You are on page 1of 470

vti

i^^^

X.

^tt^ >

~^',:%f:k

;->--.-'?fv,.'

>-mZ:A

6#**f ?!S'^^

^W't^'.

^-'

POVIJESUBOSNE
OD

NAJSTARIJIH

VREMENA DO PROPASTI

'

KRALJEVSTVA.

SASTAVIO

M^LAN PRELOG.

SARAJEVO

NAKLADA

J.

STUDNIKE

I

DRUGA.

NAKLADOM
j.

KNJIŽARE

STUDNIKE

1

DRUGA U SARAJEVU
JE:
dra.

IZAŠLO

Bosna i Hercegovina u rimsko doba od

Patscha

K

1.50.
i

Kraljevski grad Jajce. Povijest ire Truhelke, vez. K 3"50.

znamenitosti od dra.

Naši gradovi. Opis najljepših sredovjenih gradova Hercegovine od dra. Cire Truhelke, vez. Bosne
i

K 5—.
Geschichtliche Grundlage der bosnischen Agrarfrage von Dr. iro Truheika, K 1*20.

Pregledna karta Bosne nike K —'40.

i

Hercegovine od

A. Stud-

Najnoviji plan Sarajeva od A. Studnike,

K —60;

SADRŽAJ.

Strana

I.

Hercegovina od seobe južnih Slavena 7—13 do Kulina bana (1180.) za Kulina bana njegovih nasljednika III. Bosna 13 do Stjepana Kotromania (1322.) B. Matej Ninoslav (A. Kulin ban 1180—1204. (1204.? 1232-1250.) C. Bosna od smrti M. Ninoslava do prve pojave Kotromana. D. Ban Mladen Šubi, gospodari Bosne (1291. Pavao 13-28 do 1322.) 28 IV. Stjepan Kotromani (1314? 1322—1353). kralj (1354—1391.) V. Stjepan Tvrtko I., ban (A. Tvrtko se bori s kraljem Ljudevitom bosanskom vlastelom. B. Tvrtko širi granice svoje države okruni se kraljevskom krunom (1377). C. Stjepan Tvrtko prema pokretu u Dalmaciji 28-40 Hrvatskoj (1385-1391) VI. Stjepan Dabiša (1391-1395). Jelena „Gruba" 40-44 (1395-1398.) YII. Doba protukraljeva prijestolnih borba u Bosni. Nekoji bosanski velikaši vladaju u svojim oblastima samostalno. (A. Stjepan Ostoja (1398 do 1404). B. Stjepan Ostoja Dubrovnik (1399). C. Stjepan Ostoja Hrvoje Vuki prema Sigismundu Ladislavu Napuljskom. D. Stjepan Ostoja Dubrovnik. Pad Ostojin (1404). E. Tvrtko II. Tvrtkovi (1404-1408). Borbe sa Sigismundom. F. Stjepan Ostoja po drugi puta kralj (1408-1418). G. Pad Hrvoja (1413). H. Nutarnje smutnje u Bosni. Osmanlije napreduju. Stjepan Ostoji (1419—1421.) 44-60 Vm. Stjepan Tvrtko II. Tvrtkovi (1421 1443.) .60-64 IX. Stjepan Toma (1444—1461). A. Stjepan Toma
II.
i i i
. .

Bosna doba Bosna

i

Hercegovina u predistorijsko

i

rimsko

1—7

i

i

i

i

i

i

i

i

i

prema Ugarskoj. B. Stjepan Toma prema srpskomu despotu her6egu..Vykiu. C. Stjepan
i

Toma

i

Turci. Stjepan

TomaŠevi

zavlada srp-

skom despotovinom

X. Stjepan Tomaševi (1461 1463). skoga kraljevstva (1463.) XI. Matija Korvin osvaja dio Bosne.

64—71
Pad bosan.

.71—76
76—77
78 79

Pad Herce-

govine (1482.) Rodoslovlje Kotromania
Literatura
,

.

I.

HERCEGOVINA U PREDISTORIJSKO RIMSKO DOBA.

BOSNA

I

I

Hercegovina dolaze dosta kasno u i antiknim kulturnim narodima. Uzroke ovoj pojavi valja tražiti u geografskom smještaju ovih zemalja. Od grkoga juga bile su ove zemlje odijeljene prostranim gorskim krajevima; od Jadranskog mora dijeli ih dugi pojas Dinarskih planina s malo zgodnih prijelaza. Na sjever ih otvaraju doduše rijeke, ali baš ovi sjeverni krajevi došli su kasno u sferu mediteranske kulture. Na jugu je samo jedan ulaz povoljan za promet s udaljenim krajevima, a to je donja Neretva kod Metkovia. Tu i nalazimo od IV. stoljea pr. I. naseljene Grke u faktorijama, koji su domaem stanovništu donašali proizvode grke metalne, glinene i staklene industrije, a odnašali odavle sirovine u Sredozemno more. Narod, koji su ovdje Grci našli, ne bijaše jedinstven. Kao što itava trupina Balkanskog poluostrva, tako je i sjeverozapadni njegov dio bio zauzet cd Iza toga slijedi sa sjevera sukcesivna doseoba Ilira, koji su starije žitelje dijelom protjerali, dijelom ih uinili podanicima, a dijelom ih ostavili netaknute u manjim otocima*). Napokon od prve polovine IV. stoljea dolazi

Bosna
s

dodir

Iraana.

donje Neretve obitavali su ilirski kao plemii, koje je moralo uzdržavati trako seljako puanstvo (Sravni C. Patsch: Bosnien und Hercegovina in romischer Zeit. Sarajevo 1911.)
*)
i

Duž srednje

Ardijejci

Od naselja. Najznamenitije ovakovo isto neolitsko nalazište jest B u t m r. m 1 a g e g a j kamenoga doba (neolitskog) ština neolitskog do u doba rimskoga gospodstva. koje zovemo „Hallstattskom periodom" (bronano-željezno doba). Osobito je vrijedno istaknuti urešene glinene posude i plastike figure butmirskog nalazišta. doba u Bosni je slabije zastupano od mlagjeg kamenog doba. Za predrimsko kulturno stanje ovih zemalja gotovo su nam jedino vrelo predistorijski spomenici nebrojenog niza stoljea od tzv. gdje se naišlo na predmei^ iz kamenog metalnog doba zajedno. imade Bosna istih neolitskih naselja.2 ovamo trei narod : Kelti. a osim njega još Donji Klakar i Novi Šeher. a imade spomenika svih predistorijskih perioda do u rimsko doba. kamene metalne kulgdje su nagjeni spomenici i i e b e 1 o b r d o tik uz zature zajedno valja istai padni i"ub Sarajeva. koliko u Butmiru. Iz toga doba natkriljuje sva ostala nalazišta G 1 a s i n a c. No mnogo je vei broj spomenika iz starijegaželjeznogadoba. a možemo ih smatrati idolima. ostalih slinih nasutih gradina (utvrda) i Bronano . koji najveim dijelom potiu iz doba. Sve ove statuete su ženske ili gole ili u dugim haljinama. Veoma je znamenita ostavdoba u Bosni. Nekoje butmirske posude pokazuju inae upravo nedosegnuti stepen i i neolitske keramike ljepotom svojih spiralnih nakita. akoprem baš Bosna nije siromašna nalazima i iz istog bronanog doba. Naselje na Debelom brdu osnovano je u neolitsko doba. Svoj dugi život imade da zahvali kao i brojna grupa D po Bosni Hercegovini dobro zaštienom položaju (ovakovih utvrgjenih predistorijskih naselja imade po Bosni gotovo pola tisue). koji su samo djelo- mino pokorili Ilire. Osim takovih nalazišta. Ni u jednom neolitskom nalazištu nije se našla tolika množina glinenih statueta. Ovdje je sauvano na tisue tumula (grobova).

obratiše se Grci Rimljanima za pomo. I. a gotovo sav tjelesni nakit. koji ljubi slobodu. zatim Donja Dolina kod Gradiške na glasu sa svojih sojenica (kolibe na drvenim skelama. smještene na sohama. koje smo spominjali kao najstarije stanovnike Bosne i Hercegovine. I. stoljeu pr. Politiku rascjepkanost pomagala je i priroda zemja. God. noževe. zabijenima u dno vode). Zemlja njihova raspadala se u mnoge male oblasti. Iz tzv. Mnoga su ilirska plemena stajala u živom saobraaju s grkim trgovcima i kolonistima na obali Adrije. koje je bilo po ilirskom obiajnom pravu dozvoljeno. maeve. pr. Iliri su u predaji najjae istaknuti elemenat. Po imenu poznajemo još slijedea ilirska plemena u današnjoj Bosni i Hercegovini: Desitijate (Glasinac). koje su se vazda megjusobno bori'e. Bosna) etc. Oni su ratoboran narod. Od naroda. keltskoilirske Japode (zapad. osvanule su po prviput rimske lagje u dalma- . metalno posugje pravi se iz mjedi. Kad su ti gusari zaprijetili za Agrona i Teute egzistenciji tih kolonija. oružje za obranu. Daorsi su kovali novac prema grkoj mjeri s grkim napisom i kipom Hermesa)."Željezo se upotrebljava za oružje i orugje. sjekire. na obalama vakasnije u rimskoj ljan. cvate ve kod današnjeg Metkovia emporij Narona). strana gragjanski razvitak. Jezerinau zapadnoj Bosni. Samo na jugu nailazimo na vee državne tvorbe kao kraljevstvo AgronaiTeute iz plemena Ardijejaca. Megjutim odnošaji Grka i Ilira nijesu bili uvijek mirne naravi. Daorse (istono od donje Neretve. a odavle uhvatili korijena i na kopnu (u IV. koja su se bavila pomorstvom na gusarenje. 22Q. koji su zaposjeli najbogatije dalmatinske otoke. mlagjega željeznoga doba ili zišta Late ns koga doba najznatnija su nalakod Sanskoga mosta. Blagostanje grkih kolonista. Slaba mu je vojsci izvrstan vojniki materijal. plijena željan pomorac. mamilo je ona plemena.

Salona i Narona. koje kalo privatne inicijative. itava zar. Duša ustanku u Bosni bijaše jedan plemi po imenu Bato (od plemena Desitijata?). kamo su bosanski gradovi kao n. a iza toga pripala je još vojsci zadaa sistematske pacifikacije u nutrinji zemlje. Sandžak Novi Pai i i inilo se od tog doba. Tri su sudbena kotara postojala: Skardona.000 pješaka Q000 konjanika. pr. Bosanska Posavina pripadala je Panoniji. koji je sjedinio ona preko Save sva ilirska plemena u Bosni pae Dunava. i provincija i dijelila se na iji veliki gradskih kotara. Vrhovno sudbeno mjesto nije bilo ovako centralizirano. 36. Uz teške napore uspjelo je istom nakon etiri godine kasnijem caru Tiberiju svladati ustanak. je I. Istom prvi rimski car Oktavijan osvanuo bila osobno u ovim megjutim uvedenog novaenja silan ustanak. zapadnu Srbiju. da je ova popokorena. a odavle su opet isti trgovci prodirali i preko osigurane linije pripravljajui asimilaciju i konano pripojenje. omanje ratove osobito s plemenom kasnije dalo ime itavoj provinciji ali velikih vojenih preduzea nije bilo u doba propadanja rimske republike. Rimljani . su broj seoskih bili magistrati .. ovdje se nalazio i provincijalni sabor. Godine 6. Dokazuje nam to jedan kameni rimski spomenik iz poeše nutrinje zemlje krajevima krajina i iz god. nije dospio na Balkansko poluostrvo. Snaga ustaša cijenila se na 200. Današnju Bosnu i Hercegovinu do crte Banjaluka Zvornik. Pae ni Julije Cezar kao upravitelj Ilirika ratujui u Galiji. poslije Isusa plane uslijed raspisa novih poreza i — Crnu Goru i Dalmaciju sjediniše Rimljani u jednu provinciju Dalmaciju. Zato megjutim nije manjDalmata. pr. Bistua (Zenica) slali svoje odaslanike. Sjedište vrhovnih provincijalnih oblasti bijaše u Saloni.tinskim sferu vodama rimskih vodili je i od tog doba spadao Odsele su je Ilirik ir interesa. Rimski trgovci zamijenili su na obali Adrije grke trgovce.

Tako n. Delminium (2upanjac). koja je služila u Mitreju kao žrtveniki kip. koji bi ovdje u Bosni bio pokopan. Po malo pretvarahu se seoske opine u gradske opine. Domavia (Gradina kod Srebrenice). Mnoga imena. koji je u Bosni živio ili na grobu imao postavljen spomenik s latinskim natpisom. aše. kulture. . Tehnika izvedba stolakih mozaika upravo je krasna). Na elu praepositi su stajali opina seoskih (uzeti iz dotinog plemena). Rimljanina iz matere zemlje. seoske opine.upravno kadkada i sudbeno autonomni unutar svojih poprostranih podruja. Megjutim makar je bilo stranaca u zemlji u gradovima selima. Glavna do sada poznata municipija bijahu slijedea: Bistua (Zenica). Kod Neretve imademo itav lanac vjerskih ognjišta. Pelva (Šarii kod Jajca) itd. Ovo je jedan od najruševine. U jednom ovakovom svetištu (Konjic !) našla se ploa. zv. u kojima se podržavao kult istonjakih božanstava. tadanje Nije tko bio nosioc je naime svatko. etku prevladavale su t. jala je religiji boga Domavije postogrka kolonija. bronce iz grobova. pr. ne možemo u ope dokazati. U zemlji je bilo kolonizovano mnogo istonjaka. z a i c i (Ilidže i Stolac. bio ujedno rimski gragjanin ili pae Rimljanin. a njima uz bok stajalo je vijee od domaih plemia (principes). statuete. nijesu m Mitre. iskiena relijefima. koji su u ope važan dokumenat. ako i znamo za star : — — nam još poznata. oni su prema domaim žiteljima znamenitijih dokumenata o tajnoj U i srebrnim rudnicima -bili u znatnoj manjini. Vrijedno je ovdje spomenuti i ot- veoma U krie jednog rimskog kaštela Mogorjelo neposredno na Neretvi i željeznikoj pruzi MoMetkovi. koja je sauvala grki jezik. razne posude. Po njima znademo. Život u rimskim gradovima Bosne ilustriraju onam brojni ostaci rimske kulture. Nekropole (oko Bihaa) pune su grobnih spomenika.

Blagostanje žiteljstva dizalo je prirodno bogatstvo zemlje. p. Gospodstvu Istonih Gota u Dalmaciji uini kraj i Drini. da zaštiti Jadransku obalu Italiju. stoljea pripadala je Bosna i Hercegovina više od 40 godina istono-gotskoj državi. glavnog grada druge Panonije. p. koncem V. stoljeu opustošene i napuštene ili dobile novo stanovništvo.). stoljea mir. . Ceste su bogato opremljene stupovima. olovo i željezo. stoljeCa.). pae veoma slaba. a nada sve D o Srebrenice. Od cesta važna je ona. na kojima imade spomen na svakoga cara. a odavle u Smirnij (Mitrovica). zlato. Broj kilometara i gustoa cesta rimskih upravo imponira. koji je bio u provinciji priznat i to na koncu svake milje (miljaši miljokazi). vladao je u Bosni do konca IV. Vadilo se srebro. Iza pada zapadnoga rimskoga carstva (476. U okolini Sarajeva nagjen je kamen s monogramom kralja Teoderika. I. Najvažniji rudarski gradovi bijahu Briševo a v i a kod kod Starog Majdana. pa Marsonijom (Brodom) na vremena gospoduje vizantijski car Justinijan (537. i u prvim decenijima VI. Dok su druge provincije uslijed varvarskih provala bile ve u 111. glavno mjesto Panonije uope. B. a druga je spajala m Ve — Salonu je tekla s današnjim Sarajevom i Domavijom na Savi. a od ovog do VII. što je rimska vlada u doba nesigurnih odnošaja na Dunavu duž Save podigla kordon od postaja za brodove kao i vojnike straže oito. i H. koja je spajala centar Salonu u pravcu današnjeg Glamoa i Banjaluke sa Siskom (Siscia). Megju ostalim osiguran je provinciji Dalmaciji mir i time. Vizant I. a glavne pruge bijahu gotove za careva Tiberija i Klaudija. August poeo je graditi ceste. te Aquincum (Budim). Za pacifikaciju zemlje kao što kasnije za promet i trgovinu bijahu znamenite ceste. ali gradnja i uzdržavanje cesta osobito u Krasu nije osobita.

) Vizantijskom gospodstvu na Balkanskom poluostru zaprijetiše doskora Avari. Pošto Bosthna. i poetkom VII. je ime oblasti identino s imenom jedne od glavnih rijeka Bosne. BOSNA HERCEGOVINA OD SEOBE JUŽNIH SLAVENA DO KULINA BANA I (1180. malo pod pa fraoblasti ili nakoga u vee plemenske države. stoljeu koT cara Konstantina Porfirogoneta kao B o s o n a. prozvana Bosna. koje se rimsko spajaju r- razdrobljenim u prvo životom u malo ili po manje vizantijskoga života. a ostale dobiše ili plemenska ili topografijska imena. Za cara Tiberija II. od kada postoji ovo . Zapad i sredinu poluotoka zauzeše po svoj prilici iza žestoke borbe s Avarima hrvatska i srpska uticajem plemena. Po prvi put javlja se ime ove oblasti u 10.II. Jedna ovakova oblast bijaše oko doline gornje Bosne. zatim Mauricija pod konac VI. to se ovo ve odavna izvodilo od imena te rijeke. vijeka nastaniše se na Balkanskom poluostrvu stalno brojna veoma srodna slavenska plemena. Bissena. stoljea avarsko slavenske provale na Balkan bivaju sve eše. Dvije megju njima. zadržaše narodna imena: hrvatsko i srpsko. Ova plemena tek živjela su doba plemenskim župama. Nije poznato. a u drugim kasnijim spomenicima kao Bosonium. Bossena. Cvatua neko provincija Dalmacija za tih provala gotovo je opustila.. Bosna. najzapadnija i najistonija. a s njima u zajednici i Slaveni. Napokon u prvoj poli VII.

U obliku Bassante ili Basanius. stoljeu. a Salenes su kasnije Soli (ad Salinas Tuzla) u predjelu Spree. imalo je da postoji. ove oblasti poevši od naselja slastoljea ne znamo ništa sigurno. Vrlo je Povijest Bosne rasvijetljuje . ve u vrijeme rimskoga gospodstva. U toj oblasti spominje Porfirogenet i gradove Katera. Neki bi opet htjeli da je praznaenje rijei Bosna s o 1 n a zemlja. pa do 10. Kako se baš sada Raša (Srbija) pod knezom aslapovijesti O venskih. nam prije polovine X. Prvotno ova oblast obuhvatala samo gornji tok rijeke Bosne. i XIV. a sebe Bošnjanima. te prozvaše rijeku i porjeje Bosnom. Odavle se ona širi na štetu hrvatskih i srpskih oblasti u XII. Dokazano to nije. za koju se misli. stoljea javlja o njoj prve vijesti car Konstantin Porfirogenet. Polovinom 10. Katera mogao bi biti Gradac Kotorac u Sarajevskom polju. a izvan te oblasti Salenes. XIII. da oblast Bosna nije zaseban teritorij s vladaocem na elu. Duboko usjeena dolina Dnne stalna je granica izmegju Bosne i Srbije. družio je je zadao bugarski car Simeon Veliki. vijeka ne direktno nijedan izvor. na zapadu se hvata podruja oko gornjeg Vrbasa. koje su dale ime posebnoj bosanskoj — — oblasti Solima. gdje se kasnije spominju Bobovac i Sutiska).. Ovo je matica potonje bosanske banovine. Novi naseljenici preudesiše staro ime rijeke prema svome izgovoru. ovaj je kraj živio na svoj prvotni slavenski patrijarhalni nain. Ne može se pouzdano odrediti položaj tih gradova. a na istok do Drine. da se nalazila na ušu Bosne. vom poela što joj je dizati i oporavljati od teških udaraca. Ovo se naime ime izvodi od rimske postaje Ad Bassante. na sjever možda do vrandukog klanca. Dok su se u susjedstvu stvarale plemenske države hrvatska i srpska. kako se openito uzima. priaslav i ovu oblast svojoj državi.ime rijeke. Iz njegovih vijesti razabire se. Desnek Teševo (u okolici. Desnek.

Tribunia) prostirala se izmegju Dubrovnika Kotora. zavladao Bosnom. na jugoistok od današnjeg Mostara. Tokom druge polovine X. Travunija (Terbunija. ali doskora iza toga pade pod Vizant za Va(1018.megjutim vjerojatno. koji sa Zete teže da prikupe zemlje aslavljeve u jednu državu. km. doba bosanskog kraljevstva pripadala je povremeno Bosni na obali dalmatinskoj izmegju Ne- U . Hrvatska oslabi. vijeka za sina Mihajlova Bodina postade ipak Bosna sastavnim dijelom dukIjanske kraljevine i ostade sve do Bodinove smrti u njegovim rukama. da je Tomislav. koja se otima dukljanskim vladarima StjepanuVojslavu MihajluVojisavljeviu.) zajedno s ostalim balkanskim državama. Glavno mjesto Blagaj (Bona) ove oblasti ležalo je 10. Iza smrti Vasilijeve Bosna se opet oslobodi vrhovne vlasti Vizanta. i i i — n aV I i (Canale). Prije toga ve zavladali su dukljanski vladari Zahumljem i Travunjom. ona je samostalna i ne odvisna banovina. Chelmania ili terra de Chelmo) prostirala se na obali od Dubrovnika na sjever sve do Neretve pa u donjoj dolini Neretve. pa ako smijemo vjerovati popu Dukljaninu. U toj je oblasti eše u sredovjenoj bosanskoj povijesti spominjana župa K osilija 11. Posavskom Hrvatskom. vijeka otela se Bosna ispod vlasti Srbije raspadom aslavljeve države. pa je jedini na Balkanu ne samo obranio svoju državu od njega nego i svladao njegovu vojsku. Tomislav je bio moni protivnik Simeunov. Humska zemlja. Zahumlje (Hlm^ Hum. 1019. hrvatski kralj. i i i No ve njih nasljednici Tomislavljevi radi unutar- borba izgubiše mnogo od svojih posjeda. Zahlmije lat. koji je iz današnje sjeverozapadne Dalmacije i jugozapadne Hrvatske zavladao zemljom izmegju Save Drave tzv. Pod konac XI. Na obali su držali Zahumljani i poluotok Pelješac ili stonski Rat s gradom S t o n-o m (Stamnum). a Raša se poe dizati za aslava. Iz ovih oblasti razvila se kasnija Hercegovina.

Hlevno (Lijevno). Hrvatskoj Arpadove dinastije u i samo karakter . dok je nije posve šatro (924. On je poznat kao vladao odlian knez Pleva (oko rijeke Plive). 1114. U kasnijem srednjem vijeku zove se ovaj kraj Krajinom.lU Pogani)^ Cetine oblast Neretljana (zvani na glasu gusari. okruni se za kralja Hrvatske i Dalmacije ugarski kralj Koloman (1095. 1 u to doba su Krajinjani poznati gusari. svom susjedu. pošto je u borbi s njime negdje u današnjoj Kapeli poginuo pošljedni hrvatski kralj Petar Svai. da je bio u dobrim odnosima prema prvom hr- vatskom kralju Tomislavu. bugarskog cara. Kad je smru Dimitrija Svinimira zavladao u zemlji nered i borba vlastele.). God. itava preostala Dalmaretve i i koji su cija. i — izmegju Ugarske etku svom Utvrgjenje poHrvatske imade u personalne unije. Oko glavnog im mjesta Omiša. ugarski kraljevi iz porodice Arpadovia. U Zahumlju je u prvoj polovini X.). Dlamo (Glamo) i zapadna Bosna do Vrbasa (a i preko njega) sastavni su dijelovi Hrvatske. esto se vodila borba. pa onda Imota (Imotski). (Duvno). Spominje se još. 1102. a onda Koloman. Pretstavnici hrvatskih plemena osigurali su svojoj kraljevini unutarnju odnošaj samostalnost. s kojom se izmirio poslije smrti Simeunove (927. Mihajlo mu je pomagao u borbi s Vizantijom. a živio je još oko 949. Dumno M saveznik Simeuna Velikog. Dolina rijeke Cetine. Dobio je naslov prokonzula i patricija.). god. Zemlja Neretljana bila je gotovo redovno sastavni dio hrvatske države. godine. stoljea i h a j 1 o. umješali su se u hr- — vatske poslove najprije Ladislav. ali Hrvatska tijekom vremena gubi po malo od ovog svog podruja u korist Bosne. Južno Slavenstvo prelazi u taj vijek siromašnije za jednu potpunu samostalnu državu a to je Hrvatska. Poetkom XII. stoljea dogodila se na Balkanskom poluostrvu znamenita promjena. koji je svom snagom udarao na Rašu.

te se Bosna u naslovu ugar.u jili Vizant povredom svosmatra tobožnih istorijskih prava. da bi vladao u Bosni. ojaana Hrvatskom. a opet na drugome mjestu strogo lui Bosnu od Srbije. Kasnije iza Gejzine smrti bosanski ban Bori pomagaše vizantijske kandidate iz porodice Arpadovia. Arpadovii stupaju u srodstvo s raškim županima. nema pametara. prvotno jedna župa u dolini rijeke Rame. te da postoji velika vje1 1 68. kraljeva zove Ramom. Jelenom. Kraljevi Beia vjena se sa kerkom Uroša I.. kao ugarski kralj. Taj isti Bela II.-hrv. provalio je Gejza na vizantijsko zemljište. Rama. kraljevi došli do tog nau koliko je Bosna ovoga doba bila odvisna od Ugarske. Za Ladislava. kojoj je onda stajao na elu silni Komnen Emanuel. U doba Gejza II. God. . ne može se protumaiti iz siromašnih koji nain su i vrela. sina Belina. Ugarska. U jednoj povelji god. a u tom konfliktu sudjeluje i bosna i to pod svojim Boprvim dokumentarno zajamenim i Dalmaciji banom riem. identificirana je u kasnijem vremenu s pojmom Bosne. a pošljedna godina njegova spominjanja je je još Poslije te godine nestaje mu traga. Kako i na slova ugar. da je Bori imao posjeda izvan Bosne u današnjoj Slavoniji. 1137.-hrv. Zanimivo spomenuti.. svratila je svu pažnju na Balkansko poluostrvo. da su i njegovi potomci imah ovdje posjeda. 1138. a na strani Ugarske spominje se i bosanski ban Bori. 1154. te Srbije i Ugarske. sina Belma. daje svome 5 6 godišnjem sinu Ladislavu bosansku vojvodinu (Bosnensem ducatum god. Vizantijski pisac zove Boria naroito saveznikom ugarskog kralja. Od ovog vremena nalazimo kroz sva stoljea ime Rame u naslovu ugarsko-hrvatskih kraljeva. zove se Bela opet: Bela Dei Orada — o Hungariae Ramaeque rex. Iz tog se razvi veliki konflikat izmegju Ugarske i Vizanta. došlo je do žestoke borbe izmegju Vizantije.).

Dalmaciju. . koji je svojoj državi pripojio Srijem. Tek smru Emanuela Komnenca 1180. Emanuela Komnenca. Hrvatsku. nastaju na Balkanu druge prilike. da je vladao Humom. a valjda i Bosnu. Borba izmegju Vizantije i Ugarske svršila je pobjedom. Ove godine vidimo i u Bosni na banskoj stolici Kulina bana (1180. koja je sezala na sjever do Save. god. Sumnjivi nam spomenici pae pripovijedaju i o tom. a hrvatske porodice Berislavia. a na istok do Drine.).12 rojatnost porodine krvne veze izmegju njega te i I Kulina bana njegovih potomaka. Bori je vladao oblašu Bosnom.

). Vrlo i O bogomilstvo taren"). što ga je upravio Kulinu „magno bano Bosine". Za seobe naroda biskupija je ova propala bez traga. ali iz ove godine imademo prvi dokumenat. i 532. kad je Dubrovnik takogjer postao nezavisnom nadbiskupijom bila j'e — . A.. ili bolje patarenstvo (spisi dubrovakog arhiva znadu samo za ime „panego prijegjemo na prikaz patarenosvrnut emo se u kratko na stanje kršanstva u Bosni prije Kulina bana. 530. BOSNA ZA KULINA BANA I NJEGOVIH NASLJEDNIKA DO STJEPANA KUTROMANIA. 1067. da je u Bosni bilo kršanstva u davnim apostolskim vremenima. Kulin ban (1180. u pismu pape Aleksandra II. dukljanskom nadbiskupu Petru izrino se spominje bosanska biskupija. Odnošaji njegovi s papom bili su u to doba prijateljski. Prije stva. da je on vladao bosanskom banovinom prije 1180. spominje se „bestoenssis ecclesia" i njezin biskup Andrija (Bistua Zenica). ali ne e ostati za dugo. vijeka poelo se uvlaiti u Bosnu malo. a 1078. Na velikom crkvenom saboru god. u kojem se spominje njegovo ime. god. goa. poetku vlade Kulina bana znademo dosta je vjerojatno. Ove godine podregjena je bosanska biskupija novoj metropoliji u Baru. naime pismo papinskog poslanika Teobalda. Pod konac naime XII.— 1204. Tradicija tvrdi..III.

da radi u prilog njegovim osnovama. Patarenstvu prionuo je i sam ban Kulin negdje pod konac XII. 1191. koji je tobože živio pod carem Petrom. Uenje vijeku stalice Pavlikijana. na mnoge pri- na istoku Male Azije kod Grka i Jermena. koje je onamo preselio Vasilije I. i otvorilo sto-jea. tvorca nevidljivoga svijeta. dijelom Grka. dijelom Jermena iz Male Azije. i zloga duha. Odatle ime pristašama ove sekte Bogomili. iz koje je Pavao Samosate. da naime preko spljetske crkve podigne svo] nadbiskupom ovamo smjestio.14 bosanska (i trebinjska) biskupija pridružena dubr. nadbiskupa s jedne strane. sinom Simeuna Velikoga. tvorca vidljivoga svijeta. i ako su se vazda oni držali za prave kršane. a to je vrata Bosne patarenstvu. kojega je Bela III. I papa je pristao na tu promjenu. Ovo je vjerovanje u prvom redu osvojilo sveenike i kalugjere. biskupa i dubr. iza kako je upostavio vlast svoju u Dalmaciji i Hrvatskoj nakon smrti cara Emanuela. ugled u Bosni. Bosna je uza to morala strepiti za svoju politiku samostalnost. nadbiskupiji. a spljetskoga nadbiskupa s druge strane. na bugarskoj granici kod Odrina i Filipopolja. Tu je bio Ugrin Petar. uslijed esa je došlo do trvenja izmegju bos. Na poluostrvo došlo ovo uenje je uslijed seobe. U Bosni dijelili su se lanovi patarenske Balkansko . na staro-perzijskom dualizmu dva principa: nebeskoga oca. God. U Bugarskoj raširila se ova sekta zauzimanjem popa Bogomila. a u donju Italiju preselenjem Pavlikijana s gornjega E uf rata. poivala je njihova teologija. imala je bosanska biskupija spasti pod metropoliju spljetsku. Ogranci ove grupe su Katari u Lombardiji i Albingenzi u južnoj Francuskoj. a i u Bosni bili su kalugjeri „magistri" i „priores" u „conventus fratrum". se pod uticajem Gnostika i Maniheja. Nu ovo ini se nije bilo pravo bosanskom biskupu. naišlo je zasnovao u 5. lucifera Razvivši ili satane.

te je spadao po svom imetku megju najbogatije ljude u Bosni. Osugjivaii su dalje umorstvo ovjeka (i u ratu) i krvnu osveiu.15 sekte ne savršene (perfecti. Za obine vjernike nijesu i uz ovakova moralna patarenska vjera mogla osobito u vlasteoskoj Bosni toliko raširiti. electi) i na obine vjer- crkvi nike (credentes). Pod njim su (uitelji) i sta- strojnici sn. Na elu <patarenskoj) bio je djed (did). U pogledu moralnom pravi krstjanin (savršeni pataren) morao se odrei blaga i bogatstva. branili ni tvero djece. po kojem saznajemo. jer naela. Patareni su zabacivali stari zavjet. stol prostrt bijelim platnom. Nova prouavanja unijet ce tijekom vremena još i više svijetla u patar. teško da bi se patareni ne bi bili svojem sveenstvu ženidbu. bili to gost i starac. pri- Gosti kao sufragani djedovi. prema tome e . Služba božja bijaše vrlo jednostavna. Klupe. Zabranjena im je bila laž i prisega. stoljea. a zove se i episkop crkve bosanske. na kojem je bilo otvoreno evangjelje: to je bio sav ures njihove bogomolje. koja je bila jedina njihova molitva. da je odlian lan patarenske hijerarhije gost Radin imao evrijedili ovi strogi propisi. Sami se staše sljedbe zvali krstjani. pošljedne pomazanje i sakramentalnu ženidbu. jer je to „rgja duše". bila ona pravedna ili nepravedna. Niti apostolsko siromaštvo pravih patarena ne odgovarati potpuno istini. zatim od itanja odlomaka iz svetoga pisma novoga zavjeta^cd propovjedi i blagoslova. Bogoslužje bijaše im veoma jednostavno. potvrdu. pitanje. Hramovi bijahu im obine kue bez slika i kipova. Gost Radin umro je kao bogat ovjek. a sastojala se od molitve „oe naš". Imademo jedno svjedoanstvo (testamenat gosta Radina) iz XV. On je nelce vrsti patrijarhe ili metropolite jali bosanskoj nad patarenima u Bosni. Savršeni lanovi uzdržavali su se od i mesa svakoga jela životinjske naravi. Nekoji od njih zabacivali su ženidbu. krštenje. služei mjesto oltara. dobri ljudi.

Tako je s juga Kulinovoj državi postao susjedom ugarsko-hrvatski kralj. Go- u Hrvatskoj i Dalmaciji kralja Emerika. (11Q8. godine. jer je njegovom pomoi htio da šatre pata- renstvo. Kulin ban odluio se sada dobrovoljno pokoriti.) pomagao ga je u tom nasto- — janju. No baš u tom svom koraku se prevario. Miroslav. nestaje Miroslava. a šurjak Kulinov. Najstariji crkvenospomenik srpske recensije: evangjeije pisano irilicom. i njegovi nasljednici željni da Bosnu podlože svojoj vrhovnoj vlasti. Bela III. da stekne vrhovnu vlast nad Bosnom. da posreduje. Nasljednik Bele III.. slavenski 1199.. brat . prianjajui ili uz istonu crkvu iU uz patarene. upotrebiše ovaj vjerski pokret.. da kao branitelji katolike vjere pozovu Kulina bana na raun. pozove papa Aleksandar III. ne htjede ga ni primiti. patarenstvo valjda iz politikih razloga. kad Je u Bosni vladao Kulin. On je proganjao u svojoj zemlji katoliku crkvu. Hrvatske i Huma i taj naslov nosi sve do 1202. brat Stjepana Nemanje. U poveljama zove se vojvodom cijele E)almacije. da on posreduje i da ga eventualno prisili. Kada ni to nije Miroslava preplašilo. da povrati ugrabljeno blago crkvi spljetskoj i da dozvoli rediti biskupe u svojoj kneževini.16 Rekli smo. ugarskog kralja Belu III. pa kad je papa poslao svog poslanika Teobalda. Ne zna se. te je ovaj oJvraticv je dinu prije toga postao vojvodom Andrija. ozbiljno je poeo raditi oko toga. Na poziv pape Inocentija III. da je Kulin ban sam prionuo uz. On je jednom zgodom porobio spljetskog nadbiskupa Rajnerija. zato ga Teobaia'o kazni crkvenim prokletstvom. potjee iz doba Miroslava. ugarski kralj Emerik. Papa Inocentije pošalje svog legaca Ivana de Casamaris u Bosnu. 1216. da Emerik odluno istupi protiv Kulin bana. kako se ova rasprava svršila. a rimski papa Inocentije III. i on zavlada iz Dalmacije Humom. U Humskoj bijaše knezom istodobno. ova] se rado odazvao.

Dubrovaki pisci jav- da je za Kulinove vlade bila u Bosni obilnost i plodnost u žitu i svaemu tako. koju je dao ispisati Kulin. Ovdje se odrekoše zastupnici patarenstva svojih dosadanjih posebno pismo. blizu Visokog. i prav goj držati s vami i pravu vjeru. Ovaj nat: . u kojemu veli „prisezaju Dubrovanom pravi prijatelj biti vam od sele i do vieka. Godine 1189. Time je on Bosnu otvorio poduzetnim Dubrovanima i podigao materijaino i i i i vjerovanja. a od patarenskih poglavica Dragiša. a da im se od njegovih asnika ne e dogoditi nikada sila. kamena ploa. a na sjever obuhvatala je ve i Soli i U s o r u (oko Usore. svoje države. Na to potvrdi kralj njihovo pismeno oitovanje svojim peatom. Bijaše tu i Kulin. da bi poslije mnogo godina. Ljubin. te sastaviše o tom Poslije toga pogjoše Ljubin i i : : blagostanje ljaju još. Dragota. Na istok prostirala se do Drine. te ga dade sinu Kulina bana. dok je na zapad obuhvatala ve nekoje hrvatske župe na srednjem Vrbasu (to je poetak kasnijoj bosanskoj oblasti „Donjim Krajevima").17 Kulina i njegovu porodicu od patarenstva. što bi rimska crkva od njih tražila. Bosna za Kulina bana bijaše prostrana i ugledna banovina. da e uope da e se tano držati svoje izjave sve initi. da smiju trgovati po njegovu „vladaniju". kad bi koji puta ljetina urodila." Dopušta im dalje. sastade se zbor patarenskih poglavica na BoIjinom polju (apud Bosnam juxta flumen) kod Visokog. Papin je poslanik Ivan zove pae kraljevinom. Nema tome davno. dokle sam živ. što je nagjena na lijevoj obali Bosne pod selom Muhašinovii. Bošnjaci govorili „Priidem v' dni Kulinovi". Dragota sa papinskim poslanikom kralju Emeriku u Ugarsku. sklopio je Kulin ban ugovor s Dubrovanima. Radoš etc. Bosne i Spree). kod kojega se ve od prije desio Kulinov sin i tu pred kraljem Emerikom ugarskim velikašima prisegoše. Godine 1203. da se mogu nastaniti gdje ih volja. da se otac on drže tano propisa u tom oitovanju.

bio zamjenikom Andrijinim mlagji mu. koju je Kulin sazidao^ na nju na Podgorje Sijepii pade grom. Njegovo ime usko je skopano i s istorijom Bosne. te ju ban valjda iznova sazidao i postavio svoj obraz (misli se ovaj natpis) nad pragom.). Matej Ninoslav (1204.). Doba ovog natpisa bit valjda 1203. valjda ujedno i njegov sin. da proui ovdašnje vjerske prilike.). ovjenani kralj Halia.— 1250. nekako primiriše. nije pustio s vida bosanske prilike.? 1232.— 1232. Njegov nasljednik je ban Stjepan (1204.IS na jednu crkvu. da je papinski poslanik istupi protiv Ninoslava Andrije. Papa Gregorije IX. koje se tek zlatnom bulom Andrije II. patarena. On je kao herceg n"rvatske i Dalmacije upravljao ovih zemljama sve do poraza Tatara (1241. Godine 1233. aii protjeran iz svoje kraljevine. da energino U . godina. sin Koloman. pravoj Bosni zavladao je možda ve neiza Kulina bana snažni Matej Ninoslav („jaz veliki ban bosanski Matej Ninoslav''). Ove se godine pošljedni put i spominje Kulin ban. ili 1204. teške unutarnje borbe. a patarenstvo prevlada u zemlji pod zaštitom Nmoslava. vjeru. Tako saznajemo r za ime žene Kulina bana. Natpis svršava ovako: Bog dai banu Kulinu zdravie banici Vojslavi. Rezultat toga putovanja bio je taj. B. Njegov sin Sebislav (Zibislaus) vlada samo. Sin r unuk Kulina bana gube svako znamenovanje. 1226. došao je u Bosnu papinski poslanik kardinal Jakov. Ugarska proživljava u to doba za Andrije i I. u Usori (knez Usore 1236. pa zato papa zaluau U posredno traži od ugarskog kralja i Hrvatskoj je od god. On je prianjao uz katoliku pis odnosi se u Kuevskom Zagorju i i i e te je time po svoj prilici izgubio teren u Bosni.).

neku svotu novaca za gradnju nove stolne crkve sv. stoljea i poetkom 13. da se je bogomilstvo upravo uvriježilo u Bosni. Herceg Koloman je uz papinskog poslanika pregnuo. pae provalio i u Humsku.).).). Kralj Andrija i rimski dvor odlue sada upotrebiti silu. gdje je bila rezidencija bosanskog biskupa. i i trajaše je darovao Bosnu hercegu Kolomanu u potpuno vlasništvo. uz neke stanke do 1239. budue sijelo bosanskih biskupa (1239. Bosna vrvi patarenima. No kao da je Matej Ninoslav samo na oko prionuo katoliku crkvu. Ovdje je vladao neki knez Petar.. inilo se u poetku da je uspjeh i hercegov legatov bio potpun. definitivno. makar je znao kakve prilike vladaju u zemlji. godine 1234. Koloi man iz odredi za što vei sjaj crkve i kaptola desetinu Usore. te pokrenuti i krstašku vojnu na bosanske patarene. dok nije osnovana nadbiskupija zagrebaka (1852. Matej Ninoslav ostavio je patarensku vjeru. po vjeri pa- . Biskup Vladimir. sasma protivno praksi imaju imena.). Bratoslav. što je papa potvrdio (1235. Petra u Brdu. Ninoslav poklanja 1233. kojega je posvetio metropolita dubrovaki. koji su se odavle širili i u susjednu Hrvatsku. S tom je nadbiskupijom Bosna bila svezana. Bosanski episkopi polovice 12.19 uvidio.). a s njime i njegov rogjak Prijezda. Radogost (1197. a kasnije 1247. bio je pataren („prekršio je zakon Isusov i upao u grinu bezumne nauke krivo- narodna vjerske"). Krstaška vojna Ve (dosta malo o njoj znamo) zapoe 1234. na molbu Bele IV. Soli i Donjih Krajeva i pokloni kasnije bosanskim biskupima u vukovskoj županiji graci D j a k o V o. da se patarenstvo šatre. Dragohna (1209. Koloman je oko 1237. pae da ni dubrovaki metropolita nije ništa uradio. te su valjda samo na iskljuivo izgled pripadali rimskoj crkvi (Vladislav (1141. Andrija II. skupiju Jakov zbog toga odijeli bosansku bipodvrgne je od dubrovake metropolije i privremeno kalokom nadbiskupu. Ninoslava svladao.).

veze s je Ugarska stradala od 1240.20 taren.). da je patarenstvo u Bosni istrijebljeno. i na bosanskoga bana. obnavlja Ninoslav stare Dubrovnikom i dolazi pae i sam u Ve pohode Dubrovniku. potvrgjuje slobodu trgovine zemlje po vladanie i moe da si hodite svobod'no i prostrano kralja Stjepana Vladislava (1234. ." kao da nije vjerorimske crkve i vjere u Bosni vao miru. i priznao vrhovnu oblast srpskih vladara. koji je zavladao u zemlji. k'meti i moi Ijudie i moi vladal'ci da vi ljube i da . 1243. koji je bio s Dubrovnikom u zavadi. inilo. . Imao je i potpuno pravo. Neko vrijeme bio knezom (1222. kada divljih Tatara. Revni rad biskupa Ponse hercega Kolomana uini. 1235. Njega je iiaslijedio njegov neak Toljen. vi hrane od' zla s' pravov' verom' Ujedno sklapa s Dubrovanima savez protiv srpskoga .). kaznio Spljeane.. jer iza odlaska krstaša iz Bosne javlja se opet Matej Ninoslav i to doskora u potsv. te se prema tome Petar odmetnuo od Andriji II. pošao je glavom 1244. ili što je još vjerojatnije. Pošljedni spomen o njemu sauvan nam je u po- — . kojega je herceg Koloman svladao i podložio svojoj vlasti. . No ipak nadbiskup kaloki sagradi po Bosni više tvrgjava „na obranu . Tu on Dubrovanima po i („i Bosni moih' sin i pae da moi . pristaša i istone Za njegove vlade je „postavio episkopa v' hl'mskoj zemlji u Stone v' hrame presvetlije bogorodice". crkve. Kadaj je papa Gregorije IX. — isti taj Petar spljetskim Sava humsku i . predao mu je privremeno i zemlju \ službu apostolskoga vikara. Kada je konano Bela IV. Ninoslav se u svojoj samostalnosti usudio pae podupirati Spljeane protiv kralja Bele IV. imenovao bosanskim biskupom energinog dominikanca P o n s u. punoj svojoj moi. te se pod konac 1239.**). Kralj Bela boravi u taboru u grau Glaškom na megji usorskoj („juxta castrum Gallas") i odavle se valjda s Ninoslavom izmirio.

koja je obuhvatala zemlju zapadno od Biograda izmegju Save. mnogi. kojom Dubrovanima obnavlja i stara privile- ujedno sklapa savez s njima protiv srpskog ih kralja Stjepana Uroša I. Njega su naslijedili u njegovom posjedu sinovi Mihajlo I i ajui banske sigurnima u porodice Bosni ne osje- . Konvertitori Dominikanci uzeše pae za taoca Prijezdina sina kao jamstvo njegove ustrajnosti. Uz takove prilike moglo je uspjeti Beli IV. Drine i planine Cera i napokon Usorom i SoUma. su koji se nijesu htjeU poko- izgubili i sjedi pripali posjede. Pristaše katolicizma svoje megju lanovima se dobivši ovdje patarenske suparnike. kada je papa Gregorije IX. Kada se kasnije borba izmegju patarena i hercega Kolo- mana riti.). nastavila.). ako bi se zaratili s raškim (srpskim) kraljem (1249. Njegov zet R o s t i s 1 a v Mihajlovi postade ve 1247. od Bele IV.. da braniti kao i njihov posjed. gija e C. dobio Prijezda I. banom Slavonije. Bosna od smrti Matije Ninoslava do Stjepana Kotromania. razvio veu akciju protiv patarena (1233. (Prijezda i Stjepan) imali su posjeda u Slavoniji. obeavajui im.21 velji. župu Novaki (oko Gornjeg Miholjca) u Slavoniji. Matej Ninoslav nije i mogao osnovati dinastije poslije njegove smrti raspade se bosanska bano- vina na više dijela. da je prianjao uz katoliku vjeru. za kojeg se znade. Tako je 1255.). su poTi Kolomanu. I sinovi Prijezde I. tražili su za nagradu svoje vjerne službe i vjersku ustrajnost vlasteoska dobra u Slavoniji. da raskomada bosansku banovinu. Jednim dijelom vladao je njegov srodnik Prijezda. zatim zavlada A4avom (1254.

koja je stajala u bliskim rodbinskim vezama s Arpadoviima. (Stjepan. ali mu ote prijestolje mlagji brat Uroš II.22 Bela. je Toljena naslijedio knez Andrija „nevjeran kralju Beli IV. On je upravljao osim Mave r Bosne još i Branievom. Time mu je porastao ugled. Prionuvši uz katoliku crkvu proganjaše patarene tako. Ovdje Bela IV. imena udova kralja Stjekraljica Jelisaveta. Egidije. god. . kralja. koji vladaju ovim krajevima do 1271. Beogradom i Srijemom. Milutin). god. a za bijaše više mu . Vlast njegova brata i i i periodina skupna vlast. Stjepan Dragutin vladao je neko vrijeme Srbijom. sin Stjepana Uroša 1. Ovaj Stjepan zove se i K o t r or i j Stjepan P e z man osniva je banske kraljevske bosanske porodice. da bi se ovdje mogla razviti dinastija. slavenski. sinovi bez uspjeha. a zemalja Stjepan Dragutin. da je papa njega i njegov posjed slavio pod zaštitu sv. htio poslužiti. zatim vojvodom tih 1284. Podrujem Rostislavljevim upravljali su banovi raznih sinova smrti njegovih iza Ugrin) Henrik. a šurjak Ladislava IV. 1284." Poslije je Humska zemlja do doba Stjeskomu pana Kotromania pripadala srpskim kraljevima (Uroš II. uzevši njegovu ker Jelisavetu za ženu. koji su znaii . izuzevši vladu bana Mladena Šubia. ali njegov sin Radoslav u jednoj povelji od 1254.. te je tako nestalo nade. pravoj i U unutrašnjoj Prijezde I. veli: „ja župan Radoslav jesam vjeran kletvenik gospodinu kralju ugar. S njima izumire ujedno porodica Rostislavljeva.. bio je i vrhovni gospodar Huma. : Bosni vladaju d a II. ugar. Na molbu Dragutinovu poslao mu papa 1291. postade pana V. dva Franjevca. Kumanca. Petra.". postade Stjepan zetom Dragutinovim. Milutin. jer se u poveljama spominju i pojedini lanovi porodice. god. Stjepanom Dragutinom se pae papa da i Srbe predobije za zapadno ali kršanstvo.hrv.

te je u današnjoj sjeverno| Dalmaciji bio svemoan gospodar. Inoslava prama ker Katarinu. Na tamo Tijeka preko birskih. tamo gdje se buna ova mnogobrojnih slapova ruši u more.23 potvrdu odluke prvorogjenoga kao starješine u -vlasti trebala je privola i ostale porodice. D.). krajem XII. — Nezna se Vladislava. mo .. Bela III. Udovica Jelisaveta bijaše energina žena. da svoje vlasti kao udovica ne može vršiti navelikašima. Pri sklapanju ugovora (pacta conventa) izmegju poglavica hrvatskoga plemstva s ugarskim kraljem Kolomanom se prostirala susreemo (1102. nego nastavimo prikazivati odnošaje u unutarnjoj Bosni. i župana Mrmonju Šubi a. Iz sina . neko otadžbina knezova bri„Tvrdi gradovi i tanane kule spletoše se u vijenac oko srca starodrevne hrvatske župe B r rb i r-g r a d a. 1319.). valja svratiti pažnju na prilike u današnjoj zapadnoj Bosni i susjednoj Hrvatskoj. Sinovac mu Stjepko još se vema prisloni uz kraljevsku Bele IV. stoljea. Prije megjutim. uinivši ih tako feudalnim gospodarima. Ban Pavao Šubi Š u b i i ban Mladen . a starinom mu se može ovdje nai trag u 10. desnoj obali Krke. koji je ovako postao knezom (comes) bio je Gregorije. te bijaše još pojedine bosanske porodine starješine ne htjedoše da podvrgnu svoja u malome vršena suverena prava pod banovo pravo." Pleme Šubia imalo je ovdje svoje pradjedovsko središte. Vidjevši. uklonila se ispred neprekidnih kavgi u Dubrovnik. stoljeu. Prvi Šubi."Stjepana. Banska vlast starog Kotro- mana nad bosanskim porodicama ne duboko zadrla. dao je Subiima u nasljedno leno bribirsku župu. je tri i tano smrt prvoga Kotromania braka sa Jelisavetom imao (1313.

(1295. Isti bez Šubia nije bilo izgleda. iji se otac Stjepan spominje. Kad su se Šubii stali koncem XIII. ojaa još više mof svoje porodice za kraljevanja Andrije III. de inferioribus Bosnae confin i b u s comes). spominje se kao gospodar Donjih Krajeva knez H r V a t i n* („vir nobilis Hrvatinus.24 Ban Pavao I.). Kad smo spomenuli rodbinske veze Pavlove. Trogirom. prijestolje. Ban Pavao zajamuje u Skradinu 1301. sin Stjepkov. Hrvatinu svaki mir i poradi vjernih i vesigurnost. filius condam Stephani. Spljetom.. postade jošte i gospodarom banou Skradinu: Paulus banus Corouacie. kad se Pavao zove gospodarem Bosne. da bi Anžuvinci mogli zavladati baštinom Arpadovia. da su njegova braa upravljala gradovima Kninom. postajala neka ženidbena veza. Isto jer je uinio i sicilski kralj Karlo li. stoljea živo zanimati za napuljske Anžuvince nastojei. 1299. I Stjepan Kotroman bio je štienik bana Pavla. njegova braa i sinovi rogjaci su i srodnici hrvatskoga bana Pavla Šubia i njegove brae Mladena i Gjure.). susjednih velikaških kua.). te konano još i Zadrom. djed je glasovitoga kasnije vojvode Hrvoja Vukia .H r v a t i n i a. Po pradjedu Hrvojinom Stjepanu zovu se lanovi porodice u starije doba i Stjepanii. Hrvatin. Pavao e i . te je po svoj prilici izmegju ovih porodica. kakovim nikad ni prije ni poslije njega nije gospodario koji hrvatski velikaš. moramo da pobliže ugjemo u to pitanje. skupio je Pavao u svojoj ruci zemljišta. Dalmacie et dominus Bosne). obeavši mu. Vlast u Bosni stekao je Pavao i svojim rodbinskim vezama. da im pribave ugar. Ovaj Hrvatin. našli su se pri tome i sinovi i unuci kneza Stjepana. God. da posjede likih usluga njegovih vazda štititi njega vine bosanske (1299. Da je Pavao vladao itavom Bosnom sve do Drine vidi se iz jednog zapisnika dubrovake republike (1302. Ovaj mu dade u vjenu baštinu bansku ast na Primorju (1293. Ako se k tome doda. Šibenikom.-hrv.

Prvotno. jer su Hrvatinii bili takogjer pa. naime odregjuje. Donji Krajevi se (partes inferi- prviput 1244. Ban Pavao posljedica Pavlove u Bosni postavio dena tinii. godine imade Zemljanik u svojim rukama Prijezda. stoljea obuhvatila su sav kraj izmegju Vrbasa i Une. Donji Krajevi poveavali su se vazda na štetu Hrvatske. nego tek nakon smrti *) 1287. Prijateljstvo izmegju Šubia i Hrvatinia ohladni po svoj prilici radi je vjerskih stvari. ores) spominju — Ovdje 1304. 19. Glaška. došao u sukob sa patarenima i godine ga patareni ubiše. te neke predjele na istoku od Vrbasa sve do Usore. veli Thalloczy. u a provale bila je ta. valjda još za Kulina bana.). gdje ga okruniše za kralja. djed bana Stjepana Kotromania. Zemljika (Zemljanika Zemunik) i neko vrijeme Dubika (za vojvode Hrvoja). Sanska. (II.25 mu od ma bie za koga. i poetkom XV. Kralj Bela IV. koje su se nalazile u Donjim Krajevima. Prema tome Hrvatin priznaje Šusvoje patrone. str. tareni. obuhvatali su Donji Krajevi dosta neznatni teritorij Vrbasu na zapad. Luka. Banica. Solima i Donjim Krajevima (gl. dovedoše bribirski knezovi Karla Roberta iz Napulja do Zagreba. da biskup bosanski Ponsa imade pravo pobirati u ime svojih prihoda desetinu u Usori. 1301. poznate su nam slijedee:: Vrbaška. da je za bana sina svoga Mla- ne spominju se „Mili rogjaci" knezova bribirskih. Plivska. ali je kasnije ova župa prešla u posjed porodice Hrvatinia kao Banica i i Vrbanja. Malo iza toga zavlada u Bosni kao ban Pavlov brat Mladen. da porodino ime stoji u svezi s imenom glavnoga grada Vrbanje sa Kotorom*).) provali Bosnu. Zemunik i Vrbanja bjehu svojina Kotromana i jedva da ima sumnje. Od župa. godine uz Usoru i Sol i kao sastavni dio banovine Bosne. Hrvaviše. . ali pod kraj XIV. a odavle krene Karlo u pratnji ugarskih velikaša u Ostrogon. God.

koji mu je bio i diplomatski savjetnik. On je m. pravca. terrae Hlm (povelja nego se faktino podudaruju s vlašu njegovom. svomu vazda gospodaru. jer 1304. Pavla i Vukca. da njegova vlast ne bijaše jedinstvena. Istorija skolastine medicine broji ovog Šubievladao je vog lijenika megju najpoznatnije pretstavnike ovoga. diplomata i vladalac u jednoj osobi. Dakako. Naslovi kao Croatie et Bosniae Banus. Hrvatin (f prije 1315."*) Na to djelo potakao ga je Mladen.) uje se opet nješto o njima." Poznato je. Granice su vladanju od svog oca Pavla veliku Mladenovu na sje- Gvozd (Kapela). Od Vukca potie glasoviti Hrvoje. da je Mladen imao tjelesnog lijenika Viljema Varignana. „njegovo ime je bilo na daleko na glasu u Italiji.orao u svakom podruju da daje koncesije tamošnjim posjednicima. zatim „comes i dominus totius titule. ali on se morao bojati i njih. Mladenu. da Mladen. Drina I Sava na istoku i sjeveroistoku i more na zapadu. krepko velikom tom baštinom. umnom i ) Zbog Huma ratuje po svoj srpskim kraljem (1318-1319. Braa kao dušmani Mladena II.) prilici i s Milutinom. jedan veliki knez. Hrvata i Bosne Banu vrhovnomu gospodinu itave Humske zemlje.) ostavio je tri sina Vukosava. „On je ratnik. I on i otac mu izvršivali su dominium s faktinim suverenstvom.26 bana Pavla (1312. ali sada se oni javljaju kao odluni protivnici Mladena II. da ga sruše. Ugarskoj i u njegovih susjeda. nastoje zajedno s ostalim zavidnicima Mladenovim. na jugu Neretva. Mladen li. Mladen veru II. Kad još ujemo. . primio je baštinu. Svi ti njegovi vazali bojahu suverenstvo samo u ga se.) nijesu prazne se kralja izražavalo latentno i to koliko su ga Šubii htjeli priznati." veli Thalloczy. Jedno svoje djelo posvetio je Mladenu: „Svim viteškim krepostima opasanomu i ne krunom ovjenanomu gospomanje dinu.

Njegovi ga protivnici oito tendenciozno prikazuju kao zlobna i pakosna tirana. Pae i rogjeni brat Mladenov diže se proti njega. . oteše mu Zadar). Karlo ode s Mladenom u Zagreb i I. Ljetopisac Miha Madijev žigoše ga nakon pada ovim rijeima: „Kamo ti sada tvoja sila. n u kulturnu pojavu u Dalmaciji i b o s a n 3- m koj unutrašnjosti. bane Mladene. ti . ma da su ga još god. veli n e n t stoljea ita bibliju. to. Umro je po svoj prilici negdje u Ugarskoj (možda u Temešvaru) u tamnici. 1314. Kralj Karlo I. te ga od sele smatraše zarobljenikom.27 poetkom XIV. megju -svoje zaasne gragjane i prave Mle ane. Mladen II. a u Bosni bi banska ast iskljuivo predana mladomu Stjepanu Kotrom a n u. koji si prezirao silu svih kraljeva na zemlji ^li iz Miha Madija govori mržnja autonomistike . Perfidna politika Mletaka (1313. a na koncu i sam kralj uiniše kraj Mladenovom gospodstvu. . i postavi nad njim stražu. Dalmacije. Njima se prikljuiše slavonski ban Ivan Baboni i bosanski ban Stjepan Kotromani. došao je pred kralja s darovima. da ostane uza nj. a kralj ga na viku velikaša svrgne s banske asti i zapovijedi mu. stiže nakon što je ve Mladen bio razbit od svojih protivnika u Knin. kamo bude sazvan i sabor. a tajno su rovarili protiv njega i Mleani na sve strane.". onda nam sve e I prikazuje bana kao Thalloczy. surevnjivost hrvatskih velikaša i autonomistike težnje dalmatinskih gradova. Bansku ast preuze u Hrvatskoj i Dalmaciji Baboprimili ni. Najprije se složiše u savez protiv Mladena njegovi vazali knezovi Kurjakovii i Nelipii. zatim Hrvatinii i dalmatinski gradovi.

Tada se ve zove Stjepan Kotromani: gospodin svim bosanskim zemljama. da se mati njegova Jelisaveta sklonila s djecom u Dubrovnik..) Pod okriljem Anžuvinaca zae vladu ovaj bosanski ban. upuuje nas I brak Stjepana Kotromania sa poljskom kneginjicom Jelisavetom. Donjim Krajevima i Humske zemlje. ? 1322. Karlo I. pa emo po tome laglje i shvatiti spomenuto ve napuštanje vratio. ali Šubia sa strane porodice Hrvatinia. kerke poljskoga kralja Vladislava Lokjeteka. Spomenuli smo. kerkom hercega Kazimira od Kujavije. do 1353. (1314. koji je u mnogome poravnao puteve. dakle poglavicom bosanske i patarenske crkve. kojima je kasnije koracao veliki Stjepan Tvrtko I. STJEPAN KOTROMANI.IV. a ovaj mu je bio vjeran saveznik protiv hrvatskih oligarha (ratovanje Stjepanovo protiv kneza Nelipia) i srpskih vladara. podupirao je svim silama Stjepana. Oko 1322. O mladosti Stjepana Kotromania neposredno iza oeve smrti malo se znade. Na tijesne veze Stjepana Kotromania s Karlom I. da je prije pada Mladena imao svoju stranku. Ne znamo kad se Stjepan može se slobodno ustvrditi. Za meteža u Srbiji . Bila je to rogjakinja Karlove žene Jelisavete. izdaje Stjepan Kotromani povelju sa svojim bratom Vladislavom i u toj povelji poklanja knezu Vukosavu Hrvatiniu župe Banicu Vrbanju. ugarsko-hrvatskim kraljem. Usore. Oko 1323. godine izdaše braa slinu povelju u Moištri „pred djedom velikim Radoslavom". Soli.

Odnošaj izmegju oba vladara postade još tjesniji. Hlivno kojih postade oblast Z a v r š e. nagnala ga je na to ljubav prema Jelisaveti. a ne zato plaati najma svoje vlade zaratio se Stjepan Kotromani. da je htio ženidbom sa Jelisavetom zavlai . Na glas o ofenzivi vizantijskoj pohiti prema Kotoru. darova Stjepan Dubrovanima hrvatske župe i o te j „vas Rat i Ston i Prevlaku i otoke.). Za taj dar obeaše Dubrovani. zvana kasnije Zapadne strane. Vlaha dohodak od 500 perpera.-hrv. Godine 1333. da mogu slobodno stanovati u zidanoj Pod konac palai. a onda do Cetine e e . Tako je Ljudevit stupio u rodbinsku svezu s ovom mladom dinastijom. a odavle prema Spljetu. tom zgodom Srbija za uvijek izgubila Hum- sku. potpomagan od Ljudevita Velikoga sa silnim srpskim carem Dušanom. Krke. Kako neki hoe. . ako bi ban ili njegovi potomci došli u Dubrovnik.) Iza toga pripoji još Stjepan krajinu (od Cetine do Neretve) svojoj Makarsku vlasti. (1325. a odavle u Makedoniju.). Po drugim vijestima namjeravao je provaliti do obale Zahumske. da je on provalio s 80. Dubrovaki pisci (Orbini i Lukari) vele. Dumno. . Stjepan je provalio u Dušanove zemlje (1349. dolinom Neretve. koji su okolo Rata" u baštinu. nadalje. Uzalud su Mleani kušali da izmire oba vladara. ali više je vjerojatno. Bosanci iza tog ubrzo opet zaposjedoše gradove u Zahumlju.) pošao lino s velikom vojskom protiv Bosne. a Dušan je opet slijedee godine (1350. Jelisavetu (1353. Dlamo. kralju Ljudevitu.29 uspjelo ie je je Stjepanu zavladiti Humskom zemljom. sinu Karla I.000 vojske sa Drine u Bosnu sve do Bobovca i Dumna. plaati banu i njegovim potomcima svake da godine na dan sv. Oslobodivši se Stjepan Kotromani Dušanove sile živio je dvije tri godine mirno povjerivši se sasvim ugar. kad je Ljudevit uzeo za ženu ker Stjepanovu.

). gdje bi se neko vrijeme nauci katolikoj. obratio se pae pisna papu Klementa VI. Po zitivno se ne da rei. Možda se oslanjao i na istonu crkvu. ali vrlo kratko vrijeme. poduavali u latinskoj slovnici i i da može sam u sveenike. 1354. „koji znadu nauk vjere i koji su vješti slavenskom jeziku ili bi ga barem mogli nauiti". 30 jednim dijelom Bosne. . sinovca Stje- pana Kotromania. Osobito je zanimiva banova molba. da se Peregrinu dozvoli smješten je obraenika u vee manastire. bi se biskupu bosanskome pozvati re- dovnike i se dadu sve povlasti. ne spominje se Vladislav. te da im pomo Stjepan Kotromani reda. Bribirskoga. oženio se 1338. keri Jurja 11. koji rade megju Tatarima nevjernicima za proširenje vjere. da bosanski biskup prenese svoju stolicu iz Djakova opet u Bosnu. dati — mom Nadalje traži ban. U vjerskom pitanju prianjao je Stjepan Kotromani više uz patarensku vjeru nego li uz katolicizam. Jelenom... Osobito je živahnu djelatnost razvio za Stjepana Kotromania biskup fra Peregrin (1349. da pošalje Peregrinu pomonike. Njegova je želja bila. bio je i osobiti zaštitnik franjenije vakoga Ban Stjepan Kotromani imao muškoga Njegov magji brat V 1 a d i s 1 a v potomstva. živo je pomagao njegova nastojanja. 1356. Kad je Stjepan Kotromani umro (1353. Stjepan K. banska vlast u rukama njegovoga brata. bijaše.). što se daju sveenicima. da dozvolilo. što mu je kasnije i uspjelo za Tvrtkove mladosti. Ali vec god. jer je Vladislavljevu sinu Tvrtku jedva moglo biti više od 1 5 godina. da li je bliže bio patarenstvu ili istonoj crkvi.. ali ta žeija nije mu se valjda ispunila. jer istim trui dom istom pogibelju službuju u Bosni podjedno neka se tim sveenicama dozvoli openje s izopenim narodom. Megjutim u drugoj polovici svoje vlade podupirao je katolicizam svim silama. te tako zapadne bosansko prijestolje Tvrtka 1.

a veina njegovih velikaša patareni. i koji je vazda ka- rakterisao tamošnje porodice." Prvi se digoše ne- jer lanovi porodice Hrvatinia. Thalloczy. koje se u srednjem vijeku na zapadu na jednom ili drugom mjestu istie. koji varili. da izvojuju „Ono mjerilo lojalnosti.) Tvrtko u borbi s Ljudevitom i bo- sanskom vlastelom. da je udovica mati tražila tom prilikom i zaštite u Ljudevita. Uzrok je tome dijelom razdioDa teritorija. Odmah iza smrti Vladisavljeve vidimo mater njegovu Jelenu s mlagjim sinom Vikom (Vukom) na putu u Ugarsku. nije se u Bosni nikada razvilo.V. STJEPAN TVRTKO A. koji su se uživili za Stjepana Kotromania u svoj podaniki položaj opet idu zatim. ini se. Ubrzo se pokazalo. a dijelom opet onaj snažni i ne- obuzdani lini osjeaj. da je Tvrtko odan vazal Ljudevitov. I. U takovim prilikama oslonila se mati sa svojim sinom Tvrtkom na Ljudevita i u prvom poetku vidimo. da je Ljudevit nakanio bosansku banovinu umanjiti.— 1391. (1354. veli staru nezavisnost. da s kraljem Ljudevitom i svojom rogjakinjom Jelisavetom proisti porodine odnošaje. BAN I KRALJ. je Tvrtko bio katolik. a ostatak skuiti pod . jer bosanski velikaši. Ljudevit megjutim ne bijaše sasvim s njime zadovoljan. a ne bismo se preda je donekle vjerski momenat odluivao.

Na to ga je nukalo. Bosanskim velikašima nije bilo ni na kraj pameti. Stoga je Ljudevit i htio.32 svoju vlast. ugovor. veli Šiši. Tvrtko je u takovim prilikama sredinom i i 1357. Kralj gjuje mu za to potvrbanovinu bosansku Usoru. najviše sretno ratovanje s Venecijom. da se odmetnu od Tvrtka. bile vremenom preotete hr- Da tu svoju svrhu postigne. rene i i morao sklopiti za se veoma nepovoljan Morao se obvezati. (od roda Hrvatinia). stao je mamiti pod svoju vlast neke bosanske velikaše. da e protjerati Pata- boraviti svoje zemlje. a nagrada toga ratovanja imala je biti željno išekivana i teško steena dalmatinska obala. Ova je opet bila u pr- vom redu upuena na zalegje. da li ili se pretvoriti u ugarsku provinciju. te od bana nainiti u neku ruku svoga namjesnika. što su oni uinili. da uguši . te su Dubrovani zvali Tvrtka „po nalogu kraljevskom ban". Za cijelo je u to doba nastao i onaj natpis kod Zaušja blizu Donje Drežnice u današnjoj Hercegovini. a pokore ravno njemu njegovoj zaštiti (1357. u kojem se veli „Se piša rab božji i svetoga Dmitrija : udnigospodina kralja ugarskoga Loiša i gospodina bana bosanskoga Tvrtka". (o tom ima pouzdanih podataka). tražei od njih. da to zalegje proširi dakako na štetu Bosne. Zato se uz i e e Tvrtka okupiše vlastela obiju konfesija i digoše bunu. ije su zapadne oblasti i onako najveim dijelom vatske župe. Tim i ugovorom postao je Tvrtko potpuni vazal Ljudevitov. da je dužan ii s kraljem u rat i dolaziti u kraljevu prijestolnicu ili lino ili brat mu Stjepan Vlk (Vuk) i napokon i otstupiti mu itavu Humsku zemlju. koji je kamo u pitanju vlasteoske oligarhije bio još kud energiniji od svoga oca Karla I. Radilo se sada o bosanska banovina ostati autonomna tome. na Hrvatsku i Bosnu. da slabog svog bana zamijene monim kraljem Ljudevitom.). Ovakovo riješenje bosanskoga pitanja jedva da je prijalo bosanskoj vlasteli. a Ljudevit je sam pošao u Bosnu.

druga vojska (na elu joj sam kralj) provalit e u župu Plivu i njeno središte tvrcii Ljudevit je strane. a na štetu bili prave vjere kršanske.. jula izdaje povelju u ViroRat je prema tome trajao vitici nedaleko Drave. ali za to nam o njoj govori sam Tvrtko.kada se podiže na me ugarski kral. sauvala oružjem u ruci svoj politiki individualitet. jula 1363. 8. Razlozi nam nijesu poznati. kraljev kancelar. u ime Ludovik. nalazio se kraij pred Sokolom." odluio Bosnu napasti s dvije Jednu vojsku povjerio je kralj palatinu Nikoli Kontu i ostrogonskom nadbiskupu Nikoli. a Tvrtko se sada prozove „Božjom milošu ban itave Bosne". i prihodi u Plivu pod Sokol i ondazi mi vojvoda Vlkac vjerno posluži. Dvije godine iza toga planu protiv Tvrtka buna. Razlozi polaska Ljudevitova u Bosnu su dakle politiki. 9. a ne samo. god. što ju je izdao u župi Rami pred gradom Prozorom veli: „Stvorih milost svoju gospodarsku svojemu vjernu sluzi. i 10. Podsjedanje Srebrenika nije uspjelo. da ga na tu vojnu navelo „pustošenje bezbrojne množine heretika i patarena. veoma kratko i svršio za kralja potpunim neuspjehom. ali možda je Vlk težio da po- VlkcuHrvatiniuza . Time megjutim još uvijek nijesu bile svršene kušnje i borbe mladoga bana.) njega." Za nagradu darovao je ban Tvrtko Vuku itavu Plivsku župu. kako Ljudevit veli. Kralj ne govori ni u jednoj povelji o toj neuspjeloj vojni. veli Šiši. U povelji od 1366. a imala je provaliti u Usoru i osvojiti grad Srebrenik. a ve 19. Mnogo gore od samoga Ljudevita progjoše palatin Nikola Kont i ostrogonski nadbiskup Nikola.33 taj ustanak. te su ugarski vojskovogje morali napustiti grad uz veliki gubitak ljudi i stvari. Tako je Bosna. Republika mletaka uini (1364. njegovu u ime vojvodi vjernu službu u ono vrijeme. (1363.. kojoj je bio na elu brat mu Vlk s knezovima Dabišiima. brata mu Vika i mater Jelenu svojim gragjanima.). Sokol-grad.

a osobito istoku svoje države. vlastela. koji mu je i pruži i Tvrtko se još iste godine (1366. nedavno proširenom državom. Nekoji buntovnici bijahu pohvatani i utamnieni. da osili svoju vlast na jugu. osnivajui samostalna Vlkašin postaje uz cara kraljem. da bi mogao snažnom rukom rukovoditi velikom. izruiti. svima susjedima živio u svagji". Dubrovani ga kasnije na zahtjev Tvrtkov ne htjedoše pomo makar je i sam Tvrtko boravio zbog toga u Dubrovniku. a Vlk pobježe u Dubrovnik. Tvrtko mora s materom pobjei iz Bosne. B. napokon izmiri se Tvrtko sa bratom i obdari ga gradovima i imanjima („svojega brata gospodina Vlkia"). Ubrzo izbiše nemiri u itavoj zemlji. a izmegju obale južno od Dubrovnika i planina istono od Drine župan Nikola Poslije ovih nevolja i božjom Altomanovi koji je sa „velikaš plitkoga uma i siledžija. Stjepan Tvrtko širi granice svoje okruni se kraljevskom države krunom. Državu poeše kidati gospodstva. da je kralj pridržao koji dio u svojoj vlasti.) vraa u Bosnu. No ovaj odnošaj ne potraja dugo. Godine 1355. Kralj Ljudevit svratio je svoju pažnju na prilike u Poljskoj i tako je Tvrtku morao ostaviti slobodne ruke na jugu. nije imao osobina. umro je Dušan Silni u doba od 48 godina. a Vlk postade banom. U Zeti javljaju se Balšii kao župani. ini se. nego zatražiti u Ljudevita. Godine 1367. i zvao se Tvrtko „Milošu našega gospodara Ljudevita ban Bosne". i njegov nasljednik Uroš IV.34 stane suvladarom. Istoni . ali jedva u itavo svoje vladanje. Ovu zgodu upotrijebio je Tvrtko. Protjeranom banu ne preostade drugo.

a kasnije se javlja kao jedan od najuglednijih dvorjanika caraUroša. a i Turci se kao politiki baštinici još nedavno tako snažnoga carstva. prozvavši se: Stefan Tvrtko po milosti gospoa Boga kral Srblem. koji je poticao od sporodne loze Nemanjia. dublje u unutrašknez Lazar. bio je dinastija javljaju Nemanjia u isti s Urošom IV. Na istoku držao je u svojim rukama Tvrtko l . kerkom kneza Vratka. keri Stjenjegove države pana Dragutina. iz Travunje Jurja Balšia. Ljeti god. što su i Dubrovani i Mleani odmah i priznali. Dimitrije u iznosu od 2000 perpera*). *) Godine 1354. što su ga plaali srpskim vladarima na dan sv. Dolnim Krajem. dade se na grobu sv. osvoji on zemlju oko gornje Drine. zatim sam protjera god. Bosni. Usori.. Lazar se oženio Milicom. bio je Lazar gospodar Rudnika. U mladim godinama stupio je u dvorsku službu Dušanovu. Bistrom i prokušanom oku Tvrtkovu nije mogla utei važnost ovoga novoga politikoga položaja na jugu i istoku Po babi svojoj. Pribac zove se i Hrebeljanovi. Dubrovani su mu naime plaali danak. 1377. gdje se nalazilo i Mileševo s grobom sv. Save. Soli. bio je Tvrtko u rodu po tankoj izumrlom dinastijom Nemakrvi s to stao njia. as jedan dio Raše.35 -susjed župana Altom ano vica. kojemu je otstupio malo ne cijelu kneževinu T r aV u n j u Nikola Altomanovi. nego se poe i otimati za posjede iste porodice. sin Pripev. izumire njosti. Zapadnim Stranam. 1376. Podrinju i ktome. Primorju. te mu se oblast prostirala preko Humske do Kotora i Onogošta (Nikšia). Oko 1370. a on ne samo da je isticati. dvostrukom krunom u znak srpske i bosanske zemlje. j. Ovim krunisanjem prešla su i prava Nemanjia na Tvrtka. Hlmsci zemli. spominje se u jednoj povelji stanak . uglednoga vojskovogje cara Dušana. Save okruniti „sugubim vijencem" t. Sklopivši savez s Lazarom Hrebeljanoviem. Godine 1371.

Glasnik bos. ali što to nije trajno i sasvim proveo. Nikole. Radin Jablanovi i sin mu Pavao Radinovi. (Sravni rjegovu raspravu: Banovanje Tvrtka bana. nego manastir Mileševo sa crkvom sv. uvedavši nova dvorska dostojanstva (logotet. dok je on živio. da je mjeslo Mile ležalo oko Kljua dodaje: „te tako pada ona tvrdnja veega broja bosanskih historiara i da se Tvrtko krunisao za kralja u manastiru je i Milešev u. ovako Tvrtko bosanskim knezovima odregjuje svoju kraljevati i zadau: i „i po tom naeh s bogom praviti prestol srbskije zemlje. Državi Tvrtkovoj trebalo je mora i brodovlja." Kao da Ruvarac bio ovoga mišljenja. bijaše si Tvtrko uredio i svoj dvor. veli Ruvarac. Ovo Milje nije drugo. a na sjever do Drave dakle. od kojih su ve tada bili poznati Vlatko i Hrana Vukovi. Nikoli. a koja je bosanskih velikaša na mjestu Mili ili Milje.pa mu je to i uspjelo. što i ga je sagradio Stjepan Kotromani u kojem je bio sahranjen. Talloczy veli. a u tom poslu smetao mu Dubrovnik.) pokazao je Tvrtko odluno volju. Juki spominje.. Poslije su ti velikaši zaboravili na to i odmah iza njegove smrti trgali jedinstvo države. a osobito vojvoda Vukac Hrvatini i sin mu Hrvoje Vuki.. kriva je njegova prerana smrt. „Stona mista'' Tvrtkova su obino Sutjeska. Poslije smrti Ljudevita (1382. da proširi granice svoje države na Jadransko more. da ih predobije za se i za svoju porodicu." padšaja sa vzdvignuti Ovoj svojoj zadai ostao je vjeran do kraja svoga života. Osim toga okružio i se i najodlinijim vojvodama.36 Prema novoj asti protovestijar). žclaje razoršaja seukrepiti. Bobovac. da je Mile- ševo bilo na rijeci Bosni u današnjem gradakom kotaru. Tvrtko je podupirao i darivao ove mone porodice. Trstivnica. muzeja godine 1894. U jednoj povelji od god. danas zvani Mileševac. zatim kraljica Marija. samo ga nije htio izrei. Velikim dijelom on je i ostvario svoje težnje. 1378.) . posveenom sv. da dobije vlast nad itavom zemljom. u kojoj stanuju Hrvati i Srbi.

Žitelji dalmatinskih gradova grnuli su ovamo vozei vino i sol. koji revno radi o boljku republike. na molbu Dubrovana zavrgao!). koji su se Drakoga.37 baštinila Kotor iza oca. Stjepan Tvrtko prema pokretu Dal m ac H rv a tsko i j i u i j. e C. koji prozva Sv. pošto se pokazao „vjernim i pravim Mleanom". jer su ga iste godine unijeli u svoju zlatnu knjigu zaasnih gragjana. podigne on na ulazu u Boku Kotorsku na vrlo zgodnom mjestu novi grad. a danas mu je ime Ercegnovi (Castelnuovo). po kojoj je ova republika bila jaka. a Tvrtko je podigao u Novome „slanicu" i uinio ga trgom za prodaju soli (kasnije je to 1382. da može graditi u Mlecima još dva broda. Ova sklonost Mletaka prema Tvrtku dade se protumaiti odnošajima u susjednoj Hrvatskoj i Dalmaciji. što je dozvolilo svomu gragjaninu Nikoli Bazeju. Novi je imao biti glavni primorski trg bosanskih i srpskih zemalja. Megju Hrvatima. god. a podjedno je htio i Kotor otkinuti i od Marije. Ne usugjujui se direktno mona napasti Dubrovnik. našao digli je za Karla Tvrtko do- . pae mu je prodalo i jedan dobar brod tobože kao mletakom gragjaninu. a protiv Marije. Mleani su opet znali Tvrtkove osnove i nadali su se.). da u opoj smutnji u mutnome loviti. u kojem bi se usredsredila sva trgovina ovih zemalja. Tvrtkova diplomatska vještina našla je terena za svoje pomorske težnje i u Mlecima. Mora da je osobito na srcu ležalo Mlecima Tvrtkovo prjjateljstvo. Time je htio satrti trgovinu Dubrovnika. Dozvolili su mu dalje. poslije bi grad prozvan Novi. Vijee mletako dalo mu je privilegij (1383. gdje se u punom jeku spremalo poznato gibanje protiv kraljice Marije i matere joj Jelisavete. Stjepan' (u ast svome zaštitniku). da primi od njega admiralsku ast.

da treba pokušati izravnanje s Tvrtkom. sad uz Srbiju. Tvrtko šalje Lazaru u vojvodu Vlatka Vukovia. Tvrtko u ovaj mah nije drugo tražio nego samo Kotor „vlasništvo njegovih roditelja i praroditelja". da se porazgovort s Tvrtkom. u Ugarskoj bio izdajniki ubijen. Tvrtko pridružio svojoj državi svu Dalmaciju s otocima. središtem oka kojega se skupiše esti države hrvatske i srpske. osim jedinoga Zadra. Buntovnici su naime vojevali dalje za sina Karla Ladislava.38 skora pristaša. Njegovu akciju u Dalmaciji nije prekinulo nr ratovanje s Turcima. Drakoga godina. Kad je Ivan Paližna postao namjesnikom i banom hrvatsko-dalmatinskim sa sjedištem u Klisu. Gorjanski zato sklopi s njime „vjeni" savez protiv svih neprijatelja Marijinih. a imao je u rukama i južnu Hrvatsku. ali Tvrtko ipak nije odmah otvoreno pristao uz buntovnike. To je u prvom redu vranski prior Ivan Paližna (prior reda Jvanovaca u Ugarskoj i Hrvatskoj). a vjerojatno je. ode palatin Nikola Gorjanski u Sutjesku. Ve pomo Tvrtkovim osvajanjem postade Bosna. kojim je faktino jošte iste godine ovladao. poradi on još više u korist Tvnkovu tako. hoe li Marija uspjeti protiv ustaša. kojemu je bilo jedva deset godine 1386. promijeni Tvrtko svoju prividnu neutralnost i pristade otvoreno uz buntovnike zajedno s vojvodom Hrvojem Vukiem". Godine 1385. 1390. Kada je Karlo Draki godine 1386. Od sada nosi naslov i kralja Dalmacije i Hrvatske. Sa strane Marijine opet se uvigjelo. sad prikovana uz Hrvatsku. provaljuju bosanske ete do Klisa i Spljeta. Bosna je bila tada najmonija država na *) U Ugarskoj zovu sada Tvrtka samo banom. Od hrvatskih ustaša spominje se naroito bivši ban Ivan Horva?. . da je u kosovskoj bitci sudjelovao i Hrvoje. a Tvrtku predade Kotor. da je sredinom god.

39 Balkanskom poluostrvu. svršava Stanojevi. Smrt njegova prekinula je osnove. U osnovi svojoj. da oni budu posrednici. . Stanojevi. a Bosna je trebala da postane srpskokoja spreavati prodiranje hrvatska država. kao što je dina šana veli prije toga na jugoistoku. bila je Tvrtkova država realnije zamišljena i zasnovana. dominirala Ipak je velika politikim u i dominirala nekoliko goSrbija za Duje razlika. koje je po svoj prilici Tvrtko imao s tora mu ženidbom. e Ugarske na Balkan i vlast ugarsku u srpskom I hrvatskom narodu. Dušan je htio stvoriti srpsko-vizantijsko carstvo. Stjepan Tvrtko bijaše oženjen Dorotejom Bdinskom. a doskora iza njega propade i njegovo djelo. Habzburgovca i tražio je Mleane. Ona na sjeverozapadu. kerkom brata posljednjega bugarskoga cara Ivana Šišmana. u kuli turnim težnjama carevine Dušanove i kraljevine Tvrtkove. (u februaru) umrije Tvrtko zacijelo u Sutjeskoj. Godine 1391. Tvrtko se poslije smrti Dorotejine spremao na drugi brak i to htio je da se oženi kerkom AIbrehta III. nego država Dušanova. Svim tim uspjesima uini megjutim kraj Tvrtkova smrt. Iz toga braka potie sm Tvrtko.

ovjek povodljiv i neodluan. STJEPAN DABISA. koja je bila sastavljena od esti. što se još nijesu stopile u jednu cijelinu. koja imade izborno pravo tako. JELENA „GRUBA. kako je ve poznato.— 1395. nego svaka odavaše svoje porijetlo i isticaše svoje centrifugalne težnje. Prema tome nije uspjelo Tvrtku za svoga života uvesti red nasljedstva po primogenituri. pa zato i malo sposoban.). naslijedio ga je na prijestolju mlagji mu brat Stjepan Dabiša po starom slavenskom pravu seniorata. od kojih nekoji (Hrvoje Vuki. da nijedan bosanski kralj nema više slobodnih ruku u politici nego je igraka u rukama velikaša. hrvatski ustaše izabrali Dabiša bijaše priznat ciji.— 1398. vršio u tim kraljevinama vlast po banu kraljevina Hrvatske i Dalmacije Vuk u. bratu Hrvoja Vukia.). da ravna državom. Megjutim su bili. što kasnije prouzrokovalo neprestane prijestolne borbe. inae nepoznata porijetla. 1392. uzrok je i sam Dabiša. Sandalj Hrani i Pavao Radinovi) tjeraju politiku na svoju ruku. te je Vuku i . Ma da je „svetopoivši" kralj Tvrtko ostavio dva sina: zaJkonitog Tvrtka i nezakonitog Ostoju. valjda ki domae koje je mo velikaške porodice. Žena mu je bila Jelena „Gruba". Da su bosanska vlastela digla toliko glavu. Uslijed tih prijestolnih borba neobino je opet narasla odline bosanske vlastele." (1395.VI. (1391. i u Hrvatskoj i Dalmagod.

knezove. djeaka Ladislava. Razban mavanski. Boj se zametnuo na nepoznatome mjestu i ini se. velmože. vlastelu i vlasteliie". ali sada poslije smrti Tvrtkove sve više to ini. a ve Marijin muž Sigismund. O dogovoru izmegju oba vladara nemamo potankih vijesti. a I njegovi vlastiti velikaši više su se brinuli za se nego za kralja. Još je teža situacija nastala za Dabišu. Stjepan Dabiša poeo je uvigjati. . kako bi osigurao prijestolje njegovom pomoi. 1 391 potvrgjuje banovinu kraljevina Hrvatske i Dalmacije vojvodi Hrvoju i bratu mu Vuku Vukiu i inae dariva Hrvoju i brau mu brojnim gradovima i posjedima. Svi ti razlozi sklonuli se Dabišu. U julu 1393. vojvode. sastadoše se oba kralja u Djakovu. da je ova provala ostala bez teških poza Dalmaciju i se pomalo javlja e sljedica. Skoplje približili su se i Bosni i prva provala dogodila se za vlade Dabišine (1392. te „potegne danju i nou" protiv njih. za života Stjepana Tvrtka nije isticao svoja vladarska prava. da nije dosta jak. Tako on pod konac g. župane. Znademo. Ivaniš Horvat postaje Ladislavnamjesnikom u Ugarskoj i saveznim kraljevinama. da je odluio Sigismundom. Izvori o toj provali malo nam govore. Nije imao odviše pouzdanja ni u hrvatske ustaše (Horvate i Paližne).jim „milim prijateljem". što su i Osmanlije pokucali po prviput na Imajui u rukama Dušanovo vrata Bosne. tepaije. koji i ulagati sve sile. da se takmi sa Sigismundom i napuljskim kraljem Ladislavom. banovce. da je vladalac Bosne brže bolje skupio „boljare. da je Dabiša pridržao svoju državu u starom opseg u i da ga je Sigismund priznao kraljem i svp. Tako su se sada takmila dva vladara Ijevim glavnim Hrvatsku: Dabiša i Ladislav.). da šatre protivnike svoje i svoje žene i da istisne Ladislava.41 Tcraljem koji sina Karla Drakoga. Dabiša je opet sa svoje izmiriti se sa . koji su poslije Tvrtkove smrti više naginjali Ladislavu. aU znademo.

Razumije se. da ne pomagati ustaša u Hrvatskoj i Ugarskoj i da svoje velikaše pozvati na vjernost i vjernu službu prema Sigismundu'). protivnici Sigismunda. koji bijahu poje tragino svršio Ivaniš Horvat Sigismund postao gospodar situacije. Time *) Bez privole ništa vrijedio. vojvoda Hrvoje priznao gjakovaki ugovor. dok je n. Protiv toga ugovora bijahu brojna bosanska vlastela. Doboru. a valjda ih je i dalje zatvorili u grad Dobor. gdje su se bili sklonuli. Pogje zato dobro spremljen prema jom padoše u ruke Sigismundove. da su protiv ugovora bili i hrvatski velikaši. jer progonio. Bosne. da država imade poslije njegove smrti zapasti Sigismunda kao „pravog i zakonitog vladara". koji je imao vrijediti za „vjena vremena" imenovao Dabišu županom šomogjskim. vidimo na Dabišinom dvoru bana Ivaniša Horvata i brata mu Pavla. S Horvatima dospješe u Sigisi mundove ruke drugi kolovogje. Sigismund je nakon toga ugovora.42 strane preuzeo obvezu. velikaša ovaj ugovor i onako ne bi . svim silama nastojali. Po mnijenju Šišievu ovaj je ugovor sada proširen u toliko. da mogu odanle napadati Slavoniju i Ugarsku. Go- e e dine 13Q3. a to je sada dobro osjetio i Stjepan Dabiša. da se Dabiša moraa gubljeni. su se na donjem toku rijeke Sigismund je odluio potražiti svoje protiv- nike u Bosni. pr. da obore taj ugovor i dignu Bosnu protiv Sigismunda. kada im je poslije gjakovakog ugovora i lina njihova zaštita bila u Bosni sumnjiva. Osobito je u Peuhu. Dabiša im je otea Omiš. koji se požurio u tabor Sigismundov kod Dobora i ovdje sa Sigismundom obnovio g j a k ovaki ugovor. koji su kao bjegunci sada. koji su po svoj prilici bili podigli ve prije. Braa Horvati pobjegoše odavle. ali izdakoji je megjutim spalio Dobor.

). dok su u istinu imali vlast u rukama Hrvoje. protivnik Sigismundov. što Sigismund nije mogao sprijeiti radi neprilika s Turcima. vlada ve sam Ostoja. niknuti plod skore i nagle prosjeme. Jedna je htjela Sigismuna. Godine 1397. Veina izabere udovicu Dabišinu Jelenu. koji su 1397. koji Vuka svlada kod Knina i ovom pobjedom padoše Hrvatska i Dalmacija u ruke Sigismundove. Jelena je vladala samo po imenu. umrije Stjepan Dabiša u Sutjeskoj. 1399. dizali protiv nje Stjepana Ostoju. Sandalj i Pavao Radinovi. On je svoju naslijegjenu bosansku krunu doveo u nekadašnji vazalski odnošaj prama kruni sv. ali ne duha njegova niti odlune mu volje". U Dalmaciji upravljao je još uvijek Vuk Vuki. iz kojega e pasti. i Tako je Dabiša „povratio sebe stvo (dominio) i kruni". Slaba njegova vladavina mogla je biti i po udi gordoj na ona je stoga i posijala bosanskoj gospodi. Godine 1395. „nasljednik Tvrtkova žezla i krune. Stjepana. da se Dabiša ve prviput u Djakovu morao odrei Hrvatske Dalmacije. i . pa je valjda i dao tome izboru svoju privolu. gdje se se on nalazio u taboru spreprotiv Turaka. ve *) Drugi historiari misle. ali ta je bila u manjini. On je pošao po svoj pri- odavle u Bosnu.43 odrei Hrvatske i Dalmacije*) (1394. Glas o Dabišinoj smrti stigao je Sigis- mundu u majui lici Erdelj. Bosanski velikaši razdijelili su se na dvije stranke. nezakonitog Tvrtkovog sina. Protiv njega izašalje svoje podanike u podanposlušnost kralju i ugarskoj Sigismund Nikolu Gorjanskoga. da oživotvori svoje pravo po gjakovakom ugovoru. a o Jeleni imade još spomen iz god.

nezakoniti sin Stjepana Ostoje svoga pretšasnika Tvrtka II. da je po svoj prilici bio nezakonit sin Tvrtkov*." Dubrovani vele za nj: „e sta homo de minima condicion. pa i ovdje su mu sputane ruke od vlastele.). Stjepan Ostoja (1398.). NEKOJI BOSANSKI VELIKAŠI VLADAJU U SVOJIM OBLASTIMA SAMOSTALNO. A.). zove Stjepan Toma Ostoji. Samo cia februarska zima prisili ih na povratak (1398. Zato i nije neopravdano nagagjanje. U takovim teškim prilikama bio bi se i vladar veih sposobnosti teško snašao.— 1421. te je nemilo oplijeniše. (1398. I DOBA PROTUKRALJEVA PRIJESTOLNIH BORBA U BOSNI. Gornja Bosna. Tvrtkovia ^patruus noster carissimus. Popeo se na prijestolje pomou monoga plemstva i zato je bio posvema od njega zavisan. a kamo li Stjepan Ostoja. Ovaj vladar nikada se spominje ni oca ni djeda. Od velikaša. god. K tome ga je smatrao Sigismund uzurpatorom. a Turci su ponovno provalili u zemlju pod Mahmut pašom. Sandalj *) U jednoj povelji od 1444. koji su zapravo držali kormilo države u svojoj ruci istiu se Pavao Radinovi. da se otme ispod vlasti mone vlastele. pa nam se ini kao da se žaca svoga porijetla." . koji nije ni pokušao.VII. Samomu kralju nije ni preostalo više nego matica bosanske države.— 1404.

Obuhvatala je Boraku župu (comitatus Berez) s gradom Boraem (kod Vlasenice). Još iste godine udariše na njih Pavao Radinovi i vojvoda Sandalj Hrani.. te uz obalu izmegju Dubrovnika i Stona župan Sanko. Otadžbina Pavlova bijaše izmegju Bosne i Drine. jer je dobio posjed Sankovia. Kasnije je porasla njegova mo. god. Otac Pavlov Radin ugledna osoba na dvoru Stjepana Tvrtka I. a napose Konavlje. morao je biti osobito drag. (Tu je sagradio Pavao grad Pavlovac. a sam Pavao proživi mladost svoju na kraljevskom dvoru. Osim toga je imao Pavao Ustikolinu (izmegju Foe i Goražde). no po svoj prilici imala je njegova porodica u pravoj (gornjoj) Bosni svojih posjeda. zatim olovne majdane kod Olova i trg Prau.45 Hrani. a on nj: „a uenik slavnoga spomenua gospodina kralja Tvrtka*'. Ugled Pavlov digao se i time. jer Dubrovani tome: držaše „i Pavlu imaše dobri o i pišu jednom zgodom (naime Tvrtko) tebe koliko svoje diete". Konavlje dobio je Radinovi. a po svoj prilici i Vrhbosnu. Djed mu se zvao Vuk. a zemjju podijeliše izmegju sebe. Porodino imanje ovoga vojvode nije nam još poznato. blani a bijaše nada sve Hrvoje Vuki-Hrvatini. Za Tvrtkovih vremena vladao je u Humu i Popovom polju. Poslije smrti Tvrtkove darovaše braa Sankovii i ne pitajui ostalu bosansku vlastelu 13Q1.) Na sjeveru megjašio je njegov posjed sa Srebrenikom. a posjede u Humu veinom Sandalj drugom opet zgodom kažu za Hrani. Sandalj Hrani. Ja- Piavao Radinovi. Njegovi sinovi Belijak i Radi stekli su za Tvrtka dijelove stare Travunje. župu Konavlje Dubrovanima. zarobiše brau. Dobrun. a imao je dva sina Vlatka i Hranju Vukovia. Vlatko Vukovi je poznat kao vojvoda Tvrtkove pomone vojske u kosovskoj bitci. što je Stjepan Ostoja uzeo njegovu rogjakinju Kujevu za ženu. Hrania Vukovi otac je Sandaljev. Tvrtku I. .

Za sve se kaže. Ovo srodstvo nije obojicu smetalo. a nagradio je i sma. proširivši svoju vlast onamo do Drine (Podrinje). Godine 1403. kojega smo svojedobno spominjali. 1415. Njegov otac Vukac Hrvatini. kako je tijekom vremena proširio Hrvoje svoju vlast. koja mu rodi Jedinca sina Balšu Hercegovia (spominje se izmegju nj Vuki — preživio svog oca. Tvrtko je visoko cijenio zasluge oeve. Oženjen je bio kneginjom Jelenom Nelipievom. Donjim Krajevima. Hrvoje -H r v a t i n i . poDalmacije i Hrvatske (vicerex). . bio ni sjena. Sve bosanske velikaše. oštra uma i veoma Ijubezan"*). u koliko nam je poznata. kojemu je iza smrti oeve u sporazumu s bosanskom vlastelom na svom kraljevskom dvoru u Moištri (današnje Mostre Donje u visokom kotaru) dao dostojanstvo velikoga vojvode. koje je obnašao njegov otac Vukac (Hrvoji je bilo tada oko 30 godina). pa i gornju dvojicu natkrilio Je svojim znamenovanjem najmarkantnija linost ovoga doba na slavenskom jugu. Imat prilike da vidimo.46 Iza pada Sankovia zavladao je Sandalj najveim dijelom Huma. On je kroz dva i po decenija (1390. te je i od njega bio nagragjen posjedima u t. — 1416. odano je služio ponosnom Tvrtku. ZV. da su periodino bili i ljuti neprijatelji. bio je i rogjak Hrvojin. di raggioforte et di moita delicatezza. da je bio „vladar živahna duha. kerci bana Vuka Vukia.) ravnao sudbinom Bosne i susjednih hrvatskih zemalja i bez njegovoga znanja ne dogagja se na tom podruju ništa. dugo a po politikoj važnosti nije mu emo kralj spljetski spomenici: „herceg Spljeta. zovu koji nije 1400. Trogiranin Hrvoja *) Sandagl namento fu nu principe di spirito vivo. najvei vojvoda bosanski i knez Donjih Krajeva". Po ženi svojoj Katarini.). a to je Hrvoje. Ovo pošljedne svojstvo jedva da potvrgjuje povijest njegove vlade.

ali su taj dar sprijeili Sandalj Pavao Radinovi. dijelom u Spljetu. izuzevši osmanvicario regio. on je držao svoju vojsku. C. . uredi svoj dvor dijelom u Bosni u Jajcu (koje je on osnovao). Hrvoje Na dvoru svemoan. Stjepan Ostoja darovali i Dubrovnik. dali su i njemu isto. a pošto je Hrvoje išao je u toj stvari Dubrovanima na ruku. davši mu u gradu palau. Dubrovani nijesu mirovali ni za Dabiše ni kraljice Jelene samo da zavladaju Konavljem. šiljao stranim vlastima svoje poslanike. Spomenuli smo. vojvode". veli šiši. 13Q9. (jod. Vijee dubrovako imenovalo je Ostoju uza to svojim gragjaninom i plemiem.47 Lui (Lucius) veli. B. kovao svoje novce. Stjepan Ostoja pulj i prema Sigismundu s k i Hrvoje Vuki Ladislavu Nabijaše zazirati o m u. da su godine 13Q1. Na Balkanu nije mu bilo premca." Dubrovnik je zato Ostoji kao nekada mejami Tvrtku plaao 2000 perpera godišnje. i Sretnija je bila republika za Stjepana Ostoje. Ti prijateljski onošaji doskora se pomutiše i pretvoriše u otvoreno neprijateljstvo izmegju Ostoje i Dubrovana. ali nijesu uspjeli. . dobili su Dubrovani „zemlje od Kurila do Stona sa svima seli i zaseoci i s Ijudmi i s svimi . zaista on si lijskoga sultana. come I kraljevski namjesnik da je vladao u Dalmaciji ne kao nego kao da je kralj sam (non ma come se fosse lo stesso re). Na njegovom dvoru dešavali se „knezovi". Kada Stjepana je Ostoje Hrvoje poeo od bu- . koje on u svojim poveljama navodi kao svjedoke. Sankovii Dubrovanima cijele Konavle.

u kojem opisuje dolazak Hrvojin s odlinim bosanskim poslanstvom u Zadar prije kraljeva dolaska. koje su mu Ugarskoj Hrvatskoj bili odani. Hrvoje je odmah iza toga provalio u dubiku župu i pridružio je svojim Donjim Krajevima. Hrvoje oekuje kralja s velikom družinoui. te ga imenovao svojim glavnim namjesnikom (vicarius generalis).) provalio u Donje Krajeve i došao do Vrbaškoga grada. odluio se ovaj kukavni vladar.48 dimskoga dvora i približavati se opet napuljskome. Upravo iaj Hrvoje p o g 1 a v t j e r a z 1 o g. Ladislav Napuljski nagradio je odmah (13Q8. nego je Hrvoje radio rad više u ime svoje i Ostojino uskrisujui Tvrtkov. pošao je za njim i Ostoja. vojvoda bosanskoga kraimenom Hrvoje. u svom kraljevstvu. zatim Galeotto i drugi. nego se povratio doskora u Ugarsku. Od San Miniata imade zanimljiv izvještaj. Ni druga navala Sigismundovih vojvoda još iste godine na Usoru nije uspjela. pa je (1398. približio se Hrvojin posjed srednjoj Dalmaciji. ali ga nije mogao zauzeti. a zato je sve rasla stranka Ladislava Nai i puljskoga. Sigismund je naime svojom neuvenom rasipnošu i favoriziranjem stranaca izgubio u one velikaše. uz koje je ova župa ostala sve do 1402. na što je i Ostoja pristao. piše on. Sigismund je zato htio da najprije obrauna s Hrvojem. „Juer je stigao ovamo. kao što je to tajnik njegov Matija od San Miniata. Kad je najvei dio Dalmacije i Hrvatska južno od Velebita zaslugom Hrvojinom koncem 1402. i i moniji . Kad je Ostoja Hrvoji god 1400.) Hrvoja. bila u vlasti napuljskoga kralja. kojoj je bio glava Hrvoje. poklonio grad i itavu župu hlivanjsku. god. da pogje u ove krajeve. u ije se on poslove poeo živo mješati. veliki knez i najljevstva. god. da su se kraljevine Dalmacija i sve strane Slavonije priklonile Ladislavu. Prije svoga dolaska posla Ladislav u Dalmaciju neke svoje službenike. Kao što nekada za Tvrtka tako i sada nije akcija Hrvojina išla toliko u korist Napuljca.

1399. Hvar i Korulu i ostavio ga za svoga jedinoga namjesnika u Hrvatskoj i Dalmaciji.. Pišu *) mu : „jer Dubrovani se nijesu htjeli iznevjeriti Sigismundu. God. U toj nevolji*) na dubrovaki teritorij i nanijeti obraaju se Dubrovani na Hrvoja. Dubrovako-bosanski odnošaji ponovno god.. da on intervenira za mir. da gotovo itavih deset godina rije njegova odluuje u sjeverozapadnom dijelu Balkanskoga poluostrva.49 Taj o V j e k inae pataren. mogli su svaki as provaliti silne štete. da ostave Sigismunov protektorat i da se podine njemu i napokon da mu vrate god. kada je Sandalj Hrani poeo navaljivati na Dubrovane. Kako su Sandalj Hrani i Pavao Radinovi imali posjede u blizini Dubrovnika. darovano primorje od Kurila do Stona. jer se nada.. da e i on sam privoljeti. Stjepan Ostoja znajui. Njemu je bilo prepušteno sve. StjepanOstojai Dubrovnik. što je priznavalo Ladislava. 1400. a ini se. 4 . traži e moi Ostoja od Dubrovana. a ne manji tijelom. pa tako mu je bilo omogueno. ali se radi j e da ga gospodin kardinal (papin poslanik) privede k svjetlu pravoga spasa. Prije svoga odlaska imenovao je Hrvoja hercegom grada Spljeta. 1403. da e ga gospodin kralj namjestiti za upravitelja bosanskim stranama". darovao mu otoke Bra. da ne pokoriti Dubrovnika bez brodovlja. približio se i Mlecima. ali do pravog zaoštrili suše neprijateljskog izražaja došlo je tek 1402. Sa herceštvom spljetskim postaje Hrvoje samostalan vladalac s odregjenim teritorijem." Ladislav bio je okrunjen u Zadru za kralja i doskora iza toga ostavi Zadar i povrati se u Napulj. „velik goGaleotto opet piše za Hrvoja spodin po svojoj vlasti. : D.

50 ono. Stjepan Ostoja uvigjao je sa- Sigismund. Dubrovanima je uspjelo sklopiti savez s Hrvojem u gradu Zveaju (1404. jer se usudio dirati u vjerni e im mu Dubrovnik. Najednom se situacija izmijeni u korist Du- brovnika." Dubrovani su se obvezali da e preljevstva poruiti Sigismundu Hrvoja. zbace s prijesami preuzmu privremeno stolja Ostoju. Ostoja ode u Budim Sigismundu i na koljenima s privilegija.). što se ovaj izmirio sa Sigismundom. •) Hrvoji radi Dalmacije nije bilo drago favoriziranje Mleana. i Dubrovani kao uvjet pomirbe traže „Nove zemlje" (od Kurila do Stona) odluno natrag. Da tome predusretne. što vi hoete. digoše se bosanska vlastela na elu s Hrvojem. on je pošao Dabašinim stopama i sklopio sa Sigismundom mir pod uvjetom. . te Stjepan Protjerani upravu zemlje (1404. htjeti e itava Bosna". da zavade bosanske velikaše s Ostojom. svim dobro. ali zaposlen u Dalmaciji nije mogao posvetako da su Pavao Radinovi i titi tome pažnje. Kad je kralj na to u neprijateljskoj namjeri protiv Dubrovana u sporazumu . . pogotovo. dok se Ladislav spremao da ostavi Dalmaciju. ali Ostoja to tvrdokorno uskrati. Dubrovani su sada sve upotrebili. Hrvoje obea. da Bosna prizna ugarskoga kralja svojim vrhovnim gospodarom (1403. Sandalj Hrani zapoeli s neprijateljstvom. jer se osobito Hrvoje razbijesnio protiv Ostoje. Iste megjutim godine izmiri se Hrvoje s Ostojom sad je trebalo izmiriti ga još s Dubrovnikom. Taj posao nije im bio ni težak. nekojim velikašima dozvolio Mleanima velika koja su do sada uživali Dubrovani u Bosni. da ga primi u svoju milost i da Ostoja ne nagje potpore kod njega. da to bude mogao s njime obraunati.)*).) „suprotiva kralju Ostoji na njegovu pogibiu i razsue i prognanje van kra. okupi opet velikaše oko sebe. Sigismund se povratio u Ugarsku.

(1404. II. što im ga je Ostoja oteo (1405. da se isprave i obnove megje njegove države". Bosna je valjda inicijativom Hrvojinom odluno pristala uz Ladislava Napuljca priznavajui ga zakonitim ugarskim kraljem.— 1408. Zbor bosanskih velikaša izabrao megjutim za kralja Tvrtka II. Stjepan Tvrtko sa Tvrtkovi. Kad se Sigismund povratio iz Bosne. u koju *) Dubrovani i su svojim poslanicima dali instrukcije. Protjeranog kralja ipak nije mogao ban Morovi uspostaviti. jer od potopa svieta nije se sviet toliko smel i vrtel. Borbe Sigismundom. je je naslov. U Bobovcu bila je ostavljena eta ugarskih vojnika za Ostojinu sigurnost u junu).).Tko bolji za kralja od Vas?" Metež morao je u to doba u Bosni biti opfeniti.51 zamoli oprošten je i pomo. Sigismund je ove promjene i pratio velikim ne- zadovoljstvom svoje kraljevine odluio povesti vojsku „protiv Rame i Bosne. Sigismund posla u Bosnu mavanskoga bana Ivana Morovia. Dubrovani su napokon dobili svoje Nove Nakon dugotrajnih pregovaranja potvrdio im je Tvrtko u Trstivnici stara privilegija i pravo na posjed. da je Ostoji predan Bobovac i da mu je nadalje ostavljen kraljevski i jedna (1404. koji je odsada više godina u rukama Sigismundovim. Njegovi podvojvode zauzeše Srebrenik. koji pohara zemlje Ostojinih protivnika provalivši do Bobovca. Tvrtkovia*) i tako Bosna imala dva kralja i dvije ugarske posade (Bobovac i Srebrenik). Jedini mu je uspjeh bio. da pouzdano tajno kažu Hrvoji: ." . Zemlje.). jer Dubrovani vele za to doba na jednom mjestu: „Koliko mi nahodimo iz knjigah. ali pravi gospodar je bio Hrvoje.

koji bi pošli na tu vojnu.52 bio provalio. Maniheja i drugih nevjernika u stranama carigradskim. kraljevima i Ugarskoj. Bošnjacima je bilo poglavito do toga stalo.). Vlaškoj. Papa Gregorije XII. izdao je u Sieni proglas na sav kršanski svijet. Bosnu se sada opet imalo napasti „krstaškom vojskom". što ga je Bosna imala za Kulina bana. odakle je izlijetao sa svojom vojskom u okolinu da plijeni. Dalmaciji. Srbije etc. kraljevstvu megje u onom opsegu. pa se zato po- e služio poznatom ve metodom ugarskih kraljeva. temešvarskom knezu. koja je esto znala biti u rukama ugarskih kraljeva. da mora doi do novih bojeva izmegju Sigismuda i Bošnjaka. plodonosne i korisne usluge. Pipo prodrije s ugarskim velikašima duboko u Bosnu. Vidjelo se po svemu. Svakako su ovi slabi uspjesi znak ondašnje velike vojne snage bosanske. da prikaže rat vjerskim. da stekne ugarsku krunu i potvrdi bos. povjeri Sigismund ratovanje u Bosni Pipu od Ozore (Pipo Spano). kojem su prisustvovali Hrvoje i Sandalj. da ondje zatraže od kralja potvrdu starih i pravih megja bosanskih naroito prema Ugarskoj. da ne ovaj nain svladati otpor Bošnjaka. na Napokon je Sigismund uvidio. kojoj je uspjelo odbiti Sigismundove vojske. Ljeti 1406. Rami. Bosni. veliki zbor bosanske vlastele. a i još uvijek iskazuju Bošnjaci. Hrvatskoj.). Veeg uspjeha nije postigao. te odavle poslaše Bošnjaci poslanike Ladislavu u Napulj. sjedište Ostojino. Arijana. da pomogne „katolikoga prvaka" u boju protiv Turaka. što su mu ih iskazali. u kojoj istie velike. Svim onima. sazva Tvrtko II. kao ni sam Sigismund slijedee godine (1407. opljakavši tom prilikom gotovo pola zemlje i unigje u Bobovac. da im se potvrdi prema Ugarskoj posjed Usore. koji je poznat u našoj narodnoj pjesmi pod imenom je Filip Madžarin. a i sada je Srebrenik bio zaposjednut ugarskom posadom. . Kralj Ladislav izdaje zaista sveanu ispravu (august 1406.

. Pošto mu je trebalo za taj put novaca uzajmi od svoje žene „šest tisu dukatov zlatijeh" i u to ime joj založi neka mjesta u Donjim Krajevima. Hrvoje sa Sandaljem dogje osobno u Budim. Sam kraij Tvrtko II. Kada je na to Sigismund sretno ratovao i u Dalmaciji. koje je Sigismund dao pogubiti. da proslavi svoju pobjedu na dostojan nain i utemelji 1408. Kralja pomiluje i odvede ga sa sobom kao sužnja. u decembru „Zmajev red". bijaše stranka Ladislavljeva u Hrvatskoj.53 obean kad su 60. je išli oprost. a tjelesa im sunovratiti s visoke peine u Bosnu (kod Dobora. gdje je bio glavni tabor i operaciona baza).). Sigismund je sada odluio. kojim su vitezovi kitili svoja prsa. a ne kod samog Dobora. Najprije to uini Hrvoje. a s njime i 170 velikaša**). bude uhvaen. a Sigismundovim dugogodišnjim protivnicima ne preostade drugo. koji se dijelio nekada krstašima. je Tako Sigismund provaliti mogao s momaka u Bosnu vojskom do Dobora') o Velika vojska kraljeva svlada doskora Bošnjake.000 (1408. prozvan tako po zlatnome zmaju. Megju uhvaenim velikašima nije bilo Hrvoja. naroito naslov hercega spljetskoga. Sigismund je bio osobito radostan zbog njegovog dolaska. nego se s njime izmiriti. Sigismund potvrdi Hrvoju sve dosadanje naslove i asti. Po svoj prilici bio se odluni boj negdje u srcu Bosne. Ovi po svoj prilici i nijesu bili u Tvrtkovom taboru. **) da opet uspostavljen. u Palestinu. *) Dpbor Siši je bio drži. je bilo izdaje na bosanskoj strani. a iza njega Sandalj. Sandalja I Pavla Radinovia. Za dokaz osobite sklonosti uini ga kumom svoje nedavno rogjene keri Jelisavete i obdari ga „Zmajevim redom". Dalmaciji i Bosni raspršena.

samo što je Hrvoje ostao vjeran kralju Sigismundu. pa se može uzeti. Godine 1409. Sigismund je u dva maha 1410. dok napokon s proljea 1411. Razumije se. ne dogje do izmirenja. u Bobovcu svoje pomou brae vojvoda Gjure i Vukia Radivojevia opet domoi se vlasti u nekom dijelu Bosne. U Usori namjesti Sigismund kao vojvodu Ivana Gorjanskoga. Ostoja je morao poput svojih pretšasnika priznati vrhovnu vlast ugarskoga kralja i otstupiti Usoru i Soli. i 1411. Ako je Sigismund na to raunao. Sada je u Bosni situacija ista kao i prije Sigismundove vojne.). promijenila se situacija i u Bosni. popisu odlinih prisutnika nalazimo i bosanske uspjelo je U . Godine 1412. a u Solima Ivana od Morovia. da vlast Ostojina nije sezala ni u Donje Krajeve.000 dukata. izmiri se kralj s veinom svojih velikaša. prodao je Ladislav Napuljski pravo na Dalmaciju Mleanima nakon sramotnoga cjenkanja za 100.54 F. ali bez odlunoga uspjeha. kralj. Važni rudarski grad Srebrenicu s okolišem darova svome vazalu srpskom despotu Stjepanu Lazareviu. koje je amio od 1404. a u oktobru 1409. onda se ljuto prevario. On je doduše iza odlaska svoga iz Bosne ostavio ovdje jiešto vojske.— 1418. sazvao je Sigismund u Budim kongres. a imali su se tom prigodom ovdje sastati mnogi evropski vladari i u njihovoj prisutnosti izvagjati razne viteške igre i druge sjajne zabave. Ovo je kasnije bilo uzrokom trvenju izmegju bosanskih kraljeva i srpskih despota. Stjepan Ostoja po drugi put (1409. Tvrtku se nije našao zamjenik barem ne u prvi as. Stjepanu Ostoji. da je Sigismund naumio Bosnu pridružiti svojoj državi. kušao Stjepana Ostoju svladati. Dok se Sigismund s Mleanima borio za Dalmaciju.

55
velikaše, koji su osobitu

pozornost svratili na se. Jan Dlugoss piše o tome ovako: Sandalj, vojvoda bosanski i kralj (?) Hrvoje uiniše u nazonosti svojih žena tu slavu osobito
Poljski Ijetopisac

sveanom,
stasa,

jer se njihovi vitezovi, visoki
i

i

plemenita

junaki na mejdanu poniješe". Ovo je ali i pošljedni put- da je kralj imao prilike diviti se viteškom sjaju Hrvojinom, jer u brzo iza toga postade Sandalj „vjerni naš ljubljeni", a Hrvoje Vuki „poglaviti naš dušmanin".
hrabro

G.

Pad Hrvoja, velikoga vojvode bo. sanskoga hercega spljetskoga.
i

(1413.).

Raspravljajui hrvatski historiar Šiši o uzrocima pada Hrvojeva veli u jezgri slijedee: Glavni su razlozi pada hercega spljetskoga mržnja i zavist, jer je on sa Spljetom i Donjim Krajevima upravljao više kao samostalan vladar, nego li kao vazal. Takav iznimni položaj vrijegjao je osobito ugarsku gospodu, koja su za njegove mnogogodišnje „nevjere" toliko put, a sa slabim uspjehom dijelili s njime mejdan. Kao osobiti njegovi lini neprijatelji imadu se smatrati Pavao

upor*) od Moslavine, Ivan Gorjanski, Ivan od Morovia itav rod knezova Blagajskih. Hrvoja
i

nijesu ni Spljeani voljeli, jer ih vrijegjalo, što im je nametao bosansku vlastelu za knezove. BosnJ

U

Ugarski Ijetopisac Thur6czy znade izrijekom prineke detalje ove line mržnje od strane Pavla Cupora. On naime kaže, da se jednom prilikom upor narugao na kraljevskom dvoru pred brojnim društvom hercegu Hrvoju, pozdravivši ga volovskim ruanjem, oponašajui tobože hercegov duboki glas. A na drugom nam je mjestu zabilježio, da je upor dobacio magjarskim jezikom Hrvoju: Slaven nije ovjek, a pogaa nije kruh.
*)

Doviledati

i

56

su dušmani Stjepan Ostoja, Sandalj Hrani^ a s njime valjda i drug mu Pavao Radinovi. Sanherdalj bijaše mu takmac, a popularnost i cega spljtskoga bila mu je uvijek trn u oku. Svi ti neprijatelji ogovarali su ga kod kralja, ali nijesu uspjevali, dok nije Hrvoje sam prouzroio svoj pad. Pod kraj 1412. i poetkom 1413. napao je despota Lazarevia u njegovoj zemlji sultan Musa. Despot zatraži pomo u Sigismunda i Sandalja, a ovaj se tome pozivu i odazove. Izbivanje Sandanavali na njegov posjed Ijevo upotrebi Hrvoje i nemilice ga opustoši. Razloge tomu neprijateljstvu treba tražiti valjda u tome, što se Sandalj razvjenao sa Jelenom (Katarinom), kerkom brata hercegova Vuka, a to je bila uvrijeda za itav Hrvatinia. Zbog toga skoiše na nj svi njegovi dušmani. Spljeani se prvi oslobode*). Optužiše ga, da šuruje s Turcima, a Hrvoje se zaludu branio
bili

mo

,

ro

brojnim pismima pred kraljem. Napokon je kralj Sigismund u Bozenu 1. augusta 1413. izdao proglas, u kojem se Hrvoje proglašuje veleizdajnikom i kraljevskim dušmanom, a ujedno se pozivlju svi prelati, baruni i velikaši, da se dignu protiv njega i njegovih pristaša, te da ih silom pokore. U toj nevolji Hrvoje, kada kralj nije uvažio njegove obrane (Hrvoje je odluno poricao savez s Turcima i bio spreman podvri se sudu lanova „ZmaMleani odbili zatraženu jevoga reda"), a pomo, zatraži pomo tamo, gdje ju Je mogao nai, naime kod Turaka. Prve naveUkaša god. 1414. odbio je vale ugarskih Hrvoje ve pomou Turaka. S Turcima istodobno vraa se u zemlju i Tvrtko II., ija nam je sudbina od 1408. nepoznata, a povratak njegov sigurno je u savezu s Vukiem. Slijedee godine (1415.) vidimo Turke pod vodstvom nekog Zech Melecha kako iz Bosne provaljuje u Hrvatsku, a iste godine
*)

Spljeani zahvaljuju Sigismundu, što

ih je

oslobodio

od ropstva „Faraonova."

57

Dubrovani Sigismundu, da se neki odlini Turin u Skoplju po imenu Isak sprema na provalu izvan kraljevstva bosanskoga na zapad, jer u Bosni Turci ne robe nikako, pošto se sva okružja
javljaju

plaaju danak njihovom caru, Ugarski velikaši provale po drugi put u Bosnu. Glavna bitka bila se izmegju Hrvoja i Turaka (valjda Isak beg) s jedne, a ugarskih velikaša s druge strane u župi Lašvi, gdje je Hrvoje imao više sela i imanja. Bitka se svršila potpunim porazom ugarske vojske. Sve vojskovogje dopanuše ropstva (Ivan Morovi i Ivan Gorjanski). Pavao upor, protivnik Hrvoja, platio je glavom*). Ovom pobjedom postao je Hrvoje neogranieni gospodar zapadne Bosne, dok je ostali dio zemlje veim dijelom bio pod turskom vlašu. Ovu svoju pobjedu nije Hrvoje dugo preživio. 1416. umrije „s nasladom u srcu, da se krvavo osvetio svojim dušmanima i da se kroz itav svoj vijek održao u vlasti i nepobjegjen". Njegovu krepku, silovitu, samovoljnu linost, veli Thalloczy, kao da živu gledamo pred sobom. Bio je prava orlušina, ne baš osobito znaajan, ali silan. I ako mu se mnogo predbacuje, a osobito što je Turke doveo u zemlju, opet je bio ako ne bolji, a ono ni gori od veine svojih savremenika. Hrvoje je bio po vjeri pataren, ali ini se, da je ipak prešao makar i privremeno na katoliku vjeru. Možda su ga zato
njima pokoravaju
i

samo da

se održe.

zamrzili bosanski patarenski plemii, a katoliki biskupi Dalmacije ni jesu mu vjerovali. Hrvoje zavolio je slavensku službu božju i glagolicu. Dokaz tome je, što je nekako oko 1407. naruio kod katolikog pisca „Butka" krasni sitnoslikarijama urešeni glagolski misal. Izvorni misal uva se u Carigradu, a potpuni snimak izdala je bosanska vlada (Missale glagoliticum Hervoiae ducis spalai

*) Thur6czy pripovijeda, da ga je Hrvoje dao zašiti u bikovlju kožu, pa onda živa baciti u rijeku uz ove rijei: Ti koji si se nekada u ljudskoj podobi poslužio bikovljim glasom, podii se sada bikovljim oblikom.
i'

58
tensis.

Vindobonae 1891. recensuerunt V. Jagi,
F.

L.

Thalloczy,
i

Wickhoff).

I

patarenski

pisac

„Hval
zavjeta

krstjariin" posvetio je sveto
saltjer
i

pismo novoga „hercegu spljetskomu i knezu od

Donjih Kraj

inim

mnogim zemljam".
H.

Nutarnje smutnje u Bosni. Osmanlije napreduju. Stjepan

Ostoji

(1419.— 1421.).

Slabi Stjepan Ostoja, ije se ime malo spominje u posljednje vrijeme, napustio je svoju prvu ženu Kujevu, rogjakinju Radinovia, i uzeo za ženu udovicu Hrvojinu Jelenu, mislei tako njezinom baštinom ojaati. Ovaj njegov in dao je povoda neprijateljstvu izmegju njega i Sandalja Hrania s jedne strane i porodice Pavlove s druge strane. Pavao Radinovi pogine kao žrtva urote (1415.) na bosanskom dvoru u Sutjesci*). Sinovi nesretnoga Pavla: Petar i Radoslav, nijesu se sada kratili složiti s Turcima protiv Ostoje i Sandalja Hrania. Turske vojske plijene po Humu 1416. godine. Dubrovani pišu kraljici Barbari u Ugarsku, da je Bosna posve razasuta i da vlastela njena rade na megjusobnu propast. Sigismundu opet javljaju, da je megju barunima Bosne planulo veliko I smrtno neprijateljstvo poradi Pavlove smrti. Stoga je sultan Mehmed I. poslao dva svoja poslanika k njima, da ih izmiri megjusobno. U to ime bio je ureen i sastanak svih tih baruna, ali bez koristi, „jer baruni jedan drugome ne vjeruju", U tom opem metežu i klanju bosanske vlastele nestaje traga Ostoji, a na prijestolje se popeo sin mu Stjepan Ostoji, koji je kratko vrijeme vla*) Potanko opisuje Pavlovu smrt dubrovaki poslanici Ivan Gunduli, koji je bio oevidac ovomu dogagjaju.

59
još uvijek bijesne borbe izmegju ni da Sandalja, a ovaj potonji ne prizna Ostojia, nego se otima za milost Turaka. Tako god. 1419. na Štipanju polju pred gradom Sokolom govori o poveljama, što ih bješe dobio „od kraljev ugrscih i car turscih", a slijedee Je godine oito priznavao, da drži svoje zemlje „milošu i darom božjim i velikoga cara sultana Mehomet-bega, zapisano i tvrgjeno i vojevodom

dao.

Za njega
i

Pavlovia

e

Isakom".

Mehmed smatrao

Svi ovi podaci, veli Klai, dokazuju, da je sultan bosanske kraljeve i velikaše

za svoje 'kletvenike i podanike i da je pravi gospodar Bosne bio njegov vojvoda Isak. Ugarski Ijetopisac Ivan Turanski*) (Thur6czy) pripovijeda, da
je turski car Isaka (rex Ikach)

kraljem,

te

mu

odredio

za

imenovao bosanskim stolicu Vrhbosnu

(Werchbozanyam).

*) Njegovo pripovijedanje ne da se spomenicama.

utvrditi

drugim

VIII.

STJEPAN TVRTKO

II.

TVRTKOVI.

(1421.— 1443.).
1421. nestaje Ostojia, a Poslije godine Tvrtko II. zasjedne ponovno na prijestolje. Slab da sam odoli neprestanim turskim provalama, priljubio se sasvim kralju Sigismundu pogotovo, kad je turskom pomou osvanuo u Bosni kao pretendenat, nezakonit sin Stjepana Ostoje, Radivoj.

Da

se što više približi Sigismundu, on je uBobovcu izdao god. 1427. povelju, kojom je Hermanu II.,

celjskomu grofu ljenom rogjaku
i

i
i

slavonskomu banu, „svom ljubbratu" za prijateljstvo, ljubav i
vazda iskazivao
i i

vjernost, što ju je

iskazuje njemu

njezinim žiteljima, darovao bosansko kraljevstvo, ali samo za sluaj, ako ne bi ostavio zakonitih potomaka. Za bolju ilustraciju svega treba primijetiti, da je Herman II., celjski grof, bio sin jedne bosanske banovne, po svoj prilici kerke Stjepana Kotromania, kako lo misli Ruvarac. Prema tome je Herman bio po materi svojoj u srodstvu s bosanskom kraljevskom porodicom, a uza to je bio i tast kralja Sigismunda. Pomo, koju je Tvrtko dobio sa strane
kraljevstvu

bosanskom

Sigismundove, bila

je

veoma

slaba.

Sigismund

nije

mogao

njega ni nasljednika Stjepana Lazarevia, Gjorgju Brankovia. Srpski despot Branzaštititi ni
je

kovi morao
i

priznati

vrhovnu

vlast

Murata

II.

plaati godišnji danak od 50.000 duk., a Tvrtko II. morao mu je predati neke gradove u svojoj državi. Tvrtko II. traži još god. 1430. zajam uMleana, da iskupi te gradove, ali Mleani ga uljudno odbijaju.

61

ovakove vanjske neprilike imao je da se bori i u nutrinji zemlje s nepokornom vlastelom i to najviše sa Sandaljem Hraniem i s Radoslavom Pavloviem. Ovi se moni dinaste posvema priljubiše Turcima, a uz to po vjeri patareni nerado su gledali kralja svoga, koji je bio privrženik ugarskoga kralja i katolike crkve. Kada je Radoslav zatražio od Dubrovnika dio Konavala, koje im bijaše prodao za skupe novce, zatražio je Dubrovnik pomo u Sii^ismunda i Tvrtka (1430.). Kako je daleko došlo u toj borbi neka svjedoi injenica, da su Tvrtko i Sandalj odluili poslati poslanike Muratu II. u Jedrenu, da od njega kupe zemlju Radoslavljevu da se tako oslobode ovoga kavgadžije zulumara. Kad je to Radoslav saznao, pomirio se doskora s Dubrovnikom i s kraljem, samo da zadrži svoje

Uz

Tvrtko

II.

i

i

zemlje.

No mnogo vea opasnost zaprijeti Tvrtku od S a n d a 1 j a H r a n i a. Državina ovoga velikoga vojvode bosanskoga prostirala se od uša Neretve do s one strane Lima. Ljeti je ovaj moni velikaš živio na svojim dvorovima na Drini: Samoboru kod Goražde, glavnoj svojoj gradini Sokolu na sutoku Pive i Tare i Kuknju kod Plevalja. Manastir Mileševo bijaše u njegovim rukama kao i Onogošt. Zimi se preselio u krajeve prema ušu Neretve ili u kotorski zaljev. itav Hum s Konjicem, Nevesinjem i Blagajom pripadaše njemu. Na zaljevu boio-kotorskom držao je Novi. Vladajui tolikim
teritorijem bio je ugledniji
je

od samoga

kralja.

Kako

bio u rodu sa srpskim despotom po svojoj drugoj ženi, širio se njegov upliv i u srpskoj despotovini.

težio

ini pae

se,
i

da
za

je

ovaj

moni
svoga

vojvoda
iii

bosanskom

krunom
je

barem za otcjepljenjem od bosanskoga kraljevstva. Tvrtko II. došao u sukob gjem radi Srebrenice, pridruži
(1433.) te se obojica složiše
i

teritorija

Kada
s

naime
GjorSandalj

despotom
i

se despotu

kupiše od turskoga

62

sultana Murata državu svoga protivnika. Despot uz Srebrenicu, koju je imao u vlasti dobi još Zvornik i Usoru, a nije nam poznato, što je tom

zgodom zapalo Sandalja. Kad je turski sultan proglasio bosanskim kraljem Radivoja, te ga podupirao u Bosni, ne preostade Tvrtku II. ino nego
da pobjegne
iza
iz

Bosne. Povratio se tek u Bosnu

smrti Sandalja Hranaa (1435.). Sandalja je naslijedio njegov sinovac Stjepan koji je kasnije (1448.) u cara Fridrika III. isprosio naslov hercega (od sv. Save), po se njegova oblast poela nazivati hercegovom zemljom.

Vuki,

emu

(Hercegovinom). S Tvrtkom II. došao je ovaj put u Bosnu franjevac Jakov de Marchia, kao glava vikarije bosanske, snabdjeven vvelikim povlastima, da istrijebi šizmatike i da obnovi red i stegu u sve patarene franjevakim manastirima. Ovaj bezobzirni novajlija mora da je veoma energini zaeo s reformama mjesto uspjeha postigao je protivni rezultat: i nove borbe u Bosni. Patareni Stjepan Vuki i Pavlovi zovu u pomo Turke, koji haraju po posjedima one vlastele, koja su prianjala uz katolicizam i Ugarsku. Tvrtko opet ostavlja Bosnu i bježi u Ugarsku. Iz Ugarske on i Sigismund dijele franjevcima velike povlastice uz zadau, da šire katoliku vjeru iobraaju i krste žitelje obojega roda. Za ta privilegija slabo su mariU iTurci iPatareni. Papa Evgenije IV. spominje god. 1437. da su Turci porušili i spalili za dvije posljednje godine šesnaest samostana i crkvi franjevakih. Tvrtko napokon obea sultanu godišnji danak od 25.000 dukata i prizna ga vrhovnim gospodarom (1437.). Od god. 1436. naime boravi u gradu Vrhbosni stalno turski vojvoda s posadom i od toga doba se Turci trajno nastaniše u jugoistonom dijelu Bosne. Bijedno stanje kralja Ivrtka II. ogleda se u nekim injenicama iz posljednjih godina njegove vlade. Kada je u Ugarskoj zavladao kralj Vladislav (Varnenik) 1440. god., šalje on poslanstvo u Bui

63

za pomo. Kad odavle nije stigla Tvrtko 1441, svoga protovistijara Restoju u Mletke s molbom, da mu Mleani do-

dim

s

molbom
šalje

pomo,
zvole

mu

umletake oblasti poslati imanje, pae da budne slobodno i samomu se sklonuti u Mletke,

ako bi bilo potrebno. Tom zgodom nudio je još Tvrtko mletakoj opini, da zavlada javno ili tajno Mleani su dakako ovaj njegovim kraljevstvom. dvojbeni dar odbili. U godini 1443. spominje se pošljedni put ovaj neznatni sin slavnoga

svoga oca.

i Da se oduži za toliku ljubav i sklonost. što moni grofovi nijesu rado gledali. Stjepan Do svoga nastupa na prijestolje živio je ovaj vladar skrovito kao pataren. a vojvodu Ivana priznaje „za istinitoga I mu svake govjernoga prijatelja" i obeaje. I Stjepanu Tomi pogje za rukom. Nadajui se tako zaštiti od Ugarske. izdaje Toma u Bobovcu Hunjadu povelju. ostavlja doskora Toma patarenstvo i svoju prvu ženu Vojau i oženi se Katarinom. dobroj vlast utvrdi. koje bi imalo da zapadne prema ugovoru s Tvrtkom njima. da je njega kralj Vladislav „po savjetu. obvezuje vjerno služiti kralju i njegovoj se Toma. Vojaom iz kojega braka potie pošljedni bosanski kralj Stjepan Tomaševi. Poslije smrti Tvrtkove zavlada drugi nezako- Stjepan Ostoje.— 1461. koji je u to doba bio ve proslavljeni vojskovogja u ratu s Turcima i veliki neprijatelj celjskih grofova. Došavši iz svoje zabiti na kraljevski prijestol bijaše mu prva briga. 1444.IX. (1444. A. oženjen ženom iz prostoga roda.). God. da dine plaati po 3000 dukata. da je našao zaštitnika u slavnome tada Ivanu Hunjadu. Toma. keri Stjepana Vukvolji i namjestio e e .- Stjepan niti sin Toma prema Ugarskoj. da si To mu bijaše tim nužnije. da kruni. celjski odredbi" monoga vojvode Hunjaa potvrdio za bosanskoga kralja. iz koje doznajemo. STJEPAN TOMA. da im otimlje prijestolje.

na pae do . Stjepan Toma ni sada nije izgubio nade. ma da su se brojni velikaši onoga doba uz kralja odrekli patarenstva i prešli na kataliku vjeru.). koja je bila u vlasti Gjorgja Brankovia. gledao je da ga što više proširi. oslanjajui se na patarene i cara Murata IL Naklonost Bošnjaka uživao je u punoj mjeri. što ju je Toma stekao kod Hunjada bila jedan od najglavnijih momenata. da e opet ovladati Srebrenicom. Te nade još porastoše. koji su djelovali na Vukievu odluku. što se prvi nije odazvao Hunjadovom pozivu. da dade svoju kerku katoliku kralju. Kada je Hunjadi bio poražen (1448. nekadanji turski štienik i pretendenat na bosansko prijestolje ii. jer su ga smatrali glavnim braniocem i zaštitnikom bosanske narodne crkve. Radivoj. Raširio je dalje svoj posjed u Dalmaciji. Megju Bosnom i Srbijom dogje darata (1448. Porodici Pavlovia oteo je Trebinje i postao tako neposredni susjed Dubrovana. kad je nastao jaz izmegju Brankovia i Hunjada. kojima je konano uzeo Patarenstva nije se odi njihove gradove u Zeti. Megju inima prešao je na katolicizam i kraljev brat. u kojem je bosanska vojska bila poražena. nije nam poznato. da s njime ratuje protiv Turaka. Koji su B. sjeverno od Neretve ratujui i s Mlecima. i doepa Stjepan Toma nastojaše svim silama.). da je zaštita. Stjepan Toma prema srpskom despotu hercegu Stjepanu Vukiu. Hunjadi prolazei na Kosvo polje pohara grozno Srbiju.65 razlozi ovoga nepomirljivoga patarena sklonili. Ovaj moni velikaš (milošu božjom veliki vojvoda rusaga bosanskoga i k tomu) primivši od svoga strica u baštinu veliki posjed. da se Srebrenice. rekao ni kao kraljev tast. koji ga se bojahu kao žive vatre. ali možemo slobodno s Thalloczyem uzeti.

jer Gjorgja Brankovia. što ne po- uvigjati sam Toma. osobito Usoru. da e obavijestiti gubernatora. pošto mu je ostavio sina za taoca i obeao Poslije je Gjorgjo Brankovi platiti otkupninu. U to ime sastaje se bosanski kralj (1449. da i protiv patarena stupa nadalje oštro protiv Turcima prijateljski i patarena. odustao od otkupnine i sam se ponudio. što je opet izazvalo Hunjada. No do ovoga mira ugarski sabor nije htio nije došlo.) u gradu Doboru u Usori s mavanskim banom Ivanom od Korogja.66 povratku ga despot uhvati i pusti na slobodu tek> onda. a bilo ih je i takovih. i ostaviše svoju zemlju i odoše u susjednu Humsku pae srpskom despotu. a Hunjadi se ljutio na kralja. a on ako ne bi mogao Osjeajui se Stjepan Toma sada pod okriljem Hunjadovim dosta jakim. da posredovati mir izmegju Ugarske i cara Murata. da je bio u potpunom sporazumu s Hunjadom. da je skoro došlo zbog toga do . te sklapa s njime ugovor. ne htijui se odrei svoje vjere. koji pokazuje. U prepozicijama mira sa strane Gjorgja bilo 'je uznemegju inim obeano od sultana. Sada je stao voda. da ne mirivati i pustošiti Bosne. ini se. bi Turci provalili u njegovu zemlju. da ne e e e dozivati Turaka i protiv Ugarske niti im pružiti ih kakvu pomo odbiti. zovui ih u ili pomo je prerano poeo raditi nekako se suztezao od daljnega njihovoga progona. poeo je po savjetu pagubernatora Hunjada progoniti u svo pinskom joj državi patarene velikom gorljivošu. da od Turske. koji su tražili zaštite kod susjednih turskih vojprotiv kralja. a Bosna bi morala plaati Turskoj danak. Ovaj nije mogao pregoriti nekih gubitaka na bosanskom teritoriju. Kralj se obvezuje. prihvatiti prepozicije Ugarska je s gubernatorom na elu svom jae osigura se što silom nastojala. Mnogobrojni patareni. a i srpski despot htio se poslužiti kraljevim domaim neprilikama.

dogje do nemila sukoba izmegju hercega Stjepana Vukia i Dubrovnika. u koji se umješao i Stjepan Toma. Save. vjeran svojim starim obiajima. knez drinski i k tomu'*. god. te se napokon i kralj Stjepan Toma upleo u taj sukob. pristajui uz Dubrovane. da ukloni iz svoga grada Jelenu. C. <jod.). Na . Turci su naime iz jednoga dijela njegove države (Vrhbosna. što Dubrovnik. svrši se istom 1453. jer se morao boriti s ve- likašima u vlastitoj zemlji. gradei preko te rijeke uprije i brodove. a velike koristi Turcima. a protiv svoga tasta. koja je našla utoišta sa svojim sinom Vladislavom u Dubrovniku. kojima su provaljivali u Slavoniju. koji se u to doba zvao „božjom milosti herceg od sv.). (1456. Herceg Stjepan zatraži od Dubrovnika. koji je zahvatio široke dimenzije. Stjepan Tomaševi zavlada srpskom i despotovinom. pošto mu se nijesu htjeli odazvati. Nakon pobjede Ivana Hunjada kod Beograda snovao je Stjepan Toma o tome. matere i oca i napokon do mira s Dubrov- anima. 1451. kako bi zaratovo na Turke i oslobodio svoju zemlju njihove vlasti. koji je donio velike štete Bosni. kao muž Jelenine keri Katarine. zavrgnuo je svoju ženu Jelenu. Na elo protivnika hercegovih stade rogjeni mu sin Vladislav. Ovaj dugotrajni rat. Stjepan Vuki. Hodidjed) provalili na sjever do Save. kada je došlo do izmirenja izmegju sina. (1459. koji je sprijeilo papino posredovanje (1451. da s njime zajedno ratuju na hercega Stjepana..67 Tata. Zbog toga dogje do rata izmegju njega i Dubrovnika. gospodar humski i primorski i veliki vojvoda rusaga bosanskoga. Stjepan Toma Turci. Stjepan Toma jedva je mogao štogod Dubrovanima pomoi. ne htjede uiniti.).

mo 1 1 Poslije smrti Gjorgja Brankovi a (1456. kako bi podupro njegov naum. koje su despoti Srebrenicu jedanest i Drine (zauzeo je i kaštela). naroito u mletakoj Dalmaciji skupljaju se krstaši i novci. gdje ih je uvjeravao. sprema se on na rat s Turcima.68 je stoga uzeti Turcima Vrhbosnu i Hodipa onda srpskomu despotu Srebrenicu. Kardinal Carvajal pogje zaista u pratnji mletakoga poslanika Petra Thomasija u Bosnu. Kraljev poslanik dolazi u Budim pred ugarskoga kralja i papinoga legata i javlja. te Stjepan Toma ne povede zasnovane vojne protiv Turaka. Smrt kralja Ladislava Postuma. Despotica Jelena utanaila je tom zgodom savez i ugovor Maru. naslijedio je i 1/ ga je despoti vini Lazar 1458.). Carvajal sa svoje strane obea kralju. da glavom dogje u Bosnu. ali se zato pobrine. da uiniti sve. umro ostavivši Brankovi. i luno boriti s njima. da razmakne svoju vlast u Srbiju. pa slaba pos kršanske strane. Tom je prilikom primio Stjepan Toma i krst iz ruku kardinala Carvajala. ma da je ve odavna prianjao uz e katoliku vjeru. da grade uprije i prelaze na Savi s bosanske strane. osujetiše ove namjere bosanskoga kralja i rimskoga pape. koji udovicu Jelenu ve ker Stjepan T^ma douo o smrti je one oborio na Lazarevoj. 1457. a pomaže ga u tome papa Kalikst III. s mjesta se dršali izmegju Bosne oblasti. Tom zgodom moli ujedno papinog poslanika Ivana Carvajala. Po svoj prilici prodro je i dublje u Srbiju. a bosanski kralj doeka ih u Doboru. kako sultan traži od njega etiri grada (megju njima kako je sultan Bistricu na Hlivanjskom polju) poslao u Bosnu radnike. da je tvrdo odluio prekinuti vazalni odnošaj prema Turcima i da se riješio od- mislio djed. pa da se pobliže dogovore o ratu s Turcima. gdje Turcima sklona stranka—proglasila je despotom vojvodu MihajIa~Angelovia. Kroz itavu god. U susjednim zemljama. im .

da je bosanski kraljevi za novac izdao Turcima grad („perfidia Regis Bosne"). stala se sa sultanom pogagjati. po kojem je njezina ki Mara imala poi sa bosanskoga kraljevia Stjepana. Njegova obrana je vjerojatna. kerkom Lauzarevom. Posljednje godine vlade Stjepana Tome *) o Neko vrijeme. Stalo mu je bilo i toga. Turski sultan Mehmed II. Iza mnogih neprilika je uspjelo Stjepanu Tomaševiu po dozvoli prisustvovao i ugars- koga kralja Matije Korvina (sabor u Segedinu 1458. držali su. On joj dozvoli.. nije mogao ] mirno gledati prevrat.htto je Stjepan Toma oženiti svog^ 5ina sa kerkom milanskoga vojvode Franje Sforze. Žitelji Smedereva smatrali su Stjepana Tomaševia ugarskim nametnikom i voljeli su svrgnutim Brankoviima. Sa Smederevom zapade sultanu i ostatak despotske državine.). dok se bosanski kraljevi opravdao. a ovaj onda baštiniti Srbiju i e kasnije bosansko kraljevstvo. po kojemu bi izgubio vrhovnu vlast nad Srbijom. sina Stjepana Tome. Despotica Jelena zatvori se sa zetom i kerju u tvrdinju. i|YJenavši se u Smederevu s Marom. a sultan uze Smederevo. ali nemajui ni od kuda pomoi. kojemu bosanski kralj . pa da ^i prokri put u Ugarsku i ostale zemlje u srednjem Podunavlju. da zavlada Smederevom i Beogradom. Savremenici. a osobito Matija Korvin i papa. pogjoše zato u susret sultanu i predadoše mu gradske Idjueve. a Srbija bi pretvorena u turski pašaluk (1459. (April zasjesti Toma) \l459.• š bosanskim kraljem. . "~^ — Stjepan Tomaševi nije se dugo nauživao svoje despotovine.'fStjepan na stolicu srpskih despota. je do 1459. jer mu u osudni as nitko nije pritekao •U pomo.)*). kako je to bilo prije ugovoreno. da smije slobodno sa svojima i sa svojim blagom izai i ona se skloni u Bosnu. da je predao grad ne „s voljom nego od nužde". Na same glasove. da se sultan primie Smederevu plane buna protiv Stjepana Tomaševia i njegove punice Jelene.

da se papa dao uvjeriti o nevinosti Stjepana Tome. da su Stjepana Tomu umorili sin mu Stjepan Tomaševi i brat Radivoj ppd zidinama grada Orihovice na izvoru Une u Hrvatskoj. poslali su pae i posebnog poslanika. Poslanici kraljevi odoše k papi u Mantonu. Potonja pria (hrvatski Ijetopisac Ivan Tomaši u XVI. koji je pravovjeran katolik i revno progoni patarene u svojoj zemlji. družio Turcima doveo ih u hercegovu zemlju.70 bile su za nj pune neprilika. a ne s voljom bosanskoga kralja. ini se. kakvim je plodom urodilo ovo posredovanje. makar je i kralj Matija Korvin bijesnio protiv njega i njegova sina radi pada Smedereva. Turci su uz to provalili pod Hasan-pašom u Jr Vukiem. vijeku) kaže. i tu razložiše papi. da se izmiri sa svojim Bosnu e tastom. Mleani dakako odbiše kao i prviput bosansko kraljevstvo. da posreduje oko izmirenja tasta i zeta. (1460. obeavaju mu zaklonište i svjetuju ga. Kao nekada Tvrtko II. Uza Pija i // li ' liti. što bi bilo za obojicu i njihove države od velike koristi. tako je i sada Toma po svojim poslanicima nudio mletakoj opini. to je bio oklevetan kod pape da je prekršio mir s hercegom. ali nam nije poznato. da papu uvjeri o svom pravovjerju i nedužnosti. Stjepan Toma smatrao je sada za svoju dužnost. Iste godine nestaje i Stjepana Tome. 1461. u svakom sluaju neka mu odrede jedno mjesto u svojim kad bi ga sklonio.. jer bi umorstvo kraljevo zabilježili bili i savremenici. te je morao dozvoda kroz njegovu zemlju provaljuju preko Save u vukovsku i srijemsku županiju. god. da uzme bosansko ih pomagat! kraljevstvo u svoje ruke. da je Smederovo palo u turske ruke od skrajnje nužde. a kralj u obrani svoje domovine. kamo bi se snašla skrajna nevolja. ali ta je vijest veoma sumnjiva. .) i prisihli kralja. da se pn. oblastima.. Radi jednoga graa zavadio se ponovno sa svojim tastom Stjepanom II.

a s druge rastrovano unutarnjim smutnjama. ako bi rat s Turcima planuo. da bude sigurniji od Turaka. da ga ne ostaviti. a strah neprijateljima. U takovoj situaciji tražio |e Tomaševi pomoi savjeta u pape Pia II.STJEPAN TOMASEVIC. da patarene istjera iz da mu pošalje krunu kao znak. a Sigismunda i Katarinu od druge. 1461. kraljevstva. da je kralj kao dijete je kršten.). Kraljevi zaboravio na pad Smedereva. opširno prikazaše papi tešku kraljevu Uvjerava papu. donijet kralj podanicima pouzdanje. e bio nov kršanin. Stjepan Tomaševi baštinio je bosansko kraljevstvo u veoma teškim prilikama. Prenijevši svoju prijestolnicu u Jajce*). koji da kršansku je uio latinsku knjigu se ne i vrsto prihvatio vjeru. (1463. Od pape okrunjen.— 1463. Matija Korvin nije još nikako bio te je Tomaševiu odluan protivnik. Stjepan Toma ostavio je iza sebe udovicu Katarinu i troje djece: Stjepana Tomaševia od prve žene. što mu je pošlo za rukom. Megjutim je Tomaševi u isto vrijeme gledao. PAD BOSANSKOG KRALJEVSTVA. da se izmiri s bosanskom vlastelom pae i Stjepanom Vukiem. da ga u svemu pomažu i da ga u ime njegovo ovjenaju kraljevskim vijencem. i poslanici situaciju. e i ) Od tog^oba zove kralj Jajce: Stoni grad kraljevstva . pa e plašiti kao njegov otac. Kralj moli dalje papu. Papa je iza toga namah poslao poslanike u Bosnu. S jedne strane bilo je izložene navalama Turaka.

novembar. ali pred samu sultanovu provalu kralj se našao osamljen i ostavljen od svojih mi.) i . . No sada bijaše ve prekasno. (1461. sabraše se bosanski velikaši sa svih strana zemlje. Sudbina Bosne bijaše ve odluena. da bio vjenan za kralja „uz slobodnu privolu svih velmoža i gospode bosanske i uz najvee odobra- vanje" (raaximoque applausu et alacritate). Kada su stigle vijesti o krunidbi Tomaševievoj u Ugarsku. Zapadnim stranam. Donjim krajem. da se ta sloga bosanske gospode nije mogla prije poluiti Bosna bi možda doekala srenijih dana. Humsci zemlji. UsOri. Posredovanjem papinim i lijepom svotom novaca. Tomaševi se ponosito zove: Kralj Srbljem. je nim pravom mogao pred Mleanima pohvaliti. veli Klai.72 skupljao na svom dvoru veliki broj bosanske koja ve odavna nijesu u tolikom broju bila uz kralja prisutna. da odvrati od svoje države propast. došlo je do Izmirenja izmegju Tomaševia i Matije Korvina (1462. planuo je silnim gnjevom kralj Matija smatrajui. Šteta samo. u novembru). Po svoj prilici je tom zgodom sklopio Tomaševi savez s Matijom protiv Turaka. Hercega Stjepana zastupali su njegovi sinovi Vladislav I Vlatko (1461. Soli. Nijesu nam poznate detajlnije Tomaševieve pripreme. koju je Stjepan Tomaševi darovao Matiji. Pri krunisanju Tomaševiu u Jajcu. Stjepan Tomaševi oekujui tursku navalu spremao se svim silama. Bosni. odlui povesti vojnu na p^c^Ijee 1463. Dalmaciji. jer Je doskora iza toga uskratio sultanu uobiajni danak Kad je sultan Mehmed doznao za uskratu danka. a time i nezavisnost bosanskoga kraljevstva. Podrinju k tomu. Stjepana i da je bosanski kralj njegov kietvenik. Primorju. odlui zavojevati na Bosnu. Krunidbom po papinskim izaslanicima priznao je papa nezavisnost kralja Tomaševia. Pošto je momentano ratovao u Vlaškoj. Potvrgjujui Dubrovniku stara prava. da bosansko kraljevstvo pripada kruni sv. Hrvatom. koje su obavili papinski poslanici.). Kralj se kasnije s puje on vlastele.

Zauze najprije Podrinje (ovdje se predao bez borbe vojvoda Tvrtko Kovaevi). da ne može skupiti vojske. da tvrdoga Kljua ne bi mogao tako brzo zauzeti. da kralja slijedi. da njemu. Bojei se. Kada je sve ovo i zakletvom I pismeno utvrdio. Mahmut paša posla odio konjanika pod zapovjedništvom Omerbega Turhanovia. sklone kralja pregovaranjima na predaju. Mehmed „el Fatih" saslušao kralju. kamo je ve je i sultan prispio. Obea kralju. vrelu po+ . Kralj je najprije pobjegao u Sokol na Plivi. da uhvati kralja. Bobovac predade izdajica Radak. Po Hammer-Purgstallu u tom. mišljaše jedifio o bijegu. Po drugom. Sultanu je bilo stalo do toga. a sultan da zamjenu za Bosnu. koja mu je sastojala se fetva imala umiriti savjest. koja bi pomou drugih vlasti mogla prirediti poteškoa osmanlijskoj upravi. da se prije ili kasnije u Bosni ne stvori stranka. jer je sa zlovoljom pašino obeanje naumio Tomašia pogubiti kako M sprijeio. da gospodar nije dužan držati rijei jednoga od svojih slugu. Ovdje je posljednji bosanski kralj smjerao sakupiti vojsku i ekati pomo evropse tvrdi Bobovac održati skih vladara u nadi. pogje onamo. da bar koje vrijeme. Sultan Mehmed provali u Bosnu s ogrom- vojskom. a odavle u Klju. njegovom stricu i neaku biti zajamen mu drugu pokrajinu dati u iivot. Zarobljenike dovede Mahmut paša u nom e e e Jajce. Stigavši Mahmut u Jajce. a odavle udari na Bobovac. Saznavši. Sultan je poslao Mahmut pašu prema Jajcu. predade se kralj i njegov strle Radivoj. Da se riješi ovoga spora izmegju politike i poštenja. Padom Bobovca zavlada u zemlji opi strah i trepet. da uhvati kralja. Kralj videi. koji se sklonio u Jajce. ako ju j^ bez gospodareve privole zadao. Perzijski šah Ali Bestani s pridjevkom Masafinek (prijatelj knjiga) sastavi sultanu fetvu. u koji ga je stavio Mahmut paša. kojemu sultan dade odrubiti glavu. da se kralj nalazi u Kljuu. nije ovdje više našao kralja.73 susjeda. zahtijevaše od uleme letvu.

upotrebi ga sultan. zove narod i dan današnji „Carevim poljem". Brat Katarinin. herceg Stjepan. 1476. zatim kapudan-pašom po kojoj je Tomaševi na smrt osugjen. a ova je zakletva starija i prea*). i živjela je u Ježevu kod Sereza. Prije no što je osuda na kralju izvedena. da zemlju u brzo pokori. 1466. povratila u krilo kršanske crkve. koja su prešla na islam. Zanimivo je. otišla je pod okrilje cara Mehmeda II. ako se u to ne bi njezina djeca Sigismun i Katarina.000 bokraljevo vodama.74 na to. Melimgdu tako pade u ru ke orf)fr\vQ itavo bos_aDslL kr^je^tvo. a odanle ode u Rim. Fo kuša'fr da O zavljtda^ijercegovinom. je prenesena iz ujede zmija iz jednie rupe". stekao je toliko poštovanje. da kralja uništiti. i bi zahranjena u crkvi sv. god. Poslije god. da ga dva put * Fetva. da je ubrojen u najpouzdanije savjetnike. a tim je olakšao zadau Mehmedovim obavilo se voj- u sultanovom taboru pred Jajcem. Marije na „Ara coeli". da se sultan još prije krenuo na vojnu zakleo.tJDO naroda oDojega spora bijaše zarobio. prijegje u punoljetno doba na islam. . na kojem je taj tabor stajao. a mjesto. Kralj je naime izdao nalog svim gradovima. Odgojen na dvoru u Stambulu. 30. gdje je boravila još 1460. 1463. a glasi po Ibrahim begu BaSagiu: „Muslim ne da se prevariti. gdje je umrla 1478. . 2ena kraljeva. pr. imademo malo savremenih vijesti.'TJo lOO. Odavle krene u Spljet. Bio je po više puta velikim vezirom. Kraljica maeha Katarina. nije mu uspio. Pred smrt imenova rimsku stolicu nasljednicom bosanskoga kraljevstva. protivnik njezinoga muža. Uz pogibe i stric mu Radivoj. pobježe najprije u Hrvatsku. Dubrovani nijednom viješu ne bilježe tužnu kraljevu smrt. boravila je najprije u Dubrovniku. Mara. god. Smaknue sanskih kralja mladia bijaše uinio janjiarima. gdje je orobi ban Pavao Šperani. Tako n. da o dogagjajima god. do svoje smrti iza god. usta do usta. da se bez otpora zivaše se Musafinik nego li je e pokore.

ispusti dušu u blizini grada.). . Bajazita i Selima I. Služio je tri sultana (Mehmeda. pozvan od Selima u Haleb. Pokopan bi u nikomedskoj dragi u Herseku (tako je nazvao komad zemlje) po vlastitoj želji. Sam sultan odredi. da tijelo Ahmet-paše Her- cegovia onamo prenesu iz Haleba.75 (zapovjednikom pomorske vojske). 1518. God.

Prvih dana oktobra osvojio je varoš Jajce.). Donjim Krajevima i Usori megju velikašima. te je s prilinom vojskom boravio u maju 1463. Megjutim je sultan poslao Ali-bega s jakom vojskom prema Biogradu i Srijemu. PAD HERCEGOVINE. Ali-begove ete raspršio je Matija. U septembru provalio je dolinom Vrbasa u Bosnu. Osim Jajca pade u ruke kraljeve za kratko vrijeme 28 utvrgjenih gradova osobito u t. Mirko Zapolja bio je ujedno i ban kraljevina Dalmacije. da Mehmedovom e sultan navaliti na Budim. potvrdio im njihov po- . Vladislava i sina mu Balšu.000 kršana. Ovoga je Matija i uinio gubernatorom bosanskoga kraljevstva. Vladislav je zauzeo župu Ramu s Prozorom. istie se osobito Mirko Zapolja. koji su dopanuli turskoga sužanjstva. primio je Matija Korvin megju barune kraljevstva. Hrvatske i Slavonije. MATIJA KORVIN OSVAJA DIO BOSNE. dok je kako je poznato.XI. jer je slutio. koji su se s kraljem u toj vojni odlikovali. zv. u južnoj Ugarskoj i Srijemu. sara pošao na Bosnu. (Gubernator Bosne ac regnorum nostrorum Dalmatie et Croatie nec non Sclavonie banus). Na sam Boži predade se kralju tvrgjava. pošavši za njim u Srbiju i oslobodivši 15. (1482. zatim župu Uskoplje na gornjem Vrbasu s gradom Veselom stražom. Uporedo s Matijinom akcijom tee i ratovanje hercega Stjepana Vukia i njegovih sinova Vlaislava i Vlatka protiv Turaka. Matija Korvin spremao se na glas o dolasku na vojnu.

). spominje se 1507. te je odavle god. Herceg Stjepan pobjegao je pred njim u Dubrovnik.77 sjed u Hercegpvini. Srebrenika pala je u ruke Turcima oko 1520. dok je iza odlaska sultanova Matija Korvin osvajao gradove u Usori. Herceg Vlatko preselio se u mletake oblasti. ali je bio razbit. opsjedati grad.. gdje se proslaviše hrvatski velikaši Franjo Berislavi. Petar Keglevi. Time je Hercegovina bila konano pokorena. God. ali nije mo^ao zauzeti Jajca. umro je u Novome herceg Stjepan Vuki. Herceg Vlatko držao se još neko vrijeme u Novome.) svof nastanio se u Hrvatskoj. provalio i u Bosnu. u ruke Chuzrev-bega bosanskoga. jer su Turci poeli 1482.) prodro je Mehmet ponovno u Bosnu. Slijedee godine (1464. pomo . Ni u Novome nije više imao mira. samo je Matija neko vrijeme održao još u svojim rukama na ušu Neretve kaštel Kos. megju mletakim plemiima. Njegov sin Ivan Kosaca (Kosai). pade 1528. jer je najvei dio bio u rukama turskim. 1481. Grad se morao predati. a sinovi mu podijeliše neznatnu baštinu oevu. 1466.) od kralja Matije gradove Veliki i Mali Kalnik. a k tome i župu Ramu i Uskoplje (decembar 1463. Od krajeva. S tim dogogjajem pala je itava Bosna definitivno u ruke Osmanlija. Vladislav zaviaj i Vuki morao je ostaviti (oko 1470. a Jajce. Krsto Frankapan. Uzalud su došle hercegu Vlatku u i kraljeve ete. gdje je u križekasnije vakoj županiji dobio (1481. što ih je Matija u Bosni oteo Turcima osnovao je dvije banovine: Srebreniku i Jajaku.

c ~< 09p O p X 3'* S^ „03 3 j-p 2^ co-p . 3— C/3 P M 50 s p a: on' nnS. sP .c« ^^ 3Vp SS ""• Xoorci CB " O-0=P o-o S- m" tSo -^<* pP Pao ff 2Ls* » — ^\ copa <» — to**I O 5! p S. B « i* o n o.< * 78 i ^ SV a5 c i u -+ '^ % M< n.

(Gl. bana hrvatskoga bosanskoga. Thalloczy: Geschichte Bosniens. m. Sarajevo 1904.LITERATURA. z. (Glasnik zemalj. Truhelka: Testamenat Gosta Radina. poslužio se pisac drugim manjim raspravama. štampanima poglavito u Glasniku zemaljskog muzeja. .) Ruvarac: Dvije bosanske kraljice. 1890. Sarajevo 1906. Zgb. Thalloczy: Istraživanja o postanku bosanske banovine. 1882. z. Patsch: Bosnien und Hercegovina in romischer Zeit. Sarajevo 1911. Thalloczy: Kada kako je Hrvoje postao veliki vojvoda bosanski. 1894. 1899-1904. (Gl. (Gl.) Ruvarac: Banovanje Tvrtka bana.) Pecz: Ahmct paša Hercegovi. z. (Gl. m. Wien 1901. i i muzeja 1892. sv.. Sarajevo 1911. m. 1894. (Gl.-ungarische Monarhie in Wort und Bild. Zgb. 1902. (Gl. 1903.) Fraknoj: Kardinal Carvajal u Bosni. muzeja 1893. 1894. (Gl. Hoernes: Vorgeschichtliche Alterthlimer.) Truhelka: Natpis Kulina bana. Šiši: Vojvoda Hrvoje Vuki-Hrvatini Stanojevi: i Zagreb 1902. m. Patsch: Die Zeit der Griechen und Romer. m. PREMA KOJOJ JE OVA PREGLEDNA POVIJEST SASTAVLJENA: Klai: Poviest Bosne do propasti kraljevstva.) Siši: Studije i Osim ovih napomenutih rasprava.) Beograd 1910. 1893. i Istorija srpskoga naroda II. Truhelka: Denkmaler des Mittelalters (u zbirci: Oesterr. Siši: Pad Mladena Šubia. Beograd 1911. II. Prvi deo. Glagolski misal hercega Hrvoja u Eski-saraju u Carigradu (Glasnik zem. m. IV. izd. (1371. (Glasnik zem. Klai: Povijest Hrvata I.) i iz bosanske historije. z.) Thalloczy: Vojvoda Hrvoje njegov grb. m.) Truhelka: Kraljevski^grad Jajce. z. muzeja 1894. Jireek: Istorija Srba. z. 111.. Bosnien ^ und Hercegovina.) Thalloczy: Prilozi k objašnjenju izvora bosanske historije (Glasnik zem. z. 189'.) Ruvarac: Tri dodatka k raspravi: Banovanje Tvrtka bana.) njegovo doba. m.

.

niz pri- Naši mjeraka arnautske poezije od dra. Opis najsredovjenih gradova Bosne Hercegovine Truhelke K 4" od dra. lako izblice za brzo K3 raunavanje zarade na Muslimansko pitanje(Anoviše radnih dana (od do nimiis) K 1"50 16 dana) K "20 — i — i — I . svezak L IL po K 1*50 vezano po K 2"50 Auf der Bosna.Prijevod Horacovih pjeHadžia K TSO sama od Dragutina KišKraljevski grad Jajce.— — NAKLADOM J. TaBalkana od 1858. popatia K 1" vijest^ znamenitosti od Proljetno cvijee (pripodra. ževnosti K 3'50 Dvorni. hrv.Kaerovskog K 1*80 Njem. Kaerovnata od A. ire Truhelke K 2* vijetke za mladež) K 1"50 Gjurgjevi: Memoari sa Raundžija ZHslužbe. iz dra. vezano K 5" Nauka o pjesništvu od dra.^1878. valik u kras oj opremi K 4' i — Dujmušia K 2* Balkanski valik za klavir. Nauka o tvorbi ornamedvoruno od B. K 350 skog K 3' Njemaka besjedovnica od Hillmana Balkanski valik za citaru K —-20 od B. Truhelke.Povijest turske carevine kovia K 2 50 od E.-srpski srp. Ušuplije K 3" Islam i kultura od Osman. Kaerovskog K iz podruja Essay i 4' psii hološke estetike pedagogije od Lj. -hrvatski njem. KNJIŽARE JE: STUDNIKE I DRUGA U SARAJEVU gradovi. džepni rijePregledna karta Bosne i nik od Scherzera K 3' Hercegovine od A. za klavir u krasnoj opremi od B. Andria K 230 i postupak kod istih od — i Cvijee bos. Peindla K 3' karišik Osnove lijepog oblika ili praktina estetika od Studnike. Studnike K —-40 Ope odredbe o dohoBrani hrvatskoga jezika darstvenim prekršajima od dra.-herc. ljepših i IZAŠLO Arnautske prie. Stud.Jedino djelce ove vrsti u našoj knjiA. livada.

ie bokod domaih ži- 1866. Niz pouka roditeljima odrasloj U kolo. . i pje- Kaerovskog K3 — Zbirka aritmetikih i algebarskih formula od Krmara . KoHAni^. zaraz.Hillmanna '20 Zelena granica. flOMatiMK >KMBOTHH>a K r Sevdalinke za klavir vanje od B. Studnike K — K. K.— — Narodno ribarstvo od V.Zemaljski ustav za Bosnu K '50 Hercegovinu govori izsvakdašnjeg života od O. — i K— — i Kaerovskog K 350 K— 70 TISKARA „SARAJEVOER TAGBLATT' U SARAJEVU. sapasHe OJieCTM KOJI. K 1' K 2" Najnoviji plan Sarajeva "60 od A. KHOKeBMlieBa crtanja (na temelju geometrijskog oblikoslovja) od A. Je- Teorija nosti K r K2-40 SeMajbCKH ycTaB sa BoCHy M Xepu.Studnike. Dr. K 2" uria Sarajevo iz u bojama) g.eroBHHy Tpn M. bosanske narodne mladeži od Marakovia pjesme za klavir od B. (slika votinja J\p. Studnike dino djelce ove vrsti u srpsko-hrvatskoj književ- — -50 npnnoBHJeTKe K 1' Turski najpotrebitiji raz. lesti Kondi.

.

.

I. SARAJEVO NAKLADA J.POVIJEST U DOBA BOSNE OSMANLIJSKE VLADE. DIO (1463—1739.) NAPISAO DR MILAN PRELOG. . STUDNIKE I DRUGA.

Patscha (predavanje) sa 30 slika Kraljevski grad Jajce. opis najljepših sredovjenih gradova. od dra. od dra. od dra.— KNJIŽARA J. STUDNIKE I DRUGA U SARAJEVU KNJIGE: PREPORUUJE SLIJEDEE Povijest Bosne do propasti kraljevstva. ire Truhelke sa 56 slika Rimsko doba u Bosni od dra. Truhelke . Truhelke (Povijest i K K 4' 150 2*50 znamenitosti) i K Hercegovine. od dra. Preloga K K 1"50 mo1*50 Gazi Husrefbeg „Njegov život i njegovo doba" od dra. Preloga . od Pregledna karta Bosne StudniUe K —-40 K 5* Naši gradovi.' Repetitorij povijesti austro-ugarske narhije.

Vrlo uvaženi Bašagi u svojoj poznatoj „Kratkoj uputi" prikazao je iskljuivo islamski elemenat u ovim zemljama. a ja sam pokušao. is- . U novije doba marljivo se izdavaju spomenici iz osmanlijskih vremena povijesti Bosne.Predgovor. da se na osnovu dosadanje literature vrela. pa i u tome danas sjutra e kraju drugoga dijela bit crpivi sadržaj i indeks imena. poda u jednoj cjelini slika osmanlijlijske i dr. jer je i materijal za pojedine epoke esto vrlo oskudan. skoga gospodstva u našim zemljama. Na e dodan Pisac. Smatram ovu „Povijest Bosne u doba osmanvlade" samo pokušajem. da imade u ovom prvom dijelu mnogo manjkavosti. u prvom redu dakako zapadnih. da barem u najglavnijim crtama prikazem sudbinu svih triju glavnih konfesija u zemlji. Vrlo dobro znadem. biti bolje.

.

pa veli. Pad Hercegovine. što je bilo u njegovim silama. koja svršava padom Jajca. Matija je sasvim ispravno shvaao. onda prestaje podijela velikoga sebna povijest Bosne i poinje povijest Bosne kao osmanlijskoga carstva. 1 Vojnom nije bila sva sultana Mehmeda 463.BORBE OSMANLIJA S UGARSKO. DO PADA JAJCA A. da se sultan Mehmed sprema na Bosmu. Za ostatke Bosne vodila se dugotrajna i krvava borba. ne obazirui se za sada na ve osvojene dijelove Bosne i na prilike. da tako lašnje Bosnu sjedini k ugarskoj kruni". „el Fatiha" g. Franjevcu Jukiu ini se sumnjivo njegovo ekanje na Dunavu. Pokušat najvažnije emo prikazati više u preglednoj slici toj borbi. da je Matija „i želio po koi nain propast kraljevu. dok je boravio u Bosni Mehmed. momente u Matija Korvin nije mirovao na glasove. što znai pad Bosne za njegove zemlje i itavo zapadno kršanstvo.HR1463. Kralj Matija Korvin i Bosna. koje su u tim dijelovima vladale. (1528. da otme možda . ali brojni savremeni spomenici ne dozvoljavaju nimalo ove sumnje. pa je barem u prvom dijelu svoje vlade inio sve. Kada i ovaj grad pade u ruke znamenitoga H u s r e v-b e g a. Bosna definitivno pokorena.) VATSKIM KRALJEVIMA OD GOD.

poslao je megjutim na Beograd A 1 i-b e g a i dok je on osvajao Bosnu. Matija kuca i na vrata e milanskoga vojvode i napuljskoga kralja." Koliko je opet Mehmed II. u kojem zove Bosnu „kljuem i lukom itavoga kršanstva. ratuje Matija sa svojim vojskovogjom Andrijom P on g r a c o m u Ugarskoj. da bi ih mogao dobiti. razabiremo iz pisma Papi Piu II.Bosnu Osmanlijama. Radi poraza . Hrvatski ban skim etama. Oni se opravdano boje za svoje posjede i obeavaju Matiji kroz šest mjeseci prinos od mjesenih 3000 dukata. Koliku je važnost polagao na Bosnu. pa ako nam nijesu bilješke Tomašieve zajamene kao bezuvjetno istinite. Tomaši nam pripovijeda. a drugi dio osvajaše pod južnu Bosnu i Humsku zemlju. na Budim. Manji odijeli provališe u susjednu Hrvatsku i mletaku Dal- M m pašom maciju. Mehmed II. jer je slutio. one su ipak znaajne i dobro karakterišu Matiju. Najspremniji su Mleani da ga pomažu. zabilježio nam je hrvatski Ijetopisac Ivan Tomaši. ali Pavao Šperani opre se turbude razbit i uhien.000 pješaka i konjanika. uinit sve. raspršivši ete Ali-begove. da Mehmed II.000 kršanskih e sužnjeva. gdjegod ima nade.. da se zovemo vladarima („sumus digni nomine principum")". iza koje stoji otvoren put na sve krajeve istoka i zapada. Mehmed „ef Fatih" vratio se jednim dijelom u d ah vojske kui. uvažavao Matiju Korvina kao protivnika. Srijemu i Srbiji. Papa Pio II. Ugarski sabor u T o 1 n i dozvoljava kralju izdašnu pomo i u mjesecu maju nalazimo ga u južnoj Ugarskoj i Srijemu s neko 20. što je u njegovim silama. poharavši Srbiju i oslobodivši jedno 15. i Matija se ogleda za saveznicima. da je jednom zgodom sultatn rekao: „Dao sam ogledati itav svijet i sve vladare na zemlji i ni jesam našao ravna kralju Matijašu" i onda „Ja i kralj Matijaš na itavoj smo zemlji jedini vrijedni.

javlja to mletaka opina papi). juna 1463.) U tom ugovoru oslobogjenje se i da onda mletakoj državi. sin hercega Stjepana. da se taj dio ugovora odnosi donekle na to. a s druge strane snovali su i neki bosanski velikaši. **) Ibid.*) augustu 1463. što je udovica bana Pavla Šperania htjela. pa ako opina ne prihvati njihove ponude. 46. . a on kata na godinu služiti Mleanima sa 400 ljudi u boju protiv Turaka. p. da zamole mletaku pomo (pro reaquirendo regno Bossine) i ovdje izjaviše.—7— banova nastade opa sve smutnja i Turci prelete ita- vom Krbavom sve sve do Senja (14. da se za trajanja saveza ne smije mletaka opina paati u oblasti kralja Matije. e e *) Klai: Povjest Hrvata IV. ini se. došlo je u Mletke više bosan- e U skih knezova i plemia. Uz njega su braa 2arko i Tadija. Mleani razviše na strane akciju. da ni oni >ni žitelji bosanski ne drugoga gospodara nego Mletke. Za Ivaniša znamo. oni se radije pokoriti turskoj vlasti („subigunt se ditioni Turcorum"**). se oslobogjene oblasti pridruže Megju tim velikašima istie vojvoda Ivaniš Vlatkovi. jedan od najsimpatinijih velikaša bosanskih. da nijedna stranka ne može uiniti ni primirja ni mira s Turcima bez druge stranke. a njihov poslanik na ugarskome dvoru vitez A y m o sklapa u ime svoje države uPetrovaradinus Matijom „ligu za vogjenje rata protiv zajednikoga neprijatelja" (sepse istie. koju obilato potpomaže Dubrovnik. Za ovim mletakim protektoratom otima se i V 1 a d i s 1 a v V u k i . da stavi svoju banovinu pod mletaku zaštitu. da je u to doba tražio u Spljetu od Mletaka. koji se do smrti borio protiv Turaka u Neretvanskoj krajini. 47. Nastoje da skupe bosansku humi sku raštrkanu gospodu. da sama mletaka opina pokrene rat za tembar 1463. Vrlo je zanimiva i ona taka ugovora. p. a on opet u njene oblasti. da mu dozvole za plau od 200 dunaseliti se na Brau.

obea pomagati ga u Bosni. prešao tu rijeku kod Gradiške („na brodu savskom na Gradiših") udario starom rimskom cestom prema Vrbasu. da povea sebi ugled. Matiju slabo pomagahu bosanski vehkaši. p. na novu vojnu. Mihajlo Konstantinovi pripovijeda. (Kratka uputa u prošlost B. Prednje njegove ete poetkom oktobra zaposjedoše Z v e a j. da je Vladislav samo zato upleo oijihovo ime. 48. *) Batini: Djelovanje Franjevaca I. Ovaj ga prizna svojim gospodarom. p. decembra 1463. predade se jai jaka posada. da ratuje u ime mletake opine. p.*) Turci se povukoše u tvrdinju. u kojem je zapovijedao turskom posadom poznati Mii hajlo Koinstantinovi iz Ostrovice i doskora osvanuše pred Jajcem. te krajeve valjda . da je u Jajcu zapovijedao J u s u f-h a r a mb a š a. 6. Matiji je uspjelo ipak nagoditi se s Vladislavom. Hara Vuki Kod opsade Jajca malo da kralj nije poginuo. 133. kako on to misli. da je 1466. Na sam Boži 25. decembra 1463. Slijedee godine odluio se nakon ovih MatiU junu jinih uspjeha Mehmed II. i branili se ondje prema vlastitim kraljevim rijeima tri mjeseca. a iza nje još i druge naroito uz Vrbas. Varoš pade u ruke Matijinih ljudi ve za etiri dana. koje su na borbu potakli Franjevci. potvrdi mu posjed u Hercegovini i dade mu još župu Ramu i Uskoplje**). iH. a Matija ga sa sinom Balšom uvrsti megju barune kraljevstva. Klai 1.—8— Nakon sklopljenoga ugovora pošao je Korvin prema Savi. 21) navedena injenica. kako se mish pomou kršana. c. jer je Vladislav doskora po osvojenju izgubio. a druga vrela znadu za m-b e g a. Knez Vladislav zauzeo je župu Ramu s prozorom i župu Usk opije na gornjem Vrbasu s gradom Veselom Stražom i razglasio. („in civitate nostra Jaycza". Mleani su u velikoj neprilici i poruuju po svom poslaniku Aymu. zajim od Vesele Straže Skenderbeg Mihajlovi bio imenovan bosan**) skim namjesnikom.) S time nije ni malo u kontradikciji po Bašagiu.

a megju njima se istie E m e r i k Z a p o 1 j a. da se i Matija sprema u Manji dio vojske posla mnogo naroda Bosnu. zemlje bilo posve nesigurno. Frankapana i zarobi mu sinovca. Istie dalje. veli Klai. Iza uzaludne opsade na glas. da je ve je stanje otprije držala posjede kod današnje Nove Gradiške. odakle pobježe zajedno s hercegom Stjepanom u Dubrovnik. da sultan ve 30 dana podsjeda Jajce. nec non Sclavonie banus". Pošto benu liniju mjera bila. kojega je kralj po svoj prilici ve poslije zauzea Jajca uinio upraviteljem bosanskoga kraljevstva. premda ne pripovijeda detalje. a Mahmut paša provali i u Hrvatsku i opustoši oblasti Stjepana II. da prati kretanje kralja Matije. ac regnorum nostrorum Dalmatie et Croatie. pa da tako sastavi suvislu obram- od Beograda do Jajca. julu je došao i sam sultan i s najveim dijelom vojske pade pred Jajce. U njegovoj vojsci nalazi se mnogo odlinih velikaša. s kojima obara zidove grada.—9— raspršiše se prednje ete sultanove po Bosni i Hercegovini do Dubrovnilca. gdje je dao još nevigjene topove lijevati. U 'na Hercegovinu. da su se kod obrane grada osobito istakle žene („le femine die hano facto una mirabile i defesa"). jer se bosanski gubernator spominje odmah megju svjetovnim do- . Jajce je obranio hrabro neki nama po imenu nepoznati kapetan. bijaše velika. podijelio mu je Matija i bansku ast u Hrvatskoj i Slavoniji i dohotke bogatoga vranskoga priorata. Matija Korvin odlui sada oteti Turcima sjevero-istonu Bosnu. ostavi Mehmed Jajce i polagano se vraao u Tursku. Za porodicu Zapoljinu znademo. dakle blizu Bosne. Glavna mu je nada zauzme Zvornik. da je Turke zadesio kod Jajca silan poraz da ih je ovdje izginula nebrojena množina. Mletaki poslanik Aymo znade pripovijedati. Potpuni naslov Zapoljin glasio je: „Gubernator Bosne. Nešto vojske ostavio je na megji Bosne i Srbije. tražei ondje zakloništa. Kralj Matija javlja caru Fridriku. ast ova. a dohoci nikakovi.

28. Livac. Greben. Vi- Bobovcem : Od jenac. i bi suzbit.— 10 — U stojanstvenicima iza palatina. obavješuje sultan Mehmed II. te je tako kralja zapala i tvrgja Srebren i k u oblasti Usori. ali on mnoge topove kod Zvornika. Gl. premda su od tih gradova i prije konanoga pada Jajca povremeno pali u ruke Turaka. a isto tako i sa strane Lijevanjskoga i Duvanjskoga polja.. veli Klai. Boac. Rezultati ovih Matijinih vojna bijahu u glavslijedei: Jezgra prave Bosne s Vrhbosnom.. kralj je zauzeo glasovitu Srebrenic u. ot. osvojeni drugoj banovini bijaše središte grad Srebrenik. ostavljajui na stranu utvrgjene i gradove jajake banovine. Hodža Suie. da je njegov emin. 1503. pa opet bili natrag neki . vrati se kui. Tako su oni mogli. u kojem kralj je i Ostavivši Zapolja dopanuo ra-nia. samo je po nje bilo štetno. Zveaj. maja 1468. mjesecu oktobru 1464. Ove banovine bijahu od velike koristi po obranu hrvatskih zemalja. a „srebrena" vale i ovaj da je ostao dužan od zakupnine 3000 dukata. prodao mjesta „basove" u Srebrenici Paskoji Romegu. Dubrovane. 1468. nom etc. nalazi se Matija pred Zvornikom. z. jer ve 6. pa do primirja od god. Samo to. Separ. muz. Sokol. p.. ostade i nadalje u turskim rukama. provaljivati u veim ili manjim etama u Hrvatsku.) . može protumaiti one nebrojene turske naod god. Dok je glavna vojska opsjedala grad. 1911. (Truhelka: Tursko-slovjenski spomenici dubrovake arhive.*) a drugi dijelovi vojske osvajahu gradove izmegju Bosne i Drine. Banjaluka. Polovinom novembra zapovijedi posljednji juriš. Zvornik je kralj zaludu opsjedao. pa grad Tešanj (?) i još neki manje važni utvrgjeni gradovi. Prva je obuhvatala podruje Vrbasa do utoka u Savu s gradovima: Jajce. Jezero. što su još od pada kraljevstva Turci zadržali donekle podruje Sane u svojim rukama s tvr- dim gradovima Kljuem Kamengradom. Sarajevo 1911. pred svim banima. osvojenih dijelova osnova Matija dvije banovine j a j a k u i s r e b r e n i k u. u *) Ova nije ostala dugo u rukama ugarskoga kralja. Komotin.

26) sve turske povijesti. a onda je Vladislava predobio na svoju stranu Matija. njegovo porijetlo ope hajilo. (Jorga: Geschichte des. najprije stajali pod uplivom mletakim. Blaž Magjar. pa na Klju. p. je od Jajca do Lepenice. dugogodišnji suradnik Mehmedov. 200. Tuz. Poslije prvog osvojenja Jajca (1463. U ovo vrijeme upravljali su Bosnom hrvatski banovi (1464. a mati mu bijaše iz Srbije. a 1471. Žena moreotskog arhonta Manuela Bubali-a bijaše mu sestrina. 1471. 21.). da opere neuspjeh kod Zvornika. o tom kasnije govoriti. postade Nikola bosanskim kraljem. Lopaši: Biha i biiiaka krajina p. God. i na istom mjestu p. Abagovi Hrvat (o. i M i i . Iloki U emo Ve iMnogo krvi prolilo se u borbama za tu banovinu i jedva imade starije ugarske ili hrvatske porodice. 62. sinovi hercegovi. tvrdi hercegov grad. p. Otac mu se zvao iveli. a ujedno i Blagaj. Kao dijete uhvatiše ga akindžije izmegju Smedereva Novoga brda odvedoše u Carigrad. kojega je zauzeo. 1465. spremao se kralj Matija opet u Bosnu. Klju je pred jesen opet osvojen od sinova hercega Stjepana. Osmanischen Reiches II.— 11 — — hrvatske zemlje. a onda prekc^Ivana u Konjic.) da se po svoj prilici p.) **) Hrvatom ga oznauje službeno tursko izvješe mohake i Bašagi zvao Jankovi (Bašagi o. c. koji je pred Turcima pobjegao u Novi. Nevesinjsko polje. (Sr. svakako najizrazitija linost na dvoru Fatihovom („el piu valento et prattico") pošao.*) I jajaka i srebrenika banovina bile su uregjene na vojniku. c. Turci su jedan dio Hercegovine osvojili i stavili u te osvojene dijelove vojvode ili krajišnike. kojim prilikama se to dogodilo. vratio se Mehmed kui. Gacko.) kaoZapolja.) Truhelka ga zove Mahmud paša Opukovi Jorga veli o njemu: Bijaše Grk poznato. smo spominjali. kako^ smo ve naprijed spomenuli. kako su Vladislav i Vlatko. 176. a u drugu ruku htio je da stvori obrambenu liniju od Jajca na M m H *) Pad Kamengrada stavlja Lopaši tek iza bitke. koja se nije u tim banovinama borila. a blago pohranio u Dubrovniku. a a h ud p aša r v a t**).

169.: Stara uprija u Mostaru Gl. onda je htio pregovarati s Matijom. prijegje Savu. prispješe u Dubrovnik.0(X) knj. Mustafa Hilmi Muhibi drži. da je uprija gragjena prije zauzea Hercegovine. i i p. što ih herceg Stjepan ostavio za svoje zadušje. da je po zapovijedi Suleimanovoj sagragjena 1566. Na trošak Dubrovana imala se nainiti za Poitelj jedna uprija*) i tako bi Poitelj imao postati izlazna taka za daljnja preduzea protiv Tu- ga štede raka u Hercegovini. a imali su nakaniu provaliti do Novoga i uzeti ga za Matiju.) . sa starom uprijom u Truhelka identinom Mostaru. koju novija tradicija c. neka zauzme itavu hercegovu zemlju s Krajinom i Neretvom. koju je herceg nedavno ustupio Mlecima. Ipak je poslao u Hercegovinu slav. godine. a m]e niam poznato. Kapetani kraljevi pritisnuli su iz Poitelja nekadanju Humsku zemlju. 13. Nakon pregovora s Dubrovanima odlueno bi utvrditi grad P o i t e 1 j i staviti u nj ugarsku posadu. Poitelj za ime graditelja te uprije prija. god. ali valjda odviše malo pomagan od sveznika. odredio. On veli. kojima zapovijedi. III. da bi bio kakav uspjeh poluio. da se 10. S tim se novcem utvrgjivao. Kraljeve vojskovogje pogju zapadnom Bosnom i pod kraj 1465. Rozgona laže im. z. kad je nastala. Matija im pridijeli i dubrovakoga poslanika Guetia i nase. Evlija elebija znade i za doba. p. *) Ovu upriju drži dr. I. II. inilo da se ozbiljno spremao za navalni rat. ali ovaj nije htio njegovim poslanicima dati ni slobodna pisma.— Mehmed 12 — jug do Neretve i Dubrovnika. nastojao je najprije Mleane odvratiti od saveza s Matijom. m. pa kad mu to nije uspjelo.) Za gradnju uprije herceg Dubrovani nego Pavao II. kojima je i stari herceg Stjepan pogodovao. a možda i do Novoga. da uine red u zemljama hercega Stjepana i njegovih sinova i da ih zaštite od Mletaka. a papa je dukata. predavši Matiji te gradila unovce. i pripisuje Rimljanima (o. da paze na dubrovake i oblasti i grad i da zaštiuju. Ako ne bi drugaije išlo. nijesu samo doprinijeli Vlatko. upotrebe za ratovanje protiv Turaka. bana Jana V it o V c a i meštra tavernika Ivana sa 500 ljudi. (Sr.

da na njegov raun skupljaju plaenike i pomažu hercega. Ivan Tuz od Laka. da je „otvorio milost" sinu hercega Stjepana. jer se boje Matije. pa da je zato ostavio svoju oevinu. Dalmatie. **) Truhelka o. Ovaj testamenat bio je uzrokom velikom razdoru izmegju lanova hercegove porodice. 1466. koji se povratio s bojišta. e U U septembru ga nalazimo s Rozgonom kod i Klisa.*) Oevo vladanje naslijedio je vojvoda V 1 a d i s 1 a v. Udova bana Šperania stavljaju predaje im Klis Sinj. kojim javlja Dubrovanima. zamjenjuje Jana Vitovca.— 13 — Razabiremo to iz jednoga pisma hercegova Mleanima. ini se. c. Mleanima i talijanskom gospodom. Matija šalje dubrovakoga poslanika na svom dvoru Bunia s magistrom Gregorijem. . da je najmlagji hercegov sin Stjepan prešao na islam. Vladislavu i dao mu. poslavši prije toga sve svoje dragocjenosti i testamenat u Dubrovnik. te Ivaniš *) Potanje o tome gledaj Truhelka o. p. ali ovi se drže rezervirano. u kojemu se tuži na Turke i Mleane.***) dalnjem toku g. nije više našao na životu staroga hercega. Poslanici hercegovi borave na -dvoru kralja Matije u Budimu. ostavivši u PoiteIju kneza Pavla (Sandara?) s jakom posadom. Croatie ac totiuk Sclavonie banus et capitaneus generalis). Najposlije polaže herceg svu nadu na svoje stare prijatelje Du- brovane. da se Vladislav i Vlatko. c. I ove godine se opaža. molei pomo od 3000 vojnika. a od svoje baštine i da mu je o tome zapisao berat. što poiska od oinje zemlje. koji je u sultana isprosio. 26. a valja i uzrokom. 165. Sultan izdao je u Drinopolju lerman. da bi mogli Turci saznati za njegovo paktiranje s Ugrima.**) On megjutim nije vladao oevinom. Kad je magister Gregorij stigao u Dubrovnik. Ovaj je umro u Novom. nego mlagji mu brat Vlatko. a oni u te gradove kraljevske kaštelane. da se bojao. (Bozne. p. da ga potvrdi u vladanju. koji ga izmiriti s Matijom. 164 etc. ***) Ibidem p.

a podupirali o . Kada su Dubrovani intervenirali na porti. a savremeni koruški Ijetopisac Jakov Unrest znade pripovijedati. Življa akcija Turaka opaža se i u Hercegovini. navalio je na dubrovako zemJjište hercegovaki sandžak (krajišnik. okrene ih Ban Tuz i kapetan grada i tel j u. c. Time su raskinuli obrambenu liniju izmegju Beograda i Jajca i sada im je bio otvoren put u Slavoniju i Ugarsku. nego Matiji*Korvinu. [3 **) Potanje o tome vidi Truhelka o. 1472. p. Ponajviše zbog intrigua hercega Vlatka.**) prema P Pavao Sandar branili su grad hrabro. da su bosanske ete plijenile po itavoj Kranjskoj sve do zidina Ljubljane.— i 14 — Žarko Vlatkovi radije utiu napuljskomu kralju Ferdinandu i caru Fridriku III.*) Na nj se tuže Ivanu Tuzu i Mleani (1467. 1475.:*) Klai: Povjest Hrvata IV. vojvoda) H a mz a-b e g. O njegovom djelovanju prije pada Bosne i o njegovoj zasluzi oko osnivanja Sarajeva.. Za njegova upravljanja poznate su nam brojne provale iz Bosne sad sa veim.) Bosne god. u Istru i Furlansku sve do Udine ujedno prva velika provala u Hrvatsku iza i osvojenja Bosne. — morao je Haimzabeg povui svoje ete iz blizine Dubrovnika. u ime posveenoga carskoga velianstva ban Klisa i Primorja sve do rijeke Neretve. upravljaše Turskom Bosnom Isabeg IshakoviHranuši govorit emo kasnije. 2arko je morao u to doba ovladati Klisom. a da ne budu besposlene. osobito Liku i Krbavu. p.) od 1464. 169. 75. vojvoda Humski. do 1470. jer se raditi protivno interesima kraljevih ponosito piše: „Mi. sad sa manjim etama u susjednu Hrvatsku. Nekako u isto doba poeli su Turci pod zaštitom velike vojske dizati tvrgju Šabac. Mnogo znatniju akciju razvio je njegov nasljednik u vrhbosanskom sandžakatu A j a s-b e g Najznatnija je njegova provala iz (1470. Žarko. prema tomu ljudi.- -. koji je bio s Dubrovnikom u svagji radi oeve baštine. . kao vrhbosanski sandžak.

i Matija Vojsali od roda hercega Hrvoje (1. c. da je ovim imenovanjem Ma- e *) Truhelka: Ibid. što ju je imao u borbi Ugarskoj digoše se opet protiv njega s Turcima. p. da je Matija Nikolu uinio kraljem s privolom sviju prelata i baruna i da se oekuje. godinu. Da li se kojega je Ilokoga. „da se krunisanje obaviti slijedee nedjelje". nijesmo sasvijem na istu.**) O motivima. a napose Nikolu Posrednicu Osobi U imenovao bosanskim kraga okruniti kraljevskim vijencem. koji su Matiju vodili. **) Klai: Povjest Hrvata IV. 171—172. i Ijem. da Ilokoga imenuje bosanskim kraljem. kad e Nikola Iloki doi u Jajce na krunisanje. Thalloczy misli. 64. stara Drijevska Tik do nje bijaše u carina (današnja Gabela).*) Kralj Matija Korvin bijaše megjutim u borbi s eškim kraljem Jurjem Podjebradskim sasvim smetnuo s uma svoju zadau. koja se sada preseli u Ston. janima glasovita dubrovaka kolonija. da je sultan Mehmed nekoliko godina iza osvojenja Bosne postavio u osvojenom dijelu nekog Tomaševievog velikaša za kralja i prozvao ga valjda usprkos Matiji Korvinu Matijašem. Dubrovani su iza toga u blizini Pomorali spaliti gradi itelja. znademo samo za jedno pismo. a još iste godine bude dokinut jedan od najvažnijih starobosanskih emporija. . Da predobije barem neke za se. veli Klai . jednu od zadnjih strateških taaka na donjoj Neretvi (1472.) Thalloczy ga zove Matijom Kristiem stavlja ga u 1476. Dubrovani o tome javljaju napuljskomu kralju.— su ih potajno i 15 — ipaik u ruke Hamz Dubrovani. 86. Poznato nam je. on ih je veoma odlikovao. radi njegovih apsolutistikih težnja mnogobrojni ugarski velikaši.***) Matija Korvin suprotstavio je možda tom Matijašu Nikolu Ilokoga. neretvanska gabela (gabella di Narente). koji :gradu turskog dizdara. da e zbilja okrunio nije nam poznato. p. ***) Možda je to bio . obeao mu. u kojem se veli.). ali u septembru pade on postavi u a-b e g o v e.

ugagjajui iKoncem godine 1475. ali nam nije poznato. Za Ilokoga znademo. gospodinu Nikoli. da voli pokoravati se kršaninu nego Turcima. quo ut rex Bosne utimur). a u tu svrhu boravi ondje i Petar Zrinjski kao poslanik „prejasnoga kralja Nikole". ini se. megju kojima se istie Stjepan Bat h o r y. Nakon opsade. samo akoga ostavi za vladara bosanskoga kraljevstva. Turcima. šalje poslanike u Mletke.*) da je izdavao povelje. u kojem izjavljuje. ali vi Brankovi i lazio se i srpski despot Vuk Grgur e(Zmaj Despot). Pošto se Maiza pada Šapca radi prilika u Ugarskoj morao vjerom prema sultanu. služei se peatom kao bosanski kralj (sigillo nostro. p. i poetkom 1473. On posla pismoKorvinu. U kraljevoj vojsci n aveliki osvojio.: „svjetlome principu. ostavi daljnje vojevanje svojim vojskovogjama. zauze on Šabac mio uz napor. pa se sva ta Nikolina akcija razbila. po božjoj milosti bosanskom itave Slavonije banu. koji se još tija kasnije proslavio u boju s Turcima. da je mnoge tvrgjave nijedna ga nije stajala toliko napora. i poetkom 1476. tražei pomo za osvajanje bosanskoga kraljevstva. spre- se Matija na osvojenje Š a p c a.) kralju i . 90. c. Isto e uiniti drugih 6 bosanskih velikaša. troškova i ljudi koliko ova. koji su bati i povratiti. Koncem 1472.— tija 16 — na taštini htio interes svoga visokoga plemstva svratiti s borbu Nikole Ilokoga. da se ponosi naslovom bosanskoga kralja. (Klai 1. Osvojenje Šapca dojmilo se duboko naroda u Bosni. spremao se Nikola doduše u Bosnu. da je sam boravio u Bosni i ondje poduzimao kakovu veu akciju protiv Turaka. 1472. da i Matija Korvin nije rado gledao sveze svojih velikaša s Mleanima. koja je trajala više od mjesec dana. Sam veli. Kralj a t i j a š (V o j s a 1 i ?) poe kole- M *) Zagrebaki kaptol mu piše god.

jer si po krvi nijesmo tugji („ex quo sanguine non alieni sumus") i jer vama kao starijemu bratu želimo u svemu ugoditi. a njegovo mjesto ne bijaše popunjeno (1477. da zemljom^ Daut prekršio svoje obeanje i navalio na njegove oblasti.— gospodara. želimo živjeti u miru. Matija Korvin odlui sada. gdje se negdje i Matija Korvin nalazio. znade se ve u Budimu. posla vojsku u Bosnu. da radi povrede slobodnoga prolaza.. da je Bathory Vojsalia oslobodio od turske opsade i da je utvrdio vlast njegovu u zemlji. „Ne emo. Spremivši vojsku.) Prilike morale su se znatno promijeniti oa štetu Ugarske. veli Matija. S Vašim Velianstvom. U to doba pada i pismo Korvlnovo zove starijim „bratom". On nije Daut-begu prijeio prolaza svojom ali sultanu. 1480. jer se ni ne spominju bosanski banovi. nego samo da kaznimo nevjernoga pašu. Na povratku provalio je Daut-beg i u Ugarsku do Rabe." U oktobru nalazi se Matija kod Grebena. ali ga do nogu potukoše Stjepan Zapolja i Petar Gereb. 100-101. Ljeti 1476. a njegove lako oboružane ete (vei- da je *) Klai IV. Odluniji sukobi u Bosni dogodili su se god. pregje kod Gradiške (advadum Zawy fluminis) Savu i provali u Bosnu. a ovaj mu posla Stjepana Bathora. 17 — dosada sultana priznali za svoga Sultan Mehmed saznavši za nevjeru Matijaša Vojsalia. time. pa zato sada mora da vodi osvetnu borbu protiv njega. da povrijedimo Vaše Velianstvo. što ga je Dautbeg dobio. p. zaratuje na Bosnu. svršava Korvin. . Matijaš se sada obrati na Korvina za pomo.*) Slijedee godine umro je Nikola Iloki. a u korist Osmanlija. niti vaše vladanje. Tada je bio bosanskim sandžakom D a u t b e g (Davud-ibeg). koga uvjerava sultana. i po njegovoj dozvoli provalio je Daut-beg kroz Hrvatsku u Kranjsku i Štajersku. koja ga stade opsjedati u nekom gradu. Matija Korvin borio se baš tada s carem Fridrikom III.

bosanski ban Petar Doi (u pjesmi Petar Do in. koje je narodna pjesma opjevala. koji su ga zvali. Paša je pred njima pobjegao u velike planine. odakle o tim borbama šalje izvještaj papi Sikstu IV. kojom je prigodom po kraljevom izvještaju palo 10. godine umro je sultan „el Fatih'*. ida je herceg Vlatko provalio u Bosnu. a da o njipaša niti itko drugi slutio. c. Sisak 1878. što sklonio se u Novi. nema- V jui ni od koga pomoi ni savjeta nego jedino od a 'h a. (Bo**) i ) sanski prijatelj IV. koje su nastale izmegju brae Bajazita II. zna se. U decembru se nialazi Matija ve u Zagrebu. ali ga Daut-paša Mehmed razbije („in loco. uzveliavajui Vuka J a i a n i n a (G r g u r eJajca. Narodnu tradiciju o borbi Vuka Jajanina Gjerzelez Alije. te lje ono m a 1 o T u r a k a. Dubrovani vele. 121—123. Dubrovani daje uza se imao je primjeuju.*) U ovo doba spadaju sve one detaljne borbe. p. 203. p. varadinj s k i b a n) i junaki despot Vuk Grgurevi prodriješe do Sarajeva.000 Turaka. koje su vodili hrvatski ban L a d islav od Egervara. da u Bosni sve kipi bunom. ali prava je bitka bila kod Travnika (prope Dravnik). Vele. Vlatko je izgubio sve. koje popališe. qui Meniesagite (?) dicitur). Bošnjacima je svima u ustima Matijaš.**) Prvih dana maja 1481. na Matijaša svi svraaju oi 1 i e Klai IV. Smutnje. ostaviti. Truhelka o. što je u njoj. Trei dan otstupiše i dadoše itav grad i okolicu popaliti uzevši sa sobom pašino blago. a oni ostadoše pod gradom tri dana. da je Vlatko radio neraz'borito. da su došli hovom dolasku nije niti via) i Gjerzelez Aliju. Sva tri obavijestiše kralja o svojem etovanju s Turcima iz do Vrhbosne. gdje su bili s njime ljuto kreševo. gledaj u: Listovima o Bosni. Matijaša žele. i Džema kao da su htjeli iskoristiti i turski podanici U junu 1481. Matijaša dozivlju.— 18 — • nom konjanici).) . Daut-beg ih negdje na povratku doeka na Lašvi.

) Bajazid II. koji se mnogo prije iselio iz svoje otadžbine u Slavoniju. •ini se.) Truhelka spominje. da je Ivaniš umro na Krajini. pa sultan Dubrovane ozbiljno opominje..*) 19 — Novi i ini se. i da je njegova udova pobjegla u Ston. da dobije N o v i i kašteo Kos (castell'um de Chos) na ušu Neretve. (Truhelka o. da su prije toga zaposjele Kaštel Kos. da inae mir s carstvom biti svršen.— 1483. herceg Vlatko i osobito Dubrovani. Pri tome su mu išli na ruku hrvatski plemii u Krajini izmegju Cetine i Neretve (na elu im Bartol Kai). 83. kako je to uinio i bratu mu Vladislavu. da mu predati još u njegovoj vlasti. da Vlatko nije imao mira ni u Novome od Turaka. Kralj Matijaš odluio je da obrani posljednje ostatke Hercegovine. da je Ivaniš umro g. da mu pomoi napuljski kralj Ferdinand I. c.) i i i ***) Truhelka o.. 172. Dotle je bio Vlatka e opasao u Novome nik (1478. 1481. 67. iju je rogjakinju uzeo za žentu. na što ga je osobito poticao papa Siksto IV. a kralj e ostalo.**) Prema tome se Vlatko sada odrekao nade. od Matije Korvina gradove Veliki Mali Kalnik u križevakoj županiji grad Morovi u vukovskoj županiji (Klai IV. Prema tome izgleda. dobio je g. p. p. što je e mu zato dati drugo mjesto u Hrvatskoj ili Ugarskoj.— svoje. da pomažu carevoj vojsci. p. 1473. 125.***) Kraljevske ete pod vodstvom kapetana L a d i s 1 a v a a r- e M kus-a borave poetkom januara u Dubrovniku. a ne da joj odmažu i prijeti im. hercegovaki krajišje i Za dubrovako pomaganje saznao sultan komu se potužio Ajaz-beg. c. p. Uza to se neprestano pripremao na veliki rat protiv Turaka. A j a z-b e g. ' 2* . **) Vladislav Vuki. p. odakle je polazio kao poslanik kralja Matije turskom sultanu (Klai IV.) Hrabri Ivaniš Vlatkovi preselio se takogjer u zagrebaku županiju poslije pada Poitelja nastanio se u Gorama. PoMatijina malo ili nikako ne pomože Vlatku. 132. Matiji je bilo osobito do toga stalo. On stade ugovarati s Matijom Korvinom. Pod konac januara predade se Novi u ruke A a z- mo j *) Klai IV.

a kraljevske ete odoše slobodno iz Novoga u Dubrovnik. je teško u tom kaosu II. Jorga p. tada tecaše. a i poslije njegove smrti spominje se kao kršanska tvrgjavica. da su Turci Vrhbosne na tu vojnu pošli. i dalje. zovui ga H a r s i-p a š o m*) i nekoga S e r 1 i-H a s a n a. da red. Jedini Ijetopisac Tomaši spominje ime vojvode ove vojske. 135. kada Gerebi Matijaš. ini se. zakljuuje svoje pripovijedanje ovijem rijeima: Let gospodnjih 1483. 1483. Navala ova dogodila se suglasno poraznim izvorima u jesen spomenute godine. Ne mogu koji je to stavlja u godinu 1483.) mnogo se u kršanskih pisaca spominje velika provala bosanskoga i srpskoga paše. opširniji opis dogogjaja god. kao bio Harsi paša. Gereb broda (prela z a) Z r i n sk bijahu Turci razasuti. Turci provališe dialeko u Korušku i krcati plijenom i robljem odluiše se pod kraj oktobra vratiti preko Une. 261. Time je Hercegovina definitivno osSlijedee godine (1483.) Herceg Vlatko preselio se kasnije u Mletke. Truhelka vrhbosanske sandžake Jahja- bega Hadži-bega (Chasi bega). *) Potanje o odrediti. ban hrvatski i Vuk despot i gospoda hrvatska Turke pobiše na brodu Zrinskoga. te doeka Turke „k od vojena. hvali hrabrost banovu i hriz vatskih knezova. da su se sandžacf i veoma esto sandžakih imena nainiti i mijenjali tako. zove vogju turske vojske Skenderbegom. te kneza Bernardina Frankapana u toj borbi." o g a". pobjegavši po svoj prilici najprije kama u Ugarsku. (1482. Bašagi opet Skender-bega Davud-bega. pobiše je prez isla.— 20 — begove. Sam kralj Matijaš u pismu papi Sikstu IV. Kašteo Kos ostade i dalje u ruMatijinih kapetana (Januš Hrvat). U dvodnevnom boju Nepoznati hrvatski Ijetopisac Koruški kroniar Unrest spominje uz bana i despota Vuka. I dvorski povjesniar Matijin Bonfiinije slavi Bernardina Frankapana. p. sakupi hrHrvatski tadanji ban Matija vatske knezove. i toj provali Klai IV. Na istom mjestu . Istie osobito.

S njime nestade jednoga od najznamenitijih ugarskih Bio je valjan vladar i državnik. umre Matija Korvin.. Hr- vatski Ijetopisac je to kratko zabilježio rijeima: „Tada umre Matijaš. ši S asom U *) Po Truhelki o. Kad su brzo iza toga nastale velike smutnje u Hrvatskoj izmegju banova i roda Frankapana upotreibi te smutnje u svoju korist bosanski J ak u b-p a š a za veliku provalu u Hrvatsku i susjedne zemlje. dobri kralj ugarsk i".. da su bosanski paše mimoilazili tvrgjave jajake banovine. aprila 1490. Prvih dana slabe vlade V 1 a d i s 1 a va II.. Ljeti 1493. te preko Hrvatske provaljivali u susjedne austrijske zemlje. Jedna ovakova provala pada u g. J a- g e 1 oVi a.*) Na povratku iz Kranjske razbio je Skenderpašu ban Ladislav od Egervara kod V r p i 1 a b1izu d b i n e. B. vojvoda i reorganizator vojske. \87. mogao bi to biti Skenderpaša. te je osim manjih okršaja na granici vladao mir izmegju Turske i Ugarske posljednjih godina vlade Matije Korvina. okupi om oko sebe 8000 njih pisaca. Uspomena njegova ostade duboko upisana u srcu naroda. Bašagi: Kratka uputa. kraljeva. 22. I ovaj put se opaža.. p.. 1491. p. jer je bio pravdoljubiv i viteški kralj. Pad srebrenike i ja- jake banovine. sada po drugi put bosanski sandžak. koji je u 'njemu našao monoga zaštitnika od visokoga nasilnoga plemstva. 6. c. dolazilo je eše do provala iz Bosne u susjedne zemlje. na pet godina.— 21 — Iste godine sklopljeno bi još primirje izmegju Korvina i sultana Bajazita II. koji nije mogao izraditi produljenje primirja sa sultanom Bajazitom II. . Posljednji Jagelovii i Bosna. stavlja u to doba Jakub-bega. a bilježi ju više savremenih i poto- Vodju te provale zove kroniar Tomak a y n-p (valjda Skenderpaša Mihajlovi).

svršava i Tomaši tu je itavo plemstvo hrvako iznešto pretjerano svoje pri- *) Truhelka: 1." To je prvi rasap kraljevi i i. tko je bigavica. kako su Turci njegovom sinu odrubili glavu.000 mnogi Tubero. bane. Kada mu preko Hrvatske na lakih konjanika. ali protiv toga bijaše Destol. ter se hartati. Vjernu nam sliku poraza podaje izvještaj kninskoga biskupa Jurja D i V n i a.— 22 — na Jajce. da je dobio slobodan prolaz kroz Hrvatsku.nitopoUgrihod grada do grada jahati. te udari najprije nije uspjelo zauzeti Jajca. c. Vraajui se robio je i palio po Slavoniji i Hrvatskoj. što zarobljeno oko Sam ban Derenin dopanuo je ropstva. ispod kub-paši povratak u nici grada Udbine (Udvine). ljudi. nego da se razbiju u tijesnim klancima. gdje padne pod o d r u š e. Hrvati vazda ste bili D astrašljivice! Ivan mu na to odgovori nashoemoviditi. hoeš d a n a s V On ree Ha. da je knez Ivan Frankapan svjetovao Dereninu. izmegju kojih prestadoše raz- mirice. pak je na vlastite oi morao gledati. Nesretnu bitku na opisaše Krbavskom polju (Bonfinije. Divni veli. da zakri JaBosnu. koji je odmah pohitio u Liku i napisao izvještaj papi Aleksandru VI. od kojih je što palo. što mi se ini nevjerojatno. ti : : pak ree: d t k a k o T u r c boj biju. Ban „Kušat u. p.000.*) Štajerskoj mu se usprotivi Maksimilijanov kapetan S e k e 1 j i prinudi ga na povratak. a i potonji istoriari. Unrest. 206. i stva hrvakoga ginulo. da je imao oko sebe Derenin jedno 15. kad bi trebao hrane. . udari Štajersku i Kranjsku. te ju svaki put metali na 13. renin. veli. savremeeški putopisac Ivan Hasišteinsky). robei sve do Celja i Ptuja. budeš danas zaetak raspa hrvake zemlje. Kasniji pisac T o m a š i znade priati i neke detalje. Tako. Za to vrijeme U Jakov skupi hrvatski ban i EmerikDerenin hrvatsku M slavonsku gospodu. da se ine bije boj s Turcima na otvorenom polju.

krbavskoj bici spjevao je Jakubbeg veliku fahriju (slavospjev). koji je gledao d'a živi s Ugarskom i Hrvatskom u miru. 1495. koji su kod izbora novoga kralja prionuli uz eškoga kralja Vladislava. je na Kosovu otvorio jedno krilo. što se kasnije nije izvelo.) F r a n o i i j Berislavi od Grabarja (1494. i bist skrb velija na vseh živuih v stranali sih. 22. s kojrnia *) Bašagi o. što ga je sin Matije Korvina sklopio s velikašima u Ugarskoj. O U to doba spominju se po dva bana jajaka toBaltazarBaan (1494. godine. c. e M . da uzdrži primirje s Turcima.— 23 — M povijedanje. turski povjesniari ispore- gjuju s kosovskom bitkom. nastojei uza to. ma da je Ivaniš Korvin kao ban hrvatski posveivao veliku pažnju obrani granice protiv Turaka. Ovu bitku. p. jer je 1499. To mu je i uspjelo. kroz koju su kasnije turske vojske bez otpora prolazile u srednju Evropu. koje dišu po našoj narodnoj pjesmi. ne dogje do primirja s Turcima na tri godine. postao namjesnikom po trei put S k e n d e r-p a š a i h a j 1 o V i . bilo mu je obeano.) i opaža se jaka briga za uzdržavanje i obranu Jajca. veli Bašagi. pošto se u Carigradu nastojalo o dvratiti Ug arsku od saveza s Mleanima. 1498.*) I sUjedee godine su nam poznate provale Bošnjaka u Hrvatsku.— 1503. Hrvatski pop glagoljaš arti n ac svršava opis poraza ovim rijeima." Jakub-paša povrati se s bogatim plijenom u Bosnu. U Bosni je god. — 1505. produženo primirje do 1501. Sultan Murat I. jakaže ne bist od vremena Tatarov i Gotov i Atelja neastivih. Prema ugovoru doduše. koje dostatno karakterišu u svojoj jednostavnosti znamenitost poraza udbinskoga po Hrvatsku: „I tagda naeše cviliti rodivšije i vdovi mnoge i proi ini. da ga izabrati za kralja bosanskoga. Jakub-beg je s Bošnjacima na Krbavi otvorio drugo krilo od kapije. u kojoj slavi svoju pobjedu i junaštvo isporegjujui se s Muratom L Sva ova fahrija vrvi pjesnikim frazama. dok god.

S k e CT d e r-p a š a poasti bana i sina mu darovima. nee produljivati primirja i da se sprema na savez s Mleanima. Turci su ve bili prije informirani. Nu za rat na kopnu trebala im je pomo od ugar. Nastojanjem kancelara B a k a a o d E r de d a. c. Mletaka opina obvezala se za trajanja rata davati godišnju pripood 100. žena Ivana Korvina boravi stalno u Bihau na Uni.— je sultan 24 — poeo baš ratovati. jer je njihovom pomoi htio da dopredobiti za rat bije kardinalski šešir. i Ferdinandom Katolikim. a ini •) se.) Da mu je slobodan bio prolaz hrvatskim teritorijem. Mleani su se toga svega bojali. 207. da Turci dobiti slobodan prolaz na mletako ze- e mljište.000 dukata (1501. Kada je ovdje Ivan slavio krstitke svoga sina. U drugoj polovini 1499. odluio u Srbiji i u Bosni. dokazuje nam jedno pismo Skender-begovo. pak poharavši je nemilo.. da su Hrvati poeli harati po Turskoj. jer su mislili. da Truhelka o.-hrv. . razorili n-g radi oteli mnogo robija. ete na povratku i otimali plijen.) Vladislav II. kralja. je ratovati na dvije strane mo U hrvatski Ivaniš Ivanišu Korvinu bijaše dodijeljen i palatin Korvin. koji su ih najviše mogli pomoi na moru. da napada mletaki teritorij. Ljudevitom XII. Bojazan Mleana i bijaše i opravdana. jer je Skender-paša imao misiju došavši u Bosnu. (1499.*) Mleanima je napokon uspjelo sklopiti savez sa papom Aleksandrom VI. kojim se ovaj tuži Ivanu iKorvinu koji su napadali njegove radi nasilja krajišnika. vratio se sa silnim plijenom u Bosnu. P e t a r e r e b. da Vladislav II. Ipak je mogao mirno proi teritorijem Hrvatske u mletaku Furlansku. i ugarske velikaše. S k e n d e r-p a š a je Bosnu e provaliti herceg i ban G zato skupio znatnu vojsku u Vrhbosni. uspjelo je Kame Tome Vladislava II. koji je iz interesa bio prijatelj Mlecima. On se dapae tuži. Ratujui s Mleanima u sjevernoj Dalmaciji nije Skender-paša štedio ni gradove hrvatske.

p. 219.— i 25 — i mu je pomogao smederevski paša s tom vojskom pogjoše opsjedati Jajce. da dogje gradu u pomo. Ibid. S k e n d e r-b e g je omsLmo poslao svog mlagjanog sina u s t a j-b e g a. 207. Sam kralj Vladislav II. posla svoga kapetana Ivana T a r c a j a (Tharczay. c. Hercegu Ivanišu prikljuiše se bani derija velikaša Frankapana.000 vojske pohara jajaku krajinu i opsjedne Jajce.*) U proljeu 1502.**) Bašagi dao ugarske ete. da podsjednutomu gradu donese hrane. Kralj mu mora prijetiti svojim gnjevom. slavonskom banovcu (novembar 1501. koju su proslavili vatrometima. Još iste godine povedena je velika akcija sa pripovijeda.) Vrijedno je ovdje istaknuti. koji nam je zabilježio ovu vojnu hercega Ivaniša. Pod Jajcem zametnu se bitka. nastaviše se borbe oko Jajca. Sada Ivaniš popravi grad opskrbi hranom Jajce. Mustaj-beg s 10. te dalnju obranu povjeri Ivanu G j u 1 a u. *) Klai: Truhelka o. Karlovia. ako odmah onamo ne pogje. Terceich. Mal- ko-beg Jahjabegovi. pucnjavom iz topova i zvonjavom zvona. Tergei?) sa 4500 plaenika i svojih dvorjanika u Bosnu. . vodio na vojnu. Ve 9. da je u to doba gore spomenuti jajaki ban Baltazar Bacan slabo mario za svoju banovinu i da se uope nije u njoj ni nalazio. a megju njima Omer4>eg. Nahinat-beg Mustafa-beg Zvornianin. Pod Jajcem sakupilo se šestero begova. Prema vijestima Išfvanfijevim. Ivan Tarcaj zametne s Mustajbegom kod Kame n-g rada (?) borbu. a i Ivaniševa vojska pretrpjela je teške gubitke: 1000 mrtvih i jednaki broj ranjenih. Zrinskih i ete palatina Gereba i Emerika Czubora. kojem a otac ga ve sa 16 godina je bilo tek 19 godina. da je *) Klai IV. ostalo je nakon višesatnoga boja 4000 Turaka na bojnome polju. jula znalo se u Bui j pomone M dimu za tu pobjedu. slijedee godine Mustaj-beg svlakoje su Jajcu nosile hranu i džebhanu. Ban Korvin požurio se. koja se svrši turskim porazom.

Inae ostade Vladislavu i nadalje jajaka banovina sa Jajcem. Truhelke. da sa sviju strana napadnu Bosniu s velikom vojskom. Nekoji hrvatski vehkaši javljaju kralju. kada je sklopljeno primirje na osam godina. Se 1 i L (1512. koji je bio tada vrhobosanski sandžak. borei se s Perzijancima i svojom braom. Komotin ostadoše u turskim rukama. gdje je donio hrane Jajcu i radi na tome. . Zveajem.— 26 — strane Vladislavljevih vojvoda.) Teško je ustanoviti sigurno. zamijenio bi po Truhelki Feriz^bega *) — Klai: Ibid p. jer su se u to u Carigradu dogagjale velike smutnje izmegju Bajazita i sina mu Selima. Tešnjem i Sokolom (1512. te je tako i nadalje ostala megja prema Hrvatskoj sasvijem nesigurna osobito radi Kamengrada i Kljua.) bio je ratoborniji od svoga oca i nije se mi obazirao na ugovore. jer je Selim najprije svratio pažnju na istok. Ovo primirje kao da je malo vrijedilo za Hrvatsku. da se preko bosanskoga mu obeati dasandžaka pokoriti sultanu i da nak. U bio je sandžakom Feriz-^beg od 1505. Pomou jenjiara zbaci Selim svoga oca s prijestolja. da se pod konac 1501. što ih je sklopio njegov otac. Bosanske paše provaljivahu eše preko granica i nema nikada sigurnosti. 1 2 su ta pregovaranja otegnuta sve do polovine 1503^ godinie. Klju. e e m srebrenika 1512. Primirje je megjutim obnovljeno bilo na dalnjih 5 godina. pa Srebrenik. Iste godine nastupa vlade Selimove banovina sa gradovima Srepade brenikom. Vrbaškim gradom i Banja Lukom. samo da jednom odahnu i da imadu mira. Za Ivaniša Korvina znademo. da nee kroz zemlje i oblasti kralja Vladislava provaljivati u druge kršanske zemlje.— 1520. Kamen-grad. decembru 1512. Turci su se obvezali. da obnovi razvaljeni kašteo Livac. 220. Vjenac.*) Bajazit je megjutim poeo pregovarati o miru. nalazi u jajakoj banovini. Prema novijim istraživanjima dr. Megjutim ipak nije došlo do veega rata s Ugarskom.

Kneževi: Carsko turski namjesnici p. Ovaj poraz potaknuo je Turke. a ve slijedee godine Sinan paša Borovini . p. sandžaka J u n u z a. Da je oko 1510. Truhelka o. p. koju da je i osvojio. Kada su bosanski Turci (valjda pod Junuz-agom) provalili u na oblast izmegju Une i Kupe. augusta 1513. p. ali se Jajce za sada opet nastoja- mletakoga *) O tom pitanju: Dr. U tim teškim okolnostima povjerena bi uprava Hrvatske vesprimskom biskupu Petru BerislaV i u.)**) Mleani bilježe 1515. bio u nam injenica. doli ga zamijenio ga opet pod konac godine 1514. a propade radi „nehajnosti i lošega uvanja tamošnjih banova". ne zamijeni Junuz-aga sve do polovice 1515. gdje se utaborio. 1912. dokazuje Gubitak srebrenike banovine prepao je silno budimski dvor. a dadoše mu eta Mihajlo Frankapan Slunjski. da zauzmu Jajce. 10—12.*) Bosni Feriz-beg. da su ozbiljnije poeli raditi oko toga. bodrei ga. koji se velikim oduševljenjem primio svoga zvanja da obrani domovinu od Turaka. Klai IV.— J u n u z-a g 27 — a. *) Dr. 207— 209. Tu se zametne bitka. Jorga spominje u borbi s Ugarskom 1513. godinu spominje kao vogju Bošnjaka vrhbosan^ skoga sandžaka Mustafa pašu Juriševia. godine. i i . p. Banovina ta smatrala se „spasom od koje zavisi itava država". Po Jorgi je Junuz slijedee godine harao po Slavoniji do Požege. Truhelka: Gazi Husref-beg Sarajevo. što je car slao Maksimilijan iz Augzburga svoje agente k njemu. Prvo njegovo inamjesnikovanje spominje i Kneževi. 16 dalje. skupi Berislavi brzu ruku vojsku. nego su Bošnjaci napadali i Hrvatsku na sve strane. g. c. Megjutim ne zaprijeti samo odavle pogibao. Bašagi: Gazi Husrev-beg p. Truhelka stavlja bitku kod Dubice u 1515. 18. u kojoj je Berislavi odnio sjajnu pobjedu (16. 320. poraz Berislaviev kod Novigradau Dalmaciji. Jorga II. da udari na mletaku Dalmaciju. 246. knez Nikola Zrinjski i Franjo Berislavi i krene prema Dubici.

Krajem 1518.) koji je došao je u Bosnu O porijetlu Huspada Biograda ovoga znamenitoga bosanskoga življu akciju.— 28 — njem Petra Berislavia održa. Jajce je bilo sve jae pritiskivano. Slaboga Vla-dislava naslijedi još slabiji njegov sin Ljudevit II. naslijedi S u 1 e j m a n Veliki (1520. „da joj je ponestalo ne samo onoga. pogibao za Jajce postajala je svakim danom vea. spala je posada grada u toliku nevolju. ime se ljudi hrane. g. u nekom manjem okršaju izmegju K o r e n i c e i iban Berislavi (u Vražjoj Gori blizu Bihaa!). zaeo poslije namjesnika iznesla su movija istraživanja vrlo zanimivih podataka. ref-beg (1521. a mati mu je bila ki sultana Bajazita II. nego je i ono bilo ve potrošeno. Ferhat-beg je poginuo na elu osmanlijske vojske. Ali sve je to bilo uzaludno. Više je nego sigurno.000 dukata)." Kada se Berislavi izmirio sa svojim protivnicima. pošao je poetkom 1519. Zaludu su znatne žrtve. ratujui protiv mi- . što samo najvei glad ljudskim jelom ini. Obrana Jajca ostade i dalje veoma važno m brigom ugarske i hrvatske vlastele i kra1512. sasvim je zaboravilo na svoju dužnost u borbi s Turcima. Radivoj. Slijedee godine nastanu promjene na ugar. Brat Ferhad-begov. da je od 1506.. koji je bio potpuno igraka u rukama visokoga plemstva. Petar Berislavi u svagji s nekojim ugarskim magnatima nije mogao posvetiti dosta pažnje obrani zemlje. Selima I. a ime mu se spominje u zapisnicima dubrovake republike.) Mjesto bosanskoga sandžaka zapade Bihaa — — H u s r e v-b e g a. Otac mu je bio F e r h a db e g. 1566. Seldžuka. živio je ili u Hercegovini ili u Bosni. koje se doprinose sa svih strana za obranu grada. prijestolju. Plemstvo megjutim zavagjeno. (Znademo. u pomo Jajcu i opskrbi ga hranom.-hrv. Na nesreu Hrvatske pogibe 1520. Pošto su Turci bili prije etiri godine zauzeli Jezero i stali ga sada utvrgjivati. za uzdržavanje i obranu Jajca do 25. bio proraun lja. da je Husrevbeg porijetlom Bošnjak.

gdje su se Turci utvrdili. U isto doba desio se u Bui *) Truhelka: Gazi Husref-beg p. gdje mu je otac bio sandžak mladosti (njegovoj malo znademo. otkinut padom ostalih krajiških gradova od kršanskoga svijeta.) **) O tome potanko u Truhelka: Gazi Husref-beg p. a iza njega pada Jajca.**) Slijedee godine pade opet Klisa bijahu s t r o V ica. Pokusi. no što je došao u Bosnu.). stiže u Budim neki JureMrsi (Mrkši?) iz Jajca. . 18. po svoj prilici neistinita (1521. 20. Ponovna opsjedanja suz'bita i tako sauvana za sada ta krajnja taka hrvatske kraljevine na jugu Velebita. gotovo u pustinji. septembra). što trpi posada jajaka. ali Klisa ipak ne mogoše zauzeti. O Pogibao za Jajce donamice postajaše vea. 15. god. Poslije pada Biograda zamijenio je svoje mjesto sa bosanskim namjesnikom B a 1 i-b e g o (1521. Uz ime Pe- Nikola Keglevia spojena je pjesniki opisana obrana grada.). koji je u to najteže po Hrvatsku doba branio hrvatske granice. opkolila je vojska Husrev-begova sa sviju strana Jajce. Husrev-beg rodio se u Serezu u Rumeliji g. pa Skradin.*) m Jehjapašiem vi tra ffyiIvanHorvatdo Kao jajaki banovi spominju se Petar KegleGyleth(1522. Poetkom god. Bašagi: Husrevbeg Bosanac (Zeman od 28.. da se unese hrana u grad (Mihajlo Turek (Turk) Petar Keglevi) ostadoše jalovi. provaljivahu neprestaio ete u Krbavu do Udbine i u oblasti hrabroga kneza i bana Ivana Karlovia. koji državnome vije sreno umakao turskim stražama jeu ispripovijedao „planim glasom" sve nevolje. a prije begom. Grad je bio inae osamljen. 1480. jer su turski sandžaci (uz Husi i Ve rev-bega i Balibeg smederevski) zaposjeli sve puteve do nesrenoga grada. padoše H u s r e v-b e g u i ihercegovakom sandžaku u ruke Knin. Iz otetih gradova. bio je smederevskim sandžakom.— O 29 — sirskoga sultana. 1525. decembra 1911. godine 1524. 1522.

kakova se nije dogodila od raspa Jeruzolima. Zato i nijesu mogli pomoi Jajanima i ni inae hrabri vitez Mihajlo Turek Petar Keglevi makar da izvedu su imali više tisua vojske. da opskrbiti grad živežem. malo da mi nije srce od prekomjerne e — boli puklo kušati. od kojih se osobito spominje ) Klai IV. koliko bi mi za to trebalo vojske i topova. Turci su odluili gladom prisiliti Jajce na predaju.— 30 — e -dimu i knez Krsto Frankapan. . postavivši ondje dovoljan broj momadi s razliitim ubojitim oružjem. opkolivši ga sa svih strana i ponamjestivši mnogo pješake i konjanike vojske na putu. zasjede i iskopali prokope. Krsto dalje pripovijeda. kako nosti svojoj dijete u Vrbas bacila. jer su Turci postavili u uskoj i strmoj dolini. da u ja po- kako bi se dalo Jajanima pomoi.*) Krsto Frankapan spremao se dulje vremena na tu vojnu. veli Krsto. 340. Plei stao potkapati gradske zidine s dvije strane. koji su u tu svrhu dobili prilinu etu. da je godina i pol minula. pa su mnogi sugragjani pobjegli. da je u gradu nestalo i konjetine. kako je naime majka držei u naruaju dijete svoje i mojoj taj as od gladi poginuti. p. koji se na pripovijedanje Mrsievo sam ponudio kralju. sandžakom Sinan-begom poeo udarati na grad iz sedam topova paša Husrev-beg. Uz neprestane bojeve. te li junu prešao Savu sa 6000 vojnika. menito osjeanje znamenitog hrvatskoga velikaša i kondotijera najbolje karakteriše konac pisma: Kada je Zore Mrsi spomenuo strahovitu zgodu. što u Jajce nije ništa uneseno. te sam^i oznaio. on s herceg. samo da ga ne kada je to Jure vidi sa strašnom boli izdahnuti spomenuo. Iz jednoga pisma Krstina mletakom patriciju Dandulu saznajemo. je Kad je to zauo bos. u zdvojtrei. i namah sam rekao kralju. Taj put je pae posvema bio zakren. koji vodi k Jajcu. koja ide prema Jajcu. našima. Istu zadau nijesu mogli ni banovi Franjo Bacani i Ivan Tah.

Toj stranci bio je glava knez Krsto. a uz Jajce i susjedna Hrvatska.**) ljen. zavoj uja Još prije mohake likaši radi slabosti mou na Bosnu. naroito veliki dio srijemske županije bio je još od 1521. da poFerdinanda i brata mu cara Karla V. koji ovu epizodu prešuuju. Istoni dio Slavonije. budui da Klaia Ibid. Pee **) Truhelka: Gazi Husref-beg p. dva puta bio potuen i da se vratio. juna u grad Jajce donijevši iznemoglim braniocima potrebiti ži- Boca. i opsjedanja. da je Husrev-beg poslao veliku vojsku na Jajce. bitke tražili su hrvatski veLjudevitove zaštite i pomoi u nadvojvode austrijskoga Ferdinanda. stolicu bosanskih biskupa. Megju turskim istoriarima. jer on jedini bilježi ove dogogjaje makar u kratko pišui. ini se. jer ga ve 1526. ali samo privremeno u pozadinu. da princip Ferdinand drage volje oekuje. .— Slona] kod unigje Krsto 11. da bi se mogao Klai: i proglasiti kraljem Bosne. ali je danja U Jajce je i dalje stradalo od sistematskoga napa. On je bio spreman. na tom pohodu banovi Tah i Bacani uz druge hrvatske junake. *) sr. vidimo kao bosanskoga sandžaka. jer papinski poslanik Burgio piše. Vraajui se Krsto imao je opet žestokih okršaja. ne osvojivši grada. p. Ilok i Djakovo. koji su ga potisnuli. a u oi muhake bitke zauzeli su Turci Petrovaradin. Osijek. ali se uz neznatne gubitke sretno povrati u drugoj polovini jula kui. g. Krsta su pratili Radi svoga junaštva bijaše Krsto mnogo slavmašao i zavidnika i protivnika. Husrevbeg bio je radi svoga neuspjeha dignut sa Bosne. u rukama turskim. Osim vrlo lijepoga opisa Truhelka: Gazi Husref-beg p. Jedino je ostao Klis i Obrovac u rukama kraljeviih kapetana.*) vež. oi boja na Muhakom polju ve je itava Hrvat- ska ina jugu Velebita u mletakim i turskim rukama. 342—343. da je u Ferdinanda bilo ozbiljne volje za te osnove. jedini vi ja ini iznimku. 24—31. 32. ali ne za dugo.

Taj pad dogodio se zadnjih dana 1527. Kasnije su pristali uz tako Ferdinanda zapala obrana jase. Vrela se ne slažu u opisu pada ovoga grada.) razvio akciju na sve strane."*) Hrvatski velikaši su i nadalje pregovarali s Ferdinandom. 347. Zveaj). Boac. ujedno posljednjega os. da je *) Klai IV. koju su Turci smjesta utvrdili." Megjutim se dogodila i katastrofa na Muhakom polju (1526). ini njemake državne staFerdinand sramotno izgubio Jajce „promijenivši na njegovu štetu prijašIja slao na papu. i te p r o g 1 a s t i k r a 1 j e m bosanskim. Jajaki banovi bijahu Ivan Horvat i Nikola Giletfi. god. Oni su u oi a tokajskoga boja bili Zapoljini privrženici." Napokon se prikljuio i dan konanoga pada Jaje a. jadikuje fcnez Krsto: „Ono to nam li savsema Turci razrobiše. Husrev-beg je godinu dana iza muhake bitke njega primiti (1527. koji su smetali širenju turske vlasti u Hrvatskoj. te im on dao jedan svoj posjed da namire troškove za obranu Jajca i u ime banske plae. i poetkom 1528. u kojima istie. što ih je Ivan ZapoFerdiinanda. Kod Mohaa odlino sudjelovaše Husrev-beg s Bošnjacima. . p. a o osvojenju Bosne nije moglo biti ni govora. te je jakoga grada. Najprije pade Obrovac. U maju 1527. da je Ferdinand premalO' pažnje posvetio obrani Jajca i još nekih utvrgjenih mjesta na Vrbasu (Banjaluka. do danaski ni nijedan dan bil. bina. leže. smo imili u Hrvatih. koji im je pružao po- moi ska ski poslanik u obrani gradova od turskih provala. cara Karla. za njim posmegju njima i Udljednji gradovi u Krbavi. tanka nekadanjega bosanskoga kraljevstva. od "kojih nijedan nije bio u Jajcu. Mogli bismo to suditi i po tužbama. ki mi otca nisu robili. da obori još neke gradove. pokli je Udvina vzeta. a papinBurgio još jednom javlja „kako hrvatžele pristati i gospoda uz principa Ferdinanda.— 32 — la Bosna pripada Hrvatskoj („appartenendo Bos- sina a la Croatia.

bio provizor Jajca. navalio na grad Jajce. njemu je Husrev-beg s Muratom. a bila mu je zadaa. 84. 71. Sramotno se ponio i kapetan Banje Luke. da smije otii. da je god. p. i . Uz Grabovakoga spominje se i kapetan Ivan Hoberdanac.**) i hormom *) *) dalje. pa s cijelom oružjem. Osim Radatovia spominje se i Andrija D r e s n e k y kao izdajica grada Zveaja. Ona vele. kog Stjepana Ferdinandov povjesniar Sležanin V e 1 kaže. pokloni ga glasonoši. da je jednome od Husrev-^begovih vojvoda došao vojnik od jajake posade. Sarajevo 1907. i uvue se kradom po noi na spomenuta vrata za- uze tvrgjavu. Klai V. Husrev-begu. da najtvrgji grad kršanstva zajedno s drugim susjednim gradovima padne u turske ruke. Andrija Radatovi. 52—53.*) U Jajcu je Ferdinand namjestio za kapetana ne(Gorbonac). U ushienju sjaše s konja. Po elebiji odnio je vijest o padu Jajca u Carigrad Husam vojvoda. kome Sulejman kao dar pokloni kapetanstvo u Jajcu. da se brine za opskrbu vojske i za popravak i uzdržavanje grada. Jajce je opsjedao s Husrevom smederevski sandžak J a hj a p a š i . što se bješe zavrnulo na njemu. Ištvanfi znade opširnije priati. da dok Husrev-beg prispije. Ferdinand ga lišio njegovih posjeda radi sramotnoga gubitka toga grada. padu Jajca: Klai V. zapalivši varoš i pobjegavši. da se u jajaku tvrgjavu može unii na porušenu kapiju pomou merdevina. Vijest o zauzeu Jajca stigne Husrev- bega na putu. ali bojei se. To vojvoda (Murat beg?) javi stvar ne izbije na površinu. te su Turci grad Po lako osvojili. Bašagi: Gazi Husrev-beg. Hammer III.— nje kapitane''. pa mu javio. za kojega se znade. 82-83. Turska vrela (Peujlija) znadu pripovijedati o izdaji. 33 — motno „da je sraIli u drugoj tužbi: spavajui dopustio. i Grabovakoga 1 525. koji je deseti dan opsjedanja predao Stjepan Grabovaki uz pogodbu. svojim štienikom. da je u gradu bilo samo deset vojnika.

cd kojeg se može po svim znacima raunati novo doba bosanske istorije. . da se pad Jajca dogodio za vlade prvoga znatnijega organizatora turskoga u Bosni. Zanimivo je istaknuti.— Padom anskoj vlasti 34 i — posljednjega traga krš- Jajca nestade u Bosni i sada poinje povijest provelikoga osmanlijskoga vincije Bosne kao dijela carstva.

a neka vlastela su direktno ovisna od sultana. možda samo intenzivnije od onoga asa. A Ishabeg Hranuši nije prvi vojvoda tih strana. na pripravljeno tlo. nego što je Mehmed „el Fatih" pokorio najvei dio Bosne.II. nego kako i e e m drugo 3* . Turci se miješaju u unutrašnje bosanske poslove i sude zavagjenoj bosanskoj i humskoj vlasteli. kada budu uz avadi. bolje jednoga za drugim unine snuje. Mehmed „el Fatih" došao je god. pripravljalo se ovdje osmanlijsko gospodstvo. kada je Mehmed II. pazei budno ma sve što se u Bosni dogagja. Ime njegovo esto se spominje u provalama. Bosanski kraljevi plaaju Turcima godišnji danak. Dalmaciji karakterišu njei Hrvatskoj. Poznate su turske ranije provale u Bosnu od konca 14. koje su bile nai mijenjene Albaniji. stoljea. a osmanlijska vlast je ve bila uhvatila vrsta korijena u zemlji. Davno prije. dauzmogne. pokorio Bosnu. Mislim. a ne od jednom. jer se ona dogagjala postepeno. Dubrovanima. godine kao vojvoda „zapadnih strana" (pod kojima se misle turski dijelovi Srbije pogranini dijelovi Bosne) na straži I s h a k H r a n u š i . stoljea i u prvim decenijima 15. Na bosanskoj jugoistonoj granici stoji od 1414. 1463. da ovo valja držati na umu radi islamizacije bosanske vlastele. Zeti. UNUTRAŠNJE PRILIKE U BOSNI PRVIH DECENIJA OSMANLIJSKOGA GOSPODSTVA. Dubrovani najbolje govu akciju rijeima : „On ni o prouzroiti sijati razdor megju bosanskom gospodom.

Prema svemu. vršei u toj zemlji istu misiju kao i vojvode zapadnih strana u Bosni. a kao najznatniji megju njima IsabeglshakoviHranuši^ najprije kao vojvoda „zapadnih strana".) veli. veliki han Kolobaru itd.) vijeda se. 1470. god. Javne muslim. istom piscu podignuta u Sarajevu 1446.) i Eseb Alija (1439. Zmaj Despot je popali. (p. ovo je oid sto godina turski.) . god. 475. m. Novija istraživanja upravo kategoriki sile na prihvat mišljenja. i onda ju nanovo sazi- m. U Hercegovini sjede od god. 1466. Vrhbosni i Hodigjedu. z. što nam je o njemu poznato. Najstarija džamija bila bi prema Havi. kooak šaraj (prema tradiciji. (Sr. da je narod svoga starješinu zvao „ercebegom" ili „ercegom". 1464. I oni upravljaju ovdje u ime osmanlijske vlade prije konanoga pada itave Hercegovine. z. 1463. a iza osvojen ja Bosne kao vrhbosanski sandžak (1440. 1440. tekiju. o tome nam odviše jasno govori amoobiaj istorija bosanska posljednjih decenija prije pada kraljevstva. 538. da su se ti mlinovi zvali ercebegovi mlini. gragjevine Gl.). on se može smatrati prvim islamskim kulturnim pionirom u Bosni.) Isabeg Ishakovi može se smatrati osnivaem Sarajeva i niajznatnijim pretšasnikom glasovitoga namjesnika Husrev-bega. Oev posao nastavljaju energiki mjegovi sinovi vojvoda Barak (1436—38. mlinove**). zatim u Novom.. banju."*) Da mu je taj posao dobro uspjevao. dao je taj konak ime gradu). stavlja mesdžid Have carevoj džamiji pripoHaseine u 1436. da se svidjela sultanu Mehmedu II. djelo: Truhelka: Tursko-slovjenski spomenici.) te se od toga vremena i prozvala carevom.— štiti i i 36 — i oboriti. Ve Ishak Hranoiši stoluje pogdjekad u. . **) Mustafa Hiimi: Prilog istoriji Sarajeva (Gl. On je u Sarajeva sagradio itav niz javnih zgrada kao carevu džamiju. 1889. za 1911. hercegovaki krajišnici ili vojvode. pa mu je Isa-beg pokloni (1463.. ida su Osmanlije prvih decenija — — — *) Upuujem za ovaj period na esto do sada cito- vano z. Hasei daše sa kamenom munarom 1565—1566. što je znak. najprije u Foi. po Kemura u Gl. Kemura: p. 1908. m.

dia nema primjera ili dokaza prisilne konverzije. gubila su sva stara prava i obveze svoju cijenu. Vidjet emo. da su i kršani. nego su imali 'na svom dvoru kršanske pouzdanike osobito n. Ovi islamizirani velikaši stajali su. u kojoj su mogli razviti svoje sposobnosti. u diplomatskim misijama. a puno dokaza.. ako je htjelo zadržati svoj posjed i da ono nije od jednom prešlo na islam. ustava. da su mogli za- . nijesu prekidali veze sa svojom otadžbinom. u kojoj se nije bilo teško odluiti? Po principima turskoga drž. Truhelka tvrdi n. na carigrad- skom dvoru ekao velikaši stajali ih je asni prijem. ako se ne uvaže okolnosti. Velikaši su prešli na islam u velikoj veini. Nijesu li ti pred dilemom. pr. i o tome bi se jedva moglo posumnjati. da su kršanski velikaši zadržali svoje posjede je i nakon tursikoga osvojenja. Imade primjra u prvim decenijima turskoga gospodstva. gdje god je Osmanlija nastupio kao osvaja. Patarenski i kršanski plemii imali su prilike ve prije pada Bosne. da se prilagode autohtonim kulturnim prilikama i da su prepuštali posao asimilacije „vremenu koje razgragjuje i iznova gradi'^ Dr. da bogomilsko plemstvo nije moralo prijei na islam. Jedno stoji. priznavali su rodbinske veze. postali su Bošnjaci lanovima jedne velike države. da ova njegova tvrdnja istinita samo u toliko. da vide kako su mnogi ostavivši svoju vjeru došli u Carigradu do velikoga ugleda i visokih državnih asti.— 37 — svoga gospodstva u punoj mjeri nastojali. pr. gdje ih se moglo nagraditi dostojno za njihove zasluge i hrabrost. u srdanim odnošajima sa svojim kršanskim rogjacima. jer su samo tako mogli svoja stara privilegija trajno uzdržati na snazi i postizavati vee državne službe i asti. osobito u Hercegovini bili predstojnici viših administrativnih oblasti. Kada je Bosna definitivno pala u ruke Osmanlija. a to je dokumentarno zajameno. posjedvali se itd. koje su same sobom nužno provele islamizaciju bosanskoga plemstva. Stanujui u Carigradu.

Kad se ne bi je prijelaz sve ovo uvažilo. kako to n. jer su patarenski velikaši dobro razabirali. da su obavljali diplo. rudnika. uvajui se sukoba s mnogim izukrštanim privatnim interesima. u kojem su opsegu bosanska vlastela zadržala svoja stara prava i kako se uope turska državna vlast ponijela u pitanju socijalmih i feudalnih institucija u Bosni. interesima i uprava gotova uvijek na koncesije. nego li „popovštini^' katolicizma. veli Novakovi. da su patareni stajali bliže aristokratskim islamskim naelima. Pravo po sebi je posve konzervativna nauka. *)lBašagi: Kratka uputa . ima mnogo konzervativnoga duha. da osvojenja nailaze i prolaze bez naelnih prevrata uvanja p. Eh^ostruko se to može rei za pravni red u s v o j n i u d r ž a V n i zemalja. u koji su zapali i ostali podanici carstva. 18. pr. ali uprava sandžaka nije mogla doi u njihove ruke. Da ponovim. Tako su prilike favorizi- rale prijelaz valjda na islam.*) Pogledat emo. da ima malo izgleda u oslobogjenje zemlje ispod turske vlasti. vlastela su stajala pred dilemom: ili zaidržati sav upliv trajno u svojim rukama u zemlji i postizavati velike državne službe i asti u prostranom osmanlijskom carstvu ili izgubiti po malo sve iz svoji'h ruku i pasti u jedan odvisni položaj. bila bi islamizacija jedna zagonetka. a priprava svojih vatnici opet radi spremni su na popuštanje. da u osvojenim oblastima izmiri novu svoju upravu s privatnim Stoga je politika pravima. — U pravnim ustanovama i idejama uope. U toj dilemi nije se bilo teško odluiti. Bašagi hoe time tobože. koji je ve po prirodi svojoj sraunan na stalnosti i s kojima se politika uvijek i i i nerado bavi. koja nam se ne može protumaiti. matske misije. a mogli su je postii domai sinovi^ ako su prešli na islam. ostavši pri svojoj religiji. Poslije osvojenja Mehmedova bio znatniji. Poslije svakoga osvojenja politika uprava gleda obino.— držati 38 — zakup carine. Istorija nas ui.

razvio se plemiki posjed. koji su akceptirali od Ugarske zapadni feudalni sistem. a kasnije bosanskih. mancipia). PoSeljaci su uživali ložaj seljaka je (coloni). Dolaskom Arpadovia na hrv. Lingetala. naroito u Slavoniji (sredovjenoj). izgubilo se staro plemensko slavensko uregjenje. U onim krajevima. kako je bio prije osvojenja. sasvim slobodan posjed zemljišta. i dalje. Pozivajui se na v. župe ma krajištima i velikaška imanja. Položaj seljaka ostao je istovetan. koja je esto stajala pod *) Novakovi: Pronijari i baštinici (Glas I. da su se slini odnošaji morali razviti u onom dijelu Bosne. bez ikakovih promjena. 68. kakvo je bilo u susjednim zemljama Srbiji.— 39 — za imovne odnose i da u tim sluajevima samo jedni gube. veli dalje Novakovi: Tursko osvojenje dodirnulo je samo državna i crkvena dobra. da Hrvatska pod vladom svojih domaih kraljeva nije poznavala toga sistema.) .*) Socijalno i feudalno uregjenje u Bosni prije pada kraljevstva nosi u glavnome biljege uregjenja. Nema gotovo dvojbe. koji imade svoje porijetlo u donaciji ugarsko-hrvatskih kraljeva. raspolažui njime po volji. Istina je. što takogjer izmijenjen. ratovati s njime u vojsci. Kmetovi su ih vlastela naselila na svojoj zemlji. samo što su seljaci promijenili gospodara. koji glave ne razbijaju novim idejama i koji su manje nego iko raspoloženi na promjene i novine. a zapadu o-evropski feudalizam prevlada potpuno. plaati mu kunovinu i ine dae. Oni su morali obragjivati zemlje i vinograde svojih gospodara. Hrvatskoj i Ugarskoj. nosili su sve dužnosti i terete. koje su gospodari mogli i prodavati. prijestolje. Uz ove kmetove spominju se još i robovi ili sebri (servi. sistem pak imovinskih odnošaja ostaje i dalje onakav. Svi posmatraoci državno-pravnoga turskoga života poznali su u Turcima ljude. koji su dulje vre- mena stajali pod vlašu ugarsko-hrvatskih kraljeva.a uza to su još bili i slobodni državljani. kakav je bio. a drugi dobiju. obrtnici i zanatlije svojih gospodara.

p. j. Thalloczy: Geschichte Bosniens (u. u rimsko doba romanizovana. Klai 292.— U 40— zapravo (Donji i kraljeva i koja je bila dio nekadanje Hrvatske i Slavonije. našli su masu robova. 42. veli o meropsima slijedee: Kada su Srbi došli u svoju otadžbinu.) Dr. da oru kulukom za svako žito i da sve to srede. koliko treba. Zagreb 1906 p. Truhelka u raspravici: Die geschichtliche Grundlage der Agrarfrage. Šiši: Hrvatska povijest. da rade vinograd itd.-10. te se s njima i gonila živa trgovina. S o k a 1 n i c i. koje su bosanski vladari stekli razvili su se slini odnošaji kao u Srbiji. Meropsi su svojoj vlasteli morali rabotati dva dana u nedjelji od svake kue onoga roda. Prvi dio. sokalnike i otroke. da kose sijeno. Trea vrsta neslobodnih ljudi bijahu o t r o c i t. nego individui na tugju zemlju vezani. privezu i saspu u žitnice. davali su rabote u polovini manje ili barem treinu od meropaha. Kraji. 221. oni. Meropsi nijesu kmetovi u smislu ove rijei u Bosni. a bijahu „glebae adscripti" i ostali uvijek u posjedu jedne familije. koji starješina naredi. Ova masa autohtonih potomaka trakoga žiteljstva. *) o. kojom su vladala vlastela Srbi. koji su svojim rimskim gospodarima obragjivaii zemlju. Kadlec: Agrdrnt pravo v Bosn a Hercegovin.) Dr. Omi su mogli biti prodavani. Praha 1903. j. Neslobodni ljudi u Srbiji dijelili su se u m j e r o p h e (meropsi). Monarchie im Wort und Bild p. Masa seoskoga puanstva u Srbiji trakoga je porijetla.ung. 77. Po Novakoviu bili su sokalnici slobodni rabotnici staroga srpskoga naselenja. c. ostade dalje u tom svom podregjenom nevoljnikom stanju. 3. Dr. tome valja sravniti Novakovi o. i I O .*) U Bosni srednjega vijeka bilo je zemalja državnih ili kraljevskih. a kasnije slavizirana. I. krajevima istonim vlašu ugarsko^hrvatskih jugois- onima. Oester. Truhelka ne poznaje razlike Izmegju meropaha i otroka. koji su radili na privatnim posjedima. što su ga morali plaati. c. Usora. Soli). što je u glavnome isto i vladar je mogao u sporazumu s velikašima države tom zemljom raspolagati i dijeliti je pojedinim osobama t. prozvani tako po porezu sok ili so. Sarajevo 1911. a u Bosni su vlastela i seljaci homogena (?) slavenska rasa (p. tonim od srpske države.

*) Da je bilo u Bosni društveno od kmetova. da zemlja vlastelin baštinu e ušljed lošega obragjivanja izgubiti svoju vrijednost. da je kmet uope na kakovu rabotu. koji su Dr. radi veleizdaje. Ovakove baštine bile su slobodne m „od sveh rabot i podana k". p. Ovo možda vrijediti samo za jedan dio Bosne. mogli bismo slobodno ustvrditi: Mogue je. onoga. protiv koje su ustajali i bosanski kraljevi. Kmetovština nije bila uvijek davana trajno u baštinu. da su ti kmetovi bili slobodni. koji su za uživanje zemlje davali svojoj vlasteli u naravi jedan dio produkcije obino treinu (tretjenik) ili polovinu (polovnik). ali se ipak našlo naina. samo nam nije pobliže poznato. c. ne dopušta. a i Dubrovani. nego se davala n. da su se smjeli seliti i da nijesu bili vezani na zemlju. Uz vlastelu dolaze kmetovi. ako kmet nije davao redovno propisani iznos ili ako je nastala pogibao. . ali zakljuujui per analogiam: oni *) krajevi. da kmet baš nije po svojoj volji mogao. Vlastelin mogao je kmeta otstraniti iz kmetovštine. 227. Izgubiti je mo- ^ao u rijetkim sluajevima n. da su kmetovi svojoj vlasteli i rabotali.— n 41 — -neosporno vlasništvo. Dr. na šest generacija. u e komu i se sauvalo više slavensko uregjenje koje je stajalo manje pod uplivom odnošaja susjednih zemalja. kad mu se prohtjelo ostaviti kmetovštinu i da je bio prinužden ostati na njoj. kad mu se ona dokazala. Truhelka 1. zakupnici zemlje. Truhelka veli. Kad se kod baštine naroito istie.**) Kad bismo povukli rezultantu iz. a vladar je davao u baštinu ili p 1 e e n i t o. u Bosni bio svome vlastelinu vezan **) Thalloczy: 1. na to nas upuuje dosta živa trgovina s robljem na ušu Neretve. pr. c. pr. kolika i kakova je ova bila. da u jednom dijelu Bosne nije bilo nenižih klasa voljnišh^a u smislu zapadno-evropskog feudalizma. Ovo se zove baština ili plemenita baština. Tim su se poslom bavili u prvom redu Mleani. da je ona slobodna „od sveh rabot i podanak" nema gotovo dvojbe. što do sada rekosmo.

resmiift. ako ne sasvim jednake. Sva ostala je zemlja državna (erazi-i-emirije. Držanje u turskim rukama samo je sobom donosilo. Staro je dakle bosansko plemstvo sauvalo i svoje baštine. zv. a oni. koji su ostali kršani. Zato su prijašnji vlasnici zemlje postali sada bez obzira. a i pod vlašu susjednih zemakoje su taj feudalizam do kraja provele.— stajali lja. vrtovi etc. koje su napustili kršani bježei pred Turcima. Odnošaj odvisnosti kmeta od vlastelina mije mogao biti u Bosni jedinstven. bili oni muslimani ili kršani. dok te baštine. priznali su bosanskom plemstvu bez razlike vjere njihove b aš t i n e. Ovo državno vlasništvo ne bijaše vlasništvo po rimskom pravu. a to je u 1 k (individualno neogranieno vlasništvo). da se plemstvo samo tako nadalo. Kao mulk priznati su grad- da m ski i seoski realiteti: kue. je vremenom kršana baštinika nestajalo. Takove bašsigurno dobivali novi kršani. a ono sline odnošaje. plaali su osim desetine i hara. ini se. koju je država ostavila na uživanje dosadanjim vlasnicima. Turski ustav poznaje samo jednu vrstu nasljednoga posjeda. a s njima i svoja privilegija na staroj. ali pod drugom titulom ne pregjoše sasvim u njihove ruke. a da su se baštinici muslimani sve više minožili. i od svakog dvorišta (kue) t. omegjeni. a mnogi kršani su tine nijesu vlasti i u borbi poginuli. da nije trebalo toliko dugo ni ekati na to. da država izvue što više davanja. Tijekom vremena nestalo je razlike izmegju . Prijašnja vlastela zamijenila su naslove knez ili vlastelin sa begom. Bilo je mnogo baština. Šesnaesti vijek je taj posao u Bosni obavio. kako smo ve naglasili. nego vremenita nomiinalno-fiktivno sa svrhom fiskalnom. Muslimani su plaali desetinu. beit-ul-malimuslimin). Država je ipak pridržala vrhovno pravo posjeda. snazi. Megjutim brojni prijelaz na islam dokazuje nam. imali su sigurno. Kad su Osmanlije zauzeli Bosnu. da e trajno ostati u gospodstvu svojih privilegija i baština. 42 — pod uplivom.

— 43 — desetinske zemlje (erazi-i-ušrije) i harake zemlje (erazii-haradžije). doekala je još prije svoje smrti muslimansku metamorfozu. Ovaj lenski sustav osnovao je sultan Murat I. p. iji dohodak iznaša od 3000 ili aki (zapravo 19. a timarioti aga. desetinu. Zajimi uzimali su titulu bega. što objekat lena nije posjed nego pravo.999).000 jaspri (199. a u njemu su morale biti i *) Novakovi I. a u vrijeme mira za nje se brinuti i opskrbljivati ih. pronija. Leno se razlikuje od baštine i u tome. a to znai u perzijskom jeziku vojnika.999). pr. a nije ništa drugo nego staro vojniko imanje. Ljudi. a zijamet od 20. na obradu. veli Novakovi. te se plaala za svu mirijsku zemlju desetina. Spahija sa 3000 jaspri išao je sam s konjem na vojsku. Stara ova rimska ustanova. koji je u beratu tano oznaen.000 da — 100. j. c. carinu etc.000 jaspri je leno.. ono što znai rimski beneficium i vizantijski ITpovota. Država nije pobirala dohotke od državne zemlje sama. ona zemlja. konjanika. Timar 20. Prema visini dohotka mooboružane ljude u vrijeme rata. Prema dohocima dijelila se lena u timare i zijamete.) u onom dijelu zemlje. koju je sultan za sebe rezervirao i iji su se dohoci pobirali na raun sultanov. poslije vizantijske i južno-slavenske metarmorfoze. Timari i zijameti su pronije turskoga carstva. Lena u prvom davanju dobivala su se fermanom sultanovim iz Carigrada. a od sluaja do sluaja davali bi se ti dohoci lenskim vitezovima. koji su uživali ta dobra i za njih sultanu bili dužni vojevati. na uživanje. 75. Ovdje valja još spomenuti i h a s t.*) Same rijei zijamet i timar znae davati u najam. a za svakih daljnih 5000 (3000?) jaspri rale su spahije spremati morao je sa sobom povesti po jednoga oboružanoga opskrbljenoga konjanika. . nego ju je dijelila u lena: timare i zijamete. Predlog iša o je od bega. fundum. da užitnik lena pobire državne dohotke na vlastiti raun (n. Lena se oijesu davala u baštinu nego ad personam. bile su spahije.

bijaše isti u zapadnoj Evropi vojnika valjanost i hrabrost. da ne dolazimo radi timara ak u Carigrad. Bosna je dobila vrlo rano svoju timardefteilhanu. da je jedan bosanski spahija donio na mohakom polju sultanu glavu kralja Ljudevita.: Questi stanno fn Bosna. 59. kojim kao i se leno : moglo postii. Bašagi spominje narodnu tradiciju. dohodak jednoga živi. a pripadala su starjeda se n. Zgodno primjeuje Thalloczy na jednom mjestu. da se u Bosni naredi timar-defterhana. Hammer tumai. Po Smiiklasu: Dvijesto^odišnjica oslobogjenja Slavonije I. da su lena u Bosni i zsa baštinom i time se uz starije plemstvo razvilo neke vrste vojniko plemstvo. Sulejman da je povikao: Traži što hoeš. dokle u Sansovina Historia universale del' origine et imperio de' Turchi. ioji je bio lenom nadaren. kakvoga je tko staleža.OOO šinama. da pojam parvenu-a nije poznat u turskom camtvu i baš ovo lahko postizavanje karijere davalo je jakoga poticaja smionijim elementima iz Icršanstva za prijelaz na islam. Na to je sultan naredio. pr.*) Nain. i Bassano . Venetia 1600. Ovo je bila meka. U sultanovom fermanu bilo je oznaeno ime lena i onoga. te su mnogi sinovi našega naroda prelazili na islam osobito u Bosni i postali prema rijeima jednoga talijanskoga pisca iz 1600.**) Za nas je zanimivo. 29.— 44 — nabrojene zasluge dotinoga ovjeka. U Evropi se pazilo. p. **) aki dohotka. a po turskome shvaanju vrijedila je jedino valjanost dotinika bez obzira na stalež. dove sono huomini valentissimi quali fanno vivere trionfalmente il Turco questi sono hoggi chiamati Serviani e Chervate. koja su davala više od — lOO. Bila su rjegja. veli Smiiklas. jednaena *) malik Bašagi: Kratka uputa p. Ipak imade bitnih razlika izmegju orijentalnoga i zapadnoga lena. Novakovi spominje I maliane. godine zatonici turskoga carstva (zataznici). Spahija. itavoga sandžaka davao pojedinim pašama. imanja. kojemu je lebdio narodni interes pred oima zamoli: Ništa neu ve po muhura. da ti sve dam.

p.. da su b a š t i n e imale u balkanskim državama dužnost vojevanja. vijeka dalje. 152. držane i poslije pod turskom vlašu.— i 45 — Kada kako je lenima priznato nasljedstvo t. spominje „Voiniklare Kharadsch-f rei Bauer. te nije više uspjevalo službeno popisivati lena. nije bilo u pravom smislu kršanskih spa- h i j a. kako je sultan Murat I. 10. j. Turski istorik S e a d e d i n. spominje se posebna vrsta zemlje „vojnikluk". da su stare baštine. god. danas koji su za dvije do tri generacije prešli na islam sainjavaju neku vrst nižega seoskoga plemstva^ i i **) Novakovi: Pronijari p. premješteni u red komordžija. . Truhelke: O porijeklu bosanskoga agaluka (Sarajevski Litt broj 105. Novakovi veli. a imali su je kršani vojnici. Oni su se brinuli o prtljagu i ostalim vojnikim potrebama i da to za vojskom voze. ustanovia odjeljenje k o m o r d ž i j a od kršanskih podanika. 71. meist slavvischen Ursprungs. 351. Interesantan je lani dr.Kalfa (Spomenik XVIII. Jorga II. 1475.*) Stavaljda riji manastirski srpski spomenici spominju ovakove kršanske spahije.**) Ve osvaja Bosne Mehmed II. posebnim privilegijama ili. u sjednici vijea umoljenih jednoga Turina „qui venit ad fa- *) Novakovi: Hadži. sanskih zemljo-posjednikih odnošaja udesiti kataDubrovani spominju g. nije nam poznato. koji su se zvali v o j n a k (v o j n u k). samo što su vojnici sa kršanskih baština iz reda boraca. die mit der Sichel das Gras vor dem Heere schnitten. Juki: Zemljopis poviestnica Bosne p. zajedno sa starom dužnošu vojevanja. Izgleda dakle. Osobito se to razvilo od XVII. da je manastir Žitomisli podigao spahija Milisav Hrabren 1563. da se poslužimo Novakovievim rijeima po „trpljivosti ili nebrežljivosti" vrhovnih vlasti. 73. Tako Dui pripovijeda. govorei o ustanovi timara i zijiameta kazuje. Pošto kršani nijesu mogli ni biti vojnici.) Novakovi: Pronijari p. da li muke. dao je radi bostar. 1912. godine. g.) U Kannunami iz 1637. gingen den ubrigen Truppen voran". kad je centralna vlast bila odviše slaba. O kršanima komordžijama u Bosni sr. koja je bila s njima u vezi.

*) U pravnom položaju kmeta nije nastala promjena. unijeti u tefter kao ifija. 1530. Geschicht. ako im danome bez dozvole spahije. Oni su davali u naravi. p.— 46 — ciendum descriptionem Bosnae". Tada se spominje u Dubrovniku e i n. tapijom steenu. da je jednaka jednogodišnjem ukupnom nosu dotine zemlje. ikako je taj prvi pokus uspio. (1515. Tako je kmet platio tom taksom nasljedno pravo za kupio je svoje potomstvo. nika. Spahiji je pripadalo u vlastitom (baštinskom) ponjemu ili sjedu pravo.— 51. da se u Bosni provagja po drugiput katastar (1496. jer nije prošlo nego 20 godina. Kmet je mogao ostaviti zemlju govim ifijom i t. Vrijedno je istaknuti. etc. qui facit descriptionem sanzaohatus Cherzegouine. I sloibodni posjednik ovakovom tapu taksom pravo nasljedstva za zemlju. Prvi pokušaj agrarnoga zakonodavstva uinio je Sulejman Veliki god. Visina takve takse odmjeruje se iztako. Po svoj je prilici bio dosta nesavršen. Odnošaj izmegju spahije (age) i kmeta ovako je od prilike uregjen: Svatko. ali nam nije poznato. dizati prijelaznu taksu (tapu). postao je nje- m kmetom sa svom svojom djese dao su zajedno živjeli. .). Taj zakoni nastao je nakon ankete raznih sandžaka. j. Tapije su dokumenti našljedno-imovinsko pravni. a spahija ga *) je mogao i otstra- Truhelka: Tursko-slovj. bio je begu (spahiji) kao sahibitimaru podvržen. Grundlage 50. p. po kojima su nekretnine prelazile iz jedne u drugu ruku.. da je kodifikator toga zakona bio Ebu Soud effendi. a dijelom i u raboti svojim agama kao nekada svojim prijašnjim gospodarima. ako se uz privolu vlasnika nastanio na njegovoj zemlji.) Ozbiljnije je proveden katastar za sultana Selima I. a imade ve spomena. izdavši svoju kanumanu. com braom. Dubrovani zovu ovoga emina: pripisnikom. rogjeni Bošnjak iz okoline Zvor. Doskora se pokazala potreba. da se odnošaj kmeta prema spahiji (ovaj pojam identifikovan je s pojmom age) zakonom uredi. 179—180.

**) Islamski elemenat u zemlji nosio je u prvom oslobogjeni od njega. da država nije uzela ingerenciju na taj odnošaj. Uz kmetove bilo je u Bosni i ponešto slobodnih seljaka. odnosno spahija bio je zaposlen ratom. Tada se nije više držalo zakonom odregjenoga odnošaja.) Mnogo je kmetova poslije 1463.***) Institucijom adžami-oglana doprinosili redu danak u krvi. H. 5—6. 1911.) Hara Osmanlija pobirao od muške glave. je^ teži. iji su žitelji porijetlom od starih plemikih obitelji. Jajca. 1/4. Davali su ga u poznatoj instituciji i) o g 1 a n a. da danas imade nekoliko sela u Bosni. Grundlage p. da su ikada bili kmetovi. se i . 1/5). te su u tom pogledu bili mjerodavni sredovjeni odnošaji (u raznim krajevima razno kao 1/3. Oni nijesu bili vezani na davanja u naravi. o *) i **) Vrijedno i i i i emu emo još govoriti kasnije. jer z. Kralj bosanski herceg Huma pobirali su od svake kmetske kue po dukat (Truhelka: Testamenat m. Kršani su bili m m hara Truhelka: Geschicht.— niti 47 — U Sulejmanovom za- samo uz nije stanovite uvjete. ali ipak ne sasvim. ograniivao o b i(adet). a ne zna se. Za ad ž e i (a d ž a oslobogjenje od vojne dužnosti plaali su kršani godišnji to od odrasle muške glave po i -dukat. Megju inim veli Hrani. a ne od kue. koji su pobirali hara zvali su se u prvo osmanlijsko vrijeme dukatnicima kao u srednjem vijeku. je pogledati u Vojislava Hrania: Kmetovsko pitanje u B. pa se malo bavio gospodarstvom i položaj kmeta nije bio težak. inovnici. nijednom rijeju fil(sirana veliina davanja kmeta agi. Livna etc. nastalo nasilnim otimanjem naseljivanjem. p.*) j Aga. Sarajevo 1911. p. (Tako kod Sutjeske. Trajalo je to sve do onoga doba. a tek kasnije haranicima. 7. nego samo na desetinu kao i posjednici. i ***) Institucija ova nije bila nepoznata ni u sredovjenoj Bosni. Svakako je privatno-pravni karakter odnošaja izmegju kmeta i age. Guje gore. Vidi se. gosta bio Radina Gl. ni na rabotu. nego je kmet bio izvržen bezakonju i nasilju. 52 dalje. kad su se spahije poele otimati od vojne dužnosti konu a i nastanile se inia svom posjedu.

**) asnici Sulejmanove vojske u pretežnom su dijelu iz Bosne. 59. što su oni došavši do ugleda i asti bili vezom izmegju porte i svoje nekadanje domovine.— 48 — Od su i kršani svoj danak u krvi. a odavle se širio po okolici. 1493. o. iz 1472. godine ovo kaže: Turska vojska iza sretna boja tri dana i tri noi jede i pije i veseli se inei „zdravice" („facendo strauizza"). Poznat nam je i ferman Mehmeda II. atdžemi oglana rekrutiralo se jenjiarsko kolo. **) Smiiklas II. da su u Bosnu dolazili telosnici (1474. 181-182. Dalmacije. Adžemijom bijaše svaki nemusliman. išla je i ona nevidljiva struja. . p.)*) Ne treba se za to uditi. I kasnije imade dosta primjera. Preko te veze i preko toga refleksa sjaja i moi. pisan u Carigradu 1724. da se ne bi koji Vlah ili Vlaši u njihovu oblast sakrio. c. više prozelita svojoj oblasti sabere „momke vlaške". To je islamu sticalo nego li najfanatiniji šejh ili hodža. Prvi ovakvi telosnik došao je u Bosnu 1467. godine... a rije oglan znai djeaka. koja je osmanlijskom carstvu udaljene provincije brže asimilovala nego svaka sila i oružje. 1502. p. Ovaj danak zvao se t e 1 o s. a sabirai adžamioglana zvali su se telosnici ili sorzije. po kojem se još iz Fatihovih vremena samo muslimanski sinovi iz Bosne uzimali u adžami oglane. *•*) Jorga 343.***) Bašagi u svojoj „Kratkoj uputi" poziva se na jenjiarski zakon. da je naložio vojvodi Hamza-tbegu.. Srbije i Bugarske.. a Sulejman opi s njima u njihovom jeziku. *) Truhelka: Tursko-slovjenskI etc.. Njihov ugled zasjao je i u seoskoj kolibi ili kasabici iz koje su nikli. kako s pravom Truhelka primjeuje. u kome Dubrovanima da po javlja. te zapovijeda Dubrovanima da dobro paze. da jedan pisac iz 1600.. koji se odrazio na zabitni zaviaj. a mladii bistrija duha došli su do najviših mjesta u državi. 1518. 1506. Po osmanlijsko carstvo bijaše od njih još vea korist.

herzugeben. koji su neustrašivo ostali na svom mjestu. Osmanlija se u ovoj zemlji. 19. in der Hoffnung. koji su stekli u carstvu gotovo odmah na poetku. da prema gore navedenome nije potrebno pobijati Bašagieve izvode. jedini onoga doba sveenici katolikoga naroda ostaviše takogjer zemlju ponesavši sa sobom. koja mu je po jeziku bila tugja. 222. Poslije se Mehmedovog i osvojenja Bosne iselilo svijeta iz mnogo vlasteoskog seljakog Bosne u susjedne zemlje. V. nije nikada mogao pravo snai. Angjeo (Zvizdovi). stoljea. sudakih i sveenikih službi. I jenjiari sami su uz naplatu svoju brau druge rogjake nastojali: in ihr friiher ausschliesslich von Renegaten gebildetes Korps hineinzubringen. bereits grosser. nego su i živo sudjelovali u velikim turskim osvajanjima u srednjoj Evropi.*) Prije nego pogjemo na prikazivanje odnošaja drugih konfesija u zemlji.— 49 — Mislim. an Stelle von Christen. predstojnik bosanskih franjevaca. die im mosleminischen Hause von Renegaten oder geborenen Tiirken erzogen worden waren. Prema franje- vakim kronikama istoriarima spadao je megju te fra neustrašive. znali sauvati sve onamo do polovine XIX. Radi ratnih vrlina i vjerske istoe cijenili su Bošnjake u Carigradu i smatrali ih „maznom djecom" carstva. valja još naglasiti. vvaren. da su bosanski begovi i spahije svoj iznimni autonomni položaj. auch iiessen sich Moslems bereit finden. Oni su ne samo branili vješto i hrabro granicu. ihnen eine glSnzende Zukunft zu sichern. Vraajui i Zvijezdovi Bašagi: Kratka uputa p. U Jorge III. i i gekommen Hammer . Mnogi franjevci. p. Sr. 462. itam: war die Zahl der Adžemoglane. Bilo je megjutim i takovih. als die derjenigen die unter der Fuhrung von Rekruteuren aus den Provinzen *) Nach 1590. Zato je domai elemenat doskora postao iskljuivo gospodarom državnih namještenja. gegen Geltentschadigung ihre Kinder. koliko su mogli i crkveno blago. puštajui im slobodne ruke.

da e Bosna stanovnika. 132. da je nosiocima ove povelje naklonjen" i zapovijeda. stoljea u Brdu (Blažuj kraj Sarajeva). zašto katolici dade franjevcima glasovitu bježe. pripovijeda istoriar Franjevaca. da su svi ljepši krajevi njem proganjanih kršana. da je to bilo baš tada kod prve vojne. a u pismu *) Ne da se tano odrediti. do poetka XIV. stoljea Djakovo u Znademo.*) po kojoj daje na znanje „svim plemenitim i neplemenitim. Firenze 1884. a uza nj njegov kaptol. Mehmed zato A h d n a u. Stolica lici bosanskoga biskupa bijaše po svoj pri. za svoje ljude. c. I oni neka za se. Dok se odmarao. kue i crkve i ako koje iz inostranih kua dovedu. Batini. zove papa bivšega bosanskoga biskupa Grgura „episcopus bosnensis seu de Diaco". d. p. S Ahdnamom dovodi Truhelka (o. potpunu slobodu uživaju. a adresiran na osobu Isabega. dovedoše preda nj fra Angjela. da nitko njima i njihovim crkvama ne smije uzrokovati kakove zaprijeke. godine. On i opustjeli iseljivase poboja. da se potraži koji kršanski poglavica. nitko da reene sveenike niti u najmanjem ne vrijegja. imade latinski prijevod Ahdname. 41. kako je u to doba stala uope katolika hijerarhija u zemlji. god. što ga je donio Fra jikov d' Escolo u Dubrovnik.) i . biskup Nikola sjedio u Djakovu.**) Ovim aktom stekli su katolici i franjevci neku slobodu vjeroispovijedanja. Slavoniji. G. da je 1303.) Ja ovdje slijedim tradicionalno pripovijedanje. 1314. na milodraževskom polju (Miloostati i bez težaka draž. divio se lijepim predjelima požalio. koji mu slobodno iskaza. **) Batini: Djelovanje Franjevaca I. koji bi ju obragjivali. Moglo se to dogoditi slijedee godine (1464. p. 197.) u savez papinski breve. selo fojnikoga kotara). zato naredi. Dokle oni meni budu vjerni i po- m korni mojim zapovijedima. te da oni mogu biti u njegovim pokrajinama bez ikakva straha.— se 50 — i naime sultan Mehmed iza osvojenja umorstva kraljeva sredinom Bosne. Razgledajmo. a od poetka XIV. vrhbosanskog sandžaka (U6t. Fabianich: Firmani inediti etc.

ali ti sjede na kakvoj ugarskoj ili hrvatskoj prebendi. a da svoju biskupiju ni vidjeli nijesu. U doba pred osvojenje Bosne spominje se bosanski biskup Pavao (1459. ***) je Sr. zem. govorit emo na drugom mjestu. Visokom. 343. ve goJeleni: 4* Kultura i bos. koji su bili pod ugarsko-hrvatskim kraljem. koje pade takogjer doskora u turske ruke. od 1317. a oni. Oko god. Kako su se te godine odnošaji dalje razvijali. Bosna nije vidjela ni biskupa ni kakvoga zamjenika njegova sve onamo do god. . franjevci p. prozvaše svoju državu bosansko-hrvatskom. bosanska vikarija postala državom. da dine 1514.) p. (Gl. Bos. p.**) oni franjevci. jer su pod nju spadali i kraizvan Bosne. god. koji jevi su pod turskom vlašu bosansko-srebrenikom. jer su bi- u Djakovu. bilo je manastira u Sutjeskoj. pa do 1468.*) Franjevci su davno prije pada kraljevstva stekli znatan ugled u zemlji i na dvoru. Mileševu. **) Fermendžin: Acta Bosnae p. m. 1544. 154. God. Srebrenici. Rami. Da li je on bio biskup za osvojenja Bosne. c. 1517. sjedei okružja ili kustodija. Od godine 1464. Olovu. 123. spominje se bosanska biskupija vakantnom.— 51 — Ivana XXII. a onda nam je opet poznat niz biskupa sve do G j u r e P o 1 e n i k a. Poslije mohake bitke nastadoše tužni dani i za bosanske biskupe u Djakovu.***) Siši: Kritiki je obradio pitanje o bosanskoj biskupiji Historiki pregled katolike bosanske biskupije do 1701. samostan u Srebrenici bio sjedištem bosanskih vikara. Fojnici. franjevaki vikar bio je zapravo predstavnik katolika. Batini o. godine zove se bosanska crkva „ecclesia Bosnensis seu de Diaco".). Neki misle. 330. ne znamo. malo ili nikako zalazili u bosansko podruje. 1506. 1903. 336. 1514. Biskupe je i dalje imenovao kralj. God. Kreševu. postade bosanska vikarija drbili jer je žavom *) (Provincia argentina Bosnae). Pred pad kraljevstva bijaše bosanska franjevaka vikarija razdijeljena u više skupi. koji je poginuo na mohakom polju.. 307.

kako veli Thalloczy. treba zahvaliti njihovome mudrom uvjerili d r ž a n j u. oružjem. Da su još uvijek bili faktor u zemlji. da su ih vlastitim ^njihovim pobjegjivaH. Dokazuju nam to femarni sul*) Sr. esto nosei glavu u torbi^ oeliio je ove mudre glave. Broj katolika u prvo tursko doba ne da se ni približno ustanoviti.*) Pod ovakovim vodstvom živio je katoliki elemenat u Bosni pod jali turskom vladom. 242. dialeko su sta- nad svim drugima u zemlji. p. od i njih uzdržavani manastiri. u koliko je ostao u zemlji. c. Franjevci su budno nastojali. kako to u prvi mah izgledia. a /niema za nas na ovome mjestu ni osobitoga interesa. . jedva bi se dalo prema dosta protuslovnim vijestima tano ustanoviti. Da se katoliki živalj održao u zemlji. Tijekom vremena bivalo ga je sve manje. svom radu našli su jaku potporu u Rimu. Tijekom vremena oni su se uživili toliko u tijek misli svojih gospodara. dokazuju nam brojni. o imati -prilike još govoriti na drugom mjestu. steena Ahdnamom. Da li su mnogi franjevaki manastiri prigodom osvojenja stradali i koliko su stradali.— Pošto je 52 — emu emo od pada enstvu bilo bilo zabranjeno u kraljevstva svjetovnom sveBosnu dolaziti ili barem skopano s velikom pogibelju. sa svojim relikvijama. ako ona baš i nije bila uvijek zapadno-evropska. koji je vazda vodio brigu o njima i o povjerenom im stadu. ThalIoczy 1. neprestano živjeli. Franjevci su dobili privilegija. manskom puanstvu. pored koje su njevci uza svu zajamenu sigurnost sa strane sultanove. po kojima su mogli obavljati i biskupske frafunkcije. jer su sudei po Ahdnami oni sultana o koristi svoje misije za tursku državu. koji baš nijesu mi bili tako siromašni. Megjutim pogibao. Svojom uenošu. Kao lijenici. da ouvaju privilegija. jer je veoma esto u kasnije doba znao ostavljati svoju grudu i seliti u susjedne krajeve. ostadoše franjevci jedini katoliki dušobrižnici u zemlji. znali su imponirati i musli- U lukavošu.

Save i kralja" Stjepana. jedan dio Bosne pripadao Srbiji. kojom mu daje na uživanje manastir sv. u kojem se nalaže gjuju. . Nikole u Polimlju. brata za T r a v u« j u". kojega su franjevci 1520. nego žive od milostinje. niti zemlju obraizradili Spominjem n. jer oni ni do sada po prijašnjim fermanima nijesu to plaali. lišen zaštite srpskoga kraljevstva. to se o njima ne može rei. kada je Dušan Silni postavio srpskoga patrijarhu. po naroitim poslanicima gjena. Nije nam poznato. da je taj *) Fabianich o. apostola Petra i Pavla na Limu i još neke crkve. promjenama. „u koliko je ona bila u nastire u Bosni dizali.). pošto nemaju ni posjeda. Iz te povelje dade se izvesti. 53. O episkop bio prognan ili pobjegao iz Huma. p. teško se mogao održati pravoslavni episkop. da su bili prijazni pravoslavnoj crkvi ili da su pravoslavne ma- hercegovaspominju se dvije pravoslavne episkopije: Dabar („sa crkvom sv. te njegovim sinovima. hercegovakoga i zvornikoga sandžaka. pr. u kojoj su bili jaki patareni. pošto su ga Bošnjaci zauzeli. onaj. da je od polovinie XII. kako je daleko sezala njegova vlast. zatim despotom Lazareviem i Gjoi^jom Smederevcem. Ova episkopija u Stoniu biila je za humsku zemlju. c. begovima bosanskoga.— tania.*) Kritini Ruvarac s pravom na jednom mjestu veli. da ne traže nikakovih danaka od franjevaca. Kada je Stjepan Kotromani zavladao Humom. Ruvarac spominje povelju kralja Uroša Deanskoga humskom episkopu Stefanu. teritoriju Na bosaniskom i kom srednjega vijeka vlasti „Prvovjenanoga Sv. koje su nastale. vijeka do propasti Srbije i Bosne samo pod Dragutinom. a u zemlji. ni kua. ne znamo skoro ništa. a na ime u manastiru B an j i) i u Stonu. 53 — ponovno potvr- kojima su ta privilegija bila u Sulejmana god. Pošto su bosanski banovi i kraljevi bili patareni ili katolici. (1523. pošto je njegova episkopija zapusijela i on nema „ni bira ni v r h o v n i e".

1911. 26—29. 508. 1466. da su Sandalj. Ruvarac: Nešto o Bosni etc. Pravoslavno autohtono puanstvo. 1766. koja bi ogromnim dijelom slavila isto krsno ime isto se pak pleme po starom slavenskom . (Godišnjica upia Ruvarac: O humskim episkopima do god. c. da je taj broj porastao odmah u poetku turskoga osvojenja i da je porast pravoslavnih bio oito što dalje. Za prvo doba turske okupacije sjedili su drujem. prema rijeima Thalloczy-evim. spominje se m i t r o p o. sve višefavoriziran.).). o kojemu imadie prvi pouzdani zapis iz god. 1900. a kasnije u manastiru kod Trebinja (Tvrdošu). koje je sizalo Risna.*) Prema ovim hijerarhikim prilikama pred pad Bosne. (U Šematizmu hercegovake mitropolije za *) p. Mostar 1901. a otuda i i valjda ihiumsko-hercegovaki mitropoliti u Mileševu. 242. 1509.— pa nani 54 — nije ni poznato. Lopaši: Biha i bihaka krajina p. Veoma rano nastao je za turskoga gospodstva pri utoku Unca u Unu nedaleko Gornjega Lapca. nema gotovo nikakove sumnje. II. p. Upada u oi. da je broj pravoslavnih prije turskoga osvojenja bio znatno slabiji od patarena i katolika. Goražda i Hote (Foe) i da je to kasnije prozvano Hercegovinom.) p. z. god. doselivši se ovamo sa Srbima. koji su osnovali kalugjeri. manastir Rmanij (prije 1515. bilo je brojno rasijano u hercegovakom krasu i u istonoj Bosni. da li je on mjesto propale humsko-trebinjske episkopije postavio mitropolita u Trebinju ili u manastiru Znademo i 1 e š e v u.**) O tom kaže Vojislav Hrani slijedee:***) „Mnogo upada u oi što imade malo pravoslavnih župa i sela. 247. 11. orovi: Hercegovaki manastiri (Gl. m.). Plevlja. 16. God. Od manastira u Bosni dopušta Ruvarac. pa Stjepan Vuki vladali po- M od Imoskoga do Novoga i do Samobora Mileševa. 11 1 m i 1 e š e V s k David kod hercega Stjepana Vukia. da je P ap r a a osnovana prije turskoga gospodstva. p. . **) L. ***) Kmetovsko pitanje p. samo.

Makedoniji i Tesaliji. dok se u istonom dijelu Bosne naprotiv vide openitija krsna imena. Ovi naselje- dolaze pod imenom Vlasi. po cijeloj Srbiji. Nikšie i Drobnjake u Vlahe.ia njihova svjedoe o romanskom porijetlu (Gradul. Vlasi su porijetlom Romani. da prema istonome dijelu naša domovine imade sve više pravoslavnih starosjemiješale. nego da su odnekle nadošle i tako se po- Tako je kod pravoslavnih u Bosni poevši od Sarajeva sve dalje prema Bihau. a zovu se u spomenicima Vlasi ili Morlaci. preci Rumunja z'bog provala naroda najviše stradali u Gornjoj Meziji i Dardaniji. Od Romana su naime podunavski Rimljani." Naselja srpska u Bosni spominju se prvi put poslije nici kosovske bitke u okolini Jajca. gdje Dubrovani plemena kod Trebi- — nja. u Bosni i Hercegovini. Znademo pouzdano. U zove Morovlachi ili Nigri Lanovije doba. a isto tako i u primorskim planinama Hrvatske od Cetine. Stanul). dica. a to znai. Vladul. tal. te su se iselili daleko preko nekadašnje granice latinskoga govora. dosta je komplicirano. da pastirima nije teško padao odlazak u daleka krajeve. da su u XIV. Ime. Naravno.— 55 — obiaju drži istoga kraja. Vlah. pa sve do u krajeve Like rauiniaju i Krbave. Morlacco. Negul. gdje ne fale ni u jednoj manastirskoj povelji od 12 14. stoljeu doseljenici s Balkanskoga poluostrva jatomice grnuli u Hrvatsku i Dalmaciju. ostrvljani . da se obitelji naroda u onome kraju nijesu na istom mjestu razragjale. nazivaju varošani i dalmatinski svakoga seljaka i pastira na kopnu slav. Slaveni su ih nazivah Vlasima kao i Italijane (Pop Dukljanin tini). Pitanje „Vlaha". Oni nagjoše nova selišta u Rodopi. Zupce. znai. Radul. Ako dakle u jednom kraju narod slavi mnogo krsnih imena. Hemu. vijeka. kad su etnografske razlike ve ih dlavno izbrisane. Gackog. koja se krajem srednjega vijeka zvala „Velika Vlahija" MeYaXr] B^a^fa u Epiru. Ljubinja.

a oni turmari ili p om o s n i c i.) U jednom statutu poetkom XV. valja nam istaknuti jednoga putopisca. 16—17. — (= 56 — Stanovali su u pastirskim selima. (Dedijer: Stare seoske porodice u Hercegovini (Gl. a kasnije naseljivanje Srba tijekom XVI. Bosni i Hrvatskoj bili rasijani. p. vijeka „Katun" tabor).. koji je vrlo dragocjen za narodnosno poznavanje Bosne prvih decenija turskoga gospodstva. 1530.) i i ve Da Istorija Srba p. 1907. 17—18. redovito pod imenom Vlasi. Klai III. I u ratovima služili su kao prtljagari. u prvom redu one u Bosni i Hercegovini. „totum regnum Croatiae et Valachi in eo existentes''. Da li su svi Vlasi po prvotnom svom porijetlu Srbi. U Hrvatskoj XIV. koji je na 25 konja izgonio s6 iz Dubrovnika". p. vijeka upravo je na stalnom dnevnom redu. zvane turme. p. God. V.**) Za ovu periodu. bilo bi teško ustvrditi. pomagale su prometu izmegju primorskih i zagorskih krajeva. stoljea spominju se Vlasi kao zasebni razred puanstva („omnes Valachos regni nostri Croacle". 391. Jedino se dade U kazati. 148 Hrvatska 11. koja se zovu od 13. Slavenski je prevladao. pod kojim imenom navlastito dubrovaki spomenici zovu sve seljake. koja se bavila kiridžilukom koja je živjela u državi Pavla Radenovia. m. 162. z. o tome imademo pouzdanih dokaza. o kojoj govorimo. *) U porodici katunu Predojevia. Osim stoarstvom bavili su se i prenašanjem razne roba konjima. Njihove karavanske družine. . Šiši: Povijest ljea razlikuju se Vlasi od „Srblina". pogjoše kao Ferdinandovi poslanici u Carigrad Nikola J uriši i Lamberg. Njihovo putovanje pada u slavizirani. Kako su Vlasi u Srbiji. sto- **) O Vlasima gledaj Jireek: i dalje. p. nijesu mogli održati svoga jezika. vijeka i dalje navode se iz Bosne u susjednu Hrvatsku i Slavoniju doseljeni Srbi. lici da su oni.*) spomenicima XVI. spominje se „Pocraec Predoeuich Vlachus comitis Pauli. dolazei iz Srbije bili po svoj pri- su pak odmah za prvih decenija turskoga gospodstva u velikom broju dolazili u Bosnu. Ime Vlasi ostade im radi njihova zanimanja.

koji su m s k o-k r š a n s k e vjere. Drugo su koje zovu V 1 a s i. koji kao predstraže vojuju s Turcima i o imade dosta spomena. r i Prvo su stari Bošnjaci. ali da moraju na silu s Turcima. te je Kuripeši bilježio i ono. Kuripeši piše putni dnevnik. Stoga idu široveliki grijeh. me krije on svoje ljubavi prema ovdašnjem narodu. što imaju. U Donjoj Bosni našlo je poslanstvo tri narodnosti (natiomes) i tri vjere. j. opazili. a vjere su sv. za dobre kršane. da su martolozi t. da je vojuju na kršane. a vladaju sasvim tiranski ovim kršanskim podanicima. Kuri- emu ti peši veli. Pavla (pravoslavni!). za kojega Matkovi dokazuje. što uzimaju. da spominje za Srbe. Trei su narod pravi Turci. da ima kakove razlike izmegju njihove i rimske vjere. Za gornju Bosnu veli. Iz itanja putopisa vidi se. as onamo. da je slabo obragjeTia. što . Za zemlju uz cestu veli. da su joj stanovnici Turci i Srbi. Vidi se iz putopisa njegovo slavensko srce. a ništa ne plaaju za ono. Mi ih držimo. koji su vojnici i inovnici. oni vojnici. Gornja Bosna zapoinje mu Vrhbosnom. Prolazei ovim slavenskim krajevima. da je bio vješt slavenskom jeziku. a dopire do Zveana ili Mitrovice. a tima je Turin. jer ne nalazimo. a mi ih z o(Zigen) ili a. koji je poznavao narod. samo da obragjuju zemlju. da su im kršani (Surffi) priznali.— 57 — •doba znamenitog^a Husrev-bega. je i kad osvojio (Surffeni). nego itavoga poslanstva. uzimaju kršanima sve. Kuripeši dijeli Bosniu na gornju i donju. Poslanike. nije to samo njegov putopis. Donjom Bosnom zove kraj od Une do varoši Vrhbosne. Za nas je zanimivo. a po naslovu sudei. ali da najviše ima Turaka. a rt o 1 o z i Ovi dolaze iz Smedereva i Biograda. Turin im je ostavio vjeru. kaže Kuri- S r lb vemoCiganima m m peši. makar se sam gradi Nijemcem. Bosnu ostavio vjeru. što su druga dvojica osobito Juriši. da je bio rodom Slovenac. koji su prolazili kroz Bosnu prati B e n e d i k t K u r i p eš i . jer Turci putujui as ovamo.

**) Možda je pater Kaši malo i pretjerao u svojoj gorljivosti. da nijesu poznavali lanaka vjere. da mrtvih i da ima život vjeni. poevši od znaeinja sv. što je itao narodu. slušali su. quodaudimus? nunquamtalia a nostris popibus audivimus. Pošto je organizacija pravoslavne crkve i bila sveenstvo pravoslavno ima niskom stepenu kulture. dicunt eniam nobis. Svi djeaci. Gerlach n. .) **) Quid est. raspet i uskrsao. da su sveenici bili više vukovi nego li pastiri svoga stada. ah ipak da svi znadu. vieka (Rad 56 p. Iz openja s njima konstatira. koji je za biti uskrsnue nas stradao.***) Megjutim ovo su slaba. na svom putu u Srijemu poetkom XVII. 95-96. niti sakramenta pokore. da nije potrebno komentirati Kuripešieve rijei. da je njegov sin Isus Krist. što im se tumailo. koji je obuen kao svaki drugi seljak obavljao ukop jednoga svoga vjernika golim nogama do koljena. vidio je u Srbiji sveenika. jer su one u skladu s onim. a razlikovaše se od drugih samo dugim vlasima i što nosi drugaiju kapu. niti formula nedjeljne moVidio je sveenika. a prebivalištem u Dubrovniku. Citati i pisati malo ih je znalo. što smo do sada o tom pitanju kazali. da ima jedan Bog. koji nije razumio pravo ono. 149-233. niti 10 zapovijedi. bilo je e *) Matkovi: Putovanja po Balkanskom poluotoku XVI. Križa. c. mladii i stariji.) ***) Smiiklas o. Gorljivi pater isusovac ctdmah ide na posao. Misionar Bartolomej Kaši. litve. si nos istius modi addisceremus ipsos popos nihili penderemus aut contemneremus (Fermendžin: Acta Bosnae p.— mašni ljudi i 58 iz — ploiine visine s cijelom u planine imovinom tamo teže zemlju (Katuni?).*) Mislim. p. grkoga obreda. 350. rodom Dalmatiinac. a izvještaji slažu se u tome. vijeka mailazi na Srbe. te govorahu: Što mi to ujemo? Ta toga nikada od naših popova ne usmo. da samo manjina zniade za „oe naš" i „vjerovanje".tumai im prva poela vjere. pr. Gerlach takogjer spominje.

vijeka i iz krajeva i izvan ipak zakljuiti.— dokumenti Bosne. nije bilo bolje. . gdje je organizacija crkvena bila slabija. da mi u Bosni. koje se megjusobno i „šizmaticima" „neiskrenim Latinima". Možemo emo prilike kasnije. jednoga tituliše: i da se osvrnemo na borbu izmegju drugoga sveenstva. iz 59 — 17. 16. Izmegju franjevaca i pravoslavnoga sveenstva Imat još postajalo je veliko neprijateljstvo.

da ga doekaju. Hrvatska i kranjska gospoda bila su obaviještena o ffijegovom dolasku. dovno su to turske smione predstraže i ete. Lopaši: Oko Kupe i Korane p. njaci po itavoj Austriji.*) Ne treba napose spominjati. u velikom broju suRedjelovale bosanske ete pod Husrev-begom. oktobra 1 528. Još iste godine znatnija je provala Husrev-begova iz Bosne prema Metlici. 48.III. došlo je do veeg boja ispod grada Belaja izmegju Mrežnice i Korane. . braa Vuk tanaca jištu. (1528—1606. nedaleko Novigrada. God.) plijene Bošroko. 1532. 5. Bemardin Rian. Na elu I hrvatsko-kranjske 1 gospode bijahu ban Van Kar oV pan Brinjski. Mnogo odlinika ostade na bo- megj'U njima i „Skender. ETOVANJA BOŠNJAKA U Padom I OSVAJANJA XVI. koje velikom žestinom plijene i 'harae na daleko i šivrijeme opsade Bea (1529. te Krištofor Frankai vrhovni kapetan Kranjaca. i 1532. VIJEKU. Borba se svrši porazom Bošnjaka. Korui . koji su ga držali za turskoga vojvodu. da su kod Sulejmanovih provala 1529. prikljuio se Husrev-beg sa 10. Ban Ivan Karlovi dopaniuo je 18 rana i to od Nijemaca.) Jajca nijesu prestala vea ili manja e- iovanja Bošnjaka u susjednim zemljama. vicebassa (ehaja) de Bossina". 86.000 vojske Suljemanu kod Osi- U *) Klai V. p. i Štajeraca. Bošnjaci su nekoliko 'dana pustošili u okolini gornje Kupe. pa su se mogla spremiti.

Slobodno pismo Ferdinandovom poslaniku stiglo je prekasno (u februaru 1537. Njihove akcije bile su redovno.— jeka. Kralj Ferdinand I. te blizu njega dvije tvrdinje jednu za drugom podigli. Ferdinand moli Sulejmana. a druga do temelja razorili. Bašagi: Husrev-beg p.*) 533. Husrev-beg utvrdio je gradove Brod i Kobaš na Savi. 60. 1536. ve se openito nagagjalo. zv. da doo-ie u pomo svom štieniku Zapolji protiv Ferdinanda. slijedee godine prošle prilino mirno. što e 1 po vijestima taj bi broj iznašao i svoj prilici biti pretjerano. te su 1534. Hammer govori o p. Dalje se veli u tužbi. a odavle prodro u virovitiku i križevaku županiju. da su smederevski i bosanski sandžak s mnogo vojske provalili u Slavoniju i osvojili 13 gradova i mnoga druga mjesta. odluio je u novembru iste godine poslati poslanika u Carigrad s tužbom. koju je slaba posada branila. drugoj polovini 1536.). *) Hammer 100. 61 — do Po nekim 50. God. da se Suljeman opet sprema. stano i dok je mali rat na granici trajao nepreodvisio redovno od ratoborne udi pograkoji ninih sandžaka. ako su obasute nagradama i pohvalom iz Carigrada. godine velikom su silom smederevski sandžak Mehmed-beg Jahjapaši i bosanski Husrev- U beg udarali na Slavoniju. a otete gradove da povrate. 109. i 1535. 91—93. . da su bosanski sandžak Husrev i hercegovaki Piri^beg došli pred grad Klis „s nebrojenom vojskom". God. rolim Zadranin veliki rat. pa kad je ovaj otišao prvih dana aprila u Carigrad. Mehmed-beg zauzeo je Požegu. izradi carev poslanik Hrvat J eu Sulejmana primirje. od kojih s-u neka opskrbili posadama. da tako grad glagju prisile na predaju. su radili sasvim na svoju us- ruku. Klis je ve bio pao u turske ruke. pjele. te je u tome taj neprestani mali rat nalazio jake pobude.000 vojnika.000. Primirje vrijedilo je dakako samo za t. III. da to sandžacima zabrani.

Kružievi Ij'uda držei. 1533. Turci su oibnovili razvaljeni Solin i bile stali graditi još dvije — nove tvrgjavice. da taj grad osvoji. Truhelke (Gazi Husref-beg 33. 50. te su i tražili od Kružia. U i . poznata nenada na solinskom polju aldesma ruka Husrev-begova*) i hercegovaki ko -beg sa 1000 konjanika i 1000 pješaka. Sasvim je razumljiva zato usHusrev-begova. da je brata kanonika u Šibeniku po imenu jurja Tarimao dia. zavladaše njime Turci izdajstvom pod trajinost Ve vodstvom Mleanina Querini-a. te je za 15 dana podigao u Solinu kaštel. da je bio rodom Šibenani n. jer se nalazio na sredini prema mletakoj Dalmaciji u neposrednoj blizini mletakih gradova u Primorju.. U gradu nastaniše se 1536. koji je Murat-bega u Sarajevu pohodio. Godine 1532. 1531.) saznajemo. i kralja Ferdinanda. stajali su H u s r e v i P i r i 'b e g pred Klisom. Petar Kruži tražio je pomoi od pape Pa- vla je mu Morskim putem došla vojska od neko 3000 ljudi i s tom vojsikom oborio dvije novo podignute turske tvrIII. da im grad predade. osvanuše iz- u r a t-b e g. Ova Husrev-^begova dobro smišljena akcija živo nas sjea na izolaciju i pad Jajca. su oko Klisa este borbe. ali on to nije htio uiniti.. Iste godine osvojio je Kruži i kaštel Solin. nalazio se u blizini Klisa. kada u gradu nije bilo junakoga zapovjednika Petra Kružia. bio je važan. kanei Klis ograditi od ostaloga svijeta i prisiliti ga glagju na predaju.— Na Grad taj 62 ^ Klis j€ bacio Husrev-beg ve odavna oko. nego što M M *) IStvanfi veli za nj. da Turaka imade više. Krajem augusta 1 536. Ovaj put su borbe trajale više mjeseci. god. dok je on još bio kapidžija Husrev-begov. da se mogao samo dugom podsadom zauzeti. Kruži ga još iste godine osvoji niatrag pomou svojiih privrženika u gradu. Uza to je bio po prirodi tako utvrgjen. a od god. je u pomo gjavice. brojni Uskoci. Mleani su takogjer dobro shvaali znamenovanje ove take. Kada je zaeo osvajati Solin.

Peujlija znade pripovijedati. p. sudjeluju u tim borbama Husrev-beg. ovaj s Kružievom glavom dogje pred Klis i pozva posadu i gragjane na predaju. Sami knezovi Zrinjski pali su u sumnju kod Ferdinanda I. uinit to on sam i poslati 'svoje sandžake. Kada ga knez Nikola Zrinjski dao u Kostajnici pogubiti. Ivan Kacianer nastanio se kasnije u gradu knezova Zriinjskih. pobježe i Kacianer. Ovaj navalni rat na Slavoniju svršio je sramotnim porazom Kacianerovim i njeo r j a n a. 117—118. u r a t-b e g (kliski sandžak) i zvor- M miki Džafer-beg. A 1 1 i-a g a (?) obori se sa svojim ljudima inia Kružia. ostavivši kukavno na cjedilu vojsku. u žestokoj borbi O'dsjee mu Atli-aga glavu. On traži od Ferdinanda. jer je ovaj poeo je za Zapolju u dogovoru s Turcima. jedan od vojvoda potuene vojske. lagju. da Zrinjske kazni radi toga umorstva. Napokon skoi i ih je u istinu bilo. Gragjani i uskoci ostaviše Klis i najvei dio od njih nastani se u Senju. a tijelo ostade u lagji. e *) Klai V. Vogja spahija. 66. kao ortaci Kacianerovi. smatrao se raditi i sultan Sulejman povrijegjen. te se nije mogla maknuti od kopna. ali izgubi najvei dio vojske. govih drugova kod Osijeka i Kada su mnogi odlinici ostavili tabor. Klis postade od toga vremena sjedištem sandžak-bega i jednog odijelenja turskih krajišnika i Turci su ga jako cijenili. da njih i njihovu djedoviciu satru. pobjegoše Ic uzalud ih je Kruži zaustavljao. Kostajnici i poeo pregovarati s Turcima. koja je bila prepuna.— on na jednu 63 — moru na lagje. spasi život. oito radei po nalogu dvora. Bašagi: Husrev-beg Tonii: Grad Klis u 1595. a Murat--beg ziamet. da je Husrev-beg dobio neko unapregjenje. ako toga ne bi uinio. Grof Nikola Thurn. Turci navališe na lagju i poeše sjei. . 1—2. Ovi se tom pozivu odazvaše. godini p.*) Kada je 1537. godine opremio Ferdinand jaku vojsku na Slavoniju pod vrhovnim vodstvom I v ana Kacianera. Atli-aga odnese Kružievu glavu Murat-begu.

godine. Husref-beg . pade iza dulje opsade i taj grad u ruke turske. u Bosni ne manje ratoborni U 1 a Još prije pete Sulejmanove vojne (god. Dr. (Sr.) Ulama Šibenau r a t-b e g o beg marljivo etuje s m M m ninom. li š e iz Slavonije sve o. nego i doba najsretnijega vojevanja i osvajanja.**) g. Doba Husrev-begovo ne samo da je najsjajnije doba turskoga kulturnoga rada (o tome vidi pri kraju ove knjige) u Bosni. da **) Mukevit veli. Truhelka: Gazi. Hammer III. U Požegi je naime još god. Pokojniku izvadiše njegovi ljudi drob zakopaše na mjestu. da obrane svoju djedovinu. a sahraniše ga u mrtvo mu tijelo preniješe u Sarajevo njegovom turbetu. Murat-beg je iza pada Valpova dobio za 30. a na sjeveru Dubicu.000 ljudi poeli opsjeuspjelo i Zrinj. Kapetan j Wildenstein su Turke i i Nikola do grada Klai p. dokazuje rev-beg i nam mislio s ovom svojom najbolje to. koji je još ostao u kršanskim rukama. 58. ali je Zrinjskima ovaj put. postavljen za osvojenu Slavoniju novi saadžak. Ulama i Murat poeše opsjedati 1543.— Kako j€ 64 — ozbiljno sultan grožnjom. 117-118.*) U Dalmaciji osvoji još Husrev Nadin i Vranu. Val- povo. Z r i n sk i pratili tako stigli *) O vojni u Slavoniji vidi V. Truhelka upozoruje. koji je umro 1541.000 jaspri vei ddhodak. sada požeškim sandžakom i Malkolbegom hercegovakim. jedini grad u istonoj Slavoniji. Husrev-beg poginuo u boju da ga je jedan Crnogorac smaknuo. kasnijem etovanju vrijedno je istaknuti epiMurat provai god. da se ime Drobnjaka nalazi u dubrovakom arhivu spominjano sto \ više godina prije Husrev-bega. 1538.) 1541.000' jaspri. Kada je Sulejman stigao pod Valpovo. Husrev-bega. Fojnika kronika veli. da je sa crnogorskim plemenom Kuci i i i je umro u Sarajevu p. a njegov sin 12. da su Hus- dati Kostajnicu Murat-fbeg sa 30. koje se od onda zvalo Drobnjaci. zamijeni a-b e g. 189. 1543. 1545.iamo prema Varaž- U zodu iz Ulama dinu.

Godine 1552. 291. a konano u Cemiku.) Kako je u to doba pala i azma. Ovaj isti Ulama-beg postade g. jer im je dodijalo gledanje tih mejvojski. U Klaia spominje se po drugi put (V. Kad su mnogi hrvatski asnici plemii otišli svojim kuama. Mnogo je Hrvata tom zgodom poginulo. a Zrinjski i Wildenstein spasiše se teškom mukom u kaštelu Selnici.— 65 — Selnice ili Konjskoga (danas Konjšina). 164. gdje se iste godine provali sve sukobi sa Zrinjskim i kapetanom Sekeljem. 190. u Ca- M Vrania. Jedino je došlo do osobnoga sukoba izmegju Nirigrad Antuna kole *) Zrinjskoga i novoga bosan- Klai V. otposlao je Ferdinand I. Ulama se nije okoristio svojom pobjedom. da zaskoe Hrvate. 1554. koji je neko vrijeme stolovao ovdje. Godine 1553. Ovdje je došlo do zanimive bojne igre.) Ovo je samo jedan primjer. po 100 momaka borilo se s jedne i druge strane na oigled obiju tim vi„da koplje lome i mejdan dijele". nije je stolica sandžaka bila u Pakracu. teškim igrama sudjelovali su i manji odjeli i pojedinci. 1547. namjesnikom u Erzerumu. nastane od jednom nered u kršanskoj vojsci. pr.) I Hammer **) i veli za nj „der nach persischen Feldzuge seine vorige Statthalterschaft Bosnien wieder aufgetreten" (III. Udbinu uvrstili. U boju je poginuo Ulamin sin D ž a f e r. . U dana. koji upotrebiše Ulama i Murat. Za to je itave godine bilo prilino mirno na granici. namješten bi u njoj novi sanKasdžak. da zatraži mir.*) Ulama-beg i Malko-beg opustošiše i najvei dio Like i Krbave. kako smo još daleko od toga. gdje su nekoliko gradova kao n. nego se iz Zagorja povratio kui u Banju Luku. Bašagi znade za Ulamu u svome popisg bosanskih sandžaka. a u zajednici s do Varaždina. da je bio samo jednom u Bosni sandžak. zauze Viroa 1 k o -tb e g o m još viticu. da tano ustanovimo slijed bosanskih namjesnika.**) (Ulama je poginuo u perzijskom ratu g. odakle se opet povratio u Bosnu za namjesnika.

1553. Nije poznato. u kojoj se ne bi njegovo ime spominjalo. vidimo ga kod opsade i pada Kostaj*) Dosadanji poznati popisi ne znaju u godini 155?. da dijeli mejdan. te je skoga. God. Prema kršanskim vrelima postoji i i koji dolazi sada kao hercegovaki. Nema gotovo vojne po Hrvatskoj i Slavoniji.*) Najvjerojatnije je. da pusti na slobodu nekoga vojvodu Murata. ali ga se nastojalo sprijeiti. On etuje po Lici i i a iza inijegova definitivnoga odlaska iz Bosne. tko je koga zvao na dvoboj. spremao se Zrinjski ozbiljno na taj dvoboj. godinu. 1556. p. od Osmana Dugalia. 61. Napokon je Zrinjski s velikom pratnjom otišao u Gjurgjevac. za bosanskoga sandžaka Mehmet pašu. obnovi i uvrsti u turskoj Krbavi gradove Buni i Peruši. i samo jedan. Klai V. God. sada Peez kao kliski sandžak ili oboje zajedno! Isto Kneževi (Otomanske vaiije u Bosni. Bosanski paša zatražio je od Zrinjskoga. kliskoga sandžaka bosanskoga namjesnika. hercegovakoga. . te se druga imena niti Slavoniji sa Ulamom. što Zrinjski nije htio uiniti. ali Zrinjski je dobio dozvolu od kralja. vazda je megju bosanskim sandžacima njegovo ime prvo. Bašagi ga kao bosanskoga sandžaka stavlja u 1553. pa ga neki zovu i Dugali. gdje se imao dvoboj dijeliti. da je to bio Malko-beg. 1889. pošto je još uvijek trajalo pregovaranje s Turskom o miru. On razlikuje Bali-bega Malkoa. sandžak bosanski i proelnik vojske presretnoga cara od Carigrada do Budima Temešvara". Rogjen jeuDuzikodProzora.— 66 — s k o ig a paše. 197.) Sr. ali bosanskoga paše nije bilo u odregjeno vrijeme i tako je ta stvar zaspala. ne spominju. m. Još iste godine 1554. Malko -b e g gotovo se dva decenija spominje kao najljui bosanski beg. da je on bio protivnik Zrinjbeg. II. Gl. : Prema Klaiu zvao se bosanski paša „Mehmet paša. Bosanskom paši javio se bio i neki Mehmed aga iz Zmijanja (zu Smiansky). koji je u hrvatskom jeziku pozvao bana na dvoboj. z. Tada bi morao biti prema tim popisima bosanskim sandžakom Malkonajvjerojatnije.

Bio je dva put velikim vezirom od 1544—1553. Ova je i porodica obnašajui najvažnije državne službe u Bosni.. od 1555—1561.i ih obori i popali. 1558. Tako 1555. Mustafa beg Sokolovi namjesnikom u Bosni god.) med beg Sokolovi naznamenitiji megju njima Ferhat beg Sokolovi. o njemu: Truhelka: Der Brussabezistan (Bosnische Post 1912. kako veli kroniar Vramec „za peneze Turkom".**) Ime Malko-begovo zadaje kršanskim krajišnicima veliki strah sve do 1562. te je postao je odmah u *) Ovaj Rustem-paša igali osnovao je u Sarajevu Brusa-bezistan. razori. zamjenjuje Malko bolesnoga bosanskoga pašu. 225 168. itav niz utvrda pade u njegove ruke. .— nie. Lopaši: Oko 5* Kupe i Korane p. Kara Mustafa beg Sokolovi (Lala). Džafer imao je za ženu ker velikoga vezira R u st e m-p a š e*) i bio je kapetan u Gradiškoj na Savi. a porijetlora valjda iz okolice Sarajeva. a o. zatim Hasan beg Sokolovi Ve Mustafa beg Sokolovi. u doba Malko-begovog etovanja zauzimaju mjesto bos. God. sandžaka lanovi glasovite porodice Sokolovia. Predao ndci Nijemac Lusthaler (Lostobar). On hara i plijeni „ostatke" Hrvatske izmegju Une. držala u svojim rukama i sudbinu susjednih prilike. da šatre ostatke Hrvatske. koja ju je 67 — je pala bez nužde u ruke Turaka.. godine. tano Vramec.. Za sada e emo nije dogagjaje i za namjesnikovanja Mustafa-bega Sokolovia Ferhat-bega.. Padom Kostajnice . 1565. Bit na drugom mjestu reknemo koju rije o porijetlu registrirati samo najvažSokolovia. i dalje. da krajeva gotovo nekoliko decenija. godine i i uskršnji broj. azmu. Oba Malkoeva sina poginuše u toj borbi n a K r ajini. da ne padne u ruke kršana.) **) Potanje o tome Klai V. te se upravo urotio. Meh(1561. Gline i Korane. Sada ga u bojevima pomažu i sinovi D ž a f e r i H u s e j i n.vsa horvatska zemlja opuste veli i slovenska". Osim Hammera Jorge sr.

te su si vojnici megjusobno mogli dovikivati nije i na mejdane izazivati. Krupi je imala doi u pomo ovea vojska pod vodstvom generala Herbarta Auersperga. Oba tabora kršansiki i turski bili su na blizu. da je uvrsti. te je Krupa iza Biša vazda poglavito mjesto na Krajini i u bihakom sandžaku. **) Lopaši: Biha etc. Vojvoda Baki sa 6 preostalih drugova odlui prokriti sebi put iz grada. Nije bio u rodu glasovitom srpskom junaku Pavlu Bakicu. 1565. Kad ju je htjeo pregaziti. da zametne bitku. p. Krupa je dobila posebnoga zapovjednika s kapetanskom ašu. koji je Mustafu-bega porazio kod O b r e š k e (blizu Ivani *) Hrvat. pa je zato Baki velikom hrabrošu branio grad. a poslije Biha. poginuše mu 4 druga.**) ašu Preko oekivanja nije Mustafa-beg od Krupe pošao prema Bihau. 216.— 68 — poetku svoga inamjesnikovanja nastavio ratobornu. a on je s preostalom dvojicom dopro sretno- do Une. U borbi. važna taka za dalnja turska osvajanja u Hrvatskoj. . Tako je Krupa pala u turske ruke. Naroito su se zvali glavari Krupe sandžacima za vrijeme. da je god. Auersperg je stigao još za vremena nasuprot Krupe uz lijevu obalu rijeke Une. kako toizvješuje kapetan Farkaši generalu Lenkoviu. dok nije bio osvojen Oštrož a c. Mustafa beg dobro je shvatio važnost Krupe za dalnje operacije. koja se zametnuta. Kapetani ostadoše u Krupi i dalje. Mustafa-beg došao je pod Krupu s jedno 2000 vojnika. nego preko Save prema Križevcima. Auersperg imao smionosti. politiku Malko-bega prema susjednim zemljama. uzmaknuo prema ovome gradu. utopi se u njoj. idia etuje. katolike vjere. a kasnije kadšto i sandžaka. nego je bojei se za Biha. U gradu se nalazio vojvoda Baki*) „i š ojim je junakov 28". pa je ovdje ostao mjesec dana. pala u ruke Turaka Krupa. Njegova je zasluga. Na tom etovanju namjerio se na nj hrvatski ban Petar Erdedi.

Vrhovno a to je u Dalmaciji. Ne ulazei u potankosti toga rata.: *) Klai V. taknut emo taj rat samo u toliko. 1571. i God. i kršana i puta davali ipak nije tna granici rat za otok mejdani. 6—9. zatim njegov nasljednik r i su sve sile.— 69 — A Kloštra). p. Grimani je pae stupio u dogouvore s nekim odlinim Turinom iz Klisa. ne bili kako izdajstvom i lukavštinom zavladali gradom. p aša Se paša Sokozamijeni ga glasoviti m Mehmed došao u sukob sa zahtjevima Habsburgovaca u Ugarskoj. Cipar. dr. Karlo Horvat: Monumenta Uscocchorum Pars I. i z.. Kod Sigeta suu s t a f a-b e g o m. U ovom miru Turaka na bilo je zabranjeno etovanje granici. Sultan Sulejman odlui se u visokoj starosti na novu vojnu. Selimov odgojitelj. i cara Maksimilijana do osam-godišnjega primirja. p. koji su više pae povoda veim borbama. Jeli L. M EVvije godine iza sigetske opsade (1568. zapoe izmegju Mletaka Turaka zapovjedništvo u iom pomorskom ratu imao je Lala Mustafa SoTfolovi. 1570.. rata bacili Mleani su odmah u poetku na Klis. 255. stafom**). Cipar je pao u ruke Osmanlija god. koji je lovi.) došlo je napokon izmegju sultana Selima II. **) Mustafa je prešao — . oko Glavni mletaki providur Jakov F o r k aa n i napeli r i n i. djelovali su i Bošnjaci pod koji je zamijenio na smrt odsugjenoga budimskoga pašu Arslana i ondje pašovao punih osam godina. u kojem su Mleane pomagali papa Pio V. Još iste godine stekao je Erdedi radi ove pobjede za se i za svoje potomke grofovsku ast. koji je neko vrijeme bio i namjesnikom u Bosni. s kojim je sklopljen i formalni ugo- G m M na kršanstvo („fatto segretamente Christiano"). koliko se on vodio na našoj •strani. Jovan Tomi: Grad Klis etc.*) 1 iKada je još iste godine umro veliki vezir poznat sa svoje dobroudnosti. i Filip II. Novija dokumenta iz toga doba štampao je Dr. španjolski kralj (Lepanto!). Mira u istinu bilo. 2 7.

Deli-popa Franje nekadanjega Poticajem F i 1 i p o V i a. beg Sokolovi. a ime njegovo postaje slavno i poznato tek od ovoga doba. 1574. F e r h a t-b e g u imade spomena kao kliskom sandžaku ve 1558. Kad je ulazio u Travnik. ***) Zagrebaki kanonik Franjo .***) pošao urote o preotmi Klisa za druge polovine XVI. listina (Starine X. da pazi na kretanje Mleana u Dalmaciji. godine i njemu je zapala dužnost. hrvaki. 1574. p. ali svi su ostali bez uspjeha. ve je zapoela krvava borba na Krajini. Pokušaji ovi potrajali su sve do 1572. ma da je u prilog mletakeakcije bila i kuga. 329-349. Bašagi kaže za nj. da se Filii **) Bašagi: Uputa p.*) Do 1574. pomagani živahno od Uskoka. hlivanski i primorski. brat Mustafiin. da nijedan bosanski namjesnik nije bio silniji ni moniji od njega. kad je hrvaki ga je do 300 deli leventa u odijelu od vuine pod željeznim kalpacima.— 70 — vor. ali im to ne pogje za rukom. p. bio je Draškovi uo. Ferhat-beg se spomenute godine zove: „Ferhat-beg. koja je vladala u onom kraju. i „sanžak kliski.. te mu garantovan izvjesni godišnji priliod i nagrada od 500 dukata.) *) Ljubi: Rukoviet jugosl. 239—254. Ovi ga otpremiše u Cariban grad. Uskoci vieka (Glas Matice Dalm. III. 8. koji je do tada bio sandžak kliski. zapisala je njegovo ime krvavim slovima u svoju istoriju.. popalivši nekoje dijelove grada i poubijavši nekoliko Turaka. primorski" ili sanžak kliski. Mletaki ljudi. 39. Tek što je postao namjesnikom. Za ciparskoga rata bio je u Bosni namjesnikom eh m e d M do sve bio pozvan za lalu u Carigrad (uzgojitelja carevia).) i Filipovi bio je zarobljen od Turaka god. a naslijedio ga F e r h a t-b e g Sokolovi.**) Susjedne zemlje Pratilo osobito Hrvatska. ali su ga napustili. Dvorska njegova svita bila je mnogobrojma. da ga oslobode od sužanjstva. Kroz 4 godine nastojali su car Maksimilijan Draškovi. pred njim se nosilo 700 ( ?) bajraka. 1570. godine bio je on sandžakom kliskim. a sada zajima na Krajini. bili su ve i prodrli u grad. godine.

a odanle na sjever prema Budakome. Na tom etovanju sukobio se januara s Ivanom Auerspergom. U svemu je moglo biti 1000 pješaka i konjanika na okupu. da se svi kapetani na Krajini sakupe oko grada B u d a k o g a na rijeci Radonji. Ovdje je odluio ekati. primivši ime Mehmed. i palei i robei na sve Vojska mu narasla na neko 10. ali kako su ostale bez vogje. 309. c. jer je baš pod konac 1574. Vuk sve više strane. septembra zametne Herbart borbu s jednom turskom predstražom i u sukobu izgubi glavu. Sada zae borba na svim stranama. raspršene. okupljajui eta pod sobom. kojega nije mogao zauzeti. 22. a novi se sultan Murat III. pa zato krene dalje.000 vojnika. koji je bio za Selima II. izdade on malog. Pošto su ga opadnuli. 38. kapetana hrvatske krajine. pogazivši mir. 71 — rogja- Ferhat prema Cetin-gradu. staviše ga pred sud i on je morao za taj poraz odgovarati. Ferhat beg nastavlja još iste godine svoja etovanja. ^12. u blizom kaštelu hrvatskoga plemia Tušilovia. (1574 1595. Od njega vuku lozu današnji begovi Filipovii. . 280 Bašagi o. Herbart Auersperg stigne iz Kranjske 21. — povi odrekao kršanske vjere prešao na islam. (Klai V. produljen.*) Ferhat je tako zapoeo ratovanjem.) i i *) Klai: Ibid.. septembra i odmladiem sjedne sa svojim sinom. Nešto poslije Herbartove pogibije stigle su na bojište i brojne druge ete. Do 2000 vojnika zarobi Ferhat. poubijane i pohvatane. umro Selim II. Sin Herbartov. Kad su o tom stigle vijesti generalu Herbartu Auerspergu. pritoku Korane. bijahu suzbite. dok dogju ostali kapetani i susjedni hrvatski plemii. Sa 3000 ljudi pade pod Biha. stvorena od pret- kom vrhovnoga — šasnika. da je bio sporazuman s meprijateljem. Turci raspršiše Ivanove ete.) nije smatrao dužnim držati utanaenja. p. p. Bijaše to sasvim prema turskome shvaanju.— je 7. a on sam jedva živ utee. 22-godišnjim Vukom Engelbertom.

Nekoji gradovi kao Cazin i Ostrožac padoše u ruke carevaca. zv. 1577. Lopaši: Oko Kup- Po PeujlijI c. pretvoreni su svi vlas(teoski zamci i dvorovi na toj Krajini u tvrgje i stražarnice i u nje postavljene jae ili slabije posade. Ferhat^beg je osvojene gradove dobro uvrstio. ali se itava vojna svrši ušljed Ferhatova dolaska sramotnim gubitkom netom osvojenih gradova i uzmakom kršanske vojske k Bihau. koji se nalazio na obje obale sredlnje Une izmegju današnje Hrvatske i kljukoga. Ferhat se svom sna- U — gom To oborio na gradove u t. etc. bijaše od osvojenih gradova sastavljen *) novi sandžak ostrožaki. Hrvatima je n g n a d. onaj dio Hrvatske. 95. jae turske posade i veu vojsku. Ostrožac. 1578. Poevši od godine 1530. Cazin i 1577.) . godini zabilježeno je 50 60 provala iz Bosne u Hrvatsku. Vuka Engelberta otkupiše njegovi rogjaci nakon dugotrajnih pregovaranja sa mnogo tisua talira. ipak je Ferhat ratovao i dalje. Pei etc. spremala se vea vojna pod vrhovnim zapovjednišje — tvom hata. vijeka opkoljena poput kakova poluostrva sa svih strana. Ferhat-beg redom osvaja ove tvrgjave.*) Premda je sultan Murat III. God. Krupa je pala ve za dobe Mustafabega Sokolovia. S tom otkupninom sagradio je Ferhat-paša prekrasnu džamiju u Banjoj Luci (Ferhadija). God. p. samoj 1 576.— Engelbert 72 — i odlini hrvatski plemi Ivan Vojkovi bijahu megju zarobljenicima. a odanle do kranjske megje.000 dukata (Bašagi o. Kladušu. 39. Jurja da Khevenhiillera bihaka bani se reokupira stajao na elu Kristov U protiv FerKrajina. Prema Lopašiu imali su Krupa. a Ferhat zauze Bužim. 1555. do- segla je otkupnina 30. u novembru 1575. Bihakoj Krajini. 1578. nego što je bila vojska hrvatske Krajine. te petrovakoga kotara. Turci su osvojili gradove i sav predjel oko Une. Bihaka Krajina bila je polovinom XVI. pristao na produljenje mira. Bužim i Cazin god.

27. Ferhatovim bratom. III.— jini 73 — toj on ovamo naselio oko ^od. da Ferhat-beg nije g. Ova pobjeda doprinijela je mnogo tomu. God. 1560. 43. vao. p. Starosjedilako puanstvo radi ne(Srbi). c. budimskoga namjesnika. ****) Bašagi o. umro (1580. ubiše ga njegovi vlastiti vojnici. u turskoj službi u Cazinu i Ostrošcu bili su voljni reene gradove predati kršanima. rodom Arbanas iz " *) Lopaši: Biha etc. 1579. 169. Klai V.. Kad Tomo mu je još uvijek prkosio. dok nijesu izumrli koncem prošloga vijeka.**) Za Ferhata. kod Ivani a..*****) preuzeo je doskora njegovu baš tinu Sina n-p a š a. Njegovi potomci nastaniše se u Banjoj Luci. 22.****) U Kad je Mehmed paša Sokolovi. ali nije ovdje dugo pašo- drugoj polovini 1589. aprila). Ti Srbi stojei god. jer ih je varao i nije im plau u odregjeno vrijeme***) davao. 1585. da preuzme ast lerbegluk. koje je Mnogo Vlasi su pomagali Ferhat-begu na Kra- prestane ratne bijede ostavlja u velikom broju Krajinu. 1584. ostavio je Ferhat definitivno Bosnu. podignuta je Bosna na beg1 A i-b e On je prenio stolicu paše iz Travnika u Banju Luku. *****) Ovaj datum prema Jorgi misli 1579. 361. dom Slijedee godine odlikovao se E r d ed i pobjenad p a k r a k o-c e r n i k i sandžakom m g o m Sokoloviem. koji je bio amidži slavnoga Mehmet paše Sokolovia. 2. **) Klai V. koji ostalih je Od spomena ono god. ***) Jorga III. p. veliki vezir.*) etovanja Ferhat^begovih vrijedno se Ferhat-beg ove godine vraao iz Kranjske. mogao uspjeti kod napadaja na Biha. da bude bHže Krajini. 1588. idoekaše ga kod Slunja ban Erdedi i general hrvatske Krajine Josip Jošt Thurn i razbiše. 269. (veliki dio unske doline prema Krupi). gdje su igrali uvijek prvu ulogu. 359. Obino se . 11.

nepodmitljiv. eln schSner der hoffartig. došao je za namjesmika u Bosnu ratoborni i krvoloni Gazi D e 1 i H a- san paša Predojevi. da potie iz Hercegovine („Hercegli Gazi Hasan paša"). ve slobodni posjednici zemalja. jedna pjesma. i što je rijetko u to doba. jer seljaka. geschmeidig. *) Mann. gdje se govori o prijelazu jednoga Predojevia na islam i da je postao pašom. U Kra- e meko vrijeme na granicama potradugo trajati. ne više likom veziru Hrvatu Sijavuš-paš i. Imade i rih Predojevia („Predojevo koljeno"). koji je u nekoliko maha prekinuo svoje vezirovanje. koji je je bio oiti znak. manierose. On bijaše sin jednoga mnogim svojstvima. Hasan je usuprot postojeeg ugovora o miru zaeo osvajati u Hrvatskoj i to s tolikom žestinom. koja su ga daleko digla nad ostale turske državnike njegova doba. vanjskoj politici bijaše odluan protivnik kršana.*) koji je 1591. koje se smatraju potomcima sta. Lopaši veli. 168. osobito Mleana i Nijemaca u Ugarskoj. a i danas u Hercegovini imade brojnih porodica. i O porijetlu Hasan-pašinu znademo prema savremenim turskim povjesniarima Peujliji i atib elebiji. što se ve za kneza Pavla spominje Vlah Predojevi. da je bio pastir i kao takav prešao na islam. da je pretekao u tome a 1 k o .— — 74 — okoline grada Skadra. Za njegovo hercegovako porijetlo govori i to. Ovo da mir. da je Hasan rodom u kotaru Sanski Most. furchtsam und geizig zugleich war". vvitzig. Prvih mjeseci 1591. Progovorili smo nekoliko rijei više o njemu. godine. Imajui zalegje u ve- M megjutim postoji tradicija. nastupio svoje mjesto. te F e r h a t-b e g a. koji ne bijahu nikada kmetovi. da još i danas ima u Lužcima Predojevia hrišana. a odlikovaše se U emo imati kasnije prilike. da ga vidimo na djelu. koja povlast potjee iz doba Hasanovih. „Der Kroate Siavusch. Po trei put bio je vezirom od 1593 1596. U Krajini se uva tradicija. g. Izvjesna jini iz Lužaca i Jorga III. . jao.

koji je branio hrabri kanonik Nikola Mikac (Mikacius. p. Kad se ulo. quam strennus"). porodice u Hercegovini (Gl. doekali sretan kraj (fei licem exitum sortti sunt)". 694 697.*) Ve prvih dana augusta g. bezobziran i drzak muž („temerarius potius. što se oid' njega oekivalo. zaludu se trudio u Carigradu. da je kršenje primirja. p.— se 75 — može o njemu rei. Hasan bio je vrstan i hrabarvojnik. Nadvojvoda Ernest upravio je ma Hasan-pašu oštro pismo. Pod kraj 15Q1. Poslanik cara Rudolfa II. Hasan-paša nastavljaše nesmetano dalnje ratovanje. optuži Hasan-paša njega. naroito ban Erdedi. . „Vrlo su rijetki kršitelji ugovora svršava Ernestovo pismo. oženio se ovdje bogatom persandžak-ibegom zijskom kneginjom i postao u Bakoj na Dunavu. a pošto se poele sakupljati kršanske ete. z. Nastavljajui osvajanja Hasan iste godine zapremi Goru i Hrastovicu i zapoe graditi Petrinju kod Kupe. zauze Ripa. Bihaa (Gl. Deli Hasan paša potpuno je odgovorio onome. 86. Brat njegov Džafer bio je sandžak u Cerniku. odakle moi napadati Pokupje od Siska Pošto Moslavinu. 1 591 nalazio se Hasan paša s jaikom vojskom pred zidinama grada Siska. i kojem ga je prekorio. 46—48. Klai V. izobrazio se ovdje kao mnogi drugi na državne troškove. Mikoch). Hasan nije mogao uzeti Siska. u . 392—393). 1897. što je prekršio primirje.). m. da e zaigrati krvavo kolo. Lopaši: Biha p. uhvatiše Turci bihakoga kapetana Obriana. Dedijer: Stare seoske z. da je postao bosanskim beglerbegom. on skrivio je ban Erdedi megjutim zauzeo e *) O Hasan-paSi sr. Bašagi o. oekivalo se openito. da je došao kao adžemi-oglan u Carigrad. da pogju gradu u pomo. a odluan. javnoga mira. napavši ga iz zasjede. 1907. stade se Hasan-paša vraati prema Gradiški. da dokaže Hasan-pašinu krivnju. a poetkom 1592. 3S8. Kneževi: Što narod pria o m. etc. propasti c.

a zabranjeno napastovati ga turskim et- nicima. Tako se obrambena linija Hrvatske pomakla na Slunj i Otoac. znajui cijeniti njegovu stratešku važnost. **) Lopaši: Biha etc. jedini još kršanski grad izmegju Bitiaa i Korane. da ne zna. a u junu pade pod Biha. da li je pobijedio vojnike ili k r am la r e.. koliti. Tako je sada došao na red ovaj grad. kojima su do zla Boga dodijavali. da je bio dobar krštenom narodu i da je ishodio u sultana ferman. 98. 19. dopreme hrane. zauzevši Izai. . pripovijeda megju pravoslavnima u Krajini. Poslije bitke govorio je. juna. O njemu se još i danas. Okolicu Bi- haa kom naselio je Hasan Srbima („Vlasima") poeti oni su ga pomagali kod kopanja šaneva. i Biha je imao posadu od 400 vojuiika više od tisue gragjana mogao se održati. bilježi Lopaši. a ve je grad u njegovim rukama. 88. svladao je Hasan kod Bresta bana Erdeda i Štajerce. Sultan mu je na dar po•) R.**) U julu 1592. a služili su mu i kao uhode. da je zapovjednik grada L a m b e r g znao opkoljenike osoHasan-paša opkolio je grad 13. Vlaha.) Borba Hrvata s Turcima za Petrinju. Biha je dobio posadu od bihakih poturica i 1593. Horvat: <Petrinja 1903. po kojem je bilo dopušteno ozidati manastir Moštanicu. pozelazei neprestano na etovanje u kršanske mlje. Kršani su vraali milo za drago i za to je bilo na Krajini vazda krvavih glava. u koje je Hasan imao osobito pouzdanje. Bišani Turci bijahu goropadni zulumari. Mnogo zarobljenih odlinika zajedno s bihakim posla u Carigrad.*) Iza toga se vrati u Banju Luku.— ^o 76 — Karlovca. koji je do tog vremena u Ostrošcu. dobro su ga utvrdili. koji se nekada ponosno nazivao glavnim gradom hrvatskoga kraljevstva („caput i et metropolis regni Croatiae"). Osvojivši Turci Biha. juna bio Ovamo stolovao je bilo smješteno sijelo sandžaka.

da pogje na vojnu. popalivši varoš. u junu evo Hasan-paše po trei put pod Siskom. zvorniki Memi-beg i Džafer-beg.— slao zlatne haljine i 77 — sablju. god. N. da skupe vojsku. Godine 1593. Osim mjega poginuše još hercegovaki Mehmetbeg. da navijesti otvo- Koliko se kršanski toj pobjedi. pl. Jorga r h o š Mustafa paša Ajaspaši. unuk Rustem paše. p. cerniko-pakraki Džafer-beg. dok ga ne pokori zauzeti. reni rat. nije bilo teško sklantuti sultana. Pod zidinama grada Siska zametne se krvava bitka. zvorniki sandžak Gazi-Memibeg. tvrgjave.) — . sultanov sestri. Pošto je kad Siska poginulo odlinih rogjaka carske porodice. a oekivaše i pomo od rumelijskog begHasan ovoj lerbega. Narod je tražio. *) velikoga P. Hasan paša imao je jedno 10.*) svijet na zapadu veselio ona nemilo odjeknula u Carigradu.000 vojnika. Tomi Jov. Austrijski poslanik Fridrik Kreckwitz bude zatvoren. temešvarski i rumelijski pozvani. Sisku je stigla pomo pod banom U Tomom Erdedi-em i generalom Auersper- g o m. da se nanesena sramota osveti. poasnu Od Bresta po- šao ali je po drugi put prema Sisku. 291—293. u kojoj je turska vojska bila do nogu poražena. da ne e Mikac i Blaž j uOdlazei ispod Siska mirovati. god. (Starine XIX. Radi Isprave o bitci kod Siska 1593. Rijeka Kupa progutala je mase turskih bjegunaca. koji su ovaj put branili Gjurak i Matija Finti. a na dvoru sultana Murata veliku rije imale žene. i da kazni ubojice. U Bosnu dogje za namjesnika S a brati V.: Novi podaci o bici kod Siska 1593. kliski Arpadi-beg. (Spomenik XXXI. toliko je . a S i n a n u bi podijeljena punomo. koji nije stigao na bojište.: Klal III. koju su branili r a k ipak nije mogao zakleo se. p. Sam Hasan paša nagje smrt u Kupi. Hasanov brat i Ibrahim beg liki. 391. 76 89. svojoj vlasti. vojsci bili su hercegovaki Mehmet-ibeg. paše budimski. kao rogjakinje palih paša. 172 192).

odlini poznavalac prilika u Turskoj i jedan od najglavnijih radnika na oslobogjenju kršana od Turaka na Balkanskom poluostrvu. Dalmaciji i Bosni. umakne ispod Petrinje. 1 j e a. Bosnu Hercegovimiu).— vezira Siniana i 78 — naloženo rumelijskom velikoga sinu ujedno bi hegn Hasanu Sokoloviu. koji je sebi postavio zadau. . na glas o dolasku Hasanovu. mirom u 2 t v a D o r o g u. Ovim dogagjajima zapoe trinaestgodišnje ratovanje. poslan je bio iz Rima u Podunavlje. p o 1 u os i t r v o (Dalmaciju. slanici.*) Hasan postade doskora iza toga budimskim beglerbegom. sastavljena od veoma heterogenih elemenata s nesložndm vogjama. Brtuevi i Alberti uputiše se u Rim. pomo Akcija papina obuhvatala je itavo Balkansko niju. sve onamogotovodo po lo vine XVII. nego samo onoliko. Car Rudolf bijaše se odmah u poetku te se istakao i obratio za na sve strane. Kršanska vojska. U detaljima ne emo mi te akcije pratiti. pod koju je stigla kršanska vojska. 'Mehmeda. a Hasan paša s Mustafom Ajaspašiem zauzme Sisak. a papini iza- megju kojima se osobito istie opat Aleksandar K o m u 1 o V i . a našao je osobito oduševljema pomagaa u papi Klementu VIII. u ratovima s carevcima. (Bertuccio) i fra Akcija se imala povesti tako. Alba- Grku. da bi se zapoelo zauzeem Klisa i Novoga u Boki pomou Uskoka u Ivan vlastelin spljetski Dalmaciji. gdje je njihov plan U Brtuevi Dominik *) Klai V. a poslije toga u Varšavu i Moskvu. koliko se tie naših zemalja. sto. da pohiti u Bosnu i da pogje prema Petrinji. Akcija ta proteže se na itav niz god i na. da sav zapadni i istoni svijet ujedini u jedan krstaški rat protiv Turaka. te Hercegovini bijahu pouzdanici kršana vitez Franjo Antun Andrij aševi. a nastavila se i iza smrti Klementa VIII. 396.. koje se svršilo tek 1606.

preko fra Dominika Andrijaševia Du- e N brovanina. „Dokle mi. veli se u proglasu sa kršanskim vladarima vojujemo proti strašnom i vje- nomu neprijatelju i vi valja da se složite.) i •ovdje podnio izjavu lojalnosti hercegovakih glavara i vladike izjavljujui. u kojem mu izjaviše i gotovost. obratiše se hercegovaki vladika V i s a r i o n i glavari hercegovaki. da streseie sa sebe jaram strašni i sramotni. Odavle je Brtuevi otišao u Grac i Prag. On je razvio na gradu barjak cara Rudolfa. krajine 195—196. Narod u kliskom sandžaku digao se takogjer na noge. Najprije *) Lopaši: Spomenici hrv. da se dignu na Turke. da su Hercegovci spremni na ustanak. Tako je došlo do proglasa cara Rudolfa na Bosnu i susjedne narode. da se i itava Hercegovina dii. Godinu dana prije zauzea Klisa. Tu bi se imali kršani pridružiti carevoj vojsci i u zajednici oteti Klis. po malo se pohitiše. Tako Poljiani pod knezom Pavlom Paviem i odmah priskoiše u pomo Klisu. Dominik Andrijaševi bio je pošao u Prag caru (15Q6. a pod utjecajem odbora. I. na papu pismom. inilo se. neka se sve diže na noge protiv Turaka.— 79 — prihvaen. megju kojima se osobito istie Grdan. gdje je dobio privolu od nadvojvode Ferdinanda i cara Rudolfa za plan o zauzeu Klisa. koji je iz Dubrovnika razvijao akciju. 1596. Osnova ta raspala se megjutim. Osobito se odlikovalo katoliko sveenstvo u akciji protiv Turaka. dao mu jedno pismo na Visariona i glavare. a da im se u tom pomogne. . a drugo s preporukama na cara. jer je Klis laglje bilo zauzeti s morske strane.*) Mislilo se okupiti vojsku u Hrvatskoj. zavladao je Alberti pomou dalmatinskih Uskoka Klisom. svoje jade Turci osvijestiše u i prvi mah iznenagjeni. odavle provaliti u Bosnu do Klisa. Papa je lijepo primio Andrijaševia. da Klis preotmu. God. vojvoda od i k š i a.

Za Brgjanima digoše se Pivs nikšikim vojvodom Ijanti. U ono nezgodno doba nije im se moglo ni od kuda pomoi. General L e n k o v i Rudolfovom oko 1000 ljudi i pošao morskim pu- tem u pomo Klisu. G r d a n o m na elu. koji ih pozove. a spasio se tako. Inae su nastojali. ali je Klis pao prije u ruke Turaka. nego je vojska je bilo provalila u Bosnu. Poslije toga prispio je na bojište i Ahmet H a id u m p a š a ( ?). Nije im bilo drago. u kojoj je \bio strahovito poražen. da ustati protiv Turaka. Tijekom god.) godine bukne ustanak u Crnoj Gori ona hercegovaka plemena. Protiv ustaša poslan bi jedan beg. Ustaše megjutim ostadoše osamljeni. ali su ipak morali pristati na to. a onda i ostali bosanski paše digoše vojsku od 10.— klišfci 80 — sandžak Mustafa. nego su oni za se predobili i pekoga patrihtije (31. koji nijesu ratovali s Turcima. 1596. kuda joj se us- maja 1596. kojima se dovezao. da može slobodno poi. da je pobjegao u Klis. a onda iz Klisa okolišajui povratio se k moru. Hrvatskoj se spremala provala u Bosnu. gdje su ga ekale lagje. Kad to oni ne htjedoše uiniti. Mleani. da tim gradom ovladaju. gdje su Draškovi. da polože oružje. igrali su veoma dvolinu ulogu. General Lenkovi zametnuo je s Turcima bitku kod Klisa. borba oko Petrinje. Još iste i i e i jarha Jovana. da što više mogue sprijee dodavanje pomoi opsjednutima. dogje do sukoba u Gacku i tu biše ustanici nadbivend. pa se povuku. Herberstein U . što je Klis pao u ruke cara Rudolfa.000 ljudi i opsjedoše skupio je po nalogu grad. Drobnjaci i Nikšii. Kliska posada predala se uz uvjet. pridobije ga da ostane na koji prizove Grdana. koja su preko i zahvati vlaidike Visariotna i glavara izjavili spremu. da general Lenkovi može preko mletakoga teritorija poi Klisu. jer su oni od davna željeli. miru i Time dakako ne prestaje rad Grdana Visariona. oprosti ustanicima za pokušaj.

— i i 81 — Lenkovi pobjedili bosanskoga pašu Hodaverdi-a serdara A h e d H a f i z-p a š u. pa ga lako zauzeti. Franjo Ili. kamo i Grdan doi. 1597. Kad zauzme taj „gospodin s vojskom" Novi. Luka Senevi i braa Marko i Mate Lepsanovii sve onamo do mira u Zitva Dorogu. veli se u spomenici papi. te su predali papi opsežnu. koji su svi pripravni na borbu. da se napisu našijeh polasku ovih imena u rimskoj velikoj crkvi. Drobnjaci. da je gospodin e e e ovoj zemlji. Bos. Gacko etc. Pivljani. frakalugjera u Rim javlja fra T o o njevac Dubrovanin. i stupio je patrijarh Jovan u saobraaj s papom Klementom VIII. da napišemo vaša sveta imena u naših crkvah. pismu kardinalu Aldobrandiniju on toplo prepo- m U U . Ove su naime godine došla u Rim dVa kalugjera D a m j a n Ljubibrati i Pavao. koji je bio jedan od pomagaa i provagjaa papinske politike protiv Turaka. irilicom pisanu spomenicu. sa svojim glavarima. koja bi se digla na noge. Ovom pobjedom prestade svaka opasnost za ostatke Hrvatske sa bosanske strane. te se pomenujiu s preždnimi svebiskup timi. Poimence se spo- m minju Vid Kovaevi." e O r s i n o. pošlji nam dobra krstijanina. kada bi papa poslao nekoga tn*a Novi s vojskom. vašega loveka. kako jesu i prvi sveti otci pape napisane. I od sada. nabrojivši redom sva srpska plemena. Nastavit nam je dalnju akciju kršana u Bosni Hercegovini. I mi molimo. Rudine. Banjani. Grad je slabo uvršen. neka pogje prema Nikšiu. gdje se skupiti svi glavari plemena iz Crne Gore i Dukagjinske zemlje. Nikšiani. Sada se nabrajaju Zupci. ako blagovoli vaša milost. te susjednim zemljama. koji crkve ljubiti i krstijane milovati. Živahno su iza Rudolfovog proglasa etovali slavonski hajduci protiv Turaka. God. namjesnici sudjeluju slijedeih godina u brojnim bojevima po Ugarskoj. „Ako biste poslali. da se pomenuju u svetih molitvah i na svetih misah. a mi da smo vazda vašoj svetinji podložni i materi crkvi.

Zato se patrijarh Jovan ponovno sa vladikom Visarianom obraa papi pismom.. historiam Bosnae 55 64. jem pismu boji. da papa nije mogao ništa e uiniti. a sam biskup Baiievi svjedoi s ostalima. molei. da je obitelj Zlatari stara bosanska plemika obitelj. da ostane odan svetoj stolici. veliko obilje novih dokumenta za osvojenje U mnogom se modificiraju tim dokumentima zakljuci u radnji Tomia: Klis u 1596. tješi ga u nevolji i uvjerava. Theiner: Monumenta Slav. koji se nastavlja i slijedeih godina. 1 82 — i da ih se lijepo primi da se le nešto za njih uini („n on p a r o e. i i 90—93.— rua kalugjere. z. dalje). izbosanski katolici vjerodajnicu za II. kako se i Ursino u svo. I ovdje je pad Klisa. što su potinjeni Turcima i da ini što više može za njihovo oslo'bogjenje. m. kakove su prilike u Bosni i kako bi najlaglje bilo Bosnu zauzeti*). (Gl. da biti.. da prikažemo jednu zaNekom plemiu daše franjevci cara Rudolfa *) O pokretu kršana na Balk.) Ovdje su štampani brojni novi zanimivi dokumenti. . Pored toga mu je poslao papa i neke usmene poruke. kalugjere lijepo primio i odgovorio 1598. vijeka gledaj: etc. godini. 13. 42. Ostavit emo za sada taj pokret. Zlatari šalje opet izvještaj nadvojvodi Ferdinandu o tome. god. U Bosni nekako baš u to življu agitaciju u i korist doba zapoimlju Habsburgovaca Franjevci. Po svemu se ini. Dakako. Ruvarac: patrijarsima. Merid II. Jeronimu Z 1 a t a r i u. da je i to ostalo bez praktinih posljedica. p. da su to bile „solamente le parole". ini se. na koje papa odgovara u aprilu 1599. kako ne prestaje opominjati kršje Papa 10. da su politike prilike bile taiko rgjave. Od istoga pisca: Monumenta Uscocchorum (p. 1909. m a c o n 1 i f a 1 solameinte con 1 i"). aprila anske vladaoce na dužnost prema kršanima. Dobra je radnja pekim Tomia: Peki patrijarha Jovan etc. a da o „fattima" nije bilo govora. Zatim Jorgino djelo: Geschichte des osmanischen Reiches III. Horvat: Monumenta nova p. poluostrvu koncem XVI. 89. Jovanu na njegovo pismo. Papa ga svjetuje..

Pošto Deli Husejina nijesu mogli svladati. Dželali Hasan paša imade burnu prošlost. izvještaj spljetskoga nadbiskupa Mark Antonija de Dominisa. 6* . zae ovdje zulumari ti. ponajviše Jevreji sa svojim imetkom. ili poetkom 1603. Ovdje je „pisar" i umro. Muhamed. stoljea u Bosni. koji je „pisar turski „crnog pisara" z i (scrivano). koja ss odigrala prviii godina 17. God. *) nationi. došao je u Bosnu za namjesnika E)želali Hasan paša (Karajazidži-Deli Husejin).*) Ovo ime dolazi i za Qui habbiamo un concorso di mercanti di varie massime hebrei. godine pošao je protiv ustaša sin Sinan-paše. koji javlja u Rim. a" ili k a r a-j a- n paši. digao se u Rohi (Sirija) protiv sultanove vlasti nekadanji egipatski beglerbeg A b d u 1 doskora bio poznat pod imenom Ha 1 i m. a svoja carska prava ostavio je bratu Deli H u s e j n u. dok nije napokon uspjelo Hasan-paši Sokoloviu. 1599. im je Kurd stigao u Sarajevo.— 83 — nimivu epizodu. morao je otii u Ugarsku na bojno polje. Imademo jedan. d UH use i i sultanije. Dželali Hasan (Deli Husejin) megjutim. jer se boje tiranije. Husejin ibio je u Carigradu mueH' i pogubljen. che fuggono dalle piazze turchesche della Bosna et Seruia. da potjera pisara i njegova brata Deli Husejina u planine. U toj borbi izgubi život Hasan-paša Sokolovi. Nekako koncem 1602. rogjakinje i i i vjerenika. 1598. a u Banju Luku posla drugog po. kojem je uspjelo „pisara" ponudom jednoga sandžaka sklomuti. con le merci ex richezze loro. koji je nastavio borbu s azijskim namjesnicima. ž i. da je sultana Husejina izruio. da iz Bosne i Srbije bježe mnogi trgovci. Mjesto njega došao je za muselima u Sarajevo njegov ehaja Kurd. stekao je jakoga saveznika. prije no što Je pošao u Bosnu. Megjutim „pisar" se opet odmetnuo Turska je imala silnih neprilika. što je izvagja u Bosni namjesnik bosanskoga pase „Scrivana". da je sin S n a n o v e žene. Ovaj se dao proglasiti sultanom Husejinom i poeo kovati svoj novac. koji je tvrdio. dadoše mu namj-esništvo u Bosni.

) . U Carigradu su riješili ovu aferu tako. osobito ge•neralom Koluniem. da im skine s vrata Dželaliju. da je mislio. da pogje Dželaliji u pomo.. a neki softa Halil Stonjanin ga ubije. da je hrvatski general Vid Halek stajao u pripravi. U Beogradu ga napokon uhvatiše. p. prijavivši 'nijegova šurovanja s Mlecima i koji je Ahmedpaša Dugali i dolendosi la confinante terra tutta della gran tiranide d'un luogotenente del Scriuano. 104. (Horvat 1. pobježe Dželalija iz Sarajeva sa jedno 100 konjanika u Beograd.) Pošto je Dželalija u Temišvaru provodio zulume. Dželali je megjutim svladao Sefer-bega^ sada lutao po šumama i udaljenim mjestima. Dželali je megjutim stradao kod Budima izgubivši veliki dio svojih eta. koji bi mu je imao doi u pomo sa 6000 ljudi. Mlecima i papom. a s ostacima se povrati u Banju Luku. ako je ovaj zaište. ida je Dželalija bio premješten u Temišvar. morade i odavle otii. Dželali se sada obori na Bošnjake i poe ih progoniti. da bi htio postati kršaninom. a u Bosnu dogje (1 604. Kurd nastrada u Sarajevu svjetina mu zapali kuu. gdje su ve bili otjerali njegovoga muselima.. koji se iz Ugarske bio povukao u Beograd. Ovaj da se održi poe pregovarati s carem Rudolfom. ne bili pomou (njihovom zavladao Bosnom. izjavi. 84 — Dželali-|u u vatikanskim izvorima. Pošto mu nije za vremena stigla pomo. Po svemu se ini. odakle se potužio u Carigrad na Bošnjake. ili jednim njezinim dijelom neovisno od sultana. Ovdje ekao bratia K u u k-b e g a. Kasnije se Sefer iznova oporavio i (bez odlunoga boja potisnuo Dželaliju prema Sarajevu. nadvojvodom Ferdinandom. da se obrane od ovog haj- duka. Bošnjaci. c.. Pregovarajui s Koluniem. Zanimivo je još istaknuti. samo da ga ne uhvate ete njegova protivnika. s krajiškim generalima. proglase nekoga Sefer-bega pašom i namjesnikom i spremiše tužbu serdaru 'Lali Mehmed paši Sokoloviu.

da stoje u neprestanom dodiru s papom i carem ili carevim ljudima. ida su ovdje Turci u zajednici s hrišanima i i kršanima zakljuili pokloniti se caru Rudolfu. p. poznata carigradskoj Na i to stiže iz Carigrada zapovijest. 1912. Megju potpisanima spominje se Husejin Spahija. da podnese ispred njih izjavu lojalnosti. 1604. o.. sr.*) I u godini 1603.). Avanturisti koji kola Draškovi. 1606. god. da se ubije on brati mu Kutik^beg. (Sarajevski List br. jednom vrlo agilnom agentu. Ovaj Draškovi. Truheika: Prva hercegovaka izjava lojalnosti Habsburgovcima godine 1604. c. da se dalje vodi akcija oko oslobogjenja kršana od Turaka. te povjeriše fra Dominiku Andrijaševiu (Andrašiu). javlja se nekaki bosanski plemi Ni- imade tajne planove za zauzimanje Bosne. c. God. Njegovu akciju pomažu osobito bosanski franjevci. God. Važno je pri tome sastanku. te 1606. Horvat Bašagi 1. u koliko su bila 85 — vladi. god. Theiner 108—109. (Glas 55. javljaju se od Uporedo sele sve više. 1. 317—320. da ga preporui španjolskom kralju (Filipu III. knez Stjepan Miloradovi i dr. Horvat 1. nije baš od papinskoga nuncija bio prikazan u najboljem svjetlu. c.) ložiti. ije se ime dulje vremena spominje. **) p. zatim patrijarah etc.— papom. Ovog istog fra Dominika preporua nadvojvoda Ferdinand papi Pavlu V. s ovom framjevakom akcijom i traje i vojvode Grdania. imade mnogo nastojanja sa strane kršana u Bosni i Hercegovini i Albaniji. p. sastade se veliki zbor naroda u Ravnome iz Popova i Zažablja (od 2abe planine do Popova). 426—427. jer da mu on raz- e kako da se zauzme Bosna i moli ujedno papu. Tomi: Pokret Srba u okolini Klisa 1603. Klai V. Jorgalll.**) Megjutim je iza duljeg pregovaranja bio sklopljen mir izmegju cara i Turaka kod utoka rijeke 2itve u Du*) ona patrijarhe Jovana O ovoj epizodi c. 323—327. zatim i sa španjolskim dvorom. 73. 442.. 54.) Tomi: Peki . Za njega znade i nadvojvoda Ferdinand i papa.

jer su do sada Turci nametali sami svoje uvjete i pogodbe. Bosanski beglerbezi od ovoga vremena nijesu više ni pomišljali. Hrvatskoj ostade Petrinja. sklopljen izmegju Turaka i 'kršana. Vremena velikih provala bijahu prošla. da ovladaju ostacima hrvatskoga kraljevstva. uope bio prvi mir. Imat emo još prilike kasnije vidjeti. . da je audalje strijski dvor uza sav taj mir podržavao i veze s raznim proikuratorima kršana iz Bosne i Hercegovine. Moslavina i azma. ali praktikih posljedica nije od toga Ovo je bilo.— nav i 86 — snjime bi dovršeno 14 godišnje ratovanje.

N m torni sultani na Murata valjanosti roditelji nijesu znali. koji je morao pokvariti disciplinu.IV. željni zabave. i XVII. Istina je. vijeka iznijela novih pobjeda i osvajanja.) DO DRUGE OPSADE BEA (1683. makar se u njoj pokazali znakovi opadanja.) Prema kraju XVI. „ove najbolje vojnike svijeta". Za Selima i III. „sinove sultanove" ili kako ih jedan Talijan zove „stijenom vojske" (rocca del' esercito). Mnogi jenjiari zadržavali su se i bez znanja svo- . i XVII. ali znakovi slabosti javljaju se i odviše oito kao i posljedice te slabosti. šta je da rade. vijeka opaža se u turskoj državi openiti nazadak. uzimah su u jenjiare mlade carigradske Turke. a kao posljedica ovoga sve slabija disciplina u turskoj vojsci. VAŽNIJI DOGAGJAJI U POVIJESTI BOSNE OD POLITIKOJ ŽITVA-DO- ROŠKOGA MIRA (1606. da je ta vojska izgubila sasvim svoje dotadanje znamenovanje. Valja samo razgledati jenjiare. još uvijek krajem XVI. s kojima radi njihove nei nagradu u podijeljenju timara. Razlog ovome nazatku valja tražiti u lošim osmanlijskim vladarima onamo iza smrti Sulejmana Silnoga. pa bi bilo pretjerano govoriti. i Tako nepo- unišao megju jenjiare jedan neškolovani korni elemenat. pokvareni. vijeka. da je turska vojska. nijesu više svojom prisutnošu davali poticaja jenjiarskoj smionosti. Neko su oni pratili u rat posveenu osobu sultanovu i štitili ga. Pred njegovim oima oni su poinjali junaštva i išekivali od njegove pravednosti priznanije e okraju XVI.

inajesu više bili stara osmanlijska kavalerija. tugjinci. Ve e kako su pred njegovim pendžerima pili u njegovo zdravlje. tako je . Imade brojnih sluajeva. da kojeg inog lania Osmanove kue podii na prijestolje. da se oslobode svoje dužnosti. a i u samomu Carigradu.000.000 služilo ih je u Carigradu kao sultanova garda. Mnogom kasnijem sultanu grozili su se. plijen i ast. Dohoci državni spadoše. vlast sultan. Kako nosti i je državni red popustio u vršenju duž- po istim uzrocima popustio i na ostalim stranama. Nasljednik Selimov. Tako je nerad i lijenost sultana iz jedne školovane vojske. gdje se spahije otkupljivahu. da ne moraju u rat ili se služe protekcijom dvorskih ljubimaca i žena.— jih pretpostavljenih. morao je mirno podnašati vrijegjanja sa strane jenjiara. M'urat. Dogagjalo se esto. i sam Nije puno Ijemana Velikoga bilo bolje bilo ni sa spahijama. zadržavali u udaljenim selima na granicama carstva. on je morao mirno gledati. Ovi su u to doba bili na ulici turbulentni elementi. kadkada i o 150.000. 30. da su se oženjeni jenjiari. govori se samo o 200. Dobroga kovanoga novca starih naredaba. uinila jednu pretorijansku etu. Sulejman Silni drhtao je pred njima. 88 — kao nezaposleni seoski stanovNišta više nije bilo neobino.000 raunalo se valjanih i dobro opremljenih. što azijskih spahija Godine 1592. u&kratiše mu posluh. Za Suje 300. državna blagajna nije mogla namirivati potrebe državne službe. koje su se bojali gragjani. koji su uznemirivali mirno stanovništvo. Nestalo je vjerskoga u s 'h i t a i pozauzdanja velike mase u božansku štitu. A i oni. s osobitom dozvolom. Pokazivahu se pijani u javnosti. nici. koji su dolazili. 10. koja j'e nekada mislila samo na rat.000 što evropskih. da spahije nijesu više na odregjeni dan dolazile na mjesto odregjenja. a kad im je aga zabranio piti. Ostalo je bilo zlo odjeveno i s lošim konjima.

da hvata pijane vojnike. te vrijednih muževa. kojega su njegovi vlastiti veziri potkupljivali i koji prodavaše beglerbegluke. spremio na stranu ratu s Perzijancima kratio se sultan 50 milijuna. Muftija S u n u 1 a h dobacio je u lice sultanu. IV. pa da ih kazni.) IV. sina jednoga trgovca s pirinem uinio je agom jenjiara. uinio pašom. Carigrad se pretvorio u ljudsku kasapnicu.) sultan Murat III. Sve stranice turske povijesti ovog doba pune su imena i zaslužnih. koji ga razveseljivaše Murat : umjetnošu. koji su izgubili život „na božijoj pravdi".. Pri tome su stradali i krivi i nekrivi. 217-223. itd. (1622. „vdiki car ali grozan ovjek" ušutkao je jenjiare. koji su vojevali na elu svoje vojske i pronijeli slavu turskoga oružja na sve strane svijeta. U Ahmed pridonijeti iz svoga privatnoga imetka za ratne svrhe. da je skot i kukavica. izazvali su Vojska nije više strahoviti jenjiarski ustanak. Nekada su sultani izjavljivali s ponosom. te mu u sveanom govoru dozivao u pamet velike i slavne dane Su- lejmana Velikoga. Nijedan od njih nije imao nikakve priprave za svoje zvanje niti je iime pokazao sv oj talenat. Postavljao se sam na elo vojske i energiki poeo istiti i ubijati. koji ga je u banji posluživao. visokim državnim inovnikom. ma un gran tiranno insieme") dolazi suludi I lb r a h i m. a saida je (1592. a mjesto nijega idolazi dosta nesretnom financijalnom politikom nekih velikih vezira u kolanje loš novac. Osman pade kao žrtva Osmana jenjiarske urote. Jorga ga karakteriše.— 89 — nestajalo je sve više. ali i veliikoga tirana („un gran re. koji je Pokušaji sultana (1618. Ovo je sultan. da se povrate vremena sultana. jednoga svojom atletskom Cigana.*) *) Prema Jorgi III. htjela.). . 53. Iza ovoga „velikoga kralja. da nemaju privatnoga imetka. htio. da reformira vojsku i nou hodao okolo. pripovijedajui slijedea njegova djela On je svoga slugu. a jednoga bakljonošu beglerbegom. 427—435.

ratno vijee u Gracu. da je time mir osiguran. Mirom u Žitva-Dorogu ni jesu prestala etovanja na Krajini. Nema i kamo bolje nego drugdje i s p a h e još uvijek v o u u i j j j 1 t rukama. Cazin. da je bosanski paša na tužbu radi narušenog mira. Zaludu su tužbe sa strane generala hrvatske Krajine na ova etovanja. ljaju. Turci su uvrstili iznova neke tvrgjave kao Biha. Vuk Frankapan izvješuje god. r a n u V a s u z em okup o u sVo m t 1 pograninim zemljama svakom zgodom velikom vatrom. osobito. Sukoba bivalo je sve do god. pa sve do Senja i Prietovanja kao morja taiko živahnoga komešanja sred'inom 17. 1625. i i M i .— Ovim sam samo u da je 90 — naglasiti. Primjera otpora sukoba s pašama m a d e u toku XVII. premda je baš vojniko uregjenje u Bosni kud i bosanske u samo jakoga namjesnika. pou s t a j-b e g Liki javiše pjesmom proslavljeni buljuk-baša Mujo Hrnjica od Kladuše. inilo sie u prvi mah. Bošnjaka iz Šehera. Krajiški Turci na- Novoga da osvoje gradove predjele oko Gline KoNikada nije bilo. i i rane. poevši od Dubice Kostajnice. a još manije pogranini sandžaci b i h a k i i liki. veli Lopaši. ali mali krvavi rat na Krajini plane sada upravo najveim bijesom. Domai elemenat postaje prkosniji prema centralnoj vladi nerado gleda namjesnike ug n c e. ako i ne ovako oito kao u drugim dijelovima carstva. vijeka v š Neredi i razbojstva u zemlji sve se eše javi 1 j i i j i t j i i i i le. kad se na Krajini. Bosanske paše nijesu marile za ustanove mira. koji bi c e n. tada su poravnane megje na Krajini izmegju turi skoga carstva i Hrvatske. na Krajini. u doba namjesnikovanja Murteda paše. i u Bosni i Hercegovini. vijeka. zabranio krastoje. 1638. najkrupnijim crtama htia tursko carstvo pošlo unatrag. Bužim itd. Ove pojave nazadovanja pokazuju se.

sina Vukova Bišanima. Hammer Lopaši zovu ovog pašu Dudže(?) o. Zbog ovoga otkupa porodi se velika smutnja megju krajiškim glavarima. na- Jankovi. Gašpara. Otac ga otkupi za 12. vogju krajišnika na Korani i uhvati ga živa. t.*) Dakako da ni sa hrvatske strane krajiški kapetani nijesu mirovali. Sr. da e dati 12. ali da i i 1 valjskom polju (1637. i — s krajišnicima opširni prikaz u Bašagia a i 69-70. .)**) Ime spominje se i u paše jednoj drugoj akciji. 197 198. su zaista primili za otkup i poslali svoje ljude s tužbom u Carigrad. koji je nalagao porti. p. Hammer V. spominju se borbe izmegju ogulinskoga kapetana Gašpara Frankapana. godinu. još c. Gašpar potue D u r a 1 j u. Za Jankoviem pojagmi se i bosanski paša Mehmet budimski vezir Musa. Mnogo je spominjano **) Lopaši: Spomenici hrvatske krajine II. koji ga zatvoriše u B u ž i u. Njega je konj u žestini kreševa pod Ostrošcem odnio megju Turke.) Tom je zgodom bio žrtva mladi asnik Petar sin kapetana Križani-turnja. 1635. pa i sam sultan. koliko Mehmed Vue smo u *) svoje doba govorili. Mirom žitva-doroškim nije prestalo gibanje kršana na Balkanskom poluostrvu.000 talira i srebrnim posudama i on 1643.000 talira j. m svoga oca u kapetaniji.000 talira otkupnine za nj. koji se napokon svršiše time. 278. kada je zgoda etovati u Hrvatskoj.— 91 — veom vojskom L im je naustice dozvolio. Vuo imade itav niz okrslijedi Vuo. Isti Gašpar razbije Turke krajišnike na z ajiškim poglavicama prodiranje s palež na kršanskoj strani. stoljea i o kojem toliko. Uzrok svim tim smutnjama bijaše zloglasni bosanski defterdar Z 'e n i a k. Ova afera skrivila je i pad namjesnika Vue (1639. Lopaši: Biha etc. koje je zaelo pod konac XVI. stavlja ovu epizodu borbe u 1642. da su krajišnici pristali. Muhamed šaja s krajišnicima. 101. God. da mogu svagda. da je Jankovi sin velikoga carskoga dostojanstvenika i da su krajiški kapetani primili 40. D u r a i j a zaglavi negdje u tamnici.

patrijarh P a j s i j e. 135 Ovaj dokumenat u ***) Horvat 1. spominje njegov na- s sljednik **) Pa j sije. izvode Jovana Tomia: i dalje. i etnografskoga stanovišta na. koji urotnicima predsjeda. p. N a j z n a t « i j i spomenik ove akcije je sastanak urotnika iz Srbije. 228) morao je Jovan ve prije umrijeti.. Kao glavni prokurator kršanskih naroda u Turskoj spominju se r i s t o 1 d T a r n o s k y.nov b r a 1620. jer se god. ali u tom pokretu ime pekoga patrijarha Jovana vojvode Grdana. zatim fra a rGjorgjo Bjelavi glasoviti I v a n T o m k o n a V i . 354. 1. Megju urotnicima nalazi se i nasljednik pekoga patrijarha Jovana. Urotnici sastali se u Beogradu pod izlikom. koliko su im njihove sile dopuštale. osobito Urban VIII. Urotnici se nadaju pomoi od španjolskoga kralja i pape. Hercegovini nastavio je akciju brat nikšikoga vojvode Grdana. e u B e o g r a d u ll. Ondje i mnogom obara Peki patrijarh Jovan p. Horvat c. godine. istorijskoga puci.— bilo i 92 — — akcija prestala. da se u stvar miješaju sve više avanturistiki elementi. zatim kršani u Bosni i Hercegovini trajali su sve onamo do 1646. godine. Njihovom smru (1614. . akciju megju balkanskim kršanima.**) I Austrija je stajala u svezi s prokuratorima i delegatima osobito iz Bosne.*) 1612. 345-350. p. Bosne A 1 i Hercegovine.***) Sa strane austrijske spominju se grof Juraj Ludwig *) Po Dimitrijeviu: Odnošaji peskih patrijarha Rusijom u XVII vijeku (Glas 58. od kojega imade opis Bosne s geograf- Atanasije Georgiceo. 1611.) nije respektive ta se opaža. vitez malteškoga reda. neak spominjanog Bertuccia. koji su se ve i pod kraj njihovoga života sve eše javljali. nastavljali tu baštinjenu politiku protiv Turaka i pomagali. c. kako bi se najbolje mogla zauzeti. popis urotnika. da se dignu osobito Arbanasi. da sultanu platiti danak. Pokušaji. Prema tomie se vidi. da su pape i sada. i G o re em Crne b an i j e U H o ijem emo izvješo Bosni na drugom mjestu govoriti. i taju M i skoga.

p. a drugi su šizmatici. u kui grofa Mansfelda. da im je do sada uspjelo narod zadržati u vjernosti prema caru. ali da dalje ne moi. CarloScioppo našali ova pitanja. koji su pregovarali s delegatima naroda. od knezova. O Jahji pogledaj: Jorga IV. 59. s k o r a t u do svoje smrti u Kotoru (1 649 ?) za. Teško je rei. a nazivaše se sultan Jahja (Jacchia). Tomi: Glas Donosim prema Ruvarcu: (O koji je sima) 68. ne moi oni ni velikim novanim sredstvima uzdržati narod. Na jednoj konferenciji. koji se izdavaše za sina sultana Mehmeda III. da ima vjerovni list i punomo od srpskoga patrijarhe M (Pajsije). vojvoda i naroda u Bosni. T a r n o s k y je uvjeravao. god. akcije.*) ajem *) nam se na eh med p a š u njegovim imenom skopana i akcija protiv Arbanasa. o kojoj smo gore govorili Povratit jer je s M Vuu. da li su svi ti delegati sasvim ozbiljne namjere imali. jer da je samo jedna treina katoHka. da se pismom pozove peki patrijarh i vlaški vojvoda. imali uspjeha.. koji su zbog svojih linih interesa izsvi Ovi U m . Crnoj Gori i Albaniji. Ruvarac oštro sudi o pregovaraima franjevcima (p. 93 — zapovjednik varaždinske Krajine (od 1631. iznio ova austrijska pregovaranja. da sebi ne traži drugog pro- G divi. 66. Bjelavi i Bošnjak Mihajlo R arekoše Bošnjaci. jer ovo doba pozna veoma mnogo avanturista. da pošalju na dogovor svoje ljude. peskim patriarpo Marešu: Aufstandversuche der christlichen Volker in der Tiirkei. : prijedlozi i pregovaranja nijesu tima akcijama igraju ulogu i dva probisvjeta jedan Grk. . e e tektora.— Schwarzenberg. a igra neku ulogu i u tzv. on se pisao i „conte delli Montinegri" (Monte-nero). pri kojoj je bio Schwarzenberg. p. 85.) i prijatelj njegov grof a n s f e 1 d s k i kao oni. držanoj 1636. Fra j o r g j o B j e 1 a V i preporuivaše.). koji su po svoj prilici stajali pod u t j e. kandi j. Hercegovini. tim Nijemac (Schoppe). Ako sada ne bude pomoi.

— i 94 — to u dadskog d g i 1 i u s t a n a k. dao nešto miraza i inašao im zarunika. Godine 1623 1626. 271 o. Jorga IV. vijeka služit nam opis slijedeih dogagjaja. da je svakoj curi i udovici. pa opremi tužbu (mahzar) Murtedi paši u Banju Luku.*) (1638.**) Interesantno je nastojanje ovoga paše. Odavl'e se brzo povrati i pozva zvornikog. Mehmed paša došao je s misijom iz Turske. 62. što i *) Hammer 67—68. . odvratiše ga od njegove akcije i on je imao po nalogu porte poi. kad su Aiibanasi izmegju Soluna i Skoplja i oni od Podgorice. Tako je što milom. da ispita ovu aferu. a što opet neprestanim ratovima. **) p. što ga Vuo Vuo — e Murteda paša N ov ošeh eri an j i n. ibio'je namjesnikom u Bosni rata. zv. c. hercegovakog i likog sandžaka. c. p. Bilo je je doba t. 21. dade se premjestiti u Osijek za muhafiza. Ucjenjivanje trgovaca i doekivanje putnika dozlogrdi stanovništvu.) Ovo je ujedno i jedini vidljivi znak katolike akcije ovoga vremena na Balkanu. Paša je morao opremiti svoje ljude. i dalje. Mehmed bojei se Mleana. da podigne broj puanstva u Bosni. te s klementinskih planina digli ustanak. Murteda bi svoju akciju provodio tako. da se sa svojim etama skupe na Gatakom polju. koji je svršio potpunim neuspjehom. da ih pokori. kojima je uspjelo rastjerati ovu razbojniku etu. koji su nastali radi razmirica zbog megja. h a g- porta vodila. a i stradala od studeni. koje je veoma opalo što iseljivanjem u Ugarsku Slavoniju. p. Za ilustraciju prilika u Bosni prvih decenija XVII. ako su bile siromašne. a vogju im pogubiti. U Hercegovini odmetnu se neki Kopuzdzi u hajduke i sabere oko sebe cijelu etu razbojnika. da mu zlatom ne kupe glavu. Uz dosta teške napore. jer im je vojska bila slabo opskrbljena živežem. Bašagi V. Megjutim nemiri na mletako dalmatinskoj granici. Bašagi: o. uguši on ustanak Arbanasa.

što ih je Turska vodila u Evropi. došavši u Bosnu. Abasa Mehmed paša proganjaše ve u Armeniji velikom žestinom jenjiare. digao ustanak. inei velika nasilja po Bosni. koji je na gatakom polju lov lovio. 63. U zajednici s jenjiarom O s m a n o m. m e d p a š a. ali izgubio imetak. koji je kao prijašnji bosanski defterdar imao mnogo toga na duši. da mu što bude više mogue otešaju upravu u zemlji. Mustafa pobježe živ. Prijepolju i Hercegovini. naišao je na jaki otpor združenih begova i jenjiara. raspršiše Ljubovia ljude. Megju begovima istiu se osobito Mustafa beg L j u b o V i (Lobogli) iz Gacka. da osvetiti smrt sultana Osmana. Ve pri svom dolasku dao je oduška svojoj mržnji protiv njih. te ih je mnogo dao pogubiti u Taslidži. U boju pogibe jenjiar Osman. da u zemlji uini red i da si pribavi poštovanje i poslušnost. pa je sada. p.**) Abasa paša pošao je iza toga u Dalmaciju. a u tome su ih pomagali i domai ib e g o v i. Zadaa mu je bila. a imetak im bude konfisciran. te se sada bojao osvete i kazne. Bašagi o. Abasa Mehmedpaša. koji su poprijeko gfedali toga tugjinca i ovjeka niska roda na elu zemlje. koji je došao s ddbrom namjerom. V. On je bio namjesnik u Erzerumu. 173—174. Abasa i njegovi pratioci. 64 veli. Jenjiari opet sa svoje M e Sokolovi strane nastojali su. da stane na put neprestanim ari *) Bašagi o. napade on iznenada Abasu.— 95 — silom sklopio na hiljade brakova. |e Mustafa iznio živu glavu. Od ostalih namjesnika istie se A b a s a e h. c. te je pod izlikom. p. Sva trojica izgube glavu.*) Za njegovog namjesnikovanja kao i za njegovih pretšasnika sudjeluju i Bošnjaci živo u svim ratovima. ali dopade lukavošu kao još i druga dva Ljubovia: Hadži Suljeman sin mu Omer ruiku Abasinih. c. **) Hammer da . izvrsni strijelci. nastavio njihov progon. Abasa pašu pradobije veliki vezir Husref postavi ga za nai mjesnika u Bosni.

67. 70. c. Hammer Bašagi Potanje njemu Bašagi o.*) Ni neposredni nasljednici Abasini nijesu kao namjesnici imali ugodnih dana u Bosni. Saliih paša Mostarac morao je svladati veliku 'hajduku etu oko Banje Luke. 279. koji je u svim* spornim stvarima. koja je nekoliko godina robila i palila i po Serhatu i Krajini. zamijeni u Bosni Š a h n paša. a onda se bacio na hajduke Herce„kojih je bilo na svaki kraj širom Bosne govine". ali ne uspije. koji je najprije maknuo Z e n i a k a. . da je to nekakva žena Rabia iz kliskoga sandžaka. p. ****) o. od ruke sultana Ibrahima o Gorga ***) c.**) On je na putu u Bosnu pao s konja slomio nogu. Mleanima. kaže za nj Hammer. veliki vezir poginuo V. zloinakog idefterdara. Mjesto njega upravljao je zloglasni defterdar uh a m e d Z e n i a k „einer der grossten Blutegel i M tiirkischer Finanz". 49. 175. p. Najviše ih je bilo u jugozapadnoj i zapadnoj Bosni. *) Hammer Kao IV. da je Abasa skoj granici. uspije.. koji je u Sarajevu iza- zvao pravu pobunu. koji su u Carigradu tada još bili uplivni. odluivao uvijek u korist komore i štokakve nezakonite stvari priznao državi na štetu privatnika. gdje je vazda kao bilo sukoba. veli Bašagi. Kad je ovaj uhvaen. postavivši poseb- noga „muftiju k o m o r e".— kanjima i 96 — i borbama na dalmatinsko-mletakoj-turna ostaloj krajiMi sandžakom pokuša zauzeti Zadar. On je iz- mislio nova sredstva iznugjivanja.). ispostavilo se. Zajedno s kliskim morao ostaviti Bosnu. rodom iz rogatikoga kraja.****) o ijem doba smo naprijed govorili. **) V. Važniji dogagjaji padaju za namjesnikovanja Saliih paše Mostarca. koji je došao u Bosnu 1636 god. On uspostavi tako sii i Vuu. kojoj je stajao na elu harambaša Ibrahim. p.***) Bašagi pripovijeda i o neikom porezu na kuu („šajka bedeli").

Ovo sve doprinese brzom opozovu Ibrahim paše. nego su poduzeli protuakciju. Važnija je zadaa zapala Bošnjake u borbi na tursko-dalmatinskoj granici i u samoj Dalmaciji s Mleanima. sudjelovali su u tom ratu na Kreti i bosanski zajimi i timari oti. Mleani osvojiše natrag Novigrad. 1647. zv. Krajina i Primorje. 71. zamjenik Tekehje. postiže jedva nešto malo uspjeha u Dalmaciji. Megju inim pade im u ruke Makarska. a mletake ete. knez Posedarski i Da su Mleani bolje poznavali našega naroda. Liki sandžak pade s 2000 ljudi pod Novigrad i zauzme ga. harambaša uveni Ihja Manduši. zv. Megjutim Mleani ni jesu ta.*) Kada je godine 1645. . a neke druge gradove dosada u turskim rukama zauzeše i oboriše. koji nijesu mogli popraviti teških gubitaka. planuo izmegju Turaka Mleana t. a s njom i t. k a n d i j s k i rat. Novi paša. a Mleani zauzeše i spališe Knin. Bosni Uspjesi Mletaka prouzrokovali su u opi strah. Osobito se u tom etovanju proslaviše drugi. p. sa 6000 jenjiara i 2000 spahija osvanuo u Dalmaciji pred Šibenikom i poeo ga opsjedati. a 1648. pop Stjepan Suri.— 97 — gurnost u zemlji. Ovaj je g. kogjer mirovali. pade im u ruke i Klis. koga zamijeni „neiskusni haremski elebija" MustafaTekelija. Smiljani. Za njegova vezirovanja prenesena je stolica namjesnika iz Banje Luke u Travnik. Tekeli paša morade odustati od opsade Šibenika. koja je svršila znatnim turskim neuspjehom. U Bosni je bio godine 1646. ud **) Hamrrer V. Bašagi pripovijeda. namjesnikom Ibrahim paša (G a b e 1 j a k).**) ali su poticali portu na ratovanje liki sandžak Ali-beg (Halil beg?) i njegov sin. ojaane domaim elementima Hrvatima i Srbima prodriješe i na bosansko podruje plijenei i harajui. koji se protivio ratovanju s Mleanima u Dalmaciji. bili bi još više uspjeli protiv Turaka. 409. da su Sarajlije gra*) Ibid. koji je trajao i preko 20 godina.

'**) U pomo je protiv Mleana. da je Bernard o. te se sada u Bosni polagala velika nada u 1 e a'n e. Jorga IV. te bi im valjalo posvetiti poseban studij. nije Ako je taj izvještaj istinit. za koju kaže jedan izvjestioc. da je 1650. što je najbolji dokaz abnormalnih tadanjih prilika. s Arbanasima pod Fazli pašom grad Kotor.). Tomi: Politiki odnos Crne Gore prema Turskoj 1528—1684 (Gl. 376 dalje. molei piti. 17^19. Ljubi: Rukoviet jugosl. bio je naime produljen mir Austrije s Turcima. godine. da su bosanske spahije nerado vojevale na dalmatinskoj granici i radije "išle u Ugarsku na bcH jište. p. Nešto uspjeha u borbi protiv Mleana postigao je A 1 i-b e g e n g i . .) Bašagi veli. kada su granice iz- iz- i Dalmacije konano uregjene.**) U doba ovog *) L vnu ve da do- prla do Šibenika. 27. 22 namjesnika. da se brane od neprijatelja. Iz toga izvještaja saznajemo. ***) Horvat 1. Grad je obranio Anton i i o rata pojavi se u Bosni u kuga. samo da ne moraju onamo „jer da vole biti u Budimu tri godišta. nego li na Klisu tri nedile i volimo u M M Budimu iesti prou i vodu golu (piti). Ne e. je ta **) p. 379. listina (Starine X. za kojega veli Bašagi. ali ga megju Bosne engi nije mogao zauzeti. godine bio imenovan beglerbegom Hercegovine. valja još naglasiti. 68. u zemlji vladalo veliko bezi mijenilo se Za ovoga rata iza odlaska T e k e 1 p a š e do 1671. da idu na Klis i nude novaca. nego na Sarajevo Klisu cukor zobati i maruvlasiu dolaze i Hercegovci.***) i (1663. Godine 1649. p. 1657.— dile 98 — Ne po polju šaneve. i situacija u Bosni baš bila ružiasta glavlje. koji su još prilino tamni. Ali-beg opsjedaše god. Sauvao nam se izvještaj nekoga Bošnjaka Matije i 1 a k o v i a. c. 90. 87. koji izvješuje o tadanjim traljavim prilikama u Bosni. Hammer VI. c. da su Mleane u Dalmaciji i Bosni živo pomagali Franjevci. zalazei u detalje ove vojne.) Horvat 1.

Krištofa DeHšimunovia. koje je morala raja kasnije pod silu da plati. kako je bilo na hrvatskoj Krajini. dolazei u lini dodir s bihakim sandžakom. te sagradio na Uzavju kule. da vidimo.— 99 — i kuga donesena iz Dalmacije na poetku rata. Radi megja izmegju Bosne i Dalmacije pregovaralo se sve onamo do god. 1642. Od kada je u Bihau zasjeo kao sandžak Mustajbeg Liki. svladao je Mustaj-bega kod Križani Turnja knez Juraj Frankapan. Solin i Vraniu. ali nije bio likim sandžakom. a mnogo odlinih Bošnjaka ostade na bojnome polju. Konja i oružje pokloniše tadanjem karlovakom genera lu grofu Josipu Herbersteinu. c. da bilježimo sva manja etovanja opjevanoga Mustaj-bega. p. 73. Mustaj beg poginuo je na planini Komandi. kad su konano Mleani dobili Klis. od kojeg se on iskupi sa više tisua dukata. dok su n. Obiteljsko mu je ime bilo Hasumovi. Narodna predaja ga zove likim begom i nema sumnje. 1656. godine. zapovijedao bihakom Krajinom. bilo je ovdje veoma živahno. pr. Lopaši: Biha etc. koji je stolovao u Kninu ili Vrani.. **) — 7* . da je bio po porijetlu Lianin od roda Lipovae i da je imao ženu Marulu. Mustaj-beg bi izruen generalu Herbartu Auerspergu. a on zabasa megju kršanske vojnike. kako to izvješuje general Vuk Frankapan. Po svoj prilici imao je on svoje obiteljske dvorove na Udbini. Vratit emo se malo unatrag. pa mu Otoanin Mikulica Oriškovi odrubi glavu. nego je od god. 1671. Narodna pjesma zove Oriškovia Jovanom Uzavcem. God.**) *) Bašagi o. 104 105.*) spominje je odmah Kandijski rat svrši se konano 166Q. eta mu bude raspršena. 20 godina kasnije susrete se Mustaj beg s etom glasovitoga viteza na Krajini. p. ker Alaj-bega likoga. morali Drniš. Sam Mustajbeg pade u ruke pobjednika. Palog junaka vojnici su na gadni nain rasjekli. koji da je dobio za svoje junaštvo od cesara sedam kesa. Nije ovdje mjesto. Knin povratiti Turcima. koji je izvrsno poznavao prilike u Bosni. Skradin.

Mleani su bili u dugotrajnom ratu gotovo iscrprije ili kasnije pljeni. mejdanima nije bilo po itavoj turskoj i hrvatskoj krajini za više godina ni kraja ni konca. Ovdje se nastani Mujo s braom Halilom Omerom. da se zarati s Austrijom. nije i glasu Stjepan Maljkovi. ali je Turci 1633. koji ga iz zasjede ubije u Petrovoj gori.**) God. god.*) Kada je raja morala ii na vojnu. takogjer opjevani buljuk-baša. koji je uz Uskok- Radovana desna ruka Mustaj-begova. Mujo Hrnjica stee milost u banjalukoga paše Sarhoš Ibrahim paše Mej j i mibegovia. M u o H r n c a. i . a Turci su bili uvjereni. Ovdje i Mustaj-begu. Na stolici velikog vezira sjedio je koji je tada Ahmed Koprili. koja se umiješala usprkos ugovora u vazda zamršene erdeljske odnošaje. Zato je Ahmed mogao na to pomišljati. Pogodio ga iz puške. utvrdiše. 22—29. U proljee 1663. stade sam Ah- e *) Lopaši: Ibid. Maljkovi je krvaviji protivnik svoje kršanske brae nego njegov glavar. dogje opet do rata izmegju Austrije i Turske. p. svoga života. a etovanju i otimanju djevojaka. godine morala ostati pusta. Pet godina miro- Koprili-a vanja njegovoga oca kao da je pomladilo državu. 1663.- 100 — i Uz sandžaka bihakoga mnogo se spominje pod njegovom zaštitom vojujui. jer Muji moglo olovo nauditi. imala je Megju njima je na svoje posebna zapovjednike. On je rodom iz Udbine. g. **) Lopaši: Dva Hrvatska junaka p. da Kandija njima u ruke pasti. noga oca Muhameda svoga energi- naslijedio 1661. kako pjesma pjeva. koji ga uini glavarom krajiških straža u Kladuši. On je iz Kladuše do zla Boga dodijavao kršanskim krajišnicima. Mujo pogibe napokon od ruke svoga pobratima poturice Mehe Katarice. u 32. zrnom od zlata salivenim. Kladuša je prema ugovoru od 1625. 194 195. a doveo ga u Veliku Kladušu ujak mu H urem aga Kozlia.

bio je bosanski beglerbeg i i Smajil paša. drugi samo engiMiem. Gottharda. 120. godini s Petrom Zrinjskim. da su s Arbana- sima jedini sainjavali pouzdanu cijenjenumomad. bez dozvole na Klis i bio odbijen. Nas e taj samo djelomino na ovom mjestu zanimati. 1663. da napadne Novi Z r i n j. kad je provaHo u Hrvatsku j i namjerom. koga je Petar Zrinjski porazio kod J u r e v h Stijena kod Gacke. Ali-paša engi hercegovaki bio je 1659. koji je pao u bici kod sv. u kojem nema razKneževi: Carsko-turski etc.— med na elo rat 10! - vojske i pogje u Ugarsku. grad knezova Zrinjskih. i e n g . . koji je Turcima bio trn u oku i radi kojega su osobito bili bijesni na knezove Zrinjske. *) O tom 117. Jorga IV. p. Tako jedni zovu bosanskoga namjesnika Ali-pašom engiem. Jorga megju palima kod sv. u Beogradu. a trei Smajil pašom slim.000 spahija. namjesnik u Temešvaru i po svoj prilici je on onaj Ali-beg. sr. Znamenit je sukob Bošnjaka u 1663. sastalo se ondje jedva 10. pa je zato platio taj neuspjeh svojom glavom. c.*) s i Kada je Ahmed Koprili osvanuo na proljee 1663. Dogagjaj ovaj razni pisci veoma razliito prikazuju. Prije odlune bitke kod sv. 76. jašnjenja p. Tek kasnije pojaane su njegove ete i to baš bosanskim spahijama. istiu se u manjim bojevima Turcima braa Petar i Nikola Zrinjski.. s engiem. da bi to mogao biti temešvarski a nekada hercegovaki beglerbeg. Hammer znade. a neki ga Kneževi veli. 124. Mislim. 47. kojaseubojevima i 111 — 114. da je ovdje ušljed imena engi nastala pobuna. da je engi navalio 1664. Gottharda (1664. Hammer VI. Taj Smajil paša bit e onaj. za koje veli Jorga. gdje su se imale skupljati vojske. Bašagi o. Gottharda spominje „Ali-bega von Bosnien". God. p.) tijekom godine 1663. da se on zvao zovu Alija. tim engiima.

159. Bošnjaci su ipak ostali u od- lunim asovima ratni materijal. . svojom hrabrošu najviše odlikoDok je ve davno u turskome carstvu jenjao ratniki duh discii plina.*) najviše cijenjeni (* Jorga IV.102 vala.

Pobjeda kod Parkanja odluila je napokon kod neodlunoga bekoga dvora. 170.*) Vojna ova zapoela je s velikim nadama. Bošnjaci sudjelovali i isticali se.) Gcdine 1683. u koliko su one imale znamenovanja i posljedica po naše krajeve i koliko su u tim ratovima veliki vezir.V. sudbonosnim po vlast Osmanlija u srednjoj Evropi. pa nije od potrebe. Tijek rata u cijelini odviše je poznat po detaljnim studijama i u opširnim kompendijima. Iza dugih pregovora došlo je do s v e t e 1 i g e izmegju cara. (1683—1739. Razliite faze ovoga ratovanja bilježit emo samo toliko. DOBA VELIKIH RATOVA. Bošnjaci su pod H i z r-p a š o u znatnom broju sudjelovali u bojevima prije opsade. da se rat nastavi i da se ponu osvajati kršanske zemlje od Turaka. crudele e ingiusto". da se ovdje opetuje. kod opsade i iza opsade Bea. Ovdje je poginuo i bosanski namjesnik H i z r-p a š a. a svršila je teškim porazom. njegove paše ipak ne izgu- mu uzmakne biše glave ve redovito i polagano uzmicahu prema Ugarskoj. Dok je Kara Mustafa bježao glavom bez obzira. Kod P a r k a n j a pobjediše Poljaci scarevcima ponovno Osmanlije. u Ugarsku.) . kralja poljskoga i Venecije pod papi*) „Venale. Kara Mustafa doživi užasan poraz kod a vojska i m Bea. Kod prijelaza preko Rabe udaraju Bošnjaci uprije. poveo je na Be ogromnu vojsku Kara Mustafa. veli za nj jedan Ta- lijanac (Jorga IV.

Ovdje etuju i vojuju ve u jesen 1683. Franj B v a r i o 1 Posedarski Zadranin Šimun i t brai a. pre dobivene zemlje neka budu onome. pjesmom proslavljeni vogje naroda S t o j a n Ilija Smiljani. Glasovi o pobjedama kod ratovali u Dalmaciji i otimali turski posjed ovdje i u Hercegovini. poislam. o u a c. Turci su ga se osobito bojali. zatim knez skoj.— 104 — nim protektoratom (Linac 1684. Plavno.000 naroda u Dalmaciji. Vranu. ali kad se vogje izjaviše za republiku. Oni se mal ne svi prenu iz mrtvila. nj se pri- pa da je ostavio je bio musliman. ali ga i . posla i ona u Dalmaciju za glavnoga proveOvaj zapoditora te Obrovac Marko Mesi Dominika Moeniga.) Kompasciscenti ugovoriše. Nije im se svigjao ni taj narodni pokret. Narod oko Klisa i Spljeta zauze važnu kulu Z a d v a r j e. te se latiše na mnogim stranama maa. OstroSkradin. da se dokopaju stare slobode. Mleani kolebaju izmegju mira i rata. 5. da bez opega suglasja nijedna stranka ne smije s Turcima ugovarati ili skloniti mir. Pokret u Dalmaciji prisilio je upravo Mleane. te se njoj podloži drage volje 30. koji ih p r e Bea i Parkanja prokao munja kršanskim narodima od Dunava do Bojane i Balkana. svaki saveznik ima sa svojom vojskom sa svoje strane rat da vodi. da budu dva ratišta: jedno u Ugarskoj. Za povijeda. gdje je radio oko sporazumka i sloge megju narodnim vogjama. da štivali. U Beu je odlueno. a drugo u Hrvatletiše d o b i j e. da su se pridružili svetoj ligi. Poznati Lianin pop i pratio je svoje zemljake u Kotare. sjedne još druge neke kule u Dalmaciji i istisne iz najveeg njenog dijela Turke. Uza nj zapada prvo mjesto Stojana Jankovi a. Mleani su Jankovi. osvoje Benkovac. Senjani i Brinjani pohrle II ij svojoj Kotare pod vodstvom e Mitro- vicu. marta.

leda Bog da za naše pamati još bude. rasjekao bi ga na toliko ko.) Ban Nikola još i prije boja piše biskupu zagrebakom Borkoviu: i „M enesrce vu Bosniu vlee zasloboditi siromaško kršanstvo one vnoge svete cirkve. linim junaštvom Durak-beg Begovi . Radojelvaniševi. Ova i sloga i z m e- gju vogja iz Dalmacije Like ne potr a a dugo. razvalivši grai aku j kulu. Kad su grad pozvali na predaju. što je Turci osvojiše. nasu na žestoki otpor. a Turci uzmakoše. kako se ponio njegov nasljednik 684. e padnu kršanima u Knin ostade tom zgodom u rukama Turaka. Grad je branio upravo od- arado 2ene što ruke. Vid Gjurgjevi drugi. koliko ima vojnika u posadi. a nije nam poznato." .— Iz i 105 — se i Dalmacije provaljivalo u tursku Liku. CvijoKneževi. u G r a a c. konci kada volja božja bude laglje i veseleje umrem. da i djecu otpremi odmah iz grada i ne pitajui. se s njima dogoditi. blizini Bosne. a tu se kosili interesi Austrije s onima Mletaka.) sudjelovaše u vojni u Ugarskoj sa bosanskim spahijama. Mleani su htjeli imati za se sav narod i zemlje. Kao glavari likih ustaša spominju se Vid Kušat. ban 1 i e r pogje s lagjama. kad Zamjenik Moeniga V ali a da zauzme Erceg-Novi. odgovori on. daje braniti se sa svojih 800 j e n j i- odluio posljednje kapi krvi ida jedje voljan na predaju. Stojan Jankovi provali ve 1685. da se digne na svoje gospodare.) Dok se ovo dogagjalo u Ahmet Osmanpaši Osman-pašaHercegovac(l išli Kada su Mleani pokušali osvojiti Knin. koji puste stoje. noga od njih znade. Sava Labusojevi. kadi se je Bog hvalil i diil. mada. U Slavoniji vojuje general grof Leslie Nikola Erdedi (1684. bosanski paša (1683. ne uspije. gdje je narod onako jedva doekao as.

vojsci pade najprije u ruke iza toga Leslie pogje pod Osijek Grof Nikola Erdedi zauze Dub i c u. da se više nikad ne viti. kad su vidjeli jaku vojsku od kojih 12. što se kasnije nije moglo dosta požaliti. veli Lopaši. Sada se prestraši i Valier i ostavi sav svoj šator za plijen neprijatelju. etujui po s t Krajini 1 i razbijajui se sa krajišnicima. Prvi pade Greben grad (Grebenov) gdje su Turci.000 ljudi. megju kojima se osobito istie fraLukaIbrišimovi. Carsku vojsku pomažu hajduci (kao Ili. Sekula) i franjevci. Borba Turaka u Lici bijaše oajna. da U Bosni je tada namjesnikovao F u ndukMustafapaša. 685. g. Valier imao je uza se 7000 narodnih ustaša i 600 mletakih pješaka. Ustaše pod vodstvom J a n k o v i a i Smiljan a. da osvoje te gradove da posjednu zemlju. Oni ne predavahu gradova. Za njim popališe krajišnici itav niz kula i sela. što je ovoga puta. i . diže se krajiška vojska pod H e r b e rn o m kao vrhovnim zapovjednikom. na veliku štetu ove pokrajine. Franjom O r š i e m. Prati ih pop Marko kao vojni kapelan e si i provodi. nego li da k r š a n i m a d o p a d n u u r u k e. uzmakoše sa svojih mjesta. vrsto se držalo. i a popali jedan dio glasovite Sulejmanove uprije. te kapetanima bar. dok im „krovovi nad glavama ne izg orise i dokle u krvi ogrezli ne iznemagah u". Iste e opora- ove godine pokuša Valier u Dalmaciji. koji su imali da paze na dolazak Turaka. Mustafa paša pokupi jaku vojsku i dogje u pomo gradu. Vidi se to najbolje po tome. da je Lika ovomvojnomtakoopu- e i M i i stošena. Turska osvoji Sinj. spaljeno 1000 kua i uništeno te razoreno mnogo dvorova aga spahija.— Ovoj 106 — Virovitica. kad im je Orši grad upalio sa ženama i djecom volili s prozora u vatru skakati. barunom V o jn o V i e m i barunom G u s i e m na Liku. ne idui toliko zatim.

ali zaludu. da je Funduk jedva sam glavom na golu konju u spavaoj haljini utekao. Ljudevit Badenski krene sa 3000 konjanika preiko Broda prema Derventi. U isto doba kad su pali ovi gradovi. Bihaa ipak nije mogao zauzeti. koji zajedno Dunewalda grofom Ivanom Draškoviem zauzme Vuin. koji preuzima pokroviteljstvo nad gradom. gdje je doživila na spljetskom polju poraz. Godina 1686. bijaše najveim dijelom posveena osvojenju B u d i a. Odavle se Erdedi vrati na Unu održa sjajnu pobjedu nad Joi Muhamedom vanoviem. 1687. God. Prije toga pali su ve Pakrac. ali su bili suzbiti. Turci u Bosni nis i jesu mirovali. koji je bio svla- m avojvode baruna kad je kušao da ponovno zauzme Viroviticu. Ne mog?u sigurno opredijeliti. Odmah iza odlaska generala Diine- walda navališe na Požegu. pade u ruke Mleana Ercegnovi. ovjenana je pobjedom carevaca kod H a r š a n j a i provalom generala u Slavoniju. koje je popaho mnogo kršana doveo pod vlast mletaku. F u n d u k je i iz Bosne pokupio jenjiare. Smiiklas veli. koji je napokon 2. Erdut i Djakovo. da li je taj F u nd u k onaj isti bosanski paša. U Beu se poelo ozbiljno pomišljati nakon i i svih tih uspjeha na dalnju akciju. I Novom pritekoše u pomo. Bijda Stijena i Kraljeva Velika. da uvaju Budim. Godine 1688. Valpovo i Osijek. poglavito na osvojenje Bosne i Hercegovine. M L V n a. septembra iste godine pao u ruke carevaca. gdje se nalazio bosanski . zauze Markgrof Badenski u zajednici s banom Erdedijem sve gradove na Savi do Broda. Grof Aspremont zauze Vukovar. Dubrovnik je sklonuo svoju glavu pod vlast Leopoldovu. Požegu Cernik.— 107 — vojska krene sada prema Klisu. koji je (1686) s Jamkoviem zauzeo Sinj. Osvojenje Sinja ovjena Jankovi pohodom u Bosnu do dan ove godine od k a r a. U Dalmaciji zamijenio je Valiera C o r n a r o.

Iz Bea . gdje se veli. Badenski održa tako sjajnu pobjedu. Iz ovoga naivnoga pisma. jalo 30. da car pretee Mleane. neka Badenski šalje ovjeka u Sarajevo. „pa da se s njima dogovori. Na dan bitke kod Dervente spremao se i posljednji udarac na Beograd. u koja dogje carska posada. koji je slijedei dan pao u ruke carevaca. da uzmogne alo u Beu osvojen je provaliti u Bosnu.da carsku vojsku dovede u pot- megjutim na nj navaljuju. a ne veli. da se može rei. da ne može primiti tako asnu zadau. koji bi poiskao najuglednije ljude. gdje mu ovaj javi da 5 je mu vidi do 6 zapovijedio izborniku bavarskomu. da u cijelom ovom dugom velikom ratu nije izvojevana s manjom silom sjajnija pobjeda. neka hiljada ljudi dade u pomo. a car mu javlja „što se ne može „Marte" neka dostigne „Arte". e. Kako se naivno shvanajbolje se Bosne. Sada je tek oslobogjena Slavonija. gdje mu se veli „neka ne osvoji samo Bosnu ve i Hercegovinu i koji su Sinj Dalmaciju. (ia bez osobitih poteškoa moi e osvojiti Iza bitke pismo lja.. Padom njegovim otvaraju se tek vrata carevoj vojsci na Balkansko poluostrvo. kod Dervente od cara L e o p o 1 Bosnu. dolazi Badenskom drugo sa spomenicom španjolskoga poslanika. onda i lijepim nainom. ne bi li oni ne samo u Bosni ve i u Srbiji i u Dalmaciji u utvrgjena mjesta uveli carske posade. osvojili.— 108 — i paša s jakom vojskom. a beki dvor je bio pun nade i lakovjernosti. po onom pasusu pisma. Iza toga se predadu Brko i Š a b a c i druga mjesta na Savi.*' To da im se može s poetka rei samo branili bi se pako — štocarnevjeruje. On je malo bolje poznavao i da bi za osvojenje jedva dostapuno novaca.000 dobro spremne vojske Zali. Prije svršetka vojne Badenski punu propast''." Badenski prilike. ako im neka zaprijeti silom i strogošu. dobije Badenski d a.

da je grad zauzet jurišem. (Itali mabant Viva : . Gradom je zapovijedao Mehmet paša Atlag . U Bosni je bio tada namjesnikom vrlo odluni Topal Gazi H u s e i n paša.) pada zauzee Knina. . koga Lopaši zove „dalmatinskim Kapistranom". a pobjedu Hrvata slavili su i u Italiji j per publicas plateas altissimis vocibus exclail bano di Croazia. a veliki ga vezir Siavuš paša. nastavlja se u Beu još uvijek nadom za osvojenje Bosne. Pod Zrinom gradom svlada Turke grof Ivan Draškovi. kako e Bosnu i Hercegovinu spraviti pod njegovu vlast i proširiti njegovo gospodstvo do mora. vivano li corragio sissimi Croati. On u openoj smetnji nije izgubio glave i jedina je odlinija linost megju bosanskim namjesnicima ovoga doba. a onda se diže na Hrvate. harajui izmegju Une i Kupe sa manjim odjelima. skinuo i naredio mu. On popali Z v o r n i k. neka se trudi. preseli se iz zvornikoga i kraja U i istu godinu (1688.— 109 — i udari na Z v o r n i k. da sveže bolje novo osvojene tvrgjave sa Srbijom. da je bio zarobljen zajedno s 1800 turskih vojnika. drugi vele. u Do 4000 ljudi Sarajevo. Po Hammeru je At1 a g i predao grad iz osvete. Osobito se odlikovao visoki gvardijan Andrija R e s n i c a. Padom Vrlike i Zvonigrada bijaše dal- matinsko Zagorje sasvim oslobogjeno od Turaka. Godine 1689. Ljudevit Badenski boravio je u Srbiji i bolje poznavao situaciju nego oni u Beu. . dok drugi istoriari vele. Ovamo se bila povukla bozauzme Zvorsanska vojska. Ljudevitu Badenskom car naroito nalaže. da ih odnese caru Leopoldu. O ovoj pobjedi napisa Vitezovi „novljanicu". koji je bio prije bosanski paša. pa zato nije slušao te glasove. Atlagi je po Hammeru bio od kršana pogubljen. Badenski je svlada nik.) Dvadeset turskih barjaka predade Ivan Draškovi svom mlagjahnom sinu. da brani Knin. koji se nije s njime pazio.

(1691. pr. Godine 1692. Pei.). predaše se uz male borbe. Megjutim iza sjajne pobjede Badenskoga kod Slankamena promijeni. God. Bilaj i Ribnik. koji su ostavili Liku i nastanili se kojekuda po Bosni. Turci su kušali kasnije osvojiti ponovno Liku (1692. u augustu) situacija se sasvim Slavonija bi sasvim proišena od Turaka tako. 1690. a najviše oko Bihaa i na unskoj krajini oko Kladuše. nije carevcima etc. a Turska se opet oporavlja. Šidii. Miljkovii. a onda doskora i Krbava. Hazna- konvertita. (Od tih obi. Za deset dana osvojena bi Lika. Po popisu od 1696. Šakenovii. Bužima etc. U Krbavi se ljuto opirala Udbina. Budak. Patrijarh Crnojevi bježi narodom iz Srbije. On zauzme Novi. I T o p a 1 H u s e j i n p a š a postaje opet aktivan.— 110 — Krajiška hrvatska vojska pod generalom Herbersteinom zauze ove godine Liku i Krbavu. Ban hrBacani i prilino sretno ravatski grof tuje s bosanskim namjesnikom Džafer-pašom Adam . da u njoj nijesu više nikada napredovali. telji su n. koje uvaju živu uspomenu na staru djedovinu i priaju i pjevaju o životu svojih pregja. ali ih je odbio pop Marko Mesi. djelomino 1691. dii stojao Oko pokrštenja Perušiana mnogo je napop Marko Mesi. Veliki vezir p r i li mogao je pomišljati ve i na ofenzivu. Slavonija je osobito s M u istonom dijelu opet stradala od Turaka i mnoge važne take padoše u njihove ruke. glavni liki gradovi. godine bilo je u svemu 1700 Tih pokrštenika bilo je malo prema onima. da su sve dosadanje u st a f a K 6pobjede bile uzaludne.) i donijela sree. osim manjih provala i sukoba nema što osobita da se zabilježi. Carske vojvode uzmiu iz Srbije. Neki od Turaka ostadoše (osobitouPerušiu)ipokrstišese. Peruši.— 1697. kojemu pritee ban Erdedi u pomo i razbije Husejina. u kojim mjestima imade još i danas puno nekadanjih likih obitelji. inilo se. Još iste godine zauze Erdedi ponovno Novi.

111

u Krajini (1693. i 1696.) Mleani su zauzeli Gabelu (1694.), te je bilo uzaludno nastojanje bosanskih i hercegovakih sandžaka, da ju natrag osvoje. Iz Carigrada se oštro nalagalo, da Gabelu treba natrag osvojiti, ali svi su pokušaji (tada je namjesnikom Bosne bio paša ostali bezuspješni. Godine 1697. imala je zapoeti velika vojna na Turke na donjem Dunavu. Prema prijedlogu i krajiškoga genebana grofa rala grofa Karla Auersperga, zakljui se u Beu navala i na Biha. Mnogo se starao za osvojenje Bihaa sam princ EugenSavojski. Tako se spremila na Biha ekspedicija od jedno 13.000 vojnika sa 32 topa. Istodobno je morala vojska iz zaOsijeka pod i baviti Bošnjake u Posavini, a iz Dalmacije su imali udariti na Bosnu knez Posedarski i Janko-

Mehmed

Kora)

Adama Bacana

Starhembergom Kibom

vi .

Mehmet paša Kora
je

bio

je

informiran

o tim pripremama, pa
viti

dao

još za

vremena popra-

zidine grada i uope gra-d opskrbiti svime, što gradu je bilo za opsade bilo od potrebe. 500 konjanika i 3500 pješaka. Juriš kršana odbiše Turci velikom hrabrošu. Zaludu se širila lažna vijest, da je Kora razbit. Time se htjelo uplašiti po-

mu

je

U

sadu, jer se ona nadala, da joj paša doi u pomo. Turska vojska provali pae iz Bihaa i nanese teške gubitke kršanskoj vojsci. Ban Bacan oboli i ostavi tabor, a za njim ode i varaždinski general

e

He

i

s

t

e

r.

U

to je stigla

i

vijest,

da

je

Kora-paša

<iopro sa 6000 vojske pod Kamengrad ekajui tu ostale ete, koje su dolazile od Beograda. Sve to je sklonulo kršane, da su odustali od opsade, ostavivši u slabom redu Biha i razorivši prije toga

Ripa

i Izai. Napredovanje kneza Posedarskoga

i

Jankovia,

koji su

ve

bili

tako jalovo. Oni

Bašagi

veli,

da

ostade prodrli do Kulen-Vakufa, se povratiše na mletako zemljište. su doprli do Kupresa, gdje ih je


razbio
granice.

112

Girli Smajil paša
Tako
se svrši

progutala
.

mnogo

i potisnuo preko jadno ova ekspedicija, koja je novaca. Vojskovogje bacahu je-

dan na drugoga krivnju. 1 1 septembra iste godine izvojeva princ Eugen Savojski slavnu pobjedu kod Zente na Tisi, a iza toga krene na Bosnu. Istoriari razbijaju glavu
danas, što je princ Eugen kanio s tom provalom. Smiiklas misli, da je princ Eugen htio oslabiti Bosnu, da imade odav^le mira za buduu proljetnu vojnu, ne znajui, da na proljee poeti pregovori o miru. Sa 4000 konjanika i dvije hiljade i pet stotina izabranih pješaka te nešto artilerije krene princ Eugen 6. oktobra iz Osijeka. pratnji njegovoj nalazili se maršal princ C o e r c y, grof S t a r h e mb e r g, princ V a u d e o n t, grof L e o p o 1 d Herberstein i drugi. Desna mu ruka u toj vojni bijaše junaki pukovnik K i b a. Druga vojska iz hrvatske krajine imala je udariti prema Banjoj Prešavši Savu Luci, da suzdrži turske krajišnike. kod Broda, posla princ Eugen naprijed pukovnika Ki b u, koji je spremao puteve. 16. oktobra pade a a g a j, y slijedei dan predade se
i

e

U

m m

Dobo
e

M

1

2

p

e

bude uzeto na

juriš.

Kod
te

Vranduka
nije

naišao

je princ Eugen na proi dolinom Bosne, nego

otpor,

mogao

sa sjeverne strane preko

brda naini put, pa se spusti do Vranduka i razbije Bošnjake.*) Bošnjaci se sada sa svih strana potegoše

prema Sarajevu,
teva
artileriju,

a Eugen ostavi ovdje radi loših pu. a s njome 700 Ijud' s jednim potbile

pukovnikom, komu su
glajska
blizini
i

podregjene posade mas

dobojska, da

budu u savezu

Brodom.

U
da

Visokoga na polju „moštranskom" (Moištre
i

je

poviestnica Bosne (p. *) Juki: Zemlj. Eugen prosjekao drugi put na desnoj
i

137.) veli.

obali

Bosne,
«

kroz planinu Orahovicu, koji se

danas njegovim imenom

naziva, Po Mukevitu idu obino ovim putem pješaci konjanici, jer je cijeli sahat na preac, a zove se: Ka-

meni put (Bašagi

o. c. 87.)


su poznate
iz

113


u znak mira neprestano

se princ Eugen u Sarajevo.

kraljevskog doba bosanskog) ustavi i pošalje glasnika s jednini trublja-

em

Trublja

je

a glasnik držei u vis desnu ruku pokazivao pismo, u kojem princ Eugen obeavaše Sarajlijama sigurnost imanja i života, ako se drage volje predadu. Trublja poginu od neprijateljskoga zrna, a glasnik utee ranjen. Princ Eugen ga je našao izranjena 2 sata pred Sarajevom pošavši prema njemu. Do Sarajeva dogje bez otpora, posjedne vrhunce nad Sarajevom s jednim dijelom vojske, a s drugim provali u varoš i popali je. Pošto se kršani nijesu gotovo nigdje digli, da ga pomažu, osim što su se oko njegovih eta skupljali, da ih povede sa sobom, a približavala se i zima, vrati se princ Eugen 25. oktobra natrag, a 5. novembra pregje Savu. Na povratku bio je bez uspjeha T e š a n j s topovima. Koliko kršana je tom zgodom poveo princ Eugen sa sobom, neda se pouzdano kazati. Govori se oko 40.000 tisua, a nastanili su se u Slavoniji i u Ugartrui)io,

skoj.

Ova provala, kojoj za premca, osta bez uspjeha.

Ako

turskih se

množina

mae
je

i

junaštvo
nije

ratova nema uzme u obzir bosanske doiskazala, bilo

Valja uvažiti, 13.000 vojske moglo zauzeti Bihaa i da je slijedeih decenija bosanska vojska pokazala primjer velikoga junaštva. Valja predmnijevati, veli Richter osobito dva momenta, koja su ouvala princa od nevolje: prvo bitka kod Zente, u kojoj je bosanski paša zaglavio,*) a s njime i dobar dio bosanske vojske, a
to

vojske, koja se toliko puta poduzee za pravo vrlo opasno.
iste

da ove

godine

*) Ovako misli Richter: Prilozi zemljopisu Bosne I Hercegovine (Gl. z, m, god. 1905. p. 318.) Bašagi veli, da se bosanski namjesnik Gazi Mehmed paša poslije bitke kod Zente od jada razbolio umro petnaesti dan u Travniku. Mehmedpašu naslijedio je njegov ceha ja Sari-Ahmet aga, koji je na brzu ruku okupio nešto eta kod Vranduka se opro princu Eugenu (Bašagi o. c. 86.) Prema Kneževiu bio je takogjer ove godine
i

i

8

114
i

drugo velika tajnovitost neobina brzina, kojom je proveo tu svoju vojnu. Još je zanimivo, da je princ Eugen, ma da je poznavanje zemlje vani bilo veoma slabo, izabrao jedini pravi put u njeno srce. Po Batiniu dali su princu Eugenu
položaju mjesta da se Eugen na Franjevce obratio njemakim pismom iz Posavine, da narod sklonu na ustanak „al ovim je tursko ropstvo bilo odavno omililo, nit su marili za narod, ol možebiti, da okolnosti nisu im dopustile."**) Dr. Bodenstein priopio je jedan vojniki izvještaj, pisan njemakim jezikom od nepoznata pisca za doba Eugen ovih operacija, koji bi nam bio dokazom, da je ekspedicija princa Eugena poivala na pouzdanim informacijama. Ovaj je vojniki izvještaj jedan od najpouzdanijih o stanju Bosne onoga doba.***) Ne možemo dakako sa sigurnošu ustvrditi, da taj izvještaj potie iz doba pred Eugenovom
sili
i

prethodna izvješa o turskoj Franjevci,*) dok na pr. Juki

piše,

ekspedicijom.

Poznato nam

je,

da

je

Eugen

prije ekspedicije

naložio zapovjedniku Krajine u Brodu, da gje, propitao se u njega, kake je naravi
i

mu

dozemlja

Bosna kada je douo, da tamo ima malo vojske, odluio je „cum consilio generaliteta" odmah kre^
nuti onamo.****)

1697. i 1698. ratovali su ponešto i Mleani osobito u Hercegovini. Malo je više odlunosti poka-

zao bosanski namjesnik Daltaban Mustafa paša. Bio je on namjesnikom diarbekrskim, odakle ga prognaše u Poitelj u Hercegovinu, koji su Mleani opsjedali. Iz Poitelja dogje Daltaban za nabosanskim namjesnikom Bošnjak Sarija-Ahmet paša 55.) Svakako Bosna nije imala energinoga namjesnika, a navala je bila
*)

(o. c. p.

neoekivana.
poviestnlca Bosne
p.

Batini

II.

179.
i

**)

Juki: Zemljopis

138,

***) Bodenstein: Povijest naselja u Posavini dine 1718—1739. (Gl. z. m. 1908. p. 95.)

od go-

***) Richter

1.

c. p.

62.


mjesnika u Bosnu. vatskoj i Dalmaciji

115


na
krajini

On
i

ratuje

prema Hr-

God. 1698. lovcima, a 26. januara 169Q. bude potpisan mir. Granica izmegju Turske i Austrije išla je od utoka Tise u Dunav, pak na utok Bosuta u Savu. Dalje bi imala tei granica rijekom Savom do utoka Une, a •dalje uz Unu. Pregovori o smjeru granice vukli su mirovnom ugovoru bilo je samo opse i dalje. enito ustanovljeno, da momentani posjed treba da bude mjerodavan; u potankostima je to prouzro-

Mleanima u Hercegovini. zapoe pregovaranje omiru u Kars

U

kovalo velikih neprilika. Carskim povjerenikom za ustanovljenje megja bijaše grof a r s i g 1 i, koji je 1700. godine utanaio sporazum, a zbog neke malenkosti proteglo se to uregjenje sve do 1702 g. Turcima je priznata vlast nad velikim dijelom hrvatske krajine, makar je grof Adam Bacani bio u svoje doba osvojio ovdje neke gradove. I s Mleanima bi ove godine ustanovljena granica. S tromegje kod Knina, na Bijelom Brdu ili Medvegjoj na glavici, povukao se pravac na Vrljiku, odatle Sinj, Zadvarje, Vrgorac i Gabelu. Svakomu od tih mjesta doznaeno je podruje s promjerom od jednoga sata. Osim toga osta Mleanima i E r c e gn ovi.*) Poslije karlovakoga mira nekoliko godina malo imamo vijesti o dogodjajima u Bosni. U prvom deceniju 18. stoljea ipak je vrijedno zabilježiti jednu epizodu, u kojoj su donekle sudjelovali i Bošnjaci. U Ugarskoj je naime poslije smrti Tokely-eve digao bunu protiv Habsburgovaca Fr a n j o

M

R a k o c z y, te mu dijelovima Ugarske

je
i

uspjelo zavladati nekim Rakoczy je Erdeljem,

*) ratovanju od 1683—1699. valja pogledati, u koliko se naših krajeva tie: Hammera o. c. VI. Jorga o. c. IV. Smiiklas: Dvijestogodišnjica etc. p, 103 173. Lo-

O

paši: Biha etc, p. 106 110. na raznim mjestima; Lopaši: Dva junaka etc. na raznim mjestima; Lopaši:
i

Spomenici hrvatske krajine II, i III. na raznim mjestima. Kichter 1. c. p. 306. 310. Karlo Peez: Bojevi u Bosni i Hercegovini od 1682—1699. (61. z. m. 1908 p. 91—93.) etc.
8*

ne

prema tradiciji tražio potpore u sultana, ali u Carigradu se nijesu odazivali njegovim poslanicima. U Hrvatskoj je Rakoczy našao za se baruna Josipa V o j n o V i a, potomka stare hrvatske plemike porodice, koji je Rakoczy-u imao spremiti posebnu hrvatsku vojsku i s njome iz Bosne provaliti u Hrvatsku. Vojnovieva prošlost prije no što je pošao megju Rakoczy-jevce, bila je prilino pustolovna. God. 1706. nalazimo ga kod Banje Luke na posjedu F e r h a t-b e g a, gdje je nekomu knezu S t a n o j i S o b i na njegovo pitanje, zašto se iznevjerio svome caru, odgovorio: „da je svojimi lastnimi pinezi jednu kumpaniju vojske kupil i kad je k cesarevoj vojski došal, je njemu njegova lastovita kumpanija uzeta. Iz toga uzroka, da se razsrdil i k Ragociu prošal". U Banjoj Luci sakriše ga neki Alajbeg
a kasnije je hodao po turskoj Krajini i sjevernoj Dalmaciji, spremajui uz tursku i mletaku ete. Iz Hrvatske donašaše mu vijesti prijatelj mu neki Stjepan J a n k o v i . Ovo sve je to karak-

pomo
Ra-

teristinije, što

oficijelno Turska
je

nije

koczya

pomagala.
je,

izvjestio

da

Karlovaki general Porzia Vojnovi spreman za uslugu^

što ju je uinila porta ustašama, otstupiti turskoj vlasti Hrvatsku do Kupe; Mleani su opet imali dobiti Liku. Pop Marko Mesi, koji je bio postavljen u na tromegji od generala Porzije, da pazi na kretanje Vojnovievo i njegovih ljudi, javlja 1706, „da Vojnovia uvaju

Zvoni gradu

sprovagjaju i Beneani i Turci vee, nego da bi najvekši herceg cesarski ali kurfirst od impariunia." Megju inim dalje javlja, da je u Banju Luku stiglo „400 rebelov". Karlovaki general ponudio je bosanskom paši (tada je bio pašom u Bosni O sSerke) 1000 dukata, ako Vojnovia uhvati i ustaše rasprši. ini se, da se paša tom poz^u nije htio odazvati. Vojnovievu etu pomagala je i Francuska preko mletake Dalmacije novcem i materiSrblin, koji je bio jalom. Karlovanin poslan kao uhoda u Bosnu doznaje, da Vojnovi
i

bil

man

Antun

117

ima „od turskoga cara takove liste, da po turskoj zemlji posvud slobodno hcxii i stoji i kada kamo ide, sprovod njemu davati moraju. Za pašu da ništa ne mari." U novembru (1706) bio je Vojnovi bosanske Turke pozvao u skupštinu, u kojoj im je razložio svoju nakanu. Karlovaki general imao je opet na Krajini 4000 momaka na raspolaganje, ako bi Vojnovi kušao provaliti u Hrvatsku. Vojnoviu je najviše pomrsio raune pop Marko Mesi, te se on napokon odlui iz Bosne otii. Mirom u Szatmaru 1711. bio je Vojnovi amnestiran, a spominje se još 1721. god., da je bio na životu.*) Prvih godina drugoga decenija XVIII. vijeka digoše se Crnogorci, te poticani od Rusa, uznemirivahu neprestano Hercegovinu i Albaniju. God. 1711. postade bosanskim namjesnikom Ahmed paša, koji zavojšti na Crnu Goru, ali ga kod Care v a L a z a Crnogorci poraze i prisile na uzmak. Ovaj poraz Ahmed pašin osvetio je N u m a n p a š a Koprili, došavši u Bosnu za namjesnika 1713. godine. On prema nalogu iz Carigrada zavojšti na Crnu Goru s jakom vojskom i porazi Crnogorce,

po svojim nepristupnim brdima, a dijelom (s njima i vladika Danilo) uzmakoše u Boku na mletako zemljište. 3000 Cmogo raca bi zarobljeno, pa sa ženama i djecom odvedeno u Bosnu, gdje ih naseliše po Glasincu i okcn lici.**) Bosanski konjanici proganjali su bjegunce daleko iza granice na mletakom zemljištu.***) Mleani su uskratili predaju bjegunaca, a zato im bude
koji se dijelom razbjegoše

navješten
i

vezir Džin (Damad) Ali-paša jedva doekao, da Mleanima otme Moreju. Nas u tom ratu samo zanimati dogagjaji u našim krajevima. Numan-pašu bijaše zamijenio
rat. Veliki

onako

je

e

Mustaj paša (eli) Mostarac,
dobio jake
*)

koji

je

pomoi

iz

Turske. Odavle su opremili
u Lopaši:

O

ovoj epizodi vidi opširnije

Dva

ju-

naka

p.

**) o. c. p. 91. ***) Jorga IV. p. 325.

83—94. Bašagi:

118

Arnaute i Tatare u svemu preko 12.000 ljudi.*) Osim toga je Mustaj paša imao pod sobom domae bosanske i hercegovake ete. Ova vojska imala je krejiiuti na Zadar, koji je s morske strane bio zatvoren od Turaka, ali se iza haraenja po Dalmaciji, poroibivši megju inim Otok u C e t i n i zaustavi

pod Sinjem. Tako zae opsjedanje ovoga grada. „Biše ga, veli ljetopis Nikole Lašvanina, na sve strane i iniše žestoke juriše, ali rtiu ništa ne mogoše, nego pogibose ob brez oružja, zašto tako hoti blažena divica Marija, koja dade r / aa n o m, da grada Turkom iKedadoše*'. U najveoj

no

H

pomo upravitelj Dalpobravši posade iz svih gradova i ojaavši se Hrvatima izvan gradova tako, da mu je vojska narasla na 15.000 ljudi. U vojsci bilo je mnogo redovnika, te nadbiskup spljetsVi i makarski biskup. S tom vojskom Angelo Emo iznaime nevolji stigne gradu u
macije

Angelo Emo

pod zidinama pobjedu nad Turcima i oslobodi tako za Mleane Dalmaciju. Slijedee godine (1716.) sklopi car Karlo VI. s Mleanima savez protiv Turaka, zatraživši od Turske povratak Moreje Mleanima. Turska odgovori ratom, poslavši protiv Ugarske ogromnu vojsku pod vodstvom velikog vezira Džin-Alipaše.
vojšti

Kod Petrovaradina izvojeva Princ Eugen poznatu pobjedu, u kojoj je veliki
i

vezir
tim,
iz

poginuo

asnomsmru.
je tek

Plan Princa Eugena išao je u prvom redu za da operira protiv Beograda, da istisne Turke Banata da carsku vlast protegne preko Srbije
i
i

Bosne. Posljednja

u zadnjoj

liniji

imala

doi

na

red.

Zato

i

Eugen

nije

mogao vee

odjele poslati

u Bosnu, pa su dogagjaji ovdje za cjelokupni uspjeh bili od manje važnosti. Megjutim obzirom na *) U Ljetopisu fra Nikole Lašvanina stoji: Bosanska vojska prid njom Mustaj paša eli, Maroški (maroki ?) paša, Arnautski paša Kavga sultan tatarski (Gl. z. m. 1889. IV. p. 127.) Onaj, „Kavga" Batini ita Kavra o. c. IIL p. 27.; Bašagi p. 91 zove tatarskoga sultana Nui

i

radd nom.
1

119

zemljište, koje je bilo steeno u Bosni požarevakim mirom, bile su ipak ratne operacije izmegju Drine i Une odlune. U Bosni se vrlo živahno spremalo za even-

tualne napadaje sa strane careve vojske. Mjesta diljem Save bila su utvrgjivana; tako je turska Gradiška dobila nove baterije. Derventa, te Kobaš biše pretvorene u tvrgjave. Biha, Novi i Zvornik dobili su jake posade, a i u ostalim gradovima se spremalo, a oko Sarajeva okupljala vojska. Carevci su imali samo dvije tvrgjave na Savi Gradišku i Brod i to u lošem stanju. Zapovjednik brodski (slavonskih krajišnika) obrstar barun P e t r a š tražio je od Eugena jedan kor, kojim poi na tursku Gradišku i Banju Luku. Kršani u susjedstvu obeavali su, da mu se pokoriti, te su pojedinci prelazili, da se nasele na carskoj zemlji. Poslije petrovaradinske bitke zae Petraš etotovanjem i najprije zaposjedne turski Brod, a onda bez znatnoga gubitka sa 200 momaka Gradišku. Poslije toga pogje prema Derventi, gdje je razbio u veem broju sakupljene Turke. Sada je Petraš zauzeo Bijeljinu i o b o r, koga carevci posvema razoriše. Kapetan pogje protiv Doboja, gdje je bila jaka posada od 1000 momaka, ali nije mogao zauzeti tvrgjave, nego popali samo varoš.
:

e

e

D Udvarhely

Uporedo
koji je

s

ovom

akcijom
i

Ivana Draškovia,
zauzeo

banskoga

Dubicu

ona grofa namjesnika, Kostajnicu! proišla
je

valio prema Krupi, Novome i Starom Majdanu, da otisne Turke od hrvatskih granica. Njemu je dalje

na zapadu pomagao
granicama.

grof R a b

a

1 1

a na likim

Petraš je svuda na kadiluke nametao kontribukoje su donijele slijedee godine obilate svote. Te su se svote upotrebile za gradnju tvrgjava na Savi. Mnogo se Bošnjaka, osobito iz nutrašnje zemlje, pokorilo carskoj vlasti, te je naseljeno na kacije,

meralnim dobrima u

Slavoniji.

Kranjci vele: Banov je grad. (turskoj vojsci pridružio se i Numan paša uprili. jer za one. da lasno grad osvojiti. pojaa on Petra š ev e ete i zapovijedi mu. Prema domaim izvorima bio je Petraš ranjen „pod kolino". da bez njega bije grad. al u zao as po se etc. On je slao manje ete protiv graniarskih utvrda. vorilo se. kamo je takogjer Numan paša poslao pomo. Lašvanin pripovijeda o opsadi Novoga ovako: U isto vrime (kad i Zvornik) podsidoše Kranjci Novi i tu biše nimake vojske i videi. On je naumio sve kršane sa granice preseliti u unutrašnojst.) postao bosanskim namjesnikom). da udari na Bosnu. Najposli Nimci se vratiše. pa je morao ostaviti vojsku. da se ostave bUzu rijeke Save. nije nika. ne bi trebah. poeše se o tuji grad prigovarati. a Nimci Nije nego cesarov. koji je opet (1717. oduzme potporu s njihove strane." Kada je u proljee 1718." Kada je bio ve požarevaki mir potpisan. e : kod Novoga oko 18. Megjutim ovaj elemenat i onako nije bio pouzdan. a uz to se i Numan paša pobrinuo za Iza uzaludnoga opsjedanja morao se B e c k e r s povratiti ranjen u Racu. koji su prešli Savu veli Petraš: „Ti ljudi radi svog promjenljivog osjeanja i uvijek naginjajui na zlo. da tako carevcima.) porazivši velikoga vezira Halila. je Barun B e c k e r s imao je zauzeti Zvornik. „Samih sužanja na jednu hrpu svezanih izsie upriU tri stotine i kad to princip Eugenio piša u Carigrad.— 120 — Kada je princ Eugen zauzeo Beograd (1717. ali ovamo došlo do 2000 momaka iza kapitulacije Beograda. Numan-paša nije htio ni da uje za mir. poelo pregovaranje o miru. Na zahtjev carskih . što uo ga Numan-paša htio da respektira.000 (?) ljudi. da toga nije obiaja megju vojnici sii svezane ljude i digoše pašu odmah s Bosne i smakoše (?) ga po sve prilike zarad toga. Go. a Kranjci ostaše pod gradom." Prema Lašvaninu poginulo je što kod Zvor- pomo gradu. Ni opsada Novoga ne uspije. da sprema 7000 ljudi u pogranine gradove. ako bi opet provalili.

Bihajeprag Bosne. 575 i . koji je kod Porte radi odstupa jednog diBosne maknut. rekoše oni. a time prestadoše i Za pregovora u Požarevcu htjedoše na svaki nain osloboditi Unu od turske vlasti. 1718—1739 (Gl. ostavili. im U Petraš bio je u komisiji. koja dugotrajno usta- snovljivala granice sa bosanskim namjesnikom a n-p asom. što su ih carevci osvojili ili Turci Caru pripada neosporni posjed obiju obala eSave i sva suverena prava nad ovom rijekom. Carski punomonici spremali su se da eventualno pet vlaških distrikata zamijene za Biha. da kraj od uša Une do t. Granica je išla od Save prema nutrinji zemlje 6 10 O m — kilometara. koji je zamijenio Numan-pašu. a izgubiše jedino Schulenburga Gabelu okol icom. je napokon Numan-paša. Jasenovac i Dubica i nekoliko turskih kula i otoka s njihovim podrujem pripadne Hrvatskoj.~ punomonika uložio i 121 — bio protest jela Bosne. tvrtom lanku bilo je odregjeno. m. Starog Novoga na desnoj obali Une. zv. Prema Hercegovini stekli su oni svagdje današnju sa dalmatinsku megju. Sam car dao je u tome smislu Princu Eu^enu instrukcije. I ovaj put je bio postavljen princip „possideatis uti possidetis". održavši zaslugom svoga generala otok K r f i ratujui sretno u Hercegovini. Mleani su takogjer prilino dobro prošli. iz nasrtaj'. ali Turci nijesu htjeli o tome ni uti. Napokon bi odregjeno slijedee: Caru ostaju sva utvrgjena mjesta i šanevi sa itavim krajem. Bodenstein: Povijest naselja u Posavini god. što pripadaju. izvrgava se itava pokrajina pogibelji. z. 1907. ako se on odstupi. godine najvažnija je najkritinija rasprava: Dr.) p.*) *) Za ratovanje od 1716—1718. pa se zahtjevalo sa strane carskih punomoaiika odstup Bihaa i Novoga. pa zato to nije nikako išlo.

veli Lašvanin. koji je možda više bio sklon. Bosanske vojske bijahu prorije^jene u perzijskom i ruskom ratu. gdje su Bošnjaci imali znatnih gušto Ah med . „Odoše zdravo. Bošnjaci su u ve- likom broju g. Godine 1735. Smiiklas: Povijest Hrvatska II. koja je god. da oštro prosugjuje. Ovo je bilo razlogom velikom nezadovoljstvu u Bosni. jer su prilike bile sve više nego ružiaste." Bašagi na osnovu jeno jedne pritužbe iz Heimoglinih vremena veli. . ali kad se vratiše.). i . kom bivši veliki vezir i bosanskim namjesni1 i. ga je ove i prijašnjih godina porta vodila. a i kuga. još citirana djela Jorga IV. Sr. štoihjeBosnaimala. bijesnila. 300—303. 1727. služi mu na ast. 1732.— 122 — Iza požarevakoga mira vladao je prilian mir na austrijsko-turskim granicama. zatim Ljetopis fra Nikole Lašvanina etc. verlo ih malo zajedno dojde i to bolestno i razbi. postade Alipaša Hei m-o g jedan od najvaljanijih najenerginijih namjesnika. da se od 10. Lašvanin veli za nj „ovik mudar i u vojniki zanat razuman i kripak i po narod dobar. bitaka.. Bosna je megjutim baš i trebala u to doba ovakovog ovjeka.. No ipak su Bošnjaci i kasnije za rusko-turskoga rata slali svoje spahije u znatnom broju na udaljena bojišta u južnu Rusiju. O tom odlinom državniku vojskovogji samo najbolje govore.000 dobre bosanske vojske povratilo samo 500. novski kajeziku M dija." Ova karakteristika Heimogli-a kao vojnika i ovjeka od suca. (p. uinile su takogjer svoje. Prušanln cijelu knjigu na arapa Omer efendija. dalje. sudjelovali u perzijskom ratu. Hercegovaki beglerbeg Gazi paša Rus t e m p a š i sa sinom kliskim sandžakom Rustem begom bijahu vogje bosanskih plaenika i spahija. pa zatim glad. O njegovom doba u Bosni napisao je u s t a f aAli-paši i i i zapadni turski izvori effendija skom jeziku. opisa na turskom borbe u Bosni : s Au- strijom za njegovo doba.

odlinika da (a j u zemlji. da se poremeti mir izmegju Turske i Austrije. i z t o g r a- žarevakoga mira. On j imao pouzdanih vijesti o H e m o g pone rai 1 i sazva a n e !) u Travnikvid'a se e e zakljui. spremi Karlo VI. jerjeonsvršiogubitkomteevinapoi na austrijsko-ruske zahtjeve. Evropska diplomacija poela je ve raspravljati o diobi Turske. nego u sluaju provale carevaca Bošnjaci svakako odluno opru neprijateljima. Lašvanin pripovijeda: Megjuto dojdoše i odoše pašini ljudi po svoj Bosni i digoše sve malo i golemo tkogod može oružje nositi i prid njima glavari starišine od mistah i Arnauti tu dojdoše i skupi se udna vojska strahovita. kako ne bi dao uzroka. imami. da se ima obisit o vratih svoje kue. Kad Turska nije htjela pristati tovanja izašao razoaran ogoren. to ime izdade Alipaša nalog. kako bi se Rusiji. da odole navali carevaca. da se sprema velika careva vojska u Bosnu. Bez obzira na taj nalog velikog vezira Ahmed paše. koja je ratovala s Austrija.— i 123 — Turskom. tom i leži važnost rada Heimo- U U glina. On je javio velikom veziru u Moldavsku o tim pripremama. i upustio u ratovazije. da paze na svako kretanje carske vojske i da odmah o tom jave u Travnik. da se drži pasivno. Pogranini kapetani dobili su stroge naredbe. diti na svoju ruku. s velikim nadama vojsku protiv Turske na više strana. koje ovdje se ne sluša vezir. ako bi tko ostao. Tijekod 1737. dolazili su od pograninih bosanskih kapetana glasovi Ali-paši u Travnik." . prikljui se prema ugovoru. Vojska se koncentrisala na Travanjskom polju. ali mu od njega stigne nalog." Tako se Bošnjaci spremahu sami. što su ga obje države imale ve od prije. posredovaše najprije u on prilog Rusije samo da nadje formu. da ako car zapone ratovanje „svak ima ustat na oružje i kadije. spahije tko god more sablju pasat. jer je pripremama austrijskim. Megjutim je Karlo VI. Karlo VI.

koje se sukobe s carevcima. veli: nigdi turska vojska ne ide putevima. Pukovnik R a u n a c h sa 4000 momaka. koje su *) LaSvanin 1. c. gdje je stao nekih 15 dana. Njima se prema odredbi Heimoglinoj prikljuiše ete iz okolice Novoga i Bihaa. Isto tako je stigla da Austrijanci opsjedaju Zvornik. Ali-paša Heimogli posla onamo 5000 ljudi pod Alibegom i bivšim zvornikim zapovjednikom eh e t-b e g o m.— Austrija je poslala 124 — d o r f a. a vrhovni zapovjednik vojske. dok je pokovnik V a 1V a s o r navalio na Lješnicu kod Zvornika. žen više grada Vrbas. a pukovnik L e n t u 1 u s krenu iz tada austrijske Srbije u i-P a z a r. da ih gjauri nepodpaze . prinz Hildburghausen krenu sa glavnom silom na Banju Luku. nego sve šumom. Na petrovakoj ravnici zametnuše Bošnjaci bitku s Raunachom. veinom graniara pogje iz Like na Ostrovicu k o d Kulen Vakufa. Od Bošnjaka poginu v o g j a A 1 i- Osmanpašiem M beg Osmanpaš i . a odanle megjutim pošao bio iz Travnika na Podrašnicu. . nit paša dade ob no "vatre naložit. ban E st e r h a z y provali takogjer sa krajišnicima u Pounje. dok su sve sprave i municija postale turskim vlasništvom. krene prema Banjoj Luci. te su na isti dan etiri odjela imala prei granicu Bosne. doskora vijest Ali-paši. u Srbiju grofa S e c k e nu Vlašku grofa a 1 1 i s a. molei Ali-pašu za pomo. Jajcu. On i ovamo posla pomone ete.*) te navali iznenada na nuz- doeka Saekavši još i ostale ete. Pošto su carevci zatvorili ravni put u Banju Luku. . koju je princ Hildburghausen opsjedao. koga ljuto poraziše. Namjera je W bila osvojiti Bosnu. odakle stignu u Travnik glasnici. progje Heimogli neopa. U Alipaša je prema vice. da vojsku ispod Ostromu dolazile. 130. boju je prema domaim izvorima poginuo jedan general i više asnika. Nov Najprije je Raunach navalio na Os m t r o vi c u. koja je imala provaliti u Bosnu bijaše princ Hildburghausen. sila vojnika pade u suzan jstvo. . p.

koje su U G Mehmet pratili dva asnika i 130 vojnika. Heimogli povrati se iza banjaluke pobjede u Sarajevo. opkolio je hrvatski ban Esterhazy B u ž i m. kako na drugoj uobiajeno. da se pobjede na jednoj obino pretjeravaju. koji su se kod opsade Bužima osobito odlikovale. Megjutim je iste gož i a n a skupiti vojsku. Slijedee godine Alipaša opremi pod Uzice Ibrahim pašu iz Skoplja i Mehmet kapetana. Vrijedno je još istaknuti i etovanja Alioašina na Krajini m M Alipašia *» Turski to je ve strani objektivnije opisuje boj izvori iskitiše pobjedu Heimoglinu. a kar-^ lovaki general grof Juraj Herberstein Cetin-grad. koji su Turci držali od 1670. koja se svrši sramotnim uzmakom Hildburghausena. ali nemajui topova oplijeni okolicu i vrati se natrag. odustade od opsade i Esterhazy. jer Esterhazy nije imao ratnih sprava za odjele. glavna sila bila na lijevoj strani rijeke oko grada porazmještena. a održale su se protiv jake vojske. je dok osvajanje. gdje je dovršavao od Ahmet-paše Rustempašia 1728. Lašvanin kao da još naji pod Banjom Lukom. dine valjalo na zamolbu da im krene u pomo. godine.*) Dok je Hildburghausen opsjedao Banju Luku. Alipaša odredi za sastajalište domae vojske 1 a s i n a k o polje. godine zapoetu gradnju sarajevskoga grada od etiri kule i kapije. . Posade u Bužimu i Cetinu bile su neznatne. Mehmet kapetan opkoli sve i povede ih u tabor Ali-pašin. Odavle bi poslan kapetan sa 5000 ljudi Užianima u pomo. da osvoji natrag Uzice. što su predali grad carevcima. Na glas o nesreama kod Ostrovice i Banje Luke. a onda se zametne borba i 3 ostalim dijelovima vojske. Mehmet kapetan pogje. 125 — koji su bili porazdijeljeni na toj.— gredne strani. ali na putu sretne Užiane. koji oteše Uzice carevcima. gdje je Alipaša pred oima cijele vojske dao pogubiti užiu s t a f akoga kapetana S a j i 1-a g u i kadiju e f fe n d i j u. Omer-effendi hvali Bužimljane i njihove žene.

j. otac pobjeda. Lašvanina c. c.— 126 — s raznom sreom. koji je to doba obradio prema turskim vrelima. jer se nijesu nauili na takove vezire nego samovoljne tvrdoglavce. i i . Turci su mu bili zahvalni. a službeno izvješe velikih vezira zove ga „ebul megazi" t. 310-311. p. „Toliku privrženost. stekao je velikim. *) O ratovanju 1. zatim Oko Kupe Korane. na svoju ruku on je ouvao Bosnu od izneprijateljskoga osvajanja još je dospio da van svoga podruja pomaže akciju Turaka.. Svaka njegova zapoi i i i openito se slušala i bosanski vojnici dolazili su svi kao jedan na mjesto odregjenja. godine Abu Egipat. a u Bosnu dogje d u 1 1 a h p a š a. gdje je uspjelo vojvodi bana Esterhaza J u r a š i u obraniti grad. Nesposobnost austrijskih vojvoda. izgubio sve ono. gdje je poeše bilo veih i manjih provala s kršanske strane.. 94-102. Upravo je zanimivo. stoljea. ali se u praksi pokazaše potpuno nespretnima. Borba vodila se itave 1738. veli Bašagi. što mu je bio obiaj s malim s vojnikom i beglerbegom jednako postupati. Alipaša sudjelovao je s Bošnjacima u borbama kod Beograda 1739. Za njega budu granice izmegju Bosne i Hrvatske odregjene u današnjem opsegu. Rijetko se to dogagjalo pod kojim drugim vezirom 17. Osim toga bio je pravedan do skrajnosti i uvijek tražio kapetana. p. godine s promjenljivom sreom. Samostalno. koji su bili doduše uenici slavnoga princa Eugena. što je požarevakim mirom stekao u Bosni Srbiji. p. Lopašia: Biha etc. kako je on znao predobiti u Bosni inae otporne elemente za se.*) Alipaša bude premješten iz Bosne 1740. i 18. Ne mala zasluga turskim uspjesima u ovom posljednjem ratu ide baš Alipašu Heimoglia. a to sve je savjeta od iskusnih begova Bošnjacima imponiralo. valja osobito pogledati 129 134. Smiiklas II. Bašagi o. vijed i i Muhsinzade 1736—1739. Alipaša. Vee je borbe bilo oko Z r i n j a. prouzrokova pad Beograda i beogradski mir u septembru 1739. kojim je Karlo VI. godine.

I opet Bosna nekoliko godina nema biskupa. koji poginuo na mohakom polju. te potvore Kovaia. A. Katolika crkva. Pošto to nije bilo mogue. XVII. **) Ibid. papa ne imenova *) Fermendžin. nikaki bosanski biskup. ne spominje se sve do 1533. a pod jedno mu dade u upravu biskupiju bosansku. „izabranom'* Bernhardu G e n t i 1 i j u. da je naumio izdati Bosnu papi. I PRVOJ POLOVICI VIJEKA. bosanskoga biskupa. Acta Bosnae 309. upade to u oi muslimanima.IV. XVIII. UNUTRAŠNJE PRILIKE U BOSNI U XVI. je Iza Gjure Polenika. uini (Blasius Fabritius papa fra Blaža Kovaia de Cressevo) iz Kreševa. dok 1559. pa kad je na bijegu skoio na konju u Drinu. jer je valjda još uvijek Gentilis živio. Tek ove godine dozvoljava papa Kliment VII. . Blaž Kovai dao se na bijeg pred svojim progoniteljima. kad se iz Rima vratio. da izvijesti papu o stanju katolike crkve. da se biskupija popuni. koji su u papama vidjeli svoje najodlunije protivnike.. jer franjevci traže. biskupom smederevskim. da može primiti posveenje od kojega mu drago katolikoga biskupa.*) Ovaj po svoj prilici nije ni vidio svoje biskupije.**) Pošto je Kovai otišao u Rim. brzi ga valovi za as od konja rastave i on se na oi svojih protivnika utopi.

Ovo je sasvim ispravno primjetio ve Ricaut*) u svom djelu o otomanskom carstvu iz 1670. kako su oni vještoiunajtežimasovimaprogona drugim sredznali. Naveli smo dva zajamena prop^onstva bosan- emo skih biskupa. koji su više tera. da uspale vatru i kršanske vladare potaknu na rat protiv Turaka. da se lahko može i prijei preko mnoge sitniavosti. **) Smiiklas: Dvijestagodišnjica etc. 82. megjusobnih za- isdjevica i nekih još drugih momenata. koje taknuti tijekom dalnjeg razlaganja. Nema nikakove dvojbe. koji je bio naperen protiv turskoga gospodstva. Franjevci opet. Tako Turci nijesu baš bez razloga s velikim nepovjerenjem gledali u Bosni papine izaslanike i to poglavito u doba. 310. Ovo vrijedi toliko. kada se ratovalo. Pri tom e ganjanja. na koje se vrijedno osvrnuti. .)) Ovo su pojave veoma karakteristine za to doba. pristajui što je bilo više mogue uz svaki pokret. godine. Nasilno pripisuju islamiziranje njemu B a t i Bosne Hercegovine n i. Franjevake kronike i pisci megjutim su puni pripovi- politikogakarak- jedanja o progonstvima katolika i njihovoga sveenusrev stva osobito od vremena glasovitoga H bega.~p. ali i on doskora pogine tobože kao izdajica (1552. Valja se i i svaki objektivni istoriar morati konstatovati. redovno su poslije neuspjelih pokušaja oslobogjenja bili predmetom pro- samo diviti.— 128 — upraviteljem bosanske biskupije i biskupom smederevskim fra Tomu Skorojevia*) („Skoroe V o"). J u k i i K n e ž ei *) Ibid. da su pokazali mnogo velike line požrsamoprijegora tvovnosti. rodom iz Teševa kraj Sutjeske. štosedalosauvati. p. da se mitom stvima održe da barem sauvaju ono. o tom smo imali prilike govoriti u politikoj istoriji. Da su to pape i radile. da su Turci smatrali pape za najsposobnije. nego li primjeri vjerske intolerancije.

franjevci su rado gledali sve. jer su domai muslimani i mimo svih tih fermana radili onako. Evo god. da su Turci izmijenili svoje ponašanje prema kršanima i da su ih poeli tlaiti od onoga asa. dakle od starine. S time bi se slagalo i pripovijedanje poznatog nam ve putopisca Kuripešia. da samo spomenem najznatnije. a to je nesumnjivi fakat. koji je vladao stva. što je bilo napereno protiv turskoga gospodstva. nema višeonogasrdanoga odnošaja izmegju vjeroispovijesti.— 129 — vic. da bi se na njegovom temelju mogli stvoriti sigurni zakljuci. a itav materijal još je i odviše malo kritiki ispitan. 1703. da su oni prije 6 godina uzeli popravljati svoju crkvu. Tu saznajemo. za popravak crkve i manastira u Sutjeskoj. Imademo jedan primjer iz godine 1527. pošto su osvojili najvei dio Hrvatske i veliki dio Ugarske. p. Prije toga su se morali popisati i pregledati svi ošteeni dijelovi i onda je na osnovu te *) Batini: Nekoliko priloga etc. Onda nije smjelo biti ništa na gradnji od kamena nego samo pleter. Valjalo je dokazati najprije. ma da su inae nastojali veoma vješto i diplomatski. da smiju na novo podii crkvu po prijašnjoj osnovi. izdaje kadija Jusuf Asim-efendija hudžet na molbu fra Marijana i fra Ivana iz Sutjeske. ali budui da se dokazalo.*) Ovo je u budue pravilo. dakle baš iz doba Husrev-begova. pozivajui se na svoje povlastice iz vremena Mehmed el Fatiha. samo što to eše puta nije bilo dostatno. da se prikažu kao lojalan elemenat. Što se tie doba Husrev-begova. (Starine 17. gdje sarajevski kadija izdaje fojnikim katolicima „h u d ž e t". koji veli. imade veoma protuslovnih vijesti o progonima. Kadkada im je to i potpuno uspjevalo. 78—79-) 9 . te su i nalazili zaštite od progona u sultana. kako se njima ushtjelo. Od sada. da je ciicva postojala od doba osvojenja. za prvih decenija turskoga gospodKatoliki elemenat postao je nepouzdan. to su je Turci porušili. da je crkva od prijašnje P'radnje bila vea sagragjena.

te im on izdaje na osnovu privilegija. niti primaju plae. 1909. a opet god. da na prvašnjim ruševinama na novo posagrade samostane i crkve. jedan sat daleko od Donje Tuzle.— 130 — pregledbe izviješten kadija. nalazimo franjevce ve u prvoj godini njegove vlade (1567. bogati katoliki vlastelin P a V a o S i isprosi kod turske vlade.).) **) Batini: Djelovanje Franjevaca p. koji im onda ili davaju fermane. da od franjevaca ne traže nikakovog danka. da se ona mjesta poprave. nego živu od mi*) Kemura: Turski dokumenti za povijest bosanslcih iz katolika sidžila kutubhane careve džamije (Gl. kako je za Husrev-begovih vremena ipak bilo dozvoljeno graditi katolike crkve.***) Kod Selima II. ali da se ne smije zidati ništa ni više ni šire i to sve na starom mjestu i starom obliku. Naveo sam megjutim onaj prvi sluaj samo zato. Pošto se oni ne bave ni poljoprivredom niti trgovinom. da se vidi.. da može mjesto porušenoga manastira u Zvorniku i privremenog franjevakoga prebivališta u D. . što ih oni imadu u ruci. m.*) Ove procedure bile su skopane sa znatnim troškovima i velikim neprilikama za bosanske franjevce.**) esto se franjevci obraaju protiv nasilja sultanima. da smiju popravljati svoje crkve i manastire ili nalažu bosansko-hercegovakim sandžacima. 1541. ***) Ibid p. Tako Batini spominje. fer- man na bosanskog. ali od še- pera. 39. z. Batini pripovijeda. a on onda daje dozvolu. da u doba Husrev-begovo spada i razorenje franjevakoga manastira u Zvorniku. Tuzli podignuti o svom trošku crkvu i uz nju stan za redovnike u selu zvanom O r a d o v r h. makar uz neke ograde. 23. hercegovakog i zvornikog sandžaka. da je i Sulejman Veliki pri polasku na svoju posljednju vojnu na Ugarsku podijelio bosanskim franjevcima dozvolu. koje su onda postale pravilom za itavo kasnije doba turskoga gospodstva. 48.

da se koji susjedni biskup brine za vjernike u Bosni. . Ove godine stalo se u Rimu raspravljati o tome. Fermendžin). c. Brojni fer- mani dani bosanskim franjevcima još do danas nijesu kritiki **) „se audivisse. nema se (xl njih tražiti uUas alias con- tributiones publicas exigatis. da se biskup može nastaniti u kojem od 15 manastira. 57. Jedan kardinal referirao je pred papripovijedati.***) Papa se na to odlui za restauraciju bovršiti sanske biskupije. FabJanich: Firmani izdani. („nec „arac". sed tantum iilos patres. godine. da se osnuje biskupija „Bosne srebrne" na neprekidni franjevaki jauk. veli se 131 — niicakav danak. Bosanskim biskupom postade tadanji bosanski prokoji je uz dosta vincijal fra Antun Maikovi. gdje bi imao rezidenciju i stolnu crkvu. a da mu se ne da ime kojega grada. 312. što je poznata vole jedino vigjeti siromašne stvar.")*) Pitanje bosanske biskupije iza smrti Skorojevieve ostaje neriješeno sve do 1573. inediti p. da je udno nekoga uiniti biskupom kakve provincije. godine. da se godišnji doho- uo e *) Sr. U tim raspravama jedni prigovaraju. ***) „Quod Turcae non patientur. nego i u svim svoj susjednim predjelima. gdje se tuži na svoje veliko siromaštvo.— lostinje. u Rimu. Položaj bosanskoga biskupa nije baš bio ni s kojega gledišta povoljan. pa s toga da bi bilo bolje. kako je biskup prodavao Turcima kršansku djecu. Papa Gregorije odredi. qui panperes sunt" (1. quendam episcopum Bosnensem pueros christianos Turcis venditasse" u Fermendžina p. da je neki bosanski pom. neprilika vladao sve do 1853. da Turci fratre. nec u fermanu. U Bosni bi i onako novo izabrani biskup bio bez rezidencije. te bi morao ak i prosjaiti ili prodavati svoju službu.**) Na to im se odgovorilo. Fra Antuna vidimo god. 1 582. a bosanski biskup ne in samo po Bosni. Samostani nijesu rado dopf'nosili troškove za biskupa. gdje vlada islam. a to tim više vrijedi. stolne crkve i stalna prihoda.

z. dade bosanskom biskupu.**) U doba biskupovanja Balievia pada još je- kom samostanu. da Balievi nema pravo biskupovanja u *) Slavoniji. da li je primio i ostalih 50 dukata.*) Oko god. postupajui surovo s fratrima. a u Veneciji 132 — dak biskupije Coron na Moreji. tra vescouo et patri gualche scandalo. o vero die commanda qualche cosa. Protiv Balievia ustade beki dvor pred papom. che non volesse Monsignore li die parole ignuriose. da Franjevci nijesu u svojim manastirima osobito rado uzdržavali biskupe. 1909. Biskupi su obavljajui svoj in po zemlji. Balievi se prema tužbi franjevaca silno razmetao po fojnitražei svemogue udobnosti. Franjevci podniješe tužbu protiv njega kardinalu protektoru franjevaca Jeronimu Mattei-i i groze se skandalom. ma il " ancora di seculari „altrimenti potra occorere. dolazili esto u svakojake neprilike.) . li sputa nela facia non solo in presenza delli frati. za kojega nastadoše jake razmirice izmegju njega i Fra- e Balievi Prije njevaca. postade bosanskim biskupom Franjo (Stjepanovi). da se Bosna oslobodi od Turaka. 19-21. Matkovi se proganjan sklonio u Požegu. m. od kojih je u maju 1 583. li amininaccia. na koncu pripade Matkoviu samo 100 dukata. lo biastama. odregjivao sve na svoju ruku bez franjevakoga starješinstva itd. nego i mititi oblasti za slobodno njihovo kretaiaje po zemlji i vršenje njihove službe. Rasprave zbogtih 200 dukata dugo su se vodile. Manastiri franjevaki morali su ne samo uzdržavati biskupe. da je donio silne novce iz Rima. dna interesantna epizoda." (Horvat 1. s kojima raditi. smo istakli. da se proulo pri njegovom povratku. Horvat: Monumenta nova (Gl. koja se nije popuima neku' rentu cd 200 dukata godišnjih.— njavala. primio unaprijed 50. Poznato nam je samo to. Ne znamo. 7—10. il che Dio guardi. o **) „et se pur guardiano qualche volta fa. gdje je još iste igodine umro. ako ne bude drugaije. 1588. sudei.) p. c. jer ovdje pripada etc.

Ova misija mije bila mila franjevcima. Balievi je uza sve to biskupovao u Bosni sve do svoje smrti 161. a šizmatike herezom zaražene kršane i da navrate katolikoj crkvi. perversissimo et pessima vita".5. ignorantissimo." Zanimivo je. kardinalu državnom tajniku Borghesi pišui mu. što od Muiiaa nije bekom dvoru pala Slavonija na pamet. („un certo Don Simone de Piumbo. tivio. zatim 1604 i 1610. ali ipak dozvoli 1600. da se oci isusovci mogu uvjeriti o svim duhovnim nevoljama. Bit taj Šimun onaj isti. da M e . Spor radi Slavonije nastavljao se. u kojima se nalaze narodi pod turskom vlašu. premda nijedan od njih nije svoje biskupije vidio. da je pater Kaši uložio vrativši se u Rim mnogo truda. „da uvrste katolike u njihovoj vjeri. koji uope nijesu podnašali tugjih sveenika. od kralja predložena kandidata. Ovdje emo istaknuti nešto drugo. bilo je i kasnije. Ovakovih naslovnih bosanskih biskupa kao što su bili gore spomenuti. na koga se još biskup BaHevi tuži 6. a ovaj ga je poslije njegove smrti i naslijedio. nosila naslov izabranoga biskupa bosanskoga.) Mi smo na drugom mjestu spomenuli tu isusovaku misiju.— biskupa. godine. a potužio se tada papi i na neke zle obiaje i ine fratarske. augusta 1612. On je to izmolio u pape.). udei 133 — pravo ugarskomu kralju imenovati Papinski se dvor najprije tomu usprose. te je esto dolazilo do nemilih incidenata. Za njegovoga biskupovanja ili bolje koadjutorstva. da je to ovjek zao i pokvaren i da ga ne sluša. Još za života Balievia imenovan mu je koadjutor u osobi fra Antonija iz (1612. etc. kojoj je bio na elu pater K a š i . Zvao se skradinskim biskupom i upraviteljem Požege bosanske biskupije. bili su poslani u Bosnu Isusovci sa zadaom. da je ove misijonare u pape izmolio neki bosanski sveenik („sacerdos bosnensis") fratar Š i m u n a tk o V i . da su tri. Šimun Matkovi opet htio je na taj nain da se d o e p a bosanske biskupije i mi zaista vidimo.

biskupa Balievia imade Horvat novih dokumennta na istom mjestu p. Ovo naime nije inae bilo uobiajeno. a Tomu 342 dalje. 337. Iz Rima i je bio poslan u Bosnu neki fra B e n g n u s iz Genove. Za upraviteljstva fra Antonijeva imenovali su II. kako je poznato postigao fra Antonije iz Požege. i kraljevi Matija bosanska biskupa. c. Balievi megju inim naglašuje. da su franjevci sastavili itav memoriale. kao generalni komisar. prilici Poslije smrti fra Antonijeve nastala je po svoj opet borba za bosansku biskupiju. in quo quinque infamatoria capita gravissima scripta erant a fratribus inimicissibus domini Simonis). koji Ferdinand II. koje je tu da protegne djelovanje i na podruje. što je u zemlje pod turskom vlašu doveo isusovaku misiju i što je htio prijatelja baš na taj aain da stekne zagovornika u Rimu. Simun Matkovi mnoco je intrigirao. 331 333. da li je sve u tom memorialu baš bilo istinito i da li Ši- mun nije bio žrtva franjevaca.") Fermendžin 1.*) Drugo je pitanje. c. p. Iznijeli smo nešto opširnije ove dogagjaje. a koje su franjevci smatrali isi i kljuivo svojom domenom. Horvat 1. Pater K aš i je u Rimu saznao.— i 134 — Šimun postade biskupom. p. i pitanju koadjutora — . Fra Benignus predlaže u svom izvještaju nakon što je ispitao vrijednost i via. Tu je ast megjutim. koji karakterišu odnošaje franjevaca prema nastotamo kušalo janju ostaloga sveenstva. etiri naslovna kao i prijašnji nijesu ni vi- gjeli svoje biskupije. da službu biskupa ne može obavljati nitko drugo narodnosti („che dal altra nacione non puol nessune exeguir questo 1' offitio. u kojem su Šimuna prikazali najcrnije (memoriale. odnosno koadjutorom Ba1 e V i a. koje je bilo pod turskom vlašu. On *) I v k oraznih kandidata za biskupa fra je ve bio izabrani skradinski biskup. te su poslovi vizitatora komisara ve iz praktinih razloga bili uvijek povjereni domaim franjevcima.

1625. ipak vidio svoju biskupiju. Šiši 1. Kada su naime Turci osvojili Slavoniju. imenovan bi bosanskim biskupom glasoviti Ivan rodom iz Šibenika. biskupom od kralja Ferdinanda II. god. Tih biskupija nestade pod turskim gospodstvom.**) Ivana Tomka naslijedio je bratued njegov fraTo- mo Mrnavi. koji se tuži na veliko svoje siromaštvo („e son stato frate povericello"). i pape Urbana VIII. kralj je imenovao biskup'.)****) dosta burno. p. 187.) Ovgje su i imena komisara od 1572—1891. p. c. c.— Diacovi. Jerko Vladl: Povlastice bosanskoj redodržavi za komisara vizitatora (01."*) 135 — Bosnae et god. 457. 462—463. te njegovoga nasljednika fra Beulia. godine. gjakovaku i zagrebaku. 1631. c. Biskupi ili biskupski upravitelji koji su imenovani za Bosnu. njegovo polje rada bilo izvan Bosne. iz Fermendžina. p. premda je fra Tomo Ivkovi živio do 1633. te aa r i j a n porodice. rodom iz Olova od imune Za red. Franjevaca VII. Imeno. . Narod prima pouke jedino od f r a t a r a. (1647.) **) Naroito Horvat 1. ali ovi i ne vide svoje biskupije. ije biskupovonje nema baš za Bosnu osobitoga znaenja. p.) a iza njega Ferdinand III. ****) Fermendžin o. što Turci ne trpe m *) Fermendžin o. jugosl. kralj papa Inocent X. 352—354. 461—463. ***) Tadanje prilike najbolje se vide p. (p. 377. a iza njega dolazi fra M ravi. jer je radi Sla- Njegovo biskupovanje vonije nastao veliki spor izmegju njega i beogradskoga biskupa iVl a r i j a n a I b r i š i o v i a. c. 412—413. našli su ovdje tri biskupije: srijemsku. Ovaj je valjda i upravljao mjesto Mrnovia. ali jedva da je u njoj dulje bojer je Tomko Mrnavi.***) ovoga potonjega stade se zanimati i isusovaki M ga imenuje i najprije je (1646. 374. 345—346. koji je kako se ini. Kako smo do sada vidjeli.. je van ravio. 458.. vršili su svoju funkciju i u Slavoniji. zove se „electus episcopus Još za života fra Ivkovia. ve radi principa.

godine. c. 1661. p. te prešla megju franjevce bosanske slavonske. Megjutim fratri ne bosanskoga nego beogradskoga biskupa Beulia. da govori misu.. na Maravia se I.. imea. dokle turska vlast dosiže. tuže . utee se pod okrilje Ferdinanda III.— samo za 136 — druge popove nego samo fratre. Šiši 1.. a god. ija je Slavonija. Ova je borba tekla sve do Maravieve smrti u Olovu godine 1660. nova opet Leopold fra Nikolu O g r a m rodom iz Požege. da se nijedan ne smije paati u Slavoniju. Izmegju njega i Ibrišimovia nastade prepirka. kojom ga car imenova biskupom bosanskim ili gjakovakim sa svim pravima. predloži Leopold fra Mati ju Ben a (Beulia. što spadaju ovoj biskupiji izmegju Save Drave. nego za Dalmaciju. a nastavila se iza njegove smrti. Maravi „pohlepan za vlašu novcem". što se Maraviu nedaje vlast u gjakovakoj biskupiji. Maravi ipak nije sve dobio i nije bio priznat po cijeloj Slavoniji. 1669. Nikola Ogrami bio je vrlo i i i e i i 1 i i 347 Horvat tom sporu Smiiklas o. nego predade upravu skradinskom biskuDU Pa vi u Posiloviu. te dobije povelju. bosanski Franjevci. a starinom iz Olova u Bosni (Nicolausde Plumbo). protestirao je pred kurijom." Papinska kurija gledala je da posreduje ve prije Maravia. kojemu rimska kurija dozvoljava. kojemu papa muke priznade bosansku biskupija. Beulijia) za biskupa bosanskoga. ali zaludu. da stoluje u manastiru VeUkoj u Slavoniji. jer da se time ruši starodrevno pravo njegovoga velianstva. c. 371—372. Leopold I. platit e glavom. Papinu diplomu stekao je tek 1672. Zlatovi znade za razne povlastice u arhivu samostana V isovca. 88. Rimska propaganda riješila je tu pravdu tako. ne imenovavši drugoga. Nije to vrijedilo Slavonjju. da je odredila. Carski dvor prisili kuriju. da je Posilovia odazvala. Zatim Fermendžin p. nasljednik Ferdinanda III. 498. p. Na jednom mjestu veli se ovako: „Ako se zatee pop u kotaru. p.*) God. *) I *• O c.

vidimo. Ogrami je imao mnogo okršaja sa slavonskim franjevcima. u kojima je on živio. U . da je narod u Bosni spreman (?) na ustanak. Uza i i nj su radili megju kojima za ustanak u Slavoniji i drugi franjevci. On je u Rimu kod propagande na carskom dvoru nastojao i i iu Beu izvojštiti risdikciju u Slavoniji istisnuti iz nje za se jusrijemskoga biskuoa. on je 1684. kakovog je baš trebalo u onim burnim vremenima. Ovom nesporazumku bilo je poglavito krivo nepoznavanje prošlosti. vidimo nu uz bok i bi. da je to shvaanje bilo ve starijega datuma. koji je bio namjesnik zagrebakoga biskupa u Slavoniji i koji se tomu odluno usprotivi. koji je spadao pod zagreba- Ttoga biskupa. On je poinjao manastiru velikom nasilja na njima i psovao ih. koji su bili odani biskupiji zagrebakoj. te nije ni ekao na riješenje pitanja na višem mjestu. Poslije poraza Turaka kod Bea. se osobito proslavio Luka Ibrišimonastavila se prepirka radi Slavo- vi „Sokol". jer on n. pr. kako potie kršane na bunu. te da 30. skupa Ogramia. jer je Ogrami držao opseg bosanskoga pašaluka istovjetnim s opsegom nekadašnje bosanske kraljevine. te pješe u prosjakom odijelu s malo hljeba u torbi prešao megju nedaleko Petrinje prispio u Linac caru Leopoldu I.— 137 — energian i valjan biskup. Kada je general Leslie provalio u Slavoniju. Ovdje je uvjerio cara. da kraljevske ete provale u Bosnu. Odlunoga protivnika našao je u Luki Ibrišimoviu. godine ostavio Bosnu.000 odabranih momaka eka. pr. Iz jednoga izvještaja biskupa Balievia n. Za Ogramia nije. rauna Savu Dravu u glavne rijeke bosanske i {„fiumi principali di Bosna'O. jer je tavu Ogrami svojatao za se vrlo odluno Slavoniju. nego je biskupska prava vršio i bez dozvole po teritoriju. Uza nj bilo je i drugih franjevaca. Po svojoj udi žestok.Ogrami je stajao sa svojim shvaanjem u opreci prema biskupu zagrebakom.

ali Ogrami je i dalje radio po svojoj volji. etc. sasvim je nastira i selenje franjevaca u ega i *) O Ogramiu 1. Šiši I. koje nijesu na nj spadale. 48). Lopaši: Dva junaka p. 349. an onda radi aktivnosti. Pred smrt se ipak iz-^ miri fra Luka s biskupom Ogramiem zatraživši od njega po požeškom župniku fra Iliji od Modrica oproštenje i blagoslov i uvigjajui svoju pogriješku. Sauvala nam se tužba franjevaca iz 1674. te da se povisi potpora. ambitioso della giurisdittione usu solamento s se veli.' 1672. godine kardinalima kongregacije de Propaganda fide protiv Ogramia. (Starine 22. njegovom doba Gl. 147. osobito p. pra li secolari soui sudditi. te se o tome i izjaviše. 348— dalje. 159.. . Svi franjevci u Slavoniji pristadoše što milom.. p. 163: i 517 i Horvat c. 391.. 1683. c. ma anco li sopra conuenti je efratti. U tužbi et o- da je Ogrami „di natura inquiertissimo. koju su mu morah davati župnici. c. da imade odluujui glas u njihovim pokrajinskim skupštinama. Energiji megjutim Ogramievoj uspjelo je iz Slavonije istisnuti upliv zagrebakoga bisikupa. Do pred smrt svoju borio se za zagrebakoga biskupa fra Luka Ibrišimovi. Fermndžin Chronicon etc. zaputio^ se provincijal u Rim u toj stvari. koju su mnogi franjevci pokazivali u borbi protiv Turaka.. Razaranje mai i ovim godinama opuzbugjenja radi neuspjeha osmanlijskoga oružja. da mu se ustupe posvema dvije župe. Fernandžin o. On je htio.'* opet izbio spor izmegju biskupa i starješinstva reda radi toga. premda Ogrami nije baš birao u borbi protiv njega sredstva. God. dalje mnogo su stradali b osanski manastiri franjevci.*) Od god.— te je 138 — držao je na trošak brae svoje sluge i etiri konja^ na nj bilo dosta tužbi. A i s franjevcima a Bosni nije baš živio u najboljem skladu radi svoje udi. jer biskup hoe da odluuje o stvarima reda. što si- Tako lom uza nj.

*) : Ivan Krst. Slavoniju i Ugarsku. (p. Zagreb 1882. franjevci su i sami ostavljali s narodom manastire i naselja i kretali u Dalmaciju. S franjevcima otišlo je iz Rame oko 150 katolika u Dalmaciju. F o j n i c i. Olovu. (Starine 17. Gra- dovrhu (Tuzla) i Srebrenic i. Bariši: Franjevaki samostan crkva u Sutjeskoj (Gl. vijeka samo prva tri napomenuta manastira. Ta borba doI s jedne s druge strane imade doi sta podmetavanja. Fojnicu. Rami. Održaše se u prvoj poli 18. postojali još na bosansom teritoriju manastiri u Visokom.— razumljivo i 139 — nam ovdje nakana. **) Batini: Nekoliko priloga k bosanskoj crkvenoj. koji su vršili u najteža turska vremena svoju službu cd jednom s u „neuki s 1 i netani Mora u vršenju pastirske da su franjevci ipak megju svjetovnim sveenstvom. Strukia Kreševu etc. kruhoborskoga u ž b i e. Nije pišemo istoriju manastira. Kreševo i Tuzlu. z.. Bojei se progona. Modricu. koje se poslije sta je nemila. 71—74). 91—94. 1889. Zatim još dr.)." se priznati. Tako je 1687. i . imali *) Batini II. da su prema izvješu biskupa Ogramia god. da shvatljivo. izaslan u ove krajeve znade samo za etiri manastira i to Sutjesku. godine franjevce iz Rame odveo Stojan Jankovi. više silom stekao jurisdikciju u Slavoniji. Franjevci. z. Konstatirati nam je samo. Jelenia o Visokom. m. a sam gvardijan Stjepan Mati svojom rukom zapali manastir. m. 150. p. 1890. nego li milom.) Hormann: Olovo (Gl. pa zato ne emo ulaziti o manastirima. 1657. de Vietro u godini 1708. god. povijesti.) i ***) O manastirima valja ogledati ove radove: Fra Jeronim Vladi: Uspomena o Rami ramskom samostanu.***) koji je Poslije smrti energinoga Ogramia. koje nije shvaalo stvar lih s egoistinoga. S u t j e s k o j. karlovakoga mira umnožilo. p. nastadoše opet jake oprijeke izmegju franjevaca u Slavoniji i svjetovnoga sveenstva.**) od kojih ovaj posljednji jedva da je dugo preživio pad ostalih manastira. ni u detalje Kreševu.

). 140 — mone zagovaratelje. Dakle isto što se dogagjalo u poetku i 18. jer se u svojoj sredini. Jeleni: Kultura i bos. svezak. **) ovom periodu Batini: Djelovanje Fr. 85-86. Baki bio je protivnik franjevaca i tuži da su nemarni i neuki u vršenju svojih dužnosti. Na tužbe franjevake. pa je tu naišao na otpor makarskoga biskupa. te da bi ih trebalo zamijeniti drugim sveenstvom. fra M a to De Petar ih papi. biskupa imenovan bi oko 1735. Godine 1734. 140.). razdijeljena bi bosanska franje- vaka država u skoj. koji su im i o njihovoj požrtvovnosti i spremi izdavali najbolja svjedoanstva. p.) premda iz se imenuje biskupom domai sin. Glamou i Grahovu.. 1 i V i . da im (1701. ***) Sr. Na biskupskoj stolici bosansko-gjakovakoj sjedi Juraj (od (1716—1749. od Ogramievog odlaska iz Bosne on nastanio u Djakovu. O . vijeka.*) nijesu Bošnjaci dulje vremena vidjeli u svojoj zemlji biskupa. Poslije t smrti Ogramieve Bosne dolaze molbe. a spljetski nadbiskup htio je imati upliv u Livnu. franjevci p. U Slavoniji se odigravali poetkom 18. 1684. stoljea dogagjaji. Patai je htio proširiti svoju vlast do mora i u turske dijelove Dalmacije. rodom iz Kreševa apostolskim vikarom u Bosni i Hercegovini. III. 1704. Samostani u UgarSrijemu sainjavali su jednu.— stanovišta. pak onda Petar koji ne smiju preko Save. a dalmatinski manastiri treu provinciju. Za Pataievoga biskupovanja nastade borba izmegju njega te spljetskoga nadbiskupa i makarskoga biskupa. mnogome uma.***) tri Banatu i *) Batini u Starinama 17.**) Ova dioba bi odobrena u Rimu godine 1753. Slavonija i Bosna drugu. koji nas podsjeaju u borbi najnovijega da. Baki Patai koji nijesu vidili god. provincije.

poslan u Slavoniju (1629 1630. a i ti tugjinci opet ne govore ni o njima uvijek najpovoljnije. koji su osim opravdanja morali još i kupiti pravdu za se. prosugjujui stanje prema prilikama svoje zemlje. da kupe novaca od kršana i nose u Rim. Ovi vizitatori veim su dijelom domai ljudi. Zato franjevci ne trpe tugjince vizitatore u interesu svojem i svoga naroda. zasužnje i oni jedva spase život pomou kršanskih trgovaca. što ih rimskoj propagandi šalju bosanski biskupi. pr.Turci ih uhvate. da obezbijede sebe i svoj puk. Spomenuti fratri da se ne dadoše vizitovati.*) *) Fermendžin o. Ako obino nije bilo na stvari zaista tako. da izvigjaju tvrgjave. Jedan ovakav vizitator n. koje dolaze u zemlju. zv. da izvješuju na njihovu štetu. a vjernici da bi volili popove.— skupije. jer su u njima gledali uhode. apostolskih vizitatora i u izvještajima. Onda se sumnjalo njih još i to. 141 — istorije katoil i Prošavši ovako letimino istoriju bosanske bi- nam u se malo još kod likoga elementa Bosni rada franjevaca demo životu naroda i njegovoga sveenstva imapoglavito podataka u izvještajima t. Ti tugjinci vizitatori ne poznavajui inae nikako prilike. p. da u njoj Papa"). raspušteni. zadržat zemlji. Tako je kadkada po franjevce izašao i nepovoljan sud.> — imade malo sveenika i da su ti došli iz Bosne. da uhode vojsku i snagu tursku i uope. ve optužiše vizitatore Turcima. 390—391. da su papinski uhode („come spioni del veli. Strane vizitatore nijesu Turci nikako trpjeli. izvješivali su rado i nepovoljno. Nije baš uvijek išlo ni otkupom. prolaze. . Ovi fratri da su omraženi. c. ipak su Turci rado to vjerovali i pozivali na red samostanske starješine. a kadkada i vla- O na stitom glavom posjete tugjinaca vizitatora. nego su znali franjevci plaati i tamnicom. Prema drugim svjedoanstvima jedva bismo smjeli vjerovati ovoj po svoj prilici zlobnoj kleveti.

esto se *) Ibid. dijelu Hrvatske. našao je ovdje dvostruke konobe. je Ovo sve služilo. 29. . kada je osmanlijsko carstvo vodilo sa susjedstvom ratove. da se Turci imadu gdje pogostiti. Otac P a v a o vizitatorskih izvještaja R o V n j a n i n. da u glavnom tim izvještajima ne bismo vjerovali. kao vizitator. (Starine 22. što im je poslao vizitatora. Podunavlju na ime svoje podredjenih im katolika. Mi emo ovdje samo neke momente na osnovu istaknuti. nema ipak razloga. due cucine. osobito u doba. jer se kadkada ponešto pretjeravalo. veli Rovinjanin.*) i Odnošaj muslimana prema katolicima i franjev- cima tijekom XVI. Batini veli. narod rado primao Kada je 1581. p. oko 50 mila ka ri i s ti ani . dalnjih vijekova. govorei „Ovo su gostione (musafirhane) za nas na: injene. 314—334 Fermendžin: Chronicon. due camere. pokrajini Srbiji. Isto tako govore i kršani od Gornjih Dolnjih Soli i od svih sela. 104. pa ako baš ne treba vjerovati doslovno svakoj rijei i vizitatora tužbama franjevaca. ovako sabrani u Olovu biskup fra Anto i prvaci sveenstva u Bosni i Hercegovini. da su se Turci silom razjahivali u franjevakim manastirima.) ***) Batini II. zahvaljuju se bosanski katolici laici i sveenici papi. kuhinje i veli.— Inae je 142 — vizitatore. e cosi quasi per tutti conventi"). .) **) Starine 23. bijaše odluno neprijateljski.**) koji je u Bosnu došao godine 1640. p. koji ih je utješio i u svetoj vjeri uvrstio i ponio se megju njima kao drugi angjeo božji. pas nas morate kao goste doekivati". koi su okolo obiu Soli. godine boravio u Bosni stonski biskup Bonifacije Drakolica (Drakuli). posjetivši manastir u Makarskoj. . kad su dolazili u manastire.***) Osim ovoga pogoštenja. una publica et i i i altra secreta. Ovako govore papi sarajevski trgovci stranci (mletaki) i domai. da je tako u svim manastirima („due i^be reffettori. (Izvještaj priopio Stjepan Ziatovi.

Vizitator Vietri (1708. pa onda pokrive fratra. III. da su fratrovi dobivali i batina. i 1718. Batini znade pripovijedati itav ceremonijal. d ž u 1 u s ( u 1 o š). p. "**) Fermendžin: Chronicon. da im je ukrao.) Batini: 145.) veli. bilježi Batini dvije vezirske bujruntije iz Beograda. •***) Batini p. susretne njega i njegove pratioce. Slinih nasilja Pavao znade i više. 91—94.*) i Obavljati službu božiju nije uvijek bilo lako slobodno. nego je esto bilo prekidana iznenadnim napadajima.— 143 — dogagja. da ide moliti u udaljenim mjestima s narodom protiv Turaka. morali su plaati džulus svi manastiri. Radoznali Pavao Rovinjanin doživio je u Sarajevu neugodnih stvari. tuku ga i ištu da plati. 33. u kojima se naregjuje iz lus. (Starine **) p. Godine 1672. mislei da se time oteti danku. Džulus se plaao veziru u ime dozvole. Napolcon im valja davati novaca.**) Bio je u poetku neredovit. Otac Matija je naime iz Fojnice služio misu u šumi. Neki softa.****) Ove bujruntije ostadoše bez ikakova upliva. da Turci ne mogu unii mentior s konjima. a uz to se plaao i poseban danak t. . jer znadu sakriti uzdu ili oružje. da muslimani padaju na konak i gošenje u franjevake kue. Beograda bosanskoj vladi. jer nije obvaljao sveano službu božiju. kojim se ovaj danak izruivao u e Bosni. Ovaj danak za slobodan pristup k oltaru poeli su Turci najprije tražiti u Slavoniji. da skine s fratara džui zabrani. vijeku redovito uveden. pa sada nametnuše svima taj danak. Softa ga stade pitati što je i otkuda je (Rovinjanina je probio ) II. Turci su to drukije tumaili. da se slobodno smije vršiti bogoslužje. ZV. da manastiri i crkve imadu niska vrata. ogromna ljudina.***) Godine 1717. 27. ali kasnije je u 17. Et in hoc veli Vietri — Deus non — sci t. 22. Batini u Starinama 17. Lopaši: Dva junaka p.

Ova injenica nam u mnogome rastumaiti. pa im treba dobro plaati i uvati se od njih.***) U Godine 1684. rekao mu je tri put: P o t u r i s e p a p a z J što ima da znai. Sr. moraju se svake godine izdati velike svote.— 144 — smrtni znoj!). mora se novcima sauvati od njihove sile. Ona se ita na grobljima i u kuama katolika. da parohija imade malo. Naišao sluajno na nekoga siledžiju! i Biskup Balievi veli. Kada zapadne megju Turke. da se u samostanima crkvama ne može držati sakramenat eukaristije u tabernakulu. prijevod ovoga izvještaja od dr. trgaju kaleže iz ruke za vrijeme mise. pa ga prisiliše. p. **•*) Horvat 1. I tako jedva spasih život. m. Biskup bosanski putuje potajno i po noi. 399. dalje). *) Na jednom mjestu u Hilferdinga tumai se ova rije u znaenju: pop! **) Horvat 1. 1904. g. Kada se softi rastumailo. za mletako-turskoga rata nalazio u Kreševu. Za sigurnost života.****) ta glasina nastala u opoj zabuni. c. Inae je Rovinjanin sasvim dobro prošao. a ne kao Turci okruglu. da je tobože sin jednoga kršanskoga trgovca iz Beograda. da nosi d u ž d e v u krunu. rugajui mu se. da postane turskim monahom (turco monaco!)*) Još su za Rovinjanom turska djeca vikala še— še!. p. pa kad su vidjeli. koje bi imale crkvu. 254. crkvu provališe Turci. rekoše mu. što nosi oštru bradu (koziju). c. F. 68. jer Turci ruše i obaraju vrata.**) Biskup Maravi izvješuje. da se 1654. ***) Fermendžin: Acta p. nauo je spljetski nadbiskup. (u Gl. da nosi na glavi mitru. da plati 50 š k u d a. i i . M. gdje bi se itala misa. veli Maravi. u Bosni uope da je ini se. z. p. zašto su manastiri franjevaki nerado držali u svojoj sredini biskupe i vizitatore. 475. Stajalo ih je to e mnop-o novaca Isti i neprilika Biskup Maravi pripovijeda.da je zabranjeno fratrovima misiti.

Dakako. koje nam opisuju razni izvještaji ne ide toliko na raun domaih muslimana. manastira sa 300 sveenika i 100 klerika laika. Broj se njihov vrlo esto mijenjao. Na ovo nadovezuje. vi- O Grgievi*) znade za 250. jer je bilo selenja neprestano u XVI. te provale najviše prave oni Turci. (1626. franjevci imadu 17. obavivši apostolsku vizitu veli. 145 — dom ove godine vladala radi ratova s LeopolPotvrde s druge strane nema. i druge tolike (e piu di 40 milia anime. koji su možda samo i prolazno boravili u Bosni ili se ovdje na- stanili. koja su bila pod turskom vlašu.) rauna u itavoj svojoj dijecezi 12 manastira i 300 brae redovnika sa oko U *) Starine 17.000 kua i više od 40. XVII. etaltre tante") latinskoga obreda. To nam daje nasluivati.000 duša. 10 . koji su došli iz drugih krajeva („p e r c h e alli Turchi. da najveidiozulum a. jer oni sve provaljuju. On pripovijeda. krajevima. koja su pripadala franjevakoj državi u turskoj Slavoniji i Dalmaciji. nego da potiu od raznih tugjinskih elemenata. I on rauna u Bosnu podruja. kako smo ve spomenuli. che da vengonod' altri paes i. biskup B a 1 i ev i . broju katolika malo imademo pouzdanih podataka. da je u itavom bosanskom kraljevstvu našao 13 manastira sa 1 50 f r a t a r a. da je Grgievi u Bosnu uraunao i manastire i katolike susjednih podruja. et massime a quelli. koje je on vizitovao našao je više od 10.— koja je I.) Oko godine 1600. da ništa nije sigurno u crkvama pred Turcima i da se ništa ne može pred njima zatvoriti.000 katolika u bosanskom kraljevstvu. a raunala su se na bosansku franjevaku jeku. Vrlo je važna za poznavanje situacije jedna izjava biskupa Balievia. i XVIII. i državu. siledžija.") Ovo je jedna dragocjena vijest zabilježena od kompetentnoga suca. Biskup Maravi (1655..

dok se stigne do jedne katolike kue. Nije mi poznato. da su katolici. Biskup Maravi. pri- Broj mabos.000 katolika. Ovi katolici svi su težaci. Gradovrh u pet parohija 6143 duša. jer se tamo najviše naroda iselilo. kako smo spomenuli. pa saznajemo n pr. Od tih manastira neki su bili ve tada više manje zapušteni. osim malobrojnih trgovaca. osim nešto trgovaca po veim gradovima. da je još u njegovo doba manastir Srebrenica imao pod sobom 379 katolika. na kojem Batini osniva taj broj. On bi nam bio dokazom. 1587.— 146 — 74. a osobito sada u vrijeme rata. kojim su bosanski franjevci duhovnu službu inili. najviše težaci. 51. Više puta hoda se po pola dana izmegju Turaka i hrišana. Kue katolika. posvuda u Ugarskoj. vrhovnog starješine cijeloga franjevakoga reda iz god. godine. Banjoj Luci.000 duša. u koliko je vjerodostojan dokumenat. bilo je u Bosni samo 25. Iz djela Gonzage. Zbog „nesnosljivih progona" iselilo se u ovo deset godina kraljevine preko 200 katolikih obitelji.*) Ovaj neznatni broj katolika dat se protumaiti velikim iseljivanjem katolika u doba ratovanja izmegju 1683 1718. nijesu na okupu.- nastira iznašao je tada 8 na samom današnjem preko 70. veli Maravi. . Donja Tuzla 7000 duša. Olovu i nekim drugim mjestima. bilježi Batini. Osobiti se nazadak vidi u brojevima katolikih duša na krajiškim župama. da je princ Eugen na svom pohodu u Bosnu morao sa sobom povesti veliki broj hercegovakom e — katolikih duša. On nam daje i pregled po parohijama. U godini 1723. *) Batini III. koji stanuju u Sarajevu. veli Maravi. i neopisivih iz bosanske rasulo te se lino Rauni biskupa Ogramia iz godine se slažu sa Maravievim podacima.650 duša itd. veli.000 duša. p. Visoko sa pet parohija i 1 1 . gdje se i s trgovcima postupa kao sa težacima. teritoriju sa 1675. S njima postupaju turske vlasti kao sa robovima.

da su se katolici u rudarskim mjestima bavili gotovo iskljuivo tim poslom. Ove škole za franjevaki podmladak bit i jedine škole ovoga doba. a osim toga su i g j a c i. 147 — i saznajemo. on veli. da utrnu države. da fratri u manastirima drže škole. pr. da stanuju na carskim zemljištima. ako ne e. 10* . da je fojniki manastir podignut prinosima „nadzornika mjesnih rudokopa". Biskup Balievi takogjer spominje. a kasnije i nekim svojim manastirima. da je premalo svee^ nika. dok u red ne stupe. i 17. onda ih šalju u Italiju na više nauke. da su veim dijelom neaci ili rogjaci fratrova („sono la piu parte nepoti o parenti — e *) Batini II.*) Prema poznatom o. Kreševu. te ih dugo vremena poduavati u gramatici i drugim naucima. Kada budu zaregjeni. malo gramatike i nauku kršansku u latinskom i slavenskom jeziku („in lingua slaua"). 61. Na veer ih ue obredima. Spomenuti o. Gonzaga prema koncu 16. Pavlu iz Rovinja stanovali su katolici u Sarajevu u posebnoj ulici i zatvaraju se kao što jevreji u mletakom „ghettu". O tim gjacima pripovijeda Grgievi. a i na izust latinske stvari. u kojima pouavaju u itanju i pisanju. radi sumnjiavosti Turaka. da fratri drže u manastirima dosta mladia.— Tako n. Ove nam vijesti popunjuje Pavao Rovinjanin koji veli. pa da su zato franjevci prisiljeni primati djeake od 8 9 godina. Vrlo bi rano uzimali u manastir djeake. osobito u Slavoniji. a vani kao poslužitelji. stoljea veli. Na drugom opet mjestu pripovijeda Batini o jednom fermanu. Iz vana se ne mogu slati braa. latinski osobito gramatiku. Batini zakljuuje. u kojem se katolici zovu Latini i veli se za nje. da su se katolici bavili rudarstvom. Olovu i Srebrenici. 51. da sebi pribave sveenikoga podmlatka. Franjevci su višu svoju naobrazbu crpili najveim dijelom u 16. vijeku u Italiji. pak da su i zato laglje i žilavije postojali manastiri u Fojnici. a u krajevima što pripadaju rudokopima. koji služe kao klerici u zboru.

da su se fratri brinuli.. 148 — nam Svakoga mladia osim redovitoga op- ega se uitelja poduava i njegov ujak. Narod je obino pod vedrim nebom. koju je najlaglje iskušati. da im bude dozvoljeno ove stvari pjevati samo na „pukom jeziku" („in lingua vulgari). kako je to brai iz provincije Dalmacije dozvoljeno. a znademo. kakav su odgovor na to dobili. VI adi tumai postanak imena „ujak" drukije. 95. ****) Fermendžin p. Nije nam poznato. Mole zato. zašto narod zove fratre u Bcsni danas ujacima."**) Ti neaci idu na nauke u Italiju onda se vraaju kui kao dušobrižnici svoga naroda. a onda hrvatski. 512. On veli. u kojoj se razlaže. da su pjevali sve. Oni su pisali knjige pisma bosansko-irilskim pismom. Ove godine stigla je molba u Rim. c. veli Smiiklas. **) Smiiklas o. „Fratri su nada i ponos svoje obitelji! Koga e fratar ujak podii sebi do koljena . što se kod katolike mise pjeva najprije latinski. o kojoj je mogla kršanska majka sanjati. 1658.*****) *) Starine 17.*) Ovako tumai. ***) Vladi: Uspomene o Rami p. to je jedina mogua sjajna budunost. p.489. da tako zataje Turcima i i sveenike. da im misa predugo traje u zimsko i kišovito doba radi pjevanja u dva jezika.***) U i tugjini nijesu fratri bosanski izgubili osje^ aja narodne svoje osebujnosti. 99. kako bi se laglje krei tali po turskim krajevima. . 127-128.****) Sauvan nam je i spomen.. p. da su kršani franjevce krili pod imenom ujaka. da naue turski jezik. Taj su naslov najvema kršani meali u glavu maloj djeci. *****) Ibid. Bivalo je to tako do god.— delli frati"). p.

— 149 B. manastira i groblja. istai *) Ruvarac: O p. veli Stanojevi. se nije pogoršao. (Glas- snik 47. Ve Kuripeši znade pripovijedati. patrijarhata nestalo je 1459. 271-272. te su u dakle u vrijeme od itavoga stoljea pod vlašu autokefalne arhijepiskopije ohridske. i (Pekog doba od njome kompromis. — Pravoslavna crkva. a glavni baš u aktivnoj potpori. Godine 1532. na kom je osugjen i anatemisan taj Pavao jarhata. o emu smo imali prilike govoriti tijekom XVI. Položaj pravoslavnih u Bosni bio je povoljniji od onoga katolika. stoljea kao i o naseIjivanju pravoslavnoga elementa. on vidi njihove sveenike dosta slobodne u vršenju vjerozakona.*) Neki Pavao (bivši smederevski mitropolit) kušao je pomou turske vlasti davanjem zlata da otrgne srpske mitropolije i episkopije od ohridske arhijepiskopije i da obnovi peski patrijarhat. upravo u vojnike i obrambene svrhe. stoljea Ovaj polone samo da se još poboljšao. što su je pravoslavni davali Turcima. Turcima da pogoduju pravoslavnom elementu na Balkanu.) . došao je P r o h o r. žaj pravoslavnih tijekom XVI. — 1557. da su pravoslavni imali javnih crkava. katalozima peskih patriarha. protiv nego prijegjemo na samu obnovu patrinam je. koje sku vlast sklopila je s pirile i su neprestano turske carevine Prije oganj neprijateljstva turskoga gospodstva.) Srpska crkva priznala je u doba obnove patrijarhata. 1 peskoga patrijarhata 1459 557. ohridski arhijepiskop na sabor arhijerejski. da bude ustuk katolikim vlastima. nego im uzrok treba tražiti Znamenit je dogagjaj za pravoslavlje obnova g. 1532. godine. da je bilo pokušaja obnove peskoga patrijarhata ve god. osobito na zapadu Bosne. turbile srpske mitropolije je bilo stalo.

najprije gjak („zago") u jednoj crkvi. **) O ovom pitanju sabran je materijal u raspravi Jireka: DerGrossvezier Mehmed Sokolovi und aie serbischen Patriarchen Makarij u. Sokolovi und die serbischen Patriarchen (Ar." Giacomo Luccari. 1766. X. Po Tiepolu bijaše Mehmet takogjer Trebinjac. da je u mladosti bio u crkvama kršana „ein Leser oder Anagnostis und hernach ist er den Tiirken zur Schatzung geben worden. Saba"). pripovijeda za Sokolovia. Antonij (Archiv fUr slavische Phil.*) Vidi se. hercegovakim hunskim episkopima *) Ruvarac: metropolitima do god. Savremeni putnik Sala ger. God. došao u Carigrad. jer je tada sjedio na stolici velikih vezira glasoviti e h m e t-p a š a S o k o 1 oV i . uspjelo jeMakarijuu osobitim okol- nostima obnoviti pesku patrijaršiju i to ini se gotovo sigurno zato." Prema Ragazzoni-u (1571. Ruvarac: Nochmals M. koji je dugo vremena bio u Carigradu i Filipopolju.— 150 — radi svojih nastojanja. IX. a onda odveden u Caon Schweirigrad. s ob- novom viti patrijaršije. Pošto je porijetlo Mehmet-paše**) u savezu se ovdje porijetlu. si. 291—297. i Ruvarac: O peskim patrijarsima. kao što se samo po sebi razumije prešao na islam. 33.). te bijaše nekim pomagaem u manastiru po svoj prilici u Mileševu („ajuto del curato di S. p. veli da je Sokolovi „nato in Dalmatia del padre christiano ed al battesimo si m chiamo Baice. gdje je. koji je 1578.) Mehmet se kao veliki vezir sam smatrao nasljednikom srpskih despota. 1 557. moramo malo zausta- je Mehmet paša kod pitanja o njegovom prema turskim vrelima potekao iz hercegovakoga grada Sokola („Sokolli") na utoku Pive i Tare. ije je ime usko skopano s obnovom ove pa- M trijaršije. da Pavao nije imao dostatne potpore od turslce državne vlasti. Odavle je kao adžemi-oglan došao u carigradske saraje.). Ph. Mostar 1901. Prema izvještaju Mleanina Grazoni-a poticao je Mehmet iz T r e b i n j a. .43— 53. f. p. Zadar 1888. p.

više i i i *) **) brat Bašagi o."**) Uvažimo li baš uspostavu peskoga patrijarsmo skloni. 256. a prema jednom sarajevskom rukopisu iz godine 1565. malan Pive. 151 — stoji Prema ovim podacima Bašagievo stano. Znameniti Mustafa paša Sokolovi.*) Ovome vanju injenicu. i crkve u interesu Uz ovoga Makarija imade Mehmet-paša i neaka Annasljedton i j a. Ta tvrdnja osniva na vakufnami. Dakako da ostaje sasvim neriješeno pitanje. iji upliv nije bio jedino duhovni nego je bio od znatnoga politikoga znaenja. Valja raunati sa injenicom. a valjda i turske države.— vište. Tako sam uo. da uspostavlja i tur- manastire. te . da se Mehmed paša rodio u "Sokoloviima u višegradskom kotaru i da se je bio sin A h m e d-b e g a Sokolovi a. bosanski namjesnik i budimski paša bio je neak Mehmedov. koju je Mehmet paša potpisao. veli Kosanovi!! (p. crpano iz turskih vrela. da je osnutak srpskog patrijarhata dao novoga poleta organizaciji pravoslavne crkve da su sada Srbi imali unutar turskoga carstva svoga duhovnoga glavara. „srodnik že blagostivom Kyr Mak ariji.). žaj". da li je Mehmeda pri obnovi peskoga patrijarhata o dobro vodila jedino misao „o državnoj potrebi shvaenim državnim interesima" ili samo želja „da svom bratu. uspostavlja peski parijarhat. Tanija ispitivanja ne potvrdiše Kosanovievo tumaenje. 41. Valja se samo sjetiti nahata. Kosanovi (Crte iz Bosne. koji njemu za volju. da vjerujemo tolikim savremenim svjedocima o kršanskom porijetlu Mehmetpaše. hercegovakoga mitropolita nika Makarijeva „obnovitelja prestola srbskago" u godini 1573. c. da valja još dodati prema Ruvarevu ispitije patrijarlia Makarije dobio „o t brata svojega velikoga vezira skoga" hatišerif s dozvolom. kalugjeru Makariju stvori dobri polo. Glasnik 69) ili brati peskoga patrijarha kao potureni je i piše: A vezir izI usporedo sa patrijarkom više vrata manastira obadva pridržavaju crkvu podnose je Hristu Bogorodici. p.

Istodobno spominje se i drugi mitropolita hercegovski ir Simeon (1619. Kasnije su poloviz ah 1 m s ki nom XVII. t. od Mleana. Od god. kad je ukinuta m *) Ruvarac u sr. z. Pajsije. Godišnjici i Cupia O Jakov ili II. trijarhata Nekako odmah iza obnove paimademo prvu sigurnu vijest i o treoj mitropoliji zvornikoj. mitropolitom. pa da se zato kadšto zove i polhercegovski. Moraa.) dakle mitropolita zapadnoga dijela Hercegovine. Zvornika **) eparhija njeni i mitropoliti. gdje su manastiri Piva. hercegovaki mitropolit zove mitropolit „p et r o vski**) polhercegovnatpisima mora izski". stoljea valjda opet obje mitropolije spojene privremeno u jednim rukama. godine spominje neki mitropolit Pavel. spomenuli smo naprijed dvije mitropolije jednu t. ne spominjemo Crnojevia pod kraj XVII. Petra kojega je osnovao Knez Miroslav manastir na Limu. pa se prema zapisima — i i i vesti. u onoga dijela. da je Longin bio mitropolitom u onom dijelu Hercegovine. Sarajevo Rasprava episkopi je pisana vrlo nekritiki. tropoliji Zvornikoj miA. razoren god. svetotroiki manastir kod Plevalja i Duboica. p. gdje se 1561.. a drugu : hercegovaku. Ovaj mipo prvi put tropolita u Trebinju zove se 1639. da se ne bi Turci opet u njem utvrdili. Vranštica. (Ruvarac: Raški (Glas. 52. Za mitropoliju her- cegovaku znademo. 1643. 43. stoljea. Stolica zahumskih ili trebinjskih mitropolita bijaše manastir trebinjski prozvan T v r d o š. 1766. j. . Zavala i Trebinje. d a b a r s k u. a mu da i Arsenija Što se tie organizacije pravoslavne crkve u Bosni i Hercegovini. Pavla Crkva Sv. gdje su manastiri Mileševa. 1694. Dušan Teši i Popovi : 1904. da se onda opet podijele.). u poznatoj raspravi o dabro-bosanskoj episkopiji.).— oika 152 — Jovana i prijed spominjane akcije patrijarhe našljed.*) Zvornika mitropolija osnovana je nekoliko decenija iza kako je razoren franjevaki manastir u Zvorniku. da je i dijeljena jer se L o ngi n (1615.

1911. 9—14. 1882. U Bosni osim ve spomenutih valja još dodati: Ozren. Uredio (jjorgje Nikolajevi p. vijeka spominje se ve itavi niz manastira po Bosni.) i to ne zna se. i . z. Tamnu (Tavnu) etc. te je poeo graditi vladiine dvore u Medku. a osobito Hercegovini. (Sep^ otisak m. ajkanovi: Srpsko-pravoslavna crkva svetih arhangjela u Sarajevu (Gl. **) Šematizam pravoslavne mitropolije arhidijeceze •dabro-bosanske za god. God. MoštanJcu. vladika Atanasije opei mnogo ovdje s narodom i onda vi bio je rodom se povratio u Bosnu. a vratio se opet u Liku 1695. u kojima je vrlo teško odijeliti istorijsku istinu od prianja nijesu ovdje uvaženi. a poi etkom XVIII.**) smo ve Milenkovi u Sriiem Godine 1690. z. O ma*)Ruvarac: TvrTvrdošu: orovi: Hercegovaki manastiri I. m. ***) Lopaši: Dva junaka p.***) Tijekom XVI. 1700. 1899. Jedan mletaki poslanik putujui godine 1550. megju kojima valja još istaknuti Zitomišli spomenuli smo naprijed. iza prijelaza patrijarhe Arsenija i u Ugarsku došao je u Liku iz Bosne neki Ljubovi. Gomionicu. dok Arsenije ne izradi. i 1703. bio je iz Like otpremljen.). god. 66. u Carigrad Tiastiru humskim episkopima. zatim u Dobrunu (?). Prije je takove dvore podigao pod zaštitom Mle- ana u Kotarima. Like i Krbave.).*) Dabarski episkop ili dabarsko-bosanski. Vozuu.— peska polita stalno u 153 — hercegovaki mitro- patrijaršija. iz Gl. Nekoje hercegovake. Taj Ljuboiz Sarajeva. Duievi ra•dovi. doš. da li iz Kratova ili Dobruna. da je bio imenovan kraljevskim dekretom vladikom za Liku. Za turskih vremena stolovao je u K r a t o V u (izmegju Banje i Nove Varoši) odatle „svjato-kratovski". On se odsele službeno pisao mitropolitom bosan- ske Krajine. stolovao je u srednjem vijeku u manastiru Banji. nastanio se Mostar u. stoljea prenio je mitropolita Melentije stolicu bosanskih mitropolita u Sarajevo (1717? 1723—1740. kako spominjali..

Ova štamparija kao i ona u Go r a ž d u na Drini.) . Njihove su lasi vrlo dugake i padaju im u neredu na ramena tako da sa svojim jako mršavim licem. . Poetkom 18. i Kalugjere u Mileševi crta nam jedan Francuz Lefevr. te se zna za tri crkvene knjige. gdje ima crkva sv. z.pobugjuju silnu suut u onih. Da nije taj „Generale'^ koji pod svojom upravom imade 20 manastira bio upravo mitropolit hercegovski. Oni nose na sebi tek jednu košulju i bijednu haljinu iste boje kao i kapucini u Francuskoj. m. tako da im se vidi trbuh. . a u veine je mantija na više mjesta prodrta. 1889). prolazei ovuda god. uz to otvoreno sprijeda sve do pupka. koji kaže. od kojih da su dva napuštena (Gl. **) Jelavi: Kratki francuski putopis kroz Hercegovinu Novopazarski Sandžak god. m.. štampane u njoj (sve polovinom XVI. 1908 p. koja se takogjer po imenu . 112). 34. Ovi kalu. pita Ruvarac. na putu u Carigrad oVako: stigosmo u Mileševo. 1611. . Još je uvijek za bosanske srpske manastire mjerodavan Ruvarac u Godišnjici II. Jedni bijahu bez cipela.. tajnik francuskoga poslanika. U m *) Ruvarac: O humskim episkopima p.**) istom manastiru spominje se v e p o 1 o v i n o XVI. z. 1907. bez pojasa i bez dugmeta. 1611. u kojemu ima dvadesetak kalugjera. 471 i dalje. gjeri jadno su odjeveni i žive po siromašku. vijeka štamparija. pogledati i p. Vrijedno je S hercegovakim orovi upia Vitanovi: Manastir Ozren (Gl. z. koji ih gledaju . a ne iguman u Mileševu. (Gl. da u ovoj provinciji i m a 20 m a n a s t r a pod svojom upravom i da sultanu plaaju haraa 1000 dukata.*) kaže. koje mi pohodismo. m. (gl.— spominje i 154 — M i 1 e š e v u. poeo se intenzivnije baviti naprijed). stoljea jedan vojniki austrijski izvještaj spominje 20 srpskih manastira. Manastiri bosanski ekaju još uvijek na kritiko istorijsku obradbu. manastir srpslcih kalugjera da u njem ima 50 kalugjera pod svojim starješinom („col suo generale"). vijeka). Save s grkim kalugjerskim samostanom. nabavljena za manastir iz Mletaka.

Patrijarhe su kadkada gulile popove i manastire. a vele. pr. „od kojih je obiju broj („quorum utrorumque numerus maximus est". jer nemamo izvještaja o tome. Kaiugjeri su živjeli u narodu i s narodom siromaški i velika je u tome slinost sa odnošajima franjevaca i katolikoga naroda. Maravi.*) 155 — još propadoše u brzo u istom sto- Pravoslavni manastiri u Bosni i Hercegovini ne treba se ovjek dati zavesti gore citovanim ipak su bili centar opisom bijede kalugjera duševnoga života.**) Broj pravoslavnih u Bosni i Hercegovini ne dade se ni približno odrediti kao broj katolika. da su katolici pomiješani — — veoma šizmaticima. p. *) Ruvarac o. **) dezorganizaciji srpske crkve pruža nam žalosnu sliku za sarajevsku srpsku crkvenu opinu Kosanovi: Srpske starine u Bosni (Glasnik 38.) Nema sumnje. Ovi potonje stoje esto na najnižem stepenit neznanja. Zagreb 1911.) . da je u XVII. p. ljeu. pokazuju nam. koliko ga je uope moglo biti. da im je jedina briga bila njiiiovo vlastito do. Prohaska: Das kroatisch-serbische Schriftum. Kalugjer je daleko napredniji od pravoslavnoga popa i bliži narodu. vijeku pravoslavni elemenat bio brojem daleko vei od onoga katolika da je u to doba bila u glavnom s Turcima i velik i i dovršena njegova kolonizacija. c. a osim toga i svaki sveenik neku svotu prema svojoj zasluzi. 34. te naroda i popova.— spominje. srpskoga naroda. Zbog toga imade estih sukoba izmegju vladika. koji veli. Patrijarhe plaale su godišnje dosta visoke svote za slobodu vjere i staleža. Savremene vijesti o pravoslavnom sveenstvu i episkopima osobito. 87. Katoliki se vizita tori o tom izrazuju onako openito. da ih ima vea koliina („mas'gior quantita") od katolika ili kao n. ako su ovi potonji bili tugjinci Grci. bro.

a franjevci stajali esto usred te akcije. bito u XVII. njevcima je uspjelo vazda. koji su dakako od toga sami vukli znatnu korist. nici njihova obreda. Fra. stoljea nastojanje pravoslavnih vladika.— 156 — pravoslavnih. -da su odnošaji izmegju obojega sveenstva bili oso. da su vladike u tom potraživanju pomagale i same turske oblasti t. Kao jedan od glavnih razloga ovoj borbi i mržnji navodi se ve u polovini XVI. j. da su se katolike vlasti zanimale za oslobogjenje kršana. Materijala zato davaju i dosta franjevaki istoriari. da vrlo rgjavo misle o šizmaticima. a pravoslavno sveenstvo opet ni najmanje ne misli dobra o „himbenim i lukavim tatinima". ali taj bi materijal va•da je Ve da se može tana i vjerna slika o tome stei. Nema nikakove sumnje. „Srpski je pop smatrao prije za brata Grka nego li fratra. ljalo prjje kritiki štampati. Batini esto istie. turski inovnici. što smo ve u svoje vrijeme istaknuli. a fratar je valjda radije vidio Talijana kao brata. a to je injenica. napeti i da se franjevci tuže na pravoslavno sveenstvo više nego na Turke. ma da ne emo u te borbe izmegju franjevaca i pravoslavnih patrijarha vladika potanko ulaziti. Sada emo nekoliko rijei više o tome rei. te su vazda bili u sumnji kao agitatori protiv Turske. I obnova peskoga patrijarhata bila je oiti znak turskoga zauzimanja za pravoslavne dakako u svom vlastitom interesu. nego li rogjenoga brata Srbina". tumaiti baš onime. odnošaj izmegju franjevaca i pravoslavnog sveenstva bio veoma neprijateljski. koje su im davali pripad. da se od tih vladika i pa- . da franjevce i katolike skue pod svoju vlast i danke i što su zahtjevali od njih sve crkvene pristojbe. vijeku a i inae ve i prije. C Odnošaj izmegju katolika i smo naprijed na jednom mjestu istaknuli. Ova potpora turske državne vlasti pravoslavnim vladikama dala bi se pro.

kojima upravljaju njihovi popovi i kalugjeri („che sono governati daili loro Popi e Calugeri"). krupnije navale na katolike i i spominju i franjevce. 1653.). t. i. a sada su im (1626. koji veli za pravoslavne. Krupnije nastojanje orotiv franjevaca sa strane pravoslavlja pada u g. da podvlasti se usprotive franjevci mu *) katolici. da franjevce i katoi like oglobi. jer su im Turci to branili kao da tobože fratri hoe da uvedu neku novu vjeru. praksi je valjda ipak koji puta uspjela vladikama i od katolika pobirati razne pristojbe. Namjesnik bosanski (Salihpaša Mostarac?) odredio je. fojniki fratri izbaviše se od smrti sa 4000 škuda.— trijarha 157 — tereta oslobode. koji je katolike. Grgievi pripovijeda. 1662. veli ujedno za „šizmatike". Ova naime slika ulijevala je rešpekta ne samo katolicima nega zaista u Bosni borili protiv i pravoslavnim i muslimanima. da su se novoga kalendara kroz 50 godina. patrijarhu Kallinika (Stanislava). da se imade ognjem razoriti fojniki manastir. 1669. a našiki sa 2800 škuda.. Fermendžin: Chronicon (Starine 22. a dade se razabrati.) vrlo protivni radi n oI voga kalendara. da je carigradski patrijarh oito izradivši negdje u Carigradu kaki ferman išao zatim. Mnogi fratri baeni su u okove. da su prema katolicima pr i j e uvede- U nja novoga kalendara bili vrlo prijateljski („molto familiari et amici delli Catto-^ lici". Poznati Grgievi.*) Tijekom XVII. Kallinik ih p. Domai franjevaki pisci 1661.). kako je udotvorna slika Marijina u Olovu smirila napokon to pitanje. Carigradski patrijarh iril i budimski vezir poiniše veliko nasilje na franjevcima. a fratri poubijati. Ovoliko o tome franjevaka kronika. po kojem ih se oslobagjalo od polcušanih podvlašenja pod pravoslavne vladike. da barem i njihovih izrade ferman u Carigradu. . stoljea spominju se još god. 35. da ih ima „vea koliina" od katolika. i došao osobno u Livno. peskoga 1661 ali . katolici znademo.

pa da mu i oni moraju plaati danak.— 158 — pritegne na sud i pokaza carski ferman. **) Jastrebov: Sadržaj fermana. nevjerovatno. {Ali paši i engiu??) pratnju. Patrijarh sada ode u Carigrad i vrati se s novim fermanom god. m. Franjevci da su tom zgodom potrošili na stvar u prilog katolika. da je ta akcija poticala od peskoga patrijarha. nitorij bosanski god. Parnica se izmegju protivnih stranaka vodila strastveno. do oite pobune. kako nam je poznato. . traži da su domai Ijetopisci stvar ispremiješali. Truheika: Fojnika kronika (Gi. 504. patrijarh se mora povratiti u Temišvar. a ne Kallinik ni Stanislav. God. Patrijarha je stratio „sedam tovara blaga". došao je isti patrijarh opet je parbu 800. dakle i ka. Došlo je mora iz Livna bjeu B a n j u L u k u. da su druge vjeroispovijesti od pravoslavnih. dogje opet i Bosanski paša presudio dobivši mito. Greco scismatic o"). Odavle se uputi uzevši od ovoga oružanu u Banju Luku. p. z.*) Mržnju izmegju Franjevaca sveenstva *) pravoslavnoga i sasvim jednostrano Jastrebov**) Batini II. tolici. u Sarajevo s istom nakanom. Ruvarac: O peskim patrijar78-79. koji je htio katolike podvlas- M titi („d al patriarca di Constantino. gdje je tada paša stolovao. 1909. Svakako stoji. ali i ovdje mu se katolici odupru. koji se krstom krste. davši kadiji novaca i dokazavši. kojim mu se podvrgavaju svi. 1662. kako je ispripovijeda. kamo odoše pretstavnici katolika. i ne tuži se. da se patrijarh peski tada zvao a k s i m. Vidi se. nego na patrijarhu carigradskoga. poli. 133—134. ali zaludu. koji je sebi izradilo katoliko sveštenstvo prema pravoslavnom mitropolitu hercegovakom i bosanskom (Glasnik 48. 412—413). pade mu kap ( ?). Prema tome otpada svakako injenica. Kad se proglasi osuda. 1669.). jer je izgubio parnicu. Defi. sima p. 455—456. na peskoga patrijarhu.000 jaspri. itava stvar zvui. Ovdje nastane opa smutnja zbog toga. otišavši najprije bosanskom namjesniku u Temišvar a patrijarha žati. 1661. Fermedžin: Acta Bosnae p.

da dobije na svoju stranu pravoslavne kršane. nog obeavanja nonima olakšica od jarma turskoga ili da izbjegnu zakonitu kaznu od pastira po crkvenim kapolazili iz pravoslavlja pod zaštitu kato- like propagande. Vasilij Jovanovi.11 159 — nastojanju Franjevaca da sebi stvore iznimni polo- žaj pomou fermana od turskili careva. U doba. pod kojim su se sjedinile obje hercegovake mitropolije (gl. rad. koja je svima mjerama radila. da su sve Jastrebovljeve tvrdnje prosto izmišjavanje i da ih obaraju sve dosadanje injenice. U doba hercegovakoga mitropolita Vasilija Jovanovia (1639 1671. koji su ili zbog fratarskog lukavog i pritvor. kojemu su valjda ku- movali franjevci. ooveo i ve- liku akciju protiv Turaka. Mitropolite i patrijarhe srpski i grki su jaganjci. onda se ini gotovo iskljuen u Bosni propagandistiki rijetko spominju. vidimo približenje patrijarha her. cegovakog mitropolita skoj stolici. Jovana papin- takvoj akciji radili su dakako i franjevci. kako smo ve naprijed o toj periodi pripovijedali. na Dalmaciju i Slavoniju nego li na Bosnu. U Imademo megjutim ženja istone i jošte jedan primjer pribli- zapadne crkve.).— . pr. Tragova propagandistikom radu ponešto. Mislim. kad je papa Klement i VIII. Ali šute o toj stvari ili barem vrlo je Ako se uvaži još osobito odnošaj turske države prema peskomu patrijarhu. naprijed) imademo spomenika živoga nastojanja oko unije — pravoslavne crkve s katolikom. a Jastrebov ih u svoje doba niim nije potkrepio. prema tradiciji patrijarha Jovana želio je oslobogje- . koji brane svoju pastvu od na- srtanja latinske propagande. da ga je uope bilo. kako bi što više uticali u Bosni i Hercegovini na narod srpski i lakše ga latinili. ali franjevaca imade to je sasvim neznatno nastojanje i ogranieno je yiše n. Izvještaji vizitatora i biskupa sigurno -bi spominjali uspjehe ili neuspjehe toga rada.

taj ferman biti jasniji. da mu jedino mogue pomou Icatolike Austrije. iril. God. ako spoMislim. 130-161. da su franjevce valjda povremeno kao i katoliki puk podvlastili. . a ujedno piša i Dubrovanima. Batini drži. koju nijesu Filip mogli dii radi kandijskoga rata zadnjih devet godina. pa je papa i novano pomagao episkopa Simeun dogjoše po potporu. da papa preporui manastir pažnji du. da se godine 1690. 1661. 7.— nje 160 — je svoga naroda od Turaka. Theiner: o. iz Rima dobljenom. Mon. Slav. ašu i obilnu milostinju. . koje trpe od Turaka i ne uzdaju se . odnio je iguman trebinjskoga manastira. pa je to dobro uvidio. kojim ovaj uvjerava papu o svojoj privrženosti i moli. Papa mu posla dragocijeni krst. jim manastirom trebinjskim („post sancte sedi praestitam obedientiam") uzdrži i ojaa predusretljivošu katolika. pismo. 16Q3. iselio patrijarha Arsenije Crnojevi sa mnogo naroda ispred Turaka u Srijem i Ugarsku i da su Turci to uzeli kao da je e *) p. da u interesu crkve treba da nastoje. da menem. Iz pisma se vidi." U manastiru se mole pred krstom. c. osobito . p- orovi Batini II. Dva kalugjera Filip i Simeun nosili su ovo pismo papi u Rim. 1671. Mletaka i pape. bio bi nam dokazom jedan ni i i i i ferman manastira Duža iz god. u koga nego „u gospodina boga u tebe sveti oe. Tuže se na nevolje.*) Da je pravoslavnim patrijarsima kadkada i uspjelo. što im ga je poslao papa Aleksandar VII. O toj p. epizodi: 201. papi Aleksandru VII. da manastir. I još nam jedan spomenik govori o odnošaju Vasilija prema papi. i posvetilišta ine „plemenitom ašom". pisali su Vasilije i iguman Atanasije papi Klementu X. Dokaza direktnoga za to dakako nema. brovake republike i da im pomogne protiv Turaka. 132. p. Merid. da se Vasilije sa svo. da mu iskažu svoje jade. koji je služio u Trebinju. da je za ovo približenje stekao zasluge neki fra Ivo. „kruni i diki i pohvali kršanstva". II. God.

sada tome protive. a jasnija slika onda bi valjda bila i o tom nastojanju srpskih ili grkih Duža (Gl. izdanje 115. 237. a da Mehmed i imadu mu put ne stane. da njega „tako isto i sveenstvo latinske crkve u Bosni za svoje patrijarhe priznavati ima. zatim pristojbe za vjenanje. da ga mitropolit nitko na po svom obiaju imade pokarati. p. Stanojevi: srpskoga naroda II. 11 . uje hercegovakog sandžaka. 1908. U ve fermanu manastira Duža kao da situacija. Gardijani. **) Ruvarac: peskim patrijarsima p. Ruvarac spominje i ferman sultana Mahmuda od god."**) Rekao sam ve naprijed. po kome je trebalo da turske vlasti štede Srbe.*) Pitanje je dakako da li je i na osnovu istinitih informacija ferman sastavljen da li je zbilja peski patrijarh mogao i praktino provesti. kako bi umirila narod.. a crkva da radi na tom. turske listine manastira Istorija m. da se Latini. prema Stanojevievim rijeima s Turcima sklopio kompromis. da svi gore spomenuti dalje sve pristojbe mitropoliti plaati. izdan patrijarhu Arseniju IV. promijenjena m odregjuje. 1731. kako se beratom imenovani mitropolit ipeke eparhije Simeon potužio. te imenovali u Pei novoga patrijarlia (1691. što mu je u njemu dozvoljeno. što mu spada. z.. se ogleda Sultan Mehmed obavješ. koji t iv i j estanuju u tim zemljama i koji su od p a k a( ?) osim državnih daa njemu kao mitropoliti uplaivali milostinju.— gurno borbenu 161 — nego je napustio svoje mjesto. Šokci. Lužani i Arnauti i ostali kršanski narod i sveenici. 79—80. u kojem se zapovijeda.) Taj patrijarh nije nastavio sipolitiku Arsenijevu. a ako bi se koji sveenik protivio.). Madžari. da bi sve te fermane o sukobima franjevaca i pravoslavnih vladika valjalo najprije kritiki izdati. jer da takove pristojbe moraju plaati papi. *) Tri p.

U Lici su Turci zasjeli oko polovine XVI. tako. .) u Pakracu. koja se osim Srijema. takogjer raunala u Bosnu. enje. (?) jednog ih dalje ve onda požeški i cerniki.— patrijarha. znademo najprije sandžaka u azmi. da je pojam Bosne dobio mnogo šire zna- an ni sa starim pojomom Bosne. koji je spadao pod budimskoga ili temešvarskoga beglerbega. (1603. Bosna — pašaluk. Megjutim Pakrac ne ostade sijelom sandžaka. da podbiju poda se franjevce i katolike. Mi smo do se prilika pružila u politikoj istoriji imena tih sandžaka. a poslije razorenja ovoga grada (1558. vrijeme najvee turske moi. vijeka." D. u Bihau. da mu Aini *) U Bašagi o. c. a to su Ruvareve rijei „da se takav srpskih patrijarha postupak ne da. Uz ove do- onda najranije zvorniki. ali se liki sandžak spominje tek prema kraju drugs polovine XVI. a od godine 1592. nije identi- Pojam Bosne pod turskom vlašu a ni s današnjim. Slavonija je bila razdijeljena u dva sandžaka: 1461. vijeka Bosni susjedne zemlje. godine. Sultan Ahmed I. a znade od 1514. p.) Nešto prije bilo je sijelo sandžaka za Krajinu u Ostrošcu. kako nam emo bosanski (vrhbosanski) lazi i hercegovaki. ali ujedno i u poetku opadanja iamdemo u turskoj književnosti i neke vojniko-statistike i geografske radove. Osvajajui Turci u prvoj polovini XVI.) odredio je. 186. a sada ih redom navesti. vijeka (1584. Bašagi spominje zvornikog sandžak bega. 162 — nikako opravdati Jedno stoji. pripajali su ih u poetku Bosni. 1537.*) Kliski postoji od god. Bosna je bila sastavljena od više sandžaka. Najstarija su dva sandžaka sada opominjali. U Slavoniji.— 1617.

Ovamo možemo još uraunati i jedan vojniki izvještaj od nepoznata pisca za doba Eugenovih ili Petraševih operacija protiv Bosne. ija je adelebija minastrativna podjela Bosne starija od vremena. mletako-dalmatinski opis. da je taj sandžak dao god. taj sandžak. spremi spisak vojnikih okruga i vojnika po svemu carstvu. koji se i do danas sauvao. se radovima poslužio i H a d ž i Kalfa (atib Mustafa ben Abdala t 1655). Ovim opisima bosanskog pašaluka valja još dodati jedan iz doba poslije 1624 godine t. do sada ve mnogo spominjani agenat i donio ga caru Ferdinandu II. a sastavljen je prema turskim podacima. popisati bosanski beglerbeg Ibrahim paša Menin-begovi. Raki: Prilozi za geografskostatistiki opis bosanskoga pašaluka (Starine XIV. ili poetak XVIII. Ovim i sandžacima. (p. 116 dalje. Iz polovice XVII. jer su turske oblasti nastojale u svako vrijeme biti obaviještene o broju za pušku sposobnoga puanstva. i 1624. u koji ju je on na hartiju stavio. vijeka. veka o Balkanskom poluostrvu (Spomenik XVIII. Na elu ovog mletakodalmatinskoga opisa kliskoga sandžaka veli se. (Dakle konac XVII. što ju je predložio caru Ferdinandu mletako-dalmatinski opis.) Dr.— A 163 — upravnik državnih dobara. Tako je u to doba nastao pregled h asov a. da e h m e tu s t a j-b e g i sin mu su sandžaci — M M beg dali popisati 1600. Dr. stoljea imademo podataka o bosanskom pašaluku u Sejahatnami po- znatog ebelije. imao vojsku povesti u Budim. Bodenstein: Povijest i i i i i 11* . Ovaj mle- kada je iako-dalmatinski opis upotrebio je i Grgievi.) Osim mletako-dalmat. Batini je relaciju Atanasija Georgicea (Grgievia). otštampao u Starinama 17. Na elu opisa bosanskoga sandžaka navodi se. opisa nalazi se ovdje Putopis Šibeniana Prana Butrišia Ivana Divnia iz Šibenika u Hlijevno odavle u Skoplje bosansko god.). 1574. pa su takovo popisivali. timara i zijameta po svim vilajetima. 1620.)*) *) tom sravni: Novakovi: Hadži-Kalfa ili Catib elebija turski geograf XVII. pregjašni 1 i j a. zv.

Mileševom. a ne Klis. Rohisu i Rakovicu (Orahovicu?!). Mletako-dalmatinski opis znade za sedam sandžaka: bosanski.) Sijelo sandžaka bijaše ponajviše Livno. *) Za nju se veli: Alla quale pero non ariva mai ne il sanzaco. cernikt. kako slijedi A i n i Alija. bihaki. Kliski sandžak zaprema unutrašnju Dalmaciju do Krke s Drnišem. Hersek. Zana Cernik. Odavle tee granica sjeveroistono do na domak južne esti Livanjskoga polja. Beschreibung z. Lika. mislei pod Rumelijom cijelo Balkansko-poluostrvo osim Bosne i Raške. Goraždom. koji je pisao oko 1610. 1908 p. Odavle tvori megju visoko gorje. Požegu. Erceg (Trebinje). uokružuje još Duvanjsko polje sa 2upanjcem i dotie se Neretve kod Rame. 1718—1739.— Na osnovu 164 — ovih podataka bila bi upravna po: djela Bosne. a kasnije i Skoplje. pa ne znamo. (Novi Pazar). Požega. Krka i Rahovica. što rastavlja vode bosanske od voda neretvanskih gornje Drine. požeški. Krku i Rahovicu (Rahoidžu). Hadži Kalfa opisuje Rumeliju i Bosnu. Jezero i Skoplje itd. Vlaške i Moldavije. ne il suo logotenente. Izvornik. Višegrad nije više hercegovaki. Vrljikom i Sinjem. 6. što se pod njima misli. Klis. jer se ovamo uraunavala i poljika Krajina (provinzia Pogliza)*). Plevljem. godine broji ove sandžake: Bosna (paša sandžak). zatim Bosnu sa Livnom i Olamoem sve do Rame. U obim turskim vrelima iznakažena su neka imena. von dem Konigrech Bosnien 95-112. naselja u Posavini god. Prema tome pripada Hercegovini cijelo izvorno podruje Risna i Drine s Foom. Rohisu. Vrbasa i Plive. Zvornik. kliski i liki. zvorniki. Hercegovina i prostirala se od Novoga na moru do blizu Spljeta. u kojoj stanuje paša i beglerbeef. pa bi se prema tom opisu mogle i približno tano ustanoviti granice pojedinih sandžaka. (Ovamo spadaju Prozor. . a ne opisuje Požegu.) (Gl. ajniem. Klis. Prusac. ma si governa da un emino. On spominje ove sandžake: Bosnu. m.

a bosanski sandžak sterao se od Dobruna preko Sarajeva. Pod zvornikim sandžakom misli se poglavito na zemljište tuzlansko. c. Jasei i novca. Bosanski namjesnici bili su i prije toga dogagjaja ne samo begovi. a postavši beglerbegom. injenica je. 1 582. Bukovicu. da mu njegova vlast bude od ostalih sandžaka priznata. Dva junaka p. Bihaki sandžak zapremaše unski kut s Caziskoj prijestolnici Kninu. koji je radi svoga osobitoga iznimkoga položaja umio ouvati neku nezavisnost. a te je godine službeno postala beglerbeglukom ili pašalukom. Brinju Otocu. (1 583 ?) bijaše Bosna b e g 1 u k. da je on bio samo primus inter pares. godine ne vidimo više kao prije toliko etovanja pojedinih sandžaka na svoju ruku nego više pod vodstvom beglerbegovim. Krupom Kamen-gradom. Liku i Kri bavu. Tu su vlast stezale osim toga i uglednije porodice u zemlji. nom. poveali su mu se samo prihodi. Višegrada na Drini Travnika. Peruši i Ribnik.— bit 165 — Oblast likoga sandžaka prostirala se uz Veleprema Senju. Lopaši: i .*) god. 31 1 Za liki sandžak gl. te obuzimaše sjeverni dio današnje Dalmacije do rijeke Krke prema Skradinu i Obrovcu: Kotare. koja je kadkada po beglerbega znala biti i neugodna. . Jajca i Banje Luke do Gradiške. Jedinu iznimku ini bihaki sandžak sa svojim krajišnicima. u koliko su do ovoga vremena bili ostali sandžaci odvisni od bosanskoga. Vlast je njegova slina onoj vizantijskoga stratega. p. 21. O ugledu i sposobnosti bosanskoga b-glerbega je ovisilo. ako nije htio izazvati nezadovoljstvo *) Do gledišta Lijepo je ove granice ustanovio s geografskoga R c h t e r 1. Novoga i Kostajnice. Bašagi veli. Bužimom. bez kojih beglerbeg nije mogao na svoju ruku. Sandžak-beg ju stolovao u nekadašnjoj hrvatdok su glavne utvrde i sijela kapetana bile: Udbina. Beglerbeg je vojnika i upravna glava provincije. da poslije 1582. Teško je sigurno odrediti. pa i vezira. nego je megju njima bilo i više paša.

o kokako. Bosanski beglerbeg bio je u vojnikim stvarima podvrgnut beglerbegu od Rumelije. kapetan. Nema sumnje. Sandžak-begu bili su podložni lim) najstariji Distrik. a kad je osnovan budimski pašaluk. razvilo i novo vojniko. a ovima eribaše (satnici). Lenska dobra dijeljena su po selima. koja su sastavljala jednu nahiju. veziru u Budimu.) Caniza Temisfar . odmah je gragjen popis ili katastar i zemlja podije- im zijamete. Ovaj lenski vojniki sistem razvio se i u susjednim zemljama. Na zapovijed subaše kupile bi se spahije i pridružile se alajbegu. koje je zadržalo svoje posjede. a to su spahije. Tako se iljena u državnu (has). da jem govorimo. stoljea postaje pravilom. koji iz je lan obuhvatao alajbezi. Beglerbeglukom bosanskim upravljao je najprije paša sa dva tuga. musei najuglednije porodice u nahiji. timare tavom turskom Bosnom organizovao orijentalni feudalni sistem. pa zato i i i *) Spomenuti mletako-dalmatinski opis al sottoposti commando supremo di veli: Sono del Vezir di di Buda: et di il Bassa d' Agria (jegar). koje su osvojene i Bosni pridružene. Od 18. da namjesnik sazivlje kao neko vijee bosanskih prvaka i da s njima raspravlja o važnijim stvarima. a poslije gotovo redovno vezir sa tri tuga. ovaj bi ih predvodio sandžakbegu.— 166 — protiv sebe. a sandžak-beg beglerbegu i napokon serdariekremu (velikom veziru ili odregjenom vrhovnom vojskovogji).*) Daovo nije vrijedilo za itavo doba. je koja pokrajina osvojena. te temišvarski beglerbezi imali iznimni položaj u drne vrijede i ne mogu se primijeniti žavi. da su budimski bosanski. da se je uz staro plemstvo. kojim je upravljao beg. Bossina (Starine XIV. kojom je upravljao pod raznim nazivima (subaša. više nahija zvao se sandžak. a pred njim se nosio jedan tug (konjski rep) kao znak njegovoga dostojanstva. ništa važnijega odluiti. Rekli smo naprijed.

Gdjekad je pojam krajine ogranien samo na t. jer oni ih troše na svoje vilajete. uvijek pod oružjem. te u Budimu. z. vijeka u Bosni 7 sandžaka (šira Bosna) 59 ziiameta i 1792 timara te 10. a možda još više novoga vojnikoga. i . To je dakako.*) elebija rauna polovinom 17. u Slavoniji staroga bosanskoga plemstva. ni Bosna bila krajinom. Inae je Bosna mogla dii 15 20.000 vojnika cd spahija i begova. Vrlo su odvažni ti bosanski junaci. bihaki. kada su spahije poele popuštati u svojoj ratobornosti. Budimskom i bosanskom beglerbegu je u prvom redu briga. pr.000 kojnanika. 167 — i inae uobiajene regule u turskom carstvu na naše O njihovim prihodima ne raunaju puno u Carigradu. Bili su to konjanici bez lena i plae. Dakako. elebija još spominje u svim gradovima osim U — : *) Kemure elebiju citiram prema prevodu s turskoga od (Gl. ugarskih. ve doba.krajeve. Megju tim spahijama bilo je n. koji su kao dobrovoljci išli u rat i životarili od ratnoga plijena i grabeža. 289—342. Pravi. brane tursku granicu.000 vojske. Bošnjaci. a napadaju kršansku. najveem dijelu slavonskih. veli elebija. da ne govorimo o bosanskim krajiškim sandžacima. p. cerniki i kliski.— . Slavonija i Bosna dii na noge i do 70. gdje su našli i novu postojbinu. Bosni i Hercegovini svega 760(?) serhatskih gradova danju i nou uvaju i brane od neprijatelja. tursku Hrvatsku i khški sandžak. zv. m. da tu krajinu uvaju. Poznati su u turskoj vojsci a k i nd ž i j e. Kadkada se svim sandžak-bezima daje u tim zemljama naslov s e rhatskih begova. u Egri. 193—202. Tako su Bošnjaci stekli u Slavoniji i u Ugarskoj lena. branei carstvo od kršanskih država. U doba velikih osvajanja i dobre organizacije mogao je itavi serhat Ugarska. da nije niti itava turska Ugarska. Osvojen j em Budima imala je Turska krajinu od Budima do Dinarskih planina. 1908. Za osobite zasluge dobivali su lenske posjede u osvojenim zemljama. krajiški sandžaci bijahu liki.

000 vojnika od spahija i begova još i 1200 askera spreme. od iste kovine ili s nekoliko prostih kamenova. uzde i sape bjehu nakiene srebrenim ili pozlaenim ploama. vijeka). da bosanski pašaluk imade deset ili dvanaest hiljada vojnika. kojega smo naprijed spomenuh kaže. (Gl. ukrašen je mnogim ukusnim predmetima. biserom. nego li je u istinu. spominje. z. da na zapovijed jenjiarskoga age kreu na vojnu. a prije je bosanski sandžak stolovao u Sarajevu. koji su primali stalnu plau. Gotovo u svih konja grudi. burmama. koje udaraju u oi. Paša je imao u svojoj okolini prema elebiji oko 3000 askera. ali uza sve to se kadkada još i kasnije spominje stolica beglerbega u Banjoj Luci (n. da li je sva sultanova vojska slina ovoj.000 j e n j i a r a pod e i nema *) Dubrovnik Jelavi: Doživljaji Francusa Poulleta na putu krcz Bosnu 1658 god. m. 1908. kao polumjesecima. U god. Gore spomenuti Francuz Poullet došavši u Sarajevo imao je i prilike. pa je za to upitao dobro upuene osobe. prenio je stolicu beglerbega Šahinpaša u Travnik. Austrijski vojniki izvještaj." Poullet dodaje tom opisu. što ni jedne bolje ih broji ovaj pašaluk ili izuenije vojsk e". koji svakoga popodneva izlazaše u pratnji od 1500 do 1600 konjanika.) i . Francuz Poullet*) na putu kroz Dubrovnik i Bosnu god. Stolica bosanskoga beglerbega bijaše od prvoga beglerbega Ferhat-paše Banja Luka. Dobio je na to megju inim odgovor. p. 1658. 58. osim jednoga dijela. koji dobivaju plau od državnoga blagajnika. da vidi Seid-Ahmet pašu.da od 10 ili 12 hiljada vojnika.. da se on baš ne da laliko opsjeniti stvarima. koji mu na tom mjestu prave kao krunu pridavaju dražest. 163Q. koji su u svako doba spremni za rat. Kajiš. koji se povlai konju preko ela. o ko- jima ne govori baš najbolje. elebija polovinom XVII.— 168 — 10. . Bit to jenjiari. pr. „isto tako lijepih ljudi kao i ilih konja. koja ga ini ljepšim. koji se nalazi u pratnji paše. da u Sarajevu made u tvrgjavi 12.

I ovaj izvještaj spominje baš kao i Poulletov. veli opis. i poetkom 18. kuda ih je volja. moraju sabrani da idu na mjesto. da u svim gradovima po telalima („Marktschrey. Za 20 dana. Njemaki izvještaj veli. Kada se taj posao obavi. vijeka zavladala nska korupcija. šalje u takovoma sluaju u sve bosanske gradove svoju gardu i nalaže zapovjednicima posada u gradovima i njihovim etama usmeno. a kad se obavi revizija. koji su morali doi. a nijesu tako skupocjeno odjeveni kao oni na konju. jeder von dieser Garde hat seinen eigenen Knecht und sind alle zu Pferdt. da dobiju . a nijesu došli. Interesantan je opis. baš onako.— jednim agom izvještaju veli. gova garda da koji su SilSil- jednako odjeveni: „haben die Brustkleider mit ber Beschlag. koji se zovu delije. Zapovjednici „kompanija" to rade samo zato. koje je odredio paša. kod ovoga sabiranja vojske primaju se i elementi. Kada ete dogju na mjesto odregjenja. može se skupiti bosanska vojska. od 500 momaka. kako se vojska skuplja u sluaju rata. Za pašu se u tom i da rezidira u Travniku. veli izvještaj. s njime ide i sva ta njegova pratnja. da Bosna može dii na noge 50 60. und so auch die Pferd Zeuge mit ber garniert. Iz opisa se jasno razabire. Paša.er") dadu pozvati sve vrste vojnika. da je i — i u Bosni krajem 17. i 169 — Nje- 80 topova. Ova pašina garda uvijek je uz pašu i spremna za boj. ali da imade se sastoji u Sarajevu svoju rezidenciju. koji je došao sa nepotpunom etom gleda da svoju kompaniju popuni do obavljene revizije raznim ljudima." Osim ovih 500 konjanika imade još 500 pješaka. Ovi se za vrijeme revizije javljaju pod imenom onih. koji se nijesu inae bavili oružjem. Ciganima („und anderes Gesinde") za nešto novaca. da kada paša izlazi na šetnju ili kakovu inspekciju po zemlji. Onaj „aga".000 ljudi spremnih za borbu. pregledava ih defterdar. da se okupe oko svojih kapetana. kako nam to elebija pripovijeda za ono 3000 pašinih askera. smiju svi da odu.

To se dakako dogagja samo kod neredovitih eta. da se mnogi „drski ljudi" (kecke Leute) od ove vrste dadu kod dvije do tri kompanije primiti. Dogagja se.) Osim toga još itav niz ostalih veih ili manjih inovnika i svite vezirove sa raznim funkcijama. koji je šef uprave za odsutnosti beglerbega iz zemlje. a zove se muli a (od god. Ima tu uz redovite raznih neredovitih eta. progju reviziju. Za spahije veli. Zemlju malo obragjuju. ali isto („sauber und nett"). u Slavoniji i Ugarskoj mir. a uza to bosanski spahija kad je na bosanskoj granici. ako ne do?ju na mjesto odregjenja. Kada U i . Uz beglerbega bili su za upravu beglerbegluka njemu dodijeljeni D e f t e r d a r (Timar-defterdar). 1578. To je Oni se uzdržavaju potpunoma najbolja turska kasami. Bilo je prilike. da ima alaj-bsg („al General Major und Brigadier) sam pravo. Muslimani u Bosni u prvoj su liniji vojnici. I o jenjiarima govori gjenje da oni imadu svoje posebno ureda su kod Turaka najbolja vojska („das beste Volk"). zapovjednik jenjiara u Bosni. Za spahije kaže izvještaj. veli izvještaj. To je opazio ve i Grgievi. što bi odgo: varalo vizantijskoni logotetu. ratuje u Aziji. Sarajevu sjedio je još dizdar-aga. koji su u raznim utvrgjenim gradovima sainjavali posade. prime novac od zapovjednika eta i onda odu. zatim muftija ili kadija za itavu zemlju sa stalnim sjedištem u Sarajevu. te smo to i spomenuli naprijed. Za taj posao primaju 10—12 pijastra. i konje. da im oduzme njihovo leno i da ga dade komu drugomu. da se odijevaju po volji. jer su sami plemii. zapravo veliki blagajnik beglerbegluka. valerija.— 170 — plau za kompletnu etu. njegov je zamjenik ehaja-beg. spahija bosanski nije pravo ni odahnuo u prva dva vijeka turskoga gospodstva. da imadu dobre izvještaj. U neprestanim ratovima služei na granici. dakako manju od beglerbegove. Isto tako su imali i sandžakbezi svitu. koje su više „ad hoc" sabrane za borbu. Ne ratuje megjutim samo spahija.

u kojoj se nalazilo tursko carstvo. Više nego istorija govori nam o njoj narodna pjesma. da se taknemo makar i odnošaja kršana prema muslimanima. da su bosanski gradovi dobili tumai muslimaski karakter. Ovo je jedan od glavnih uzroka. kojemu imademo zahvaliti vrlo lijepih opažanja o Bosni onoga doba. stoljea. nego je stanovao u gradu. Tada je bio francuskim konzulom u Travniku vrlo bistri i oštroumni David. svi 'bez oklijevanja upadnu u naše krajeve. a turski upliv još ih je samo leža u površno taknuo. godine.„ je 171 — mir. sve Kod prikazivanja jedne druge kršanske crkve površno. do 18. te porobe i pokolju emo. a uvjetovan je esto opom politikom situacijom. koji je pripadao i druostalo. a Ibrahim- . On nije bio uvijek jednak. a to je borba na Krajini. kako se ova borba na Krajini shvaala još 1808. Borbe su ovdje bile uvijek krvave i trajale su neprekidno od 16. obino glavnom u svom sandžaku. i gim konfesijama. nosi karakter turski. Kršansko stanovništvo zemlje. Ne e se zbog takovih s tnicadvijevelike države zaratit i. Ovdje moramo još taknuti jedan momenat. povukao se u On nije pošao na svoje leno. premda je bilo podano muslimanima. Ibrahim-paša mu ovako odgovara: „Što ete. imali smo prilike. David protestira kod vezira Ibrahimpaše radi neke provale na dalmatinsko-^francusko zemljište. da faktino doživi ovakav jedan dogagjaj na hrvatsko-bosanskoj granici. da vam kažem o tom vojevanju na granici? Ono je postojalo od vajkada. Osim trgovakoga stabosanskim gradovima. Kada Turci otmu malo stoke ili ubiju nekoliko ljudi Hrvatima." Dai vid je imao prilike. Radite. spahija postao nesposoban za rat. koga god stignu. Iza najkrvavijih dogagjaja svršava pjesma takva je A što sasvim rezignirano: Krajina! Zaludu je izmegju Austrije i Turske bio proglašen oficijelan mir! Imademo jedan klasian primjer. kao što su uvijek radili Austrijanci. Megjutim nam to i jednu drugu injenicu. sauvalo je tako svoje obiaje.

466. p. 1905. a mi huemo vašoj milosti zapovidiš poslužiti. Zarobljenicima. Eno zarobljeni Karlovani pišu vicebanu iz Kljua u Turovo polje: „Hevo. sklapali razne poslove. osobito odliniji dobro megjusobno pazili. žena. nije baš bilo zlo. erovi: Nekoliko pisama m. *) lata u Jelavi: Iz prepiske francuskog generalnog konzuTravniku u godinama 1807—1814 (Gl. . . 218— 235J . krajiških turskih i kršanskih asnika. pr. u kakoj su ljutoj borbi vazda megjusobno bili. p. da Davidu baš to bilo jasno i da se on nije mogao složiti s ovakovim „megjunarodnim pravom". XII. jedva bi i vjerovao. da mu pošalje meda i šest lakata zelene ohe. a pojedinci se i bratimili. z. z.) **) Raki: Dopisi izmedju i krajiških i hrvatskih asnika sa stare (Starine XI krajine (Gl. mi smo svi lipo zdravi i itovati kako smo bili i zdrave i ruke i noge . da su se Turci i kršani na Krajini.). 1904. odobaša" molei „svog oca" Mihajla Antolia. ali krvavoga rata na Krajini.*) Pored svega toga malenoga. za jedno vižle „ki traži prepelice". neki Osman-aga moli Petra Keglevia. Ili ove iste godine Šaban iz Jasenovca istom Antoliu „moiemu pobratimu". djevojaka. sisakoga porkulaba.**) Pisma najveim dijelom govore s obje strane o zarobljenicima." Mole vicebanuša i zubi i oi i vas drugi život a : . imademo obilje dokaza. a sve u jednom prijateljskom tonu. Dakako. 1655. Navest emo samo nekoliko primjera. piše kostajniki „Beer. Kada ovjek ita dosta brojno poznatu korespondenciju izmegju jednih i drugih. G. m. Obino su to pogagjanja za svote otkupa zasužnjenih momaka. Dr. da pusti na slobodu nekoga sužnja.— paša nije 172 — nije ni prstom maknuo. molei ga. Petar Keglevi i Mustafa Feratpaši. Odliniji se tituliraju naš susid i priatelj na Kraini poštenoj" kao n. zapovjednika pounske i pokupske krajine. koji su bili u Bosni. vitezu na Kraini. God. „muselim na Kraini i Kraine banjaluke od Tešnja do grada Biša naivei zapovidnik". 1700.

osobito mlagjapored svega toga. Melik-paša po. Bašagi spominje naredbu istina istom iz 1794. Pošto je ovaj junak musliman pao megju kršane u roblje. ali u Bosni se na to pazi ini se tek kasnije. Premda to ne piše u vjerskim knjigama i ne postoji.ednu sablu zagrebkinu. samo što se u to doba valjda jeponovno istaklo. koji se bavi tom nošnjom. koji je našao izražaja u sasvim privatnom životu. što su bile opredijerija ljene kazne za prekršaj naredbe o nošnji kao šibanje po tabanima. bijelo. ali veli.. kada se zavole i pobrate. da ga izbavi. Na ovom nam se mjestu taknuti još jednoga momenta. Dr. da se nose i i i muslimani. tuma. Crnc^ je nošnje odijelo je nošnja kršanska. Raja. ipak su to naši stari obiaji. godine u pogledu odijela. žuto i cn^eno muslimana i jenjiarska.— koj nevoli. da jedan drugoga ni smaknuti ne e ni izdati. jer je megju kršanima vrejima zavladala želja ili obiaj. vijeka iz Sarajeva. koie bio naš priatel u teš- dan „Sejahatnami" zabilježio nam je ebelija jeprimjer odnošaja izmegju krajišnika. te zbog toga i ovaj nastoji. kao boja . Levy spominje. Sauvao nam se i jedan crkveni oglas iz druge polovine 18. a za jednoga zauzimao se jedan musliman. da je to i prije vrijedilo. kloni obojici život. Musliman imao je u državi privilegovan položaj. što su ju obeali gospodinu Šabanagi. 173 — . jedan drugoga malo narezavši lažne jedan drugomu krvi i zadadu sebi vjeru. da e jedan drugoga izbaviti. on ga je izbavio. Raja se mora razlikovati u nošnji od privilegovan oga. a onda mu to protumaiše ovako: nas po serhatu imade taki obiaj megju lijep U U muslimanima i kršanima.. Namjesnik Melik Ahmed paša ne razumije pravo to zauzimanje. Turci zarobili više kršana. golo železo. ipak je nosila odijelo kroja turskoga i jenjiarskoga. Zeleno. Naredbe u tom smislu ranijega su da. a ako sluajem kojim zapane sužanjstva. Negdje u Dinari pobili se Turci i kršani.

1902 p. Naprijed jeva smo spomen ule. koji su podizali pojedini domai odlinici. *) Dr. ni bijeloga saruka. da je susrevši muslimana morao s konja sii. mektebima i raznim drugim institucijama u znanstvene i humanitarne svrhe. da pohrli na bojno polje. pr. 39. ve nam je to dokazom jakoga kulturnoga nastojanja u zemlji. U ivuta je kapa ljubiaste boje i slina veli Poullet. pr. z. našoj mjeri zvanoj etvrt od vagana.) Francuz Poullet spominje o nošnji kršana. namjesnici. mi emo se ovdje samo u kratko taknuti grada Sarajeva. koje gradnjama Levy: Dis Sephardim. ipak neka je samo jedan dio njegovoga pripovijedanja istinit. 55. 1908 p.) Bašagi o. kršanin ili jevrejin smio unutar grada jašiti. Ne upuštajui se istorijsko-topografsko prikazivanje itave zemlje. da je osniva grada Saraje Isabeg i IshakoviHranuši Iza njega odlikovahu se pa smo tom prilikom ovaj podigao.) Doživljaji Francuza Poulleta (GI.*) Muslimanski elemenat u zemlji radio je uza sve krajiško obilježje intenzivno i na kulturnom polju. da smiju poput Turaka nositi crveni fes. c. jer on njima ne škrtari. Sarajevo 1911. spominju se i sluajevi. . 557. kadije i muteda n. u kojoj je vazda hiljade i hiljade ljudi stajalo spremno. spomenuli neke gragjevine. ali im nije dozvoljeno nositi ni zelenoga. (p. ni crvenoga. sjajan i raskošan. Treba samo proitati Sejahatnamu Celebijinu. koji nam putujui po Bosni opisuje pojedine gradove. m. Kneževi: Carsko-turski namjesnici p. elebija s p o t p u- nimpravomistie. ako njje sasvim išaran prugama crne boje. 56. ^kari: Jedna naredba o rajinom odiielu (Gl. a konj nije smio biti selime. 116. Ako baš i ne treba vjerovati svakoj brojci ebelije. sa tolikim medresama.).— -da 174 — su Jevreji potkupljivali stražare. Osim ovog deklarisanja u nošnji nije n. Jelavi: z. m. p. Jevrejke smiju nositi takove cipele kao muslimanke. nego se upravo razbacuje. dajeosnutakiproširenje Sarajeva zasluga Osmanlija. (1754—1804.

Što je kupljeno u Husrev-begova doba. Ajas-paša. 4. Ta medresa je zaista postala najglavnijom u Bosni. koji su u svojoj domovini. Uz medresu bila je i biblioteka (kutubhana).*) a pojedini pri- zgrada do danas su posve nastradale za poznate provale te su kasnije bile poOd prvih sandžaka gradili su Skender-paša i sin mu Hasanbeg. sagradio je Husrev'beg i svoju medresu („Kuršumlija". sv.— Mnoge od oborene. 60 dalje. glasoviti H u s r e v-b e g. koji ne samo po svojoj arhitektonskoj koncepciji. Osim ovoga valja još istai kao humanitarne institucije Husrev-begovu musarfihanu s imaretom. **) Truhelka: Gazi Husref-beg. a uva se u njoj do 1800 knjiga. zatim Husrev-begovu banju na uglu emaluše i javnim gragjevinama u Sarajevu publicirao je pod naslovom: Sarajevske džamije druge javne zgrade turske dobe mnogo toga u Gl. a mnogi 1 izvan nje izašli na glas kao odlini ljudi. i Eugena Savojskoga. koje natkriljuju sve. nego i po svojim dimenzijama nadmašuje sve ostale džamije onog doba. Ovo je imala biti neka mala „univerza".**) Nekoliko vremena iza svoje džamije. tih 175 — i javnih zgrada razni namjesnici. (p. u njoj su uili uenjaci svjetskoga glasa. 475-512. *) O po sada Kemura i i i .. Truhelka. 23—116. ne znamo. što se do njegovoga doba na polju arhitekture stvorilo u Sarajevu i u Bosni. 19G8 (str. m. veinom rukopisnih. a potanki opis svih ostalih spomenika iz doba Husrev-begovih. materijala. On je naroito u svojoj džamiji. Jer pokrita olovnim krovom). 391—436. Iz nje je izašlo dosta pitomaca. mnoge su vatnici. stvorio umotvor. 1911 p. Skenderpaši itd. koja je danas smještena u posebnoj zgradi kod džamije.) 1909. 589-644.). Bali be?. za god. veli dr. koja bi udovoljavala svim zahtjeprinca novljene. Jakub-paša. Nada sve se istie svojim gradnjama. Ovdje je sabrano sve. ali od slabijega vima tadanje orijentalne znanosti. sto je vrijedno spomena o tom znamenitom gragjevnom djelu Husrev-begovom. 1910. Veina tih knjiga je ipak poslije nabavljeno. z.

p. kamenom kaldrmu kojem imade skupocjene hindske.") Grad mu je pun vrtova. nekoji hanovi itd. 415-440.— Pehlivanuše. mjesto Vrhbosne. da se njegovi potonji nasljednici nijesu brinuli. z. da su se Sarajlije i dobri. Veliki trg udo! Dozvolom pašinom hoda Quiclet po gradu — u francuskom odijelu takmile. eške. bezistan. a niti jedan nije onoliko nastojao. istih sokaka. Ovako govori elebija. I stranci zapadnjaci govore o gradu s velikim rešpektom. ali Bosna-saraj od sviju je najuregjeniji i naljepši kameniti grad. 169 lijepih esama s („belles fontaines. od kojih je sedam pokrito olovom. spada u prve godine XVI. bezistan i liitom skupocjenom robom. arapske. (Gl. 208. perzijske i ine robe.) Bosne Iz god- . Ne može se opet rei. Prvo dokumentarno spominjanje imena Šaraj i Sajeva. ma da Sarajevo nije bilo uvijek sjedište bosanskoga namjesnika. bašama i cvjetnjacima. grad (od Husrev-begovih vremena „š e h e r"). da s r e dstvomkulture uini Bosnu trajno pokrajinom osmanlijskoga carstva. da Sarajevu pribave prvenstvo nad ostalim gradovima Bosne.**) etc. u istom se šeheru iz dana u dan narod poveava. po imenu „Šaraj'' nekolika gradova. poljske. Amo su dolazili trgovci dubrovaki mletaki sa svojom razIjenih. Oko šehera doli gori teku i bezbrojne vode.*) Husrev-bega nije natkrilio nijedan kasniji namjesnik u podizanju gragjevnih spomenika. koju još Ajas-paša godine 1477. spomenici **) Dr. Francuz Quiclet spominje 101 džamiju. veli on. nabrajui 170 džamija. stoljea. Na zemlji ima. i Truhelka: Tursko-slovj. zove kasabom. Hvala Bogu. 1905. veliki broj duana. 176 — središte sarajevske a i neko bosanske trgovine. Truhelka: OP'S Dubrovnika 1658. Svojini gragjevinama a i kulturnim institucija uinio je Husrev-beg iz Vrhbosne. p. Treba samo proitati kakovim oduševljenjem govori o Sarajevu Evlija elebija. m. Quicletu je vokama. *) da mu budu hvali se. prijatni i uljudni. a sa svake je strane ukrašen šu- mama. aršija.

Djevice Marije. Svi istiu specijalno muslimanski karakter grada. Biskup Maravi zna za 100 kua i 600 katolika u gradu. stoljea nastaniše u Sarajevu španjolski Jevreji. kojima jedan fratar obavlja crkvene funkcije. a živa je bila veza Bosne i sa Beogradom. Tek od druge polovine 18. ali dodaje. Za željezo veli. Za trgovinu s Dubrovnikom bila je od velike važnosti Gabela (stara Dri. bakra i željeza. da se vadi u Fojnici i Varešu. Kod Fojnice pravile se puške. Njemaki vojni izvještaj iz konca 17. je mnogo stradala od nesigurnosti i neprestanih ratova. stoda Jevreja ljea. da se vadi „bez rauna". Od Sarajeva išla je trgovina na Drinu do Zvornika. a Trgovina elebija ovdje su plovile lagje prema Beogradu. kojega smo naprijed citirali. sablje i pušani prah. Njihova opina pravo napreduje tek od 18. Nešto se željezne robe pravilo u Varešu i Žepu. stoljea. a ostale njihove opine novijega su datuma. pripovijeda o „nekoliko hiljada (?) lagja. gdje se skupljaju brojni narodi sa trgovinom. koji imadu jednu kapelicu Bi. znade za 508 katolikih kuanstava (Haushaltungen) i 1000 pravoslavnih. Biskup Maravi naglašuje. Balievi spominjui 20 i U poetku druge polovine 16. a bila je u mirnija vremena dosta znatna. stva. Sarajevo bogata trgovaka varoš. imade jedino u Sarajevu. kako nam je to za- Rude . i jeva). stoljea nastaniše se oni i u Travniku. Vei bosanski gradovi stajali su u svezi sa važnim turskim gradovima kao Skopljem. dok raniji biskup je više tisua turskih kua i znade za 200 katolikih kua 1000 duša.— I 177 — da iz izvještaja katolikih biskupa razabiremo. vadile su se i za osmanlijskoga gospodelebija hvali osobito isto srebro u Srebrenici. lanovi ovih se novijih opina doseliše se iz Sarajeva. što rijekom idu u Beograd odilaze. koji su još u istom vijeku dobili svoj ghettu („ifuthanu") i tempel. a znade i za majdane olova. Solunom.

79.). sv. p.) Truhelka: Još jedan u Bosni kovani novac (Gi. 1688. p. 1894. i . 57-59.— bilježio austrijski jeka. do 1595. Vila 1913 br. 1889. m. kovale aspre. 178 — izvještaj vojniki krajem 17. 419 420. kovan u Sarajevu m.— 1699.) *) (Gl. III. vi- Turci su kovali u Bosni i svoj novac: od god. 1889.) O prvom novcu zanimive podatke iznosi Kronika Nikole Lašvanina (Gl. Kasnije je Turska poela kovati bakrene manjgure (u "Sarajevu god. 5. I. sv. z. odakle i kovnica prenesena u Sarajevo. gdje su se god. p. z. još: M.) Sr. 1623.— 1640.*) i Truhelka: Zanimiv turski novac. 1520. Rešetar: Stari bosanski novci (Bos. kovali su zlatne altine i srebrne aspre u ajniu i Srebrenici. z. m.

vezano njemakog srpsko-hrvatskog K 3" razgovori iz najnužniji svakidanjeg K —-20 Bosne do propasti kraljevstva od Milana Preloga K 150 vezano K 2*50 Povijest dra. Studnika i drug u svakidanjeg Sarajeuu preporuuje: Najnužniji njemaki razgovori Oto Hillmann i iz života. broširano K 2"50 vezano K 3'50 Memoari sa Balkana Gjurgjevia 1858—78 od Martina K 3"— Najnoviji plan Sarajeva od A. Preloga K 4 — Repetitorij povijesti austro-ugarske hije od dra. sastavio K — '30 Džepni rjenik Turski života jezika od dra Scherzera. K i . Milana Preloga monar- K r50 Patscha Rimsko doba u Bosni. Studnike K —-60 . predavanje (sa slikama) dra.Knjižara 3. ire Truhelke na finom papiru njegovo doba K 4" 5' K ire Truhelke. sredovjenih K 5* Kraljevski grad tosti od dra. gradova od opis. Cire Jaj^e. njegov život od dra. vezano Naši gradovi. povijest i znameniTruhelke. Povijest I. dio Bosne u doba osmanlijske vlade 1463—1739 od dra. najljepših dra. 1*50 Gazi Husrefbeg.

Dvornikovia K 2"50 i Narodno ribarstvo u Bosni V. 3-50 Studnike K Zemljopis 2-40 Bosne i Hercegovine K 240 estetike od podruja psihološke pedagogije Lj. Essay-i iz Studnike K A. i Hercegovini od uiia K 2-— K T uenici od Amerikanka. Preindla K 3" i Osnove lijepog oblika od A. vjetnika vrh. carstvu duše listovi svojoj Jagode Truhelke. Studnike praktina estetika K A. vezano K 3 — Gradjanski postupak za Bosnu i Hercegovinu od sav. 3-50 Nauka o tvorbi ornamenata od Geometrija za obrtnike škole od Hadrovi. vezano — K 4"50 . Kruszelnickog K Zemaljski ustav 10 — za Bosnu i Hercegovinu K —-50 3eMajbCKH ycTaB Zbirka od sa BocHy h Xepu. K —'40 Zakon o štampi.eroBHHy K —-50 Krmara — Studnike aritmetikiti i algebarskih formula -K 1* — Ope i odredbe o dohodarstvenim prekršajima postupak kod istih od dra. vrh. suda sistematiki prikazan od sapl. praktino pelarenje bez rešetke od Ivana Sitaria U prof. Kruszelnickog.Pregledna karta Bosne Studnike i Hercegovine od A. suda pl.

iecTH koa AOMaiiHx >KHBOTHH>a OA Apa.iaAe>K oa M. — Carigrad domaih M. Kaerovskog K 180 od Bajatz-a Auf der Bosna. Truhelke po vezano po I/II dio 1'50 K K 2"50 Proljetno cvijee. Dujmušia K od Put Beograd— Sofija via dra. karišik za klavir od B.Arnautske prie od dra. Kaerovskog K 4"— Balkanski valik za klavir od B. Alko- K 2 — Zarazne bolesti kod životinja od Kondia Kl" — K 1' SapasHe 6o. KHe>Ke- TpH npnnoBHJeTKe BMlieBe K Osman Hadžia 1" — Islam i kultura od K K 1*50 1*50 2' Muslimansko pitanje od Anonimus-a Nauka o pjesništvu od dra. KaeK 3'— Sliice i profili (iz života modernog muslimana) od Hifzi Bjelevca K —'60 . valik za Sevdalinke za klavir rovskog klavir K 3i pjevanje od B. hercegovakih livada. . pripovijetke za mladež od Jurkia K VbO 3a M. KoHAHfea — Cvijee sa bos.

.

NAKLADA J. II. STUDNIKE I DRUGA. MILAN PRELOG. .POVIJEST BOSNE U DOBA OSMANLIJSKE VLADE. DIO (1739-1878. SARAJEVO.) NAPISAO DR.

.

U 1* . Upravo oi poslušnost bosanskih ajana u tom Alipaša jednodušnost ratu. što ga je ona stekla. Koliko je Alipašina metoda momentano podijelu imali prilike upozoriti i stigla velike uspjehe. javljaju se opet plemenske starješine XV. karakterišui ovu pojavu da se ona dade protumaiti iz starij e botim bosanskim prvacima stoljea. kad stari bogomili. veli. Obranu Bosne udesio je on gotovo neodvisno od naloga centralne vlade. na uzroke ovoj poznao je stei povjerenje bosanskih ajana. da se vlada u zemlji po njegovoj volji. U drugoj polovini XVIII. Ovakav namjesnik svigjaše se bosanskoj aristokraciji.) Alipaši vremena upada u Heimoviu Bosnu od i uspjelo je u teška obraniti neprijatelja. U prvom smo ve javi. Thalloczy. vijeka svaki bosjnski ajan hoe.1 je štovao iznimni položaj. On je vazda u svakom odlunom asu ponije zivao bosanske ajane na zajedniko vijeanje sam na svoju ruku ništa odluivao. toliko je opat ona još jae digla ponos Bošnjaka u cjelini. ali i u pojedinim sluajevima. koji prividno priznavaju kralja. sanske povijesti. branei stoljeima granice carstva. 0.PREGLED VAŽNIJIH DOGAGJAJA U BOSNI OD BEOGRADSKOG MIRA DO RATA AUSTRIJE PROTIV OSMANLIJA RUSIJE I (1739—1787.

Namjesnik Osmanlija u zemlji. o kojima smo gore govorili. I tradi- cijama srednjega vijeka. ovog ili onog sluajno za sebe imao veinu. najslabije prema beogradskog mira. jedva što oipoinuo u morao tralna vlada n'je htjela. a kralju nije ništa preostalo nego veliki njegov naslov. nego zavladaše megju njima megjusobne borbe.— im i 4 — i vrsto uvaju svoju religiju tugji. Kao što su nekada je to baš volja. Ako paša nije parirao. Bosanske ajane pomagali su još i i ari. obino je stradao jenjimaknut. nego one mone obitelji. nema više ni one jednodušnosti u bosanske aristokracije. Ako se sa strane centialne vlade kušalo uinit štogod. što je bilo protiv njihovog oni se interesa. ali stare obiaje. protiv njihovog iznimnog položaja. Dok trpila je centralna vlada u Carigradu ove odnošaje dok se nije mješala u te odnošaje. koju je paša iza bajrama sazivao. a svaki odluivali kraljevi savjetnici. Bosanski namjesnici postadoše igrakom u rukama pojedinih monih porobio dica. nego sve ono interesi ove ili kraja. istorije. odnosno njihovi pod imenom basa živjeli poglavari. koji je i odobrila što su bosanski ajani zakljuili. Na takovim skupštinama nijesu dakako odluivale kakove velike politike ideje. dadu ipak se jasno opažati pojave. jednodušno dizahu protiv svakog provagjaa ovakovih pokušaja u Bosni. kada je nestalo pood neprijatelja. istraživanju kojem nam dosadašnjem Poslije baš period bosanske sada govoriti. pokoravali su se Bošnjaci sultanu i borili su se velikim oduševljenjem za carstvo. koje su oito išle za spegibelji familija ili cijalnim interesima pojedinih u tome su bosanski ajani ostali vjerni starim lica. koji je je pokušao zemlji. ako cenda izazove nemire po itavoj ju je ostaviti. pa ma kako moni upliv odbijaju oružjem u ruci. Ma da nam je je poznat. koji su u lo u doba dobrom sporazumu s mo- . tako i sada upravlja Bosnom skupština a j a n a. raditi protiv njih. zemlji.

ooino lanovi je i rodica u zemlji. koji su s njime u zajednici odbijali austrijske navale. tužbe su globljenja osobito straUzbugjenost zavladala je u i je bio Alipaša letile u Carigrad maknut. a gospodarila. došavši 1745. di- protiv carigradskog globljenja sav narod bez konfesije. i) Ime basa prešlo je na svakoga nasilnika tako. i i svom efu Bosnom Ali-pašaHeimovi. našao je ovdje znatno prou osobitoj mijeiijene prilike. ast kapetana bila najmonijih ponasljedna u nekim po- rodicama. da se pod imenom basa sva gospoda. veli Batini. da su tom dali zgodom od nasilnog begovi i kapetani. da iko stane na vrat bašama kršani su trpjeli ne samo od i da se oslobode zuluma. godine dolazi on sad se radilo o porezu. ali se doskora povukoše. po trei put u Bosnu. ast život krštenih suplemenika. godine drugi put u hosnu. i veliki porez i na muslimane i kršane. Osim toga je življi pokret nastao koji sada 'MŠe no megju jenjiarskim bašama je ikada preoteše maha. K tomu je on došao misiji. koji se okrenuše protiv njih. sandžaci na nahije. da su svi brzo poželili unii ^) Bosna se upravijaji dijelila na sandžake. sada se pretvoriše u bijesne protivnike. base su poput gladnih vukova napadali na imetak. ini se. Oni su jedva ekali. Mjesto da opeg tlaitelja. Globe Nekada krotki ajani. te uinili. nasrtaja centralne vlade. a i i ubijanja otpornika bijahu ur dnevnom redu. koja jenjiarske poglavice. proganjaju zajedno. Megjutim 1745. Porti je trebalo novaca: Nesretna vojna preduzea a Alipaša^ je udario iscrpila su državne blagajne. nego i od domaih basa. našao sve elemente protiv sebe. pa je zato. itavoj zemlji. . jer je ta misija bila protivna interesima Bošnjaka. ko- jima su kapetani.— misle su po 5 i nim bosanskim kapetanima. Ako nam gao se razlike jer vjerovati domaim Ijetopiscima.

neka javi u Carigrad. imajui iskustva. ali reda u zemlji nije bilo. 1751. da ostane u gradu.. Neprestane tužbe kišana i muslimana na b a ša u k dodijašc Carigradu. Car ga je poslao. pokazao se vrlo milostivim. Sada je bio pomilovan ujedno mu je povjerena ova važna misija. Sarajlije ga kao carskog ovjeka doekaše s poastima. 91. dakle dvostruko pravi Turin. da izvidi prilike u zemlji. bio poslan u piogonsivo. nu tada pogaženih prav a. dok drugi opet vele daje bio iz blizine Olova ili Travnika (Batini III. gdje govor. koji ih daviti. kamo biti dose skupili odlinici iz itave Bosne. kao izvanredni carski izaslanik. a ako to ne uzmogne. odvratio je. da su se Sarajlije. bojali prevare. kako da se sultana izvijesti. Došavši god. odnijeti na aršiju Kad zauše slijedei dan preostali. Kao rodno mjesto njegovo spominju neki Fou. nije mogue.) porijetlu O njegovom se pisci laziiaze. da mora u Travnik. da napravi red u zemlji. Djelovanje Franjevaca -) 111. u Sarajevo. te odluiše onamo pei. da dogju k njemu u Travnik. a njegovi nasljednici vojevahu s pojedinim bašama. ntki -Plevlje. Glave basa odsjeku posla u Carigrad. a u noi. da izravna razmirice. nas prevariti". Iza ovakvog odgovora ostavi Sarajevo ode u Travnik. Iza toga je Kukavica hercepersekuciju bosanskih nastavljao borbe 1 Me Kukavii) i e e i i e i i i i ) liatini. te bi napokon poslan h med paša (Kukavica. dade Mehmed paša Kukavica 18 najodlinijih od njih podonesu paši. što se dogodilo. razbjegoše se svojim kuam.a. Tako da se u Travniku skupilo dosta basa. godine. Kneževi: Carsko-turski nan-jestnici p. Ujedno pozva najodlinije base. ali na njihovu molbu. Domai Ijetopisac pripovijeda.Onje hodža hadžija. 87. a odanle je. Tjelesa pogubljenih dao je paša pokriti ih njihovim urkom. . 7U. ali veina ree: . ^) Heimovi je bio ^kinut 1747. a u tugjinu nazinajboljeg branioca njihovih ovjeanskih.— štenjc bašinske rali 6 — moi.-) Mehmed paša bio je najprije u Uzicama. ne zna se zašlo.

o. p. 144—145. (Glas XCII p. 1756. Tomia: Turski pohcd na Crna Goru 1756. Jovan Tomi iznaša neke detalje o lakomosti JMehmed-pašinoj za novcem.000 ljudi. Ve je Mehmed paša isposlovao ferman od sultana. gdje je još ostao do 1760.). da ga je na putu u Carigrad stigao ferman. god. osobito p. dok domai Ijetopisac bilježi. da je imenovan bosanskim namjesnikom. U doba Malog uznemirivali su Br- džan Šepana gjani pogranine Carigrada skupio turske krajeve. c. Jatagane baciše na tavane td. Crnogorci su morali pristati na plaanje haraa. Bašagi: Kratka uputa -) p. a zloradost njihova našla je izljeva i u onoj porugljivoj pjesmi: „Dok bijaše Kukavica paša. Slijedee godine. Napadaj na Crnu Goru izveo je Cehaja Ahmed paše. Jovana N. kako im se skidaju s vrata ovi zulumari. gdje je valjda nasilno poginuo. godine.) bosansku vojsku oko 28. da napadne Crnoisp. Za svoj rad. Kneževi 105. al druge godine zatim vicimo ga opet u Bosni.-) Jedna epizoda loga vojevanja vrijedna je specijalnog spominjanja na ovom mjestu.iuti postavljen za solunskoga pašu.— govakih basa itavu bavivši svoj 7 — godinu. nasljednika Mehmed pašina. da su kršani rado gledali. 277. (Isp. Sr. ali ga stiže na putu ferman. j. Sada je mogao nastaviti svoj posao. detaljnju studiju O gorce. 71—72. ali su se dakako one prema situaciji mijenjale. No usred priprava bi ski. Po zapovijedi iz i- je tadašnji bosanski namjesnik S (od 1766. koji je oito bio u intencijama porte. dok je ^s druge strane bilo ^1 lahdar Mehmed paša o. 256—340). da odmah ispije fil(t. oposao. proganjajui i dalje base. pogje u Carigrad." Posredoje i vanjem jenjiarskog age Me h med paša bi mak- nut (1755. Ne znade se tko bio basa! Smotaše saruke u sanduke. da se otruje). c. jednom turskom pohodu na Crnu Goru god. Razumije se.^) Kroz itav osamnaesti vijek borili su se stanovnici Crne Gore (Brda) za svoju neodvisnost protiv Osmanlija. bude Kukavica lišen svih asti i prognan na Kretu. Juki p.) — .

jer se veina timara nalazila u rukama pojedinaca pod imenom ljudi. Bei i i i glerbezi i alajbezi su zloupotrebljavali svoju vlast i uzi- mali zijaniete i timare a dijelili ih svojim ljudima pod uvjetom. koja je nekada mogla opremiti po 20000 spahija. Tek što su se Bošnjaci povratili svojim kuama. da su po lenskom sustavu zajimi ispahije bile uvijek dužne na zapovijed alajbega poi na odregjeno mjesto sudjelovati u borbi. Koliko su bili oprezni.) Ovu naredbu nijesu izveli krajiški kapetani. da valja štediti sile a Boobranu uže domovine.) Bošnjaci moraju slati vojsku u daleku tugjinu. ^) Batini I. Usprkos podlegli. za posljednjeg rata opremila uz silne prijetnje iz Caiigrada zajedno s plaenicima jedva po par hiljada. Poznato je. da je porta htjela u budue sprijeiti mlitavost Bošnjaka u obrani carstva obvezati ih na strogo ispunjavanje dužnosti. da nove timarlije i njima nešto od tog dadu. 128 . c.na okupu oko 40. da su na vrat na nos pokupili od kršana oružje prema posebnoj naredbi (1769. pokazuje odviše oito.). koji je za Tursku opet znaio jednu etapu propadanja. ma da je ona. Naredbe centralne vlade u vojnikim stvarima iza mira u Kuuk. a onda do rata (1768 1774..Kajnardže (1774.^) i Ako su i Bošnjaci sudjelovali u ratu Rusije s Turskom. oito se u to doda pokazuje otpor Bošnjaka da idu u tuojinu. Za karakteristiku odnošaja onoga doba iznašamo naredbu od god.000 rumelijske tolike vojske. za šnjaci su mislili. kao druge u praksi ostala nesprovedena. da oni ne sumnjaju o svojoj raji. došlo je do sukoba izmegju Rusije Turske. Tako je Bosna. p. nijesu Brgjani vojske. te da im i ona pomaže uvati granicu od neprijatelja. pokazuje nam najbolje injenica. kojih nije ni bilo na zemaljskoj površini. izgovarajui se. 1774. Nekako je Turska poela radi svojih nesretnih vojna gubiti u njihovim oima.

u i 9 — Godine 1777. koji bi se usudio glerbegu zloupotrebljavati svoju vlast. c. p. . proitan je carski ferman po kome se odregju je nasljedstvo ipodijeljivanje timara vrijednim ljudima prijeti se smrtnom kaznom bealajbegu. Za bolju sigurnost mora se u svim gradovima u sudski protokol pc jedan vjeran prepis berata zavesti.') i ^) Bašagi o. 109.— Bosni.

proširenje austrijske vlasti na teritoriju srpskom bosanskom. uništenje turske vlasti u Evropi. a Josip II. Kada je Turska radi Krima navijestila Rusiji rat. dokle mojoj kui ne pridobijem. u Carigradu u korist ruskih zahtjeva. Josip II. prestala austrijska trgovina na Dupa je navu prešla u ruke Turaka.II. uništenja Turske u Evropi i za Oonu'ak grkoga carstva. koje su vozile robu dalje po Dunavu u Crno More. Još od svoje manici Osmanlija. a Dunav i i i slobodan za trgovinu.) car Josip II. . uskom caricom Katarinom savez protiv njeni državII. posredovao je Josip II. Turska je to posredovanje odbila. a ovdje se morala roba prelovariti na turske lagje.^jtinio je sukobe s Turskom zbog trgovine na Savi Dunavu. htio je proširiti granice svoje države na jug. zapoe ratovanje kao ruski saveziiik s lozinkom: „Neu metnuti maa ukorie. Ruska carica Katarina zagrijali se za ideju tere carice Marije Terezije ba. ali mu je Turska to odbila. to su bile nade Josipa II. što joj je oteto". Tražio na Dunavu. Tražio je od Osmanlija desnu obalu Save i i jedan dio Bosne. i Ve s 1 1782. godine sklopio je II. gdje je svaka je slobodu brodarenja lagja iz njegovih zemalja prolazila slobodno samo do Vidina. RAT RUSIJE AUSTRIJE I I BOSNA S OSMANLIJAMA (1787—1791. Savez s Rusijom. Trgovci su esto bili izvrgnuti samovolji.

J. i carskom naklonošu. se požurio s odgovorom. Nije nam poznato. Ovu je zakladu kasnije po- veao grof Nitzky.700 forinti i da se od 4^ kamata othranjuje mlagje bosansko sveenstvo u opem zagrebakom sjemeništu (pro educando juniore clero Bosnensi").). što se carski poslanik Herzen usmeno i pismeno zahvalio papi za naimenovanje Okia apostolskim vikarom.. danji bosanski biskup Dobreti upotrebio je sav svoj upliv kod rimska stolice.u Nije nam zadaa. Koliko je lo godilo njegovim vidi se najbolje iz toga. p. U tom nastojanju podupro ga je i general franjevakoga reda. Preko ugari skog namjesnikog vijea obznani on gjakovakoga biskupa Matu Franju Krticu. da li je morao dati kakvih obeanja carevom poslaniku. (Starine 17. . koje su zadirale duboko u crkvene stvari. zemlju. jer oni oskudijevaju na podmlatku. Ovu piliku upotrebili su franjevci i zamolili cara (u aprilu 1784. Kad je douo. '^) 120CO ') Batini: Nekoliko piiloga Batini: Djelovanje Fra. Molbu ovu potkrepi Oki. da primi o svom trošku nekoliko bosanskih klerika u svoje zemlje. U tu svrhu stajao je vazda u svezi s nekim franjevcima. da što prije udovolji želji carevoj. požurio se. pazio je ve davno prije rata budno na prilike u Bosni. da zagjemo u detaljno prikazivanje ovoga rata. da je umro ta(januar 17S4. Rim. opredijeljenu za sv. Josip II. p. 101. ali kad se vratio iz Rima onda Bea u Bosnu. da je u tu svrhu odredio jednu zakladu. doavši od svoga forinti. Car Josip II. koju je Bosna igrala u tom ratu. koja je iznosila svoiu od 107.ijevaca 111.Ara coeli"'. 153—154. Na ovom nas mjestu zanima uloga. bivši provincijal. itd. v^ralio se obradovan osobitom namjerama. Oki bude u Rimu posveen u franjevakoj crkvi . da ga zamijeni na stolici bosanskog apostolskog vikara njegov ljubimac fra Augustin Botos-Oki. koji je i onako bio zabrinut zbog carevih reforama.).

Slian patenat upravljen je i muslimanima u tim pokrajinama. und dem sammtlich iibrigenVolke und Innwohnern sey hiemit kund gemacht"). februI78S. p. -) Batini navodi poimence neke fianjevce.2) ^) Drag.anzen sich be- Formalno ara ve findenden der morgenlandischen Kirche zugeihanen Christen iiberhaupt. prikljue se hrvatskoj voljake ete vojsci. (1. Slavonskom zboiu stajao je na elu grof Josip Mitrovski. kakvu Austrija još nije digla na Glavni vojvoda rata bio je carev uitelj i reorganizator vojske maršal grof Lacy. Pfarrern etc. ovaj je general bio potpuno nesposkrivio je sav neuspjeh austrijski u ovo ni soban ralu. Zaas se osnuju dobroprešavši Savu. pazio je na razna manevrisanja po naelima neke taktike izgubio tim naganjanjem više vojske nego da je bio bitku. jednaka u Austriji onima. p. i Hercegovinom. stavljajui u izgled Srbima privilegija. koji su aktivno sudjelovali u korist carevu. .12 Josip II.Denen an ottcmanischen G.. Bila je to vojska. M. Albanien insbesoiidere aber deiien Bound Serbien und anderen Provin i Mitropoliien. Na nesreu Josipa II. onako ve bio pripravljen po franjevcima. i je rat bio naviješten tek 8. 157—158. snien.. noge. Grof Lacy vodio j'^ centar vojske desno krilo (Hrvati) uz Unu Savu sa 50000 vojske vodio je knez Ivan Lichtenstein. 275—276. što su ih in)ali oni. p. koji su živjeli. Beograd 1910. 17. (. Maršal Lacy objavi rat i izda proklamaciju na pravoslavni elemenat u Srbiji. Dosta je malo zabilježeno o toj franjevakoj pomoi.^) zen Carevi ljudi razišli se Bosnom koji je i da dižu narod i na oružje. Bosni i Albaniji. Erzbischofen. i i . Razmjestivši vojsku u velikoj liniji. befindenden sich Bischofen.000 dobro opskrbljenih pješaka sa 1000 topova. Protopopen. Pavlovi: Srbija za vreme posljednjeg auBtrijsko-turskoga rata. spremio je vojsku od 200. 163). p. c.

Krajišnici upru sile. gdje razvi bajrak da eka. a grofa Lacy-a zamijeni Andrija Hadik. koji je ujedno spasio sve topove i vojsku. Glavna borba u i Du b c e. 157). ne pomože ništa. da se sakuplja vojska za opu obranu. uplaši se Lichtenstein ostavi desnu obalu Une. c. gotovo rasulo. bicu . koji je zauzeo Šabac (u aprilu 1788). i broje . da se ide brže bolje na banjaluko polje. sam knez skoro da nije pao u ruke Turaka. Osim toga raspisa još na sve strane bujruntije. spominjaju dobu godine. a Laudon preuzeo zapovjedništvo. kada je na Dubici top pulcao (1. da izmijeni za- povjedništvo vojske. kada stiže gradu u 8u00 Turaka. p. dok se okupi vojska.likog pukovnika. da složno brane Dubicu. i pomo Jelai. nekada.13 Bosni vodila se oko grada stoga Bošnjaci po'zvaše taj rat „dubikim ratom'' ^) Knez Lichtenstein poeo je topovima biti Dubicu. okrene U augustu zauzme Laudon Duiza toga Novi. odlui. Tai grad je carska vojska trebala radi upada u Bosnu iz Srbije. koji je skoro zaglavio. U vojsci kneza Lichtensteina nastade smetnja. Ni prisutnost careva u vojsci. Knez Lichtenstein bio je ve rasklimao zidine grada htio jurišati na grad. Cim je se ratna srea. Iz Carigrada na brzu ruku spremiše u Bosnu za namjesnika Beirbašu. i i M i Bake movarnim i Sada stavi se tek Josip H. Osmanli'e provališe pae u Banat i pripraviše glavnoj vojsci silnih neprilika. Dok se vojska okupila nasta jesen. koji popisa 32 bajraka Sarajlija i Visoana. da ga ne spasi Franjo banski pukovnik sa svojim krajišnicima. S nešto više sree vojevao je grof t r o v s k i. i ^) Još i danas. veli Batini. pa ih otpremi u Krajinu. grof Vojsci u Hrvatskoj po- na elo proslavljenoga Gideona Laudona. Kada stigoše opet novi glasovi o dolasku velike turske vojske sa strane Banje Luke Gradiške. beir basa opremi na- redbe na sve strane. Glavna vojska stradala je u krajevima Banata.

Da da im ugodi. c. po-jerivši mu ukupno zapovjedništvo nad bosansko-hercegovai vojskom. Bosanska ulema i ajani optužiše ga u Carigradu. da je kršanska vojska nik doekaše ga pod Gradiškom. doba nastale razmirice megju Nijesu bosanskim poznati razlozi tim u Carigradu bili s Bošnjacima i veoma nezadovoljni. 114. da povrati Dubicu i Novi. a porta posla u Bosnu Arslan Metimed pašu. Tu je otštatnpana tava vrlo karakteristina okružnica. U Bosnu je pod jesen 1789.-) Beir i i Laudon novan vrhovnim je megjutim generalom. Gubitak Dubice i Novoga kosnuo se islamskoga svijeta u cijelom turskom carstvu. u kojemu se Bošnjacima predbacuje kukavština te da se nam su baš u to ajanima. Bošnjake barem nekako primiri pašu imenuje porta vezirom Bošnjaka Mira lema. Bošatlija paša.^) U proljee 1789. jula 1789. . ) Bašagi o. Sam Šejh-ul-Islam Essejidi mil otpremio je Mehmedia- kom okružnicu na sve muftije i ulemu. Posebni glasnik nosi iz Carigrada ferman. Namjesnik basa povjerio je sav posao svom ehaji Ibrahim-agi. Kada je Arslan paša stigao u Travvijesti. (28. p.14 a vezir u dogovoru s prvacima bosanskim ostavi za proljee da povrati Dubicu i Novi. stigao s vojskom od 15000 ljudi. a on ostade u Travniku. Bosna se nekako vrlo mlako spremala. p. Il3. Bosanski i hercegovaki prvaci sakui Mehmed ') Bašagi: o. Bosanska vojska pohita onamo piotjera kršane preko Save. da osokole zemljake svoje na rat.) bio imei zauzeo Beograd Srbiju do Timoka. razmiricama. ali njegova akcija nije imala nikakove koristi. da su nijesu ponijeli kao oevi i djedovi. S ovim Laudonovim pobjedama svrši se voje- vanje godine 1788. c. zauzme Laudon Berbir (Tursku Gradišku). samo jer znademo.

ali su morali pred topovima uzmaci. Posada se branila pucajui iz topova i puiz grada. da vojnici njiiiovi radije brane svoje ognjište. da svi zajimi. 20. stiže u Bosnu novi vezir Hadži Salih Ovaj sazove prvake u Travnik i tu bude odregjeno. primakli topove jedno 200 koraaja od grada. dobivši dovoljna sprava i lumbarada krenuti pod Cetin. da isplati vojnike. svake kue po jedan ovjek mora poi na vojsku. Megju prvima po1. jula izleti dva puta pavši poziciju generala Wallischa na Ve Romanovi suzbije na oigled ovee turske vojske. godine. koji uvaju bez ikakove plae ve šest mjeseci pogranine gradove. jaki 6000 na protivnike šaneve. ^) Vojska carska dospjela je u blizinu grada u drugoj polovici mjeseca juna i stade odmah sipali vatru na grad. mislio je Laudon uzeti Cetin. Tek 12. pa ga zato porta svrgne. brdu. Valra na grad trajala je neprestano dan i no. a na 1. našaka. zarata kod Cetin-grada. nego li uzimanje Berbira. mogao je general Wallisch. u koje esto provaljuju careve ete. a koncem februara 1790. Premda je grad bio ve gotova ruševina. bojei se izai u kreševo. spahije i agaluci. jula bi napokon grad uzet jurišem. nadajui se u turske vojske. Ovaj ih jer su carevci poela je tjesnija opsada grada. Traže dalje od države. Tek 1790. Megjutim se pripravljala poznata epizoda toga u proljee 1789. paša. zatim iz sela i kasabe. Na jula pomo Kupe i ^) Lopaši: Oko Korane p 122. Ova izjava pripisana je u grijeh Miralem paši. ali se to generalima inio muniji posao. jula navališe Turci. opkoljenici. njih jedva jedna tisua.— 15 — piše se u Travniku i odgovoriše na carigradsku poruku. Roište je bilo odregjeno koncem maja 1/90. ustrajaše hrabro u obrani. . koja je stajala u obližnjoj šumi nepomino.-123. nego da provaljuju preko Save i haraju neprijateljsku zemlju.

dok nije •izgonio sve. Uza to zapališe grad. da je sklopljen mir. dobila je Hrvatska komadi zemlje kod Drežnika. granate i bacali ih pred Tutke. koji je za pola sata bio sav u plamenu. koje je bio je odregjen uinio provaliti i i ^) Lopaši: Biha i bihaka krajina p. pade živ u ruke carevaca. Poslije njegove smrti poelo se pregovarati o miru. i u Krbavi. Cetin je gorio etiri dana. ispod gore Plešivice kod PlitCetnia i e e u Svištovi 1791. Doskoraiza pada Cetina umre i Josip II. da 11. Sav unski kut osiao je i dalje Turskoj. stigla vijest iz Carigrada. . pobježe sjutradan. da mu je to i donekle uspjelo. i ini se. megju njima da ih izmiri i pripravi za svaki sluaj. U svemu je zarobljeno bilo 144 vojnika od preostale posade i 70 topova. Zapovjednik tvrgjave Ali-be g Beširevi. godine. koja je bila utaborena slunjskih kod Grabarske. da vatske do Une. pojaviše za ovo pošljedne vrijeme mnoge razmirice. tada straž- dobrovoljaca.— 16 — peo se u grad Mihajlo meštar sa 25 ogulinskih Oni su nosili u rukama Ogr iz o i v i.^). bojao se Salih paša. starac od 112 godina. Kad mu je u julu 1791. im je ula. Hadži Salih paša vojsku za lana povjerenstva. je Dok se pregovaralo o miru u Svištovi imao Salih paša uspostavili staru slogu megju bojer se sanskim prvacima. da je pao Cetin. On zato pozva Dosansko-hercegovake prvake na vijee u Travnik. Pošto se dugo zavlaila rasprava o miru. da ponovo ne dogje do rata. Josip barem ispraviti granicu Hr- koji se više ne bi i vikih jezera. raspusti vrati se u Travnik. koji je najposlije sklopljen nadao se bio. Oršavu. što je bilo od drva. ali kad je došlo do provedbe. jer je sve priprave za rat bio pripravan na zapovijed iz Carigrada u Hrvatsku. porušiti Beograd nikada smjeli podizati. Po predbježnim ustanovama svištovskoga mira imala se faktiki pomaknuti granica do Une. lU. Turska vojska.

Du- Bišani Izaiani bicu Novi predala je Austrija Turskoj tek godine 179 7. nego su i pucali iz topova na austrijske povjerenike. II.— 17 — imalo ustanoviti Krajišnici su i s ovom zgodom austrijskim povjerenstvom granice. 262. generala Laudona. (Osterr-ungarische Monarchie Wort und . a bio je poet Josipom e i ovjek kako su vrsto gragjeni mali bosanski gradii. dodžbu. kako se tvrdokorno u njima Turci bore kojom se lakoom oni s umiju iznova ušaniti. jedva ima tvrgj av a. p. Salih pašu tužili u Carigradu. "2) ^) narodu dade Bašagi in o. c. a svakom drugom se laglje doskoiti. ali opet su se i ovaj put Bošnjaci hrabro bor»li za carstvo. s kojima bi ovjek imao toliko i posla. u vrstoj mu pasti u ruke itav sjeverozapadni dio da Balkanskoga poluostrva. kad im se razori jedna obrambena linija. bile su za nj veoma povoljne. jer nije bilo pravoga sklada izmegju namjesnika i bosanskih prvaka. oponirali odregjivanju i ne samo da su granice. -) Thalloczy: 116 Geschichte Bosniens Bild) p. koji je rekao slijedee rijei o obrani bosanskih gradova: „Upravo je nevjerojatno nadmašuje svaku presebi htio stvoriti. i oez ikakovih uspjeha za nadi. Poznat nam je sud klasinog svjedoka ovoga doba. Prilike specijalno u Bosni. i) Gradišku. koju bi je Tako svršio taj rat Austriju.

Dakao što se poelo kako. kojima je bilo naloženo.) prevladalo je i ustalilo se u svim uvigjavnijim krugovima Turske uvjerenje. ako se jenjiari ne izmjene regularnom školovanom disciplinovanom vojskom. p. a jenjiari. Die Wiedergebutt des serbischen Staates (1«04-1813). DOBA USTANAKA I REFORAMA U OS- MANLIJSKOM CARSTVU. da vježbaju po tom novom reglementu.^) Poetak gušenja jenjiarske samovolje uinjen je poslije svištovskoga mira na teritoriju beogradskog p a š a 1 u k a. da država mora propasti. Sarajevo 1912. kao što je to bilo po i svuda u Evropi. da se našla odmah i opozicija protiv tih carigradska prozvala je novi regle(reglement nevjernika). Masa ment „Giaur Talimi" ') Rosen : Geschichte der TUrkei vom Jahre 182G— 1866 BdI. . Za vlade sultana Selima III. (1789—1806. Provedbom ovih naredaba poe se odmah pobiranjem novoga poreza. Novakovi.III. A. Od svištovskoga mira do godine 1820. ne htjedoše o njem ni uti. U to ime izdao je on neke naredbe o reformi u vojsci. Sultan Selim nije trpio jenjiara. 12—13. 1866. a bio je iskren prijatelj reforama. poznate pod imenom „Nizami Džedid" (nova organii zacija). Pri tom je dakako bilo više dobre reforama. Leipzig.

u kojoj su se nalazile i i Nemo iete izBosnepod Mustaf a ali i pašom Perišanom. ali on se održa tadanje protiv svih sultanovih vojskovogja. da se jenjiarima uskrati povratak u Beograd i Srbiju. osjetila se -) Novakovi Bašagi o o. Egipta došlo do f r a n skoga rata. Poslije toga je rastjerao jenjiare. da jenjiarima utvrdi ovu provinciju (1792. Godine 1798. p 118. c. p. . Sada zareda u beogradskom pašaluku gospodstvo dahija (uzurpatora). što se porta moralas Pasvandžijom nagoditi. koji podijeliše vlast Pošto je radi kuama. 1795. nego li snage u sultana Jedna od taaka svištovskoga ugovora o miru sauvjet.^) TopalAhmed Osman O Protiv reforama sultana Selima III. God. Guverner Beograda Abu Bekir paša zapoeo je svoje gospodstvo time. se Bošnjaci vratiše svojim c u s k o-t u rporta u još veem škripcu. Ovo je bilo mogue samo tako provesti.-). a spremali su se na povratak u Srbiju i dao ujedno nije dozvoljen povratak u objaviti. jenjiarskoga poglavicu u beogradskom pašaluku. da je neoekivano dao pogubiti Deli A h m eda. digao se Pasvan otvoreno iskusni sreom praeni 1 u (Pasvandžija). koji ostadoše bez vogje. volje. potjerao iz Srbije Srbija dobila posebnim hattišerifom privilegij. 9. Turske vidi se najbolje po tome. da se na granici austrijsko-turskoj vržavala je i i mir i red. napala ga je opet velika carska vojska. da Vi dina. Posebnim fermanom dozvoljen im je povratak i u beogradski pašaluk. pa zato je morala popustiti jenjiarima.19 njegovih savjetnika. da su iz beogradskog pašaluka jenjiari iskljueni. restaurisao tvrgjavu ustanak nije naperen protiv sultana nego protiv njegovih savjetnika. Pod jesen ovaj put mu nijesu mogli doskoiti.) Jenjiarima je ipak uspjelo još iste godine povratiti se u Srbiju. te ih je ttk paša a j794.On je otjerao sultanove pristaše iz g dao razglasiti. vodio se oko Vidina formalni rat protiv Pasvandžije. c.

Slabost. godine. godine opaža se neka mlitavost sa strane došnjaka u obrani interesa Turske u Srbiji. da se u pripov jedanju dogagjaja. nije mogla svladati ni Pasvandžije. nespretnim nainom izazivali bosanske prvake. Imat emo jošte prilike. Bošnjacima imala je zapasti veoma važna Turska imala je na sve strane neprilika. »Turska.^) Ovo je bilo potrebno naglasiti. na to držanje Bošnjaka povratimo. zapade nekadanjega beogradskoga guvernera. kad su ve Srbi oistili zemlju od dahija. što se tako golemom nama ukazuje?« Prema svjedoanstvu vrlo oštroumnoga francuskoga konzula u Travniku. prouzrokovao je ope nepovjerenje osobito prema vezirima tugjincima Osmanlijama.. Zadaa da Srbe primiri. koji su u svezi sa srpskim ustankom. U drugoj polovici juna nika god. da se bore više u tugjoj zemlji za carstvo. koji su svojim naprasnim. z muzeja 1904. digla je bosanskoga phmstva. sa zadaom da provede istragu. 1804. mo — Abu Iz prepiske francuslcog generalnog konzulata ') Jt lavi: u Travniku u godinama 1807. nije u stanju bez naše pomoi ukrotiti šaku Srba. Njegov boravak u Srbiji.— 1814. Ovi su kao »bedem Islama« s prijezirom gledali na turske namjesnike. pokupi Bekir paša nešto bosanske vojske i pogje u Srbiju.-20 — nad pašalukom i svojim nasilnim postupkom izazvaše ustanak Srba pod Gjorgjem Petroviem Crnim (Karagjorgjem) 1804. da nije mogao uiniti ništa. zadaa. Srpske ustaše zaprijeiše mu put u Beograd i tako ga obrlatiše. koje su poeli smatrati kao oružje »nevjernika«. 270) . Pierra Davida (1806 1814. Pokušaj reforama sultana Selima III. Sve onamo do 1813. koju je Turska pokazivala u zadnje doba. a sada joj se nametnu ovdje nova opasnost. da se razumije udnovato držanje Bošnjaka prema srpskom ustanku. {Gl. da uguše srpski ustanak.) oni uope nijesu marili. sada bosanskoga namjesBekir pašu. govorili su megju sobom. bio je bez svakog autoriteta. p.

c. koji je bio sklon Turskoj.'^) Godine 1807. p. i predati grad Karagjorgju. 24. p. Nastojanje Rusa da pomognu Srbiji protiv Turske. 41. Protiv Bošnjaka borili su se uspješno vojvode od Podrinja. ali su moiali odanle izai u februaru 1807. Novakovi: o p. ratuju po malo Bošnjaci za Abu Bekirovog nasljednika Mustafa paše Smajilpašia i (u martu 18U6. ustanak Srba zauzimao onda Husrev-Mehmed paše Bošnjaci su u proljee Mavu Gue Hadžibega Glavnu bosansku vojsku razbije kod Krnjia tu i Mesaraca Janko Kati. da ne pomažu Turskoj gušiii ustanka u Srbiji. .^) sve šire dimenzije. 38. Karagjorgje opremio je pisma na neke bosanske prvake. 40. ^) Ibid. provalili u i zaposjeli zapadne dijelove Srbije. Karagjorgje je u to pošao prema Sapcu razbi Bošnjake u glavnoj bitci kod M i š a r a. zapadno od V a 1 j e v a i natjera ih u bijeg. 39.). o c. dahija stvari su se na Bekir paša povrati se u oktobru u Bosnu. rusko-turski rat.^) Turci u Srbiji u poetku us'anka simpatizuju sa zauzimlju se u CariSrbima u borbi protiv dahija gradu za nje. i plativši pobjedu svojom glavom. Jedan dio bosanske vojske povukao se poslije bitke kod Mišara u Šabac. Od bosanskih prvaka zauzima se za i i Srbelbrahim beg Vidaji Kako je iz Zvornika. 1806. 119. da se s ove strane nijesu trebali bojati Srbi itave preostale godine nikakove navale. Pop Milutin iz svlada u junu nedaleko Požege sarajevske ete pod Ord-agom. Karagjorgje svlada iz Srebrenice na visini od Brata i a. koja je svršila tako potpunom pobjedom.— 21 Megjulim nije više bilo i oko primirile. Ima- zapoe i ^) ') Bašagi. gledao je paralizirati Napoleon. svaljujui krivnju radi nemira u Srbiji na dahije nastojei ne bi li bosanske pivake sklonio. a time i zbliženje Rusa i Srba i veliki upliv Rusa na pravac srpske politike borbe.

Nakana je Francuske bila. cuzima i i i) Jelavi 1. Njemu imamo zahvaliti mnogu dragocjenu vijest o zamršenoj situaciji onoga doba u Bosni. da je konzul došao.). paša. koji je na svoje mjesto stigao u februaru 1807. Mehmed paša bio toplo prema višoj uputi toj ideji sklon se zauzi- mao za Davida. dojmio Bošnjaka. da provede prenos zemljišta da je Bosna predana Francuskoj. Radi opeg nepovjerenja nije Mehmed paša mogao preduzeti nikakove i energine akcije protiv Srba. Beograda da pomogne tako ugušiti srpski Ovu nakanu Francuske potvrgjuje David u je valjda i jednom svom izvještaju. kad je ovaj bio izvižen sa svojim ljudima napadajima sa strane Travljana. vidi se najbolje što se dolazak fiancuskoga konzula nemilo toga. Jednom ovakovom prilikom sazvao je Mehmed paša divan aga. da je David ovamo stigao. Pierre David bio je bistra glava i znao se vješto uzdržati na svom mjestu sve onamo do 1814. pošalje da jedan i pomoni i kor protiv iz Dalmacije Srba u smjeru Sapca ustanak.22 jui Dalmaciju u svojim rukama. 1806. Sjajan doek francuskoga konzula nije proizašao zaista samo iz simpatije vezirove prema Francuzima. . da pomogne Sibima. Davida Mehmed i Kakvo je nepovjerenje vladalo tada u Bosni iz protiv carigradske politike. nego je vezir morao sigurno to da radi po naputku iz Carigrada. stoga obino davaju kršanima (gjaur). da se on prodao Franda je posiao gjaur. Oni su mislili. kada je konzulat bio ukinut. kapetana vijearja poeli mumljati. tadanji vezir bosanski. godine. on je s izvjesnim nakanama imenovao konzulom u Travniku Pierra (god. godine. koji su odmah u poetku od paša. da me na ulici ne susretnu pogrdama dadu mi naziv. c. Ovo ipak nije sprijeilo. veli David. doekao je Davida prema njegovom izvještaju upravo sjajno. 270.^) Neki su opet mislili. neke ovdašnje stanovnike.

-) Novakovi ThaUoczy o. Pa što se mene tie vaša Bosna? Ja nemam šo da izgubim. ) c. ja nemam bogatstva.-^) ^) Ibid. što su Veoma prilike najiskreniji prijatelji osmanlijskoga carstva. Imam samo da sabljom branim svoj život. ^) i e Ovako je izvjestio u martu 1807. 58. a u maju opet izvješuje francuski general Sebastiani u Carigradu. Teško vama. francuskog nastojanja kako S3 Austrija ponijela u toj situ- Austrije. da je najstariji i i u u u u i u kaznim. a ne gjaur. . Zatim otii u Carigrad. Austrija nije pustila s vida prilike u Bosni i u Srbiji. Teško vama. samo i dakako ne Osim ovog ruskog valja zabilježili. 270. stavit do sebe konzula udarat po buntovnicima. ako razgnjevite mene i Francuze!" Na ovaj energini malo osmanlijsko hvalisavi govor. najbolji posmatra nadvojvoda Karlo. ako bude htjela ii preko Bosne.-267. moja je ast obezbijegjena. da lijepo doekati francusku vojsku. aciji. p. mene ete uvrijediti. ja konja ispred svojih mameluka.) Dok je Francuska biniralo se opet s je htjela pomoi Turskoj. jao onima.000 vojnika. jednom kasnije na tu doše. Tadanja najbistrija glava. se i Rusi je i Srbi vratiše još izve- ideju. zagovaraše od 1807. prema Davidu glasio je: „Ja sam Turin. Taj plan bio veoma fantastian. p. c. 266. jer ako njih rasrdite. ako rasrdite Francuze. obeaše bosanski ajani. koji me uvrijede. da je porta voljna zatražiti jedan pomoni kor od Napoleona protiv Srba^.— 23 — karakteristiki odgovor Mehmed pašin za ovog vremena. David svoju vladu. p. 1. godine okupaciju Jadranskog troku'a. komrusko-srpske strane preko ali Bosne napasti Francuze u Dalmaciji. uzjahati Ako ovdje nastane protiv njih pobuna. ali ja ljubim Francuze. da tražim osvetu protiv ove pokravratit jine se na elu 20. moje se žene ne nalaze ovdje.

Mustafu IV. pa je zato bila izdana lozinka. juna 1808.'') Beki je dvor bio dobro informiran o ruskosrpsko-katolikim simpatijama. . jer su vjerovali. koji je imao valjda u tom smislu da radi.^) Konzul David pripovijeda da su bosanske pismene dokaze o zavjeri pravoslavnih vladika. znade David priati o nekom potajnom pokretu katolika u Banjoj Luci o prebjeglim katolikim biskupima (?) preko Save. Osjeali su da neprijatelji sa svih strana nastoje i rade protiv njih. da imadu oekivati samo od Austrije oslobogjenje. stigao je u Travnik i austrijski konzul Mittesser. Katolici u Hercegovini u Dalmaciji obodreni uplivom Crne Gore. *) ') Batini Jelavi Ibid. 274 280. da poubijati sve e I e i i e kršane.. oborili su ondje jenjiari pomou postavili na prijesto Šejh-ul-Islama Selima III. 1 p. Husref paša nije mogao nikako da sebi pribavi autoriteta u zemlji i da odluno i Mehmed c. da im je najprea dužnost braniti svoju vlastitu zemlju. vlasti našle do 1808. da sa bosanske katolike nastoji uvjeriti. pa su mislili. U Carigrad nijesu gledali nikakovom nadom. 1. a Turci se groze. 3. U junu 1807. U oktobru 1807. Vojska se s austrijske strane skuplja na Savi. Konzul David dalje javlja.— 24 Ustanak Srba našao je u zemlji Znademo za hajduke ete bosanskih Srba saveznika. a i ovaj je samo kratko vrijeme vladao. U ovim svim moguim stranim uplivima u zemlji teško su se razabirali muslimani Bošnjaci. koje su javljale. 182. p c p. svi se pravoslavni dii protiv Turaka. da podupirati Srbe. da je obadvijem vladikama odsjeena glava (? !)-') franjevci se u prvom dijelu srpskog ustanka nadali mnogo od tOJ Austrija otvoreno pokreta. da je razoružanje raje (Turci su naime raji oduzeli oružje) samo prividno i da oni imadu dobro sakrivenog oružja i netom se približe Srbijanci Tuzli. nadali su se od Rusa i Srba svome oslobogjenju. 1807.

Drugoga dana napao ih je bijesno A 1 p a š a potisnuo preko D.^) Kada su srpske ete provalile u srebreniki kotar. digao na nj Mah muda II.ine. paša ovdje. Ibid. daje potvrdio prava privilegija jenjiara. p. ^1 *) vojska p. Bošnjaci se ne miu Konzul David izvješuje. Ibrahim paša se ni ne mie. da se ne može ništa uiniti na preac.-1815. postoji neka vrsta oligarhijske republike.-25 — povede vojnu na Srbe. Mahmud II. i Husref Mehmed paša imenovan je guvernerom Maedonije. 467. On veli. U Sarajevu. 57. provalili su udarili na Janju iBijei n u. da nema naloga. c. p. p 458. da u zemlji postoji i feudalna anarhija »nepopravljivih barbara^<. c. Koncem 1808. stigne voljiše napokon u Carigradu u Travnik zamjenik mu IbrahimHilmi paša. 1. oborio je s prijestolja Mustafu IV. da se digne jaka vojska protiv Srbijanaca. p..-) Tužbama Bošnjaka protiv Mehmed paše udou aprilu 18U8. digao se Mustafa bajraktar. Sarajevska oligarhija Banja ne priznaje ni vezira ni njegove vlasti. Srbijanci preko Drine 1 j i i U aprilu 1807. David nam drastino crta nemo vezirovu i travnike svjetine. Nilbrahim paša nije mogao uiniti reda. a tri mjeseca otkako je Ibrahim Luka je nepokorna. stekao je još za Selima III. koja namjerno radi u svemu protiv onoga.^) Godina 1808. drzovitost i Ve — i i ^) -) Jelavi Jelavi 1. donijela je opet promjenu na sultanskoj stolici.^) Ovaj neuspjeh popravljen je donekle zauzeem Uzica sa strane Srba. i Isporedi još Miško vic: Srpska vojevanje za vreme ustanka 1804. što vezir hoe. p. a ne može se govoriti o kakovoj vladi. . itava pokrajina je u periodu potpune anarhije svako okružje ima svoga posebnoga vladara. 34. Novakovi o. 466. da uspostavi Selima III.) Ibid. Zaludu dolaze fermani iz Carigrada. (Glas 47. tom leglu opozicije. uvjerenje. Ovaj dade smaknuti Mustafu i ouva prijestolje tako. Ovaj ustanak stojao je života Selima III. c. 272.

u kojoj Sulejman paša bio potpuno razbit. da im razjasni položaj posljedice.o je došao na svoje mjesto kao muhafiz u Novi Pazar junaki Sulejman paša. koji su vijekove nego neka radije gleda da ih U proljee 1810. S nešto više sree vojevao je Karagjorgje. da ne može puno uiniti. 1809. da se združi s Crnom Gorom. prisilila Bašagi dalje veli. Ovo mu je donekle pošlo za rukom. ako se jednom srpskim provalama ne uini S ukraj. kako može sklaKaragjorgja. a Alipaša Zvornik. Kada je Sulejman paša potisnuo Srbe s Drine oslobodio Soko od opsade. prije no š.^) danici. sjediniše se oni i preprijeiše put Ibrahim paši paša Zvornikiza i prema Beogradu. zaokupljena ruskim provalama nije mogla od Niša pritisnuti srpske ustaše. i baš bila sretna po Srbe. da se povukao u unutrašnjost Srbije. 122 . Ibid. Bašagi znade pripoviUzica. c. da je zima Ibrahim pašu da se morao povratiti u Bosnu. da je Karagjorgje Bošnjake rastjerao ^) -') Bašagi o. onima ugovore. p. kako se ne bi mogli ni odmoriti. Vezirovom pozivu se svi listom odazovu lejman paša bi odregjen za Sjenicu. gdje bijaše glavna sila srpskih ustaša. ali dobije zato iz Carigrada ukor. zapoeo iznova ruskoturski rat. poeli su Srbi energinije vojevali. Ibrahim paša ode pod Ložnicu. pohiti prema Sjenici protiv nije i Borba Kod Sjenice se zametne bitka. ali glasovi porazu kod Niša prisiliše ga. Oni su ljuto bili poraženi kod Niša. On je zauzeo Novi Pazar i Sjenicu. Karagjorgje je imao nakanu. p. ali jedati o porazu Srbijanaca kod Ložnice pošto Turska vojska.26 Kada je god. Sunulah i i : za Srebrenicu. Bosanski namjesnik Ibrahim paša videi.-) Novakovi veli. pokuša s Karagjorgjem sklopiti primirje. 123. je i pati s turski posvaki dan uznemiruje. sazove Ibrahim paša sve ajane kapetane u Travnik.

Veliki vezir Huršid paša priprema se ') Novakovi L. da se s njima dogovori o maciji. 18i2. -) p 475. zabilježio i i srpsko-bosanskoj. . da Srbe iznova podjarme. Potpukovnik Pol je v bio je poslan Karagjorgju u Srbiju. a Srbe raspravama i pripravama za navalu na Dalmaciju preko i Bosne. p. s koje ga ona nikako ne oekuje. kad je ovaj ve bio potpisao preliminare ruskoturskoga mira.— lf>3. U okolini cara Aleksandra bavili su se neprestano mišlju. Srbi i sami nee da za njih vrijede ustanove tog mira. p. Iza svih ovih planova stajao je general grof Marko Iveli.-) je Godina 1811. 1807. Sibi pojaani neznatnim odjelima ruske vojske imali su zauzeti (?!) Bosnu i onda napasti Dalmaciju. 134. rodom iz Risna u Dal- iagov. Sada se opet vratiše na onaj fantastini plan iz god.27 potjerao preko Drine. da Francuskoj zadadu udarac sa strane. Ovo potonje nije žao ni Turcira. On dao po nekim kalugjerima sakupiti glavare hercegovakih plemena. da brani svoju zemlju od Napoleona.^) i i Srbiji Neuspjeh Ibrahim paše u konzul David. evropska politika Izmegju Francuske Rus je dolazilo je do neprestanih konflikta i sve se više približavalo vrijeme velikog rusko-francuskog rata. prošla je u borbama na granici njegov uzmak. Admiral koji je zamijenio Kutuzova na dunavskom bojištu. Usred tih nepromišljenih i besmislenih priprava. o. c. da s njime ustanovi jakost ekspedicionih korova. i je ovjek nepouzdan i vrlo sumnjiva glasa. da im se povoljna prilika pružila. c. U Bosni se dakako raunalo na potporu ustaša. opajao se. 118. i opa i prva polovina god. a tako Megjutim se promijenila situacija. ') Novakovi 152. ustanku. bio je sklopljen definitivno rusko-iurski mir i ruska vojska je morala ostaviti ratište.=^) Mir u Bukureštu nije dovoljno zaštitio Srbe. jer drže.

1813. koji je nešto kasnije došao od Niša. kojima Bošnjake prisilio na odluniju akciju protiv Srba.) Jelavi 1. L jesni ce. koji je sudjelovao u bojevima oko gore pomenutih gradova. c. On spada u niz onh vezira. Zasavice i Sape a. Putevi u Bosni su krali od stoke od robova iz Srbije.23ozbiljno zimi 1812 13.000 vojske protiv Srba. i .p a š o m. Koliko ih se u istinu sabralo. p.ovi Juki (Zemljopis poviestnica Bo^ne p 145) nit je znao štiti ni pisati. Prema izvještaju konzula Davida imalo se po njegovu nalegu sabrati jedio 80.i) (1813. koliko su mnogo Srbi imali rogate marve ovaca koliko smo im mi pootirnali. Bošnjaci su uzeli u Srbiji tom prilikom silan plijen. p. što su u Bosnu tjerani.. 19U) veli da je bio na elu 12. p 50. Po Turke je bio strašan i više ih je stotina na oni sviet odpreraio".) je Derendelija je umio nai sredstva. 123.000 razbojnika. za uspjehe Bošnjaka god. s kojima je na Balicanu napadao putnike i gradove -) Novakovi: Iz memoara Ibrahim Manzur i ve'ikim dogagjajima u Bosni (Spomenik XXII. i c. 1813. da su pali Beograd. I Travnik je pucanjem iz toi Kada su pova slavio zauzee Beograda. On veli Jedva se može vjerovati. Batini (o. ne znamo. Bosni ener- Derende- lija. zove ga „bivšim razbojnikom'. veli za nj: . c p. u proljee Mlitavoga Ibrahim pašu zamijeni u gini. •') u Srbiji iz god. koji iza njega slije- e diti. 480. tri su dana grmili topovi nad Bosporom od radosti.-) : i i i Sabac stigle u Carigrad vijesti."') ') Bašagi o. Negdje u septembru unišli su Bošnjaci pod Derendelijom u Beograd ovdje se sastali s u r š i d . osobito pouzdani Ali paša i protiv Srba. su se kod L o ž n i c e. što nijesu baš birali sredstva za svoje ciljeve. i Znamo megjulim Odluni bojevi bili H Prema svjedoanstvu nekog poturenog Francuza Ibrahim Manzur efendije. efendije o I8l4.

skuiti (1815. p. kako begove bosanske. ^) Bašagid o. u Batinia III. koji je bio guverner u Beogradu i za koga su držali. Ovo iznenadi velikog vezira i on okrene . Svoje djelo On zae odluio kako da im se osveti. da svaki odabere po nekoliko pOvede sa sobom u HuršiJ pavaljanih drugova šin tabor. razigju vojske.da e im veera velikog i u prijateljski ton darivajui i astei Bošnjake. je izvesti tajno. ali nijesu mogli podnositi nasilja njegovih sinova. Porta sada makne Derendeliju postavi Huršid-pašu za bosanskog namjesnika. Sarajlije ga u Travniku. 125. plane u Srbiji ponovo ustanak 1815. c. l90. a teško da bi se bili odazvali kao za Derendelije. Bosanski ajani gledali su na svaki mogui potražili su Visoani-) nain. ma da je imao za legjima Huršid pašu. Bošnjake nije zapala ovaj put glavna zadaa. Huršid paša morao je ostaviti stolicu bosanskih vezira još iste godine. što s u Boš n j aci pri snovati. -) Pobliže o tome gl.^) Oerendelija nije se mogao dugo održati u Bosni kao namjesnik. kojeg bude pod se izredaše Bosnu 182(\ dane maknut iz Bosne (1818.) Dok je on snivao o tome. eru u svoj tabor. p. godine. poi i i i e i stavi porta za vezira domaeg sinaSulejman- su bosanski bezi poštovali kao junaka i svog ovjeka. da je sa svojima u savezu sa Derendelijom.— 29 — Veliki vezir j nije moga z preboljeti. Pod izlikom prije nego se pozove on bosanske prvake na veBosanski bezi vezira i ajani saznavši na nos skoiti" zakljue zajedno. . jer se porta bojala ustanka u Bosni.) Sada dva vezira najposlije bi poslan u glasoviti Ali Dželaluddin (u martu stare još i godine). Ljuti odoše u Skoplje pašine dvore. Zato ga optuže u Carigradu i on pašu. da ga se riješe. ali ga ondje ne napopale Sulejmangjošc. Da ugodi Bošnjacima. e njega auz el i B eogr ad.

dozvao tamošnjih prvih 12 otpor- e i i ^) ^) Thalloczjr 1. c. Borbe protiv reforama centralne vlade od god.— 30 — B. Od zadnjeg srpskog ustanka. p. p. da slomi otpor Bošnjaka. U doba. 269. u kojem su bosanski velikaši ipak vodili odlunu rije. dok je bio tamo vezir. Ova okolnost ojaala je bosanske ajane u njihovom shvaanju. vezira. Oni su uvjereni. Bošnjaci su baš tada prianjali uz poznatoga Alipašu od Janine. c. . 267. ") Jelavi I. otprije Ali Dželaluddin bio je poznat kao nemilosrdan. Ako je i dobrodušan. oni ga smatraju slabim. da valja prolijevati krv.-') Možda je baš ta injenica sklonula sultana. te nijesu bili protivni ideji. Thalloczy 1. koji je bio kao stvoren. Izvrsno je njihov odnošaj prema vezirima karakterisao konzul David: Bošnjaci štuju vezira samo u toliko. kako je ijegdje u Bitolju. da su oni bili opet u najveoj nuždi pomagai države spasitelji vrhovne vlasti sultanove. bosanski su „prag carstva od neprijatelja i srpskoga ustanka na bosanski teritorij. naravno u pretpostavci. Fra Grgo Marti znade priati. da je Dželaluddinu dao punomoi. te ga begovi sauvali "" onemoguili prijelaz i i i mekan preziru.^) U Ali Dželaluddinu našao je sultan reformator Mahmud II. kada je na svim stranama osmanlij«ko carstvo imalo neprilika. p.— 1839.^) Odatle je proizlazilo ono omalovažavanje sultanovih vezira igranje s njima. c. u koliko je njegova pravda neumoljiva. da oni ovdje igrati ulogu vodilja. 474. 1820. da se do Save osnuje nova islamska država. da postupa u Bosni svom strogošu. da nemaju ništa zahvaliti sultanovoj vladi nego obratno. ako se hoe nad njima vladati. porasla je opet njihova mo. do skrajnosti oštar vezir.

što je tražio Zabilježi svaki avliji.). i poviestnica Bosne p. pa je ga evo ovdje na kolac nabiti. da juriš i i Marti: Zapamenja p. 4. 145. a ne bi je nitko smio do vlasnika dignuti. i 1832. da kani energiki provesti u zemlji mir i red. veli Juki. . dao je pogubiti itav niz kapetana.i 31 — nika i naredio. Oni poslušaše kolac posadiše po njegovoj vezira. Stvar izgubljena. na mjestu bi sagnjila. dok da se Dželaluddin gia. a da ne uzme oJ kadije putni list (teskeru). odmah stigao u Bosnu. Iza toga im je rekao: „ujte! pokaže vas koji neposlušnost. da svaki usjee po jedan hrastov da ga donese njemu u konak. ^) ^) p. Ovu je velikom sigurnošu provagjao. To se dade protumaiti samo tako. poeo je sa persei_. esto je nedužan platio glavom. da pregledaju putne listove. Kunibertu (Glasnik XXI. p. doniješe. ^) Popovi Šapanin: Pokreti u Bosni izmegju 1820. Juki: Zcmlj. *) Asb6th: Bosnien und die Hercegovina Wien 1888. 187.^) Godine 1821. Stroge kazne bile su odregjene za one. koji listova. Zaludu su ga tužili u Carigradu. kojima je sultan dao itavo Zagorje sa svim državnim dohocima kao leno. Po jednoj verziji •') bili su to Sarajlije Babici i Džin džaf ii.) odmah je pokazao. Zauzeo je Mostar Srebrenicu. da kapetani (muselimi) vrše svoju dužnost. u im im : kucijom bosanskih ajana. zatim Asbost opet pripovijeda. Kršani su pod njim malo odahnuli svaki je zulum bio dignut-). Za kontrolu postavio je posebne ljude na glavne putove i klance. Pandura nije držao. svoj kolac. Ranku i R. Ovim je bi bili uhvaeni bez tih putnih postigao."^. što je predobio za sebe neke odline bosanske rodove. (poetkom marta 1820. da za njegovoga vladanja nije bilo hajduka. izdade naredbe na sve kadiluke. Pošto su kragja i palež preoteli maha. da nitko ne smije iz jednoga mjesta u drugo. ali je zato strogo pazio. 135. Po L. združio s monim rodom e n- na mnoge sarajevske uglednike. Kada se malo snašao u Bosni.

kojem su i i i .) vrati Bosnu u nereda. nego drugi mjesto njega. pa je zato u osmanlijskom puanstvu nestalo pouzdanja ljubavi prema njima. „N z a m D ž e d d". Marti pria. Smrt Dželaluddinova (1822. itavu vladu. stvoren je zakljuak. 29. Prema fetvi uleme: Postavite i pioiiv vašeg neprijatelja isto oružje. da obrauna s II. agu i jenjiara jenjiarske asnike. da ga maknu. govorei da on nije umro. Juki bilježi. jenjiarima. ulema viši asnici jenjiara. Njegovoj akciji protiv jenjiara mnogo je pripomoglo nesremo ratovanje Turaka u zadnjim vojnama.J i e i i i Mahmud sultan 182^6. Dželaluddin je toliki strah zadao muslimanima u Bosni. kako su se pronosili glasovi. prvi civilni inovnici. maja u palai age izvanosim velikog vezira prisustvovali još ministri. da ga maknuti. to ubojice. Držali su ga za Francuza mrtva ga se još bojali. da je bio otrovan. Za svoje osnove protiv jenjiara predobio je Mahmud II. ali Dželal je ipak ostao. Sultan odluio se napokon. Napokon je ipak Bošnjacima uspjelo. da je sam uzeo otrova u Travniku.32 je potajni kršanin. da je od muslimana poubijao 300. a opet s druge strane poelo i se pravedno prosugjivati uspjehe redovitih eta. a od kršana samo dvojicu. On megjutim nije pošao na svoje mjesto. kao rijetko koji vezir. Dželaluddin dobio je više mjesto. Jedni vele. jer je uz to ime bila vezana odlinije sazvao je sultan redan divan. Jenjiari su svuda nesretno vojevali. mješao se megju raju posjeivao kršanke crkve. kojim se on protiv vas služi. dok drugi bilježe. jer se on esto znao preobui. U Carigradu priprijašnje stanje anarhije pravljahu se megjutim znameniti dogagjaji. Sejh-ul-Islama. da se pod imenom „Muallem Iskendž" (izvježbana ruka!) Izbjegavalo se ime stvori nova redovita vojska. postao je serasker u Grkoj. Sultan je obeao. da je vilajet u Maedoniji „od veselja inio mjesec dana ast".

. Rije jenjiar nije se smjela javno izgovarati. Padom jenjiar- uspomena na i patije. jer ih je h med Alipaša iz Egipta. 15. ve prije poslao Šejh-uMslam potvrdio je novu instituciju pred masom svijeta jenjiara. 19.. a 200 derviša prognao u Malu Aziju. Carigradski dogagjaji izazvaše u Bosni strah. c.. da je on navikao zapovijedi dijeliti. Do 6000 jenjiara bude tom zgodom poubijano. zatim glavu velikog vezira. bijahu pri ruci. On ako se ne predadu odmah na milost i nemilost. Me i e i i ^) O ovim dogagjajima sravni Rosen 17 i o. smaknuo šejha. Ta se naredba još 25 godina kasnije obdržavala. od koje se osobito je na ulicu u novoj nijesu svigjale na pola evropske uske hlae. taj je pao u ruke protivnika. a njihovo uništenje bude proglašeno boguugodnim djelom. Polovinom juna iste godine diže se jedno 20. da doi po njihove. I. posebnim je fermanom najavljeno uništenje jenjiarskoga kora osnutak nove vojske. ali su putem bili posmicani. Pošto su radi Bektaša nastale ponovne smutnje u Carigradu. 14. Protiv jenjiara izree carigradski muftija sveano prokletstvo. im dade glave svojih vjernih. age i muftije. porušio im 14 tekija u Carigradu. koju sultanove ete zapališe. . Iza toga je Mahmud uništio i derviški red Bektaša. 10. Sultan Mahmud dao je odgovoriti.. a ne primati i da je vrlo daleko od tog. Jenjiari se povuku u vojarnu. 16. juna 1826. Sam veliki vezir izašao uniformi. i zatražiše od sultana ukinue „muallem iskendža". Novaenje „muallem iskendža" išlo je u najboljem redu.— 33 — narodne antiposljednje revolucije Svaki od jedno 50 bataljuna jenjiara imao je novoj eti dati 150 momaka. kazni smru glave urote uspostavi mir. p.000 jenjiara. Tko je izmegju njih htio pobjei vatri. Mahmud još jednom upotrebi svu strogost.^) Za Bosnu js bio imenovan uto doba vezirom Belenli Hadži Mustafa paša. 9. 13. koji su imali vježbati nove ete. asnici.

Bosanski jenjiari proglase na to. a to su oni dobro predvidjeli. Austrijanci i Rusi bolje ni uti. nosei sa sobom razna muila.^) Belenli Mustafa paša zadržao se samo kratko vrijeme u Sarajevu. ferman odbija. Jenjiarske age bile su ujedno vogje srednjeg muslimanskog staleža u gradovima. Sada se uzbuni itava Bosna. Kada je povjerenik Belenli Mustafa paše. Batal-aga dade na bajram proitati u Sarajevu ferman o ukinuu jenjiara i u ime vezirovo izjavi. a napose jenjiari. c. a Batal-agu protjeraju iz Sarajeva. B a- tal-aga stigao u Sarajevo.) ') izjavu. Rušukliju jenjiar-agom. skupivši se u Carevoj džamiji. a to i davaše bosanskoj vlasteli tolikog maha. gdje je ve kipjelo protiv sultanovih reforama. da se carski o. ope ogorenje prevrši svaku mjeru. e nauiti. Orgarazaija jedne redovne i subordinirane vojske pod vrhovnom vlašu samoga sultana. Uza nj pristade Fejzulah-aga Turnadžija (Tu'-anija) kao i ostale age. Bosanska aristokracija držala se za sada još na strani. da se jenjiarski odžak ukida. openito se govorilo: Ako se hoe. Ovima se postavi na elo Kara Ali-aga Rušuklija. koje odmah razviše agitaciju po itavoj zemlji protiv sultanovih naredaba. koji je pristao uz njih. Popovi Šapanin p. uinilo je njihovu silu sasvim izlišnom. 173 . da se krstimo. koja su preko jenjiarkoga age u Saraji^vu stajala u svezi s jenjiarskim odžakom (korom) Carigradu. nas ne treba nam sultan. O novim uniiormama nitko nije htio Pošto je megju inim bilo kod novih uniforma i to da se kajiši moraju unakrst zakopavati.— 34skjm bijaše izreena i osuda bosanskoj vlasteli. koje sastavi u sep- tembru (1826. nego je otišao odmah u Travnik i ondje proglasio sultanov ferman o ukinuu jenjiarskog odžaka. Rušuklija pozove iz 32 kotara po dva zastupnika na vijee u Sarajevo. koji je imao odžak u Sarajevu.

izjavio je Abdurrahmanovim ljudima ovako: »Mi se ne možemo odrei jenjiara. ^ . Zatim im pokaza te potpise. da savjetom sklone otpornike na poslušnost. Ipak se privesti poslušnosti. Na to pred njihovim oima slomi svoj peat. ja neu da ugovaram zavjere protiv sultana. sin Šerif efendije. Rašid bej pripovijeda. ali ovaj im porui. kojemu još za svoga i odreem jenjiara. pa kad bi me pitali. Jedan od ustaša.. može se potvrditi time. S turskog preveo D. Izanego su slanici nijesu se usudili doi u Sarajevo. p. da je Mustafa Nuri cf. c.^) Buntovnici su u Sarajevu megjutim upotrebili prvaka i prisilili ih na potpis ugovora. da svi poginu ili da se Pinjo barjaktar. -) O dogagjajima u Bosni ovoga doba opširno i nas informira Rašid-bej u djelu: Rašid beja istorij i udnovatih dogagjaja u Beogradu i Srbiji. koji je bio kao valijom susjed dobar poznavalac bosanskih odnošaja. ohadži (Spomenik XXIII. se stavili u pismeni saobraaj s Rušuklijom. ja bih sve žrtvovao. silu protiv da su s jenjiarima. da sami dogju pa da vide. S. da zadrže. a one. 133 — 135. Da ih se ne emo odrei.— 35 — Na ovo ali su i se dakako u Carigradu nijesu puno obazirali podcijenili znaenje to^a pokreta. koji još nijesu stupili u opoziciju. Ovi poslanici odose najprije u Beograd.-) ^) Bašagi o. Ja vam mogu samo toliko kazati. da li volim. p. Zbog toga ga zatvore. a poslije tri dana pogube i zatrpaju kamenjem. pokuša mirnim putem Bošnjake Bosnu bijahu poslani Arif ef. da kad bih ja imao stotinu sinova oni još dosta svojih. gdje su se posavjetovali s tamošnjim pašom. gdje je opširan prikaz ovih dogagjaja. što se sve bosansko stanovništvo zavjerilo i 70000 potpisa dalo. da se za jenjiara žrtvuju. pretstavnika velikih duhovnika iz Meke uskratio potpis govorei im: Stidno je. 25^ dalje). Priliplija i U glasoviti uenjak A h m e d beg. što ste poeli da radite. poznat u Bosni pod imenom Abdurrahman je Abdurrahman paša boravka u Beogradu kao i nekim drugim Sarajlijama poslao bio svoje poslanike s nekim porukama.

kakva sudbina je stigla BelenliMustafa pašu. da nije imao tamo za sebe ljude.-) Iz Zvornika posla Abdurrahman svoje punomonike Ibiš-agu i Omer-agu s jedno 100 vojnika u Sarajevo.^) Krajem godine 1826. iz Zvornika. neu da uzmem na um. Osim toga ve na putu iz Beograda u Zvornik u Ložnici. 146. Bijeljine i Srebrenice o tome. Poznavajui situaciju. poruuje on ustašama. Sa srpskim knezom Milošem živio je u dobroj ljubavi. Bio je to boležljiv ovjek slabotinja. da vam vaše poDo vas stoji ili da greške opraštam. da se živite ili da docnije ne kajete. koji ga usrdno primi u svoju tvrgjavu. kako oni nijesu za jenjiare. Popcvi-Šapanin o. on je svoj dolazak u Bosnu ponosno oglasio: »Šaljem Vam pozdrav vjere i bratskog jedmslva. da je mogao naoružati do 200 pratioca. da su ga Bošnjaci pod Alipašom Zvornikim razbili na Orlovom polju kod Zvornika protjerali u Srbiju. Donosim svete zapovijedi našega vladara oekujem.— 36Ne znamo. zatekoše ga izjave sa strane naroda u Bosni Tuzle. da im se pokorite. I u Sarajevu se doskora pojaviše dvije stranke: jedna je bila dušom tijelom uz jenjiare. Birajte sami propadnete. a druga je samo silom morala pristati uz nje i ekala zgodu. c. Juki znade pripovijedati. da se tog pritiska oslobodi. 194: . da i i : i i ! "^ -') Juki o. Vaše budalaštine. U prvom redu pristade uza nj zvorniki kapetan Vidaji. gore spominjani Abdurrahman. te mu zato ispadne za rukom. Zrelo promislite. No u Bosnu ipak ne bi mogao ni zakoraiti. Ovlašten sam. imenovan bi bosanskim namjesnikom beogradski valija. Ja dolazim da vam otvorim oi. Abdurrahman se privremeno nastani u Z V o r n i k u. te da vidite svjetlost. Valijini punomonici spremahu se baš. Upravo neobinom vještinom prihvati on tešku dužnost. p. c. ali zato pun turskih vrlina lukav i odvažan s pretjeranom odanošu prema sultanu. p.

Tahmis Husejin agu. Abdurrahman ih je razredio. p. koje protiv buntovnika. jer je itavo preduzee bilo više nego neizvedivo. po putovima plašili kršane. 26. . i a živio je još doskora. pomjali mnoga nedjela. janstvovali. Zvao se Bektaš-aga Turak. Fejzullaha Turnadžiju. jer bio je on prebjeg njihov veziru. e trebiti Tah m is Mustafa agu (Tahmišiju).-) ^) -') Rašid bej 1. podijelivši se u partite. da ih po zasluzi kazni. da mu podnesu spisak svih buntovnika jenjiarskih. Mnoge je opremio u progonstvo. 5. Znam Turina. koji ih je po noi hvatao.Ali-agu Rušukliju baj rak tara Pinovu (Pinju). da su se megjusobno sjekli. negdje koga posjekli. i stadoše slušali tvrdoglavci niti i neposlušni ljudi. Valijini i punomonici bijahu u najveoj neprilici. a mnoge je pogubio. Taj prizor još više prepade narod. negdje koga opet oglobili. kad im trei dan iza njihovog dolaska stigne od Abdurrahmana nalog. da mu odmah žive ili mrive opreme sarajevske glave buntovnike kao: Ibrahim-agu Bakr-zade (Bakariju). da pogje Ovdje zatraži od sarajevskih prvaka i viših inovnika vilajeta. ve bi se skitali. p. Pomou sarajevskog mule uspije im prevarom opremiti sve te prvake. Od tog doba sve je manje bivalo poznatog tipa bosanskog društva. moglo se vidjeti. a to je basa. Hadži Abdullah agu. ali izdajniki. koji nijesu pi- sudija. kako sedam mrtvakih duka bijaše pronešeno kroz aršiju put groblja na kraju Zvornika.37 uponakon svoga dolaska preduzmu mjere. Istoga dana veli Rašid sanbej. Fra Grgo Marti ovako definira base: Od jenjiara neki poSada je tek u Sarajevo. niti koga. Zapamen ja c. Abdurrahman ih dade pogubiti. Iza toga kazni još mostarske travnike jenjiare. a Pinju nasiljem paši u Zvornik. dok najstrag nijesu od pijanovanja do take budalaštine ludosti došli. veli tra Grgo. ^) Abdurrahman odluio se.

M. prijatelj p. ono. da se skupi 20% od bosanskog stanovništva za vojsku. ne veli *) Rašid bej. 27. a prema drugima u Travnik i ondale javio u Carigrad. što je Abdurrahman Bos. Abdurrahmana zamijeni blagi Morali Ali otišao je Namik paša nainom 1) -) ^) (1828— 1831. Radi lošeg postupka povjerenstva.^) Od velike vojske. ve sa 30 ljudi pobježe i zatvori se u Iculu u Bij eloj (p. 1828. 28. a etvrti dan stane Abdurrahman pregovarati s ustašama. da prikupi Bošnjake i da ih uputi preko Niša i Vidina na bojno polje.-) Abdurrahman predložio je u Carigrad. dogje do bune eta iz Visokog i Sarajlija protiv paše. Rašid bej c. Tri se dana bilo i krvarilo. poslan bi u Sarajevo na osnovu carskog fermana državni ehaja Mu sa aga. 8. koji od njega zatraže. Abdurrahman odredi. da se u Sarajevu naine vezirski dvori i da se prenese stolica valije iz Travnika ovamo. ali novi nemiri oboriše planove valije.). nagragjeni su titulama i darovima. II. Prema jednim vijestima urediti vojsku i radi prema Rašid-beju'*) Abdurrahman na posjed Husejin kapetana. Albaniji. Pokret u Bosni i u Pavlovi u raspravi Beograd I9l3. da ostavi odmah Sarajevo i ode u Travnik. p. Ovo je porta i odobrila. veli. koji je htio. da ne idu izvan svoje zemlje. 100. ŠIO prije . koja se imala sabrati ne bi ništa. p. što se u Bosni dogagja.). Kada je došlo god.«^) 38 — zabilježila Abdurrahmanovu persekuciju »Abdul je i Rahman paša isjee sa- Oni. Koji su razlozi Musu agu na : to poticali. da Abdurrahman žurei se da ode iz barajeva nije mogao sa sobom povesti ni svoj harem. koje je imalo intrigua Musa age. do rata rusko-turskoga. Abdurrahman bori se u Sarajevu u svojim sarajima s malom etom i topovima protiv ustaša. da mirnim htio postigne 1. Ibid.— narodna pjesma: rajske baše. Abdurrahman bude skinut i na putu u Carigrad smaknut. koji je tajno odgovarao Bošnjake. koji su pomagali Abdurrahmana. Dr.

9—10. pa je pozvala neke poglavice i kapetane na veliko vijee u Carigrad. Megjutim vlada u Caiigradu kušala je i mirnim nainom uplivati na otpornike.— 39 — strogošu. pa se Bošnjaci vrate koncem 1829. i A o tome opširnije dr. p. vijeu skinuše svi bezi alme s glave samo nije istorijski i ne uiniše Zlatarovi i derventski i ! ka- petan beg. Ugled Namik paše nije ni najmanje porastao. da prihvate reforme.-) Premda su se Bošnjaci borili s Turskom protiv da teže za uspostavom staroga sistema. god. Radi toga su Bošnjaci dobili posebnu zahvalu od sultana (u junu 18^9. kako Namik paša nosi fez i jednostavno odijelo i bijahu potpuno uvjereni. ipak ih to ni najmanje e e ^) ') Zapamenja Sr. Grgo Marti njake. da su Rusi došli do Jedrena.) Kada su stigli glasovi. Tavlovi: Pokret u Bosni baniji protiv leforama Mahmuda U. ali s glave ne možeš. da sve te reforme proizlaze od kršana. Megjutim la je vojska došla prekasno. 6. kojoj je t)io na elu sam Namik. ali izvrsno kaotpornost bosanske opozicije. ovako je pokazuje na vrat s glavom skupa možeš skinuti. Ovdje ih je lijepim nainom nagovarao. care. koja možda rakteriše tvrdoglavost U to zajamena. kojemu je sam sultan predsjedao. Javno mnijenje poelo je govorkati. dodaje ovome anekdotu. nego je još više poraslo. jer je ve bio sklopljen mir. . Beograd. da sultan nije smetalo. ali zaludu. Ope uzbugjenje nije se ni najmanje sleglo. Rusije. 191^ p. Muslimani gledaju nevoljko. ^) Morali Namik paša mogao je uza sve neprilike u zemlji ipak opremiti nešto vojske protiv Rusa. Megjutim ovakav recept nije bio za BošOn je samo izazvao svojim postupkom opi prijezir. opet se opremi pomona vojska iz Bosne. a drugom i Mahmud rekne: uješ. te da dovesti do potpunog ukinua njihovih privilegija kao i do uništenja vjere. Sultan rekne kapetanu: glavu On „Znaš li ti. natrag u Bosnu. da bi ti mogao skinuti pritisne jednom rukom almu^ na glavu.

12. koji onako nijesu bili bog zna kako složni. Za oduprijeti uvogjenju nove vojske vogju svih kapetana izabraše Husejin kapetana iz e i Gradaca. Da se uzmognu laglje oprijeti. c p. ^^ Ugled Namik paše danomice Bosni stekne najvei zakljuili. da izvede reforme. da se svim silama novih poreza. da porta misli preduzeti ozbiljne pokušaje. Mustafa paši bijaše tada 25 godina. a u upliv Husejin kapetan bosanski ajani u Tuzli od Gradaca. ije se ime u to doba poelo i pronositi osmanlijskim carstvom. došao sultanu u pomo. gdje e uvijek bez zamjene služiti.— 40 — dati hvatati po vilajetu što obzir i goniti ih na mladie ne uzimajui silu u nove ni na odžake. Kada su im Husejin bude vogja. da naroifi izaslanici kapetani odu k njemu. Pavlovi o. koji se takogjer bunio protiv sultana.). stave se u^ sporazum sa skadarskim pašom Mustafom (Š k d r a paša). da je padao. rijetlo Mrnjavevia iz plemena Narodna pjesma izvodi to pood Ivana Crnojevia. Bušallija. a poticao je iz Prema jednoj verziji poznata porodice vukla je porodica i Bušallija svoje porijetlo od kralja Vukašina. urodi to trajnom neslogom megju bosansko-heicegovakim ajanima. Budui da je svakoga dana bilo sve više znakova. ali je gledao da što manje vojoke izgubi. gdje odluiše. Oni su još za sebe dobili Hasan- bega Resulbegovia. sastadoše se bosanski prvaci u Tuzli (1831. Bašagu Redžepašia Ne vesi n skog a j i ^) U Tuzli je bilo zakljueno.) . da ne pristaju na zakljuke vijea. a Bošnjaka izjaviše. Hercegovci na elu im Ali-aga^Rizvanbegoi vi Stoevi se najviše taštine od radi i Smail-aga i engi i odijeliše povrijegjene osobne mržnje. da se sporazume o zajednikoj akciji. Mustafa paša je kao što i Bošnjaci. trebinjskog muselima. Djed Mustafa paše bi- jaše glasoviti Kara Mahmud. Inae je ostao žestoki protivnik sul- tanov. (Drag.

Tada mu ustaše podniješe svoje zahtjeve. da je napustio carsku stvar i prešao na stranu ustaša. Bošnjaci su naoružali oko 25000 ljudi. dobit porta godišnji tribut od etiri hiljade kesa (2 milijuna groša). 18—20. kakav se mogao oekivati. Husejin kapetan poeo je travniki grad topovima biti. Megju ovima bijahu najvažniji. kojima je on imao da izradi sankciju u Carigradu. koji je u to doba (1831. Za ove ustupke. c. Namik paša se zatvori u grad. p. pretvarajui se.) digao ustanak protiv sultana. iz Travnika. Mustafa paša imao je 40000 ljudi i držalo se openito. Budui da su austrijske vlasti u Dalmaciji i na granici na Savi održavale živu vezu s bosanskim prvacima ustašama. kad se uvaži. da se Bošnjacima dade pravo. Tom je prilikom zadao sveano rije. da sami sebi biraju poglavicu zemlje i da se porta odree svake kontrole i mješanja u unutrašnje poslove bosanskog vilajeta. Takav je izvještaj tom dogagjaju poslao grofu Sedlnitzkome guverner Dalmacije Tomaši. kako je vala iznimni položaj u carstvu. . inae e i prirodna. nema razloga sumnji o vjerodostojnosti ovoga izvještaja. da osvojiti Carigrad. da Turska opozove vojne reforme. pa da krene na Kosovo. Namik paši ne preostade drugo nego da se preda. pristaše Husejinove na Travnik. U drugoj polovini marta 1831.^) uope Bosna uži- poe svojim pristašama pogje u pomo Škodra-paši. te krenuše sa Husejin kapetan sada spremati vojsku. Offdje i detaljni zahtjevi ustaša. navališe kapetani. jer odziv nije bio onakav. da e polovinom aprila 1831. Kod Busovae Husejin da saeka sve kontingente. Ovo sporo kretanje Bošnjaka je ^) morao Pavlovi o.— 41 — kapetana Ljubuškoga. da pristaje uz pokret. Tako je sada po prvi put jae izbila misao o autonomiji Bosne. dok su pristaše sultanove zametnule borbu s kapetanima u kojoj bijahu potpuno razbiti i raspršeni.

da ih je knez Miloš svjetovao. a odanle u Stolac Ali-agi Rizvanbegoviu. da oduševi vojsku. Imao je sva svojstva. koja su potrebna vojskovogji. ljepotom i vještinom vrijedio kao pravi zastupnik svoje rase. kad je podlegao ruskom generalu Diebiu.-) i Knez Miloš nije Bošnjake smetao oni poraze Rešid pašu na Kosovu'*) (oko 18. c. c p. 23—24) . dokazuje njegov odgovor knezu Milošu. a uzgredice im malo i prijeti. Zanimivo je. 491. p. 210. Megjutim je i Namik paša pobjegao iz Travnika u Dalmaciju. kod koga bi se ti za mene mogao zauzeti. Rešid paša bio je sam teško lanjen i pobjegao ) prema Skoplja ostavivši i svoju arhivu. laskavim rijeima obeanjima. piijegje veina Mustafa pašinih boraca na stranu Rešidovu. da požuri napadaj na Škodra pašu. Mustafa paša morao se povratiti u Skadar. On mu naime uzvraa ovako: „Uzmi sam to malo jestiva pred sobom. Da te doekam. ali je ovoga daleko natkri- erkez i lio u lukavosti i vještini. Opširnije o odnošaju kneza Miloša prema ustanku i Gradašaviu u Pavlovi o. ja sam svoje inije davno isprevrtao. Baš za tog padišaha neu da znam. (Pavlovi o. Koliko se Husejin kapetan bio tada ve digao.-•42 — potakne velikog vezira Rešidpašu. On im u pismu obeaje. gotov sam u svako doba i na svakom mjestu. jula. da mu ne da vremena. da se sjedini s Husejin kapetanom. Kada je došlo do boja na prilipskim visinama.^) Najposlije stigoše i Bošnjaci. c p. da ib izmiriti sa sultanom.) Svuda su ') Sr. koju zaplijeni Huse- jin. Rešid paša predobije neke od poglavica u Mustafinoj vojsci novcem. Hercegovina i Staraja Serbija p. Po rodu je bio te je svojom viteškom htabrošu tjelesnom snagom. Hilfering: Eosnija. a ugled mu nije pao ni onda. Rešid paša bio je poznat iz rata s Grcima kao valjan vojvoda. da se kane toga posla. 29—37. Vojska mu nije bila tolika kao ona Mustafa paše. -) Popovi o. Moja je sablja sjekla prije^ i e nego što je tvoja kovana (?!)".

poeo je bivati nepristojan prema svojim drugovima. Uza to mu još i javi. a on njemu od cara pribaviti potvrdu za vezira. Popovi p. njemu. 147. Vezir se ima postavljati samo izmegju domaih ljudi. neka se samo vrati kui. 211—212. Husejinu je opet Rešid poruio. da se Bosna ima zadržati u stanju.43 doekali kao osloboditelje. nego krenu kui. ih • i osvoji i i i i Rešid želje pašini izaslanici imali su najprije saslušati Bošnjaka. koji se predade i ode u progonstvo. Osim toga valja još uvažiti i to. ^) Sr Juki o. p. da Tuzla kapetan tri i sejin postaviti odmah mud e radi o prevari. ukojem jest. 6. . Oni zatražiše. bez ikakovih ref ora m a. da je Rešid paša poruio tajno Mahbegu. pr. tuzlanskom kapetanu („Tuzla kapetan") da to nije velika stvar. A li p aš a Viaj Pei. c. Starac se dao uloviti i ode kui ne posavjetovavši se s drugima. Bošnjaci su time uinili veliku pogrešku. naime obeasredstvima kao njima i laskavim rijeima tako Bošnjake razdvojio. Zapam- enja p. kao da su obeanja velikog vezira dovoljna. Na sva uslova pristade Rešid paša odmah. To bi bolje priliilo starijem n. dospjeti do Carigrada. oslobodivši pored opeg entuzijazma najprije Skadar. kao što je to Husejin. Kada se tako Rešid paša riješio Bošnjaka koji su pokazali više junaštva nego diplomatske pronicavosti. Pobjedonosna bosanska vojska mo^la je fanatizma.^) Veliki vezir poslužio se istim vode kod Mustafa paše. samo da se ne tiaži vezirstvo za mlada i nepraktina ovjeka. veli Bašagi. Husejin kapetan. navali na Škodra pašu. od naravi ponosit. Drugi nam pisci nadruge razloge. a oni povrjegjeni poeše se ralilaziti. a sada se ima H u- za vezira. što Bošnjaci traže svoga vezira. Oni su napustili svog prirodnog saveznika Mustafa piišu onda nijesu poekali. da im se obeanja vezirova sankcionišu carskim fermanom.

p. Štaka Skenderova-) u svom „Ljetopisu Bosne" (od god. 14". je uredio u Travniku pos'avio dvorjanike ehaju.'*) Bašagi. Potpisivao se . 1825 1856. da je Husejin samo po prvenstvo. jedva bi mogao povjerovati u tu Bašagievu hipotezu. d. On bilježi „pouzdanu predaju*. haznadara i t. pa je sasvim vjerojatna Jukieva verzija. odmah veoma sjajan veziiski dvor. Postavši vezirom. Hilferding o. Jedan franjevac umije po Bosni priati. drži. C. 570. 143. da nas ovaj bosanski velikaš vrlo podsjea na sredosvojim ponašanjem. c p. koji su pripravljali odijela i opreme za nj. S njime emo iinati jošte prilike da St mo 1 i - i i oev 1) -) ') 1. divan efendiju. kako je Husejin dao pokupiti sve najbolje krojae i zlatare. *) Potanje Bašagi o. Tball6czy ispravno primjeuje. Megju protivnicima Husejin kapetana najmara ga R z van be go v kantnija je linost A i. p. prijatelj IV. p. od srebra i zlata. Njei svom bogatstvu stekao toliku gova hazna da je bila upravo neiscrpiva.) veli.^) da je poslao dva latarina u Novi pazar. On je po svoj prilici sada uvidio.vitezom od Bosne" (narod ga prozvao „Zmajem od Bosne"). koji pozna iz zabilježene tradicije Husejinov život. koji sa mnogo antipatije piše o Husejinovoj osobi. 1 . Bos. da se postanak neicrpive Husejinove hazne osniva na patvorenju austrijskih banknota. Vezirski peat dao je uiniti od vrativši Husejin kapetan se Gradaševi : vjenog HrvojuVukia — zlata. da je prevaren od velikog vezira. da mu je u Bosni dano vezirstvo.^) Onaj. 121. dijelio mjesta i lena.44 pou Bosnu. dao se proglasiti po svojim pristašama nekom vistom izbora vezirom. c. da je vladao ne kao bosanski paša nego kao car. te mu donesu ferman. koji je on sam uinio. njegove dvorjanike i konje.

gdje je sagradio kulu i ostavio iza sebe mnogu gorku uspomenu. Hasan beg se ovdje posavjetovao s Mahmud pašom. spremajui se na Bosnu. c. Hasan aga vogja krajišnik^ i Tuzla kapetan. gdje se u to doba ve nalazio paša. p. ali pobavimo u ipak na ovom mjestu nešto o njemu rei. skrivio mnogu haraio po Hercegovini borbu megju hercegovakim prvacima. stadoše mnogi dvoumiti o njemu. pr. Budui da Husejinu nije stizala nikako potvrda njegove vezirske asti. Ovaj se sklonio u Hutovo. dade se u bijeg. nije bio puno bolji od Hadžibega. da pohvata svu petoricu hercegovakih kapetana. Neki ga i onako ostaviše. Biona^) iznaša graf Ali.age Rizvanbegovia se Omerpašino emo Omer-beg Pamuci do utanine ove i obiteljske svagje. Održati se prema svojim novim protivnicima mogao je jedino Resulbegovi Mahmud e Peki. Na granici nevesinjskoj zametne on borbu s vojskom Hercegovaca. Turan beg bude razbit. ma da su bili sultanovi protivnici. izagnao je za vazda iz Stoca. a Ali-aga ostade pobjednik. Tako n.) protiv protivnika. koji su imali mmošlvo kršana u svojoj vojsci.— 45 — doba. ih zastra- -) HiUerdincr o. Brata Hadži-bega. Ali-aga je mnogo i Husejin kapetan Hercegovaca. kasnije glasovitog zulumara. god. kako raditi protiv Bošnjaka. 473—542. Sravni u Hilferdiaga osobito p . ali mlagji postade kapetan u Stocu. Imao je više brae. Turan-bega (Turhaniju!) Sarajliju s nalogom. a to je dalo povoda estim borbama megju braom. a riasan beg ode u Bitolj.) Poslije smrti Omerbegove zavadiše se braa opet ladi stolake kapetanije. Da bi 477—78. Rodio se Ali-aga u Siocu. terorom 1) i on ih poe krvniki goniti. u poiteljski kraj. svojih poslao je (1831. te bi prema njemu skrivio smrt svog brata Omerbega u doba Ali-aga Derendelije (1813.

da mu ostaviti pod uvjetom. 1 i i i On vikao Turcima: „Zar nema nijedme ubije oslobodi ove grdne sramote?" Na to mu odgovoriše: Ovdje nema nikakova Turina. nastojaše iz petnih žila.^) Huscjin se obraao na vezira za potvrdu svoje mii je poruivao. da se pokori. kojoj je on bio zapovjednik. obue im nizamsko odijelo i pone ih vježbati prema novim propisima. Poslije predaje metnuše ga na magarca licem unatrag vogjahu ga kroz varoš. vi Bošnjaci ste je nog. Husejin je to dakako odbio sada jasno vidio. u koje bi se on posvema bio mogao pouzdati. da i samo pravi ) Turci.) . da morati proslijediti u borbi protiv sultana. da mu dade Bosnu i Hercegovinu kao kneževinu kao što je Miloš Obrenovi dobio -) Srbiju. Odazov je bio vrlo slab. p. Ovi Hadži Mu aga. On pošalje u Novi pazar Alaj-bega Todorovia asli. Guverner Dalmacije izvješuje grofa Sedlnitzkoga. 27. (Ove boibe dogagjale su se aprile 1832. 21G. Oko Husejina ostalo je malo ljudi. c. ali se on morade predati pretežnijoj sili. Mnogi od prezao da najgore od njih odvede na straha pred njim prebjegoše u i Slavoniju.) ^} Fopovi 1. Kara Mahmud paša svlada najprije Todorovia otpremi ga svezana u Carigrad. (Ibid.-) U to se po malo poeo micati novo imenovani bosanski vezir paša (u narodu paša) prema bosanskoj granici. „Zmaj od Bosne" znajui. da skupi što više vojske. j i se utaboriše prijepoljski kod Banjkapetan i Zmajev haznadar (nekada trgovaki momak^ utaboi se kod P r j e p o j a. detaljnije Pavlovi o. da pokupi bosanske mladie. 26—27. on nije stratište.— 46 — šio. da je Husejin zatražio od sultana. p. Hadži Mujaga branio je hrabro upriju na Limu. ali ovaj vezirsku ast e i e i Hamdi Mahmud Kara-Mahmud i e i ske. i Krupu kapetana. c. p.-') Sr. da Mahmud paši pomoi i Hercegovci. Vodio je sa sobom 180(0 Arnauta 1200O regularne vojske.

brat Ali-agin ara 1832. Tvrgjavi megjutim ne mogoše Husejinovi ljudi „ni pera od- Mnogo ih je pogibalo pred tvrgjavom. Nou 26— Pred zidinama Stoca poginuo dži-beg. koji je barem u poetku Mukod Nevesinja svladao Ali-agu. 495. ali on je k njemu došao Ali-paša. . koja je bila veim dijelom kršanska: „Luka. nije ni ona Husejinova vojska. da mu bio je Nešto sretniji jaga Zlatarevi . Tvrgjavi megjutim nije mogao ništa uiniti. nego carske izdajice je u vas samovoljno. šio vjenavate. pa i vaš vezir. Vidae! poturi se i predaj!" Ali-aga im je odgosve varao Vi nijeste Turci. Kad mu stigoše nepovoljni glasovi od Husejina iz Sarajeva.000 ljudi.^) Bošnjacima prikljurodili se tko. megju njima 27. provali Ali-aga iz tvrgjave. februHadži-beg. U toj vojsci bilo je dosta i kršana. : . Ovi su se valjda u posljednjim bojevima držali pasivno. Od straha pred tom vojskom razbjegoše se hercegovaki kapetani koje kuda. kad je se naruga.— 47 Iza -toga Mahmud paša svlada još u nekoliko okišaja Bošnjake i pogje prema Sarajevu. Zaludu su Ali-agi dovikivali aludirajui na njegovu posadu. Dok se ovdje ovako razvijale stvari. nije vjenano biti Turin. 497. Devet još disao. u kojoj bude Husejinova vojska razpršena. da pogju u Mahmud paši protiv Husejina. e iše i se i brojni : hercegovaki muslimani. Tako je Ali-agi i njegovim pristašama bio otvoren put. a sam Ali-aga zatvori se u Stocu. Hilferding p. Zametne se borba. Panto. imala sree. Vojska Husejina od Gradaca brojila je na uzmaku pred Mahmud pašom oko 10. Po- Bašagu Redžepašia pomo 1) -) Hilferding p. da se i prisilio opet morao sklonuti u tvrdi Stolac. napusti vojsku i pohita onamo. što ju je poslao iz Travnika protiv Ali-age.-) je i Ha- zrna bilo je u njemu. Na vama leži carsko prokletstvo. ne biti".

) izLjubogoša („due emo i i ore distante della citta Seraio"). da se Mahmud paša još . aprila 1832. Iz Ljubogoša da je pobijedio Husejina i ustaše. lOG— 08. ali je više nego vjeiovatno. da emo ih brže izbaviti od svih muka.) . franjevaca. s kojom je bio u saveznikim. j. upuiiti pravoslavnim Husejinova stvar morala se smatrati izgubljeProtivnici Husejinovi poeli su dizati glavu i u Sarajevu je spremio bunu protiv Husejina beg Džindžafi. a 10 je bijeg u Austriju. daje slina pisma morao i Mahmud nom.iz Bitolja obratio na l<atolikoga biskupa (Miletia) pismom. ') Batini u: Starine XVII. da je mrska flota iskrcala vojsku kod Sutorine. paša vladikama. 48—49. Oni „neka se pritrpe i zabavljaju mirno svojim poslovima. pa zato neka ne ulaze u grad. Dakako da nije htio na- e pustiti svoju stvar bez posljednjeg otpora. p. a kad mi stignemo na bosansku pigranicu. 1913 p. Nije mi poznato.) a drugi put (u maju 1832. dane im od Mehmeda II. Poetkom maja smišljao je on gdje sklonuti svoju glavu. narod Iz Sjenice piše Iranjevcima da svjetuju na vjernost svom zakonitom vladaru kao što je to njima potvrditi pobilo 1 u diugo doba. Nije mu preostalo druge nego da pomišlja na jedini izlaz. Mah- mud paša poziva biskupa i njegove potinjene. što su podnosili podnose od tog prokletca (t. Ovi su dokumenti otštampani i u Jeleni: Izvori za povjest kulturnog rada bos. javlja. koje je dospjelo u ruke fojnikom gvardijanu. Husejina\) Mahmud paša se još dvaput obraa natranjevce: jednom iz Sjenice (29.48 znato nam je. da se ne pridružuju ustašama i da se ne boje carskih obhisti. (Gl. prijateljskim odnosima. dok on grad ne kazni. z. tako neka urade. a on e vlastice. da pobjegne u Crnu Goru. m. Najprije je htio. ali ga od toga odvrati glas. sati a kako budemo a uzdamo se. Husejin je pobjegao u Sarajevo. onda dati njima naše naredbe zapoviediti.

2. a Ali paša Vidaji krio se u planinama. da je Husejin pobijedio. a valjda Osam konja palo je pod Husejinom Alipašom Vidajiem. Kapetani ajani se razigjoše poeše se svaki na svoju ruku predavati carskim vlastima. razbjegoše se na sve strane. Kara Mahmud paša iznenadio je sve. jer niti su ustaše imale vogje. da krene natrag. a ustanak ugušen. Ovo je odluilo o konanom porazu bijegu Husejinovu. da su Bošijaci potukli carsKU vojsku (Pavlovi p 48 ). . juna mogla je ve vlada objaviti. Kada su ustaše bile razbite kod Sarajeva. niti se imalo za šta boriti. Zlatarovi borili se s njime rame o rame. je *) Otpor morao Bašagi o.-^) Drugi su dobili pomilovanje. Hercegovci pod i Smajil agom engiem. vanredno hrabar. pa carigradska se vraiiše kui. Zlataria Dženetia u ime države i prodao na javnoj dražbi. Veli se. jer se raznio glas. nije došlo i i i Ovdje ') -') Pavlovid o. Husejin je otišao prema Savi u svoju kapetaniju. Konfiscirao je jedino imetak Husejina. Ali paša Vidaji. povue se slabiji od Mahmud paše bitku prema Sarajevu. da ie Bosna pokorena. i da se dogovore. Mahmud paša imao je goleme gubitke mnogo i i i i ve je bio pripravan. bijahu tobože doveli pomone ete. 146.— 49Negdje kod Hana Bulo ga') izgubi Husejin. c. maja. svojim blagim postupkom. 48 veli kod biti Šaruh-hana 17. Ostali kapetani dakako ne svi sa- — stadoše se u Lijevnu. c. p. gdje su saznali za Zmajev poraz. I knez Miloš i dalmatinska generalna komanda dobili su izvještaje. unišavši u Sarajevo. hoe li se do kakove obavezne odluke. ali idui polagano stigoše jedva do Glasi nca. da nije »ljudski kasap«. da je Mahmud paša izjavio. Radi rata sa sinom Mehmed Ali paše egidalje boriti. Pred samim zidinama Sarajeva pokuša Husejin još jednom sreu. Nije bilo nikakovih persekucija. p. Ovaj je blagi postupak bio prouzrokovan i nuždom.-) Zvorniki kapetan Mahmud beg Tuzla kapetan^ i i U to stigoše Alipašom Rizvanbegoviem bojei se Zmajeve osvete.

u mene mjesta. p. vratio s istoka kui. Ali-aga se pozivao na svoje domorodstvo rekavši ujedno Nitko nije svojem domu zloinac. kako smo to spomenuli. II. Ponovno je završio svoj govor rijeima: »Nitko od sada ne treba da ide ni k caru ni u Stambul. Kad se Ali. Ali-aga je i progovorio sabranom narodu: muslimanima raji pred Mostarom.— 504. koji se odlikovao u borbi kod Konje. Svakome ja suditi po istoj pravdi. koje on nije ni pomislio provesti u životu. Svoje rijei nije ispunio. Raja se mnogo nadala od nai titulama i i : e — u — njega. morao je Mahmud paša opremiti Bošnjake na istok. Sloga megjutim izmegju njega hercegovakih njegovih drugova nije potrajala dugo. pr. 1851. držao. Prema biografu Pamuini palo je tu lijepih fraza. zapade ga još pridjevak »Galib« (pob j ed itel j).).50 palskoga. Starevi kao da se nadao. c. veliku dobru od pravednosti i dobrote nee moi održati u Bosni. Ta ona mu je i pomogla mnogo do njegovog visokog položaja. Radi svojih zasluga isposlovao je kao »persona gratissima« kod pašom sultana odvojenjeHercegovine od Bosne. evo cara Mostaru!«^) Husejin Gradaševi je još prije svoga konanoga poraza. postade tako vezirom (1832. Bio Turin bio raja svejedno. Iznimka je bio Alipaša Rizvanbegovi. doeka ga sveano itava Hercegovina. veli Batini. caru Franji Hilferding o. 603. I njegovi i te — hercegovakim vjerni kao i n. Od drugih poasti. da se i u Zato je poslao u Be svog pouzdanika »starog prijatelja« fra Iliju Starevia s molbom da mu austrijski dvor izradi milost sultanovu.aga Rizvanbegovi u maju 1833. Mnogi od Bošnjaka koji pogjoše na islok nijesu ni u borbi s Ibrahim zatajili svoje oporbeno stanovište prema sultanu nego su prešli na Ibrahim pašinu stranu. evo vam i Stambul. Mostar. . Smajil-aga bijahu poašeni darovima. Ibrahim pašom.

nego obini zloinac. a odavle u Osijek. Što više sva gotovina.— 51 — H'jsejinove. da je porta pristala nato. odlui beko dvorsko ratno vijee. 7. ministarstva poslova dobio je Starevi odgovor. jer Husejin nije politiki krivac. asnici s jakim stražama pazili su na svaki njihov korak. Kada je Husejinu uza svu pažnju s austrijske strane. Husejin pristade rado. U sluaju potrebe garantuje mu se slobndan prelaz u Austriju. da se on premjesti iz Osijeka u Komoran. kad je uo. po kojem je Gradaševiu bilo dozvoljeno. Onda ih otputiše u Vinkovce. ali o tome austrijska vlada nije htjela ni da uje. da caru.tternich Husejinu. U sviti njegovoj bilo je devedeset ljudi. Porta je nato poela tražiti od austrijske vlade. ali da ne živi u Bosni. e i Ponajprije morao je on i svita mu predati oružje. da pomiluje Husejina. da je Husejin držao. pošto mu je austrijski poslanik u Carigradu javio. da se Kara Mahmud pašini Arnauti spremaju na Gradaac Husejin je ponio sa sobom sve što je mogao. Metternicli je to uinio dakako tek onda. Dakako.) bilježi. da Husejina predadu turskim vlastima. da prijegje u Tursku. a s njime Alipaša Vidaji na Metternichovu poruku i predadoše molbe.^) Husejin se nadao. Ovim se Gradaševi i poslužio. da se obrati sultanu molbom za milost da se car Franjo za nj zauzeti. ali se u tom prevario. da ponašati se ga austiijske vlasti primiti s poašu prema njemu kao veziru. te j> živo zagovarao u i Beu samoupravu viteza« u Bosni preporuivao Iz narodnu »bosanskog spoljašnjih carevoj milosti. Istodobno porui knez M. gdje su u istinu bili internirani. koja se nalazila u Husejina bila je moi u konfiskovana. da Gradaševi prestane sa svakim otporom i da izjavi svoju vjernost sultanu. ve i e Be i e i ') Marti (Zapamenja živjeli p. da su on i njegovi drugovi u Osijeku »galantno«. . Knez Metternich je odbio ovaj zahtjev Turske. Kada je stigao oekivani terman. ipak pošlo za rukom da korespondira sa svojim pristalicama u Bosni.

odlui se Husejin peti dan. c 'SV3. da s austrijske strane nema više ništa oekivati. bez iskustva. ali odviše malo diplomata. Tek nakon dugog kolebanja i to ponajviše zbog toga. nego što je bilo u nj sposobnosti. umrije u CariZlatarevi gradu (1832. da ga izvede. Bio je pun lijepih svojstava. Mlad. 52. c. je na volju. Mnogo sasvim novog materijala iznio je Drag. ne pitaju što dalje s njime. dalje. Cilj njegova pokreta bio je vei. Nadao se Husejinov p:imjer i druge potaknuti na tako. p.). Pavlovi o.— 42. a on se još sada borio mišlju a i molio Radoševia. Prije no što je mogao otii u Trapezunt. Asboth o. muzeja za godinu 1909. što mu je bilo zabranjeno živjeti u Bosni. Napokon je morao U Carigradu mu sultan ponudi. otii u Carigrad da se primi velikog ina nad nizamom. da ide u Beograd u potpunoj resignaciji. p. da može sam odrediti hoe li ostati na austrijskom tlu ili otii u Tursku. ^) 1. Po bac. 2.') Husejin kapetan bijaše u asu svoga pada smrti jedva 30 godina ili nešto više. 41.— 61. dok je Krupa pokornost. i O — . i kapetan umro u Maloj Aziji. U Beogradu sproveo je Husejin u svemu dva mjeseca. 225.p.— 52 — porta odredi i to da najprije dogje u Cabio je Husejin odveden u Zemun i ondje mu po generalu Fojtu proitan sultanov ferman. šagiu umro je i Zlatarevi u Maloj Aziji. Tuera i pomisao na nemilu budunost prouzrokovaše. 221. bez kulture. da biti e e Husejin tu ponudu odbije. znade da je Zlatarevi živio u Sarajevu sve do 1862. dok K em ura: sarajevske džamije. S njime nestaje bez sumnje jedne znaajne linosti. da se car Franjo zauzme za njega kod sultana. i Rašid bej ovim dogagjajima sravni: Popovio. c. godine i ovdje pokopan. da mu se vrati imanje u Bosni i da se opet viati za vezira. Austrijski feldmaršal-iajtnant Radošcvi stavio mu gdje mu rigrad. p. pa kada je i stigao odgovor. z. Alipaša Vidaji povrate se kasnije kui u Bosnu. da je pao u krevet. Separat otisak Gl. Zato bude prognan sa svojim drugovima u Trapezunt.

Do obrede svoje vjere i propise kurana. . jer je znao držati duž granice red. do je na nj djelovao »pokret hrvatskog bugjenja« u ono doba. Nad crnim oima ima su u njemu »parvenija« n. gjaše lijepo i povuene obrve. zato su ga potinjeni ljubili. ali prijatan. jer u njegovom kotaru. ako je raju prezirao. gdje je planuo ustanak. nije pravio razlike izmegju kršana muslimana. njegov otac Osman kapetan slovio je kao pravedan ovjek. a lice tip mu bijaše bijelo nosaše na sebi gjurgjijanski njegove matere. Milievi. koja bi bila od sultana priznata. pr. kad je bila rije o pravu.^) sitnice je vršio Ve i i I Kara u Mahmud paša upravljao je i Bosnom svemu 15 mjeseci. hrabrosti. Kao muslinan bijaše vojnikog talenta pun revnosti. u kojoj e biti uvijek 1000 vojnika. da joj se pravednoj ini na žao. energije. U Carigrad predloži. Slomila ga je i zavist bosanskih velikaša. Preveo St. nije bio kadar održati prijateljima za sebe stranku svoju. Osobito neke starije porodice gledale i na nj tolika mržnja i odatle Hercegovaca. Pogled mu bijaše sladak i pun melanholije. dakle zakonska. nestalan u svojim raspoloženjima prema neprijateljima. osmjeh tužan. nije dopustio. p. a u Bosni ga i odobreno ') Sumnjam. Popovi-Šapanin opisuje pojavu Husejinovu ovako: Porasta je bio srednjeg. Ovo bude likim zidom. O tome gl. velikodušan i nemilosrdan. Holeek: Bosna i Hercegovina za vreme okupacije. Da toga nije bilo.53 ponosi'. 75. možda bi mu bilo uspjelo izvojevati Bosni slobodnu unutrašnju administraciju i autonomiju. da se u Sarajevu naine vezirski dvori jedna vojarna u gradu. a pogranine tugje vlasti su ga odlikovale. poslaše ga u Janinu. na Gorici sagraeni »Paša-saraji« s vePolovinom juna godine 1833. ambiciozan preko mjere. Beograd 1903. Bijaše i duh pun kreposti. Ista svojstva posjedovaše sin mu Husejin. 'nteresantne fizijonomije.

^) Franjevci se potužiše u Beu. Ovo je prvi ozbiljniji pokušaj pobune pravoslavnih. koji je popuštao velikašima. slabi. Slaba uprava paše karakterizovana je i ustankom popa Jovice iz Dervente. razbiše okolišni muslimani popa Jovicu i raztjeraše mu ete. U aprilu god. 2liJ. šom Babiem Kao dao sarajevski muselim nainio je mnogo nasilja protiv kršana. r. da ona na novo po- Davud i Vujak Be u Bosni konzula. 677. koji je ve za KaraMahmudovog namjesnikovanja sa Mustafa paigrao važnu ulogu. Batini u Starinana XVII. 1834. Slaka Skenderova pripovijeda. prisutnost jednoga konzula. koji se odmetnuo u odavle sa svojim etama uznemirivao Derventu i Odžak. u kojima se potvigjuje. Šeiifovi bio je pozvan u Carigrad. Radi ope anarhije u zemlji poslaše franjevci svoga ovjeka u ne bi !i pomou papinskog nuncija izradio u beke vlade. p. koji bi im bio zaštitnik i branitelj od nepravda. Kršani traže. izvješujui vladu svoju u Zadru o nekoj pošasnoj bolesti. da je objesiti franjevakog gvardijana u fojnikom manastiru. a iz Bea je otišla tužba u Carigrad. -) ^) batini III. opisuje anarhiju u zemlji nemo vezira. koji je zaslužan mudar ovjek. Konzulat plašio bi Bošnjake više nego stavi izvesti. . Beka vlada nije to mogla Lijenik Marcochi.-) i i vlastita vlada (»piu assai che loro Governo«). On ponese sa sobom mnogo novaca i ujedno dade za sobom poslati pisma s peatima muslimana i pravoslavnih.Davud 54 — i zamijeni paša. Davud paša imenova Fazli Serifovia sarajevskim muselimom. 108. veli on. što ih tlae. Napose stekne veliki ugled vlast u Sarajevu Fazli Šerifovi.') ') il proprio Hilferding o. Doskora se povrati iz Carigrada i nastavljaše svoje zulume. ali ne može držati na uzdi vlastele. da je on pravedan.

ali im ipak uzdrma vlast. Pogranine oblasti prema Crnoj Gori kao nikšika župa. 1837. Zupci. Kako je Alipaša Rizvanbegovi postao hercegovakim vezirom sasvim je zaboravio na svoja obeanja raji. koji su za njegove uprave i uživali u Sarajevu i u zemlji osobite povlastice. da hvataju bjegunce. kojima i i i .— on — Godine 1835. o kojima je tako lijepo znao pri svom nastupu govoriti. pada jedna epizoda istorije hercegovake. Alipaša je svojim ljudima naložio. da im sijeku glave njemu dostavljaju. Alipaša Vidaji svladan od Vedžihi-paše izmegju Vranduka Žepa umakne u Bijeljinu zatvori se i i Sarhošem. piisiliše stanovnici grada Vidaiia na predaju. Borbe su se vodile god. 1836. Valija ga otpremi. Vezir ih je mogao sada kao inovnike skidati i namještati. koju je vrijedno zabilježiti. Ovo je piouziokovalo ustanak kojima se pridruži Posavina pod bijei Ijinskim muselimom Alipašom Vidajiem i nekadanjim drugom Husejin kapetana Gradaševia. dade on smaknuti uglednog banjalukog muselima Hifzi-efendiju krajišnika. 1836. Radi kleveta Mustafe Babica i Fazli Serifovia. Ovaj je odmah na prvom sastanku bosanskih prvaka ukinuo podijelio Bosnu na seli mu k e. e gnanik. U god. Vedžihi paša pogje za njim u potjeru i da je spaliti. dogje mjesto Davud paše Ve- džihi Mehmedi paša (Vedžid-paša). Posebne nagrade dijelile su se za crnogorske uskoke glave. u gradu. a s njime i mnoge diuge u Carigrad. i kapetanije 1 mu Vedžihi paša imao se mnogo boriti s bosanskim velikašima. Drobnjaci esto su zbog velikog pritiska od njega otpadale. Mnogi su opet iz ostale Hercegovine bježali u Crnu Goru. Grahovo. Alipaša je doskora iza toga umro u Trapezuntu kao proje kad zaprijetio Bijeljini. Stari kapetani ostali su u svojim nahijama se ovom novom naredbom i nadalje muselimi.

ih baci u tamnicu. a ovaj nijih glavara još nekoliko znat- u Mostar. da su i sjekli mrive iskapali im glave. Alipaša i stigao na polje. U noi iznenada nahrupe Crnogorci na Hercegovce. Crnogorci budu suzbiti. 1836.— seje on kitio i bavili pravoslavni i mostarsku tvrgjavu. pa zato naloži svim hercegovakim muselimima. Alipaša odlui sada da Grahovljane kazni. nekolicinom svojih drugova smakne buljuk-bašu i prebjegne u Grahovo. U ranije doba odlikovao se u bici pod Ložnicom. kojim upravljaše Smajilaga. koje se bijaše ve sasvim u to doba odmetnulo od Alipaše. Petar II. U toj eti bijaše još sila lanova iz porodice Petrovia. pred njima svog rogjenog brata JokaiStevu Stankova. Kas- . Dogovoriše se najposlije. veoma ovjek s i silu nepravda poinio. nekoliko se puta Petrovi Njeguš pismeno obraao na Alipašu. slavni pjesnik (1830. U toj vojsci bio je i opjevani Smajil aga Smajil aga rodio se od oca Rustan-bega po svoj prilici u L pniku. da dogju na grahovsko polje. a kao pristaša sultanov u Husejinovom pokretu dobio je naslov carskog kapidži base (nadkomornik). i gatakom Kada grahovsko goraca. je u augustu II.) „Gorskoga vijenca". Od Petrovia umakao je tek jedan IG-godišnji Drago Jakovov. a govorilo se. gdje je uhvatio jednog ruskog generala živa (?) i poklonio ga Ali. kuli njegove porodice na polju. Rade Božovi engi. da namjestiti na granici pandure.paši Derendeliji. Alipaša bijaše u 8 a- e njanima elo Knez je bio namjestio nasilan pandure. a stavio im je na koji buljukbašu Murata Boranina. Njemu je uspjelo poveati oinski posjed.— 1851. Grahovljani se nato predadu sa svojim vojvodom Jakovom Dukoviem odvede vojvodu te i Vujaiem Alipaši. Tim su se poslom obani. i to po nesrei baš na onaj dio. 'zatraže Grahovljani pomo u Crno- Petar posla im 300 ljudi. da se urede sporna pitanja na granici.

kad mu je otac umro. koje su državu stigle u posljednje doba smatrali posljedicama uništenja staroga i neuspjelih novotarija. p. Živio je i radio u mnogo težim i nepovoljnijim prilikama nego veliki ruski reformator. Ušljed toga bilo je nezadovoljstvo u državi openito. ^) Šišid: 1908. Sultan Malimud II. za ime je težio i što je junaki poeo. reformator zaklopio je svoje se to oi 30. Drukije glasi prikaz grahovskog dogagjaja u Hilferdinga o. i II. 169. (U Kolu M.p porijetlu engia: Bašagi: Najstariji ferman begova engia. c. ^) nije ih nee više odmetati i C. imao je tek 16 godina. posla mu ferman. da je svatko držao. Muslimani su držali. Volio se Mahmud sam usporegjivati s Petrom Velikim. 1897. nego više po onome. što je on izvršio. 437. p. ga ipak je postavio. što ga ovome vladaru ne smije istorija da sudi po onome. O da stalno ide k cilju. da se uz otkup. Ovdje je i literatura o tom dogagjaju. Borba protiv reforama se nastavlja do sloma bosanskih feudalaca pod Omer-pašom (1839—1852) Sultan Mahmud 1839. Dogaalo se upravo obratno. . da ima pravo sve nesree. juna boriti s Za itave svoje vlade imao unutrašnjim vanjskim poteškoama. i dalje). Pogibija Smajil age engia. AbdulMedžid.-529. da vlada ozbiljno misli njihov položaj poboljšati. z.). H. m. ali nije smetalo. a kršani nijesu vjerovali. za kojim je dakako mnogo zaostao što se tie uspjeha. u kojem ga imenova pašom.57 Alipaša Dusti na slobodu uz obeanje. od Turaka Junaštvo Smajil age prou se doskora po itavom turskom carstvu. (Gl. da su njihova gragjanska privilegija ugrožena. Sin i nasljednik Mahmutov. p. Oeve reforme nijesu još uhvatile vrstog korijena i blagoslov njihov ne bijaše još nitko osjetio. 528.

Sultana Abdul Medžida bilo je lako za taj plan predobiti. pribavio sebi tako pogled u zapadno evropske prilike. Engleska i Francuska priklonit svoje prijateljstvo Turskoj. razložiti i e e Rešid paša nije htio novim ^iktom stvoriti novo stanje. a sad je Rešid paša spoznao potrebu. da kani ustrajati na putu. a pojava Mehmed Alipaše ne toliko više svraati pažnje Evrope kao do sada. kojim se zapoeti nova epoka Turske. da izagje pred svijet jednim aktom. ideja i kojem je regeneratora Sultan Mahmud prokrio je novoj eri prije 13 godina putove krvavim aktom. ovjeka modernih Prvi put je to pokazala barbarskim inom. ti dostojanstvenici sabrali su se da uju hattišerif sultanov (prozvan od „GiJlhane"). e Rešid paša mislio je svoju osnovu izvesti tako. da Turska treba pred "itavim civilizovanim svijetom pokazati.53 Abdul Medžid zira. Rešid paša ga je proitao. kojim je pošla. u biti sadržan proklamiran budui pravac turske vlade. i je bio sretan u izboru ve- Kormilo države preuze Rešid paša. specijalno u Londonu. odstraniti najizrazitije zloupotrebe uprave tako Tursku dovesti u red liberalnih država Evrope. i i osobitu pompu dogje ovamo i diplomatski kor. a salva od 101 topovskog Uz Svi . Tajne pripreme inile se dulje vremena i najposlije poetkom novembra 1839. bili su svi visoki dostojanstvenici i inovnici uz druge odline zastupnike duhovnog svjetovnog staleža predstavnici kršana sabrani na južnoj strani kao saraja u baši. metodu mirnoga rada. sada neka pokaže da znade upotrebiti drugu metodu. U Londonu je imao prilike vidjeti. gdje je stajao kiosk od Gulhane. kojima e U tom aktu ustanovit i e se odmah principi. kako engleska gledala i francuska javnost s M eh med oduševljenjem prati rad u Alipaše egipatskoga. koji je boravio mnogo na zapadu. u kojem se e modernim duhom gragjanska prava.

Nad nikim se ne može u budue proglasiti smrtna kazna osim iza sudake odluke nakon istrage. Glavne toke ovog glasovitog se u slijedeem i : asti imanja bvim podanicima bez razlike narodnosti i konfesije. dobre uredbe). spasonosne. i 1 — e Na osnovu „hattišerifa" izdavao se niz organikih zakona.— 59 — hica. Sultan Mahmud sve Zato ima u hattišerifu mnogo dvomislenosti. koji su grmili je gradu cima. Monopoli zakup poreza u provmcijama imadu se dati onima. Svatko u budue plaati porez prema svoru posjedu imetku. j. Nitko se ne smije kazniti više nego to sud odredi. ne smije se nitko ni javno ni tajno smaknuti. Dogagjaji iza proklamacije „hattišerifa" opravdali su sasvim sud zaboravili : Dakako. j. po zakonu ne smije se više plijeniti ostavština osugjenoga od strane politikih vlasti niti stajati na put zakonitim nasljednicima. nije je te itanje toga prisegao što misli nad Bosporom. koji su spojeni poslije pod imenom „Tenzimati hairrije" (t. nego korumpiranu upravu odstraniti. objavila „lista slobode". .imetka se zabranjuju t. Dok sultan ne potvrdi osude. S jedne strane gledalo se predobiti kršansko žiteljstvo Evrope. se sigurnost života. ugodit muslimanskom izrekao. a s druge strane hvalenjem staroga. donio originalnih prije misli. hattišerifa sastoje javnom mnijenju. Smrtne osude imadu se s izvješem opremiti u Carigrad. Vojnika služba i odregjuje se na 4 5 godina. koji najviše nude. Obeaje Konfiskacije j. Na s je taj hattišerif sultan nije veliko-dostojanstveni- do sada bilo u obiaju. Za muslimane odregjuje se novaenje prema broju stanovto srazmjerno ništva u pojedinim pokrajinama. da su turski državnici ovoga doba na jednu staru injenicu da je laglje dobre zakone izdati. Haitišerif II. Bili su skloni dobru volju smatrati djelom i mislili time poslii velike uspjehe.

veli Juki. da provagjaju tenzimat. Taj hatti1839.— 60 — Mehmed to Alipaše.— 24. u Bosni nema ni govora. zemlji vladali su upravljali po starom sistemu muselimi U i i te u toku od 8 godina izmijenila su se etiri vezira. da rade od kršana. 14. .^) Hattišerif nije imao u Bosni nikakove praktike posljedice. da protivnici hattišerifa ni- jedino u domaem muslimanskom puan- stvu. je Sasvim Juki. Ove zloince i razbojnike isti muselimi drže i brane ih. a oni njima za to nekoliko kesa plaaju. promijeniti. Rosen 250. fratar O i Moramo jesu bili primjetiti. da je u Turskoj „Eldorado". a varoši kesedžija. pokvareni turski inovnici. o. što su morali provagjati. ve kako nakupiti od sirotinje blaga. -) Juki 153. Veziri. c. o. Hajduka su pune planine. trošila sve svoje sile. koji su dolazili u Bosnu. bistri ravnopravnosti proklamiranoj godine veli on. II. šerif služi engleskim francuskim politiarima. kadijama drugim velikašima.— 253. a to ovim nainom on prepusti muselimu. koji jedan za drugim dolaze u Bosnu. nemaju druge brige. svakim su danom gazili ono. ncgo je stari feudalni sistem vladao i dalje. da imadu štogod „blebetati" po svojim žurnalima. ispravno shvatio „hattišerif". . p. Tim svojim zlim primjerom poticali su i druge. c. uregjena se civilna uprava nije dala provesti. [da rade u njihovom duhu. Oni globe. Onda vezir ono.-) e : i ') O Ovdje i >hattišerif< p. Veziri. a njih opravdane šalje natrag na selimluke ili i njih pritvori i oglobi. što hoe. da je sve šahovski potez protiv njega. a raja se prituži veziru. premda je bio javno proitan. a da nijesu mogli ništa O jednakopravnosti nije bilo govora. što su od nje pootimali od njih sebi uzme. koji je rekao. ovim do^agjajima sr. raju praznu pusti. Ovi osim što globe i cijene kršane esio i ubojstvo uine.

proveo je neke reforme u vojsci. nu. kad se ta reforma provela. koji su imali malene dohotke. 1843. jer Šerif je vi dvije live (diFazli paša postadoše mir. nije pretjeravao. Ta etiri alaja nosila su imena: zvorniki.Uvi ma.kršanski Juki zove. i imenuje ostale inovnike po novoj naredbi. Vratimo se megjutim na vezirovanje i Vedžihi- turski krvolok". pa su oni poeli tražili robotu. da su baš miljenici vezira: Babi i Šerifovi.— 61 — Ovakovu tmurnu dostatno sliku daje nam Juki. koji su tobože bili odani sultanu svojim nezakonitim postupkom izazivali bune. Rušenje lenskog (spahinskog) sistema. hercegovaki. po kojem su spahije dobile neku otkupninu ili doživotnu penziju. Mnogi su zaludu oekivali od porte otkupninu. o tome ima dokaza. ini se. Porta je nato god. Sva etiri alaja spoji u Mustaj paša zato. osnuje on etiri a laj a spahija pod imenom suvari-redife (konjanika rezerva). ova „konjanika da se otmu svojoj dužnosti. jer je za nje bio oikup malen. Od sedam bosanskih sandžaka. Valja primjetiti. p. Ovaj . te da je izazvala smutnju. odredila. Da rezerva" nije bog zna kako funkcionirala. koji su u mnogim krajevima bili upravo patrijarhalni. pokazuju. Te i i i i i ') Bašagi o. 1840. 152. da su ve god. ali u Bosni se to provelo do kraja istom za Omerpašinih vremena. Bašagi ne navagja tano godi. kako ga paše.. smanjilo je dobitke begovima agama. kmetovi predali tužbu na portu posredovanjem bekoga kabineta. Poznato nam je. Spahije i sistem i su gledale. c. koja a imamo da drugih svjedoanstva. Vrijedi to osobito za one.alaja i (pukovnika) vizije). da Babi stari i to uinjeno nije više spahijski onako puno vrijedio. kliski alaju postavi na elo po jednoga miri. Svakom bosanski. . da age ne sile kmetove po svojoj volji na robotu nego da svaka kmetska familija šalje na tjedan jedan dan dva ovjeka. Zbog loga se pogoršaše odnošaji izmegju aga kmetova.^) Po tenzimatu bio je uope spahijski sistem ukinut.

1913. c. da Alipašin režim u Hercegovini istorija osudi. pa im govorili. Hilfeiding o. 103. Glodžo. Prije i 97. lc4U. dosta je. Oni su mislili. Alipaša Rizvanbegovi vladao bili je ovdje sasvim tiranski. dao poZa 17 godina njegova vezirovanja bilo je pogubljeno baš ni za šio lOOO kršana. u Saiajevu. Nezadovoljni su njime kršani ali i njegovi nekadanji prijatelji. Buna god. dai ara«. koji je kasnije tražio zaštite 513. a svoju neposlušnost pokrio podmiivanjem carigradskih velmoža. z. m. a on se sada jedan ni malo nije na njih obazirao. i p. i dalje). . I protiv njega u Carigradu. Kolali su glasovi. i p.— 514. Zapovijedi iz Carigrada nije slušao. ali bez prema obinim muslimanima postupa tiranski. gdje je postavio glasoviti svoj ljetnikovac. >da e arae uzimo na ti jjodina dana i da su žene trudne pipali. Vedžihi paša opomenuo ga. da provede tenzimat. Ako su u Bosni vladale dezolatne prilike.^) mnogi bježali u Crnu Goru Megjutim Alipaša se tiranski ponašao prema svojim nekadanjim drugovima. (Gledaj G. Njegov s i i kavaz-baša Ibrahim koji je gubiti. Ako je samo deseti dio onoga istinit. Zato su Dalmaciju. da s njime vladati.se naredbe 62 — God dakako nijesu obdržavale sa strane aga. pria mnogo Colcorilo. 1848. da je vladu puštao svojim sinovima zloglasnim ljudima. drugi muni krivih ni i masu kršana i i e I i selim intrigirahu uspjeha. ceš roditi muško dicte. Najodliniji su megju njima museliml: Hasan beg Smajil aga. p. Velika mu upliv na vladu preje pogrješka bila. Dio je gadan dužnih krvopija. da dignu Sarajlije protiv vezira. da Alipaša šalje potajno u Bosnu bundžije. bila je lobota saiviin ukinuta (vidi niže!). Otima im zemlju na Buni. ali on nije mnogo za to mano. nije bolje bilo ni u Herce^^ovini. što nam o njemu njegov biograf pripovijeda. kojoj je stao na ^ilo Ah med *) ef. O nasiljima Alipaše pada njegova sastadoše se svi muselimi i bosanski namjesnik Hairuddin paša kod njeg mertve nakon šest te se tuže.

Alipaša. jednako nekoga. Pod izlikom. da ljudi tajno izmegju sebe šapu. Bune su mu bile uvijek razlogom. vidi se po tome. Vladika ih odgovaraše od tog. znali su.-) . Smajil aga imagjaše vrlo razvratnog sina Rustan-bega. jer da ostati stari Smajilaga. da agu ubije.^orski vladika.63 u Alipaše na Buni. a onda tek pobjegao u Dubrovnik. kako se Smajil-aga boji doi megju Drobnjaane. Na ovom mjestu valja još zabilježiti i i e e e e '^) Hilferding o. a on za osvetu uništiti Drobnjake. napokon uspije vladici. Tako lazoriti dom engia. koji je Smajil agu držao najpogibeljnijim. u koji je onda namještao svoje sinove ili rogjake. p. Sami dakako nijesu e mogli ništa uiniti protiv Alipaše. gacki i drobnjaki muselim kao i Hasan beg trebinjski.^) Hasan beg Resulbegovi izgubili su sasvim u njega i Smajil aga Cengi povjerenje. c. kad je Alipaša poeo po dvije do tri kapetanije spajati u jedan muselimluk. odkad je ono na Granovu posmicao Petrovie. da domame u Drobnjake samog Smajil-agu i njega ubiju. dokazuju opravdanost te sumnje. namamiše Drobnjaci Smajil-agu. c. 525. zatim da riješi neke nepravde i napokon. On im dadne savjet. da bez njegova prisustva ne mogu pODrati hara ili po drugoj verziji. Gackom Drobnjacima. da se Smajil agi osveti za poraz na Grahovu. Godine 1840. ako pogine Rustan-beg. da doi i na njih red. da dogje megju nje. . da Rustan-bega pogubiti. 171. grozio se esto. tražei S malo sree radio je protiv Smajil-age. što je najmio nekog krvolonog Ferhata Krvave a. pivski. Koliko ga je mrzio. koji je obešašivao djevojke u Pivi. da mu skinuti glavu. p. da ga potajno smakne i crno. To megjutim nije e uspjelo. da se Drobnjaci bune. -) Šiši 1. da otegne provagjaiije tenzimata. Drobnjaani potuže se vladici i ujedno mu saope odluku. Smajil aga.

Ako bi mu to za rukom pošlo. da osveti Smajilaginu pogibiju. Zato je pošao s dobrom etom. Ahmed Bauk sretno pobježe. da tobože kupi hara u Drobu Drobnjake. na istonoj strani Drobnjaka 5. Smajil aga je sluajno došao On je naime stpjerao svog zeta vezira Sulejmanpašia uzeti iž Škodre u Bosnu i postaviti ga mjesto Vehidžije. da se protiv njega nešto sprema. njegov pobratim s 200 Nikšiana.^) Smajil-agi stigao je u pomo još Ah med Bauk. godine. netko straga. to je moja". Smajil aga je naime uzeo nekoliko Drobnjaka kao taoce. Za burne noi navale Drobnjaci. ali ga je opei s druge strane smetalo. Pošto su mu prije još odveli konje. dok je kojih 70 aginih ljudi poginulo. . a porastao ugled Crne Gore. Memedovi: Kad le Smajil-aga pao. oružje i dva konja. sablju. te u as nastade metež strašno nono klanje. skoi Smajil-aga (u gaama i košulji) na prvog konja. Osim toga javno mnijenje u Hercegovini tražilo je od njega. na agin tabor. Smajil-aga se utaborio na Ml j etiku. Netko sprijeda. Alipaša zatraži pomo u Vedžihi paše ovaj mu posla 500 ljudi. što je tim dogagjajem pao ugled turski kod kršanske raje. i i njacima. bilo mu je s jedne strane milo. c. Vladika je kasnije primio Smajil-aginu glavu. Tako pogibe Smajil-aga iz busije. Kad je Alipaša Stoevi saznao za Smajil-aginu pogibiju. koji mu je bio pri ruci i ispali kuburu na jednog prisutnog taoca. kojima su stigli po dogovoru u pomo Crnogorci. 156. povie „Ako ga je puška u potiljak ubila. te udare na agu. on bi bio maknuo pomou Osman-paše Sulejmanpašia Alipašu Stoevia. I nasljednik VeHusrev paša džihi paše u Bosni i Mia i i Mehmed ') Bašagi o. oktobra 1840. jer kao da je slutio. a bio je donekle i upozoren.— 64 — verziju Bašagievu. p. dok je Mirko Aleksi odrubio mrtvom agi glavu. Ostali taoci sada skoe.

a kasnije vezir u Jedreni. p. nekada kapudan paša.^) se koji su se dijelili u pokrajinske. da u svim poslovima. Mehmed amil paša (1843—1844.65 vojske postave se osim oba Smajilagina sina Dedaga. Osim muslimana bile su u vijeima zastupane ostale religije. . nije u o provagjanju Iza Vehidži paše izmijeniše se u dosta kratko vrijeme na bosanskoj namjesnikoj stolici e h m e d Husrev-paša (1840—1843. 87. kojima okitiše još svježi grob Gazi Smajil-age Cengia kod Cengia kule u Lipniku. predloži zemaljskom vijeu u Travniku. arkanja izniegu hercegovakih Crnogoraca potrajahu iza toga još do muslimana hametom potueni. dok je egzekutiva dakako ostala u njihovim rukama. godine.. i Vojska hercegovaka navali na Drobnjake u januaru 1841. 1842. Drobnjaci i Moraani budu ljudi. da se uz redifsku suvariju (konjaniku rezervu) popiše po Bosni još 30. medžlisi. do 1850. Paše su na taj nain bile obvezane. Protiv toga digoše se najprije Sarajlije. okružne i kotarske. i crnogorskih i jeseni god. Godine 1845.). imali su i M po osmanlijskom carstvu provesti t. a Tahir paša zatraži im pomo ^) Rosen o. zv. OsmanNuri-paša (1844.0( vojnika za sluaj potrebe i naoruža novim oružjem (nizam!). poeo^je iza dulje pauze energinije provagjati tenzimat. c.). koji se tiu uprave. posla mu 100 Alipašina sina Na elo još Hafiza i Muhamedbeg Resulbegovi a Hercegovci se vrališe sa 120 drobnjakih glava. sudstva porezne uprave rade sporazumno sa vijeem. zatim Hasanbeg i drugi neki hercegovaki ajani. je stigao u Bosnu.). Hadži Halili amili paša (1845— 1846) napokon Mehmed Ta hir paša (1846(?) ili 1847. i i Mehmed Tahir paša. II.) Mnogo je posla bilo osobiio za Hadžiamilipaše sa Krajišnicima. moglo biti govora bojeva. Dok je ni bilo tih Hercegovini tenzimata.

a onaa mu se bolest povratila on umre (1850. 79—80. Kad je Tahir paša bio douo. a i sultanova mati bila je Fazlipašina zaštitnica i tako se pomognu. povjeriše pobiranje poreza zakupnicima. ali bez osobita uspjeha. p.^) ') podnijeti seljak. Zakupnici su plaali gotovim novcem. Domai ljudi su se stidili biti zakunnici „carske desetine". nešto se oporavio. Ova dva intrigana na oko su prianjala uz reforme. da su oni krivi prvom ustanku Sai rajlija. na koje je nekada spahija uzimao obzira.^) Iza toga je odluio da se baci na Krajišnike. Poslije mu zavlada u vojsci kolera. U augustu 1849. pa se vrati u Travnik. da tuže vezira. velike engleske francuske banke. p. izlazi ve iz same O tome zanimljivj pria Marti u >Zapamenjima< p.-) fra navališe portini vjerovnici na tako s njima. pobio se s njima kod Bihaa. pa su i oni htjeli. . Odnijeli su novce. Oni su iznugjivali novac od godine do godine. što ga „obrazovana Evropa" uvaljuje u propast. Ovdje je dulje poboljevao. bez obzira na neiodne godine. a tajno pobjegnu u Carigrad. 13. pa su zato taj posao obavljali Maedonci. I Babi i Serifovi zaslužili bi posebnu monografiju. da im se plaa u gotovom i to dobrim zlatnim turskim novcem. pozva ih po naroitom poslaniku u Travnik. a i posljednjem ustanku K'ajišnika. jer nijesu htjeli navui na se mržnje naroda. Vjerovnici. Kolike je nevolje nju. veli Grgo. zbog toga imao naravi stvari. ali su potajno znala mutiti protiv njih. c. a drugi su dio oni za sebe pridržali.— 66 upokori Sarajlije.) Prije smrti htio je da napokon razu Carigradu i i i rauna sa glasovitim Babiem Šeritoviem.— U. a on sam oboli. da im je dala pravo prikupljanja poreza. Oni uz razne izlike otprave poslanika u Travnik. ») Holeek o. a porta se nagodila i Godine 1848. -) Zapamenja 13. od kojih je jedan dio išao u državnu blagajnu.

da ih ukidanje robote mnogo oštetiti. franjevce rekoše: iz nekoliko katolikih župa. i : i sastanku vidješe knezovi. ali zato treba svi kmetovi begovima da daju treinu. da mjesto robote daju u napredak be- Mahmud e govima agama treinu rada s njiva pola livada.). da su Na ovom u vuje spazili zamku i poznali. iz Bihaa Mehmed pašu Biševia. pa stadoše smišljati. Za ovakav odgovor dobiše neki kmeti za nagradu po kabanicu. Kada su bosanski velikaši razumjeli. Pošto im je život bio mio. iz Banje Luke Ali bega Džinia. Knezove kao da je udario grom. dogovoriše se i predadoše paši molbu. Ovo je znailo. Znajui begove kao buntovnike protiv sultana. Ali Tahir paša. kako i i s i i i e prevarili seljake i portu. iz Pozvaše zato u Travnik znamenitije knezove svih nahija. U molbi su tražili.— 67 — <opet Pošto su age teretile seljaka robotom. da ih mame rup^. S njima su bili pozvani sarajevski vladika Ignjatije i neki franjevci Paša proita portin ferman. da begovi rade za sebe. neka se kršani obvežu. pravoslavne sve- enike. staviše S3 svojim odgovorom pod zaštitu sultana i kmetovi vlasti. da e kršani bez Glpora pristali na treinu. Tada je porta fer- manom robotu na Tahir pašu ukinula sasvim (1848. Paša velikaši su sumnjali. a s njome dakako i novaca. ali odgovoriše dvomisleno: „Pokoravamo se sultanu i njegovoj vlasti". a da im zato begovi age plate njihove gragjevine. pa im Porta ukida robotu. iz Tuzle Mah ni ud pašu Tuzlu. i Tahir paša pozvao je na to u Travnik sarajevske paše: Mustafu Babica FazliŠerifovia. a neki po 50 groša gotovog novca. kao obino bosan6* . došlo je do intervencije preko Bea. nijesu se odupirali. iz Zvornika pašu Vidaia. da im naknade trei dio troška oko ogragjivanja polja plaaju za njih porez na zemlju. ali se pokloniše do zemlje odgovoriše „Pokoravamo se svemu što naredi sultan vlast".

Zagieb 1801.5000 vojnika. po kmetove loših ugovora i-ijesu age dizale. K. Nedi. 151. ujem i . p. U vojnikoj gospikoj se tada Miškoli odli- kovao se kao izvrstan gjak. Ovako su pretstavnici centralne vlade izvagjali njene leforme.08 jama vlade. O — i i a i — pitanju valja još pog'edati Kmetovsko pitanje u B. Sastanak u Travniku crta opširno i franjevac M. koga je vlada oduzela Husejinu kapetanu. p. bio dodijeljen nakon svršene škole kao kadet feljbaba stožeru.o zastupnik »latinskOj^ milleia«.). li. ') Sr. 171. 436. i H. u selu Janja Gora. opine Plaški. 150. p. kako se ni ovih. bio je tjelesni lijenik Omer pašin. prijatelj III. i Boži: Agrarno pitanje p.^) Omer paša rodio se god. c. jer je imao u Posavini imanja. On ski veziri. 1908 br. Zvao hajilo Latas. a Tahir paša htjede im natovariti treinu. Nedievo pripovijedanje mnogo se razlikuje od onog Hilferdingova pouzdanika (ijeratinski perivoj god.. . Kmetovi su do sada ovdje plaali devetinu. c. Hilfeiding Holiek o.') Kada su u Carigradu saznali za nesretnu vojnu Tahir paše u Krajini. Nije ni udo. da se agama begovima prikljuio u pitanju treine i pravoslavni vladiiia Ignjatije. 26. a dva ostala živa. da su se do- mai begovi tim reformama mogli tako dugo i uporno protiviti. Kad su se etiri kneza tome usprotivila.— 78. 77.-28. Tako iz njegovog pripovijedanja sazoajtmo. ogulinske regisin nadporunika. 43. Dva kneza su od toga poginula. nije mislio raditi u intencije dižao s begovima. p. dao ih je Tahir išibati. 169. Sarajevo 1^85. da nije za vezira bilo dosta 4 . Ovaj posao bio je povjeren O m e r p aši mente kao Latasu. Dr. Odluiše zato. da se bosanski feudalci jakom rukom pokore i reforme pošto po to provedu. 1806. Koetschet: Erinnerungen aus dem Leben des Serdar Ek-em Omer Pascha. uvidjeli su.-45^ O ovom -) Hrania: Za životopis i rad ovoga glasovitoga poturice upuna Dr. pripovijeda opširno Juki o.). Njegovu vojnu u Bosni detaljno je opisao Juki u 'anku: Omer paša bosanski Turci (bos. p. teje 1827. dok su katoliki zastupnici bili protiv treine.-438 tome. On je uz fra M ar j ana Š unj i fra Luku Dr op uIjia b.

Kao takav Iza važnim misijama God. ašu i mo Skender-beg. bude odlikovan mu šira {maršala). U Banjoj je prešao na islam i Luci proboravio je dvije godine. koji su Ugušivši tu bunu. okupirao je radi ustanka podunavske kneževine. godine . u Srbiji protiv i Albaniji.69 Odavle je dazertirao. Ve prije toga rivanja i Nepopravljivi pijanac i na glasu radi svoga pretjehvalisanja (»Skendcrpaš'jade« !) Umro od deiirium tremensa 1861. Kurda. nekadanji grof Ilinsky. 1848. U pratnji njegovoj nalazio se 1846. Imao je 11 bataljuna infanterije po 750 momaka. gdje je svratio sultana Mahmuda II. da skrši bosanskog plemstva. marljivo uio turski kratko vrijeme pred ustankom Husejinovim ostavio i Banju Luku i otišao u V d n. dobije naslov paše. Zapovjednik vidinske preporui ga tvrgjave Ibrahim paša ga zavoli velikom veziru Husrev-paši. 1850. Ovaj ga imenuje naše pažnju majorom uiteljem crtanja pisanja prijestolonasljedniku Abdul Medžidu.^ Kad je stigao u Sarajevo. Dr. Koetschet misli. osvanuo je Omer-paša s velikom pratnjom u Sarajevo. došao je u Banju Luku. gdje ga je primio u svoju kuu Hadži Aliaga Boi. Dva bataljuna popeo princ je i vrata. God. jednu poljsku bateriju i nešto konjaništva. gdje su to uinili Kara Mahmud paša dao je staviti pred višegradska ) — adore na istom Eugen Savojski na Gorici. kod kojeg primio ime Omer. Ljeti god. Došavši u Carigrad i i i postade kapetanom i uiteljem tehnikog crtanja na novo osnovanoj višoj vojnikoj školi. a sada je prihvatio tešku zadau. da je to uinio zbog nekih novanih neprilika. marljivo je ulemom s i i i Mnogo opio i i posjeivao džamije. postade brigadirom odlikovao se u raznim smrti Mahmud II. Zato vrijeme postao je Omer Latas pravi „Osmanlija". Prešavši u Bosnu. 1849. bio je poslan se digli protiv tenzimata. koje je toliko briga zadavalo carstvu. mjestu.

da je poslao iz Mostara pred Omer-pašu u Novu Varoš svog sina Hafiz-pašu vladiku Josifa. veli Juki. c. da Omer-paša ne pozna šale i da su sada nastupila ozbiljna vremena.') Drugi dan iza dolaska proitan je uz veliki vojniki sjaj jeku topova carski ferman pred musalom. 537. da je Omcr-paša imenovan zapovijedajuim generalom u Bosni sa zadaom. koji bi mu mogao zapovijedati da bi se svi prije pokorili carskoj zapovijedi nego oiu Jedva je proteklo dva tjedna poslije ovoga dogagjaja. Njegov biograf nam pripovijeda. povratio ih Omer-paša svojim kuama. a znao je da su svi nezadovoljnici upirali oi u nj. što se i Alipaša došao pokloniti u Sarajevo. Omer paša nije htio ni jednog ni drugog primiti.-) da i i ga podupirari u provedbi tenzimata. Vidjeli su. i da uju carski ferman. „sabrati i dat m 20—30 mostarskih prosjaka emo mu 50000 groša neka ga vrag: z a i e je nosi. . jer se bojao. „Mi za n i emo". p. Alipaša naime nije u poetku ozbiljno shvaao Omerpašinu misiju. da nema nad njim nikoga. zau Omer-paša.70 bili su u Sarajevo pozvani bosanski odlinici. da ga prate do Sarajeva i da ispriaju njei govu odsutnost starošu. Megju njima nalazio se sijedi Ali-paša Rizvnnbegovi. samo je pridržao« u Sarajevu Alipašu. nasljednika Tahirpaše. da mu ne p avi neprilika u Hercegovini.-538. koji je glasio na nj na novog vezira H afiz-pašu. nego ih je poslao natrag s nalogom. iz kojega se razabralo. i govorio je on. Nezadovoljnici su po- stupali oprezno. Kada su prisutni bosanski ajani obeali. da se Posavina i Zvoii ) HilferdinjT -') o. da sam Alipaša dogje u Sarajevo. da provede hattišerih. Osobito ih je ubilo. tolike ^nahodei se usrijed vojske megju napere- nimi topovi *. otkuda je došao". Držali su.

Skender-beg ode sa 1000 momaka protiv Konjica. da nikako ne stoji u vezi s ustašama. Na elo nezadovoljnika u Hercegovini i Mostaru postavi se glasoviti Alipašin Kavaz-baša Ibrahira-aga. Lopaši: Biha p. Duvna. Ljubuškog kienuti u Mostar. otpustio je na svoju odgovornost bosanski namjesnik Alipašu kui u Mostar. Jakub-bega. . Alipaša zatraži od Omerpaše i tim je htio pokazati. Druga vojska ustaša išla je od Zvornika i Srebrenice prema Kladnju. a u Sarajevu naloži divizijonaru Avdipaši. e i i Vujak ) Sr. pukne u znak opega ustanka top u Cazinu. Serasker piše u Bitolj po pomone ete. Po drugi put se obori Omer-paša na ustaše podno planine. idui prema Travniku. a krajišnici izaberu Aliju Kadia vogjom i poglavicom te oijeiaju carskog kajmakana. Skoplja. Zato pogje dolazili su odmah u Krajinu. Ustanak je mepjuiim planuo i u Posavini. stigli doŽepa. Ve i u Banjoj Luci obeavali sve i sva. koji su bili odregjeni za Mostar. Dok je serasker Omer-paša boravio u Krajini. jer su Posavljaci bili ve. gdje se imao sjediniti sa Sarajlijama. da uredi stanove za dva tabora nizama. vogje krajišnika Ali Redži Omer (bajraktar U Kadi. U Bihau postavi i brojni krajišnici Prijedoru pokloniše mu se mu za muselima mjesto glasovitog zulumara^) Mehmed-paše Biševia. Omcr>paša mislio je iz Sarajeva preko Travnika. pomo Ibrahim Kavaz-baša imao je od Konjica poi na Sarajevo. 116 — 117. koji takogjer dii ustanak. General I b r a h m-p a š a bude otpremljen prema Kladnju. Ibrahim Kapi od Vrnograa). Jedva ŠIO je Omer-pašina vojska odmakla pete. a sam Omer-paša krene protiv Posavljaka i rasprši ih kod Vranduka. da grad okruži topovima neka na prvi i najmanji pokret pali.— 71 — nik miu a i Krajina. Alipaša udari u Mostaru na otpor i konano se povue na svoj ljetnikovac na Buni. ali stigavši u Travnik promjeni osnovu.

(o. rekao i ie Alipaša: Ako provedete tenzimat nedeie p. Bosni održati ni punih u Hercegovini. On je itavu proveo u Konjicu. Tuzle. pošto su ga ustaše sa svih strana opkolile. jer nije ht o. ih dola podataka u dr. preko Gabele. te u Sarajevo. I9l3) 30 godina. veli Rašagi. Bosanski vezir Hafiz-paša došao jesOmerpašom u sukob radi Omerto. povrati se u Tuzlu. Oslobodivši ga opsade. a zamijeni ga H a ru d d n-p aša. da ga provede kroz Mostar u Bosnu. gdje je razgrabio imovinu Tuzlia. koji Posavljanima obeavao pomo. Ovaj je preko Sutorine došao na Bunu ovdje je zamolio Alipašu. osobito p. Tuzlia je Omer-paša doveo na samarici u Sarajevo. kako neki misle. Tako se napokon stalo na put dvolinosti ovog nasilnika. je Ma h m ud-paša Tu i Grapo- ve Bašagi veli. sin Mahpomo kako hm ud- Srbije u Carigrad. koji ga je samo donekle pratio. Ovdje mu dovedu tuzlanskog pašu druge posavske orvake. . dao je i mud-paše Tuzlia pobjegoše preko Avdi-paša zatvoriti Mustafa-pašu Babica. otpremi ga Alipaša sa svojim sinom Nafiz-pašom. S ustašama ^) Skender-beg bio poslan zimu I8')0 godina se borio na Bo r- Ovom prigodom. (sr. On nam opisuje bunu Mostaraca protiv Alipaše IvU i moi 96). da u Hercegovinu.) z. Dok je još Omer-paša u Posavini boravio. O m. jer su svi putevi bili zaposjednuti ustašama. 169. Zato je bio svrgnut. Pošto 10 nije bilo mogue. da se pridruži ustašama.') je Spomenuli smo. pašinog postupanja protiv bosanskih velikaša. On sve zajedno okova u gvožsje i povede u Sarajevo. u Vinkovce. koji su mu se na vjeru predali i došli iz Vinkovaca. prije prodre preko z 1 daca bjegao do Tuzle. Hairuddin-paše na t^unu ima zanimivih orovi: Iz dnevnika Prokopija okoiila (Gl. i paša Vidaji Iz Ma Osma n-begTuzli.72 pa kad ih je i ovdje svladao. koji se nalazio u najveoj neprilici. krene Omer-paša u svom generalu Ibrahimpaši. c. Ljubuškoga Duvna u Travje i i i i i nik.

Skenmu nareabu. dine bliku. R z v a n-b e g a. da traži sve razgrabljeno. te ga sa sinom Hafiz-pašom odvede u tamnicu.p. Bosanska Krajina. Ovim asom prestade gospodstvo Alipaše u Hercegovini. Sam je izašao pred njega U noi se megjutim situacija der beg unigje Alipaši i proita kojoj se lišava svake asti. po i serasker dade utamniiti. Oni samo toliko kukuruza posiju. poslao je bio Alipaša s unukom Arif-begom u Sarajevo da estita seraskeru povratak iz Posavine. ali se neki i opet povratiše i ostadoše i dalje „buntovnici". jer malo koji kmet može megju njima živjeti. nego su još i iskali. nešto prije ovih dogagjaja. *) Drugi sin Sr. sve do godine 1845. što im je za kuu prezimiti potrebno. za ostalo se ne brinu. Zemlje su im puste i neobragjene. Zatim mu oduzme nišane. ali je više s pregovaranjem uspjevao. godine bez puške i noža. Alipašino blago. Došavši u Mostar pozva s Bune Alipašu. uvijek se najžeše opirala carskim naredbama. c. to je eiovanje u Bosni bilo obino njihovo izdržavanje. da se njima daje Napokon ve neka starinska plaa u ime uvanja megje. '^) stigne i serasker u Mostar. gotovo mnogi su krajišnici izginuli.. Isti bezi su ovdje siromašni. Odavle je seraskeru valjalo poi. mnogi prognani. ali ih i poljubio mu promjeni. 1851. Protiv nje su — Od go- imali išli su pravu repusvi veziri. da dogje kao vezir primili glavni grad Hercegovine. skut. . -) Nazif umro je Lopašx o. 112. ali je tu bilo kao što je on razgrabio blago Tuzlia. osobito ona preko Une. Treeg sina. Stigao ka je u Mostar tek 1851. 1832. da obrauna jednom ozbiljno s krajišnicima.m 72>- a. Krajišnici ne samo da nijesu ništa davali u carsku blagajnu.ali pošto baš tamo nije bilo više lako robiti i plijeniti. koliko su mogli. Skenderpucanjem s bcg ga doeka s velikim poastima i topova. I na hrvatskoj su granici etovali.

u grad. Juki pripovijeda. zatvori se Kajmakam banjaluki. . Kupresa. »Poevši od Mitrovice i naše Kladuše dalje nigdje nema naše prave vjere. Omer-paša pohiti iz Mostara preko Lijevna. ali je tu ni od lijeka nema. BanjoJ je baš zato s imao mnogo pristaša megju seljakim svijetom. to je Omer-paša na Banju Luku. gdje je Nevjesti krajišnici imali i doskori i poginuo." On mrae ju je tražio Tamo nit se i u Krajini u Carigradu. preda poslije grad Kapi Trea i i Ali-beg pobježe put Kotora. imala je ii na Glamo Lijevno. p.^) da su u Carigrad poslali Red žica. Poslije se sastadoše sve tri vojske kod Jajca Jezera. Krajišnici se podijeliše u tri vojske. Jedna je pod Kadiem preko Prijedora pošla Luci. nekoliko stotina banjalukih muslimana a nešto se Banjaluana pridruži Kediu. Redži Kedi pobjegoše u Hrvatsku. pravu vjeru. i- Varcara stigao pod Jajce.Nove reforme ko'i 74 — smatrali su za vlaške obiaje. s topovima i vukao bitka. da suzbije Reje preko Kljua i džia. 55. pa doskora izgubiše bitku. nego se vlahu — Omer-paši — predati. Ali-beg Džini. a on se vratio sa strašnim porukama. Redžieva. Skender-beg udari kroz Glamo prema t\ljuu. Kapi iz se pred te Omer-pašinim sjedmio Jezera. te je kao bimbaša bašibozuka bio poslan na crnogorsku granicu. Kedi se iza godinu dana povrati u Sarajevo. Ali prema te Kedi bio je nižega pnrijetla. ui. Jedno 1500 ustaša pokri bojno polje. vojska. Jajca. veli Redži. Još prave vjere ima bolje nam je svima izginuti. Skoplja uz Vrbas pod Jajce. c. gdje ') ode iz Jajca preko Varcara u stigao prvih dana proljea go- Juki 1. Kapi je na bijegu ubijen u Zmijanju selu Paviima od glaAlimokih muslimana za 5000 groša. nit se klanja. se Kadievom poRe- džievom vojskom kod gdje se zametne su se ovdje boriti s Arnautima i nizamom.

c. Koetschet drži. ovako veli o tom inu: „da nikom da Ali i Iza i — e koji ljudsko srce ima. da Ali-paša nije bio nedužan u ustanku. nije moglo biti milo. m . Ovaj nekadanji hercegovaki sultan jašio je sada na mršavoj samarici pod stražom. „da vide u koga su se pouzdali". g. Na Dobrinju dogodila se megjutim žalosna epizoda. Telal je vikao po aršiji u Jajcu. Omer-paša je iz Mostara poslao porti teške dokaze sukrivnje Stoevia na ustanku. 26. Neda se ustanoviti. da je Ali-paša bio tako muen i razbojniki ubijen" bi <^e jedva moglo Dr. Juki. z. Dok je još bio pod Jajcem. p. btražar je tobože drijemao. (Gi. baca pašu okolo voda dade ga po straži ubiti. da ga i odstrani ili je sam radio na svoju odgovornost^).— 75 — Prvi konak na lom pohodu bijaše na Sitnici. a sin mu je Hafizpaša pješice pred njim vodio konja za ular. okoiilo ovako bilježi Alipašinu pogibiju: Alipaša Rizvanbegovi vezir od cijele Hercegovine umre a u e n i j u Omer-paše seraskcra u Banjoj Luci oko 20. loga dao je pronijeli glas. jer je mogla raunati na zahvalnost vjernost Alipaše. m. a puška mu se omaknula tako se dogodila nesrea. da i stotine godina proi. u kojem je vodio Ali pašu Rizvanbegovia. koji baš Ali-pašu Rizvanbegovia ne brani. dok se hercegovaka raja osvijesti i oporavi od njegovih zuluma. ILI). a drugi na Dobri nj u. stiže onamo Ibrahira-paša s jednim dijelom vojske. velei za nj. voditi Ali-pašu kroz svu Krajinu Bosnu. koja je prema Koetschetu i izazvala konsternaciju megju begovima i agama a veliku sjenu na Omer-pašin znaaj. aii ne ostade dugo tajnom. Carigradska vlada se ljutila. da sumnjati. da li je Omer-paša dobio kakav mig. da je taj isti vojnik kratko vrijeme iza toga u svom selu u dalekoj Anadoliji „udobno pušio svoj ibuk". l^i:5 p. da ga je straža nehotice ubila. ) Koetschet o. Ali-paši bilo je tada izmegju 75 80 gonina. Ovako je Omer-paša odluio dine 1851. Neoprezni vojnik je bio uhapšen. Ovdje je i naime iznenada Omer-paša promijenio svoj plan. ožujka ib51. da svak ide gledati Ali-pašu.

kg. on je mnogo uinio korisna u ovdje Hercegovini ma da metoda njegovog rada Kavazbaša eki i u zaslugu. da opetovane tužbe i familije ne postigoše ništa. sagjenje krtole i du'iana. «j 1868. On nije bio samo nasilnik. da ga još s jedne strane ne prikažemo. ružno. 20. und der H.^) koja su tek iz sekvestriianih Sloevia godine 1878.000 forinti platila je porta šteie dobara. ') bila je buna maju nalazimo bilo preko s kojima je je s Od toga 400 p. Neka saska firma sjekla je borove grede u planini Borcima Ona je sagradila velike zgrade.-) brinuo se za sijanje kukuruza. Ovdje lOdO sužanja.) u itavoj Bosni ugušena. da je digao gotovo zanemareno vinogradarstvo u Hercegovini. Kod Krupe okršaja. Vidi se. njegovo geslo: „Ili puška pucaj. Omer-paša postupao vrlo gvožgjem o vra'. 21. Omerpaša ode kamo je je iz Banje Luke prema Bihau. Ibrahim srušiti i popaliti. došlo do posljednjeg veeg je Krajem aprila (27. Dobavljao je o svom trošku podijelio masline razno južno voe kao smokve narodu. Imetak porodice bio je konfisciran i to kako Marti znade za nekakovu štetu. ili Vjeran tome geslu. Poeo je sijati pirina (na Ljubugkom polju). što ju je ustanak u Hercegovini prouzrokovao. ve prije prispio Skenderbeg. da grede s planine svede u dao je sve to u Neretvu. aprila 1851. da sadi i oplemenjuje zemlju.4:^). Sinovi mu Hafiz Rizvanbeg.0 in B. Bila bi nepotpuna naša slika silnog hercegovakog velikaša.u oprem- Zapamcnja Godine Blau p. Njemu se pripisuje i i diti i dudove. Berlin 1877. Poeo je sa bijaše tiranska i nasilna.— 76 — Znamo samo te to. pirina (Sr. Zapamenja . ceste i uprije. porodici povraena. Pozna o je kucaj". U Omer-pašu ve u Travniku. p. 200. Reisen raanalo se na žetvu od 150. unuk Arif-beg odoše u progonstvo. da je vlada Omer-pašino djelo odobrila.

Veli se. 193—208). U Jajcu je dao Omer-paša Jukiu 50. Ujedno poginulo oko 60C0 Bošnjaka. Manji krivci vratili se svojim kuama godine 1853. ako buntovnici budu utvrgjivao. Tako je napokon skršena dok su neki i e mo i bosanskih feudalaca. prikazanu mjesto sviju kršana Heru Bosni". da mu je vezir H airuddin-paša. Neki su unovaeni. s kojim je došao u sukob. -') crkve u Bosni godine 1852. a obeano im je. šta misliš s ovim zemljama?""^) Da mu se ne rekne. c. a prije toga mu pismeno javlja kretanje krajišnika. p. gdje se opisuje buna po Bosni cegovini pobjede Omer-pašine. II. S pobratimom Martiem pjeva Juki (Bos.— 77 — Ijeno u Carigrad.(Bos. neki umrli na bili otpušteni otkupljeni. ili nikada provesti reforme i paša muselima. Dug je bio narodu u visini od 6 milijuna groša. Poznati bosanski književnik fra Juki poslao nego što je u Bosnu stigao prvu svesku svoga „Bos. On je i svladani. Bosan^ki kršani su s željama doekali Omer-pašu. Ljetopis katol.000 uzeto u vojnike. Kršani su davali hranu i podvoz za vojsku. p. bacio se na kršane. Za pohoda Omerpašina u Krajinu stoji fra Juki s njime u linom dodiru. da e ih je u tim mislima i pismeno usveenstvo usmeno vjeravao o carskoj milosti. kad je Omer-paša skršio feudalce. da je vlah. a 13 okršaja bit 20. poeo je Prijatelj i i i e i ^) Sr. putu.000 groša dva velika koša kukuruza. što Juki podijeli megju kršane. »Slavodobitnicu svietlomu gop. sveuje Juki Omer-paši kao provagjau reforania. . rekao: „Kad uništiš sve muslimane. Prijatelja".): spodaru Omer-paši. Prijatelj III. Bašagid o. Omer paša i najljepšim nadama se sada stegnuti prevelika vlast mislei. Drugu svesku po- mu je još prije. da im se sve to platiti. ^) Megjutim. Silno blago pade u ruke Omer-paši. 173. koji narod nikada nije dobio. I.

(p.78 i kršane proganjati. 11—18. koji je bio otpremljen u Carigrad.-) Ili opet na drugom mjestu: Proi 100 godina. Jukiu vidi Alaupovi I. Kao žrtvu ovih panslavistikih agitacija utamnii Omer-paša svog negdanjeg prrjatelja i pratioca fia Jukia. što su jalne vlade. koje ponizno prikazuju njecrovom carskom velianstvu sretno vladajuem sultanu Abdul Medžidu (u ime 600. Markuši-Škarica: Život i rad I. Juki je u svom Zemljopisu povjestnici Bosne 156 — 1. . te mu se veoma zamjerilo (Sr. 27. niti e e stei! Od više stotina goiina. koji je nekada s tolikim nadama oe kivao od Omer-paše reforme. 70.) -) Juki 1. kako bi se Bosna otcijepila od Carigrada pod njegovom upravom postala samosvojna kao Egipat^). U mudirlucima vrše policajnu p. Izda nalog. i O i Zelje i molbe Kristjanah u Bosni i Hercegovini. Krajem ljeta godine 1851. Kršani su se dakle prevarili u svojim nadama. Omer-paša je tobože unišao u trag nekom panslavislikom društvu i agitaciji megju rajom. p.^9. Zap.000 hristjanah) Ovo se doznalo i na porti.. da je Omer-paša bio u Carigradu opanjkan. povratio se Omerpaša u Sarajevo. c. što je provedeno. Sam Juki. Bosna bude podije(sandžaka). 88. Juki p. Jukia p. ragjati unaprijed draom glogovinom.) publicirao jednu spomenicu pod naslovom: dalje. da se u jedan je i dan pokupi oružje od kršana. Fr. to sad sve ode Arnautu i nizamu u torbu. gdje je ostao do proljea godine 1852. koje je on posijao. Strogo dalje Omer-paša pripazio na sveze. a rane im (Bosancima Hercegovcima) ne i i i e i e i i ono. F. što su pogubili ikad više im praoci stekli. Sjeme. ovako se jada na Omerpašino doba: Turin kršanin na ništa je dotjeran u prosjake je otpraen. ljena na šest okružja okružja opet u mudirluke ^) i ili kaže. da s Jukiem smišlja. Imade i verzija. dom i Sarajevo postade glavnim grasjedištem vezira. da bdije nad organizacijom nove provincizarasti. što su ih bosanski kršani imali sa susjednom Hrvatskom i Srbijom.

gotovo ih je Vio uništio. Jedan je radio na tom. U Sarajevu je medžlis za cijelu Bosnu. . da je Omer-paša dao telalima razglasiti. da e im vlada vratiti šume odmah. što je uinio kršanima. nego je sudi mulla. Hercegovina do godine 1865. I narod i pojedinac smjeli su besplatno uzimati. da kršani ne trebaju više pred begom ili agom silaziti s konja. što im je bilo potrebno za gragju i ") Zapamenja p. pak pronašavši da je mnogo berata nezakonito prenijeto s oca na sina. im pismeno dokažu. Zapoelo je pregledavanje spahijski dokumenata. Kako se vidi vrlo malo. veli Marti. u okružjima kajmekam. cijele tri godine. Begovi to nijesu mogli dokazati. Tu nema kajmekama. zadovoljila se vlada s pozivom od 3000 vojnika. Sudbenu vlast u mudirlucima vrše kadije s medžlisom. da se pop'^avi stanje raje. 40. Za Omer-paše dala je porta proglasiti sve šume državnima. Agrarno pitanje ostalo je netaknuto. Dr. Poznato nam je. Koetschet veli. imala svoju vlastitu administraciju. > Novaenje bude uvedeno. koja je odgovarala jedva Vi kapitala. da ona lena koja. još postoje ne mogu prijei na djecu timariota. Faktino je novaenje provedeno tek u doba Šer if-Osman-paše.79 vlast mudiri. koji im se oteo. da ih je vlada dala na uživanje narodu. Ovo je bilo skoro jedino. Namjesnik hercegovaki samo je u onim stvarima podregjen bosanskom veziru. Sekvestracijom se šuma postiglo to. Omer-paša koji je portinu naredbu izvršio. da su njihove. u okružjima kajmekami. da li je Omer-paša uope imao moralne smionosii predložiti porti makar štogod. rekao je begovima. da mu nije poznato. obaviti popis radi ali jer se nije mogao krimskoga rata. Spahijski sistem bude odstranjen.') Spahije izgubivši desetine dobili su odštetu. Iza nekoliko godina budu opet timari dozvoljeni samo uz uvjet. koje se tiu bla- gostanja obiju pokrajina.

-80 —
gorivo, a da zato ne traže odobrenja od u sluaju, ako je ko htio sjei za prodaju.
vlasti

osim

pitanje uregjeno

je

Šumsko inae zakonom tek
i

godine
rajevu
s

1869.

U doba Omer-pošino pada osnutak neralnog austrijskoga konzulata u
ope

geSa-

(1850.). Omer paša baš nije živio u skladu austrijskim konzulom (Atanackovi). Pravio je u

smetnje i austrijskoj trgovini. Beki kabinet se direktno tužio protiv njega u Carigradu.^)

^)

Rosen

II.

163—164. Zapamenja

p.

34.

Marti go-

vori s osobitom simpatijom o

Atanackoviu.

IV.

PREGLED VAŽNIJIH DOGAGJAJA POSLIJE PADA BOSANSKIH FEUDALACA DO USTANKA U HERCEGOVINI (1852. DO 1875.) TOPAL ŠERIF OSMAN-PAŠA
(1860—1869.)
ostavio je Sarajevo u proljee velikom pratnjom i uz najveu vojniku pompu. Sarajevsko stanovništvo stajalo je u spaliru sve do višegradskih vrata. Koliko je kletava dakako tihih na nj baeno, to znade samo bog, veli Koetschet.^) Orr.er-paša otišao je u Bitolj, gdje je dobio nalog, da koncentrira ete u gornjoj
s
i

Omer-paša

1852. godine

knez Albaniji. Uzrok tome bila je Crna Gora Danilo, te ustanak nekih hercegovakih plemena. Radi nesregjenih agrarnih prilika u Hercegovini, a osobito u onim krajevima, koji su graniili s Crnom Gorom, gdje je još i ova poticala Herna otpor, ve je dulje vremena kipjelo. cegovake oblasti pošle su protiv uzbunjenih plemena, da ih pokore, a ustaše, smatrajui se nesigurnima kod kue, umakoše u planine. Glavni vogja jugoistonih plemena bio je rodom iz Zubaca, o kojem još kasnije imati prilike da govorimo. Nekoja plemena sasvim se tom

Luka Vukalovi,
kao
n.

emo

zgodom oslobodiše ispod

turske vlasti

pr.

Grahovo.
')

o. c. p. 32.

Prokopije

okorilo
Sr.

njegovog odlaska

(17. aprila:

orovi

zabilježio je i dao Gl. z. m. p. 103),

6

— 82 —
Omer-paša je udario tabor polovinom decembra 1852. u Podgorici. Knez Danilo, osjeajui, da nije dosta jak da bi mogao odoljeti svom^ protivniku, poslao je ujaka Gjorgja Petrovi a u B e , da zamoli Austriju za intervenciju.. Austrija je na to poslala grofa Leiningena u posebnoj misiji u Carigrad. Pošto se i onako pripremao lat s Rusijom, naredi porta Omer-paši sredinom marta 1853., da obustavi daljnje operacije. U sVemu se ratovalo tri mjeseca, krvi je prolivenodosta, a nijedna stranka nije imala nikakove koristi od toga. Mir nije bio sklopljen, a sporna

pitanja

izmegju Crne Gore
i

i

Turske

ostadoše

dalje neriješena. Zato su s^mo-

bila obustavljena oficijelna neprijateljstva, ali etovanja s hercegovakim plemenima trajala su sve onamo do godine 1858. Crnogorci nijesu stupili u otvorenu akciju za krimskoga rata protiv Turske zato. jer je Austrija energino prisilila kneza Danila na

neutralnost.^)

U
Giridli

Bosni

je

dotle

izmijenio

Hairuddin-pašu
a

Huršid Beograda, gdje

Velijjudin-paša (1852.), Mehmed paša (1853.~1856.) koji je
je

ovog
iz

došao
ili

bio

m

u h af

i

z (upravitelj

uvar

gradova). Kršanska vrela o njemu vrlo lijepo govore. Jedni hvale njegovu naobrazbu, a drugi ednost, dobrotu i poštenje. On je ugodio svima: Turcima, Latinima pravoslavnima. PiCd njegovim sudom bili su svi jednaki -). Kneževi spominje,") da se za njegova vladanja dobili franjevci od sultana dozvolu, da grade 9 crkvi. Marti mu spominje kao osobitu zaslugu, što je ukinuo posebne haralije, koje su kupile taj porez od kršana i povjerio kršanskim
i

')

Prema pripovijedanju generala Stratimirovia

ruski

je general Kovalevski Crnu Goru nagonio na rat s Turcima; Stratimirovi je bio po-lan od Austiije, da to sprijei. (Isp. Uspomtne generala Stratimirovia. 1913. p. 67.).

Be

-)
')

Hilferding o.

c.

642.
p. 89.

Carsko-turski namjesnici

83
fratrima i popovima, da oni kupe taj hara i uruuju financijskoj upravi. To je tako dugo trajalOy. dok porta nije uope hara ukinula. Bilo je to 10. maja 1855., kad se porta odluila konskripciju pro-

na kršane. se samo jedan Odregjeno je dakako, da dio od kontingenta, što na svaki narod otpada unose tražiti ratni porez. vaiti, a od Oitalih
širiti
i

e

e

Kršani

nijesu

bili

time

zadovoljni,

jer

s

jedne>
protiv^

strane nije kršana, a

im
s

bilo milo,

da se moraju
taj
ili

boriti

druge

strane

je

porez,

koji

se

zvao

bedelija, askerija

vojnica

(voj-

nina?)^) teško tištao narod. Prema jednoj vijesti iznašao je on 40 pijastra od svakog muškarca, te su tako kue, u kojima je bilo 7 — 10 muških lanova, morale platiti do 5')0 pijastra. Muslimani nijesu plaali askerije. Kad je došlo do rata, kišani su
morali davati podvoz, hraniti sebe i konje na svoj raun, a zakonom odregjenu odštetu za podvoz ni-

kada nijesu dobivali-). Ni muslimani nijesu bili zadovoljni novim odredbama o konskripciji kršana, evropjer su se bojali dobro organizovane raje u skim provincijama. Zato je porta novaenje raje napustila t. j. na neodregjeno vrijeme odgodila, a od itave naredbe ne preostade drugo nego ukinue imena hara. U doba Huršid-pašinog namjesnikovanja pa da još jedna znamenita naredba, koja je u Bosni, kako emo vidjeti bila iluzorna. Lordu Redcliffu,
narod zvao taj porez »Kremenimjerenja gajtanom, jer nije bilo statistike o godinama ronjenja pojedinih mladia. (Djeak od 15. godina uzimao se, da je dobar za pušku) Ispod vrata svezi gajtan, pa preko glave premetni natrag. Ako nije mogao om gajtan preko glave prijei, nijesu uzimali haraa. Zapamenja 42.). U Hercegovini digoše se liarji 1866. oko rilo novi godine u augustu. Vojnina tako zove porez bila je kud i kamo nepovoljnija za oarod, (Gl. z. m.
1)

Marti

veli,

da

je

jom«

i

pripovijeda o

udnom nainu

1913. p. 1^6.).
-)

Hilferding

o. c. p.

443.

6*

— 84 —
engleskom diplomati, ima se zahvaliti, da je naredbenim putem 16. marta 1854. porta odredila, da je dozvoljeno svjedoanstvo kršana u kriminalnim stvarima protiv ili u prilog muslimana (kršani su mogli naime svjedoiti samo protiv svojih ljudi jevreja.) U Bosni megjulim bili su inovnici veinom
i

Domai

Osmanlije, koje nijesu poznavale hrvatskoga jezika. muslimani imali su sve u rukama, jer su oni bili prevagjai. Njima pomažu t. zv. hodžai

baše (Kodža-baše)
skih konfesija,
ljudi. Bolji n.

t.

j.

zastupnici nemusliman-

to su bili veinom, njima odani pravoslavni, veli Hilferding, nijesu se ni primali toga zvanja. S pohvalom spominje katolike, koje su birale bolje svoje ljude, a oni ih

a

pr.

onda

znali

i

braniti

^).

Huršid-pašu zamjeni Rešid d-p a š a (1856.— 1857.). U njegovo doba opet nastadoše nemiri radi agrarnoga pitanja u Posavini. Digla se naime raja i tražila, neka se barem vrši ono, što je bilo s Tahir-pašom 1848. ugovoreno. Došlo je i do ustanka pod popom Stefanom u Posavini, ali je Rešid-paša poslao tamošnjim

Mehme

Avramoviem
agama

agama vojniku pomo,
ustaše
i

koja je

s

rastjerala

nemilo

ih proganjala-).

je porta

Za vezirovanja Rašid Mehmed-paše proglasila po svršeiku krimskoga rata Hattihuma
t. j.

jun
i

vlastorunu

sultanovu

zapovijed.

Ovim

aktom potvrgjuje se u Hattišerifu od Giilhane kao u kasnijim naredbama zajamena sigurnost osobe
imeika za sve podanike bez razlike vjere kao i prava sloboštine nemuslimana. Od važnijih stvari dobili su n. pr. kršani nešto polakšica kod gradnje svojih crkvi, što je prije bilo skopano sa silnim poteškoama. Zabranjeno je preziranje jedne konfesije prema drugoj kao prezirni izrazi (n. pr. gjaur, kiafir, (afir), ifut!). Nitko S2 u budue ne smije vjere. Svi podanici bez razlike siliti na promjenu
i

i

i

»)
-)

o. c.

p

4 13.
o.
c.

Kneževi

p. 89.

— 85 —
vjere
biti od sultana pozvani u civilne službe. podanici izjednaeni u nošenju tereta kršani kao i ostali podadužnosti, podpadati

mogu

Pošto su
nici

i

e

i

nemuslimani pod zakon
što prije
izdati

ima

zakon,

novaenja. O tom se oni služiti u kako

e

vojsci.

Lijepe ideje u Hattihumajunu ostadoše osim nekojih negativnih naredaba samo na papiru. Megjutim i svrha mu nije ni bila, da se sve obeano provede. Kod pariškoga mira valjalo je evropskim publici pokazati, da Turska imade lekabinetima gitimaciju da pristupi u koncerat civilizovanih država. Turska je to i postigla i tako je Hatiihumajun izvršio svoju misiju'). Za nasljednika Rešid-paše, koji su bili slabi pokvareni ljudi,-) vladalo je u itavoj zemlji veto ponajviše radi treine, dakle liko uzbugjenje
i i

i

i

agrarnoga pitanja.

Me

Godine 1S58. ili poetkom 1859. naredila je porta ladi neprestanih tužbi bosanskih seljaka, a i prema savjetu velevlasti bosanskom veziru Cani h med- paši,") da na državni trošak pošalje u Carigrad iz svakoga sandžaka po 3 muslimana i drugi imali su biti slobodno po 3 kršana. I jedni izabrani. Premda su begovi i age zadržali mnoge od izbora, a i uticali na izbor, on se ipak izvršio, a izaslanstvo bude sastavljeno poslano u Carigrad. Begovi megjutim poslaše i svoje izaslanike, da kvare rad u korist seljaka i da štite njihove interese. Ministarski savjet saslušao je izaslanstvo svai i

kog sandžaka zasebno. Pošto su
') Rosen. II. p. 239—244; Prevod Bosanski Prijatelj III. p. 92— gS.
-)
')

se

seljaci

bojali.

Hattihumajuna vidi

Si-.

Kneževi
iz

o. c.

p. 89.

o c. p. 81 83, koji djela Kusa Popova: PoloSlavj. Zbornik godine 1875. žen ije raji toj ttvari vrijedno Popov zove Cani-pašu Džani-paša. dr. Kadleca: Agrarni je usporediti i poznato djelo
je to

Ovo donosim prema Holeeku
meni nepristupnog u sovremenoj Bosniji.

u^eo

O

pravo.

-86
im tužbe na taj nain izgubiti jednodušnost, napisaše predaše porti zajedniku tužbu (u proljee 1859... H'lferding spominje, da je ve godine 1852. neki potkupljeni bosanski paša izdao naredbu, da se porez ne pobire od zemlje nego od kue. Tako je aga s velikom zemljom plaao jednako kao i kmet^). Ovo je bilo potrebno istaknuti, da se razumiju tužbe seljakog izaslanstva u Carigradu. Seljaci naime navode razne poreze, što ih moraju plaati obrazlažu njihovu neopravdanost. Tako vele, da od poreza za zemlju plaaju 90 groša po kui, a oni misle da to ne spada na njih, nego neka plaaju oni, ija je zemlja. U tužbi se istie, da u zvornikoj, banjalukoj bihakoj nahiji ima 20 do 4U.0OO seoskih kua, od kojih jedva 200 posjeduju svoju zemlju, za koji bi bili dužni plaati zemljarinu. Od ostalih poreza tuže se na askeriju, zatim svinjar inu, koja se pobire od onih, koji uope nemaju svinja. Isto se tako tuže na t. zv. žiro vinu, jer ako im je dano pravo uživanja šume, onda se ne bi smjela tražiti žirovina. Tuže se i na džumruk na izvoz. Plaati se mora za ono, što se unaša, a ne obratno. Kod treine tuže se, da neki begovi davaju treinu prema uzoru države u zakup, a svi opet hoe treinu u novcu. Robota je doduše ukinuta, ali je begovi silom seljacima nameu. Begovi dalje ne vrše svoje dužnosti prema kmeiu: ne davaju sjemena, ni sprege, a ne grade im kue. Sa zemlje jh izgone, kad im se svidi, a njima ne priznaju pravo ostaviti begovsku zemlju, kad oni to hoe. Kmet se za prava ne može maknuti, jer su begovi solidarni, te ne da primaju kmeta, koji je
da
i
i

e

i

i

e

otišao

s

druge zemlje.
tužbi se
i

nadalje spominje, da narod nije iO godina nikakove odštete za podvoz konje, koji je morao kupovati za gotov novac. Napokon imade još tužba na zaptije više pravoslavno

U

dobio

ve

i

')

o

c.

p. 44-2.

— 87 —
sveenstvo
•aprila,
i

(fanarijole).

Tužba

je

bila

predana- 9.

dogjoše na portu begovi travnikog sarajevskog sandžaka s tužbom na raju. da se bez uzroka buni da joj je bolje nego njima. Kada su iza toga bili pozvani seljaki izaslanici iz sarajevskog sandžaka, upitaše jednovopazarskog nog muslimana seljaka, kako je raji. Ovaj se nije htio odvojili od begova istovjernika nego je slijedee rekao Vlasi su jaki s jedne strane imaju Nijemce (Austriju), s druge Crnu Goru, a- s tree Race (Srbiju). Oni su ih podgovorili, da se bun« i otkazu desetinu. Energino je branio raju seljaki
a 12. aprila
i i
:

;

izaslanik

Mladen Jovi.
iz

14. aprila
i

došli su be-

govi

i

kmetovi

banjalukog

bihakog
koji
je

okružja.

Dragoman

Pavao Periši,
drski
i

služio

kao
ste

tuma

kod ovih rasprava rei
nasilnici
i
i

e

begovima: „Vi

gnjeite svoju raju. Evropa to zna protiv toga ustati kod sulona tana „vašeg oca". Alibeg Babi odgovori mu na to: _Pavle, Pavle! A hoe li biti lijv-'po, ako djeca ustanu protiv toga oca udare ga po glavi? ["Kad su seljaci dokazivali svoje tužbe, rekoše; begovi Vlaše, razmisli što govoriš? Zar se ne misliš vraati u Bosnu?« Od ovakovih se rijei zaplaši i porta seljaci. Vlada je navalila bojei se bune, dla se seljaci smire odustanu od tužbi. Nekoji Od izaslanika izjaviše, da u njihovom kraju nije tako zlo da oni žive sa svojim begovima kao u stato doba. Prepadoše se oni iz Posavine, gdje je zaista bilo zlo na posljednjem sastanku izjaviše svi, da im nije teško davati treine i da im se ne ini zulum. Ministri im ovako izjaviše, da sultan tako hoe da nema ni govora o tome, da begovima oduzeti treinu^). Rezuliat ovog seljakog izaslanstva bio je za4ion od god. 1859. poznat pod imenom „saferske naredoe" (od 14. safera I27G. 12. septembra 1S59.). Zadaa je te saferske naredbe, da se srede
Bošnjaci,

e

i

i

i

i

i

i

i

i

e

')

Holeek

o. c.

p.

84.

— 88 —
kmetovsko-pravne prilike u zemlji. Valja istaknuti. da ovaj zakon nije za turskih vremena izvršen radi nemara vlade burnih vremena, koja su nastupila70 tih godina za doba ustanka obeavala je vlada da bezobzirce izvršiti agrarni zakon iz g. 1859., ali je ve bilo kasno. Još nam je pripomenuti, da je zemaljska uprava iza okupacije recipirala ovu naredbu ve g. 1878. je iznova promulgirala. Saferska naredba ostala je tako iza okupacije jedina norma za agrarne odnose'). U doba kad je saferska naredba izdana, upravljao je Bosnom O si

e

i

i

man Mazhar

paša

Sulejmanpaši

iz

Skoplja,^) kojeg je zamijenio god. 1860. Topal Šerif Osmanpaša. Prije nego pregjemo na. prikazivanje Osmanpašina upravljanja Bosnom,,
valja
gjaji.

nam

svratiti

gdje su se u to

doba
smo,

pažnju na prilike u Hercegovini, odigravali znameniti dogada

Spomenuli

god. 1853. nije bio skloi

pljen mir izmegju Crne

vanja na granici itavih pet godina.

Turske da su etoGore hercegovako-crnogorskoj trajalai
i

Kad su

Turci

htjeli

god. 1858.

da pokore Grahovo, dogje do bitke izmegju pobunjenih Hercegovaca, kojima je u pomo stigao vojvoda Mirko Turaka na sam Spasovdan. Bitka se svršila velikim porazom Turaka (na bojištu je ostalo 6000 Turaka 2000 Crnogoraca Hercegovaca). U najkobnijem asu došao je Crnogorcima u pomo Luka Vukalovi. Ovaj poraz Turaka prouzrokovao je ustanak svih kršanskih nahija u susjedstvu Crne Gore (Od Sutorine do Drobnjaka) i
i i

i

')

Hrani u

svojoj raspravi:

Kmetovsko pitanje

veli,

da

saferska naredba nije drugo nego pokušaj kodifikacije zakljuaka stvorenih za Tahir-pašc u Tiavniiu kao i još drugih nekih nezakonitih obiaja. Safersku naredbu kao i kritiku te naredbe gl. u tom djelu p. 33 36 i p. 46-47. Isporedi i Izvještaj o upravi B. i H. za god. 1906. p. 46 i dalje.
-')

Kao mutesarif u
školu, pa
je

Prizrenu

pomogao

je

podii krš-

ansku

zato

dobio od Pape Pija IX. red sv«

Grgura (Kneževi

o. c. p. 90.)

i i Sr. Prorokovi: Buna god. da odstrane sporove. ustanak u Hercegoviui god. poslala je porta jednu re form n u k o m s j u u o s t a r. koja bi bila neovisna od Crne Gore. 81. Dok su evropski konzuli nastojali god. jednog pravoslav- e — i i i M 'j 1874. kojega je Crna Gora voljela nego Vukalovia. Turci su sada poeli pregovarati s pobunjenim ple- menima. Tako su ustaše tražile. bila je granica od te komisije odregjera protokolirana. 5-10. Mislila je. Stanojevi: Istorija Bosne Hercegovine i p. Uz ove e takovih. Gotovo smetenosti miješanja doga^jaja nije vrijedno ladi velike pogledati Gjurgjevi: Memoari sa Balkana p. koji je i ponudio Turcima uvjete mira.— 89 — 1o ponajviše poticajem cetinjske vlade. 1860. te je za nj radila. 1876. I u istinu god. p. nema se od njeg ništa tražiti. Radi toga je došlo do zavisti izmegju pojedinih plemenskih glavara. ali i iz oduševljenja i prirodne simpatije za brau Crnogorce.59. On se uope nadao. Luka Vukalovi nikada nije bio rado vigjen u Crnoj Gori. 18. da bi ga porta mogla imenovati proelnikom nad plemenima. 1859. da makne Vukalovia. a veliku je ulogu pri tom igrao Luka Vukalovi. megju kojima se istie Bogdan Zimonji. Turska" nije oprala sramotnog poraza na Grahovu. Koetschet o. a i u budue ne za tri godine ništa nitko plaati. da se moi granica prema Crnoj Gori odrediti po mješovitoj komisiji. koja se sastojala od etiri viša ministarska inovnika. c. Prema tome se položaj nije ni najmanje poboljšao. Tko je zaostao u kakovim davanjima ili porezima. ali je ovaj znao sretno izmaknuti zauvjete bilo je i i i i sjedama^). koji su im imali garantirati gotovu neku autonomiju. da za prošle dogagjaje niko ne odgovara. samo što obje stranke nijesu veliki broj toaka priznale. . 137. Turci su iz nužde pristali na sve. S Cetinja je bio poslan i neki Ivan Mašanov za zadaom. Luka Vukalovi postade bimbašom sa 1000 groša mjesene plae.

osvane Serdar-Ekrem u Mostaru. da je Turska pristala na evropsku pacifikacionu komisiju. a što više mogue bez te evropske komisije. 138. Prema kraju god. da mora nešto ozbiljno preduzeti proiiv Crnogoraca Hercegovaca. da sa svim koncesijama i sredstvima. Zove ga >^Tiunkenboldoni». ali im je ipak dolazak njegov bio nemio. a ne Bosni. stekao rijetki naslov S e rdar E krema (velikog serdara) imenovala muširom treega kora vrhovnim zapovjednikom u Bosni Hercegovini. ipak nijesu begovi age u Bosni mogli zatajiti svoju zlovolju zbog ponovnog njegovog dolazka. pa je Omer-pašu. Na elu mu je Luka Vukalovi. die c.-) Crna Gora oJluno I Turskom. neka ih morati pokoriti oružjer. koji vidi. 13S. 1853.— go — nog episkopa jermenskog sveenika kao dvaju drugih kršanskih funkcionara. ve žnja se protiv njega nije još slegla njegov dolazak bio e '). (pijanicom) Na jednom mjestu veli za nj: Ein obscuierWaffenschmied aus der ^utorina vcrstand sich den Anstrich eines hcrcegovinischen Garibaldi zu geben und sicn in der vrlo O Vukaloviu imao prilike. koja su u skladu sa ašu države. 1860. god. a ako ta mirna sredstva ne budu uspješna. što je ostavio ovu zemlju. sada je namijenjen Hercegovini. a imao je i drugu zadau nego prvi put. Mrs i i se spremala na borbu i i Istina. Porta je uvidjela. Omer-paša imao je instrukcije. Omer-paša stigao je Dunavom preko Beograda zatim Savom do Brkog a odavle krenuo u Srajevo. je posprdno govori Koetschet.). koji su došH u Mostar bez ikakvog programa. Diktatur tibtr die inp. gdje je ostao nekoliko dana Ma da j? ve prilino proteklo vremena. pacificira ustaše. Evropskim vlastmia uspjtlo je u Carigradu. ah s vehkom plaom. ne gubi s vida. U dvije liodine svog rada rada nijesu mogh pokai i zati ni najmanjeg rezultata^). . koji je u poetku rata s Rusima god. da Kada je Omer-paša u jesen stigao u Mostar. plane ustanak iznova. -') Koetschet p. da ga lino Mcinung der europSischen Presse surgirttn Distiikte anzumassen (o. Ljeti 1861.

z. kojoj je Omer paša imao predsjedati. Koetschet ruskom konzulu u Duje e brovniku Petkoviu ifrancuskom konzulu Heequardu u Skadru.^ Pokušaj Omer-pašin. koji su Crnu Goru od- vraali od pregovaranja. m. U toj komisiji bijaše zastupana Austrija s majorom Jovanoviem. Napokon se komisija povratila u Mostar ne opravivši ništa i izjavila.91 je bila na okupu pacifikaciona komisija. Mecjju šljenja. da se lino sastane s Lukom Vukaloviem takogjer nije uspio. Francusku konzul Tissot. Luka Vukalovi pozvao je Omer-pašu. da se na sve glavare ustaša pošalje proglas s pozivom u ime velevlasti. lanovima komisije a i bilo je vrlo razliitih mirazi- njihove instrukcije se u mnogom Omer-paša predložio je komisiji svoj proe on prema instrukcijama velikog vezira izvršili svoju misiju u Hercegovini. da je Turska spremna prina koncesije. c. Rusiju vicekonzul Bezobrazov. po kojem odobriše svi konzuli stvoriše zakljuak. Porta Megjutim je komisija konstatirala jednodušno. 146. U to ime imao se crnogorski knez Nikola sastati s komisijom i Omer-pašom. gram. Rezervirano držanje Nikole pripisuje dr. Prusiju konzul Blau. ali Nikola je izbjegao sastanku. nego na Cetinju. pa zato postaviše princip: Bez sudjelovanja i pregovaranja s knezom nema pacifikacije.da centar itavog ovog gibanja nije me^ju hercegovakim ustašama. Englesku zasiupaše konzul Holmes.S ka d ar zajedno sa Omer i i e i pašom. Iz •dnevnika Prokopije okoriia. da on dogje k njemu u Sutorinu. lje i tužbe. Ova komisija otputovala je u . makar Omei-paša izjavio. da smatra svoja vijeanja provizo rn o zakljuenim (1861). pa ako komisija zatraži. da polože oružje da podnesu svoje žeih amnestirati. .-) Omer-paša gledao je da dogje u dodir ') Viijedno je zbog nekih detalja pogladiti i orovi. p. (Gl. Turska stati na odstup luke Spia. p. -) Vrlo drastian opis ovog pokušaja sastanka Omerpaše i Vukalovia u Koetscheta o. Program lažahu. 1913. 196—201).

zai i i turske reformne komisije. Jovan Baovi. MiaLjubibrati. Pošto se u Nikši moglo prispjeli jedino glasovitim Dugaklancem. šom U i šibozuke oko Gackapod vodstvom hrabroga Dervišbega engia (Dedagesi- m a 1-a g n a). dok vojnici nijesu ve primali davno nikakove plae. Podruja Zubaca. gdje je bilo nt^što vojske topova. Arnauta. Megju tim bašibozucima bilo je oko 20b0 Hercegovaca. koji su direktno stajali pod vodstvom Dejagmim.'). uraunavši ovamo tražio je ukinue dvije godine tobože radila. koja je a još nije mogla pokazati ni najmanjeg uspjeha.— 92 — s drugim ustašama. Sviko opskrbljivanje Nikšia svršavalo se teškim gubicima Turaka i u tom klancu. Pokvareni Derviš-paša bijaše se obogatio. da u takovim desolatnim prilikama turska vojska nije mogla preduzcti energiPive nijesu nije borbe. d. n a S j i i i i Nije ni udo. lspo:edi o ovim bašibozucima Gjurgjevi o. c. a inae j : bilo niegju njima. Banjara ustaše su bili slojoš ni vidjela nijednog nizama bodni gospodari svojih brda. ') „grobištu turske vojske". Sva turska vojska nalazila se u lošem stanju. koji je bio obrasao i i i u ono doba gusiom visokom šumom. Jovan Vasiljevi.000 ljudi. p. bilo je lakoturskoj vojsci praviti silnih neprilika. Peko Pavlovi Žarko Lješevi uz druge manje važne.. b anašala jednj 14.LazarSoica. Isto tako nije postigla nikakova uspjeha ni turska vojska pod Derviš-palomei se dulje vremena s ustašama. Dok je još Omer-paša boravio u Skadru. Oko yodine dana sva se akcija turske vojske sastojala u periodinom opskrbljivanju nikšike Ivrgjave. Stanje turske vojske kod dolaska Omer-pašina ne bijaše svemu je turska vojna sprema izbaš ružiasto. Bogdan Zimonji. Vojvode ustaša bile su uz Vukalovia. Makedonaca t. ali sa slabim uspjehom. Veinom emo ista lica susretati u ustanku hercegovakom godine 1875. 11- .

Istodobno pozvao je na oružje i Bošnjake. Iza toga se Omer-paša povrati u Mostar. 159. koji ste ovdje u konaku lojalni savjetnici. Nešto je borbe bilo i u trebinjskom 1 kotaru. na reorganizaciju vojske. nego naprijed protiv ustaša. 1861. da Crna Gora ne može sui i djelovati ^). sata daleko od Pive kod Muratovia.. . te je tu podigao jednu utvrdu i ostai vio u njoj posadu. bez materijalnih kompenza- Koetschct p. koji po obiaju na putu imao sukoba s ustašama. Proklamacija je u tisue komada bila raširena megju ustašama. ^). u pacitikaciji o. U Mostaru je tom zgodom rekao jednu gorku rije tamošnjim muslimanskim prvacima: Vi begovi i age. viste isisavanjem u korist vaših linih intei resa vašim ponašanjem prema kršanima skrivili ovu nesretnu situaciju. god. pogjoše u Gacku. Žestok sukobsustašama imao je Dedaga l^. nije baš bilo popraeno osobitim uspjesima. ali ja neu više za vas žrtvovati nedužne vas poslati anadolske vojnike.— 93Omer-paša bacio se zimi 1861. Borbe god. ali ostade bez rezultata. Kukavice dat i u u otraga postrijeljati. Vojevanje Omer-paše god. izdao je Serdar-Ekrem proklamaciju na ustaše. Godine 1862. Omer-paša obrati se na Crnu Goru. Pobrinuo se za dobru opskrbu popunio dosadanje znatne gubitke. ali je odande dobio odgovor. gdje se Nikifor ustaša je Dui arhimandrit m anasti ra Duži pridružio V u ka o viu. Unovaeni Bošnjaci njih oko 3000. svršile su se ekspedicijom Dedaginom u Nikši. ali se doskora Hercegovinu prema Bilei raspršiše svaki svojoj kui. Dao im je rok od 20 dana. U septembru je otišao na Pivu. 18ol. U ime sultanovo ih poziva da polože oružje uz neke koncesije opu amnestiju. e. ete bile su raspršene. da ona ne pomaže ustaša.

doživio je osjetljiv poraz.94 — ija za sebe.. gdje je bio glavni tabor. da navijesti Crnoj Gori rat. koji bi se u tom sluaju povukli u Crnu Goru. imao je u svojim rukama otac kneza Nikole. Porta se vještaj. Kada je polovinom maja Derviš-paša pošao Duginimklancem prema Nikšiu. Kad se napokon taj našao. e posvema složila s Omer-pašinim planom ali je samo ekala prikladni momenat.paša muširom komandantom divizije u Hercegovini. U žestokom kreševu rirao je koti. ija je divizija operisala u ravnici Bje lopavliirna. poginuo je brat Derviš-bega engia. koji je velikom samozatajom i oajno vodio borbu protiv pretežitog neprijatelja. Derviš-paša morao je uzmaci. . Vrhovno vodstvo crnogorske vojske. Mirko. imenovan je u maju Derviš. a Omer-paša otpui i tovao je u Albaniju. Iza teških i napornih borba pošlo mu je ipak za rukom prodo Nikšia i polovinom jula sjediniti se sAbdulKezimo m. Omer-paša nije vodio dalje ozbiljne brige o ustaškim hercegovakim krajevima. u kojem razložio. poeše pregovaranja o miru.koji je zamijenio A v d i-p a š u. da ih definitivno pokori. Vojnika okupacija opustošene zemlje ne bi još uvijek znaila pokorenje Hercegovaca. doživivši ponovni poraz na lavni kod Kite. ali je kasnije krenuo drugim putem preko Banjana. i drijeti Svršivši s Crnom Gorom rat. koji bude još iste godine sklopljen. Na je to je Omer-paša poslao porti iz- da ne moi svladatr ustanka bez direktnog napadaja na Crnu Goru. Prema unaprijed ustanovljenom ratnom planu imao je Derviš-paša preko Nikšia spojiti se sa Avdi-pašom (koji je neka Ja bio za Omer-paše divizijonar u Sarajevu). Protiv Derviš-paše ope- velikom vještinom Petar Stevanov Vuknežev tast. s vojskom sastavljenom od Crnogoraca i Hercegovaca. Me lime d-beg. Ustanak može biti svladan samo u Crnoj Gori. niti je išao zatim. Kada su napokon Crnogorci izgubili bitku kod Rijeke.

ali uza zve to. God. nije Omer pL) austrijskim paša više htio da o njem uje. 1863. da je vrijedno opširnije se pozabaviti njegovim namjesnikovanjem. a to je i bio glavni uzrok opem ustanku god. protiv kojega su sada radili Turci. Njegov slavitelj dr. te je o tome dao izkod osmanlijskog konzula u Dubrovniku. gdje je dobio zemlje za uživanje ostao do svoje smrti. itava njegova pojava u pošljednim godinama osmanlijskoga gospodstva u ovim zemljama tako je zanimiva. misli. Luka Vukalovi. : .. g. plau Kada je Vukalovi i i i Mia dine „pošljedni veliki vezir Bosne" Topal Šerif (1860 1869. zv. ostavi Hercegovinu ondje Rusiju. K. sklopio je portin komisar Dževdet eff. u koju valjda nije vjerovao. da mu se amnestija. Dok se stvar na ovaj nain riješila u Hercegovini. god. Prat. a napustili ga nekoji mu drugovi. da je on jedan veliki upravni talenat i rijetka svijetla pojava megju inae veoma žalosnim bosanskim namjesnicima itavog XIX. Luka Vukalovi pokorio se. Omer t. po kojom su ova plemena dobila široku autonomiju. ^). gdje je bio ^). kao i nova ast garantira oblastima u Dubrovniku. pandur-baše.o ga je u Rusiju Ljubi brati. i Zupcima kompromis. natrag u Hercegovinu. Koetschet oito iz line simpatije prema njemu. da ima štogod slinosti izmegju njega i Ljudevita XI. Pivljanima. a odavle opet za ustanka 1875. 28. p. kako to dr. ipak držimo. 1875. ma da nijesmo ni iz daleka uvjereni o tome. još Pavlovi Gragju za ratova 1875—1878.). Beograd 1911. guverner i proveo je u Bosni de- Osim Koetscheta i istoriju ustanka gl. s Banjanima. Osman-paša — Šerif Osman-paša došao je u Bosnu civilni iz Beograda.— 95 — javu. Ovi su gorski kolari imali razmjerno dobar položaj prema onijem u Hercegovini. pretjeruje ponešto u svojim memoarima. vijeka. Ovaj se kasnije povrati u Sibiju. upravljao je Bosnom ve više od dvije go- paša dao mu amnestiju uz tražio. pae intrigirali protiv njega u otputi se u južnu Crnoj Gori.

1 i i i Po itavom svom a ne nasilno terijalno i hoe radu. da od slavnog namjesnik nije u Bosni Svoju karijeru zaeo je Osman-paša kao pomorski asnik. Nije ni udo. ipak nije bio bez stanovite doze turske korupcije. Nastojao je svim silama. Marti je sasvim dobro primjetio. Marti veli još za nj. . a narodu ugodan. onaj iznimni položaj. Zato je u prvom redu i mnoge namještao su dakako izgubili svoj u stari javne službe. da im oduzme onaj nimbus. kako nijesu ništa zaboravili.— 96 — vet godina. kao drugi nijedan. što na oko strogo korektan. koji su uvijek uživali na koji se narod u Bosni bio privikao. Koetschet znade priati o njemu. da se jasno vidjelo. da je taj boravak Osman-paše u Egiptu mnogo uticao na njegov karakter. ast vice-admirala. da je bio dobro verziran u perzijskoj. ah ni ništa nauili. Na . koji mirnim metodom da u svakom pogledu digne ma- kulturno stanje zemlje. arapskoj i turskoj teiaturi i da je sam bio cijenjen kao turski pjesnik. Poslije je nekoliko godina sproveo u Egiptu. a na drugom jednom mjestu „da je bio praktian upravo ženijalan u mnogom pogledu. Husref-beg je živio u doba. On to samo letimice spominje rijeima: »školovan u školi misirskog kedifa Alije". Osmanpaša imao je prema njima osobitu taktiku. kada je carstvo pohitilo da osvoji srednju Evropu! Kada se neki bosanski begovi povratiše iz svoga zatoja nekoliko godina pred Osman pašinitn dolaskom. Njegov rad pada u doba potpune dekadanse osmanlijskoga carstva. držahu se tako. '^dje ga je znameniti Mehmed Alija mnogo cijenio. . mnogo je Osman- paša nalik Husref-begu. Sam je esto Gazi Husref-bega tako dugo sjedio. Od njega se daleko razlikuje poglavito u tome.da je bio dosta prosvijetljen razuman za vladu. što je u Bosnu došao". 1839. nijedan isticao. dostigavši god. Time baštinjeni ugled.

1862. Kod Osman-paša podii biblioje teku (kutubhanu). Pravoslavni imali su malu gimnaziju u Sarajevu. Dakako. ^) .6. Zatim je bio odregjen popis radi novaenja.— 97 — drugoj gjanski stalež je podupirao srednji granastojei stei u njem potporu protiv plemstva. R6skiewicz: Studien tiber Bosnien Wien 1868 p. morao je svatko bez razlike staleža dati svoj posjed legalizirati. kamo prenesao knjige iz knjiga arapskih. U ovaj njegov rad valja uraunali vilajetsku štampariju. Na Bisniku bila je od države osnovana strani živo djevojaka škola begove džamije dao kuršumlije medrese i je za sve konfesije. Ovome nastojanju imala je i služiti obrtna ško 1 a. Bilo je to odre gj eno radi odmjere portza.) Osma Ovaj komisar došao je u Bosnu god. 3 i dalje. provedena je vojnika konskripcija muslimana u vilajetu. Dr. Sarajevo 1912. da se to sve mora uzeti relativno. Vrlo je hvale vrijedno. Tko bi se tomu protivio. U proljeu god. p. Kcetschet: n-p a š a Sarajevo 1909. službeni tjednik »Bosna« i »Gjulšen Šaraj« (»Sarajevski cvjetnik«). U njemu su mali trgovci i obrtnici našli iskrenog zaštitnika. perzijskih i turskih^). a fra Grgo opet svoju školu za katolike. 1865. Dr. 1863. Školstvu i prosvjeti posvetio je uope veliku pažnju. zaprijetilo mu se konfiskacijcm dobara. Truhelka: Gazi Husrefbeg. institut za prouavanje Balkana ima tri štampane knjige irilskim slovima za osnoviie škole u bosanskom viTilajetu (gl.-herc. gdje su se štampale školske knjige-) službeni kalendar (Selname Bosna). p. da ni ostalim konfesijama nije smetao u njihovom prosvjetnom nastojanju. Moramo uvažiti.^) kao i Osman-paša ^) tome gl. U Sarajevu osnovao je kiraetanu. a dobivala su jelo i odijelo (uniforme) badava. 71. Carski sam nabavljao komisar Dževded O eff. Prema koncu god. da smo rijetko imali prilike govokulturnom i prosvjetnom radu bosanskih riti namjesnika. u kojoj su bila siromašna djeca bez razlike konfesija poduavana u raznim zanatima. ") Bos. ruždiju i strunu školu »mektebi hukuk« za obrazovanje inovništva.

Marti nam pripovijeda u svojim »Žapamenjima«. Sazva on priopi im namah. da nije itavo društvo Staro-Turaka. Prema Herkaloviu sklonio je muslimane i time na popuštanje.-) bijaše carskim fermanom u carstvu proveden vilajetski ustav. Koetschet priOsman-paša i Dževdet svim moguim laskanjem obeanjima i napokon uz formalno obeanje. da bosansko-hercegovaki bataljuni nee biti izvan zemlje upotrebljavani. da itavom pošlo za rukom oistiti veliku jatske lijenosti i i Augijevu štalu aziTursku na nove putove. Dakako.« Dr. imama. za obranu ovih zemalja unovaio 6000 muslimana. R6skiewicz veli. i*. da e Godine 1866. Oni moraju služiti 3 godine aktivno a 9 godina u rezervi. da imadu davati mlapoglavice die u nizam. Zasluga je to velikog vezira slavnog F u a d-p a š e. Hercegovina s Novopazarskim sanBosna džakom bijahu udružene u jedno upravno podruje pod imenom vilajeta. koji su bili razdijeljeni u 6 bataljuna. da su sada ve malo drukbilo se ije povijeda. muftija. držali su. da je Dževdet eff. Koetschetovo piipovijedanje je vjerojatnije. Svake daljne godine ima se unovaiti 2000. Za 5000 piastera (lOOO kruna) može se obvezanik otkupiti. zelena duga dolama na ramenima i žute papue. došao u Sarajevo kao pravi hodža: bijeli turban na glavi. dobiti To je muslimanima nadali su Turin« i i po volji: »Ko biva pravi dobrom od njega. što je dao širiti megju njima Srbija provaliti u Bosnu^). glasove. Regularne trupe iznašale bi prema tome iza 10 godina 26 OOO. bi mu bilo sigurno kavanama i t d. Mladi begovi postadoše odmah asnici. hodža i derviša protiv njega radilo u školama. •) U Heikalovia i R6skiewicza godine 1865. da je god. kojemu na elo stoji valipovesti ^) Vorgeschichte der Occupation Bosniens und der Hercegovina. mutevelija. Zagreb 1906 p. Za nj veli jedan njemaki istoriar. džamijama..— 93 — da je najbolje blagošu i lukavošu preBošnjake za tu stvar. skupili 1000 smjestili u dobrovoljaca na trogodišnju službu mislili i i i sarajevsku kasarnu. da su »pravom Turinu. 1864. .

koju su zakupnici nemilosrdno pobirali. valiji je U sporazumu s Dževdet eff. administrativni gedare medžlis«) vilajetsko vijee (»Med ž li si vijee (»I i »Idare medžlis« je bio sastavljen oblasti. Vijee je imalo samo konzuitativni glas. c. pretstavnika raznih konfesijskih opina od šefova od i petorice lanova. On je pojedinim džematima dao pravo. da olakša i pobiranje desetine. nekoliko nužnih Ovako je Osman-paša ustanovio tako barem djelomino s te strane udoureda težnjama za reformama centralne vlade. R6skiewicz o. razilazi se u nekim pojedinostima od Koetscheta. a služila je valiji kao savjet. nastojao je Osman-paša. Okružja se dijele na kaže (na elu su im kajmekami). Ova jala se dva puta u tjednu pod predsjedanjem valije. dok nekolikim opinama (ekspozitura) na elu stoje mudiri. Izborno pravo za generalno vijee imali su oni. i i Najvažniji dio reformi bijaše odbor keb i ili neralno r«). p.— 99 — fata). U generalno vilajetsko vijee slalo je svako okružje po 3 zastupnika (2 muslimana i 1 biralo (3 muslikorporacija sasta- kršanina). 2 kršana i 1 jevrejin). voljio paša. da te institucije budu na korist narodu. On je bio u stvar dobro upuen. i 1) Prema Koetschetu o. c. p. koje je puanstvo mana. 420—421. 7* . koji su plaali 500 pijastera poreza. a uvijek ovisilo. da procijenjenu desetinu sami poberu da je donašaju u državne žitnice. Vilajet je razdijeljen na 7 okružja (mutesarikojima stoje na elu mutesarifi. koje je on osnovao. se generalno vijee raspravljalo o svim poslovima Jednom u godini dana ovo sastajalo u Sarajevu i zemlje. jer je seljak znao iskoristili ovu polakšicu na štetu državne blagajne. 7. Ta je megjutim ustanova potrajala samo godinu dana.i) Porta je uope pokazala najbolje intencije.

— Koetschet dulje 100 — nam pripovijeda. mnogo su mu prigovarali muslimani govorei: „da se to sprema za dolazak Švaba. da napusti i da uvede direktnu zemljarinu. Broda. 9. Bez pitanja ministarstva i bez upotrebe novaca iz državne blagajne kao i bez teh- nikog osoblja. p. Tako se barem donekle poptavili stari grijesi osftianlijske uprave.-^J i — Jednu posebnu kapitolu zaslužuje odnošaj Osman-paše prema Srbima. poeo je Koetschet ^) ^) Zapamenja Herkalovi Ibid. 71. koje su vrijedile u susjednoj Hrvatskoj. On mu je pomagao kod tod posla. Kada je godine Turaka na jed1862. Dok je još bio u Beogradu muhafizom. Radi gradnje cesta od Sarajeva do Bos. p. Osim toga gradila se u njegova doba još i cesta od Sarajeva u Mostar i Gabelu. 17. p. ušljed svagje Srba i noj esmi ^^ došlo do o. koju je i Austrija želila.geografski institut. prevodei mu ustanove. koja se gotovo ništa nije brinula za ceste. Broda. p. bacio se na gradnju ceste od Sarajeva do Bos."-) Zasluga je dalje Osman-paše osnutak poštanskih i telefonskih ureda po Bosni Hercegovini. da su austrijski štopski oficiri (Roskiewicz.^) ministarstvo njegovu osnovu Mnogo je Osman-paša uinio za promet u zemlji gradnjom cesta. 13. Valja da se malo osvrnemo na ovodobne odnošaje u Srbiji.-') Posebno valja spomenuti. a da i ne spominjemo manje važne. mapiranje Bosne za mel) obavili od 1862. zato je u Bosni pomno pazio na svaki i najmanji pokret. c. c. *) . da se Osman-paša vremena ozbiljno bavio planom. Sterneck i Thoe1868. zabacilo. o. desetinu Pomno izragjeni nacrt o toj stvari poslao je ali je Osman- paša u Carigrad. tue i krvi. vojniko. imao je prilike upoznati njihove težnje u samoj Srbiji.

i silno se uznemirio na glasove. e Bilo je to u aprilu god. 101 — beogradsku bombardovati Ovo koja ?e ogorenje po itavoj Srbiji. -') o. Kladovu. a turske posade da ostanu u Beogradu. ') Opširnije u Stanojevi: Istorija srpskoga naroda II. p. napokon morala popustiti. da se Turci isele iz varoši. da se gradovi Soko i Uzice razore. Kod porte je isposlovao uregjL-nje vojnikog kordona duž itave obale Drine. na koju je Turska pristala: porta predati gradove na ali je htjela. Evropske velevlasti je izazvalo i posredovale su u Carigradu izradile. da su Francuska. Akcija je bila tako živa.-) Od ovog asa on je još veu pažnju posveivao Beogradu. razmahao se jaki panclavistiki i veliko-srpski pokret u Srbiji. Austrija Engleska protestirale protiv kneževog spremanja. a napose u Bosni i Hercegovini. Sapcu i Slijedeih godina. odakle se dao preko Zemuna po svojim špijunima tano izvješivati.^) i uvanje knezu Mihajilu. Prema Stanojeviu imao je knez jakih veza s muslimanima u Bosni. 16. Iza toga su Mihajilovi agenti vrlo živo radili po Balkanu u Albaniji i Macedoniji. a knez Mihajilo pokrenuo je iznova pitanje turskih gradova u Srbiji. kada svoju polije Austrija pod Beustom promijenila tiku na Balkanu u korist Srba.. osobito iza god. Sav taj oprez Osman-paše nije baš bio u interesu Turske je porta Osman-paša bezrazložan. rekao je Koetschetu. c. Turska se otimala koliko god je mogla. . 305—308. 1866. poela spremati na rat. Engleski poslanik u Carigradu našao je formulu. Topovi na bedemina Beograda bdiju i nad sigurnošu Bosne.. Smederevu. a znailo je za Srbiju veoma mnogo. da odluila izai sasvim iz beogradske tvrgjave. Ona nije samo da prosto preda svoje gradove Srbiji. 1867.— beogradski paša varoš. izdanje p.

^) Megjutim su planovi Kneza Mihajila. da on spada u agitatore. la Sultan). ali odgojen u Beogradu Kijevu. da je knez Mihajilo dva puta zamolio od sultana administraciju Bosne „u ime i za Njegovo Velianstvo" (au nom et pour S. pjevali srpske nacionalne pjesme po Banjoj Luci i psovali tursku vladu. .). U zadnju godinu Osman-pašina vezirovanja pada afera arhimandrita Vaše Pelagia. i na uitelje je pazio otkuda su i Marti je sam zbog sumnje. njegovom ali smru srpska bili preki- u maju). koje su iz Beograda dolazile. Poslaše ga u Carigrad prognaše u Malu Aziju (1869. c. a dolazili. agitacija u zavjere. veli Marti. da se srpsto „u sav mah" širilo po Bosni i Hercegovini. Od god. Proces protiv njega vodio se u velikom savjetu kod valije. Marti: Zapamenja p. Marti u svojim . On dozvolom sarajevskog mitropolita bogozavod u Banjoj Luci „a poduavao je svoje gjake. a Osman-paša nastojaše „svakom prilikom da srpstvo oepi". p. Pazio je i na školske knjige.102 Poznato je. Prema Crnoj Gori vladali su bolji odnošaji. koji je ideje i : i pao kao žrtva nuti (1868. pao kod Osman-paše u nemilost. Koetschet veli. Uenici njegovi radili su isto. Marti veli Pelagiu govorei o tom procesu „Taj je ovjek tako zanesen bio. a i priprave njegove nijesu ostale Osman-paši tajnom. bome u gimnastici sa štapovima. biva u maevanju to javno pred školom". 43—45.. kuda smjera. pa bi ih konfiscirao. M. da je Pelagi. ispovijedao otvoreno svoje srpske je otvorio s slovski i i i revolucijonarne nakane. rogjeni Bošnjak. poevši bile su posljednje hajduke Koetschet o. življa nacionalna Bosni nije njegovom smru prestala. 1865.Zapamenjima" primjeuje. Time je jasno pokazao. kao da nikakve sile na svijetu ne priznaje". Osman-paša dao ga dovesti zbog toga u ^arajevo. 33. Kasnije je Pelagi još igrao ulogu i u Srbiji.

da po svojim prijateljima u Carigradu izradi. odilazio iz Sarajeva. koji su se barem dali podnašati.^) Kada je u zimi 1868. da teži za neodvisnošu. a na njegovo mjesto postavljen Safvet-paša. koja ga je oklevetala kod sultana kao bivšeg uenika Mehmed Ali-paše. da mu je mnogo škodilo u Carigradu. Poetkom decembra 1869. da oute na sebi njegovu osvetnu ruku. da Osman-paša biti opozvan. Godine 1868. bio je konano skinut. U maju 1869. tako su ga sada sa strahom doekali. da osujete premještenje Osman-pašino. znade. Koetschet bilježi. da su Petraki i Giuseppe Vita Salom sa »punim torbama zlata« otišli u Carigrad. ali radi velike e studeni bio je promet prekinut. a kasnije i vei posjed u blizini Sarajeva. da su i neki bosanski begovi podnijeli protiv njega tužbu u Carigradu. Mnogi je i odviše raznim izjavama odao svoju preveliku radost nad njegovim padom. g. Prije toga nastojao je on svim silama. On javi tu nepriliku u Carigrad. gdje je sagradio svoju ljetnu ^) Gjurgjevi o. da se povrati na svoje prijašnje mjesto. Govorilo se. Ovo se obistinilo u novembru iste godine. c. a da bi njegovi protivnici imali bili priliku. p. poeli su se širiti glasovi. a u pograninom openju zavladaše odnošaji. Pad Osman-paše pripisuju neki vojnikoj stranci u Carigradu. da ostane u Bosni. . a kad se opet vraao izašao je pred njega itav grad. Megjutim njegova ponovna vlast i odviše je kratko trajala. 32. kada je imenovan generalnim guvernerom u Rušuku. pratila ga je do Ilidže ogromna masa svijeta. Kao što su ga s veseljem otpratili iz grada muslimanski begovi i srpski odlinici. ostavio je Osman-paša vrlo nerado Sarajevo. U Brkom se imao ukrcati u iagju.103 ete na hercegovako-crnogorskoj granici neumornom djelatnošu Osman-paše rastjerane. što je kupio imanje Slatinu u Gradaakom kotaru (nekada vlasništvo Husejin kapetana). I zaista mu stigne nalog.

Premetaina u žitomislikom manastiru nije donijela ništa osobitog na javu. Banjanji i Zupci ne pomažu ustanka u Krivošijama. da u sporazumu s austrijskim oblastima pazi na to. Marti je uo od i defterdara mnogo »pašinih ali krivica i gjavoluka. Prema tomu spisu bilo je vrhovno vodstvo te akcije u Bosni povjereno mitropolitu Mihajilu u Beogradu. zatim arhimandrit Leontije Jovan. Na glasu je bio sa svog patrijarhalnog openja s narodom. Doba Osman-paše doba je mira rada u Bosni. Ozbiljniji je bio pokret u Novopazarskom sandžaku. u ljetu 1869. da valije imadu posjeda u svojim provincijama. a da ništa nije valjana ni korisna stvorio. gdje je došlo do krvavih sukoba s regularnim etama kod Bjelopolja. Safvet-paša. Ni njegov najvei hvalitelj Koetschet ne može doduše rei. da je bio u novanim stvarima sasvim ist. te je im skoro nije vjerovao«. Nekako u isto doba izazvala je asentacija nemire i u južnoj Dalmaciji. a Safvet-paši bijaše naloženo. došao je do ove visoke karijere nezasluženom protekcijom. uza sve to on rijetka pojava megju bosanskim valijama. Ovdje mu je stigao od porte spis o slavensko-ruskoj agitaciji po Bosni i Hercegovini. Savremenici hvale ga kao ovjeka religiozno tolerantnoga.104 Porta rezidenciju. Zato je Safvet-paša otišao u Mostar. ovjeka humanoga (n. U Mostaru bijahu glavni emisaii i agitatori žitomisliki iguman Sarafim Perovi. Ustanak se usresredio u Krivošijama. bilo je u Sarajevu nemira radi novaenja. — je taj svoj posjed Dervišodatle »Dedagini konaci< danas . ali u Mostaru po- Ve Radulovi mu *) Otišavši iz Bosne prodao paši zvani engiu »engi (Dedagi) vila«. dok je ruski generalni konzulat u Dubrovniku i vicekonzulat u Mostaru imao u svojim rukama niti agitacije u Hercegovini.^) nije rado gledala. pr. da Sutorina. Nasljednik Osman-paše. uitelj u Moi brat staru. vakufska bolnica njegovo je djelo).

Dok je Osman-paša znao jake i slabe strane muslimanskih odlinika iskoristiti u interesu reforma. . p. 61.— 72. daje tada razvio živu hrvatsku agitaciju. koje su dobili od Osman-paše.-) Sve eše javljaju se u to doba primjeri i i vjerske intolerancije. Kiement Boži. pa Akif Mehmed-paša (1873. -) Herkalovi o. U Sarajevu našli su se takogjer koji je neki važni spisi u Gavre za vremena pobjegao. a odanle u Carigrad. vele. Herkalovi su bili o.— 73.105 vedena premetaina kod Radulovia i brata iznijela je na vidjelo „važne spise s dokazima o mu pri- pravama ustanka". 34. i urevi o. je svega 15 generalnih guvernera imenovano za — Bosnu.). robovali su tamo samo godinu i po krivo stavlja ove dogagjaje u zadnje dan^ Sr. a nijesu došli u Bosnu. a to je još pojaalo mržnju protiv Osmanlija. p.). 19. a da i ne raunamo one.paša (1871. c. putujui po manastirima. Bio je to udan sistem. i Zapamenja p. prognani u grad Tripolis u robiju. Oduzeše im i neke povoljštine. Otpušten otišao je redakciji »Pozora« u Zagreb. bilo je potrajao sve do okupacije. c. 49. koji 1877. (1872. koju su mogli Bošnjaci obavljati. Nazivali su ih ignorantima im nadimak »Bukova glava Bošnjak«. da prognani u Aziju. 51 Afriku na vjeitu dana. njei govi se nasljednici staviše direktno u protivštinu i dadoše prema njima.) Mustafa Asim-paša Ibrahim i Derviš-paša (i874. Fra orgo Osman-paše. 69. p. veli. 1) koji nijesu bili poznati o tome Koetschet o. Perovi i braa Radulovii odvedeni su u Sarajevo. da su Dili Maiti o. zatim Vukovia. radei s njima u rukavicama i s puno obzira. Svaki prijatelje paša doveo je u zemlju svoje rogjake davajui im službe. Mehmed Asim-paša (1871. c p. Heikalovi istie.). c. iji je bio dopisnik (Sr. Od 1869.). nego su na putu bili opozvani.^) Safvet-pašu zamijeniše Akif. odakle su otišli u progonstvo u Fessan.). koji su bili imenovani. dragoman rjemakog konzulata. p. c. jer oni i onako nijesu poznavali jezika.

Bio je veliki siromah. da ga iz grada protjerati. ne možeš da podneseš zvonjenja zvona? A vi. er war ganz und gar unwisserid.) došlo je radi zvonjenja malog zvona Imam begove džamije Hafiz kojeg emo imati da još bolje upoznamo u godini okupacije Bosne. da protestira protiv zvonjenja. drugi. Asim-paša dao je nemilo na vidjelo rivalitet muslimana. Sve je prošlo u najboljem redu. Ve Osman-paša dao ga je eše opominjati i grozio mu se. Kaukdži.— u 106 — doba valije dob? Osman-paše. kad bi ga se Abdullah prilike. dugih ruku i nogu. prije svemu drugom. Koetschet (o. doveo je Akif paši deputaciju. c p. nego li pripadniku duhovnog staleža. izbio je U Me h med Asim-paše izmegju kršana i podnijeti. da izgovori svoj govor. Muslimani nijesu mogli e Mehmed e Hadži Loju stvu je ^') internirati u kasarni zaptija u svoj- imama. da novi toranj srpske mitropolitske crkve u Sarajevu nadvisuje munaru begove džamije.^) Govorilo se po Sarajevu. . -) Hetkalovi pria. Po svojoj vanjštini bio je to ovjek atletskog stasa. pustolov i bundžija. zar ste toliko glupi. da ne znate da bi ovaj lopov ovdje za 50 groša mjeseno sam vukao zvono. pseto. : ) . eff. koje izvrsno karakterišu upravo^ neprijateljski odnošaj valije prema Bošnjacima „Šuti. zar eš me ti uiti kuranu ? Ti. Akif paša mu nije dozvolio. magare. (1873. Na elu agitacije protiv pravoslavnih bijaše u Sarajevu famozni Hadži Lojo. brzo ga je prekinuo rijeima. a naobrazbe gotovo nikakove. gdje je gledao neislamsiu djecu predobiti za islam (o. veli Koetschet. Kaukdži poeo je svoj govor reenicom iz kurana. da muslimanska masa demolirati pravoslavnu crkvu.). c. . Kod posvete pravoslavne crkve morala itava sarajevska garnizona izai u grad. 55.). p 12. veli za nj dr. ZaAkif Mehmed paše ponovno do smutnja u pravoslavnoj crkvi. da je Hadži Lojo bio u svoje vrijeme vjerouitelj u Osmanpašinoj zanatlijskoj školi. a naliio je.

da ih zaštiti. Ti imaš sasvim pravo. Sr. 3) Ibid. da idemo" ^) Akif paša bio je Arnaut i malo mu je bilo do Bosne stalo. valja zabimuslimanima u Bilo je to za stafa s V 0. p. -) Ibid. 83. ove Draganievi kapelanu Izvještaji na generalni sarajevski konzulat govore o izazivanju kršana po muslimanskim feudalcima. c. srpskih trgovaca bilo je pozatvarano. poslat u privezanog u Bassoru !" Kada je deputacija otišla.^) Koetschet o. 73-74. Koetschet veli. 75. Mustafa Asim pusa pošao je lino u Banju Luku. rekao je on. vrijeme je. p. to mi se gubitak ovih provincija : i i neini prevelikom nesreom ca r s t za osmanlijsko 1875. a neki su i pobjegli na austrijsko tlo.-) Kao predigru dogagjaja god. 73). vrata Na polje Ako ujem te na magarcu još jednu nepovoljnu o tebi. . da i se trgovcima dozvoli povratak u i Bosnu (Banja Luka Gradiška) s i valija. Marokanac. p. c. 76.- 107 — ! ! objesilo na vlastita mu. Turske oblasti pripisivale nemire austiijskom konzularnom agentu — Mu Draganiu. 69 Marti o. Grof Andrassy zatražio je. da je mnogo skrivio nemire neki Omer Fesli. a je faktino doskora bio opozvan iz B n ^) e. gdje su upravili molbu na cara. da ovo fanatino smee tako s nama postupa. jer ne osjea više naše ruke. Mnogo (1872. Dr. Vaiija da se skine banjaluki mutesarif. njegova izjava u razgovoru o moZabilježena je Hercegovine. p. gdje je imao žestoki sukob s Draganiem. „A k o je gunosti gubitka Bosne zbilja volja Allahova. i Gjurgjevi o. c. lježiti ozbiljne sukobe kršana banjalukom As im paše su okružju. Bio je on službi mone stranke begova Džinia. okienuo se paša prema Koetschetu i rekao „Sasvim nam je pravo. p.

u kojima se Bosna ovoga doba nalazila. da opravda feudalne iluzije. Ovo kod literacije . Isprazni hvalisavac nije nikako shvaao ope uzbugjenje kršana u Bosni i Hercegovini. imenovan bi bosanskim namjesnikom Ibrahim Derviš paša. 1874. Bio je to ovjek bez ikakvog vojnikog i upravnog dara. da šatre „kaure". za vojsku. Budui da je Deiviš paša bio otprije poznat kao odluan kršana.ili je stekao raznim iznugjivanjem. on je upravo želio. da njihov dominantan položaj u zemlji biti zaštien. za posljedicu i imalo muslimana i e i preostali feudalci podavali su se ispraznim nadama o uspostavi nekadanjeg njihovog privilegovanog položaja. svom bogatsivu. da dogje do ustanka.V. pa ako možemo vjerovati jednom savremeniku. USTANAK U HERCEGOVINI. Ibrahim Derviš paša nije ni njegov dolazak budio je megju tajio svoje nazore muslimanima nove nade. to je ovo imenovanje izrazit neprijatelj i pooštrenje odnošaja izmegju kršana. U teška vremena. U maju god. ali kratkovidnost zahvatila je neke elemente u tolikoj mjeri. da nijesu kod zdravih oiju mogli razaznati situacije. koji se domogao svoga visokog položaja jedino po . Opi položaj u zemlji nije ni izdaleka bio takav. jedva da je mogla porta izaslati u Bosnu nepodesnijeg ovjeka od Derviš paše.

(Beschreibung das Vilajets Eosnien p. Ovaj dogadjaj silno uznemiri Crnogorce i knez Nikola ih je jedva uzdržo. p. krivce. Nevesinja. -) ^) Sr. jer austrijske oblasti nijesu pravile smetnje prijelazu. a osobito su esto uzmicala preko granice u Crnu Goru pravoslavna izaslanstva. p. Fournier o. i Buconji: p. samo Juso Kasnije je ipak poginuo od osvetnike crnogorske ruke^). Fournier Wie wir zu Bosnien kamen. Koetschet šuti o toj stvari. Zaetnik ovoga pokolja bijaše neki Juso a sa svojim društvom. Mostar 1911. koji je nekoliko godina kasnije izjave bosanskih bjegunaca protokolarno zabilježio. On zatraži od porte da kazni krivce i zaista porta dade posmicati izmae smrtnoj kazni. navali na njih masa muslimana i poubijaju jedno 15 od njih. Gabele. Prorokovi: Buna 1874. a knez Nikola se obrati na Austriju i Rusiju za intervenciju.) . u Hercegovini. Zagrebaki vojni zapovjednik Mollinary.) pripovijeda upravo nevjerojatnih stvari o utjerivanju poreza. Turska je radi ovih dogagjaja pojaala svoju vojsku na granicama Crne Gore. 195. Austrija preporuivaše knezu umjerenost i apelovaše na raz- Ustanak u Hercegovini puna i Mu in Muina boritost turske vlade. kojoj nije 1) O tom dogadjaju sr. c. 13. da ne osvete ovo krvavo djelo. slaže se s opisima kapetana Thoemela (Sr.— Godina 1874. Novih detalja i ponešto razlino pripovijedanje donosi: Povijest ustanka u Hercegovini i boj kod Stoca. god. : Kapetan Thoemel Wien 1909. Crna Gora je i onako stajala prema Turskoj u vrlo napetim odnošajima radi krvoprolia u Podgoi ci. Risto T. 62—66. da se nešto sprema. Dr. ustanak god. bijaše 109 — nije planuo iznenada. 14. u Ijubinjskom i stolakom kotaru itavu su spomenutu godinu stajali u živoj svezi s Dalmacijom. 1875.-) Jedan od glavnih uzroka uzbugjenju bijaše nemilosrdno pobiranje desetine po zakupnicima-^) i uope agrarna mizerija. Kada su naime Crnogorci jednom prilikom došli kao obino u trgovakom poslu u taj grad. nalazei ondje potpore zborom i tvorom. Beograd 1902. Seljaci oko Ravna. znakova.

110 državna vlast nikako mogla stati na posjednici zemlje upravo su svojim izazivali otpor. U proljee 1875. Mostara. nalazi se Blato.poorci" za razliku od ostalih kmetova. Od sluajeva. koliko ga je njima po tapijama pripadalo. nekim gornjim krajevima pa se stoga nije mogla na 10 teško potpuno davati. Tako se sastalo do 200 i više seljaka. koji je imao jedan komad zemljišta u Blatu. što nije bilo pod begovskim U e ') Sr. koja im nijesu pripadala posjedu. okolini Nevesinja bili su neki seljaci pohvatani i pozatvarani. 83. p. a neki su pred tim nasiljem pobjegli u planine. Ovakim su nainom i ostali begovi i age prisvojili isušena zemljišta. Kraj sela Višia morali su težaci iskriti begovima Lug. Zakupnici su bez obzira seljako stanje nemilosrdno kupili de- setinu. Smajilaga je onda dijelio isušeno zemljište kome je htio ili koji je od njega tražio. Ovakovi su se težaci zvali . a zaostatak htjedoše kupiti ve u januaru 1875. valja istai osobito jedan. da idu kopati u Blatu jarke. Ispred Donjeg Hrasna u stolakom kotaru. Cjjurgjevi: Memoari sa Balkana p. da rade na carskim putevima. On je slao zaptije. a sami postupanjem Godina 1874. izmegju sela Draeva i Svitave. kraj. koji su nam zabilježeni^). Hercegovine ni desetina bijaše u slabije ponijela. koji karakteriše tadanje agrarne prilike u Hercegovini. da je obragjuje. neka se voda ocjegjuje i ostaje zemlja za oranje. te Nevesmja. U Stocu je bio osobito uvažavan Smajil-aga Šari. . koji popravljati puteve kroz Gabelu. da mu sakupe seljake. a njemu da daje hak. pokazaše se na mnogim mjestima Hercegovine odlune pojave otpora proti nezakonitog postupanja oblasti i protiv zuluma pojedinaca. pa ga zato i iznašamo. buconji o. Smajilaga odvojio bi od sakupljenih težaka 15—20 njih i naredio im. 70—73. a i u Crnu Goru. U Blatu su imali dijelove nekoji begovi i age iz Stoca. a onda su krili i dalje. c.

p. *) Fournier (o..^) a u Kotoru pozdravi ga knez Nikola u prainji svojih rogjaka generala i rtinovia. a Crna Gora e je pomagati. znatno utjecalo na odnosa je ustaša. da je Knez Nikola caru Franji Josi. predvogjene Franjevcima u Vrgorcu i u drugim pograninim mjestima i napokon sveenstvo trebinjske vikarije u Dubrovniku. u kojoj moli cara.) veli. da ne dogju u dodir s carem i kraljem. Slinih sluajeva bilo je i u drugim stranama. pr. da ne spominjemo razne druge pojedinane sluajeve njihove samovolje. došao je u Dalmaciju i car i kralj Franjo Josip I. ali Težaci jer su su to krili im to ne dopade. p. u kojoj je razložio gospodarstveno i materijalno stanje naroda i nabrojio sve nevolje. . da oslobodi Bosnu iz revolucionarnoga kaosa i uzme u zaštitu. Prije nego što je buknuo ustanak u Hercegovini. p.) On Interesantnu vijest zabilježio je Herkalovi (o. koju je predvodio kustos Fra Paško Buconjii tajnik mu fra Augustin Zubac. p. c.iu I. da je neki musliman eff. da Austrija provali u Hercegovinu. predlagao.— tapijama.^) Ma -) Buconji Ibid. u Sarajevu spjevao pjesmu u slavu carevu. usuprot nastojanju turskih oblasti. a težaci ga obragjivali i davali hak. koja je svakim danom bivala vea. 55— i)7. Kustos Buconji proitao je u audijenciji adresu. koje narod trpi. veli. 14. izazivao je upravo otpor u kmetova i jaao mržnju.-) U Dubrovniku pozdravio je vladara i bosanski namjesnik Derviš paša. c. osobito katolikih.^) Ovaki postupak begova i aga. u Imotskom vladar pod kraj aprila primio deputaciju hercegovakih Franjevaca. 111 — sebi. Osim toga pokloniše se vladaru još i deputacije. 74 — 75. c. Hadži Hasan -) ^) 76-79. o. te je njegovo putovanje po Dalmaciji. Tako je n. koje su vodili Franjevci. ipak na nekoliko mjesta pozdraviše vladara austro-ugarske monarhije. iskrena zemljišta prisvojili begovi. Hercegovaki katolici. u neposrednoj blizini Hercegovine.

Ivan Musi otišao je odavle u Ostrogon. c. da pogju u Srbiju. Njegov nemirni temperamenat izbio je na površinu ve u doba. dok je još bio klerikom u manastiru Širokom b r j e g u. ma da su skloniji bili Crnoj Gori nego Austriji. Uz Musia pristadoše pravoslavne vogje Jovan Džombeta Jefto Kalajdži. Francuskom konzulu Moreau-u svigjali su se megju tim klericima osobito Ivan i Bajo Boži. Stojan Kovaevi . da se njihovo stanje ubrzo poboljšati. Petar Radovi . Opširno nam karakteriše linosti ustaša : Buconji o. (Peko). za koju je Musi radio. povrati u Mostar fra Grgo Marti . Peko Pavlovi i brati. ^) •') bila je sva pod uplivom Marti: Zapamenja p. Bogdan Zimonji. Gjuro Krist o. te njegovim i Osman pašinim posredovanjem bijahu poslani na „medicinske nauke* u Carigrad. gdje se kasnije zapopio i postao župnikom u Hercegovini.-) Od pravoslavnih vogja ustaša bijahu najodliniji Lazar Soica. Maksim Mio LjubiBaevi. a ostali biše ve u Konjicu pohvatani i vraeni u manastir. koji su ve došli do Sarajeva.— je 112 — Posjet vladara austro-ugarske monarhije napunio osobito katolike Hercegovce velikim nadama. p. N ikola Putia Lovro Maslac. na Cetinje knezu Nikoli. i) Oko Don Ivana Musia okupiše se doskora i ostale katolike vogje kao Mijo e Mu i Musi Tomaševi. Andrija Rai. Trojica izmegju tih klerika. Gornja Hercegovina Crne Gore. On je sa osam svojih drugova pobjegao iz manastira s nakanom. 64—56. 80—108. Njima se stavi na elo župnik u Ravnom don Ivan sic. . U i i i li ostalom su katolike u neprestanom a i i pravoslavne ustaše sam Musi megjusobnom je i polazio stajale dodiru.

ali se vratiše bez uspjeha. Koetschet p. 6—7. Koetschet Ibid. Sada je Derviš paša poslaa Husejin pašu iKonstant eff. da nastave posao. koji Basa gica. k ustašama. p.— Hercegovine 113 — Polovinom jula god. Wien und -) 3) Leipzig 1905. On ratoboran bio rogjak familije kojoj je pripadao i zakupnik desetine od Nevesinja. 91. Turske oblasti nastojale su pregovaranjima ustaše smiriti i skloniti da polože oružje. Sr. 8 . bio je najvei dio spreman na ustanak. „a okom ih je megju i i govakih Derviš paša. u kojem su prikazali neobino vrijenje u Hercegovini.^) Razumije se. koja nije nikako letzter Ibid. i Husejin kao turski delegati crnogorske komisije za regulaciju granice.^) a osim toga bilo je megju ustašama. Izaslanici vilajetskog vijea odoše ustašama oko Nevesinja i vratiše se bez uspjeha. uplivniji gragjani do Krupe. 1875. Tflrkenzeit. ali na sva uvjeravanja o dobrim namjerama porte. 8. linost Hajdar-begova nikako odgovarala ovako škakljivoj misiji. i Hajdar bega posjednik i engia. p. koji je bio godine 1869. te pošalje oblasti. Derviš paša nastojaše. pozivahu ^) se ustaše i na prošlost. da se ova deputacija vratila bez uspjeha. c. Megjutim su bili u proljee stigli u Sarajevo paša iz Carigrada Konstante ff. i Hajdarbegovih kmetova. o. Mostarski mutesarif zamoli i biskupa Kraljevia. kako veli Buconji. da što dulje zaustavi sastav te komisije i uzalud su se oba lana opširnim izvještajem obratila na portu. Iz Mostara odoše nekoji ih.-) Kada su ostale bezuspješne intervencije hercei muslimana). odlui se u Hercegovinu dva lana vilajetskog vijea P e 1 1 a i : Petraki-a i. Aus Bosniens p. 5. prekinut. bliži Ako je prvi bio za nije je ovakav posao. nijesu htjeli ni uti o pregovaranju s njime. On je i pošao u pratnji nekolicine svojih pouzdanika (bilo je ustaše i pregovarao s njima držanjem svojim bodrio na otpor ". da pogje megju ustaše.

^) ^) Foutnier Sr. U Hercegovini. pr.— 114 — pružala jamstva za bolju budunost. da su ustaše oplijenile tr- govaki karavan kod Bišine blizu Nevesinja da su poubijali nekolicinu muslimana. aiu i u unutrašnjosti zemlje. 89-90. u koliko nije moglo pobjei u susjednu Hrvatsku i Slavoniju. dadanašnji srpski kralj Petar Kar agj orgj e v ^ i i Ljubljananin Miroslav Hubniayer. e U mjesecu augustu bukne ustanak Bosni. p. 7. Tom prilikom izgine mnogo senovca. o. 8) Stanje turske vojske u Bosni i Hercegovini bijaše jadno. p. Kozari.000. Golub Babi . Konstant je na to telegrafisao u Sarajevo Derviš paši. Broj bjegunaca na tlo monarhije iznašao je u prvom mjesecu ustanka 20. Dok su oni još pregovarali. Prosari. a kasnije je narastao na 100. samo u Mostaru jedan bataljun. gdje je ustanak zauzeo najvee dimenzije. Age liše ustaše mnoge ardake begova harati za govi poeše sakupljati ete bašibozuka osvetu kršanska sela. c. ali nije mogao protiv ustaša ništa poslii^ U to se umješa u ove odnošaje i evropska diplomacija. p. a napose Austrija i Rusija.-) poduzimali su prebjezi iz Iz hrvatske granice Bosne pod vodstvom hrvaiskih srpskih vogja provale u Bosnu s manjim odjelima tako n.000. o. stiže vijest. Koetschet o. 1-L . Uzduž Save od i i Rae i do i Ja- Unu do Petrovca Grahova. te Njemaka. a mi smo imali prilike. c. 13. da odluiti su sva dalnja pregovaranja izlišna i da jedino oružje. Težnje austro-ugarske monarhije. da to na ') Ibid. Glavni tabori ustaša bijahu u planinama: Motajici. Majevici. Mostarski brigadir Selim paša odlui sa i pola brdske baterije otii prema tri kumpanije Nevesinju. imala je Tuiska osim slabih posada u nekim utvrdama. da osvoji Bosnu veoma su stare. Petar Uzelac i drugi.^) i eff. pa uz svijeta. GjurgjevJ p. popabeaga. c.

teše grofom Andrassy-em u ovim tokama: princip evropskog mira neka bude održanje turskoga gospodstva u Evropi („status quo"). Pošto je provagjanje reforama prešna stvar. koji je upravo tražio teritorijalne potpore u svom zalegju. austrijskog n u. God. i sa strane Rusi- je priznato pravo. postala je uska pruga Dalmacije veoma nesigurnim posjedom. ti — 9. da porta odredi povjerenstvo. da saslušaju tužbe lajc i da je odvrate od napadaja na turske ete. iral Tegetttioff. pred koje ustaše iznijeti svoje tegobe. od kojeg je Austriji. ') e Opširnije o lome sr. careva njemakog) ojaanoj u (ruskog. Pomirbe- glavni e nu akciju konzula neka potpomognu poslanici kod porte. Ako i ustanak u Hercegovini spada u unutarnja pitanja osmanlijske države. vijeku je maršal u posebnoj spomenici naglasio važnost posjeda t3osne i Hercegovine kao zalegje za Istru a istoga mišljenja bio je nešto kasnije i Dalmaciju. koje je Rusija do ovog vremena smatrala iskljuivo svojom zadaom. u Fourniera o. 115 — U XIX. da se velevlasti poslati svoje udovolji raja. c. Godine 1873. B er 1 i i njemakom potporom.^) stvarima Beu i i Beu njemaki sporazumiše Pivi i U mjesecu augustu 1875. eviopske konzule na lice mjesta. u svjetsku izložbu i tom je prilikom stvoren neki „arrangement".— svom mjestu istaknemo. p. Radetzky i pobjednik kod Visa. 1872. . posjetio je ruski car Aleksandar II. Kada je grofu A n d r a s s y-u uspjelo zbližiti dobivale su težnje Austriju Austrije za proširenjem upliva na Balkanskom poluostrvu konkretnije forme.u kojem Rusija Austrija obrekoše jedna drugoj potpuno povjerenje u orijentalnim sporazumni rad za budunost. došlo je do sastanka triju Njemakoj. adm. i sastadoše se u s ruski poslanici. Iza gubitka Venecije i zapadne obale Jadranskoga mora. da sudjeluje u riješen j u orijentalnog pitanja.

neka im barem ne stavljaju inae morati zapreka u njihovom pothvatu. za Rusiju Jastrebow. (Koetschet c. za Au?triju V a s .116 ipak su se velevlasti odluile na taj korak. za Njemaku Lichtenbsrg. Ako velevlasti ne e. koliko je Turska vlada gazila svako i e i i pravo i obeanje. koji ga je i tužio u Carigradu . da je opozvan. punu obeanja. Osman p. Zagreb 1910. stigle Konzularna komisija u Mostaru držala se još na okupu i vijeala sa Server pašom.-) I bosanski namjesnik Derviš paša odluio se napokon. nego li podnositi toliko ropstvo. da im pomognu. da ode u Hercegovinu. ipak se razabralo potpuno nepovjerenje u svako obeanje vlade o reformama isticalo. da ='') i i e rijeti. a na njegovo mjesto da je imenovan Ah med Hamdi paša. Oni e ') Mandi: Povijest okupacije Bosne Hercegovine 1878. da se dosadanjl ustanci nebi pretvorili u vjerski rat. c. osmanlijski komito je prispio u sar Server paša i izdade proklamaciju u turskom i hrvatskom jeziku.^) Porta pristade na internacionalnu komisiju. s kojim su prve turske ete preko Kleka u Hercegovinu. stvari tadanji divizionar u Sarajevu. koju je talijanski napisao kustos B u c o n j . 9—10. kršani radije umU toj se pretstavci istie. ali mu siiže telegram. p. Konzuli odoše korporativno u tabor ustaša u Lukavac. Hercegovinu dovesti u mirnu koloteinu koja još u augustu stigoše u Mostar evropski konzuli: Za Englesku Holmes. a za Italiju Durando. koji bi štetno djemogao zahvatiti i pogranine krajeve lovati na sigurnost u susjednim državama. (jedini turkofil). kasniji slavni junak od Plevn?). p 10—11.) paša. S Deiviš pašom došao je u sukob radi njegovih prljai '-') '') vih novanih o. 3. Koetschet o. Ovdje joj je bila dostavljena kao i Server paši jedna pretstavka. ali premda ustaše nijesu jasno formulirale svojih zahtjeva. zn Francusku D o z o n. Dakako da ovako- U Mostar va papirnata obeanja ne postigoše ni najneznatnijeg efekta.

Sutorina. u ijim je rukama bila uprava i sudbena vlast. dobile njihovo podruje nije smio i nijedan turski inovnik. nego su još primale i novaca. da se iz uini autonomna država. podanik.^) Ovo su glavne za koju nije bilo u Server paše je prihvati. Kada je planuo ustanak u Hercegovini. Nešto su se teže odluile na ustanak nahije kao: Piva. koje su zaslugom koinisara Dževdet eff. iseliti. Banjani i Zupci. p. o. p. koji su primali iz državne blagajne mjesenu plau od 100 groša. a nipošto turski toke ni te pretstavke.'') Trebinja svijeta Najžeše borbe bile su izmegju Bi lee i oko manastira Duži. c. koji su turske ete zauzele na juriš spalile. ali izgubivši do') Sr. da Sada plane ustanak svom žestinom osobito u južnoj i istonoj Hercegovini. 1 Ruconji o. Kruševica. pohiti on iz Beograda u Hercegovinu. gdje je uživao neku potporu od srpske vlade. ali se kasnije vratio iz Rusije u Beograd. 101. kamo e se i Hercegovine zauzmu kod Turske. najmanje sklonosti. stupiti Na nijedan zaptija nahija birala je koliko sedmica krzmanja odluiše napokon i one (ponajviše pod uplivom kneza Nikole) piikljuiti se ustanku. je Megju pravoslavnim ustašama vodio doba odlunu rije iza u prvo je MioLjubibrati.— zamolili 117 — da koju kršansku državu. ^) ^) groš u Hercegovini 20 helera. Tek iza nevelikih privilegija.-) Poreza nijesu te nahije plaale. Masa kršanskog i i pobjegla je preko granice u Dalmaciju. c. Starješina je tobože još i držao znatan broj pandura. iz Svaka svoje sredine vlastitog starješinu. koja bi sultanu plaala danak. godine 1863. Koetschet 13 — 14 . Na elo države nek se postavi jedan strani Neka Bosne knez. im se prepusti velevlasti kakav kraj. On prvog ustanka u Hercegovini pratio Luku Vukalovia u Rusiju.

paša odlui poslati ete. godine opozvan bi i Reuf HerceKoetschet paša. Pod kraj 1875. Dedaga . c. gcd. Kolona Šeiket paše^ bude napadnuta na putu Šefket paša morao je žrtvokod Mura to vic a-) vati dvije kumpanije dio provijanta samo da može s ostalim dijelom uzmaknuti prema Gacku. zaista doskora Konstant eft. c p '-) Baš na onom mjestu. opi entuzijazam. Sve niti ustanka imao je u svojim rukama ruski konzul Jonin u Dubrovniku. o.— 118 — skora povjerenje Crne Gore. se 1851.^) Vodstvo pravoslavnih ustaša bijaše u rukama L azara Soice i Peke Pavlovia. alt Šefket paša je to ponosno odbio. da sa GOOO vojske obavi ovu misiju. Pavlovi 28. Ova prva znatna pobjeda ustaša nad regularnom turskom voj- e i i skom izazvala je u slavenskih naroda. a civilna o. O 23. poveo iz Goražda na pola izgladnjeli bataljun turskih vojnika pošto je nastala zima. AhmedHamdi . da osbbodi Goražde od opsade ustaša. I Gacko bi mutesariia kršanina. imenovan mutesarifom novog okružja. koji je odmah pohitio u Gacko. koji je tada boravio u Lipniku. povue se sa svojim etama iz Bilee u Trebinje. ponudi mu se. vojevaše na svoju ruku. da s^ muslimanima Gacka preuzeti službu pretstraža. Dedaga Cengi. ali ni to sredstvo nije više moglo umiriti ustaša. Divizijonaru Ševket paši bilo je povjereno. koji su veli- simpatijom pratili borbu ustaša. On je sa sobom poveo i inovnike kršane. gdje hrabro borio sa svojim bašibozucima. Hamdi pašu zamijeni još iste godine R e u f iza toga paša. '') te Server paša. da se Hercegovina razdijeli u dva okružja: Mostar i i i kom Gacko dobit (s e Bileom i Trebinjem). Server paša došao je na ideju.. Diplomacija je ovo vrijeme zaludu sjedila u Mostaru. Ljubibratiu sr. uprava p. jugoistono od Gacka. dobivši naslov paše.

zbivali su se u Hercegovini žestoki okršaji s ustašama. poznata je pod e : i e taj imenom „bekog memoranduma". koji je u januaru 1876. -herceg. da Srbiju i Crnu Goru od sudjelovanja u ustanku i da bi bile takogjer spremne po svojim konzulima i agentima doprinijeti primirenju ustanka. c. da je cesta Carina (na dalm. granici sjeverno od Dubrovnika) T r e b i n j e zapot. 1876. Njemaka i Austrija složile. da obeaju provedbu reforama. te u njoj saopuje. veli nije 1873. 2) Porta je memorandum prihvatila imenovala dva komii sara (za Hercegovinu katolikog Arnauta Vašu eff^. Ova nota. neka ih sada provede. oktobra i 12. Grof Andrassy je megjutim u sporazumu s Rusijom i Njemakom upravio notu Engleskoj. ma da nije posjedovao osobitih sposobnosti. prispio u Hercegovinu. pošto ve od godine odaslan iz Bosne. p. Italiji i Francukoj. decembra) odluila provesti reforme (megju njima i takve. Valijom u Hercegovini postade A 1 p a š a. koja se sastaviti u zemlji od jednakog broja kršana i muslimana. U ostalom valjalo bi da se Europa složi u ovim zahtjevima na portu Potpuna sloboda vjeroispovijesti i jednakost pred zakonom za kršane pobunjenih pokrajina. na koju su pristale i gore pomenute velevlasti. koje su potpisale parišku konvenciju od god. Aiimed Muktar paša. da provedu — ^) Koetschet 1. da je ovo bilo suvišno tražiti osim carine nijedan pijaster ') Fournier p. ali pod nadzorom komisije. otstranjenje zakupa poreza. da su se suzdržati Rusija.— govine bi 119 — Bosne. odijeljena koji je od Zapovjednikom veliki vojske postade hvalisavac. j. . 16—17. Pošto je Turska vlastitim naredbama (2. Dok se ovako diplomacija naprezala. upotieba poreza samo za potrebe zemlje^) radikalno poboljšanje gospodarstvenog stanja seljaštva. 36. Premda je vojniki zapovjednik Muktar paša bio upozoren. koje traže velevlasti). brzo nainio veliku vojniku i karijeru.

U Trebinju je ostalo samo i bataljuna vojske. Ni zapovjednik trebinjske posade Husejin paša nije mario za opomene. a kasnije i na povratku bataljun sa živežom. od ustaša vrli Maksim U Drijeno. brzo uvrstišs svoje pozicije. koji su brojali do 3000 ljudi. Oni su se nalazili u udaljenosti V2 sata od mjesta. kad ustaše napadoše tursku vojsku. c. 27—29. Kada su ispucali svu municiju. c. gdje su ustaše napale trebinjsku posadu i natjerale je u bijeg. nego je oslabio trebinjsku posadu otišao u Bileu. ostavili dva Gluhe u noi je svoju poziciju i sklonili se u a odavle se poginuo onda povratiše u Trebinje. lb. da zaštite prolaz bataljuna. koji su morali naizmjence donašati živež. p. ostadoše Bošnjaci na svom mjestu. Tu i tamo pomalja se Petko Pavlovi.^) Iza ovog dogagjaja postigao je Muktar paša neznatni uspjeh kod Vlastice brda ispod Drijena.— Peko Pavlovi pomo od i 120 — da sjednuta ustašama. Bošnjaci su dobili nalog da zaposjednu brežuljke na obje strane ceste kod Smokve. 0. odbiše kamenjem i sabljama Napokon su 50-torica preostalih pošljedni juriš. . Dva odjela bosanskih vojnika išla su naprijed kao predstraže i stigoše ve do utvrde kod Duži. a ustaše ih potpuno opkoliše. a i 1) O njemu više Koetschet p. nego je 18. Mjesto da su pobjegli u utvrdu Drijeno. 124 momka borilo se preko 56 sati protiv užasne vatre ustaša. da se sprijei dovoz živeža i da imade svoj tabor u šumi te (zapadno od ove ceste) e mu doskora stii Soice iz Pive. Pavlovi 28—29. Muktar paša nije slušao tih opomena. ) Koetschet 0. tom boju Baevi^ jedan od najmlagjih ustaških vojvoda. januara otposlao kao obino jedan bataljun prema Carini. Bio je po materi rogjak Njeguša.-) U februaru nastao je u borbama neki zastoj. On je dakako javio u Carigrad veliku pobjedu i skoro ugušenje ustanka. Maksima Baevia iz Banjana Luke Petkovia iz Zubaca.

zarobljenik bio je u Zadru ga je slavljem. On i potporu Crne Gore ruskog konzula u Dubrov- niku. a netrebaju položiti oružja. da se reforme provedu. za tim da im Turska pogradi iznova njihove kue i crkve. Srbija i Crna Gora. Oni su u memorandumu na grofa Andrassy-a megju inim tražili treinu zemlje u potpuno vlasništvo. da im dade živeža za godinu dana i nabavi orugje za obragjivanje zemlje. Rodi je proponirao ustašama ono. p. koje e o. ni 40 -4t. da im susjedne slavenske države.) Gjurgjevi to da 96. 119 i — 108—109. -) Na puta kroz Dalmaciju kao p. Pušten kasnije na slobodu. Klai. dok ne stupe na snagu obeane reforme. Jednom prilikom. Narodni poglavari neka s oblastima zajedno raspravljaju o provagjanju reforama. svakom veem gradu doekivan sa pozdnvio Dr. u kojima ostaju turske posade. . c. kad je prešao na austrijsko zemljište. bio je u blizini na zapovijed austrijskih vlasti uhvaen odveden u Linac. 117. Foumier p. c. u kojoj se tada Turska nalazila. radio u korist Obrenovia Gori Austriji. c. ali s time ustaše ne bijahu zadovoljne. koji paziti.^) To su dakako bili zahtjevi Rodiem i 1 i i e e diktirani vrlo lošom situacijom. Buconji p. a (?).-) naelnik nekoga mjesta u U aprilu došlo je do sastanka vogja ustaša s hercegodalmatinskim namjesnikom vakim valijom A p a š o m. U 38. što je grof Andrassy u svom memorandumu istaknuo. na svoju ruku poduzimao akciju i uznemirivao turske oblasti po Hercegovini. Koetschet (o. postaviti po jednog agenta.— Buconji spominje i 121 — borbe neke manje svršio je don je Ive kao izgu- Mušica^) U martu ustaški vogja bivši Mio svoju karijeru Ljubibrati. da je nije bilo milo ni Mio Crnoj p.) znade. Austrijska ruska vlada u 6 mjesta. 17. Ustaše se uza to nadahu. Kršani ne tiebaju tii godine plaati nikakva poreza. (Sr. i imotskog umro je u Srbiji kao pirotskom okrugu. p. Vrijedno je pogledati ^) Buconji 1. l'2l.

proi istorijskim Duginim-klancem i iza teških gubitaka opskrbiti ovu tvrgjavu hranom.u se traži za ustaše dvomjeseno primirje. morao je Muktar paša iza dvodnevne ljute borbe sa svim etama koje su mu stajale na raspolaganju. Novi sultan proglasi svim podanicima Bosne i Hercegovine opu amnestiju M ^) -) Koetschet p. Sav Balkan nalazio se u stanju velike uzrujanosti i napokon ustanka.^) Prvih dana mjeseca maja planu ustanak i u . Ovaj memorandum je pooštreno izdanje Andrassy-eve decembarske note. Fouinier p. U njem. u Solunu poginuše njemaki i francuski konzul od luke fanatine svjetine. da im se u to doba dade gragjevni materijal i živež. U Carigradu digoše se sof te i izazvaše silne demonstracije. da se može opskrbiti hranom turska posada u izolovanom Nikšiu. što ih tamo poiniše bašibozuci. koji su spomenute tri velevlasti preporuile Gorakova memorandum ostalima na prihvat. Pod predsjedanjem i izragjen je berlinski (12. te da im se ostavi oružje kao i muslimanima. Nad provedbom ovih zahtjeva imadu bditi konzuli signatarnih vlasti. Pošto se u Dubrovniku uzalud vodili pregovori o primirju. 18. da bi time bila uništena samostalnost Turske. Zastupnici Austro-Ugarske.— 122 — su se u to doba. Turska vojska neka se ogranii samo na pojedine garnizone. maj 1876. .Bugarskoj radi zloinakih grozota. maja 1876. U tim borbama pomagali su ustaše obilato i Crnogorci.). 49-50. pošto je Abdul Aziz bio baš u to doba otsranjen s prijestolja (30. Njemake i Rusije sastadoše se nakon tih dogagjaja u Berlinu na vijeanje. a na nj postavljen u r a t V. Memorandum prihvatiše sve velevlasti osim Engleske. poele sve življe pripravljati na akciju protiv Turske priskoiti u pomo. koja je izjavila.).-) Megjutim je predaja memoranduma odgogjena.

u kojoj je sveano izjavio. kamo je stigao Grahova sam knez Nikola s nakanom. M da Srbija prema svojoj spremi i internacionalnom položaju ne bi mogla uspješno voditi rata. ako Turska prepusti upravu Bosne Srbiji uz izvjesno plaanje haraa. ^) i i da katoliko stanovništvo u sluaju. a bekomu se kabinetu ova akcija uinila preuranjena. jer je bio uvjeren U to se naime doba mnijenje u Srbiji. da Srbija i Crna koji je i I a n. želi da padne pod Austriju. Pošto je Austrougaiski komisar radio u zajednici s biskupom Kraljeviem. Duša srpskog ministarstva. izjavio je da se rat jedino u tom sluaju odgoditi. General B j e j n u ali je još istoga dana na veer bio od 1 bataljuna redovite turske vojske od domaih muslimana potuen prisiljen na povratak preko Drine. Ahmed Muktar paša u misli. ustaše to odbiše. te pohiti sa 17 bataljuna preko Nevesinja na Fou. da sultan ne moi održati ove zemlje. da Crnogorci nastojati. a Hercegovina crnogorskoj upravi. zae Srbija navali na 2. Slabo je prošla ona srpska vojska.^) Pošto nije na taj ultimatum stigao odgovor. U Gacku Nei i e Alimpi i i 1 i i i i i i e i traživši za sebe fra Kada su Srbija Crna Gora izdale proklamaciju. zaBosnu Hercegovinu. ako pokore vlasti. Gora pomognu ustašama. c. morao je pod pritiskom javnoga mnijenja popustiti. u kojem ova dva vladara traže. jula ratovanje. Knez bio u poetku odluno protiv rata. štampati izjnvu. dao je biskup u Mostaru Angjeo Kraljevi. ali bijaše ve ustalasalo javno koje je tražilo. morao je Vasi seliti iz Mostara na svoje mjesto u Skadar e Vasi (Koetschct o. te u zajednici s Crnom Gorom preda posljednjih dana juna porti ultimatum. p. odlui to sjedinjenje sprijeiti. da preko Nevesinja Stoca prodre prema Mostaru. da se Bosna predade srpskoj. koja je pod generalom Z a c h o m prodrla u novopazarski sandžak.— i 123 — se šestnedjeljno primirje.) . B4— 65. kako bi se što prije sjedinili sa Srbima. R s t . Crnogorske ete skupljahu se izmegju Banjana.

te se u drugoj polovini juna povratio glavnoj crnogorskoj vojsci. ali sigurniji put preko Sarajeva u Mostar.— vesinju 124 — Nikola ustaša i ostadoše samo male posade. Kad je Muktar paši osim toga stigao Nevesinje^ nalOfi iz Carigrada. i toj 130 134.000 Crnogoraca hercegovakih zauzme gotovo bez olpora Gacko i bileu pod N e V e s n j e. r rata sa strane Crne Gore i knez Nikola (nekako polovinom juna) poslao Peka Pavlovia prema Kleku. da se povrati u Gacko. opis u Buconjia p. Udala se za H a s a n-b ega engia od sultana i iz Zagorja. 124—129.-) Dok je knez Nikola boravio kod N e v e s n j a» poslao je Ali paša Muktar paši u depešu. ali bez uspjeha.^) On je još napao i Ljubinje. bijaše i i i aj nie i ) Opširni lijepi p. ali kad i i i padne m a i 1- kušalo jurišem zauzeti Nevesinje. da zaštiti Mostar odabere Muktar paša dulji. Vanredno smiono poniješe se u Paborbi muslimanl<c Šeiifa hanuma -) Ibidem — Mataradžia šariT Hadžia. te da tako sprijei Crnogorcima povratak. Šerifa dobila je kasnije nišan 50 kruna mjeseno. da Austrija ne trpi'i prodiranje kneževo u dolinu Neretve. kad su išle po vodu na jedno vrelo postigao znatne uspjehe protiv Turaka. Crnogorska popali opustoši nevesinjsku okolinu. Knez na elu 14. prije toga znalo se da je Thoemmel imao od svoje vlade slijedeu instrukciju kakogod vojska je poje krvavih e Ve : oružje odluilo. imajui V/^ bataljun vojnika. Peko Pavlovi je iz busije napao u Vranjevu selu kod Kleka turske ete. U taboru kod Ne ve sin ja bio je crnogorski knez Nikola upozoren od austro-ugarskoga zastupnika u Crnoj Gori. a ne na Gacko. potpukovnika Thoemmela. Oito mu nije Prije navještenja Srbije. U Nevesinju zapovjedaše I s a ga. bila glava odbijena od hrabre posade. . Austrija pridržaje sebi pravo ektifikacije rezultata borbe. da ga zauzme da tako suzbije eventualni dolazak turske vojirke s morske strane.

iza jednodnevnog odmora u Mostaru ode on s ovako izmorenim etama prema Nevesinju. a Muktar paša poeo je ve sanjati o tome. Od Nevesinja pogje on prema Bilei samo da se što prije prikui Crnoj Gori. Gjurgjevi. Gjurgjevi p. 137. pripovijeda dalnjim dogagjajima slijedee. Knez Nikola pomno je pratio kretanje turske vojske i zaustavio se pod Planom sjeverozapadno od Bilee. da je tu skupljena sva crnogorska vojska. ^) I ovaj neznatni uspjeh. ovog boja Koetschet Buconji p. da poslije austrijskoga veta nema nade dalnjem napretku. Kad je turska vojska zamakla za Planu. da se zametne boj. koji se nalazio u glavnom stanu kneza Nikole. pogje i knez sa svojom vojskom dalje i stade kod Vrbice. gdje je Crnogorcima bilo najpovoljnije kako e : Vui za bitku. a Peko Pavlovi dobije zadau. On je onako bio samo u rijeima velik. zv. do. 59—60. Knez Nikola povukao se u najboljem redu na Korita. da Turke domami iz Bilee u t. i Radoviem provaliti u Crnu Goru i spaliti Cetinje. prevaljujui dnevice do 40 km. te se došulja do Bilee i stade pucati na gradske kue i turski tabor.— prijalo. te Muktar paša naredi. da su se Crnogorci poeli polako povlaiti. prikazao je Muktar paša kao sjajnu i veliku pobjedu u Carigradu. Crnogorci u veoma dobrim pozicijama zametnuše borbu. On je uzeo 400 ljudi i silesiju trubljaa. a Turci ih stadoše proganjati. Radi velikog broja trubljaa mislili su Turci. Crnogorci Peke Pavlovia stadoše uzmicati. kad je Ali paša ve saznao. Na putu u Nevesinje naigju Muktar pašine predstraže ustaša pod Stankom na jedno 2000 Crnogoraca (kod Bišine nad Blagaj em). p. idui za njima prema 1) Detalji i 110—111. Po užasnoj vruini morale su njegove ete preko Sarajeva u Mostar. . i 125 — da bude eventualno prisiljen na borbu s Crnogorcima. Knez Nikola je naime vidio. ali se ipak moradoše povui pred pretežnijom silom. Muktar paša nalazio se ve u Bileu.

jula 1876). i car Aleksandar i IL e dvorcu Reichstadtu i ovdje bude odlueno slijedee: Ako budu Srbija Crna Gora od Turske svladane. 14U. 138 — c. Odavle je htio svaliti svu krivicu radi poraza na Selim pašu jer je obojicu držao za mrtve. koji su mogli zauzeti bez osocitih poteškoa. da su samo ustrajali. Od Turaka ostade na bojištu 2500 megju njima idivizionar Selim paša zapovjednik glavnog stožera Šukri-beg. 8. a Crnogorci ih proganjahu sve do grada. Muktar paša pobježe najprije u Bileu. Još u poetku srpsko-crnogorsko. nijesu Turci imali dosta municije. a onda se povukao u svoja Brda. i Vujem Osman i Osman i car Franjo Josip u 1. Doskora se prešlo na dijeljenje mejdana handžarima. Sve ostalo od Bosne Hercegovine pripast Austriji. p. a Rusija moi slobodno proširiti svoju granicu u Besa- eškom e em e i e ^) Buconji Gjurgjevi o. Koetschet p. Pošto je ve turska glavna municija bila otpremljena prema crnogorskoj granici. ni njihov odnošaj prema Turskoj ni u promijeniti.turskog rata sporazumijele su se Rusija Austrija o nainu svoga raana Balkanu. a Crna Gora se poveati popraninim dijelovima Hercegovine. Turci poeše bježati prema Bilei.126 dolu ni ne slutei. U protivnom sluaju dobit Srbija nekoje bosanske distrikte na Drini. Osim toga pade u sužanjstvo 300 vojnika. a'i ga ni ovaj put nije pralila srea. koja se ovamo spustila iz Vrbice. jula sastadoše se naime mrtvih.^) Knez Nikola zadržao se još neko vrijeme na Gatakom polju. Muktar paša je krajem augusta htjeo kod Klobuka navaliti na Crnu Goru. a ne osjeajui se ni ovgje sigurnim ode u Trebinje. 60— 63> . p. da je tu u zasjedi sva crnogorska vojska. ne smije se njihov posjed. Osman paša opravdavao se sa Cetinja i bacao opet svu krivnju na Muktar pašu. a od odlinih viših asnika: paša (26. 112—130.

posredova Rusija u Carigradu^ da se Srbiji dade ve prije zatraženo primirje. Zato je i Austrija odmati zatvorila luku K e k za turski dovoz. orijentalnog pitanja.eprestano pregovori o daljnjem postupanju na Balkanu. Valja još istai. Sa Srbijom sklopila je porta 28. U dugim pitanjima je porta odbila sve zahtjeve velevlasti (za Bosnu se tražila nova organizacija sa kršanskim guvernerom. ali sa Crnom Gorom.) zatražila. Rusija je takogjer spremna. dok na ratištu ne dogje do važnije odluke. Pozitivni rezultat vijeanja bijaše taj. da su zakljuile ostati neutralnima. Kada su sprekrajem oktobra zauzeli Turci Aleksinac mali se na Beograd. Rusija je u „londonskoj konferenciji" (3. koje nas na ovom mjestu zanimaju. koja je poela ondje vijeati oko po- lovine decembra 1876. da pregovara o razoružanju s Turskom. Osim ovih toaka. februara mir na osnovu „statusquo-a".127 se vlasti prema prema azijskoj strani. januara razišla se konferencija bez rezultata. januara 1877. 20. koja je stavljala velike zahtjeve nije došlo do mira.^) vojevahu s malo sree protiv Turaka Srbi usprkos velikog broja ruskih dobrovoljaca. da pone provagjati reforme i da se razoruži. koji su esto nosili karekter nepovjerenja jedne države prema drugoj. zv. 20-23. 1877. da Turska pristane na mir i s Crnom Gorom. 1. izabranim pod uplivom velevlasti). Engleska je napokon predložila konferenciju zastupnika velevlasti u Carigradu. Izmegju Austrije r. da je primirje sa Srbijom i Crnom Gorom bilo produljeno do marta 1877. ali tek onda. i rabiji e i i 1 i novembra dobila je Srbija zatraženo i ptin irje od Rusije vodili su se dva mjeseca. sporazumjele su se Rusija Austrija u svim drugim tokama t. . Vijeanja su trajala sve do 20. ') marta O sanstanku u Reichstadtu opširnije eovori Fouiniet p. . Obje dalnjem razvitku dogagjaja sporazumjeti o svim mogunostima.

a Rusija opet na biju. da u sluaju rata izmegju Rusije i Turske ostati neutralna pae i Rusiju diplomatski podupirati. ara e e dozvoliti ruskim komisarima kupovati sve što je za vojsku potrebno.) Austrija je ovdje obeala Rusiji. Rusija je napredovala. Crnu Goru. Srbija i e imade Austrija pravo da i jom. ne zanimaju vas u poetku brzo paša. SrCrnu Goru. 23—47. jer su se pregovori o miru razbili. Crna Gora mogu operisati sa svojim etama s Rusiizvan ovoga teritorija. Ova konvencija ali popunjena je 18. radije ratovati.— 128 - kada bude s Cinom Gorom sklopljen perfektan mir i leforme na Balkanu provedene. Iza pada i aprila 1877. Austrija Austrije. Valja uvažiti. i) Detalji ovog na ovom mjestu. Turska izjavljuje. Tri dana iza toga dobio je knez Nikola obavijest.. a o podruju i Gore (Novopazarski sandžak) zakljuen j e ka sn i ji U Rusije aprilu u m. odgovor Turske na zahtjev Londonu. Bosnu i Hercegovinu. Austrija ne svoj vojniki rajon proširiti na Rumunjsku. da Turskoj navijesti rat. Samo istodobno je sauvati mir. Rusija je sada moiala povui konzekvencije i n a v i jest iti provesti reforme. marta u Beu. Sredstva i vrijeme za voji niku okupaciju Bosne Hercegovine bira. Tek u decembru zaustavio slavni padne ova tvrgjava u ruske ruke. dok je nije kod Plevna Osman izmegju ^) Opširno o pregovaranju novini podacima u Fourniera p. dae a z u stiže ali spor bez tugje intervencije i da pristati na ruske zahtjeve. Rusije i Austrije s . Bugarsku Srbiju. koji razoružanje može ponizuju. da su svi energini zahtjevi Ruposlije konvencije izmegju Rusije i sije uslijedili sklopljene u Budimpešti (lb. a sada je Rusija Srbiju pozvala. e nego Turskoj rata rat (24. da se primirje s njime ne može više produljiti. Ekspanzivno Hercegopodruje Austrije proteže se na Bosnu izmegju Srbije i Crne vinu. janu1877.

Dugotrajna pregovaranja izmegju velevlasti svršiše odlukom. pade u ruke Crnogoraca posvema izolovani N i k š i . u kome su bili utvrgjeni uslovi mira. Njemaku i Austriju. 46—92) veli.— Plevna 129 — G u r k o brzo napredovaše ruski general prešavši Balkan i zauzevši Jedrene. c. Sanstefanski a naroito e ^) SI. ^) Kad su Crnogorci opsjedali Nikši. Ovdje je sklopglavni ljeno primirje.^) Ni Srbija nije bila zadovoljna radi zakljuenog stvaranja velike Bugarske. bijaše nešto osobnim ravnanjem namjesnika S. 47). koja modifikaciji sanstefanskog ugovora. da se sazove vijeati o konferencija evropskih velevlasti. da Rusija nije mislila iskljuiti Austriju i Njemaku od ueša kod sklapanja Sanstefanskog mira i da nije krila od svojih saveznika uslove mira (sr. Jovanovi u raspravi: Graf Julije Andrassy (L. knjiga 296 p. Turska je uz diuge teške uvjete pristala u t ugo vo ru na au t o n o i j u B o sn e i ve om m Hercegovine. da Austriju predobije za poseban sporazum. 2) Slanojevi: Istorija srpskog naioda p. prisiljen na predaju ušljed gladi i jer mu Crnogorci oduzeše vodu. 312. p. koji je Rusija diktovala. ali grof Andrassy ne pristade nato. 69-70. piobudio ratoborni duh. te je srpsko javno mnijenje bilo veoma razoarano sanstefanskim ugovorom. ugovor uzrujao je neke veleEnglesku. p. M.) . 1877. a ovo je dovelo do Sanstefanskog ugovora. Koetschet. a porta samo potpisala. Rusija je kušala.-) Grof Andrassj stade raditi. kako ironino veli Dr. Pod paše. 13. juna zaeo je napokon kongres svoj rad pod predsjedanjem njemakoga kancelara Bismarcka. Ova potonja bila je upravo izigrana od ruske diplomacije. Sarajlije nastaviše uza sve to svoj put do N e v e s i n j a.^) vlasti. ali ve za tri sedmice povratiše se preko brda i dolina svojim kuama (Koetschet i unovaeno Ve o. Izvodi Jovanovievi ine mi se odviše nategnuti. Mashar Sarajlija izvježbano i poslano u Hercegovinu. u Sarajevu se. U drugoj polovini god. da se u Berlinu sastane kongres. u Mostaru pofcvadiše se vogje megju sobom.

da nema para. a nijedan od namjesnika nije imao dovoljno energije.). Oni su onako dolazili u ovu zemlju u nadi.) u Turskoj. (1878. OKUPACIJA BOSNE A. Kod blagajne im se odgovaralo. 1873. koji su im isplatili 507o od plae. svoje rogjake prijatelje.VI. Poznati H a d ž L o j o brat mu stvoriše razbojnike bande. da njihov boravak ovdje ne i e biti od duljeg što je i trajanja. da štogod poduzme. c. decembra 1876. . što bi povratilo ugled vladi. Za to su svoj nastojali više mogue iskorisiiti položaj za sebe. Oni su lihvarima jevrejima davali svoje namire. god. a ostalo je valija dijelio s njima. Iza Ibrahim Derviš paše izmijenilo se u kratko vrijeme nekoliko namjesnika u Bosni do posljednjega Mashar paše pao autoritet (april 1877. od kojih nije nitko bio siguran pae ni u Sarajevu i okolini. što se nitko od muslimana i i Ve ') Herkalovi o. p. Proklamacija ustava (31. nije u Bosni našla nikakva odziva. ^) Nesigurnost u zemlji bivala je svakim danom vea. I HERCEGOVINE. U zemlji je duboka državne vlasti. Vidi se to najbolje po tome. 66. nijesu inovnici mogli dobiti plae.) BOSNA NEPOSREDNO PRED OKUPACIJOM.

da su bile veoma este dezercije. nego na naprimio je taj posao jevrejin J a v e r ef f. paša. pšenice za vojsku. Neuspjeh Turske u ratu s Rusijom znaio je gubitak i ono malo prestiža. Razmjerno je Bosna piema ostalim krajevima turskoga carstva još najmanje bila borili i evropske U ^) On je još u novembru 1876. Apel porte našao je ušljed toga slabi odziv. 9* . rezerva je stajala duž azijske granice. Pošto nije iz Carigrada primao instrukcija za svoje držanje. a bogatiji i po 20 pijastra. što su ga osmanlijske vlasti imale u zemlji. Od državnih službenika utjerivao se ratni porez u novcu uzimalo se 10% od njihove plae. pr. on je igrao više ulogu posmatraa dogagjaja. ostavio Hercegovinu. U vrijeme rusko-iurskoga rata kolale su u Bosni osobho poslije san-slefanskog ugovora najrazliitije glasine o buduem nainu vladanja. Istina je. a niti je osjeao kakove simpatije za nju. godine pod oružje premda je ve u to doba stajalo pod oružjem oko 52 bataljuna. da su Bošnjaci i ovaj posljednji put mnogo doprinijeli u obranu carstva. Na svim bojištima hrabro su se i kršana nije govor vaiije : Mashar njihovi bataljuni. 1878. ali uza sve to nije više bilo prema pretstavnicima centralne vlade u Bosni nikakva štovanja. Vojska je bila slabo plaana i opskrbljivana tako. posljednji osmanlijski namjesnik Bosne. Teške su ratne kontribucije tištite narod. nego li aktivnog faktora. kojemu je bio dodijeljen kao civilni adlatus Konstantin paša. B a r u eh. U poetku 1877.^) bijaše pravo carigradsko dijete. Veleposjednici morali su davati u naravi n. Kršani su plaali po 10 pijastra (oko 2 K). proljeu god.131 htio primiti mandata. koji nije nimalo poznavao zemlje. pozvala je porta sav muslimanski narod od 15—70. Isio su tako morale i opine plaati ratni porez u novcu. nalazila se Turska u stanju najvee bijede.

Seoski je svijet bio u obiajnom svom apalinom miru. stavljena ali doskora se ipak proulo. napose u Sarajevu. koja je Bosni bila stavljena u izgled. nemirni fanatik. nije imala ni izdaleka biti oiiaka. kako bi to njima bilo prijalo. Megju agitatorima se na prvom mjestu isticaše imam begove džamije Hatiz Abdullah eff. Specijalno u Sarajevu bijaše veliki broj nezadovoljnika s osmanlijskom upravom. Od ostalih vogja agitatora . seljaci su u itavoj zemlji obragjivali svoja polja. koji su željno ekali zgodu. Osmanlijska je vlada dugo šutila o dogovaranju u San Stefanu. nagjoše nezadovoljnici povod. Osim istone Hercegovine suhe granice prema Hrvatskoj. Pošto je stanje vojske u Bosni bilo veoma jadno i vojnici nijesu primali ve odavna nikakove plae. Osmanlijska vlada inila im se odviše evropska i oni su samo pod silu prignuli pred njom svoje glave. Uza nj pristajahu niži i slojevi sarajevskog stanovništva. da se ispune njihove siarc aspiracije o neodvisnosti Bosne od osmanlijske vlade. ali zato je to više brujalo u gradovima. Neki muslimani poeli su ve sanjariti. i i u poetku maja (1878. koje su njemu bile i ma najpovoljnije. a uza to vanredno manjkavu opskrbu. da javno istupe pioiiv osmanlijske vlade. kako je evo nadošlo vrijeme. da autonomija. da je Bosni u izgled autonomna vlada. da svojem osjeanju mišljenju dadu javno izražaja. zamišljajui sebi Bosnu autonomnom u starom feudalnom duhu prije Omer-pašinih vremena. da se svake veeri poslije obavljenog klanjanja u raznim dijelovima gra ia drže sastanci. Me^jutim ništa se nije pravo o tome znalo i svatko se prepuštao kombinacijama. Kaugdži.) saznala je policija. u kojima je osobitu ulogu igrala ulema i hodže. koji se ve u doba Osman-pašino isticao kao veliki protivnik kršana i zato dolazio u Ve sukob s konakom. koje je uništio ustanka. Dakako.132 taknuta tom opom mizerijom.

glava koterije. i inteligentan ovjek. Baš u to doba bijaše on naelnik Sarajeva. da osmanlijska vlada nije više kadra odbiti od Bosne mrske evropske kaure. Kad je megjutim stigao telegram o mandatu . to ona mora kao nekada sve ove tvrdoglavce bez milosti milosrgja prognati u Anadoliju. koji se do ovog doba nije isticao ni u kakvim nemirima. da je lekao jednom prilikom. Koetschet o.Ja ma- kov . p. p. c. bila je napokon 2.omatrajui velike skupine Sarajlija. Porta je nerado gledala domae ljude u višim službama. da je preko mjere bio astoljubiv. da je njegova antipatija prema Bošnjacima. Ovog Mashar namjesnika smo ve naprijed u kratko karakterizovali.bekundste er aucli keine Freude daran" (o. i mudeiis. za nj on držao za spas ovili zemalja ulaz austrijsl^e vojske. 118. a uza to da je vazda imao na umu i interese svoje koterije. ali sada ušao u pokret sa svom energijom.^) Adresa nezadovoljnika. šejh i U Fa d i i konaku i je imao jaki upliv Mustafa beg p a š . dok su izlazile iz careve džamije: Ako naša vlada uope moi zadržati Bosnu. a težio je i za mutesarifatom s rangom paše. vatren govornik. Za njega valja još lei. koja je sanjala o uspostavi davno propale staro-bosanske feudalne epohe. c. osobito Sarajlijama. R'o je to naitan. Koetschet veli za nj. i odlinijih muslimana pripadao je vogjama beg Kapetanovi L j u b u š a k. te j tako lako Mashar paša mogao sprijeiti njegovo imenovanje. januara predana sa silnim potpisima valiji paši.— isticahu se još: 133 — eff. p 75—76. oduševljeni fanatik. da nije imao line svoje interese Od i Mehmed — ništa zajednikoga i masom fanatizovanom sarajevskom s da se još za vremena povukao s površine. za godinu dana njegovog s užbovanja toliko narasla. Muhamed H a dž i. jer s njima e i ') Sr. o kojoj se dulje po aršiji govorilo. je osvjedoen. On se tek nedavno vratio iz progonstva iz Carigrada. a sada nam valja još primjetit'. Herkalovi veli.) da je .

Mashar paša primio je bila direktno je izaslanstvo i adresu. a ova ih nije zaštitila ni u njihovim životnim interesima.^) odviše jasno karakterišu ove rijei odnošaj izmegju Bošnjaka i turskih oblasti. u koje M je bilo govora o Bosni. Grof Andrassy je u ime austro-ugarske monarhije u svom ekspozeju Mashar paša sazvao oblasti i nike druge ' i i e i i 1) Koetschet o. adresi crtaju se materijalne patnje muslimanskog stanovništva. koja naperena protiv inovništva. da ispita iznesene zahtjeve tužbe da stavi predloge. . Mustafa Fadilpaši bude iazabran za predsjednika toga odbora. Crna Gora dobila je osim teritorija na istoku i jugoistoku svog dosadašnjeg podruja nahije hercegovake: Nikši. te se nego što je to bilo za nj oportuno. jula. da i e ušljed svakako zasjesti oekivane promjene odnošaja u više važno mjesto. Kao što se ovo potonje ticalo Veli paše. raspravljat odbor o sredstvima za obranu zemlje. juna do 13. p. 28. lanku san-stefanskog ugovora. a tome je krivo nepošteno i podmitljivo inovništvo. a da bi trebale posebi nog komentara. da se izabere odbor od 24 lana sa zadaom. koje je doprinijelo velikih žrtava u interesu države. Bosni na približio Srbima. c. Pivu B a n j a n e. juna poeo je kongres raspravljati 14. Autoritet oblasti je potkopan. kako bi se otstranile . tako su tužbe glede civilnog inovništva bile poglavito uperene protiv civilnog U adlatusa Konstant-paše. a osobito protiv tadanjeg vojnikog zapovjednika Veli paše. koji se nadao.134 je svaki I napredak svaki kulturni rad nemogu.razne zloupotrebe. Vodstvo vojnikih poslova leži u nevrijednim rukama. Radi pogibeljnog poloovaj žaja u kojem se zemlja nalazi. Berlinski kongres raspravljaše sporna orijentalna pitanja od 13. 72. je na vijeanje predstojodlinike. koji iza govora Mehmed bega Kapetanovia zakljuiše.

samo turski zastupnici Karatheodorypaša.-) ini se.^) a pogranini narodi monarhije pretrpjeli su velike štete. 2) ^) Ovako Sr. koje konano u obim pokrajinama stvoriti mir sprijeiti za uvijek dogagjaje na štetu monarhije. da se zadovolji ovom blažom formom. Italija i Francuska. Formalni predio g. jer su ovdje prevelike vjerske i socijalne opreke megju stanovnicima. Monarhija pristati samo na takvo riješenje ovog pitanja. u razlagao. ali sada nije predlagala aneksiju. da je pitanje sudbine u stanju umiriti ustanak u velikoj masi. dala na sebe prenijeti i Cipar.— 135 — i Bosne Hercegovine od evropskog interesa. Autonomijom za ove pokrajine kako je zamišljena u san-stefanskom ugovoru. da je namjera Grofa Andrassy-a bila. Njemaka. c. e i Mehmed ^) Grof Andrassy j© izjavio. 68. je Engleska o. . Engleska je ve prije bila obeala Austriji. dakako neogranienu vremenom. da Austrija nije kojima Turska i bila zaustaviti iselivanje e e e e i e zaposjedne i upravlja Bosnom lord S a 1 i Hercekoji je govinom stavio je i s b u r y. nego samo „okupaciju i^ upravu". ne se stati na kraj nemirima. Ali i Sa-' dullah bej oponirahu prema svojim instrukcijama. da zaposjednue Bosne Hercegovine po monarhiji „u svakoj formi" podupirati. uz engleskog ministra predsjednika Beaconsfielda zastupao na kongresu Englesku. jer je posljednji orijentalni rat imao svoj poetak baš u ovim zemljama. tvrdi Fournier. Fournier p. Na kongresu. koje i dalje trajati.^) Na predlog Engleske pristadoše Rusija. a time ove pokrajine biti vrelom neprestanog ošteivanja austro-ugarske monarhije. da je država potrošila na te iseljenike 10 milijuna forinti. Radi ovog posljednjeg bila je monarhija izložena znatnim žrtvama. nija nitko u toj blažoj izvanjskoj formi vidio drugo do potpunog utjelovjenja ovih pokrajina austro-ugarskoj monarhiji.

kako i bi se zaštitili od gnjeva sultanova obeaše sveano. jula nijesu turski zastupnici tražili nikakve izmjene redakcije lanka o Bosni. jula stigoše instrukcije. da je ona spremna preuzeti okupaciju i upravu obiju pokrajina. da smatra svoju okupaciju provizornom.136 Oni su megju inim sveano obeali. prema kojima izjaviše. da nitko ne U predpošljednjoj sjednici U. basamo onda potpisati p i akte kongresa. . osvanuše oni kod Grofa Andrassy-a zatražiše od njega. ako se Austro-Ugarska tajno s- meno obveze. 11. a kad e je slijedei dan imao biti akt sveano potpisan. da to ni najmanje ne i 1 i e ve 1) Bismarck je svjetovao u doba izmegju jedrenskoga ali Andrassy je htjco okupaciju formi (Jovanovi SI. da se s Austrijom neposredno sporazumi u pitanju Bosne. što su ga stavili barunu H a y m e r u. samo iskljuuje novopazarski sandžak. Grof Andrassy izjavio je u ime austro. postade položaj nijihov vrlo težak. da ugje u Bosnu prije im nove nego što dobije privolu porte. te da ona ne dira sultanov suverenitet. Grof Andrassy.: Grof Julije Andrassy-u. da e oni punomonika. c. u besprijekornoj diplomatsko! AndrašI I. koji nije htio. aBismarck svjetovao grofu Andrassy-u. da turska odmah uvesti u ovim pokrajinama reforme. da sultan sebi predržaje pravo. gdje neka dalje ostane na snazi osmanlijska uprava. ^) 4. ove tajne saznati. da ovdje radi prometa i trgovine drži posade. Monarhija pridržaje ipak sebi pravo.ugarske monarhije. Oni izjaviše. a u uvjerenju. da ugje u Bosnu primirja i san-stefanskoga mira. da eventualno turski zastupnici kongres razvrgnu. p. da pristane na njihov zahtjev. da žele ove izjave samo radi sebe. 48). i i e Kada je lord Beaconsfield iza svršene sjednice turskim zastupnicima predbacio njihovo držanje i izašao pae i s grožnjama. jula izjaviše turski zastupnici jednom od e r 1 austrijskih runu Haym u.

U tu svrhu pridržavaju za se austro ugarska i turska vlada. da se potankostima sporazume. biti da suverena priiva sultanova ne biti okupacije dirnuta. da se dalje ima okupacija smatrati provizor- e injenicom nom cije i da e se o neposredno pojedinostima okupaiza svršetka kongresa je 13. Pošto austro-ugarska vlada ne želi da upravlja sandžakom Novim Pazarom. Austro-ugarska monarhija. kongresa je Sr. Herkalovi napisao -') kako poznato i svoje memo- are. se Bosne ovako Pokrajine Bosnu Hercegovinu zaposjest njima upravljati Austro-Ugarska. pa i muslimane. On je dobio ujedno i naputak od Grofa Andrassy-a. koji se proteže megju Srbijom i Crnom Gorom u jugoistonom pravcu do preko Mitrovice (Jusqu'au dela de Mitrovitza").') Vratimo se sada na dogadjaje u Bosni. Hercegovine. u kojem izjaviše zastupnici monarhije. pridržaje sebi pravo u itavom opsegu ovoga dijela staroga bosanskog vilajeta držati posade posjedovati vojnike i trgovake ceste (l'Autriche-Hongrie se reserve le dioit de tenir garnison et d'avoir des routes militaires et commerciales sur toute l'entendue dei cette partie de l'ancien Vilayet de Bosnie"). jula i obje vlade sporazumiti. ovdje a glasi : lanak tie i e i i e osmanlijska administracija. Zakljuak o mandatu okupacije stigao je u Sarajevo na generalnog konzula V a s i a ve 3. Tadanji vrlo brbljavi konzularni kancelista H e r k a 1 o v i -) još je u noi izmegju i dalje funkcionirati i ^) O raspravama berlinskoga je.137 od štete uspjehu monarhije. da o toj injenici obavijesti odlinije ljude. da osigura opstanak novom politikom stanju („du nouvel etat politique") kao i slobodu i sigurnost komunikacija. bio potpisan kongresni akt. 64—75. jula. sastojei se od 64 lanka. koje smo na više mjesta citirali. . potpisa protokol. Napokon XXV. Fournier p.

^) Zapamenja u zimi 187d. 77. da se okupacija provesti u miru to više. Zato imademo dokaza. što se u doba kongresa u Carigradu za izvjesno tvrdilo. Fra Grgo Marti zabilježio je. a ovaj je izjavio. da ona nije htjela istinito i odluno služu Forniera p. se Bosna Hercegovina okupirati jednom vojnikom glazbom. a valjda po drugim svojim agentima. koji je bio još dodijeljen sarajevskom generalnom konzulu kao vicekonzul. da doskora nije bilo mjesta u magazinima.Crvenoj knjizi*. i i aprila pisao ^) „pouzdanju i nadi". da je konzul Vasi u jednom izvještaju od 20. da je stvo puno najlojalnijih uvstava prema Njeg. c. Tako nam je poznato.138 3. kako je Vasi javio Andrassy-u. Istoga dana konzul Vasi službeno saopio valiji Mashar-paši depešu grofa Andrassy-a. pretpostavljale. njoj Miliiikov javlja. je i 4. prema .) . Kapetan Milinkovi. koja eventualno poslužiti kod budue vojnike okupacije. jula znala za mandat okupacije itava aršija. da je ve 4. da ni puška ne e puknuti. 67. kad dogje austrijska vojska. 91. da to prima samo kao privatni razgovor do znanja da u tako važnim stvarima prima instrukcije samo od svoga i vladara. slala u zemlju velike transporte municije i oružja tako. da ne austrijske ete kod ulaza u Bosnu naii na otpor. 2) Turska vlada je poevši od aprila 1878. Jedna d' peša Milinkovieva je puanuhvaena. Vetianstvu. jula raširio tu vijest tako. Grof grof da e i i Andrassy je dakako bio loše o situaciji informiran po konzulu. da su evropske velevlasti. sabiiao je data. • e U kršansko (Koetschet 0. koju imadu bosanski begovi prema austrijskoj vladi. ') Sr. davši austro-ugarskoj monarhiji mandat okupacije. p. Ovo openito mišljenje dijelio je i e e Andrassy poznata je njegova izjava. Nema sumnje. nego se i u konaku moralo spremati patrone i nove puške. itavo držanje turske vlade za i poslije berlinskoga kongresa bilo je takvo. bilješku p.

10. koji bi inae bio nemogu. Time je zapoeo 1 ovaj toliko razviu je j kani tobožnji junak svoju karijeru sarajevskoj . c. da se bavio mimogred sa svojim biatom i razbojnikim poslovima. . Jednom je bio i vojniki imam.139 beno u Bosni izjaviti. c. ušljed raširenih vijesti iz austrijkoga konzulata. hodanje". razmjerno prema drugima. nastade u Sarajevu opa uzbuna. a zanim.. kojima je takogjer uprava zaludu kušala stati na kraj. o) O c. što ju i Hadži Lojo igrao u sarajevskom pokretu ne smije se odviše naivno potcijeniti. Herkalovi p. jula do ulaska austrijskih eta bilo je dostatno. 74. 78. 2) i i i ^) Koetschet 0. koji je bio lanom . razvivši u sredini avlije zelen barjak.anje mu je bilo pogdjekad. veli za nj. Izaslani oružnici. sr. dakako krivo upuen. Dr. 125. da je grof Andrassy radio neoprezno. Naprijed smo imali prilike spomenuti. Hadži p. da je bio ovjek i prostoga roda. Koetschet u ostalom s pravom primjeuje. a da vlada ništa nije protiv njega poduzela. U itavom otporu protiv okupa jije igrao je. Iza toga se dao na . Ovdje je istupio opet aktivno Hadži Lojo. Fra Grga Marti. da se organidakle 24 dana zira otpor u onom opsegu. a masa svijeta poela se skupljati u velikoj avliji Husrev-begove džamije. njegovoga medžiisa'. da se nije prije reda stvar publicirala. imajui pred njim rešpekta.re vo uci i". Loji Marti: o. Masa ga je burno pozdravskrivila mnogo — — ljala. lino ga dobro poznavao. Duani u aršiji ostadoše zatvoreni.. redovno su se vraali bez njega. Uloga. teško je umio nešto itati i pisati. jula. Time je dakako krvave dogagjaje u doba okupacije. p. Koet- schet 0. nedužnu ulogu. Od 3. ali je od mnogih istoriara Hadži Lojo prikazan kao veliki heroj.^) 5. Poznat je bio sa svoga herkulskog stasa i glasa vjerskoga fanatizma.. da je na konjima dobavljao materijal za gragjevine u Sarajevu. Kriomario je duhan iz Hercegovine sa Diine i raznašao ga na tovare po Bosni. Zapamcnja p. na što je pristala.

Dva dana iza toga primio je Mashar paša u svom konaku sveano Hadži Loja. da eventualni ustanak uguši svojim Anadolcima. više inovnike i muslimanske odlinike. da mu odgovore. p. Veli-paša htio je u prvi mah. Mashar paša zaludu se dulje vremena obraao telegramima na portu. Za: tije poa vodstvom oficira zatvoriše sve ulaze u konak i u kasarnu. Valija i Mashar paša nije imao uz opu uzbugjenost zatvoriti. da uzme sa sobom svilenu kesicu s dukatima u znak. što ga je do sada teretilo. Na to dakako ni Mashar paša nije mogao dati odgovora. koja se približila konaku biše pripušteni u konak. pozva on u konak vojnikog zapovjednika Veli -pašu. rogjenom Bošnjaku. da U je sultan Bosnu i Hercegovinu izruio Aus'riji. izjavi ovaj. a konano bude zamoljen. smionosti. Ovo je svjetinu donekle udobrovoljilo i ona i se razigje. da se zahvaljuje na svojoj asti i da predaje zapovjedništvo priviemeno brigadiru I smet paši Uzuniu. Pošto su buntovnici naroito tražili odstup Veli paše. Kada je napokon odaslao brda ') Koctschet o. što je zakljueno s Bosnom. prianjašj u da ga dade prvom redu sarajevski Kada je Mashar-paša uo za dogagjaje u avliji Begove-džamije. da se ovdje nešto sprema. poastio ga kahvom cigaretama. koji je bio u vojarni konsigniran. te staviše pitanje. 80. koji se nijesu prikljuili ustanku Hadži Loja. dezorganizaciju Uz Hadži Loju proletarijat.— 140 — Hadži Lojo stigao je u Sarajevo na glas. da preuzme odgovornost za kakovi sukob s narodom. Bila je to prava amnestija. da li je došao iz vlastite inicijative ili ga pozvaše vogje pokreta. c. jer s pravom nije imao povjerenja u bataljun Bošnjaka. Ne zna se. . i mu je sve oprošteno.^) Neki od vogja svjetine. Mashar paša opominjaše na hladnokrvnost ne htjede.

On je to uinio. makar je bio uvjeren. a on je vatrenim govorom u odboru poticao na otpor. jer se njihovo držanje tumailo kao da su podmieni od Austrije. Ujedno regjuje. Ibidem p. stiže 141 — zojav. premda se Mashar paša najprije nadao. utvrdivši Sarajlije u otporu i ustanku. koji je . Na njegov mig morao je Vehbi eff. Na portu je poslan protestni i telegram protiv okupacije. što je uinio. ali on je ve ovdje obavio svoju misiju. U sjednicama odbora radili su i muslimanski odlinici. koji su se sada morali prikljuiti masi. Koetschetu. dovedavši ovog ovjeka sa sobom u Sarajevo. da su osmanlijski s austrijskim delegati od sultana opunomoeni. 82. Svjetina ga je pozdravila s velikim entuzijazmom.^) Narodni odbor ili vijee zapoe opet raditi. u kojem se prikazuje jadni položaj vlade. a nekoliko dana iza toga stigao je ovamo Hafiz paša s jednom eskadionom i kavalerije. Važnu je ulogu igrao u tom odboru Mustafa beg Fadilpaši. ali veliki fanatik. da ne biti mogue uvjeriti otporne elemente o opravdanosti i e ovakog 1) stanovišta. da se digne opi ustanak u zemlji protiv austrijskih ovaj zakljuak bi brzojavno javljen svim eta okružnim mjestima. ostaviti Sarajevo. da Hafiz paša dovesti više eta u grad izbaviti njega vladu iz teške situacije. stigao je S Hafiz-pašom i u valjski muftija Vehb effendija.— nom na bunu. potpuno sprem- mu odgovor. i emo Dužnost Hafiz paše bijaše. da upozori narod na teške posljedice otpora i na uzaludnu borbu. Narodni odbor zakljui. koja se bez vojske nalazi u gradu. Kasnije vidjeti plevaljskog muftiju u borbi s austrijskim etama kao vještog organizatora otpora. da narod opominje na ekanje mu i se od- mir. Hafiz paša je prekasno razabrao. i e Sarajevo i pleBio je to ovjek uen. Prema dr. da delegatima stupe u pregovore. Veli paša je ostavio doskora Sarajevo.

a na elu joj H a d ž i L o j o. ^kamo se bio povukao s Mashar pašom sa 100 konjanika. pošavši Terezijom ulicom u dolinu Koševa. p. da oružjem rastjera svjetinu. vijesti ) Sr. da su oblasti prisiljene voljom naroda na odsiup.) mišljenja. nije šurovao s ustankom. I Marti fZapamenja p 91) zaoiljeovim rijeima: . Uza to ima još drugih nepouzdanih njemu. ali zaludu. Hafiz paša promišljao je najprije na to. -) žio je to . dogje i do sukoba. Vrlo nepouzdani Kneževi (Carsko-turski namjesnici u Bosni Hercegovini Senj 1887. neko kroz vrata prebaci robu svoju i pobjegnu ispod barjaka'. da su protiv nje naperena. i Koetschet p 87. da je on upravo organizirao usranak proiiv okupacije. 92. da austro-ugarska vojska zaposjesti Bosnu i Hercegovinu. a i jedan ovjek iz svjetine. Pošto je jedna kumpanija infanterije zaposjela sve ulaze u konak.) veli. Pred oima pouzdanika odaslan je na portu telegram.neko kroz prozor. te tu zatražiše. (p. Nekoji pouzdanici svjetine dobili su pristup u konak. p. 87. dva vojnika. Svjetina je došla pred konak (27. Marti je u Zapamenjima da je Hafiz paša šurovao s ustanicom. jula). u kojem je poginuo jedan asnik. dok su nekolicina bila ranjena. koja se masi priinjahu sumnjivima. Istog dana poslije podne prikljui bosanski bataljun. te stiže neopažen sve do višegradskih vratiju^ a odavle pogje dalje višegradskom cije protiv U i e i Koetschet o c.142 dobro dulje vremena lino poznavao Hafiz-pašu. Kada je prema kraju mjeseca Hafiz paša poduzeo neka sredstva.^) drugoj polovini jula zabilježile su sarajevske novine „Bosna" vijest. pa onda nad Bjelavama. Ovo potvrdiše i carigradske novine. Hafiz paša pokušao ju je s balkona umiriti. diže se opet svjetina. ali ipak se predomisli radi slabe discipline vojske i demoralizovanih asnika. 84.'-) se ustašama U noi ostavi Hafiz paša kasarnu. da svi osmanlijski inovnici odstupe i da se postavi narodna vlada. ali u pomanjkanju vojnike sile on nije ni mogao preduzeti kakove akHafiz-paša buntovnika.


sudbini.

143


i

cestom, prepustivši Mashar pašu

drugove njihovoj susretne jaki odjel naoružanih muslimana iz Mokrog. Najprije je htio, da se probije, ali vojnici njegovi izjaviše, da se ne boriti protiv jednovjernika. U to opazi Hafiz paša, da ga progone i iz Saiajeva. Ne preostade mu drugo nego da se preda. U pratnji ga odvedoše do begove džamije. 28. jula proklamiraše buntovnici novu vladu. Za vojskovogju bosanskih eta bijahu izabrani

Kod

Hana na Hreši

e

HadžiJamakovi
džak.^) Na elo
civilne

i

Haki IsmaelTasliuprave
postaviše

Hafiz

pašu,
i

koji je bio skinut s

sada

se

morao

deputacija otišla je

vojnikog zapovjedništva pokoriti volji ustaša. Posebna Mashar paši, da njemu njegoi

vim drugovima javi odluku bosanskoga naroda i ujedno da se spremi na put u Carigrad. Hadži Lojo obilazio je po gradu s mladjim ljudima, te se zaustavi pred kuom poznatog gragjanina Petra Petrovia, najavivši da je osmanlijsko gospodstvo oboreno i postavljena na-

rodna vlada, koja e smatrati Srbe svojom braom. Petrovi je doiio iz kue
zlatom vezeni urak i predao ga Hadži Loji. Uz poklike Mi smo bir (jedno), slavilo se po Sarajevu Dratimljenje izmegju Srba i Muslimana. I srpska mladež demonstrirala je sarajevskim ulicama. Arhimandrit Sava i pop RistoKantaizašli su obueni kao harambaše, u pojasu im kubure i handžari, na elu omladine, koja pjevala srpske pjesme. Megju vogjama ovog je pokreta u Sarajevu osobito se isticao uitelj Stevo Petranovi. Inae su u egzekutivni odbor narodne vlade od Srba osim Petrovia-Petrakia spadali
:

Novakovi

Kosanovi

još

Jovo Bakra Vasiljevi, RistoJ. Besarovi, Risto Hadži ukovi , GjorgjoHadži-Damjanovi, braa Dmitari
i

Gliša
')

Jeftanovi
O

i

drugi.

Na

sastanke

narod73.

Taslidžaku vrlo nepovoljno sudi Koetschet

o. c. p.


nog odbora Grgo Marti,
koji je igrao

144

Srbe i neki Jevreji. Fra izmegju katolika najvažniju ulogu, sakrio se u francuskom konzulatu.^) Franjevci su ve prije odašiljali brojne izjave lojalnosti i odadolazili su uz

nosti austrijskoj vladi.

Narodna

vlada

preuze

vlast
i

u svoje ruke

i

a s h a r osmanlijski inovnici u pratnji od 100 konjanika Sarajevo uz porugu svjetine, te odoše preko Plevlja u Carigrad,'-) Sjutra dan iza njihova odlaska morao je i austrougarski konzul, te podanici austro-ugarske monarhije

obavijesti o tome sve gradove ih na otpor. Zadnjih dana jula

kotare,

pozivajui

ostaviše
ostali

M

pašaiKonstantpaša,

te

njime ostaviti Sarajevo.*') Dogagjaji u Sarajevu naigjoše na osobiti odziv u glavnom gradu Hercegovine, Mostaru. Ovdje je postojala t. zv. bojno pvvjerenstvo, u kojem su
s
bili

brigadir
I

Ali pa
i

ša,

ueni

muftija

Kara beg,
i

vladika

gnat

je,

biskup

Kraljevi
im
stiže

drugi.

obrati se ova komisija na portu brzojavom, da Austrija prelazi granicu
što joj je raditi? Austrija i ako
Iz

Neposredno pred okupaciju
Carigrada
prijateljski

odgovor:

e doi,

e

doi.

Na osnovu

ovog brzojava stvorila se btranka, koja je radila oko toga, da se austro-ugarska vojska doeka bez otpora.^) Druga, kud i kamo jaa stranka, kojoj su pripadale mase mostarske, a na elu im Alija

Haljevac
^)

i

Ali-aga
i

Hamzi

spremile

su se

Razloge vidi

kratko

Marti taknuo

u Zapamenjima p. 90—^4, gdje se u bratimljenja izmegju Srba i muslimana.

'*) Konstant paša je dan prije odlaska bio skoro od razjajarene svjetine ubijen, da ga nije spasio Hadži Lojo.

Detalji u Koetscheta o. c. p. 94. Marti 1. c. p. 92. vrlo diastino opisuje niin, kojim je konzulu bila dojavljena volja naroda. Koetschet istie odlunost konzula Vasia u veoma teškoj situaciji.
^)

Marti

*) Buconji o. c. p. 149. Ovdje mi valja primjetiti, da se u opisu dogadjaja u Mostaru oslanjam najviše na pripovije-

danje

Buconjievo, ma

da

mi se ini, da nije dosta

kritino.

145


U

na otpor, koji je bio dirigiran iz Sarajeva. Sarajevo je bio naime izaslan Hadži Arif eff. Kajt a z, kojega je narodna vlada imenovala hercegovakim mutesarifom, a on je odavle javio, da se sva Bosna sprema na otpor i da velika doi Hercegovini. Ovo je svjetinu potaknulo, da je energinije istupila protiv pretstavnika osmanlijske vlade. Vogje svjetine zatražiše najprije mutesarifa, da ih on vodi u borbu, ali mutesarif odbije taj zahtjev pozivajui se na nalog sultanov, da se ne smije nitko opirati austrijskoj vojsci. Sada buntovnici zatražiše od

e

pomo

muftije Ka rabe ga
po
letvu. ^)

fetvu, da se mogu boriti da im bude slobodno poubijati u Mostaru sve što se krsti. Karabeg uzkrati
šerijatu protiv neprijatelja
i

Pošto je brigadir Ali-paša bio otpustio bosanski redifski bataljun, opravdavajui tu svoju odluku

injenicom,

da bosanski vojnici ne spadaju više carskoj osmanlijskoj vojsci, razigjoše se ti vojnici po Mostaru i prikljuiše se masi Duntovnika. Svjetina, razjarena držanjem pretstavnika oblasti, opsjedne konak, provali u nj i poubija mutesarifa
i i

Mustafa pašu Hulussiju zeta mu. muftiju Karabeg a, kadiju potpukovnika Muradbega. Jedini
je

Ali-paša,

vojniki

za-

povjednik
Od
te krajini

sretno izmaknuo smrti.-) drugih krajeva siabo se u poetku odazvala

narodnoj vladi Posavina. Banja Luka nije uope mislila na otpor, a isto tako i Travnik. U Bihau,

spremao

se

kao uvijek jak otpor, koji
j
i

je

ondje pripravljao

Hu s e

n-b

eg Karabegovi.

^) Prema Gjurgjeviu o. c. p. 166. rekao je Karabeg Gdje nema cara, nema ni fe<ve po šerijatu -) U datumu ovog Icrvoprolia ne slažu se vijesti. Gjurgjevi koji je tada boravio u Mostaru stavlja ovaj dogagjaj na •Ji>. jula. (Mnoge detalji gl. u njegovim Memoarima p. 163-170.)
:

Koetschet opet stavlja taj a Buconji na 2. augusta.

dogagjaj

na 31. jula

^o. c.

p. ^5),

B.

VOJNIKA OKUPACIJA BOSNE
I

HERCEGOVINE,
ve mnogo

Austrijsko ratno ministarstvo bilo je
prije obaviješteno

o topografskim odnošajima okupacionog podruja kartografskim snimanjem Gus-

tava Thoemmela, Ivana Roskievicza Henrika Daublebsky von Sternecka.^)
i

Spomenuli

smo

ve,

da

je

kapetan

Milinkovi

takogjer kao vicekonzul pribirao potrebni materijal, a isto su radili i neki drugi asnici.

Još u prvoj polovini jula obavljena
zacija potrebnih eta, koje nijesu u

je mobili-

poetku prekoi

od tog je 9.000 bilo 80.000 vojnika, a odregjenoza uvanje dalmatinske granice za posade u Dalmaciju. Kasnije su stigla znatna pojaanja.
raile
i

Zapovjedništvo okupacionog zbora bijaše povje-

reno

Josipu barunuFilipoviu, a njemu bi dodijeljen Fml. Stefan barun Jovanovi, da

') Rezultate objaviše oni u specijalnim djelima. ThoemmeI: Geschichtliche, politische nnd topographisch-statistischcBeschreibung des Vilajets Bosnien. Wien 1867; Roskievicz: Studien uber Bosnien und Merzegovina Leipzig und Wien 18o8. Sterneck: Geographische Verhaltnisse, Kommunikationcn und das Reisen in B. H. und Noid-Montenegro. Wien 1877.

147

ravna divizijom, koja je imala okupirati Hercegovinu.^) 21. jula stigao je Fzm. Filipovi u Brod, da ravna pripremama za prijelaz eta. Sve pripreme za prijelaz bile su svršene 27. jula, ali se moralo još ekati jer je porta zavlaila s pregovorima. Napokon se svršiše i pregovori, a 28. jula stiže Filipoviu

nalog, da sjutradan

zom eta.
Prije prijelaza

pone
je

s

prijelau

eta izdao

Filipovi

ime

vladarevo proklamaciju
i

na narod u

Bosni, u kojoj se veli, da austro-ugarske eie dolaze u Bosnu kao prijatelji naroda, da poprave u zemlji, što su vremena posljednji gragjanski rat od nje
uinili.

Sultan

je

privolio,

da

tu

e
e

svom

monom

prijatelju caru Franji

zemlju povjeri Josipu I. Odsele

svaki imati jednako pravo pred zakonom, branit se svaiji život, vjera i imanje; zemaljski dohoci upotrebit se jedino na potrebu zemlje. Zaostali porezi od posljednjih godina ne se utjerivati. 2) jutro 29. jula prijegjoše austro-ugarske ete

e

e

U

u Bosnu^ na 6 mjesta
tajnice,

:

Kod
i

Samca, Vrgorca

Broda, Gradiške, Imotskog.

Kos-

Ratovanje u Bosni opisano je s isto vojnikoga gleDle Occupation Bosniens und der Hercegovina duich k. u. k. Truppen im Jahre 1878. (Osterreich. miiitarische Zeitschrift, Wien 1879. Mitteilungen des Kriegs-Archivs). Unsere Truppen im Bosnien und der Hercegovina 1878. Einzelndarstellungen, herausgegeben und redigiert vom Hptm. A Veltze.
1)

<Jišta

u djelima

:

gornjih djela Dr. Povijest okupacije Bosne i Hercegovine 1S78. Zagreb 1910. Dr. Mandi je iscrpivo i kritiki složio u svom djelcu sav materijal vojnike okupacije.
*) Proklamaciju donio je u Sarajevo izmegju 25— 2'3. jula rezervni nadporunik u ši c k i, preobuen kao trgovac. Konzul Vasi, prije no što je morao ostaviti Sarajevo, predao je primjerke proklamacije deputaciji, koja mu je došla javiti da seli iz Bosne. Petraki-Petrovi htio je proklamaciju itati, ali mu istrže iz ruku s rijeima, je drugi lan deputacije da Bošnjaci ne ništa da Z;iadu o berlinskom kongresu, da ne priznavaju tugjeg vladara i da svaki napadaj u ime Allahovo odbiti (Koetschet o. c. 94. i p. 85.)

Wien-Leipzig 1907.— 1908. Gotovo suvišnim ini upotrebu

Mandi:

M

e

Jamakovi

e

10*


Divizija fml.

148

vojvode odWiirtemberga

zaposjela je najprije Bos. Gradišku, a 31. jula unigjoše prve njegove ete u Banju Luku bez ikakvog otpora. Nekoliko stotina ustaša razbjeglo se na sve strane, se proulo, da se približava austrijska vojska. U joj Luci radile su osman-

im Ban

lijske oblasti do posljednjega
Banja Luka mogla
je biti

asa

i

predana u potpunoj formi
prešao
je se

okupacionim etama.

Fml.

Jovanovi

svojim
i

e-

Imottama granicu na dva mjesta, kod Vrgorca skog krenuvši prema Ljubuškom, koje je zaposjeo 2. augusta. Dva dana kasnije sukobio se Jovanovi ustašama kod sela itluka. Pod vodstvom s naime Alije Haljevca i Ali-age nalazilo se oko 12.000 ustaša, megju njima nešto

Hamzia

A

a n a. Hamvrlo ozloglašenih N i k š i n a u ta i Haljevac odoše prije sukoba u Jovanovia tabor,, te izjaviše, da su Hercegovci brzojavno zamolili cara, da ne šalje na njih vojsku, nego da im šalje inovnike. Jovanovi im odgovori, da se pokore i dade im proglase, da ih podijele. Kad su se Haljevac i Hamzi povratili iz Jovanovieva tabora, razbjegne se najvei dio ustaša, tako da je iza kratkoga boja
r
i

zi

ostatak bilo Iako savladati.^) Iza toga su Jovanovieve ete bez ozbiljnog otpora 5. augusta unišle u Mostar. Jovanovi je tek slijedei dan unišao u grad u pratnji odlinih predstavnika gragjanstva, koji su mu u susret izašli. -j Filipovi je sa glavnom kolonom svoje vojske prema D e r v e n t i. Poglavice krenuo iz ovih mjesta pokloniše mu se bez otpora. Odavde je bio poslan kapetan generalnog stožera, poznati

Broda

ve

V i i 1 i n k s jednom eskadronom husarske pukovnije u dolinu Bosne, da razvidi teren komunikacije, da u veim mjestima priskrbi živeža, razdijeli
i

M

Sr. Gjurgjevi o. c. p. 172—173. i Buconji o. c p. 162. Hafiz paša, sin Ali-paše. Megju njima H a d ž biskup Kraljevi (Buconji p. 163.) Rizvanbegovia
1)

»)

i

i

i

149


Ve

proklamacije i pripravi narod na dolazak eta. se sada opazilo, da se zbog loših komunikacija mora vojska razdijeliti u manje odjele, da može nastaviti put u dolinu Bosne. Milinkovi je stigao 1. augusta u Doboj, a 2. augusta u Maglaj. Prvaci izagjoše preda nj, lijepo ga doekaše i poastiše, a Maglajlani ga još uvjeravahu, da ne imati nikakvih zapreka na daljnem putu. Sjutradan zaputi se Milinkovi sasvim bezbrižno sa svojim^ konjanicima dolinom potoka L j e š n i c e prema Ž e p u. Marti u Zapamenjima pria, da su ih na putu susretali kršani i upozoravali da ne idu dalje, jer da je žepako polje puno ustaša. Iza etirisatnog puta, kad stigoše pod V e j u planinu, zapoeše ustaše sipati vatru na husare s obje strane ceste. Husari odgovarahu pucnjavom iz pušaka, koju kapetan Milinkovi prekine zapovjegju, da se uzmakne prema Maglaju. Vraajui se niz jedan brijeg (Slukin kamen!) naigjoše husari na telegrafske žice, koje su ustaše preko ceste izprevezali za grane stabalja u šumi. Mnogo je husara posrnulo preko tih žica i poginulo. Pod kapetanom Milinkoviem bijahu dva konja ubijena, tako da je tek na treem utekao smrti. Do 45 husara i dva asnika izgubilo je život (3. augusta).^) Kad su Filipoviu stigle vijesti o pokolju husara, odlui on odmah poi protiv Maglaja. Prije toga raspršio jfe vei broj ustaša kod sela Kosova, zatim kod Maglaja i 6. augusta unigje u prilino pusti grad. Na grad udari namet od 5.000 forinti, ali kasnije oprosti tu kaznu Maglajlanima, kad se našla ratna blagajna od 20.000 forinti, koju su sa

e

1

sobom

nosili nastradali husari.

Fml.
tivili

Wartemberg

svladao

je

kod Jajca

jedno 4—5000. ustaša,

koji su

mu

se ovdje uspro-

pod vodstvom

Hamdibega Teskeredžia,

') Vrijedno je uz vojnike izvještaje pogledati i Fra Grgino pripovijedanje, koje se ini vjerodostojno, jer je bio lini Milinkoviev znanac i prijatelj. (Zapamenja p. 96.)

150


Ustaše

begaKulenoviai bega Džabia.
Kulenovi. U
august)

ostaviše na bojnom polju 70 mrtvih, 250 ranjenih i 300 zarobljenika. Megju mrtvima bijaše i beg redovima jajakih ustaša bilo je bosanskih^ i oko 1000 rumelijskih vojnika.^) (7.

etiii

dana

iza

toga

WUrtemberg bez otpora
gdje
je

unišao je vojvoda u Tiavnik.

Filipovi je iz Maglaja pošao prema Ž e p u, svladao jaku vojsku od jedno 6000 ustaša.
odaslani

Kad
jeva,

je boj

zapoeo, stigoše megju ustaše od egzekutivnog odbora,
i

iz

Ha

Sarad ž i

Jamakovi
sa

Mustafa beg Fadilpaši

Srbinom Ris tom Bujakom, Hadži Jamakovi ušao je u borbu, a Mustafa beg je umakao kui u Sarajevo.') 7, augusta unišao je Filipovi u Ž e p e,
a ustaše

klanac, najopasnija toka pala bez kapi ktvi i ujedno uklonjena i najvea zapreka za daljne operacije prema Sarajevu. Narodni odbor je megjutim u Sarajevu radio što je više mogao, da organizira otpor. Tako je 3.

mjesto

da

brane

Vranduki
Tako
je

uzmakoše prema

Busovai.

augusta bilo zakljueno, da se svi tugjinci (OsmanArnauti, Nikšiki bjegunci), a i osmanlijski inovnici imadu oboružati i poslati na bojno polje. Jevrejiimadu platiti 1 milijun pijastra ratnog poreza.-') Pošto se narodni odbor obratio za informaciju carigradskoj vladi, siiže mu istog dana odgovor od velikog vezira. Porta dakako nije odgovorila onako, kako je bila dužna, potpisavši berlinski ugovor. Odgovor velikog vezira je glasio, da je vlada u ime sultanovo potpisala protokol berlinskoga kongresa, po ko.em je austro-ugarskoj monarhiji dan mandat, da Bosnu privremeno (muvaket) zaposjedne, ali da se vlada o mjerama, koje se imadu poduzeti jošte s monarhijom sporazumjeti. Bosanski
lije,

e

^)

Koetscliet o.
Ibid. p.

c.

p. 99.

»)

103.

*)

1 pijastar =:=

16 helera.


e

151


e

narod neka se ne uspiotivi oružanom lukom, jer Austrija oružjem zaposjesti zemlju, bit ako zemlju nepovoljniji. Ovim dakako uvjeti za narod veliki vezir nije kazao potpunu istinu. Oznaivši evropski mandat Austrije kao „privremeni", on je izdao doduše ono, što je u tajnom protokolu bilo utanaeno izmegju Austrije i Turske, a nije
i

spomenuo ono,
se iz svega,

što su ustanovile

velevlasti.^)

Vidi

da

se
i

carigradska

vlada

podavala iluzijama

ispiaznim nadama.

još uvijek Austrija ne

Auslako zaposjesti Bosne. Dotle, dok uskrsnut trija trošiti sile na okupiranje zemlje, kakova nova konstelacija, koja bi uinila nemoguim izvagjanje berlinskog ugovora ili bi izazvala možda inteivenciju koje druge sile.-) Da je porta zaista nešto slinoga kombinirala, dokazuje nam najbolje telegram njezin, što ga je izmegju 5. i 6. augusta poslala u Sarajevo. U lom

e

moi

e

e

telegramu saopuje veliki vezir, da je sultan bolno dirnut dogagjajima u Bosni, te da je zatražio intervenciju engleske kraljice, kako bi se sprijeilo daljne proljevanje krvi. Osmanlijski poslanik u Beu dobio je nalog, da o tom koiaku porte obavijesti beku vladu. Hafiz paši odregjuje se zadaa, da sa depulacijom odlinika ode u Filipovia tabor i da zatraži obustavu daljnih operacija. Uz velike poteškoe (Hadži Lojo se osobito tome protivio) odlui narodna vlada, da posebna deputacija odnese prijepis ovog portinog brzojava u Filipoviev tabor. Filipovi je baš bio došao do Zenice, kad mu iz Sarajeva stiže deputacija s Hafiz-pašom na elu. U toj deputaciji nalazili su se još

Avdija
^)

Halaevi, Fehim
depeši
ve'.il<od

eff.

Hadži Alikadi,

O

vezira

sr.

Koetscliet p. 97. Fournier

o.

c.

p. 79.

-) tome sr. Pavlovi o. c p. 46. Pavlovi referira o djelu Falicnera: Ober Operationen im Gebirgsland, illustriert durch Kampfe der Osterreicher bei der Occupation Bosnicns 1885. (Meni nepristupno djelo).

O Alfonza

Risto J. u koliko se nije razbjegao. da poradi oko toga. a za druge ne ii'ari. te u njemu kadija izree (tako se misli) protiv njega smrtnu osudu. jer je ostavio bojno polje. pohitao je u divljem bijegu pod vodst- vom Hadži Osobitu Jamakovia je prema :~arajevu. I narodnom odboru dodijala je diktatura to i vikaa. p. Ujedno je upozorio deputaciju. kako se ustaše ne bi opirale. augusta bio se povratio opet u Sarajevo izjavivši. augusta svladale su Filipovieve ete ustaše kod KlokotaiKaknja i napokon 17. Ovdje su dvojica bila odregjena. Njegov se posao sastojao u tome. ali gdje sti kušali djelovati u svaki pokušaj ove vrste . eff. Putem navratiše se u tabor ustaša kod lokota (na cesli izmegju Kiseljaka (jevrejin). Besarovi. koje mu daje njegov car kralj. kako bi još posljednje. . i kovi Salamon i i Iv. da ga na dani znak smaknu. što se protiv njega sprema. ulogu ovih posljednjih dana igrao „heroj" Hadži Lojo. ako se bude dalje otpor naslavljao. 98. 16. U. zagrozivši se najveom strogošu. te uz uope i ») Koetscliet o c. zavlada ope uzbugjenje protiv tog demagoga. da on samo poznaje naloge. augusta proulo po Sarajevu. Marti o. da je bez razlo^^a pogubio jednog kršanina. On bude pozvan pied narodni odbor. i usovae). koji je valjda bio upozoren. za boj sposobne ljude poveo na bojište.. Kada se je 14. da je došao natrag.152 Dimitrije Jeftanovi. sakupi oko sebe 12 svojih najvjernijih i najodlunijih drugova. smislu. Hadži Lojo. 10i>. augusta kod Visokoga. pomirbenom ostade glas vapijuega. Ostatak ustaša. c.^) Deputacija se povratila prilino pokunjena iz Filipovieva tabora kui. Isa- Hadži Livaji (katolik) i Filpovi je deputaciju primio vrlo neprijazno izjavivši. ali jedva da je dalje dospio od Kiseljaka. On nije sudjelovao ni u jednom sukobu. da je iz Sarajeva pratio ete na bojno polje.

bijahu osvjedoeni. i 102. Ovo u akciji. augusta). jer mu H položiti oružje. da se grad ima bez otpora predati. Sr. kad se proulo o Hadži Lojinoj nesreij) U noi od 16. i Ujedno poslana municija u Kiseljak Visoko.jatelja. Ovdje se ve znalo. Na veer tek stvoren je zakljuak. da je Jamakovi poražen kod Kaknja da se zaludu bori kod Visokog. Zrno od puške prodrije mu u lijevu nogu. augusta sazvao je štinu u konak. da je potpuno razbio neprijateljske ete da je sada neprijatelja satjerati u Bosnu. . Ovdje je u vrlo ozbiljnom govoru razložio prisutnima. megju njima svi lanovi narodnog odbora. augusta pobjegao je iz Saradjetetom. ali se morao kod Goražda se rana na zlo dala. koji Hadži Loju prikazuje kao bezazlenoga ovjeka.. Svima je odlanulo u Sarajevu. ali mu se iznenada (?) isprazni puška. da je otpor uzaludan. iza Megjutim je bila stigla vijest od je plevaljskoga muftije Vehbi eff. na 17. da organizira ustanak u Posavini. Martia o. c. Filipovi je ve zaposjeo Kiseljak kretao prema Kobiljoj glavi. kako i e je ratnoj stranci dalo mnogo poleta trg. i u novoj je danas zemaljska vlada) još istoga dana poslije podne zakljueno je i skupštini na musali dalje boriti se (onda protiv nepr. U subotu 17. 103. p. koji pada osmanlijske vlade stigao u Sarajevo. koju je držao u desnoj ruci.153 grožnju pogje prema konaku. ali vikai su ipak sprijeili zakljuak o mirnoj predaji. augusta održala se opet skupština u konaku. koji je s ostacima svojih eta prispio u Sarajevo Svojim (18. p.-) a f i z-p a š a skup15. da je svaki otpor s vojnikoga gledišta oito ludilo i da ne preostaje drugo nego jeva sa i ženom zaustaviti. poe se penjali stepenicama u konak. On nije htio ni uti o miru. a njegovi ga drugovi ranjena otpremiše kui. Ovaj zakljuak pomrsio je Hadži Jamakovi. a onda bio poslan. Devet desetina prisutnih. Sašavši s konja.— 203. i i ') 2j Ibid.

. da u jutro slijedeega dana ponu borbu.__ 154 terorom i — upravo prisilio prisutne na daljni otpor spremati. kraja. U svemu je trebalo 6 sati. koju je trebalo jurišem zauzeti. Tko nije uo. c. Iza Fml. da pobjedonosni kauri napasti njihove žene i djevojke. hilipovi ga proglasi ratnim zarobljenikom i dade ga otpremiti u Brod. Jedina toka grada. prepuštajui Jamakoviu za svu nesreu odgovornost. Ovaj Filipovxev in ne odobriše u Beu i je poeo H i Hafiz-paša dobije dozvolu. nego da žive dospiju u ruke mrskih kaura. Dobo ja. Ustaše se smjestiše po okolnim brdima (kao: Gorici. 23. Marti p 101. Humu. imao podnijeti teške augusta). da pokaže javno. da i glavni grad Bosne pade u njegove ruke. i Ahmed Nako je š'O bilo za oružje sposobno. 108—109.^) može slo- Hadži Janiakovi poeše u brzini sakupljati. da bodno otii u Carigrad. Debelom brdu. augusta poe Filipovi s navalom na Sarajevo. o onim ženama. c. što je bilo potrebno za obranu grada. p. branili e i S manje sree vojevao je protiv ustaša u skih eta kod Posavini.-) U 5 sati poslije podne unišao je Filipovi sveano u grad uz svirku voj likih glazbi pucnjavu topova. . a f i z-p a š a je kušao. navale morao o. i vojnike bol- veinom Arnauti i su se zdvojnom hrabrošu. ') '-') morao Ovdje Hana Pirkovca. d. Filipovi je 107 o. veli Koetschet. Szapary neuspjeha austriji ca nie. kako on kao osmanlijski general nije sudjelovao u revoluciji otporu protiv austrijskih eta. 19. Pod veer ode u tabor Filipoviev. Ovdje je bila openito raširena glasina. bila je etvrt i z m e- gjuAlipašine džamije nice. koje su pucale iz unutrašnjosti Alipašine džamije i voljele da padnu od neprijateljskog zrna. Tuzle GraSzapary uzmaknuti do je je ustaša (osobito Koetschet Ibid. Stanovnici ovoga siromašne samardžije. da ga od tog odvrati. p. Pašin brdu) i t.

povue se prema Zvorniku. a kad Zvorniani ne htjedoše otpora. 118) je dosta zabilježio o tom dogagjaju. Prag 1884) I. Kasnije je odsugjen na 5 godišnju robiju i odveden u ešku. u Srebrenicu. Noir: „Eilebnisse eines Otsterr. 84. septembra. i i Koetscti©t o. (22. Višegrad.-) Osobito žestoko opirahu se austrijskoj okupaciji Krajišnici.vaen (F. Organizator ustanka bio je bihaki mutesarif. ode sa ženom keri u Meku. gdje je i umro. Kad je dobio amnestiju. p. a odavle u Carigrad. Najžeši bojevi bili su se u Krajini polovicom septembra. Mandi o c. mogao je Szapary opet stupiti u ofenzivu. a j n i e i F o u. oktobra predade se i Konjic. Italto je Hadži Lojo ut. zaposjedoše austrijske ete Goražde. gdje mu odrczaše bolesnu nogu. ode u Višegrad i otada iseze s bojišta. 8. Bandina Šenkovia. c. On je bio odveden u Sarajevo. septembra bilo je^bojeva oko Mokrog. p. c. pa kud puklo da puklo. 96. Marti (o. kojemu pripada glavna zasluga za ovaj žestoki otpor u Posavini. koji donaša piipovijest jednog oevica. Infanteristen in Bosnien und der Hercegovina.— tražiti 155 — pojaanja i kad su ona stigla. H u s e j i n-b eg Karabegovi.. koji su i ovaj put kao vazda do sada pokazali. da su pravi potomci goropadnoga Mustaj-bega i Maje Hrnjice i da su još uvijek kadri srtati i u najveu pogibelj. Ne uspjevši ni ovdje. U blizini Goražda uhvaen je poetkom oktobra i H a d ž L j 0. ^) ^) O . emerli je pobjegao u Srbiju. ali je još uvijek trebao dulje vremena. Prvih dana oktobra Odžaka i tembra.) U Brkom je organizirao otpor kajmakam Meiimed beg emerli i ova se varoš morala uzeti na juriš. p. Zvornik i Srebrenica predadoše se pod kraj sepFilipovieve ete nastaviše borbu s ustašama na Glasincu. sudbini Hadži Loje sr. dok je Posavinu i Tuzlu oistio od ustaša. Od poetka septembra do 22.^) Plevaljski muftija.

. da se još uvijek opiie mala tvrgjica Kladuša. 196. a Bilo je tu krajišnika iz rova. borbi Krajišnilta sr. oktobar. da javi zapovjedniku tvrgjave. iz 15.)^) Valja nam se još povratiti na Iza svoga ulaza u Mostar izdade Jovanovi nalog. . septembra pre- ostaviše ustaše tvrgjavu. neka toku *) O 1. našli su ga prazna (20. Iza povratka dozna. da je dovršio pacifikaciju Krajine. a Kladušani pripovijedaju. T o d o-. Hadži Ibrahim Hadži Ahmetaga Poz dera. osobito megju njima Kladušani.. Buconji. Taj otpor potraja 14 dana. 118. Oko 10. K a d u š e. nakon kratkog otpora redovne turske posade. izvješena bi bijela zastava. Stijene 1 i Pei. septembra borili su se general — Za eh i Rheinlander kod Bihaa. Lopaši: Biha stavlja i bihaka krajina p. da je u gradu bilo u svemu etiri branitelja. Tek kad je austrijska vojska pod sam peki grad dopala. da se obližnja mjesta oko Mostara oiste od ustaša.— a uza nj 156 — i se još isticahu Hasan Salki Medinelija i kao vogje ustaša H a d ž Pei. Bužima. Jezerskoga. Vranogra i Bužim u nadi. koju dadoše turski asnici odmah Miri-beg i i iza toga Ha san.augusta. Hasan Salki se poslije i Medinelija i pada Bihaa u klance povukoše gudure kod Pei. ^) c. General Schluderer zaposjedne okupaciju Hercegovine. Svaki pedalj peke zemlje branile su ustaše odlinom hrabrošu. .^) znade slijedee detalje.aga. Kada su austrijski vojnici unišli ugrad. koji su najdulje u borbi ustrajali. važnu Stolac. Broj ustaša narastao je po gdjekad i do Od 15 19. 248.000. 168—183. Ovdje se zgrnuše posljednji zatonici krajiške slobode. megju njima više od 300 turskih nizama. i 9. General Schluderer spremio je pred Stocem jednog vojnika u grad. p. On ove dogagjajc na 8. oktobra vrati se general Rheinlander u Biha razoružavši prije toga Podzvizd. Uz Salkia Medineliju istie se još Ah med Mu s i . U noi i 19.

Nezadovoljnici snovali su poslije pada Stoca. Izaslanstvo iz Stoca krenulo je pješe iz grada prema Gorici. Ovom se pozivu odazvaše civilni i vojniki zapovjednici. Na poziv generalov predade vojniki zapovjednik kljue od grada i odlui se. kako bi digli ustanak Osobito su mnogo upliva na ustanak imali Korjenici. p.-) ') Hamzibeg je sin brata Alipaše Rizvanbegovia. da se narod mirno ponašati. Kad je kumpanija stigla do Ž e g u 1 j e kod Ravnice. General Schluderer ostavi u stolakoj ivrgjavi jedan bataljun vojnika i povrati se prema Mostaru. a d ž i a 1 i 1 a g e. Ljubinjane na otpor. p. General Schluderer imao je sastanak s Hamzibegom Rizvanbegoviem^) s Pješevca. sokolei Stoane. a mrska posada otpremljena je preko Metkovia kui. 155—157. iz tvrgjave 1 kumpai e i niju vojnika s jer kapetanom Ign jatom Medvedom. u s t a j b e g. da je tobože u jednom selu. Iza toga je austrijska vojska zaposjela tvrgjavu. kod kojeg se našlo i drugih odlinih muslimana svi uvjeravahu generala. Dok je Hamzi-beg bio za pasivno držanje. Buconji veli zanj »Što se njegova karaktera tie. Osobito se tom zgodom hrabro borio kadet Kukuljevi. koji je puškarajui s preostalim dijelom vojnika sretno umakao natrag u Stolac. brat njegov. koji su iza pada Nikšia bili iz okoline ovog grada protjerani razišli se po Hercegovini bez kue i kuišta. 10 se može lei pouzdano.) H H : e M -) Ibid. augusta izmaniiše ustaše po dogovoru. (i. doekaše ih ovdje muke ustaše i kapetan Medved s veim dijelom svoje etice pogine u borbi. da ode s posadom bez oružja. K njima se još pridružiše i stolalci prvaci (oko 20 na broju).157 dogje na dogovore glede sporazuma o ispražnjenju i predaji tvrgjave. c. dok )m je s druge strane izašao u susret s Kreme n a general Schluderer. Nevesinjce. da onaKO vrsta znaaja ljudskoga niti je bilo niti biti u Hercegov. Trebinjce. jugoistono od Stoca nestalo mnogo goveda. bijaše odluaa protivnik austrijske okupacije. 13. . ni«. 174—176.

augusta ode tako nekoliko vojnika s tovarnim konjima u pratnji pola kumpanije prema Metkoviu. posla je Jovanovi uo o prema Stocu ovee ete. a i vode.-) Jovanovieve ete borile su se megjutim Pašina Hana. kojim je i došao. Ustaše se okupiše kod humka Pješevca (na desnoj strani ceste Domanovi-Stolac). Ibid.^) Iza toga zaposjedoše ustaše okolne vrhunce oko grada tako. je interesantno conji sudbinu '^) siromašniti Gorice u tvigjavu. (21. iz tvrgjave im augusta. U borbi kod Pješevca poginuo je i Hamzi- vremena opskrbe. a drugi se spasi bijegom u Stolac. augusta). 16. 179—186. p. o. koji opisao Busu zalutali bježei s pogledati <3jurgjevia c. pa da ništa dogoditi. Jedva 179—180. poeše ustaše pucati na grad. kule bijahu najveim dijelom porušene popaljene. te je posada mnogo trpila od žegje. Jedan dio od njih pogine. (16. Ustaše posakriše se na Gorici i napadoše i ove vojnike. Kad se Pachner tome mu se ne nije htio odazvati. a generalu Schludereru bi otvoren put u Stolac. Kad s ustašama kod Crnica stolakim dogagjajima. morali su eše e — i Domanovi. prijavi se za taj posao kadet-asniki zamjenik Gjuro Mihali . a se odgovaralo topovima.) Doskora ponestade u tvrgjavi hrane. da je vrijedno u . On se obue u bašibozuko odijelo provue se sreno izmegju ustaša te stigne u otpremila gdje ga je uhvatila austrijska straža Jovanoviu. Osobito vojnil<a.— 158 — nijesu imali Pošto vojnici u Stocu za dulje ii u Metkovi i odanle dopremati živež. Ujedno zatražiše od zapovjednika tvrgjave potpukovnika P a c h n e r a. Austrijske ete uzeše na jutiš Pješevac. da je grad bio zatvoren sa svih strana i otkinut od svakog saobraaja. da ode s vojskom iz ivrgjave putem. 188-190. i i i ^) Ibid. gdje su bile kule Rizvanbegovia. 17. Kada je zapovjednik tvrgjave pozvao sve asnike i potasnike i obeao onom nagradu. koji bi otišao u Mostar i javio opasni položaj stolake posade.

nego ga je tek primio izvan Stoca. Gjurgjevi o. Musi otkloni ono. Buconji ?16— 217. U Stocu stanovao je nekoliko dana u kui gragjanina VukaV i a. Kada je Jovanovi stigao u Stolac. gdje je umro kao poštanski inovnik. a Mustajbega uhvati don preda ga kasnije Jovanoviu. 215. a onda je prešao u kuu jednog muslimana. ustrijeliše. a davali su je Stoani u prirodnim M proizvodima za opskrbu vojske.000 forinti. pošto nije htio i i da ide ali dalje. nije nam još dosi prilino protuslovne detalje o njegovim zahtjevima Marti o. kad je otišao natrag prema Mostaru. 58—59. Linost Musieva kao gl. Mu s nudio je svoje službe Jovaprije ovaj nije baš za nj puno mario. njegov rad.-) Iza drugog pada Stoca povukoše se ustaše u jugoistoni kut Hercegovine. Razne. keri Boška Vukasovia. da ovdje nastave otpor.u sa zapovjednikom tvrgjave pomagati ga kod razoružanja naroda u stolakoj okolini. ali ga zapovjednik tvrgjave ne onamo htjede pustili u grad.') t i Don Ivo noviu. Musi se neko vrijeme zadržao u Crnoj Gori. c. ali je kasnije snižiše za polovicu. tatno osvijetljen. s Tu zae potajno ašlkovati sa Cvijom. što mu se nudilo i jedne noi „omrkne a ne osvane u Stocu". Na Stolac udarena je kontribucija od 100. Beka vlada nije htjela udovoljiti Musievim pretjeranim zahtjevima. boiavio je iza oslobogjenja u gradu. Prema odluci Jovanovievoj imao je Musi sa svojim ljudima u sporazum. 185 . p. koji su jedva bili u skladu sa faktinim njegovim zaslugama. oekujui iz Bea nagradu za uinjene usluge. Još dolaska Jovanovievih eta pred Stolac.159 beg s više Ivo više Mus s ali društvu Mostar. a onda ode u Srbiju. p. p. S njim je umakla i Cvija Vukasovia. Rizvanbegovia. Ivo Don Musi Stoca dosta vremena Boška 1) -) Buconji o c. c. nije htio ondje ni primiti Mušica. prispio je u s i . U ostalim zaiobljenicima povedoše ga u ga na domak Pješevca.

oktobra) izgredima. Kaugdži. Dan prije toga izdao je vladar u GodoUo-u ukaz na okupacione ete. . prema kraju septembra. strjeljani.160 su osamljeni bez sveze sa svojim istomišljenicima u Bosni. koje su operirale s dubrovake strane zauzeše u septembru Trebinje. Grof na carigradsku Fzm. Jabuica. Tako su drugi neki Hadži Jamakovi. koji padoše u ruke pogubiti u Sarajevu. oktobra). 107— 1C8. Filipovi dao je neke vogje ustaša. Zadnji sukobi zbili su se kod Klobuka. još je u zadnjim asovima pokazao bvoj bijesni temperamenat. Oružnici mu u tren oka pritisnu ruku.000 izgubljenih prema službenoj listi. Stajali Padom Kladuše (20. Zapamenja p. obratila pona cirkularnom depešom na vlasti (8. dohvati on revolver jednog vojnika. Kad su mu pod vješalima oružnici odriješili ruke. a kad su kušali. te Gacko. 28. Hadži svršili na vješalima ili su bili Jamakovi. ovaj ih odluno odbije. Okupacija je na austrijskoj strani svršila s gubitkom od mrtvih. ete. oslanjajui se na izvještaje se Hafiz-paše Andrassy je i nekih bosanskih u opširnom brzojavu vladu obeskrijepio ove tužbe. koji ga je u rukama napeta držao. p. 80. svladan je i posljednji otpor u zemlji. da predobiju turskog zapovjednika u Trebinju. augusta preda se Nevesinje. u kojem im je izrazio priznanje za njihovu veliku požrtvovnost. a doskora iza toga pade i Bilea.^) Ali-aga pod ali Hamzi in c. ranjenih Prije no šio je okupacija obavljena. što su ih poinile s tužbama o silnim austrijske ete u zemlji. što 178 asnika ili i 5. te izvrsnu disciplinu. što momaka. Fou:nier o. ^) odlinika. prosugjivao kao polititiki> Sr. a on dva put ispali mu i u vjetar. ustrajnost i vjernost. i Haljevac dogjoše istragu radi krvoprolia u pošto se njihov *) '-') mostarskom konaku.

u kojoj se izriito odregjuje.— oni 161 — se i su bili riješeni. Grgo Marti liaže. : oduzimlju suverenska prava. nego i na njihove obiaje u džamijama neka se spominje petkom u molitvama imo sultanovo. ali prije nego što je poela nova zemaljska vlada svoje djelovanje (1. 1(51 radu Filipovievu vrijedno je pogledati Zapamenja p. aprila vencija sultanu sklopljena je izmegju obiju država konu Carigradu. lanka berlinskog ugovora. C'na Gora otpremila je nekoliko hiljada hercegovakih preko svoje granice u njihovu otadžbiuu. da se okupacijom ne 1879. Poznati vogja ustaša pop postade kajmekamom gatakog kotara.) ode on iz Sarajeva. tJuconji p. uzet se u upravnu službu. (2. Prihodi Bosne imadu se upotrebiti samo za potrebe zemlje. koji su ostali u zemlji. decembra 1878. da je Filipoviev projekat o nije upravi zemlje . ako imadu kvalifikaciju. megju njima i L a z ar ustaša Bogdan Zimonji So i c a. a ondje gdje se dosada isticala osmanlijska zastava na džamijama. gdje valjda još danas živi. neka se taj obiaj i dalje pridrži. Oni se nastaniše na Kosovom polju.^) Svi Nikšiani i Korjenici kao veliki zulumari bijaliu protjerani iz Hercegovine u Tursku. O em 11 . pa liad on ni u htio da ga promijeni. Hamzi iselio u Aziju u Kjutahiju. Za muslimane e e neka se Austro-Ugarska brine ne samo pogledom na njihovu vjeroispovijest.)-) Prema zakljuku berlinskog kongresa morala se Austro-Ugarska s Turskom sporazumiti o pojedinostima XXV. Druge neke vogje ostadoše u Crnoj Gori. bio je opozvan. 11')— 111. 21. Od ostalih odredaba konvencije valja istaknuti slijedee Turski inovnici. a inae da se upotrebe domae sile. a napose islam. Filipovi je udario i prve temelje organizacije nove uprave zemlje. januara 1879. njezinu upravu i nužne i ') ^) Gjurgjevi p.mirisao hrvatsvom". 183. Sve konfesije imat potpunu slobodu.

godine septembru 1880. Samo jedno ne htjede uiniti.^) Grof Andrassy je u carigradskoj konvenciji znatno pošao u susret osmanlijskoj vladi. a u uvodu ugovora govori se samo o „okupaciji. a protokol od 13. jula) njihov je zahtjev bio odbijen. Osmanlijski novac neka zadrži svoj slobodni teaj. (13. Izvještaj i p. . Fournier p. kr. kako je bilo tajno ugovoreno u Berlinu izmegju tadašnjih turskih i austrijskih zastupnika. Tijem su obje države bile vezane samo još na smisao kongresnog zakljuka.-) i o upravi Bosne Hercegovine 1906. U i : Bijelo Polje 2) i Priboj. ') Sr. kako je stipulirana u XXV. Osim toga imade u konvenciji još nekih drugih. lanku berlinskog ugovora". 16-17. o. Posljednji lanci govore pojedinostima garnizonskoga prava c. godine ušle su austrijske ete u novopazarski sandžak zaposjele bez otpora PlevJje. da se u konvenciji istakne „privremenost" okupacije. Kad su Turci zatražili. gdje je Turska pridržala politiku upravu. jula izgubi vrijednost. 81. manje važnih toaka.— 162 — melioracije. Prijepolje. dakle bez vremenskog ogranienja. eta u novopazarskom sandžaku. c.

jula 1746). niti želi imati druge pastire. »da su se dogovorili svi biskupi megju sobom. koji aulam niti našu privilegiju in vigore uzdržavati".VII. Interesantno je dalje. da s nami vas narod naš jest „kontenat". koji imadu e apud bra- su zadovoljni s fratri svojega roda ilirikoga. da je našao protektore »Jaku : gospodu. da od svega našega naioda „toliko krstiana koliko ris tjana imademo svejedoanstva. da bi dobro bilo. KRATKI NACRT VJERSKIH PROSVJETNIH PRILIKA U BOSNI U DRUGOJ POLOVINI XVIII. Oni da i i et od biskupa veliku oblast regiam maiestatem. što ga on iz Bea piše gvardijanima u Slavo- hoe. piše redodržavnik. pokazuje nam osobito sanskog redodržavnika Franje Ivanovi a. vijeka borbu s u biskupima drugo] u Ugarskoj s njihovih i Slavoniji. da nam pootimaju sve župe jednu za drugom po provinciji i mi s njima sami nismo se vrsni tirati". PRVOJ POLOVINI I I XIX. nego nas fratre provincije bosanske. „Znajte dobro". Ivanovi dalje javlja. U kojem se borba. kako Ivanovi upuuje gvardi11* . koji župa. Ovi protektori su ga uputili. a da ne želi popova niti drugih inostranaca. VIJEKA. da ih istisnu smjeru kretala ta znaajno pismo bo- niji(5. i Franjevci imadu da podiiašaju polovini XVIII.

551—553. poeli izbjei i tugjini duhovnu pasivu. ništa liti u nemanie nimalo nisu oddinarodu. kojim se lišavaju je u „statut- 1) -') Fermendžin: Acta Bosnae Ibid. . ubijanja župnika u tolikoj mjeri. koji su bili u na naukama nijesu se. koji su bili u Bosni. bijaše im još mnogo gore u Hosni pod osmanlijskom vlašu. jer su ga na to njegovi protektori uputili. 1765. Po Bosni je bilo župa. da p'Ogonstva su oni franjevci. obavfranjevci iz samostana izlazili megju narod Franjevaki isioriari bilježe ljali duhovnu pastvu. nego Obino bi ili neznatne kapelice ili ševarne kuice. nego istoga naroda iliri i i e i koga kako mi.-) (27. p. gavati kojim one oce. dekret. a oni opet. Ujedno javlja gvardijanima. koje ih je hijelo istisnuli s njihovih župa. p. svišivši nauke. ali niti je bilo kakovih kua ni crkvi. umiješa se sama carica Marija Terezija u raspravu i zabrani biskupu srijemskom uznemirivati bosanske franjevce u duhovnoj pastvi. stavljen posebni paragraf.^) Ova metoda redodržavnika Ivanovia imala je uspjeha.) Dok su franjevci pod austrijskom vladom vodili borbu sa svjetovnim sveenstvom. istim a n s k e vlahommi i e fratri i p r vi n c kuu pisma da mlogomoremo kod : i j e b jesmo addicti istih Vlaha za austriansku". 554—655. što se otimaju duhovnoj pastvi. 164 - neka uzimlju svjedoanstva i od v 1 a h a. augusta 1746. da pakraki vladika franjevcima dati svjedoanstvo vladikama u pomo. Propaganda izdaje god. Važan »jer ovaj pasus je ako su Vlasi malo u zakonu od naših odiliti. htjeli natrag povratiti. Kad je franjevce poeo opet uznemirivati srijemski biskup. „Po ovim da s kraljica poznati. lišava aktivnog i pasivnog piava glasa. a on da e se još „obratiti patrijarhu". 1750.— Jane. God.

i župnici iz obližnjih župa sastajali naputke. p. Do tolski '') god.000 katolika i blizu 150 redovnika. biskupa^) i provincijala kao i srednjih uiona za franjevaki podmladak. . To su bila središta dotinih krajeva. bosanske i dobili su pi strana. a od god.^) '). On je kao vrstan istoriar branio stanovište. ^) i i dobivali potrebite bosanski franjevci kult. bude na to povraen bosanskoj kustodiji naslov provincije i dana joj prednost pred provincijom Ivana Kapistrana. ^) 1. svezak Sara- Jeleni: Izvori za Franjevaca. p.-) Bosanskim franjevcima bijaše nepravo. 98. povjest I. p. Kreševo i Fojnica. 1735. 1735. franjevci preko redodržavu pod zaštitom Iz sv. God. *) 472—475. Ivanjskoj. otcijepila se Dalmacija od redodržave. veinom biskupa .'^) Provincija bosanska bijaše tako ograniena na današnju Bosnu i Hercegovinu. da Bosna bude provincija. Gl. a ne kustodija. III. da Bosna ima 30 župa. i H. Jeleni c. Laštri je dobio pridjevak uskrisitelj provincije. da sainjavaju državu drugoga reda. Save posebnu Ivana Ka- bosanskih samostana stvori se nova Križa) kojoj su imale pripasti sve katolike župe u B. bosanske biskupije. m. : Batini Djelovanje Franjevaca p. z. te poslaše za to u Rim fra Filipa L a š t r i a. a god. Sarajevu Tuzli. 176—178. u kojima je bio usredsregjen život redovnika. god. Varešu. 1912. a podupirao je svoje stanovište i brojevima dokazajui. Jezgru provincije sainjavahu tri samostana. 50.^) God. 1735. 1758. 96—98. gdje bi se kustodija (sv. Batini 1. 468—470. p. koji bi poslije svršenih naul^a ostali u tugjini neokupirani „lekturstvom".Jeleni: Kultura jevo 1912. zovu se mjesto vikari''.— 165 — sufragija oni. 1757.aposupravit elji c. Jajcu.Sutjeska. Osim tih samostana bilo je još veih redovnikih prebivališta u Travniku. pod vlašu osmanlijskom.

205— 208. ujmo megjutim što veli Beni. p. e i i Laštria Beni : ferman tu biti nad hattiš^rifom (misli se na a h d. c. a ne vaši redovnici biti uitelji. od kojih ete javno uti. 181. povede rasprava izmegju patrijarha Fianjevci su poslali onamo etvoricu svojih ljudi. 111—112. koji je bio u ovakoj jednoj borbi s patrijarhom zastupnik bosanskih franjevaca i katolika. da je u njegovo doba došao u Sarajevo peki patrijarh (valjda Gavrilo IV. megju njima istoriara i a. Franjevci su se obianili pred vezirom.. p. a pravoslavni ismjehivahu katolike govorei im javno: „Vidjet ete vi Šokci. da smiju katolike i biskupe i fratre svome obredu podjarmiti i navaliti na njih namet. potanko nam je opisuje. O tome se doskora poelo pripovijedati po itavoj Bosni. On pripovijeda. Savremeni franjevac fra Beni. c. Peki patrijarhat nalazio se tada u grkim rukama.) bio je tada vezirom HuIusi-zadeMefimed paša. što su je franjevci dobili od Fatiha" na koju se oni pozivahu).) a s njime još i jedan vladika u pratnji jenjiara i 1u se stadoše hvaliti. da su donijeli ferman od sultana. Jeleni o.. a turska vlada sa svojim pokvarenim sistemom podupiraše te udnovate pastire". 1760. iji je obred 1 crkva prava i od sada vam naši kalugjeri. . jer vake Bonaventura . Kadija je izrekao prema Beriiu ovako osudu Patrijarha i mitropolita nemaju nikakva prava nad vama fratrima niti rimokatolicima.— I 166 — u drugoj polovini XVIII. U mjesecu tu se augustu krene patrijarh u Travnik veziru^) franjevaca. niti smiju tražiti kakav ne može danak ili što drugo od vas. god. vijeka bilježe franjekronike pokušaje pekih patrijarha da kao nekadanji njihovi pretšasnici podvrgnu sebi sve balkanske kršane bez obzira ne vjeroispovijest.el n a m u. -) p.-) Mehmed ') Prema Bašagiu Batini III. (o. što vam je za spas duše znati". ali su morali platiti paši i njegovom ehaji znatnu svotu novaca.

Ova 12iorica ostaviše sjemenište. Napokon je austrijski poslanik posredovanjem engleskoga poslanika i kapudan paše izradio fianjevcima povoljan ferman. biskupa Okia (t 1799. da francuska vlada izradi franjevcima potvrdu starih povlastica. 1796. koja da im dobavi potvrdu starih povlastica. 221. poduavaju franjevci jedva onu mladež. te se nijesu više povraiili u domovinu. da se on zauzme kod beke vlade. Franjevci su tražili inteivenciju u od papinskog nuncija. osobito onih. što ju je car osnovao i poslaše li klerika u zagrebako sjemenište. Bosanski klerici morali se potucati po talijanskim e samostanima. u p. 211. pošlo su odnošaji izmegju Austrije i porte bili baš u to doba ohladnjeti. jer kad je red imao samo tri samosiai. No ni ovaj ferman nije koristio. i 1779. God. 1778. . God. obrati se na francuskog ministra spoljnih Beu e poslova. a i briga imagjahu franjevci u pitanju više naobrazbe svoga klera iza 1757. koja se posventi redu. c. a i u Zagrebu. p. 1780. pr. kojeg i njen poslanik podupirati. rimske 147—148.) okoristiše se franjevci zakladom. 212.-) prvoj polovini XIX.— još i 167 — Daljnji napadaji grkih patrijarha spominju se kasnije tako n. propagande i bekoga Batini Opširnije Jeleni o. gtofa deVorgennesa. papinski se poslanik opet zauzimao za franjevce u Beu. God. te Požegi u Slavoniji. Carica Marija Terezija uputi ga na francuskog poslanika u Carigradu. 1) '^) da 111. spominje se nekoliko bosanskiii klerika u Velikoj. koje se odnose na slobodu vjere i neovisnosti od grkih vladika.. prema franjevcima govorili smo Za na drugom mjestu. Papa Pijo VI. Papinski nuncij nije im mogao ništa pomoi.^) O odnošajima cara Josipa II. kako nam to domai Ijetopisci priaju. Velikih neprilika.a.. 1834.. posla pjovincija fra Iliju Starce vica i fra Marijana U Sunjia. stoljea postade ovo pitanje za franjevce upravo akutno.

"*) sumnje. koja je za biskupovanja Barišieva bosanske provincije. koje su se tada javile u Bosni. (misli se. p. 193— 238. Borba je zahvatila tolike dimenzije.> . Uza u Zagrebu.) u pismu na cara Ferdinanda!. Nema pretjerao. 108. a planula izmegju njega potrajala je sve onamo do god. On zove Barišia i sinom tame protivnikom svake pro- prijatelji opet ocrniše franjevaku provinciju s politikog saveza s Ilirima i kod tadanjeg svjete. 1913. U itavam toku te borbe opaža se protivština izmegju franjevaca iz „papinske države" onih iz „cesaiovine". a i neki talijanski samostani primili su na svoj trošak odregjeni broj bosanskih klerika. Barišievi ^) Sr. poklonio sjemenište za bosanje senjski biskup ske mladie. etc. Franjevci. papinskih. koje neprijatelja se valjda nije nadao. ^) Alaupovi Iv. (god.. 0 *) Ljetopis katolil<e crkve (Bos prijatelj Starine XVII. da je po gdješio jednu veoma zaniValja nam još zabilježiti mivu borbu. p. a grof Nugent dade u mjestu Dubovcu kraj Karlovca veliku gragju u tu svrhu. Juki 24. kad je Bai i Ožegovi i i i riši postao apostolskim namjesnikom i u Hercegovini. III. da se u nju umiješaše Vrijedno ju je zabilježiti radi tendencija. koji su došli iz i Zagreba bijahu praktiniji narodniji od t. z m. Tu je naišao Neki anonimni autor Juki) izrie jasno misli. 1837). da je to bio ga karakterišu kao rimskoga klerikalizma. Be te Carigrad. 59 i dalje.-) God. Gl. ali franjevci nijesu mogli dobiti privilegija iz Rima/*) Prilike katolika u Bosni crta nam opširno biskup Bariši (od 1832. god. 1846. zv.^) Propaganda. Jeleni : : Izvori Fr. hijerarhikoj kakvom vlasti. Rim. Biskup Bariši htio je bosanske franjevce u smislu rimske politike disciplinirati i i podvri na ih otpor. dalje. p.168 dvora posreduje za odgajanje svojih klerika. za povjest p. Varaždinu Požegi to su se odgajali kleiici za bosansku provinciju. 1839. Biskup se upravo u drastinom opisu tuži na teško stanje katolika u ovim zemljama.

ni drugo slino u Bosnu više ne šalje. Zagreb 1911. Mostar 1900. Pošto je izmegju porte bekoga dvora mir. stiglo je carsko odobrenje za gradnju i ') toj zanimivoj aferi. 271—272. R.^) U poetku druge polovine XIX. Glavaš Život i rad fia R. o Itojoj ne možemo radi prostora opširnija govoriti sr. kojoj da je vogja Ljud. Vedžihi paša obraa se na bana Viašia u Zagreb turskim jezikom napisanim pismom. 1841. a odavle u Budim. odakle je došlo u ruke grotu Sedlnitzkome knezu Metternichu. '85— Sg. kalto^se misli Jukiev. a rad Gajev podoban. Gaja I u Rimu se znalo za tobožnju bunu bosanskih franjevaca. da mir sreu sultanovih podanika potkopa. 24-25. Metternich bijaše obaviješten direktno od biskupa Barišia. da se u Bosni spiema ustanak pod vodstvom mladoga katolikoga franjevakoga kleia. c. . sveuilišnoj biblioteci u Zagrebu. i Šisi Hrv. te ih onda šalje u ove krajeve. : : O p. 1853. Prohaska: Das Kroatisch-serbiiclie Schrifttum in Bosnien und der Hercegovina. pa tako ono stiže u Zagreb.— 169 — namjesnika bosanskog Vedžihi paše i kod bekoga dvora. Alaupovi o. dekret. God. da predleže dokazi. a on da je u svezi s francuskim buntovnicima. to Vedžihi paša moli bana. i i i i i i Rimska propaganda izdade god. Gaj u Zagrebu. p. p. stoljea nastadoše nešio povoljnije prilike za razvitak franjevakih manastira školovanje franjevakog podmlatka. Barišia. Sr. da Gaja pozove na red. nadalje sa eškim protestantima ruskim šizmaticima. Ban Vlaši bijaše ve mrtav kad je ovo pismo pisano. te da mu strogo naloži. u kr. kojim je franjevcima odsada zabranjeno slati mladie na nauke ikuda drugamo do u papinu državu. u kojemu mu javlja. kako neki laiin u Zagrebu imenom Ljudevit Gaj sastavlja pisanih stvari s buntovnom težnjom. Spis anonimnoga pisca o toj aferi ima naslov Borenje države Bosne srebrenite s biskupom Rafom Barišiem. Povijest Iil. a nalazi se kao neizdani ru<opis. da u budue nikakovih pisanih stvari. koji mu preko minisira Thiersa poslaši preko milijun franaka za buntovne svrhe. koji je pristajao uz Ilirizam.

Biskup Strossmayer ode u zamoli vladaia. Kad se Strossmayer vratio u Gjakovo. 231 ') : i : i : i . Zoviku. (Nedi i Šunji) dogje ovamo. 1858. da pozdrave mladog biskupa.. Kada je slavni vladika Strossmayer god. 1 pi aiije uzgoja bosanskih klerika stupilo je u novi stadij. J. moglo pristupiti gradnji manastira Gujoj Nedi Be i zairaži ugarska vlada. Tako n. dogjoše krišom onamo i bosanski franjevci. Francuska je naime hijela. ali zaludu. Bosanski prijatelj 193—208. drtge polovine XlX. Megjutim se i ta bura slegla. ^) ii u Ostrogon i djela biskupa Strossmyera. und der H. Biskup Strossmayer uinio je sve mogue.. Uredio Dr. Prati ga na putu Nedi. da i smije primati pod svoje okrilje bosansku mladež. posebna Za stvar se zauzme papinski nuncij. Zagi eb 1901. posla u Bosnu svoga prijatelja Topalovia. 208. vijeka u Blau t.. (Ljetopis katolike crkve u bosni) p. da se ta ne dogodi. drugih zanimivili sabraiiih podataka o stanju Ovdje imade katolika. Francuski listovi navališe na Strossmayera. podataka o katolicima. Plehanu. a onda im sag! adi posebnu zgradu. Smiiklas Nacrt života Katolika crkva od Zagreb 1906. koji je došao ovamo da kupi tobože pjesme. 25— 27.'). statistiki podaci. u Livnu. da preko franjevaca buni narod protiv Turaka. a deputacija franjevaka.). p. Ignacij Struki paua tiosne do njezina oslobogjenja (1463—1878 ) U S p o m e nknjizi iz Bosne. da im se klerici odgajaju u Gjakovu. God. p.) novih samostana pet crkvi. nijesu smjeli klerici kui na velike praznike.— etiriju 170 — i Doskora se Gori u (dovršen i857. 198. Poslije otvorenja sveuilišta (1874-. U Županji pozdravi vladika franjevac Martin 1 potuži mu se. da kao protektorica kršana na istoku stekne upliv i nad katolicima Bosne. d. obavljao potvrdu u Posaviin'. Topalovi donese Strossmayeru vijesti. da fratri žele. pi. Statistikih III. Bosanski klerici morali su Peuh na nauke. 1851. jer da bune narod. pravoslavnima i muslimanima za poetak Reisen in b. Napokon stiže dozvola i Strossmayer smjesti klerike najprije u svoje sjemenište. 223-22. Šari . iz da se bosanski u klerici premjeste Gjakova Ugarsku. da franjevcima nestaje podmlatka.

171 God. veli. Godine 1766. ima 12 (dva od njih su prazna). M. Jedan dio Hercegovine. J a s t r patriaršija e b oV (Glasnik i : njeni mitropoliti. 128— 233). osnovana bi i posebna franjevaka hercegovaka kusd j a. postade Bariši apostolskim namjesu Hercegovini. a nijesu pripadali kalu. Juki: Zemljopis etc. Godine 1852. potpade (1843) pod dubrovkog biskupa. Patrijarhama se predbacuje lakoumnost kaa pokretao njihovim radom Mjesto patrijarha dobivali su ljudi bez ikakve naobrazbe i iz najnižih slojeva. Po svemu se vide daje Turcima ovaj ferman diktira pravi Grk. Grki siromašni narod od poreza.^) Mitropolija zvornika prenijela je svoje iz sjedište Zvornika u Tuzlu god. p. postali pretegjerskom staležu. te je tako Hercegovina odsele postala posebnim vikarijatom. kojim je ukinuta XL. 11 — 14.— 1774. ukinut je fernianom sultana Mustafe III. prema politikoj razdiobi zemlje po Omer-paši. 1852. da ih u Hercegovini . višoj hijeraihiji u Bosni Grci. koji imali su srpski osobito cvatu u Hercegovini. **) 17. p. p. -) Dušan Zvornika epaihija i Teši J. 140). 1846. navagjaju se dešperatni odnošaji patri- jarhata. kao vikarijat trebinjski. (1757. (manastir Široki brijeg osnovan god. Od ovog vremena preotimaju mah o i. Zato su i latinstva megju rajom. a megju njima na i s i . s Carigradske patriu jarhe upravo trguju isisavali najvišim asmitropoliti gore suturskih zakupnika tima srpske crkve. Kao koji je i utjerazlozi ovom ukinuu motiv. Sarajevo 1904. Popovi \) Sr. Spasi: Nešto našoj crkvi pod Turskom vladom itd.) lovljen glavni peki patrijarhat grkom u Carigradu. A. (Glasnik I p.^) Vei upliv u narodu manastiri. 1846 ?) 1 nikom i Pravoslavna cikva doživjela je jednu znatnu promjenu u ovom periodu.^) prvom mjestu Ž i t o od crkve m : 1 srpska Prevod fermana.

300. On veli openito za franjevce.^) 127. svijeta. ali ipak istie.o umnim poslovima. i . i imenovan apostolskim namjesnikom (biskupom) za Bosnu. i i Nedi. 1854. Ovo istie ne baš osobito objektivni Hilferding. pa ona grkih vladika daleko zaostaje za naobrazbom katolikog sveenstva. da su poluobrazovani da se bave više gospodarstvom nej. p.— i 172 — Naobrazba srpsko pravoslavnog sveenstva. Hilfeiding c p. da megju njima ima umnih glava kao Marti. a osobito hvali fra Marijana Šunjia. bio kojoj mu 1) drago strani o. Svojom uenošu dostojanstvom bio bi on ukras sveenstvu bilo na koji je god.

po kojima je i ovaj.^stavljen. razumio vlastiti ali tih je s vremenom nestajalo. kom. Kod kue razumjela ih je samo inteligencija i ulema. U svome naraštaju i u dva tri naredna naraštaja imali su prijatelja i sljedbenika u domovini. pregled s. a im narod. nestalo bi glasa i imena negdašnjih radnika na polju istone prosvjete. Pogledamo li samo u najkrupnijim crtama rad Bošnjaka muslimana na polju lijepe književnosti i znanstvenog rada. U ovom pojave . dr. barem ne široka masa.VIII. Bašagi. turskom nije ih ili arapsperzijskom jeziku. dok ih nije sasvim nestalo polovicom veli XVIII. vijeka. Po nama. da ih drugi islamski narodi nijesu s^^uvali barem djelomino sve do danas. PREGLED KNJIŽEVNOGA RADA U BOSNU) A RAD MUSLIMANA NA KNJIŽEVNOM POLJU. Prema pregledu su istaknute samo najvažnije na polju književnoga rada u Bosni. Iscrpivo je taj književni rad prikazan u nekoliko djela. zadivit e nas on i po svojoj dosadanjim kvantiteti ^) i kvaliteti. Radu bosanskih muslimana na književnom- polju posvetila se tek u novije doba Oni su dakako radili gotovo iskljuivo vea na pažnja. marljivi ispitiva njihovoga rada.

) Sejfudin Kemura Corovi: dem bosnischer-Moslims aus Sara. Mnogi bosanski pjesnici i i svojim posvema originalnim radom zapremaju vrlo odlina mjesta u istonim literaturama. zem. dižavnik i vojskovogja. muzeja 1911 VI. i 295—390. Mi emo ovdje istaknuti samo najvažnije radenike u islamskim književnostima. koji je iz ljubavi prema znanostima i korisnim ustanovama ostavio iza sebe trajne spomenike. nego su ih daleko natkrilili. Rodio se u Kruševcu. u doba. sinu u prozi i je Ahmetpaše Hercegovia. Detaljnije rezultate dosadašnjih istraživanja nai italac u specijalnim stu- uenjaci Mnogo e dijama.^) Prvi radenik iz naših krajeva na polju istone prosvjete jest paša njegovom sa pseudonimom A d n i. te ni u kojem pogledu ne podna^a prispodobe s onim na istonim jezicima. 1— 88. . je neznatniji rad muslimana Bošnjaka na hrvatskom jeziku. p. kada je turska knjiga bila u Pjevao povoju. Mustaj-begu 1) Bašagi: i Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj Itnjižev- Bosti (Gl. (f 1474). porijetlu se ne slažu vijesti. mecena.evo 1912. jer se Mahmud Abagovi O — prije pada Bosne mnogo bogomila iseljivalo u srpsku despotiju. Serbo Kroatische Dichlungen XVII. Turci ga zovu Hrvatom. und XIX. nema nikakove i da muslimani ne samo da nijesu za svojim zemljacima pravoslavnog katolikog za- kona zaostali. Jahrhundert.— rezultatima istraživanja 174 — dvojbe. ali ga Bašagi drži ipak Bošnjakom. Mahmud paša pisao je pjevao u turskom i perzijskom jeziku. Radenici te vrste megju muslimanima prave su iznimke. kad se turskim jezikom tek poelo pisati i pjevati. Malo se znade o talentiranom pjesniku.. Prvi je vezir osmanlijskoga carstva. koji je pripadao srpskoj despotiji. a ipak se odlikuje i dotjeranom formom i dubokim mislima. Neki ga drže Grkom. KVIIl. Mahmud paša glasoviti je vezir.

175 — koji je kao pjesnik nosio pseudoKnjiževni rad njegov pada u radio je najpopularniji poetak XVI. U jali odabrani mladii tim sarajima slušali su pred Sudijom nauke svi veliki Bošnjaci Hercegovci iz zadnjih decenija XVI. bio na Nerkesi rodio se u Es-Saraji (1592 1632. a poginuo je u bojevima u Ugarskoj. (. Megju bosanskim je grobnica Abdullaha muslimanima bijaše krilata rije: „Suha megja. U poeziji odlikovao se Derviš paša Bajezidagi. Sudi je uitelj u A t m e j d a n-s a r a j m a. u jednom kutu gradskoga parka sauvalo se sve do danas jedno turbe. a daljnu naobrazbu na istoku. da Gaibije. U eri Sokolovia Bošnjak megju turskim piscima: Sudi (t 1593. seocu pokraj Sarajeva.Gaibi" to je Na istoku umro u Konji G albina legja" te se do okupacije . za koje narod veli.) a pjesnik je i pripovjeda na turskom i perzijskom jeziku.) Rodio se u Sudiima. rogjeni je decenij XVI. U Staroj Gradišci. Kao lini savjetnik sultana Murata III. proboravio itav svoj život i (1643/44.) Ovom se Abdullahu el Bosnevi pripisuje još jedan grob s pridjevkom „Gaibi". Abdullah „Išezli") je I el Bosnevi odom je iz lijevanjske okolice.) kal je paša Sokolovi vrhuncu svoje slave i moi. U njegovim pjesmama kao i u pjesmama Derviš paše Sarajevu — (Muhamed Nerkesi) opažaše oito utjecaj naših narodnih sev- dalinki. nim Šili („lavski"). vijeka. Mehmed U Carigrad Mostarac (šesti došao u doba. stekao je veliki upliv na dvoru. Od njegovoga rada ostadoše opsežni i i komentari glasovitih klasinih djela u perzijskoj knjizi. vijeka.— Hercegoviu. vijeka. Bio je i bosanskim namjesnikom. U poetku vlade Selima II. Temelje naobrazbe stekao je u Bosni. gdje su se uzgaza dvorska dostojanstva. s kojima se i danas služe prijatelji tih klasika.

ali je lan poiodice Alajbegovia. k ka je narod Gaibiji odredio grob u Staroj Gradišci. godine. vijeka igrala odlinu ulogu me^ju bosanskim velikašima. — u kojemu je ovaj orijentalni filozof i izložio jezo. državnih službi obavljao je defterdarsku u uunavskoj provinciji. a svišava sa zadnjim danima carevanja Murata IV. Pisac opisuje dogagjaje svoga povijest („Tarihi vladanja . da mu je Gaibi pjesniko ime. Mnogo je vremena sproveo u raznim borbama u Ugarskoj. god.) Obuhvata dakle 120 godina. a Abduliah ei Bosnevi istie se u prvom redu megju njegovim braniteljima. Mati Peevina je i Pee rogjena Bošnjakinja skih Sokolovia. zašto je poznat pod imenom Gaibi. što opširnijih i rasprava.) Njegova Od i Peevi") poinje sa prvim danima Suiejmanova (1520. gdje je po svoj prilici ostao sve do svoje smrti (1650. jer je on poznat u Bosni više radi nabožnih derviških pjesama. Neki nusle. kao ni to. božjih poslanika. Abduliah napisao osim toga itav niz što kraih.176 da duh Gaibin bdije nad bosanskom granicom štiti je od neprijatelja. god. gdje je dobio velika lenska imanja osnovao novi odžak porodice Alajbegovia. iz poznate porodice višegrad- P e e V i j a se rodio negdje oko 1570. a napokon postade bosanskim defterdarom (1635. Nije poznalo. Hidžri) po imenu „Fususa*. li radi svojih uenih djela. Otac Peevin odselio je u Peuh. nego i vjerovalo. koja je iza pada bosanskoga kraljevstva sve do polovine XVI. vi (Ibrahim paša Alajbegovi) rodio se doduše u Ugarskoj. Kao financijski inovnik došao je i u Carigrad.).ru spoznaji 27 velikih.). (1640. Abduliah el Bosnevi proslavio se kao komentator znamenitog djela Muhjudina Muhameda b. „Fusus" je bio vijekove predmeiom polemike izmegju ortodoksne uleme i šehova. napisavši tom djelu komenegzistenciji tar je mistine nauke o na turskom arapskom jeziku. A r e bi (560 630 p.

rad gdje je i za nj. Tu i tamo 1) njem sravni <:ovu smrt stavlja u god. zauzete Kandije. m. 305—306. On je sa siromašnom klasom sarajevskog puanstva tražio. Svršetkom XVII. Bašagi veli na polju je Za nas od da dvije je jeziku on napisao na hrvatskom poune pjesme (t. Nastanio se stalno u Zvorniku. Poeziji ne treba dakako ni u tim proizvodima rodom je iz Uzica. koje je uo oca. umro 1690/91. 1889. c. razdijeli megju gladno stanovšejh. III. 225. koju su bogatiji radi spekulacije bili sakupili.. god. morao jer ništvo. Pozna i savremene ugarske istoriare (po prijevodu). Služio je u Bosni i na istoku kao sudija. da njegov turske poezije nije nimalo vrijedan. da je najorigi„Taj snažni nalniji turski pjesnik prije preporoda. lan je plemenite bosanske porodice. Mehmed-beg bušak Istono blago II. i o. interesa. i koji o. : Bašagi 1680.— doba svog i 177 — pripovijedati iz ustiju dogagjaje. Umro je u Aziji 1712. nje- Kemura orovi XIL Husein Karabegovi objelodanio je pjesmu o osvojenju Kandije Kapetanovi-Ljuu.^) te pjesmu u slavu god. ka side) protiv pušenja duhana. 1682. te je svoju kuu okrenuo god. kojemu je redu pripadao i se postavio na elo bune. p. z. u tekiju on kaa kaderi derviša. Interesantna linost Hasan Kaimija je („Kaimi baba") rogjeni Sarajlija. c. tražiti. da se zaliha žita. Za nj veli Bašagi. Gl. 1669. genij pokušao je prvi istonu umjetnu poeziju narodnu dovesti u sklad. 94—96. Bio je imuan ovjek. koje oslobogjenja Srbije pripadale bosanskom vilajetu. Iz Sarajeva je bježati. p. U tom nastojanju su Alauddin Sabit do i Derviš pašu O i Nerkesiju. 1660. vijeka svršavaju Bošnjaci svoju misiju na polju istone knježevnosti. : 12 . zv. prepleui oboje našim i figurama i tako stvorio narodnim prispodobama novi smjer i otvorio nove vidike turskoj umjetnoj pretekao je on i poeziji. koja je nastala ušljed gladi god.

U XIX. ni kada je umro. uputi i o tadanjem kulturnom stanju u Bosni. i Omer Heimoviem Posavini i eff. Navale carevaca na i drugim Hildburghausenom generalima prenule su Bošnjake Hercegovce iz letargije. veli Bašagi. a pod Banjom Lukom. Djelo je. koji list pokrenuo u Sarajevu prvi samostalni Gjulšen Šaraj i suradnik službenog lista „Bosne". stoljeu valja spomenuti Fevzi šejha Blagajca. neznamo Heimogli Za vrijeme . Heimovievih vojna bio je Omer kadija u Sanskom mostu. pisao je odline politike. ovjekovjeio je ovo doba u djelu Vojne Ali-paše. med Šakira Kurtehajia Bijelopolju.). vijeka u Mostaru. a suzbijanje tih navala pod Ali-pašom i Bosnu pod princom pobudilo rodna pjesma opjevala za kojeg je u je njima stari ponos. te ovjek može da se po njemu i 1876. Novljanin. stoljeu vrijedno je spomenuti (rogjen je 1 e h844. vješto pisano. ni ljanin. umornim našim djedovima. koji je živio u burno doba prve polovine XVIII. još koji je pjesnik ili uenjak. Omer eff.178 jav ja se rijetko. Od radenika u XVIII. Ratuje se kod kue i u tugjini brani itava država. Nov: kada se rodio. j. mjesto gdje se nalazi mnogo slavlja) (1739.. Premda nije imao osobite kakove naobrazbe. ekonomske i poune lanke. izmegju raznih stranaka ne dopuštaju miri i nog rada. Nakrvave bojeve u Krajini. ali veoma trebalo tražiti u velikim ratovima i neprestanoj borbi na granici. Vremena Alipaše Heimovia nijesu dala ni odušiti.) posvetio ga valjda Alipaši Heimoviu. u M umro u Beu 1870. a kamo li baviti se naukom i poezijom. veli Ba- Razlog lomu šagi. Napisao je na perzijskom jeziku „Bulbulistan" (t.). Djelo je to dva puta izašlo pod imenom Povijesti Bosne" (1741. Muvekit Salih (Sarajevski vijesnik) a bio je dvije godine . Osim tih ratova i nutarnje smutnje razmirice izmegju pojedinih gradova i vezira.

Osim pjesama pisao je i filozofske rasprave. Prema tim blistavim imenima sasvim ostaju u sjeni imena onih Bošnjaka. Osim ovih imade ih još itava legija. Salih eff. pravi su biser turske klasine poezije.— 1903. U njegovoj se kui god. (1839. i Nabrojio samo samo najznatnije pretstavnike znanstvenog pjesnikog rada u orijentalnim književnostima. ker Ali-paše Stoevia (u Carigradu 1890. rajui materijal za svoju povjest. godina iza okupacije. jer i 12* . pa onda u Carigrad (1853. vrijedno ih je redom spomenuti. 1860. jeziku. valja Umro je nekoliko Stoevia Iz poznate porodice Rizvanbegovi nam zabilježiti kao pjesnikinju Habibu. osnovalo „Društvo pjesnika". Rad je ali baš zato.179 Sarajlija napisao je „Povijest pokrajine je još neobjelodanjena. Hikmet je posljednji klasik u turskoj literaturi spada u red prvih turskih pjesnika. rodom Bošnjake i Heicegovce. služio je cijeli inovnik Gazi Husref-besjova vakufa. pjesnik pod imenom Hersekli Arif ik m e t. koja uva u zesvoj pribi- iivot kao maljskom muzeju. te se oko njega okupljala po izbor duševna aristokracija onoga vremena H Vrijedno je zabilježiti u njegovom životu i tu da je bio neustrašivi pobornik ustava i slobode u Turskoj i da nije nikada zaboravljao svoj narod i svoju Hercegovinucrtu. a rukopis joj se Bosne".) i — glasovitog njenog bratia. a Alipašinog koji je unuka poznat Arif-bega kao turski Rizvanbegovi a. skom man. perzijskom i turskom knjigom. U državnoj službi kao sudac nije imao mnogo sree radi svoje otvorenosti i znaaja.) Iza Omer-pašinepersekucije morao je najprije u Sarajevo. materini i njihov veinom priprost i skrosu kao iznimka megju svojom braom jer su pisali hrvatskim jezikom. koji su radili pjevali na svom narodnom. Ono što je ostavio pjesama. Brzo se upoznao s arapskom.) gdje se posvetio nauci.

pr. c. nije z nalet literarnom radu druge. Pisao je turski. ali i Poznat njegov lekskon „Potur Šahydijje". u zvornikom sandžaku. ali ne znamo^ kada je umro. Isto tako n. . koji je mnogo kao vojnik okolo hodao. jedne od najpopularnijih slavensko-turskih pjesama. Svaka konfesija živjela je za sebe. a ujedno i najznamenitiji megju muslimanima. p. Rodio se 1601/2. srpskim. 4—5.Muhamed Hevaji Uskjufi. Prvi poznati nam muslimanski pjesnik koji je pjevao narodnim jezikom Hevaji^ u predgovoru svog rijenika (1631. Nitko nije na pr. premda je 20 godma prije izašlo najpopu„Nalarnije djelo franjevca Matije uk Ka rstianski". Najstariji do sada poznati. (On svoj materinski jezik zove opetovano^ bosanskim). valjda u Tuzli. God. nije nam poznat. da nijedna od glavnih konfesija u zemlji. ni najmanje o literarnim interesima muslimana pravoslavnih. socijalnim i kulturnim odnošajima Bosne. 1651.— 180 — triju Interesantna je injenica. jedna mati Prvo bin nam. koji su pisali i Oivkovia Margiti jest -. koje je 1704.iževnosti ovaku misao Otac jedan. da se na „bosanskom" jeziku prije njega nije ništa napisalo. Simpatina je crta u nj je i vjerska tolerancija misao nacionalno g j jasno izreena i e d nstva Bošnjaka prije bez razlike vjere. ne zna fra u predgovoru jednog svog Stjepan djela. u kojem govori jezinim. radi još literarno. Jezik mu se odlikuje time. te iz jednog ') Kemura i orovi o.) naroito istie. arapski. da je to bio neki aga. izrekao njega u bosanskoj kn. valja znati emo se paski O Hasanu Kaimiji Jer klati ?^) govorili smo naprijed. Pjesnik „Arsuhala od Duvna". godine štampano. perzijski i najodni jezikom hrvatski. Znamo samo. da je prilino prost od turcizama a gdjegdje i sasvim.

Din dušmanin ustade hoe za Boga? Nestalo je Turaka je zamela". a vojnu. tako još intimnije na- rodnoj pjesmi. koji je u se dao inspirirati narodnim pjesmama. . dobro podražuje narodnoj pjesmi. zatim iVlula Baš-Eski (kao pjesnik zove se Šefkija). jedini pjesnik XVIII. U jednoj kasidi oštro tadanje socijalne odnošaje u Bosni. jer ne druga. god. rodom iz Sarajeva. stoljea. ostade do kraja života spomen spjevala je na nain narodnih pjesama pohod Sarajlija protiv Srbije. U ovaj niz spada i Umihana ujdina r sa jedna djevojka pjesnikinja. udan Što se zeman nastade. nastavlja dalje. u Meki). Zarunik bajraktar pade 1813. pravde. u se odlui ne udavati i djevojka. koji ga i prikljuujui Najplodniji je se upotrebljava rime. Arsuhal je sastavljen valjda oko 1706. orovi. svojom pjesmom: S ajoj a Mujo andži Ona j 1 i j e^ i g u j p. Svom zaruniku u boju protiv Srba. Rijetko su se ovakove rijei izrekle tako slobodno neprikriveno to još od muslimana i i muslimanima. Hadži Mehmed Mustafa a dobio Šefkiji interesantnog nadvisuje u tome. godine. krivda pravdu Sve dobre namjere centralnih vlasti razbijaju se na nesposobnosti i nevaljalosti podanih. (umro 1785. A n d r i j a K veli dr. takogjer rodom iz Sarajeva. On pjeva«. a sramota oita: „Turin nema amela. Vehab Ilhamijaiz kritizira megju ovim pjesnicima Sejid Žepa(god. (Umro 1803. iza 181 — On Županjcu interniran u razloga bio moli ganutljivim rijeima premještenje dugog mukotrpnog zatvora.) Šefkija prilino i . Sve zlikovac postade. 1821. Osim ovih pjevali su na narodnom jeziku Raži.— nepoznatog (Duvnu). pogubio ga u Travniku Dželaluddin paša).

Hrvatskim jezikom zovu ga oni. se 1785. koji stanuju na dalmatinskom. Veina katolikih pisaca Bosne daje prednost jeziku pred bosanskim slovinskim. RAD KATOLIKA PRAVOSLAVNIH NA KJIŽEVNOM POLJU. slovinskomili ilirskom ili hrvatskim. zovu svoj jezik u narjeju m". godine. no svejedno su svi drugi. Specialno „srpski" zovu se pravoslavni Bosne. dakle specijalno hrvatskom podruju. valja jipš Mostara (umro 1880. nego samo pisci. zove svoj jezik da se služi . zovu svoj jezik hrvatskim a nikada srpskim. Pod tim dakako ne misle nikakav osobiti jezik.) od^ove nabrojene jedanaestorice pjesnici H e v a j Š e f k i j a. u Fojnici.— 182 — (Sikira) Šejh Abdurahman Sirija rodio Foj- sada jedna od najznamenitijih muslimanskih tekija u Bosni. bili popularni poznati kod svojih suplemenika kao što i franjevaki pisci iz Huma U Karah odžu istinu su iz Zepa spomenuti i A h m e d Omer eft. Ime njegovo (Sirija) poznato je itavom muslimanskom svijetu. a raširene su mu pjesme po itavoj zemlji. On je u Oglavku izmegju nice i Kiseljaka osnovao tekiju. Umro je 1847. Sve ove pjesme napisane su i tursko-arapskim pismom. kojim se služe još danas mnogi konzervativni muslimani (uz neku reformaciju !) B. Pjesniki njegovi sastavci su didaktike naravi. I zemlje. gramatiar ali Ve najstariji hrvatski Bartuo Kaši veli. i i i i kod svojih. manje od njih vrijedni. Bosanski katoliki koji pišu „bosanski Rijetko narjeje ilirskoga ili slavenskoga. koja je još i Napokon nam eff.

. : Bos- -) •*) Prohaslii 0. 128-129. Rimu nijesu rado Jedan od posljednjih izdavatelja irilskih knjiga u Bosni Stjepan Margledali te bosanske kovac su ili Margiti. jer je irilica „srpskim" („iz latinskoga jezika u bosanski sa sipskim slovima"). jer su slova dar božji narodu. i jezicima dana. koja se mnogima ne daju. tom je zanimivo. pak ni za privatnu upotrebu. izgubit emo vea dobra. Alaupovi : Ivan Frano Juki p. Poznati Ma ti j a D i vk o vic zove svoj jezik „bosanskim". Ne može se dokazati. pristuNajvei dio latinska naroda ne poznaje slova. pa ako ih odnemarimo. stoljea knjige latinskim pismom nijesu zaboravili dugo još bosanice. drugo koja nego irilsko kurzivno pismo. premda su knjige s našim slovima u Bosni potrebite. a pismo. da je analogno „bosanski" sadržan u hrvatskom ili srpskom. što svoju knjigu izdali narodu panijem irilskom pismu.— 183 — „bosanskim" narjejem. bosanskom irilicom („bosanica"). p. On ali bibliotekari nijesu više zato su mnoge knjige i rukopise je sve stare knjige kupio od jednostavnih više. poetkom Divkovia u i hvali svoje pretšasnike XVIII. 3—4. 1737. ako izsu i fratri sve nauke uili na latinskom jeziku davali od X\/III. 2J.egovina Zagreb 1911. i) Katoliki pisci nije Pri pisali su latinicom u i t. a naše su štamparije. p.^ki rauni pisani su bosanicom. Još u 20 tim godinama prošloga vijeka matice krštenih pa ak manastir. da je irilicom pisanih knjiga moi 1 ralo biti mnogo znali irilicu itati spalili. tuži se on. da se hrvatski jezik piše latinskim slovima.-^) Juki veli opet. i ^) Frohaska Das Kroatisch-seibische Schrilttum in nien und der Her. od doba Divkovia i Posilovia napuštene i slova zabaena. stoljea Posilovia. c. kako irilice. zv. 2) Megjutim. Provincijal i Luka Karagi zabranjuje u okružnici god. Pojam „bosanski" podregjen je pojmu slovinski i u njemu je sadržan.

a opet s druge strane održati literaturu na visini zapadnih uzora. Nije to literatura isto pouna.184 koji su ih još itali u odrpanim ekzemplarima. 130-131. psalmi. Djela tranjevaca bila su dosta vješto udešena prema narodnom shvatanju postadoše mila zapuštenom narodu. Nije bio lak posao pružiti nešto narodu. : Povjest hrvatske i srpske. Narod je mnogo puta njezinu nauku primao Najstarija i dalje je obragjenu širio. književnosti 2) Šurmin p. . litanije. c p. ljudi. U i : i : i i kojemu su tih bila jedina utjeha. gdje su fianjevci uili poznavati tamošnju literaluiu. domaim milijeom niskim niv6-om naobrazbe bosanskih katolika. jer se obazire na narodne potrebe i njegove pogriješke. Prednost ove literature leži u tome. njemakih. ^') latinicom poznata knjiga bosanska pisana prevod jednog zbornog djela u poast Mariji pod dvostrukim napisom: „Hortus animae raj duše. razne molitve. francuskih drugih knjiga.ohaska o. natrpanih bez izbora. u . Premda su pisana narodni govor kao najbolja hrvatska proza u XVII. da podignu slavensku službu božju megju Hrvatima protiv napredovanja i širenja protestantizma. Nagjeno je u franjevakom samostanu u Fojn ci. 115-1 Irt. što ona predouje isti knjiga. Franjevci imali su se boriti s piopovijednicima nove nauke protiv islama. kada su poeli raditi oko toga. evan^jelja o muci Isusovoj jest — i 1) P. što ga je promicala narodna književnost. U njem imade crkveni kalendar.Belgradu". a to su visoke škole franjevaca u Italiji. god. Vrlo je znamenita za i kulturnu povijest. koja se pojavila u Rimu. ali ni savim zabavna. stoljeu. Vidi se to iz izdanja u nabožnom duhu. Na rad poticala je franjevce ista ona pojava.^) Karakter ka'olike literature u Bosni odregjen je svojim vrelom. Djelo je dovršeno 1567. Za- greb 1898. latinskih. bibliotekama da ima zato mnogo talijanskih. ipak to nije strogo crkvena literatura.

stoljeu i doživljavala nova izdanja.) t. župe. bosanicom u Mlecima. Ma da se znade za njegove uzore. Bio je — : — Literatura franjevaka prikazana je ovdje po kritinoj bosanske književnosti Dr. Od naroda su se mnogo tražila. Mnogo je bio itan Fra Pavao Posilovi i i i i prvi je. koji je pisao hrvatskim jezikom a Rodio seuJelaškamavijake 3V2 sata od Vareša. a bila bi se još i dalje itala. Sarajevo 191-2. da je bio Franjevac bosanske redodržave. da se nije sa strane Rima gledalo irilsko pismo istisnuti latinskim. Bošnjak. Djela ovoga pisca itala su se veoma mnogo u XVII. skradinski biskup (1642 1664) a i on je štampao svoja djela Naslagjenije duhovno iz(1639. da li je bio po rodu Više izdanja je doživljelo je djelo Fra Ivana koje Bandulavia(Bandulovi?)Skopljaka. Njegova su djela: Nauk karstjanski za narod slovinski (1611). — 1631. Prohaske.). O Marina Nikoli usporedi u Jelenia p. a ne može se rei. Matija Divkovi (1563. XVIII.— 185 — Pisac djela zove se Marinus Nicolaus.) Sto udesa ali ti zlamenia blažene i slavne bogorodice divice Marie itd. Kao teolog i filozof pišui svoja djela latinskim jezikom. razabire se ipak stil i glas Divkoviev. da su puki prijevod.) i Cviet od kriposti duhovni i tilesnie vadien su iz jezika latinskoga u jezik iliriki aliti Slovinski (1647. Divkovi je sam dao lijevati bosanska slova u Mlecima. 224. *) istoriji i . god) I Bandulovi štampa svoje djelo latinicom. za koga znamo. Jelenia: Kultura bosanski Franjevci I. a zove ih »srpskiemi pismenima«. bosanicom. udaljene zv. : on priredio u slovinskom jeziku Evangelya priko svega godischta (u Bnecich 1613. proslavio se Juraj Dragiiz Glamoa. Njegova su djela kršanske enciklopedije za narod. Neki detalji uzeti su i iz dr. ^j ali postoji sumnja. zatim: Nauk karstjanski s mnoziemi stvari duhovniemi (I6I6.

^) Biskup Mileti (koncem XVIiI. Njegovo zauzimanje za bosanicu ali je spomenuli smo naprijed. je više djela na hrvatskom i Ivan A n Lipi kod Duvna. 12^. Margiti je mnogo putovao i vidio mane svoga naroda jasnim pogledom. narodne obiaje. Studirao je na sveuilištima u Oksfordu i Parizu. kojoj je po svoj prilici naslov: Ispovid karstianska itd. protiv propo„Ispovid" za drugu i<njigu ') Neki Prohaska od Stjepanuše p. posvetio se sav filozofiji i teologiji. spaliti. Takvi su bili i njegovi pretšasnici. 2J0. Napisao je sjajnih teoloških filozofskih traktata (»ilirski Duns Scotus«). Što sve ne bi bili od njega saznali. stolja) dao je svaki egzemplar Stjepanuše. dialekte i poetsku nabožnost srca.) . veli dr. p. Dostigao je u Italiji visokih crkvenih i svjetskih odlikovanja. On neobino voli konzervativne. Odavle je poslije pada Bosne došao u Dubrovnik. da njegovi spisi nijesu moiali proi mletaku cenzuru. i Jeleni o. stoljea radi StjepanMarkovac ili Margiti rodom iz Jajca. godine. gdje je valjda i stupio u franjevaki red. Napisao i u Bosnu. on i inae interesantna Zato je duboko prodro u dušu naroda i njegova molitvena knjižica. literature. zvana je od naroda openito Stjepanuša. uene drže o.186 ši (pogrešno Dobreti) rodom iz Srebre- nice. pojava. Prohaska! Zanimivo je još jedno njegovo djelo za narod. koji mu je dopanuo ruku. a zove se »Fala od sveti« (1708. Oiišavši u Italiju. nom dokazuje. c. Radi zauzimanja za glasovitoga J e r on i a Savonarolu malo da nije proigrao svoju karijeru. Umro je 1520. da je Ani i U poetku XVIII. Ovdje je i humanizirao svoje prezime u»Benignus«. znak je to velikoga populariteta.) Pisac ne može ni ovdje da zataji svoje neprijateljstvo protiv (Sr. c. i m (Johannes Anicius) rogjen u svojim latiniziranim prezimeklasicizam i humanizam ušao 1685. je umro u Italiji latinskom jeziku.

koju je obeao sabrati.. 136—137. On kudi loš obiaj pjevanja pjesama o Kraljeviu Marku. 187 — koje su narodu razlaže propovijedi tako.) gramatiku Grammatica laiino illirica U predgovoru ove gramatike veli: : — t. . On se bon p'otiv junakih pjesama svoga naroda s moralnoga stanovišta crkve. Ovaj ga je pustio na slobodu uz otkupninu. j.^) i 1) Piohaska o. Kad se sin povratio ocu. poinje kratko pozna b r až e ih : Kad kratko nerazumljive. Od Sitovia postade pater Laurentius humanista. koja ne propovijedi. kojega je za bekoga rata uhvatio neki Dalmatinac. koju je on „hrvatski jezik pisanje". se upita. nego mi Ha rva ti. (Mleci i složio u 1727. djelima zanimiv je Lo vro mu je b i o musliman. mnogi da narod zadrijema ili mumljati. da rašire „Pisnu od pakla" i daje narodu dadu pjevali mjesto spomenutih nekorisniti pjesama.— vi jedi. o ratu. Po svom porijetlu i Otac i Napisao (Venetiis je I7l2. zašto ne propovijedaju. Italianezi. Francezi. Musi Arbanasu. Relji Bošnjaninu. Nimczi. dao se pokrstiti postao franjevac. ali je dotle ostavio svog sina kao jamca. c. nego je pobjegao od oca.. jer su kalugjeri nenaon i svoj život provode bez knjiga. i Ljubuški Sitovi. Ungari lascgne naue gramatiku. jer oni »štampaju gramatike u Kako mnogi narodi svoje vlastite jezike istumaene. ljepoti djevojaka crnom vinu i obraa se na svoju brau.. Jezuiti u Zagrebu izdali su slino obranbeno sredstvo protiv narodne pjesme. Njegovo stanovište zauzimala je i oficijelna crkva..) Sitovi upotrebljava stil narodne pjesme deseterac. p. Poznata je i Sito- vieva« >Pisna od pakla". a pri tom malo naui.. Spanjoli. odvraaju Jer nema propovjednih knjiga. Megjutim Sitovi to ne ini iz ljubavi prema narodnoj pjesmi nego kao njezin protivnik. Osvre se u i na pravoslavnu crkvu. nije mogao više priviknuti svojoj rodnoj kui.

(Manastir eha« došli su Žitomisli i manastir Zavala.) Laštri je pomagao suradnjom Isusovca Farlatia pri njegovu Illyricum sacrum. Umro je 1763. To su psaltiri. a najznatniji je istoriar Epitome vetustatum Bosnensis Provi nciae (Mleci i glasovitog djelu: 1765. te Hercegovinu. fra Nikole Lašvanina (u Jajcu 1750. koji su U u Martin Nedi.— Ovo 188 — Franjevci se osobito rado bave studijom istorije. a druga u Žitomisliu. Književnost pravoslavnih u XV. i i i XVI. Zavali itd. oktoihi itd. Na temelju dokumenata napisa on povijest bosanske srebrene provincije pod naslovom: ljetopisa i Osim imade djela. fra Bone Benia u Sutjesci. godine. ilirskom pokretu. štampanih istorijskih fra Filip Laštri iz Oevi je. koji na Cetinju 1494. dokazuju najbolje mnogi ljetopisi. Najviše knjiga sauvalo u se manastirima uŽitomisliu i Zavali u Hercegovini Uope se može rei. iz iste štamparije). a pravoslavna u Hercegovini. da se potanje bavim njihovim radom. Ovaj imade štampan oktoeh iz 1495 god. njevci.). fra Stjepe Margitia u Jajcu. Druga je u Mlecima štamparija Božidara i Vukovia . Srpska se štampana djela i rukopisi za razliku od ruskih crkvenih knjiga zovu »srbuljama«. Grgo Marti drugi. Opseg ove istorije ne dopušta mi. Kreševu i Fojnici. fra Ivan Frano Juki. : je izašao Najranije štampana srbulja je. Prva u manastirima Sutjesci. 1830. Istaknut samo najznamenitija imena: biskup fra Marijan Sunji. XIX. Bosanska redodižava posjeduje ljetopise Šipraia u Sutjesci. stoljeu prikljuili su se bosanski fraod god. dolazili na nauke u Zagreb. »Oktoehos«. što su se u Bosni sauvali. da je kaiolika literatura usredsregjena u Bosni. Egzemplari toga »oktou Bosnu. stoljeu ograniena je najveim dijelom na voljenje kronika u manastirima na prepisivanje i štampanje crkvenih stvari srednjega vijeka.

(na Kosovom u polju). nadomje- U ovo doba pada „Zbornik'.) (1546. stoljea prvi versiticirani produkti u srpskoj litera- Monah Visarion .Sloven Srbli")^ koji ma da živu u tamnoj moi Agarena (Turaka). c. i ali sa rusicizmima.). Goraždu. sastavljen od he. duh srpske liteUpliv Rusije na obrazovanje južno-siavenskoga crkveni jezik klera postaje jai. razvi se jedna serija srpskih štamparija.va u poetku XVIII. Vrutcima (kotar Uzice) nati i Graanici ZV. Osim raznih duhovnih stvari nalazi se tu opis Italije. On hvali slovenske Srbe (. osmanlijska vlada postala sklonija pravoslavnoj crkvi u doba velikog vezira Mehmed paše Sokolovia. oktoela nastavlja 1554. Nagjen je taj Zbornik u parohiji u Nikšiu. ktitori (patroni manastira) U XVIII. Jezik ovoga kodeksa isti i je kao i u Srbuljama.. književnosti mogli i bismo urau- kojima su zabilježeni igumani. Jezik ovih stihova je rusko-srpsko-crkveno slavenski. ') I^rohasl<a o. godine. gosti.^) Kratko vrijeme u prvoj polovini XVI. Trojan Gunduli iz Dubrovnika a nastavio ga (1552 god.cegovake familije Miloradovia a pisan u Moskvi 1714 — 1715. a ne onaj na Dunavu. vijeka. U nastaju turi. stoljeu postaju rusko-srpski odnošaji življi. „Op štake".— Vincenc Vukovi Kad je 189 — i (1520—1538.— 1547. koji je poeo štampati evangjelje. a sipski štava se ruskim. spominju se štamparije u Mileševu.daskal srpskoga patrijarhe Moiseja" šalje uenike rime sarajevskoj crkvenoj opini. ipak visoko diže svetu hrišansku vjeru. koje proširuju uski crkveni rature. 87. Ovaj Belgrad bio bi po Prohaski u Hercegovini. koja je od Petra Velikoga udarila više zapadnim svjetskim pravcem.). Samostalnoj t.. . p. doba ruskoga upl. Štampanje psaltira. Iz ruske literature. U Belgradu osniva štampariju knez Radiša D mitro vic. dolaze knjige.

stoljea pravoslavne literature valja razlog u tome. to aka. Prohaska p. Ona je uz sredovjenu pismenost sauvala srpskotražiti imade rusicizama. Prohaska imade svoje istoriko znaenje. koji se trude pisati na narodnu. c.) Ovaj asopis još u 70 tim godinma XIX.^) o. stoljeu poelo misliti na duševni život naroda i izvan crkve. onda je bio luski upliv crkvenoga jezika tako jak. Bio je bez prave organizacije i pravih studija i nije imao u prvo doba nikakove sveze s naunim zavodima izvan zemlje. da se prvi nacionalni pisci. veli dr.— ve 190 — Kad se u XIX. nesvjesno služe rusicizmima. pr. 92. prvi pisci iz Hercegovine kao saradnici poznatoga asopisa: Srpskodalmatinskog Magazina (izlazio od 1836—1873. ova je osobito kod pravoslavnih Slavena bila uvijek silno ') j uspomenama. manifestaciju otporne sposobnosti. Što su Srbi du- ševno stješnjeni. Tako n. ostali vjerni samima istorijskim znai duševnu snagu. Ipak ta literatura. Slabom razvitku nacionalne sebi i tradicije. . što se sveeniki stalež nije digao na više.

.

.

.

.

.

-<P- >"¥ ^ ' y/«.'^ •>S l.<v- / '^^ .