Nikola uti

Vatikan i hrvatstvo u prvoj polovini XX vijeka (do 1941. godine)

S poetkom XX vijeka hrvatstvo konano izbija u prvi plan u habsburkoj dravotvornoj i vatikanskoj misionarskoj strategiji. Isticanje hrvatskog imena na Prvome hrvatskom katolikom sastanku, odranome u Zagrebu u septembru 1900. godine, otkrivalo je novu zamisao Vatikana da poslije ilirske i jugoslavenske misionarske faze otpone koristiti hrvatsko ime u globalnim prozelitskim nastupanjima na Balkanu. Prvi hrvatski katoliki sastanak imao je prevashodni zadatak da odvoji rimokatolike od liberalnomasonskih graanskih ideja, ali i da formulie rimokatoliki kleronacionalni program za novi, XX vijek. Papa Lav XIII dao je punu podrku sastanku rimokatolika Dalmacije, Hrvatske i Slavonije te Bosne, Hercegovine i Istre, naroito hrvatskoj mladei, koja se obavezala da e pod zastavom boanskog srca za vjeru i domovinu uztrajno i odvano vojevati.1 Upravo pod motom o vjernosti svih Hrvata Rimskoj crkvi organiziran je ovaj svehrvatski vjerski kongres. Katoliki sastanak nije bio odreen samo za rimokatolike Hrvate Zagrebake nadbiskupije nego i za Hrvate katolike svih hrvatskih zemalja, koje su obuhvatale teritorije toboe rani1

Prvi hrvatski katoliki sastanak, obdravan u Zagrebu od 3. do 5. rujna 1900. godine, uredio po elji Sredinjeg odbora S. Koreni, Zagreb, 1900.

406

Vatikan i hrvatstvo do 1941. godine

je omeene od strane Njemaca Ritera, Gaja i trosmajera, pravaa Starevia, Kvaternika i Franka i, poetkom XX vijeka, brae Radi. Na Prvome hrvatskom katolikom sastanku ilo se na usvajanje dugorone strategije da u budunosti svi rimokatolici srpskih zemalja moraju prihvatiti hrvatsko ime. Maar Bretjenski, uesnik sastanka proroki poruuje novoj rimokatolikoj naciji u stvaranju:
Ostanimo dakle u neprekidnoj jakoj svezi sa Vatikanom, pa e nam Domovina i Narodnost biti obezbijeeni.2

Preko imena Ilirskog zavoda Sv. Jeronima u Rimu prelamali su se interesi Austrije i Vatikana, s jedne, i Ugarske, s druge strane. U Ugarskoj je bilo savreno jasno da e ilirsko ime, svehrvatskom propagandom, postati sinonim za Hrvate - i toga su se plaili. S druge strane, Austrija je pozdravljala ideju da se u Zavodu sv. Jeronima odgajaju sveenici koji e se upotrebiti u misionarskoj aktivnosti na Balkanu kako bi se suzbio rastui uticaj Francuske na rimokatolike Orijenta. U drugoj polovini XIX vijeka, u jugoslavenskoj fazi Vatikana, Ilirski zavod sv. Jeronima poinje se, uz blagoslov Austrije i Vatikana, nazivati i jugoslavenski. Maarska se energino tome protivila jer je u Jugoslavenskom imenu vidjela opasnost od junoslavenske integracije koja je onemoguavala stvaranje Velike Maarske. Poetkom XX vijeka u Vatikanu se javljaju ideje, u skladu sa novom rimokatolikom nacionalno-vjerskom strategijom, da se tom zavodu da hrvatsko ime. Papa Lav XIII je u enciklici Sclavorum gentem, od 1.8.1901. godine, ukinuo ilirski naziv za zavod i pretvorio ga u Zavod sv. Jeronima za hrvatski narod (Colegio Croato).

Isto.

Nikola uti

407

Hrvatsko ime za zavod izazvalo je protivljenje Italije koja nije htjela prihvatiti da je on za hrvatski narod isto to i stara ilirska ustanova. Italijani nisu htjeli priznati ni eksteritorijalnost, garantovanu ilirskoj, jednoj hrvatskoj ustanovi. Sveta (Sv.) Stolica je bila prisiljena da 7.3.1902. mijenja ime u Ilirski zavod sv. Jeronima. Odbacivanju hrvatskog imena kumovao je i crnogorski knjaz Nikola koji je naivno procjenjivao, ne osjeajui prozelitsku pozadinu tog ina, da bi sa prihvatanjem tog naziva rimokatolici Crne Gore bili izuzeti od mogunosti kolovanja u njemu.3 Nova liberalna epoha odreivala je ideoloki smjer Evrope. Liberalizam kao ideologija graanskih revolucija i dodatni produkt Prvoga svjetskog rata prodire i na teritorije novih drava stvorenih na prostoru bive Austro-Ugarske.4 Rimokatolika crkva (RKC) u vreme ujedinjenja stoji na jugoslavenskim pozicijama5 iz pragmatinih razloga (strah od liberalne Italije i od mogueg boljevikog udara). U nepovoljnoj meunarodnoj konstelaciji snaga Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS) je za RKC, odnosno za jugoslavenski Katoliki episkopat mogla biti prihvatljiva i zbog ouvanja rimokatolikih nacija - Hrvata i Slovenaca. Naime, italijanska opasnost za jugoslavenske pokrajine bila je optimalna zbog statusa pobjednika koji je uivala apeU Kraljevini Jugoslaviji Zavod sv. Jeronima i dalje je nosio ilirsko ime, a povremeno se nazivao Jugoslavenskim. Bilo je pokuaja od strane Katolikog episkopata da se zavodu da hrvatsko ime. Konano, poslije posjete Josipa Broza Vatikanu, poetkom aprila 1971. godine, papa Pavle VI daje zavodu 22.7. naziv Hrvatski papinski zavod sv. Jeronima. 4 Up. N. uti, Kraljevina Jugoslavija i Vatikan - odnos Rimske crkve i jugoslovenske drave, Beograd, 1994, 1-2. 5 Neophodno je istai podatak da se i u radovima nedavno nastalim provlae teze da su RKC i Vatikan uvek bili najvei neprijatelji jugoslavenstva (up., npr., P. Ili, Vatikan i slom Jugoslavije, Beograd, 1995, 427).
3

408

Vatikan i hrvatstvo do 1941. godine

ninska drava. Italijansko prodiranje na istok krajem 1918. pretilo je da Slovence u Korukoj, Kranjskoj i tajerskoj brie sa politike scene Evrope. Zagovornici hrvatstva imali su soluciju: ili samostalna hrvatska republika, koja bi obuhvatala tri do etiri upanije oko Zagreba, ili prisajedinjenje srpskim zemljama. Za Katoliki episkopat od junoslavenske je drave bio neophodan samo labavi konfederalni okvir kako bi Dalmacija, Hrvatska i Slavonija, kao dijelovi poraene Austro-Ugarske, izbjegle neizbjeno teritorijalno komadanje izmeu pobjednikih drava (Crna Gora, Italija i Srbija) te dole pod nepovoljne odredbe predstojeeg ugovora o miru. Samo je nova junoslavenska drava mogla izvui Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju, kao i slovenake zemlje iz poloaja pobjeenih. Klerikalna Narodna politika 23.12.1918. o tome pie:
Mi Hrvati i Slovenci iz pobjeenika postali smo pobjednicima. Sretno smo izbjegli tekim mirovnim uvjetima. Taj se preokret dogodio iznenada, te smo ostali upravo zapanjeni gledaju u tome osobitu ljubav gospodnju naspram nama.

S druge strane, za RKC je 1918. bila poeljna jedna jugoslavenska drava i zbog irenja rimokatolicizma meu pravoslavce. Uticajni rimokatoliki kler je oekivao da e junoslavensko ujedinjenje pruiti priliku rimokatolicima i za prozelitski rad, a umjesto Habsburke Monarhije, nova drava postati centar za prevoenje pravoslavnih pravoj vjeri. Oekivali su da e nova drava biti most za prodor u iroka prostranstva Istone Evrope, prije svega Rusije (Ukrajine).6 Jugoslavija kao budua jednokonfesionalna anti6

Up. D. ivojinovi - D. Lui, Varvarstvo u ime Hristovo, Beograd, 1989, 189.

Nikola uti

409

liberalna rimokatolika drava bila je vrlo prihvatljiva za rimokatoliku hijerarhiju i Vatikan.

Apostoli Katolikog pokreta uzeli su prvi u svoj program

kao vrhovni cilj "rekristijanizaciju, obnovu u Kristu itavog javnog i privatnog ivota na slavenskom jugu":

Gospod je postavio budunost Junih Slovena u ruke katolike. Rimokatolicima je dao da preuzmu providencijalno zadau hrvatskog, srpskog i slovenakog naroda - glavni uzrok postojanja nae drave. Ujedinit emo se u jednu veliku falangu, stvorit emo jedinstvenu slavensku kulturu i biti lanovi iste. I bit e jedan pastir i jedno stado. Onda e istom i Srbin i Hrvat i Slovenac biti lan jedne jedinstvene nacije, onda e Jugoslavija biti slobodnom domovinom novoga junoslavenskog (rimokatolikog op. N. .) naroda.7

Sa slinom porukom pisale su i Akamovieve akovake puke novine tokom 1920/1921. godine. Naime, novine su kao glasilo Hrvatske puke stranke (HPS) stajale na idejnoj liniji Katolikog pokreta (i Seniorata) koji je u prvi plan isticao politike i socijalne metode borbe. Novine su u poetku bile na jugoslavenskoj bojnoj liniji poto sa hrvatstvom nisu mogle ostvariti vei uspjeh u svojim misionarskim i prozelitskim nastupima. Osnovno nacionalno geslo Pukih novina bilo je: "U boj za kransku Jugoslaviju."8 Sline ideoloke kranske slogane popularisao je urednik Hrvatske prosvjete i predsednik Seniora Ljubomir Marakovi, koji je u antiliberalnom duhu izjavljivao da e se "katolika Francuska i katolika Jugoslavija zbliiti u Isusu Hristu, za sretnu budunost obiju zemalja."9 Meutim, i
7

Arhiv Jugoslavije (AJ), Beograd, Vatikansko poslanstvo, Izjava seniora Petra Rogulje, verovatno u decembru 1918. godine. 8 akovake puke novine, br.1, god. II, akovo, 8.1.1921. godine. 9 Prema: Th. Mainage, Svjedoci katolike obnove, autorizovani prijevod F. Binikog s predgovorom dra. Lj. Marakovia, Zagreb, 1922, 8.

410

Vatikan i hrvatstvo do 1941. godine

jedne i druge novine nisu zanemarivale ni hrvatsku nacionalnu bojnu liniju, odnosno uporedo su isticale dvojni nacionalni identitet: hrvatski za stare rimokatolike i jugoslavenski za srpske obraenike i budue rimokatolike. S vremenom e u akovakim pukim novinama u sve veoj mjeri biti prisutni napisi upereni protiv Srba i velikosrpske adaje u liku antiklerikalne liberalne Jugoslavije koja nije nikako mogla biti po volji elnicima Katolikog pokreta i HPS-a. Naglaavano je "socijalno nezadovoljstvo", i to samo u rimokatolikom dijelu naroda.10
akovake puke novine su ve u februaru 1921. objav-

ljivale lanke u kojima se velia spoj hrvatstva i rimokatolicizma, koji su zajedno trebali slomiti velikosrpsku hegemoniju:
Na narod ima dvije svetinje koje su mu nada sve mile i drage. To su hrvatstvo i katolika kranska vjera /.../. Na narod je mislio da e se osnutkom drave SHS ve jednom zavriti niz tih rtava, ali se je ljuto prevario. Akcija za unitenjem Hrvata i hrvatstva, ili bar za njihovim to veim skuenjem, svima nam je dobro poznata /.../. U ne manjoj opasnosti danas nalazi se u dravi SHS i rimokatolika vjera, ta isto tako mila svetinja naeg naroda /.../. Dok je na narod katoliki, bit e i hrvatski. Tko hoe da uniti hrvatstvo, mora najprije unititi katolianstvo.11

Pri tome akovaki klerikalci pozivaju vjernike da ustanu slono u odbranu vjere:
Ali na odbranu vjere moraju ustati i svi svjesni krani katolici, koji su u drugim politikim strankama. Kad smo se sloili u obrani hrvatstva, moramo se sloiti u obrani katolianstva, tim vie to je kod nas hrvatstvo bez katolianstva izgubljeno. O tome neka promisle i indiferentisti i liberalci, kojima je do

10 11

Up. akovake puke novine, br.4, god. II, akovo, 29.1.1921. godine. Isto, br.8, god. II, akovo, 26.2.1921. godine.

Nikola uti

411

hrvatstva jo stalo, pa neka radi hrvatstva nau borbu bar ne smetaju, ako ju ne mogu da podupru.12

Bez obzira na ideoloke i politike razlike, akovaki klerikalci pozivaju sve rimokatolike (Hrvate) da slono brane i uzdiu hrvatstvo. U budunosti e se to i ostvariti. Stvorie se jedinstveni nacionalni front uzdizanja hrvatstva, odnosno savez ideoloki nepomirljivih, ali zato nacionalno skladnih antipoda koji e raditi u velikohrvatskom nacionalnom interesu. Iako je 1918-1920. ispoljavao sklonost ka formiranju jugoslavenske drave, Katoliki episkopat je sve vie postajao zaplaen ideolokom klimom u Kraljevstvu SHS. Vatikanska politika ila je u pravcu to veeg ouvanja integriteta vjere u dodiru sa graanskim vlastima, pa mu nije odgovarala politika pojedinih jugoslavenskih vlada koje su forsirale liberalna vjerska naela, spreavajui RKC da aktivno uestvuje u dravnom i politikom ivotu Kraljevine SHS. Zbog tendencije jaanja uticaja snaga graanskog liberalizma i uviajui da nee ostvariti zamiljenu dominaciju u dravi, Rimokatolika crkva je postajala sve vei protivnik Jugoslavije.13 U cilju pridobijanja to veeg broja Hrvata za ideologiju Rimske crkve, vatikanska propaganda je proglasila Majku Boju za kraljicu Hrvata. Stvarano je rimokatoliko svehrvatsko svetilite posveeno Majci Bojoj u Mariji Bistrici.14 Papinim breveom od 4.12.1923. zavjetna crkva Sv. Marije Bistrike (u Mariji Bistrici) uzvisuje se na dosto12 13

Isto. Up. N. uti, Hrvatski metropolita Antun Bauer, Istorija XX veka, 1-2, Beograd, 1990, 181. 14 Up. R. Brajii, Marija meu Hrvatima, Croatia sacra, br. 20-21, Zagreb, 1943, 350.

412

Vatikan i hrvatstvo do 1941. godine

janstvo Marijine bazilike. U breveu papa Pije XI istie vjeru hrvatskog naroda (Croatiae gentis fide) i svoje nastojanje da hrvatski narod to vre prione uz Sv. Apostolsku Stolicu.15 Kult Majke Boje rimokatolici su naroito negovali u vjerski mjeovitom poekom kraju. U voinskom kraju organizovana je, pak, procesija Majci Bojoj, koju su od isusovaca iz Poeke kolegije preuzeli franjevci. Bile su to tegobne procesije, bilo zbog dugog trajanja ili zbog toga to su prolazile kroz srpska pravoslavna sela na Papuku i u njegovom zaleu. Sama pojava vie hiljada uesnika procesije u srpskim selima, koji su pjevali "pjesmice Gospi" uz noenje hrvatskih trobojnica, bila je "svojevrsna provokacija na koju nisu mogli da ostanu ravnoduni ponosni bivi krajinici, pogotovo u zabrdskim selima".16 bogoslovskog seminara u Zagrebu, izdao je 1927. "molitvenik s pjesmaricom za djeake", pod naslovom Isus prijatelj malenih. To je u sutini bila rimokatolika hrvatska nacionalna budnica koja je imala cilj da promovie Mariju Majku Boiju u nebesku i zemaljsku kraljicu Hrvata. Hrvatska nacija je morala da dobije na povijesnom kredibilitetu, pa je morala biti utemeljena nebeskim Bojim autoritetom. Nadbiskup Alojzije Stepinac je, kao i njegov prethodnik Antun Bauer, veliku panju poklanjao blagdanima posveenima Majci Bojoj Mariji. On je podupirao slavljenja kulta Majke Boje u Remetama kraj Zagreba. Sa istom revnou pohodio je Marijino svetilite u Olovu u Bosni, u
Up. AJ, Beograd, Poslanstvo Kraljevine SHS pri Sv. Stolici, poslanik u Vatikanu Smodlaka Ministarstvu inostranih dela u Beogradu, januar 1924. godine. 16 . Stankovi, Izazov nove istorije, 2, Beograd, 1994, 100-101.
15

Zbor duhovne mladei zagrebake, udruenje studenata

Nikola uti

413

kome je 1937. izgraena crkva posveena Gospi Olovskoj i koja je postala zatitnica hrvatskog naroda. Jubilarna Sveta godina, 1925-ta, poklopila se sa proslavom tzv. tisugodinjice hrvatskog kraljevstva. Te godine na majskom hodoau u Vatikanu okupilo se preko 4000 rimokatolika iz Jugoslavije, a pod vodstvom 12 biskupa i 400 svetenika. Drugo narodno hodoae, koje je odrano u septembru 1925. godine, predvodio je sarajevski nadbiskup Ivan ari. O njihovoj audijenciji kod pape Pija XI jugoslovenski poslanik u Vatikanu, J. Smodlaka, zapisao je:
U pozdravu to im ga je upravio, s veseljem istie kako Hrvati ove godine, po drugi put, dolaze u Rim da slave dva jubileja: crkveni i svoj narodni, naime, tisugodinjicu hrvatskog kraljevstva./.../. Hrvatska je u prolosti bila nazvana predziem kranstva pa to mora da bude i danas u borbi protiv modernog bezvjerstva (liberalizma op. N. .) i moralne rastrojenosti.17

Centralna proslava 1000-godinjice hrvatskog kraljevstva odrana je, pak, u Kutjevu. Prvi put poslije 1912. u julu 1925. odrana je "prva poslijeratna korona."18 Proslave mitskog hrvatskog jubileja podravala je i liberalna jugoslavenska monarhija koja je oficijelno jugoslavenstvo vidjela u spoju tri stara naroda. Zato su odgovorni dravni faktori nekritiki prihvatali sve hrvatske jubileje samo da bi se jaalo proklamovano jugoslavenstvo. Proslavu 1000godinjice hrvatskog kraljevstva u Subotici organizirale su lokalne gradske i oblasne vlasti, uz uee jugoslavenskih Sokola i drugih nacionalnih organizacija. Meutim, apostolska administratura na elu sa Lajoem Budanoviem nije htjela da organizira procesiju i sveanu misu istog dana
17 18

AJ, Beograd, Vatikansko poslanstvo. . Stankovi, n.d., 109.

414

Vatikan i hrvatstvo do 1941. godine

kada su trebali uestvovati liberalni jugoslavenski Sokoli i druge dravne organizacije.19 Proslavu 1000-godinjice hrvatskog kraljevstva rimokatoliko sveenstvo je iskoristilo da iskae svoje antijugoslavensko i antisrpsko opredeljenje, veliajui "hrvatsku hiljadu godina staru kraljevinu". Tako je sveenik Lambert Golovski (poljskog porekla) prilikom proslave nacionalnog jubileja u Virovitici (23.9.1925), uzviknuo:
Dravu emo sruiti ali emo vjeru uvati i u njoj ostati.20

Rimokatoliko svetenstvo je imalo istaknutu ulogu i prilikom osveivanja i otkrivanja spomen-ploa u ast 1000godinjice hrvatskog kraljevstva. Hrvatstvo Zemuna je naroito isticano tokom slavljenja znamenitog povijesnog jubileja. Tako su Hrvati grada Zemuna (u istinu rimokatolici razliitog narodnosnog porjekla) otkrili 22.11.1925. u franciskanskoj crkvi spomen-plou. Proslavu je Rimokatolika crkva iskoristila da raspali hrvatske narodnosne strasti. Pri tome je ona, propagandom o Hrvatima kao predziu kranstva i kao najvernijim sinovima Pape i Vatikana, nastojala da ostvari svoj glavni cilj: da usadi ideje rimokatolikog svjetonazora meu Hrvate i uniti slobodnozidarsko liberalno sjeme zla, koje je hrvatsko graanstvo u dobroj meri prihvatilo. Katolika akcija, kao italijanski rimokatoliki import, poinje snano da nastupa 20-tih godina, pogotovo od dolaska Pija XI na elo Rimske crkve.21 Glavna polja delatnosti Katolike
AJ, Beograd, Ministarstvo vera (refuzna graa), Apostolska administratura u Subotici - Ministarstvu vera, 17.11.1925. godine. 20 AJ, Ministarstvo pravde-versko odeljenje, f.85, Ministarstvo vojske i mornarice - Ministarstvu vera, 30.10.1925. godine. 21 Up. H. Jedin, Velika povijest crkve, VI/2, Zagreb, 1981, 397.
19

Nikola uti

415

akcije bile su kultura i prosvjeta. Ulogu glavnog mobilizatora na odgojnom polju od Katolike akcije dobila je tjelesno-odgojna organizacija Orlova. Pionirske poslove irenja Katolike akcije obavljao je njezin ideolog Ivan Merz, koji je elio da ideje Katolike akcije unese u hrvatsku naciju, odnosno, u cjelokupan "narodni ivot."22 RKC je pokrenuo organizaciju Orlova (Papinu gardu) zbog suzbijanja snanog uticaja sokolske antiklerikalne i liberalne ideologije u koli i sveukupnom odgoju. Na elu Hrvatskog orlovskog saveza bilo je svjetovno lice - advokat Ivo Protulipac. Tjelovjeba je bila samo vanjska manifestacija rada Orlova, koji su, po uzoru na njihove antipode liberalne Sokole, fiskulturu koristili kao najefikasniji nain okupljanja omladine oko rimokatolike ideologije. Hrvatski orlovi za svoj uzor uzeli su "kraljicu Hrvata - blaenu djevicu Mariju", kod koje je vladao "savren sklad izmeu svetosti due i ljepote tijela."23 Orlovi su krajem 1923. bili povezani u novoosnovani Hrvatski orlovski savez, koji postaje matina organizacija katolike omladine poto je preuzeo zadatke Hrvatskog katolikog omladinskog saveza.24 Tokom proslave velikog hrvatskog jubileja 1925. godine, Katolika akcija je bila izuzetno aktivna. Orlovi i ovaj put dobijaju kljunu ulogu kod irenja Apostolata, odnosno irenja rimokatolike ideoloke propagande. Vrena je propaganda u smislu da je sudbina hrvatskog naroda neraskidivo spojena sa sudbinom RKC-a, tom najboljom odgajateljicom naroda. Svaki pravi Hrvat morao je biti uvjeren da e najbolje koristiti svom narodu samo onda kada narod bude odgajao u pravom kranskom duhu.
22 23 24

Put k suncu, priredio B. Nagy, Zagreb, 10-11. Prema: N. uti, Kraljevina Jugoslavija i Vatikan..., n.d., 299-301.
Up. isto, 303.

416

Vatikan i hrvatstvo do 1941. godine

Rad Hrvatskog orlovskog saveza zabranjen je Uredbom o

Takva zabrana bila je u skladu sa zakonskim odredbama o zabrani rada organizacija zasnovanih na plemenskoj i vjerskoj osnovi. Meutim, poetkom 1930. voa bivih Orlova, I. Protulipac, ilegalno obnavlja orlovsku organizaciju pod nazivom Kri.26 Kriarska bratstva i sestrinstva obavljala su aktivnost i mimo zakonske zabrane istiui hrvatski ekskluzivizam i izraeni separatizam.

likvidaciji Jugoslavenskog sokola, Hrvatskog sokola, Srpskog sokola i katolikih Orlova od 5.1.1930. godine.25

Krajem 1936. i tokom 1937. poela su se organizirati drutva Katolike akcije Hrvatski junak na elu sa I. Protulipcem.27 Treba naglasiti injenicu da je Hrvatski junak bio produkt hrvatskog separatistikog bloka frankovaca i klerikalaca, kao tipian primjer klerofaizma na teritoriji Jugoslavije. Hrvatski junak je bio i plod zajednikog djelovanja dijela vodstva Hrvatske seljake stranke (HSS), bivih lanova Hrvatskog sokola i voa Katolike akcije. Djelovao je, dakle, kao zajedniki produkt fizike kulture tzv. Hrvatskog narodnog pokreta. Vodstvo HSS-a podravalo je rad Hrvatskog junaka jer je on radio u duhu gesla "Za Boga i Hrvatsku."28 Hrvatski junak je propagirao rasnu svehrvatsku ideologiju proetu naci-faistikom frazeologijom o potrebi stvaranja Hrvata vie vrijednosti, "stvaranja novog vremena u novoj boljoj Hrvatskoj", zagovarao je i korporativni sistem kao organizaciju drutva u kojemu vlada
Up. Slubene novine Kraljevine Jugoslavije, br. 5, Beograd, 9.1.1930. godine. 26 Up. N. uti, Sokoli - ideologija u fizikoj kulturi Kraljevine Jugoslavije, Beograd, 1991. 27 Up. isto, 139-140. 28 Up. isto, 271.
25

Nikola uti

417

slobodan odnos ugovaranja izmeu radnika i poslodavaca preko stalekih udruenja, a koja bi bila u odreenom odnosu sa dravom. Ispoljavajui agresivni hrvatski nacionalizam, Hrvatski junak se predstavljao se kao elitna organizacija hrvatske omladine, u koju su mogli ui samo "mladi Hrvati, nacionalno zdravi i iste nacionalne prolosti."29 Vatikan je iz mitskih tmina ranog srednjeg vijeka precizno datirao godinu doseljenja i pokrtavanja paganskih Hrvata (641. godina).30 Godina 1941. odreena je kao godina velikog jubileja - 1300 godina veza Hrvata sa Sv. Stolicom. Pripreme za proslavu jubileja poele su ve 1938/1939. godine. Rimokatolika i frankovaka pravaka (ustaka) tampa poele su jubileju da posveuju veliki prostor. Frankovci su raspravljali o odnosu "hrvatskog nacionalizma prema katolicizmu."31 Kardinal Pelegrineti, bivi vatikanski nuncij u Beogradu, odrao je poetkom maja 1939. u vatikanskom Instituto di studi Romani predavanje o poecima kranstva na Balkanu i o uticaju Rima (Vatikana) na svjetska zbivanja. U predavanju je naroito naglasio uticaj papinstva na Hrvate. Izmeu ostalog spomenuo je da se Hrvati, na poticaj svojih biskupa, spremaju da 1941. proslave 1300-godinjicu veza sa Sv. Stolicom. Pelegrineti je Hrvate nazvao primizie christiani e papali meu narodima Balkana i Slavenima uope. Katoliki list se zahvalio "uzoritom kardinalu to tako odlino interpretira slavnu hrvatsku povijest".

29 30

Prema: isto. Up. L. Kati, Priegled hrvatskog narodnog ivota, Croatia sacra, br. 2021, Zagreb, 1943, 12. 31 Nezavisnost, br. 3, Zagreb, 12.3.1938. godine.

418

Vatikan i hrvatstvo do 1941. godine

Nadbiskup A: Stepinac izdao je 24.6.1939. godine, u sporazumu sa hrvatskim episkopatom, direktive (u 10 taaka) za proslavu jubileja veza Hrvata sa Sv. Stolicom. Kao impozantan momenat i uvod u proslavu trebalo je da poslui otkrie spomenika mitolokom slavenskom kralju Tomislavu, ovog puta kao hrvatskom kralju. Prava priprava trebala je zapoeti adventa 1939. godine. Glavni dijelovi te priprave, kako ih je propisao nadbiskup Stepinac, sastojali su se u sljedeem:
Obnova sviju stalea po sv. Misijama i duhovnim vjebama u svim hrvatskim dijecezama imade se provoditi od adventa 1939. pa sve do konca korizme 1941. /.../; neposredni plod organiziranja /.../ imade biti provoenje Katolike akcije /.../; pomagala u radu za pripravu i oko same proslave pruiti e edicije: Crtice iz hrvatske crkvene povijesti (pobudni primjeri), Sveta Hrvatska (ivoti uzora), Utjecaj katolicizma na cijeli hrvatski narodni ivot kroz stoljea i drugo.

Smotra prinosa Crkve za kulturu hrvatskoga naroda kroz 13 stoljea. Za 1941. je, pak, predvidio organiziranje Velikog hrvatskog narodnog hodoaa u Rim i Euharistijskog

Predvieno je da se odri vea priredba u Solinu-Splitu kao polaznom ishoditu pokrtenja Hrvata. Stepinac je dalje u svojim direktivama predvidio da se organizuje

kongresa u Zagrebu za sve hrvatske dijeceze.32 Stepinac je nastojao da od Hrvatske stvori svetu rimokatoliku zemlju, a od Hrvata izabrani vatikanski narod. Prilikom posvete doma Gospodarske sloge u julu 1939. godine Hrvatsku je nazvao "Bogom blagoslovljenom zemljom", a Rimsku crkvu "zajednikom majkom sviju (hrvatskih) stalea."33

32 33

Isto, br. 29, Zagreb, 20.7.1939. godine.

Katoliki list, br. 26, Zagreb, 29.6.1939. godine.

Nikola uti

419

Papa Pije XII zvanino je proglasio 1940. hrvatskom jubilejskom godinom, sa trajanjem od 29.6.1940. do 29.6.1941. Papa je dao poseban jubilejski oprost Hrvatima povodom tzv. 1300. godinjice pokrtenja Hrvata.34 Zagrebaka tampa je konstatirala da pismo Pape Pija XII predstavlja znaajan doprinos kojim je, specijalno za Hrvate, ustanovljena izvanredna jubilarna godina. Hrvatska sveta godina otvorena je, inae, na Petrovo 1940. u akovu, a sveanost je trajala tri dana (od 26. do 28.6.). Sveani pontifikal celebrirao je biskup Akamovi. Sarajevski nadbiskup ari odredio je bogat program za Hrvate katolike tokom jubilejske godine. U oktobru 1940. misionari su odrali misijske konferencije u sarajevskim upama. Na konferencijama se uglavnom govorilo o mitolokim vezama Hrvata sa Sv. Stolicom.35 Poetkom 1941. godine nadbiskup Stepinac pohodio je Mariju Bistricu kojom prilikom je odrao govor posveen vjeri i odanosti Hrvata kranstvu i naroito svojoj nebeskoj kraljici. Nacionalne vizije ustake drave i RKC-a bile su, potom, u dobroj mjeri usklaene. Poslije stvaranja Nezavisne Drave Hrvatske (NDH) Krunoslav Draganovi u oduevljenju izjavljuje:
Ostvarili su se snovi njezinih najboljih sinova. Vitezovieva Croatia rediviva postala je djelom.36

Ideologiju savremenog hrvatskog nacionalizma izgradio je, kako istie Ivo Guberina, "uenjak svjetskog glasa povjesniar Milan uflaj". On je "u zapadnoj kulturi, kako ju je

Novo doba, Split, 1.6.1940. godine. Up. Jugoslavenski list, 21.6.1940. godine. 36 Croatia sacra, uredio K. Draganovi, br. 20-21, Zagreb, 1943.
34 35

420

Vatikan i hrvatstvo do 1941. godine

izgradila katolika i kranska Europa, vidio najbitniji smisao hrvatskog nacionalizma."37 projektovali rimokatoliki klerici i Vatikan, na kraju je poistoveena sa Pavelievom Hrvatskom:

Rimokatolika Ilirija, koju su u vjekovnom trajanju idejno

Ta Ilirija s granicama na Drini i Dravi nije nita drugo nego NDH, a Iliri nita drugo nego Hrvati. Na poseban nain iztona granica Hrvatske, granica na Drini, ima ne samo svoje etniko i povijesno opravdanje nego i neizravno priznanje u pravorieku najvieg suda Rimske Crkve prie tri stoljea.38

Fra Mijo Tumpi, meutim, nesvesno priznaje da se hrvatsko ime rijetko pominjalo u prolosti. On je naime, objanjavao da su se Hrvati po obiajima onog vremena zvali Schiavoni ili Iliri (Ilirici):
Nita zato to hrvatsko ime rjee dolazi do izraaja; ono se skriva iza imena ilirskog ili slavonskog.39

Zusammenfassung
Die national-konfessionelle Ideologie des Kroatentums, geschaffen und ins Leben gerufen in Wien und in Vatikan in der 2. Halfte des XIX Jahrhunderts ubernimmt schliesslich am Anfang des XX Jahrhunderts den Vorrang dem missionarischen Illyrismus und Austro-Jugoslawentum gegenuber, die im Namen des apostolischen Habsburgischen Kaisers und Vatikan die romisch-konfessionelle Ideologie verbreiteten. Die romisch-katolische Hierarchie unterstutzte von 1918. bisl 1920. die Grundung des Konigreiches der Serben, der Kroaten und der Slowenen aus den pragmatischen Grunden, d.h. wegen der Bewahrung der romisch-katholischen slowenischen und kroatischen Provinzen vor dem
37

Arhiv oruanih snaga, Beograd, NDH, 85, f - 42/6, I. Guberina, Katolika formacija hrvatstva. 38 M. Trumpi, Zavod sv. Jeronima u Rimu, Croatia sacra, br. 20-21, Zagreb, 1943, 343. 39 Isto, 341-342.

Nikola uti

421

ungunstigen Friedenslosung, vor dem zu erwartenden erfolgreichen Proselytenmachen unter den ortodoxen Serben, wegen der Gefahr vor den Bolschewiki. Das anfangliche deklarative Jugoslawentum bei der romisch-katolischen Kirche verwandelte sich allmahlich in die immer ausgepragtere Feinlichkeit gegen Jugoslawien wegen des antiklerikalen und liberalen ideologischen Klimas in dem neuen Staat. Die romischkatolische Wirkung vollzieht sich in Continuitat im Konigreich Jugoslawien und zwar durch das verstarkte Forcieren des Kroatentums und durch die Abweisung des Jugoslawentums. Die Romisch-katolische Kirche spielte die Rolle des Beschutzers der kroatischen nationalen und politischen Bestrebungen, d. h. sie bemuhte sich eine konfessionelle Nation in Entstehen und in der Expansion in eine politische und territoriale (staatliche) Einheit zu versammeln. Um solche Ideen verwirklichen zu konnen, nutzte die Romisch-katholische Kirche die von ihr selbst geschaffene ausgepragte Anymositat der romischen Katholiken (Kroaten) gegen den orthodoxen Serben. Auf den romischkatholischen eucharistischen Kongressen, Treffen und Feiern horten sich oft die Aufrufe gegen den liberalen Staat, gegen des Jugoslawentum, Serbstum und gegen die Orthodoxie. Die Vertrauenswurdigkeit des Kroatentums wird durch die himmlische Autoritat erhoht und zwar, indem man die Mutter Gottes fur die Konigin der Kroaten erklart. Die Jubilaumfeier das Jahrtausend des kratischen Konigreiches 1925. nutzte die Romisch-katholische Kirche aus um die nationale Leidenschaften zu entflammen. Mit der Propagande uber die Kroaten als Vorort des Christentums, uber die Kroaten als treuesten Sohne des Papstes bemuhte sich die Romisch-katholische Kirche ihr eigentliches Zeil zu verwirklichen: die Ideen der romisch-katolischen Weltanschauung unter die Kroaten einzusetzen und den freimaurerischen liberalen Samen des Bosen, den das kroatische Burgertum im immer hoheren Masse annahm, zu vernichten.