Sie sind auf Seite 1von 470

vti

i^^^

X.

^tt^ >

~^',:%f:k

;->--.-'?fv,.'

>-mZ:A

6#**f ?!S'^^

^W't^'.

^-'

POVIJESUBOSNE
OD

NAJSTARIJIH

VREMENA DO PROPASTI

'

KRALJEVSTVA.

SASTAVIO

M^LAN PRELOG.

SARAJEVO

NAKLADA

J.

STUDNIKE

DRUGA.

NAKLADOM
j.

KNJIARE

STUDNIKE

DRUGA U SARAJEVU
JE:
dra.

IZALO

Bosna i Hercegovina u rimsko doba od

Patscha

1.50.
i

Kraljevski grad Jajce. Povijest ire Truhelke, vez. K 3"50.

znamenitosti od dra.

Nai gradovi. Opis najljepih sredovjenih gradova Hercegovine od dra. Cire Truhelke, vez. Bosne
i

K 5.
Geschichtliche Grundlage der bosnischen Agrarfrage von Dr. iro Truheika, K 1*20.

Pregledna karta Bosne nike K '40.

Hercegovine od

A. Stud-

Najnoviji plan Sarajeva od A. Studnike,

K 60;

SADRAJ.

Strana

I.

Hercegovina od seobe junih Slavena 713 do Kulina bana (1180.) za Kulina bana njegovih nasljednika III. Bosna 13 do Stjepana Kotromania (1322.) B. Matej Ninoslav (A. Kulin ban 11801204. (1204.? 1232-1250.) C. Bosna od smrti M. Ninoslava do prve pojave Kotromana. D. Ban Mladen ubi, gospodari Bosne (1291. Pavao 13-28 do 1322.) 28 IV. Stjepan Kotromani (1314? 13221353). kralj (13541391.) V. Stjepan Tvrtko I., ban (A. Tvrtko se bori s kraljem Ljudevitom bosanskom vlastelom. B. Tvrtko iri granice svoje drave okruni se kraljevskom krunom (1377). C. Stjepan Tvrtko prema pokretu u Dalmaciji 28-40 Hrvatskoj (1385-1391) VI. Stjepan Dabia (1391-1395). Jelena Gruba" 40-44 (1395-1398.) YII. Doba protukraljeva prijestolnih borba u Bosni. Nekoji bosanski velikai vladaju u svojim oblastima samostalno. (A. Stjepan Ostoja (1398 do 1404). B. Stjepan Ostoja Dubrovnik (1399). C. Stjepan Ostoja Hrvoje Vuki prema Sigismundu Ladislavu Napuljskom. D. Stjepan Ostoja Dubrovnik. Pad Ostojin (1404). E. Tvrtko II. Tvrtkovi (1404-1408). Borbe sa Sigismundom. F. Stjepan Ostoja po drugi puta kralj (1408-1418). G. Pad Hrvoja (1413). H. Nutarnje smutnje u Bosni. Osmanlije napreduju. Stjepan Ostoji (14191421.) 44-60 Vm. Stjepan Tvrtko II. Tvrtkovi (1421 1443.) .60-64 IX. Stjepan Toma (14441461). A. Stjepan Toma
II.
i i i
. .

Bosna doba Bosna

Hercegovina u predistorijsko

rimsko

17

prema Ugarskoj. B. Stjepan Toma prema srpskomu despotu her6egu..Vykiu. C. Stjepan


i

Toma

Turci. Stjepan

Tomaevi

zavlada srp-

skom despotovinom

X. Stjepan Tomaevi (1461 1463). skoga kraljevstva (1463.) XI. Matija Korvin osvaja dio Bosne.

6471
Pad bosan.

.7176
7677
78 79

Pad Herce-

govine (1482.) Rodoslovlje Kotromania


Literatura
,

I.

HERCEGOVINA U PREDISTORIJSKO RIMSKO DOBA.

BOSNA

Hercegovina dolaze dosta kasno u i antiknim kulturnim narodima. Uzroke ovoj pojavi valja traiti u geografskom smjetaju ovih zemalja. Od grkoga juga bile su ove zemlje odijeljene prostranim gorskim krajevima; od Jadranskog mora dijeli ih dugi pojas Dinarskih planina s malo zgodnih prijelaza. Na sjever ih otvaraju dodue rijeke, ali ba ovi sjeverni krajevi doli su kasno u sferu mediteranske kulture. Na jugu je samo jedan ulaz povoljan za promet s udaljenim krajevima, a to je donja Neretva kod Metkovia. Tu i nalazimo od IV. stoljea pr. I. naseljene Grke u faktorijama, koji su domaem stanovnitu donaali proizvode grke metalne, glinene i staklene industrije, a odnaali odavle sirovine u Sredozemno more. Narod, koji su ovdje Grci nali, ne bijae jedinstven. Kao to itava trupina Balkanskog poluostrva, tako je i sjeverozapadni njegov dio bio zauzet cd Iza toga slijedi sa sjevera sukcesivna doseoba Ilira, koji su starije itelje dijelom protjerali, dijelom ih uinili podanicima, a dijelom ih ostavili netaknute u manjim otocima*). Napokon od prve polovine IV. stoljea dolazi

Bosna
s

dodir

Iraana.

donje Neretve obitavali su ilirski kao plemii, koje je moralo uzdravati trako seljako puanstvo (Sravni C. Patsch: Bosnien und Hercegovina in romischer Zeit. Sarajevo 1911.)
*)
i

Du srednje

Ardijejci

ovamo trei narod

Kelti,

koji

su

samo

djelo-

mino

pokorili

Ilire.

Za predrimsko kulturno stanje ovih zemalja gotovo su nam jedino vrelo predistorijski spomenici nebrojenog niza stoljea od tzv. m 1 a g e g a
j

kamenoga doba (neolitskog)


tina neolitskog

do u doba

rimskoga gospodstva. Veoma je znamenita ostavdoba u Bosni. Osim takovih nalazita, gdje se nailo na predmei^ iz kamenog metalnog doba zajedno, imade Bosna istih neolitskih naselja. Najznamenitije ovakovo isto neolitsko nalazite jest B u t m r, a osim njega jo Donji Klakar i Novi eher. Osobito je vrijedno istaknuti ureene glinene posude i plastike figure butmirskog nalazita. Nekoje butmirske posude pokazuju inae upravo nedosegnuti stepen
i i

neolitske keramike

ljepotom svojih spiralnih nakita.

Ni u jednom neolitskom nalazitu nije se nala tolika mnoina glinenih statueta, koliko u Butmiru. Sve ove statuete su enske ili gole ili u dugim haljinama, a moemo ih smatrati idolima. Od naselja, kamene metalne kulgdje su nagjeni spomenici
i i

e b e 1 o b r d o tik uz zature zajedno valja istai padni i"ub Sarajeva. Naselje na Debelom brdu osnovano je u neolitsko doba, a imade spomenika svih predistorijskih perioda do u rimsko doba. Svoj dugi ivot imade da zahvali kao i brojna grupa

po Bosni Hercegovini dobro zatienom poloaju (ovakovih utvrgjenih predistorijskih naselja imade po Bosni gotovo pola tisue). doba u Bosni je slabije zastupano od mlagjeg kamenog doba, akoprem ba Bosna nije siromana nalazima i iz istog bronanog doba. No mnogo je vei broj spomenika iz starijegaeljeznogadoba. Iz toga doba natkriljuje sva ostala nalazita G 1 a s i n a c. Ovdje je sauvano na tisue tumula (grobova), koji najveim dijelom potiu iz doba, koje zovemo Hallstattskom periodom" (bronano-eljezno doba).
ostalih slinih nasutih gradina (utvrda)
i

Bronano

"eljezo se upotrebljava za oruje

i orugje, maeve, noeve, sjekire, a gotovo sav tjelesni nakit, oruje za obranu, metalno posugje pravi se iz mjedi.

Iz
tzv.

mlagjega eljeznoga doba

ili

zita

Late ns koga doba najznatnija su nalakod Sanskoga mosta, Jezerinau

zapadnoj Bosni, zatim Donja Dolina kod Gradike na glasu sa svojih sojenica (kolibe na drvenim skelama, smjetene na sohama, zabijenima u dno vode). Od naroda, koje smo spominjali kao najstarije stanovnike Bosne i Hercegovine, Iliri su u predaji najjae istaknuti elemenat. Oni su ratoboran narod, koji ljubi slobodu; na obalama vakasnije u rimskoj ljan, plijena eljan pomorac, Slaba mu je vojsci izvrstan vojniki materijal. strana gragjanski razvitak. Zemlja njihova raspadala se u mnoge male oblasti, koje su se vazda megjusobno bori'e. Politiku rascjepkanost pomagala je i priroda zemja. Samo na jugu nailazimo na vee dravne tvorbe kao kraljevstvo AgronaiTeute iz plemena Ardijejaca. Po imenu poznajemo jo slijedea ilirska plemena u dananjoj Bosni i Hercegovini: Desitijate (Glasinac), Daorse (istono od donje Neretve. Daorsi su kovali novac prema grkoj mjeri s grkim napisom i kipom Hermesa), keltskoilirske Japode (zapad. Bosna) etc. Mnoga su ilirska plemena stajala u ivom saobraaju s grkim trgovcima i kolonistima na obali Adrije. Megjutim odnoaji Grka i Ilira nijesu bili uvijek mirne naravi. Blagostanje grkih kolonista, koji su zaposjeli najbogatije dalmatinske otoke, a odavle uhvatili korijena i na kopnu (u IV. stoljeu pr. I. cvate ve kod dananjeg Metkovia emporij Narona), mamilo je ona plemena, koja su se bavila pomorstvom na
gusarenje, koje je bilo po ilirskom obiajnom pravu dozvoljeno. Kad su ti gusari zaprijetili za Agrona i Teute egzistenciji tih kolonija, obratie se Grci Rimljanima za pomo. God. 22Q. pr. I. osvanule su po prviput rimske lagje u dalma-

tinskim
sferu

vodama
rimskih
vodili
je

od tog doba spadao


Odsele
su

je Ilirik

ir

interesa.

Rimljani
;.

omanje ratove osobito s plemenom kasnije dalo ime itavoj provinciji ali velikih vojenih preduzea nije bilo u doba propadanja rimske republike. Pae ni Julije Cezar kao upravitelj Ilirika ratujui u Galiji, nije dospio na Balkansko poluostrvo. Zato megjutim nije manjDalmata, koje
kalo privatne inicijative. Rimski trgovci zamijenili su na obali Adrije grke trgovce, a odavle su opet isti trgovci prodirali i preko osigurane linije pripravljajui asimilaciju i konano pripojenje. Dokazuje nam to jedan kameni rimski spomenik iz

poee

nutrinje zemlje
krajevima
krajina
i

iz

god. 36. pr.


je

I.

Istom prvi

rimski car Oktavijan osvanuo


bila

osobno u ovim

megjutim uvedenog novaenja silan ustanak, koji je sjedinio ona preko Save sva ilirska plemena u Bosni pae Dunava. Snaga ustaa cijenila se na 200.000 pjeaka Q000 konjanika. Dua ustanku u Bosni bijae jedan plemi po imenu Bato (od plemena Desitijata?). Uz teke napore uspjelo je istom nakon etiri godine kasnijem caru Tiberiju svladati ustanak, a iza toga pripala je jo vojsci zadaa sistematske pacifikacije u nutrinji zemlje. Dananju Bosnu i Hercegovinu do crte Banjaluka Zvornik, zapadnu Srbiju, Sandak Novi Pai i i

inilo se od tog doba, da je ova popokorena. Godine 6. poslije Isusa plane uslijed raspisa novih poreza i

Crnu Goru i Dalmaciju sjedinie Rimljani u jednu provinciju Dalmaciju. Bosanska Posavina pripadala je Panoniji. Sjedite vrhovnih provincijalnih oblasti bijae u Saloni; ovdje se nalazio i provincijalni sabor, kamo su bosanski gradovi kao n. pr. Bistua (Zenica) slali svoje odaslanike. Vrhovno sudbeno mjesto nije bilo ovako centralizirano. Tri su sudbena kotara postojala: Skardona, Salona i Narona. itava
zar,
i

provincija
i

dijelila

se

na
iji

veliki

gradskih

kotara,

su

broj seoskih bili magistrati

upravno kadkada

sudbeno

autonomni

unutar

svojih

poprostranih podruja. etku prevladavale su t. zv. seoske opine. Na elu praepositi su stajali opina seoskih (uzeti iz dotinog plemena), a njima uz bok stajalo je vijee od domaih plemia (principes). Po malo pretvarahu se seoske opine u gradske opine. Glavna do sada poznata municipija bijahu slijedea: Bistua (Zenica), Delminium (2upanjac), Domavia (Gradina kod Srebrenice), Pelva (arii kod Jajca) itd. Vrijedno je ovdje spomenuti i ot-

veoma

krie jednog rimskog katela Mogorjelo neposredno na Neretvi i eljeznikoj pruzi MoMetkovi. Mnoga imena, ako i znamo za star
:

nam jo poznata. ivot u rimskim gradovima Bosne ilustriraju onam brojni ostaci rimske kulture. Tako n. pr. z a i c i (Ilide i Stolac. Tehnika izvedba stolakih mozaika upravo je krasna), razne posude, ae, bronce iz grobova, statuete. Nekropole (oko Bihaa) pune su grobnih spomenika, koji su u ope vaan dokumenat. Po njima znademo, kulture. tadanje Nije tko bio nosioc je naime svatko, koji je u Bosni ivio ili na grobu imao postavljen spomenik s latinskim natpisom, bio ujedno rimski gragjanin ili pae Rimljanin. Rimljanina iz matere zemlje, koji bi ovdje u Bosni bio pokopan, ne moemo u ope dokazati. U zemlji je bilo kolonizovano mnogo istonjaka. Kod Neretve imademo itav lanac vjerskih ognjita, u kojima se podravao kult istonjakih boanstava. U jednom ovakovom svetitu (Konjic !) nala se ploa, iskiena relijefima, koja je sluila u Mitreju kao rtveniki kip. Ovo je jedan od najruevine, nijesu

Mitre. jala je

religiji boga Domavije postogrka kolonija, koja je sauvala grki jezik. Megjutim makar je bilo stranaca u zemlji u gradovima selima, oni su prema domaim iteljima

znamenitijih

dokumenata o

tajnoj

U
i

srebrnim

rudnicima

-bili

u znatnoj manjini.

Blagostanje iteljstva dizalo je prirodno bogatstvo zemlje. Vadilo se srebro, zlato, olovo i eljezo. Najvaniji rudarski gradovi bijahu Brievo a v i a kod kod Starog Majdana, a nada sve D o Srebrenice. Za pacifikaciju zemlje kao to kasnije za promet i trgovinu bijahu znamenite ceste. August poeo je graditi ceste, a glavne pruge bijahu gotove za careva Tiberija i Klaudija. Broj kilometara i gustoa cesta rimskih upravo imponira, ali gradnja i uzdravanje cesta osobito u Krasu nije osobita, pae veoma slaba. Ceste su bogato opremljene stupovima, na kojima imade spomen na svakoga cara, koji je bio u provinciji priznat i to na koncu svake milje (miljai miljokazi). Od cesta vana je ona, koja je spajala centar Salonu u pravcu dananjeg Glamoa i Banjaluke sa Siskom (Siscia), glavnog grada druge Panonije, a druga je spajala

Ve

Salonu
je tekla

dananjim Sarajevom

Domavijom na

Savi, a odavle u Smirnij (Mitrovica), te Aquincum (Budim), glavno mjesto Panonije uope. Dok su druge provincije uslijed varvarskih provala bile ve u 111. stoljeu opustoene i naputene ili dobile novo stanovnitvo, vladao je u Bosni do konca IV. stoljea mir. Megju ostalim osiguran je provinciji Dalmaciji mir i time, to je rimska vlada u doba nesigurnih odnoaja na Dunavu du Save podigla kordon od postaja za brodove kao i vojnike strae oito, da zatiti Jadransku obalu Italiju. Iza pada zapadnoga rimskoga carstva (476. p. I.), koncem V. i u prvim decenijima VI. stoljea pripadala je Bosna i Hercegovina vie od 40 godina istono-gotskoj dravi. U okolini Sarajeva nagjen je kamen s monogramom kralja Teoderika. Gospodstvu Istonih Gota u Dalmaciji uini kraj
i

Drini, pa

Marsonijom (Brodom) na

vremena gospoduje

vizantijski car Justinijan (537. p. B. i H. Vizant

I.),

a od

ovog

do

VII. stoljeCa.

II.

BOSNA HERCEGOVINA OD SEOBE JUNIH SLAVENA DO KULINA BANA


I

(1180.)

Vizantijskom gospodstvu na Balkanskom poluostru zaprijetie doskora Avari, a s njima u zajednici i Slaveni. Za cara Tiberija II., zatim Mauricija pod konac VI. i poetkom VII. stoljea avarsko slavenske provale na Balkan bivaju sve ee. Cvatua neko provincija Dalmacija za tih provala gotovo je opustila. Napokon u prvoj poli VII. vijeka nastanie se na Balkanskom poluostrvu stalno brojna veoma srodna slavenska plemena. Zapad i sredinu poluotoka zauzee po svoj
prilici iza

estoke borbe s

Avarima

hrvatska

srpska
uticajem

plemena.

Ova plemena
tek

ivjela su

doba plemenskim upama, koje se


rimsko
spajaju
r-

razdrobljenim

u prvo ivotom u

malo
ili

po
manje

vizantijskoga

ivota,

malo pod pa fraoblasti


ili

nakoga

vee

plemenske drave. Dvije megju njima, najzapadnija i najistonija, zadrae narodna imena: hrvatsko i srpsko, a ostale dobie ili plemenska ili topografijska imena. Jedna ovakova oblast bijae oko doline gornje Bosne, prozvana Bosna. Po prvi put javlja se ime ove oblasti u 10. stoljeu koT cara Konstantina Porfirogoneta kao B o s o n a, a u drugim kasnijim spomenicima kao Bosonium, Bossena, Poto Bosthna, Bissena, Bosna. je ime oblasti identino s imenom jedne od glavnih rijeka Bosne, to se ovo ve odavna izvodilo od imena te rijeke. Nije poznato, od kada postoji ovo

ime rijeke. U obliku Bassante ili Basanius, imalo je da postoji, kako se openito uzima, ve u vrijeme rimskoga gospodstva. Dokazano to nije. Ovo se naime ime izvodi od rimske postaje Ad Bassante, za koju se misli, da se nalazila na uu Bosne. Novi naseljenici preudesie staro ime rijeke prema svome izgovoru, te prozvae rijeku i porjeje Bosnom, a sebe Bonjanima. Neki bi opet htjeli da je praznaenje rijei Bosna s o 1 n a

zemlja.
ove oblasti poevi od naselja slastoljea ne znamo nita sigurno. Polovinom 10. stoljea javlja o njoj prve vijesti car Konstantin Porfirogenet. Iz njegovih vijesti razabire se, da oblast Bosna nije zaseban teritorij s vladaocem na elu. Dok su se u susjedstvu stvarale plemenske drave hrvatska i srpska, ovaj je kraj ivio na svoj prvotni slavenski patrijarhalni nain. Kako se ba sada Raa (Srbija) pod knezom aslapovijesti

venskih, pa

do

10.

vom poela
to joj je

dizati

oporavljati

od

tekih udaraca,

druio
je

je

zadao bugarski car Simeon Veliki, priaslav i ovu oblast svojoj dravi. Prvotno

ova oblast obuhvatala samo gornji tok rijeke Bosne; na zapadu se hvata podruja oko gornjeg Vrbasa, na sjever moda do vrandukog klanca, a na istok do Drine. Duboko usjeena dolina Dnne stalna je granica izmegju Bosne i Srbije. Ovo je matica potonje bosanske banovine. Odavle se ona iri na tetu hrvatskih i srpskih oblasti u XII., XIII. i XIV. stoljeu. U toj oblasti spominje Porfirogenet i gradove Katera, Desnek, a izvan te oblasti Salenes.

Ne moe

se

pouzdano

odrediti poloaj tih

gradova. Katera mogao bi biti Gradac Kotorac u Sarajevskom polju, Desnek Teevo (u okolici, gdje se kasnije spominju Bobovac i Sutiska), a Salenes su kasnije Soli (ad Salinas Tuzla) u predjelu Spree, koje su dale ime posebnoj bosanskoj

oblasti

Solima.
nam
prije polovine X. vijeka ne direktno nijedan izvor. Vrlo je

Povijest Bosne
rasvijetljuje

megjutim vjerojatno, da je Tomislav, hrvatski kralj, koji je iz dananje sjeverozapadne Dalmacije i jugozapadne Hrvatske zavladao zemljom izmegju Save Drave tzv. Posavskom Hrvatskom, zavladao Bosnom. Tomislav je bio moni protivnik Simeunov, pa je jedini na Balkanu ne samo obranio svoju dravu od njega nego i svladao njegovu vojsku.
i i i

No ve
njih

nasljednici Tomislavljevi radi unutar-

borba izgubie mnogo od svojih posjeda. Hrvatska oslabi, a Raa se poe dizati za aslava. Tokom druge polovine X. vijeka otela se Bosna ispod vlasti Srbije raspadom aslavljeve drave, ali doskora iza toga pade pod Vizant za Va(1018. 1019.) zajedno s ostalim balkanskim dravama. Iza smrti Vasilijeve Bosna se opet oslobodi vrhovne vlasti Vizanta, pa ako smijemo vjerovati popu Dukljaninu, ona je samostalna i ne odvisna banovina, koja se otima dukljanskim vladarima StjepanuVojslavu MihajluVojisavljeviu, koji sa Zete tee da prikupe zemlje aslavljeve u jednu dravu. Pod konac XI. vijeka za sina Mihajlova Bodina postade ipak Bosna sastavnim dijelom dukIjanske kraljevine i ostade sve do Bodinove smrti u njegovim rukama. Prije toga ve zavladali su dukljanski vladari Zahumljem i Travunjom. Iz ovih oblasti razvila se kasnija Hercegovina. Zahumlje (Hlm^ Hum, Humska zemlja, Zahlmije lat. Chelmania ili terra de Chelmo) prostirala se na obali od Dubrovnika na sjever sve do Neretve pa u donjoj dolini Neretve. Glavno mjesto Blagaj (Bona) ove oblasti lealo je 10. km. na jugoistok od dananjeg Mostara. Na obali su drali Zahumljani i poluotok Peljeac ili stonski Rat s gradom S t o n-o m (Stamnum). Travunija (Terbunija, Tribunia) prostirala se izmegju Dubrovnika Kotora. U toj je oblasti ee u sredovjenoj bosanskoj povijesti spominjana upa K osilija 11.
i i i

n aV

I i

(Canale).

doba bosanskog kraljevstva pripadala je povremeno Bosni na obali dalmatinskoj izmegju Ne-

lU

Pogani)^ Cetine oblast Neretljana (zvani na glasu gusari. U kasnijem srednjem vijeku zove se ovaj kraj Krajinom. 1 u to doba su Krajinjani poznati gusari. Oko glavnog im mjesta Omia, esto se vodila borba. Zemlja Neretljana bila je gotovo redovno sastavni dio hrvatske drave. Dolina rijeke Cetine, itava preostala Dalmaretve
i
i

koji su

cija,

pa onda Imota (Imotski),

Hlevno

(Lijevno),

(Duvno), Dlamo (Glamo) i zapadna Bosna do Vrbasa (a i preko njega) sastavni su dijelovi Hrvatske, ali Hrvatska tijekom vremena gubi po malo od ovog svog podruja u korist Bosne. U Zahumlju je u prvoj polovini X. stoljea i h a j 1 o. On je poznat kao vladao odlian knez
Pleva (oko rijeke Plive),

Dumno

saveznik Simeuna Velikog, bugarskog cara, koji je svom snagom udarao na Rau, dok je nije posve atro (924. god.). Mihajlo mu je pomagao u borbi s Vizantijom, s kojom se izmirio poslije smrti Simeunove (927.). Dobio je naslov prokonzula i patricija, a ivio je jo oko 949. godine. Spominje se jo, da je bio u dobrim odnosima prema prvom hr-

vatskom kralju Tomislavu, svom susjedu. Poetkom XII. stoljea dogodila se na Balkanskom poluostrvu znamenita promjena. Juno Slavenstvo prelazi u taj vijek siromanije za jednu potpunu samostalnu dravu a to je Hrvatska. Kad je smru Dimitrija Svinimira zavladao u zemlji nered i borba vlastele, umjeali su se u hr-

vatske poslove najprije Ladislav, a onda Koloman, ugarski kraljevi iz porodice Arpadovia. God. 1102. okruni se za kralja Hrvatske i Dalmacije ugarski kralj Koloman (1095. 1114.), poto je u borbi s njime negdje u dananjoj Kapeli poginuo poljedni hrvatski kralj Petar Svai. Pretstavnici hrvatskih plemena osigurali su svojoj kraljevini unutarnju odnoaj samostalnost, i

izmegju

Ugarske

etku

svom

Utvrgjenje

poHrvatske imade u personalne unije. Hrvatskoj Arpadove dinastije u


i

samo

karakter

u
jili

Vizant povredom svosmatra tobonih istorijskih prava. Iz tog se razvi veliki konflikat izmegju Ugarske i Vizanta, a u tom konfliktu sudjeluje i bosna i to pod svojim Boprvim dokumentarno zajamenim
i

Dalmaciji

banom

riem.
Ugarska, ojaana Hrvatskom, svratila je svu panju na Balkansko poluostrvo. Arpadovii stupaju u srodstvo s rakim upanima. Kraljevi Beia vjena se sa kerkom Uroa I., Jelenom. Taj isti Bela II. kao ugarski kralj, daje svome 5 6 godinjem sinu Ladislavu bosansku vojvodinu (Bosnensem ducatum god. 1137.). U jednoj povelji god. 1138. zove se Bela opet: Bela Dei Orada

Hungariae Ramaeque rex. Od ovog vremena nalazimo kroz sva stoljea ime Rame u naslovu ugarsko-hrvatskih kraljeva. Rama, prvotno jedna upa u dolini rijeke Rame, identificirana je u kasnijem vremenu s pojmom Bosne, te se Bosna u naslovu ugar.-hrv. kraljeva zove Ramom. Kako i na
slova
ugar.-hrv. kraljevi doli do tog nau koliko je Bosna ovoga doba bila odvisna od Ugarske, ne moe se protumaiti iz siromanih
koji

nain su
i

vrela.

Za Ladislava, sina Belina, nema pametara, da bi vladao u Bosni. U doba Gejza II., sina Belma, dolo je do estoke borbe izmegju Vizantije, kojoj je onda stajao na elu silni Komnen Emanuel, te Srbije i Ugarske. God. 1154. provalio je Gejza na vizantijsko zemljite, a na strani Ugarske spominje se i bosanski ban Bori. Vizantijski pisac zove

Boria naroito

saveznikom

ugarskog

kralja,

a opet na drugome mjestu strogo lui Bosnu od Srbije. Kasnije iza Gejzine smrti bosanski ban Bori pomagae vizantijske kandidate iz porodice Arpadovia, a poljedna godina njegova spominjanja je
je jo

Poslije te godine nestaje mu traga. Zanimivo spomenuti, da je Bori imao posjeda izvan Bosne u dananjoj Slavoniji, da su i njegovi potomci imah ovdje posjeda, te da postoji velika vje1 1

68.

12

rojatnost

porodine krvne veze izmegju njega


te
i

Kulina bana

njegovih potomaka, a hrvatske porodice Berislavia. Bori je vladao oblau Bosnom, koja je sezala na sjever do Save, a na istok do Drine. Sumnjivi nam spomenici pae pripovijedaju i o tom, da je

vladao

Humom.

Borba izmegju Vizantije i Ugarske svrila je pobjedom. Emanuela Komnenca, koji je svojoj dravi pripojio Srijem, Hrvatsku, Dalmaciju, a valjda
i Bosnu. Tek smru Emanuela Komnenca 1180. god. nastaju na Balkanu druge prilike. Ove godine vidimo i u Bosni na banskoj stolici Kulina

bana

(1180,).

III.

BOSNA ZA KULINA BANA


I

NJEGOVIH NASLJEDNIKA DO STJEPANA KUTROMANIA.


A.

Kulin ban

(1180. 1204.).

poetku vlade Kulina bana znademo dosta je vjerojatno, da je on vladao bosanskom banovinom prije 1180. god., ali iz ove godine imademo prvi dokumenat, u kojem se spominje njegovo ime, naime pismo papinskog poslanika Teobalda, to ga je upravio Kulinu magno bano Bosine". Odnoaji njegovi s papom bili su u to doba prijateljski, ali ne e ostati za dugo. Pod konac naime XII. vijeka poelo se uvlaiti u Bosnu
malo. Vrlo
i

bogomilstvo
taren"). Prije
stva,

ili

bolje

patarenstvo

(spisi

dubrovakog arhiva znadu samo za ime panego prijegjemo na prikaz patarenosvrnut emo se u kratko na stanje kranstva u Bosni prije Kulina bana. Tradicija tvrdi, da je u Bosni bilo kranstva u davnim apostolskim vremenima. Na velikom crkvenom saboru god. 530. i 532. spominje se bestoenssis ecclesia" i njezin biskup Andrija (Bistua Zenica). Za seobe naroda biskupija je ova propala bez traga. 1067. goa. u pismu pape Aleksandra II. dukljanskom nadbiskupu Petru izrino se spominje bosanska biskupija. Ove godine podregjena je bosanska biskupija novoj metropoliji u Baru, a 1078., kad je Dubrovnik takogjer postao nezavisnom nadbiskupijom bila j'e

14

bosanska

(i trebinjska) biskupija pridruena dubr. nadbiskupiji. God. 1191. imala je bosanska biskupija spasti pod metropoliju spljetsku. Tu je bio

Ugrin Petar, kojega je Bela III. da radi u prilog njegovim osnovama, da naime preko spljetske crkve podigne svo]

nadbiskupom

ovamo

smjestio,

ugled u Bosni, iza kako je upostavio vlast svoju u Dalmaciji i Hrvatskoj nakon smrti cara Emanuela. I papa je pristao na tu promjenu. Nu ovo ini se nije bilo pravo bosanskom biskupu, uslijed esa je dolo do trvenja izmegju bos. biskupa i dubr. nadbiskupa s jedne strane, a spljetskoga nadbiskupa s druge strane. Bosna je uza to morala
strepiti

za svoju politiku samostalnost, a to je vrata Bosne patarenstvu. Patarenstvu prionuo je i sam ban Kulin negdje pod konac XII.
i

otvorilo

sto-jea.

Uenje
vijeku
stalice

Pavlikijana,
iz

koje

je

Pavao

Samosate, nailo

je

zasnovao u 5. na mnoge pri-

na istoku Male Azije kod Grka i Jermena. se pod uticajem Gnostika i Maniheja, poivala je njihova teologija, i ako su se vazda oni drali za prave krane, na staro-perzijskom dualizmu dva principa: nebeskoga oca, tvorca nevidljivoga svijeta, i zloga duha, lucifera
Razvivi
ili

satane,

tvorca

vidljivoga

svijeta.

Na

poluostrvo dolo ovo uenje je uslijed seobe, dijelom Grka, dijelom Jermena iz Male Azije, na bugarskoj granici kod Odrina i Filipopolja, a u donju Italiju preselenjem Pavlikijana s gornjega E uf rata, koje je onamo preselio Vasilije I. Ogranci ove grupe su Katari u Lombardiji i Albingenzi u junoj Francuskoj. U Bugarskoj rairila se ova sekta zauzimanjem popa Bogomila, koji je toboe ivio pod carem Petrom, sinom Simeuna Velikoga. Odatle ime pristaama ove sekte Bogomili. Ovo je vjerovanje u prvom redu osvojilo sveenike i kalugjere, a i u Bosni bili su kalugjeri magistri" i priores" u conventus fratrum". U Bosni dijelili su se lanovi patarenske

Balkansko

15

sekte ne savrene (perfecti, electi)

na obine

vjer-

crkvi nike (credentes). Na elu <patarenskoj) bio je djed (did), a zove se i episkop crkve bosanske. On je nelce vrsti patrijarhe ili metropolite
jali

bosanskoj

nad patarenima u Bosni. Pod njim su


(uitelji)
i

sta-

strojnici
sn. bili

to

gost

starac.
pri-

Gosti

kao sufragani djedovi. Sami se

stae sljedbe zvali krstjani, dobri ljudi. Patareni su zabacivali stari zavjet, krtenje,

potvrdu, poljedne pomazanje i sakramentalnu enidbu. Bogosluje bijae im veoma jednostavno. Hramovi bijahu im obine kue bez slika i kipova. Klupe, stol prostrt bijelim platnom, sluei mjesto
oltara,

na kojem

je

bilo otvoreno evangjelje: to je

bio sav ures njihove bogomolje. Sluba boja bijae vrlo jednostavna, a sastojala se od molitve oe na", koja je bila jedina njihova molitva, zatim od itanja odlomaka iz svetoga pisma novoga zavjeta^cd propovjedi i blagoslova. U pogledu moralnom pravi krstjanin (savreni pataren) morao se odrei blaga i bogatstva, jer je to rgja due". Nekoji od njih zabacivali su enidbu. Savreni lanovi uzdravali su se od i mesa svakoga jela ivotinjske naravi. Osugjivaii su dalje umorstvo ovjeka (i u ratu) i krvnu osveiu. Zabranjena im je bila la i prisega, bila ona pravedna ili nepravedna. Za obine vjernike nijesu
i

uz ovakova moralna patarenska vjera mogla osobito u vlasteoskoj Bosni toliko rairiti. Imademo jedno svjedoanstvo (testamenat gosta Radina) iz XV. stoljea, po kojem saznajemo, da je odlian lan patarenske hijerarhije gost Radin imao evrijedili ovi strogi propisi, jer

naela, teko da

bi se

patareni ne bi bili svojem sveenstvu enidbu. Niti apostolsko siromatvo pravih patarena ne odgovarati potpuno istini. Gost Radin umro je kao bogat ovjek, te je spadao po svom imetku megju najbogatije ljude u Bosni. Nova prouavanja unijet ce tijekom vremena jo i vie svijetla u patar. pitanje.
branili
ni

tvero djece, prema tome

16

Rekli smo, da je Kulin ban sam prionuo uz. patarenstvo valjda iz politikih razloga. No ba u tom svom koraku se prevario. Bela III. i njegovi nasljednici eljni da Bosnu podloe svojoj vrhovnoj vlasti, upotrebie ovaj vjerski pokret, da kao branitelji katolike vjere pozovu Kulina bana na raun. Nasljednik Bele III., ugarski kralj Emerik, ozbiljno je poeo raditi oko toga, da stekne vrhovnu vlast nad Bosnom, a rimski papa Inocentije III. (11Q8. 1216.) pomagao ga je u tom nasto-

janju, jer je

njegovom pomoi

htio da atre pata-

renstvo.

U Humskoj bijae knezom istodobno, kad Je u Bosni vladao Kulin, Miroslav, brat Stjepana Nemanje, a urjak Kulinov. On je proganjao u svojoj zemlji katoliku crkvu, prianjajui ili uz istonu crkvu iU uz patarene. On je jednom zgodom porobio spljetskog nadbiskupa Rajnerija, pa kad je papa poslao svog poslanika Teobalda, da posreduje, ne htjede ga ni primiti; zato ga Teobaia'o kazni crkvenim prokletstvom. Kada ni to nije Miroslava preplailo, pozove papa Aleksandar III. ugarskog kralja Belu III., da on posreduje i da ga eventualno prisili, da povrati ugrabljeno blago crkvi spljetskoj i da dozvoli rediti biskupe u svojoj kneevini. Ne zna se, kako se ova rasprava svrila.

slavenski

1199. nestaje Miroslava. Najstariji crkvenospomenik srpske recensije: evangjeije pisano irilicom, potjee iz doba Miroslava. Go-

u Hrvatskoj i Dalmaciji kralja Emerika, i on zavlada iz Dalmacije Humom. U poveljama zove se vojvodom cijele E)almacije, Hrvatske i Huma i taj naslov nosi sve do 1202. godine. Tako je s juga Kulinovoj dravi postao susjedom ugarsko-hrvatski kralj. Na poziv pape Inocentija III., da Emerik odluno istupi protiv Kulin bana, ova] se rado odazvao. Kulin ban odluio se sada dobrovoljno pokoriti. Papa Inocentije poalje svog legaca Ivana de Casamaris u Bosnu, te je ovaj oJvraticv
je

dinu prije toga postao

vojvodom Andrija, brat

17

Kulina

njegovu porodicu od patarenstva. Godine

1203. sastade se zbor patarenskih poglavica na BoIjinom polju (apud Bosnam juxta flumen) kod Visokog. Bijae tu i Kulin, a od patarenskih poglavica Dragia, Ljubin, Dragota, Rado etc. Ovdje se odrekoe zastupnici patarenstva svojih dosadanjih

posebno pismo. Dragota sa papinskim poslanikom kralju Emeriku u Ugarsku, kod kojega se ve od prije desio Kulinov sin i tu pred kraljem Emerikom ugarskim velikaima prisegoe, da e uope da e se tano drati svoje izjave sve initi, to bi rimska crkva od njih traila. Na to potvrdi kralj njihovo pismeno oitovanje svojim peatom, te ga dade sinu Kulina bana, da se otac on dre tano propisa u tom oitovanju. Bosna za Kulina bana bijae prostrana i ugledna banovina. Papin je poslanik Ivan zove pae kraljevinom. Na istok prostirala se do Drine, a na sjever obuhvatala je ve i Soli i U s o r u (oko Usore, Bosne i Spree), dok je na zapad obuhvatala ve nekoje hrvatske upe na srednjem Vrbasu (to je poetak kasnijoj bosanskoj oblasti Donjim Krajevima"). Godine 1189. sklopio je Kulin ban ugovor s Dubrovanima, u kojemu veli prisezaju Dubrovanom pravi prijatelj biti vam od sele i do vieka, i prav goj drati s vami i pravu vjeru, dokle sam iv." Doputa im dalje, da smiju trgovati po njegovu vladaniju", da se mogu nastaniti gdje ih volja, a da im se od njegovih asnika ne e dogoditi nikada sila. Time je on Bosnu otvorio poduzetnim Dubrovanima i podigao materijaino
i i i
i

vjerovanja, te sastavie o tom Poslije toga pogjoe Ljubin i

blagostanje
ljaju
jo,

svoje

drave.

Dubrovaki

pisci

jav-

da je za Kulinove vlade bila u Bosni obilnost i plodnost u itu i svaemu tako, da bi poslije mnogo godina, kad bi koji puta ljetina urodila, Bonjaci govorili Priidem v' dni Kulinovi". Nema tome davno, to je nagjena na lijevoj obali Bosne pod selom Muhainovii, blizu Visokog, kamena ploa, koju je dao ispisati Kulin. Ovaj nat:

IS

na jednu crkvu, koju je Kulin sazidao^ na nju na Podgorje Sijepii pade grom, te ju ban valjda iznova sazidao i postavio svoj obraz (misli se ovaj natpis) nad pragom. Natpis svrava ovako: Bog dai banu Kulinu zdravie banici Vojslavi. Tako saznajemo r za ime ene Kulina bana. Doba ovog natpisa bit valjda 1203. ili 1204. godina. Ove se godine poljedni put i spominje Kulin ban. Njegov nasljednik je ban Stjepan (1204. 1232.), valjda ujedno i njegov sin. On je prianjao uz katoliku
pis odnosi se

Kuevskom Zagorju

te je time po svoj prilici izgubio teren u Bosni. Njegov sin Sebislav (Zibislaus) vlada samo. u Usori (knez Usore 1236.).

vjeru,

B.

Matej Ninoslav

(1204.? 1232. 1250.).

pravoj Bosni zavladao je moda ve neiza Kulina bana snani Matej Ninoslav (jaz veliki ban bosanski Matej Ninoslav''). Sin r unuk Kulina bana gube svako znamenovanje, a patarenstvo prevlada u zemlji pod zatitom Nmoslava. Ugarska proivljava u to doba za Andrije i I. teke unutarnje borbe, koje se tek zlatnom bulom Andrije II. nekako primirie, pa zato papa zaluau

posredno

trai

od ugarskog

kralja
i

Hrvatskoj je od god. 1226. bio zamjenikom Andrijinim mlagji mu. sin Koloman, ovjenani kralj Halia, aii protjeran iz svoje kraljevine. On je kao herceg n"rvatske i Dalmacije upravljao ovih zemljama sve do poraza Tatara (1241.). Njegovo ime usko je skopano i s istorijom Bosne. Papa Gregorije IX. nije pustio s vida bosanske prilike. Godine 1233. doao je u Bosnu papinski poslanik kardinal Jakov, da proui ovdanje vjerske prilike. Rezultat toga putovanja bio je taj, da je papinski poslanik
istupi protiv

Ninoslava

Andrije, patarena.

da

energino

19

uvidio,

da

se je

bogomilstvo upravo uvrijeilo u

Bosni, pae da ni dubrovaki metropolita nije nita uradio, makar je znao kakve prilike vladaju u zemlji. Bosanski episkopi polovice 12. stoljea i poetkom 13. sasma protivno praksi imaju imena, te su valjda samo na iskljuivo izgled pripadali rimskoj crkvi (Vladislav (1141.), Radogost (1197.), Bratoslav, Dragohna (1209.). Biskup Vladimir, kojega je posvetio metropolita dubrovaki, bio je pataren (prekrio je zakon Isusov i upao u grinu bezumne nauke krivo-

narodna

vjerske").

skupiju

Jakov zbog toga odijeli bosansku bipodvrgne je od dubrovake metropolije


i

privremeno kalokom nadbiskupu, a kasnije 1247. na molbu Bele IV. definitivno,. S tom je nadbiskupijom Bosna bila svezana, dok nije osnovana nadbiskupija zagrebaka (1852.). Herceg Koloman je uz papinskog poslanika pregnuo, da se patarenstvo atre. inilo se u poetku da je uspjeh i hercegov legatov bio potpun. Matej Ninoslav ostavio je patarensku vjeru, a s njime i njegov rogjak Prijezda. Ninoslav poklanja 1233. neku svotu novaca za gradnju nove stolne crkve sv. Petra u Brdu, gdje je bila rezidencija bosanskog biskupa. Koloi

man
iz

odredi za to vei sjaj crkve i kaptola desetinu Usore, Soli i Donjih Krajeva i pokloni kasnije bosanskim biskupima u vukovskoj upaniji graci D j a k o V o, budue sijelo bosanskih biskupa (1239.). No kao da je Matej Ninoslav samo na oko prionuo katoliku crkvu. godine 1234. Bosna vrvi patarenima, koji su se odavle irili i u susjednu Hrvatsku. Kralj Andrija i rimski dvor odlue sada upotrebiti silu, te pokrenuti i krstaku vojnu na bosanske patarene. Krstaka vojna

Ve

(dosta malo o njoj znamo) zapoe 1234. uz neke stanke do 1239. Andrija II.
i

trajae
je

darovao

Bosnu hercegu Kolomanu u potpuno vlasnitvo, to je papa potvrdio (1235.). Koloman je oko
1237. Ninoslava svladao, pae provalio i u Humsku. Ovdje je vladao neki knez Petar, po vjeri pa-

20
taren,
ili

to je jo vjerojatnije,

pristaa
i

istone

Za njegove vlade je postavio episkopa v' hl'mskoj zemlji u Stone v' hrame presvetlije bogorodice", te se prema tome Petar odmetnuo od Andriji II. i priznao vrhovnu oblast srpskih vladara. Njega je iiaslijedio njegov neak Toljen, kojega je herceg Koloman svladao i podloio svojoj vlasti. Kadaj je papa Gregorije IX. imenovao bosanskim biskupom energinog dominikanca P o n s u, predao mu je privremeno i zemlju \ slubu apostolskoga vikara. Revni rad biskupa Ponse hercega Kolomana uini, te se pod konac 1239. inilo, da je patarenstvo u Bosni istrijebljeno. No ipak nadbiskup kaloki sagradi po Bosni vie tvrgjava na obranu ." kao da nije vjerorimske crkve i vjere u Bosni vao miru, koji je zavladao u zemlji. Imao je i potpuno pravo, jer iza odlaska krstaa iz Bosne javlja se opet Matej Ninoslav i to doskora u potsv.

Neko vrijeme bio knezom (1222. 1235.).


crkve.

isti

taj

Petar

spljetskim

Sava

humsku

punoj svojoj moi, kada


divljih Tatara.

veze

je Ugarska stradala od 1240. obnavlja Ninoslav stare Dubrovnikom i dolazi pae i sam u

Ve

pohode

Dubrovniku.

Tu

on

Dubrovanima
po
i

(i Bosni moih' sin i pae da moi ., k'meti i moi Ijudie i moi vladal'ci da vi ljube i da .**). vi hrane od' zla s' pravov' verom' Ujedno sklapa s Dubrovanima savez protiv srpskoga
. . .

potvrgjuje slobodu trgovine zemlje po vladanie i moe da si hodite svobod'no i prostrano

kralja Stjepana Vladislava (1234. 1243.), koji je bio s Dubrovnikom u zavadi. Ninoslav se u svojoj samostalnosti usudio pae podupirati Spljeane protiv kralja Bele IV. Kada je konano Bela IV. kaznio Spljeane, poao je glavom 1244. i na bosanskoga bana. Kralj Bela boravi u taboru u grau Glakom na megji usorskoj (juxta castrum Gallas") i odavle se valjda s Ninoslavom izmirio. Poljedni spomen o njemu sauvan nam je u po-

21

velji,

kojom Dubrovanima obnavlja


i

stara privile-

ujedno sklapa savez s njima protiv srpskog ih kralja Stjepana Uroa I. obeavajui im, da braniti kao i njihov posjed, ako bi se zaratili s rakim (srpskim) kraljem (1249.).
gija

C.

Bosna od smrti Matije Ninoslava


do Stjepana Kotromania.
Matej Ninoslav nije
i

mogao

osnovati dinastije

poslije njegove smrti raspade se

bosanska bano-

vina na vie dijela. Jednim dijelom vladao je njegov srodnik Prijezda, za kojeg se znade, da je prianjao uz katoliku vjeru, kada je papa Gregorije IX. razvio veu akciju protiv patarena (1233.). Konvertitori Dominikanci uzee pae za taoca Prijezdina sina kao jamstvo njegove ustrajnosti. Kada se kasnije borba izmegju patarena i hercega Kolo-

mana
riti,

nastavila,

mnogi,
su

koji se nijesu htjeU

poko-

izgubili
i

sjedi

pripali

posjede. su poTi Kolomanu. Pristae katolicizma


svoje

megju

lanovima
se

dobivi ovdje patarenske suparnike, traili su za nagradu svoje vjerne slube i vjersku ustrajnost vlasteoska dobra u Slavoniji. Tako je 1255. dobio Prijezda I. od Bele IV. upu Novaki (oko Gornjeg Miholjca) u Slavoniji. I sinovi Prijezde I. (Prijezda i Stjepan) imali su posjeda u Slavoniji. Uz takove prilike moglo je uspjeti Beli IV., da raskomada bosansku banovinu. Njegov zet R o s t i s 1 a v Mihajlovi postade ve 1247. banom Slavonije, zatim zavlada A4avom (1254.), koja je obuhvatala zemlju zapadno od Biograda izmegju Save, Drine i planine Cera i napokon Usorom i SoUma. Njega su naslijedili u njegovom posjedu sinovi Mihajlo I
i

ajui

banske sigurnima u

porodice Bosni

ne

osje-

22

Bela, koji vladaju ovim krajevima do 1271. S njima izumire ujedno porodica Rostislavljeva, te je tako nestalo nade, da bi se ovdje mogla razviti dinastija, koja je stajala u bliskim rodbinskim vezama
s

Arpadoviima.

Ovdje

Bela IV. bio je i vrhovni gospodar Huma. je Toljena naslijedio knez Andrija nevjeran kralju Beli IV.", ali njegov sin Radoslav u jednoj povelji od 1254. god. veli: ja upan Radoslav jesam vjeran kletvenik gospodinu kralju ugar." Poslije je Humska zemlja do doba Stjeskomu pana Kotromania pripadala srpskim kraljevima (Uro II. Milutin), izuzevi vladu bana Mladena ubia. Podrujem Rostislavljevim upravljali su banovi raznih sinova smrti njegovih iza Ugrin) Henrik, Egidije, (Stjepan, imena udova kralja Stjekraljica Jelisaveta, zatim vojvodom tih 1284. postade pana V., a zemalja Stjepan Dragutin, sin Stjepana Uroa 1., a urjak Ladislava IV. Kumanca, ugar.hrv. kralja. Stjepan Dragutin vladao je neko vrijeme Srbijom, ali mu ote prijestolje mlagji brat Uro II. Milutin. On je upravljao osim Mave r Bosne jo i Branievom, Beogradom i Srijemom. Prionuvi uz katoliku crkvu proganjae patarene tako, da je papa njega i njegov posjed slavio pod zatitu sv. Petra. Na molbu Dragutinovu poslao mu papa 1291. god. dva Franjevca, koji su znaii
. .

slavenski.

htio posluiti,

Stjepanom Dragutinom se pae papa da i Srbe predobije za zapadno


ali

kranstvo,
sinovi

bez uspjeha.
pravoj
i

U unutranjoj
Prijezde
I.
:

Bosni

vladaju

d a II. 1284. god. postade Stjepan zetom Dragutinovim, uzevi njegovu ker Jelisavetu za enu. Time mu je porastao ugled. Ovaj Stjepan zove se i K o t r or
i j

Stjepan

e z

man osniva je banske kraljevske bosanske porodice. Vlast njegova brata


i
i i

periodina skupna vlast, jer se u poveljama spominju i pojedini lanovi porodice, a za


bijae vie

mu

23

potvrdu odluke prvorogjenoga kao starjeine u


-vlasti

trebala je privola

ostale porodice.
je tri
i

tano smrt prvoga Kotromania


braka sa Jelisavetom imao

(1313. 1319.). Iz sina ."Stjepana,

Nezna

se

Vladislava, Inoslava
prama

ker Katarinu.

Udovica Jelisaveta bijae energina ena. Vidjevi, da svoje vlasti kao udovica ne moe vriti navelikaima, uklonila se ispred neprekidnih kavgi u Dubrovnik. Banska vlast starog Kotro-

mana nad bosanskim porodicama ne


duboko
zadrla,
te

bijae

jo

pojedine bosanske porodine starjeine ne htjedoe da podvrgnu svoja u malome vrena suverena prava pod banovo pravo. Prije megjutim. nego nastavimo prikazivati odnoaje u unutarnjoj Bosni, valja svratiti panju na prilike u dananjoj zapadnoj Bosni i susjednoj Hrvatskoj.

D.

Ban Pavao ubi


u b
i

ban Mladen

Na
tamo

Tijeka preko
birskih.

desnoj obali Krke, tamo gdje se buna ova mnogobrojnih slapova rui u more,

neko otadbina knezova briTvrdi gradovi i tanane kule spletoe se u vijenac oko srca starodrevne hrvatske upe B r rb i r-g r a d a." Pleme ubia imalo je ovdje svoje pradjedovsko sredite, a starinom mu se moe ovdje nai trag u 10. stoljeu. Pri sklapanju ugovora (pacta conventa) izmegju poglavica hrvatskoga plemstva s ugarskim kraljem Kolomanom
se prostirala

susreemo
(1102.).

upana

Mrmonju ubi

a.

Bela III. krajem XII. stoljea, dao je Subiima u nasljedno leno bribirsku upu, uinivi ih tako feudalnim gospodarima. Prvi ubi, koji je ovako postao knezom (comes) bio je Gregorije. Sinovac mu Stjepko jo se vema prisloni uz kraljevsku Bele IV., te je u dananjoj sjeverno| Dalmaciji bio svemoan gospodar.

mo

24

Ban Pavao I., sin Stjepkov, ojaa jo vie mof svoje porodice za kraljevanja Andrije III. Ovaj mu dade u vjenu batinu bansku ast na Primorju
(1293.).
Isto
jer
je

uinio

sicilski kralj

Karlo

li.

da bi Anuvinci mogli zavladati batinom Arpadovia.


(1295.),
Isti

bez

ubia

nije bilo izgleda,

postade jote i gospodarom banou Skradinu: Paulus banus Corouacie, Dalmacie et dominus Bosne). Ako se k tome doda, da su njegova braa upravljala gradovima Kninom, ibenikom, Trogirom, Spljetom, te konano jo i Zadrom, skupio je Pavao u svojoj ruci zemljita, kakovim nikad ni prije ni poslije njega nije gospodario koji hrvatski velika. Da je Pavao vladao itavom Bosnom sve do Drine vidi se iz jednog zapisnika dubrovake republike (1302.). I Stjepan Kotroman bio je tienik bana Pavla. Vlast u Bosni stekao je Pavao i svojim rodbinskim vezama. Kad smo spomenuli rodbinske veze Pavlove, moramo da poblie ugjemo u to pitanje. God. 1299. kad se Pavao zove gospodarem Bosne, spominje se kao gospodar Donjih Krajeva knez H r V a t i n* (vir nobilis Hrvatinus, filius condam Stephani, de inferioribus Bosnae confin i b u s comes). Ovaj Hrvatin, iji se otac Stjepan spominje, djed je glasovitoga kasnije vojvode Hrvoja Vukia - H r v a t i n i a. Po pradjedu Hrvojinom Stjepanu zovu se lanovi porodice u starije doba i Stjepanii. Hrvatin, njegova braa i sinovi rogjaci su i srodnici hrvatskoga bana Pavla ubia i njegove brae Mladena i Gjure, te je po svoj prilici izmegju ovih porodica, susjednih velikakih kua, postajala neka enidbena veza. Kad su se ubii stali koncem XIII. stoljea ivo zanimati za napuljske Anuvince nastojei, da im pribave ugar.-hrv. prijestolje, nali su se pri tome i sinovi i unuci kneza Stjepana. Ban Pavao zajamuje u Skradinu 1301. Hrvatinu svaki mir i poradi vjernih i vesigurnost, obeavi mu, da posjede likih usluga njegovih vazda tititi njega
vine bosanske (1299.

Pavao

25

mu

od

ma

bie za

koga. Prema tome Hrvatin priznaje usvoje patrone.

Donji

Krajevi
se

(partes

inferi-

prviput 1244. godine uz Usoru i Sol i kao sastavni dio banovine Bosne. Kralj Bela IV. naime odregjuje, da biskup bosanski Ponsa imade pravo pobirati u ime svojih prihoda desetinu u Usori, Solima i Donjim Krajevima (gl. str. 19.). Prvotno, valjda jo za Kulina bana, obuhvatali su Donji Krajevi dosta neznatni teritorij Vrbasu na zapad, ali pod kraj XIV. i poetkom XV. stoljea obuhvatila su sav kraj izmegju Vrbasa i Une, te neke predjele na istoku od Vrbasa sve do Usore. Donji Krajevi poveavali su se vazda na tetu Hrvatske. Od upa, koje su se nalazile u Donjim Krajevima, poznate su nam slijedee:: Vrbaka, Sanska, Glaka, Plivska, Luka, Zemljika (Zemljanika Zemunik) i neko vrijeme Dubika (za vojvode Hrvoja). Banica, Zemunik i Vrbanja bjehu svojina Kotromana i jedva da ima sumnje, veli Thalloczy, da porodino ime stoji u svezi s imenom glavnoga grada Vrbanje sa Kotorom*). God. 1301. dovedoe bribirski knezovi Karla Roberta iz Napulja do Zagreba, a odavle krene Karlo u pratnji ugarskih velikaa u Ostrogon, gdje ga okrunie za kralja. Malo iza toga zavlada u Bosni kao ban Pavlov brat Mladen.

ores) spominju

Ovdje
1304.

doao u sukob sa patarenima i godine ga patareni ubie. Prijateljstvo izmegju ubia i Hrvatinia ohladni po svoj prilici radi
je

vjerskih stvari, jer su Hrvatinii bili takogjer pa.


tareni.

Ban

Pavao

posljedica

Pavlove

u Bosni postavio
dena
tinii,
(II.)

provali Bosnu, u a provale bila je ta, da je za bana sina svoga Mla-

ne spominju se

Mili rogjaci" knezova bribirskih, Hrvavie, nego tek nakon smrti

*) 1287. godine imade Zemljanik u svojim rukama Prijezda, djed bana Stjepana Kotromania, ali je kasnije ova upa prela u posjed porodice Hrvatinia kao Banica
i

Vrbanja.

26

bana Pavla (1312.) uje se opet njeto o njima, ali sada se oni javljaju kao odluni protivnici Mladena II. Hrvatin (f prije 1315.) ostavio je tri sina Vukosava, Pavla i Vukca. Od Vukca potie glasoviti Hrvoje. Braa kao dumani Mladena II. nastoje zajedno s ostalim zavidnicima Mladenovim, da ga
srue.

Mladen
veru

II.

primio

je

batinu. Granice su vladanju

od svog oca Pavla veliku Mladenovu na sje-

Gvozd (Kapela), na jugu Neretva, Drina I Sava na istoku i sjeveroistoku i more na zapadu. Naslovi kao Croatie et Bosniae Banus, zatim
comes
i

dominus

totius
titule,

terrae

Hlm

(povelja

nego se faktino podudaruju s vlau njegovom. I on i otac mu izvrivali su dominium s faktinim suverenstvom, jer
1304.) nijesu prazne

se

kralja izraavalo latentno i to koliko su ga ubii htjeli priznati. Dakako, da njegova vlast ne bijae jedinstvena. On je m.orao u svakom podruju da daje koncesije tamonjim posjednicima. Svi ti njegovi vazali bojahu

suverenstvo

samo u

ga

se,

ali

on

se

morao

bojati

njih.

Mladen

li.

krepko velikom tom batinom. On je ratnik, diplomata i vladalac u jednoj osobi," veli Thalloczy; njegovo ime je bilo na daleko na glasu u Italiji, Ugarskoj i u njegovih susjeda." Poznato je, da je Mladen imao tjelesnog lijenika Viljema Varignana, koji mu je bio i diplomatski savjetnik. Istorija skolastine medicine broji ovog ubievladao
je

vog

lijenika

megju

najpoznatnije

pretstavnike

ovoga, pravca. Jedno svoje djelo posvetio je Mladenu: Svim vitekim krepostima opasanomu i ne krunom ovjenanomu gospomanje dinu, svomu vazda gospodaru, Mladenu, Hrvata i Bosne Banu vrhovnomu gospodinu itave Humske zemlje."*) Na to djelo potakao ga je Mladen. Kad jo ujemo, da Mladen, jedan veliki knez,

umnom
i

) Zbog Huma ratuje po svoj srpskim kraljem (1318-1319.)

prilici

Milutinom,

27

poetkom XIV.
to,

veli

stoljea ita bibliju, onda nam sve e I prikazuje bana kao Thalloczy, n u kulturnu pojavu u Dalmaciji i b o s a n 3-

koj unutranjosti.
Perfidna politika Mletaka (1313. otee mu Zadar), surevnjivost hrvatskih velikaa i autonomistike tenje dalmatinskih gradova, a na koncu
i

sam

kralj

uinie kraj Mladenovom gospodstvu.

Najprije se sloie u savez protiv Mladena njegovi vazali knezovi Kurjakovii i Nelipii, zatim Hrvatinii i dalmatinski gradovi. Pae i rogjeni brat Mladenov die se proti njega. Njima se prikljuie slavonski ban Ivan Baboni i bosanski ban Stjepan Kotromani, a tajno su rovarili protiv njega i Mleani na sve strane, ma da su ga jo god. 1314.

megju -svoje zaasne gragjane i prave Mle ane. Kralj Karlo I. stie nakon to je ve Mladen bio razbit od svojih protivnika u Knin, kamo bude sazvan i sabor. Mladen II. doao je pred kralja s darovima, a kralj ga na viku velikaa svrgne s banske asti i zapovijedi mu, da ostane uza nj. Bansku ast preuze u Hrvatskoj i Dalmaciji Baboprimili

ni, a u Bosni bi banska ast iskljuivo predana mladomu Stjepanu Kotrom a n u. Karlo ode s Mladenom u Zagreb
i

I.

postavi nad njim strau, te ga od sele smatrae zarobljenikom. Umro je po svoj prilici negdje u Ugarskoj (moda u Temevaru) u tamnici.

Njegovi ga protivnici oito tendenciozno prikazuju kao zlobna i pakosna tirana. Ljetopisac Miha Madijev igoe ga nakon pada ovim rijeima: Kamo ti sada tvoja sila, bane Mladene, ti .", koji si prezirao silu svih kraljeva na zemlji ^li iz Miha Madija govori mrnja autonomistike
. .

Dalmacije.

IV.

STJEPAN KOTROMANI.
(1314. ? 1322.

do

1353.)

Pod okriljem Anuvinaca zae vladu ovaj bosanski ban, koji je u mnogome poravnao puteve, kojima je kasnije koracao veliki Stjepan Tvrtko I. O mladosti Stjepana Kotromania neposredno iza oeve smrti malo se znade. Spomenuli smo, da se mati njegova Jelisaveta sklonila s djecom u Dubrovnik. Ne znamo kad se Stjepan
moe se slobodno ustvrditi, da je prije pada Mladena imao svoju stranku, pa emo po tome laglje i shvatiti spomenuto ve naputanje
vratio, ali

ubia sa strane porodice Hrvatinia. Oko 1322. izdaje Stjepan Kotromani povelju sa svojim bratom Vladislavom i u toj povelji poklanja knezu
Vukosavu Hrvatiniu upe Banicu Vrbanju. Tada se ve zove Stjepan Kotromani: gospodin svim bosanskim zemljama. Soli, Usore, Donjim Krajevima i Humske zemlje. Oko 1323. godine izdae braa slinu povelju u Moitri pred djedom velikim Radoslavom", dakle poglavicom bosanske
i

patarenske crkve. Na tijesne veze Stjepana Kotromania s Karlom I., ugarsko-hrvatskim kraljem, upuuje nas I brak Stjepana Kotromania sa poljskom kneginjicom Jelisavetom, kerkom hercega Kazimira od Kujavije. Bila je to rogjakinja Karlove ene Jelisavete, kerke poljskoga kralja Vladislava Lokjeteka. Karlo I. podupirao je svim silama Stjepana, a ovaj mu je bio vjeran saveznik protiv hrvatskih oligarha (ratovanje Stjepanovo protiv kneza Nelipia) i srpskih vladara. Za metea u Srbiji

29

uspjelo
ie je

je

Stjepanu zavladiti

Humskom

zemljom,

tom zgodom Srbija za

uvijek izgubila

Hum-

sku. (1325.) Iza toga pripoji jo Stjepan krajinu (od Cetine do Neretve) svojoj

Makarsku
vlasti,

Dlamo, Dumno, Hlivno kojih postade oblast Z a v r e, zvana kasnije Zapadne strane. Godine 1333. darova Stjepan Dubrovanima
hrvatske

upe

te

vas Rat i Ston i Prevlaku i otoke, koji su okolo Rata" u batinu. Za taj dar obeae Dubrovani, plaati banu i njegovim potomcima svake da godine na dan sv. Vlaha dohodak od 500 perpera; nadalje, ako bi ban ili njegovi potomci doli u Dubrovnik, da mogu slobodno stanovati u zidanoj Pod konac palai, a ne zato plaati najma svoje vlade zaratio se Stjepan Kotromani, potpomagan od Ljudevita Velikoga sa silnim srpskim carem Duanom. Uzalud su Mleani kuali da izmire oba vladara. Stjepan je provalio u Duanove zemlje (1349.), a Duan je opet slijedee godine (1350.) poao lino s velikom vojskom protiv Bosne. Dubrovaki pisci (Orbini i Lukari) vele, da je on provalio s 80.000 vojske sa Drine u Bosnu sve do Bobovca i Dumna, a onda do Cetine

Krke. Po drugim vijestima namjeravao je provaliti do obale Zahumske, dolinom Neretve, a odavle prema Spljetu. Na glas o ofenzivi vizantijskoj pohiti prema Kotoru, a odavle u Makedoniju. Bosanci iza tog ubrzo opet zaposjedoe gradove u Zahumlju. Oslobodivi se Stjepan Kotromani Duanove sile ivio je dvije tri godine mirno povjerivi se sasvim ugar.-hrv. kralju Ljudevitu, sinu Karla I. Odnoaj izmegju oba vladara postade jo tjesniji, kad je Ljudevit uzeo za enu ker Stjepanovu, Jelisavetu (1353.). Tako je Ljudevit stupio u rodbinsku svezu s ovom mladom dinastijom. Kako neki hoe, nagnala ga je na to ljubav prema Jelisaveti, ali vie je vjerojatno, da je htio enidbom sa Jelisavetom zavlai

30

jednim dijelom Bosne, to mu je kasnije i uspjelo za Tvrtkove mladosti. U vjerskom pitanju prianjao je Stjepan Kotromani vie uz patarensku vjeru nego li uz katolicizam. Moda se oslanjao i na istonu crkvu. Po zitivno se ne da rei, da li je blie bio patarenstvu ili istonoj crkvi. Megjutim u drugoj polovici svoje vlade podupirao je katolicizam svim silama. Njegova je elja bila, da bosanski biskup prenese svoju stolicu iz Djakova opet u Bosnu, ali ta eija nije mu se valjda ispunila. Osobito je ivahnu djelatnost razvio za Stjepana Kotromania biskup fra Peregrin (1349. 1356.). Stjepan K. ivo je pomagao njegova nastojanja, obratio se pae pisna papu Klementa VI., da poalje Peregrinu pomonike, koji znadu nauk vjere i koji su vjeti slavenskom jeziku ili bi ga barem mogli nauiti".
dati

mom

Nadalje trai ban, da


dozvolilo,

bi

se biskupu

bosanskome
pozvati
re-

dovnike i se dadu sve povlasti, to se daju sveenicima, koji rade megju Tatarima nevjernicima za proirenje vjere, jer istim trui dom istom pogibelju slubuju u Bosni podjedno neka se tim sveenicama dozvoli openje s izopenim narodom. Osobito je zanimiva banova molba, da se Peregrinu dozvoli smjeten je obraenika u vee manastire, gdje bi se neko vrijeme nauci katolikoj. poduavali u latinskoj slovnici
i i

da moe sam u sveenike, te da im

pomo

Stjepan

Kotromani
reda.

bio

je

osobiti zatitnik franjenije

vakoga

Ban Stjepan Kotromani

imao mukoga

Njegov magji brat V 1 a d i s 1 a v potomstva. oenio se 1338. Jelenom, keri Jurja 11. Bribirskoga. Kad je Stjepan Kotromani umro (1353.), bijae, ali vrlo kratko vrijeme, banska vlast u

rukama njegovoga brata, jer je Vladislavljevu sinu Tvrtku jedva moglo biti vie od 1 5 godina. Ali vec
god. 1354. ne spominje se Vladislav, te tako zapadne bosansko prijestolje Tvrtka 1., sinovca Stje-

pana Kotromania.

V.

STJEPAN TVRTKO
A.

I.

BAN

KRALJ.

(1354. 1391.)

Tvrtko

borbi

Ljudevitom

bo-

sanskom vlastelom.
Odmah iza smrti Vladisavljeve vidimo mater njegovu Jelenu s mlagjim sinom Vikom (Vukom) na putu u Ugarsku, da s kraljem Ljudevitom i svojom rogjakinjom Jelisavetom proisti porodine odnoaje. ini se, da je udovica mati traila tom prilikom i zatite u Ljudevita, jer bosanski velikai, koji su se uivili za Stjepana Kotromania u svoj podaniki poloaj opet idu zatim, da izvojuju
Ono mjerilo lojalnosti, veli staru nezavisnost. Thalloczy, koje se u srednjem vijeku na zapadu na
jednom
ili drugom mjestu istie, nije se u Bosni nikada razvilo. Uzrok je tome dijelom razdioDa teritorija, a dijelom opet onaj snani i ne-

obuzdani lini osjeaj,


koji
varili,
i

koji je

vazda ka-

rakterisao tamonje porodice." Prvi se digoe ne-

jer

lanovi porodice Hrvatinia, a ne bismo se preda je donekle vjerski momenat odluivao, je Tvrtko bio katolik, a veina njegovih velikaa

patareni.

U takovim prilikama oslonila se mati sa svojim sinom Tvrtkom na Ljudevita i u prvom poetku vidimo, da je Tvrtko odan vazal Ljudevitov. Ljudevit megjutim ne bijae sasvim s njime zadovoljan. Ubrzo se pokazalo, da je Ljudevit nakanio bosansku banovinu umanjiti, a ostatak skuiti pod

32

svoju vlast, te od bana nainiti u neku ruku svoga namjesnika. Na to ga je nukalo, veli ii, najvie sretno ratovanje s Venecijom, a nagrada toga ratovanja imala je biti eljno iekivana i teko steena dalmatinska obala. Ova je opet bila u pr-

vom

redu upuena na zalegje, na Hrvatsku i Bosnu. Stoga je Ljudevit i htio, da to zalegje proiri dakako na tetu Bosne, ije su zapadne oblasti i

onako najveim dijelom


vatske upe.

bile

vremenom

preotete hr-

Da

tu svoju svrhu postigne, (o

tom

ima pouzdanih podataka), stao je mamiti pod svoju vlast neke bosanske velikae, (od roda Hrvatinia), traei od njih, da se odmetnu od Tvrtka, a pokore ravno njemu njegovoj zatiti (1357.), to su oni uinili. Tvrtko je u takovim prilikama sredinom i
i

1357.

ugovor.
rene
i i

morao sklopiti za se veoma nepovoljan Morao se obvezati, da e protjerati Pata-

boraviti

svoje zemlje, da je duan ii s kraljem u rat i dolaziti u kraljevu prijestolnicu ili lino

ili

brat

mu

Stjepan Vlk (Vuk)

napokon
i

otstupiti

mu

itavu Humsku zemlju. Kralj

gjuje

mu za to potvrbanovinu bosansku Usoru. Tim


i

ugovorom postao je Tvrtko potpuni vazal Ljudevitov, te su Dubrovani zvali Tvrtka po nalogu kraljevskom ban". Za cijelo je u to doba nastao i onaj natpis kod Zauja blizu Donje Drenice u dananjoj Hercegovini, u kojem se veli Se pia rab boji i svetoga Dmitrija
:

udnigospodina

kralja ugarskoga Loia i gospodina bana bosanskoga Tvrtka". Ovakovo rijeenje bosanskoga pitanja jedva da je prijalo bosanskoj vlasteli. Bosanskim velikaima nije bilo ni na kraj pameti, da slabog svog bana zamijene monim kraljem Ljudevitom, koji je kamo u pitanju vlasteoske oligarhije bio jo kud energiniji od svoga oca Karla I. Radilo se sada o bosanska banovina ostati autonomna tome, da li ili se pretvoriti u ugarsku provinciju. Zato se uz
i

Tvrtka okupie vlastela obiju konfesija i digoe bunu, a Ljudevit je sam poao u Bosnu, da ugui

33
taj

ustanak. Razlozi polaska Ljudevitova u Bosnu su dakle politiki, a ne samo, kako Ljudevit veli, da ga na tu vojnu navelo pustoenje bezbrojne mnoine heretika i patarena, a na tetu
bili

prave vjere kranske."

odluio Bosnu napasti s dvije Jednu vojsku povjerio je kralj palatinu Nikoli Kontu i ostrogonskom nadbiskupu Nikoli, a imala je provaliti u Usoru i osvojiti grad Srebrenik; druga vojska (na elu joj sam kralj) provalit e u upu Plivu i njeno sredite tvrcii
Ljudevit
je

strane. (1363.).

Sokol-grad.

8., 9.

10. jula 1363. nalazio se kraij

pred Sokolom, a ve 19. jula izdaje povelju u ViroRat je prema tome trajao vitici nedaleko Drave. veoma kratko i svrio za kralja potpunim neuspjehom. Kralj ne govori ni u jednoj povelji o toj neuspjeloj vojni, ali za to nam o njoj govori sam Tvrtko. U povelji od 1366. god., to ju je izdao u upi Rami pred gradom Prozorom veli: Stvorih milost svoju gospodarsku svojemu vjernu sluzi, njegovu u ime vojvodi vjernu slubu u ono vrijeme,kada se podie na me ugarski kral, u ime Ludovik, i prihodi u Plivu pod Sokol i ondazi mi vojvoda Vlkac vjerno poslui." Za nagradu darovao je ban Tvrtko Vuku itavu Plivsku upu. Mnogo gore od samoga Ljudevita progjoe palatin Nikola Kont i ostrogonski nadbiskup Nikola, kraljev kancelar. Podsjedanje Srebrenika nije uspjelo, te su ugarski vojskovogje morali napustiti grad uz veliki gubitak ljudi i stvari. Tako je Bosna, veli ii, sauvala orujem u ruci svoj politiki individualitet, a Tvrtko se sada prozove Bojom milou ban itave Bosne". Republika mletaka uini (1364.) njega, brata mu Vika i mater Jelenu svojim gragjanima. Time megjutim jo uvijek nijesu bile svrene kunje i borbe mladoga bana. Dvije godine iza toga planu protiv Tvrtka buna, kojoj je bio na elu brat mu Vlk s knezovima Dabiiima. Razlozi nam nijesu poznati, ali moda je Vlk teio da po-

VlkcuHrvatiniuza

34

stane suvladarom. Tvrtko mora s materom pobjei iz Bosne, a Vlk postade banom. Protjeranom banu ne preostade drugo, nego zatraiti u Ljudevita, koji mu je i prui i Tvrtko se jo iste godine (1366.) vraa u Bosnu, ali jedva u itavo svoje vladanje. ini se, da je kralj pridrao koji dio u svojoj vlasti. Nekoji buntovnici bijahu pohvatani i utamnieni, a Vlk pobjee u Dubrovnik. Dubrovani ga kasnije na zahtjev Tvrtkov ne htjedoe

pomo

makar je i sam Tvrtko boravio zbog toga u Dubrovniku. Godine 1367. napokon izmiri se Tvrtko sa bratom i obdari ga gradovima i imanjima (svojega brata gospodina Vlkia").
izruiti,

B.

Stjepan Tvrtko iri granice svoje okruni se kraljevskom drave krunom.


i

zvao se Tvrtko Milou naega gospodara Ljudevita ban Bosne". No ovaj odnoaj ne potraja dugo. Kralj Ljudevit svratio je svoju panju na prilike u Poljskoj i tako je Tvrtku morao ostaviti slobodne ruke na jugu. Ovu zgodu upotrijebio je Tvrtko, da osili svoju vlast na jugu, a osobito istoku svoje drave. Godine 1355. umro je Duan Silni u doba od 48 godina, i njegov nasljednik Uro IV. nije imao osobina, da bi mogao snanom rukom rukovoditi velikom, nedavno proirenom dravom. Ubrzo izbie nemiri u itavoj zemlji. Dravu poee kidati gospodstva. vlastela, osnivajui samostalna Vlkain postaje uz cara kraljem. U Zeti javljaju se Balii kao upani, a izmegju obale juno od Dubrovnika i planina istono od Drine upan Nikola
Poslije ovih nevolja
i

bojom

Altomanovi
koji je sa

velika

plitkoga

uma

siledija,

svima susjedima ivio u svagji". Istoni

35
-susjed

upana Altom ano vica, dublje u unutraknez Lazar, sin Pripev. Pribac zove se i Hrebeljanovi. Lazar se oenio Milicom, kerkom kneza Vratka, uglednoga vojskovogje cara Duana, koji je poticao od sporodne loze Nemanjia. U mladim godinama stupio je u dvorsku slubu Duanovu, a kasnije se javlja kao jedan od najuglednijih dvorjanika caraUroa. Oko 1370. bio je Lazar gospodar Rudnika. Godine 1371. izumire
njosti, bio je

dinastija
javljaju

Nemanjia
u
isti

Uroom

IV.,

Turci se

kao politiki batinici jo nedavno tako snanoga carstva. Bistrom i prokuanom oku Tvrtkovu nije mogla utei vanost ovoga novoga politikoga poloaja na jugu i istoku Po babi svojoj, keri Stjenjegove drave pana Dragutina, bio je Tvrtko u rodu po tankoj izumrlom dinastijom Nemakrvi s to stao njia, a on ne samo da je isticati, nego se poe i otimati za posjede iste porodice. Sklopivi savez s Lazarom Hrebeljanoviem, osvoji on zemlju oko gornje Drine, zatim sam protjera god. 1376. iz Travunje Jurja Balia, kojemu je otstupio malo ne cijelu kneevinu T r aV u n j u Nikola Altomanovi, te mu se oblast prostirala preko Humske do Kotora i Onogota (Nikia). Na istoku drao je u svojim rukama Tvrtko l
.

as

jedan dio Rae, gdje se nalazilo i Mileevo s grobom sv. Save. Ljeti god. 1377. dade se na grobu sv. Save okruniti sugubim vijencem" t. j. dvostrukom krunom u znak srpske i bosanske zemlje, prozvavi se: Stefan Tvrtko po milosti gospoa Boga kral Srblem, Bosni, Primorju, Hlmsci zemli, Dolnim Krajem, Zapadnim Stranam, Usori, Soli, Podrinju i ktome. Ovim krunisanjem prela su i prava Nemanjia na Tvrtka, to su i Dubrovani i Mleani odmah i priznali. Dubrovani su mu naime plaali danak, to su ga plaali srpskim vladarima na dan sv. Dimitrije u iznosu od 2000 perpera*),
*)

Godine

1354. spominje se u jednoj povelji stanak

36

Prema novoj asti


protovestijar).

bijae si Tvtrko uredio i svoj dvor, uvedavi nova dvorska dostojanstva (logotet,

Osim toga okruio


i

se

najodlinijim

vojvodama, od kojih su ve tada bili poznati Vlatko i Hrana Vukovi, Radin Jablanovi i sin mu Pavao Radinovi, a osobito vojvoda Vukac Hrvatini i sin mu Hrvoje Vuki. Stona mista'' Tvrtkova su obino Sutjeska, Bobovac, Trstivnica. Tvrtko je podupirao i darivao ove mone porodice, da ih predobije za se i za svoju porodicu,pa mu je to i uspjelo, dok je on ivio. Poslije su ti velikai zaboravili na to i odmah iza njegove smrti trgali jedinstvo drave. U jednoj povelji od god. 1378. ovako Tvrtko

bosanskim knezovima

odregjuje svoju
kraljevati
i

zadau:
i

po tom naeh

bogom

praviti prestol srbskije zemlje, claje

razoraja seukrepiti..." padaja sa vzdvignuti Ovoj svojoj zadai ostao je vjeran do kraja svoga
ivota.

Poslije smrti

Ljudevita

(1382.)

pokazao

je

Tvrtko odluno volju, da proiri granice svoje drave na Jadransko more, a na sjever do Drave dakle, da dobije vlast nad itavom zemljom, u kojoj

stanuju Hrvati i Srbi. Velikim dijelom on je i ostvario svoje tenje, ali to to nije trajno i sasvim proveo, kriva je njegova prerana smrt. Dravi Tvrtkovoj trebalo je mora i brodovlja, a u tom poslu smetao mu Dubrovnik, zatim kraljica Marija, a koja je

bosanskih velikaa na mjestu Mili ili Milje. Ovo Milje nije drugo, veli Ruvarac, nego manastir Mileevo sa crkvom
sv. Nikole, to
i

ga

je

sagradio Stjepan

Kotromani

u kojem je bio sahranjen.

Juki spominje, da je Mile-

evo bilo na rijeci Bosni u dananjem gradakom kotaru, danas zvani Mileevac. Talloczy veli,
da je mjeslo Mile lealo oko Kljua dodaje: te tako pada ona tvrdnja veega broja bosanskih historiara
i

da se Tvrtko krunisao za kralja

manastiru
je
i

Mileev u,

posveenom

sv.

Nikoli." Kao da

Ruvarac bio ovoga miljenja, samo ga nije htio izrei. (Sravni rjegovu raspravu: Banovanje Tvrtka bana. Glasnik bos. muzeja godine 1894.)

37
batinila

Kotor

iza oca.

Ne usugjujui

se direktno

mona

napasti Dubrovnik, podigne on na ulazu u Boku Kotorsku na vrlo zgodnom mjestu novi grad, koji prozva Sv. Stjepan' (u ast svome zatitniku); poslije bi grad prozvan Novi, a danas mu je ime Ercegnovi (Castelnuovo). Time je htio satrti trgovinu Dubrovnika, po kojoj je ova republika bila jaka, a podjedno je htio i Kotor otkinuti i od Marije. Novi je imao biti glavni primorski trg bosanskih i srpskih zemalja, u kojem bi se usredsredila sva trgovina ovih zemalja. itelji dalmatinskih gradova grnuli su ovamo vozei vino i sol, a Tvrtko je podigao u Novome slanicu" i uinio ga trgom za prodaju soli (kasnije je to 1382. god. na molbu Dubrovana zavrgao!). Tvrtkova diplomatska vjetina nala je terena za svoje pomorske tenje i u Mlecima. Vijee mletako dalo mu je privilegij (1383.), to je dozvolilo svomu gragjaninu Nikoli Bazeju, da primi od

njega admiralsku ast, pae mu je prodalo i jedan dobar brod toboe kao mletakom gragjaninu. Mora da je osobito na srcu lealo Mlecima Tvrtkovo prjjateljstvo, jer su ga iste godine unijeli u svoju zlatnu knjigu zaasnih gragjana, poto se pokazao vjernim i pravim Mleanom", koji revno radi o boljku republike. Dozvolili su mu dalje, da moe graditi u Mlecima jo dva broda. Ova sklonost Mletaka prema Tvrtku dade se protumaiti odnoajima u susjednoj Hrvatskoj i Dalmaciji, gdje se u punom jeku spremalo poznato gibanje protiv kraljice Marije i matere joj Jelisavete. Mleani su opet znali Tvrtkove osnove i nadali su se, da u opoj smutnji u mutnome loviti.

C.

Stjepan Tvrtko prema pokretu Dal m ac H rv a tsko


i j i

j.

Megju Hrvatima, koji su se Drakoga, a protiv Marije, naao

digli
je

za Karla Tvrtko do-

38

skora pristaa. To je u prvom redu vranski prior Ivan Palina (prior reda Jvanovaca u Ugarskoj i Hrvatskoj), ali Tvrtko ipak nije odmah otvoreno pristao uz buntovnike. Sa strane Marijine opet se uvigjelo, da treba pokuati izravnanje s Tvrtkom, hoe li Marija uspjeti protiv ustaa. Godine 1385. ode palatin Nikola Gorjanski u Sutjesku, da se porazgovort s Tvrtkom. Tvrtko u ovaj mah nije drugo traio nego samo Kotor vlasnitvo njegovih roditelja i praroditelja". Gorjanski zato sklopi s njime vjeni" savez protiv svih neprijatelja Marijinih, a Tvrtku predade Kotor, kojim je faktino jote iste godine ovladao. Kada je Karlo Draki godine 1386. u Ugarskoj bio izdajniki ubijen, promijeni Tvrtko svoju prividnu neutralnost i pristade otvoreno uz buntovnike zajedno s vojvodom Hrvojem Vukiem". Buntovnici su naime vojevali dalje za sina Karla
Ladislava, kojemu je bilo jedva deset godine 1386. provaljuju bosanske ete do Klisa i Spljeta. Kad je Ivan Palina postao namjesnikom i banom hrvatsko-dalmatinskim sa sjeditem u Klisu, poradi on jo vie u korist Tvnkovu tako, da je sredinom god. 1390. Tvrtko pridruio svojoj dravi svu Dalmaciju s otocima, osim jedinoga Zadra, a imao je u rukama i junu Hrvatsku. Od sada nosi naslov i kralja Dalmacije i Hrvatske. Njegovu akciju u Dalmaciji nije prekinulo nr ratovanje s Turcima. Tvrtko alje Lazaru u vojvodu Vlatka Vukovia, a vjerojatno je, da je u kosovskoj bitci sudjelovao i Hrvoje. Od hrvatskih ustaa spominje se naroito bivi ban Ivan Horva?.

Drakoga

godina.

Ve

pomo

Tvrtkovim osvajanjem postade Bosna, sad prikovana uz Hrvatsku, sad uz Srbiju, sreditem oka
kojega se skupie esti drave hrvatske i srpske. Bosna je bila tada najmonija drava na
*)

Ugarskoj zovu sada Tvrtka samo banom.

39

Balkanskom poluostrvu. Ona na sjeverozapadu, kao to je


dina ana
veli

prije

toga

na

jugoistoku.

Stanojevi, u kuli turnim tenjama carevine Duanove i kraljevine Tvrtkove. Duan je htio stvoriti srpsko-vizantijsko carstvo, a Bosna je trebala da postane srpskokoja spreavati prodiranje hrvatska drava,

dominirala Ipak je velika politikim u i

dominirala nekoliko goSrbija za Duje

razlika,

Ugarske na Balkan i vlast ugarsku u srpskom I hrvatskom narodu. U osnovi svojoj, svrava Stanojevi, bila je Tvrtkova drava realnije zamiljena i zasnovana, nego drava Duanova. Svim tim uspjesima uini megjutim kraj Tvrtkova smrt. Godine 1391. (u februaru) umrije Tvrtko zacijelo u Sutjeskoj, a doskora iza njega propade i njegovo djelo. Stjepan Tvrtko bijae oenjen Dorotejom Bdinskom, kerkom brata posljednjega bugarskoga cara Ivana imana. Iz toga braka potie sm Tvrtko. Tvrtko se poslije smrti Dorotejine spremao na drugi brak i to htio je da se oeni kerkom AIbrehta III. Habzburgovca i traio je Mleane, da oni budu posrednici. Smrt njegova prekinula je osnove, koje je po svoj prilici Tvrtko imao s tora

mu

enidbom.

VI.

STJEPAN DABISA.
(1391. 1395.).

JELENA GRUBA."
(1395. 1398.).

Ma da je svetopoivi" kralj Tvrtko ostavio dva sina: zaJkonitog Tvrtka i nezakonitog Ostoju, naslijedio ga je na prijestolju mlagji mu brat Stjepan Dabia po starom slavenskom pravu seniorata. Prema tome nije uspjelo Tvrtku za svoga ivota uvesti red nasljedstva po primogenituri, to kasnije prouzrokovalo neprestane prijestolne borbe. Uslijed tih prijestolnih borba neobino je opet narasla odline bosanske vlastele, koja imade izborno pravo tako, da nijedan bosanski kralj nema vie slobodnih ruku u politici nego je igraka u rukama velikaa, od kojih nekoji (Hrvoje Vuki, Sandalj Hrani i Pavao Radinovi) tjeraju politiku na svoju ruku. Da su bosanska vlastela digla toliko glavu, uzrok je i sam Dabia, ovjek povodljiv i neodluan, pa zato i malo sposoban, da ravna dravom, koja je bila sastavljena od esti, to se jo nijesu stopile u jednu cijelinu, nego svaka odavae svoje porijetlo i isticae svoje centrifugalne tenje. ena mu je bila Jelena Gruba", inae nepoznata porijetla, valjda ki domae koje
je

mo

velikake porodice.
i u Hrvatskoj i Dalmagod. 1392. vrio u tim kraljevinama vlast po banu kraljevina Hrvatske i Dalmacije Vuk u, bratu Hrvoja Vukia. Megjutim su bili, kako je ve poznato, hrvatski ustae izabrali

Dabia bijae priznat

ciji, te je

Vuku

41

Tcraljem
koji

sina Karla Drakoga, djeaka Ladislava, za ivota Stjepana Tvrtka nije isticao svoja vladarska prava, ali sada poslije smrti Tvrtkove sve vie to ini. Tako on pod konac g. 1 391 potvrgjuje banovinu kraljevina Hrvatske i Dalmacije vojvodi Hrvoju i bratu mu Vuku Vukiu i inae dariva Hrvoju i brau mu brojnim gradovima i posjedima.
.

Razban mavanski, Ivani Horvat postaje Ladislavnamjesnikom u Ugarskoj i saveznim kraljevinama. Tako su se sada takmila dva vladara
Ijevim glavnim

Hrvatsku: Dabia i Ladislav, a ve Marijin mu Sigismund, koji i ulagati sve sile, da atre protivnike svoje i svoje ene i da istisne Ladislava. Stjepan Dabia poeo je uvigjati, da nije dosta jak, da se takmi sa Sigismundom i napuljskim kraljem Ladislavom. Nije imao odvie pouzdanja ni u hrvatske ustae (Horvate i Paline), koji su poslije Tvrtkove smrti vie naginjali Ladislavu, a I njegovi vlastiti velikai vie su se brinuli za se nego za kralja. Jo je tea situacija nastala za Dabiu, to su i Osmanlije pokucali po prviput na Imajui u rukama Duanovo vrata Bosne. Skoplje pribliili su se i Bosni i prva provala dogodila se za vlade Dabiine (1392.). Izvori o toj provali malo nam govore. Znademo, da je vladalac Bosne bre bolje skupio boljare, vojvode, banovce, knezove, tepaije, upane, velmoe, vlastelu i vlasteliie", te potegne danju i nou" protiv njih. Boj se zametnuo na nepoznatome mjestu i ini se, da je ova provala ostala bez tekih poza Dalmaciju
i

se

pomalo

javlja

sljedica.

Svi

ti

razlozi sklonuli se Dabiu, da je

odluio

Sigismundom, kako bi osigurao prijestolje njegovom pomoi. U julu 1393. sastadoe se oba kralja u Djakovu. O dogovoru izmegju oba vladara nemamo potankih vijesti, aU znademo, da je Dabia pridrao svoju dravu u starom opseg u i da ga je Sigismund priznao kraljem i svp;jim milim prijateljem". Dabia je opet sa svoje
izmiriti se sa

42

strane preuzeo obvezu, da drava imade poslije njegove smrti zapasti Sigismunda kao pravog i zakonitog vladara", da ne pomagati ustaa u Hrvatskoj i Ugarskoj i da svoje velikae pozvati na vjernost i vjernu slubu prema Sigismundu'). Sigismund je nakon toga ugovora, koji je imao vrijediti za vjena vremena" imenovao Dabiu upanom omogjskim. Protiv toga ugovora bijahu brojna bosanska vlastela, dok je n. pr. vojvoda Hrvoje priznao gjakovaki ugovor. Razumije se, da su protiv ugovora bili i hrvatski velikai, protivnici Sigismunda. Go-

dine 13Q3. vidimo na Dabiinom dvoru bana Ivania Horvata i brata mu Pavla, koji su kao bjegunci sada, kada im je poslije gjakovakog ugovora i lina njihova zatita bila u Bosni sumnjiva, svim silama nastojali, da obore taj ugovor i dignu Bosnu protiv Sigismunda. Dabia im je otea Omi, gdje su se bili sklonuli, a valjda ih je i dalje
zatvorili u grad Dobor, Bosne, koji su po svoj prilici bili podigli ve prije, da mogu odanle napadati Slavoniju i Ugarsku.
jer

progonio,

su

se

na donjem toku

rijeke

Sigismund

je

odluio

potraiti svoje protiv-

nike u Bosni. Pogje zato

dobro spremljen prema

jom padoe u ruke Sigismundove,

Doboru. Braa Horvati pobjegoe odavle, ali izdakoji je megjutim spalio Dobor. S Horvatima dospjee u Sigisi

mundove ruke

drugi kolovogje, koji bijahu poje

tragino svrio Ivani Horvat Sigismund postao gospodar situacije, a to je sada dobro osjetio i Stjepan Dabia, koji se pourio u tabor Sigismundov kod Dobora i ovdje sa Sigismundom obnovio g j a k ovaki ugovor. Po mnijenju iievu ovaj je ugovor sada proiren u toliko, da se Dabia moraa
gubljeni. Osobito je

u Peuhu. Time

*) Bez privole nita vrijedio.

velikaa ovaj ugovor

onako ne

bi

43

odrei Hrvatske

Dalmacije*) (1394.).
i

Tako

je

Dabia povratio sebe

stvo (dominio) i kruni". U Dalmaciji upravljao je jo uvijek Vuk Vuki, protivnik Sigismundov. Protiv njega izaalje

svoje podanike u podanposlunost kralju i ugarskoj

Sigismund Nikolu Gorjanskoga,

koji

Vuka

svlada kod Knina i ovom pobjedom padoe Hrvatska i Dalmacija u ruke Sigismundove. Godine 1395. umrije Stjepan Dabia u Sutjeskoj, nasljednik Tvrtkova ezla i krune, ali ne duha njegova niti odlune mu volje". On je svoju naslijegjenu bosansku krunu doveo u nekadanji vazalski odnoaj prama kruni sv. Stjepana. Slaba njegova vladavina mogla je biti i po udi gordoj na ona je stoga i posijala bosanskoj gospodi, niknuti plod skore i nagle prosjeme, iz kojega

pasti.

Glas

Dabiinoj

smrti

stigao

je

Sigis-

mundu u
majui
lici

Erdelj, gdje se

se

on nalazio u taboru spreprotiv Turaka. On je poao po svoj pri-

odavle u Bosnu, da oivotvori svoje pravo po gjakovakom ugovoru. Bosanski velikai razdijelili su se na dvije stranke. Jedna je htjela Sigismuna, ali ta je bila u manjini. Veina izabere udovicu

Dabiinu Jelenu, to Sigismund nije mogao sprijeiti radi neprilika s Turcima, pa je valjda i dao tome izboru svoju privolu. Jelena je vladala samo po imenu, dok su u istinu imali vlast u rukama
Hrvoje, Sandalj i Pavao Radinovi, koji su 1397. dizali protiv nje Stjepana Ostoju, nezakonitog Tvrtkovog sina. Godine 1397, vlada ve sam Ostoja, a o Jeleni imade jo spomen iz god. 1399,

ve

*) Drugi historiari misle, da se Dabia ve prviput u Djakovu morao odrei Hrvatske Dalmacije.
i

VII.

DOBA PROTUKRALJEVA PRIJESTOLNIH BORBA U BOSNI.

NEKOJI BOSANSKI VELIKAI VLADAJU U SVOJIM OBLASTIMA SAMOSTALNO.


(1398. 1421.).
A.

Stjepan Ostoja

(1398. 1404.).

Ovaj

vladar nikada se spominje ni oca ni djeda, pa nam se ini kao da se aca svoga porijetla. Zato i nije neopravdano nagagjanje, da je po svoj prilici bio nezakonit sin Tvrtkov*. Popeo se na prijestolje pomou monoga plemstva i zato je bio posvema od njega zavisan. Samomu kralju nije ni preostalo vie nego matica bosanske drave, Gornja Bosna, pa i ovdje su mu sputane ruke od vlastele. K tome ga je smatrao Sigismund uzurpatorom, a Turci su ponovno provalili u zemlju pod Mahmut paom, te je nemilo oplijenie. Samo cia februarska zima prisili ih na povratak (1398.). U takovim tekim prilikama bio bi se i vladar veih sposobnosti teko snaao, a kamo li Stjepan Ostoja, koji nije ni pokuao, da se otme ispod vlasti mone vlastele. Od velikaa, koji su zapravo drali kormilo drave u svojoj ruci istiu se Pavao Radinovi, Sandalj
*) U jednoj povelji od 1444. god. zove Stjepan Toma Ostoji, nezakoniti sin Stjepana Ostoje svoga pretasnika Tvrtka II. Tvrtkovia ^patruus noster carissimus." Dubrovani vele za nj: e sta homo de minima condicion."

45

Hrani,
blani

a
bijae

nada

sve

Hrvoje

Vuki-Hrvatini.
Ja-

Piavao Radinovi. Otac Pavlov Radin

ugledna osoba na dvoru Stjepana Tvrtka I., a sam Pavao proivi mladost svoju na kraljevskom dvoru. Tvrtku I. morao je biti osobito
drag,
jer

Dubrovani
tome:
drae
i

Pavlu imae
dobri

o
i

piu jednom zgodom (naime Tvrtko) tebe koliko svoje diete", a

on

nj: a uenik slavnoga spomenua gospodina kralja Tvrtka*'. Ugled Pavlov digao se i time, to je Stjepan Ostoja uzeo njegovu rogjakinju Kujevu za enu. Otadbina Pavlova bijae izmegju Bosne i Drine. Obuhvatala je Boraku upu (comitatus Berez) s gradom Boraem (kod Vlasenice), zatim olovne majdane kod Olova i trg Prau. (Tu je sagradio Pavao grad Pavlovac.) Na sjeveru megjaio je njegov posjed sa Srebrenikom. Osim toga je imao Pavao Ustikolinu (izmegju Foe i Gorade), Dobrun, a po svoj prilici i Vrhbosnu. Kasnije je porasla njegova mo, jer je dobio posjed Sankovia. Za Tvrtkovih vremena vladao je u Humu i Popovom polju, te uz obalu izmegju Dubrovnika i Stona upan Sanko. Njegovi sinovi Belijak i Radi stekli su za Tvrtka dijelove stare Travunje, a napose Konavlje. Poslije smrti Tvrtkove darovae braa Sankovii i ne pitajui ostalu bosansku vlastelu 13Q1. god. upu Konavlje Dubrovanima. Jo iste godine udarie na njih Pavao Radinovi i vojvoda Sandalj Hrani, zarobie brau, a zemjju podijelie izmegju sebe. Konavlje dobio je Radinovi, a posjede u Humu veinom Sandalj

drugom opet zgodom kau za

Hrani.

Sandalj Hrani. Porodino imanje ovoga vojvode nije nam jo poznato, no po svoj prilici imala je njegova porodica u pravoj (gornjoj) Bosni svojih posjeda. Djed mu se zvao Vuk, a imao je dva sina Vlatka i Hranju Vukovia. Vlatko Vukovi je poznat kao vojvoda Tvrtkove pomone vojske u kosovskoj bitci. Hrania Vukovi otac je Sandaljev.

46

Iza pada Sankovia zavladao je Sandalj najveim dijelom Huma, proirivi svoju vlast onamo do Drine (Podrinje). Za sve
se kae, da je bio vladar ivahna duha, otra uma i veoma Ijubezan"*). Ovo poljedne svojstvo jedva da potvrgjuje povijest njegove vlade, u koliko nam je poznata. Po eni svojoj Katarini, kerci bana Vuka Vukia, bio je i rogjak Hrvojin. Ovo srodstvo nije obojicu smetalo, da su periodino bili i ljuti neprijatelji. Hrvoje -H r v a t i n i . Sve bosanske velikae, pa i gornju dvojicu natkrilio Je svojim znamenovanjem najmarkantnija linost ovoga doba na slavenskom jugu, a to je Hrvoje. On je kroz dva i po decenija (1390. 1415.) ravnao sudbinom Bosne i susjednih hrvatskih zemalja i bez njegovoga znanja ne dogagja se na tom podruju nita. Njegov otac Vukac Hrvatini, kojega smo svojedobno spominjali, odano je sluio ponosnom Tvrtku, te je i od njega bio nagragjen posjedima u t. ZV. Donjim Krajevima. Tvrtko je visoko cijenio zasluge oeve, a nagradio je i sma, kojemu je iza smrti oeve u sporazumu s bosanskom vlastelom na svom kraljevskom dvoru u Moitri (dananje Mostre Donje u visokom kotaru) dao dostojanstvo velikoga vojvode, koje je obnaao njegov otac Vukac (Hrvoji je bilo tada oko 30 godina). Oenjen je bio kneginjom Jelenom Nelipievom, koja mu rodi Jedinca sina Balu Hercegovia (spominje se izmegju
nj

Vuki

preivio svog oca, bio ni sjena. Imat prilike da vidimo, kako je tijekom vremena proirio Hrvoje svoju vlast. Godine 1403. zovu
koji nije

1400.

1416.),

dugo

po politikoj vanosti

nije

mu

emo
kralj

spljetski spomenici: herceg Spljeta, poDalmacije i Hrvatske (vicerex), najvei vojvoda bosanski i knez Donjih Krajeva". Trogiranin

Hrvoja

*)

Sandagl

namento

fu nu principe di spirito vivo, di raggioforte et di moita delicatezza.

47

Lui (Lucius) veli,


come
I

kraljevski namjesnik

da je vladao u Dalmaciji ne kao nego kao da je kralj sam (non

ma come se fosse lo stesso re). uredi svoj dvor dijelom u Bosni u Jajcu (koje je on osnovao), dijelom u Spljetu. Na njegovom dvoru deavali se knezovi", vojvode", koje on u svojim poveljama navodi kao svjedoke; on je drao svoju vojsku, iljao stranim vlastima svoje poslanike, kovao svoje novce. Na Balkanu nije mu bilo premca, veli ii, izuzevi osmanvicario regio;
zaista

on

si

lijskoga sultana.

B.

Stjepan Ostoja
darovali

Dubrovnik.

Spomenuli smo, da su godine 13Q1. Sankovii Dubrovanima cijele Konavle, ali su taj dar sprijeili Sandalj Pavao Radinovi. Dubrovani nijesu mirovali ni za Dabie ni kraljice Jelene samo da zavladaju Konavljem, ali nijesu uspjeli.
i

Sretnija je bila republika za Stjepana Ostoje. (jod.

13Q9. dobili su Dubrovani zemlje od Kurila do Stona sa svima seli i zaseoci i s Ijudmi i s svimi ." Dubrovnik je zato Ostoji kao nekada mejami Tvrtku plaao 2000 perpera godinje. Vijee dubrovako imenovalo je Ostoju uza to svojim gragjaninom i plemiem, davi mu u gradu palau, a poto je Hrvoje iao je u toj stvari Dubrovanima na ruku, dali su i njemu isto. Ti prijateljski onoaji doskora se pomutie i pretvorie u otvoreno neprijateljstvo izmegju Ostoje i Dubrovana.
. .

C.

Stjepan

Ostoja
pulj

prema Sigismundu
s k

Hrvoje Vuki Ladislavu Nabijae


zazirati

m u.
Hrvoje

Na dvoru
svemoan. Kada

Stjepana
je

Ostoje

Hrvoje

poeo

od bu-

48

dimskoga dvora i pribliavati se opet napuljskome, poao je za njim i Ostoja. Ladislav Napuljski nagradio je odmah (13Q8.) Hrvoja, te ga imenovao svojim glavnim namjesnikom (vicarius generalis), na to je i Ostoja pristao. Sigismund je zato htio da najprije obrauna s Hrvojem, pa je (1398.) provalio u Donje Krajeve i doao do Vrbakoga grada, ali ga nije mogao zauzeti, nego se povratio doskora u Ugarsku. Hrvoje je odmah iza toga provalio u dubiku upu i pridruio je svojim Donjim Krajevima, uz koje je ova upa ostala sve do 1402. god. Ni druga navala Sigismundovih vojvoda jo iste godine na Usoru nije uspjela. Kad je Ostoja Hrvoji god 1400. poklonio grad i itavu upu hlivanjsku, pribliio se Hrvojin posjed srednjoj Dalmaciji, u ije se on poslove poeo ivo mjeati. Sigismund je naime svojom neuvenom rasipnou i favoriziranjem stranaca izgubio u one velikae, koje su mu Ugarskoj Hrvatskoj bili odani, a zato je sve rasla stranka Ladislava Nai i

puljskoga, kojoj je bio glava Hrvoje. Kao to nekada za Tvrtka tako i sada nije akcija Hrvojina ila toliko u korist Napuljca, nego je Hrvoje radio rad vie u ime svoje i Ostojino uskrisujui Tvrtkov. Kad je najvei dio Dalmacije i Hrvatska juno od Velebita zaslugom Hrvojinom koncem 1402. god. bila u vlasti napuljskoga kralja, odluio se ovaj kukavni vladar, da pogje u ove krajeve. Prije svoga dolaska posla Ladislav u Dalmaciju neke svoje slubenike, kao to je to tajnik njegov Matija od San Miniata, zatim Galeotto i drugi.

Od

San Miniata imade zanimljiv izvjetaj, u kojem opisuje dolazak Hrvojin s odlinim bosanskim poslanstvom u Zadar prije kraljeva dolaska. Juer je stigao ovamo, pie on, vojvoda bosanskoga kraimenom Hrvoje, veliki knez i najljevstva,
u svom kraljevstvu. Upravo iaj Hrvoje p o g 1 a v t j e r a z 1 o g, da su se kraljevine Dalmacija i sve strane Slavonije priklonile Ladislavu. Hrvoje oekuje kralja s velikom druinoui.
i i

moniji

49

Taj

o V j e k inae pataren, ali se radi j e da ga gospodin kardinal (papin poslanik) privede k svjetlu pravoga spasa, a ini se, da e i on sam privoljeti, jer se nada, da e ga gospodin kralj namjestiti za upravitelja bosanskim stranama". velik goGaleotto opet pie za Hrvoja spodin po svojoj vlasti, a ne manji tijelom.." Ladislav bio je okrunjen u Zadru za kralja i doskora iza toga ostavi Zadar i povrati se u Napulj. Prije svoga odlaska imenovao je Hrvoja hercegom grada Spljeta, darovao mu otoke Bra, Hvar i Korulu i ostavio ga za svoga jedinoga namjesnika u Hrvatskoj i Dalmaciji. Njemu je bilo preputeno sve, to je priznavalo Ladislava. Sa hercetvom spljetskim postaje Hrvoje samostalan vladalac s odregjenim teritorijem, pa tako mu je bilo omogueno, da gotovo itavih deset godina rije njegova odluuje u sjeverozapadnom dijelu Balkanskoga poluostrva.
:

D.

StjepanOstojai Dubrovnik.
Dubrovako-bosanski odnoaji ponovno god. 1400., ali do pravog
zaotrili

sue

neprijateljskog

izraaja dolo je tek 1402., kada je Sandalj Hrani poeo navaljivati na Dubrovane. Stjepan Ostoja znajui, da ne pokoriti Dubrovnika bez brodovlja, pribliio se i Mlecima. God. 1403. trai

e moi

Ostoja od Dubrovana, da ostave Sigismunov protektorat i da se podine njemu i napokon da mu vrate god. 1399. darovano primorje od Kurila do Stona. Kako su Sandalj Hrani i Pavao Radinovi imali posjede u blizini Dubrovnika, mogli su
svaki

as

provaliti

silne tete.

toj nevolji*)

na dubrovaki teritorij i nanijeti obraaju se Dubrovani

na Hrvoja, da on intervenira za mir. Piu


*)

mu

jer

Dubrovani

se nijesu htjeli iznevjeriti Sigismundu.

50

ono, to

vi

hoete,

htjeti

itava Bosna". Hrvoje

obea, ali zaposlen u Dalmaciji nije mogao posvetako da su Pavao Radinovi i titi tome panje,
Sandalj

Hrani zapoeli

s neprijateljstvom.

Najednom

se situacija izmijeni

u korist Du-

brovnika. Sigismund se povratio u Ugarsku, okupi opet velikae oko sebe, dok se Ladislav spremao da ostavi Dalmaciju. Stjepan Ostoja uvigjao je sa-

Sigismund, svim dobro, da to bude mogao s njime obraunati, pogotovo, jer se usudio dirati u
vjerni

im

mu Dubrovnik. Da tome predusretne, on je poao Dabainim stopama i sklopio sa Sigismundom mir pod uvjetom, da Bosna prizna ugarskoga kralja svojim vrhovnim gospodarom (1403.). Dubrovani su sada sve upotrebili, da zavade bosanske velikae s Ostojom. Taj posao nije im bio ni teak, jer se osobito Hrvoje razbijesnio protiv Ostoje, to se ovaj izmirio sa Sigismundom. Dubrovanima je uspjelo sklopiti savez s Hrvojem u gradu Zveaju (1404.) suprotiva kralju Ostoji na njegovu pogibiu i razsue i prognanje van kra." Dubrovani su se obvezali da e preljevstva poruiti Sigismundu Hrvoja, da ga primi u svoju milost i da Ostoja ne nagje potpore kod njega. Iste megjutim godine izmiri se Hrvoje s Ostojom sad je trebalo izmiriti ga jo s Dubrovnikom. i Dubrovani kao uvjet pomirbe trae Nove zemlje" (od Kurila do Stona) odluno natrag, ali Ostoja to tvrdokorno uskrati. Kad je kralj na to u neprijateljskoj namjeri protiv Dubrovana u sporazumu
.
.

nekojim velikaima dozvolio Mleanima velika koja su do sada uivali Dubrovani u Bosni, digoe se bosanska vlastela na elu s Hrvojem, zbace s prijesami preuzmu privremeno stolja Ostoju, te Stjepan Protjerani upravu zemlje (1404.)*). Ostoja ode u Budim Sigismundu i na koljenima
s
privilegija,
) Hrvoji radi

Dalmacije nije bilo drago favoriziranje

Mleana.

51

zamoli

oproten je

pomo. Sigismund

posla

Bosnu mavanskoga bana Ivana Morovia,

koji

pohara zemlje Ostojinih protivnika provalivi do Bobovca. Njegovi podvojvode zauzee Srebrenik, koji je odsada vie godina u rukama Sigismundovim. Protjeranog kralja ipak nije mogao ban Morovi uspostaviti. Jedini mu je uspjeh bio, da je Ostoji predan Bobovac i da mu je nadalje ostavljen
kraljevski
i

jedna

(1404.
je je

naslov. U Bobovcu bila je ostavljena eta ugarskih vojnika za Ostojinu sigurnost u junu). Zbor bosanskih velikaa izabrao

megjutim za kralja Tvrtka II. Tvrtkovia*) i tako Bosna imala dva kralja i dvije ugarske posade (Bobovac i Srebrenik), ali pravi gospodar je bio

Hrvoje. Zemlje.

Dubrovani su napokon dobili svoje Nove Nakon dugotrajnih pregovaranja potvrdio

im je Tvrtko u Trstivnici stara privilegija i pravo na posjed, to im ga je Ostoja oteo (1405.).

Stjepan Tvrtko
sa

Tvrtkovi. Borbe Sigismundom.


II.

(1404. 1408.).
Sigismund
je

ove promjene
i

pratio

velikim

ne-

zadovoljstvom
svoje kraljevine

odluio povesti vojsku protiv

Rame i Bosne, da se isprave i obnove megje njegove drave". Bosna je valjda inicijativom Hrvojinom odluno pristala uz Ladislava Napuljca priznavajui ga zakonitim ugarskim kraljem. Kad se Sigismund povratio iz Bosne, u koju
*)

Dubrovani
i

su svojim poslanicima dali instrukcije,

da pouzdano tajno kau Hrvoji: ,Tko bolji za kralja od Vas?" Mete morao je u to doba u Bosni biti opfeniti, jer Dubrovani vele za to doba na jednom mjestu: Koliko mi nahodimo iz knjigah, jer od potopa svieta nije se sviet
toliko smel
i

vrtel."

52

bio provalio, sazva Tvrtko II. veliki zbor bosanske vlastele, kojem su prisustvovali Hrvoje i Sandalj, te odavle poslae Bonjaci poslanike Ladislavu u Napulj, da ondje zatrae od kralja potvrdu starih i pravih megja bosanskih naroito prema Ugarskoj. Kralj Ladislav izdaje zaista sveanu ispravu (august 1406.), u kojoj istie velike, plodonosne i korisne usluge, to su mu ih iskazali, a i jo uvijek iskazuju Bonjaci, da stekne ugarsku krunu i potvrdi bos. kraljevstvu megje u onom opsegu, to ga je Bosna imala za Kulina bana. Bonjacima je bilo poglavito do toga stalo, da im se potvrdi prema Ugarskoj posjed Usore, koja je esto znala biti u rukama ugarskih kraljeva, a i sada je Srebrenik bio zaposjednut ugarskom posadom. Vidjelo se po svemu, da mora doi do novih bojeva izmegju Sigismuda i Bonjaka. Ljeti 1406. povjeri Sigismund ratovanje u Bosni Pipu od Ozore (Pipo Spano), temevarskom knezu, koji je poznat u naoj narodnoj pjesmi pod imenom
je

Filip Madarin. Pipo prodrije s ugarskim velikaima duboko u Bosnu, opljakavi tom prilikom gotovo pola zemlje i unigje u Bobovac, sjedite Ostojino, odakle je izlijetao sa svojom vojskom u okolinu da plijeni. Veeg uspjeha nije postigao, kao ni sam Sigismund slijedee godine (1407.). Svakako su ovi slabi uspjesi znak ondanje velike vojne snage bosanske, kojoj je uspjelo odbiti Sigismundove vojske. na Napokon je Sigismund uvidio, da ne ovaj nain svladati otpor Bonjaka, pa se zato po-

sluio poznatom ve metodom ugarskih kraljeva, da prikae rat vjerskim. Bosnu se sada opet imalo napasti krstakom vojskom". Papa Gregorije XII. izdao je u Sieni proglas na sav kranski svijet, da pomogne katolikoga prvaka" u boju protiv

Turaka, Arijana, Maniheja i drugih nevjernika u stranama carigradskim. Vlakoj, kraljevima i Ugarskoj, Bosni, Dalmaciji, Hrvatskoj, Rami, Srbije etc. Svim onima, koji bi poli na tu vojnu.

53

obean
kad su
60.000
(1408.).

je
ili

oprost, koji se dijelio nekada krstaima, u Palestinu.


je

Tako

Sigismund
provaliti

mogao

momaka

u Bosnu

vojskom do Dobora')

Velika vojska kraljeva svlada doskora Bonjake. Po svoj prilici bio se odluni boj negdje u srcu Bosne, a ne kod samog Dobora. Sam kraij Tvrtko II. bude uhvaen, a s njime i 170 velikaa**), koje je Sigismund dao pogubiti, a tjelesa im sunovratiti s visoke peine u Bosnu (kod Dobora, gdje je bio glavni tabor i operaciona baza). Kralja pomiluje i odvede ga sa sobom kao sunja. Megju uhvaenim velikaima nije bilo Hrvoja, Sandalja I Pavla Radinovia. Ovi po svoj prilici i nijesu bili u Tvrtkovom taboru. Kada je na to Sigismund sretno ratovao i u Dalmaciji, bijae stranka Ladislavljeva u Hrvatskoj, Dalmaciji i Bosni rasprena, a Sigismundovim dugogodinjim protivnicima ne preostade drugo, nego se s njime izmiriti. Najprije to uini Hrvoje, a iza njega Sandalj. Sigismund potvrdi Hrvoju sve dosadanje naslove i asti, naroito naslov hercega spljetskoga. Sigismund je sada odluio, da proslavi svoju pobjedu na dostojan nain i utemelji 1408. u decembru Zmajev red", prozvan tako po zlatnome zmaju, kojim su vitezovi kitili svoja prsa. Hrvoje sa Sandaljem dogje osobno u Budim. Poto mu je trebalo za taj put novaca uzajmi od svoje ene
est tisu dukatov zlatijeh" i u to ime joj zaloi neka mjesta u Donjim Krajevima. Sigismund je bio osobito radostan zbog njegovog dolaska. Za dokaz osobite sklonosti uini ga kumom svoje nedavno rogjene keri Jelisavete i obdari ga Zmajevim redom".

*)

Dpbor
Sii

je bio
dri,

**)

da

opet uspostavljen. je bilo izdaje na bosanskoj strani.

54
F.

Stjepan Ostoja po drugi put


(1409. 1418.).

kralj.

Godine 1409. prodao je Ladislav Napuljski pravo na Dalmaciju Mleanima nakon sramotnoga cjenkanja za 100.000 dukata. Dok se Sigismund s Mleanima borio za Dalmaciju, promijenila se situacija i u Bosni. On je dodue iza odlaska svoga iz Bosne ostavio ovdje jieto vojske. Tvrtku se nije naao zamjenik barem ne u prvi as, pa se moe uzeti, da je Sigismund naumio Bosnu pridruiti svojoj dravi. Ako je Sigismund na to raunao, onda se ljuto prevario. Stjepanu Ostoji, koje je amio od 1404. u Bobovcu
svoje

pomou brae vojvoda Gjure i Vukia Radivojevia opet domoi se vlasti u nekom dijelu Bosne, a u oktobru 1409. izmiri se kralj s veinom svojih velikaa. Sada je u Bosni situacija ista kao i prije Sigismundove vojne, samo to je Hrvoje ostao vjeran kralju Sigismundu. Sigismund je u dva maha 1410. i 1411. kuao Stjepana Ostoju svladati, ali bez odlunoga uspjeha, dok napokon s proljea 1411. ne dogje do izmirenja. Ostoja je morao poput svojih pretasnika priznati vrhovnu vlast ugarskoga kralja i otstupiti Usoru i Soli. U Usori namjesti Sigismund kao vojvodu Ivana Gorjanskoga, a u Solima Ivana od Morovia. Vani rudarski grad Srebrenicu s okoliem darova svome vazalu srpskom despotu Stjepanu Lazareviu. Ovo je kasnije bilo uzrokom trvenju izmegju bosanskih kraljeva i srpskih despota. Razumije se, da vlast Ostojina nije sezala ni u Donje Krajeve. Godine 1412. sazvao je Sigismund u Budim kongres, a imali su se tom prigodom ovdje sastati mnogi evropski vladari i u njihovoj prisutnosti izvagjati razne viteke igre i druge sjajne zabave. popisu odlinih prisutnika nalazimo i bosanske
uspjelo je

55
velikae, koji su osobitu

pozornost svratili na se. Jan Dlugoss pie o tome ovako: Sandalj, vojvoda bosanski i kralj (?) Hrvoje uinie u nazonosti svojih ena tu slavu osobito
Poljski Ijetopisac

sveanom,
stasa,

jer se njihovi vitezovi, visoki


i

plemenita

junaki na mejdanu ponijee". Ovo je ali i poljedni put- da je kralj imao prilike diviti se vitekom sjaju Hrvojinom, jer u brzo iza toga postade Sandalj vjerni na ljubljeni", a Hrvoje Vuki poglaviti na dumanin".
hrabro

G.

Pad Hrvoja, velikoga vojvode bo. sanskoga hercega spljetskoga.


i

(1413.).

Raspravljajui hrvatski historiar ii o uzrocima pada Hrvojeva veli u jezgri slijedee: Glavni su razlozi pada hercega spljetskoga mrnja i zavist, jer je on sa Spljetom i Donjim Krajevima upravljao vie kao samostalan vladar, nego li kao vazal. Takav iznimni poloaj vrijegjao je osobito ugarsku gospodu, koja su za njegove mnogogodinje nevjere" toliko put, a sa slabim uspjehom dijelili s njime mejdan. Kao osobiti njegovi lini neprijatelji imadu se smatrati Pavao

upor*) od Moslavine, Ivan Gorjanski, Ivan od Morovia itav rod knezova Blagajskih. Hrvoja
i

nijesu ni Spljeani voljeli, jer ih vrijegjalo, to im je nametao bosansku vlastelu za knezove. BosnJ

Ugarski Ijetopisac Thur6czy znade izrijekom prineke detalje ove line mrnje od strane Pavla Cupora. On naime kae, da se jednom prilikom upor narugao na kraljevskom dvoru pred brojnim drutvom hercegu Hrvoju, pozdravivi ga volovskim ruanjem, oponaajui toboe hercegov duboki glas. A na drugom nam je mjestu zabiljeio, da je upor dobacio magjarskim jezikom Hrvoju: Slaven nije ovjek, a pogaa nije kruh.
*)

Doviledati

56

su dumani Stjepan Ostoja, Sandalj Hrani^ a s njime valjda i drug mu Pavao Radinovi. Sanherdalj bijae mu takmac, a popularnost i cega spljtskoga bila mu je uvijek trn u oku. Svi ti neprijatelji ogovarali su ga kod kralja, ali nijesu uspjevali, dok nije Hrvoje sam prouzroio svoj pad. Pod kraj 1412. i poetkom 1413. napao je despota Lazarevia u njegovoj zemlji sultan Musa. Despot zatrai pomo u Sigismunda i Sandalja, a ovaj se tome pozivu i odazove. Izbivanje Sandanavali na njegov posjed Ijevo upotrebi Hrvoje i nemilice ga opustoi. Razloge tomu neprijateljstvu treba traiti valjda u tome, to se Sandalj razvjenao sa Jelenom (Katarinom), kerkom brata hercegova Vuka, a to je bila uvrijeda za itav Hrvatinia. Zbog toga skoie na nj svi njegovi dumani. Spljeani se prvi oslobode*). Optuie ga, da uruje s Turcima, a Hrvoje se zaludu branio
bili

mo

ro

brojnim pismima pred kraljem. Napokon je kralj Sigismund u Bozenu 1. augusta 1413. izdao proglas, u kojem se Hrvoje proglauje veleizdajnikom i kraljevskim dumanom, a ujedno se pozivlju svi prelati, baruni i velikai, da se dignu protiv njega i njegovih pristaa, te da ih silom pokore. U toj nevolji Hrvoje, kada kralj nije uvaio njegove obrane (Hrvoje je odluno poricao savez s Turcima i bio spreman podvri se sudu lanova ZmaMleani odbili zatraenu jevoga reda"), a pomo, zatrai pomo tamo, gdje ju Je mogao nai, naime kod Turaka. Prve naveUkaa god. 1414. odbio je vale ugarskih Hrvoje ve pomou Turaka. S Turcima istodobno vraa se u zemlju i Tvrtko II., ija nam je sudbina od 1408. nepoznata, a povratak njegov sigurno je u savezu s Vukiem. Slijedee godine (1415.) vidimo Turke pod vodstvom nekog Zech Melecha kako iz Bosne provaljuje u Hrvatsku, a iste godine
*)

Spljeani zahvaljuju Sigismundu, to

ih je

oslobodio

od ropstva Faraonova."

57

Dubrovani Sigismundu, da se neki odlini Turin u Skoplju po imenu Isak sprema na provalu izvan kraljevstva bosanskoga na zapad, jer u Bosni Turci ne robe nikako, poto se sva okruja
javljaju

plaaju danak njihovom caru, Ugarski velikai provale po drugi put u Bosnu. Glavna bitka bila se izmegju Hrvoja i Turaka (valjda Isak beg) s jedne, a ugarskih velikaa s druge strane u upi Lavi, gdje je Hrvoje imao vie sela i imanja. Bitka se svrila potpunim porazom ugarske vojske. Sve vojskovogje dopanue ropstva (Ivan Morovi i Ivan Gorjanski). Pavao upor, protivnik Hrvoja, platio je glavom*). Ovom pobjedom postao je Hrvoje neogranieni gospodar zapadne Bosne, dok je ostali dio zemlje veim dijelom bio pod turskom vlau. Ovu svoju pobjedu nije Hrvoje dugo preivio. 1416. umrije s nasladom u srcu, da se krvavo osvetio svojim dumanima i da se kroz itav svoj vijek odrao u vlasti i nepobjegjen". Njegovu krepku, silovitu, samovoljnu linost, veli Thalloczy, kao da ivu gledamo pred sobom. Bio je prava orluina, ne ba osobito znaajan, ali silan. I ako mu se mnogo predbacuje, a osobito to je Turke doveo u zemlju, opet je bio ako ne bolji, a ono ni gori od veine svojih savremenika. Hrvoje je bio po vjeri pataren, ali ini se, da je ipak preao makar i privremeno na katoliku vjeru. Moda su ga zato
njima pokoravaju
i

samo da

se odre.

zamrzili bosanski patarenski plemii, a katoliki biskupi Dalmacije ni jesu mu vjerovali. Hrvoje zavolio je slavensku slubu boju i glagolicu. Dokaz tome je, to je nekako oko 1407. naruio kod katolikog pisca Butka" krasni sitnoslikarijama ureeni glagolski misal. Izvorni misal uva se u Carigradu, a potpuni snimak izdala je bosanska vlada (Missale glagoliticum Hervoiae ducis spalai

*) Thur6czy pripovijeda, da ga je Hrvoje dao zaiti u bikovlju kou, pa onda iva baciti u rijeku uz ove rijei: Ti koji si se nekada u ljudskoj podobi posluio bikovljim glasom, podii se sada bikovljim oblikom.
i'

58
tensis.

Vindobonae 1891. recensuerunt V. Jagi,


F.

L.

Thalloczy,
i

Wickhoff).

patarenski

pisac

Hval
zavjeta

krstjariin" posvetio je sveto


saltjer
i

pismo novoga hercegu spljetskomu i knezu od

Donjih Kraj

inim

mnogim zemljam".
H.

Nutarnje smutnje u Bosni. Osmanlije napreduju. Stjepan

Ostoji

(1419. 1421.).

Slabi Stjepan Ostoja, ije se ime malo spominje u posljednje vrijeme, napustio je svoju prvu enu Kujevu, rogjakinju Radinovia, i uzeo za enu udovicu Hrvojinu Jelenu, mislei tako njezinom batinom ojaati. Ovaj njegov in dao je povoda neprijateljstvu izmegju njega i Sandalja Hrania s jedne strane i porodice Pavlove s druge strane. Pavao Radinovi pogine kao rtva urote (1415.) na bosanskom dvoru u Sutjesci*). Sinovi nesretnoga Pavla: Petar i Radoslav, nijesu se sada kratili sloiti s Turcima protiv Ostoje i Sandalja Hrania. Turske vojske plijene po Humu 1416. godine. Dubrovani piu kraljici Barbari u Ugarsku, da je Bosna posve razasuta i da vlastela njena rade na megjusobnu propast. Sigismundu opet javljaju, da je megju barunima Bosne planulo veliko I smrtno neprijateljstvo poradi Pavlove smrti. Stoga je sultan Mehmed I. poslao dva svoja poslanika k njima, da ih izmiri megjusobno. U to ime bio je ureen i sastanak svih tih baruna, ali bez koristi, jer baruni jedan drugome ne vjeruju", U tom opem meteu i klanju bosanske vlastele nestaje traga Ostoji, a na prijestolje se popeo sin mu Stjepan Ostoji, koji je kratko vrijeme vla*) Potanko opisuje Pavlovu smrt dubrovaki poslanici Ivan Gunduli, koji je bio oevidac ovomu dogagjaju.

59
jo uvijek bijesne borbe izmegju ni da Sandalja, a ovaj potonji ne prizna Ostojia, nego se otima za milost Turaka. Tako god. 1419. na tipanju polju pred gradom Sokolom govori o poveljama, to ih bjee dobio od kraljev ugrscih i car turscih", a slijedee Je godine oito priznavao, da dri svoje zemlje milou i darom bojim i velikoga cara sultana Mehomet-bega, zapisano i tvrgjeno i vojevodom

dao.

Za njega
i

Pavlovia

Isakom".

Mehmed smatrao

Svi ovi podaci, veli Klai, dokazuju, da je sultan bosanske kraljeve i velikae

za svoje 'kletvenike i podanike i da je pravi gospodar Bosne bio njegov vojvoda Isak. Ugarski Ijetopisac Ivan Turanski*) (Thur6czy) pripovijeda, da
je turski car Isaka (rex Ikach)

kraljem,

te

mu

odredio

za

imenovao bosanskim stolicu Vrhbosnu

(Werchbozanyam).

*) Njegovo pripovijedanje ne da se spomenicama.

utvrditi

drugim

VIII.

STJEPAN TVRTKO

II.

TVRTKOVI.

(1421. 1443.).
1421. nestaje Ostojia, a Poslije godine Tvrtko II. zasjedne ponovno na prijestolje. Slab da sam odoli neprestanim turskim provalama, priljubio se sasvim kralju Sigismundu pogotovo, kad je turskom pomou osvanuo u Bosni kao pretendenat, nezakonit sin Stjepana Ostoje, Radivoj.

Da

se to vie priblii Sigismundu, on je uBobovcu izdao god. 1427. povelju, kojom je Hermanu II.,

celjskomu grofu ljenom rogjaku


i

i
i

slavonskomu banu, svom ljubbratu" za prijateljstvo, ljubav i


vazda iskazivao
i i

vjernost, to ju je

iskazuje njemu

njezinim iteljima, darovao bosansko kraljevstvo, ali samo za sluaj, ako ne bi ostavio zakonitih potomaka. Za bolju ilustraciju svega treba primijetiti, da je Herman II., celjski grof, bio sin jedne bosanske banovne, po svoj prilici kerke Stjepana Kotromania, kako lo misli Ruvarac. Prema tome je Herman bio po materi svojoj u srodstvu s bosanskom kraljevskom porodicom, a uza to je bio i tast kralja Sigismunda. Pomo, koju je Tvrtko dobio sa strane
kraljevstvu

bosanskom

Sigismundove, bila

je

veoma

slaba.

Sigismund

nije

mogao

njega ni nasljednika Stjepana Lazarevia, Gjorgju Brankovia. Srpski despot Branzatititi ni


je

kovi morao
i

priznati

vrhovnu

vlast

Murata

II.

plaati godinji danak od 50.000 duk., a Tvrtko II. morao mu je predati neke gradove u svojoj dravi. Tvrtko II. trai jo god. 1430. zajam uMleana, da iskupi te gradove, ali Mleani ga uljudno odbijaju.

61

ovakove vanjske neprilike imao je da se bori i u nutrinji zemlje s nepokornom vlastelom i to najvie sa Sandaljem Hraniem i s Radoslavom Pavloviem. Ovi se moni dinaste posvema priljubie Turcima, a uz to po vjeri patareni nerado su gledali kralja svoga, koji je bio privrenik ugarskoga kralja i katolike crkve. Kada je Radoslav zatraio od Dubrovnika dio Konavala, koje im bijae prodao za skupe novce, zatraio je Dubrovnik pomo u Sii^ismunda i Tvrtka (1430.). Kako je daleko dolo u toj borbi neka svjedoi injenica, da su Tvrtko i Sandalj odluili poslati poslanike Muratu II. u Jedrenu, da od njega kupe zemlju Radoslavljevu da se tako oslobode ovoga kavgadije zulumara. Kad je to Radoslav saznao, pomirio se doskora s Dubrovnikom i s kraljem, samo da zadri svoje

Uz

Tvrtko

II.

zemlje.

No mnogo vea opasnost zaprijeti Tvrtku od S a n d a 1 j a H r a n i a. Dravina ovoga velikoga vojvode bosanskoga prostirala se od ua Neretve do s one strane Lima. Ljeti je ovaj moni velika ivio na svojim dvorovima na Drini: Samoboru kod Gorade, glavnoj svojoj gradini Sokolu na sutoku Pive i Tare i Kuknju kod Plevalja. Manastir Mileevo bijae u njegovim rukama kao i Onogot. Zimi se preselio u krajeve prema uu Neretve ili u kotorski zaljev. itav Hum s Konjicem, Nevesinjem i Blagajom pripadae njemu. Na zaljevu boio-kotorskom drao je Novi. Vladajui tolikim
teritorijem bio je ugledniji
je

od samoga

kralja.

Kako

bio u rodu sa srpskim despotom po svojoj drugoj eni, irio se njegov upliv i u srpskoj despotovini.

teio

ini pae

se,
i

da
za

je

ovaj

moni
svoga

vojvoda
iii

bosanskom

krunom
je

barem za otcjepljenjem od bosanskoga kraljevstva. Tvrtko II. doao u sukob gjem radi Srebrenice, pridrui
(1433.) te se obojica sloie
i

teritorija

Kada
s

naime
GjorSandalj

despotom
i

se despotu

kupie od turskoga

62

sultana Murata dravu svoga protivnika. Despot uz Srebrenicu, koju je imao u vlasti dobi jo Zvornik i Usoru, a nije nam poznato, to je tom

zgodom zapalo Sandalja. Kad je turski sultan proglasio bosanskim kraljem Radivoja, te ga podupirao u Bosni, ne preostade Tvrtku II. ino nego
da pobjegne
iza
iz

Bosne. Povratio se tek u Bosnu

smrti Sandalja Hranaa (1435.). Sandalja je naslijedio njegov sinovac Stjepan koji je kasnije (1448.) u cara Fridrika III. isprosio naslov hercega (od sv. Save), po se njegova oblast poela nazivati hercegovom zemljom.

Vuki,

emu

(Hercegovinom). S Tvrtkom II. doao je ovaj put u Bosnu franjevac Jakov de Marchia, kao glava vikarije bosanske, snabdjeven vvelikim povlastima, da istrijebi izmatike i da obnovi red i stegu u sve patarene franjevakim manastirima. Ovaj bezobzirni novajlija mora da je veoma energini zaeo s reformama mjesto uspjeha postigao je protivni rezultat: i nove borbe u Bosni. Patareni Stjepan Vuki i Pavlovi zovu u pomo Turke, koji haraju po posjedima one vlastele, koja su prianjala uz katolicizam i Ugarsku. Tvrtko opet ostavlja Bosnu i bjei u Ugarsku. Iz Ugarske on i Sigismund dijele franjevcima velike povlastice uz zadau, da ire katoliku vjeru iobraaju i krste itelje obojega roda. Za ta privilegija slabo su mariU iTurci iPatareni. Papa Evgenije IV. spominje god. 1437. da su Turci poruili i spalili za dvije posljednje godine esnaest samostana i crkvi franjevakih. Tvrtko napokon obea sultanu godinji danak od 25.000 dukata i prizna ga vrhovnim gospodarom (1437.). Od god. 1436. naime boravi u gradu Vrhbosni stalno turski vojvoda s posadom i od toga doba se Turci trajno nastanie u jugoistonom dijelu Bosne. Bijedno stanje kralja Ivrtka II. ogleda se u nekim injenicama iz posljednjih godina njegove vlade. Kada je u Ugarskoj zavladao kralj Vladislav (Varnenik) 1440. god., alje on poslanstvo u Bui

63

za pomo. Kad odavle nije stigla Tvrtko 1441, svoga protovistijara Restoju u Mletke s molbom, da mu Mleani do-

dim

molbom
alje

pomo,
zvole

mu

umletake oblasti poslati imanje, pae da budne slobodno i samomu se sklonuti u Mletke,

ako bi bilo potrebno. Tom zgodom nudio je jo Tvrtko mletakoj opini, da zavlada javno ili tajno Mleani su dakako ovaj njegovim kraljevstvom. dvojbeni dar odbili. U godini 1443. spominje se poljedni put ovaj neznatni sin slavnoga

svoga oca.

IX.

STJEPAN TOMA.
(1444. 1461.).
A.-

Stjepan
niti sin

Toma prema Ugarskoj.


Toma.

Poslije smrti Tvrtkove zavlada drugi nezako-

Stjepan Ostoje, Stjepan

Do

svoga

nastupa na prijestolje ivio je ovaj vladar skrovito kao pataren, oenjen enom iz prostoga roda, Vojaom iz kojega braka potie poljedni bosanski kralj Stjepan Tomaevi. Doavi iz svoje zabiti na kraljevski prijestol bijae mu prva briga, da si

To mu bijae tim nunije, to moni grofovi nijesu rado gledali, da im otimlje prijestolje, koje bi imalo da zapadne prema ugovoru s Tvrtkom njima. I Stjepanu Tomi pogje za rukom, da je naao zatitnika u slavnome tada Ivanu Hunjadu, koji je u to doba bio ve proslavljeni vojskovogja u ratu s Turcima i veliki neprijatelj celjskih grofova. God. 1444. izdaje Toma u Bobovcu Hunjadu povelju, iz koje doznajemo, da je njega kralj Vladislav po savjetu, dobroj
vlast utvrdi.
celjski

odredbi" monoga vojvode Hunjaa potvrdio za bosanskoga kralja. i Da se odui za toliku ljubav i sklonost, obvezuje vjerno sluiti kralju i njegovoj se Toma, da kruni, a vojvodu Ivana priznaje za istinitoga I mu svake govjernoga prijatelja" i obeaje, da dine plaati po 3000 dukata. Nadajui se tako zatiti od Ugarske, ostavlja doskora Toma patarenstvo i svoju prvu enu Vojau i oeni se Katarinom, keri Stjepana Vukvolji
i

namjestio

65

razlozi ovoga nepomirljivoga patarena sklonili, da dade svoju kerku katoliku kralju, nije nam poznato, ali moemo slobodno s Thalloczyem uzeti, da je zatita, to ju je Toma stekao kod Hunjada bila jedan od najglavnijih momenata, koji su djelovali na Vukievu odluku. Ovaj moni velika (milou bojom veliki vojvoda rusaga bosanskoga i k tomu) primivi od svoga strica u batinu veliki posjed, gledao je da ga to vie proiri, oslanjajui se na patarene i cara Murata IL Naklonost Bonjaka uivao je u punoj mjeri, jer su ga smatrali glavnim braniocem i zatitnikom bosanske narodne crkve. Porodici Pavlovia oteo je Trebinje i postao tako neposredni susjed Dubrovana, koji ga se bojahu kao ive vatre. Rairio je dalje svoj posjed u Dalmaciji, sjeverno od Neretve ratujui i s Mlecima, kojima je konano uzeo Patarenstva nije se odi njihove gradove u Zeti. rekao ni kao kraljev tast, ma da su se brojni velikai onoga doba uz kralja odrekli patarenstva i preli na kataliku vjeru. Megju inima preao je na katolicizam i kraljev brat, Radivoj, nekadanji turski tienik i pretendenat na bosansko prijestolje

ii. Koji su

B.

Stjepan Toma prema srpskom despotu hercegu Stjepanu Vukiu.


i

doepa

Stjepan Toma nastojae svim silama, da se Srebrenice, koja je bila u vlasti Gjorgja

Brankovia. Megju Bosnom i Srbijom dogje darata (1448.), u kojem je bosanska vojska bila poraena. Stjepan Toma ni sada nije izgubio nade, da e opet ovladati Srebrenicom. Te nade jo porastoe, kad je nastao jaz izmegju Brankovia i Hunjada, to se prvi nije odazvao Hunjadovom pozivu, da s njime ratuje protiv Turaka. Hunjadi prolazei na Kosvo polje pohara grozno Srbiju. Kada je Hunjadi bio poraen (1448.), na

pae do

66

povratku ga despot uhvati i pusti na slobodu tek> onda, poto mu je ostavio sina za taoca i obeao Poslije je Gjorgjo Brankovi platiti otkupninu. odustao od otkupnine i sam se ponudio, da posredovati mir izmegju Ugarske i cara Murata. U prepozicijama mira sa strane Gjorgja bilo 'je uznemegju inim obeano od sultana, da ne mirivati i pustoiti Bosne, a Bosna bi morala plaati Turskoj danak. No do ovoga mira ugarski sabor nije htio nije dolo, jer Gjorgja Brankovia. prihvatiti prepozicije Ugarska je s gubernatorom na elu svom jae osigura se to silom nastojala, da od Turske. U to ime sastaje se bosanski kralj (1449.) u gradu Doboru u Usori s mavanskim banom Ivanom od Korogja, te sklapa s njime ugovor, koji pokazuje, da je bio u potpunom sporazumu s Hunjadom. Kralj se obvezuje, da ne

dozivati

Turaka
i

protiv Ugarske

niti

im

pruiti
ih

kakvu

pomo
odbiti.

da

obavijestiti gubernatora,

bi Turci provalili

u njegovu zemlju, a on

ako ne bi

mogao

Osjeajui se Stjepan Toma sada pod okriljem Hunjadovim dosta jakim, poeo je po savjetu pagubernatora Hunjada progoniti u svo pinskom joj dravi patarene velikom gorljivou. Mnogobrojni patareni, ne htijui se odrei svoje vjere,
i

ostavie svoju zemlju i odoe u susjednu Humsku pae srpskom despotu, a bilo ih je i takovih, koji su traili zatite kod susjednih turskih vojprotiv kralja. Sada je stao voda, zovui ih u
ili

pomo

je prerano poeo raditi nekako se suztezao od daljnega njihovoga progona, to je opet izazvalo Hunjada, a i srpski despot htio se posluiti kraljevim domaim neprilikama. Ovaj nije mogao pregoriti nekih gubitaka na bosanskom teritoriju, osobito Usoru, a Hunjadi se ljutio na kralja, to ne po-

uvigjati

sam Toma, da
i

protiv patarena

stupa

nadalje otro protiv Turcima prijateljski i patarena. ini se, da je skoro dolo zbog toga do

67
Tata, koji je sprijeilo papino posredovanje (1451.). <jod. 1451. dogje do nemila sukoba izmegju hercega Stjepana Vukia i Dubrovnika, koji je zahvatio iroke dimenzije, te se napokon i kralj Stjepan Toma upleo u taj sukob, pristajui uz Dubrovane, a protiv svoga tasta. Stjepan Vuki, koji se u to doba zvao bojom milosti herceg od sv. Save, gospodar humski i primorski i veliki vojvoda rusaga bosanskoga, knez drinski i k tomu'*, zavrgnuo je svoju enu Jelenu, koja je nala utoita sa svojim sinom Vladislavom u Dubrovniku. Herceg Stjepan zatrai od Dubrovnika, da ukloni iz svoga grada Jelenu, to Dubrovnik, vjeran svojim starim

obiajima, ne htjede uiniti. Zbog toga dogje do rata izmegju njega i Dubrovnika, u koji se umjeao i Stjepan Toma, kao mu Jelenine keri Katarine. Na elo protivnika hercegovih stade rogjeni mu sin Vladislav. Stjepan Toma jedva je mogao togod

Dubrovanima pomoi,

jer se

morao

boriti s ve-

likaima u vlastitoj zemlji, poto mu se nijesu htjeli odazvati, da s njime zajedno ratuju na hercega Stjepana. Ovaj dugotrajni rat, koji je donio velike tete Bosni, a velike koristi Turcima, svri se istom 1453. god., kada je dolo do izmirenja izmegju
sina,

matere

oca

napokon do mira

Dubrov-

anima.
C.

Stjepan

Toma Turci. Stjepan Tomaevi zavlada srpskom


i

despotovinom.
(1456.),

(1459.).

Nakon pobjede Ivana Hunjada kod Beograda


snovao je Stjepan Toma o tome, kako bi zaratovo na Turke i oslobodio svoju zemlju njihove vlasti. Turci su naime iz jednoga dijela njegove drave (Vrhbosna, Hodidjed) provalili na sjever do Save, gradei preko te rijeke uprije i brodove, kojima su provaljivali u Slavoniju. Na

68
je stoga uzeti Turcima Vrhbosnu i Hodipa onda srpskomu despotu Srebrenicu. Kroz itavu god. 1457. sprema se on na rat s Turcima, a pomae ga u tome papa Kalikst III. U susjednim zemljama, naroito u mletakoj Dalmaciji skupljaju se krstai i novci. Kraljev poslanik dolazi u Budim pred ugarskoga kralja i papinoga legata i javlja, kako sultan trai od njega etiri grada (megju njima kako je sultan Bistricu na Hlivanjskom polju) poslao u Bosnu radnike, da grade uprije i prelaze na Savi s bosanske strane. Tom zgodom moli ujedno papinog poslanika Ivana Carvajala, da glavom dogje u Bosnu, pa da se poblie dogovore o ratu s Turcima. Kardinal Carvajal pogje zaista u pratnji mletakoga poslanika Petra Thomasija u Bosnu, a bosanski kralj doeka ih u Doboru, gdje ih je uvjeravao, da je tvrdo odluio prekinuti vazalni odnoaj prema Turcima i da se rijeio od-

mislio
djed,

luno

boriti s njima. Carvajal sa svoje strane obea kralju, da uiniti sve, kako bi podupro njegov naum. Tom je prilikom primio Stjepan Toma i krst iz ruku kardinala Carvajala, ma da je ve odavna prianjao uz

katoliku vjeru.

Smrt kralja Ladislava Postuma, pa slaba pos kranske strane, osujetie ove namjere bosanskoga kralja i rimskoga pape, te Stjepan Toma ne povede zasnovane vojne protiv Turaka, ali se zato pobrine, da razmakne svoju vlast u Srbiju.

mo

Poslije smrti Gjorgja Brankovi

a (1456.),

naslijedio
je
i

1/

ga

je

despoti vini Lazar

1458.

umro

ostavivi

Brankovi, koji udovicu Jelenu

ve
ker

Stjepan T^ma douo o smrti je one oborio na Lazarevoj, s mjesta se drali izmegju Bosne oblasti, koje su despoti Srebrenicu jedanest i Drine (zauzeo je i katela). Po svoj prilici prodro je i dublje u Srbiju, gdje Turcima sklona strankaproglasila je despotom vojvodu MihajIa~Angelovia. Despotica Jelena utanaila je tom zgodom savez i ugovor

Maru.

im

bosanskim

kraljem,

po kojem

je

njezina

ki Mara

imala poi sa bosanskoga kraljevia Stjepana, sina Stjepana Tome, a ovaj onda batiniti Srbiju i

kasnije

bosansko kraljevstvo. Iza mnogih neprilika


je

uspjelo

Stjepanu

Tomaeviu po dozvoli
prisustvovao
i

ugars-

koga

kralja Matije

Korvina (sabor u Segedinu 1458.


je

do

1459.,

kojemu

bosanski kralj

,'fStjepan

na stolicu srpskih despota, i|YJenavi se u Smederevu s Marom, kerkom Lauzarevom, kako je to bilo prije ugovoreno. (April
zasjesti

Toma)

\l459.)*).

"~^

Stjepan Tomaevi nije se dugo nauivao svoje despotovine. Turski sultan Mehmed II. nije mogao
]

mirno gledati prevrat, po kojemu bi izgubio vrhovnu vlast nad Srbijom. Stalo mu je bilo i toga, da zavlada Smederevom i Beogradom, pa da ^i prokri put u Ugarsku i ostale zemlje u srednjem Podunavlju. Na same glasove, da se sultan primie Smederevu plane buna protiv Stjepana Tomaevia i njegove punice Jelene. itelji Smedereva smatrali su Stjepana Tomaevia ugarskim nametnikom i voljeli su svrgnutim Brankoviima; pogjoe zato u susret sultanu i predadoe mu gradske Idjueve. Despotica Jelena zatvori se sa zetom i kerju u tvrdinju, ali nemajui ni od kuda pomoi, stala se sa sultanom pogagjati. On joj dozvoli, da smije slobodno sa svojima i sa svojim blagom izai i ona se skloni u Bosnu, a sultan uze Smederevo. Sa Smederevom zapade sultanu i ostatak despotske dravine, a Srbija bi pretvorena u turski paaluk (1459.). Savremenici, a osobito Matija Korvin i papa, drali su, da je bosanski kraljevi za novac izdao Turcima grad (perfidia Regis Bosne"), dok se bosanski kraljevi opravdao, da je predao grad ne s voljom nego od nude". Njegova obrana je vjerojatna, jer mu u osudni as nitko nije pritekao U pomo. Posljednje godine vlade Stjepana Tome
*)

Neko

vrijeme- htto je Stjepan

Toma

oeniti

svog^

5ina sa

kerkom milanskoga vojvode

Franje Sforze.

70
bile

su za nj pune neprilika. Radi jednoga graa zavadio se ponovno sa svojim tastom Stjepanom
II.,

to je bio oklevetan kod pape da je prekrio mir s hercegom, da se pn. druio Turcima doveo ih u hercegovu zemlju. Stjepan Toma smatrao je sada za svoju dunost, da papu uvjeri o svom pravovjerju i nedunosti. Poslanici kraljevi odoe k papi u Mantonu, i tu razloie papi, da je Smederovo palo u turske ruke od skrajnje nude, a ne s voljom bosanskoga kralja, koji je pravovjeran katolik i revno progoni patarene u svojoj zemlji. ini se, da se papa dao uvjeriti o nevinosti Stjepana Tome, makar je i kralj Matija Korvin bijesnio protiv njega i njegova sina radi pada Smedereva. Turci su uz to provalili pod Hasan-paom u Jr

Vukiem. Uza
Pija

//
li
'

liti,

(1460.) i prisihli kralja, te je morao dozvoda kroz njegovu zemlju provaljuju preko Save u vukovsku i srijemsku upaniju. Kao nekada Tvrtko II., tako je i sada Toma po svojim poslanicima nudio mletakoj opini, da uzme bosansko ih pomagat! kraljevstvo u svoje ruke, a kralj u obrani svoje domovine; u svakom sluaju neka mu odrede jedno mjesto u svojim kad bi ga sklonio, oblastima, kamo bi se snala skrajna nevolja. Mleani dakako odbie kao i prviput bosansko kraljevstvo, obeavaju mu zaklonite i svjetuju ga, da se izmiri sa svojim

Bosnu

tastom, to bi bilo za obojicu i njihove drave od velike koristi. 1461. god. poslali su pae i posebnog poslanika, da posreduje oko izmirenja tasta i zeta, ali nam nije poznato, kakvim je plodom urodilo ovo posredovanje. Iste godine nestaje i Stjepana Tome. Potonja pria (hrvatski Ijetopisac Ivan Tomai u XVI. vijeku) kae, da su Stjepana Tomu umorili sin mu Stjepan Tomaevi i brat Radivoj ppd zidinama grada Orihovice na izvoru Une u Hrvatskoj, ali ta je vijest veoma sumnjiva, jer bi umorstvo kraljevo zabiljeili bili i savremenici.

STJEPAN TOMASEVIC.
1461. 1463.

PAD BOSANSKOG KRALJEVSTVA.


(1463.).

Stjepan Toma ostavio je iza sebe udovicu Katarinu i troje djece: Stjepana Tomaevia od prve ene, a Sigismunda i Katarinu od druge. Stjepan

Tomaevi batinio je bosansko kraljevstvo u veoma tekim prilikama. S jedne strane bilo je izloene navalama Turaka, a s druge rastrovano unutarnjim smutnjama. Matija Korvin nije jo nikako bio
te je Tomaeviu odluan protivnik. U takovoj situaciji traio |e Tomaevi pomoi savjeta u pape Pia II. Kraljevi

zaboravio na pad Smedereva,


i

poslanici
situaciju.

opirno prikazae papi teku kraljevu Uvjerava papu, da je kralj kao dijete
je

krten,
koji

da kransku
je

uio

latinsku knjigu
se ne

vrsto prihvatio

vjeru,

pa

e plaiti kao njegov otac, e

bio nov kranin, da patarene istjera iz

da mu poalje krunu kao znak, da ga ne ostaviti, ako bi rat s Turcima planuo. Od pape okrunjen, donijet kralj podanicima pouzdanje, a strah neprijateljima. Papa je iza toga namah poslao poslanike u Bosnu, da ga u svemu pomau i da ga u ime njegovo ovjenaju kraljevskim vijencem. Megjutim je Tomaevi u isto vrijeme gledao, da se izmiri s bosanskom vlastelom pae i Stjepanom Vukiem, to mu je polo za rukom. Prenijevi svoju prijestolnicu u Jajce*), da bude sigurniji od Turaka,
kraljevstva. Kralj moli dalje papu,

) Od tog^oba zove

kralj Jajce: Stoni

grad kraljevstva

72

skupljao na svom dvoru veliki broj bosanske koja ve odavna nijesu u tolikom broju bila uz kralja prisutna. Pri krunisanju Tomaeviu u Jajcu, koje su obavili papinski poslanici, sabrae se bosanski velikai sa svih strana zemlje. Hercega Stjepana zastupali su njegovi sinovi Vladislav I Vlatko (1461. u novembru). Kralj se kasnije s puje

on

vlastele,

je

nim pravom mogao pred Mleanima pohvaliti, da bio vjenan za kralja uz slobodnu privolu svih velmoa i gospode bosanske i uz najvee odobra-

vanje" (raaximoque applausu et alacritate). teta samo, veli Klai, da se ta sloga bosanske gospode nije mogla prije poluiti Bosna bi moda doekala srenijih dana. No sada bijae ve prekasno. Sudbina Bosne bijae ve odluena. Kada su stigle vijesti o krunidbi Tomaevievoj u Ugarsku, planuo je silnim gnjevom kralj Matija smatrajui, da bosansko kraljevstvo pripada kruni sv. Stjepana i da je bosanski kralj njegov kietvenik. Krunidbom po papinskim izaslanicima priznao je papa nezavisnost kralja Tomaevia, a time i nezavisnost bosanskoga kraljevstva. Posredovanjem papinim i lijepom svotom novaca, koju je Stjepan Tomaevi darovao Matiji, dolo je do Izmirenja izmegju Tomaevia i Matije Korvina (1462.). Po svoj prilici je tom zgodom sklopio Tomaevi savez s Matijom protiv Turaka, jer Je doskora iza toga uskratio sultanu uobiajni danak Kad je sultan Mehmed doznao za uskratu danka,
;

odlui zavojevati na Bosnu. Poto je momentano ratovao u Vlakoj, odlui povesti vojnu na p^c^Ijee 1463. Stjepan Tomaevi oekujui tursku navalu spremao se svim silama, da odvrati od svoje drave propast. Nijesu nam poznate detajlnije Tomaevieve pripreme, ali pred samu sultanovu provalu kralj se naao osamljen i ostavljen od svojih
mi. Potvrgjujui Dubrovniku stara prava, Tomaevi se ponosito zove: Kralj Srbljem. Bosni, Primorju, Humsci zemlji, Dalmaciji, Hrvatom, Donjim krajem, Zapadnim stranam, UsOri, Soli, Podrinju k tomu. (1461. novembar.)
i

73
susjeda. Sultan

Mehmed

provali u

Bosnu

ogrom-

vojskom. Zauze najprije Podrinje (ovdje se predao bez borbe vojvoda Tvrtko Kovaevi), a odavle udari na Bobovac. Bobovac predade izdajica Radak, kojemu sultan dade odrubiti glavu. Sultanu je bilo stalo do toga, da uhvati kralja, koji se sklonio u Jajce. Ovdje je posljednji bosanski kralj smjerao sakupiti vojsku i ekati pomo evropse tvrdi Bobovac odrati skih vladara u nadi, da bar koje vrijeme. Padom Bobovca zavlada u zemlji opi strah i trepet. Kralj videi, da ne moe skupiti vojske, miljae jedifio o bijegu. Sultan je poslao Mahmut pau prema Jajcu, da uhvati kralja. Stigavi Mahmut u Jajce, nije ovdje vie naao kralja. Kralj je najprije pobjegao u Sokol na Plivi, a odavle u Klju. Mahmut paa posla odio konjanika pod zapovjednitvom Omerbega Turhanovia, da kralja slijedi. Saznavi, da se kralj nalazi u Kljuu, pogje onamo. Bojei se, da tvrdoga Kljua ne bi mogao tako brzo zauzeti, sklone kralja pregovaranjima na predaju. Obea kralju, da njemu, njegovom stricu i neaku biti zajamen mu drugu pokrajinu dati u iivot, a sultan da zamjenu za Bosnu. Kada je sve ovo i zakletvom I pismeno utvrdio, predade se kralj i njegov strle Radivoj. Zarobljenike dovede Mahmut paa u

nom

Jajce,

kamo

je

ve
je

sultan prispio.

Mehmed

el

Fatih" sasluao
kralju, jer je

sa zlovoljom paino obeanje naumio Tomaia pogubiti kako

sprijeio, da se prije ili kasnije u Bosni ne stvori stranka, koja bi pomou drugih vlasti mogla prirediti potekoa osmanlijskoj upravi. Da se rijei ovoga spora izmegju politike i potenja, u koji ga je stavio Mahmut paa, zahtijevae od uleme letvu. Perzijski ah Ali Bestani s pridjevkom Masafinek (prijatelj knjiga) sastavi sultanu fetvu, koja

mu

je

sastojala se fetva

imala umiriti savjest. Po Hammer-Purgstallu u tom, da gospodar nije duan

drati rijei jednoga od svojih slugu, ako ju j^ bez gospodareve privole zadao. Po drugom. vrelu po+

74

na to, da se sultan jo prije krenuo na vojnu zakleo, da kralja unititi, a ova je zakletva starija i prea*). Prije no to je osuda na kralju izvedena, upotrebi ga sultan, da zemlju u brzo pokori. Kralj je naime izdao nalog svim gradovima, da se bez otpora
zivae se Musafinik

nego

li

je

pokore, a tim

je

olakao

zadau Mehmedovim
obavilo se

voj-

u sultanovom taboru pred Jajcem, a mjesto, na kojem je taj tabor stajao, zove narod i dan dananji Carevim poljem". Zanimivo je, da o dogagjajima god. 1463. imademo malo savremenih vijesti. Tako n. pr. Dubrovani nijednom vijeu ne biljee tunu kraljevu smrt. Melimgdu tako pade u ru ke orf)fr\vQ itavo bos_aDslL kr^je^tvo. Fo kua'fr da O zavljtda^ijercegovinom, nije mu uspio.'TJo lOO.tJDO naroda oDojega spora bijae zarobio, 30.000 bokraljevo

vodama.

Smaknue

sanskih
kralja

mladia

bijae

uinio janjiarima.

Uz

pogibe i stric mu Radivoj. 2ena kraljeva, Mara, pobjee najprije u Hrvatsku, gdje je orobi ban Pavao perani, protivnik njezinoga mua. Odavle krene u Spljet, gdje je boravila jo 1460. god. Poslije god. 1466. otila je pod okrilje cara Mehmeda II. i ivjela je u Jeevu kod Sereza, do svoje smrti iza god. 1476. Kraljica maeha Katarina, boravila je najprije u Dubrovniku, a odanle ode u Rim, gdje je umrla 1478. god. i bi zahranjena u crkvi sv. Marije na Ara coeli". Pred smrt imenova rimsku stolicu nasljednicom bosanskoga kraljevstva, ako se u to ne bi njezina djeca Sigismun i Katarina, koja su prela na islam, povratila u krilo kranske crkve. Brat Katarinin, herceg Stjepan, prijegje u punoljetno doba na islam. Odgojen na dvoru u Stambulu, stekao je toliko potovanje, da je ubrojen u najpouzdanije savjetnike. Bio je po vie puta velikim vezirom, zatim kapudan-paom
po kojoj je Tomaevi na smrt osugjen, usta do usta, a glasi po Ibrahim begu BaSagiu: Muslim ne da se prevariti, da ga dva put
* Fetva,
je

prenesena

iz

ujede zmija

iz jednie

rupe".

75

(zapovjednikom pomorske vojske). Sluio je tri sultana (Mehmeda, Bajazita i Selima I.). God. 1518. pozvan od Selima u Haleb, ispusti duu u blizini grada. Pokopan bi u nikomedskoj dragi u Herseku (tako je nazvao komad zemlje) po vlastitoj elji. Sam sultan odredi, da tijelo Ahmet-pae Her-

cegovia onamo prenesu

iz

Haleba.

XI.

MATIJA KORVIN OSVAJA DIO BOSNE. PAD HERCEGOVINE.


(1482.).

Matija Korvin spremao se na glas o dolasku na vojnu, te je s prilinom vojskom boravio u maju 1463. u junoj Ugarskoj i Srijemu, jer je slutio, da

Mehmedovom

sultan navaliti na Budim. Megjutim je sultan poslao Ali-bega s jakom vojskom prema

Biogradu i Srijemu, dok je kako je poznato, sara poao na Bosnu. Ali-begove ete rasprio je Matija, poavi za njim u Srbiju i oslobodivi 15.000 krana, koji su dopanuli turskoga suanjstva. U septembru provalio je dolinom Vrbasa u Bosnu. Prvih dana oktobra osvojio je varo Jajce. Na sam Boi predade se kralju tvrgjava. Osim Jajca pade u ruke kraljeve za kratko vrijeme 28 utvrgjenih gradova osobito u t. zv. Donjim Krajevima i Usori megju velikaima, koji su se s kraljem u toj vojni odlikovali, istie se osobito Mirko Zapolja. Ovoga je Matija i uinio gubernatorom bosanskoga kraljevstva. Mirko Zapolja bio je ujedno i ban kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. (Gubernator Bosne ac regnorum nostrorum Dalmatie et Croatie nec non Sclavonie banus). Uporedo s Matijinom akcijom tee i ratovanje hercega Stjepana Vukia i njegovih sinova Vlaislava i Vlatka protiv Turaka. Vladislav je zauzeo upu Ramu s Prozorom, zatim upu Uskoplje na gornjem Vrbasu s gradom Veselom straom. Vladislava i sina mu Balu, primio je Matija Korvin megju barune kraljevstva, potvrdio im njihov po-

77

sjed u Hercegpvini, a k tome i upu Ramu i Uskoplje (decembar 1463.). Slijedee godine (1464.)

prodro je Mehmet ponovno u Bosnu, ali nije mo^ao zauzeti Jajca. Herceg Stjepan pobjegao je pred njim u Dubrovnik, dok je iza odlaska sultanova Matija Korvin osvajao gradove u Usori. God. 1466. umro je u Novome herceg Stjepan Vuki, a sinovi mu podijelie neznatnu batinu oevu, jer je najvei dio bio u rukama turskim.
Vladislav

zaviaj

Vuki morao je ostaviti (oko 1470.) svof nastanio se u Hrvatskoj, gdje je u kriekasnije

vakoj upaniji dobio

(1481.)

od

kralja

Matije gradove Veliki i Mali Kalnik. Herceg Vlatko drao se jo neko vrijeme u Novome, te je odavle god. 1481. provalio i u Bosnu, ali je bio razbit. Ni u Novome nije vie imao mira, jer su Turci poeli 1482. opsjedati grad. Uzalud su dole hercegu Vlatku u i kraljeve ete. Grad se morao predati. Herceg Vlatko preselio se u mletake oblasti. Njegov sin Ivan Kosaca (Kosai), spominje se 1507. megju mletakim plemiima. Time je Hercegovina bila konano pokorena, samo je Matija neko vrijeme odrao jo u svojim rukama na uu Neretve katel Kos. Od krajeva, to ih je Matija u Bosni oteo Turcima osnovao je dvije banovine: Srebreniku i Jajaku. Srebrenika pala je u ruke Turcima oko 1520., a Jajce, gdje se proslavie hrvatski velikai Franjo Berislavi, Petar Keglevi, Krsto Frankapan, pade 1528. u ruke Chuzrev-bega bosanskoga. S tim dogogjajem pala je itava Bosna definitivno u ruke Osmanlija.

pomo

<

78

SV a5

c
i

u
-+
'^

%
M<

n.c

^^

3Vp SS
""

Xoorci

CB

"

O-0=P o-o

S-

m" tSo
-^<*

pP Pao
ff

2Ls*

^\
copa

<

to**I

O
5!

p S. sP ; B

i*
o

n o. 3

C/3

P
M 50 s p

a:

on'
nnS.c

~<
09p O

p X

3'* S^ 03 3
j-p 2^

co-p

LITERATURA, PREMA KOJOJ JE OVA PREGLEDNA POVIJEST SASTAVLJENA:


Klai: Poviest Bosne do propasti kraljevstva. Zgb. 1882. Klai: Povijest Hrvata I., II., 111. IV. sv. Zgb. 1899-1904. Jireek: Istorija Srba. Prvi deo. (1371.) Beograd 1910.
i

Istorija srpskoga naroda II. izd. Beograd 1911. Thalloczy: Geschichte Bosniens; Hoernes: Vorgeschichtliche Alterthlimer; Patsch: Die Zeit der Griechen und Romer; Truhelka: Denkmaler des Mittelalters (u zbirci: Oesterr.-ungarische Monarhie in Wort und Bild. Bosnien ^ und Hercegovina. Wien 1901.) njegovo doba. ii: Vojvoda Hrvoje Vuki-Hrvatini

Stanojevi:

Zagreb 1902. Patsch: Bosnien

und Hercegovina in romischer Zeit. Sarajevo 1911. Truhelka: Testamenat Gosta Radina. Sarajevo 1911. Thalloczy: Istraivanja o postanku bosanske banovine. Sarajevo 1906. Thalloczy: Kada kako je Hrvoje postao veliki vojvoda bosanski. (Glasnik zemalj. muzeja 1894.) Thalloczy: Vojvoda Hrvoje njegov grb; Glagolski misal hercega Hrvoja u Eski-saraju u Carigradu (Glasnik zem.
i

muzeja

1892.)

Thalloczy: Prilozi k objanjenju izvora bosanske historije (Glasnik zem. muzeja 1893.) Ruvarac: Dvije bosanske kraljice. (Glasnik zem. m. 1893.) Ruvarac: Banovanje Tvrtka bana. (Gl. z. m. 1894.) Ruvarac: Tri dodatka k raspravi: Banovanje Tvrtka bana. (Gl. z. m. 1894.) Truhelka: Natpis Kulina bana. (Gl. z. m. 189'.) Truhelka: Kraljevski^grad Jajce. Sarajevo 1904. Sii: Pad Mladena ubia. bana hrvatskoga bosanskoga. (Gl. z. m. 1902.)
i

iz bosanske historije. (Gl. z. m. 1903.) Fraknoj: Kardinal Carvajal u Bosni. (Gl. z. m. 1890.) Pecz: Ahmct paa Hercegovi. (Gl. z. m. 1894.)

Sii: Studije

Osim ovih napomenutih rasprava, posluio se pisac drugim manjim raspravama, tampanima poglavito u Glasniku zemaljskog muzeja.

NAKLADOM
J.

KNJIARE
JE:

STUDNIKE

DRUGA U SARAJEVU
gradovi. Opis najsredovjenih gradova Bosne Hercegovine Truhelke K 4" od dra. vezano K 5" Nauka o pjesnitvu od dra.
ljepih
i

IZALO
Arnautske prie,
niz pri-

Nai

mjeraka arnautske poezije od dra. Truhelke, svezak L IL po K 1*50 vezano po K 2"50 Auf der Bosna, valik u kras oj opremi K 4'
i

Dujmuia

2*

Balkanski valik za klavir, Nauka o tvorbi ornamedvoruno od B. Kaerovnata od A. Stud. K 350 skog K 3' Njemaka besjedovnica od Hillmana Balkanski valik za citaru K -20 od B.Kaerovskog K 1*80 Njem. hrv.-srpski srp. -hrvatski njem. depni rijePregledna karta Bosne i nik od Scherzera K 3' Hercegovine od A. Studnike K -40 Ope odredbe o dohoBrani hrvatskoga jezika darstvenim prekrajima od dra. Andria K 230 i postupak kod istih od

Cvijee

bos.-herc. livada, za klavir u krasnoj opremi od B.


iz

dra. Peindla

3'

kariik

Osnove lijepog oblika ili praktina estetika od


Studnike.Jedino djelce ove vrsti u naoj knjiA.

Kaerovskog K iz podruja Essay


i

4'

psii

holoke
estetike

pedagogije
od
Lj.

evnosti

3'50

Dvorni- Povijest turske carevine kovia K 2 50 od E. Uuplije K 3" Islam i kultura od Osman- Prijevod Horacovih pjeHadia K TSO sama od Dragutina KiKraljevski grad Jajce, popatia K 1" vijest^ znamenitosti od Proljetno cvijee (pripodra. ire Truhelke K 2* vijetke za mlade) K 1"50 Gjurgjevi: Memoari sa Raundija ZHslube. TaBalkana od 1858.^1878. lako izblice za brzo K3 raunavanje zarade na Muslimansko pitanje(Anovie radnih dana (od do nimiis) K 1"50 16 dana) K "20

Narodno ribarstvo od V, K 2" uria


Sarajevo iz u bojama)
g.

Dr. K.
lesti

Kondi, zaraz.ie bokod domaih i-

1866. (slika

votinja
J\p.

1'

2"

Najnoviji plan Sarajeva "60 od A. Studnike K

K. KoHAni^, sapasHe OJieCTM KOJI, flOMatiMK >KMBOTHH>a K r

Sevdalinke za klavir
vanje od B.

pje-

Kaerovskog

K3

Zbirka aritmetikih i algebarskih formula od

Krmara - Studnike,

Je-

Teorija

nosti K r K2-40 SeMajbCKH ycTaB sa BoCHy M Xepu,eroBHHy Tpn M. KHOKeBMlieBa

crtanja (na temelju geometrijskog oblikoslovja) od A. Studnike

dino djelce ove vrsti u srpsko-hrvatskoj knjiev-

-50 npnnoBHJeTKe K 1' Turski najpotrebitiji raz- Zemaljski ustav za Bosnu K '50 Hercegovinu govori izsvakdanjeg ivota od O.Hillmanna '20 Zelena granica. Niz pouka roditeljima odrasloj U kolo, bosanske narodne mladei od Marakovia pjesme za klavir od B.

Kaerovskog

K 350

K 70

TISKARA SARAJEVOER TAGBLATT' U SARAJEVU.

POVIJEST
U DOBA

BOSNE

OSMANLIJSKE VLADE.

I.

DIO

(14631739.)

NAPISAO

DR

MILAN PRELOG,

SARAJEVO
NAKLADA
J.

STUDNIKE

DRUGA.

KNJIARA
J.

STUDNIKE

DRUGA U SARAJEVU
KNJIGE:

PREPORUUJE SLIJEDEE

Povijest Bosne do propasti kraljevstva, od dra. Preloga .'


Repetitorij povijesti austro-ugarske narhije, od dra. Preloga

K
K

1"50

mo1*50

Gazi Husrefbeg Njegov ivot i njegovo doba" od dra. ire Truhelke sa 56 slika Rimsko doba u Bosni od dra. Patscha (predavanje) sa 30 slika Kraljevski grad Jajce, od dra. Truhelke
(Povijest
i

K K

4'

150
2*50

znamenitosti)
i

K
Hercegovine, od

Pregledna karta Bosne StudniUe

K -40
K
5*

Nai gradovi, opis najljepih sredovjenih gradova, od dra. Truhelke

Predgovor.
Smatram ovu Povijest Bosne u doba osmanvlade" samo pokuajem, da se na osnovu dosadanje literature vrela, u prvom redu dakako zapadnih, poda u jednoj cjelini slika osmanlijlijske
i

dr.

skoga gospodstva u naim zemljama. Vrlo uvaeni Baagi u svojoj poznatoj Kratkoj uputi" prikazao je iskljuivo islamski elemenat u ovim zemljama, a ja sam pokuao, da barem u najglavnijim crtama prikazem sudbinu svih triju glavnih konfesija u zemlji. Vrlo dobro znadem, da imade u ovom

prvom

dijelu

mnogo

manjkavosti, jer

je

materijal

za pojedine epoke esto vrlo oskudan. U novije doba marljivo se izdavaju spomenici iz osmanlijskih vremena povijesti Bosne, pa i u tome danas sjutra

kraju drugoga dijela bit crpivi sadraj i indeks imena.


biti bolje.

Na

e dodan
Pisac.

is-

BORBE OSMANLIJA

UGARSKO- HR1463.
(1528.)

VATSKIM KRALJEVIMA OD GOD.

DO PADA

JAJCA
A.

Kralj Matija Korvin

Bosna. Pad Hercegovine.


el Fatiha" g.
1

Vojnom
nije bila sva

sultana

Mehmeda

463.

Bosna definitivno pokorena. Za ostatke

Bosne vodila se dugotrajna i krvava borba, koja svrava padom Jajca. Kada i ovaj grad pade u ruke znamenitoga H u s r e v-b e g a, onda prestaje podijela velikoga

sebna povijest Bosne i poinje povijest Bosne kao osmanlijskoga carstva.

Pokuat
najvanije

emo

prikazati vie u preglednoj slici

toj borbi, ne obazirui se za sada na ve osvojene dijelove Bosne i na prilike, koje su u tim dijelovima vladale.

momente u

Matija Korvin nije mirovao na glasove, da se sultan Mehmed sprema na Bosmu. Franjevcu Jukiu

ini se sumnjivo njegovo ekanje na Dunavu, dok je boravio u Bosni Mehmed, pa veli, da je Matija
i elio po koi nain propast kraljevu, da tako lanje Bosnu sjedini k ugarskoj kruni", ali brojni savremeni spomenici ne dozvoljavaju nimalo ove sumnje. Matija je sasvim ispravno shvaao, to znai pad Bosne za njegove zemlje i itavo zapadno kranstvo, pa je barem u prvom dijelu svoje vlade inio sve, to je bilo u njegovim silama, da otme

moda

Bosnu Osmanlijama. Koliku je vanost polagao na Bosnu, razabiremo iz pisma Papi Piu II., u kojem zove Bosnu kljuem i lukom itavoga kranstva, iza koje stoji otvoren put na sve krajeve istoka i zapada."

Koliko je opet Mehmed II. uvaavao Matiju Korvina kao protivnika, zabiljeio nam je hrvatski Ijetopisac Ivan Tomai; pa ako nam nijesu biljeke Tomaieve zajamene kao bezuvjetno istinite, one su ipak znaajne i dobro karakteriu Matiju. Tomai nam pripovijeda, da je jednom zgodom sultatn rekao: Dao sam ogledati itav svijet i sve vladare na zemlji i ni jesam naao ravna kralju Matijau" i onda Ja i kralj Matija na itavoj smo zemlji jedini vrijedni, da se zovemo vladarima (sumus digni nomine principum")".
i

Matija se ogleda za saveznicima, gdjegod ima nade, da bi ih mogao dobiti. Najspremniji su Mleani da ga pomau. Oni se opravdano boje za svoje posjede i obeavaju Matiji kroz est mjeseci prinos od mjesenih 3000 dukata. Papa Pio II. uinit sve, to je u njegovim silama. Matija kuca i na vrata

milanskoga vojvode i napuljskoga kralja. Ugarski sabor u T o 1 n i dozvoljava kralju izdanu pomo i u mjesecu maju nalazimo ga u junoj Ugarskoj i Srijemu s neko 20.000 pjeaka i konjanika, jer je slutio, da Mehmed II. na Budim. Mehmed II. poslao je megjutim na Beograd A 1 i-b e g a i dok je on osvajao Bosnu, ratuje Matija sa svojim vojskovogjom Andrijom P on g r a c o m u Ugarskoj, Srijemu i Srbiji, rasprivi ete Ali-begove, poharavi Srbiju i oslobodivi jedno 15.000 kranskih

sunjeva.

Mehmed ef Fatih" vratio se jednim dijelom u d ah vojske kui, a drugi dio osvajae pod junu Bosnu i Humsku zemlju. Manji odijeli provalie u susjednu Hrvatsku i mletaku Dal-

paom

maciju. Hrvatski ban

skim etama,

ali

Pavao perani opre se turbude razbit i uhien. Radi poraza

7
banova nastade

opa
sve

smutnja

Turci prelete ita-

vom Krbavom
sve sve

do Senja (14. juna 1463. javlja to mletaka opina papi). Mleani razvie na strane akciju. Nastoje da skupe bosansku humi

sku ratrkanu gospodu, a njihov poslanik na ugarskome dvoru vitez A y m o sklapa u ime svoje drave uPetrovaradinus Matijom ligu za vogjenje rata protiv

zajednikoga neprijatelja" (sepse istie, da nijedna stranka ne moe uiniti ni primirja ni mira s Turcima bez druge stranke. Vrlo je zanimiva i ona taka ugovora, da se za trajanja saveza ne smije mletaka opina paati u oblasti kralja Matije, a on opet u njene oblasti. ini se, da se taj dio ugovora odnosi donekle na to, to je udovica bana Pavla perania htjela, da stavi svoju banovinu pod mletaku zatitu, a s druge strane snovali su i neki bosanski velikai, da sama mletaka opina pokrene rat za
tembar 1463.)

tom ugovoru

oslobogjenje
se

da

onda mletakoj

dravi.

se oslobogjene oblasti pridrue Megju tim velikaima istie

vojvoda Ivani Vlatkovi, jedan od najsimpatinijih velikaa bosanskih, koji se do smrti borio protiv Turaka u Neretvanskoj krajini. Uz njega su braa 2arko i Tadija, koju obilato potpomae Dubrovnik. Za Ivania znamo, da je u to doba traio u Spljetu od Mletaka, da mu dozvole za plau od 200 dunaseliti se na Brau, a on kata na godinu sluiti Mleanima sa 400 ljudi u boju protiv Turaka.*) augustu 1463. dolo je u Mletke vie bosan-

skih knezova

plemia, da zamole mletaku

pomo

(pro reaquirendo regno Bossine) i ovdje izjavie, da ni oni >ni itelji bosanski ne drugoga gospodara nego Mletke, pa ako opina ne prihvati njihove ponude, oni se radije pokoriti turskoj vlasti (subigunt se ditioni Turcorum"**). Za ovim mletakim protektoratom otima se i V 1 a d i s 1 a v V u k i , sin hercega Stjepana.

*)

Klai: Povjest Hrvata

IV. p. 46.

**) Ibid. p. 47.

8
Nakon sklopljenoga ugovora poao je Korvin prema Savi, preao tu rijeku kod Gradike (na brodu savskom na Gradiih") udario starom rimskom cestom prema Vrbasu. Prednje njegove ete poetkom oktobra zaposjedoe Z v e a j, u kojem je zapovijedao turskom posadom poznati Mii

hajlo Koinstantinovi iz Ostrovice i doskora osvanue pred Jajcem. Mihajlo Konstantinovi pripovijeda, da je u Jajcu zapovijedao J u s u f-h a r a mb a a, a druga vrela znadu za m-b e g a. Varo pade u ruke Matijinih ljudi ve za etiri dana, kako se mish pomou krana, koje su na borbu potakli Franjevci.*) Turci se povukoe u tvrdinju, i branili se ondje prema vlastitim kraljevim rijeima tri mjeseca. Matiju slabo pomagahu bosanski vehkai. Knez Vladislav zauzeo je upu Ramu s prozorom i upu Usk opije na gornjem Vrbasu s gradom Veselom Straom i razglasio, da ratuje u ime mletake opine. Mleani su u velikoj neprilici i poruuju po svom poslaniku Aymu, da je Vladislav samo zato upleo oijihovo ime, da povea sebi ugled. Matiji je uspjelo ipak nagoditi se s Vladislavom. Ovaj ga prizna svojim gospodarom, obea pomagati ga u Bosni, a Matija ga sa sinom Balom uvrsti megju barune kraljevstva, potvrdi mu posjed u Hercegovini i dade mu jo upu Ramu i Uskoplje**).

Hara

Vuki

Kod opsade Jajca malo da kralj nije poginuo. Na sam Boi 25. decembra 1463. predade se jai

jaka posada, a iza nje jo i druge naroito uz Vrbas. Slijedee godine odluio se nakon ovih MatiU junu jinih uspjeha Mehmed II. na novu vojnu.
*)

Batini: Djelovanje Franjevaca

I.

p.

133.

Klai 1. c. p. 48. (in civitate nostra Jaycza". 6. decembra 1463.) S time nije ni malo u kontradikciji po Baagiu, kako on to misli, (Kratka uputa u prolost B. iH. p. 21) navedena injenica, da je 1466. zajim od Vesele Strae Skenderbeg Mihajlovi bio imenovan bosan**)

skim namjesnikom, jer je Vladislav doskora po osvojenju izgubio.

te

krajeve valjda

9
rasprie se prednje ete sultanove po Bosni i Hercegovini do Dubrovnilca, a Mahmut paa provali i u Hrvatsku i opustoi oblasti Stjepana II. Frankapana i zarobi mu sinovca. julu je doao i sam sultan i s najveim dijelom vojske pade pred Jajce.

'na Hercegovinu, odakle pobjee zajedno s hercegom Stjepanom u Dubrovnik, traei ondje zaklonita. Kralj Matija javlja caru Fridriku, da sultan ve 30 dana podsjeda Jajce, gdje je dao jo nevigjene topove lijevati, s kojima obara zidove grada. Jajce je obranio hrabro neki nama po imenu nepoznati kapetan. Iza uzaludne opsade na glas, da se i Matija sprema u

Manji dio vojske posla

mnogo naroda

Bosnu, ostavi

Mehmed

Jajce

polagano

se

vraao

u Tursku. Neto vojske ostavio je na megji Bosne i Srbije, da prati kretanje kralja Matije. Mletaki poslanik Aymo znade pripovijedati, da je Turke zadesio kod Jajca silan poraz da ih je ovdje izginula nebrojena mnoina. Istie dalje, premda ne pripovijeda detalje, da su se kod obrane grada osobito istakle ene (le femine die hano facto una mirabile
i

defesa").

Matija Korvin odlui sada oteti Turcima sjevero-istonu Bosnu, pa da tako sastavi suvislu obram-

od Beograda do Jajca. Glavna mu je nada zauzme Zvornik. U njegovoj vojsci nalazi se mnogo odlinih velikaa, a megju njima se istie E m e r i k Z a p o 1 j a, kojega je kralj po svoj prilici ve poslije zauzea Jajca uinio upraviteljem bosanskoga kraljevstva. Poto benu
liniju

mjera

bila,

zemlje bilo posve nesigurno, a dohoci nikakovi, podijelio mu je Matija i bansku ast u Hrvatskoj i Slavoniji i dohotke bogatoga vranskoga priorata. Za porodicu Zapoljinu znademo, da je ve
je stanje

otprije drala posjede kod dananje Nove Gradike, dakle blizu Bosne. Potpuni naslov Zapoljin glasio je: Gubernator Bosne, ac regnorum nostrorum Dalmatie et Croatie, nec non Sclavonie banus". ast ova, veli Klai, bijae velika, jer se bosanski gubernator spominje odmah megju svjetovnim do-

10

stojanstvenicima iza palatina, pred svim banima. mjesecu oktobru 1464. nalazi se Matija pred Zvornikom. Dok je glavna vojska opsjedala grad, kralj je zauzeo glasovitu Srebrenic u,*) a drugi dijelovi vojske osvajahu gradove izmegju Bosne i Drine, te je tako kralja zapala i tvrgja Srebren i k u oblasti Usori. Zvornik je kralj zaludu opsjedao. Polovinom novembra zapovijedi posljednji juri, u

kojem
kralj

je

Ostavivi

Zapolja dopanuo ra-nia, ali on mnoge topove kod Zvornika,


i

bi suzbit.
vrati se

kui.
Rezultati ovih Matijinih vojna bijahu u glavslijedei: Jezgra prave Bosne s Vrhbosnom,.

nom

etc. ostade i nadalje u turskim rukama. osvojenih dijelova osnova Matija dvije banovine j a j a k u i s r e b r e n i k u. Prva je obuhvatala podruje Vrbasa do utoka u Savu s gradovima: Jajce, Banjaluka, Greben, Sokol, Jezero, Vi-

Bobovcem
:

Od

jenac, Livac,

Komotin, Boac, Zveaj, premda su od tih gradova i prije konanoga pada Jajca povremeno pali u ruke Turaka, pa opet bili natrag
neki
;

osvojeni drugoj banovini bijae sredite grad Srebrenik, pa grad Teanj (?) i jo neki manje vani utvrgjeni gradovi. Ove banovine bijahu od velike koristi po obranu hrvatskih zemalja, samo je po nje bilo tetno, to su jo od pada kraljevstva Turci zadrali donekle podruje Sane u svojim rukama s tvr-

dim gradovima Kljuem Kamengradom. Tako su oni mogli, ostavljajui na stranu utvrgjene
i

gradove jajake banovine, provaljivati u veim ili manjim etama u Hrvatsku, a isto tako i sa strane Lijevanjskoga i Duvanjskoga polja. Samo to, veli
Klai, moe protumaiti one nebrojene turske naod god. 1468., pa do primirja od god. 1503. u *) Ova nije ostala dugo u rukama ugarskoga kralja,, jer ve 6. maja 1468. obavjeuje sultan Mehmed II. Dubrovane, da je njegov emin, Hoda Suie, prodao mjesta basove" u Srebrenici Paskoji Romegu, a srebrena"
vale
i

ovaj da je ostao duan od zakupnine 3000 dukata. (Truhelka: Tursko-slovjenski spomenici dubrovake arhive. Sarajevo 1911. Separ. ot. Gl. z. muz. 1911. p. 28.)

11

hrvatske zemlje.*) I jajaka i srebrenika banovina bile su uregjene na vojniku. U ovo vrijeme upravljali su Bosnom hrvatski banovi (1464. 1471.) kaoZapolja, Tuz, Bla Magjar, a 1471. postade Nikola bosanskim kraljem. kojim prilikama se to dogodilo, o tom kasnije govoriti.

Iloki

emo

Ve

iMnogo krvi prolilo se u borbama za tu banovinu i jedva imade starije ugarske ili hrvatske porodice, koja se nije u tim banovinama borila. Poslije prvog osvojenja Jajca (1463.), kako^ smo ve naprijed spomenuli, vratio se Mehmed kui, a a h ud p aa r v a t**), dugogodinji suradnik Mehmedov, svakako najizrazitija linost na dvoru Fatihovom (el piu valento et prattico") poao, je od Jajca do Lepenice, a onda prekc^Ivana u Konjic, Nevesinjsko polje, Gacko, pa na Klju, tvrdi hercegov grad, kojega je zauzeo, a ujedno i Blagaj. Klju je pred jesen opet osvojen od sinova hercega Stjepana, koji je pred Turcima pobjegao u Novi, a blago pohranio u Dubrovniku. Turci su jedan dio Hercegovine osvojili i stavili u te osvojene dijelove vojvode ili krajinike. smo spominjali, kako su Vladislav i Vlatko, sinovi hercegovi, najprije stajali pod uplivom mletakim, a onda je Vladislava predobio na svoju stranu Matija. God. 1465. spremao se kralj Matija opet u Bosnu, da opere neuspjeh kod Zvornika, a u drugu ruku htio je da stvori obrambenu liniju od Jajca na

*) Pad Kamengrada stavlja Lopai tek iza bitke. (Sr. Lopai: Biha i biiiaka krajina p. 62.) **) Hrvatom ga oznauje slubeno tursko izvjee

mohake
i

Baagi zvao Jankovi (Baagi o. c. Abagovi Hrvat (o. c. p. 26)


sve turske povijesti.
i

na istom mjestu p. 176. njegovo porijetlo ope hajilo, a mati mu bijae iz Srbije. Kao dijete uhvatie ga akindije izmegju Smedereva Novoga brda odvedoe u Carigrad. ena moreotskog arhonta Manuela Bubali-a bijae mu sestrina. (Jorga: Geschichte des. Osmanischen Reiches II. p. 200.)

da se po svoj prilici p, 21.) Truhelka ga zove Mahmud paa Opukovi Jorga veli o njemu: Bijae Grk poznato. Otac mu se zvao iveli,
i


Mehmed

12

jug do Neretve i Dubrovnika, a moda i do Novoga. II. nastojao je najprije Mleane odvratiti od saveza s Matijom, pa kad mu to nije uspjelo, onda je htio pregovarati s Matijom, ali ovaj nije htio njegovim poslanicima dati ni slobodna pisma, inilo

da se ozbiljno spremao za navalni rat, ali valjda odvie malo pomagan od sveznika, prijegje Savu, a m]e niam poznato, da bi bio kakav uspjeh poluio. Ipak je poslao u Hercegovinu slav. bana Jana V it o V c a i metra tavernika Ivana sa 500 ljudi, kojima zapovijedi, da uine red u zemljama hercega Stjepana i njegovih sinova i da ih zatite od Mletaka, kojima je i stari herceg Stjepan pogodovao. Ako ne bi drugaije ilo, neka zauzme itavu hercegovu zemlju s Krajinom i Neretvom, koju je herceg nedavno ustupio Mlecima. Matija im pridijeli i dubrovakoga poslanika Guetia i nase,

Rozgona

lae im,

da paze na dubrovake
i

oblasti

grad

da

zatiuju. Kraljeve vojskovogje pogju zapadnom Bosnom i pod kraj 1465. prispjee u Dubrovnik. Nakon pregovora s Dubrovanima odlueno bi utvrditi grad P o i t e 1 j i staviti u nj ugarsku posadu. Na troak Dubrovana imala se nainiti za Poitelj jedna uprija*) i tako bi Poitelj imao postati izlazna taka za daljnja preduzea protiv Tu-

ga tede

raka u Hercegovini. Kapetani kraljevi pritisnuli su iz Poitelja nekadanju Humsku zemlju, a imali su nakaniu provaliti do Novoga i uzeti ga za Matiju.
*)

Ovu

upriju

dri dr.

sa starom

uprijom

Truhelka identinom Mostaru, koju novija tradicija


c.
i

pripisuje Rimljanima (o. nijesu samo doprinijeli

Vlatko,

a papa je dukata, to ih herceg Stjepan ostavio za svoje zaduje, upotrebe za ratovanje protiv Turaka, predavi Matiji te gradila unovce. S tim se novcem utvrgjivao, Poitelj za ime graditelja te uprije prija. Evlija elebija znade i za doba, kad je nastala. On veli, da je po zapovijedi Suleimanovoj sagragjena 1566. godine. Mustafa Hilmi Muhibi dri, da je uprija gragjena prije zauzea Hercegovine. (Sr.: Stara uprija u Mostaru Gl. z. m. god. I.
i i

p. 169.) Za gradnju uprije herceg Dubrovani nego Pavao II. odredio, da se 10.0(X)

knj.

III.

p.

13.)

13

Razabiremo to iz jednoga pisma hercegova Mleanima, u kojemu se tui na Turke i Mleane, ali ovi
se dre rezervirano, jer se boje Matije. Najposlije polae herceg svu nadu na svoje stare prijatelje Du-

brovane, koji ga izmiriti s Matijom. Poslanici hercegovi borave na -dvoru kralja Matije u Budimu, molei pomo od 3000 vojnika. Matija alje dubrovakoga poslanika na svom dvoru Bunia s magistrom Gregorijem, da na njegov raun skupljaju plaenike i pomau hercega. Kad je magister Gregorij stigao u Dubrovnik, nije vie naao na ivotu staroga hercega. Ovaj je umro u Novom, poslavi prije toga sve svoje dragocjenosti i testamenat u Dubrovnik. Ovaj testamenat bio je uzrokom velikom razdoru izmegju lanova hercegove porodice, a valja i uzrokom, da je najmlagji hercegov sin Stjepan preao na islam.*) Oevo vladanje naslijedio je vojvoda V 1 a d i s 1 a v, koji je u sultana isprosio, da ga potvrdi u vladanju. Sultan izdao je u Drinopolju lerman, kojim javlja Dubrovanima, da je otvorio milost" sinu hercega Stjepana, Vladislavu i dao mu, to poiska od oinje zemlje, a od svoje batine i da mu je o tome zapisao berat.**) On megjutim nije vladao oevinom, nego mlagji mu brat Vlatko. ini se, da se bojao, da bi mogli Turci saznati za njegovo paktiranje s Ugrima, Mleanima i talijanskom gospodom, pa da je zato ostavio svoju oevinu.***) dalnjem toku g. 1466. zamjenjuje Jana Vitovca, koji se povratio s bojita, ostavivi u PoiteIju kneza Pavla (Sandara?) s jakom posadom, Ivan Tuz od Laka. (Bozne, Dalmatie, Croatie ac totiuk Sclavonie banus et capitaneus generalis).

septembru ga nalazimo

Rozgonom kod
i

Klisa.

Udova bana perania


stavljaju

predaje im Klis

Sinj, a oni

u te gradove kraljevske katelane. I ove godine se opaa, da se Vladislav i Vlatko, te Ivani


*)

Potanje o tome gledaj Truhelka

o.

c.

p. 164 etc.

**) Truhelka o. c, p. 26. ***) Ibidem p. 165.

14

arko Vlatkovi radije utiu napuljskomu kralju Ferdinandu i caru Fridriku III., nego Matiji*Korvinu. 2arko je morao u to doba ovladati Klisom,

prema tomu
ljudi, jer se

raditi protivno interesima kraljevih ponosito pie: Mi, arko, vojvoda Humski, u ime posveenoga carskoga velianstva ban Klisa i Primorja sve do rijeke Neretve.*) Na nj se tue Ivanu Tuzu i Mleani (1467.)

od 1464. do 1470. kao vrhbosanski sandak. O njegovom djelovanju prije pada Bosne i o njegovoj zasluzi oko osnivanja Sarajeva,
upravljae

Turskom Bosnom

Isabeg

IshakoviHranui

govorit emo kasnije. Za njegova upravljanja poznate su nam brojne provale iz Bosne sad sa veim, sad sa manjim etama u susjednu Hrvatsku, osobito Liku i Krbavu, a savremeni koruki Ijetopisac Jakov Unrest znade pripovijedati, da su bosanske ete plijenile po itavoj Kranjskoj sve do zidina Ljubljane. Mnogo znatniju akciju razvio je njegov nasljednik u vrhbosanskom sandakatu A j a s-b e g Najznatnija je njegova provala iz (1470. 1475.) Bosne god. 1472. u Istru i Furlansku sve do Udine ujedno prva velika provala u Hrvatsku iza i osvojenja Bosne. Nekako u isto doba poeli su Turci pod zatitom velike vojske dizati tvrgju abac. Time su raskinuli obrambenu liniju izmegju Beograda i Jajca i sada im je bio otvoren put u Slavoniju i Ugarsku. ivlja akcija Turaka opaa se i u Hercegovini. Ponajvie zbog intrigua hercega Vlatka, koji je bio s Dubrovnikom u svagji radi oeve batine, navalio je na dubrovako zemJjite hercegovaki sandak (krajinik, vojvoda) H a mz a-b e g. Kada su Dubrovani intervenirali na porti,

morao

je Haimzabeg povui svoje ete iz blizine Dubrovnika, a da ne budu besposlene, okrene ih Ban Tuz i kapetan grada i tel j u.**) prema P Pavao Sandar branili su grad hrabro, a podupirali

;-

-;:*)

Klai: Povjest Hrvata

IV. p. 75.

[3

**) Potanje o

tome

vidi

Truhelka

o. c. p.

169.


su
ih potajno
i

15

ipaik

u ruke

Hamz

Dubrovani, ali u septembru pade on postavi u a-b e g o v e, koji

:gradu turskog dizdara. Dubrovani su iza toga u blizini Pomorali spaliti gradi itelja, jednu od zadnjih stratekih taaka na donjoj Neretvi (1472.), a jo iste godine bude dokinut jedan od najvanijih starobosanskih emporija, neretvanska gabela (gabella di Narente), stara Drijevska Tik do nje bijae u carina (dananja Gabela). janima glasovita dubrovaka kolonija, koja se sada preseli u Ston.*) Kralj Matija Korvin bijae megjutim u borbi s ekim kraljem Jurjem Podjebradskim sasvim smetnuo s uma svoju zadau, to ju je imao u borbi Ugarskoj digoe se opet protiv njega s Turcima. radi njegovih apsolutistikih tenja mnogobrojni ugarski velikai. Da predobije barem neke za se, on ih je veoma odlikovao, a napose Nikolu

Posrednicu

Osobi

imenovao bosanskim kraga okruniti kraljevskim vijencem. Dubrovani o tome javljaju napuljskomu kralju, da je Matija Nikolu uinio kraljem s privolom sviju prelata i baruna i da se oekuje, kad e Nikola Iloki doi u Jajce na krunisanje. Da li se
kojega
je

Ilokoga,
i

Ijem,

obeao mu, da

zbilja okrunio nije nam poznato, znademo samo za jedno pismo, u kojem se veli, da se krunisanje obaviti slijedee nedjelje".**) O motivima, koji su Matiju vodili, da Ilokoga imenuje bosanskim kraljem, nijesmo sasvijem na istu. Poznato nam je, da je sultan Mehmed nekoliko godina iza osvojenja Bosne postavio u osvojenom dijelu nekog Tomaevievog velikaa za kralja i prozvao ga valjda usprkos Matiji Korvinu Matijaem.***) Matija Korvin suprotstavio je moda tom Matijau Nikolu Ilokoga. Thalloczy misli, da je ovim imenovanjem Ma-

*)

Truhelka:

Ibid. p.

171172.

**) Klai: Povjest Hrvata IV. 86. ***) Moda je to bio , veli Klai ,
i

Matija Vojsali

od roda hercega Hrvoje (1. c. p. 64.) Thalloczy ga zove Matijom Kristiem stavlja ga u 1476. godinu.


tija

16

na
tatini

htio interes svoga visokoga plemstva svratiti


s

borbu

Nikole Ilokoga. Za Ilokoga znademo, da se ponosi naslovom bosanskoga kralja,*) da je izdavao povelje, sluei se peatom kao bosanski kralj (sigillo nostro, quo ut rex Bosne utimur), ali nam nije poznato, da je sam boravio u Bosni i ondje poduzimao kakovu veu akciju protiv Turaka. Koncem 1472. i poetkom 1473. spremao se Nikola dodue u Bosnu, alje poslanike u Mletke, a u tu svrhu boravi ondje i Petar Zrinjski kao poslanik prejasnoga kralja Nikole", traei pomo za osvajanje bosanskoga kraljevstva. ini se, da i Matija Korvin nije rado gledao sveze svojih velikaa s Mleanima, pa se sva ta Nikolina akcija razbila.

Turcima, ugagjajui

iKoncem godine 1475.

poetkom

1476. spre-

se Matija na osvojenje a p c a. Nakon opsade, koja je trajala vie od mjesec dana, zauze on abac

mio
uz

napor. Sam veli, da je mnoge tvrgjave nijedna ga nije stajala toliko napora, trokova i ljudi koliko ova. U kraljevoj vojsci n aveliki

osvojio,

ali

vi Brankovi
i

lazio se

srpski despot Vuk Grgur e(Zmaj Despot), koji se jo

tija

kasnije proslavio u boju s Turcima. Poto se Maiza pada apca radi prilika u Ugarskoj morao

vjerom prema sultanu. On posla pismoKorvinu, u kojem izjavljuje, da voli pokoravati se kraninu nego Turcima, samo akoga ostavi za vladara bosanskoga kraljevstva. Isto e uiniti drugih 6 bosanskih velikaa, koji su
bati
i

povratiti, ostavi daljnje vojevanje svojim vojskovogjama, megju kojima se istie Stjepan Bat h o r y. Osvojenje apca dojmilo se duboko naroda u Bosni. Kralj a t i j a (V o j s a 1 i ?) poe kole-

*) Zagrebaki kaptol mu pie god. 1472.: svjetlome principu, gospodinu Nikoli, po bojoj milosti bosanskom itave Slavonije banu. (Klai 1. c. p. 90.) kralju
i


gospodara.

17

dosada sultana priznali za svoga


Sultan Mehmed saznavi za nevjeru Matijaa Vojsalia, posla vojsku u Bosnu, koja ga stade opsjedati u nekom gradu. Matija se sada obrati na Korvina za pomo, a ovaj mu posla Stjepana Bathora. Ljeti 1476. znade se ve u Budimu, da je Bathory Vojsalia oslobodio od turske opsade i da je utvrdio vlast njegovu u zemlji.*) Slijedee godine umro je Nikola Iloki, a njegovo mjesto ne bijae popunjeno (1477.) Prilike morale su se znatno promijeniti oa tetu Ugarske, a u korist Osmanlija, jer se ni ne spominju bosanski banovi. Odluniji sukobi u Bosni dogodili su se god. 1480. Tada je bio bosanskim sandakom D a u t b e g (Davud-ibeg). Matija Korvin borio se ba tada s carem Fridrikom III. i po njegovoj dozvoli provalio je Daut-beg kroz Hrvatsku u Kranjsku i tajersku. Na povratku provalio je Daut-beg i u Ugarsku do Rabe, gdje se negdje i Matija Korvin nalazio, ali ga do nogu potukoe Stjepan Zapolja i Petar Gereb. Matija Korvin odlui sada, da radi povrede slobodnoga prolaza, to ga je Dautbeg dobio, zaratuje na Bosnu. Spremivi vojsku, pregje kod Gradike (advadum Zawy fluminis) Savu i provali u Bosnu.

to

doba pada

pismo Korvlnovo

zove starijim bratom". On nije Daut-begu prijeio prolaza svojom


ali

sultanu, koga uvjerava sultana, da

zemljom^ Daut prekrio svoje obeanje i navalio na njegove oblasti, pa zato sada mora da vodi osvetnu borbu protiv njega. Ne emo, veli Matija, time, da povrijedimo Vae Velianstvo, niti vae vladanje, nego samo da kaznimo nevjernoga pau. S Vaim Velianstvom, svrava Korvin, elimo ivjeti u miru,, jer si po krvi nijesmo tugji (ex quo sanguine non alieni sumus") i jer vama kao starijemu bratu elimo u svemu ugoditi." U oktobru nalazi se Matija kod Grebena, a njegove lako oboruane ete (vei-

da

je

*)

Klai

IV. p.

100-101.

18

nom konjanici), koje su vodili hrvatski ban L a d islav od Egervara, bosanski ban Petar Doi (u pjesmi Petar Do in, varadinj

s k

b a n)

junaki despot

Vuk Grgurevi

prodrijee do Sarajeva, koje popalie. Sva tri obavijestie kralja o svojem etovanju s Turcima iz

do Vrhbosne, a da o njipaa niti itko drugi slutio. Paa je pred njima pobjegao u velike planine, a oni ostadoe pod gradom tri dana. Trei dan otstupie i dadoe itav grad i okolicu popaliti uzevi sa sobom paino blago. Daut-beg ih negdje na povratku doeka na Lavi, gdje su bili s njime ljuto kreevo, ali prava je bitka bila kod Travnika (prope Dravnik), kojom je prigodom po kraljevom izvjetaju palo 10.000 Turaka. U decembru se nialazi Matija ve u Zagrebu, odakle o tim borbama alje izvjetaj papi Sikstu IV.*) U ovo doba spadaju sve one detaljne borbe, koje je narodna pjesma opjevala, uzveliavajui Vuka J a i a n i n a (G r g u r eJajca. Vele,

da su

doli

hovom dolasku

nije niti

via)

Gjerzelez

Aliju.**)

Prvih dana maja 1481. godine umro je sultan el Fatih'*. Smutnje, koje su nastale izmegju brae Bajazita II. i Dema kao da su htjeli iskoristiti i turski podanici U junu 1481. zna se, ida je herceg Vlatko provalio u Bosnu, ali ga Daut-paa

Mehmed

razbije (in loco, qui Meniesagite (?) dicitur). Dubrovani vele, da je Vlatko radio neraz'borito, nema-

jui ni od koga pomoi ni savjeta nego jedino od a 'h a, koji su ga zvali. Vlatko je izgubio sve, to sklonio se u Novi. Dubrovani daje uza se imao je primjeuju, da u Bosni sve kipi bunom, te lje ono m a 1 o T u r a k a, to je u njoj, ostaviti. Bonjacima je svima u ustima Matija; Matijaa dozivlju, Matijaa ele, na Matijaa svi svraaju oi
1 i

Klai IV. p. 121123. Truhelka o. c. p. 203. Narodnu tradiciju o borbi Vuka Jajanina Gjerzelez Alije, gledaj u: Listovima o Bosni. (Bo**)
i

sanski prijatelj IV. Sisak 1878.)


svoje.*)

19

Novi
i

ini se, da Vlatko nije imao mira ni u Novome od Turaka. On stade ugovarati s Matijom

Korvinom, da mu predati jo u njegovoj vlasti, a kralj

ostalo, to je

e mu

zato dati drugo

mjesto u Hrvatskoj ili Ugarskoj, kako je to uinio i bratu mu Vladislavu.**) Prema tome se Vlatko sada odrekao nade, da mu pomoi napuljski kralj Ferdinand I., iju je rogjakinju uzeo za entu. Kralj Matija odluio je da obrani posljednje ostatke Hercegovine. Uza to se neprestano pripremao na veliki rat protiv Turaka, na to ga je osobito poticao papa Siksto IV. Matiji je bilo osobito do toga stalo, da dobije N o v i i kateo Kos (castell'um de Chos) na uu Neretve. Pri tome su mu ili na ruku hrvatski plemii u Krajini izmegju Cetine i Neretve (na elu im Bartol Kai), herceg Vlatko i osobito Dubrovani. Dotle je bio Vlatka

opasao u Novome nik (1478. 1483.)


Bajazid
II.,

a z-b e g, hercegovaki krajije


i

Za dubrovako pomaganje saznao

sultan

komu

se potuio Ajaz-beg,

pa sultan

Dubrovane ozbiljno opominje, da pomau carevoj vojsci, a ne da joj odmau i prijeti im, da inae mir s carstvom biti svren.***) Kraljevske ete pod vodstvom kapetana L a d i s 1 a v a a r-

kus-a borave poetkom januara u Dubrovniku. ini se, da su prije toga zaposjele Katel Kos. PoMatijina malo ili nikako ne pomoe Vlatku. Pod konac januara predade se Novi u ruke A a z-

mo

*)

Klai

IV. p. 132.

**) Vladislav Vuki, koji se mnogo prije iselio iz svoje otadbine u Slavoniju, dobio je g. 1481. od Matije Korvina gradove Veliki Mali Kalnik u krievakoj upaniji grad Morovi u vukovskoj upaniji (Klai IV. p. 125.) Hrabri Ivani Vlatkovi preselio se takogjer u zagrebaku upaniju poslije pada Poitelja nastanio se u Gorama, odakle je polazio kao poslanik kralja Matije turskom sultanu (Klai IV. p. 83.) Truhelka spominje, da je Ivani umro g. 1473. i da je njegova udova pobjegla u Ston. Prema tome izgleda, da je Ivani umro na Krajini. (Truhelka o. c. p. 172.)
i i

***) Truhelka o.

c.

p. 67.
'

2*

20

begove, a kraljevske ete odoe slobodno iz Novoga u Dubrovnik. (1482.) Herceg Vlatko preselio se kasnije u Mletke, pobjegavi po svoj prilici najprije

kama

u Ugarsku. Kateo Kos ostade i dalje u ruMatijinih kapetana (Janu Hrvat), a i poslije njegove smrti spominje se kao kranska tvrgjavica. Time je Hercegovina definitivno osSlijedee godine (1483.) mnogo se u kranskih pisaca spominje velika provala bosanskoga i srpskoga pae. Navala ova dogodila se suglasno poraznim izvorima u jesen spomenute godine. Turci provalie dialeko u Koruku i krcati plijenom i robljem odluie se pod kraj oktobra vratiti preko Une. sakupi hrHrvatski tadanji ban Matija vatske knezove, te doeka Turke k od

vojena.

Gereb

broda

(prela z a) Z

sk

bijahu Turci razasuti. zakljuuje svoje pripovijedanje ovijem rijeima: Let gospodnjih 1483. tada tecae, kada Gerebi Matija, ban hrvatski i Vuk despot i gospoda hrvatska Turke pobie na brodu Zrinskoga, pobie je prez isla."

o g a". U dvodnevnom boju Nepoznati hrvatski Ijetopisac

Koruki kroniar Unrest spominje uz bana i despota Vuka, te kneza Bernardina Frankapana u toj borbi. I dvorski povjesniar Matijin Bonfiinije slavi Bernardina Frankapana. Sam kralj Matija u pismu papi Sikstu IV. hvali hrabrost banovu i hriz vatskih knezova. Istie osobito, da su Turci Vrhbosne na tu vojnu poli. Jedini Ijetopisac Tomai spominje ime vojvode ove vojske, zovui ga H a r s i-p a o m*) i nekoga S e r 1 i-H a s a n a.
*)

Potanje o
odrediti,
i

toj provali

Klai

IV. p.

135.

dalje.

Ne

mogu

koji je to stavlja u godinu 1483. kao

bio

Harsi paa. Truhelka

vrhbosanske sandake Jahja-

bega

Hadi-bega (Chasi bega); Baagi opet Skender-bega Davud-bega. ini se, da su se sandacf
i

veoma esto

sandakih imena nainiti


i

mijenjali tako, da red.

je

teko u tom kaosu


II.

Jorga

p. 261.

zove

vogju turske vojske Skenderbegom. opirniji opis dogogjaja god. 1483.

Na

istom mjestu

21

Iste godine sklopljeno bi jo primirje izmegju Korvina i sultana Bajazita II. na pet godina, te je osim manjih okraja na granici vladao mir izmegju Turske i Ugarske posljednjih godina vlade Matije Korvina. 6. aprila 1490. umre Matija Korvin. Hr-

vatski Ijetopisac je to kratko

zabiljeio

rijeima:

Tada umre Matija,

dobri kralj ugarsk i".

njime nestade jednoga od najznamenitijih ugarskih Bio je valjan vladar i dravnik, vojvoda i reorganizator vojske. Uspomena njegova ostade duboko upisana u srcu naroda, koji je u 'njemu naao monoga zatitnika od visokoga nasilnoga plemstva, jer je bio pravdoljubiv i viteki kralj.
kraljeva.

B.
Posljednji Jagelovii
i

Bosna. Pad srebrenike

ja-

jake banovine.
Prvih dana slabe vlade

a va

II.

J a-

oVi

a,

koji nije

mogao

izraditi produljenje

primirja sa sultanom Bajazitom II., dolazilo je ee do provala iz Bosne u susjedne zemlje. I ovaj put se opaa, da su bosanski pae mimoilazili tvrgjave jajake banovine, te preko Hrvatske provaljivali u susjedne austrijske zemlje. Jedna ovakova provala pada u g. 1491., a biljei ju vie savremenih i poto-

Vodju te provale zove kroniar Tomak a y n-p (valjda Skenderpaa Mihajlovi).*) Na povratku iz Kranjske razbio je Skenderpau ban Ladislav od Egervara kod V r p i 1 a b1izu d b i n e. Kad su brzo iza toga nastale velike smutnje u Hrvatskoj izmegju banova i roda Frankapana upotreibi te smutnje u svoju korist bosanski J ak u b-p a a za veliku provalu u Hrvatsku i susjedne zemlje. Ljeti 1493. okupi om oko sebe 8000
njih pisaca.

i S

asom

*) Po Truhelki o. c. p. \87., mogao bi to biti Skenderpaa, sada po drugi put bosanski sandak. Baagi: Kratka uputa... p. 22. stavlja u to doba Jakub-bega.

22

na Jajce. Kada mu preko Hrvatske na

lakih konjanika, te udari najprije


nije uspjelo zauzeti Jajca, udari

tajersku i Kranjsku, robei sve do Celja i Ptuja.*) tajerskoj mu se usprotivi Maksimilijanov kapetan S e k e 1 j i prinudi ga na povratak. Vraajui se robio je i palio po Slavoniji i Hrvatskoj, gdje padne pod o d r u e. Za to vrijeme

Jakov

skupi hrvatski ban


i

EmerikDerenin hrvatsku

slavonsku gospodu, izmegju kojih prestadoe raz-

mirice, ispod

kub-pai povratak u
nici

grada Udbine (Udvine), da zakri JaBosnu. Nesretnu bitku na


opisae

Krbavskom polju
(Bonfinije, Unrest,

savremeeki putopisac Ivan Hasiteinsky), a i potonji istoriari. Vjernu nam sliku poraza podaje izvjetaj kninskoga biskupa Jurja D i V n i a, koji je odmah pohitio u Liku i napisao izvjetaj papi Aleksandru VI. Divni veli, da je imao oko sebe Derenin jedno 15.000

mnogi

Tubero,

ljudi,

od

kojih je to palo,

to

zarobljeno

oko

Sam ban Derenin dopanuo je ropstva, pak je na vlastite oi morao gledati, kako su Turci njegovom sinu odrubili glavu, te ju svaki put metali na
13.000.

kad bi trebao hrane. Kasniji pisac T o m a i znade priati i neke detalje. Tako, da je knez Ivan Frankapan svjetovao Dereninu, da se ine bije boj s Turcima na otvorenom polju, nego da se razbiju u tijesnim klancima, ali protiv toga bijae Destol,

renin.

bude danas zaetak raspa hrvake zemlje, bane;nitopoUgrihod grada do grada jahati, ter se hartati, hoe
d
a n a s V

On ree Ha, Hrvati vazda ste bili D astraljivice! Ivan mu na to odgovori nashoemoviditi, tko je bigavica; ti
: :

pak ree:

d t k a k o T u r c boj biju. Ban Kuat u." To je prvi rasap kraljevi


i

i,

stva hrvakoga ginulo, svrava

Tomai

tu je itavo plemstvo hrvako izneto pretjerano svoje pri-

*) Truhelka: 1. c. p. 206. veli, da je dobio slobodan prolaz kroz Hrvatsku, to mi se ini nevjerojatno.

23

povijedanje. Hrvatski pop glagolja arti n ac svrava opis poraza ovim rijeima, koje dostatno karakteriu u svojoj jednostavnosti znamenitost poraza udbinskoga po Hrvatsku: I tagda naee cviliti rodivije i vdovi mnoge i proi ini, i bist skrb velija na vseh ivuih v stranali sih, jakae ne bist od vremena Tatarov i Gotov i Atelja neastivih." Jakub-paa povrati se s bogatim plijenom u Bosnu.

Ovu

bitku, veli

Baagi, turski povjesniari ispore-

gjuju s kosovskom bitkom. Sultan Murat I. je na Kosovu otvorio jedno krilo, Jakub-beg je s Bonjacima na Krbavi otvorio drugo krilo od kapije, kroz koju su kasnije turske vojske bez otpora prolazile u srednju Evropu. krbavskoj bici spjevao je Jakubbeg veliku fahriju (slavospjev), u kojoj slavi svoju pobjedu i junatvo isporegjujui se s Muratom L Sva ova fahrija vrvi pjesnikim frazama, koje diu po naoj narodnoj pjesmi.*) I sUjedee godine su nam poznate provale Bonjaka u Hrvatsku, dok god. 1495. ne dogje do primirja s Turcima na tri godine.

U to doba spominju se po dva bana jajaka toBaltazarBaan (1494. 1505.) F r a n o


i
i j

Berislavi od Grabarja (1494. 1503.) i opaa se jaka briga za uzdravanje i obranu Jajca. Prema ugovoru dodue, to ga je sin Matije Korvina sklopio s velikaima u Ugarskoj, koji su kod izbora novoga kralja prionuli uz ekoga kralja Vladislava, bilo mu je obeano, da ga izabrati za kralja bosanskoga, to se kasnije nije izvelo, ma da je Ivani Korvin kao ban hrvatski posveivao veliku panju obrani granice protiv Turaka, nastojei uza to, da uzdri primirje s Turcima. To mu je i uspjelo, jer je 1499. produeno primirje do 1501. godine. U Bosni je god. 1498. postao namjesnikom po trei put S k e n d e r-p a a i h a j 1 o V i , koji je gledao d'a ivi s Ugarskom i Hrvatskom u miru, poto se u Carigradu nastojalo o dvratiti Ug arsku od saveza s Mleanima, s kojrnia *) Baagi o. c. p. 22.


je sultan

24

poeo ba ratovati. U drugoj polovini 1499. ena Ivana Korvina boravi stalno u Bihau na Uni. Kada je ovdje Ivan slavio krstitke svoga sina, S k e CT d e r-p a a poasti bana i sina mu darovima. Mleani su se toga svega bojali, jer su mislili, da Turci dobiti slobodan prolaz na mletako ze-

mljite.

Bojazan

Mleana
i

bijae

opravdana,

jer je

Skender-paa

imao misiju doavi u Bosnu,

da napada mletaki teritorij. Ratujui s Mleanima u sjevernoj Dalmaciji nije Skender-paa tedio ni gradove hrvatske. Ipak je mogao mirno proi teritorijem Hrvatske u mletaku Furlansku, pak poharavi je nemilo, vratio se sa silnim plijenom u
Bosnu. (1499.) Da mu je slobodan bio prolaz hrvatskim teritorijem, dokazuje nam jedno pismo Skender-begovo, kojim se ovaj tui Ivanu iKorvinu koji su napadali njegove radi nasilja krajinika, ete na povratku i otimali plijen. On se dapae tui, da su Hrvati poeli harati po Turskoj, razorili n-g radi oteli mnogo robija.*) Mleanima je napokon uspjelo sklopiti savez sa papom Aleksandrom VI., Ljudevitom XII. i Ferdinandom Katolikim, koji su ih najvie mogli pomoi na moru. Nu za rat na kopnu trebala im je pomo od ugar.-hrv. kralja. Nastojanjem kancelara B a k a a o d E r de d a, koji je iz interesa bio prijatelj Mlecima, jer je njihovom pomoi htio da dopredobiti za rat bije kardinalski eir, uspjelo je

Kame

Tome

Vladislava II. i ugarske velikae. Mletaka opina obvezala se za trajanja rata davati godinju pripood 100.000 dukata (1501.) Vladislav II. odluio u Srbiji i u Bosni. je ratovati na dvije strane

mo

hrvatski Ivani Ivaniu Korvinu bijae dodijeljen i palatin Korvin. P e t a r e r e b. Turci su ve bili prije informirani, da Vladislav II. nee produljivati primirja i da se sprema na savez s Mleanima. S k e n d e r-p a a je

Bosnu

provaliti herceg

ban

zato skupio znatnu vojsku u Vrhbosni, a ini


)

se,

da

Truhelka

o. c. 207.

25

mu je pomogao smederevski paa s tom vojskom pogjoe opsjedati Jajce. Pod Jajcem sakupilo
se estero begova, a megju njima Omer4>eg, Mal-

ko-beg Jahjabegovi, Nahinat-beg Mustafa-beg Zvornianin. Ban Korvin pourio se, da dogje gradu u pomo. Hercegu Ivaniu prikljuie se bani

derija velikaa Frankapana, Karlovia, Zrinskih

ete palatina Gereba i Emerika Czubora. Pod Jajcem zametnu se bitka. Prema vijestima Ifvanfijevim, koji nam je zabiljeio ovu vojnu hercega Ivania, ostalo je nakon viesatnoga boja 4000 Turaka na bojnome polju, a i Ivanieva vojska pretrpjela je teke gubitke: 1000 mrtvih i jednaki broj ranjenih. Sada Ivani popravi grad opskrbi hranom Jajce, te dalnju obranu povjeri Ivanu G j u 1 a u, slavonskom banovcu (novembar 1501.) Vrijedno je ovdje istaknuti, da je u to doba gore spomenuti jajaki ban Baltazar Bacan slabo mario za svoju banovinu i da se uope nije u njoj ni nalazio. Kralj mu mora prijetiti svojim gnjevom, ako odmah onamo ne pogje.*) U proljeu 1502. nastavie se borbe oko Jajca. S k e n d e r-b e g je omsLmo poslao svog mlagjanog sina u s t a j-b e g a, kojem a otac ga ve sa 16 godina je bilo tek 19 godina, vodio na vojnu. Mustaj-beg s 10.000 vojske pohara jajaku krajinu i opsjedne Jajce. Sam kralj Vladislav II. posla svoga kapetana Ivana T a r c a j a (Tharczay, Terceich, Tergei?) sa 4500 plaenika i svojih dvorjanika u Bosnu, da podsjednutomu gradu donese hrane. Ivan Tarcaj zametne s Mustajbegom kod Kame n-g rada (?) borbu, koja se svri turskim porazom. Ve 9. jula znalo se u Bui j

pomone

dimu za tu pobjedu, koju su proslavili vatrometima, pucnjavom iz topova i zvonjavom zvona.**) Baagi
dao ugarske ete,
slijedee godine Mustaj-beg svlakoje su Jajcu nosile hranu i debhanu. Jo iste godine povedena je velika akcija sa
pripovijeda, da
je
*)

Klai

IV. p. 219.
Ibid.

*) Klai:

Truhelka

o, c. 207.

26

strane Vladislavljevih vojvoda, da sa sviju strana napadnu Bosniu s velikom vojskom. Za Ivania Korvina znademo, da se pod konac 1501. nalazi u jajakoj banovini, gdje je donio hrane Jajcu i radi na tome, da obnovi razvaljeni kateo Livac.*) Bajazit je megjutim poeo pregovarati o miru, 1 2 su ta pregovaranja otegnuta sve do polovine 1503^ godinie, kada je sklopljeno primirje na osam godina. Turci su se obvezali, da nee kroz zemlje i oblasti kralja Vladislava provaljivati u druge kranske zemlje. Inae ostade Vladislavu i nadalje jajaka banovina sa Jajcem, Zveajem, Vrbakim gradom i Banja Lukom, pa Srebrenik. Kamen-grad, Klju,

Vjenac, Komotin ostadoe u turskim rukama, te je tako i nadalje ostala megja prema Hrvatskoj sasvijem nesigurna osobito radi Kamengrada i Kljua. Ovo primirje kao da je malo vrijedilo za Hrvatsku. Bosanske pae provaljivahu ee preko
granica i nema nikada sigurnosti. Nekoji hrvatski vehkai javljaju kralju, da se preko bosanskoga mu obeati dasandaka pokoriti sultanu i da nak, samo da jednom odahnu i da imadu mira. Primirje je megjutim obnovljeno bilo na dalnjih 5 godina, jer su se u to u Carigradu dogagjale velike smutnje izmegju Bajazita i sina mu Selima. Pomou jenjiara zbaci Selim svoga oca s prijestolja. Se 1 i L (1512. 1520.) bio je ratoborniji od svoga oca i nije se mi obazirao na ugovore, to ih je sklopio njegov otac. Megjutim ipak nije dolo do veega rata s Ugarskom, jer je Selim najprije svratio panju na istok, borei se s Perzijancima i svojom braom. Iste godine nastupa vlade Selimove banovina sa gradovima Srepade brenikom, Tenjem i Sokolom (1512.) Teko je ustanoviti sigurno, koji je bio tada vrhobosanski sandak. Prema novijim istraivanjima dr. Truhelke,

srebrenika

1512. U bio je sandakom Feriz-^beg od 1505. decembru 1512. zamijenio bi po Truhelki Feriz^bega
*)

Klai: Ibid

p. 220.


J u n u z-a g

27

a, a ve slijedee godine Sinan paa Borovini , doli

ga zamijenio ga opet pod konac godine 1514. ne zamijeni Junuz-aga sve do polovice 1515. godine. Prvo njegovo inamjesnikovanje spominje i Kneevi. Da je oko 1510. bio u

nam injenica, to je car slao Maksimilijan iz Augzburga svoje agente k njemu, bodrei ga, da udari na mletaku Dalmaciju. Jorga spominje u borbi s Ugarskom 1513. g. sandaka J u n u z a.*)
Bosni Feriz-beg, dokazuje

Gubitak srebrenike banovine prepao je silno budimski dvor. Banovina ta smatrala se spasom od koje zavisi itava drava", a propade radi nehajnosti i loega uvanja tamonjih banova". Megjutim ne zaprijeti samo odavle pogibao, nego su Bonjaci napadali i Hrvatsku na sve strane. Po Jorgi je Junuz slijedee godine harao po Slavoniji do Poege, koju da je i osvojio. U tim tekim okolnostima povjerena bi uprava Hrvatske vesprimskom biskupu Petru BerislaV i u, koji se velikim oduevljenjem primio svoga zvanja da obrani domovinu od Turaka. Kada su bosanski Turci (valjda pod Junuz-agom) provalili u na oblast izmegju Une i Kupe, skupi Berislavi brzu ruku vojsku, a dadoe mu eta Mihajlo Frankapan Slunjski, knez Nikola Zrinjski i Franjo Berislavi i krene prema Dubici, gdje se utaborio. Tu se zametne bitka, u kojoj je Berislavi odnio sjajnu pobjedu (16. augusta 1513.)**) Mleani biljee 1515. poraz Berislaviev kod Novigradau Dalmaciji. Ovaj poraz potaknuo je Turke, da su ozbiljnije poeli raditi oko toga, da zauzmu Jajce, ali se Jajce za sada opet nastoja-

mletakoga

*) O tom pitanju: Dr, Truhelka o. c. p. 207 209. Kneevi: Carsko turski namjesnici p. 18. Baagi: Gazi Husrev-beg p. 16 dalje. Klai IV. p. 246. Jorga II. p. 320. Truhelka: Gazi Husref-beg Sarajevo. 1912, p. 1012. *) Dr. Truhelka stavlja bitku kod Dubice u 1515. godinu spominje kao vogju Bonjaka vrhbosan^ skoga sandaka Mustafa pau Jurievia.
i i

28

njem Petra Berislavia odra. Slijedee godine nastanu promjene na ugar.-hrv. prijestolju. Slaboga Vla-dislava naslijedi jo slabiji njegov sin Ljudevit II., koji je bio potpuno igraka u rukama visokoga plemstva. Plemstvo megjutim zavagjeno, sasvim je zaboravilo na svoju dunost u borbi s Turcima. Petar Berislavi u svagji s nekojim ugarskim magnatima nije mogao posvetiti dosta panje obrani zemlje. Jajce je bilo sve jae pritiskivano. Krajem 1518. spala je posada grada u toliku nevolju, da joj je ponestalo ne samo onoga, ime se ljudi hrane, nego je i ono bilo ve potroeno, to samo najvei glad ljudskim jelom ini." Kada se Berislavi izmirio sa svojim protivnicima, poao je poetkom 1519. u pomo Jajcu i opskrbi ga hranom. Poto su Turci bili prije etiri godine zauzeli Jezero i stali ga sada utvrgjivati, pogibao za Jajce postajala je svakim danom vea. Zaludu su znatne rtve, koje se doprinose sa svih strana za obranu grada. Na nesreu Hrvatske pogibe 1520. g. u nekom manjem okraju izmegju K o r e n i c e i iban Berislavi (u Vrajoj Gori blizu Bihaa!). Obrana Jajca ostade i dalje veoma vano m brigom ugarske i hrvatske vlastele i kra1512. bio proraun lja. (Znademo, da je od 1506. za uzdravanje i obranu Jajca do 25.000 dukata). Ali sve je to bilo uzaludno. Selima I. naslijedi S u 1 e j m a n Veliki (1520. 1566.) Mjesto bosanskoga sandaka zapade

Bihaa

H u s r e v-b e g a,
ref-beg (1521.)

koji je

doao

je

u Bosnu

porijetlu

Huspada Biograda ovoga znamenitoga bosanskoga


ivlju akciju.

zaeo

poslije

namjesnika iznesla su movija istraivanja vrlo zanimivih podataka. Vie je nego sigurno, da je Husrevbeg porijetlom Bonjak. Otac mu je bio F e r h a db e g, a mati mu je bila ki sultana Bajazita II. Selduka. Brat Ferhad-begov, Radivoj, ivio je ili u Hercegovini ili u Bosni, a ime mu se spominje u zapisnicima dubrovake republike. Ferhat-beg je poginuo na elu osmanlijske vojske, ratujui protiv mi-

29

sirskoga sultana. Husrev-beg rodio se u Serezu u Rumeliji g. 1480., gdje mu je otac bio sandak mladosti (njegovoj malo znademo, a prije begom. no to je doao u Bosnu, bio je smederevskim sandakom. Poslije pada Biograda zamijenio je svoje mjesto sa bosanskim namjesnikom B a 1 i-b e g o (1521. 15. septembra).*)

Jehjapaiem
vi
tra

ffyiIvanHorvatdo

Kao jajaki banovi spominju se Petar KegleGyleth(1522. god.), a iza njega pada Jajca. Uz ime Pe-

Nikola

Keglevia spojena je pjesniki opisana obrana grada, po svoj prilici neistinita (1521.). 1522. padoe H u s r e v-b e g u i ihercegovakom sandaku u ruke Knin, pa Skradin, ali Klisa ipak ne mogoe zauzeti.**) Slijedee godine pade opet Klisa bijahu s t r o V ica. Ponovna opsjedanja suz'bita i tako sauvana za sada ta krajnja taka hrvatske kraljevine na jugu Velebita. Iz otetih gradova, gdje su se Turci utvrdili, provaljivahu neprestaio ete u Krbavu do Udbine i u oblasti hrabroga kneza i bana Ivana Karlovia, koji je u to najtee po Hrvatsku doba branio hrvatske granice.

Pogibao za Jajce donamice postajae vea. godine 1524. opkolila je vojska Husrev-begova sa sviju strana Jajce. Grad je bio inae osamljen, gotovo u pustinji, otkinut padom ostalih krajikih gradova od kranskoga svijeta. Pokusi, da se unese hrana u grad (Mihajlo Turek (Turk) Petar Keglevi) ostadoe jalovi, jer su turski sandaci (uz Husi i

Ve

rev-bega

Balibeg smederevski) zaposjeli sve puteve

do nesrenoga grada. Poetkom god. 1525. stie u Budim neki JureMrsi (Mrki?) iz Jajca, koji dravnome vije sreno umakao turskim straama jeu ispripovijedao planim glasom" sve nevolje, to trpi posada jajaka. U isto doba desio se u Bui

*) Truhelka: Gazi Husref-beg p. 18. Baagi: Husrevbeg Bosanac (Zeman od 28. decembra 1911.) **) O tome potanko u Truhelka: Gazi Husref-beg p. 20.

30

-dimu i knez Krsto Frankapan, koji se na pripovijedanje Mrsievo sam ponudio kralju, da opskrbiti grad iveem. Iz jednoga pisma Krstina mletakom patriciju Dandulu saznajemo, da je godina i pol minula, to u Jajce nije nita uneseno. Turci su odluili gladom prisiliti Jajce na predaju, opkolivi ga sa svih strana i ponamjestivi mnogo pjeake i konjanike vojske na putu, koji vodi k Jajcu. Taj put je pae posvema bio zakren, veli Krsto, naima, jer su Turci postavili u uskoj i strmoj dolini, koja ide prema Jajcu, zasjede i iskopali prokope, postavivi ondje dovoljan broj momadi s razliitim ubojitim orujem.

Zato

nijesu mogli

pomoi Jajanima
i

ni

inae

hrabri vitez Mihajlo Turek

Petar Keglevi makar

da izvedu

su imali vie tisua vojske. Istu zadau nijesu mogli ni banovi Franjo Bacani i Ivan Tah, koji su u tu svrhu dobili prilinu etu. Krsto dalje pripovijeda, da je u gradu nestalo i konjetine, pa su

mnogi sugragjani

pobjegli.
je

Kad

je

to

zauo

bos.

sandakom Sinan-begom poeo udarati na grad iz sedam topova


paa Husrev-beg, on
s herceg, Plei stao potkapati gradske zidine s dvije strane. menito osjeanje znamenitog hrvatskoga velikaa i kondotijera najbolje karakterie konac pisma: Kada je Zore Mrsi spomenuo strahovitu zgodu, kakova se nije dogodila od raspa Jeruzolima, kako je naime majka drei u naruaju dijete svoje i mojoj taj as od gladi poginuti, u zdvojtrei, kako nosti svojoj dijete u Vrbas bacila, samo da ga ne kada je to Jure vidi sa stranom boli izdahnuti spomenuo, malo da mi nije srce od prekomjerne

boli puklo
kuati,

namah sam rekao

kralju,

da

ja

po-

kako bi se dalo Jajanima pomoi, te sam^i oznaio, koliko bi mi za to trebalo vojske i topova.*) Krsto Frankapan spremao se dulje vremena na tu vojnu, te li junu preao Savu sa 6000 vojnika. Uz neprestane bojeve, od kojih se osobito spominje

) Klai

IV. p. 340.

Slona] kod
unigje Krsto 11. juna u grad Jajce donijevi iznemoglim braniocima potrebiti i-

Boca,

na tom pohodu banovi Tah i Bacani uz druge hrvatske junake. Vraajui se Krsto imao je opet estokih okraja, ali se uz neznatne gubitke sretno povrati u drugoj polovini jula kui.*)
ve. Krsta su pratili

Radi svoga junatva bijae Krsto mnogo slavmaao i zavidnika i protivnika, koji su ga potisnuli, ali samo privremeno u pozadinu. Husrevbeg bio je radi svoga neuspjeha dignut sa Bosne, ali ne za dugo, jer ga ve 1526. vidimo kao bosanskoga sandaka.**)
ljen, ali je

danja

Jajce je i dalje stradalo od sistematskoga napa. i opsjedanja, a uz Jajce i susjedna Hrvatska. oi boja na Muhakom polju ve je itava Hrvat-

ska ina jugu Velebita u mletakim i turskim rukama. Jedino je ostao Klis i Obrovac u rukama kraljeviih kapetana. Istoni dio Slavonije, naroito veliki dio srijemske upanije bio je jo od 1521. g. u rukama turskim, a u oi muhake bitke zauzeli su Turci Petrovaradin, Osijek, Ilok i Djakovo, stolicu bosanskih biskupa.
bitke traili su hrvatski veLjudevitove zatite i pomoi u nadvojvode austrijskoga Ferdinanda. Toj stranci bio je glava knez Krsto. On je bio spreman, da poFerdinanda i brata mu cara Karla V. zavoj uja

Jo prije

mohake

likai radi slabosti

mou

na Bosnu. ini

se,

da

je

u Ferdinanda bilo ozbiljne

volje za te osnove, jer papinski poslanik Burgio pie, da princip Ferdinand drage volje oekuje, da

bi se

mogao
Klai:
i

proglasiti kraljem Bosne,

budui da

Klaia

Ibid. p. 342343. Osim vrlo lijepoga opisa Truhelka: Gazi Husref-beg p. 2431. Megju turskim istoriarima, koji ovu epizodu preuuju, jedini vi ja ini iznimku, jer on jedini biljei ove dogogjaje makar u kratko piui, da je Husrev-beg poslao veliku vojsku na Jajce, dva puta bio potuen i da se vratio, ne osvojivi grada.

*)

sr.

Pee

**) Truhelka: Gazi Husref-beg p. 32.

32

la

Bosna pripada Hrvatskoj (appartenendo

Bos-

sina a la Croatia."*) Hrvatski velikai su i nadalje pregovarali s Ferdinandom, koji im je pruao po-

moi
ska

ski poslanik

u obrani gradova od turskih provala, a papinBurgio jo jednom javlja kako hrvatele pristati
i

gospoda

uz principa Ferdinanda,
i

te

p r o g 1 a s t i k r a 1 j e m bosanskim." Megjutim se dogodila i katastrofa na Muhakom polju (1526), a o osvojenju Bosne nije moglo biti ni govora. Kod Mohaa odlino sudjelovae Husrev-beg s Bonjacima. Husrev-beg je godinu dana iza muhake bitke
njega primiti
(1527.) razvio akciju na sve strane, da obori jo neke gradove, koji su smetali irenju turske vlasti u Hrvatskoj. Najprije pade Obrovac, za njim posmegju njima i Udljednji gradovi u Krbavi, bina, koju su Turci smjesta utvrdili. U maju 1527. smo imili u Hrvatih, jadikuje fcnez Krsto: Ono to nam li savsema Turci razrobie, pokli je Udvina vzeta; do danaski ni nijedan dan bil, ki mi otca nisu robili." Napokon se prikljuio i dan konanoga pada Jaje a. Taj pad dogodio se zadnjih dana 1527. i poetkom 1528. god. Vrela se ne slau u opisu pada ovoga grada, ujedno posljednjega os. tanka nekadanjega bosanskoga kraljevstva. Jajaki banovi bijahu Ivan Horvat i Nikola Giletfi, od "kojih nijedan nije bio u Jajcu. Oni su u oi

tokajskoga boja bili Zapoljini privrenici, te im on dao jedan svoj posjed da namire trokove za obranu Jajca i u ime banske plae. Kasnije su pristali uz
tako Ferdinanda zapala obrana jase, da je Ferdinand premalO' panje posvetio obrani Jajca i jo nekih utvrgjenih mjesta na Vrbasu (Banjaluka, Boac, Zveaj). Mogli bismo to suditi i po tubama, to ih je Ivan ZapoFerdiinanda, te
je

jakoga grada. ini

njemake dravne staFerdinand sramotno izgubio Jajce promijenivi na njegovu tetu prijaIja

slao na papu, cara Karla,

lee,

u kojima istie, da

je

*)

Klai

IV. p. 347.


nje kapitane''.

33

motno

da je sraIli u drugoj tubi: spavajui dopustio, da najtvrgji grad kranstva zajedno s drugim susjednim gradovima padne u turske ruke.*) U Jajcu je Ferdinand namjestio za kapetana ne(Gorbonac). kog Stjepana Ferdinandov povjesniar Sleanin V e 1 kae, da je u gradu bilo samo deset vojnika, te su Turci grad Po lako osvojili. Itvanfi znade opirnije priati. njemu je Husrev-beg s Muratom, svojim tienikom, navalio na grad Jajce, koji je deseti dan opsjedanja predao Stjepan Grabovaki uz pogodbu, da smije otii. Sramotno se ponio i kapetan Banje Luke, Andrija Radatovi, zapalivi varo i pobjegavi. Jajce je opsjedao s Husrevom smederevski sandak J a hj a p a i . Uz Grabovakoga spominje se i kapetan Ivan Hoberdanac, za kojega se znade, da je god.
i

Grabovakoga

1 525. bio provizor Jajca, a bila mu je zadaa, da se brine za opskrbu vojske i za popravak i uzdravanje grada. Turska vrela (Peujlija) znadu pripovijedati o izdaji. Ona vele, da je jednome od Husrev-^begovih vojvoda doao vojnik od jajake posade, pa mu javio, da se u jajaku tvrgjavu moe unii na poruenu kapiju pomou merdevina. To vojvoda

(Murat beg?)

javi

stvar ne izbije na povrinu,

Husrev-begu, ali bojei se, da dok Husrev-beg prispije,


i

uvue

se

kradom po noi na spomenuta vrata

za-

uze tvrgjavu. Vijest o zauzeu Jajca stigne Husrev-

bega na putu.

U ushienju sjae s konja, pa s cijelom

orujem, to se bjee zavrnulo na njemu, pokloni ga glasonoi. Po elebiji odnio je vijest o padu Jajca u Carigrad Husam vojvoda, kome Sulejman kao dar pokloni kapetanstvo u Jajcu. Osim Radatovia spominje se i Andrija D r e s n e k y kao izdajica grada Zveaja. Ferdinand ga liio njegovih posjeda radi sramotnoga gubitka toga grada.**)
i

hormom

*)

*)
dalje.

Klai V. 84. padu Jajca: Klai V. 82-83. Hammer III. 71. Baagi: Gazi Husrev-beg. Sarajevo 1907. p. 5253.
i


Padom
anskoj
vlasti

34
i

posljednjega traga kr-

Jajca nestade

u Bosni i sada poinje povijest provelikoga osmanlijskoga vincije Bosne kao dijela carstva. Zanimivo je istaknuti, da se pad Jajca dogodio za vlade prvoga znatnijega organizatora turskoga u Bosni, cd kojeg se moe po svim znacima raunati novo doba bosanske istorije.

II.

UNUTRANJE PRILIKE U BOSNI PRVIH DECENIJA OSMANLIJSKOGA GOSPODSTVA.


Davno prije, nego to je Mehmed el Fatih" pokorio najvei dio Bosne, pripravljalo se ovdje osmanlijsko gospodstvo. Poznate su turske ranije provale u Bosnu od konca 14. stoljea i u prvim decenijima 15. stoljea. Bosanski kraljevi plaaju Turcima godinji danak, a neka vlastela su direktno ovisna od sultana. Turci se mijeaju u unutranje bosanske poslove i sude zavagjenoj bosanskoj i humskoj vlasteli. Mehmed el Fatih" doao je god. 1463. na pripravljeno tlo, a osmanlijska vlast je ve bila uhvatila vrsta korijena u zemlji. Mislim, da ovo valja drati na umu radi islamizacije bosanske vlastele, jer se ona dogagjala postepeno, a ne od jednom; moda samo intenzivnije od onoga asa, kada je Mehmed II. pokorio Bosnu. Na bosanskoj jugoistonoj granici stoji od 1414. godine kao vojvoda zapadnih strana" (pod kojima se misle turski dijelovi Srbije pogranini dijelovi Bosne) na strai I s h a k H r a n u i , pazei budno ma sve to se u Bosni dogagja. A Ishabeg Hranui nije prvi vojvoda tih strana. Ime njegovo esto se spominje u provalama, koje su bile nai

mijenjene Albaniji, Zeti, Dubrovanima, Dalmaciji karakteriu njei Hrvatskoj. Dubrovani najbolje

govu

akciju rijeima

On

ni o

prouzroiti sijati razdor megju bosanskom gospodom, dauzmogne, kada budu uz avadi, bolje jednoga za drugim unine snuje, nego kako
i

drugo

3*


titi
i
i

36

oboriti; ovo je oid sto godina turski.. ."*) Da mu je taj posao dobro uspjevao, o tome nam odvie jasno govori

amoobiaj
istorija

bosanska posljednjih decenija prije pada kraljevstva. Ve Ishak Hranoii stoluje pogdjekad u. Vrhbosni i Hodigjedu. Oev posao nastavljaju energiki mjegovi sinovi vojvoda Barak (143638.) i Eseb Alija (1439. 1440.), a kao najznatniji megju njima IsabeglshakoviHranui^ najprije kao vojvoda zapadnih strana", a iza osvojen ja Bosne kao vrhbosanski sandak (1440. 1463; 1464. 1470.) Isabeg Ishakovi moe se smatrati osnivaem Sarajeva i niajznatnijim pretasnikom glasovitoga namjesnika Husrev-bega. On je u Sarajeva sagradio itav niz javnih zgrada kao carevu damiju, banju, tekiju, mlinove**), kooak araj (prema tradiciji, dao je taj konak ime gradu), veliki han Kolobaru itd. Prema svemu, to nam je o njemu poznato, on se moe smatrati prvim islamskim kulturnim pionirom u Bosni. U Hercegovini sjede od god. 1466. hercegovaki krajinici ili vojvode, najprije u Foi, zatim u Novom. I oni upravljaju ovdje u ime osmanlijske vlade prije konanoga pada itave Hercegovine, vrei u toj zemlji istu misiju kao i vojvode zapadnih strana u Bosni. Novija istraivanja upravo kategoriki sile na prihvat miljenja, ida su Osmanlije prvih decenija

*)

Upuujem

za ovaj

period na esto do sada cito-

vano
z.

djelo: Truhelka: Tursko-slovjenski spomenici.

**) Mustafa Hiimi: Prilog istoriji Sarajeva (Gl. 1889.) veli, da su se ti mlinovi zvali ercebegovi mlini, to je znak, da je narod svoga starjeinu zvao ercebegom" ili ercegom". Najstarija damija bila bi prema Havi. istom piscu podignuta u Sarajevu 1446. po Kemura u Gl. z. m. za 1911. god. stavlja mesdid Have carevoj damiji pripoHaseine u 1436. god. (p. 538.) vijeda se, da se svidjela sultanu Mehmedu II., pa mu je Isa-beg pokloni (1463.) te se od toga vremena i prozvala carevom. Zmaj Despot je popali, i onda ju nanovo sazi-

m.

Hasei

dae sa kamenom munarom 15651566. Javne muslim. gragjevine Gl. z. m. 1908.

(Sr.

Kemura:

p. 475.)

37

svoga gospodstva u punoj mjeri nastojali, da se prilagode autohtonim kulturnim prilikama i da su preputali posao asimilacije vremenu koje razgragjuje i iznova gradi'^ Dr. Truhelka tvrdi n. pr., dia nema primjera ili dokaza prisilne konverzije, a puno dokaza, da su kranski velikai zadrali svoje posjede
je
i

nakon tursikoga osvojenja. Vidjet emo, da

ova njegova tvrdnja istinita samo u toliko, ako se ne uvae okolnosti, koje su same sobom nuno provele islamizaciju bosanskoga plemstva. Jedno stoji, i o tome bi se jedva moglo posumnjati, da bogomilsko plemstvo nije moralo prijei na islam, ako je htjelo zadrati svoj posjed i da ono nije od jednom prelo na islam. Patarenski i kranski plemii imali su prilike ve prije pada Bosne, da vide kako su mnogi ostavivi svoju vjeru doli u Carigradu do velikoga ugleda i visokih dravnih asti. Ovi islamizirani velikai stajali su, a to je dokumentarno zajameno, u srdanim odnoajima sa svojim kranskim rogjacima, priznavali su rodbinske veze, posjedvali se itd. Stanujui u Carigradu, nijesu prekidali veze sa svojom otadbinom, nego su imali 'na svom dvoru kranske pouzdanike osobito n. pr. u diplomatskim misijama. Kada je Bosna definitivno pala u ruke Osmanlija, postali su Bonjaci lanovima jedne velike drave, u kojoj su mogli razviti svoje sposobnosti, gdje ih se moglo nagraditi dostojno za njihove zasluge i hrabrost; na carigrad-

skom dvoru ekao


velikai stajali

ih je asni prijem. Nijesu li ti pred dilemom, u kojoj se nije bilo

teko odluiti?

Po principima turskoga dr. ustava, gubila su sva stara prava i obveze svoju cijenu, gdje god je Osmanlija nastupio kao osvaja. Velikai su preli na islam u velikoj veini, jer su samo tako mogli

svoja stara privilegija trajno uzdrati na snazi i postizavati vee dravne slube i asti. Imade

primjra u prvim decenijima turskoga gospodstva, da su i krani, osobito u Hercegovini bili predstojnici viih administrativnih oblasti, da su mogli za-


drati

38

zakup carine, rudnika, da su obavljali diplo. matske misije, ali uprava sandaka nije mogla doi u njihove ruke, a mogli su je postii domai sinovi^ ako su preli na islam. Da ponovim, vlastela su stajala pred dilemom: ili zaidrati sav upliv trajno u svojim rukama u zemlji i postizavati velike dravne slube i asti u prostranom osmanlijskom carstvu ili izgubiti po malo sve iz svoji'h ruku i pasti u jedan odvisni poloaj, u koji su zapali i ostali podanici carstva, ostavi pri svojoj religiji.

toj

dilemi

nije se bilo teko odluiti.

Tako su

prilike favorizi-

rale prijelaz

valjda

na islam. Poslije osvojenja Mehmedova bio znatniji, jer su patarenski velikai dobro razabirali, da ima malo izgleda u oslobogjenje zemlje ispod turske vlasti. Kad se ne bi
je prijelaz

sve ovo uvailo, bila bi islamizacija jedna zagonetka, koja nam se ne moe protumaiti, kako to n. pr. Baagi hoe time toboe, da su patareni stajali blie aristokratskim islamskim naelima, nego li popovtini^' katolicizma.*) Pogledat emo, u kojem su opsegu bosanska vlastela zadrala svoja stara prava i kako se uope turska dravna vlast ponijela u pitanju socijalmih i feudalnih institucija u Bosni.

U pravnim ustanovama i idejama uope, veli Novakovi, ima mnogo konzervativnoga duha. Pravo po sebi je posve konzervativna nauka. Eh^ostruko se to moe rei za pravni red u s v o j n i u d r a V n i zemalja, koji je ve po prirodi svojoj sraunan na stalnosti i s kojima se politika uvijek
i i i

nerado bavi, uvajui se sukoba s mnogim izukrtanim privatnim interesima. Poslije svakoga osvojenja politika uprava gleda obino, da u osvojenim oblastima izmiri novu svoju upravu s privatnim Stoga je politika pravima. interesima i uprava gotova uvijek na koncesije, a priprava svojih vatnici opet radi spremni su na poputanje. Istorija nas ui, da osvojenja nailaze i prolaze bez naelnih prevrata

uvanja
p.
18.

*)lBaagi: Kratka uputa

39

za imovne odnose i da u tim sluajevima samo jedni gube, a drugi dobiju, sistem pak imovinskih odnoaja ostaje i dalje onakav, kakav je bio, bez ikakovih promjena. Svi posmatraoci dravno-pravnoga turskoga ivota poznali su u Turcima ljude, koji glave ne razbijaju novim idejama i koji su manje nego iko raspoloeni na promjene i novine. Pozivajui se na v. Lingetala, veli dalje Novakovi: Tursko osvojenje dodirnulo je samo dravna i crkvena dobra, upe ma krajitima i velikaka imanja. Poloaj seljaka ostao je istovetan, kako je bio prije osvojenja, samo to su seljaci promijenili gospodara.*) Socijalno i feudalno uregjenje u Bosni prije

pada kraljevstva nosi u glavnome biljege uregjenja, kakvo je bilo u susjednim zemljama Srbiji, Hrvatskoj i Ugarskoj. U onim krajevima, koji su dulje vre-

mena

stajali pod vlau ugarsko-hrvatskih kraljeva, razvio se plemiki posjed, koji imade svoje porijetlo u donaciji ugarsko-hrvatskih kraljeva, a kasnije bosanskih, koji su akceptirali od Ugarske zapadni feudalni sistem. Istina je, da Hrvatska pod vladom

svojih

domaih

kraljeva nije poznavala toga sistema.

sasvim slobodan posjed zemljita, raspolaui njime po volji- a uza to su jo bili i slobodni dravljani. Dolaskom Arpadovia na hrv. prijestolje, izgubilo se staro plemensko slavensko uregjenje, naroito u Slavoniji (sredovjenoj), a zapadu o-evropski feudalizam prevlada potpuno. PoSeljaci su uivali

loaj seljaka je
(coloni), to

takogjer

izmijenjen.

Kmetovi

su ih vlastela naselila na svojoj zemlji, nosili su sve dunosti i terete. Oni su morali obragjivati zemlje i vinograde svojih gospodara, plaati mu kunovinu i ine dae, ratovati s njime u vojsci. Uz ove kmetove spominju se jo i robovi ili sebri (servi, mancipia), obrtnici i zanatlije svojih gospodara, koje su gospodari mogli i prodavati. Nema gotovo dvojbe, da su se slini odnoaji morali razviti u onom dijelu Bosne, koja je esto stajala pod
*)

Novakovi:

Pronijari

batinici (Glas

I.

68.

dalje.)

40
zapravo
(Donji
i

kraljeva i koja je bila dio nekadanje Hrvatske i Slavonije. Kraji, Usora, Soli). krajevima istonim

vlau ugarsko^hrvatskih

jugois-

onima, koje su bosanski vladari stekli razvili su se slini odnoaji kao u Srbiji. Neslobodni ljudi u Srbiji dijelili su se u m j e r o p h e (meropsi), sokalnike i otroke. Meropsi su svojoj vlasteli morali rabotati dva dana u nedjelji od svake kue onoga roda, koji starjeina naredi, da oru kulukom za svako ito i da sve to srede, privezu i saspu u itnice, da kose sijeno, koliko treba, da rade vinograd itd. S o k a 1 n i c i, prozvani tako po porezu sok ili so, to su ga morali plaati, davali su rabote u polovini manje ili barem treinu od meropaha. Po Novakoviu bili su sokalnici slobodni rabotnici staroga srpskoga naselenja. Trea vrsta neslobodnih ljudi bijahu o t r o c i t. j. oni, koji su radili na privatnim posjedima, a bijahu glebae adscripti" i ostali uvijek u posjedu jedne familije. Omi su mogli biti prodavani, te se s njima i gonila iva trgovina.*) U Bosni srednjega vijeka bilo je zemalja dravnih ili kraljevskih, to je u glavnome isto i vladar je mogao u sporazumu s velikaima drave tom zemljom raspolagati i dijeliti je pojedinim osobama
t. j.

tonim

od srpske drave,

tome valja sravniti Novakovi o. c. p. 42. Klai 292. ii: Hrvatska povijest. Prvi dio. Zagreb 1906 p. 77. Thalloczy: Geschichte Bosniens (u. Oester.ung. Monarchie im Wort und Bild p. 221.) Dr. Truhelka u raspravici: Die geschichtliche Grundlage der Agrarfrage. Sarajevo 1911. veli o meropsima slijedee: Kada su Srbi doli u svoju otadbinu, nali su masu robova, koji su svojim rimskim gospodarima obragjivaii zemlju. Ova masa autohtonih potomaka trakoga iteljstva, u rimsko doba romanizovana, a kasnije slavizirana, ostade dalje u tom svom podregjenom nevoljnikom stanju. Meropsi nijesu kmetovi u smislu ove rijei u Bosni, nego individui na tugju zemlju vezani. Dr. Truhelka ne poznaje razlike Izmegju meropaha i otroka. Masa seoskoga puanstva u Srbiji trakoga je porijetla, kojom su vladala vlastela Srbi, a u Bosni su vlastela i seljaci homogena (?) slavenska rasa (p. 3,-10.) Dr. Kadlec: Agrdrnt pravo v Bosn a Hercegovin. Praha 1903.
*) o. c.
I.
i I

41

-neosporno vlasnitvo. Ovo se zove batina ili plemenita batina, a vladar je davao u batinu ili p 1 e e n i t o. Ovakove batine bile su slobodne

od

sveh rabot

podana k".

Izgubiti je

mo-

^ao

u rijetkim sluajevima n. pr. radi veleizdaje, kad mu se ona dokazala. Uz vlastelu dolaze kmetovi, zakupnici zemlje, koji su za uivanje zemlje davali svojoj vlasteli u naravi jedan dio produkcije obino treinu (tretjenik) ili polovinu (polovnik). Kmetovtina nije bila uvijek davana trajno u batinu, nego se davala n. pr. na est generacija. Vlastelin mogao je kmeta otstraniti iz kmetovtine, ako kmet nije davao redovno propisani iznos ili ako je nastala pogibao, da zemlja
vlastelin batinu

uljed loega obragjivanja izgubiti svoju vrijednost.

Dr. Truhelka veli, da su ti kmetovi bili slobodni, da su se smjeli seliti i da nijesu bili vezani na zemlju, ali se ipak nalo naina, da kmet ba nije po svojoj volji mogao, kad mu se prohtjelo ostaviti kmetovtinu i da je bio prinuden ostati na njoj. Ovo moda vrijediti samo za jedan dio Bosne, u

komu
i

se sauvalo vie slavensko uregjenje koje je stajalo manje pod uplivom odnoaja susjednih zemalja. Kad se kod batine naroito istie,

da je ona slobodna od sveh rabot i podanak" nema gotovo dvojbe, da su kmetovi svojoj vlasteli i rabotali, samo nam nije poblie poznato, kolika i
kakova
je

ova

bila.*)

Da

je bilo

u Bosni drutveno

od kmetova, na to nas upuuje dosta iva trgovina s robljem na uu Neretve, protiv koje su ustajali i bosanski kraljevi. Tim su se poslom bavili u prvom redu Mleani, a i Dubrovani.**) Kad bismo povukli rezultantu iz. onoga, to do sada rekosmo, mogli bismo slobodno ustvrditi: Mogue je, da u jednom dijelu Bosne nije bilo neniih klasa voljnih^a u smislu zapadno-evropskog feudalizma,
ali

zakljuujui per analogiam: oni


*)

krajevi, koji

su

Dr. Truhelka

1.

c.

u Bosni bio svome

vlastelinu vezan **) Thalloczy: 1. c. p. 227.

ne doputa, da je kmet uope na kakovu rabotu.


stajali
lja,

42

pod uplivom, a i pod vlau susjednih zemakoje su taj feudalizam do kraja provele, imali su sigurno, ako ne sasvim jednake, a ono sline odnoaje. Odnoaj odvisnosti kmeta od vlastelina mije

mogao biti u Bosni jedinstven. Kad su Osmanlije zauzeli Bosnu,

priznali su

bosanskom plemstvu bez razlike vjere njihove b a t i n e. Megjutim brojni prijelaz na islam dokazuje nam, kako smo ve naglasili, da se plemstvo samo tako nadalo, da e trajno ostati u gospodstvu
svojih privilegija i batina. Bilo je mnogo batina, koje su napustili krani bjeei pred Turcima, a

mnogi krani su
tine nijesu
vlasti

i u borbi poginuli. Takove basigurno dobivali novi krani. Dranje u turskim rukama samo je sobom donosilo,

je vremenom krana batinika nestajalo, a da su se batinici muslimani sve vie minoili, dok te batine, ali pod drugom titulom ne pregjoe sasvim u njihove ruke. ini se, da nije trebalo toliko dugo ni ekati na to. esnaesti vijek je taj posao u Bosni obavio. Prijanja vlastela zamijenila su naslove knez ili vlastelin sa begom. Staro je dakle bosansko plemstvo sauvalo i svoje batine, a s njima i svoja privilegija na staroj, snazi. Drava je ipak pridrala vrhovno pravo posjeda. Turski ustav poznaje samo jednu vrstu nasljednoga posjeda, a to je u 1 k (individualno neogranieno vlasnitvo). Kao mulk priznati su grad-

da

ski

seoski realiteti:

kue, vrtovi

etc.

Sva ostala je

zemlja dravna (erazi-i-emirije, beit-ul-malimuslimin), koju je drava ostavila na uivanje dosadanjim vlasnicima. Ovo dravno vlasnitvo ne bijae vlasnitvo po rimskom pravu, nego vremenita
nomiinalno-fiktivno sa svrhom fiskalnom, da drava izvue to vie davanja. Zato su prijanji vlasnici zemlje postali sada bez obzira, bili oni muslimani ili krani, omegjeni. Muslimani su plaali desetinu, a oni, koji su ostali krani, plaali su osim desetine i hara, i od svakog dvorita (kue) t. zv. resmiift. Tijekom vremena nestalo je razlike izmegju

43

desetinske zemlje (erazi-i-urije) i harake zemlje (erazii-haradije), te se plaala za svu mirijsku zemlju desetina. Ovdje valja jo spomenuti i h a s t. j. ona zemlja, koju je sultan za sebe rezervirao i iji su se dohoci pobirali na raun sultanov, a od sluaja do sluaja davali bi se ti dohoci lenskim vitezovima.

Drava nije pobirala dohotke od dravne zemlje sama, nego ju je dijelila u lena: timare i zijamete. Ovaj lenski sustav osnovao je sultan Murat I., a nije nita drugo nego staro vojniko imanje, fundum, pronija. Stara ova rimska ustanova, veli Novakovi, poslije vizantijske i juno-slavenske metarmorfoze, doekala je jo prije svoje smrti muslimansku metamorfozu.*) Same rijei zijamet i timar znae davati u najam, na obradu, na uivanje, ono to znai rimski beneficium i vizantijski ITpovota. Timari i zijameti su pronije turskoga carstva. Ljudi, koji su uivali ta dobra i za njih sultanu bili duni vojevati, bile su spahije, a to znai u perzijskom jeziku vojnika, konjanika. Lena se oijesu davala u batinu nego ad personam. Leno se razlikuje od batine i u tome, to objekat lena nije posjed nego pravo, da uitnik lena pobire dravne dohotke na vlastiti raun (n. pr. desetinu, carinu etc.) u onom dijelu zemlje, koji je u beratu tano oznaen. Prema dohocima dijelila se lena u timare i zijamete. Timar 20.000 jaspri je leno, iji dohodak iznaa od 3000 ili aki (zapravo 19.999), a zijamet od 20.000 da

100.000 jaspri (199.999). Prema visini dohotka mooboruane ljude u vrijeme rata, a u vrijeme mira za nje se brinuti i opskrbljivati ih. Spahija sa 3000 jaspri iao je sam s konjem na vojsku, a za svakih daljnih 5000 (3000?) jaspri
rale su spahije spremati

morao je sa sobom povesti po jednoga oboruanoga opskrbljenoga konjanika. Zajimi uzimali su titulu bega, a timarioti aga. Lena u prvom davanju dobivala su se fermanom sultanovim iz Carigrada, Predlog ia o je od bega, a u njemu su morale biti
i

*)

Novakovi

I.

c.

p. 75.

44

nabrojene zasluge dotinoga ovjeka. U sultanovom fermanu bilo je oznaeno ime lena i onoga, ioji je bio lenom nadaren. Bosna je dobila vrlo rano svoju timardefteilhanu. Baagi spominje narodnu tradiciju, da je jedan bosanski spahija donio na mohakom polju sultanu glavu kralja Ljudevita. Sulejman da je povikao: Trai to hoe, da ti sve dam. Spahija, kojemu je lebdio narodni interes pred oima zamoli: Nita neu ve po muhura, da ne dolazimo radi timara ak u Carigrad. Na to je sultan naredio, da se u Bosni naredi timar-defterhana.*)

Nain, kojim
kao
i

se leno
:

moglo postii,

bijae

isti

u zapadnoj Evropi vojnika valjanost i hrabrost. Ipak imade bitnih razlika izmegju orijentalnoga i zapadnoga lena. U Evropi se pazilo, kakvoga je tko stalea, a po turskome shvaanju vrijedila je jedino valjanost dotinika bez obzira na stale. Zgodno primjeuje Thalloczy na jednom mjestu, da pojam parvenu-a nije poznat u turskom camtvu i ba ovo lahko postizavanje karijere davalo je jakoga poticaja smionijim elementima iz Icranstva za prijelaz na islam. Ovo je bila meka, veli Smiiklas, te su mnogi sinovi naega naroda prelazili na islam osobito u Bosni i postali prema rijeima jednoga talijanskoga pisca iz 1600. godine zatonici turskoga carstva (zataznici).**) Za nas je zanimivo, da su lena u Bosni i zsa batinom i time se uz starije plemstvo razvilo neke vrste vojniko plemstvo.

jednaena
*)

malik

Baagi: Kratka uputa p. 29. Novakovi spominje I maliane, imanja, koja su davala vie od

lOO.OOO inama.
**)

aki dohotka.

Hammer tumai,

Bila su rjegja, a pripadala su starjeda se n. pr. dohodak jednoga


ivi.

itavoga sandaka davao pojedinim paama, dokle

u Sansovina Historia universale del' origine et imperio de' Turchi. Venetia 1600.: Questi stanno fn Bosna, dove sono huomini valentissimi quali fanno vivere trionfalmente il Turco questi sono hoggi chiamati Serviani e Chervate. Po Smiiklasu: Dvijesto^odinjica oslobogjenja Slavonije I. p. 59.
i

Bassano

45

Kada kako je lenima priznato nasljedstvo t. j. da li muke, posebnim privilegijama ili, da se posluimo Novakovievim rijeima po trpljivosti ili nebreljivosti"

vrhovnih vlasti, nije nam poznato. Osobito se to razvilo od XVII. vijeka dalje, kad je

centralna vlast bila odvie slaba, te nije vie uspjevalo slubeno popisivati lena.

Poto krani nijesu mogli


ni

biti vojnici, nije

bilo

pravom smislu kranskih

spa-

h i j a. Novakovi veli, da su b a t i n e imale u balkanskim dravama dunost vojevanja. Turski istorik S e a d e d i n, govorei o ustanovi timara i zijiameta kazuje, kako je sultan Murat I. ustanovia odjeljenje k o m o r d i j a od kranskih podanika, koji su se zvali v o j n a k (v o j n u k). Oni su se brinuli o prtljagu i ostalim vojnikim potrebama i da to za vojskom voze. Izgleda dakle, da su stare batine, zajedno sa starom dunou vojevanja, koja je bila s njima u vezi, drane i poslije pod turskom vlau, samo to su vojnici sa kranskih batina iz reda boraca, premjeteni u red komordija.*) Stavaljda riji manastirski srpski spomenici spominju ovakove kranske spahije. Tako Dui pripovijeda, da je manastir itomisli podigao spahija Milisav Hrabren 1563. godine.**) Ve osvaja Bosne Mehmed II. dao je radi bostar.

sanskih zemljo-posjednikih odnoaja udesiti kataDubrovani spominju g. 1475. u sjednici vijea umoljenih jednoga Turina qui venit ad fa-

*) Novakovi: Hadi- Kalfa (Spomenik XVIII. p, 10.) Novakovi: Pronijari p. 71. Jorga II. 351. spominje Voiniklare Kharadsch-f rei Bauer, meist slavvischen Ursprungs, die mit der Sichel das Gras vor dem Heere schnitten, gingen den ubrigen Truppen voran". O kranima komordijama u Bosni sr. Juki: Zemljopis poviestnica Bosne p. 152. Interesantan je lani dr. Truhelke: O porijeklu bosanskoga agaluka (Sarajevski Litt broj 105. g. 1912.) U Kannunami iz 1637. god. spominje se posebna vrsta zemlje vojnikluk", a imali su je krani vojnici,, danas koji su za dvije do tri generacije preli na islam sainjavaju neku vrst niega seoskoga plemstva^
i

**)

Novakovi:

Pronijari p. 73.

46

ciendum descriptionem Bosnae", ali nam nije poznato, ikako je taj prvi pokus uspio. Po svoj je prilici bio dosta nesavren, jer nije prolo nego 20 godina, a imade ve spomena, da se u Bosni provagja po drugiput katastar (1496.) Ozbiljnije je proveden katastar za sultana Selima I. (1515.). Tada se spominje u Dubrovniku e i n, qui facit descriptionem sanzaohatus Cherzegouine. Dubrovani zovu ovoga emina: pripisnikom.*) U pravnom poloaju kmeta nije nastala promjena. Oni su davali u naravi, a dijelom i u raboti svojim agama kao nekada svojim prijanjim gospodarima. Doskora se pokazala potreba, da se odnoaj kmeta prema spahiji (ovaj pojam identifikovan je s pojmom age) zakonom uredi. Prvi pokuaj agrarnoga zakonodavstva uinio je Sulejman Veliki god. 1530., izdavi svoju kanumanu. Taj zakoni nastao je nakon ankete raznih sandaka. Vrijedno je istaknuti, da je kodifikator toga zakona bio Ebu Soud effendi, rogjeni Bonjak iz okoline Zvor. nika. Odnoaj izmegju spahije (age) i kmeta ovako je od prilike uregjen: Svatko, ako se uz privolu vlasnika nastanio na njegovoj zemlji, postao je nje-

kmetom sa svom svojom djese dao su zajedno ivjeli. unijeti u tefter kao ifija, bio je begu (spahiji) kao sahibitimaru podvren. Spahiji je pripadalo u vlastitom (batinskom) ponjemu ili sjedu pravo, dizati prijelaznu taksu (tapu). Tapije su dokumenti naljedno-imovinsko pravni, po kojima su nekretnine prelazile iz jedne u drugu ruku. Tako je kmet platio tom taksom nasljedno pravo za kupio je svoje potomstvo. I sloibodni posjednik ovakovom tapu taksom pravo nasljedstva za zemlju, tapijom steenu. Visina takve takse odmjeruje se iztako, da je jednaka jednogodinjem ukupnom nosu dotine zemlje. Kmet je mogao ostaviti zemlju
govim ifijom
i

t.

j.

com

braom, ako

im

danome

bez dozvole spahije, a spahija ga


*)

je

mogao
i

otstra-

Truhelka: Tursko-slovj.
p.

etc. p.

179180.

Geschicht.

Grundlage

50. 51.


niti

47

U
Sulejmanovom
za-

samo uz
nije

stanovite uvjete.

nijednom rijeju fil(sirana veliina davanja kmeta agi. Vidi se, da drava nije uzela ingerenciju na taj odnoaj, te su u tom pogledu bili mjerodavni sredovjeni odnoaji (u raznim krajevima razno kao 1/3, 1/4, 1/5). Svakako je privatno-pravni karakter odnoaja izmegju kmeta i age, ograniivao o b i(adet).*) j Aga, odnosno spahija bio je zaposlen ratom, pa se malo bavio gospodarstvom i poloaj kmeta nije bio teak. Trajalo je to sve do onoga doba, kad su se spahije poele otimati od vojne dunosti

konu

nastanile se

inia

svom

posjedu.

Tada

se nije vie

dralo zakonom odregjenoga odnoaja, nego je kmet bio izvren bezakonju i nasilju. Uz kmetove bilo je u Bosni i poneto slobodnih seljaka. Oni nijesu bili vezani na davanja u naravi, ni na rabotu, nego samo na desetinu kao i posjednici.**)

Islamski elemenat u zemlji nosio je u

prvom

oslobogjeni od njega, ali ipak ne sasvim. Davali su ga u poznatoj instituciji i) o g 1 a n a. Za ad e i (a d a oslobogjenje od vojne dunosti plaali su krani godinji to od odrasle muke glave po i -dukat.***) Institucijom adami-oglana doprinosili

redu danak u

krvi.

Krani su

bili

hara

Truhelka: Geschicht. Grundlage p. 52 dalje. je pogledati u Vojislava Hrania: Kmetovsko pitanje u B. H. Sarajevo 1911. p. 56. Megju inim veli Hrani, da danas imade nekoliko sela u Bosni, iji su itelji porijetlom od starih plemikih obitelji, a ne zna se, da su ikada bili kmetovi. (Tako kod Sutjeske, Guje gore, Jajca, Livna etc.) Mnogo je kmetova poslije 1463. nastalo nasilnim otimanjem naseljivanjem, o
*)
i

**) Vrijedno

emu emo

jo govoriti kasnije.
i

***) Institucija ova nije bila nepoznata ni u sredovjenoj Bosni. Kralj bosanski herceg Huma pobirali su od svake kmetske kue po dukat (Truhelka: Testamenat

m. 1911. p. 7.) Hara Osmanlija pobirao od muke glave, a ne od kue. inovnici, koji su pobirali hara zvali su se u prvo osmanlijsko vrijeme dukatnicima kao u srednjem vijeku, a tek kasnije haranicima.
gosta
bio

Radina Gl.
jer

z.

je^ tei,

se

48

Od

su i krani svoj danak u krvi. Ademijom bijae svaki nemusliman, a rije oglan znai djeaka. atdemi oglana rekrutiralo se jenjiarsko kolo, a

mladii bistrija duha doli su do najviih mjesta u dravi. Po osmanlijsko carstvo bijae od njih jo vea korist, kako s pravom Truhelka primjeuje, to su
oni doavi do ugleda i asti bili vezom izmegju porte i svoje nekadanje domovine. Njihov ugled zasjao je i u seoskoj kolibi ili kasabici iz koje su nikli, a odavle se irio po okolici. Preko te veze i preko toga refleksa sjaja i moi, koji se odrazio na zabitni zaviaj, ila je i ona nevidljiva struja, koja je osmanlijskom carstvu udaljene provincije bre asimilovala nego svaka sila i oruje. To je islamu sticalo

nego li najfanatiniji ejh ili hoda. Ovaj danak zvao se t e 1 o s, a sabirai adamioglana zvali su se telosnici ili sorzije. Prvi ovakvi telosnik doao je u Bosnu 1467. Poznat nam je i ferman Mehmeda II. iz 1472., u kome Dubrovanima da po javlja, da je naloio vojvodi Hamza-tbegu,
vie prozelita

svojoj oblasti sabere

momke vlake", te zapovijeda Dubrovanima da dobro paze, da se ne bi koji Vlah

ili Vlai u njihovu oblast sakrio. I kasnije imade dosta primjera, da su u Bosnu dolazili telosnici

(1474., 1493., 1502., 1506., 1518.)*) Ne treba se za to uditi, da jedan pisac iz 1600. godine ovo kae: Turska vojska iza sretna boja tri dana i tri noi

jede i pije i veseli se inei zdravice" (facendo strauizza").**) asnici Sulejmanove vojske u pretenom su dijelu iz Bosne, Dalmacije, Srbije i Bugarske, a Sulejman opi s njima u njihovom jeziku.***)

Baagi u svojoj Kratkoj uputi" poziva se na jenjiarski zakon, pisan u Carigradu 1724. godine,, po kojem se jo iz Fatihovih vremena samo muslimanski sinovi iz Bosne uzimali u adami oglane.
*)

Truhelka: Tursko-slovjenskI

etc. p.

181-182.

**)

Smiiklas
II.

o. c. p. 59.

**) Jorga

343.

49

Mislim, da prema gore navedenome nije potrebno pobijati Baagieve izvode.*)


Prije nego pogjemo na prikazivanje odnoaja drugih konfesija u zemlji, valja jo naglasiti, da su bosanski begovi i spahije svoj iznimni autonomni poloaj, koji su stekli u carstvu gotovo odmah na poetku, znali sauvati sve onamo do polovine XIX. stoljea. Oni su ne samo branili vjeto i hrabro granicu, nego su i ivo sudjelovali u velikim turskim osvajanjima u srednjoj Evropi. Osmanlija se u ovoj zemlji, koja mu je po jeziku bila tugja, nije nikada mogao pravo snai. Zato je domai elemenat doskora postao iskljuivo gospodarom dravnih namjetenja, sudakih i sveenikih slubi. Radi ratnih vrlina i vjerske istoe cijenili su Bonjake u Carigradu i smatrali ih maznom djecom" carstva, putajui im slobodne ruke.

Poslije
se

Mehmedovog
i

osvojenja Bosne iselilo


svijeta iz

mnogo

vlasteoskog

seljakog

Bosne

u susjedne zemlje. Mnogi franjevci, jedini onoga doba sveenici katolikoga naroda ostavie takogjer zemlju ponesavi sa sobom, koliko su mogli i crkveno blago. Bilo je megjutim i takovih, koji su
neustraivo ostali na

svom

mjestu.

Prema

franje-

vakim kronikama

istoriarima spadao je megju te fra neustraive, predstojnik bosanskih franjevaca, Angjeo (Zvizdovi). Vraajui
i

Zvijezdovi

Baagi: Kratka uputa p. 19. U Jorge III. 222. itam: war die Zahl der Ademoglane, die im mosleminischen Hause von Renegaten oder geborenen Tiirken erzogen worden waren, bereits grosser, als die derjenigen die unter der Fuhrung von Rekruteuren aus den Provinzen
*)

Nach

1590.

vvaren; auch iiessen sich Moslems bereit finden, gegen Geltentschadigung ihre Kinder, an Stelle von Christen, herzugeben, in der Hoffnung, ihnen eine glSnzende Zukunft zu sichern. I jenjiari sami su uz naplatu svoju brau druge rogjake nastojali: in ihr friiher ausschliesslich von Renegaten gebildetes Korps hineinzubringen. Sr. V. p. 462.
i i

gekommen

Hammer


se

50

naime sultan

Mehmed

iza osvojenja

umorstva

kraljeva sredinom Bosne, divio se lijepim predjelima

poalio, da su svi ljepi krajevi njem proganjanih krana. On


i

opustjeli iseljivase poboja,

da

Bosna

stanovnika, koji bi ju obragjivali; zato naredi, da se potrai koji kranski poglavica. Dok se odmarao, pripovijeda istoriar Franjevaca, Batini, na milodraevskom polju (Miloostati
i

bez teaka

dra, selo fojnikoga kotara), dovedoe preda nj fra Angjela, koji mu slobodno iskaza, zato katolici dade franjevcima glasovitu bjee. Mehmed zato A h d n a u,*) po kojoj daje na znanje svim plemenitim i neplemenitim, da je nosiocima ove povelje naklonjen" i zapovijeda, da nitko njima i njihovim crkvama ne smije uzrokovati kakove zaprijeke, te da oni mogu biti u njegovim pokrajinama bez ikakva straha. I oni neka za se, za svoje ljude, kue i crkve i ako koje iz inostranih kua dovedu, potpunu slobodu uivaju. Dokle oni meni budu vjerni i po-

korni mojim zapovijedima, nitko da reene sveenike niti u najmanjem ne vrijegja.**) Ovim aktom stekli su katolici i franjevci neku slobodu vjeroispovijedanja. Razgledajmo, kako je u to doba stala uope katolika hijerarhija u zemlji.
Stolica
lici

bosanskoga biskupa

bijae

po

svoj pri.

do poetka XIV. stoljea u Brdu (Blauj kraj Sarajeva), a od poetka XIV. stoljea Djakovo u
Znademo, da je 1303. god. biskup Nikola sjedio u Djakovu, a uza nj njegov kaptol. G. 1314.
Slavoniji.

zove papa bivega bosanskoga biskupa Grgura episcopus bosnensis seu de Diaco", a u pismu
*) Ne da se tano odrediti, da je to bilo ba tada kod prve vojne. Moglo se to dogoditi slijedee godine (1464.) Ja ovdje slijedim tradicionalno pripovijedanje. **) Batini: Djelovanje Franjevaca I. p. 132. Fabianich: Firmani inediti etc. Firenze 1884. d. 41. imade latinski prijevod Ahdname. S Ahdnamom dovodi Truhelka (o. c. p. 197.) u savez papinski breve, to ga je donio Fra jikov d' Escolo u Dubrovnik, a adresiran na osobu Isabega, vrhbosanskog sandaka (U6t. godine.)
i

51

Ivana XXII. od 1317. godine zove se bosanska crkva ecclesia Bosnensis seu de Diaco". U doba pred osvojenje Bosne spominje se bosanski biskup Pavao (1459.). Da li je on bio biskup za osvojenja Bosne, ne znamo. Od godine 1464., pa do 1468. spominje se bosanska biskupija vakantnom, a onda nam je opet poznat niz biskupa sve do G j u r e P o 1 e n i k a, koji je poginuo na mohakom polju. Poslije mohake bitke nastadoe tuni dani i za bosanske biskupe u Djakovu, koje pade takogjer doskora u turske ruke. Biskupe je i dalje imenovao kralj, ali ti sjede na kakvoj ugarskoj ili hrvatskoj prebendi, a da svoju biskupiju ni vidjeli nijesu. Bosna nije vidjela ni biskupa ni kakvoga zamjenika njegova sve onamo do god. 1544. Kako su se te godine odnoaji dalje razvijali, govorit emo na

drugom

mjestu.*) Franjevci su davno prije pada kraljevstva stekli znatan ugled u zemlji i na dvoru. Bos. franjevaki vikar bio je zapravo predstavnik katolika, jer su bi-

u Djakovu, malo ili nikako zalazili u bosansko podruje. Pred pad kraljevstva bijae bosanska franjevaka vikarija razdijeljena u vie
skupi, sjedei

okruja ili kustodija, jer su pod nju spadali i kraizvan Bosne. Oko god. 1506. bilo je manastira u Sutjeskoj, Visokom, Fojnici, Kreevu, Srebrenici, Olovu, Mileevu, Rami. God. 1514.**) oni franjevci, koji su bili pod ugarsko-hrvatskim kraljem, prozvae svoju dravu bosansko-hrvatskom, a oni, koji
jevi

su

pod turskom vlau bosansko-srebrenikom, samostan u Srebrenici bio sjeditem bosanskih vikara. God. 1517. postade bosanska vikarija drbili

jer je

avom
*)

(Provincia argentina Bosnae).***)

Sii:

Kritiki je obradio pitanje o bosanskoj biskupiji Historiki pregled katolike bosanske biskupije do 1701. god. (Gl. zem. m. 1903.) p. 330. 336. 343.
**)

Fermendin: Acta Bosnae p, 307. Batini o. c. p. 154. Neki misle, da dine 1514. bosanska vikarija postala dravom.
***)

je
Sr.

ve

goJeleni:
4*

Kultura

bos. franjevci p. 123.


Poto
je

52

emu emo

od pada

enstvu
bilo

bilo zabranjeno u

kraljevstva svjetovnom sveBosnu dolaziti ili barem

skopano s velikom pogibelju, o imati -prilike jo govoriti na drugom mjestu, ostadoe franjevci jedini katoliki duobrinici u zemlji.

Da

se katoliki ivalj odrao

zemlji, treba

zahvaliti

njihovome

mudrom
uvjerili

r a

u, jer

su

sudei po Ahdnami oni

sultana o koristi

svoje misije za tursku dravu. svom radu nali su jaku potporu u Rimu, koji je vazda vodio brigu o njima i o povjerenom im stadu. Franjevci su dobili privilegija, po kojima su mogli obavljati i biskupske frafunkcije. Megjutim pogibao, pored koje su njevci uza svu zajamenu sigurnost sa strane sultanove, neprestano ivjeli, esto nosei glavu u torbi^ oeliio je ove mudre glave, kako veli Thalloczy. Tijekom vremena oni su se uivili toliko u tijek misli svojih gospodara, da su ih vlastitim ^njihovim pobjegjivaH. Kao lijenici, orujem, sa svojim relikvijama, znali su imponirati i musli-

lukavou,

manskom puanstvu. Svojom uenou, ako ona ba


i

nije bila uvijek

zapadno-evropska, dialeko su

sta-

nad svim drugima u zemlji.*) Pod ovakovim vodstvom ivio je katoliki elemenat u Bosni pod
jali

turskom vladom, u koliko je ostao u zemlji. Tijekom vremena bivalo ga je sve manje, jer je veoma esto u kasnije doba znao ostavljati svoju grudu i seliti u susjedne krajeve. Broj katolika u prvo tursko doba ne da se ni priblino ustanoviti. Da su jo uvijek bili faktor u zemlji, dokazuju nam brojni, od
i

njih uzdravani manastiri, koji ba nijesu mi bili tako siromani, kako to u prvi mah izgledia. Da li

su mnogi franjevaki manastiri prigodom osvojenja stradali i koliko su stradali, jedva bi se dalo prema dosta protuslovnim vijestima tano ustanoviti, a /niema za nas na ovome mjestu ni osobitoga interesa. Franjevci su budno nastojali, da ouvaju privilegija, steena Ahdnamom. Dokazuju nam to femarni sul*) Sr.

ThalIoczy

1.

c.

p. 242.


tania,

53

ponovno
potvr-

kojima su

ta privilegija bila

u Sulejmana god. begovima bosanskoga, hercegovakoga i zvornikoga sandaka, da ne trae nikakovih danaka od franjevaca, jer oni ni do sada po prijanjim fermanima nijesu to plaali, poto nemaju ni posjeda, ni kua, niti zemlju obraizradili

Spominjem n. pr. po naroitim poslanicima


gjena.

onaj, kojega su franjevci

1520. (1523.), u kojem se nalae

gjuju,

nego

ive

od

milostinje.*)

Kritini Ruvarac s pravom na jednom mjestu veli, da je od polovinie XII. vijeka do propasti Srbije i Bosne samo pod Dragutinom, zatim despotom

Lazareviem

Gjoi^jom Smederevcem,

te

njegovim

sinovima, jedan dio Bosne pripadao Srbiji. Poto su bosanski banovi i kraljevi bili patareni ili katolici, to se o njima ne moe rei, da su bili prijazni pravoslavnoj crkvi ili da su pravoslavne ma-

hercegovaspominju se dvije pravoslavne episkopije: Dabar (sa crkvom sv. Nikole u Polimlju, a na ime u manastiru B an j i) i u Stonu. Ova episkopija u Stoniu biila je za humsku zemlju, u koliko je ona bila u
nastire u Bosni dizali.
teritoriju

Na

bosaniskom

kom

srednjega vijeka

vlasti Prvovjenanoga
Sv. Save
i

kralja" Stjepana, brata za T r a v u j u". Nije nam poznato, kako je daleko sezala njegova vlast. Kada je Stjepan Kotromani zavladao Humom, teko se mogao odrati pravoslavni episkop, lien zatite srpskoga kraljevstva, a u zemlji, u kojoj su bili jaki patareni. Ruvarac spominje povelju kralja Uroa Deanskoga humskom episkopu Stefanu, kojom mu daje na uivanje manastir sv. apostola Petra i Pavla na Limu i jo neke crkve, poto je njegova episkopija zapusijela
i

on nema ni

bira ni v r h o v n
i

e". Iz te

povelje dade se izvesti,

episkop bio prognan ili pobjegao iz Huma, poto su ga Bonjaci zauzeli. promjenama, koje su nastale, kada je Duan Silni postavio srpskoga patrijarhu, ne znamo skoro nita,

da

je taj

*) Fabianich o. c. p. 53.


pa nani

54

nije ni poznato, da li je on mjesto propale humsko-trebinjske episkopije postavio mitropolita u Trebinju ili u manastiru Znademo i 1 e e v u. samo, da su Sandalj, pa Stjepan Vuki vladali po-

od Imoskoga do Novoga i do Samobora Mileeva, Plevlja, Gorada i Hote (Foe) i da je to kasnije prozvano Hercegovinom. God. 1466. spominje se m i t r o p o. 11 1 m i 1 e e V s k David kod hercega Stjepana Vukia. Za prvo doba turske okupacije sjedili su

drujem, koje

je sizalo

Risna, a otuda

valjda ihiumsko-hercegovaki mitropoliti u Mileevu, a kasnije u manastiru kod Trebinja (Tvrdou), o kojemu imadie prvi pouzdani zapis iz god. 1509.

Od

manastira u Bosni doputa Ruvarac, da je P ap r a a osnovana prije turskoga gospodstva. Veoma rano nastao je za turskoga gospodstva pri utoku Unca u Unu nedaleko Gornjega Lapca, manastir Rmanij (prije 1515.), koji su osnovali kalugjeri, doselivi se ovamo sa Srbima.*) Prema ovim hijerarhikim prilikama pred pad Bosne, nema gotovo nikakove sumnje, da je broj pravoslavnih prije turskoga osvojenja bio znatno slabiji od patarena i katolika. Upada u oi, da je taj broj porastao odmah u poetku turskoga osvojenja i da je porast pravoslavnih bio oito to dalje, sve viefavoriziran. Pravoslavno autohtono puanstvo, prema rijeima Thalloczy-evim, bilo je brojno rasijano u hercegovakom krasu i u istonoj Bosni.**) O tom kae Vojislav Hrani slijedee:***) Mnogo upada u oi to imade malo pravoslavnih upa i sela, koja bi ogromnim dijelom slavila isto krsno ime isto se pak pleme po starom slavenskom
;

II.

Ruvarac: Neto o Bosni etc. (Godinjica upia Ruvarac: O humskim episkopima do god. 1766. Mostar 1901, (U ematizmu hercegovake mitropolije za
*)

p. 247.);

1900. god. p. 2629.); orovi: Hercegovaki manastiri (Gl. z. m. 1911.) p. 508. Lopai: Biha i bihaka krajina p. 11.
**) L.
c.

p. 242.

***)

Kmetovsko

pitanje p. 16.

55

obiaju dri istoga kraja. Ako dakle u jednom kraju narod slavi mnogo krsnih imena, znai, da se obitelji naroda u onome kraju nijesu na istom mjestu razragjale, nego da su odnekle nadole i tako se po-

Tako je kod pravoslavnih u Bosni poevi od Sarajeva sve dalje prema Bihau, dok se u istonom dijelu Bosne naprotiv vide openitija krsna imena, a to znai, da prema istonome dijelu naa domovine imade sve vie pravoslavnih starosjemijeale.

dica."

Naselja srpska u Bosni spominju se prvi put


poslije
nici

kosovske bitke u okolini Jajca. Ovi naselje-

dolaze pod imenom Vlasi. Pitanje Vlaha", dosta je komplicirano. Znademo pouzdano, da su u XIV. stoljeu doseljenici s Balkanskoga poluostrva jatomice grnuli u Hrvatsku i Dalmaciju, a zovu se u spomenicima Vlasi ili Morlaci. Vlasi su porijetlom Romani. Od Romana su naime podunavski Rimljani, preci Rumunja z'bog provala naroda najvie stradali u Gornjoj Meziji i Dardaniji, te su se iselili daleko preko nekadanje granice latinskoga govora. Naravno, da pastirima nije teko padao odlazak u daleka krajeve. Oni nagjoe nova selita u Rodopi, Hemu, Makedoniji i Tesaliji, koja se krajem srednjega vijeka zvala Velika Vlahija" MeYaXr] B^a^fa u Epiru, po cijeloj Srbiji, gdje ne fale ni u jednoj manastirskoj povelji od 12 14. vijeka, u Bosni i Hercegovini, gdje Dubrovani plemena kod Trebi-

nja, Ljubinja,

Gackog, Zupce, Nikie i Drobnjake u Vlahe, a isto tako i u primorskim planinama Hrvatske od Cetine, pa sve do u krajeve Like
rauiniaju

Krbave.
Slaveni su ih nazivah Vlasima kao
i

Italijane

(Pop Dukljanin
tini).

zove Morovlachi ili Nigri Lanovije doba, kad su etnografske razlike ve


ih

dlavno

izbrisane,

nazivaju

varoani

dalmatinski

svakoga seljaka i pastira na kopnu slav. Vlah, tal. Morlacco. Ime.ia njihova svjedoe o romanskom porijetlu (Gradul, Radul, Vladul, Negul, Stanul).
ostrvljani

(=

56

Stanovali su u pastirskim selima, koja se zovu od 13. vijeka Katun" tabor). Kako su Vlasi u Srbiji, Bosni i Hrvatskoj bili rasijani, nijesu mogli odrati svoga jezika. Slavenski je prevladao. Ime Vlasi ostade im radi njihova zanimanja. Osim

stoarstvom

bavili su se i prenaanjem razne roba konjima. Njihove karavanske druine, zvane turme, a oni turmari ili p om o s n i c i, pomagale su prometu izmegju primorskih i zagorskih krajeva. I u ratovima sluili su kao prtljagari.*) spomenicima XVI. vijeka i dalje navode se iz Bosne u susjednu Hrvatsku i Slavoniju doseljeni Srbi, redovito pod imenom Vlasi, pod kojim imenom navlastito dubrovaki spomenici zovu sve seljake, u prvom redu one u Bosni i Hercegovini. Da li su svi Vlasi po prvotnom svom porijetlu Srbi, bilo bi teko ustvrditi. Jedino se dade

kazati,
lici

da su

oni,

dolazei

iz Srbije bili

po

svoj pri-

su pak odmah za prvih decenija turskoga gospodstva u velikom broju dolazili u Bosnu, o tome imademo pouzdanih dokaza, a kasnije naseljivanje Srba tijekom XVI. vijeka upravo je na stalnom dnevnom redu.**) Za ovu periodu, o kojoj govorimo, valja nam istaknuti jednoga putopisca, koji je vrlo dragocjen za narodnosno poznavanje Bosne prvih decenija turskoga gospodstva. God. 1530. pogjoe kao Ferdinandovi poslanici u Carigrad Nikola J urii i Lamberg. Njihovo putovanje pada u
slavizirani.
*) U porodici katunu Predojevia, koja se bavila kiridilukom koja je ivjela u dravi Pavla Radenovia, spominje se Pocraec Predoeuich Vlachus comitis Pauli, koji je na 25 konja izgonio s6 iz Dubrovnika". (Dedijer: Stare seoske porodice u Hercegovini (Gl. z. m. 1907. p. 391.)
i i

ve

Da

Istorija Srba p. 148 Hrvatska 11. p. 162. Klai III. p. 1718. V. p. 1617. U Hrvatskoj XIV. stoljea spominju se Vlasi kao zasebni razred puanstva (omnes Valachos regni nostri Croacle"; totum regnum Croatiae et Valachi in eo existentes''.) U jednom statutu poetkom XV. sto-

**)

Vlasima gledaj Jireek:

dalje.

ii: Povijest

ljea

razlikuju se Vlasi

od Srblina".

57

doba znamenitog^a Husrev-bega. Poslanike, koji su prolazili kroz Bosnu prati B e n e d i k t K u r i p e i , za kojega Matkovi dokazuje, da je bio rodom Slovenac. Vidi se iz putopisa njegovo slavensko srce, makar se sam gradi Nijemcem. Prolazei ovim slavenskim krajevima, me krije on svoje ljubavi prema ovdanjem narodu. Iz itanja putopisa vidi se, da je bio vjet slavenskom jeziku. Kuripei pie putni dnevnik, a po naslovu sudei, nije to samo njegov putopis, nego itavoga poslanstva, te je Kuripei biljeio i ono, to su druga dvojica osobito Jurii, koji je poznavao narod, opazili. Kuripei dijeli Bosniu na gornju i donju. Donjom Bosnom zove kraj od Une do varoi Vrhbosne. Gornja Bosna zapoinje mu Vrhbosnom, a dopire do Zveana ili Mitrovice. U Donjoj Bosni nalo je poslanstvo tri narodnosti (natiomes) i tri
vjere.
r
i

Prvo su stari Bonjaci, koji su m s k o-k r a n s k e vjere, a tima je Turin,


je
i

kad

osvojio
(Surffeni),

Bosnu ostavio

vjeru.

Drugo

su

koje zovu V 1 a s i, a mi ih z o(Zigen) ili a. a rt o 1 o z i Ovi dolaze iz Smedereva i Biograda, a vjere su sv. Pavla (pravoslavni!). Mi ih drimo, kae Kuri-

r lb

vemoCiganima

pei, za dobre krane, jer ne nalazimo, da ima kakove razlike izmegju njihove i rimske vjere. Trei su narod pravi Turci, koji su vojnici i inovnici, a vladaju sasvim tiranski ovim kranskim podanicima. Turin im je ostavio vjeru, samo da obragjuju zemlju. Za gornju Bosnu veli, da su joj stanovnici Turci i Srbi, ali da najvie ima Turaka. Za nas je zanimivo, da spominje za Srbe, da su martolozi t. j. oni vojnici, koji kao predstrae vojuju s Turcima i o imade dosta spomena. Kuri-

emu
ti

pei

veli,

da su im

krani

(Surffi) priznali,

da

je

vojuju na krane, ali da moraju na silu s Turcima. Za zemlju uz cestu veli, da je slabo obragjeTia, jer Turci putujui as ovamo, as onamo, uzimaju kranima sve, to imaju, a nita ne plaaju za ono, to uzimaju. Stoga idu iroveliki grijeh, to


mani
ljudi
i

58
iz

ploiine visine s cijelom

u planine

imovinom tamo tee zemlju (Katuni?).*) Mislim, da nije potrebno komentirati Kuripeieve rijei, jer su one u skladu s onim, to smo do sada o tom
pitanju kazali.

Poto

je

organizacija pravoslavne crkve


i

bila

sveenstvo pravoslavno ima niskom stepenu kulture. Citati i pisati malo ih je znalo, a izvjetaji slau se u tome, da su sveenici bili vie vukovi nego li pastiri svoga stada. Misionar Bartolomej Kai, rodom Dalmatiinac, a prebivalitem u Dubrovniku, na svom putu u Srijemu poetkom XVII. vijeka mailazi na Srbe, grkoga obreda. Iz openja s njima konstatira, da nijesu poznavali lanaka vjere, niti 10 zapovijedi, niti formula nedjeljne moVidio je sveenika, litve, niti sakramenta pokore. koji nije razumio pravo ono, to je itao narodu. Gorljivi pater isusovac ctdmah ide na posao- tumai im prva poela vjere, poevi od znaeinja sv. Kria. Svi djeaci, mladii i stariji, sluali su, to im se tumailo, te govorahu: to mi to ujemo? Ta toga nikada od naih popova ne usmo.**) Moda je pater Kai malo i pretjerao u svojoj gorljivosti. Gerlach n. pr. vidio je u Srbiji sveenika, koji je obuen kao svaki drugi seljak obavljao ukop jednoga svoga vjernika golim nogama do koljena, a razlikovae se od drugih samo dugim vlasima i to nosi drugaiju kapu. Gerlach takogjer spominje, da samo manjina zniade za oe na" i vjerovanje", ah ipak da svi znadu, da ima jedan Bog, da je njegov sin Isus Krist, koji je za biti uskrsnue nas stradao, raspet i uskrsao, da mrtvih i da ima ivot vjeni.***) Megjutim ovo su
slaba, bilo je

*) Matkovi: Putovanja po Balkanskom poluotoku XVI. vieka (Rad 56 p. 149-233.) **) Quid est, quodaudimus? nunquamtalia a nostris popibus audivimus; dicunt eniam nobis, si nos istius modi addisceremus ipsos popos nihili penderemus aut contemneremus (Fermendin: Acta Bosnae p. 350.)

***)

Smiiklas

o. c. p.

95-96.


dokumenti
Bosne.
iz

59

17. vijeka i iz krajeva i izvan ipak zakljuiti, da mi u Bosni, gdje je organizacija crkvena bila slabija, nije bilo bolje. Izmegju franjevaca i pravoslavnoga sveenstva Imat jo postajalo je veliko neprijateljstvo.
16.

Moemo

emo

prilike kasnije,

jednoga
titulie:

da se osvrnemo na borbu izmegju drugoga sveenstva, koje se megjusobno


i

izmaticima"

neiskrenim Latinima".

III.

ETOVANJA
BONJAKA U
Padom

OSVAJANJA

XVI. VIJEKU. (15281606.)

Jajca nijesu prestala

vea

ili

manja e-

iovanja Bonjaka u susjednim zemljama. Jo iste godine znatnija je provala Husrev-begova iz Bosne prema Metlici. Hrvatska i kranjska gospoda bila su obavijetena o ffijegovom dolasku, pa su se mogla spremiti, da ga doekaju. Bonjaci su nekoliko 'dana pustoili u okolini gornje Kupe. 5. oktobra 1 528. dolo je do veeg boja ispod grada Belaja izmegju Mrenice i Korane, nedaleko Novigrada.

Na elu
I

hrvatsko-kranjske
1

gospode bijahu ban

Van

Kar

oV

pan

Brinjski, te

Kritofor Frankai vrhovni kapetan Kranjaca, Korui

, braa Vuk

tanaca
jitu,

i tajeraca, Bemardin Rian. Borba se svri porazom Bonjaka. Mnogo odlinika ostade na bo-

megj'U njima i Skender, vicebassa (ehaja) de Bossina". Ban Ivan Karlovi dopaniuo je 18 rana i to od Nijemaca, koji su ga drali za turskoga

vojvodu.*) Ne treba napose spominjati, da su kod Sulejmanovih provala 1529. i 1532. u velikom broju suRedjelovale bosanske ete pod Husrev-begom. dovno su to turske smione predstrae i ete, koje velikom estinom plijene i 'harae na daleko i ivrijeme opsade Bea (1529.) plijene Boroko. njaci po itavoj Austriji. God. 1532. prikljuio se Husrev-beg sa 10.000 vojske Suljemanu kod Osi-

*)

Klai V.

p. 86;

Lopai: Oko Kupe

Korane

p. 48.


jeka.

61

do

Po nekim

50.000, to

e
1

po

vijestima taj bi broj iznaao i svoj prilici biti pretjerano.*)

533. izradi carev poslanik Hrvat J eu Sulejmana primirje, te su 1534. i 1535. slijedee godine prole prilino mirno. Primirje vrijedilo je dakako samo za t. zv.

God.

rolim Zadranin

veliki rat,

stano

dok je mali rat na granici trajao nepreodvisio redovno od ratoborne udi pograkoji

ninih sandaka,
pjele,

su

radili

sasvim na

svoju
us-

ruku. Njihove akcije bile su redovno,

ako su

obasute nagradama i pohvalom iz Carigrada, te je u tome taj neprestani mali rat nalazio jake pobude. God. 1536. ve se openito nagagjalo, da se Suljeman opet sprema, da doo-ie u pomo svom tieniku Zapolji protiv Ferdinanda. drugoj polovini 1536. godine velikom su silom smederevski sandak Mehmed-beg Jahjapai i bosanski Husrev-

beg udarali na Slavoniju. Mehmed-beg zauzeo je Poegu, koju je slaba posada branila, a odavle prodro u virovitiku i krievaku upaniju. Husrev-beg utvrdio je gradove Brod i Koba na Savi. Kralj Ferdinand I. odluio je u novembru iste godine poslati poslanika u Carigrad s tubom, da su smederevski i bosanski sandak s mnogo vojske provalili u Slavoniju i osvojili 13 gradova i mnoga druga mjesta, od kojih s-u neka opskrbili posadama, a druga do temelja razorili. Dalje se veli u tubi, da su bosanski sandak Husrev i hercegovaki Piri^beg doli pred grad Klis s nebrojenom vojskom", te blizu njega dvije tvrdinje jednu za drugom podigli, da tako grad glagju prisile na predaju. Ferdinand moli Sulejmana, da to sandacima zabrani, a otete gradove da povrate. Slobodno pismo Ferdinandovom poslaniku stiglo je prekasno (u februaru 1537.), pa kad je ovaj otiao prvih dana aprila u Carigrad, Klis je ve bio pao u turske ruke.
*)

Hammer

100.000 vojnika.

109. Hammer govori o p. 9193; Baagi: Husrev-beg p. 60.


III.


Na
Grad
taj

62

Klis j bacio Husrev-beg ve odavna oko. bio je vaan, jer se nalazio na sredini

prema mletakoj Dalmaciji u neposrednoj blizini mletakih gradova u Primorju. Uza to je bio po prirodi tako utvrgjen, da se mogao samo dugom podsadom zauzeti. Sasvim je razumljiva zato usHusrev-begova, da taj grad osvoji. god. 1531. nalazio se u blizini Klisa, te je za 15 dana podigao u Solinu katel. Godine 1532., kada u gradu nije bilo junakoga zapovjednika Petra Kruia, zavladae njime Turci izdajstvom pod
trajinost

Ve

vodstvom Mleanina

Querini-a. Krui ga jo iste godine osvoji niatrag pomou svojiih privrenika u gradu. Iste godine osvojio je Krui i katel Solin. Mleani su takogjer dobro shvaali znamenovanje ove take, te su i traili od Kruia, da im grad predade, ali on to nije htio uiniti. U gradu nastanie se

1536. brojni Uskoci, a od god. 1533. su oko Klisa este borbe. Krajem augusta 1 536. stajali su H u s r e v i P i r i 'b e g pred Klisom. Ovaj put su borbe trajale vie mjeseci. Turci su oibnovili razvaljeni Solin i
bile
stali graditi jo dvije

nove

tvrgjavice,

kanei

Klis

ograditi od ostaloga svijeta i prisiliti ga glagju na predaju. Ova Husrev-^begova dobro smiljena akcija ivo nas sjea na izolaciju i pad Jajca. Petar Krui traio je pomoi od pape Pa-

vla
je

mu

Morskim putem dola vojska od neko 3000 ljudi i s tom vojsikom oborio dvije novo podignute turske tvrIII.
i

kralja Ferdinanda.

je

pomo

gjavice.

Kada

je

zaeo

osvajati Solin, osvanue iz-

u r a t-b e g, poznata nenada na solinskom polju aldesma ruka Husrev-begova*) i hercegovaki ko -beg sa 1000 konjanika i 1000 pjeaka. Kruievi Ij'uda drei, da Turaka imade vie, nego to

*) IStvanfi veli za nj, da je bio rodom ibenani n. Truhelke (Gazi Husref-beg 33., 50.) saznajemo, da je brata kanonika u ibeniku po imenu jurja Tarimao dia, koji je Murat-bega u Sarajevu pohodio, dok je on jo bio kapidija Husrev-begov,


on na jednu

63

moru na lagje; Napokon skoi


i

ih je u istinu bilo, pobjegoe Ic uzalud ih je Krui zaustavljao.


lagju, koja je bila

prepuna, te se nije mogla maknuti od kopna. Turci navalie na lagju i poee sjei. Vogja spahija, A 1 1 i-a g a (?) obori se sa svojim ljudima inia Kruia; u estokoj borbi O'dsjee mu Atli-aga glavu, a tijelo ostade u lagji. Grof Nikola Thurn, jedan od vojvoda potuene vojske, spasi ivot, ali izgubi najvei dio vojske. Atli-aga odnese Kruievu glavu Murat-begu; ovaj s Kruievom glavom dogje pred Klis i pozva posadu i gragjane na predaju. Ovi se tom pozivu odazvae. Gragjani i uskoci ostavie Klis i najvei dio od njih nastani se u Senju. Peujlija znade pripovijedati, da je Husrev-beg dobio neko unapregjenje, a Murat--beg ziamet. Klis postade od toga vremena sjeditem sandak-bega i jednog odijelenja turskih krajinika i Turci su ga jako cijenili.*) Kada je 1537. godine opremio Ferdinand jaku vojsku na Slavoniju pod vrhovnim vodstvom I v ana Kacianera, sudjeluju u tim borbama Husrev-beg, u r a t-b e g (kliski sandak) i zvor-

miki Dafer-beg. Ovaj navalni rat na Slavoniju svrio je sramotnim porazom Kacianerovim i njeo r j a n a. govih drugova kod Osijeka i

Kada su mnogi odlinici ostavili tabor, pobjee i Kacianer, ostavivi kukavno na cjedilu vojsku. Ivan Kacianer nastanio se kasnije u gradu knezova Zriinjskih, Kostajnici i poeo pregovarati s Turcima. Sami knezovi Zrinjski pali su u sumnju kod Ferdinanda I. kao ortaci Kacianerovi, jer je ovaj poeo
je

za Zapolju u dogovoru s Turcima. Kada ga knez Nikola Zrinjski dao u Kostajnici pogubiti, oito radei po nalogu dvora, smatrao se
raditi

i sultan Sulejman povrijegjen. On trai od Ferdinanda, da Zrinjske kazni radi toga umorstva; ako toga ne bi uinio, uinit to on sam i poslati 'svoje sandake, da njih i njihovu djedoviciu satru.

*) Klai V. 117118. Baagi: Husrev-beg Tonii: Grad Klis u 1595. godini p. 12.

p.

66.


Kako
j

64

ozbiljno sultan

gronjom, dokazuje
rev-beg
i

nam

mislio s ovom svojom najbolje to, da su Hus-

dati Kostajnicu

Murat-fbeg sa 30.000 ljudi poeli opsjeuspjelo i Zrinj, ali je Zrinjskima ovaj put, da obrane svoju djedovinu.*) U Dalmaciji osvoji jo Husrev Nadin i Vranu, a na sjeveru Dubicu. Doba Husrev-begovo ne samo da je najsjajnije doba turskoga kulturnoga rada (o tome vidi pri kraju ove knjige) u Bosni, nego i doba najsretnijega vojevanja i osvajanja. Husrev-bega, koji je umro 1541.**) g. zamijeni a-b e g. u Bosni ne manje ratoborni U 1 a Jo prije pete Sulejmanove vojne (god. 1543.) Ulama ibenau r a t-b e g o beg marljivo etuje s

ninom, sada poekim sandakom i Malkolbegom hercegovakim. U Poegi je naime jo god.


1538. postavljen za osvojenu Slavoniju novi saadak. Ulama i Murat poee opsjedati 1543. Val-

povo, jedini grad u istonoj Slavoniji, koji je jo ostao u kranskim rukama. Kada je Sulejman stigao pod Valpovo, pade iza dulje opsade i taj grad u ruke turske. Murat-beg je iza pada Valpova dobio za 30.000 jaspri vei ddhodak, a njegov sin 12.000'
jaspri.

kasnijem etovanju vrijedno je istaknuti epiMurat provai god. 1545. li e iz Slavonije sve o.iamo prema Vara-

zodu

iz

Ulama

dinu.

Kapetan
j

Wildenstein
su Turke
i

Nikola
do grada
Klai
p. 189.

sk

pratili

tako

stigli

*) O vojni u Slavoniji vidi V. 117-118.

Hammer

III.

Husrev-beg poginuo u boju da ga je jedan Crnogorac smaknuo. Pokojniku izvadie njegovi ljudi drob zakopae na mjestu, koje se od onda zvalo Drobnjaci, a sahranie ga u mrtvo mu tijelo prenijee u Sarajevo njegovom turbetu. Dr. Truhelka upozoruje. da se ime Drobnjaka nalazi u dubrovakom arhivu spominjano sto \ vie godina prije Husrev-bega. Fojnika kronika veli, da
**)

Mukevit

veli,

da

je

sa crnogorskim

plemenom Kuci

je

umro u Sarajevu
p. 58.)

1541.

godine.

(Sr.

Truhelka:

Gazi.

Husref-beg

65

Selnice ili Konjskoga (danas Konjina). Ovdje je dolo do zanimive bojne igre; po 100 momaka

borilo se s jedne i druge strane na oigled obiju tim vida koplje lome i mejdan dijele". tekim igrama sudjelovali su i manji odjeli i pojedinci. Kad su mnogi hrvatski asnici plemii otili svojim kuama, jer im je dodijalo gledanje tih mejvojski,

dana, nastane od jednom nered u kranskoj vojsci, koji upotrebie Ulama i Murat, da zaskoe Hrvate. Mnogo je Hrvata tom zgodom poginulo, a Zrinjski i Wildenstein spasie se tekom mukom u katelu Selnici. Ulama se nije okoristio svojom pobjedom, nego se iz Zagorja povratio kui u Banju Luku.*) Ulama-beg i Malko-beg opustoie i najvei dio Like i Krbave, gdje su nekoliko gradova

kao

n. pr.

Udbinu

uvrstili.

Ovaj isti Ulama-beg postade g. 1547. namjesnikom u Erzerumu, odakle se opet povratio u Bosnu za namjesnika. Godine 1552. zauze Viroa 1 k o -tb e g o m jo viticu, a u zajednici s do Varadina, gdje se iste godine provali sve sukobi sa Zrinjskim i kapetanom Sekeljem. U boju je poginuo Ulamin sin D a f e r.**) (Ulama je poginuo u perzijskom ratu g. 1554.) Kako je u to doba pala i azma, namjeten bi u njoj novi sanKasdak, koji je neko vrijeme stolovao ovdje. nije je stolica sandaka bila u Pakracu, a konano u Cemiku. Godine 1553. otposlao je Ferdinand I. u Ca-

Vrania, da zatrai mir. Za to je itave godine bilo prilino mirno na granici. Jedino je dolo do osobnoga sukoba izmegju Nirigrad Antuna

kole
*)

Zrinjskoga

novoga bosan-

Klai V. 164. Baagi znade za Ulamu u svome popisg bosanskih sandaka, da je bio samo jednom u Bosni sandak. U Klaia spominje se po drugi put (V. 190.) I Hammer
**)
i

veli za nj

der nach persischen Feldzuge seine vorige Statthalterschaft Bosnien wieder aufgetreten" (III. 291.) Ovo je samo jedan primjer, kako smo jo daleko od toga, da tano ustanovimo slijed bosanskih namjesnika.

66

s k o ig a pae. Bosanski paa zatraio je od Zrinjskoga, da pusti na slobodu nekoga vojvodu Murata, to Zrinjski nije htio uiniti. Nije poznato, tko je koga zvao na dvoboj, ali Zrinjski je dobio

dozvolu od kralja, da dijeli mejdan. Jo iste godine 1554. spremao se Zrinjski ozbiljno na taj dvoboj, ali ga se nastojalo sprijeiti, poto je jo uvijek trajalo pregovaranje s Turskom o miru. Bosanskom pai javio se bio i neki Mehmed aga iz Zmijanja (zu Smiansky), koji je u hrvatskom jeziku pozvao bana na dvoboj. Napokon je Zrinjski s velikom pratnjom otiao u Gjurgjevac, gdje se imao dvoboj dijeliti, ali bosanskoga pae nije bilo u odregjeno
vrijeme
i

tako

je ta stvar zaspala.
:

Prema

Klaiu

zvao se bosanski paa Mehmet paa, sandak bosanski i proelnik vojske presretnoga cara od Carigrada do Budima Temevara".*) Najvjerojatnije je, da je to bio Malko-beg. Malko -b e g gotovo se dva decenija spominje kao najljui bosanski beg. Nema gotovo vojne po Hrvatskoj i Slavoniji, u kojoj se ne bi njegovo ime spominjalo. On etuje po Lici
i i

a iza inijegova definitivnoga odlaska iz Bosne, vazda je megju bosanskim sandacima njegovo ime prvo, te se druga imena niti
Slavoniji sa

Ulamom,

ne spominju. Rogjen jeuDuzikodProzora, pa ga neki zovu i Dugali. God. 1553. obnovi i uvrsti u turskoj Krbavi gradove Buni i Perui. God. 1556. vidimo ga kod opsade i pada Kostaj*) Dosadanji poznati popisi ne znaju u godini 155?. za bosanskoga sandaka Mehmet pau. Tada bi morao biti prema tim popisima bosanskim sandakom Malkonajvjerojatnije, da je on bio protivnik Zrinjbeg, te je skoga. Baagi ga kao bosanskoga sandaka stavlja u 1553. godinu. On razlikuje Bali-bega Malkoa, hercegovakoga, od Osmana Dugalia, kliskoga sandaka bosanskoga namjesnika. Prema kranskim vrelima postoji
i
i

koji dolazi sada kao hercegovaki, sada Peez kao kliski sandak ili oboje zajedno! Isto Kneevi (Otomanske vaiije u Bosni. Gl. z. m. 1889. II. p. 61.) Sr.
i

samo jedan,
Klai
V. 197.


nie, koja
ju
je

67

je pala bez nude u ruke Turaka. Predao ndci Nijemac Lusthaler (Lostobar), kako veli

kroniar Vramec za peneze Turkom". Padom Kostajnice ..vsa horvatska zemlja opuste
veli
i

slovenska",

tano Vramec.

God. 1558. zamjenjuje Malko bolesnoga bosanskoga pau, te se upravo urotio, da atre ostatke Hrvatske. On hara i plijeni ostatke" Hrvatske izmegju Une, Gline i Korane. itav niz utvrda pade u njegove ruke, a o.i ih obori i popali. azmu, da ne padne u ruke krana, razori. Sada ga u bojevima pomau i sinovi D a f e r i H u s e j i n. Dafer imao je za enu ker velikoga vezira R u st e m-p a e*) i bio je kapetan u Gradikoj na Savi. Oba Malkoeva sina poginue u toj borbi n a K r ajini.**) Ime Malko-begovo zadaje kranskim
krajinicima veliki strah sve

do

1562. godine.

u doba Malko-begovog etovanja zauzimaju mjesto bos. sandaka lanovi glasovite porodice Sokolovia. Tako 1555. Kara Mustafa beg Sokolovi (Lala), zatim Hasan beg Sokolovi

Ve

Mustafa beg Sokolovi, Meh(1561.) med beg Sokolovi naznamenitiji megju njima Ferhat beg Sokolovi. Ova je
i

porodica obnaajui najvanije dravne slube u Bosni, drala u svojim rukama i sudbinu susjednih
prilike, da krajeva gotovo nekoliko decenija. Bit na drugom mjestu reknemo koju rije o porijetlu registrirati samo najvaSokolovia. Za sada

emo

nije

dogagjaje
i

za

namjesnikovanja Mustafa-bega

Sokolovia

Ferhat-bega.

Mustafa beg Sokolovi


namjesnikom u Bosni god. 1565.,
te je

postao

je

odmah u

*) Ovaj Rustem-paa igali osnovao je u Sarajevu Brusa-bezistan. Bio je dva put velikim vezirom od 15441553.; od 15551561., a porijetlora valjda iz okolice Sarajeva. Osim Hammera Jorge sr. o njemu: Truhelka: Der Brussabezistan (Bosnische Post 1912. godine
i
i

uskrnji broj.) **) Potanje o

tome Klai V. 225


168.

dalje.

Lopai: Oko
5*

Kupe

Korane

p.

68

poetku svoga inamjesnikovanja nastavio ratobornu, politiku Malko-bega prema susjednim zemljama. Njegova je zasluga, da je god. 1565. pala u ruke Turaka Krupa, vana taka za dalnja turska osvajanja u Hrvatskoj. Mustafa-beg doao je pod Krupu s jedno 2000 vojnika. U gradu se nalazio
vojvoda Baki*) i ojim je junakov 28", kako toizvjeuje kapetan Farkai generalu Lenkoviu. Krupi je imala doi u pomo ovea vojska pod vodstvom generala Herbarta Auersperga, pa je zato Baki velikom hrabrou branio grad. Auersperg je stigao jo za vremena nasuprot Krupe uz lijevu obalu rijeke Une. Oba tabora kransiki i turski bili su na blizu, te su si vojnici megjusobno

mogli dovikivati
nije

i na mejdane izazivati. Auersperg imao smionosti, da zametne bitku, nego je bojei se za Biha, uzmaknuo prema ovome gradu. Tako je Krupa pala u turske ruke. Vojvoda Baki sa 6 preostalih drugova odlui prokriti sebi put iz grada. U borbi, koja se zametnuta, poginue mu 4 druga, a on je s preostalom dvojicom dopro sretno-

do Une. Kad

ju je htjeo pregaziti, utopi se u njoj.

Mustafa beg dobro je shvatio vanost Krupe za dalnje operacije, pa je ovdje ostao mjesec dana, da je uvrsti. Krupa je dobila posebnoga zapovjednika s kapetanskom au, a kasnije kadto i sandaka. Naroito su se zvali glavari Krupe sandacima za vrijeme, dok nije bio osvojen Otro a c, a poslije Biha. Kapetani ostadoe u Krupi i dalje, te je Krupa iza Bia vazda poglavito mjesto na Krajini i u bihakom sandaku.**)

au

Preko oekivanja nije Mustafa-beg od Krupe poao prema Bihau, nego preko Save prema Krievcima, idia etuje. Na tom etovanju namjerio se na nj hrvatski ban Petar Erdedi, koji je Mustafu-bega porazio kod O b r e k e (blizu Ivani
*) Hrvat, katolike vjere. Nije bio u rodu glasovitom srpskom junaku Pavlu Bakicu. **) Lopai: Biha etc. p. 216.

69

Klotra). Jo iste godine stekao je Erdedi radi ove pobjede za se i za svoje potomke grofovsku ast.*) 1 iKada je jo iste godine umro veliki vezir poznat sa svoje dobroudnosti, i z, p aa Se paa Sokozamijeni ga glasoviti

Mehmed

doao u sukob sa zahtjevima Habsburgovaca u Ugarskoj. Sultan Sulejman odlui se u visokoj starosti na novu vojnu. Kod Sigeta suu s t a f a-b e g o m, djelovali su i Bonjaci pod koji je zamijenio na smrt odsugjenoga budimskoga pau Arslana i ondje paovao punih osam godina.
koji je

lovi,

EVvije godine iza sigetske opsade (1568.) dolo je napokon izmegju sultana Selima II. i cara Maksimilijana do osam-godinjega primirja.

ovom miru
Turaka na

bilo je zabranjeno etovanje


granici,
i

krana

puta davali ipak nije tna granici


rat za otok

mejdani, koji su vie pae povoda veim borbama. Mira u istinu


bilo.
i

God. 1570. zapoe izmegju Mletaka

Turaka

zapovjednitvo u iom pomorskom ratu imao je Lala Mustafa SoTfolovi, Selimov odgojitelj, koji je neko vrijeme bio i namjesnikom u Bosni. Cipar je pao u ruke Osmanlija god. 1571. Ne ulazei u potankosti toga rata, u kojem su Mleane pomagali papa Pio V. i Filip II., panjolski kralj (Lepanto!), taknut emo taj rat samo u toliko, koliko se on vodio na naoj
strani,

Cipar. Vrhovno

a to je u Dalmaciji.
rata bacili

Mleani su odmah u poetku


na
Klis.

oko

Glavni mletaki providur Jakov F o r k aa n i napeli r i n i, zatim njegov nasljednik r i su sve sile, ne bili kako izdajstvom i lukavtinom zavladali gradom. Grimani je pae stupio u dogouvore s nekim odlinim Turinom iz Klisa, stafom**), s kojim je sklopljen i formalni ugo-

na kranstvo (fatto segretamente Christiano"). Novija dokumenta iz toga doba tampao je Dr, Karlo Horvat: Monumenta Uscocchorum Pars I. p. 69.; Jovan Tomi: Grad Klis etc. p. 2 7. Jeli L. dr.:

*) Klai V. 255. **) Mustafa je preao

70

vor, te mu garantovan izvjesni godinji priliod i nagrada od 500 dukata. Pokuaji ovi potrajali su sve do 1572. godine, ali svi su ostali bez uspjeha,, ma da je u prilog mletakeakcije bila i kuga, koja je vladala u onom kraju. Mletaki ljudi, pomagani ivahno od Uskoka, bili su ve i prodrli u grad, ali su ga napustili, popalivi nekoje dijelove grada i poubijavi nekoliko Turaka. Za ciparskoga rata bio je u Bosni namjesnikom eh m e d

do sve bio pozvan za lalu u Carigrad (uzgojitelja carevia), a naslijedio ga F e r h a t-b e g Sokolovi, koji je do tada bio sandak kliski. F e r h a t-b e g u imade spomena kao kliskom sandaku ve 1558. godine i njemu je zapala dunost, da pazi na kretanje Mleana u Dalmaciji. Ferhat-beg se spomenute godine zove: Ferhat-beg, primorski" ili sanak kliski, i sanak kliski, hrvaki, hlivanski i primorski.*) Do 1574. godine bio je on sandakom kliskim, a ime njegovo postaje slavno i poznato tek od ovoga doba. Baagi kae za nj, da nijedan bosanski namjesnik nije bio silniji ni moniji od njega. Dvorska njegova svita bila je mnogobrojma. Kad je ulazio u Travnik, pred njim se nosilo 700 ( ?) bajraka.
brat
Mustafiin,

beg Sokolovi,
1574.,

kad

je

hrvaki

ga je do 300 deli leventa u odijelu od vuine pod eljeznim kalpacima.**) Susjedne zemlje
Pratilo

osobito Hrvatska, zapisala je njegovo ime krvavim slovima u svoju istoriju. Tek to je postao namjesnikom, ve je zapoela krvava borba na Krajini. Deli-popa Franje nekadanjega Poticajem F i 1 i p o V i a, a sada zajima na Krajini,***) poao
urote o preotmi Klisa za druge polovine XVI. Uskoci vieka (Glas Matice Dalm. III. p. 239254, 329-349.) *) Ljubi: Rukoviet jugosl. listina (Starine X. p. 8.)
i

Filipovi bio je zarobljen od Turaka god. 1570. Ovi ga otpremie u Cariban grad. Kroz 4 godine nastojali su car Maksimilijan Drakovi, da ga oslobode od suanjstva, ali im to ne pogje za rukom. 1574. bio je Drakovi uo, da se Filii

**) Baagi: Uputa p. 39. ***) Zagrebaki kanonik Franjo


je
7.

71

rogja-

Ferhat prema Cetin-gradu, a odanle na sjever prema Budakome. Na tom etovanju sukobio se

januara

Ivanom Auerspergom,

kapetana hrvatske krajine. Turci rasprie Ivanove ete, a on sam jedva iv utee. Poto su ga opadnuli, da je bio sporazuman s meprijateljem, stavie ga pred sud i on je morao za taj poraz odgovarati.*) Ferhat je tako zapoeo ratovanjem, pogazivi mir, koji je bio za Selima II. produljen. Bijae to sasvim prema turskome shvaanju, jer je ba pod konac 1574. umro Selim II., a novi se sultan Murat III. (1574 1595.) nije smatrao dunim drati utanaenja, stvorena od pret-

kom vrhovnoga

asnika.

Ferhat beg nastavlja jo iste godine svoja etovanja. Sa 3000 ljudi pade pod Biha, kojega nije mogao zauzeti, pa zato krene dalje, okupljajui

eta pod sobom, i palei i robei na sve Vojska mu narasla na neko 10. ^12.000 vojnika. Kad su o tom stigle vijesti generalu Herbartu Auerspergu, izdade on malog, da se svi kapetani na Krajini sakupe oko grada B u d a k o g a na rijeci Radonji, pritoku Korane. Herbart Auersperg stigne iz Kranjske 21. septembra i odmladiem sjedne sa svojim sinom, 22-godinjim Vukom Engelbertom, u blizom katelu hrvatskoga plemia Tuilovia. Ovdje je odluio ekati, dok dogju ostali kapetani i susjedni hrvatski plemii. U svemu je moglo biti 1000 pjeaka i konjanika na okupu. 22. septembra zametne Herbart borbu s jednom turskom predstraom i u sukobu izgubi glavu. Sada zae borba na svim stranama. Neto poslije Herbartove pogibije stigle su na bojite i brojne druge ete, ali kako su ostale bez vogje, bijahu suzbite, rasprene, poubijane i pohvatane. Do 2000 vojnika zarobi Ferhat. Sin Herbartov, Vuk
sve vie
strane.

povi odrekao kranske vjere preao na islam, primivi ime Mehmed. Od njega vuku lozu dananji begovi Filipovii. (Klai V. p. 280 Baagi o. c. p. 38.)
i
i

*)

Klai:

Ibid. 309.


Engelbert

72

i odlini hrvatski plemi Ivan Vojkovi bijahu megju zarobljenicima. Vuka Engelberta otkupie njegovi rogjaci nakon dugotrajnih pregovaranja sa mnogo tisua talira. S tom otkupninom sagradio je Ferhat-paa prekrasnu damiju u Banjoj Luci (Ferhadija).*) Premda je sultan Murat III. u novembru 1575. pristao na produljenje mira, ipak je Ferhat ratovao i dalje. samoj 1 576. godini zabiljeeno je 50 60 provala iz Bosne u Hrvatsku. Ferhat se svom sna-

gom
To

oborio na gradove u t. zv. Bihakoj Krajini. onaj dio Hrvatske, koji se nalazio na obje obale sredlnje Une izmegju dananje Hrvatske i kljukoga, te petrovakoga kotara. Bihaka Krajina bila je polovinom XVI. vijeka opkoljena poput kakova poluostrva sa svih strana. Poevi od godine 1530. 1555. pretvoreni su svi vlas(teoski zamci i dvorovi na toj Krajini u tvrgje i straarnice i u nje postavljene jae ili slabije posade. Ferhat-beg redom osvaja ove tvrgjave. Krupa je pala ve za dobe Mustafabega Sokolovia, a Ferhat zauze Buim, Cazin i 1577. Ostroac, Kladuu, Pei etc. God. 1578. spremala se vea vojna pod vrhovnim zapovjednije

tvom
hata,

Jurja
da

Khevenhiillera
bihaka
bani

se reokupira

stajao na

elu

Kristov U

protiv FerKrajina. Hrvatima je n g n a d. Nekoji

gradovi kao Cazin i Ostroac padoe u ruke carevaca, ali se itava vojna svri uljed Ferhatova dolaska sramotnim gubitkom netom osvojenih gradova i uzmakom kranske vojske k Bihau, a odanle do kranjske megje. Turci su osvojili gradove i sav predjel oko Une. Ferhat^beg je osvojene gradove dobro uvrstio. Prema Lopaiu imali su Krupa, Buim i Cazin god. 1577. jae turske posade i veu vojsku, nego to je bila vojska hrvatske
Krajine.

God. 1578.

bijae

od

osvojenih gradova

sastavljen
*)

novi sandak ostroaki.


etc.
p. 95.

Lopai: Oko Kup-

Po

PeujlijI
c.

do-

segla je otkupnina 30.000 dukata (Baagi o.

39.)


jini

73

toj

on ovamo naselio oko ^od. 1560. (veliki dio unske doline prema Krupi). Ti Srbi stojei god. 1579. u turskoj slubi u Cazinu i Ostrocu bili su voljni reene gradove predati kranima. Starosjedilako puanstvo radi ne(Srbi), koje je

Mnogo Vlasi

su pomagali Ferhat-begu na

Kra-

prestane ratne bijede ostavlja u velikom broju Krajinu.*)

etovanja Ferhat^begovih vrijedno se Ferhat-beg ove godine vraao iz Kranjske, idoekae ga kod Slunja ban Erdedi i general hrvatske Krajine Josip Jot Thurn i razbie. Ova pobjeda doprinijela je mnogo tomu, da Ferhat-beg nije g. 1585. mogao uspjeti kod napadaja na Biha, koji
ostalih
je

Od

spomena ono god. 1584. Kad

Tomo

mu

je jo uvijek

prkosio.

dom

Slijedee godine odlikovao se E r d ed i pobjenad p a k r a k o-c e r n i k i sandakom

g o m Sokoloviem, Ferhatovim bratom, kod Ivani a.**) Za Ferhata, koji je bio amidi slavnoga Mehmet pae Sokolovia, podignuta je Bosna na beg1

i-b

On je prenio stolicu pae iz Travnika u Banju Luku, da bude bHe Krajini. God. 1588. ostavio je Ferhat definitivno Bosnu, da preuzme ast
lerbegluk.

budimskoga namjesnika,
vao.

ali nije

ovdje

dugo

pao-

drugoj polovini 1589. ubie ga njegovi vlastiti vojnici, jer ih je varao i nije im plau u odregjeno vrijeme***) davao. Njegovi potomci nastanie se u Banjoj Luci, gdje su igrali uvijek prvu ulogu, dok nijesu izumrli koncem prologa vijeka.****)

Kad je Mehmed paa Sokolovi, veliki vezir, umro (1580. 2. aprila),*****) preuzeo je doskora njegovu ba tinu Sina n-p a a, rodom Arbanas iz
"

*)

Lopai: Biha

etc.

p.

11., 22.,

27.

**) Klai V. 359. ***) Jorga III. 269. Klai V. 361. ****) Baagi o. c. p. 43. *****) Ovaj datum prema Jorgi misli 1579.

III.

169.

Obino

se

74

okoline grada Skadra, koji je u nekoliko maha prekinuo svoje vezirovanje. Po trei put bio je vezirom od 1593 1596. godine. On bijae sin jednoga

mnogim svojstvima, koja su ga daleko digla nad ostale turske dravnike njegova doba. vanjskoj politici bijae odluan protivnik krana, osobito Mleana i Nijemaca u Ugarskoj, i to je rijetko u to doba, nepodmitljiv. Progovorili smo nekoliko rijei vie o njemu, jer
seljaka, a odlikovae se

emo

imati kasnije prilike,

da ga vidimo na

djelu.

Prvih mjeseci 1591. g. doao je za namjesmika u Bosnu ratoborni i krvoloni Gazi D e 1 i H a-

san paa Predojevi. Ovo


da mir,
jao, koji je

je

bio oiti znak,

ne vie likom veziru Hrvatu Sijavu-pa i,*) koji je 1591. nastupio svoje mjesto, Hasan je usuprot postojeeg ugovora o miru zaeo osvajati u Hrvatskoj i to s tolikom estinom, da je pretekao u tome a 1 k o , te F e r h a t-b e g a. i O porijetlu Hasan-painu znademo prema savremenim turskim povjesniarima Peujliji i atib elebiji, da potie iz Hercegovine (Hercegli Gazi Hasan paa"). Za njegovo hercegovako porijetlo govori i to, to se ve za kneza Pavla spominje Vlah Predojevi, a i danas u Hercegovini imade brojnih porodica, koje se smatraju potomcima sta. Imade i rih Predojevia (Predojevo koljeno"). jedna pjesma, gdje se govori o prijelazu jednoga Predojevia na islam i da je postao paom. U Kra-

meko vrijeme na granicama potradugo trajati. Imajui zalegje u ve-

megjutim postoji tradicija, da je Hasan rodom u kotaru Sanski Most. Lopai veli, da jo i danas ima u Lucima Predojevia hriana, koji ne bijahu nikada kmetovi, ve slobodni posjednici zemalja, koja povlast potjee iz doba Hasanovih. U Krajini se uva tradicija, da je bio pastir i kao takav preao na islam. Izvjesna
jini

iz

Luaca

Jorga III. 168. Der Kroate Siavusch, eln schSner der hoffartig, geschmeidig, vvitzig, manierose, furchtsam und geizig zugleich war".
*)

Mann,


se

75

moe o njemu rei, da je doao kao ademi-oglan u Carigrad, izobrazio se ovdje kao mnogi drugi na dravne trokove, oenio se ovdje bogatom persandak-ibegom zijskom kneginjom i postao u Bakoj na Dunavu. Brat njegov Dafer bio je sandak u Cerniku. Hasan bio je vrstan i hrabarvojnik, a odluan, bezobziran i drzak mu (temerarius potius, quam strennus"). Kad se ulo, da je postao bosanskim beglerbegom, oekivalo se openito, da e zaigrati krvavo kolo. Deli Hasan paa potpuno je odgovorio onome, to se oid' njega oekivalo.*)

Ve prvih dana augusta g. 1 591 nalazio se Hasan paa s jaikom vojskom pred zidinama grada Siska, koji je branio hrabri kanonik Nikola Mikac (Mikacius, Mikoch). Hasan nije mogao uzeti Siska, a poto se poele sakupljati kranske ete, da pogju gradu u pomo, naroito ban Erdedi, stade se Hasan-paa vraati prema Gradiki. Nadvojvoda Ernest upravio je ma Hasan-pau otro pismo, u
.

kojem ga je prekorio, to je prekrio primirje. javnoga mira, Vrlo su rijetki kritelji ugovora svrava Ernestovo pismo, doekali sretan kraj (fei

licem exitum sortti sunt)".

optui Hasan-paa njega, da je krenje primirja. Poslanik cara Rudolfa II. zaludu se trudio u Carigradu, da dokae Hasan-painu krivnju. Hasan-paa nastavljae nesmetano dalnje ratovanje. Pod kraj 15Q1. zauze Ripa, a poetkom 1592. uhvatie Turci bihakoga kapetana Obriana, napavi ga iz zasjede. Nastavljajui osvajanja Hasan iste godine zapremi Goru i Hrastovicu i zapoe graditi Petrinju kod Kupe, odakle moi napadati Pokupje od Siska

Poto Moslavinu, on skrivio

je

ban

Erdedi

megjutim

zauzeo

*)

Hasan-paSi

sr.

3S8. Dedijer: Stare seoske z. m. 1907. p. 392393);

propasti
c.

Bihaa

(Gl. z.

etc. 86; Klai V. porodice u Hercegovini (Gl. Kneevi: to narod pria o m. 1897. p. 694 697.); Baagi o.

Lopai: Biha

p.

4648.


^o

76

Karlovca.*) Iza toga se vrati u Banju Luku, a u junu pade pod Biha, zauzevi Izai, jedini jo kranski grad izmegju Bitiaa i Korane. Tako je sada doao na red ovaj grad, koji se nekada ponosno nazivao glavnim gradom hrvatskoga kraljevstva

(caput
i

et

metropolis

regni Croatiae").
i

Biha je imao posadu od 400 vojuiika vie od tisue gragjana mogao se odrati, da je zapovjednik grada L a m b e r g znao opkoljenike osoHasan-paa opkolio je grad 13. juna, a ve je grad u njegovim rukama. Tako se obrambena linija Hrvatske pomakla na Slunj i Otoac. Osvojivi Turci Biha, dobro su ga utvrdili, znajui cijeniti njegovu strateku vanost.
koliti.

19.

juna bio

Ovamo
stolovao

je

bilo smjeteno sijelo sandaka, koji

je

do tog vremena u Ostrocu. Okolicu

Bi-

haa
kom

naselio je Hasan Srbima (Vlasima") poeti oni su ga pomagali kod kopanja aneva, dopreme hrane, a sluili su mu i kao uhode. Biha je dobio posadu od bihakih poturica i
1593.,

Vlaha, u koje

je Hasan imao osobito pouzdanje. O njemu se jo i danas, biljei Lopai, pripovijeda megju pravoslavnima u Krajini, da je bio dobar krtenom narodu i da je ishodio u sultana ferman, po kojem je bilo doputeno ozidati manastir Motanicu, a zabranjeno napastovati ga turskim et-

nicima.

Biani Turci bijahu goropadni zulumari, pozelazei neprestano na etovanje u kranske mlje, kojima su do zla Boga dodijavali. Krani su vraali milo za drago i za to je bilo na Krajini vazda krvavih glava.**) U julu 1592. svladao je Hasan kod Bresta bana Erdeda i tajerce. Poslije bitke govorio je, da ne zna, da li je pobijedio vojnike ili k r am la r e. Mnogo zarobljenih odlinika zajedno s bihakim posla u Carigrad. Sultan mu je na dar po) R. Horvat: <Petrinja 1903.)

Borba Hrvata

Turcima za Petrinju.

**)

Lopai: Biha

etc. 88, 98.


slao zlatne haljine
i

77

sablju.

poasnu

Od

Bresta po-

ao
ali

je

po drugi put prema

Sisku, popalivi varo,

tvrgjave, koju su branili

r a k ipak nije

mogao

zakleo

se,

da ne

Mikac i Bla j uOdlazei ispod Siska mirovati, dok ga ne pokori


zauzeti.

svojoj vlasti.

Godine 1593. u junu evo Hasan-pae po trei put pod Siskom, koji su ovaj put branili Gjurak i Matija Finti. Hasan paa imao je jedno 10.000 vojnika, a oekivae i pomo od rumelijskog begHasan ovoj lerbega, koji nije stigao na bojite. zvorniki sandak Gazi-Memibeg, vojsci bili su hercegovaki Mehmet-ibeg, sultanov sestri, unuk Rustem pae, kliski Arpadi-beg, cerniko-pakraki Dafer-beg, Hasanov brat i Ibrahim beg liki. Sisku je stigla pomo pod banom

Tomom

Erdedi-em

generalom

Auersper-

g o m. Pod zidinama grada Siska zametne se krvava bitka, u kojoj je turska vojska bila do nogu poraena. Rijeka Kupa progutala je mase turskih bjegunaca. Sam Hasan paa nagje smrt u Kupi. Osim mjega poginue jo hercegovaki Mehmetbeg, zvorniki Memi-beg i Dafer-beg.*)
svijet na zapadu veselio ona nemilo odjeknula u Carigradu. Narod je traio, da se nanesena sramota osveti. Poto je kad Siska poginulo odlinih rogjaka carske porodice, a na dvoru sultana Murata veliku rije imale ene, kao rogjakinje palih paa, nije bilo teko sklantuti sultana, da navijesti otvo-

Koliko se kranski

toj pobjedi, toliko je


,

reni rat. Austrijski poslanik Fridrik

Kreckwitz bude

zatvoren, pae budimski, temevarski i rumelijski pozvani, da skupe vojsku, a S i n a n u bi podijeljena punomo, da pogje na vojnu, i da kazni
ubojice.

Bosnu dogje za namjesnika S a


brati
V. 391. Jorga

h o

Mustafa paa Ajaspai,


*)

velikoga
P.
pl.:

Klal

III.

291293.

Radi

Isprave o bitci kod Siska 1593. god. (Starine XIX. p. 172 192); Tomi Jov. N.: Novi podaci o bici kod Siska 1593. god. (Spomenik XXXI. p. 76 89.)


vezira Siniana
i

78

naloeno
rumelijskom
velikoga
sinu

ujedno bi

hegn

Hasanu Sokoloviu,

'Mehmeda, da pohiti u Bosnu i da pogje prema Petrinji, pod koju je stigla kranska vojska. Kranska vojska, sastavljena od veoma heterogenih elemenata s neslondm vogjama, na glas o dolasku Hasanovu, umakne ispod Petrinje, a Hasan paa s Mustafom Ajaspaiem zauzme Sisak.*) Hasan postade doskora iza toga budimskim beglerbegom,

u ratovima s carevcima. Ovim dogagjajima zapoe trinaestgodinje ratovanje, koje se svrilo tek 1606. mirom u 2 t v a D o r o g u. Car Rudolf bijae se odmah u poetku
te se istakao
i

obratio za na sve strane, a naao je osobito oduevljema pomagaa u papi Klementu VIII., koji je sebi postavio zadau, da sav zapadni i istoni svijet ujedini u jedan krstaki rat protiv Turaka.

pomo

Akcija papina obuhvatala

je

itavo

Balkansko
niju,
slanici,

p o

u os
i

r v

o (Dalmaciju, Alba-

Grku, Bosnu

Hercegovimiu), a papini iza-

megju kojima se osobito istie opat Aleksandar K o m u 1 o V i , odlini poznavalac prilika u Turskoj i jedan od najglavnijih radnika na oslobogjenju krana od Turaka na Balkanskom poluostrvu, poslan je bio iz Rima u Podunavlje, a poslije toga u Varavu i Moskvu. Akcija ta protee se na itav niz god i na, a nastavila se i iza smrti Klementa VIII. sve onamogotovodo po lo vine XVII. sto. 1 j e a. U detaljima ne emo mi te akcije pratiti, nego samo onoliko, koliko se tie naih zemalja.
Dalmaciji i Bosni, te Hercegovini bijahu pouzdanici krana vitez Franjo Antun Andrij aevi. (Bertuccio) i fra Akcija se imala povesti tako, da bi se zapoelo zauzeem Klisa i Novoga u Boki pomou Uskoka u Ivan vlastelin spljetski Dalmaciji. Brtuevi i Alberti uputie se u Rim, gdje je njihov plan

Brtuevi

Dominik

*)

Klai

V. 396.

79

prihvaen. Odavle je Brtuevi otiao u Grac i Prag, gdje je dobio privolu od nadvojvode Ferdinanda i cara Rudolfa za plan o zauzeu Klisa. Tako je dolo do proglasa cara Rudolfa na Bosnu i susjedne narode, neka se sve die na noge protiv Turaka. Dokle mi, veli se u proglasu sa kranskim vladarima vojujemo proti stranom i vje-

nomu neprijatelju i vi valja da se sloite, da streseie sa sebe jaram strani i sramotni.*) Mislilo se okupiti vojsku u Hrvatskoj, odavle provaliti u
Bosnu do Klisa. Tu bi se imali krani pridruiti carevoj vojsci i u zajednici oteti Klis. Osnova ta raspala se megjutim, jer je Klis laglje bilo zauzeti
s

morske strane. God. 1596. zavladao je Alberti pomou dalmatinskih Uskoka Klisom. Osobito se odlikovalo katoliko sveenstvo u akciji protiv Turaka. On je razvio na gradu barjak cara Rudolfa. Narod u kliskom sandaku digao se takogjer na noge. Tako

Poljiani pod knezom Pavlom Paviem i odmah priskoie u pomo Klisu. inilo se, da se i itava Hercegovina dii. Godinu dana prije zauzea Klisa, a pod utjecajem odbora, koji je iz Dubrovnika razvijao akciju, obratie se hercegovaki vladika V i s a r i o n i glavari hercegovaki, megju kojima se osobito istie Grdan, vojvoda od i k i a, preko fra Dominika Andrijaevia Du-

brovanina, na papu pismom, u kojem mu izjavie i gotovost, da se dignu na Turke, a da im se u tom pomogne. Papa je lijepo primio Andrijaevia, dao mu jedno pismo na Visariona i glavare, a drugo s preporukama na cara. Dominik Andrijaevi bio je poao u Prag caru (15Q6.) i ovdje podnio izjavu lojalnosti hercegovakih glavara i vladike izjavljujui, da su Hercegovci spremni na ustanak.
svoje jade

Turci
osvijestie

u
i

prvi

mah

iznenagjeni,

po

malo

se

pohitie,

da Klis

preotmu.
I.

Najprije

*)

Lopai: Spomenici

hrv. krajine

195196.


klifci

80

sandak Mustafa, a onda i ostali bosanski pae digoe vojsku od 10.000 ljudi i opsjedoe skupio je po nalogu grad. General L e n k o v i Rudolfovom oko 1000 ljudi i poao morskim pu-

tem u pomo Klisu. Mleani, koji nijesu ratovali s Turcima, igrali su veoma dvolinu ulogu, ali su ipak morali pristati na to, da general Lenkovi moe preko mletakoga teritorija poi Klisu. Inae su nastojali, da to vie mogue sprijee dodavanje pomoi opsjednutima. Nije im bilo drago, to je Klis pao u ruke cara Rudolfa, jer su oni od davna
eljeli,

da tim gradom

ovladaju.

General Lenkovi zametnuo je s Turcima bitku kod Klisa, u kojoj je \bio strahovito poraen, a spasio se tako, da je pobjegao u Klis, a onda iz Klisa okoliajui povratio se k moru, gdje su ga ekale lagje, kojima se dovezao. Kliska posada predala se uz uvjet, da moe slobodno poi, kuda joj se us-

maja 1596.) godine bukne ustanak u Crnoj Gori ona hercegovaka plemena, koja su preko i zahvati vlaidike Visariotna i glavara izjavili spremu, da ustati protiv Turaka. Za Brgjanima digoe se Pivs nikikim vojvodom Ijanti, Drobnjaci i Nikii, G r d a n o m na elu. Ustae megjutim ostadoe osamljeni. U ono nezgodno doba nije im se moglo ni od kuda pomoi. Protiv ustaa poslan bi jedan beg, koji ih pozove, da poloe oruje. Kad to oni ne htjedoe uiniti, dogje do sukoba u Gacku i tu bie ustanici nadbivend, pa se povuku. Poslije toga prispio je na bojite i Ahmet H a id u m p a a ( ?), pridobije ga da ostane na koji prizove Grdana, oprosti ustanicima za pokuaj. miru i Time dakako ne prestaje rad Grdana Visariona, nego su oni za se predobili i pekoga patrihtije (31.

Jo

iste
i

jarha

Jovana.

Hrvatskoj se spremala provala u Bosnu, ali je Klis pao prije u ruke Turaka, nego je vojska je bilo provalila u Bosnu. Tijekom god. 1596. borba oko Petrinje, gdje su Drakovi, Herberstein


i
i

81

Lenkovi

pobjedili

bosanskoga pau Hodaverdi-a

serdara A h e d H a f i z-p a u. Ovom pobjedom prestade svaka opasnost za ostatke Hrvatske sa bosanske strane. Bos. namjesnici sudjeluju slijedeih godina u brojnim bojevima po Ugarskoj. ivahno su iza Rudolfovog proglasa etovali slavonski hajduci protiv Turaka. Poimence se spo-

minju Vid Kovaevi, Franjo Ili, Luka Senevi i braa Marko i Mate Lepsanovii sve onamo do mira u Zitva Dorogu. Nastavit nam je dalnju akciju krana u Bosni Hercegovini, te susjednim zemljama. God. 1597. i stupio je patrijarh Jovan u saobraaj s papom Klementom VIII. Ove su naime godine dola u Rim dVa kalugjera D a m j a n Ljubibrati i Pavao, te su predali papi opsenu, irilicom pisanu spomenicu, nabrojivi redom sva srpska plemena, koja bi se digla na noge, kada bi papa poslao nekoga tn*a Novi s vojskom, kamo i Grdan doi. Grad je slabo uvren, pa ga lako zauzeti. Kad zauzme taj gospodin s vojskom" Novi, neka pogje prema Nikiu, gdje se skupiti svi glavari plemena iz Crne Gore i Dukagjinske zemlje. Sada se nabrajaju Zupci, Nikiani, Pivljani, Banjani, Drobnjaci, Rudine, Gacko etc. sa svojim glavarima, koji su svi pripravni na borbu. Ako biste poslali, veli se u spomenici papi, vaega loveka, da je gospodin

ovoj zemlji, polji nam dobra krstijanina, koji crkve ljubiti i krstijane milovati, a mi da smo vazda vaoj svetinji podloni i materi crkvi. I od sada, ako blagovoli vaa milost, da napiemo vaa sveta imena u naih crkvah, da se pomenuju u svetih molitvah i na svetih misah, kako jesu i prvi sveti otci pape napisane, te se pomenujiu s prednimi svebiskup timi. I mi molimo, da se napisu naijeh polasku ovih imena u rimskoj velikoj crkvi."

r s i n o, frakalugjera u Rim javlja fra T o o njevac Dubrovanin, koji je bio jedan od pomagaa i provagjaa papinske politike protiv Turaka. pismu kardinalu Aldobrandiniju on toplo prepo-


rua
kalugjere, molei,
1

82

da

ih se lijepo primi

da se
le

neto za njih uini (n on p a r o e, m a c o n 1 i f a 1

solameinte con
1

i").

kalugjere lijepo primio i odgovorio 1598. Jovanu na njegovo pismo. Papa ga svjetuje, da ostane odan svetoj stolici, tjei ga u nevolji i uvjerava, kako ne prestaje opominjati krje

Papa

10. aprila

anske vladaoce na dunost prema kranima, to su potinjeni Turcima i da ini to vie moe za njihovo oslo'bogjenje. Pored toga mu je poslao papa i neke usmene poruke. Po svemu se ini, da su to bile solamente le parole", kako se i Ursino u svo. jem pismu boji, da biti, a da o fattima" nije bilo govora. Zato se patrijarh Jovan ponovno sa vladikom Visarianom obraa papi pismom, na koje papa odgovara u aprilu 1599. ini se, da su politike prilike bile taiko rgjave, da papa nije mogao nita

uiniti.

Bosni nekako ba u to

ivlju agitaciju

u
i

korist

doba zapoimlju Habsburgovaca Franjevci.

Jeronimu Z 1 a t a r i u, izbosanski katolici vjerodajnicu za II., a sam biskup Baiievi svjedoi s ostalima, da je obitelj Zlatari stara bosanska plemika obitelj. Zlatari alje opet izvjetaj nadvojvodi Ferdinandu o tome, kakove su prilike u Bosni i kako bi najlaglje bilo Bosnu zauzeti*). Dakako, da je i to ostalo bez praktinih posljedica. Ostavit emo za sada taj pokret, koji se nastavlja i slijedeih godina, da prikaemo jednu zaNekom plemiu
dae franjevci cara Rudolfa
*)

pokretu krana na Balk. poluostrvu koncem XVI.

historiam Bosnae 55 64.) Ovdje su tampani brojni novi zanimivi dokumenti. Od istoga pisca: Monumenta Uscocchorum (p. 89. dalje). I ovdje je pad Klisa. veliko obilje novih dokumenta za osvojenje U mnogom se modificiraju tim dokumentima zakljuci u radnji Tomia: Klis u 1596. godini. Dobra je radnja pekim Tomia: Peki patrijarha Jovan etc. Ruvarac: patrijarsima. Zatim Jorgino djelo: Geschichte des osmanischen Reiches III. Theiner: Monumenta Slav. Merid II.
vijeka gledaj:
etc. (Gl. z.

Horvat: Monumenta nova


p.
13., 42.,

m. 1909. god.

p.

9093.

83

nimivu epizodu, koja ss odigrala prviii godina 17. stoljea u Bosni. Nekako koncem 1602. ili poetkom 1603. doao je u Bosnu za namjesnika E)elali

Hasan paa

(Karajazidi-Deli Husejin). Delali

Hasan paa imade burnu prolost. God. 1598. digao se u Rohi (Sirija) protiv sultanove vlasti nekadanji egipatski beglerbeg A b d u 1 doskora bio poznat pod imenom

Ha

1 i

m,

koji je

pisar
turski

crnog pisara"
z
i

(scrivano),

a" ili k a r a-j a-

n pai, koji je tvrdio, da je sin S n a n o v e ene, stekao je jakoga saveznika. Ovaj se dao proglasiti sultanom Husejinom i poeo kovati svoj novac. 1599. godine poao je protiv ustaa sin Sinan-pae, Muhamed, kojem je uspjelo pisara" ponudom jednoga sandaka sklomuti, da je sultana Husejina izruio. Husejin ibio je u Carigradu mueH' i pogubljen. Megjutim pisar" se opet odmetnuo Turska je imala silnih neprilika, dok nije napokon uspjelo Hasan-pai Sokoloviu, da potjera pisara i njegova brata Deli Husejina u planine. Ovdje je pisar" i umro, a svoja carska prava ostavio je bratu Deli H u s e j n u, koji je nastavio borbu s azijskim namjesnicima. U toj borbi izgubi ivot Hasan-paa Sokolovi. Poto Deli Husejina nijesu mogli svladati, dadoe mu namj-esnitvo u Bosni. Delali Hasan (Deli Husejin) megjutim, prije no to Je poao u Bosnu, morao je otii u Ugarsku na bojno polje. Mjesto njega doao je za muselima u Sarajevo njegov ehaja Kurd, a u Banju Luku posla drugog po.

i.

UH

use

sultanije, rogjakinje

vjerenika.

im

je

Kurd

stigao

Sarajevo,

zae

ovdje zulumari ti. Imademo jedan; izvjetaj spljetskoga nadbiskupa Mark Antonija de Dominisa, koji javlja u Rim, da iz Bosne i Srbije bjee mnogi trgovci, ponajvie Jevreji sa svojim imetkom, jer se boje tiranije, to je izvagja u Bosni namjesnik bosanskoga pase Scrivana".*) Ovo ime dolazi i za
Qui habbiamo un concorso di mercanti di varie massime hebrei, che fuggono dalle piazze turchesche della Bosna et Seruia, con le merci ex richezze loro,
*)

nationi,

6*

84

Delali-|u u vatikanskim izvorima. Kurd nastrada u Sarajevu svjetina mu zapali kuu, a neki softa Halil Stonjanin ga ubije. Delali je megjutim stradao kod Budima izgubivi veliki dio svojih eta, a s ostacima se povrati u Banju Luku, gdje su ve bili otjerali njegovoga muselima. Delali se sada obori na Bonjake i poe
ih progoniti. Bonjaci,

da

se obrane

od ovog

haj-

duka, proglase nekoga Sefer-bega paom i namjesnikom i spremie tubu serdaru 'Lali Mehmed pai Sokoloviu, koji se iz Ugarske bio povukao u Beograd, da im skine s vrata Delaliju. Ovaj da se odri poe pregovarati s carem Rudolfom, nadvojvodom Ferdinandom, s krajikim generalima, osobito generalom Koluniem, Mlecima i papom. Po svemu se ini, da je mislio, ne bili pomou (njihovom zavladao Bosnom, ili jednim njezinim dijelom neovisno od sultana. Pregovarajui s Koluniem, izjavi,

da bi htio postati kraninom. Delali je megjutim

svladao Sefer-bega^

sada lutao po umama i udaljenim mjestima, samo da ga ne uhvate ete njegova protivnika. Kasnije se Sefer iznova oporavio i (bez odlunoga boja potisnuo Delaliju prema Sarajevu. Ovdje ekao bratia K u u k-b e g a, koji bi mu je imao doi u pomo sa 6000 ljudi. Zanimivo je jo istaknuti, da je hrvatski general Vid Halek stajao u pripravi, da pogje Delaliji u pomo, ako je ovaj zaite. Poto mu nije za vremena stigla pomo, pobjee Delalija iz Sarajeva sa jedno 100 konjanika u Beograd, odakle se potuio u Carigrad na Bonjake. U Carigradu su rijeili ovu aferu tako, ida je Delalija bio premjeten u Temivar, a u Bosnu dogje (1 604.) Poto je Delalija u Temivaru provodio zulume, morade i odavle otii. U Beogradu ga napokon uhvatie, prijavivi 'nijegova urovanja s Mlecima i
koji je

Ahmedpaa Dugali
i

dolendosi la confinante terra tutta della gran tiranide d'un luogotenente del Scriuano... (Horvat 1. c. p. 104.)


papom, u koliko su
bila

85

vladi.

poznata carigradskoj

Na
i

to stie iz Carigrada zapovijest,

da

se ubije

on

brati mu Kutik^beg.*) I u godini 1603. te 1606. imade mnogo nastojanja sa strane krana u Bosni i Hercegovini i Albaniji, da stoje u neprestanom dodiru s papom i carem ili carevim ljudima, zatim i sa panjolskim dvorom, da se dalje vodi akcija oko oslobogjenja krana od Turaka. God. 1604. sastade se veliki zbor naroda u Ravnome iz Popova i Zaablja (od 2abe planine do Popova). Vano je pri tome sastanku, ida su ovdje Turci u zajednici s hrianima
i

i kranima zakljuili pokloniti se caru Rudolfu, te povjerie fra Dominiku Andrijaeviu (Andraiu), jednom vrlo agilnom agentu, da podnese ispred njih izjavu lojalnosti. Megju potpisanima spominje se Husejin Spahija, knez Stjepan Miloradovi i dr. Ovog istog fra Dominika preporua nadvojvoda Ferdinand papi Pavlu V., jer da mu on raz-

kako da se zauzme Bosna i moli ujedno papu, da ga preporui panjolskom kralju (Filipu III.)
loiti,

God. 1606.

javlja se nekaki

bosanski

plemi Ni-

imade tajne planove za zauzimanje Bosne. Za njega znade i nadvojvoda Ferdinand i papa. Njegovu akciju pomau osobito bosanski franjevci. Ovaj Drakovi, ije se ime dulje vremena spominje, nije ba od papinskoga nuncija bio prikazan u najboljem svjetlu. Avanturisti
koji

kola Drakovi,

javljaju se

od Uporedo

sele sve vie.


s

ovom framjevakom akcijom


i

traje

vojvode Grdania.**) Megjutim je iza duljeg pregovaranja bio sklopljen mir izmegju cara i Turaka kod utoka rijeke 2itve u Du*)

ona patrijarhe Jovana

O ovoj

epizodi
c.

sr.

426427. Klai V.
**)

p. 442.

Horvat Baagi

1.

c. p.

317320. Jorgalll.
c.

o. c. p. 54.
1.

Horvat

1.

323327; Theiner

108109; zatim

patrijarah etc,; Tomi: Pokret Srba u okolini Klisa 1603. god. (Glas 55.); Truheika: Prva hercegovaka izjava lojalnosti Habsburgovcima godine 1604. (Sarajevski List br. 73. god. 1912.)

Tomi: Peki


nav
i

86

snjime bi dovreno 14 godinje ratovanje. uope bio prvi mir, sklopljen izmegju Turaka i 'krana, jer su do sada Turci nametali sami svoje uvjete i pogodbe. Hrvatskoj ostade Petrinja, Moslavina i azma. Bosanski beglerbezi od ovoga vremena nijesu vie ni pomiljali, da ovladaju ostacima hrvatskoga kraljevstva. Vremena velikih provala bijahu prola. Imat emo jo prilike kasnije vidjeti, da je audalje strijski dvor uza sav taj mir podravao i veze s raznim proikuratorima krana iz Bosne i Hercegovine, ali praktikih posljedica nije od toga

Ovo

je

bilo.

IV.

VANIJI DOGAGJAJI U POVIJESTI BOSNE OD

POLITIKOJ ITVA-DO-

ROKOGA MIRA (1606.) DO DRUGE OPSADE BEA (1683.)


Prema kraju XVI. vijeka opaa se u turskoj dravi openiti nazadak. Razlog ovome nazatku valja traiti u loim osmanlijskim vladarima onamo iza smrti Sulejmana Silnoga, a kao posljedica ovoga sve slabija disciplina u turskoj vojsci. Istina je, da je turska vojska, makar se u njoj pokazali znakovi opadanja, jo uvijek krajem XVI. i XVII. vijeka iznijela novih pobjeda i osvajanja, pa bi bilo pretjerano govoriti, da je ta vojska izgubila sasvim svoje dotadanje znamenovanje, ali znakovi slabosti javljaju se i odvie oito kao i posljedice te slabosti. Valja samo razgledati jenjiare, ove najbolje vojnike svijeta", sinove sultanove" ili kako ih jedan Talijan zove stijenom vojske" (rocca del' esercito). Neko su oni pratili u rat posveenu osobu sultanovu i titili ga. Pred njegovim oima oni su poinjali junatva i iekivali od njegove pravednosti
priznanije

e okraju XVI. i XVII. vijeka, eljni zabave, pokvareni, nijesu vie svojom prisutnou davali poticaja jenjiarskoj smionosti. Za Selima i III. uzimah su u jenjiare mlade carigradske Turke, s kojima radi njihove nei

nagradu u podijeljenju timara.

N m

torni sultani na

Murata

valjanosti roditelji nijesu znali, ta


je

da

rade.
i

Tako
nepo-

uniao megju jenjiare jedan nekolovani

korni elemenat, koji je morao pokvariti disciplinu. Mnogi jenjiari zadravali su se i bez znanja svo-


jih pretpostavljenih,
nici.

88

kao nezaposleni seoski stanovNita vie nije bilo neobino, da su se oenjeni jenjiari, s osobitom dozvolom, zadravali u udaljenim selima na granicama carstva, a i u samomu Carigradu. 10.000 sluilo ih je u Carigradu kao sultanova garda. Ovi su u to doba bili na ulici turbulentni elementi, koji su uznemirivali mirno stanovnitvo. Pokazivahu se pijani u javnosti, a kad im je aga zabranio piti, u&kratie mu posluh. Sulejman Silni drhtao je pred njima. Mnogom kasnijem sultanu grozili su se, da kojeg inog lania Osmanove kue podii na prijestolje. Nasljednik Selimov, M'urat, morao je mirno podnaati vrijegjanja sa strane jenjiara; on je morao mirno gledati,

Ve

kako su pred njegovim penderima pili u njegovo zdravlje. Tako je nerad i lijenost sultana iz jedne kolovane vojske, koja j'e nekada mislila samo na rat, plijen i ast, uinila jednu pretorijansku etu,
koje su se bojali gragjani, tugjinci, vlast
sultan.
i

sam

Nije

puno

Ijemana Velikoga bilo

bolje bilo ni sa spahijama. Za Suje 300.000 to evropskih, to

azijskih spahija Godine 1592. govori se samo o 200.000, kadkada i o 150.000. Dogagjalo se esto, da spahije nijesu vie na odregjeni dan dolazile na mjesto odregjenja. Imade brojnih sluajeva, gdje se spahije otkupljivahu, da ne moraju u rat ili se slue protekcijom dvorskih ljubimaca i ena, da se oslobode svoje dunosti. A i oni, koji su dolazili, inajesu vie bili stara osmanlijska kavalerija. 30.000 raunalo se valjanih i dobro opremljenih. Ostalo je bilo zlo odjeveno i s loim konjima. Nestalo je vjerskoga u s 'h i t a i pozauzdanja velike mase u

boansku

titu.

Kako
nosti
i

je

dravni red popustio u vrenju du-

po istim uzrocima popustio i na ostalim stranama. Dohoci dravni spadoe, dravna blagajna nije mogla namirivati potrebe dravne slube. Dobroga kovanoga novca
starih naredaba, tako je

89

nestajalo je sve vie, a mjesto nijega idolazi dosta nesretnom financijalnom politikom nekih velikih vezira u kolanje lo novac. Nekada su sultani izjavljivali s ponosom, da nemaju privatnoga imetka, a saida je (1592.) sultan Murat III. spremio na stranu ratu s Perzijancima kratio se sultan 50 milijuna.

Ahmed

pridonijeti iz

svoga privatnoga imetka za

ratne svrhe. Muftija S u n u 1 a h dobacio je u lice sultanu, da je skot i kukavica, te mu u sveanom govoru dozivao u pamet velike i slavne dane Su-

lejmana Velikoga. koji je Pokuaji sultana (1618.), htio, da reformira vojsku i nou hodao okolo, da hvata pijane vojnike, pa da ih kazni, izazvali su Vojska nije vie strahoviti jenjiarski ustanak. htjela, da se povrate vremena sultana, koji su vojevali na elu svoje vojske i pronijeli slavu turskoga oruja na sve strane svijeta. Osman pade kao rtva

Osmana

jenjiarske urote. (1622.) IV., vdiki car ali grozan ovjek" uutkao je jenjiare. Postavljao se sam na elo vojske i energiki poeo istiti i ubijati. Pri tome su stradali i krivi i nekrivi. Carigrad se pretvorio u ljudsku kasapnicu. Sve stranice turske povijesti ovog doba pune su imena i zaslunih, te vrijednih mueva, koji su izgubili ivot na boijoj pravdi". Iza ovoga velikoga kralja, ali i veliikoga tirana (un gran re, ma un gran tiranno insieme") dolazi suludi I lb r a h i m. Ovo je sultan, kojega su njegovi vlastiti veziri potkupljivali i koji prodavae beglerbegluke. Jorga ga karakterie, pripovijedajui slijedea njegova djela On je svoga slugu, koji ga je u banji posluivao, uinio paom; sina jednoga trgovca s pirinem uinio je agom jenjiara; jednoga svojom atletskom Cigana, koji ga razveseljivae

Murat

umjetnou, visokim dravnim inovnikom, a jednoga bakljonou beglerbegom. Nijedan od njih nije imao nikakve priprave za svoje zvanje niti je iime pokazao sv oj talenat.*)
*)

Prema

Jorgi

III.

217-223. 427435.

IV.

53.

itd.


Ovim sam samo u
da
je

90

naglasiti,

najkrupnijim crtama htia tursko carstvo polo unatrag. Ove pojave nazadovanja pokazuju se, ako i ne ovako oito kao u drugim dijelovima carstva, i u Bosni i Hercegovini, premda je ba vojniko uregjenje u

Bosni kud

bosanske
u

samo jakoga namjesnika, koji bi c e n. r a n u V a s u z em okup o u sVo m


t
1

pograninim zemljama svakom zgodom velikom vatrom. Nema


i

kamo bolje nego drugdje i s p a h e jo uvijek v o u u


i j

rukama. Domai elemenat postaje prkosniji prema centralnoj vladi nerado gleda namjesnike ug n c e. Primjera otpora sukoba s paama m a d e u toku XVII. vijeka v Neredi i razbojstva u zemlji sve se ee javi

1 j i

le.

ljaju.

Mirom u itva-Dorogu ni jesu prestala etovanja na Krajini. Sukoba bivalo je sve do god. 1625. tada su poravnane megje na Krajini izmegju turi skoga carstva i Hrvatske. Turci su uvrstili iznova neke tvrgjave kao Biha, Cazin, Buim itd. u doba
namjesnikovanja

Murteda

pae,

Bonjaka

iz

ehera. inilo sie u prvi mah, da je time mir osiguran, ali mali krvavi rat na Krajini plane sada upravo najveim bijesom. Bosanske pae nijesu marile za ustanove mira, a jo manije pogranini sandaci b i h a k i i liki. Krajiki Turci na-

Novoga

da osvoje gradove predjele oko Gline KoNikada nije bilo, veli Lopai, na Krajini, poevi od Dubice Kostajnice, pa sve do Senja i Prietovanja kao morja taiko ivahnoga komeanja sred'inom 17. vijeka, osobito, kad se na Krajini, pou s t a j-b e g Liki javie pjesmom proslavljeni buljuk-baa Mujo Hrnjica od Kladue. Zaludu su tube sa strane generala hrvatske Krajine na ova etovanja. Vuk Frankapan izvjeuje god. 1638. ratno vijee u Gracu, da je bosanski paa na tubu radi naruenog mira, zabranio krastoje,
i i

rane.

91

veom vojskom L im je naustice dozvolio, da mogu svagda, kada je zgoda etovati u Hrvatskoj.*) Dakako da ni sa hrvatske strane krajiki kapetani nijesu mirovali. God. 1635. spominju se borbe izmegju ogulinskoga kapetana Gapara Frankapana, sina Vukova Bianima. Gapar potue D u r a 1 j u, vogju krajinika na Korani i uhvati ga iva. D u r a i j a zaglavi negdje u tamnici. Isti Gapar razbije Turke krajinike na z ajikim poglavicama prodiranje s pale na kranskoj strani, ali da
i i 1

valjskom polju (1637.) Tom je zgodom bio rtva mladi asnik Petar sin kapetana Kriani-turnja, Gapara. Njega je konj u estini kreeva pod Ostrocem odnio megju Turke, koji ga zatvorie u B u i u. Otac ga otkupi za 12.000 talira i srebrnim posudama i on 1643. na-

Jankovi,

svoga oca u kapetaniji. Zbog ovoga otkupa porodi se velika smutnja megju krajikim glavarima. Za Jankoviem pojagmi se i bosanski paa Mehmet budimski vezir Musa, pa i sam sultan. Uzrok svim tim smutnjama bijae zloglasni bosanski defterdar Z 'e n i a k, koji je nalagao porti, da je Jankovi sin velikoga carskoga dostojanstvenika i da su krajiki kapetani primili 40.000 talira otkupnine za nj. Vuo imade itav niz okrslijedi

Vuo,

Muhamed

aja s krajinicima, koji se

napokon

svrie time,
t.

da su

krajinici pristali,

da

e dati

12.000 talira

j.

su zaista primili za otkup i poslali svoje ljude s tubom u Carigrad. Ova afera skrivila je i pad namjesnika Vue (1639.)**) Ime spominje se i u pae jednoj drugoj akciji. Mirom itva-dorokim nije prestalo gibanje krana na Balkanskom poluostrvu, koje je zaelo pod konac XVI. stoljea i o kojem
toliko, koliko

Mehmed

Vue

smo u
*)

svoje

doba

govorili.

Mnogo

je

spominjano

**)

Lopai: Spomenici hrvatske krajine II. 197 198. Lopai: Biha etc. 101. stavlja ovu epizodu borbe
u 1642. godinu. Sr. jo
c.
i

s krajinicima

opirni

prikaz u

Baagia
a
i

69-70. Hammer V. 278. Hammer Lopai zovu ovog pau Dude(?)


o.

p.


bilo
i

92

akcija
prestala,
ali

u tom pokretu ime pekoga patrijarha Jovana vojvode Grdana. Njihovom smru (1614.*)
1612.)
nije

respektive

ta

se

opaa, da se u stvar mijeaju sve vie avanturistiki elementi, koji su se ve i pod kraj njihovoga ivota sve ee javljali. Pokuaji, da se dignu osobito Arbanasi, zatim krani u Bosni i Hercegovini trajali su sve onamo do 1646. godine. N a j z n a t i j i spomenik ove akcije je sastanak urotnika iz

Srbije,

Bosne
A
1

Hercegovine,

e u B e o g r a d u ll.nov b r a 1620. godine. Urotnici se nadaju pomoi od panjolskoga kralja i pape. Megju urotnicima nalazi se i nasljednik pekoga patrijarha Jovana, patrijarh P a j s i j e, koji urotnicima predsjeda. Urotnici sastali se u Beogradu pod izlikom, da sultanu platiti danak. Prema tomie se vidi, da su pape i sada, osobito Urban VIII., nastavljali tu batinjenu politiku protiv Turaka i pomagali, koliko su im njihove sile doputale, akciju megju balkanskim kranima. Hercegovini nastavio je akciju brat nikikoga vojvode Grdana.**) I Austrija je stajala u svezi s prokuratorima i delegatima osobito iz Bosne. Kao glavni prokurator kranskih naroda u Turskoj spominju se r i s t o 1 d T a r n o s k y, vitez maltekoga reda, neak spominjanog Bertuccia,
i

G o re
em

Crne

b an

i j

o ijem emo izvjeo Bosni na drugom mjestu govoriti; zatim fra a rGjorgjo Bjelavi glasoviti I v a n T o m k o n a V i , od kojega imade opis Bosne s geograf-

Atanasije Georgiceo,
i

taju

M
i

skoga, istorijskoga
puci,

etnografskoga stanovita

na.

kako bi

se najbolje

mogla

zauzeti.***)

Sa

strane austrijske spominju se grof

Juraj

Ludwig

*) Po Dimitrijeviu: Odnoaji peskih patrijarha Rusijom u XVII vijeku (Glas 58. p. 228) morao je Jovan ve prije umrijeti, jer se god. 1611. spominje njegov na-

sljednik
**)

Pa

sije.
1.

Horvat

c.

p.

345-350. Ondje
i

mnogom obara Peki patrijarh Jovan p. 135


Ovaj dokumenat u
***) Horvat
1.

popis urotnika. izvode Jovana Tomia:


i

dalje.

c.

354.


Schwarzenberg,

93

zapovjednik varadinske Krajine (od 1631. god.) i prijatelj njegov grof a n s f e 1 d s k i kao oni, koji su pregovarali s delegatima naroda. T a r n o s k y je uvjeravao, da ima vjerovni list i punomo od srpskoga patrijarhe

(Pajsije), od knezova, vojvoda i naroda u Bosni, Hercegovini, Crnoj Gori i Albaniji. Fra j o r g j o B j e 1 a V i preporuivae, da se pismom pozove peki patrijarh i vlaki vojvoda, da poalju na dogovor svoje ljude. Na jednoj konferenciji, dranoj 1636. u kui grofa Mansfelda, pri kojoj je bio Schwarzenberg, Bjelavi i Bonjak Mihajlo R arekoe Bonjaci, da im je do sada uspjelo narod zadrati u vjernosti prema caru, ali da dalje ne moi, jer da je samo jedna treina katoHka, a drugi su izmatici. Ako sada ne bude pomoi, ne moi oni ni velikim novanim sredstvima uzdrati narod, da sebi ne trai drugog pro-

divi,

tektora.

imali uspjeha.
:

prijedlozi i pregovaranja nijesu tima akcijama igraju ulogu i dva probisvjeta jedan Grk, koji se izdavae za sina sultana Mehmeda III., a nazivae se sultan Jahja (Jacchia); on se pisao i conte delli Montinegri" (Monte-nero), a igra neku ulogu i u tzv. kandi j. s k o r a t u do svoje smrti u Kotoru (1 649 ?) za. tim Nijemac (Schoppe). Teko je rei, da li su svi ti delegati sasvim ozbiljne namjere imali, jer ovo doba pozna veoma mnogo avanturista, koji su zbog svojih linih interesa izsvi

Ovi

CarloScioppo

naali

ova pitanja.*)

ajem
*)

nam se na eh med p a u njegovim imenom skopana i akcija protiv Arbanasa, koji su po svoj prilici stajali pod u t j e. akcije, o kojoj smo gore govorili
Povratit
jer je s

Vuu,

peskim patriarpo Mareu: Aufstandversuche der christlichen Volker in der Tiirkei, iznio ova austrijska pregovaranja. Ruvarac otro sudi o pregovaraima franjevcima (p. 66.). O Jahji pogledaj: Jorga IV. p. 59. Tomi: Glas
Donosim prema Ruvarcu: (O
koji je

sima)

68. p. 85.

94

to u

dadskog

d g
i

a n a

k.

Bilo

je
je

doba

t.

zv.

a g-

porta vodila, kad su Aiibanasi izmegju Soluna i Skoplja i oni od Podgorice, te s klementinskih planina digli ustanak. Mehmed paa doao je s misijom iz Turske, da ih pokori. Megjutim nemiri na mletako dalmatinskoj granici, koji su nastali radi razmirica zbog megja, odvratie ga od njegove akcije i on je imao po nalogu porte poi, da ispita ovu aferu. Mehmed bojei se Mleana, da mu zlatom ne kupe glavu, dade se premjestiti u Osijek za muhafiza. Odavl'e se brzo povrati i pozva zvornikog, hercegovakog i likog sandaka, da se sa svojim etama skupe na Gatakom polju. Uz dosta teke napore, jer im je vojska bila slabo opskrbljena iveem, a i stradala od studeni, ugui on ustanak Arbanasa.*) (1638.) Ovo je ujedno i jedini vidljivi znak katolike akcije ovoga vremena na Balkanu, koji je svrio potpunim neuspjehom. Za ilustraciju prilika u Bosni prvih decenija XVII. vijeka sluit nam opis slijedeih dogagjaja. Godine 1623 1626. ibio'je namjesnikom u Bosni

rata, to

ga

Vuo

Vuo

Murteda paa N ov oeh eri an


j

n.

Hercegovini odmetnu se neki Kopuzdzi u hajduke i sabere oko sebe cijelu etu razbojnika. Ucjenjivanje trgovaca i doekivanje putnika dozlogrdi stanovnitvu, pa opremi tubu (mahzar) Murtedi pai u Banju Luku. Paa je morao opremiti svoje ljude, kojima je uspjelo rastjerati ovu razbojniku etu, a vogju im pogubiti.**) Interesantno je nastojanje ovoga pae, da podigne broj puanstva u Bosni, koje je veoma opalo to iseljivanjem u Ugarsku Slavoniju, a to opet neprestanim ratovima. Murteda bi svoju akciju provodio tako, da je svakoj curi i udovici, ako su bile siromane, dao neto miraza i inaao im zarunika. Tako je to milom, to
i

*)

Hammer
6768. Baagi

V. p. 271
o.
c.

dalje.

Jorga IV. 21. Baagi:

o.

c.

p.

**)

p. 62.

95

silom sklopio na hiljade brakova.*) Za njegovog namjesnikovanja kao i za njegovih pretasnika sudjeluju i Bonjaci ivo u svim ratovima, to ih je Turska vodila u Evropi. Od ostalih namjesnika istie se A b a s a e h. m e d p a a. On je bio namjesnik u Erzerumu, te je pod izlikom, da osvetiti smrt sultana Osmana, digao ustanak. Abasa pau pradobije veliki vezir Husref postavi ga za nai mjesnika u Bosni. Abasa Mehmed paa proganjae ve u Armeniji velikom estinom jenjiare, pa je sada, doavi u Bosnu, nastavio njihov progon. Ve pri svom dolasku dao je oduka svojoj mrnji protiv njih, te ih je mnogo dao pogubiti u Taslidi, Prijepolju i Hercegovini. Jenjiari opet sa svoje

Sokolovi

strane nastojali su,

da

mu

to bude vie

mogue

oteaju upravu u zemlji, inei velika nasilja po Bosni, a u tome su ih pomagali i domai ib e g o v i, koji su poprijeko gfedali toga tugjinca i ovjeka niska roda na elu zemlje. Abasa Mehmedpaa, koji je doao s ddbrom namjerom, da u zemlji uini red i da si pribavi potovanje i poslunost, naiao je na jaki otpor zdruenih begova i jenjiara. Megju begovima istiu se osobito Mustafa beg L j u b o V i (Lobogli) iz Gacka, koji je kao prijanji bosanski defterdar imao mnogo toga na dui, te se sada bojao osvete i kazne. U zajednici s jenjiarom O s m a n o m, napade on iznenada Abasu, koji je na gatakom polju lov lovio. Abasa i njegovi pratioci, izvrsni strijelci, rasprie Ljubovia ljude. U boju pogibe jenjiar Osman. Mustafa pobjee iv, ali dopade lukavou kao jo i druga dva Ljubovia: Hadi Suljeman sin mu Omer ruiku Abasinih. Sva trojica izgube glavu, a imetak im bude konfisciran.**) Abasa paa poao je iza toga u Dalmaciju. Zadaa mu je bila, da stane na put neprestanim ari

*)

Baagi

o, c. p. 63.

V. 173174. Baagi o. c. p. 64 veli, |e Mustafa iznio ivu glavu, ali izgubio imetak.
**)

Hammer

da


kanjima
i

96

borbama na dalmatinsko-mletakoj-turna ostaloj


krajiMi

sandakom pokua zauzeti Zadar, ali ne uspije. Mleanima, koji su u Carigradu tada jo bili uplivni, uspije, da je Abasa

skoj granici, gdje je vazda kao bilo sukoba. Zajedno s kliskim

morao

ostaviti

Bosnu.*)

Ni neposredni nasljednici Abasini nijesu kao namjesnici imali ugodnih dana u Bosni. Vaniji dogagjaji padaju za namjesnikovanja Saliih pae Mostarca, koji je doao u Bosnu 1636 god.**) On je na putu u Bosnu pao s konja slomio nogu. Mjesto njega upravljao je zloglasni defterdar uh a m e d Z e n i a k einer der grossten Blutegel
i

tiirkischer Finanz", kae

za nj Hammer.

On

je iz-

mislio

nova sredstva

iznugjivanja, postavivi poseb-

noga muftiju k o m o r e", koji je u svim* spornim stvarima, odluivao uvijek u korist komore i
tokakve nezakonite stvari priznao dravi na tetu privatnika.***) Baagi pripovijeda i o neikom porezu na kuu (ajka bedeli"), koji je u Sarajevu iza-

zvao pravu pobunu. Saliih paa Mostarac morao je svladati veliku 'hajduku etu oko Banje Luke, kojoj je stajao na elu harambaa Ibrahim. Kad je ovaj uhvaen, ispostavilo se, da je to nekakva ena Rabia iz kliskoga sandaka, koja je nekoliko godina robila i palila
i

po Serhatu

Krajini.****)

o ijem doba smo naprijed govorili,, zamijeni u Bosni a h n paa, rodom iz rogatikoga kraja, koji je najprije maknuo Z e n i a k a, zloinakog idefterdara, a onda se bacio na hajduke Hercekojih je bilo na svaki kraj irom Bosne govine", veli Baagi. Najvie ih je bilo u jugozapadnoj i zapadnoj Bosni. On uspostavi tako sii i

Vuu,

*)

Hammer
Kao
IV. 49.).

**)

V. p. 175. veliki vezir poginuo


V. 279.

od ruke sultana Ibrahima


o

Gorga

***)
c. p. 70.

Hammer
Baagi

Potanje

njemu Baagi o.

****)

o. c. p. 67.

97

gurnost u zemlji. Za njegova vezirovanja prenesena je stolica namjesnika iz Banje Luke u Travnik.*) Kada je godine 1645. planuo izmegju Turaka Mleana t. zv. k a n d i j s k i rat, koji je trajao i preko 20 godina, sudjelovali su u tom ratu na Kreti i bosanski zajimi i timari oti. Vanija je zadaa zapala Bonjake u borbi na tursko-dalmatinskoj granici i u samoj Dalmaciji s Mleanima. U Bosni je bio godine 1646. namjesnikom Ibrahim paa (G a b e 1 j a k), koji se protivio ratovanju s Mleanima u Dalmaciji,**) ali su poticali portu na ratovanje liki sandak Ali-beg (Halil beg?) i njegov sin. Liki sandak pade s 2000 ljudi pod

Novigrad

zauzme

ga.

Megjutim Mleani

ni jesu ta.

kogjer mirovali, nego su poduzeli protuakciju, koja je svrila znatnim turskim neuspjehom. Mleani osvojie natrag Novigrad, a neke druge gradove dosada u turskim rukama zauzee i oborie. Megju inim pade im u ruke Makarska, a s njom i t. zv. Krajina i Primorje. Ovo sve doprinese brzom opozovu Ibrahim pae, koga zamijeni neiskusni haremski elebija" MustafaTekelija. Ovaj je g. 1647. sa 6000 jenjiara i 2000 spahija osvanuo u Dalmaciji pred ibenikom i poeo ga opsjedati, a mletake ete, ojaane domaim elementima Hrvatima i Srbima prodrijee i na bosansko podruje plijenei i harajui. Osobito se u tom etovanju
proslavie
drugi.

pop

Stjepan Suri,

Smiljani, harambaa

uveni Ihja Mandui, knez Posedarski i

Da su Mleani bolje poznavali naega naroda, bili bi jo vie uspjeli protiv Turaka. Tekeli paa morade odustati od opsade ibenika, a Mleani zauzee i spalie Knin, a 1648. pade im u ruke i Klis. Novi paa, zamjenik Tekehje, postie jedva neto malo uspjeha u Dalmaciji, koji nijesu mogli popraviti tekih gubitaka. Bosni Uspjesi Mletaka prouzrokovali su u opi strah. Baagi pripovijeda, da su Sarajlije gra*) Ibid. p. 71.

ud

**)

Hamrrer V.

409.


dile

98

Ne

po polju aneve, da se brane od neprijatelja. zalazei u detalje ove vojne, koji su jo prilino

tamni, te bi im valjalo posvetiti poseban studij, valja jo naglasiti, da su Mleane u Dalmaciji i Bosni ivo pomagali Franjevci. Godine 1649. bio je naime produljen mir Austrije s Turcima, te se sada u Bosni polagala velika nada u 1 e a'n e. Sauvao nam se izvjetaj nekoga Bonjaka Matije i 1 a k o v i a, koji izvjeuje o tadanjim traljavim prilikama u Bosni. Iz toga izvjetaja saznajemo, da su bosanske spahije nerado vojevale na dalmatinskoj granici i radije "ile u Ugarsku na bcH jite. Ne e, da idu na Klis i nude novaca, samo da ne moraju onamo jer da vole biti u Budimu tri godita, nego li na Klisu tri nedile i volimo u

Budimu

iesti

prou

vodu golu

(piti),

nego na
Sarajevo

Klisu cukor zobati i maruvlasiu dolaze i Hercegovci, molei

piti.'**)

pomo
je

protiv

Mleana.
nije

Ako

je taj

izvjetaj istinit,
i

situacija

u Bosni

ba bila ruiasta
glavlje.

u zemlji

vladalo veliko bezi

mijenilo se

Za ovoga rata iza odlaska T e k e 1 p a e do 1671. godine, kada su granice

iz-

iz-

i Dalmacije konano uregjene, 22 namjesnika, to je najbolji dokaz abnormalnih tadanjih prilika. Neto uspjeha u borbi protiv Mleana postigao je A 1 i-b e g e n g i , za kojega veli Baagi, da je 1650. godine bio imenovan beglerbegom Hercegovine. Ali-beg opsjedae god. 1657. s Arbanasima pod Fazli paom grad Kotor, ali ga

megju Bosne

engi

nije

mogao

zauzeti.

Grad

je

obranio

Anton
i

rata pojavi se u Bosni u kuga, za koju kae jedan izvjestioc, da je

Bernard o.**) U doba ovog


*)

L vnu

ve
da

do-

prla

do ibenika.***)
i

(1663.)

Baagi

veli,

je ta

**)
p. 87.

Ljubi: Rukoviet jugosl. listina (Starine X. p. 17^19.) Horvat 1. c. 376 dalje. Hammer VI. 27. Jorga IV. Tomi: Politiki odnos Crne Gore prema Turskoj

15281684

(Gl. 68. p. 90.). ***) Horvat 1. c. 379.

99

kuga donesena iz Dalmacije na poetku rata.*)

spominje

je

odmah

Kandijski rat svri se konano 166Q. godine. Radi megja izmegju Bosne i Dalmacije pregovaralo se sve onamo do god. 1671., kad su konano Mleani dobili Klis, Solin i Vraniu, dok su n. pr. morali Drni, Skradin, Knin povratiti Turcima. Vratit emo se malo unatrag, da vidimo, kako je bilo na hrvatskoj Krajini. Od kada je u Bihau zasjeo kao sandak Mustajbeg Liki, bilo je ovdje veoma ivahno. Narodna predaja ga zove likim begom i nema sumnje, da je bio po porijetlu Lianin od roda Lipovae i da je imao enu Marulu, ker Alaj-bega likoga. Po svoj prilici imao je on svoje obiteljske dvorove na Udbini, ali nije bio likim sandakom, koji je stolovao u Kninu ili Vrani, nego je od god. 1642. zapovijedao bihakom Krajinom. Obiteljsko mu je ime bilo Hasumovi, kako to izvjeuje general Vuk Frankapan, koji je izvrsno poznavao prilike u Bosni, dolazei u lini dodir s bihakim sandakom. Nije ovdje mjesto, da biljeimo sva manja etovanja opjevanoga Mustaj-bega. God. 1656. svladao je Mustaj-bega kod Kriani Turnja knez Juraj Frankapan. Sam Mustajbeg pade u ruke pobjednika, a mnogo odlinih Bonjaka ostade na bojnome polju. Mustaj-beg bi izruen generalu Herbartu Auerspergu, od kojeg se on iskupi sa vie tisua dukata, koje je morala
raja kasnije pod silu da plati. 20 godina kasnije susrete se Mustaj beg s etom glasovitoga viteza na Krajini, Kritofa DeHimunovia. eta mu bude rasprena, a on zabasa megju kranske vojnike, pa

mu Otoanin Mikulica Orikovi

odrubi

glavu. Palog junaka vojnici su na gadni nain rasjekli. Konja i oruje poklonie tadanjem karlovakom genera lu grofu Josipu Herbersteinu.**)
*)

Baagi

o. c. p. 73.

Lopai: Biha etc. p. 104 105. Narodna pjesma zove Orikovia Jovanom Uzavcem, koji da je dobio za svoje junatvo od cesara sedam kesa, te sagradio na Uzavju kule. Mustaj beg poginuo je na planini Komandi.
**)

7*

100

Uz sandaka bihakoga mnogo se spominje pod njegovom zatitom vojujui, takogjer opjevani buljuk-baa, M u o H r n c a. On je rodom iz Udbine, a doveo ga u Veliku Kladuu ujak mu H urem aga Kozlia. Kladua je prema ugovoru od 1625. godine morala ostati pusta, ali je Turci 1633. utvrdie. Ovdje se nastani Mujo s braom Halilom Omerom. Mujo Hrnjica stee milost u banjalukoga pae Sarho Ibrahim pae Mej j i

mibegovia, koji ga uini glavarom krajikih straa u Kladui. On je iz Kladue do zla Boga dodijavao kranskim krajinicima, a etovanju i otimanju djevojaka, mejdanima nije bilo po itavoj turskoj i hrvatskoj krajini za vie godina ni kraja ni konca. Mujo pogibe napokon od ruke svoga pobratima poturice Mehe Katarice, koji ga iz zasjede ubije u Petrovoj gori. Pogodio ga iz puke, kako pjesma pjeva, zrnom od zlata salivenim, jer Muji

moglo olovo nauditi.*) Kada je raja morala ii na vojnu, imala je Megju njima je na svoje posebna zapovjednike.
nije
i

glasu

Stjepan Maljkovi,

koji je

uz Uskok-

Radovana desna ruka Mustaj-begova. Maljkovi je krvaviji protivnik svoje kranske brae nego njegov glavar.**) God. 1663. dogje opet do rata izmegju Austrije
i

Turske.

Na

stolici

velikog vezira sjedio je


koji je

tada

Ahmed Koprili, noga oca Muhameda

svoga energi-

naslijedio 1661. g. u 32. god. svoga ivota. Pet godina miro-

Koprili-a

vanja njegovoga oca kao da je pomladilo dravu. Mleani su bili u dugotrajnom ratu gotovo iscrprije ili kasnije pljeni, a Turci su bili uvjereni, da Kandija njima u ruke pasti. Zato je Ahmed mogao na to pomiljati, da se zarati s Austrijom, koja se umijeala usprkos ugovora u vazda zamrene erdeljske odnoaje. U proljee 1663. stade sam Ah-

*) Lopai: Ibid. p. 194 195. **) Lopai: Dva Hrvatska junaka p.

2229. Ovdje

Mustaj-begu.


med na elo
rat

10!

vojske i pogje u Ugarsku. Nas e taj samo djelomino na ovom mjestu zanimati. Prije odlune bitke kod sv. Gottharda (1664.) tijekom godine 1663. istiu se u manjim bojevima

Turcima braa Petar i Nikola Zrinjski. Znamenit je sukob Bonjaka u 1663. godini s Petrom Zrinjskim. Dogagjaj ovaj razni pisci veoma razliito prikazuju. Tako jedni zovu bosanskoga namjesnika Ali-paom engiem, drugi samo engiMiem, a trei Smajil paom slim, da je ovdje uljed imena engi nastala pobuna. Ali-paa engi hercegovaki bio je 1659. namjesnik u Temevaru i po svoj prilici je on onaj Ali-beg, koji je pao u bici kod sv. Gottharda. God.
s

engiem.

1663. bio je bosanski beglerbeg


i i

Smajil paa.
i

e n g , a neki ga Kneevi veli, da se on zvao zovu Alija. Taj Smajil paa bit e onaj, koga je Petar Zrinjski porazio kod J u r e v h Stijena kod Gacke, kad je provaHo u Hrvatsku
j

namjerom, da napadne Novi Z r i n j, grad knezova Zrinjskih, koji je Turcima bio trn u oku i radi kojega su osobito bili bijesni na knezove Zrinjske. Hammer znade, da je engi navalio 1664. bez dozvole na Klis i bio odbijen, pa je zato platio taj neuspjeh svojom glavom. Jorga megju palima kod sv. Gottharda spominje Ali-bega von Bosnien". Mislim, da bi to mogao biti temevarski a nekada hercegovaki beglerbeg.*)
s
i

Kada je Ahmed Koprili osvanuo na proljee 1663. u Beogradu, gdje su se imale skupljati vojske, sastalo se ondje jedva 10.000 spahija. Tek kasnije pojaane su njegove ete i to ba bosanskim spahijama, za koje veli Jorga, da su s Arbana-

sima jedini sainjavali pouzdanu cijenjenumomad, kojaseubojevima


i

111

114;

*)

tom
117.

sr.

Hammer

VI,

Baagi

o. c. p.

janjenja
p. 47.

tim

engiima;

124. Jorga IV. u kojem nema razKneevi: Carsko-turski etc.


p.

120;

76.,

102

vala.

svojom hrabrou najvie odlikoDok je ve davno u turskome carstvu jenjao ratniki duh discii

plina,

Bonjaci su ipak ostali

u od-

lunim asovima
ratni materijal.*)

najvie cijenjeni

(*

Jorga IV. 159.

V.

DOBA

VELIKIH RATOVA.
(16831739.)

Gcdine 1683. poveo je na Be ogromnu vojsku Kara Mustafa.*) Vojna ova zapoela je s velikim nadama, a svrila je tekim porazom, sudbonosnim po vlast Osmanlija u srednjoj Evropi. Razliite faze ovoga ratovanja biljeit emo samo toliko, u koliko su one imale znamenovanja i posljedica po nae krajeve i koliko su u tim ratovima
veliki vezir,

Bonjaci sudjelovali i isticali se. Tijek rata u cijelini odvie je poznat po detaljnim studijama i u opirnim kompendijima, pa nije od potrebe, da se ovdje opetuje. Bonjaci su pod H i z r-p a o u znatnom broju sudjelovali u bojevima prije opsade, kod opsade i iza opsade Bea. Kod prijelaza preko Rabe udaraju Bonjaci uprije. Kara Mustafa doivi uasan poraz kod a vojska
i

Bea,

u Ugarsku. Dok je Kara Mustafa bjeao glavom bez obzira, njegove pae ipak ne izgu-

mu uzmakne
bie glave

ve redovito i polagano uzmicahu prema Ugarskoj. Kod P a r k a n j a pobjedie Poljaci scarevcima ponovno Osmanlije. Ovdje je poginuo i bosanski namjesnik H i z r-p a a. Pobjeda kod Parkanja odluila je napokon kod neodlunoga bekoga dvora, da se rat nastavi i da se ponu osvajati kranske zemlje od Turaka. Iza dugih pregovora dolo je do s v e t e 1 i g e izmegju cara, kralja poljskoga i Venecije pod papi*)

Venale, crudele e ingiusto", veli za nj jedan Ta-

lijanac (Jorga IV. 170.)

104

nim protektoratom (Linac 1684. 5. marta.) Kompasciscenti ugovorie, da bez opega suglasja nijedna stranka ne smije s Turcima ugovarati ili skloniti mir; svaki saveznik ima sa svojom vojskom

sa svoje strane rat da vodi; pre dobivene zemlje neka budu onome, koji ih
p
r e

Bea i Parkanja prokao munja kranskim narodima od Dunava do Bojane i Balkana. Oni se mal ne svi prenu iz mrtvila, te se latie na mnogim stranama maa, da se dokopaju stare slobode. U Beu je odlueno, da budu dva ratita: jedno u Ugarskoj, a drugo u Hrvatletie

d o b i j e. Glasovi o pobjedama kod

ratovali u Dalmaciji i otimali turski posjed ovdje i u Hercegovini. Pokret u Dalmaciji prisilio je upravo Mleane, da su se pridruili svetoj ligi. Ovdje etuju i vojuju ve u jesen 1683. pjesmom proslavljeni vogje naroda S t o j a n Ilija Smiljani; zatim knez

skoj. Mleani su

Jankovi,
Franj
B
v
a r
i

o
1

Posedarski Zadranin imun


i

brai
a,

o u

c.

Senjani

Brinjani

pohrle
II
ij

svojoj

Kotare

pod vodstvom

Mitro-

vicu,

osvoje Benkovac, Plavno, Vranu, OstroSkradin. Poznati Lianin pop i pratio je svoje zemljake u Kotare, gdje je radio oko sporazumka i sloge megju narodnim vogjama. Narod oko Klisa i Spljeta zauze vanu kulu Z a d v a r j e. Mleani kolebaju izmegju mira i rata. Nije im se svigjao ni taj narodni pokret, ali kad se vogje izjavie za republiku, te se njoj podloi drage volje 30.000 naroda u Dalmaciji, posla i ona u Dalmaciju za glavnoga proveOvaj zapoditora
te

Obrovac

Marko Mesi

Dominika Moeniga.

sjedne jo druge neke kule u Dalmaciji i istisne iz najveeg njenog dijela Turke. Uza nj zapada prvo

mjesto Stojana Jankovi a. Za


povijeda, da
tivali.

nj se pri-

pa da je ostavio je bio musliman, poislam. Turci su ga se osobito bojali, ali ga


i


Iz
i

105

se
i

Dalmacije provaljivalo

tursku

Liku, gdje je narod onako jedva doekao as, da se digne na svoje gospodare. Kao glavari likih
ustaa spominju se Vid Kuat, Sava Labusojevi, Radojelvanievi, CvijoKneevi, Vid Gjurgjevi drugi. Stojan Jankovi provali ve 1685. u G r a a c, razvalivi grai

aku
j

kulu, a Turci uzmakoe.

Ova
i

sloga

m e-

gju vogja iz Dalmacije Like ne potr a a dugo. Mleani su htjeli imati za se sav
narod
i

zemlje, to je Turci osvojie, a tu se kosili

interesi Austrije s

onima Mletaka.

blizini Bosne, bosanski paa (1683.) sudjelovae u vojni u Ugarskoj sa bosanskim spahijama, a nije nam poznato, kako se ponio njegov nasljednik 684.)

Dok

se

ovo dogagjalo u

Ahmet Osmanpai

Osman-paaHercegovac(l

ili

Kada su Mleani pokuali osvojiti Knin, nasu na estoki otpor. Grad je branio upravo od-

arado
2ene
to
ruke.

linim junatvom Durak-beg Begovi . Kad su grad pozvali na predaju, odgovori on, daje braniti se sa svojih 800 j e n j i-

odluio

posljednje kapi krvi ida jedje voljan na predaju, rasjekao bi ga na toliko ko. mada, koliko ima vojnika u posadi.

noga od njih znade, da


i

djecu otpremi

odmah

iz

grada

ne pitajui,

padnu kranima u Knin ostade tom zgodom u rukama Turaka.


se s njima dogoditi, kad

Zamjenik

Moeniga V
ali

da zauzme Erceg-Novi,
ban

1 i e r pogje s lagjama, ne uspije.

U Slavoniji vojuje general grof Leslie Nikola Erdedi (1684.) Ban Nikola jo
i

prije boja pie

biskupu zagrebakom Borkoviu:


i

M enesrce vu Bosniu vlee zasloboditi siromako kranstvo one vnoge


svete cirkve, koji puste stoje, kadi se je Bog hvalil i diil, leda Bog da za nae pamati jo bude; konci kada volja boja bude laglje i veseleje umrem."


Ovoj

106

Virovitica,
i

a popali jedan dio glasovite Sulejmanove uprije. Carsku vojsku pomau hajduci (kao Ili, Sekula) i franjevci, megju kojima se osobito istie fraLukaIbriimovi.

vojsci pade najprije u ruke iza toga Leslie pogje pod Osijek

Grof Nikola Erdedi zauze

Dub

c u,

etujui

po
s
t

Krajini
1

razbijajui se sa krajinicima.

685. g. die se krajika vojska pod H e r b e rn o m kao vrhovnim zapovjednikom, te kapetanima bar. Franjom O r i e m, barunom V o jn o V i e m i barunom G u s i e m na Liku. Prati ih pop Marko kao vojni kapelan e si i provodi. Borba Turaka u Lici bijae oajna. Oni ne predavahu gradova, dok im krovovi nad glavama ne izg orise i dokle u krvi ogrezli ne iznemagah u". Prvi pade Greben grad (Grebenov) gdje su Turci, kad im je Ori grad upalio sa enama i djecom volili s prozora u vatru skakati, nego li da k r a n i m a d o p a d n u u r u k e. Za njim popalie krajinici itav niz kula i sela, ne idui toliko zatim, da osvoje te gradove da posjednu zemlju. Vidi se to najbolje po tome, to je ovoga puta, na veliku tetu ove pokrajine, to se kasnije nije moglo dosta poaliti, spaljeno 1000 kua i uniteno te razoreno mnogo dvorova aga spahija. vrsto se dralo, veli Lopai, da je Lika ovomvojnomtakoopu-

stoena, da se vie nikad ne


viti.
Iste

e opora-

ove godine pokua Valier u Dalmaciji, da U Bosni je tada namjesnikovao F u ndukMustafapaa. Valier imao je uza se 7000 narodnih ustaa i 600 mletakih pjeaka. Mustafa paa pokupi jaku vojsku i dogje u pomo gradu. Ustae pod vodstvom J a n k o v i a i Smiljan a, koji su imali da paze na dolazak Turaka, uzmakoe sa svojih mjesta, kad su vidjeli jaku vojsku od kojih 12.000 ljudi. Sada se prestrai i Valier i ostavi sav svoj ator za plijen neprijatelju. Turska
osvoji Sinj.
i

107

vojska krene sada prema Klisu, gdje je doivila na spljetskom polju poraz. Godina 1686. bijae najveim dijelom posveena osvojenju B u d i a, koji je napokon 2, septembra iste godine pao u ruke carevaca. F u n d u k je i iz Bosne pokupio jenjiare, da uvaju Budim. Ne mog?u sigurno opredijeliti, da li je taj F u nd u k onaj isti bosanski paa, koji je bio svla-

avojvode baruna kad je kuao da ponovno zauzme Viroviticu. Smiiklas veli, da je Funduk jedva sam glavom na golu konju u spavaoj haljini utekao. U Dalmaciji zamijenio je Valiera C o r n a r o, koji je (1686) s Jamkoviem zauzeo Sinj. Osvojenje Sinja ovjena Jankovi pohodom u Bosnu do

dan ove godine od


k a r
a,

L V n a, koje je popaho mnogo krana doveo pod vlast mletaku. U Beu se poelo ozbiljno pomiljati nakon
i i

svih tih uspjeha na dalnju akciju, poglavito na osvojenje Bosne i Hercegovine. Dubrovnik je sklonuo

svoju glavu pod vlast Leopoldovu, koji preuzima pokroviteljstvo nad gradom. God. 1687. ovjenana je pobjedom carevaca kod H a r a n j a i provalom generala u Slavoniju, koji zajedno

Dunewalda

grofom Ivanom Drakoviem zauzme Vuin, Valpovo i Osijek, Poegu Cernik. Prije toga pali su ve Pakrac, Bijda Stijena i Kraljeva Velika. Grof Aspremont zauze Vukovar, Erdut i Djakovo. U isto doba kad su pali ovi gradovi, pade u ruke Mleana Ercegnovi. Turci u Bosni nis
i

jesu mirovali.

Odmah

iza odlaska generala Diine-

walda navalie na Poegu, ali su bili suzbiti. I Novom pritekoe u pomo, ali zaludu. Godine 1688. zauze Markgrof Badenski u zajednici s banom Erdedijem sve gradove na Savi do Broda. Odavle se Erdedi vrati na Unu odra sjajnu pobjedu nad Joi

Muhamedom

vanoviem.

Bihaa ipak nije mogao zauzeti. Ljudevit Badenski krene sa 3000 konjanika preiko Broda prema Derventi, gdje se nalazio bosanski

108

paa s jakom vojskom. Badenski odra tako sjajnu pobjedu, da se moe rei, da u cijelom ovom dugom velikom ratu nije izvojevana s manjom silom sjajnija pobjeda. Iza toga se predadu Brko
i

a b a c i druga mjesta na Savi, u koja dogje carska posada. Na dan bitke kod Dervente spremao se i posljednji udarac na Beograd, koji je slijedei dan pao u ruke carevaca. Padom njegovim otvaraju se tek vrata carevoj vojsci na Balkansko poluostrvo. Sada je tek oslobogjena Slavonija, a beki dvor je bio pun nade i lakovjernosti, (ia bez osobitih

potekoa

moi

osvojiti

Iza bitke

pismo
lja,

kod Dervente od cara L e o p o 1

Bosnu. dobije Badenski d a, gdje mu ovaj javi

da
5

je

mu
vidi

do 6

zapovijedio izborniku bavarskomu, neka hiljada ljudi dade u pomo, da uzmogne

alo u Beu osvojen je

provaliti

u Bosnu.

Kako

se

naivno shvanajbolje se

Bosne,

po onom pasusu pisma, gdje se veli, neka Badenski alje ovjeka u Sarajevo, koji bi poiskao najuglednije ljude, pa da se s njima dogovori, ne bi li oni ne samo u Bosni ve i u Srbiji i u Dalmaciji u utvrgjena mjesta uveli carske posade.*' To da im
se

moe

poetka rei samo


branili

bi se

pako

tocarnevjeruje, onda
i

lijepim

nainom, ako

im neka zaprijeti silom i strogou. Iz ovoga naivnoga pisma, dolazi Badenskom drugo sa spomenicom panjolskoga poslanika, gdje mu se veli neka ne osvoji samo Bosnu ve i Hercegovinu i koji su Sinj Dalmaciju, da car pretee Mleane,
osvojili."

Badenski
prilike. On

je

malo bolje poznavao


i

da bi za osvojenje jedva dostapuno novaca. jalo 30.000 dobro spremne vojske Zali, da ne moe primiti tako asnu zadau, a ne
veli,

e,,da carsku vojsku

dovede

pot-

megjutim na nj navaljuju, a car mu javlja to se ne moe Marte" neka dostigne Arte". Prije svretka vojne Badenski

punu

propast''.

Iz

Bea

109

udari na Z v o r n i k, da svee bolje novo osvojene tvrgjave sa Srbijom. Ovamo se bila povukla bozauzme Zvorsanska vojska; Badenski je svlada
nik.

Do 4000 ljudi Sarajevo.

preseli se iz

zvornikoga
i

kraja

U
i

istu

godinu (1688.) pada

zauzee Knina.

Gradom je zapovijedao Mehmet paa Atlag , koji je bio prije bosanski paa, a veliki ga vezir
Siavu paa, koji se nije s njime pazio, skinuo i naredio mu, da brani Knin. Po Hammeru je At1 a g i predao grad iz osvete, dok drugi istoriari vele, da je grad zauzet juriem. Osobito se odlikovao visoki gvardijan Andrija R e s n i c a, koga Lopai zove dalmatinskim Kapistranom". Atlagi je po Hammeru bio od krana pogubljen, drugi vele, da je bio zarobljen zajedno s 1800 turskih
vojnika.

Padom

Vrlike

Zvonigrada

bijae dal-

matinsko Zagorje sasvim oslobogjeno od Turaka. Godine 1689. nastavlja se u Beu jo uvijek nadom
za osvojenje Bosne. Ljudevitu Badenskom car

naroito nalae, neka se trudi, kako e Bosnu i Hercegovinu spraviti pod njegovu vlast i proiriti njegovo gospodstvo do mora. Ljudevit Badenski boravio je u Srbiji i bolje poznavao situaciju nego oni u Beu, pa zato nije sluao te glasove. U Bosni je bio tada namjesnikom vrlo odluni Topal Gazi H u s e i n paa. On u openoj smetnji nije izgubio glave i jedina je odlinija linost megju bosanskim namjesnicima ovoga doba. On popali Z v o r n i k, a onda se die na Hrvate, harajui izmegju Une i Kupe sa manjim odjelima. Pod Zrinom gradom svlada Turke grof Ivan Drakovi. O ovoj pobjedi napisa Vitezovi novljanicu", a pobjedu Hrvata slavili su i u Italiji
j

per publicas plateas altissimis vocibus exclail bano di Croazia, vivano li corragio sissimi Croati. .) Dvadeset turskih barjaka predade Ivan Drakovi svom mlagjahnom sinu, da ih odnese caru Leopoldu.
(Itali

mabant Viva
:

110

Krajika hrvatska vojska pod generalom Herbersteinom zauze ove godine Liku i Krbavu. Za deset dana osvojena bi Lika, a onda doskora i Krbava. Perui, Budak, Bilaj i Ribnik, glavni liki gradovi, predae se uz male borbe. U Krbavi se ljuto opirala Udbina. Neki od Turaka ostadoe

(osobitouPeruiu)ipokrstiese. Po
popisu od 1696. godine bilo je u svemu 1700 Tih pokrtenika bilo je malo prema onima, koji su ostavili Liku i nastanili se kojekuda po Bosni, a najvie oko Bihaa i na unskoj krajini oko Kladue, Pei, Buima etc, u kojim mjestima imade jo i danas puno nekadanjih likih obitelji, koje uvaju ivu uspomenu na staru djedovinu i priaju i pjevaju o ivotu svojih pregja. (Od tih obi. telji su n. pr, Miljkovii, akenovii, idii, Hazna-

konvertita.

dii

stojao

Oko pokrtenja Peruiana mnogo je napop Marko Mesi. Turci su kuali kasnije osvojiti ponovno Liku (1692.), ali ih je odbio pop Marko Mesi. God. 1690. djelomino 1691. nije carevcima
etc.)
i

donijela sree. Carske vojvode uzmiu iz Srbije, a Turska se opet oporavlja. Patrijarh Crnojevi bjei

narodom iz Srbije. inilo se, da su sve dosadanje u st a f a K 6pobjede bile uzaludne. Veliki vezir p r i li mogao je pomiljati ve i na ofenzivu. I T o p a 1 H u s e j i n p a a postaje opet aktivan. On zauzme Novi, kojemu pritee ban Erdedi u pomo i razbije Husejina. Jo iste godine zauze Erdedi ponovno Novi. Slavonija je osobito
s

istonom

dijelu opet stradala

od Turaka

mnoge

vane take padoe u njihove ruke. Megjutim iza sjajne pobjede Badenskoga kod Slankamena promijeni. (1691. u augustu) situacija se sasvim Slavonija bi sasvim proiena od Turaka tako, da u njoj nijesu vie nikada napredovali. Godine 1692. 1697, osim manjih provala i sukoba nema to osobita da se zabiljei. Ban hrBacani i prilino sretno ravatski grof tuje s bosanskim namjesnikom Dafer-paom

Adam

111

u Krajini (1693. i 1696.) Mleani su zauzeli Gabelu (1694.), te je bilo uzaludno nastojanje bosanskih i hercegovakih sandaka, da ju natrag osvoje. Iz Carigrada se otro nalagalo, da Gabelu treba natrag osvojiti, ali svi su pokuaji (tada je namjesnikom Bosne bio paa ostali bezuspjeni. Godine 1697. imala je zapoeti velika vojna na Turke na donjem Dunavu. Prema prijedlogu i krajikoga genebana grofa rala grofa Karla Auersperga, zakljui se u Beu navala i na Biha. Mnogo se starao za osvojenje Bihaa sam princ EugenSavojski. Tako se spremila na Biha ekspedicija od jedno 13.000 vojnika sa 32 topa. Istodobno je morala vojska iz zaOsijeka pod i baviti Bonjake u Posavini, a iz Dalmacije su imali udariti na Bosnu knez Posedarski i Janko-

Mehmed

Kora)

Adama Bacana

Starhembergom Kibom

vi .

Mehmet paa Kora


je

bio

je

informiran

o tim pripremama, pa
viti

dao

jo za

vremena popra-

zidine grada i uope gra-d opskrbiti svime, to gradu je bilo za opsade bilo od potrebe. 500 konjanika i 3500 pjeaka. Juri krana odbie Turci velikom hrabrou. Zaludu se irila lana vijest, da je Kora razbit. Time se htjelo uplaiti po-

mu

je

sadu, jer se ona nadala, da joj paa doi u pomo. Turska vojska provali pae iz Bihaa i nanese teke gubitke kranskoj vojsci. Ban Bacan oboli i ostavi tabor, a za njim ode i varadinski general

He

r.

to je stigla

vijest,

da

je

Kora-paa

<iopro sa 6000 vojske pod Kamengrad ekajui tu ostale ete, koje su dolazile od Beograda. Sve to je sklonulo krane, da su odustali od opsade, ostavivi u slabom redu Biha i razorivi prije toga

Ripa

i Izai. Napredovanje kneza Posedarskoga

Jankovia,

koji su

ve

bili

tako jalovo. Oni

Baagi

veli,

da

ostade prodrli do Kulen-Vakufa, se povratie na mletako zemljite. su doprli do Kupresa, gdje ih je


razbio
granice.

112

Girli Smajil paa


Tako
se svri

progutala
.

mnogo

i potisnuo preko jadno ova ekspedicija, koja je novaca. Vojskovogje bacahu je-

dan na drugoga krivnju. 1 1 septembra iste godine izvojeva princ Eugen Savojski slavnu pobjedu kod Zente na Tisi, a iza toga krene na Bosnu. Istoriari razbijaju glavu
danas, to je princ Eugen kanio s tom provalom. Smiiklas misli, da je princ Eugen htio oslabiti Bosnu, da imade odav^le mira za buduu proljetnu vojnu, ne znajui, da na proljee poeti pregovori o miru. Sa 4000 konjanika i dvije hiljade i pet stotina izabranih pjeaka te neto artilerije krene princ Eugen 6. oktobra iz Osijeka. pratnji njegovoj nalazili se maral princ C o e r c y, grof S t a r h e mb e r g, princ V a u d e o n t, grof L e o p o 1 d Herberstein i drugi. Desna mu ruka u toj vojni bijae junaki pukovnik K i b a. Druga vojska iz hrvatske krajine imala je udariti prema Banjoj Preavi Savu Luci, da suzdri turske krajinike. kod Broda, posla princ Eugen naprijed pukovnika Ki b u, koji je spremao puteve. 16. oktobra pade a a g a j, y slijedei dan predade se
i

m m

Dobo
e

bude uzeto na

juri.

Kod
te

Vranduka
nije

naiao

je princ Eugen na proi dolinom Bosne, nego

otpor,

mogao

sa sjeverne strane preko

brda naini put, pa se spusti do Vranduka i razbije Bonjake.*) Bonjaci se sada sa svih strana potegoe

prema Sarajevu,
teva
artileriju,

a Eugen ostavi ovdje radi loih pu. a s njome 700 Ijud' s jednim potbile

pukovnikom, komu su
glajska
blizini
i

podregjene posade mas

dobojska, da

budu u savezu

Brodom.

U
da

Visokoga na polju motranskom" (Moitre


i

je

poviestnica Bosne (p. *) Juki: Zemlj. Eugen prosjekao drugi put na desnoj
i

137.) veli.

obali

Bosne,

kroz planinu Orahovicu, koji se

danas njegovim imenom

naziva, Po Mukevitu idu obino ovim putem pjeaci konjanici, jer je cijeli sahat na preac, a zove se: Ka-

meni put (Baagi

o. c. 87.)


su poznate
iz

113

u znak mira neprestano

se princ Eugen u Sarajevo.

kraljevskog doba bosanskog) ustavi i poalje glasnika s jednini trublja-

em

Trublja

je

a glasnik drei u vis desnu ruku pokazivao pismo, u kojem princ Eugen obeavae Sarajlijama sigurnost imanja i ivota, ako se drage volje predadu. Trublja poginu od neprijateljskoga zrna, a glasnik utee ranjen. Princ Eugen ga je naao izranjena 2 sata pred Sarajevom poavi prema njemu. Do Sarajeva dogje bez otpora, posjedne vrhunce nad Sarajevom s jednim dijelom vojske, a s drugim provali u varo i popali je. Poto se krani nijesu gotovo nigdje digli, da ga pomau, osim to su se oko njegovih eta skupljali, da ih povede sa sobom, a pribliavala se i zima, vrati se princ Eugen 25. oktobra natrag, a 5. novembra pregje Savu. Na povratku bio je bez uspjeha T e a n j s topovima. Koliko krana je tom zgodom poveo princ Eugen sa sobom, neda se pouzdano kazati. Govori se oko 40.000 tisua, a nastanili su se u Slavoniji i u Ugartrui)io,

skoj.

Ova provala, kojoj za premca, osta bez uspjeha.

Ako

turskih se

mnoina

mae
je

junatvo
nije

ratova nema uzme u obzir bosanske doiskazala, bilo

Valja uvaiti, 13.000 vojske moglo zauzeti Bihaa i da je slijedeih decenija bosanska vojska pokazala primjer velikoga junatva. Valja predmnijevati, veli Richter osobito dva momenta, koja su ouvala princa od nevolje: prvo bitka kod Zente, u kojoj je bosanski paa zaglavio,*) a s njime i dobar dio bosanske vojske, a
to

vojske, koja se toliko puta poduzee za pravo vrlo opasno.


iste

da ove

godine

*) Ovako misli Richter: Prilozi zemljopisu Bosne I Hercegovine (Gl. z, m, god. 1905. p. 318.) Baagi veli, da se bosanski namjesnik Gazi Mehmed paa poslije bitke kod Zente od jada razbolio umro petnaesti dan u Travniku. Mehmedpau naslijedio je njegov ceha ja Sari-Ahmet aga, koji je na brzu ruku okupio neto eta kod Vranduka se opro princu Eugenu (Baagi o. c. 86.) Prema Kneeviu bio je takogjer ove godine
i

114
i

drugo velika tajnovitost neobina brzina, kojom je proveo tu svoju vojnu. Jo je zanimivo, da je princ Eugen, ma da je poznavanje zemlje vani bilo veoma slabo, izabrao jedini pravi put u njeno srce. Po Batiniu dali su princu Eugenu
poloaju mjesta da se Eugen na Franjevce obratio njemakim pismom iz Posavine, da narod sklonu na ustanak al ovim je tursko ropstvo bilo odavno omililo, nit su marili za narod, ol moebiti, da okolnosti nisu im dopustile."**) Dr. Bodenstein priopio je jedan vojniki izvjetaj, pisan njemakim jezikom od nepoznata pisca za doba Eugen ovih operacija, koji bi nam bio dokazom, da je ekspedicija princa Eugena poivala na pouzdanim informacijama. Ovaj je vojniki izvjetaj jedan od najpouzdanijih o stanju Bosne onoga doba.***) Ne moemo dakako sa sigurnou ustvrditi, da taj izvjetaj potie iz doba pred Eugenovom
sili
i

prethodna izvjea o turskoj Franjevci,*) dok na pr. Juki

pie,

ekspedicijom.

Poznato nam

je,

da

je

Eugen

prije ekspedicije

naloio zapovjedniku Krajine u Brodu, da gje, propitao se u njega, kake je naravi


i

mu

dozemlja

Bosna kada je douo, da tamo ima malo vojske, odluio je cum consilio generaliteta" odmah kre^
nuti onamo.****)

1697. i 1698. ratovali su poneto i Mleani osobito u Hercegovini. Malo je vie odlunosti poka-

zao bosanski namjesnik Daltaban Mustafa paa. Bio je on namjesnikom diarbekrskim, odakle ga prognae u Poitelj u Hercegovinu, koji su Mleani opsjedali. Iz Poitelja dogje Daltaban za nabosanskim namjesnikom Bonjak Sarija-Ahmet paa 55.) Svakako Bosna nije imala energinoga namjesnika, a navala je bila
*)

(o. c. p.

neoekivana.
poviestnlca Bosne
p.

Batini

II.

179.
i

**)

Juki: Zemljopis

138,

***) Bodenstein: Povijest naselja u Posavini dine 17181739. (Gl. z. m. 1908. p. 95.)

od go-

***) Richter

1.

c. p.

62.


mjesnika u Bosnu. vatskoj i Dalmaciji

115

na
krajini

On
i

ratuje

prema Hr-

God. 1698. lovcima, a 26. januara 169Q. bude potpisan mir. Granica izmegju Turske i Austrije ila je od utoka Tise u Dunav, pak na utok Bosuta u Savu. Dalje bi imala tei granica rijekom Savom do utoka Une, a dalje uz Unu. Pregovori o smjeru granice vukli su mirovnom ugovoru bilo je samo opse i dalje. enito ustanovljeno, da momentani posjed treba da bude mjerodavan; u potankostima je to prouzro-

Mleanima u Hercegovini. zapoe pregovaranje omiru u Kars

kovalo velikih neprilika. Carskim povjerenikom za ustanovljenje megja bijae grof a r s i g 1 i, koji je 1700. godine utanaio sporazum, a zbog neke malenkosti proteglo se to uregjenje sve do 1702 g. Turcima je priznata vlast nad velikim dijelom hrvatske krajine, makar je grof Adam Bacani bio u svoje doba osvojio ovdje neke gradove. I s Mleanima bi ove godine ustanovljena granica. S tromegje kod Knina, na Bijelom Brdu ili Medvegjoj na glavici, povukao se pravac na Vrljiku, odatle Sinj, Zadvarje, Vrgorac i Gabelu. Svakomu od tih mjesta doznaeno je podruje s promjerom od jednoga sata. Osim toga osta Mleanima i E r c e gn ovi.*) Poslije karlovakoga mira nekoliko godina malo imamo vijesti o dogodjajima u Bosni. U prvom deceniju 18. stoljea ipak je vrijedno zabiljeiti jednu epizodu, u kojoj su donekle sudjelovali i Bonjaci. U Ugarskoj je naime poslije smrti Tokely-eve digao bunu protiv Habsburgovaca Fr a n j o

R a k o c z y, te mu dijelovima Ugarske

je
i

uspjelo zavladati nekim Rakoczy je Erdeljem,

*) ratovanju od 16831699. valja pogledati, u koliko se naih krajeva tie: Hammera o. c. VI. Jorga o. c. IV. Smiiklas: Dvijestogodinjica etc. p, 103 173. Lo-

pai: Biha etc, p. 106 110. na raznim mjestima; Lopai: Dva junaka etc. na raznim mjestima; Lopai:
i

Spomenici hrvatske krajine II, i III. na raznim mjestima. Kichter 1. c. p. 306. 310. Karlo Peez: Bojevi u Bosni i Hercegovini od 16821699. (61. z. m. 1908 p. 9193.) etc.
8*

ne

prema tradiciji traio potpore u sultana, ali u Carigradu se nijesu odazivali njegovim poslanicima. U Hrvatskoj je Rakoczy naao za se baruna Josipa V o j n o V i a, potomka stare hrvatske plemike porodice, koji je Rakoczy-u imao spremiti posebnu hrvatsku vojsku i s njome iz Bosne provaliti u Hrvatsku. Vojnovieva prolost prije no to je poao megju Rakoczy-jevce, bila je prilino pustolovna. God. 1706. nalazimo ga kod Banje Luke na posjedu F e r h a t-b e g a, gdje je nekomu knezu S t a n o j i S o b i na njegovo pitanje, zato se iznevjerio svome caru, odgovorio: da je svojimi lastnimi pinezi jednu kumpaniju vojske kupil i kad je k cesarevoj vojski doal, je njemu njegova lastovita kumpanija uzeta. Iz toga uzroka, da se razsrdil i k Ragociu proal". U Banjoj Luci sakrie ga neki Alajbeg
a kasnije je hodao po turskoj Krajini i sjevernoj Dalmaciji, spremajui uz tursku i mletaku ete. Iz Hrvatske donaae mu vijesti prijatelj mu neki Stjepan J a n k o v i . Ovo sve je to karak-

pomo
Ra-

teristinije, to

oficijelno Turska
je

nije

koczya

pomagala.
je,

izvjestio

da

Karlovaki general Porzia Vojnovi spreman za uslugu^

to ju je uinila porta ustaama, otstupiti turskoj vlasti Hrvatsku do Kupe; Mleani su opet imali dobiti Liku. Pop Marko Mesi, koji je bio postavljen u na tromegji od generala Porzije, da pazi na kretanje Vojnovievo i njegovih ljudi, javlja 1706, da Vojnovia uvaju

Zvoni gradu

sprovagjaju i Beneani i Turci vee, nego da bi najveki herceg cesarski ali kurfirst od impariunia." Megju inim dalje javlja, da je u Banju Luku stiglo 400 rebelov". Karlovaki general ponudio je bosanskom pai (tada je bio paom u Bosni O sSerke) 1000 dukata, ako Vojnovia uhvati i ustae raspri. ini se, da se paa tom poz^u nije htio odazvati. Vojnovievu etu pomagala je i Francuska preko mletake Dalmacije novcem i materiSrblin, koji je bio jalom. Karlovanin poslan kao uhoda u Bosnu doznaje, da Vojnovi
i

bil

man

Antun

117

ima od turskoga cara takove liste, da po turskoj zemlji posvud slobodno hcxii i stoji i kada kamo ide, sprovod njemu davati moraju. Za pau da nita ne mari." U novembru (1706) bio je Vojnovi bosanske Turke pozvao u skuptinu, u kojoj im je razloio svoju nakanu. Karlovaki general imao je opet na Krajini 4000 momaka na raspolaganje, ako bi Vojnovi kuao provaliti u Hrvatsku. Vojnoviu je najvie pomrsio raune pop Marko Mesi, te se on napokon odlui iz Bosne otii. Mirom u Szatmaru 1711. bio je Vojnovi amnestiran, a spominje se jo 1721. god., da je bio na ivotu.*) Prvih godina drugoga decenija XVIII. vijeka digoe se Crnogorci, te poticani od Rusa, uznemirivahu neprestano Hercegovinu i Albaniju. God. 1711. postade bosanskim namjesnikom Ahmed paa, koji zavojti na Crnu Goru, ali ga kod Care v a L a z a Crnogorci poraze i prisile na uzmak. Ovaj poraz Ahmed pain osvetio je N u m a n p a a Koprili, doavi u Bosnu za namjesnika 1713. godine. On prema nalogu iz Carigrada zavojti na Crnu Goru s jakom vojskom i porazi Crnogorce,

po svojim nepristupnim brdima, a dijelom (s njima i vladika Danilo) uzmakoe u Boku na mletako zemljite. 3000 Cmogo raca bi zarobljeno, pa sa enama i djecom odvedeno u Bosnu, gdje ih naselie po Glasincu i okcn lici.**) Bosanski konjanici proganjali su bjegunce daleko iza granice na mletakom zemljitu.***) Mleani su uskratili predaju bjegunaca, a zato im bude
koji se dijelom razbjegoe

navjeten
i

vezir Din (Damad) Ali-paa jedva doekao, da Mleanima otme Moreju. Nas u tom ratu samo zanimati dogagjaji u naim krajevima. Numan-pau bijae zamijenio
rat. Veliki

onako

je

Mustaj paa (eli) Mostarac,


dobio jake
*)

koji

je

pomoi

iz

Turske. Odavle su opremili


u Lopai:

ovoj epizodi vidi opirnije

Dva

ju-

naka

p.

**) o. c. p. 91. ***) Jorga IV. p. 325.

8394. Baagi:

118

Arnaute i Tatare u svemu preko 12.000 ljudi.*) Osim toga je Mustaj paa imao pod sobom domae bosanske i hercegovake ete. Ova vojska imala je krejiiuti na Zadar, koji je s morske strane bio zatvoren od Turaka, ali se iza haraenja po Dalmaciji, poroibivi megju inim Otok u C e t i n i zaustavi

pod Sinjem. Tako zae opsjedanje ovoga grada. Bie ga, veli ljetopis Nikole Lavanina, na sve strane i inie estoke jurie, ali rtiu nita ne mogoe, nego pogibose ob brez oruja, zato tako hoti blaena divica Marija, koja dade r / aa n o m, da grada Turkom iKedadoe*'. U najveoj

no

pomo upravitelj Dalpobravi posade iz svih gradova i ojaavi se Hrvatima izvan gradova tako, da mu je vojska narasla na 15.000 ljudi. U vojsci bilo je mnogo redovnika, te nadbiskup spljetsVi i makarski biskup. S tom vojskom Angelo Emo iznaime nevolji stigne gradu u
macije

Angelo Emo

pod zidinama pobjedu nad Turcima i oslobodi tako za Mleane Dalmaciju. Slijedee godine (1716.) sklopi car Karlo VI. s Mleanima savez protiv Turaka, zatraivi od Turske povratak Moreje Mleanima. Turska odgovori ratom, poslavi protiv Ugarske ogromnu vojsku pod vodstvom velikog vezira Din-Alipae.
vojti

Kod Petrovaradina izvojeva Princ Eugen poznatu pobjedu, u kojoj je veliki


i

vezir
tim,
iz

poginuo

asnomsmru.
je tek

Plan Princa Eugena iao je u prvom redu za da operira protiv Beograda, da istisne Turke Banata da carsku vlast protegne preko Srbije
i
i

Bosne. Posljednja

u zadnjoj

liniji

imala

doi

na

red.

Zato

Eugen

nije

mogao vee

odjele poslati

u Bosnu, pa su dogagjaji ovdje za cjelokupni uspjeh bili od manje vanosti. Megjutim obzirom na *) U Ljetopisu fra Nikole Lavanina stoji: Bosanska vojska prid njom Mustaj paa eli, Maroki (maroki ?) paa, Arnautski paa Kavga sultan tatarski (Gl. z. m. 1889. IV. p. 127.) Onaj, Kavga" Batini ita Kavra o. c. IIL p. 27.; Baagi p. 91 zove tatarskoga sultana Nui

radd nom.
1

119

zemljite, koje je bilo steeno u Bosni poarevakim mirom, bile su ipak ratne operacije izmegju Drine i Une odlune. U Bosni se vrlo ivahno spremalo za even-

tualne napadaje sa strane careve vojske. Mjesta diljem Save bila su utvrgjivana; tako je turska Gradika dobila nove baterije. Derventa, te Koba bie pretvorene u tvrgjave. Biha, Novi i Zvornik dobili su jake posade, a i u ostalim gradovima se spremalo, a oko Sarajeva okupljala vojska. Carevci su imali samo dvije tvrgjave na Savi Gradiku i Brod i to u loem stanju. Zapovjednik brodski (slavonskih krajinika) obrstar barun P e t r a traio je od Eugena jedan kor, kojim poi na tursku Gradiku i Banju Luku. Krani u susjedstvu obeavali su, da mu se pokoriti, te su pojedinci prelazili, da se nasele na carskoj zemlji. Poslije petrovaradinske bitke zae Petra etotovanjem i najprije zaposjedne turski Brod, a onda bez znatnoga gubitka sa 200 momaka Gradiku. Poslije toga pogje prema Derventi, gdje je razbio u veem broju sakupljene Turke. Sada je Petra zauzeo Bijeljinu i o b o r, koga carevci posvema razorie. Kapetan pogje protiv Doboja, gdje je bila jaka posada od 1000 momaka, ali nije mogao zauzeti tvrgjave, nego popali samo varo.
:

D Udvarhely

Uporedo
koji je

ovom

akcijom
i

Ivana Drakovia,
zauzeo

banskoga

Dubicu

ona grofa namjesnika, Kostajnicu! proila


je

valio prema Krupi, Novome i Starom Majdanu, da otisne Turke od hrvatskih granica. Njemu je dalje

na zapadu pomagao
granicama.

grof R a b

1 1

a na likim

Petra je svuda na kadiluke nametao kontribukoje su donijele slijedee godine obilate svote. Te su se svote upotrebile za gradnju tvrgjava na Savi. Mnogo se Bonjaka, osobito iz nutranje zemlje, pokorilo carskoj vlasti, te je naseljeno na kacije,

meralnim dobrima u

Slavoniji.

120

Kada je princ Eugen zauzeo Beograd (1717.) porazivi velikoga vezira Halila, (turskoj vojsci pridruio se i Numan paa uprili, koji je opet (1717.)
postao bosanskim namjesnikom), pojaa on Petra ev e ete i zapovijedi mu, da udari na Bosnu.
je

Barun B e c k e r s imao je zauzeti Zvornik, ali ovamo dolo do 2000 momaka iza kapitulacije

Beograda, a uz to se i Numan paa pobrinuo za Iza uzaludnoga opsjedanja morao se B e c k e r s povratiti ranjen u Racu. Prema domaim izvorima bio je Petra ranjen pod kolino", pa je morao ostaviti vojsku, da bez njega bije grad. Ni opsada Novoga ne uspije, kamo je takogjer Numan paa poslao pomo. Lavanin pripovijeda o opsadi Novoga ovako: U isto vrime (kad i Zvornik) podsidoe Kranjci Novi i tu bie nimake vojske i videi, da lasno grad osvojiti, poee se o tuji grad prigovarati; Kranjci vele: Banov je grad, a Nimci Nije nego cesarov. Najposli Nimci se vratie, a Kranjci ostae pod gradom, al u zao as po se etc." Prema Lavaninu poginulo je to kod Zvor-

pomo gradu.

kod Novoga oko 18.000 (?) ljudi. Samih suanja na jednu hrpu svezanih izsie upriU tri stotine i kad to princip Eugenio pia u Carigrad, da toga nije obiaja megju vojnici sii svezane ljude i digoe pau odmah s Bosne i smakoe (?) ga po sve prilike zarad toga." Kada je u proljee 1718. poelo pregovaranje o miru, Numan-paa nije htio ni da uje za mir. Go. vorilo se, da sprema 7000 ljudi u pogranine gradove. On je naumio sve krane sa granice preseliti u unutranojst, da tako carevcima, ako bi opet provalili, oduzme potporu s njihove strane. Megjutim ovaj elemenat i onako nije bio pouzdan, jer za one, koji su preli Savu veli Petra: Ti ljudi radi svog promjenljivog osjeanja i uvijek naginjajui na zlo, ne bi trebah, da se ostave bUzu rijeke Save." Kada je bio ve poarevaki mir potpisan, nije
nika, to

uo

ga Numan-paa htio da respektira. On je slao manje ete protiv graniarskih utvrda. Na zahtjev carskih

~
punomonika
uloio
i

121

bio

protest

jela Bosne, iz
nasrtaj'.

je napokon Numan-paa, koji je kod Porte radi odstupa jednog diBosne maknut, a time prestadoe i

Za pregovora u Poarevcu htjedoe na svaki nain osloboditi Unu od turske vlasti, pa se zahtjevalo sa strane carskih punomoaiika odstup Bihaa i Novoga. Sam car dao je u tome smislu Princu Eu^enu
instrukcije. I ovaj put je bio postavljen princip possideatis uti possidetis", pa zato to nije nikako ilo. Carski punomonici spremali su se da eventualno pet vlakih distrikata zamijene za Biha, ali Turci nijesu htjeli o tome ni uti.

Bihajeprag

Bosne, rekoe oni; ako se on odstupi, izvrgava se itava pokrajina pogibelji.

Napokon bi odregjeno slijedee: Caru ostaju sva utvrgjena mjesta i anevi sa itavim krajem, to
pripadaju, to su ih carevci osvojili ili Turci Caru pripada neosporni posjed obiju obala eSave i sva suverena prava nad ovom rijekom. tvrtom lanku bilo je odregjeno, da kraj od ua Une do t. zv. Starog Novoga na desnoj obali Une, Jasenovac i Dubica i nekoliko turskih kula i otoka s njihovim podrujem pripadne Hrvatskoj.
ostavili.

im

Petra bio

je

u komisiji, koja dugotrajno usta-

snovljivala granice sa bosanskim namjesnikom a n-p asom, koji je zamijenio Numan-pau. Granica je ila od Save prema nutrinji zemlje 6 10

kilometara.

Mleani su takogjer prilino dobro proli, odravi zaslugom svoga generala otok K r f i ratujui sretno u Hercegovini. Prema Hercegovini stekli su oni svagdje dananju sa dalmatinsku megju, a izgubie jedino

Schulenburga
Gabelu

okol icom.*)
*) Za ratovanje od 17161718. godine najvanija je najkritinija rasprava: Dr. Bodenstein: Povijest naselja u Posavini god. 17181739 (Gl. z. m. 1907.) p. 575
i

122

Iza poarevakoga mira vladao je prilian mir na austrijsko-turskim granicama. Bonjaci su u ve-

likom broju g. 1727. sudjelovali u perzijskom ratu,, ga je ove i prijanjih godina porta vodila. Hercegovaki beglerbeg Gazi paa Rus t e m p a i sa sinom kliskim sandakom Rustem begom bijahu vogje bosanskih plaenika i spahija. Odoe zdravo, veli Lavanin, ali kad se vratie, verlo ih malo zajedno dojde i to bolestno i razbi." Baagi na osnovu jeno jedne pritube iz Heimoglinih vremena veli, da se od 10.000 dobre bosanske vojske povratilo samo 500. Ovo je bilo razlogom velikom nezadovoljstvu u Bosni. No ipak su Bonjaci i kasnije za rusko-turskoga rata slali svoje spahije u znatnom broju na udaljena bojita u junu Rusiju, gdje su Bonjaci imali znatnih guto

Ah med

bitaka.

Godine 1735.

postade

Alipaa Hei m-o g jedan od najvaljanijih najenerginijih namjesnika, toihjeBosnaimala.


kom
bivi veliki vezir
i

bosanskim

namjesni1 i,

tom odlinom dravniku vojskovogji samo najbolje govore. O njegovom doba u Bosni napisao je u s t a f aAli-pai
i
i

zapadni

turski izvori

effendija
skom
jeziku,

Pruanln cijelu knjigu na arapa Omer efendija, novski kajeziku

dija, opisa na turskom

borbe u Bosni
:

Au-

strijom za njegovo doba. Lavanin veli za nj ovik mudar i u vojniki zanat razuman i kripak i po

narod dobar." Ova karakteristika Heimogli-a kao vojnika i ovjeka od suca, koji je moda vie bio sklon, da otro prosugjuje, slui mu na ast. Bosna je megjutim ba i trebala u to doba ovakovog ovjeka, jer su prilike bile sve vie nego ruiaste. Bosanske vojske bijahu prorije^jene u perzijskom i ruskom ratu, a i kuga, koja je god. 1732. bijesnila, pa zatim glad, uinile su takogjer svoje.
dalje. Sr. jo citirana djela Jorga IV.; Smiiklas: Povijest Hrvatska II. (p. 300303.); zatim Ljetopis fra Nikole Lavanina etc.
i

123

Turskom, prikljui se prema ugovoru, to su ga obje drave imale ve od prije. Karlo VI. posredovae najprije u on prilog Rusije samo da nadje formu, kako bi se
Rusiji, koja je ratovala s

Austrija,

upustio u ratovazije.

Kad Turska

nije htjela pristati

tovanja izaao razoaran ogoren, jerjeonsvriogubitkomteevinapoi

na austrijsko-ruske zahtjeve, spremi Karlo VI. s velikim nadama vojsku protiv Turske na vie strana. Evropska diplomacija poela je ve raspravljati o diobi Turske. Megjutim je Karlo VI. i z t o g r a-

arevakoga

mira.

Tijekod 1737. dolazili su od pograninih bosanskih kapetana glasovi Ali-pai u Travnik, da se sprema velika careva vojska u Bosnu. On je javio velikom veziru u Moldavsku o tim pripremama, ali mu od njega stigne nalog, da se dri pasivno, kako ne bi dao uzroka, da se poremeti mir izmegju Turske i Austrije. Bez obzira na taj nalog velikog vezira

Ahmed

pae, jer je

pripremama austrijskim, diti na svoju ruku. On


j

imao pouzdanih vijesti o H e m o g pone rai 1 i

sazva
a n e
!)

Travnikvid'a se

e e zakljui,

odlinika
da

(a

u zemlji, koje ovdje

se ne slua vezir,

nego

u sluaju

provale carevaca Bonjaci svakako odluno opru neprijateljima. to ime izdade Alipaa nalog, da ako car zapone ratovanje svak ima ustat na oruje i kadije, imami, spahije tko god more sablju pasat, ako bi tko ostao, da se ima obisit o vratih svoje kue." Tako se Bonjaci spremahu sami, da odole navali carevaca. tom i lei vanost rada Heimo-

glina.

Pogranini kapetani dobili su stroge naredbe, da paze na svako kretanje carske vojske i da odmah o tom jave u Travnik. Vojska se koncentrisala na Travanjskom polju. Lavanin pripovijeda: Megjuto dojdoe i odoe paini ljudi po svoj Bosni i digoe sve malo i golemo tkogod moe oruje nositi i prid njima glavari stariine od mistah i Arnauti tu
dojdoe
i

skupi se

udna

vojska strahovita."


Austrija je poslala

124

d o r f a,

u Srbiju grofa S e c k e nu Vlaku grofa a 1 1 i s a, a vrhovni zapovjednik vojske, koja je imala provaliti u Bosnu bijae princ Hildburghausen. Namjera je

bila osvojiti Bosnu, te su na isti dan etiri odjela imala prei granicu Bosne. Pukovnik R a u n a c h sa 4000 momaka, veinom graniara pogje iz Like na Ostrovicu k o d Kulen Vakufa; ban E st e r h a z y provali takogjer sa krajinicima u Pounje; prinz Hildburghausen krenu sa glavnom silom na Banju Luku, dok je pokovnik V a 1V a s o r navalio na Ljenicu kod Zvornika, a pukovnik L e n t u 1 u s krenu iz tada austrijske Srbije u i-P a z a r.

Nov

Najprije je Raunach navalio na

Os
m

o vi c

u,

odakle stignu u Travnik glasnici, molei Ali-pau za pomo. Ali-paa Heimogli posla onamo 5000 ljudi pod Alibegom i bivim zvornikim zapovjednikom eh e t-b e g o m. Njima se prema odredbi Heimoglinoj prikljuie ete iz okolice Novoga i Bihaa. Na petrovakoj ravnici zametnue Bonjaci bitku s Raunachom, koga ljuto porazie. Od Bonjaka poginu v o g j a A 1 i-

Osmanpaiem

beg

Osmanpa

.
doskora
vijest Ali-pai,

Isto tako je stigla

da

Austrijanci opsjedaju Zvornik. On i ovamo posla pomone ete, koje se sukobe s carevcima. boju je prema domaim izvorima poginuo jedan general i vie asnika; sila vojnika pade u suzan jstvo, dok su sve sprave i municija postale turskim vlasnitvom.

Alipaa

je

prema
vice.

Jajcu, a odanle

megjutim poao bio iz Travnika na Podranicu, gdje je

stao nekih 15 dana, da

vojsku ispod Ostromu dolazile, krene prema Banjoj Luci, koju je princ Hildburghausen opsjedao. Poto su carevci zatvorili ravni put u Banju Luku, progje Heimogli neopa. en vie grada Vrbas,*) te navali iznenada na nuz-

doeka

Saekavi jo

ostale ete, koje su

*) LaSvanin 1. c. p. 130. veli: nigdi turska vojska ne ide putevima, nego sve umom, nit paa dade ob

no

"vatre naloit,

da

ih gjauri

nepodpaze


gredne
strani,

125

koji su bili porazdijeljeni na toj, glavna sila bila na lijevoj strani rijeke oko grada porazmjetena, a onda se zametne borba i 3 ostalim dijelovima vojske, koja se svri sramotnim uzmakom Hildburghausena.*) Dok je Hildburghausen opsjedao Banju Luku, opkolio je hrvatski ban Esterhazy B u i m. a kar-^ lovaki general grof Juraj Herberstein Cetin-grad, koji su Turci drali od 1670. godine. Omer-effendi hvali Buimljane i njihove ene, koji su se kod opsade Buima osobito odlikovale. Na glas o nesreama kod Ostrovice i Banje Luke, odustade od opsade i Esterhazy. Posade u Buimu i Cetinu bile su neznatne, a odrale su se protiv jake vojske, jer Esterhazy nije imao ratnih sprava za
odjele,
je

dok

osvajanje.

Heimogli povrati se iza banjaluke pobjede u Sarajevo, gdje je dovravao od Ahmet-pae Rustempaia 1728. godine zapoetu gradnju sarajevskoga grada od etiri kule i kapije. Megjutim je iste go i a n a skupiti vojsku, dine valjalo na zamolbu da im krene u pomo. Alipaa odredi za sastajalite domae vojske 1 a s i n a k o polje. Odavle bi poslan kapetan sa 5000 ljudi Uianima u pomo, ali na putu sretne Uiane, koje su

Mehmet

pratili

dva asnika

130 vojnika.

Mehmet kapetan

opkoli sve i povede ih u tabor Ali-pain, gdje je Alipaa pred oima cijele vojske dao pogubiti uiu s t a f akoga kapetana S a j i 1-a g u i kadiju e f fe n d i j u, to su predali grad carevcima. Mehmet kapetan pogje, da osvoji natrag Uzice, ali nemajui topova oplijeni okolicu i vrati se natrag. Slijedee godine Alipaa opremi pod Uzice Ibrahim pau iz Skoplja i Mehmet kapetana, koji otee Uzice carevcima. Vrijedno je jo istaknuti i etovanja Alioaina na Krajini

Alipaia

Turski
to

je

ve

strani objektivnije opisuje boj

izvori iskitie pobjedu Heimoglinu, kako na drugoj uobiajeno, da se pobjede na jednoj obino pretjeravaju. Lavanin kao da jo naji

pod Banjom Lukom.

126

s raznom sreom, gdje je poee bilo veih i manjih provala s kranske strane. Borba vodila se itave 1738. godine s promjenljivom sreom. Vee je

borbe bilo oko Z r i n j a, gdje je uspjelo vojvodi bana Esterhaza J u r a i u obraniti grad. Alipaa sudjelovao je s Bonjacima u borbama kod Beograda 1739. godine. Nesposobnost austrijskih vojvoda, koji su bili dodue uenici slavnoga princa Eugena, ali se u praksi pokazae potpuno nespretnima, prouzrokova pad Beograda i beogradski mir u septembru 1739., kojim je Karlo VI. izgubio sve ono, to je poarevakim mirom stekao u Bosni Srbiji. Ne mala zasluga turskim uspjesima u ovom posljednjem ratu ide ba Alipau Heimoglia. Samostalno, na svoju ruku on je ouvao Bosnu od izneprijateljskoga osvajanja jo je dospio da van svoga podruja pomae akciju Turaka. Turci su mu bili zahvalni, a slubeno izvjee velikih vezira zove ga ebul megazi" t. j. otac pobjeda. Upravo je zanimivo, kako je on znao predobiti u Bosni inae otporne elemente za se. Svaka njegova zapoi i i i

openito se sluala i bosanski vojnici dolazili su svi kao jedan na mjesto odregjenja. Rijetko se to dogagjalo pod kojim drugim vezirom 17. i 18. stoljea. Toliku privrenost, veli Baagi, stekao je velikim, Alipaa, to mu je bio obiaj s malim s vojnikom i beglerbegom jednako postupati. Osim toga bio je pravedan do skrajnosti i uvijek traio kapetana, a to sve je savjeta od iskusnih begova Bonjacima imponiralo, jer se nijesu nauili na takove vezire nego samovoljne tvrdoglavce.*) Alipaa bude premjeten iz Bosne 1740. godine Abu Egipat, a u Bosnu dogje d u 1 1 a h p a a. Za njega budu granice izmegju Bosne i Hrvatske odregjene u dananjem opsegu.
vijed
i i

Muhsinzade

17361739. valja osobito pogledati 129 134. Baagi o. c. p. 94-102., koji je to doba obradio prema turskim vrelima; zatim Oko Kupe Korane; Smiiklas II. Lopaia: Biha etc. p. 310-311.
*)

ratovanju
1.

Lavanina

c.

p.

IV.

UNUTRANJE PRILIKE U BOSNI U


XVI., XVII.
I

PRVOJ POLOVICI
VIJEKA.
A.

XVIII.

Katolika crkva.
je

Iza Gjure Polenika, bosanskoga biskupa, koji poginuo na mohakom polju, ne spominje se sve do 1533. nikaki bosanski biskup. Tek ove godine dozvoljava papa Kliment VII. izabranom'* Bernhardu G e n t i 1 i j u, da moe primiti posveenje od kojega mu drago katolikoga biskupa.*) Ovaj po svoj prilici nije ni vidio svoje biskupije, jer franjevci trae, da se biskupija popuni. Poto to nije bilo mogue, jer je valjda jo uvijek Gentilis ivio, uini (Blasius Fabritius papa fra

Blaa

Kovaia

de Cressevo) iz Kreeva, biskupom smederevskim, a pod jedno mu dade u upravu biskupiju bosansku.**) Poto je Kovai otiao u Rim, da izvijesti papu o stanju katolike crkve, upade to u oi muslimanima, koji su u papama vidjeli svoje najodlunije protivnike, te potvore Kovaia, kad se iz Rima vratio, da je naumio izdati Bosnu papi. Bla Kovai dao se na bijeg pred svojim progoniteljima, pa kad je na bijegu skoio na konju u Drinu, brzi ga valovi za as od konja rastave i on se na oi svojih protivnika utopi. I opet Bosna nekoliko godina nema biskupa, dok 1559. papa ne imenova
*)

Fermendin; Acta Bosnae 309.

**) Ibid.

128

upraviteljem bosanske biskupije i biskupom smederevskim fra Tomu Skorojevia*) (Skoroe V o"), rodom iz Teeva kraj Sutjeske, ali i on doskora pogine toboe kao izdajica (1552.)) Ovo su pojave veoma karakteristine za to doba, na koje se vrijedno osvrnuti. Nema nikakove dvojbe, da su Turci smatrali pape za najsposobnije, da uspale vatru i kranske vladare potaknu na rat protiv Turaka. Da su to pape i radile, o tom smo imali prilike govoriti u politikoj istoriji. Tako Turci nijesu ba bez razloga s velikim nepovjerenjem gledali u Bosni papine izaslanike i to poglavito u doba, kada se ratovalo. Ovo je sasvim ispravno primjetio ve Ricaut*) u svom djelu o otomanskom carstvu iz 1670. godine. Franjevci opet, pristajui to je bilo vie mogue uz svaki pokret, koji je bio naperen protiv turskoga gospodstva, redovno su poslije neuspjelih pokuaja oslobogjenja bili predmetom pro-

samo diviti, kako su oni vjetoiunajteimasovimaprogona drugim sredznali, da se mitom stvima odre da barem sauvaju ono, tosedalosauvati. Pri tom e
ganjanja. Valja se
i

svaki objektivni istoriar morati konstatovati, da su pokazali mnogo velike line porsamoprijegora tvovnosti. Ovo vrijedi toliko, da se lahko moe
i

prijei preko

mnoge

sitniavosti, megjusobnih za-

isdjevica i nekih jo drugih momenata, koje taknuti tijekom dalnjeg razlaganja. Naveli smo dva zajamena prop^onstva bosan-

emo

skih biskupa, koji su vie tera, nego li primjeri vjerske intolerancije. Franjevake kronike i pisci megjutim su puni pripovi-

politikogakarak-

jedanja o progonstvima katolika i njihovoga sveenusrev stva osobito od vremena glasovitoga

bega. Nasilno
pripisuju

islamiziranje

njemu

t i

Bosne Hercegovine n i, J u k i i K n e ei

*) Ibid.~p. 310.

**) Smiiklas: Dvijestagodinjica etc. p. 82.

129

vic, da samo spomenem najznatnije. S time bi se slagalo i pripovijedanje poznatog nam ve putopisca Kuripeia, koji veli, da su Turci izmijenili svoje ponaanje prema kranima i da su ih poeli
tlaiti od onoga asa, poto su osvojili najvei dio Hrvatske i veliki dio Ugarske. Od sada, a to je nesumnjivi fakat, nema

vieonogasrdanoga

odnoaja izmegju vjeroispovijesti,


koji je vladao
stva.

za prvih decenija turskoga gospodKatoliki elemenat postao je nepouzdan, franjevci su rado gledali sve, to je bilo napereno protiv turskoga gospodstva, ma da su inae nastojali veoma vjeto i diplomatski, da se prikau kao
lojalan elemenat. Kadkada im je to i potpuno uspjevalo, te su i nalazili zatite od progona u sultana, pozivajui se na svoje povlastice iz vremena

Mehmed el Fatiha, samo to to ee puta nije bilo dostatno, jer su domai muslimani i mimo svih tih fermana radili onako, kako se njima ushtjelo. to se tie doba Husrev-begova, imade veoma protuslovnih vijesti o progonima, a itav materijal jo je i odvie malo kritiki ispitan, da bi se na njegovom temelju mogli stvoriti sigurni zakljuci. Imademo jedan primjer iz godine 1527. dakle ba iz doba Husrev-begova, gdje sarajevski kadija izdaje fojnikim katolicima h u d e t", da smiju na novo podii crkvu po prijanjoj osnovi. Tu saznajemo, da su oni prije 6 godina uzeli popravljati svoju crkvu, ali budui da se dokazalo, da je crkva od prijanje P'radnje bila vea sagragjena, to su je Turci poruili. Valjalo je dokazati najprije, da je ciicva postojala od doba osvojenja, dakle od starine. Onda nije smjelo biti nita na gradnji od kamena nego samo pleter.*) Ovo je u budue pravilo. Evo god. 1703. izdaje kadija Jusuf Asim-efendija hudet na molbu fra Marijana i fra Ivana iz Sutjeske, za popravak crkve i manastira u
Sutjeskoj. Prije toga su se morali popisati i pregledati svi oteeni dijelovi i onda je na osnovu te
*)

Batini: Nekoliko priloga

etc. (Starine 17. p.

7879-)
9

130

pregledbe izvijeten kadija, a on onda daje dozvolu, da se ona mjesta poprave, ali da se ne smije zidati nita ni vie ni ire i to sve na starom mjestu i starom obliku.*) Ove procedure bile su skopane sa znatnim trokovima i velikim neprilikama za bosanske franjevce. Naveo sam megjutim onaj prvi sluaj samo zato, da se vidi, kako je za Husrev-begovih vremena ipak bilo dozvoljeno graditi katolike crkve, makar uz neke ograde, koje su onda postale pravilom za itavo kasnije doba turskoga gospodstva. Batini pripovijeda, da u doba Husrev-begovo spada i razorenje franjevakoga manastira u Zvorniku, a opet god. 1541. bogati katoliki vlastelin P a V a o S i isprosi kod turske vlade, da moe mjesto poruenoga manastira u Zvorniku i privremenog franjevakoga prebivalita u D. Tuzli podignuti o svom troku crkvu i uz nju stan za redovnike u selu zvanom O r a d o v r h, jedan sat daleko

od Donje Tuzle.**)

esto se franjevci obraaju protiv nasilja sultanima, koji im onda ili davaju fermane, da smiju popravljati svoje crkve i manastire ili nalau bosansko-hercegovakim sandacima, da od franjevaca ne trae nikakovog danka. Tako Batini spominje, da je i Sulejman Veliki pri polasku na svoju posljednju vojnu na Ugarsku podijelio bosanskim franjevcima dozvolu, da na prvanjim ruevinama
na novo posagrade samostane
i

crkve, ali

od

e-

pera.***) Kod Selima II. nalazimo franjevce ve u prvoj godini njegove vlade (1567.), te im on izdaje na osnovu privilegija, to ih oni imadu u ruci, fer-

man na bosanskog, hercegovakog

zvornikog

sandaka. Poto se oni ne bave ni poljoprivredom niti trgovinom, niti primaju plae, nego ivu od mi*)

Kemura: Turski dokumenti za povijest bosanslcih


iz

katolika

sidila

kutubhane careve damije (Gl.

z.

m.

1909.) **) Batini: Djelovanje Franjevaca p. 23., 39. ***) Ibid p. 48.


lostinje, veli se

131

niicakav danak, (nec arac", nec

u fermanu, nema se (xl njih traiti uUas alias con-

tributiones publicas exigatis.")*) Pitanje bosanske biskupije iza smrti Skorojevieve ostaje nerijeeno sve do 1573. godine. Ove godine stalo se u Rimu raspravljati o tome, da se

osnuje biskupija Bosne srebrne" na neprekidni franjevaki jauk. U tim raspravama jedni prigovaraju, da je udno nekoga uiniti biskupom kakve provincije, a da mu se ne da ime kojega grada, pa s toga da bi bilo bolje, da se koji susjedni biskup brine za vjernike u Bosni. U Bosni bi i onako novo izabrani biskup bio bez rezidencije, stolne crkve i stalna prihoda, te bi morao ak i prosjaiti ili prodavati svoju slubu. Jedan kardinal referirao je pred papripovijedati, da je neki bosanski pom, kako je biskup prodavao Turcima kransku djecu.**) Na to im se odgovorilo, da se biskup moe nastaniti u kojem od 15 manastira, gdje bi imao rezidenciju i stolnu crkvu, a to tim vie vrijedi, to je poznata vole jedino vigjeti siromane stvar, da Turci fratre.***) Papa se na to odlui za restauraciju bovriti sanske biskupije, a bosanski biskup ne in samo po Bosni, nego i u svim svoj susjednim predjelima, gdje vlada islam. Bosanskim biskupom postade tadanji bosanski prokoji je uz dosta vincijal fra Antun Maikovi, neprilika vladao sve do 1853. godine. Poloaj bosanskoga biskupa nije ba bio ni s kojega gledita povoljan. Samostani nijesu rado dopf'nosili trokove za biskupa. Fra Antuna vidimo god. 1 582. u Rimu, gdje se tui na svoje veliko siromatvo. Papa Gregorije odredi, da se godinji doho-

uo

*) Sr.

FabJanich: Firmani
izdani.

inediti p. 57. Brojni fer-

mani dani bosanskim franjevcima jo do danas nijesu

kritiki
**)

se audivisse, quendam episcopum Bosnensem pueros christianos Turcis venditasse" u Fermendina p. 312. ***) Quod Turcae non patientur, sed tantum iilos patres, qui panperes sunt" (1. c. Fermendin).


njavala, a u Veneciji

132

dak biskupije Coron na Moreji, koja se nije popuima neku' rentu cd 200 dukata godinjih, dade bosanskom biskupu. Rasprave zbogtih 200 dukata dugo su se vodile; na koncu pripade Matkoviu samo 100 dukata, od kojih je u maju 1 583. primio unaprijed 50. Ne znamo, da li je primio i ostalih 50 dukata. Poznato nam je samo to, da se proulo pri njegovom povratku, da je donio silne novce iz Rima, s kojima raditi, da se Bosna oslobodi od Turaka. Matkovi se proganjan sklonio u Poegu, gdje je jo iste igodine umro.*) Oko god. 1588. postade bosanskim biskupom Franjo (Stjepanovi), za kojega nastadoe jake razmirice izmegju njega i Fra-

Balievi
Prije

njevaca.

smo

istakli,

da Franjevci

nijesu

u svojim manastirima osobito rado uzdravali biskupe. Biskupi su obavljajui svoj in po zemlji, dolazili esto u svakojake neprilike. Manastiri franjevaki morali su ne samo uzdravati biskupe, nego i mititi oblasti za slobodno njihovo kretaiaje po zemlji
i

vrenje

njihove

slube.

Balievi

se

prema tubi franjevaca silno razmetao po fojnitraei svemogue udobnosti, postupajui surovo s fratrima, odregjivao sve na svoju ruku bez franjevakoga starjeinstva itd. Franjevci podnijee tubu protiv njega kardinalu protektoru franjevaca Jeronimu Mattei-i i groze se skandalom, ako ne bude drugaije.**) U doba biskupovanja Balievia pada jo je-

kom samostanu,

dna interesantna epizoda. Protiv Balievia ustade beki dvor pred papom, sudei, da Balievi nema
pravo biskupovanja u
*)

Slavoniji, jer ovdje pripada


etc,

Horvat:

Monumenta nova

(Gl. z. m.

1909.) p.

710.
o
**) et se pur guardiano qualche volta fa, o vero die commanda qualche cosa, che non volesse Monsignore li die parole ignuriose, lo biastama, li amininaccia, li sputa nela facia non solo in presenza delli frati, ma
il

" ancora di seculari altrimenti potra occorere, il che Dio guardi, tra vescouo et patri gualche scandalo." (Horvat 1. c. 19-21.)


biskupa. tivio, udei

133

pravo ugarskomu kralju imenovati


Papinski se dvor najprije tomu usprose, to od Muiiaa nije bekom dvoru pala Slavonija na pamet, ali ipak dozvoli 1600. godine, zatim 1604 i 1610. da su tri, od kralja predloena kandidata, nosila naslov izabranoga biskupa bosanskoga, premda nijedan od njih nije svoje biskupije vidio. Balievi je uza sve to biskupovao u Bosni sve do svoje smrti 161,5. Ovakovih naslovnih bosanskih biskupa kao to su bili gore spomenuti, bilo je i kasnije. Spor radi Slavonije nastavljao se, te je esto dolazilo do nemilih incidenata. Jo za ivota Balievia imenovan mu je koadjutor u osobi fra Antonija iz (1612.), a ovaj ga je poslije njegove smrti i naslijedio. Zvao se skradinskim biskupom i upraviteljem

Poege

bosanske biskupije. Za njegovoga biskupovanja ili bolje koadjutorstva, bili su poslani u Bosnu Isusovci sa zadaom, da uvrste katolike u njihovoj vjeri, a izmatike herezom zaraene krane
i

da navrate katolikoj

crkvi."

Zanimivo

je,

da

je

ove misijonare u pape izmolio neki bosanski sveenik (sacerdos bosnensis") fratar i m u n a tk o V i . On je to izmolio u pape, da se oci isusovci mogu uvjeriti o svim duhovnim nevoljama, u kojima se nalaze narodi pod turskom vlau, a potuio se tada papi i na neke zle obiaje i ine fratarske. Bit taj imun onaj isti, na koga se jo biskup BaHevi tui 6. augusta 1612. kardinalu dravnom tajniku Borghesi piui mu, da je to ovjek zao i pokvaren i da ga ne slua, (un certo Don Simone de Piumbo, ignorantissimo, perversissimo et pessima vita", etc.) Mi smo na drugom mjestu spomenuli tu isusovaku misiju, kojoj je bio na elu pater K a i . Ovdje emo istaknuti neto drugo. Ova misija mije bila mila franjevcima, koji uope nijesu podnaali tugjih sveenika. imun Matkovi opet htio je na taj nain da se d o e p a bosanske biskupije i mi zaista vidimo, da je pater Kai uloio vrativi se u Rim mnogo truda, da

134

imun postade biskupom, odnosno koadjutorom Ba1 e V i a. Tu je ast megjutim, kako je poznato postigao fra Antonije iz Poege. Pater K a i je u Rimu saznao, da su franjevci sastavili itav memoriale, u kojem su imuna prikazali najcrnije (memoriale, in quo quinque infamatoria capita gravissima scripta erant a fratribus inimicissibus domini Simonis).*) Drugo je pitanje, da li je sve u tom memorialu ba bilo istinito i da li i-

mun

nije bio rtva franjevaca, to je u zemlje

pod

turskom vlau doveo isusovaku misiju i to je htio prijatelja ba na taj aain da stekne zagovornika u Rimu. Iznijeli smo neto opirnije ove dogagjaje, koji karakteriu odnoaje franjevaca prema nastotamo kualo janju ostaloga sveenstva, koje je tu da protegne djelovanje i na podruje, koje je bilo pod turskom vlau, a koje su franjevci smatrali isi

kljuivo svojom domenom.


Za
upraviteljstva fra Antonijeva imenovali su
II.
i

kraljevi Matija

bosanska biskupa,

koji

Ferdinand II. etiri naslovna kao i prijanji nijesu ni vi-

gjeli svoje biskupije.

prilici

Poslije smrti fra Antonijeve nastala je po svoj opet borba za bosansku biskupiju. Iz Rima
i

je bio poslan u Bosnu neki fra B e n g n u s iz Genove, kao generalni komisar. Ovo naime nije inae bilo uobiajeno, te su poslovi vizitatora komisara ve iz praktinih razloga bili uvijek povjereni domaim franjevcima. Fra Benignus predlae u svom izvjetaju nakon to je ispitao vrijednost
i

via. On
*)

I v k oraznih kandidata za biskupa fra je ve bio izabrani skradinski biskup, a

Tomu

342 dalje. Horvat 1. c. p. 337. biskupa Balievia imade Horvat novih dokumennta na istom mjestu p. 331 333. Simun Matkovi mnoco je intrigirao. Balievi megju inim naglauje, da slubu biskupa ne moe obavljati nitko drugo narodnosti (che dal altra nacione non puol nessune exeguir questo 1' offitio.")

Fermendin

1.

c. p.

pitanju koadjutora


Diacovi."*)

135

Bosnae
et

god. 1625. zove se electus episcopus

Jo za ivota fra Ivkovia, koji se tui na veliko svoje siromatvo (e son stato frate povericello"),

imenovan

bi

bosanskim biskupom glasoviti

Ivan

rodom iz ibenika, ije biskupovonje nema ba za Bosnu osobitoga znaenja,


njegovo polje rada bilo izvan Bosne. Imeno. biskupom od kralja Ferdinanda II. i pape Urbana VIII. god. 1631., premda je fra Tomo Ivkovi ivio do 1633. godine. Ovaj je valjda i upravljao mjesto Mrnovia, koji je kako se ini, ipak vidio svoju biskupiju, ali jedva da je u njoj dulje bojer je

Tomko Mrnavi,
je

van

ravio.**)

Ivana

Tomka naslijedio je bratued njegov fraTo-

mo Mrnavi, a iza njega dolazi fra M ravi, rodom iz Olova od imune


Za
red, te

aa r i j a n porodice.***) ovoga potonjega stade se zanimati i isusovaki

ga imenuje
i

najprije
je

(1646.) a iza njega

Ferdinand III, kralj papa Inocent X. (1647.)****)


dosta burno,
jer je radi Sla-

Njegovo biskupovanje

vonije nastao veliki spor izmegju njega i beogradskoga biskupa iVl a r i j a n a I b r i i o v i a, te njegovoga nasljednika fra Beulia. Kada su naime Turci osvojili Slavoniju, nali su ovdje tri biskupije: srijemsku, gjakovaku i zagrebaku. Tih biskupija nestade pod turskim gospodstvom. Kako smo do sada vidjeli, kralj je imenovao biskup', ali ovi i ne vide svoje biskupije. Narod prima pouke jedino od f r a t a r a. Biskupi ili biskupski upravitelji koji su imenovani za Bosnu, vrili su svoju funkciju i u Slavoniji, ve radi principa, to Turci ne trpe

*) Fermendin o. c. p. 374., 377. Jerko Vladl: Povlastice bosanskoj redodravi za komisara vizitatora (01. jugosl. Franjevaca VII.) Ovgje su i imena komisara od 15721891. (p. 187.) **) Naroito Horvat 1. c. p. 352354. ii 1. c. p.

345346. ***) Tadanje prilike najbolje se vide p. 412413; 457; 458; 461463. ****) Fermendin o. c. p. 462463.

iz

Fermendina.


samo za

136

druge popove nego samo fratre. Nije to vrijedilo Slavonjju, nego za Dalmaciju. Zlatovi znade za razne povlastice u arhivu samostana V isovca. Na jednom mjestu veli se ovako: Ako se zatee pop u kotaru, dokle turska vlast dosie, da govori misu, platit e glavom." Papinska kurija gledala je da posreduje ve prije Maravia, ali zaludu. Izmegju njega i Ibriimovia nastade prepirka, ija je Slavonija. Rimska propaganda rijeila je tu pravdu tako, da je odredila, da se nijedan ne smije paati u Slavoniju, nego predade upravu skradinskom biskuDU Pa vi u Posiloviu. Maravi pohlepan za vlau novcem", utee se pod okrilje Ferdinanda III., te dobije povelju, kojom ga car imenova biskupom bosanskim ili gjakovakim sa svim pravima, to spadaju ovoj biskupiji izmegju Save Drave. Carski dvor prisili kuriju, da je Posilovia odazvala. Maravi ipak nije sve dobio i nije bio priznat po cijeloj Slavoniji. Leopold I., nasljednik Ferdinanda III. protestirao je pred kurijom, to se Maraviu nedaje vlast u gjakovakoj biskupiji, jer da se time rui starodrevno pravo njegovoga velianstva. Megjutim fratri ne bosanskoga nego beogradskoga biskupa Beulia, kojemu rimska kurija dozvoljava, da stoluje u manastiru VeUkoj u Slavoniji. Ova je borba tekla sve do Maravieve smrti u Olovu godine 1660., a nastavila se iza njegove smrti, te prela megju franjevce bosanske slavonske.*) God. 1661. predloi Leopold fra Mati ju Ben a (Beulia, Beulijia) za biskupa bosanskoga, kojemu papa muke priznade bosansku biskupija, ne imenovavi drugoga, a god. 1669. imea, nova opet Leopold fra Nikolu O g r a m rodom iz Poege, a starinom iz Olova u Bosni (Nicolausde Plumbo). Papinu diplomu stekao je tek 1672. godine. Nikola Ogrami bio je vrlo
i i
i

347 Horvat

tom sporu Smiiklas o. c. p. 88. ii 1. na Maravia se I. c. p. 371372. bosanski Franjevci. Zatim Fermendin p. 498.
*)
I

c.

p.

tue

137

energian i valjan biskup, kakovog je ba trebalo u onim burnim vremenima, u kojima je on ivio. Poslije poraza Turaka kod Bea, on je 1684. godine ostavio Bosnu, te pjee u prosjakom odijelu s malo hljeba u torbi preao megju nedaleko Petrinje prispio u Linac caru Leopoldu I. Ovdje je uvjerio cara, da je narod u Bosni spreman (?) na ustanak, te da 30.000 odabranih momaka eka, da kraljevske ete provale u Bosnu. Kada je general Leslie provalio u Slavoniju, vidimo nu uz bok i bi. skupa Ogramia, kako potie krane na bunu. Uza
i i

nj

su

radili

megju kojima

za ustanak u Slavoniji i drugi franjevci, se osobito proslavio Luka Ibriimonastavila se prepirka radi Slavo-

vi

Sokol".

Za Ogramia
nije, jer je

tavu

Ogrami svojatao za se vrlo odluno Slavoniju. On je u Rimu kod propagande


na carskom dvoru nastojao
i

iu

Beu

izvojtiti

risdikciju u Slavoniji

istisnuti iz nje

za se jusrijemskoga

biskuoa.

Ovom nesporazumku bilo je poglavito krivo nepoznavanje prolosti, jer je Ogrami drao opseg bosanskoga paaluka istovjetnim s opsegom nekadanje bosanske kraljevine. Iz jednoga izvjetaja biskupa Balievia n. pr. vidimo, da je to shvaanje bilo ve starijega datuma, jer on n. pr. rauna Savu Dravu u glavne rijeke bosanske
i

{fiumi principali di Bosna'O- Ogrami je stajao sa svojim shvaanjem u opreci prema biskupu zagrebakom, te nije ni ekao na rijeenje pitanja na viem mjestu, nego je biskupska prava vrio i bez

dozvole po

teritoriju, koji je

spadao pod zagreba-

Ttoga biskupa.

Odlunoga

protivnika naao je u Luki

Ibriimoviu, koji je bio namjesnik zagrebakoga biskupa u Slavoniji i koji se tomu odluno usprotivi. Uza nj bilo je i drugih franjevaca, koji su bili odani biskupiji zagrebakoj.

Po

svojoj

udi

estok,

Ogrami

je

imao mnogo

okraja sa slavonskim franjevcima. On je poinjao manastiru velikom nasilja na njima i psovao ih.


te je

138

drao je na troak brae svoje sluge i etiri konja^ na nj bilo dosta tubi. A i s franjevcima a Bosni nije ba ivio u najboljem skladu radi svoje udi. On je htio, da imade odluujui glas u njihovim pokrajinskim skuptinama, da mu se ustupe posvema dvije upe, te da se povisi potpora, koju su mu morah davati upnici. God.' 1672. zaputio^ se provincijal u Rim u toj stvari, ali Ogrami je i dalje radio po svojoj volji. Sauvala nam se tuba franjevaca iz 1674. godine kardinalima kongregacije

de Propaganda

fide protiv

Ogramia.

tubi
et o-

da je Ogrami di natura inquiertissimo, ambitioso della giurisdittione usu solamento s


se veli,

pra

li

secolari soui sudditi, ma anco


li

sopra

conuenti
je

efratti...'*

opet izbio spor izmegju biskupa i starjeinstva reda radi toga, jer biskup hoe da odluuje o stvarima reda, koje nijesu na nj spadale. Energiji megjutim Ogramievoj uspjelo je iz Slavonije istisnuti upliv zagrebakoga bisikupa. Svi franjevci u Slavoniji pristadoe to milom, to si-

Tako

lom uza

nj,

te se

o tome

izjavie.

Do

pred smrt

svoju borio se za zagrebakoga biskupa fra Luka Ibriimovi, premda Ogrami nije ba birao u borbi protiv njega sredstva. Pred smrt se ipak iz-^ miri fra Luka s biskupom Ogramiem zatraivi od njega po poekom upniku fra Iliji od Modrica oprotenje i blagoslov i uvigjajui svoju pogrijeku.*)

Od god. 1683. dalje mnogo su stradali b osanski manastiri franjevci. Razaranje mai

ovim godinama opuzbugjenja radi neuspjeha osmanlijskoga oruja, an onda radi aktivnosti, koju su mnogi franjevci pokazivali u borbi protiv Turaka, sasvim je
nastira
i

selenje franjevaca u

ega

*)

O Ogramiu
1.

349. Fernandin o. (Starine 22. p. 48).


etc.

c.

njegovom doba Gl. ii I. c. 348 dalje. Fermndin Chronicon etc. Lopai: Dva junaka p. 147., 159., 163:
i

517

Horvat

c.

osobito p. 391.


razumljivo
i

139

nam
ovdje nakana, da

shvatljivo. Nije

piemo

istoriju manastira,

pa zato ne

emo

ulaziti

o manastirima. Konstatirati nam je samo, da su prema izvjeu biskupa Ogramia god. 1657. postojali jo na bosansom teritoriju manastiri u Visokom, F o j n i c i, S u t j e s k o j,
ni u detalje

Kreevu, Rami, Olovu, Modricu, Gra-

dovrhu (Tuzla)

Srebrenic i.*)
:

Ivan Krst. de Vietro u godini 1708. izaslan u ove krajeve znade samo za etiri manastira i to Sutjesku, Fojnicu, Kreevo i Tuzlu,**) od kojih ovaj posljednji jedva da je dugo preivio pad ostalih manastira. Odrae se u prvoj poli 18. vijeka samo prva tri napomenuta manastira. Bojei se progona, franjevci su i sami ostavljali s narodom manastire i naselja i kretali u Dalmaciju, Slavoniju i Ugarsku. Tako je 1687. godine franjevce iz Rame odveo Stojan Jankovi, a sam gvardijan Stjepan Mati svojom rukom zapali manastir. S franjevcima otilo je iz Rame oko 150 katolika u Dalmaciju.***) koji je Poslije smrti energinoga Ogramia, vie silom stekao jurisdikciju u Slavoniji, nego li milom, nastadoe opet jake oprijeke izmegju franjevaca u Slavoniji i svjetovnoga sveenstva, koje se
poslije

sta je nemila.

karlovakoga mira umnoilo. Ta borba doI s jedne s druge strane imade doi

sta podmetavanja.

Franjevci, koji su vrili u najtea turska vremena svoju slubu cd jednom s u

neuki
s
1

netani
Mora

vrenju pastirske

da su franjevci ipak megju svjetovnim sveenstvom, koje nije shvaalo stvar lih s egoistinoga, kruhoborskoga
u b
i

e."

se priznati,

imali

*) Batini II. p. 150. **) Batini: Nekoliko

priloga

k bosanskoj crkvenoj;

povijesti. (Starine 17. p.

9194.)
i

***) O manastirima valja ogledati ove radove: Fra Jeronim Vladi: Uspomena o Rami ramskom samostanu,. Zagreb 1882. (p. 7174); Barii: Franjevaki samostan crkva u Sutjeskoj (Gl. z. m. god. 1890.) Hormann: Olovo (Gl. z. m. 1889.). Zatim jo dr. Jelenia o Visokom; Strukia Kreevu etc.
i


stanovita,

140

mone zagovaratelje, koji su im i o njihovoj portvovnosti i spremi izdavali najbolja svjedoanstva. U Slavoniji se odigravali poetkom 18. stoljea dogagjaji, koji nas podsjeaju u borbi najnovijega da.

mnogome
uma.
Poslije

smrti

Ogramieve

Bosne dolaze molbe, da im

(1701.) premda iz se imenuje biskupom

domai

sin,*) nijesu Bonjaci dulje

vremena

vidjeli

u svojoj zemlji biskupa. Na biskupskoj stolici bosansko-gjakovakoj sjedi Juraj (od (17161749.), 1704.), pak onda Petar koji ne smiju preko Save. Na tube franjevake,

Baki

Patai

koji nijesu vidili

god. 1684.,

jer se

u svojoj sredini, 1 i V i , rodom iz Kreeva apostolskim vikarom u Bosni i Hercegovini. Za Pataievoga biskupovanja nastade borba izmegju njega te spljetskoga nadbiskupa i makarskoga biskupa. Patai je htio proiriti svoju vlast do mora i u turske dijelove Dalmacije, pa je tu naiao na otpor makarskoga biskupa, a spljetski nadbiskup htio je imati upliv u Livnu, Glamou i Grahovu.

od Ogramievog odlaska iz Bosne on nastanio u Djakovu, biskupa imenovan bi oko 1735. fra M a to

De

Petar
ih papi,

Baki bio

je

protivnik franjevaca

tui

da su nemarni i neuki u vrenju svojih dunosti, te da bi ih trebalo zamijeniti drugim sveenstvom. Dakle isto to se dogagjalo u poetku
i

18. vijeka.

Godine 1734.

razdijeljena bi bosanska franje-

vaka drava u
skoj,

provincije. Samostani u UgarSrijemu sainjavali su jednu, Slavonija i Bosna drugu, a dalmatinski manastiri treu provinciju.**) Ova dioba bi odobrena u Rimu godine 1753.***)
tri

Banatu

*)

Batini u Starinama

17. p.

85-86.

**) ovom periodu Batini: Djelovanje Fr. III. svezak. ***) Sr. Jeleni: Kultura i bos. franjevci p. 140.


skupije, zadrat
zemlji.

141

istorije katoil
i

Proavi ovako letimino istoriju bosanske bi-

nam
u

se

malo jo kod

likoga elementa

Bosni

rada franjevaca

demo

ivotu naroda i njegovoga sveenstva imapoglavito podataka u izvjetajima t. zv. apostolskih vizitatora i u izvjetajima, to ih rimskoj propagandi alju bosanski biskupi. Ovi vizitatori veim su dijelom domai ljudi. Strane vizitatore nijesu Turci nikako trpjeli, jer su u njima gledali uhode, koje dolaze u zemlju, da izvigjaju tvrgjave, prolaze, da uhode vojsku i snagu tursku i uope, da izvjeuju na njihovu tetu. Onda se sumnjalo
njih jo i to, da kupe novaca od krana i nose u Rim. Ako obino nije bilo na stvari zaista tako, ipak su Turci rado to vjerovali i pozivali na red samostanske starjeine, koji su osim opravdanja morali jo i kupiti pravdu za se, da obezbijede sebe i svoj puk. Nije ba uvijek ilo ni otkupom, nego su znali franjevci plaati i tamnicom, a kadkada i vla-

na

stitom glavom posjete tugjinaca vizitatora. Ti tugjinci vizitatori ne poznavajui inae nikako prilike, izvjeivali su rado i nepovoljno, prosugjujui stanje prema prilikama svoje zemlje. Tako je kadkada po franjevce izaao i nepovoljan sud. Zato franjevci ne trpe tugjince vizitatore u interesu svojem i svoga naroda, a i ti tugjinci opet ne govore ni o njima uvijek najpovoljnije. Jedan ovakav vizitator n. pr. poslan u Slavoniju (1629 1630.>

imade malo sveenika i da su ti doli iz Bosne. Ovi fratri da su omraeni, rasputeni, a vjernici da bi volili popove. Spomenuti fratri da se ne dadoe vizitovati, ve optuie vizitatore Turcima, da su papinski uhode (come spioni del
veli,

da u

njoj

Papa")- Turci ih uhvate, zasunje i oni jedva spase ivot pomou kranskih trgovaca. Prema drugim svjedoanstvima jedva bismo smjeli vjerovati ovoj po svoj prilici zlobnoj kleveti.*)
*)

Fermendin

o. c. p.

390391.


Inae
je

142

vizitatore.

narod rado primao

Kada

je

1581. godine boravio u Bosni stonski biskup Bonifacije Drakolica (Drakuli), zahvaljuju se bosanski katolici laici i sveenici papi, to im je poslao vizitatora, koji ih je utjeio i u svetoj vjeri uvrstio i ponio se megju njima kao drugi angjeo boji. Ovako govore papi sarajevski trgovci stranci (mletaki) i domai, ovako sabrani u Olovu biskup fra Anto i prvaci sveenstva u Bosni i Hercegovini, dijelu Hrvatske, pokrajini Srbiji, Podunavlju na ime svoje podredjenih im katolika. Isto tako govore i krani od Gornjih Dolnjih Soli i od svih sela, koi su okolo obiu Soli, oko 50 mila ka ri
i

s ti

ani

.*)
i

Odnoaj muslimana prema katolicima


i

franjev-

cima tijekom XVI. dalnjih vijekova, osobito u doba, kada je osmanlijsko carstvo vodilo sa susjedstvom ratove, bijae odluno neprijateljski, pa ako ba ne treba vjerovati doslovno svakoj rijei i vizitatora tubama franjevaca, jer se kadkada poneto pretjeravalo, nema ipak razloga, da u glavnom tim izvjetajima ne bismo vjerovali. Mi emo ovdje samo neke momente na osnovu istaknuti. Otac P a v a o vizitatorskih izvjetaja R o V n j a n i n,**) koji je u Bosnu doao godine 1640. kao vizitator, posjetivi manastir u Makarskoj, naao je ovdje dvostruke konobe, kuhinje i veli, da je tako u svim manastirima (due i^be reffettori, due cucine, due camere, una publica et
i i i

altra secreta, e cosi quasi per tutti conventi").


je

Ovo

sve sluilo, da se Turci imadu gdje pogostiti, kad su dolazili u manastire. Batini veli, da su se Turci silom razjahivali u franjevakim manastirima, govorei Ovo su gostione (musafirhane) za nas na:

injene, pas nas morate kao goste doekivati".***) Osim ovoga pogotenja, veli Rovinjanin, esto se
*) Ibid. p.

314334 Fermendin: Chronicon.

(Starine

22. p. 29.) **) Starine 23. (Izvjetaj priopio Stjepan Ziatovi.) ***) Batini II. 104.

143

dogagja, da su fratrovi dobivali i batina. Napolcon im valja davati novaca, jer znadu sakriti uzdu ili oruje, pa onda pokrive fratra, da im je ukrao, tuku ga i itu da plati. Slinih nasilja Pavao znade i
vie.

Vizitator Vietri (1708.) veli, da manastiri i crkve imadu niska vrata, da Turci ne mogu unii mentior s konjima. Et in hoc veli

Vietri

Deus

non

sci

t.*)
i

Obavljati slubu boiju nije uvijek bilo lako

slobodno, nego je esto bilo prekidana iznenadnim napadajima, a uz to se plaao i poseban danak t. ZV. d u 1 u s ( u 1 o ). Ovaj danak za slobodan pristup k oltaru poeli su Turci najprije traiti u Slavoniji.**) Bio je u poetku neredovit, ali kasnije je u 17. vijeku redovito uveden. Godine 1672. morali su plaati dulus svi manastiri. Otac Matija je naime iz Fojnice sluio misu u umi, mislei da se time oteti danku, jer nije obvaljao sveano slubu boiju. Turci su to drukije tumaili, da ide moliti u udaljenim mjestima s narodom protiv Turaka, pa sada nametnue svima taj danak. Dulus se plaao veziru u ime dozvole, da se slobodno smije vriti bogosluje. Batini znade pripovijedati itav ceremonijal, kojim se ovaj danak izruivao u

Bosni.***)

Godine 1717. i 1718. biljei Batini dvije vezirske bujruntije iz Beograda, u kojima se naregjuje
iz lus,

Beograda bosanskoj vladi, da skine s fratara dui zabrani, da muslimani padaju na konak i goenje u franjevake kue.****) Ove bujruntije

ostadoe bez ikakova upliva. Radoznali Pavao Rovinjanin doivio je u Sarajevu neugodnih stvari. Neki softa, ogromna ljudina, susretne njega i njegove pratioce. Softa ga stade pitati to je i otkuda je (Rovinjanina je probio

)
II.

Batini u Starinama 17. p. 9194. Lopai: Dva junaka p. 27. "**) Fermendin: Chronicon. (Starine
**)
p.

22.)

Batini:

145.
III.

***) Batini

p. 33.

144

smrtni znoj!). Kada se softi rastumailo, da je toboe sin jednoga kranskoga trgovca iz Beograda, rekao mu je tri put: P o t u r i s e p a p a z J
to ima da znai, da postane turskim monahom (turco monaco!)*) Jo su za Rovinjanom turska djeca vikala e e!, rugajui mu se, to nosi otru

bradu (koziju), a ne kao Turci okruglu. Inae je Rovinjanin sasvim dobro proao. Naiao sluajno

na nekoga

silediju!
i

Biskup Balievi veli, da se u samostanima crkvama ne moe drati sakramenat eukaristije u


tabernakulu, jer Turci rue i obaraju vrata, trgaju kalee iz ruke za vrijeme mise, pa im treba dobro plaati i uvati se od njih.**) Biskup Maravi izvjeuje, da parohija imade malo, koje bi imale crkvu, gdje bi se itala misa. Ona se ita na grobljima i u kuama katolika. Biskup bosanski putuje potajno i po noi. Kada zapadne megju Turke, mora se novcima sauvati od njihove sile. Za sigurnost ivota, moraju se svake godine izdati velike svote. Ova injenica nam u mnogome rastumaiti, zato su manastiri franjevaki nerado drali u svojoj sredini biskupe i vizitatore. Stajalo ih je to

mnop-o novaca
Isti

neprilika

Biskup Maravi pripovijeda, da se 1654. g. za mletako-turskoga rata nalazio u Kreevu. crkvu provalie Turci, pa kad su vidjeli, da nosi na glavi mitru, rekoe mu, da nosi d u d e v u krunu, pa ga prisilie, da plati 50 k u d a. I tako jedva spasih ivot, veli Maravi.***)

Godine 1684.
u Bosni

uope
da
je

ini

se,

nauo je spljetski nadbiskup,da je zabranjeno fratrovima misiti.****) ta glasina nastala u opoj zabuni,

*) Na jednom mjestu u Hilferdinga tumai se ova rije u znaenju: pop! **) Horvat 1. c. p. 68. ***) Fermendin: Acta p. 475. Sr. prijevod ovoga izvjetaja od dr. F. M. (u Gl. z. m. 1904. p. 254. dalje). ***) Horvat 1. c. p. 399.
i i


koja
je
I.

145

dom

ove godine vladala radi ratova s LeopolPotvrde s druge strane nema. Vrlo je vana za poznavanje situacije jedna izjava biskupa Balievia. On pripovijeda, kako smo ve spomenuli, da nita nije sigurno u crkvama pred Turcima i da se nita ne moe pred njima zatvoriti, jer oni sve provaljuju. Na ovo nadovezuje,
te provale najvie prave oni Turci, koji su doli iz drugih krajeva (p e r c h e alli Turchi, et massime a quelli, che

da

vengonod' altri paes i.") Ovo je jedna dragocjena vijest zabiljeena od kompetentnoga suca. To nam daje nasluivati, da najveidiozulum a, koje nam opisuju razni izvjetaji ne ide toliko na
raun domaih muslimana, nego da potiu od raznih tugjinskih elemenata, siledija, koji su moda
samo
i

prolazno boravili u Bosni

ili

se ovdje na-

stanili.

broju katolika malo imademo pouzdanih podataka. Broj se njihov vrlo esto mijenjao, jer je bilo selenja neprestano u XVI., XVII. i XVIII. vi-

Grgievi*) znade za 250.000 katolika u bosanskom kraljevstvu; franjevci imadu 17. manastira sa 300 sveenika i 100 klerika laika. Dakako, da je Grgievi u Bosnu uraunao i manastire i katolike susjednih podruja, koja su bila pod turskom vlau, a raunala su se na bosansku franjevaku
jeku.
i

dravu. (1626.) Oko godine 1600. biskup B a 1 i ev i , obavivi apostolsku vizitu veli, da je u itavom bosanskom kraljevstvu naao 13 manastira sa 1 50 f r a t a r a. I on rauna u Bosnu podruja, koja su pripadala franjevakoj dravi u turskoj Slavoniji i Dalmaciji. krajevima, koje je on vizitovao naao je vie od 10.000 kua i vie od 40.000 dua, i druge tolike (e piu di 40 milia anime, etaltre tante") latinskoga obreda. Biskup Maravi (1655.) rauna u itavoj svojoj dijecezi 12 manastira i 300 brae redovnika sa oko

*) Starine

17.

10

146

74.000 dua. On nam daje i pregled po parohijama, pa saznajemo n pr. da je jo u njegovo doba manastir Srebrenica imao pod sobom 379 katolika, Gradovrh u pet parohija 6143 dua; Donja Tuzla 7000 dua; Visoko sa pet parohija i 1 1 .650 dua itd. Kue katolika, veli Maravi, nijesu na okupu. Vie puta hoda se po pola dana izmegju Turaka i hriana, dok se stigne do jedne katolike kue. Ovi katolici svi su teaci, veli Maravi, osim malobrojnih trgovaca, koji stanuju u Sarajevu, Banjoj Luci, Olovu i nekim drugim mjestima. S njima postupaju turske vlasti kao sa robovima, a osobito sada u vrijeme rata, gdje se i s trgovcima postupa

kao sa teacima. Zbog nesnosljivih progona" iselilo se u ovo deset godina kraljevine preko 200 katolikih obitelji, posvuda u Ugarskoj.

neopisivih
iz

bosanske
rasulo

te se

lino

Rauni biskupa Ogramia iz godine se slau sa Maravievim podacima.


teritoriju sa

1675. pri-

Broj mabos.-

nastira iznaao je tada 8 na

samom dananjem

preko 70.000 dua. Od tih manastira neki su bili ve tada vie manje zaputeni. Osobiti se nazadak vidi u brojevima katolikih dua na krajikim upama, jer se tamo najvie naroda iselilo. U godini 1723. biljei Batini, bilo je u Bosni samo 25.000 katolika, kojim su bosanski franjevci duhovnu slubu inili.*) Ovaj neznatni broj katolika dat se protumaiti velikim iseljivanjem katolika u doba ratovanja izmegju 1683 1718. godine. Nije mi poznato, u koliko je vjerodostojan dokumenat, na kojem Batini osniva taj broj. On bi nam bio dokazom, da je princ Eugen na svom pohodu u Bosnu morao sa sobom povesti veliki broj

hercegovakom

katolikih dua.

Biskup Maravi, kako smo spomenuli, veli, da su katolici, osim neto trgovaca po veim gradovima, najvie teaci. Iz djela Gonzage, vrhovnog starjeine cijeloga franjevakoga reda iz god. 1587.
*)

Batini

III.

p. 51.


Tako
n. pr.

147

saznajemo, da su se katolici bavili

rudarstvom.

on veli, da je fojniki manastir podignut prinosima nadzornika mjesnih rudokopa". Na drugom opet mjestu pripovijeda Batini o jednom fermanu, u kojem se katolici zovu Latini i veli se za nje, da stanuju na carskim zemljitima, a u krajevima to pripadaju rudokopima. Batini zakljuuje, da su se katolici u rudarskim mjestima bavili gotovo iskljuivo tim poslom, pak da su i zato laglje i ilavije postojali manastiri u Fojnici, Kreevu, Olovu i Srebrenici.*) Prema poznatom o. Pavlu iz Rovinja stanovali su katolici u Sarajevu u posebnoj ulici i zatvaraju se kao to jevreji u mletakom ghettu". Franjevci su viu svoju naobrazbu crpili najveim dijelom u 16. i 17. vijeku u Italiji, a kasnije i nekim svojim manastirima, osobito u Slavoniji. Vrlo bi rano uzimali u manastir djeake, da sebi pribave sveenikoga podmlatka. Spomenuti o. Gonzaga prema koncu 16. stoljea veli, da je premalo svee^ nika, pa da su zato franjevci prisiljeni primati djeake od 8 9 godina, te ih dugo vremena poduavati u gramatici i drugim naucima, dok u red ne stupe, ako ne e, da utrnu drave. Iz vana se ne mogu slati braa, radi sumnjiavosti Turaka. Ove kole za franjevaki podmladak bit i jedine kole ovoga doba. Biskup Balievi takogjer spominje, da fratri u manastirima dre kole, u kojima pouavaju u itanju i pisanju, malo gramatike i nauku kransku u latinskom i slavenskom jeziku (in lingua slaua"). Ove nam vijesti popunjuje Pavao Rovinjanin koji veli, da fratri dre u manastirima dosta mladia, koji slue kao klerici u zboru, a vani kao posluitelji, a osim toga su i g j a c i. Na veer ih ue obredima, latinski osobito gramatiku, a i na izust latinske stvari. Kada budu zaregjeni, onda ih alju u Italiju na vie nauke. O tim gjacima pripovijeda Grgievi, da su veim dijelom neaci ili rogjaci fratrova (sono la piu parte nepoti o parenti

*)

Batini

II.

51; 61.
10*


delli frati").

148

nam

Svakoga mladia osim redovitoga op-

ega
se

uitelja

poduava

njegov ujak.*) Ovako

tumai, veli Smiiklas, zato narod zove fratre u Bcsni danas ujacima. Fratri su nada i ponos svoje obitelji! Koga e fratar ujak podii sebi do koljena ... to je jedina mogua sjajna budunost, o kojoj je mogla kranska majka sanjati."**) Ti neaci idu na nauke u Italiju onda se vraaju kui kao duobrinici svoga naroda. VI adi tumai postanak imena ujak" drukije. On veli, da su krani franjevce krili pod imenom ujaka. Taj su naslov najvema krani meali u glavu maloj djeci, koju je najlaglje iskuati, da tako zataje Turcima
i i

sveenike.***)

U
i

tugjini nijesu fratri bosanski izgubili osje^

aja narodne svoje

osebujnosti.

Oni su

pisali knjige

pisma bosansko-irilskim pismom, a znademo, da su pjevali sve, to se kod katolike mise pjeva najprije latinski, a onda hrvatski. Bivalo je to tako do god. 1658. Ove godine stigla je molba u Rim, u kojoj se razlae, da im misa predugo traje u zimsko i kiovito doba radi pjevanja u dva jezika. Narod je obino pod vedrim nebom. Mole zato, da im bude dozvoljeno ove stvari pjevati samo na pukom jeziku" (in lingua vulgari), kako je to brai iz provincije Dalmacije dozvoljeno. Nije nam poznato, kakav su odgovor na to dobili.****) Sauvan nam je i spomen, da su se fratri brinuli, da naue turski jezik, kako bi se laglje krei

tali

po turskim krajevima.*****)

*)

Starine 17. p. 127-128.

**) Smiiklas o. c. p. 99. ***) Vladi: Uspomene o

Rami

p. 95.

****) Fermendin p.489. *****) Ibid. p, 512.

149
B.

Pravoslavna crkva.
Poloaj pravoslavnih u Bosni bio
je povoljniji

od onoga katolika. Ve Kuripei znade pripovijedati, da su pravoslavni imali javnih crkava, manastira i groblja; on vidi njihove sveenike dosta
slobodne

vrenju

vjerozakona.

aj pravoslavnih tijekom XVI. stoljea

Ovaj polone samo da

se jo poboljao, a glavni ba u aktivnoj potpori, to su je pravoslavni davali Turcima, o emu smo imali prilike govoriti tijekom XVI. stoljea kao i o naseIjivanju pravoslavnoga elementa, osobito na zapadu Bosne, upravo u vojnike i obrambene svrhe.

se nije pogorao,

nego

im uzrok treba

traiti

Znamenit

je

dogagjaj za pravoslavlje obnova


g.
1

peskoga patrijarhata
1459

557.

patrijarhata nestalo je 1459. godine, te su u

dakle u vrijeme od itavoga stoljea pod vlau autokefalne arhijepiskopije ohridske.) Srpska crkva priznala je u doba obnove patrijarhata, veli Stanojevi, turbile srpske mitropolije
je bilo stalo,

1557.
i

(Pekog doba od

njome kompromis. Turcima da pogoduju pravoslavnom elementu na Balkanu, da bude ustuk katolikim vlastima, koje
sku vlast
sklopila je s
pirile
i

su neprestano
turske carevine
Prije

oganj neprijateljstva turskoga gospodstva.

protiv

nego prijegjemo na samu obnovu patrinam je, da je bilo pokuaja obnove peskoga patrijarhata ve god. 1532.*) Neki Pavao (bivi smederevski mitropolit) kuao je pomou turske vlasti davanjem zlata da otrgne srpske mitropolije i episkopije od ohridske arhijepiskopije i da obnovi peski patrijarhat. Godine 1532. doao je P r o h o r, ohridski arhijepiskop na sabor arhijerejski, na kom je osugjen i anatemisan taj Pavao
jarhata, istai
*)

Ruvarac: O
p.

katalozima peskih patriarha. (Glas-

snik 47.

271-272.)

150

radi svojih nastojanja.*)

Vidi se, da Pavao nije imao dostatne potpore od turslce dravne vlasti. God. 1 557. uspjelo jeMakarijuu osobitim okol-

nostima obnoviti pesku patrijariju i to ini se gotovo sigurno zato, jer je tada sjedio na stolici velikih vezira glasoviti e h m e t-p a a S o k o 1 oV i , ije je ime usko skopano s obnovom ove pa-

trijarije.

Poto

je

porijetlo

Mehmet-pae**) u savezu
se ovdje porijetlu.

ob-

novom
viti

patrijarije,

moramo

malo zausta-

je

Mehmet paa kod pitanja o njegovom prema turskim vrelima potekao iz hercegovakoga grada Sokola (Sokolli") na utoku Pive i Tare. Prema izvjetaju Mleanina Grazoni-a poticao je Mehmet iz T r e b i n j a, te bijae nekim pomagaem u manastiru po svoj prilici u Mileevu (ajuto del curato di S. Saba"). Odavle je kao ademi-oglan doao u carigradske saraje, gdje je, kao to se samo po sebi razumije preao na islam. Po
Tiepolu bijae Mehmet takogjer Trebinjac, najprije gjak (zago") u jednoj crkvi, a onda odveden u Caon Schweirigrad. Savremeni putnik Sala ger, koji je 1578. doao u Carigrad, pripovijeda za Sokolovia, da je u mladosti bio u crkvama krana ein Leser oder Anagnostis und hernach ist er den Tiirken zur Schatzung geben worden." Giacomo Luccari, koji je dugo vremena bio u Carigradu i Filipopolju, veli da je Sokolovi nato in Dalmatia del padre christiano ed al battesimo si

chiamo Baice." Prema Ragazzoni-u (1571.) Mehmet se kao veliki vezir sam smatrao nasljednikom
srpskih despota.

hercegovakim hunskim episkopima *) Ruvarac: metropolitima do god, 1766. Mostar 1901. p. 33. **) O ovom pitanju sabran je materijal u raspravi Jireka: DerGrossvezier Mehmed Sokolovi und aie serbischen Patriarchen Makarij u, Antonij (Archiv fUr slavische Phil. IX. p. 291297.); Ruvarac: Nochmals M. Sokolovi und die serbischen Patriarchen (Ar. f. si. Ph. X. p.43 53.);
i

Ruvarac: O peskim

patrijarsima, Zadar 1888.


vite,

151

stoji

Prema ovim podacima

Baagievo stano.

crpano iz turskih vrela, da se Mehmed paa rodio u "Sokoloviima u viegradskom kotaru i da se je bio sin A h m e d-b e g a Sokolovi a. Ta tvrdnja osniva na vakufnami, koju je Mehmet paa
potpisao.*)

Ovome

vanju injenicu, da

valja jo dodati prema Ruvarevu ispitije patrijarlia Makarije dobio o t

brata svojega velikoga vezira skoga" hatierif s dozvolom, da uspostavlja


i

tur-

manastire, koji njemu za volju, a valjda i turske drave, uspostavlja peski parijarhat.
i

crkve u interesu

Uz

ovoga Makarija imade Mehmet-paa i neaka Annasljedton i j a, hercegovakoga mitropolita nika Makarijeva obnovitelja prestola srbskago" u
godini 1573. Znameniti Mustafa paa Sokolovi, bosanski namjesnik i budimski paa bio je neak Mehmedov, a prema jednom sarajevskom rukopisu iz

godine 1565.

srodnik e blagostivom

Kyr Mak ariji."**)


Uvaimo li ba uspostavu peskoga patrijarsmo skloni, da vjerujemo tolikim savremenim svjedocima o kranskom porijetlu Mehmetpae. Dakako da ostaje sasvim nerijeeno pitanje, da li je Mehmeda pri obnovi peskoga patrijarhata o dobro vodila jedino misao o dravnoj potrebi shvaenim dravnim interesima" ili samo elja da svom bratu, kalugjeru Makariju stvori dobri polo. aj". Valja raunati sa injenicom, da je osnutak srpskog patrijarhata dao novoga poleta organizaciji pravoslavne crkve da su sada Srbi imali unutar turskoga carstva svoga duhovnoga glavara, iji upliv nije bio jedino duhovni nego je bio od znatnoga politikoga znaenja. Valja se samo sjetiti nahata, vie
i i i

*)

**)

brat

Baagi o. c. p. 41. Kosanovi (Crte iz Bosne, Glasnik 69) ili brati peskoga patrijarha kao potureni
je
i

pie: A vezir izI

usporedo sa patrijarkom vie vrata manastira obadva pridravaju crkvu podnose je Hristu Bogorodici. Tako sam uo, veli Kosanovi!! (p. 256.). Tanija ispitivanja ne potvrdie Kosanovievo tumaenje.

malan

Pive, te


oika

152

Jovana
i

prijed spominjane akcije patrijarhe

naljed.

ne spominjemo Crnojevia pod kraj XVII. stoljea.


Pajsije, a

mu

da

Arsenija

to se tie organizacije pravoslavne crkve u Bosni i Hercegovini, spomenuli smo naprijed dvije mitropolije jednu t. z. d a b a r s k u, a drugu
:

hercegovaku.
trijarhata

Nekako odmah iza obnove paimademo prvu sigurnu vijest i o treoj

mitropoliji zvornikoj, gdje se 1561. godine spominje neki mitropolit Pavel.*) Zvornika mitropolija osnovana je nekoliko decenija iza kako je razoren franjevaki manastir u Zvorniku. Za mitropoliju her-

cegovaku znademo, da je i dijeljena jer se L o ngi n (1615. 1643.), hercegovaki mitropolit zove mitropolit p et r o vski**) polhercegovnatpisima mora izski", pa se prema zapisima

vesti,

da

je

Longin bio mitropolitom u onom

dijelu

Hercegovine, gdje su manastiri Mileeva, Vrantica, Moraa, svetotroiki manastir kod Plevalja i Duboica, pa da se zato kadto zove i polhercegovski. Istodobno spominje se i drugi mitropolita hercegovski ir Simeon (1619.) dakle mitropolita zapadnoga dijela Hercegovine, t. j. u onoga dijela, gdje su manastiri Piva, Zavala i Trebinje. Ovaj mipo prvi put tropolita u Trebinju zove se 1639. mitropolitom. Kasnije su poloviz ah 1 m s ki nom XVII. stoljea valjda opet obje mitropolije spojene privremeno u jednim rukama, da se onda opet podijele. Stolica zahumskih ili trebinjskih mitropolita bijae manastir trebinjski prozvan T v r d o , razoren god. 1694. od Mleana, da se ne bi Turci opet u njem utvrdili. Od god. 1766., kad je ukinuta

*)

Ruvarac u
sr.

Godinjici
i

Cupia
O Jakov
ili

II.

u poznatoj

raspravi o dabro-bosanskoj episkopiji.


tropoliji

Zvornikoj miA.

Duan Tei
i

Popovi :
1904.

Zvornika
**)

eparhija

njeni
i

mitropoliti.

Sarajevo

Rasprava
episkopi

je

pisana vrlo nekritiki.


Pavla

Crkva Sv. Petra

kojega je osnovao

Knez Miroslav

manastir na Limu, (Ruvarac: Raki

(Glas. 52. p. 43.).


peska
polita stalno u

153

hercegovaki mitro-

patrijarija, nastanio se

Mostar u.*)

Dabarski episkop ili dabarsko-bosanski, kako spominjali, stolovao je u srednjem vijeku u manastiru Banji. Za turskih vremena stolovao je u K r a t o V u (izmegju Banje i Nove Varoi) odatle svjato-kratovski", zatim u Dobrunu (?), a poi etkom XVIII. stoljea prenio je mitropolita Melentije stolicu bosanskih mitropolita u Sarajevo (1717? 17231740.) i to ne zna se, da li iz Kratova ili Dobruna.**)

smo ve

Milenkovi

u Sriiem

Godine 1690. iza prijelaza patrijarhe Arsenija i u Ugarsku doao je u Liku iz Bosne neki
Ljubovi,

vladika Atanasije

opei mnogo

ovdje

s narodom

onda

vi

bio

je

rodom

se povratio u Bosnu. Taj Ljuboiz Sarajeva, a vratio se opet u Liku

1695., te je poeo graditi vladiine dvore u Medku. Prije je takove dvore podigao pod zatitom Mle-

ana

u Kotarima. God. 1700. i 1703. bio je iz Like otpremljen, dok Arsenije ne izradi, da je bio imenovan kraljevskim dekretom vladikom za Liku. On se odsele slubeno pisao mitropolitom bosan-

ske Krajine, Like

Krbave.***)

Tijekom XVI. vijeka spominje se ve itavi niz manastira po Bosni, a osobito Hercegovini. Nekoje hercegovake, megju kojima valja jo istaknuti Zitomili spomenuli smo naprijed. U Bosni osim ve spomenutih valja jo dodati: Ozren, Vozuu, MotanJcu, Gomionicu, Tamnu (Tavnu) etc. Jedan mletaki poslanik putujui godine 1550. u Carigrad

Tiastiru

humskim episkopima, O ma*)Ruvarac: TvrTvrdou: orovi: Hercegovaki manastiri


I,

do. (Sep^ otisak

m. 1911.). **) ematizam pravoslavne mitropolije arhidijeceze dabro-bosanske za god. 1882. Uredio (jjorgje Nikolajevi p. 914, ajkanovi: Srpsko-pravoslavna crkva svetih arhangjela u Sarajevu (Gl, z. m. god. 1899.). Duievi radovi, u kojima je vrlo teko odijeliti istorijsku istinu od prianja nijesu ovdje uvaeni. ***) Lopai: Dva junaka p. 66.
iz

Gl,

z.


spominje
i

154

i 1

e e

u,

manastir srpslcih kalugjera

da u njem ima 50 kalugjera pod svojim starjeinom (col suo generale"), koji kae, da u ovoj provinciji i m a 20 m a n a s t r a pod svojom upravom i da sultanu plaaju haraa 1000 dukata. Da nije taj Generale'^ koji pod svojom upravom imade 20 manastira bio upravo mitropolit hercegovski, a ne iguman u Mileevu, pita Ruvarac.*)
kae,
i

Kalugjere u Mileevi crta nam jedan Francuz Lefevr, tajnik francuskoga poslanika, prolazei ovuda god. 1611. na putu u Carigrad oVako: stigosmo u Mileevo, gdje ima crkva sv. Save s grkim kalugjerskim samostanom, u kojemu ima dvadesetak kalugjera, koje mi pohodismo. Ovi kalu. gjeri jadno su odjeveni i ive po siromaku. Oni nose na sebi tek jednu koulju i bijednu haljinu iste boje kao i kapucini u Francuskoj, uz to otvoreno sprijeda sve do pupka, bez pojasa i bez dugmeta, tako da im se vidi trbuh, a u veine je mantija na vie mjesta prodrta. Jedni bijahu bez cipela. Njihove su lasi vrlo dugake i padaju im u neredu na ramena tako da sa svojim jako mravim licem; .pobugjuju silnu suut u onih, koji ih gledaju ...**) istom manastiru spominje se v e p o 1 o v i n o XVI. vijeka tamparija, nabavljena za manastir iz Mletaka, te se zna za tri crkvene knjige, tampane u njoj (sve polovinom XVI. vijeka). Ova tamparija kao i ona u Go r a d u na Drini, koja se takogjer

po imenu
. . .

*) Ruvarac: O humskim episkopima p. 34. Manastiri bosanski ekaju jo uvijek na kritiko istorijsku obradbu.
(gl.

poeo se intenzivnije baviti naprijed). Jo je uvijek za bosanske srpske manastire mjerodavan Ruvarac u Godinjici II. Vrijedno je
S hercegovakim

orovi

upia

Vitanovi: Manastir Ozren (Gl. z. m, 1889). Poetkom 18. stoljea jedan vojniki austrijski izvjetaj spominje 20 srpskih manastira, od kojih da su dva naputena (Gl. z. m. 1908 p. 112). **) Jelavi: Kratki francuski putopis kroz Hercegovinu Novopazarski Sandak god. 1611. (Gl. z. m. 1907.
pogledati
i

p. 471

dalje.)


spominje,
ljeu.*)

155

jo

propadoe u

brzo

u istom sto-

Pravoslavni manastiri u Bosni i Hercegovini ne treba se ovjek dati zavesti gore citovanim ipak su bili centar opisom bijede kalugjera duevnoga ivota, koliko ga je uope moglo biti, srpskoga naroda. Kaiugjeri su ivjeli u narodu i s narodom siromaki i velika je u tome slinost sa odnoajima franjevaca i katolikoga naroda. Kalugjer je daleko napredniji od pravoslavnoga popa i blii narodu. Savremene vijesti o pravoslavnom sveenstvu i episkopima osobito, ako su ovi potonji bili tugjinci Grci, pokazuju nam, da im je jedina briga bila njiiiovo vlastito do. bro. Patrijarhe plaale su godinje dosta visoke svote za slobodu vjere i stalea, a osim toga i svaki sveenik neku svotu prema svojoj zasluzi. Patrijarhe su kadkada gulile popove i manastire. Zbog toga imade estih sukoba izmegju vladika, te naroda i popova. Ovi potonje stoje esto na najniem stepenit neznanja.**) Broj pravoslavnih u Bosni i Hercegovini ne dade se ni priblino odrediti kao broj katolika, jer nemamo izvjetaja o tome. Katoliki se vizita tori o tom izrazuju onako openito, a vele, da ih ima vea koliina (mas'gior quantita") od katolika ili kao n. pr. Maravi, koji veli, da su katolici pomijeani

veoma

izmaticima, od kojih je obiju broj (quorum utrorumque numerus maximus est".) Nema sumnje, da je u XVII. vijeku pravoslavni elemenat bio brojem daleko vei od onoga katolika da je u to doba bila u glavnom
s

Turcima

velik

dovrena njegova kolonizacija.

*) Ruvarac o. c. p. 34. Prohaska: Das kroatisch-serbische Schriftum. Zagreb 1911. p. 87. **) dezorganizaciji srpske crkve prua nam alosnu sliku za sarajevsku srpsku crkvenu opinu Kosanovi: Srpske starine u Bosni (Glasnik 38.)

156

pravoslavnih.

C
Odnoaj izmegju katolika
i

smo naprijed na jednom mjestu istaknuli, odnoaj izmegju franjevaca i pravoslavnog sveenstva bio veoma neprijateljski. Sada emo nekoliko rijei vie o tome rei, ma da ne emo u te borbe izmegju franjevaca i pravoslavnih patrijarha vladika potanko ulaziti. Materijala zato davaju i dosta franjevaki istoriari, ali taj bi materijal vada je

Ve

da se moe tana i vjerna slika o tome stei. Nema nikakove sumnje, -da su odnoaji izmegju obojega sveenstva bili oso. bito u XVII. vijeku a i inae ve i prije, napeti i da se franjevci tue na pravoslavno sveenstvo vie nego na Turke, da vrlo rgjavo misle o izmaticima, a pravoslavno sveenstvo opet ni najmanje ne misli dobra o himbenim i lukavim tatinima". Srpski je pop smatrao prije za brata Grka nego li fratra, a fratar je valjda radije vidio Talijana kao brata, nego li rogjenoga brata Srbina".
ljalo prjje kritiki tampati,

Kao jedan od glavnih razloga ovoj borbi i mrnji navodi se ve u polovini XVI. stoljea nastojanje pravoslavnih vladika, da franjevce i katolike skue pod svoju vlast i danke i to su zahtjevali od njih sve crkvene pristojbe, koje su im davali pripad. nici njihova obreda. Batini esto istie, da su vladike u tom potraivanju pomagale i same turske oblasti t. j. turski inovnici, koji su dakako od toga sami vukli znatnu korist. Ova potpora turske dravne vlasti pravoslavnim vladikama dala bi se pro. tumaiti ba onime, to smo ve u svoje vrijeme istaknuli, a to je injenica, da su se katolike vlasti zanimale za oslobogjenje krana, a franjevci stajali esto usred te akcije, te su vazda bili u sumnji kao agitatori protiv Turske. I obnova peskoga patrijarhata bila je oiti znak turskoga zauzimanja za pravoslavne dakako u svom vlastitom interesu. Fra. njevcima je uspjelo vazda, da se od tih vladika i pa-


trijarha

157

tereta oslobode, t. i. da barem i njihovih izrade ferman u Carigradu, po kojem ih se oslobagjalo od polcuanih podvlaenja pod pravoslavne vladike. praksi je valjda ipak koji puta uspjela vladikama i od katolika pobirati razne pristojbe. Poznati Grgievi, koji veli za pravoslavne, da ih ima vea koliina" od katolika, kojima upravljaju njihovi popovi i kalugjeri (che sono governati daili loro Popi e Calugeri"), veli ujedno za izmatike", da su prema katolicima pr i j e uvede-

nja novoga kalendara bili vrlo prijateljski (molto familiari et amici delli Catto-^
lici".),

a sada su im (1626.) vrlo protivni radi n oI

voga kalendara.
katolici

znademo, da su se novoga kalendara kroz 50 godina, jer su im Turci to branili kao da toboe fratri hoe da uvedu neku novu vjeru. Grgievi pripovijeda, kako je udotvorna slika Marijina u Olovu smirila napokon to pitanje. Ova naime slika ulijevala je repekta ne samo katolicima nega
zaista

u Bosni

borili protiv
i

pravoslavnim i muslimanima. Krupnije nastojanje orotiv franjevaca sa strane pravoslavlja pada u g. 1653. Carigradski patrijarh iril i budimski vezir poinie veliko nasilje na franjevcima. Namjesnik bosanski (Salihpaa Mostarac?) odredio je, da se imade ognjem razoriti fojniki manastir, a fratri poubijati; fojniki fratri izbavie se od smrti sa 4000 kuda, a naiki sa 2800 kuda. Mnogi fratri baeni su u okove. Ovoliko o tome franjevaka kronika, a dade se razabrati, da je carigradski patrijarh oito izradivi negdje u Carigradu kaki ferman iao zatim, da franjevce i katoi

like oglobi.*)

Tijekom XVII. stoljea spominju se jo god. 1669. krupnije navale na katolike i i spominju i franjevce. Domai franjevaki pisci
1661., 1662.

peskoga
1661
ali
.

patrijarhu Kallinika (Stanislava), koji je


katolike,
i

doao osobno u Livno, da podvlasti


se usprotive franjevci

mu
*)

katolici. Kallinik ih
p. 35.).

Fermendin: Chronicon (Starine 22.

158

pritegne na sud i pokaza carski ferman, kojim mu se podvrgavaju svi, koji se krstom krste, dakle i ka. tolici, pa da mu i oni moraju plaati danak. Dolo
je

mora iz Livna bjeu B a n j u L u k u, gdje je tada paa stolovao, ali i ovdje mu se katolici odupru, davi kadiji novaca i dokazavi, da su druge vjeroispovijesti od pravoslavnih. Patrijarh sada ode u Carigrad i vrati se s novim fermanom god. 1662. otiavi najprije bosanskom namjesniku u Temivar
a patrijarha
ati.

do oite pobune,
Odavle

se uputi

uzevi od ovoga oruanu u Banju Luku. Ovdje nastane opa smutnja zbog toga; patrijarh se mora povratiti u Temivar, kamo odoe pretstavnici katolika.
{Ali pai
i

engiu??)

pratnju, dogje opet

Bosanski paa presudio

dobivi mito. God. u Sarajevo s istom nakanom. Parnica se izmegju protivnih stranaka vodila strastveno. Patrijarha je stratio sedam tovara blaga", ali zaludu, jer je izgubio parnicu. Kad se proglasi osuda, pade mu kap ( ?). Franjevci da su tom zgodom potroili na

stvar u prilog katolika, 1669. doao je isti patrijarh opet


je

parbu 800.000 jaspri. itava stvar zvui, kako je ispripovijeda, nevjerovatno. Svakako stoji, da se patrijarh peski tada zvao a k s i m, a ne Kallinik ni Stanislav. Prema tome otpada svakako injenica, da je ta akcija poticala od peskoga patrijarha. Defi, nitorij bosanski god. 1661. i ne tui se, kako nam je poznato, na peskoga patrijarhu, nego na patrijarhu carigradskoga, koji je htio katolike podvlas-

titi

(d al

patriarca di Constantino.
Vidi
se,

poli,

Greco scismatic o").


trai

da su

domai

Ijetopisci stvar ispremijeali.*)

Mrnju izmegju Franjevaca


sveenstva
*)

pravoslavnoga i sasvim jednostrano Jastrebov**)

Batini II. 133134. Ruvarac: O peskim patrijar78-79. Fermedin: Acta Bosnae p. 504, Truheika: Fojnika kronika (Gi. z. m. 1909. p. 455456.). sima
p.

**) Jastrebov: Sadraj fermana, koji je sebi izradilo katoliko svetenstvo prema pravoslavnom mitropolitu hercegovakom i bosanskom (Glasnik 48. 412413).


.11

159

nastojanju Franjevaca da sebi stvore iznimni polo-

aj

pomou fermana od turskili careva, kako bi to vie uticali u Bosni i Hercegovini na narod srpski i lake ga latinili. Mitropolite i patrijarhe srpski i grki su jaganjci, koji brane svoju pastvu od na-

srtanja latinske propagande, koja je svima mjerama radila, da dobije na svoju stranu pravoslavne krane, koji su ili zbog fratarskog lukavog i pritvor,

nog obeavanja
nonima

olakica od jarma turskoga ili da izbjegnu zakonitu kaznu od pastira po crkvenim kapolazili iz

pravoslavlja

pod

zatitu kato-

like propagande. Mislim, da su sve Jastrebovljeve tvrdnje prosto izmijavanje i da ih obaraju sve dosadanje injenice, a Jastrebov ih u svoje doba niim nije potkrepio.

Tragova propagandistikom radu


poneto,
ali

franjevaca imade

to je sasvim neznatno nastojanje i ogranieno je yie n. pr. na Dalmaciju i Slavoniju nego li na Bosnu. Izvjetaji vizitatora i biskupa sigurno -bi spominjali uspjehe ili neuspjehe toga rada, da ga je uope bilo. Ali ute o toj stvari ili barem vrlo je

Ako se uvai jo osobito odnoaj turske drave prema peskomu patrijarhu, onda se ini gotovo iskljuen u Bosni propagandistiki
rijetko spominju.

rad.

doba, kad

je

papa Klement
i

VIII.

ooveo
i

ve-

liku akciju protiv

Turaka, vidimo priblienje


patrijarha

her.

cegovakog mitropolita
skoj stolici.

Jovana papin-

takvoj akciji radili su dakako i franjevci, kako smo ve naprijed o toj periodi pripovijedali.

Imademo megjutim
enja istone
i

jote jedan primjer pribli-

zapadne crkve, kojemu su valjda ku-

movali franjevci.

U doba hercegovakoga mitropolita Vasilija Jovanovia (1639 1671.), pod kojim su se sjedinile obje hercegovake mitropolije (gl. naprijed) imademo spomenika ivoga nastojanja oko unije

pravoslavne crkve s katolikom. Vasilij Jovanovi, prema tradiciji patrijarha Jovana elio je oslobogje-


nje

160

je

svoga naroda od Turaka, pa


je to

dobro

uvidio,

da

mu

jedino mogue pomou Icatolike Austrije, Mletaka i pape. God. 1661. odnio je iguman trebinjskoga manastira, iril, papi Aleksandru VII. pismo, kojim ovaj uvjerava papu o svojoj privrenosti i moli, da papa preporui manastir panji du. brovake republike i da im pomogne protiv Turaka. Papa mu posla dragocijeni krst, au i obilnu milostinju, a ujedno pia i Dubrovanima, da u interesu crkve treba da nastoje, da se Vasilije sa svo. jim manastirom trebinjskim (post sancte sedi praestitam obedientiam") uzdri i ojaa predusretljivou katolika. I jo nam jedan spomenik govori o odnoaju Vasilija prema papi. God. 1671. pisali su Vasilije i iguman Atanasije papi Klementu X. kruni i diki i pohvali kranstva". Tue se na nevolje, koje trpe od Turaka i ne uzdaju se
. . .

u koga nego u gospodina boga u tebe sveti oe." U manastiru se mole pred krstom, to im ga je poslao papa Aleksandar VII. i posvetilita ine plemenitom aom", iz Rima dobljenom. Dva kalugjera Filip i Simeun nosili su ovo pismo papi u Rim, da mu iskau svoje jade. Iz pisma se vidi, da manastir, pa je papa i novano pomagao episkopa Simeun dogjoe po potporu, koju nijesu Filip mogli dii radi kandijskoga rata zadnjih devet godina. Batini dri, da je za ovo priblienje stekao zasluge neki fra Ivo, koji je sluio u Trebinju. Dokaza direktnoga za to dakako nema.*) Da je pravoslavnim patrijarsima kadkada i uspjelo, da su franjevce valjda povremeno kao i katoliki puk podvlastili, bio bi nam dokazom jedan
ni
i i i i

ferman manastira Dua iz god. 16Q3. taj ferman biti jasniji, ako spoMislim, da menem, da se godine 1690. iselio patrijarha Arsenije Crnojevi sa mnogo naroda ispred Turaka u Srijem i Ugarsku i da su Turci to uzeli kao da je

*) p. 132.

toj p.

130-161;

epizodi: 201.

Theiner:
o.
c.

Mon.
p. 7.

Slav. Merid.

II.

p-

orovi

Batini

II.

osobito


gurno borbenu

161

nego
je

napustio svoje mjesto, te imenovali u Pei novoga patrijarlia (1691.) Taj patrijarh nije nastavio sipolitiku Arsenijevu,

prema

Stanojevievim rijeima s Turcima sklopio kompromis, po kome je trebalo da turske vlasti tede Srbe, a crkva da radi na tom, kako bi umirila narod.

U
ve

fermanu manastira Dua kao da


situacija.

se

ogleda

Sultan Mehmed obavje. uje hercegovakog sandaka, kako se beratom imenovani mitropolit ipeke eparhije Simeon potuio, da se Latini, Madari, okci, Gardijani, Luani i Arnauti i ostali kranski narod i sveenici, koji t iv i j estanuju u tim zemljama i koji su od p a k a( ?) osim dravnih daa njemu kao mitropoliti uplaivali milostinju, to mu spada, zatim pristojbe za vjenanje, sada tome protive, jer da takove pristojbe moraju plaati papi.

promijenjena

odregjuje, da svi gore spomenuti dalje sve pristojbe mitropoliti plaati, a ako bi se koji sveenik protivio, da ga mitropolit nitko na po svom obiaju imade pokarati, a da

Mehmed
i

imadu

mu

put ne stane.*)
Pitanje je

dakako da

li

je
i

na osnovu

istinitih

informacija

ferman sastavljen da li je zbilja peski

patrijarh mogao i praktino provesti, to mu je u njemu dozvoljeno. Ruvarac spominje i ferman sultana Mahmuda od god. 1731., izdan patrijarhu Arseniju IV., u kojem se zapovijeda, da njega tako isto i sveenstvo latinske crkve u Bosni za svoje patrijarhe priznavati ima."**)

Rekao sam ve naprijed, da bi sve te fermane o sukobima franjevaca i pravoslavnih vladika valjalo najprije kritiki izdati, a

jasnija

slika

onda bi valjda bila i o tom nastojanju srpskih ili grkih


Dua
(Gl.
z.

*) Tri
p.

turske listine manastira


Istorija

m. 1908.
izdanje

115.).

Stanojevi:

srpskoga naroda

II.

p. 237.

**)

Ruvarac:

peskim

patrijarsima p. 7980,
11


patrijarha,

162

nikako
opravdati

Jedno

stoji,

da podbiju poda se franjevce i katolike. a to su Ruvareve rijei da se takav


srpskih
patrijarha

postupak ne da."

D.

Bosna

paaluk.
nije identi-

Pojam Bosne pod turskom vlau

a ni s dananjim. Osvajajui Turci u prvoj polovini XVI. vijeka Bosni susjedne zemlje, pripajali su ih u poetku Bosni, tako, da je pojam Bosne dobio mnogo ire zna-

an

ni sa starim

pojomom Bosne,

enje.

Bosna

je bila

sastavljena

od

vie sandaka.

Mi

smo do

se prilika pruila u politikoj istoriji imena tih sandaka, a sada ih redom navesti. Najstarija su dva sandaka

sada opominjali, kako

nam

emo

bosanski (vrhbosanski)
lazi

hercegovaki.

Uz

ove do-

onda

najranije

zvorniki.

Baagi spominje

zvornikog sandak bega, a znade od 1514. godine.*) Kliski postoji od god. 1537. U Lici su Turci zasjeli oko polovine XVI. vijeka, ali se liki sandak spominje tek prema kraju drugs polovine XVI. vijeka (1584.) Neto prije bilo je sijelo sandaka za Krajinu u Ostrocu, a od godine 1592. u Bihau. U Slavoniji, koja se osim Srijema, koji je spadao pod budimskoga ili temevarskoga beglerbega, takogjer raunala u Bosnu, znademo najprije sandaka u azmi, a poslije razorenja ovoga grada (1558.) u Pakracu. Megjutim Pakrac ne ostade sijelom sandaka. Slavonija je bila razdijeljena u dva sandaka:
1461. (?) jednog
ih dalje

ve

onda

poeki

cerniki.

vrijeme najvee turske moi, ali ujedno i u poetku opadanja iamdemo u turskoj knjievnosti i neke vojniko-statistike i geografske radove. Sultan Ahmed I. (1603. 1617.) odredio je, da mu Aini
*)

Baagi

o. c. p.

186.

163

upravnik dravnih dobara, pregjani 1 i j a, spremi spisak vojnikih okruga i vojnika po svemu carstvu. Tako je u to doba nastao pregled h asov a, timara i zijameta po svim vilajetima, Ovim i sandacima, koji se i do danas sauvao. se radovima posluio i H a d i Kalfa (atib Mustafa ben Abdala t 1655), ija je adelebija minastrativna podjela Bosne starija od vremena, u koji ju je on na hartiju stavio. Ovim opisima bosanskog paaluka valja jo dodati jedan iz doba poslije 1624 godine t. zv. mletako-dalmatinski opis, a sastavljen je prema turskim podacima, jer su turske oblasti nastojale u svako vrijeme biti obavijetene o broju za puku sposobnoga puanstva, pa su takovo popisivali. Na elu ovog mletakodalmatinskoga opisa kliskoga sandaka veli se, da e h m e tu s t a j-b e g i sin mu su sandaci

beg

dali popisati 1600.

1624.

taj

sandak.

Na

elu opisa bosanskoga sandaka navodi se, da je taj sandak dao god. 1620. popisati bosanski beglerbeg

Ibrahim paa Menin-begovi,


imao vojsku povesti u Budim. Ovaj mle-

kada

je

iako-dalmatinski opis upotrebio je i Grgievi, do sada ve mnogo spominjani agenat i donio ga caru Ferdinandu II. Iz polovice XVII. stoljea imademo podataka o bosanskom paaluku u Sejahatnami po-

znatog ebelije. Ovamo moemo jo uraunati i jedan vojniki izvjetaj od nepoznata pisca za doba Eugenovih ili Petraevih operacija protiv Bosne. (Dakle konac XVII. ili poetak XVIII. vijeka.)*)

*)

tom

sravni:

Novakovi: Hadi-Kalfa

ili

Catib

elebija turski geograf XVII. veka o Balkanskom poluostrvu (Spomenik XVIII,) Dr. Raki: Prilozi za geografskostatistiki opis bosanskoga paaluka (Starine XIV,) Osim mletako-dalmat. opisa nalazi se ovdje Putopis ibeniana Prana Butriia Ivana Divnia iz ibenika u Hlijevno odavle u Skoplje bosansko god. 1574. Batini je relaciju Atanasija Georgicea (Grgievia), to ju je predloio caru Ferdinandu mletako-dalmatinski opis, ottampao u Starinama 17. (p, 116 dalje.); Dr. Bodenstein: Povijest
i i

11*


Na osnovu

164

ovih podataka bila bi upravna po:

djela Bosne, kako slijedi

A i n i Alija, koji je pisao oko 1610. godine broji ove sandake: Bosna (paa sandak), Klis, Erceg (Trebinje), Zvornik, Poega, Zana Cernik, Krka i Rahovica, Lika. Hadi Kalfa opisuje Rumeliju i Bosnu, mislei pod Rumelijom cijelo Balkansko-poluostrvo osim Bosne i Rake, (Novi Pazar), Vlake i Moldavije. On spominje ove sandake: Bosnu, u kojoj stanuje paa i beglerbeef, Hersek, Klis, Izvornik, Poegu, Rohisu, Krku i Rahovicu (Rahoidu), a ne opisuje Poegu, Rohisu i Rakovicu (Orahovicu?!). U obim turskim vrelima iznakaena su neka imena, pa ne znamo, to se pod njima misli. Mletako-dalmatinski opis znade za sedam sandaka: bosanski, zvorniki, poeki, cernikt, bihaki, kliski i liki, pa bi se prema tom opisu mogle i priblino tano ustanoviti granice pojedinih sandaka.

Hercegovina
i

prostirala

se

od Novoga

na moru do blizu Spljeta, jer se ovamo uraunavala i poljika Krajina (provinzia Pogliza)*). Odavle tee granica sjeveroistono do na domak june esti Livanjskoga polja, uokruuje jo Duvanjsko polje sa 2upanjcem i dotie se Neretve kod Rame. Odavle tvori megju visoko gorje, to rastavlja vode bosanske od voda neretvanskih gornje Drine. Prema tome pripada Hercegovini cijelo izvorno podruje
Risna
i

Drine s Foom, ajniem, Goradom, Plevljem, Mileevom. Viegrad nije vie hercegovaki. Kliski sandak zaprema unutranju Dalmaciju do Krke s Drniem, Vrljikom i Sinjem, zatim Bosnu sa Livnom i Olamoem sve do Rame, Vrbasa i Plive. (Ovamo spadaju Prozor, Prusac, Jezero i Skoplje itd.) Sijelo sandaka bijae ponajvie Livno, a ne Klis, a kasnije i Skoplje.
naselja u Posavini god. 17181739.
6.

Beschreibung
z.

von dem Konigrech Bosnien


95-112.)

(Gl.

m.

1908 p.

*) Za nju se veli: Alla quale pero non ariva mai ne il sanzaco, ne il suo logotenente, ma si governa da un emino.


bit

165

Oblast likoga sandaka prostirala se uz Veleprema Senju, Brinju Otocu, te obuzimae sjeverni dio dananje Dalmacije do rijeke Krke prema Skradinu i Obrovcu: Kotare, Bukovicu, Liku i Kri

bavu. Sandak-beg ju stolovao u nekadanjoj hrvatdok su glavne utvrde i sijela kapetana bile: Udbina, Perui i Ribnik. Bihaki sandak zapremae unski kut s Caziskoj prijestolnici Kninu,

nom, Buimom, Krupom Kamen-gradom. Pod zvornikim sandakom misli se poglavito na zemljite tuzlansko, a bosanski sandak sterao se od Dobruna preko Sarajeva, Viegrada na Drini Travnika, Jajca i Banje Luke do Gradike, Jasei

novca,

Novoga

Kostajnice.*)

god. 1 582. (1 583 ?) bijae Bosna b e g 1 u k, a te je godine slubeno postala beglerbeglukom ili paalukom. Bosanski namjesnici bili su i prije toga dogagjaja ne samo begovi, nego je megju njima bilo i vie paa, pa i vezira. Teko je sigurno odrediti, u koliko su do ovoga vremena bili ostali sandaci odvisni od bosanskoga. Baagi veli, da je on bio samo primus inter pares, a postavi beglerbegom, poveali su mu se samo prihodi. injenica je, da poslije 1582. godine ne vidimo vie kao prije toliko etovanja pojedinih sandaka na svoju ruku nego vie pod vodstvom beglerbegovim. Jedinu iznimku ini bihaki sandak sa svojim krajinicima, koji je radi svoga osobitoga iznimkoga poloaja umio ouvati neku nezavisnost, koja je kadkada po beglerbega znala biti i neugodna. Beglerbeg je vojnika i upravna glava provincije. Vlast je njegova slina onoj vizantijskoga stratega. O ugledu i sposobnosti bosanskoga b-glerbega je ovisilo, da mu njegova vlast bude od ostalih sandaka priznata. Tu su vlast stezale osim toga i uglednije porodice u zemlji, bez kojih beglerbeg nije mogao na svoju ruku, ako nije htio izazvati nezadovoljstvo
*)

Do

gledita

Lijepo je ove granice ustanovio s geografskoga R c h t e r 1. c. p. 31 1 Za liki sandak gl, Lopai:


i .

Dva junaka

p. 21.

166

protiv sebe, nita vanijega odluiti. Od 18. stoljea postaje pravilom, da namjesnik sazivlje kao neko vijee bosanskih prvaka i da s njima raspravlja o vanijim stvarima. Rekli smo naprijed, da se je uz staro plemstvo, koje je zadralo svoje posjede, razvilo i novo vojniko, a to su spahije. Ovaj lenski vojniki sistem razvio se i u susjednim zemljama, koje su osvojene i Bosni pridruene. je koja pokrajina osvojena, odmah je gragjen popis ili katastar i zemlja podije-

im

zijamete. Tako se iljena u dravnu (has), timare tavom turskom Bosnom organizovao orijentalni feudalni sistem. Lenska dobra dijeljena su po selima, koja su sastavljala jednu nahiju, kojom je upravljao pod raznim nazivima (subaa, kapetan, musei

najuglednije porodice u nahiji. vie nahija zvao se sandak, kojim je upravljao beg, a pred njim se nosio jedan tug (konjski rep) kao znak njegovoga dostojanstva. Sandak-begu bili su podloni
lim) najstariji
Distrik,
koji
iz je

lan

obuhvatao

alajbezi, a ovima eribae (satnici). Beglerbeglukom bosanskim upravljao je najprije paa sa dva tuga, a poslije gotovo redovno vezir sa tri tuga.

Na zapovijed subae kupile bi se spahije i pridruile se alajbegu, ovaj bi ih predvodio sandakbegu, a sandak-beg beglerbegu i napokon serdariekremu (velikom veziru ili odregjenom vrhovnom
vojskovogji).

Bosanski beglerbeg bio je u vojnikim stvarima podvrgnut beglerbegu od Rumelije, a kad je osnovan budimski paaluk, veziru u Budimu.*) Daovo nije vrijedilo za itavo doba, o kokako, da jem govorimo. Nema sumnje, da su budimski bosanski, te temivarski beglerbezi imali iznimni poloaj u drne vrijede i ne mogu se primijeniti avi, pa zato
i i i

*)

Spomenuti mletako-dalmatinski opis


al

sottoposti

commando supremo
di

veli: Sono del Vezir di


di

Buda:
et di

il Bassa d' Agria (jegar), Bossina (Starine XIV.)

Caniza

Temisfar


.krajeve.

167

inae uobiajene regule u turskom carstvu na nae O njihovim prihodima ne raunaju puno u

Carigradu, jer oni ih troe na svoje vilajete, branei carstvo od kranskih drava. Osvojen j em Budima imala je Turska krajinu od Budima do Dinarskih planina. Budimskom i bosanskom beglerbegu je u prvom redu briga, da tu krajinu uvaju. Dakako, da nije niti itava turska Ugarska, ni Bosna bila krajinom, uvijek pod orujem. Kadkada se svim sandak-bezima daje u tim zemljama naslov s e rhatskih begova. Pravi, krajiki sandaci bijahu liki, bihaki, cerniki i kliski. Gdjekad je pojam krajine ogranien samo na t. zv. tursku Hrvatsku i khki sandak. najveem dijelu slavonskih, ugarskih, da ne govorimo o bosanskim krajikim sandacima, brane tursku granicu, a napadaju kransku, Bonjaci. Tako su Bonjaci stekli u Slavoniji i u Ugarskoj lena. Megju tim spahijama bilo je n. pr. u Slavoniji staroga bosanskoga plemstva, a moda jo vie novoga vojnikoga. Poznati su u turskoj vojsci a k i nd i j e. Bili su to konjanici bez lena i plae, koji su kao dobrovoljci ili u rat i ivotarili od ratnoga plijena i grabea. Za osobite zasluge dobivali su lenske posjede u osvojenim zemljama, gdje su nali i novu postojbinu. Vrlo su odvani ti bosanski junaci, veli elebija, te u Budimu, u Egri, Bosni i Hercegovini svega 760(?) serhatskih gradova danju i nou uvaju i brane od neprijatelja.*) elebija rauna polovinom 17. vijeka u Bosni 7 sandaka (ira Bosna) 59 ziiameta i 1792 timara te 10.000 vojnika cd spahija i begova. To je dakako, ve doba, kada su spahije poele poputati u svojoj ratobornosti. Inae je Bosna mogla dii 15 20.000 kojnanika. U doba velikih osvajanja i dobre organizacije mogao je itavi serhat Ugarska, Slavonija i Bosna dii na noge i do 70.000 vojske. elebija jo spominje u svim gradovima osim

*)

Kemure

elebiju citiram prema prevodu s turskoga od (Gl. z. m. 1908. p. 193202. 289342.


i

168

10.000 vojnika od spahija i begova jo i 1200 askera spreme, koji dobivaju plau od dravnoga blagajnika. Francuz Poullet*) na putu kroz Dubrovnik i Bosnu god. 1658. spominje, da bosanski paaluk imade deset ili dvanaest hiljada vojnika, o ko-

jima ne govori ba najbolje, osim jednoga dijela, koji se nalazi u pratnji pae. Bit to jenjiari, koji su primali stalnu plau, da na zapovijed jenjiarskoga age kreu na vojnu. Stolica bosanskoga beglerbega bijae od prvoga beglerbega Ferhat-pae Banja Luka, a prije je bosanski sandak stolovao u Sarajevu. U god. 163Q. prenio je stolicu beglerbega ahinpaa u Travnik, ali uza sve to se kadkada jo i kasnije spominje stolica beglerbega u Banjoj Luci (n. pr. elebija polovinom XVII. vijeka). Paa je imao u svojoj okolini prema elebiji oko 3000 askera, koji su u svako doba spremni za rat. Gore spomenuti Francuz Poullet doavi u Sarajevo imao je i prilike, da vidi Seid-Ahmet pau, koji svakoga popodneva izlazae u pratnji od 1500 do 1600 konjanika, isto tako lijepih ljudi kao i ilih konja. Gotovo u svih konja grudi, uzde i sape bjehu nakiene srebrenim ili pozlaenim ploama. Kaji, koji se povlai konju preko ela, ukraen je mnogim ukusnim predmetima, kao polumjesecima, burmama, biserom, od iste kovine ili s nekoliko prostih kamenova, koji mu na tom mjestu prave kao krunu pridavaju draest, koja ga ini ljepim, nego li je u istinu." Poullet dodaje tom opisu, da se on ba ne da laliko opsjeniti stvarima, koje udaraju u oi, pa je za to upitao dobro upuene osobe, da li je sva sultanova vojska slina ovoj. Dobio je na to megju inim odgovor, ,,da od 10 ili 12 hiljada vojnika, to ni jedne bolje ih broji ovaj paaluk ili izuenije vojsk e". Austrijski vojniki izvjetaj, kojega smo naprijed spomenuh kae, da u Sarajevu made u tvrgjavi 12.000 j e n j i a r a pod

nema

*)

Dubrovnik

Jelavi: Doivljaji Francusa Poulleta na putu krcz Bosnu 1658 god. (Gl. z. m. 1908. p. 58.)
i


jednim agom
izvjetaju veli,
i

169

Nje-

80 topova. Za pau se u tom i da rezidira u Travniku, ali da imade


se sastoji

Sarajevu svoju rezidenciju.


od 500 momaka,

gova garda da

koji

su
SilSil-

jednako odjeveni: haben die Brustkleider mit ber Beschlag, und so auch die Pferd Zeuge mit

ber garniert, jeder von dieser Garde hat seinen eigenen Knecht und sind alle zu Pferdt." Osim ovih 500 konjanika imade jo 500 pjeaka, koji se zovu delije, a nijesu tako skupocjeno odjeveni kao oni na konju. I ovaj izvjetaj spominje ba kao i Poulletov,

da kada paa izlazi na etnju ili kakovu inspekciju po zemlji, s njime ide i sva ta njegova pratnja. Ova paina garda uvijek je uz pau i spremna za boj, ba onako, kako nam to elebija pripovijeda za ono 3000 painih askera. Njemaki izvjetaj veli, da Bosna moe dii na noge 50 60.000 ljudi spremnih za borbu. Interesantan je opis, kako se vojska skuplja u sluaju rata. Iz opisa se jasno razabire, da je
i

u Bosni krajem 17. i poetkom 18. vijeka zavladala nska korupcija. Paa, veli opis, alje u takovoma sluaju u sve bosanske gradove svoju gardu i nalae zapovjednicima posada u gradovima i njihovim etama usmeno, da u svim gradovima po telalima (Marktschrey,er") dadu pozvati sve vrste vojnika, da se okupe oko svojih kapetana. Kada se taj posao obavi, moraju sabrani da idu na mjesto, koje je odredio paa. kod ovoga sabiranja vojske primaju se i elementi, koji se nijesu inae bavili orujem. Za 20 dana, veli izvjetaj, moe se skupiti bosanska vojska. Kada ete dogju na mjesto odregjenja, pregledava ih defterdar. Onaj aga", koji je doao sa nepotpunom etom gleda da svoju kompaniju popuni do obavljene revizije raznim ljudima, Ciganima (und anderes Gesinde") za neto novaca, a kad se obavi revizija, smiju svi da odu, kuda ih je volja. Ovi se za vrijeme revizije javljaju pod imenom onih, koji su morali doi, a nijesu doli. Zapovjednici kompanija" to rade samo zato, da dobiju

170

plau za kompletnu etu, Dogagja se, veli izvjetaj, da se mnogi drski ljudi" (kecke Leute) od ove vrste dadu kod dvije do tri kompanije primiti, progju reviziju, prime novac od zapovjednika eta i onda odu. Za taj posao primaju 1012 pijastra. To se dakako dogagja samo kod neredovitih eta, koje
su vie ad hoc" sabrane za borbu. Za spahije kae izvjetaj, ako ne do?ju na mjesto odregjenja, da ima alaj-bsg (al General Major und Brigadier) sam pravo, da im oduzme njihovo leno i da ga dade komu drugomu. I o jenjiarima

govori
gjenje

da oni imadu svoje posebno ureda su kod Turaka najbolja vojska (das beste Volk"). Za spahije veli, da se odijevaju po volji, ali isto (sauber und nett"), da imadu dobre
izvjetaj,
i

konje, jer su sami plemii.


valerija.

To

je

Oni

se uzdravaju

potpunoma

najbolja turska kasami.

Uz beglerbega bili su za upravu beglerbegluka njemu dodijeljeni D e f t e r d a r (Timar-defterdar), zapravo veliki blagajnik beglerbegluka, to bi odgo:

varalo vizantijskoni logotetu; njegov je zamjenik ehaja-beg, koji je ef uprave za odsutnosti beglerbega iz zemlje; zatim muftija ili kadija za itavu zemlju sa stalnim sjeditem u Sarajevu, a zove se muli a (od god. 1578.) Osim toga jo itav niz ostalih veih ili manjih inovnika i svite vezirove sa raznim funkcijama. Isto tako su imali i sandakbezi svitu, dakako manju od beglerbegove. Sarajevu sjedio je jo dizdar-aga, zapovjednik jenjiara u Bosni, koji su u raznim utvrgjenim gradovima sainjavali posade. Muslimani u Bosni u prvoj su liniji vojnici. Zemlju malo obragjuju. To je opazio ve i Grgievi. U neprestanim ratovima sluei na granici, spahija bosanski nije pravo ni odahnuo u prva dva vijeka turskoga gospodstva. Ne ratuje megjutim samo spahija. Ima tu uz redovite raznih neredovitih eta, a uza to bosanski spahija kad je na bosanskoj granici, u Slavoniji i Ugarskoj mir, ratuje u Aziji. Bilo je prilike, te smo to i spomenuli naprijed. Kada


je

171

mir.

spahija postao nesposoban za rat, povukao se u On nije poao na svoje leno, nego je stanovao

u gradu, obino glavnom u svom sandaku. Ovo je jedan od glavnih uzroka, da su bosanski gradovi
dobili

tumai

muslimaski karakter. Megjutim nam to i jednu drugu injenicu. Kransko stanovnitvo zemlje, premda je bilo podano muslimanima, sauvalo je tako svoje obiaje, a turski upliv
jo
ih je

samo
lea u

povrno taknuo. Osim trgovakoga stabosanskim gradovima, koji je pripadao i druostalo, nosi karakter turski.
i

gim konfesijama, sve

Kod prikazivanja jedne druge kranske crkve povrno, imali smo prilike, da se taknemo makar
i

odnoaja krana prema muslimanima. On nije bio uvijek jednak, a uvjetovan je esto opom politikom situacijom, u kojoj se nalazilo tursko carstvo. Ovdje moramo jo taknuti jedan momenat, a to je borba na Krajini. Vie nego istorija govori nam o njoj narodna pjesma. Borbe su ovdje bile uvijek krvave i trajale su neprekidno od 16. do 18. stoljea. Iza najkrvavijih dogagjaja svrava pjesma takva je A to sasvim rezignirano: Krajina! Zaludu je izmegju Austrije i Turske bio proglaen oficijelan mir! Imademo jedan klasian primjer, kako se ova borba na Krajini shvaala jo 1808. godine. Tada je bio francuskim konzulom u Travniku vrlo bistri i otroumni David, kojemu imademo zahvaliti vrlo lijepih opaanja o Bosni onoga doba. David protestira kod vezira Ibrahimpae radi neke provale na dalmatinsko-^francusko zemljite. Ibrahim-paa mu ovako odgovara: to ete, da vam kaem o tom vojevanju na granici? Ono je postojalo od vajkada. Radite, kao to su uvijek radili Austrijanci. Kada Turci otmu malo stoke ili ubiju nekoliko ljudi Hrvatima, svi 'bez oklijevanja upadnu u nae krajeve, te porobe i pokolju

emo,

koga god stignu. Ne e se zbog takovih s tnicadvijevelike drave zaratit i." Dai

vid je imao prilike, da faktino doivi ovakav jedan dogagjaj na hrvatsko-bosanskoj granici, a Ibrahim-


paa
nije

172

nije ni prstom maknuo. Dakako, da Davidu ba to bilo jasno i da se on nije mogao sloiti s ovakovim megjunarodnim pravom".*) Pored svega toga malenoga, ali krvavoga rata na Krajini, imademo obilje dokaza, da su se Turci i krani na Krajini, osobito odliniji dobro megjusobno pazili, sklapali razne poslove, a pojedinci se i bratimili. Kada ovjek ita dosta brojno poznatu korespondenciju izmegju jednih i drugih, krajikih turskih i kranskih asnika, jedva bi i vjerovao, u kakoj su ljutoj borbi vazda megjusobno bili.**) Pisma najveim dijelom govore s obje strane o zarobljenicima. Obino su to pogagjanja za svote otkupa zasunjenih momaka, ena, djevojaka, a sve u jednom prijateljskom tonu. Navest emo samo nekoliko primjera. G. 1655. pie kostajniki Beer, odobaa" molei svog oca" Mihajla Antolia, sisakoga porkulaba, da pusti na slobodu nekoga sunja. Ili ove iste godine aban iz Jasenovca istom Antoliu moiemu pobratimu", vitezu na Kraini, molei ga, da mu poalje meda i

est lakata zelene

ohe. God. 1700.

neki

Osman-aga

moli Petra Keglevia, zapovjednika pounske i pokupske krajine, za jedno vile ki trai prepelice", a mi huemo vaoj milosti zapovidi posluiti. Odliniji se tituliraju na susid i priatelj na Kraini potenoj" kao n. pr. Petar Keglevi i Mustafa Feratpai, muselim na Kraini i Kraine banjaluke od Tenja do grada Bia naivei zapovidnik". Zarobljenicima, koji su bili u Bosni, nije ba bilo zlo. Eno zarobljeni Karlovani piu vicebanu iz Kljua u Turovo polje: Hevo, mi smo svi lipo zdravi i itovati kako smo bili i zdrave i ruke i noge ." Mole vicebanua i zubi i oi i vas drugi ivot

*)

lata u

Jelavi: Iz prepiske francuskog generalnog konzuTravniku u godinama 18071814 (Gl. z. m. 1904.

p. 466.)

**)

Raki: Dopisi izmedju


i

krajikih

hrvatskih

asnika
sa stare

(Starine XI krajine (Gl.

XII.); Dr.

z.

erovi: Nekoliko pisama m. 1905. p. 218 235J


koj nevoli.

173

,,ednu sablu zagrebkinu, golo elezo, to su ju obeali gospodinu abanagi, koie bio na priatel u te-

dan

Sejahatnami" zabiljeio nam je ebelija jeprimjer odnoaja izmegju krajinika. Negdje u Dinari pobili se Turci i krani. Turci zarobili vie krana, a za jednoga zauzimao se jedan musliman. Namjesnik Melik Ahmed paa ne razumije pravo to zauzimanje, a onda mu to protumaie ovako: nas po serhatu imade taki obiaj megju
lijep

muslimanima i kranima, kada se zavole i pobrate, jedan drugoga malo narezavi lane jedan drugomu krvi i zadadu sebi vjeru, da jedan drugoga ni smaknuti ne e ni izdati, a ako sluajem kojim zapane suanjstva, da e jedan drugoga izbaviti. Poto je ovaj junak musliman pao megju krane u roblje, on ga je izbavio, te zbog toga i ovaj nastoji, da ga
izbavi.

Premda

to ne pie u vjerskim knjigama

ne

postoji, ipak su to nai stari obiaji. Melik-paa po.

kloni obojici ivot.

Na ovom nam se mjestu taknuti jo jednoga momenta. Musliman imao je u dravi privilegovan poloaj, koji je naao izraaja u sasvim privatnom ivotu. Raja se mora razlikovati u nonji od privilegovan oga. Naredbe u tom smislu ranijega su da. tuma, ali u Bosni se na to pazi ini se tek kasnije. Baagi spominje naredbu istina istom iz 1794. godine u pogledu odijela, ali veli, da je to i prije vrijedilo, samo to se u to doba valjda jeponovno istaklo, jer je megju kranima vrejima zavladala elja ili obiaj, da se nose
i i i

muslimani. Zeleno, bijelo, uto i cn^eno muslimana i jenjiarska. Crnc^ je nonje odijelo je nonja kranska. Raja, osobito mlagjapored svega toga, to su bile opredijerija ljene kazne za prekraj naredbe o nonji kao ibanje po tabanima, ipak je nosila odijelo kroja turskoga i jenjiarskoga. Sauvao nam se i jedan crkveni oglas iz druge polovine 18. vijeka iz Sarajeva, koji se bavi tom nonjom. Dr. Levy spominje,.

kao

boja


-da

174

su Jevreji potkupljivali straare, kadije i muteda n. pr, Jevrejke smiju nositi takove cipele kao muslimanke. (17541804.) Francuz Poullet spominje o nonji krana, da smiju poput Turaka nositi crveni fes, ali im nije dozvoljeno nositi ni zelenoga, ni crvenoga, ni bijeloga saruka, ako njje sasvim iaran prugama crne boje. U ivuta je kapa ljubiaste boje i slina veli Poullet, naoj mjeri zvanoj etvrt od vagana. Osim ovog deklarisanja u nonji nije n. pr. kranin ili jevrejin smio unutar grada jaiti; spominju se i sluajevi, da je susrevi muslimana morao s konja sii, a konj nije smio biti
selime,

sjajan

raskoan.*)

Muslimanski elemenat u zemlji radio je uza sve krajiko obiljeje intenzivno i na kulturnom polju. Treba samo proitati Sejahatnamu Celebijinu, koji nam putujui po Bosni opisuje pojedine gradove, sa tolikim medresama, mektebima i raznim drugim institucijama u znanstvene i humanitarne svrhe, koji su podizali pojedini domai odlinici, namjesnici. Ako ba i ne treba vjerovati svakoj brojci ebelije, jer on njima ne krtari, nego se upravo razbacuje, ipak neka je samo jedan dio njegovoga pripovijedanja istinit, ve nam je to dokazom jakoga kulturnoga nastojanja u zemlji, u kojoj je vazda hiljade i hiljade ljudi stajalo spremno, da pohrli na bojno polje. Ne uputajui se istorijsko-topografsko prikazivanje itave zemlje, mi emo se ovdje samo u kratko taknuti grada Sarajeva. elebija s p o t p u-

nimpravomistie, dajeosnutakiproirenje Sarajeva zasluga Osmanlija.


Naprijed
jeva

smo spomen ule, da je osniva grada

Saraje

Isabeg
i

IshakoviHranui
Iza njega odlikovahu se

pa smo

tom prilikom
ovaj podigao.
*) Dr.

spomenuli neke gragjevine, koje

gradnjama

Levy: Dis Sephardim. Sarajevo

1911. (p. 55.).

^kari: Jedna naredba o rajinom odiielu (Gl. z. m. 1902 p. 557.) Baagi o. c. p. 116. Kneevi: Carsko-turski namjesnici p. 39. Jelavi: z. m. 1908 p. 56.)
Doivljaji

Francuza Poulleta (GI.


Mnoge od oborene, mnoge su
vatnici.
tih

175

javnih zgrada razni namjesnici,*) a

pojedini pri-

zgrada do danas su posve nastradale za poznate provale


te

su kasnije bile poOd prvih sandaka gradili su Skender-paa i sin mu Hasanbeg, Ajas-paa, Jakub-paa, Bali be?, Skenderpai itd. Nada sve se istie svojim gradnjama, koje natkriljuju sve, to se do njegovoga doba na polju arhitekture stvorilo u Sarajevu i u Bosni, glasoviti H u s r e v-b e g. On je naroito u svojoj damiji, veli dr. Truhelka, stvorio umotvor, koji ne samo po svojoj arhitektonskoj koncepciji, nego i po svojim dimenzijama nadmauje sve ostale damije onog doba.**) Nekoliko vremena iza svoje damije, sagradio je Husrev'beg i svoju medresu (Kurumlija", Jer pokrita olovnim krovom). Ovo je imala biti neka mala univerza", koja bi udovoljavala svim zahtjeprinca
novljene,
materijala.
i

Eugena Savojskoga, ali od slabijega

vima tadanje orijentalne znanosti. Ta medresa je zaista postala najglavnijom u Bosni, u njoj su

uili uenjaci svjetskoga glasa. Iz nje je izalo dosta pitomaca, koji su u svojoj domovini, a mnogi 1 izvan nje izali na glas kao odlini ljudi. Uz medresu bila je i biblioteka (kutubhana), koja je danas smjetena u posebnoj zgradi kod damije, a uva se u njoj do 1800 knjiga, veinom rukopisnih. to je kupljeno u Husrev-begova doba, ne znamo. Veina tih knjiga je ipak poslije nabavljeno. Osim

ovoga valja jo istai kao humanitarne institucije Husrev-begovu musarfihanu s imaretom, zatim Husrev-begovu banju na uglu emalue i
javnim gragjevinama u Sarajevu publicirao je pod naslovom: Sarajevske damije druge javne zgrade turske dobe mnogo toga u Gl. z. m. za god. 19G8 (str. 475-512.) 1909. sv. 4.; 1910. 23116; 589-644. 1911 p. 391436. **) Truhelka: Gazi Husref-beg. Ovdje je sabrano sve, sto je vrijedno spomena o tom znamenitom gragjevnom djelu Husrev-begovom. (p. 60 dalje.), a potanki opis svih ostalih spomenika iz doba Husrev-begovih.
*)

po sada

Kemura


Pehlivanue, bezistan,

176

sredite sarajevske a
i

neko

bosanske trgovine, nekoji hanovi itd. Svojini gragjevinama a i kulturnim institucija uinio je Husrev-beg iz Vrhbosne, koju jo Ajas-paa godine 1477. zove kasabom, grad (od Husrev-begovih vremena e h e r"). Prvo dokumentarno spominjanje imena araj i Sajeva, mjesto Vrhbosne, spada u prve godine XVI. stoljea.*) Husrev-bega nije natkrilio nijedan kasniji namjesnik u podizanju gragjevnih spomenika, a niti jedan nije onoliko nastojao, da s r e dstvomkulture uini Bosnu trajno pokrajinom osmanlijskoga carstva. Ne moe se opet rei, da se
njegovi potonji nasljednici nijesu brinuli, da Sarajevu pribave prvenstvo nad ostalim gradovima Bosne, ma da Sarajevo nije bilo uvijek sjedite bosanskoga namjesnika. Treba samo proitati kakovim oduevljenjem govori o Sarajevu Evlija elebija. Na zemlji ima, veli on, po imenu araj'' nekolika gradova, ali Bosna-saraj od sviju je najuregjeniji i naljepi kameniti grad. Oko ehera doli gori teku
i

bezbrojne vode, a sa svake

je

strane ukraen u-

mama, baama i cvjetnjacima. Hvala Bogu, u istom se eheru iz dana u dan narod poveava. Ovako govori elebija, nabrajui 170 damija, veliki broj duana, istih sokaka, kamenom kaldrmu kojem imade skupocjene hindske, arapske, poljske, eke, perzijske i ine robe. Amo su dolazili trgovci dubrovaki mletaki sa svojom razIjenih, bezistan
i

liitom skupocjenom robom. I stranci zapadnjaci govore o gradu s velikim repektom. Francuz Quiclet spominje 101 damiju, od kojih je sedam pokrito olovom, 169 lijepih

esama
s

(belles fontaines.") Grad mu je pun vrtova, arija, Quicletu je vokama. Veliki trg udo! Dozvolom painom hoda Quiclet po gradu

u francuskom odijelu
takmile,
*)

da

mu budu

hvali se, da su se Sarajlije i dobri, prijatni i uljudni.**)


etc. p. 208.
i

Truhelka: Tursko-slovj. spomenici

**) Dr. Truhelka: OP'S Dubrovnika 1658. (Gl. z. m. 1905. p. 415-440.)

Bosne

Iz

god-

177

da

iz izvjetaja katolikih biskupa razabiremo, Sarajevo bogata trgovaka varo, gdje se skupljaju brojni narodi sa trgovinom. Svi istiu specijalno muslimanski karakter grada. Biskup Maravi zna za 100 kua i 600 katolika u gradu, koji imadu jednu kapelicu Bi. Djevice Marije, dok raniji biskup

je

vie tisua turskih kua i znade za 200 katolikih kua 1000 dua, kojima jedan fratar obavlja crkvene funkcije. Njemaki vojni izvjetaj iz konca 17. stoljea, kojega smo naprijed citirali, znade za 508 katolikih kuanstava (Haushaltungen) i 1000 pravoslavnih.

Balievi spominjui 20

U poetku druge polovine 16. stoljea nastanie u Sarajevu panjolski Jevreji, koji su jo u istom vijeku dobili svoj ghettu (ifuthanu") i tempel. Njihova opina pravo napreduje tek od 18. stoda Jevreja ljea. Biskup Maravi naglauje, imade jedino u Sarajevu. Tek od druge polovine 18. stoljea nastanie se oni i u Travniku, a ostale njihove opine novijega su datuma. lanovi ovih
se

novijih

opina

doselie se iz Sarajeva.
je

mnogo stradala od nesigurnosti i neprestanih ratova, a bila je u mirnija vremena dosta znatna. Vei bosanski gradovi stajali su u svezi sa vanim turskim gradovima kao Skopljem, Solunom, a iva je bila veza Bosne i sa Beogradom. Od Sarajeva ila je trgovina na Drinu do Zvornika, a
Trgovina
elebija ovdje su plovile lagje prema Beogradu. pripovijeda o nekoliko hiljada (?) lagja, to rijekom idu u Beograd odilaze. Za trgovinu s Dubrovnikom bila je od velike vanosti Gabela (stara Dri.
i

jeva).

stva.

vadile su se i za osmanlijskoga gospodelebija hvali osobito isto srebro u Srebrenici, a znade i za majdane olova, bakra i eljeza. Za eljezo veli, da se vadi u Fojnici i Vareu, ali dodaje, da se vadi bez rauna". Neto se eljezne robe pravilo u Vareu i epu. Kod Fojnice pravile se puke, sablje i puani prah, kako nam je to za-

Rude


biljeio austrijski
jeka.

178

izvjetaj

vojniki

krajem

17.

vi-

Turci su kovali u Bosni i svoj novac: od god. 1520. do 1595. kovali su zlatne altine i srebrne aspre u ajniu i Srebrenici, odakle i kovnica

prenesena u Sarajevo, gdje su se god. 1623. 1640. kovale aspre. Kasnije je Turska poela kovati bakrene manjgure (u "Sarajevu god. 1688. 1699.).*)
i

Truhelka: Zanimiv turski novac, kovan u Sarajevu m. 1889. I. sv. p. 57-59.) Truhelka: Jo jedan u Bosni kovani novac (Gi. z. m. 1894. p. 419 420.) O prvom novcu zanimive podatke iznosi Kronika Nikole Lavanina (Gl. z. m. 1889. sv. III. p. 79.) Sr. jo: M. Reetar: Stari bosanski novci (Bos. Vila 1913 br. 5.)
*)

(Gl.

z.

Knjiara

3.

Studnika

drug u
svakidanjeg

Sarajeuu preporuuje:
Najnuniji

njemaki razgovori
Oto Hillmann
i

iz

ivota, sastavio

'30

Depni rjenik
Turski
ivota

jezika od dra Scherzera, vezano

njemakog srpsko-hrvatskog K 3"


razgovori
iz

najnuniji

svakidanjeg

K -20
Bosne do propasti kraljevstva od Milana Preloga K 150 vezano K 2*50

Povijest
dra.

Povijest
I.

dio

Bosne u doba osmanlijske vlade 14631739 od dra. Preloga K 4

Repetitorij povijesti austro-ugarske hije od dra. Milana Preloga

monar-

K r50
Patscha

Rimsko doba u Bosni, predavanje


(sa slikama)

dra.

K
i
.

1*50

Gazi Husrefbeg, njegov ivot od dra. ire Truhelke


na finom papiru

njegovo doba

4"
5'

K
ire
Truhelke, vezano

Nai gradovi, gradova od

opis, najljepih
dra.

sredovjenih

5*

Kraljevski grad
tosti

od

dra. Cire

Jaj^e, povijest i znameniTruhelke, broirano K 2"50

vezano

3'50

Memoari sa Balkana
Gjurgjevia

185878 od Martina K 3"

Najnoviji plan Sarajeva od A. Studnike

K -60

Pregledna karta Bosne Studnike

Hercegovine od A. K '40

Zakon o tampi,

vjetnika vrh. suda

sistematiki prikazan od sapl. Kruszelnickog, vezano K 3

Gradjanski postupak za Bosnu i Hercegovinu od sav. vrh. suda pl. Kruszelnickog

K
Zemaljski
ustav

10

za

Bosnu

Hercegovinu K -50

3eMajbCKH ycTaB
Zbirka
od

sa BocHy h Xepu,eroBHHy

K -50

Krmara Studnike

aritmetikiti

algebarskih

formula
-K
1*

Ope
i

odredbe o dohodarstvenim prekrajima postupak kod istih od dra. Preindla K 3"


i

Osnove lijepog oblika


od A. Studnike

praktina estetika

K
A.

3-50

Nauka o tvorbi ornamenata od


Geometrija za obrtnike kole od
Hadrovi,
Essay-i
iz

Studnike

K
A.

3-50

Studnike

K
Zemljopis

2-40

Bosne

Hercegovine

K 240
estetike od

podruja psiholoke pedagogije Lj. Dvornikovia K 2"50


i

Narodno ribarstvo u Bosni


V.

Hercegovini od

uiia

K 2-
K T
uenici od

Amerikanka, praktino pelarenje bez reetke


od Ivana Sitaria

prof.

carstvu due listovi svojoj Jagode Truhelke, vezano

4"50

Arnautske prie od

dra.

Truhelke po vezano po

I/II

dio
1'50

K K

2"50

Proljetno

cvijee,

pripovijetke

za mlade od

Jurkia

K VbO
3a M;iaAe>K oa M. KHe>Ke-

TpH npnnoBHJeTKe
BMlieBe

K
Osman Hadia

1"

Islam

kultura od

K K

1*50
1*50
2'

Muslimansko pitanje od Anonimus-a

Nauka o

pjesnitvu od dra.

Dujmuia K
od

Put Beograd Sofija via


dra.

Carigrad
domaih

M. Alko-

Zarazne bolesti kod

ivotinja od

Kondia

Kl"
K
1'

SapasHe 6o;iecTH koa AOMaiiHx >KHBOTHH>a


OA Apa. KoHAHfea

Cvijee sa bos. hercegovakih livada, kariik za klavir od B. Kaerovskog K 4"


Balkanski valik za klavir od
B.

Kaerovskog K 180
od Bajatz-a

Auf der Bosna, valik za


Sevdalinke za klavir rovskog

klavir

K 3i

pjevanje od

B.

KaeK 3'

Sliice i profili (iz ivota modernog muslimana) od Hifzi Bjelevca K '60

POVIJEST BOSNE
U DOBA OSMANLIJSKE VLADE.

II.

DIO

(1739-1878.)

NAPISAO
DR.

MILAN PRELOG.

SARAJEVO.

NAKLADA

J.

STUDNIKE

DRUGA.

PREGLED VANIJIH DOGAGJAJA U BOSNI OD BEOGRADSKOG MIRA DO RATA AUSTRIJE PROTIV OSMANLIJA RUSIJE
I

(17391787.)
Alipai
vremena upada u

Heimoviu
Bosnu
od
i

uspjelo je u teka

obraniti

neprijatelja.

Upravo

oi poslunost bosanskih ajana u tom


Alipaa

jednodunost ratu. U prvom smo

ve

javi.

na uzroke ovoj poznao je stei povjerenje bosanskih ajana. On je vazda u svakom odlunom asu ponije zivao bosanske ajane na zajedniko vijeanje sam na svoju ruku nita odluivao. Obranu Bosne udesio je on gotovo neodvisno od naloga centralne vlade. Ovakav namjesnik svigjae se bosanskoj aristokraciji. 0.1 je tovao iznimni poloaj, to ga je ona stekla, branei stoljeima granice carstva. Koliko je Alipaina metoda momentano podijelu imali prilike upozoriti
i

stigla velike uspjehe, toliko

je

opat ona

jo

jae

digla ponos Bonjaka u cjelini, ali i u pojedinim sluajevima. U drugoj polovini XVIII. vijeka svaki bosjnski ajan hoe, da se vlada u zemlji po njegovoj volji. Thalloczy, karakteriui ovu pojavu

da se ona dade protumaiti iz starij e botim bosanskim prvacima stoljea, javljaju se opet plemenske starjeine XV. kad stari bogomili, koji prividno priznavaju kralja,
veli,

sanske povijesti. U

1*


im
i

vrsto uvaju svoju religiju tugji, pa ma kako moni upliv odbijaju orujem u ruci. Kao to su nekada
je to

ba

volja, ali

stare obiaje,

a svaki

odluivali

kraljevi

savjetnici,

kralju

nije

nita

preostalo nego veliki njegov naslov, tako i sada upravlja Bosnom skuptina a j a n a, koju je paa iza bajrama sazivao. Na takovim skuptinama nijesu dakako odluivale kakove velike politike ideje, nego

one mone obitelji, ovog ili onog sluajno za sebe imao veinu. Dok trpila je centralna vlada u Carigradu ove odnoaje dok se nije mjeala u te odnoaje, nego sve ono
interesi

ove

ili

kraja, koji je

odobrila to su bosanski ajani zakljuili, pokoravali su se Bonjaci sultanu i borili su se velikim oduevljenjem za carstvo. Ako se sa strane centialne vlade kualo uinit togod, to je bilo protiv njihovog oni se interesa, protiv njihovog iznimnog poloaja, jednoduno dizahu protiv svakog provagjaa ovakovih pokuaja u Bosni. Namjesnik Osmanlija u
zemlji, koji je
je

pokuao
zemlji,

raditi

protiv njih,

jedva to

oipoinuo u

morao

tralna vlada n'je htjela,

ako cenda izazove nemire po itavoj


ju je ostaviti,
istorije,

zemlji.

Ma

da

nam
je

je

poznat, dadu ipak se jasno opaati pojave, o kojima smo gore govorili.
istraivanju

kojem nam dosadanjem


Poslije

ba period bosanske sada govoriti, najslabije

prema

beogradskog mira, kada je nestalo pood neprijatelja, nema vie ni one jednodunosti u bosanske aristokracije, nego zavladae megju njima megjusobne borbe, koje su oito ile za spegibelji

familija ili cijalnim interesima pojedinih u tome su bosanski ajani ostali vjerni starim

lica.

tradi-

cijama srednjega vijeka. Bosanski namjesnici postadoe igrakom u rukama pojedinih monih porobio dica. Ako paa nije parirao, obino je stradao jenjimaknut. Bosanske ajane pomagali su jo
i i

ari, odnosno njihovi pod imenom basa ivjeli

poglavari, koji su u lo
u

doba

dobrom sporazumu

mo-


misle su po

nim bosanskim kapetanima. i) Ime basa prelo je na svakoga nasilnika tako, da se pod imenom basa
sva gospoda, koja jenjiarske poglavice, a gospodarila. doavi 1745. godine drugi put u hosnu, naao je ovdje znatno prou osobitoj mijeiijene prilike. K tomu je on doao misiji, pa je zato, jer je ta misija bila protivna interesima Bonjaka, naao sve elemente protiv sebe. Porti je trebalo novaca: Nesretna vojna preduzea a Alipaa^ je udario iscrpila su dravne blagajne,
i
i

svom efu Bosnom

Ali-paaHeimovi,

veliki porez

na muslimane

krane. ini

se,

da

su tom
dali

zgodom od nasilnog

begovi i kapetani. itavoj zemlji, tube su

globljenja osobito straUzbugjenost zavladala je u


i

je bio

Alipaa letile u Carigrad maknut. Megjutim 1745. godine dolazi on sad se radilo o porezu. po trei put u Bosnu, a
i
i

ubijanja otpornika bijahu ur dnevnom redu. Globe Nekada krotki ajani, koji su s njime u zajednici
odbijali austrijske navale, sada se pretvorie u bijesne protivnike. Osim toga je ivlji pokret nastao koji sada 'Me no megju

jenjiarskim baama
je

ikada preotee maha.

Ako nam
gao se
razlike
jer

vjerovati

domaim

Ijetopiscima, di-

protiv carigradskog globljenja sav narod bez


konfesije, ali

se doskora povukoe, nasrtaja centralne vlade, nego i od domaih basa, koji se okrenue protiv njih. Oni su jedva ekali, da iko stane na vrat baama

krani

su

trpjeli

ne samo od

da se oslobode zuluma.

Mjesto da opeg tlaitelja, veli Batini, proganjaju zajedno, base su poput gladnih vukova napadali na imetak, ast ivot krtenih suplemenika, te uinili, da su svi brzo poelili unii ^)

Bosna se
upravijaji

dijelila

na sandake, sandaci na nahije, ko-

jima

su

kapetani,

ooino lanovi
je
i

rodica u zemlji.

ast

kapetana bila

najmonijih ponasljedna u nekim po-

rodicama.


tenjc bainske
rali

moi, a u tugjinu nazinajboljeg branioca njihovih ovjeanskih, nu tada pogaenih prav a. ^) Heimovi je bio ^kinut 1747. godine, a njegovi nasljednici vojevahu s pojedinim baama, ali reda u zemlji nije bilo. Neprestane tube kiana i muslimana na b a a u k dodijac Carigradu, te bi napokon poslan h med paa (Kukavica, kao izvanredni carski izaslanik, da napravi red u zemlji.-) Mehmed paa bio je najprije u Uzicama, a odanle je, ne zna se zalo, bio poslan u piogonsivo. Sada je bio pomilovan ujedno mu je povjerena ova vana misija. Doavi god. 1751. u Sarajevo, pokazao se vrlo milostivim. Sarajlije ga kao carskog ovjeka doekae s poastima, ali na njihovu molbu, da ostane u gradu, odvratio je, da mora u Travnik. Car ga je poslao, da izvidi prilike u zemlji, da izravna razmirice, a ako to ne uzmogne, neka javi u Carigrad. Ujedno pozva najodlinije base, da dogju k njemu u Travnik, kamo biti dose skupili odlinici iz itave Bosne, gdje govor, kako da se sultana izvijesti. Iza ovakvog odgovora ostavi Sarajevo ode u Travnik. Domai Ijetopisac pripovijeda, da su se Sarajlije, imajui iskustva, bojali prevare, ali veina ree: ,.Onje hoda hadija, dakle dvostruko pravi Turin, nije mogue, nas prevariti", te odluie onamo pei. Tako da se u Travniku skupilo dosta basa, a u noi, dade Mehmed paa Kukavica 18 najodlinijih od njih podonesu pai, koji ih daviti. Glave basa odsjeku posla u Carigrad. Tjelesa pogubljenih dao je paa pokriti ih njihovim urkom. odnijeti na ariju Kad zaue slijedei dan preostali, to se dogodilo, razbjegoe se svojim kuam.a. Iza toga je Kukavica hercepersekuciju bosanskih nastavljao borbe
1

Me

Kukavii)

) liatini, Djelovanje Franjevaca


-)

111.

87.

Kao rodno mjesto njegovo spominju neki Fou, ntki -Plevlje, dok drugi opet vele daje bio iz blizine Olova ili Travnika (Batini III. 91. Kneevi: Carsko-turski nan-jestnici p. 7U.)
porijetlu

njegovom se

pisci

laziiaze.


govakih basa itavu
bavivi svoj

godinu. Slijedee godine, oposao, pogje u Carigrad, ali ga stie na putu ferman, da je imenovan bosanskim namjesnikom. Sada je mogao nastaviti svoj posao. Razumije se, da su krani rado gledali, kako im se skidaju s vrata ovi zulumari, a zloradost njihova nala je izljeva i u onoj porugljivoj pjesmi: Dok

bijae Kukavica paa, Ne znade se tko bio basa! Smotae saruke u sanduke, Jatagane bacie na tavane td." Posredoje
i

vanjem jenjiarskog age

Me h med paa

bi

mak-

nut (1755.), al druge godine zatim vicimo ga opet u Bosni, gdje je jo ostao do 1760. godine, proganjajui i dalje base. Za svoj rad, koji je oito bio u intencijama porte, ali su se dakako one prema situaciji mijenjale, bude Kukavica lien svih asti i prognan na Kretu, gdje je valjda nasilno poginuo, dok domai Ijetopisac biljei, da ga je na putu u Carigrad stigao ferman, da odmah ispije fil(t. j. da se otruje).^) Kroz itav osamnaesti vijek borili su se stanovnici Crne Gore (Brda) za svoju neodvisnost protiv Osmanlija.-) Jedna epizoda loga vojevanja vrijedna je specijalnog spominjanja na ovom mjestu, U doba Malog uznemirivali su Br-

dan

epana

gjani pogranine
Carigrada skupio

turske krajeve.

Po zapovijedi

iz
i-

je tadanji

bosanski namjesnik S

(od 1766.) bosansku vojsku oko 28.000 ljudi, dok je ^s druge strane bilo
^1

lahdar

Mehmed paa
o. c.

Sr.

Juki

p.

144145. Kneevi
105.

o. c. p.

7172.

Baagi: Kratka uputa


-)

p.

jednom turskom pohodu na Crnu Goru god. 1756. Jovana N. Tomia: Turski pohcd na Crna Goru 1756. god. (Glas XCII p. 256340). Ve je Mehmed paa isposlovao ferman od sultana, da napadne Crnoisp. detaljnju studiju

gorce. No usred priprava bi ski.iuti postavljen za solunskoga pau. Napadaj na Crnu Goru izveo je Cehaja Ahmed pae, nasljednika Mehmed paina. Crnogorci su morali pristati na plaanje haraa. Jovan Tomi iznaa neke detalje o lakomosti JMehmed-painoj za novcem. (Isp. osobito p. 277.)

na

okupu oko 40.000 rumelijske

tolike vojske, nijesu Brgjani

vojske. Usprkos podlegli. Tek to su se

Bonjaci povratili svojim kuama, dolo je do sukoba izmegju Rusije Turske, a onda do rata (1768 1774.) Bonjaci moraju slati vojsku u daleku tugjinu. Koliko su bili oprezni, pokazuje nam najbolje injenica, da su na vrat na nos pokupili od krana oruje prema posebnoj naredbi (1769.) Ovu naredbu nijesu izveli krajiki kapetani, izgovarajui se, da oni ne sumnjaju o svojoj raji, te da im i ona pomae uvati granicu od neprijatelja.^)
i

Ako

su

Bonjaci sudjelovali u ratu Rusije

Turskom, oito se u to doda pokazuje otpor Bonjaka da idu u tuojinu. Nekako je Turska poela radi svojih

nesretnih vojna gubiti u njihovim

oima,
za

njaci su mislili,

da valja

tediti sile

a Boobranu ue

domovine. Naredbe centralne vlade u vojnikim stvarima iza mira u Kuuk- Kajnarde (1774.), koji je za Tursku opet znaio jednu etapu propadanja, pokazuje odvie oito, da je porta htjela u budue sprijeiti mlitavost Bonjaka u obrani carstva obvezati ih na strogo ispunjavanje dunosti. Za karakteristiku odnoaja onoga doba iznaamo naredbu od god. 1774., ma da je ona, kao druge u praksi ostala nesprovedena. Poznato je, da su po lenskom sustavu zajimi ispahije bile uvijek dune na zapovijed alajbega poi na odregjeno mjesto sudjelovati u borbi. Bei i
i

glerbezi

alajbezi su zloupotrebljavali svoju vlast

uzi-

mali zijaniete i timare a dijelili ih svojim ljudima pod uvjetom, da nove timarlije i njima neto od tog dadu. Tako je Bosna, koja je nekada mogla opremiti po 20000 spahija, za posljednjeg rata opremila uz silne prijetnje iz Caiigrada zajedno s plaenicima jedva po par hiljada, jer se veina timara nalazila u rukama pojedinaca pod imenom ljudi, kojih nije ni bilo na zemaljskoj povrini.
^)

Batini

I.

c.

p.

128


Bosni, u
i

Godine 1777. proitan je carski ferman po kome se odregju je nasljedstvo ipodijeljivanje timara vrijednim ljudima prijeti se smrtnom kaznom bealajbegu, koji bi se usudio glerbegu zloupotrebljavati svoju vlast. Za bolju sigurnost mora se u svim gradovima u sudski protokol pc jedan vjeran prepis berata zavesti.')
i

^)

Baagi

o. c. p.

109.

II.

RAT RUSIJE AUSTRIJE


I
I

BOSNA

S OSMANLIJAMA (17871791.)
car Josip
II.
i

Ve
s
1

1782. godine sklopio je

II.

uskom caricom

Katarinom

savez

protiv

njeni dravII. unitenja Turske u Evropi i za Oonu'ak grkoga carstva. Josip II. htio je proiriti granice svoje drave na jug. Jo od svoje manici

Osmanlija. Ruska carica Katarina


zagrijali se za ideju

tere carice Marije Terezije ba.^jtinio je sukobe s Turskom zbog trgovine na Savi Dunavu. Traio je od Osmanlija desnu obalu Save
i

jedan dio Bosne, ali mu je Turska to odbila. Traio na Dunavu, gdje je svaka je slobodu brodarenja lagja iz njegovih zemalja prolazila slobodno samo do Vidina, a ovdje se morala roba prelovariti na turske lagje, koje su vozile robu dalje po Dunavu u Crno More. Trgovci su esto bili izvrgnuti samovolji, prestala austrijska trgovina na Dupa je navu prela u ruke Turaka. Savez s Rusijom, unitenje turske vlasti u Evropi, proirenje austrijske vlasti na teritoriju srpskom bosanskom, a Dunav
i i
i

slobodan za trgovinu, to su bile nade Josipa II. Kada je Turska radi Krima navijestila Rusiji rat, posredovao je Josip II. u Carigradu u korist ruskih zahtjeva. Turska je to posredovanje odbila, a Josip II. zapoe ratovanje kao ruski saveziiik s lozinkom: Neu metnuti maa ukorie, dokle mojoj kui ne pridobijem, to joj je oteto".

u
Nije nam zadaa, da zagjemo u detaljno prikazivanje ovoga rata. Na ovom nas mjestu zanima uloga, koju je Bosna igrala u tom ratu. Josip II. pazio je ve davno prije rata budno na prilike u Bosni. U tu svrhu stajao je vazda u svezi s nekim franjevcima. Kad je douo, da je umro ta(januar 17S4.), danji bosanski biskup

Dobreti

upotrebio je sav svoj upliv kod rimska stolice, da ga zamijeni na stolici bosanskog apostolskog vikara njegov ljubimac fra Augustin Botos-Oki, bivi provincijal. U tom nastojanju podupro ga je i general franjevakoga reda. Rim, koji je i onako bio zabrinut zbog carevih reforama, koje su zadirale duboko u crkvene stvari, pourio se, da to prije udovolji elji carevoj. Koliko je lo godilo njegovim
vidi se najbolje iz toga, to se carski poslanik Herzen usmeno i pismeno zahvalio papi za naimenovanje Okia apostolskim vikarom. Oki bude u Rimu posveen u franjevakoj crkvi ,,Ara coeli"'. Nije nam poznato, da li je morao dati kakvih obeanja carevom poslaniku, ali kad se vratio iz Rima onda Bea u Bosnu, v^ralio se obradovan osobitom

namjerama,

carskom naklonou.

Ovu piliku upotrebili su franjevci i zamolili cara (u aprilu 1784.), da primi o svom troku nekoliko bosanskih klerika u svoje zemlje, jer oni oskudijevaju na podmlatku. Molbu ovu potkrepi Oki. Car Josip II. se pourio s odgovorom. Preko ugari

skog namjesnikog vijea obznani on gjakovakoga biskupa Matu Franju Krticu, da je u tu svrhu
odredio jednu zakladu, opredijeljenu za sv, zemlju, koja je iznosila svoiu od 107.700 forinti i da se od 4^ kamata othranjuje mlagje bosansko sveenstvo u opem zagrebakom sjemenitu (pro educando juniore clero Bosnensi"). Ovu je zakladu kasnije po-

veao grof Nitzky, doavi od svoga


forinti.
'^)

120CO

') Batini: Nekoliko piiloga Batini: Djelovanje Fra.ijevaca 111.

itd.

(Starine

17. p. 101, J;

p.

153154.

12

Josip II. spremio je vojsku od 200.000 dobro opskrbljenih pjeaka sa 1000 topova. Bila je to
vojska,

kakvu Austrija

jo nije digla na

Glavni vojvoda rata bio je carev uitelj i reorganizator vojske maral grof Lacy. Na nesreu Josipa II. ovaj je general bio potpuno nesposkrivio je sav neuspjeh austrijski u ovo ni soban ralu. Razmjestivi vojsku u velikoj liniji, pazio je na razna manevrisanja po naelima neke taktike izgubio tim naganjanjem vie vojske nego da je bio bitku. Grof Lacy vodio j'^ centar vojske desno krilo (Hrvati) uz Unu Savu sa 50000 vojske vodio je knez Ivan Lichtenstein. Slavonskom zboiu stajao je na elu grof Josip Mitrovski.
i i
;

noge.

je rat bio navijeten tek 8. februI78S. Maral Lacy objavi rat i izda proklamaciju na pravoslavni elemenat u Srbiji, Bosni i Albaniji, stavljajui u izgled Srbima privilegija, jednaka u Austriji onima, to su ih in)ali oni, koji su ivjeli. (,,Denen an ottcmanischen G.anzen sich be-

Formalno

ara

ve

findenden der morgenlandischen Kirche zugeihanen


Christen
iiberhaupt,
snien, Albanien

insbesoiidere aber deiien Bound Serbien und anderen Provin


i

Mitropoliien, Erzbischofen, befindenden sich Bischofen, Protopopen, Pfarrern etc. und dem sammtlich iibrigenVolke und Innwohnern sey hiemit kund gemacht"). Slian patenat upravljen je i muslimanima u tim pokrajinama.^)

zen

Carevi ljudi

razili se

Bosnom
koji je

da diu narod
i

na

oruje,

Hercegovinom, onako ve bio

pripravljen po franjevcima. Zaas se osnuju dobropreavi Savu, prikljue se hrvatskoj voljake ete
vojsci..2)

^) Drag. M. Pavlovi: Srbija za vreme posljednjeg auBtrijsko-turskoga rata. Beograd 1910. p. 17; p. 275276.

-) Batini navodi poimence neke fianjevce, koji su aktivno sudjelovali u korist carevu. Dosta je malo zabiljeeno

toj

franjevakoj pomoi.

(1.

c.

p.

157158;

p. 163).

13

Bosni vodila se oko grada stoga Bonjaci po'zvae taj rat dubikim ratom'' ^) Knez Lichtenstein poeo je topovima biti Dubicu. Iz Carigrada na brzu ruku spremie u Bosnu za namjesnika Beirbau, koji popisa 32 bajraka Sarajlija i Visoana, pa ih otpremi u Krajinu. Osim toga raspisa jo na sve strane bujruntije, da se sakuplja vojska za opu obranu. Krajinici upru sile, da slono brane Dubicu. Knez Lichtenstein bio je ve rasklimao zidine grada htio juriati na grad, kada stie gradu u 8u00 Turaka. U vojsci kneza Lichtensteina nastade smetnja, sam knez skoro da nije pao u ruke Turaka, da ga ne spasi Franjo banski pukovnik sa svojim krajinicima, koji je ujedno spasio sve topove i vojsku. Kada stigoe opet novi glasovi o dolasku velike turske vojske sa strane Banje Luke Gradike, uplai se Lichtenstein ostavi desnu obalu Une. S neto vie sree vojevao je grof t r o v s k i, koji je zauzeo abac (u aprilu 1788). Tai grad je carska vojska trebala radi upada u Bosnu iz Srbije. Glavna vojska stradala je u krajevima Banata. Osmanli'e provalie pae u Banat i pripravie glavnoj vojsci silnih neprilika, gotovo rasulo. Ni prisutnost careva u vojsci, koji je skoro zaglavio, ne pomoe nita.

Glavna borba u
i

Du

e,

pomo

Jelai,

Bake

movarnim

Sada
stavi

se tek

Josip

H.

odlui, da

izmijeni

za-

povjednitvo vojske.
grof

Vojsci u Hrvatskoj po-

na elo proslavljenoga Gideona Laudona, nekada- likog pukovnika, a grofa Lacy-a zamijeni

Andrija Hadik.
Cim
je

se ratna srea.

bicu

Laudon preuzeo zapovjednitvo, okrene U augustu zauzme Laudon Duiza toga Novi. beir basa opremi na-

redbe na sve strane, da se ide bre bolje na banjaluko polje, gdje razvi bajrak da eka, dok se okupi vojska. Dok se vojska okupila nasta jesen,
i

^) Jo i danas, veli Batini, spominjaju dobu godine, kada je na Dubici top pulcao (1. c. p. 157).

broje

14

a vezir u dogovoru s prvacima bosanskim ostavi za proljee da povrati Dubicu i Novi.

S ovim Laudonovim pobjedama

svri

se voje-

vanje godine 1788. Gubitak Dubice i Novoga kosnuo se islamskoga svijeta u cijelom turskom carstvu.

Sam ejh-ul-Islam Essejidi


mil otpremio
je

Mehmedia-

kom

okrunicu na sve muftije i ulemu, da osokole zemljake svoje na rat.^) U proljee 1789. zauzme Laudon Berbir (Tursku Gradiku). Bosna se nekako vrlo mlako spremala, da povrati Dubicu i Novi. Namjesnik basa povjerio je sav posao svom ehaji Ibrahim-agi, a on ostade u Travniku. Bosanska ulema i ajani optuie ga u Carigradu, a porta posla u Bosnu Arslan Metimed pau, po-jerivi mu ukupno zapovjednitvo nad bosansko-hercegovai vojskom. Kada je Arslan paa stigao u Travvijesti, da je kranska vojska nik doekae ga pod Gradikom. Bosanska vojska pohita onamo piotjera krane preko Save.-)

Beir

Laudon
novan vrhovnim

je

megjutim
generalom,

(28. jula 1789.) bio

imei

zauzeo

Beograd

Srbiju do Timoka.

U Bosnu je pod jesen 1789. stigao s vojskom od 15000 ljudi, Boatlija paa, ali njegova
akcija nije imala nikakove koristi,

doba nastale razmirice megju


Nijesu

bosanskim

poznati razlozi tim u Carigradu bili s Bonjacima i veoma nezadovoljni. Posebni glasnik nosi iz Carigrada ferman, u kojemu se Bonjacima predbacuje kukavtina te da se

nam

su ba u to ajanima. razmiricama, samo


jer

znademo, da su

nijesu ponijeli kao

oevi

djedovi. Da

da im ugodi, Bonjake barem nekako primiri pau imenuje porta vezirom Bonjaka Mira lema. Bosanski i hercegovaki prvaci sakui

Mehmed

')

Baagi:

o. c.

p.

Il3.

Tu

je

ottatnpana

tava vrlo karakteristina okrunica.


) Baagi
o. c. p. 114.

15

pie se u Travniku i odgovorie na carigradsku poruku, da vojnici njiiiovi radije brane svoje ognjite, u koje esto provaljuju careve ete, nego da provaljuju preko Save i haraju neprijateljsku zemlju. Trae dalje od drave, da isplati vojnike, koji uvaju bez ikakove plae ve est mjeseci pogranine gradove. Ova izjava pripisana je u grijeh Miralem pai, pa ga zato porta svrgne, a koncem februara 1790. paa. stie u Bosnu novi vezir Hadi Salih Ovaj sazove prvake u Travnik i tu bude odregjeno, da svi zajimi, spahije i agaluci, zatim iz sela i kasabe, svake kue po jedan ovjek mora poi na vojsku. Roite je bilo odregjeno koncem maja 1/90. godine. Megjutim se pripravljala poznata epizoda toga u proljee 1789. zarata kod Cetin-grada. mislio je Laudon uzeti Cetin, ali se to generalima inio muniji posao, nego li uzimanje Berbira. Tek 1790. mogao je general Wallisch, dobivi dovoljna sprava i lumbarada krenuti pod Cetin. ^) Vojska carska dospjela je u blizinu grada u drugoj polovici mjeseca juna i stade odmah sipali vatru na grad. Posada se branila pucajui iz topova i puiz grada, naaka, a na 1. jula izleti dva puta pavi poziciju generala Wallischa na

Ve

Romanovi

suzbije na oigled ovee turske vojske, koja je stajala u oblinjoj umi nepomino, bojei se izai u kreevo.

brdu.

Ovaj

ih

jer su carevci

poela je tjesnija opsada grada, primakli topove jedno 200 koraaja od grada. Tek 12. jula navalie Turci, jaki 6000 na protivnike aneve, ali su morali pred topovima uzmaci. Valra na grad trajala je neprestano dan i no. Premda je grad bio ve gotova ruevina, opkoljenici, njih jedva jedna tisua, ustrajae hrabro u obrani, nadajui se u turske vojske. 20. jula bi napokon grad uzet juriem. Megju prvima po1.

Na

jula

pomo
Kupe
i

^)

Lopai: Oko

Korane p 122.-123.

16
peo se u grad Mihajlo metar sa 25 ogulinskih Oni su nosili u rukama

Ogr iz o
i

i, tada

stra-

dobrovoljaca. granate i bacali ih pred Tutke. Uza to zapalie grad, koji je za pola sata bio sav u plamenu. Zapovjednik tvrgjave Ali-be g Beirevi, starac od 112 godina, pade iv u ruke carevaca. Turska vojska, koja je bila utaborena
slunjskih

kod Grabarske, pobjee sjutradan, im je ula, da je pao Cetin. Cetin je gorio etiri dana, dok nije izgonio sve, to je bilo od drva. U svemu je zarobljeno bilo 144 vojnika od preostale posade i
70 topova. Doskoraiza pada Cetina umre i Josip II. Poslije njegove smrti poelo se pregovarati o miru, koji
je najposlije sklopljen

nadao se bio, da vatske do Une, da


11.

Oravu, poruiti Beograd nikada smjeli podizati. Po predbjenim ustanovama svitovskoga mira imala se faktiki pomaknuti granica do Une, ali kad je dolo do provedbe, dobila je Hrvatska komadi zemlje kod Drenika, ispod gore Pleivice kod PlitCetnia
i

e e

u Svitovi 1791. godine. Josip barem ispraviti granicu Hr-

koji se vie

ne

bi

vikih

jezera,

u Krbavi. Sav unski kut osiao je

dalje Turskoj.^).
je

Dok se pregovaralo o miru u Svitovi imao Salih paa uspostavili staru slogu megju bojer se

sanskim prvacima,
pojavie

za ovo poljedne vrijeme mnoge razmirice. Poto se dugo zavlaila rasprava o miru, bojao se Salih paa, da ponovo ne dogje do rata. On zato pozva Dosansko-hercegovake prvake na vijee u Travnik,

megju

njima

da

ih

izmiri

pripravi za svaki sluaj.


i

ini

se,

da

mu

je to
i

donekle

uspjelo, jer je sve priprave za rat

bio pripravan na zapovijed iz Carigrada u Hrvatsku. Kad mu je u julu 1791. stigla vijest iz Carigrada, da je sklopljen mir, raspusti vrati se u Travnik. Hadi Salih paa vojsku za lana povjerenstva, koje je bio je odregjen

uinio

provaliti

^)

Lopai: Biha

bihaka

krajina p.

lU.

17
imalo ustanoviti
Krajinici su
i

ovom zgodom

austrijskim povjerenstvom granice. oponirali odregjivanju

i ne samo da su granice. Salih pau tuili u Carigradu, nego su i pucali iz topova na austrijske povjerenike. i) Gradiku, Du-

Biani

Izaiani

bicu Novi predala je Austrija Turskoj tek godine 179 7.


i

oez ikakovih uspjeha za nadi, II. u vrstoj mu pasti u ruke itav sjeverozapadni dio da Balkanskoga poluostrva. Prilike specijalno u Bosni, bile su za nj veoma povoljne, jer nije bilo pravoga sklada izmegju namjesnika i bosanskih prvaka, ali opet su se i ovaj put Bonjaci hrabro borli za carstvo. Poznat nam je sud klasinog svjedoka ovoga doba, generala Laudona, koji je rekao slijedee rijei o obrani bosanskih gradova: Upravo je nevjerojatno nadmauje svaku presebi htio stvoriti, dodbu, koju bi
je

Tako

svrio

taj

rat

Austriju, a bio je

poet Josipom

ovjek

kako su vrsto gragjeni mali bosanski gradii, kako se tvrdokorno u njima


Turci bore kojom se lakoom oni s umiju iznova uaniti, kad im se razori jedna obrambena linija; jedva ima tvrgj av a, s kojima bi ovjek imao toliko
i

posla, a svakom drugom se laglje doskoiti. "2)


^)

narodu dade

Baagi
in

o. c. p.

-)

Thalloczy:

116 Geschichte Bosniens


Bild) p. 262.

(Osterr-ungarische

Monarchie

Wort und

III.

DOBA USTANAKA

REFORAMA U

OS-

MANLIJSKOM CARSTVU.
A.

Od

svitovskoga mira do godine 1820.

Za vlade sultana Selima III. (17891806.) prevladalo je i ustalilo se u svim uvigjavnijim krugovima Turske uvjerenje, da drava mora propasti, ako se jenjiari ne izmjene regularnom kolovanom disciplinovanom vojskom, kao to je to bilo po i svuda u Evropi. Sultan Selim nije trpio jenjiara, a bio je iskren prijatelj reforama. U to ime izdao je on neke naredbe o reformi u vojsci, poznate pod

imenom

Nizami Dedid" (nova organii

zacija). Provedbom ovih naredaba poe se odmah pobiranjem novoga poreza. Dakao to se poelo kako, da se nala odmah i opozicija protiv tih
carigradska prozvala je novi regle(reglement nevjernika), a jenjiari, kojima je bilo naloeno, da vjebaju po tom novom reglementu, ne htjedoe o njem ni uti.^) Poetak guenja jenjiarske samovolje uinjen je poslije svitovskoga mira na teritoriju beogradskog p a a 1 u k a. Pri tom je dakako bilo vie dobre

reforama.

Masa

ment Giaur Talimi"

')

Rosen

Geschichte der TUrkei

vom Jahre 182G 1866

BdI. Leipzig. 1866. Novakovi; Die Wiedergebutt des serbischen Staates (104-1813), Sarajevo 1912. p. 1213.

19

njegovih savjetnika. volje, nego li snage u sultana Jedna od taaka svitovskoga ugovora o miru sauvjet, da se na granici austrijsko-turskoj vravala je
i

mir i red. Ovo je bilo mogue samo tako provesti, da se jenjiarima uskrati povratak u Beograd i Srbiju. Guverner Beograda Abu Bekir paa zapoeo je svoje gospodstvo time, da je neoekivano dao pogubiti Deli A h m eda, jenjiarskoga poglavicu u beogradskom paaluku. Poslije toga je rastjerao jenjiare, koji ostadoe bez vogje, a spremali su se na povratak u Srbiju i dao ujedno nije dozvoljen povratak u objaviti, da jenjiarima
utvrdi

ovu provinciju (1792.) Jenjiarima je ipak uspjelo jo iste godine povratiti se u Srbiju, te ih je ttk paa a j794. potjerao iz Srbije Srbija dobila posebnim hattierifom privilegij, da su iz beogradskog paaluka jenjiari iskljueni,^)

TopalAhmed
Osman

Protiv reforama sultana Selima III. digao se Pasvan otvoreno iskusni sreom praeni 1 u (Pasvandija).On je otjerao sultanove pristae iz g dao razglasiti, da Vi dina, restaurisao tvrgjavu ustanak nije naperen protiv sultana nego protiv njegovih savjetnika. God. 1795. vodio se oko Vidina formalni rat protiv Pasvandije, ali on se odra tadanje protiv svih sultanovih vojskovogja. Turske vidi se najbolje po tome, to se porta moralas Pasvandijom nagoditi. Godine 1798. napala ga je opet velika carska vojska, u kojoj su se nalazile
i i

Nemo

iete izBosnepod Mustaf a


ali
i

paom Perianom,
Pod jesen

ovaj put

mu

nijesu mogli doskoiti.

se Bonjaci vratie svojim

c u s k o-t u rporta u jo veem kripcu, pa zato je morala popustiti jenjiarima. Posebnim fermanom dozvoljen im je povratak i u beogradski paaluk. Sada zareda u beogradskom paaluku gospodstvo dahija (uzurpatora), koji podijelie vlast

Poto

je radi

kuama.-). Egipta dolo do f r a n

skoga

rata,

osjetila se

-)

Novakovi Baagi o

o.
c.

c.

p. 9.

118.

-20
nad paalukom i svojim nasilnim postupkom izazvae ustanak Srba pod Gjorgjem Petroviem Crnim (Karagjorgjem) 1804, godine. Bonjacima imala je zapasti veoma vana
Turska imala je na sve strane neprilika, nije mogla svladati ni Pasvandije, a sada joj se nametnu ovdje nova opasnost. Sve onamo do 1813. godine opaa se neka mlitavost sa strane donjaka u obrani interesa Turske u Srbiji. Pokuaj reforama sultana Selima III. prouzrokovao je ope nepovjerenje osobito prema vezirima tugjincima Osmanlijama, koje su poeli smatrati kao oruje nevjernika. Slabost, koju je Turska pokazivala u zadnje doba, digla je bosanskoga phmstva. Ovi su kao bedem Islama s prijezirom gledali na turske namjesnike, koji su svojim naprasnim, nespretnim nainom izazivali bosanske prvake. Turska, govorili su megju sobom, nije u stanju bez nae pomoi ukrotiti aku Srba, to se tako golemom nama ukazuje? Prema svjedoanstvu vrlo otroumnoga francuskoga konzula u Travniku, Pierra Davida (1806 1814.) oni uope nijesu marili, da se bore vie u tugjoj zemlji za carstvo.^) Ovo je bilo potrebno naglasiti, da se razumije udnovato dranje Bonjaka prema srpskom ustanku. Imat emo jote prilike, da se u pripov jedanju dogagjaja, koji su u svezi sa srpskim ustankom, na to dranje Bonjaka povratimo. Zadaa da Srbe primiri, zapade nekadanjega beogradskoga guvernera, sada bosanskoga namjesBekir pau. U drugoj polovici juna nika god. 1804., kad su ve Srbi oistili zemlju od dahija, pokupi Bekir paa neto bosanske vojske i pogje u Srbiju. Srpske ustae zaprijeie mu put u Beograd i tako ga obrlatie, da nije mogao uiniti nita. Njegov boravak u Srbiji, sa zadaom da provede istragu, bio je bez svakog autoriteta.

zadaa, da ugue srpski ustanak.

mo

Abu

Iz prepiske francuslcog generalnog konzulata ') Jt lavi: u Travniku u godinama 1807. 1814. {Gl. z muzeja 1904. p. 270)

21
Megjulim
nije vie bilo
i

oko
primirile, dahija

stvari

su se na

Bekir paa povrati se u oktobru u Bosnu. Karagjorgje opremio je pisma na neke bosanske prvake, svaljujui krivnju radi nemira u Srbiji na dahije nastojei ne bi li bosanske pivake sklonio, da ne pomau Turskoj guiii ustanka u Srbiji.^) Turci u Srbiji u poetku us'anka simpatizuju sa zauzimlju se u CariSrbima u borbi protiv dahija gradu za nje. Od bosanskih prvaka zauzima se za
i i

Srbelbrahim beg Vidaji


Kako
je

iz

Zvornika.^)

sve ire dimenzije, ratuju po malo Bonjaci za Abu Bekirovog nasljednika Mustafa pae Smajilpaia i
(u martu 18U6.). 1806. provalili u i zaposjeli zapadne dijelove Srbije, Protiv Bonjaka borili su se uspjeno vojvode od Podrinja. Pop Milutin iz svlada u junu nedaleko Poege sarajevske ete pod Ord-agom. Karagjorgje svlada iz Srebrenice na visini od Brata i a, zapadno od V a 1 j e v a i natjera ih u bijeg.

ustanak

Srba zauzimao

onda

Husrev-Mehmed pae

Bonjaci su u proljee

Mavu

Gue

Hadibega

Glavnu bosansku vojsku

razbije

kod

Krnjia
tu

Mesaraca Janko Kati,


i

plativi

pobjedu

svojom glavom. Karagjorgje je u to poao prema Sapcu razbi Bonjake u glavnoj bitci kod M i a r a, koja je svrila tako potpunom pobjedom, da se
s ove strane nijesu trebali bojati Srbi itave preostale godine nikakove navale. Jedan dio bosanske

vojske povukao se poslije bitke kod Miara u abac, ali su moiali odanle izai u februaru 1807. i predati grad Karagjorgju.'^) Godine 1807. rusko-turski rat, a time i zblienje Rusa i Srba i veliki upliv Rusa na pravac srpske politike borbe. Nastojanje Rusa da pomognu Srbiji protiv Turske, gledao je paralizirati Napoleon, koji je bio sklon Turskoj. Ima-

zapoe
i

^)
')

Baagi; o

c.

Novakovi: o

p. 119. c. p. 24.

^)

Ibid. p. 38. 39. 40. 41.

22

jui Dalmaciju u svojim rukama, on je s izvjesnim nakanama imenovao konzulom u Travniku Pierra
(god, 1806.), koji je na svoje mjesto stigao u februaru 1807. godine. Pierre David bio je bistra glava i znao se vjeto uzdrati na svom mjestu sve onamo do 1814. godine, kada je konzulat bio ukinut. Njemu imamo zahvaliti mnogu dragocjenu vijest o zamrenoj situaciji onoga doba u Bosni. paa, tadanji vezir bosanski, doekao je Davida prema njegovom izvjetaju upravo sjajno. Ovo ipak nije sprijeilo, veli David, neke ovdanje stanovnike, da me na ulici ne susretnu pogrdama dadu mi naziv, stoga obino davaju kranima (gjaur). Sjajan doek francuskoga konzula nije proizaao zaista samo iz simpatije vezirove prema Francuzima, nego je vezir morao sigurno to da radi po naputku iz Carigrada.

Davida

Mehmed

Kakvo

je

nepovjerenje

vladalo tada

u Bosni
iz

protiv carigradske politike, vidi se najbolje to se dolazak fiancuskoga konzula nemilo

toga,

dojmio

Bonjaka. Oni su mislili, da je David ovamo stigao, da provede prenos zemljita da je Bosna predana Francuskoj.^) Neki su opet mislili, da je konzul doao, da pomogne Sibima. Radi opeg nepovjerenja nije Mehmed paa mogao preduzeti nikakove
i

energine akcije protiv Srba. Nakana je Francuske bila,


poalje

da

jedan
i

pomoni
i

kor

protiv

iz Dalmacije Srba u smjeru

Sapca

ustanak.

Beograda da pomogne tako uguiti srpski Ovu nakanu Francuske potvrgjuje David u
je valjda
i

jednom svom izvjetaju, Mehmed paa bio toplo prema vioj uputi toj ideji sklon

se zauzi-

mao za Davida, kad je ovaj bio izvien sa svojim ljudima napadajima sa strane Travljana. Jednom ovakovom prilikom sazvao je Mehmed paa divan aga, koji su odmah u poetku od paa, kapetana vijearja poeli mumljati, da se on prodao Franda je posiao gjaur. cuzima
i i

i)

Jelavi

1.

c.

270.

23
karakteristiki odgovor Mehmed pain za ovog vremena, prema Davidu glasio je: Ja sam Turin, a ne gjaur, ali ja ljubim Francuze, to su

Veoma

prilike

najiskreniji prijatelji osmanlijskoga carstva. Teko vama, ako rasrdite Francuze, jao onima, koji me uvrijede; jer ako njih rasrdite, mene ete uvrijediti. uzjahati Ako ovdje nastane protiv njih pobuna, ja konja ispred svojih mameluka, stavit do sebe konzula udarat po buntovnicima. Zatim otii u Carigrad, da traim osvetu protiv ove pokravratit jine se na elu 20.000 vojnika, da je
najstariji
i i

u u

kaznim. Pa to se mene tie vaa Bosna? Ja nemam o da izgubim; moje se ene ne nalaze ovdje, moja je ast obezbijegjena, ja nemam bogatstva. Imam samo da sabljom branim svoj ivot. Teko vama, ako razgnjevite mene i Francuze!" Na ovaj energini malo osmanlijsko hvalisavi govor, obeae bosanski ajani, da lijepo doekati francusku vojsku, ako bude htjela ii preko Bosne. ^)
i

Ovako je izvjestio u martu 1807. David svoju vladu, a u maju opet izvjeuje francuski general Sebastiani u Carigradu, da je porta voljna zatraiti jedan pomoni kor od Napoleona protiv Srba^.)

Dok

je

Francuska

biniralo se opet s
je

htjela pomoi Turskoj, komrusko-srpske strane preko


ali

Bosne napasti Francuze u Dalmaciji. Taj plan bio

veoma fantastian, jednom kasnije na tu


doe.

se

Rusi
je

Srbi vratie jo
izve-

ideju,

samo
i

dakako ne

Osim ovog ruskog


valja zabiljeili,
aciji.

francuskog nastojanja kako S3 Austrija ponijela u toj situ-

Austrije,

Tadanja najbistrija glava, najbolji posmatra nadvojvoda Karlo, zagovarae od 1807. godine okupaciju Jadranskog troku'a. Austrija nije pustila s vida prilike u Bosni i u Srbiji.-^)
^)

Ibid. p. 270.

-)

Novakovi
ThaUoczy

o. c. p. 58.
1.

c.

p.

266.-267.

24 Ustanak
Srba

naao

je

zemlji

Znademo

za

hajduke ete bosanskih Srba

saveznika. 1807,

vlasti nale

do 1808.^) Konzul David pripovijeda da su bosanske pismene dokaze o zavjeri pravoslavnih

vladika, koje su javljale, da je razoruanje raje (Turci su naime raji oduzeli oruje) samo prividno i da

oni imadu dobro sakrivenog oruja i netom se priblie Srbijanci Tuzli, svi se pravoslavni dii protiv Turaka. Konzul David dalje javlja, da je obadvijem vladikama odsjeena glava (? !)-') franjevci se u prvom dijelu srpskog ustanka nadali mnogo od tOJ Austrija otvoreno pokreta, jer su vjerovali, da podupirati Srbe. Katolici u Hercegovini u Dalmaciji obodreni uplivom Crne Gore, nadali su se od Rusa i Srba svome oslobogjenju. U oktobru 1807. znade David priati o nekom potajnom pokretu katolika u Banjoj Luci o prebjeglim katolikim biskupima (?) preko Save. Vojska se s austrijske strane skuplja na Savi, a Turci se groze, da poubijati sve

krane.'')

Beki je dvor bio dobro informiran o ruskosrpsko-katolikim simpatijama, pa je zato bila izdana lozinka, da sa bosanske katolike nastoji uvjeriti, da imadu oekivati samo od Austrije oslobogjenje. 3. juna 1808. stigao je u Travnik i austrijski konzul Mittesser, koji je imao valjda u tom smislu da radi. U ovim svim moguim stranim uplivima u zemlji teko su se razabirali muslimani Bonjaci. Osjeali su da neprijatelji sa svih strana nastoje i rade protiv njih, pa su mislili, da im je najprea dunost braniti svoju vlastitu zemlju. U Carigrad nijesu gledali nikakovom nadom. U junu 1807. oborili su ondje jenjiari pomou postavili na prijesto ejh-ul-Islama Selima III. Mustafu IV., a i ovaj je samo kratko vrijeme vladao. Husref paa nije mogao nikako da sebi pribavi autoriteta u zemlji i da odluno
i

Mehmed
c.

*)
')

Batini Jelavi
Ibid.

1. 1

p.

182.

c p. 274 280.

-25
povede vojnu na Srbe.
Srbijanci preko Drine
1 j i i

aprilu

1807.

provalili su

udarili na Janju iBijei

n u. Drugoga dana napao ih je bijesno A 1 p a a potisnuo preko D.ine.^) Ovaj neuspjeh popravljen je donekle zauzeem Uzica sa strane Srba. Zaludu dolaze fermani iz Carigrada, da se digne jaka vojska protiv Srbijanaca. Bonjaci se ne miu Konzul David izvjeuje, da u zemlji postoji
i

feudalna anarhija nepopravljivih barbara^<. U Sarajevu, tom leglu opozicije, postoji


neka vrsta oligarhijske republike, koja namjerno radi u svemu protiv onoga, to vezir hoe.-) Tubama Bonjaka protiv Mehmed pae udou aprilu 18U8. stigne voljie napokon u Carigradu u Travnik zamjenik mu IbrahimHilmi paa.
i

Husref Mehmed paa imenovan je guvernerom Maedonije. Nilbrahim paa nije mogao uiniti reda. David nam drastino crta nemo vezirovu i
travnike svjetine. Sarajevska oligarhija Banja ne priznaje ni vezira ni njegove vlasti, a tri mjeseca otkako je Ibrahim Luka je nepokorna. paa ovdje, a ne moe se govoriti o kakovoj vladi. itava pokrajina je u periodu potpune anarhije svako okruje ima svoga posebnoga vladara,^) Kada su srpske ete provalile u srebreniki kotar, Ibrahim paa se ni ne mie. On veli, da nema naloga.^) Godina 1808. donijela je opet promjenu na sultanskoj stolici. Koncem 1808. digao se Mustafa bajraktar, da uspostavi Selima III. Ovaj ustanak stojao je ivota Selima III., oborio je s prijestolja Mustafu IV. digao na nj Mah muda II. Ovaj dade smaknuti Mustafu i ouva prijestolje tako, daje potvrdio prava privilegija jenjiara. Mahmud II. stekao je jo za Selima III. uvjerenje, da se ne moe nita uiniti na preac.
drzovitost
i

Ve

^)

-)

Jelavi Jelavi

1. 1.

c.
c.

p. 272.

Novakovi

o. c. p. 57.

458.

^1
*)

vojska
p. 34.

Isporedi jo Miko vic: Srpska vojevanje za vreme ustanka 1804.-1815. (Glas 47.)

Ibid. p. 466. Ibid. p. 467.

26

Kada je god. 1809. zapoeo iznova ruskoturski rat, poeli su Srbi energinije vojevali.
i

ba bila sretna po Srbe. Oni su ljuto bili poraeni kod Nia. S neto vie sree vojevao je Karagjorgje. On je zauzeo Novi Pazar i Sjenicu, prije no ;o je doao na svoje mjesto kao muhafiz u Novi Pazar junaki Sulejman paa. Kada je Sulejman paa potisnuo Srbe s Drine oslobodio Soko od opsade, pohiti prema Sjenici protiv
nije
i

Borba

Kod Sjenice se zametne bitka, u kojoj Sulejman paa bio potpuno razbit. Karagjorgje je imao nakanu, da se zdrui s Crnom Gorom, ali glasovi porazu kod Nia prisilie ga, da se povukao u unutranjost Srbije. Bosanski namjesnik Ibrahim paa videi, da ne moe puno uiniti, pokua s Karagjorgjem sklopiti primirje. Ovo mu je donekle polo za rukom, ali dobije zato iz Carigrada ukor, kako moe sklaKaragjorgja.
je
i

pati s

turski posvaki dan uznemiruje, kako se ne bi mogli ni odmoriti.^)

danici,

onima ugovore, koji su vijekove nego neka radije gleda da ih

U proljee 1810. sazove Ibrahim paa sve ajane kapetane u Travnik, da im razjasni poloaj posljedice, ako se jednom srpskim provalama ne uini S ukraj. Vezirovom pozivu se svi listom odazovu lejman paa bi odregjen za Sjenicu, Sunulah
i
i
:

za Srebrenicu, a Alipaa Zvornik. Ibrahim paa ode pod Lonicu, gdje bijae glavna sila srpskih ustaa. Baagi znade pripoviUzica, ali jedati o porazu Srbijanaca kod Lonice poto Turska vojska, zaokupljena ruskim provalama nije mogla od Nia pritisnuti srpske ustae, sjedinie se oni i preprijeie put Ibrahim pai

paa

Zvornikiza
i

prema Beogradu.
prisilila

Baagi dalje veli, da je zima Ibrahim pau da se morao povratiti u Bosnu.-) Novakovi veli, da je Karagjorgje Bonjake rastjerao
^)
-')

Baagi

o. c. p. Ibid. p. 123.

122

27
potjerao preko Drine.^)
i

Srbiji

Neuspjeh Ibrahim pae u konzul David.-) je Godina 1811. prola je u borbama na granici
njegov uzmak, zabiljeio
i

srpsko-bosanskoj, a tako Megjutim se promijenila


situacija.

opa
i

prva polovina god. 18i2. evropska politika

Izmegju Francuske

Rus

je

dolazilo je

do

neprestanih konflikta i sve se vie pribliavalo vrijeme velikog rusko-francuskog rata. U okolini cara Aleksandra bavili su se neprestano milju, da Francuskoj zadadu udarac sa strane, s koje ga ona nikako ne oekuje. Sada se opet vratie na onaj fantastini plan iz god. 1807. Admiral koji je zamijenio Kutuzova na dunavskom bojitu, kad je ovaj ve bio potpisao preliminare ruskoturskoga mira, opajao se, a Srbe raspravama i pripravama za navalu na Dalmaciju preko i Bosne. Potpukovnik Pol je v bio je poslan Karagjorgju u Srbiju, da s njime ustanovi jakost ekspedicionih korova, Sibi pojaani neznatnim odjelima ruske vojske imali su zauzeti (?!) Bosnu i onda napasti Dalmaciju. U Bosni se dakako raunalo na potporu ustaa. Iza svih ovih planova stajao je general grof Marko Iveli, rodom iz Risna u Dal-

iagov,

je

ovjek nepouzdan i vrlo sumnjiva glasa. On dao po nekim kalugjerima sakupiti glavare hercegovakih plemena, da se s njima dogovori o
maciji,

ustanku.

Usred tih nepromiljenih i besmislenih priprava, bio je sklopljen definitivno rusko-iurski mir i ruska vojska je morala ostaviti ratite, da brani svoju zemlju od Napoleona.=^) Mir u Bukuretu nije dovoljno zatitio Srbe. Srbi i sami nee da za njih vrijede ustanove tog mira. Ovo potonje nije ao ni Turcira, jer dre,
da im se povoljna prilika pruila, da Srbe iznova podjarme. Veliki vezir Hurid paa priprema se
')

Novakovi
L.
c.

o.

c.

p. 118;

134.

-)

475.
p.

')

Novakovi

152. lf>3.

23ozbiljno

zimi 1812 13. u proljee Mlitavoga Ibrahim pau zamijeni u gini, osobito pouzdani Ali paa
i

protiv

Srba.

Bosni ener-

Derende-

lija.i) (1813.)
je

Derendelija je umio nai sredstva, kojima Bonjake prisilio na odluniju akciju protiv Srba. On spada u niz onh vezira, koji iza njega slije-

diti,

to nijesu

ba

birali

sredstva za svoje ciljeve.

Prema izvjetaju konzula Davida imalo se po njegovu nalegu sabrati jedio 80,000 vojske protiv Srba. Koliko ih se u istinu sabralo, ne znamo.
za uspjehe Bonjaka god. 1813. su se kod L o n i c e, L jesni ce, Zasavice i Sape a. Negdje u septembru unili su Bonjaci pod Derendelijom u Beograd ovdje se sastali s u r i d - p a o m, koji je neto kasnije doao od Nia.
i

Znamo megjulim Odluni bojevi bili

Prema svjedoanstvu nekog poturenog Francuza Ibrahim Manzur efendije, koji je sudjelovao u bojevima oko gore pomenutih gradova, Bonjaci su uzeli u Srbiji tom prilikom silan plijen. On veli Jedva se moe vjerovati, koliko su mnogo Srbi imali rogate marve ovaca koliko smo im mi pootirnali. Putevi u Bosni su krali od stoke od robova iz Srbije, to su u Bosnu tjerani.-)
:

Sabac

stigle u Carigrad vijesti, da su pali Beograd, tri su dana grmili topovi nad Bosporom od radosti. I Travnik je pucanjem iz toi

Kada su

pova slavio zauzee Beograda."')

')

Baagi

o.
i

c.

p. 123.

zove ga bivim razbojnikom'.


veli za nj: ,,ovi

Juki (Zemljopis poviestnica Bo^ne p 145) nit je znao titi ni pisati. Po Turke

je bio straan i vie ih je stotina na oni sviet odpreraio". Batini (o. c p. 19U) veli da je bio na elu 12.000 razbojnika, s kojima je na Balicanu napadao putnike i gradove
-)

Novakovi:

Iz

memoara Ibrahim Manzur


i

ve'ikim

dogagjajima u Bosni (Spomenik XXII. p 50.) Jelavi 1. c. p. 480.


')

Srbiji iz god. 1813.

efendije o I8l4. i

29
Veliki vezir
j

nije

moga
z

preboljeti,

to

Bo

aci pri
snovati,

njega

auz

el

B eogr ad.
Svoje djelo

On zae
odluio

kako da im se

osveti.

je izvesti tajno.

razigju vojske, eru u svoj tabor.

Pod izlikom prije nego se pozove on bosanske prvake na veBosanski


bezi vezira
i

ajani saznavi

na nos skoiti" zakljue zajedno, da svaki odabere po nekoliko pOvede sa sobom u HuriJ pavaljanih drugova in tabor. Ovo iznenadi velikog vezira i on okrene
,da

im

veera velikog
i

u prijateljski ton darivajui i astei Bonjake.^) Oerendelija nije se mogao dugo odrati u Bosni kao namjesnik, ma da je imao za legjima Hurid pau. Bosanski ajani gledali su na svaki

mogui

potraili su

Visoani-) nain, da ga se rijee. Sarajlije ga u Travniku, ali ga ondje ne napopale Sulejmangjoc. Ljuti odoe u Skoplje paine dvore, koji je bio guverner u Beogradu i za koga su drali, da je sa svojima u savezu sa Derendelijom. Porta sada makne Derendeliju postavi Hurid-pau za bosanskog namjesnika. skuiti (1815.) Dok je on snivao o tome, kako begove bosanske, plane u Srbiji ponovo ustanak 1815. godine. Bonjake nije zapala ovaj put glavna zadaa, a teko da bi se bili odazvali kao za Derendelije. Hurid paa morao je ostaviti stolicu bosanskih vezira jo iste godine, jer se porta bojala ustanka u Bosni. Da ugodi Bonjacima, poi
i i

stavi porta za vezira

domaeg

sinaSulejman-

su bosanski bezi potovali kao junaka i svog ovjeka, ali nijesu mogli podnositi nasilja njegovih sinova. Zato ga optue u Carigradu i on

pau, kojeg
bude pod

se izredae

Bosnu
182(\

dane maknut iz Bosne (1818.) Sada dva vezira najposlije bi poslan u glasoviti Ali Delaluddin (u martu
stare

jo

godine).

^)

Baagid

o. c. p. 125.

-)

Poblie o

tome

gl.

u Batinia

III.

p. l90.

30
B.

Borbe protiv reforama centralne vlade od god. 1820. 1839.

Od zadnjeg srpskog ustanka, u kojem su bosanski velikai ipak vodili odlunu rije, porasla je opet njihova mo. U doba, kada je na svim stranama osmanlijko carstvo imalo neprilika, bosanski su
prag carstva od neprijatelja i srpskoga ustanka na bosanski teritorij. Ova okolnost ojaala je bosanske ajane u njihovom shvaanju, da nemaju nita zahvaliti sultanovoj vladi nego obratno, da su oni bili opet u najveoj nudi pomagai drave spasitelji vrhovne vlasti sultanove.^) Odatle je proizlazilo ono omalovaavanje sultanovih vezira igranje s njima. Izvrsno je njihov odnoaj prema vezirima karakterisao konzul David: Bonjaci tuju vezira samo u toliko, u koliko je njegova pravda neumoljiva. Ako je i dobroduan, oni ga smatraju slabim, te ga

begovi

sauvali

""

onemoguili

prijelaz

mekan

preziru. Oni su uvjereni, da valja prolijevati krv, ako se hoe nad njima vladati.^) U Ali Delaluddinu naao je sultan reformator Mahmud II. vezira, koji je bio kao
stvoren, da slomi otpor Bonjaka. Bonjaci su ba tada prianjali uz poznatoga Alipau od Janine, te nijesu bili protivni ideji, da se do Save osnuje nova islamska drava, naravno u pretpostavci, da oni ovdje igrati ulogu vodilja.-') Moda je ba ta injenica sklonula sultana, da je Delaluddinu dao punomoi, da postupa u Bosni svom strogou. otprije Ali Delaluddin bio je poznat kao nemilosrdan, do skrajnosti otar vezir. Fra Grgo Marti znade priati, kako je ijegdje u Bitolju, dok je bio tamo vezir, dozvao tamonjih prvih 12 otpor-

^) ^)

Thalloczjr

1.

c.

p. 267. p. 269.

")

Jelavi I. c. Thalloczy 1.

p. 474.
c.

31

nika i naredio, da svaki usjee po jedan hrastov da ga donese njemu u konak. Oni posluae kolac posadie po njegovoj vezira, donijee, to je traio Zabiljei svaki avliji. Iza toga im je rekao: ujte! pokae vas koji neposlunost, svoj kolac, pa je ga evo ovdje na kolac nabiti."^; odmah stigao u Bosnu, (poetkom marta 1820.) odmah je pokazao, da kani energiki provesti u zemlji mir i red. Poto su kragja i pale preoteli maha, izdade naredbe na sve kadiluke, da nitko ne smije iz jednoga mjesta u drugo, a da ne uzme oJ kadije putni list (teskeru). Za kontrolu postavio je posebne ljude na glavne putove i klance, da pregledaju putne listove. Stroge kazne bile su odregjene za one, koji listova. Ovim je bi bili uhvaeni bez tih putnih postigao, da za njegovoga vladanja nije bilo hajduka. Pandura nije drao, ali je zato strogo pazio, da kapetani (muselimi) vre svoju dunost. Stvar izgubljena, na mjestu bi sagnjila, a ne bi je nitko smio do vlasnika dignuti, veli Juki. Krani su pod njim malo odahnuli svaki je zulum bio dignut-). Kada se malo snaao u Bosni, poeo je sa persei_,

im

im

kucijom bosanskih ajana. Ovu je velikom sigurnou provagjao. To se dade protumaiti samo tako, to je predobio za sebe neke odline bosanske rodove.

Po

jednoj

verziji
')

bili

su

to

Sarajlije

Babici

Din daf ii,

dok

da se Delaluddin gia, kojima je sultan dao itavo Zagorje sa svim dravnim dohocima kao leno.^) Godine 1821. dao je pogubiti itav niz kapetana, zatim

Asbost opet pripovijeda, zdruio s monim rodom e n-

na

mnoge sarajevske uglednike. Zauzeo je Mostar Srebrenicu. esto je neduan platio glavom. Zaludu su ga tuili u Carigradu, da
juri
i i

Marti: Zapamenja p. 4. Juki: Zcmlj. i poviestnica Bosne p. 145. ^) Popovi apanin: Pokreti u Bosni izmegju 1820. i 1832. Po L. Ranku i R. Kunibertu (Glasnik XXI. p. 187.). *) Asb6th: Bosnien und die Hercegovina Wien 1888.
^) ^)

p. 135.

32
je

potajni kranin, jer se on esto znao preobui, mjeao se megju raju posjeivao kranke crkve. Sultan je obeao, da ga maknuti, ali Delal je ipak ostao. Juki biljei, da je od muslimana poubijao 300, a od krana samo dvojicu, to ubojice. Napokon je ipak Bonjacima uspjelo, da ga maknu. Delaluddin dobio je vie mjesto, postao je serasker u Grkoj. On megjutim nije poao na svoje mjesto. Jedni vele, da je sam uzeo otrova u Travniku, dok drugi biljee, kako su se pronosili glasovi, da je bio otrovan. Delaluddin je toliki strah zadao muslimanima u Bosni, kao rijetko koji vezir. Drali su ga za Francuza mrtva ga se jo bojali, govorei da on nije umro, nego drugi mjesto njega. Marti pria, da je vilajet u Maedoniji od veselja inio mjesec dana ast". Smrt Delaluddinova (1822.) vrati Bosnu u nereda. U Carigradu priprijanje stanje anarhije pravljahu se megjutim znameniti dogagjaji. Sultan odluio se napokon, da obrauna s II. jenjiarima. Njegovoj akciji protiv jenjiara mnogo je pripomoglo nesremo ratovanje Turaka u zadnjim vojnama. Jenjiari su svuda nesretno vojevali, pa je zato u osmanlijskom puanstvu nestalo pouzdanja ljubavi prema njima, a opet s druge strane poelo i se pravedno prosugjivati uspjehe redovitih eta.J
i

Mahmud

sultan
182^6.

Za svoje osnove protiv jenjiara predobio je Mahmud II. itavu vladu, Sejh-ul-Islama, agu
i

jenjiara

jenjiarske asnike. 29. maja u palai age izvanosim velikog vezira prisustvovali jo ministri, prvi civilni inovnici, ulema vii asnici jenjiara. Prema fetvi uleme: Postavite i pioiiv vaeg neprijatelja isto oruje, kojim se on protiv vas slui, stvoren je zakljuak, da se pod imenom Muallem Iskend" (izvjebana ruka!) Izbjegavalo se ime stvori nova redovita vojska. N z a m D e d d", jer je uz to ime bila vezana

odlinije

sazvao je sultan redan divan, kojem su

33
narodne antiposljednje revolucije Svaki od jedno 50 bataljuna jenjiara imao je novoj eti dati 150 momaka. Novaenje muallem iskenda" ilo je u najboljem redu. asnici, koji su imali vjebati nove ete, bijahu pri ruci, jer ih je h med Alipaa iz Egipta. ve prije poslao ejh-uMslam potvrdio je novu instituciju pred masom svijeta jenjiara. Sam veliki vezir izaao uniformi, od koje se osobito je na ulicu u novoj nijesu svigjale na pola evropske uske hlae. Polovinom juna iste godine die se jedno 20.000 jenjiara, i zatraie od sultana ukinue muallem iskenda", zatim glavu velikog vezira, age i muftije. Sultan Mahmud dao je odgovoriti, da je on navikao zapovijedi dijeliti, a ne primati i da je vrlo daleko od tog, da doi po njihove, im dade glave svojih vjernih. On ako se ne predadu odmah na milost i nemilost. Protiv jenjiara izree carigradski muftija sveano prokletstvo, a njihovo unitenje bude proglaeno boguugodnim djelom. Jenjiari se povuku u vojarnu, koju sultanove ete zapalie. Tko je izmegju njih htio pobjei vatri, taj je pao u ruke protivnika. Do 6000 jenjiara bude tom zgodom poubijano. 16. juna 1826. posebnim je fermanom najavljeno unitenje jenjiarskoga kora osnutak nove vojske. Rije jenjiar nije se smjela javno izgovarati. Ta se naredba jo 25 godina kasnije obdravala. Iza toga je Mahmud unitio i derviki red Bektaa, poruio im 14 tekija u Carigradu, smaknuo ejha, a 200 dervia prognao u Malu Aziju, ali su putem bili posmicani. Poto su radi Bektaa nastale ponovne smutnje u Carigradu, Mahmud jo jednom upotrebi svu strogost, kazni smru glave urote uspostavi mir.^) Za Bosnu js bio imenovan uto doba vezirom Belenli Hadi Mustafa paa. Carigradski dogagjaji izazvae u Bosni strah. Padom jenjiar-

uspomena na

patije.

Me

^)

ovim dogagjajima sravni Rosen


17
i

o.

c.

I.

p. 9., 10.,

13.,

14,

15.,

19.

34skjm bijae izreena i osuda bosanskoj vlasteli, koja su preko jenjiarkoga age u Saraji^vu stajala u svezi s jenjiarskim odakom (korom) Carigradu, a to i davae bosanskoj vlasteli tolikog maha. Orgarazaija jedne redovne i subordinirane vojske pod vrhovnom vlau samoga sultana, uinilo je njihovu silu sasvim izlinom, a to su oni dobro predvidjeli.^) Belenli Mustafa paa zadrao se samo kratko vrijeme u Sarajevu, gdje je ve kipjelo protiv sultanovih reforama, nego je otiao odmah u Travnik i ondje proglasio sultanov ferman o ukinuu jenjiarskog odaka. Sada se uzbuni itava Bosna, a napose jenjiari. Ovima se postavi na elo Kara Ali-aga Ruuklija, koji je imao odak u Sarajevu. Uza nj pristade Fejzulah-aga Turnadija (Tu'-anija) kao i ostale age, koje odmah razvie agitaciju po itavoj zemlji protiv sultanovih naredaba. Jenjiarske age bile su ujedno vogje srednjeg muslimanskog stalea u gradovima, koji je pristao uz njih. Bosanska aristokracija drala se za sada jo na strani. Kada je povjerenik Belenli Mustafa pae, B a-

tal-aga

stigao u Sarajevo, nosei sa sobom razna muila, ope ogorenje prevri svaku mjeru. Batal-aga dade na bajram proitati u Sarajevu ferman o ukinuu jenjiara i u ime vezirovo izjavi, da se jenjiarski odak ukida. Bosanski jenjiari proglase na to, skupivi se u Carevoj damiji, Ruukliju jenjiar-agom, a Batal-agu protjeraju
iz

Sarajeva.

novim

uniiormama

nitko nije htio

Poto je megju inim bilo kod novih uniforma i to da se kajii moraju unakrst zakopavati, openito se govorilo: Ako se hoe, da se krstimo, nas ne treba nam sultan. Austrijanci i Rusi bolje
ni uti.

nauiti.

Ruuklija pozove iz 32 kotara po dva zastupnika na vijee u Sarajevo, koje sastavi u sep-

tembru (1826.)
')

izjavu,

da se carski
o.
c.

ferman

odbija.

Popovi apanin

p. 173

35
Na ovo
ali

su

se dakako u Carigradu nijesu puno obazirali podcijenili znaenje to^a pokreta. Ipak se
privesti poslunosti.

pokua mirnim putem Bonjake

Bosnu bijahu poslani Arif ef. Priliplija


i

glasoviti

uenjak A h m e d beg, da savjetom sklone

otpornike na poslunost, a one, koji jo nijesu stupili u opoziciju, da zadre. Ovi poslanici odose najprije u Beograd, gdje su se posavjetovali s tamonjim paom, koji je bio kao valijom susjed dobar poznavalac bosanskih odnoaja. Izanego su slanici nijesu se usudili doi u Sarajevo, se stavili u pismeni saobraaj s Ruuklijom, ali ovaj im porui, da sami dogju pa da vide.^) Buntovnici su u Sarajevu megjutim upotrebili prvaka i prisilili ih na potpis ugovora, silu protiv da su s jenjiarima. Jedan od ustaa, poznat u Bosni pod imenom

Abdurrahman

je Abdurrahman paa boravka u Beogradu kao i nekim drugim Sarajlijama poslao bio svoje poslanike s nekim porukama, izjavio je Abdurrahmanovim ljudima ovako: Mi se ne moemo odrei jenjiara. Ja vam mogu samo toliko kazati, da kad bih ja imao stotinu sinova oni jo dosta svojih, pa kad bi me pitali, da li volim, da svi poginu ili da se

Pinjo barjaktar, kojemu

jo za svoga

odreem

jenjiara, ja bih

sve

rtvovao.

Da

ih

se

ne emo odrei, moe se potvrditi time, to se sve bosansko stanovnitvo zavjerilo i 70000 potpisa dalo, da se za jenjiara rtvuju. Zatim im pokaza te potpise.-)
^)

Baagi

o. c. p.

133

135.,

gdje

je

opiran

prikaz

ovih dogagjaja.
-)

dogagjajima u

Bosni

ovoga

doba

opirno
i

nas

informira

Raid-bej u

djelu: Raid beja istorij


i

udnovatih

dogagjaja u Beogradu i Srbiji. S turskog preveo D. S. ohadi (Spomenik XXIII. p. 25^ dalje). Raid bej pripovijeda, da je Mustafa Nuri cf. sin erif efendije, pretstavnika velikih duhovnika iz Meke uskratio potpis govorei im: Stidno je, to ste poeli da radite; ja neu da ugovaram zavjere protiv sultana. Na to pred njihovim oima slomi svoj peat. Zbog toga ga zatvore, a poslije tri dana pogube i zatrpaju kamenjem.

36Ne znamo, kakva sudbina je stigla BelenliMustafa pau. Juki znade pripovijedati, da su ga Bonjaci pod Alipaom Zvornikim razbili na Orlovom polju kod Zvornika protjerali u Srbiju.^) Krajem godine 1826. imenovan bi bosanskim namjesnikom beogradski valija, gore spominjani Abdurrahman, Bio je to boleljiv ovjek slabotinja, ali zato pun turskih vrlina lukav i odvaan s pretjeranom odanou prema sultanu. Upravo neobinom vjetinom prihvati on teku dunost. Sa srpskim knezom Miloem ivio je u dobroj ljubavi, te mu zato ispadne za rukom, da je mogao naoruati do 200 pratioca. No u Bosnu ipak ne bi mogao ni zakoraiti, da nije imao tamo za sebe ljude. U prvom redu pristade uza nj zvorniki kapetan Vidaji, koji ga usrdno primi u svoju tvrgjavu. Osim toga ve na putu iz Beograda u Zvornik u Lonici, zatekoe ga izjave sa strane naroda u Bosni Tuzle, Bijeljine i Srebrenice o tome, iz Zvornika, kako oni nijesu za jenjiare. I u Sarajevu se doskora pojavie dvije stranke: jedna je bila duom tijelom uz jenjiare, a druga je samo silom morala pristati uz nje i ekala zgodu, da se tog pritiska oslobodi. Abdurrahman se privremeno nastani u Z V o r n i k u. Poznavajui situaciju, on je svoj dolazak u Bosnu ponosno oglasio: aljem Vam pozdrav vjere i bratskog jedmslva. Vae budalatine, poruuje on ustaama, neu da uzmem na um. Ja dolazim da vam otvorim oi, te da vidite svjetlost. Donosim svete zapovijedi naega vladara oekujem, da im se pokorite. Ovlaten sam, da vam vae poDo vas stoji ili da greke opratam. Birajte sami propadnete. Zrelo promislite, da se ivite ili da docnije ne kajete.-) Iz Zvornika posla Abdurrahman svoje punomonike Ibi-agu i Omer-agu s jedno 100 vojnika u Sarajevo. Valijini punomonici spremahu se ba, da
i i
:

"^
-')

Juki o. c. p. 146. Popcvi-apanin o.

c.

p.

194:

37
uponakon svoga dolaska preduzmu mjere, koje protiv buntovnika, kad im trei dan iza njihovog dolaska stigne od Abdurrahmana nalog, da mu odmah ive ili mrive opreme sarajevske glave buntovnike kao: Ibrahim-agu Bakr-zade
(Bakariju),

trebiti

Tah m is Mustafa agu (Tahmiiju), Tahmis Husejin agu, Fejzullaha Turnadiju, Hadi Abdullah agu,Ali-agu Ruukliju baj rak tara Pinovu (Pinju). Valijini
i

punomonici bijahu u najveoj neprilici, jer je itavo preduzee bilo vie nego neizvedivo. Pomou sarajevskog mule
uspije im prevarom opremiti sve te prvake, a Pinju nasiljem pai u Zvornik. Abdurrahman ih dade pogubiti. Istoga dana veli Raid sanbej, moglo se vidjeti, kako sedam mrtvakih duka bijae proneeno kroz ariju put groblja na kraju Zvornika. Taj prizor jo vie prepade narod. ^)

Abdurrahman odluio se, da pogje Ovdje zatrai od sarajevskih prvaka i viih inovnika vilajeta, da mu podnesu spisak svih buntovnika jenjiarskih, da ih po zasluzi kazni. Mnoge je opremio u progonstvo, a mnoge je pogubio. Iza toga kazni jo mostarske travnike jenjiare. Od tog doba sve je manje bivalo poznatog tipa bosanskog drutva, a to je basa. Fra Grgo Marti ovako definira base: Od jenjiara neki poSada
je tek

u Sarajevo.

stadoe
sluali

tvrdoglavci
niti

neposluni

ljudi,

koji

nijesu
pi-

sudija, niti koga,

ve

bi se

skitali,

janstvovali,

pomjali mnoga nedjela, po putovima plaili krane, negdje koga posjekli, negdje koga opet oglobili, dok najstrag nijesu od pijanovanja do take budalatine ludosti doli, da su se megjusobno sjekli, podijelivi se u partite. Abdurrahman ih je razredio. Znam Turina, veli tra Grgo, koji ih je po noi hvatao, ali izdajniki, jer bio je on prebjeg njihov veziru. Zvao se Bekta-aga Turak,
i

a ivio je jo doskora.-)
^)
-')

Raid bej

1.

Zapamen ja

c. p. 26. p. 5.


narodna pjesma:
rajske bae.^)

38

zabiljeila

Abdurrahmanovu persekuciju
Abdul

je

Rahman

paa

isjee sa-

Oni, koji su pomagali Abdurrahmana, nagragjeni su titulama i darovima.-) Abdurrahman predloio je u Carigrad, da se u Sarajevu naine vezirski dvori i da se prenese stolica valije iz Travnika ovamo. Ovo je porta i odobrila, ali novi nemiri oborie planove valije. Kada je dolo god. 1828.

do rata rusko-turskoga, poslan bi u Sarajevo na osnovu carskog fermana dravni ehaja Mu sa aga, da prikupi Bonjake i da ih uputi preko Nia i Vidina na bojno polje. Abdurrahman odredi, da se skupi 20% od bosanskog stanovnitva za vojsku. Radi loeg postupka povjerenstva, koje je imalo
intrigua Musa age, koji je tajno odgovarao Bonjake, da ne idu izvan svoje zemlje, dogje do bune eta iz Visokog i Sarajlija protiv pae. Abdurrahman bori se u Sarajevu u svojim sarajima s malom etom i topovima protiv ustaa. Tri se dana bilo i krvarilo, a etvrti dan stane Abdurrahman pregovarati s ustaama, koji od njega zatrae, da ostavi odmah Sarajevo i ode u Travnik. Prema jednim vijestima
urediti

vojsku

radi

prema

Raid-beju'*)

Abdurrahman na posjed Husejin kapetana, a prema drugima u Travnik i ondale javio u Carigrad, to se u Bosni dogagja.^) Od velike vojske, koja se imala sabrati ne bi nita. Abdurrahman bude skinut i na putu u Carigrad smaknut. Abdurrahmana zamijeni blagi Morali Ali
otiao je

Namik paa
nainom
1)
-) ^)

(1828 1831.),
ono,
II.

koji je htio,

da mirnim
htio

postigne
1.

to

je

Abdurrahman

Bos. prijatelj

p. 100.

Raid bej

c.

p. 27.

Ibid. p. 28. Koji su razlozi

Musu agu na
:

to poticali,

ne

veli
*)

Raid

bej.

Pokret u Bosni i u Pavlovi u raspravi Beograd I9l3. veli, da Abdurrahman urei se da ode iz barajeva nije mogao sa sobom povesti ni svoj harem, ve sa 30 ljudi pobjee i zatvori se u Iculu u Bij eloj (p. 8.).
Dr. M.
Albaniji, IO prije

39
strogou. Megjutim ovakav recept nije bio za BoOn je samo izazvao svojim postupkom opi prijezir. Ope uzbugjenje nije se ni najmanje sleglo, nego je jo vie poraslo. Megjutim vlada u Caiigradu kuala je i mirnim nainom uplivati na otpornike, pa je pozvala neke poglavice i kapetane na veliko vijee u Carigrad, kojemu je sam sultan predsjedao. Ovdje ih je lijepim nainom nagovarao, da prihvate reforme, dodaje ovome anekdotu, ali zaludu. Grgo Marti
njake.

koja

moda

rakterie tvrdoglavost

U
to

zajamena, ali izvrsno kaotpornost bosanske opozicije. vijeu skinue svi bezi alme s glave samo
nije istorijski
i

ne uinie

Zlatarovi

derventski
i
!

ka-

petan

beg. Sultan rekne kapetanu: glavu On Zna li ti, da bi ti mogao skinuti pritisne jednom rukom almu^ na glavu, a drugom
i

Mahmud

rekne: uje, care, ovako je pokazuje na vrat s glavom skupa moe skinuti, ali s glave ne moe. ^) Morali Namik paa mogao je uza sve neprilike u zemlji ipak opremiti neto vojske protiv Rusa. Radi toga su Bonjaci dobili posebnu zahvalu od sultana (u junu 18^9.) Kada su stigli glasovi, da su Rusi doli do Jedrena, opet se opremi pomona vojska iz Bosne, kojoj je t)io na elu sam Namik. Megjutim la je vojska dola prekasno, jer je ve bio sklopljen mir, pa se Bonjaci vrate koncem 1829. god. natrag u Bosnu.-)

Premda su

se Bonjaci borili s

Turskom

protiv

da tee za uspostavom staroga sistema. Ugled Namik pae nije ni najmanje porastao. Muslimani gledaju nevoljko, kako Namik paa nosi fez i jednostavno odijelo i bijahu potpuno uvjereni, da sve te reforme proizlaze od krana, te da dovesti do potpunog ukinua njihovih privilegija kao i do unitenja vjere. Javno mnijenje poelo je govorkati, da sultan
nije smetalo,

Rusije, ipak ih to ni

najmanje

^)
')

Zapamenja
Sr.

p. 6.

o tome opirnije dr. Tavlovi: Pokret u Bosni baniji protiv leforama Mahmuda U. Beograd, 191^ p. 910.

40
dati hvatati po vilajetu to obzir i goniti ih na

mladie ne uzimajui
silu

u nove

ni na odake, gdje

uvijek bez zamjene sluiti.

Budui da je svakoga dana bilo sve vie znakova, da porta misli preduzeti ozbiljne pokuaje, da izvede reforme, sastadoe se bosanski prvaci u Tuzli (1831.), gdje odluie, da se svim silama novih poreza. Za oduprijeti uvogjenju nove vojske vogju svih kapetana izabrae Husejin kapetana iz

e
i

Gradaca. Da se uzmognu laglje oprijeti, stave se u^ sporazum sa skadarskim paom Mustafom ( k d r a paa), ije se ime u to doba poelo
i

pronositi osmanlijskim carstvom. Mustafa pai bijae

tada 25 godina,
Buallija.

poticao

je

iz

Prema jednoj

verziji

poznata porodice vukla je porodica


i

Buallija svoje porijetlo

od

kralja Vukaina.

rijetlo

Mrnjavevia iz plemena Narodna pjesma izvodi to pood Ivana Crnojevia. Djed Mustafa pae bi-

jae glasoviti Kara Mahmud, koji se takogjer bunio protiv sultana. Mustafa paa je kao to i Bonjaci, doao sultanu u pomo, ali je gledao da to manje vojoke izgubi. Inae je ostao estoki protivnik sul-

tanov. ^^

Ugled Namik pae danomice


Bosni stekne najvei
zakljuili, da

je

padao,

a u

upliv

Husejin kapetan
bosanski
ajani u Tuzli

od Gradaca. Kada

su

im Husejin bude vogja, urodi to trajnom neslogom megju bosansko-heicegovakim ajanima, koji onako nijesu bili bog zna kako sloni. Hercegovci na elu im Ali-aga^Rizvanbegoi

vi Stoevi
se najvie tatine od
radi

Smail-aga
i

engi
i

odijelie

povrijegjene osobne mrnje, a Bonjaka izjavie, da ne pristaju na zakljuke vijea. Oni su jo za sebe dobili Hasan-

bega Resulbegovia, trebinjskog muselima, Baagu Redepaia Ne vesi n skog a


j

^) U Tuzli je bilo zakljueno, da naroifi izaslanici kapetani odu k njemu, da se sporazume o zajednikoj akciji.

(Drag. Pavlovi o. c

p. 12.)

41
kapetana Ljubukoga. U
drugoj polovini marta 1831. navalie kapetani, pristae Husejinove na Travnik. Namik paa se zatvori u grad, dok su pristae sultanove zametnule borbu s kapetanima u kojoj bijahu potpuno razbiti i raspreni. Husejin kapetan poeo je travniki grad topovima biti. Namik pai ne preostade drugo nego da se preda, pretvarajui se, da je napustio carsku stvar i preao na stranu ustaa. Tom je prilikom zadao sveano rije, da pristaje uz pokret. Tada mu ustae podnijee svoje zahtjeve, kojima je on imao da izradi sankciju u Carigradu. Megju ovima bijahu najvaniji, da Turska opozove vojne reforme, da se Bonjacima dade pravo, da sami sebi biraju poglavicu zemlje i da se porta odree svake kontrole i mjeanja u unutranje poslove bosanskog vilajeta. Za ove ustupke, dobit porta godinji tribut od etiri hiljade kesa (2 milijuna groa). Takav je izvjetaj tom dogagjaju poslao grofu Sedlnitzkome guverner Dalmacije Tomai. Budui da su austrijske vlasti u Dalmaciji i na granici na Savi odravale ivu vezu s bosanskim prvacima ustaama, nema razloga sumnji o vjerodostojnosti ovoga izvjetaja. Tako je sada po prvi put jae izbila misao o autonomiji Bosne, inae

prirodna, kad se uvai, kako je vala iznimni poloaj u carstvu.^)

uope Bosna

ui-

poe

svojim pristaama pogje u pomo kodra-pai, koji je u to doba (1831.) digao ustanak protiv sultana. Mustafa paa imao je 40000 ljudi i dralo se openito, da osvojiti Carigrad. Bonjaci su naoruali oko 25000 ljudi, te krenue
sa

Husejin kapetan
sada
spremati

vojsku,

da

polovinom

aprila 1831. iz

Travnika.

Kod Busovae

Husejin da saeka sve kontingente, pa da krene na Kosovo, jer odziv nije bio onakav, kakav se mogao oekivati. Ovo sporo kretanje Bonjaka
je
^)

morao

Pavlovi

o.

c.

p.

1820. Offdje

detaljni zahtjevi

ustaa.

-42

potakne velikog vezira Reidpau, da pouri napadaj na kodra pau, da mu ne da vremena, da se sjedini s Husejin kapetanom. Reid paa bio je poznat iz rata s Grcima kao valjan vojvoda, a ugled mu nije pao ni onda, kad je podlegao ruskom generalu Diebiu. Po rodu je bio te je svojom vitekom htabrou tjelesnom snagom, ljepotom i vjetinom vrijedio kao pravi zastupnik svoje rase. Imao je sva svojstva, koja su potrebna vojskovogji, da oduevi vojsku. Vojska mu nije bila tolika kao ona Mustafa pae, ali je ovoga daleko natkri-

erkez

lio

u lukavosti

vjetini.

Reid paa predobije neke od poglavica u Mustafinoj vojsci novcem, laskavim rijeima obeanjima. Kada je dolo do boja na prilipskim visinama, piijegje veina Mustafa painih boraca na stranu Reidovu. Mustafa paa morao se povratiti u Skadar. Megjutim je i Namik paa pobjegao iz Travnika u Dalmaciju, a odanle u Stolac Ali-agi Rizvanbegoviu.^) Najposlije stigoe i Bonjaci. Zanimivo je, da ih je knez Milo svjetovao, da se kane toga posla. On im u pismu obeaje, da ib izmiriti sa sultanom, a uzgredice im malo i prijeti. Koliko se Husejin kapetan bio tada ve digao, dokazuje njegov odgovor knezu Milou. On mu naime uzvraa ovako: Uzmi sam to malo jestiva pred sobom, ja sam svoje inije davno isprevrtao. Ba za tog padiaha neu da znam, kod koga bi se ti za mene mogao zauzeti. Da te doekam, gotov sam u svako doba i na svakom mjestu. Moja je sablja sjekla prije^
i

nego

to je tvoja

kovana

(?!)".-)
i

Knez Milo nije Bonjake smetao oni poraze Reid pau na Kosovu'*) (oko 18. jula.) Svuda su
')

Sr.

Hilfering: Eosnija, Hercegovina

Staraja Serbija

p. 491.
-) Popovi o. c p. 210. Opirnije o odnoaju kneza Miloa prema ustanku i Gradaaviu u Pavlovi o. c p. 2937. Reid paa bio je sam teko lanjen i pobjegao ) prema Skoplja ostavivi i svoju arhivu, koju zaplijeni Huse-

jin.

(Pavlovi

o.

c.

p.

2324)

43

doekali kao osloboditelje. A li p a a Viaj Pei. Pobjedonosna bosanska vojska mo^la je fanatizma, oslobodivi pored opeg entuzijazma najprije Skadar, dospjeti do Carigrada. Husejin kapetan, od naravi ponosit, veli Baagi, poeo je bivati nepristojan prema svojim drugovima, a oni povrjegjeni poee se ralilaziti. Drugi nam pisci nadruge razloge.^) Veliki vezir posluio se istim vode kod Mustafa pae, naime obeasredstvima kao njima i laskavim rijeima tako Bonjake razdvojio.
ih

osvoji

Reid
elje

paini

izaslanici

imali

su

najprije sasluati

Bonjaka.

Oni

zatraie,

da se

Bosna ima

zadrati u stanju,

ukojem

jest,

bez ikakovih

ref ora

m a. Vezir se ima postavljati samo izmegju domaih ljudi, a sada se ima H u-

za vezira. Na sva uslova pristade Reid paa odmah. Bonjaci su time uinili veliku pogreku. Oni su napustili svog prirodnog saveznika Mustafa piiu onda nijesu poekali, da im se obeanja vezirova sankcioniu carskim fermanom, nego krenu kui, kao da su obeanja velikog vezira dovoljna. Osim toga valja jo uvaiti i to, da je Reid paa poruio tajno Mahbegu, tuzlanskom kapetanu (Tuzla kapetan") da to nije velika stvar, to Bonjaci trae svoga vezira, samo da se ne tiai vezirstvo za mlada i nepraktina ovjeka, kao to je to Husejin. To bi bolje priliilo starijem n. pr. njemu. Starac se dao uloviti i ode kui ne posavjetovavi se s drugima. Husejinu je opet Reid poruio, neka se samo vrati kui, a on njemu od cara pribaviti potvrdu za vezira. Uza to mu jo i javi, da Tuzla kapetan
tri
i

sejin postaviti

odmah

mud

radi o prevari.

Kada se tako Reid paa rijeio Bonjaka koji su pokazali vie junatva nego diplomatske pronicavosti, navali na kodra pau, koji se predade i ode u progonstvo.
^)

Sr

Juki

o. c.

p.

147.

Popovi

p.

211212. Zapam-

enja

p. 6.

44
pou Bosnu, dao se proglasiti po svojim pristaama nekom vistom izbora vezirom. On je po svoj prilici sada uvidio, da je prevaren od velikog vezira, pa je sasvim vjerojatna Jukieva verzija,^) da je poslao dva latarina u Novi pazar, te mu donesu ferman, koji je on sam uinio, da mu je u Bosni dano vezirstvo. Postavi vezirom, odmah veoma sjajan veziiski dvor, je uredio u Travniku pos'avio dvorjanike ehaju, divan efendiju, haznadara i t. d. Potpisivao se .vitezom od Bosne" (narod ga prozvao Zmajem od Bosne"), dijelio mjesta i lena. Tball6czy ispravno primjeuje, da nas ovaj bosanski velika vrlo podsjea na sredosvojim ponaanjem. taka Skenderova-) u svom Ljetopisu Bosne" (od god. 1825 1856.) veli, da je vladao ne kao bosanski paa nego kao car. Jedan franjevac umije po Bosni priati, kako je Husejin dao pokupiti sve najbolje krojae i zlatare, koji su pripravljali odijela i opreme za nj, njegove dvorjanike i konje, od srebra i zlata. Vezirski peat dao je uiniti od
vrativi

Husejin kapetan
se

Gradaevi

vjenog HrvojuVukia

zlata.'*)

Baagi, koji sa mnogo antipatije pie o Husejinovoj osobi, dri, da je Husejin samo po prvenstvo. Njei svom bogatstvu stekao toliku gova hazna da je bila upravo neiscrpiva. On biljei pouzdanu predaju*, da se postanak neicrpive Husejinove hazne osniva na patvorenju austrijskih banknota.^) Onaj, koji pozna iz zabiljeene tradicije Husejinov ivot, jedva bi mogao povjerovati u tu Baagievu hipotezu. Megju protivnicima Husejin kapetana najmara ga R z van be go v kantnija je linost A i. S njime emo iinati jote prilike da St

mo

oev
1)
-)
')

1.

C.

p.

14".

Hilferding o. c p. 570. Bos. prijatelj IV. p. 121.

*)

Potanje Baagi

o.

c.

p.

143. 1

45
doba, ali pobavimo u ipak na ovom mjestu neto o njemu rei. Rodio se Ali-aga u Siocu. Imao je vie brae, ali mlagji postade kapetan u Stocu, a to je dalo povoda estim borbama megju braom. Biona^) iznaa graf Ali- age Rizvanbegovia
se

Omerpaino

emo

Omer-beg

Pamuci

do utanine ove
i

obiteljske svagje, te bi

prema njemu

skrivio smrt svog brata Omerbega u doba Ali-aga Derendelije (1813. god.) Poslije smrti Omerbegove zavadie se braa opet ladi stolake kapetanije, a Ali-aga ostade pobjednik. Brata Hadi-bega, kasnije glasovitog zulumara, izagnao je za vazda iz Stoca. Ovaj se sklonio u Hutovo, u poiteljski kraj, gdje je sagradio kulu i ostavio iza sebe mnogu

gorku uspomenu.
nije bio puno bolji od Hadibega; skrivio mnogu haraio po Hercegovini borbu megju hercegovakim prvacima.

Ali-aga
je

mnogo

Husejin kapetan
Hercegovaca,
svojih

poslao

je (1831.) protiv

protivnika,

Turan-bega

(Turhaniju!) Sarajliju s nalogom, da pohvata svu petoricu hercegovakih kapetana. Na granici nevesinjskoj zametne on borbu s vojskom Hercegovaca, koji su imali mmolvo krana u svojoj vojsci. Turan beg bude razbit, dade se u bijeg, a riasan beg ode u Bitolj, gdje se u to doba ve nalazio paa, spremajui se na Bosnu. Hasan beg se ovdje posavjetovao s Mahmud paom, kako raditi protiv Bonjaka. Budui da Husejinu nije stizala nikako potvrda njegove vezirske asti, stadoe mnogi dvoumiti o njemu. Neki ga i onako ostavie, ma da su bili sultanovi protivnici. Tako n. pr. Hasan aga vogja krajinik^ i Tuzla kapetan. Odrati se prema svojim novim protivnicima mogao je jedino

Resulbegovi

Mahmud

Peki,

terorom
1)

on

ih

poe

krvniki goniti. Da bi
47778.

ih zastra-

-)

HiUerdincr o. c. p. 473542. Sravni u Hilferdiaga osobito p

46
io,

on

nije

stratite.

Mnogi od

prezao da najgore od njih odvede na straha pred njim prebjegoe u


i

Slavoniju.^)

Huscjin se obraao na vezira za potvrdu svoje mii je poruivao, da mu ostaviti pod uvjetom, da se pokori, da pokupi bosanske mladie, obue im nizamsko odijelo i pone ih vjebati prema novim propisima. Husejin je to dakako odbio sada jasno vidio, da morati proslijediti u borbi protiv sultana.-) U to se po malo poeo micati novo imenovani bosanski vezir paa (u narodu paa) prema bosanskoj granici. Vodio je sa sobom 180(0 Arnauta 1200O regularne vojske. Zmaj od Bosne" znajui, da Mahmud pai pomoi i Hercegovci, nastojae iz petnih ila, da skupi to vie vojske. Odazov je bio vrlo slab. Oko Husejina ostalo je malo ljudi, u koje bi se on posvema bio mogao pouzdati. On poalje u Novi pazar Alaj-bega Todorovia
asli, ali ovaj vezirsku ast

Hamdi Mahmud Kara-Mahmud

ske.
i

Krupu kapetana. Ovi Hadi Mu aga,


j
i

se utaborie
prijepoljski

kod Banjkapetan
i

Zmajev haznadar (nekada trgovaki momak^ utaboi se kod P r j e p o j a. Kara Mahmud paa svlada najprije Todorovia otpremi ga svezana u Carigrad. Hadi Mujaga branio je hrabro upriju na Limu, ali se on morade predati pretenijoj sili. Poslije predaje metnue ga na magarca licem unatrag vogjahu ga kroz varo, kojoj je on bio zapovjednik.
1 i i
i

On

vikao Turcima: Zar nema nijedme ubije oslobodi ove grdne sramote?" Na to mu odgovorie: Ovdje nema nikakova Turina, vi Bonjaci ste
je

nog, da

samo pravi
)

Turci.-')

Sr. detaljnije Pavlovi o. c. p. 2627. Guverner Dalmacije izvjeuje grofa Sedlnitzkoga, da je Husejin zatraio od sultana, da mu dade Bosnu i Hercegovinu kao kneevinu kao to je Milo Obrenovi dobio
-)

Srbiju. (Ibid. p. 27.)


^}

Fopovi

1.

c.

p. 21G.

(Ove boibe dogagjale su se

aprile 1832.)

47 Iza -toga Mahmud paa svlada jo u nekoliko okiaja Bonjake i pogje prema Sarajevu. Dok se ovdje ovako razvijale stvari, nije ni ona Husejinova vojska, to ju je poslao iz Travnika protiv Ali-age, imala sree. Od straha pred tom vojskom razbjegoe se hercegovaki kapetani koje kuda, a sam Ali-aga zatvori se u Stocu. Tvrgjavi megjutim ne mogoe Husejinovi ljudi ni pera od-

Mnogo ih je pogibalo pred tvrgjavom. Zaludu su Ali-agi dovikivali aludirajui na njegovu posadu, koja je bila veim dijelom kranska: Luka, Panto, Vidae! poturi se i predaj!" Ali-aga im je odgosve varao Vi nijeste Turci, nego carske izdajice je u vas samovoljno, pa i va vezir. Na vama lei carsko prokletstvo, io vjenavate, nije vjenano biti Turin.^) Bonjacima prikljurodili se tko, ne
biti".
:

ie
i

se

brojni
:

hercegovaki muslimani, megju njima

27. februHadi-beg. brat Ali-agin ara 1832. provali Ali-aga iz tvrgjave. Zametne se borba, u kojoj bude Husejinova vojska razprena.

Nou 26

Pred zidinama Stoca poginuo


di-beg. Devet
jo disao, kad je se naruga.-)

je

Ha-

zrna bilo je u njemu, ali on je k njemu doao Ali-paa, da mu


bio
je

Neto

sretniji

jaga Zlatarevi ,

koji je

barem u poetku Mukod Nevesinja svladao

Ali-agu, da se i prisilio opet morao sklonuti u tvrdi Stolac. Tvrgjavi megjutim nije mogao nita uiniti. Kad mu stigoe nepovoljni glasovi od Husejina iz Sarajeva, napusti vojsku i pohita onamo. Tako je Ali-agi i njegovim pristaama bio otvoren put, da pogju u Mahmud pai protiv Husejina. Vojska Husejina od Gradaca brojila je na uzmaku pred Mahmud paom oko 10.000 ljudi. U toj vojsci bilo je dosta i krana. Ovi su se valjda u posljednjim bojevima drali pasivno. Po-

Baagu Redepaia

pomo

1)

-)

Hilferding p. 495. Hilferding p. 497.

48
znato

nam je, da se Mahmud paa jo .iz Bitolja obratio na l<atolikoga biskupa (Miletia) pismom, koje je dospjelo u ruke fojnikom gvardijanu. Mah-

mud

paa poziva biskupa

njegove

potinjene, da

se ne pridruuju ustaama i da se ne boje carskih obhisti. Oni neka se pritrpe i zabavljaju mirno

svojim poslovima, a kad mi stignemo na bosansku pigranicu, onda dati njima nae naredbe zapoviediti, tako neka urade, sati a kako budemo a uzdamo se, da emo ih bre izbaviti od svih muka, to su podnosili podnose od tog prokletca (t. j. Husejina\) Mahmud paa se jo dvaput obraa natranjevce: jednom iz Sjenice (29. aprila 1832.) a drugi put (u maju 1832.) izLjubogoa (due

emo

ore distante della citta Seraio"). narod Iz Sjenice pie Iranjevcima da svjetuju na vjernost svom zakonitom vladaru kao to je to njima potvrditi pobilo 1 u diugo doba, a on

vlastice,
javlja,

dane im

od

Mehmeda

II.

Iz

Ljubogoa

da je pobijedio Husejina i ustae. Husejin je pobjegao u Sarajevo, pa zato neka ne ulaze u grad, dok on grad ne kazni. Nije mi poznato, ali je vie

nego vjeiovatno, daje

slina pisma morao


i

Mahmud
nom.

paa vladikama.

upuiiti

pravoslavnim

Husejinova stvar morala se smatrati izgubljeProtivnici Husejinovi poeli su dizati glavu i u Sarajevu je spremio bunu protiv Husejina beg Dindafi. Poetkom maja smiljao je on gdje sklonuti svoju glavu. Najprije je htio, da pobjegne u Crnu Goru, s kojom je bio u saveznikim, prijateljskim odnosima, ali ga od toga odvrati glas, da je mrska flota iskrcala vojsku kod Sutorine. Nije mu preostalo druge nego da pomilja na jedini izlaz, a 10 je bijeg u Austriju. Dakako da nije htio na-

pustiti svoju stvar

bez posljednjeg otpora.

') Batini u: Starine XVII. p. lOG 08. Ovi su dokumenti ottampani i u Jeleni: Izvori za povjest kulturnog rada bos. franjevaca. (Gl. z. m. 1913 p. 4849.)

49Negdje kod Hana Bulo ga') izgubi Husejin, povue se slabiji od Mahmud pae bitku prema Sarajevu. Pred samim zidinama Sarajeva pokua Husejin jo jednom sreu. Ali paa Vidaji, Zlatarovi borili se s njime rame o rame. a valjda Osam konja palo je pod Husejinom Alipaom Vidajiem. Mahmud paa imao je goleme gubitke

mnogo

ve

je

bio pripravan, da krene natrag,

Hercegovci pod
i

Smajil agom engiem, Ovo je odluilo o konanom porazu bijegu Husejinovu.-) Zvorniki kapetan Mahmud beg Tuzla kapetan^
i
i

U to stigoe Alipaom Rizvanbegoviem

bojei se Zmajeve osvete, bijahu toboe doveli pomone ete, ali idui polagano stigoe jedva do Glasi nca, gdje su saznali za Zmajev poraz, pa carigradska se vraiie kui, 2. juna mogla je ve vlada objaviti, da ie Bosna pokorena, a ustanak uguen. Kada su ustae bile razbite kod Sarajeva, razbjegoe se na sve strane, Husejin je otiao prema Savi u svoju kapetaniju, a Ali paa Vidaji krio se u planinama. Ostali kapetani dakako ne svi sa-

stadoe se u Lijevnu,
i

da

se dogovore,

hoe

li

se

do kakove obavezne odluke, jer niti su ustae imale vogje, niti se imalo za ta boriti. Kapetani ajani se razigjoe poee se svaki na svoju ruku predavati carskim vlastima. Kara Mahmud paa iznenadio je sve, uniavi u Sarajevo, svojim blagim postupkom. Nije bilo nikakovih persekucija. Veli se, da je Mahmud paa izjavio, da nije ljudski kasap. Konfiscirao je jedino imetak Husejina, Zlataria Denetia u ime drave i prodao na javnoj drabi,-^) Drugi su dobili pomilovanje. Ovaj je blagi postupak bio prouzrokovan i nudom. Radi rata sa sinom Mehmed Ali pae egidalje boriti.
nije dolo
i i i

Ovdje

')
-')

Pavlovid

o. c. p.

48 veli kod
biti

aruh-hana

17. maja.

vanredno hrabar, jer se raznio glas, da je Husejin pobijedio. I knez Milo i dalmatinska generalna komanda dobili su izvjetaje, da su Boijaci potukli carsKU vojsku (Pavlovi p 48 ).
je
*)

Otpor

morao

Baagi

o. c. p, 146.

50
palskoga, Ibrahim paom, morao je Mahmud paa opremiti Bonjake na istok. Mnogi od Bonjaka koji pogjoe na islok nijesu ni u borbi s Ibrahim
zatajili svoje oporbeno stanovite prema sultanu nego su preli na Ibrahim painu stranu. Iznimka je bio Alipaa Rizvanbegovi, koji se odlikovao u borbi kod Konje. Radi svojih zasluga isposlovao je kao persona gratissima kod

paom

sultana odvojenjeHercegovine od Bosne,


postade tako vezirom (1832. 1851.). Od drugih poasti, zapade ga jo pridjevak Galib (pob j ed itel j). I njegovi i
te

hercegovakim

vjerni

kao
i

n.

pr.

Smajil-aga

bijahu

poaeni

darovima. Sloga megjutim izmegju njega hercegovakih njegovih drugova nije potrajala dugo. Kad se Ali- aga Rizvanbegovi u maju 1833. vratio s istoka kui, doeka ga sveano itava Hercegovina. Ali-aga je i progovorio sabranom narodu: muslimanima raji pred Mostarom. Prema biografu Pamuini palo je tu lijepih fraza, koje on nije ni pomislio provesti u ivotu. Ali-aga se pozivao na svoje domorodstvo rekavi ujedno Nitko nije svojem domu zloinac. Svakome ja suditi po istoj pravdi. Bio Turin bio raja svejedno, u mene mjesta. Raja se mnogo nadala od nai
titulama
i i
:

njega.

Ta ona mu

je

pomogla mnogo do njegovog

visokog poloaja. Svoje rijei nije ispunio. Ponovno je zavrio svoj govor rijeima: Nitko od sada ne treba da ide ni k caru ni u Stambul;

evo vam
i

Stambul, Mostar, evo cara Mostaru!^) Husejin Gradaevi je jo prije svoga konanoga poraza, kako smo to spomenuli, drao, da se
i

Zato je poslao u Be svog pouzdanika starog prijatelja fra Iliju Starevia s molbom da mu austrijski dvor izradi milost sultanovu. Starevi kao da se nadao, veli Batini, veliku dobru od pravednosti i dobrote

nee moi

odrati u Bosni.
II.

caru Franji

Hilferding o.

c.

p.

603. 504.

51
H'jsejinove,
te j>

ivo zagovarao u
i

Beu

samoupravu
viteza

Bosni

preporuivao
Iz

narodnu bosanskog
spoljanjih

carevoj milosti.

ministarstva

poslova dobio je Starevi odgovor, da Gradaevi prestane sa svakim otporom i da izjavi svoju vjernost sultanu. U sluaju potrebe garantuje mu se slobndan prelaz u Austriju. Ovim se Gradaevi i posluio, kad je uo, da se Kara Mahmud paini Arnauti spremaju na Gradaac Husejin je ponio sa sobom sve to je mogao. U sviti njegovoj bilo je devedeset ljudi. Dakako, da je Husejin drao, da ponaati se ga austiijske vlasti primiti s poau prema njemu kao veziru, ali se u tom prevario.

Ponajprije

morao

je

on

svita

mu

predati

oruje.

Onda

ih

otputie u

Vinkovce,

a odavle u Osijek,

gdje su u istinu bili internirani. asnici s jakim straama pazili su na svaki njihov korak. to vie sva gotovina, koja se nalazila u Husejina bila je moi u konfiskovana.^) Husejin se nadao, da caru, ali o tome austrijska vlada nije htjela ni da uje. Porta je nato poela traiti od austrijske vlade, da Husejina predadu turskim vlastima, jer Husejin nije politiki krivac, nego obini zloinac. Knez Metternich je odbio ovaj zahtjev Turske. Kada je Husejinu uza svu panju s austrijske strane, ipak polo za rukom da korespondira sa svojim pristalicama u Bosni, odlui beko dvorsko ratno vijee, da se on premjesti iz Osijeka u Komoran. Istodobno porui knez M.tternich Husejinu, da se obrati sultanu molbom za milost da se car Franjo za nj zauzeti. Metternicli je to uinio dakako tek onda, poto mu je austrijski poslanik u Carigradu javio, da je porta pristala nato, da pomiluje Husejina. Husejin pristade rado, a s njime Alipaa Vidaji na Metternichovu poruku i predadoe molbe. Kada je stigao oekivani terman, po kojem je Gradaeviu bilo dozvoljeno, da prijegje u Tursku, ali da ne ivi u Bosni, ve

Be

')

Marti (Zapamenja
ivjeli

p. 7.) biljei,

da su on

njegovi

drugovi

u Osijeku galantno.

52
porta odredi i to da najprije dogje u Cabio je Husejin odveden u Zemun i ondje mu po generalu Fojtu proitan sultanov ferman. Austrijski feldmaral-iajtnant Radocvi stavio mu

gdje

mu

rigrad,

je

na volju, da moe sam odrediti

hoe

li

ostati

na

austrijskom tlu ili otii u Tursku. Tek nakon dugog kolebanja i to ponajvie zbog toga, to mu je bilo zabranjeno ivjeti u Bosni, a on se jo sada borio milju a i molio Radoevia, da se car Franjo zauzme za njega kod sultana, da mu se vrati imanje u Bosni i da se opet viati za vezira, pa kada je
i

stigao

odgovor,

da

austrijske

strane

nema

vie

nita oekivati,

odlui

se Husejin peti dan,

da ide

u Beograd u potpunoj resignaciji, ne pitaju to dalje s njime. U Beogradu sproveo je Husejin u svemu dva mjeseca. Tuera i pomisao na nemilu budunost prouzrokovae, da je pao u krevet. Napokon je morao U Carigradu mu sultan ponudi, otii u Carigrad da se primi velikog ina nad nizamom. Nadao se Husejinov p:imjer i druge potaknuti na tako, da
biti

Husejin tu ponudu odbije. Zato bude prognan sa svojim drugovima u Trapezunt. Prije no to je mogao otii u Trapezunt, umrije u CariZlatarevi gradu (1832.). Alipaa Vidaji povrate se kasnije kui u Bosnu, dok je Krupa
pokornost.
i

kapetan umro

u Maloj Aziji.') Husejin kapetan bijae u asu svoga pada smrti jedva 30 godina ili neto vie. S njime nestaje bez sumnje jedne znaajne linosti. Bio je pun lijepih svojstava, ali odvie malo diplomata. Cilj njegova pokreta bio je vei, nego to je bilo u nj sposobnosti, da ga izvede. Mlad, bez iskustva, bez kulture.
i

Raid bej

ovim dogagjajima sravni: Popovio. c.p. 221. 225. dalje. Po bac. p. 41. 42. Asboth o. c 'SV3. agiu umro je i Zlatarevi u Maloj Aziji, dok K em ura: sarajevske damije. Separat otisak Gl. z. muzeja za godinu 1909. p. 2. znade da je Zlatarevi ivio u Sarajevu sve do 1862. godine i ovdje pokopan. Mnogo sasvim novog materijala iznio je Drag. Pavlovi o. c. p. 52. 61.
^)
1.
i

53
ponosi', ambiciozan preko mjere, velikoduan i nemilosrdan, nestalan u svojim raspoloenjima prema neprijateljima, nije bio kadar odrati prijateljima za sebe stranku svoju. Slomila ga je i zavist bosanskih velikaa. Osobito neke starije porodice gledale
i

na nj tolika mrnja i odatle Hercegovaca. Da toga nije bilo, moda bi mu bilo uspjelo izvojevati Bosni slobodnu unutranju administraciju i autonomiju, koja bi bila od sultana priznata, dakle zakonska. Popovi-apanin opisuje pojavu Husejinovu ovako: Porasta je bio srednjeg, 'nteresantne fizijonomije. Pogled mu bijae sladak i pun melanholije, osmjeh tuan, ali prijatan. Nad crnim oima ima
su u njemu parvenija
n. pr.

gjae lijepo
i

povuene

obrve, a lice
tip

mu

bijae bijelo

nosae na sebi gjurgjijanski

njegove matere.

Bijae
i

duh pun

kreposti, energije,

hrabrosti.

Kao muslinan

bijae

vojnikog talenta pun revnosti. Do

obrede svoje vjere i propise kurana. njegov otac Osman kapetan slovio je kao pravedan ovjek, jer u njegovom kotaru, kad je bila rije o pravu, nije pravio razlike izmegju krana muslimana. Ista svojstva posjedovae sin mu Husejin. ako je raju prezirao, nije dopustio, da joj se pravednoj ini na ao, zato su ga potinjeni ljubili, a pogranine tugje vlasti su ga odlikovale, jer je znao drati du granice red.^)
sitnice je vrio

Ve

Kara
u

Mahmud

paa

upravljao je
i

Bosnom

svemu 15 mjeseci. U Carigrad predloi, da se u Sarajevu naine vezirski dvori jedna vojarna u gradu, u kojoj e biti uvijek 1000 vojnika. Ovo bude
likim zidom.

na Gorici sagraeni Paa-saraji s vePolovinom juna godine 1833. poslae ga u Janinu, gdje je planuo ustanak, a u Bosni ga
i

odobreno

') Sumnjam, do je na nj djelovao pokret hrvatskog bugjenja u ono doba. O tome gl. Holeek: Bosna i Hercegovina za vreme okupacije. Preveo St, Milievi, Beograd

1903. p. 75.

Davud

54

zamijeni paa, slabi, koji je poputao velikaima. Napose stekne veliki ugled vlast u Sarajevu Fazli erifovi, koji je ve za KaraMahmudovog namjesnikovanja sa Mustafa paigrao vanu ulogu. Davud paa imenova Fazli Serifovia sarajevskim muselimom.

om Babiem
Kao
dao

sarajevski muselim nainio je mnogo nasilja protiv krana. Slaka Skenderova pripovijeda, da je
objesiti franjevakog gvardijana u fojnikom manastiru.^) Franjevci se potuie u Beu, a iz Bea je otila tuba u Carigrad. eiifovi bio je pozvan u Carigrad. On ponese sa sobom mnogo novaca i ujedno dade za sobom poslati pisma s peatima muslimana i pravoslavnih, u kojima se potvigjuje, da je on pravedan. Doskora se povrati iz Carigrada i nastavljae svoje zulume. Slaba uprava pae karakterizovana je i ustankom popa Jovice iz Dervente, koji se odmetnuo u odavle sa svojim etama uznemirivao Derventu i Odak. U aprilu god. 1834. razbie okolini muslimani popa Jovicu i raztjerae mu ete. Ovo je prvi ozbiljniji pokuaj pobune pravoslavnih. Radi ope anarhije u zemlji poslae franjevci svoga ovjeka u ne bi !i pomou papinskog nuncija izradio u beke vlade, da ona na novo po-

Davud
i

Vujak

Be

u Bosni konzula. Beka vlada nije to mogla Lijenik Marcochi, izvjeujui vladu svoju u Zadru o nekoj poasnoj bolesti, opisuje anarhiju u zemlji nemo vezira, koji je zasluan mudar ovjek, ali ne moe drati na uzdi vlastele. Krani trae, veli on, prisutnost jednoga konzula, koji bi im bio zatitnik i branitelj od nepravda, to ih tlae. Konzulat plaio bi Bonjake vie nego
stavi
izvesti.-)
i i

vlastita vlada (piu assai che loro Governo).')


')

il

proprio

Hilferding o.

r.

677.

-) ^)

batini

III.

2liJ.

Batini u Starinana XVII.

p.

108.

on
Godine 1835. dogje mjesto Davud pae Ve-

dihi Mehmedi paa (Vedid-paa). Ovaj je odmah na prvom sastanku bosanskih prvaka ukinuo
podijelio Bosnu na seli mu k e. Stari kapetani ostali su u svojim nahijama se ovom novom naredbom i nadalje muselimi, ali im ipak uzdrma vlast. Vezir ih je mogao sada kao inovnike skidati i namjetati.
i

kapetanije
1

mu

Vedihi paa imao se mnogo boriti s bosanskim velikaima. Radi kleveta Mustafe Babica i Fazli Serifovia, koji su za njegove uprave
i

uivali

Sarajevu

zemlji

osobite

povlastice,

dade on smaknuti uglednog banjalukog muselima

Hifzi-efendiju
krajinika,

Ovo je piouziokovalo ustanak kojima se pridrui Posavina pod bijei

Ijinskim

muselimom

Alipaom

Vidajiem
i

nekadanjim drugom Husejin kapetana Gradaevia. Borbe su se vodile god. 1836. 1837. Alipaa Vidaji svladan od Vedihi-pae izmegju Vranduka epa umakne u Bijeljinu zatvori se
i
i

Sarhoem,

u gradu.

Vedihi

paa

pogje

za

njim

potjeru

da je spaliti, piisilie stanovnici grada Vidaiia na predaju. Valija ga otpremi, a s njime i mnoge diuge u Carigrad. Alipaa je doskora iza toga umro u Trapezuntu kao proje

kad

zaprijetio Bijeljini,

gnanik.

U god. 1836. pada jedna epizoda istorije hercegovake, koju je vrijedno zabiljeiti. Kako je Alipaa Rizvanbegovi postao hercegovakim vezirom sasvim je zaboravio na svoja obeanja raji, o kojima je tako lijepo znao pri svom nastupu govoriti. Pogranine oblasti prema Crnoj Gori kao nikika upa, Grahovo, Zupci, Drobnjaci esto su zbog velikog pritiska od njega otpadale. Mnogi su opet iz ostale Hercegovine bjeali u Crnu Goru. Alipaa je svojim ljudima naloio, da hvataju bjegunce, da im sijeku glave njemu dostavljaju. Posebne nagrade dijelile su se za crnogorske uskoke glave, kojima
i i

seje

on

kitio
i

bavili

pravoslavni
i

mostarsku tvrgjavu. Tim su se poslom obani, a govorilo se, da su i


sjekli

mrive iskapali

im

glave.

Petar

II.

slavni pjesnik

(1830. 1851.) Gorskoga vijenca", nekoliko se puta

Petrovi Njegu

pismeno obraao na Alipau, da se urede sporna pitanja na granici. Dogovorie se najposlije, da namjestiti na granici pandure. Alipaa bijae u 8 a-

njanima
elo
Knez
je bio

namjestio
nasilan

pandure,

stavio

im

je

na
koji

buljukbau Murata Boranina,


veoma
ovjek
s

i silu nepravda poinio. nekolicinom svojih drugova smakne buljuk-bau i prebjegne u Grahovo, koje se bijae ve sasvim u to doba odmetnulo od Alipae. Alipaa odlui sada da Grahovljane kazni, pa zato naloi svim hercegovakim muselimima, da dogju na grahovsko polje. U toj vojsci bio je i opjevani Smajil aga Smajil aga rodio se od oca Rustan-bega po svoj prilici u L pniku, kuli njegove porodice na polju. Njemu je uspjelo poveati oinski posjed, a kao pristaa sultanov u Husejinovom pokretu dobio je naslov carskog kapidi base (nadkomornik). U ranije doba odlikovao se u bici pod Lonicom, gdje je uhvatio jednog ruskog generala iva (?) i poklonio ga Ali- pai Derendeliji.

Rade Boovi

engi.

gatakom

Kada
grahovsko
goraca.

je

augustu
II.

1836.

Alipaa
i

stigao

na

polje, 'zatrae Grahovljani

pomo

u Crno-

Petar

posla im 300 ljudi,

pred njima

svog rogjenog brata

JokaiStevu Stankova.

U toj eti bijae jo sila lanova iz porodice Petrovia. U noi iznenada nahrupe Crnogorci na Hercegovce, i to po nesrei ba na onaj dio, kojim upravljae Smajilaga. Crnogorci budu suzbiti. Od Petrovia umakao je tek jedan IG-godinji Drago Jakovov. Grahovljani se nato predadu sa svojim
vojvodom

Jakovom Dukoviem
odvede vojvodu
te
i

Vujaiem

Alipai, a ovaj
nijih glavara

jo nekoliko znat-

u Mostar,

ih baci

u tamnicu.

Kas-

57
Alipaa Dusti na slobodu uz obeanje, da se uz otkup. od Turaka Junatvo Smajil age prou se doskora po itavom turskom carstvu. Sultan Malimud II. posla mu ferman, u kojem ga imenova paom. ^)
nije ih

nee

vie odmetati

C.

Borba protiv reforama se nastavlja do sloma bosanskih feudalaca pod Omer-paom (18391852)
Sultan

Mahmud
1839.
i

II.

reformator zaklopio je svoje


se
to

oi

30. juna

boriti s

Za itave svoje vlade imao unutranjim vanjskim potekoama, ali


nije smetalo,

ga ipak

je postavio.

da stalno ide k cilju, to ga ovome vladaru ne smije istorija da

sudi po onome, to je on izvrio, nego vie po onome, za ime je teio i to je junaki poeo. Volio se Mahmud sam usporegjivati s Petrom Velikim, za kojim je dakako mnogo zaostao to se tie uspjeha. ivio je i radio u mnogo teim i nepovoljnijim prilikama nego veliki ruski reformator. Sin i nasljednik Mahmutov, AbdulMedid, imao je tek 16 godina, kad mu je otac umro. Oeve reforme nijesu jo uhvatile vrstog korijena i blagoslov njihov ne bijae jo nitko osjetio. Dogaalo se upravo obratno, da je svatko drao, da ima pravo sve nesree, koje su dravu stigle u posljednje doba smatrali posljedicama unitenja staroga i neuspjelih novotarija. Uljed toga bilo je nezadovoljstvo u dravi openito. Muslimani su drali, da su njihova gragjanska privilegija ugroena, a krani nijesu vjerovali, da vlada ozbiljno misli njihov poloaj
poboljati.
Pogibija Smajil age engia. (U Kolu M. H. Ovdje je i literatura o tom dogagjaju.p porijetlu engia: Baagi: Najstariji ferman begova engia. (Gl. z. m. 1897. p. 437. i dalje). Drukije glasi prikaz grahovskog dogagjaja u Hilferdinga o. c. p. 528.-529.
^)

iid:

1908. p. 169.).

53

Abdul Medid
zira.
i

je

bio sretan u izboru ve-

Kormilo drave preuze Reid paa, koji je boravio mnogo na zapadu, specijalno u Londonu, pribavio sebi tako pogled u zapadno evropske prilike. U Londonu je imao prilike vidjeti, kako engleska
gledala
i

francuska javnost

M eh med

oduevljenjem prati rad


u

Alipae egipatskoga,
ideja
i

kojem

je

regeneratora Sultan Mahmud prokrio je novoj eri prije 13 godina putove krvavim aktom, a sad je Reid paa spoznao potrebu, da Turska treba pred "itavim civilizovanim svijetom pokazati, da kani ustrajati na putu, kojim
je pola.

ovjeka modernih

Prvi put je to pokazala barbarskim inom, sada neka pokae da znade upotrebiti drugu metodu, metodu mirnoga rada, kojim se zapoeti nova epoka Turske.

Reid paa mislio je svoju osnovu izvesti tako, da izagje pred svijet jednim aktom, u kojem se

modernim duhom

gragjanska prava, odstraniti najizrazitije zloupotrebe uprave tako Tursku dovesti u red liberalnih drava Evrope. Engleska i Francuska priklonit svoje prijateljstvo Turskoj, a pojava Mehmed Alipae ne toliko vie svraati panje Evrope kao do sada.
razloiti
i

Reid paa nije htio novim ^iktom

stvoriti

novo

stanje.

kojima

tom

aktu ustanovit
i

e se

odmah

principi, u

biti

sadran

proklamiran

budui pravac

turske vlade. Sultana Abdul Medida bilo je lako za taj plan predobiti. Tajne pripreme inile se dulje vremena i najposlije poetkom novembra 1839. bili su svi visoki dostojanstvenici i inovnici uz druge

odline zastupnike duhovnog svjetovnog stalea predstavnici krana sabrani na junoj strani kao saraja u bai, gdje je stajao kiosk od Gulhane.
i i

osobitu pompu dogje ovamo i diplomatski kor. ti dostojanstvenici sabrali su se da uju hattierif sultanov (prozvan od GiJlhane"). Reid paa ga je proitao, a salva od 101 topovskog

Uz

Svi

59
hica,

koji

su

grmili
je

gradu
cima,
nije
je te

itanje toga
prisegao
to misli

nad Bosporom, objavila lista slobode". Na


s

je
taj

hattierif

sultan
nije

veliko-dostojanstveni-

do

sada

bilo u

obiaju.

Haitierif
II.

donio originalnih
prije

misli. Sultan

Mahmud

sve

Zato ima u hattierifu mnogo dvomislenosti. S jedne strane gledalo se predobiti kransko iteljstvo Evrope, a s druge strane hvalenjem staroga, ugodit muslimanskom
izrekao.
hattierifa sastoje

javnom mnijenju. Glavne toke ovog glasovitog


se u slijedeem
i
:

asti imanja bvim podanicima bez razlike narodnosti i konfesije. Nitko se ne smije kazniti vie nego to sud odredi. Nad nikim se ne moe u budue proglasiti smrtna kazna osim iza sudake odluke nakon istrage. Smrtne osude imadu se s izvjeem opremiti u Carigrad. Dok sultan ne potvrdi osude, ne smije se nitko ni javno ni tajno smaknuti.
se sigurnost ivota,

Obeaje

Konfiskacije j.imetka se zabranjuju t. j. po zakonu ne smije se vie plijeniti ostavtina osugjenoga od strane politikih vlasti niti stajati na put zakonitim nasljednicima. Za muslimane odregjuje se novaenje prema broju stanovto srazmjerno nitva u pojedinim pokrajinama. Vojnika sluba
i

odregjuje se na 4 5 godina. Svatko u budue plaati porez prema svoru posjedu imetku. Monopoli zakup poreza u provmcijama imadu se dati onima, koji najvie nude.
i 1

Na osnovu hattierifa" izdavao se niz organikih zakona, koji su spojeni poslije pod imenom Tenzimati hairrije" (t. j. spasonosne, dobre
uredbe).

da su turski dravnici ovoga doba na jednu staru injenicu da je laglje dobre zakone izdati, nego korumpiranu upravu odstraniti. Bili su skloni dobru volju smatrati djelom i mislili time poslii velike uspjehe. Dogagjaji iza proklamacije hattierifa" opravdali su sasvim sud
zaboravili
:

Dakako,

60
Mehmed
to

Alipae,

koji je rekao,

da je sve

ahovski potez protiv

njega.^)

Hattierif nije imao u Bosni nikakove praktike posljedice, premda je bio javno proitan, zemlji vladali su upravljali po starom sistemu muselimi

te

u toku od 8 godina izmijenila su se etiri vezira, troila sve svoje sile, a da nijesu mogli nita

O jednakopravnosti nije bilo govora; uregjena se civilna uprava nije dala provesti, ncgo je stari feudalni sistem vladao i dalje.
promijeniti.

ispravno shvatio hattierif", bistri ravnopravnosti proklamiranoj godine veli on, u Bosni nema ni govora. Taj hatti1839. erif slui engleskim francuskim politiarima, da imadu togod blebetati" po svojim urnalima, da je u Turskoj Eldorado".
je

Sasvim
Juki.
,

fratar

Moramo
jesu
bili

primjetiti,

da protivnici hattierifa

ni-

jedino u

domaem muslimanskom puan-

stvu. Veziri, koji su dolazili u Bosnu, da provagjaju tenzimat, pokvareni turski inovnici, svakim su danom gazili ono, to su morali provagjati. Tim svojim zlim primjerom poticali su i druge, [da rade u njihovom duhu. Veziri, veli Juki, koji jedan za drugim dolaze u Bosnu, nemaju druge brige, ve kako nakupiti od sirotinje blaga, a to ovim nainom on prepusti muselimu, kadijama drugim velikaima, da rade od krana, to hoe. Oni globe, a raja se pritui veziru. Onda vezir ono, to su od nje pootimali od njih sebi uzme, raju praznu pusti, a njih opravdane alje natrag na selimluke ili i njih pritvori i oglobi. Hajduka su pune planine, a varoi kesedija. Ovi osim to globe i cijene krane esio i ubojstvo uine. Ove zloince i razbojnike isti muselimi dre i brane ih, a oni njima za to nekoliko kesa plaaju.-)

')

Ovdje

>hattierif< p.

ovim do^agjajima sr. Rosen 250. 253.


o. c. p.

o.

c.

II.

14. 24.

-)

Juki

153.

61
Ovakovu tmurnu
dostatno
sliku daje

nam Juki,
koja

imamo
da

drugih

svjedoanstva,

pokazuju,

nije pretjeravao.

Vratimo se megjutim na vezirovanje


i

Vedihi-

turski krvolok", kako ga pae. Ovaj ..kranski Juki zove, proveo je neke reforme u vojsci. Od sedam bosanskih sandaka, osnuje on etiri a laj a spahija pod imenom suvari-redife (konjanika rezerva). Ta etiri alaja nosila su imena: zvorniki. Svakom bosanski, hercegovaki, kliski alaju postavi na elo po jednoga miri- alaja
i

(pukovnika)
vizije).

imenuje ostale inovnike po novoj

naredbi. Sva etiri alaja spoji u

Mustaj paa
zato,
jer

erif
je

vi

dvije live (diFazli paa postadoe mir- Uvi ma. ini se, da

Babi
stari

to

uinjeno
nije vie

spahijski

onako

puno

vrijedio.

Spahije
i

sistem i su gledale,

ova konjanika da se otmu svojoj dunosti. Da rezerva" nije bog zna kako funkcionirala, te da je izazvala smutnju, o tome ima dokaza.^) Po tenzimatu bio je uope spahijski sistem ukinut, ali u Bosni se to provelo do kraja istom za Omerpainih vremena. Ruenje lenskog (spahinskog) sistema, po kojem su spahije dobile neku otkupninu ili doivotnu penziju, smanjilo je dobitke begovima agama, pa su oni poeli traili robotu. Vrijedi to osobito za one, koji su imali malene dohotke, jer je za nje bio oikup malen. Mnogi su zaludu oekivali od porte otkupninu. Zbog loga se pogorae odnoaji izmegju aga kmetova, koji su u mnogim krajevima bili upravo patrijarhalni. Poznato nam je, da su ve god. 1840. kmetovi predali tubu na portu posredovanjem bekoga kabineta. Porta je nato god. 1843. odredila, da age ne sile kmetove po svojoj volji na robotu nego da svaka kmetska familija alje na tjedan jedan dan dva ovjeka. Te
i
i i

') Baagi o. c. p. 152. Baagi ne navagja tano godi, nu, kad se ta reforma provela. Valja primjetiti, da su ba miljenici vezira: Babi i erifovi, koji su toboe bili odani sultanu svojim nezakonitim postupkom izazivali bune.

se naredbe

62

God

dakako nijesu obdravale sa strane aga. 1848. bila je lobota saiviin ukinuta (vidi nie!). Ako su u Bosni vladale dezolatne prilike, nije bolje bilo ni u Herce^^ovini. Alipaa Rizvanbegovi
vladao
bili

je ovdje sasvim tiranski. Nezadovoljni su njime krani ali i njegovi nekadanji prijatelji. Ako je samo deseti dio onoga istinit, to nam o njemu njegov biograf pripovijeda, dosta je, da Alipain reim u Hercegovini istorija osudi. Velika mu upliv na vladu preje pogrjeka bila, da je vladu putao svojim sinovima zloglasnim ljudima. Njegov
s
i
i

kavaz-baa Ibrahim
koji je
gubiti.

Dio

je

gadan
dunih

krvopija,

dao poZa 17 godina njegova vezirovanja bilo je pogubljeno ba ni za io lOOO krana. Zato su Dalmaciju.^) mnogi bjeali u Crnu Goru Megjutim Alipaa se tiranski ponaao prema svojim nekadanjim drugovima. Najodliniji su megju njima museliml: Hasan beg Smajil aga. Oni su mislili, da s njime vladati, a on se sada jedan ni malo nije na njih obazirao. drugi muni krivih
ni
i

masu krana

selim intrigirahu uspjeha.


I

protiv njega u Carigradu,

ali

bez

prema obinim muslimanima postupa tiranski. Otima im zemlju na Buni, gdje je postavio glasoviti svoj ljetnikovac. Zapovijedi iz Carigrada nije sluao, a svoju neposlunost pokrio podmiivanjem carigradskih velmoa. Vedihi paa opomenuo ga, da provede tenzimat, ali on nije mnogo za to mano. Kolali su glasovi, da Alipaa alje potajno u Bosnu bundije, da dignu Sarajlije protiv vezira. Buna god. lc4U. u Saiajevu, kojoj je stao na ^ilo

Ah med
*)

ef.

Glodo,
c.

koji je kasnije traio

zatite

513. 514. O nasiljima Alipae pada njegova sastadoe se svi muselimi i bosanski namjesnik Hairuddin paa kod njeg mertve nakon est te se tue, >da e arae uzimo na ti jjodina dana i da su ene trudne pipali, pa im govorili, ce roditi muko dicte, dai ara. (Gledaj G. z. m. 1913. p.
Hilfeiding o.
i

p,

pria mnogo

Colcorilo.

Prije

97.

p. 103.

dalje).

63
u Alipae na Buni, a onda tek pobjegao u Dubrovnik, dokazuju opravdanost te sumnje. Bune su mu bile uvijek razlogom, da otegne provagjaiije tenzimata.^)

Hasan beg Resulbegovi


izgubili su sasvim u njega

Smajil aga

Cengi

povjerenje, kad je Alipaa poeo po dvije do tri kapetanije spajati u jedan muselimluk, u koji je onda namjetao svoje sinove ili rogjake. Smajil aga, pivski, gacki i drobnjaki muselim kao i Hasan beg trebinjski, znali su, da doi i na njih red. Sami dakako nijesu

mogli nita uiniti protiv Alipae. Alipaa, koji je Smajil agu drao najpogibeljnijim, grozio se esto, da mu skinuti glavu. Koliko ga je mrzio, vidi se po tome, to je najmio nekog krvolonog Ferhata Krvave a, da agu ubije. To megjutim nije

uspjelo.

traei

S malo sree radio je protiv Smajil-age, jednako nekoga, da ga potajno smakne i

crno,^orski vladika.-)

Godine 1840. napokon uspije vladici, da se Smajil agi osveti za poraz na Grahovu. Smajil aga imagjae vrlo razvratnog sina Rustan-bega, koji je obeaivao djevojke u Pivi, Gackom Drobnjacima. Drobnjaani potue se vladici i ujedno mu saope odluku, da Rustan-bega pogubiti. Vladika ih odgovarae od tog, jer da ostati stari Smajilaga, a on za osvetu unititi Drobnjake, ako pogine Rustan-beg. On im dadne savjet, da domame u Drobnjake samog Smajil-agu i njega ubiju. Tako lazoriti dom engia. Pod izlikom, da bez njegova prisustva ne mogu pODrati hara ili po drugoj verziji, da se Drobnjaci bune, zatim da rijei neke nepravde i napokon, da ljudi tajno izmegju sebe apu, kako se Smajil-aga boji doi megju Drobnjaane, odkad je ono na Granovu posmicao Petrovie, namamie Drobnjaci Smajil-agu, da dogje megju nje. Na ovom mjestu valja jo zabiljeiti i
i

'^)

Hilferding

o.

c.

p. 525,

-)

ii

1.

c.

p.

171,

64
verziju

Baagievu. Smajil aga je sluajno doao On je naime stpjerao svog zeta vezira Sulejmanpaia uzeti i kodre u Bosnu i postaviti ga mjesto Vehidije. Ako bi mu to za rukom polo, on bi bio maknuo pomou Osman-pae Sulejmanpaia Alipau Stoevia. Zato je poao s dobrom etom, da toboe kupi hara u Drobu Drobnjake,
i i

njacima.^) Smajil-agi

stigao

je

pomo

jo

Ah med

Bauk,

njegov pobratim s 200 Nikiana. Smajil-aga se utaborio na Ml j etiku, na istonoj strani Drobnjaka 5. oktobra 1840. godine. Za burne noi navale Drobnjaci, kojima su stigli po dogovoru u pomo Crnogorci, na agin tabor, te u as nastade mete strano nono klanje. Poto su mu prije jo odveli konje, skoi Smajil-aga (u gaama i koulji) na prvog konja, koji mu je bio pri ruci i ispali kuburu na jednog prisutnog taoca. Smajil aga je naime uzeo nekoliko Drobnjaka kao taoce, jer kao da je slutio, a bio je donekle i upozoren, da se protiv njega neto sprema. Ostali taoci sada skoe, te udare na agu. Netko sprijeda, netko straga. Memedovi: Kad le Smajil-aga pao, povie Ako ga je puka u potiljak ubila, to je moja", dok je Mirko Aleksi odrubio mrtvom agi glavu. Tako pogibe Smajil-aga iz busije. Ahmed Bauk sretno pobjee, dok je kojih 70 aginih ljudi poginulo. Vladika je kasnije primio Smajil-aginu glavu, sablju, oruje i dva konja. Kad je Alipaa Stoevi saznao za Smajil-aginu pogibiju, bilo mu je s jedne strane milo, ali ga je opei s druge strane smetalo, to je tim dogagjajem pao ugled turski kod kranske raje, a porastao ugled Crne Gore. Osim toga javno mnijenje u Hercegovini trailo je od njega, da osveti Smajilaginu pogibiju. Alipaa zatrai pomo u Vedihi pae ovaj mu posla 500 ljudi. I nasljednik VeHusrev paa dihi pae u Bosni
i

Mia

Mehmed

')

Baagi

o. c. p.

156.

65
vojske postave se osim oba Smajilagina sina Dedaga, zatim Hasanbeg i drugi neki hercegovaki ajani. i Vojska hercegovaka navali na Drobnjake u januaru 1841. godine. Drobnjaci i Moraani budu
ljudi.

posla mu 100 Alipaina sina

Na elo
jo

Hafiza

Muhamedbeg

Resulbegovi

a Hercegovci se vralie sa 120 drobnjakih glava, kojima okitie jo svjei grob Gazi Smajil-age Cengia kod Cengia kule u Lipniku. arkanja izniegu hercegovakih Crnogoraca potrajahu iza toga jo do muslimana

hametom potueni,
i

crnogorskih

jeseni god.

1842.

Dok

je
ni

bilo

tih

Hercegovini
tenzimata.

moglo

biti

govora

bojeva, nije u o provagjanju

Iza Vehidi pae izmijenie se u dosta kratko vrijeme na bosanskoj namjesnikoj stolici e h m e d

Husrev-paa (18401843.), Mehmed amil paa (18431844.), OsmanNuri-paa (1844.), Hadi Halili amili paa (1845 1846) napokon Mehmed Ta hir paa (1846(?) ili 1847., do 1850.) Mnogo je posla bilo osobiio za Hadiamilipae sa Krajinicima. Godine 1845. imali su
i

po osmanlijskom carstvu provesti t. zv. medlisi, okrune i kotarske. Pae su na taj nain bile obvezane, da u svim poslovima, koji se tiu uprave, sudstva porezne uprave rade sporazumno sa vijeem, dok je egzekutiva dakako ostala u njihovim rukama. Osim muslimana bile su u vijeima zastupane ostale religije.^)
se
koji su se dijelili u pokrajinske,
i i

Mehmed

Tahir paa, nekada kapudan

paa, a kasnije vezir u Jedreni, poeo^je iza dulje pauze energinije provagjati tenzimat. je stigao u Bosnu, predloi zemaljskom vijeu u Travniku, da se uz redifsku suvariju (konjaniku rezervu) popie po Bosni jo 30.0( vojnika za sluaj potrebe i naorua novim orujem (nizam!). Protiv toga digoe se najprije Sarajlije, a Tahir paa zatrai

im

pomo

^)

Rosen

o.

c.

II.

p. 87.

66 upokori Sarajlije.^) Iza toga je odluio da se baci na Krajinike, U augustu 1849. pobio se s njima kod Bihaa, ali bez osobita uspjeha. Poslije mu zavlada u vojsci kolera, a on sam oboli, pa se vrati u Travnik. Ovdje je dulje poboljevao, neto se oporavio, a onaa mu se bolest povratila on umre (1850.) Prije smrti htio je da napokon razu Carigradu
i

rauna sa glasovitim Babiem eritoviem. Ova dva intrigana na oko su prianjala uz reforme, ali su potajno znala mutiti protiv njih. Kad je Tahir paa bio douo, da su oni krivi prvom ustanku Sai

rajlija,

posljednjem ustanku K'ajinika, pozva

ih

po naroitom poslaniku u Travnik. Oni uz razne izlike otprave poslanika u Travnik, a tajno pobjegnu
u Carigrad, da tue vezira. Odnijeli su novce, veli Grgo, a i sultanova mati bila je Fazlipaina zatitnica i tako se pomognu.-)
fra

navalie portini vjerovnici na tako s njima, da im je dala pravo prikupljanja poreza, od kojih je jedan dio iao u dravnu blagajnu, a drugi su dio oni za sebe pridrali. Vjerovnici, velike engleske francuske banke, povjerie pobiranje poreza zakupnicima, jer nijesu htjeli navui na se mrnje naroda, to ga obrazovana Evropa" uvaljuje u propast. Domai ljudi su se stidili biti zakunnici carske desetine", pa su zato taj posao obavljali Maedonci. Zakupnici su plaali gotovim novcem, pa su i oni htjeli, da im se plaa u gotovom i to dobrim zlatnim turskim novcem. Oni su iznugjivali novac od godine do godine, bez obzira na neiodne godine, na koje je nekada spahija uzimao obzira. Kolike je nevolje
nju, a porta se nagodila
i

Godine 1848.

zbog toga imao


naravi stvari.^)
')

podnijeti seljak, izlazi

ve

iz

same

tome zanimljivj pria Marti u >Zapamenjima<


p.

p.

13. U.
-)

Zapamenja

13.

Babi

Serifovi

zasluili

bi

posebnu monografiju.
)

Holeek

o. c. p.

7980.

67
<opet

Poto su age teretile seljaka robotom, dolo je do intervencije preko Bea. Tada je porta fer-

manom
robotu

na Tahir pau ukinula sasvim


(1848.).
i

Tahir paa pozvao je na to u Travnik sarajevske pae: Mustafu Babica Fazlierifovia; iz Zvornika pau Vidaia, iz Banje Luke Ali bega Dinia, iz Tuzle Mah ni ud pau Tuzlu, iz Bihaa Mehmed pau Bievia. S njima su bili pozvani sarajevski vladika Ignjatije i neki franjevci Paa proita portin ferman. Kada su bosanski velikai razumjeli, da ih ukidanje robote mnogo otetiti, dogovorie se i predadoe pai molbu, a s njome dakako i novaca. U molbi su traili, neka se krani obveu, da mjesto robote daju u napredak be-

Mahmud

govima agama treinu rada s njiva pola livada, a da im zato begovi age plate njihove gragjevine, da im naknade trei dio troka oko ogragjivanja polja plaaju za njih porez na zemlju. Paa velikai su sumnjali, da e krani bez Glpora pristali na treinu, pa stadoe smiljati, kako
i

prevarili seljake

portu.
iz

Pozvae zato u Travnik

znamenitije knezove

svih nahija, pravoslavne sve-

enike, franjevce
rekoe:

iz

nekoliko katolikih upa, pa im

Porta ukida robotu, ali zato treba svi kmetovi begovima da daju treinu.
Knezove kao da je udario grom, ali se poklonie do zemlje odgovorie Pokoravamo se svemu to naredi sultan vlast". Za ovakav odgovor dobie neki kmeti za nagradu po kabanicu, a neki po 50 groa gotovog novca.
i
:

sastanku vidjee knezovi, da ih mame rup^. Poto im je ivot bio mio, nijesu se odupirali, ali odgovorie dvomisleno: Pokoravamo se sultanu i njegovoj vlasti". Ovo je znailo, da su

Na ovom

vuje

spazili zamku i poznali, da begovi rade za sebe. Znajui begove kao buntovnike protiv sultana, stavie S3 svojim odgovorom pod zatitu sultana i

kmetovi

vlasti.

Ali Tahir paa,

kao obino bosan6*

08

jama vlade. On

ski veziri, nije mislio raditi u intencije diao s begovima, jer je imao u Posavini imanja, koga je vlada oduzela Husejinu kapetanu. Kmetovi su do sada ovdje plaali devetinu, a Tahir paa htjede im natovariti treinu. Kad su se etiri kneza tome usprotivila, dao ih je Tahir iibati. Dva kneza su od toga poginula, a dva
ostala iva. Ovako su pretstavnici centralne vlade izvagjali njene leforme. Nije ni udo, da su se do-

mai

begovi

tim

reformama

mogli

tako

dugo

uporno

protiviti.')

Kada su u Carigradu saznali za nesretnu vojnu Tahir pae u Krajini, uvidjeli su, da nije za vezira bilo dosta 4 - 5000 vojnika. Odluie zato, da se bosanski feudalci jakom rukom pokore i reforme poto po to provedu. Ovaj posao bio je povjeren

O m e r p ai
mente
kao

Latasu.^)

Omer paa rodio se god. 1806. u selu Janja Gora, opine Plaki, ogulinske regisin

nadporunika.

Zvao

hajilo Latas. U vojnikoj gospikoj

se tada Mikoli odli-

kovao se kao izvrstan gjak, teje 1827. bio dodijeljen nakon svrene kole kao kadet feljbaba stoeru.
') Sr. Hilfeiding Holiek o. c. p. 77. 78. p. 436.-438 tome, kako se ni ovih, po kmetove loih ugovora i-ijesu age dizale, pripovijeda opirno Juki o. c. p. 150. 151. Sastanak u Travniku crta opirno i franjevac M. Nedi. On je uz fra M ar j ana unj i fra Luku Dr op uIjia b;o zastupnik latinskOj^ milleia. Tako iz njegovog pripovijedanja sazoajtmo, da se agama begovima prikljuio u pitanju treine i pravoslavni vladiiia Ignjatije, dok su katoliki zastupnici bili protiv treine. Nedievo pripovijedanje mnogo se razlikuje od onog Hilferdingova pouzdanika (ijeratinski perivoj god. 1908 br. li. p. 169. 171.).
;

pitanju valja jo pog'edati Kmetovsko pitanje u B. i H. p. 26.-28., i Boi: Agrarno pitanje p. 43.-45^

O ovom
-)

Hrania:

Za ivotopis i rad ovoga glasovitoga poturice upuna Dr. Koetschet: Erinnerungen aus dem Leben des Serdar Ek-em Omer Pascha. Sarajevo 1^85. Dr. K. bio je tjelesni lijenik Omer pain. Njegovu vojnu u Bosni detaljno je opisao Juki u 'anku: Omer paa bosanski Turci (bos. prijatelj III. Zagieb 1801.).

ujem

69

Odavle je dazertirao. Dr. Koetschet misli, da je to uinio zbog nekih novanih neprilika. Preavi u Bosnu, doao je u Banju Luku, gdje ga je primio u svoju kuu Hadi Aliaga Boi, kod kojeg primio ime Omer. U Banjoj je preao na islam
i

Luci proboravio je dvije godine, marljivo uio turski kratko vrijeme pred ustankom Husejinovim ostavio i Banju Luku i otiao u V d n. Zapovjednik vidinske preporui ga tvrgjave Ibrahim paa ga zavoli velikom veziru Husrev-pai. Doavi u Carigrad
i i
i

postade kapetanom i uiteljem tehnikog crtanja na novo osnovanoj vioj vojnikoj koli, gdje je svratio sultana Mahmuda II. Ovaj ga imenuje nae panju majorom uiteljem crtanja pisanja prijestolonasljedniku Abdul Medidu. Zato vrijeme postao je Omer Latas pravi Osmanlija". marljivo je ulemom s
i i i

Mnogo

opio
i

posjeivao damije.
postade brigadirom odlikovao se u raznim

smrti Mahmud II. dobije naslov pae. Kao takav


Iza

vanim misijama
God.

Srbiji
protiv

Albaniji.

Kurda, koji su Uguivi tu bunu, bude odlikovan mu ira {marala). God. 1848. 1849. okupirao je radi ustanka podunavske kneevine, a sada je prihvatio teku zadau, da skri bosanskog plemstva, koje je toliko briga zadavalo carstvu. Ljeti god. 1850. osvanuo je Omer-paa s velikom pratnjom u Sarajevo. Imao je 11 bataljuna infanterije po 750 momaka, jednu poljsku bateriju i neto konjanitva. U pratnji njegovoj nalazio se

1846. bio je poslan se digli protiv tenzimata.

au

mo

Skender-beg, nekadanji grof Ilinsky.^


Kad
je stigao u Sarajevo, mjestu, gdje su to uinili

Kara Mahmud paa dao je staviti pred viegradska


)

adore na istom Eugen Savojski na Gorici. Dva bataljuna


popeo
princ
je

vrata.

Ve

prije

toga

rivanja

Nepopravljivi pijanac i na glasu radi svoga pretjehvalisanja (Skendcrpa'jade !) Umro od deiirium

tremensa 1861. godine

70
bili

su u

Sarajevo

pozvani

bosanski

odlinici,
i

da

uju carski ferman. Megju njima nalazio se sijedi Ali-paa Rizvnnbegovi. Njegov biograf nam
pripovijeda, da je poslao iz Mostara pred Omer-pau u Novu Varo svog sina Hafiz-pau vladiku Josifa, da ga prate do Sarajeva i da ispriaju njei

govu odsutnost starou. Omer paa

nije

htio ni

jednog ni drugog primiti, nego ih je poslao natrag s nalogom, da sam Alipaa dogje u Sarajevo. Alipaa naime nije u poetku ozbiljno shvaao Omerpainu misiju.

Mi
za n
i

emo",
i

govorio

je

on,

sabrati
i

dat

m 2030 mostarskih prosjaka emo mu 50000 groa neka ga vrag:


z a
i

e
je

nosi, otkuda je doao".') Drugi dan iza dolaska proitan je uz veliki vojniki sjaj jeku topova carski ferman pred musalom, koji je glasio na nj na novog vezira H afiz-pau, nasljednika Tahirpae, iz kojega se razabralo, da je Omcr-paa imenovan zapovijedajuim generalom u Bosni sa zadaom, da provede hattierih. Kada su prisutni bosanski ajani obeali,-) da
i
i

ga podupirari u provedbi tenzimata, povratio ih Omer-paa svojim kuama, samo je pridrao u Sarajevu Alipau, jer se bojao, da mu ne p avi neprilika u Hercegovini, a znao je da su svi nezadovoljnici upirali

oi

nj.

Nezadovoljnici

su

po-

stupali oprezno. Vidjeli su, da Omer-paa ne pozna ale i da su sada nastupila ozbiljna vremena. Osobito ih je ubilo, to se i Alipaa doao pokloniti

u Sarajevo. Drali su, veli Juki, da nema nad njim nikoga, koji bi mu mogao zapovijedati da bi se svi prije pokorili carskoj zapovijedi nego oiu Jedva je proteklo dva tjedna poslije ovoga dogagjaja, zau Omer-paa, da se Posavina i Zvoii

) HilferdinjT
-')

o. c. p.

537.-538.
tolike

^nahodei se

usrijed

vojske megju

napere-

nimi topovi *.

71
nik

miu

Krajina. Zato pogje


dolazili su

odmah

u Krajinu.

Ve
i

u Banjoj Luci

obeavali sve i sva. vogje krajinika Ali

Redi
Omer

(bajraktar

U Kadi, Ibrahim Kapi od Vrnograa). U Bihau postavi


i

brojni krajinici Prijedoru poklonie mu se

mu

za muselima

mjesto

glasovitog

zulumara^)

Mehmed-pae

Bievia,

Jakub-bega.

Jedva IO je Omer-paina vojska odmakla pete, pukne u znak opega ustanka top u Cazinu, a krajinici izaberu Aliju Kadia vogjom i poglavicom te oijeiaju carskog kajmakana.

Dok je serasker Omer-paa boravio u Krajini, otpustio je na svoju odgovornost bosanski namjesnik Alipau kui u Mostar, da uredi stanove za dva tabora nizama, koji su bili odregjeni za Mostar. Alipaa udari u Mostaru na otpor i konano se povue na svoj ljetnikovac na Buni. Na elo nezadovoljnika u Hercegovini i Mostaru postavi se glasoviti Alipain Kavaz-baa Ibrahira-aga. Alipaa zatrai od Omerpae i tim je htio pokazati, da nikako ne stoji u vezi s ustaama. Ustanak je mepjuiim planuo i u Posavini. Omcr>paa mislio je iz Sarajeva preko Travnika, Skoplja, Duvna, Ljubukog kienuti u Mostar, ali stigavi u Travnik promjeni osnovu, jer su Posavljaci bili ve, idui prema Travniku, stigli doepa. Druga vojska ustaa ila je od Zvornika i Srebrenice prema Kladnju.

pomo

Ibrahim Kavaz-baa imao je od Konjica poi na Sarajevo, gdje se imao sjediniti sa Sarajlijama, koji takogjer dii ustanak. Serasker pie u Bitolj po pomone ete, a u Sarajevu naloi divizijonaru Avdipai, da grad okrui topovima neka na prvi i najmanji pokret pali. General I b r a h m-p a a bude otpremljen prema Kladnju, Skender-beg ode sa 1000 momaka protiv Konjica, a sam Omer-paa krene protiv Posavljaka i raspri ih kod Vranduka. Po drugi put se obori Omer-paa na ustae podno planine,

Vujak

Sr.

Lopai: Biha

p.

116 117.

72

pa kad

ih

je

ovdje svladao,
prije

prodre

preko
z
1

daca
bjegao

do Tuzle.
je

Ma h m ud-paa Tu

Grapo-

ve

Baagi

veli,

u Vinkovce, jer nije ht o, da se pridrui ustaama.


i

paa Vidaji
Iz

Ma Osma n-begTuzli, sin Mahpomo

kako hm ud-

Srbije u Carigrad. Tuzle, gdje je razgrabio imovinu Tuzlia, krene Omer-paa u svom generalu Ibrahimpai, koji se nalazio u najveoj neprilici, poto su ga ustae sa svih strana opkolile. Oslobodivi ga opsade, povrati se u Tuzlu. Ovdje mu dovedu tuzlanskog pau druge posavske orvake, koji su mu se na vjeru predali i doli iz Vinkovaca. On sve zajedno okova u gvosje i povede u Sarajevo. Tuzlia je Omer-paa doveo na samarici u Sarajevo. Dok je jo Omer-paa u Posavini boravio, dao je
i

mud-pae Tuzlia pobjegoe preko

Avdi-paa zatvoriti Mustafa-pau Babica, koji Posavljanima obeavao pomo. Tako se napokon stalo na put dvolinosti ovog nasilnika. Bosanski vezir Hafiz-paa doao jesOmerpaom u sukob radi Omerto, kako neki misle, painog postupanja protiv bosanskih velikaa. Zato je bio svrgnut, a zamijeni ga H a ru d d n-p aa. Ovaj je preko Sutorine doao na Bunu ovdje je zamolio Alipau. da ga provede kroz Mostar u Bosnu. Poto 10 nije bilo mogue, jer su svi putevi bili zaposjednuti ustaama, otpremi ga Alipaa sa svojim sinom Nafiz-paom, koji ga je samo donekle pratio, preko Gabele, Ljubukoga Duvna u Travje
i
i

nik, te u

Sarajevo.')
je

Spomenuli smo, da

u Hercegovinu. On je itavu proveo u Konjicu. S ustaama


^)

Skender-beg bio poslan zimu I8')0 godina


se

borio

na

Bo

r-

Ovom

prigodom,

veli

Raagi, rekao
i

ie Alipaa:

Ako

provedete tenzimat
nedeie
p. 169.)
z.

ih dola podataka u dr.

m. I9l3)

30 godina, (o. c. Hairuddin-pae na t^unu ima zanimivih orovi: Iz dnevnika Prokopija okoiila (Gl. On nam opisuje bunu Mostaraca protiv Alipae
IvU
i

moi
96).

Bosni odrati ni punih


u

Hercegovini,

(sr.

osobito p.

72>-

a, ali je vie s pregovaranjem uspjevao. Stigao ka je u Mostar tek 1851. godine bez puke i noa. Doavi u Mostar pozva s Bune Alipau. da dogje

kao vezir primili glavni grad Hercegovine. Skenderpucanjem s bcg ga doeka s velikim poastima
i

topova.
skut.

Sam je izaao pred njega U noi se megjutim situacija

der beg unigje Alipai i proita kojoj se liava svake asti. Zatim mu oduzme niane, te ga sa sinom Hafiz-paom odvede u tamnicu. Ovim asom prestade gospodstvo Alipae u Hercegovini. Treeg sina, R z v a n-b e g a, poslao je bio Alipaa s unukom Arif-begom u Sarajevo da estita seraskeru povratak iz Posavine, ali ih
i

poljubio mu promjeni. Skenmu nareabu, po


i

serasker dade utamniiti.

'^)

stigne i serasker u Mostar, da trai sve razgrabljeno, Alipaino blago, ali je tu bilo kao to je on razgrabio blago Tuzlia. Odavle je seraskeru valjalo poi, da obrauna jednom ozbiljno s krajinicima. Bosanska Krajina, osobito ona preko Une, uvijek se najee opirala carskim naredbama. Krajinici ne samo da nijesu nita davali u carsku blagajnu, nego su jo i iskali, da se njima daje

Napokon

ve

neka starinska plaa u ime uvanja megje.

dine
bliku.

1832. 1851. Protiv nje su

Od

go-

imali
ili

su

pravu repusvi veziri,

gotovo

mnogi

su krajinici izginuli, mnogi prognani, ali se neki i opet povratie i ostadoe i dalje buntovnici". I na hrvatskoj su granici etovali, koliko su mogli, sve do godine 1845.- ali poto ba tamo nije bilo vie lako robiti i plijeniti, to je eiovanje u Bosni bilo obino njihovo izdravanje. Zemlje su im puste i neobragjene. Oni samo toliko kukuruza posiju, to im je za kuu prezimiti potrebno, za ostalo se ne brinu. Isti bezi su ovdje siromani, jer malo koji kmet moe megju njima ivjeti.

*)

Drugi sin
Sr.

-)

Nazif umro je Lopax o. c- p. 112.

neto prije ovih dogagjaja.

Nove reforme
ko'i

74

smatrali su za vlake obiaje, pravu vjeru. Juki pripovijeda,^) da su u Carigrad poslali Red ica, a on se vratio sa stranim porukama. Poevi od Mitrovice i nae Kladue dalje nigdje nema nae prave vjere." On

mrae

ju je traio

Tamo

nit se
i

u Krajini

u Carigradu, ali je tu ni od lijeka nema. ui, nit se klanja. Jo prave vjere ima bolje nam je svima izginuti, veli Redi,

nego se vlahu

Omer-pai

predati.

Krajinici se podijelie u

tri

vojske. Jedna

je

pod Kadiem preko Prijedora pola


Luci. Ali

prema
te

Kedi

bio je

niega pnrijetla,

BanjoJ je ba

zato
s

imao mnogo

pristaa

megju seljakim svijetom.


zatvori se

Kajmakam banjaluki, Ali-beg Dini,


nekoliko stotina banjalukih muslimana a neto se Banjaluana pridrui Kediu.

grad,

preda poslije grad


Kapi Trea
i

Ali-beg pobjee put Kotora.


i-

Varcara stigao pod Jajce. vojska, Redieva, imala je ii na Glamo Lijevno. Poslije se sastadoe sve tri vojske kod Jajca Jezera. Omer-paa pohiti iz Mostara preko Lijevna, Kupresa, Skoplja uz Vrbas pod Jajce. Skender-beg udari kroz Glamo prema t\ljuu, da suzbije Reje

preko

Kljua

dia.

Kapi
iz

se

pred
te

Omer-painim
sjedmio
Jezera,
s

topovima
i

vukao
bitka.

Jajca,

se

Kadievom

poRe-

dievom vojskom kod

gdje se zametne su se ovdje boriti s Arnautima i nizamom, pa doskora izgubie bitku. Jedno 1500 ustaa pokri bojno polje. Kapi je na bijegu ubijen u Zmijanju selu Paviima od glaAlimokih muslimana za 5000 groa. Redi Kedi pobjegoe u Hrvatsku. Kedi se iza godinu dana povrati u Sarajevo, te je kao bimbaa baibozuka bio poslan na crnogorsku granicu, gdje je
Nevjesti krajinici
imali
i

doskori

poginuo.
to
je

Omer-paa na
Banju Luku, gdje
')

ode iz Jajca preko Varcara u stigao prvih dana proljea go-

Juki

1.

c.

p.

55.

75
Prvi konak na lom pohodu bijae na Sitnici, a drugi na Dobri nj u. Dok je jo bio pod Jajcem, stie onamo Ibrahira-paa s jednim dijelom vojske, u kojem je vodio Ali pau Rizvanbegovia. Ovaj nekadanji hercegovaki sultan jaio je sada na mravoj samarici pod straom, a sin mu je Hafizpaa pjeice pred njim vodio konja za ular. Telal je vikao po ariji u Jajcu, da svak ide gledati Ali-pau. Ovako je Omer-paa odluio

dine 1851.

voditi Ali-pau kroz svu Krajinu

Bosnu, da vide u koga su se pouzdali". Na Dobrinju dogodila se megjutim alosna epizoda, koja je prema Koetschetu
i

izazvala konsternaciju megju begovima i agama a veliku sjenu na Omer-pain znaaj. Ovdje je i naime iznenada Omer-paa promijenio svoj plan,

baca

pau okolo voda dade ga po strai ubiti. loga dao je pronijeli glas, da ga je straa nehotice ubila, btraar je toboe drijemao, a puka mu se omaknula tako se dogodila nesrea. Neoprezni vojnik je bio uhapen, aii ne ostade dugo tajnom, da je taj isti vojnik kratko vrijeme iza toga u svom selu u dalekoj Anadoliji udobno puio svoj ibuk". Ali-pai bilo je tada izmegju 75 80 gonina. Juki, koji ba Ali-pau Rizvanbegovia ne brani, velei za nj, da i stotine godina proi, dok se hercegovaka raja osvijesti i oporavi od njegovih zuluma, ovako veli o tom inu: da nikom

da

Ali

Iza

koji ljudsko srce ima, nije moglo biti milo, da je Ali-paa bio tako

muen

razbojniki ubijen"
bi
<^e

jedva moglo

Dr. Koetschet dri, da sumnjati, da Ali-paa nije bio

neduan u ustanku. Omer-paa je iz Mostara poslao porti teke dokaze sukrivnje Stoevia na ustanku. Carigradska vlada se ljutila, jer je mogla raunati na zahvalnost vjernost Alipae. Neda se ustanoviti, da li je Omer-paa dobio kakav mig, da ga
i

odstrani

ili

je

sam

radio

na

svoju

odgovornost^).

) Koetschet o. c. p. 26. okoiilo ovako biljei Alipainu pogibiju: Alipaa Rizvanbegovi vezir od cijele Hercegovine umre a u e n i j u Omer-pae seraskcra u Banjoj Luci oko 20. oujka ib51. (Gi. z. m. g. l^i:5 p. ILI).

76
Znamo samo
te
to,

da

opetovane

tube
i

familije

ne

postigoe nita. Sinovi

mu Hafiz

Rizvanbeg,

unuk Arif-beg odoe u progonstvo. Imetak porodice bio je konfisciran i to kako Marti znade za nekakovu tetu, to ju je ustanak u Hercegovini prouzrokovao. Neka saska firma sjekla je borove grede u planini Borcima Ona je sagradila velike zgrade, ceste i uprije, da grede s planine svede u dao je sve to u Neretvu. Ibrahim sruiti i popaliti. 200.000 forinti platila je porta teie dobara,^) koja su tek iz sekvestriianih Sloevia godine 1878. porodici povraena. Vidi se, da je vlada Omer-paino djelo odobrila. Bila bi nepotpuna naa slika silnog hercegovakog velikaa, da ga jo s jedne strane ne prikaemo. On nije bio samo nasilnik. Pozna o je kucaj". njegovo geslo: Ili puka pucaj, ili Vjeran tome geslu, on je mnogo uinio korisna u ovdje Hercegovini ma da metoda njegovog rada

Kavazbaa

eki

u zaslugu, da je digao gotovo zanemareno vinogradarstvo u Hercegovini. Poeo je sijati pirina (na Ljubugkom polju),-) brinuo se za sijanje kukuruza, sagjenje krtole i du'iana. Dobavljao je o svom troku podijelio masline razno juno voe kao smokve narodu, da sadi i oplemenjuje zemlju. Poeo je sa bijae tiranska
i

nasilna.

Njemu

se pripisuje

diti

dudove.

Omerpaa ode
kamo
je
je

iz

Banje Luke

prema Bihau,

ve prije

prispio Skenderbeg.

Kod Krupe
okraja.

dolo do posljednjeg

veeg
je

Krajem aprila (27. aprila 1851.) u itavoj Bosni uguena. U Omer-pau ve u Travniku. Ovdje
lOdO suanja,
runo.
')

bila je buna maju nalazimo


bilo

preko

kojima
je

je
s

Od

toga

400
p. 20.

Omer-paa postupao vrlo gvogjem o vra'.u oprem-

Zapamcnja
Godine
Blau
p, 21.

1868.

pirina

(Sr.

Reisen

raanalo se na etvu od 150.0 in B. und der H. Berlin 1877.

kg.
p.4:^).

Zapamenja

77
Ijeno u Carigrad.

putu,

Neki su unovaeni, neki umrli na bili otputeni otkupljeni. Manji krivci vratili se svojim kuama godine 1853. Ujedno poginulo oko 60C0 Bonjaka, a 13 okraja bit 20.000 uzeto u vojnike. Silno blago pade u ruke Omer-pai. Tako je napokon skrena

dok su neki

mo
i

bosanskih feudalaca.
Bosan^ki krani su s eljama doekali Omer-pau, ili nikada provesti reforme i paa muselima. Omer paa
i

najljepim

nadama

se sada stegnuti prevelika vlast

mislei, da

ih je u tim mislima i pismeno usveenstvo usmeno vjeravao o carskoj milosti, ako buntovnici budu

utvrgjivao.

On

je

svladani.

Poznati bosanski knjievnik fra Juki poslao nego to je u Bosnu stigao prvu svesku svoga Bos. Prijatelja". Drugu svesku po-

mu

je jo prije,

sveuje Juki Omer-pai kao provagjau reforania. S pobratimom Martiem pjeva Juki (Bos.
II. Slavodobitnicu svietlomu gop. I.): spodaru Omer-pai, prikazanu mjesto sviju krana Heru Bosni", gdje se opisuje buna po Bosni cegovini pobjede Omer-paine. Za pohoda Omerpaina u Krajinu stoji fra Juki s njime u linom dodiru, a prije toga mu pismeno javlja kretanje krajinika. U Jajcu je dao Omer-paa Jukiu 50.000 groa dva velika koa kukuruza, to Juki podijeli megju krane. Krani su davali hranu i podvoz za vojsku, a obeano im je, da im se sve to platiti. Dug je bio narodu u visini od 6 milijuna groa, koji narod nikada nije dobio. ^) Megjutim, kad je Omer-paa skrio feudalce, bacio se na krane. Veli se, da mu je vezir H airuddin-paa, s kojim je doao u sukob, rekao: Kad uniti sve muslimane, ta misli s ovim zemljama?""^) Da mu se ne rekne, da je vlah, poeo je

Prijatelj

^) Sr. Ljetopis katol. Prijatelj III. p. 193208).


-')

crkve u Bosni godine 1852- (Bos.

Baagid

o. c. p. 173.

78

krane

proganjati. Izda nalog, da se u jedan


je
i

dan

pokupi oruje od krana, to


je

provedeno. Strogo

dalje Omer-paa pripazio na sveze, to su ih bosanski krani imali sa susjednom Hrvatskom i Srbijom. Omer-paa je toboe uniao u trag nekom panslavislikom drutvu i agitaciji megju rajom. Kao rtvu ovih panslavistikih agitacija utamnii Omer-paa svog negdanjeg prrjatelja i pratioca fia Jukia, koji je bio otpremljen u Carigrad. Imade i verzija, da je Omer-paa bio u Carigradu opanjkan,

da s Jukiem smilja, kako bi se Bosna otcijepila od Carigrada pod njegovom upravom postala samosvojna kao Egipat^). Krani su se dakle prevarili u svojim nadama. Sam Juki, koji je nekada s tolikim nadama oe kivao od Omer-pae reforme, ovako se jada na Omerpaino doba: Turin kranin na nita je dotjeran u prosjake je otpraen. Sjeme, koje je on posijao, ragjati unaprijed draom glogovinom.-) Ili opet na drugom mjestu: Proi 100 godina, a rane im (Bosancima Hercegovcima) ne
i

ono, to su pogubili ikad vie im praoci stekli, to sad sve ode Arnautu i nizamu u torbu. Krajem ljeta godine 1851. povratio se Omerpaa u Sarajevo, gdje je ostao do proljea godine 1852., da bdije nad organizacijom nove provincizarasti,
niti

stei!

Od

vie stotina goiina, to su

jalne vlade.

dom

Sarajevo postade glavnim grasjeditem vezira. Bosna bude podije(sandaka),

ljena na est okruja

okruja

opet

mudirluke
^)
i

ili

kae.

mudirlucima vre policajnu

p. 27.
(p.

Jukiu vidi Alaupovi I. Fr. Juki p. 1118. Zap. Juki je u svom Zemljopisu povjestnici Bosne 156 1.^9.) publicirao jednu spomenicu pod naslovom:
dalje.
i

Zelje i molbe Kristjanah u Bosni i Hercegovini, koje ponizno prikazuju njecrovom carskom velianstvu sretno vladajuem sultanu Abdul Medidu (u ime 600.000 hristjanah) Ovo se doznalo i na porti, te mu se veoma zamjerilo (Sr. Markui-karica: ivot i rad I. F. Jukia p. 88.)
-)

Juki

1.

c.

p. 70.

79
vlast mudiri, u okrujima kajmekam. Sudbenu vlast u mudirlucima vre kadije s medlisom, u okrujima kajmekami. U Sarajevu je medlis za cijelu Bosnu.

Tu nema kajmekama, nego


je

sudi mulla. Hercegovina do godine 1865. imala svoju vlastitu administraciju. Namjesnik hercegovaki samo je u onim stvarima podregjen bosanskom veziru, koje se tiu bla-

gostanja obiju pokrajina. Spahijski sistem bude odstranjen. Iza nekoliko godina budu opet timari dozvoljeni samo uz uvjet, da ona lena koja, jo postoje ne mogu prijei na djecu timariota. Zapoelo je pregledavanje spahijski dokumenata. Jedan je radio na tom, veli Marti, cijele tri godine, pak pronaavi da je mnogo berata nezakonito prenijeto s oca na sina, gotovo ih je Vio unitio.') Spahije izgubivi desetine dobili su odtetu, koja je odgovarala jedva Vi kapitala, koji im se oteo.
>

Novaenje bude uvedeno,


obaviti popis
radi

ali jer

se nije

mogao

krimskoga rata, zadovoljila se vlada s pozivom od 3000 vojnika. Faktino je novaenje provedeno tek u doba er if-Osman-pae. Agrarno pitanje ostalo je netaknuto. Dr. Koetschet veli, da mu nije poznato, da li je Omer-paa uope imao moralne smionosii predloiti porti makar togod, da se pop'^avi stanje raje. Poznato nam je, da je Omer-paa dao telalima razglasiti, da krani ne trebaju vie pred begom ili agom silaziti s
konja. Ovo je bilo skoro jedino, to je uinio kranima. Kako se vidi vrlo malo. Za Omer-pae dala je porta proglasiti sve ume dravnima. Omer-paa koji je portinu naredbu izvrio, rekao je begovima, da e im vlada vratiti ume odmah, im pismeno dokau, da su
njihove. Begovi to nijesu mogli dokazati. Sekvestracijom se uma postiglo to, da ih je vlada dala na uivanje narodu. I narod i pojedinac smjeli su besplatno uzimati, to im je bilo potrebno za gragju
i

")

Zapamenja

p. 40.

-80
gorivo, a da zato ne trae odobrenja od u sluaju, ako je ko htio sjei za prodaju.
vlasti

osim

pitanje uregjeno

je

umsko inae zakonom tek


i

godine
rajevu
s

1869.

U doba Omer-poino pada osnutak neralnog austrijskoga konzulata u


ope

geSa-

(1850.). Omer paa ba nije ivio u skladu austrijskim konzulom (Atanackovi). Pravio je u

smetnje i austrijskoj trgovini. Beki kabinet se direktno tuio protiv njega u Carigradu.^)

^)

Rosen

II.

163164. Zapamenja

p.

34.

Marti go-

vori s osobitom simpatijom o

Atanackoviu.

IV.

PREGLED VANIJIH DOGAGJAJA POSLIJE PADA BOSANSKIH FEUDALACA DO USTANKA U HERCEGOVINI (1852. DO 1875.) TOPAL ERIF OSMAN-PAA
(18601869.)
ostavio je Sarajevo u proljee velikom pratnjom i uz najveu vojniku pompu. Sarajevsko stanovnitvo stajalo je u spaliru sve do viegradskih vrata. Koliko je kletava dakako tihih na nj baeno, to znade samo bog, veli Koetschet.^) Orr.er-paa otiao je u Bitolj, gdje je dobio nalog, da koncentrira ete u gornjoj
s
i

Omer-paa

1852. godine

knez Albaniji. Uzrok tome bila je Crna Gora Danilo, te ustanak nekih hercegovakih plemena. Radi nesregjenih agrarnih prilika u Hercegovini, a osobito u onim krajevima, koji su graniili s Crnom Gorom, gdje je jo i ova poticala Herna otpor, ve je dulje vremena kipjelo. cegovake oblasti pole su protiv uzbunjenih plemena, da ih pokore, a ustae, smatrajui se nesigurnima kod kue, umakoe u planine. Glavni vogja jugoistonih plemena bio je rodom iz Zubaca, o kojem jo kasnije imati prilike da govorimo. Nekoja plemena sasvim se tom

Luka Vukalovi,
kao
n.

emo

zgodom oslobodie ispod

turske vlasti

pr.

Grahovo.
')

o. c. p. 32.

Prokopije

okorilo
Sr.

njegovog odlaska

(17. aprila:

orovi

zabiljeio je i dao Gl. z. m. p. 103),

82
Omer-paa je udario tabor polovinom decembra 1852. u Podgorici. Knez Danilo, osjeajui, da nije dosta jak da bi mogao odoljeti svom^ protivniku, poslao je ujaka Gjorgja Petrovi a u B e , da zamoli Austriju za intervenciju.. Austrija je na to poslala grofa Leiningena u posebnoj misiji u Carigrad. Poto se i onako pripremao lat s Rusijom, naredi porta Omer-pai sredinom marta 1853., da obustavi daljnje operacije. U sVemu se ratovalo tri mjeseca, krvi je prolivenodosta, a nijedna stranka nije imala nikakove koristi od toga. Mir nije bio sklopljen, a sporna

pitanja

izmegju Crne Gore


i

Turske

ostadoe

dalje nerijeena. Zato su s^mo-

bila obustavljena oficijelna neprijateljstva, ali etovanja s hercegovakim plemenima trajala su sve onamo do godine 1858. Crnogorci nijesu stupili u otvorenu akciju za krimskoga rata protiv Turske zato. jer je Austrija energino prisilila kneza Danila na

neutralnost.^)

U
Giridli

Bosni

je

dotle

izmijenio

Hairuddin-pau
a

Hurid Beograda, gdje

Velijjudin-paa (1852.), Mehmed paa (1853.~1856.) koji je


je

ovog
iz

doao
ili

bio

u h af

z (upravitelj

uvar

gradova). Kranska vrela o njemu vrlo lijepo govore. Jedni hvale njegovu naobrazbu, a drugi ednost, dobrotu i potenje. On je ugodio svima: Turcima, Latinima pravoslavnima. PiCd njegovim sudom bili su svi jednaki -). Kneevi spominje,") da se za njegova vladanja dobili franjevci od sultana dozvolu, da grade 9 crkvi. Marti mu spominje kao osobitu zaslugu, to je ukinuo posebne haralije, koje su kupile taj porez od krana i povjerio kranskim
i

')

Prema pripovijedanju generala Stratimirovia

ruski

je general Kovalevski Crnu Goru nagonio na rat s Turcima; Stratimirovi je bio po-lan od Austiije, da to sprijei. (Isp. Uspomtne generala Stratimirovia. 1913. p. 67.).

Be

-)
')

Hilferding o.

c.

642.
p. 89.

Carsko-turski namjesnici

83
fratrima i popovima, da oni kupe taj hara i uruuju financijskoj upravi. To je tako dugo trajalOy. dok porta nije uope hara ukinula. Bilo je to 10. maja 1855., kad se porta odluila konskripciju pro-

na krane. se samo jedan Odregjeno je dakako, da dio od kontingenta, to na svaki narod otpada unose traiti ratni porez. vaiti, a od Oitalih
iriti
i

Krani

nijesu

bili

time

zadovoljni,

jer

jedne>
protiv^

strane nije krana, a

im
s

bilo milo,

da se moraju
taj
ili

boriti

druge

strane

je

porez,

koji

se

zvao

bedelija, askerija

vojnica

(voj-

nina?)^) teko titao narod. Prema jednoj vijesti iznaao je on 40 pijastra od svakog mukarca, te su tako kue, u kojima je bilo 7 10 mukih lanova, morale platiti do 5')0 pijastra. Muslimani nijesu plaali askerije. Kad je dolo do rata, kiani su
morali davati podvoz, hraniti sebe i konje na svoj raun, a zakonom odregjenu odtetu za podvoz ni-

kada nijesu dobivali-). Ni muslimani nijesu bili zadovoljni novim odredbama o konskripciji krana, evropjer su se bojali dobro organizovane raje u skim provincijama. Zato je porta novaenje raje napustila t. j. na neodregjeno vrijeme odgodila, a od itave naredbe ne preostade drugo nego ukinue imena hara. U doba Hurid-painog namjesnikovanja pa da jo jedna znamenita naredba, koja je u Bosni, kako emo vidjeti bila iluzorna. Lordu Redcliffu,
narod zvao taj porez Kremenimjerenja gajtanom, jer nije bilo statistike o godinama ronjenja pojedinih mladia. (Djeak od 15. godina uzimao se, da je dobar za puku) Ispod vrata svezi gajtan, pa preko glave premetni natrag. Ako nije mogao om gajtan preko glave prijei, nijesu uzimali haraa. Zapamenja 42.). U Hercegovini digoe se liarji 1866. oko rilo novi godine u augustu. Vojnina tako zove porez bila je kud i kamo nepovoljnija za oarod, (Gl. z. m.
1)

Marti

veli,

da

je

jom

pripovijeda o

udnom nainu

1913. p. 1^6.).
-)

Hilferding

o. c. p.

443.

6*

84
engleskom diplomati, ima se zahvaliti, da je naredbenim putem 16. marta 1854. porta odredila, da je dozvoljeno svjedoanstvo krana u kriminalnim stvarima protiv ili u prilog muslimana (krani su mogli naime svjedoiti samo protiv svojih ljudi jevreja.) U Bosni megjulim bili su inovnici veinom
i

Domai

Osmanlije, koje nijesu poznavale hrvatskoga jezika. muslimani imali su sve u rukama, jer su oni bili prevagjai. Njima pomau t. zv. hodai

bae (Koda-bae)
skih konfesija,
ljudi. Bolji n.

t.

j.

zastupnici nemusliman-

to su bili veinom, njima odani pravoslavni, veli Hilferding, nijesu se ni primali toga zvanja. S pohvalom spominje katolike, koje su birale bolje svoje ljude, a oni ih

pr.

onda

znali

braniti

^).

Hurid-pau zamjeni Reid d-p a a (1856. 1857.). U njegovo doba opet nastadoe nemiri radi agrarnoga pitanja u Posavini. Digla se naime raja i traila, neka se barem vri ono, to je bilo s Tahir-paom 1848. ugovoreno. Dolo je i do ustanka pod popom Stefanom u Posavini, ali je Reid-paa poslao tamonjim

Mehme

Avramoviem
agama

agama vojniku pomo,


ustae
i

koja je

rastjerala

nemilo

ih proganjala-).

je porta

Za vezirovanja Raid Mehmed-pae proglasila po svreiku krimskoga rata Hattihuma


t. j.

jun
i

vlastorunu

sultanovu

zapovijed.

Ovim

aktom potvrgjuje se u Hattierifu od Giilhane kao u kasnijim naredbama zajamena sigurnost osobe
imeika za sve podanike bez razlike vjere kao i prava slobotine nemuslimana. Od vanijih stvari dobili su n. pr. krani neto polakica kod gradnje svojih crkvi, to je prije bilo skopano sa silnim potekoama. Zabranjeno je preziranje jedne konfesije prema drugoj kao prezirni izrazi (n. pr. gjaur, kiafir, (afir), ifut!). Nitko S2 u budue ne smije vjere. Svi podanici bez razlike siliti na promjenu
i

)
-)

o. c.

4 13.
o.
c.

Kneevi

p. 89.

85
vjere
biti od sultana pozvani u civilne slube. podanici izjednaeni u noenju tereta krani kao i ostali podadunosti, podpadati

mogu

Poto su
nici

nemuslimani pod zakon


to prije
izdati

ima

zakon,

novaenja. O tom se oni sluiti u kako

vojsci.

Lijepe ideje u Hattihumajunu ostadoe osim nekojih negativnih naredaba samo na papiru. Megjutim i svrha mu nije ni bila, da se sve obeano provede. Kod parikoga mira valjalo je evropskim publici pokazati, da Turska imade lekabinetima gitimaciju da pristupi u koncerat civilizovanih drava. Turska je to i postigla i tako je Hatiihumajun izvrio svoju misiju'). Za nasljednika Reid-pae, koji su bili slabi pokvareni ljudi,-) vladalo je u itavoj zemlji veto ponajvie radi treine, dakle liko uzbugjenje
i i

agrarnoga pitanja.

Me

Godine 1S58. ili poetkom 1859. naredila je porta ladi neprestanih tubi bosanskih seljaka, a i prema savjetu velevlasti bosanskom veziru Cani h med- pai,") da na dravni troak poalje u Carigrad iz svakoga sandaka po 3 muslimana i drugi imali su biti slobodno po 3 krana. I jedni izabrani. Premda su begovi i age zadrali mnoge od izbora, a i uticali na izbor, on se ipak izvrio, a izaslanstvo bude sastavljeno poslano u Carigrad. Begovi megjutim poslae i svoje izaslanike, da kvare rad u korist seljaka i da tite njihove interese. Ministarski savjet sasluao je izaslanstvo svai i

kog sandaka zasebno. Poto su


') Rosen. II. p. 239244; Prevod Bosanski Prijatelj III. p. 92 gS.
-)
')

se

seljaci

bojali.

Hattihumajuna vidi

Si-.

Kneevi
iz

o. c.

p. 89.

o c. p. 81 83, koji djela Kusa Popova: PoloSlavj. Zbornik godine 1875. en ije raji toj ttvari vrijedno Popov zove Cani-pau Dani-paa. dr. Kadleca: Agrarni je usporediti i poznato djelo
je to

Ovo donosim prema Holeeku


meni nepristupnog u sovremenoj Bosniji.

u^eo

pravo.

-86
im tube na taj nain izgubiti jednodunost, napisae predae porti zajedniku tubu (u proljee 1859... H'lferding spominje, da je ve godine 1852. neki potkupljeni bosanski paa izdao naredbu, da se porez ne pobire od zemlje nego od kue. Tako je aga s velikom zemljom plaao jednako kao i kmet^). Ovo je bilo potrebno istaknuti, da se razumiju tube seljakog izaslanstva u Carigradu. Seljaci naime navode razne poreze, to ih moraju plaati obrazlau njihovu neopravdanost. Tako vele, da od poreza za zemlju plaaju 90 groa po kui, a oni misle da to ne spada na njih, nego neka plaaju oni, ija je zemlja. U tubi se istie, da u zvornikoj, banjalukoj bihakoj nahiji ima 20 do 4U.0OO seoskih kua, od kojih jedva 200 posjeduju svoju zemlju, za koji bi bili duni plaati zemljarinu. Od ostalih poreza tue se na askeriju, zatim svinjar inu, koja se pobire od onih, koji uope nemaju svinja. Isto se tako tue na t. zv. iro vinu, jer ako im je dano pravo uivanja ume, onda se ne bi smjela traiti irovina. Tue se i na dumruk na izvoz. Plaati se mora za ono, to se unaa, a ne obratno. Kod treine tue se, da neki begovi davaju treinu prema uzoru drave u zakup, a svi opet hoe treinu u novcu. Robota je dodue ukinuta, ali je begovi silom seljacima nameu. Begovi dalje ne vre svoje dunosti prema kmeiu: ne davaju sjemena, ni sprege, a ne grade im kue. Sa zemlje jh izgone, kad im se svidi, a njima ne priznaju pravo ostaviti begovsku zemlju, kad oni to hoe. Kmet se za prava ne moe maknuti, jer su begovi solidarni, te ne da primaju kmeta, koji je
da
i
i

otiao

druge zemlje.
tubi se
i

nadalje spominje, da narod nije iO godina nikakove odtete za podvoz konje, koji je morao kupovati za gotov novac. Napokon imade jo tuba na zaptije vie pravoslavno

dobio

ve

')

c.

p. 44-2.

87
sveenstvo
aprila,
i

(fanarijole).

Tuba

je

bila

predana- 9.

dogjoe na portu begovi travnikog sarajevskog sandaka s tubom na raju. da se bez uzroka buni da joj je bolje nego njima. Kada su iza toga bili pozvani seljaki izaslanici iz sarajevskog sandaka, upitae jednovopazarskog nog muslimana seljaka, kako je raji. Ovaj se nije htio odvojili od begova istovjernika nego je slijedee rekao Vlasi su jaki s jedne strane imaju Nijemce (Austriju), s druge Crnu Goru, a- s tree Race (Srbiju). Oni su ih podgovorili, da se bun i otkazu desetinu. Energino je branio raju seljaki
a 12. aprila
i i
:

izaslanik

Mladen Jovi.
iz

14. aprila
i

doli su be-

govi

kmetovi

banjalukog

bihakog
koji
je

okruja.

Dragoman

Pavao Perii,
drski
i

sluio

kao
ste

tuma

kod ovih rasprava rei


nasilnici
i
i

begovima: Vi

gnjeite svoju raju. Evropa to zna protiv toga ustati kod sulona tana vaeg oca". Alibeg Babi odgovori mu na to: _Pavle, Pavle! A hoe li biti lijv-'po, ako djeca ustanu protiv toga oca udare ga po glavi? ["Kad su seljaci dokazivali svoje tube, rekoe; begovi Vlae, razmisli to govori? Zar se ne misli vraati u Bosnu? Od ovakovih se rijei zaplai i porta seljaci. Vlada je navalila bojei se bune, dla se seljaci smire odustanu od tubi. Nekoji Od izaslanika izjavie, da u njihovom kraju nije tako zlo da oni ive sa svojim begovima kao u stato doba. Prepadoe se oni iz Posavine, gdje je zaista bilo zlo na posljednjem sastanku izjavie svi, da im nije teko davati treine i da im se ne ini zulum. Ministri im ovako izjavie, da sultan tako hoe da nema ni govora o tome, da begovima oduzeti treinu^). Rezuliat ovog seljakog izaslanstva bio je za4ion od god. 1859. poznat pod imenom saferske naredoe" (od 14. safera I27G. 12. septembra 1S59.). Zadaa je te saferske naredbe, da se srede
Bonjaci,

')

Holeek

o. c.

p.

84.

88
kmetovsko-pravne prilike u zemlji. Valja istaknuti. da ovaj zakon nije za turskih vremena izvren radi nemara vlade burnih vremena, koja su nastupila70 tih godina za doba ustanka obeavala je vlada da bezobzirce izvriti agrarni zakon iz g. 1859., ali je ve bilo kasno. Jo nam je pripomenuti, da je zemaljska uprava iza okupacije recipirala ovu naredbu ve g. 1878. je iznova promulgirala. Saferska naredba ostala je tako iza okupacije jedina norma za agrarne odnose'). U doba kad je saferska naredba izdana, upravljao je Bosnom O si

man Mazhar

paa

Sulejmanpai

iz

Skoplja,^) kojeg je zamijenio god. 1860. Topal erif Osmanpaa. Prije nego pregjemo na. prikazivanje Osmanpaina upravljanja Bosnom,,
valja
gjaji.

nam

svratiti

gdje su se u to

doba
smo,

panju na prilike u Hercegovini, odigravali znameniti dogada

Spomenuli

god. 1853. nije bio skloi

pljen mir izmegju Crne

vanja na granici itavih pet godina.

Turske da su etoGore hercegovako-crnogorskoj trajalai


i

Kad su

Turci

htjeli

god. 1858.

da pokore Grahovo, dogje do bitke izmegju pobunjenih Hercegovaca, kojima je u pomo stigao vojvoda Mirko Turaka na sam Spasovdan. Bitka se svrila velikim porazom Turaka (na bojitu je ostalo 6000 Turaka 2000 Crnogoraca Hercegovaca). U najkobnijem asu doao je Crnogorcima u pomo Luka Vukalovi. Ovaj poraz Turaka prouzrokovao je ustanak svih kranskih nahija u susjedstvu Crne Gore (Od Sutorine do Drobnjaka) i
i i

')

Hrani u

svojoj raspravi:

Kmetovsko pitanje

veli,

da

saferska naredba nije drugo nego pokuaj kodifikacije zakljuaka stvorenih za Tahir-pac u Tiavniiu kao i jo drugih nekih nezakonitih obiaja. Safersku naredbu kao i kritiku te naredbe gl. u tom djelu p. 33 36 i p. 46-47. Isporedi i Izvjetaj o upravi B. i H. za god. 1906. p. 46 i dalje.
-')

Kao mutesarif u
kolu, pa
je

Prizrenu

pomogao

je

podii kr-

ansku

zato

dobio od Pape Pija IX. red sv

Grgura (Kneevi

o. c. p. 90.)

89
1o ponajvie poticajem cetinjske vlade, ali i iz oduevljenja i prirodne simpatije za brau Crnogorce. Turci su sada poeli pregovarati s pobunjenim ple-

menima, a veliku je ulogu pri tom igrao Luka Vukalovi, koji je i ponudio Turcima uvjete mira. Tako su ustae traile, da za prole dogagjaje niko ne odgovara. Tko je zaostao u kakovim davanjima ili porezima, nema se od njeg nita traiti, a i u budue ne za tri godine nita nitko plaati. Uz ove

takovih, koji su im imali garantirati gotovu neku autonomiju. Turci su iz nude pristali na sve. Luka Vukalovi postade bimbaom sa 1000 groa mjesene plae. On se uope nadao, da bi ga porta mogla imenovati proelnikom nad plemenima, koja bi bila neovisna od Crne Gore. Radi toga je dolo do zavisti izmegju pojedinih plemenskih glavara, megju kojima se istie Bogdan Zimonji, kojega je Crna Gora voljela nego Vukalovia, te je za nj radila. Luka Vukalovi nikada nije bio rado vigjen u Crnoj Gori, S Cetinja je bio poslan i neki Ivan Maanov za zadaom, da makne Vukalovia, ali je ovaj znao sretno izmaknuti zauvjete bilo je
i i i
i

sjedama^). Turska" nije oprala sramotnog poraza na Grahovu. Mislila je, da se moi granica prema Crnoj Gori odrediti po mjeovitoj komisiji. I u istinu god. 1859. 1860. bila je granica od te komisije odregjera protokolirana, samo to obje stranke nijesu veliki broj toaka priznale. Prema tome se poloaj nije ni najmanje poboljao. Dok su evropski konzuli nastojali god. 18.59. da odstrane sporove, poslala je porta jednu re form n u k o m s j u u o s t a r, koja se sastojala od etiri via ministarska inovnika, jednog pravoslav-

'j

1874.

i i

Sr. Koetschet o. c. p. 137. Prorokovi: Buna god, ustanak u Hercegoviui god. 1876. Stanojevi: Istorija

Bosne

Hercegovine
i

p. 81.

Gotovo

smetenosti

mijeanja

doga^jaja

nije vrijedno ladi velike pogledati Gjurgjevi:

Memoari

sa Balkana p.

5-10.

go
nog episkopa jermenskog sveenika kao dvaju drugih kranskih funkcionara, koji su doH u Mostar bez ikakvog programa, ah s vehkom plaom. U dvije liodine svog rada rada nijesu mogh pokai
i

zati

ni

najmanjeg

rezultata^).

Prema kraju god. 1860. plane ustanak iznova. Na elu mu je Luka Vukalovi.-) Crna Gora oJluno
I

Turskom. Porta je uvidjela, da mora neto ozbiljno preduzeti proiiv Crnogoraca Hercegovaca, pa je Omer-pau, koji je u poetku rata s Rusima god. 1853. stekao rijetki naslov S e rdar E krema (velikog serdara) imenovala muirom treega kora vrhovnim zapovjednikom u Bosni Hercegovini. Omer-paa stigao je Dunavom preko Beograda zatim Savom do Brkog a odavle krenuo u Srajevo, gdje je ostao nekoliko dana Ma da j? ve prilino proteklo vremena, to je ostavio ovu zemlju, ipak nijesu begovi age u Bosni mogli zatajiti svoju zlovolju zbog ponovnog njegovog dolazka. Mrs
i
i

se spremala na

borbu

Istina, sada je namijenjen Hercegovini, a ne Bosni, a imao je i drugu zadau nego prvi put, ali im je ipak dolazak njegov bio nemio. Ljeti 1861. god. osvane Serdar-Ekrem u Mostaru. Evropskim vlastmia uspjtlo je u Carigradu, da je Turska pristala na evropsku pacifikacionu komisiju. Omer-paa imao je instrukcije, da sa svim koncesijama i sredstvima, koja su u skladu sa au drave, a to vie mogue bez te evropske komisije, pacificira ustae, a ako ta mirna sredstva ne budu uspjena, neka ih morati pokoriti orujer. ne gubi s vida, da Kada je Omer-paa u jesen stigao u Mostar, ve

nja

se protiv njega nije jo slegla

njegov

dolazak

bio

').
-')

Koetschet

p. 13S.

je

posprdno govori Koetschet, koji vidi. Zove ga >^Tiunkenboldoni. (pijanicom) Na jednom mjestu veli za nj: Ein obscuierWaffenschmied aus der ^utorina vcrstand sich den Anstrich eines hcrcegovinischen Garibaldi zu geben und sicn in der
vrlo

Vukaloviu

imao

prilike,

da ga lino

Mcinung der europSischen Presse


surgirttn Distiikte anzumassen (o.

die
c.

Diktatur tibtr die inp. 138.).

91

je bila

na okupu pacifikaciona komisija, kojoj je Omer paa imao predsjedati. U toj komisiji bijae zastupana Austrija s majorom Jovanoviem. Englesku zasiupae konzul Holmes, Francusku konzul Tissot, Prusiju konzul Blau, Rusiju vicekonzul Bezobrazov.
Mecjju
ljenja,

lanovima komisije
a
i

bilo je vrlo razliitih

mirazi-

njihove

instrukcije se u

mnogom

Omer-paa predloio je komisiji svoj proe on prema instrukcijama velikog vezira izvrili svoju misiju u Hercegovini. Program
laahu,

gram, po kojem

odobrie

svi konzuli stvorie zakljuak, da se na sve glavare ustaa poalje proglas s pozivom u ime velevlasti, da poloe oruje da podnesu svoje eih amnestirati. lje i tube. Porta Megjutim je komisija konstatirala jednoduno,da centar itavog ovog gibanja nije me^ju hercegovakim ustaama, nego na Cetinju, pa zato postavie princip: Bez sudjelovanja i pregovaranja s knezom nema pacifikacije. U to ime imao se crnogorski knez Nikola sastati s komisijom i Omer-paom. Ova komisija otputovala je u .S ka d ar zajedno sa Omer
i i

paom,

ali

Nikola

je

izbjegao sastanku,

makar

Omei-paa izjavio, da je Turska spremna prina koncesije, pa ako komisija zatrai. Turska stati na odstup luke Spia. Rezervirano dranje Nikole pripisuje dr. Koetschet ruskom konzulu u Duje

brovniku

Petkoviu ifrancuskom konzulu Heequardu u Skadru, koji su Crnu Goru od-

vraali od pregovaranja. Napokon se komisija povratila u Mostar ne opravivi nita i izjavila, da smatra svoja vijeanja provizo rn o zakljuenim (1861).^ Pokuaj Omer-pain, da se lino sastane s Lukom Vukaloviem takogjer nije uspio. Luka Vukalovi pozvao je Omer-pau, da on dogje k njemu u Sutorinu.-) Omer-paa gledao je da dogje u dodir
') Viijedno je zbog nekih detalja pogladiti i orovi. Iz dnevnika Prokopije okoriia. (Gl. z. m. 1913. p. 196201). -) Vrlo drastian opis ovog pokuaja sastanka Omerpae i Vukalovia u Koetscheta o. c. p. 146.

92
s drugim ustaama, ali sa slabim uspjehom. Vojvode ustaa bile su uz Vukalovia, Jovan Baovi,. MiaLjubibrati, Bogdan Zimonji,LazarSoica, Jovan Vasiljevi, Peko Pavlovi arko Ljeevi uz druge manje vane. Veinom emo ista lica susretati u ustanku hercegovakom godine 1875. Dok je jo Omer-paa boravio u Skadru, zai i

turske reformne komisije, koja je a jo nije mogla pokazati ni najmanjeg uspjeha. Isto tako nije postigla nikakova uspjeha ni turska vojska pod Dervi-palomei se dulje vremena s ustaama. Stanje turske vojske kod dolaska Omer-paina ne bijae svemu je turska vojna sprema izba ruiasto. b anaala jednj 14.000 ljudi, uraunavi ovamo
traio je

ukinue

dvije godine toboe radila,

om

ibozuke oko Gackapod vodstvom hrabroga Dervibega engia (Dedagesi-

m a 1-a g n a). Megju tim baibozucima bilo je oko 20b0 Hercegovaca, koji su direktno stajali pod vodstvom Dejagmim, a inae j : bilo niegju njima. Arnauta, Makedonaca t. d.'). Sva turska vojska nalazila se u loem stanju. Pokvareni Dervi-paa bijae se obogatio, dok vojnici nijesu ve primali davno nikakove plae.
n a S
j
i

Nije ni udo, da u takovim desolatnim prilikama turska vojska nije mogla preduzcti energiPive nijesu nije borbe. Podruja Zubaca, Banjara ustae su bili slojo ni vidjela nijednog nizama bodni gospodari svojih brda. Oko yodine dana sva se akcija turske vojske sastojala u periodinom opskrbljivanju nikike Ivrgjave, gdje je bilo nt^to vojske topova. Poto se u Niki moglo prispjeli jedino glasovitim Dugaklancem, koji je bio obrasao
i
i

u ono doba gusiom visokom umom, bilo je lakoturskoj vojsci praviti silnih neprilika. Sviko opskrbljivanje Nikia svravalo se tekim gubicima Turaka
i

u tom klancu,
')

grobitu turske vojske".


c.

lspo:edi o ovim baibozucima Gjurgjevi o. p.

11-

93Omer-paa bacio se zimi 1861. god. na reorganizaciju vojske. Pobrinuo se za dobru opskrbu popunio dosadanje znatne gubitke. Istodobno pozvao je na oruje i Bonjake. U Mostaru je tom zgodom rekao jednu gorku rije tamonjim muslimanskim prvacima: Vi begovi i age, koji ste ovdje u konaku lojalni savjetnici, viste isisavanjem u korist vaih linih intei

resa

vaim ponaanjem prema kranima skrivili ovu nesretnu situaciju, ali ja neu vie za vas rtvovati nedune vas poslati anadolske vojnike, nego naprijed protiv ustaa. Kukavice dat
i

otraga postrijeljati.

^).

Unovaeni Bonjaci njih oko 3000, pogjoe u Gacku, ali se doskora Hercegovinu prema Bilei rasprie svaki svojoj kui. Vojevanje Omer-pae god. 1861. nije ba bilo popraeno osobitim uspjesima. U septembru je otiao na Pivu, te je tu podigao jednu utvrdu i ostai

vio u njoj posadu. estok sukobsustaama imao je Dedaga l^., sata daleko od Pive kod Muratovia. Iza toga se Omer-paa povrati

u Mostar, Neto je borbe bilo

u trebinjskom
1

kotaru, gdje se

Nikifor
ustaa
je

Dui

arhimandrit m anasti ra Dui pridruio V u ka o viu. ete

bile

su rasprene. Borbe god. 18ol. svrile

su se ekspedicijom

Dedaginom

Niki,

koji

po obiaju na putu imao sukoba s ustaama. Godine 1862. izdao je Serdar-Ekrem proklamaciju na ustae. U ime sultanovo ih poziva da poloe oruje uz neke koncesije opu amnestiju. Dao im je rok od 20 dana. Proklamacija je u tisue komada bila rairena megju ustaama, ali ostade bez rezultata. Omer-paa obrati se na Crnu Goru, da ona ne pomae ustaa, ali je odande dobio odgovor, da Crna Gora ne moe sui i

djelovati
^).

pacitikaciji
o. e.

bez materijalnih kompenza-

Koetschct

p. 159.

- 94
ija
za
sebe.

Na
je

to je

Omer-paa poslao

porti

iz-

da ne moi svladatr ustanka bez direktnog napadaja na Crnu Goru. Vojnika okupacija opustoene zemlje ne bi jo uvijek znaila pokorenje Hercegovaca, koji bi se u tom sluaju povukli u Crnu Goru. Ustanak moe biti svladan samo u Crnoj Gori. Porta se
vjetaj, u

kojem

razloio,

posvema sloila s Omer-painim planom ali je samo ekala prikladni momenat, da navijesti Crnoj Gori rat. Kad se napokon taj naao, imenovan je u maju Dervi- paa muirom komandantom divizije u Hercegovini, a Omer-paa otpui i

tovao

je

Albaniju,

gdje

je

bio glavni tabor.

Prema unaprijed ustanovljenom ratnom planu imao je Dervi-paa preko Nikia spojiti se sa Avdi-paom (koji je neka Ja bio za Omer-pae
divizijonar u Sarajevu), ija je divizija operisala u ravnici Bje lopavliirna. Protiv Dervi-pae ope-

velikom vjetinom Petar Stevanov Vukneev tast, s vojskom sastavljenom od Crnogoraca i Hercegovaca. Kada je polovinom maja Dervi-paa poao Duginimklancem prema Nikiu, doivio je osjetljiv poraz. U estokom kreevu
rirao je

koti,

poginuo je brat Dervi-bega engia, Me lime d-beg. Dervi-paa morao je uzmaci, ali je kasnije krenuo drugim putem preko Banjana, doivivi ponovni poraz na lavni kod Kite. Iza tekih
i

napornih borba polo mu je ipak za rukom prodo Nikia i polovinom jula sjediniti se sAbdulKezimo m,koji je zamijenio A v d i-p a u. Vrhovno vodstvo crnogorske vojske, imao je u svojim rukama otac kneza Nikole, Mirko, koji je velikom samozatajom i oajno vodio borbu protiv preteitog neprijatelja. Kada su napokon Crnogorci izgubili bitku kod Rijeke, poee pregovaranja o miru, koji bude jo iste godine sklopljen.
i

drijeti

Svrivi

Crnom Gorom

rat,

Omer-paa

nije

vodio dalje ozbiljne brige o ustakim hercegovakim krajevima, niti je iao zatim, da ih definitivno pokori.

95
javu,

Luka Vukalovi pokorio se, te je o tome dao izkod osmanlijskog konzula u Dubrovniku. Omer
t. zv. pandur-bae. da mu se amnestija, u koju valjda nije vjerovao, kao i nova ast garantira oblastima u Dubrovniku, nije Omer pL) austrijskim paa vie htio da o njem uje. Luka Vukalovi, protiv kojega su sada radili Turci, a napustili ga nekoji mu drugovi, pae intrigirali protiv njega u otputi se u junu Crnoj Gori, ostavi Hercegovinu ondje Rusiju, gdje je dobio zemlje za uivanje ostao do svoje smrti. Prat.o ga je u Rusiju Ljubi brati. Ovaj se kasnije povrati u Sibiju, a odavle opet za ustanka 1875. god. natrag u Hercegovinu. ^). God. 1863. sklopio je portin komisar Devdet eff. s Banjanima, Pivljanima, i Zupcima kompromis, po kojom su ova plemena dobila iroku autonomiju. Ovi su gorski kolari imali razmjerno dobar poloaj prema onijem u Hercegovini, a to je i bio glavni uzrok opem ustanku god. 1875. Dok se stvar na ovaj nain rijeila u Hercegovini, upravljao je Bosnom ve vie od dvije go-

paa dao

mu

amnestiju uz
traio,

plau

Kada

je

Vukalovi

Mia

dine poljedni veliki vezir Bosne" Topal erif (1860 1869.). itava njegova pojava u poljednim godinama osmanlijskoga gospodstva u ovim zemljama tako je zanimiva, da je vrijedno opirnije se pozabaviti njegovim namjesnikovanjem. Njegov slavitelj dr. Koetschet oito iz line simpatije prema njemu, pretjeruje poneto u svojim memoarima, ali uza zve to, ma da nijesmo ni iz daleka uvjereni o tome, da ima togod slinosti izmegju njega i Ljudevita XI., kako to dr. K. misli, ipak drimo, da je on jedan veliki upravni talenat i rijetka svijetla pojava megju inae veoma alosnim bosanskim namjesnicima itavog XIX. vijeka.

Osman-paa

erif

Osman-paa doao je u Bosnu


civilni

iz

Beograda,

gdje je bio
^).

guverner

proveo

je

u Bosni de-

Osim Koetscheta
i

istoriju

ustanka

gl. jo Pavlovi Gragju za ratova 18751878. g. Beograd 1911. p. 28.

96
vet

godina.

Sam

je

esto

Gazi Husref-bega tako dugo sjedio.

nijedan

isticao, da od slavnog namjesnik nije u Bosni

Svoju karijeru zaeo je Osman-paa kao pomorski asnik, dostigavi god. 1839. ast vice-admirala. Poslije je nekoliko godina sproveo u Egiptu, '^dje ga je znameniti Mehmed Alija mnogo cijenio. Marti je sasvim dobro primjetio, da je taj boravak Osman-pae u Egiptu mnogo uticao na njegov karakter. On to samo letimice spominje rijeima: kolovan u koli misirskog kedifa Alije". Koetschet znade priati o njemu, da je bio dobro verziran u perzijskoj, arapskoj i turskoj teiaturi i da je sam bio cijenjen kao turski pjesnik. Marti veli jo za nj, ,da je bio dosta prosvijetljen razuman za vladu, a narodu ugodan, a na drugom jednom mjestu da je bio praktian upravo enijalan u mnogom pogledu, kao drugi nijedan, to je u Bosnu doao".
1 i
i

Po itavom svom
a ne nasilno
terijalno
i

hoe

radu, koji mirnim metodom da u svakom pogledu digne ma-

kulturno stanje zemlje,

mnogo

je

Osman-

paa nalik Husref-begu. Od njega se daleko razlikuje poglavito u tome, to na oko strogo korektan, ipak nije bio bez stanovite doze turske korupcije. Nije ni udo. Njegov rad pada u doba potpune dekadanse osmanlijskoga carstva. Husref-beg je ivio u doba, kada je carstvo pohitilo da osvoji srednju Evropu!

Kada se neki bosanski begovi povratie iz svoga zatoja nekoliko godina pred Osman painitn dolaskom, drahu se tako, da se jasno vidjelo, kako nijesu nita zaboravili, ah ni nita nauili. Osmanpaa imao je prema njima osobitu taktiku. Nastojao je svim silama, da im oduzme onaj nimbus, onaj iznimni poloaj, koji su uvijek uivali na koji se narod u Bosni bio privikao. Zato je u prvom redu
i

mnoge namjetao
su dakako izgubili
svoj

stari

javne slube. Time batinjeni ugled. Na

97
drugoj

gjanski stale

je podupirao srednji granastojei stei u njem potporu protiv plemstva. U njemu su mali trgovci i obrtnici nali iskrenog zatitnika. Ovome nastojanju imala je i sluiti obrtna ko 1 a, u kojoj su bila siromana djeca bez razlike konfesija poduavana u raznim zanatima, a dobivala su jelo i odijelo (uniforme) badava. kolstvu i prosvjeti posvetio je uope veliku panju. Dakako, da se to sve mora uzeti relativno. Moramo uvaiti, da smo rijetko imali prilike govokulturnom i prosvjetnom radu bosanskih riti namjesnika. U Sarajevu osnovao je kiraetanu, rudiju i strunu kolu mektebi hukuk za obrazovanje inovnitva. Vrlo je hvale vrijedno, da ni ostalim konfesijama nije smetao u njihovom prosvjetnom nastojanju. Pravoslavni imali su malu gimnaziju u Sarajevu, a fra Grgo opet svoju kolu za katolike. Na Bisniku bila je od drave osnovana

strani

ivo

djevojaka kola
begove damije dao
kurumlije medrese
i

je

za sve konfesije. Kod Osman-paa podii biblioje

teku (kutubhanu), kamo

prenesao knjige

iz

knjiga arapskih, perzijskih i turskih^). U ovaj njegov rad valja uraunali vilajetsku tampariju, gdje su se tampale kolske knjige-) slubeni kalendar (Selname Bosna), slubeni tjednik Bosna i Gjulen araj (Sarajevski cvjetnik). U proljeu god. 1865. provedena je vojnika konskripcija muslimana u vilajetu. Carski

sam nabavljao

komisar Devded
O

eff.^)

kao

Osman-paa

^) tome gl. Dr. Truhelka: Gazi Husrefbeg. Sarajevo 1912. p. 71. ") Bos.-herc. institut za prouavanje Balkana ima tri tampane knjige irilskim slovima za osnoviie kole u bosanskom viTilajetu (gl. Dr. Kcetschet: n-p a a Sarajevo 1909. p.6.)

Osma

Ovaj komisar doao je u Bosnu god. 1862. Prema koncu god, 1863. morao je svatko bez razlike stalea dati svoj posjed legalizirati. Tko bi se tomu protivio, zaprijetilo mu se konfiskacijcm dobara. Bilo je to odre gj eno radi odmjere portza. Zatim je bio odregjen popis radi novaenja. R6skiewicz: Studien tiber Bosnien Wien 1868 p. 3 i dalje.
^)

93
da je najbolje blagou i lukavou preBonjake za tu stvar. Marti nam pripovijeda u svojim apamenjima, da je Devdet eff. doao u Sarajevo kao pravi hoda: bijeli turban na glavi, zelena duga dolama na ramenima i ute papue.
drali su,

dobiti

To

je muslimanima nadali su Turin


i i

po volji: Ko biva pravi dobrom od njega. Sazva on priopi im namah, da imadu davati mlapoglavice die u nizam. Dakako, da su sada ve malo drukbilo

se

ije

povijeda, da su

pravom Turinu. Dr. Koetschet priOsman-paa i Devdet svim moguim laskanjem obeanjima i napokon uz formalno obeanje, da bosansko-hercegovaki bataljuni nee biti izvan zemlje upotrebljavani, skupili 1000 smjestili u dobrovoljaca na trogodinju slubu
mislili
i i i

sarajevsku kasarnu. Mladi begovi postadoe odmah asnici. Prema Herkaloviu sklonio je muslimane i time na poputanje, to je dao iriti megju njima Srbija provaliti u Bosnu^). glasove, da

Godine

1866.-)

bijae

carskim

fermanom

carstvu proveden vilajetski ustav. Zasluga je to velikog vezira slavnog F u a d-p a e. Za nj veli jedan njemaki istoriar, da nije itavo drutvo Staro-Turaka, imama, muftija, mutevelija, hoda i dervia protiv njega radilo u kolama, damijama, bi mu bilo sigurno kavanama i t d., da

itavom

polo za rukom oistiti veliku


jatske lijenosti
i i

Augijevu talu aziTursku na nove putove. Hercegovina s Novopazarskim sanBosna dakom bijahu udruene u jedno upravno podruje pod imenom vilajeta, kojemu na elo stoji valipovesti
^) Vorgeschichte der Occupation Bosniens und der Hercegovina. Zagreb 1906 p. i*. R6skiewicz veli, da je god. 1864. za obranu ovih zemalja unovaio 6000 muslimana, koji su bili razdijeljeni u 6 bataljuna. Oni moraju sluiti 3 godine aktivno a 9 godina u rezervi. Svake daljne godine ima se unovaiti 2000. Regularne trupe iznaale bi prema tome iza 10 godina 26 OOO. Za 5000 piastera (lOOO kruna) moe se obvezanik otkupiti. Koetschetovo piipovijedanje je

vjerojatnije.
)

Heikalovia

R6skiewicza godine 1865.

99
fata),

Vilajet je razdijeljen na 7 okruja (mutesarikojima stoje na elu mutesarifi. Okruja se dijele na kae (na elu su im kajmekami), dok nekolikim opinama (ekspozitura) na elu stoje mudiri. nekoliko nunih Ovako je Osman-paa ustanovio tako barem djelomino s te strane udoureda tenjama za reformama centralne vlade. voljio

paa.

Najvaniji

dio reformi bijae

odbor
keb
i

ili

neralno
r).

administrativni gedare medlis) vilajetsko vijee (Med li si

vijee

(I

Idare medlis je bio sastavljen

oblasti, pretstavnika raznih konfesijskih

opina

od efova od
i

petorice lanova, koje je

puanstvo

mana, 2 krana i 1 jevrejin). Ova jala se dva puta u tjednu pod predsjedanjem valije, a sluila je valiji kao savjet. U generalno vilajetsko vijee slalo je svako okruje po 3 zastupnika (2 muslimana
i 1

biralo (3 muslikorporacija sasta-

kranina).
se generalno vijee raspravljalo o svim poslovima

Jednom u godini dana ovo


sastajalo u Sarajevu
i

zemlje.

Vijee

je

imalo

samo konzuitativni

glas.i)
Porta je uope pokazala najbolje intencije, a uvijek ovisilo, da te institucije budu na korist narodu.
valiji je

U sporazumu s Devdet eff. nastojao je Osman-paa, da olaka i pobiranje desetine, koju su zakupnici nemilosrdno pobirali. On je pojedinim dematima dao pravo, da procijenjenu desetinu sami poberu da je donaaju u dravne itnice, koje je on osnovao. Ta je megjutim ustanova potrajala samo godinu dana, jer je seljak znao iskoristili ovu polakicu na tetu dravne blagajne.
i

1) Prema Koetschetu o. c. p. 7. On je bio u stvar dobro upuen. R6skiewicz o. c. p. 420421. razilazi se u nekim pojedinostima od Koetscheta. Izborno pravo za generalno vijee

imali su oni, koji su plaali 500 pijastera poreza.

7*


Koetschet
dulje

100

nam pripovijeda, da se Osman-paa vremena ozbiljno bavio planom, da napusti


i

da uvede direktnu zemljarinu. On mu je pomagao kod tod posla, prevodei mu ustanove, koje su vrijedile u susjednoj Hrvatskoj.

desetinu
Pomno

izragjeni nacrt o toj stvari poslao je


ali je

Osman-

paa u Carigrad,
zabacilo.^)

ministarstvo njegovu osnovu

Mnogo je Osman-paa uinio za promet u zemlji gradnjom cesta. Bez pitanja ministarstva i bez
upotrebe novaca
iz

dravne blagajne kao

bez teh-

nikog osoblja, bacio se na gradnju ceste od Sarajeva do Bos. Broda. Osim toga gradila se u
njegova doba jo i cesta od Sarajeva u Mostar i Gabelu, a da i ne spominjemo manje vane. Tako se barem donekle poptavili stari grijesi osftianlijske uprave, koja se gotovo nita nije brinula za ceste. Radi gradnje cesta od Sarajeva do Bos. Broda, koju je i Austrija elila, mnogo su mu prigovarali muslimani govorei: da se to sprema za dolazak vaba."-) Zasluga je dalje Osman-pae osnutak potanskih i telefonskih ureda po Bosni Hercegovini.-') Posebno valja spomenuti, da su austrijski topski oficiri (Roskiewicz, Sterneck i Thoe1868. mapiranje Bosne za mel) obavili od 1862. vojniko- geografski institut.-^J
i

Jednu posebnu kapitolu zasluuje odnoaj Osman-pae prema Srbima. Dok je jo bio u Beogradu muhafizom, imao je prilike upoznati
njihove tenje u samoj Srbiji, zato je u Bosni pomno pazio na svaki i najmanji pokret. Valja da se malo osvrnemo na ovodobne odnoaje u Srbiji. Kada je godine Turaka na jed1862. uljed svagje Srba
i

noj

esmi
^^

dolo do
o. c. p. 9.

tue

krvi,

poeo

je

Koetschet

^)
^)

Zapamenja
Herkalovi
Ibid. p. 17.

p.
o.

71.
c.

p. 13.

*)


beogradski paa
varo.

101

beogradsku

bombardovati

Ovo

koja ?e

ogorenje po itavoj Srbiji, poela spremati na rat. Evropske velevlasti


je izazvalo
i

posredovale su u Carigradu izradile, da se Turci isele iz varoi, da se gradovi Soko i Uzice razore, a turske posade da ostanu u Beogradu, Smederevu, Kladovu. Sapcu
i

Slijedeih godina, osobito iza god. 1866., kada svoju polije Austrija pod Beustom promijenila tiku na Balkanu u korist Srba, razmahao se jaki panclavistiki i veliko-srpski pokret u Srbiji, a knez Mihajilo pokrenuo je iznova pitanje turskih gradova u Srbiji. Turska se otimala koliko god je mogla,

napokon morala popustiti. Ona nije samo da prosto preda svoje gradove Srbiji. Engleski poslanik u Carigradu naao je formulu, na koju je Turska pristala: porta predati gradove na
ali

je

htjela,

Bilo je to u aprilu god. 1867., a znailo je za Srbiju veoma mnogo. Iza toga su Mihajilovi agenti vrlo ivo radili po Balkanu u Albaniji i Macedoniji, a napose u Bosni i Hercegovini. Prema Stanojeviu imao je knez jakih veza s muslimanima u Bosni. Akcija je bila tako iva, da su Francuska, Austrija Engleska protestirale protiv kneevog spremanja.^)
i

uvanje knezu Mihajilu.

silno se uznemirio na glasove, da odluila izai sasvim iz beogradske tvrgjave. Topovi na bedemina Beograda bdiju i nad sigurnou Bosne, rekao je Koetschetu.-) Od ovog asa on je jo veu panju posveivao Beogradu, odakle se dao preko Zemuna po svojim pijunima tano izvjeivati. Kod porte je isposlovao uregjL-nje vojnikog kordona du itave obale Drine. Sav taj oprez Osman-pae nije ba bio u interesu Turske
je porta

Osman-paa

bezrazloan.

') Opirnije u Stanojevi: Istorija srpskoga naroda II, izdanje p. 305308.


-')

o.

c.

p.

16.

102

Poznato je, da je knez Mihajilo dva puta zamolio od sultana administraciju Bosne u ime i za Njegovo Velianstvo" (au nom et pour S. M. la Sultan). Time je jasno pokazao, kuda smjera, a i priprave njegove nijesu ostale Osman-pai tajnom. Marti u svojim ,.Zapamenjima" primjeuje, da se srpsto u sav mah" irilo po Bosni i Hercegovini, a Osman-paa nastojae svakom prilikom da srpstvo oepi". Pazio je i na kolske knjige, koje

su

iz

Beograda

dolazile,

pa

bi ih konfiscirao, a
dolazili.

na

uitelje je pazio otkuda su


i

Marti

je

sam

zbog sumnje, da on spada u agitatore, pao kod Osman-pae u nemilost. U zadnju godinu Osman-paina vezirovanja
pada
afera

arhimandrita Vae Pelagia. On

dozvolom sarajevskog mitropolita bogozavod u Banjoj Luci a poduavao je svoje gjake, veli Marti, bome u gimnastici sa tapovima, biva u maevanju to javno pred kolom". Koetschet veli, da je Pelagi, rogjeni Bonjak, ali odgojen u Beogradu Kijevu, ispovijedao otvoreno svoje srpske
je otvorio s

slovski

revolucijonarne nakane. Uenici njegovi radili su isto, pjevali srpske nacionalne pjesme po Banjoj Luci i psovali tursku vladu. Osman-paa dao ga dovesti zbog toga u ^arajevo. Proces protiv njega vodio se u velikom savjetu kod valije. Marti veli Pelagiu govorei o tom procesu Taj je ovjek tako zanesen bio, kao da nikakve sile na svijetu ne priznaje". Poslae ga u Carigrad prognae u Malu Aziju (1869.). Kasnije je Pelagi jo igrao ulogu i u Srbiji,^) Megjutim su planovi Kneza Mihajila, koji je
ideje
i
:

pao kao rtva


nuti (1868.
agitacija u

zavjere,

njegovom
ali

smru
srpska

bili

preki-

maju),

ivlja

nacionalna

Bosni nije njegovom smru prestala. Prema Crnoj Gori vladali su bolji odnoaji. Od god. 1865. poevi bile su posljednje hajduke
Koetschet
o. c, p. 33.

Marti: Zapamenja

p.

4345.

103

ete na hercegovako-crnogorskoj granici neumornom djelatnou Osman-pae rastjerane, a u pograninom openju zavladae odnoaji, koji su se barem dali
podnaati.

Godine 1868. poeli su se iriti glasovi, da Osman-paa biti opozvan. Ovo se obistinilo u novembru iste godine, kada je imenovan generalnim guvernerom u Ruuku. Poetkom decembra 1869. ostavio je Osman-paa vrlo nerado Sarajevo. U Brkom se imao ukrcati u iagju, ali radi velike

studeni bio je promet prekinut. On javi tu nepriliku u Carigrad. Prije toga nastojao je on svim silama, da po svojim prijateljima u Carigradu izradi, da ostane u Bosni. I zaista mu stigne nalog, da se povrati na svoje prijanje mjesto.^) Kada je u zimi 1868. g. odilazio iz Sarajeva, pratila ga je do Ilide ogromna masa svijeta, a kad se opet vraao izaao je pred njega itav grad. Kao to su ga s veseljem otpratili iz grada muslimanski begovi i srpski odlinici, tako su ga sada sa strahom doekali. Mnogi je i odvie raznim izjavama odao svoju preveliku radost nad njegovim padom. Megjutim njegova ponovna vlast i odvie je kratko trajala, a da bi njegovi protivnici imali bili priliku, da oute na sebi njegovu osvetnu ruku. U maju 1869. bio je konano skinut, a na njegovo mjesto postavljen Safvet-paa. Pad Osman-pae pripisuju neki vojnikoj stranci u Carigradu, koja ga je oklevetala kod sultana kao biveg uenika Mehmed Ali-pae, da tei za neodvisnou. Govorilo se, da su i neki bosanski begovi podnijeli protiv njega tubu u Carigradu. Koetschet biljei, da mu je mnogo kodilo u Carigradu, to je kupio imanje Slatinu u Gradaakom kotaru (nekada vlasnitvo Husejin kapetana), a kasnije i vei posjed u blizini Sarajeva, gdje je sagradio svoju ljetnu
^) Gjurgjevi o. c. p. 32. znade, da su Petraki i Giuseppe Vita Salom sa punim torbama zlata otili u Carigrad, da osujete premjetenje Osman-paino.

104
Porta

rezidenciju.^)

nije

rado

gledala,

da

valije

imadu posjeda u svojim provincijama. Doba Osman-pae doba je mira rada u Bosni, Savremenici hvale ga kao ovjeka religiozno tolerantnoga, ovjeka humanoga (n. pr. vakufska bolnica njegovo je djelo). Na glasu je bio sa svog patrijarhalnog openja s narodom. Ni njegov najvei hvalitelj Koetschet ne moe dodue rei, da je bio u novanim stvarima sasvim ist; Marti je uo od
i

defterdara

mnogo

painih
ali

krivica

gjavoluka, te
je

im skoro

nije vjerovao,

uza sve to

on

rijetka

pojava megju bosanskim valijama. Nasljednik Osman-pae, Safvet-paa, doao je do ove visoke karijere nezasluenom protekcijom, a da nita nije valjana ni korisna stvorio. u ljetu 1869. bilo je u Sarajevu nemira radi novaenja. Ozbiljniji je bio pokret u Novopazarskom sandaku, gdje je dolo do krvavih sukoba s regularnim etama kod Bjelopolja. Nekako u isto doba izazvala je asentacija nemire i u junoj Dalmaciji. Ustanak se usresredio u Krivoijama, a Safvet-pai bijae naloeno, da u sporazumu s austrijskim oblastima pazi na to, da Sutorina, Banjanji i Zupci ne pomau ustanka u Krivoijama. Zato je Safvet-paa otiao u Mostar. Ovdje mu je stigao od porte spis o slavensko-ruskoj agitaciji po Bosni i Hercegovini. Prema tomu spisu bilo je vrhovno vodstvo te akcije u Bosni povjereno mitropolitu Mihajilu u Beogradu, dok je ruski generalni konzulat u Dubrovniku i vicekonzulat u Mostaru imao u svojim rukama niti agitacije u Hercegovini. U Mostaru bijahu glavni emisaii i agitatori itomisliki iguman Sarafim Perovi, zatim arhimandrit Leontije Jovan, uitelj u Moi brat staru. Premetaina u itomislikom manastiru nije donijela nita osobitog na javu, ali u Mostaru po-

Ve

Radulovi

mu

*)

Otiavi

iz

Bosne prodao

pai zvani

engiu engi

(Dedagi)
vila.

je taj svoj posjed Derviodatle Dedagini konaci< danas

105

vedena premetaina kod Radulovia i brata iznijela je na vidjelo vane spise s dokazima o

mu
pri-

pravama ustanka". U Sarajevu nali su se takogjer koji je neki vani spisi u Gavre za vremena pobjegao. Perovi i braa Radulovii odvedeni su u Sarajevo, a odanle u Carigrad, odakle su otili u progonstvo u Fessan.^) Safvet-pau zamijenie Akif- paa (1871.), zatim

Vukovia,

Mehmed Asim-paa (1871. 72.),

(1872. 73.), pa Akif Mehmed-paa (1873.)

Mustafa Asim-paa Ibrahim


i

Dervi-paa (i874.), a da i ne raunamo one, koji su bili imenovani, a nijesu doli u Bosnu, nego su na putu bili opozvani. Bio je to udan sistem, koji 1877. bilo je potrajao sve do okupacije. Od 1869. je svega 15 generalnih guvernera imenovano za

Bosnu.

Dok je Osman-paa znao jake i slabe strane muslimanskih odlinika iskoristiti u interesu reforma, radei s njima u rukavicama i s puno obzira, njei

govi

se

nasljednici

stavie

direktno

protivtinu
i

dadoe prema njima. Nazivali su ih ignorantima im nadimak Bukova glava Bonjak. Oduzee im i neke povoljtine, koje su dobili od Osman-pae, a to je jo pojaalo mrnju protiv Osmanlija. Svaki prijatelje paa doveo je u zemlju svoje rogjake davajui im slube, koju su mogli Bonjaci obavljati, jer oni i onako nijesu poznavali jezika.-) Sve ee javljaju se u to doba primjeri
i

vjerske intolerancije,
1)

koji nijesu bili poznati

o tome Koetschet o. c. p. 49. prognani u grad Tripolis u robiju, robovali su tamo samo godinu i po krivo stavlja ove dogagjaje u zadnje dan^
Sr.
veli,

da su

Dili

Maiti o. c p. 51 Afriku na vjeitu dana. Fra orgo


Osman-pae.

Herkalovi
su
bili

o. c. p. 19.

urevi

o. c. p. 69. vele,

da

prognani u Aziju.

Heikalovi

istie,

daje tada

razvio

ivu hrvatsku

agitaciju, putujui po manastirima, Kiement Boi, dragoman rjemakog konzulata. Otputen otiao je redakciji Pozora u Zagreb, iji je bio dopisnik (Sr. i Zapamenja
p. 61.).
-)

Herkalovi

o.

c.

p. 34.

106

doba
valije

dob?

Osman-pae.
izbio
je

Me h med

Asim-pae

izmegju krana i podnijeti, da novi toranj srpske mitropolitske crkve u Sarajevu nadvisuje munaru begove damije. Na elu agitacije protiv pravoslavnih bijae u Sarajevu famozni Hadi Lojo, pustolov i bundija. Ve Osman-paa dao ga je ee opominjati i grozio mu se, da ga iz grada protjerati. Po svojoj vanjtini bio je to ovjek atletskog stasa, dugih ruku i nogu, a naliio je, veli Koetschet, prije svemu drugom, nego li pripadniku duhovnog stalea. Bio je veliki siromah, a naobrazbe gotovo nikakove.^) Govorilo se po Sarajevu, da muslimanska masa demolirati pravoslavnu crkvu. Asim-paa dao je

nemilo na vidjelo rivalitet muslimana. Muslimani nijesu mogli

Mehmed

Hadi Loju
stvu
je
^')

internirati u

kasarni zaptija u

svoj-

imama. Kod posvete pravoslavne crkve morala itava sarajevska garnizona izai u grad. Sve je

prolo u najboljem redu.

ZaAkif Mehmed pae


ponovno do smutnja
u pravoslavnoj crkvi.

(1873.) dolo je radi zvonjenja malog zvona

Imam begove damije Hafiz

kojeg emo imati da jo bolje upoznamo u godini okupacije Bosne, doveo je Akif pai deputaciju, da protestira protiv zvonjenja. Kaukdi poeo je svoj govor reenicom iz kurana. Akif paa mu nije dozvolio, da izgovori svoj govor, brzo ga je prekinuo rijeima, koje izvrsno karakteriu upravo^ neprijateljski odnoaj valije prema Bonjacima uti, magare, zar e me ti uiti kuranu ? Ti, pseto, ne moe da podnese zvonjenja zvona? A vi, drugi, zar ste toliko glupi, da ne znate da bi ovaj lopov ovdje za 50 groa mjeseno sam vukao zvono, kad bi ga se

Abdullah
prilike,

eff.

Kaukdi,

er

war ganz und gar unwisserid,


c
p.
55.).

veli za nj dr.

Koetschet

(o.

-) Hetkalovi pria, da je Hadi Lojo bio u svoje vrijeme vjerouitelj u Osmanpainoj zanatlijskoj koli, gdje je

gledao neislamsiu djecu predobiti za islam

(o.

c.

12.).

107

! !

objesilo na vlastita mu, vrata Na polje Ako ujem te na magarcu jo jednu nepovoljnu o tebi, poslat

privezanog u Bassoru !" Kada je deputacija otila, okienuo se paa prema Koetschetu i rekao Sasvim nam je pravo, da ovo fanatino smee tako s nama postupa, jer ne osjea vie nae ruke. Ti ima sasvim pravo, vrijeme je, da idemo" ^) Akif paa bio je Arnaut i malo mu je bilo do Bosne stalo. njegova izjava u razgovoru o moZabiljeena je Hercegovine. A k o je gunosti gubitka Bosne zbilja volja Allahova, rekao je on, to mi se gubitak ovih provincija
:

neini

prevelikom nesreom
ca
r s t

za osmanlijsko
1875. valja zabimuslimanima u Bilo je to za stafa
s

V 0.-)

Kao predigru dogagjaja god.


ljeiti

ozbiljne

sukobe krana

banjalukom
As im pae
su

okruju.

ove Draganievi kapelanu Izvjetaji na generalni sarajevski konzulat govore o izazivanju krana po muslimanskim feudalcima. Dr. Koetschet veli, da je mnogo skrivio nemire neki Omer Fesli, Marokanac. Bio je on slubi mone stranke begova Dinia. Mustafa Asim pusa poao je lino u Banju Luku, gdje je imao estoki sukob s Draganiem. Mnogo

(1872. 73). Turske oblasti pripisivale nemire austiijskom konzularnom agentu

Mu

Draganiu.

srpskih trgovaca bilo je pozatvarano, a neki su i pobjegli na austrijsko tlo, gdje su upravili molbu na
cara,

da

ih

zatiti.

Grof

Andrassy

zatraio

je,

da
i

se trgovcima dozvoli povratak u


i

Bosnu (Banja Luka

Gradika)
s

valija. Vaiija

da se skine banjaluki mutesarif, a je faktino doskora bio opozvan iz

n
^)

e.^)

Koetschet

o.

c.

p. 76.

-)

Ibid. p. 75.

3)

Ibid. p. 73-74. Sr.

Gjurgjevi

o. c. p.

69 Marti

o. c. p. 83.

V.

USTANAK U HERCEGOVINI.
U maju god. 1874. imenovan bi bosanskim namjesnikom Ibrahim Dervi paa. Budui da je Deivi paa bio otprije poznat kao odluan krana, to je ovo imenovanje izrazit neprijatelj
i

pootrenje odnoaja izmegju krana. Ibrahim Dervi paa nije ni njegov dolazak budio je megju tajio svoje nazore muslimanima nove nade, da njihov dominantan poloaj u zemlji biti zatien;
za
posljedicu
i

imalo

muslimana

preostali feudalci podavali su se ispraznim

nadama

uspostavi

nekadanjeg

njihovog

privilegovanog

poloaja.

Opi poloaj u zemlji nije ni izdaleka bio takav, da opravda feudalne iluzije, ali kratkovidnost zahvatila je neke elemente u tolikoj mjeri, da nijesu kod zdravih oiju mogli razaznati situacije.

U teka vremena, u kojima se Bosna ovoga doba nalazila, jedva da je mogla porta izaslati u Bosnu nepodesnijeg ovjeka od Dervi pae. Bio je to ovjek bez ikakvog vojnikog i upravnog dara, koji se domogao svoga visokog poloaja jedino po
.ili

je stekao raznim iznugjivanjem, za vojsku. Isprazni hvalisavac nije nikako shvaao ope uzbugjenje krana u Bosni i Hercegovini, pa ako moemo vjerovati jednom savremeniku, on je upravo elio, da dogje do ustanka, da atre kaure".

svom

bogatsivu.

Ovo

kod

literacije


Godina
1874.
bijae

109

nije

planuo iznenada. znakova, da se neto sprema. Seljaci oko Ravna, Gabele, Nevesinja, u Ijubinjskom i stolakom kotaru itavu su spomenutu godinu stajali u ivoj svezi s Dalmacijom, jer austrijske oblasti nijesu pravile smetnje prijelazu, a osobito su esto uzmicala preko granice u Crnu Goru pravoslavna izaslanstva, nalazei ondje potpore zborom i tvorom. Crna Gora je i onako stajala prema Turskoj u vrlo napetim odnoajima radi krvoprolia u Podgoi ci. Kada su naime Crnogorci jednom prilikom doli kao obino u trgovakom poslu u taj grad, navali na njih masa muslimana i poubijaju jedno 15 od njih. Zaetnik ovoga pokolja bijae neki Juso a sa svojim drutvom. Ovaj dogadjaj silno uznemiri Crnogorce i knez Nikola ih je jedva uzdro, da ne osvete ovo krvavo djelo. On zatrai od porte da kazni krivce i zaista porta dade posmicati izmae smrtnoj kazni. krivce, samo Juso Kasnije je ipak poginuo od osvetnike crnogorske ruke^). Turska je radi ovih dogagjaja pojaala svoju vojsku na granicama Crne Gore, a knez Nikola se obrati na Austriju i Rusiju za intervenciju. Austrija preporuivae knezu umjerenost i apelovae na raz-

Ustanak u Hercegovini

puna

Mu in

Muina

boritost turske vlade.-)

Jedan od glavnih uzroka uzbugjenju bijae nemilosrdno pobiranje desetine po zakupnicima-^) i uope agrarna mizerija, kojoj nije
1) O tom dogadjaju sr. Risto T. Prorokovi: Buna 1874. god. ustanak god. 1875. u Hercegovini. Beograd 1902. Novih detalja i poneto razlino pripovijedanje donosi: Povijest ustanka u Hercegovini i boj kod Stoca. Mostar 1911.

Buconji:

p.

6266.
-) ^)

Sr.

Fournier

o. c. p.

14.

(Beschreibung das Vilajets Eosnien p. 195.) pripovijeda upravo nevjerojatnih stvari o utjerivanju poreza. Dr. Koetschet uti o toj stvari. Zagrebaki vojni zapovjednik Mollinary, koji je nekoliko godina kasnije izjave bosanskih bjegunaca protokolarno zabiljeio, slae se s opisima kapetana Thoemela (Sr. Fournier Wie wir zu Bosnien kamen.
:

Kapetan

Thoemel

Wien

1909. p. 13.)

110
dravna vlast nikako mogla stati na posjednici zemlje upravo su svojim
izazivali otpor.

kraj,

a sami postupanjem

Godina 1874.
Hercegovine
ni desetina

bijae u

slabije ponijela,

nekim gornjim krajevima pa se stoga nije mogla

na

10 teko

potpuno davati. Zakupnici su bez obzira seljako stanje nemilosrdno kupili de-

setinu, a zaostatak htjedoe kupiti ve u januaru 1875, okolini Nevesinja bili su neki seljaci pohvatani i pozatvarani, a neki su pred tim nasiljem pobjegli u planine, a i u Crnu Goru. U proljee 1875. pokazae se na mnogim mjestima Hercegovine odlune pojave otpora proti nezakonitog postupanja oblasti i protiv zuluma pojedinaca. Od sluajeva, koji su nam zabiljeeni^), valja istai osobito jedan, koji karakterie tadanje agrarne prilike u Hercegovini, pa ga zato i iznaamo. Ispred Donjeg Hrasna u stolakom kotaru, nalazi se Blato, izmegju sela Draeva i Svitave. U Blatu su imali dijelove nekoji begovi i age iz Stoca, Mostara, te Nevesmja. U Stocu je bio osobito uvaavan Smajil-aga ari, koji je imao jedan komad zemljita u Blatu. On je slao zaptije, da mu sakupe seljake, koji popravljati puteve kroz Gabelu. Tako se sastalo do 200 i vie seljaka, da rade na carskim putevima. Smajilaga odvojio bi od sakupljenih teaka 1520 njih i naredio im, da idu kopati u Blatu jarke, neka se voda ocjegjuje i ostaje zemlja za oranje. Smajilaga je onda dijelio isueno zemljite kome je htio ili koji je od njega traio, da je obragjuje, a njemu da daje hak. Ovakovi su se teaci zvali ,poorci" za razliku od ostalih kmetova. Ovakim su nainom i ostali begovi i age prisvojili isuena zemljita, koja im nijesu pripadala posjedu. Kraj sela Viia morali su teaci iskriti begovima Lug, koliko ga je njima po tapijama pripadalo, a onda su krili i dalje, to nije bilo pod begovskim

')

Sr.

buconji

o.

c.

p.

7073, Cjjurgjevi: Memoari sa

Balkana

p. 83.


tapijama.

111

sebi,
ali

Teaci
jer su

su

to

krili

im

to

ne

dopade,

iskrena zemljita

prisvojili

begovi,

a teaci ga obragjivali i davali hak. Slinih sluajeva bilo je i u drugim stranama.^) Ovaki postupak begova i aga, da ne spominjemo razne druge pojedinane sluajeve njihove samovolje, izazivao je upravo otpor u kmetova i jaao mrnju, koja je svakim danom bivala vea. Prije nego to je buknuo ustanak u Hercegovini, doao je u Dalmaciju i car i kralj Franjo Josip I., te je njegovo putovanje po Dalmaciji, u

neposrednoj blizini Hercegovine, znatno utjecalo na odnosa je ustaa, osobito katolikih. Hercegovaki katolici, koje su vodili Franjevci, usuprot nastojanju turskih oblasti, da ne dogju u dodir s carem i kraljem, ipak na nekoliko mjesta pozdravie vladara austro-ugarske monarhije. Tako je n. pr. u Imotskom vladar pod kraj aprila primio deputaciju hercegovakih Franjevaca, koju je predvodio kustos Fra Pako Buconjii tajnik mu fra Augustin Zubac. Kustos Buconji proitao je u audijenciji adresu, u kojoj je razloio gospodarstveno i materijalno stanje naroda i nabrojio sve nevolje, koje narod trpi. Osim toga poklonie se vladaru jo i deputacije, predvogjene Franjevcima u Vrgorcu i u drugim pograninim mjestima i napokon sveenstvo trebinjske vikarije u Dubrovniku.-) U Dubrovniku pozdravio je vladara i bosanski namjesnik Dervi paa,^) a u Kotoru pozdravi ga knez Nikola u prainji svojih rogjaka generala i rtinovia.^)

Ma

-)

Buconji
Ibid. p.

o. c. p.

74

75.
Hadi Hasan

-)
^)

76-79.

55 i)7.) On

Interesantnu vijest zabiljeio je Herkalovi (o. c. p. veli. da je neki musliman eff. u Sarajevu spjevao pjesmu u slavu carevu, u kojoj moli cara, da oslobodi Bosnu iz revolucionarnoga kaosa i uzme u zatitu. *) Fournier (o. c, p. 14.) veli, da je Knez Nikola caru Franji Josi.iu I. predlagao, da Austrija provali u Hercegovinu,
a Crna

Gora

je

pomagati.


je

112

Posjet vladara austro-ugarske monarhije napunio osobito katolike Hercegovce velikim nadama, da se njihovo stanje ubrzo poboljati. Njima se stavi na elo upnik u Ravnom don Ivan sic. Njegov nemirni temperamenat izbio je na povrinu ve u doba, dok je jo bio klerikom u manastiru irokom b r j e g u. On je sa osam svojih drugova pobjegao iz manastira s nakanom, da pogju u Srbiju. Trojica izmegju tih klerika, koji su ve doli do Sarajeva, povrati u Mostar fra Grgo Marti , a ostali bie ve u Konjicu pohvatani i vraeni u manastir. Francuskom konzulu Moreau-u svigjali su se megju tim klericima osobito Ivan i Bajo Boi, te njegovim i Osman painim posredovanjem bijahu poslani na medicinske nauke* u Carigrad. Ivan Musi otiao je odavle u Ostrogon, gdje se kasnije zapopio i postao upnikom u Hercegovini, i) Oko Don Ivana Musia okupie se doskora i ostale katolike vogje kao Mijo

Mu

Musi

Tomaevi,

Andrija Rai, Gjuro Krist o, (Peko), N ikola Putia Lovro Maslac. Uz Musia pristadoe pravoslavne vogje Jovan Dombeta Jefto Kalajdi, ma da su skloniji bili Crnoj Gori nego Austriji, za koju je Musi radio. U
i

li

ostalom su katolike u neprestanom


a
i

pravoslavne ustae

sam

Musi

megjusobnom
je
i

polazio

stajale dodiru, na Cetinje

knezu Nikoli.-) Od pravoslavnih vogja ustaa bijahu najodliniji Lazar Soica, Petar Radovi , Stojan Kovaevi , Bogdan Zimonji, Maksim Mio LjubiBaevi, Peko Pavlovi
i

brati. Gornja Hercegovina


Crne Gore.
^)
')

bila je sva

pod uplivom

Marti: Zapamenja p. 6456. Opirno nam karakterie linosti

ustaa

Buconji

o. c. p.

80108.


Hercegovine

113

Polovinom jula god. 1875. bio je najvei dio spreman na ustanak. Turske oblasti

nastojale su pregovaranjima ustae smiriti i skloniti da poloe oruje. Iz Mostara odoe nekoji ih, uplivniji gragjani do Krupe, ali se vratie bez uspjeha. Mostarski mutesarif zamoli i biskupa Kraljevia, da pogje megju ustae. On je i poao u pratnji nekolicine svojih pouzdanika (bilo je

ustae i pregovarao s njima dranjem svojim bodrio na otpor ".^) Razumije se, da se ova deputacija vratila bez uspjeha. Megjutim su bili u proljee stigli u Sarajevo paa iz Carigrada Konstante ff. i Husejin kao turski delegati crnogorske komisije za regulaciju granice, da nastave posao, koji je bio godine 1869. prekinut. Dervi paa nastojae, da to dulje zaustavi sastav te komisije i uzalud su se oba lana opirnim izvjetajem obratila na portu, u kojem su prikazali neobino vrijenje u Hercegovini.-) Kada su ostale bezuspjene intervencije hercei

muslimana), a okom ih je

megju
i

govakih

Dervi paa, te poalje oblasti, odlui se u Hercegovinu dva lana vilajetskog vijea P e 1 1 a
i
:

Petraki-a
i.

Hajdar bega
posjednik
i

engia.
blii

Ako

je

prvi bio za

nije
je

ovakav posao, linost Hajdar-begova nikako odgovarala ovako kakljivoj misiji. On


ratoboran

bio

rogjak familije

kojoj je pripadao i zakupnik desetine od Nevesinja,^) a osim toga bilo je megju ustaama, kako veli Buconji, i Hajdarbegovih kmetova, koji

Basa gica,

nijesu htjeli ni uti o pregovaranju s njime. Izaslanici vilajetskog vijea odoe ustaama oko Nevesinja i vratie se bez uspjeha. Sada je Dervi paa poslaa Husejin pau iKonstant eff. k ustaama, ali na sva uvjeravanja o dobrim namjerama porte,

pozivahu
^)

se

ustae
i

na prolost,
Koetschet
p, 5.

koja

nije

nikako
letzter

Ibid. p. 91. Sr.

Aus Bosniens
p. 8.

Tflrkenzeit. Wien und


-)
3)

Leipzig 1905.

Koetschet
Ibid. p.

o.

c.

67.
8

114

pruala jamstva za bolju budunost. Dok su oni jo pregovarali, stie vijest, da su ustae oplijenile tr-

govaki karavan kod Biine blizu Nevesinja


da su poubijali nekolicinu muslimana. Konstant je na to telegrafisao u Sarajevo Dervi pai, da odluiti su sva dalnja pregovaranja izlina i da jedino oruje.^)
i

eff.

U mjesecu augustu bukne ustanak


Bosni. Glavni tabori ustaa bijahu u planinama: Motajici, Prosari, Kozari, Majevici, aiu
i

unutranjosti

zemlje.

Uzdu Save od
i
i

Rae
i

do
i

Ja-

Unu do Petrovca Grahova, popabeaga. Age lie ustae mnoge ardake begova harati za govi poee sakupljati ete baibozuka osvetu kranska sela. Tom prilikom izgine mnogo
senovca, pa uz
svijeta, u koliko nije moglo pobjei u susjednu Hrvatsku i Slavoniju. Broj bjegunaca na tlo monarhije iznaao je u prvom mjesecu ustanka 20.000, a kasnije je narastao na 100.000.-) poduzimali su prebjezi iz Iz hrvatske granice Bosne pod vodstvom hrvaiskih srpskih vogja provale u Bosnu s manjim odjelima tako n. pr. dadananji srpski kralj Petar Kar agj orgj e v ^
i
i

Ljubljananin Miroslav Hubniayer, Golub Babi , Petar Uzelac


i

drugi. 8)

Stanje turske vojske u Bosni i Hercegovini bijae jadno. U Hercegovini, gdje je ustanak zauzeo najvee dimenzije, imala je Tuiska osim slabih posada u nekim utvrdama, samo u Mostaru jedan bataljun. Mostarski brigadir Selim paa odlui sa i pola brdske baterije otii prema tri kumpanije Nevesinju, ali nije mogao protiv ustaa nita poslii^ U to se umjea u ove odnoaje i evropska diplomacija, a napose Austrija i Rusija, te Njemaka. Tenje austro-ugarske monarhije, da osvoji Bosnu veoma su stare, a mi smo imali prilike, da to na
')

Ibid. p. 7.

^)
^)

Foutnier
Sr.

o.

c.

p.
o.

13.
c.

GjurgjevJ

p.

89-90; Koetschet

o.

c.

p.

1-L


svom mjestu istaknemo.

115

U XIX. vijeku je maral u posebnoj spomenici naglasio vanost posjeda t3osne i Hercegovine kao zalegje za Istru a istoga miljenja bio je neto kasnije i Dalmaciju,
Radetzky
i

pobjednik kod Visa, adm. iral Tegetttioff. Iza gubitka Venecije i zapadne obale Jadranskoga mora, postala je uska pruga Dalmacije veoma nesigurnim posjedom, koji je upravo traio teritorijalne potpore u svom zalegju. Kada je grofu A n d r a s s y-u uspjelo zbliiti
dobivale su tenje Austriju Austrije za proirenjem upliva na Balkanskom poluostrvu konkretnije forme. God. 1872. dolo je do sastanka
triju

Njemakoj,
careva

njemakog)
ojaanoj

(ruskog, austrijskog n u, od kojeg je Austriji, B er


1
i

njemakom potporom,

sa

strane Rusi-

je priznato pravo, da sudjeluje u rijeen j u orijentalnog pitanja, koje je Rusija do ovog vremena smatrala iskljuivo svojom zadaom. Godine 1873. posjetio je ruski car Aleksandar II. u svjetsku izlobu i tom je prilikom stvoren neki arrangement",u kojem Rusija Austrija obrekoe jedna drugoj potpuno povjerenje u orijentalnim sporazumni rad za budunost.^) stvarima

Beu

Beu njemaki
sporazumie
Pivi
i

mjesecu augustu 1875.


i

sastadoe

se

ruski poslanici, tee grofom Andrassy-em u ovim tokama:

princip evropskog mira neka bude odranje turskoga gospodstva u Evropi (status quo"). Poto je provagjanje reforama prena stvar, da se velevlasti poslati svoje udovolji raja, eviopske konzule na lice mjesta, da sasluaju tube lajc i da je odvrate od napadaja na turske ete. Pomirbe-

glavni

nu akciju konzula neka potpomognu poslanici kod


porte,

da porta odredi povjerenstvo, pred koje ustae iznijeti svoje tegobe. Ako i ustanak u Hercegovini spada u unutarnja pitanja osmanlijske drave,
')

Opirnije o lome

sr.

u Fourniera o.

c.

p.

ti

9.

116
ipak su se velevlasti odluile na taj korak, da se dosadanjl ustanci nebi pretvorili u vjerski rat, koji bi tetno djemogao zahvatiti i pogranine krajeve lovati na sigurnost u susjednim dravama.^) Porta pristade na internacionalnu komisiju, Hercegovinu dovesti u mirnu koloteinu koja jo u augustu stigoe u Mostar evropski konzuli: Za Englesku Holmes, (jedini turkofil), za Njemaku Lichtenbsrg, za Rusiju Jastrebow, za Au?triju V a s , zn Francusku D o z o n, a za Italiju Durando. Konzuli odoe korporativno u tabor ustaa u Lukavac, ali premda ustae nijesu jasno formulirale svojih zahtjeva, ipak se razabralo potpuno nepovjerenje u svako obeanje vlade o reformama isticalo, koliko je Turska vlada gazila svako
i

pravo

obeanje.

osmanlijski komito je prispio u sar Server paa i izdade proklamaciju u turskom i hrvatskom jeziku, punu obeanja. Dakako da ovako-

Mostar

va papirnata obeanja ne postigoe ni najneznatnijeg efekta.-) I bosanski namjesnik Dervi paa odluio se napokon, da ode u Hercegovinu, ali mu siie telegram, da je opozvan, a na njegovo mjesto da je imenovan Ah med Hamdi paa, s kojim su prve turske ete preko Kleka u Hercegovinu. stigle Konzularna komisija u Mostaru drala se jo na okupu i vijeala sa Server paom. Ovdje joj je bila dostavljena kao i Server pai jedna pretstavka, koju je talijanski napisao kustos B u c o n j . krani radije umU toj se pretstavci istie, da
='')

rijeti,

nego

li

podnositi toliko ropstvo.

Ako

velevlasti

ne e, da im pomognu, neka im barem ne stavljaju inae morati zapreka u njihovom pothvatu. Oni

') Mandi: Povijest okupacije Bosne Hercegovine 1878. Zagreb 1910. p. 910. Koetschet o. c. p 1011. S Deivi paom doao je u sukob radi njegovih prljai
'-')

'')

vih

novanih
o.

stvari tadanji divizionar u Sarajevu, kasniji slavni

junak od Plevn?),
(Koetschet
c.

Osman
p. 3.)

paa,

koji

ga je

tuio u Carigradu


zamolili

117

da

koju

kransku

dravu,
iseliti.

im
se

prepusti
velevlasti

kakav

kraj,

kamo

se

i Hercegovine zauzmu kod Turske, da se iz uini autonomna drava, koja bi sultanu plaala danak. Na elo drave nek se postavi jedan strani

Neka Bosne

knez, a

nipoto

turski

toke
ni

te pretstavke,

podanik.^) Ovo su glavne za koju nije bilo u Server pae


je prihvati.

najmanje sklonosti, da

Sada plane ustanak svom estinom osobito u


junoj i istonoj Hercegovini. Neto su se tee odluile na ustanak nahije kao: Piva, Banjani i Zupci, Kruevica, Sutorina, koje su zaslugom koinisara Devdet eff. godine 1863. dobile

njihovo podruje nije smio i nijedan turski inovnik. iz Svaka svoje sredine vlastitog starjeinu, u ijim je rukama bila uprava i sudbena vlast. Starjeina je toboe jo i drao znatan broj pandura, koji su primali iz dravne blagajne mjesenu plau od 100 groa.-) Poreza nijesu te nahije plaale, nego su jo primale i novaca. Tek iza nevelikih privilegija.
stupiti

Na

nijedan zaptija nahija birala je

koliko sedmica krzmanja odluie napokon i one (ponajvie pod uplivom kneza Nikole) piikljuiti se
ustanku.'')

Trebinja
svijeta

Najee borbe bile su izmegju Bi lee i oko manastira Dui, koji su turske ete zauzele na juri spalile. Masa kranskog
i

pobjegla

je

preko granice u Dalmaciju.


je

Megju pravoslavnim ustaama vodio


doba odlunu rije
iza

u prvo
je

MioLjubibrati. On

prvog ustanka u Hercegovini pratio Luku Vukalovia u Rusiju, ali se kasnije vratio iz Rusije u Beograd, gdje je uivao neku potporu od srpske vlade. Kada je planuo ustanak u Hercegovini, pohiti on iz Beograda u Hercegovinu, ali izgubivi do')

Sr.
1

Ruconji

o.

c.

p.

101.

^)
^)

gro u Hercegovini 20 helera.


o. c. p.

Koetschet

13

14

118

skora povjerenje Crne Gore, vojevae na svoju ruku.^) Vodstvo pravoslavnih ustaa bijae u rukama L azara Soice i Peke Pavlovia. Sve niti ustanka imao je u svojim rukama ruski konzul Jonin u Dubrovniku. paa odlui poslati ete,

AhmedHamdi

da osbbodi Gorade od opsade ustaa. Divizijonaru evket pai bilo je povjereno, da sa GOOO vojske obavi ovu misiju. Dedaga Cengi, koji je tada boravio u Lipniku, jugoistono od Gacka, ponudi mu se, da s^ muslimanima Gacka preuzeti slubu pretstraa, alt efket paa je to ponosno odbio. Kolona eiket pae^ bude napadnuta na putu efket paa morao je rtvokod Mura to vic a-) vati dvije kumpanije dio provijanta samo da moe s ostalim dijelom uzmaknuti prema Gacku. Ova prva znatna pobjeda ustaa nad regularnom turskom voj-

skom

izazvala je u slavenskih naroda, koji su veli-

simpatijom pratili borbu ustaa, opi entuzijazam. Hamdi pau zamijeni jo iste godine R e u f iza toga paa, koji je odmah pohitio u Gacko, poveo iz Gorada na pola izgladnjeli bataljun turskih vojnika poto je nastala zima, povue se sa svojim etama iz Bilee u Trebinje. Diplomacija je ovo vrijeme zaludu sjedila u Mostaru. Server paa doao je na ideju, da se Hercegovina razdijeli u dva okruja: Mostar
i i i

kom

Gacko
dobit

(s

Bileom

Trebinjem).
I

Gacko
bi

mutesariia kranina.

zaista

doskora Konstant eft., dobivi naslov pae, imenovan mutesarifom novog okruja. On je sa sobom poveo i inovnike krane, ali ni to sredstvo nije vie moglo
umiriti ustaa.

Pod

kraj

1875.

godine

opozvan

bi

Reuf
HerceKoetschet

paa,
'')

te

Server paa,
Ljubibratiu
sr.

a civilna
o,
c.

uprava
p.

O
23.

Pavlovi

28.

o.

p
'-)

Ba na onom mjestu, gdje hrabro borio sa svojim baibozucima.

se

1851.

gcd.

Dedaga


govine
bi

119

Bosne.

odijeljena
koji
je

od

Zapovjednikom
veliki

vojske postade
hvalisavac,

Aiimed Muktar paa,


brzo

nainio veliku vojniku


i

karijeru, ma da nije posjedovao osobitih sposobnosti. Valijom u Hercegovini postade A 1 p a a, koji je u januaru 1876. prispio u Hercegovinu. Grof Andrassy je megjutim u sporazumu s Rusijom i Njemakom upravio notu Engleskoj, Italiji i Francukoj, koje su potpisale pariku konvenciju od god. 1876. te u njoj saopuje, da su se suzdrati Rusija, Njemaka i Austrija sloile, da Srbiju i Crnu Goru od sudjelovanja u ustanku i da bi bile takogjer spremne po svojim konzulima i agentima doprinijeti primirenju ustanka. U ostalom valjalo bi da se Europa sloi u ovim zahtjevima na portu Potpuna sloboda vjeroispovijesti i jednakost pred zakonom za krane pobunjenih pokrajina; otstranjenje zakupa poreza; upotieba poreza samo za potrebe zemlje^) radikalno poboljanje gospodarstvenog stanja seljatva. Poto je Turska vlastitim naredbama (2. oktobra i 12. decembra) odluila provesti reforme (megju njima i takve, koje trae velevlasti), neka ih sada provede, ali pod nadzorom komisije, koja se sastaviti u zemlji od jednakog broja krana i muslimana. Ova nota, na koju su pristale i gore pomenute velevlasti, poznata je pod

taj

imenom bekog memoranduma". 2) Porta je memorandum prihvatila imenovala dva komii

sara (za Hercegovinu katolikog Arnauta

Vau

eff^,

da obeaju provedbu reforama. Dok se ovako diplomacija naprezala, zbivali su se u Hercegovini estoki okraji s ustaama. Premda je vojniki zapovjednik Muktar paa bio upozoren, da je cesta Carina (na dalm. -herceg, granici sjeverno od Dubrovnika) T r e b i n j e zapot. j.

da provedu

^) Koetschet 1. poto ve od godine odaslan iz Bosne.

c.

p.

36. veli
nije

1873.

da je ovo bilo suvino traiti osim carine nijedan pijaster

')

Fournier

p.

1617.


Peko Pavlovi
pomo
od
i

120

da

sjednuta ustaama, da se sprijei dovoz ivea i da imade svoj tabor u umi


te

(zapadno od ove ceste)

mu

doskora stii

Soice iz Pive, Maksima Baevia iz Banjana Luke Petkovia iz Zubaca, Muktar paa nije sluao tih opomena, nego je oslabio trebinjsku posadu otiao u Bileu. U Trebinju je ostalo samo
i

bataljuna vojske, koji su morali naizmjence donaati ive. Ni zapovjednik trebinjske posade Husejin paa nije mario za opomene, nego je 18. januara otposlao kao obino jedan bataljun prema Carini. Dva odjela bosanskih vojnika ila su naprijed kao predstrae i stigoe ve do utvrde kod Dui, kad ustae napadoe tursku vojsku. Bonjaci su dobili nalog da zaposjednu breuljke na obje
strane ceste kod Smokve, da zatite prolaz bataljuna, a kasnije i na povratku bataljun sa iveom. Oni su se nalazili u udaljenosti V2 sata od mjesta, gdje su ustae napale trebinjsku posadu i natjerale je u bijeg. Mjesto da su pobjegli u utvrdu Drijeno, ostadoe Bonjaci na svom mjestu, brzo uvrstis svoje pozicije, a ustae ih potpuno opkolie. 124 momka borilo se preko 56 sati protiv uasne
vatre ustaa, koji su brojali do 3000 ljudi. Kada su ispucali svu municiju, odbie kamenjem i sabljama Napokon su 50-torica preostalih poljedni juri.
ostavili

dva

Gluhe

noi
je

svoju poziciju

sklonili se u

a odavle se

poginuo

onda povratie u Trebinje. od ustaa vrli Maksim

Drijeno, tom boju

Baevi^

jedan od najmlagjih ustakih vojvoda.^) Iza ovog dogagjaja postigao je Muktar paa neznatni uspjeh kod Vlastice brda ispod Drijena, On je dakako javio u Carigrad veliku pobjedu i skoro uguenje ustanka.-) U februaru nastao je u borbama neki zastoj. Tu i tamo pomalja se Petko Pavlovi, a i
1) O njemu vie Koetschet p. 2729. Pavlovi 2829. Bio je po materi rogjak Njegua. ) Koetschet 0. c. p. lb.

0.

c.


Buconji
spominje
i

121

borbe

neke manje
svrio
je

don
je

Ive
kao
izgu-

Muica^) U martu
ustaki vogja
bivi

Mio

svoju

karijeru

Ljubibrati. On
i

potporu Crne Gore

ruskog konzula u Dubrov-

niku, na svoju ruku poduzimao akciju i uznemirivao turske oblasti po Hercegovini. Jednom prilikom, kad je preao na austrijsko zemljite, bio je u blizini na zapovijed austrijskih vlasti uhvaen odveden u Linac. Puten kasnije na slobodu, i

imotskog
umro

je u Srbiji kao pirotskom okrugu.-)

naelnik nekoga mjesta u

U aprilu dolo je do sastanka vogja ustaa s hercegodalmatinskim namjesnikom vakim valijom A p a o m. Rodi je proponirao ustaama ono, to je grof Andrassy u svom memorandumu istaknuo, ali s time ustae ne bijahu zadovoljne. Oni su u memorandumu na grofa Andrassy-a megju inim traili treinu zemlje u potpuno vlasnitvo, za tim da im Turska pogradi iznova njihove kue i crkve, da im dade ivea za godinu dana i nabavi orugje za obragjivanje zemlje. Krani ne tiebaju tii godine plaati nikakva poreza, a netrebaju poloiti oruja, dok ne stupe na snagu obeane reforme. Narodni poglavari neka s oblastima zajedno raspravljaju o provagjanju reforama. Austrijska ruska vlada u 6 mjesta, u kojima ostaju turske posade, postaviti po jednog agenta, koji paziti, da se reforme provedu.^) To su dakako bili zahtjevi

Rodiem

diktirani vrlo loom situacijom, u kojoj se tada Turska nalazila. Ustae se uza to nadahu, da im susjedne slavenske drave, Srbija i Crna Gora, koje

o. c. p. 117.
-)

Na puta kroz Dalmaciju kao


p.

svakom veem gradu doekivan sa pozdnvio Dr. Klai, (Sr. Koetschet


(o.
c. p.

zarobljenik bio je u Zadru ga je slavljem.

38;
ni

40 -4t.) Gjurgjevi

to

da

96.) znade, da je nije bilo milo ni

Mio
Crnoj
p,
l'2l.

radio u korist

Obrenovia

Gori

Austriji.

a (?), Vrijedno je

pogledati
^)

Buconji 1. c. Buconji p. 119


i

108109. Foumier

p.

17.

122

su se u to doba, poele sve ivlje pripravljati na akciju protiv Turske priskoiti u pomo. Poto se u Dubrovniku uzalud vodili pregovori o primirju, da se moe opskrbiti hranom turska posada u izolovanom Nikiu, morao je Muktar paa iza dvodnevne ljute borbe sa svim etama koje su mu stajale na raspolaganju, proi istorijskim

Duginim-klancem i iza tekih gubitaka opskrbiti ovu tvrgjavu hranom. U tim borbama pomagali su ustae obilato i Crnogorci.^) Prvih dana mjeseca maja planu ustanak i u .Bugarskoj radi zloinakih grozota, to ih tamo poinie baibozuci; u Solunu poginue njemaki i francuski konzul od luke fanatine svjetine. U Carigradu digoe se sof te i izazvae silne demonstracije. Sav Balkan nalazio se u stanju velike uzrujanosti i napokon ustanka. Zastupnici Austro-Ugarske, Njemake i Rusije sastadoe se nakon tih dogagjaja u Berlinu na vijeanje. Pod predsjedanjem i izragjen je berlinski (12. maj 1876.), koji su spomenute tri velevlasti preporuile

Gorakova memorandum

ostalima na prihvat. Ovaj memorandum je pootreno izdanje Andrassy-eve decembarske note. U njem.u se trai za ustae dvomjeseno primirje, da im se u to doba dade gragjevni materijal i ive, te da im se ostavi oruje kao i muslimanima. Turska vojska neka se ogranii samo na pojedine garnizone. Nad provedbom ovih zahtjeva imadu bditi konzuli signatarnih vlasti. Memorandum prihvatie sve velevlasti osim Engleske, koja je izjavila, da bi time bila unitena samostalnost Turske.-) Megjutim je predaja memoranduma odgogjena, poto je Abdul Aziz bio ba u to doba otsranjen s prijestolja (30. maja 1876.), a na nj postavljen u r a t V. Novi sultan proglasi svim podanicima Bosne i Hercegovine opu amnestiju

^)
-)

Koetschet p. 49-50. Fouinier p. 18.

123

se

estnedjeljno primirje, ustae to odbie.

ako

pokore

vlasti,

ali

bijae ve ustalasalo javno koje je trailo, da Srbija i Crna koji je i I a n, Gora pomognu ustaama. Knez bio u poetku odluno protiv rata, jer je bio uvjeren

to se

naime doba

mnijenje u

Srbiji,

da Srbija prema svojoj spremi i internacionalnom poloaju ne bi mogla uspjeno voditi rata, morao je pod pritiskom javnoga mnijenja popustiti, te u zajednici s Crnom Gorom preda posljednjih dana juna porti ultimatum, u kojem ova dva vladara trae, da se Bosna predade srpskoj, a Hercegovina crnogorskoj upravi. Dua srpskog ministarstva, R s t , izjavio je da se rat jedino u tom sluaju odgoditi, ako Turska prepusti upravu Bosne Srbiji uz izvjesno plaanje haraa.^) Poto nije na taj ultimatum stigao odgovor, zae Srbija navali na 2. jula ratovanje. General B j e j n u ali je jo istoga dana na veer bio od 1 bataljuna redovite turske vojske od domaih muslimana potuen prisiljen na povratak preko Drine. Slabo je prola ona srpska vojska, koja je pod generalom Z a c h o m prodrla u novopazarski sandak. Crnogorske ete skupljahu se izmegju Banjana, kamo je stigao Grahova sam knez Nikola s nakanom, da preko Nevesinja Stoca prodre prema Mostaru. Ahmed Muktar paa u misli, da Crnogorci nastojati, kako bi se to prije sjedinili sa Srbima, odlui to sjedinjenje sprijeiti, te pohiti sa 17 bataljuna preko Nevesinja na Fou. U Gacku Nei
i

Alimpi
i

traivi za sebe
fra

Kada su Srbija Crna Gora izdale proklamaciju, zaBosnu Hercegovinu, dao je biskup u Mostaru Angjeo Kraljevi, tampati izjnvu, u kojoj je sveano izjavio,
^)
i i

da katoliko stanovnitvo u sluaju, da sultan ne moi odrati ove zemlje, eli da padne pod Austriju. Poto je Austrougaiski komisar radio u zajednici s biskupom Kraljeviem, a bekomu se kabinetu ova akcija uinila preuranjena, morao je Vasi seliti iz Mostara na svoje mjesto u Skadar

Vasi

(Koetschct

o.

c.

p.

B4 65.)


vesinju

124

Nikola
ustaa
i

ostadoe samo male posade. Knez na elu 14.000 Crnogoraca hercegovakih zauzme gotovo bez olpora Gacko i bileu pod N e V e s n j e. U Nevesinju zapovjedae I s a ga, imajui V/^ bataljun vojnika. Crnogorska popali opustoi nevesinjsku okolinu, ali kad
i i i

padne

1-

kualo juriem zauzeti Nevesinje, bila glava odbijena od hrabre posade. U taboru kod Ne ve sin ja bio je crnogorski knez Nikola upozoren od austro-ugarskoga zastupnika u Crnoj Gori, potpukovnika Thoemmela, da Austrija ne trpi'i prodiranje kneevo u dolinu Neretve. prije toga znalo se da je Thoemmel imao od svoje vlade slijedeu instrukciju kakogod

vojska je poje krvavih

Ve

oruje odluilo, Austrija pridraje sebi pravo ektifikacije rezultata borbe.


r

rata sa strane Crne Gore i knez Nikola (nekako polovinom juna) poslao Peka Pavlovia prema Kleku, da ga zauzme da tako suzbije eventualni dolazak turske vojirke s morske strane. Peko Pavlovi je iz busije napao u Vranjevu selu kod Kleka turske ete, kad su ile po vodu na jedno vrelo postigao znatne uspjehe protiv Turaka.^) On je jo napao i Ljubinje, ali bez uspjeha, te se u drugoj polovini juna povratio glavnoj crnogorskoj vojsci.-) Dok je knez Nikola boravio kod N e v e s n j a poslao je Ali paa Muktar pai u depeu, da se povrati u Gacko, te da tako sprijei Crnogorcima povratak. Kad je Muktar pai osim toga stigao Nevesinje^ nalOfi iz Carigrada, da zatiti Mostar odabere Muktar paa dulji, ali sigurniji put preko Sarajeva u Mostar, a ne na Gacko. Oito mu nije Prije

navjetenja

Srbije, bijae

aj nie
i

Opirni

lijepi
p.

opis u

Buconjia

p.

124129.
i

toj

130 134. Vanredno smiono ponijee se u Paborbi muslimanl<c eiifa hanuma


-)

Ibidem

Mataradia

ariT

Hadia,

erifa dobila je kasnije nian

50 kruna mjeseno. Udala se za

H a s a n-b ega

engia

od sultana

iz

Zagorja.


prijalo,
i

125

da bude eventualno prisiljen na borbu s Crnogorcima. On je onako bio samo u rijeima velik. Po uasnoj vruini morale su njegove ete preko Sarajeva u Mostar, prevaljujui dnevice do 40 km. iza jednodnevnog odmora u Mostaru ode on s ovako izmorenim etama prema Nevesinju, kad je Ali paa ve saznao, da su se Crnogorci poeli polako povlaiti. Knez Nikola je naime vidio, da poslije austrijskoga veta nema nade dalnjem napretku. Na putu u Nevesinje naigju Muktar paine predstrae ustaa pod Stankom na jedno 2000 Crnogoraca (kod Biine nad Blagaj em). Crnogorci u veoma dobrim pozicijama zametnue borbu, ali se ipak moradoe povui pred pretenijom silom. ^) I ovaj neznatni uspjeh, prikazao je Muktar paa kao sjajnu i veliku pobjedu u Carigradu. Knez Nikola povukao se u najboljem redu na Korita, a Muktar paa poeo je ve sanjati o tome,
i

Radoviem

provaliti u Crnu Goru i spaliti Cetinje. Od Nevesinja pogje on prema Bilei samo da se to prije prikui Crnoj Gori. Knez Nikola pomno je pratio kretanje turske vojske i zaustavio se pod Planom sjeverozapadno od Bilee. Kad je turska vojska zamakla za Planu, pogje i knez sa svojom vojskom dalje i stade kod Vrbice. Gjurgjevi, koji se nalazio u glavnom stanu kneza Nikole, pripovijeda dalnjim dogagjajima slijedee, Muktar paa nalazio se ve u Bileu, a Peko Pavlovi dobije zadau, da Turke domami iz Bilee u t. zv. do, gdje je Crnogorcima bilo najpovoljnije

kako

Vui

za bitku. On je uzeo 400 ljudi i silesiju trubljaa, te se doulja do Bilee i stade pucati na gradske kue i turski tabor. Radi velikog broja trubljaa mislili su Turci, da je tu skupljena sva crnogorska vojska, te Muktar paa naredi, da se zametne boj. Crnogorci Peke Pavlovia stadoe uzmicati, a Turci ih stadoe proganjati, idui za njima prema
1)

Detalji
i

110111.

ovog boja Koetschet Buconji p. 137.

p.

5960; Gjurgjevi

p.

126

dolu ni ne slutei, da je tu u zasjedi sva crnogorska vojska, koja se ovamo spustila iz Vrbice. Poto je ve turska glavna municija bila otpremljena prema crnogorskoj granici, nijesu Turci imali dosta municije. Doskora se prelo na dijeljenje mejdana handarima. Turci poee bjeati prema Bilei, a Crnogorci ih proganjahu sve do grada, koji su mogli zauzeti bez osocitih potekoa, da su samo ustrajali. Od Turaka ostade na bojitu 2500
megju njima idivizionar Selim paa zapovjednik glavnog stoera ukri-beg. Osim toga pade u suanjstvo 300 vojnika, a od odlinih viih asnika: paa (26. jula 1876). Muktar paa pobjee najprije u Bileu, a ne osjeajui se ni ovgje sigurnim ode u Trebinje. Odavle je htio svaliti svu krivicu radi poraza na Selim pau jer je obojicu drao za mrtve, Osman paa opravdavao se sa Cetinja i bacao opet svu krivnju na Muktar pau.^) Knez Nikola zadrao se jo neko vrijeme na Gatakom polju, a onda se povukao u svoja Brda. Muktar paa je krajem augusta htjeo kod Klobuka navaliti na Crnu Goru, a'i ga ni ovaj put nije pralila srea. Jo u poetku srpsko-crnogorsko- turskog rata sporazumijele su se Rusija Austrija o nainu svoga raana Balkanu. 8. jula sastadoe se naime
mrtvih,
i

Vujem

Osman

Osman

car Franjo Josip


u

1.

car

Aleksandar
i

IL

dvorcu Reichstadtu i ovdje bude odlueno slijedee: Ako budu Srbija Crna Gora od Turske svladane, ne smije se njihov posjed, ni njihov odnoaj prema Turskoj ni u promijeniti. U protivnom sluaju dobit Srbija nekoje bosanske distrikte na Drini, a Crna Gora se poveati popraninim dijelovima Hercegovine. Sve ostalo od Bosne Hercegovine pripast Austriji, a Rusija moi slobodno proiriti svoju granicu u Besa-

ekom

em

^)

Buconji

Gjurgjevi o. 14U. p. 138

c.

p.

112130.

Koetschet

p.

60 63>

127
se vlasti prema prema azijskoj strani. Obje dalnjem razvitku dogagjaja sporazumjeti o svim mogunostima. Osim ovih toaka, koje nas na ovom mjestu zanimaju, sporazumjele su se Rusija Austrija u svim drugim tokama t. zv. orijentalnog pitanja. Valja jo istai, da su zakljuile ostati neutralnima, dok na ratitu ne dogje do vanije odluke. Zato je i Austrija odmati zatvorila luku K e k za turski dovoz.^) vojevahu s malo sree protiv Turaka Srbi usprkos velikog broja ruskih dobrovoljaca. Kada su sprekrajem oktobra zauzeli Turci Aleksinac mali se na Beograd, posredova Rusija u Carigradu^ da se Srbiji dade ve prije zatraeno primirje. 1.
i

rabiji

novembra dobila

je

Srbija

zatraeno
i

ptin

irje

od

Rusije vodili su se dva mjeseca. Izmegju Austrije r.eprestano pregovori o daljnjem postupanju na Balkanu, koji su esto nosili karekter nepovjerenja jedne drave prema drugoj. Engleska je napokon
predloila

konferenciju zastupnika velevlasti u Carigradu, koja je poela ondje vijeati oko po-

lovine decembra 1876. Vijeanja su trajala sve do 20. januara 1877. Pozitivni rezultat vijeanja bijae taj, da je primirje sa Srbijom i Crnom Gorom bilo produljeno do marta 1877. U dugim pitanjima je porta odbila sve zahtjeve velevlasti (za Bosnu se traila nova organizacija sa kranskim guvernerom,
.

izabranim pod uplivom velevlasti). 20. januara razila se konferencija bez rezultata. Sa Srbijom sklopila je porta 28. februara mir na osnovu statusquo-a", ali sa Crnom Gorom, koja je stavljala velike zahtjeve nije dolo do mira.
Rusija je u

londonskoj konferenciji"

(3.

1877.) zatraila, da Turska pristane na mir i s Crnom Gorom, da pone provagjati reforme i da se razorui. Rusija je takogjer spremna, da pregovara o razoruanju s Turskom, ali tek onda,
')

marta

sanstanku u Reichstadtu

opirnije eovori

Fouiniet

p.

20-23.

128

kada bude s Cinom Gorom sklopljen perfektan mir i leforme na Balkanu provedene. Valja uvaiti, da su svi energini zahtjevi Ruposlije konvencije izmegju Rusije i sije uslijedili
sklopljene u Budimpeti (lb. janu1877.) Austrija je ovdje obeala Rusiji, da u sluaju rata izmegju Rusije i Turske ostati neutralna pae i Rusiju diplomatski podupirati. Austrija
Austrije,

ara

dozvoliti ruskim

komisarima kupovati sve

to je za

vojsku potrebno.

Sredstva

vrijeme za voji

niku okupaciju Bosne

Hercegovine

bira. Austrija ne svoj vojniki rajon proiriti na Rumunjsku, SrCrnu Goru, a Rusija opet na biju, Bugarsku Srbiju, Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu. Srbija i

imade Austrija pravo da


i

jom,

Crna Gora mogu operisati sa svojim etama s Rusiizvan ovoga teritorija.. Ova konvencija ali popunjena je 18. marta u Beu. Ekspanzivno Hercegopodruje Austrije protee se na Bosnu izmegju Srbije i Crne vinu, a o podruju
i

Gore (Novopazarski sandak) zakljuen


j

ka sn

ji

U
Rusije

aprilu

m. odgovor Turske na zahtjev Londonu. Turska izjavljuje, dae


a z u
stie
ali

spor

bez tugje intervencije i da pristati na ruske zahtjeve, koji razoruanje moe ponizuju. Samo istodobno je sauvati mir. Tri dana iza toga dobio je knez Nikola obavijest, da se primirje s njime ne moe vie produljiti, jer su se pregovori o miru razbili. Rusija je sada moiala povui konzekvencije i n a v i jest iti
provesti reforme,
radije ratovati,

nego

Turskoj
rata

rat (24. ne zanimaju vas

u poetku brzo paa. Tek u decembru zaustavio slavni padne ova tvrgjava u ruske ruke, a sada je Rusija Srbiju pozvala, da Turskoj navijesti rat. Iza pada i

aprila 1877. i) Detalji ovog na ovom mjestu. Rusija je napredovala, dok je nije kod Plevna

Osman

izmegju ^) Opirno o pregovaranju novini podacima u Fourniera p. 2347.

Rusije

Austrije s


Plevna

129

u r k o brzo napredovae ruski general preavi Balkan i zauzevi Jedrene. Ovdje je sklopglavni ljeno primirje, u kome su bili utvrgjeni uslovi mira, a ovo je dovelo do Sanstefanskog ugovora, koji je Rusija diktovala, a porta samo potpisala. Turska je uz diuge teke uvjete pristala u t ugo vo ru na au t o n o i j u B o sn e i

ve

om

Hercegovine.
ugovor uzrujao je neke veleEnglesku, Njemaku i Austriju. Ova potonja bila je upravo izigrana od ruske diplomacije.^) Ni Srbija nije bila zadovoljna radi zakljuenog stvaranja velike Bugarske, te je srpsko javno mnijenje bilo veoma razoarano sanstefanskim ugovorom.-) Grof Andrassj stade raditi, da se sazove vijeati o konferencija evropskih velevlasti, koja modifikaciji sanstefanskog ugovora. Rusija je kuala, da Austriju predobije za poseban sporazum, ali grof Andrassy ne pristade nato. Dugotrajna pregovaranja izmegju velevlasti svrie odlukom, da se u Berlinu sastane kongres. 13. juna zaeo je napokon kongres svoj rad pod predsjedanjem njemakoga kancelara Bismarcka. U drugoj polovini god. 1877. pade u ruke Crnogoraca posvema izolovani N i k i , prisiljen na predaju uljed gladi i jer mu Crnogorci oduzee vodu.^)
vlasti,

Sanstefanski a naroito

^) SI. Jovanovi u raspravi: Graf Julije Andrassy (L. M. knjiga 296 p. 4692) veli, da Rusija nije mislila iskljuiti Austriju i Njemaku od uea kod sklapanja Sanstefanskog mira i da nije krila od svojih saveznika uslove mira (sr. p. 47). Izvodi Jovanovievi ine mi se odvie nategnuti. 2) Slanojevi: Istorija srpskog naioda p. 312. ^) Kad su Crnogorci opsjedali Niki, u Sarajevu se, kako ironino veli Dr. Koetschet, piobudio ratoborni duh. Pod pae, bijae neto osobnim ravnanjem namjesnika

S.

Mashar

Sarajlija

izvjebano i poslano u Hercegovinu. u Mostaru pofcvadie se vogje megju sobom. Sarajlije nastavie uza sve to svoj put do N e v e s i n j a, ali ve za tri sedmice povratie se preko brda i dolina svojim kuama (Koetschet
i

unovaeno

Ve

o.

c.

p.

69-70.)

VI.

OKUPACIJA BOSNE
A.

HERCEGOVINE.

(1878.)

BOSNA NEPOSREDNO PRED OKUPACIJOM.


Iza Ibrahim Dervi pae izmijenilo se u kratko vrijeme nekoliko namjesnika u Bosni do posljednjega

Mashar pae
pao
autoritet

(april

1877.).

zemlji je

duboka

dravne vlasti, a nijedan od namjesnika nije imao dovoljno energije, da togod poduzme, to bi povratilo ugled vladi. Oni su onako dolazili u ovu zemlju u nadi, da njihov boravak ovdje ne
i

biti

od duljeg
to je
i

trajanja.

Za

to

su svoj

nastojali

vie

mogue

iskorisiiti

poloaj za sebe,

svoje rogjake

prijatelje.

god. 1873. nijesu inovnici mogli dobiti plae. Kod blagajne im se odgovaralo, da nema para. Oni su lihvarima jevrejima davali svoje namire, koji su im isplatili 507o od plae, a ostalo je valija dijelio s njima. ^) Nesigurnost u zemlji bivala je svakim danom vea. Poznati H a d L o j o brat mu stvorie razbojnike bande, od kojih nije nitko bio siguran pae ni u Sarajevu i okolini. Proklamacija ustava (31. decembra 1876.) u Turskoj, nije u Bosni nala nikakva odziva. Vidi se to najbolje po tome, to se nitko od muslimana
i
i

Ve

')

Herkalovi

o.

c.

p. 66.

131
htio primiti mandata, nego na naprimio je taj posao jevrejin J a v e r ef f. B a r u eh. Teke su ratne kontribucije titite narod. Od dravnih slubenika utjerivao se ratni porez u novcu uzimalo se 10% od njihove plae. Isio su tako morale i opine plaati ratni porez u novcu. Krani su plaali po 10 pijastra (oko 2 K), a bogatiji i po 20 pijastra. Veleposjednici morali su davati u naravi n. pr. penice za vojsku. U poetku 1877. pozvala je porta sav muslimanski narod od 1570. godine pod oruje premda je ve u to doba stajalo pod orujem oko 52 bataljuna. Vojska je bila slabo plaana i opskrbljivana tako, da su bile veoma este dezercije. Apel porte naao je uljed toga slabi odziv. paa, posljednji osmanlijski namjesnik Bosne, kojemu je bio dodijeljen kao civilni adlatus Konstantin paa,^) bijae pravo carigradsko dijete, koji nije nimalo poznavao zemlje, a niti je osjeao kakove simpatije za nju. Poto nije iz Carigrada primao instrukcija za svoje dranje, on je igrao vie ulogu posmatraa dogagjaja, nego li aktivnog faktora. U vrijeme rusko-iurskoga rata kolale su u Bosni osobho poslije san-slefanskog ugovora najrazliitije glasine o buduem nainu vladanja. Neuspjeh Turske u ratu s Rusijom znaio je gubitak i ono malo prestia, to su ga osmanlijske vlasti imale u zemlji. Istina je, da su Bonjaci i ovaj posljednji put mnogo doprinijeli u obranu carstva. Na svim bojitima hrabro su se
i

krana

nije

govor

vaiije

Mashar

njihovi bataljuni, rezerva je stajala du azijske granice, ali uza sve to nije vie bilo prema pretstavnicima centralne vlade u Bosni nikakva tovanja. proljeu god. 1878. nalazila se Turska u stanju najvee bijede. Razmjerno je Bosna piema ostalim krajevima turskoga carstva jo najmanje bila
borili
i

evropske

^)

On

je jo

u novembru 1876. ostavio Hercegovinu. 9*

132

taknuta tom opom mizerijom. Osim istone Hercegovine suhe granice prema Hrvatskoj, koje je unitio ustanka, seljaci su u itavoj zemlji obragjivali svoja polja. Seoski je svijet bio u obiajnom svom apalinom miru, ali zato je to vie brujalo u gradovima, napose u Sarajevu. Osmanlijska je vlada dugo utila o dogovaranju u San Stefanu, stavljena ali doskora se ipak proulo, da je Bosni u izgled autonomna vlada. Neki muslimani poeli su ve sanjariti, kako je evo nadolo vrijeme, da se ispune njihove siarc aspiracije o neodvisnosti Bosne od osmanlijske vlade, zamiljajui sebi Bosnu autonomnom u starom feudalnom duhu prije Omer-painih vremena. Osmanlijska vlada inila im se odvie evropska i oni su samo pod silu prignuli pred njom svoje glave. Dakako, da autonomija, koja je Bosni bila stavljena u izgled, nije imala ni izdaleka biti oiiaka, kako bi to njima bilo prijalo. Me^jutim nita se nije pravo o tome znalo i svatko se preputao kombinacijama, koje su njemu bile
i

ma

najpovoljnije.

Specijalno u Sarajevu bijae veliki broj nezadovoljnika s osmanlijskom upravom, koji su eljno ekali zgodu, da svojem osjeanju miljenju dadu javno izraaja. Poto je stanje vojske u Bosni bilo veoma jadno i vojnici nijesu primali ve odavna nikakove plae, a uza to vanredno manjkavu opskrbu, nagjoe nezadovoljnici povod, da javno istupe pioiiv osmanlijske vlade.
i i

u poetku maja (1878.) saznala je policija, da se svake veeri poslije obavljenog klanjanja u raznim dijelovima gra ia dre sastanci, u kojima je osobitu ulogu igrala ulema i hode. Megju agitatorima se na prvom mjestu isticae imam begove damije Hatiz Abdullah eff. Kaugdi, nemirni fanatik, koji se ve u doba Osman-paino isticao kao veliki protivnik krana i zato dolazio u

Ve

sukob

konakom.

Uza

nj

pristajahu

nii
i

slojevi

sarajevskog stanovnitva.

Od

ostalih vogja

agitatora


isticahu se jo:

133

eff.

Muhamed

H a d i- Ja ma-

kov ,
i

mudeiis, oduevljeni fanatik, koji se do ovog doba nije isticao ni u kakvim nemirima, ali sada uao u pokret sa svom energijom, je osvjedoen, da osmanlijska vlada nije vie kadra odbiti od Bosne mrske evropske kaure.
ejh
i

U
Fa
d
i i

konaku
i

je

imao

jaki upliv

Mustafa beg

p a , glava koterije, koja je sanjala o uspostavi davno propale staro-bosanske feudalne epohe. On se tek nedavno vratio iz progonstva iz Carigrada. Koetschet veli za nj, da je preko mjere bio astoljubiv, a uza to da je vazda imao na umu
i

interese svoje koterije. i odlinijih muslimana pripadao je vogjama beg Kapetanovi L j u b u a k. R'o je to naitan, i inteligentan ovjek, vatren govornik. Ba u to doba bijae on naelnik Sarajeva, a teio je i za mutesarifatom s rangom pae. Porta je nerado gledala domae ljude u viim slubama, te j tako lako Mashar paa mogao sprijeiti njegovo imenovanje. Za njega valja jo lei, da nije imao

line svoje interese

Od

Mehmed

nita

zajednikoga
i

masom

fanatizovanom sarajevskom s da se jo za vremena povukao s povrine.^)

Adresa nezadovoljnika, o kojoj se dulje po ariji govorilo, bila je napokon 2. januara predana sa silnim potpisima valiji pai. Ovog

Mashar

namjesnika smo ve naprijed u kratko karakterizovali, a sada nam valja jo primjetit', da je njegova antipatija prema Bonjacima, osobito Sarajlijama, za godinu dana njegovog s ubovanja toliko narasla, da je lekao jednom prilikom, p.omatrajui velike skupine Sarajlija, dok su izlazile iz careve damije: Ako naa vlada uope moi zadrati Bosnu, to ona mora kao nekada sve ove tvrdoglavce bez milosti milosrgja prognati u Anadoliju, jer s njima

') Sr. Koetschet o. c. p 7576. Herkalovi veli, za nj on drao za spas ovili zemalja ulaz austrijsl^e vojske. Kad je megjutim stigao telegram o mandatu .bekundste er aucli keine Freude daran" (o. c. p. 118.)

da

je

134
je svaki
I

napredak svaki kulturni rad nemogu.^) odvie jasno karakteriu ove rijei odnoaj izmegju Bonjaka i turskih oblasti, a da bi trebale posebi

nog komentara. Mashar paa primio


je bila direktno

je

izaslanstvo

adresu, koja

naperena protiv inovnitva, a osobito protiv tadanjeg vojnikog zapovjednika Veli pae.

adresi crtaju se materijalne patnje muslimanskog stanovnitva, koje je doprinijelo velikih rtava u interesu drave, a ova ih nije zatitila ni u njihovim ivotnim interesima. Autoritet oblasti je potkopan, a tome je krivo nepoteno i podmitljivo inovnitvo. Vodstvo vojnikih poslova lei u nevrijednim rukama. Kao to se ovo potonje ticalo Veli pae, tako su tube glede civilnog inovnitva bile poglavito uperene protiv civilnog

adlatusa Konstant-pae,

koji se

nadao, da
i

uljed svakako
zasjesti

oekivane promjene odnoaja u


vie vano mjesto, te se nego to je to bilo za nj oportuno.

Bosni

na

pribliio Srbima,

je na vijeanje predstojodlinike, koji iza govora Mehmed bega Kapetanovia zakljuie, da se izabere odbor od 24 lana sa zadaom, da ispita iznesene zahtjeve tube da stavi predloge, kako bi se otstranile .razne zloupotrebe. Radi pogibeljnog poloovaj aja u kojem se zemlja nalazi, raspravljat odbor o sredstvima za obranu zemlje. Mustafa Fadilpai bude iazabran za predsjednika toga odbora. Berlinski kongres raspravljae sporna orijentalna pitanja od 13. juna do 13. jula. Crna Gora dobila je osim teritorija na istoku i jugoistoku svog dosadanjeg podruja nahije hercegovake: Niki, Pivu B a n j a n e. 28. juna poeo je kongres raspravljati 14. lanku san-stefanskog ugovora, u koje M je bilo govora o Bosni. Grof Andrassy je u ime austro-ugarske monarhije u svom ekspozeju

Mashar paa sazvao


oblasti
i

nike

druge

'

1)

Koetschet

o.

c.

p.

72.

135

Bosne Hercegovine od evropskog interesa, jer je posljednji orijentalni rat imao svoj poetak ba u ovim zemljama, u
razlagao, da je pitanje sudbine

u stanju umiriti ustanak u velikoj masi. Radi ovog posljednjeg bila je monarhija izloena znatnim rtvama,^) a pogranini narodi monarhije pretrpjeli su velike tete. Autonomijom za ove pokrajine kako je zamiljena u san-stefanskom ugovoru, ne se stati na kraj nemirima, jer su ovdje prevelike vjerske i socijalne opreke megju stanovnicima, koje i dalje trajati, a time ove pokrajine biti vrelom neprestanog oteivanja austro-ugarske monarhije. Monarhija pristati samo na takvo rijeenje ovog pitanja, koje konano u obim pokrajinama stvoriti mir sprijeiti za uvijek dogagjaje na tetu monarhije. Formalni predio g, da Austrija
nije

kojima Turska
i

bila

zaustaviti

iselivanje

e
i

zaposjedne

upravlja Bosnom
lord
S
a
1

Hercekoji je

govinom

stavio je

b u

r y,

uz engleskog ministra predsjednika Beaconsfielda zastupao na kongresu Englesku. Engleska je ve prije bila obeala Austriji, da zaposjednue Bosne Hercegovine po monarhiji u svakoj formi" podupirati, ali sada nije predlagala aneksiju, nego samo okupaciju i^ upravu", dakako neogranienu vremenom.-) ini se, da je namjera Grofa Andrassy-a bila, da se zadovolji ovom blaom formom. Na kongresu, tvrdi Fournier, nija nitko u toj blaoj izvanjskoj formi vidio drugo do potpunog utjelovjenja ovih pokrajina austro-ugarskoj monarhiji.^) Na predlog Engleske pristadoe Rusija, Njemaka, Italija i Francuska, samo turski zastupnici Karatheodorypaa, Ali i Sa-' dullah bej oponirahu prema svojim instrukcijama.

Mehmed

^) Grof Andrassy j izjavio, da je drava potroila na te iseljenike 10 milijuna forinti.

2)
^)

Ovako
Sr.

je

Engleska
o, c,

dala

na sebe prenijeti

Cipar.

Fournier

p. 68.

136

Oni su megju inim sveano obeali, da turska odmah uvesti u ovim pokrajinama reforme. Grof Andrassy izjavio je u ime austro- ugarske monarhije, da je ona spremna preuzeti okupaciju i
upravu obiju pokrajina, samo iskljuuje novopazarski sandak, gdje neka dalje ostane na snazi osmanlijska uprava. Monarhija pridraje ipak sebi pravo, da ovdje radi prometa i trgovine dri posade.
i i

Kada je lord Beaconsfield iza svrene sjednice turskim zastupnicima predbacio njihovo dranje i izaao pae i s gronjama, aBismarck svjetovao grofu Andrassy-u, da ugje u

Bosnu

prije
im nove

nego

to dobije privolu porte,

postade poloaj nijihov vrlo teak. ^) 4. jula stigoe instrukcije, prema kojima izjavie, da sultan sebi predraje pravo, da se s Austrijom neposredno sporazumi u pitanju Bosne. 11. jula izjavie turski
zastupnici

jednom od
e
r
1

austrijskih

runu

Haym

u,

da

oni

punomonika, basamo onda potpisati


p
i

akte kongresa, ako se

Austro-Ugarska tajno

s-

meno

obveze, da smatra svoju okupaciju provizornom, te da ona ne dira sultanov suverenitet. Oni izjavie, da ele
ove izjave samo radi sebe,

kako
i

bi se zatitili

od gnjeva sultanova obeae sveano, ove tajne saznati. da nitko ne U predpoljednjoj sjednici U. jula nijesu turski zastupnici traili nikakve izmjene redakcije lanka o Bosni, a kad

je

slijedei dan imao biti akt sveano potpisan, osvanue oni kod Grofa Andrassy-a zatraie od njega, da pristane na njihov zahtjev, to su ga stavili barunu H a y m e r u. Grof Andrassy, koji nije htio, da eventualno turski zastupnici kongres razvrgnu, a u uvjerenju, da to ni najmanje ne
i 1 i

ve

1) Bismarck je svjetovao u doba izmegju jedrenskoga ali Andrassy je htjco okupaciju formi (Jovanovi SI.: Grof Julije

Andrassy-u, da ugje u Bosnu


primirja i san-stefanskoga mira, u besprijekornoj diplomatsko!

AndraI

I.

c.

p. 48).

137

od tete uspjehu monarhije, potpisa protokol, u kojem izjavie zastupnici monarhije,


biti

da suverena priiva sultanova ne biti okupacije dirnuta, da se dalje ima okupacija smatrati provizor-

injenicom

nom
cije

da

se o

neposredno

pojedinostima okupaiza svretka kongresa


je 13. jula
i

obje vlade sporazumiti. Napokon


XXV.

bio potpisan kongresni akt, sastojei se od 64 lanka.

Hercegovine, se Bosne ovako Pokrajine Bosnu Hercegovinu zaposjest njima upravljati Austro-Ugarska. Poto austro-ugarska vlada ne eli da upravlja sandakom Novim Pazarom, koji se protee megju Srbijom i Crnom Gorom u jugoistonom pravcu do preko Mitrovice (Jusqu'au dela de Mitrovitza"), ovdje
a glasi
:

lanak tie

osmanlijska administracija. Austro-ugarska monarhija, da osigura opstanak novom politikom stanju (du nouvel etat politique") kao i slobodu i sigurnost komunikacija, pridraje sebi pravo u itavom opsegu ovoga dijela staroga bosanskog vilajeta drati posade posjedovati vojnike i trgovake ceste (l'Autriche-Hongrie se reserve le dioit de tenir garnison et d'avoir des routes militaires et commerciales sur toute l'entendue dei cette partie de l'ancien Vilayet de Bosnie"). U tu svrhu pridravaju za se austro ugarska i turska vlada, da se potankostima sporazume.') Vratimo se sada na dogadjaje u Bosni. Zakljuak o mandatu okupacije stigao je u Sarajevo na generalnog konzula V a s i a ve 3, jula. On je dobio ujedno i naputak od Grofa Andrassy-a, da o toj injenici obavijesti odlinije ljude, pa i muslimane. Tadanji vrlo brbljavi konzularni kancelista H e r k a 1 o v i -) jo je u noi izmegju
i

dalje

funkcionirati

^)

raspravama

berlinskoga
je,

kongresa
je

Sr.

Fournier

p.

6475. Herkalovi napisao


-')

kako

poznato

svoje

memo-

are, koje

smo na

vie mjesta citirali.

138
3.
je

4.

jula rairio tu vijest tako, da je

ve

4.

jula

znala za mandat okupacije itava arija. Istoga dana

konzul Vasi slubeno saopio valiji Mashar-pai depeu grofa Andrassy-a, a ovaj je izjavio, da to prima samo kao privatni razgovor do znanja da u tako vanim stvarima prima instrukcije samo od svoga
i

vladara.

Nema sumnje, da su evropske velevlasti, davi austro-ugarskoj monarhiji mandat okupacije, pretpostavljale, da se okupacija provesti u miru to vie, to se u doba kongresa u Carigradu za izvjesno tvrdilo, da ne austrijske ete kod ulaza u Bosnu naii na otpor. Ovo openito miljenje dijelio je i

Andrassy poznata je njegova izjava, se Bosna Hercegovina okupirati jednom vojnikom glazbom. Grof
grof da

Andrassy je dakako bio loe o situaciji informiran po konzulu, a valjda po drugim svojim agentima. Zato imademo dokaza. Tako nam je poznato, da je konzul Vasi u jednom izvjetaju od 20.
i i

aprila pisao
^)

pouzdanju

nadi",

koju

imadu bosanski begovi prema austrijskoj vladi. Fra Grgo Marti zabiljeio je,
kako
je

Vasi

javio Andrassy-u, da ni puka ne

puknuti, kad dogje austrijska vojska. 2) Turska vlada je poevi od aprila 1878. slala u zemlju velike transporte municije i oruja tako, da doskora nije bilo mjesta u magazinima, nego se i u konaku moralo spremati patrone i nove puke. itavo dranje turske vlade za i poslije berlinskoga kongresa bilo je takvo, da ona nije htjela istinito i odluno sluu Forniera p. 77. prema .Crvenoj knjizi*.

')

Sr. biljeku

p. 91. Kapetan Milinkovi, koji je bio jo dodijeljen sarajevskom generalnom konzulu kao vicekonzul, sabiiao je data, koja eventualno posluiti kod budue vojnike okupacije. Jedna d' pea Milinkovieva je puanuhvaena. njoj Miliiikov javlja, da je stvo puno najlojalnijih uvstava prema Njeg. Vetianstvu.
^)

Zapamenja

u zimi 187d.

kransko

(Koetschet

0.

c.

p. 67.)

139

beno u Bosni izjaviti, na

to je pristala.

Time

je

dakako

krvave dogagjaje u doba okupacije. Dr. Koetschet u ostalom s pravom primjeuje, da je grof Andrassy radio neoprezno, dakako krivo upuen. Od 3. jula do ulaska austrijskih eta bilo je dostatno, da se organidakle 24 dana zira otpor u onom opsegu, koji bi inae bio nemogu, da se nije prije reda stvar publicirala.^) 5. jula, uljed rairenih vijesti iz austrijkoga konzulata, nastade u Sarajevu opa uzbuna. Duani u ariji ostadoe zatvoreni, a masa svijeta poela se skupljati u velikoj avliji Husrev-begove damije. Ovdje je istupio opet aktivno Hadi Lojo, razvivi u sredini avlije zelen barjak. Masa ga je burno pozdravskrivila

mnogo

ljala.

Time

je

zapoeo
1

ovaj toliko razviu


je
j

kani tobonji junak svoju karijeru sarajevskoj ,,re vo uci i". Uloga, to ju
i

Hadi Lojo igrao u sarajevskom pokretu ne smije se odvie naivno potcijeniti, ali je od mnogih istoriara Hadi Lojo prikazan kao veliki heroj. Fra Grga Marti, koji je bio lanom ,, njegovoga mediisa', lino ga dobro poznavao, veli za nj, da je bio ovjek
i

prostoga roda, teko je umio neto itati i pisati, a zanim.anje mu je bilo pogdjekad, da je na konjima dobavljao materijal za gragjevine u Sarajevu. Iza

toga se dao na ,, hodanje". Kriomario je duhan iz Hercegovine sa Diine i raznaao ga na tovare po Bosni, a da vlada nita nije protiv njega poduzela. Naprijed smo imali prilike spomenuti, da se bavio mimogred sa svojim biatom i razbojnikim poslovima, kojima je takogjer uprava zaludu kuala stati na kraj. Izaslani orunici, imajui pred njim repekta, redovno su se vraali bez njega. Jednom je bio i vojniki imam. Poznat je bio sa svoga herkulskog stasa i glasa vjerskoga fanatizma. U itavom otporu protiv okupa jije igrao je, razmjerno prema drugima, nedunu ulogu. 2)
i

^)

Koetschet

0.

c.

p.
sr.

78.

o)

O
c.

Hadi
p. 74;

Loji

Marti:
o.
c,

Zapamcnja

p.

10;

Koet-

schet

0.

Herkalovi

p. 125.

140

Hadi Lojo stigao je u Sarajevo na glas, da se ovdje neto sprema. Ne zna se, da li je doao iz vlastite inicijative ili ga pozvae vogje pokreta. Valija
i

Mashar paa

nije

imao uz

opu

uzbugjenost
zatvoriti.

dezorganizaciju

Uz Hadi Loju
proletarijat.

smionosti, prianjaj u

da ga

dade

prvom redu

sarajevski

Kada je Mashar-paa uo za dogagjaje u avliji Begove-damije, pozva on u konak vojnikog zapovjednika Veli -pau, vie inovnike i muslimanske odlinike, koji se nijesu prikljuili ustanku Hadi Loja. Veli-paa htio je u prvi mah, da eventualni ustanak ugui svojim Anadolcima, jer s pravom nije imao povjerenja u bataljun Bonjaka, koji je bio u vojarni konsigniran. Za: tije poa vodstvom oficira zatvorie sve ulaze u konak i u kasarnu. Mashar paa opominjae na hladnokrvnost ne htjede, da preuzme odgovornost za kakovi sukob s narodom.^) Neki od vogja svjetine, koja se pribliila konaku bie priputeni u konak, te stavie pitanje, da U je sultan Bosnu i Hercegovinu izruio Aus'riji. Na to dakako ni Mashar paa nije mogao dati odgovora. Poto su buntovnici naroito traili odstup Veli pae, izjavi ovaj, da se zahvaljuje na svojoj asti i da predaje zapovjednitvo priviemeno brigadiru I smet pai Uzuniu, rogjenom Bonjaku. Ovo je svjetinu donekle udobrovoljilo i ona
i

se razigje.

Dva dana iza toga primio je Mashar paa u svom konaku sveano Hadi Loja, poastio ga kahvom cigaretama, a konano bude zamoljen, da uzme sa sobom svilenu kesicu s dukatima u znak,
i

mu je sve oproteno, to ga je do sada teretilo. Bila je to prava amnestija. Mashar paa zaludu se dulje vremena obraao telegramima na portu, da mu odgovore, to je zakljueno s Bosnom. Kada je napokon odaslao brda
')

Koctschet

o.

c.

p. 80.


nom na
bunu,
stie

141

zojav, u kojem se prikazuje jadni poloaj vlade, koja se bez vojske nalazi u gradu, potpuno sprem-

mu

odgovor, da su osmanlijski
s austrijskim

delegati od sultana

opunomoeni, da

delegatima stupe u pregovore. Ujedno regjuje, da narod opominje na ekanje

mu
i

se od-

mir.^)

Narodni odbor ili vijee zapoe opet raditi. U sjednicama odbora radili su i muslimanski odlinici, koji su se sada morali prikljuiti masi, jer se njihovo dranje tumailo kao da su podmieni od Austrije. Vanu je ulogu igrao u tom odboru Mustafa beg Fadilpai, Narodni odbor zakljui, da se digne opi ustanak u zemlji protiv austrijskih ovaj zakljuak bi brzojavno javljen svim eta okrunim mjestima. Na portu je poslan protestni
i

telegram protiv okupacije. Veli paa je ostavio doskora Sarajevo, a nekoliko dana iza toga stigao je ovamo Hafiz paa
s

jednom eskadionom
i

kavalerije,

premda

se

Mashar

paa najprije nadao, da Hafiz paa dovesti vie eta u grad izbaviti njega vladu iz teke situacije.
i

Sarajevo i pleBio je to ovjek uen, ali veliki fanatik. Svjetina ga je pozdravila s velikim entuzijazmom, a on je vatrenim govorom u odboru poticao na otpor. Hafiz paa je prekasno razabrao, to je uinio, dovedavi ovog ovjeka sa sobom u Sarajevo. Na njegov mig morao je Vehbi eff. ostaviti Sarajevo, ali on je ve ovdje obavio svoju misiju, utvrdivi Sarajlije u otporu i ustanku. Kasnije vidjeti plevaljskog muftiju u borbi s austrijskim etama kao vjetog organizatora otpora.
stigao
je

Hafiz-paom
i

valjski muftija

Vehb effendija.
i

emo

Dunost Hafiz pae bijae, da upozori narod na teke posljedice otpora i na uzaludnu borbu. On je to uinio, makar je bio uvjeren, da ne biti mogue uvjeriti otporne elemente o opravdanosti
i

ovakog
1)

stanovita.
Ibidem
p. 82.

Prema

dr.

Koetschetu,

koji

je

142

dobro dulje vremena lino poznavao Hafiz-pau, nije urovao s ustankom, ali u pomanjkanju vojnike sile on nije ni mogao preduzeti kakove akHafiz-paa
buntovnika.^) drugoj polovini jula zabiljeile su sarajevske novine Bosna" vijest, da austro-ugarska vojska zaposjesti Bosnu i Hercegovinu. Ovo potvrdie i carigradske novine. Kada je prema kraju mjeseca Hafiz paa poduzeo neka sredstva, koja se masi priinjahu sumnjivima, da su protiv nje naperena, die se opet svjetina, a na elu joj H a d i L o j o. Hafiz paa promiljao je najprije na to, da orujem rastjera svjetinu, ali ipak se predomisli radi slabe discipline vojske i demoralizovanih asnika. Svjetina je dola pred konak (27. jula). Hafiz paa pokuao ju je s balkona umiriti, ali zaludu. Poto je jedna kumpanija infanterije zaposjela sve ulaze u konak, dogje i do sukoba, u kojem je poginuo jedan asnik, dva vojnika, a i jedan ovjek iz svjetine, dok su nekolicina bila ranjena. Nekoji pouzdanici svjetine dobili su pristup u konak, te tu zatraie, da svi osmanlijski inovnici odstupe i da se postavi narodna vlada. Pred oima pouzdanika odaslan je na portu telegram, da su oblasti prisiljene voljom naroda na odsiup. Istog dana poslije podne prikljui bosanski bataljun.'-) se ustaama U noi ostavi Hafiz paa kasarnu, ^kamo se bio povukao s Mashar paom sa 100 konjanika, poavi Terezijom ulicom u dolinu Koeva, pa onda nad Bjelavama, te stie neopaen sve do viegradskih vratiju^ a odavle pogje dalje viegradskom
cije protiv

Koetschet o c. p. 84. Marti je u Zapamenjima da je Hafiz paa urovao s ustanicom. Vrlo nepouzdani Kneevi (Carsko-turski namjesnici u Bosni Hercegovini Senj 1887, p. 92.) veli, da je on upravo organizirao usranak proiiv okupacije. Uza to ima jo drugih nepouzdanih njemu. vijesti

Sr.

(p.

87.) miljenja,

Koetschet p 87. I Marti fZapamenja p 91) zaoiljeovim rijeima: .neko kroz prozor, neko kroz vrata prebaci robu svoju i pobjegnu ispod barjaka'.
-)

io je to


sudbini.

143

cestom, prepustivi Mashar pau

drugove njihovoj susretne jaki odjel naoruanih muslimana iz Mokrog. Najprije je htio, da se probije, ali vojnici njegovi izjavie, da se ne boriti protiv jednovjernika. U to opazi Hafiz paa, da ga progone i iz Saiajeva. Ne preostade mu drugo nego da se preda. U pratnji ga odvedoe do begove damije. 28. jula proklamirae buntovnici novu vladu. Za vojskovogju bosanskih eta bijahu izabrani

Kod

Hana na Hrei

HadiJamakovi
dak.^) Na elo
civilne

Haki IsmaelTasliuprave
postavie

Hafiz

pau,
i

koji je bio skinut s

sada

se

morao

deputacija otila je

vojnikog zapovjednitva pokoriti volji ustaa. Posebna Mashar pai, da njemu njegoi

vim drugovima javi odluku bosanskoga naroda i ujedno da se spremi na put u Carigrad. Hadi Lojo obilazio je po gradu s mladjim ljudima, te se zaustavi pred kuom poznatog gragjanina Petra Petrovia, najavivi da je osmanlijsko gospodstvo oboreno i postavljena na-

rodna vlada, koja e smatrati Srbe svojom braom. Petrovi je doiio iz kue
zlatom vezeni urak i predao ga Hadi Loji. Uz poklike Mi smo bir (jedno), slavilo se po Sarajevu Dratimljenje izmegju Srba i Muslimana. I srpska mlade demonstrirala je sarajevskim ulicama. Arhimandrit Sava i pop RistoKantaizali su obueni kao harambae, u pojasu im kubure i handari, na elu omladine, koja pjevala srpske pjesme. Megju vogjama ovog je pokreta u Sarajevu osobito se isticao uitelj Stevo Petranovi. Inae su u egzekutivni odbor narodne vlade od Srba osim Petrovia-Petrakia spadali
:

Novakovi

Kosanovi

jo

Jovo Bakra Vasiljevi, RistoJ. Besarovi, Risto Hadi ukovi , GjorgjoHadi-Damjanovi, braa Dmitari
i

Glia
')

Jeftanovi
O

drugi.

Na

sastanke

narod73.

Taslidaku vrlo nepovoljno sudi Koetschet

o. c. p.


nog odbora Grgo Marti,
koji je igrao

144

Srbe i neki Jevreji. Fra izmegju katolika najvaniju ulogu, sakrio se u francuskom konzulatu.^) Franjevci su ve prije odailjali brojne izjave lojalnosti i odadolazili su uz

nosti austrijskoj vladi.

Narodna

vlada

preuze

vlast
i

u svoje ruke

a s h a r osmanlijski inovnici u pratnji od 100 konjanika Sarajevo uz porugu svjetine, te odoe preko Plevlja u Carigrad,'-) Sjutra dan iza njihova odlaska morao je i austrougarski konzul, te podanici austro-ugarske monarhije

obavijesti o tome sve gradove ih na otpor. Zadnjih dana jula

kotare,

pozivajui

ostavie
ostali

paaiKonstantpaa,

te

njime ostaviti Sarajevo.*') Dogagjaji u Sarajevu naigjoe na osobiti odziv u glavnom gradu Hercegovine, Mostaru. Ovdje je postojala t. zv. bojno pvvjerenstvo, u kojem su
s
bili

brigadir
I

Ali pa
i

a,

ueni

muftija

Kara beg,
i

vladika

gnat

je,

biskup

Kraljevi
im
stie

drugi.

obrati se ova komisija na portu brzojavom, da Austrija prelazi granicu


to joj je raditi? Austrija i ako
Iz

Neposredno pred okupaciju


Carigrada
prijateljski

odgovor:

e doi,

doi.

Na osnovu

ovog brzojava stvorila se btranka, koja je radila oko toga, da se austro-ugarska vojska doeka bez otpora.^) Druga, kud i kamo jaa stranka, kojoj su pripadale mase mostarske, a na elu im Alija

Haljevac
^)

Ali-aga
i

Hamzi

spremile

su se

Razloge vidi

kratko

Marti taknuo

u Zapamenjima p. 90^4, gdje se u bratimljenja izmegju Srba i muslimana.

'*) Konstant paa je dan prije odlaska bio skoro od razjajarene svjetine ubijen, da ga nije spasio Hadi Lojo.

Detalji u Koetscheta o. c. p. 94. Marti 1. c. p. 92. vrlo diastino opisuje niin, kojim je konzulu bila dojavljena volja naroda. Koetschet istie odlunost konzula Vasia u veoma tekoj situaciji.
^)

Marti

*) Buconji o. c. p. 149. Ovdje mi valja primjetiti, da se u opisu dogadjaja u Mostaru oslanjam najvie na pripovije-

danje

Buconjievo, ma

da

mi se ini, da nije dosta

kritino.

145

na otpor, koji je bio dirigiran iz Sarajeva. Sarajevo je bio naime izaslan Hadi Arif eff. Kajt a z, kojega je narodna vlada imenovala hercegovakim mutesarifom, a on je odavle javio, da se sva Bosna sprema na otpor i da velika doi Hercegovini. Ovo je svjetinu potaknulo, da je energinije istupila protiv pretstavnika osmanlijske vlade. Vogje svjetine zatraie najprije mutesarifa, da ih on vodi u borbu, ali mutesarif odbije taj zahtjev pozivajui se na nalog sultanov, da se ne smije nitko opirati austrijskoj vojsci. Sada buntovnici zatraie od

pomo

muftije Ka rabe ga
po
letvu. ^)

fetvu, da se mogu boriti da im bude slobodno poubijati u Mostaru sve to se krsti. Karabeg uzkrati
erijatu protiv neprijatelja
i

Poto je brigadir Ali-paa bio otpustio bosanski redifski bataljun, opravdavajui tu svoju odluku

injenicom,

da bosanski vojnici ne spadaju vie carskoj osmanlijskoj vojsci, razigjoe se ti vojnici po Mostaru i prikljuie se masi Duntovnika. Svjetina, razjarena dranjem pretstavnika oblasti, opsjedne konak, provali u nj i poubija mutesarifa
i i

Mustafa pau Hulussiju zeta mu. muftiju Karabeg a, kadiju potpukovnika Muradbega. Jedini
je

Ali-paa,

vojniki

za-

povjednik
Od
te krajini

sretno izmaknuo smrti.-) drugih krajeva siabo se u poetku odazvala

narodnoj vladi Posavina. Banja Luka nije uope mislila na otpor, a isto tako i Travnik. U Bihau,

spremao

se

kao uvijek jak otpor, koji


j
i

je

ondje pripravljao

Hu s e

n-b

eg Karabegovi.

^) Prema Gjurgjeviu o. c. p. 166. rekao je Karabeg Gdje nema cara, nema ni fe<ve po erijatu -) U datumu ovog Icrvoprolia ne slau se vijesti. Gjurgjevi koji je tada boravio u Mostaru stavlja ovaj dogagjaj na Ji>. jula. (Mnoge detalji gl. u njegovim Memoarima p. 163-170.)
:

Koetschet opet stavlja taj a Buconji na 2. augusta.

dogagjaj

na 31. jula

^o. c.

p. ^5),

B.

VOJNIKA OKUPACIJA BOSNE


I

HERCEGOVINE,
ve mnogo

Austrijsko ratno ministarstvo bilo je


prije obavijeteno

o topografskim odnoajima okupacionog podruja kartografskim snimanjem Gus-

tava Thoemmela, Ivana Roskievicza Henrika Daublebsky von Sternecka.^)


i

Spomenuli

smo

ve,

da

je

kapetan

Milinkovi

takogjer kao vicekonzul pribirao potrebni materijal, a isto su radili i neki drugi asnici.

Jo u prvoj polovini jula obavljena


zacija potrebnih eta, koje nijesu u

je mobili-

poetku prekoi

od tog je 9.000 bilo 80.000 vojnika, a odregjenoza uvanje dalmatinske granice za posade u Dalmaciju. Kasnije su stigla znatna pojaanja.
raile
i

Zapovjednitvo okupacionog zbora bijae povje-

reno

Josipu barunuFilipoviu, a njemu bi dodijeljen Fml. Stefan barun Jovanovi, da

') Rezultate objavie oni u specijalnim djelima. ThoemmeI: Geschichtliche, politische nnd topographisch-statistischcBeschreibung des Vilajets Bosnien. Wien 1867; Roskievicz: Studien uber Bosnien und Merzegovina Leipzig und Wien 18o8. Sterneck: Geographische Verhaltnisse, Kommunikationcn und das Reisen in B. H. und Noid-Montenegro. Wien 1877.

147

ravna divizijom, koja je imala okupirati Hercegovinu.^) 21. jula stigao je Fzm. Filipovi u Brod, da ravna pripremama za prijelaz eta. Sve pripreme za prijelaz bile su svrene 27. jula, ali se moralo jo ekati jer je porta zavlaila s pregovorima. Napokon se svrie i pregovori, a 28. jula stie Filipoviu

nalog, da sjutradan

zom eta.
Prije prijelaza

pone
je

prijelau

eta izdao

Filipovi

ime

vladarevo proklamaciju
i

na narod u

Bosni, u kojoj se veli, da austro-ugarske eie dolaze u Bosnu kao prijatelji naroda, da poprave u zemlji, to su vremena posljednji gragjanski rat od nje
uinili.

Sultan

je

privolio,

da

tu

e
e

svom

monom

prijatelju caru Franji

zemlju povjeri Josipu I. Odsele

svaki imati jednako pravo pred zakonom, branit se svaiji ivot, vjera i imanje; zemaljski dohoci upotrebit se jedino na potrebu zemlje. Zaostali porezi od posljednjih godina ne se utjerivati. 2) jutro 29. jula prijegjoe austro-ugarske ete

u Bosnu^ na 6 mjesta
tajnice,

Kod
i

Samca, Vrgorca

Broda, Gradike, Imotskog.

Kos-

Ratovanje u Bosni opisano je s isto vojnikoga gleDle Occupation Bosniens und der Hercegovina duich k. u. k. Truppen im Jahre 1878. (Osterreich. miiitarische Zeitschrift, Wien 1879. Mitteilungen des Kriegs-Archivs). Unsere Truppen im Bosnien und der Hercegovina 1878. Einzelndarstellungen, herausgegeben und redigiert vom Hptm. A Veltze.
1)

<Jita

u djelima

gornjih djela Dr. Povijest okupacije Bosne i Hercegovine 1S78. Zagreb 1910. Dr. Mandi je iscrpivo i kritiki sloio u svom djelcu sav materijal vojnike okupacije.
*) Proklamaciju donio je u Sarajevo izmegju 25 2'3. jula rezervni nadporunik u i c k i, preobuen kao trgovac. Konzul Vasi, prije no to je morao ostaviti Sarajevo, predao je primjerke proklamacije deputaciji, koja mu je dola javiti da seli iz Bosne. Petraki-Petrovi htio je proklamaciju itati, ali mu istre iz ruku s rijeima, je drugi lan deputacije da Bonjaci ne nita da Z;iadu o berlinskom kongresu, da ne priznavaju tugjeg vladara i da svaki napadaj u ime Allahovo odbiti (Koetschet o. c. 94. i p. 85.)

Wien-Leipzig 1907. 1908. Gotovo suvinim ini upotrebu

Mandi:

Jamakovi

10*


Divizija fml.

148

vojvode odWiirtemberga

zaposjela je najprije Bos. Gradiku, a 31. jula unigjoe prve njegove ete u Banju Luku bez ikakvog otpora. Nekoliko stotina ustaa razbjeglo se na sve strane, se proulo, da se pribliava austrijska vojska. U joj Luci radile su osman-

im Ban

lijske oblasti do posljednjega


Banja Luka mogla
je biti

asa

predana u potpunoj formi


preao
je se

okupacionim etama.

Fml.

Jovanovi

svojim
i

e-

Imottama granicu na dva mjesta, kod Vrgorca skog krenuvi prema Ljubukom, koje je zaposjeo 2. augusta. Dva dana kasnije sukobio se Jovanovi ustaama kod sela itluka. Pod vodstvom s naime Alije Haljevca i Ali-age nalazilo se oko 12.000 ustaa, megju njima neto

Hamzia

a n a. Hamvrlo ozloglaenih N i k i n a u ta i Haljevac odoe prije sukoba u Jovanovia tabor,, te izjavie, da su Hercegovci brzojavno zamolili cara, da ne alje na njih vojsku, nego da im alje inovnike. Jovanovi im odgovori, da se pokore i dade im proglase, da ih podijele. Kad su se Haljevac i Hamzi povratili iz Jovanovieva tabora, razbjegne se najvei dio ustaa, tako da je iza kratkoga boja
r
i

zi

ostatak bilo Iako savladati.^) Iza toga su Jovanovieve ete bez ozbiljnog otpora 5. augusta unile u Mostar. Jovanovi je tek slijedei dan uniao u grad u pratnji odlinih predstavnika gragjanstva, koji su mu u susret izali. -j Filipovi je sa glavnom kolonom svoje vojske prema D e r v e n t i. Poglavice krenuo iz ovih mjesta poklonie mu se bez otpora. Odavde je bio poslan kapetan generalnog stoera, poznati

Broda

ve

V i i 1 i n k s jednom eskadronom husarske pukovnije u dolinu Bosne, da razvidi teren komunikacije, da u veim mjestima priskrbi ivea, razdijeli
i

Sr. Gjurgjevi o. c. p. 172173. i Buconji o. c p. 162. Hafiz paa, sin Ali-pae. Megju njima H a d biskup Kraljevi (Buconji p. 163.) Rizvanbegovia
1)

149

Ve

proklamacije i pripravi narod na dolazak eta. se sada opazilo, da se zbog loih komunikacija mora vojska razdijeliti u manje odjele, da moe nastaviti put u dolinu Bosne. Milinkovi je stigao 1. augusta u Doboj, a 2. augusta u Maglaj. Prvaci izagjoe preda nj, lijepo ga doekae i poastie, a Maglajlani ga jo uvjeravahu, da ne imati nikakvih zapreka na daljnem putu. Sjutradan zaputi se Milinkovi sasvim bezbrino sa svojim^ konjanicima dolinom potoka L j e n i c e prema e p u. Marti u Zapamenjima pria, da su ih na putu susretali krani i upozoravali da ne idu dalje, jer da je epako polje puno ustaa. Iza etirisatnog puta, kad stigoe pod V e j u planinu, zapoee ustae sipati vatru na husare s obje strane ceste. Husari odgovarahu pucnjavom iz puaka, koju kapetan Milinkovi prekine zapovjegju, da se uzmakne prema Maglaju. Vraajui se niz jedan brijeg (Slukin kamen!) naigjoe husari na telegrafske ice, koje su ustae preko ceste izprevezali za grane stabalja u umi. Mnogo je husara posrnulo preko tih ica i poginulo. Pod kapetanom Milinkoviem bijahu dva konja ubijena, tako da je tek na treem utekao smrti. Do 45 husara i dva asnika izgubilo je ivot (3. augusta).^) Kad su Filipoviu stigle vijesti o pokolju husara, odlui on odmah poi protiv Maglaja. Prije toga rasprio jfe vei broj ustaa kod sela Kosova, zatim kod Maglaja i 6. augusta unigje u prilino pusti grad. Na grad udari namet od 5.000 forinti, ali kasnije oprosti tu kaznu Maglajlanima, kad se nala ratna blagajna od 20.000 forinti, koju su sa

sobom

nosili nastradali husari.

Fml.
tivili

Wartemberg

svladao

je

kod Jajca

jedno 45000. ustaa,

koji su

mu

se ovdje uspro-

pod vodstvom

Hamdibega Teskeredia,

') Vrijedno je uz vojnike izvjetaje pogledati i Fra Grgino pripovijedanje, koje se ini vjerodostojno, jer je bio lini Milinkoviev znanac i prijatelj. (Zapamenja p. 96.)

150

Ustae

begaKulenoviai bega Dabia.


Kulenovi. U
august)

ostavie na bojnom polju 70 mrtvih, 250 ranjenih i 300 zarobljenika. Megju mrtvima bijae i beg redovima jajakih ustaa bilo je bosanskih^ i oko 1000 rumelijskih vojnika.^) (7.

etiii

dana

iza

toga

WUrtemberg bez otpora


gdje
je

uniao je vojvoda u Tiavnik.

Filipovi je iz Maglaja poao prema e p u, svladao jaku vojsku od jedno 6000 ustaa.
odaslani

Kad
jeva,

je boj

zapoeo, stigoe megju ustae od egzekutivnog odbora,


i

iz

Ha

Sarad i

Jamakovi
sa

Mustafa beg Fadilpai

Srbinom Ris tom Bujakom, Hadi Jamakovi uao je u borbu, a Mustafa beg je umakao kui u Sarajevo.') 7, augusta uniao je Filipovi u e p e,
a ustae

klanac, najopasnija toka pala bez kapi ktvi i ujedno uklonjena i najvea zapreka za daljne operacije prema Sarajevu. Narodni odbor je megjutim u Sarajevu radio to je vie mogao, da organizira otpor. Tako je 3.

mjesto

da

brane

Vranduki
Tako
je

uzmakoe prema

Busovai.

augusta bilo zakljueno, da se svi tugjinci (OsmanArnauti, Nikiki bjegunci), a i osmanlijski inovnici imadu oboruati i poslati na bojno polje. Jevrejiimadu platiti 1 milijun pijastra ratnog poreza.-') Poto se narodni odbor obratio za informaciju carigradskoj vladi, siie mu istog dana odgovor od velikog vezira. Porta dakako nije odgovorila onako, kako je bila duna, potpisavi berlinski ugovor. Odgovor velikog vezira je glasio, da je vlada u ime sultanovo potpisala protokol berlinskoga kongresa, po ko.em je austro-ugarskoj monarhiji dan mandat, da Bosnu privremeno (muvaket) zaposjedne, ali da se vlada o mjerama, koje se imadu poduzeti jote s monarhijom sporazumjeti. Bosanski
lije,

^)

Koetscliet o.
Ibid. p.

c.

p. 99.

103.

*)

1 pijastar =:=

16 helera.

151

narod neka se ne uspiotivi oruanom lukom, jer Austrija orujem zaposjesti zemlju, bit ako zemlju nepovoljniji. Ovim dakako uvjeti za narod veliki vezir nije kazao potpunu istinu. Oznaivi evropski mandat Austrije kao privremeni", on je izdao dodue ono, to je u tajnom protokolu bilo utanaeno izmegju Austrije i Turske, a nije
i

spomenuo ono,
se iz svega,

to su ustanovile

velevlasti.^)

Vidi

da

se
i

carigradska

vlada

podavala iluzijama

ispiaznim nadama.

jo uvijek Austrija ne

Auslako zaposjesti Bosne. Dotle, dok uskrsnut trija troiti sile na okupiranje zemlje, kakova nova konstelacija, koja bi uinila nemoguim izvagjanje berlinskog ugovora ili bi izazvala moda inteivenciju koje druge sile.-) Da je porta zaista neto slinoga kombinirala, dokazuje nam najbolje telegram njezin, to ga je izmegju 5. i 6. augusta poslala u Sarajevo. U lom

moi

telegramu saopuje veliki vezir, da je sultan bolno dirnut dogagjajima u Bosni, te da je zatraio intervenciju engleske kraljice, kako bi se sprijeilo daljne proljevanje krvi. Osmanlijski poslanik u Beu dobio je nalog, da o tom koiaku porte obavijesti beku vladu. Hafiz pai odregjuje se zadaa, da sa depulacijom odlinika ode u Filipovia tabor i da zatrai obustavu daljnih operacija. Uz velike potekoe (Hadi Lojo se osobito tome protivio) odlui narodna vlada, da posebna deputacija odnese prijepis ovog portinog brzojava u Filipoviev tabor. Filipovi je ba bio doao do Zenice, kad mu iz Sarajeva stie deputacija s Hafiz-paom na elu. U toj deputaciji nalazili su se jo

Avdija
^)

Halaevi, Fehim
depei
ve'.il<od

eff.

Hadi Alikadi,

vezira

sr.

Koetscliet p. 97. Fournier

o.

c.

p. 79.

-) tome sr. Pavlovi o. c p. 46. Pavlovi referira o djelu Falicnera: Ober Operationen im Gebirgsland, illustriert durch Kampfe der Osterreicher bei der Occupation Bosnicns 1885. (Meni nepristupno djelo).

O Alfonza

152

Dimitrije Jeftanovi, Risto

J.

Besarovi,
eff. Isa-

Hadi Livaji

(katolik)

Filpovi je deputaciju primio vrlo neprijazno izjavivi, da on samo poznaje naloge, koje mu daje njegov car kralj, a za druge ne ii'ari. Ujedno je upozorio deputaciju, da poradi oko toga, kako se ustae ne bi opirale, zagrozivi se najveom strogou, ako se bude dalje otpor naslavljao.^) Deputacija se povratila prilino pokunjena iz Filipovieva tabora kui. Putem navratie se u tabor ustaa kod lokota (na cesli izmegju Kiseljaka
(jevrejin).
i

kovi

Salamon

Iv.

usovae),
smislu,
ali

gdje sti kuali djelovati u svaki pokuaj ove vrste


.

pomirbenom
ostade glas

vapijuega.. 16. augusta svladale su Filipovieve ete ustae kod KlokotaiKaknja i napokon 17. augusta kod Visokoga. Ostatak ustaa, u koliko se nije razbjegao, pohitao je u divljem bijegu pod vodst-

vom Hadi
Osobitu

Jamakovia
je

prema

:~arajevu.

ulogu ovih posljednjih dana igrao heroj" Hadi Lojo. Njegov se posao sastojao u tome, da je iz Sarajeva pratio ete na bojno polje, ali jedva da je dalje dospio od Kiseljaka. On nije sudjelovao ni u jednom sukobu. U. augusta bio se povratio opet u Sarajevo izjavivi, da je doao natrag, kako bi jo posljednje, za boj sposobne ljude poveo na bojite. Kada se je 14. augusta proulo po Sarajevu, da je bez razlo^^a pogubio jednog kranina, zavlada ope uzbugjenje protiv tog demagoga. I narodnom odboru dodijala je diktatura to i vikaa, te u njemu kadija izree (tako se misli) protiv njega smrtnu osudu, jer je ostavio bojno polje. On bude pozvan pied narodni odbor. Ovdje su dvojica bila odregjena, da ga na dani znak smaknu. Hadi Lojo, koji je valjda bio upozoren, to se protiv njega sprema, sakupi oko sebe 12 svojih najvjernijih i najodlunijih drugova, te uz

uope

Koetscliet o

c.

10i>.

Marti

o.

c.

p.

98.

153
gronju pogje prema konaku. Saavi s konja, poe se penjali stepenicama u konak, ali mu se iznenada (?) isprazni puka, koju je drao u desnoj ruci. Zrno od puke prodrije mu u lijevu nogu, a njegovi ga drugovi ranjena otpremie kui. Svima je odlanulo u Sarajevu, kad se proulo o Hadi Lojinoj nesreij) U noi od 16. na 17. augusta pobjegao je iz Saradjetetom, ali se morao kod Gorada se rana na zlo dala.-) a f i z-p a a skup15. augusta sazvao je tinu u konak. Ovdje je u vrlo ozbiljnom govoru razloio prisutnima, da je svaki otpor s vojnikoga gledita oito ludilo i da ne preostaje drugo nego
jeva sa
i

enom

zaustaviti, jer

mu

poloiti oruje.
iza

Megjutim

je

bila

stigla

vijest

od
je

plevaljskoga muftije Vehbi

eff., koji

pada osmanlijske vlade stigao u Sarajevo, a onda bio poslan, da organizira ustanak u Posavini, da je potpuno razbio neprijateljske ete da je sada neprijatelja satjerati u Bosnu. Ovo u akciji, kako
i

je ratnoj

stranci dalo

mnogo

poleta
trg,

novoj
je

danas zemaljska vlada) jo istoga dana poslije podne zakljueno


je
i

skuptini na musali
dalje boriti se

(onda

protiv

nepr.jatelja.
i

Ujedno

poslana municija u Kiseljak Visoko. U subotu 17. augusta odrala se opet skuptina u konaku. Ovdje se ve znalo, da je Jamakovi poraen kod Kaknja da se zaludu bori kod Visokog. Filipovi je ve zaposjeo Kiseljak kretao prema Kobiljoj glavi. Devet desetina prisutnih, megju njima svi lanovi narodnog odbora, bijahu osvjedoeni, da je otpor uzaludan, ali vikai su ipak sprijeili zakljuak o mirnoj predaji. Na veer tek stvoren je zakljuak, da se grad ima bez otpora predati. Ovaj zakljuak pomrsio je Hadi Jamakovi, koji je s ostacima svojih eta prispio u Sarajevo Svojim (18. augusta). On nije htio ni uti o miru.
i i

') 2j

Ibid. p.
Sr.
i

102. 203. Martia o. c.

p.

103, koji Hadi Loju

prikazuje

kao bezazlenoga ovjeka.

__ 154
terorom
i

upravo prisilio prisutne na daljni otpor spremati, to je bilo potrebno za obranu grada. a f i z-p a a je kuao, da ga od tog odvrati,, preputajui Jamakoviu za svu nesreu odgovornost. Pod veer ode u tabor Filipoviev, da pokae javno, kako on kao osmanlijski general nije sudjelovao u revoluciji otporu protiv austrijskih eta. hilipovi ga proglasi ratnim zarobljenikom i dade ga otpremiti u Brod. Ovaj Filipovxev in ne odobrie u Beu i
je

poeo

Hafiz-paa dobije dozvolu, da bodno otii u Carigrad.^)

moe

slo-

Hadi Janiakovi
poee
u
brzini
sakupljati,

Ahmed Nako
je

'O

bilo za oruje

sposobno, da u jutro slijedeega dana ponu borbu. Ustae se smjestie po okolnim brdima (kao: Gorici, Humu, Debelom brdu, Pain brdu) i t. d. 19. augusta poe Filipovi s navalom na Sarajevo. U svemu je trebalo 6 sati, da i glavni grad Bosne pade u njegove ruke. Jedina toka grada,
koju je trebalo juriem zauzeti, bila
je

etvrt

m e-

gjuAlipaine damije
nice. Stanovnici ovoga
siromane samardije,
kraja,

vojnike

bol-

veinom Arnauti i su se zdvojnom hrabrou. Ovdje je bila openito rairena glasina, da pobjedonosni kauri napasti njihove ene i djevojke. Tko nije uo, veli Koetschet, o onim enama, koje su pucale iz unutranjosti Alipaine damije i voljele da padnu od neprijateljskog zrna, nego da ive dospiju u ruke mrskih kaura.-) U 5 sati poslije podne uniao je Filipovi sveano u grad uz svirku voj likih glazbi pucnjavu topova.
branili

manje sree vojevao

je

protiv ustaa u skih eta kod

Posavini.

Iza

Fml. Szapary neuspjeha austriji

ca

nie, Dobo ja.


')
'-')

morao
Ovdje

Hana Pirkovca, Tuzle GraSzapary uzmaknuti do je


je

ustaa

(osobito
Koetschet
Ibid. p.

23.

imao podnijeti teke augusta). Filipovi je


107
o.
c.

navale

morao

o. c. p.

108109. Marti

101.


traiti

155

pojaanja i kad su ona stigla, mogao je Szapary opet stupiti u ofenzivu, ali je jo uvijek trebao dulje vremena, dok je Posavinu i Tuzlu oistio od ustaa. (22. septembra.) U Brkom je organizirao otpor kajmakam Meiimed beg emerli i ova se varo morala uzeti na juri. emerli je pobjegao u Srbiju, a odavle u Carigrad.^) Plevaljski muftija, kojemu pripada glavna zasluga za ovaj estoki otpor u Posavini, povue se prema Zvorniku, a kad Zvorniani ne htjedoe otpora, u Srebrenicu. Ne uspjevi ni ovdje, ode u Viegrad i otada iseze s bojita. Zvornik i Srebrenica predadoe se pod kraj sepFilipovieve ete nastavie borbu s ustaama na Glasincu. Od poetka septembra do 22. septembra bilo je^bojeva oko Mokrog, Bandina enkovia. Prvih dana oktobra Odaka
i

tembra.

zaposjedoe austrijske ete Gorade, Viegrad, a j n i e i F o u. 8. oktobra predade se i Konjic. U blizini Gorada uhvaen je poetkom oktobra i H a d L j 0. On je bio odveden u Sarajevo, gdje mu odrczae bolesnu nogu. Kasnije je odsugjen na 5 godinju robiju i odveden u eku. Kad je dobio amnestiju, ode sa enom keri u Meku, gdje je i umro.-) Osobito estoko opirahu se austrijskoj okupaciji Krajinici, koji su i ovaj put kao vazda do sada pokazali, da su pravi potomci goropadnoga Mustaj-bega i Maje Hrnjice i da su jo uvijek kadri srtati i u najveu pogibelj, pa kud puklo da puklo. Najei bojevi bili su se u Krajini polovicom septembra. Organizator ustanka bio je bihaki mutesarif, H u s e j i n-b eg Karabegovi,
i i

Koetsctit o. c. p. 96. sudbini Hadi Loje sr. Mandi o c. p. 84., koji donaa piipovijest jednog oevica, Italto je Hadi Lojo ut.vaen (F. Noir: Eilebnisse eines Otsterr. Infanteristen in Bosnien und der Hercegovina. Prag 1884) I. Marti (o. c. p. 118) je dosta zabiljeio o tom dogagjaju.
^) ^)


a uza
nj

156

se jo isticahu

Hasan Salki
Medinelija
i

kao vogje ustaa H a d Pei, Hadi Ibrahim Hadi Ahmetaga Poz dera.
iz
15.000.

Broj ustaa narastao je po gdjekad i do Od 15 19. septembra borili su se general

Za eh

Rheinlander

kod

Bihaa.

U noi
i

19.

septembra
pre-

ostavie ustae tvrgjavu, koju

dadoe

turski

asnici

odmah Miri-beg
i
i

iza toga

Ha san- aga.

Hasan Salki
se poslije
i

Medinelija
i

pada Bihaa u klance

povukoe gudure kod Pei.

Ovdje se zgrnue posljednji zatonici krajike slobode. Uz Salkia Medineliju istie se jo Ah med

Mu

.
a

Bilo je tu krajinika iz

rova,

Buima,

K a d u e, T o d o-. Jezerskoga, Stijene


1 i

Pei,

megju njima

vie

od 300 turskih nizama.

Svaki pedalj peke zemlje branile su ustae odlinom hrabrou, osobito megju njima Kladuani, koji su najdulje u borbi ustrajali. Tek kad je austrijska vojska pod sam peki grad dopala, izvjeena bi bijela zastava. Oko 10. oktobra vrati se general Rheinlander u Biha razoruavi prije toga Podzvizd, Vranogra i Buim u nadi, da je dovrio pacifikaciju Krajine. Iza povratka dozna, da se jo uvijek opiie mala tvrgjica Kladua. Taj otpor potraja 14 dana, a Kladuani pripovijedaju, da je u gradu bilo u svemu
etiri branitelja. Kada su austrijski vojnici unili ugrad, nali su ga prazna (20. oktobar.)^) Valja nam se jo povratiti na Iza svoga ulaza u Mostar izdade Jovanovi nalog, da se oblinja mjesta oko Mostara oiste od ustaa. General Schluderer zaposjedne

okupaciju

Hercegovine.

nakon kratkog otpora redovne turske posade, vanu Stolac. Buconji,^) znade slijedee detalje. General Schluderer spremio je pred Stocem jednog vojnika u grad, da javi zapovjedniku tvrgjave, neka

toku

*)

O
1.

borbi Krajinilta

sr.

Lopai: Biha
stavlja

bihaka

krajina

p. 118., 196., 248.


^)

c.

p.

168183.

On

ove dogagjajc na

8.

9.

.augusta.

157 dogje na dogovore glede sporazuma o ispranjenju i predaji tvrgjave. Ovom se pozivu odazvae civilni i vojniki zapovjednici. K njima se jo pridruie i stolalci prvaci (oko 20 na broju). Izaslanstvo iz Stoca krenulo je pjee iz grada prema Gorici, dok )m je s druge strane izaao u susret s Kreme n a general Schluderer. Na poziv generalov predade vojniki zapovjednik kljue od grada i odlui se, da ode s posadom bez oruja. Iza toga je austrijska vojska zaposjela tvrgjavu, a mrska posada otpremljena je preko Metkovia kui. General Schluderer imao je sastanak s Hamzibegom Rizvanbegoviem^) s Pjeevca, kod kojeg se nalo i drugih odlinih muslimana svi uvjeravahu generala, da se narod mirno po