrala uobiajeni nain ivota svoje klase - brak, djecu i drutveni ivot - ve je otila na Oxford i postala prva ena koja je ondje diplomirala povijest s izvanrednim uspjehom. Popela se na Matterhorn i pronalazila nove staze u Alpama. Bila je poznata arheologinja i povjesniarka. Bila je takoer arogantna, teke naravi i vrlo utjecajna. Kada je u studenom 1919. glavni britanski zapovjednik u Bagdadu odrao prijem za osamdeset uglednika, svi su ustali sa stolica i okupili se oko nje.91 U pratnji slugu i vodia proputovala je prije rata cijeli Bliski istok, od Beiruta do Damaska i od Bagdada do Mosula. Oboavala je pustinju: Tiina i samoa sputaju se oko tebe poput nepronine koprene; jedina su stvarnost dugi sati jahanja, drhtanje od hladnoe ujutro i oma-mljenost od vruine poslije podne, uurbanost pri postavljanju atora, razgovor oko Muhamedove vatre poslije veere, san dublji nego u civilizaciji, pa ponovno put.92 Ve 1914. bila je jedan od vodeih britanskih autoriteta za Bliski istok. Postala je 1915. i prva ena koja je radila za britansku vojnu obavjetajnu slubu i jedina ena koja je slubeno sudjelovala u britanskoj ekspediciji u Mezopotamiji. Nije vjerovala u enska prava, niti je marila za pripadnice vlastita spola. Takva je teta, izrekla je glasno pred jednom engleskom mladenkom, to se perspektivni mladi Englezi ene glupaama. Njezini Poar na Bliskom istoku 478 najbolji prijatelji bili su mukarci: Lavvrence, St. John Philbv (otac notornog Kima Philbvja), Faisal i, neko vrijeme, Arnold Wilson. Strasno je ljubila, ali se nikad nije udala. Kada se ustanovilo da je njezin prvi ljubavnik kockar, otac joj je zabranio tu vezu, a drugi je ve bio oenjen. Na Boi 1920. napisala je ocu: Kao to zna, nemam ba mnogo prijatelja. Nije mi dovoljno stalo do ljudi da bih se zbog njih inkomodirala, a oni, naravno, uzvraaju taj osjeaj - zato ne bi? Osim toga, sve njihove razonode dosadne su mi do suza i ne sudjelujem u njima.93 Gertrude Bell bacila se svom snagom na posao u Mezopotamiji. Nadam se, pisala je svom ocu, da emo je pretvoriti u sredite arapske civilizacije i blagostanja. Isprva je pretpostavljala da e Arapi igrati malu ulogu u vlastitoj upravi. to vru vlast uspijemo odrati, to e stanovnici biti zadovoljniji. Tih ranih dana dobro se slagala s Arnoldom VVilsonom. Bio je, oduevljeno je pisala svojim roditeljima, izvanredan stvor, trideset etiri godine, sjajnih sposobnosti, s izuzetno rijetkom kombinacijom duevne i fizike snage.94 "VVilson se pak divio njezinoj neumornoj marljivosti u rjeavanju papirologije. Bila je, rekao je svojoj obitelji, izvanredno snana i korisna na mnoge naine.95 Zajedno su ekali plan svojih efova o budunosti Mezopotamije. No nita nije stizalo. Ako njihovi mudraci ute, rekao je VVilson, vjerojatno je to stoga to su njihove sumnje vee od naih.96 Dok su ekali, Gertrude Bell poela se predomiljati o vrsti uprave kakva bi bila potrebna Mezopotamiji. Arapi bi trebali imati veu ulogu no to je isprva mislila.97 U sijenju 1919. Arnold VVilson poslao je Gertrude Bell u Kairo, London i Pariz kako bi ustanovila to se dogaa. U veljai joj se pridruio u Parizu, gdje je zagovarala osnivanje drave u Mezopotamiji. Ponosno je pisala svojoj obitelji: Sutra u ruati s gospodinom Balfourom kojemu, ini mi se, nije uope stalo do ovog pitanja. Nadam se da u napokon uspjeti uhvatiti gospodina

Llovda Georgea, a ako mi to pode za rukom, mislim da u stei njegovo razumijevanje. U meuvremenu smo poslali po pukovnika VVilsona iz Bagdada. Bila je s pravom uvjerena da je sudbina Mezopotamije povezana s rjeenjem spora oko Sirije: Ne moemo razmatrati jedno bez drugoga, a u sluaju Sirije vaan je francuski stav. Provodila je mnogo vremena s Lawrenceom i Faisalom i dijelila njihovu nadu da bi se Francuze moglo Arapska nezavisnost nagovoriti na prihvaanje Faisala kao kralja nezavisne Sirije. Arnold VVilson je energino odbacivao Lavvrenceove stavove: ini mi se daje nanio golemu tetu i da su nae potekoe s Francuzima uglavnom posljedica njegovih postupaka i savjeta.98 Razgovori i lobiranje nisu postigli praktiki nikakave rezultate. Ministar za Indiju Montagu potuio se Balfouru: Sada smo u Pariz pozvali gospoicu Bell i pukovnika VVilsona. Oni su odgovorni meni. Dolaze mi i pitaju, 'Mi smo ovdje, to elite od nas?'. Ne mogu im dati nikakve informacije o tome to se dogaa.99 Dok su mirotvorci oklijevali, u Mezopotamiji se irio nemir - meu Kurdima i Perzijcima koji su se bunili protiv arapske dominacije, medu iitima koji su se opirali sunitskom utjecaju, medu plemenskim vodama iju je vlast ograniavala britanska uprava, medu visokim asnicima i dunosnicima koji su izgubili svoj status sa slomom otomanske Turske te medu,sve veim brojem arapskih nacionalista. Gertrude Bell je to zabrinuto promatrala sa strane. U travnju je pisala svojem starom prijatelju Aubrevju Herbertu, koji je bio zabrinut zbog Albanije: Napravili su uasnu zbrku na Bliskom istoku. Oekujem da e stvari postati jo gore nego prije rata - osim u Mezopotamiji koju emo moda uspjeti izvui iz opeg kaosa. Sve je to poput none more u kojoj predvia sve uase koji e se dogoditi, a ne moe ispruiti ruku da ih sprijei.100 Tog proljea eksplodirao je Egipat. Egipani nikad nisu uistinu prihvatili britansku vlast, premda su Britanci pokuavali to zatakati upravljajui preko kediva. Kada je poeo rat, u Egiptu su postojali temelji jakoga nacionalnog pokreta: moni vjerski vode, lokalni magnati i sve vei broj ljudi sa zavrenim fakultetom koji su uspostavljali veze - meusobno i prema dolje, s golemom seljakom populacijom u delti Nila.101 Sam rat donio je nove probleme. Kada je Otomansko carstvo, koje je nominalno jo vladalo Egiptom, objavilo Britaniiji rat 1914., Britanci su proglasili protektorat. To je razbjesnilo mnoge Egipane, kao i dolazak velikog broja britanskih i australskih vojnika i poveanje cijena. Britanci su slali proturjene poruke o budunosti: na terenu su pootrili reim, dok je vlada u Londonu govorila jezikom Woodrowa VVilsona. U samom Egiptu program 14 toaka primljen je s oduevljenjem.102 U studenom 1918., neposredno nakon to je u Anglo-francuskoj deklaraciji Arapima upotrijebljen upravo jezik samoodreenja, jedan 479 Poar na Bliskom istoku istaknuti egipatski nacionalist na elu delegacije posjetio je Sir Reginalda Windgatea, efa britanske uprave u Egiptu. Said Zaghlul bio je istaknuti pravnik, knjievnik i bivi ministar obrazovanja. Potjecao je iz tradicionalnog Egipta, iz zemljoposjednike obitelji u delti, ali je zahvaljujui pokroviteljstvu jedne princeze iz kraljevske obitelji uao u moderniji kozmopolitski svijet Kaira. Britanci su isprva raunali na njegovu podrku. Po svemu sudei, daleko e dogurati, smatrao je lord Cromer, prvi britanski prokonzul u Egiptu. On posjeduje sva potrebna svojstva kako bi sluio svojoj zemlji. Potenje, sposoban i stoji iza svojih uvjerenja.103 Meutim, Britanci su 1914. bili manje oduevljeni. Zaghlul je preao u nacionalistiki tabor, moda zato to nije imenovan predsjednikom vlade, a moda iz iskrenog uvjerenja.104 U razgovoru s VVindgateom Zaghlul je traio potpunu autnomiju za Egipane. Oni su, rekao je VVindgateu, drevan i sposoban narod sa slavnom prolou - mnogo sposobniji za upravljanje od Arapa, Sirijaca i Mezopotamaca, kojima je nedavno obeana samouprava. Zatraio je dozvolu za put delegacije (Wajd) u London i Pariz radi predoenja nacionalistikih zahtjeva. Kada je VVindgate odbio, Egipani su bijesno prosvjedovali: Gospodin Montagu sasluao je ekstremistike Indijce, a arapskom emiru Faisalu doputenje odlazak u Pariz. Zar su Egipani manje lojalni? Zato ne Egipat?105 Kada je zapoela Mirovna konferencija, Egiptom su kruile peticije: prikupljeno je na stotine tisua

potpisa. Prosvjedi su se stopili u pokret koji je primjereno nazvan Wafd (Stranka delegacije). Zaghlul je traio od kediva da zahtijeva potpunu nezavisnost. Britanske vlasti uhapsile su ga 9. oujka s jo tri vodea nacionalista, pa su ih sve deportirali na Maltu. Sutradan su diljem Egipta izbili trajkovi i demonstracije. Gesta bez presedana bio je izlazak na ulice ena iz viih slojeva: Ba me briga ako dobijem sunanicu, izjavila je jedna, krivnja e pasti na tiranske britanske vlasti.106 Prosvjedi su postali nasilni; demonstranti su presijecali telegrafske ice i skidali eljeznike tranice. Svjetina je 18. oujka ubila osam britanskih vojnika. Britanci su odjednom bili suoeni s potpunim gubitkom kontrole nad Egiptom. Pomalo uspaniena, britanska je vlada urno nametnula izvanredno stanje i poslala Allenbvja da Egipane dovede u red. Na nemalo iznenaenje Londona, on je ubrzo zakljuio da mora osloboditi nacionali480 Arapska nezavisnost ste iz pritvora na Malti i ako ele, dopustiti im da otputuju u inozemstvo. Smatrao je da mu samo takav potez prua nadu u suradnju s Egipanima.107 Zaghlul je dospio do Pariza, gdje oito nije uspio pridobiti podrku drugih velikih sila.108 No ipak je Britancima dao do znanja da bi trebali promijeniti nain kojim su upravljali Egiptom. Iako je taj proces zahtijevao mnogo mjeseci pregovora, britanska vlada je 1922. napokon priznala nezavisnost Egipta. (Meutim, zadrala je kontrolu nad Sueskim kanalom i vanjskom politikom.) Zaghlul je postao predsjednik vlade 1924. Britance je 1919. zabrinjavala i Indija, razlog zbog kojeg su uope i bili u Egiptu. Indijski nacionalizam bio je jo razvijeniji od egipatskog. Neko uljudne molbe za ogranienu samoupravu sada su prerasle u zahtjeve za potpunu samoupravu. Tijekom rata iz June Afrike stigao je Mohandas Gandhi (zvan Mahatma), koji je politikom organizacijom i graanskom neposlunou, dotjeranima do savrenstva, preobrazio uglavnom graanski Indijski nacionalni kongres u moan masovni pokret. Ubrzana inflacija, slom indijskog izvoza i otkrie da je britanska vojna nekompetentnost stajala ivota mnoge indijske vojnike u Mezopotamiji razoarali su i one Indijce koji su smatrali da pod Britancima imaju barem dobru upravu. Iako je britanska vlada 1917. obeala postupni prijelaz na samoupravu, Indijci su je pretekli i nadmudrili. Indijski nacionalisti s odobravanjem su primili k znanju VVilsonova naela o samoodreenju, ali isprva nisu obraali mnogo panje Mirovnoj konferenciji. Indija nije imala teritorijalnih zahtjeva, ili barem ne onakvih do kakvih bi samim Indijcima bilo stalo. (Britanski dunosnici u uredu za Indiju pokuali su, ali bez uspjeha, predloiti indijske mandate nad Mezopotamijom i Njemakom Istonom Afrikom.109) Indiju nisu predstavljali njezini elnici nego Montagu, ministar za Indiju, i dva briljivo odabrana Indijca: jedan je od njih bio Satiendra Sinha, istaknuti sudac koji je bio koristan kao lan raznih odbora, a drugi maharada od Bikanera, koji je malo govorio ali je prireivao ugodne veernje zabave. Mirotvorci su se iznenadili a Britanci uzbunili kada je naoko nevana odluka - ukidanje kalifata u Istanbulu - odjednom postala neobino vano pitanje u Indiji. 481 Poar na Bliskom istoku Indijski muslimani, etvrtina stanovnitva britanske Indije, ve su neko vrijeme bili potiho nezadovoljni izgledima da e kraj Otomanskog carstva oznaiti kraj duhovnog vodstva sultana nad muslimanima u svijetu. U damijama diljem Indije molilo se svakog tjedna za kalifa. Rat je podijelio indijske muslimane. Mala manjina otvoreno je stala na stranu otomanske Turske, te zbog toga zavrila u zatvoru; ostali su se smrknuto ili tuno suzdrali od prosvjeda. Kada su iz Pariza 1919. do Indije doprle glasine da pobjednike sile namjeravaju podijeliti Otomansko carstvo, svrgnuti sultana i ukinut kalifat, muslimanske novine objavljivale su lanke u kojima su molile Britance da ga zatite, dok su lokalni uglednici osnivali odbore za kalifat. Britanske vlasti preplavile su peticije u kojima se netono tvrdilo da je VVilson obeao zatititi kalifat.110 Indijska vlada pozivala je britansku vladu da ostavi sultana u Istanbulu s odreenim ovlastima nad svetim muslimanskiom mjestima diljem Bliskog istoka.111 Montagu je u Parizu upozoravao svoje kolege da ne izazivaju neprijateljstvo velike skupine Indijaca koji su bili posebno lojalni Britancima.112 Njegova upozorenja i njegova prgavost samo su izazvale razdraljivost. Lloyd George mu je pisao:

Tijekom cijele konferencije esto sam stjecao dojam da se ponaate vie kao nasljednik Aurangzebovog prijestolja nego kao lan Britanskog kabineta!113 Lloyd George je 17. svibnja nevoljko pristao dovesti pred Vijee etvorice deputaciju u kojoj je bio i Aga Khan i koja je traila da se turski dijelovi Otomanskog carstva ne dijele na razne sile i da se dopusti nastavak kalifata. I sam Lloyd George bio je impresioniran onim to je uo: Zakljuio sam da bi bilo nemogue podijeliti samu Tursku. Izloili bismo se prevelikoj opasnosti jer bismo izazvali nered u muhamedanskom svijetu.114 Naalost, etiri dana poslije, 21. svibnja, estoko se posvadio s Clemenceauom zbog bliskoistonog rjeenja, pa je cijelo pitanje, ukljuujui kalifat, odgoeno na neodreeno vrijeme. U Indiji, nemir medu muslimanima je rastao. Mjesni odbori organizirali su se u sredinji odbor za kalifat. Glavna muslimanska politika organizacija, Muslimanska liga, poslala je Lloydu Georgeu svoje izaslanstvo. No mnogo je ozbiljnija bila podrka koju su pokretu dali Gandhi i Kongres. Mrav, introvertiran, opsjednut podjednako svojom probavom i svojom duom, uvijek usklaen s politikim strujama u 482 Arapska nezavisnost Indiji ali jednako toliko i zaokupljen sluanjem svojega kompliciranog srca, Gandhi je bio nevjerojatan politiki genij. U sporu oko kalifata naao je priliku za izgradnju mostova izmeu Hindusa i Muslimana i za dovoenje britanskih vlasti u neugodan poloaj. Indija je ve bila nemirna. Velika epidemija gripe odnijela je 12 milijuna indijskih ivota (Gandhi je taj podatak upotrijebio kao primjer britanske moralne nepodobnosti za upravljanje Indijom.) Muslimani su bili bijesni zbog kalifata, radnici su trajkali, a seljaci prosvjedovali protiv zakupnina. Indijska vlada jo je vie pogorala situaciju donosei zakona kojim je poveala svoje proizvoljne ovlasti. U oujku i travnju u velikim gradovima organizirane su goleme demonstracije i mitinzi. Gandhi je 6. travnja pozvao na generalni trajk diljem Indije. Iako je pozivao svoje sljedbenike da se suzdre od nasilja, bilo je sporadinih sluajeva pljakanja i nereda. Do najgorih nereda dolo je u Punjabu, kad je 13. travnja jedan uspanieni britanski asnik u Amritsaru naredio svojim vojnicima da iz neposredne blizine pucaju u mnotvo. Pokolj u Amritsaru, kako su ga poslije nazvali, naelektrizirao je i umjereno indijsko javno mnijenje protiv Britanaca. Medu Britancima, posebno onima u Indiji, zavladala je panika. Je li u igri, pitao se jedan lokalni list na engleskom jeziku, nekakva zlonamjerna i vrlo opasna organizacija koja djeluje iz pozadine?115 Boljevici? Agenti iz Egipta?116 Ili je moda rije o svjetskoj muslimanskoj zavjeri? Moda nije bila samo puka sluajnost to je upravo u to vrijeme izbio poela oruana pobuna muslimanskog Afganistana protiv Britanaca i to su snage Ibn Sauda, uglavnom vrbovane iz ortodoksnog Islamskog pokreta, napredovale diljem Arapskog poluotoka.117 Problemi s Egiptom i Indijom uzdrmali su britansko samopouzdanje i jo jednom upozorili Britance na granice njihove moi. Henry VVilson, naelnik imperijalnoga glavnog stoera, stalno je nanovo pokuavao skrenuti panju svoje vlade na te probleme; kako je napisao jednom prijatelju u travnju 1919., Svu svoju energiju sada troim na izvlaenje nae vojske iz Europe i Rusije i na koncentraciju svih naih snaga za borbu protiv nadolazeih oluja u Engleskoj, Irskoj, Egiptu i Indiji. Eto, takva je situacija.118 Kad bi i povukli postrojbe iz podruja poput Kavkaza i Perzije, vojni vrh nije bio siguran da e se one moi nositi s olujama. Britanske su se vojne snage topile. Samo na Bliskom 483 Poar na Bliskom istoku 484 istoku Allenbv je demobilizirao prosjeno 20.000 vojnika mjeseno tijekom proljea 1919. godine.119 Problemi su podrazumijevali i trokove. Shvatite, molim vas, pisao je Churchill - sada ministar kolonija - svojem privatnom tajniku u Ministarstvu kolonija, da je sve to se dogaa na Bliskom istoku manje vano od smanjenja izdataka.120 Nakon jedne osobito neuspjene rasprave na sastanku Vlade u ljeto 1919., Curzon je sumorno izvijestio Balfoura: Problem s trokovima iziao

je na vidjelo: teret odravanja engleske i indijske armije od 320.000 ljudi u raznim dijelovima Turske i Egipta, odnosno 225.000 bez Egipta, koji podrazumijeva goleme trokove, ne moe se vie podnositi.121 Lloyd George, koji isprva nije smatrao mirovno rjeenje Otomanskog carstva hitnim, napokon je poeo shvaati ozbiljnost situacije. Neposredno prije odlaska na odmor, Balfour mu je u kolovozu 1919. poslao izvanredno lucidan saetak problema, premda, karakteristino za njega, nije ponudio nikakvo rjeenje: Tuna je istina da su se Francuska, Engleska i Amerika tako nerazmrsivo uplele u probleme sa Sirijom, pa sada ni za jednu od njih nema jasnog i zadovoljavajueg ishoda.122 Lloyd George je takoer bivao sve nelagodnije svjestan estine francuske srdbe.123 Faisal je jo vie zakomplicirao situaciju razmeui se nezavisnou nakon povratka u Siriju u svibnju u zao as. U jednom od prvih govora to ih je odrao u Damasku rekao je svojemu arapskom sluateljstvu: Vi sada morate odluiti hoete li biti robovi ili gospodari svoje sudbine. Govorilo se da Faisal razgovara s egipatskim nacionalistima o zajednikoj fronti protiv Britanaca i s turskim nacionalistima o moguem ponovnom sjedinjenju s Turskom. Njegovi su agenti irili propagandu u Mezopotamiji. U jednom razgovoru s Allenbvjem Faisal je tvrdio kako mu je Woodrow VVilson rekao da slijedi primjer Amerike revolucije. Ako elite nezavisnost, novaite vojnike i budite jaki.124 Ako Faisal doista odlui dignuti ustanak - upozorili su britanski vojni predstavnici u Siriji - oni ga nee moi uguiti.125 U rujnu je Lloyd George - koji je djelovao brzo kad bijednom donio odluku - odluio da e Britanija povui postrojbe iz Sirije i dopustiti Francuzima da udu. Nakon nekoliko munih razgovora, Lloyd George i Clemenceau dogovorili su se o predaji vlasti. (Preostao je jo problem granice izmeu Sirije i Palestine, koji je rijeen tek 1922. godine.126) Arapska nezavisnost 485 Amerikanci su mlitavo prosvjedovali i govorili o samoodreenju, ali vie nisu bili ozbiljan faktor. Ostala otvorena pitanja izmeu Britanije i Francuske bila su rijeena ve do kraja 1919. godine. Dvije su zemlje trebale dijeliti mosulsku naftu vie-manje prema okviru dogovorenom est mjeseci prije. Na konferenciji u San Remu, koja je odrana u travnju 1920. i na kojoj su odobreni uvjeti ugovora s Otomanskim carstvom, Britanci i Francuzi privremeno su zaboravili nesuglasice pa su medu sobom podijelili mandate - Britanci za Palestinu i Mezopotamiju, a Francuzi za Siriju. Teoretski ti mandati nisu bili valjani prije potvrde Lige naroda. To je Liga, u kojoj su prevladavale Italija i Francuska, i uinila 1922. godine, i to nikoga nije iznenadilo. Arape su konzultirali samo Amerikanci. VVilsonova komisija za upoznavanje situacije, koju Clemenceau i Lloyd George nisu podravali, otila je na teren. Henry King, predsjednik jednoga malog amerikog koleda, i Charles Crane, koji je toliko pomogao ehoslovacima, marljivo su u ljeto 1919. krstarili Palestinom i Sirijom. Ustanovili su da golema veina stanovnika eli da Sirija obuhvati Palestinu i Libanon; slina veina htjela je i nezavisnost. Nerazumno i neiskreno postupanje s tim ljudima, zakljuili su, moglo bi brzo dovesti do opasne situacije, ali postoje velike nade u mir i napredak ako im se pristupi otvoreno i lojalno.127 Njihov izvjetaj objavljen je tek 1922., dugo nakon to je teta poinjena. U rujnu 1919. Faisala su neuvijeno izvijestili da su Britanija i Francuska ponovno poele raspravljati o Bliskom istoku. Britanci su se pobrinuli za to da Faisal ne doe u London sve dok se Lloyd George i Clemenceau ne dogovore. Faisal je prosvjedovao i izjavio da nee prihvatiti francusku vlast.128 Britanci su ga tada uputili, vjerojatno s izvjesnom nelagodom, da razgovara s Francuzima. Lavvrence je bespomono iz Oxforda promatrao kako njegova vlada naputa njegova starog prijatelja i Arape. itao je stalno iznova pjesmu o istjerivanju Adama i Eve iz raja, sjeala se njegova majka, te esto sjedio u njezinoj kui cijelo prijepodne od doruka do ruka u istom poloaju, ne miui se, s istim izrazom lica.129 U Parizu j.e Faisal naiao na hladan doek. Nakon to ga je za ranijeg posjeta obasuo cvijeem i nahvalio na sva usta, navodi Mordacq, francuski tisak se sada nabacivao na njega blatom, laima i uvredaPoar na Bliskom istoku ma.130 Clemenceau je pokazao razumijevanje, ali je ostao vrst: Francuzi e prihvatiti Faisala kao

vladara u Damasku sve dok bude mogao odravati red. U svim izvanrednim sluajevima, naravno, zvat e francusku vojsku. U gospodskoj maniri, Faisal je poklonio Clemenceauu svoje konje: dva prekrasna punokrvna konja, navodi Mordacq, dok su ostali bili prosjeni.131 No Tigar je ionako bio na odlasku, a slubena francuska politika, koja nikad nije pokazivala razumijevanje za arapski nacionalizam, postala je otrija. Trebalo je ojaati francusku vlast u Siriji, osobito zbog toga to su turski nacionalisti napadali francuske snage u Ciliciji. Nova vlada u Francuskoj, izabrana u studenom 1919., bila je mnogo zainteresiranija za kolonije nego Clemenceauova. Poincareov nasljednik na poloaju predsjednika republike Paul Deschanel uvjerio je deputaciju kolonijalistikih istomiljenika da su Sredozemlje i Bliski istok kameni temeljci francuske politike. (Ubrzo nakon toga zatekli su ga kako razgovara s drveem u vrtovima Elizejske palae.)132 Iako se Faisal zadrao u Parizu sve do sijenja 1920., nije uspio postii vrst sporazum s Francuzima. Vratio se kui u Damask, razoaran ne samo Francuzima nego i Britancima koji su ga - njegovim rijeima predali vezanih ruku i nogu Francuzima.133 Kod kue je zatekao situaciju koja se pogoravala. Visoki francuski povjerenik general Gourard, ovjek koji je u sretnijim vremenima dodijelio Faisalu odlije, vjerovao je u politiku vrste ruke prema Arapima.134 I arapski nacionalisti bili su sve ratoborniji, ohrabreni djelomice primjerom d'Annunzija u Rijeci, koji je, po svemu sudei, uspio prkositi pobjednikim silama.135 U prostranoj dolini Bekaa u kojoj se kraj grada Baalbeka nalaze velianstvene ruevine iz rimskog perioda, arapski snajperi pucali su po francuskim vojnicima. (Sedamdesetih godina 20. stoljea, radikalne gerile irom svijeta tu su dolinu nale podjednako pogodnom.) Iza kulisa Faisal je bio izloen golemom pritisku da proglasi nezavisnost, pa makar to znailo rat s Francuskom.136 Faisal je nevoljko popustio. Sirijski kongres proglasio ga je 7. oujka 1920. kraljem Sirije, i to ne ograniene Sirije o kojoj su se sloile Britanija i Francuska, nego Sirije u njezinim prirodnim granicama, ukljuujui Libanon i Palestinu, te istono sve do Eufrata. Dolo je do sukoba s francuskim postrojbama. Ubrzo nakon toga u Damasku se sastao jo jedan kongres koji je tvrdio da govori uime Mezopotamaca. 486 Arapska nezavisnost Kongres je proglasio nezavisnost, imenovao Faisalova brata Abdullaha kraljem i zatraio prekid britanske okupacije.137 No Faisal nije imao potpunu podrku ni u Siriji. Libanonski krani, koji se nisu htjeli nai upletenima u spor s Francuskom, proglasili su svoju nezavisnost na sastanku 20. oujka 1920., na kojem je sudjelovao golem broj ljudi. Za zastavu su odabrali francusku trobojnicu s libanonskim cedrom u sredini. S druge strane, arapski su radikali Faisala optuivali za preveliku popustljivost prema Francuzima. U srpnju je Gourard uputio Faisalu ultimatum u kojem je, uz ostalo, traio bezuvjetno prihvaanje francuskog mandata nad Sirijom i kanjavanje napadaa na Francuze. Faisal se oajniki obratio drugim silama, koje su mu izrazile samo tihu suut. Na cesti za Damask francuski vojnici pomeli su 24. srpnja slabo naoruane arapske snage. Faisal je s obitelji emigrirao u Palestinu a zatim u Italiju. Ne bi li je doveli pod svoju vlast, Francuzi su Siriju smanjili. Nagradili su svoje kranske saveznike proirivi granice Libanona dolinom Bekaa, sredozemnim lukama Tirom, Sidonom, Beirutom i Tripolijem, te teritorijem na jugu sjeverno od Palestine. Tisue muslimana nalo se tako u dravi kojom su vladali krani. Rezultat je bila Sirija koja je i nakon francuskog odlaska pamtila to je izgubila, i Libanon razdiran vjerskim i etnikim napetostima. (Sedamdesetih godina 20. stoljea Libanon je eksplodirao, pa je sirijska vlada - nimalo neoekivano za upuenije - iskoristila priliku i uputila onamo vojsku, koja je jo ondje [knjiga je objavljena 2001. - prev.]. Za Arape, godina 1920. ostaje godina katastrofe: izgubili su Palestinu, pa Siriju, Libanon i napokon Mezopotamiju. U ljeto 1920. izbile su pobune u treini regije, na gornjem i donjem podruju eufratske doline i u kurdskim podrujima oko Mosula. Gertrude Bell, koja je ve mnogo prije shvatila da Mezopotamija mora imati samoupravu, bila je na to upozorila svoje pretpostavljene. Arnold Wilson, s kojim vie nije razgovarala, svaljivao je krivnju za sve na vanjske agitatore i na utjecaj 14 toaka svojeg prezimenjaka.139 Pobunjenici su dizali u zrak eljeznike pruge, opsjedali gradove i ubijali britanske asnike. Britanci su reagirali nemilosrdno, poslavi kaznene ekspedicije koje su

spaljivale sela i globile stanovnitvo. Primijenili su i novu ali vrlo uinkovitu taktiku: njihovi zrakoplovi mitraljirali su i bombardirali stanov487 Poar na Bliskom istoku 488 nitvo. Do kraja godine ponovno je uspostavljen red, a VVilsona je zamijenio njegov stari mentor, diplomatiniji Cox. Dogaaji u Mezopotamiji ozbiljno su uzdrmali britansku vladu. Jednostavno ne znamo gdje bi, rekao je Churchill, pronali jednog jedinog vojnika.140 Kritiari su pitali je li Mezopotamija vrijedna troka.141 Curzon, Churchill i Lloyd George htjeli su je, ako je ikako mogue, zadrati. Praktino i jeftino rjeenje, koje su zagovarali Gertrude Bell i Cox, bilo bi pronai kooperativnog arapskog vladara. Pri ruci im je bio Faisal kojemu su na kraju krajeva neto i dugovali. Na konferenciji u Kairu u oujku 1921. Churchill je kao ministar kolonija pristao proglasiti ga kraljem. Kao drugu nagradu, njegov stariji brat Abdullah, senzualan, vrlo lijen ovjek, trebao je dobiti malu dravu Transjordaniju.142 Faisal je uredno pozvan da posjeti Mezopotamiju gdje su Cox i Gertrude izreirali predstavu u kojoj je mnotvo molitelja dolazilo traiti od Faisala da ostane njihov kralj. St. John Philby glasno je zagovarao republiku, pa su ga otpremili. Na izborima je 96% glasaa odabralo Faisala. Gertrude Bell kreirala mu je zastavu i organizirala krunidbu i dvor. Morat u se pobrinuti za pravi ceremonijal na Faisalovu dvoru, komentirala je s uzdahom. Faisal je okrunjen za kralja rano ujutro 23. kolovoza 1921. Njegova zemlja je otad postala poznata kao Irak (to na arapskom znai dobro ukorijenjena zemlja). Divno je vidjeti cijeli Irak ujedinjen od sjevera do juga, izvjetavala je Gertrude Bell, i to se dogodilo prvi put u povijesti.143 Isprva je ostala bliska Faisalu, ali je on postupno stjecao iskustvo i samopouzdanje, pa su mu njezini stalni savjeti poeli ii na ivce. Openito se pokazao manje poslunim nego to su se Britanci nadali. Zalagao se za nezavisnost svoje nove zemlje, pa je 1932. Irak postao lan Lige naroda kao nezavisna drava. Faisal je umro godinu dana nakon toga. Njegov sin, bezbrini playboy, poginuo je u prometnoj nesrei 1939. godine. Njegov nasljednik, Faisalov unuk, ubijen je u dravnom udaru 1958. kada je Irak postao republika. Faisalov otac Husein, koji se nadao da e osnovati veliku haemitsku dinastiju koja e vladati arapskim svijetom, prvo je izgubio razum, a zatim 1924. i prijestolje u Hedasu, kada ga je Ibn Saud konano pokorio i stvorio kraljevstvo koje jo nosi njegovo ime. Jedino preivjelo haemitsko kraljevstvo je Jordan, u kojem se Abdullah, na ope iznenaenje, pokaArapska nezavisnost zao vrlo uinkovitim vladarom. Dananji jordanski kralj je Abdullahov praunuk. T.E. Lavvrence, koji nakon rata u pustinji nikada vie nije bio sretan, takoer je poginuo u prometnoj nesrei, 1935. godine: skrenuo je na motorkotau s ceste kako ne bi pregazio dva djeaka. Gertrude Bell poinila je samoubojstvo 1926. godine. Arnold VVilson napustio je dravnu slubu i pristupio kompaniji Anglo-Persian Oil. U dobi od 55 godina poginuo je na zadatku kao mitraljezac u zrakoplovu iznad Dunkerquea. Picot, iji je sporazum sa Svkesom izazvao toliko problema u odnosima Francuske i Britanije, zavrio je karijeru u nemilosti. Nakon to je smijenjen 1920. u Siriji, otpremili su ga u Bugarsku u kojoj je izazvao skandal zbog javne veze sa enom sumnjive reputacije. Premjeten je u Buenos Aires, gdje je ponovno izazivao skandale i doao na lo glas zbog neplaanja rauna. Iziao je iz francuske diplomatske slube 1932. i nestao iz povijesti.145 Britanija i Francuska platile su cijenu za svoju ulogu u mirovnim rjeenjima na Bliskom istoku. Francuzi nikada nisu potpuno smirili Siriju, i ona im se nikada nije isplatila. Britanci su se povukli iz Iraka i Jordana to su bre mogli, ali su zapeli s Palestinom i sa sve zatrovani-jim odnosima izmeu Arapa i idova. Arapski svijet u cjelini nije nikada zaboravio izdaju, a arapsko neprijateljstvo usredotoilo se na najblii primjer zapadnjake perfidije - na cionistiku prisutnost u Palestini. Arapi su upoznali i kratko razdoblje nade u arapsko jedinstvo potkraj rata. Nakon 1945., to ogorenje i ta nada i dalje oblikuju Bliski istok. 489

28 Palestina Potkraj veljae 1919. jedan sredovjean britanski kemiar pisao je svojoj eni iz Pariza: Juer, 27. veljae u 15,30 sati, na Quai d'Orsavu odrao se povijesni sastanak. Bio je to prekrasan trenutak, najsjajniji trenutak u mojem ivotu!1 Hajim VVeizmann, poslije prvi predsjednik drave Izrael, posjetio je Vrhovno vijee s deputacijom cionistikih istomiljenika kako bi zagovarao idovski dom u Palestini. Toga dana u Parizu govorio je kratko, s uobiajenom jasnoom i energijom. Apelirao je i na interese sila: milijuni idova nastojali su napustiti bive rusko i austrijsko carstvo. Kamo su mogli otii? Velike sile, dakako, ispituju svakog stranca koji hoe ui na njihov teritorij, a idove bi smatrali tipinim lutajuim strancima. Oito rjeenje bilo bi dopustiti im da odu u Palestinu; bila je rijetko naseljena i imala je mnogo praznog prostora. S novcem i trudom, a idovi diljem svijeta bili su spre-." mni pruiti jedno i drugo, mogla je uzdravati milijune stanovnika. Bio je potreban samo signal mirotvoraca. On to trai, rekao je ponosno, u ime naroda koji je trpio muenitvo osamnaest stoljea.2 Kada je zavrio, rekao je svojoj eni, Sonnino je ustao i estitao mi, a estitali su mi i gospodin Balfour i svi ostali, osim Francuza.3 U Parizu je bilo mnogo delegacija i mnogo zahtjeva. Cionisti nisu imali utjecaj ili mo poput eha i Poljaka, niti je njihovo pitanje privlailo panju javnosti kao armensko. Imali su nekoliko prijatelja na utjecajnim poloajima, ali su bili suoeni i s neprijateljstvom ili jednostavno s ravnodunou. No VVeizmann je imao pravo likovati. Znao je da ga Amerikanci i Britanci podravaju usprkos negativnom francuskom stavu; tovie, on je prije sastanka s Vrhovnim vijeem prokomentirao svoje izjave s lanovima njihovih delegacija.4 I Weizmann i cionizam proli su dugi put od svojih poetaka, a bio je dug i put koji ih je jo ekao. 490 Palestina Sin skromnog trgovca drvom, VVeizmann se rodio 1874. u jednom ruskom zaseoku, u jednom od najzabitnijih kutaka Rajona za naseljavanje.5 U tom dijelu Rusije - na podruju dananjeg Bjelorusije, Ukrajine i istone Poljske - ivjelo je 7 milijuna idova, gotovo polovica sveukupne idovske populacije. Kraj je bio ravniarski i movaran; sumoran i monoton, napisao je jedan idovski pisac, leden zimi i zaguljiv ljeti.6 idovi su imali bogatu tradiciju i vjeru, ali su oskudijevali gotovo u svemu drugom. Dok se njihov broj poveavao, nisu se poveavali zemlja i resursi koje su im odobravale caristike vlasti. Rijeima jednog promatraa, kao da je sve idove u Rusiji trebalo nasilno strpati i naslagati jedne na druge kao skakavce u jarku. Vlada, iji je stav varirao od ravnodunosti do brutalnosti, nije nudila nikakav izlaz niti zatitu od protuidovskih nereda i pogroma. Ruan je to ivot, rekao je jedan idovski pjesnik, bez uitka i zadovoljstva, bez sjaja, bez svjetla, ivot koji nalikuje na mlaku juhu bez soli ili zaina.7 No i u tom svijetu budile su se ideje, ideje socijalizma, demokracije, nacionalizma. Neki ruski idovi, poput Trockog, okrenuli su se revoluciji; mnogo ih je vie, stotine tisua, odlazilo u Sjevernu Ameriku i zapadnu Europu. U godinama prije 1914. broj idova u Sjedinjenim Dravama poveao se s 250.000 na 3,000.000, a u Velikoj Britaniji s 60.000 na 300.000. Mladi VVeizmann bio je jedan od ruskih idova koji su krenuli na zapad. U zapadnoj Europi otkrio je drukiji svijet u kojem su nestala geta i nekadanja pravna diskriminacija idova. idovi su ondje mogli ivjeti kao Britanci, ili Francuzi ili Nijemci i razlikovati se od svojih sunarodnjaka samo po vjeri. VVeizmann se na zapadu oenio mladom studenticom medicine, koja je i sama potjecala iz Rusije, i ondje je prigrlio dvije doivotne strasti - kemiju i cioni-zam. Isprva je cionizam - borba za idovsku domovinu, pa i za idovsku dravu, u kojoj bi idovi tvorili veinu, u kojoj bi bili sigurni i mogli dostojanstveno ivjeti - privlaio samo mali broj ljudi, udaka ili vizionara. Meutim, nakon 1900. mnogo se toga promijenilo. Nacionalizam, koji je i sam pridonio pojavi cionizma, prouzroilo je i nove opasnosti za idove kada su drugi nacionalisti primjerice, Francuzi ili Nijemci - poeli sumnjiiti manjine u svojim zemljama. Dolo je do zbunjujue i uasne obnove stare, mrane mrnje prema idovima, pa i integrira491 Poar na Bliskom istoku 492

nim, svjetovnim idovima. Ocu Sigmunda Freuda neki je stranac zbacio eir s glave i viknuo Sidi s plonika, idove. Iznenaujui broj Francuza - u zemlji koja je bila dom slobode, jednakosti i bratstva - bio je spreman povjerovati izmiljenoj optubi za veleizdaju, zato to je optueni asnik, Alfred Drevfus, bio idov. Gradonaelnik predratnog Bea bio je poznati antisemit, a u draesnim bekim kavanama priali su se grubi protuidovski vicevi. Beki novinar Theodor Herzl organizirao je 1897. prvi svjetski svjetski Cionistiki kongres. VVeizmann je prisustvovao na drugom, te na svim sljedeim kongresima. Visok, proelav, s kozjom bradicom, nalik na dobro uhranjenog Lenjina, VVeizmann je i tada bio vrlo samopouzdan. Prigovarao je starijim lanovima cionistikog pokreta da su odve straljivi. Javno je izraavao neslaganje s Herzlom zbog plana o kupnji Ugande od britanske vlade i osnivanju idovske drave u tom dijelu Afrike. Za VVeizmanna i, na kraju krajeva, za pretenu veinu cionista jedino mogue mjesto bila je Palestina, onodobno mala zaostala pokrajina u Otomanskom carstvu. Upravo su se ondje nalazila sveta mjesta i ostaci posljednjega idovskog kraljevstva koje su unitili Rimljani. Kada su VVeizmanna jednom upitali koje pravo idovi imaju na Palestinu, odgovorio je jednostavno: Pravo sjeanja. VVeizmann je prezirao asimilirane idove i one idove koji nisu podravali cionizam. Oni su za njega bili slijepi ili, jo gore, nisu bili domoljubni. Osnovna stvar koju veina idova zanemaruje, izjavio je govorei o njemakim idovima koje je upoznao kao student, i koja je bit idovske tragedije jest u tome to ti idovi, koji daju svoju energiju i svoju pamet Nijemcima, ine to kao Nijemci, pa obogauju Njemaku a ne idovstvo kojeg se odriu. idovski dom u Palestini bio je kljuan. Palestina, uporno je tvrdio, i izgradnja idovske nacije iznutra, vlastitim snagama i vlastitom tradicijom, uspostavit e status idova i stvoriti stopostotne idove.8 VVeizmann se 1914. zaposlio u Manchesteru kao izvanredni profesor biokemije na tamonjem sveuilitu. Napredovao je i u cionistikoj organizaciji, koja je sada imala 130.000 redovitih lanova, ali je smatrao da nema poloaj koji zasluuje. idovi s istoka smatrali su da se previe poenglezio, a engleski idovi da ima previe ruskih obiljeja. Uvrijedio je prevelik broj idova starije generacije svojom kritikom Herzla i prePalestina vie svojih suvremenika svojim sarkazmom i nepodnoenjem gnjavatora. Njegovi su govori bili predavanja, odravana s pozicije superiornosti. Abba Eban, koji e postati izraelski ministar vanjskih poslova, radio je za njega kao mladi: On odaje znanstveniku umjerenost u izraavanju i emocijama, jak osjeaj za stvarnost i gotovo okrutnu ustrajnost kojom idovskim sluateljima govori o njihovu tekom i sloenom cionistikom zadatku.9 VVeizmann je nakraju postao voda cionizma, jer nitko drugi nije mogao obavljati taj posao.10 esto je gubio hrabrost, esto prijetio ostavkom, ali nikad nije odustao od svojeg dugoronog cilja -osnovanja idovske drave u Palestini. Moda je njegov najvei doprinos cionizmu bila njegova izvanredna sposobnost pridobivanja kljunih linosti i u idovskoj zajednici i medu svjetskim elnicima. Poevi ni od ega, rekao je jednom suparniku, ja Hajim VVeizmann, yied iz Pinska i samo gotovo profesor na provincijskom sveuilitu, organizirao sam cvijet idovstva u korist projekta koji su (lord) Rothschild i njegovi sateliti smatrali suludim.11 Kada je zapoeo rat, VVeizmann je ubrzao tempo. Po vlastitoj procjeni, vodio je dvije tisue razgovora s politiarima, dravnim dunosnicima, diplomatima, sa svakim tko je mogao biti koristan u stjecanju Palestine za idove. Postizao je uspjeh i kod britanskih viih slojeva usprkos njihovoj neuljudnoj antipatiji prema strancima i idovima. Pred njegovim priguenim entuzijazmom i izvanredno impresivnim stavom, izjavio je iznenaeno Cecil, zaboravljala se njegova odbojna, pa i prljava vanjtina.12 VVeizmann je osvojio Cecila i, jo vanije, njegova roaka Balfoura, britanskog ministra vanjskih poslova nakon 1916. Bilo je to neobino prijateljstvo gorljivog, angairanog idova iz ruske zabiti, i armantnog mondenog Engleza koji je tako leerno prolazio kroz ivot, ali je ono bilo presudno za VVeizmanna i cionizam. Balfoura je kao linost oduvijek bilo prilino teko odrediti: bio je on filozof koji je postao politiar, estet koji je volio tenis i golf, nemilosrdan, kao to su to na svojoj koi osjetili Irci, ali uvijek ljubazan i uljudan prema svojim podreenima. Kad se nije mogao sjetiti imena nekog omiljenog

pisca kriminalistikih romana bio je pomalo nesretan To je tako tuno, nezahvalno.13 Oputen, leerno elegantan, sa smijekom, kako se netko izrazio, poput mjeseine na nadgrobnom spomeniku, kao da je rijetko sebe ili bilo to drugo shvaao ozbiljno.14 493 Poar na Bliskom istoku 494 Bio je poznat po svojim govorima u Parlamentu, no nije se time osobito ponosio. Kaem to mi padne na pamet, rekao je Churchillu, pa sjednem na kraju prve gramatiki ispravne reenice.15 Kako je rekao za jednim rukom, uvijek zapne kad treba neto odluiti: Sjeam se svakog argumenta, mogu ponoviti sve razloge za i protiv, pa i odrati dobar govor o temi razgovora, ali kad treba donijeti zakljuak, odluku, u glavi mi zavlada potpuna praznina.16 Njegovi zagovornici nazivali su to pozom, kao i njegovu naviku da naporno radi leei u krevetu cijelo jutro. Ako ste htjeli da se nita ne obavi, rekao je Churchill, Balfour je nedvojbeno bio najbolji ovjek za to.17 Llovda Georgea jednom su upitali kakvo e, po njegovu miljenju, mjesto u povijesti zauzeti Balfour: Bit e poput mirisa na depnom rupiu.18 Od oca je naslijedio imetak koji ga je uinio jednim od najbogatijih ljudi u Britaniji; od majke, vrlo pobone ene, obiteljsku tradiciju odanosti dravnoj slubi i konzervativnoj politici. Kao i Curzon, koji ga je naslijedio u Foreign Officeu, bio je dio onog ugodnog aristokratskog svijeta u kojem je svatko na neki nain bio povezan sa svima. Jednom se gotovo zaruio, ali je odabranica umrla od tifusa. Nije se nikad oenio, a kuanstvo mu je vodila jedna od sestara koja mu je bila vrlo privrena. Odravao je dobre veze s obitelji i prijateljima, ali mu oni zapravo nisu trebali. Kao stoje napisao jednome od njih, Potreban si kao to si uvijek bio - ali koliko je to? Koliko je itko potreban ikome drugom?.19 Bio je vrlo inteligentan i obdaren posebnom sposobnou da pronikne u bit argumenta. Bio je takoer, i neobino, gotovo zabrinjavajue ravnoduan. U jeku njemakoga podmornikog rata, koji je prijetio gospodarskim unitenjem Britanije, njegova jedina reakcija na dnevni popis potopljenih brodova bila je: Sve je to tako zamorno. Ti su Nijemci nepodnoljivi. Na sastancima Kabineta, priao je Lloyd George, Balfour bi uvjerljivo prikazao nekakav sluaj, a zatim, nakon stanke, podjednako rjeito iznio suprotne argumente i zavrio s uzdahom: No, ako me pitate to bismo trebali poduzeti, moram priznati da sam zbunjen.20 Curzon, koji gaje dobro poznavao, s vremenom gaje poeo doivljavati kao zlog i opasnog ovjeka: Njegovo armantno ponaanje, iznimna intelektualnost, prividna ravnodunost prema sitnicama, dijalektika mo, njegova duga i asna karijePalestina Stoga je neobino da se Balfour ne samo opredijelio za cionizam nego gaje i uporno podravao. Jedan od njegovih podreenih smatrao je da mu nikada nije bilo stalo ni do ega drugog.22 Je li zahvaljui vjerskom odgoju u djetinjstvu dobro poznavao idovsku povijest kao i Lloyd George? Jesu li ga fascinirale intelektualne sposobnosti idova? Rekao je Nicolsonu da su idovi najdarovitiji narod to ga je ovjeanstvo vidjelo nakon Grka u 5. stoljeu.23 Je li u cionistima vidio, kako se jednom izrazio, uvare kontinuiteta vjerske i rasne tradicije koja je neasimilirane idove pretvorila u veliku konzervativnu snagu u svjetskoj politici? Houseu je meutim rekao kako je od nekoga uo - i bio sklon tome povjerovati - da se gotovo cjelokupan boljevizam i poremeaji te vrste mogu izravno dovesti u vezu sa svjetskim idovima. Kao da su odluili dobiti ono to hoe ili uzdrmati sadanju civilizaciju.24 Iako je antisemitizam smatrao prostakim, pa i vrijednim prijekora, potuio se jednoj prijateljici kako je proveo vikend s previe idova: Mislim da su idovi stvarno bili u veini - i premda nemam nikakvih predrasuda prema tom narodu (posve suprotno), poeo sam shvaati gledite onih koji prigovaraju useljavanju stranaca.25 Kao i toliko drugih stvari u vezi s Balfourom, funkcioniranje njegova uma i srca ostaje tajna, ali neposredno prije njegove smrti jedna njegova omiljena neakinja ula ga je kako kae da je od svega to je uinio najvrjednije ono to je uspio postii za idove.26 Balfour je upoznao VVeizmanna 1906. godine: Upravo sam razgovarajui s VVeizmannom spoznao da je idovski oblik domoljublja jedinstven. Njihova ljubav prema domovini nije se mogla zadovoljiti planom o Ugandi.27 Sastali

su se ponovno 1914., a Balfour je, prema VVeizmannovim rijeima, vidno uzbuen rekao: Vi se borite za veliki ideal; htio bih da me ee posjeujete.28 VVeizmann nije osvojio 495 ra u dravnoj slubi zaslijepili su sve osim onih koji su ga poznavali iznutra, upueni u njegovo aljenja vrijedno neznanje, ravnodunost i neozbiljnost njegovih metoda. Nije nikada prouavao dokumente, nije nikada poznavao injenice, na sjednicama Kabineta rijetko je itao jutarnje telegrame Foreign Officea i nije nikada mislio na budunost. Bio je uvjeren da e ga njegova nenadmaiva mo improvizacije izvui iz svih problema i omoguiti mu da olako prelazi iz jedne krize u drugu.21 Poar na Bliskom istoku 496 samo Balfoura. Podrali su ga i Churchill, Sykes i CP. Scott. No najvanije od svega, podrao ga je Lloyd George. Kao i Balfour, Lloyd George je odrastao s Biblijom: Nauio sam daleko vie o povijesti idova nego o povijesti vlastite zemlje. Mogao sam nabrojati sve kraljeve Izraela, no sumnjam da sam mogao nabrojati vie od est engleskih kraljeva, da ne govorimo o velkim. Nisu li Velani i idovi vrlo slini: religiozni, nadareni i eljni znanja?29 Lloyd George je bio oduevljen kada su britanske snage osvojile Jeruzalem, neto to nisu uspjele postii generacije europskog vitetva.30 Lloyd George moda nije dobro poznavao geografiju srednje Europe, ali je dobro poznavao Svetu zemlju. (tovie, njegova dalekosena izjava kako se britanski mandat u Palestini mora protezati od Dana do Beer Sebe izazvala je beskrajne probleme na Mirovnoj konferenciji jer su eksperti morali prouiti biblijske atlase kako bi ustanovili to je zapravo htio rei.) Kada je tijekom rata bio ministar naoruanja, Lloyd George je rado spominjao kako gaje VVeizmann osobito zaduio. Britaniji je u jednom trenutku ponestalo acetona, bitnog za proizvodnju eksploziva. VVeizmann je sluajno radio na procesu za industrijsku proizvodnju acetona, pa ga je velikoduno bez naplate stavio na raspolaganje Britaniji za vrijeme rata. Kada je Lloyd George zamolio VVeizmanna da prihvati poasnu titulu od kralja, VVeizmann mu je odgovorio: Ne elim nita za sebe. George Lloyd je ustrajao, pa ga je VVeizmann zamolio da podri cionistike ciljeve. To je bio izvor, tvrdi Lloyd George u svojim memoarima, poznate deklaracije o Nacionalnom domu za idove u Palestini.31 (Francuzi su imali jednu drugu teoriju, prema kojoj je ljubavnica Lloyda Georgea bila ena jednog istaknutog idovskog poslovnog ovjeka.32) Usprkos efektnoj prii o VVeizmannu i acetonu, britanski dravnici, uza sve svoje osjeaje, ne bi nikada postupili protiv britanskih interesa. Meutim, ve 1917. ti interesi kao da su se poeli podudarati sa cionistikim ciljevima. VVeizmann je elio idovsku Palestinu, kojoj e, kako je isticao, trebati zatita nekoliko godina nakon osnivanja. On nije vjerovao Francuzima, a prema Amerikancima je bio hladan. Britanija nije bila samo mona nego pravedna i potena; osim toga, injenica da je Britanija biblijska nacija objanjava njezin duhovni afinitet prema Palestina 497 idovima.33 S useljenjem idova Palestina bi postala azijska Belgija i vana strateka toka za Britansko carstvo. Palestina je prirodni nastavak Egipta i barijera koja odvaja Sueski kanal od Crnog mora.34 Taj je argument imao smisla za Llovda Georgea, za Ministarstvo obrane i barem za neke u Foreign Officeu, pogotovo to bi na taj nain Francuska ostala bez Palestine, koja joj je obeana Sykes-Picotovim sporazumom. Sykes se 1917. poeo privatno sastajati s VVeizmannom i drugim cionistima na poticaj Lloyda Georgea. Konani i moda najvaniji faktor koji je cionistima osigurao britansku podrku bila je propaganda medu idovima, osobito u Sjedinjenim Dravama, koje jo nisu bile stupile u rat, i u Rusiji gdje idovi iz oitih razloga nisu voljeli svoju vladu. Kada su u London dospjele alarmantne glasine da Njemaka, koja je imala veliku idovsku populaciju, razmilja o javnoj deklaraciji u korist cionizma, britanska je vlada brzo krenula u akciju. Curzon, koji je za razliku od veine svojih kolega bio u Palestini, cionistiki je san smatrao apsurdnim. Ne mogu zamisliti gore ropstvo, izjavio je, u koje bi se mogla prognati napredna

intelektualna zajednica. Curzon je postavio ijedno neugodno pitanje: A to e biti s tamonjim narodom?35 Mnogo ei argument naveo je Montagu, egzaltirani ministar za Indiju, koji je cionizam smatrao tetnim politikim uvjerenjem koje ne moe podrati nijedan domoljubni graanin Ujedinjenog Kraljevstva. On sam bio je idovske vjere, ali engleske nacionalnosti. Je li sada trebao povjerovati da njegova istinska lojalnost poiva u Palestini? I to bi to znailo za idove kao graane drugih drava? Kabinet je odbacio te prigovore te se potkraj listopada 1917. dogovorio o formuli. Sykes je izjurio iz konferencijske dvorane maui listom papira. Doktore VVeizmann, muko je!36 Balfour je objavio britansku politiku u kratkom pismu lordu Rothschildu, jednom od vodeih britanskih idova: Vlada Njegova Velianstva sklona je uspostavi domovine za idovski narod u Palestini, te e se truditi to vie moe kako bi olakala postizanje toga cilja. Rijei su odabrane vrlo paljivo. Domovina, kako je britanska vlada opetovano tvrdila, ne znai dravu. VVeizmann i drugi cionistiki elnici bili su isto tako oprezni. Nemaju nikakvu namjeru, rekli su, odmah osnivati idovsku dravu. Naravno, sve bi se moglo promijeniti u nekoj daljoj budunosti kada se vie idova useli u Palestinu. Malo ih je bilo uvjereno da e se to i dogoditi, a moda se to nije ni oekivalo. Poar na Bliskom istoku 498 Sutradan nakon objave deklaracije, na naslovnici The Timesa pojavio se naslov: Palestina za idove. Slubena podrka. Od samog poetka i idovi i neidovi, politiari, diplomati i novinari govorili su u terminima idovske drave.37 U mjesecima to su uslijedili britanske snage krenule su iz Egipta, osvojile Jeruzalem, a zatim cijelu Palestinu, a u njihovu sastavu bila je i idovska legija - kako su je openito nazivali - jedna od postrojbi Kraljevske streljake pukovnije iji su lanovi posebno vrbovani medu idovima. (Vladimir abotinski, briljantan, jedak i ekstremistiki nastrojen ruski novinar osniva je idovske legije i sluio je u njoj kao narednik.) Kada je Allenbv uspostavio vojnu upravu u Palestini, njegov prvi proglas, a nakon toga svi slubeni dokumenti prevedeni su i na hebrejski te arapski. U ljeto 1918., uz odobrenje britanske vlade, cionisti su kupili imanje na jednom jeruzalemskom breuljku te je pred mnotvom, u kojem su se nalazili i Allenbv i svi visoki savezniki zapovjednici, VVeizmann poloio kamen temeljac Hebrejskog sveuilita. Iste godine britanska vlada odobrila je slanje cionistike komisije na elu s VVeizmannom u Palestinu. Iako su upute za rad komisije bile neodreene - trebala je djelovati kao veza s britanskom vojnom upravom i organizirati lokalne idove - komisija je poprimila karakter slubenog predstavnika idovske zajednice u Palestini. Nadalje, postupala je - na to su se esto tuili britanski asnici - kao vlada u nastajanju.38 Sam VVeizmann bio je oprezan. Lako se odupro pritisku manjine radikala poput abotinskog, koji su zahtijevali neodgodivo osnivanje idovske drave. Poduzimao je sve potrebne korake kako bi Britanci ili Amerikanci - a ne Francuzi, koji su bili odvie imperijalistiki raspoloeni i preveliki katolici - postali mandatna sila za Palestinu. Taj zadatak oteavale su mu podjele i suparnitva unutar cionistikog pokreta. Odraavajui suparnitva na samoj Mirovnoj konferenciji, ameriki pripadnici cionistikog pokreta suprotstavljali su se prevlasti europskih cionista. Amerika cionistika organizacija na Mirnovnoj konfrerenciji potuila se da se VVeizmann ponaa diktatorski i nedemokratski te daje nacrt njegova memoranduma o Palestini preoskudan. Oni su zahtijevali idovsku dravu sa idovskim guvernerom, idovskom upravom na svim razinama i idovskom veinom u izvrnim i zakonodavnim Palestina tijelima. Weizmann je Amerikance smatrao politiki naivnim legalistima: Ponovno naglaavam, nai se zahtjevi ne smiju svesti ni na kakvu formulu Mirovne konferencije, ve se moraju uporno i neumorno provoditi iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec. Prevladalo je njegovo miljenje djelomice stoga to je jo jednom zaprijetio ostavkom, a djelomice i stoga to je britanska vlada jasno dala na znanje da nee preuzeti mandat pod takvim uvjetima. U tom trenutku Amerikanci nisu bili spremni otvoreno mu se suprotstaviti. Kako je istaknuo Felix Frankfurter, budui sudac Vrhovnog suda: On ima utjecaja na engleske javne linosti i dravne dunosnike, koji e nastaviti

vladati Engleskom i kad nestanu Lloyd George i Balfour, a takav utjecaj nema niti moe lako stei ni jedan drugi idov u Engleskoj ili na kontinentu.39 Veina vodeih cionista otila je u Pariz na konferenciju. "VVeizmann je i dalje marljivo razgovarao s monim i utjecajnim linostima. House je kao i obino pokazivao razumijevanje, VVilson ga je primio na etrdeset minuta, a Balfour ga je uvjeravao da e Palestina dobiti prostrane granice. Francuzi nisu bili toliko susretljivi. Iako teno govorim francuski, rekao je VVeizmann VVilsonu, Francuzi i ja govorimo razliitim jezicima.40 VVeizmann je pazio da ne spominje buduu idovsku dravu ili idovsku veinu u Palestini. Meutim, jednom je prigodom upotrijebio reenicu koja je zaokupljala cioniste, da bi Palestina trebala biti idovska kao to je Engleska engleska.41 Na predstavljanju cionistikog izaslanstva pred Vrhovnim vijeem 27. veljae, VVeizmann nije bio jedini govornik. Na sastanku nije govorio nijedan ameriki cionist, djelomice zbog toga to njihov glasnogovornik nije stigao iz Londona, ali je rije uzelo nekoliko Europljana. Poljski pisac Nahum Sokolovv podsjetio je sluatelje na stranu situaciju idova u istonoj Europi: Kucnuo je as za osloboenje mojega nesretnog naroda. VVeizmann, koji ga je pozorno promatrao, poslije se prisjetio: Mogao sam vidjeti njegovo lice i, bez sentimentalnosti, inilo mi se da na njegovim ramenima poivaju dvije tisue godina idovske patnje.42 Uvjerljivi ruski idov Menahem Usikin govorio je na hebrejskom, drevnom jeziku koji je uporno doivljavao preporod. Posljednji govornici - Andre Spire, pjesnik i jedan od vodeih francuskih cionista i Svlvain Levy, istaknuti znanstvenik - dodani su delegaciji na zahtjev francuske vlade usprkos estokim prigovorima 499 Poar na Bliskom istoku 500 VVeizmanna i njegovih kolega. Dogodilo se ono ega su se bojali: dok je cionistika misija tvrdila da govori u ime velike veine idova, Spire i Levy prikazali su sloeniju sliku. Istaknuli su, posve ispravno, da samo manjina idova pripada cionistikom pokretu. Sami su bili ponosni na svoje francusko dravljanstvo (kako se izrazio Levy, idov po osjeaju, ali prije svega Francuz). Zahtijevali su potivanje vjekovnih francuskih prava u Palestini, to je podrazumijevalo zatitu katolika, i predloili Francusku, sredozemnu naciju i veliku civilizacijsku snagu u svijetu, kao najprikladniju dravu za preuzimanje mandata.43 Dunosnici francuskog Ministarstva vanjskih poslova pratili su tok sastanka s odobravanjem. (Levy je izgledao, primijetio je prezirno VVeizmann, kao daje hipnotiziran.44) Francuzi su, uglavnom iz propagandnih razloga, tijekom rata podravali ideju idovske domovine, ali su smatrali da u mirno doba nema potrebe za odustajanjem od francuskih prava u Palestini - prava, kao to su kolonijalisti neumorno isticali, koja su potjecala jo iz doba kriarskih ratova. Britanci nisu imali pojma, rekao je Picot Ronaldu Storrsu, vojnom guverneru Jeruzalema, kakvo je oduevljenje zavladalo u Francuskoj kada je Sveti grad oduzet Turcima. Storrs je ustro odvratio: Zamislite kako je bilo nama koji smo ga oduzeli. Francuski dunosnici u okupacijskim snagama u Palestini bili su upadljivo poboni. Kao to je jedan od njih rekao Storrsu: Moja dunost ovdje vrijedi onoliko koliko vrijedi moja prisutnost u crkvi u Palestini.45 Quai d'Orsav nije oprostio Clemenceauu to se odrekao francuskih pretenzija na Palestinu i Mosul na poznatom sastanku s Llovdom Georgeom u prosincu 1918. godine. Prije nego to je cionistika misija predoila svoj zahtjev Vrhovnom vijeu, jedan vii dunosnik obavijestio je Spirea: Nama je stalo da vi kao francuski cionist dadete izjavu podrke cionizmu, ali morate jasno dati na znanje da Francuska mora dobiti Palestinu.46 Levy je postupio jo bolje, barem s francuskog gledita. U svojem poduem govoru energino je izjavio da uope nije cionist. Istaknuo je probleme koji bi se pojavili kad bi svi idovi u istonoj Europi, koji prema VVeizmannovim rijeima samo ekaju na znak za odlazak u Palestinu, stvarno to i uinili. Ta zemlja jo nije mogla uzdravati brojno stanovnitvo. (To je zabrinjavalo i VVeizmanna, premda to nije javno priznavao.47) Levy je postavio i ozbiljno pitanje: Je li idovska domoviPalestina na bila prava stvar za idove? Bio je okiran zbog toga to idovi, ba u trenutku kad su se njihova prava na ravnopravnost poela priznavati u svim zemljama svijeta, ve trae za sebe

posebna prava u Palestini. Kako bi idovi iz cijeloga svijeta, to su predlagali neki cionistiki elnici, mogli sudjelovati u upravljanju Palestinom? Bilo bi opasno stvoriti presedan prema kojem bi neki ljudi, koji ve imaju pravo na dravljanstvo u odreenoj zemlji, trebali upravljati i uivati pravo na dravljanstvo u novoj zemlji. idove su ve sumnjiili; kao Francuz idovskog porijekla, on se boji rezultata.48 Isti je argument naveo Montagu u svojem napadu na Balfourovu deklaraciju. Sramotna predstava, rekao je VVeizmann za Montaguovu izjavu, a sada je prosiktao Levvju: Je ne vous connais plus. Vous etes un traitre.49 [Ja vas vie ne poznajem. Vi ste izdajica. - prev.] Nikakva odluka o Palestini nije donesena toga dana, niti sljedeih mjeseci, i to se pitanje jedva spominjalo na sljedeim sastancima Mirovne konferencije. Kao to se esto dogaalo u Parizu, pitanje koje je tijekom sljedeih godina izazivalo posebne i sve vee probleme gotovo se nije razmatralo. Palestinci su vrlo ogoreni zbog Balfourove deklaracije, izvijestio je jedan ameriki obavjetajac 1917. godine. Oni su uvjereni da cionistiki elnici ele stvoriti izrazito idovsku zajednicu i da e, ako se cionizam pokae uspjenim, izgubiti svoju zemlju usprkos zatiti njihovih vjerskih i politikih prava.50 Balfourova deklaracija obeavala je takvu zatitu za postojee neidovske zajednice u Palestini, to je bila neobina formulacija s obzirom na to da je na palestinske Arape, veinom muslimane uz neto krana, otpadalo oko 80% od ukupno 700.000 stanovnika.51 Ta je formulacija odraavala i sklonost svjetskih dravnika i cionistikih elnika da Palestinu smatraju praznim podrujem. Ako cionisti ne odu onamo, izjavio je nepopustljivo Sykes, netko e drugi to uiniti, priroda se uasava praznine.52 Navodno je jedan britanski cionist skovao izreku zemlja bez ljudi - za ljude bez zemlje.53 I oni koji su priznavali postojanje Arapa u Palestini obino su ih promatrali kroz naoale zapadnog imperijalizma. Cionistiki naseljeni-ci koji su onamo stigli prije rata esto su bili iznenaeni orijentalnim i primitivnim izgledom svoje nove zemlje. Oni i njihovi elnici nadali su se, jer su mnogi od njih bili napredni i liberalni, da e njihova pri501 Poar na Bliskom istoku sutnost pokrenuti Arape iz tradicionalnog ivota prema napretku. Herzl je uvjeravao lana jedne ugledne arapske obitelji kako e blagostanje zavladati diljem Palestine. Ako se stvari gledaju s ovog gledita, a ono jest ispravno gledite, neizbjeno se postaje prijateljem cioniz-ma. Arapi nee trebati razmiljati o samoupravi. No i prije 1914. bilo je znakova da se medu palestinskim Arapima javlja nacionalizam i odgovarajua nelagoda zbog cionistike prisutnosti.54 VVeizmann je kad je govorio o Palestincima zvuao poput kakvog britanskog podrunog dunosnika u Indiji: Arapi, naizgled pametni i dosjetljivi, oboavaju samo jednu stvar - mo i uspjeh.55 Ta naivnost i nerazumijevanje bili su nevjerojatni - i opasni. Ve 1919. Britanci su se u Palestini nali izmeu dvije vatre: cionista i Arapa. Cionisti su se alili, donekle s pravom, da su vojne vlasti u najboljem sluaju beutne, a u najgorem antisemitske. abotinski iz idovske legije govorio je da su Britanci lako izlazili nakraj s Arapima, onim istim starim 'domorocima' kojima su Englezi vladali stoljeima, nita novo, nikakvih problema. Cionisti su bili neto posve drugo: Problem u svakom pogledu, izvor kojekakvih potekoa - malobrojni, ali ipak jaki i utjecajni, nisu govorili engleski, ali su bili proeti europskom kulturom i iznosili komplicirane zahtjeve.56 (abotinski je pridonio problemima organiziranjem ilegalne vojske.) Naravno, Britanci su se sami doveli u kripac, dajui za vrijeme rata obeanja koja sada nisu mogli ispuniti. S jedne strane, podravali su osnivanje idovske domovine na podruju koje je uglavnom bilo nastanjeno Arapima, a s druge strane ohrabrivali Arape da se pobune protiv svojih otomanskih vladara obeavajui im nezavisnost. Kada su Arapi istaknuli da Palestina nije bila izuzeta iz teritorija koji je trebao dospjeti pod arapsku upravu, Britanci su ih optuili da su nezahvalni. Nadam se, zabiljeio je Balfour, da nam nee zamjeriti tu sitnicu, jer to je geografski doista sitnica, bez obzira na ono stoje bila u povijesti - siuan dio u sadanjim arapskim teritorijima koja se daje narodu koji je sva ta stoljea bio odvojen od njega.57 Arapi su mu to zamjerali, osobito palestinski Arapi. Balfourova deklaracija 1917. i dolazak cionistike komisije 1918., plavobijela cionistika zastava izvjeena diljem Palestine, netaktian zahtjev postavljen na jednoj cionistikoj konferenciji u Jaffi da se ime podruja pro-

502 Palestina mijeni u Erec Israel (Zemlja Izrael) - sve ih je to krajnje zabrinjavalo. Curzon je bio upozorio na taj problem: Ako se mi trebamo poistovjetiti sa idovima, a cijela se arapska sila s podrkom Faisala nade na drugoj strani vage, to e stvoriti komplikacije.39 A komplikacija je doista bilo. U nastojanju da ublae posljedice vlastitih postupaka Britanci su poticali cioniste i Arape na nagodbu. Kada je VVeizmann posjetio Palestinu 1918. Foreign Office mu je skrenuo panju na to da bi trebalo uiniti sve kako bi se umirile arapske sumnje u prave ciljeve cio-nizma.60 Kada je Storrs, vojni guverner Jeruzalema, organizirao veeru za cionistike goste i lokalne uglednike, VVeizmann je odrao obziran govor: Ima prostora za obje strane za zajedniki suivot; pozivam prisutne da se ne obaziru na podmukle insinuacije prema kojima cionisti trae politiku mo umjesto toga napredujmo zajedno sve dok ne budemo spremni za zajedniku autonomiju.61 Tog ljeta VVeizmann i Faisal sastali su se u Faisalovu logoru nedaleko od Akabskog zaljeva. Susret je protekao u ugodnom, ak prijateljskom tonu, a VVeizmann je stavio arapsko pokrivalo na glavu za zajedniku fotografiju. Obojica su se suglasila da ne vjeruju Francuzima. Faisal je, po svemu sudei, bio naklonjen cionistikoj prisutnosti u Palestini, ali je upozorio Weizmanna da pazi na arapsko javno mnijenje. U svakom sluaju, dodao je, ne moe nita definitivno odluiti prije nego to se posavjetuje s ocem. VVeizmann je otiao sa sastanka pod dojmom da Faisal ne pridaje Palestini previe znaaja: On prezire palestinske Arape, pa ih i ne smatra Arapima!62 Kasnije iste godine, kada je zavrio rat, ponovno su se sastali, ovaj put u Parizu. Sve je ponovno dobro prolo. VVeizmann je uvjeravao Faisala da bi cionisti mogli iskoristiti svoj utjecaj kako bi osigurali ameriku podrku za Arape, a Faisal je zauzvrat napomenuo da ne vidi nikakve mogue probleme s Palestinom. Ne vidim zato bi se idovi i Arapi svaali, rekao je VVeizmannu. Na kraju krajeva, bilo je dovoljno zemlje za sve.63 Faisal i VVeizmann potpisali su 3. sijenja 1919. sporazum pun izraza dobre volje i nade u budunost: poticat e se idovsko naseljavanje u Palestini, a cionisti e pruiti pomo za razvoj nezavisne arapske drave do ijeg je osnivanja po svoj prilici trebalo doi na Mirovnoj konferenciji. Faisal je rukom dopisao samo jedan 503 i Poar na Bliskom istoku 504 uvjet u kojem se navodi kako njegov pristanak ovisi o ispunjenju britanskih obeanja Arapima.64 Ionako nevjerojatan, sporazum je propao u sve iri jaz koji se stvarao izmeu Faisala i Britanaca, te idova i Arapa u Palestini. Kao i stoljeima prije, sudbina Palestine ovisila je o vanjskim silama, a 1919. to se uglavnom odnosilo na Britaniju i Francusku. Za vrijeme vojne okupacije Italija je pokuala prokrijumariti nekoliko talijanskih sveenika preruenih u vojnike ne bi li na taj nain pokuala potvrditi svoje mlake pretenzije na zatitu krana u Svetoj zemlji. No glavna talijanska briga bila je osigurati se da Francuska ne dobije neto to Italija nee dobiti. Za razliku od onoga to e se dogoditi nakon Drugog svjetskog rata, Sjedinjene Drave nisu odigrale osobito vanu ulogu. S jedne strane, amerika vlada je odmah odobrila Balfourovu deklaraciju, a i sam VVilson imao je razumijevanja za cionizam. Kad samo pomislim, rekao je jednom od vodeih njujorkih rabina, da sam ja, sin sveenika, sposoban pridonijeti vraanju Svete zemlje njezinu narodu.65 Za idove e biti blagodat, smatrao je VVilson, stei vlastitu nacionalnost.66 ak je razmiljao, premda samo nakratko, o amerikom mandatu nad Palestinom. S druge strane, morao je uzeti u obzir sveto naelo samoodreenja. Zato bi elje idovske manjine (a nisu ni svi idovi u Palestini bili cionisti) bile vanije od elja mnogo veeg broja Arapa? Balfour i Louis Brandeis, sudac Vrhovnog suda i vodei ameriki cionist, predloili su domiljato rjeenje. Bilo bi pogreno primijeniti puko brojano samoodreenje; velik broj potencijalnih stanovnika idovske domovine u Palestini jo je ivio izvan njezinih granica.67 Osim toga, cionizam, rekao je Balfour, bio ispravan ili pogrean, dobar ili lo, poiva na drev-tiim tradicijama, na sadanjim potrebama, na buduim nadama daleko dubljeg znaaja od elja i predrasuda 700.000 Arapa koji

danas ive u toj drevnoj zemlji. U svakom sluaju, istaknuo je vraajui se na jezik stare diplomacije, velike sile podravaju cionizam.68 VVilson je ipak tra- t. io da njegova komisija za utvrivanje situacije na Bliskom istoku istrai . i Palestinu. Dva lana amerike komisije, Crane i King, poslovni ovjek i profesor, izvijestili su potkraj ljeta 1919. da su Arapi u Palestini izrazito protiv cijelokupnog cionistikog programa, pa su preporuili Mirovnoj konferenciji da ogranii idovsko useljavanje i odustane od Palestina 505 zamisli o pretvaranju Palestine u idovsku domovinu.69 Nitko tom izvjetaju nije poklonio ni najmanju panju. Wilson se vratio u Sjedinjene Drave, a Britanci i Francuzi i dalje su se natezali oko Bliskog istoka. to se tie Palestine, glavno pitanje u tom trenutku bile su-njezine budue granice. Lloyd Georgeovo leerno spominjanje teritorija od Dana do Beer Sebe zabrinjavalo je Francuze, koji su to smatrali irenjem Palestine prema sjeveru na tetu Sirije. Je li Dan ukljuivao rijeku Litani i podruje zapadno od rijeke Jordan? Voda je uvijek bila vaan faktor na Bliskom istoku. Cionisti su zahtijevali to ire granice. Za gospodarski razvoj Palestine, tvrdio je VVeizmann, apsolutno je bitno da se ta crta povue tako da obuhvati podruja istono od Jordana, koja mogu primiti i uzdravati velika idovska naselja.70 Granice koje je on predlagao ukljuivale su dio dananjeg Jordana. Britanska vlada ga je podravala, zbog vlastitih ciljeva, kako bi ograniila francuski utjecaj i zatitila eljeznike pravce (premda eljeznikih pruga jo nije bilo) na potezu od Mezopotamije do Sredozemlja. Quai d'Orsay je prosvjedovao: Palestina bi se po tom planu protezala sve do predgraa Damaska.71 Clemenceau je odbio svaki daljnji ustupak cionistima, odnosno, kako je on to vidio, Britaniji. Granica izmeu Sirije i Palestine u osnovi je ostala ondje gdje ju je odredio Sykes-Picotov sporazum. Francuzi su samo dopustili Palestini da se koristi vikom vode iz Sirije; to je ostao izvor problema sve do danas. Britanija i Francuska konano su potvrdile svoje sporazume o Bliskom istoku u San Remu u travnju 1920. godine. Britanija je dobila mandat nad Palestinom. (Uvjeti mandata ukljuivali su provedbu Balfourove deklaracije.) Francuzi su posljednji put pokuali zadrati stara prava povezana sa zatitom krana. S brzinom koja je dala naslutiti prethodnu nagodbu s Britanijom, Talijani su ustvrdili kako, otkako je Otomansko carstvo nestalo a civilizirana drava preuzela Palestinu, vie nema potrebe za posebnim nagodbama.72 Na kraju konferencije Lloyd George je rekao VVeizmannu, koji je dojurio iz Palestine: Sada imate poetak, dalje sve ovisi o vama.73 Palestinski Arapi nisu bili zastupljeni u San Remu, ali su jasno izrazili osjeaje demonstracijama protiv idova koje su izbile dva tjedna ranije. Trebalo je jo razraditi pojedinosti mandata i dobiti njegovu ratifikaciju u Ligi naroda. Za to su trebale jo dvije godine, uglavnom zato Poar na Bliskom istoku 506 to se nije mogao potpisati mirovni ugovor s otomanskom Turskom. Britanci su se jednostavno ponaali i dalje kao da je Palestina slubeno njihova. Imajui na umu svoja obeanja Arapima, britanska je vlada -na poticaj Churchilla, sada ministra za kolonije - podijelila mandat na dva dijela: na Palestinu u podruju zapadno od rijeke Jordan i novu malu arapsku dravu Transjordaniju pod Faisalovim bratom Abdullahom. VVeizmann je bio razoaran. On je ve prije naglasio Churchillu da su podruja istono od rijeke Jordan oduvijek sastavni i vitalni dio Palestine. Tlo je bilo bogato, klima okrepljujua i podruje je obilovalo vodom. idovsko naseljavanje, zakljuio je optimistiki, moglo bi se nastaviti u irokim razmjerima bez sukoba s lokalnim stanovnitvom.74 Meutim, cionisti se nisu htjeli zamjeriti Britancima inzistirajui na tom zahtjevu. Bilo im je daleko vanije osigurati da se uvjeti mandata odrede u njihovu korist. To nije bilo lako. Britancima je bivalo sve jasnije da idovska domovina u Palestini znai probleme za Britaniju. Curzon je govorio uime mnogih kada je rekao Balfouru: Osobno sam uvjeren da e Palestina biti trn u oku svakoga tko bude zaduen za mandat, pa bih stoga preporuio da se odreknemo te odgovornosti dok jo moemo.75 Cionizam je proizveo neto to nije prije

postojalo, organizirano javno mnijenje palestinskih Arapa, koje se brzo nauilo sluiti prosvjednim pismima, peticijama i jezikom samoodreenja.76 Svjetina na palestinskim ulicama djelovala je izravnije; nakon 1920. britanske vlasti morale su rjeavati sporadine provale nasilja protiv idova. Churchill je kao i uvijek imao razumijevanja za cionizam, ali je upozorio Llovda Georgea: Palestina nas stoji est milijuna funti na godinu. Cionistiki pokret izazivat e stalne sukobe s Arapima. Francuzi su se udobno smjestili u Siriji sa etiri divizije (a njih plaamo mi, jer nam oni ne vraaju ono to nam duguju), neskloni su cionistikom pokretu i pokuat e nahukati Arape na nas kao na pravog neprijatelja.77 Britanci su pokuavali primijeniti jedno sredstvo za drugim. Nadali su se da bi se Arapi - ovaj put palestinski Arapi - i cionisti mogli ipak nekako sprazumjeti. U ljeto 1921. u London je doputovala delegacija palestinskih Arapa. Churchill je pomalo nestrpljivo sluao njihove opsene pritube na cioniste. (Izbjegao je odgovor na neugodno pitanje njihovog vode: Kakvo ste to obeanje dali i to ono znai?) Palestina Porazgovarajte s doktorom VVeizmannom, savjetovao je Arapima, i pokuajte s njim neto srediti u sljedeih nekoliko godina.78 Nijedna strana nije bila spremna ozbiljno razgovarati s drugom. "VVeizmann je nazivao Arape politikim ucjenjivaima i fukarom.79 Arapi su jednostavno ponavljali kako odbijaju priznati Balfourovu deklaraciju i sve to se ini u njezino ime. Britanci su ublaili i jezik mandata, pa je nova formulacija podrazumijevala samo to da e idovska domovina biti u Palestini, ali daje nee zauzimati u cijelosti.80 Umjesto dunosti mandatne sile da razvije samoupravnu zajednicu, Britanci su ubacili samoupravne institucije. VVeizmann je neumorno putovao, slao telegrame i pisma, koristio sve svoje brojne veze i borio se kako britanska vlada ne bi jo vie ublaila uvjete mandata. Oajniki je pisao Albertu Einsteinu: Sve mrane sile ovog svijeta urotile su se protiv nas: bogati servilni idovi, fanatini idovski mranjaci, Vatikan, arapski ubojice, engleski imperijalisti i antisemitski reakcionari; ukratko, svi psi zavijaju.81 On nije bio tako usamljen kao to se osjeao. Podrka je i dalje stizala, esto iz neoekivanih izvora poput njemakih cionista, anglikanskog sveenstva i talijanskih katolika. Ameriki se Kongres prenuo iz svojeg introspektiv-noga, izolacionistikog raspoloenja, te donio nekoliko rezolucija u korist idovske domovine. Ostali su vrsti i VVeizmannovi glavni britanski saveznici. Na privatnom sastanku u Balfourovoj kui 22. srpnja 1921. godine Lloyd George i Balfour uvjeravali su VVeizmanna da su uvijek imali u vidu osnivanje idovske drave. Kada je iskrsnulo neugodno pitanje cionistikog krijumarenja oruja u Palestinu, Churchill je namignuo: Nemamo nita protiv toga. Samo nemojte o tome priati.82 Svi prisutni sloili su se da im arapska delegacija ide na ivce. Zato ih ne bismo potplatili? veselo je predloio Lloyd George. Premijer je bio pun korisnih ideja. Trebali biste, rekao je Balfouru, ponovno u Albert Halfu odrati veliki govor o cionizmu.83 U srpnju 1922. Liga naroda odobrila je mandat nad Palestinom koji je predloila britanska vlada. U Palestini su Arapi najednom kongresu potpuno odbacili mandat. VVeizmann je bio ushien. Mandat je slubeno priznao idove kao narod. Meutim, to je bio samo kraj prvog poglavlja idovske borbe; samo ako nastavimo djelovati u Palestini, doi e vrijeme kada e nam se pruiti nova prigoda da ostvarimo punu 507 Poar na Bliskom istoku vrijednost mandata.84 Ta se prigoda ukazala na straan i neoekivan nain s usponom Hitlera i Drugim svjetskim ratom. Balfour je prvi put posjetio Palestinu s VVeizmannom i njegovom suprugom 1925. godine. U Jeruzalemu je otvorio novo Hebrejsko sveuilite dojmljivim govorom u kojem je ponosno spomenuo svoj doprinos uspostavi idovske domovine. Bio je ganut nainom na koji su ga doekivali idovi diljem Palestine, ali nije zamijetio Arape u koroti i duane zatvorene u znak prosvjeda. Njegov privatni tajnik unitio je stotine gnjevnih arapskih telegrama da ih VVeizmann ne bi vidio. Kada je sa svojim gostom Balfourom otiao u Siriju na razgledavanje znamenitosti, francuske vlasti osigurale su ga straom, to mu se nije nimalo svidjelo. U Damasku je njegov hotel

okruilo ogoreno mnotvo od 6000 Arapa. Kada su poeli letjeti komadi kaldrme, a francuska konjica uzvratila vatrom, Balfour je zbunjeno promatrao dogaaje. Jedan mladi Arapin u njegovoj pratnji pokuao mu je objasniti razloge tolikog otpora cionizmu. Balfour je samo odgovorio kako su mu rezultati njegova eksperimenta neobino zanimljivi.85 Vratio se u Europu na brodu Sphirvc. 508 29 Ataturk i raspad Mirovnog ugovora iz Sevresa Poetkom svibnja 1919. mirotvorce je tijekom sporadinih rasprava o Otomanskom carstvu neugodno iznenadila vijest o talijanskim potezima u Maloj Aziji. Talijani su prethodne zime u vie navrata iskrcali snage u Turskoj pod izlikom da tite talijanske dravljane ili, u jednom sluaju, samostan. A sada su se, po svemu sudei, njihove postrojbe razmjetale u luci Adaliji (Antaliji) na jugu i kod Marmarisa, nasuprot Rodosu; obje su se luke nalazile na teritoriju koji je Italija svojatala sukladno ratnodopskim sporazumima. Stizali su i izvjetaji o jednom talijanskom bojnom brodu u Smimi (Izmiru), ali. svibnja grki premijer Venizelos izjavio je na sastanku Vijea etvorice da Talijani grade lukobrane u luci Scala Nuova (Kusadasi), malo junije. Venizelos je takoer tvrdio da su se Talijani potajno nagodili s Turcima. Mirotvorci su bili spremni vjerovati u najgore. Talijani su 24. travnja bili otili s Mirovne konferencije prosvjedujui zbog Rijeke, ba kad se dovravao mirovni sporazum s Njemakom. VVilson nije nikada htio dati Italiji sve to je ona htjela na Jadranu, a sada mu se nije sviala ni zamisao o talijanskom mandatu u Maloj Aziji. Ne mislim dopustiti Talijanima da rade to hoe u tom dijelu svijeta. Ne vjerujem njihovim namjerama. Kad bih u Americi objavio sve to znam o njihovim aktivnostima i intrigama, sva bi njihova paklenska mainerija zatajila.1 Lloyd George i Clemenceau su dijelili VVilsonovo nezadovoljstvo, no njih su ograniavale njihove ratnodopske obaveze. U Londonskom ugovoru sklopljenom 1915., na temelju kojeg je Italija ula u rat, obeali su joj da e dobiti pravedan dio ako se Turska bude dijelila. Jezik te formulacije bio je opasno neodreen, jer je ukazivao na mogunost da bi Italija mogla dobiti velik dio maloazijske obale, u svakom sluaju tursku pokrajinu Adaliju i podruje oko nje te moda sjeverno sve do Smirne i juno do Adane, na mjestu gdje obala Male 509 Poar na Bliskom istoku Azije ponovno skree prema jugu. To su, u svakom sluaju, pretpostavljali Talijani.2 Meutim, bilo je nezgodno to to su i Francuzi polagali pravo na podruje oko Adane prema Sykes-Picotovom sporazumu izmeu Britanije i Francuske. Talijanska vlada nije vidjela taj sporazum, ali je ula dovoljno o njemu da bi se uznemirila. Sonnino je opetovano traio pojanjenje, pa ga je u travnju 1917. konano dobio u alpskom gradiu St. Jean de Maurienne. Lloyd George je zapamtio taj sastanak, jer je bio hladan kao snijeg koji se jo zadrao na tlu. Sonnino se sav zajapurio od potisnutog bijesa. Britanija i Francuska nevoljko su prepustile Italiji povelik dio turskog teritorija: Italija je trebala dobiti izravnu kontrolu nad velikim pravokutnim podrujem u junom dijelu Male Azije koji je ukljuivao vanu luku Smirnu, dok bi prostrani klin sjeverno od Smirne bio u talijanskoj zoni utjecaja. Lloyd George je otro napomenuo Sonninu: Vi biste htjeli da mi obavimo sav posao, pa da vam predamo gotovu stvar kad rat zavri. Iako su Britanija i Francuska poslije tvrdile da sporazum nije valjan zbog toga to je ovisio o ruskoj suglasnosti (koja nije dobivena zbog izbijanja revolucije), talijanska vlada je tvrdila kako ipak ima pravo na dio Male Azije. Talijanski nacionalisti prizivali su u sjeanje veliko Rimsko carstvo kako bi poduprli svoje zahtjeve (premda su Talijani, kada su Grci podsjeali na svoje jo starije carstvo, odbacivali njihove tvrdnje nazivajui iih ispraznom helenskom megalomanijom). Talijani su naglaavali svoje potrebe za sirovinama (posebno istiui rudnike ugljena u Eregliju - ili Herakleji, kako su to podruje radije nazivali Talijani), te za investicijskim i izvoznim mogunostima. Tvrdili su kako e Italija openito tititi sve krane, a posebno talijanske doseljenike (premda ih nije bilo mnogo) te civilizirati Turke.4 Godine 1918. naelnik talijanskog glavnog stoera dao je lirsku sliku budue talijanske zone: Tamonja je klima pogodna za nae iseljenike, plodnost tog podruja je poznata, ito raa pedeseterostruko, a postojanje prostranih neobraenih povrina dokazuje gustoa stanovnitva, koja

sada iznosi, ukljuujui gradove, manje od 27 stanovnika po etvornom kilometru; prema tome, lokalno stanovnitvo ne bi nita izgubilo talijanskom kolonizacijom, a dobilo bi sve.5 U stvarnosti, veina je Talijana ipak radije ulagala novac u sigurne poslove kod kue, a emigrantima su bile milije obje Amerike, kao to je pokazalo iskustvo u 510 Ataturk i raspad Mirovnog ugovora iz Sevresa 511 malobrojnim talijanskim kolonijama. Talijanima, priznao je Orlando, openito nije nimalo stalo do Male Azije niti do kolonija u Africi.6 Sonnino je izriito smatrao da je Mala Azija dio ratnog plijena i da bi Italija trebala dobiti svoj dio. Kako se izrazio, ili e neto dobiti sve sile ili nijedna nee dobiti nita.7 Sonnino je talijanskom visokom povjereniku u Istanbulu rekao kako se suparnici Italije (u koje je ubrajao Francuze i Britance) lukavo koriste doktrinom samoodreenja da bi Italiji uskratili pravo na anektiranje teritorija iz njihove sfere utjecaja. Tome se mora doskoiti, nastavio je, tako da se lokalno stanovnitvo navede da trai zatitu Italije. Sonnino je svojega visokog povjerenika zaduio da to uini oprezno i mirno.8 Meutim, njegova glavna briga bio je Jadran, pa je bio spreman odustati od zahtjeva u dalekim krajevima za solidne dobitke blie kui.9 Kad se kriza u odnosima s Italijom zbog Jadrana pogorala potkraj travnja 1919., i Lloyd George i Clemenceau bili su spremni upotrijebiti Malu Aziju kao mamac. Lloyd George je rekao VVilsonu: Moda e gospodin Sonnino biti susretljiviji ako mu neto ustupimo u Aziji. To je opasno, promrmljao je Balfour, ali je vano udobrovoljiti Talijane: Naalost, ta nas potreba proganja i ometa sve nae diplomatske korake.10 VVilson se usprotivio i izjavio da moraju uzeti u obzir interese lokalnog stanovnitva. Italija nema iskustva, istaknuo je, u upravljanju kolonijama. Osim toga, Turcima se ne bi svidjela talijanska vlast. Lloyd George je podsjetio na povijest Rimljani su bili vrlo dobri upravitelji svojih kolonija - te iznio neobino gledite o Turcima kao krotkom narodu koji nikad nije unitavao eljeznike pruge niti inio ita slino. Njegove rijei nisu se dojmile VVilsona: Naalost, modemi Talijani nisu Rimljani. Takoer je istaknuo da Grci, koji su vjerojatno trebali dobiti nekakav mandat u Maloj Aziji, ne vole Talijane: Carigradski patrijarh, koji me je nedavno posjetio, izrazio mije, uza svu suzdranost crkvenog dostojanstvenika, vrlo otvoreno nezadovoljstvo s obzirom na mogunost da mu Talijani postanu susjedi.11 Tijekom prvog tjedna u svibnju, dok su Talijani i dalje bojkotirali Mirovnu konferenciju, Britanci i Francuzi odustali su od zamisli da ih privuku natrag nudei im dijelove Otomanskog carstva. Kada su se Velika trojica ponovno sastala 2. svibnja, stiglo je jo nekoliko izvjetaja o talijanskim potezima na maloazijskoj obali. Suludo, rekao je Lloyd Poar na Bliskom istoku 512 George. Clemenceau je bio za energian odgovor: Ako ne pripazimo, zgrabit e nas za guu. VVilson je zaprijetio da e poslati ameriki bojni brod u Rijeku ili Smimu. Lloyd George je dodao da je Venizelos ponudio poslati grki ratni brod.12 Venizelos je bio u svom elementu, pa je hukao protiv Talijana i nudio velikim silama svoju pomo. Shvatio je kako kriza prua Grkoj veliku prigodu. On je od samog poetka Mirovne konferencije marljivo promicao grke interese, ne uvijek uspjeno. Iako je pokuavao pokazati da je maloazijska obala neosporno grka po svojem karakteru i da su Turci ondje u manjini, njegovi su statistiki podaci bili vrlo dvojbeni. to se tie teritorija koje je on traio u unutranjosti, gdje je i sam morao priznati da Turci ine veinu, Venizelos se pozivao na gospodarske argumente. Cijelo to podruje (turske pokrajine Aidin i Brusa, te podruja oko Dardanela i Ismida) pripadalo je Sredozemlju: s ugodnom klimom, s dovoljno vode, s plodnim tlom i otvoreno prema svijetu, za razliku od sune azijske visoravni u zaleu. Turci su marljivi radnici, poteni u odnosima s drugima i dobri podanici, rekao je Vrhovnom vijeu kad se prvi put pojavio u veljai. No kao vladari bili su nepodnoljivi i sramota za civilizaciju, to su dokazali istrebljenjem vie od milijun Armenaca i 300.000 Grka u posljednje etiri godine.13 Ne bi li pruio dokaz svoje razboritosti i umjerenosti, odrekao se svih pretenzija na drevna grka naselja u Pontu na istonom kraju Crnog mora.

Uvjeravao je Houseova pomonika Bonsala kako nije htio sasluati peticije pontskih Grka: Rekao sam im da ne mogu zahtijevati junu obalu Crnog mora jer su mi ruke pune Trakije i Anatolije. Grki su zahtjevi bili donekle u sukobu s talijanskim, dodao je, ali je bio uvjeren da e se dvije zemlje moi prijateljski sporazumjeti. To su zapravo ve i pokuale uiniti, i bilo je jasno da ni jedna ne kani popustiti, osobito to se tie Smirne.14 Bogata luka Smirna bila je u sreditu grkih zahtjeva. Bila je grka tijekom slavne helenske prolosti, a u 19. stoljeu ponovno je postala preteno grka kada su onamo nagrnuli doseljenici iz Grke kako bi iskoristili nove eljeznike pruge prema unutranjosti te mogunosti za trgovinu i ulaganja. Prije rata Smirna je imala najmanje 250.000 stanovnika, i ondje je ivjelo vie Grka nego u samoj Ateni. Grci su vodili glavnu rije u izvozu proizvoda - od smokava do opijuma i sagova koji Ataturk i raspad Mirovnog ugovora iz Sevresa 513 su stizali s Anatolske visoravni. Smirna je bila grki grad, sredite grke uenosti i nacionalizma ali i vitalni dio turskog gospodarstva. Kada je Venizelos posegnuo za Smirnom i njezinim zaleem, preao je granice koje su se mogle opravdati samoodreenjem. Osim toga, doveo je Grku u opasan poloaj. Preuzimanje plodnih dolina u zapadnom dijelu Male Azije koje se proteu prema suhim anatolskim brdima bilo je moda potrebno, kako je tvrdio, radi zatite grkih kolonija na obali. Meutim, iz jedne druge perspektive, time bi se stvorila grka pokrajina s golemim brojem ne-Grka, kao i duga granica koju bi trebalo braniti od svih moguih napada iz sredinje Anatolije. Na to je stalno upozoravao njegov veliki general Metaxas, kasnije grki diktator: Grka drava danas nije spremna za upravljanje tako prostranim teritorijem i za njegovu eksploataciju.15 Metaxas)t imao pravo. Odbor za grke zahtjeve, koji je trebao predloiti racionalno rjeenje za sve suprotstavljene pretenzije na otomanski teritorij, nije uspio postii taj cilj, to ne iznenauje. Kao i u Europi, Talijani su se otvoreno protivili grkim zahtjevima, dok su Britanci i Francuzi pokazivali razumijevanje za njih. Glavna razlika bila je u tome to su ameriki eksperti smatrali da ne mogu iste savjesti priznati grke pretenzije u Maloj Aziji, premda su bili spremni prihvatiti grke zahtjeve u Europi. Turci su u tom podruju bili u veini, i mada je Smirna bila grka, bilo bi pogreno u gospodarskom smislu odrezati je od Turske. Smirna i njezina luka su oi, usta i nosnice naroda Anatolije. Amerikanci nisu prihvaali ni argument da su Turci nazadni pa da im stoga treba vlast izvana. Kako je izjavio jedan ameriki ekspert, svi se slau - ameriki misionari koji ih poznaju u duu, ameriki, britanski i francuski arheolozi koji su s njima radili godinama, britanski trgovci koji su s njima trgovali, britanski vojnici koji su se borili protiv njih - da su anatolski Turci poteni kao i svi drugi narodi Bliskog istoka, da su marljivi seljaci, hrabri i plemeniti borci, bitno obdareni vitekim vrlinama.16 Izvjetaj odbora jednostavno je prikazao oba gledita. VVilson bi moda bio podupro stav svojih eksperata da ga Talijani nisu razljutili, pa je stoga bio spreman sasluati Venizelosa koji se pobrinuo za to da Velika trojica - to su tada bili zbog odlaska Talijana - primaju alarmantne izvjetaje o tome kako Turci masakriraju Grke i kako su Talijani, prema njegovu miljenju, u dosluhu s Turcima.17 Venizelos se zadoPoar na Bliskom istoku 514 voljno hvalio Nicolsonu, jednom od britanskih eksperata u odboru: Lloyd George i VVilson su me umirili i obeali mi podrku. Lloyd George je ve bio pristao na slanje jedne grke krstarice u Smimu, a Venizelos je u tome vidio priliku da u Malu Aziju uputi grke snage kao protuteu Talijanima.18 Poetkom svibnja Lloyd George je privatno veerao s Venizelosom. Njegova tajnica Frances Stevenson, koja je prisustvovala veeri, zabiljeila je u svoj dnevnik: Njih dvojica se dive jedan drugome, i D. [David Lloyd George - prev.] nastoji dobiti Smirnu za Grke, mada zbog toga ima problema s Talijanima. Prema Venizelosovim sjeanjima, Lloyd George je te veeri izrazio nadu da bi za Grke mogao dobiti i Istanbul.19 Ujutro 6. svibnja Saveznici su bez puno razmiljanja donijeli odluku koja je pokrenula slijed

dogaaja koji e unititi - uz mnoge druge stvari - samu Smirnu, Venizelosov veliki san i vladajuu koaliciju Lloyda Georgea. Na sastanku Vijea etvorice Lloyd George je pourivao donoenje odluke o Smirni. Ako neto ne poduzmu, rekao je, Talijani e uspjeti nekanjeno ugrabiti dio Male Azije. Grke su snage bile na raspolaganju i moglo im se narediti da se iskrcaju gdje god se ukae opasnost od nereda ili pokolja. Zato im ne bismo naredili da se odmah iskrcaju? odvratio je VVilson. Ima li prigovora? Nema, rekao je Lloyd George. Nemam ni ja, dodao je Clemenceau, no, moramo li obavijestiti Talijane? Pitate li mene, ne moramo, rekao je Lloyd George. Kada su se Talijani sutradan vratili na Mirovnu konferenciju, njihovi saveznici posluili su se lanom isprikom ustvrdivi kako su hitno u njihovoj odsutnosti morali poduzeti korake kako bi sprijeili mogue masakre. Kada je Sonnino s razlogom upitao zato velike sile nisu poslale vlastite kontingente, Clemenceau je tvrdio kako bi bilo teko staviti ih pod zapovjednitvo grkog generala. Clemenceau je uvjeravao Sonnina kako danas Smirna ne pripada nikome; nije posrijedi odreivanje sudbine toga grada nego privremena operacija s precizno utvrenim ciljem.20 Clemenceau je doista jedno vrijeme bio opinjen Venizelosom: Odisej je samo mali ovjek u usporedbi s njim, rekao je Mordacqu. On je prvorazredan diplomat, vrlo pronicljiv, vrlo dobro pripremljen, vrlo lukav i uvijek zna to hoe.21 Istoga dana kada je donesena sudbonosna odluka, Lloyd George je poslije podne zamolio Venizelosa za kratak sastanak prije sastanka Ataturk i raspad Mirovnog ugovora iz Sevresa Vijea trojice. Kako je Venizelos zapisao u svojem dnevniku, Lloyd George je zapoeo razgovor jednostavnim pitanjem: Lloyd George: Imate li postrojbi na raspolaganju? Venizelos: Imamo. Za koju svrhu? Lloyd George: Predsjednik VVilson, gospodin Clemenceau i ja danas smo odluili da biste trebali okupirati Smirnu. Venizelos: Spremni smo. Venizelos je bio pun optimizma kada se sastao s Velikom trojicom i njihovim vojnim savjetnicima radi dogovora o pojedinostima. Njegove grke postrojbe bile su spremne, Turci nee pruiti otpor, a grki stanovnici Smirne bili su, dakako, prijateljski raspoloeni. Lloyd George i on dogovorili su se da bi bilo najbolje kad bi francuske i engleske postrojbe zauzele tvrave na ulazu u luku, a zatim ih predale Grcima. Clemenceau je nevoljko pristao; meutim, poeo se predomiljati, osobito zbog nepotrebnog izazivanja talijanskog neprijateljstva.23 VVilson je bio rastrzan izmeu postupanja po zakonu i antipatije prema Talijanima. Naposljetku je podrao okupaciju koja je planirana za 15. svibnja. Cijela ta stvar, zapisao je britanski vojni ekspert Henry VVilson, suluda je i opasna.24 U samoj Smirni raspoloenje je bilo napeto. Agenti grke vlade bili su ondje prisutni jo od kraja rata i pokuavali potaknuti oduevljenje naroda za grku vlast. Britanski i francuski predstavnici promatrali su to s razumijevanjem, dok su Talijani neprijateljski pratili razvoj situacije. Turska manjina bila je vrlo uznemirena. Kada su se proirile vijesti da dolaze Grci, u gradu su izbile demonstracije. Nekoliko tisua Turaka prosvjedovalo je udarajui nou u bubnjeve, a ujutro 15. svibnja na obali se okupio mnogo vei broj uzbuenih Grka. Pravoslavni episkop ekao je spreman da blagoslovi vojnike. Posvuda su bile izvjeene pla-vobijele grke zastave. Kad su prve grke postrojbe umarirale u grad, mnotvo je klicalo i plakalo. Sve je nalikovalo na praznik sve dok netko ispred jedne turske vojarne nije ispalio hitac. Dan se pretvorio u tragediju. Grki vojnici poeli su nasumce pucati, a kada su iz vojarne istrali turski vojnici podignutih ruku u znak predaje, grki su ih vojnici poeli tui i tjerati bajunetima prema obali. Okupljena masa je 515 Poar na Bliskom istoku 516 podivljala i pridruila im se. Poginulo je tridesetak Turaka. Po cijeloj Smirni bande, neke i turske, poele su ubijati i pljakati. Do veeri poginulo je 300 do 400 Turaka i 100 Grka. Sljedeih dana neredi su se proirili na okolicu i susjedne gradove.25 Bila je to katastrofa za Grke i grke zahtjeve i tek nagovjetaj onoga to je uslijedilo. Vijesti o iskrcavanju primljene su sa zaprepatenjem diljem Turske. Za mnoge je to znailo prvi korak u diobi turskih dijelova Otomanskog carstva. Kad sam saznala detalje o okupaciji Smirne,

sjea se jedna ena koja je zarana poela podravati Ataturka, nisam mogla govoriti ni o emu osim o svetoj borbi koja nas eka.26 U Istanbulu je mnotvo stupalo s crnim zastavama. Delegacija ena iz viih slojeva posjetila je visokog britanskog povjerenika. Bio je to dotad nevien in. Odrezan je komad, izjavila je njihova glasnogovornica, sa ivog tijela Otomanskog carstva, i ono sada krvari.27 Sultan je plakao u svojoj palai. Njegovi ministri bespomono su govorili o prosvjedu. Ondje se sluajno naao Ataturk i upitao: Mislite li da e va prosvjed natjerati Grke ili Britance da se povuku? Kada su ministri slegnuli ramenima, dodao je: Trebalo bi moda poduzeti neke odreenije korake.28 Ataturk je ve bio uvidio da je pravo rjeenje krenuti prema unutranjosti gdje su se nalazile turske postrojbe i asnici odani nacionalistikim idealima. Pitanje je bilo kako onamo dospjeti, no taj su problem i nehotice rijeile britanske okupacijske vlasti, podnijevi zahtjev vladi da onamo poalje jednog asnika radi ponovne uspostave reda i zakona. Ataturk je uspio ishoditi imenovanje sa irokim ovlastima u cijeloj Anatoliji. Osjeao se, rekao je, kao da se otvorio kavez i kao da sam ptica spremna rairiti krila i poletjeti u nebo.29 Dan nakon grkog iskrcavanja u Smirni, Ataturk je otputovao iz Istanbula s britanskom vizom. etiri dana poslije, 19. svibnja, on i njegova mala skupina iskrcali su se u maloj crnomorskoj luci Samsunu. Taj je dan danas nacionalni praznik u Turskoj koju je on stvorio. Malo je ljudi u Istanbulu imalo pojma to on namjerava, i proteklo je mnogo mjeseci prije nego to su prvi nagovjetaji onoga to se spremalo u Anatoliji doprli do Pariza. Lloyd George je kasnije tvrdio kako nisu primljene nikakve informacije o njegovim maloazijskim aktivnostima u reorganizaciji razbijene i prorijeene turske vojske. Nai vojni obavjetajci nisu nikad bili temeljitije neobavijeteni.30 Ataturk i raspad Mirovnog ugovora iz Sevresa 517 Ataturk i njegovi prijatelji izloili su se strahovitom riziku, i taj se rizik ne bi bio isplatio bez pomoi koju su im Saveznici nehotice pruili sljedeih mjeseci. Saveznika politika bila je kaotina, nesposobna i riskantna - i stvorila je idealne uvjete za procvat turskog nacionalizma. Odluka kojom se talijanskim, a zatim grkim postrojbama dopustilo da se iskrcaju na obali Male Azije, upozorenja da bi Armenija i Kurdistan mogli postati zasebne drave i mogunost da se Turskoj oduzme cijelo podruje oko Bospora i Dardanela, ukljuujui sam Istanbul, stjerali su turske nacionaliste uza zid. Njihova je zemlja nestajala, i jedino to im je preostalo bio je otpor. Sa svakim odgaanjem sklapanja mirovnog sporazuma s Otomanskim carstvom u Parizu saveznike su snage slabile, a Atattirkove jaale. U ljeto 1919. Ataturk je neumorno putovao po suncem spaljenoj Anatolskoj visoravni - ponekad u svojem starom automobilu, ponekad vlakom, ee na konju - okupljajui oko sebe istomiljenike nacionalistike asnike i ugraujui u bazu nacionalistikog pokreta nezavisne skupine koje su se pojavile radi prosvjeda protiv saveznike okupacije. Kad nam ponestane oruja za borbu, najavio je, borit emo se zubima i noktima.31 U lipnju je proglasio nacionalni ustanak protiv Grka u Smirni, protiv Francuza na jugu i protiv Armenaca na istoku. Moramo obuti svoje seljake cipele, povui se u brda i braniti zemlju do posljednjeg kamena. Ako Bojom voljom budemo poraeni, moramo spaliti svoje domove i svu svoju imovinu, moramo ostaviti zemlju u ruevinama, kao pustinju. U Istanbul su poeli stizati izvjetaji iz Anatolije pa su Britanci zahtijevali od sultanove vlade da opozove Atattirka. Kada je Ataturk 23. lipnja dobio naredbu da se vrati u Istanbul, podnio je ostavku na dunost i sazvao kongres u Erzurumu, na kojem je proglaen budui nacionalni pakt. Njegova je glavna odredba glasila da zemlje nastanjene Turcima, ukljuujui naravno i Istanbul, moraju ostati cjelina.32 Od proljea 1919. sudbina preostalog dijela Otomanskog carstva sve je manje ovisila o onome to se dogaalo u Parizu, a sve vie o Ataturkovim potezima. Spremao se sukob dvaju svjetova - svijeta meunarodnih konferencija, crta na zemljovidima i eksperata koji su posluno odlazili u ovu ili onu zemlju, i svijeta koji je odbacivao svoju otomansku prolost i budio se kao turska nacija. U Parizu su velike sile Poar na Bliskom istoku obavljale svoje uobiajene poslove, uglavnom nesvjesne onoga to se dogaa na istoku. Nastavilo

se i neobuzdano politiko trgovanje hipotetskim mandatima. Kao ekspert za Grku, Nicolson je 13. svibnja pozvan sa svojom kartom u stan Llovda Georgea u Rue Nitot kako bi mu objasnio koliko moe ponuditi Talijanima. Pridruili su im se Orlando i Sonnino, pa je drutvo sjelo oko stola u blagovaonici. To je jo vie naglaavalo asocijaciju na kola koji bi trebalo podijeliti. Talijani su traili podruje juno od Smirne. A, ne! rekao je Lloyd George. To ne moete dobiti. Puno je Grka! Nicolson je zaprepateno ustanovio da je Lloyd George pogreno protumaio boje kojima se oznaava reljef kao boje koje oznaavaju razmjetaj stanovnitva. L.G. je ljubazno prihvatio ispravak. On brzo reagira. Kada je netko istaknuo da se mandati moraju temeljiti na odobrenju i eljama ljudi kojih se oni tiu, zavladalo je veliko veselje. Orlandovi bijeli obrazi podrhtavali su od smijeha, a oteene oi ispunile su se suzama.33 Kasnije tog poslijepodneva Nicolsonova karta leala je na tepihu ispred Clemenceaua, VVilsona i Lloyda Georgea dok je Nicolson vani ekao i itao Portret Doriana Graya. U VVilsonovoj radnoj sobi Lloyd George oduevljeno je izlagao obrise talijanskog mandata u junoj Anatoliji: Ondje gdje Turci ive u divljini, Talijani mogu graditi ceste i eljeznike pruge, navodnjavati tlo i obraivati ga. Francuzi bi mogli uzeti sjever Anatolije, a Grci Smirnu i njezinu okolicu te Dodekaneske otoke; osim toga, rekao je velikoduno Lloyd George, dao bi im i Cipar. Clemenceau, koji je dotad nijemo sjedio sa strane, izrazio je dvojbe o sposobnosti Grka da upravljaju mandatom: Proao sam cijeli Peloponez, a nisam vidio ni jednu jedinu cestu. VVilson je bio za to da im se prui prilika: Ako im ukaemo povjerenje, potaknut emo njihove ambicije da dobro obave posao. Ponesen opom atmosferom, VVilson je ak izjavio kako se nada da e Sjedinjene Drave preuzeti mandat nad Armenijom. On je pretpostavljao, rekao je Clemenceau, da e Amerikanci tada dobiti i Istanbul. Pozvali su Nicolsona da primi upute.34 Kada je Balfour ugledao upute, planuo je, to se njemu rijetko dogaalo: Ovdje sjede ta trojica, u ijim je rukama sva mo a u glavama totalno neznanje, pa dijele kontinente dok im dijete biljei upute.35 Balfour je Lloydu Georgeu uputio otar memorandum navodei kako je raspodjela Turske opasna.36 518 Ataturk i raspad Mirovnog ugovora iz Sevresa 519 Lloyd George je sasluao i svoje vojne savjetnike koji su se gotovo jednoglasno oduprli toj ideji. Isto su uinili i Churchill i Montagu, koji su pohitali iz Londona s ponovnim upozorenjem da bi podjela Turske znaila vjeni rat s muslimanskim svijetom, ukljuujui i, dakako, muslimane u Indiji.37 Lloyd George je pristao primiti jednu indijsku delegaciju, ali kada je ona hitno stigla iz Londona posebnim vlakom, ustanovila je daje premijer otiao provozati se motorom.38 Dogovori sklopljeni 13. svibnja gotovo su se odmah raspali. Talijani su ozlojedili Lloyda Georgea i VVilsona iskrcavanjem novih postrojbi. Lloyd George potpuno je promijenio miljenje o talijanskom mandatu: Uvjeren sam da bi Talijani u Maloj Aziji bili samo izvor problema.39 Impresionirala su ga i Montaguova upozorenja. Zakljuio sam, rekao je ostalim elnicima kada su se sastali 19. svibnja, da bi bilo nemogue podijeliti Tursku a da se pritom ne izloimo prevelikoj opasnosti od nereda u muhamedanskom svijetu. VVilson se sloio da takva opasnost postoji. Bio je takoer zabrinut zbog toga to bi mandati mogli nalikovati na podjelu plijena: kako je istaknuo, bilo bi nespretno, ako ne i pogreno, podijeliti Anatoliju na francuski i talijanski mandat, jer su sami Turci jasno izjavili da ele jedinstvenu dravu. Nije bilo opravdanja za oduzimanje suvereniteta Turskoj: Moram imati na umu vlastita naela iznesena u mojem programu 14 toaka i da su te toke postale neka vrsta ugovora koji nas obvezuje. Moda bi Francuska, predloio je, mogla preuzeti odgovornost savjetodavca turskoj dravi, pa bi se time mogla izbjei rije mandat. Mogli bi ak ostaviti sultana u Istanbulu, dakako bez ikakvih ovlasti nad tjesnacima Bosporom i Dardanelima. Lloyd George je pristao, ali je dva dana poslije - nakon sastanka sa zaprepatenim lanovima britanskog Kabineta koji su doli u Pariz posebno zbog tog pitanja predloio umjesto francuske ameriku kontrolu nad cijelom Anatolijom, Bosporom i Dardanelima te Armenijom. To je razbjesnilo Clemenceaua, koji je zapanjeno pratio njihovu diskusiju. On se ve bio naljutio na Lloyda Georgea zbog Sirije. Kaete da Francuska ne smije biti u Maloj Aziji, jer bi to ozlovoljilo

Talijane. Mislite li da u Francuskoj ne postoji javno mnijenje? Osim toga, od svih europskih zemalja Francuska je najvie gospodarski i financijski zainteresirana za Tursku - a sada je izbacujete kako biste ugodili najprije Poar na Bliskom istoku 520 muhamedancima, a zatim Italiji. Clemenceau i Lloyd George estoko su se posvaali ne samo oko podjele Turske nego i oko podjele cijeloga Bliskog istoka. Obojica su se estoko razbjesnili i meusobno se apsurdno optuivali. Clemenceau se na kraju jedva uspio smiriti, pa mu je naposljetku, kada su se opratali, rekao: 'Vi ste krajnje opak momak'.41 U jednom trenutku, tako se barem tvrdi, Clemenceau je Lloydu Georgeu ponudio - a u tome je doista imao znatnog iskustva -da bira izmeu pitolja i sablje.42 VVilson je pokuao smiriti strasti. Moda danas stjeemo dojam da je neslaganje vee nego to zapravo jest.43 Meutim, nije mogao ponuditi rjeenje. Sada je sumnjao da bi Sjedinjene Drave mogle preuzeti mandat nad Anatolijom, mada se jo nadao da bi to mogle uiniti za Armeniju. to se tie drugih pitanja, oslonio se na nadu da bi daljnje prouavanje situacije moglo pruiti rjeenje.44 U svakom sluaju nisu nastavili raspravu. Mirovni ugovor s Njemakom bio je mnogo hitniji. Turska je mogla priekati.45 O Otomanskom carstvu raspravljalo se jo jednom prije odlaska predsjednika VVilsona u Sjedinjene Drave potkraj lipnja, povodom posjeta sultanovih izaslanika. Moda da im bre proe vrijeme dok ekaju njemaki odgovor, velike sile uinile su neto to nisu uinile s Njemakom, dopustivi predstavnicima poraene drave da se pojave pred njima prije dovretka mirovnog ugovora s njom. Bio je to znak nedosljednosti s kojom su sile razmatrale sudbinu Otomanskog carstva. Tri predstavnika otomanskih Turaka razgovarali su sa skupinom u kojoj su se nalazili Clemenceau, Lloyd George, VVilson i njihovi ministri vanjskih poslova. Damad Ferid, predsjednik turske vlade, prijazan i imuan ovjek iji je glavni uspjeh bio enidba sa sultanovom sestrom, apelirao je na velike sile u ime Turske. Prebacio je krivnju za ulazak Turske u rat i odgovornost za uasni masakr armenskih krana na svoje prethodnike te je uvjeravao svoje sluatelje da njegova zemlja vie od svega eli postati korisna lanica Lige naroda. Molio ih je da ne cijepaju Otomansko carstvo. Broje pripremio i pisanu izjavu, rekao je, ali ona jo nije dovrena. Clemenceau ga nije ohrabrivao. Nema ni jednog primjera - u Europi, Aziji ili Africi - da nakon uspostave turske vlasti u bilo kojoj zemlji nije dolo do pada materijalnog blagostanja i razine kulture; nema ni jednog sluaja da nakon povlaenja turske vlasti nije dolo do Ataturk i raspad Mirovnog ugovora iz Sevresa 521 porasta materijalnog blagostanja i razine kulture. I medu kranima u Europi i medu muslimanima u Siriji, Arabiji i Africi Turci su samo unitili sve to su osvojili.46 Mirotvorci su se sloili da je Damadov nastup ostavio katastrofalno lo dojam. VVilson je rekao da nije nikad vidio neto gluplje, pa je predloio da delegaciju otpreme: Oni su oitovali potpunu odsutnost zdravog razuma i potpuno nerazumijevanje Zapada. Za Llovda Georgea Damadove rijei bile su najbolji dokaz politike nezrelosti Turaka.47 Delegacija i njezin memorandum bili su prava sprdaina. Nitko nije znao predloiti kakav bi odgovor trebalo sroiti, a VVilson se pitao da li je odgovor uope potreban. Lloyd George je bio sklon mirovnim uvjetima kojima bi se izdvojile arapske zemlje, Smirna i Armenija, dok bi se pitanje turskih teritorija u Trakiji i Anatoliji rjeavalo kad Amerikanci odlue koje e mandate preuzeti. On je pretpostavio da bi se to moglo dogoditi u iduih nekoliko mjeseci. VVilson je izjavio kako je zakljuio da bi Turcima trebalo oduzeti vlast nad Istanbulom. Clemenceau je sve to komentirao sljedeim rijeima: to se tie naeg raspolaganja teritorijima Turskog carstva, nakon naeg posljednjeg razgovora moram rei da vie ne znam gdje smo. Tri mirotvorca napustila su temu, a Lloyd George je primijetio: Kad bismo barem mogli na brzinu sklopiti mir i sve zavriti. Naalost, rekao je Clemenceau, to nije mogue.48 Sve je to uznemireno i oajniki iz Londona promatrao netko tko je o Otomanskom carstvu znao vie nego itko u Parizu. U Balfourovoj odsutnosti, Foreign Office je vodio Curzon te je slao bezbrojne memorandume i pisma upozoravajui da je opasno pretpostaviti kako su Turci

dotueni i suludo odgaati sveobuhvatno rjeenje. Lloyd George nije mu poklonio nikakvu panju, kao to se nije obazirao ni na miljenje veine profesionalnih diplomata. Curzon je bio simbol svega to je njemu bilo mrsko: bio je aristokrat s pedigreom, zemljoposjednik, uglaeni proizvod Oxforda i londonskih salona. Lloyd George je povjerio Frances Stevenson koliko mrzi Curzona i njegovo drutvo i sve to oni predstavljaju - njihove manire, njihove ideale, njihove obiaje, njihov nain ivota.49 S vremenom se ta mrnja ublaila i pretvorila u porugu pomijeanu s nevoljkim potovanjem prema Curzonovu znanju i sposobnostima.50 Meutim, naposljetku je upravo Curzon sruio Lloyda Georgea. Poar na Bliskom istoku Upravo je Curzon bio taj koji je, s Ataturkom i njegovom vojskom, odredio granice moderne Turske. Njih dvojica, engleski dravnik i turski vojnik, bili su suparnici, ali se nikad nisu susreli. Obojica su bili tvrdoglavi, inteligentni i ponosni, obojica su iskusili trenutke duboke nesigurnosti i obojica su bili sloeniji no to se naoko inilo. Curzon, veliki potkralj Indije, bio je ujedno ovjek kojeg su isfukali njegovi zemljaci u Delhiju jer se usudio kazniti jednu britansku pukovniju zbog ubojstva jednog Indijca; bio je engleski snob koji se radije enio Amerikankama bio je politiar koji je oboavao slike i namjetaj i bio je arhiimperijalist koji je poznavao neeuropski svijet bolje od veine svojih suvremenika. Kao stoje njegov gerok skrivao bol ozlijeenih leda i elini steznik koji mu je pomagao da se dri uspravno, tako je i njegova arogancija prikrivala ovjeka koji je plakao kad su mu osjeaji bili povrijeeni. Znao je da ga neki smatraju karikaturom. I sam je priao anegdotu o sebi prema kojoj je, kada je ugledao skupinu obinih vojnika kako se kupaju, uzviknuo: Zaboga! Nisam imao pojma da nie klase imaju tako bijelu kou. George Curzon pripadao je klasi koja je u godinama prije Prvog svjetskog rata vladala Britanijom, a preko Britanije svijetom. Njegova je obitelj imala stoljetno imanje u Derbvshireu i on je mogao, da je to elio, imati lagodan ivot. Moji su preci, rekao je jednom, bili vlasnici Kedlestona 900 godina i imanje se prenosilo s oca na sina, ali nitko se od njih nije istaknuo. Bili su samo obini zemljoposjednici, lanovi Parlamenta, upravno-sudski dunosnici itd. Ja sam odluio izii iz te koloteine.52 Kao i obino, njegovi su roditelji prepustili njegov odgoj drugima, u njegovu sluaju guvernanti koja je mrzila igrake ali je oboavala kazne, esto zbog izmiljenih grijeha. Curzon je poslije zakljuio daje bila kliniki luda.53 Procvao je tek u Etonu. Sklapao je prijateljstva, neka doivotno, i osvojio sve mogue nagrade jer je, kako je sam priznao, vrsto odluio da bude prvi u razredu. Kad je odlazio iz Etona, bio je ve ugledna linost, razmetljiv, popularan, uspjean i podosta arogantan. Oxford je samo potvrdio te znaajke, ali je ondje takoer nauio javno govoriti, mada je nekima njegov stil bio previe pompozan. Stekao je i ugled vodeeg konzervativca i ukljuio se intenzivno u drutveni ivot. Nije uspio postii najbolje ocjene na zavrnim ispitima, ali je to bio samo privremeni zastoj na poetku - po miljenju veine -njegove briljantne karijere. 522 Ataturk i raspad Mirovnog ugovora iz Sevresa 523 ivot mu je dao mnogo. No neto je i nedostajalo: moda izdrljivost, razboritost, uravnoteenost. Bio je uvredljiv i sklon samosaalje-vanju. Previe se trudio oko pogrenih stvari. U jeku jedne meunarodne krize cijele je noi zbrajao svoje raune.54 Montagu, njegov kolega u Ratnom kabinetu, pisao je jednom prijatelju: On je zabavan, zanimljiv, iritantan. No, ako se doista potrudite, s njim je lako izai na kraj! Curzon je sve oko sebe bombardirao pitanjima i pismima. Ova e vas anegdota nedvojbeno zabaviti: Jednoga dana imao je dva sastanka Ratnog kabineta i sastanak Odbora za Istok i proitao je sve dokumente vane za svaki sastanak no nije se na njima pojavio; poslije mije ena rekla da gaje vidjela u Harrod'su kako naruuje aj!55 Sastavljao je satnice za satove svojih keri i detaljno ispitivao njihovu dadilju o cijeni njihova donjeg rublja; govorio je vrtlarima kako plijeviti, a umarima kako sjei drvee; uvijek je sam vjeao slike. Posluga u Londonu stavila gaje na crnu listu.56 Nije nikada postigao do kraja ono stoje htio. Trebao se proslaviti na dunosti u Indiji, ali je sve zavrilo sramotno kad ga je istisnuo lord Kitchener, glavni zapovjednik indijske vojske. I kad je napokon u jesen 1919. posao ministar vanjskih poslova, bio je podreen Lloydu Georgeu. Kada je

vlada Llovda Georgea pala, uzalud je ekao poziv da preuzme dunost predsjednika vlade. Ljudima je bilo teko suraivati s njim, osobito podreenima. Patio je, rekao je jedan od njih, od apsurdne umiljenosti zbog svojeg poznavanja umjetnosti, svojeg imetka i svojeg drutvenog poloaja, no imao sam prilike vidjeti i njegovu dirljivu poniznost pred nekim ljudima i stvarima. Bio je potpuno nedosljedan. Jedan dan optuivao nas je da smo lopovi, a sutradan nam pisao oduevljene pohvale.57 Curzon je posvetio ivot sluenju Britaniji i njezinu carstvu, koje je smatrao silama dobra u svijetu. Kao i mnogi britanski dravnici, Europu je smatrao opasnom samo kad bi se poremetila njezina ravnotea snaga. Njegov idealni svijet, rekao je Nicolson, koji ga je dobro poznavao, bio bi svijet u kojem Engleska ne bi nikada intervenirala u Europi, a Europa ne bi nikada intervenirala u Africi ili u Aziji. Od Amerike kao udaljene mada buntovne plantae, nije se ni u jednom ni u drugom sluaju oekivala nikakva intervencija.58 Bio je nesklon veini stranaca, osobito Francuzima. Bili su mu miliji, barem u apstraktnom smislu, jednostavni seljaci poput anatolPoar na Bliskom istoku 524 skih Turaka, prostoduni, vrijedni ljudi... koji bi radije ivjeli svojim jednostavnim ivotom odvojeni od Europe. Dobro je poznavao svijet istono od Sueza; putovao je od staroga Otomanskog carstva do Japana i napisao opsene studije o srednjoj Aziji, Perziji i Indiji. esto je podsjeao svoje kolege u Kabinetu da je jedini od prisutnih posjetio ovo ili ono udaljeno mjesto. U raspravi je bio briljantan, mada arogantan, ali ne toliko uspjean kad je trebalo predloiti konkretnu politiku.60 Zastoji u Parizu 1919. gotovo su izludili Curzona. Otomansko carstvo bilo mu je mrsko, ali je stalno nanovo upozoravao na opasnost poticanja turskog nacionalizma: Mislim da je oduzimanje Istanbula Turcima neizbjeno i poeljno kao krunski dokaz njihova poraza u ratu; uvjeren sam i da e ono biti prihvaeno u Istonom svijetu gnjevno i nevoljko. No kada se shvati da e se izbjeglice potucati od nemila do nedraga te da praktiki nee preostati nita od Turskog carstva, vjerojatno ni kalifat, uvjeren sam da emo time dati krajnje opasan i potpuno nepotreban poticaj muslimanskim strastima diljem Istonog svijeta, jer njihova ogorenost moe lako planuti i pretvoriti se u luako divljanje. vrsto se opirao mandatima za Italiju - bilo na jugu Anatolije, bilo igdje drugdje, kao i dodjeli Smirne Grkoj, koja ne moe odravati red ni deset kilometara od solunskih vrata.61 Iskrcavanje u Smirni, rekao je nekoliko mjeseci kasnije, najvea je pogreka uinjena u Parizu.62 Njegova upozorenja uglavnom nije nitko sluao, pa je Curzon posvetio svoju priguenu energiju reorganizaciji Foreign Officea. Promijenio je uredsku tintarnicu, pouio tajnice kako sputati aluzine i, s pogubnim posljedicama za slubenike prste, uveo novi sistem odlaganja dokumenata pomou velikih otrih pribadaa.63 U listopadu 1919. postao je napokon ministar vanjskih poslova. Zagovarao je umjerene mirovne uvjete za Tursku, ali se morao natezati s Llovdom Georgeom i njegovim privatnim osobljem, koji su preuzeli velik dio odgovornosti za vanjske poslove. Premijer je jo uvijek uporno tvrdio da Grka mora dobiti Smirnu, a moda i mnogo vie, a Curzon se - bez obzira na svoja neslaganja - nije bio spreman sukobiti s njim. Iako je povremeno prijetio ostavkom, predugo je ekao da postane ministar vanjskih poslova. Ataturk i raspad Mirovnog ugovora iz Sevresa 525 Lloyd George je u ali govorio kako Curzon uvijek alje ostavku po sporom, a pismo kojim je povlai po mnogo brem kuriru.64 Dok su se Britanci meusobno prepirali, saveznika politika rjeavanja turskog pitanja, koja nikada nije bila osobito suvisla, postala je potpuno kaotina. Budui da su Amerikanci oito odustali od prekomorskog angamana, otpali su ameriki mandati za Anatoliju, tjesnace Bospor i Dardnele, pa i Armeniju. Britanci se, zaudo, nisu htjeli s time suoiti, moda zbog toga to se Lloyd George nadao da e Grka dobiti vremena da ojaa svoj poloaj u Maloj Aziji.65 Kada je VVilson otiao iz Pariza, tvrdio je Lloyd George, Saveznici su bili uvjereni kako e on uspjeti nagovoriti Amerikance da preuzmu mandate, pa su ekali. A zatim je u rujnu 1919. VVilson obolio: Nismo smjeli uriti s

pretpostavkom da se Predsjednik praktiki povukao sa scene - s obzirom na slubena lijenika uvjeravanja da e se on vjerojatno posve oporaviti nakon odreenog razdoblja strogog mirovanja. Saveznici su i dalje ekali. Bili smo oajni jer nismo znali to bismo poduzeli a da se pritom ne izloimo opasnosti raskida s Amerikom.66 Talijansko zanimanje za Tursku, koje nikada nije bilo veliko, takoer je jenjalo. Orlandova vlada pala je 19. lipnja 1919., a s njom i Sonnino. Nitti, novi premijer, radije se usredotoio na teke unutranje probleme. Odmah je otkazao skupu i opasnu ekspediciju na Kavkaz koju su bili obeali njegovi prethodnici. to se tie Male Azije, i on i njegov ministar vanjskih poslova Tittoni bili su vie zainteresirani za koncesije - primjerice za rudnike ugljena - nego za teritorij. Bili su spremni ostaviti talijanske snage u Maloj Aziji samo ako u tom podruju ne bude nemira.67 Britanci su s razlogom sumnjali da Talijani sada surauju s turskim nacionalistima.68 Francuska se i dalje zanimala za Tursku, ali nije bila raspoloena za suradnju s Britanijom. Sirijsko pitanje ostalo je bolna toka, i mnogi su se Francuzi bojali da e ih Britanci istisnuti i s turskih teritorija. Clemenceauova podrka Grkoj bila je uvijek mlaka, a bio je i pod znatnim pritiskom vlastitih financijaa, koji su htjeli da se Francuska nagodi s Turcima.69 U francuskim je rukama bilo 60% otomanskog duga, koji bi moda bilo nemogue spasiti u sluaju podjele Turske.70 Curzon je bio svjestan nune potrebe da se Britanija, u odsutnosti Sjedinjenih Drava, nagodi s Francuskom oko Turske. U studenom Poar na Bliskom istoku 1919. kontaktirao je svojeg francuskog kolegu Pichona i predloio mu razgovore u etiri oka.71 Bio je uvjeren da vrijeme istjee. U studenom je u Tursku poslao potpukovnika Alfreda Ravvlinsona, koji je povrno poznavao Ataturka, sa zadatkom da ustanovi kakve bi mirovne uvjete Ataturk bio voljan prihvatiti.72 Turski nacionalisti su sada kontrolirali vie od jedne etvrtine unutranjosti; potkraj godine Ataturk je u Ankari uspostavio novu prijestolnicu. Kada su Britanci, a za njima nevoljko Francuzi i Talijani, preuzeli potpunu vlast nad Istanbulom 16. oujka 1920., te uhapsili odreeni broj vodeih nacionalista, Ataturk je uzvratio hapenjem svih saveznikih asnika do kojih je mogao doi, ukljuujui nesretnog Rawlinsona, te je sazvao svoj nacionalistiki parlament. Sredite turske moi bilo je sada oito u Ankari. Curzon je malo-pomalo dolazio do zakljuka da bi najbolje bilo dopustiti nastanak nove Turske s Ataturkom na elu.73 Naalost, nije mogao u to uvjeriti Llovda Georgea. Nakon niza saveznikih sastanaka koji su zavrili u travnju 1920. konferencijom u San Remu (koji je po Curzonovu miljenju nalik na drugorazredno englesko kupalite74) konano je utvren nacrt ugovora i prikazan predstavnicima vlasti u Istanbulu. Turska je trebala biti malena i posluna. Nesreene financijske nagodbe iz 19. stoljea racionalizirane su i postroene. Iako su Turci trebali ostati u Istanbulu, Bospor i Dardaneli potpali su pod meunarodnu kontrolu. I Francuska i Italija imale su svoju sferu utjecaja u Anatoliji. Grka je trebala dobiti Smirnu i Trakiju. Trebala se osnovati nezavisna Armenija (premda nacrt nije predviao nikakve odredbe koje bi to osiguravale), a u okviru Turske predvieno je stvaranje autonomne pokrajine pod nazivom Kurdistan. Za Armeniju je bilo prekasno. U tom trenutku preostalo joj je jo samo nekoliko mjeseci. Slom carske Rusije, a nakon toga povlaenje otomanskih snaga, otvorili su prozor koji se sada poeo zatvarati. Armenija, Dagestan, Gruzija i Azerbajdan bile su proglasile nezavisnost u proljee 1918. Nove drave - nesigurne, siromane, prepune izbjeglica - bile bi moda preivjele razbojnike, dezertere iz turske vojske, bjelogardijske snage, bolest i glad; moda bi mogle rijeiti probleme zbog kojih su se meusobno zaratile; moda bi se mogle oduprijeti bje-logardijskom generalu Denikinu, budui daje on imao dovoljno problema s boljevicima; mogle su se, posebno Armenija, proiriti na jug u 526 \ 527 Tursku. No ono to nisu mogle izdrati bila je kombinacija odlunog ruskog napada sa sjevera i preporoene Turske s juga. No i tada su se moda mogle neemu nadati da im je pruena podrka izvana. Od svih sila, Britanija

im je najlake mogla brzo pruiti pomo. Potkraj 1918. britanske snage premjetene iz Mezopotamije na kaspijsku stranu Kavkaza okupirale su Baku - danas u Azerbajdanu - i njegova naftna polja. Jo tri divizije upuene su iz Istanbula preko Crnog mora kako bi preuzele kontrolu nad njegovim istonim krajem s vanom lukom Batum u Gruziji. Poetkom 1919. britanske snage pruzele su kontrolu nad eljeznikom prugom koja je preko Kavkaza povezivala ta dva grada. Meutim, britanske namjere nisu bile jasne ni samim Britancima. Britanija je okupirala Kavkaz radi pristupa nafti iz Kaspijskog mora, radi zatite mogueg puta do Indije, radi spreavanja francuske prisutnosti u regiji te radi promicanja naela samoodreenja.75 Toj se mjeavini 1919. pridruila boljevika opasnost; Curzon je upozoravao da se regija ne smije prepustiti na milost i nemilost divljoj hordi koja ne poznaje nikakvih granica i koja je nakanila unititi sav zakoniti poredak.76 Meutim, mnogi njegovi kolege bili su skloni neuplitanju. Pa to ako Kavkaz dobije lou upravu, rekao je Balfour. To je alternativa, odvratio je sarkastino Curzon. Neka se meusobno pokolju. Balfour je odgovorio: Nemam apsolutno nita protiv.77 Usprkos Curzonovoj upornosti, u proljee 1919. britanska je vlada odluila da joj je angaman u toj regiji postao preskup. to se bre izvuemo iz Kavkaza, to bolje, rekao je Henry VVilson Llovdu Georgeu.78 U lipnju je Kabinet odluio povui sve postrojbe do kraja godine. Denikin je trebao dobiti oruje, a zauzvrat je morao obeati da nee dirati nezavisne republike.79 To podruje trebali su preuzeti Talijani, ali je to, kako je Vvilson obavijestio Llovda Georgea, bilo malo vjerojatno.80 Ta odluka Britanaca mnoge je uznemirila. Te je jeseni Hankev, tajnik Kabineta, pisao Lloydu Georgeu: U mnogim krugovima u Britanskom carstvu vlada velika sklonost prema Armencima i prirodna odbojnost prema svakoj odluci da prepustimo naciju iju smo borbu tako esto podravali u prolosti njezinoj sudbini. Ne moe se porei da je povlaenje naih snaga iz Transkavkazije upravo u trenutku kada izvjetaji govore o pokoljima beutno.81 Povlaenje britanskih postrojbi ipak se nastavilo, a kako ne bi pokvarili odnose s Ataturk i raspad Mirovnog ugovora iz Sevresa Poar na Bliskom istoku Denikinom, Britanci su odgodili i priznavanje kavkaskih republika. Tek u sijenju 1920., kada je bilo jasno da su bjelogardijci poraeni a boljevici spremni na napredovanje prema jugu, Britanija je konano priznala male drave i poslala im neto oruja.82 Foreign Office je iskoristio priliku da se rijei vika kanadskih puaka Ross, poznatih po tome to bi se zaglavile i u savrenim uvjetima.83 U meuvremenu je jaala prijetnja na jugu, jer su Ataturk i njegove snage uvrstile vlast nad Anatolijom. Turci nisu nikad skrivali svoju nakanu da zadre svoje armenske pokrajine, tovie, da vrate dio nezavisne Armenije.84 Ve je poelo sondiranje miljenja izmeu boljevika i turskih nacionalista. Ataturk nipoto nije bio komunist, no boljevici su, na kraju krajeva, bili neprijatelji njegova neprijatelja, Britanije.85 Prema njegovu miljenju samo su nezavisne republike - Armenija, Gruzija i Azerbajdan -sprjeavale Turke i boljevike da se spoje u zajedniku frontu protiv imperijalista koji pokuavaju raskomadati njihove zemlje.86 Bez prijatelja kao i Ataturk, boljevici su oduevljeno reagirali, pa su slali oruje i zlato u Anatoliju. Dok su Saveznici raspravljali o Armeniji u San Remu, boljevici su zauzeli susjednu republiku Azerbajdan. U samoj Armeniji izbile su pobune koje su potaknuli komunisti. Saveznici su od Lige naroda zatraili zatitu vee armenske drave koju su namjeravali uspostaviti; Liga, u ono doba u povojima, odgovorila je da to ne moe uiniti, budui da u biti ne postoji.87 Saveznici su se tada obratili Sjedinjenim Dravama, gdje je pitanje mandata nad Armenijom zamrlo otkako se VVilson vratio iz Europe. Bolesni predsjednik podnio je zahtjev Kongresu, koji ga je u svibnju odbio uvjerljivom veinom. Senator Lodge rekao je jednom prijatelju: Nemoj misliti da mi nije krivo zbog Armenije. Krivo mi je. Ali mislim da njihovi zahtjevi prema nama ipak trebaju imati granica.88 Kurdistan je jo manje od Armenije mogao raunati na pronalaenje zatitnika. Pitanje Kurdistana dolo je na dnevni red parike Mirovne konferencije samo jedanput. Kada je Lloyd George 30. sijenja prvi put iznio svoj popis moguih mandata za otomanske teritorije, zaboravio je spomenuti Kurdistan. Dok ga je urno dodavao na popis, nehajno je priznao da mu je znanje geografije manjkavo. On je mislio, dodao je, da e Kurdistan biti obuhvaen Mezopotamijom ili Armenijom,

ali su ga upozorili da je pogrijeio. Ipak, bio je dovoljno mudar pa nije kon528 Ataturk i raspad Mirovnog ugovora iz Sevresa 529 kretno odredio granice novog mandata: kao i mnogo drugih stvari u vezi s Kurdistanom, one su bile prilino maglovite.89 Kurdi su bili daleko, na istonom kraju Otomanskog carstva, te su u to doba imali neznatan utjecaj na svjetsko javno mnijenje. Mark Sykes je proputovao kurdskim teritorijem prije rata, i Kurdi su mu se svidjeli jer su bili izdrljivi i dobri borci.90 No nisu se svidjeli amerikom ekspertu koji nikada nije bio ondje: U odreenom pogledu Kurdi me podsjeaju na sjevernoamerike Indijance... Lako planu, kivni su, osvetoljubivi, skloni su spletkarenju i vjerolomstvu. Dobri su vojnici, ali slabi vode. krti su, krajnje sebini, besramni prosjaci i skloni kradi.91 Kurdi su ivjeli u opasnom susjedstvu. Iza planina na sjeveru i istoku bile su Rusija i Perzija, na zapadu Turci, a na jugu mezopotamski Arapi. Tijekom Prvog svjetskog rata otomanska i ruska vojska tukle su se na sjevernom rubu tog podruja, a Britanci su nadirali s juga. U otomanskoj vojsci umrlo je od gladi i bolesti moda ak 800.000 Kurda.92 Procjena broja Kurda bila je uvijek teka. Budui da se kurdska kultura mijeala s arapskom, perzijskom, turskom, pa i armenskom, bilo je nemogue odrediti toan broj Kurda. Oko tri etvrtine Kurda - moda milijun ili ak dva milijuna - ivjelo je u Otomanskom carstvu, veina u buduoj Turskoj, a ostatak u Iraku te mali broj u Siriji. Ostali su ivjeli u Perziji. Bilo je teko odrediti tko su zapravo Kurdi. Moda indoeuropski narod koji se doselio na zapad iz Perzije; njihovo ime je prvobitno znailo nomad. Imali su malo koherentne povijesti, koja se uglavnom svodila na protuslovne mitove o njihovu porijeklu.93 Nisu imali velikih kraljevstava, i gotovo da nisu imali junaka osim Saladina. Kurdi su bili podijeljeni plemenski, vjerski (veinom su bili suniti, ali bilo je i iita i krana), jezino i injenicom to su bili ratrkani u raznim dravama. Bili su poznati po svojoj nepokornosti. Jedan njemaki etnograf bio je blai u svojoj ocjeni: U sri njihovi su poroci uglavnom posljedica nemirnog ivota to ga vode u zemlji koja ve osam stoljea ne poznaje organiziranu upravu.94 Borili su se meusobno, borili su se protiv strane vlasti, otomanske ili perzijske, i protiv drugih naroda. Otomanski Turci iskoristili su kurdske muslimane u pokolju Armenaca.95 Kada je rat zavrio, britanske i indijske postrojbe koje su okupirale to podruje uspjele su odravati neizvjestan mir. Poar na Bliskom istoku Za razliku od drugih novonastalih nacija, Kurdistan nije imao monih zatitnika u Parizu, a Kurdi jo nisu mogli sami uinkovito zastupati svoje ciljeve. Zaokupljeni uobiajenom kradom stoke, otmicama, plemenskim ratovima, razbojnitvom, spremnim sudjelovanjem u pokolju Armenaca ili, jednostavno, opstankom, dotad nisu pokazivali veliko zanimanje ni za veu autonomiju u Otomanskom carstvu, u kojem je ivjela veina Kurda. Prije Prvog svjetskog rata nacionalistiki duh koji se budio u drugim narodima na Bliskom istoku nalazio je slabog odjeka medu Kurdima. ak je i glavno sredite kurdskog nacionalizma - nekoliko malih drutava i aica intelektualaca bilo u Istanbulu. Jedini kurdski glasnogovornik na parikoj Mirovnoj konferenciji 1919., prilino armantan ovjek, ivio je u Parizu tako dugo da su ga zivali 'Beau Charif. Trudio se to je vie mogao, izlagao zahtjeve za veliku zemlju koja bi se protezala od Armenije (ako se osnuje) sve do Sredozemlja.96 Dobar dio tog teritorija zahtijevali su i Armenci i Perzija.97 Britanija je bila jedina sila koja je bila neto zainteresiranija za pojavljivanje Kurdistana na zemljovidu. Sjedinjene Drave su simpatizirale Armence i nisu bile sklone Kurdima.98 Francuzi su zahtijevali mandat uglavnom kao mogunost za cjenkanje, pa su odustali od svakog privida zanimanja kada je Britanija pristala na njihove zahtjeve u Siriji u jesen 1919. godine.99 Meutim, Francuska se i dalje protivila britanskom mandatu nad Kurdistanom. Lloyd George i njegovi savjetnici bili su prvenstveno zainetersirani za dobivanje i zatitu svojeg mandata nad Mezopotamijom s njezinim vanim naftnim leitima, pa im nije odgovaralo da im se komad otomanskog teritorija isprijei na sjeveru. Kad bi se uspostavio, Kurdistan bi titio junu granicu Armenije, ako ona opstane, pa time osiguravao jo jednu barijeru izmeu boljevikih i britanskih interesa. On bi takoer uspjeno blokirao irenje francuskog interesa iz Sirije i june

Anatolije prema sjeveru.100 Britanci su pretpostavljali da bi se Kurdistanom moglo upravljati jeftino, preko lokalnih voda, prema modelu primijenjenom du sjeverne granice Indije. Takoer su tvrdili da sami Kurdi ele britansku zatitu; Kurdi su ih meutim uvjerili u suprotno uloivi 1919. sve svoje napore u pobunu protiv britanskih okupacijskih snaga i ubijanje britanskih agenata.101 530 Ataturk i raspad Mirovnog ugovora iz Sevresa 531 Dok su se bavili mirovnim ugovorom s Turskom, Britanci su 1919. i 1920. financirali razne kurdske skupine koje su tvrdile da mogu uvjeriti Kurde da prihvate britansku zatitu. Izvjesni major Noel, kurdski Lavvrence, otiao je u ljeto 1919. u kurdska podruja s tajnim zadatkom da potakne pokret za nezavisnost. Time je samo razbjesnio nacionalistike Turke i vlastite kolege. Kako se potuio britanski politiki savjetnik u Istanbulu, Ja sam jasno pet puta ponovio da ne elimo spletkariti protiv Turaka, te da ja ne mogu obeati nita u vezi s budunou Kurdistana.102 Britanska podrka bila je 1919. u najboljem sluaju mlaka i bila je povezana, barem djelomice, s amerikim preuzimanjem mandata nad Armenijom. U jesen je ve bilo jasno da do toga nee doi. Bilo je takoer jasno da Turci ni izdaleka nisu potueni. Ataturk je brzo utvrivao svoje snage na istoku, nedaleko od kurdskih podruja. Zamisao o britanskoj podrci zasebnom Kurdistanu postala je sve neprivlanija s financijskog i vojnog gledita. Do ljeta 1919. britanske snage u Otomanskom carstvu smanjile su se na 320.000 ljudi. U Mezopotamiji su britanske vlasti zagovarale ukljuivanje dijela kurdskog teritorija u novi iraki mandat. U tom dijelu svijeta granice oto-manskih pokrajina nisu nikada bile zaista vrste, pa se moglo tvrditi da se stara pokrajina Mosul protee na sjever u kurdska brda.103 Sami Kurdi bili su podijeljeni kao i uvijek. Nisu znali kome vjerovati, Turcima ili Britancima. Trebaju li se pokuati pomiriti s Armencima ili zatraiti pomo od boljevika? Grka prijetnja pomogla je mnogima da se odlue, barem privremeno. Kada su se grke snage iskrcale u Smirni u proljee 1919., a zatim prodrle u unutranjost prema Atattirku i njegovim snagama 1920., muslimanski Kurdi, openito vrlo religiozni, shvatili su to kao sukob islama i kranstva. Bez obzira na svoje privatne osjeaje, Ataturk je vjeto iskoristio kartu islama kada je od kurdskih voda traio podrku. Glasine da Britanija planira prigrabiti june kurdske teritorije natjerale su ak i kurdske nacionaliste da se pridrue Atattirku.104 U tom trenutku Curzon i Lloyd George su se barem jednom sloili: nezavisna kurdska drava nije dolazila u obzir, ak ako je to znailo ostaviti neke kurdske teritorije pod turskom vlau. U travnju 1920. Lloyd George je u San Remu priznao: Poar na Bliskom istoku Pokuao sam shvatiti to Kurdi ele. Nakon istraivanja u Istanbulu, Bagdadu [sic] i drugdje, nisam uspio otkriti nijednog reprezentativnog Kurda. Svaki Kurd, po svemu sudei, predstavlja iskljuivo vlastiti klan... S druge strane, ini se da Kurdi smatraju kako ne bi mogli opstati bez podrke neke velike sile... No, ako ni Francuska ni Velika Britanija ne prihvate taj zadatak - a ja se nadam da nijedna nee - inilo se da bi moda moglo biti bolje ostaviti ih pod zatitom Turaka. Ta se zemlja navikla na tursku upravu, pa bi je bilo teko odvojiti od Turske ako se ne nade neki alternativni zatitnik.105 U nacrtu mirovnih uvjeta za Tursku, status Kurdistana je ostao visjeti u zraku: moda autonomija u okviru Turske, mandat pod nekom silom ili potpuna nezavisnost. Isto je vrijedilo za njegove granice koje je trebala predloiti misija za utvrivanje stanja na terenu. (Britanci su pazili na to da teritoriji koje su htjeli budu vrsto uklopljeni u novu iraku dravu.) Spomenuto je i mlako obeanje: kad bi Kurdi uspjeli uvjeriti Ligu da su spremni za nezavisnost i daje doista ele, moda bi se mogli jednog dana pridruiti svojim sunarodnjacima u Iraku.106 Kad su detalji o tim i drugim uvjetima procurili u javnost, u proljee 1920. nakon konferencije u San Remu, turska je reakcija bila potpuno predvidiva. Posvuda su ih doekali, izvijestio je izaslanik kojeg je Curzon uputio Atattirku, podrugljivim poklicima i smijehom, a vojne pripreme odmah su znatno ubrzane.107 Nacionalistiki parlament u Ankari odbacio je i uvjete i sultanovu vladu. Iz Istanbula je stalna struja nacionalista pritjecala u unutranjost kako bi se pridruila Ataturkovim snagama.108 Visoki savezniki povjerenici upuivali su ozbiljna upozorenja da tursko

javno mnijenje, koje je ve bilo razjareno, nee prihvatiti gubitak Smirne.109 Curzon se toga bojao i pisao je Llovdu Georgeu: Ja sam zadnja osoba koja bi Turcima uinila uslugu... ali bih elio postii mir u Maloj Aziji, a znam da je to nemogue dok su Grci u Smirni a grke divizije pod Venizelosovim zapovjednitvom mariraju po Maloj Aziji.110 Dok se situacija pogoravala, Saveznici, ili bolje rei Britanci, odluili su poduzeti korak koji se na kraju pokazao fatalnim za njihov poloaj u Turskoj. Venizelos se bojao da bi mu vlada mogla pasti ako ne pokae nekakav uspjeh - a snage su mu ozlojeeno uale u Smirni izloene stalnim nacionalistikim napadima - pa je naposljet532 Ataturk i raspad Mirovnog ugovora iz Sevresa 533 ku u lipnju 1920. dobio odobrenje Lloyda Georgea da krene u unutranjost. Zauzvrat je Venizelos poslao neke postrojbe kao pojaanje okupacijskim snagama u Istanbul. Vrhovno vijee, koje je jo postojalo, pruilo je tanko legalno pokrie: grke postrojbe samo odgovaraju na turske napade u ime Saveznika. Britanski visoki povjerenik u Istanbulu ljutito je pisao Curzonu: Prema tome, Vrhovno vijee je spremno na obnovu sveopeg rata; oni su spremni nasilno kriti vlastite deklarirane principe; oni su spremni na neodreeno vrijeme produiti krvoprolie na Bliskom istoku. A u ime ega? Kako bi odrali gospodina Venizelosa na vlasti u Grkoj, a to prema prirodi stvari moe u najboljem sluaju potrajati samo nekoliko godina. Curzon se potpuno sloio: Venizelos misli da e njegovi ljudi otjerati Turke u brda. Sumnjam da e biti tako.111 I tako je posljednja faza mirotvorstva u Turskoj poela s ratom. Grke postrojbe krenule su iz Smirne u irokoj fronti uz doline do ruba Anatolske visoravni. Turski nacionalisti povukli su se u unutranjost. U Europi, jedna je grka postrojba potukla slabe i neorganizirane turske snage u Trakiji. Venizelos je pokazivao veliko samopuzdanje: Henrvju VVilsonu je najavio slom Ataturkovih snaga i irenje grke moi u unutranjost do Istanbula, pa i do Ponta na Crnom moru.112 No zapravo je grkog premijera hvatala panika, ali u tom trenutku nije mogao drugo do nastaviti.113 Do kolovoza 1920. Grci su prodrli 400 kilometara u unutranjost. Istog mjeseca Saveznici i Damad Ferid, koji je predstavljao sultanovu vladu, potpisali su mirovni ugovor u jednoj od izlobenih dvorana tvornice porculana u Sevresu u predgrau Pariza: ugovor nije bio tako lijep kao porculan, ali je bio jednako krhak. Savezniki vojni savjetnici upozoravali su da bi za provedbu uvjeta bilo potrebno najmanje dvadeset i sedam divizija, a te divizije oni nisu imali.114 U Turskoj je proglaen nacionalni dan alosti, novine su izile s crnim obrubom, duani su bili zatvoreni i molilo se cijeli dan.115 Ataturk je jednostavno nastavio borbu. U tom trenutku veina nacionalistikih snaga bila je pod njegovom kontrolom, a na sjeveru je zajedno s boljevicima gazio kavkaske republike. U rujnu 1920., manje od mjesec dana nakon to je mirovnim ugovorom u Sevresu obeano osnivanje nezavisne Armenije koja bi ukljuPoar na Bliskom istoku 534 ivala dio Turske, Atatiirkove snage napale su s juga. Usprkos silnom trudu i napadima njihova malog zrakoplovstva s tri zrakoplova, Armenci su postupno potisnuti. Kada je Aharonian, armenski pjesnik koji je govorio u ime svoje zemlje u Parizu, pokuao doi do Curzona u Londonu, odbili su ga pismom u kojem je stajalo: elimo vidjeti konkretne dokaze o vaoj konstruktivnosti i upravljakoj sposobnosti umjesto forsiranja iskljuivo vanjske politike zasnovane na propagandi i prosjaenju. Armenska vlada potpisala je 17. studenog primirje s Turskom, prema kojem je samo mali dio zemlje ostao slobodan. Pet dana poslije stigla je poruka predsjednika VVilsona. Prema Mirovnom ugovoru u Sevresu on je trebao odrediti granice Armenije; Wilson je odluio da Armenija treba dobiti 42.000 km2 turskog teritorija.116 Naputen od svijeta i stijenjen izmeu dva neprijatelja, armenski je premijer izjavio: Armencima je preostalo samo odabrati manje od dva zla.117 U prosincu je Armenija postala sovjetska republika i boljeviki komesar za narodnosti Staljin brzo ju je natjerao na poslunost. U oujku sljedee godine - ugovorom koji su u Moskvi sklopili Turska i Sovjetski Savez - potvreno je

vraanje turskih pokrajina Kars i Ardahan Turskoj. (Staljin je bio pregovora u ime boljevika.) Granica se nije promijenila do danas.) I ideja o Kurdistanu se izjalovila. Ve u svibnju 1921. Saveznici su povukli neodreena obeanja spomenuta u Mirovnom ugovoru iz Sevresa. to se tie Kurdistana, rekli su, bili su spremni promijeniti ugovor sukladno postojeem injeninom stanju.118 A injenino stanje bilo je sljedee: Ataturk je odbacio sporazum, uspjeno je zadrao dio armenskih teritorija u Turskoj i spremao se potpisati meunarodni ugovor sa Sovjetskim Savezom. Kurdski nacionalisti mogli su prosvjedovati, ali saveznici vie nisu bili zainteresirani za nezavisnu kurdsku dravu. Stabilnost na njegovu sjevernom boku omoguila je Atattirku da se pozabavi grkom invazijom na zapadu. I ovdje su dogaaji ili njemu u prilog. U studenom 1920. Venizelos je - na ope iznenaenje (ukljuujui i njegovo) - poraen na izborima. To je otvorilo put povratku njegova starog neprijatelja kralja Konstantina, to je konano dokrajilo ostatke dotadanje saveznike politike prema Turskoj. Italija i Francuska su tvrdile kako vie nisu obavezne podravati Grku te da ugovor iz Sevresa Ataturk i raspad Mirovnog ugovora iz Sevresa 535 treba revidirati. Talijani su natuknuli da bi bili spremni suraivati s nacionalistima na izmjeni ugovornih uvjeta.119 Ugovor je bio nepopularan i u Francuskoj, gdje gaje kolonijalni lobi osudio kao prevaru. Francuska vlada vie nije mogla sebi dopustiti gubitke - prva dva tjedna u veljai 1920. poginulo je vie od 500 francuskih vojnika - kao ni 500 milijuna franaka na godinu za uzdravanje svojih snaga u toj regiji.120 U listopadu 1921. Francuska je s Ataturkovom vladom potpisala ugovor kojim je predvieno povlaenje svih francuskih snaga iz Cilicije na jugu. Francuska je dobila gospodarske koncesije, a Ataturk je dobio neto mnogo vanije - priznanje jedne vodee sile. Curzon je bio bijesan: ini mi se da se vraamo na staro tradicionalno razilaenje - gotovo jednako antipatiji - izmeu Francuske i nas, potaknuto svim sredstvima koje je mogla smisliti njezina beskrupulozna vlada i laljivi tisak.121 U Grkoj je Konstantinov povratak doveo do istke asnika lojalnih Venizelosu, to je u vojsci izazvalo zbrku upravo na poetku proljetne kampanje u Maloj Aziji 1921. godine. Nova grka vlada smatrala je ipak daje, radi vlastite asti, duna zadrati ono stoje Grkoj obeano. Usprkos Curzonovim prigovorima Lloyd George je ohrabrivao Grke da napadnu Turke. Toga ljeta grke su snage prodrle daleko u unutranjost prema Ankari, to je bio izvanredan vojni uspjeh s obzirom na sprenu pusto. To je bio i krajnji domet grkog napredovanja i prelazio je sposobnost grkih vojnih snaga da zadre osvojeno. Du 650 km grkih linija vojnici su znali da vie ne mogu izdrati. Hajdemo kui, a Mala Azija neka ide dovraga, govorili su sljedeeg proljea.122 Turski je protunapad prema Smirni konano uslijedio 26. kolovoza 1922. godine. Naredba je bila jednostavna: Vojnici, va cilj je Sredozemlje.123 Grke su snage razbijene, i u rujnu je Ataturk trijumfalno uao u Smirnu. Grad je bio pun bjegunaca i izbjeglica iz grkih sela u unutranjosti. Na obali se mnotvo pokuavalo domoi brodova i sigurnosti. U zabitnim uliicama poelo je pljakanje i ubijanje. Lokalni Turci i pobjedniki turski vojnici imali su brojne raune koje je trebalo izravnati s Grcima i Armencima. Kao i njihovi gazde u Rimu, Parizu i Londonu, predstavnici velikih sila sada su napustili Grke. Dok su strane postrojbe promatrale sa svojih brodova, grad je planuo. Prvi je poar moda izbio sluajno, ali su oevici poslije vidjeli kako Turci u armenskim i grkim etvrtima nose kante s benzinom. Prizor Poar na Bliskom istoku 536 je bio straan, ak i izdaleka, sjeao se jedan britanski asnik. ula se nezamisliva vriska. ini se da je mnogo ljudi zavrilo u moru, jer ih je gurnulo mnotvo koje se nastojalo odmaknuti od kua zahvaenih poarom. Ataturk je ravnoduno promatrao poar: Neugodan incident, primijetio je.124 Kada se vatra ugasila, grka Smirna vie nije postojala. Nakon sloma grke vojske male saveznike okupacijske snage u Istanbulu i kod Bospora i Dardanela odjednom su se nale ugroene. Dok su Atattirkove snage napredovale na sjever prema

Mramornom moru i Istanbulu, britanska je vlada odluila vrsto drati poloaj kod anaka i Izmita na azijskoj obali. Pozvala je u pomo dominione i saveznike, ali je dobila samo isprike i prigovore. Od dominiona pozivu se odazvao samo Novi Zeland. Talijani su urno stali uvjeravati Ataturka u svoju neutralnost. Francuzi su svojim postrojbama naredili da se povuku iz anaka. Curzon je pohitao u Pariz gdje se estoko posvaao s Poincareom, koji je sada bio predsjednik francuske vlade, te mu prigovorio zbog naputanja i dezertiranja. Kada mu je Poincare isto tako glasno uzvratio, Curzon je sa suzama u oima izletio iz sobe pa zgrabio britanskog veleposlanika za ruku: Ne mogu podnijeti tog uasnog ovjeuljka. Ne mogu ga podnijeti. Samo mu je konjak omoguio nastavak beskorisnih pregovora.125 Lloyd George je bio za rat, ali su razborite glave, ukljuujui Curzona i vojne vlasti na licu mjesta, naposljetku prevladale. I Ataturk je bio spreman za pregovore. Prema primirju sklopljenom u Mudaniji 11. listopada Turci su preuzeli istonu Trakiju od Grka. Zauzvrat je Ataturk obeao da nee s vojskom ui u Istanbul, Galipolje ili Izmit sve dok Mirovna konferencija ne donese odluku o njihovoj sudbini. Grci su naputali cijelu Malu Aziju, a zatim i Trakiju. Bilo ih je vie od milijun. Grki vlasnici duana, seljaci, sveenici, starci, Grci muslimanske vjere, Grci koji nisu znali ni rijei grkog nahrupili su u zemlju koja ih nije mogla nahraniti niti smjestiti. Mladi Ernest Hemingway, koji je izvjetavao s lica mjesta za jedan list iz Toronta, promatrao je grke vojnike kako se vraaju kui: Prolazio sam uz njih cijeloga dana, uz te prljave, umorne, neobrijane vojnike lica ogrubjelih od vjetra, koji su pjeaili kozjim stazama po smeoj, breuljkastoj, goloj trakoj pustoi. Nije bilo nikakve vojne glazbe, nikakvih humanitarnih organiAtaturk i raspad Mirovnog ugovora iz Sevresa 537 zacija, nikakvog smjetaja, niega osim uiju, prljavih pokrivaa i komaraca nou. Ti su vojnici posljednji ostaci nekadanje grke slave. Ovo je kraj njihove druge opsade Troje.126 Grka avantura u Maloj Aziji ve je sruila Venizelosa, a sada je unitila njegova velikog pokrovitelja Llovda Georgea. Kriza kod anaka dotukla je nesigurnu koalicijsku vladu. Curzon je diskretno napustio svoje nekadanje kolege. Kada je u studenom 1922. na vlast dola nova konzervativna vlada na elu s Bonarom Lawom, Curzon je ponovno imenovan ministrom vanjskih poslova. Otputovao je gotovo odmah u Lausanneu gdje se konano trebao sklopiti mirovni ugovor s Turskom. Nekoliko osoba koje su se ondje okupile ve je bilo prisutno na parikoj Mirovnoj konferenciji sam Curzon, Poincare, pokunjeni Venizelos te Bugarin Stamboliski sa svojom arobnom prevoditeljicom, jedinom enom na konferenciji.127 Bilo je tu i novih lica, medu njima i Mussolini s bijelim gamaama i u crnoj koulji, koji se oito nelagodno osjeao na svojoj prvoj velikoj meunarodnoj konferenciji, te Grigorij ierin, sovjetski komesar za vanjske poslove, s rijetkom crvenom bradom, koji se uljao kao pokuarac koji prodaje staru odjeu.128 Tursku su sada zastupali nacionalisti na elu s Ismetom Inonujem, pouzdanim Ataturkovim generalom. Kada su saveznici pokuali pozvati i vladu u Istanbulu, Ataturk je jednostavno ukinuo sultanat. Sukladno svojoj novoj politici nemijeanja u europske poslove, Amerikanci su u Lausanneu poslali samo promatrae: Richarda Childa, simpatinog biveg novinara i Josepha Grevva, amerikog veleposlanika u Tokiju u doba Pearl Harbora. Grevv se iznenadio otkrivi da je Curzon vrlo armantan: Nisam nikada toliko uivao koliko na veerama za samo troje-etvero ljudi, kakve su njemu oito bile najugodnije. Kad bi stol bio raspremljen i posluen port, sjedili bismo i sluali ga kako satima pria anegdote i iznosi iskustva na izvanredno ugodan nain kakav se rijetko susree u dananjem drutvu.129 Curzonovo je strpljenje u Lausannei stavljeno nekoliko puta na kunju: pijani sobar zametnuo mu je veernje odijelo, korzet mu je puknuo i zarezao se u leda, a jako su ga uzrujavali Francuzi i Talijani, koji su se licemjerno ulagivali Turcima i bili skloni skrenuti s kursa na svakom uglu.130 Naravno, najvie su ga ipak nervirali Turci. Ismet Inonti, Poar na Bliskom istoku mali tamnoputi ovjek bez trunke karizme, vie nalik na armenskog prodavaa ipke nego na

turskog generala, samo je opstruirao, iskoritavao svoju gluhou i tvrdokorno ponavljao svoje zahtjeve.131 On je u Lausanneu doao s vrstim Ataturkovim uputama: postii u pregovorima nezavisnu Tursku bez vanjskog upletanja. Kao dobar vojnik, on se drao tih uputa. Vi me podsjeate, prasnuo je Curzon jednoga dana, na glazbenu kutiju. Stalno svirate istu staru melodiju, dan za danom, sve dok nam ne pozli - suverenost, suverenost, suverenost.132 Curzon je sarkastino pobijao Inontijeve argumente. No Turin je samo slijegao ramenima i nije se obazirao na njegove prigovore. Curzon je s nama postupao, rekao je, kao sa kolarcima, ali mi mu nismo zamjerali. On je isto tako postupao s Francuzima i s Talijanima.133 Naveer se Turin tjeio svojim omiljenim piem, zelenim chartreuseom; jedan od Amerikanaca koji mu se jedne veeri neoprezno pridruio zakleo se da vie nikada u ivotu nee okusiti to pie.134 Curzonovu frustraciju u pregovorima s Turcima pojaavalo je i saznanje da se bori protiv nevidljiva suparnika. Daleko u Ankari Ataturk je paljivo pratio konferenciju i telegrafski slao naredbe Inonuju.135 Nakon beskrajnog cjenkanja i dramatinog Curzonova odlaska koji je trebao izvriti pritisak na Turke, u srpnju 1923. konano je sklopljen mir. S dubokim podonjacima, Inonu je potpisao u ime Turske, a britanski veleposlanik u Istanbulu u ime Britanije.136 Mirovni ugovor potpisan u Lausannei nije bio nimalo nalik na ugovore potpisane u Versaillesu, Trianonu, St. Germainu, Neuillvju i Sevresu, koji su bili rezultat parike Mirovne konferencije. Dosad smo mi diktirali uvjete mirovnih ugovora, razmiljao je Curzon, a sada pregovaramo s neprijateljem koji ima vojsku, dok je mi nemamo; zaista neuven poloaj.137 Od uvjeta predvienih Mirovnim ugovorom iz Sevresa ostalo je vrlo malo. Novi ugovor nije spominjao nezavisnu Armeniju niti Kurdistan. Iako je Curzon pokuao unijeti odredbe o zatiti manjina, Turci su odbili navodei kao razlog suverenitet.138 Granice Turske sada su obuhvaale praktiki cijelo tursko govorno podruje od istone Trakije do Sirije. Turskoj su ostali Bospor i Dardaneli, ali podloni meunarodnom ugovoru o njihovu koritenju. Ukinute su prijanje poniavajue kapitulacije i ostale ekonomske povlastice strancima. Ugovor iz 538 Ataturk i raspad Mirovnog ugovora iz Sevresa 539 Lausanne predviao je i prinudnu razmjenu stanovnitva, muslimana za krane. Veina Grka ve je bila napustila Tursku, a sada su se nasilno iseljavale muslimanske obitelji od Krete do albanske granice i iskrcavale u Turskoj. To je vrlo loe i nemoralno rjeenje, upozorio je Curzon, i svijet e za njega plaati visoku cijenu sljedeih sto godina.139 Na temelju posebnog sporazuma iz razmjene su bili izuzeti Turci u zapadnoj Trakiji te Grci u Istanbulu i na nekoliko malih otoka. Te su zajednice ivotarile, ikanirane bezbrojnim sitniavim propisima i iskoritavane kao prigodni deurni krivci kad god bi se pogorali odnosi izmeu Grke i Turske, kao stoje to bio sluaj ezdesetih godina 20. stoljea zbog Cipra i u ljeto 1999. zbog Kosova. Jedini spor koji nije rijeen u Lausannei odnosio se na Mosul u sjevernom dijelu Iraka. Navodei argumente kojima se i danas koriste turske vlade, turska je delegacija zahtijevala Mosul tvrdei da su Kurdi zapravo Turci. Na kraju krajeva, izjavio je slavodobitno glavni turski pregovara, tako tvrdi Encyclopaedia Britannica. Curzon je odluno nakanio zadrati Mosul radi nafte, a ne zbog Kurda, pa je ironino bocnuo Turke: Turska je delegacija prvi put u povijesti otkrila da su Kurdi Turci. Nitko to dotad nije otkrio.141 Konferencija se gotovo raspala zbog Mosula, ali su se obje strane naposljetku dogovorile da pitanje prepuste Ligi naroda, koja gaje konano dodijelila Iraku 1925. godine. Kurdi su sada dospjeli pod razliite vlasti - Atattirkovu u Turskoj, aha Reze Pahlavija u Perziji i Faisala u Iraku - i nijedna od njih nije - doputala kurdsku autonomiju. Britanci su se u Iraku neko vrijeme zanosili idejom o zasebnoj upravi za kurdska podruja, jer su shvatili da Kurdi ne ele biti pod arapskom vlau. No naposljetku su odustali od toga, a Irak je 1932. stekao nezavisnost ne obeavajui nikakve posebne obzire prema Kurdima.142 U Turskoj su Ataturk i nacionalisti odbacili prijanje naglaavanje jedinstva svih muslimana te se prihvatili uspostave sekularne turske drave. Na oaj mnogih Kurda, ukinuli su kalifat. Turski je trebao postati jezik obrazovanja i uprave; od 1923. do 1991. kurdski jezik nije bio ni priznat. Turski ministar vanjskih poslova

uvjeravao je 1927. britanskog veleposlanika da e Kurdi nestati kao i, kako ih je on nazivao, crveni Hindusi; ako Kurdi pokau sklonost nacionalizmu, Turska e ih istjerati kao to je to uinila s Armencima i Grcima.143 Poar na Bliskom istoku Kurdi nisu mirno prihvatili svoju sudbinu, pa je kurdski nacionalizam, koji je bio slab u vrijeme parike Mirovne konferencije, jaao u godinama represije. Osim toga, obeanja data u Parizu i u prvom mirovnom sporazumu sklopljenom u Sevresu postala su dio kurdskih sjeanja i nada. U ljeto 1919. voda prve iz niza kurdskih pobuna pri-vezao je na ruku Kuran: na praznoj stranici bila su ispisana saveznika obeanja - ukljuujui jednu od VVilsonovih 14 toaka koja je govorila o autonomnom razvoju neturskih narodnosti.144 Inonuja su na povratku iz Lausanne doekali kao junaka, a taj mirovni sporazum smatra se i danas najveom diplomatskom pobjedom modeme Turske.145 Ujesen 1923. Istanbul su napustile posljednje strane postrojbe. Sultan je otiao godinu dana prije: Britanci su ga potajno odvezli iz palae u vojnim bolnikim kolima te britanskim ratnim brodom prevezli na Maltu. Umro je u izgnanstvu u San Remu, osiromaen i osamljen. Njegov roak, njena umjetnika dua, preuzeo je dunost kalifa sve dok Ataturk godinu dana poslije nije ukinuo kalifat. Ostatak kraljevske obitelji je prognan, pa su u inozemstvu spiskali ono malo novca to im je ostalo. Nekoliko lanova obitelji vratilo se u Tursku: jedna princeza vodi hotel, a jedan princ radi u arhivu palae Topkapi.146 Curzon je umro 1925., iscrpljen godinama prekomjernog rada. Ataturk je umro 1938. od ciroze jetre, a na dunosti predsjednika naslijedio gaje Ismet Inonu. Povodom 70. obljetnice mirovnog ugovora iz Lausanne, 1993. godine njegov sin i Curzonov unuk zajedno su poloili vijenac na Atatiirkov grob.147 540 \ VIII. DIO Dovravanje 30 Dvorana ogledala Vijee etvorice je u nedjelju 4. svibnja 1919., nakon diktiranja nekih promjena u posljednoj minuti, dalo nalog da Mirovni ugovor s Njemakom ode u tisak. Lloyd George otiao je na izlet u Fontainebleau, drugi su se odmarali. Dva dana poslije sazvana je plenarna sjednica radi glasanja o uvjetima. Budui da im nije podijeljena konana verzija, delegati su morali sluati kako Andre Tardieu ita odulji saetak na francuskom; mnogi koji su govorili samo engleski drijemali su.1 Dakle, napisao je Henry VVilson u svojem dnevniku, namjeravamo uruiti uvjete vabama, a da ih sami nismo najprije proitali. Mislim da tome nema premca u cijeloj povijesti.2 Portugalci su se alili zbog toga to njihova zemlja nee dobiti nikakve reparacije; Kinezi su prigovarali odredbama ugovora po kojima Japanci dobivaju njemake koncesije u Kini, a talijanski je delegat naglasio da njegovi kolege moda imaju komentare o odredbama ugovora o kojima se odluivalo u njihovoj odsutnosti. Zatim je, na ope zaprepatenje, maral Foch zatraio da ga sasluaju. Posljednji put je apelirao da Rajna bude barijera izmeu Njemake i Francuske.3 Clemenceau gaje ljutito upitao zbog ega pravi takvu scenu. Cetait pour faire aise, odgovorio je Foch, a ma consci-ence.4 (Zato da bih olakao vlastitu savjest.) Za New York Times je rekao: Sljedei put, zapamtite, Nijemci nee pogrijeiti. Provalit e u sjevernu Francusku i zauzeti luke u La Mancheu kao baze za operacije protiv Engleske.5 Moda je srea stoje bio mrtav kada je Hitler uinio upravo to dvadeset godina poslije. Fochova upozorenja nisu zabrinjavala mirotvorce. ini se da su svi zadovoljni mirovnim uvjetima, izvijestila je Frances Stevenson, i ne moe im se prigovoriti da nisu dovoljno strogi.6 VVilson je ponosno pogledao otisnuti ugovor. Nadam se da u do kraja ivota imati dovoljno vremena da proitam cijeli taj svezak. Mi smo u najkraem 543 V Dovravanje

544 moguem roku priveli kraju najvei posao koji su ikada obavila etiri ovjeka.7 ak je i Clemenceau bio zadovoljan. Napokon, to je to; to je iznad svega djelo ljudskih bia i stoga nije savreno. Uinili smo to smo mogli da bi posao bio obavljen brzo i dobro.8 Kada gaje Wilson upitao hoe li za sastanak s Nijemcima na glave staviti cilindre, Clemenceau je odgovorio: Da, i to s perjem.9 U Versaillesu, u hladnom i mranom Hotel des Reservoirs, njemaki delegati - otprilike 180 eksperata, diplomati, tajnici i novinari - ekali su sa sve veim nestrpljenjem. Krenuli su iz Berlina, kako je upozorio jedan ameriki promatra, uzrujani i u gotovo abnormalnom raspoloenju, uvjereni da e s njima postupati kao s parijama; postupak prema njima u Francuskoj potvrdio je njihove najvee bojazni.10 Francuzi su usporili njihove specijalne vlakove kada su uli u podruja devastirana u ratu; bilo je to, rekao je jedan Nijemac, duevno muenje, ali i zlosutan znak. Mi smo dakle jedini odgovorni za sve unitene ivote i imovinu u te strane etiri i pol godine.11 Kada su stigli, grubo su ih ukrcali u autobuse i pod jakom pratnjom poslali u Versailles; njihovu su prtljagu samo istovarili u dvorite hotela i otresi-to im rekli daje sami unesu. U tom istom hotelu boravili su i francuski elnici 1871. godine dok su pregovarali s Bismarckom. Sada je bio okruen ogradom, radi sigurnosti Nijemaca, tvrdili su Francuzi. Nijemci su gunali da se s njima postupa kao sa stanovnicima kakvog crnakog sela izloenima na sajmu.12 Voa delegacije bio je njemaki ministar vanjskih poslova Brock-dorff-Rantzau. Bilo je oito da e izbor pasti na njega. Istaknuo se u * staroj carskoj diplomatskoj slubi, ali je za razliku od mnogih svojih kolega prihvatio novi poredak i uspostavio dobre odnose sa socijalistima koji su sada bili na vlasti. Za vrijeme rata bio je nadasve kritian prema njemakoj politici i poticao je kompromisni mir. No on je bio i lo izbor. Nabusit, s monoklom, vitak, besprijekorno dotjeran, doimao se kao daje upravo doao s Kaiserova dvora. (tovie, njegov brat blizanac upravljao je Kaiserovim imanjima.) Njegova je obitelj bila stara i ugledna; Rantzauovi su bili u slubi Danske, Njemake, a u sedamnaestom stoljeu i Francuske. Prialo se da je jedan maral Rantzau bio pravi otac Luja XIV Kada je neki francuski dunosnik upitao Brockdorff-Rantzaua je li to istina, grof je odgovorio: O da, u Dvorana ogledala mojoj obitelji Burbonce su smatrali rantzauovskom kopiladi posljednjih tri stotine godina. Bio je duhovit, okrutan i muiav, i veina ga se bojala. Volio je ampanjac i konjak - i prekomjerno, kako se govorilo. ef Britanske vojne misije u Berlinu vjerovao je da uzima i drogu.13 Poput mnogih njegovih zemljaka 1919. godine i Brockdorff-Rantzau uzdao se u Amerikance. Mislio je da e Sjedinjene Amerike Drave konano uvidjeti kako su njihovi gospodarski i politiki interesi povezani s oivljavanjem Njemake. Dvije drave mogle bi suraivati s Britanijom, moda i s Francuskom, na suzbijanju boljevizma na istoku. A ako se Britanci i Amerikanci posvade, to e se gotovo sigurno i dogoditi, Sjedinjene Drave shvatit e vrijednost jake Njemake na svojoj strani. Poput tolikih Nijemaca, i Brockdorff-Rantzau je mislio kako e se predsjednik VVilson pobrinuti da mirovni uvjeti budu blagi. Napokon, Njemaka je uinila ono to je sam VVilson bio predloio i postala je republikom. Ve je i to pokazalo njezinu dobru vjeru. Njihova zemlja, vjerovala je veina Nijemaca, predala se pod uvjetom da e VVilsonovih etrnaest toaka biti osnova za mirovni ugovor. Ljude su naveli, izvijestio je Ellis Dresel, ameriki diplomat upuen u Berlin, da povjeruju kako je Njemaka naalost poraena, nakon plemenite i asne borbe, zbog pogubnog uinka blokade na moral u zemlji te zbog nekih predalekosenih planova njezinih elnika, ali su se na sreu mogli obratiti predsjedniku VVilsonu radi dogovora o kompromisnom miru koji e zadovoljiti Njemaku.14 Ona e nedvojbeno morati platiti nekakvu odtetu, ali ne i ratne trokove. Ona e postati lanicom Lige naroda. Zadrat e svoje kolonije. I naelo samoodreenja ii e joj u prilog. Austriji e se dopustiti da odlui hoe li se prikljuiti bratskoj njemakoj dravi. Podruja njemakoga govornog podruja u Zapadnoj Pruskoj i leska ostat e, dakako, njemaka. U Alzas-Loreni preteito njemaki dijelovi moi e glasati o svojoj budunosti.15 U prvim mjesecima nakon primirja Nijemci su se drali VVilsonovih etrnaest toaka kao

utopljenici za slamku, gotovo i ne slutei da oni koji su ih pobijedili moda ne gledaju na stvari na isti nain. Toliko je prepoznatljivih simbola prolosti - Kaiser, vojska, inovnitvo - bilo izbrisano. To je donijelo nemirno iekivanje obiljeeno nadama i stra545 Dovravanje 546 hovima. Njemaka je postojala manje od pedeset godina; zato bi nastavila postojati? Bavarci, kao i stanovnici Porajnja, razmatrali su ponovno uspostavljanje nezavisnosti koju su izgubili 1871. godine kada je stvorena Njemaka. Na krajnjoj ljevici revolucionari su sanjali o revoluciji poput ruske i neko je vrijeme, kada su nepredvieno izbijale pobune u razliitim gradovima, izgledalo kao da e dobiti ono to ele. Thomas Mann govorio je o kraju civilizacije gotovo s ushienjem.16 Politike stranke svih boja nastojale su redefinirati svoje programe. irila se bojazan daje njemako drutvo propalo; nestale su stare moralne norme.17 Moda je razumljivo da su ljudi nastojali izbjei ozbiljno razmiljanje o budunosti, posebice o onoj koja se oblikovala u Parizu. Ljudi su openito, prema Dreselovim rijeima, neobino ravnoduni prema pitanjima povezanim s mirom. Posvuda se zapaa grozniava elja da se zaborave brige u zabavi i razuzdanosti. Kazalita, plesne dvorane, kockarnice i konjska trkalita bili su krcati kao nikada prije.18 Ugledni njemaki znanstvenik sjeao se nestvarne atmosfere iz razdoblja primirja.19 Malobrojni Nijemci postavili su si zadau da otkriju to se dogaa u Parizu u mjesecima iekivanja. Ministarstvo vanjskih poslova prouavalo je savezniki tisak oekujui razdor meu pobjednicima. Bilo je neposrednih kontakata sa Saveznicima u pregovorima o ukidanju blokade ili o uvjetima primirja. Povremeno su savezniki predstavnici razgovarali o jo nekim veim problemima, poput jednog amerikog obavjetajca, pukovnika Congera, koji je dao naslutiti da radi za jedno vie tijelo u Parizu. Conger koji je diplomirao na Harvardu i specijalizirao se za klasinu filologiju, istone religije i glazbu, priao je svojim njemakim sugovornicima o tenzijama izmeu Amerikanaca i Francuza zbog mirovnih uvjeta i uvjerio ih da e se Wilson oduprijeti pretjeranim francuskim zahtjevima. On je takoer dao Nijemcima mnogo savjeta. Rekao im je da trebaju slijediti ameriki model kada budu sastavljali svoj novi ustav i dati svojem predsjedniku prilino velika ovlatenja. Njemako ministarstvo vanjskih poslova propisno je to prenijelo sastavljaima onoga to je poslije postalo VVeimarski ustav.20 U oujku 1919. profesor Haguenin, prividno diplomat nieg ranga, ali zapravo ef francuske tajne slube u vicarskoj, vodio je tajne razgovore u Berlinu s Nijemcima na visokim poloajima. Ostavio je pogrean dojam da su Francuzi spremni biti umjereni u vezi s reparacijama i Dvorana ogledala 547 leskom ako Njemaka prihvati francusku kontrolu nad saarskim rudnicima i okupaciju Porajnja.21 Njemaka vlada pokuala je iskoristiti takve ljude kao kurire. Kada je u travnju 1919. godine Amerikanac Dresel rekao Brockdorff--Rantzauu da Njemaka mora prihvatiti francusku kontrolu nad Saarom i pristati na slobodni grad Danzig, Nijemac je eksplodirao: Ni u kojem sluaju neu potpisati mirovni ugovor. Dodao je dotad ve dobro poznato upozorenje: Ako Antanta bude inzistirala na tim uvjetima, mislim da e boljevizam postati u Njemakoj neizbjean.22 Kao i drugima u Europi 1919. godine, Nijemcima je bauk revolucije bio koristan kao nain vrenja pritiska na mirotvorce, no dokazi govore da sama njemaka vlada nije tu prijetnju shvaala posebno ozbiljno.23 Ono to jest shvatila ozbiljno bile su pripreme za predstojeu mirovnu konferenciju i pregovore sa Saveznicima. U studenom 1918. godine vlada je osnovala posebnu komisiju koja je naporno radila cijelu zimu pripremajui svezak za sveskom detaljnih studija, karata, memoranduma, argumenata i protuargumenata za njemake delegate. Kada su specijalni vlakovi krenuli za Versailles, prevozili su sanduke pune materijala za pregovore kojih nee biti. Dani u Versaillesu su prolazili, a Nijemci su marljivo radili. Budui da su s razlogom bili uvjereni da ih Francuzi prislukuju, svi su se sastanci odravali uz glazbenu kulisu, pa su se delegati smjenjivali svirajui Maarsku rapsodiju ili Mar hodoasnika iz Tannhdusera ili su navijali

gramofone koje su posebno za tu svrhu donijeli iz Berlina.24 U duhu nove, demokratske Njemake, lanovi delegacije jeli su zajedno za dugim stolovima, aristokrati pokraj socijalista iz radnike klase, generali pokraj profesora. Zajedniki su proslavili Prvi svibnja. Francuski tisak izvjetavao je kako Nijemci jedu goleme koliine narani i troe nevjerojatne koliine eera. Ispred hotela gomile znatieljnih Francuza ekale su da vide neprijatelja. Povremeno su se rugali i zvidali, ali su uglavnom bili tihi, pa i dobrohotni. Nijemci su odlazili na izlete u automobilima koje su im osigurali Francuzi, u duane u Versaillesu, ili u obilazak okolice. etali su Trianonom. Stare magnolije i divlje jabuke u punom su cvatu, pisao je jedan slubenik ministarstva vanjskih poslova svojoj eni, a ubrzo e procvasti rododendroni i jorgovani. Dovravanje 548 Pisao je kako su divne zebe, drozdovi i zlatne vuge. No u pozadini sve te ljepote sjena sudbine nadvija se nad nama, biva sve tamnija i neumitno se pribliava.25 Napokon, poto su Nijemci u Versaillesu proveli tjedan dana, doao je poziv za sastanak u hotelu Trianon Palae. Saveznici e im 7. svibnja (moda sluajno na godinjicu njemakog potapanja Lusitanije) uruiti mirovne uvjete. Nijemci e imati dva tjedna da podnesu pismene primjedbe. Kasno te noi do dva sata poslije ponoi, te ponovno sutradan ujutro, Hotel des Reservoirs odzvanjao je od rasprava o tome kako bi se njemaki predstavnici trebali ponaati. BrockdorffRantzau, glavni govornik, odluio je da nee stajati dok bude govorio; u francuskim novinama vidio je nacrt konferencijske dvorane i proitao komentar u kojem su se sjedala za Nijemce postavljena sa strane usporeivala s optuenikim klupama. Bilo je mnogo tee odluiti to treba rei. To je mogla biti njegova jedina prilika da se mirotvorcima obrati izravno. Delegacija je ve pripremila nekoliko verzija govora. Dok se tog 7. svibnja vozio kroz versajski park, Brockdorff-Rantzau imao je sa sobom dva teksta, jedan vrlo kratak i suzdran, drugi mnogo dulji i prkosniji. Nije jo odluio koji e upotrijebiti.26 Dvorana je bila dupkom puna: delegati svih drava, tajnici, generali, admirali, novinari. Od svih rasa na zemlji nisu bili prisutni samo Indijanci i australski aboridini, napisao je jedan njemaki novinar. Svaka nijansa boje koe osim spomenutih: od najbljede nijanse bjelokosti do boje cme kave i tamnocrne.27 U sredini dvorane, nasuprot predstavnicima velikih sila, bio je stol za Nijemce. Sve su oi bile uprte u vrata dok su ulazili, ukoeni, ispunjeni nelagodom. Jedan svjedok rekao je da se Brockdorff-Rantzau doimao bolesno, izmueno i nervozno i znojio se.28 Nakon kratkog oklijevanja mnotvo se, odajui poast manirima svijeta nestalog nakon 1914. godine, dignulo na noge. Brockdorff-Rantzau i Clemenceau naklonili su se jedan drugome.29 Clemenceau je otvorio raspravu. Govorio je mimo, bez i najmanjeg znaka nervoze, izlaui u glavnim crtama bitne odredbe ugovora. Kucnuo je as za konano sreivanje naeg rauna, rekao je Nijemcima. Vi ste od nas traili mir. Mi smo vam ga skloni dati.30 Izrekao je te rijei, rekao je jedan njemaki delegat, tonom punim bijesa i prijezira ... i od samog poetka bilo je jasno kako e svaki odgoDvorana ogledala 549 vor od strane Nijemaca biti uzaludan.31 Kada su prevoditelji zavrili prevoenje na engleski i francuski, Clemenceau je upitao eli li jo netko govoriti. Brockdorff-Rantzau je dignuo ruku.32 Izabrao je dulji govor. Iako je u njemu bilo mnogo pomirljivih tonova, nespretnost njegovih prevoditelja, njegova odluka da ostane sjediti te njegov hrapav, otar glas ostavili su odbojan dojam. Clemenceau je pocrvenio od gnjeva. Lloyd George je prelomio no od bjelokosti za rezanje papira. Tek tada je shvatio, a to je poslije i rekao, zato Francuzi toliko mrze Nijemce.33 To je najnetaktiniji govor koji sam ikad uo, rekao je VVilson. Nijemci su doista glupi. Uvijek naprave neto pogreno. Lloyd George se sloio: alosno je to smo ga pustili da govori.34 Samo Balfour, uzdran kao uvijek, nije dijelio ope zgraanje. Nije opazio Brockdorff-Rantzauovo dranje, rekao je Nicolsonu. Ja u pravilu nikada ne zurim u ljude kada su u oitoj nevolji.35 Izlazei iz hotela Trianon Palae, Brockdorff-Rantzau je zastao na stubitu i nonalantno pripalio cigaretu. Samo oni blizu njega opazili su da mu usne drhte.36

Vrativi se u hotel, Nijemci su se bacili na svoje primjerke ugovora. Istrgnuli su pojedine dijelove i dali ih timovima prevoditelja. Njemaki je prijevod do jutra bio otipkan i otposlan. Jedan je delegat telefonom javio u Berlin: Saarski bazen... Poljska, leska, Oppeln... treba platiti 123 milijarde, i za sve to trebamo rei 'mnogo vam hvala'. Vikao je tako glasno daje francuska tajna sluba jedva uspjela razabrati rijei.37 Kada su se Nijemci sastali u pono da na brzinu neto pojedu, u blagovaonici je brujalo od primjedaba: sve nae kolonije, Njemaka izostavljena iz Lige naroda, gotovo cijela trgovaka flota, zar je to ono to VVilson naziva otvorenom diplomacijom.38Jedan delegat, bivi sindikalist, uteturao je u blagovaonicu: Gospodo, ja sam pijan. To je moda proleterski, ali drugo mi nije preostalo. Taj me sramotni ugovor slomio, jer sam sve do danas vjerovao u VVilsona.39 (U glasinama koje su se irile Parizom preuveliali su tu epizodu: ...delegati, tajnici i prevoditelji leali su pijani, odjeveni i poluodjeveni, po sobama i u predvorju hotela.40) Najgori in meunarodnog piratstva koji je ikada poinjen pod zastavom licemjerja, komentirao je ugovor bankar Max VVarburg. Sam Brockdorff-Rantzau samo je prezirno rekao: Taj debeli svezak bio je posve nepotreban. Mogli su sve to izraziti jednoDovravanje 550 stavnije u jednoj toki ugovora - UAUemagne renonce a son existence.41 (Njemaka se odrie svih zahtjeva na vlastito postojanje.) Vijest je u Njemakoj izazvala ok. Zato bi Njemaka morala izgubiti 13% svojeg teritorija i 10% stanovnitva? Napokon, je li Njemaka uope izgubila rat? Jo od primirja vojska i njezini simpatizeri marljivo su postavljali temelje teorije 'no u leda': Njemaka je poraena, ali ne na bojnom polju nego od domaih izdajnika. Zato bi Njemaka jedina trebala biti prisiljena na razoruanje? Zato bi Njemaka - a to pitanje postalo je glavni izvor mrnje Nijemaca prema mirovnom ugovoru -tjebala biti jedina zemlja koja preuzima odgovornost za rat? Mnogi su Nijemci izbijanje neprijateljstava 1914. godine jo uvijek smatrali nunom obranom od opasnosti koju su predstavljali barbarski Slaveni na istoku.42 Ugovor je potpuno neprihvaljiv,rekaoje kancelar Scheidemann: Neka se osui ruka koja nam eli staviti tako teke okove.43 to se dogodilo s VVilsonovim obeanjima? Njemaki ministar obrane Gustav Noske grubo je odbrusio jednom amerikom novinaru: E, pa, pokazat u vam ja otvorenu diplomaciju. Vi Amerikanci vratite se kui i zakopajte se u crnu zemlju (sic) zajedno sa svojim Wilsonom.44 1 tako je VVilson, kojega su do tog trenutka smatrali spasiocem Njemake, postao preko noi pokvareni licemjer. Kada je 1924. godine umro, njemako je veleposlanstvo jedino od veleposlanstava u VVashingtonu odbilo spustiti zastavu na pola koplja.45 Iz dananje perspektive ta estina i zateenost zauuju. Pripremajui se za mirovne pregovore njemako ministarstvo vanjskih poslova predvidjelo je mnoge od tih uvjeta: razoruanje, demilitarizaciju i okupaciju Porajnja, gubitak barem saarskih rudnika, znatne gubitke (vjerojatno ukljuujui Danzig) na njemakoj istonoj granici te reparacije u iznosu od najmanje 60 milijarda maraka.46 Najbolje objanjenje pretjerane reakcije dao je jedan ameriki promatra koji je u travnju 1919. godine rekao: Nijemcima je ostalo malo - samo nada. A budui da im je ona jedina preostala vrsto su se za nju uhvatili - nadu da e Amerikanci neto uiniti, nadu da konani uvjeti nee biti tako strogi kako je to naznaeno u sporazumu o primirju i tako dalje. Mislim da su Nijemci podsvjesno bili optimistiniji nego to su to sami shvaali. Zatim je proroanski dodao: Kada vide uvjete crno na bijelom, bit e velikog ogorenja, mrnje i oajavanja.47 Dvorana ogledala 551 Upravo u takvom raspoloenju njemaka je delegacija pripremala svoje primjedbe na mirovne uvjete. Do konca svibnja sastavili su stranice i stranice detaljno argumentiranih prigovora i protuprijedloga. Glavni prigovor ugovoru bio je taj da on nije pravedan i poten kao to su obeali Saveznici. Na teritoriju oduzetom Njemakoj Nijemcima je uskraeno pravo na samoodreenje. Reparacije su osudile njemaki narod na trajni robovski rad.48 Samo se Njemaka morala razoruati. Brockdorff-Rantzau bio se odluio na posebnu strategiju koja e imati opasne posljedice. Njemaka, uporno je tvrdio, ne eli prihvatiti da jedina snosi krivnju za rat. Takvo priznanje iz

mojih usta, rekao je sluateljstvu u Trianon Palaceu, bila bi la.49 No ni od njega ni od Njemake nije zatraeno takvo priznanje. Poznati lanak 231, koji su Nijemci netono nazvali klauzulom o ratnoj krivnji, stavljen je u ugovor kako bi se utvrdila njemaka odgovornost za reparacije. Bilo je slinih odredbi u ugovorima s Austrijom i Maarskom, no one nisu predstavljale problem - uglavnom zato to ih takvima nisu smatrale njihove vlade.50 Njemaka je reakcija bila drukija, dijelom zato to su nervozno mjesecima iekivali presudu. Liberali koji su za vrijeme rata kritizirali vladu tvrdili su kako Njemaka ne bi smjela jedina nositi teret krivnje. Veliki socijalist Max VVeber i skupina uglednih sveuilinih profesora objavili su javni manifest: Mi ne osporavamo odgovornost onih na vlasti prije i za vrijeme rata, ali vjerujemo da su krive sve velike sile u Europi.51 Kada su izali na vidjelo uvjeti mirovnog ugovora, Nijemci svih politikih uvjerenja shvatili su da su se ostvarili njihovi najgori strahovi. lako je ak i njegova vlada sumnjala u mudrost njegova postupka, Brockdorff-Rantzau uporno je nastavljao napadati lanak 231 - dijelom zato da potkopa savezniki zahtjev za reparacijama, ali uglavnom zbog osjeaja asti.52 Saveznicima je 13. svibnja napisao: Njemaki narod nije htio rat i ne bi nikad pokrenuo agresivni rat. Stalno se vraao na to pitanje i u drugim oduljim memorandumima.53 Saveznici su se uporno drali svojeg stava. Ne mogu prihvatiti njemako stajalite, napisao je Lloyd George u svojim memoarima, a da pritom ne otkrijem sve nae razloge stupanja u rat.54 VVilson je rekao otro: Dovoljno je odgovoriti da mi njemakoj vladi ne vjerujemo niti rije.55 Njemaka Dovravanje 552 je prihvatila odgovornost za agresiju kada je zatraila primirje, rekao je Clemenceau u ime Vijea etvorice. Sada je prekasno da to pokuavati osporiti.56 I tako je lanak 231 - odredba koju je pomogao sastaviti mladi John Foster Dulles kao kompromisno rjeenje za reparacije -postao veliki simbol nepotenja i nepravde Versajskog ugovora u VVeimarskoj Njemakoj u velikom dijelu njezine kasnije povijesti, ali i u anglosaksonskom svijetu. Sedmog svibnja, na dan kada su Nijemci dobili uvjete ugovora, upravitelja amerikog programa humanitarne pomoi Herberta Hoovera probudio je u etiri sata ujutro kurir nosei mu kopiju ugovora ravno iz tiskare. Dotad ga nije, kao ni ostali, vidio u cijelosti. Zabrinuli su ga sam opseg i kumulativni uinak svih odredbi. Kako vie nije mogao zaspati, odluio je proetati praznim parikim ulicama i kada je poelo svitati naiao je na Smutsa i Kevnesa iz britanske delegacije. Sloili smo se, prisjeao se Hoover mnogo godina poslije, da e posljedice mnogih odredbi predloenog ugovora dovesti naposljetku do katastrofe.57 Objavljivanje ugovora iznijelo je na povrinu nelagodu mnogih mirotvoraca, no nije uvijek lako razluiti jesu li je uzrokovali sami uvjeti ugovora, narav Mirovne konferencije, budunost svijeta ili njihova vlastita budunost. Ameriki dravni tajnik Lansing, koji se uvrijeeno drao po strani, smatrao je kako je ugovor potvrda njegovih najgorih strahova u vezi s VVilsonom kao pregovaraem. U nastupu bijesa napisao je estoki memorandum: Mirovni uvjeti ine se pretjerano otri i poniavajui, a mnogi su od njih neprovedivi.58 Bullitt, jo ljut zbog propasti svoje ruske misije, organizirao je sastanak mladih lanova amerike delegacije u hotelu Crillon. To nije mirovni ugovor, rekao je i dodao da svi moraju podnijeti ostavku. Desetak njegovih kolega se sloilo. Bullit je dohvatio cvjetne aranmane sa stola kako bi podijelio crvene rue onima koji su mu se prikljuili a ute sunovrate onima koji nisu. Ostavke su govorile o razoaranju, o tome kako su VVilsonova uzviena naela i idealizam Sjedinjenih Drava rtvovani interesima pohlepnih Europljana. Bullitt se pobrinuo - a to je bilo tipino za njega - da njegova ostavka odmah dospije u tisak.59 U britanskoj delegaciji reakcija je bila jednaka. I Nicolsona je obu-zelo slino raspoloenje. Doli smo u Pariz uvjereni da e se uspostaDvorana ogledala viti novi poredak; otili smo sigurni da je novi poredak samo ukaljao stari. Doli smo kao gorljivi egrti u kolu predsjednika Wilsona; izili smo iz nje kao odmetnici.60 Britanci su se ispriavali to su stvorili imperijalistiki mir; za sve su bili krivi Talijani i Francuzi. U Britaniji su se stiale

emocije raspirivane za potrebe izbora koji su bili tempirani tako da se iskoristi ratno oduevljenje glasaa, te se poela primjeivati vea tolerancija prema Nijemcima. Canterburvjski nadbiskup izjavio je da se osjea vrlo neugodno zbog ugovora. Rekao je da govori u ime velikoga sredinjeg tijela koje obino uti i koje nije na odgovarajui nain prisutno u uobiajenim kanalima tiska.61 Francuska je reakcija, dakako, bila drukija. Kritiari su se alili da je ugovor previe blag - osim nekih na ljevici koji su ga smatrali preo-trim - no njihove pritube malo su utjecale na javnost. Mnogi su Francuzi smatrali da je Clemenceau izborio najbolje uvjete koje je mogao velianstvene i ohrabrujue, kako ih je opisao jedan novinar. U svakom sluaju, bilo je malo elje za otvaranjem jo jednog iscrpljujueg kruga pregovora. Kada su Nijemci poslali svoje detaljne protuprijedloge 29. svibnja, francuski tisak otro ih je napao: spomenik bestidnosti, odiozna lakrdija, arogancija. Jedan istaknuti liberal uskliknuo je da su bezonost i pomanjkanje savjesti62 jedine rijei kojima moe opisati njemaku predstavku. Za razliku od njih, Britanci i Amerikanci bili su impresionirani. Henry VVilson, koji nije bio prijatelj Nijemaca, napisao je u svojem dnevniku: vabe su napravili upravo ono to sam prognozirao - osporili su sve nae uvjete i podnijeli kompletan paket svojih uvjeta koji se temelje na 14 toaka i mnogo su suvisliji od naih.63 Na nesreu, ba su u tom trenutku separatisti u Porajnju uz potporu nekih ljudi iz francuske vojske postavili neuspjean zahtjev za neovisnou. U nekoliko gradova na Rajni pojavili su se 1. lipnja plakati. Negdje ih je ljutito mnotvo strgnulo, a negdje su ih doekali u dubokoj tiini. Pokuaji zauzimanja dravnih ureda sramno su propali. BrockdorffRantzau odmah je poslao otar prosvjed Clemenceauu. VVilson i Lloyd George pokazali su 2. lipnja Clemenceauu izvjetaje to su ih primili od svojih generala u Porajnju koji su se alili na francuske spletke. Lloyd George je zaprijetio da bi se Saveznici mogli predomisliti u vezi s petnaestogodinjom okupacijom Porajnja.64 553 Dovravanje 554 Lloyd George je zapravo ponovno preispitivao cijeli ugovor. Bio je potpuno svjestan injenice da slaba Njemaka u srcu Europe, u kojoj bi moglo doi do revolucije, nije dugorono u najboljem britanskom interesu. ini se da to nije bilo ni u njegovom osobnom politikom interesu. Na izvanrednim izborima u izbornoj jedinici Central Huli kandidat koji je zagovarao pravedan i brz a ne osvetniki mir potukao je kandidata koalicije.65 Njegovi najblii suradnici upozorili su ga da britanska javnost nee podrati preotar ugovor. Detaljne njemake primjedbe na ugovor, koje su Saveznici primili 30. svibnja, potvrdile su opravdanu zabrinutost u vezi s bitnim pitanjima o kojima je raspravljao sa svojim britanskim kolegama, primjerice u Fontainebleauu potkraj oujka. Zamjenik premijera Bonar Law smatrao je da je njemake prigovore u veini sluajeva vrlo teko pobiti.66 Lloyd George se sloio. Nijemci su, naime, rekli Saveznicima: Vi imate niz naela koja primjenjujete ako vama odgovara, ali koja zapostavljate ako odgovaraju nama.67 Najrjeitiji kritiar bio je Smuts. Nemam rijei koliko sam alostan, napisao je, zbog ovakvog rezultata naeg dravnikog angamana; a zatim: nemogui mir zasnovan na krivim temeljima, naa kaotina politika, okantno, drastino. Njemakoj bi bilo praktiki nemogue ispotivati odredbe ovakvog mirovnog ugovora. Klauzule o reparacijama neprovedive su jer ubijaju gusku koja treba snijeti zlatna jaja. (Meutim, upravo je sam Smuts poveao iznos reparacija pridodavi mirovine za udovice i siroad saveznikih vojnika.) Okupacija Porajnja i davanje njemakog teritorija Poljskoj bili su ozbiljna prijetnja budunosti Europe.68 Sumnjao je da e moi potpisati takav ugovor. Lloyd George upitao ga je prilino otro je li Juna Afrika spremna da u znak pomirenja vrati Njemakoj jugozapadnu Afriku. U tom velikom poslu, odgovorio je Smuts, jugozapadna Afrika sitnica je u usporedbi s teretom koji sada visi nad glavom civiliziranom svijetu.69 No ipak nije ponudio daje se odrekne. Prilino uznemiren ovakvim reakcijama, Lloyd George je 1. lipnja sazvao sastanak delegacije Britanskog carstva. Sastanku se prikljuilo nekoliko kljunih ministara britanske vlade, ukljuujui ministra financija Austena Chamberlaina, dravnog tajnika za Indiju Montagua i ministra rata

Churchilla, koji je dan prije doao iz Londona. Smuts je odrao strastven govor. Predloeni mirovni uvjeti stvorili bi politiki i Dvorana ogledala gospodarski kaos u Europi cijeloj jednoj generaciji, a dugorono cijenu bi platilo Britansko carstvo. Ima, dodao je, doista previe francuskih zahtjeva u tom sporazumu. Prisutni su reagirali opim amorom odobravanja. Mrnja Francuske prema Njemakoj, rekao je Churchill, neljudska je.70 Premijer June Afrike general Botha, koji je rijetko govorio, podsjetio je da su na taj dan prije sedamnaest godina on i lord Milner potpisali mirovni ugovor kojim je okonan Burski rat. Tom prigodom umjerenost je spasila Junu Afriku za Britansko carstvo, pa se nadam da e i ovom prigodom umjerenost spasiti svijet. Na tom sastanku jednoglasno su opunomoili Llovda Georgea da na Vijeu etvorice zatrai modifikacije uvjeta razgranienja Njemake i Poljske, reparacija, okupacije Porajnja i brojnih manjih ali iritantnih zapreka. Osim toga, on je trebao zatraiti da se Njemakoj obea da e ubrzo biti primljena u Ligu naroda.71 Sutradan je Lloyd George objavio Vijeu etvorice da mu njegovi kolege ne daju ovlatenje da potpie ugovor u njegovu sadanjem obliku, te da nee pristati da britanska vojska umarira u Njemaku, niti da Britanska ratna mornarica nastavi blokadu.72 VVilson i Clemenceau uasavali su se mogunosti da e se ponovno morati prihvatiti posla koji su s toliko muke tek zavrili. Obojica su zakljuili da je Lloyd George izgubio hrabrost.73 Ve sam pomalo umoran, rekao je VVilson amerikoj delegaciji, od ljudi koji mi sada dolaze i govore kako se boje da Nijemci nee potpisati, a strah im se temelji upravo na onome na emu su inzistirali u doba pisanja ugovora.74 Neslubeno je rekao kako mu se ini da Lloyd George nema vlastitih naela, da postupa prema savjetima osobe koja je posljednja s njim razgovarala: taj oportunizam bila je njegova jedina zvijezda vodilja.75 Unato svim svojim ranijim rezervama, VVilson sada nije bio spreman popustiti. Clemenceau je bio spreman na ustupke samo u manjim stvarima. Kako je naglasio u Vijeu etvorice, tekom je mukom uspio uvjeriti vlastiti narod da pristane na ovakav ugovor; napravi li daljnje ustupke, njegova e vlada pasti.76 Stajalite Lloyda Georgea, barem prema onome stoje napisao u svojim memoarima, nije iziskivalo bitne promjene nego samo one koje e ugovor vie uskladiti s VVilsonovim naelima.77 Uslijedila su dva tjedna estokih rasprava. (Prialo se da je u jednom trenutku VVilson rekao Lloydu Georgeu: Muno mi je od 555 Dovravanje 556 vas!78) Naposljetku je Lloyd George postigao znaajan ustupak kada su se suglasili da e narod Gornje leske na plebiscitu odluiti hoe li ostati u Njemakoj ili e se prikljuiti Poljskoj. Inae je uspijevao postii malo, osim to je iritirao svoje saveznike. Kada je predloio krae trajanje okupacije Porajnja, suoio se s nepomirljivim protivljenjem Clemenceaua koji se nije htio sloiti, kako je rekao Houseu, niti s etrnaest godina i 364 dana.79Naposljetku su izvrene neke male promjene kako bi se smanjila trvenja izmeu okupacijskih sila i njemake administracije i civila.80 to se tie Lige naroda, Saveznici su obeali Njemakoj da e joj dopustiti pristup bude li se, po njihovu miljenju, pristojno vladala.81 Lloyd George je postigao vrlo mali napredak glede klauzula o reparacijama, dijelom zato to ni njemu samom nije bilo jasno to eli. U prolosti se estoko zalagao protiv stavljanja fiksne svote u ugovor. Sada se dvoumio. Moda bi se mogla spomenuti nekakva svota za plaanje mirovina i slino, i Nijemci bi se mogli obvezati da e nadoknaditi tetu Belgiji i Francuskoj. Ili bi Nijemci moda mogli rei koliko bi po njihovom iznosila naknada tete, pa bi im onda Saveznici mogli odgovoriti je li to dovoljno.82 VVilson, koji je pri sastavljanju ugovora odustao od fiksne svote samo zbog inzistiranja Francuza i Britanaca, rekao je sada svojem tajniku za tisak Bakeru da je Lloyd George drzak i nepodnoljiv.83 Na koncu je od komisije za reparacije ipak zatraeno da cijelu stvar jo jednom razmotri. Ponovno se nisu suglasili. Francuzi i Britanci vratili su se na raniji stav daje nemogue odrediti fiksnu svotu; Amerikanci su predloili 120 milijarda zlatnih maraka, pa su ak sastavili Nijemcima notu. VVilson

je odluno rekao kako pravda zahtijeva da Nijemci snose teak teret, ali da ih se ne smije dovesti do gospodarske propasti. Sviaju mi se kore i umak te mesne pite, rekao je Lloyd George, ali ne i meso. VVilson je odgovorio: Morate ipak pripremiti eludac za meso koje e vas moi odrati. Svakako rekao je Lloyd George, ali pod jednim uvjetom: da mi ga dadete dovoljno. Clemenceau je ubacio: ...i to je najvanije, htio bih biti siguran da nee otii u tudi eludac. Lloyd George predloio je niz genijalnih planova koji bi omoguili dojam da se govori o fiksnoj svoti a da se pritom ne spominje konkretan iznos. To je va odgovor na ameriki prijedlog o utvrDvorana ogledala 557 divanju fiksne svote?, upitao je VVilson u nevjerici. Jeste li proitali ameriki izvjetaj?84 Klauzule su ostale onakve kakve su i bile. Nijemci su 16. lipnja obavijeteni da imaju tri dana za prihvaanje ugovora (poslije je rok produen do 23. lipnja), jer e Saveznici inae poduzeti potrebne korake. Brockdorff-Rantzau i njegovi glavni savjetnici te su veeri otputovali u VVeimar. Ljutita gomila zvidala je i izvikivala poruge dok su se njihovi automobili kretali prema kolodvoru. Jednu je tajnicu pogodio kamen. Francuske vlasti nisu se ispriale - sjetite se, rekli su, to su Nijemci uinili Belgiji - premda su nesretnici, koja se nikada nije oporavila, kasnije isplatili pozamanu odtetu.85 Izvjetaji saveznikih agenata upozoravali su da e njemaka vlada najvjerojatnije odbiti ugovor. Njemaka se javnost snano protivi potpisivanju, premda nije bilo jasno da li su spremni za nastavak rata.86 Brockdorff-Rantzau pozivao je na odbijanje ugovora (to su Saveznici saznali iz brzojava koje su presreli) i njegova ga je delegacija podravala.87 Ako Njemaka odbije, rekao je Clemenceau Vijeu etvorice, ja sam za silovit i nepopustljiv vojni udarac koji e ih prisiliti na potpisivanje. "VVilson i Lloyd George sloili su se bez oklijevanja.88 Vrhovni zapovjednik saveznikih snaga Foch izdao je 20. svibnja naredbu za masovni prodor s etrdeset i dvije divizije u srce Njemake.89 Britanci su se pripremili na obnovu pomorske blokade. Dva dana prije isteka roka jedan je dogaaj pojaao savezniku odlunost. Daleko od Pariza, u bazi Scapa Flovv, asnici internirane njemake flote sluali su vijesti iz Pariza sa sve veim oajem. Zima je bila duga i beznadna. Posade nisu smjele na obalu, na posebno razoaranje radikalnih lanova koji su se javili kao dobrovoljci u ratnu mornaricu kako bi mogli iriti revoluciju u Britaniju.90 Mornari su se dosaivali i sve ee bunili te bi posluali zapovijed tek nakon duljih rasprava, a brodovi koji su bili ponos Njemake ratne mornarice sada su bili prljavi i zaputeni. Admiral na dunosti odluio je spasiti ostatke njemake pomorske asti. U podne 21. lipnja britanski su mornari opazili da su svi neprijateljski brodovi istodobno podigli njemaku zastavu. Kada su se veliki bojni brodovi i razarai poeli jedan za drugim naginjati na bok, bilo je jasno to se dogaa. Britanci su zakasnili te su uspjeli spasiti samo nekoliko brodova; do pet sati tog poslijepodDovravanje 558 neva potonulo je 400.000 tona skupog brodovlja.91 Nijemci su bili ushieni, ali i House, koji je u svojem dnevniku zapisao: Svi se smiju Britanskom admiralitetu. Mirotvorci su bili ljuti. Nedvojbeno je, rekao je Lloyd George, daje potapanje brodova krenje zadane rijei. VVilson se suglasio: U potpunosti se slaem sa g. Lloydom Georgeom i ne vjerujem Nijemcima ni njihovoj rijei. Bilo je sigurno da vie nee biti produljenja roka kako je zatraila njemaka vlada. Zapravo, nastupilo je olakanje jer je otklonjen mogui povod sukoba izmeu Britanije i Sjedinjenih Drava.92 Politika situacija u Njemakoj bila je kaotina. Koalicijska vlada bila je duboko podijeljena oko pitanja treba li ili ne treba potpisati ugovor. Politiki elnici u zapadnom dijelu njemakog teritorija, du rute saveznike invazije, bili su za mir po svaku cijenu, kao i elnici veine njemakih saveznih drava koji su pretpostavljali da e morati potpisati separatne mirovne ugovore. Nacionalisti su hrabro govorili o neposluhu, ali nisu nita korisno predloili. U vojnim krugovima kruili su nemogui planovi: osnovati novu dravu na istoku koja e biti tvrava za obranu od drava Antante, organizirati masovnu asniku pobunu protiv vlade, ili izvriti atentat na glavnog zagovaratelja

potpisivanja, politikog vodu Katolike partije centra Matthiasa Erzbergera.93 Sin seoskog potara s katolikog juga, Erzberger je bio poduzetan, optimistian i pragmatian. Za vrijeme rata njegov je glas bio najutjecajniji medu onima koji su zagovarali umjeren, sporazumni mir. Njegovi neprijatelji, a bilo ih je mnogo, prezirali su ga zbog njegova crvenog lica i sitnih oiju, iritantnog smijeha i obiaja da iznosi nezamislive prijedloge. Brockdorff-Rantzau, njegova suprotnost u gotovo svakom pogledu, jedva je uspijevao biti uljudan prema njemu.94 t Erzberger je 1919. godine bio njemaki opunomoenik za potpisivanje i primirja. Bio je uvjeren da Njemaka ne moe sebi priutiti nove borbe. ; inilo se da je javno mnijenje uz njega, unato glasnim prosvjedima nacionalista.95 Da, rekao je svojim kolegama u kabinetu, taj ugovor stavit e straan teret na leda njemakog naroda i da, desnica bi mogla pokuati izvriti vojni pu. No Njemakoj se moe pruiti prilika da preivi. Kada zavri ratno stanje, govorio je, tvornice e ponovno poeti proizvoditi, nezaposlenost e se smanjiti, izvoz e porasti i Njemaka e moi sebi dopustiti uvoz. Boljevizam e izgubiti privlanost. Ako \ Dvorana ogledala Njemaka ne potpie, slika bi mogla biti drukija. Saveznici e okupirati Ruhr, srce njemake industrije; njihov prodor na istok prepolovit e zemlju; Poljaci e vjerojatno napasti s istoka; raspast e se gospodarski i prometni sustav. Pljake i ubojstva postat e uobiajena stvar. Njemaka e se raspasti na vie drava i izgledati poput smijenog pre-krivaa od nejednakih zakrpa - neke drave bit e pod boljevikom vlau, druge pod desnom diktaturom.96 Njemaka mora potpisati. Brockdorff-Rantzau je mislio drukije. Tvrdio je, bez mnogo vrstih dokaza, da Saveznici blefiraju. Nisu eljeli teret okupacije Njemake. Neizbjeno e dati ustupke, ak i ozbiljno pregovarati ako Njemaka ne popusti. Britanija i Sjedinjene Drave vjerojatno e raskinuti savez s Francuskom.97 Njegova je delegacija jednoglasno poruila sljedee: Mirovni uvjeti nepodnoljivi su, i Njemaka ih ne moe prihvatiti i nastaviti postojati kao asna drava.98 Vojska je zauzela isto stajalite. Feldmaral Hindenburgje rekao da ne moe ponuditi nikakvu nadu u uspjeh u sukobu sa Saveznicima, ali kao vojniku drai mi je astan poraz nego sramotni mir.99 Vlada sklona prihvaanju mirovnih uvjeta dola je do mrtve toke i 20. lipnja dala je ostavku. BrockdorffRantzau dao je ostavku kao ef njemake deleacije i privremeno napustio politiku. (Postao je njemaki veleposlanik u Moskvi 1922. godine i svojim bahatim ponaanjem impresionirao boljevike, te se s prilinim uspjehom zalagao za tjenje odnose izmeu svoje zemlje i Sovjetskog Saveza.) Njemaka sada nije imala ni vladu ni glasnogovornika. Gotovo je ostala i bez predsjednika, ali su Eberta uvjerili da mu je dunost ostati na toj funkciji. Bliio se rok, 23. lipnja u sedam sati naveer. Ebert je 22. lipnja konano uspio sastaviti vladu. Nakon jo jedne odulje rasprave Narodna skuptina izglasala je potpisivanje, uz napomenu da Njemaka ne priznaje lanke koji se odnose na izruenje i suenje odgovornima za rat kao ni klauzulu o krivnji za rat. Odgovor iz Pariza bio je brz: Njemaka vlada mora bez ikakvih okolianja prihvatiti ili odbiti potpisivanje ugovora u utvrenom vremenskom roku.100 U VVeimaru je nastao strahovit kaos. Mnogi zastupnici i ministri otili su kui uvjereni da je njihov posao zavren. Njemaka vlada zatraila je od Pariza produljenje roka, a zatim zasjedala cijelu no, ali nije donijela odluku. Ujutro 23. lipnja javljeno je iz Pariza da rok nee biti produljen. Minutu prije 559 Dovravanje 560 dvanaest, nakon to je njemaka vojska dala na znanje da pristaje na potpisivanje, vlada je uspjela postii da Narodna skuptina izglasa rezoluciju. Mnogi desni nacionalisti, buni protivnici potpisivanja, privatno su odahnuli kad je odluka napokon donesena. U jo jednoj rezoluciji izglasano je da se nee dovoditi u sumnju domoljublje onih koji su podrali vladu. Sjednica je zavrila a predsjedavajui skuptine na kraju je rekao: Svoju nesretnu zemlju predajemo u ruke milosrdnog Boga!101 Mirotvorci su napeto ekali posljednju rije Nijemaca. Oko 16,30 jedna je

tajnica uletjela na sastanak Vijea etvorice i rekla da je njemaki odgovor na putu. Brojim minute, rekao je Clemenceau. U 17,40 nota je stigla. Dravnici su se okupili oko francuskog asnika koji ju je prevodio s njemakoga. Lloyd George se cerio od uha do uha, VVilson se smjekao, dok je Clemenceau hitno izdavao naredbe: Fochu da prekine napredovanje i vojsci da ispale plotune. Toga dana nije se vie radilo na Mirovnoj konferenciji.102 Ceremonija potpisivanja ugovora bila je odreena za 28. lipnja, obljetnicu sarajevskog atentata na nadvojvodu Ferdinanda i njegovu enu; mjesto potpisivanja bila je Dvorana ogledala u dvorcu Versailles u kojem je 1871. godine bilo proglaeno Njemako carstvo. Clemenceau je osobno preuzeo odgovornost za organizaciju. Izvrsno raspoloen, proveo je skupinu uzvanika kroz velianstvene dvorane dvorca zabavljajui ih priama o davnim skandalima francuskih kraljeva. Pogledajte ovu dvojicu, apnuo je pokazujui Wilsona i Balfoura, kladim se da priaju prostote; pogledajte, Balfour izgleda kao stari jarac.103 Naredio je da se unese raskoan namjetaj i tapiserije kako bi pojaao otmjenost te da se iznese neugledna tintarnica. (Istaknuti francuski dunosnici pretraili su muzeje i antikvarnice kako bi nali tintatnicu koja bi naila na njegovo odobravanje.104-1 Mnogi opunomoenici takoer su obilazili antikvarnice u potrazi za peatima - metalnim, kamenim, to god su mogli nai. (Prema diplomatskoj tradiciji, uz potpis je trebao stajati osobni peat.) Hughesa iz Australije trebalo je odgovoriti od peata na kojem je prikazan Herkul i kako ubija zmaja; naposljetku se posluio dugmetom s australske vojne I odore. (Meutim, pokazao je svoj ukus kada je svojem napaenom pomoniku kupio mramornu repliku Miloske Venere od 120 cm.105) 1' \ Dvorana ogledala Lloyd George je mislio da bi mogao upotrijebiti zlatnu funtu. Ostavite jednu i za mene, rekao je Clemenceau. Lloyd George je uzvratio: Nemam ih vie. Sve su otile u Ameriku.106 Dok je 27. lipnja jedan tajnik briljivo kapao crveni vosak kroz lijevak, opunomoenici su marljivo utiskivali svoje peate na ugovor pripremajui se za sutranje potpisivanje.107 Vladala je jagma za ulaznice. Svatko od Velike petorice dobio je ezdeset mjesta u Dvorani ogledala. Vrlo nezgodan broj, rekao je VVilson. Da je bio ogranien, recimo na deset, bilo bi lako napraviti izbor, ali kad netko mora odabrati ezdesetero ljudi bit e sigurno mnogo ojaenih zbog izostavljanja.108 Jedan poduzetni ameriki poslovni ovjek uspio se probiti pred palau tvrdei da je propusnica njegova tabakera s utisnutim grbom proizvoaa.109 Glamurozna crvenokosa knjievnica Elinor Glyn upotrijebila je sav svoj arm kako bi Lloyda Georgea nagovorila dajoj dopusti da ga prati kao reporterka.110 Prialo se o ulaznicama koje su se prodavale po besramno visokim cijenama.111 Kruile su i druge, alarmantnije glasine. U Berlinu se odred njemakih vojnika domogao zastava iz Francusko-pruskog rata koje su trebale biti vraene u Francusku te ih spalio ispred spomenika Friedrichu Velikom, dok je mnotvo pjevalo domoljubne pjesme.112 Jesu li Nijemci mogli u zadnji as odbiti potpisivanje? Francuzi su 25. lipnja izvijestili daje njemaka delegacija u Hotel des Reservoirs - svedena na minimalni broj lanova - dobro raspoloena, jer e na potpisivanje ugovora poslati samo dunosnike nieg ranga. Kada je Vijee etvorice poslalo izaslanika da se raspita, deurni delegat ga je izvijestio, i to je bilo tono, da njegova vlada ima velike potekoe da nae ministra koji bi pristao preuzeti na sebe odgovornost potpisivanja.113 Tek 27. lipnja doznalo se da stiu dvojica njemakih potpisnika: novi ministar vanjskih poslova Hermann Muller i ministar prometa Johannes Bell. Njemaki delegati stigli su u tri sata ujutro, nakon uobiajeno spore vonje vlakom kroz bojita. Parizom su brujale nove glasine: ta dvojica e uredno potpisati, ali e se zatim ubiti, a moda e ubiti i Lloyda Georgea i Clemenceaua, ili e jednostavno baciti bombu.114 Dvadeset i osmog lipnja osvanuo je prekrasan ljetni dan. Toga jutra anglo-ameriko jamstvo da e braniti Francusku ako je Njemaka 561 Dovravanje 562

napadne poprimilo je i slubeni oblik, kada su Francuzi potpisali sepa-ratne ugovore s Britancima i Amerikancima. Koliko je to jamstvo vrijedilo bila je posve druga stvar. House je sumnjao da e ga Senat odobriti; on osobno smatrao ga je tek korisnim sredstvom za umirivanje Francuza, a ne ozbiljnom obvezom.115 VVilson se sloio; Popustili smo, rekao je na konferenciji za tisak, do odreene mjere, kako bismo zadovoljili taj francuski zahtjev. S punim povjerenjem oekivao je da jamstvo nee biti potrebno kad Liga pone funkcionirati, mnogo prije negoli Njemaka ponovno postane opasna.116 Mirotvorci su se automobilima odvezli u Versailles. (Tajnice iz britanske delegacije bile su slabije sree; njih su poput sardina nagurali u kamione.117) Du kilometar i pol duge ceste koja je vodila do dvorca rasporeena je francuska konjica u plavim odorama i elinim ljemovima, a crvene i bijele zastavice na njihovim kopljima leprale su na povjetarcu. Iz predvorja, u kojem je bilo jo vojske, uzvanici su se uspinjali velianstvenim stubitem du kojeg je bila poredana elitna Garde Republicaine u bijelim hlaama, crnim izmama, tamnoplavim kaputima i blistavim srebrnim ljemovima s dugim perjanicama od konjske dlake i sabljama podignutim u znak pozdrava. U Dvorani ogledala mnotvo koje se sastojalo od dravnika, diplomata, generala, novinara, pomno odabranih obinih vojnika (Francuzi su imali oiljke od stranih rana), i nekoliko ena zamorilo je i askalo dok je zauzimalo mjesta na crvenim tapeciranim klupama. Novinarski zbor gurao se u jednom kraju dvorane. To je bio prvi sluaj da se filmski snima potpisivanje jednog velikog ugovora.118 Frances Stevenson bila je srdita: Kako se moete usredotoiti na sveani prizor kada na sve strane imate ljude s kamerama, iji je jedini cilj pribliiti se to vie glavnim likovima?119 Odsutnost nekih ljudi bila je upadljiva. Foch je bio otiao u svoj glavni stoer u Porajnju. Nikada nije oprostio Clemenceauu: VVilhelm II. izgubio je rat... Clemenceau je izgubio mir.120 Kineska mjesta bila su prazna jer su Kinezi odbili potpisati ugovor prosvjedujui protiv odluke da se Shantung dodijeli Japanu. Jedan po jedan glavni su akteri ulazili u dvoranu i zauzimali mjesta za golemim stolom. S obje strane stajala su dva kraa stola. Clemenceau je blistao. Ovo je velik dan za Francusku, rekao je Lansingu. Jedan primjerak mirovnog ugovora u posebnoj konatoj kutiji stajao je na Dvorana ogledala 563 malom stolu iz doba Luja XV Na zidu iznad njihovih glava portreti Luja XIV - kao rimskog cara, velikog vladara i pobjednika nad stranim silama - promatrali su najnovije poglavlje u dugoj borbi izmeu Francuza i Nijemaca. U 15 sati ceremonijal-majstori zatraili su tiinu. Uvedite Nijemce, naredio je Clemenceau. U dvoranu je ula saveznika straa, a iza nje dva njemaka delegata u sveanim odijelima. Smrtno su blijedi, izvijestio je Nicolson. Ne izgledaju kao predstavnici brutalnog militarizma. Mnogi u publici, ukljuujui samog Nicolsona, duboko su ih alili.121 Clemenceau je otvorio ceremoniju kratkom izjavom. Njemaki su delegati prili, svjesni tisua pari oiju na sebi. Izvukli su nalivpera koja su ponijeli sa sobom tako da se ne moraju posluiti nalivperima francuskih domoljubnih drutava i drhtavom se rukom potpisali. Inae su pokazivali malo emocija. Poruka iz dvorane prenijeta je u vanjski svijet. Zatutnjali su topovi oko Versaillesa, a grmljavina se potom proirila Francuskom kada su se oglasili topovi diljem zemlje. Jedan po jedan, Saveznici i pridruene sile stavljali su svoje potpise na ugovor, a zatim iznova stali u red kako bi potpisali jo dva sporazuma - protokol o upravi Porajnjem i ugovor s Poljskom.122 Paul Cambon, francuski veleposlanik u Londonu, smatrao je da je cijela stvar sramotna. Samo im nedostaje glazba i balerine koje pleui po taktu pruaju opunomoenicima pero za potpis. Luj XIV volio je balet, ali samo za razonodu; on je potpisivao ugovore u radnoj sobi. Demokracija se pokazala teatralnijom od slavnoga kralja.123 Houseu je to bilo vie nalik na rimski trijumf, kada su poraene vukli iza pobjednikih bojnih kola: Mislim da to nije u skladu s novom erom koju arko elimo promicati. teta to sve nije bilo jednostavnije i to nije bilo barem nekakvog elementa vitetva. Cijela stvar je bila pomno reirana i ponizila je neprijatelja koliko god je mogla.124 Moda je, razmiljao je optimistinije jedan mladi Amerikanac, stari zaarani krug osvete na koju se odgovara novom osvetom u Europi konano prekinut.125 Publika je najprije sve pratila u pristojnoj tiini, ali kako su se minute vukle, buka razgovora bivala

je sve glasnija. Delegati koji su se potpisali povukli su se da porazgovaraju s prijateljima. Drugi su hodali naokolo s programima i traili autograme. Nijemci su sjedili osamljeni sve dok im napokon nije priao jedan hrabri Bolivijac a zatim dva Dovravanje 564 Kanaanina, kako bi od njih zatraili autogram. Nakon trietvrt sata Clemenceau je proglasio zavretak ceremonije. Nijemce su ispratili iz dvorane. Miiller je bio obeao sam sebi da e biti strogo sluben: Nisam htio da nai bivi neprijatelji vide ita od duboke boli njemakog naroda kojeg predstavljam u ovom traginom trenutku. Kolabirao je vrativi se u hotel. Po cijelom tijelu oblio me hladan znoj kao nikad prije - tjelesna reakcija koja je nuno uslijedila nakon neizrecivog psihikog napora. I sada prvi put u ivotu znam da je najgori sat mojeg ivota iza mene. On i ostatak delegacije inzistirali su da jo iste veeri otputuju u Njemaku.126 Mirotvorci su se spustili na terasu koja je gledala na velianstveno ureene vrtove s vodoskocima iz kojih je visoko u zrak prskala voda. Golemo i oduevljeno mnotvo talasalo se oko njih. VVilsona su gotovo gurnuli u fontanu. Llovda Georgea, ljutitog i razbaruenog, spasio je odred vojnika. Neto slino ne bi se nikada dogodilo u Engleskoj, rekao je jednom talijanskom diplomatu. A da se dogodilo, netko bi morao platiti. 127Poslije je Lloyd George, premda mu je to ilo na ivce, morao sjesti i Kralju napisati pismo daje mir zakljuen.128 Te veeri VVilson je otputovao vlakom u Le Havre odakle je otplovio u Sjedinjene Drave. Clemenceau ga je doao ispratiti i prema rijeima jednog izvjestitelja rekao mu je neuobiajeno emotivno: Osjeam se kao da gubim najboljeg prijatelja to sam ga ikad imao.129 Nevelik broj ljudi pozdravio ih je bezvoljnim usklicima kao da ih se hoe to prije rijeiti. U hotelu Majestic za Britance je organizirana slavljenika veera s jo jednim jelom dodanim uobiajenom meniju i neogranienim koliinama ampanjca. Poslije je odran ples - jedan za hotelsko osoblje a drugi za goste. Moda u znak jo jednog prosvjeda zbog potpisivanja ugovora, Smuts je odabrao ples za osoblje. Sam Pariz pretvorio se u poprite slavlja s ulicama prepunim ljudi koji su pjevali i plesali. Zgrade du velikih bulevara bile su jarko osvijetljene, a automobili su vukli po gradu zarobljene njemake topove. (Vlastima je trebalo nekoliko dana da ih pronau i vrate.) Kada je Lansing kasno te noi zavrio svoj dnevni izvjetaj, jo je mogao izvana uti slavljeniku buku.130 Dok se Pariz veselio, Njemaka je tugovala. U njezinim gradovima vijorile su se zastave na pola koplja. ak su i socijalisti sada govorili o sramnom miru.131 Daleko na Baltiku, gdje su se njemaki dragovoljci Dvorana ogledala borili protiv boljevizma (i za reafirmaciju njemake sile), te su vijesti odjeknule poput groma. Drhtali smo, rekao je netko, od strane hladnoe naputenosti. Vjerovali smo da nas naa zemlja nikada nee iznevjeriti.132 Nacionalisti su krivili domae izdajnike koji su Njemakoj zabili no u leda i vladajuu koaliciju koja je potpisala mirovni ugovor. VVeimarska republika nije se nikada oporavila od toga dvostrukog tereta. Nacionalisti su leerno zanemarili vlastito obeanje da nee sumnjati u domoljublje onih koji su glasali za ugovor i uinili su sve kako bi ih stigmatizirali u oima njemakog naroda. Dok je 1921. godine bio na odmoru u Schwarzwaldu, na Erzbergera su atentat izvrila dvojica bivih asnika. ovjeka, pisalo je u jednim od vodeih nacionalistikih novina, iji duh na nesreu jo prevladava u mnogim dravnim slubama i zakonima, napokon je stigla kazna primjerena izdajniku. Njegovi su ubojice pobjegli u Maarsku, ali su se trijumfalno vratili u Njemaku kao Erzbergerovi suci kada je Hitler doao na vlast. Obojici je napokon sueno nakon Drugoga svjetskog rata.133 U Engleskoj je Kevnes razmiljao o svojoj budunosti. Dao je ostavku u Ministarstvu financija i otiao je iz Pariza s gnuanjem prije negoli je ugovor potpisan. Nadao sam se ak i tijekom tih posljednjih nekoliko groznih tjedana, napisao je Llovdu Georgeu 5. lipnja, da ete nai nain da od Mirovnog ugovora napravite pravedan i primjeren dokument. No sada je oito prekasno. Bitka je izgubljena. Kevnes je bio udno raspoloen. Rekao je Virginiji VVoolf da su Europa, a posebno vladajua klasa u koju spada i on, izgubljeni, dok je jednom drugom prijatelju napisao da je strahovito sretan to se vratio u Cambridge.134 Osobno je bio nadasve uspjean, i profesionalno i u

drutvenom ivotu. S druge strane, osjeao je krivnju zbog svoje uloge u ratu dok su mnogi njegovi prijatelji iz kruga Bloomsburv bili pacifisti. Oni su ga pak zadirkivali zbog njegovog drutvenog uspjeha, njegovih novih prijatelja, njegovih heteroseksualnih eksperimenata. Moda su njegove Ekonomske posljedice mira in okajanja.135 Kako je rekao Lamont, ameriki strunjak za reparacije, moda se Kevnes naljutio i zbog toga to nisu htjeli prihvatiti njegove savjete, pa su mu ivci popustili i otiao je.136 Kevnes je vei dio toga ljeta proveo piui. U listopadu se ponovno susreo s njemakim bankarom Melchiorom na jednoj konferenciji u 565 Dovravanje 566 i Amsterdamu. Proitao mu je koncept svog traktata; Melchior je bio vrlo impresioniran. To nije bilo neoekivano, jer je Kevnes ponovio mnogo onoga to su sami Nijemci rekli o Versajskom ugovoru.137 Traktat Ekonomske posljedice mira iziao je pred sam Boi 1919. godine i odonda se stalno objavljuje. Prodan je u vie od 100.000 primjeraka i preveden na jedanaest jezika, ukljuujui njemaki, u roku od godine dana nakon objavljivanja. Njegove izvatke pred amerikim je Senatom proitao jedan od vodeih protivnika Versajskog ugovora. Ta je knjiga postigla golem uspjeh u Njemakoj, a u anglosaksonskom svijetu pridonijela je okretanju miljenja protiv Versajskog mirovnog sporazuma i protiv Francuza. Jedan britanski ministar u laburistikoj vladi govorio je 1924. godine o ugovoru od krvi i eljeza koji je iznevjerio svako naelo za koje su nai vojnici mislili da se bore.138 Kada su izblijedjela sjeanja na oajnu situaciju 1919. godine, medu Nijemcima se poelo iriti uvjerenje da se Njemaka mogla usprotiviti mirovnim uvjetima samo da su njezini slabi i beznaajni politiari ostali nepokolebljivi. Ugovor je, kako se to kae u jednoj popularnoj pjesmi, samo papir.139 Jedan francuski diplomat izvijestio je 1921. godine svoju vladu da je u Njemakoj u tijeku snana kampanja u tisku, plakatima i mitinzima kako bi se potkopala pravna osnova Versajskog ugovora: njemaka krivnja za rat.140 Njemako Ministarstvo vanjskih poslova osnovalo je poseban odjel koji se bavio pitanjem ratne krivnje iz kojeg su kuljala kritika izvjea. U bavarskim pivnicama mladi je Hitler privlaio mase svojim glasnim optubama na raun sramotnog mira.141 Javno mnijenje u Britaniji i Sjedinjenim Dravama sve je vie zastupalo gledite da je mirovni sporazum s Njemakom krajnje nepoten. U narednom desetljeu objavljivani su memoari i romani kao to je Remarqueov Na zapadu nita novo (koji je prodan u 250.000 primjeraka u godinu dana nakon objavljivanja na engleskom jeziku) koji su govorili o tome kako su vojnici na obje strane jednako patili od strahota rovovskog rata. Objavljivanje povjerljivih dokumenata iz predratnih arhiva potkopalo je pretpostavku daje Njemaka jedina odgovorna za rat. Knjige o uzrocima rata jednakomjemije su raspodijelile krivnju, pripisujui je i propalim reimima u Rusiji i u AustroUgarskoj, te proizvoaima oruja i kapitalizmu openito.142 Dvorana ogledala 567 U samoj Njemakoj osjeaj nepravde raspirivale su bezbrojne nacionalistike skupine, naglaavajui injenicu da su se milijuni ljudi s njemakoga govornog podruja nali pod tuinskom vlau - u Sudetima u ehoslovakoj, u Poljskoj i u slobodnom gradu Danzigu. Klauzule o razoruavanju proglaavali su licemjernima, a zabranu unije izmeu Njemake i Austrije izrazitom povredom naela samoodreenja. Reparacije su bile represivne i okrutne, a njihovo nepotenje naglaeno injenicom da je Njemaka morala potpisati Versajski ugovor ne znajui toan iznos reparacija. U Njemakoj je Diktat (nametnuti ugovor) preuzeo krivnju za sve gospodarske probleme: visoke cijene, niske plae, nezaposlenost, visoke poreze, inflaciju. Bez tereta reparacija ivot bi se vratio u normalu; sunce bi sjalo i bilo bi sretnih poslijepodneva u pivnicama na otvorenom, vinskim podrumima i parkovima. Nijemci su zanemarili injenicu da su trokovi Velikog rata bili visoki i da je okolnost da su oni taj rat izgubili znaila da ih nisu mogli nametnuti

nekom drugom.143 Oni takoer nisu bili svjesni, kao ni veina drugih, da reparacije nikada nisu iznosile ni otprilike onoliko koliko se spominjalo u javnim raspravama. Konana brojka utvrena je u Londonu 1921. godine i iznosila je 132 milijarde maraka (6,6 milijarda funti ili otprilike 33 milijarda amerikih dolara). Zapravo, zbog inventivnog sustava obveznica i kompliciranih odredaba Njemaka je bila obvezna platiti manje od polovice te svote. Kako je utvreno, trebala je platiti ostatak kada to dopuste okolnosti -poput poveanja njemakog izvoza.144 Njemakoj su velikoduno priznali i ve izvrena plaanja - u novcu ili nadomjetanjem knjiga iz louvain-ske biblioteke u Belgiji koje je njemaka vojska spalila poetkom rata - ili su im pak priznati trokova za njemake eljeznice na teritoriju predanom Poljskoj. (Njemaka je bezuspjeno pokuala u trokove ukljuiti brodove potopljene u Scapa Flovvu.145) Meutim, ak uz rate smanjene nekoliko puta, Nijemci su nastavili tvrditi da su reparacije nepodnoljive. S jednodunou rijetko vienom u vveimarskoj politici, praktiki svi Nijemci smatrali su da plaaju previe. Njemaka se esto ogluivala na plaanja - posljednji put i definitivno 1932. godine. Orlando je 1919. godine upozorio na to kada je rekao da je platena sposobnost povezana s voljom dunika. Bilo bi opasno, dodao je, prihvatiti formulu koja bi, takorei, nagradila nesavjesnost i odbijanje suradnje.146 Dovravanje Konaan iznos koji je Njemaka platila bio je otprilike 22 milijarde zlatnih maraka (1,1 milijardu funti ili 4,5 milijarde amerikih dolara) u razdoblju od 1918. do 1932. godine.147 To je vjerojatno neto manje nego to je Francuska, s mnogo slabijim gospodarstvom, platila Njemakoj nakon Francusko-pruskog rata 1870.-1871.148 U jednu ruku te su brojke vane, no s druge strane one su potpuno irelevantne. Nijemci su bili uvjereni da ih reparacije unitavaju. Njemaka nije bila spremna platiti reparacije, no ni Saveznici nisu bili spremni natjerati je na to. Iako su prema Versajskom ugovoru bile predviene sankcije -konkretno, produljenje okupacije Porajnja Saveznici su ih prije svega trebali htjeti primijeniti. Do tridesetih godina ni britanska ni francuska vlada nisu na to bile pripravne, ni u vezi s reparacijama ni s bilo im drugim. Jedan britanski lan Medusaveznike nadzorne komisije (osnovane u skladu s Versajskim ugovorom radi nadzora njemakog pridravanja vojnih uvjeta), objavio je 1924. godine lanak u kojem se alio na konstantno opstruiranje rada komisije od strane njemake vojske kao i na ozbiljne povrede ugovornih odredaba o razoruanju. U Njemakoj se podigla bura prosvjeda zbog te optube. (Godinama poslije, nakon to je Hitler ve doao na vlast, njemaki su generali priznali da je u tom lanku bila objavljena istina.149) Gdje je ope razoruanje - pitali su Nijemci - o kojem se toliko govori? Zato bi Njemaka trebala biti jedina drava u svijetu koja se razoruava? Amerikanci, koji su svoje povlaenje iz svjetskih poslova tako oito demonstrirali nepriznavanjem Lige naroda, nisu se mogli ne sloiti. Niti Britanci. Francuzi su bili sve izo-liraniji u svojim optubama da Njemaka ne potuje vojne odredbe. Opseg krenja tih odredbi nije bio potpuno poznat u to doba, pa ni Francuzima. Letaki klubovi postali su odjednom vrlo popularni a bili su tako uinkoviti da je Hitler, im je postao kancelar, mogao gotovo odmah stvoriti njemako ratno zrakoplovstvo. Pruska policija, najvea u zemlji, sve se vie pretvarala u vojnu postrojbu - po organizaciji i nainu obuke. Njezini su asnici mogli lako prelaziti u njemaku vojsku, a katkada su i prelazili. Samozvani Frkorps koji je nastao 1918. godine rasputen je, a njegovi su se pripadnici vrlo domiljato reorganizirali u radne brigade, tvrtke za iznajmljivanje bicikla, putujue cirkuse i detektivske agencije. Neki su otvoreno pristupili vojsci. 150Versajski 568 \ Dvorana ogledala ugovor ograniio je broj asnika u vojsci na 4.000, no nita nije reeno 0 doasnicima. Stoga je njemaka vojska imala 40.000 narednika i kaplara.151 Foch je imao pravo; dobrovoljaka vojska mogla je postati okosnica brze ekspanzije. Tvornice koje su proizvodile tenkove sada su izraivale teke traktore; istraivanje potrebno za njihovu proizvodnju bilo je korisno za budunost. U berlinskim kabareima priali su vic o radniku

koji je iz tvornice djejih kolica prokrijumario dijelove za kolica svojeg novoroeneta, ali kad ih je pokuavao montirati stalno je dobivao strojnicu. Diljem Europe, u neutralnim zemljama poput Nizozemske i vedske, kompanije koje su zapravo bile u njemakim rukama radile su neometano na proizvodnji tenkova ili podmornica.152 Najsigurnije mjesto, najdalje od znatieljnih oiju Komisije za kontrolu provoenja ugovora, bio je Sovjetski Savez. Dvije prezrene europske drave shvatile su 1921. godine da mogu neto ponuditi jedna drugoj. U zamjenu za prostor i tajnost eksperimenata s tenkovima, zrakoplovima i otrovnim plinovima Njemaka je pruala tehniku pomo i izobrazbu.153 Kada povjesniari uzmu u obzir - kako to sve vie i ine - i druge pojedinosti, slika Njemake unitene osvetnikim mirom postaje neodriva. Njemaka doista jest izgubila dio svog teritorija; bila je to neizbjena posljedica poraza u ratu. Daje pobijedila - i to se ne smije zaboraviti - svakako bi zauzela Belgiju, Luksemburg, dijelove sjeverne Francuske 1 veliki dio Nizozemske. Mir u Brest-Litovsku odraavao je planove njemakoga vrhovnog zapovjednitva za prodor prema istonoeuropskim granicama. Njemaka je i sa svojim gubicima ostala izmeu dva rata najvea zemlja u Europi zapadno od Sovjetskog Saveza. Njezin strateki poloaj bio je znaajno bolji nego prije 1914. godine. S ponovnom pojavom Poljske stvorena je barijera koja je Njemaku titila od ruske opasnosti. Umjesto Austro-Ugarske Njemaka je na svojoj istonoj granici imala samo niz slabijih i meusobno zavaenih drava. Kako su pokazale tridesete godine, Njemaka je bila u povoljnom poloaju za irenje svojeg ekonomskog i politikog utjecaja medu njima. Odvajanje istone Pruske od ostatka Njemake bila je neugodna smetnja, ali takva odvajanja nisu bila nita novo u povijesti Pruske, koja se, otkako je postojala, sastojala od niza nepovezanih teritorija. Mora li takva razdvojenost nuno izazvati probleme? Aljaska je odvojena od ostatka 569 Dovravanje 570 Sjedinjenih Drava velikim komadom Kanade. Kada su se posljednji put Washington i Ottavva uzajamno alili zbog tranzitnih prava?154 Stvarni problem Poljskog koridora bio je u tome to ga mnogi Nijemci - a moda i veina - u meduratnim godinama nisu prihvatili, iz niza razloga povezanih sa stavom prema Poljacima i ogorenjem zbog Versajskog ugovora. Da su odnosi Poljske i Njemake bili bolji, ta kopnena barijera ne bi bila problem. Danzig je postao slobodan grad, ali je i dalje bio otvoren za njemake investicije i njemaku brodogradnju. Njemaka je i na zapadu bila suoena s povoljnom situacijom. Francuska je bila ozbiljno iscrpljena ratom i nije bila voljna, a tridesetih godina niti sposobna, za odluno suprotstavljanje Njemakoj. Jamstvo Sjedinjenih Drava i Britanije bilo je bezvrijedno nakon to ga je ameriki Senat odbio ratificirati. Francuski pokuaji stvaranja saveza sa slabim i zavaenim dravama u srednjoj Europi bile su oajnike mjere. Imala je malo potpore od Britanaca koji su joj jasno dali do znanja da im je njihovo carstvo primarna briga. Najjasniji dokaz da mirotvorci nisu onesposobili Njemaku pojavio se nakon 1939. godine. Daje vodstvo u zapadnim demokracijama postupilo drukije, daje demokracija u Weimarskoj Njemakoj bila jaa, da nije bilo pogubnih posljedica Velike ekonomske krize, povijest je mogla biti drukija. Da Hitler nije iskoristio ogorenje obinih Nijemaca i zaigrao na kartu grinje savjesti mnogih u zapadnim demokracijama, Europa moda ne bi imala jo jedan rat tako brzo nakon Prvoga svjetskog rata. Za to nije kriv Versajski ugovor. On nikada nije dosljedno provoen, ili je provoen tek toliko da raspiri njemaki nacionalizam a da pritom nije uspio ograniiti njemaku mo da razori mir u Europi. S pobjedom Hitlera i nacista 1933. godine Njemaka je dobila vladu koja je vrsto odluila ponititi Versajski ugovor. Njemaki ministar vanjskih poslova Von Ribbentrop rekao je 1933. godine pobjednikim Nijemcima u Danzigu: Ftihrer samo popravlja najtee posljedice koje je taj najbesmisleniji diktat u povijesti nametnuo jednoj naciji i zapravo cijeloj Europi, drugim rijeima ispravlja najgore pogreke koje nije poinio nitko drugi nego dravnici zapadnih demokracija.155 Zakljuak

S potpisivanjem Versajskog ugovora 28. lipnja 1919. rasputena je svjetska vlada u Parizu. VVilson je otputovao te iste veeri, a Lloyd George i ostatak delegacije Britanskog carstva posebnim vlakom sljedeeg jutra. (Britanska je vlada poslije uzrujano ustanovila da su joj Francuzi ispostavili povelik raun za vlak.1) Talijanska vlada je ve bila pala, pa je Orlando otputovao ranije. Clemenceau je jedini od Velike etvorice ostao u Parizu. Proveo je ljeto pripremajui usvajanje mirovnog ugovora s Njemakom u Narodnoj skuptini i nadzirui pripreme za proslavu 4. srpnja. Samo jedanput posjetio je nakratko razorena podruja na sjeveru. Novinari i delegacije otili su kui, pa su se pariki hoteli vratili uobiajenom poslovanju. Prostitutke su se tuile da im je promet pao.2 Potkraj ljeta preostali su Britanci napustili hotel Majestic. Dva desetljea kasnije u njemu se smjestio stoer jedne druge strane delegacije - njemake vojske koja je okupirala Pariz. Rad Mirovne konferencije nastavio se do sijenja 1920., ali to je bilo nalik na kazalinu predstavu bez zvijezda. Ministri vanjskih poslova i diplomati ponovno su preuzeli posao, ali nisu vie nikada preuzeli kontrolu nad meunarodnim odnosima. Vane odluke morali su prepustiti svojim nadreenima u Rimu, Londonu ili VVashingtonu, a o osobito osjetljivim pitanjima raspravljalo se na posebnim konferencijama; samo Lloyd George sudjelovao je na 33 takva skupa od 1919. do 1922. godine. Od sijenja do lipnja 1919. mirotvorci su obavili golem posao: osnovali su Ligu naroda i Meunarodnu organizaciju rada, podijelili mandate, dovrili mirovni ugovor s Njemakom, gotovo dovrili mirovne ugovore s Austrijom, Maarskom, Bugarskom i otomanskom 571 Zakljuak 572 Turskom - ali ostalo je jo mnogo repova. Ruske su granice ostale nedefinirane, i nije bilo jasno koji e njezini dijelovi na periferiji zadrati tek steenu nezavisnost. Finska? Ukrajina? Gruzija? Armenija? U rasulu carstava u sreditu Europe jo su se vodili sporovi oko granica. A olako donesena odluka da se Grcima dopusti iskrcavanje u Smirni potaknula je lanac eksplozija koje su se stiale tek 1923. godine. Nadalje, neki od velikih problema s kojima su mirotvorci bili suoeni na poetku Mirovne konferencije samo su maknuti u stranu. Ruski je boljevizam moda obuzdan, ali je dugaak rat izmeu kapitalistikog Zapada i komunistikog Istoka tek poinjao. Njemako pitanje jo uvijek je bilo prisutno i muilo je Europu. Saveznika pobjeda nije bila dovoljno odluna, i Njemaka je ostala prejaka. Umjesto da se ugasi, nacionalizam je jaao. Za to je bilo mnogo razloga i u srednjoj Europi i dalje, na Bliskom istoku i u Aziji. U mnogim sluajevima mirotvorci su bili suoeni s gotovim inom. Jugoslavija, Poljska i ehoslovaka postojale su prije poetka Mirovne konferencije. Mirotvorci su, u najboljem sluaju, mogli pokuati sprijeiti daljnje cjepkanje Europe i Bliskog istoka na temelju nacionalnosti i odrediti to racionalnije granice. Zahtjev za nacionalnim dravama sa samo jednom nacijom nije sam po sebi bio racionalan u svijetu 1919. Tada se sve Poljake u Europi nije mogli strpati u Poljsku, niti sve Nijemce u Njemaku. U samoj Europi 30 milijuna ljudi nalo se u dravama u kojima su bili nacionalna manjina - predmet sumnjienja u tim dravama i svojatanja od strane njihovih sunarodnjaka u matinoj dravi.3 Te sumorne zime 1919. godine jedan mladi ameriki diplomat u Beu primio je delegaciju sjedobradih mukaraca iz Slovenije u sjeverozapadnom dijelu Balkana. Govorili su njemaki. Svi stanovnici njihova grada, njih 60.000, govorili su njemaki vie od 700 godina. Sada je Slovenija trebala postati dio nove drave, Jugoslavije. Oni su se toga bojali i nevoljko su prihvaali vlast ljudi koje su smatrali inferiornima. Stoga su htjeli zamoliti Sjedinjene Drave da ih anektira. Nicholas Roosevelt, mladi roak velikog Teddvja, prenio je zahtjev svojim nadreenima, ali nije primio nikakav odgovor.4 Iako to tada nisu znali ni Roosevelt ni ovi postariji Nijemci, njihova je zajednica bila osuena na nestanak, zajedno s mnogim drugima - kada su Nijemce nasilno istjerali iz velikog dijela srednje Europe nakon Drugoga svjetskog rata. Zakljuak Svijet se 1919. godine jo zgraao nad istjerivanjem manjina i prijekim je okom gledao na nasilnu

asimilaciju. Time je preostalo, kako se inilo, samo toleriranje manjine od strane veine, a toga u mnogim zemljama nije bilo. Mirotvorci su se trudili koliko su mogli da nametnu obveze vladama da korektno postupaju prema svojim manjinama. Nove drave i neke od manjih sila u sreditu Europe morale su potpisati ugovore prema kojima su se obvezivali da e ravnopravno postupati s manjinama, da e tolerirati njihovu vjeru i osigurati im druga prava, poput koritenja vlastitog jezika. I Rumunji i Jugoslaveni su prosvjedovali. Postoje li sline odredbe za Crnce u Sjedinjenim Dravama ili Irce u Britaniji, upitala je VVilsona rumunjska kraljica Marie. Zato se njegova zemlja, upitao je rumunjski premijer Bratianu, izdvaja na takav nain? Italija je imala manjine, ali nije morala nita potpisivati. Clemenceau mu je mogao samo odgovoriti da je istona Europa drukija. Iako su i Rumunjska i Jugoslavija napokon potpisale ugovor, to nije bio obeavajui poetak.5 Ugovori o manjinama ostali su samo slabana gesta s obzirom na jaanje ovinizma. Liga naroda odustala je od nadziranja njihove provedbe 1934. godine, a velike sile imale su dovoljno drugih briga i nisu ih zanimale manjine. No bilo je nekoliko znakova koji su budili nadu: mala Estonija dobrovoljno je dala autonomiju svojim manjinama. Alandski otoci, iji stanovnici govore uglavnom vedski, ostali su pod finskom vlau nakon 1919. godine, ali im je poseban ugovor jamio i jezik i kulturu. U Drugom svjetskom ratu pojavilo se jedno posve drugaije rjeenje - masovno istrebljenje nepoeljnih manjina. Masovna istjerivanja 1945. dovrila su ono stoje Hitler zapoeo, pa su u Europi ostale samo male nacionalne manjine, koje su inile manje od 3% ukupnog stanovnitva.6 Mirotvorci su 1919. smatrali da su uinili koliko god su mogli, ali se nisu zavaravali da su rijeili svjetske probleme. Kada je 28. lipnja odlazio iz Pariza, VVilson je rekao svojoj eni: Pa, eto, djevojice, sve je gotovo i nadam se - budui da nitko nije zadovoljan - da smo ostvarili pravedan mir; no sve je to u Bojim rukama.7 Bilo je to i u rukama onih koji su poslije vodili svijet; neki od njih bili su u Parizu - primjerice, japanski princ Konoe i Franklin Delano Roosevelt - a neki su sve to promatrali izdaleka. U Italiji se Mussolini naglo uzdigao s nacionali573 Zakljuak 574 stikom politikom dok se stari liberalni poredak uruavao pod nasrtajima ljudi poput D'Annunzija. Tog lipnja u Minhenu mladi Adolf Hitler govorio je istomiljenicima o slavnoj njemakoj povijesti i o opakom meunarodnom idovskom kapitalu. Ve je poeo pokazivati svoj talent ideologa i govornika. Lloyd George ostao je na vlasti jo tri godine. Nakon to je u studenom 1922. morao podnijeti ostavku, nije vie nikada obnaao nikakvu dunost, ali je ostao lan Parlamenta sve do smrti 1945. godine. Njegovi memoari o Mirovnoj konferenciji objavljeni 1938. zabavni su, no esto nepouzdani, i on u njima obino svaljuje krivnju za sve to je polo krivo na Francuze ili Amerikance. Clemenceau je pogrijeio to se kandidirao za francuskog predsjednika potkraj 1919. godine. Oekivao je ope odobravanje pa se ogoreno povukao kada je postalo jasno da nije jedini kandidat. Gotovo odmah poslije toga napustio je Francusku i proveo sljedee godine putujui. 1 dalje je pisao - golemo dvotomno i gotovo neitljivo djelo o filozofiji i kratku studiju o drevnom atenskom govorniku Demostenu, koji je upozoravao svoje civilizirane i samozadovoljne graane na opasnost od barbarskog Filipa Makedonskog. Odbio je pisati memoare i unitio je gotovo sve svoje dokumente 1928. godine. Dao je svoj doprinos povijesti, rekao je jednom britanskom novinaru, ali je prezirao svaki razgovor o prolosti. Pogoen posthumnim objavljivanjem Fochova napada na njega, prihvatio se napokon pera piui odgovor u kojem je branio svoju ulogu tijekom rata i na Mirovnoj konferenciji. Umro je u studenom 1929. godine, prije nego to ga je stigao dovriti. Odnio je sa sobom u grob sve svoje tajne u vezi s Mirovnom konferencijom.8 VVilsonov kraj bio je najtuniji. Vratio se u Sjedinjene Drave i bacio se svom snagom u napornu i iscrpljujuu bitku sa Senatom oko ratifikacije Versajskog ugovora i, vanije, Lige naroda. Jo je imao veinu, ali ne i dvotreinsku koja mu je bila potrebna. Njegovi su se suparnici organizirali za vrijeme njegove odsutnosti: izolacionisti sa zapada, progresivci koji su smatrali da je izdao vlastita naela, Amerikanci irskog porijekla koji su smatrali da se trebao konfrontirati s Britancima zbog

irskog pitanja, republikanci koji nisu vjerovali demokratima, demokrati koji nisu vjerovali VVilsonu, ljudi kojima se zamjerio tijekom godina i, kao uvijek, republikanski zborovoa, nepomirljivi senator Lodge. Zakljuak 575 VVilson je mogao okupiti vlastitu koaliciju. Mogao je pridobiti umjerene pripadnike opozicije doputajui amerike ograde u glasanju o povelji Lige. (Pitanje je, dakako, bi li Saveznici prihvatili te promjene.) Odbio je sve ustupke. Njegove suparnike, govorio je, potiu najnii instinkti. Ui e u povijest kao osobe koje zavrjeuju najvei prijezir. Odluio je obratiti se narodu pa je 2. rujna 1919. krenuo na putovanje po zemlji.9 Njegovi najblii savjetnici molili su ga da to ne ini. VVilson se jo nije odmorio od Pariza, ljeto je bilo dugo i teko, rasprave o Mirovnom ugovoru u Senatu otegnule su se, a diljem zemlje radnici su se estoko bunili. VVilson je bio nepopustljiv. Mirovni ugovor se mora spasiti, pa i po cijenu njegova ivota. S obzirom na veliku tragediji s kojom je sada suoen svijet, rekao im je, nijedan pristojan ovjek ne smije misliti samo na sebe.10 Kada je ulazio u svoj specijalni vlak, potuio se na uasne glavobolje. Gotovo mjesec dana VVilson je na svom putu na zapad odravao govor za govorom. Mnotvo je bilo sve vee i sve oduevljenije, ali su se glavobolje pogorale. Iz VVashingtona su stizale loe vijesti. Jo kivan zbog omalovaanja njegova putovanja u Rusiju, Bullitt se sada poeo osveivati te je na sasluanju pred Senatom iznosio niz pogreaka poinjenih na Parikoj konferenciji. Kada je ustvrdio da Lansing podrava njegovu kritiku, dravni je tajnik objavio neuvjerljiv demanti. Mili Boe! uzviknuo je VVilson. Nisam mislio da bi Lansing mogao tako postupiti. Rano ujutro 26. rujna VVilson je kolabirao, i ostatak turneje je otkazan. Tjedan dana kasnije bio je djelomino paraliziran nakon tekog modanog udara i nije vie bio u stanju obavljati predsjednike dunosti.11 Putovanje je bilo uzaludno. Senat je odbio ratificirati Versajski ugovor. Sjedinjene Drave potpisale su poslije separatne mirovne ugovore s Njemakom, Austrijom i Maarskom, ali nisu nikada pristupile Ligi naroda. VVilson je umro 1924. godine. Njegovi napori i napori mnogih drugih mirotvoraca koji su dijelili njegove ideale nisu bili potpuno uzaludni. Versajski ugovor i drugi ugovori s poraenim stranama sastavljeni po uzoru na njega nedvojbeno su sadravali odredbe o teritoriju i reparacijama koje su mogle biti napisane u ranijim stoljeima, ali su bili proeti i novim duhom. Povelja Lige naroda bila je temeljna ideja, a ne Zakljuak 576 neto usputno i naknadno, a sama Liga bila je ukljuena u kasnije odredbe kao tijelo za nadzor plebiscita, upravljanje Saarom i Danzigom i praenje mandata. Odredbe o Meunarodnoj organizaciji rada, o ugovorima za zatitu manjina, o osnivanju stalnog suda pravde ili procesuiranju ljudi poput Kaisera zbog krenja meunarodnog morala, naglaavale su ideju da postoje neke stvari zajednike cijelom ovjeanstvu i da su mogue meunarodne norme koje nadilaze puki nacionalni interes. A kada su u meduratnim godinama napadali ugovore potpisane na Mirovnoj konferenciji, inili su to uglavnom zato to oni nisu zadovoljili te standarde. Kasnije je postalo uobiajeno optuivati mirotvorce i rjeenja koja su ostvarili u Parizu 1919. godine za sve to je polo krivo dvadesetih i tridesetih godina 20. stoljea. Najlake je bilo prepustiti se oajavanju nad sudbinom demokracije: optube i bespomono slijeganje ramenima efikasni su naini izbjegavanja odgovornosti. Osamdeset godina poslije stare optube na raun Parike mirovne konferencije jo su uvijek prisutne. Zavrni zloin, objavio je The Economist u posebnom milenijskom izdanju, bio je Versajski ugovor iji su drastini uvjeti izazvali novi rat.12 Takva tvrdnja zanemaruje utjecaj svih onih koji su djelovali tijekom sljedeih dvadeset godina, od 1919. do 1939. - politikih elnika, diplomata, vojnika, obinih glasaa. Hitler nije vodio rat zbog Versajskog ugovora, premda mu je doao kao dar s neba za njegovu propagandu. I da su Njemakoj ostavili stare granice, i da su joj dopustili kakve god vojne snage hoe, i da su joj dopustili ujedinjenje s Austrijom, on bi htio jo vie: unitenje Poljske, vlast nad

ehoslovakom i, prije svega, osvajanje Sovjetskog Saveza. Zahtijevao bi vie prostora za irenje njemakog naroda i unitenje njegovih neprijatelja, bili to idovi ili boljevici. Versajski ugovor s tim nije imao nikakve veze. Mirotvorci su, dakako, i grijeili te 1919. godine. Arogantno ponaanje prema neeuropskom svijetu potaknulo je ogorenje iju cijenu Zapad i danas plaa. Brinuli su se za granice u Europi, premda ih nisu odredili na zadovoljstvo svih, ali su u Africi nastavili staru praksu raspodjele teritorija na nain koji je odgovarao imperijalistikim silama. Na Bliskom istoku potrpali su zajedno narode, osobito u Iraku, koji jo nisu izgradili graansko drutvo. Rezultati njihovih nastojanja mogli su \ biti bolji, ali i mnogo gori. Pokuali su, pa i cinini stari Clemenceau, izgraditi bolji poredak. Nisu mogli predvidjeti budunost niti je, dakako, kontrolirati. To su trebali uiniti njihovi nasljednici. Kada je 1939. godine izbio rat, on je bio rezultat dvadeset godina donesenih i nedo-nesenih odluka, a ne rjeenja iz 1919. godine. Dakako, moda bi sve ispalo drukije da je Njemaka temeljitije potuena. Ili da su Sjedinjene Drave nakon Prvoga svjetskog rata bile mone kao nakon Drugog - i voljne upotrijebiti tu mo. Da Britanija i Francuska nisu bile oslabljene ratom - ili pak da su bile toliko oslabljene da bi Sjedinjene Drave osjetile obvezu da neto poduzmu. Da nije nestala Austro-Ugarska. Da se njezine drave sljednice nisu meusobno posvadile. Da Kina nije bila tako slaba. Da je Japan bio sigurniji u sebe. Da su drave prihvatile Ligu naroda sa stvarnim ovlastima. Da je rat razorio svijet do mjere koja bi ga navela na razmatranje novog naina upravljanja meunarodnim odnosima. Meutim, mirotvorci su imali posla sa stvarnou, a ne s onim to se moglo dogoditi. Suoili su se s golemim i tekim pitanjima. Kako obuzdati iracionalne nacionalne ili vjerske strasti prije nego to poine jo vie tete? Kako staviti rat izvan zakona? Ta pitanja jo i danas postavljamo.