Aj, Banja Luko, na Krajini hvala

Banja Luko na Krajini hvala Niko ne zna niijega hala. Umihana Hadi Jusufova Na Vrbasu ugum ostavila, Aspurliju za vrbu svezala, A nanule vodi okrenula, Nek svak misli da se utopila.

Aj, gradim kulu

Aj, gradim kulu, a kamena nemam Aj, kulo moja pjesmom sagraena. atma joj je suzom zalivena. U tebi u akamluke piti, Sav u sevdah tebi darovati.

Ah, moj doro

Ah, moj doro, dobri doro, ta je tebi dodijalo: Lahko sedlo imirovo, il uzdica pozlaena, il kamdija biserlija? Ah, moj gazdo, dobri gazdo, nije meni dodijalo lahko sedlo imirovo, nit uzdica pozlaena, nit kamdija biserlija! www.bosnafolk.com Ve je meni dodijalo, svake noi putujui, kad ti ide u mejhanu, mene veze pred mejhanu, grizem travu iz korjena, pijem vodu sa kamena, to je meni dodijalo!

Ah moj dragi sijah perinlija

Ah moj dragi sijah perinlija, jami perin sa bijela vrata, ne mami me svaki as na vrata!

Sve sam s tebe bjena i karana, istjerana pred bijele dvore! I tvojem sam dvoru dolazila, a ti, junak, za veerom bjee, za veerom, eerli baklavom!

Ah, moj Aljo(1)

Ah, moj Aljo, crne oi, ti ne hodaj sam po noi. Ti ne hodaj sam po noi, ja u tebi sama doi. Ja u tebi sama doi, sama doi do ponoi. Na vraniu kosmatome, u odjelu gospodskome. Moj se vranac uz brijeg penje, esto staje na kamenje. Iz kamena vatra sjeva, a moj Aljo pjesmu pjeva.

Ah, moj Aljo(2)

Ah, moj Aljo, crne oi, ti ne hodaj sam po noi. Ti ne hodaj sam po noi, ja u tebi sama doi. Na vraniu kosmatome, u odjelu gospodskome. Moj se vranac uz brieg penje, esto staje na kamenje. Iz kamena vatra sjeva, sad moj Aljo pjesmu pjeva. Ah, moj Aljo, crne masti, to me mladu upropasti. to me mladu upropasti, Ne dade mi ni dorasti.

Ah, sino paa kroz Sarajvo proe

Sino paa kroz Sarajvo proe I provede svezana Mehmeda. Na njemu je devet konopaca I deseta halka oko vrata. Za njim idu tri sestre roene.

Najstarija pai govorila: "Aman, paa, i otac i majko, Pusti nama brata roenoga, Na poklon ti ruho djevojako". A srednja je pai govorila: "Aman, paa, i otac i majko, Pusti nama brata roenoga, Na poklon ti biseri i dukati". Na to paa i haje i ne haje. Jo mu vie ruke privezuje. A najmlaa pai govorila: "Aman, paa, aman, gospodine, Pusti nama brata jedinoga, Na poklon ti lice djevojako". Na to se je paa saalio Pa je malo ruke popustio. Svezan Meho pai govorio: "Aman, paa, aman gospodaru. Kad budemo kraj bjele dahije, Otpusti mi prebijele ruke Da obljubim Zinetu djevojku, Da obljubim pa da ivot gubim".

Ah, to emo ljubav kriti

Ah, to emo ljubav kriti, kad ja moram tvoja biti? Srce vie nije moje, tebi, dragi, pripalo je! ta me tebi tako vue? Osjeaji mene mue! Srce vie nije moje, tebi, dragi, pripalo je! Il me uzmi, il me ubi, ne daj drugom da me ljubi! Srce vie nije moje, tebi, dragi, pripalo je!

Ah, to mi se Travnik zamaglio

Dv'je planine vi' Travnika grada, Vilenica, spram nje Bukovica. Vilenica Bukovicu pita: "Ah to mi se Travnik zamaglio? Ili gori, il' ga kuga mori?" "Niti gori, nit' ga kuga mori,

djevojka ga okom zapalila, arnim okom kroz srali pender! Izgorie dva nova duana, dva duana i nova mejhana, i meema gdje kadija sudi!"

Aj, majka erku u po noi kara

Majka erku u po noi kara: "Lezi, eri, bolie te glava." "Proi me se , moja stara majko, Noas mi je dragi dolazio. Da ga vidi, moja stara majko, Kakve su mu oi i obrve: Oi su mu mrkla pomrina, Vedro elo sjajna mjeseina. Pa kako u da usnijem, majko, Kada mi je uvjek pred oima."

Ako eli razgovora

Ako eli razgovora, Doi, dragi, u akam. U akam je svaka draga dragom najdraa. Ako eli milovanja, doi, dragi, u pono. U pono je svako staro leglo, zaspalo.

Ako eli milovanja

Ako eli milovanja, doi dragi u akam. U akam je svaka pjesma, bolnoj dui najslaa. U akam je svaka draga, svome dragom najdraa!

Akam doe, jacija se sprema

Akam doe, jacija se sprema, a u kui kapi vode nema. Doe reda, skoro dovedenoj,

uze ugum pa na vodu ode. Ljuto kune, skoro dovedena: Svekre, babo, izjeli te vuci, a svekrvu odveli hajduci! Nisam dola da vam vodu nosim, ja sam dola da vam sina ljubim!

Akam geldi
Akam geldi, sunce zae, na tvom licu osta sjaj. Akam geldi, tvoje lice, od sunaca ljepe sja. Da mi se je ogrijati, na ljepoti lica tvog. Moja draga na iltetu, uiva ko padiah. A ja nigdje nita nemam, ja sam puki siromah. Akam geldi, dan se gubi, moje srce zaman gubi. Akam geldi, mrak se sprema, a za mene sanka nema.

Akam mrae, moj po Bogu brate(1)

Akam mrae, moj po Bogu brate, a jacijo, moja posestrimo! Pola noi, pola dobra moga, eto zore, dumanina moga! Da zna zora, ta je milovanje, ne b svanula za godinu dana, a kamoli za dva, za tri sata!

Akam mrae, moj pobogu brate (2)

Akam mrae, moj pobogu brate, A jacijo, moja posestrimo. Pola noi, pola dobra moga, Eto zore, dumanina moga. Da zna zora ta je milovanje, ne b svanula za tri bjela dana.

Ali-beg se po jezeru vija

Ali-beg se po jezeru vija Da ustrilja vilu zlatnih krila. Iz jezera neto progovara: "Ne striljaj se, bee, Ali-bee, Nije ovdje vila zlatnih krila, Ve je ovdje Dizdareva Mina."

Ali-beg se u jezero sprema

Ali-beg se u jezero sprema Da ustrili utvu zlatni krila. Neto mu se iz jezera javlja: - Ne striljaj se, bee, Ali-bee, Nisam utva da ti mene strilja, Ve djevojka za kakvog junaka. Utekla sam od zla materina, Od matere kano od maehe, A od oca kano od ouha, Oni mene za staroga daju. Neu stara, pa se ne udala. Volim s mladim po gori hoditi, Travu pasti, s lista vodu piti, Neg sa starim u iljti sjediti, eer jesti, dukate nizati.

Ali-begu Misir omilio(1)

Ali-begu Misir omilio, u Misiru dvore nainio. U Misiru dvore nainio, u Stambolu ljubu ostavio. Spremi slugu da dovede ljubu, ne bi sluge, ni dovede ljube. eko sluga godinicu dana, dok joj majka kose dotjerala, i oplela trides pletenica, i uplela trista madarija.

Alibegu Misir omilio (2)

Alibegu Misir omilio, u Misiru dvore nainio, u Stambolu ljubu ostavio.

Sprema slugu da dovede ljubu. eka sluga tri bijela dana, dok joj majka kose ieljala i isplela tridest pletenica, i uplela trista madarija. Kad su bili preko polja ravna, progovara Alibegov sluga: Ljepotice, Alibegovice, doe vrijeme da ti ljubim lice, da ti mrsim este pletenice, da ti trgam ute madarije.

Ali-paa na Hercegovini
Ali-paa na Hercegovini, ljepa Mara na Biu bijae. Koliko su na daleko bili, jedno drugom jade zadavali! Knjigu pie paa Ali-paa: Ljepa Maro, bi li pola za me? S Bia Mara njemu poruuje: Da me prosi, ne bih pola za te, da s oeni, bih se otrovala!

Ano moja eernoga boja

Ano moja eernoga boja, da ja znadem da e biti moja, to bih ti se lica naljubio! Bijela lica ispod trepavica i uluka ispod minuluka, bijela grla ispod erdanluka.

Aikovah tri godine dana (1)

Aikovah tri godine dana, i dohodih dragoj pod pendere, a jo dragu vidjeti ne mogu! Na prozoru mrea okovana, koja mi je pamet zanijela, pamet nosi, draga se ponosi! Nek ponosi, nek mi pamet nosi, da Bog da je voda odnijela, i u moje ruke donijela!

Aikovah tri godine dana (2)

Aikovah tri godine dana, al ne vioh fajde ni zijana, nit ja vioh svoje drage lice. Samo jednom u tri godinice, kako duek po dueku stere, kako mee jastuk po jastuku. A kad lee u meke dueke, kako jeknu, sva odaja zveknu, kako huknu, damli tahta puknu! A ja jadan stojim pod penderom! Da sam drvce, puklo bi mi srce, da sam kamen, bih se rastopio!

Aikovo Turundiu Bego

Aikovo Turundiu Bego, Aikovo tri godine dana. Kad etvrta godina nastala, Uda mu se draga za drugoga, Za najblieg, za komiju svoga, Za najmlaeg Fatibegovia. Ode Bego Mati kujundziji: "Kuj mi, Mato, lahke merdevine Od trideset i tri basamaka, Da se penjem dragoj na pendere, Da ja vidim s kim mi draga spava, Je l mi draga u drugog na krilu".

Aikuje Adem-aga
Aikuje Adem-aga, bjela dana ne ostavlja, tamne noi nepreskoi! Pitala ga stara majka: Jel ti emu ta djevojka? Jes mi emu, stara majko, jes mi emu i po emu. Iz oka joj sunce grije, u obrazu krvca vrije, jes mi emu, stara majko, jes mi emu i po emu!

Aikovo Adem-aga
Aikovo Adem-aga, Bjela dana ne ostavlja, Tamne noi ne priskoi. Pitala ga stara majka: Je l ti emu ta djevojka?" "Jest mi emu,stara majko,: jest mi emu i pri emu: Iz oka joj sunce sije, U obrazu krvca lije."

Bademe, drvo od hlada

Bademe, drvo od hlada, bademe, drvo mirisno. Ti si me, drvo, skrivalo, kad me je dragi ljubio. to si se, drvo, njihalo, pa me je babo vidio? to si me, drvo, izdalo? Bademe, grom te ubio!

Bajram ide, Bajramu se nadam

Bajram ide, Bajramu se nadam: ta bih dragom bajramluka dala? Kad bih dragom vezen jagluk dala dragi mi je, malo mu je dara! Kad bih dragom boaluka dala sirota sam, mnogo mu je dara! Kad bih dragom bjelo lice dala, hvalit e se meu jaranima!

Banja Luko i ravnine tvoje

Banja Luko i ravnine tvoje, u tebi su crne oi moje. U tebi je Beg-Emina mlada pa se ee ispod bila grada. Gledao je valija sa grada: A boga ti, Beg-Emina mlada, bi li meni virna ljuba bila? Sterau ti crvenu kadifu,

sipau ti biser i dukate! A boga mi, valijo iz grada, ne bi tebi virna ljuba bila, ja imadem agu Omer-agu. U Omera argija tambura, kad god svira u srce me dira. Volim s Omom po gori hoditi, neg s valijom u dvoru siditi!

Banja Luko, vatrom izgorjela

Banja Luko, vatrom izgorjela, u tebi me cura zanijela! Zanijela garavim oima, bjelim licem i mednim ustima! Mila majko, kad bi moja bila, moja bi se elja ispunila!

Beg Ali-beg ikindiju klanja

Beg Ali-beg ikindiju klanja, siv mu soko na serdadu pada. Nema kada ni selam da preda, ve on pita sivoga sokola: Siv sokole, sivoga ti perja, jesi l skoro od Bosne ponosne? Igraju li ati Atlagia? Sijaju li toke Sijeria? Sjevaju li sablje Fejzagia? Pucaju li puke umiia?

Beg Ali-beg po jezeru strjelja

Beg Ali-beg po jezeru strjelja, da ustrjeli vilu zlatnih krila. Kad se neto iz jezera javlja: Nisam vila da mi strjelja krila. Ve djevojka od zla pobjegnula: mene majka za nedraga dala, za nedraga, porad pusta blaga!

Bejturane, Bog t ubio grane

Bejturane, Bog t ubio grane,

tvoje grane, po mom srcu rane! Niti cvate, nit behara daje, ve se truni po zelenoj travi! Ti si mene opanjkao majci, da ja ljubim etiri jarana: Dva enjena, a dva neenjena: nisam, majko, ivota mi moga!

Bere cura plav jorgovan

Bere cura plav jorgovan, apue mu svu no i dan: Prije e mi uvehnuti, neg u dragog zakititi! Ja se s dragim naalila da sam drugog zavolila, pa mi vie ne dolazi, ve on druge obilazi. Da zna, dragi, za bol i jad, doo bi mi bar ponekad. Nemoj, duo, takav biti, srce e mi zalediti! Doi dragi, eljo mila, zna li da sam obolila? Vjeruj, duo, ala nije, srce lagat ne umije!

Bea ti se na moru kovala (uspavanka)

Bea ti se na moru kovala, Kovale je do tri kujundije. Jedan kuje, drugi pozlauje, Trei mee od zlata jabuke. Ode bea od grada do grada, U svakom je dobro darovana, U Stambolu svilom naloena, U Sarajvu dilbom pokrojena. Dojde bea mom djetetu dragom, U toj bei lijep san usnilo. A majka mu tanke koe kroji, Koe kroji, a godine broji: - Koliko je u koulji ica, Toliko mi ivi godinica! Koliko je na mahrami grana, Toliko mi imao jarana!

Bijela vila enila sina

Bijela vila enila sina Dilbere, danum, dilbere aman, Na srid Sarajva Latinkom tankom Priporuuje Latinka tanka: Bijela vilo, svekrvo moja, More li meni kod tebe biti, U iljtu sjesti, a svilu presti, Biser nizati, a sina ljuljati.

Bila Bilko, bihaka djevojko

Bila Bilko, bihaka djevojko, Bila bi bilko. Kad ti poe uz buimske strane, A obuje oputne opanke I ponese zubau na glavi I u ruci tikvu i motiku, Onda znati, to su sada bihake ravnine.

Blago meni i tebi, djevojko

Blago meni i tebi, djevojko, kad je nama air do aira. Tvoj se babo i moj dogovara, men da ene, tebe da udaju. U proljee kada cvjeta cvjee, il u jesen kad opada lie.

Blago suncu i mjesecu

Blago suncu i mjesecu, jer se sunce jutrom raa, a i mjesec esto mladi. A ja jadna ve ostarih, od zuluma svekrvina, i jezika zaovina. Zaova me opanjkala, svekrva me istjerala, ja pobjegla komijama. U komije kolo igra, ja s uhvatih pa poigrah.

Blago tebi, cvijet karanfile

Blago tebi, cvijet karanfile, to ti raste dragoj pod pendzere. Ah da mi se u cvijet pretvoriti, ja bih znao gdje bih zimovao! U njedrima medju dukatima. Dukat zvei, meni srce jei!

Bogom, brate, Mujo Sarajlija

Bogom, brate, Mujo Sarajlija, prevedi me preko Romanije bez ljubljenja i bez zagrljaja i bez onog mukog pomiljaja. To je Mujo za boga primio. Kad su bili nasred Romanije, molbu ini kiena djevojka: Stani, Mujo, da se odmorimo, da se hladne vode napijemo. Napie se vode sa izvora te sjedoe pod jeliku tanku. A iz gore neto progovara: Kidaj vjeru, Sarajlija Mujo, kidaj vjeru, obljubi djevojku, ti se ne daj od nje nadmudriti! Djevojke su varalice stare! I mene je moja prevarila, prevarila pa me ostavila, a nisam joj obljubio lice!

Bol boluje lijepa Fahira

Bol boluje lijepa Fahira pod orahom i pod jorgovanom k njoj dolaze svi dilberi redom, a najvie Omer mome mlado. Pa govori Omer mome mlado: O, Fahiro, bolovo bih za te! Da se moe, ja bih umro za te! Odgovara lijepa Fahira: Niti boluj, nit umiri za me, ve se svuci pa lezi uza me!

Bolovala lijepa Hajrija

Bolovala lijepa Hajrija, U haz bai pod rumenom ruom. Oblaze je redom aiklije, Pitaju je: "Kako ti je Hajro?" Jedan veli-bolovo bi za te. Drugi veli- umiro bi za te. Progovara lijepa Hajrija: Nit bolujte, nit, umirt za me, skinte fesi, lez te mi na krilo, ini mi se lake bi mi bilo.

Bol boluje mlado mome

Bol boluje mlado mome, Lejlo, bol boluje i tuguje. ul-djevojku dovikuje, Lejlo, ul-djevojko, crno oko! Je si l doma, je si l sama, Lejlo, je li lice obljubljeno? Doma jesam, sama jesam, dragi, nije lice obljubljeno, ve je tebi namjenjeno!

Bolan dragi, proi mi se dvora

Bolan dragi, proi mi se dvora, sa tebe sam bijena i karana, sa tvojega dockan dolaenja. I sino si dockan dolazio, u zeleni bostan ulazio. Velik si mi zijan uinio: amberove, lale pogazio, amberove i alkatmerove.

Boluje Anka Prjedorka

Boluje Anka Prjedorka, na krilu kara-Zaima: Zaime, bolan, Zaime, ti prodaj selo Krnete! Kupi mi, bolan, Zaime, kupi mi aren-koije,

upregni konja zekana! Vodi me, bolan, Zaime, vodi me ravnom Prjedoru. Vodi me, Zajko, ljubi me, za svoju ljubu uzmi me!

Bosa Mara Bosnu pregazila

Bosa Mara Bosnu pregazila, na vitu se jelu naslonila: Vita jelo, ti visoko raste, to te pitam pravo da mi kae: Je li mi se oenio dragi? Jeste, jeste, ve godinu dana oenio i sina dobio!

Bosioe moj zeleni

Bosioe moj zeleni, of, lane, lane, moj zeleni. Na mom srcu zasaeni, of, lane, lane, zasaeni. Da sam neto sjeme tvoje, of, lane, lane, sjeme tvoje. Ja bih znala gdje bih cvala, of, lane, lane, gdje bih cvala. Mome dragom pod pendere, of, lane, lane, pod pendere.

Bosiok se s rosom zamjerio

Bosiok se s rosom zamjerio: Medna roso, kad e pasti na me? Bosioku rosa odgovara: Zadrah se jade gledajui, kako aga svoju kadu kara: Kazuj, kado, gdje si sino bila i s kime si sanak boravila? uzel kada agi odgovara: Eto sablje, evo moje glave! Ja sam bila, sanak boravila, kod prvoga kod sevdaha svoga, jer me majka za nedraga dala!

Bosno moja, divna, mila

Bosno moja, divna, mila, ljepa, gizdava, u tebi je Sarajevo, eher sevdaha. U tebi su gore mnoge, gore visoke, i studene izvor-vode, Bosne ponosne. Bosno moja, divna, mila, ljepa, gizdava, u tebi je Banja Luka, uzdah momaka.

Bosno moja, sirotice kleta

Bosno moja, sirotice kleta, po tvom nebu sunce se ne eta. Po tvom kraju pjetli ne estaju, po tvom raju ptice ne pjevaju. Tvoja brda i tvoje doline, pomrale guste pomrine.

Bostan plivla Mahmudpainica

Bostan plivla Mahmudpainica, prekrila se vihar bamahramom. Gledao je Mujo mome mlado, gledao je i govorio je: Daj mi Boe vihor sa planine, jugovine od Hercegovine, da podigne saraj bamahramu, aj, da vidim lice painice.

Braa Morii
Ferman stie iz Stambola, bujruntija iz Travnika da uhvate dva hrabra mladia, dva mladia, dva brata Morica. Petak ljepi osvanuo, nad eherom silnim. Dva Moria dumu klanjali,

u damiji Hadimagribiji. Uhvatie dva Moria, pa ih vode uz Sarae, pa ih vode uz strme Kovae, u tvravu da ih zadave. Kad to ula painica, majka Moria, da joj vode dva njena mladia, iz halvata kule bjele, leti, grli noge i u ruke ljubi pau sarajskog, brata rodjenog. Pusti meni dva moja mladia, dva mladia, dva moja Moria. Dat u tebi kljue i harae, dat u hara za sedam godina, od kada se gradila bijela tabija. Kada su ih davit stali, Morii su zapjevali: Sarajevo, iroko si, oj tvravo, mrana li si, sultan care, proklet li si, kad ti sablja pravdu kroji, na zulumu carstvo stoji. Ne prestae pae i veziri, Bosnu moju niko ne umiri.

Bulbul mi poje, zora mi rudi

Bulbul mi poje, zora mi rudi, a moga dragog nema. Eno ga, majko, u ul-bai, pod ruicom mi spije. Da l da ga budim, il da ga ljubim, ilpjesmu da mu pojem?

Bulbul pjeva okolo Mostara

Bulbul pjeva okolo Mostara, doi draga, evo nam behara. Doi meni, moje rosno cvjee, moja majka karati te nee. Tvoja majka tebi ruho sprema, da ga ljepeg u Mostaru nema. Sve od svile koulje otkane,

i dueke ulom pokapane. Tvoja usta sva od ula rana, tvoja njedra jo nemilovana. Doi meni moje rosno cvjee, tvoja majka karati te nee.

Cjele noi hladovina

Cjele noi hladovina, moje zlato spava. Po jastuku ruke iri, svog dragana sanja. Doi dragi utjei me, cjelu no sam sama.

Carigrade, lijepa li te kau

Carigrade, lijepa li te kau da imade devetera vrata i deseta od suhoga zlata, na njim sjedi kapetan djevojka, biser veze niz bijelu svilu. Govorila kapetan djevojka: Prospi mi se, moj sitni biseru, kano brci Osman-bega, kad se prospu licem djevojackim!

Crn oblae, ruan li si

Crn oblae, ruan li si, Moj sevdahu, tuan li si, Moj sevdahu, moj uzdahu. Ja uvee sama sjedim, U zvjezdano nebo gledim, Puno aha i sevdaha. Tugo moja, teki jade, Za te niko i ne znade, Osim mene ojaene.

Crne oi, da ne bi gledale

Crne oi, da bi ne gledale! Mojoj ste me majci opanjkale da ja ljubim devet aganlija.

Ja ne ljubim devet aganlija, a ni bega, ne begeniem ga! Ve ja ljubim mome sa duana: momak mio, srce premamio, dabogda se mnome oenio!

Crven fesi, mamo

Crven fesi, mamo, crven fesi, joj mamice, crven fesi u dragoga moga, joj mamo, mamice! Da me hoe, mamo, da me hoe, joj mamice, da me hoe poljubiti, mamo, joj mamo, mamice! Dala bih mu, mamo, dala bih mu, joj mamice, dala bih mu srce iz njedara, joj mamo, mamice!

Crven katmer niz bezistan sae

Crven katmer niz bezistan sae iza glave Saburove Fate. Kupuje ga Zigi Alijaga, nadmee se Maiu Suljaga. Zigi daje hiljadu dukata, Mai daje paru carevicu. Govorila Saburova Fata: U mog babe dosta blaga ima, ali nema pare carevice. Carevica na srcu ranica! Kupuj, ago, srmali kanicu da zavijem na srcu ranicu!

Crven ti je kljun
Crven ti je kljun, golube, u golubice, Jo su usta rumenija u djevojice. Nisu svaka ko u emke kajmekamove. Knjigu pie Osman-paa ak iz Stambola Pa je alje sestri Fati na sred Sarajva: - Prosi meni isto zlato kajmekamovo! Ona njemu otpisuje: Prosila sam je;

Ne da babo keri emke bez amaneta, Bez hiljadu i pet stotin uta dukata, Starom babi kajmekamu urak od tala, Staroj majci-begovici dilbu gotovu, Dvije strine dvije svile, obje jednake. Amidama, daidama, po dobre konje. Progovara keri emka kajmekamova: - O, boga ti, mili babo, zar me prodaje? Prvo e mi jutro rei: Hajde na vodu! Drugo e mi jutro rei: Robinja si mi! Tree e mi jutro rei: Kupio sam te!

emaluo, mali Carigradu

emaluo, mali Carigradu, u tebi su cari i veziri! Car vezira kroz biser doziva, vezir mu se kroz zlato odziva: Moj veziru, to mi doi nee? Padiahu, kako u ti doi, kad ne mogu kroz sokake proi, od oaka i od muebaka! Od momaka i od djevojaka: Od argije Porina Avdije, a od ie Hadajlia Mue, i od pera Hrgine erife, od ljepote Fejzagine ide!

arna goro, puna ti si hlada

arna goro, puna ti si hlada, srce moje jo punije jada! Jad jadujem, nikom ne kazujem: majke nemam da joj jade kaem, ni sestrice da joj se potuim. Imam dragog. al je na daleko: dokle doe, pola noi proe, dok probudi, pjevci zapjevaju, dok poljubi, sabah-zora doe, sabah-zora - ode dragi doma!

empres viti, empres ponositi

empres viti, empres ponositi, Ajo, duo, ljepi smo ja i ti!

Ti si zora, a ja noca pusta, zora rudi, ja ti ljubim usta. A kad svane i sunce ograne, morat u se s tobom da rastanem.

ija je ono djevojka

ija je ono djevojka, to no rano rani na vodu, to no nosi fesi nad okom? Nanule joj ine ripa, rapa, rap, dukati joj zvee cinga, canga, cang. Ono je moja djevojka, to no rano rani na vodu, to no nosi fesi nad okom! Nanule joj ine ripa, rapa, rap, dukati joj zvee cinga, canga, cang. Dva oka ko dva ugljena, a lica bjela rumena, a usta mala, medena. Nanule joj ine ripa, rapa, rap, dukati joj zvee cinga, canga, cang. Moje je oi gledale, moje je ruke grlile, a moje usne ljubile! Nanule joj ine ripa, rapa, rap, dukati joj zvee cinga, canga, cang.

udila se, aman ja

udila se aman ja udila se zeman ja udila se po harmanu trava: Za kog pojde Zil-hanuma mlada. Ne e bega, ne begenie ga; Ne e age, jer joj nisu drage. Ona pojde pod Peine, pod najvee stine, Udade se za esnafa mlada. Aman, zeman.(pripjev u toku stiha)

udna jada od Mostara grada (I)

udna jada od Mostara grada, sve od lani pa evo do sada. Kako Biba elebia zlato,

bol boluje nikom ne kazuje. Keri Bibo, ti rumena ruo, kazi majci ta te boli, duo! Mene boli i srce i glava, otkad Ahmo u haremu spava! Kakav Ahmo, voda ga odnjela, zbog njega si mlada oboljela! Mila majko, nemoj Ahme kleti, reko mi je da e me uzeti! Mila majko, selam e mi Ahmi, nek mi Ahmo u petak ne drjema, nek se Bibi na denazu sprema!

udna jada od Mostara grada (II)

udna jada od Mostara grada, sve od lani pa evo do sada. kako Biba elebia od ljubavi strada. U Habibe, elebia Zlata, svaka rije hiljadu dukata. Bol boluje elebia Biba, bol boluje nikom ne kazuje. Jadna Biba boli bolovae, a majka joj ruho prelagae. Keri Bibo, ti rumena ruo, kai majci ta te boli, duo! Mene boli i srce i glava, otkad Ahmo s drugom razgovara! Kakav Ahmo, voda ga odnjela, zbog njega si, Bibo, oboljela! Mila majko, nemoj Ahme kleti, reko me je na jesen uzeti! Mila majko, selam e mi Ahmi, nek mi Ahmo u petak ne drjema, nek se Bibi na denazu sprema!

Da je meni lei, umrijeti

Da je meni lei, umrijeti, lale moje, lei, umrijeti. Sazrelo voe, dragi me hoe, majka me ne da, ja joj pobjegla. Umrijeti, smrti ne vidjeti, lale moje, smrti ne vidjeti. Sazrelo voe, dragi me hoe, majka me ne da, ja joj pobjegla.

Da ja vidim, ko e me aliti, lale moje, ko e me aliti. Sazrelo voe, dragi me hoe, majka me ne da, ja joj pobjegla.

Da je meni porez porezati

Da je meni porez porezati, po porezu erze izbirati, ja bih znala, kog bih porezala: iz Travnika ne bih ni jednoga, iz Sarajva samo bih jednoga; iz Gradike ne bih ni jednoga, Banja Luke, samo bih jednoga, i jednoga iz eher Mostara!

Da mi je znati, Boe moj

Da mi je znati, Boe moj, gdje se nalazi dragi moj. Da mi je znati gdje pije, poslala bih mu rakije. Poslala bih mu mezeta, od svoga srca lezeta.

Da zna zora
Da zna zora, da zna zora, koju dragu ljubim ja, ne bi zora, ne bi zora, nikad pusta svanula! Danju - nou, nou - danju, zbog ljubavi patim ja, a u zoru, a u zoru, gorke suze lijem ja! Danju - nou, nou - danju, u kafani sjedim ja, a u zoru, a u zoru, tuan kui odem sam!

Daj mi, mati, rano veerati

Daj mi, mati, rano veerati da ja idem konjma na airu,

sa aira dragoj pod pendere. Ne da mati rano veerati. Ja ne odoh konjma na airu, ve ja odoh dragoj pod pendere: Draga moja, jesi li zaspala, jesi l meni mjesta ostavila? Jesam tebi mjesta ostavila, dva jastuka i desnica ruka!

Danas su mi tri prstena dola

Danas su mi tri prstena dola: jedan prsten iz ajnia grada, drugi prsten od Mostara grada, a trei je od komije moga, od komije, od Ahmeda moga. Da me nee u ajnie dati, ja bih dala ruho djevojako! Da me nee dati ka Mostaru, ja bih dala svoje bijele ruke! Da me hoe dati za Ahmeda, za Ahmeda, za komiju moga, ja bih dala vrane oi svoje i po vrhu sa grla erdane.

Dertu derman
Dertu derman, duge noi, Koj ne ljubi crne oi, Ja li crne, ja li plave, Ja kakve su dragom drage. Moj dilbere, kud se ee, to i mene ne povede? Vodi mene na ariju Pa me prodaj bozaiji. Uzmi za me struku zlata Pa pozlati dvoru vrata.

Dilber Dika bere cvjee

Dilber Dika bere cvjee, a za njom se paun ee. Kako koji cvijet kiti, stade njemu besjediti: Oj eboje, cvjete krasni,

ne daj dragom da okasni! U ariju kada poe, nek pod pender meni doe! Alkatmere, cvjete mili, ako nee - ti ga sili! Reci dragom da ga ekam, u has-bai punoj cvjea!

Djevo, djevo
Djevo, djevo, to mi ljubav krati, to mi ljubav, slatka djevo, za ljubav ne vrati. Djevo, djevo, ubila te tuga, zar od mene trai, slatka djevo, ti boljega druga. Djevo, djevo, ubila te tama. Ah, to si me, slatka djevo, ostavila sama.

Djevojice, djevojice mala

Djevojice, djevojice mala, ti si moje srce otrovala! Nisam znala. nisam vjerovala, da sam tvoje srce otrovala. Nije znala ni gora ni trava, kad je mene draga milovala. A sad znade i u gori cvjee da me draga vie ljubit nee.

Djevojka je crne oi klela

Djevojka je crne oi klela. Crne oi, da ne bi gledale! Sve gledaste, jutros ne gledaste Kad moj dragi ispred dvora projde, Na moje se dvore obzirae. Kad je bio niz to polje ravno, Neta mi se esto obzirae, Desnu ruku na srce metae, A lijevom fesi nakrivljae.

to no ruku na srce metae, Ono kae: "Na srcu si draga!" A to fesi livom nakrivljae, Ono kae:" Ostaj zbogom, draga!"

Djevojka je jaciju klanjala

Djevojka je jaciju klanjala, Na namazu od boga iskala: - Daj mi boe iglu od biljura, da poijem jorgan od behara, da pokrijem sebe i beara.

Djevojka je pod ulom zaspala

Djevojka je pod ulom zaspala, ul se kruni pa djevojku budi. Djevojka je ulu govorila: A moj ule, ne kruni se na me, nije meni do ta no je tebi. Ve je meni do moje nevolje: Mlad me prosi, za stara me daju!

Djevojka je suncu govorila

Djevojka je suncu govorila: Jarko sunce ljepa sam od tebe! Ako li se tome ne vjeruje, ti izai na to nebo ravno, ja u iza za goru na vodu, u ljepoti da se ogledamo! Kad je vedro jutro osvanulo, izlazilo na nebo sunace, a djevojka za goru na vodu. Ugledalo lijepo sunace, ugledalo kroz jelove grane kako mlada ljepotom se dii. Tad se sunce aik uinilo! Tri put se je sunce zaigralo pa odvue lijepu djevojku da je uzme sebi za ljubovcu. Od nje posta zvijezda Danica.

Djevojka je u umi zaspala

Djevojka je u umi zaspala. Kolika je ljepotica bila, svu je umu licem obasjala i arkom je suncu prkosila: arko sunce, ljepa sam od tebe i tvog brata bleana mjeseca! To je suncu vrlo teko bilo, pa se jakom Bogu potuilo: Vidi, Boe, asije djevojke, hou li joj opaliti lice? - "Stani malo, areno sunace, ja u curi gori zulum dati, sitnu djecu, mua pijanicu"!

Djevojka je zelen bor sadila

Djevojka je zelen bor sadila, bor sadila, boru govorila: Rasti, rasti, moj zeleni bore, da se penjem tebi u vrhove. Da ja vidim Ravne i Konavle, da ja vidim Dubrovane mlade. Da ja vidim mojega dragoga, da ja vidim ta moj dragi radi. Da ja vidim ta moj dragi radi, da li pije ili drugu ljubi. Ako pije, nekse ne napije, ako ljubi, nek se ne zaljubi!

Djevojka pita slavia

Djevojka pita slavia: Slaviu, bolan slaviu, po em ti Jurjev poznaje? Djevojko, zlatna jabuko, kako ga neu poznati, zemlja se travom pokrije, gora se listom odije!

Djevojka se s suncem zavadila

Djevojka se s suncem zavadila, i ovako suncu govorila:

arko sunce, ljepa sam od tebe i tvog brata sjajnoga mjeseca! Sunce se je Bogu poalilo: Daj mi, Boe, da joj sprim lice! Nemoj, sunce, gore u joj dati: Sitnu djecu, mua pijanicu!

Djevojka sokolu zulum uinila

Djevojka sokolu zulum uinila, zulum uinila, goru zapalila. Gorjela je gora i dva i tri dana, dok je dogorjela sokolu do gnjezda. Soko vatru gasi, krila mu se pale, sokolici pite a soko proklinje. Ljuto kune soko ljepotu djevojku: Dugo djevovala, i to bolovala! eda ne imala, nit rukom povela, to meni, sokolu, zulum uinila!

Djevojka vie s visoka brda

Djevojka vie s visoka brda, s visoka brda, iz tanka grla. Ona doziva sultan Selima: Sultan Selime, car gospodine! Moe li biti riba bez vode, riba bez vode, ptica bez gore? I Banja Luka bez kadiluka, i eher Travnik bez paaluka! I Sarajevo bez gaziluka, a ja djevojka bez aikluka!

Dobo kuca amcu na pijaci

Dobo kuca amcu na pijaci, prodaju se amake djevojke, meu njima Ismihana mlada. Nju kupuju do tri muterije: dvije su joj dva dilbera mlada, a trei je starac Emin-aga. Vie daje starac Emin-aga, neg to daju dva dilbera mlada. Zakukala lijepa Ismihana, dadoe je starcu Emin-agi.

Dobro doli kieni svatovi

Dobro doli, kieni svatovi! Jeste li se putem umorili? Jeste l vrane konje oznojili? Mi se nismo putem umorili, kad smo vako zlato zadobili! ul-djevojka prema suncu sjaji, bjelo lice prema mjeseini! Ljepo ti je stati, pogledati, rumen-ruu meu listovima, i nevjestu meu djeverima.

Donju Tuzlu opasala guja

Donju Tuzlu opasala guja, metla glavu na indi mahalu, a repinu trgla na gradinu. Zelen bore na indi mahali, kraj tebe u ardak nainiti, na ardaku sjesti, besjediti.

Dola Drina od brjega do brjega

Dola Drina od brjega do brjega. Il od kie, ilod bjela snjega? Nit od kie, nit od bjela snjega, ve od suza zvornikijeh cura!

Dola voda od brjega do brjega

Dola voda od brjega do brjega, pronijela Mejru na tabutu. Hajde, Mejro, s nama veerati! Veerajte mene ne ekajte! Mene eka gotova veera, u dennetu medju hurijama. Poruite mojoj staroj majci neka klanja pet vakat-namaza. Neka posti mjesec Ramazana, neka Mejri namjeni kurbana.

Draga dragom na ruci zaspala

Draga dragom na ruci zaspala. Dragi dragu alkatmerom budi: Ustaj, draga, draa od oiju! Noas sam ti udan san usnio, gdje moj fesi mutna voda nosi, u krilu mi biser se prosuo, na etvoro moj sahat slomio! Draga dragom tiho progovara: to ti fesi mutna voda nosi, to e oti na carevu vojsku! to se biser u krilo sasuo, to su suze i moje i tvoje! to ti prte sahat na etvero, to e naa srca popucati, rastaju se jedno od drugoga!

Dragi dragoj tiho govorae

Dragi dragoj tiho govorae: iv ti bio, jesam li ti mio? Jesu li ti moje oi drage? Jesu li ti moja usta slatka? iv mi bio, odve si mi mio! Odve su mi tvoje oi drage, odve su mi tvoja usta slatka. Kad je dragi dragu razumio, u glatko je lice poljubio, poljubio, srce zasladio.

Dragi dragu alkatmerom budi

Dragi dragu alkatmerom budi: Ustaj, draga, da te neto pitam: ta je ire od sinjega mora? ta je bre od siva sokola? ta je slae od slatka eera? Draga dragom tiho odgovara: ire nebo od sinjega mora, bre oko od siva sokola, slai dragi od slatka eera!

Dragi dragu s pendera doziva

Dragi dragu s pendera doziva, Draga mu se srdito odziva " to se, draga, srdito odziva? Ne zovem te da mi jagluk dadne, Ve te zovem da ti sanak kaem." " Kai, dragi, hairli ti bilo, Sanak u ti tabir uiniti." - " Moja sablja priko prelomljena, Moj livorver pue na petoro; Tvoj se biser prosu po sokaku, A moj fesi voda odnijela." " to je sablja priko prelomljena, To je nae priko rastajanje; to livorver pue na petoro, To je srce i moje i tvoje; to se biser prosu po sokaku, To su moji kieni svatovi; to tvoj fesi voda odnijela, To ja dragi, odoh za drugoga, Za drugoga, za jarana tvoga."

Dragu prosi Atlagia Zuko

Dragu prosi Atlagia Zuko, prosio je i isprosio je i djevojku darovao lijepo. U koji je danak isprosio, istog ju je dana ostavio. Da je zato, ne bi ni alio: vidio joj ruke na penderu pa mislio, drugome ih daje!

Drim divojko
Drim, divojko!- Drima mi se majko. Lezi, keri, ne naspavala se! Zar ti ne zna da si isproena U veliko pleme Atlagia Gdjeno ima devet Atlagia I deseta zaovica Ajka.

Drino vodo, iva eo moja

Drino vodo, iva eo moja, o moj dragi, iva eljo moja, ivom sam te eljom poeljela! ivoj mi je srce ispucalo, ba ko zemlja ljeti od sunaca. Bog e dati, i kia e pasti, zemlja e se sa zemljom sastati, a ja s tobom neu dovijeka.

Drugi uti, to hanume ljuti

Trebeviu, visoka planino, s tebe mi se vidi Sarajevo i sva sela oko Sarajeva; na ariji duan do duana i mejhana pokraj Talihana, gdje se kupe dine Sarajlije, u njoj slui Besarina Mara. Na njoj koa od stotinu groa, anterija, trista madarija, ispod toga dva nova fistana, jedan mavi, to bekrije mami, drugi uti to hanume ljuti.

Dunjalue, golem ti si
Dunjalue, golem ti si. Sarajevo, seir ti si. Baarijo, gani ti si. A Vratnie, gazi ti si. Oj Bistrie, strmen ti si. emaluo, duga ti si. Latinlue, ravan ti si. Bezistane, mraan ti si. Talihanu, irok ti si. Ljepa Maro, ljepa ti si, dosta si me napojila od dumana zaklonila.

Dva se grada uporedo grade

Dva se grada uporedo grade Jedno Jajce, a drugo Jezerce. Jajce gradi Jajanin Alaga, A Jezerce Jezerkinja Fata.

Dva su cvjeta u bostanu rasla (1)

Dva su cvjeta u bostanu rasla, plavi zumbul i zelena kada. Plavi zumbul ode na poljane, osta kada u bostanu sama. Poruuje zumbul sa poljane: Duo moja, u bostanu, kado, kako ti je u bostanu samoj? Odgovara iz bostana kada: to je neba, da je list hartije, to je gora, da su kalemovi, to je more, da je crn mureef. Pa da piem tri godine dana, ne bih mojih ispisala jada!

Dva su cvijeta u bostanu rasla (2)

Dva su cvijeta u bostanu rasla, mavi zumbul i zelena kada. Mavi zumbul ode na Doljane, osta kada u bostanu sama. Poruuje zumbul sa Doljana: Duo moja, u bostanu kado, kako ti je u bostanu samoj? Poruuje iz bostana kada: Duo moja, zumbul sa Doljana, jadno mi je u bostanu samoj. to je neba, da je list hartije, to je more, da je muriefa, to su momci, da su jezidije pa da piu tri godine dana, ne bi mogla ispisati jada.

Dvije su se vode zavadile

Dvije su se vode zavadile, ehotina i studena Drina. ehotina Drini govorila: to s se, Drino, mamom pomamila. Pa ti valja drvlje i kamenje, pa ti plavi pola Foe ravne? Priekaj me jo sutra do podne dok ja doem mutna i krvava!

Odnijet u aladanske dvore, i u dvoru lijepu djevojku!

Dvje planine vrh Travnika grada

Dvje planine vrh Travnika grada: Bukovica, spram nje Vilenica. Vilenica Bukovicu pita: Ah to mi se Travnik zamaglio, ili gori il ga kuga mori? Niti gori, nit ga kuga mori, djevojka ga okom zapalila, arnim okom kroz srali pender!

Dvoje su se zavoljeli mladih

Dvoje su se zavoljeli mladih, Omer mome, Mejrema djevoje, u proljee kada cvjeta cvjee, kad iscvjeta zumbul i karanfil. Govorila Omerova majka Oj Omere, moje milo perje, ti ne gledaj Mejreme djevojke, ljepom e te oeniti majka. Ljepom Fatom, Atlagia zlatom. I via je i ljepa od Mejre. Jo je Fata od roda bogata, i tebe ce potpomoi blagom! Al govori Omer mome mlado: hajd ne luduj, moja stara majko, nije blago ni srebro ni zlato, ve je blago to je srcu drago!

Dvore gradi Komadina Mujo

Dvore gradi, aman, dvore gradi, zaman, dvore gradi Komadina Mujo, sred Mostara, najljepega grada. Oblazi ga, aman, oblazi ga, zaman, oblazi ga cjeli Mostar redom, samo nema Zaimove Zibe. to te nema, aman, to te nema, zaman, to te nema Zaimova Zibo, za tebe su sagradjeni dvori. Za tebe sam, aman, za tebe sam, zaman,

za tebe sam dvore sagradio, i eenim zlatom pozlatio. Ruke trae, aman, ruke trae, zaman, ruke trae topla milovanja, lice eli njena njegovanja. Srce trai, aman, srce trai, zaman, srce trai ista drugovanja, usne trae pusta sevdisanja.

aurko mila
aurko mila, tuga me mori za oi tvoje to suze rone. Ustaca tvoja prepuna baja, ah, doi, doi, sred zagrljaja. uj kako srce umilno tepa, ljubim te, ljubim, aurko ljepa.

e si, da si, moj golube

"e si, da si, moj golube, to se ne javi?" "Evo mene pokraj tebe, zar me ne vidi?" Ja e ti je stara majka, ne bilo ti je?" "Otila je u ul batu neven da bere, Neven bere, kiti mene da sam joj ljepa".

ela Fato, ela zlato

ela Fato, ela zlato, el draganu svom! ela legni i prilegni, na srdacu mom. Bjele lale pozaspale, i alkatmeri, miris ula i zumbula, cio Mostar spi. Spusti glavu mirisavu na njedarca tu, da te njiham, da ti pjevam, snenom janjetu. Da milujem i miriem tvoju bujnu vlas! Da te ljubim, da te grlim, dok ne svane dan.

eram kripi, ko je na bunaru

Djeram kripi, ko je na bunaru? Na bunaru materina Mara, zasukala bijele rukave. Bjelje su joj ruke od rukava, a rukavi bjelji od behara; vodu vadi, bijelo lice hladi, vodu lije, bijelo lice mije. Da je meni u dueke s njome, turskog bih se odrekao dina!

ugum kuje ugumdija Mujo

ugum kuje ugumdija Mujo, ugum kuje, daleko se uje, bakrom kuje, srmom oblijeva, ugum kuje, ugumu govori: Moj ugume, moj bakreni sude, ko li e te na vodu nositi i sa vode kui donositi, po mahali tobom jordamiti? Rad bih znati i fajdu imati pa u ii hodi na zapise neka gleda u svome itabu, hoe l ugum nositi Hajrija Zumbuluom do Zumbul-esama? Ako hoda vidi u itabu, da e ugum nositi Hajrija, sjutra u je zaprosit od babe. Ako hoda bude razvidio, da mi Hajra nije suenica, salupau srmali uguma, to ga kovah devet godin dana!

ul se Mejra po bostanu ee
ul se Mejra po bostanu ee, Po bostanu i oko bostana. ul je Mejra sama sebe klela: - Crna zemljo i zelena travo to me nisi prekrila odavno Kad ja nemam ni oca ni majke? Babo mi je uz boj poginuo, Majka mi se u Bie udala.

ul Zulejha po bostanu eta

ul Zulejha po bostanu eta. Sa mednom se rosom razgovara: Medna roso, gdje si zimovala? U djevojke pod bijelim vratom. Gdje se nizu biser i merdani. Eto gdje sam zimu zimovala!

Ej, koliko je polje pod Ipekom

Ej, koliko je polje pod Ipekom, Svega ga je vojska pritisnula, Pola turske, a pola kaurske. ator im je od zelene svile, Na atoru jabuka od zlata. Svi vojnici veer veerali, Samo ne htje jedinak u majke. Pue puka sa kaurske strane I pogodi jedinka u majke.

Emina
Sino kad se vraah iz topla hamama, prooh pokraj bae staroga imama; Kad tamo u bai, u hladu jasmina s ibrikom u ruci stajae Emina. Ja kakva je pusta! Tako mi imana, stid je ne bi bilo da je kod sultana. Pa jo kada ee i pleima kree... Ni hodin mi zapis vie pomoc nee! Ja joj nazvah selam. Al moga mi dina, ne e ni da uje lijepa Emina, ve u srebrn ibrik zahvatila vode, pa po bai ule zaljevati ode. S grana vjetar puhnu, pa niz plei puste rasplete joj njene pletenice guste, zamirisa kosa, ko zumbuli plavi, a meni se krenu bururet u glavi! Malo ne posrnuh, mojega mi dina, al meni ne doe lijepa Emina. Samo me je jednom pogledala mrko, niti haje, alak, to za njome crko!...

Evo danas osmi dan

Evo danas osmi dan, a sutra je deveti, kad moj soko pitomi Sa prozora odleti. Do e vrjeme, moj sokole, I ti e se kajati, A ja neu, sokole, Ni za suze hajati.

Evo ovu rumen-ruu

Evo ovu rumen-ruu, iz mog skromnog perivoja, na dar tebi, duo aljem, ime joj je ljubav moja! Ako ti se miris svidi, i njezina ista boja, ti je primi s potovanjem pa zakiti njedra svoja! Ako ti se ne dopadne, baci je na oganj ivi, nek izgori, nek se stvori, u lug i u pepo sivi! Iz tog luga i pepela, na sred tvoga perivoja, proniknut e crna gljiva, a zvat u je - mrnja tvoja! Safvet-beg Baagic

Fesi-kita za Sarajevo pita

Fesi-kita za Sarajevo pita: "Je l Sarajvo e je dosad bilo? Je l mehana kraj Moria hana? Je l u njojzi krmarica Mara? Slui l Mara vinom i rakijom? Mara ima tri nova fistana: Prvi, plavi to beare mami, Drugi, uti, to beare ljuti, Trei, bjeli, to beare cvjeli".

Gdje si dragi

Gdje si dragi, iva eljo moja, ivom sam te eljom poeljela? ivoj mi je srce ispucalo, ba k'o ljeti zemlja od sunaca. Bog e dati, i kia e pasti, zemlja e se sa zemljom sastati, a ja s dragim nikad do vijeka!

Godinice, loa ti mi doe

Godinice, loa ti mi doe, doe meni, a i konju mome! Mome konju ne rodi livada, a meni se preprosi djevojka!

Gonde ruo, u zelenom sadu

Gonde ruo, u zelenom sadu, lijepo li mirie u hladu! Ljepe nego sav bosiljak rani, i zumbuli rosom pokapani! Gonde ruo, u zelenom sadu, lijepo li mirie u hladu! Zaman ruo, ja te neu brati, niti brati, niti dragoj dati! Moja draga i ne haje za me, niti haje, niti eka na me. Drage nema a sve mislim na nju, i kunem je i nou i danju: Ne pobjegla od moga harama, to je mene ostavila sama!

Gonde-Mehi Misir omilio

Gonde-Mehi Misir omilio, U Misiru dvore sagradio. Kad je Meho dvore sagradio, Sve djevojke na naselje ile. Nek nosi dibu i kadifu, Lijepa Fata ogru ispod vrata. Kad unie, vie ne izae.

Goni, goni lau od kraja

Goni, goni lau od kraja Gdje se dragi s dragom sastaja. Kad se stade laa kretati, Stade moja draga plakati. Nemoj, nemoj, draga plakati, Mi emo se opet sastati, Za bijele ruke hvatati I u bjelo lice ljubiti!

Grana od bora, pala kraj mora

Grana od bora pala kraj mora. Hej, Marice, mlada krmarice, donesi vina! Ne mogu ti ja donjeti vina. Pala rosa, a ja sam ti bosa, zebu mi noge! Skini nanule, obuj papue! Ako meni dragi Bog pomogne, kupit u ti kundure! Ne kupuj mi ti, ne trebaju mi. Imam oca na moru trgovca, kupit e mi on!

Hasan-aga Husein-agu kara

Hasan-aga Husein-agu kara: Husein-aga, sam te bog ubio, zar ne vidi to ti ljuba radi? Nabijeli se i nabakami se, pa joj s glava po kanatim valja. Tud prolaze do dva Fejzagia, oba ih je mlada sevdisala, obojicu iz potaje mami: mlaeg brata do ponoi ljubi, a starijeg u cik zore budi!

Hasanaga i ti si mi aga
Hasanaga i ti si mi aga, jadi moji. to ne gradi kuli duvarove? Vidi ti se na ardaku ljuba

i sa njome dva mlada Moria. Oni piju vino i rakiju, al ne piju iz eg age piju, ve iz ruke tvoje vjerne ljube, i ne meze sa im se mezeti, ve sa grudi tvoje vjerne ljube.

Hasan-aga svoju ljubu kara

Hasan-aga svoju ljubu kara: Moja ljubo, da te bog ubije, to e t vazda glava na penderu, nakiena i nabakamljena! Vidio te gonde Mehemede, vidio te i begeniso te: za te daje blago nebrojeno. Jal te dati, jal na mejdan stati!

Hasan-aga na kuli sjeae

Hasan-aga na kuli sjeae, Vjernu ljubu na krilu drae. to te pitam, pravo da mi kae: Triput si se udavala mlada, Koji ti je najmiliji bio? Kad me pita pravo da ti kaem: "Triput sam se mlada udavala. Prvi put sam za paiem bila. U paia dosta pusta blaga, Al me junak enski milovae. Drugi put sam za bekriju pola U bekrije nigdje nita nema, Do li jedna sedefli tambura. Al me junak muki milovae. Trei put sam ja za tebe pola, A tebi sam i sina rodila."

Hasan-aga Riljanine
Hasan-aga Riljanine skroj' mi dibu, mila mi je! I dimije damfezlije, i koporan zima mi je! I jeermu erka mi je, pivac - pafte pozvekue,

i halhale namigue, i papue pokripue! Kad ti pojdem kolo igrat', nek' dimije poukuju, pivac - pafte pozvekuju, i halhale namiguju, i papue pokripuju!

Hej, Neretvo, mutna i krvava

Hej, Neretvo, mutna i krvava, ni od kie, ni goleme sue, ve od suza mostarsikijeh cura: odvedoe momke u nizame, ostadoe cure neudate. Mustaj pao i otac i majko, povrni nam bosanske nizame, daemo ti sa grla erdane i sa ela ute mahmudije. Mustaj paa povrnu nizame, a cure mu sve slagae redom. Ne dadoe sa grla erdane, ni sa ela ute mahmudije.

Hvala vama, nai Maoljani

Hvala vama, nai Maoljani! Uzraste vam katmer u mahali, ne biste ga kadri ustrgnuti. Doe gonde iz treega grada i ustre katmer iz mahale!

Hvalio se uti limun

Hvalio se uti limun kraj mora: Danas nema nita lipe od mene Jer gospoda nee erbe bez mene! Za to ula nekoena livada: Ja sam prvi cvjetak od lita; Ne fali se, ut limune, kraj mora!

I sino sam dolazio

I sino sam dolazio,

pod tvoj pender postajao, vezen jagluk izgubio. Ako si ga draga nala, operi ga, poalji ga. Ne mogu ga oprat, poslat: dirit safun poskupio, Lava voda zamuena arko sunce na visoku. Draga moja, posluaj me: "Dirit safun tvoje ruke Lava voda suze tvoje arko sunce lice tvoje."

Ibrahim se u mejhani hvali

Ibrahim se u mejhani fali: Kod kue mi ena ko djevojka! A veli mu sarho Alijaga: Gdje bi bila ena ko djevojka, kad je ena rua razvijena, a djevojka pupoljak od rue? Kia pada, a rua opada, sunce sija, pupoljak razvija!

Ibrahime, na gradu zeime

Ibrahime, na gradu zeime, sve ja tvoje zaboravljam ime. Tri sam puta itab prouila, dok sam tvoje ime nauila. Da bih tebe u knjigu pisala, ao mi je u crno metati; da bih tebe na jagluku vezla, jagluk e se brzo poderati, pa u tvoje ime zagubiti. Da bih tebe u pjesmi pjevala, ne da mi te mati zapjevati: pjesma hoda od usta do usta pa e doi u dumanska usta, pa e mi te druga premamiti.

Iindija, ja zadrimah
Iindija, ja zadrimah, Od veere nita nemam.

Ja zapalih lul duhana Pa se eem kraj mehana. Otud ide mehandija, Nosi sohu na ramenu Da ubije pjanog Mehu: "Pjani Meho, raun plati Pa se onda kui vrati. Tvog rauna tri talira, ista srebra i papira". "Nemoj mene, mehandija, Platiu ti tri talira, ista srebra i papira".

Igrali se konji vrani

Igrali se konji vrani, etali se momci mladi Kraj Morave na obali, Meu sobom govorili: - Daj nam, boe, vojevati, A Morave ne broditi, Morava je plaha voda, Sino momka zanijela, A jutros ga iznijela. Dok je majka za glas ula Po momku je trava nikla, Trava nikla tratorina, Do kolina djetelina, Po njoj pasu tri pauna. I etvoro paunadi: uvala i lipa Fate. I na Fati tanka koa, Nepredena, nevezena. Ni na sohe navijana, Ve je zlatom pretkavena.

Ima l jada ko kad akam pada(1)

Ima l jada ko kad akam pada, kad mahale fenjere zapale, kad saz bije u pozne jacije, kad tanani dru adrvani? Aman, jada kad akam ovlada, u minute kad bulbuli ute, kad bol sanja kraj ulova granja, a dert gui i suze osui!

Usne male kad apu iz tame: Slatko gonde, da l jo misli na me? Draga dragog doziva bez daha: Aman, lue, mrijem od sevdaha!

Ima l jada ko kad akam pada(2)

Ima l jada ko kad akam pada, kad mahale fenjere zapale, a sa ula jeca glas bulbula? Kad def bije u prve jacije, kad tanani dru adrvani, a iz tame apu usne same: Gonde moje, da l jo misli na me? Aman jada kad akam obvlada, u minute kad bulbuli ute, kad bol sanja kraj ulova granja, a dert gui i suze osui, usne male kad apu bez daha: Aman, lue, umrjeh od sevdaha!

Ima l jada ko kad akam pada (3)

Ima l jada ko kad akam pada, kad mahale fenjere zapale, i siani dru adrvani, a saz bije u pozne jacije dok iz tame apu usne same: Milo gonde da li misli na me?

Imala sam brata i dragoga

Imala sam brata i dragoga, Obojicu na vojsku spremila. Tko mi danas na mutuluk doe, te mi ree: Evo tebi brata!, dala bi mu devet boaluka, tko mi ree: Evo tebi dragog!, dala bi mu deset boaluka, i po vrhu osmjeh djevojaki!

Imao sam jednu ruu

Imao sam jednu ruu,

jedan divni majski cvijet, nosio je na grudima, gledao je cijeli sviet. Ali jednog divnog dana, duhnu vjetar, duhnu jug, i salomi rui grane, samo osta goli struk. Kunem otca, kunem majku, kunem arko sunce, to mi nisu sreu daliza me ruu sauvali.

Istom zora na iztoku rudi

Istom zora na iztoku rudi, siv se soko pod adorom budi. Pod adorom nikog ne bijae, samo Mujo rane bolovae. Sa jastuka glavu podizae, mrkim okom sablju pogledae: Sabljo moja roditelja moga, roditelja bega Isajbega. Dosta si mi jada zadavala, dosta jada oko Biograda. Dosta si mi jada zadavala, dosta muke oko Banja Luke.

Iz Bosne se tuna pjesma uje

Iz Bosne se tuna pjesma uje, to djevojka u srcu tuguje, za lijepo mome Sulejmana, jer ga voli tri godine dana! Na Ilidi pokraj vrela Bosne, aputahu rijei radosne, da e jedno drugom vjerni biti, da se nee nikad rastaviti. Al' prooe dani te ljubavi, mlado mome rije zaboravi, iz Bosne se tuna pjesma uje, to djevojka dragom poruuje: "Vrati mi se mome Sulejmane, vrati mi se, da mi sunce grane, jer tako mi Sarajeva grada, bez tebe u umrijeti mlada!"

Iz kamena voda tekla

Iz kamena voda tekla hladna studena, iz zemljice rua cvala, rua rumena. Djevojka je ruu brala, s ruom zaspala. Tu se dala tanka staza, tanka tanana, po njoj ee mlado mome, budi djevoje: "Ustaj, ustaj, djevojice, to si zaspala, rua ti je uvehnula, to si nabrala, dragi ti se oenio, kog si gledala! " "Neka, neka, nek se eni, sretno mu bilo, vedro nebo zagrmjelo, grom ga ubio! " Crna zemlja raspuknula, u nju propao! Ja u drugu ruu brati, njom se kititi, drugoga u dragog gledat, s njim se diiti! "

Ja kakva je ulbegova kaduna

Ja kakva je ul-begova kaduna, odavle je do Stambola ne ima! Na nogam' joj sedefleli nalune, po nalunam' iftijane panule, a po njima ereeli koulja, sva je svilom naokolo istkana, a po sr'jedi suhim zlatom protkana! Koulju je trabolozom utegla, i biserli pjevac paftam' spasala! Ja kakva je ulbegova kaduna, odavle je do Stambola ne ima!

Ja kakva je na Bendbai trava

Ja kakva je na Bendbai trava, jo je ljepa Dizdareva Fata! elo joj je turska hamajlija, dva joj oka - dva vrela studena, obrvice - s mora pijavice, trepavice - krila lastavice, dva obraza - dva ula rumena, medna usta - kutija eera, sitni zubi - dizija bisera. Nad glavom joj dvije eftelije, u njedrima - dva bijela goluba, dvije ruke - dva alaj bajraka, dvije noge - dva zlatna direka, meu njima adrvan vodica, naokolo trava djetelina. Da mi bogdo ljeto doekati i mog ogu vodi dotjerati, da pomuti adrvan vodicu i pogazi travu djetelinu!

Ja kakva je alosti moja

Ja kakva je sjajna mjeseina, Jo je ljepa Alibegovica. Ona rodi devet djevojaka I desetu pod pojasom nosi. Kad Ali-beg u damiju poe, On govori svojoj vjernoj ljubi: "Ako rodi i desetu erku, Svei oi pa u Drinu skoi!" Ona rodi i desetu erku, Sveza oi i u Drinu skoi. Kad to uo. (tekst nedovren, pjevao Mujo Karabegovi, B.Luka 1953 god.)

Ja kakve su Mostarkue bile, rumene

Ja kakve su Mostarkue bile, rumene! A to nee biti bile, rumene: Kad im vojno u ariju, one na sejran; Kad im vojno iz arije, one pod jorgan: - Ah, moj mue, viran drue, kamo ponude? Moja eno, iva eljo, bi l ta pojela? Ja bi jela bile poge tri put sijane! Ja bi jela arke koke koja ne nosi! Ja bi jela lenger meda jako ciena!

Donese joj bilu pogu tri put sijanu; Donese joj arku koku koja ne nosi; Donese joj lenger meda jako ciena. Ona izde bilu pogu sve do korice; Ona izde arku koku sve do koice; Ona izde lenger meda sve do lengera.

Ja sam mlada u Boga iskala

Ja sam mlada u Boga iskala: Daj mi, Boe, eref od merdana, daj mi, Boe, iglu od biljura, daj mi, Boe, svilu iz Misira da navezem jorgan od behara, da pokrijem sebe i beara, da ja vidim kako bear spava, kako spava, kako alak ljubi? Bear spava, oi ne zatvara! Bear ljubi kad se god probudi! On s jorganom esto razgovara: Moj jorgane, moj topli jarane, ko te vezo, na mom krilu leo! Ko rubio, ja ga obljubio! Ko te paro, ja mu snagu haro, ko pirlito, sa mnom se mirito!

Ja usadih vinju na jaliji

Ja usadih vinju na jaliji, a iskopah bunar na avliji i zagledah u mahali dragu, pa ja odoh ka Stamboliu gradu. Jo ne proe ni godina dana, ali meni kara-haber doe, kara-haber, a u kara doba: Uvehla ti vinja na jaliji, usaho ti bunar na avliji, umrla ti u mahali draga! Kad ja dooh svom bijelom dvoru, kad moj bunar pun studene vode, sazrela mi vinja za trganje, moja draga taman za ljubljenje, za ljubljenje i za milovanje.

Ja urani jutros rano

Ja urani jutros rano, prije sabaha, Krilma treptim da poletim, letit ne mogu. Uzalud mi moja krila kad su alosna. Ja imado svog dragana, al je nevjera. U dragana tvrda vjera- grumen eera. A u mene jo je tvra:- rosa do sunca. Rosa e se oruniti, eer stopiti, Sastae se dva sevdaha, erbet popiti.

Ja zagrizoh areniku jabuku

Ja zagrizoh areniku jabuku, i poljubih Esmer uzel djevojku. Ja kakva je arenika jabuka, jo slaa Esmer uzel djevojka! Oj, djevojko, slatka moja sladijo, ko je tebi takvo ime nadio? Il si melek, il dennetska hurija? Il te majka kraj dennetu rodila? Nit sam melek, nit dennetska hurija, nit me majka kraj denneta rodila, ve me majka ispod srca nosila!

Jadne su mi crne oi
Jadne su mi crne oi, U kog su se zagledale: U sarhoa Ibrahima, Jer je Ibro pijanica. Do ponoi pije, lije, A pred zoru ide dvoru, Burmom kuca na prozoru. Ja ga mlada ekat moram, Kapiju mu otvarati I na njeg se nasmijati.

Jaranice, Jovanova seko

Jaranice, Jovanova seko, ka Jovanu, nek dovee doe, jal nek doe, jal nek me se proe! Sino su mi bolji dolazili: dilber Jovo i karanfil Stevo,

na penderu biljeg ostavili, utu dunju zlatom potkienu i jabuku zubom ugrizenu.

Jesam li ti dragi govorila

Jesam li ti dragi govorila da ne pije bunar vodu hladnu, da ne ljubi udovice mlade. Bunar voda svaka grozniava, udovica svaka svadliava. Ve pij vince, a ljubi djevojke, od vinca je lice rumenije, od djevojke srce veselije.

Kad e Mujo u Sarajevo

Kad e, Mujo, u Sarajvo, Moj Mujo, moje ime, Moj eker Mujaga? to e meni donijeti? Donjeu ti mrki fesi, Donjeu ti zlatnu lalu.

Kad ja poem, draga

Kad ja poem, draga, iz Saraj'va grada, ti ne plai, draga, ne daj srcu jada! Ako uje, draga, da sam poginuo, ti ariju proi, na mezar mi doi! "Kako u ti dragi, ja mezar poznati?" "Lahko e mi draga, ti mezar poznati! Na svakom mezaru dva zlatna niana, a na mome draga vezena mahrama!"

Kad kauri Livno porobie

Kad Kauri Livno porobie, porobie, vatrom popalie, zarobie tristo djevojaka, zarobie Atlagia Zlatu. Progovara kaurska vojvoda: u li mene, Atlagia Zlato, deder uzmi turski abdest na se, kod mene ga uzimati nee. Odgovara Atlagia Zlata: Stani malo, kaurski vojvoda! Ako dodje Velagiu Ahmo, zor delija, a moj aiklija, i tebi e abdest trebovati!

Kad Morija mimo Mostar proe

Kad Morija mimo Mostar proe, mimo Mostar, mimo vodu hladnu, al na vodi dvi lipe divojke: car Katica i vezir Marica. Car Katicu kuga prelazila, vezir Mari tiho govorila: Vezir Maro, ponosna divojko, ali voli kugu bolovati, ali dragog drugoj pokloniti? Vezir Mara kugi odgovara: A bora ti, od Boga morijo, ja b volila kugu bolovati, nego dragog drugoj pokloniti. Jer u kugi samo boli glava, a za dragim i srce i glava.

Kad Vilii seku udavae

Kad Vilii seku udavae, devet ovnov u kurban zaklae, i desetu kravu jalovicu, da im seka zdravo goru proe. Kad su bili kroz emer planinu, udri kia za njom susnjeica, pokisoe u gori svatovi, smrznu im se lijepa djevojka. Smrze joj se duvak za feredu a fereda za zlatna kaftana,

zlatan kaftan za tanku koulju a koulja za plei bijele. Kad su doli Tankovia dvoru, vode svate u tople odaje, a djevojku u studenu kulu. Dohodi joj mila svekrvica, ne veli joj: Je l ti snaho zima? ve joj gleda stasa i uzrasta: Moja snaho, lijepoga rasta! Dok eto ti mile zaovice, ne veli joj: Je l ti snaho zima? vec joj gleda po koulji veza! I mene e vako nauiti. Dok eto ti mile jetrvice, ona nosi u naramku sina: Pitaj, sine, svoje mile strine: moja strina jesi li ozebla? Kad to ula lijepa djevojka, ona vadi jagluk iz njedara, pa ga daje milom jetrvicu, jagluk dade, pa na jastuk pade, i umrije alosna joj majka!

Kad ja pooh na Bembau

Kad ja podjoh na Bembau, na Bembau, na vodu, ja povedoh bjelo janje, bjelo janje sa sobom. Sve djevojke Bembaanke na kapiji stajahu, samo moja mila draga, na demirli penderu. Ja joj nazvah: Selam alejk, selam alejk, djevoje! Ona meni Alejk selam, dodj do vee, dilbere! Ja ne odoh isto vee, ve ja odoh sutradan. Drugog dana, moja draga za drugog se udala.

Kad ja pooh na Bembau (2)

Kad ja pooh na Bembau, Na Bembau, na vodu,

I povedoh bjelo janje, Bjelo janje sa sobom, Sve od jada ne bi l dragu, Ne bi l dragu vidio. Kad ja dooh na Bembau, Na Bembau, na vodu, Sve djevojke na vratima, Na vratima stajae, Moja draga na demirli- penderu. Iz matrafe tri cvijeta, Tri cvijeta zaljeva, Al-alhaber i alkatmer I alkatmer i eboj.

Kad sarhoi iz mejhane pojdu

Kad sarhoi iz mejhane pojdu, svaki nosi ruku na saruku, a moj dragi ruku na srdacu. Boe mili, ta li mi ga boli, pa on nosi ruku na srdacu? Il je edan piva i rakije? Il je eljan lica djevojakog? Da je edan piva i rakije, dala bih mu erdan ispod vrata, neka ari i nek misli na me. Ak je eljan lica djevojakog, evo lica, neka lice ljubi.

Kad se jangin iz mahane pomoli

Kad se jangin iz mehane pomoli A draga mu damli ekmu otvori. "ela, dragi, na bjele ruice, Pa mi skini sa srdaca muice!"

Kad se eni uriu Lutvaga

Kad se eni uriu Lutvaga, on uzima idu Fejzaginu. Poruuje ida Fejzagina: uje mene, uriu Lutvaga! Srei meni bejzan anteriju pa mi kiti puca niz njedarca, esta puca, geno srce kuca,

sve od srme i od suha zlata, da ja vidim, uriu Lutvaga, hoe li ih znati otkopati!

Kad se eni taze Jusuf-aga

Kad se eni taze Jusuf-aga Iz Gradikog Moria Begzadom, U koji je danak isprosio, U taj danak carski ferman dojde Da se kupe vojnici na vojsku I pred njima taze Jusuf-aga, Pa on moli ostarilu majku: "Oj boga ti, moja stara majko, Daj ti moli ouha Memagu Nek on ide sad za me na vojsku, Nek on ide sad za me na vojsku, Ja u za njeg i dva i tri puta!" "Neu, bogme, sine Jusuf-aga. Volim gledat ouha Memagu, Volim gledat ouha Memagu Nego tvoju Moria Begzadu."

Kaharli sam, veerala nisam

Kaharli sam, veerala nisam, haj zbog Alije da ga Bog ubije, haj i njegova dockan dolaenja! Klela sam ga od jutra do mraka: "Haj da Bog da ga poeljela majka!" Klela sam ga, al' od srca nisam, a to bih ga klela kad sam ga voljela, a to u ga kleti kad e me uzeti!

Karvan ide preko Romanije

Karvan ide preko Romanije, za karvanom Simo Sarajlija, a za njime Stojko kiridija: Oj, boga ti, Simo Sarajlija, je l slobodno malo zapjevati? Oj, boga mi, Stojko kiridija, jest slobodno koliko ti drago! Tad zapjeva tojko kiridija: Romanijo, puna li si vuka,

puna vuka i puna hajduka, a jo vie lijepih djevojaka!

Kasno poo jo kasnije doo

Kasno poo jo kasnije doo, sreto Ajku u tijesnu sokaku. Govorim joj i dva i tri puta: "Bolan Ajko, skloni mi s puta, sokak tijesan, a ja momak bijesan". Zakaie kope od akira, za Ajkine damfezli dimije.

Kia bi pala, pasti ne moe (I)

Kia bi pala, pasti ne moe, sunce bi sjalo, sjati ne moe, sve zbog alosti Ibrahim-bega. Ibrahim-bega svezana vode, svezana vode, da ga objese. Za njim pristaje brat mu Alija. Brate Alija, pazi mi djecu, pazi i moju kao i svoju. Kad svojoj djeci, kroji haljine, kroji i mojoj, kao i svojoj, nek se ne pozna da su siroad.

Kia bi pala, pasti ne moe (II)

Sunce bi sjalo, sjati ne moe, kia bi pala, pasti ne moe, ni jedno nee od teka jada: Ibrahim-bega svezana vode, svezana vode, da ga objese. Ibrahim-beg se natrag obzire: Ima l ikoga od roda moga? Za njim iae bratac Alija. Alija brate, pazi mi djecu, pazi mi moju, ba ko i svoju: Kad svoju djecu u mejtef dadne, Alija brate, podaj i moju! Kad svojoj djeci sreze haljine, Alija brate, srezi i mojoj. Svojoj crvene, a mojoj mrke, nek se poznaju da su sirote!

Kliknu vila sa vrha Porima

Kliknu vila sa vrha Porima, pa doziva mostarskog vezira: "ujes li me mostarski vezire? uvaj Stoca, ne daj Poitelja, nit' Mostara, ne ostavljaj sama! Vi' Mostara ljuta guja spava, ljuta guja, engic Smail-aga! Ako bi se guja probudila, ni Saraj'vu ne bi lahko bilo, a kamoli sv'jetu niz Neretvu!"

Knjigu pie Hasanaginica

Knjigu pie Hasanaginica, knjigu pie iz Turske krajine, mila kerka Hamze kapetana iz Klijenka grada bijeloga, te je alje svojoj miloj majci: U zo as me udomila majko, u Udbinu, u Tursku krajinu, za mojega Kunu Hasan-agu! Evo ima devet godin dana, jo ja ne znam ta je muka glava, nit je moje lice obljubljeno. Ljeti aga ide po cestama te dovodi tanane robinje, zimi aga ide u mejhane.

Ko se ono brijegom ee
Ko se ono brijegom ee, ko li ono bi? Ja sam ona iz ehera, Suljagina ki! Imala sam devet aik', i malo mi bi! A kad doe Smail-bee, i dosta mi bi! Na glavi mu crven fesi, od tri dukata! Na njemu je mor-dolama, duga do zemlje!

Sevli stasa, tanka pasa, soja gospodskog!

Ko ti, keri, potrga erdane

Ko ti, keri, otrga erdane? Ko ti prosu biser i merdane? Jutros rano ja u bau, mati, pooh prve jorgovane brati. Za erdan mi zape rosna grana, pa se prosu ispod jorgovana! A to su ti mutne oi tako, ko da nisi spavala nikako? Negdje slavuj pjevae sa grane, ja ga sluah sve do zore rane. Mila pjesma zanese me, opi, pa do zore ja oka ne sklopi! Keri moja, tugo moja, jao, a ko ti je jelek raskopao? Ne karaj me, moja majko mila, pa i ti si nekad mlada bila. Mladost bujna, a i zora rujna, raskopae moja njedra bujna!

Kolika je abuhajat jalija (1)

Kolika je abuhajat jalija, Jo je vea Denetia avlija. Po njoj ee gonde lala Mulija, Na noge joj od sedefa nanule.

Kolika je abuhajat jalija (2)

Kolika je abuhajat jalija, jo je vea Dennetia avlija! Tu se ee Dennetia Hajrija, U Hajrije vrlo tanka havlija, u ruci joj od biljura matrafa! Iz matrafe tri cvijeta zaljeva: bijel amber i alkatmer i ruu!

Kolika je duga Foa kleta

Kolika je duga Foa kleta,

s kraja na kraj puna djevojaka, sve to ljubi gonde Mehmed-aga. Skupie se po Foi djevojke pa odoe pai pod adore: Aman, pao, zemlji gospodare! Kolika je duga Foa kleta, s kraja na kraj puna djevojaka, sve to ljubi gonde Mehmed-aga. Od zuluma dukat ne moemo, smakni nama naeg zulumara!

Kolika je pod Mostarom Cernica

Kolika je pod Mostarom Cernica, jo je vea Efiina avlija, s kraja na kraj ul-beharom procvala, a na srijedi senabija jabuka, a pod njome od sedefa emlija; tude sjedi Hadi Jusuf Efica, na krilu mu Kovagina Fatica.

Kolika je eher Banja Luka

Kolika je eher Banja Luka, s kraja na kraj puna djevojaka. Svaka ima aik momka svoga, sama Fata trides i jednoga. Al ne proe ni godina dana sve se cure poudae redom, samo Fata osta neudata.

Kolika je ta na moru galija

Kolika je ta na moru galija, jo je vea u mog babe avlija. Na avliji od sedefa skemlija, na njoj sjedi moje drago ljubljeno. Ja je ljubim s desne strane obraza, ona mene ispod mrka fesia.

Kolika je u Prjedoru arija

Kolika je u Prjedoru arija, jo je vea moje drage avlija.

Po njoj ee ljepa ula majina. u ruci joj zlatna aa erbeta. Daj mi, ulo, zlatnu au erbeta, ja u tebi zlatan prsten s imenom. Neka znade sva prjedorska arija, da te ljubim, ljepa ulo majina!

Kolika je vi Travnika Bojna

Kolika je vi Travnika Bojna, valja Bojna Biograda stojna! Po njoj ee Pemba Atlagica: zasukala uz ruke rukave, a uz noge danfezli dimije, ibrik nosi, pola do bunara. Gledalo je mome s one strane, sve gledalo, za njom uzdisalo: Srce, duo, Pembo Atlagia, sedi sene, pogledaj na mene!

Kolika je vrh Travnika bojna

Kolika je vrh Travnika Bojna, valja Bojna Biograda stojna. Po njoj ee bosonoga Fata, razapela jelek na prsima. Govori joj Salko Sarajlija: Sapni puce, puknue mi srce! Crkni, pukni, sapeti ga neu! Skoi Salko na noge lagahne.

Kolike su po Glasincu kule

Kolike su po Glasincu kule, ponajvia kula ehajina, u vrh kule Zaima djevojka. Njoj dolazi drugarica Ajka, preko bae, krijui od majke, pa doziva Zaimu djevojku: Drugarice, Zaima djevojko, da te majka porodila slijepu, bolje neg te porodila lijepu! S tebe su se ljudi zavadili i krvavih rana dopanuli. Ibru nose novoj berbernici,

Hasan-agu ka novom mezaru!

Koliko je Prjedor polje

Koliko je Prjedor polje, dugo, iroko, jo je ljepa, Prjedoranka, mlada djevojka. Otud ide mlado momce, tanko, visoko, konja jae, sablju pae, ide po dragu. Makni mi se, mlado mome, ja sam alosna! iroko je Prjedor polje, umorit u se, duboka je Sana voda, utopit u se.

Koliko se kle
Koliko se kle, djevojci, pa zavjetova Da joj pred dvor doi neu dok je djevojka. Konj-alata put navede pred dvore moje, A ja mlada dvore metem strukom nevena. Odond ide nevjernie, ubio ga bog, Pa mi nazva:"Selam ale, draga moja!Tvoja majka ponosita, ne sevdie me. Neka uzme ogledalo, nek se ogleda, Najpri sebe, onda tebe, pa nda i mene!"

Kolo igra na sred Sarajeva

Kolo igra na sred Sarajeva, u tom kolu dvije mile seje. Starja plae, a mlaa se smije. Starju prosi pola Sarajeva, a za mladu niko i ne znade, osim jedan Babi Ahmed-bee. Starja seja mlaoj govorila: Daj ti meni Babi Ahmed-bega. na poklon ti pola Sarajeva! Ne dam bogme, moja mila sejo, vrjednije su oi Ahmed-bega nego tvoje pola Sarajeva!

Kolo igra u Kazanferiji

Kolo igra u Kazanferiji, kolovoa Hata Maglajlia. Do podne je kolo preigrala, a od podne jade zadavala. Izgubila sitnu hamajliju, nao ju je Kujundiu Smajo, pa je daje pobri Ahmed-agi; Na, ti vidi ta u njojzi pie, im je Hata Maglaj primamila. Oenjeno i neoenjeno: oenjeno ene ostavilo, neenjeno pamet izgubilo!

Kona konu preko vode zvala

Kona konu preko vode zvala: Kono moja, da ti jade kaem! Pogibe mi jagluk iz sanduka, poznadoh ga u Ahmeta tvoga. Iskah mu ga, da ga vidim, kono, ne dade ga meni pogledati, ve ga savi, te u njedra stavi. Dala mu ga boja otpadnica, moja erka, a njegova draga!

Konj zelenko rosnu travu pase

Konj zelenko rosnu travu pase, za as pase, za dva prilukuje, gdje djevojka svoju majku moli: Ne daj mene, majko, za nedraga! Volim s dragim po gori hoditi, glog zobati, s lista vodu piti, studen kamen pod glavu metati, neg s nedragim po dvoru etati, eer jesti, u svili spavati.

Konja kuje Soko Mustafaga

Konja kuje Soko Mustafaga, konja kuje, konj se uskakuje. Do njeg stoji jauklija Fata:

Zlato moje, kuda mi se sprema? Moja draga, u carevu vojsku! Zlato moje, ja te ekat neu! Draga moja, po volji ti bilo: Danica je ekala mjeseca za goricom devet godinica, a ti mene ni godinu nee! ini, Fato, to je tebi drago! To izusti i ostavi dragu. Ona osta jade jadujui, Mujo ode konja igrajui.

Konja kuje brate Sulejmane

Konja kuje brate Sulejmane, sestra Safa dodaje mu avle. Desnom rukom avle dodavala, a lijevom lice zaklanjala. Sestro Safo, bratu odgovori, kakva patnja tvoju duu mori, pa ti svoje ljepo lice krije, lice krije suzama ga mije? Proi me se, brate Sulejmane, zar ti ne zna majka me udaje, a ja jadna imam voljenoga, pa ne mogu poi za drugoga! Dadoe me ivota mi moga, ja ne znadoh kome, ni za koga. Mila sestro, ti se majke proi, koga voli ti za njega poi!

Konja kuje Dizdarevi Meho

Konja kuje Dizdarevi Meho, Kolko kuje, daleko se uje: Stan, dorate, stani, dobro moje, Ne kujem te da te preprodajem, Ve te kujem idem po djevojku. Ako bog da te je dovedemo, Zlatno u ti sedlo sakovati, Noge u ti srebrom potkovati.

Kopi kuje na moru sahata(1)

Kopi kuje na moru sahata, Kopi kuje, daleko se uje, sve do Stoca i do Poitelja. To zaula Fatuina majka pa govori Fatui djevojci: uje, Fato, Kopia sahata gdje ga kuje Kopi Alajbee, gdje ga kuje, kako li se uje! Nasmija se Fatua djevojka pa besjedi svojoj staroj majci: uje li me, moja mila majko! Ono Kopi ne kuje na moru, niti kuje, nit kuca sahata, jer je davno sahat sakovao, ve on kuca, da mene dokuca!

Kopi kuje na moru sahata(2)

Kopi kuje na moru sahate, Kopi kuje, daleko se uje. utila ga majka i djevojka: - uje, majko, Kopia sahata?Projd se keri, Kopia sahata, Kopia je seljanka rodila U bujadi ovce uvajui, U svoju ga pregau povila, Seljakim ga mlikom zadojila, A tebe je gospoja rodila U ardaku na mehku dueku, U bilu te svilu povijala, Gospodskim te mlikom zadojila.

Koutice, mila li si
Koutice mila li si, to si rosna i ponosna? e si bila te si rosna? "Ila bratu po divojku, mila". Je li lipa ta divojka, mila? Je l daleko ta divojka?

Kradem ti se u veeri
Kradem ti se u veeri, u veeri pod pendere,

da ti bacim struk zumbula, da ti cvijet prozbori, koliko te silno ljubim, mrijem, duo, za tobom. Ti ne haje za bolove, za bolove srca moga. Cvijet vehne, mlad se sui, sevdah uzaman. Allah nek ti drugog dade, mrijem, duo, za tobom.

Kradoh konje nie Biograda

Kradoh konje nie Biograda, tuj me niko uti ni vidjeti ve u polje tri mlade djevojke. Jedna veli: - Da dobra vrania! Druga veli: - Bolji je zelenko! Trea veli: - Konji pokradeni! tono veli: - Dobra konja vrana! Onoj krojim deli morsku dibu. tono veli: - Bolji je zelenko! Onoj dadoh tri dukata uta. tono veli: - Konji pokradeni! Onoj dadoh ranu na obrazu, ujedoh je kao gorski vue: Et, djevojko, sam te bog ubio, ne brini se s pokradenih konja, ve se brini s ranom na obrazu!

Kraj tanahna adrvana

Kraj tanahna adrvana gdje ubori voda iva, etala se svakog dana sultanova kerka mila. Svakog dana jedno rope stajalo kraj adrvana, kako vrjeme prolazilo, sve je blijee, blijee bilo. Jednog dana zapita ga sultanova kerka draga: Kazuj, robe, odakle si, iz plemena kojega si? Ja se zovem El Muhammed, iz plemena starih Azra,

to za ljubav ivot gube i umiru kada ljube!

Kulu gradi Ljuboviu mladi

Kulu gradi Ljuboviu mladi prema kuli age Hasan-age. Gledala ga s pendera Zlatija, uzel erka age Hasan-age. Gledala ga pa je govorila: Ja krna li momka za gledanja! Kad je danju vakav za gledanja, ja kakav je nou za ljubljenja?

Ladna vodo li, vodo

Ladna vodo li, vodo, Da ja u te utonem, Bi l me iko alio, Aj, iz vode vadio? Bi l me dragi alio, Aj, iz vode vadio? Doe braco vi mene, Pa zaplaka pa ode. Doe seja vi mene, Pa zaplaka pa ode. Doe dragi vi mene, Pa mi prui ruicu: Na ti draga, ruicu Pa povrati duicu!"

Lila, buba (uspavanka)

Lila, buba, san te prevario, Prevario, ne zaboravio. San u beu, a nesan pod beu. Bea ti se na moru kovala, Kovala je do tri kujundije, Na nju meu od zlata jabuku. Spavaj, sine, naspavao mi se! Majka te je jutrom probudila Pa te svojom memom naranila. Ustaj, sine, tebe majka budi, Da ti tvoje bjele grudi ljubi. Hajd ustani, drago moje dite,

Pa zagrli svoju dragu majku.

Lila buba, seja bracu (uspavanka)

Lila buba, seja bracu, Lila buba, ne bilo ti zuba. Spavaj, spavaj, mladi braco, Seja e ti ovna dati, I pjetlia bez repia I ovnia bez roia. Dae seja arku koku, Ljubi, brate, ti djevojku.

Ljepi li su mostarski duani

Ljepi li su mostarski duani, jo su ljepi mladi bazerdani, a najljepi bazerdan Mustafa! Poetala Suljagina Fata, poetala do Mostara grada. Luta Fata po ariji sama, ona trai Muju bazerdana. Nae Muju u sedmom duanu: Bolan, Mujo, daj mi oku zlata! Nemam, nemam, Suljagina Fato, danas, Fato, ja ne mjerim zlato. Tereziju nosili jarani, pa se neto terezija kvari. Nego, ui, magaza ovamo, uzmi zlata koliko ti drago! Prevari se Suljagina Fata, prevari se, alosna joj majka. Ue Fata u magazu sama, za njom Mujo zamandali vrata!

Ljepo ti je pod no pogledati

Ljepo ti je pod no pogledati Gdje junaci rujno vino piju Ne piju ga im se pie pije, Ve ga piju aom i matrafom. Soko im se po trpezi ee, Zlatne su mu noge do koljena, Zlatna su mu krila do ramena, Zlatna mu je kruna nad oima.

Logom legla
Logom legla dilber, trava djetelina, Moj dilbere dragi, Od Kopia do Vilia dvora. ela ju je Kopia robinja Zlatnim srpom i krnali rukom. Gled'o ju je Vili Huseine, Gled'o ju je i govorio je: - Ja kakva si Kopia robinjo- Ne budali, Vili Huseine Da ti vidi Kopievu seku, I lipa je i via od mene I boljeg je ruha i od moga.

Lov lovio Muharem-beg

Lov lovio Muharem-beg Oko luga zelenoga. Pusti hrte u planine, A sokole u oblake. Hrti srnu uhvatie, A sokoli bjelu vilu. Molila je bjela vila: "Pusti mene, Muhareme. Dat u tebi divit-travu, da ti puka bolje zgodi, da ti ljuba sina rodi!"

Ljeto proe, medna jesen doe

Ljeto proe, medna jesen doe, nekom medna, a nekom emerna! Ko se eni i uzima drago, onome je medna i eerna. Ko se eni, ne uzima drago, onome je gorka i emerna!

Ljubiice i ja bi te brala
Ljubiice, i ja bi te brala, Samo ne znam kome bi te dala. Imala sam brata i dragoga, Oba sam i spremila u vojsku.

ta bi dala da ti oba dou? Za brata bi struku madarije A za dragoga crne oi dala.

Majka Fatu za veerom kara

Majka Fatu za veerom kara, za veerom, za eer baklavom: eri Fato, meni te ne bilo, to e ono momci po bostanu? Nisu ono momci po bostanu, ve su ono vuci po bostanu! Kad su ono vuci po bostanu, to e vuku zelena dolama? Ono vue dlaku mijenjao, pa se ini prema mjeseini! Kad su ono vuci po bostanu to e vuku toke na prsima? Ono vue bijelo janje vue, pa se ini prema mjeseini! Kad su ono vuci po bostanu, to e vuku kajzer jemenija? Ono vue u krv ugazilo, pa se ini prema mjeseini!

Majka Fatu kroz tri gore zvala

Majka Fatu kroz tri gore vie: "Je si l' kerko ubijelila platno?" Fata joj se kroz sedam oziva: "Nisam majko ni do vode dola! Dragi mi je vodu zamutio! Kun' ga majko i ja u ga kleti, samo stani, ja u zapoeti: Tamnica mu moja njedra bila, sindir-halke, moje bijele ruke, bukagije, moje belenzuke!"

Majka Meha ludog oenila

Majka Meha ludog oenila i luda ga u gerdek spremila. Kad se Meho nao kod djevojke, on zaplaka, trai staru majku. Njega tjei pod duvak djevojka:

Nemoj plakat, moji jadi Meho, jer sam tebi neto donijela: u njedrima dunju i jabuku, dunju grizi, jabuku mirii!

Majka sina na sabah budila

Majka sina na sabah budila: Ustaj, sine, sabah e ti proi; Nek prolazi, klanjat ga ne mogu, ljute su me rane osvojile: sedam rana od sedam iana, osma rana bistra deferdara. Sve bih rane lako prebolio, a to mi je rana od djevojke, tu ti, majko, preboljet ne mogu!

Majka eni na silu Omera

Majka eni na silu Omera Na silu divojku dovela. Nee Omer u gerdek divojci Na silu u gerdek divojci.

Mejro mlada, Mejro luda

Mejro mlada, Mejro luda, to se udaje? "Udala me moja nana, nisam ni znala. Kad mi dragog dovedoe, mislim: brat mi je. Zagrli me poljubi me, - vidim da nije".

Mjesec razli po Igmanu zrake

Mjesec razli po Igmanu zrake, sevdah prekri ikmali sokake, kad mujezin sa munare javlja, da jacija na mahale pada! "Aziz-Allah"-svako tiho ape, samo Aja na muepku plae. Plae Aja kroz muepke guste: "Gdje ste noi, ramazanske puste? Gdje si dragi, kad e ikmom proi, svojoj Aji pod muepke doi?"

Mjeseina, mjesec u oblaku

Mjeseina, mjesec u oblaku, ranjen Ale lei na sokaku. U ruci mu dvije dunje ute, a na srcu dvije rane ljute. Prva rana, umire mu majka, druga rana, udaje se draga. Laka j rana to umire majka, nego l rana to s udaje draga.

Mlad se Jusuf oenio

Mlad se Jusuf oenio do ponoi s ljubom bio, od ponoi haber stie: Mlad Jusufe, car te zove! Carska hazna pokradena, na Jusufa potvorena. Stade Jusuf konja sedlat, vi njeg ljuba suze ljevat. Oj Jusufe, bolan bio, jo me nisi poljubio. Oj Jusufe, lale moje, s kim ostavlja zlato svoje? Ostavljam te s majkom mojom, s majkom mojom tri godine. Ak ne dodjem za etiri, ti se udaj za drugoga!

Mlado mome ispred dvora proe

Mlado mome ispred dvora proe i zapjeva tankovitim glasom: ije zlato na vodi zaspalo? Da me nije srea nanijela, zlato bi mu voda odnijela! Ja ljubio, ja je izbavio, pa e zlato biti meni dato! To doula djevojaka majka, trazi ercu po bijelu dvoru, al je erka ve dopala vojnu.

Moeviu, mali Carigrade

Moeviu, mali Carigrade, u tebi sam zagledao dragu. Dok bijae, dobar li bijae, kroz tebe se proi ne mogae od momaka i od djevojaka, od ljepote irkovia Mande. Ja je gledah tri godine dana, ja je gledah, a majka je ne da. Pa je Manda govorila majci: Podaj, majko, il u poi sama, napraviu dva nova zijana: ostaviu otvorena vrata i avlijska obadva kanata, ostaviu uplakanu majku! Imam brata, zatvorie vrata, imam seju, utjeie majku.

Moj behare, ko li mi te bere

Moj behare, ko li mi te bere? Dragog nemam da te za me bere. Tuga me mori, ne znam ta zborim od jada. Beru li te moje jaranice, jaranice, moje dumanice? One su mene, dragome mome omrzle. Al neka ga, nek on svoje provodi, neka drugoj u aikluk othodi, ja plakat neu, ve traim sreu za sebe!

Moj dilbere, kud se ee

Moj dilbere, kud se ee, to i mene ne povede? Povedi me u ariju, pa me prodaj bazardanu. Uzmi za me oku zlata, Pa pozlati dvoru vrata.

Moj dragane, moj svileni gajtane

Moj dragane, moj svileni gajtane, dok te mlada u kose splicae,

lijepo l mi mladoj ujisae! Dumani te pogledat ne mogoe, iz mojih te kosa ispletoe pa te drugoj dragoj upletoe.

Moj mjesee, moj stari putnie

Moj mjesee, moj stari putnie, dosta li sam s tobom putovao! Ti si sjao, ja sam konje krao, ukrao sam vranca i zelenka. Na vrancu u vojsku vojevati, na zelenku dovesti djevojku.

Moj nevene, estopere

Moj nevene, estopere, zato si mi uvehnuo? Il ti zmija korjen grize, il te voda potkopava? Nit mi zmija korjen grize, nit me voda potkopava! Dvoje su se milovali, na mene se naslonili, zato sam ti uvehnuo!

Moj se dragi rasrdio na me

Moj se dragi rasrdio na me. Drugarice, molte mu se za me, molte mu se i ne molte mu se! Dugo ljeto i naljutio se, duga jesen i odljutie se, duga zima i naljubie me!

Moj stobore, ti se salomio

Moj stobore, ti se salomio, moj ardae, ognjem izgorio! Ti si meni mladoj dodijao, sve po tebi sama hodajui! Hladan jorgan nogom ukajui, u dueku sama spavajui!

Moj zumbule, to si uvehnuo

Moj zumbule, brigo moja, tugo moja, moj zumbule, to si uvehnuo? Kako ne bih, brigo moja, tugo moja, kako ne bih kad sam u dumanu, na ovome vaktu i zemanu! Moj dragane, brigo moja, tugo moja, moj dragane, to mi te opilo? Opile me, brigo moja, tugo moja, opile me tvoje oi snene, oi snene i usne rumene!

Moja draga, moja mila

Moja draga, moja mila na vratima bila. Od meraka i sevdaha duan otvorila. Po duanu, po duanu biser rasturila. Da ga kupe, da ga kupe sandaki beari.

Mor dolama albinjia pita

Mor dolama albinjia pita: Albinjiu, gdje si sino bio? Mor-dolamo, na svadbi sam bio! Albinjiu, to najljepe bjee? Mor-dolamo, momci i djevojke! Momci srebro, a djevojke zlato. Hoe srebro da se pozlauje, nee zlato srebro svakojako, vee hoe po izbor kovato!

Mujezin se na munaru penje

Mujezin se na munaru penje, on se penje, boga ne pominje, ve pominje do tri jauklije: Moja Umko, moja desna ruko! Moja Ajko, i otac i majko! Moja Fato, moje suho zlato,

umrijeu, preboljet vas neu!

Mujo ogu po mejdanu voda

Mujo ogu po mejdanu voda; prekrio ga zelenom dolamom s obje strane do zelene trave, a po glavi vezenom maramom, to mu Ajka bajramluka dala. Gledala ga Ajka sa ardaka, gledala ga pa mu govorila: Bolan Mujo, pritegni se pasom da ti rua kroz pas ne propane, da ti draga drugom ne pripane!

Mujo kuje konja po mjesecu

Mujo kuje konja po mjesecu, Mujo kuje a majka ga kune: Sine Mujo, iv ti bio majci, ne kuju se konji po mjesecu, ve po danu i jarkome suncu! Mila majko, ne kuni me mlada, zna kad meni naum padne draga. Ja ne gledam sunca nit mjeseca, nit moj ogo mraka nit oblaka ve me nosi dragoj pod pendere!

Mujo majku po ul-bati voda

Mujo majku po ul-bati voda, Dovede je bijelom zambaku: -Vidi, majko, bijela zambaka, Ovaka je u mene djevojka!-Makar, sine, suena ti bila!-I ti, majko, puno iva bila!Dovede je visokom jablanu: -Vidi, majko, visokog jablana, Ovaka je u mene djevojka!-Makar, sine, suena ti bila!-I ti, majko, puno iva bila!Dovede je rumenoj ruici: -Vidi, majko, rumene ruice, Ovaka je bijela i rumena!-Makar, sine, suena ti bila!-

Mujo se sprema na vojsku

Mujo se sprema na vojsku, Ostavlja dragu alosnu, Oh jadna draga Mujina, to si jadna sevdah svezala. Draga mu jonluk spremala, Oh, jadna mlada plakala. Ne kuha jonluk s vodicom, Ve jadna, mlada, suzama.

Na Obhoi, prema Bakijama

Na Obhoi, prema Bakijama, moba anje age Fazlagia, sto momaka, trista djevojaka i eterest djece vodonoa. Meu njima Dehva Fazlagia. Sama anje, sama snoplje vee, sama pjeva, sama pripijeva: Moanice, vodo plemenita, usput ti je, selam e mi dragom, il nek doe, il nek me se proe. Ak ne doe, ve ako se proe, nek ne kosi trave pokraj Save, pokosie moje kose plave, nek ne pije Save vode hladne, popiti e moje oi vrane!

Na livadi pod jasenom

Na livadi pod jasenom voda izvire. Tu se ee ljepa Fata, vodu zahvata. Mome joj se s brjega baca zlatnom jabukom. Uzmi, Fato, uzmi, zlato, moja e biti. Neu, neu, ne treba mi, imam dragoga! Neu, neu, ne treba mi, imam dragoga!

Jabuke se djeci daju, da se igraju! Djevojkama zlatan prsten, da se udaju!

Na mezaru majka plae

Na mezaru majka plae i niane ljubi, suze roni, bjele prste lomi. Ja imadoh pet sinova. ko pet gorskih vila, a sada ih kabur-zemlja skriva. Da mi Allah djecu uze, ni po moje muke, ve padoe od dumanske ruke! Zadnje rjei majka zbori i na mezar pada, jer joj srce prepue od jada.

Na prjestolu sjedi sultan

Na prjestolu sjedi sultan, silni Ekber-car, a do njega mlad vezire, mladi Behmen-han. Kazuj meni, mlad vezire, imena ti tvog, ko ti dade zlatne kljue od harema mog? Dala mi ih seja tvoja i poljupca dva, a do zore kolko bjee ni sam ne znam ja! Zna li bolan, mlad vezire, snaao te jad, da e delat glavu tvoju odrubiti sad? ekaj malo, sasluaj me, ja sam svemu kriv, ljubljah, ljubim, ljubit u je sve dok budem iv! A sad ini ta ti drago, na volju ti ba, ili da mi seju dade ili samrt da! Na te rjei skoi sultan ko razjaren div, mir zavlada ko da niko ne imade iv. Dok najednom zaubori milostivi glas: Ljubite se, sultan Ekber blagosilja vas!

Na alost je sitna knjiga

Na alost je sitna knjiga Ljuboviu u dvor stigla. Ljubovi je sjeo, ita. Pa je majci na sto baci.

itaj, majko, sitnu knjigu to Ajkuna meni pie, Jer Ajkuna, vjerenica, Ne zove se moja vie! Ah to majko, trpjet neu, Za Ajkunu umrijeu! Ah to majko ne kabulim Dok Ajkunu ne poljubim!

Ne udim se mraku nit oblaku

Ne udim se mraku nit oblaku, nit Vrbasu to se esto muti, ve dragome to se na me ljuti, jer sam drugog okom pogledala. Ako sam ga okom pogledala, ja ga nisam srcem sevdisala; ako sam ga srcem sevdisala, ja ga nisam u dvore uvela; ako sam ga u dvore uvela, ja mu nisam bijelo lice dala; ako sam mu bijelo lice dala, i njemu sam dosta ostavila.

Ne klepei nanulama
Ne silazi sa ardaka, i ne pitaj gdje sam bio, zato su mi oi plane, zbog ega sdam suze lio. Stajao sam kraj mezara i umrlu majku zvao, nosio joj dar od srca, ali joj ga nisam dao. Ne klepei nanulama kad silazi sa ardaka, sve pomislim, moja draga, da silazi stara majka.

Nema ljepe cure od malene ule!

Nema ljepe cure od malene ule! Ja zapalim lulu, pa poljubim ulu, oj, Boe moj! Curo moja mala to si mi lagala?

Prevari me ludog, pa ode za drugog, oj, Boe moj! Meni l'jeka nema kijamet se sprema! Sad su duge noi, a ja u samoi, oj, Boe moj! Moram drugoj poi, ta u u samoi? Bolje gubit dane uz djevojke mlade, oj, Boe moj! Sad se srce grije kraj moje Rabije! Ja zapalim kiju, poljubim Rabiju, oj, Boe moj!

Ni Bajrami vie nisu

Ni Bajrami vie nisu kao to su nekad bili. Aikluci gdje ste sada kao nekad u mahali? Pusti sevdah, gdje da padne, na mahale poruene? Nema vie stare esme, ni oraha kraj ardaka, nema vie moje Esme da me eka kraj muepka. Bosno moja, moj uzdahu, Esmo moja, moj sevdahu! Ni sazlije ne kucaju sevdalinke divne pjesme. Niko vie ne spominje dino ime moje Esme. Bosno moja, moj uzdahu, Esmo moja, moj sevdahu!

Nigdje zore ni bijela dana

Nigdje zore ni bijela dana ni Danice da promoli lice. Istom zora sa istoka rudi, siv se soko pod adorom budi. Sa jastuka glavu podizae, mrkim okom sablju pogledae. Sabljo moja, roditelja moga, roditelja bega, Isaj-bega. Dosta li si poinila jada, dosta jada oko Biograda, a i muke oko Banja Luke!

Nini , sine (uspavanka)

Nini, sine, puna mi te bea, Do godinu jo punija bila. Tvoja majka veselija bila, Vesela ti koulje krojila. Kolik ica, tolik godinica. San u beu, nesani pod beu, Uroke ti voda odnijela, Na dumansku djecu nadnijela, Dumanska se djeca pojagmila, Tvoje, sine, uroke raznjela.

Nini, bubi, ponikli ti zubi(uspavanka)

Nini, bubi, ponikli ti zubi! Spavaj, spavaj, Pejo, janje, Spavaj, spavaj, djete moje! San u beu, nesanak pod beu! Nesanak ti voda odnijela, Za veliko brdo zanijela Za veliko, za veliku jelu! Spavaj, spavaj, janje moje milo! Majka Peju u gori rodila, U gorici, pod visokom jelom. Lisica mu na babnama bila, Bijela vila mlikom zadojila. Pelena mu bukov listak bio, A povitak vinova lozica, A pokrjevka vedro nebo bilo.

Nita meni ne dodija, majko

Nita meni ne dodija, majko, ko solufi podrezani kratko i obrve navuene tanko! I mog dragog preda se gledanje, ba ko da je dukat izgubio. Da sam mlada i dva izgubila, ne bih tolko preda se gledala!

Niz bau mi potok tee

Niz bau mi potok tee,

Ja ga ne pijem. U bai mi sumbul raste, Ja ga ne berem. Na sumbulu slavuj pjeva, Ja ga ne sluam. Haj otale, slavuj ptico, Ja te ne sluam. Poalji mi kukavicu, Svoju sestricu, Koja kuka danom, noom, Kano jadna ja.

Od danas te, draga

Od danas te, draga, vie ljubit neu. Nek ostanu pusta tvoja medna usta. U ali sam reko da sam drugu steko. Iako sam reko ja je nisam steko. Gdje se ljuba zane, tu su oi plane. Gdje je ljubav slatka, tu je pamet kratka.

Od mora idu svatovi

Od mora idu svatovi I vode Ajku Sarajku. Ajka je majci plakala: "Ne daj me, majko, daleko. Osta mi cvie nejako, esto ga majko zalivaj, Uvee groznim suzama, Ujutro rosom ledenom.

Ode Mujo dragoj pod pendere

Ode Mujo dragoj pod pendere, kucnu burmom dragoj u pendere: Draga moja, jesi li mi doma? Jesam doma, ama nisam tvoja! Tvoja me je majka potvorila

da sam tebe sihir uinila. Nisam, dragi, ivota mi moga, jesam tvoju stopu iskopala, pod uti je neven pokopala. Vehni, dragi, dok ne poem za te!

Oh, moje janje bijelo

Oh, moje janje bijelo, Povedi kolo veselo. Dau ti okru dukata I svoga ata ogata I pivac paftu sa pasa, Povedi kolo veselo. "Ne mogu, momak, ne mogu. Stao mi dragi na nogu". Na to se mome razljuti, Preko tri plota preskoi I au vina utoi, I svoju dragu napoji.

Oj, djevojko, brigo materina

Oj, djevojko, brigo materina, Sve se brine, udati se nee. Udae se i pokajae se: Ste e mua, venue ko rua; Ste e djece, venue ko cvjee; esto puta sjee kraj pendera, Pogledati dvore materine, Oplakati rjei svekrvine.

Oj, djevojko, dido moja

Oj, djevojko, dido moja, didala te majka tvoja. Nadidanu men te dala, dala, pa se pokajala. Jer ja jesam kujundija, kujundija Sarajlija, to no kuje tepeluke a na ruke belenzuke. Oj, djevojko, dido moja, didala te majka tvoja. Nadidanu men te dala,

sa mnom dide potrgala!

Oj, djevojko, moj te jad ubio

Oj, djevojko, moj te jad ubio, jad ubio, ja te obljubio! U njedrim mi zimu zimovala, a u krilu ljeto ljetovala!

Oj, junae, sitan bosioe

Oj, junae, sitan bosioe, Ako sam ti srcu omilila, Ti mi dojdi s veer do sabaha, Ne vodi mi ni konja ni sokola, Niti vodi nevjerna junaka, Ne mai se miskom ulijagom; Vjetar pue, ulijag mirie, Opazie moja stara majka: - to e lole oko moga dvora? U mom dvoru jo djevojke nema Za ljubljenje i aikovanje.

Oj, kiice, moja nehorice

Oj, kiice, moja nehorice, to li sada u nehoru pade, U nehoru, u petak u podne, Pa ne mere dragi dragoj doi? Drag e dragoj i na kii doi, I na kii, i na pomrini, A nedragi ni po suncu nee.

Oj nema jada ko kad akam pada

Nema jada ko kad akam pada, Kad saz bije u pozne jacije. Niz mahale fenjere zapale, Na fiskije pronose testije, A iz tame apu usne same: "Milo janje, bi li pola za me?"

Oj Zumreto, duo moja

Oj Zumreto, duo moja, Da si blie dvora moga, ee bih ti dolazio, Drinu vodu pregazio I sino sam dolazio, Vezen jagluk izgubio. Ako si ga, duo, nala, Operi ga , vrati mi ga. - "Drina voda plaha rjeka, Ja djevojka isproena. Nit u prati, nit ga slati, Ve u njime suze trati".

Onomadne, u petak u podne

Onomadne, u petak u podne, kita bega na zelenje proe i pred njima eer Salih-aga. Na svakome uzel odijelo, a na Salki ponajljepe bjee; u svakog su kajzer jemenije, u mog dragog mestve i kundure. to bih prala bijelu ahmediju? Volim frcat mrku meediju. to bih prala urak i urdiju? Volim prati bejzan anteriju. Ja za plava ne bih groa dala, za brkata ne bih ni dukata, za sarhoa ne bih ni po groa, za udovca ni prstena konca, a za stara ne bih ni ustala, bih za vrana hiljadu dukata!

Opkladi se mome i djevoje

Opkladi se mome i djevoje da spavaju, da se ne diraju. Momak daje sedlo i ogata, a djevojka erdan ispod vrata. Opkladie, u duek legoe, jedno drugom lea okrenue. Do ponoi mirno mirovae. No kad bjee noi o ponoi, zaplakala lijepa djevojka:

Okreni se, ne okrenuo se! Mrtva tebe majka okretala! Kad ne alim erdan ispod vrata, zato ali sedlo i ogata? Tvog ogata rastrgali vuci, a moj erdan popili hajduci!

Osu se nebo zvizdama

Osu se nebo zvizdama I ravno polje ovcama. Ovcama nema obana, Jedno im djete obane. Ono je ludo zaspalo. Budi ga seka Hasnija: "Ustani, brate Alija, Odoe, ovce poljima".

Otkako je Banja Luka postala

Otkako je Banja Luka postala, Nije lipa udovica ostala. Ko to ona Dafer-bega kaduna. Zaprosi je banjaluki kadija. Ona nee banjalukog kadiju, Ona hoe sarajevskog bekriju.

Otkako sam sevdah svezo

Otkako sam sevdah svezo, nikad nisam rahat bio. Dertli sam ti i suvie, od sevdaha sve bih htio. Lutao sam svud po svjetu, ba ko pela po cvijetu. Vidio sam svega dosta, al mi na te merak osta. Nisam pio slaeg pia, od erbeta najslaega, to ga daju usta tvoja, uj, Mejrimo, duo moja!

Otvor vrata od hamama

Otvor vrata od hamama, ljepa djevojko, eer-jabuko! ta u ti ga otvarati, mladi delijo, eer-idijo! Da ti vidim bjelo lice, ljepa djevojko, eer-jabuko! ta e mi ga ti gledati, mladi delijo, eer-idijo! Da ti ljubim mlada usta, ljepa djevojko, eer-jabuko! Ostat ce ti elja pusta, mladi delijo, eer-idijo! Ostade mi elja pusta, mlada djevojko, eer-jabuko!

Otvori mi damli pender

Otvori mi damli-pender, dilber-Ajo, golubice, daj razgrni zar tanahni da ti vidim bjelo lice! Mnoge li sam noi provo u tiini kraj jasmina, dok me jednom nije preno, glas staroga mujezina. Sabah-zora, ezan ui, vjerni idu u damiju, otvori mi, duo, pender, da ne lupam na kapiju! Tad Aja u tren skoi, do pendera damli kroi, kakva zora, kakvo sunce, to su sjale njene oi!

Otvor' pender, imamova Umijo

Otvor' pender, imamova Umijo, Da ti vidim bilo lice, Umijo! Hajd' otalen, Ale, jedna iijo, Jesi l' ikad, Ale, po Saraj'u hodio? Nisam za te, Ale, lica gojila, Ve za tvoga, Ale, brata Smajila!

Pita Fata Halil-mejhandiju

Pita Fata Halil-mejhandiju: Je l moj Meho noas ovdje bio? Jeste, bogme, Mehagince mlada, od akama do bijela dana. Do po noi to je rahat bio, pred sabah je sahat polomio. Polomi mi ae i sahane, a predzoru ode niz mahale. Reko mi je ko za njega pita, nek uzalud za njime ne skita, on e doi kad ga merak proe.

Pjevaj mi, pjevaj, sokole

Pjevaj mi, pjevaj, sokole ko to si sino pjevao, pod moga dragog prozorom. Tvoja ga pjesma budila kad je najljepe snivao: da po me svati dolaze, da me za njega odvedu.

Pjevaj, draga, pa me razgovaraj

Pjevaj, draga, pa me razgovaraj, u mome ga domu zapjevala, u mom domu, a na krilu mome! Nisi srean, boji nesrenie, ovo gonde da ti u dom doe! Kad ti stanem meu penderima, ba ko lala u zlatnoj matrafi, a kad sjednem meu hanumama, ba ko paa meu askerima.

Platno bjeli Sarajka djevojka

Platno bjeli Sarajka djevojka, na Miljacki, u zlatnu leenu. Zasukala uz ruke rukave, a uz noge danfezli dimije. Bjelje su joj ruke od rukava, rumenije noge od alvara.

Po Taslidi magla pala

Po Taslidi magla pala, po vazdan. Reko mi je dragi doi, u akam. Dragi ree, pa poree, ne doe. ekat u ga cjele noi i vazdan!

Po mjeseini kraj imira

Po mjeseini kraj imira tu mi se ee mlad idija. U ruci mu tamburica, sedefli sitno kuca, jasno pjeva, uje li? Ajko, zove me, of, aman, da mu doem na divan. Kono mila, plav zumbule za oi tvoje srce izgorje. Reci meni, Ajko mila, voli me da mi srce od sevdaha ne pukne. Ajko, reci mi, of, aman, da ne eznem uzaman. ekat u te do jeseni. a, o jeseni, bjei meni. Da ti ljubim lice bjelo, rumeno, pa da bude srce moje veselo. Ajko, dodji mi, of, aman, pod imirom na divan.

Pod Loznicom studena vodica

Pod Loznicom studena vodica, tu se ee dilber udovica. Na njoj koa od stotinu groa, anterija trista madarija. Jedne ui a dvoje minue, jedne ruke - dvoje belenzuke. Gledalo je mome preko Drine, gledalo je pa je govorilo: Sapni puce, dilber udovice, sapni bolje, puknut u na dvoje!

Pod Mostarom ta zelena livada

Pod Mostarom ta zelena livada, s kraja na kraj ul-beharom procvala.

A na srjedi crvenika jabuka, pod njom sjedi ahin Mevla ljepojka. U ruci joj ogledalo i surma, pa navlai kara-krzli obrve. Ona misli daje niko ne gleda, al je gleda mlad mujezin s munare. Gledaju je ne umjede uiti, ve on poe po munari pjevati: Ja kakve su kara-krzli obrve, odnesoe moju pamet do mrve!

Pod Mostarom tri debela hlada

Pod Mostarom tri debela hlada da je vie Lakiiu jada. Njega nee Silfitara Dehva, dok ne vidi to e dara dati: babi roba, a majci robinju, a dva brata, dva bijela ata, dvije seke, dvije terli dibe, mladoj Dehvi behar anteriju. Uzmui se bee Lakiiu: Imam roba, a imam robinja, imam ata za obadva brata, imam dibe za obadvije seke, ali nemam behar anterije. Sad behara nema ni u cara, a kamoli u mene beara! ta u jadan od ivota svoga?

Pod Skoiem trava potrvena

Pod Skoiem trava potrvena, potrle je zvornike spahije, igrajui, konje talumei. A najvie Dervi-begov ogo! Da mu bee uzde ne pritee, skoio bi gradu na bedeme. Sa bedema dragoj pod pendere, sa pendera dragoj u dueke, sa dueka na bijele grudi.

Pod Tuzlom se zeleni meraja

Pod Tuzlom se zeleni meraja,

na meraji prostrta serdada. Na serdadi dumrugdija Mujo, to od cura umruk uzimae. Svaka cura po ut dukat daje, samo Fata erdan ispod vrata. Uzmi, Mujo, mene i erdana, rodit u ti sina od mejdana!

Pod brijegom se jela razgranala

Pod brijegom se jela razgranala, a do jele lipa rascvjetala, pod lipom je zaspala djevojka. Pod glavom joj snopak djeteline, u njedrima dva bijela goluba. Blago meni i ogatu mome, kad naioh na lijepu djevojku! Evo ogi snopak djeteline, meni mladu dva bijela goluba!

Podigli se mladi Vratniani

Podigli se mladi Vratniani, na Bjelave, Odundinoj Hati, i pred njima Mori Mustafaga. Ali Hate doma ne bijae, u mahali kolo okretae. Nju mi nae Mori Mustaf-aga, pa je njojzi tiho govorio: Srce, duo, Odundina Hato, digni skute bejaz-anterije, da ja proem i ibuk pronesem! Njemu veli Odundina Hata: Srce, duo, Mori Mustafaga, Ti podigni samur-urku skute, da je proem i kolo provedem!

Podne ui u Mostaru gradu

Podne ui u Mostaru gradu, Mostarani avdest uzimaju. U Mostaru, a na adrvanu, ne uzima gonde Mehemede, vec zagre uz ruke rukave: bijele se ruke kroz rukave

kano gruda u planini snijega. Gledala ga Mustajpainica sa ardaka, sa demir pendera. Ona zove Kumriju robinju: Kumrijice, moja robinjice, hajde zovi gonde Mehemeda, sve mu kai to je i kako je, da ga zove Mustajpainica na ardake, na bijele ruke...

Pogledaj me, Anadolko (1)

Pogledaj me, Anadolko, Muhammeda ti! ja u tebi sevdalinke pjesme pjevati. Hranit u te bademima da mi mirie, pojit u te erbetima da me sevdie! Alaj ima ruse kose, ali li ih ti? Da ih alim, ne bih dala da ih mrsi ti! Alaj ima crne oi, ali li ih ti? Da ih alim, ne bih dala da ih muti ti! Alaj ima bjelo lice, ali li ga ti? Da ga alim, ne bih dala da ga ljubi ti!

Pogledaj me Anadolko Muhammeda ti (2)

Pogledaj me Anadolko Muhammeda ti, ja u tebi sevdalinke pjesme pjevati! Hranit u te bademima da mi mirie, pojit u te ul-erbetom da me sevdie! Ruse kose curo ima ali li ih ti? "Aman da ih alim ne bih dala da ih mrsi ti!" Bijelo lice curo ima, ali li ga ti? "Aman da ga alim, ne bih dala da ga ljubi ti!"

Pojdi kolo, pojdi bolje

Pojdi kolo, pojdi bolje, Od mog dvora do dragoga Nigdje plota ni potoka, Do li jedno badem drvce, Pod njim sjedi Huso, sunce. Huso, sunce, raspni puce Da ti padnem u njedrace, U njedrace, uz srdace.

Pokraj Lave zelena livada

Pokraj Lave zelena livada, po njoj pasu konji Atlagia, pripinje ih Atlagia seka, lijepa seka dilber Umihana, zlatnom icom za srmali kolje. Gdje joj zlatne ice nedostaje, tu dotiu ruse pletenice: kose ree, ljute konje vee. Gledalo je mome sa pendera, gledalo je, pa joj besjedilo: Ne re kose, seko Atlagia! Vrednije su tvoje pletenice ve sto brae i stotinu konja!

Pokraj Save badem drvo raste

Pokraj Save badem drvo raste. Na drvetu od zlata ljuljaka. Tu se ljulja i staro i mlado. Doe reda na moga dragana. Kako se je dragi zaljuljao, Odlomi se bagremova grana, Pade dragi u zelenu travu, A fesi mu u duboku Savu.. Mila nano, boluje mi dika, Bi l otila obi bolesnika? "Hajde, eri, al se brzo vrati!" Ne vraa se odlomljena grana, Nit djevojka od svoga dragana.

Pokraj grada Sarajeva

Pokraj grada Sarajeva, livada je nekoena. Nekoena, negaena, po njoj pasu tri jelena. Tri jelena, tri koute, draga moja, ljubit u te. Ljubit u te, grlit u te, svojoj majci odvest u te. Odvest u te, moja mila, taman da si gorska vila. Odvest u te, vilo bjela,

da te uva sedam sela. Sedam sela i gradova, draga moja, bit e moja.

Pokraj puta rodila jabuka

Pokraj puta rodila jabuka rodila je biserom i zlatom, siv joj soko grane polomio, gledajui u goru zelenu. Gledajui u goru zelenu, gdje dva brata lova lovijahu ulovili srnu i koutu, ulovili pod prsten djevojku. Mlai bratac starijem govori: Hajde, brate, lova da djelimo, tebi, brate, srna i kouta, meni, brate, pod prsten djevojka!

Pokraj vrela ploa bjela mermera

Pokraj vrela ploa bjela mermera na toj ploi od biljura matrafa. U matrafi tri cvijeta procvala, plavi zumbul, i karanfil, i rua. Da je meni tri cvijeta trgati, ah da mi je ljepu Esmu ljubiti! Od meraka ne znam ta bih inio. Razbio bih od biljura matrafu, smrvio bih plou bjela mermera.

Poleela dva vrana gavrana

Poleela dva vrana gavrana, kroz ariju ispred bazerana. Oj erdane, moj erdane, iri grane, jablane, ne daj zori da svane! Bazerani redom ohu reu, a moj dragi svilu i kadifu. Oj erdane, moj erdane, iri grane, jablane, ne daj zori da svane!

Poletjela dva bijela goluba

Poletjela dva bijela goluba, pa su pala na dva bora zelena. Pitala ih dva paia s pendera: Je l i sada dilber-Nefa u majke? Nosi l sada od danfeza dimije, nosi l sada od biljura papue?

Poletila dva goluba

Poletila dva goluba Iznad mojih dvora. Jedan pade u ul-bau, A drugi na pender. Da sam bila kod svog dvora, Bi ga doekala, Zlatan bi mu jagluk vezla, Biserom kitila. Duek bi mu, duek bi mu Ruom nalagala, Jorgan bi mu, jorgan bi mu Od behara plela.

Poletjela ptica lastavica

Poletjela ptica lastavica kroz duane, mimo bazardane. Bazardani ohu prelaguju, a terzije terli-dibu iju, kujundije zlatan emer kuju, a duneri bijele dvore grade. Sjedi Ahmo, kalem razrezuje, umae se kalemtra po ruci, obreza se desnom po lijevoj; mala rana, al se na zlo dala. Dolaze mu svi redom jarani: O, jarane, bole li te rane? Da ne bole, ne b se rane zvale! Al ne bole rane na rukama, ve me bole rane na srdacu: Sino mi se draga preudala!

Poletjeli sivi sokolovi

Poletjeli sivi sokolovi,

i padoe urama na vrata: ure moje, otvor te mi vrata, pobjeglo mi zlato iz halvata, neljubljeno ni rukom grljeno.

Poljem se vija Hajdar-delija

Poljem se vija Hajdar-delija, po polju ravnom, na konju vranom. Gleda ga Ajka sa gradskih vrata: Hajdar-delijo, i perje tvoje, tvoje me perje po gradu penje! Ajko djevojko, i kose tvoje, tvoje me kose po polju nose!

Pomraina, c'jela varo spava

Pomraina, c'jela varo spava, sahat-kula dvan'est otkucava. Tue mome po jabani ee, tumuraju', trai dragoj vrata. Ko to lupa halkom o vrata, halka mu se o glavu slomila! Majku mi je zaboljela glava, od te lupe ne moe da spava!

Poranila na vodicu Zlata

Poranila na vodicu Zlata, za njom Ibro ata igrajui. Jesi li mi poranila, Zlato! Jesam Ibro, kad mi bilo drago! Nemoj tako, kajat e se Zlato! Neu bogme, ni aliti, Ibro! Srma momci, a zlato djevojke, hoe srma da se pozlauje!

Poruuje Pridor kapetane

Banja Luko i ravnine tvoje, ja izgubih crne oi moje gledajui niz ravnine tvoje, gdje se eu bezi banjaluki: pred njima je Pridor-kapetane!

On izgubi srmom vezen jagluk, u jagluku hiljadu dukata. Nala mu ga Begza Himzagina. Poruuje Pridor-kapetane da mu Begza vezen jagluk vrati i u njemu hiljadu dukata. Odgovara Begza Himzagina: Srce, duo, Pridor-kapetane, jagluk u ti u ruhu donijeti, a dukate pod bijelim vratom!

Poetala Hana Pehlivana

Poetala Hana Pehlivana, ispred dvora Firdus-kapetana. Za njom ide Kumrija robinja, Kumrijice, po bogu sestrice, Je l mi kratka pea i fereda? Vide l mi se danfezli dimije? Vide l mi se noge do ljanaka? Gleda li me Firdus-kapetane, gleda li me i begenie l me?

Poetala Hana Pehlivana (I)

Poetala Hana Pehlivana pored dvora Firdus kapetana. Nju mi prati Kumrija robinja: Kumrijice, po bogu sestrice, je l mi kratka ohali fereda? Vide l mi se oi kroz jamake? Vidi l mi se sedefli tambura? Poznaju l se dojke kroz jeleke? Je l kod dvora Firdus kapetane? Gleda li me Firdus sa pendera? Sevdie l me i begenie l me? Njoj besjedi Kumrija robinja: Kod dvora je Firdus kapetane, sevdie te i begenie te!

Poetala stara baba

Poetala stara baba U planinu obaninu: "Ljubi mene, mlad obane!"-

"Bome, neu stara babo!""Bome, nisam stara baba, Ve djevojka sedmakinja"."Kad s divojka sedmakinja, to su tebi grba lea?""Ja sam bila u svog oca Jedinica mlinarica, Jedinica mlinarica, Pa su meni grba lea".

Poetale softe medreslije

Poetale softe medreslije i pred njima softa Sulejmane. Svaki nosi po itab u ruci, softa Suljo etiri itaba. Iz itaba tri grijeha kau. Jedno grijeh, reci tono nije, drugi grijeh, kuditi djevojku, trei grijeh, ljubit nevjenanu. U to doba Mejrua na vodu. Kad je vidje softa Sulejmane, on pobaci bijele itabe, hita joj se rukom pod grlace. Njemu veli Mejrua djevojka: Bog t ubio, softa Sulejmane, grijeh kae, o grijehu radi! Govorio softa Sulejmane: Ja sam hoda, ja cu oduiti, ti si bula, ti e otklanjati!

Poetalo ulagino zlato

Poetalo ulagino zlato sve sokakom ispred Talihana. Susrela je dva Imamovia: starij joj se uklonio s puta, mlai joj se zahvatio skuta. Progovara ulagino zlato: Hajd, ne luduj, mlad Imamoviu! Ne ljubi se zlato po sokaku, ve se ljubi u zelenoj bai. Kada bude sahat po akamu, ti mi doi u zelenu bau, tad e, dragi, poljubiti zlato.

Poetao gonde Mehmed-bee

Poetao gonde Mehmed-bee po Vratniku bljeloj mahali. Gledale ga Vratnike djevojke, gledale ga pa mu govorile: Mila majko, lijep ti je Meho! Da nam hoe ostat u Vratniku, dali bi mu po Vratnik mahale i najbolju Vratniku djevojku! Govori im gonde Mehmed-bee: Ne bih vama osto u Vratniku da mi date i vas Vratnik listom i najbolje etiri djevojke! obanija, od zlata kutija, i u njojzi moja jauklija.

Poetao momak elebija

Poetao momak elebija po Mostaru, elebi pazaru, za pasom mu jagluk i mahrama. Od mahrame vas se Mostar sjaji, od jagluka Mostar i Gabela. Pitala ga ostarjela majka: Oj bora ti, moj premili sine, oklen tebi jagluk i mahrama? Sinak majci tiho odgovara: Ej, bora mi, moja mila majko, dala mi je sirota djevojka! to si dao siroti djevojci? Dao prsten od suhoga zlata i uz prsten hiljadu dukata. Uzeu je za vjernu ljubovcu. Uzmi, sine, i srena ti bila!

Povila se bjela loza vinova

Povila se bjela loza vinova, oko grada, oko bjela Prjedora. To ne bila bjela loza vinova, ve to bili ljepi Mujo i Nura. Koji su se iz malehna voljeli, jedno drugom vjernu ljubav zadali. I iz jedne sitne knjige uili.

Doe vrjeme da se mladi rastaju.

Pregazi zemlju nogama

Pregazi zemlju nogama, pregleda Bosnu oima, ne nao za se dilbera, ti si se, dilber, falio da mene ne bi uzeo. Ne bi ti, dilber, ni pola. Tri su ti, dilber, mahane: prva ti, dilber, mahanaplaho si stasa tanana; druga ti, dilber mahanaplaho si lica bliuhna: trea ti dilber mahanati nisi soja gospodskog.

Preletjela arka ptica

Preletjela arka ptica, perja arena, pa je pala na dvorove Hamzi-begove. Govori joj vjerna ljuba Hamzi-begova: Oj, Boga ti, arka ptico, perja arena, selam e mi Hamzi-begu to je kod cara! Dvore sam mu sagradila, pa se bijele, atove sam podgojila, pa se igraju. Keri sam mu poudala, sve za begove, a sinove poenila, sve od paia, a ja sam se podmladila, kao nevjesta! Ako si se podmladila, ti se udaji, i on ti se oenio, boljom od tebe!

Priala mi kona tvoja

Priala mi kona tvoja, proscima te kad su dali, da si, draga, zadrhtala, ko na grani listak mali. Kad ti suza vrela kanu, niz obraze prerumene, oh, da li si, draga, tada, sjetila se tunog mene? Oh, znam, jesi, jer i ja sam more suza tada lio, i u tome burnom moru svoju sreu utopio!

Procvilio sitan bosioe

Procvilio sitan bosioe: Tija roso, to ne pada na me?Padala sam, do dva jutra nisam: Prvo sam se jutro zabavila Gledajui uda golemoga Gdje se vila s orlom zavadila. Veli vila: "Moja je planina!" Veli oro: "Moja je visina!" Vila orlu salomila krila. Drugo sam se jutro zabavila Sluajui uda golemoga Kad djevojka svoju majku moli: to me, majko, dade za jedinka? to me nisi dala u djevere, U djevere makar druge vjere?"

Proetale tri djevojke

Proetale tri djevojke, sve tri Sarajke. Lale smo, zumbuli smo, sve tri Sarajke. Jedna nosi zlatni eref, hoe da veze. Lale smo, zumbuli smo, vezak da veze. Druga nosi sitan biser, hoe da nie.

Lale smo, zumbuli smo, biser da nie. Trea nosi bjelo platno, hoe da bjeli. Lale smo, zumbuli smo, platno da bjeli.

Proetalo zlato materino

Proetalo zlato materino, po zelenoj baci daidinoj, etajui crnu zemlju ljubi: Crna zemljo i zelena travo, to me nisi prekrila odavno, da ne gledam jada po sokaku! Od momaka i od djevojaka! Drag me gleda, a dajo me ne da, drag me hoe, a dajo ga nee! Podaj, dajo, otii cu sama, ostavit u otvorena vrata, nek ti bude hiljadu zijana!

Proetao Mujo mlad

Proetao Mujo mlad, niz Koevo raspasan. Gledala ga djevojka, sa visoka ardaka, pitala ga djevojka, sa visoka ardaka: O Boga ti, Mujo mlad, to ti ide raspasan? Tri djevojke, a ja sam, moram biti raspasan!

Protuila Pembe Aja

Protuila Pembe Aja: Dertlija sam nego paa. Jes tako mi zdravlja moga, ne imala nikog svoga. Kako neu dertli biti, kad me ljuta tuga mori. Jes tako mi zdravlja moga, ne imala nikog svoga.

to ja hou, ne daju mi, a to neu nameu mi. Jes tako mi zdravlja moga, ne imala nikog svoga. I ivjet u, i umrjet u, nametnika ljubit neu. Jes tako mi zdravlja moga, ne imala nikog svoga.

Prva rije: - Boe, ti pomozi

Prva rije: - Boe, ti pomozi! Druga rije: - Hoe, akobogda! Vozi, Savo, to vozila nisi! Ljubi, dragi, to ljubio nisi, crne oi i bijelo lice, jer mi eljno srce ispucalo ba ko zemlja ljeti od sunaca. Bog e dati i kia e pasti, zemlja e se mehlem uiniti, a ja s tobom jo vie ljubiti!

Prvi sevdah - rana pod srdacem

Prvi sevdah - rana pod srdacem, drugi sevdah - rana na srdacu, trei sevdah - rana u srdacu! Preboljeu ranu pod srdacem, preboljeu ranu na srdacu, al ne mogu ranu u srdacu!

Peniice, sitno sjeme

Peniice, sitno sjeme, ah, moj dragi, slatko ime! Otkada se mi gledasmo, jo se nismo poljubili. Ja bih tebe poljubila, kad bi majka dozvolila.

Pue puka, pue druga, iz Carigrada

Pue puka, pue druga, iz Carigrada, da ubiju Husrev-bega, nasred Sarajva.

Govorio Husrev-bee: ta sam skrivio? Dumani me opanjkae, kod sultana mog. Ja nainih medreseta, i imareta. Ja nainih sahat-kulu, do nje damiju. Ja nainih Talihana, i bezistana. Ja nainih tri uprije, preko Miljacke. Ja nainih od kasabe eher Sarajvo, i opet me dindumani gledat ne mogu! I gora e prestat listat, i voda tei, a dumana na svijetu nikad nestati!

Puhni mi, puhni, hlaane

Puhni mi, puhni, hlaane, doi mi doi dragane. U moju bau zelenu, pod onu ruu rumenu. Sitan sam biser prosula, doi mi, dragi, skupi ga. Ti e mi biser kupiti, a ja u tebe ljubiti.

Puhni vjetre s Trebevi planine

Puhni vjetre s Trebevi planine, skini alem s Begove damije. Skini alem, nemoj mujezina, mujezina, Muju materina. Mlad se Mujo na munaru penje, on se penje da Boga spomene.

Pusti me, majko

Pusti me, majko, pusti me, mila, da vidim svoje lue, pusti me! Golube, poleti, pozdrav mu odnesi, doi u, doi ja. Doi mi draga, doi mi zlato! To pjesmom mene, majko, doziva! Golube, poleti, pozdrav mu odnesi, doi u, doi ja. Doi mi, draga, doi mi zlato, da ljubim usne tvoje, doi mi! Golube, poleti, pozdrav mu odnesi, doi u, doi ja.

Put putuje Latif-aga

Put putuje Latif-aga Sa jaranom Sulejmanom. Progovara Latif-aga: Moj jarane, Sulejmane! Je l ti ao Banje Luke, banjaluki teferia? I tekije Hadkadia, i jalije Tetaria? Kul-mahale Derviia, Akamluka kraj Vrbasa?

Rasla je rua do bjela dvora

Rasla je rua do bjela dvora, do bjela dvora mladog Omera. Tu je mlad Omer konja potkivo, s pendera njega draga gledala. S pendera njega milo gledala, iz sveg se glasa na njeg smijala. Njojzi govori dilber-Omere: S pendera sii, ljepa djevojko. Ukovah konja na te gledaju, gledaju tvoje oko garavo! To sam i htjela, moje gledanje, da ga ukuje, da ne putuje!

Rasla jela jelika

Rasla jela jelika Na dva brda velika. To ne bila jelika, Ve divojka velika. Cura momka potvora: "Stao si mi na nogu, Na vezenu papuu! Biser si mi prosuo! Pomoz mi ga kupiti I u gerdan nizati!"

Rasla trava djetelina

Rasla trava djetelina Pripjev: Daj ruku daj, Rasla trava djetelina Ruku mi daj, ruicu mi daj. Djetelina do koljena; Po njoj pasla paunica I za njome paunadi. uvala i djevojica, Na djevojci kouljica; Nit je tkana, nit vezena, Ve od zlata ispletena.

Raslo drvo bademovo

Raslo drvo bademovo, tanko, visoko, pod njim spava Mehmed-aga, s Fatom djevojkom. Duek im je cma zemlja i rosna trava, jorgan im je vedro nebo i sjajne zvjezde, a uzglavlje bjele ruke jednog drugome!

Razbole m se Gerzeleze
Razbole m se Gerzeleze, aman, aman, Gerzeleze, grdna rano, bolan Gerzalija, Na Gerzovu ravnu polju, Vi glave mu ogo svezan, Obisio glavu nujan, Crnu zemlju nogom kopa.

Razboli se Gerzeleze
Razboli se Gerzeleze Na Gerzovu, ravnom polju. Vi glave mu bojno koplje, Za kopljem mu svezan dore, Travu grize do korjena, Zemlju kopa do koljena.

Razboli se mlado neenjeno

Razboli se mlado neenjeno, oblazi ga mlado neudato. Priko bae krijui od majke donosi mu eerli ponude: s mora groe, smokve iz Mostara i alame u medu buvane, kaisije po rosi trgane. Na to hasta nee ni da gleda, ve on trai slaega jemeka: bila lica ispod trepavica, bila grla ispod ogrlica, ne bi l svoju hastu prebolio!

Razbolje se Zarka
Razbolje se Zarka u majke na krilu. Pitala je majka: ta je tebi Zarka? Proi me se, majko, mene boli glava. Dovede joj majka tri heima mlada. Prvi heim veli: Nee preboljeti! Drugi heim veli: Nema Zarki ljeka! Trei heim veli: Dajte Zarku meni!

Razbolje se care Sulejmane

Razbolje se care Sulejmane prvog dana eher Ramazana. Njega pita sine Ibrahime: Mili babo, care Sulejmane, je l ti ao to e umrijeti? Je l ti ao stola i Stambola? Njemu veli care Sulejmane: Ja ne alim to u umrijeti, i drugi su cari umirali, niti alim stola i Stambola. Vec ja alim caricu gospou

to je moram mladu ostaviti.

Razbolje se gonde Mehemede

Razbolje se gonde Mehemede na iminu krilu bijelome. Govorila dilber ima mlada: Mehemede, ta e veerati? imo, srce, tvoje bijelo lice! Mehemede, to e hoaf biti? imo, zlato, tvoje crne oi, oi piti, meni hoaf biti! Dilber ima opet govorila: Mehemede, to bih prostrijela? Dilber imo, tvoje duge kose! Dilber ima opet govorila: Mehemede, ta u za jastuke? Dilber imo, tvoje bijele ruke!

Razbolje se lijepa Hajrija

Razbolje se lijepa Hajrija, pod orahom i pod jorgovanom. Oblazi je cjeli Mostar redom, a najvie tri dilbera mlada. Prvi veli: Boluje li, Hajro? Drugi veli: Bolovo bih za te! Trei veli: Ja bih umro za te! Progovara lijepa Hajrija: Niti boluj, nit umiri za me, skin dolam ti pa legni uza me, ini mi se lake bi mi bilo!

Razbolje se lijepa Zakira

Razbolje se lijepa Zakira, u bolesti majci govorila: Mila majko, zovi mi heima, mlad heima moga Ibrahima. Mislim, majko, da bih ozdravila kad bih Ibru oima vidila.

Razbolje se imir list

Razbolje se imir list, Pod penderom ljepe Magbule, razbolje se pa od tuge pouti. Crnooka Magbulo, do korjena sav sam ogrezo, u suzama sevdah jada golemog! Nepla vie, djevojko, svaki momak moe biti tvoj, ne pla vie, ve me zali vodicom!

Razbolje se sultan Sulejmane

Razbolje se sultan Sulejmane, sedmog dana ehri Ramazana! Pitao ga sine Ibrahime: O moj babo, sultan Sulejmane! Je l ti ao to e umrijeti, je l ti ao carstva i Stambola? Odgovara sultan Sulejmane: O moj sine, mladi Ibrahime. Ja ne alim to u umrijeti, niti alim carstva ni Stambola, ve ja alim po Budima grada, to on pade u kaurske ruke!

Razboli se eer Salihaga

Razboli se eer Salihaga, na musali Bajram klanjajui, nosilam ga kui donesoe. Kod kue mu dvije vjerne ljube, mlaa plae, starija se smije. Mlaa ljuba agi prigovara: Moe li mi preboljeti ago? Mogu ljubo u te gledajui. Ako bog da, pa da ti zdrav ustanem, Stariju u dvoru otpremiti, Tebi krojit dibu i kadifu.

Razbolje se zlato neharato

Razbolje se zlato neharato, oblazi ga mlado neenjeno. I donosi eerli ponude: smokve s mora, groe iz Mostara.

Moe li mi, zlato, preboljeti? Mogu, duo, u te gledajui!

Rekli su nam doi Jajani momci

Rekli su nam doi Jajani momci Na arenu konju, na srebrnu sedlu. Maniti ou, poi im neu! Babo me daje tri godine dana. Babini jastuci- ehini jagluci, E moja lipoto!

Rod rodila vinjiica

Rod rodila vinjiica vie od roda. Od roda se savijala do crne zemlje. Pod njom sjedi mlado mome i djevojica, pred mometom ia vina, rujna rumena. Pred djevojkom fildi ealj i ogledalo. Grlie se, ljubie se, ogledae se, ljepe mome neg djevoje, bez ogledala.

Rumena mi rua procvala

Rumena mi rua procvala, Samo jedna staza ostala. Stazom mi dragi dolazi, konjem mi cvjece pogazi. Neka ga, neka, nek gazi, samo nek esto dolazi.

S ovu stranu i s onu Vrbasa

S ovu stranu i s onu Vrbasa, s ovu smilje, a s onu bosilje, pa se smilje smije na bosilje ba ko mome na mlado djevoje.

Sa Igmana pogledat je ljepo

Sa Igmana pogledat je ljepo, gdje se Bosna razljeva daleko. Bosna tee, kroz bae krivuda, pjesme ore, pa se uju svuda. Oj, Igmane, ti planino stara, pod tobom su polja od behara. Najljepi si kad te magla rosi, cjela Bosna tobom se ponosi!

Sabah ui, ja se u lov spremam

Sabah ui, ja se u lov spremam, podne ui, a ja jo kod dvora. Ikindija, a ja doru sedlam. Ja u goru, a sunce za goru, sam se mislim gdje u prenoiti. Svezah doru za debelu jelu, a sokola za jelovo granje. Hrta pustih u planinu gustu: kad u gori zaspala djevojka.

Sabah-zora, ezan ui
Sabah-zora, ezan ui, vjerni idu u damiju. Otvori mi, duo, pender, da ne idem na kapiju. Otvori mi, Allaha ti, ne mui mi srce moje. Zna li, duo, da sam hasta, da zbog tebe sav izgorjeh! Istom draga u tren skoi pa penderu damli kroi. Kakav sabah, kakva zora, rasjale se njene oi.

Sabah-zora, ivom bojom

Sabah-zora, ivom bojom plavo nebo rudi. Poranila moja draga

pa me ljube budi. Ustaj, ustaj, zlato moje, sabah-zora sviee. Sluaj slatki poj slavuja, gledaj rue, cvjee! Ja podigoh rusu glavu, Pogledah je milo, poljubih je, pa joj rekoh: to me budi, vilo? Tvoje lice, moja zora, to no rudi jasno! Tvoje usne moje cvjece to mirie krasno!

Sadih almu nasred Atmejdana (I)

Sadih almu nasred Atmejdana, gledah dragu tri godine dana. Kad je alma za trganje bila, moja draga za ljubljenje bila, duhnu vjetar, slomi almi granu, doe jaran, odvede mi dragu. Pa me jaran u svatove zove da mu budem djever uz djevojku. Jadi ii, a gore ne ii: ako poem, nagledah se jada, ak ne poem, ostah eljan drage. Sve mislio, na jedno smislio: Ja u poi pa da neu doi! Pa ja odoh u novu ariju te joj kupih prsten i atkiju. Prsten dajem, na nogu joj stajem, duvak meem, na uho joj apem: Kam ti vjera, jedna nevjernice? Zna li, draga, kad sam dolazio, kad sam tebi eer donosio, mimo svoju majku pronosio? Zna li, draga, kad sam dolazio, tebi crni fesi donosio, mimo svoju sestru pronosio? Ona meni tiho progovara: Vod me, dragi, tvoja sam i bila!

Sadih almu nasred Atmejdana (II)

Sadih almu nasred Atmejdana,

gledah dragu devet godin dana. Kad je alma za trganje bila, moja draga za ljubljenje bila. Doe jaran, odvede mi dragu, pa me jaran u svatove zove. Muka poi, jo tee ne poi: ako poem, nagledah se jada, ne poem li, neu vidjet dragu!

Salko kosi zelenu livadu (I)

Salko kosi zelenu livadu, Salko kosi, a djevojku prosi. Karala ga ostarjela majka: Pro se, Salko, sirote djevojke, ta e tebi sirota djevojka? Ti si, Salko, roda gospodskoga! U djevojke puno ruha nema, u tebe je puno roda tvoga, u mene je puno roda moga, puno roda, velika gospoda. Nasmija se elebija Salko: Dosta dara za mene beara! Boe spari, ko za koga mari! Hajdmo, mati, svadbu pripremati!

Salko kosi zelenu livadu (II)

Salko kosi zelenu livadu, Salko kosi a djevojku prosi. Tiho njemu govorila majka: Man se, Salko, sirote djevojke! Boljom e te oeniti majka, s boljim zlatom, Atlagia Fatom.

Salko se vija, previja

Salko se vija, previja, u svoje majke na krilu. Umrijeh, majko, umrijeh, ostadoh eljan Hajrije! Ne tuguj, sine Salkane, sagradi dvore kraj gore, navedi vode studene, posadi rue rumene.

Sve mome redom doi e, i s njima ljepa Hajrija! Salko je majku posluo, sagradi dvore kraj gore, navede vode studene, posadi rue rumene. Sve mome redom dooe, Hajrije nema, pa nema.

San zaspala dilber-Sajma u bai

San zaspala dilber-Sajma u bai, budilo je mlado mome Saraje: Ustan, mila, sabah zora svanula! Sad e proci sva gospoda sarajska, i pred njima Zlatarevi Mujaga, u rukam mu od sedefa tambura! I za njim je Raidovi Jusuf-beg, u ruci mu jedna aa srebrena, u toj ai rujno vince rumeno!

Sanak me mori, glava me boli

Sanak me mori, glava me boli. Tuin me mami, iz tue zemlje! Na ta te, keri, taj tuin mami? Na ute dunje, i na limune! Kakve su, keri te ute dunje? Okolo ute, unutra ljute. Takav je keri, tuin svakoji!

Sarajevo, behara ti tvoga

Sarajevo, behara ti tvoga, zna li ita za dragoga moga? Otio je ve godina dana, ja ga ekam tuna, uplakana. Doi dragi, milovanje moje, pa utjei bolno srce moje. Uzalud je i otac i mati, kad me, dragi, tvoj pogled ne prati.

Sarho Aljo drume zatvarae

Sarho Aljo drume zatvarae, na djevojke umruk uzimae. Svaka cura po ut dukat daje, sama Fata erdan od dukata. Njoj mi veli sarho Alijaga: Stani malo, Atlagia Fato, nece proi dok te ne poljubim! Njega moli uzejli djevojka: Nemoj Aljo, obadva ti svijeta, ugrie me, poznae mi nana! Za to Aljo haje i ne haje, ve on ljubi Atlagia Fatu. Ja kako je ljuto poljubio, etiri joj dagme ostavio: dvije dagme pod grlo bijelo, dvije dagme pod crne solufe.

Sejdefu majka buae

Sejdefu majka buae: "Ustani keri moja Sejdefo!" Zar misli majko da ja spim? Ja ti se mlada s duom dijelim! Zovi mi majko komije, i prvo moje gledanje. to smo se nekad gledali, u ajku, lau na more!"

Sevdi Bego, moje sevdisanje

Sevdi Bego, moje sevdisanje, Ubilo te moje uzdisanje! Vidi onu pticu delkuicu, Turski sjedi, a turski besjedi. Ona samu sebe razgovara, Sve od derta i od muhaneta, Od sevdaha, od najgoreg jada.

Sino bee iz planine doe

Sino bee iz planine doe, nit dovede konja ni hrtova, nit donese sablje o bedrici, nit mavena urka na ramenu, ranjen doe do bijela dvora.

Kako doe, lee bolovati, a majka mu rane zavijala, dovodila od mora heime, na hiljade cijene godila. Al zaludu, fajde ne bijae. Govorila lijepa djevojka: O, gospojo, beg Avdina majko, bi li meni svoga sina dala, kad bih njemu rane izvidala? Bih ga dala i erkom te zvala i u zlato tebe zavijala. Djevojka je bega lijeila, sretna bila, bega izvidala. Beg je uze sebi za ljubovcu!

Sino mlazna kia udarae

Sino mlazna kia udarae, a jutros mi porani djevojka u livadu da sokola trai. Ne nalazi sivoga sokola, ve nalazi mlado neenjeno: leglo spati u zelenu travu, pokrilo se jaglukom po glavi da ga medna rosa ne popane, da ga arko sunce ne opali. Ona njega alkatnieran budi, ona budi, a momak je ljubi na livadi, zelenoj sedadi.

Sini, sini, sjaj, mjesee

Sini, sini, sjaj, mjesee, sini iznad gora Da ja vidim ko se ee ispred mojih dvora. Da l se ee, ko li svira tuno alovito U dvi ice tamburice, tanko, glasovito. To je bilo drake moje, od boga mu plata. Kakvo ga je dobro srelo, meni nanijelo.

Sino vika sa grada dizdare

Sino vika sa grada dizdare i on vika na vodi brodara: Ne brod broda, pokrila te voda! Sino mi je pobjegla djevojka

oknivena i prstenovana, a bijela lica neljubljena! Odgovara sa vode brodare: Kopiljane, na gradu dizdare, sino sam je junak prebrodio i dala mi tri dukata uta: jedan dukat, to sam prebrodio, drugi dukat, da joj puta kaem, trei dukat, to sam obljubio!

Sinja magla po Hiseti pala

Sinja magla po Hiseti pala, Sinju maglu tri djevojke klele: - Sinja maglo, raja ne vidjela, Podigni se arin u visinu, Rekla su mi tri dragana doi: Sumbul Suljo i karanfil Mujo I Hamdija, bijela hamajlija. Karanfil u u bau saditi, a sumbul u za glavom nositi, Hamajliju na svom srdacu.

Sinja magla po Hisetim' pala

Sinja magla po Hisetim' pala, sinju maglu djevojka je klela: "Sinja maglo raja ne vidjela, podigni se arin u visinu, rekla su mi tri dragana doi: Zumbul Suljo i karanfil Mujo, i Hamdija, b'jela hamajlija!"

Sinje more i dubine tvoje

Sinje more i dubine tvoje, Banja Luko i ravnine tvoje! Odoe mi crne oi moje, gledajui niz ravnine tvoje! Kud se eu momci banjaluki, kako koji, b'jel koporan kroji. Vid' mi dragog, vidi mu jordama, od jordama ne gleda jarana!

Sjea li se kad si lani

Sjea li se kad si lani na uranku sree bila. Dala si mi jednog dana struak njenog karanfila. Ja sam cvjetak mirisao kao s tvojih bjelih grudi. Bajan miris to no pjesme u junakom srcu budi. Ali skoro uveo je taj karanfil, cvjetak ubav. Da l e, draga, isto tako uvehnuti naa ljubav?

Snijeg pade, drumi zapadoe (1)

Snijeg pade, drumi zapadoe, dragi dragoj doi ne mogae, ve on dragoj sitnu knjigu pie: Moja draga, moja eljo iva. Moja draga, moja eljo iva, poalji mi duu u pamuku, bjelo lice u al-burunduku, bjele ruke na tabak-agetu! Draga dragom knjigu otpisuje: Ah moj dragi, moja eljo iva! to e tebi dua u pamuku, kada njome dihati ne moe? ta e tebi moje bjelo lice, kad ga, dragi, ljubiti ne moe? to e tebi ruke na agetu, kad te, dragi, grliti ne mogu?

Snijeg pade, drumi zapadoe (2)

Snijeg pade, drumi zapadoe, dragi dragoj doi ne mogae, dragi dragoj sitnu knjigu pie: "Draga moja jesi l' se udala?" "Jesam dragi i sina rodila, i tvoje mu ime nadjenula! Kada ga ljuljam, ja mu pjesmu pjevam: "Spavaj sine, ne bilo ti baba, pa ja pola za prvog sevdaha!"

Snijeg pade na behar, na voe (1)

Snijeg pade, na behar, na voe, neka ljubi ko god koga hoe. Ako nee, nek' se ne namee, Od nameta nema selameta! Da si sretan, k'o to si nesretan, Pa da doe meni u odaje. Da mi sjedi meu iltetima, Ba k'o paa meu bimbaama!

Snijeg pade na behar, na voe (2)

Snijeg pade, na behar, na voe, podaj Boe svakom ko ta hoe. A i meni to mi srce eli. Jel' jo kome ko to srcu mome, jel' jo koga ostavila dika, ko to mene u najljepe vrijeme! U proljee, kad mirie cvijee, kad mirie katmer i ruica, kad se sije jeam i'enica!

Sobet ini aga Hasan-aga

Sobet ini aga Hasan-aga, Svu je Bosnu na sobet sazvao. Najpri zovnu sumbul-udovicu. Bila ovca- sumbul udovica. Najpri zovnu, najposli mu dojde.

Sobet kupi Dizdaraginica

Sobet kupi Dizdaraginica. Vas je Mostar na sobet pozvala i najpolje zumbul udovicu. Svak donosi pitu i pogacu, udovica janje i baklavu. Igrae se igre svakojake i najpotlje vuka i ovaca. Vuk bijae mostarski dizdare, bijela ovca zumbul udovica. Za grlo je zubim uhvatio,

prekide joj tri drobna erdana.

Soko leti iznad Sarajeva

Soko leti iznad Sarajeva, trai hlada gdje e hladovati. Nae jelu nasred Sarajeva i pod jelom prostrta halija, na njoj sjedi zumbul udovica i djevojka, rumena ruica. Mislio se siv-zelen sokole: Mili boe, koju bih ljubio? Il djevojku, rumenu ruicu, il u ljubit zumbul udovicu? On se sage da ljubi djevojku. Al povika sa grada dizdare: Bje, sokole, ne ljubi djevojke! To je zlato za mene izbrato, lako hoe danas poginuti!

Soko leti od jele do jele

Soko leti od jele do jele pa on trai hlada neleana i on trai vode nepijene, i on trai trave nekoene. Gledala ga s pendera djevojka, gledala ga pa je besjedila: Sleti k meni, siv zelen sokole! U men ima hlada neleana, u men ima vode nepijene, u men ima trave nekoene! Bijele grudi hladak neleani, arne oi voda nepijena, ruse kose trava nekoena.

Soko leti priko Kobaeva

Soko leti preko Kobaeva, Krila nosi, oima govori: Kobaevo, misto opustilo, Kad u tebi nie hlada neja! I on pade u zelenu bau I u bai ul Hazena mlada Cvie bere svoju majku kune:

- Mene majka za drugoga dala! Moja majka raja ne vidila to je mene za drugoga dala! Bolovau ja godinu dana, Bolovau pa i umrijeti.

Spavaj sine (uspavanka 1)

Spavaj, sine, rodila te majka! Spavaj, sine, san te prevario, Prevario, ne zaboravio! San u beu, a nesan pod beu.

Spavaj sine (uspavanka 2)

Spavaj, sine, san te prevario, Prije tebe nego tvoju majku. Nesanka ti voda odnijela, Za veliko brdo zanijela.

Srdo moja, ne srdi se na me

Srdo moja, ne srdi se na me! Jer ako se ja nasrdim na te, sva nas Bosna pomiriti nee, ni sva Bosna, ni Hercegovina, ni sva sela oko Sarajeva, samo mogu tvoja medna usta!

Stade se, cvjee rosom kititi

Stade se cvjee rosom kititi, stade se biser zlatom nizati, stade se srma srmom srmiti, stadoe momci cure prositi. Samo ja nemam nigdje nikoga, samo ja nemam azgin dilbera, samo ja tuna tugu tugujem, samo ja niem se ne radujem. Gledam ja goluba, golubicu, gledam ja lastu i lastavicu, gledam ja jedno drugo cjeluju, gledam ja ivotu se raduju. Nikad me nije niko volio,

nikad me nije niko ljubio, nikada nisam zorom zorila, nikada nisam sevdah vodila. Dadoe mene mladu za stara, dadoe mene starcu zbog para, da mu ja mlada kuu redujem, da mu ja sjedu bradu milujem.

Suho drvo sirovoga pita

Suho drvo sirovoga pita: to se ovud oenjeno skita? to ne uva enu i beiku? ena jei, a beika kmei, neka ide, nek im rane lijei! Za njeg nisu sokaci i cure, nek udara eni uz tambure!

Sunce hiti da za goru miti

Sunce hiti da za goru miti. Za njim leti nevistica mlada Da s potui vojnu na svekrvu Dok joj doe vojno iz arije. Sino ju je pred dvor ierala. Da bi zato, ne bi ni alila: Dvore mela, oke ostavila. Sude prala, lonce ostavila. Kruh kuhala, mia ukuhala.

Sunce sjae, kia rominjae

Sunce sjae, kia rominjae, Gonde Meho divojku voae. Boga moli gonde mome mlado: Daj mi, boe, vihor sa planine, jugovine sa Hercegovine, da uzdigne puli duvak dragoj, da ja vidim ta li dvoru vodim, imam li ta majci dovoditi? Bog mu dade vihor sa planine, jugovine sa Hercegovine, die mladoj puli-duvak s lica. Sinu lice kano arko sunce, a sve svate groznica pohvata,

gonde Meho s konja svoga pade. Sjaha s konja gizdava divojka: Ustaj, Meho, ustani mi, duo! Kad ti doem blizu dvoru tvome, otpnem peu, odgrnem feredu pa poeem po bijelu dvoru, ecer-kahvu majci ti donesem, ta l e, duo, tek onda initi?

Sunce arko, za nebo se kloni

Sunce arko, za nebo se kloni, Lipa Mina grozne suze roni. Suze roni, a majci govori: Mila majko, podigni me malko, Podigni me na mehke dueke, Otvori mi od oka pendere Da ja vidim dragog, sunce arko. uti, Mino, voda ga odnila, Zbog njega si suicu dobila. Opet Mina majci progovara: Hajde, majko, u gornje ardake, Otvori mi sepetli sandeke, Izvadi mi svilene arafe. Ne bi sree da se udam s njima, Ve sudbine da umrem na njima. To izusti pa duu pusti.

Sutra k noi imaju svatovi

Sutra k noi imaju svatovi moga dragog, ostali mu pusti! Ja cu izi na drum pred svatove, iznijeu tri kite cvijea. Prva kita bijela behara, udario na deset belaja! Druga kita utoga nevena, poutio majci u tamnici! Trea kita almaka cvijeta, Bog te smako s ovoga svijeta!

Svadili se orli i sokoli

Svadili se orli i sokoli, Povrh epa na Jele-Planini.

Orli vele:Naa je planina. A sokoli: Naa djedovina. Kako su se ljuti zavadili; Sve su vode butum zamutili. Ne mogoe paina bunara, Njega uva painica mlada. Na krilu joj dva blizanca sina: Jednom ime Sunace zlaano, Drugom ime Mjeseina sjajna.

Sve ja treptim da poletim

Sve ja treptim da poletim, Letjet ne mogu. Zalud to ja krila imam Kad su alosna. Zalud to ja dragog imam Kad je nevjeran. U mog dragog tvrda vjeraGrumen eera. A u mene jo je tvraRosa do sunca. Kia pade, eer stapa, Eto erbeta. Sastae se dva sevdaha., erbet popie.

Sve djevojke mirisno su cvijee

Sve djevojke mirisno su cvijee, sve miriu, al ko draga nisu! Jer je draga rua tek razvita pa u kitu sa ljiljanom svita. Kad bih junak zakitit se htio, sve bih cvijee redom mirisao, mirisao, al ga ne bih brao. Rumen ruu samo bih ubrao, uzabrao, slatko mirisao!

Sve tiice pripivae, jedna ne piva

Sve tiice pripivae, jedna ne piva. Pitale je drugarice, to ti ne piva? mene majka staru daje da ja carujem. Mene majka staru daje da ja tugujem.

Kad obuem telmi dibu, meni star ne da, kad opaem hazna kolan, meni star ne da, kad je pojdem u rod majci, meni star ne da. Nejdi Hanko, nejdi duo, viae te mlad.

Sve mladie pohvata groznica

Sve mladie pohvata groznica, zlato Peru nikad i ne puta. Pitali ga bianski mladii: Zlato Pero, gdje e bolovati? Da mi dadu jadnom izabrati, ja bih znao, gdje bih bolovao: u bijelu dvoru orinome, a na bijelu krilu Persinome!

Sve mladii - bijeli zambaci

Sve mladii - bijeli zambaci, zlato Jovo vinova lozica. Mislile se bianske djevojke: Ko e zlatnu lozu savijati i eerli groe pozobati? Hitar soko, materina Mara, vinovu je lozu savijala i eerli groe pozobala.

Svu no mlada kraj pendera staja

Svu no mlada kraj pendera staja ekajui hoe l dragi doi. Kad sarhoi iz mejhane pojdu, svaki nosi ruku na saruku, a moj dragi ruku na srdacu. Boe mili, ta li mi ga boli, il je edan vinca rumenoga, il je eljan lica bijeloga? Da je znadem da on para nema, dala bi mu struku ispod vrata, nek je pije, nek se na me smije.

Svukud kia, po Hiseti sua

Svukud kia, po Hiseti sua,

Svukud blato po Hiseti zlato. Svukud hodi, na Hisete dojdi, Pa da vidi ta Hiseke rade! One vezu tice prepelice Pa i alju ledenome Beu.

eer Salko, ne eeri mi se

eer Salko, ne eeri mi se! Jer ako se pone eeriti i ja u se poet medeniti. Med e biti slai od eera pa e medar medom da zamedi.

eto sam se gore, dole

eto sam se gore, dole, po zelenoj bati. Traio sam dragu svoju, hou li je nai. Ja pogleda tam daleko, zeleni se trava. Tude sjedi djevojica rumena i plava. Ja je pozva sebi na ast da se sa mnom eta. Ona meni ni pet ni est, ve ree da nee.

iroka kita, rakita

iroka kita, rakita, iroko polje prekrila, jednog mi kraja neskrila. Otud mi idu svatovi, svatovi emsi-begovi. emsi-beg pusti sokola, da vidi gdje e panuti, izvi se soko visoko, i klonu mladi na grudi. Gledala mlada sokola, iz oka suza kanula: "Sokole, pitom sokole, pue mi srce na dvoje! Dosad sam majku dvorila, od sada pitom' sokola, od sada tebe sokola!"

ta je ire rano moja od sinjega mora

ta je ire rano moja od sinjega mora? ire nebo rano moja od sinjega mora . ta je bre rano moja od siva sokola? Bre oko rano moja od siva sokola . ta je drae rano moja od mile matere? Draa draga rano moja od mile matere .

ta se uri pomamio
ta se uri pomamio, Bilu bradu obriio Dok j Almasu primamio! Dade uri grbe pei, A Almasi suze tei. Ili tekle, il ne tekle, Sa mnom ti je noas lei! A Almasa luda bila, A odvie mudra bila: Jastek slame naloila, Uz uria navalila. Kad se uri okrenuo, Jastek slame zagrlio: Oj Almaso, duo moja, to si tako mehana?Kad je uri opazio, on je suze oborio.

ta se ono zeleni
ta se ono zeleni Na zeleni penderi? Il je jela, il je bor Il je Zejnin odgovor? Zejna se nada Da e biti mlada Do dva, do tri dana Dok joj dragi dojde I donese groe, I fes kitu crvenu, I dimije arene, I papue vezene, I arape rudene. Papue li paprikuju, Na divojku namigiju Kroz tri kite rakite, Kroz tri ula rumena,

Kroz etiri nevena.

to j Morava zamuena
to j Morava zamuena? Il carevi konja poji, Ili pai vojsku vodi? Nit carevi konja poji, Niti pai vojsku vodi, Ve plivaju dvi morkinje, Begemina i Fatima. Begemina utonula, A Fatima isplivala. Begemina govorila: "Oj Fatimo, sestro moja, Kad ti doe naem dvoru, Nemoj kazti naoj majci Da sam mlada utonula, Ve ti kai naoj majci Da sam mlada udala se Preko mora za Omera: Sitne ribe, svati moji, A vrbice-jetrvice. A obale- svekrvice.

to je ivot
to je ivot? - Bajka samo san, to sam ga mlaan snio, da je sevdah zanos lahki to sam dragoj s usta pio. Oj uzdahu snova mojih, oj dennetske biser suze, oj dennete, Esmo draga, ti mi moju pamet uze! Zbogom, moja sliko bajna, suzama u da te rosim, bolnoj dui zaft da dadnem, i u srcu da te nosim! Safvet-beg Baagic

tono jei gora Romanija

tono jeci gora Romanija? Gorom jezde kieni svatovi.

Svi svatovi prooe u miru, al ne proe nevjesta djevojka. Nju otee iz gore hajduci da im licem obasjava pute, mrane staze i mrane bogaze.

to sam mlada, da sam voda hladna

to sam mlada, da sam voda hladna, ja bih znala gdje bih izvirala: kraj duana Ahme bazerdana, ne bi l Ahmi ea dodijala, ne bi li se vodice napio, ne bi l mene u vodi popio! Ne bi li mu na srce panula i na srcu ranu nainila.

to se uje u Kopia dvoru

to se uje u Kopia dvoru? Il je alost, il golema radost? Nije radost ve alost golema; poginule gae Ajkunine! Da su gae kakono su gae, ne bi jadna Ajka ni alila, vec su gae udnovata veza: do koljena orli i gavrani, vi koljena vuci i medvjedi, po gotluku mladi janjiari, na ukuru carev delibaa. Potvorila lijepa djevojka na deliju, janiarskog agu. Al se kune janiarski aga: Nisam, Ajko, ni vidio gaa, tako mene ne ujeli vuci kojeno si po gaama vezla!

to se ono Travnik zamaglio

to se ono Travnik zamaglio, da li gori, il ga kuga mori? Niti gori, nit ga kuga mori, ve ga cura okom zapalila, arnim okom kroz srali pender! Zapalila dva nova duana

i u njima dva mlada beara, i meemu, gdje kadija sudi.

to se sjaji nasred Sarajeva(I)

to se sjaji nasred Sarajeva? Il je alem, il je dragi kamen? Il je diba meu terzijama? Il nevjesta meu djeverima? Il je eref medju veziljama? Il je igla medju urijama? Il je aa meu bekrijama? Il je vila, il je ljuta guja? Nit je alem, nit je dragi kamen, nit je diba meu terzijama, nit je eref meu veziljama, nit je igla meu urijama, nit je aa meu bekrijama, nit je vila, nit je ljuta guja, ve je snaha meu djeverima.

ta se sjaji u eher-Saraj'vu(II)
ta se sjaji u eher-Saraj'vu, ili svijetli iza gore sunce, ili toke mladog Sarajlije, ili djeve boaluke vezu? To ne svijetli iza gore Sunce, niti toke mladog Sarajlije, niti djeve boaluke vezu. To ne svijetli iza gore Sunce, ve se svijetle ramazanske noi, od fenjera i sitnih kandilja, za njima je sretan bajram do'o, i donio svoj Bosni veselje!

to te nema (Hasan-agin sevdah)

to te nema, to te nema, kad na mlado poljsko cvjee biser nie pono njema, kroz grudi mi elja ljee, to te nema, to te nema? Kad mi sanak spokoj dade i dua se miru sprema,

kroz srce se glasak krade, to te nema, to te nema? Procvjetala svaka staza ko to bjee divnih dana, po ruama i sad prska bistra voda adrvana. Ispod rose zumbul gleda, iz behara miris vije, a za mene ko da cvili i u bolu suze lije. to te nema, to te nema, vedri istok kad zarudi u treptaju od alema, i tad srce pjesmu budi, to te nema, to te nema? I u asu bujne sree, i kad tuga uzdah sprema, moja ljubav pjesmu kree, to te nema, to te nema? Kako mi je srce jadno, kao da ga neko bode, te sve plae i sve pita: Kuda moja Zejna ode? Je li grena sabah zora, il nebeska sjajna zvjezda, je li grena ljubav moja ko glas ptice iz gnijezda?

Ta, Mehmede, sitan hode

Ta, Mehmede, sitan hode, tajno li najno, sitan hode. Donesi mi ugum vode Da operem bjele none, Da ja idem u ariju I da naem kujundiju Da mi skuje trepteliju I na ruke belenzuke.

Tamburalo mome uz tamburu (1)

Tamburalo mome uz tamburu, tambura mu od suhoga zlata, tanke, ice kose djevojake, a terzijan pero sokolovo.

Gledala ga Ajka sa ardaka: Vidi majko, lijepa junaka! Da mi ga je u dvoru gledati, na njegovim grudma sevdisati! Karanfil bih pod njega sterala, a pod glavu rumenu ruicu, nek mirie, nek se esto budi, esto budi i esto me ljubi!

Tamburalo momce uz tamburu (2)

Tamburalo mome uz tamburu, tambura mu od suhoga zlata, tanke ice kose djevojake, a terzijan, pero sokolovo. Vidje zijan, ispade terzijan. Gledala ga s ardaka djevojka: Nuto, majko, dobroga junaka! Boe mi ga u srei naredi, pod njega bih karanfil sterala, a pod glavu rumene ruice: nek mirie, nek se esto budi, esto budi i esto me ljubi.

Tamna noi, tamna li si

Tamna noi, tamna li si, Nevjestice, blijeda li si! Moj mi dragi bol zadaje. Imam dragog adamiju, Nikad kui ne dolazi, I kad doe, s jadom doe.

Talihane, mali Carigrade

Talihane, mali Carigrade, u tebi su pae i veziri. Car vezira kroz biser doziva: Lalo moja, na divan mi doi! Vezir mu se kroz merdan odziva: Padiahu, moje arko sunce, na divan ti ja ne mogu doi, jer ne mogu emaluom proi od oaka i od muebaka, od momaka i od djevojaka,

od ljepote Atlagia Fate i ljepote Dizdarevi Mehe! emalua ira od Misira, ljepi Meho od carskog vezira.

Tebi, majko, misli lete

Tebi, majko, misli lete, preko polja i planina, iz daleka primi pozdrav od jedinog svoga sina! U tuini ja sam sada, daljina nas rastavila. Da li u te ikad vie ja vidjeti, majko mila? Zaboravit nikad neu tvoje oi blage, mile i ruice, majko, tvoje koje su me othranile!

Tehvid ini Uzunaginica

Tehvid ini Uzunaginica, sakupila tridest djevojaka. U avliji kolo uhvatile, a na vrata namamile momke. Doe Haso, jedini u majke. Na nj se cure aik uinile, a najvie zendjil udovica, pa je Hasa zubim zagriznula da nakvari lice u junaka, nek boluje, nek ne aikuje!

Tekla Sava ispod Biograda

Tekla Sava ispod Biograda, izmetala lau od merdana i u lai do tri jadiara: jedno Hata, bijeloga vrata, drugo Kana, od bisera grana, tree Fata, kutija dukata. Veli Hata, bijeloga vrata: Ja bih mlada sada najvoljela da ja imam erdan od dukata, ali emer od suhoga zlata.

Veli Kana, od bisera grana: Ja bih sada najvoljela mlada da ja imam iglu od biljura, da naveem jorgan od behara. Veli Fata, kutija dukata: Ja bih sada, bogme, najvolila da je meni s dragim u dueke!

Tekla Sava pokraj Bosne sama

Tekla Sava pokraj Bosne sama, a Dunavo pokraj Biograda. Pokraj Save Posavke djevojke, one idu Savi vodi hladnoj, sobom nose ogledalo sjajno te gledaju na tiho Dunavo. Na Dunavu biogradski momci. Oni nose srcali durbina, okreu ga Savi vodi hladnoj te gledaju na Savi djevojke kako bijelo lice umivaju. Od tog lica hvata ih groznica!

Telal vie od jutra do mraka

Telal vie od jutra do mraka koj' u koga noas na konaku, nek' ne ide rano sa konaka, utekla je paina robinja, i odnijela dva tovara blaga, i ukrala sahat iz njedara, i povela ata iz ahara, i povela Muju haznadara. Susreta je pain kavaz: "to pobjee paina robinjo? to s' uzela dva tovara blaga? to ukrade sahat iz njedara? to odvede ata iz ahara? to povede Muju haznadara?" "Blago nosim da putem ne prosim, sahat nosim da gdje ne zadocnim, ata vodim da pjeke ne hodim, haznadara da ne spavam sama!"

Trepetljika trepetala

Trepetljika trepetala, puna bisera, ovi nai bjeli dvori, puni veselja! to u dvoru zamor stoji, ta ono vele? Ono majka sina eni pa se vesele! Svi se redom veseljae, majka najvie, doveli joj ul-nevjestu, ulom mirie. Savila se zlatna ica, od vedra neba, savila se mladoenji oko fesia, sa fesia, ul-nevjesti oko duvaka.

Tri divojke cvie posijale

Tri divojke cvie posijale, brdom smilje, dolom karanfile. Navadi se mome neenjeno pa poupa cvie divojako. Al divojke mreu ispletoe, uhvatie mome neenjeno. Jedna veli: - Da ga saeemo! Druga veli: - Da ga potiramo! Trea veli: - Da ga obisimo! Al govori mome neenjeno: Nisam zlato, da me saeete! Nit sam hrsuz da me otirate! Ve sam junak da me obisite o zlo drvo, divojako grlo!

Tri djevojke zbor zborile

Tri djevojke zbor zborile maglo, maglice, razvijaj mi se, razvijaj; Meu sobom govorile ta bi koja najvolila. Najstarija govorila: Ja bi dibu najvolila. A srednja je govorila: Ja bi blago najvolila. A tree je govorila: Ja bi dragog najvolila. Diba e se poderati, A blago se potroiti, A dragi e uvjek ostat.

Tri katmera u tri grada rasla

Tri katmera u tri grada rasla: u jednom je karanfil Alaga, u drugom je soko Mustafaga, a u treem lijepa djevojka. Zaprosi je karanfil Alaga, priprosi je soko Mustafaga. Pa se otud ljuto zavadie i odoe muli na meemu. Pa govore dva siva sokola: Sudi nama, mula sa meeme! Sudi nama da se ne svaamo, jera more koji poginuti! Sudio im mula sa meeme. Dovedoe lijepu djevojku, pa je pita mula sa meeme: Kog e sada momka odabrati? Govori im lijepa djevojka: A bora mi, mula sa meeme, oba mlada, oba su mi draga, a najvolim mulu sa meeme! To izree, pa na dvor utee i vjenae lijepu djevojku, vjenae je - muli sa meeme!

U Agana, u moga dragana

U Agana, u moga dragana, dva duana svile i kaftana. Svilu ree, da me za se vee, kaftan kroji da budemo svoji. Meni majka na ardaku veli: Ti Aganu uini po elji! Uiniu, mog Agana biu!

U Budimu prodaju Arapa

U Budimu prodaju Arapa, za njeg itu tri tovara blaga. Kupuje ga uzel udovica. Ona daje tri tovara blaga i jo pride ata nesedlata, i kupuje tri oke sapuna, pa ga vodi na bistro Dunavo, te ga trlja tri bijela dana.

Ali Arap sve crniji biva. Sve se udi uzel udovica: ali boe tri oke sapuna, ali boe ata nesedlata, ali boe tri tovara blaga to poharih na crna Arapa, crni Arap sve crniji biva! Udovici neto progovara: Ne brini se, uzel udovice, crna noca bijel danak raa! Crna krava bijelo mlijeko daje, crna koka bijelo jaje nosi, crn Arapin bijelu ljubu ljubi!

U erime na bijelu vratu

U erime na bijelu vratu sitan biser pa uti dukati. Govorila lijepa erima: Ko e sitan biser pozobati, ko ljubiti mene u dueku, taj e ute dukate brojiti. Gdje si, dragi, kamo tvoji svati, evo tebi ama i dukati!

U gorici jela nesjeena

U gorici jela nesjeena i pod jelom voda netoena. Toila je Mara neproena pa se Mara s gorom razgovara: Oj, gorice, jedne ti smo sree, a vodice, jedna ti smo bahta: nit se sjee tanana jelika, nit se toi hlaana vodica, nit se prosi lijepa djevojka! Ona misli da niko ne uje, a to uje bee Ivan-bee pa izvadi noa okovana, pa osjee od jelice grane i napi se studene vodice, uze Maru za bijelu ruku, odvede je svom bijelu dvoru. enluk ini bee Ivan-bee. enluk ini tri bijela dana: prvi danak za goru zelenu,

drugi danak za vodu studenu, trei danak za lijepu Maru!

U Gradacu, gradu bijelome

U Gradacu, gradu bijelome, gradila se bijela damija. Nju mi gradi Salko Sarajlija. Alem mee, alem stati nee. Stan, aleme, stan, dragi kamene, dobrom sam te hajru namijenio: da s udaju cure Begzadia, da se ene momci Fidajia.

U junaka utekla djevojka

U junaka utekla djevojka sa jastuka, sa bijele ruke. Kako ga je sanak prevario, treu se je nocu probudio. Djevojka mu haber doturila: Kopilane, elebi Hasane, ko li spava kad se grli mlada? Tada spava samo luda glava!

U lijepom starom gradu Viegradu

U lijepom starom gradu Viegradu gdje duboka Drina vjekovima tee, ostade mi samo tuna uspomena, aikovah s dragom skoro svako vee. A i jutros sluam, pjevaju slavuji, na Bikavcu brdu grada Viegrada. Ustaj, curo mala, ruo procvjetala, ve je zora rana Drinu obasjala! Evo sam ti doo, sjedim na Bikavcu, sluam, Drina hui, novi dan se sprema. Sve je kao nekad, pjevaju slavuji, samo tebe, draga, na Bikavcu nema. Viegrade, grade, gdje je moja draga, ko da sa mnom nikad sretna nije bila? Gledao sam Drinu dok me je ljubila zar je nae noi ve zaboravila?

U Mostaru ikli mekteb, kau

U Mostaru ikli mekteb, kau, u mektebu trista djevojaka, etiristo mladih je momaka! Hoda im je Omer-efendija, kalfa im je mlada Umihana. Pred njom stoji od zlata petahta, na petahti tri nova itaba. Hoda pita mladu Umihanu: Umihano, ta itabi kau? Prvi veli - da se hoda eni, drugi veli - nemoj sa daleka, trei veli - kalfu iz mekteba!

U Mostaru u novom pazaru

U Mostaru u novom pazaru, tu se veze na namu koulja, a vezla je Harpagia Uma Jaranici Kajtazovoj ulsi. Poruuje Kajtazova ulsa: Je l mi hazur koa duanija, duanija, sde sermajlija? to e koi biti elemeka? Odgovara Harpagia Uma: Elemeka etiri dukata, halvaluka begova ortaka! Poruuje Kajtazova ulsa: Jaranice, Harpagia Umo, poslau ti etiri dukata, al ne aljem begova ortaka! Ljuto kune Harpagia Uma: A neka te, Kajtazova ulso! Dabogda se boljom razboljela, razboljela, a nepreboljela, ostala ti duanija pusta! Ona ti se dala na telala! Kupila je Harpagia Uma, za nju dala gdje god to imala, derala je s begovim ortakom!

U Mostaru, elebi pazaru

U Mostaru, elebi pazaru,

zametnuti laki salandaci. Sve se ljulja malo i golemo, ponajvie elebija Mujo! Koliko se plemenito ljulja, sve bademu odlijeu grane. Izlazio aga Hasan-aga: Lake, more, elebija Mujo, ne kri mi drvo bademovo! U men ima vjerenica ljuba, badem zoblje, erbe vodu pije! Progovara elebija Mujo: uje mene, aga Hasan-aga! Ostala ti ljuba udovica, u Mujove zapanula ruke pa vidjela to je muka glava!

U Mujage, sina materina

U Mujage, sina materina, Zelena mu gora oko dvora, U toj gori kamen suroviti, Na njem sjedi Mujo jadoviti, Suze roni, a gradove broji, Kolko ima odavde do mora? Sedamdeset i sedam gradova. U svakom sam djevojku ljubio. Nigdje mene zora ne zatee.

U Omera, vie Sarajeva

U Omera, vie Sarajeva, zeleni se gora oko dvora i u gori zeleno jezero. Na jezeru Omerova ljuba lice mije, gorke suze lije. Sino joj se Omer snevjerio s robinjicom Adem kadunicom.

U onoga Delal-age
U onoga Delal-age nasrid Sarajva, U njeg ima ljepa erka Delalagina. Nju mi prose sandakbezi i alajbezi. Govorila ljepa erka Dalalagina: Ne daj mene sandakbegu ni alajbegu,

Ne uzimaj mnogo blago, sve gotovinu, Prvo e mi jutro jutro rei: Hajde na vodu. Drugo e mi jutro rei: Platili smo te. Tree e mi jutro rei: Ti si robinja.

U polju se rua cvatijae

U polju se rua cvatijae, al mi tude nibog ne bijae, ve bijae Haa i Mejrua. Dolazi im mome neenjeno, Hau budi, a Mejruu ljubi: Ustan gore, draa do matere! Progovara Mejrua djevojka: Tam se kini, mome neenjeno! Nas je majka u gori rodila, u zelenu travcu povijala, srna nas je mlijekom zadojila, a soko nas odnjiho na grani. Da nas takne, rastopile bi se, ba ko eer u vodi studenoj!

U Sarajvu devetera vrata

U Sarajvu devetera vrata I deseta od suhoga zlata, Na vratima gizdava djevojka Na nju s Ale jabukama baca: Ne bacaj se, Ale, jabukama Jer ako se ja nabacim na te, Probiu ti granu na fermanu, A kroz ferman muhtli koporan, Kroz koporan svilenu koulju, Kroz koulju tilo na petero, A kroz tilo srce na sedmero.

U Sarajvu pod Babia dvore

U Sarajvu pod Babia dvore zelen ador i zelena trava: tu djevojke kolo zaigrale i me njima dvije mile seje, dvije eri Firdus kapetana. Mlau prosi Babi Ahmed bee, a stariju pola Sarajeva.

Starija je mlaoj govorila: Pouj mene, moja mila sejo, pokloni mi Babi Ahmed bega, ja u tebi pola Sarajeva! Bogme neu, moja mila sejo, ne dam tebi Babi Ahmed bega, da mi dade i sve Sarajevo!

U Stambolu, na Bosforu (2)

U Stambolu, na Bosforu, a u silnog cara dvoru, zaplakala eer ula, Osman-pae vjerna ljuba: "Osman-pao, e si mori, za tobom mi srce gori? Osman-paso e si bio, e si vojsku ostavio?" "U Bugarskoj, kraj Sofije, gdje se rujna krvca lije; Duman me je zarobio, ivot mi je poklonio, sablju mi je osvojio, vojsku mi je oprostio!"

U eheru kraj bistra Vrbasa

U eheru, kraj bistra Vrbasa, etala se lijepa Almasa. Ja kakva je u pojasu svome, sav se eher ponosi sa njome. Oj, Almasa, mladosti ti tvoje, budi moja, ukrasi mi dvore!

U toj gori
U toj gori, Silan oganj gori, Ranjen junak lei U zelenoj travi. Progovara junak Iz zelene trave: "Nosite me dolje, U to ravno polje, Kopajte mi raku

U tjesnu sokaku, Za puku duboku, Za sablju iroku, Veite mi ogu Pokraj moji nogu Podajte mu zobi, Ne dajte mu vodu, Nek moj ogo znade Da me ne imade. Kaite mi majci Da sam junak bio".

U Travniku na Daltabaniku(1)
U Travniku na Daltabaniku, Kolo vodi devet udovica, Kolovoa Omerbegovica. edo nosi pod svilenim pasom, Boga moli da se muko rodi. Bog joj dade, ensko joj se rodi. Tri joj dana ime nadjevala, Od mila je Karabegom zvala.

U Travniku na Daltabaniku (2)

U Travniku na Daltabaniku, prodaje se bejaz anterija. Prodaje je zenil udovica, prodaje je jer je sirotica. Kupuje je Travnianin Mujo, namee se Sarajlija Salko. Man se, Salko, zenil udovice, i njezine bejaz anterije! Za pasom mi dvije puke male, obje male bez kremena pale, ubit u te, alosna ti majka!

U Trebinju gradu
U Trebinju gradu velka alost kau, gdje umrije mlada Zubevia Zlata. Na umoru Zlata majci govorila: Dobro moje, majko, svate doekajte. Svakom svatu, majko, po boaluk dajte. Mome dragom, majko, vezenu mahramu.

Neka suze brie, za mnom nek' uzdie!"

Umihana Hadi Jusufova

Umihana Hadi Jusufova na Vrbasu ugum ostavila, na ugumu fesi s dukatima; jemeniju na vrhu svezala, a papue k vodi okrenula da svak misli da se utopila. Sva gospoda k vodi dolazila, niko ne smje u Vrbas skoiti osim jednog deli Ibrahima. Kad se neto iza grmlja javlja: Ne budali, deli Ibrahime, nisam, bolan, u Vrbas skoila, ve sam bijelo lice umivala da ga ljubi deli Ibrahime!

Umorih se rue trgajui

Umorih se rue trgajui, dan izgubih dragog ekajui. Kad ja vidjeh da mi nee doi, ja izaoh na sokak na vrata. Ja na vrata, dragi mimo vrata Ah, moj dragi, moje milovanje, ubilo te moje uzdisanje, to te nije nauila majka sevdisati i aikovati!

Uzdahnuu, saviu oblake

Uzdahnuu, saviu oblake, Primamiu varoke junake, Primamiu, al im poi neu. Savo vodo, suha eo moja, Jabandijo, iva eljo moja.

Uzeh ugum i matrafu

Uzeh ugum i matrafu, pooh na vodu. Kad na vodi, moja draga,

lice umiva. Kad smo bili na sastanku, zagledasmo se! Kad smo bili nasred bae, poljubismo se! Kad smo bili na vrh bae, darovasmo se!

Uzori dragi ravnine

Uzori, dragi, ravnine Pa posij svoje jadove I svoje, dragi, i moje, Da vidim ta e niknuti. Iznie trava zelena, Kroz travu potok protee, vi njega rua procvate, u rui bulbul propjeva. Ako ti nikne penica, eniu, dragi, za tobom. Ako ti nikne bosiljak, Bosa u, dragi, za tobom. Ako ti nikne ljubica Ljubi me, dragi, tvoja sam.

Vatra gori u jelovoj gori

Vatra gori u jelovoj gori. Ko je loi, ko se kraj nje grije? Vile loe, Ibro rane grije, Ibru su nam rane osvojile. Rekle su ga izljeiti vile, al za ljeka, puno zatraile: Staroj majci ruku iz ramena, starom babi urak sa ramena, miloj seki rusu kosu s glave, vjernoj ljubi, ogru ispod vrata. Dade majka ruku iz ramena, dade babo urak sa ramena, dade seka rusu kosu s glave, ne da ljuba ogru ispod vrata, umrje Mujo, alosna mu majka!

Vezak vezla Adem kada

Vezak vezla Adem kada, mlada nevjesta, na ardaku, na visoku, kraj dam-pendera. Sav je eref pokapala, gorkim suzama. Njoj dolazi mlad Omere, mladi djevere: ta je tebi, Adem-kado, mlada nevjesto? I dosad si vezak vezla, nisi plakala. Proi me se mlad Omere, mladi djevere. Tvoja majka, dobra ena, o zlu govori, da ja ljubim mlad Omera, mladog djevera, a Bog znade, i ti znade, nije istina!

Vezak vezla dilber Ernevaza

Vezak vezla dilber Ernevaza Od sabaha taman do po dana Na iljtetu, u debelu hladu, A pod granom mavi jorgovana, istom srmom i suhijem zlatom. Na jagluku milo ime pie, Koje ona arom srca ljubi I vjeruje da za njega die. Vezak veze, a usto popjeva: "Rumen ruo, ako boga znade, Kad moj dragi u ulistan doe, Da mu selam od mene predade. A jo molim ovaj cjelov blagi to ostavljam na listiu tvome, Da ga preda kada amo doe, Srcu, dui, aikliji mome".

Vezak vezla Duda Penjavina

Vezak vezla Duda Penjavina na ardaku prema Latinluku. K njoj dolazi Varoanin Meho: Srce, duo, Dudo Penjavina,

kome veze svilena jagluka? Vezem tebi, Varoanin Meho, ako e se proi Latinluka i Marice, mlade krmarice, i Ruice, s Latinske uprije, i visoke Jee Samardine, i lijepe Savke ebedine! Odgovara Varoanin Meho: Vezi jagluk, Dudo Penjavina, pa ga daji kome tebi drago! Ja se neu proi Latinluka i Marice, mlade krmarice, i Ruice, s Latinske uprije, i visoke Jee Samardine, i lijepe Savke ebedine: dosta su me vina napojile i dumanske ruke sauvale!

Vezem jagluk sitnim biserdikom

Vezem jagluk sitnim biserdikom. Da ja znadem da ga dragom vezem, vezla bih ga svilom almasijom, a punila dubrovakim zlatom! Da ja znadem da nedragom vezem, vezla bih ga svilom kahvajijom, a punila zlatom jablanijom.

Vihor ruu niz polje tjerae

Vihor ruu niz polje tjerae, dotjera je Muji pod adore. Pod adorom niko ne bijae, samo Mujo rane bolovae. Sedam rana od sedam jarana, osma rana - udaje se draga. Sve bih rane prebolio lahko, osmu ranu ne mogu nikako!

Vila jae konja Osmanova

Vila jae konja Osmanova, vila jae, za njom Osman pjee. Sjai, vilo, da se odmorimo! Ja se nisam mlada umorila:

Valja meni bio grad graditi brez arma i brez tebeira, brez kamena i brez eremita!

Vila vie sa vrh Trebevia

Vila vie sa vrh Trebevia: Jel Sarajvo gdje je nekad bilo? Jel mejhana kraj Moria hana? Piju l vino mlade Sarajlije? Slui li ih krmarica Mara? Nosi l Mara tri tanka fistana? Prvi, plavi, to begove mami, drugi, uti, to hanume ljuti, trei, bjeli, to djevojke cvjeli!

Vila vilu iza gore vie

Vila vilu iza gore vie: Bila vilo, moja posestrimo, kako smo se mlade posestrile, jo se nismo mlade darovale! Evo vojska na Zagorju spava, u vojsci je Zair Zair-aga; uhvatimo Zair Zair-agu, njim emo se mlade darovati!

Vilu ljubi Murtez Alagiu

Vilu ljubi Murtez Alagiu, vilu ljubi devet godin dana. Kad deseta godina nastala, progovara Murtez Alagiu: Bjela vilo, moja vjerna ljubo, evo danas devet godin dana, kako ljubim tvoje bjelo lice, jo se nisi na me nasmijala! Kako u se jadna nasmijati, kad si mene mladu zarobio! Prevari se Murtez Alagiu, pa joj vrati krila i koulju. Kad se vila dograbila krila, ode vila nebu pod oblake. Ode vila pjesmu pjevajui, osta Murtez za njom plakajui.

Vino pije Selman-aga

Vino pije Selman-aga, Vino pije podvikuje. uzel Joku dovikuje: "uzel Joko, crno oko, Jesi l sama, jesi l doma? Je l mehana otvorena? Jesu l ae poredane? Jesu l age posjedale?"

Vino piju Age Sarajlije (1)

Vino piju age Sarajlije na Ilidi pokraj Sarajeva. S obanije dvije Turhanije, s emalue do dva Denetia, iz abljaka do dva Vatrenjaka, sa Hiseta dvije Odobae, sa Kovaa dva Moria mlada, dva Moria, dva Halilbaia, sa Berkue Kuna Hasanaga, sa Bjelava Pinjo bajraktare. A slui im ebedina Savka, zlatnom aom iz bijele ruke. Kako kome au dodavae, svaki joj se pod grlo faae. Progovara ebedina Savka: ujete l me, age Sarajlije! Ako mogu svima biti sluga, ja ne mogu svima biti ljuba! Samo onom mogu biti ljuba koji moe Drinu preplivati pod silahom i pod bensilahom, u izmama i u halinama, pod pazuhom prenijet djevojku. Progovara Pinjo bajraktare: Evo ko e Drinu preplivati u izmama i u halinama, pod silahom i pod bensilahom, pod pazuhom tebe prenijeti!

Vino piju age Sarajlije (2)

Vino piju age Sarajlije, na Ilidi pokraj eljeznice: dva Moria, i dva Dindafia, sa Bistrika do dva Denetia, s obanije dvije Turhanije, s eirdika dvije Muzdedije, iz abljaka do dva Vatrenjaka, sa Kovaa dva Halilbaia, a sa Mlina dvije Turnadije, iz Potoklinice do dvije Penjave, sa Vratnika dvije Tahmiije, sa Hiseta dvije Odobae, s vrh Bistrika Kuna Hasan-aga, sa Bjelava Pinjo Bajraktare... Sluila ih krmarica Janja. Kako kome au dodavae, svaki joj se za njedra maae. Progovara krmarica Janja: Ako mogu svakom sluga biti, ja ne mogu svakom ljuba biti, samo jednom Pinji bajraktaru!

Vino piju dva mila jarana

Vino piju dva mila jarana, jaran Mujo i jaran Alija, na varoi, gdje piju sarhoi. Tud prolazi bee Isaj-bee. Njega zovu dva mila jarana: Hajde, bee, da pijemo vina! Mante me se, dva mila jarana, nije meni ni do moga dina, a kamoli do vaega vina! Sino me je oenila majka, a jutros mi pobjegla djevojka sa jastuka i meka dueka, negrljena i ne poljubljena! Pitaju ga dva mila jarana: Bolan bio, to nisi ljubio? Sanan bio, moja brao draga, sanan bio, san me prevario, prevario, pa nisam ljubio! Tad mu vele dva mila jarana: Ej, sokole, bee Isaj-bee, ne spava se kad se ljubi zlato, ve se spava kad se kosi trava!

Visoka jela do neba

Visoka jela do neba, iroka lista do zemlje. Pod jelom Ale boluje: Da umrem, bi l me alila? Do podne bi te alila, Od podne kolo vodila.

Visoko, kleto, gornje stoborje

Visoko, kleto, gornje stoborje, nigdje ti drage vidjet ne mogu! Tajom joj odoh, tajom je vidjeh, prsten joj dadoh s almas-kamenom!

Voljelo se dvoje mladih

Voljelo se dvoje mladih est mjeseci i godinu. I htjedoe da se uzmu, dumani im ne dadoe. Razbolje se ljepa Fatma, jedinica u majke, poeljela ute dunje, ute dunje iz Stambola. Ode dragi da donese ute dunje carigradske, al ga nema tri godine, nit se javlja, niti dolazi. Doe dragi sa dunjama, nae Fatmu na nosilima: Dvjesto dajem, spusti te je, tristo dajem, otkrite je, da jo jednom Fatmu vidim ja!

Vozila se po Vrbasu laa(1)

Vozila se sevdeli, haj, vozila se sevdeli, duo moja, po Vrbasu laa. Sva je laa sevdeli, haj, sva je laa sevdeli, duo moja, srebrom okovana.

Vesla su joj sevdeli, haj vesla su joj sevdeli, duo moja, od suhoga zlata. A na lai sevdeli, haj, a na lai sevdeli, duo moja, devet djevojaka. Meu njima sevdeli, haj, meu njima sevdeli, duo moja, vesladija Mujo.

Vozila se po Vrbasu laa(2)

Vozila m se, sevdeli Zumro, Mujagina laa. - Ko je lai, sevdeli Zumro, bio veslendija? - Veslendija, sevdeli Zumro, Mujo kujundija. Vesla su mu, sevdeli Zumro, od suhoga zlata, Sva je laa, sevdeli Zumro, srebrom okovana, A po srebru, sevdeli Zumro, zlatom pozlaena.

Vratnik pjeva
Vratnik pjeva, nikad ne tuguje, Sarajevom pjesma odjekuje. Ja miline kad s Vratnik-mejdana pusta mladost proe raspjevana! Sarajevo, bez Vratnika, ta je? Tamo pjesma nikad ne prestaje! Pod beharom, ljeti u ljiviku, aikuju momci na Vratniku. Bez Zmajevca, Kule i Mejdana, teferia, ni uranka nema!

Vrbas voda nosila jablana

Vrbas voda nosila jablana, Na jablanu kuje kujundija. Kujundija, tako ti zanata, skuj ti meni od zlata junaka! Nemoj plava, tako ti zanata, vec garava ko to sam i sama!

Vrbas voda nosila jablana (I)

Vrbas voda nosila jablana,

na jablanu kujundija Mujo. Njemu veli ljepotica Fata: Kujundija, tvojeg ti zanata, sakuj meni od zlata junaka. Nemoj plava, tako ti musafa, ve garava ko to sam i sama, ja za plava ne bih groa dala!

Zakukala arka ptica

Zakukala arka ptica, perja arena, u perje se savijala od zla vremena. Kao moma u zla doba prve godine, sve joj druge propjevae, ona ne pjeva. Prodjte me se drugarice, ja sam alosna, dragi mi se oenio, kog sam voljela!

Zaovica pita nevjesticu

Zaovica pita nevjesticu: Nevjestice, gonde od ruice, Jesi l bljeda ti kod majke bila -Il pobljedi kako vamo doe?Nisam bljeda ja kod majke bila, Ve pobljedi kako vamo doo: Svekar duan, uvegija ruan. Da je svekar na hiljade duan, Sam da nije uvegija ruan. Svekar e se duga oduiti, uvegija uvijek ruan biti.

Zapio se mlad Mustaj-beg Dukatarevi

Zapio se mlad Mustaj-beg Dukatarevi, pa on propi sto dukata sve zajedan dan, i svog ata zlatna rahta i po Budima. Njega kara Salih-paa, Bosne gospodar: ta je tebi, mlad Mustaj-beg Dukatarevi,

pa ti propi sto dukata sve zajedan dan, i svog ata zlatna rahta i po Budima? Ne karaj me, Salih-paa, Bosne gospodar, da ti ljubi ono zlato, koje ljubim ja, propio bi sto dukata sve zajedan dan, i svog ata zlatna rahta i sav Budim grad! Ako njeno, drag vezire, lice ne vidim, ta e meni ravan Srijem, Peta i Budim!

Zapjevala bulbul ptica(1)

Zapjevala bulbul ptica, misli zora je: Ustaj, Fato, ustaj zlato, spremaj darove! Ja sam mlada i sirota, nemam darova. Kad si mlada i sirota, to se udaje? Udala me stara majka, nisam ni znala: kad mi kosu raspletoe, mislim petak je, Kad mi svilu obukoe, mislim Bajram je, kad mi prsten natakoe, mislim ala je, kad mi drago uvedoe, mislim brat mi je!

Zapjevala bulbul ptica (2)

Zapjevala bulbul ptica, misli: zora je. - Ustaj, Fato, ustaj, zlato, dijeli darove! - Ja sam mlada, ja sam luda, ja ne umijem. - Kad si luda, kad si mlada, to se udaje? Udala me stara majka, nisam ni znala.

Zaplakala moja draga

Zaplakala moja draga rano u zoru, rosno cvjee zaljevala, na svom prozoru. Volio sam kose njene, usne rumene, al je njena stara majka ne da za mene. Jesen ide, jesen rana, kie padaju, po moju se milu dragu svati spremaju.

Zaplakala eer-ula
Zaplakala eer-ula, Osman-pae, vjerna ljuba: Moj Osmane, gdje si bio, gdje si vojsku izgubio? Evo mene, ulo mlada, pokraj Plevna, starog grada, to mi care vojske dade, sve mi, ulo, za din pade. Ja sam, ulo, ropstva pao, britku sablju otpasao, pa sad nemam nikog svoga, osima Boga jedinoga. ogo mi je oorio, a ja, ulo, obolio. Kad mi ogo gladan hre, ja se, ulo, vezan trem. ulo mlada, preudaj se, meni nikad ne nadaj se. Duman me je zarobio, zauvijek nas rastavio!

Zaplakala stara majka

Zaplakala stara majka Dafer-begova: Dafer-bee, ludo djete, ta mi dovede? Dovede mi ludo mlado, nee da rodi, sve se bjeli i rumeni i aikuje. Naljuti se Dafer-bee, ode na ardak. Na ardaku ljubu nae, podne klanjae. Sablja zveknu, ljuba jeknu, edo proplaka! ta uini, Dafer-bee ja se alila!

Eto, majko, tvoga grijeha, tvoga i moga, vie tvoga nego moga, tako mi Boga!

Zaprosio Alija
Zaprosio Alija u matere Sevliju, ne da majka Sevliju, ve mu daje Hajriju. Nee Hajra da radi, ve se s majkom inadi. Kad to uo Alija, on potee handara, pa udari Hajriju posred prsa, kraj srca.

Zar s s udala kuno

Zar s s udala kuno, Zar s s udala, kuno moja? uh , jadna gora zelena! Jesam, bogme, seko, Jesam, bogme, sestro moja. Za koga si, kuno, Za koga si, kuno moja? Za paia, seko, Za paia, sestro moja. Ita ruha, kuno, Ita ruha, kuno moja? Devet sanduk, seko, Devet sanduk, sestro moja. ta e svekru, kuno, ta e svekru, kuno moja? Boaluk jedan, seko, Boaluk jedan, sestro moja. A svekrvi, kuno, A svekrvi, kuno moja? Jemeniju, seko, Jemeniju, sestro moja. ta diveru, seko, ta diveru, sestro moja? Maramicu, seko, Maramicu, sestro moja. ta e zavi, seko, ta e zavi, sestro moja? Cipalice, seko,

Cipalice, sestro moja.

Zaree se aria kaduna

Zaree se aria kaduna, u mahali meu hanumama: "Jes' tako mi dina i imana, i tako mi ehri Ramazana, sagradit u mekteb i munaru, i veliki sahat u Mostaru, nek' se uje preko Bia ravna, Velagia i Blagaja grada, a da nije Bisine ulo bi i Nevesinje!"

Zarobljeno srce moje

Zarobljeno srce moje, prelazei brjeg i do. Trailom je ne bi l nalo da ublai srcu bol. Uzalud mi elja moja, uzalud mi nade sve, kad ne smijem ljubit onu, za kojom mi dua mre.

Zaspala djevojka
Zaspala djevojka brjegu na kamenu. Siv je soko budi: Ustani, djevojko, sabah e ti proi, dragi e ti doi! Nek mi sabah proe, dragi nek mi doe!

Zaspo mi je dragi
Zaspo mi je dragi u zelenoj travi, Oko njega vile kolo uhvatile. Prote me se, vile, moje posestrime, Nije meni, vile, do vaeg pivanja, Ve je meni, vile, do mojega jada.

Zato svie tako rano

Zato svie tako rano, rujna zoro, s puno sjaja, to mi budi zlato moje iz najljepeg zagrljaja? to se zoro ne sakrije, i nepusti no na miru, da jo jednom ljubim zlato to mi lei na mom krilu? Samo tihi povjeterac nek nam svoje ari prua, a no tiha, tako duga, nek nam prua miris rua!

Zelen orah od roda se savio

Zelen orah od roda se savija, Pod orahom Mujo rane previja: "arko sunce, selam e mi materi, Nek mi mezar pod orahom napravi, Draga mi se za drugoga udala, Da Bog da joj zmija oi popila."

Zelen sokak poplavila Sava

Zelen sokak potopila Sava, a mog dragog zaboljela glava. Ja mu nosim vina iz Vidina i rakije iz Demir-kapije, i duhana iz nova duana, i dau mu prebijelo lice ne bi li mi ozdravio dragi.

Zelena mi se gora
Zelena mi se gora poruila, Studenim se kamenom zasula. Tu je mnoga eta izginula Do dva brata, dva Filipovia, Dva sestria, dva Ogroevia, I prilipi Beti Mehmed-aga. Koga ali bratac, kog sestrica. Mehmed-age niko alit nema,

Do li mlada Hasanbegovica. Ona ga je mlada oalila, Sve po kuli roblje poruila I na sebi dibu izvrnula, erku Mejru u crno zavila. Kada doe bee Hasan-bee, izme skida, a za roblje pita: Ah, boga m ti, moja vjerna ljubo, to s po kuli roblje poruila, to s na sebi dibu izvrnula, to si Mejru u crno zavila? Ah, boga m ti bee Hasan-bee, Eto sablje, eto moja glava. Sino se je gora poruila, U gori je velik ogrom bio, Studenim se kamenom zasula. U gori je eta izginula: Do dva brata, dva Filipovia, Dva sestria, dva Ogroevia, I prilipi Beti Mehmed-aga. Nekog ali bratac il sestrica, Mehmed-age niko alit nema, Pa ga moram mlada oaliti Jerbo mi je prvi aik bio. Bre, aferim, moja vjerno ljubo, I meni je prvi jaran bio.

Zeleno drvce niz more pliva

Zeleno drvce niz pliva, Gradu se boji gradski dizdare,Ne boj se gradu, gradski dizdare, Ja nisam poo dragu obii. U tuoj zemlji moja djevojka. Jedni mi kau da je bolesna, Drugi mi kau da je umrla.

Zeman, druge, da se rastajemo

Zeman, druge, da se rastajemo, gdje rekosmo da se sastajemo! Neko dvoru, neko dragom svome a ja nemam dvora ni dragoga. Bili dvori, pa se salomili, dragi bio, pa se oenio!

Zlatni topi na gradu pukoe

Zlatni topi na gradu pukoe, ljepoj Aji krnu postavie. Ljepa Ajo, je l ti ao majke? to e meni biti ao majke? U mog dragog bolju majku kau!

Zlato Mara platno bijelila

Zlato Mara platno bijelila na jaliji, nasred Sarajeva. Tri dilbera konje natjerae, bijelo joj platno pogazie. Govorila materina Mara: Karae me moja mila majka, to ste meni pogazili platno! Tri dilbera konje zastavie i ovako Mari govorie: Biraj, Maro, koga e junaka, a za tvoje prebijelo platno!

Zmaj od Bosne
Sa Gradaca, bjele kule Zmaja od Bosne, sokolovi zakliktali kajde alosne. Umrla je vjerna ljuba Husein-begova jer izgubi gospodara srca svojega. Osedlo je vranca svoga Husein-kapetan, odjezdio Romaniji podjelit mejdan. Na ardaku vjerna ljuba, Allah-illallah, klanjala je, plakala je, haber ekala. Pod pendere glasnik stie srca alosnog: Udaji se, vjerna ljubo, nema bega tvog! Od sevdaha i alosti, kraj pendera svog, prepue joj bolno srce, nee za drugog. Sa damije Husejnije ui mujezin, sa ardaka i bedema plau sokoli. Do Stambola odjekuju kajde alosne, pusta osta bjela kula Zmaja od Bosne.

Zmaj prileti s Bosne na Dunavo

Zmaj prileti s Bosne na Dunavo

i pronese pod krilom djevojku; a pod krilom ruho djevojako. Kad je zmaju ega dodijala, baci zlato u zelenu travu, bjelo ruho na jelovu granu, dade zlatu od zlata matrafu, posla zlato za goru, na vodu, a na gori tri junaka mlada. Jedan veli: "Ljepe li djevojke"Drugi veli: "Da je oljubimo;"Trei veli: "Da je upitamo, ijeg li je soja i plemena!"Njima zlato samo odgovara: Ja sam erka age Tefterdara, A unuka sa Bosne vezira, Vjerna ljuba zmaja estokoga.

Zna li, dragi, kad se zagledasmo

Zna li, dragi, kad se zagledasmo, jedno drugom vjeru zadavasmo. Tvra bjee vjera od kamena, danas nam je meka od pamuka, jer si, dragi, vjerom prevrnuo, bolesnog te prevrtala majka! Svud ti majka lijeka traila, i od mene i od moje majke. Ja imala, ja ti ga ne dala, ve ti dala od eg boli glava: ubre trave i koprive are.

Zora rudi, majka sina budi

Zora rudi, majka sina budi: Ustaj sine, prolaze djevojke! Nek prolaze, moja proi nee. Sino sam joj pod penderom bio, i bjelo joj lice obljubio!

Zora zori, pjetli poju

Zora zori, pjetli poju, pusti me, draga moja, da idem! Nije zora, ve je hora,

ostani, dilber-dragi, kraj mene Ezan ui sa munare, pusti me, zlato moje, da idem! Nije ezan, ve Murtezan, prilegni, dilber-dragi, kraj mene!

Zove majka pau Sokoliju

Zove majka pau Sokoliju, s vrh Zlatara, vi Sokolovia: Moj Mehmede, nad carstvom vezire, vodi vojsku amu i Bagdadu, tvrdom Beu i ravnom Budimu, svoju Bosnu nikad ne pohodi, a ja stara hou umrijeti. Moj Mehmede, sine moj ponosni, dovedi mi s mora neimare, gradi meni po Bosni haire, obuzdaj mi pobjenjelu Drinu, uprijom joj sastavi obale, izgradi mi karavan-saraje, nek se znade koga sam rodila!

Zvjezda tjera mjeseca

Zvjezda tjera mjeseca, za goru ga otjera, za goricom vodica, na vodici curica, bjelo lice umiva. Daj mi malo vodice iz te bjele ruice! Ne dam, dragi, ni kapi, nek ti dua iskapi, zbog sinonje besjede! Zbog sinonje besjede i rumene jabuke. Drugoj daje rumene, meni mladoj uvehle, uvehla ti dua ta!

Zvjezdo Dano, to no rani rano

Zvjezdo Dano, to no rani rano, gdje si bila, gdje si dangubila? Gledala sam gdje se braa djele. Djelie se, ne pokarae se!

arko sunce, na visoko ti si

arko sunce, na visoko ti si! Ah, moj dragi, na daleko ti si! arko sunce, pospusti se nie, a, moj dragi, primakni se blie da ti prenem oke na jagluke, a brie na jagluk drice, ime tvoje na rukave moje, a ti moje na oruje svoje! Kad pogledam na rukave svoje, nek mi pane na um ime tvoje. Kad pogleda na oruje svoje, nek ti pane na um ime moje.

arko sunce to si zakasnilo?

arko sunce to si zakasnilo? -Zakasnilo jade gledajui, dje Alibeg vjernu ljubu kara to proeta ispred dvora bosa.

uta lala, duo

uta lala, duo, uta lala, srce, uta lala, moj dragane, Kajtazova Najla. Bil ul-behar, duo, bil ul-behar, srce, bil ul-behar, moj dragane, Kajtazova Zejna, a karanfil, duo, a karanfil, srce, a karanfil, moj dragane, Ugljenova Dika. Gonde rua, duo, gonde rua, srce. gonde rua, moj dragane, elebia Duda. Katmer rua, duo, katmer rua, srce, katmer rua, moj dragane,

elebia Zilka, a muketim, duo, a muketim, srce, a muketim, moj dragane, elebia ula. Carev oko, duo, carev oko, srce, carev oko, moj dragane, Muftijina Biba. Katmer eboj, duo, katmer eboj, srce, katmer eboj, moj dragane, Osman-age Vasva. Zimi-zelen duo, zimi-zelen, srce, zimi- zelen, moj dragane, Derviage ula. Plavi sumbul, duo, plavi sumbul, srce plavi sumbul, moj dragane. Temimova Aja, a zerina, duo, a zerina, srce, a zerina, moj dragane, Deronjica Duda. eboj-tuba, duo, eboj-tuba, srce, eboj-tuba, moj dragane, Mujagina Fata.