ZANE GREY RIDER OF THE PURPLE SAGE

Jahai rumene kadulje

Biblioteka Divlji zapad 1.

1. LASSITER Postepeno se gubio topot kopita, a onda sasvim nestade, dok su se oblaci guste praine dizali ispod topola, rasplinjavajui se, malo-pomalo, iznad kadulje. Jane Withersteen je zamiljenim i uznemirenim oima gledala dolje, niz prostrani crvenkasti obronak. Prije nekoliko trenutaka joj je konjanik, koji se sada udaljavao, dojuo poruku koja ju je zabrinula i gotovo raalostila. Sad je mogla oekivati dolazak pripadnika mormonske crkve i njihove prijekore to prijateljuje s nevjernikom gentilom. Stavit e joj do znanja da taj njen odnos nee trpjeti. I pitala se, Jane, nee li prilike i nju natjerati da se umijea u nemire i borbe, to su u posljednje vrijeme potresali malo naselje Cottonwoods. Pomislivi na to, uzdahnu prisjeaj'ui se da je vlasnica prostranih poljskih dobara i panjaka to ih je u neku ruku njezin otac stvorio tamo dolje, u onoj usamljenosti krajnjeg junog dijela Utaha, velikog ranca Withersteenovih. Njoj su, stvarno, pripadali tereni i najvei dio graevina. Withersteen House bio je njen, njene su bile tisue glava stoke, njeni najbri konji u pokrajini. Njen je, najzad, Amber Spring, bogati izvor koji je opioivao tlo oko naselja i omoguavao ivot u irokom prostranstvu to se prualo svuda naokolo po purpurnim breuljcima. Ne, nije se mogla nadati da e ostati po strani od svega onoga to se dogaalo i dogaa u Cottonwoodsu. Te, 1871. godine, desile su se promjene koje su

utjecale na ivot miroljubivih mormona nastanjenih na tom dijelu granice. Glaze, Stone Bridge, Sterling, mjesta vie na sjeveru, bila su se podigla protiv najezde gentila, i protiv lopovskih druina to su im krale stoku. Sad se i Cottonwoods poeo uznemiravati zbog istih razloga. Jane je molila nebo da njen mir i vedru ljupkost njena ivota potedi potresa i nevolja, eljna da sve do kraja ivi u toj idilinoj mirnoi koja joj je bila toliko draga. Meutim, premda je ve mnogo uinila za svoje ljude i imala namjeru jo vie uiniti, plaila se da e neprijateljstvo izmeu mormona i gentila stvoriti od nje nesretno i jadno bie. I ona je bila roena mormonka ali je to nije prijeilo da se iskae milostivom i prijateljski raspoloenom prema onim gentilima za koje je znala da su nesretni i siromani. eljela je da ivi u miru i da ini dobroinstva. Zato je ekala zbunjena i zabrinuta, gledajui kao kroz maglu prostrani obronak, koji se prema sjeveru gubio sve do nejasne tamne linije kanjona nad kojima se uzdizala gomila stjenovitih breuljaka, crvenkastih pod zrakama zalazeeg sunca i tu i tamo ispresijecanih snanim sivim crtama, koje su obiljeavale urvine. Onda je tre topot kopita. Pojavila se grupa jahaa, koji se pribliie kasom i sjahae. Bilo ih je sedam. Njihov voa, Tuli, visok i tamnoput ovjek, bio je jedan od starjeina bratovtine kojoj je Jane pripadala. Da li ste primili moju poruku? kratko je upita. Jesam odgovori djevojka. Dao sam do znanja onom Ventersu da u roku od pola sata doe dolje u mjesto, ali on nije doao. On nita ne zna o tome odgovori Jane. Ja mu nisam saopila va nalog. Ostala sam ovdje da vas

doekam. Gdje je Venters? Kad sam ga ostavila, nalazio se u dvoritu. Ti, Jerry zovnu Tuli obraajui se jednom od svojih ljudi poi s ostalima potraiti Ventersa, pa ako bude potrebno i vezana ga dovui ovamo. est ljudi se udalji zveckajui dugim mamuzama, i uskoro nestadoe u umarku topola. to namjeravate takvim nainom postii, starjeino Tuli? upita Jane. Ako hoete uhapsiti Ventersa, budite barem ljubazni i priekajte da napusti moju kuu, jer ete, postupajui drugaije, poiniti ne samo nepravdu prema njemu ve e to predstavljati i napad na moj dom. Naime, nepravedno je optuiti Ventersa da je sudjelovao u onoj gunguli to se noas dogodila u naselju u kojoj je, rekli su mi, ispaljeno nekoliko hitaca. Nepravedno, kaem vam, jer se on u to vrijeme nalazio ovdje, a mnom, a da i ne spominjem kako se njegovo oruje nalazilo u pohrani kod mene. Vi se samo izgovarate. Dakle, to namjeravate uiniti s Ventersom? Odmah u vam kazati; ali mi najprije recite zato branite tog nedostojnog jahaa? Nedostojnog! uzviknu Jane srdito. To se, zaista, ne moe za njega rei. On je najbolji jaha kojeg sam dosada imala i ne znam zato ga ne bi trebalo braniti. Dapae, svi me razlozi navode da se stavim u njegovu obranu. Stid me, starjeino Tuli, da moja zatita i moje prijateljstvo navlae na njega neprijateljstvo moga naroda. S druge strane, dugujem mu vjenu zahvalnost, to je spasio ivot mojoj Fay. Da, poznato mi je da volite Fay Larkins i da je

namjeravate pokeriti. Ali, imajte na umu, Jane Withersteen, da je ta djevojica gentil! Tono je; ali ni mormonska djeca nisu manje draga zato to volim jednu djevojicu gentila. Da, pokerit u Fay Larkins ako njena majka htjede da mi je dade. Tome se mnogo ne protivim, tim vie to e djevojica tako dobiti niormonski odgoj; ali mi se ne svia to oko vas stalno vidim onog Ventersa. To treba da prestane. Toliku brigu pokazujete prema tim bijednim gentilima da sam poeo vjerovati da je to zato to volite Ventersa. Tuli to ree surovo kao mormon koji poznaje svoju mo i zavidno kao ovjek obuzet ljubomorom. Jane istodobno osjeti i strah i ljutnju. Ipak odgovori: . Moda je tako kako kaete. U svakom sluaju, nikad jo nisam mislila na to. Siroti Venters! Zaista mu je potrebno da netko suosjea s njim. U tom se trenutku iz topola pojavie Tullovi Ijjudi vodei izmeu sebe vezanog, visokog i lijepo graenog mladia irokih, miiavih ramena. Kad ugleda Tulla, u mladievom pogledu zaplamsa vatra prezira i prkosa. Jane po prvi put postade svjesna tko je, zaista, njezin tienik i upita nee li se na kraju zaljubiti u tog sjajnog mladia. Onda se njeno uzbuenje smiri i ona sve svoje sposobnosti usmjeri na to da pronae izlaz iz tog sukobom bremenitog stanja. Venters ree bez okolianja Tuli hoete li smjesta i zauvijek napustiti Cottonwoods, Zato? upita mladi. Jer hou da bude tako. Venters se hladno, prezrivo nasmija, dok se otro crvenilo penjalo u starjeinine obraze.

 Ako ne odete, upozoravani vas da e to biti vaa propast. Propast? uzviknu Venters. Pa zar. me ve niste upropastili? Sto vi nazivate propau? Prije godinu dana posjedovao sam konje i stoku i ugledno ime u Cottonwoodsu; a sada hukate na mene svoje ljude, lovite me, kao da sam neka zvijer, progonite me, kao da sam razbojnik. Propast! to jo mogu izgubiti osim vlastitog ivota!? Dakle, hoete li ili ne napustiti Utah? Oh, znam, znam da pomisao na lijepu i bogatu Jane Withersteen, prijateljicu sirotog gen tila, izaziva kod vas tjeskobu. Shvaani, cijelu je hoete za sebe, za mormone mnogoence: a zajedno s njom i Withersteen House, i Amber Spring, i sedam tisua glava stoke! Tuli stee vilice dok su mu se na vratu, |J!I poput konopa, nadimale ile. Po posljednji put uzvikne on stisnu tih zuba hoete U otii ili ne? Ne! Onda u vas dati izbievati do krvi i izbacit u vas odavde Ako se opet vratite, bit e jo gore. Ventersovo se lice ukoi i postade sivkasto. Jane se nije mogla savladati i iskorai. Starjeino Tuli! uzvikne. Ne smi jete uiniti to to kaete. Bit e kao to rekoh odgovori mor mon prijetei joj prstom i tresui se od gnjeva i uinit u vama za inat. Ta shvatite ve jednom da vam neemo dozvoliti da spram ovog ovjeka gajite prijateljstvo koje vrijea naeg biskupa. Jane Withersteen, va vam je otac ostavio bogatstvo i mo koji su vam toliko udarili u glavu da ste

potpuno zaboravili kakvo vam mjesto pripada kao mormonki. Pokuali smo da s vama raspravljamo, da vas uvjerimo; strpljivo smo ekali, podnosili smo vae muice, putali vas slobodnu, bili obzirni prema vama vie nego prema ijednoj drugoj mormonki. Ali vi se niste opametili. Zato vam sad, jednom za uvijek kaem, da ova pria mora svriti. Ven ters e biti iiban i protjeran iz Utaha, shvaate li? Oh, ne ibajte ga, ne ibajte ga! Bila bi to odvratna podlost! za vapi Jane osjeajui kako je naputa hrabrost. Taj Tuli ju je uvijek ispunjao strahom, a ona se samo naizgled drala hrabro. Pa i sad se sva tresla od uasa jer je starjeina bio ne samo ljubomoran ve i ovjek koji je u sebi utjelovljavao onaj tajanstveni despotizam to ga je upoznala jo u djetinjstvu, onu skrivenu mo svoje sekte. Venters hladno nastavi Tuli poput nekog suca hoete li da vas se iiba ovdje ili tamo u kadulji? Ako je to neizbjeno, vie volim da to bude ovdje odgovori Venters. Ali, doavola, Tuli, uinili biste bolje da me odmah ubijete, vjerujte mi. Ovo ete bievanje skupo platiti i vi i svi vai poboni momci, jer ete od mene stvoriti drugog Lassitera! Nekom se moglo uiniti da je Tuli imao strogo dranje zato to je bio ponosan na teku dunost to ju je obavljao meu mormonima, to je samo donekle bila istina, no u ovom je sluaju bilo oito da ga je opasnim i neumoljivim inilo prije mrnja nego fanatizam. Jane zadrhta. Njen vjerski osjeaj i odgoj koji je dobila bijahu je navikli na poslunost, te su i sada lomili njenu elju za otporom. Starjeino, ja kajem se zbog svojih rijei ree

slomljenim glasom. Onda proaputa: Ali, potedite toga mladia! Sad ga vie ne moete spasiti odgovori Tuli kripavo, Ona prikloni glavu pred neizbjenim. Nije bila pokorena. Uzmicala je, a ipak, reklo bi se da u njenu srcu nisu bile unitene sve nade, jer se i sama iznenadi gdje mrmlja rijei psalmopisca: Podiem oi k planinama da vidim otkuda e mi doa pomo. I upravo u tom trenutku Tullovi ljudi ispuste mladia kojega bijahu ve pograbili. Uslijedi dugo mrmorenje, nemirno tapkanje nogama, a onda uzvik: Pogledajte, tamo dolje! Jedan od ljudi pruio je ruku prema zapadu. Neki jaha! ree drugi. Jane se naglo okrene i stvarno spazi kako se, prema plamenom nebu na zapadu, ocrtava konjanik koji je brzo napredovao uz obronak. Vjerojatno ga zbog sunevih zraka iza njegovih lea nisu prije primijetili. Da li je to bio orgovor na njezino zazivanje, Poznajete li ga, Jane? Zna li tko od vas tko je taj jaha? brzo upita Tuli. Ljudi su gledali i gledali, onda jedan za drugim odmahnue glavom. Vidi se da dolazi iz daleka ree jedan od njih. I da ima dobrog konja dodade drugi. Jasno, to je neki stranac. Znakom ruke, koji je nareivao tiinu, Tuli istupi naprijed, namjestivi se tako da sakrije Ventersa. Jaha se, sa svoje strane, zaustavi nedaleko i vrlo brzim pokretom skoi na zemlju, ne prestajui ni za trenutak da bude potpuno okrenut prema ljudima, koji su se nalazili pred njim. Gledajte proapta jedan mormon ima za

pojasom dva pitolja sa crvenim drkama, jedva se vide, nisko ih nosi, crne se na crnim nogavicama. Zacijelo neki revolvera! odgovori drugi, takoer apatom, i dodade: Momci bolje ne mrdajte rukama. Stranac se primicao polako, korakom koji je mogao znaiti nemarnost ili nenaviknutost na hodanje, ba kao ovjek koji najvei dio vremena provodi na konju. Ali on je namjerno napredovao tako, i to zato to nije htio ni na trenutak izgubiti iz vida ljude koji su se nalazili pred njim, nadzirui svaki njihov pokret. Zdravo, strance! uzviknu Tuli, ali u njegovim se rijeima nije osjeao prizvuk dobrodolice, nego samo nestrpljiva radoznalost. Pridolica odgovori samo kratkim pokretom glave. Lice mu se gotovo i nije vidjelo budui da je bilo zasjenjeno obodom prostranog sombrera koji je bio crne boje ba kao i konato mu odijelo. Nekoliko je trenutaka paljivo gledao Tulla i njegove ljude, onda, zastavi, pozdravi Jane skinuvi sombrero pokretom kojemu nije nedostajalo otmjenosti. Dobro vee, gospoo. Jane ljubazno odzdravi, promatrajui ga ipak veoma paljivo. Imao je osobine ovjeka naviklog da ivi na svjeem zraku: suhonjavo i opaljeno lice, sporost pokreta, pod kojima se nasluivala maja gipkost; ali ono to je nadasve privuklo djevojinu panju, bila je snaga i otrina pogleda, a u isto vrijeme neto u sivim oima to je ostavljalo dojam da trae neto to jo ne bijahu nale. Svojim enskim nagonom Jane je letiminim pogledom naslutila da je taj ovjek nosio u sebi neku tajnu i da je njegovo normalno duevno stanje moralo da se sastoji u iekivanju i tuzi.

 Jane Withersteen, zar ne, gospoo? upita on zatim. Da. Ova voda je vaa? Da. Dozvoljavate li mi da napojim konja? Svakako. Pojilo je tamo, pogledajte. Hvala, ali kad bi znali tko sam, moda Oklijevao je, zadravajui pogled na ljudima, koji su sluali paljivi i tihi, onda nastavi: moda mi ne biste dozvolili, premda, najzad nita ne traim za samog sebe. Ma tko da ste, strance, napojite samo svog konja. A ako ste gladni i edni, uite bez ustezanja u moju kuu. Hvala, gospoo. Rekoh da za sebe nita ne traim, ali za svog konja, koji je umoran Uini nekoliko koraka i pri tom, poto se Tullovi ljudi nisu micali, spazi zarobljenika. Ah! Ah! Moda sam poremetio Vidim da ste imali nekoga posla ovdje ree. Da odgovori Jane, a u glasu joj je bilo neto poput suzdranog jecaja. Ona opazi da je pridolica bacio pogled na vezanog Ventersa, pa na ljude koji su ga okruili, i najzad na njihova starjeinu. Najzad ree: Dogaa se da u ovom kraju kradljivci stoke, razbojnici, revolverai, jednom rijeju svi probisvjeti, pripadaju rasi gentila. Kojoj od tih kategorija pripada ovaj mladi, gospoo? Ni jednoj. To je astan mladi. Jeste li sigurni u to, gospoo? Da Oh, da! Pa to je onda ravo uinio, te je vezan? Njegovo precizno pitanje, upueno jasnim glasom i Jani i Tullu, ostade nekoliko trenutaka bez odgovora.

Najzad djevojka jednostavno ree: Pitajte njega. Stranac se udalji od Jane istim onim korakom, koji bi se mogao nazvati opreznim i odmjerenim, i stade izmeu nje i Tulla. Govorite, mladiu ree Ventersu. Nisu to vai poslovi, strance umijea se Tuli i ne upliite se u ono to vas se ne tie. Ponueno vam je da jedete i pijete, a to je ak i vie nego to ste mogli oekivati u ma kojem drugom naselju na granici Utaha. Napojite konja i onda produite svojim putom. Polako, polako prijatelju Jo se ne upliem odgovori jaha i njegov glas odjeknu drugaije, kao da je poticao od nekog drugog; bio je hladan i zajedljiv u odnosu na ljubazan, skoro njean, kojim se obraao Jane. Kako se ini, stigao sam da prisustvujem nekom pomalo udnom dogaaju. Sedam naoruanih mormona i jedan vezani gentil, za iju ast garantira jedna ena! udno, udno, zar vam se ne ini? Bilo udno ili ne, to je stvar koja vas se ne tie jetko odbrusi Tuli. U kraju u kojem sam se rodio, rije jedne ene predstavlja zakon, a ja to jo nisam zaboravio. Tuli je lebdio izmeu zabezeknutosti i gnjeva. Onda jo jetkije odgovori: Mi imamo ovdje zakone koji ne ovise o hirovima neke ene, a to su zakoni mormona ! Dobro pazite da ih i vi ne prekrite! Do avola vai zakoni, mormone! Taj odluni odgovor bio je popraen promjenom u dranju stranca, koje se pretvori u jasnu prijetnju. Izgledalo je da se Tuli zanjihao i zamucao zbog tog psovanja mormonskih zakona koji su za njega predstavljali neto najsvetije.

Jerry, koji je drao konje za uzde, od silnog iznenaenja ispusti vodice. Ostali ljudi se ukoie, u stavu iekivanja, netremice gledajui stranca. Ovaj kao da uope nije vodio rauna o njima, produi okrenuvi se Ventersu: Hajde, recite mladiu, ta ste uinili da su vas tako vezali? To je nepravedna uvreda! prasnu Venters. Nita ravo nisam uinio. Ovaj starjeina mormona izgleda da je uvrijeen samo zato to se gospoica odnosi dobroudno prema meni. Da li je to istina, gospoo? upita jaha, obraajui se Jane, ali ni za trenutak ne isputajui iz vida grupu ljudi. Da, istina je, ista istina odgovori djevojka. Onda, mladiu, biti prijatelj jedne ovakve ene, izgleda mi savreno prirodna stvar, a vjerujem da ne bi to mogli uiniti drugaije ni kad biste htjeli. Kaite, ta su vam htjeli uiniti da bi vas kaznili za taj zloin? Htjeli su me iibati, a vi dobro znate ta to znai u Utahu! Znam polako odgovori stranac. Svi su utjeli u iekivanju ta e dalje biti. Ali onda Tuli prekide tiinu smijehom, smijehom bez ivota, kojim je loe prikrivao svoj strah. Hajde, odlazimo! zapovjedi obraajui se svojim ljudima. Jane se ponovo obrati neznancu. Strance zamoli zar zbilja nita ne moete uiniti da spasite Ventersa? Gospoo, traite od mene da ga spasimod vaih vlastitih ljudi? Da li traim? Ja vas molim!

 Ali ne znate kome upuujete tu molbu! Oh, gospodine, spasite ga! Spasite! Oni su mormoni, a ja Spasite ga, po po svaku cijenu, jerjer mi je stalo do njega! Tuli se iskesi. Dobra, dobra ludice, oboljela od ljubavne bolesti! uzviknu. Otkrijte mu svoje tajne. Hajde, vi ostali, odlazimo, kad vam kaem! Mormoni, mladi e ostati ovdje ree stranac, a njegov glas zaustavi Tulla poput metka. ta kaete? Kaem da e mladi ostati ovdje. A tko e me sprijeiti da ga ne odvedem? On je moj zarobljenik! uzviknu Tuli. Strance, jo vas jednom upozoravam da se ne mijeate u nae stvari. Ve sam i suvie bio strpljiv. Odlazite svojim putom, inae ujte, vi! Mladi ostaje ovdje! U tihom i mirnom stranevom glasu osjeao se zvuk potpune sigurnosti, to nadasve iznenadi starjeinu. On ipak odgovori: Pa tko ste vi? I zar ne vidite da nas je sedam ovdje? Stranac uini jedva primjetan pokret i kao nekom magijom stvorie mu se dva pitolja u ispruenim rukama. Onda, uvijek mirno, odgovori: Lassiter. uvi to udesno ime, Venters ispusti krik. Tullu se opustie ruke, a oi mu potamnie, kao da je oekivao smrtonosni hitac. Ali smrt, koja je lebdjela nad njegovom glavom, ne spusti se na njega. Lassiter je uzalud ekao da njegovi drui prsti polete k pitolju koji je imao za paom.

Onda se Tuli okrenu svojim drugovima, koji su ga ekali blijedih lica i krenu prema konjima. 2.COTTONWOODS Poto je odmah odvezan, Venters je bio suvie uzbuen a da bi mogao izraziti zahvalnost koja mu se itala na licu, ali se Jane obrati oslobodiocu i stee mu ruke, osmjehujui mu se i plaui u isto vrijeme, na njegovo veliko zaprepatenje. Zatim, kad se donekle smirila, posveti svoju panju Lassiterovom umornom konju. Hou sama da ga napojim ree i odvede konja k pojilitu podignutom pod starom topolom. Prstima, koji su joj jo drhtali, skide mu vale i uzde. Konj stane pohlepno piti. Jane se okrene strancu: Mnogo je kasao, zar ne? Da, gospoo. ezdesetak, moda i sedamdesetak milja. To je dugo jahanje, jahanje koje Oh, pa ova sirota ivotinja je slijepa! Da, gospoo odgovori Lassiter. Zaboga! Pa tko ju je oslijepio? Neki sa ga ljudi jednom uhvatili lasom, svezali ga i proli preko bjeloonica usijanim eljezom. Ljudi, kaete? Pa to su morali biti demoni Da nisu to, moda, bili vai neprijatelji mormoni? Ba oni, gospoo. Osvetiti se na jednom konju! Lassiteru, ljudi moje vjere postali su okrutni, moram to priznati s velikim bolom u dui! Ganjani su i zlostavljani, sve dok im se

srca nisu tako stvrdnuta. Ali, mi ene se jo uvijek nadamo i molimo se bogu da srca naih ljudi ispuni blagou. Oprostite mi, gospoo, ako vam kaem da da to vrijeme nikad nee doi. Oh, doi e! Vi dakle, Lassiteru smatrate da su mormonske ene nevaljale? Da li ste, moda, podigli svoju ruku na njih? Naprotiv, gospoo. Mormonku smatram najestijim, najboljim i najstrpljivijim biem, ali isto tako i najzatucanijim i najnesretnijim meu svim enama na zemlji. Ah! uzviknu djevojka, uputivi mu zamiljen i ozbiljan pogled. Ako je tako, hoete li prelomiti pogau sa mnom? Lassiter se oito nije nadao takvom pozivu. Nekoliko se trenutaka kretao s nelagodnou, okreui meu prstima svoj sombrero. Najzad odgovori: Gospoo, bojim se da vam dobrota vaeg srca prikazuje stvari u krivom svjetlu. Moda u ovom kraju nisam dovoljno poznat; ali tamo gore, na sjeveru, poivaju ne ba malobrojni mormoni, koji bi se od zaprepatenja okrenuli u svojim grobovima, kad bi saznali da sjedam za va stol. Ne vjerujem. Ali ma kako bilo, recite, pristajete li? uporno e djevojka. Ali, moda imate brata, nekog roaka, koji ibi mogao banuti svakog trenutka i uvrijediti se, videi me ovdje; a ne bih elio.., Nemam, nikakvog roaka u Utahu, koliko znam, i nitko nema pravo da sudi o mojim postupcima. Onda, osmjehujui se, ona se okrenu Ventersu:

Bern, doite i vi s Lassiterom, Mirno emo jesti ono to imamo, dok to moemo. Ali, ne bih elio da onaj Tuli i njegovi drugovi podignu naselje protiv nas opet primijeti Lassiter koji je izgledao sklon pristanku. Da, Tuli e to uiniti, ali tek nakon to neko vrijeme provede u molitvi odgovori Jane. Doite, dakle. Vodei konja za uzdu obavljenu oko miice, ona povede dva mladia prema kui, proavi najprije kroz jednu umicu i onda idui dugakom stazom zasjenjenom velikim topolama niskih grana. Uz stazu je tekao kanali kojim je uborila voda izazivajui osjeaj prijatne svjeine i mirnoe. Kua je bila zdepaste konstrukcije i dugaka, sazidana od crvenog kamena, s neotesanom verandom, iz ije sredine je izbijao izvor koji je opskrbljivao kanali svojom vodom. Jasno se vidjelo da je tu grubu graevinu podigao ovjek koji je elio da se zatiti od napada i nevremena; ali cvijee to je raslo uz rubove kanala i verande, u ijem se jednom kutu vidjela visea postelja i stol prekriven snjenobijelim stolnjakom, bijae dokazom da je ki toga ovjeka svim tim stvarima dala peat svoje ljupkosti i da je ona tu ivjela mirnim i sreenim ivotom. Jane pusti Lassiterova konja neka slobodno pase bujnu travu. Onda se obrati Lassiteru: Smatrala sam da najvie volite da vam je nadohvat ruke, inae bih ga odvela na livadu s djetelinom. Lassiter potvrdi glavom, skoro s potovanjem, a onda Jane zovnu. Na njezin doziv pojavi se nekoliko ena, koje se odmah prihvate posla oko spremanja stola, a ona sama, poto se ispriala gostima, ue u kuu.

Rijetko je Jane ulazila u svoju udobnu sobu a da se ne pogleda u ogledalo. Nije krila ni pred sobom ni pred drugima da joj je bilo prijatno gledati u njemu odraenu ljepotu koja je jo od djetinjstva izazivala svaije divljenje. Njeni roaci, njeni prijatelji, a kasnije gomile laskavaca, mormona i gentila, oivjeli su u njoj prirodnu tatinu tako da se sa dvadeset i osam godina vie brinula za svoju ljepotu, nego za blagotvoran utjecaj koji je mogla imati u maloj zajednici, zahvaljujui moi i bogatstvu koje joj je, u stvari, otac ostavio u nasljedstvo. Ovog puta, meutim, ona se pogleda s najveom panjom, i to ne iz uobiajene navade. U stvari, pitala se da li e njenu ljepotu uoiti taj Lassiter, ije je ime odjekivalo prostranim krajem, po naseljima i ravnima kadulje, taj lijepi mladi blagog glasa i tunog lica, taj ubica mormona. Zbog toga zamijeni svoje jahae odijelo bijelom haljinom, promatrajui zatim dugo svoj vitki lik, njene ljupke obrise, lijepo lice rumenih usana, tamnomodre, duboke, prkosne i strastvene oi. Kad bih na neki nain uspjela da ga zadrim ovdje nekoliko dana, pomisli, jednu sedmicu, na primjer, sigurna sam da nikad vie u svome ivotu ne bi ubio ni jednog mormona. Lassiter ! Jo uvijek se najeim pri pomisli na to ime; ali, gledajui tog ovjeka zaboravljam tko je i skoro da, skoro nalazim da je simpatian i prijatan. I onda, ne smijem zaboraviti da je spasio Berna i da, kako izgleda, mora da je mnogo pretrpio. Ali zato ? Tko zna nije li nekad volio neku mormonku i Kako li se samo uznosio govorei o nama, neshvaenim i jadnim mormonkama. On nekako zna mnogo toga. Onda se Jane vrati svojim gostima i pozva ih da sjednu za stoL

Udalji ene elei da ih sama poslui. Bila je to raskona veera za te krajeve. Desno do Jane nalazio se Venters, pocijepan i napola ogladnio koji joj je, kako je bilo oigledno, na neki nain donosio zadovoljstvo, i koji je stalno naliio ovjeku protjeranom iz vlastite kue i oko kojeg kao da je lebdjela propast kojom mu je Tuli prijetio. Slijeva je sjedio Lassiter, s izgledom ovjeka koji se naao u poloaju o kojemu nije ni u snu sanjao. Nije pokazivao teka, nije govorio; samo se s vremena na vrijeme pomicao, nespokojan, a pri tim pokretima pitolji, to ih je imao za pojasom, udarali su o noge stola, podsjeajui ostalo dvoje da je njihov drug za stolom bio Lassiter, to su oni i bez toga imali stalno na umu. Jane je bila ta koja je govorila za sve, osmjehujui se i otkrivajui pri tom sve one drai kojima se svaka ena slui za postizanje nekog cilja. Kad zavri veera i kad mukarci odgurnue stolice malo nazad da bi se udobno smjestili, ona se preko stola nae Lassiteru gledajui ga ravno u oi. Zato ste doli u Cottonwoods? upita ga. Kao da je to pitanje trgnulo Lassitera iza sna. Ustade naglim pokretom kao da se iznenada neeg vanog sjetio i pobojao da e zakasniti vie nego je elio. Gospoo, traio sam po cijelom junom Utahu i Nevadi neto. A po vaem imenu najzad sam doznao gdje u to nai: ovdje, u Cottonwoodsu. Moje ime! Ah, da, sjeam se! Kad ste me oslovili, ve ste ga, zaista, znali. Recite mi od koga ste ga uli i gdje? U jednom malom naselju U Glazeu, mislim da se tako zove.. Pedesetak milja odovud prema zapadu. Kazao mi je neki gentil koji je uz to nadodao da vi znate i da

ete mi pokazati gdje se nalazi ta? upita ona blagim, ali istovremeno i zapovjednim glasom, kad je Lassiter naglo zautio. Odgovor stie nakon nekoliko trenutaka, izgovoren apatom, nerado: Grob MUly Erne. Venters se okrenu prema Lassiteru, gledajui ga zapanjeno, a Jane, blijeda, polako ustade. Grob Milly Erne? ponovi glasom, koji je zvuao malo jae od mrmlja ja. A to vi znate o Milly Erne, mojoj najdraoj prijateljici, koja koja je umrla u mom naruju, ta ste vi njoj? Zar sam rekao da sam joj neto? odgovori on. Posrijedi je netko roaci koji su odavno eljeli doznati gdje je sahranjena. To je sve. Roaci, kaete? Ona mi nikad nije govorila da je imala rodbine, osim jednog brata kojega su joj ubili u Texasu. Lassiteru, grob Milly Erne nalazi se na jednom skrovitom mjestu na inom posjedu. A hoete li me odvesti tamo? Znadem da ete tako uvrijediti mormone vie nego dijelei sa mnom kruh; ali Istina je, uvreda e za njih biti vea, ali u vas ja ipak odvesti tamo. Samo, moramo tamo otii da nas nitko ne vidi. Moda sutra. Hvala, gospoo Jane Withersteen odgovori jaha i, naklonivi joj se, nagovijesti da odlazi s verande. Pa zar ne biste mogli ostati ovdje i i spavati pod mojim krovom? upita Jane. Jo jednom vam zahvaljujem, gospoo; ali je to nemogue. Uvijek spavam pod vedrim nebom; ali kad bih i uinio izuzetak, treba oekivati da nas oni iz naselja,

tamo dolje, svakog trenutka mogu napasti. Ne, ne, idem u kadulju. Nadam se da neete imati nikakvih neprilika zbog ljubaznosti to ste je meni iskazali. Lassiteru umijea se Venters s pomalo gorkim osmijehom i ja u odsad spavati pod vedrim nebom. Moda emo se veeras ponovno susresti. Moda, ali su tereni ovdje prostrani i neu se ba blizu zaustaviti. Laku no. Na gospodarev zviduk, crni konj odgovori rzanjem i krene naprijed, reklo bi se oprezno, obzirom na sljepou. Lassiter mu ne stavi uzde, nego poe korakom uz njega vodei ga jednostavnim dodirom ruke. Nestadoe u sjeni topola. Jane, treba da idem ree Venters, kad je ostao sam sa njom. Molim vas, vratite mi moje oruje. Da sam ga imao Da ste ga imali, ovog trenutka bi ili moj prijatelj ili starjeina moje crkve bili mrtvi prekide ga ona. Moete biti sigurni da bi to bio Tuli. Zar vas nikad neu nauiti ta je to snoljivost, ta je to milosre, divlji mladiu? uzviknu Jane. Zar ne znate, Bern, kako je boanstveno opratati vlastitim neprijateljima. Pisano je: Ne doputajte da gnjevni doekate zalazak sunca. Dosta, Jane, ne govorite mi vie o vjeri i o opratanju, nakon onoga to se dogodilo danas. Neoekivana Lassiterova intervencija spasila me sramote bievanja, zahvaljujui njemu ostao sam ovjek i kao ovjek u umrijeti. Ponovo vas molim: dajte mi oruje. Ona tiho ue u kuu i uskoro se vrati nosei puku,

pitolj i teki redenik. Prui to mladiu i, dok je on opasivao redenik, gledala ga u dirljivoj tiini. Jane ree on ublaivi glas ne gledajte me tako. Ne idem da ubijem nikog od vaih istovjernika, pa ak ni vaeg starjeinu. Dapae, pokuat u da izbjegnem i njega i njegove ljude. Ali, zar ne primjeujete da sam dospio do krajnje granice strpljivosti? Vi ste divna ena; dapae, ni jedna ena nije bila poput vas nesebina i dobra, ali ste slijepa u jednoj jedinoj stvari Sluajte! Tamo, od umice, uo se konjski galop. Netko od vaih ljudi nastavi Venters. Vrijeme je da odem. Ispratite me, ako hoete, do umice gdje moemo izmijeniti jo koju rije. Jo je bio dan, ali pod topolama su staze ve zamrkle sjenom. Venters povede Jane poprenom stazicom, irokom jedva toliko da su dvije osobe mogle koraati usporedo, a onda okrene i izvede je na breuljak na ivici umice, nedaleko od njene kue u pravoj liniji. Tu se nalazila grubo istesana klupa skrivena meu liem, otkud se kroz granje nazirahu obronci pod kaduljom, zid stjenjaka i tamna linija kanjona. Ona jo nije izustila ni rijei, otkako ju je mladi s dosta odlunosti u glasu nagovorio da mu preda oruje, ali se za vrijeme kratkog hoda oslonila na njegovu miicu, a i sada, kad se ve zaustavio i prislonio puku na klupu, stiskala se uz njega. Jane, bojim se da vas moram ostaviti. Bern! uzviknu ona. Da, izgleda da tako mora biti. Ne nalazim se u lijepom poloaju. Ne uspijevam da naem moralnu ravnoteu. Sve sam izgubio .

 Dat u vam sve to vam treba. Bern Sluajte me, molim vas. Kad govorim o gubicima, mislim na gubitak volje da inim dobro, na gubitak mog dobrog imena. Kad toga ne bi bilo, jo bih mogao ostati u naselju, bez gorine i bez mrnje. Sad je suvie kasno to se tie budunosti, mislim da ete uiniti najbolje ako me pustite da odem. Tuli je nepomirljiv, a iz onoga to se danas desilo, morali biste vidjeti da Ali ne, vi ne moete vidjeti; slijepi ste, rekao sam vam, a to to vas zaslijepljuje je vaa prokleta crkva. .. Oprostite mi, Jane, to tako govorim; ali ogoren sam i osjeam da se neto buni u meni. A onda, plaim se da ona nevidljiva ruka ne usmjeri svoje tajanstveno djelovanje na vau propast. Nevidljiva ruka? Sta to kaete, Bern? Mislim na vaeg biskupa. Jane ustukne ali je Venters ne pusti da ode. Sluajte me. Ovdje je zakon va biskup. On je bio taj, koji je izdao ukaz protiv mene i eto ta sam postao. A sata ta ista ruka djeluje da prisili vas da se pokorite volji crkve. Nepravedni ste prema biskupu Dveru. Tuli se danas, znate, pokazao okrutan, ali treba misliti i na to da me on godinama voli. Eto, kao i obino, vaa vjera i vae nastojanje da opravdate sve i svakoga. Vi ne moete, meutim, vidjeti ono to ja znam, a da to i vidite, ne biste to htjeli priznati ni za spas ivota. To je zato to ste prava mormonka. Te starjeine i ti biskupi ne uzmiou ni pred im u svom nastojanju da ojaaju crkvu bogatstvom i moi, stvarajui ono to predstavlja vlast. Razmislite o svemu onome ta su uinili gentilima ovdje, o onome to su meni uinili !

Razmislite o sudbini Milly Erne. Milly! Kako znate za nju? I to znate? Dosta znam. Moda sve, osim imena onog mormona, koji ju je doveo ovamo. Ali nije sad prilika da unedogled produavamo ovaj razgovor. Ona mu stee ruku umjesto svakog odgovora i sjedoe zajedno. Venters je utio potivajui tu tiinu, pogaajui da je puna enstvenog uzbuenja. Onda Jane, koja je zamiljeno gledala pred sebe, iznenada uzviknu. Pogledajte! Jedan konjanik! Da nije to opet Lassiter? Venters takoer pogleda u smjeru njene ispruene ruke put zapada i stvarno spazi konjanika kako se ocrtava crn na obzorju i kako je zatim uronio u rumenilo kadulje. Moda odgovori ali nije vjerojatno. Bit e to, moda, netko od vaih ljudi. Da, sad to jasno vidim. A eno i drugog Di, vidim ih. Jane, kako izgleda, imate mnogo IjudstvaSamo juer sam ih sreo pet na stazi koja vodi za Deception Pass. Pratili su bijelo stado. Kako, zar jo idete u taj kanjon, Bern? Htjela bih da se okanite toga, vidite, jer se tamo, na nekom mjestu, skrivaju Oldring i njegova lopovska druina. ta to treba da znai? Znai da je Tuli ve neto nabacio o ovim vaim posjetama u Deception Pass. Shvaate li? Shvaam. Venters se nasmija. Vidjet ete da e me na kraju optuiti i za krau stoke. Ali, pomislite, Jane, da na pedeset milja od vaeg imanja nigdje nema vode osim u tom kanjonu, a ipak je potrebno da se napijem i da napojim konja. Gledajte, eno jo nekih ljudi!

Ali kao da se ti udaljavaju. Da, tono! Vodili su stado prema Beception Passu. Nadam se da nee sresti Lassitera. Bern iznenada ree Jane zamiljenog izgleda pa tko je, zapravo, taj Lassiter? Za mene je samo ime stravino ime i nita vie. Tko je? Ne znam, Jane, i nikad nisam uo da netko zna tko je. Prema naglasku bi se reklo da je iz Texasa, kao Milly Erne, da li ste to primijetili? Da. Zapravo je udno da znade za Milly! Uz to je ona ivjela ovdje deset godina, a ve su prole dvije otkako je mrtva. Ali, recite mi to znate o Lassiteru? Zato ste rekli Tullu prijeteim glasom da ete postati poput Lassitera? Jane, samo sam neodreeno uo o njemu. Pokuavao sam, to vie, da ne vjerujem u to. U Glazeu, na primjer, njegovo je ime bilo poznato, ali ga nitko nikad nije vidio. U Stone Bridgeu nisam uo da ga se spominje dok sam, meutim, esto sluao o njemu u Sterlingu i drugim naseljima Sjevera. A zatim, ono to se govori o njemu, esto je protuslovno. Ima ih koji tvrde, na primjer, da je s pucnjavom dolazio u ovo ili u ono mormonsko naselje, dok drugi to poriu. Sklon sam vjerovanju da je tu i tamo stvarno pucao, to tim vie to znam kako su mormoni skloni da sakriju istinu. Ali, u jednoj jedinoj toki svi se slau: smatraju Lassitera najspretnijim revolveraem koji postoji, kako to vi ovdje kaete. Zaista je vanredno brz i toan u upotrebi pitolja. Sada, meutim, kada smo ga vidjeli, znam neto vie o njemu. Lassiter je neustraiv. Vjerujem da je, uzviknuvgi onako svoje ime, spasio ivot Tullu, jer bi ovaj inae poloio ruku na pitolj ime

bi, ustvari, bio zapeatio svoju sudbinu. Jane zadrhta. U tiini, koja uslijedi, zau se zavijanje jednog kojota. Iz daljine mu odgovori drugi. Evo kojota ree Venters. Ne volim ih sluati kad zavijaju odgovori Jane. Ponekad nou, dok sam budna, sluajui to opako zavijanje, pomiljam na vas i osjeam kako mi se srce stee. Jane, niti vi moete uti ugodniju muziku, niti ja imati bolju postelju. Treba li govoriti o tim stvarima, Bern? Pa ljudi poput vas i Lassitera nemaju kue, nemaju udobnosti, ni mjesta gdje da se odmore Strpljenje. Moda se Tullov bijes smiri i vrijeme pobolja stvari. Mogli biste, na primjer, dobiti neki posao u naselju Tko zna? Pa pretpostavimo da otkrijete skrovite Oldringa i njegovih bandita, skrovite to je dosad ostalo nepoznato, zatim to svoje otkrie povjerite mojim ljudima? To bi sasvim razorualo Tulla a vama bi bilo od velike koristi. Godinama su moji ljudi pratili tragove pokradenih ivotinja, ali uzalud. I vi znate da su mi krali stoku! Oldring je odvodi u taj zapleteni kanjon, a otuda na sajmove po Utahu. Zato, ako je potrebno da ponekad odete u Deception Pass, pokuajte pronai te tragove. Mislio sam o tome, Jane, i pokuat u. A sada, Bern, moram se vratiti u kuu. Zao mi je to, kad god vas ostavljam, ne mogu biti sigurna da u vas opet vidjeti. Hoete li barem sutra doi. Sutra da, svakako. Potrait u Lassitera i doi u s

njim. E pa, laku no. Ona ga ostavi rasplinjuci se u pomrini. Venters prieka dok ga daleki tropot zalupljenih vrata ne uvjeri da je Jane ula u kuu; onda ponovno dograbi puku i tiho mugnu meu granje i dbunje, drei se ruba umice kako bi ostao u sjeni topola. Nebo se sad od sivog pretvaralo u crno, i to prvo crnilo ve su osvjetljavale prve zvijezde. S prostrane ravni ispred umice puhao je svje vjetar, bremenit miomirisom kadulje. Drei se ruba umice, Venters se beumno i hitro kretao u pravcu zapada. Ali, umica je bila prostrana i on jo nije dospio do njena drugog kraja, kad zau neto zbog ega naglo stane. Po muklom topotu pogodio je da to idu konji. Mladi se sakri i prieka. Ali prije nego se to moglo oekivati, barem sudei prema udaljenosti otkuda je dolazio zvuk, a na njegovo veliko zaprepatenje, nedaleko se pojavie dva konjanika i prooe ispred njega. Jahali su uz rub kadulje, a konji su im imali omotana kopita. Svjetlost zvijezda bila je prilino slaba, ali je Venters imao otar vid, tako da je, oprezno isturivi glavu, mogao prepoznati grubi obris i bradato Oldringovo lice. Uz njega je jahao njegov pomonik, vitak i okretan ovjek, lica pokrivena krinkom. Njih dvojica prooe i uas se izgube kao da ih je pomrina progutala. Uto daleko na obronku, Venters opazi smeu i vrstu mrlju. Bila je to druga grupa konjanika koja proe tiho, poput aveti, i takoer se raspline u pomrini. 3. AMBER SPRING

Za Oldringa i nekog od njegovih nije predstavljalo nita neobino da banu u Cottonwoods usred dana; ali to to je u pomrini iao uokolo, a koji mu imali umotana kopita, znai da se sprema neto sumnjivo. Ono to je Ventersu izgledalo jo opasnije, predstavljala je prisutnost zakrinkanog jahaa. Taj ovjek je stvarno bio okruen velikom tajanstvenou. Rijetko je prolazio naseljeni i uvijek galopom; po danu ga se rijetko susretalo. Njegovu su pojavu uvijek pratili mrani i tajanstveni dogaaji, poput krinke koju je nosio, jer se Oldringova banda nije ograniavala samo na krau stoke. Venters neko vrijeme ostade u sjeni topola, a onda se iznenada vrati natrag. Stigavi jednom na glavni put, skrene prema naselju. Prilino irok put koji je vodio do njega, bio je oivien visokim topolama pod kojima je kroz dva kanala tekla voda nastala iz Janinog izvora. Tu i tamo kroz lie je zasjalo poneko svjetlo, a dalje su se pojavljivali osvijetljeni prozori duana. Nije meutim, bilo vidjeti uobiajenih dokoliara, koji su provodili mnoge sate po uglovima ulica ili sjedei na neotesanim klupama pod topolama. Stalno se drei sjene, mladi je iao naprijed, dok ne zau glasove; ali nije mogao razabrati ta se govorilo. Prepozna i neke mormone, ali ne ugleda Tulla ili nekog od njegovih ljudi, ma kako paljivo gledao. Zakljui da Oldringova banda nije prola kroz naselje. uo je stalno uzbuene, mada tihe glasove i zakljui da se govorilo o Lassiterovom dolasku u taj kraj. Smatrajui da malo moe uoiti na tom mjestu, Venters se vrati natrag. Proe ispred crkve. Vidio je da je bila mrana, kao to su bile mrane oblinja biskupova kua i Tullova brvnara. Bilo

je to, zaista, vrlo neobino, stoga Venters i zamijeti tu stvar. Ponovo se peo obronkom to je vodio u umicu, kad osjeti kako se pribliavaju dva konjanika. Bio je spreman da se sakrije za jedno drvo; i ovaj put zahvaljujui svjetlosti zvijezda u dvojici konjanika prepozna Tulla i jednog od njegovih ljudi, Jerryja. Napredovali su tiho i uskoro nestadoe. Venters poe dalje udubljen u misli. Eto, tamo dolje, za tom umom, stanovala je ena koja je pokazala prijateljstvo prema njemu; a on je sada, put Indijanca, tumarao oko njene kue, drei u ruci stegnutu puku, skitnica bez svojih, bez cilja. Nad njom se prijetei nadvila tajanstvena mo, okrutna, prijetea, a ipak nijedna kraljica nije nikad svoje podanike obdarila tolikom dobrotom kao to je to inila Jane, i nijedna ena se ne pokaza tako plemenitom prema onima koje su mrzili njezini istovjernici. Davala je koliko je mogla, a u zamjenu je traila jedino da se sauva boansko pravo svakog ljudskog bia da ivi u slobodi i ljubi po elji vlastitog srca. Pa ipak, uzalud joj bila sva ta njena nada. Godinama, mislio je Venters, oluja se skupljala nad njenom glavom i Cottonwoodsom, a sad je, ini se, doao trenutak da se svom snagom razulari. Te su veeri stanovnici govorili po ulicama, lopovi su ili uokolo na konjima ija su kopita bila uvijena u krpe, Tuli je izgledao kao da dolazi s nekog tajnog pohoda, a tamo dolje, u kadulji, skrivao se ovjek ije je samo ime imalo strano znaenje: Lassiter! Venters proe crne topole, ue u kadulju i stane se uspinjati padinom. Naposljetku se zaustavi kraj umarka za koji mu se

uini da bi mogao predstavljati dosta sigurno sklonite. Zavue mu se u sredinu i isprui se po golom tlu. Leao je tako neko vrijeme zagledavi se u zvijezdu to je svjetlucala pravo nad njim, sama na nebeskom svodu kao to je i on na zemlji bio sam. Probudi se u zoru, ukoen od hladnoe. Protegnu smrznute udove, onda skupi nekoliko suhih granica i zapali vatru. U torbici je imao krike suhog mesa koje mu posluie za doruak. Kad je s tim bio gotov, uputi se pravo k visokoj stjenovitoj litici u kojoj je, na est do sedam metara visine, zjapila neka vrsta peine; do nje se dolazilo vrletnom, ali ne i neprohodnom stazicom. Tu tiho zazvida, a na taj zviduk odgovori radostan lave. Bila su to dva njegova psa, Ring i Whitie; ovaj posljednji je bio potpuno bijel. Psi ga pozdravie kevkanjem i stresanjem uzica. Kad se stazicom popeo do njih, uzee mu lizati ruke. Tu, u toj peini, nalazila se sva nje gova imovina, sve to je uspio od mormona sakriti: njegovi psi, njegov konj, njegovo sedlo. Uskoro s litice primijeti konjanika u trku. Bio je to Lassiter. Odmah uspue navrh stijene, na mjesto s kojega se njegov lik jasno ocrtavao na vedru nebu. Uze mahati eirom i ubrzo privue Lassiterovu panju. Vrati se u peinu, osedla konja i doviknuvi psima da ga slijede, poe strancu u susret. Odavno Ventersa nijedan mukarac nije prijateljski pozdravio; Lassiterov pozdrav kao da je oivio u njemu usnula osjeanja. Kad je naas stisnuo eljeznu stranevu aku i pri tom mu zagledao u lice i oi, shvati da su njih dvoje postali prijatelji. Popriajmo, Venters, trenutak, prije nego nastavimo

put ree Lassiter. Ne uri mi se. Jesu li ono vaa dva psa, tamo gore? Prekrasni su Onda okom strunjaka razgleda Ventersova konja, ali ne izrazi svoje miljenje i nastavi: Kaite mi da li se ta dogodilo tamo dolje, nakon to sam sino otiao? Venters mu ispria ono to je vidio o Oldringu i njegovoj druini. Povukao sam se na takvo skrovito mjesto da nita nisam vidio odvrati Lassiter. Prema onom to znam, Oldring se ovdje prilino dobro snaao Ja i on ba nismo bili strani jedan drugome prije nekoliko godina, kada je on gonio stoku za Bostil's Ford, na uu Rio Virgin, ali je tamo poslije zapao u neprilike. Poznavali ste Oldringa, Lassiteru? Kaite mi, da li je on mormon ili gentil? Ne bih vam to znao rei. Poznavao sam mormone, koji se izdaju za gentile. Niti jedan mormon to ne bi uinio, osim ako nije lopov ili bandit izjavi Venters. Moda jednostavno odgovori Lassiter. Tako, odluio sam da odem iz Utaha. Moja majka ivi u Illinoisu. Vratit u se kui. Ve me osam godina nema tamo. Oigledna simpatija koju je prema njemu pokazao Lassiter navede Ventersa da mu ispria svoju prolost. Napustio je Quincy da potrai sreu u rudnicima zlata, ali nije otiao dalje od Salt Lake Cityja, radei sve mogue poslove. Bio je pastir, voza kola, cowboy. Onda se zatekao u Cottonwoodsu. Od uteevine je nabavio nekoliko glava stoke i neko je vrijeme napredovao, dok ga sluaj nije doveo na ran Jane Withersteen. Nema potrebe da vam kaem ostalo, Lassn'teru

zakljui. Nije to novo za mene. Poznajem mormone. Dobro sam upoznao njihove ene, njihovu ljubav, njihovu strpljivost i potovanje, i mirnou, i ono to sam ja nazvao njihovom mahnitou za bogom, kakvim ga one zamiljaju, ali nadasve poznajem podmuklost njihovih mueva. Oni djeluju u tiini i tami, ruku pod ruku i svi zajedno. Nitko im se ne moe oduprijeti, osim ako to ne ini s pitoljem u ruci, jer se mormoni teko odluuju na umorstvo to je jedina dobra stvar njihove vjere. Vjerujte mi, Venters, tim ljudima nije glava ba potpuno na mjestu. Inae, recite, kako bi jedan mormon mogao oeniti drugu enu, kad ve ima jednu, i nazivati to svojom dunou. Mislim upravo isto to i vi, Lassiteru, Ali onda, oprostite mi, kako to da vam nikad nije palo na pamet da pucate u Tulla ili u nekog drugog njegova ovjeka? radoznalo upita jaha. Jane me stalno molila da budem strpljiv, da podnosim, da opratam. ak je stigla dotle da dri moje oruje iz bojazni da neto ne uinim. A sa druge strane naao sam se u poloaju da sam sve izgubio jo prije nego sam mogao postati svjestan onoga to se deavalo govorio je Venters crvenei se. Ali, sluajte, Lassiteru. Iz brodoloma sam spasio puku vinester, dva pitolja kolt i veliku koliinu metaka. Sve sam odnio na skrovito mjesto u Deception Passu i tamo sam, moe se rei, svakog dana unazad est mjeseci vjebao u rukovanju pukom, dok mi se cijev ne bi uarila u rukama. Satima i satima sam se vjebao u trzanju pitolja. To je, zaista, vrlo, vrlo zanimljivo ree Lassiter.

Dakle, da vidimo to ste nauili? Venters uini pokret brz poput blijeska i u ruci mu se pojavi pitolj. Lassiter se osmjehnu, onda ree: Vi ete ubiti Tulla. Nije to bilo pitanje. Bila je to tvrdnja. Venters odgovori: Obeao sam Jane da u izbjegavali Tulla i odrat u obeanje. Ali prije ili kasnije mi emo se sresti pa makar ga ne znam koliko izbjegavao i mogu vam rei da u u tom sluaju pucati ako me samo i pogleda. Potpuno sam uvjeren u to. Uslijedi kratka utnja. inilo se da Lassiter prati neku svoju misao, a onda iznenada ree: Venters, vidim da ste se preko mjere uzbudili. Ne bi li bilo bolje da za trenutak govorimo o neem drugom. Hoete li mi, na primjer, ispriati sve to znate o Milly Erne? Prigueno uzbuenje u Lassiterovom glasu odvrati Ventersa od njegovih misli i on odgovori: O Milly Erne? Ako hoete, Lassiteru, rei u vam, dakako, samo ono to znam. Kad sam stigao u Cottonwoods, Milly Erne se ve vie godina nalazila tu i najvei dio onoga to u vam ispriati potie iz perioda koji je prethodio mom dolasku. Vrlo dobro sam je poznavao. Bila je veoma pobona, ali sam imao dojam da je u dui vie bila gentil, nego mormon. Smatrali su je ipak mormonkom i imala je osobine ene te vjere, to jest znala je da uti. Vidite, u svakom mormonskom naselju nalaze se ene koje nam izgledaju tajanstvene, ali je Milly bila neto vie od toga. Kad je dola u Cottonwoods, sa sobom je dovela i svoju lijepu djevojicu koju je strastveno voljela. Uope se nije znalo da li je i ona bila ena nekog mormona ili ne, ali ja sam uvjeren da je bila. Moda ju je krivo gledala druga mormonova ena, ili pak ene. Takve se

stvari dogaaju u svim selima. Mormonke pokorno nose svoj jaram, ali su dozlaboga ljubomorne. U svakom sluaju, ma kakav razlog bio ljubav ili vjerski fanatizam koji je Milly doveo ovamo, injenica je da se poslije pokajala. Isprva je bila uiteljica u naselju, ali onda vie nije htjela ni da uje za to. Napustila je crkvu i usprotivila se da djevojicu odgaja u mormonskom duhu. Tada je mormoni poee progoniti, ali onako potajno, svaki put sve jaim okretanjem zavrtnja, ve prema njihovom obiaju. Najzad, jednog dana, nestade djevojice. Govorilo se da se izgubila i da je negdje zaglavila, ali sam siguran da su je mormoni ugrabili. Taj uasni bol potpuno dotu e siroticu. Ipak ju je nada jo drala u ivotu. Sumnjala je, u stvari, i gonjena eljom da ponovo doe do svog djeteta, pretvorila se u robinju, inei sve to se od nje trailo. Vrijeme je, meutim, prolazilo ali o djevojici nikad nikakvih vijesti nije dobila. Tada Milly ne odoli vie Jo mi se ini da je vidim lomnu, sasvim blijedu, prozirnu, mogao si vidjeti kroz nju. A onda one njene oi ! Stalno vidim te oi. Kad god ih se sjetim zadrhtim od suosjeanja i uasa. Imala je samo jednu jedinu pravu prijateljicu, Jane Withersteen. Ali ni Jane, sa svom svojom njenou, nije mogla izlijeiti njeno iskidano srce. Tako je Milly Erne i umrla Kad je Venters zavrio, Lassiter ne ree ni rijei i ne okrenu glavu. Jedino, nakon nekog vremena, upita potmulim glasom: Tko je bio ovjek .,. njen mu? Nemam pojma tko je taj mogao biti, ali svakako neki mormon. Nijedan gentil u Cottonwoodsu to ne zna.

 Ali Jane Withersteen to moda zna? Zacijelo zna, ali kad bi je i ivu prili, ne bi to rekla. Ne dodavi nita, Lassiter krenu drei konja za uzdu, a Venters poe za njim. Pola milje daleko od obronka, koji je vodio u Withersteen House, uoe u gustu vrbovu umicu, usred koje se nalazila ledina, prekrivena vanredno zelenom izniklom travom, slinom samtu. uo se ubor plahog toka vode i cvrkut ptica. Venters odvede druga na izvor, koji je izbijao iz litice prekrivene mahovinom i poluskriven visokom travom izraslom uokolo. Bio je to izvor Jane Withersteen, Amber Spring. Lassiter klee i napi se jednom, pa odmah zatim jo jednom. Ne ree m rijei, a utio je i Venters, potujui njegovu utnju Osim svoga konja, jaha kadulje najvie voli izvor. A ovaj izvor bio je najbolji i najpoznatiji jahaima s visoravni junog Utaha. Upravo je taj izvor stvorio od starog Withersteena najbogatijeg ovjeka u tom kraju, a njegova ie ki sada vraala iteljima kadulje u obliku dobroinstva od oca joj utjeranu vodarinu. Zatim se dva jahaa uputie prema Janino] kui i upravo su ulazili kroz vrataca ograde, koja su vodila na put, kad ih djevojka sustie, vukui konja za uzdu. U svom jahaem odijelu, jednostavnoj bluzi i kratkoj suknji, u visokim izmicama na malim nogama, Jane je moda izgubila neto od svoje ponosne ljepote, ali je dobila na ljupkosti; svojim je izgledom sada vie podsjeala na obinu djevojku nego na gospodaricu Withersteen Housea i svega to mu je pripadale. Bila je vesela, osmjehivala se a pozdrav to ga je uputila dvojici mukaraca, bio je topao i srdaan. Imam dobre vijesti objavi. Bila sam u naselju i sve je mirno. Oekivala sam

zaista ne znam to, ali sam se, sreom, prevarila. Tuli je odsutan, otiao je u Glaze. Tuli otputovao? zaueno upita Venters. Ta vijest pobudi u njemu sumnje. Starjeina je vjerojatno otputovao zato da izbjegne novi susret s Lassiterom, ali se to njegovo iznenadno izbivanje moglo na neki nain povezati i sa prisustvom Oldringa i njegove bande u blizini Cottonwoodsa. Da, otputovao je, hvala bogu odgovori Jane. Sad u barem kratko vrijeme biti na miru. Lassiteru, htjela bih da bacite jedan pogled na moje konje. Vi ste izvrstan jaha, prema tome lako ete shvatiti moju elju. Mnogi su arapske krvi. Moj ih je otac kupio uglavnom od Indijanaca koji su tvrdili da vuku svoje porijeklo od konja to su ih panjolci doveli iz Evrope. Ve ovog to drite na uzdi, gospoo, ovjek bi odmah zapazio meu tisuama odgovori Lassiter, gledajui oima strunjaka lijepa konja vitkih nogu i male, oholo podignute glave. Gdje su moji ljudi? upita onda Jane i zovnu: Jerd, Paul, gdje ste? Pustite konje da iziu. Zau se zvuk tekih drvenih krauna koji su padali na tlo i kroz vrata oblinje staje izae niz istokrvnih konja. Milina ih bilo pogledati. Zaustavie se malo dalje, onda krenue naprijed, rui od radosti to vide svoju gospodaricu i sumnjiavo njuei dva stranca i njihove konje. Na, na, na zvala je Jane ispruivi ruke. Bells, Wrangle, ta je? Kako se to ponaate? A ti, Black Star? Night, amode Dragi moji ljepotani, moji trkai kadulje! Samo se dva konja odazvae djevojinom dozivanju i

prioe, sve dok joj gubicama ne dodirnue rame. Bili su to Night i Black Star, dvije prekrasne ivotinje to ih je Venters uvijek gledao s uzdrhtalim divljenjem i zadovoljstvom. Izgledalo je da oba zaslueno nose svoja imena. Night je stvarno bio crn poput noi, a Black Star je svoje ime dugovao blistavom sja'ju svoje, takoer crne dlake. Bio je to sjajan par. Bili su iste visine, monih i vitkih oblika. Oigledno, bili su djevojini ljubimci, to se vidjelo i po sjaju njihove dlake i po dobro istimarenim glavama, i po nainu kako su se umiljato pribliavali. Nikad nisam vidio ovakvih konja pohvali ih Lassiter mada ih je bezbroj prolo ispred mojih oiju. Dakle, gospoice, ako biste bili prisiljeni da dugo i brzo jurite, recimo pokuavajui da pobjegnete Prekide se, ali se osjealo da te rijei imaju skrovito znaenje. Jane pocrveni i objeenjaki ga pogleda. Pazite, Lassiteru, mogla bih to smatrati prijedlogom odgovori vedro. Opasno je jednoj mormonki govoriti o bijegu Dakle, ekala sam vas, jer mi se ovaj trenutak uinio pogodnim da vam pokaem grob Milly Erne. Naime, oni iz none smjene jo nisu stigli, a oni to su bili u dnevnoj, ve su otili. Sto je, Bern, to vi mislite o tome? Ima li razloga za bijeg? Znate da me nije teko na to natjerati. Ne, ali primjeujem da nemaju obiaj da tako kasno dolaze odvrati Venters, dobacivi Lassiteru brz pogled. I ne bi bilo prvi put da neki kojot natjera u bijeg bijelo stado . Ne, bolje da ne brinem odgovori Jane. Doite. Uzjahae i predvoeni s Jane izioe na put i skrenue

prema zapadu, slijedei stazu koju je utrla stoka. Onda ljupka voditeljica napusti stazu i uputi se kroz kadulju, sve dok na jednom mjestu ne sjaha. Mukarci uinie isto i sve troje prooe pored nekoliko humki, i zaustavie se pred posve malom, jedva primjetnom humicom, tako malom, da bi konjanik preao preko nje a da ne bi ni primijetio da je nagazio na grob koji se nalazio u sjeni kaduljina bunja, u samom podnoju breuljka. Evo! Stigli smo. Jane je izgledala alosna i ne dade nikakvo objanjenje oevidnoj zaputenosti u kojoj se grob nalazio. Samo je u jednom kutu rastao grm lavandule koju je, nesumnjivo, ona zasadila. Onda, dok je Lassiter gledao grob, nepomian i sliniji nekom bronanom kipu nego ovjeku, djevojka stidljivo dodade: S vremena na vrijeme dolazim ovamo da oivim uspomene i da se molim, ali ne ostavljam traga! Lassiter ne odgovori; tada djevojka blago dodirne Ventersa u miicu i zajedno s njim pode prema konjima. Kad su bili toliko daleko da stranac nije mogao uti njihovih rijei, ona e apatom: Bern! A ako je Lassiter bio Millyn mu, odnosno otac odavno izgubljene djevojice? I to bi moglo biti, Jane. Onda nakon jednog trenutka dodade: Ali, bit e najbolje da odemo. Ako Lassiter bude htio da nas opet vidi, doi e. Uzjahae konje i utei se udaljie. Kad stigoe na jednu uzviicu, Venters se okrenu. Ne spazi Lassitera, kao to je oekivao. Umjesto njega ugleda u daljini oblak praine, koji se naglo pribliavao. Pogledajte, Jane, tamo dolje! Neki jaha!

 Da, vidim. Kako li samo juri! Jane, mora da se neto dogodilo! Da, tono Oajniki juri Jaha nestade u kadulji, ali praina, koja se dizala za njim, pokazivala je smjer njegova kretanja. Krenuo je prijekim putom prema oborima ! Pustie tada konje u galop i malo zatim stigoe do staze koja je vodila udesno od gaja. S druge strane staze istovremeno je poput strijele prilazio lijep konj zadihan i u znoju. Venters odmah prepoznade jahaa. Pa to je Judkins, Jane! Onaj gentil, va jaha! Ah, kad Judkins tako juri, znai da se neto strano dogodilo. 4. DECEPTION PASS Pridolica zaustavi konja tako naglo da zamalo ne pade. Bio je to ovjek divovskog rasta i neustraivih oiju. Judkins! uzviknu Jane. ta je? Oh, vi ste sav krvav ! Jesu li pucali na vas? Nije nita ozbiljno, gospoice Withersteen, jedno zrno u ramenu. Ali sam uznojen i ovo to vidite nije sve krv. ta se dogodilo? nemirno upita Venters. A gdje su moji ljudi? upita Jane. Gospoice, ja sam cijele noi ostao sam sa stadom. Kradljivci su naili u zoru i poeli pucati u mene. Neko su me vrijeme progonili, potroivi pri tom dosta baruta, ali ipak sam uspio pobjei. Vidi se da su vas htjeli ubiti, Judkins primijeti

Venters. Hm, pitam se nije li ba tako, jer ti ljudi obino ne gube vrijeme progonei ovjeka koji bjei. Hvala bogu da ste se uspjeli spasiti! uzviknu Jane. Ali ostali, gdje su onda oni? Ne bih znao. Noas su me ostavili samog da pazim na stado. Znate, nisam uope sreo ljude koji su trebali biti u dnevnoj slubi. Zaboga! Judkins, Bern, nisu ih valjdapobili Oldringovi banditi? Ne vjerujem smrknuto odgovori Venters. Vai se ljudi, Jane, nisu naprosto javili na dunost, eto, to je sve! Ama ta kaete? Sto ste pod tim mislili, Bern? upita djevojka, problijedevi. Sjeate li se to sam vam rekao o tajanstvenoj ruci? Oh! Nemogue! Nadajmo se da nije tako, ipak Venters se prekine znaajno kimnuvi glavom. Nepovjerljivi ste, Bern, ali shvaam vaSe duevno stanje. Dosta, brzo emo vidjeti to se desilo s mojim ljudima. Judkins, doite sa mnom u kuu, treba da vam previjem ranu. A ja odoh da vidim kamo je Oldring odveo vau ivinu nato e Venters. Ne, ne, Bern, molim vas! Ne izlazite se opasnosti upravo sada, kad lopovi izgledaju tako ogoreni i krvoedni! Smirite se, nita mi se nee dogoditi. Kaite mi, Jane, koliko je bilo glava stoke? Dvije i po tisue. Nita manje! I to e Oldring uraditi s tolikom stokom? Da je odveo samo stotinjak glava, bio bi to

prilino veliki podvig. No, moda je ovako bolje, lake emo pronai to blago. Ne idite, ne idite! opet zavapi Jane. Venters umijea se Judkins potreban vam je konj brzih nogu. Gospoice, ako dozvolite, ja bih vam savjetovao da mu date jednog od vaih najboljih konja ili da ga ne pustite da ode. Tono je, tono je, Judkins zabrinuto potvrdi Jane. Ako se ba odluio da ode, treba imati konja kojeg drugi ne mogu sustii. Kojeg hoete, Bern? Black Stara ili Nighta? Ni jednog ni drugog, Jane! ivo odgovori mladi. Ne bih htio izloiti opasnosti nijednog od vaih ljubimaca. Onda uzmite Wranglea! nato e Jane. Evo, to je ono to se hoe opet se umijea Judkins jer je Wrangle u stanju da pobijedi ak i Black Stara i Nighta. Izgleda vam to udno, gospoice, ali ja dobro znam da je Wrangle, zaista, najsnaniji i najbri konj u pokrajini. Oh, ne. Wrangle ne moe pobijediti Black Stara! U svakom sluaju uzmite ga samo, Bern, kad ba elite otii. Kaite Jerdu da vam dade sve to vam treba, ali budite paljivi, oprezni I neka vas bog uva, Bern! I stisnuvi mu ruku pokretom iz kojega je izbijao nemir, djevojka se udalji s Judkinsom. Venters dojae do staje, skoi s konja i zovne Jerda. Deko doe trkom. Venters ga poalje po meso, kruh i suho voe. Svog konja utjerao je u oblinji obor. Potom poe do Wranglea, koji spremno izie iz staje, ali im se naao vani, pokua se otrgnuti. Venters ga je morao

vezati. Tada konj s nekoliko snanih udaraca kopitom razbi dio ograde od kolja i uze se propinjati. Zahvaljujui svojoj umjenosti, dvojica konjuara ga najzad smire, osedlaju i zauzdaju. Wrangle je vraka betija objasni Jerd. im se nae u oboru, odmah hoe da bjei. Hoe da tri, u stvari. Vidjet ete, kad se naete napolju! Pravi je demon, izgleda mi, Jerd! Vjerujem da je brz poput vjetra. Venters okai o sedlo bisage s kruhom i suenim mesom, a onda skoi u sedlo. Wrangle se prope i poleti poput strijele. Za te lude jurnjave mladi se sjeti nedavnog vremena, kad je jahao kaduljom, na elu Janinih ljudi. Uzdahnu, ali ga novi Wrangleov skok upozori da u prvom redu mora svu svoju panju usmjeriti na upravljanje ivotinjom u tom brzom galopu. Na trenutak se zaustavi kod jedne male lokve uz peinu koja mu je, tako rei, bila kuom i, dok je Wrangle pio, pope se da nahrani i napoji svoje pse. Nato se vrati prema konju, uzjaha i praen psima, pojuri brzinom za koju je raunao da iznosi u prosjeku desetak milja na sat, ukljuujui u to uspone i prepreke. Usmjerio je pravo prema kanjonu zvanom Deception Pass, o kojem je prole veeri govorio s Jane. Stvarno je za tri sata preao neto manje od tridesetak milja. Onda otkri tragove ukradenog stada, koji su poinjali od mjesta na kojem su se ivotinje odmarale za vrijeme noi. Uspori Wrangleov galop, jer je sad trebalo dobro motriti teren oko sebe. Prema tome, valjalo je napeti vid, a smanjiti brzinu. U daljini se vidio poetak uspona, koji je vodio u zavoj Deception Passa.

Paljivo krenu za tragovima, koje su ivotinje ostavile idui tako zbijeno da se izgaenu kadulju moglo smatrati stazom koju je za so bom ostavila neka ogromna zmijurina. Najzad stie do ulaza u kanjon i primijeti da su tragovi tekli usporedo s njim do unedogled. Oigledno to nije bilo prvi put da stoka prolazi tim istim putom koji je ba zbog toga vremenom postao utabanom stazom. Venters je znao da je ta staza vodila do onog njemu jo nepoznatog mjesta gdje je Oldring vodio ukradene ivotinje, kao to je znao i to da se nikad nije vraao natrag onaj tko joj je htio stii na kraj. Uza sve to bio je zadovoljan to kradljivci nisu otjerali stoku nekim drugim putom. Zaokrene ulijevo, u pravom kutu od staze i zaputi se prema kanjonu premda se sunce ve primicalo zapadu. Zatim, stigavi u ogroman procijep kroz koji se ulazilo u kanjon, prieka pse koji su se pribliavali stazom. Sirote ivotinje stigoe zadihane, isplaenih jezika i odmah mu se sklupaju kraj nogu. Venters nakon nekoliko trenutaka ponovo krenu, a one u stopu za njim. Poto je prevalio dio puta, poalje Ringa naprijed u izvianje i kad je vidio da se pas vraa maui repom i miran, odluno krenu naprijed. Deception Pass predstavljao je jedan od vrlo poznatih prirodnih fenomena u predjelu u kojem, na beskrajnoj ravnici, iznenada iskrsavaju ogromne kamene litice, a u njih se usjekli duboki kanjoni kojih pojedini kraci prilino esto ostaju skriveni i nepoznati i u kojima, nakon kratkih zaravni, slijede zamrene provalije kao da je itav taj prostor u pradavna vremena ispreturao neki straan potres. Opasna i vrletna staza, kojom je Venters morao dalje, opasna i za mazgu i naizgled neprohodna za

ljude i konje, pruala se liticom du ponora dubokog oko pet stotina stopa. Mladi je dobro poznavao tu stazu jer je ve vie puta prolazio njom i sad se sjeti kako su mu ivci bili dozlaboga napeti svaki put kad se na njoj naao. Na sreu, koraajui rubom ponora, Wrangle ne pokaza namjeru za uzmicanjem, jedino zarza. Konjanik sjaha i, pustivi mu uzde na vratu, pomilova ga po sapima, i poe pred njim. Gorda ivotinja poe se sputati niz strminu, opirui se monim kopitama o stijenu. Venters je s vremena na vrijeme osjeao kako ga kamenje, to se ruilo pod nagazom konjskog kopita, udara u noge, a poneki vei komad mogao ga je lako raniti. No zaustaviti se nije smio, zato produi, dakako, to je opreznije mogao. Za Wrangleom su ili psi. Ipak sretno stigoe na dno usjeka, a tada Venters, odahnuvi s olakanjem, iznenada osjeti sigurnost i uspjeh svog opasnog poduhvata. Sad je tlo bilo skoro ravno i svjetlost zalazeeg sunca prodirale do dna kanjona koji je tu bio okrenut u pravcu zapada. Venters krene uz kanjon, ali ga ubrzo, i gotovo iznenada, zatee no. Nije mu se rijetko dogaalo da je tamo mo-irao provesti no stoga se sjetio prikladnog sklonita, gdje se naumio ulogoriti. Ubrzo stie do tog mjesta, rasedla konja i odvede ga da se napoji na malom izvoru koji se nalazio u blizini Poto je i pse nahranio, spremi se na poinak, dok su se dvije vjerne ivotinje sklupale u blizini. Kad se probudio, ve je bila zora. Dostajalo mu je nekoliko trenutaka da posvrava sve one stvari to ih je na takvu mjestu u to doba dana valjalo obaviti. Nedaleko se nalazio Wran~ gle koji, na njegovo uenje i radost, pritra im ga je dozvao. Wrangle je bio jedan od onih

konja koji u neku ruku podivljaju od mirovanja u uskom skuenom prostoru obora. Osedla ga i, praen psima, krenu uz kanjon koji je na tom mjestu bio irok pedesetak metara i zatvoren sa dvije skoro okomite litice. Kanjon se tako nastavljao oko pet milja s lakim odstupanjem od prave linije; onda se ponovo suavao, dok su litice strile jo jae uvis. Venters se nikad nije usudio poi dalje od toga mjesta gdje je kanjon mijenjao svoje osobine. U stvari, bio je to ulaz u onu zavrzlamu provalija i litica po emu je i dobio ime Deception Pass. Napredovao je s Wrangleom korak po korak, paljivo istraujui oko sebe i na kraju stie u neku vrstu velikog amfiteatra opkoljenog visokim i vrletnim stijenama, u koji su se slijevali drugi kanjoni, od kojih su se neki meusobno ukrtali. Venters se zaustavi i uze promatrati oima strunjaka taj tako sumorni splet hodnika oko kojih su se gomilale litice kao kakvi kameni kipovi. Da ne bi zalutao, oluno poe uz mali potoi koji je tekao podnojem jedne od litica i zatim se gubio u jednom kanjonu. Nadao se da je na pravom putu. Bio je to vrlo uzan tjesnac usjeen izmeu dviju litica od kojih se jedna nalazila u sjeni, dok je druga bila obasjana suncem koje je ve bilo odskoilo. Taj se tjesnac provlaio oko pola milje kroz uske i strme zavoje a zatim izbio u dolinu, iji izgled zaudi smjelog konjanika. Obrasla rumenom ka duljom ta je dolina bila, u stvari, beskrajno duga i nekoliko milja iroka ravan sa svih strana zatvorena nepristupanim stijenama zahvaljujujui emu je toliko vremena ostala neotkrivenom. Usred nje uzdizale su se tu i tamo grupe ukastih stijena, od kojih su se neke poput kula dizale do velike visine. Venters prijee cijelu dolinu, tjerajui

pri tom u bijeg bezbrojne zeeve i ostalu divlja. Na kraju se dolina ponovo suzi i on ugleda druge kanjone od kojih je, pomisli, jedan, bez sumnje, vodio do pokradene stoke za kojom se bijae otputio u potragu. Vie nije mogao slijediti vodeni tok jer se voda ruila u neku vrst okna to se razjapio izmeu dvije stijene. Poto je istraio kanjone, jednoga za drugim, usmjeri jednim koji mu se uinio najpodesnijim za prolaz velikog krda stoke. No u njemu je tlo bilo tako nepouzdano da je vie volio nastaviti put pjeice. Zato sveza konja za stjenovito ispupenje, ostavivi uz njega Ringa a on produi dalje s psom Whitiem. Hodao je krajnje oprezno, poput Indijanca kad slijedi tragove neprijatelja prigibajui se s vremena na vrijeme k tlu, oslukujui i dajui psu znak da bude miran. Ali jedini zvuk koji je remetio tiinu bilo je zujanje tisua kukaca koji su zvrndali oko njega. Nakon nekog vremena spazi da kanjon neoekivano skree u okuku nakon koje se, na razdaljini od jedva stotinjak koraka, lepezasto otvarao. Sad se promijenila boja tla i kamenja. ukasta je ustupila mjesto crvenoj boji u svim njenim nijansama, od ruiaste do purpurne. Venters nastavi put idui du jedne litice i, na svoju veliku radost, iznenada ugleda neku vrstu staze koju je utabala brojna stoka. Staza je dolazila iz stjenovitog i neplodnog predjela posutog komadiima stijena i kamenja. Mladi odjednom shvati zato je trag stoke tako naglo nestajao i ponovo se javljao. itavo se vrijeme udio zato ga prije nije primjeivao, i tek mu sada posta jasno da su ivotinje dotle, vjerojatno, ile drugim putom. U svakom sluaju,

ponovo je otkrio trag, a to je bilo najvanije. Nemalo se zaudio primijetivi da je staza bila vlana premda nije padala kia. Doao je do jedinog mogueg zakljuka, to jest da su ivotinje prije no to su stigle do tog mjesta prole kroz neku vodu koje bijae u izobilju u tom kraju. Mnogi su potoci, i iroki i brzi, proticali kanjonima. Pas iznenada potmulo zarei. Venters se naglo sagne meu kadulju, a onda pogleda. Nekoliko je konjanika dolazilo iz suprotnog pravca. Vjerojatno su bili pripadnici Oldringove razbojnike druine. Zabrinut, Venters se ogleda unaokolo, ne bi li otkrio prikladniji zaklon. Nemogue trebalo bi pretrati dio brisanog prostora. Konjanici su se u meuvremenu pribliili. Bilo ih je ukupno osam. Prema njihovu kretanju zakljui da e proi podalje od njega. Obradova se mada opasnost jo ne bijae minula. Mladiu je snano kucalo srce. Sad se opruzi u kadulju koja ga sasvim sakrije, a zatim primiri psa na kojemu se jasno vidjelo da je prilino uznemiren. Na maloj razdaljini zau topot potkovanih konjskih kopita po kamenjaru, grube glasove i nezgrapan smijeh ljudi, a onda se svi ti zvui postepeno rasplinue. Venters prieka jo nekoliko trenutaka prije no to je nanovo dignuo glavu i ugledao razbojnike kako zamiu u kanjon. Konji su im, oigledno, bili umorni, a sa sobom su vodili i nekoliko tovarnih konja. Oito su se vraali s duga i naporna puta. Moda su to bili isti oni lupei koji su otjerali Janeinu stoku. U svakom sluaju, ti su ljudi bez sumnje pripadali Oldringovoj bandi. Malo zatim oni nestadoe u zavoju kanjona, ali

Venters uze paljivo gledati svuda naokolo ne bi li pogodio otkuda su doli. Njegov je oprez bio vie nego opravdan. Dok je pokuavao da se nekako snae u toj zbrci, spazi jo tri jahaa koji su izmiljeli iz jednog usjeka kakvih je bilo sijaset u blizini. Opet se sakri, a tri pridolice takoer prou podalje od njega i zau u onaj isti kanjon u kojemu je maloprije nestalo i onih osam jahaa. Znai, kroz onaj se kanjon stie u Oldringovo sklonite ree sam sebi Venters. Najzad sam otkrio ono to sam traio. Sad sa smanjenim oprezom krene prema kanjonu u koju bijahu zamakli banditi. Ali ne bijae jo napravio ni stotinjak koraka kad pas zareza. Venters se okrene i spazi gdje ravno prema njemu dolaze jo dva konjanika, od kojih se jedan nalazio malo pozadi. Vrlo dobro su se razaznavala i mladi se trgne prepoznavi u ono me, koji je jahao zadnji, Oldringovog maskiranog jahaa. Veoma brzim pokretom Venters se sagne u travu, ali ga prvi konj ipak vidje, jer se naglo zaustavi i zarza striui uima. Bandit, koji je jahao na njemu, nagne se nad ivotinjin vrat, kako bi bolje vidio pred sobom, onda hitro, poput blijeska munje, potee pitolj i opali. Metak prozuji kroz grmlje i komadii stabljika pogode Ventersa. Kao da ga je taj bolni utip izazvao, mladi u hipu skoi, strelovito naniani pukom iz ije plave cijevi prasne jedan pa drugi hitac. Prvi jaha ispusti oruje i srui se ostavi jednom nogom u stremenu. Poplaeni konj se prope, a onda nasumce udari u trk, vukui za sobom beivotno tijelo. Maskirani jaha se zanjiha, nae se naprijed, oslonivi se

obadvjema rukama o jabuku sedla, a onda pade uz slab krik, koji udno odjekne u Ventersovim uima. 5. MASKIRANI JAHA Venters osta na mjestu. Mislio je na razbojnike to su maloprije uli u kanjon i koliko e im vremena trebati da dojure ukoliko su uli hice. Budui da se nakon odueg ekanja nitko nije pojavio, pretpostavi da pucnjevi nisu prodrli u dubinu kanjona i namah se osjeti sigurnijim. Tada otra do mjesta gdje je prvog bandita odvukao konj, koji je pobjegao poto se bjesomunim skokom oslobodio tereta. ovjek je mrtav leao opruen u gustoj travi, otvorenih usta, iskolaenih i staklenih oiju. Od toga prizora Ventersa podie jeza. Ubio ga je pogodivi ga metkom u samo srce. Ipak se sada potrudi i odvue les meu stijene i prekri ga kamenjem, oznojivi se pri tom od napora i uzbuenja. Konja vie nije bilo na vidiku. Nato mladi krene prema maskiranom jahau. Dojam nelagode u njemu ustupi mjesto ivoj radoznalosti, snanoj elji da zaviri u lice Oldringovog pomonika, u lice koje jo nikad nitko nije vidio. to li bi sada rekao Tuli koji mu je zamjerio zbog njegovih suvie estih izleta u Deception Pass? Nije bio siguran da li je maskirani ovjek mrtav, zato mu se priblii s podosta opreza. Ali njean smei lik koji je leao opruen u travi osta posve miran. Venters se poprilino iznenadio primijetivi da je jaha jo uvijek preko lica imao krinku po kojoj je dobio ime i da je bio nenaoruan, ak nikakvo oruje nije visilo o sedlu u to se uvjerio poto je bacio pogled na njegova konja koji je

pasao travu. Takav bandit pa bez oruja! promrmlja Venters. ak nema ni redenika udno! Slab jauk i grevit pokret tijela opruenog u travi, upozorie ga u tom trenutku da je ovjek jo bio iv. Ventersu se srce steglo. Pucao je u nenaoruana ovjeka a da to nije ni znao, a sad je morao prisustvovati njegovoj agoniji. U svakom sluaju, mora mu pruiti pomo ukoliko nije prekasno. Stoga se sagne nad palog jahaa i najprije mu skine masku. Zadrhta. Lice koje mu se ukaza, bilo je mladenako, golobrado, njene puti, uokvireno kesten jastom prirodno valovitom kosom, Djeak! uzvikne Venters. Zar je mogue da je ovo Oldringov pomonik, maskirani jaha? Dok ga je gledao, ranjenik ponovo jaukne i pomae se. Usne se pokrenue, a mala, opaljena ruka poe prema grudima s pokretom bola. Venters klekne kraj njega i ubrzo zakljui da ga je metak vjerojatno pogodio u desno rame. Druom rukom skide maramu koju je ranjenik imao oko vrata, otvori koulju natopljenu krvlju, i ugleda tamnocrvenu rupicu na ramenu, otkuda je krv tekla po bijeloj puti. Potom, na svoje najvee zaprepatenje, uoi ljupke obline enskih grudi. Zaboga! Pa to je ena! uzvikne ustuknuvi. Djevojka ! Ubio sam djevojku! U tom trenutku ona otvori oi i pogleda ga. U njenim lijepim prodorno modrim oima kao da se krio predosjeaj o skoroj smrti, izraz nemira i boli. Vjerojatno nije ni vidjela Ventersa. Pogled joj je bio prazan, pust. Onda uslijedi novi gr. Ona se savije u zagrljaj mladia koji se bijae sagnuo u namjeri da je pridri. Ona ga ponovo pogleda, ali sad

oima kojima se vratila svijest. Oprostite mi! Oprostite mi! provali iz njega. Nisam znao Nisam mogao znati Ranili ste me Ubili ste me! proaputa ona diui s mukom. Dok je govorila, crvenkasta joj pjena izbije na usta, po emu Venters shvati da joj je metak zacijelo proao kroz plua. Nakon nekog vremena ona s mukom nastavi: Znala sam da e se kad tad ovako dogoditi Oh, kakav gr ! Podignite me U pomo Mrai se ! Zaboga, imajte samilosti prema meni! Snaan joj drhtaj prostruji tijelom, onda se opruzi i osta nepomina, bijela poput snijega, zatvorenih oiju. Venters najprije povjerava da je mrtva. Protrnuo od straha, opipa joj puls i utvrdi da joj srce jo uvijek kuca mada vrlo slabo. Jo je dakle iva, ali smrt nije mogla biti daleko. Ipak on na brzu ruku opra ranu, nabere kadulje i pritisne je na ranu, koju svee djevojinim rupcem. Onda joj nanovo zakopa koulju. Nije znao to da uini. Banditi su mogli naii svakog trenutka, u tom sluaju njemu nema spasa. Ipak, nije mogao ostaviti samu tu siroticu koja je umirala. Najzad se odlui. Vrlo paljivo podigne djevojku u naruje i krene prema stjenovitoj litica, nadajui se da e pronai neko mjesto gdje e je sakriti od pogleda ma kakvog namjernika. Pas ga je pratio, a i konj poe za njim mada ga ne bijae pozvao. Imao je sree otkrivi u neposrednoj blizini liticu a malim udubljenjem koje bijae skriveno zbunjeni. Tu poloi djevojku, izbjegavajui i da je pogleda. Brzo napravi leaj od lia i smjesti je na njega, a onda sjede uz nju i prieka.

Iako hladna i blijeda poput kakva mramornog kipa, ta je sirotica bila jo iva, to se vidjelo po gotovo neprimjetnom bibanju njenih grudi. Venters joj opra od vruice zapeene usne a lice joj poprska vodom. Ona naas otvori oi stenjui i mrmljajui nerazumljive rijei, zatim ih ponovo zaklopi. Onda joj se, malo-pomalo, na jagodicama pojave dvije ruiaste mrlje, znak iznenada nadole groznice. Najzad se inilo da je postepeno prela iz stanja agonije u polusan, koji je mogao biti muan, ali je ipak donekle otklanjao bojazan o neizbjenom kraju. Venters iskoristi taj predah i skoi po Wranglea. Poto je uz djevojku ostavio psa, s najveim se oprezom izvue iz udubi jenja, a zatim nastavi do mjesta gdje je ostavio konja i psa s kojima se brzo vrati natrag a da pri tom nikoga nije ni vidio ni sreo. Djevojku je zatekao u istom poloaju u kojem je bijae ostavio. Sa svojim pokrivaima naini udobniji leaj i smjesti je to je bolje mogao, a da ona nije ni jednom otvorila oi. Onda ode da skine sedlo s Wranglea i odvede ga za nedaleku gomilu stijena, gdje se nalazilo mnogo svjee i bujne trave. To isto uini i s djevojinim konjem, a najzad ode po masku tamo gdje je bila pala. Uklonivi tako svaki trag onoga to se dogodilo, kao i svaki trag svog vlastitog prisustva, vrati se u udubljen je odluivi da tu provede no. Sunce je zalazilo. Venters se bojao da e nadolaskom mraka umrijeti ta jadna djevojka, koja je s mukom disala kraj njega. Sto da ini u tom sluaju? Sahranit u je, pomisli, dok mu se srce od muke steglo, & njen nestanak ostat e zauvijek tajnom kao to joj je i ivot bio. Ali on 6e se nai u daleko teem i gorem poloaju ako ona due pozivi. Dakako, napustiti je nije mogao, a niti je sa sobom povesti, a nije se smio ni predugo

zadrati u tom za njega krajnje opasnom poloaju. Malo-pomalo misli su mu se vraale onom bolnom prizoru kad ga je i pogledom i rijeima preklinjala da joj se smiluje. I u tom turobnom monologu postavljao je pitanja na koja nije nalazio odgovora i tako bio prisiljen, s obzirom na stanje u kojem se nalazio, da samo nagaa. Djevojka! I kakve je odnose mogla imati s Oldringom? Kradljivci stoke imaju i ene i djecu i nikad ih ne vode na svoje pljakake pothvate. Onda? Moda je bila neka izgubljena ena A ako se nije od svoje volje nalazila s banditima? Moda i nije bila propalo stvorenje? Ono njeno zazivanje, ona usrdna molba ? ivot je ponekad udan i okrutan. Tko zna da li je u Oldringovoj bandi bilo i drugih ena? Eto, dakle, tko je bio maskirani jaha: goloruka djevojka. A to je ime izazivalo jezu, jer su se tajanstvenoj osobi pripisivali svi mogui zloini. Kakvu li je, stvarno, ulogu igrala ta djevojka u svoj toj zbrci tajanstvenosti i zloina? A nije li sve to bilo Oldringovo lukavstvo, kako bi oko sebe stvorio oreol tajanstvenosti i tako uinio strasnijim svoje ime, a svoje zloine lake izvodivim? U tome su prolazili sati. Kroz grmlje se naziralo nebo osuto zvijezdama; vladala je potpuna tiina. Venters je stalno bio zagledan u nejasnu bijelu priliku koja se s mukom micala s vremena na vrijeme, u lice te djevojke koja se moda nalazila na pragu smrti. Sasvim je smetnuo s uma nimalo astan poloaj to ga je zauzimala u Oldringovoj druini i mislio samo na tugu trenutka, na okrutnost udesa. Ma tko da je bila, ma to da je uinila, bila je ena koja je, moda, proivljavala svoj zadnji trenutak.

No je bila beskrajno duga. Pred samu zoru djevojka se uznemireno stane micati. Venters pomisli da je stigao strani as. Uto u zaklon prodre prva sivkasta svjetlost i on ponovo ugleda blijedo lice, koje, meutim, kao da smrt vie nije pritiskala svojim hladnim rukama. Nagne se, dugo je oslukivao kucanje njena srca, onda se mrmljajui ispravi. Ako odmah ne umre, vjerujem da e ostati iva. Blago odmae oblog i zavoj od kadulje i na svoje veliko olakanje spazi da je rana izgledala zatvorena. Sjeti se primjera teko ranjenih ljudi koji su ipak nadivjeli i srce mu zaigra od rado sti. Djevojina bi mu smrt zaista, nanijela nepodnoljivu grinju savjesti. Paljivo opra ranu i ponovo je previ a da ona, osim nekoliko slabih jecaja, ne dade od sebe drugih znakova ivota. Sa suncem se vratie ostale brige. Venters se ponovo, po tko zna koji put, pitao to da radi. Bilo je neoprezno jo ostati u tom sklonitu. Ako je uz to namjeravao po tragovima ukradene stoke pronai zborno mjesto Oldringove bande, morao je to odmah uiniti, tim prije to e dugo izbivanje maskiranog jahaa i njegova ubijena druga biti uskoro otkriveno i kradljivci e poi u potragu za njima. Tko se iole razumije u tragove, odmah bi me pronaao promrmlja a onda bi me lako uhvati i ubili. Bolje da preduhitrim tu opasnost. Poto je briljivo nabio puku i uvjerio se da se djevojka jo uvijek nalazila u onom nesvjesnom snu i poto je naredio psima da ostanu na strai kraj nje, on se brzo udalji. Kanjon u koji su juer zamakli oni lupei bio je

vijugav i dug neto vie od jedne milje. Na kraju se otvarao u prostranu dolinu, u dnu zatvorenu visokim liticama. Pogled mu odmah spazi crvene mrlje meu rumenom kaduljom, a podalje, prema liticama, neprekinutu crvenu traku: Janeina stoka! Najzad ju je pronaao! Druge pokretne mrlje, bijele i crne, uvjerie ga da je upravo na tom mjestu Oldring skrivao ukradenu stoku. Dolina je bila bogata travom i vodom i Venters pomisli kako je to mjesto bilo vrlo podesno za podizanje prvorazredne farme. Doavi k sebi od prvog iznenaenja, mladi nije gubio vrijeme ve odmah krene natrag. Sad je dovoljno znao, a kasnije e vidjeti to mu valja poduzeti da se ponovo domogne stoke a moda i lopova. Bijae ba stigao do polovice kanjona, do vodopada koji je snano izvirao iz prostrane pukotine u litici, kad spazi u daljini, nedaleko ulaza u kanjon, nekoliko konja. Brzo se sakri u visoku travu i prieka vrsto stegnuvi puku. Malo-pomalo, dok su se ivotinje pribliavale, spazi da se radi o koloni natovarenih mula, koje su vodila tri konjanika. Iskusno mladievo oko odmah zapazi da su ivotinje umorne, svakako zbog duga i naporna puta. Oekivao je da e povorka natovarenih ivotinja proi dalje, ali na svoje neiskazano zaprepatenje, spazi da se uputila pravo prema vodopadu i nestala u vodenom prahu koji se taloio na par metara od podnoja stijene. I ljudi zau iza vodopada razgovarajui izmeu sebe, ali zbog silne buke nije uo ni njihovih rijei, ni topot kopita. Venters duboko odahnu, ne mogavi da obuzda uzvik. Zaboga! Kakvog li skrovita? Stvarno nije se mogao nauditi. Iza vodopada se, vjerojatno, nalazila neka peina, moda kanjonom

podijeljen prolaz i tu su se, dakle, sklonili lopovi ne bojei se iznenaenja. Mule su, oigledno, dovlaile zalihe hrane i tako je, u toj vrsti dobro opskrbljene tvrave, Oldring mogao prkositi svakom neprijatelju. Uostalom, bilo je vjerojatno da je peina imala i drugi izlaz, koji je mogao posluiti u sluaju opasnosti. Brzo se vrati u udubljenje u kojem je ostavio djevojku, mislei da e, prema stanju u kojem e je nai, odluiti to e s njom uraditi. Bila je pri svijesti. Kad je mladi kleknuo kraj nje, pogleda ga velikim razrogaenim oima, uspaljenim groznicom. On je podie, dade joj da se napije svjee vode, po koju je otrao na oblinji izvor, i osjeti beskrajno olakanje videi da guta bez tekoe. Onda je ponovo blago namjesti na pokriva. Tko ste vi? upita djevojka nakon nekoliko trenutaka slabim glasom. ovjek to vas je ranio. Onda Onda me sad neete ubiti? Oh, ne! A ta ete uiniti sa mnom? Kad vam bude bolje i stanete na svoje vlastite noge, odvest u vas do vodopada iza kojega se sknvaju vai ortaci odgovori Venters gledajui je pravo u oi. Ali, na svoje uenje, opazi sjenu uasa na djevojinu licu i ona zavapi slomljenim glasom: Ne, nemojte nemojte me odvui tamo! 6. ZAOSVANJE STADA Nakon Ventersovog odlaska, Jane je najprije umjeno

previla Judkinsovu ranu, mada se ovaj bunio tvrdei kako nema ba nikakva smisla da gospoica gubi vrijeme na takve gluposti. Ne, ne, Judkins, pustite me Ali, recite mi, to se, zaboga, dogodilo s mojim ljudima? Eto, to je ono o emu bih radije utio, gospoice. Samo mi recite ono to znate, ili barem ono to mislite. Poinjem vie brinuti zbog njih, nego zbog gubitka stoke. Venters mi je nabacio jednu svoju pretpostavku Recite mi, Judkins, svoje miljenje, molim vas. E pa, ja sam istog miljenja kao i Venters. Vai su ljudi zadrani u naselju. to kaete? A tko ih je zadrao? Dobro znate tko moe nareivati vaim mormonima. Ta ne mislite, valjda, kazati da su crkveni glavari naredili mojim ljudima da ostanu u naselju? Ja nita ne mislim, gospoice odgovori Judkins s podosta mrzovolje u glasu. Ali, vrlo dobro znam to sam kazao. Vidite, stvarno nisam elio o tome razgovarati s vama. Ali, ne mogu u to vjerovati, ne mogu da to vjerujem! Tuli je, dakle, svjesno htio prepustiti moju stoku na milost i nemilost lopovima i vukovima ? Ne, ne, to nikako ne mogu vjerovati! Stvarno se za neto slino nije ulo u Cottonwoodsu, ali je istina i da nikad nije bilo tako bogate i nezavisne mormonke, odlune da sama brine o sebi. Bila je to smjela tvrdnja od strane Judkinsa, koji je obino bio vrlo suzdran u svojim izjavama, a Jane se ipak ne uvrijedi. Mada nije vjerovala u tu udovisnost, slut.la je da se neto udno i neobino dogaalo oko nje.

Oduvijek je bila od koristi crkvenim poglavarima i trudila se da izvrava njihova nareenja, mada se nikad nije potpuno odrekla svoje nezavisnosti; a to ih je, moda, i navelo da ne biraju sredstva da bi je potjiili svojoj volji. Pri toj pomisli osjeti kako se u njoj krv komea i kako joj duu razdire borba to se u njoj zametnula izmeu elje za nezavisnou i onog osjeaja to ga je smatrala svojom mormonskom dunou. Judkins, poite u naselje naredi mu i kad neto tono doznate u vezi s mojim jahaima, odmah trite ovamo da me obavijestite. Ostavi sama, dugo je razmiljala, premeui po mislima mnoge stvari koje u posljednje vrijeme bijae zanemarila. Otac ju je navikao da vodi farmu sa stotinjak njoj podreenih osoba, da nadzire rad u vrtu i u polju, da tono vodi rauna o kretanju stoke i jahaa. Uza sve to ona je sebi dodala jo jedan, vrlo osjetljiv zadatak, s obzirom na uvjete u kojima je ivjela. U stvari potajno je i preko povjerljivih osoba pruala pomo obiteljima gentila, nastanjenim u naselju, od kojih bi neke, da nije bilo njene pomoi, bukvalno umrle od gladi ili bi bile dovedene u beznadan poloaj. Nije sebi krila da je, djelujui tako, varala glavare svoje crkve; bja je, meutim, uvjerena da je zbog tog grijeha ne treba gristi savjest. Tom se ukazivanju milosra esto suprotstavljao ponos onih kojima je bila potrebna njena pomo. Da bi prebrodila tu prepreku morala je biti uporna i napregnuti sve svoje snage. Dan proe mirno, ali se Judkms ne vrati. Zato je sutradan, ve zarana, jedna od dvorkinja obavijestila da on eli s njom govoriti. Jane odmah istra

u dvorite i, videi ovjeka naoruana pukom i pitoljem, zaprepasti se toliko da je ak zaboravila raspitati se za njegovu ranu. Judkins! uzvikne. emu to oruje? Nikad nisam vidjela da ga nosite Krajnje je vrijeme odgovori Judkins. Da li biste, na trenutak, htjeli doi u umicu, gospoice Withersteen? Ne bi bilo ba ugodno da me vide ovdje. Ona odmah pristade; a kad su bili sami i daleko od kue, upita ga nestrpljivo: E pa ta ima novog? Gospoice, sino sam otiao kui, k majci. Dok sam se nalazio tamo, doe neki ovjek i upita za mene. Izioh na vrata. Lice mu bilo skriveno maskom, a kad ga upitah ta eli, jednostavno mi ree da bih najbolje uinio da ne radim vie za gospoicu Withersteen. Glas mu bio udan, piskav, oigledno povien. Nisam imao vremena da mu ita odgovorim. Brzo ode, nestavi u tami. Maskiran ! polako ree Jane. Zar niste mogli dokuiti tko je to bio? Da odgovori Judkins, ali ne ree drugo. Ona nije navaljivala, bojala se da ne dozna neto, to bi je duboko rastuilo. Eto zato sam naoruan nastavi Judkins. Zato to nikad neu napustiti slubu kod vas, gospoice, sve dok me ne otpustite. elite li me ostaviti, Judkins? Zar, moda, izgledam kao da to elim uiniti? Dajte mi konja, brzog konja, i poaljite me u kadulju. Hvala, Judkins, vi ste mi odaniji nego moji vlastiti istovjernici. Ja bih se morala odrei vaih usluga i

odanosti, inae biste mogli imati velikih neugodnosti, ali to da radim? Dogodile su se tolike stvari Nepravde nanesene Ventersu, kraa stoke, ti maskirani ljudi, te prijetnje, taj prikriveni rat Ne shvaam dobro, ali osjeam da neto mrano i uasno lebdi nad svima nama. Ipak je neto u svemu tome prilino jednostavno! ivahno uzvikne Judkins. Sluajte me sada, molim vas gospoice, ali ne svojim mormonskim uima. Oprostite mi to tako govorim. Juer sam tumarao po duanima i krmama, i kratio vrijeme s dangubama. Dajem vam do znanja da se svi vai potinjeni nalaze u naselju. Govori se o nekoj grupi, koja je, ini se, stavila sebi u zadatak da krene u lov na kradljivce. Sebe nazivaju Jahaima. A ba su se tim razlogom posluili da bi privoljeli vae ljude da vas napuste. udno je, meutim, da ljudi koji su zaposleni na drugim farmama, osim vrlo rijetkih iznimaka, ne osjeaju potrebu da se udrue s njima. ef im je Jerry Card, Tullov potinjeni. Vidio sam i njega i njegova konja i uvjerio sam se da nije bio u Glazeu; a prema tome nije tamo bio ni Tuli. Znate, im vidim konja gotovo sa sigurnou mogu pogoditi da li je bio na putu ili nije. Jane uzdahnu, ali ne ree ni rijei. Razgovarao sam s Blakeom i Domom nastavi Judkins. Obojica su moji dobri prijatelji, barem toliko, koliko im to dozvoljavaju njihovi mormonski zakoni, i pitao ih, tako, bez okolianja, kao ovjek ovjeka, zato naputaju slubu kod vas. Kod mene ne pali lukavstvo nastavi Judkins a da kaem istinu, nisu ni nastojali da to uine. Podsjetio sam Blakea, kako ste njegovali njegovu majku, kad je bila bolesna, i Dorna, kako ste bili dobri s njegovom djecom.

Vidjelo se na njima da ih je stid, gospoice, i da je njihovu slobodnu volju sputavala neka tajanstvena briga. Nisu znali ta da mi odgovore. Vidite, stvar je jasna kao sunce. Jasna! Jasna, kad se eli napustiti moju stoku da bi je opljakali, kad se eli dovesti Jane Withersteen u poloaj sirote, koja mora pognuti glavom pred viom silom! Ipak, Judkins, moda ste u pravu. Da, da, stvar je prilino jasna Gospoice, trebali biste me ovlastiti da unajmim druge ljude, koliko ih god bude mogue unajmiti, za uvanje bijelog stada, koje se sada nalazi na pai desetak milja odavde. Tamo je tr1 tisue grla, i to gotovo sve mladih bikova i junaca. Jednog dana u vam se oduiti za vau odanost, Judk;ns, ako mi ne oduzmu sve to imam. Unajmite sve mukarce koje moete. Recite Jerdu neka vas pusti da izaberete konja koji vam se najvie svidi, osim Black Stara i Nighta. Samo izbjegavajte prolijevanje krvi pri spaavanju moje stoke i ne izlazite nepotrebno svoje ivote opasnosti. Jane se odmah vrati u svoju sobu i tu se prepusti izljevu posve novog osjeaja koji se budio u njoj. Nikad prije nije osjetila toliki bijes pobune, koji je sve do samih temelja potresao njenu navikom ukorijenjenu poslunost i popustljivost. Umorna i utuena, klone na krevet. Tek je tada uspjela izmjeriti dubinu tih novih osjeaja to su se javljali u njoj. Ono to ju je uvijek nadasve ispunjalo uasom bio je duh mrnje, koji je, po njenu miljenju, predstavljao smrtni grijeh; a ipak je sada mrnja zauzela znatno mjesto u njenu srcu. ovjek koji je poinio to zlodjelo, koji je istrgnuo njenu duu iz stanja ljubavi i

vedrine, i okaljao je tim osjeajem mrnje bio je propovjednik boje rijei, bio je ovjek koga je ona toliko voljela i potovala. Nije ju muio pretrpljeni gubitak, nije ak strepila pred mogunou da ostane bez farme, kue, pa ak i bez Amber Springa, koji je bio izvor njena bogatstva l njene moi. Muila ju je briga o budunosti njene due, strah da je zauvijek ne izgubi. Sie s kreveta, klekne i uze se moliti. Molila je kao nikad prije, da joj grijeh bude oproten, da je bog potedi opakog plamena mrnje, da jo uzmogne misliti na Tulla kao na svoga brata, da ponovo bude u stanju vriti svoju dunost prema svojoj crkvi i prema onima kojima je bila potrebna. Kad je ustala, njenom su duom ponovo ovla dali mir i vedrina. Izvravat e svoju dunost onako kako ju je ona shvaala, ivei ivotom kakav je za nju bio astan i prav. Moda se ni kad nee udati za ovjeka po svome izboru, ali nikad nee postati ni Tullova ena, pa makar zbog toga izgubila sve to posjeduje. Nije vje rovala da bi se biskup, koji ju je uio kako da se obraa bogu, zbog njena neslomiva otpora po sluio svojom moi prokletstva i osudio njenu duu na paklene muke. Buka potkovanih kopita u dvoritu istrgne je iz njenih razmiljanja. Istra na verandu i ugleda Lassitera kako stoji uz konja smijeei se, to nije nimalo bilo u skladu s njegovim crnim odijelom i crnim revolverima. Videi ga, Jane pomisli: kad bi svojom ljepotom uspjela djelovati na tog ovjeka, ublaila bi njegovu mrnju prema mormonima i sprijeila ga da.ubija druge ljude. Time bi ne samo ugodila svojim istovjernicima nego bi i u tom krvniku, vjerojatno, pobudila ljudske osjeaje. Dobar dan, gospoo pozdravi Lassiter skidajui

crni sombrero. Lasiteru, ja nisam gospoda, a niti sam toliko stara da bi mi taj naziv bolje priliio ona e vedro se osmjehujui. Ako vam se ne svia da me zovete gospoicom Withersteen, onda me naprosto zovite Jane. Jane? To vie volim. Uvijek mi je drae upotrijebiti ime. Neka onda bude Jane. Drago mi je da vas vidim, Lassiteru, jer se nalazim u nevolji. Ispria mu o Judkinsovu povratku, o krai crvenog stada, o Ventersovom odlasku na njegov opasni poduhvat, najzad o naputanju posla od strane njenih ljudi. Nije loe! nato e Lassiter. Ali, dozvolite mi da vam kaem kako mi izgledate isuvie vesela i vrlo ljupka za enu na koju su se svalile sve te nevolje. Laskate li mi? Da pravo kaem, odluila sam da se ne smijem prepustiti oaju. Izgubila sam mnogo, moda u jo mnogo izgubiti, ali zato da se zbog toga kinjim nema to smisla. Lassiter zauti trenutak, okreui sombrero u rukama, kao to mu je bio obiaj, a onda odvrati: ene su, zaista, zagonetka za mene i oduvijek sam se uzalud naprezao da ih shvatim. U svakom sluaju, energine mi se ene dopadaju. Mogu li vas pitati, namjeravate li se boriti protiv onih koji vam stvaraju te neprilike? Boriti se! A kako? Kad bih to i htjela, nemam nijednog prijatelja, osim Ventersa, koji bi mi htio i mogao pomoi. Dozvoljavam sebi da primijetim, gospoo hou da kaem Jane da je tu jo netko, ako elite

 Vi, Lassiteru? Hvala vam. Ali, zar vas Ja smijem uzeti za mog branitelja? Ta vi ete otii u naselje da poubijate moje neprijatelje, a oni su moja braa po vjeri. Sve mi se ini da e me ba na to natjerati suho odgovori on. Jane isprui obje ruke. Lassiteru! Pnstajem na vae prijateljstvo i bit u ponosna da vam ga uzvratim, samo ako se suzdrite od ubijanja mormona. Mogu vam rei samo jedno odgovori Lassiter a to je da ste vi rijetko dobra i plemenita ena i da nije poteno da vas se progoni kao to vas progoni ovaj svijet Ne, ne, ja i vi u tim uvjetima ne moemo biti prijatelji. U elji da postigne svoj cilj, Jane se priblii strancu, u isti mah odbijena i privuena iznenadnom promjenom njegova raspoloenja. Njegova spremnost da se bori za nju bijae istodobno i stravina i divna. Priznajte, Lassiteru, doli ste ovamo da ubijete jednog ovjeka, ovjeka koji je Milly Erne ovjeka koji je muio i ubio Milly Erne, morali ste rei. Tono je. Jane, radi toga sam doao ovamo. Ne bih to rekao ni jednoj drugoj osobi na svijetu ali ima stvari, koje jedna ena, poput vas, ni ne sanja; i zato bih vas molio da ne spominjete Milly barem dok mi ne kaete ime tog ovjeka. Ja da vam ga kaem? Nikada! Ipak ete mi to jednoga dana sami rei. ovjek sam koji misli drugaije od ostalih i nekad mi izgleda da slutim ono to e se zbiti. To nije lako

objasniti. Put kojim sam iao tolike godine bio je muan i vijugav, ali se sada izravnava i pojednostavljuje. Vi ste jednom uli u moj ivot, ublaivi agoniju sirote Milly; a to je, htjeli vi ili ne, uinilo Lassitera vaim prijateljem. Ali sad se vi ponovo pojavljujete i meni neto znaite sam bog zna to! a svojom plemenitom naivnou samo jo jae podjarujete moju mrnju prema mormonima. Jane osjeti da ne moe otvoreno pobijediti neukrotivu volju toga ovjeka, ali ipak ne odustade od namjere da mu smiri duu. Vjerujem da ne elite da nastavim u tom smislu nastavi Lassiter nakon trenutka l zato je bolje da govorimo o drugim stvarima. Doao sam da vam kaem da je vae bijelo stado tamo dolje, iza onog sljemena, i da sam vidio neto to bi moglo pobuditi vau znatielju kad biste to isto i vi vidjeli. Imate li dogled? Imam ih dva. Idem da ih uzmem, a onda moemo izii zajedno. Priekajte na trenutak, molim vas. Potra u kuu, naredi Jerdu da joj osedla Black Stara i potom ga izvede u dvorite, onda ode u svoju sobu da obue jahae odijelo u kojem je obino odlazila u kadulju. Tako odjevena, pogleda se u ogledalo i bi zadovoljna svojom ljepotom. Vrati se na verandu. Ako se nadala Lassiterovu divljenju, nije se u tome prevarila jer se on osmjehnu onim svojim lijepim osmijehom, koji ga je inio posve drugim ovjekom. Izgledate poput nekog djeaka! uzviknu on. Nevjerojatno je kako odjea moe izmijeniti osobu! Dosad sam vas se pomalo plaio kao, na primjer, sino, onako sva u bijelom, ali sada Black Star je poigravao i vukao Jerda koji ga nije mogao obuzdati, ali kad je opazio Jane, odmah se smiri i

prie joj tresui lijepom glavom. Stani, Black Star! Stani! ree Jane. Vjeto uzjae i konj odmah pojuri uzagrepce, praen Lassiterovim konjem. Jane ga pusti neka tri nekoLko milja, onda, kad je vidjela da se malo stiao, povue uzde i prieka druga koji je bio zaostao. Treba poi na ovu stranu ree Lassiter, kada je sustie. Bit e malo vie od milje puta. Ali to hoete da mi pokaete? Na sve sam spremna, ne bojte se. Kad su stigli do jednog breuljka i dobrim se dijelom popeli uza nje, Lassiter sjaha i dadne znak Jane da uini isto. Ostavie tamo konje, s uzdama na vratu, onda se zajedno uzverae do samog vrha. Bit e dobro da se to manje izlaemo, tuim pogledima ree on. Zato se smjesti mo iza onog ispupenja. Bio sam ovdje prije jednog sata. Stado se nalazilo sedam do osam milja prema jugu, ako su ga jo tamo ostavili,.. Ako su ga jo tamo ostavili!? Sto ste time htjeli kazati? Upravo sam tako rekao. Pogledajmo. S druge strane breuljak se skoro strmo sputao u prostranu dolinu u ijem dnu Jane gotovo odmah spazi svoje stado, i uperivi ogled prema njemu, shvati da se neto neobino s njim dogaalo. Svuda oko stada bile su razasute brojne ivotinje koje su, izgledalo je, uvale ostale. Iz gledale su vrlo uznemirene, trei tamo-amo, a onda su se zaustavljale, njuei zrak. Judkins jo nije dospio unajmiti ljude i odvesti ih do stada primijeti Jane. Vjerujem, meutim, da bi svakog asa morao stii.

Nadajmo se da nije prekasno. Ali to je, po vaem miljenju, toliko poplailo te ivotinje? Nita, u ovom trenutku. Peplaene jesu, ali ne suvie. Meutim, primjeujem da se stado premjestilo za nekoliko milja, otkako sam ga maloprije vidio. Svakako nije pojelo toliku travu za tako kratko vrijeme. Tako je. Stado je jednostavno pobjeglo i stvar je, ocijenite sami, vrlo udna i zabrinjavajua. Ali to ga je moglo uplaiti? nestrpljivo ponovi Jane. Ostavite za trenutak svoj dogled, jer ete bolje vidjeti golim okom. Vidite li, tamo, pod onim breuljkom? Da, vrlo dobro. A sad ekajte. Proe neko vrijeme a da Jane nita ne zapazi. Onda Lassiter proapta: Eno, ponovo poinje Priekajte . Eno! Da li ste vidjeli? Ne. A to? Tamo, poput blijeska Kao da se sunce odraava na neem bijelom. Stvarno, sada ve paljivo Janeino oko spazi neto poput zasljepljujueg odsjaja. Stade gledati dogledom i nakon nekolko trenutaka spazi sjajnu zraku kako, kao kakvim udom, izbija iz visoke, rumene kadulje. to bi moglo biti? uzviknu. Mislim da se netko zabavlja, odbijajui na stado sunane zrake s kakve plahte ili bijelog ebeta. Ali zato? opet upita Jane zaueno vie nego ikad. Zato? Da bi stoku zaplaio i natjerao u bijeg odvrati Lassiter kroz stisnute zube.

 Ah! I Jane uini ljutit pokret snano steui dogled. Onda gotovo pokajniki prigne glavu a kad ju je podigla, obrati se Lassiteru blijedim osmijehom, ograniivi se da kae podrugljivim glasom: ini se da su se moja vjerska braa ponovo prihvatila pravednog djela. Bila je uspjela uguiti estinu bijesa, ali je po prvi put u ivotu na takav nain govorila o svome narodu, svijetu kojemu je i sama pripadala. Lassiter je prodorno pogleda svojim sivim mirnim ojna. Ona zapoe: Rekla sam da sam spremna na sve ali to nije bilo tono. Ali zato, pitam se, oni hoe da natjeraju u bijeg moje stado? Vjerojatno se mormoni po bojem naputku slue tim sredstvima da bi vas prisiLli na poslunost. Prije u umrijeti nego popustiti, Lassiteru. Vou priznajem, ali gonia ne! Ipak, recite mi, zar to ne bi mogla biti neka Oldringova podvala? Mogla bi biti, ali nije, Jane. Oldring je, da se tako kae, poten lopov i ne bi se sakrivao plaei vae ivotinje i rasturajui ih na sve strane. On vas napadne, a ako vam se to ne svia, izvolite se latiti oruja. Jane se ugrize za usnu da bi izbjegla odgovor koji joj je spontano navro na usne: o ljudima koji su htjeli da ih se smatra svecima, a koji su, meutim, izgledali bjedniji ak i od surovih kradIjivaca stoke. Gledajte, gledajte! iznenada uzvikne Lassiter. Predvodnici stada se pokreu poinju trati Jane nije dospjela da pogledom slijedi pokrete to ih je spomenuo Lassiter, ali spazi kako se suzila crta stada. Onda, poput roja pela koje izlaze iz konice, gomila se rasturi nevjerojatnom brzinom. ak i do Janeinih uiju

dopre slaba buka, poput dalekog odjeka grmljavine, a onda se postepeno raspline, dok su se daleko, oko stada, podizali oblaci praine. To je panian bijeg hladno ree Lassiter siter. Oh, Lassiteru! uzvikne ona slomljenim glasom vrsto ga stegnuvi za miicu. ivotinje su usmjerile prema kanjonu ! A tamo dolje nalazi se provalija Da, znam znam. Bojim se da e se sve do posljednje strovaliti u nju. Ipak sve nade nisu izgubljene. Provalija je udaljena vie milja a stado e proi na milju od nas. Duga, bjeLasta crta stalno je tekla u istom pravcu. Onda se iznenada uini da zavija udesno. Sad se jo razgovjetnije ula daleka buka. Razmiljam o tome moe li ih se zaoijati polako ree Lassiter, dok je pogledom promatrao dolmu. Vidim tamo dolje, s one druge strane, oblak praine, koji, izgleda, dolazi iz naselja. Moda su to Judkins i njegovi ljudi, ali teko da e stii na vrijeme. Da, najbolje je da poem. Bit e dobro da ostanete blizu Black Stara. Potra svome konju, skide s njega bisage i sve to se nalazilo okaeno o sedlo, stegne remenje i zajahavi ga jednim skokom odgalopira pravo u doLnu. Jane uzjaha Black Stara i vrati se na isto mjesto, gdje je kao na eravici ekala da vidi to e se dogoditi. ula je prie o zaoijanju stada u bijegu, i znala je da se u taj pothvat uputaju samo najhrabriji jahai. Stado se sad razvuklo u liniji dugoj dvije milje. Topot tisua kopita podsjeao je na stalnu i stravinu grmi javnu. Sto su se ivotinje vie pribliavale breuljku, grmljavina je bivala jaa. Jane ugleda Lassitera kako galopom juri prema mjestu

kojim je stado moralo proi i tu se zaustavi. Kad su bikovi predvodnici stigli u pravu Lniju s mjestom gdje je Jane stajala, Lassiter obode vranca i potjera ga uzagrepce. Sustie predvodnike stada i stade juriti pored njih. Kad je stado stiglo do mjesta otkuda je najprije krenulo, poe skretati prema zapadu. Sporo, ali sigurno, zavijalo je i pretvaralo se u lijepi, pokretni bijeli luk. Jane je kao oparana gledala kako je elo sad krenulo natrag i stvo rilo polumjesec. Lassiter je svejednako gonio predvodnike, skreui ih sve vie ulijevo. Napo kon, na pola milje od Jane stado se poelo oblikovati u krug. Sva uzbuena, Jane se pitala to li e biti s tim hrabrim ovjekom kada se krug oko njega zatvori i kad se bude naao meu razbjenjelim ivotinjama. Usrdno poe moliti za njega. Oblak praine podie se nad nezaboravnim prizorom. Izgubila je iz vida Lassitera; u jednom trenutku uini joj se da je spazila vranca, ali bez jahaa, kako se propinje i pada. Lassiter je pao gotovo je! U to se on pojavi, u trku je iskrsnuo iz praine i jurnuo u kadulju. Spasio se! Srce joj se oslobodi teke more. Kao u transu, Jane je promatrala to divno kruno okretanje stada. Eto tako izgleda zaoijanje stada. Stado se stalo smirivati jer predvodnici nisu vie mogli trati, dok su se ostale ivotinje gomJale jedna na drugu. Najzad prestade sve, stado ostade zbijeno i nepokretno, a oblak praine koji ga je pokrivao; lagano se poe rasturati. Jane je ekala sa srcem punim divljenja i zahvalnosti. Lassiter se najzad pojavi umoran y krene put nje, dok se u daljini vidjelo kako Judkins juri s ljudima. Zasad je

bijelo stado bilo spaeno a odsad e biti pod nadzorom sigurnih ljudi. Kad je, najzad, Lassiter zadihan stigao do nje i kad je oslonio ruku na vrat Black Stara, Jane nije mogla doi do rijei. Ubie mi konja on e jedva diui. Oh, kakve li tete! Znam da za vas predstavlja nenadoknadiv gubitak, Lassiteru, ali dat u vam jednog od mojih najboljih trkaa, Bellsa, ili Nighta, ili ak Black Stara. Da, uzet u jednog od vaih trkaa, Jane, ali neu vaih ljubimaca. Samo, hoete li mi za trenutak posuditi Black Stara, da poem tamo dolje i iz jazbine izvuemo olo to je zaplaio stado? Govorei tako, pokae na nekoliko dalekih oblaia praine i crnih mrlja to su se isticali u rumenoj kadulji! S ovim ih konjem mogu sustii, a onda A onda, Lassiteru? Onda vie nee plaiti niija stada, budite sigurni. Ne, Lassiteru ! Ne, ne, ne dozvoljavam! Ali joj obrazi buknue vatrom, njene drhtave ruke ispustie uzde Black Stara, a pogled joj poniknu pred Lassiterovim oima. 7. KI WITHERSTEENA Lassiter, da li biste htjeli raditi za mene? upitala ga je Jane, a on odgovori: Radio bih vrlo rado! Ma kako bile jednostavne te rijei, Jane je odmah shvatila od kolike su vanosti bile za nju. Zatraila je od njega da na sebe preuzme brigu o

njezinoj stoci, konjima i posjedima, i da spasi to je bilo mogue spasiti. Dapae, na taj je nain zatitila od sigurne i uasne osvete ovjeka koji je namamio Milly Erne u Cottonwoods. Jedan od njenih najboljih trkaa bio je vranac, kome je ona dala ime Bells, jer je kopitima tako udarao po kamenu da je sve jealo, ba kao prava zvonjava. Kad mu Jerd dovede lijepu ivotinju, brzu i snanu, Lassiter pokaza veliko zanimanje za nju. U pogledu mu se itala ljubav pravog jahaa prema rasnom konju. Stao ga je obilaziti, i po njemu se jasno vidjelo kako se koleba da li da uzme ili ne tog Janeinog ljubimca. Lasiteru, vi ste neka vrst kentaura i Bells je to ve osjetio smijui se ree djevojka. Pogledajte mu oi! Oigledno mu se dopadate i brzo e vas zavoljeti. Zato se, onda, opirete? Izvrstan je trka, Lassiteru. Moe se mjeriti s Wrangleom. Jedino je Black Star bolji od njih. Onda, previe je iv za jednu enu. Uzmite ga, va je. Pomalo sam slab kad se radi o konjima odgovori Lassiter. Uzet u ga i ekat u vae zapovijedi, gospoo. Oh, ba mi je drago. Ali, sjetite se da me uvijek morate zvati Jane. Od tog trenutka Lassiter kao da je provodio ivot na konju, danju i nou; a to njegovo djelovanje podudaralo se s jednim razdobljem u kojem se, izgledalo je, nekadanji mir bio vratio u Janeinu kuu. Djevojka je slutila da je to samo zatije pred oluju, no to nije eljela priznati. Zapoe svoje posjete naselju i, za vrijeme jednog od tih obilazaka, sretne Tulla. Ovaj je pozdravi kao to je to

radio i prije, u vrijeme kad jo nita ne bijae pomutilo njihove meusobne odnose i ona mu, mada je sve dobro pamtila, ali eljna mira, gotovo radosno uzvrati. Starjeina zatim ree kako mu je ao to je ostala gotovo bez polovine svoje stoke uvjeravajui je da e ljudi, kojima je stavljeno u zadatak da oslobode kraj od kradljivaca, uiniti sve da pronau njenu stoku i onda joj je vrate. Ali, uinili ste nepromiljenost, unajmivi onog Lassitera. On je doao u Cottonwoods sa zlim namjerama. Ipak sam nekog morala uzeti, a njegovo e uposlenje na kraju koristiti i mormonima Cottonwoodsa. Hoete li ga vi obuzdati? Hou ako budem mogla. ena poput vas moe od jednog mukarca uiniti sve to hoe. Bilo bi to vrlo dobro i tako biste se, bar donekle, iskupili za svoje pogreke. Nakon toga razgovora, Jane poe da posjeti obitelj Collier Brandta, mormona koji je imao etiri ene i ija je kua bila na j buni ja u naselju zbog velikog broja djevojica i djeaka koji su u njoj prebivali Bila je to stara, ivopisna graevina sagraena od brvana, podijeljena na etiri dijela. U svakom je dijelu stanovala po jedna ena sa svojom djecom, a u nj se ulazilo izvana. Kad je ula, etiri su Brandtove ene na zajednikom trijemu bile ba u razgovoru s biskupom Dyerom. Bile su to ene dobrodunog i materinskog izgleda, manje-vie istih godina. Biskup je bio visokog stasa, grub, eljeznosive kose i brade i jasnih modrih oiju. Sad su te oi izgledale vedre, ali ih je Jane vidjela i kad bi ih neto pomutilo i u tim se

trenucima bojala biskupa, kao to se bojala svoga oca. Kad se pojavila, ene se okupie oko nje da je pozdrave. Keri Witherstena ree skoro veselo i uze je za ruku ve nas prilino dugo nisi poastila svojim ljupkim prisustvom. Pa ak ni nedjeljom te nema na bogosluju! Prekorit u zbog toga starjeinu Tulla. Ja sam kriva, biskupe odgovori Jane. Doi u da se ispovjedim. Rekla je to nehajno, ali je osjeala skriveni smisao svojih rijei. Mala mormonka, bolesna od ljubavi! uzviknu biskup trljajui ruke. Shvaam, Tuli te zarobio. Grijeite. On mi uope ne udvara. ta kae? Ba je prava pravcata lijenina! Ako ne pouri, sam u se pojaviti u Withersteen Houseu kao takmac. Biskup se jo malo alio i zadirkivao, potom je blagim tonom preao na razgovor o dogaajima u naselju, i na kraju ode, a Jane ostade sa svojom prijateljicom Mary Brandt. Jane, ne izgleda mi vie ista ree joj ova. Moda te je pogodila kraa stoke? Svakako je to velik gubitak, ali jo uvijek ima napretek stoke mada bi i bez nje bila vrlo bogata. Tada joj se Jane donekle povjeri, ne otkrivajui joj ipak svojih sumnji i bojazni. Jane, pa zato se, onda, ne uda za Tulla i ne postane poput jedne od nas? Ali ja ga ne volim, Mary! otvoreno odgovori ona. To ti ne predbacujem, ali Jane Withersteen shvati da mora birati izmeu ljubavi prema mukarcu i ljubavi

prema bogu. To se nama, mormonkama, gotovo uvijek deava. Znam, nije to lako i o takvoj srei, o kakvoj sniva, snivala sam i ja, ali sam je se morala odrei. I tebi to predstoji ako ne eli izgubiti duu. Svi mi, koji te volimo, pratili smo s drhtajem i zebnjom razvoj svega onoga s Ventersom i, ako se ne odlui, svata bi se moglo dogoditi. Ti svakako ne eli da ga objese, ili ustrijele, ili ga jo kakvom gorom smru kazne kao to se dogodilo u Glazeu onom mladom gentilu koji se isuvie motao oko jedne mormonke. Udaj se za Tulla, Jane, ponavljam ti, to je tvoja dunost mormonke. Dakako, nee ti biti bogzna kako lijepo kao njegovoj eni, ali mora misliti i na svoju duu. Ni mi se ostale nismo udale iz ljubavi, nego zbog dunosti. Primi na ramena svoj teret, Jane. Sjeti se da je tvoj otac naao Ambre Spring, sagradio ti kuu, doveo ovamo mormone i oinski upravljao njima. A ti si ki Withersteena. Kad je napustila svoju prijateljicu, Jane ode da obavi ostale posjete. Svi je primie jednakom srdanou i ene joj, manje-vie, ponovie isto to je ula u Brandtovoj kui. U uima joj je sve brujalo od Tulla, Ventersa, Lassitera dunosti jedne mormonke i slave nebeske. Zaista se vie ne prepoznajem pomisli ako nakon svega ne samo to ostajem postojana u svojim idejama nego ih se drim vre nego ikad. Pa ipak taj obilazak uvjerio ju je da nju'u naselju jo uvijek vole. Gdje se pojavila, gomila uznojene djece, duandije, uobiajeni dokoliari po ulicama i kauboji koji su dolazili umorni i pranjavi, svi su je srdano pozdravljali, a ene su pritravale vratima da je vide kako prolazi, gledajui

je sa ushienjem i osmijehom. Na kraju Jane poe u etvrt gentila, u jedan od krajnjih dijelova naselja. Tu se nalazilo tridesetak obitelji koje su ivjele veoma sirotinjski u kolibama od trupaca i u tronim brvnarama. Neki su ljudi imali jedva nekoliko glava stoke, drugi su s vremena na vrijeme nalazili posao, kod mormona koji im ga nisu rado davali. Neko liko je obitelji ivjelo iskljuivo od Janeine pomoi. Poto je i tu bila primljena s velikom srdanou, kao i uvijek, ta posjeta rastui Jane, kao to joj se esto deavalo. Prizor siromatva i nezaposlenosti oduvijek ju je uznemirivao. Toga je dana bila jo alosnija kada je, poto je svirn mukarcima koje bijae srela ponudila da stupe u njenu slubu sad kad su je njeni istovjerci napustili, dobila odgovor da se ne usuuju prihvatiti njenu ljubaznu ponudu. Ne bi to moglo ii ree neki Carson, pametan ovjek koji je vidio i bolje dane. Sasvim su nas jasno upozorili. Vidite, gospoice, Judkins je naoruan i moe da upotrijebi svoje oruje, a isto tako i ostali koji su poli s njim. Ali to su sve ljudi koje ne pritiu tako ozbiljne obaveze kao nas. Mi se, na primjer, izlaemo opasnosti da nam zapale kue dok nas ovdje nema. Jane zadrhta. Carsone upita ona plaate li vi i ostali najamninu za ove kue? Dobro biste to morali znati, gospoice, jer neke kue pripadaju vama. Morala bih znati ? Carsone, nikad jo nisam uzela najamninu za svoje kue ni u obliku nadnica, ni teleta, ni

sijena, a da o novcu i ne govorim. Istina je, ali tu brigu briga Bivens koji vri dunost administratora. Sluajte, Carsone odvrati Jane, dok joj se krv pela u lice. Uinite ovako: vi, Black i Willet sa svojim obiteljima i stvarima preselite u moje kolibe, tamo u umici. Mnogo su udob nije i sigurnije od ovih brvnara ovdje. Onda stupite u moju slubu, a ako vam se dogodi neko zlo, dat u vam dovoljno novca da moete napustiti Utah. Zateen tom dareljivom ponudom, ovjek jedva jedvice promuca nekoliko rijei dok su mu se oi napunile suzama. Kad mu se ponovo vratio dar govora uze na pasja kola kleti. Tom bujicom psovki izrazio je potpunije i jasnije nego bilo kojom drugom rijei osjeaje to ih je gajio prema Jane Withersteen. Na kraju zakljui: Ne, nemogue, gospoice. Postoje stvari koje vi ne znate i nema nikog meu nama tko e vam ih rei. Meutim, poinjem da shvaam mnoge stvari, Carsone. Dakle, da vidimo hoete li dopustiti da vam pomognem, barem dok ne dou bolja vremena? Carson je ponovo izgledao zbunjen. Onda se iznenada odlui. Neka bude! uzvikne ozarena lica. Dobro vidim da je to od stanovite vanosti za vas. Hvala. A ako dou, kao to kaete, bolja vremena, bit u presretan da vam se uvijek mogu staviti na raspolaganje. Nesumnjivo e ta vremena doi. Pouzdajem se i imam povjerenja u ljude. Do vienja, Carsone. Uputi se posljednjoj brvnari bijedne etvrti, koja je izgledala siromanija od svih. Bila je to kol'ba koja je, moda, nekad sluila za obian zaklon od nevremena, a

koja je sad bila u takvom stanju da bi ovjek teko povjerovao da tu ipak stanuju ljudi. Tu je obitavala neka bijedna udovica sa svojom djevojicom. Videi je, gdje se pojavljuje, djevojica radosno vrisne i poleti joj u susret. Bilo je to stvorenje od oko etiri godine, kovrave kose i zvala se Fay. I to ime Vila dobro joj je pristajalo, jer je bila toliko lijepa i eterina, kao da je vanzemaljsko bie. Mama slala po tebe! povika dok se Jane saginjala da je zaljubljeno poljubi ali ti nisi dola. Nisam znala, Fay, ali evo me. Fay je provodila ivot na ulici i otud je bila prljava i odrpana, pa ipak, ni dronjci ni prljavtina nisu mogli nauditi njenoj ljepoti. Tijelo joj je bilo njeno i lijepo oblikovano, obrazi blago ruiasti, oi ljubiasto modre, kosa sva u zlatnim kovrama. Sva kotonvudska djeca bila su Janeini prijatelji, i Jane ih je sve voljela, bli je Fay bila njena ljubimica. Ona je za igru imala malo drugova svojih vrnjaka, jer je meu gentilima bilo malo djece njene dobi, a ona mormonska se nisu mogla igrati s njom, jer su im to branili roditelji. Otuda je djevojica bila povuena, divlja i osamljena. Doi, mama bolesna ree ona vodei za ruku Jane prema vratima kolibe. Djevojka ue u kolibu koja se sastojala od samo jedne mrane i gole, ali iste i uredne sobe. Na krevetu je leala ena. Kako ste, gospoo Larkin? upita Jane zabrinuto. itav tjedan mi je zaista bilo loe, gospoice, ali mi je sada bolje. Valjda niste bili cijelo vrijeme sami bez iije pomoi?

 Oh, ne! Susjede su mi dobre i pomagale su mi na smjenu. Slali ste po mene? Da, vie puta. Ali nitko mi nita nije rekao! Koga ste slali? Neki susjedi su odlazili u vau kuu i kod vaih ena ostavljali poruku da sam bolesna i da bi me radovalo da vas vidim. Drhtavica strese Jane. To to joj nijedna od njenih ena nije prenijela poziv te sirote ene, nije se moglo pripisati obinoj zaboravnosti, jer se to ponovilo nekoliko puta. Vjerojatno su se i njene ene urotile protiv nje pokoravajui se neijoj tuoj volji. Ponovo joj u duhu iskrsne ona ista predodba to je prije nekoliko dana bijae izazvao Venters svojom tvrdnjom da neka podmukla i skrivena ruka djeluje u njenoj vlastitoj kui protiv nje i njenih interesa. Onda je u to posumnjala, a sad je bila sigurna. Ta porazna injenica je ne obeshrabri, naprotiv ispuni je novom snagom oivjevi u njoj prkosni i borbeni duh njenih predaka. Sad vam je bolje, gospoo Larkin, i to me mnogo veseli ree. Mogu li neto uiniti za vas? Treba li vam pomoi, ili da vam togod poaljem, ili da se brinem za Fay? Vi ste suta dobrota, gospoice. Da nije vas, to bi bilo od mene i Fay poslije smrti mog mua? Pa ja sam upravo eljela da govorim s vama o djevojici. Mislila sam da mi je kucnuo posljednji as i bila sam zabrinuta za nju. Sad, da, ponovo u ustati samo to sam dola nakraj svojih snaga i neu dugo ivjeti. Zato vam mogu rei sve to sam onda eljela da vam kaem. Sjeate li se, jednom ste izrazili elju da djevojicu

uzmete k sebi i pokerite je? Dabome da se sjeam. Bila bih presretna da imam Fay uza se. Ali, nadam se da je taj dan Ne radi se o tome. Taj e dan doi prije ili poslije. Onda sam odbila vau ponudu, a sad u vam rei zato. Znam zato. Jer ne elite da se Fay odgaja kao mormonka. Da, ali to nije sve. I bolesnica podie prozirnu ruku i poloi je na djevojinu. Ne svia mi se da vam to kaem a ipak Eto, uostalom u emu je stvar: o vaem sam prijedlogu priala svim svojim prijateljima. Svi oni vas i poznaju i vole, i svi su mi odreda savjetovali da vam bez daljeg povjerim djevojicu. Ali ene priaju, znate ve, i tako je stvar doprla do uiju mormona. Onda mi netko apne na uho da vi ne biste uzeli k sebi Fay zato to je volite, nego jed:no zato da izvrite svoju vjersku dunost, da djevojicu odgojite za enu nekom mormonu. To je podla la! uzvikne Jane crvena u licu. E pa, zato sam oklijevala, ali vam moram rei da uope nisam povjerovala u tu klevetu. Zato bih sada pristala da Priekajte, gospoo Lark'n. U svom sam se ivotu i ja, vjerojatno, posluila nekom nedunom lai, ali, zacijelo, ne takvom koja bi nekom nanijela tetu. Vjerujte mi, volim Fay i ako je uzmem k sebi, vjerujem da u je, na kraju, zaista zavoljeti kao da sam joj majka. Samo sam na to mislila kad sam je traila od vas, a sad vam to elim dokazati. Vi i Fay ete se nastaniti kod mene. Moja kua je vrlo velika, a ja sam jako osamljena. Njegovat u vas, a vi, kad ozdravite, moete raditi kod mene. Njegovat u Fay, uit u je i odgajati ne obazirui se na mormonske pouke. Kad poraste, neu se protiviti da

me napusti, ako to zaeli, i poslat u je, i ne ba praznih ruku, u Illinois, u va kraj. To vam obeavam! Znala sam da je ono bila kleveta! uzdahne udovica i klone na jastuk s nekim mirom i olakanjem na bijelom, izmuenom licu. Jane Withersteen, neka vas bog blagoslovi! Ne znam kako da vam iskaem svu svoju zahvalnost. Stalno sam vam bila zahvalna i samo me je vaa mormonska vjera dosad prijeila da vam se jo vie pribliim. O vjeri ne znam mnogo, ali znam da va bog i moj bog imaju isti oblik. 8 DOLINA IZNENAENJA Ne, ne vodite me tamo! zavapila je udna djevojka, kad joj je Venters ponudio da je, kolko-toliko zalijeenu, odvede do peine iza vodopada, gdje su se skrivali Oldring i njegova banda. On je zinuo u udu. Bilo je to za njega novo iznenaenje u ovoj dolini, koju je, zaista, mogao nazvati Dolinom iznenaenja. Ta njena odvratnost ga zatim uvrstila u njegovu uvjerenju da je ona bila prije nesretnica nego krivac. Bio je zadovoljan to je tako, mada ni sam nije znao zato. Kako se zovete? upita je zatim, nakon to ju je uvjerio da nee uiniti nita protivno njenoj volji. Bess odgovori djevojka. Bess i jo? Bess i gotovo. Crvenilo, koje joj sada pokri obraze, nije poticalo od groznice i Venters s novim uenjem shvati, da je zbog stida spustila dugake trepavice. Da, moda je zaista bila djevojka nekog od razbojnika, no uza sve to jo ne bijae

izgubila stid, jo je bila osjetljiva na ast i potenje. Vrlo dobro, Bess odgovori. Nije vano. Ali, recite mi, ipak, to elite da s vama uinim? Da li ste vi kauboj? ona e apatom. Ne vie. Nekada sam bio. Vodio sam brigu o stoki Jane Withersteen, ali izgubih taj posao i s njim sve to sam posjedovao. Sad samkako da kaem prognan iz toga kraja i gotovo bez prijatelja. Zovem se Bern Venters. Neete me, valjda, odvesti u Cottonwoods ili u Glaze. Objesili bi me Ne, neu! A ipak neto treba da uinim s vama i to brzo, jer ovdje mi prijeti velika opasnost. Ubio sam onog bandita koji se nalazio s vama. Prije ili kasnije e nai les, a onda moje tragove. Moram nai sigurnije skrovite. Ostavite me ovdje. Samu, ovdje, da umrete! Da. Ama ni u snu! odvrati mladi. Pa ta onda namjeravate uiniti sa mnom? proapta djevojka, govorei sa sve veom tekoom i tako slomljenim i slabim glasom da ju je Venters s mukom razumijevao. Vidjet emo polako odgovori. Htio bih vas odvesti na neko mjesto gdje bih mogao da vas njegujem sve dok potpuno ne ozdravite. A a onda? O tome u kasnije misliti, kad vam rana, koja nije laka, zacijeli. Ali, Bess, ako ne budete imali vrstu yolju za ivotom i ne budete se borili za njega, nikad neete Oh, dabome da elim ivjeti! Znate, bojim se smrti! Pa ipak, vie bih voljela i umrijeti, nego se vratiti k

 K Oldringu? prekine je Venters, a ona potvrdno klimnu glavom. Onda mladi nastavi. Pa obeao sam vam da vas neu odvesti k njemu, a ni u Cottonwoods ili u Glaze. Ona ga pogleda sa izrazom duboke zahvalnosti, a Venters utvrdi da tako lijepe oi nikad ne bijae vidio. Napregnut u se da ivim ree djevojka tako tiho da ju je on jedva razumio. inite od mene to god hoete. Odmorite se, spavajte i ne brinite za ostalo. Nakon toga naglo ustane kao da su ga te rijei potakle da neto preduzme. Uz kratku zapovijed psima, izie. Htio je razmisliti o stanovitom sukobu to se u njemu pojavio, a prije svega elio je pronai sigurnije sklonite u koje bi prenio ranjenu djevojku. Jo je nedostajalo nekoliko sati do zalaska sunca i on se nije htio izlagati opasnosti u otvorenoj dolini; zato se drao uz liticu, spreman da se sakrije ako bi to bilo potrebno. Taj dio stijene bio je gol, strm, posut malim udubljenjima koje je stoljeima stvarala kia. Uspeo se uz liticu i kad je dospio na stotinjak metara visine, spazi red cedrova koji se pruao vodoravno sve do istonog kraja litice. Poe tuda i uvjeri se da to drvee, mada je narijetko raslo, prua neki zaklon. Na jednom mjestu ugleda zeca koji je odnekle iziao, i sad bezbrino uao. Venters se zaelio svjeeg mesa, ali se nije usudio pucati. Umjesto toga brzo odlomi sa cedra granu i hitne je na ivotnju, koju pogodi. Iako ranjen, zec uze bjeati uz brijeg. Venters potri za njim. Da zeevi obino bjee uzbrdo, to je Venters odavno znao, ali mu ipak sada bi udno jer je ovaj zec mogao

lake umai bijegom nizbrdo. Najzad ga je uspio uhvatiti, kad je uspon postao strmiji. Ubije ga i okai o opasa. Prije no to e stii, zaustavio se da bi doao do daha i uz put se ogleda unaokolo. Bio se popeo visoko i stigao je gotovo do podnoja visoke ute stijene koja je, kako se inilo, sezala u samo nebo i koju je, naizgled, bilo nemogue prijei. Na svoje zaprepatenje Venters spazi da su u njoj izdubeni plitki nogostupi duboki svega nekoliko palaca, a iroki itavu stopu. Podsjeali su na grubo stepenite. Uze ih mehaniki brojati jedan, dva, tri Izbroja ih esnaest. Nizali su se jedan iznad drugog, u kratkim razmacima, sve do prve zaravni na stijeni, ali je njegovo otro oko zapazilo, da se na jo nepristupanijoj stijeni koja je slijedila, nalaze drugi usjeci, koji se penju sve do stanovite visine i onda kao da se gube iza neke izboine. Letimian pogled ne bi otkrio te male usjeke a da im Venters nije znao znaenje ne bi ih ni udostojio panje. Meutim, znao je da ih je stvorila ljudska ruka i da su to zubom vremena istroene stepenice to su ih nekad u stijeni izdubli obitavaoci peina. Dok mu je bilo snano tuklo, a mir ga sasvim napustio, on je pogledom mjerkao to teko uoljivo stepenite sve do mjesta gdje je izboina na stijeni skrivala njegov dalji tijek. Venters je nagaao da iza nje vjerojatno, lei neka peina ili pukotina koju nitko iv odozdo, iz daljine, ne bi primijetio. Srea, koja mu je odonomad naklonjena, sad ga, vjerojatno, vodi k nekom zaklonu. Opet je odloio puku, skinuo izme i opasa i stao se penjati uz ono stepenite. Okretan, sigurna koraka poput brze koze, preao je niz do prve zaravni gotovo ne pomaui se rukama. Na drugom

usponu morao se sluiti i nogama i prstima, ali se penjao hitro i sigurno, dosegao isturenu izboinu i preao je. Tu se naao pred jednom napuklinom u stijeni. Najedared se obreo pred kriIjastim procijepom to je parao onaj silni zid od samog vrha nad kojim je visila uska traka plavog neba. Procijep je u podnoju bio mraan, hladan i vonjao po suhoj ustajaloj praJu. Protezao se u cik-caku, te je Venters mogao vidjeti samo nekoliko jardi ispred sebe. Zamijetio je tragove zeeva i divljih maaka na pranjavom tlu. Na svakom zaokretu oekivao je da e nabasati na kakvu ogromnu peinu punu maLh etvrtastih udubljenja u kamenu to svojim malim otvorima zure poput crnih oiju. Meutim, prolaz se uiri, postade svjetliji i otvori se u podnoju uska i strma uspona. Venters oas zapazi kako je stijena ovog uspona isto toliko glatka i tvrda koliko i padina u podnoju zida pa mu pogled nezadrivo sune uvis, uz bone okmite zidove tih irokih granitnih ljestvica. Bili su to zidovi od tronog utog pjeenjaka toliko napukli i ispucali, toliko optereeni itavim blokovima uravnoteenih izboina i stravino prijeteih drobnih l'.tica da se Venters u jezi prestravi, naglo udahne i nagonski ustukne kao da e, uini li samo korak naprijed, iz samih temelja potresti ono silno stijenj e. Zaista, inilo se kao da te razvaline od stijena samo ekaju puki daak vjetra, pa da se srue i tutnjem zgrominjaju. Venters je krzmao. Samo e mahnito smion mukarac staviti ivot na kocku pod prijetnjom kamene lavine u toj orijakoj napuklini. Pa ipak, koliko se beskrajnih godina to stijenje grozi a ne rui! U podnoju uspona bila je ogromna gomila vremenog pjeenjaka to se u prah raspadao, ali

ni traga onim silnim, poput zdanja velikim gromadama to su tako lakotno i stravino poivale gore kao da strpljivo ekaju as kad e se stropotati. Polako, zubom vremena otcijepljene od matine stijene, stoljeima vjetrom i kiom dubene i rovane, ekale su svoj trenutak. Venters pomisli kako je ba lud to se plai tog naprslog zida, to strepi da to stijenje, koje ve tisuama godina tako lebdi, jedva eka trenutak da on zae poda nj pa da se surva. Uzalud ipak ga se plaio. Kakvog li skrovita! izmuca Venters. Popet u se ba da vidim kamo to udo vodi. Da mi je samo nai vode! Tvrdo stisnutih zuba prihvatio se uspona. Penjui se, trsio se da ne die pogleda. Ovo mu, meutim, malo kasnije posta nemogue; morao je uzgledati, morao se podvri volji iva, znatieljna duha. Podie oi i zagleda se u svjetlo to se prolijeva izmeu beskrajnih nizova lit:ca, otraca i iljaka to su trcali iz stjenovita zida. Neki se naslanjali na stijenu, neki jedni na druge; mnogi se pak okomice usamlli: a sve je to bilo raspucano, trono, lomno. Svukud uta, krIjiva propast. Kako se uspinjao, prolaz mu se suzio, pretvorio u strmu kosinu, glatku poput mramora za koju se teko lijepio. Konano stie do njena kraja, i zaprepasti se uoivi da se boni zidovi jo jednako diu nekoliko stotina metara nad njim. Usko drijelo pred njjn vodilo je na onu stranu nizbrdo. Bila je to ravan izmeu dvije kosine, iroka otprilike dvadeset jardi. Na jednoj strani stajala je ogromna stijena. Venters je bolje zagleda, jer je poivala kao na nekom postolju. Bijae nalik na golemu kamenu kruku to se posadila na peteljci. U podnoju, naokolo, tisue

oku jedva zamjetljivih sitnih urezotina. Tragovi kamenih sjekira. Peinski ljudi tesali su, cjepkali i odlamali u podnoju ovog kamena sve dok mu strahotna gromada nije ostala leei, tako rei, na jednoj pukoj toki. Venters se pitao zbog ega li su itelji peina toliko otesali podno'je ove stijene. Lik joj nije doaravao nikakve slinosti s kakvim kipom idola ili boga ili udovita. On nagonski stavi ruke na nju i uze je gurati, potom se navali ramenom i jo jae gurne. Stijena kao da je zastenjala, zakripala, mrdnula, pokrenula se. Malo se nagnu nan'e i osta za dug as visei u ravnotei, pa se sporo vrati, kao za vas zaljulja, krene i smiri u svom iskonskom poloaju. Venters joj pogodi namjenu. Svrha joj je bila u obrani. Od uasnih dumana satjerani u ovo posljednje uporite, promuurni obitavaoci peina izdubili su podnoje ove stijene tako da ona lei u savrenoj ravnotei, ekajui spremno da je snane miice prevrnu. Upravo ispod nje nagnula se neka klimava litica koja bi se survala te bi stvorila takvu lavinu koju po onoj kliskoj strmeni nita ne bi moglo zaustaviti. Otraci, iljci, raspuklo stijenje, nagnute gromade i itave litice u grmljavini bi se stutile i zanavijek zakrile prolaz u Deception Pass. Sad mi je zaista malo falilo Venters e mirno. Pomina stijena! Peinski ljudi nisu doli u priliku da je zavaljuju. Pomrijee, iezoe, a evo stijene, stoji li stoji, po svoj prilici, ista onakva kakva je nekad bila Neka je, tko zna. Moda e posluiti nekom dananjem samotnom stanovniku peina. Samo ako naem vode, sakrit u se nekamo ovdje gore. Stao se sputati stazom na drugoj strani. Kosina bijae

blaga, prolaz tijesan, a u duim razmacima prav poput tapa. MrkLna leae izmeu kamenih zidina to su brisale uvis. Na jednom zavojku prolaz se suzio na jedva dvanaestak stopa i tu je vladala prava nona tama. Ali, naprijed se naziralo svjetlo. Iza druge otre okuke dan opet zasja, i pred Ventersom pue prostor. Nad njim vinuo se divan kameni luk to je poput mosta spajao vrhove dviju suprotnih stijena, a ispod tog divotnog lunog portala ljeskala se i blistala arobna dolina ozarena zlaanim sunevim zrakama to su se odbijale od okolnih stjenovitih zidina. Venters se iznenaeno prene. Dolina je bila milju duga, a pola iroka, a njeno kameno ozie bijae glatko i raznobojno, duboko ulubljeno sa irokim peinama. Venters ocijeni da je tlo ove doline daleko vie od razine Deception Passa i izukrtanih kanjona. Rumena kadulia nije bojila njeno tlo. Umjesto nje bijelila se jasikovina ije se granje i nisko stablje iz zelenila hrastovine, a posred ove ume, od jednog do drugog zida, krivudala je traka bljetava zelenila koja je oznaavala tok topola i vrba. Ovdje ima vode i to je mjesto za mene ree Venters. Samo se ptice mogu nadviriti povrh ovih zidina. Sad sam Oldringa nadmudno. Kanjon je nazvao Dolinom iznenaenja, a golemu stijenu, koja je uvala ulaz, Uzdrhtaiorn stijenom. Nije vie gubio vrijeme i brzo se vratio natrag. Proe prolazom, sie niz stepenice uklesane u stijeni ne nailazei na velike tekoe. Uze puku i cipele i sie nie, brinui se da s vremena na vrijeme obiljei svoj trag nekim kameniem, da bi lako pronaao put kojim je proao. Ve se spustio sumrak.

Samo ga je jedno uznemiravalo: kako e dovui Wranglea tamo gore? Eto, bio je skoro zaboravio gordog trkaa. Taj se nikako ne moe uzverati uz strmu stijenu. Najbolje da ga oslobodi. Moda e ga nagon odvesti natrag u Withersteen House. Onda da potrai konja, koji zarza, osjetivi ga gdje dolazi. On ga pomilova, rasedla, skide bisage, onda uzde i s dubokim uzdahom se udalji. ivotinja je, izgleda, opazila da ju je naputao i ne bi se moglo rei da li je bila zadovoljna ili ne iznenadnom slobodom. Venters se oprezno vrati u udubljen je u kojem je ostavio Bess i s olakanjem spazi da je zapala u dubok san. Moda od slabosti. Ve su se spustile sjene, i to je bio trenutak za akciju. On tada uvrsti bisage na lea pomou lasa i, stegnuvi pokrivae oko djevojke, podie je u naruje. Onda krenu u pratnji dva psa. Koraao je dugakim koracima, dobro pazei da ne posrne i ne osjeajui suvie teinu tijela to je nosio. S vremena na vrijeme, kad je prolazio kojim otvorenim mjestom, pri svjetlosti zvijezda nejasno je nazirao blijedo Bessino lice. Nije se makla i stalno je spavala. Ne zaustavi se sve do podnoja litice. Tu njeno poloi na zemlju djevojku i sjede da se trenutak odmori. Bio je sav u znoju, ali se nije osjeao umornim. elio je, dapae, da tri, da izmeu sebe i svojih neprijatelja postavi nesavladivu prepreku. Onda opet zapoe s hodanjem. Ali je uspon uz liticu bio muniji i tei. Korak po korak, prislanjajui nogu samo nakon to bi napipao tle, da bi izbjegao tolike rupe razasute po njemu, napredovao je drei djevojku stisnutu na grudi. Na jednom mjestu

ona otvori oi. Izgledalo je da ga je prepoznala pri svjetlosti zvijezda. Jeste li to vi? upita slabim glasom. Da, Bess. Oh! A gdje smo? Nosim vas na sigurnije mjesto, gdje vas nitko nee traiti. Moramo se sad malo verati. Za trenutak 6u vas ostaviti samu. Ne plaite se, odmah u se vratiti. Ona ne odgovori. Pogleda ga asak, onda zaklopi oi. Nekoliko stopa dalje Venters skie cipele i pipajui nae prvu stepenicu uklesanu u stijeni. Stie pred procijep i sjede. Onda zovnu: Ring, Wlrtie! Zau se dahtanje iz podnoja stijene. Tiho tapkamnje ga uskoro obavijesti da su ga psi sustizali. Stvarno su se brzo stvorili kraj njega. On im naredi da se sklupaju i onda, skinuvi bisage, veza laso za jedno ispupenje na stijeni. Side, drei konop u ruci, i iskua njegovu vrstinu, cimajui ga svom teinom tijela. Stigavi k djevojci, zakai drugi kraj lasa za drugo ispupenje i onda podie, reklo bi se beivotno tijelo, vrsto ga drei lijevom rukom, dok mu je ona poloila glavu na rame, poput usnule djevojice. Zapoe da se vere, drei se bez imalo straha, desnicom za laso i osjeajui u sebi nadovjeansku snagu. Ue se, s vremena na vrijeme njihalo, i on se tada zaustavljao na stepenici da bi odrao ravnoteu a zatim nastavljao da se penje. S lakoom stigne pred procijep, gdje je bio ostavio pse. Tada blago poloi djevojku na tlo, opet sie po cipele, puku i zeca i uskoro se vrati nosei laso.

 Jeste li to vi? dopre iz tame djevojin slabi glas. Da odgovori on, jo uvijek teko diui. Oh! Sta je ovo? ujete li vodopad? Odveli ste me tamo! Venters zau dubok uzdah, onda neto poput tihog, priguenog jecaja. Ama ne, Bess! ree drui. To je vjetar koji pue meu stijenama Daleko ste od Oldringova kanjona. Po naporu, kojim je govorio, shvati da je izmoren. Sve do toga trenutka odravalo ga uzbuenje, ali vie nije bio u stanju podnijeti dalje napore. Opruzi se na tlu, malaksao. No mu donese odmor, ali ne i san. esto je ostajao tako, preko cijele noi, bdijui i raz miljajui, ali mu je ovo sad izgledalo drugaije. Bilo je to osjeanje koje se ne bi moglo objasniti i koje mu je ipak donosilo neosporno olakanje. U emu se poboljalo njegovo stanje? Tek nakon mnogo vremena, dok je tako leao nepokretan, sluajui vjetar koji je estoko puhao izmeu stijena, i gledajui blistave zvijezde, shvati. Razlika, koju je tako duboko osjeao izmeu svog sadanjeg stanja i onog od unazad dva dana, ovisila je od jedne vrlo jednostavne okolnosti: vie nije sam. 9. MEU SMREKAMA I JASIKAMA Slijedeeg jutra Venters se vraki namuio dok je djevojku prenio u Dolinu iznenaenja, Sreom je i ovaj put spavala inae bi se uplaila, esto gledajui sebe kako

lebdi nad provalijom. Ali sve proe dobro i nakon dva sata uasnih napora, mladi je mogao poloiti Bess na mjesto koje bijae odabrao za logor. Za logor je izabrao travnato i sjenovito mjesto izmeu stijene i luga srebrnih smreka. Tu je, u kamenom zidu vjetar divno izdubio nekoLko dubokih peina a kia ih isprala. Bile su iste, suhe, prostrane. Nasjekao je granja i od njih napravio djevojci leaj u najveoj peini. Iz sna ili letargije prizvao ga je k svijesti djevojin tihi glas kojim je traila vodu. Potra da napuni uturicu u potoku i ustanovi da je voda bila tako hladna da su mu se prsti ledili. Djevojka je pohlepno pila, podigavi se lagano na lakat a da joj on nije morao pomoi. Eh, oednili ste? veselo ree on. Voda je izvrsna. Zaista sam naao lijepo mjesto. Kaite mi, kako se osjeate? Osjeam bol ovdje i ona pokaza na lijevu stranu. Tamo? udno, jer ste ranjeni u desno rame. Mislim da ste gladni. Ona se slabano osmjehnu. Pa, bogme, to je glad nastavi Venters i nasmija se. Za trenutak se zauen upita otkuda mu odjednom ta provala veselosti, a onda nastavi ne zadravajui se na toj misli: Cesto sam i ja osjeao tu vrstu boli, a osjeam je i sada. Ali vi jo ne smijete jesti. Piti vodu da, koliko god hoete. Pa zar neu umrijeti od gladi? Oh, znajte, ne umire se od gladi tako lako! Znam neto. Morate leati to je mogue mirnije, morate spavati i odmarati se nekoliko dana.

 Ruke su mi prljave lice mi gori i ljepljivo je. izme me steu Ne bojte se, postarat u se za vas. Teko mu je bilo to se nije sam sjetio svega toga. Die pokriva s nje i za trenutak zastade, gledajui je. Kako li je njena! Nije bilo nimalo udno to ju je toliko vremena uspio nositi u naruju i verati se s njom uz stijenu. izme su bile od meke koe, sa srebrnim mamuzama i dopirale su joj sve do koljena. On joj ih skie, ne bez tekoe, a onda joj svue i arape. Malene noge bile su crvene i podnadule i Venters joj ih opra hladnom vodom, onda joj opra i lice i ruke. Sad moram da vam vidim ranu ree zatim blago. Bess ne odgovori i samo se zagleda u njega, dok joj je on otvarao bluzu i skidao zavoj. Lagano su mu drhtali snani prsti. Strah ga podie pri pomisli da se rana, moda otvorila. Nita. Ne htjede ponovo staviti zavoje i ostavi ranu otkrivenu. Bess mu zahvali pogledom. Sluajte me ree joj Venters. Vie sam puta bio ranjen i vidio sam druge u istom poloaju: otuda se pomalo razumijem u to. Ako budete leali dva-tri dana, bit ete spaeni i vie nee biti opasnosti od izljeva krvi. Zato hoete da ozdravim? updta djevojka, kao da je bila odsutna mislima. Njeno jednostavno pitanje ga zbuni. Strahovita gorina smrai joj pogled, a usne joj zadrhtae. Zato? ponovi polako njeno pitanje. Ranio sam vas i ne elim da me savjest grize da sam ubio enu. A zatim, radi vas same Ali dosta sada, suvie ste govorili. U njenoj neiskazanoj gorini otkrio je takvo crno raspoloenje, koje se nikako nije moglo pravdati

sadanjom slabou i groznicom. Ona zapravo mrzi ivot koji je vodila, na koji je vjerojatno bila silom gnana. Mora da ju je Oldring povrijedio nekom neoprostivom nepravdom. Uvjeren u to, cijelim Ventersovim biem sune plamen. On se ponovo uspali ludim i svirepim bijesom. Mrzio je divljinu, samotnost visoravni. Iekivao je da se neto dogodi. I eto dogodilo se. Poput Indijanca konjokradice uunjao se u zabit kanjona. Naao je Oldringovo gnijezdo; ubio jednog kradljivca; nastrijelio jednu nesretnu djevojku, posve nenamjerno, a potom je spasio, te joj sad eli pritedjeti dalji gubitak krvi, sprijeiti njenu groznicu, vratiti joj snagu. I za nju i za sebe mora se boriti protiv gladi. Dok mu je krvoprolie ranije bilo muno, sad je na njega mislio mirno, i hladnokrvno mrko. Kako mu se narav kalila, tako je gubio i strah od ljudi. Motrit e na Oldringa, ekat e pogodan trenutak, i ubit e tog golemog crnobradog razbojnika, koji je djevojku drao u zatoenju i njom se koristio za svoje besramne ciljeve. Venters je pretpostavljao da se u njemu zbila promjena u prvom redu zahvaljujui tome to su dani dokolice proli. I tijelo i duh gorjeli mu otrom, plamenom ivotnom snagom. Sve to mu se desilo u Cottonwoodsu inilo se predalekim za pamenje. Sasvim ga obuzee dananje tekoe i opasnosti, zaokupie ga kao kakvom magijom. Najprije je peinicu pored djevojine prostorije uredio za sebe. Dalje, sagradio je kameno ognjite i stvorio zalihu drva. Potom, izruio je na travu sve to je imao u bisagama: sjekiru s kratkom drkom, lovaki no, mnogo naboja za puku, odnosno revolver, limeni tanjur, solju, licu i viljuku, prilino suhog mesa i suhcg voa, i male

platnene vreice s ajem, eerom, soli i biberom. Sve to za njega samog b'la bi boja mana kojom e zapoeti ivot u divljini, ali_nije vie sam. Glad u visoravni nije bila neobina pojava, meutim, njega to nije Vrinulo, samo se plaio da nee biti u stanju zadovoljiti potrebe onako slabe ene u krajnje tekom stanju. Ako u dolini ne bude divljai u to je sumnjao nee mu biti teko da se nou prikrade Oldringovoj stoci i ugrabi koje tele. Zasada mu je najpree utvrditi ima li divljai u Dolini iznenaenja. Whitie je i dalje straario pored ubijenog kunia, a Ring je u blizini spa vao ispod jedne omorike. Venters pozove Ringa i poe do ruba zaravni da osmotri dolinu. Oekivao je da e biti vea nego to mu je izgledala na prvi povran pogled po kojem je stekao samo maglovitu sliku njenih razmjera, ovalnih oblika i jedinstvene ljepote. Opet se iznenadio i pomislio kako je zapravo sretno odabrao ime dolini. Teren je bio terasast. Ispod samog crvenog okomitog zida, svukud unaokolo osim pod kamenim mostom, pruala se terasa, u samom podnoju stijenke obrasla srebrnastim omorikama. Ispod nje, nastavljala se u blagom nagibu druga, ira gusto obrasla jas^kama. Onda je dolazio sredinji dio doline, kruno ravno tlo pod hrastovima i johama, prepolovljene blistavo zelenom prugom vrba i topola. Venters spazi gdje se po granama uskomealo mnotvo ptica. Ulijevo, naspram kamenom mostu, u zidu je zjapila ogromna peina, a nie, ponad samih kronja, razaznao je dug niz peinskih nastambi s malim crnim otvorima. LiJi su mu na oi koje ga motre. Ono nekoliko nastambi koje je naao sve sam prah ostavile su u njemu dojam vremenosti, osamljenosti i pradavne prolosti. U neku

ruku, postao je i on peinski ovjek, a te ga utljive oi gledaju kao iznenaene to se nakon tisua godina naao ovjek koji e provaliti u njihovu dolinu. Bijae siguran da je jedini bijeli ovjek koji je stupio pod vrletnu sjenu divotnog kamenog mosta, i zakoraio u ovu velebnu dolinu okruenu peinama i terasastim trakama srebrnih omorika i jasika. Ispod njega pseto zareza i pojuri u umarak. Venters se zaleti nizbrdo i nae se u sjeni drvea kroz ije kronje su prodirali sunevi zraci. Hrastovi bijahu vitki, nita deblji od^pola stope, a toliko gusti da im se granje preplitalo. Ring se trkom vrati, s kuniem u zubima. Venters uzme lovinu, pa tiho, praen psom, poe dalje. Svukud meu granjem uo se lepet krila i ptiji poj, a na tlu je utalo suho lie pod hitrim apama divljai. Venters naie na dobro utrvene stazice obiljeene svjeim tragovima; kad se oduljao jo malo dalje, spazio je upravo bezbroj ptica, brzih prepelica i kunia. U hrastovu umu zaao je jedva kojih stotinu jardi, a onoj pruzi vrba i topola, uz koju, znao je, mora tei voda, nije se ni primakao, ali se ve i ovako osvjedoio da je Dolina iznenaenja dom mnogobrojne divljai. Vratio se u logor. Oderao je kunie, psima dao jednog oko kojeg su se natezali, i iju kou on nategne i postavi da se sui, predosjeajui da e doi vrijeme kad e mu zatrebati. Koa je bila veoma lijepa, bogata krznom, s krasnim bijelim repom. Ventersu pade na pamet kako ne bi uope spazio kunia da mu nije za oko zapalo mrdanje tog bijelog repica, a ne bi bio otkrio ni Dolinu iznenaenja. Sluajnosti poput ove pognale su ga amotamo po Deception Passu; a sad su te sluajnosti za njega

poprimile znaenje i neumitnost sudbine. Srea to ga je u lovu posluila, navede da misli o tome da divlja mora zadrati u dolini. Stoga dohvati sjekiru, nasijee granja i odvue ga do prolaza to je ispod mosta vodio k izlazu. Tu stane praviti kolje, zabijati ga u zemlju i meusobno vezivati vrbovim pruem. Nekoliko je puta odlazio po novo granje, i kad je na svoje zadovoljstvo zavrio posao, dan je ve proao. Preko ograde mogu se uspentrati divlje make, ali od nje niti e kojoti moi da uu i trae plijen u dolini, niti e iz nje moi da bjee kunii i druga sitna divlja. Poto se vratio u logor, posve slobodno se zaposlio oko vatre i mirno uze spremati veeru ne plaei se da e ga netko otkriti. Nakon tekoga i korisnog rada, posebno je uivao u ovoj slobodi i prilikama. Dok se onako uposlen vrtio oko logorske vatre, esto je sebe zatekao kako baca poglede na prJiku u peini, pa na pse to su se lijeno opruili pokraj njega, te na lijepu dolinu. Jo uvijek mu se sve ovo inilo nestvarnim. Dok je jeo, sunce zapade za jednim rezom na rubu ispupenog zida. Kako god je sunce ujutro na izlazu divotno sjalo kroz veliki luk u samu dolinu, tako je uveer, na zalazu, sjalo kroz pukotinu u stijenama kroz koju je slalo irok, crven trak kojim je ognjem palilo jajoliku povrinu doline. Ventersu su i izlaz i zalaz sunca bili kao u kakvoj bajci. Mrak jo nije potpuno pao, a svje vjetar dune preko doline, zatalasa hrastovo granje, jasikovo lie pretvori u bezbroj lelujavih purpurnih dragulja, i stane sagibati vitke smreke. Potom s vjetrom, padoe sjene i tama, i dolina ojedared posta siva. No je tu brzo padala nakon

zalaza sunca. Venters tiho poe da pogleda djevojku. Spavala je, disala je tiho i mirno. Podigao je psa Ringa, poloio ga u peinu, i odluno mu naloio neka tamo stoji na strai. Potom brino pokrije djevojku pokrivaem i vrati se vatri. Premda umoran, ipak je udno elio da se posveti samotnosti, mada te noi ne radi oslukivan ja, i opreznog straarenja; bilo je to iz elje da posve raisti poloaj u kojem se naao. Pojedinosti u onoj divljini to ga je okruivala injahu mu se jedinim stvarnostima posred udna sna. Gledao je crne rubove stijena, sivu ovalnu dolinu to se u crno zavija, valovitu umu nalik zatalasanom jezeru i usiljene vrhove smreka. Sluao je utanje jasikova lia i mekani neprekidni mrmor vode to pada. Sjetan pjev neke ptice, samotan i ist, odjeknu s visokih stijena. Venters nije znao imena toj nonoj pjevaici, niti je uope takvu vidio, ali onih nekoliko nota, to se dizahu u sam mrak, postae mu bliske poput tiine kanjona. Potom pjev prestade, a utanje lia i mrmor vode zagui neki zvuk, koji se Ventersu uini vanzemaljski. Ni za to on nije imao imena, samo mu bijae neizrecivo divlji i divan. Nadoe mu pomisao da to moda djevojka jeca u posljednjim trzajima ivota, i on osjeti kako ga jeur svega proe. Ali ne! Ovaj zvuk nije bio iz ljudskog grla, mada je nosio peat oajanja. Sad je Venters posumnjao u svoja utila, poeo je vjerovati da je to, u stvari, sanjao, a ne u stvarnosti uo. Uto, kako je vjetri jaao, i onaj zvuk osili, i Venters shvati da to vjetar zvidi kroz stijenje. Malo-pomalo san ga stao svladavati, i on pone klimati, upola usnuo, nasloni en leima na jednu smreku.

Ustade, dozove psa Whitiea, i poe u peinu. U mraku se jedva nazirala djevojka na svom leaju. Ring se skutrio pokraj nje, a tapanje njegova repa po kamenu uvjeri Ventersa da je budan i vjerno ispunjava svoju dunost. Venters potrai svoj leaj od mirisnih grana; legao je nekako usreen osjeajem sigurnosti i lagodnosti, a no kao da se stala iskradati i udaljavati, pa on tiho utone u nedokuiv prostor, u san i odmor. Probudio se na zvuk neke melodije, koja mu se uini odjekom neke muzike iz sna. Otvorivi oi, doeka ga novo iznenaenje u ovoj dolini krasnih iznenaenja. Spazio je kako ispred peine savreno fino lie srebrnih smreka ara po okruglom komadiu plavog neba. Posred te lisnate ipke leprale su nekakve sive ptiice sa crnim i bijelim pjegama i dugih repova. Bili su to drozdovi a pjevali su iz puna grla. Venters ih je sluao. Jedna duga, srebrom poprskana grana padala je gotovo do same peine, a na njoj je, nekoliko jarda od njega, sjedila jedna od tih divnih ptica. Venters je gledao kako joj se grlo u pjesmi nadima i drhturi. Ustade, i kad izae iz peine ptice sunue i odleprae dalje. Stao je pred otvor susjedne peine i pogledao u nju. Djevojka je bila budna, iroko otvorenih oiju, paljivo je sluala, a ruku drala Ringu na vratu. Drozdovi! ona e. Jeste prihvati Venters. Rekao bih da im se dopada nae drutvo. Gdje se nalazimo? Pustimo to zasada. Rei u vam kasnije. Ptice su me probudile. Kad sam ih zaula i spazila ovo sjajno drvee, i plavo nebo, pa zlatan trak to se spustio, pomislila sam

Nije zavrila ta joj je mata doarala, ali Venters pomisli da je shvatio to ona osjea. Po njoj se vidjelo da joj duh luta. Venters joj opipa elo i ruke i osjeti kako gore vruicom. Poe po vodu, i bi mu drago to je bila hladna gotovo kao da preko leda protie. Ova mu voda bila jedini lijek, i on se povjeri njegovu djelovanju. Djevojka nije htjela piti, ali je on natjera da guta vodu, a potom joj umije lice, navlai glavu i rashladi zapea. Dan je poeo sa sve jaom vruicom. Venters je nastojae smanjiti hladei vodom djevojine vrele obraze i sljepoonice. Budno je bdio nad njom, i na najmanji znak nemira, za kojim bi se, znao je, tijelo njeno stalo bacati i valjati, on bi je vrsto stisnuo, da joj kakav nagao trzaj ne bi ponovo otvorio ranu. Sate i sate je ona mucala, smijala se, vikala i jecala u bunilu; ali, ne odade ono to joj bijae tajnom. Dan proe, za Ventersa praen crnom sjenkom. Nou, uz svje vjetar, vrudica se smanji, i djevojka pade u san. Sutradan ponovilo se isto. Treeg dana inilo se Ventersu da djevojka vene i sahne mu na oi. Tog dana gotovo se nije makao od nje osim to je iao po svjeu, hladnu vodu. I nita ne okusi. Vruica pade etvrtog dana. Djevojka se sva skupi i smalaksa, inila se nekom sablasti u koje bijae ivota jo samo u oima. Bile su uperene u Ventersa, utke i uporno, i on iznae da u njima lei neka nada. Kako upaliti iak koji se gotovo ugasio, kako nahraniti ono malo ivota i vitalnosti to je u djevojci ostalo to je Ventersu bio teak problem. Ali, osim mesa kunia i prepelica, druge hrane nije imao. Od toga je mesa nainio juhu to je bolje mogao, i djevojku uze hraniti njome.

Spoznao je da je ljudsko tijelo, poput ljudske due, udna stvar koja je u stanju doi k sebi i poslije strahotnih udaraca. Jer, na djevojci se gotovo odmah ispoljie slabi znaci vraanja snage. Protekao je jo jedan dan u iekivanju, i on ga proveo u strahu, i duge, duge sate bio je uz nju, dok je ona spavala, i motrio kako joj se grudi ljupko nadimlju i padaju pri disanju, a vjetar joj mrsi kestenjaste uvojke. Sutradan je ve bio siguran da je djevojka izmakla smrti. Shvativi to, on naglo napusti pe.nu i potrai svoje staro mjesto uz deblo velike smreke. Odatle on ponovo pusti pogled neka mu lunja po terasastim padinama doline. Djevojka e ivjeti, i s tom spoznajom kao da crna sjenka napusti dolinu, a Venters osjeti bolno olakanje. Potom, prizvan dunostima, ustade da posvri sve to mu treba kako bi to bolje uredio logorite, spremio to mu treba za uspjean lov i udovoljio znatielji da razgleda dolinu. Meutim, rijeio se da se za nekoliko dana jo ne udaljava od logora, jer mu se inilo da e djevojci biti lake ako joj on bude pri ruci. Ve mu se prvog dana uini da njena slabost ustupa mjesto novoj iskri ivota. Iza svakog kratkog sna budila se jaom; jela je pohlepno, mijenjala poloaj na svom leaju od grana i, kako li se Ventersu uinilo, njega stalno pratila pogle dom. Sad mu je ve bilo jasno da e se brzo oporaviti. Progovorila bi koju o psima, o peinama, dolini, o svojoj velikoj gladi, sve dok je Venters ne bi uutkao traei od nje da prianje odgodi za kasnije. Posluala bi ga, ali bi sjela na leaj, a oi su joj letjele amo-tamo, i uvijek se vraale na njega.

Drugog jutra, im ju je probudio ona sjede, i ne dozvoli mu da joj umije lice i nahrani je, ve to sama uini. Meutim, malo je govorila, i Venters odmah zamijeti u njoj prve znake razmiljanja, radoznalosti i ocjene poloaja. On napusti logor i povede sobom Whitiea u lov na kunie. Pri povratku, zapanjio se i nekako zabrinuo spazivi svog ranjenika kako sjedi naslonjena na stijenu peine, i njie golim nogama. urno se primakao, u nakani da je savjetuje neka odmah legne, i da joj kae kako je moda precijenila svoje snage. Sunce je u nju sijalo, svjetlucalo joj na zamrenoj svijetloj kosi, i na malom, ovalnom, blijedom licu na kojem su tamnoplavi podonjaci jo jae isticali njene tamnoplave oi. Ona pogleda u njega, a on u nju. U toj izmjeni pogleda, Ventersu se uini da to oni sad gledaju jedno drugog u posve drugom ruhu. Njemu se inilo nemoguim da je ova krhka djevojka zapravo Oldringov maskirani jaha. Sinulo mu je da je u zabuni koju e ona sad objasniti. Pomozite mi da siem ona e. Ali da li vam je dobro? Zato ne biste jo malo priekali? Slaba sam vrti mi se u glavi. Ali ipak hou da siem. Podigao ju je to je sada lagana! i spustio na noge ispred sebe, pa ju je podizao dok je ona nesigurna koraka pokuavala hodati. Meutim, brzo se umorila. On joj namjesti udoban leaj pod smrekom kraj koje je loio vatru. A sad, recite mi.. sve ree ona. Venters joj ispria sve to se dogodilo od trenutka kad

je ugledao bandite kako stiu u dolinicu i kako zatim nestaju u kanjonu. Onda ste pucali u mene a sad mi spaavate ivot? Pa lijeio sam vas, nakon to sam vas gotovo ubio. Pa jeste li zadovoljni? Nego ta! iskreno odgovori Venters. Ona ga je gledala udnim izrazom u oima, koji je istovremeno izraavao divljenje, zahvalnost, zanimanje, tugu. Onda zapoe: Priajte mi o sebi On joj najkrae to je mogao ispria svoju prolost. Onda zavri, pitajui je: Pa zar ste vi, zaista, Oldringov maskirani jaha? Jesam odgovori djevojka oborivi oi. Teko mi je da u to povjerujem. Vi, pa takav bandit, lupe, otmiar ena, ubica! Ne, nikad nisam krala niti poinila neko zlo u svom ivotu. Jedino sam pratila Oldringa Ali zato? Zato? planu Venters. Zato ona maska, ona tajna, one prijetnje u vae ime, oni zloini, koje vam je sam Oldring pripisivao? Nikad nita nisam znala o tome odgovori djevojka i, podigavi oi, pogleda ga oima u kojima on proita istinu. Nikad to niste znali? udnovato! Da li ste mormonka? Nisam. A da li je Oldring mormon? Nije. Da li ga da li ga volite? Pa volim. A mrzim njegove ljude, ivot koji provodi, a ponekad mi se ini da mrzim i njega! Venters zauti trenutak skupivi se pred gorkom

istinom iji je nadolazak osjeao i iju se potvrdu bojao uti i, najzad, sasvim tihim glasom upita: ta ste ta ste bili Oldringu? Poput njenog predmeta, iznenada izloenog vatri, djevojka je izgledala kao da se drui uvija, dok joj se plamen stida peo u omravjelo joj lice koje bijae prignula na grudi. Venters je bio gotovo potresen i sve bi bio dao da nije postavio to pitanje; a ipak to crvenilo i ta zbunjenost inili su da prema njoj osjeti potovanje veoma slino onom to joj ga je toliko elio pruiti iz najopravdanijih razloga. Do avola moje glupo pitanje! uzviknu u nastupu bijesa protiv samog sebe. Zaboravite ga, molim vas. Ali, jednom zauvijek, recite mi Znam to, a ipak elim da ujem iz vaih usta. Nalazili ste se Zar niste mogli sebi pomoi? Oh, nisam. Dobro, tu nemam ta da kaem nastavi on iskreno. Ja vidite htio bih da vi znate, nali smo se zajedno. Ja elim vam pomoi. Ne elim vam nanijeti nikakvo zlo. ivot je bio okrutan prema meni, ali kada pomislim kakav je bio prema vama, izgleda mi bijedno da sa svoje strane jadikujem o onom ta mi se dogodilo. A onda, ja sam bio izgnanik, usamljenik, dok sada Eto, ne bih vam znao tono objasniti. Ali, uostalom, sad smo zajedno i ostat emo ovdje barem dok se potpuno ne oporavite. Ne, nikad se vie neete vratiti Oldringu. Sad se i ja imam emu posvetiti. I ako vam uspijem pomoi da ozdravite, da vas odvedem iz ovog divljeg predjela, da vam stvorim sretniji ivot, znajte da e to za mene vrlo mnogo znaiti!

Slijedeih dana Venters se s vremena na vrijeme udaljavao da istrauje dol'nicu. Bess je sad ustajala i odlazila da sjedne na zaravan gdje ju je esto viao kako gleda u pravcu kojim je on otiao. Jednog jutra, dok je uzimao puku i dozivao psa, djevojka se usudi da ga upita: Hoete li dugo biti daleko? Ne odgovori mladi. Idem samo da bacim jedan pogled uokolo i da ulovim malo svjeeg mesa. Ode, ali ga taj dogaaj uvrsti u dojmu to ga je ve prije stekao, to jest, otkako se poela oporavljati Bess se in:la mirnom samo onda kada je on bio pokraj nje. Kad se vratio, primijeti da je, videi ga gdje se pribliava, brzo promijenila dranje, kao da mu ne eli pokazati da se nalazila tamo ekajui ga. Ipak je zatee rumenu u licu i blistavih oiju. Kako li ste natovareni! uzviknu Bess. Sta ste donijeli? Dva zeca i malo ilovae. Nao sam je tamo dolje, u dnu doline i pomisLo da bi nam mogla biti korisna za pravljenje posua. Zdjelica koju imam nije dovoljna za sve: juhu, varivo, aj Vjerujem da neemo imati tko zna ta za kuhanje u vaim posudama ree ona smijui se. Bilo je to prvi put da se smijala. Hoete li me povesti da mi pokaete dolinu, im se budem dobro osjeala? upita zatim djevojka. Svakako. Divan je to kraj. Tamo dolje, vidite, nalazi se jedna ogromna peina, koja je morala biti nastanjena, jer se tamo jo nalaze tragovi drvenih sad ve sruenih koliba. Da li ste ikad uli da se govorilo o starim stanovnicima ovih breuljaka? Da Ljudi kau da je Deception Pass pun starih

sruenih kua. Vjerujem da ste morali tu i tamo vidjeti poneku, kad ste onoliko lutali ree Venters. Govorio je polako, kao da je birao rijei, i poprimio je nemaran izgled jer se zarekao da joj vie nee tierati stid u obraze svojom nametljivom radoznalou. Pa ipak, nikad nije bio tako pohlepan da upozna pojedinosti njena ivota kao sada. Kad sam jahala, jurila sam poput vetra odgovori Bess i nisam imala vremena da se zbog neeg zaustavljam. Da, sjeam se dana kad kad sam vas sreo, tamo dolje u dolini. Bili ste pranjavi, a konj vam je izgledao vrlo umoran. Jeste li stalno bili u pokretu? Oh ne! Nekad su prolazili itavi mjeseci a da uope nisam jahala, kad su me, na primjer, zatvarali u kolibu. Venters protrnu, ali se napregnu da se obuzda i nehajno ree: Zatvarali su vas? Kako to? Oldring me je zatvarao, kad je odlazio na neko od svojih dugakih putovanja, koja bi trajala itave mjesece. Pa zato? Valjda me htio sprijeiti da ne pobjegnem. Stalno sam prijetila da u to uiniti i on je preduzimao mjere opreza. Postojao je tu, onda, i drugi razlog: ljudi su se opijali, a on se bojao da mi ne nanesu neko zlo, mada su uvijek bili dobri prema meni i nisam ih se bojala. Onda ste, znai, bili zarobljenica. Moralo je to biti veoma teko za vas. Ama ne. Dopadalo mi se, naprotiv, da budem tako zatvorena. Koliko mogu da se sjetim, stalno mi se dogaalo da ostanem pod kljuem s vremena na vrijeme i bili su to jedini mirni dani koje sam imala. Koliba je

velika, smjetena na vrhu jednog breuljka i otuda sam mogla gledati napolje. Zatim sam imala pse, ivotinje koje sam pripitomila i nekoliko knjiga. Bio je skrenut i tok vode iz oblinjeg izvora i doveden u kolibu. U njoj je bilo dovoljno hrane a, s vremena na vrijeme, ljudi su mi donosili svjee meso. Jednom sam tako provela itavu zimu. Ventersa je stajalo muke da i nadalje izigrava ravnodunost. Ta gorio je od elje da je pogleda u lice i upita mnoge druge stvari. Ipak se ogranii da kae: To znai, koliko se moete sjetiti, stalno ste, zar ne, ivjeli u Deception Passu? Nejasno se sjeam drugog kraja gdje su se nalazile ene i djeca, ali nita vie. Ponekad razmiljam i preturam po pamenju sve dok se ne umorim, Onda znate itati, kad ste imali knjige? Oh da! Znam vrlo dobro itati i pisati. Oldring je kulturan ovjek i on me sam uio mnoge stvari. Onda, prije vie godina, jedan njegov ovjek, neki starac, bio mi je uiteljem. Rekli ste da je Oldring odlazio na dugaka putovanja zamiljeno ree Venters. A ne znate kamo? Ne. Svake godine vodi stoku sjeverno od Sterlinga, onda je itave mjesece odsutan. Jednom ga je netko optuio da ivi dvostrukim ivotom i on ga je ubio. Bilo je to, sjeam se, u Stone Bridgeu. Venters joj ovog puta pogleda u oi. ne pokuavajui vie da se pravi ravnodunim prema onom to je govorila. Bess ree ivo i ja sam sumnjao da je Oldring bio jo neto, a ne samo ef druine kradljivaca stoke.

Recite mi, ako to znate, s kojeg se razloga on zadrao ovdje, u Deception Passu? Spreman sam povjerovati da to to ini, ini da sakrije svoj pravi ivot i svoju stvarnu linost. U pravu ste. Oldring je neto vie od kradljivca stoke i sami njegovi ljudi sada tvrde da kraa stoke ni je nita drugo nego bacanje ljudima praine u oi. Istina se sastoji u tome da se u ovim krajevima nalazi zlato. Ah! Da, zlato, ako i ne u velikoj koliini, dovoljno za njega i njegove ljude. Sedmicama i sedmicama samo kopaju i ispiru zlato; onda potjeraju neto stoke, upadaju u naselje gdje pucaju i ponekog ubiju da zavaraju svijet. Neto stoke, Bess, rekli ste! I po drugi put je Venters nazove po imenu. A stado gospoice Withersteen, crveno stado? Dvije i po tisue glava, a to nije malo. Pa Oldring uope nije ukrao crveno stado! Taj je posao uglavio s mormonima. uvari stada su prisilno zadrani u Cottonwoodsu, a Oldnng je odveo stado, pogodivi se s mormonima da ga skriva neko vrijeme, ne znam koliko dugo, i da ga onda ponovo vrati na farmu. Ne bih znala rei kolika mu je zarada u tom poslu. Pa da li ste doznali zato je sklopljen taj posao? Ne, ali bit e da se radi o jednom od uobiajenih lukavstava mormona. Moda ele prisiliti gospoicu Withersteen da uini neto to nee. Vidjela sam ovjeka koji je bio doao da pregovara s Oldringom o tom poslu. Bio je sitnog rasta i nekako nakazan, na smijean nain Ali dobro se drao na konju. ula sam poslije od jednog ovjeka da je bio najbolji jaha u svom kraju. Ali kako li se zvao? Ne sjeam se

 Moda Jerry Card? natuknu Venters. Eto, upravo tako. A Jerry Card, izgleda bio je u odlinim odnosima s Oldringovim ljudima. Ne udi me mnogo zamiljeno e Venters. Tako, njegova se sumnja u Tulla potvrivala. U stvari, ugovor sklopljen s Oldringom nije mogao biti samo djelo Jerry Carda, drugorazredne osobe, nego je, jamano predstavljao dio plana zamiljenog u pokvarenom umu starjeine protiv Jane Withersteen! Jane! Sad je to ime Ventersu izgledalo daleko, kao to je daleko bila djevojka koja se pokazala toLko dobrom prema njemu. Njegovo oduevljenje za nju nije bilo manje, samo mu se inilo da je postalo drugaije. Bess, recite mi jo neto ree na kraju. Zar nikad niste upoznali ene, djevojke? I nikad ni mladie? Ponekad bi netko od naih ljudi imao uza se enu, ali Oldring nikad nije htio da ih upoznam. Sto se tie djevojaka i mladia, vidjela sam ih jedino na brzinu, u prolazu. Venters nije navaljivao drugim pitanjima. To to je uo od te udne djevojke, potaklo ga da jo vie razmilja o njenoj pravoj linosti. Toga je dana bila s njim jednostavna i otvorena, prirodna poput ma koje druge djevojke, ljupka u postupcima. On joj nije mogao gledati u lice, sresti onaj iv i iskren pogled, a u isto vrijeme vjerovati da je tu enu posve tono ocijenio kad je na njegovo izravno pitanje odgovorila utnjom punom stida. Da, ona je dugo ivjela s Oldringom i s neasnim ljudima, uestvovala je u zloinima svake vrste. Uza sve to, oko nje je lebdjelo neto emu nije znao odrediti bit, neka nevinost koja je izazivala divljenje i potovanje.

Bio je to problem koji ga je slijedeih dana muio vie od ma kojeg drugog. Kako uskladiti ivot koji je ona, elei to ili ne, vodila, sa njenom nevinou? A ta je neizvjesnost samo poveavala oreol tajanstvenosti oko nje, uinivi da ta tajanstvenost postane dijelom same njene linosti. Ali, malo-pomalo, dok je tijelo ozdravljalo, inilo se da ona zaboravlja svoju bolnu prolost, kao da nikad nije ni postojala, upijajui se samo u sadanjost. Potreba da njoj, a i sebi, prui to bolju hranu, navede ga na misao da se vrati u kanjon u kojem je Oldring drao stoku, kako bi otuda donio mesa. Htio je, meutim, ostvariti taj pothvat a da o njemu prethodno ne obavijesti Bess i zato krene na put nou kad je ona spavala. Kriom se udalji i proe prolazom uz koji se nalazila Uzdrhtala gromada. Nou vie nego danju pridavao je toj prijeteoj gromadi neko svojstvo koje u njemu izazivae udan osjeaj uznemirnosti i iekivanja, kao da se neto kobno nalazilo u njoj. Tako mu se dogodilo da kae glasno, kao da ga je gromada mogla uti: Prijatelju, ako se misli skotrljati dolje, molim te nemoj prije no to se vratim k djevojci. Kad stie u dolinu u kojoj se nalazila stoka, pogled na mnogu telad izmijeni njegov prvobitni plan koji se sastojao u tome da ubije bika ili tele i da ponese samo komade mesa. Sad, napro tiv, odlui da sa sobom odvede iva telia. Izabra jednog, uhvati ga lasom, vrsto mu veza zajedno sve etiri noge i naprti ga na lea. Teret je bio zbilja teak, ali je i on bio vrlo jak, tako bez velike muke stie sve do podnoja stijene. Tei je dio predstavljalo veranje uz hrapavu liticu, sluei se usjecima.

Ipak je uspio. Kad se vratio u logor, Bess je jo uvijek spavala. Slijedeeg dana ne ree ta je uinio. Telia je zatvorio u neku vrst malog tora, napravljenog na brzinu te iste veeri, daleko od logora, s dovoljno vode i ispae. Slijedee noi uini jo dva takva izleta, a isto tako i naredne noi, tako da je, nakon nekoliko dana u svom toru imao osam teladi. Bio je potpuno zadovoljan. Opazio je da su sve te ivotinje bile crvenkaste koe te se od srca nasmijao sjetivi se kako Oldringu krade stoku koju je ovaj ukrao Jane Withersteen! Posljednje noi, stigavi u dolinu gdje se nalazila stoka, lasom uhvati jednog junca i ubi ga. Isjee velike komade mesa a ostalo ostavi. Nije odmakao daleko, kad ga zavijanje kojota uvjeri da djelo njegova noa nee biti otkriveno. Vrati se u logorite, objesi meso o jednu granu i ode da spava. Slijedeeg jutra ustade raspoloen, zadovoljan iznenaenjem to e ga prirediti Bess i s nestrpljenjem prieka da ona izae iz peine u kojoj je spavala. Najzad je ugleda kako se pribliava vatri. Ljupko lice, preplanulo svjeim zrakom i suncem izgledalo je procvjetale zdravljem, a tijelo joj se poelo zaobljavati. Niste li mi, Bess, prije nekoliko dana govorili da vam je dojadilo jesti samo zeeve i ptice? upita je Venters. Da, a zato? to biste onda eljeli? Umorila sam se jedui meso, ali, budui da je nemogue doi do neega drugog rado bih pojela malo govedine. E pa, zar ne vidite da je imamo? ree on sasvim

ozbiljno, pokazujui na meso objeeno na drvetu. Bit e nam za nekoliko dana, dok bude svjee, zatim emo ostatak isjei na komade i osuiti. Bess je neko vrijeme utei gledala veliki komad mesa, onda polako upita: Gdje ste ga uzeli? Ukrao sam ga Oldringu. Ili ste tamo dolje! Izlagali ste se opasnosti za Oklijevala je i zautjela, inilo se da je lako problijedjela. Opasnosti ne, samo malom naporu usprotivi se Venters. Zao mi je to sam vam rekla da sam se umorila jedui zeeve. Da sam mogla pomisliti Pa kad ste ili po ovo meso? Protekle noi. Dok sam spavala? Da. Bila sam budna neko vrijeme, a ipak nita nisam primijetila. Sad je gledala pred sebe, kao da je udubljena u neku misao, koja joj udno zasja u oima. Venters pomisli da se raalostila samo zato to se izloio opasnosti. Pa nisam donio samo ovo meso nastavi. Nekoliko sam noi napravio isti put i sada se, tamo dolje, u naem oboru nalazi osam teladi. Ili ste vie noi? Gledajui u njene iskolaene oi, Venters povjerova da se bojala za njega i za sebe, zato veselo ree. Pa da. Nisam vam nita govorio, jer biste se uplaili, ostajui tako sama. Sama? ponovi ona. Ne, nije mislila na to. On samog sebe zatee gdje se pita zato li je misao o tim

njegovim nonim izletima sada plai. Nije se ona bojala za sebe; bila je posrijedi opasnost kojoj se on izlagao. Zbog toga je jo uvijek drhtala. Zato ? Proe rukom preko ela, kao da bi htjela bolje da shvati, onda ree nesigurnim glasom: Oldring ima ljude koji uvaju stoku Ubili bi vas da su vas otkrili. Obeajte mi da vie neete ii! Govorei tako okrene se, kao da eli sakriti od Ventersova zauena pogleda izraz svoga lica, ali je on uze za miicu: Bess, vie neu ii. Naslonila se na njega malaksalim tijelom to se gibalo dugim, ustreptalim drhtajem. Gledala je u njega. Svojim licem ene, oima ene, usnama ene svim je neposredno, slijepo, slatko i krajnje iskreno odavala svoja uvstva. Ali, kako joj i strah bio nagonski tako se sad takoer nagonski privi jala uz jedinog prijatelja. Venters je blago odmae od sebe. Srce mu je snano udaralo, a neto ugodno i duboko kao da mu je oduzimalo snage, neto to nije tono shvatio i to je izgledalo navlas slino uzbuenju to je preplavilo djevojku. Stalno ju je osjeao blizu, suvie blizu, mirisnu poput cvijeta, ljupku i lijepu toliko da takve ljupkosti i ljepote jo nije sreo u ivotu. Svim snagama se borio da doe k sebi i da ponovo zadobije svoj mir. Bess ga je stalno gledala i u tom pogledu itala se cijela njezina dua. Onda on iznenada, odluno, otjera jednu nametljivu misao i zaeli da iz njezina ivota pamti samo zajedniki provedene dane. U tim divnim oima koje su ga gledale, itao je njenu sudbinu i osjeao da se u njima ogleda i neizbjenost

njegove. U njoj je bilo jednostavnosti, ljupkosti djevojice koja osjea novo i udno uzbuenje, a istovremeno i slijepi uas ene, koja nazire mogunost da izgubi svog spasioca i zatitnika. Onda se sve te misli zbrkae i rasplinue, dok se u Bessimm oima sad pojavljivalo neto poput vedrine koja je izraavala divnu izvjesnost. O emu mislite, Bess? upita on tihim glasom. Djevojka zatrese glavom ne odvajajui pogled od njega. Shvaate li da smo ovdje sami mukarac i ena? nastavi Venters. Da. Jeste li pomislili da bismo se mogli povui u divljinu ili ak ostati ovdje sami zauvijek skriveni od svijeta? Nikad na to nisam pomislila sve dosad. E pa ta birate? Otii ili ostati ovdje sama sa mnom? Ostati! Zvuk njena glasa, siguran i treperav, dade toj jednostavnoj rijei posebnu snagu. Venters zadrhta i brzo odvoji pogled od njenih oiju uprtih u sebe. Shvatio je ono to je Bess samo djelomino nasluivala: ona ga voli. 10. VJERA I NEVJERA Jane Withersteen je odrala obeanje dato udovici Larkin i mala Fay ula je u staru usamljenu kuu, poput sunane zrake. Velike tihe dvorane odzvanjale su njenim

djetinjim smijehom. U sjenovitom dvoritu, gdje je Jane najradije provodila najvei dio toplih svibanjskih dana, neprekidno je jurcala tamo-amo, a djevojka je pomiljala koliko se njena kua sada duboko promijenila i nije shvaala kako je sve do tog trenutka mogla ivjeti tako sama. Prisustvo Fay je osim toga predstavljalo razlog da Jane ee via Lassitera. Stvarno, sve do tog trenutka ovaj je gotovo sve svoje vrijeme provodio napolju i nije pokuavao da je vidi, osim kad se radilo o stvarima vezanim za njegov posao, tako da je Jane od samog poetka morala priznati uz stanovitu gorinu da su uzaludni bili njeni napori da ga pobijedi. Ali, kad stie djevojica, Lassiter je od prvog trenutka zavoli itavim srcem. Fay se sa svoje strane rado igrala s njim i kad bi ga spazila gdje se pojavljuje, trala mu u susret i putala ga da je uzme u naruaj, te bi ga milovala i priala mu ljupkim cvrkutom svata, to bi on sluao s ozbiljnim osmijehom. Jane ih je promatrala u tim trenucima i mislila da je to bilo vrijeme kad je, vie nego ikad, morala pokuati da iz srca ovog ovjeka iupa mrnju koja je njime vladala. Ali stvar nije izgledala lagana. Sto je Lassitera vie poznavala, vie ga je potivala, a to joj je potovanje sve vie smetalo da ga pokua pridobiti svojim enskim vjetinama. Ipak je govorila da mora uspjeti: ta radilo se barem o Tuliovu ivotu i o ivotu onog drugog, na koga nije htjela ni misliti, vezanog uz uspomenu na sirotu Milly Erne. Zato njoj njena vjerska samilost uli snage da svlada onu granicu koju zbog svoje sujete nikad ne bi prekoraila. Tako mu ree jednog dana: Lassiteru, znate li da vas

veoma rijetko viam? I osjeti kako crveni. Imao sam mnogo posla jednostavno odgovori on. Pa ne moete cijeli ivot provesti na konju. Doite ponekad k meni! Je li to zapovijed? Kakva glupost! Jednostavno vas molim da mi doete u posjetu kad ste slobodni. Zato? udno pitanje nije zbunilo Jane, kako bi se moglo povjerovati. Bila je dovoljno hrabra da se prepusti iskrenosti. Imam svoje razloge, a dosta je da vam kaem samo jedan odgovori. Ako bi bilo mogue, htjela bih da promijenite osjeanja koja gajite prema mojim istovjercima. Ne znam ta ne bih dala da postignem taj cilj. Vjerujem vam odgovori Lassiter i nasmija se. Kao i uvijek, Lassiter je budio u njoj najbolje osobine njena bia, ali i neki udan nemir i strah. Hoete li, onda, doi? i odluno ga pogleda u oi. Nikad neto slino nisam traila ni od jednog ovjeka osim od Berna Ventersa. ini mi se da se time ne izlaete nikakvoj opasnosti, a niti Venters se nije izlagao dok to za mene, moda, ne bi bilo dobro. Zar mislite da bi bilo opasno ee dolaziti ovamo? Moda se bojite zasjede u topolama? Ne, nije u tome stvar. U tom trenutku mala Fay prie Lassiteru. Ima ti malu curicu? ona upita. Nemam, ljepotice odgovori jaha. Onda moe doi k meni ree Fay i nato stidljivost

ustupi mjesto prijateljskoj znatielji na njenu licu. On je pomilova osmjehujui se, onda se djevojica ohrabri i ree mu: Zna, volim te. Na Lassiterovu licu u tom trenutku Jane zapazi izraz blagosti i sree. Gledajui ga, nije mogla vjerovati da je srce tog ovjeka bilo zadojeno tako stranom mrnjom protiv mormona. U svojoj, gotovo materinskoj ljubavi za djecu, ona lako shvati da ih i Lassiter voli i da bi bio sretan kad bi imao svoje djece. On slijedeeg dana opet doe, i uskoro joj je dvaput dnevno dolazio, ujutro i uvee. Za vrijeme kratkog boravka, meutim, govorio je malo, ali ju je paljivo promatrao dok se rasijano igrao s djevojicom, koja mu je s vremena na vrijeme ponavljala: Zna, ja te volim! I Jane je utjela. A ipak, iz dana u dan Lassiter je postajao sve ljubazniji. Tako je svaki put po malo dolazila do izraza stanovita ivahnost njegove naravi koja je nju ugodno iznenadila. Cesto je malu Fay stavljao na konja i pjeice je pratio sve do kraja breuljka. Uveer se zabavljao bezbrojnim igrama to ih je djevojica izmiljala i esto na kraju prihvaao poziv da ostana na veeri koji mu je Jane neizostavno svaki put uputila. Nijedan drugi posjetilac nije se tih dana zaticao u Withersteen Houseu, tako da se tu malo-pomalo poeo osjeati kao kod svoje kue s tim to se uvijek trudio da bude paljiv i smotren. Tih veeri, poslije jela odlazili su u etnju do umice. Djevojica, koja se uvijek nalazila u sredini, drala ih je za ruke. Kad se spustila no, Fay ih je ljubila i vraala se majci, ostavljajui ih same, U tim trenucima se Janeina tatina, koja naposljetku nije nikad bila prekomjerna,

osjeala zadovoljena utljivim Lassiterovim divljenjem, tim vie to je njena plemenita elja da iskoristi svoju ensku mo da tog ovjeka odvrati od krvavih obrauna nije prijeila ve naprosto silila da ima na umu obaveze prema samoj sebi. Od nekog vremena bila je prestala da lienjem ukraava lice, zakljuivi da to ne pristaje njenu dostojanstvu. Poslije joj se inilo f da joj se on ba zbog toga vie divio. Ponekad, alei se, pruala je ruku prema njegovim pitoljima od kojih se nije nikad odvajao. Dakako, on joj nije dozvoljavao da ih dira i vadi iz futrole ali su se pri tom njihove ruke dugo dodirivale. Nju je poslije toga spopadalo promjenljivo raspoloenje, as je bila ivahna i vesela, as tuna i zamiljena, as opet tajanstvena poput ene ije srce titi nekakva i tajna koju se nije usudila otkriti samoj sebi. to je vrijeme vie odmicalo Lassiter je bivao sve ljubazniji, izgubio je prvotnu suzdrIjivost, ali i onaj mir koji, inilo se, nita nije moglo naruiti. Duu mu je uskomeala elja za neim to nije mogao postii. Njegovoj mrnji protiv mormona pridruila se sada i strast, ali isto tako potpuna i silovita. Promatrajui tu promjenu, Jane je proivljavala trenutak velike radosti, za koji se, meutim lijepio neki udan osjeaj nelagodnosti. Jedne veeri, u umici obasjanoj mjeseinom, Jane skupi svu svoju odvanost odluna da ostvari jednu elju do koje joj je bilo mnogo stalo. Koraali su jedno kraj drugoga. Iznenada ona se okrene prema njemu i prie mu tako blizu da ga je dodirivala. Lassiteru! proapta, Biste li za mene ma ta uinili? U blijedoj svjetlosti mjeseine ona spazi kako mu se

lice izmijenilo i postalo poput mramora hladno. Ona svojim rukama klizne prema njegovim pitoljima i, uhvativi ih za drke, moleivo upita tresui se pri tom itavim tijelom: Mogu li vam uzeti oruje? Zato? upita on, i po prvi put mu u glasu zatitra jedva zamjetljiv prizvuk osornosti. Jane osjeti kako njegove eline ruke stegoe njena zapea. Osloni mu se na rame, ali ne namjerice, ve zato to su joj njegov pogled i dodir njegovih ruku oduzimali snagu. Ne, nije to ala odgovori nije to enski hir. Duboko osjeanje nagoni me da vas za to molim, duboko poput moga srca. Hoete li mi dozvoliti? Zato? ponovi on. Jer vas elim sprijeiti da ubijete jo nekog mormona, jer vas elim spasiti od novih krvoprolia, jer mi je vrua elja da vie ne prolijevate ljudsku krv Onda kao da je istina prokrila put, usprkos njenoj volji, dodade: Morate me pustiti hou da kaem, morate mi pomoi da odrim obeanje to sam ga dala Milly Erne. Zaklela sam joj se, dok je leala na samrti, da u pokuati sve ne bih li zadrala ruku onoga tko bi mogao ovamo banuti s namjerom da je osveti. Moda samo ja mogu spasiti ovjeka koji koji Oh, Lassiteru! Ako ubrzo ne uspijem djelovati na vae srce, osjeam da ete ponovo poi da ubijatei ubijat ete nagonski. Meu onima koje ete ubiti, nalazit e se i onaj koji Oh, ako prema meni imate malo imalo naklonosti, uinite to meni za ljubav, pustite da da vam skinem to uasno oruje. Kao da su te male ruke pripadale nekoj djevojici, on ih bez napora razdvoji od kundaka pitolja, onda,

odaleivi je od sebe bez grubosti, pogleda je trenutak a zatim nestane u sjeni topola. Kad je proao prvi trenutak uzbuenja, Jane je bila uvjerena da su njegova utnja i postupak bili prije izraz zapanjenosti, gorine i bola zbog njena pokuaja da ga izda, nego njegove elje da je odbije od sebe. Svojim je predosjeaj em slutila da e se vratiti i oprostiti joj. Lassiter se nije mogao pokazati grub prema jednoj eni, a moda vie i nije bio u stanju da ivi daleko od nje. Ako se pokae da je tako, ona nikad nee odustati od svoje namjere i svoje elje da ga izmijeni, nikad nee odustati od nade da e joj to kad-tad poi za rukom. Za bdijenja te nesane noi, razdirana osjeajem bola, nemira i sumnje, Jane Withersteen pomisli kako bi bila kadra baciti se Lassiteru oko vrata samo kad bi znala da e se on pokoriti zapovijedi bojoj Ne ubij! Jest, i to bi uinila. Slijedeeg jutra nije imala hrabrosti da ode u dvorite u uobiajeno vrijeme i posla malu Fay da vidi da li je Lassiter doao. Onda, poto se djevojica nije vraala, odlui da izae, ali je nae samu gdje se igra. Stegne joj se srce. Ali, upravo u tom trenutku zau se zvuk potkovanih kopita. Nije to bio onaj njoj prisni Bellsov topot l zato se nemirno okrenu. Bio je to Dyer, biskup, koji joj je dolazio u posjetu. Dyer gipko sjaha i prie djevojci. Njegovo zapovjedniko elo, rumenilo lica, koje je odrazavalo njegovu jarost, sjetie Jane njena oca kojega je toliko voljela i bojala ga se. Je li ta mala od one prosjakinje Larkin? upita naprai to bez ijedne rijei pozdrava.

 To je djevojica gospoe Larkin polako odgovori Jane. uo sam da je namjerava odgojiti. Tono ste uli. I, dakako, namjerava joj dati mormonski odgoj? Ne. Jane se uini da na biskupova kratka i zapovjednim tonom postavljena pitanja ne odgovara ona ve netko drugi. Doao sam da ti neto kaem odgovori biskup i zastade promatrajui je paljivo. Jane je toga ovjeka voljela i potovala od najranijeg djetinjstva. On je, uostalom, deset godina bio prisan prijatelj i savjetnik njena oca i njezin uitelj u vjerskim stvarima. Jo je odonda bio za nju neka vrst utjelovljenja tajanstvenog mormonskog vjerovanja i od svih ljudi to ih je poznavala, on joj se stalno prikazivao kao osoba najblia bogu. Upravo zato je sada i trpjela videi ga u drugom liku. Nije to dolazio biskup da razgovara s njom, ve surov ovjek koji je nije ak ni pozdravio ni skinuo eir pred njom, koji niim ne pokaza da je lijepo odgojen i uljudan. Onako pranjav, obuven u velike izme s mamuzama, naoruan pitoljem i sa korbaem u ruci vie je liio na farmera nego na slugu bojeg. Ipak se u neemu razlikovao od drugih ljudi: u gnjevu to mu se sve vie hvatao lica, Dolazio je brat Tuli da razgovara sa mnom zapoe on nakon nekoliko trenutaka. Zelja tvoga oca bila je da se uda za Tulla, a to je bio i moj nalog. Ali ti si odbila, rekao mi je. Da li je to istina? Istina. I nisi se htjela, rekao ini je takoer, odei

prijateljstva prema onoj skitnici Ventersu. Istina je. Ali ti e raditi kako ja naredim! zagrmi biskup. Jane Withersteen, izlae se opasnosti da zapadne u krivovjerje. Zahvaljujui gentilima, svojim prijateljima, svoju e duu osuditi na vjeite muke u ognju paklenom. Od tih rijei kao da se u Janeinoj dui rasplinula svaka elja za otporom, oas ju je potisnula vjera to je od najranijeg djetinjstva usaivana u nju. Bila je mormonka i biskup je ponovo stekao utjecaj nad njom. Doao sam na vrijeme, Jane Withersteen! uzvikne Dyer. Sto bi rekao tvoj otac kad bi vidio kako se ponaa? Da je iv, zatvorio bi te u jednu sobu, drao te na kruhu i vodi i tako te podsjetio na neto to si ti, ini se, zaboravila. Zato imaj uvijek na umu: ti si roena kao mormonka. Bilo je, istina, mormona koji su postali krivovjerci; njihova je dua prokleta! Ali se jo nije rodio mormon koji nas je napustio, itam stid na tvome licu: znai, tvoja vjera nije uzdrmana. Biskupov glas posta blai: Hajde, nisi nita drugo do li buntovna i nesmotrena djevojka, a stigao sam na vrijeme A sad mi kai o onom Lassiteru. U vezi s tim uo sam vrlo udne stvari. to hoete da znate? upita Jane. Sve o tom ovjeku, kaem ti. Unajmila si ga, je li istina? Da, radi za mene. Kad su me iznenada napustili moji ljudi, morala sam uzeti sve one koji su se htjeli primiti slube kod mene. Ja sam uo da taj ovjek mrzi mormone, da je krvnik, ubica, revolvera? Je li to istina? Jest, istina je, strana istina.

 Pa to onda radi u Cottonwoodsu? Bolje bih shvatio da je otiao, na primjer, u Sterling i u naselja na sjeveru, gdje ne prolazi dan a da osobe njegova soja ne izazovu tunjavu. Cottonwoods je samo malo naselje uz granicu, izgubljeno u samoi. Dakle, tog je ovjeka, zacijelo, neki razlog doveo ovamo i naveo ga da tu ostane? Jane ne odgovori. Govoril potmulo zapovjedi biskup. Da. A kakav? Ne mogu vam to rei, biskupe. On rukom naini zapovjedniki pokret, dok mu je u lice ponovo navalila krv. Jane se nije mogla oduprijeti toj nijemoj zapovjedi. Prvog dana, kad je stigao ovamo promuca rekao mi je da je doao da nae grob Milly Erne. Uslijedi trenutak tiine. Oborenih oiju Jane je iekivala, skupljala, pokuavajui da misli na vodu koja je tekla u oblinjem kanaliu, na kamenje, na drvee, ali zalud. Osjeala se kao da ju je pritisla neka kamena gromada, neko strano breme kojega ju je mogao osloboditi jedino biskupov glas. A on je utio i ta njegova tiina inila joj se da traje itavu vjenost. I zato jo? Dverov glas odjekne iznenada u tiini, udno otar, kao da e svakog asa prsnuti. Ne podiui oi, Jane tiho prozbori: Da ubije ovjeka, koji je nagovorio Milly Erne da ostavi svoju kuu, svoga mua i svoga boga. Ponovo zavlada tiina i Jane je odlino ula zvukove oko sebe, ubor tekue vode, utanje lia, ubrzano disanje ovjeka koji se nalazio pred njom. Onda odnekud, kao iz neke beskrajne daljine, dopre do nje

lagan, oprezan zvuk koraka popraen zveckanjem mamuza. Taj zvuk je potrese poput udara struje, skine joj teret s omamljenih onih kapaka. Ona uzgleda i potresena, zapanjena, pepeljasto blijeda spazi pred sobom Dyera, ali ne vie u svojstvu biskupa ve mukarca! A iza njega, iza ugla dopirao je onaj tihi srebrnasto zveckav korak. Ukae se visoka crna izma s blistavom mamuzom, a potom Lassiterov lik. Biskup ga ne ugleda, ne u. On je u tom trenutku gledao Jane, gledao kao da je bio zateen iznenadnim otkriem. Shvaam! uzviknu najzad promuklim glasom. Sad shvaam zato ljubaka s tim Lassiterom! Da ga sprijei! Janein pogled uprt u Lassitera nagna biskupa da se okrene. Nato joj se slika zamagli. Zbrkano, kao u snu, ona spazi Dverovu ruku kako je poletjela prema pojasu, ugleda crvenkast plamen, zau prasak, onda joj se uini da se sve uokolo okree i mijea i nju proguta mrak. Odjednom joj se s oiju podigao veo i ona osjeti da joj neto svjee i vlano prelazi preko ela. Polako otvori oi i spazi da se nalazila opruena kraj kanala, s glavom na Lassiterovu koljenu. On joj je moio elo vodom koju je rukom zahvatao. Ali istovremeno ugleda i nekoliko mrlja krvi, nedaleko, na tlu i osjeti miris baruta. Ah! zajeca dugim bolnim jecajem i ponovo zaklopi oi, kao da je opet pala u nesvijest. Ali, Lassiterov glas ju je dozvao u ivot. Ne bojte se, Jane. Nije se nikakvo zlo dogodilo! Da li ste ga ubili? jedva jedvice promuca slomljenim glasom. Koga? Onog debeljka to je bio ovdje?

Ne, nisam ga ubio. Oh, Lassiteru! Ali znate, udno je to ste se onesvijestili. Smatrao sam vas veoma snanom enom, nesposobnom da se onesvijesti tek tako, zbog malenkosti. Dosta, sad ste doli k sebi Samo ste malo blijedi Nisam znao ta da uinim; ne razumijem se mnogo u ove stvari. Ali, Lassiteru ta krv Ah, zar vas to strai? Ne, nije nita. Vidjeli ste, pretpostavljam, to se dogodilo. Dolazio sam ovamo kad ugledah onog ovjeka kako se na vas dere. Okrenuo se, ugledao me i veoma neljubazno potegao pitolj. Dobro znate da je opasno sluiti se takvim pokretima protiv mene, do avola! Htio me tui na mom vlastitom terenu. Nisam znao tko je, da li va prijatelj, roak, obian posjetilac. Ipak, vidio sam jasno da je u svakom sluaju mormon i nisam ozbiljno shvatio njegov pokuaj. Tako ga predusretoh. Bilo mi samo do toga da mu izbijem pitolj iz ruke prije no to uspije opaliti. Eto to je, u stvari, sve. Malo krvi i nita vie. Tada mu rekoh da mi se dovoljno predstavio, i neka mi se, molim lijepo, makne s oiju. I otiao je. Lassiter je govorio staloenim, mirnim glasom, kao da je htio djelovati na Jane, a ruka, kojom joj je jo prelazio preko ela, bila je vrsta i blaga. Znai ree djevojka, ije se uzbuenje pomalo stJavalo on je prvi povukao pitolj na vas? A vi ste pucali samo da biste ga ranili..ne ubili! Otprilike je tako. Ona mu iznenada poljubi ruku, ali kao da je taj njen pokret izbacio jahaa iz ravnotee. Ne! Ne inite to! Ne mogu to dozvoliti!

I, znajte, nije mi uope do toga da doznam tko je bio taj debeljko! Zatim pomogne Jane da ustane i onda je odvede do jednog naslonjaa u koji se ona bez snage svali. Onda maramicom obrisa mrlje krvi na kamenu, podie biskupov pitolj i baci ga na jednu stolicu da bi se na kraju ushodao gore-dolje zveckajui pri tom mamuzama. Nakon nekog vremena zaustavi se pred djevojkom. Recite mi sada.. Da li je istina ono to sam nauo? Ljubakate sa mnom da biste me sprijeili da nekoga ne ubijem? Da priznade Jane i skupi svu svoju ensku hrabrost da se suprotstavi oluji koju je nazirala u onim sivim oima upravljenim u nju. To jest, vi ste se sve ove dane pokazivali tako ljubazni i prijateljski raspoloeni prema meni sve ove za mene tako uzbudljive veeri vi ste se dotjeravali da biste bili to ljepi i gledali me na onaj nain, i stiskali se uza me jednom rijeju, sve ste to izvodili potaknuti enskim lukavstvom da biste me sprijeili u mom naumu? Da. I ona vaa njenost, koja je izgledala tako prirodna, i ono slanje male Fay pred mene, zato to je volim da li ste i to radili s istih razloga? Da. Lassiter opusti ruke. Bio je to udan pokret za njega. E pa, po vaem mormonskom poimanju, moda u svemu i nema nikakva zla, ali uplitanje djevojice u sve to Da, to mi, zaista, mirie na paklensku rabotu! Te posljednje rijei trgnue Jane iz njena udnog mrtvila.

 Lassiteru, ono to su u poetku bile namjere, znate da sigurni ste da vas Fay mnogo voli i.. da sam ja poela osjeati za vas isto to i ona. To je vanredno ljubazno od vas! podrugljivost u njegovu glasu osine je poput udarca bia. I nakon svega toga vama nije neugodno da me gledate u oi! Zaista ste vi vrlo udna ena, Jane Withersteen! Ne moram se stiitl ono? Sto sam uinila i to sam rekla, Lassiteru. Pa rekla sam vam ne samo jednom da u pokuati sve ne bih li vas promijenila. Ah! I, ako vam nije neugodno, kaite mi u emu su se sastojali ti vai pokuaji? Trudila sam se da otkrijete moju ensku ljepotu zato da vam smekam duu. Izvodila sam to s namjerom da uza se veem vae misli i tako utjeem na vas. Nije to bila ugodna dunost. Najprije ste bili neosjetljivi poput kamena, i slijepi Onda se ponadah da ete, moda, zavoljeti Fay i na taj nain osjetiti uas stvaranja siroadi Jane Withersteen, ili ste ludi, ili je u vas tako potena dua da to nadilazi moje poimanje. Moda je po srijedi i jedno i drugo. Jednom rijeju, htjeli ste me poto poto sprijeiti u mom naumu, rekoste, no vi.. ste me svojim ponaanjem naveli da se zaljubim u vas. Lassiteru! Vjerujem, najzad, da sam ovjek, nita nego ovjek, premda sam u ivotu volio samo svoju sestru .. Milly Erne Vi ste Millyn brat! Da, i mnogo sam je volio. Sve dosad nije bilo drugog zanosa u mome srcu. Zar vam nisam rekao da ve

odavna izbjegavam ene? Bio sam teksaki jaha sve do dana.. kada je M.lly napustila dom. Toga dana postadoh drugi ovjek, postadoh Lassiter. Godinama sam ostao usamljen, zanesen jednim jedinim ciljem. Doao sam ovamo, upoznao vas i I sad vie nisam isti ovjek. Ta se promjena odigrala tako polako da to nisam ni opazio. Sad shvaam razlog one, nkad zasiene, elje da vas gledam, da vas sluam, da vas osieam blizu sebe. Sad shvaam zato mi ni za trenutak niste izlazili iz misli, zato nisam mogao a da stalno ne mislim na vas. I sada, kad znam ta to sve znai, kad znam i ta ste vi htjeli, sad govorim kao da me sam pakao pee! Ne, Lassiteru ! Nemogue je da me toliko volite! Ako je to ljubav, onda vas, zaista, ljubim. Oprostite mi! Nisam htjela da me zavolite do te mjere! Kakve li zavrzlame, kakve li nevolje! Vi, brat Milly Erne, a ja, slijepo, tvrdoglavo zaintaila da bih smekala vau mrnju prema mormonima! Najzad, Jane, va stav moe biti samo zaslijepljenost mormonska zaslijepljenost. Samo se tako mogu objasniti vai postupci tom gotovo bih kazao sebinou. Ja nisam sebina. Odvratna mi je sama ta rije. Da sam slobodna Ali niste slobodni, naime, niste se oslobodili svojih mormonskih ideja. I postupivi sa mnom onako kako ste postupili, postali ste nevjernica. Nevjernica! izmuca Jane. Da, rekao sam: nevjernica! Ostali ste vjerni biskupu ali ste samu sebe iznevjerili. Vi se zbog svoje vjere odriete svoje enstvenosti, spremni ste da izdate i mene i sebe samu i da se srozate na bijedno, podlo stvorenje

dostojno prezira a sve to zato da biste spasili od smrti jednog mormona nitkova! Kako da onda sve to ovjek objasni nego vaom mormonskom zaslijepljenou. No, na sreu, spasila vas vaa nevinost. Zar je nisko, zar je podlo, zar je samo mormonskoj vjeri svojstvena elja da se spasi ljudski ivot? Vi kaete da je to zaslijepljenost? Ne, Lassiteru, to je zakon, jedinstven za sve ljude. Zaslijepljenost o kojoj ja govorim sprijeila vas je da vidite istinu. Da, upoznao sam mnoge dobre mormone, ali ima ih meu njima koji su gori od demona. Da ste toga i svjesni, vi ne biste priznali, jer da nije tako, emu onda to vae strastveno nastojanje da spasite ivot onog .. onog Jane pokri oi druim rukama. Slijepa, jest. Dopustite mi da vam to dokaem nastavi Lassiter, ali je njegov glas postepeno gubio gnjevan prizvuk. Spomenut u vam samo jedan primjer. Sino ste mi htjeli oduzeti pitolje, sjeate li se? Da, vjerojatno su vam pobude bile plemenite, potekle iz dobrote vaeg srca, ali.. ali je to ipak bila strana ludost, Jane! Ta valjda pretpostavljate da je i meni ivot drag kao ma kojem drugom ovjeku Ako je tome tako,, kaite kako da ga onda uvam i ouvam? Koji ovjek moe hodati uokolo nenaoruan, u predjelu poput ovoga? Zar da to pravilo vai za svakoga osim za Lassitera? Da sam uinio tako, ve davno bih zagnojio zemlju. Jo od graanskog rata, na Zapadu je noenje oruja postala neka vrst moralne nude, a onda. kao da to predstavlja i razliku izmeu ovjeka i bia niih od njega. Ta i sami ste se mogli uvjeriti emu ste izloili Ventersa oduzevi mu oruje?

ak su naoruani i vai crkveni ljudi. Tuli je ubio ovjeka i pucao u druge, sam je va biskup ranio pet-est osoba, a to su izvukle ivu glavu, htjede pucati u mene i vjerojatno bi me ubio da nisam bio spremniji od njega. Kako bih sad mogao ja, jedino ja, ii po Cottonwoodsu nenaoruan? Surova su ovo vremena, Jane Withersteen! Surova! Nije to za jednu enu uzviknu Jane slomljenim glasom. Lassiteru, osjeam se sama, izgubljena, oajna i ne znam kome da se obratim. Slijepa sam, kaete? Pa onda, trebam nekoga, prijatelja vas, Lassiteru, vie nego ikad! Pa tko je rekao da u vas napustiti? 11.NEVIDLJIVA RUKA Jane primi od biskupa Dyera pismo koje on nije svojeruno napisao. U njemu joj je stavljao do znanja da mu je iznenadni prekid njihova razgovora ostavio neke sumnje u njeno budue ponaanje. Laka rana ga za trenutak spreava da je ponovo posjeti, nastavljalo se u pismu koje se zavravalo molbom, u stvari naredbom, da ona doe k njemu. Taj jednostavni dogaaj nagna Jane da shva ti kako se u njoj neto promijenilo. Ne odgovori na pismo i ne ode biskupu. U nedjelju ne ode u crkvu to se dogodilo tek drugi put za tolikih godina i ostade u tmurnom iekivanju, osjea jui da e njeno budue dranje prema ljudima iz njene crkve zavisiti u neku ruku od njihova dranja prema njoj. Lassiteru je rekla da se os jea osamljenom, izgubljenom, a sad je osjeala da je i u

odnosu na vjeru mue ista uvstva. Sve do toga trenutka, kroz mnoge zgode i nezgode njena vjera je ostala nedirnuta: ali sada, kad se nala u otvorenom ratu sa svojim vjerskim starjeinama, rasplinula se vedrina i vjera joj i s, se uzdrmala. Neto joj je govorilo da ona, naj !i za, nije prekrila nijednu boju zapovijed i da je sad red na njenoj brai, obdarenoj velikom moi, da pokau prema njoj istu onu krepost o kojoj su propovijedali, a koja se sastojala u pravilu: Ne inite drugima ono to ne elite da se vama uini. Kad bi oni djelovali u skladu s tim pravilom, njena bi se vjera i njena gorljivost udvostruili. Ako meutim, tajna mo prui oko nje svoje tajanstvene niti, ako je ona velika, nevidljiva ruka polako uini nekodljivom i materijalno upropasti, ona e tada biti sigurna, iskljuivi svaku sumnju, da jedino hladna raunica, a nikako elja za spasom njene due rukovodi postupke onih kojima je stvarni cilj da ovladaju njom i svima drugima. Bila bi to propast njene due, nestanak zvijezda na njenu nebu. Uza sve to, predosjeala je da bi i iz te duevne smrti uskrsla, voena novom svjetlou jer boja milost ne moe biti okrutna prema eni koja je izgubila spoznaju o pravom putu. Tako proe tjedan dana. Mala Fay se stalno igrala s Lassiterom koji se sve ee poiavljivao u Withersteen Houseu. Jane je shvatila da je kod niega nadola promjena koja se ispoljavala u zamiljenoj mirnoi. Samo, nije vie dolazio na konju. Redovito se pojavljivao iznenada i tiho, poput siene, iz umice. Ostavo sam Bellsa na pai ree jednog dana, pri kraju te sedmice. Moram mu odnijeti voe da ga napojim.

 A zato ga ne dovedete ovamo? spremno upita dievoika. Vieruiem da je za mene sigurnije da dolazim iz umice. Opazio sam da me je tamo dolje netko nadzirao. Nadzirao! A tko? Ne znam tko je to bio. Neki ovjek, koji je bio siguran da je vrlo dobro skriven. Ali, ja imam dobre oi, vidio sam ga. Zbilja, Jane nastavi zatim skoro apui vjerujem da bi ovdje bilo smotreno govoriti apatom. ta kaete, Lassiteru! odgovori ona, ali i sama spusti glas. Moje me ene vole. Bilo bi mi veoma teko vjerovati da Pa ta ako vas vole? Bilo bi dobro, dapae, da je tako. Ali, one su mormonske vjere. Staro povjerenje preovlada nad sumnjom u Janeinu srcu. Ne, ne mogu vjerovati tvrdoglavo odgovori. Izvedlte, onda, mali pokus. Govorite sada i ponaajte se prirodno, kao da vas nisam upozorio. Dajte vremena svojim enama da prislukuju, onda se napravite da idete prema stolu, a zatim pritrite vratima i naglo ih otvorite. Vidjet ete. U redu. Stvarno, malo zatim ona poe da glumi tu malu ulogu. Naali se s Fay, i porazgovara s Lassiterom o konjima. U jednom trenutku spomenu neki spisak koji se nalazio na stolu a u kojem siu se, ree, nalazile neke zabiljeke, koje su se odnosile na njenu stoku i polako se pomae, kao da ide da ga uzme. Meutim, kad je bila kraj vrata okrene se i brzim ih pokretom naglo otvori. Zamalo nije vratnicom pogodila enu koja se nalazila iza nje. Bilo je oito da je prislukivala.

 Ester otro e Jane poite kui i ne vraajte se vie. Ponovo zatvori vrata i vrati se k Lassiteru. Bila je toliko uzbuena da mu rastreseno poloi ruku na miicu. On jasno shvati iz izraza njena lica da sad vie ne sumnja u tonost onoga to joj je rekao i da ju je to uhodarenje sluinadi mnogo rastuilo. Uhode me u vlastitoj kui! I to moje ene! Oh, bijednici! uzviknu ona sa suzama u oima, crvena od gnjeva. To vam nisam htio rei odgovori Lassiter i ona shvati da joj to ne htjede prije rei zato da bi je potedio tog bola. Ali, kao to vidite, oni iz sjene poinju djelovati. Ne, Lassiteru, vjerujem da nikad nisu ni prestajali. Gorka izvjesnost, koje postade svjesna, uini ja nepovjerljivom prema svima u kui i van nje. Njene ene, koje su joj toliko dugovale, nisu je voljele manje, nisu prestale izvravati svoje domae dunosti, a ipak su kvarile sad ovo sad ono tisuama lukavih postupaka. Jane se jednom u to na svoje oi uvjerila, ali je pred sobom vidjela samo mramorne krinke. Prelazila je preko svega, jer je znala da su te sirotice zavedene. Dapae, osjeala je u srcu duboku samilost za te nesretne robinje kojima je uasna mo peatila usta, inei ih nezahvalnim prema njihovoj dobrotvorki. Ali, vie im ne uputi rijei. One tiho nastavie da se brinu o kui, kao to su tiho nastavljale i svoj tajanstveni posao, onako kako im je bilo zapovjeeno da ine. Uhodile su i prislukivale, slale su i primale tajanstvene poruke. Onda poee da nestaju spiskovi, a nakon njih i papiri, dokumenti o raznovrsnim Janeinim posjedima. Na kraju,

jedna po jedna, bez ijedne rijei objanjenja ili pozdrava, napustie Withersteen House i ne vratie se vie. Gotovo u isto to vrijeme ostali Janeini radnici, vrtlari i ratari, takoer odoe, ne traei ak ni svoju zaradu. Tako od svih mormona, koji su se prije nalazili u kui, ostade jedino Jerd, koji je nastavljao svoj posao kao i prije. Jerd ree mu Jane jednog dana poaljite na pau one konje o kojima ne moete da se starate. Brinite se nadasve o Black Staru i Nightu, uvjebajte ih i dobro ih pazite. ini se da je u tom trenutku mislila da bi mogao osvanuti dan u koji bi joj ti brzi trkai mogli biti od prijeke potrebe. Sad nije vie imala slobodnog vremena. Gospoi Larkin, koja se nikad nije savreno oporavila, stanje se pogoravalo; trebalo se brinuti o Fay, Jane je morala voditi rauna o cijeloj kui. Lassiter je sad ostavljao Bellsa u staji s ostalim konjima i svoj trud usredotoi na to da pomogne Jane, kojoj se ta njegova pomo inila kao prava blagodat. Stalno je bio tu, soreman da joj se nae pri ruci, tih i usluan. Pokazalo se da se razumije u sve, a svoiu je brigu nadasve poklanjao gospoi Larkin, koja joj je osobito nou bila potrebna. Dobra ena nije znala tko je on, u stvari, bio i jedno? dana ga stade hvaliti Jane. Toliko je dobar i voli djecu ree. Jane oseti neto poput grinie savjesti nft tu pohvalu ovjeka za koga je smatrala da je izgubio svaku mogunost iskupljenja, i uini joj se da iz njegova lika koji joj se u prvi mah pri-i kazao tako opakim, izbija neko novo svjetlo.!

Gotovo je i zaboravila neugodnosti to ih je jo| nedavno imala u vezi sa svojom stokom kadli se jednog jutra u dvoritu pojavi Judkins, naoruan s dva pitolja i pukom. Jane ga srdano pozdravi, iznese pred njega jelo i pie i zovne Lassitera. Dva ovjeka samo izmijenjaju pregled, ali djevojci ne izbjee pitanje sadrano u Lassiterovu pogledu, kao ni odgovor koji se itao u Judkinsovim oima. Gdje vam je konj, Judkinse? upita potom Lassiter. Ostavio sam ga tamo dolje. Noas sam spavao gdje ste mi rekli da i vi esto prenoite, ali vas nije bilo. Sad spavam malo blie izvoru. A bijelo stado, Judkinse? upita Jane. Gospoice, ponosan sam to vam mogu rei da nisam izgubio ni jednog jedinog junca. On dana kada je Lassiter izvrio onaj divni pothvat, mislio sam da neemo imati drugih muka. Meutim, izgleda da su sada ponovo poeli onu igru sa svjetlom, a s vremena na vrijeme slue se i oblacima dima. Nou se, opet, uju zviduci i buka Ali, stoka se ne mie. Moji su ljudi, gospo'ce, jo djeaci, ali izvrsno izvravaju svoju dunost. Svi su me u naselju ismijavali kad sam ih unajmio, ali ja znam ta radim i znam da su mladii esto hrabriji i od odraslih ljudi, jer su manje svjesni opasnosti kojima su izloeni. Da, ja poznajem te opasnosti, ali sam vrst. Sad emo odvesti stado prema jednom od krajnjih dijelova Deception Passa, gdje se nalazi dollna u kojoj nee biti lako nastaviti igrariju sa svjetlom i bukom, i gdje ima u izobilju trave i vode. A sad sam doao ovamo da se opskrbim hranom kojom u natovariti dvije mule. Krenut emo veeras kada se smrai.

 Uzmite iz ostave sve to hoete, Judkinse. Lassiter e vam pomoi. Ja vam se ne mogu dovoljno zahvaliti, ali priekajte.. Jane ode u svoju sobu, u kojoj je nekad stanovao njen otac, i iz skrovitog spremita uze kovei krcat zlatnog novca kojim napuni jednu kutijicu i odnese je Judkinsu. Uzmite, Judkinse, molim vas i znajte da ovim elim da vam iskaem svoje priznanje, a ne da vam platim za vau vjernost. Dajte, ako hoete, neto vaim ljudima, a ostatak zadrite za sebe. Nee, moda, biti na odmet da sakrijele taj novac. Oh gospoice! uzviknu Judkins. Za deset godina rada ne bih mogao zaraditi toliko novaca. Ne, nije pravo, ne mogu to uzeti. Vi znate, Judkinse, da sam bogata dok, meutim, imam malo vjernih prijatelja. Doli su alosni dani i tko zna to me oekuje i ta e biti sa mnom i s njima. Uzmite, zato, inae ete me raalostiti. Ljupko se osmjehnu ovjeku na ijem se Hcu itala neiskazana zahvalnost, i ostavi ga s Laasiterom. ula ga je gdje govori najprije apatom, a potom, diui glas i lupajui kundakom puke o kamenje. Paklenski rad, Lassiteru! Rad o kakvom ni vi nikad niste sanjali! Sine moj odgovori mu Lassiter to to se dogaa gospoici Withersteen moe vam izgledati vrlo ozbiljno, ali vjerujem da je to samo poetak. Neke od onih valjanih osoba, koje izgledaju kao da hodaju putom obasjanim Kristovom svetou, vjerojatno pripremaju djela dostojna same sotone. Jane prstima zaepi ui i zavue se u svoju sobu, gdje, uzrujana, stade hodati gore-dolje, sva uskomeana

zbrkom uvstava, sve dok mala Fay ne doe i ne odagna svojim milim prisustvom njene tmurne misli. Jane je sutradan sjedila u dvoritu. Zrak je bio zaguljiv, prijetila je oluja. Iznenada neki konjanik stie pred nju, sjaha i prie joj s izgledom ovjeka koji je odluio da obavi ono zbog ega je doao. Jane u njemu odmah prepozna jednog od svojih starih jahaa, mormona Blakea; njega joj je jednom prilikom i Judkins spomenuo. Od svih njenih ranijih jahaa, taj je imao najvie razloga da joj bude zahvalan i on pokaza da mu je to na umu kad je, s kapom u ruci, krenuo prema njoj trudei se da svlada svoje uzbuenje. Gospoice Withersteen, mama je mrtva! ree jednostavno. Oh, Blake! Jane jedva procijedi. Ona je, najzad, prestala da trpi i sad se odmara A ja sam doao da se ponovo zaposlim kod vas ako ete me primiti. Nisam vam spomenuo mamu zato da bih izazvao vau simpatiju. Dok je bila iva, morao sam se pridruiti onima to su vas napustili jer sam se bojao za nju. Sad eto, stvari drugaije stoje. Gospoice, nema smisla da vam govorim o onome Sto se dogaa ovih dana u naselju. A to, Blake? Znam mnoge stvari, ali, vi to shvaate, moje su jisne kao zapeaene. Zato vam, bez okolianja i ispriavanja, nudim svoje usluge. Mormon sam i vjerujem da sam dobar mormon, ali se dogaaju neke stvari koje Uzalud, gospoice Withersteen, ne mogu vie da kaem ma koliko to elio. Hoete li me, dakle, ponovo primiti u slubu? Znate li, Blake, to to moe znaiti za vas? Znam i nije me briga. Gadi mi se da gledam kako

kako Uostalom, pokazat u vam da postoji mormon koji se ne boji da vam ostane vjeran. Oni vam mogu, Blake, zagoriti ivot. Dakako da mogu, ali zar ga vama nisu zagorali? Jesu, Blake. Zbog toga mnogo patim. Gospoice, moda je od mene loe to sebi dozvoljavam slobodu da govorim s vama ovako kako inim, ali vam moram rei da vas vrlo dobro poznajem i znam da nikad neete popustiti. Ni ja ne bih popustio da sam na vaem mjestu. Zato moram moram vas upozoriti da ono najgore jo nije dolo, eto, i to je sve. Nita vam vie ne mogu rei. I, ponavljam, dolazim da vam se stavim na raspolaganje, tako da svima otvoreno pokaem kakav je moj stav i kakve su moje namjere. Blake, to to mi kaete predstavlja veliku utjehu za mene. Kad biste znali koliko sam prepatila kad su me ostavili svi moji ljudi! Blake spazi kako joj krupne suze padaju s oiju na ruke to ih je stiskala u krilu. Sve sam ih voljela. Trudila sam se da im budem dobra A niti jedan mi nije ostao vjeran. Moda su, potajno, mnogi od njih osjeali kao vi ali se nisu usudili da mi to pokau. A ipak, ma kako vaa ponuda bila utjena, vidite, Blake, oklijevam da je prihvatim premda mi je vaa pomo potrebna! Uzmite me, dakle. Nema sumnje, va e odvaan otpor posluiti za primjer enama nae vjere, a mukarcima e biti poukom. Sto je pravo, pravo je. Imam povjerenja u vas i nudim vam svoj ivot da vam to dokaem. Va ivot! uzvikne Jane problijedevi. Znai, vi se izlaete opasnosti da budete ubijeni?!

 Ne govorimo o tome. Dakle, vraam se, kao to bi uinio svaki od vaih starih jahaa samo kad bi smio Gospoice Withersteen, moda je suvino da vam kaem kako me majka na svom samrtnom odru hrabrila da tako postupim. Ona je sve znala, shvaala je moje duevno stanje i rekla mi da se vratim. Jo jednom vas pitam, hoete li me uzeti ili ne? Pa neka je sa sreom, Blake! Da, ponovo vas uzimam. A sad mi dozvolite da vam dam neto novca! Gospoice! Dala sam Judkinsu neto zlata, pa u dati i vama. Ako ga odbijete, neu vas uzeti. Tako je vidite, moda ete raditi mjesecima, tjednima ili nekoliko dana, moda ak samo dok ne izbije oluja. Past ete u nemilost, ostat ete bez iega. Zato hou da vas bar donekle zatitim od bijede. Dat u vani novaca, moete ga sakriti dok ne doe vrijeme kad e vam biti od koristi. Ako je tako, ako to elite, onda Ali, nadam se da ete, zaista, shvatiti da nisam ni pomiljao na takvu nagradu. Sad, na kraju, gospoice, htio bih vidjeti toga Lassitera. Da li je ovdje? Jest. Ali zato zato ga elite vidjeti? uzviknu Jane zabrinuto. Mogu ja s njim govoriti rei mu ono to biste mu vi eljeli kazati Ne, nemogue ja mu sam moram neto rei. Gdje je? U ovom trenutku je s gospoom Larkin, koja je oboljela. Sad u ga dozvati.. Ode do vrata i tiho zovnu Lassitera. Odmah zatim zau se zveckanje mamuza i na pragu se pojavi jahaev visoki lik. Lassiteru, ovo je Blake, jedan moj stari jaha. Vratio

se u slubu kod mene i sad eli da govori s vama. Opaljeno Blakeovo lice problijedi. Da, moram vam neto rei brzo zapoe on. Zovem se Blake i mormon sam. Prije nekog vremena napustio sam slubu kod gospoice Withersteen i sad sam doao da je molim neka me ponovo uzme. Ja vas ne poznajem, ali znam znam tko ste, zato sam elio da sve kaem u vaem prisustvu. Ne bih htio da gospoica pomisli da sam doao ovamo kao pijun, da je izdam ili da kidiem na vas iz potaje, s lea, podmuklo. Zaista, Jane Withersteen je nesposobna da pomisli neto takvo, a ipak je dobro da vam to kaem. Ne, nisam doao da to uinim. elim joj biti od koristi, elim joj pomoi, elim raditi s Judkinsom i i sa vama. I to je sve! Da li mi vjerujete? Vjerujem odgovori Lassiter, a njegov hladan i strogi glas bio je u neskladu sa Blakeovim uspaljenim rijeima. Vjerujem vam i mislim da ste mogli sebi utedjeti sav taj dah. Jer, vidite, Blake, i dobro to utuvite u glavu: poznavao sam asne mormone i moda . Jane ga prekide, nestrpljiva da privede razgovor kraju, bojei se da ne dobije neeljeni pravac i jo vie ne razgnjevi Lassiter a. Blake, idite sada, pa se vratite da mi kaete kako su moji konji. Gospoice ! Mislite na cijeli onaj veliki opor koji se nalazio tamo dolje, na panjacima? Dakako, svi se moji konji nalaze tamo, osim istokrvnih, koje drim u konj usnici. Pa pa zar niste znali ? Znali? Nisam a to to se dogodilo?

 Nestali su, gospoice, nestali su ovih posljednjih dana! Rekao mi je to Dorn, ali ja sam elio da se sam osvjedoim. Da li ste to znali, Lassiteru? upita Jane. Jasno da sam znao. No kakvog je imalo smisla da vam to spominjem? Okrenuo je glavu ustranu, dok je Blake izgledao kao da trai neto u sastavu kamenih ploa kojima je dvorite bilo poploano. Djevojka pokua da odoli oajanju to ju je obuzimalo, ali nije uspjela u tome. Oh, moji konji! Moji konji! to se s njima dogodilo? Prema onom to je rekao Dorn, to bi moglo biti novo Oldringovo djelo Stvarno, osobno sam pratio tragove konja sve do Deception Passa. Izgubljeno crveno stado! Izgubljeni moji konji. Pa i bijelo stado e kad-tad nestati Sve u to podnijeti, ali kad bi mi oteli Nighta i Black Stara, inilo bi mi se da mi otimlju vlastito meso i vlastitu krv. Blake, Lassiteru, recite prijeti li i njima ista opasnost? Kradljivac stoke, ili ma tko drugi naumio da vam ukrade konje prije svih drugih e poeljeti ba njih ree Lassiter, a njegov zaobilazan odgovor imao je isuvie jasno znaenje. Blake tmurno potvrdi klimanjem glave. Djevojka se zaklati, uz oajniki jecaj. Hoete li da ja preuzmem brigu o Nightu i Black Staru? upita Blake. I tako jedan ovjek vie ili manje ne znai Judkinsu mnogo. Da, da Blake! Mnogo mi je stalo do mojih trkaa, a onda, postoji i drugi razlog zbog kojeg ih ne bih htjela izgubiti Brinite se za njih, pratite Jerda kad ih izvodi

napolje i ne gubite ih iz vida. Ako hoete da mi ugodite, spasite moja dva konja. Kad se Blake udaljio, Lassiter pogleda Jane uz onaj svoj osmijeh, koji kao da je iz dana u dan postajao sve rjei. ini mi se, Jane ree da pridajete vanrednu vanost tim konjima. Ne kaem da nisu najljepi, ljepih nikad nisam vidio, ali, znajte, da bi Bells u trci pobijedio Nighta i bio ravan s Black Starom. elite li me rastresti, Lassiteru? Ne, ne, isu vie sam utuena! Jest, Bells je brz, ali se ne moe mjeriti s ona dva druga. Jedino im Wrangle moe biti ravan. Oh, Wrangle moe i vie, moe ih potpuno podmaiti i u dugakoj trvi daleko bi ih ostavio za sobom. Ama ne! odgovori Jane nestrpljivim glasom. Zato uvijek govorite tako? Znam, ponekad me peckate, jer me elite odvratiti od mojih briga, ali, govorei uvijek isto o mojim konjima, imate i neki drugi cilj. I ja to mislim E pa, Jane, ini mi se da pomalo jasno itam vae misli. Ne pomiljate, valjda, da mislim napustiti kuu, pobjei iz Cottonwoodsa, iz Utaha? Moda. Ali, zapamtite, ako se na to ikad odluite i krenete na Black Staru ili Nightu, ne bih elio da iza vas ostane Wrangle koji bi vas, ako bi ga dobar jaha po jahao, svakako stigao. Istina je, Venters ga je odveo, ali nikad se ne zna Moda sad vie i nije u njegovim rukama. Dogaaju se tolike udne stvari, pa se neka mogla i Ventersu dogoditi. Tko zna da li ste u pravu. Koliko je ve prolo otkako je siroti Bern krenuo! Zbog pustih svakodnevnih neugodnosti gotovo sam ga zaboravila Pa ipak, vidite,

ne bojim se mnogo za njega. Znam da je prepreden poput Lsice. A to se tie itanja mojih misli, kako kaete, e pa priznajem vam da se ta u poetku nejasna ideja malopomalo pretvorila u moju stalnu namjeru. Na primjer ako se usudim zamolit u vas da osedlate moja dva trkaa i pobjegnete sa mnom da me saknjete. Jane! Opaljeno Lassiterovo lice problijedi. Rijetko ga je Jane vidjela kako gubi mir, pa ak se ni tada njegova uzbuenost nije mogla usporediti sa sadanjom, jer ne izgubi samo mir, nego iznenada divlje, poudno zagrli djevojku i privi je na grudi. Lassiteru! drui povika ona dok joj mozgom sinu kako je, u stvari, sama bila kriva to je taj ovjek dopustio sebi toliku slobodu. Ali na taj povik on je odmah pusti, kao da se opekao. Lassiteru, oprostite mi! Stalno zaboravljam vaa vaa osjeanja. Govorei onako kako sam govorila, mislila sam na vas kao na odanog prijatelja. Ne znam, vi me stalno podsjeate na bie koje ivi izvan civilizacije Ali, ponavljam ono to sam rekla u pogledu mog bijega. Umorna sam, umorna! I neiskazana mi se gorina uhvatila srca. Jane on e, kad je malo stiao ubrzano disanje, to mu je grevito nadimalo grudi. Najvee je zlo u tome to vi ne moete pobjei! to hoete da kaete? Pa slobodna sam, najzad! Ni u snu Ali vidim da bih s vama morao jasno govoriti. Recite mi sve. Neizvjesnost me plai vie od iega. Svakog jutra budim se s nadom u srcu, nadom koja nee

da umre. Onda dolazi dan sa svojim razoaranjima, sa svojim gorinama i sjenama, koje mi siu u samo srce. Uvee molim, ini mi se da se nebo razvedrava, a tada mirno mogu da spavam. Ali, ako elite da se prekinu sve te neizvjesnosti, ako elite da se pokaem odvanom enom, recite mi, recite mi sve. Ma kakva da je, stvarnost mi je najdraa. Nadziru vas, Jane. Na svaki va pokret, osim kad ste zatvoreni u kui, oni motre. Vaa vlastita umica vrvi uhodama. Zavukli su se u travu poput Indijanaca. Kad ste nedavno izjahali, tko zna koliko vas je znatieljnih oiju pratilo. Nou se ti ljudi uljaju pod vaim prozorima, po vaem dvoritu, moda ak i po kuci, znajui da Jane Withersteen nikad ni jedna vrata nije zakljuala. I znaju da sam ja opazio te njihove manevre. Htjeli bi me maknuti samo to sam ja za njih isuvie tvrdi orah. Sve ovo, Jane, znai da sad ne moete slobodno otii kamo elite. Kasnije, moda, kad osiromaite, kad vas ukrote. A budui da sve elite znati, kaem vam i da ete izgubiti stoku koja vam je jo preostala, i zemlju, i Amber Spring, pa i zlato to ste ga sakrili, jer ga ne moete odnijeti ni danju ni nou. Kaem vam sve to jer je bolje, kako i sami kaete, da budete na sve spremni kad kucne taj trenutak. Zaboga, zaboga ? Pa ta da inim, Lassiteru? Nita, rekao bih. Samo znajte ta se moe dogoditi i ekajte. Kad biste mi dozvolili da malo porazgovaram s Tullom i da odem u posjetu onom onom Psst! Ne, ne! zamoli ona. Uostalom, ni to vam ne bi mnogo koristilo. Ali zato mi to rade? Nisam izdala svoju vjeru, nita nisam uinila to je u suprotnost s mojom dunou. Godinama sam davala dragovoljno, otvorena srca. Kad

mi je otac umro, ostavio mi je itavo svoje bogatstvo, a ako sam jo bogata, to je zato to nije bilo dovoljno siromaha da im sve podijelim. Zato, dakle? Zato to onaj tko sve to pokree i muti eli sauvati svoju neogranienu mo. Ali ja u dati sve, samo neka me puste na miru! Moda je njima stalo do moje due? Ali ne misle da gubim povjerenje u njih utite, djevojice! uzviknu Lassiter, glasom u kojemu se dostojanstvo mijealo sa saaljenjem, Vi ste jedna od najjaih i najboljih ena, ali ste u mnogome ostali djevojica. Rei u vam jo neto, a onda dosta. Meu tisuama vaih suvjernica, jedina ste koja je imala hrabrosti da se odupre svojoj crkvi. Kad nisu uspjeli da vas uvjere, pokuali su prijetnjama, a sad hoe, sad vas moraju unititi, shvaate li? A onaj koji to eli toliko je dalek od Krista, kao to je nebo daleko od zemlje. Treba vas smrviti, jer niste htjeli popustiti. Vae tijelo treba predati nekom mormonu da bi raalo nove mormone. Zanimljivo bi bilo znati to e uiniti s vaom duom? Zar vi, zbilja, mislite da je njima do vae due? 12. OSAMLJENOST I OLUJA Bess je sad ve potpuno ozdravila. esto je s Ventersom pravila dugake etnje da istrai, govorila je, njihova usamljena imanja, i prema miljenju njena druga, ti izleti su joj prijali zdravlju. U sebi je Venters dodavao: ,,i njenoj ljepoti. Prokrstarie tako itavu dolinu, uspee se sve do

Uzdrhtale stijene, koja pobudi u djevojci i strah i radoznalost, naoe i kosti starih stanovnika tih bregova. Ona je sad esto bila vedra, djetinjski bezbrina i samo joj je s vremena na vrijeme oblak tuge zastirao oi, osobito dok bi promatrala Ventersa kad je on nije gledao. Jednog dana bili su se mnogo udaljili od prebivalita i s neke kamene terase gledali divan prizor suncem obasjanih dolinica, dok su psi, Ring i Whitie, skakutali oko njih. Bess se osmjehivala, vedra, bezbrina, sa sanjalakcm sjenkom u velikim oima. Najednom Venters rukom pokaza velike oblake, koji su se gomilali nad zapadnom stijenom, purpurno obojeni zrakama zalazeeg sunca. Odavno nisam vidio neto takvo ree. Pogledajte! Mislim da se nalazimo pred uraganom. Oh, nadajmo se da nije! Plaim se uragana. Zbilja! A zato? Da li ste ikad imali prilike vidjeti bijes uragana u dolinicama koje su odasvud zatvorene? Ne? E pa, znajte da je to, zaista, neto strano. Svakog ljeta smrtno sam se plaila kad su nadolazili uragani. Odlazila sam da se sakrijem na kakvo mrano mjesto. Uragani su ponekad stravini i u ravnici, ali se ni izdaleka ne mogu usporeivati s ovima ovdje, u kanjonima. Zatim, u ovoj maloj dolini grom vjerojatno jezivo jei. Nita se ne bojte, savreno smo sigurni, Bess. Znam to, ali vam ne vrijedi govoriti, jer se plaim gromova i munja i na kraju dobijem glavobolju. Recite, hoete li biti uza me, ako naie uragan? Svakako. Uostalom, ako hoete vratimo se u logor. Ona radosno pristade i oni krenue natrag. S vremena na vrijeme djevojka je uplaeno pogledala prema zapadu.

Sunce je zalazilo i zrak je bio zaguljiv. Ni najslabiji dah vjetra nije micao listove drvea, dok su se purpurni oblaci podizali, zastirui nebo. Kad stigoe u logor, uragan ipak jo nije izbio, ali kad su pripremali veeru, zau se daleka tutnjava koja se malo-pomalo rasplinjavala. Bess kriknu. Evo grmljavine! uzviknu uplaena. Ama ne htede je uvjeriti mladi. Jo ranije smo vidjeli velike oblake, koji su zatim proli, a uraganu ni traga ni glasa. Ali sad je grmjelo! Pa ta! ? Neka uragan samo doe, osvjeit e zrak. Uostalom, ponavljam, ovjek nema ega da se boji. Po veeri ostadoe zbog nekog posla u logoru, onda odoe da sjednu na zaravan, i gledaju pribliava li se nevrijeme. Zavjesa oblaka sa zapada stalno se zgunjavala i bivala sve tmurnijom. Onda iznenada odjekne tutnjava po itavu nebeskom svodu, a zasljepljujua munja bijesnu dva-tri puta. Eto! povika Bess, pokrivajui ui rukama. Sta sam vam govorila? Hajde, budite razboriti, Bess! Ne, ne, bojim se! udno da se toliko plaite. Meni se, na primjer, uragani dopadaju. Kaem vam da je u ovim kanjonima uragan jeziv. Pa i na samog Oldringa neugodno djeluju, a njegovi ljudi naprosto polude od straha. Zamislite da je jednom jedan ogluio od snanih udaraca groma i vie nije ozdravio. Vidim da jo kojeta moram nauiti, Bess, i to uskoro, po svemu se ini. U svakom sluaju, ostanimo

napolju dok je to mogue. Vjetar je u meuvremenu estoko jaao. Munje su sada slijedile jedna drugu, gotovo bez prestanka, ali su udarci gromova bili rijetki, premda su potmulo odjekivali dolinom. Sluajte, sluajte! povika u jednom trenutku Bess, pribliivi usta Ventersovu uhu, jer zbog bijesa vjetra nisu uspijevali jasno razabrati znaenje rijei. To je Oldringovo mrtvako zvono! to kaete? upita on, pomislivi da nije dobro uo. Oldringovo mrtvako zvono. Kad vjetar estoko pue u upljinama stijena, profrzvodi zvuk koga ljudi, tamo dolje, tako zovu i koji je za njih, kako vjeruju, predznak smrti. Vjerujem da i Oldring misli isto. Sluajte, ne nalii nikakvom drugom zvuku Venters napregnu sluh i stvarno zau kako se pobjenjeli vjetar duboko zabija u upljine stijena, proizvodei niz jecaja, koji su prelazili iz najvieg u najnii ton, obiljeeni potmulim udarcima, koji kao da su udarali u neko ogromno zvono. Slegnu ramenima. To je vjetar! pomisli, ali je ipak i dalje oslukivao, uz neku laku jezu, dok se Bess drui stiskala uz njega. Malo zatim uragan se raspomami divljim bijesom. Gustu tamu iznenada pocijepaju zasIjepljujue munje, za njima su slijedili udovini udarci groma koji dobijaju na snazi odbivi se od stijene. Vjetar je divlje urlao, drvee se svijalo do same zemlje, kamenje se kotrljalo niz padinu breuljaka buno poput lavine. Venters u tami potrai Bessinu ruku i osjeti da je hladna i da drhti te povede djevojku u peinu koja im je sluila za stanovanje. Ba dok su ulazili, stravina svjetlost propara nebeski svod i pri njoj Venters spazi kao krpa bijelo

djevojino lice s velikim iskolaenim oima od straha. I sami psi poskakae u sklonite. Odmah zatim odjekne prasak groma. inilo se da je uasna tutnjava iz samih temelja potresla peinu. Obamrla, Bess se stegne uz svoga druga, uze mu ruke, stavi ih sebi na ui, prikloni glavu na njegovo rame i sklopi oi. Ostadoe tako za sve vrijeme uragana. Proao je jedan sat, dug kao vjenost. ak se i Ventersu oduljio, njemu koji je prvi put u ivotu nasmrt preplaenu enu drao u svom zagrljaju i koji je, osim te, proivljavao jo jednu oluju: oluju kojom je ljubav haraila u njegovu srcu. Kad je najzad oluja poela jenjavati, Venters se povue u svoju peinu. Zadrijemao je kasno u noi kad se primirila oluja to mu je u srcu izbila. Probudi se u zoru i izae na zaravan. Sva je dolina bila sjajna i blistavo zelena, a stjenovite litice, oprane kiom, svijetlile su se na suncu. Tu i tamo su nastali mali slapovi i potoii koji su muklo i neprekidno uborili. Poeo je pripremati doruak, kadli se pojavi Bess. Dobar dan ree ona. Divnog li dana! Da. Nakon nevremena popuhuje zapadnjak. Nevrijeme Recite mi, zar vam se nisam sino uinila kao kakva djevojica? upita ona gledajui ga paljivo. Nije to nikakvo zlo. Kakve li sramote! Ali, vidite, to je bilo jae od mene. Zato se stidite? Ja sam, meutim, bio zadovoljan to ste se toliko uplaili. Oh! A zato? nejasna ideja malo-pomalo pretvorila u moju stalnu

namjeru. Na primjer ako se usudim zamolit u vas da osedlate moja dva trkaa i pobjegnete sa mnom da me saknjete. Jane! Opaljeno Lassiterovo lice problijedi. Rijetko ga je Jane vidjela kako gubi mir, pa ak se ni tada njegova uzbuenost nije mogla usporediti sa sadanjom, jer ne izgubi samo mir, nego iznenada divlje, poudno zagrli djevojku i privi je na grudi. Lassiteru! drui povika ona dok joj mozgom sinu kako je, u stvari, sama bila kriva to je taj ovjek dopustio sebi toliku slobodu. Ali na taj povik on je odmah pusti, kao da se opekao. Lassiteru, oprostite mi! Stalno zabo ravljam vaa vaa osjeanja. Govorei onako kako sam govorila, mislila sam na vas kao na odanog prijatelja. Ne znam, vi me stalno pod sjeate na bie koje ivi izvan civilizacije Ali, ponavljam ono to sam rekla u pogledu mog bijega. Umorna sam, umorna! I neiskazana mi se gorina uhvatila srca. Jane on e, kad je malo stiao ubrzano disanje, to mu je grevito nadimalo grudi. Najvee je zlo u tome to vi ne moete pobjei! to hoete da kaete? Pa slobodna sam, najzad! Ni u snu Ali vidim da bih s vama morao jasno govoriti. Recite mi sve. Neizvjesnost me plai vie od iega. Svakog jutra budim se s nadom u srcu, nadom koja nee da umre. Onda dolazi dan sa svojim razoaranjima, sa svojim gorcinama i sjenama, koje mi siu u samo srce. Uvee molim, ini mi se da se nebo razvedrava, a tada mirno mogu da spavam. Ali, ako elite da se prekinu sve

te neizvjesnosti, ako elite da se pokaem odvanom enom, recite mi, recite mi sve. Ma kakva da je, stvarnost mi je najdraa. Nadziru vas, Jane. Na svaki va pokret, osim kad ste zatvoreni u kui, oni motre. Vaa vlastita umica vrvi uhodama. Zavukli su se u travu poput Indijanaca. Kad ste nedavno izjahali, tko zna koliko vas je znatieljnih oiju pratilo. Nou se ti ljudi uljaju pod vaim prozorima, po vaem dvoritu, moda ak i po kui, znajui da Jane Withersteen nikad ni jedna vrata nije zakljuala. I znaju da sam ja opazio te njihove manevre. Htjeli bi me maknuti samo to sam ja za njih isuvie tvrdi orah. Sve ovo, Jane, znai da sad ne moete slobodno otii kamo elite. Kasnije, moda, kad osiromaite, kad vas ukrote. A budui da sve elite znati, kaem vam i da ete izgubiti stoku koja vam je jo preostala, i zemlju, i Amber Spring, pa i zlato to ste ga sakrili, jer ga ne moete odnijeti ni danju ni nou. Kaem vam sve to jer je bolje, kako i sami kazete, da budete na sve spremni kad kucne taj trenutak. Zaboga, zaboga ? Pa ta da inim, Lassiteru? Nita, rekao bih. Samo znajte ta se moe dogoditi i ekajte. Kad biste mi dozvolili da malo porazgovaram s Tullom i da odem u posjetu onom onom Psst! Ne, ne! zamoli ona, Uostalom, ni to vam ne bi mnogo koristilo. Ali zato mi to rade? Nisam izdala svoju vjeru, nita nisam uinila to je u suprotnost s mojom dunou. Godinama sam davala dragovoljno, otvorena srca. Kad mi je otac umro, ostavio mi je itavo svoje bogatstvo, a ako sam jo bogata, to je zato to nije bilo dovoljno siromaha da im sve podijelim. Zato, dakle? Zato ito onaj tko sve to pokree i muti eli sauvati

svoju neogranienu mo. Ali ja u dati sve, samo neka me puste na miru! Moda je njima stalo do moje due? Ali ne misle da gubim povjerenje u njih utite, djevojice! uzviknu Lassiter, glasom u kojemu se dostojanstvo mijealo sa saaljenjem. Vi ste jedna od najjaih i najboljih ena, ali ste u mnogome ostali djevojica. Rei u vam jo neto, a onda dosta. Meu tisuama vaih suvjernica, jedina ste koja je imala hrabrosti da se odupre svojoj crkvi. Kad nisu uspjeli da vas uvjere, pokuali su prijetnjama, a sad hoe, sad vas moraju unititi, shvaate li? A onaj koji to eli toliko je dalek od Krista, kao to je nebo daleko od zemlje. Treba vas smrviti, jer niste htjeli popustiti. Vae tijelo treba predati nekom mormonu da bi raalo nove mormone. Zanimljivo bi bilo znati to e uiniti s vaom duom? Zar vi, zbilja, mislite da je njima do vae due?

12. OSAMLJENOST I OLUJA Bess je sad ve potpuno ozdravila, esto je s Ventersom pravila dugake etnje da istrai, govorila je, njihova usamljena imanja, i prema miljenju njena druga, ti izleti su joj prijali zdravlju. U sebi je Venters dodavao: ,,i njenoj ljepoti. Prokrstarie tako itavu dolinu, uspee se sve do Uzdrhtale stijene, koja pobudi u djevojci i strah i radoznalost, naoe i kosti starih stanovnika tih bregova. Ona je sad esto bila vedra, djetinjski bezbrina i samo joj je s vremena na vrijeme oblak tuge zastirao oi, osobito dok bi promatrala Ventersa kad je on nije gledao. Jednog dana bili su se mnogo udaljili od prebivalita i s neke kamene terase gledali divan prizor suncem obasjanih dolinica, dok su psi, Ring i Whitie, skakutali oko njih. Bess se osmjehivala, vedra, bezbrina, sa sanjalakcm sjenkom u velikim oima. Najednom Venters rukom pokaza velike oblake, koji su se gomilali nad zapadnom stijenom, purpurno obojeni zrakama zalazeeg sunca. Odavno nisam vidio neto takvo ree. Pogledajte! Mislim da se nalazimo pred uraganom. Oh, nadajmo se da nije! Plaim se uragana. Zbilja! A zato? Da li ste ikad imali prilike vidjeti bijes uragana u dolinicama koje su odasvud zatvorene? Ne? E pa, znajte da je to, zaista, neto strano. Svakog ljeta smrtno sam se plaila kad su nadolazili uragani. Odlazila sam da se sakrijem na kakvo mrano mjesto. Uragani su ponekad

stravini i u ravnici, ali se ni izdaleka ne mogu usporeivati s ovima ovdje, u kanjonima. Zatim, u ovoj maloj dolini grom vjerojatno jezivo jei. Nita se ne bojte, savreno smo sigurni, Bess. Znam to, ali vam ne vrijedi govoriti, jer se plaim gromova i munja i na kraju dobijem glavobolju. Recite, hoete li biti uza me, ako naie uragan? Svakako. Uostalom, ako hoete vratimo se u logor. Ona radosno pristade i oni krenue natrag. S vremena na vrijeme djevojka je uplaeno pogledala prema zapadu. Sunce je zalazilo i zrak je bio zaguljiv. Ni najslabiji dah vjetra nije micao listove drvea, dok su se purpurni oblaci podizali, zastirui nebo. Kad stigoe u logor, uragan ipak jo nije izbio, ali kad su pripremali veeru, zau se daleka tutnjava koja se malo-pomalo rasplinjavala. Bess kriknu. Evo grmljavine! uzviknu uplaena. Ama ne htede je uvjeriti mladi. Jo ranije smo vidjeli velike oblake, koji su zatim proli, a uraganu ni traga ni glasa. Ali sad je grmjelo! Pa ta! ? Neka uragan samo doe, osvjeit e zrak. Uostalom, ponavljam, ovjek nema ega da se boji. Po veeri ostadoe zbog nekog posla u logoru, onda odoe da sjednu na zaravan, i gledaju pribliava li se nevrijeme. Zavjesa oblaka sa zapada stalno se zgunjavala i bivala sve tmurnijom. Onda iznenada odjekne tutnjava po itavu nebeskom svodu, a zasljepljujua munja bijesnu dva-tri puta. Eto! povika Bess, pokrivajui ui rukama. ta sam vam govorila?

 Hajde, budite razboriti, Bess! Ne, ne, bojim se! udno da se toliko plaite. Meni se, na primjer, uragani dopadaju. Kaem vam da je u ovim kanjonima uragan jeziv. Pa i na samog Oldringa neugodno djeluju, a njegovi ljudi naprosto polude od straha. Zamislite da je jednom jedan ogluio od snanih udaraca groma i vie nije ozdravio. Vidim da jo kojeta moram nauiti, Bess, i to uskoro, po svemu se ini. U svakom sluaju, ostanimo napolju dok je to mogue. Vjetar je u meuvremenu estoko jaao. Munje su sada slijedile jedna drugu, gotovo bez prestanka, ali su udarci gromova bili rijetki, premda su potmulo odjekivali dolinom. Sluajte, sluajte! povika u jednom trenutku Bess, pribliivi usta Ventersovu uhu, jer zbog bijesa vjetra nisu uspijevali jasno razab rati znaenje rijei. To je Oldringovo mrti. vako zvono! to kaete? upita on, pomislivi da nije dobro uo. Oldringovo mrtvako zvono. Kad vjetar estoko pue u upljinama stijena, prolizvodi i , zvuk koga ljudi, tamo dolje, tako zovu i koji je za njih, kako vjeruju, predznak smrti. Vjerujem da i Oldring misli isto. Sluajte, ne nalii i nikakvom drugom zvuku Venters napregnu sluh i stvarno zau kako se pobjenjeli vjetar duboko zabija u upljine stijena, proizvodei niz jecaja, koji su prelazili iz najvieg u najnii ton, obiljeeni potmulim udarcima, koji kao da su udarali u neko ogromno zvono. Slegnu ramenima. To je vjetar! po misli, ali je ipak i dalje oslukivao, uz neku laku jezu, dok se Bess drui stiskala uz njega.

Malo zatim uragan se raspomami divljim bijesom. Gustu tamu iznenada pocijepaju zasIjepljujue munje, za njima su slijedili udovini udarci groma koji dobijaju na snazi odbivi se od stijene. Vjetar je divlje urlao, drvee se svijalo do same zemlje, kamenje se kotrljalo niz padinu breuljaka buno poput lavine. Venters u tami potrai Bessinu ruku i osjeti da je hladna i da drhti te povede djevojku u peinu koja im je sluila za stanovanje. Ba dok su ||r ulazili, stravina svjetlost propara nebeski svod i pri njoj Venters spazi kao krpa bijelo dje vojino lice s velikim iskolaenim oima od straha. I sami psi poskakae u sklonite. Odmah zatim odjekne prasak groma. inilo se da je uasna tutnjava iz samih temelja potresla peinu. Obamrla, Bess se stegne uz svoga druga, uze mu ruke, stavi ih sebi na ui, prikloni glavu na njegovo rame i sklopi oi. Ostadoe tako za sve vrijeme uragana. Proao je jedan sat, dug kao vjenost. ak se i Ventersu oduljio, njemu koji je prvi put u ivotu nasmrt preplaenu enu drao u svom zagrljaju i koji je, osim te, proivljavao jo jednu oluju: oluju kojom je ljubav haraila u njegovu srcu. Kad je najzad oluja poela jenjavati, Venters se povue u svoju peinu. Zadrijemao je kasno u noi kad se primirila oluja to mu je u srcu izbila. Probudi se u zoru i izae na zaravan. Sva je dolina bila sjajna i blistavo zelena, a stjenovite litice, oprane kiom, svijetlile su se na suncu. Tu i tamo su nastali mali slapovi i potoii koji su muklo i neprekidno uborili. Poeo je pripremati doruak, kadli se pojavi Bess. Dobar dan ree ona. Divnog li dana! Da. Nakon nevremena popunu je zapadnjak.

 Nevrijeme Recite mi, zar vam se nisam sino uinila kao kakva djevojica? upita ona gledajui ga paljivo. Nije to nikakvo zlo. Kakve li sramote! Ali, vidite, to je bilo jae od mene. Zato se stidite? Ja sam, meutim, bio zadovoljan to ste se toliko uplaili. Oh! A zato? Rei u vam drugi put ozbiljno odgovori mladi i na njegovu se licu pojavi tako udan izraz da ga djevojka zadivljeno pogleda. Sta vam je? Nikad vas nisam takvog vidjela. Nita, Bess. On, da! ita vam se na licu da vam je neto. Zar mi ne elite rei o emu se radi? E pa, injenica je da sam snivao. Vidite, krivica je na toj dolinici i nevremenu to izazivaju snove Ali, pustimo to sada. tavie, Bess, mislim da ovako ne moemo dugo ivjeti. Treba da odem u Cottonwoods, moram po namirnice koje su nam potrebne! U Cottonwoods! zamiljeno ponovi ona. Onda, nakon jednog trenutka upita ga paljivo ga gledajui: Vjerujete li da moete otii i da vam se nita nee dogoditi? Pa jasno. Nou kroz Deception Pass, a A da li ete se vratiti? upita ga ona udno ivahno. Da li u se vratiti? Dajte mi etiri dana vremena. Ako se za etiri dana ne vratim, znai da sam mrtav. Kaem to zato, jer se jedino u tom sluaju ne bih vratio. Bern!

 Da, vratit u se, Bess. Postoji stanovita opasnost, nema smisla to skrivati, ali u znati da se uvam. Znam, sigurna sam u to! Pa ipak Ne, ne, to me ne plai. Ne? A to drugo? Zato ete se vratiti? upita ona, izbjegavajui da daje toan odgovor. Pa ne mogu vas samu ostaviti ovdje! Moete, kad se ve jednom naete u naselju, promijeniti miljenje Meu starim prijateljima Neu promijeniti miljenje, a to se tie starih prijatelja I mladi se prekide uz kratak izraajan osmijeh. Ali, moda moda se tamo dolje nalazi neka ena! i val krvi joj oboji opaljeno lie i vrat. U oima joj izbi stid, pa ipak ih nije oborila, ve je gledala pravo u njega, da vidi nisu li njene brige zasnovane. Zatim pokri lice rukama. Bess! uzvikne Venters glasom koji gotovo promuklo odjekne od napora to ga je inilo da bi svladao uzbuenje. Kao da je prisiljena protiv svoje volje, djevojka otkri lice i pogleda druga alosnim oima, a usne su joj drhtale kao da bi htjela neto rei. Ne postoji nikakva ena, Bess nastavi Venters i nita me na svijetu ne moe sprijeiti da se vratim, osim stvari jaih od nas. Na licu joj se pojavi neto poput blijeska radosti, onda iznenada malaksa, s izrazom koga on nikad prije nije vidio na njoj. ta vam je, Bess? uzvikne mladi, uzimajui je za ruku. Ja ja sam nita Djevojka sam bez imena

promrmlja ona i Venters shvati. Hoete li da se ne Vratim? naglo upita obamro i hladan. Kaem to zatozato to moda elite da se vratite tamo, u skrovite iza vodopada Djevojka ustane, drui od gnjeva, inilo se da njene uspaljene oi i drhtave ruke odbacaju tu nepravednu uvredu. Ali se na Ventersu ve vidjelo kajanje zbog njegove nerazumne plahovitosti. Oprostite mi, oprostite, Bess, molim vas Istina je, nisam to trebao rei. Eto, osjetio sam se izazvan. Namjeravam raditi, napravit u vam kuu ovdje, bit u va va brat, dokle god me budete trebali. A vi morate zaboraviti to ste..! hou da kaem, ono to ste bili i da budete sretni. Kad se sjetite svoje prolosti, obuzima vas gorina, a to me mui i uzrujava. Da, Bern. Bit u sretna Vidite, vi ste tako dobri da se ak stidim. Kad promislim, ne vjerujem na kraju tolikoj dobroti i pobenavim pitajui se zato? Da, zato? Ja sam, dopustite da kaem, samo izgubljena djevojka, bezimena ena, Oldringova djevojka, kako su me zvali njegovi ljudi. Sad, kad vi hoete da me spasite, da me usreite, to, eto, nadmauje moje poimanje. Zato se ne treba uditi to me oaj spopada pri pomisli da vas vie neu vidjeti. Ali, vie neu oajavati, vie neu govoriti o stvarima koje vam se ne dopadaju, dajem vam rije. Oh, kad bih vam dobrotu barem djelomino mogla uzvratiti! Ve ste mi stotinu puta uzvratili. Hoete li mi vjerovati ako vam neto kaem? Vjerovati vama? A kako bih mogla drugaije? Sluajte me, dakle. Spasivi vas, spasio sam samoga sebe. ivei ovdje, nauio sam da mislim, dok sam sve

dosad samo sanjario. Ne vjerujem ni rijei od svega to za sebe tvrdite. To je stvar koju ne mogu objasniti rijeima, suvie je duboka, ali osjeam da je tako. Ma kakve patnje vam bile dosuene, tko zna to ste sve doivjeli i preivjeli u ivotu, ali ipak ste ostali estiti i besprijekorni. Vidite, ja tamo dolje u Illinoisu imam majku i sestru. Kad bih mogao, ve sutra bih vas odveo k njima. Bern! Kad bi se to obistinilo! Onda bih i te kako mogla podii glavu! Pa podignite, jer vam se kunem da je istina. Ona stvarno uini pokret i podie glavu onom pomalo divljom Ijupkou kojom je potkrepljivala svaki svoj in, onim izrazom nevinosti koji je toliko uznemiravao Ventersa, ali je ovaj put u njenoj kretnji bilo jo neeg, jer se inilo da se na mladieve odlune rijei njezin duh uzdie iz provalije u koju je bio pao. I ja sam nauila da razmiljam odgovori ona s osmijehom na ruim usnama i diui s mukom. Mlada sam, volim ivotena sam. Bess, na ovo vae otkrie polaem pravo prvenstva jer sam do njega doao prije vas smijui se ree Venters. Ali ima jo neto to treba da vam kaem Kad ete krenuti za Cottonwoods? im proe period uragana, koji e, moda, potrajati nekoliko dana, ili barem da se poneto smire. Prije no to krenete, rei u vam neto to smatram da vam moram rei, premda ni sama ne znam kako u vam to saopiti. A ipak je potrebno Jer, usprkos vaem uvjeravanju, postoji mogunost da se vie ne vratite.

Proe vie dana za vrijeme kojih je vjetar bijesno puhao, zvonei Oldringovim mrtvakim zvonom, a poslije podne su se gomilali oblaci, crni i prijetei, i izbijali stravini uragani, to su plaili djevojku. Ali, dolina kao da se proljepala nakon tih uragana, a kia joj vraala mladost. Venters je jo ekao, neodluan, a u meuvremenu je odlazio u duge et'nje s Bess, a vraao se u logor uvijek na vrijeme, da ih uragan ne iznenadi. Najzad je izgledalo da se vrijeme proljepava. Oblaci vie nisu bili tako prijetei, vjetar je gubio estinu, uragani su bili rjei i krai. Tada mladi jednog jutra najavi: Vrijeme je da idem, Bess. Kad ete krenuti? Odmah, hou da kaem, veeras. Drago mi je to je doao taj trenutak. Idite! to prije krenete, prije e te se vratiti. Neto prije zalaska sunca ona ga otprati gore, strmenitom stazom, kroz uski prolaz, sve do Uzdrhtale stijene. Htjela je proi usjek i sa druge strane se nagnu, gledajui niz strminu. Kakve li strahote! uzviknu. I vi ste me donijeli ovim prolazom? Pa to ste mislili? Plai me i sama pomisao, a ipak nikad se nisam bojala veranja. Na primjer, prola sam bez straha kud god konj moe da proe. Ovdje je,' meutim, drugaije. Tu nema staze. Treba se verati, stavljajui noge u ove usjeke, lebdjeti nad provalijom Ne znam, ini mi se kao da bi me ponor zvao, privlaio k sebi Kad se vratite, gurnut u Uzdrhtalu stijenu, gurnut u je tako da e se skotrljati dolje i zauvijek zatvoriti prolaz. Posljednje rijei ree gotovo aljivim tonom, u kojem

se Ventersu uini da zapaa dublje znaenje. Da, Bess, kad se vratim sa zalihama i sa sjemenom, koje namjeravam donijeti, skotrljajte stijenu i bit emo zatvoreni ovdje zauvijek. alila sam se odgovori djevojka ali joj je glas lagano podrhtavao. Treba da budete uvijek slobodni i poete tamo gdje vam se dopada. Sad krenite Ovaj kraj me alosti, ini mi se kao da me neto pritie. Idem, Bess. Ali, rekoste onomad da ete mi prije odlaska neto rei. Jest A hoete li se, zaista, vratiti? Ako budem iv, vratit u se. Ali, mogli biste se i ne vratiti Naravno, i to je mogue, ali nije mene ba tako lako ubiti. Naoruan sam, pa ako me napadnu, znat su se braniti. Ne brinite. Imam povjerenja u vas i neu biti zabrinuta dok ne prou etiri dana o kojima ste mi govorili. Pa i dalje u vas ekati. Ali, poto se ipak moe desiti da se vratite, trebammoram vam rei Izgledalo je kao da joj malo-pomalo nestaje glasa. Blijeda, uspravna, u polusjeni usjeka nalikovala je nekakvom biu. Venters ju je ekao, nijem, kao da nasluuje izjavu. Morate znati nastavi ona najzad, skoro mrmljajui ta mislim o vaoj dobroti prema meni. Stalno sam utjela i vjerojatno ste me smatrali nezahvalnicom, ali uvstvo to ste ga u meni pobudili pustilo je duboko korijenje u mome srcu. A ipak, ak i sada, ako ako sam drugaija od one koja sam, ne bih vam mogla rei Pa ja sam samo jadna i izgubljena djevojka, bez imena, drugarica bandita

 Bess! Da, moram vam to rei: vi ste me spasili i ja sam vaa, i bit u ono to zaelite Svom duom svojom, Bern, svim srcem vas volim! 13. SJENE Tog oblanog, prijeteeg poslijepodneva, sjene su se zgunjavale nad Withersteen Houseom. Jane ih je usporeivala sa sjenama koje su zamraivale njen vlastiti ivot. Nekoliko dana ranije umrla je gospoa Larkin i ostavila malu Fay samu na svijetu, bez rodbine, bez zatitnika, osim Jane; djevojina ljubav prema djevojici se udvostrui. I u Lassiterovoj dui smrt sirote ene kao da je izazvala dubok dojam i prouzrokovala u njemu nevidljivu promjenu, koja Jane ipak nije izbjegla. Sve do toga dogaaja esto je savjetovao Jane da djevojicu povjeri kakvoj obitelji gentila, obzirom na okolnosti u kojima su se nalazili, ali je Jane stalno odbijala, ne elei uope da raspravlja o toj mogunosti. Sad on vie nije navaljivao s tim savjetom i kad je govorio o djevojici, uvijek je bio mirniji i alosniji. Jane je toga dana upravo iekivala Lassitera. Nalazila se na verandi, kad je daleki pucanj puke prene iz misli. Uini joj se da dopire iz umice, uz obor. esto je u posljednje vrijeme ula pucanj iz vatrenog oruja tu i tamo u umici, a poslije bi doznala da se radilo o hicima kukaviki ispaljenim Lassiteru iza lea, ali sreom iz velike daljine, jer su se uhode bojale stranog strijelca. Sad se, meutim, radilo o pukaranju. Meu svima koje

je poznavala, samo su Venters i Judkins ponekad hodali naoruani pukom Buka privue njenu panju, a onda zau prisni zvuk koraka, popraen zveckanjem mamuza i Lassiter stupi u dvorite. Netko tamo dolje ima dalekometnu puku ree on, skinuvi sombrero i Jane spazi da mu je glava povezana okrvavljenim rupcem. ula sam pucanj i zaista sam se pobojala da to pucaju na vas. Pokaite mi ranu, da li je cpasna? Nije. Pa, moda su pucali iz suvie velike daljine. Sad, ako dozvolite, sjest u u ovaj kut, gdje me nitko ne moe zapaziti iz umice. Skide rubac kojim mu je bila povezana glava i pokaza krvavu biljegu na lijevoj sljepoonici. Rana je, sreom, samo povrinska ree Jane. Ali jako krvari! Drite za trenutak rubac na njoj dok se ne vratim. Otra u kuu i gotovo odmah se vrati, nosei platnene zavoje i svilac. Dok je ispirala ranu i previjala je, Lassiter je govorio: Ovaj valjani momak to je pucao u mene imao je lijepe mogunosti da me pogodi, ali mora da se bojao dok je pucao. Kad se okrenuh, spazih ga gdje bjei meu drveem. To sam i oekivao, da e i puke ui u igru. Sad moram malo vie pripaziti. Oni se, izgleda, pomalo plae kad pucaju na mene, pa im ne ide za rukom da me pogode kako treba. Ali, moda se meu njima ipak nae netko tko e bolje gaati pa makar to bilo i sluajno. Zar ne bi bilo zgodnije da odete i napustite Cottonwoods, kako sam vas molila da uinite, jo prije nego je sve ovo poelo? A, eto, ja namjeravam ostati.

 Ali, vaa e krv pasti na mene, Lassiteru! Vidite li, lijepa gospo, kakve su upravo sada vae ruke? Nisu li lijepe, bijele, sigurne? Pa ipak su krvave od Lassiterove krvi! udnovato, tako umrljati svoje lijepe ruke. Ako bolje pogledate tu krv, vidjet ete je u jasnijoj boji, boji krvi koja potjee iz srca. Oh ! Prijatelju moj! Ne, Jane, nisam ovjek koji naputa igru, kad je na vrhuncu, kao to ni vi nite ena koja bi mogla to uiniti. Zlo je to upoznam pokrete protivnika tek onda kad ih ve uine. Da nije toga, ne bih bio izloen opasnosti da budem ubijete? Zar ne osjeate potrebu da potraite ovjeka koji je pucao, da ga sustignete da ga ubijete? Da vam pravo kaem, ne umirem od elje da to uinim. Zbilja! Divno! Znala sam da e biti tako, molila sam, vjerovala sam Lassiteru, zamalo ne dadoh cijelu sebe da ublaim vau mrnju protiv mormona. Zahvaljujui vama, prijatelju, uspjela sam A ipak, sebinjak kakva sam, zar je moj ivot dostojan vaega? Mislim na vau uasnu mrnju prema onom koji Mislim na neumoljivu nakanu koja je rukovodila valim ivotom i pitam se moe li biti da Sluajte! prekide je on apatom. ujem kako se primie neki konj. Uskoro zatim i Jane razabra zvuk ritmikih kopita, koji je za nju imao neto prisno, pa iako sad vie nije bila toliko podlona uzbuenjima, uini joj se da joj srce snanije tue. Odjednom shvati.

 Wrangle! To je Wrangle. Poznala bih mu korak meu tisuama. Zbilja je to bio Wrangle, koji izbi iz drvoreda i s tutnjavom pouri u dvorite, udarajui monim kopitima po kamenju, zapraen, divljeg izgleda, znojan. Naglo se zaustavi, oduprijevi se prednjim nogama, dok je jaha gipko skoio na zemlju, bacajui mu uzde na vrat. U tom bradatom, odrpanom momku duge i razbaruene kose, poderanih izama, Jane s mukom prepoznade Ventersa. Polako, polako sada, Wrangle! Tako! Ta zar nisi kod kue? Sad e imati hrane i pia koliko hoe! Kao da je zvuk toga glasa stresao Jane. Bio je zaista Venters. Bern, vi! Jane, Jane! Zadovoljstvo vas je opet vidjeti. Zdravo, Lassiteru. Zbilja sam to ja, Venters. Njegova elina ruka stegnu Janeinu; a u tom dodiru ona osjeti razliku izmeu starog Ventersa i ovoga koji se sada pojavio pred njom. Otiao je kao mladi a sad se vraao, tako rei, kao odrastao ovjek. Izgledao je vii, irih grudi, snanji i gledao ju je otvorenijim i vrim pogledom, istim kao to je u Lassitera bio. Ta ja sam, tko bi drugi bio! uzviknu on smijui se. Gledajte me koliko god hoete, uvijek u biti takav. I nemate zato da mi se rugate vas dvoje, jer Lassiter ima krvav zavoj oko glave, a vas tako blijedu jo nikad nisam vidio. Da, netko je iz puke pucao na mene, dok sam se peo uz obronak. ta se to dogaa, do avola? Da nije bilo Wranglea, koji juri poput demona Kakav li je to konj, Jane! I jo kad pomislim da sam ga ostavio slobodnog da se sam vrati kui A meutim je ostao tamo u kanjonu,

kao kakav divlji konj. Vidio me, onjuio i dokasao mi u susret. To je, znate, velika srea, inae ne bih iv stigao ovamo. Ali vi, moda, imate vie toga za prianje. Jane ga ukratko upozna sa situacijom i sa onim ta se desilo za vrijeme njegova dugog izbivanja. Na njegovu preplanulom licu proita gnjev, koji je izazvao bljedilo. Zaista! Sve to! A ta vi, Lassiteru ? ta je vas zadralo? Jane je imala dovoljno neugodnosti i bez ono nekoliko metaka to sam ih mislio ispaliti dolje u naselju odgovori Lassiter, miran i vedar, to Jane nikad ne bi povjerovala. Venters kao da je radoznalo i uporno istraivao njihova lica, dok je Jane osjeala kako crveni. Onda samo ree: Hm, imate pravo Stvar me je malo zaudila, to je sve. Svaki put kad je mislila na mogunost Ventersova povratka, djevojka je bila odluna da mu kae sve ta je uinila da u Lassiteru izazove tu udesnu promjenu. Nije namjeravala sebe tedjeti. No u tom trenutku Venters je nastavljao da pria, ali sa stanovitim oklijevanjem, kao da je odjednom izgubio onu laku sigurnost, koju je ispoljio na poetku. Pronaao sam Olringovo skrovite i vae crveno stado, Jane. Onda sam doznao Sve u svemu, siguran sam da je postojao dogovor izmeu Tulla i Oldringa. Prekide se, kao opsjednut jednom misli. Bol, stid i saaljenje su mu se itali na licu, smjenjujui se kao da se svako od tih osjeanja htjelo probiti naprijed. Najzad je izgledalo da se odluio i nastavi: Jane, suvie sam vas kotao. Zbog mene ste skoro uniteni, a zlo je to nisam vrijedio toliko. Nikad nisam bio dostojan tolikog

prijateljstva. U svakom sluaju, moda jo nije prekasno, okanite se mene, molim vas. Pazite, ja nisam odustao od mog nauma i uvijek sam isti: ne elim odustati. Dapae, kad sam ve tu, vidjet u Tulla i rei mu u lice da se vi vie ne zanimate za mene. Sad je ve suvie kasno, Bern mirno odgovori Jane. Prisilit u ga da mi vjeruje! uzviknu Venters. I tako, vi traite da prekinemo nae prijateljstvo? Da, a ako ne htjednete, sam u to uiniti. Zauvijek, Bern? Da, zauvijek. Jane uzdahnu, kao da se novi oblak spustio da zamrai njeno ve i tako mrano nebo. Mladi se vratio kao odrastao ovjek, oholiji, jai, vri u namjerama. Jednom mu je ve usluno pruila ruku. Sad ju je pruala opet, ali uzdrhtalu, primajui ono to joj izgleda sudbina dodjeljuje. Venters se nagnu nad tu ruku, poljubi je, stegnu u svojim, i izgledalo je kao da gui jecaj. Kad podie glavu, oi su mu bile zamuene suzama. Ima ena koje koje imaju gorku sudbinu ree promuklim glasom. Onda se strese i produi odlunije: Moram Tullu rei jednu sitnicu kad ga vidim. Bern, zar ne da se neete tui s njim? Ne, do toga ne smije doi! Obeajte mi da Obeavam samo to prasnu mladi est'nom koja je uplai da ako kaete jo samo jednu rije u prilog toga demona, ubit u ga kao pobjenielog kojota. Jane uznemireno izvi ruke. Zar je mogue da je taj tako ponosni ovjek blistavih oiju bio mladi koga je ona oblikovala kao u vosku, po svojoj volji? Da li je Venters, moda, postao Lassiter, a Lassiter Venters?

 Ne neu rei drugo promuca. Jane nastavi mladi. Lassiter vam je jednom rekao da ste bili slijepi. Mora biti da je tako. Ali vas ne elim uznemiravati. Traim od vas da u meni ne budite demona, govorei mi u prilog Tullu. Kad ga vidim, trudit u se da budem miran, i to je sve. Sad bih vas jo neto hteo zamoliti, Jane, to je posljednje. Dolje u Deception Passu naao sam dolinicu, divan kraj, namjeravam se u njoj nastaniti. Tako je skrivena da vjerujem da je nitko nikad nee nai. Ima dobru vodu, lovite, u izobilju trave. Htio bih je zasijati itom, i uzgajati stoku i trebao bih sobom ponijeti sjeme i zalihe. Hoete li mi ih dati? Svakako, Bern. to ih vie uzmete, bit u zadovoljnija. Moda e mi tako moji neprijatelji manje zamjerati. Ali, Venters, mislim, da ete imati neprilika ako poete s tovarom umijea se Lassiter koji je dotle prisustvovao tom prizoru utei. Krenut u nou. Moda bi to bila greka jer bi vas nou lake napali. Bolje je poi u zoru. To je najpogodnije vrijeme da se ode odavde. Nije mene lako ucmekati, Lassiteru! uzviknu Venters, mraan u licu. Vjerujem. Bern ree Jane. Prije svega poite u nastambe mojih ljudi i uzmite potpunu opremu. Ta vi ste u takvom stanju Onda se usluite kako bolje moete: uzmite mule, ito, sjeme, suho voe, meso, kavu, eer Sve ono to moete ponijeti. Na kraju u vam dati jedan paket, ali mi morate obeati da ete ga otvoriti tek onda kad se vratite tamo dolje u svoju dolinicu.

to bi mi bilo drago da je vidim! Sudei po vama i Wrangleu, mora to biti veoma usamljeno, ak divlje mjesto. Onda ona prie konju koji, videi je, kao da zadrhta, i pomilova ga. Wrangle! Dragi, stari Wrangle! Oh, podivljao je, da, ali me prepoznao. Kaite mi, Bern, juri li kao nekad? Juri li? Da se sad utrkuje s Black Starom ostavio bi ga daleko za sobom. E, to je nemogue! pobuni se Jane ne bi to mogao ni da je potpuno svje. ini mi se da se jo ne moe rei koji je od njih bolji ree Lassiter ali kad bi se morala upriliiti takva trka, Jane, vie bih volio da vas vidim na Wrangleu. I ja dodade Venters. Ali, moda Lassiter pretjeruje. Siguran sam da nikad neete biti prisiljeni na bijeg ma u ne znam kako lo poloaj dospjeli. Tko zna! uzviknu ona uz lak osmijeh. Ne, kaem vam, Jane. Nemogue je da doe dotle. im se naem s Tullom, stvari su se promijeniti u vau korist. Sad idem u naselje. Ne brinite, savjetujem vam. Jane se povue u svoju sobu i neko se vrijeme predade svojim bolnim razmiljanjima, podvojena pesimistikim Lassiterovim predskazivanjem i Ventersovim povjerenjem, ali je nadasve mislila na mladievo izgubljeno prijateljstvo i pitala se da li bi ikakav drugi gubitak uinio njen ivot alosnim. Trgnuo ju je Lassiterov korak u dvoritu. Izae i pozva ga da doe u dvoranu, iroku i polutamnu, jer je drala zatvorene prozore. Vjerujem da ete ovdje biti najsigurniji ree.

Dvorite je suvie izloeno. Tono, a onda ovdje je svjeije odgovori Lassiter. Dan je zaguljiv. Tako, bio sam s Ventersom u naselju. Ve! A gdje je Venters sada? zaueno upita Jane. U oboru je, gdje mu Blake pomae da natovari mule. Dobar je mladi taj Blake! Da li je Bern vidio Tulla? Dabome! uzviknu Lassiter i nasmija se. Pa priajte mi! On, dovodite me u oajanje tim svojim mirom! Zaboga, recite mi ta se dogodilo! Ovo je prvi put nakon toliko vremena to sam otiao u naselje blago odvrati Lassiter. asna rije, bilo je smijeno gledati nas, Ventersa i mene, kako hodamo ulicom. Ja se ne brinem suvie o onom to se zbiva oko mene, a to se Ventersa tie, sami ste vidjeli da zbilja izgleda divlje. Uglavnom, netko je potrao bez daha do trga tako da na njemu ne zatekosmo nikoga osim nekoliko hulja, koji su ostali pred duanima nemajui vremena da pobjegnu. Venters ue pravo u gostionicu, a ja sam ga, naravno, slijedio. Ne bih vam znao rei to mi je vie godilo, da li rasturanje ljudi ili Ventersova hrabrost. Uvjeravam vas, Jane, da sam bio zadovoljan to sam ga otpratio. Lee mi te stvari, vidite. Ali u gostionici Tulla nije bilo. Onda krenusmo po duanima da ga traimo. Opet nita. Najzad, neki gentili rekoe Ventersu da bi ga mogao nai u onoj dugakoj graevini koja se nalazi kraj Parsonova duana, nekoj vrsti dvorane za sastanke. Stvarno, kad zavirismo tamo, spazismo da je bila puna svijeta. Venters zaurla: Neka nitko ne potee pitolj! Nismo doli da pucamo! Onda krenu naprijed a ja sam se nalazio uz njega. Nastade larma, tabanje nogama,

aputanje i onda ona teka ti'na koja ti se ini kao da je moe noem rezati. Tuli se nalazio tamo, a s njim onaj debeljko koji je jednom prilikom pokuao da puca u mene, pa ostale vane linosti, a i onaj krivonogi, koji je bio s Tullom kad se prvi put zatekoh ovdje. Sto bih volio da ste vidjeli njihova lica, naroito Tulla i debeljka. Hm, to vam nikako ne mogu opisati. Venters i ja stadosmo usred dvorane sa svim tim ljudima sabijenim na jednom njenom kraju pred nama, a da ni jedan ne trepnu. Ipak, prirodno, zapazih da je veina njih nosila pitolje. Bila je to prva stvar na koju obratih panju. Onda Venters progovori visokim i odsjenim glasom i ree Tullu da mu mora kazati neke stvari. Dodade da je prekinuto prijateljevanje izmeu vas i njega, da vas je on zauvijek napustio. Ree da ste to obadvoje uinili zato da bi se udobrovoljili oni, mormoni, ali da vi nikad neete izmijeniti svoju odlunost u drugim stvarima. Onda je govorio vama u prilog. Ne bih vam znao ponoviti sve ta je rekao, ali je dovoljno da znate da nikad ni jedna ena nije imala takvog zagovornika. Imali ste dostojnog suborca, Jane, i ne sumnjajte da u ovo doba ima ikoga meu tim tvrdoglavim ljudima, koji vas ne poznaje. A Venters je rekao istinu, svima im je rekao pravu pravcatu istinu. Ree Tullu gdje se nalazi crveno stado, predbacio mu savez koji je sklopio s Oldringom posredovanjem Jerry Garda. Izgledalo je da Tuli guta slinu, a onaj drugi, krivonogi, bio je blijed i tih kao mi. Potom Venters nazove Tulla svim i svaim, ispsova ga, ismija. Ree da su i ostali paklenski psi poput njega htjeli uvrstiti svoju avolsku vladavinu, cijepajui nevina i

pravovjerna srca ena kao to je Jane Withersteen. Nazva Tulla licemjerom, potkupljivaem, jednom od najveih kukavica na svijetu, jastrebom koji se baca na slabu enu pokrivajui se plastom vjere. Onda zavri, skoro izgubivi glas u govornikom bijesu, ali je jo uspio dodati nekoliko rijei. Tuli ree, Jane me je molila da danas ne pucam u vas. Molila bi za vas i sa lomae na koju biste je vi rado smjestili Ali, dobro me sluajte: kunem vam se, ako se vi i ja jo jednom sretnemo licem u lice, ubit u vas poput psa, to i jeste u stvari. Nakon toga mirno odosmo i nitko nas nije pratio. Jane je plakala toplim suzama. Osjeala je da je Ventersov in predstavljao za mormone ozbiljniju stvar nego metak iz pitolja. Stvarno, ljudi poput Tulla bili su ranjavani, ubijani, ali nikad tako uasno javno optueni. Ali, iznad ma kojeg drugog osjeanja neto joj je ispunjavalo duu neopisivom radou zbog Ventersovog kavalirskog postupka. Dobro, dobro, Jane nastavi Lassiter rastuen, videi je gdje plae. Ne uzimajte to tako k srcu. Morao sam vam sve rei, ini mi se. udno, plaete sluajui ove stvari, a prije sam vas viao vedru u teim trenucima. Pa, ne razumijem se u ene i, moda, u onom to se desilo vi nalazite neki razlog za pla. Samo vam jo jednom kaem da mi se mnogo dopada Ventersov postupak i da bih ga ja rado ponovio. Ali, ja nisam, vidite, sposoban ni za ta drugo nego da pucam iz pitolja, a to izgleda da vas ne oduevljava. Dosta, sad treba da idem. Kamo? Venters je odveo Wranglea u konjunicu. Izgubio je potkovu i treba mu je staviti.

 Kaite Bernu neka ne propusti da doe uzeti paket o kojem sam mu govorila, i da mi kae zbogom. Bilo je pred zalazak sunca i ona je sjedila na trijemu s malom Fay, kad se pojavi Venters. Gotovo ga nije prepoznala, jer je mladi bio odjenuo novo odijelo, obrijao bradu i poeljao se. Pa ipak, nije to bio onaj stari Venters na ije se prisustvo ve bila navikla. Kad joj je priao, Jane je, kao da slijedi pokrete i rijei neke druge osobe, vidjela sebe kako pokazuje na paket koji je pokraj nje leao, ula sebe kako govori o stvarima iji smisao nije razumijevala. Mladi joj ree zbogom, zagrli je, poljubi, onda se okrenu da poe i visoka pojava uskoro nestade meu drveem. Pade tama na Withersteen House, doe beskrajna no, pojavie se prvi osviti zore, a Jane je jo uvijek bila budna u svojoj sobi, oi su je pekle. Gotovo je eljela da novi dan ne osvane. ta e joj on donijeti? Iznenada je strese daleki, prigueni pucanj pitolja. Oekivala je taj pucanj, pa ipak uzdrhta itavim biem. Jane! Jane! blago zovnu Lassiter malo zatim pod prozorom. Ona neto odgovori. Sve je u redu. Venters je krenuo. Pomislio sam da ste uli onaj pucanj i da ste se zabrinuli. Tko je pucao? Neki luak je pokuao zaustaviti Ventersa, vjerujem da je bio sam. Nisam ni vidio ni uo druge. Venters moe bez brige dalje. Osedlao sam Bellsa i slijedit u njegove tragove, ali vam obeavam da me on nee vidjeti, osim u sluaju da ga napadnu i da mu ustreba pomo. Osim toga

elim se uvjeriti da li je to mjesto, o kojem je govorio, zaista tako sigurno kako kae. Venters uporno trai da ga nitko ne ide tamo traiti, ali ja imam svoje sumnje, jer jo nisam uo za takvo mjesto gdje se ovjeka ne bi moglo potraiti. Sad, Jane, ostanite u kui dok se ne vratim, i stalno drite uza se Fay, jeste li uli? Da, da. I jo neto, Jane dugo je utio. Jo neto Ako pri mom povratku ne budete ovdje, ako odete ne bojte se, pronai u vae tragove. Pa kamo bih mogla otii, Lassiteru, upita ona radoznalo i ne shvaajui potajni znaaj njegovih rijei. Ne znam Na neko mjesto. Tko zna? Moda vas veu u nekom starom ambaru, zakljuaju u nekoj ostavi, bace u kakvu spilju To se desilo mojoj sestri Milly, dok nije popustila. Moda vas stigne nov Najzad, ako vas ne naem ovdje, potrait u vas. Ne, Lassiteru odvrati Jane tihim i alosnim glasom. Ako me ne naete, zaboravite nesretnu enu na iju sebinu prevaru vi uzvraate portvovanjem i ljubavlju. Zaula je neto poput priguene kletve, onda zveket mamuza koji se udaljavao. Tmurno mirna, Jane se stane baviti svojim poslom. Izgledalo je da nad kuom, kao predznak teke nesree, lebdi neto mrano. Kad je doao da joj podnese svoj dnevni izvjetaj, Blake je takoer izgledao zabrinut, a isto tako i Jerd. Onda, kada se kasnije pojavio Judkins, spazivi konja koji mu je epao, on sam bio sav pranjav i uznojen u licu, Jane nije bilo potrebno da on progovori

da bi shvatila kako se jo jedna nevolja svalila na nju. Gospoice Withersteen promuklo ree Judkins doao sam da vam kaem da je bijelo stado izgubljeno. Doite, sjedite najprije i okrijepite se neim ree Jane usrdnom briljivou. Iscrpljeni ste. Otra da nae neko jelo i pie i dok je ovjek jeo, po svemu sudei gladan kao vuk, ona mu ne uputi nikakvo pitanje. Nitko ne bi mogao uiniti vie od onog to sam ja uinio iznenadno e Judkins. Ne alostite se suvie. Znam, uinili ste to je bilo u ljudskoj moi. Taj gubitak za mene ne predstavlja iznenaenje. Odavno sam to oekivala. Mnogo sam vam zahvalna za vau vjernu slubu, Judkins. Znao sam da ete to tako primiti, gospoice, i upravo mi je zato bilo jo tee da vam javim ovu novost. Vidite, za vas treba uiniti sve to se moe, jer ste tako ljubazni i dobri, a onda, volim svoj posao Ne, nema smisla da vam govorim o bezbrojnim trikovima to ih upbtrijebie da zaplae stado, i kako smo ih stalno odbijali. Najzad, sino E, pa, ne bih vam znao rei koji je vrag uplaio stoku. Pojavio se oblai, praina, nevini oblai Ali ivotinje su ve bile nervozne od drugih pokuaja i tada se dadoe u bijeg. Bio je to pravi pakao. Lassiter je u pravu kad kae da su te ivotinje, kad se uplae, gore od bizona. Pokuali smo ih skrenuti, ali nije bilo mogue. Vjerujte, gospoice, nije lako napraviti ono to je Lassiter sam izveo Sve u svemu, u jednom trenutku cijelo se stado dade u trk, kao da su ga opsjeli demoni, i jedan dio svri u provaliji, milju daleko. Ali najgore je to Najgore? upita Jane, zadrhtavsi. Moda vai

ljudi? Judkins tuno potvrdi. Njih trojica, Jimmv Vail, Joe Willis i mali Cairns, odvaan djeak, vidite, pojurie naprijed u namjeri da zadre stado. Luaka pomisao, kaem vam. Nita nisam mogao uiniti da to sprijeim. Vail i Willis razneseni su nama na oi, a Cairns, koji je imao dobrog konja, srui se na dno provalije. Slomio je vrat i on i konj mu. I dio stada, zatim Vidite, gospoice, sve se to sino desilo. Pa, ako stado nije zavrilo u klancima Deception Passa, onda jo i sada tri, Za vrijeme dva dana, koji uslijedie nakon Judkinsova dolaska, Jane ostade kod kue, u smrtnoj alosti zbog sirotih mladia, rtava svoje vjernosti. Uz to je poela osjeati udan nemir. Sjedila je ispod trijema, kad zau zvuk, iji je nedostatak tih dana osjeala vie nego je to eljela priznati. Zveckanje Lassiterovih mamuza. Potra u dvorite s osjeanjem neiskazanog olakanja. Lassiteru! Vratili ste se! Da li ste pronali Ventersove tragove? Da li ste vidjeli njegovu prekrasnu dolinicu? Jesam i zbilja je vrlo lijepa. Kaite mi, priajte mi! Nije to bilo lako. Put, koji sam slijedio, jedan je od najgorih to sam ih ikad vidio. Ali, nae li se tamo neki bandit poput mene vjet u praenju tragova, onda Venters nije na sigurnom. Zatim, na veliko Janeino razoaranje, Lassiter se pokaza uzdrljivim u prianju ostalih pojedinosti o svom putovanju i o ivotu koji je tamo provodio Venters. Na kraju ona pomisli da je Lassiter umoran. Stvarno, takvo putovanje, obzirom na kratkou vremena, moralo je

izmoriti i najizdrljivijeg jahaa. Tada ga ona obavijesti o gubitku bijelog stada, vijest koju revolvera primi ne pokazujui iznenaenje, i zamoli ga da ode na poinak. Proe jo nekoliko dana, za koje se vrijeme Jane, vjerojatno prirodnim nagonom, poe ponovo smirivati. Sama je sebe uvjeravala u svoju divnu sposobnost da se prilagodi svakom i najgorem stanju. Osim toga, obnovila je svoje etnje sa Fay u umicu. Jednog jutra, dapae, otila je sve do nakraj umice, gdje se nalazilo neobraeno polje. Puhao je svje vjetar, koji je lelujao i savijao visoku travu, uz divnu igru boja. Na povratku proe uz konjunicu i tek to je ula u dvorite, kad ugleda Lassitera gdje se pribliava krupnim korac:ma. Fay, koja ju je drala za ruku, odvoji se i, trei prema ogradi od kolja, poe se igrati s jednom mulom, s kojom se zabavljala povlaei je za ui stojei na visokom kamenu koji joj je omoguavao da dosegne do vrha kolja. Jane je bio dovoljan jedan Lassiterov pogled da se pripremi i primi nov udarac. Bez ijedne rijei on je povede kroz dvorite, k stranjim vratima konj usnice. Pogledajte, Jane! ree on pokazujui na tlo. Ona pogleda. Zapazila je mnoge mrlje krvi na kamenju i jednu prugu u praini, koja se udaljavala prema vratacima na ogradi od koija. Tko je ovo uinio? upita ona jo ne shvaajui sve. Kako izgleda, netko je odvukao tijelo jednog mrtvaca ili ranjenika tamo, gdje su ekali konji. Mrtvaca ili ranjenika? Do avola, Jane, jeste li jaki? Moete li podnijeti jednu bolnu vijest? Blago joj je drao ruke u svojim promatrajui je tako

da je u stanovitom trenutku ona oborila oi. Da, bit u bit u snana promuca. On je odvede u konjunicu, vrsto je drei za miicu. Pa, gdje su Blake i Jerd? upita Jane, zaustavivi se pogoena nekom iznenadnom brigom. Ne znam gdje je Jerd. Vrlo vjerojatno je zatvoren na nekom mjestu. Ali Blake Siroti Blake! Nestao je zauvijek Budite pripremljeni na sve, Jane! Osjeajui kako joj se koa jei i s udnim zujanjem u uima ona prieka. Ali, gledajui oima uprtim u zemlju, zapazi pitolj s praznim bubnjem, dok su naokolo leale ispaljene ahure. Iza ugla graevine ona spazi Blakea, pomodrjelog, opruenog na tlu, mrtvog, jo je u jednoj ruci stezao pitolj, dok mu je druga bila zgrena na okrvavljenom kaputu. Ma tko bili kradljivci ree Lassiter ljudi vae vjere ili banditi, Blake je ubio nekog od njih. Kradljivci? proapta Jane. Dakako! Kradljivci konja. Pogledajte! Prstom je upirao u drvene pregrade za konje. Jane kriknu. Sve su bile prazne. Night je iezao, Black Stara tu vie nije bilo.

14. ZLATO Kao to je Lassiter izvijestio Jane, Venters je stigao iv i zdrav u svoju dolinu, ali se njegovoj radosti to se ponovo naao kraj Bess pridruio i osjeaj nelagodnosti. Jer, on Jane nita ne ree o velikoj promjeni koja se odigrala u njegovu ivotu. Pravdao se, dodue, sam pred sobom, da je to propustio uiniti zato to su djevojku isuvie zaokupljale brige o ozbiljnoj opasnosti koja se prijetei nad njom nadvila te je smatrao nezgodnim govoriti joj o Bess i svojoj ljubavi prema njoj. Pa ipak, muilo ga je to je to preutio. Bess, sretna zbog njegova povratka, bila je prosto oarana zalihama to ih je donio. Bilo ih je toliko da su u dolini mogli ivjeti itave godine, no njena je radost bila jo vea im bi pomislila da sad nema vie nikakva razloga da Bern ponovo odlazi u naselje. Venters se toga dana odmori. Slijedeeg jutra odmah se dade na posao s Bess, ija mu je pomo bila dragocjena. Ona, sa svojim gotovo djetinjim oduevljenjem, nadahnjivala ga, davala mu snage, mada su njeni planovi esto ispadali neizvodljivi, te ih se moralo preinaiti od poetka do kraja, im bi poeli da ih ostvaruju. Zato ju je Venters uglavnom slao u peinu gdje bijahu smjetene dragocjene zalihe da mu donese sad ovo sad ono. Za vrijeme jednog od tih odlazaka, dok se on nalazio malo dalje od logorita i na takvu mjestu odakle ga nije mogao vidjeti, Venters zau uplaen krik i odmah zatim lave pasa.

Ukoi se od zaprepatenja. Nikad nije ni u snu slutio da u takvoj potpunoj samoi moe biti opasnosti za djevojku i pomisli da se vjerojatno upla'la od kakve divlje make ili zmije. Ali mu se onda uini opasnim lave pasa koji nije prestajao. On potra u pravcu logora. Dok se pribliavao, spazd kroz granje jednog grma visoku spodobu nekog ovjeka. Ruka mu nagonski poleti k mjestu za opasaern gdje mu je visio pitolj no odmah gadno opsuje svoju nesmotrenost utvrdivi da ga je ostavio u peini. Uto u onom ovjeku prepozna Lassdtera. Tad krene laganije naprijed, obuzet drugom vrstom uzbuenja, i kad stie do prebivalita, ugleda prijatelja gdje netremice zuri u djevojku koja je bila sasvim problijedjela. U meuvremenu su, ini se, i psi prepoznali doljaka i umirili se. Hej, Venters! Dolazim vam u posjetu! uzvikne Lassiter, onda polaganije doda: Ali sam silno iznenaen vaim prekrasnim drutvom. Stvarno, Lassiteru je bio dovoljan samo jedan pogled da u Bess prepozna enu odjevenu u muku odjeu, pa i poslije Ventersova dolaska gledao ju je netremice, dok je bljedoa na njenu licu i vratu ustupala mjesto crvenilu. Lassiteru, vi! odgovori Venters im je doao do daha. Kakvog li olakanja kad sam vas prepoznao! Ali kako ste, zaboga, uspjeli doi ovamo? Jednostavno sam slijedio vae tragove Mi htio sam vidjeti gdje ste i da li ste ovdje zaista u sigurnosti. Slijedili ste moje tragove! uzvikne Venters kao da nije dobro uo. Pa jasno. Nije bilo lako kad sam stigao do litice. Izgubio sam prilino vremena traei ih u onim usjecima,

ali je poslije ilo lako. Pa gdje vam je konj? Nadam se da ste ga dobro sakrili. Vezao sam ga za one cedrove, na polovici uspona. Iz doline ga se ne moe vidjeti. Dobro, dobro! Sto ete, zbunjen sam vaom pojavom, jer sam vrsto bio uvjeren da nitko nije u stanju doi mojim tragom do ovog mjesta. Stvarno je to sve drugo nego lako. Ali ako se netko u ovom kraju nae vjet poput mene, ipak bi vam uao u trag. To me zabrinjava. Ali, Lassiteru, sad kad ste tu, zadovoljan sam to vas ponovo vidim. Bess, ovo je jedan moj prijatelj Jednom mi je spasio ivot, a moda i vie od toga. Lassiter stegnu djevojinu ruku, sad ve s tolikom prirodnou, da njoj odmah laknu, a Venters odahnu s olakanjem. Neu se mnogo zadrati ree zatim Lassiter. Ipak, ako vam ne priinja tekoe, rei u vam da sam vraki ogladnio. Ponio sam sa sobom malo dvopeka koji sam odavna pojeo. Venters, znate li da je ovo mjesto zbilja arobno? Pitam se kako ste ga pronali. Mora da je to vrlo zanimljiva pria. Dok se pripremalo jelo, Venters ukratko ispria svoj mali pothvat. Lassiter je mnogo sluao i malo govorio ali Venters opazi da se sve vie zanimao za Bess i kao da je njegovu uroenu hladnou ublaavao izraz naklonosti. Onda, iznenada, poto se zaloio, ustade i ree da mora odmah krenuti. Pozdravi djevojku ljubaznim i skoro dirljivim glasom i urno se okrene da poe.

Venters ga isprati, ali ne progovorie sve dok ne stigoe u prolaz kraj Uzdrhtale stijene. Tada Lassiter poloi ruku prijatelju na rame i onda ga znaajno pogleda. Lassiteru ree Venters, koji je shvatio nisam mogao Janei sve rei. Vjerujte mi, nisam mogao. Ona ne bi shvatila, a ima dovoljno briga ! Lassiteru, volim Bess. Priznajem da uope nisam oekivao sve to, premda sam vid'o mnoge udne stvari u svome ivotu. Ali ta djevojka tko je ona? Ne znam! Ne znate! Pa onda ta je! Svejedno mi je. To je najudnija pria koju sam ikad uo. Ispriat u vam je, ali znam da mi neete vjerovati. Tko zna, Venters? ene su za mene uvijek predstavljale predmet divljenja. Sto se tie ove djevojke, ako nije nevina poput djevojice, znai da sam onda vrlo loS poznavalac ljudi. Siguran sam da ete se prema njoj poteno ponijeti. Da Lassiteru! Tako sam i mislio. Ali pazite, ona mi se ini ve potpunom enom bez obzira na godine. Malo je starija od djevojice. Znam, znam to, ali strano je, Lassiteru, to ona, usprkos svojoj potpunoj nevinosti, nije ono na ta lii Ventersu! Ne bih htio Hou da kaem, ne mogu vam rei da ste klevetnik! To je ono najgore, to je ona pogodite? Ona je Oldringov maskirani jaha! Oekivao je da e Lassitera zapanjiti to otkrie, ali nije ni u snu pomiljao da e ga se duboko kosnuti to se na

njemu vidjelo. Revolvera ga za trenutak pogleda, kao da mu je htio itati u dui, onda sjede na jedan kamen i obrie znoj koji mu je ovlaio elo. Sine ree ispriajte mi sve to znate o tome. Venters upotpuni netom isprianu zgodu sa svim pojedinostima koje su se odnosile na Bess, od trenutka kad ju je ranio, sve do svog polaska za Cottonwoods. to vie ivim, ivot mi izgleda udniji ree Lassiter kad je Venters svrio, oiju uprtih u zemlju. Vaa pria je takva da bi unijela pomutnju i u trezveniju glavu od moje. Vi ste jednom govorili Jane o nevidljivoj ruci koja upravlja stvarima, ja dodajem da postoji jo jedna ruka, svemona i mudra, koja svime upravlja. Ne bih vam mogao dati neki savjet, ak i da me pitate, ali bih vam, moda, mogao pomoi ako se, kako ste mi rekli, el'te oeniti s Bess. Na primjer, mogu potraiti Oldringa, prvi put kad doe u naselje i navesti ga da mi sve kae o djevojci. Upoznao sam tog bandita prije mnogo godina i vjerujem da e me se sjetiti. Lassiteru, ako ikad sretnem Oldringa, ubit u ga! strastveno uzvikne Venters. Mislim da bi to bila najprirodnija stvar na svijetu jednostavno odgovori Lassiter. Ali, ako ga vi vidite uinite barem da povjeruje da je Bess mrtva, kao to je stvarno mrtva za njega i za stari ivot Dobro, dobro, sine. Sad se umirite. Upamtite, ako elite potegnuti pitolj na Tulla i Oldringa, morate to uiniti hladnokrvno. Vjerujem, uostalom, da ete uiniti najbolje ako djevojku i dalje ovdje skrivate. Sad, Venters, moram poi. Jo neto Zar ne, nita neete rei Jane o Bess.

Molim vas Budite mirni. Ali, kladio bih se, vidite, da bi nakon prvog bijesa to ste joj to preutjeli, jednom u ivotu i ona bi se mogla razjariti! Jane opet, o vama je imala najbolje miljenje. I meni samom nije teko priznati da ste valjan mladi. Govorei tako on ustade da poe i uz put razgleda Uzdrhtalu stijenu. Venters mu iznese svoje pretpostavke u vezi s tom udnom stijenom, nato se Lassiter radoznalo snanom rukom osloni o nju. Stojte! povika Venters. Jednom je umalo nisam gurnuo. Vraki sam se uplaio da e se strovaliti i zauvijek zatvoriti prolaz. Kako izgleda, vanreno ste nervozni odgovori Lassiter osmlehnnvSl se. to se mene tie, uvijek mi je bila strast da kotrljam kamenje, jo od djetinjstva, l to je bilo vee, vie me zabavljalo. No, recite mi, ta bi se po vaem miljenju dogodilo kad bi se ova stijena skotrljala? Zauvijek bi zatvorila izlaz i dolim'cu od vojila od svijeta. E pa, zbogom Lassiteru. Sauvajte moju tajnu i ne zaboravljajte me. Dobro pazite kad izlazite iz kanjona Zate, otkako ste otkrili moje prebivalite, ne osjeam se vie sigurnim u njemu. I Venters ode, zabrinut, pitajui se ne bi li, zaista, bilo bolje zavaljati Uzdrhtalu stijenu i zatvoriti se tako zauvijek, s Bess, u nepristupanoj Dolini iznenaenja. Za trenutak sune mu mozgom da ode odatle, ali tu pomisao odmah odbaci. Pa ipak, kad se vratio k djevojci, upita je da li bi ona rado na pustila dolinicu. Oh ne! uzviknu ona i pocrvenje. Ven ters je radoznalo pogleda. Shvaam, Bess. Ali, vjerojatno postoji neki razlog

zbog kojeg ne elite otii odavde? Ne opet odgovori djevojka, ali ne gle dajui mu u lice. Venters je uze za ruke. Bess, ne gledate me u lice, znai niste re kli istinu. Vidim, neto skrivate Vidite, i ja imam jednu tajnu, ali u vam je odmah rei. Da, Bern, istina je, imam jednu tajnu. Nisam vam je htjela priopiti prije vaeg odlaska u Cottonwoods. A sada? Sada da, otkrit u vam je. Onda, tajanstvena gospoice, recite brzo. Ona potra k jednom udubljenju iza grupe jela i vrati se nosei neto naizgled teko, umotano u onu crnu maramu koje se on dobro sjeao. De, pogodite to sam radila za vrijeme vaeg izbivanja? upita zatim. Pa pretpostavljam da ste provodili vrijeme ekajui da se vratim osmjehujui se odgovori on. Znate, i ja sam tat! Pogrijeili ste. Radila sam. Pogledajte mi ruke. Vidi se da ste ih dugo drali u vodi. Kakve su to ludosti, Bess? Ludosti? Pogledajte! Vjetim prstima ona razvee vorove na marami i hrpica metalnog praha zasja na suncu. Zlato! zaprepateno uzvikne mladi. Da, zlato, i to nekoliko libara. Nala sam ga, isprala u vodi i briljivo probrala, zrnce po zrnce. Zlato! Zlato, zlato, kaem vam. A sad ismijavajte moju

tajnu. Nekoliko trenutaka Venters je i dalje zaprepateno gledao; onda opipa metalni prah, gotovo u elji da se uvjeri je li, zaista, zlatan i uzvikne: Pa ovdje su tisue i tisue dolara u zlatu, Bess! Da li ga jo ima tamo gdje ste ovo nali? I te koliko! Dobro znate da sam esto morala ispirati zlato, te se u to pomalo razumijem. Nema ga u neiscrpnim koLinama, ali svakako vie no to je potrebno da biste postali sretni. Ali ta tajna pripada vama! Da, ali ja mrzim zlato, jer pretvara ljude u bjesomune i divlje zvijeri. Vidjela sam i te kakve koji su se za malo zlata nasmrt izboli noevima, I zato mi niste htjeli govoriti o svom otkriu? Ne Ili barem ne samo zbog toga. I Bess pognu glavu. I zato to to znam da ne biste dugo ostali ovdje kad biste se domogli vee koliine zlata. Bojali ste se da bih vas ostavio. Da. Djevojice! Sluajte onda i vi moju tajnu. Znam da ne moemo dugo ostati ovdje, u ovoj dolini, i mnogo sam razmiljao o tome to bismo mogli raditi kad se jednom vratimo meu ljude. Siromaan sam kao crkveni mi. Da odemo u Sterling, treba novaca. to uiniti, dakle? Meutim, eto sad imamo zlata ! Kad jednom proemo Sterling bit semo sigurni od bandita. Zajedno, Bern? Zajedno Odvest u vas daleko od ovog divljeg kraja i zapoet emo novi ivot. Vidjet ete grad, brodove, nove ljude. Sva sramota,

sve boli vaeg ivota bit e zaboravljeni, kao da ih nikad nije ni bilo. Jer, Bess, sirota draga djevojko alosnih oiju, ljubim te! Nisi to shvatila? Ljubim te i slobodan sam. Sad sam nezavisan ovjek i nisam prosjak, a to je tvoje djelo! Poljubi me, Bess! Usreit u te. ta me se tie tvoja prolost! Ljubim te, odvest u te svojoj kui, u Illinois k majci, a onda drugdje, kamo ushtjednemo! Dat u ti ponovo sve to si izgubila. A znam da i ti mene ljubi. Znao sam to i prije nego si mi rekla, i ta je inienica izmijenila moj ivot. Da, poi e sa mnom, zauvijek. Ali ne samo kao moja drugarica, kako si ovdje, ne kao sestra, Bess ljubljena, nego kao moja enal 15. WRANGLEOVA TRKA Plan to ga dvoje zaljubljenih skovae u zajednikom dogovoru sastojao se u tome da Venters ode u naselje i dovede za Bess konja i neko odijelo u kojem bi je bilo tee poznati, ili barem bilo manje upadljivo i poznato od onog to ga je sad imala na sebi. U meuvremenu djevojka je trebala poveati zalihe zlata. Onda e zajedno krenuti na dug i opasan put koji e ih odvesti iz Utaha. Teko mi je napustiti ovaj ljupki kraj koji me toliko zanio! ree jednom Bess. Jakako. Ali, tko zna! Za nekoliko godina I tako se jo jedared oprostie pokraj Uzdrhtale stijene i u njihovu je apatu ovaj put bilo i nade, i njenosti i strastvene vjere. Poto je ostavio Bess, Ventersu se jo dugo inilo da osjea stisak njena zagrljaja, slast njenih usnica na

svojima. Izgubljena i bezimena djevojka preobrazila se u ljubavi. Mladi je sobom nosio samo pitolj, puku i neto malo kruha i mesa. Tako slabo optereen brzo je napredovao, sputajui se iz doline. Padao je sumrak i bio je zadovoljan. Bez tekoe nae Wranglea u grupi drvea gdje ga je bio ostavio, na jednoj maloj istini s izobiljem trave i vode, ali ga je morao uhvatiti lasom, jer je konj, moda ga ne prepoznavi, pokazivao elju za bijegom. Uvijek divlji! promrmlja Venters, dok mu je namjetao sedlo, to ga je bio sakrio u oblinjem grmu. Ne prepoznaje me, je li? Hajde, hajde Sutra ujutro, u samu zoru, stie na vrletnu stazu koja je vodila labirintom Deception Passa. Uspon, daleko tei i muniji za ivotinju nego za ovjeka, traio je neminovno malo odmora kad su stigli na ravnicu. Onda mladi nastavi put. Ne proe gotovo ni dvije milje, kadli se Wrangle tako iznenada zaustavi da se on nagonski uhvatio za jabuku sedla da se ne bi naao na tlu. No, to je prijatelju? uzvikne Venters i odmah se nagne da izvidi emu je imao zahvaliti za to naglo zaustavljanje. Moda kakvoj zmiji ili gubitku potkove. Ne ugleda nita, ali zamijeti da je konj ostao uspravne glave i nauljenih uiju. Istom tada, gledajui preda se, spazi u oblaku praine grupu konjanika koji su se kretali u pravcu Deception Passa, suprotnom od njegova. Ako su ga i primijetili, oito im nije bilo stalo, jer niim ne pokazae da bi skrenuli sa svoga puta. U svakom sluaju, pomisli Venters, najbolje je da se sakrijem. Stoga skliznu sa sedla i, vodei konja za uzde,

ode da se smjesti za malom uzviicom, prekrivenom visokom travom. Odlui da tamo ostane sve dok nepoznati konjanici ne prou blizu njega. Za svaki sluaj uvjeri se da li su pitolj i puka napunjeni, a onda uze ekati. Postepeno, kako su se oni jahai pribliavali, Venters primijeti da su toliko zbijeni da je nemogue razabrati koliko ih ima. Jahali su galopom. Ako to nisu banditi, pomisli Venters, onda je zaista zaboravio kako izgledaju ti tipovi s kojima se jo nedavno sreo. Promatrao je dok su na maloj razdaljini od njega prolazili. Iznenada zau neto poput priguenog krika, popraenog pucnjima a brojni meci zazvidae oko njega ne pogodivi ga. Navlaei na miicu uzdu, kojom je drao Wranglea da mu ne bi pobjegao, brzo poput munje nabi puku i opali jednom, pa jo jednom. Spazi eonog konjanika, kako se zanjiha i pade na bok, dok drugi polegne po vratu konja uz bolni krik. Na pucnjavu Wrangle poskoi i kao da e pobjei, ali ga on zadra eljeznom rukom i vjeto skoi u sedlo, iekujui da vidi to e sada biti. Konjanici su se okrenuli prema njemu, rasprili se jer su zbijeni pruali isuvie laku metu. Jedan od njih opali, ali se sreom u tom trenutku Wrangle odbavi u stranu i metak proe nedaleko od mladieve glave. Ovaj spremno naniani na onog koji je pucao, opali i obori ga. Ostalo je pet konjanika. Oigledno su to bili kradljivci. Jedan od njih skoi na zemlju da uzme puku mrtvog druga, ali Ventersov hitac, koji ga za malenkost promai, prisili ga da potri k svome konju. Onda zapukarae, idui as tamo, as ovamo. Ventersu se uini da vidi gdje

jedan od njih ima na sedlu pred sobom neku vrstu paketa udna oblika, ali mu u onoj brzini nije uspjelo razabrati ili dokuiti to bi to moglo biti. Dva su kradljivca ostala pozadi i Venters primijeti da jedan jae Bellsa, trkaa kojega je Jane poklonila Lassiteru. Za trenutak osta kao ukopan od iznenaenja. Onda divlje kriknu, nato se jedan od onih, to je dohvatio uzdu konja jednog od ubijenih, estoko trgne. Taj bijae malog rasta, i po tome, kao i po vanrednoj umjenosti kojom je upravljao svojim konjem, Venters pogodi o kome se radi. Najednom se sjetio i bio je siguran da ne grijei. Jerry! Jerry Card! povika. Bio je to, zaista, onaj prokletnik, Tullova desna ruka. Venters s uasom i neiskazanim gnjevom spazi kako jae Black Stara, a za uzdu vodi Nighta, dva ljubimca Jane Withersteen. Ne mislei na ostale, i kao da su mu sve nepravde nanesene i njemu i Jane odjednom pomutile mozak, Venters podbode svoga konja. Wrangle poskoi uz divlje rzanje i pojuri uzagrepce, a Venters za to vrijeme ubaci nove metke u puku. Jerry i njegov sudrug jurili su oko pola milje ispred njega. Evo, Wrangle, trke za tebe! uzvikne Venters. Treba ih stii prije nego se dohvate kanjona. Znao je da u ovom asu jae najsnanijeg, i najizdrljivijeg konja u cijelom Utahu, sposobnog da prestigne Black Stara i Nighta, usprkos Janeinom suprotnom tvrenju. Volio bi da je djevojka mogla promatrati tu trku koja je jednom zauvijek trebala odluiti koji je od njenih konja bio najbri, ali odmah u sebi dodade da je bolje to je nema, jer je bio odluio da

trku zavri Jerryjevom smru a znao je da e Wrangle stii i prestii Black Stara! Dvojica progonjenih su, u meuvremenu, skretali udesno, ali u tako irokom luku, da Venters nije smatrao zgodnim da poe na njih dijagonalno novim naglim zaokretom. Oni, naprotiv, nastavie uvijek na isti nain, udaljavajui se istovremeno od kanjona i naselja. Ve su tako prevalili vie milja i Wrangle je smanjio razmak tako da je Venters razabirao Jerryja kako se okree i dugo gleda prema njemu. Venters se prezrivo nasmija, shvaajui da Tullov suuesnik, premda smatran najboljim jahaem u pokrajini, nema tako sigurno i otro oko da bi prepoznao Wranglea. Hajde, hajde, Wrangle! uzvikne podstiui udnog trkaa. Hajde, dajmo pouku tim lopovima! Tri, stari vrae! Izgledalo je da konj razumije i poto mu je Venters spustio uzde na vrat, stvarno se inilo da leti. U meuvremenu je njegov jaha, nagnuvi se naprijed, i uskladivi pokrete s njegovim, hvatao puku, odmjeravajui okom razmak koji ga je odvajao od Jerryja. Jo dvije milje trke i Bells je ve poeo zaostajati, dok je Wrangle stalno skraivao razmak. ovjek koji je jahao na Bellsu okrene se i uze pucati, ali su njegovi meci zujali oko Wranglea ne pogodivi ni konja ni jahaa ve uzdiui za njima oblake praine. Sad i Venters naniani i opali. Razmak je jo bio velik, a ciljanje oteano stalnim pokretom, kao i Ventersovom brigom da ne pogodi Bellsa kojeg je namjeravao uhvatiti ivog i zdravog, pa ipak je on bio toliko siguran u svoju vjetinu, toliko

usplamsao gnjevom protiv tih ljudi s kojima se po prvi put mogao tui otvoreno, da je nastavio pucati. Nakon estog hica bandit najzad rairi ruke u grevitom pokretu i pade u travu. Venters as zatim poput strijele projuri kraj njega a da ga nije ni pogledao. Bells potra jo dvjesto-tristo metara onda uspori i najzad stade, sav se tresui. Jerry, koji se gotovo i ne obazre na pukaranje, bit e da je shvatio kako se njegov progonitelj trudi da ne nastrijeli konje, zato se uurio u sedlu da bi predstavljao to manji cilj. Za trenutak naini pokret poluskoka, ije znaenje Venters najprije ne shvati, onda primijeti da je vanredni jaha skoio na Nighta i da sad Black Stara vodi za uzdu. Dva konja trala su jedan uz drugog poput jednog jedinog tijela. Sad se inilo, meutim, da Wrangle vie ne smanjuje razmak. Jerry je jahao kako samo on umije jahati u puom trku. Venters je ovaj put potpuno jasno vidio kako skae s jedne na drugu ivotinju. Tada podbode mamuzama svog konja u trbuh. Wrangle zarza, ponovo se prope i jurnu kao ispaljen iz topa, to umalo ne obori jahaa iz sedla. Strana trka potraj a jo pola sata, i na kraju jedva je stotinjak metara dijelilo progonitelja od progonjenog. Divovski rian je trao tutnjei poput grmljavine. Najednom se Ventersu uini da je Jerry nestao i da dva konja jo tre, ali bez jahaa. Stvarno, Black Star uspori i malo zatim Wrangle je bio kraj njega, dok je Night kasao u neposrednoj blizini. Venters se isprui prema Janeinom ljubimcu, koji se povede, pa pade sav prekriven krvavom pjenom. Venters

pomisli da je ta trka konja kotala ivota. Ne htijui da prisustvuje agoniji plemenite ivotinje, Venters potra za drugim konjem, gledajui za to vrijeme nee li zamijetiti neki trag Jerryja Garda. Lako sustie konja i pusti ga da se odmori neko vrijeme. Wrangle je dahtao, ali je jo uvijek bio nemiran, oiti znak da ne bijae jo istroio sve svoje snage. Mladi sjaha i ogleda se svud uokolo. Jerryju ni traga ni glasa. Pri tom opazi da je u onoj ludoj trci jo skrenuo i da se na oko dvije stotine metara od njega nalazila provalija koja je vodila u Deception Pass. Bio je zbunjen, znao je da je Jerry sposoban na svako lukavstvo, a konji su bili umorni, osobito Night kojeg nije elio napustiti. Trebalo ga je napojiti i dati mu mogunost da se odmori. Poe da vidi gdje se nalazi voda, ali iznenadno i silovito rzanje i dobro poznat zvuk Wrangleovih kopita prisile ga da se okrene. Strani rian je sad ponovo trao. Poto se estoko propeo, pojurio je u pravcu Deception Lassa oajniki rui. O vratu mu se okaio i kao iak zalijepio neki udan lik. Nakon prvog trenutka zapanjenosti, Venters prepoznade Jerryja. Vanredni je jaha s nekog mjesta u visokoj travi uskoio rianu za vrat, dobro znajui da je Night suvie izmoren da ga slijedi, a da s druge strane Venters nee pucati da ne bi pogodio svoga konja. Stoj, Jerry! Stoj, ubit u te! zaurla mladi. Ali onaj se ne obazre, a konj je jurio te jurio. Ventersu nije bilo jasno da li je ovjek upravljao na neki nain njim ili se ivotinja pomamila, ali se ve bijahu primakli stazi kojom se silazilo u provaliju, i Wrangle bi se, svakako, u toj ludoj trci sunovratio u nju dok bi se Jerry, moda, uspio spasiti nekim od svojih paklenih trikova.

Sad se vie Wranglea nije moglo spasiti, a Jerry bi nastavio ivjeti svojim razbojnikim ivotom, proganjajui Jane, Jane Withersteen, nevinu rtvu Stoj, Jerry! Stoj ili pucam! Wrangle je dalje trao. Provalija se nalazila na nekoliko koraka U jednom trenutku rian se ocrta prema plavetnilu neba. Jedan, dva hica Wrangle se prope, uasno zarza, no ovjek okaen o njegov vrat ne napusti ga. Onda trei hitac; nasta buka poput lavine koja se rui, krik bola i ovjek i konj nestadoe u ponoru. Wrangle je zavrio svoju trku 16. OLDRING Sutradan je Venters prolazio glavnom ulicom Cottonwoodsa jaui na Black Staru i vodei za uzde Nighta i Bellsa kojeg je naao kraj lesa poginulog bandita, Venters nije ni pomiljao da to prelaenje s konjima Jane Withersteen kroz gradi onih koji su organizirali zavjeru, predstavlja junaenje i izazov. Jedino je htio da narod vidi i shvati da se vie nee vratiti banditi koji su odveli konje. Htio se sresti a Tullom, licem u lice, a ako ne s Tullom, onda s Dyerom ili s nekim drugim od efova koji su spleli svu onu paklenu mreu protiv Jane. Susret s banditima, razbojniki napad na njega, prolivena krv, gubitak Wranglea, sve je to uspalilo mladia i dovelo ga u takvo duevno stanje da je bio spreman na sve. Pucao bi na Dyera, ak da se ovaj nalazio i za oltarom, ubio bi Tulla ak i pred njegovim enama i njegovom djecom.

Zaustavi se pred Tullovom brvnarom. ene, koje su se nalazile pod trijemom, za trenutak ga zaprepateno pogledaju a onda pobjegnu. Sam Tuli se pojavi na pragu, ali se odmah povue, buno zalupi vrata i navue na njih eljezni kraun, dobro ih zatvorivi. Venters zatrese Black Staru uzde i sitnim kasom krenu prema trgu, ponovo se zaustavljajui pred duanima. Mnogobrojni ljudi, to su se tamo nalazili i u grupicama brbljali, prekinue svoje razgovore pri pojavi tri konja i gledahu zaueni i zbunjeni, povukavi se gotovo nagonski na jednu ili drugu stranu ceste, tako da je Venters proao izmeu dva reda problijedjelih lica. On prepozna mnoge meu njima, ali ne spazi nikog od onih koje je elio vidjeti. Da li je netko od vas vidio Jerryja Carda? glasno upita on. Ni jedna rije, ni jedan pokret ne uslijedi kao odgovor. Lica su izgledala bezizraajna, poput kamena. Reklo bi se da vam je netko iupao jezike nastavi on ili kao da vam no nad glavom visi. Pa, imate jednoga koji zna vrlo dobro baratati noem, nekog Tulla, ini mi se. Ni na to svoje ruganje ne dobi nikakva odgovora i ta tiina ljudi nepominih poput kipova samo ga jo vie uzruja. Vidim da neki od vas nose pitolje dodade jetkim glasom i poto se jo uvijek nitko nije ni makao, on nastavi: Onda, neka netko odnese Tullu poruku: ja sam vidio Jerryja Carda, i Jerry Card se vie nee vratiti. U istoj mrtvakoj tiini Venters okrenu konja u pravcu Withersteen Housea. Ali jo prije nego stie na uspon kojim je tekao drvored, zau se ivahan zov: Hej,

Ventersu! Jedan ovjek mu potra u susret. Bio je to Judkins, koji mu prihvati ruku i stisnu je snano. Pa, kako si nam, Ventersu, doveo te konje? To je, zaista, sjajan podvig! Uza sve to, ne izgleda previe zadovoljan. Sto je, o emu se radi? Jesi li poludio? Shvaam, mora da si malko aknut, dok si proao kroz naselje usred bijela dana. Nisam aknut, Judkinsu, razjaren sam, to je sve. Drago mi je to te ujem da to kae, Berne, jer kad sam te vidio, izgledao si poput mrtvaca s dva plamena ugarka umjesto oiju. Hajde da malo popriamo. Novosti koliko hoe, ispriat emo se do mile volje. Judkins zajaha Bellsa i zajedno odoe u umicu to se nalazila pred Janeinom kuom. Tamo se zaustavie meu drveem i sjahae. Reci mi, najprije, kako si uspio dovesti ove konje? upita Judkins. Pretpostavljam da se Jerryju dogodilo isto to i Horneu. Horneu? A to mu se dogodilo? Naen je mrtav, rekli su mi, i sad su ga ve kojoti raereili. Gdje su ga pronali? Nekoliko milja od kanjona koji silazi u Deception Pass. To je tamo gdje sam sreo Jerryja i bandite. Pa to je, do avola, Horne radio s njima? Mislio sam da je on poten farmer. Mani me se, Berne, s tim pitanjima, pusti me, pa ja vie ne znam ni tko mi glavu nosi. Venters sa svoje strane ispria o borbi koju je vodio, o trci izmeu Jerryja i njega i o njenu traginom svretku.

 Znao sam to! likovao je Judkins. Hou da kaem: znao sam da je Wrangle bio najbolji Janein trka! Gospode, to bih volio da sam mogao gledati tu trku i vidjeti Wrangleov posljednji skok! Nego, reci mi, poto si se domogao konja, zato si otiao da tako izaziva Tulla? Htio sam da to on vidi i da mu pri tom malo zagledam u oi! Ne vjerujem da e mu se moi pribliiti prekide ga Judkins. Ta on i Dyer su okrueni itavom vojskom tjelesnih straara. Pa zar Lassiter jo nita nije uinio? Vjerovao sam da e on tim ljudima oitati bukvicu baratanja pitoljima. Kojeta! . uzviknu Judkins uz prezriv pokret. Jane mu je zavrtjela glavom. Zaljubljen je do uiju i svud je prati, poput kakva psia. Lassiter je gotov. Izgubio je svu svoju neustraivost. Ne izgleda vie isti ovjek. Svi to znaju i slui za priu po mjestu. Ni jedan jedini metak nije ispalio iz pitolja i nee ga vie ni ispaliti. Kladim se da e ga ispaliti, i to brzo, Judkinsu ivo odgovori Venters. Zapamti to ti kaem. Lassiter je vie od obinog revolveraa. Nek se nebo smiluje Tullu i Dyeru kad se on nae pred njima, jer ni konji, ni zidovi, ni straa nee ga sprijeiti da obavi ono to je sam sebi postavio za zadatak. Nadajmo se da je tako. Dakako, ne mogu zanijekati Lassiterovu hrabrost ni onev osobine koje jo posjeduje i kojima kao da paralizira ljude kad ga vide. Jutros, ne suvie kasno, mirno je iao trgom. Bilo je tu mnogo svijeta, ali se kladim da su sva srca kucala snanije, sve dok Lassiter nije iezao. Otiao je u Snellov lokal. Uao sam i ja, da vidim. Hoe li mi vjerovati?

Lassiter je stajao uz ank, pio je i priao s Oldringom. S Oldringom?! zaprepasti se Venters. Jasno, s Oldringom! Kojeta, ali pusti mi ruku, ranjena mi je! Da, s Oldringom, ponavljam ti. Zato? Kaem ti, ima neto to nije u redu u svom tom poslu. Ama ta ti je? Blijed si poput krpe, a svakako nisi toliko problijedio od straha. No, pusti me da ti tu stvar ispriam do kraja. Dakle, kao to ti rekoh, njih su dvojica priala, reklo bi se kao dva dobra prijatelja, ili barem bez gorine, i ljudi se vie nisu na njih obazirali, ali sam ih ja promatrao, kao maak kad vreba mia. Taj mi je razgovor izgledao udan. Zar se i tebi ne ini? Od svih udnih stvari koje se vidjelo u ovo posljednje vrijeme, ta mi je izgledala najnevjerojatnija. Malo-pomalo ostae sami uz ank, tako blizu da su im se pitolji skoro dodirivali. Primijetih da je najprije Oldring izgledao malo zauen, dok je Lassiter bio hladan poput leda. U jednom trenutku na neto to ree Lassiter, Oldring opsova i izgledalo je da se zateturao, tako da se morao osloniti na ank. Ljudi su gledali i smijali se. Najzad Oldring doe k sebi, ali je bilo oigledno da ga je neto potreslo. Ba tako, dragi moj. Ta Ijudeskara kao da je odjednom izgubila svu svoju hladnokrvnost Onda i on stade govoriti i priao li je, priao. Dobro se vidjelo da mu Lassiter odgovara tako da ga izbacuje iz takta, kao da ga trese, ali je Lassiter jednako bio hladan poput komada leda. A to je najljepe, najzad stegoe ruke i Stegoe ruke, shvaa li, Berne? I Lassiter izie. Ne mogu se uzdrati od pomisli da je u tom trenutku ak i djeak mogao ubiti velikog revolveraa. Meutim,

nita. Oldring jo neko vrijeme ostade uz ank i dobro se vidjelo da su mu misli drugamo bludjele. Na kraju narui viski i uze piti. Ja bih deset puta bio mrtav pijan od pustog viskija to ga je on strusio. A gdje je sada? udno gledajui upita tiho Venters kojemu Judkinsovo prianje nije vie bilo nimalo zanimljivo. Jo je u gostionici. Moda ne zna da se njegovi ljudi u zadnje vrijeme ponaaju kao da su pomahnitali. Ili su u Stone Bridge i u Glaze, pucali desno i lijevo i tri dana su samo pili i kartali. Imaju masu zlata, kako izgleda. Da se radilo o zlatnom prahu, mogao bih i shvatiti, ali ne, to je pravi zveei novac, novoiskovani, izgleda kao da je upravo iz kovnice iziao. Zna, nije laan, netko se u to uvjerio. Najzad, Oldring je sav izvan sebe. Otprije nekog vremena ostao je, pria se, bez svog maskiranog jahaa i ini se da taj nestanak nikako ne uspijeva objasniti. Tko zna, moda mu je Lassiter togod o njemu govorio? Taj mali demon najzad je nestao Judkinse, valjan si ti ovjek prekide ga Venters. Kad-tad neto u ti ispriati Sad, vidi, nemani vremena. Uini mi uslugu, odvedi Jane ove konje. Judkins ga zaueno pogleda trenutak, pa ona gunajui sebi u bradu skoi na Bellsa i vcdei druga dva konja za uzde nestade meu drveem. Jednom, tome je davno bilo, one noi kada je nosio Bess kroz kanjon i gore u Dolinu iznenaenja, Venters je osjetio kako mu se sva utila i sposobnosti udnovato i gotovo bolno napinju. Sad se s njim isto dogaa s tom razlikom to se

osjeao hladnim, smrznutim, automatom nesposobnim za bilo kakvo razmiljanje, a sve oko njega inilo mu se nestvarnim, dalekim, nejasnim. Sakrio je puku u kadulji, i krajnje briljivo oznaio mjesto. Potom poe niz put i laganim hodom dospije u sredite naselja. Njegova su utila biljeila lagani hladni dodir vjetria, hladni srebrnasti um tekue vode, hladno sunce to je sijalo iz hladnog neba, daleki hladni pjev ptica i djeji smijeh. Sve mu je, i na zemlji i na nebu bilo hladno i nedokuivo. Hladnija i napetija bila mu i sama koa na licu; hladniji i tvri bio mu i ulateni drak pitolja; hladnije i mirnije postale su mu ruke kojima je brisao ljepljivi znoj s lica ili koje je zaticao za opasa. Ljudi to su ga sretali uz put daleko su mu se sklanjali. Ispred Bevinova duana gomila se razdvoji da mu napravi prolaz, a lica i apat tih ljudi doimali su ga se kao lica i apat ljudi iz sna. Skrenuo je za ugao i naao se s Tullom licem u lice. Ve je jednom ranije vidio tog ovjeka kako je aventinjski problijedio i pozelenio, a to se i sad desilo. Tuli stade kao ukopan, desnu je ruku podigao, tresla mu se. Najedared mu se ruka spusti, a on kao da ieznu, kao da se izgubi iz Ventersova vidokruga. Slijedea slika to iskrsnu ispred Ventersa bijahu konji nekakvi vitonozi, mrki dorati i vranci konji pljakaa. Kroz otvorena vrata dopirali su buni glasovi, razuzdan smijeh, tropot kocki, struganje stolica i zveket zlata. Venters ue. Ugledavi pred sobom prostoriju zastrtu dimom i nabijenu ljudima mrka lica to su pili, kleli i kockali, pred Ventersom ponovo pue stvarnost. Njegov dolazak nisu primijetili, i on upravi pogled na

one to su stajali za ankom. Sve su to bili neki tamnoputi mukarci, od sunca preplanuli, u crno odjeveni, krivih nogu kao veina jahaa kadulje, ali niti vitki niti mravi. Venters svrne pogled na stolove i njime brzo proe preko tvrdih lica kartaa i zaustavi ga na golemoj, upavoj crnoj glavi voe razbojnika. Oldring! on kriknu i njemu se uini da mu vlastiti glas zvonjavom zapara uho. Buka se utia. Muk najedared razbije struganje i kripa Oldringove stolice. Ustao je i dok se njegova golema tamna spodoba primicala Ventersu, prostorija je bila ispunjena jo guom tiinom. Oldring, imam neto da ti kaem! Gle! A ta to? za tutnji Oldring, namrteno mjerei mladia. Izai van, sam. Imam poruku za tebeod tvog maskiranog jahaa! Oldring nogom odbaci neku stolicu to mu se nala na putu i srne naprijed s takvim tekim korakom da se pod njim pod ugibao. Mahnu rukom i smiri svoje ljude koji su ve ustajali mrmljajui. Venters ustuknu i izae kroz vrata, pa prieka, sluajui brz, teak korak razbojnika. Jo nikad neki zvuk nije mu se toliko usjekao u duu. Oldring se pojavi i Venters jednim pogledom obuhvati njegovu golemu spodobu, zlatom optoeni opasa s objeenim pitoljima, visoke izme sa zlatnim mamuzama. U tom asu Venters je osjetio neku udnovatu nerazumljivu radost to je Oldring iv. Razbojnikovo iroko elo, njegove velike crne oi, gusta brada, crna poput gavranova krila, stravino iroka

ramena i snane grudi, njegova cijela silna pojava toliko divno nabijena vitalnou, silinom i snagom, kao da su Ventersu pruili neizrecivu dumansku radost jer je on ovom velianstvenom primjerku mukog roda i ivota namijenio hladnu i nenadanu smrt. Oldring, Bess ivi! Ali, ona je za tebe mrtva, mrtva je za ivot na koji si je nagonio, mrtva kao to e ti zaas biti! Brz poput munje Ventersov pogled klizne s Oldringovih izbuljenih oiju na njegove ruke. Jedna od njih, desna, sune, pa se stuti na pitolj a Venters tre i pogodi Oldringa posred srca. Polako, Oldring klone na koljena, a ruka mu, to je potezala pitolj, pade. Ventersova udnovato napeta utila shvatie znaenje te mlitave ruke, uzdrhtale tjelesine, roptanja i uzdaha, nemirne brade. Ali, da li je taj silan duh u onim crnim oima znaio samo ivotnu snagu? ovjee zato nisi . priekao? Bess je Oldringov apat zamre u bradi i on se uz teak tropot srui. Munjevitim skokom Venters zaobie ugao, prijee ulicu, preskoi jednu ogradu, pretri dvorite i vrt i doepa se kadulje. Tamo, u zatiti visokog grmlja, on skrenu prema zapadu i pojuri k mjestu gdje je sakrio puku. Poto ju je uzeo, on ponovo poe trkom i dojuri iza tale i obora Jane Withersteen. Zastao je da doe do daha, grudi mu bijahu mokre od znoja i teko se nadimahu, a neto ga je bolno poput noa sjeklo u slabini. Dok se odmarao, ogledavao se ne bi li gdje spazio kakva konja. Na tali i vrata i prozori bijahu irom

otvoreni i ona se inila pustom. U oblinjem oboru osamilo se neko alosno magare. Doista se neka udna tiina spustila nad nekada radosnim i bunim domom Janeinih ljubimaca. Uao je u obor, trudei se da ne ostavlja tragove, i povede magare na pojilo. Mada nije bio edan, Venters se takoer napije do sita. Potom vodei magarca preko kamenita terena, zae u kadulju i poe niz padinu. Hitro je iao i s vremena na vrijeme se okretao i pogledom pretraivao padinu pomalo u strahu da ne otkrije kakve jahae. Njemu je samo glava izvirivala iznad samog vrha kaduljine ikare, a magare se nije uope vidjelo. Zelenilo Oottonwoodsa polako utone iza padine, i na kraju osta drhtava crta rumene kadulje to se sastajala s plavetnilom neba. Ostati neopaen, pobjei, sakriti svoj trag to su mu bile jedine misli dok je iao prema Deception Passu. I na ozbiljno 'izvrenje takvog nauma usmjerio je svu otrinu i oka i uha, i svu svoju sposobnost jahaa da izmjeri udaljenosti i ocijenio tlo. Drao se kadulje daleko ulijevo od staze to je vodila u Pass. Preao je desetak milja, a osvrnuo se tisuu puta. Svaki put mu se lijepa, rumena, talasasta kadulja ukazala u svoj irini ista i neumrljana prisustvom ljudi. Doavi do dijela kamenita tla, on se time okoristi da prijee preko staze i da produi desno. Na kraju, uvjerio se da bi bio u stanju spaziti jahae na konjima prije nego bi oni njega vidjeli na malom magaretu, i stoga pojase. Satima i satima je neumorno magare odravalo svoj vjerni, uporni kas. Sunce zapade i duge se sjene oprue preko padine. Iz jaruga iznikoe koprene purpurnog sumraja, koje se ubrzo izgubie i utopie u nonom

mraku. Venters usmjeri magare blie stazi, tako da sa hrpta moe slijediti njen bijeli tok; tako je jahao satima. Kad se jednom nae u Passu, ne ostavljajui za sobom traga, bit e privremeno siguran. Kasno u noi se doepao ulaza u Pass, potjerao je magare ispred sebe, ali je izazvao takvo odronjavanje kamenja da je zamalo zatrpao ivotinju na dnu staze. Sav izubijan, ipak je odahnuo s olakanjem, jer je zameo svoj trag. Ponovo je pojahao magare i produio put. Bilo je ve gluho doba noi kada se doepao ikare u kojoj se nalazio njegov stari logor. Tu on pusti magare neka pase travu blizu potoka, a on sam legne na svoj stari leaj od lia. Tek neodreeno, kao vanjske pojave, osjeao je da ga miii bole, peku i trzaju. No, najzad itava bujica sputanih uvstava provali prepreke i u tom trenutku oslobaanja od potrebe za neposrednim djelovanjem, reakcija njegova duha potpuno ga smuti. Trpio je ne znajui zato. U tekoj tmici duha zamijetio je asovite slike neega. Vatra to ga je bila oslijepila i led to ga bio smrzao, sad se ujedinili i muno ovladali njegovim duhom i srcem i poput kakva plamena konja ledenih kopita projurie njegovim biem, uskovitlae mu krv, gazei u njemu priroeno mu dobro i stalno navaajui zlo da digne glavu. Iz te silne zbrke iskoilo preda nj razgovijetno pitanje: ta se desilo? On je napustio dolinu da poe u Cottonwoods. Zato? Kako se ini poao je zato da ubije jednog ovjeka Oldrin?*a! Ovo ime usmjeri njegovu svijest na jedinog ovjeka na ovom svijetu s kojim se elio sresti. I on se susreo s razbojnikom. Venters se sjeti

zadimljene gostionice, ljudi mrkih lica, i golemog Oldringa. Ponovo ga je vidio kako izlazi na vrata, ponovo je ugledao taj divni primjerak mukog soja, tog krasnog diva purpurnocrne guste brade. Sjetio se prodornog pogleda njegovih sokolovih oiju. Zauo je sebe kako mu dobacuje: Olring, Bess ivi! Ali, ona je za tebe mrtva, i osjeti kako se trza, u uhu mu odjekuje pucanj pitolja, i on spazi diva kako polako pada na koljena. Taj straan sjaj u onim oima, da li je to bila samo njegova ivotna snaga, da li se to u tom stravino snanom neovjeku ivot tvrdokorno borio sa smru? Slomljen apat, neobian poput smrti: ovjee zato . nisi pri ekao? Bess je I Oldring se mrtav sruio licem naprijed. Ubio sam ga krikne Venters u uasu izazvanom sjeanjem. Ali, nije u tome stvar. Ah, kakav mu je ono pogled bio i ta je ono istisnuo! U tome je leala tajna koja ga je muila kroz sva ona njegova uzburkana i tjeskobna osjea nja. Kakvog li pogleda u oima ovjeka pogoe nog tanetom ravno u srce! U tom pogledu nije bilo niti mrnje, niti krvolonosti, niti straha od ljudi, niti straha od smrti. Nije tu bilo uspalje nog, uzavrelog duha sranog neprijatelja, koji na metak eli odgovoriti metkom, koji za ivot trai ivot samo to za to nema fizike moi. Sad, kad ga se jasno sjeao, tako da ga nikad nee zabo raviti, u onom Oldringovom divnom pogledu Venters proita nekakvo veL'ko, radosno iznena enje blaenstvo. Ljubav! Uto je nastala stan ka strahotom natovjeanski napor Oldringo va duha da progovori. Oldring, pogoen u samo srce, borio se, zadrava smrt, ne zato da bi do spio da puca ili prokune, ve da apne neke ta janstvene rijei.

Kakvih li rijei? Zato su se ba one nale na usnama umirueg ovjeka?! Zato Venters nije priekao? A na to? U njima nije bilo molbe za ivot. Bilo je tu aljenja to nema vie ni aska ivota da se neto kae. Bess je U ovom je leala nova muka za Ventersa. ta je to Bess bila Oldringu? Staro pitanje, poput aveti, ustade iz svoga groba da ga progona. On je ve neto smetnuo s uma, pa joj 'je oprostio i zavolio je najzad, zaboravio njenu prolost. A sad, potaknuta tajanstvenim aptom umirueg ovjeka, ponovo je ustala ta izopaena, nezadovoljena ljubomora i nesigurnost. Bess je voljela tog divnog, crnokosog diva po svom vlastitom priznanju voljela ga je, i u Ventersovu duhu ponovo se uspali pakao ljubomore. Potom, u tom uzburkanom paklu plane hitac koji je ubio Oldnnga i odjeknuo divljom dumanskom radou, osvetoljubivim slavljem. Nato ponovo iskrsnu slika sjaja i ljubavi u Oldringovim oima, i spomen na njegov tajanstveni apat. I tako su se uvstva poput plime i oseke smjenjivala u Ventersovu srcu. Stigao je na vrhunac patnji u toj godini ispunjenoj emerom. Nastupila je odsudna borba njegova ivota. Kad je zora u svom sivilu nadola, on ustade mrk gotovo slomljena srca, ali pobjednik nad zlim strastima. Prolost ne moe izmijeniti i ak ako ne voli Bess svom svojom duom, postao je ovjek koji nee izmijeniti budunost to ju je skrojio za nju. Samo, i jednom zauvijek, on mora doznati istinu, mora doznati i najgore, mora otjerati sve ove uporne sumnje, suptilne nade i matarije ljubomore, i ubiti prolost time to e doznati istinu ta je Bess bila Oldringu. Pravo reeno, on to zna, on je to od poetka znao, ali sad to hoe i da uje. Kasnije, kada se oni uspiju udaljiti iz ovog divljeg kraja, da bi se upustili u nov i

bogat ivot, ona e zaboraviti, bit e sretna, i kroz to, tokom godina to dolaze, njemu e ivot biti neto zaista vrijedno. itav je dan polako i oprezno jahao uz Pass, bez urbe je zagledao za svaki zavoj, izbirao kamenito tlo, izbjegavao travnati teren, i pazio da li ga tko goni. Ponovo je pala no i on stie do glatke stijene iza koje je leala dolina; tu pusti magare na slobodu. Popeo se uza zid i zaao u taman, zvijezdama osvijetljen procijep. Umoran od naporna puta, uvukao se u jednu pilju i zaspao. Ujutro, kad se spustio niz stazu, sunce je rasulo svoje zlatne zrake ispod luka velikog kamenog mosta. Pred Ventersom je leala Dol:.na iznenaenja, kao neka dolina iz snova, mistino lijepa, bajna, to se budila na poplavu zlatnog sjaja koji je iz nje tjerao pospane magle i blistavilom bojio okolne joj stijene. Jo iz daljine spazi Bess koja je neto radila pod jelama. Dva psa ga nanjuie i potrae mu u susret, a za njima, upozorena radosnim laveom, doe i Bess ispruenih ruku. Berne! Ve si se vratio! Htjede mu se baciti u zagrljaj, ali iznenada spazi na njegovu licu izraz koji je zadra. U jednom trenutku kao da ieznu sva njena radost, ostavljajui je blijedu, nesigurnu, uzdrhtalu, ta se dogodilo, Berne? Mnoge stvari, Bess, ali ne treba da ti kaem kakve. Iscrpljen sam i tjelesno i duevno. Dragi ! Kako mi izgleda udan i kako me gleda! promuca ona. Ne obraaj panju na to. Vrlo dobro sam, samo sam malo umoran. Nema ega da se boji Stvari su se

odvijale tono kako sam predviao. im malo doem k sebi, otii emo iz ovog kraja. Samo Samo sad, da, sad odmah, moram znati svu istinu o tebi. Istinu, kae? i Bess zadrhta. Izgledala je kao da trai neto to je zaboravila. Da, istinu. Ali me nemoj krivo shvatiti, Bess. Ja te silno ljubim, vidi, jo vie nego prije i jo vie u te voljeti. Oenit emo se im to bude mogue i bit emo sretni Ali jedan demon je u meni, jo okrutniji demon, demon ljubomore. Neko vrijeme nisam na to mislio. itavi rojevi siunih misli navalili na mene i razapinju mi duu izmeu sumnje i povjerenja. Hou da ih zauvijek dotuem, ali zato moram znati istinu. Berne! Sve sam ti rekla, ali spremna sam da odgovorim na ma koje pitanje to e mi ga postaviti. Onda, do avola, zavrimo odmah s tom gadnom rabotom. Reci mi, Bess, da li te je Oldring volio? Dakako da jest. A ti da li si ti njega voljela? N'sam ga mrzila, osim, dodue, u nekim trenucima. ini mi se da sam ti to rekla. Pa zar tako olako moe govoriti o neem tako ozbiljnom? planu Venters u nastupu strasti i gnjeva. Nema, dakle, ni najmanje smisla za za Ali zadra gorku rije koja mu je navirala na usta; uze joj ruke i privue ih k sebi gledajui je plamenim oima. Ona izdra taj pogled s izrazom ljubavi i povjerenja i gotovo velianstvenog samoodricanja. Prodrijevi pogledom do dna njene due, Venters zadrhta. Ne, u tom trenutku ona nije bila kadra lagati. Pa ipak, on e vatreno: Pa, ta si ti ta si ti bila Oldringu? Ki spremno odgovori ona.

Vanters je lagano pusti i za trenutak ostade nijem kao da nije shvatio. ta ta si rekla? upita onda kao da je pobenavio. Ja sam njegova ki. Oldringova ki? Da. Trgnuvi se, on joj zgrabi ruke i privue je sebi. Oduvijek si bila Oldringova ki? Naravno. Ali, Bess, govorila si mi stvorila si kod mene uvjerenje ne znam, vidio sam te tako skrhanu stidom. Pa zar nemam razloga da se stidim? tiho odgovori ona pocrvenjevi. Rekla sam ti da sam izgubljena djevojka, bez imena Nita nego Bess, sve u svemu: Oldringovo djevoje. Tako je, sjeam se. Ali, nisam vjerovao Onaj put kad si se nalazila izmeu ivota i smrti, uinilo mi se uinilo mi se da si priznala da si bila da si bila izgubljena djevojka E pa? A nije li ki jednog bandita, koja ivi meu banditima, izgubljena djevojka? Ona ga je sada gledala uz blag osmijeh u koiem se itala sva nevinost jedne djevoice. Venters je najzad shvatio, ali znaenje njegova izgleda ona nije razumjela. Bess! Bess! 17. FAY U kui Jane Withersteen, mala Fay penjala se Lassiteru na koljena.

 Kai, voli li me? pitala je. Lassiter, koji je s djevojicom uvijek bio blag i ozbiljan, davao ioi je do znanja to je bolie umio da joj je odan. Fay ostade trenutak zauena, a onda kao da je htjela ,iskuati odanost svoga kavalira, nadometne: A voli li i moju novu mamu? Jane, koja je bUa prisutna, prasnu u smijeh i po prvi put nakon toliko vremena osjeti da se zacrvenjela. Bilo je zaguljivo poslijepodne umirueg ljeta. Fay, koja se nakon boli zbog majine smrti b'la oporavila, postajui sve ljepa, skakutala je oko svoja dva prijatelja, igrajui se. Za Jane je ta djevojica bila poput odgovora na njenu upornu molitvu, kao kakav blagoslov, najdragocjeniji dar za sve to je izgubila. Lassiteru, pogaala je Jane, Fay je bila poput nebeskog bia, prema kojem on pali skoro verske osjeale. Reci mi navali malo zatim djevojica voli li moju novu mamu? Lassiterov odgovor bio je jednostavan: Da. Pa zato onda ne oeni mamu i ne pobtane moj tata? Meu tisuom pitanja koje mu je postavljala mala Fay, bilo je to jedino na koje Lassiter nije znao odgovoriti. Fay, Fay, ne postavljaju se takva pitanja opomenu je Jane. A zato? Zato odgovori Jane i pri tom utvrdi da je udno zbunjuje susret s pogledom djevojice. Reklo bi se da joj one velike modroljubiaste oi prodiru u samu duu. Pa ti ga voli, zar ne? nastavi Fay, po svojoj nesmiljenoj djejoj logici. Idi, draga, idi igraj se ree Jane. Ali ne udaljuj se

suvie. Djevojica odmah iskoristi dozvolu i ode skakuui. Jane upita Lassiter nakon jednog trenutka znate li mi rei zato su maliani iskreniji od odraslih? Mislite? Nego! Djevojica ita s naih lica ono to na njima pie. Indijanci, koji su, u stanovitom smislu ostali djeca i primitivni, ine to isto. Pa i psi. Uz to obratite panju da su gotovo uvijek u pravu. A to, dakle, vidi Fay? Mislim da to i vi znate. Htio bih znati to se dopada u mozgu Fay. Ta ona vidi svojim oima djevojice dio istine, i u elji da dozna vie, primjeuje da niste sasvim iskreni. Da, jer u neku ruku vi i niste iskreni mada vam po dobroti srca nema ravne meu enama. Uglavnom, to to sam vam htio rei je slijedee: Fay izgleda ita na vaem licu da me vi volite. to, u stvari, nije istina. Izgled stvari nas ponekad zavara. U pravu ste, Lassiteru, djetetu uvijek treba govoriti istinu. Ali, da li je to u stvarnosti mogue? Nisam joj uvijek mogla rei istinu, mada sam oduvijek bila ponosna na svoju iskrenost. Prilazim s potivanjem mnogim stvarima koje sam nekad potcjenjivala, prijatelju moj. Sto se tie onog voli ti vas, kako kaete, mislim da je njena primjedba istinita, samo to ne znam kako vas i koliko volim. Srce mi je pocijepano, Lassiteru, pa se s tog razloga i ne moe jasno itati u njemu. Pomislite, prijatelju moj, igram se s Fay, govorim, radim, ali misli su mi uvijek kojekuda, rastrgane. Ne molim se vie, Lassiteru, ne molim se vie! Nije mi jo jasno kako, ali sam vrsto uvjerena da u iz ove agonije izii bolja, s veom i sigurnijom ljubavlju za ljude. ekam blaeni as

kad e se to dogoditi. Taj e as brzo doi, Jane. Ali bojim se za vas. Vrijeme je uasna stvar a vi ste godinama bili vezani uz stanovite nauke i prisiljeni da mislite i da se prilagoavate odreenom uenju kojeg se neete ba lako otarasiti. Ali ekam i ja i pitam se, Jane, da li je brak izmeu nas, zaista, stvar koja prelazi ljudski razum. Lassiteru! Dobri moj prijatelju! Dobro znate da je brak izmeu nas nemogu. A zato, kako kae Fay? upita Lassiter blagom upornou. Zato? Ne znam, jer nikad nisam razmiljala, ali je to nemogue. Ja sam Withersteenova ki, mormonka po roenju i po vjeri. Kad bih se udala za vas, moj otac bi se digao protiv mene iz svoga groba. Moja vjerska braa e me unititi, ali ja u uvijek biti mormonka. A vivi ste Lassiter! Moda nisam vie onaj negdanji Lassiter. I to vi kaete? Postoje stare navike kojih se nije lako osloboditi. Vi ne moete promijeniti namjere koje su u stanovitom smislu usmjerile va ivot. Zato nosite to oruje? Zato to vas jo obuzima strast za prolijevanjem krvi. Lak osmijeh, poput sjenke, prijee Lassiterovim licem, dok je odgovarao: Nije tako. ujte, Lassiteru, laem, istina je, ali ne bih htjela da i vi mene laete. Mnogo vas cijenim i mnogo potujem. Mislim da ste postali mnogo blai prema mojim istovjercima osim, moda, prema upravo sam mislila na tu osobu kad sam vam spomenula vae ubilake namjere. U tom se, sigurna sam, niste promijenili.

Umjesto bilo kakva odgovora on lagano, razrijei opasa na kojem su se nalazili okaeni pitolji i bavi ga kraj nje. Lassiteru! uspjela je samo promucati Jane, gledajui as u njega as u opasa. Tako razoruan izgledao je nezatien, nemoan, preputen na milost i nemilost svojim neprijateljima i Jane osjeti kako joj se srce stee. Zar da ona postane njegovom Dalilom? Ne e lei da taj ovjek njenom krivnjom postane rtva svojih neprijatelja, ona nakon par trenutaka podie opasa, ustade i prie mu da mu ga pripae. On je pusti da to uini gledajui je ozbiljno. Oprostite mi, Lassiteru. Poimo zajedno iz Utaha u kraj gdje mi nee biti potrebno oruje da bih branio svoj ivot i ljudsko dostojanstvo! on e vatreno. Ponovo su tu Black Star, Bells i Night. Uzjaimo trkae, povedimo sa sobom malu Fay i napustimo Utah. Jedino su vam ti konji i to dijete jo ostali. Poimo! Ne, ne, Lassiteru. Nikad neu napustiti Utah. to bih ja, slomljena srca i bez igdje iega, radila u bijelom svijetu? Ne, nikad neu napustiti ove purpurne padine koje toliko volim. To sam morao znati. Na kraju, ostat ete ovdje, i ivjeti u nekoj straari, a dojueranja Jane Withersteen postat e bie za pounu priu. elio sam samo da mi date priliku da vam pokaem kako ovjek ma kakav ovjek. moe postati bolji nego to je bio. Ako bismo napustili Utah, mogao bih vam dokazati i pokazati svu silinu osjeaja to ga vi nazivate ljubavlju. Vi mi, vie od

ostalih, izgledate u stanju da to osjeate, ali sve dosad ste rasipali tu svoju ljubav na vjerske dunosti, na one koje zovete svojom braom, na siromahe. U stvari, vi i ne znate to je istinska ljubav, to je nebo i pakao istovremeno, to moe promijeniti jednu osobu! Sluajte, ispriat u vam ivot Milly Erne i vidjet ete kako je nju ljubav izmijenila. Milly i ja bili smo djeca kad je naa porodica iz Missourija prela u Texas, gdje smo odrasli kao da smo se rodili tamo. Bili smo siromani, ali nam je zatim krenulo na bolje. Naselje u kojem smo se nalazili, malo-pomalo, postade grad i tu se nastanie mnogi doljaci. Jo mi se ini da je vidim One oi Sjeate li se Millynih oiju? Rasla je i uvijek bila najljepa meu djevojkama u gradu. Zadesio se tamo mladi evangelistiki sveenik, koji se zaljubio u nju. Utrkivao se s ostalim udvaraima i pobijedio. Milly je uvijek bila privrena vjeri i kad je upoznala Franka Ernea bacila se svim svojim snagama na spaavanje dua. Po mom miljenju, taj njen rad i odgovarajua biblijska lektira pogubno su djelovali na njenu pamet. Nije me uspjela preobratiti, oko ega se mnogo trudila, ali smo ipak ostali najbolji prijatelji na svijetu. Ne vjerujem da su ikad postojali brat i sestra koji su se vie voljeli. I Frank Erne postade moj dobar prijatelj. Bio je to vrlo drag i dobar ovjek. Njegova vjera bila je snoljiva i nikad me nije gnjavio prijedlozima da se preobratim. Znao je dobro jahati, bio je dobar lovac, a jednog dana mi je, tavie, spasio ivot ubivi jednog bizona koji me je napao. Onog dana kad je oenio Milly,

moja je radost bila tolika da sam se napio. Onda napustih kuu. Rekao bih da sam se dotad zadrao kod kue zahvaljujui samo Millynu utjecaju. Prelazio sam iz jednog kraja u drugi i poto su u tim danima Kansas i Nebraska bili, manje-vie, kakav je Utah jo i danas, nauih da se kreem naoruan i da se dobro sluim pitoljem. Postadoh i smotren jaha. Imao sam tekih trenutaka, ali sam ipak sve prepreke svladao. Onda, jednog lijepog dana, poslije dvije godine, spopade me sjeta i zaelih se kue. Stvari su se u meuvremenu bile izmijenile. Mama je umrla; otac je bio poput iva sjene; Frank Erne izgledao je poput sablasti daleko od svog posla, kao da je bio daleko i od ivota a Milly je bila iezla. Istom kasnije saznadoh to se desilo, jer se otac vie nije sjeao niega, a Frank se bojao da bilo ta kae. Naao se netko, tko me je obavijestio. Kako se ispostavilo, desilo se slijedee: nakon mog odlaska u grad je doao drugi sveenik, ovjek drugaiji od Franka, koji je propovijedao drugu vrstu vjere, neobuzdan isto toliko, koliko je Frank bio mio i blag. Postadoe suparnici. On je, rekoe mi, bio nedorastao Frenku, ali je imao neku mo nad enama. Milly podlee njegovu utjecaju, vanredno se zanimajui za njegovo nauavanje. Frank je to podnosio, poto je bio za slobodu savjesti i, na kraju, radilo se o istom bogu. A budui da je Frenk esto bio odsutan iz grada jer se bavio uzgojem stoke, dogodilo se da je pridolica dolazio u posjetu Milly pa i za vrijeme kad njena mua nije bilo kod kue. U to vrijeme u grad doe jo jedan stranac, koji se prijateljski ophodio s novim sveenikom. Bio je rekoe mi, gorostasan ovjek duge brade, bogat, ali pomalo

tajanstven. Sav je grad brujao kad je on nestao, jer je u isto vrijeme nestala i neka mlada ena koja se silno zanimala za vjeru novog sveenika. Saznade se zatim da je ta vjera bila mormonizam. Stvar najzad razljuti Franka i izmeu njega i onog drugog sveenika izbi estoka netrpeljivost. Zavri se tako da jednog lijepog dana Frank ode tamo gdje je onaj drugi propovijedao, a gdje se nalazila i Milly i pred svima mu ree, manje-vie, sve ono to je Venters rekao Tullu i ostalima prije nekoliko dana. Uini i vie: jahaim biem, koji je drao u ruci, tjerao je tog propovijednika sve do izvan grada. Tada je ve bilo vidljivo da Milly gubi sav svoj blagi karakter. Neki su govorili da se to zbiva zbog njena skorog materinstva, a drugi su tu promjenu pripisivali njenoj novoj vjeri. Jednog dana, vrativi se kui, Frank ustanovi da je otila. Neki susjed mu ispria da je jedne noi vidio prekrivena kola kako se pribliavaju kunim vratima, i to je bilo sve. Vijest da je Milly pobjegla od svog mua pue gradom poput groma iz vedra neba. Jedino Frank nije htio vjerovati da je stvar ba takva i traio ju je, traio Mama je umrla od bola i nije htjela oprostiti Milly; otac je poludio od dvostruke nesree. Od prvog trenutka kad saznah uasnu vijest, bio sam siguran da Milly nije otila dobrovoljno. Dobro sam je poznavao i znao sam da ona nikad ne bi uinila takvu podlost. Ostadoh kod kue neko vrijeme pokuavajui da nagovorim Franka da mi sve kae. Ali on, ako je neto i znao, nikad nita ne ree. Onda pokuah da slijedim trag njena zavodnika. Znao sam da nee prestati s propagiranjem svoje vjere i tako krenuh iz grada u grad,

pokuavajui da se sretnem s njim. Doznao sam kuda su otili krenuvi od kue, pronaoh Millyne tragove, doznadoh da je donijela na svijet djevojicu u jednoj kolibi u kojoj su je drali kao zatvorenicu. uvar te kolibe bio je neki gadan tip, ugavo pseto nijemo poput ribe. Budui da nije htio govoriti, prije nego odoh, ostavih mu lijepu uspomenu. Onda se vratih kui, ali dom naoh razoren. U meuvremenu je otac umro, a Frank, kojega vie nije bilo briga nizato, sasvim je propao. Morao je znati neto, to mi nije htio rei, a kad mu ispriah da sam tri godine tragao za Milly i da je rodila djevojicu, povjerovah da e se mrtav sruiti pred moje noge. Ali ne progovori i ja dugo ostadoh s njim. Ipak, boravei u njegovoj kui, primijetio sam da je u jednoj ladici drao neke papire. Jednom ih prilikom razgledam i meu njima pronaem dugako Millyno pismo, koje mu je pisala nekoliko mjeseci nakon njena nestanka. Govorila mu je da su je otela tri ovjeka, da su je vezali i zapuili joj usta. Spomenula je i imena te trojice ljudi: Hurd, Metzger i Slack. Ali ih nije vidjela. Pisala je o gradiu u kojem sam otkrio njene tragove. Kako izgleda, onaj propovjednik se nije htio izlagati opasnosti da je izgubi. Govorila je da je neko vrijeme bila izvan sebe i da se, onda, doavi k svijesti, zatekla majkom jedne djevojice. Snivala je o tome da to nevino stvorenje preda njtegovu ocu, nakon ega bi umrla na miru. Ali je pismo naglo zavravalo, ostavljajui nedovrenu reenicu i nije bilo potpisano. Drugo pismo bilo je takoer datirano iz Salt Lake Cityja. U njemu je Milly govorila samo da je doznala da sam je traio i molila je mua neka mi kae da prekinem

s traganjem, inae e to po nju imati vrlo neugodne posljedice. Zavravala je govorei da e uskoro napustiti Salt Lake City s ovjekom koga je zavoljela i da se nikad vie nita nee uti o njoj. Prepoznah Millyn rukopis i stil, ali po drugom pismu zakljuih da se morala mnogo izmijeniti. U pomamnom razmiljanju najzad dooh do uvjerenja da je to pismo prije bilo napisano pod utjecajem nekog golemog straha nego pod nadahnutim djelovanjem ljubavi to ju je osjeala za onog ovjeka. Da sam onda poznavao mormone, kao to ih poznajem sada, ni trenutka ne bih sumnjao u istinitost njenih rijei. Vratih se u grad, gdje je Milly rodila djevojicu, pronaoh vlasnika kolibe i prisilih ga da mi kae sve to je znao. Nije znao mnogo, ali se i na temelju toga uvjerih da je, sirotica, morala podnijeti paklene muke. Ostavih tog nitkova u takvu stanju da za neko vrijeme nije mogao drugima nanositi zlo, i dooh u tltah. Ovdje upoznah mormone i sve mi je bilo jasno. Ali ni traga od Milly. Izgledalo je da su svakom ivom stvoru bila zapeaena usta. Ipak mi se posreilo i sretnem jednog od one trojice, Hura. Budui da nije htio govoriti, ostavih ga zatvorenih usta i probuena trbuha. Isto se dogodilo kasnije i s ostalom dvojicom. ak i mrtvi imali su tako stisnute zube da ih se ni noem nije moglo razdvojiti. Tako su prolazile godine. Stekao sam glas revolveraa, i taj je glas iao preda mnom svuda kuda sam iao. Ali, nikad nisam uspio doznati neto o onom demonskom propovjedniku i onom gorostasnom bradonji, njegovu prijatelju. Tako sam osamnaest godina lunjao za tragom svoje sestre.

Osamnaest godina! A sad se osjeam starim. Imao sam dvadeset godina kad sam zapoeo. U takvu ivotu mi ode gotovo sva moja mladost. Najzad mi jedan tuinac ree da bi mi Jane Withersteen, jedina prijateljica Milly Erne, mogla rei gdje u nai njen grob. Lassiter zauti. Izgledao je udubljen u brojanje srebrnih ukrasa na svom sombreru. Jane je sluala kao okamenjena, oiju upravljenih u tog ovjeka ije lice bijae opustoeno dugim, bezimenim nespokojstvom. Ali vam moram jo neto rei nastavi odluno. Vi mi nikad niste htjeli rei ime toga ovjeka, ali sam vam rekao da ete mi ga kazati a da vas vie ne pitam. E pa, sjeate li se onog dana kad je onaj debeljko, ovdje, htio povui pitolj na mene? utite, molim vas! zavapi Jane unezvjereno podiui ruke. Onog dana sam na vaem licu proitao da je Dyer, sada biskup, bio Millyn zavodnik. Za trenutak Jane se uini da joj se u glavi vrti kao u kakvu vrtlogu; a onda, kad je dola k sebi, vidje da se dri Lassitera poput davljenika. Munjevito se sjeti njegovih tvrdnji i prodorno kriknu. Ne! To je la! Lassiteru! I nastavi jadikujui: Ne, ne, kunem vam se grijeite! utite i ne kunite se lano. Ipak va: pratam, sirota eno! eno, zaslijepljena vjirom i odanou zauvijek! Ali sluajte: ja znar ujete li? Znam! No, ne govorimo vie o tom Odustajem od svoje namjere. ta ? Sta ste rekli? Odustajem od svoje namjere! Poeo sa; osjeati drugaije. Ne mogu vie biti od kori sirotoj Milly i

jedino bih utaio svoju elju: osvetom. Shvatio sam da nemam prava sudi drugom ovjeku i da ne mogu ubiti jedno ljudsko bie samo zato jer ga mrzim. Ne mrzi: vie, otkako sam zavolio vas i Fay. Htjeli ste rei Htjeli ste rei, Lass teru, da se vie neete krvlju svetiti? Neu. Meni za ljubav? Svakako. Ne mogu shvatiti zato, ali po tujem vaa osjeanja. Moda zato zato to me volite? Osan naest godina, Lassiteru! Osamnaest godina i kojih ste se prometali u strana ovjeka koj su se svi bojali! A sada odustajete od osve jer me volite! Upravo tako Jane! Oh, pa ja u vas na kraju zavolieti! kako da vas ne zavolim, recite? Morala bi imati srce od kamena. Ali, priekajte jo, Lass teru ! Dajte mi vremena. Nisam vie kako sam bila. Nekad mi je bilo tako lako voljeti. Sad mi se, meutim, mrnja ini prirodnijim osjeajem. Priekajte! Predosjeam da e naii sretniji dani za vas, lutalicu osvetnika, i za mene, buntovnicu koju je odbacila njena sredina. Voljela sam, toliko sam voljela Milly, vau sestru, pa u i vas zavoljeti. Ma kako nisko pala, ma kako bila sama, uvijek e u mom srcu biti dovoljno ljubavi da je i vama pruim. ekajte! Zaboravimo zlosretni Millyn ivot, u vezi s kojim bih vam morala neto povjeriti, ali ne sada ne sada ve jedino na svom mrtvakom odru. Sad nisam u stanju. U ovom trenutku je dovoljno da i to znam.

Jane mu se osloni na grudi i brine u grevit pla. inilo se da je nita ne moe umiriti. Lassiter ju je drao u zagrljaju, u savrenoj tiini. Ona se zatim, malo-pomalo, smiri. Izgledala je kao da se oslobodila nekog nepodnoljivog tereta i ba htjede prozboriti kadli osjeti kako se Lassiter trgnuo. Konji! Konji s umotanim kopitima! ree on. I odmae je od sebe paljivo gledajui unaokolo. Lassiteru! Sta Oh, pa gdje je Fay! Fay! Djevojice moja! Ne dobi odgovora. Fay! ponovo zovnu Jane s prizvukom neiskazanog nemira. Nato baci pogled na Lassitera koji je stajao kraj nje krut kao da je od kamena. Fay oh Fay! sad je vrisnula Jane. Lie je treperilo i utalo, osamljeni zrikavac se glasio u travi, ulo se zujanje pele. Tiina kasnog popodneva bijae nabijena nekom stranom zlokobnou. Uas se pojavi na Janeinom licu, u njenim oima. Nikad joj tiina nije bila strasnijom! Ona je samo daleko, pa nas . ne uje zamuca Jane gledajui Lassitera. Blijed, uspravan kao kip, jaha je stajao, ali ne kao da oslukuje i trai, ve u stavu uasne izvjesnosti. Najedared on gvozdenom rukom zgrabi Jane i, skrenuvi pogled s njena lica, povue je za sobom. Vidite tu se Fay igrala. Napravila kuu od kamenia i iver ja A tu je obor od ljunka, za konje ree Lassiter kripavim glasom upirui prstom. Ovuda je ila gore-dolje Vidite, tu je neto zakopala .mrtvog skakavca, stavila mu nadgrobni kamen .tu je jurila gutera vidite onaj tanki, vijugavi trag

zgulila je koru s ove topole .pogledajte prainu na stazi ucrtala slova koja ste je nauili crtala ljude, konje, ptice .Pogledajte, neki kri! Oh, Jane, to je va kri! Vukao je i dalje Jane, i iz Favinih tragova itao kao iz otvorene knjige. itavim putom niz glavicu, kroz ibljak, pa oko jedne topole, Fayina lutajua mata ostavila je tragove njene nevine igre i slatkih djetinjarija. Dugo se zadrala pokraj ptijeg gnijezda i u njemu ostavila areno krilo nekakva leptira. Dugo se igrala pokraj brzog potoka, niz koji je slala amce natovarene kameniima. Potom je lutala kroz gustu travu, mala joj noica jedva zgazila pokoju slabanu vlat, i neto je sanjarila pored starog, uvenulog cvijea. Odatle je trag vodio na iroku stazu. Tragovi njenih bosih noica jasno su se ocrtavali u praini, ili su malo niz puteljak. Tu se s njenim tragovima izmijeao trag mukarca koji je iziao iz ikare i ponovo se vratio u nju. 18. LASSITEROVA PRAVDA Tragovi su ispriali priu o otmici male Fay. U svom stravinom nemiru, Jane se okrenu Lassiteru bez ijedne rijei i na njemu ugleda potvrdu svoga straha. Bio je smrknut, najedanput je ostario, pogoen uasnim udarcem. Njoj se uini da se sve oko nje rui. Gotovo je! promrmlja ona. Treba da odem treba da odem Kamo? upita Lassiter i mrko se nae nada nju. K k tim okrutnim ljudima .

 Kojima? zagrmi Lassiter. Da ujem imena! I s kojim ciljem, do vraga? Hou Fay. Ne mogu iv.ieti bez nje. Oteli su je kao to su oteli Millynu djevojicu Moraju mi je vratiti Samo nju hou. Predajem se. Otii u biskupu da mu kaem kako se smatram pobijeenom, spremnom za jaram. Neka mi vrate Fay, a ja u se ja u se udati za Tulla! Nikad! sikne Lassiter. Duga mu ruka segne za njom. Gotovo u trku, odvue je pod topole, pa preko dvorita u veliku dvoranu Withersteen Housea. Zatvarajui vrata tako je estoko tresnuo njima da su se debeli zidovi zatresli. Otkako su im vraeni Black Star, Night i Bells drali su ih u toj dvorani, i sad su zatoptali kopitima po kamenu podu. Lassiter pusti Jane i uz nekakav promukao krik tresui se i posrui kao da je pijan poe prema stolu na kojemu je drao svoju opremu. Stao je rovati po bisagama. Potom se zau nekakav metalni zvuk zveckanje metaka. Druim prstima nabije mecima jo jedan redenik koji zatim privrsti iznad onoga to ga je inae stalno imao na sebi. Ruke su mu sad bile potpuno mirne. Na ovom drugom opasacu bijahu dva pitolja manja od onih crnih to ih je nosio nisko objeene, i on ih zabaci za lea i sakrije pod kaputom. Potom mu pokreti zabrzaju. Ne shvaajui nita, Jane ga je promatrala kao zatravljena dok je hitro sedlao Black Stara i Nighta. Nakon toga je on povue k svjetlu velikog prozora i nae se nad njom, steui joj miicu prstima nalik na hladan elik. Da, Jane, gotovo je ali neete vi ii k Dyeru Njemu idem ja! Pod dojmom njegova strana izgleda, Jane uope ne

shvati znaenje tih rijei. Tko li je taj ovjek poput smrti siva lica i oiju od kojih bi vrisnula kad bi imala snage, a usana udnovato gorkih? Kamo se odjednom djenuo onaj ljubazni Lassiter? I to je to u ovoj dvorani, i na njemu, i na njoj to se to uvuklo u nju, hladno i nevidljivo, pitala se. Da, gotovo je, Jane govorio je uasno hladno i neumoljivo i ja idem da kaem dvije-tri rijei onim ljudima. Zatvorit u vas ovdje unutra, ali dok se vratim neka bisage budu pune mesa i kruha. A vi, spremite se za put. Lassiteru! uzvikne Jane. Oajniki je pokuavala da mu pogleda u sive oi uzalud; oajniki je to ponovo pokuavala, borei se sama sa sobom, dok su je muno raspinjale misli i osjeanja, i uspjela je. Konano, shvatila je. Ne! Ne! zajeca. Rekli ste mi da ste odustali od osvete. Obeali ste mi da neete ubiti biskupa Dyera. Ako mi elite govoriti o njemu, ostavite po strani ono biskupa. Ne razumijem taj naziv, niti emu slui. Zar mi niste rekli da odustajete od osvete da neete ubiti Dyera? Jesam. Pa, vai postupci, vae rijei Ti pitolji, taj va izgled Zar to sve ne govori o osveti? Sad to vie nije osveta, Jane, sad se radi o pravdi. Hoete li ga hoete li ga ubiti? Hou, samo nek me bog jo jedan sat pozivi! Ako nee bog, neka to uini avo koji me vodi! elite ga ubiti! Zbog sebe samog, zbog svoje elje za osvetom?

 Ne. Zbog Millyne ljubavi? Ne. Onda zbog Fay? Ne! Onda zbog koga? Zbog vas! Krv e njegova pasti na moju duu! apne Jane i srui se na koljena. Ovo je bio dugo oekivani as iskuenja. Godinama steene navike i od roenja usaena vjerska uvjerenja trgnu se kao iza sna, a sumnja, to se dugo, mjesecima skupljala u njoj, nestade kao da je nikad nije ni bilo. Ako njegovu krv prolijete, past e na moju duu i na duu moga oca. ujete i ona mu zgrabi koljena, oajniki se drei za njih dok se on trudio da je digne na noge. uj zar ti nita ne predstavljam? eno, ne igraj se rijeima! Volim te! I to u ti ubrzo dokazati! Onda, evo tvoja sam otii u s tobom udat u se za tebe, samo ti njega potedi! Odgovorio joj je hladnim, stravinim, zaglunim smijehom. Lassiteru, voljet u te! Potedi ga! Ne! Zdvojna i slomljena duha, skoila je na noge, bacila mu se oko vrata i pripila se uza nj u zagrljaju iz kojeg se uzalud kuao iupati. Lassiteru, zar me eli ubiti? Ovo je moj posljednji boj za uvjerenja iz moje mladostiza ljubav prema vjeri, za ljubav prema ocu. Ti ne zna ne moe ni slutiti istinu, a ja ti je ne mogu rei! Sve gubim. Mijenjam se. Sve to sam pretrpjela nita nije prema ovom sada.

Smiluj mi se pomozi mi u biiedi. Ti si opet snaan oh, tako nemilosrdno hladno snaan! Ubija me. Gledam te osjeam te kao nekog drugog Lassitera! Gospodaru moj, budi milostiv potedi ga! Odgovorio joj je podrugljivim cerenjem. Jo jae je prionula uz njega, pritisla ga svojim uzbibanim grudima, lice uzdigla k njegovu. Lassiteru, zaista te volim! Ljubav se rodila u gru mojih muka. Najedared mi sinulo, odjednom me zgodila istina. Ti si ovjek, pravi ovjek! Toga sam tek sad postala svjesna. Kad sam spazila to tvoje sivo strano lice, i vidjela kako opasuje te pitolje, u meni se desila neka divna promjena. Zavoljela sam te tog trena. Cio sam ivot voljela, ali nikad kao sada. Nema ljubavi, do ljubavi slomljene ene. Da nema samo jedne smetnje jedne, o kojoj, na alost, ne mogu govoriti ja bih oboavala tvoju ovjenost oboavala bih lava u tebi, koji je spreman da razdire zbog mene. Vjeruj mi i potedi Dyera. Budi milostiv budi velik, jer ti si stvoren da bude velik. On, posluaj me, vjeruj mi nita nemam, ali sam ena koja te voli! Uzmi me sakrij me gdje bilo u divljini ljubi me i lijei moje slomljeno srce. Njega potedi, a mene odvedi sa sobom. Primakla je lice posve blizu njegovu, usne im se gotovo dodirnue, objesila mu se oko vrata, i svom preostalom snagom pritiskala svoje uzdrhtalo tijelo uz njegovo. Poljubi me! apnula je mahnito. Ne ne po toj tvojoj cijeni on odvrati. Glas mu se izmijenio, ili je nju sluh izdao. Poljubi me ! Jesi li mukarac? Poljubi me i spasi me.

 Jane, nikad nisi bila potena sa mnom. Ali sada, pak, laima crni duu, i same usne ti od njih gore! Tako mi uspomena na moju majku, tako mi moje biblije Ne, ja nemam biblije ! Mojom nadom u spasenje kunem ti se da te ljubim! Blijede Lassiterove usne izustie gotovo neujno kako ak ni njena ljubav ne moe izmijeniti njegovu odluku. Oslobodio se njenih ruku kao da su djeje, i ustuknuo. ekaj! Ne odlazi! uj jo jednu, posljednju rije! Neka mi neki bolji i pravedniji bog od onoga to ga oboavam sudi, neka mi oprosti, i spasi me ! Vie ne mogu utjeti. Lassiteru, molei te za Dvera, molila sam za svog oca. Da, za svog oca. On je bio jedan od glavara mormona i on je poslao Dyera na propovijedanje. Moj je otac bio onaj sa ledenoplavim oima i zlatnom bradom. Za mojim si ocem godinama tragao. Istina, Dyer je upropastio Milly Erne, ali je to uinio zbog moga oca! Ako je Milly ikad bila ena nekog mormona, taj je mormon bio moj otac! Ne znam, nikad nisam doznala, da li je postala njegovom enom. Lassiteru, moda sam slijepa, poput fanatika odana lanoj vjeri, ali znam to je pravda, a moj je otac van dometa ljudske pravde. On sad sigurno plaa za svoje grijehe negdje. Pomisao da bi ti ubio Dyera zbog grijeha moga oca, oduvijek me ispunjala uasom. Eto, zato sam te toliko molila! Jane, prolost je sahranjena. Na nju sam zaboravio u svojoj ljubavi prema tebi. Ali ono to inim, rekao sam ti, ne inim ni zbog Milly, ni zbog Fay, nego zbog tebe! Sluaj, znam svoju snagu i kaem ti, Jane, da ga samo jedno od onih uda u koje Dyer kae da vjeruje, moe spasiti.

Jane se ponovo uini da se sve vrti oko nje kao u vrtlogu. Neodreeno osjeti kako je padala na koljena pred jednim obasjanim likom, pred Lassiterom, ovjekom koji ju je spasio od sebe same, ovjekom koga ne moe odvratiti od njegove namjere, i koji e ubiti radi pravde. Odjednom se izgubi u mraku. Kad se osvijestila, spazi da se nalazi na postelji pokraj prozora u dnevnoj sobi. elo joj bilo hladno, vlano, znojno. Netko ju je tapao po rukama. Prepozna Judkinsa i na njegovu mravom, tvrdom licu spazi uzbuene, prestraene oi. Judkinse! glas joj slomljeno zamre. Najzad, gospoice! Ne, ne, leite jo malo. Sad je u redu, sve je u redu. Gdje je on? Tko? Lassiter! Ne brinite vi za njega. Gdje je? Recite mi, hou odmah da znam! Pa, eno ga u drugoj sobi, previja nekoliko rupa od metaka na sebi. Ah ! A biskup Dyer? Kad sam ga, prije pola sata, vidio posljednji put, kleao je. Neto je radio, ali vas uvjeravam da se nije molio. udnovato govorite, Judkinse! Pustite me, da sjednem. Sad mi je dobro. Priajte mi. Dyer na koljenima! A ta je radio? Ukratko, gospoice, i uz vae doputenje, kleao je, a sa rukama, znate onim rukama koje su se toliko puta podizale na blagoslov, da blagoslove, na primjer, kovrave glavice poput glavice male Fay ili glave ena

poput vae . S tim rukama, stiskao je veliku ranu na grudima. Judkinse, dovest ete me do ludila. Da li je Lassiter ubio Dvera. Ubio! I Tulla? Ne. Sreom po njega, nalazio se negdje vani s veinom svojih ljudi. Veeras bi se trebao vratiti, ali Lassiter mora to prije odovud, inae mu nema spasa, a jo e biti gore za vas, gospoice Withersteen. Doi e do gadnog metea kad se Tuli vrati. Otii u s Lassiterom. Ali, Judkinse, recite mi sve to znate o tom o tom dogaaju. Bez uzbuenja je shvatila da je Dverova smrt, o kojoj ju je Judkins obavijestio, upotpunila u njoj onu promjenu koja ju je uinila drugom enom. Izgledala je mirna, pomalo hladna, jaka kao to nikad nije bila otkako su se na njenu nebu pojavili prvi oblaci. Onda, bilo je to ovako zapoe Judkins. Nalazio sam se u sudskoj dvorani, gdje je Dyer, u svojstvu suca, vodio raspravu. Uz njega se nalazilo pet ljudi, njegovih tjelohranitelja: arter, Wright, Jengessen i jo dva koje ne poznajem, to su doli iz Stone Bridgea, svi naoruani i sliniji razbojnicima nego asnim ljudima. Dyer je optuivao Willie Kerna, jednog od mojih najboljih ljudi, da se uz njegovu kuu nalaza jarak iz kojeg voda istie tamo gdje ne treba, a Willie je pokuavao dokazati da se on nikad nije nalazio kod kue kad se to deavalo to je, najzad, bila istina. Kadli se odjedared sudac netremice zagleda u dno sale, a isto tako i ostali koji su se nalazili s njim i koji kao da se

odjednom okamenie. I ja se, naravno, okrenuh da vidim to je to tako udno i silno djelovalo na suca. Kad tamo, usred dvorane, u samom prolazu izmeu klupa, stoji Lassiter! Bio je sav bijel i crn, ne bih ga ni sa im mogao usporediti, osim sa smru, I pred Ventersom, kad je ono izazvao Tulla, sva je dvorana utihnula i sledila se, ali ovo je bilo drugaije. Na asnu rije, gospoice Withersteen, meni se krv ledila u ilama. A zato, ni sam ne znam. No, eto, Lassiter svojom pojavom, onim svojim dranjem, ovjeka ispunjava jezom. Rekao je samo jednu rije, neko ime, nisam ga razumio, iako mu je glas odjeknuo poput zvona. Moda zato to sam bio previe uzbuen. Mora da je sudac Dyer razumio i vie toga, to je za ihene tajna, jer se odmah svalio sa stolice pravo na podij. Nato ona petorica jahaa, Dverovih tjelohranitelja, skoe, a dvojica od njih, za koje sam kasnije doznao da su iz Stone Bridgea, iskoe pravo kroz najblii prozor tako brzo da rie biste stigli ni udahnuti. Bilo je jasno da nisu mormoni. Jengessen, arter i Wright zagledaju se u Lassitera, na trenutak samo, ali meni se inilo da je to potrajalo itav sat. Bili su blijedi i napeti, no ivci im nisu popustili. Lassitera sam dobro osmotrio. Stajao je nekako ukoeri, malko pognut, ruke mu 'bile svinute, a prsti skvreni kao pande u jastreba. A oi ?! E, to se ne da opisati! Samo jedno znam, oi su njegove unaprijed itale namjeru onog koji je mislio trgnuti pitolj. Zagledam u njega, nisam, dakako, vidio kad su ona trojica trgnula. I, mada sam gledao pravo u njeg'a, i to kako gledao, nisam vidio kad i kako je trgnuo. Bio je bri od oka, to je sve. Ali sam vidio kako mu vatra izbija iz cijevi i uo hiee

ba na tren prije no to su odjeknuli hici one trojice. Okrenuo sam se, a ono Wright i arter ve lee, a Jengessen, koji je bio jak kao bik, jo pokuava pucati, ali mu se pitolj trese. Bilo je jasno da je pogoen, i to usred sredine. Najednom se srui, i pitolj mu pade na pod. Dvoranom zavlada sablasna tiina. Ljudi su prestali disati. Kako bilo, ja ni dahnuo nisam. Vidio sam Lassitera kako pitolj koji se dimi zatie za neki pojas. Nije on izvukao one svoje velike, crne pitolje, i ja se zaipanjih. Sve se to odvijalo tako brzo, da se to ni zamisliti ne moe. ulo se neko struganje na podiju, i Pyer ustade, a lice mu kao olovo sivo. Htio sam pogledati u Lassitera, ali mi se oi zalijepie za Dyera kad sam mu vidio lice. Vidio sam kako potee pitolj. ak bih i ja bio bolji, bri od njega. Uto Lassiterov pitolj zagrmi, metak pogodi Dyera u desnu ruku i pitolj mu ispade. Pogledao je u Lassitera kao kojot u zamci. Urliknuo je pa opet segnuo za pitoljem. Tek to ga je digao s poda, a Lassiter opet opali. Odjeknulo je kao tresak groma i Dyeru gotovo odnese ruku, kako se meni uinilo. Pitolj opet ispade i Dyer pade na koljena, kao da e bauljati za njim. Uasno je bilo gledati kako se sav strano napinje. Zato se taj ovjek tako grevito hvata za ivot, pitao sam se. Bilo kako bilo, dohvatio je pitolj lijevom rukom i upravo ga podigao, nategnuo obara, ali ga uto i trei metak zgodi, sad u lijevu ruku, i on opet ispusti pitolj. No, u toj mu je ruci ostalo jo dovoljno snage da se ponovo dokopa pitolja i da tresui se sav, zbog ega bih poalio svakog drugog ovjeka osim njega, nasumce otvori vatru. Jedan metak pogodi nekog ovjeka koji se

nalazio na dvadeset stopa od Lassitera. I ovjek pogibe, to sam poslije doznao. Nato sve zaori od zaglune i tako brze pucnjave da vie nisam razaznavao pojedine pucnje. Kasnije sam doznao da je Lassiter devet metaka sasuo u Dyera iz svojih crnih pitolja. Ispriao sam na vlas tono kako se sve to zbilo, gospoice Withersteen, tako da znate. Vas e to poslije proi. Na ovoj naoj granici Utaha vidio sam prizora da ti se koa jei, ali mi je ovaj bio najstraniji. Sjeam se da sam sklopio oi, i neko vrijeme mislio na sasvim desete, najudnije stvari, koje nemaju veze s onim to se zbivalo oko mene, stvari kakve vam ni u snu nee pasti na um. Vidio sam kadulju i konje kako jure, a to je meni najljepi prizor, i neto nejasno, jer je upravo to, kao u kovitlacu, istjeralo misli iz moga mozga, te sam otvorio oi to rekoh, sasvim jasno da je zamirisao barut. Sudnica je bila ba pravo mjesto za onakva suca. Bio je na koljenima, ali nije molio. Dahtao je i pokuavao da svoje izmrcvarene, polomljene ruetine pritisne na tijelo. Sve one metke to je na kraju ispucao, Lassiter je usuo u njega. To je bila Lassiterova pravda. Lassiter tada progovori. Ako ikad zaboravim to je rekao, zacijelo nikad neu zaboraviti njegov glas. Propovjednie rekao je mislim da je za te najbolje da se to bre obrati za milost bogu to si ga zastupao na zemlji, jer on ti vjerojatno nee doi u posjetu tamo gdje e sada poi! Vidio sam kako Dyer gleda svoje krupne bespomone ruke, no te su krupne ruke bile isuvie sitne da izmole milost za zloine to su ih poinile. On se zagleda u Lassitera, a potom se strahovito

zabulji u neto nedokuivo. Nije to bio ni Lassiter, ni ma tko drugi u onoj prostoriji, ni zrak, ni rumena kadulja to se nazirala s one strane prozora. Tko zna to je gledao, no gledao je pogledom ovjeka koji neto prekasno otkriva. Straan je to bio pogled! Uz uasan krik spoznaje on pade naprijed, s licem u podij. Judkins stane, teko je disao i obrisao vlano elo. To vam je otprilike sve' zakljui. Lassiter je napustio sudnicu, a ja pourio za njim. Krvario je iz triju rana, ali nijedna vrijedna panje. Doli smo pravo ovamo. Naao sam vas gdje leite u dvorani, pa sam imao malo posla oko vas. Jane Withersteen ne osjeti potrebu da se pomoli za Dverovu duu. Iz dvorane se zauje Lassiterov korak onaj poznati mekani korak praen srebrnkastim zveketom i ona ga oslunu s novim uzbuenjem u kojem je bilo neodreene radosti u samom strahu od njega. Vrata se otvore i ona ga spazi, starog Lassitera, odmjerenog, bezbrinog, ljubaznog i sabranog, starog a ipak drugaijeg. Ona ustane a oi joj se na tren zamute od suza. Jesi li zdrav? upita ga strepei. Rekao bih. Lassiteru, ja u s tobom. Sakrij me dok ne proe opasnost, dok nas ne zaborave, a onda me povedi kamo god hoe. Tvoji neka budu 4 moji, i tvoj bog neka i meni bude bog! Poljubio joj je ruku onako udno umilno i kavalirski kao to je u rijetkim trenucima radio. Black Star i Night su spremni on e jednostavno. Mirno pominjanje njenih crnih trkaa kao da je potaklo Jane da se prene. Pourila je u svoju sobu, obukla

jahae odijelo, smotala dragocjenosti i zlato to joj je preostalo, pa se vratila u dvoranu. Black Star je tapkao potkovanim kopitama, zabacivao lijepu glavu, i gledao u nju svojim pametnim oima. : Judkins, poklanjam vam Bellsa, ree Jane. Nadam se da ga neete otuiti i da ete se dobro brinuti za njega. Judkins izmuca u znak zahvalnosti neto to nije bio u stanju razgovjetno izustiti, a oi ma sinu. Lassiter priveza Janeine bisage na Black Stara i povede vrane trkae u dvorite. Vi, Judkinse, od jai te s Jane u kadulju. Ako primijetite kakve jahae, opalite brzo dvaput. A vi se, Jane, ne osvrite! Odmah u vas stii. Doepat emo se ulaza u Pass do ponoi, a onda emo saekati jutro da se spustimo dolje. Dok se sputao na prednje noge da ga Jane to lake uzjae, Black Star sae svoj divan vrat i kimne plemenitom glavom. Jane izjaha za Judkinsom iz dvorita, i pode irokom stazom u kadulju, s jasnom spoznajom da naputa Withersteen House zauvijek. Pri tom se uope ne osvrne. Duu joj preplavi nekakav neobian, tih mir kao iz sna. Sudbina je bila okrutna s njom, uza sve to ivot joj se nije inio bezvrijednim, naprotiv jo vrednijim i pun milja poput zapadnog lahora, krasan i neznan poput padine pod kaduljom na kojoj su se pred njom istezale rumene sjene sumraja. Osjetila je Judkinsove ruke na svojima; ula je kako joj promuklo eli sretan put; potom na mjestu gdje je do maloprije kasao Bells uleti kao ugalj crna, pametna, gubica Nighta. Po tome je znala da sad Lassiter jae pokraj nje. Ne osvrite se! ree joj ne ba nehajnim glasom.

Gledajui pravo pred sebe, u zasjenenu, talasastu kadulju, Jane opruzi ruku u rukavici i osjeti kako ju je obujmio snaan stisak. Jahala je ne osvrnuvi se nijednom da pogleda lijepi umarak Cottonwoodsa. Reklo bi se da uope ne misli na prolost, na ono to je za sobom ostavila, ve na arenu, tajanstvenu i divlju padinu pod kaduljom, to vodi do Deception Passa, i na ono to je u budunosti eka. Promatrala je kako se sjene izduuju preko padine, osjetila je kako joj svje zapadni vjetar zvidi pored uha. Ramiljala je o onim utim oblacima to su hitro plutali iznad i okolo nje. Ne osvrite se! ponovi Lassiter. Vjetar je dotjerao debele spirale dima, i s njima dopre jak, otar vonj nagorjela drveta. Lassiter je zapalio Withersteen House. Ali, Jane se ne osvrnu. Tamni veo zastre joj bistar, ispitljiv pogled kojim se tvrdokorno drala rumene padine i nejasnih obrisa rubova kanjona. Kasnije, kad je vela nestalo, to jest kad se raziao oblak dima to se za njima valjao, dolina pred njom utone jo vie u sjenu sumraja. No pade, hitro poput najbrih trkaa, zvijezde izvire, zasvijetle, narastu, a prostran, vjetrovit istoni rub ravni pod kaduljom izblijedi na mjeseini i srebrnasto zasvjetluca. Okupana mjeseinom, kadulja je ipak zadrala svoje rumenilo i inila se neizmjerno samotnijom i divljijom. Noni su sati odmicali, a Jane Withersteen se nijednom ne osvrnu. 19. BLACK STAR I NIGHT Doao je trenutak da Venters i Bess napuste svoje

sklonite. Imali su dosta posla da odaberu neto stvari koje e sobom ponijeti na put to e ih odvesti iz Utaha. Berne, ta je u ovom omotu? upita Bess u jednom trenutku, crvena u licu. Udubljen u svoj posao, Venters niti ne pogleda. Odgovori samo da je ponio mnoge stvari iz Cottonwoodsa i da se ne moe sjetiti svega. Ovaj omot je pravila neka ena! uzviknu Bess. Zvuk njena glasa natjera mladia da podigne oi, i on u omotu to ga je drala u ruci odmah prepozna onaj to mu ga je dala Jane i na koji je bio potpuno zaboravio. Oprosti uzvikne zbunjeno, a onda, ugledavi izraz Bessina lica, prasne u smijeh. Napravila ga je jedna ena! tunim glasom ponovi ona. Dobro, a je li to, moda, neki zloin? Onda onda je po srijedi neka ena? Ama, Bess Jesi li mi lagao? Venters u sebi zakljui kako je djevojka, premda je stalno ivjela u pustoj samotnosti, ipak naslijedila stanovite enske osobine. Zna li da e me, malo-pomalo, rasrditi? on e. itav si ivot provela u divljini, a da si ivjela meu svijetom, imala bi itavo tuce udvaraa i izrekla bi itavu gomilu lai. Mogao bih se zakleti da bi tako bilo. Nita od svega toga ne bih uinila! plane djevojka ljutitim glasom. Moda ne bi govorila lai, ali bi udvaraa imala napretek. Ta drugaije ne bi ni moglo biti s obzirom da si tako lijepa. Te rijei upalie i rad se produi bez novih ispada.

Najzad, kad probrae stvari, Venters paljivo odloi sve to je ostalo i zatvori ulaz u peinu s nekoliko slomljenih grana. Tko zna, moglo bi se moda dogoditi da ne uspiju izai iz Utaha i tada bi se vratili u dolinu, pa bolje da tu nau sve to bi im moglo zatrebati. S ovim bi se mogao proivjeti cijeli ivot zamiljeno ree Venters. eli li moda da poem i skotrljam Uzdrhtalu stijenu? upita ona gotovo aljivim glasom, ali s plamenom u oima. Oh, nikako! Hm, ti ne zaboravlja na svijet i zlato uzdahnu ona. Djevojice! Zar ne pomilja na lijepe haljine, putovanja i tolike druge lijepe stvari? Da, elim otii, ali bih i ostala rado. Ne znam Dakako. I sa mnom je isto. Oslobode telad ali zadre dvije mule to ih je Veaters doveo iz Cottonwoodsa. Onda ih u zoru osedlaju i krenu. .. Ne osvrnue se unazad sve dok ne stigoe do prolaza. Dolina je bila zanosna, kao umotana u blistavo bijele i srebrne velove. Pred njima se pruao prizor lijep i nestvaran poput sna. Uvijek emo se sjeati doline zajeca Bess. Pst. Ne plai, draga. Zahvaljujui naoj dolini, na drugom nekom mjestu poivjet emo jo ljepim ivotom. Hajdemo. ilaenje je bilo dosta naporno, ali ipak sretno stigoe do dna. Uputie se spletom kanjona, koji je Bess dobro poznavala, ak i bolje od Ventersa. Prisiljeni da idu polako, vee ih zatee prije nego se popee uz stazu to je vodila na zaravan. Zanoie tamo, no Venters nije uspio

zaklopiti oi, dok je Bess, umorna, spavala s glavom na sedlu, izmeu dva psa. Ujutro, u zoru nastavie put i uskoro savladae vrletnu stazu. Zaravan se otvarala pred njima. Tu smo! radosno uzvikne Venters, dok se Bess kraj njega odmarala oslonjena o sedlo. I nikog ovdje nema. Spaeni smo, nee nas vidjeti! Oh, Bess! Ali prekide ga Ringovo potmulo rezanje. Pas je sumnjiavo njuio zrak. Mladi smjesta dograbi puku. Whitie se ponekad varao, ali Ring nikada. Venters se toliko uznemirio da se nije usudio ni okrenuti kad je uo kako se hodom pribliava nekoliko konja njemu zdesna. Najzad se trgne pomislivi na opasnost koja bi mogla zaprijetiti Bess ija mu je sigurnost bila glavnom brigom. Pogleda i pomisli da sanja. Iza jednog malog uspona, skrivenog visokom travom, dolazio je Lassiter, vodei za uzde Black Stara i Nighta, dok je Jane Withersteen, u jahaem kostimu, ila odmah za njim. Na neki nain Venters doe k sebi. Lassiter se zaustavi, osmjehujui se, dok je Jane zaprepateno gledala Ventersa i Bess. Vi, Berne? uzviknu ona. Ba je divno to smo vas sreli! Kao to vidite, mi smo napustili Cottonwoods. Oluja je ea nego ikad i ja sam upropatena Ali, oprostite, vjerovala sam da ste sami. Venters, koga je njeno sasvim razumljivo zaprepatenje uinilo nesposobnim da govori i da se sjeti to bi trebalo uiniti, utke je gledao svoju staru prijateljicu. Kud ste se zaputili, djeco? upita Lassiter. Tamo nije bila u sigurnosti. Idem

idemo iz Utaha. Vraamo se na Istok jedva je smogao mladi. Mislim da je ovaj susret prava srea za vas i mene, a osobito za Jane i Bess mirno e Lassiter. Bess! uzviknu Jane i val krvi joj obli blijedo lice. Venters se nikako nije mogao dosjetiti kakva se srea mogla izlei iz tog susreta, kao to ree Lassiter. Jane odmjeri brzim i eni svojstvenim pogledom djevojku, koja je na sebi imala svoje jahae odijelo. Venters! Je li to djevojka? ena? zajedljivo upita. Pa djevojka. I bila je s vama u onoj divnoj dolini? Jeste, ali Jane Stalno, otkako ste tu dolinu otkrili? Da, ali vam nisam mogao rei I da li ste me zbog nje pitali za zalihe? Da li ste zbog nje tu svoju dolinu htjeli pretvoriti u raj zemaljski? Oh, Jane! Odgovorite mi! Jest. Oh, laljive! I Jane zahvati jedan od onih rijetkih nastupa bijesa, koji je bio tim ei to je bio rjei. U tome je bila nalik svome ocu, pa i gora od njega, jer je bila dozlaboga ljubomorna, ljubomorna ak i na svoje prijatelje. Meutim taj se nastup ubrzo smiri. Mirnom rukom, Lassiter ju je pridravao, dok se ona oslanjala na Nightov vrat a lice krila u gustoj mu grivi. Venters je zapanjeno zurio u nju. Kad je primijetio da Jane polako die glavu, nije se vie mogao uzdrati te povie glasom u kojem su treperili i ponos, i stid i bol: Jane, Jane! Ona je nevina djevojka!

 Zar, zbilja, mislite da u povjerovati toj vaoj tvrdnji? ona gorko otpovrne. Nisam laljivac, i to znate. Ako sam lagao hou da kaem, ako sam utio kad mi je ast nalagala da govorim, bilo je to zato da vas potedim. Doao sam u Cottonwoods s namjerom da vam sve kaem, ali vam nisam htio nanijeti novu bol. A namjeravao sam vam rei da sam zavolio, da sam zavolio ovu djevojku. Ipak, Jane, nisam zaboravio to ste uinili za mene i moja osjeanja prema vama nisu se izmijenila. Beskrajno cijenim vae prijateljstvo sada kao to sam ga uvijek cijenio. Zato, ako je neto prividno protiv mene, ne budite nepravedni prema meni. Djevojka je ista i nevina. Pitajte Lassitera. Istina je, Jane ozbiljno ree Lassiter. ista je i nevina poput male Fay. I blago se osmjehnu. Venters je vidio, a primijetio je da je to vidio i Lassiter, kako se Janeina uzbuena dua bori protiv mrnje, protiv odvratnosti, sumnje i sumnjiavosti, i kako iz tog dvoboja izlazi kao pobjednik. Najzad ona se smiri i ree: Berne, ako sam vas u svojoj nesrei nepravilno optuila, oprostite mi. Nisam vie ona nekadanja Jane. Ali, recite mi, tko je ta djevojka? Jane, ovo je Oldringova ki. Lassiter e vam rei kako sam pucao u nju smatrajui je maskiranim jahaem i kako sam joj zatim spasio ivot To je, uostalom, sve. udna je to pria, Jane, veoma udna, pa ipak istinita, istinita poput njene nevinosti. I vi to morate vjerovati. Maskirani jaha! Oldringova ki! uzviknu Jane. I kaete da je sasvim nevina! Zaista mnogo traite, kad hoete da vam vjerujem.

Ali, ako je ta djevojka ono to vi kaete, kako moe poi s ovjekom koji joj je Ubio oca? Tko vam je to rekao? zaurla Venters. Ali su Janeine rijei trgle Bess iz uenja kojemu se bijae prepustila od prvog trenutka tog udnog susreta. Ona irom rastvori oi, s izrazom nepodnoljive boli, prie Ventersu i podiui ruke, kao da eli da izbjegne udarac, izmuca: Ti ! Ti si ubio Oldringa ?! Da li je to istina? Istina je, Bess, i neu to sebi oprostiti, ali ti dobro zna da mi nije na kraj pameti bilo da bi on mogao biti tvoj otac. Vjerovao samvjerovao sam da ti je nanio zlo. I ubio sam ga, ljubomora me na to natjerala. Za trenutak je Bess utjela, a onda iz nje provali: Ali to mi je bio otac! Eto, moram se vratiti Ne, ne mogu poi s tobom! Svreno je, svreno je s lijepim snom! Znala sam da se ni kad ne moe ostvariti! Bess, ako mi moe oprostiti, san to smo ga zajedno snivali nee se rasplinuti! zavapi Venters. Ne, ne, nemogue! Moram se vratiti. Najzad, voljela sam ga, bio mi je otac. I on je mene volio. Ne, to ne mogu podnijeti. Ako se misli vratiti Oldringovim ljudima, pratit u te i oni e me ubiti. Ne, ti nee sa mnom, Berne! Pusti me da idem, zaklinjem te. Bolje je da me zaboravi, priutila bih ti samo bol i sramotu. Nije plakala, ali je izgledala kao da je sam ivot naputa. Najzad joj glava pade na grudi, kao da se pokorava uasnoj sudbini. Eto, Jane, pogledajte svoje djelo! uzviknu Venters izvan sebe od oajanja. Zar je bilo potrebno da

spominjete Oldringa? Gdje je sad sva dobrota vaeg srca? Ova je djevojka ivjela usamljenim i bijednim ivotom i ja sam i, naao naina da je usreim. Razorili ste na san, razorili ste neto isto, ljupko, razorili ste dva ivota! Oh, Berne! Bila je greka Nisam mislila Kako sam mogla pomisliti da ona ni pojma nema Najednom se Lassiter pomae i svojim ljubaznim osmijehom koji kao da mu je obasjavao lice, okrene se najprije Jani i Ventersu, a onda mu se blagi pogled spusti na Bess. Dobro, ini mi se da ste svi vi rekli ono to ste imali da kaete, i sada je red na Lassiteru da govori. Uz to, strasno sam elio da doe do ovog susreta! Bess, doi ovamo. Blago je uze za miicu i okrene joj lice prema Ventersu i Jane. Onda joj skide eir i pusti neka joj zlatna kosa padne niz ramena. Priite, Jane, i vi, Ventersu. Pogledajte ovu sliku. Zar ne prepoznajete ovu djevojku? Jane promotri sliku i ustuknu uz krik uzbuenja, Milly! To je Milly Erne! Lassiter, ozbiljan, prui sliku Ventersu. Evo, Ventersu, ovo je Milly Erne! Zaprepateno gledajui i usporeujui sliku i Bess, mladi naglo trgne glavom. Svojom snanom rukom Lassiter zagrli Bess oko struka i nagnu se nad nju. Djevojice, ova je ena bila tvoja majka. Ti si ki Milly Erne i zove se Elizabeth Erne. Oldring ti nije bio otac, nego je to bio Frank Erne, moj najbolji prijatelj. Bio je lijep, dobar, estit Dua od ovjeka. U tvojim venama tee krv vie nego potena,

djevojice, a dobra se krv ne moe pokvariti. Bess iskliznu iz ruke koja ju je drala i pade na koljena stiui sliku na grudima. Ne, ne To ne moe biti! Zaista je tako, djevojice. Vidjela si da su i Jane i Bern u tebi prepoznali tvoju majku. ute, jer su zapanjeni, to je sve. A vi, tko ste vi? proapta djevojka. Ja sam Millyn brat, prema tome tvoj ujak. Ujka Jim! Zar ti to ne izgleda lijepo? Oh, ne mogu da vjerujem San je to, ne budite me! Berne, itam na tvome licu, na licu gospoice, da je to istina. Recite mi, recite mi sve! Bila bi to suvie dugaka pria, djevojice. Dovoljno ti je da zna da su ti majku oteli i da su je s tobom odveli u Cottonwoods. Te sam pojedinosti doznao prije nekoliko dana, a povjerio mi ih je sam Oldring. Iz razloga, o kojemu nema smisla da ti govorim, biskup Dyer te je odvojio od tvoje majke, a budui da je mrzio Franka Ernea, tvoga oca, skovao je pakleni plan, povjerivi te Oldringu. Htio je, kad jednom odraste, da dijeli sramotnu sudbinu kradljivaca i ubojica. Oldring se drao sporazuma te stvorio od tebe maskiranog jahaa, davi ti tako neasno ime, ali te i zavolio poput roene keri i branio tvoju nevinost i ast od svojih vlastitih ljudi. Dok mi je to govorio, oi su mu se ovlaile suzama. Dyer je htio stvoriti od tebe propalu enu, Oldring je bio titom tvoje nevinosti. ak je ubio jednog od svojih ljudi, koji je pokuao da ti se priblii. Prema tome, vidi, Oldring nije bio sasvim lo ovjek i svakako te volio. Oh, Bess! uzvikne Venters. Lassiter govori

istinu. Kakve li grinje, kakve li grinje savjesti! Kad sam opalio u njega, on pade i samo je smogao da kae: Zato nisi ekao? Bess je Smrt ga je sprijeila da dovri. Elizabeth Erne! uzvikne Jane. Poznavala sam tvoju majku i vidim kako ona izrasta u tebi. Voljela sam je, pa sad volim i tebe. I privi je u naruje. Bess dopusti da je Jane miluje i ljubi, stidljivo uzvraajui njene izljeve ljubavi, a onda se zavue Lassiteru u zagrljaj, mrmljajui glasom koji je odavao krajnje ushienje: Ujka Jim! Ujka Jim! Eh, da, tvoj sam ujak. Zbilja je divno uti kako to izgovara! Venters je bio gotovo zaboravio na Jane. Okrenu se, pogleda je, i na njenu, njemu dobro poznatom licu jasno proita: Jane je voljela Milly, voljet e i Bess, i svakako e, u dobroti svoga srca, nai naina da prui naknadu za rijei gorine to ih je djevojci dobacila. Sad ree najzad Lassiter ini mi se da je vrijeme da se ozbiljno porazgovara. Vrijeme leti. U pravu ste odgovori Venters. Na sve sam zaboravio, Lassiteru. Da li je Jane napustila Withersteen House? Da, zauvijek odgovori sama Jane.. A Dyer? Ovaj put Lassiter odgovori. Tamo, kamo je otiao Dyer, nema vie otimanja djevojaka. Mrtav l Znao sam da e se tako zavriti. Rekao sam to Judkinsu. A Tuli?

 Tuli se nije nalazio u naselju, kad sam iSao tamo. Sad nas vrlo vjerojatno slijedi sa svojim ljudima. Lassiteru, hoete li da se svi vratimo u Deception Pass i sakrijemo se tamo dok ne proe oluja? Mislim da e oluja due potrajati. U svakom sluaju, to se tie nas dvoje, ostat emo ovdje. To je Janeina zamisao. A to se tie vas, bolje je da zajedno s Bess napustite Utah. Istina je. Lassiteru, Bess je nala zlato u dolini, imamo ga pune bisage. Moemo stii do Sterlinga Do Sterlinga? Pa zar ne znate da se Sterling nalazi stotinu milja odavde? Mazge nee izdrati i izlaete se opasnosti da vas iznenade. Onda oklijevajui e Venters, ali mu Jane lagano dodirnu miicu. Berne, sasluajte me. Bolje se smrti izloiti nego ne odvesti Elizabethu izvan ovog uasnog kraja. Morate to uiniti, barem pokuati. Pokazat ete joj svijet, spasit ete je od tisuu opasnosti, usreit ete je. Mislit u na vas, sanjat u o vama, molit u se za vas. Hvala, Jane odgovori Venters pokuavajui da svlada uzbuenje. Oh, da smo bar na granici! Berne, kao da ste ve tamo blago e Jane. Lassiter je u pravu. S mazgama j e to dug i opasan put, ali na konju, to je as posla. Kao da ste ve tamo. Mladi je zapanjeno pogleda i upita se nisu li joj boli pomutile um. Ali Lassiter ju je odmah shvatio, smjekao se. Vi ste dobar jaha, a i Bess je, kako mi kaete nastavi Jane istim glasom. Jurit ete, jurit ete kao da spaavate gole ivote.

 Ali, kako, Jane? Jednostavno, Berne. Dajem vam Black Stara i Nighta, Black Stara i Nighta, Jane? Tako je! Lassiteru, prebaci nae bisage na mazge? Jane, Jane! Vi mi pomaete da spasim djevojku koju ljubim! Bit e to meni ast, Berne. Pourite. Ja ne nalazim rijei, Jane . Ali to to inite suvie je lijepo! Shvaam, Da, uzet u konje. Zamjena je izvrena za nekoliko trenutaka. Venters htjede pomoi Bess da uzjae, ali djevojka zamoli da je u sedlo smjesti ujka Jim. Onda se dvije ene zagrle, a mukarci stegnu ruke eljeznim stiskom. elio bih da se opet sretnemo, Lassiteru ree Venters potresenim glasom. To nije vjerojatno, sine. Ipak tko zna? Zbogom, ujka Jim! Zbogom! Elizabeth Erne, budi sretna! uzviknu Jane. I dvoje mladih nestadoe u oblaku praine. 20. JAHAI RUMENE KADULJE Podbodeni mamuzama, Black' Star i Night poput vjetra jurnue prema zapadu po bjelkastom blagom usponu puta oivienog kaduljom. Venters zauje kako Ring alosno zavija, ali je Whitie utio. Konji su brzali ujednaenim dugim galopom. Nakon prvog blagog breuljka on se ogleda. Lassiter mu mahnu rukom, a Jane rupcem. U znak odgovora, Venters se podigne u stremenima i zavitla sombrerom. Potom, poavi nizbrdo, izgubi iz vida ono

dvoje. Stigavi navrh drugog breuljka, opet se okrenuo. No, Lassitera, Jane i njihovih mazgi vie nije bilo. Uli su u Pass. Mladia poie neko uvstvo nenadoknadiva gubitka. Berne, pogledaj! Bess je upirala prstom u dugu padinu. Neka mala, tamna, pokretna mrlja parala je crtu na kojoj se spajaju purpur kadulje i plavetnilo neba. To bijae grupa jahaa. Uspori konja, Bess. Preli su iz galopa u lagani trk, potom u obian kas. ivim i odmornim konjima to se nije dopalo. Berne, zna da Black Star daleko vidi. Razmiljam da li su ono Tullovi ljudi. A moda su razbojnici. Ali nama je ionako svejedno. Crna toka preraste u crnu mrlju to se kretala praena niskim oblakom praine. Mada veoma sporo, cijelo je vrijeme rasla. Neko bi; podue vrijeme bila na vidiku, a tu i tamo, u intervalima, utonula bi onkraj kadulje. Vranci su kaskali pola sata, pa onda jo pola sata, ft ona pokretna mrlja se svejednako zibala na crti nebosklona. Ali, to je vrijeme vie odmicalo,: inilo se da se iri, da mili niz padanu, da po-' neto skrauje- razdaljinu. Bess, ta ti kae? Meni se ini da to nisu razbojnici. Nisu. To su kauboji. Vidim bijelca i nekoliko ilaa. Razbojnici imaju gotovo uvijek samo dorate i vrance. Onaj bijelac je Tullov. Zaustavi konja, Bess. Hou da siem i pritegnem kolan. Bit e jurnjave. Je li te strah? Sad nije osmjehnu se djevojka. A zato bi te i bilo! Bess, toliko si lagana da te Black Star uope ne osjea na sebi. Ni ja se s tobom ne. mogu nositi a kamoli Tuli. Njega i njegove ostavit e za

sobom kao da pjeke idu. Ne boj se. Ako ve ne mogu juriti kao ti,. jo uvijek mogu da se narugam Tullu. Pazi, Berne! Zastali su na onom hrptu. Gledaju nas. Da, gledaju nas, ali smo im predaleko da bi nas raspoznali. Vrance e najprije zapaziti. > Preli smo mnogo breuljaka i najguu kadulju. Kad viknem pusti uzde Black Staru i pojuri to bre moe. Procijenio je da su im jahai udaljeni milju ili neto vie. Pribliavahu im se u brzom trku. Ubrzo je raspoznao Tullovog bijelca i zakljuio da su jahai takoer prepoznali Black Stara i Nighta. Ali bili su im jo predaleko da bi vidjeli kako se ne radi o Lassiteru i Jane. Venters uoi da su Tuli i njegovi konjanici, kojih je moda bilo oko tuce, u vie navrata zastali i otro se zagledali niz padinu. Tullu se to moralo udnim uiniti. Mladi se mrko nasmije na pomisao kako li e Tuli mahnitati kada otkrije da je obmanjen. Venters je smjerao da zbrie u 'kadulju, prije nego se Tuli uvjeri tko zapravo jae vrance. Razdaljina se meu njima smanjila na oko pola milje. Tuli ostade. Njegovi ljudi priu i stvore mrku grupu oko konja. Ventersu se uini da je vidio kako starjeina razmahuje rukama, i ubrzo se uvjeri da se nije prevario, jer jahai sunue u kadulju, desno i lijevo od staze. Tuli je tono predvidio Ventersov naum. Bess, sad! vikne Venters. Pravo na sjever. Zaobii ono tamo, pa skreni zapadno. Black Star se vinu preko niske kadulje, u nekoliko skokova nae se u galopu i u tren oka bijae u punom

trku. Venters obode Nighta za njim. Nije bilo lako juriti kaduljom. Konji su njom mogli tako rei, letjeti, ali su jahai morali stalno napinjati i oi i biti oprezni pri biranju puta. Tako, jahanje je bilo oteano neprekidnim zaoijanjem izmeu grmlja, preskakivanjem bara i humia i probijanjem kroz gustu i bujnu kadulju. Skreui na podui istac, Ventersu se prui prilika da se ogleda za Tullovim ljudima. Oni su se sad lepezasto rairili i jahali u pravcu sjeveroistoka. Ako Venters i Bess nastave u smjeru sjevera, Tuli i njegovi e ukoliko ne izgube na brzini i snazi, presjei vrancima put i natjerati ih niz padinu. Tullovi nisu tedjeli konje, tjerali su ih krvniki. Venters se jedino plaio da se vrancima to ne desi, pa e tu mogunost izbjei vjeto i budno oko jahaa. Dovoljan mu je bio jedan pogled da uoi kako Bess nita gore od njega ne bira put kroz kadulju. Ona se nije ogledala, niti se obazirala na Tullove jahae, ve je polegla Black Staru na vrat i pazila na tlo pred sobom. Poto je nekoliko puta pogledao u pravcu Bess, Ventersu pade u oi da djevojka sve vie odmie, ba kako je oekivao. Meutim, u svom predvianju raunao je samo na brzinu Black Stara i na mali teret koji konj ima: ali sad je uvidio da je konj, zapravo, jurio zahvaljujui jahau kakav ga dotad nije jahao, osim kad je Jerry Card na njemu izgubio trku s Wrangleom. Bess je lako, ljupko, neusiljeno sjedila u sedlu. Kakav jaha! Najedared se Venters sjeti njenih rijeci da moe i te kako jahati. Ali, u ono vrijeme nije ni slutio da je ona u stanju tako savreno divno vladati konjem. I u to iznebuha, poput munje, uzbuujue zgodi ga pomisao, da je to Bess Oldringov maskirani jaha.

Smetnuo je s uma i Tulla, i njegove ljude, i utrku. Pustio je Nightu uzde, i pustio ga da slijedi Black Stara sad ve siguran da je taj put odabrao najbolji jaha kadulje. Najbolji jaha. Pa jasno, otkako Jerry Card vie nije bio iv. A fama je njemu stvorila samo jednog takmaca, tu vitku djevojku to sada s nepojmljivom lakoom upravlja galopom Black Stara. Ventersa je ispunjala uasom njena slava, ali se sada strastveno ponosio njenom vjetinom, smjelocu i vlau nad konjem. Misli mu se zasiju u uspomene, i podsjetie ga na uvene trke o kojima je sluao u naseljima i oko logorskih vatri. Oldringov maskirani jaha! Mnogo je puta ovaj neobini jaha, istodobno dobro znan i neznan, u nezapamenoj utrci izbjegavao progoniteljima. Taj se probio kroz kordon niz glavnu ulicu Stone Bridgea, ostavljajui za sobom mrtve konje i razbojnike. Taj je s konjem preskoio Gerber Wash, iroku i duboku klisuru to je zjapila izmeu polja Glazea i divlje kadulje. Toga su sjeverno od Sterlinga opkolili, a on se probio kroz obru. Sluao je o nonim prepadima, o gonjenjima, i o tome kako je maskirani jaha strelovito, poput fijuka vjetra, nestajao u kadulji! Poput blijeska munje sune vranac, na njem tamna vitka prilika, s crnom maskom, ikne niz padinu, pretvori se u ornu toku na rumenilu kadulje, i parip se tiho, poput sjene stapa s nonom tminom, iezava! I taj maskirani jaha visoravni bijae Elizabeth Erne! ist vjetar kadulje ibao je Ventersu u lice i pjevao mu u uima. Sluao je tup, brz topot Nightovih kopita, gledao kako Black Star sve vie odmie. Nato ga pucnjevi otpozadi sjetie na Tulla, Ogledao se. Daleko po strani, zaostajui, pribirali su se jahai. Pucali su. Venters nije

spazio niti oblaia praine niti je zauo fijuk tanadi. Bio im je daleko od dometa. Kad se ponovo ogledao, spazio je da su se Tullovi ljudi okanili gonjenja. Nedvojbeno, mogli su jedino to, da im se primaknu toliko koliko treba da raspoznaju tko zapravo jae na vrancima. Venters vidje Tulla kako se opustio u sedlu. Stao je konju usporavati trk. Ovih nekoliko milja jedva je ugrijalo vranca, ali ga je Venters htio to vie tedjeti. Bess se okrenu i, mada veoma daleko, Venters spazi kako joj se bjelasa ruka kojom je zamahhula. Potjerao je Nighta kasom, gledajui u Bess i Black Stara, u komadi kadulje uzbrdo, i s vremena na vrijeme u crne jahae koji su odustali od gonjenja. Ubrzo iezoe iza jedne glavice i on se vie ne okrenu. Oni e se vratiti na Lassiterov trag i slijedit e ga i to uzaludno. Tako je produio put, a svje vjetar bivao mu sve mirisniji i drai, rumena kadulja bogatijom, a nebo plavetnijim; zvonkim brujem odzvanjae mu pjesma u uima. Ovda-onda Bess zastajae da ga prieka, a on uoi da je stigla na stazu. Dostigao ju je i nasmijeio se gledajui je kako je rukama obujmila vrat Black Stara. Oh, Berne! Ljubim ga! kriknula je. Divan je, pametan a to juri! Imala sam brzih konja, ali ovakvog kao Black Star ! Ni Wrangle ga nije potukao! Sve se pitam da li ovo sanjam. Bess, vranci su nam velianstveni. Mora da se Jane srce cijepalo od jada ah! Ja, kad izaemo iz ove divljine sa ovim vrancima, i naemo se u mom domu u Illinoisu, kupit emo lijepu farmu s livadama izvorima i sjenovitim drveem. Tamo emo pustiti konje neka slobodno pasu, brste i piju, neka nikad vie ne osjete mamuzu, neka ih vie nitko ne

uzjae! To e me nadasve veseliti otpovrne Bess. Odmorie se. Potom pojahae i krenue bijelom stazom, jedno pored drugog. Za njima se sunce sve vie penjalo. Daleko ulijevo nazirao se Cottonwoods nalik niskoj zelenoj crti. Venters pogleda samo jednom i ne htje vie. Bess je gledala samo pravo pred sebe. Vrance su tjerali dugim, jahaim kasom, pogdjekad ih usporavali na lagani sitni kas, a tu i tamo prelazili u hod. Sati su prolazili, milje odmicale za njima, a ispred njih se nazirao stjenoviti zid. Prolaz se iroko rastvorio. Bijae to dombast, kamenit tjesnac ali ravnog i otvorenog tla kojim Venters i Bess pognae vrance. Neki je stari put vodio udesno, uzdu zida prolaza i Venters se dosjeti da je to staza to ju je Lassiter spominjao. Mali zaselak Glaze, mrlja bijela i zelena usred irokog prostranstva rumenila, leala je miljama daleko ispod padine umnogome nalik na padinu Cottonwoodsa, samo to je ova vodila prema zapadu. A miljama jo dalje na zapad slabo razaznajna zelena toka oznaavala je Stone Bridge. itav ostatak ovog beskraja bijae naoko glatka, blago valovita ravan neispucana i neisjeena kanjonima koji bi pojaali njenu divljinu. Bess, spaeni smo slobodni! ree Venters. Sami smo u kadulji, na pol puta do Sterlinga. Ah! Mislim kako su proli Lassiter i gospoica Withersteen. Ne brini, Bess. Prevarit e on Tulla. Pobjei e mu, i nju sakriti na sigurno mjesto. Mogao bi se uspeti u Dolinu iznenaenja, ali ne vjerujem da e biti prisiljeni na tako dalek put. Berne, hoemo li ikada nai mjesto poput nae

arobne doline? Neemo. Ali, uj draga, jednog dana emo se vratiti, moda i za deset godina. Nas e dotad zaboraviti. A naa e dolina biti ista onakva kakvu smo ostavili. A ta ako Uzdrhtala stijena padne i zatvori ulaz u Pass? I na to sam pomislio. Ponijet emo sobom puno konopaca. Bude li prolaz zatvoren, uzverat emo se uza stijenje i preko njega prii emo dolini, pa emo sii po ljestvicama od konopa. Moe se izvesti. Upamtio sam mjesto gdje bismo se uzverali, nikad ga neu zaboraviti. Oh, moramo se vratiti! Divno je pomiljati na tako neto. Kad pomiljam na to, Bess, kao da mi se budunost smijei. Zovi me Elizabeth ona e stidljivo. Elizabeth Erne! Lijepo ime. Ali Bes neu nikad zaboraviti. Zna li tijesi li pomislilada e sutra, u ovo vrijeme, biti Elizabeth Ven' ters? Jahali su starom stazom. Sunce je naginjalo k zapadu, a po kadulji polegao njegov zlaani sjaj. Sati su prolazili, dan je izmicao. Poee su odmarali konje. Ventersovo oko zapne za neku vodu to se ljeskala, i on tu rasedla vrance i pusti ih nek se napiju, brste i valjaju. Kad je zajedno sa Bess naputao vodu, sunce je ve bilo nisko, nalik purpurnoj kugli, a dolina se inila omotana prozirnom purpunom ognjenom koprenom. Bijae to onaj kratak as kad sunce na samom smiraju naizgled kao da zastane, a tiina, poput sata nevidljiva ivota, legne i pritisne sav taj mirkavi svijet pod kaduljom. Promatrali su sunce kako ukapa svoj crveni oblutak u tamu obzorja. Jahat emo do kasno u no Venters e. Onda e

ti malo spavati, a ja u straariti i pustiti konje neka pasu. Sutra u svanue odjahat emo u Sterling. Oenit emo se! Stii emo na vrijeme da uhvatimo potanska kola. Black Stara i Nighta vezat emo za kola i poi emo u susret kraju koji nije divlji i uasan poput ovoga! Oh, Berne ! Ali pogledaj! Sunce se sputa nad kaduljom za nas po posljednji put dok ne smognemo hrabrosti da se ponovo naemo na granici Utaha. Deset godina! Oh, Berne, pogledaj, da nikad ne zaboravi! Ponad valovitih breuljaka kadulje rumeni oganj se dremljivo povlaio i slabio. Daleku padinu na zapadu izrojtae duge zrake, iljci, motke i koplja. Nestajui, zlatne koprene mijeale se s niskim rumenim sjenama. Boje i sjene mijenjahu se u sporom, udesno divnom preobraaju. Odjedared Ventersa prene mukla buka, tutanj tako mukao da je liio na um u morskoj koljci. Bess, uje li ta? apnu on. Ne. Posluaj ! a moda se meni samo ini ah! Negdje na istoku ili sjeveru, iz daleka beskraja, poput daha dopre neizrecivo mukao produbljeni dugi huk dubok, avetinjski tresak, to je grmio, pa izumirao i iezao. 21. UZDRHTALA STIJENA Oiju zamuenih suzama, Jane Withersteen pratila je odlazak Ventersa i Elizabeth Erne koji su se na vrancima trkaima izgubili iza hrpta pokrivenog kaduljom. Otili su! ree Lassiter. I sad su u sigurnosti. U

njihovu novom sretnom ivotu nee im proi niti jedan dan a da se ne sjete Jane Withersteen i i ujke Jima ! Jane, mislim da je najbolje da i mi krenemo. Sitnim i opreznim koracima sputale su se poslune mazge niz prolaz koji je vodio u kanjon. Meutim, pse koji su cviljeli Lassiter je morao vezati za uzicu i povesti ih. Jane se osjeala sputanom nekim uvstvom to ne bijae niti ravnodunost niti nehat, ali niti radoznalost za svijet to ju je okruivao. Fiziki je jo bila snana, ali psihiki izmorena. Taj as ulaska u Deception Pass predstavljao je vrhunac njenih patnji, poplavu njena gnjeva, njenu posljednju rtvu najvie dostignue njene ljubavi. Od ivota vie nita ne bi traila kad bi uza se imala Fay, mislila je. Slijedila je Lassitera poput automata niz strmu pranjavu stazu prekrivenu komadiima zdrobljena kamenja. Kad bi se negdje poskliznula ili bi joj se odronjeno kamenje dokotrljalo do nogu, ona se uope nije plaila. Preovladalo je njome neko neodreeno olakanje pri pomisli da e ivot provoditi zatvorena meu crnim kamenim stijenama, duboko skrivena od suneva bljetavila i rumenila kadulje. Lassiter podesi stremenje na jednoj mazgi i zamoli Jane neka pojase. Nala se kako jae izmeu tamnih svjetlucavih stijena. U ovom je kanjonu bilo tiine, mira i hladovine. Posve ravnoduna, zamijetila je kako prolaze ispod nekakvih stjenovitih klisura, preko dijelova tla pokrivenih travom, kaduljom, ikarom i umarcima s vitkim stabljem, pa preko bijelih, ljunkom pokrivenih jaruga, i zaobilaze gromade porazbijanih stijena. Mazge su neumorno kaskale a psi, ponovo slobodni, neumorno su trali. Lassiter je iao dalje, bez zastoja, i na svakoj istini se

ogledavao. Sjenke ispod zidina stadoe uzmicati pred sunevom svjetlosti. Doli su do gustog umarka tankih stabala, kroz koji su proli i izbili na bogat travnjak s vodom. Tu je Lassiter kratko vrijeme odmorio mazge, ali je sam bio neumoran, nemiran, utljiv, uvijek na oprezu. esto je virkao iza stabala. Ona tmurno pomisli kako se neprijatelji nalaze iza njih i ispred njih. Ipak, ova pomisao ne pobudi u njoj niti strah niti ikakvo zanimanje. Na njegov znak ona pojase i potjera mazgu da u stopu prati Lassiterovu mazgu. Kanjon se suavao, izupani rubovi zidine bijahu sve vii; sunce je vrelo prilo iz samog sredita plave trake neba iznad njihovih glava. Sad je Lassiter iao sporije, s jo veom brigom birao teren i neprestano neto mrmljao psima. Sad su to bili lovaki psi pametni, oprezni, sumnjiavi, psi to njue topao vazduh. Jednolinost utih zidina razbi druga boja i glatka povrina kamena, a izupani rubovi postadoe jo krniji. U dubokim usjecima zjapile su provalije, prijevoji su zavijali u pravom uglu, i potom se Pass irio na jednom mjestu gdje su se kanjoni ukrtavali. Lassiter sjae i povede svoju mazgu. Pozove pse blie k sebi i puevim korakom stane prolaziti izmeu crnih naslaga stijena i guste ikare ispod lijevog zida. Dugo je promatrao i oslukivao prije nego to bi se usudio da prijee ispred otvorenih ulaza u poprene kanjone, Na kraju je zastao, vezao svoju mazgu, digao ruku da upozori Jane, potom skliznuo meu stijenje i, praen vjernim psima, nestao iz vidokruga. Jane njegova odsutnost ne bijae niti kratka niti duga. Kad se ponovo pojavio pored nje bio je blijed, usne mu se stisle u tvrdu crtu, a sive mu oi hladno sijevale.

Zamolio ju je da sjae i poveo je mazge u zaklon od kamenja i cedrova, gdje ih svee. Jane, naletio sam na ljude koje sam traio i sad u za njima. Zato? Nema smisla gubiti vrijeme na objanjavanja. Zar ne bismo mogli proi a da nas ne vide? Izgleda da bismo. Ali tu igru ja ne igram. Meutim, elio bih znati ta e ti uiniti ako se ne vratim. ta bih mogla uiniti? Mislim, mogla bi se vratiti Tullu, ni ostati u Passu gdje e te zarobiti kradljivci. ta e uiniti? Ne znam. Nisam sposobna da razmislim. Samo, mislim da bih vie voljela da me zarobe kradljivci. Lassiter sjedne, zagnjuri glavu meu ake i nekoliko trenutaka osta zaokupljen dubokim mislima. Podigao je lice koje mu je bilo tvrdo, izbrazdano i hladno kao isklesano u kamenu. Ja idem. Samo sam tek tako spomenuo mogunost da se ne vratim, ali sam prilino siguran da u se vratiti. Je li potrebno da toliko riskira? Zar se mora jo tui? Zar nisi prolio dosta krvi? Volio bih ti rei zato odlazim nastavi on hladnim tonom kojim se rijetko sluio u razgovoru s njom. To joj upade u oi, ali joj je bilo svejedno, kao da je progovorio na svoj stari, ljubazan, topli nain. Ali, neu ti rei. Ipak znaj: dobrota i milosre, to blago tvoje due, usprkos tome to su najljepi darovi kojima je priroda obdarila ljude, nisu ni od kakve dobrobiti na ovoj naoj granici Utaha. Ovdje je ivot pakao. Ti vjeruje, vjerovala si da tvoja vjera ovaj ivot pretvara u nebo.

Moda si spoznala da je to ista tlapnja. Pa ipak, Jane, ne bih te elio drugaiju, i zato hou da te sakrijem nekamo u ovom Passu. Volio bih sakriti jo ena, jer sam doao do uvjerenja da meu mormonkama ima tebi slinih. A volio bih da ti uvidi koliko je ivot na ovoj granici tvrd i okrutan. Krvav je. Ti si pomislila da e ga crkve i crkveni ljudi uiniti boljim. Ali ne, oni ga ine gorim. Ti daje imena pojmovima i stvarima naziva ih biskupom, starjeinom, sveenikom, mormonizmom, dunou, vjerom, oboavanjem. Ti sanja, ili te pritislo ludilo. Ja sam ovjek, i ja znam. Za mene postoje imena kao fanatici, zaslijepljene ene, sljedbenici, tlaitelji, kradljivci, raneri, pljakai, jahai. A ivot je...ono to si proivjela za ovih posljednjih mjeseci. Tu nema pomoi. Ali, ne moe dovijeka trajati. Upamti ovo: jednog e dana granica biti bolja, potenja, zahvaljujui osjeaju za pravdom ljudi poput Lassitera! Gledala je kako se njegova visoka spodoba die, kako je uporno i udnovato gleda, a potom se beumno iskrada i nestaje meu stijenjem i drveem. Ring i Whitie, nepozvani da ga slijede, ostadoe uza nju. Osjeala se krajnje iscrpljenom, pa opet joj se inilo kao da se ne radi o njenu vlastitom tijelu. Sjela je u sjenu i pokuala da razmilja. Spazila je jednog gutera, pogled joj pao na kaktusov cvijet, na pse to su se odmarali, na mazge, vidjela je i jednog orla to se vinuo visoko ponad nekog utog otraca. Nekada sii joj i najbolju radost priinjali najsitnije cvijee, ili neka boja, ili pak let pele, ili ma kakav ivi stvor. Lassiter je otiao slijedei poziv svoje

neutaive ei za krvlju, otiao je moda u vlastitu smrt, i njoj je bilo ao, ali u njenoj alosti nije bilo osjeanja. Najedared iz ulaza u kanjon, upravo ispred nje, odjeknu jasan, otar pucanj iz puke. Jeka mu odgovori. Odmah uslijedi prodoran vrisak bola koji se brzo slomi. Jeka opet odjeknu, u tmurnom podraaju zvuka. Mukli pucnji pitolja hrapava vika topot kopita. nj istanje konja izmijeana jeka i opet tiina! Lassiter vjerojatno ima pune ruke posla, pomisli Jane, a tijelo njeno ne zadrhti, niti joj se koa napne. Da, granica je krvavi kraj. Ali, ivot je oduvijek bio krvav. Ljudi su majstori za prolijevanje krvi. U duhu joj proletjee slike iz povijesti svijeta ratovi Grka i Rimljana, tama srednjovjekovna, zloini u ime vjere. Na moru, na zemlji, svukuda ljudi to pucaju, bodu, kunu i tuku se. udnja, mo, potlaivanje, fanatizam, ljubav, mrnja, osveta, pravda, sloboda eto zbog ega ljudi ubijaju jedan drugoga. Leala je pod cedrovima, zurila kroz njeno, ipkasto lie u plavo nebo, razmiljala i preputala se lutanjima mate i sve joj je bilo svejedno. Podnevnu tiinu poremetie novi otri pucnji. ula je kako se negdje kamenje odronjava, kako netko promuklo uzvikuje nekakvo upozorenje, do nje je dopro povik na uzbunu, pa opet jasan otar pucanj iz puke, i jo jedan krik koji je bio krik smrti. Uto se puana paljba izmijea s muklom pucnjavom iz pitolja. Tanad je letjela iznad Janeina skrovita. Jedan metak udari u neki kamen i zvidukom odletje nekuda u zrak. Nakon toga, za neko vrijeme uli su se samo pojedinani pucnji, potom se i oni izgube, Zatomljeni dugom treskom paljbe iz teih pi tolja.

Neto kasnije Jane zauje topot konjskih kopita po kamenju, koji je bivao sve blii. Nastupila je tiina sve dok Lassiterov mekani, zveketavi korak nije uvjerio Jane da se to on pribliavao. Pojavio se sav obliven krvlju. U redu je, Jane on e. Vratio sam se. I ne brini. Pomou vode iz jedne uturice on ispere krv s lica i ruku. Jane, sad pouri. Iscijepaj moj rubac na dva dijela i previj mi ova mjesta. Ova rupa na ruci mnogo smeta, gore nego ova rana iznad uha. Tako fino to radi. Nisi ni najmanje nervozna ne drhti. Mislim da nisam odao dovoljno priznanja tvojoj hrabrosti. Milo mi je to si odvana upravo sada, kada je najpotrebnije. Pa, bio sam se lijepo sakrio, koliko mi je trebalo da me ozbiljnije ne pogode, ali su oni cijelo vrijeme samo sipali olovo. Ispucao sam svm puanu municiju, pa sam onda krenuo za njima. Moda si ula. Tada su me pogodili. Morao sam ispaliti do posljednjeg metka iz svojih pitolja, a i oni su morali, kako sam vidio. To su razbojnici i mormoni zajedno, Jane! Sad imam pet rupa u trupini, i pitolje bez metaka. Hajde, pouri. Odvezao je bisage sa mazgi, skinuo je s njih sedla i bacio ih na tlo, pustio je mazge slobodne, pa je pozvao pse i poao nekuda meu stijenj e i cedrove do istine gdje su stajala dva konja. Jane, jesi li jaka? Mislim. Nisam umorna. Nisam tako mislio. Moe li sve podnijeti? Mislim da mogu. ini mi se nekako hladnom i tupom. Stoga te elim pripremiti. Za to?

 Nisam ti rekao zato moram poi za onim tipovima. Nisam ti mogao rei, bojao sam se da e svismiti od bola. Ali sada stvari stoje drugaije nadam se da e podnijeti udarac to u ti ga sad zadati. Hajde, reci, prijatelju moj. Doveo sam malu Fay! iva je teko ranjena ali e preivjeti. Lassiterov dubok, uzdrhtali glas snano podrma Janeina zamrla uvstva i obdari ih novim osjeajem za ivot, novom ivotnom snagom. Ovdje on dometne i pokae joj gdje je mala Fay leala na travi. Nesposobna da govori, nesposobna da stoji, Jane klone na koljena. Po onim dugim, krasnim zlatnim vlasima Jane prepozna svoju ljubljenu Fay. Samo to sada vie nije bila lijepa. Lice joj bilo nagreno i inilo se kao ostarjelo bolom. No, bila je iva, srce joj je tuklo, i Jane osjeti kako joj se vraa snaga i elja za ivotom. Vidi, naprosto sam morao otii po Fay govorio je Lassdter dok je kleao i vodom prao Fayino malo blijedo lice. Ali ne bih se vie nikad elio nai u slinu poloaju i donositi odluke kao maloprije. Meu onom bagrom bio je neki ranjenik, Jane. Moda ga je Venters ranio. Radi njega su se zadrali ovdje. im sam spazio Fay, odmah sam odluio da je moram osloboditi. A i konji su mi bili potrebni. Prema tome, morao sam se izloiti opasnosti. Tako sam dopuzao blizu logora. Jedan od njih skoi na konja s malom Fay. Opalio sam, on je, naravno, pao. I ona s njim pala je ravno na glavu i pri tom se ugruvala i izranila. Jane, pazi, dolazi k sebi! Nije teko ranjena!

Fayine duge trepavice trepnue, oi joj se otvore. U prvi mah inile su se staklastim. Bile su kao izbezumljene bolom. Potom se rairie, potamnie, zasvjetlucae shvaanjem preneraenjem sjeanjem i naglom divnom radou. Mama Jane! mala apner Oh, mala Fay, mala moja Fay! krikne Jane diui i stiui dijete uza se. A sad, to bre moemo! ree Lassiter mrko, mirno. Jane, pogledaj u Pass! Iznad gomila stijenja i istina kadulje Jane spazi grupu jahaa koji su izbijali kroz uski prolaz to je vodio u Pass. Na elu im bijae bijeli konj kojeg je ona, ak i na tu udaljenost od jedne milje ili moda vie, odmah prepoznala. Tuli! gotovo je kriknula. Tako je. Ali, jo uvijek smo mi u boljem poloaju. Njihovi su konji umorniji od naih. ini se da ih je Venters izmorio. On je to namjerno uinio, da bi ih to vie zadrao. Uurbano je prikaio bisage na sedla, brzim pogledom provjerio da li je stremenje i sve ostalo u redu, potom se jednini skokom naao u sedlu. Daj mi malu Fay on e. Jane mu druim rukama prui djevojicu. eno, smiri se. Sad je pitanje ivota ili smrti. Upamti! Na konja! Ne gubi ivce. Dri se blizu mene. I pazi kuda ti konj ide. Jane nekako uzjae, nekako smogne snage da dohvati uzde, da podbode konja, da se dri na njemu, da jae. Uasan, grozan strah obuzeo joj duu. Lassiter povede u munjevitom trku preko istine, jaruga, kadulja, u uski kanjon u kojem se brz topot kopita otro odbijao od

zidova. U Janeinim uima zvidao je vjetar, kraj nje je blistavo stijenj e munjevito promicalo. Ispod konja jurila je staza, kadulja i trava. Lassiter okrene k njoj previjeno, krvlju obliveno lice, dovikne joj par rijei ohrabrenja, ogleda se natrag prema Passu i podbode konja. Jane uini isto. Iz bjesomunog galopa konji prijeoe u jednolian brzi trk. Ovako Jane jo nikad nije jahala. Oajniki je pokuala da uskladi svoje pokrete s pokretima konja, da konju na neki nain pomogne, da ga vodi i usmjerava preko lakeg terena. Ali joj nita nije polazilo za rukom. Prava je srea da se odrala u sedlu i da je jo uspijevala podbadati konja. Tu i tamo zatvorila bi oi, da ne gleda Fajdne zlatne kovre kako vijore na vjetru. Moliti nije mogla, a kleti jo manje. Vie je nije bilo briga za sebe. Svi njeni sni o ivotu, sve njene nade u boju providnost usredotoile su se u jednoj jedinoj elji da Lassiter s malom Fay umakne progoniteljima. Ona bi rado okrenula teku mrcinu koju je jahala, i sebe predala crnom, bezobzirnom Tullu, ali znala je da bi tada Lassiter okrenuo za njom, stoga je produila jahati. Koliko je potrajala ta luda trka Jane ne bi um jela rei. Vjetar ju je zasipao bijelom pjenom to se otkidala sa zvala Lassiterova konja. Oba su konja tjerana as najveom moguom brzinom, a zatim brzim kasom, da bi naas doli do predaha i tako oznojeni, zasopljeni, spotiui se jurili dalje. Oh, Lassiteru, moramo bre moramo bre. Okrenuo se, ali ne ree nita. Povez mu pao s glave, krv mu curila s lica. Povodio se od naporna jahanja, od tereta Sto ga je nosio pred sobom i od zadobivenih rana. Pa ipak, kako je bio miran, mrk, neustraiv! Konji su ili

hodom, kasom, galopom, mahnitom trkom, pa opet prelazili u hod. Sati su jurili ili se vukli. Vrijeme je bilo as i vjenost. Jane se osjeala kao da joj sami pakleni vrazi jure za leima i nije se usudila osvrnuti iz straha da ne bi pala s konja. Oh, Lassiteru! Idu li? Mrki jaha baci pogled preko ramena, ali ne odgovori. Na vjetru je leprala Fayina zlatna koia. Sunce je sijalo, zidovi su se ljeskali, kadulja blistala. A potom, kao da je sunce iezlo, na zidove pade sjena, kadulja izgubi sjaj. Konji su ili hodom kasom galopom trkom i vraali se na hod. Ispod visokih stijena skupljale se sjene. Kanjon je skretao, irio se i pretvarao u dugu iroku zidovima opkoljenu dolinu. Opet se pojavilo sunce, koje se sputalo k zapadu i svojim rumenilom bojilo kadulju. Daleko naprijed okruglo ispreturano kamenje kao da je prijeilo prolaz Passom. Dr' se, Jane, dr' se! vikne Lassiter. Ako ne popusti, bitku smo dobili, Lassiteru, idi, produi sam! Spasi malu Fay! Samo s tobom! Oh! Ja sam kukavica bijedna kukavica! Ne mogu se boriti, niti misliti, niti se nadati, niti moliti! Izgubljena sam! Oh, Lassiteru, pogledaj! Da li nam se on primie? Neu izdrati Ne govori, eno, tedi dah i jai, ne radi sebe ili mene, ve radi Fay! Nakon jo jednog trka preko kadulje Lassiterov konj prijee u hod. Gotov je ree jaha. Oh, nije, nije valjda! jekne Jane.

 Ogledaj se, Jane, pogledaj iza sebe. Preli smo ovom dolinom tri ili etiri milje, a Tulla jo nema na vidiku. Samo jo nekoliko milja! Jane se ogleda i zamijeti kroz uski procijep u zidu niz crnih konja sa jednim bijelcem na elu. Spazivi jahae, Jane kao da se trgla. Popustio je onaj teret hladne, uasne strave. Gledajui naprijed u pse, u Lassiterova konja koji je hramao, u krv na Lassiterovu licu, u oblinje stijene i najzad u Fayinu zlatnu koiu, nesta ledene jeze iz njenih ila i mada vrlo sporo, ona smogne snage, dovoljno snage da se spasi kao to je Lassiter tvrdio. Uto se Lassiterov konj spotakne i padne. On oslobodi nogu i skoi iz sedla. Jane, uzmi dijete on e podiui malu Fay, koju Jane zgrabi iznenada ojaaliin rukama. Sustiu nas nastavi Lassiter, promatrajui jahae koji su ih gonili. Pa ipak emo im umaa. Okrene se, drei uzde Janeina konja, i taman je htio krenuti kad mu pogled pade na bisage posrnulog konja. Jo nije sasvim prigustilo izguna i brzim prstima, sigurnim i vjetim, odrijei spone i prebaci bisage preko ramena. Potom, vodei Janeina konja, pojuri, pa poe korakom, da bi zatim udario trkom i ponovo jurio. Jane sad spazi kako su se posve primakli usponu u goloj stijeni. Lassiter stie do njega, stane neto pretraivati uzdu podnoja i, naavi pristupano mjesto, izvue umornog konja i povede ga preko kamena. Jane se ogleda i spazi Tullova bijelca na nepunu milju od njih, a iza njega dug niz jahaa. Ispred sebe vidjela je na desnoj strani nastavak doline, a na lijevoj visoku liticu. Lassiter je vukao konja i iao

dalje. Mala Fay leala joj je na rukama iroko otvorenih oiju koje su jo uvijek bile osjenene bolom, ali ne vie staklaste od uasa. Janeine su usne milovale njene zlatne kovre, male joj ruice slabano su stezale njenu miicu. Na slatkim usnicama djevojice lebdjela je sjenka uznemirena i nadom proeta osmijeha. I u Jane Withersteen uzdie se duh snagom lavice. Lassiter je vodio konja uz laku padinu prema nekim iskrivljenim i izgubljenim cedrovima. Stigavi do stabala, zastao je. Jane, daj mi malu i sii. S nekim udnim izrazom neeg konanog, i kao u boli zbog rastanka, on otkopa opasa sa praznim pitoljima, potom dohvati malu i naas stane ogledajui se. Tullov bijeli konj poeo se penjati usponom glatke stijene, a za njim nekoliko dorata i vranaca. Volio bih znati ta e pomisliti kada spazi ove prazne pitolje. Jane, uzmi svoje bisage i penji se za mnom. Neki bljetav, savreno gladak uspon, sa malim rupama, uzdizao se sve vie i vie i pretvarao u utu liticu. Jane je budno pazila na svaki korak i penjala se za Lassiterom, koji se lagano kretao. Moda je samo tedio snagu, ali ona spazi kapi krvi na kamenu i po tome dokui razlog. Penjali su se i penjali, ne osvrui se. On je teko disao, a ona je poela osjeati kao da joj male uarene eline iglice badaju slabine i plua. ula je kako Lassiter teko dahe i kako psi ubrzano sopu. Saekaj ovdje on e. Pred njom se dizao stjenoviti zid, na kojem su bili mali usjeci, a iznad toga visoka, iroka golema litica. Psi

se uspee, i nestadoe iza jedne izboine. Lassiter se pope usjecima drei Fay i povodei se kao pijan ovjek, potom i on nestade. Ali se odmah vrati sam i upola trei upola kliui spusti se do nje. Uto odozdo zauju grubu viku bijesnih ljudi. Tuli i nekoliko njegovih jahaa doli su do mjesta gdje se Lassiter oprostio sa svojim pitoljima. Jo e vam taj dah trebati moda! ree Lassiter gledajui dolje plamenih oiju. A sad, Jane, jo samo jedan trzaj on produi. Penji se tim malim usjecima. Ja u za tobom, podravat u te. Nita ne misli, samo se penji. Mala Fay je gore. Oi su joj otvorene. Rekla mi je samo: gdje je mama Jane? Bez straha, bez drhtaja, bez i jednog dodira Lassiterove ruke, ne skliznuvi ni jednom, Jane se pope stepenitem malih usjeka. On je gurne iza izboine na zidu. iroko rastvorenih oiju Fay je leala u sjeni mranog kamenog zida. Psi su ekali. Lassiter uzme dijete i ue u neki taman procijep koji je iao u cik-caku. Procijep se proiri. Otvori se. Jane je zapanjeno gledala divno gladak i strm uspon to je vodio izmeu opasno nagnutih, raspuklih zidina. U prolazu lebdjela je neka crvena koprena od umirueg sunca. Lassiter se penjao sporim odmjerenim korakom, a krv to je iz njega kapala crveno je bojila bijeli kamen. Jane je pokuala da ne stane nogom na njegovu krv, ali nije uspjela jer nije bilo drugog mjesta gdje da gazi. Bisage joj oteale, dah joj posustao, pomislila je da e joj srce pui. Mada sporije, jaha se ipak penjao a iz njegovih je plua hripalo i zvidalo. Uspon se irio.

Ogromni kameni iljvi i gromade uzdizali su se i stravino opasno naginjali. Kroz procijepe u ispucanom zidu dopirala je crvena svjetlost sunca na zalazu. Jane nije dizala pogled gore, ali je osjeala stijene nad glavom. Osjetila je grozu i strahotu tog mjesta mada joj je od siline napora srce htjelo prsnuti. Iza Lassitera i Fay stupila je na vrh uspona i ula u uzak gladak otvor. Lassiter je teturao i dovukao se do ogromne nagnute stijene to je poivala kao na malom pijedestalu. Poloi ruku na nju onu ranjenu ruku i Jane spazi kako krv kaplje iz otvorene rane. On pade. Jane ne mogu to uiniti apnu. ta? Sruiti stijenu itavog . ivota volio sam valjati stijene a sada ne mogu! Sta ti je? Kao da bunca. Zato da gurne tu stijenu? Naumio sam da te dovedem ovdje . i da sruim tu stijenu. Vidi! Ona e poruiti druge stijene obruiti zidove zatvoriti prolaz! Jane se zagleda niz dugi uspon, opkoljen nagnutim stijenama, to ekaju samo najmanji potres pa da se srue, i spazi Tulla kako se pojavio na dnu i poeo se penjati. Za njim je krenuo jedan jaha, pa drugi, pa trei Gledaj! Tuli! Jahai! Jest sada e nas .. uhvatiti. A zato? Zar nema snage da srui tu stijenu? Jane ne radi se o tome izgubio sam hrabrost! Ti! Lassiter izgubio hrabrost?!! Htio sam je sruiti namjeravao .ali ne mogu. Ventersova dolina je iza nas, dolje. Mogli bismo ivjeti tamo. Ali ako sruim stijenu zatvoreni smo

zauvijek. Ne usuujem se. Mislim na tebe! Lassiteru! Srui stijenu! klikne Jane. Ustao je, posrui, ali tvrda i odluna lica, i opet poloio krvavu ruku na Uzdrhtalu stijenu. Jane je gledala dolje u prolaz. Tuli se penjao. Pomislila je kako mu gotovo vidi tamno nemilosrdno lice. Za njim se vie jahaa penjalo. ta oni donose maloj Fay Lassiteru njoj? Srui stijenu! Lassiteru, volim te!