ZEN GREJ - Dvoboj klanova

Svaki dan jahanja poveavao je Merserovu ljubav prema ovoj zemlji. Ve je bio presta o da broji dane otkako je napustio stoarski kraj u Kanzasu i stigao u Arizonu. Bi o je siguran da su protekle nedjelje. A ve je morao da prekopava po svom sjeanju n e bi li se prisjetio pro losti. Nije imao nekog razloga da se stidi; mogao je svak om ovjeku pogledati pravo u oi, isto onako kao kada je bio prisiljen da puca tokom posljednjih nekoliko godina dok je lutao po prostranstvima Kanzasa; i kao to mu je izgledalo mudro da ode daleko, u nepoznate i puste krajeve, tako je smatrao d a je najbolje da sve i zaboravi. Negdje duboko u du i Merser je osjeao da e jednog d ana naii na mjesto koje e mu prirasti uz srce, mjesto gdje e njegovi magliasti snovi moi da se ostvare. U svom srcu je znao da nije onakav kakvim su ga smatrali na I stoku. Cijelog dana njegov konj elavko kaskao je krivudavim putem koji se rijetko koristio i na kome su tragovi tokova bili jedva primjetni. Gusta borovina spreava la mu je vidik iako je na pojedinim mjestima ipak imao priliku da ugleda predivn u plavocrnu dolinu iza koje su se uzdizali neravni vrhovi planinskog lanca. Napo kon su borovi prepustili mjesto kedrovima i smreki izmeu kojih je crvenkastim sja jem blistala manzanita, a stabljike meskala izdizale su se iznad sivkastih mladi ca. Bilo je tu i hrastova, a u vododerinama su se izvijale sikomore i javori. A iznad ovog gusti a lebdio je sanjivi ljetni dan; ovdje dolje bilo je toplo, i suhi , mirisni vazduh kao da je izbijao iz furune. uma je spavala. U crvenkastoj pra ini du puta primijetio je vi e tragova jelena nego goveda. Prije dva dana sreo je jedn og lovca koji mu je rekao koliko u ovoj dolini ima divljai. Kakva je to promjena bila za Mersera da lovi jelene i medvjede umjesto da juri kradljivce stoke ili d a njega jure pripiti jahai u potrazi za slavom ili revolvera i iz stoarskih gradova! Celavko je bio umoran i hramao je, ali nije posustajao. Negdje naprijed moralo je biti zelene trave i svje e hladne vode. I Merseru je dojadilo tvrdo sedlo danju , ali i nou kada mu je slu ilo kao jastuk. Bio je i gladan, kao i svaki jaha koji je od jednog stoarskog kraja i ao prema drugom. Ve je poeo da strahuje da e jo jedan dan morati da provede na putu. Negdje u ovoj dolini morao bi uskoro da naide na neki ran ili grad ili pilanu, kako su mu usput ispriali. Put nije prestajao da krivuda iako se pribli avao zaravni. I uskoro je, na veliko zadovoljstvo, put skrenuo do i rokog stjenovitog rjenog korita usred kojeg je tekao plitki potok. Isto kao i Cel avko, i on je jedva ekao da zagazi u bistru vodu. Osjeao je kako mu hladnoa probija kroz vrele izme. Ispru io se na uzavreloj ravnoj stijeni da popije koji gutljaj. K ako je voda bila hladna i divna! Celavko je toliko pio da se Merser prepao da e p uknuti. Zatim su odgacali do sjene sikomora na obali. Ovdje je bilo prijatno. Je dino je ubor vode uznemiravao ti inu ume. Uskoro je i sunce poelo da se skriva iza pl anina na zapadu. Merser je obrisao znojavo lice i pomislio da iz bisaga izvadi v e otvrdle kolaie i suhi kukuruz kako bi prezalogajio. U tom trenutku ti inu je prekin ulo udaranje nepotkovanih kopita po kamenu. Iza okuke pojavio se neki ovjek koji je vodio magarca. Kada se pribli io, Merser je primijetio da je to oni i starina, si jed i pogrbljen. Na magarca su bile natovarene dvije bavice za vodu. Starac je o tr o pogledao Mersera, ali u njegovim oima nije bilo neprijateljstva. - Zdravo, stra nce - rekao je kratko. - Zdravo, starino - odgovorio je Merser polako. - Vrue, ha ? Ova zemlja, bogami, gori. Nikad voda u potoku nije bila ovako plitka. - I star ac je poeo da skida bavice. - Konj mi je umoran, a i ja sam. Ima li u blizini kakv o mjesto gdje bih mogao da prenoim? - Pa, dobrodo ao si i u mojoj brvnari - otegao je stari. - Ali, nije to ni ta naroito, a u Rajsonu je dobra krma. - Hvala. Ako nije daleko, odjahau do Rajsona. - Manje od dvije milje. - Dobro. Danas imam sree. Kak vo je mjesto taj Rajson? Grad, pilana ili stoarski obor? - Pa, Rajson je prilino v elika varo . U stvari, jedina u Tontu. Osim krme, tamo su i dva saluna. Pa onda trg ovina mje ovitom robom Sema Vokera, pa onda druga trgovina brae Tims, onda ti je tu Hedlijeva kovanica, pa crkva, vijenica, kola - e, to ti je sve u jednom - i jo dvan aestak ili ne to vi e kua... - Bogami, pravo mjesto - prekinuo ga je Merser zami ljeno. - Ima li raneva? - Svakako. Ima ih nekoliko dolje u dolini. - Je li? To me iznen auje. Ne bih rekao da je ovo stoarski kraj. - Pa, goveda su ovdje napredna, dok su ona u brdima kost i ko a. Voda nikad ne presu i, a ako, kao ljetos, ponestane trave , opet ima dovoljno za ispa u. 7 - Ma ta mi ka e ! Zanimljivo. ini mi se da mi se dopada

ovaj kraj. Gdje stoari odvode stoku? - U Marikopu. To ti je preko planina na jug u, nekih dvije stotine milja dalje. - Auh! Ovo je divlji kraj. ta ima osim stoke? - Pa, ima Indijanaca, pa onda podosta medvjeda, puma, urana, jelena. - Vjerujem da u se ovdje zaustaviti. Ali, mislio sam na to ima li kakvog drugog posla osim j ahanja? - Koliko ti je volja, ako puno ne tra i . Ovdje svako mo e nai posla. Nevolja j e to niko od mlaih ne eli da radi. Oko Rajsona se obavlja mnogo posla, ali ne prist i e mnogo novca. - Reci mi gdje da potra im posao. Radije bih se zadr ao dalje od grad a. - Pa, neki dan sam uo kako se Rok Lili ali da nema nikoga da mu re e sorgum. - So rgum? ta li je to? - ta, nikad nisi uo za sorgum? - udan sjaj se pojavio u starevim o ma. - Bogami, gospodine, nikad uo. - Hm. Onda, pretpostavljam da nisi nikad uo ni za bijelu mazgu? - Jednom me jedna udarila. Valjda si mislio na onu obinu bijelu mazgu? - Ma kakvi. Ova bijela mazga uop te nije obina. Mo e te pogoditi poput groma.. . Pa, kao to ve rekoh, Rok Lili je grmio jer ni jedan od njegovih momaka ne bi ost ao kod kue da re e sorgum. Rok ima estoricu raspu tenih sinova, a ne znam koliko jo cur a. To ti je prava stara teksa ka familija. - ime se taj Rok bavi? Ima ran? - Svakako , a dosta njegove stoke uokolo luta. Rijetko ih tjera u Marikopu. Povremeno zako lje koje govedo ili se trampi. Uglavnom lovi medvjede. 8 - Od ega onda ivi? 1 kako uop te mo e da plati nadnicu jahau? - Ha! Ha! To je, bogami, pitanje. Ne znam ti rei, strance. Rok i njegova familija su siroma ni, ali se nekako provlae. Nedavno mu se vratila zgodna kerka koja je bila kod neke tetke ili negdje tamo u Teksasu. Vidi o sam je i po elio da sam opet mlad. - Prokletstvo! Bolje da se dr im dalje od tih L ilijevih! - uzviknuo je Merser obeshrabren. - ta je s drugim stoarima? i - Pa, mog ao bi poku ati kod Simpsona. On ti je s druge strane doline. - Kakav je on? - Isti kao i Lili. Samo to nije siroma an. - Onda bi bilo bolje da kod njega potra im posao . - Svakako. Ali, otkako sam ti ja ovdje, vi e od deset godina, Simpson nije unajm io ni jednog jahaa. - Auh. Je li i to neka velika familija kao Lilijevi. - Ako ni je i vea. - ini mi se da sam pogrije io kada sam rekao da mi je ovo sretan dan - pri mijetio je Merser ustajui. - Hvala ti, stari. Odoh. Krenuo je vodei elavka, namjera vajui da malo pje aci. - Pa, do vienja, mladiu - starac je pozvao za njim. -1 pripazi da te ne ritne ona bijela mazga. - udan neki starkelja - mrmljao je Merser. - ta li mu je ta bijela mazga! Mora da je to neka ala. Put je i ao uz potok i krivudao i spod slikovitih starih sikomora i ponekog bora. Merser je virkao izmeu drvea kako bi otkrio starevu brvnaru, ali bez uspjeha. Tragovi su se udaljavali od potoka i nestajali u umi. Dok je Merser polako i ao dalje, sunce je za lo i sumrak se poeo spu ta ti. Postalo je osjetno svje ije. Volio je da bude u planini. A slatkasti opori mir is doline ve je poeo da ga zanima. Ve je bio skoro mrak kada je put izbio na istinu. Otkrio je da je stigao u selo. Tamno obojene kue/ jedva osvijetljene, nizale su se s obje strane trga. J ao je sve dok nije vidio grupu ljudi ispred neeg Sto je mo glo biti trgovina mje ovitom robom, iznad koje je visila daska s nerazgovjetnim sl ovima. Vidio je konje i kola. Do u iju su mu doprli tihi glasovi. Merser je brzo o sjetio atmosferu. On je dobro poznavao gradove na granici u svje im ljetnim veerima kada je izgledalo da je i sam mir pun naboja. Pri ao je jednom djeaku koji je staj ao nedaleko od gomile. - D oni, gdje bih mogao nai hranu i smje taj za sebe i konja? - Pove u vas do krme. Dopustite mi da vam ja vodim konja - odgovorio je momi sa arom. ta se desilo, djeae? - Ni ta naroito. Moj stari ka e da je Sim Perkins posljednji put idio bijelu mazgu - odgovorio je momi dok je vodio Mersera preko irokog trga. - Pos ljednji put vidio? Mora da ga je gadno udarila? - On je mrtav, gospodine. Kockal i su se u Rajanovom salunu i onda je do lo do pucnjave. Ka u da je to uinio Bak Hatav ej. Ali, Bak tvrdi da nije. - Malo pu karanja, ha? Je li to uobiajeno kod vas? - Mo j stari ka e da je i to dovoljno da ne raste broj stanovnika - odgovorio je djeak s mijui se. - Gdje vam je erif? - Najbli i je u Marikopi. Nikad ga nisam vidio, gospod ine. - ini mi se da je tvoj Rajson zanimljiva varo , D oni. Uostalom, ta je to bijeia m.izga? 10 - Pa, gospodine, ako ne znate, neu vam ni rei. Ovo ir i moj stari. Samo v i uite. Veera je gotova jer je mama ye odavno zvonila. Ja u se pobrinuti za va eg konj a. Merser se popeo do tro nog trijema i u ao u tamni lodnik na ijem se kraju nasluival a slabo osvijetljena prostorija. U ao je polako. Dvojica mu karaca sjedili su za dug akim stolom. Jedna ena je u la na druga vrata. - Dobro vee, gospoja. elio bih smje taj a sebe i konja. - Tek ste do li, gospodine? - upitala je o tro, odmjeravajui ga prodo rnim pogledom. - Ovog trena. Sreo sam va eg malog. - Sjedite ovdje - odgovorila je uljudnije. - Donijeu vam veeru. Merser je sjeo preko puta mu karaca koji su ga, kak

o mu se uinilo, nemarno pogledali. Lampa je bacala ukasto svjetlo na tvrda lica koj a nisu pripadala stoarima. Zapazili su gdje je i kako je Merser dr ao revolver prij e nego to su ga pogledali u lice. - Dobro vee, ljudi - rekao je Merser lijeno, sje dajui. - Zdravo, strance - odgovorio je stariji. Merser je osjetio kako ga ispiti vaki i radoznalo posmarraju, ali nije opazio i otpor i, sudei po tome kako su ga p rihvatili, stranci nisu bili rijetkost u Rajsonu. Gazdarica mu je donijela veeru koja je bila tako topla i dobra da ne bi razgovarao sa ovim ljudima i da su bili razgovori) iviji. Oni su brzo svoje pojeli i iza li. Dok je Merser jeo, djeak se v ratio nosei bisage i kaput. - Donio sam vam stvari, gospodine - rekao je. - Ostav iu ih ovdje. - Gurnuo je vrata u sredini prostorije. - Kako je moj konj Celavko? - upitao je Merser kada je djeak iza ao. - Kladio bih se da odavno nije okusio zobi . Fin konj gospodine. Pobrinuo sam se za njega. - Tome, gdje ti je otac? - pozva la je ena iz kuhinje. U - Tamo preko. - Pa, tri kod njega i reci mu da treba veerat i, bilo pucnjave ili ne bilo. Momi je veselo namignuo Merseru i nestao u tamnom ho dniku. Merser je veerao i oti ao u sobu da uzme, kaput. Pomislio je da saeka dok se ne vrati djeakov otac. Ali, kako se to nije dogodilo, iza ao je na trijem. Na trgu je bilo vi e svjetla i buke nego prije veere. Konji i ljudi su bili u pokretu. Ljud i su prolazili i razgovarali. Cuo je neku enu kako se smije. S druge strane trga vidio je nekolicinu ljudi u trgovini koja je bila osvijetljena. Krenuo je preko da bi kupio neke stvari potrebne za dugo jahanje. Trgovina nije liila ni na jednu od onih koje je viao, iako u tom asu ne bi mogao odrediti kako ili za to. Ipak je to bila tipina trgovina mje ovitom robom. Dok je ekao da bude poslu en, posmatrao je mu te rije. Sreo se sa radoznalim pogledima, na kraju i sa drskim pogledom zgodne djev ojke koja je u la s pratiocem. Smijuljili su se i priali o igranci koja se oito treb ala odr ati te veeri. Merser je okretao leda mnogim stvarima, pa i onoj koja bi mu mogla donijeti sigurnu nevolju. Tamo u Kanzasu nikad nije bio u stanju da to izb jegne iako se vjeno trudio, pa ak zaradio i nadimak Vrludalo. Uzvratio je tu nim smi je kom na izazovni pogled stasite djevojke i vi e je nije ni pogledao. Konano je uslu e n i svoje brojne pakete je odnio u sobu. Na raspolaganju je imao i lampu. Slaba svjetlost otkrivala je golu sobu da krevetom, klupom i umivaonikom koji je, iako obijen, predstavljao pravi luksuz za njega. Merser je ponovo iza ao, ali ovog put a je oti ao u naj- ; bli i salun. Bio je tu ank koji se protezao cijelom i du inom zida , sjajno ogledalo i arano sugestivim figura ma, izmaglica od duhanskog dima, miris ruma, glasovi grubih ljudi. Merser je osjetio olak anje i neko novo isku stvo jer se inilo da ga niko ne primjeuje. 12 Imao je namjeru da popije ne to estoko, ali se a nku nije moglo prii od gomile neotesanaca. Merser nije htio da se gura, pa je, ot kriv i jednu kutiju u uglu, sjeo da posmatra oko sebe. Bilo je tu vitkih jahaa, kri vonogih i crvenih u licu i sitnih oiju. Iznenadila ga je njihova visina i podsjet ili su ga na teksa ke kauboje. Arizonci su zaista bili visoki. AH to su mogli biti i Teksa ani po onome koliko je uo da su se ovi svuda rasuli. Vei dio gostiju u Raja novom salunu imao je obilje je sirovosti. Neki su bili obueni u odjeu od jelenje ko e. Mnogi su bili sna ne grade, irokih ramena i dugih nogu, ali su im vidno nedostajal e osobine jahaa. Izgledalo je da im novac ne nedostaje. Kockali su - neki su igra li poker, drugi faro, a trei su bili zabavljeni nekom igrom koja je Merseru bila nepoznata. Toliko je bio zainteresovan da je zaboravio na pie. Saluni u Hejs Siti ju, Ebilejnu i Dod u, poznatim stoarskim gradovima koje je posjeivao, mnogo su gubil i u poredenju sa ovim. Oni su predstavljali rijeku ljudi koji su odasvud dolazil i - bili su to paraziti granice i kauboji na koje su vrebali. Ovdje u Rajsonu bi lo je manje buke i divljine i gomila je prilino pristojno izgledala. Mo da se to mo glo pripisati i odsustvu ena. A ipak, ovoj gomili u Rajsonu kao da ni ta nije nedos tajalo, izgledali su vrsti kao kremen i samo je elik mogao izazvati vatru. Merser je posmatrao i prouavao, ustao je i umije ao se u krug posmatraa oko kockarskog stol a i oslu kivao dobro nauliv i u i - razgovor ovih gor taka ga je i fascinirao i zbunjivao . Napustio je salun ni s kim ne prozboriv i ni rijei, ne znajui ni sam da li eli osta ti u ovom gradiu. 13 II Ujutro je D on Merser bio drugaijeg raspolo enja. Odluio je da ne ide daleko od doline. Rano je dorukovao sa djeakom Tomom, koji ga je otpratio d o konju nice da osedla elavka. - Idete dalje, gospodine? - upitao je djeak. - Pa, To me, ini mi se da neu ako budem na ao posao - odgovorio je Merser. - Pa, ovdje je lak o nai posao. Samo odja ite do Roka Lilija i imaete posao. - Auh! A za to mi preporuuje jega? - Pa, zato to bih ja tamo oti ao da sam veliki. Tamo sam lovio divlje urane. D

ivno je to mjesto. - Ima li jo ne to osim divljih urana? - Razne divljai. I breskvi, lubenica, ovako velikih glavica kupusa, pasulja. Samo da okusite pasulj koji pri prema gospoda Lili, prste biste polizali. -1 ta jo , Tome? Ve mi ide slina na usta. - Pa, koliko mogu prosuditi ljude, siguran sam da nikad ne biste tuda samo proja hali... ni zbog Nen Lili. - Ah, jasno mi je - odgovorio je Merser nehajno. - Tom e, evo ti dolar. Dopao si mi se. A koje Nen Lili? - Nen je jedna od Rokovih keri - pro aputao je Tom uzbueno. - Upravo se vratila iz Teksasa. Bio sam mali kada je o ti la. Ali ona me pamti. Ka e da me voli. I, gospodine, Nen je u gadnoj nevolji. I t e kako bi mi bilo drago da ste vi momak koji je za njom do ao iz Teksasa. Merser n ije mogao ostati ravnodu an pred tim pametnim i blistavim oima. - U nevolji? ini mi se kao da sam negdje uo tu rije. A kakva to muka mui tvoju prijateljicu? - Ne znam tano, gospodine. I pla im se da ka em ono to mislim. Ali, ipak u vam se povjeriti. Osje m da je Nen u nevolji zbog bijele mazge i Baka Hataveja. 14 - Samo polako, mome. t a je to bijela mazga? - Brzo ete otkriti. Ja nisam izdajica. Ali, Bak Hatavej je najgadniji tip u ovoj dolini. On udara konje i tue dje cu. Kocka se i puca, to sva ko ziu. Jedino to ne pije. Pa, pria se da je zapikao Nen Lili za sebe. Ve na prvom ple su nakon njenog povratka premlatio je trojicu mladia i pucao u mog roaka D ima S nekera. Osakatio ga je. Ka u - ove stare ene ovdje - da je i Nen bacila oko na Baka . Ali, ja u to ne vjerujem. Dvaput sam vidio Nen ovdje u gradu- i jednom gore u u mi, u njenoj kui, i svaki put je plakala i plakala. Stari Rok je ne to du an Baku Hat aveju. I mo da je stoga spreman da mu prepusti Nen. - Mome, otkud ti zna da Nen nije Hatavejeva dra gana? - upitao je Merser ozbiljno. - Pa, ja to osjeam. Nemojte me odati, gospodine, ja to jednostavno nasluujem. - Bi li me poveo i upoznat) o njo m? - I te kako bih to elio. Ali, moram da radim. A i tata pije. - Kako u nai taj ra n Lilijevih? - Lako gospodine. Ne mo ete ga proi. Poite ovim putem ovdje... evo ovuda ... i skrenite odmah nalijevo. Idi te sve do kraja. Tamo je jedna stara brvnara i dvije staze. Krenite opet lijevo. Ta staza na nekoliko mjesta presijeca potok, ali je ni jednom neete proma iti. I ubrzo nakon toga doi ete do ranca. - A kako u pre poznati tvoju prijateljicu Nen? - Oh, gospodine, znali biste koja je i kada bi b ila meu stotinu djevojaka. Toliko je lijepa. - U redu, Tome, povjerovau ti na rije - odgovorio je Merser polu aljivo i poluozbiljno. - Samo me nemoj odati. - Ne pada mi na pamet - uzviknuo je momi. Oi su mu blistale, a pjegice na blijedom licu post ale jo izra ajni je. Vrtio se oko Mersera dok je ovaj sedlao konja, a kada je uzjah ao, posavjetovao ga je: - Izja ite sa stra nje strane, x 15 gospodine. Ovdje su ljud i stra no radoznali. Vratiete se ha put kada zaokrenete na mjestu gdje se zavr ava og rada pa njaka. Recite Nen da sam vas ja poslao. Merser se pozdravio s momkom i kre nuo, kako mu je reeno, putem odakle se nije vidio ni grad, niti iko od njegovih s tanovnika. Upadao je u bezbroj avantura, pa mu ni ova nije bila mrska. U svakom sluaju, prije nego to napusti dolinu, posjetie Lilijeve i Hatavejeve. Jutro je bilo svje e, vazduh o tar, ali pun mirisa. Vedro nebo obeavalo je jo jedan topao dan. dreba d su trkarala po pa njaku, a odnekud se ulo njakanje magarca. Merser je pro ao pored n ekoliko koliba, na kraju i pored ranerske kue ispod grebena, smje tene izmeu korala i polja. Sunce jo nije bilo obojilo visoravan na istoku. Veim dijelom puta Merser j e mogao vidjeti samo crne vrhove tamnih planina prema jugu i resastu crnu liniju prostrane visoravni na sjeveru. Vi e nije nailazio na raneve, iako su tragovi stok e vodili s obje strane. Zakljuio je da su i tih nekoliko raneva sigurno podosta ud aljeni jedni od drugih. Sunce je ubrzo iza lo, zlatno i toplo, odvlaei jutarnju svje i nu. Muhe i pele su zujale uokolo. Nekih pet milja dalje od grada Merser je do ao do prvog zaokreta koji je vodio do starog, zaraslog puta kojim su rijetko prolazil a kola. Zaokretao je u hrastovima obrasle bre uljke i postepeno se uspinjao. Merse r je pozdravio prvi bor. Volio je drvee jer ga je rijetko viao na svojim ranijim o bilascima graninog gorja. Ovi bre uljci su bili obrasli gustim grmljem, kedrovima i borovima, a nakon izvjesnog vremena doekale su ga smreka i jo vi e borova. Li e je bil o sivkasto od pra ine. Odavno u ovim krajevima nije pala kap ki e. Povremeno, kada b i se osvrnuo, primijetio bi plavetnilo na jugu i inilo mu se da se uspinje visoko . Pro ao je istinu na kojoj je stajala oronula brvnara; ] Njen izgled je uzbudio Me rsera. ta li se ovdje zbilo? 16 Ispod ove brvnare bila je stjenovita vododerina g dje su rupe od sasu enog blata i mno tvo tragova stoke govorili da ovdje ima vode. U spinjao se dugo kroz umu. Truli panjevi, li e, borove iglice nudili su slatkast i op ojni miris, topao kao vjetar iz vatre. Merser je duboko udisao ovaj novi i neobin

i vazduh. inilo mu se da ga opija. Kada je do ao do vrha i skrenuo na ogoljelu rava n, zaustavio je elavka i zagledao se uokolo kao opinjen. Valovita brda zeleni a, pop ut ogromnih talasa nagnutog mora, dizala su se u susret crnim, crvenim i sivim p laninama koje su i le od istoka ka zapadu sve dokle mu je pogled mogao da dokui, is presijecane mnogim kanjonima sa velianstvenim pojasom stijena zlatnih na suncu ko je su krivudale ispod drveem oivienog ruba. Merser je bio odu evljen vidikom. Kako j e to bilo divno jednom ovjeku iz ravnice ije su oi postale umorne od jednolinosti be skrajne, suncem spr ene prerije! Vazduh je bio miran i topao. uo je sanjivi huk vod e koja pada i inilo mu se da je jo samo to potrebno da bi ovaj prizor divljine bio savr en. Zatim je Merser skrenuo pogled nadesno. I ostao je kao prikovan. inilo mu se da je dovoljno visoko da bi gledao na predio krivudavih zaobljenih grebena s linih srebrnastim i zelenim takicama i aranim zmijama izmeu kojih su zijevali klanci zagu eni umom iz kojih su izbijale stijene i litice. Ti grebeni bili su miljama dug i i spu tali su se u tamno plavetnilo u najdivljijem dijelu zemlje koji je Merser ikad vidio. Iza dalekog zida tog konjona uzdizalo se bre uljkasto more kupola i vr hova, neravnih i crnih, dalekih i naizgled nedostupnih. - Hej, gdje sam ja ovo d o ao! - uzviknuo je zaneseno. Na konju je pre ao Stjenovite planine, ali njegov pogl ed nikad nije bio nagraen veom aroliko u i sjajem. Merser je morao da u sebi potisne d jeaki san o kraju duge. Bolje bi bilo kada ne bi bio toliko odu evljen. Krenuo je da lje, iako nerado. Ubrzo je opet u ao u sjenu. Poeo je da se spu ta sa ovog visokog br da. Pribli avalo se podne, to je pokazivalo da su za njim ostale mnoge milje. Uskor o mu je u i ispunio ubor potoka. uma je postala gu a, drvee vi e, sjena tamnija. Napoko e stigao do dna padine i za ao u divlju istinu blistavu od zlatnog cvijea i arenog ru ja. Na jednom kraju stajala je brvnara bez vrata. S lijeve strane otkrio je staz u koju je tra io. Vodila je do ume odakle je dopirao dremljivi huk vode. elavko je n anju io vodu i sigurno bi pojurio da nije bilo vrste ruke na uzdi. Zatim je staza s krenula preko suncem obasjanog proplanka do ispod velikih sikomora bijele kore i zelenog li a, koje su se naginjale iznad mahovinom obraslog kamenja i brze, kao ili bar ute boje. Ovdje nije bilo ni traga od su e. Merser je iza sebe ostavio toplu, p ra njavu i sasu enu zemlju. Sjahao je da bi se napio vode. Pio je i pio i gotovo se zagu io kao o ednjeli pustinjski jelen. - elavko, piemo pa makar se i naduli - uzviknu o je. - Kakva voda! Kada samo pomislim kakvu sam splainu dosad pio! Merser je pre veo Celavka preko vode i sjeo na panj. Brza voda mu je prelazila preko koljena i kao rukom odnosila svu vrelinu i zamor. Osim konja, on je najvi e volio brzu vodu . A ovaj potok je prevazilazio sve njegove snove. Mora da je izvirao negdje dale ko u planinama koje je vidio. Priroda se pobrinula da ima dovoljno vode u rijetk oj i izabranoj divljini. Merser je s te strane na ao stazu i pojahao, a zatim ubrz o opet pre ao vodu. esto je zaustavljao konja da oslu ne. Izgledalo je da je ovo mjes to beskrajna samotinja. Ni jedno ivo bie nije pre lo njegovu stazu, niti uznemirilo ovu blagost. Napokon je prestao da broji koliko je puta pre ao potok. Mir i ljepot a ume i mrmor vode bili su 18 tako udesni da je zaboravio na svoju misiju sve dok nje govo sanjarenje nije grubo prekinuo daleki lave psa. Ovo je za Mersera bio zn ak da sja e i krene pje ke. Nakon nekoliko trenutaka osjetio je miris dima to ga je b olno podsjetilo na li e i jesen njegovog djetinjstva. Namjeravao je da ide pravo do te planinske kue Lilijevih i predstavi se. Ali, poeo je da oklijeva kako je taj t renutak postajao bli i. Potok je manje brbljao a vi e krivudao, kao da nerado napu ta ovu svje u, mahovinom obraslu obalu da bi oti ao u neravni, ogoljeli predio. Nekolik o puta je izmeu drvea Merser opazio vrele sive grebene ispod njega. Vje rovatno se dom Lilijevih ugnijezdio na ivici ume gdje je ovaj potok izbijao na istinu. Merse r se u tom trenutku na ao na najljep em mjestu koje je ikada vidio. Potok je okru ivao obalu oko jedan ar iroku i natkriljenu visokim borovima i drveem ude snog srebrnas tog li a koje mu je bilo nepoznato. Ispod njih su sikomore irile granje i razbacival e li e. Izgledalo je kao da u sanjivom ljetujem vazduhu pliva zelenkasto zlatasta s vjetlost. Merser je ostavio elavka da pase, a sam je krenuo dalje kao opinjen. Vel ike stijene obrasle sivka stim li ajem i pokrivene ipkastom paprati i ukastom mahovin om visile su iznad potoka. U mirnoj bistroj vodi Merser je ugledao pastrmke koje su le ale nepomino. Ovo je bila posljednja slamka. Uspuzao je na stijenu veli ku i ravnu kao brvnara. Bila je pokrivena mekim pokri vaem od borovih iglica. Iznad s tijene izvijale su se vitke grane sa srebrnastim li em, a iznad ovih nadvijao se are ni baldahin velike sikomore. Bilo je to mjesto koje mu je osvojilo srce i u tom

trenutku vratio se svojim mlada lakim ludorijama - poku ae da ulovi pastrmku. Ali t ek to je zauzeo eljeni polo aj osjeajui se sigurnim pod irokim granjem, njegove o tre hvatile su neobian zvuk. i, 19 Merser je podigao pogled sa mirne, tamne vode. Sla b uzdah dopirao je iz kro nji i mije ao se sa blagim uborom potoka. Mo da je vjeverica otkinula i arku. Oslu kivao je i napokon uhvatio u tavi zvuk, kao da se neko kree izmeu ja. Dopirao je zdesna, s njegove suprotne strane. Tada je opazio da staza vodi d o pukotine u stijeni. Trenutak kasnije pojavila se djevojka nosei vedro za vodu. III Merser se trgnuo. Djevojka nije bila ni visoka ni niska. I la je laganim korak om, iako zastajkujui. Kada je iz sjene izbila na suncem obasjanu istinu, primijeti o je daje gologlava i bosonoga. Pro la je iza stijene i pojavila se na kamenoj ploi ispod koje se kovitlala voda i, kleknuv i, spustila vedro u vodu i zatim ga izvuk la. Ovaj pokret oty krio je od sunca potamnjelu oblu i sna nu ruku i gipka ramena. Sjela je na mahovinu podigav i lanenu suknju da uroni noge u vodu. Merser je bio jedva drideset stopa daleko od nje, ali ga ona nije vidjela. Izgledalo je da tam ne plave oi ne opa aju ni ta u toj tihoj umi. Lice joj je bilo kao isklesano, suvi e sna o da bi stvarno bilo onakvo kakvim ga je mali Tom odu evljeno opisao, ali je u nje mu: bilo neke udne ljepote. Kosa joj je bila gusta i kestenjasta, a na suncu na n ekim mjestima kao zlato. Podrhtavanje crvenih usnica i suzne tu ne oi pokazivale su Merseru da je svjedok tuge. Dok ju je posmatrao neodluan i zanesen, izraz njenog lica polako se promijenio u istinski oaj. U tom trenutku jaha je shvatio da je na pokon, nakon brojnih te kih i pogre nih puteva, do ao do kraja svoje duge. Stoga nije smio ostati skriven na tom mjestu, kao svjedok tuge koja nije bila za radoznale i strane poglede. - Zdravo, Nen! - pozvao ju je, gotovo veselo. ula ga je jasno j er je ljupku glavicu podigla kao upla eni jelen. Lice joj se zarumenjelo dok se os vrtala desno i lijevo urno bri ui oi. Merser je imao utisak da su joj se na ovaj nain i ranije obraali u samotnosti njene ume. Nije pokazala ni iznenaenje, ni strah. - Z dravo, Nen - ponovio je, sada ne tako odva no. Odjednom ga je ugledala. - Zdravo, ti - odvratila je. Na to se Merser podigao iz ie eeg polo aja i razgrnuv i li e sjeo na r b stijene. - Posmatrao sam pastrmku - rekao je osmjehujui joj se. - Iznenadila si me. Odmjerila ga je od glave do mamuza koje su zveckale na kamenu. Na licu joj se pojavilo iznenaenje. - Jesi li siguran da si posmatrao samo pastrmku? - upital a je sumnjiavo. - asna rije. - Takvim trikom su neki i ranije poku ali da mi priu. - N e bih se udio. Ali, dajem ti rije da nisam tra io takvu sreu. Ostavio sam konja podal je da pase. Sanjario sam kada sam odjednom ugledao pastrmku. - Sanjarili ste? upitala je ne vjerujui. Osmjehnuo joj se. Primijetio je kako se zauenost pretapa u u dnu zainteresovanost. Samo kada bi mogao produ iti ovaj razgovor! - Ko ste vi? - u pitala je nakon krae pauze. - Mislite kako se zovem i ta sam? - Oboje. - Merser, D o n Merser, ali imam i nadimak. Vrludalo! udno, zar ne? Dali su mi ga drugari jer u vijek izbjega neke stvari. - Kakve stvari? - nastavila je radoznalo. - Oh, sve, ali uglavnom poslove, tue, metke... i djeSvojke. Veoma sam stidljiv kada su u pit anju djevojke. Slatko se nasmijala. 21 -1 izgledate tako. Odakle ste? f - Iz Kan zasa. - Iz Kanzasa! - bljesnula je od uzbuenja. - Pro la sam kroz Dod Siti na putu i z Teksasa. Oh, bilo je to stra no mjesto. Ali, ika Bil mi je rekao da nije sada tak o lo grad kao to je bio prije dolaska eljeznice. - Niste, valjda, sami putovali od Dod a? - upitao je o tro. - Nisam. Stric me je doveo. On je sada kod nas. Ali, sigur no se ne bih pla ila ni da sam bila sama. - Veoma ste hrabra djevojka iako ste mla di. - Imam osamnaest godina - odgovorila je plaho. - Ma nemojte? Ne bih rekao ni da vam je petnaest. Pogledala ga je sumnjiavo. - Vrludalo Merser iz Kanzasa! - p onovo je upitala. - Da, gospoice. Roen sam u Pensilvaniji. Pobjegao sam od kole i o d kue prije nego to sam napunio petnaest. Postao sam kauboj u Kanzasu. Krenuo sam na Zapad i posljednjih godina vodio sam prilino tegoban ivot u Teksasu i Kanzasu. Dosadilo mi je vrludanje, pa sam krenuo u Arizonu. Eto, to je moja pria, gospoice. - Vi ste svakako iskoili iz tave u vatru. Otkud vi u ovom na em kraju? - jednostav no sam jahao na zapad. Vidim da me je srea pratila. - Srea? Svakako, ali lo a. Bolje bi vam bilo da se okrenete i odete iz Arizone - barem iz ovog Tonto bazena. - N akon to sam vas vidio, Nen? - Da, nakon to ste vidjeli mene, Nen! - odvratila je i zazovno dok joj je rumenilo polako oblijevalo od sunca potamnjele obraze. - Da l i je to savjet, slutnja ili prijetnja? - upitao je polu aljivo. - Pa, nije prijetn ja, ali jeste sve ostalo - odgovorila je ozbiljno. 22 - Onda neu odjahati. Za ovo nije imala spreman odgovor, to ju je jasno za trenutak zbunilo. Pogledala je svo

je vedro i pomakla se kao da hoe ustati, ali nije. Ali je u tom trenutku postala svjesna golih nogu do koljena, pa ih je urno izvukla iz vode i pokrila. - Nen, mo gu li da doem do vas i upoznam se s vama? - nastavio je Merser. - To vrlo dobro in ite i s mjesta na kome ste sada odgovorila je. - Suvi e je daleko, pa ne vidim kak o izgledate - alio se. - Mogli biste se smoiti. Mogli biste uzjahati konja. - Onda ete me pozvati u svoju kuu? - urno je upitao. - Odavno je pro lo jutro i daleko ste od svakog ranca. Moj otac nikad nije pustio da neki jaha ostane gladan ili umoran . - Va otac? Oh, jasno mi je. Vas i nije briga da li umirem od gladi ili da li sa m se izgubio. Nen, ovo je kraj mog putovanja. - Ovo? ta to znai? uma... ovaj potok. .. ran mog oca... ili ne to drugo? - Mislio sam na vas, Nen - rekao je. Ako nije bi la uvrijeena, onda je sigurno bila ljuta, a ipak su se u njenom pona anju zadr ali uenj e i pitanja. Merser je brzo shvatio da bi ga samo iskrenost mogla spasiti. - Mol im vas, nemojte misliti da sam suvi e napadan prema djevojkama - nastavio je ozbil jno. - A ta drugo da mislim? - upitala je s nevjericom. - Jer ovo je samo uma u Ar izoni, a ja sam kerka siroma nog gor taka. - Ne igram se. Ne bih se s vi e po tovanja odn osio prema vama ni da ste kerka najbogatijeg ranera u Arizo 23 ni. Ali, ja ne elim da ekani dan, ili nedjelju, ili mjesec da bih vam sve rekao. Molim vas, dopustite mi da doem do vas, Nen. - Otkud znate da sam ja Nen Lili? - odjednom je upi tala . - Znao sam im sam vas ugledao. - Kako? - Onaj momi iz Rajsona... Tom, koji me je poveo svojoj kui... on mi je rekao. - Tomi Barns? - povikala je. Opustila se. - M ali lupe ! Kada ste ga vidjeli? - Sino. Dojahao sam u sumrak. Sreo sam ga i upitao za smje taj. Odveo me je svojoj kui. Rekao sam mu da tra im posao. Rekao mi je da se mogu zaposliti kod Roka Lilija. Jutros se ponadao da sam mo da va dragan iz Teksasa koji je do ao za vama. Momak je bio tako uzbuen, tako plah... izgleda da vas veoma voli, ali i zabrinut je zbog vas. Onda mi je ispriao da ste u nevolji - da posto ji neka gu va izmeu va eg oca i izvjesnog Baka Hataveja i, napokon, da je va problem u tome to ne volite tog Baka Hataveja. Lice joj je planulo i ona je povikala: - Ma lo nju kalo! Da tako ne to ispria jednom strancu! - Pa njegovo srce je izabralo prvog stranca, Nen. Mogu li sada doi do vas kako se ne bismo morali dovikivati? - Ne! Ne! Oh, ovo je sramotno! - povikala je krijui lice rukama. Merser je ekao. Bio je nagao, ali zar je mogao ponuditi neko drugo obja njenje? Istina je bila najbolja. Ako je Tomi bio zaista mali petljanac i ako je Nen istinski marila za tog u asnog Hataveja, onda je i za Mersera bilo bolje da to prije sazna kako bi mogao odjaha ti dalje, kao to je i do ao. AH, srce mu je sna no udaralo u grudima. - Nen, ako u to me ima i ta sramotno, onda ete mi morati rei kako bih i sam to saznao - napokon je r ekao. - Ali, ja vas ne poznajem - gotovo je jecala. - Potrudiu se da to ispravim. Dopustite mi da doem do vas osim ako, naravno... - ali nije rekao do kraja. ekao je da se ona malo pribere. Kada je podigla glavu, izgledala je nekako drugaije. Za to ste... do li... ovdje? - upitala je zamuckujui. - Raspitivao sam se jer ini je potreban posao. U svakom sluaju bih do ao da posjetim va eg oca. Ali, da budem iskre n i otvoren prema vama, moram vam priznati da sam sasvim ozbiljno prihvatio Tomo vu priu i do ao sam da vas oslobodim nevolje. Buljila je u njega zatamnjenih oiju ko je su mu uznemirile srce. Ako se nije zaljubio u Nen prije nego to ju je vidio, o nda se to svakako desilo sada. - Do li ste da me oslobodite nevolje? - slatkim gla som je doviknula preko potoka. Izvjesno je da se niko nikad ranije nije ponudio da pomogne Nen Lili. Da na njenom licu i u rijeima nije bilo sumnje i bojazni, iz gledala bi zahvalna. - Gospodine Merser, nisam sigurna u vas. Ovo je sve tako na glo... tako... tako... Pa, kada bi bilo tako, ja bih... ja bih vas blagoslovila. Ali to ne mo e biti jer se ne mo e ni ta uiniti. - Za to ne mo e? Naravno, ja ne znam koj je va a nevolja. Da li mi je va mali prijatelj Tom rekao istinu? Pogodilo ga je to njene oi poku avaju da prodru kroz navodnu njegovu masku. Ustala je i krenula presk aui s kamena na kamen dok nije do la direktno preko puta njega. Pru ala je naj armantnij u sliku i pored borbe koja se vodila u njenoj du i. Voda je uborila oko njenih nogu i oko divno oblikovanih gle njeva; zaboravila je na suzdr anost od uzbuenja i radozn alosti; ruke su joj bile ispru ene kako bi odr avala ravnote u a ovo je samo nagla avalo izuzetne obline grudi i vrata. Merser se podigao. Bilo je krajnje vrijeme da od ja e od ove povuene rjeice i 25 zanosne djevojke, osim ako ga ne zadr e njene rijei ili pona anje. - Vratite se - naglo je rekao. - Neu pasti. Pa, ta i ako bih pala? Svako g dana otkako je ovako toplo dolazim ovdje... sa odjeom - odgovorila je podariv i m u prvi osmijeh. - Mogli biste se pokliznuti i udariti u glavu. - Moja jadna glav

a je prazna, pa to ne bi ni bilo toliko va no. - Nen, u vama je isti davolak kao i kod svih drugih ena. Da li mi je Tom rekao istinu? - Kako bih vam mogla priznati da jeste... ako sam vas vidjela tek prije dva minuta? - upitala je bespomono. Izgleda kao da ste izpru ili ruke prema meni - rekao je odsjeno. Nasmijala se. - Sv akako. Ali nije tako. Samo odr avam ravnote u. - Zato ste mene izbacili iz ravnote e odvratio je. Nen, ne mo e se ovo ovako nastaviti. Ako imate dovoljno pameti i raz uma da me prihvatite kao pravog prijatelja, onda je sve u redu. Ali, bolje da to odmah ka ete ili u odjahati. - Nemam ni pameti ni razuma ni... niega - odgovorila j e. - Pa, ne vjerujem da govorite iskreno kao i ja. Djevojke ne mogu biti iskrene . - Ja mogu. Ali vi oito mnogo oekujete nakon ovako kratkog poznanstva. - Ili u ost ati ili odjahati. I kakvog onda smisla ima ovoliko otezanje? Merser je znao da s e vi e ne smije zadr avati osim ako je ona podlegla neemu emu se nije smio ni nadati. Ipak, jo uvijek je bila suzdr ana, nije podlegla njegovom vite tvu niti ju je uzbudil a njegova ozbiljnost. Sve to kao da je dokazivalo uzaludnost njegovog nadanja. 2 6 - Pa, bojim se da ete morati odjahati - odgovorila je usiljeno. Da li je zami lja la da on ne bi to uinio? ta se krilo u dubokim sjenama njenih oiju? - To mo ete brzo rije iti - odgovorio je zvonkim glasom. - Ali, vama je potrebno izvinjenje, ni jed an stranac nema pravo da vas ispituje ve nakon prvog susreta. Svejedno, ja u vas p itati. Da li volite tog Baka Hataveja? Grudi su joj se nadimale. Neki udan bljesa k sijevnuo joj je na licu. - Mrzim ga! - povikala je. Dugo su se gledali preko v ode. - Hvala vam - odgovorio je Merser. - To povjerenje je vi e nego to sam zaslu io ili... oekivao. Neu odjahati. Vratite se na obalu. Ja u doi preko. - ALi, smoiete se odvratila je sumnjiavo. Osjeao je da mu vi e nema pomoi. Olak anje koje je osjetio nak on njenih rijei da mrzi Hataveja, dovelo je do konflikta emocija. Gotovo je pao s a stijene kada je ona rekla: - Ja u prei. Mo emo se sakriti ispod granja. Jer, svako g asa ovdje mo e doi neko od djece. Podigla je suknju iznad koljena i zagazila u vod u. Bio je to za njega trenutak arolije i, da je bilo potrebno, njegova propast poe la bi upravo tada. Izgledalo je da iznad njega treperi zlatasta suneva svjetlost; potok je mrmljao o svojoj beskrajnoj samoi kao da ga uvjerava da nema drugih oiju osim njegovih da posmatraju Nen Lili dok gazi preko vode. Kretala se sigurno, v je to. Merser je zurio u njenu grguravu kosu, njeno zami ljeno pognuto lice dok je p azila gdje e da stane i nije mogla vjerovati vlastitim oima. udo se de avalo. Neko mu je dolazio u susret. U svom srcu se zaklinjao da se nikad ni ta nee desiti zbog ega bi ona mogla za aliti. Zatim je divlje kriknula i skoiv i kao koza dohvatila kamen n a obali. Suknja joj se spustila. Merser se nagnuo sa ispru enim rukama. Gubila je ravnote u, ali se uhvatila na vrijeme i brzo skoila pored njega. Razmaknuo je li e i g ranje kako bi je propustio u ovaj povueni kutak. - Na li ste moje skrovi te! - rekla je s uenjem. udno! Sve ovo je udno - ovaj susret, i sve u vezi s vama. Ovdje sam dol azila jo kao djevojica - stotine puta - i ovdje esto dolazim otkako sam se vratila kui. Merser ju je i dalje dr ao za ruku iako je ona blago poku avala da je izvue. 1 jo uvijek je nije pu tao ni kada su sjeli, zagledani jedno u drugo. Pa ljivo ju je posm atrao. U sebi se nasmijao od divlje elje da poljubi crvene izvijene usnice. Njene predivne oi prodorno su ga osmatrale i procjenjivale. - Za koga me smatrate? - o djednom je upitala pokazujui na svoju ruku zarobljenu u njegovoj. - ini mi se da t o dokazujem - jednostavno je odgovorio. - Smjeli ste ili... mo da lo i - razmi ljala j e. - Nisam ba bio posebno dobar tamo u Kanzasu priznao je. - Sada vas jedino mogu zamoliti da ne sumnjate i da ekate. - ta da ekam? - Dok ne doka em ono to bih volio d a saznate. -1 u meuvremenu ete me dr ati za ruku, ljubiti me, grliti i sve ostalo? upitala je i sumnjiavo i s prezirom. - Da li sam vas uvrijedio? - blago je upita o. - Niste i to me mui. Je li to ne to u vama ili u meni? Oh, proganjali su me mnog i momci u ovoj dolini. Poznajem ih. Sviju sam uspjela odbiti osim Baka Hataveja, koji se otima sa mnom o poljupce. Ne vjerujem ni njemu, ni drugima. - Molim vas , ne svrstavajte me u red s njima - rekao je ukoeno. - Primijetili ste da ni ta nis am poku ao. - Ne pu tate mi ruku - bunila se. 28 - A da li vi poku avate da je izvuete? - upitao je. Ne, i to je dobro znala. Oito je bila u neprilici, iako pribrana. M erseru je bilo neizmjerno drago to ju je njegovo prisustvo malo uzdrmalo, to je elj ela da mu vjeruje, to u ovom susretu postoji ne to fino, divno i sudbonosno. - Druki ji si. I Tom i te je poslao. Ali... ali... - Nen - prekinuo ju je. - Mislim da s am se zaljubio u trenutku kada si se pojavila na stazi. Ako ne tada, onda svakak o onog asa kada si zagazila u vodu i krenula prema meni. - Gluposti! - povikala j

e porumenjev i. Ipak, umjesto da to bude glupost, postalo je ne to divno, ne to neodol jivo, ne to to ju je duboko uznemirilo. - Zar ne vjeruje u ljubav na prvi pogled? upitao je. - Ja... ja... ne znam. Ali ovdje... ne smijem ti dozvoliti da me... Nen Lili, ti za mene nisi stranac. Ovaj sat je bio kao godina. Bio sam zreo z< ovu avanturu. Kada ti ispriam priu, tada e povjerovati da na susret nije bio sluajan. - Onda mi ispriaj - rekla je plaho. - Jednog dana. A sada elim da zna ovo. Daj mi v remena da ti doka em da mi mo e vjerovati. Udaj se za mene, Nen. - Da se udam za tebe ! - povikala je i stidei se i zauena. - Pa, ovjee, moj otac me je obeao Baku Hataveju Zahvaen stra u ali i oajem, Merser joj je ispustio ruku, ali ju je zgrabio u zagrlja j. Prije nego to je i pomislio da ne to vi e uini, da se prepusti tom impulsu, ona je ispru ila ruku i odgurnula ga. Ipak, lice joj je bilo opasno blizu. - Eto - pro aput ala je. - Oduzeo si mi dah. - Izgledala je upla ena i za trenutak se inilo da e doi d o katastrofe. 29 Za Mersera katastrofa bi znaila da ga svrstava u red onih grmalj a koje je prezirala i stoga se sna no odupro svojim impulsima. Dopustio joj je da ga polako odgurne i tako se sjedili odmaknuti - ruku je zadr ala na njegovim grudi ma, prodorno ga gledajui, kao opinjena, i ekajui ni sama ne znajui ta. - Eto! Ovo tre a da ti doka e da te volim! - rekao je te ko di ui, prepu tajui joj da ona sama shvati da li je mislio na svoj strastveni stisak ili isto tako strastveno povlaenje. Tek ka da ju je sasvim pustio, trenutak kasnije, shvatio je da je bio spreman da ode i dalje. - Iznenadila si me, Nen. Nadam se da e to oprostiti. Nakon sveg mog hvalisa nja, popustio sam.Ali, ti si ono to mi je Tomi rekao da jesi. Pro ao sam dug put da bih te vidio. Vjerovatno je njegovo priznanje shvatila kao odstupanje, jer je i ek ivanje nestalo s njenog lica. Opustila se. Nje ne takice suneve svjetlosti probijale su se kroz li e i obasjavale joj kosu. Vla na suknja prionula joj je uz vitke noge, a voda je kapala i vla ila borove iglice oko nje. Izgledala je kao sami dah ume i i z nje je zraio nje an zanos. Merser je razmi ljao o njihovom nenadanom susretu i aroli ji koja ih je sada obavijala dok su sjedili u ovom li em sakrivenom skrovi tu. Nije s e ovdje ni ta moglo porei. Nije bilo potrebno da mu ka e da e se ovdje opet s njim nai, ak i ako je to shvatila. Ali, on je znao. - Sada e otii? - napokon ga je upitala. Da li misli da treba da odem? - Mislim da si trebao. - Da li eli da odem? - Ne mog u rei da elim. - Onda u ostati. - Ali, to nee biti u redu. Moj otac je voda klana Li li. Nemamo drugog zakona osim njegove rijei. Nekako ga Hatavejevi prisiljavaju da se pokorava njihovim eljama. Uzimaju nam stoku, konje, a uskoro e uzeti i mene. A ko 30 ostane ovdje, ja... bie mi gore. Jer, biu sigurna da... da te volim, da elim d a budem s tobom... da... da... Oh, to e se jednostavno desiti! 1 to nee biti u red u. - Ne. Bie u redu. Lo e bi bilo kada bi te otac prisilio da bude Hatavejeva ena. Ak o ga ne voli , pogrije ila bi ako bi se za njega udala. - Da. Ali to bi se obilo o m oju glavu - tu no je odgovorila. - Nen, ti sebe rtvuje - rekao je jetko. - Znai, to j e tvoja nevolja? - Manji dio jer se tie samo mene. Problem je u tome to sam, otkak o sam se vratila, otkrila stra ne stvari koje mi srce slamaju. Tata ima rak i nee j o dugo ivjeti. Moja braa piju, dokolice, a mi postajemo sve siroma niji. Hatavejevi i maju pravo na na u zemlju. Godinu dana ne plaamo dugove za namirnice koje nabavljam o kod Timsovih, moja majka kopni... i, oh, gospodine Merser, mi Lilijevi idemo d o avola! - Za to me ne bi zvala D on ili Vrludalo kada smo sami? - brzo je rekao. - D a te zovem D on ili Vrludalo? Da li to znai... da... vjeruje u mene? - Da. Taj nadim ak sam zaradio u ravnici - odgovorio je. - Nikad nisam izbjegavao nevolju za des et godina koliko sam jahao. Nikad nisam izbjegavao da stra arim nou, ili stampedo, ili kartanje, ili kockare, ili ene, ili tue, ili metke... ak nisam bje ao ni od smrti . Zato su me nazvali Vrludalo. Napokon sam odjahao jer sam elio da izbjegnem svim tim prokletim stvarima - da naem novi ivot medu novim licima gdje nema nikakve ne volje. Ali, ini mi se da nema takvog mjesta na ovoj zemlji. Projahao sam hiljadu milja ili ak i vi e da bih nai ao na tebe i tvoju nevolju - koja e biti i moja. Stoga me zovi Vrludalo, makar iz ale. Da vidim kako to zvui sa tvojih usana. - Vrludalo! - pro aputala je. 31 - Hej.' Zvui sjajno, Nen. Kao da mi i odgovara kada ti to ka e . Ustao je i ponudio joj je ruku da joj pomogne. A sada da se suoimo s tvojim probl emima. Gadno je to to ti otac ima rak, ali ovo drugo me ne uznemiruje. - Oh, daje mi nadu! - uskliknula je. - Daje mi elju da se borim! Ja... ba me briga... drago mi je da si do ao. Molila sam se. Bogami, molila sam se! - Pa, ne znam da li sam ja odgovor na tvoje molitve smje kao joj se. - Ali, sva ta se mo e desiti, /dem po konja. Merser se izvukao iz zelenog zaklona i stupio na sunce i sjenu i vratio se do s

taze kao u snu. Izgledalo mu je kao da ga uma ovija svojim toplim, mirisnim dahom ; samoa je u njemu na la du u koja se oduvijek borila da izae. ta god da mu se desi, bi mu samo bolje i on je prigrlio ananturu. Na ao je elavka tamo gdje ga je bio i ost avio i uzjahav i vratio se stazom koja je skretala lijevo od stijena gdje je sreo Nen. Iznenada ju je ugledao s druge strane potoka gdje ga je ekala. Celavko je za stao usred irokog pliaka gdje je prolazila staza i poeo da pije kao da danima nije okusio ni kapi vode. Dok je on pio, Merser je gledao Nen. Kada je do ao do nje, sj ahao je. - Kakav konj.' Rekao si da se zove Celavko. I to samo zbog bijele nju ke! Umjesto odgovora, Merser je obuhvatio Nen i podigao je na konja. - /a u ponijeti vedro - rekao je nasmijav i se. - Bie ovo efektan dolazak. Volio bih da Hatavej bu de tamo da nas vidi. Zami ljeno da je posmatrala, nesvjesna da otkriva i divljenje i predavanje. - Rekla bih da si avo - bila je zami ljena. - Ali, nee vidjeti kako pa dam. Kada stignemo, predstaviu te kao... kao prijatelja iz Kanzasa. 32 - To bi zn ailo da sam te sreo u Kanzasu, recimo u Dod Sitiju... i da sam do ao za tobom. Izazo vno ga je pogledala. Podigao je vedro i krenuo stazom vodei elavka. Kada se na ao na obali, otkrio je da je rub ume blizu, jer se pred njim pojavila sivo- plava istin a. Ugledao je dugaku, nisku tamnu brvnaru odmah ispod niza borova. Oito je potok t ekao desno od nje. Kada je Merser iza ao iz ume, na ao se pred velikom istinom bogatom zelenim rastinjem koja se spu tala do mjesta gdje je uma ponovo postajala gu a i tamn ija. Iza istine se pru ao velianstven pogled na neravnu aroliku dolinu koja je bila oa ravajua. Gledao je na ogoljele srebrnaste grebene i grmljem obrasle klance koje j e vidio s vrha brda nekoliko milja na zapadu, samo to je sa ovog mjesta utisak bi o daleko sna niji. Milje velikog crnog kanjona doekivale su lijevi zid divljine. Sv uda oko njega prostirala se slava i ljepota planinske ume. Imao je samo trenutak vremena da sve to pogleda po to su ispod stabala breskve i jabuke, koja su djelimin o skrivala brvnaru, iskoili bijesni psi. - Hej, vi, divlji psi! - pozvala ih je N en. - Nazad! Ti, Saundere! Ovamo, Mo e i Tajg! Utihnuo je hor lave a i rezanja i dug ouhi hrtovi trkarali su tamo-amo ma ui repovima, ali gledajui u Mersera s nepovjerenj em. Nastavio je stazom sve dok nije do ao pred slikovitu staru brvnaru iza koje su se nadvisili borovi, sa ijeg se prednjeg dijela otvarao pogled prema dolini. - S tigli smo - rekla je Nen hladno i milo kada je Merser zastao ispred irokog stepen i ta koje je vodilo na verandu. Psi i djeca izvirivali su ispod ograde verande. uo je zveckanje mamuza, jedan dubok glas. Vidio je vrh crnog sombrera. - Tata, ika B ile, mama! Doite da upoznate mog prijatelja iz Kanzasa. 33 Nen je sjedila na elavk u i mogla je da vidi cijelu verandu, dok je Merser stajao ni e. Bila je vesela i s mjela i ako je ovaj trenutak bio va an, znala je da se s njim suoi. Te ki koraci odje knuli su na verandi. - Pa, Nenin prijatelju, doi i poka i se - pozvao je srdaan glas ijem je tonu Merser vjerovao. - Idi, Merseru, i baci rukavicu. To je ono to si tr a io kada si krenuo ovamo za mnom. Merser bi se suoio i s vatrom i lavljom jazbinom samo zbog uzbudljivog i neoekivanog dr anja djevojke u ovoj situaciji punoj isku enj a ako ne i oaja. Popeo se uz stepenice i spustiv i vedro pogledao oko sebe. Pred nj im je stajao visok, kr an mu karac od oko pedeset godina, crni sombrero koji je Mers er vidio jo iz dvori ta bio je nakrivljen na sijedoj glavi. Imao je upadljivo lice i Merseru je bio dovoljan samo jedan pogled da shvati da je ovdje siguran. Prodo rne oi boje Ije nika u kojima su poigravale ukaste takice odmjerile su ga od glave do pete. Imao je guste obrve, visoke jagodice, upale obraze i ku travu bradu. - Oe - p ozvala je Nen iz sedla - u poznaj se s mojim prijateljem iz Kanzasa - D onom Merse rom, zvanim Vrludalo. D one to je moj otac Rok Lili. - Drago mi je to smo se upozna li, gospodine - rekao je Merser pru ajui ruku. - I meni, mladiu, - dobio je sna an odg ovor i jo sna niji stisak. - Merser? Otkud mi je to ime poznato? Gdje li sam ga uo, Bile? - pitao je gor tak. - 1 Vrludalo - nastavila je Nen vragolasto - taj stra ni T eksafianin je moj stric Bil Lili. Taj se pojavio iza Lilija i epitet koji mu je Nen dala sasvim mu je odgovarao. Teksas je bio ispisan po cijelom tom dobriini i, ako bi Merseru bio potreban. prijatelj, 34 po elio bi da mu to bude on. A ako je Merser znao da prosudi ovjeka, onda je pred sobom imao pravu ljudinu. - Kako ste, ika Bile Lili - upitao je Merser. - D on Merser, hm... nedavno bio u Ebilejnu? - o tegao je Teksa anin. - Zaboga, kako je ovaj svijet malen. Mislio sam da je Arizona daleko - uzviknuo je Merser alosno. Nen se ponovo javila, ovog puta nervozno. Mama, izai. Seli, Rouz, deki, kakvo je to pona anje? Merser je primijetio nekoliko en a u dnu verande gdje je izgledalo da ima dosta prostora izmeu dva dijela brvnare

od kojih su oba bila ispod jednog, irokog krova. Vidio je i vitke momie koji su nep omino stajali. - Pa, svijet je zaista malen - progovorio je ika Bil. Merseru, pro lo g aprila sam bio u Ebilejnu. I vidio sam tvoj susret sa Striklendom. Srce mu je klonulo. Kakva ga je to bijedna srea pratila! Njegova pro lost se nikad ne bi mogla izbrisati. Pratie ga svuda. Teksa anin je pogre no protumaio njegov nijemi pokret lju tog aljenja. - Pa, ja sigurno znam kako se osjea - otegao je. - Ali, ne treba da se izvinjava zbog te male pucnjave. Striklend je bio veliki ovjek u Ebilejnu. Ali, uo sam mnoge kako govore da si uinio uslugu dru tvu. To je granica, Merseru. Mi stoari nikad ne bismo opstali da nema takvih momaka. - Hvala. Fino je od vas to sve gle date iz tog ugla odgovorio je Merser borei se protiv hladne slabosti starog raspo lo enja. - Umorio sam se izbjegavajui Striklendove prijatelje. Stoga sam se uputio na Zapad. Zaista mi je drago da sam vas upoznao, ali mi je i iskreno ao to nisam n eko bez imena. - Ha! Ha! Nemoj tako, sine - rekao je ika Bil i okrenuo se bratu. - Rok, nisam li ti neki dan spomenuo Merse 35 rovo ime zajedno sa drugim dobro z nanim imenima u stoarskim gradovima? - Bogami, jesi. Sjetio sam se im ga je Nen pr edstavila i dobro sam se iznenadio. - Pa, mislim da je za nas dobra vijest to je Nenin prijatelj iz Kanzasa i od istog soja kao to su King Fi er, Divlji Bil, Ves Ha rding i njima slini. - Bogami, i jeste. Gdje je onaj krag? - zagrmio je Rok Lili. i ka Bil se okrenuo prema klupi na kojoj je do maloprije sjedio i na kojoj je staj ao mali krag. Brzo ga je dohvatio. - Za sve prijatelje Teksa ana - nazdravio je. Ma lo je otpio i spustio krag. - Auh! - Lice mu je bilo purpurno crveno. Rok Lili je dohvatio krag i otpio, ali na njegovom licu se nije pojavio nikakav izraz, samo se slatko obliznuo. Zatim je krag pru io Merseru. - Pripazi, D one - rekla je Nen tre peravim glasom. Udarie te. Ali, Merser, sretan zbog dobrodo lice, osjeao se spreman za bilo ta. - Za moje nove prijatelje - rekao je i dobro povukao iz kraga. Ne to se desilo. Strahovit ok, otrovna vatra, iznenadno sljepilo pogodili su ga istovremen o. Izgledalo je kao da u njemu polako gori paklena vatra i eka na eksploziju. Osj eao bi manji udar pred ki om metaka. - Blagi... bo e! - dahtao je i teturajui se spust io krag. - ta je... ovo...? - Ha! Ha! Ha! - smijali su se Lilijevi. Merseru se pol ako vraao vid, ali je Nen jo uvijek vidio kao u nekoj izmaglici. - Upozorila sam t e - rekla mu je. Rok Lili ga je sna no klepnuo po pleima. - Sine, to ti je bila bij ela mazga Arizone! 36 IV Nikad se u tako kratkom periodu, otkako se Merser smjes tio na rancu Roka Lilija, nije desilo toliko prijatnih dogadjaja, niti je bilo t oliko posla. Svi, od glave porodice do najmladjeg lana, prihvatili su ga kao da j e njihov. Po sebno je prirastao srcu ika Bilu i malom Roku, bratu bli zancu malog Rila. A pa nja i pona anje Nen toliko su mu prijali da je mislio da sanja. Do la je i subota, kraj juna, kada je Merser zajedno sa ika Bilom i tivom, najstarijim sinom Lilijevih, mu kar cem po stasu i raspolo enju iako ne po godinama, krenuo u kosidbu sorguma. - Do djavola! Ne znam ta me je uhvatilo - govorio je sam sebi. Ali, i t e kako je dobro znao, iako nije htio da prizna. Mladi koji je godinama radio kao kauboj i rijetko I se odvajao od sedla, lasa i revolvera, prihvatio se rada u pl anini s puno ara i energije. Kakvo je samo olak anje I osjeao to se oslobodio starih neprijatnih i jednolinih du nosti! Bilo je toplo i uskoro mu je odjea bila vla na od z nojja. Nije mu bio neprijatan pljesnivi miris sorguma, u taJnje i pucketanje zrelih stabljika prijalo je njegovim u ima; I iznad njega se uzdizala zlatom obasjana iv ica grebena izjnad koje se poput krune nadvisilo plavo nebo i bijeli obla ci. Ka da bi zastao da obri e znoj s lica, pogledao bi do verande brvnare gdje bi povreme no primijetio Nen, koja je gledala prema njemu. Sunce se presijavalo na njenoj k oI si. U tim trenucima srce mu je pjevalo i nisu ga zaokuplja ne misli o buduim s ukobima. Izgledalo je da je sjena koja I je lebdjela nad Lilijevim postala manje opipljiva. Ve samo to to je ovdje, to radi, to osjea da ga ovi I gor taci Lilijevi pr hvataju, to u medjuvremenu vidi Nen, [sve ono to ga je primamilo u ovu dolinu pobu dilo je u IJMerseru sreu za koju godinama nije znao. I to mu je toli 37 ko znailo da je strepio da se jo vi e pribli i ovoj porodici i da sagleda svoje raspolo enje. U p odne su se radnici odmarali ispod guste smreke. Semi i mali Rok donijeli su hran u i pie. 1 bio je to prijatan odmor za Mersera. Uglavnom je slu ao dok su mu se na usnama mno ila ali i zadr avala brojna pitanja. Mali Rok je pokazivao svoju uobiajenu radoznalost prema Merseru i jo nije bio dovoljno star da bi osjeao srame ljivost. Za to to nosi i kad radi ? - upitao je pokazujui na Merserov revolver. - Rok, da ga n e opa em, osjeao bih se kao da sam go. - udan si ti tip. Semi, on ka e da mu je ovo is

to kao gae. ' - Mome, takav je obiaj Teksa ana i kauboja u tom kraju gdje nije tako m irno kao to je ovdje - odgovorio je ika Bii. - Priaj nam o tome, ika Bile - molili s u ga i na kraju ih je Merser odu evio divljom priom. Kada je zavr io, bosonogi djeaci pokupili su prazna vedra i nestali. Stiv je uzeo svoj srp i vratio se poslu. - ik a Bile, jeste li vi primijetili ne to udno u ovom polju sorguma? - Merser se odluio da mu postavi pitanje koje ga je muilo. - Pa, jesi ti ti? - Teksa anin je izbjegava o odgovor. - Naravno da jesam. Svakog jutra nedostaje po nekoliko snopova. Nisam bio siguran sve do treeg dana otkako sam poeo da radim. Svuda sam tra io, ali ne mo gu da im udjem u trag. Pa; do vraga, gdje su ti snopovi nestali? - Pa, sine, za nekog takve reputacije slabo primjeuje - progunao je ika Bil. - Samo sam pogledao uo kolo - odgovorio je Merser kao da se opravdava. inilo mu se da u Lilijevoj primje dbi ima prijekora ili poruge. - Jaha tra i tragove. Jesi li dobar u praenju tragova? 38 - Nemojte mi dr ati lekcije, ika Bile. Pratio sam tragove nepotkovanih konja. A li, ovdje nisam ni ta uinio jer mislim da se to mene ne tie. - Prirodno. Ali, ne mo e t o izbjei kada si ve ovdje. ekao sam da porazgovaramo o ovome. Ali, nisi mi izgledao toliko zainteresovan i ozbiljan. - Ozbiljan? Slu ajte, ika Bile, mislim da nikad n e bih priznao koliko sam ozbiljan - brzo je odgovorio Merser. - Pa, treba to prij e da se uozbilji i spremi . - Vrlo dobro, starino. Da ujem! - odvratio je Merser kao da odbacuje masku. Nije imao ta da skriva a imao je sve da dobije. Osim toga, os jeao je najdublje po tovanje prema ovakvom soju Teksa ana. - Pa, izgleda da brzo kapi ra - odgovorio je Lili naceriv i se. - Vjerujem da te ni ta ne mo e zaustaviti kada jed nom krene . Izgleda mi da te interesuje ovaj sorgum. Zna li za to se koristi? - Nisa m o tome mnogo razmi ljao, ika Bile. Pretpostavljao sam da se upotrebljavaju za hra nu i kao krma. Stoga sam se i iznenadio to u ambaru nisam na ao snopo : koji su oda vde nestali. - Eh, i ti si mi hrana i krma! - frknuo je stari Tek a anin. - Ovo ti se, dragi moj, koristi za pravljenje viskija. - ta? - zinuo je Merser. - Za peenj e viskija. Ili u argonu Arizone - bijelu 'mazgu. - Prokletstvo! - Sine, uinilo mi se da ti je onaj jedan gutljaj bijele mazge zauvijek dovoljan. -1 ja mislim da j este. Osim ako ne budem morao, kao pro li put. A tada bih, budite u to uvjereni, d obro pripazio koliko bih potegnuo. Inae bi me ubilo. - D one, sigurno ne bih mogao ni ta vi e po eljeti ni za tebe ili Nen - odvratio je Teksa anin blago. - Nen! - Merser se trgnuo. 39 - Smiri se - rekao je Lili mirno. - Mislim da sam rekao Nen. - Auh , starino, nemojte mi samo rei da je ona ikad okusila ili da bi okusila taj otrov ? - rekao je Merser moleivim glasom. - Gluposti! Mislio sam na to da je dobro za Nen to ti ne bi po elio da okusi bijelu mazgu. - Da, naravno, ika Bile. Ja... ja... m o da shvatam. Ali kakve veze moje pie ima s njom? - Sine, budi iskren i po ten kao to si i u dvoboju - zamolio ga je starac. - ika Bile, otkrili ste me. Kunem se da u b iti po ten i iskren prema Nen onako kako biste vi po eljeli da budem. - Pa, zahvalju jem nebesima da si ovuda nai ao - odgovorio je Lili sa arom, staviv i sna nu ruku na Me rserovo rame. - Razgovaraemo opet kada budemo sami. Stiv nas otuda gleda. Samo jo ne to, D one. Dobro razmisli. Sretan si to zna da misli . A ovdje ima dosta toga o emu t eba porazmisliti. Nen je u gadnom sosu. Ona mrzi mladog Hataveja za to je, bogami , ne krivim. Nema koristi da okoli imo. A jo manje koristi da porazgovaramo s mojim bratom. Morae da ubije Baka Hataveja. Barem to ni ta ne znai D onu Merseru. A ima jo orih stvari. Bijela mazga ubija Lilijeve. - Bijela mazga! - Ni ta drugo, a ni ta dru go i ne bi bilo tako gadno. Jadni stari Rok misli da ima rak. Ali, bijela mazga ga je odvukla u dugove i propast, a odve e ga i u smrt. Za nas je prekasno da spasi mo Roka! Ali sigurno mo emo spasiti Nen, a mo da i djeake. - Bile, uvijek sam volio v as Teksa ane - bio je to Merserov odgovor na tamnu i prodornu svjetlost u Lilijevi m oima. - Hajde, vratimo se poslu - odgovorio je ika Bil. 40 Bio je to kraj Merser ovih prijatnih sanjarenja. Odjednom su ga preplavile mrane misli. Zaista je bio s lijep pred onim to se oko njega odvijalo. Sjena koju je nejasno nasluivao stajala je u svoj svojoj nadmoi. Otkrivena je tajna raspolo enja Roka Lilija - povremena tu post u pogledu, ka alj, avetinjsko bljedilo i bolesna boja ko e, krkljanje u dubini grudi. estorica zdravih sinova od kojih je samo jedan mogao da radi! Mo da su njiho va duga i esta odsustvovanja od kue i nestanak snopova sorguma nou znaili da imaju s krivenu pecaru u nekom od kanjona. Tuga u oima Nen i praznina na licu slomljene m ajke Merser ih je sada i te kako dobro razumio. Majka je znala pravu istinu, ali Nen ju je samo nasluivala. Popodne je proletjelo a da Merser nije bio ni svjesta n kako. Nastavio je s radom i nakon odlaska ika Bila i tiva. Sunce je tonulo iza z

latom posutog grebena kada se umorno uputio prema kui. Da li je sve bilo isto? Ne n mu je kri om mahnula s verande, ali ga nije uzbudio ni taj dokaz tajnog odnosa m eu njima. Psi su lajali, djeca su brbljala, mirisni plaviasti dim kru io je oko boro va, posljednji sunevi zraci probijali su se kroz ru iastu izmaglicu, potok je mrmlja o, a vjetar je aputao umilne pjesme u kro njama. Ali ni ovo nije odobrovoljilo D ona Mersera. Niti je slu ao bunu dobrodo licu Roka Lilija, koji je stajao na verandi. Izn ad prividnog mira i spokoja nad ovim domainstvom je visila prijetnja. Merser se u mio i polako krenuo prema verandi dok su mu se oko nogu petljali blizanci Rok i Ril i Stiv. Dugaki sto postavljen izmedju dvije brvnare bio je pun hrane. Dugake k lupe bile su dovoljno velike da prime brojnu porodicu, a u proelju je bila postav ljena ogromna gruba stolica za poglavicu klana Lili. Nen je pomagala Seli i Rouz da svi budu poslu eni, a onda su sjele na svoja mjesta koja, medjutim, nisu uvije k 41 bila ista. Noas je Nen sjedila preko puta D ona i nije mu promakao njen znaajan pogled. Njegov pogled je mogao da ka e mnogo, ali u njemu nije bilo osmijeha. Nak on veere Merser je sjeo na stepenice i, kada se sjetni sumrak spustio i svje vazdu h smijenio omorinu, Nen je sjela pored njega. - ta se desilo, D one? - pro aputala je . - Umoran sam i neraspolo en, mila - odgovorio je tiho. Zaustavila je dah. Od dan a njihovog susreta nikad nije izustio rije koja bi mo da mogla uzgroziti prava njen og udvaraa Baka Hataveja. - Nemoj da te neko uje - zamolila ga je. - ak ni ti? - D on e, noas si nekako drukiji. - Pa, priznajem. 1 svijet izgleda drukiji. Ali, uskoro u se razvedriti. - Kada? Ne volim kada si smrknut. - Nen, sjea li se kada si mi prial a o tome kako si kuckala u gredu koja ide do tavana? Kako je tvoj miljenik Stiv spavao na tavanu, ispod same strehe gdje je sada moj krevet? I kako si mu slala signale iz donje sobe gdje si spavala s djecom? - Naravno da se sjeam. - Pa, misl im da bi to mogla i meni uiniti. Moj Jastuk je odmah uz tu gredu. Mogu uti i najti i udarac. Sta misli o tome da i mi ponemo slati signale jedno drugom? - Bilo bi zab avno ako... ako misli da je to u redu. Na primjer, kakve signale? - upitala je su mnjiavo. - Da vidimo - poeo je hladno i kucnuo o stepenik. Jedan, evo ovakav, znai laku no... Dva znae moli se za mene... A tri, kao ovo - volim te!... Ne zaboravi d a slu a . - D one, kako mo e govoriti tako... tako blesavo... kad je sutra nedjelja i kad a e ovdje doi Bak Hatavej? 42 - Nen, tvoj otac mi je dao posao i krov pod jednim u slovom - da po tujem njegovu rije zadatu Hataveju kada si ti u pitanju. Mogao sam v idjeti ta mu znai rije. Kada je jednom da, nikada je ne porie. To je njegova vjera. Pa, prihvatio sam. Mislio sam da se po tome i ravnam. Ali, ne to se desilo to me je natjeralo da prekr im obeanje. Nikad te neu prepustiti Hataveju. - Oh, D one! Pla i ... e - pro aputala je. - Je li to sve? - Ispunjava me stidom. - Ni ta vi e? - Oh, ne mogu ti rei. Divljom, ali slatkom rado u. D one, molim te... nemoj me voljeti. - Za to ne? upitao je brzo, a kada su na verandi odjeknuli te ki koraci, apnuo joj je na uho d a ne zaboravi da slu a i eka njegove signale. Kada se smrklo, djecu su smjestili na spavanje. Mu karci su sjedili na verandi i pu ili. Razgovarali su o obinim stvarima, uglavnom o rancu. Merser se nadao da e Rok otii na spavanje i pru iti mu priliku da porazgovara s ika Bilom. Ali, ovome se oito nije spavalo, pa je Merser oti ao do dr ugog kraja verande i uz ljestve se popeo do svog ugla na tavanu. Dijelio je taj dio sa sedlima, rolnama platna, vreama ita i drugim predmetima. Prije nego to se sk inuo, sjedio je izvjesno vrijeme na krevetu koji je predstavljao jednu od luksuz nih stvari u njegovom novom ivotu. Vjetar je jeao u borovima i grane su u tale na kro vu iznad njegove glave. I pjesma potoka bila je tu na. Do u iju su mu dopirali tihi glasovi brae. Bil je poku ao sa ubjedjivanjima. Merser je vjerovao da je isto tako mogao govoriti i stijenama koje ga ne uju. Konano, kada se ispru io na krevetu, poeo je da razmi lja o neem drugom. Polako je kucnuo po gredi iznad glave. Onda je naslo nio uho na gredu. Gotovo u istom trenu dobio je odgovor. Zatim je kucnuo dvaput i odmah dobio odgo 43 vor. Malo je zastao preplavljen emocijama i triput kucnuo. Nije bilo odgovora! Ali, dok je le ao u mrklom mraku ne to mistino u noi, ne to iz trag edije ovog domainstva ubijedilo gaje da njegov ljubavni signal nee vjeno ostati bez odgovora. Jo mnogo prije ponoi Merser, koji jo nije bio usnuo, povezao je lajanje pasa sa nejasnim umovima koji su dopirali iz polja. Sjeo je. Izgledalo je da je b rvnara Lilijevih uvijena snom. Ali, nije bilo tako. Tihi koraci uli su se na vera ndi. Jedan od djeaka" je obukao izme i nestao u tami. Merser se brzo obukao nosei iz me u ruci i neujno se spustio niz ljestve i iza ao u dvori te. Ne to se de avalo, mo da su se to samo djeaci igrali, ali je odluio da provjeri. Navukav i izme, krenuo je izmedj

u drvea i iza ao na istinu. Kako su zvijezde blistale! Tamni greben se drsko uzdizao . Kanjon je izgledao taman i neproziran kao to je bio tajanstven danju. uo je u tanje u polju sorguma. Pribli avao se polju sa istone strane istine gdje je uma pru ala zakl on. Oi su mu se ve bile privikle na tamu. Razaznao je prve snopove sorguma, a onda nekoliko konja. Vodili su ga tihi glasovi i neiji smijeh. Uskoro je iznad jednog snopa vidio tamne obrise mu karaca. Nosili su snopove. Merser je razmi ljao. De avalo se ne to neregularno. To je opravdavalo njegovo uplitanje. Prilazio je bli e, skriv ajui se iza snopova, a onda je odva no stao pred njih. - Jesi li to ti, tive? Ti... dangubo! Ve je bilo krajnje vrijeme da se pojavi ! - zazvonio je neiji glas. - Ne, n ije ovo Stiv - o tro je odvratio Merser. - Kog vraga tra ite ovdje u ovo doba noi? Kr adete Lilijev sorgum? 44 - Ko si sad pa ti? - upitao je visoki mu karac iji je glas odzvanjao. Bio je mlad, sna an, guste plave kose. Merser mu je zabio cijev revolv era u stomak da se ovjek presavio. - Odlazite odavde, kradljivci! - naredio je Me rser. Jedna od tamnih prilika dala se u trk. Njegovi koraci zatutnjali su u prav cu brvnare Lilijevih i Merser je nasluivao da tamo i pripadaju. Visoki tip sapleo se preko snopa sorguma i tresnuo na zemlju. Merser ga je sna no utnuo nogom. - Kra dljivci sorguma! Brzo na konje ili u pucati! Dvojica su bili brzi i ni ta nisu govo rili. Onaj veliki se pribrao i kao zmija prosiktao. - U redu, idemo, ali, ko god da si, platie mi za ovo povikao je kre tavim glasom. - Zave i, Hataveje! - planuo je Merser siguran da je pogodio o kome se radi. - Radim onako kako ja hou. Ovo mi sv e izgleda naopako. I prst me ve zasvrbio na obarau. - Naopako ili ne, gospodine, a li ovaj sorgum ovdje je moj, a moja je i ova zemlja - odvratio je tip promuklo. - Ja to ne znam. Dodji danju i doka i to - zakljuio je Merser. Brzo su odjahali u t amu i Merser je jasno uo psovke i gundjanja. Po urio je natrag da otkrije onog to je otrao ili mo da tiva Lilija, kojeg su oito oekivali. Ali nije vidio ni uo ni jednog o njih i konano je do ao do brvnare doekan lave om pasa. Sada su ga ve poznavali, pa su se brzo umirili. Merser se popeo na tavan i legao, ovog puta ne skidajui se. Da l i je trebalo aliti zbog odlaska u polje, to sada nije mogao razluiti. U stvari, je dva je doekao ovo to se desilo. Predugo je ivio sa nasiljem na granici da bi sada o stao neodluan. Ipak, saekae razvoj situacije prije nego to spomene nonu avanturu. 45 Sljedeeg jutra lanovi Lilijevog domainstva pojavljivali su se jedan za drugim mnogo prije nego to je Merser ustao i sjeo da saeka doruak. Nije iskoristio priliku da r azgovara s Nen, iji je bri an pogled i te kako osjeao. Merser je elio da u o ak satjera iva; i nakon to je Nen poslu ila svog mrzovoljnog brata, ovaj je odmah krenuo s ver ande, ali je Merser po ao za njim. - Hej, tive, stani malo - pozvao ga je. Mladi je samo produ io korak. Na to je Merser potrao da bi ga dostigao i onda ga Iako povuka o za ruku. - Mislim da bismo nas dvojica trebali prijateljski da popriamo. - Pa, ja tako ne mislim - odgovorio je Stiv mrko. Bio je to zgodan devetnaestogodi njak, jedini od brae koji je liio na Nen. I Merser je zapazio dvije va ne stvari u Stivov om odnosu prema te koj situaciji ovdje: Nen ga je voljela, a Merseru je bilo i te kako jasno da je Stiv skrenuo sa pravog puta. Stoga Merser po svaku cijenu mora stei njegovu naklonost, sprijateljiti se s njim i poku ati da utie na njegovo pona anj e. - Onda e me saslu ati htio to ili ne - odgovorio je Merser i sna no ga povukao sa s taze u umu i okrenuo ga kao igru. - Tra i li to nevolju? - Ne bih rekao - odvratio je Stiv srdito. Poblijedio je. - Vrlo dobro. Zato me poslu aj - nastavio je Merser p a ljivo. - Ja nisam la ljivac i bolje bi ti bilo da u meni vidi prijatelja. Ako nee da me vidi kao svog prijatelja, onda e morati da me prihvati kao Neninog prijatelja. Ji li to jasno? - Dobro te ujem - odvratio je mladi Lili tvrdoglavo. - U ovoj famili ji se ne to ru no sprema, a ja sam bogami, na tragu da to otkrijem. Osjeam da je to o vo prokleto pie to ga zovete bijela mazga. I ti to pije , tive. Na neki nain si umije a u peenje ovog otrova. To sam sino otkrio. Pa, suvi e si mlad i lijep momak da bi un i tio zdra46 vije i ivot tim otrovom. Hoe li da slomije srce Nen? Sprijeiu te na bilo ji nain. Pa, da li ti ovo dopire do mozga? Stiv nije ni ta rekao, ali kada se skljo kao na gredu, njegov stid i oaj bili su rjeitiji od rijei. - ta Nen zna? - upitao je promuklo. - Vrag je odnio! Ne to ti je rekla. - Nije, tive. Samo mi je rekla da im a problema u njenoj porodici. Morao sam da otkrijem koliko sam mogao i sada slut im ostalo. - Ma koji si mi ti... da se petlja u na e poslove? - planuo je Stiv. - P olako. Ja sam prijatelj u nevolji. Nenin i tvoj. I svih Lilijevih. Nije va no kako se to desilo. Samo mi vjeruj. Onda mo emo i ne to srediti. tive, dobro razmisli ako mo e . Ovo je bio gadan posao prije nego to sam do ao. Sada je jo gore - jer u ga ja oko

ti. Da li shvata ? Sino si oti ao da pomogne pakovanje sorguma. Oti ao je i jedan od tvo je brae. Ne tra im da mi oda njega ili nekog drugog. - Pa, ta onda hoe ? - prekinuo ga e Stiv oajnim glasom. - Samo da me saslu a . Hoe li? - Nastavi - odvratio je Stiv prigu nim glasom. - Ova bijela mazga ubija tvog oca. On misli da ima rak. A nije ni ta d rugo nego otrov sorguma. Ako ne grije im, ne ostaje mu jo dugo ivota. Sav je izjeden iznutra. IBie to udarac za tebe - za Nen - za sve vas. - Auh, nije to tako. Tata nije toliko bolestan - povikao ; Stiv promuklo. - Jeste, tako je. 1 ika Bil to z na. Znamo da je za njega prekasno. - D one, ja... ja mrzim to prokleto pie - rekao je mo mak plaho. 47 - Pa, za to onda i ti pije , tive? - pitao je Merser. Polo io je ru ku na njegovo rame. - Ah, svi piju osim Hataveja, a i ja sam poeo. - Zar ne bi mo gao prestati? - Mislim da bih mogao kada bih bio dalje od Hataveja. - Momak se b ijedno osjeao. - Ali, D one, treba da zna da nemam drugog naina da zaradim novac. Tat a uzima svaki dolar koji mi ovdje zaradimo im sazna da imamo. Mi smo ovdje kao ro bovi. A ja... imam draganu u Rajsonu. Opsjedaju je momci koji mogu da joj kupe l ijepe stvari. A ja moram da se kilavim. Zadu io sam se kod Timsovih. Kada bih samo mogao nai neki posao, rekao bih Baku Hataveju da ide do vraga sa svojom bijelom mazgom! - E, sada govori kako treba! - uzviknuo je Merser radosno. - Slu aj, drago mi je da sam po ao za tobom. tive, sve e se ovo srediti. - Pa, ti zna da ubijedi ovjek . - Dr im te za rije. Da li mogu da vjerujem u tvoju asnu rije? - Ni jedan Lili nikad ne prekr i svoju rije - odgovorio je Stiv odluno. Mjesecima prije svog dolaska na z apad Merser je svaki dolar pa ljivo tedio. I sada bi mu taj novac mogao poslu iti za dobro djelo. - tive, sve dok ja imam novaca imae i ti. Evo ti. Plati svoje dugove. Radimo da malo dotjeramo ovaj ran. Ja sam stoar. Mogu vidjeti kako ovdje pase dese t hiljada grla. Ustani pa da se rukujemo. Stiv je poskoio. Bio je to potpuno drug i momak. Kao rukom odneseni s lica su mu nestali ru ni tragovi, a krupne oi su zasj ale sjajem koji je vidio samo kod Nen. - D one, ja ne mogu... ne bih smio da uzmem ovaj novac. Ali ja... - Za to ne? Imam ja jo . Sada smo ortaci. 48 - Zaboga, Nen je bila u pravu - uzviknuo je i sna no I stisnuo Merserovu ruku da je ovaj pomislio da e mu kosti polomiti. - A ta ti je to rekla? - Nije va no. Nisam mogao to da progu tam. A ona je pravo srce! D one, drago mi je da si do ao. I biu uz tebe dok ovaj paka o ne prodje. Odjurio je ostavljajui Mersera raspolo enog. - Kre nulo je dobrim pute m! Nen, ta e rei na ovo? - govorio je sa sobom i sjeo da doda jo koju kariku lancu ko ji je ni zao. Bak Hatavej je bio kolovodja u ovom mutnom poslu u koji su Lilijev i bili umije ani. Koliko je samo pohlepnih ljudi Merser sreo na svom dugom putu! N a koje su sve naine lakovjerni ljudi bili obmanuti! I uvijek je sve bilo po istom kalupu - neki lopov ili nitkov grabi za sebe i ene, i stoku, i zemlju, i vodu, i novac. Merser je gotovo sebe ubijedio da je pogrije io. Jedva da su Lilijevi sami imali vlastitu pecaru. Bez sumnje je Ha tavej vodio posao, mo da uz pristanak nek og od Lilijevih djeaka ili barem uz njihovu pomo. Nona kraa sorgu ma nagovje tavala je ne to tajno u vezi sa destilacijom pia. Poeo je da razmi lja i o susretu sa Bakom Hat avejem, ikoji e se najvjerovatnije desiti upravo tog Ijetnjeg dana. Jahai koji su dolazili stazom koja je vodila prema brvnari omeli su Mersera u razmi ljanju. Lili jevi e oito imati goste. Razmaknuo je granje i ugledao estoricu ja haa od kojih su d va bile ene. Bilo je to neko veselo dru tvo. Ali, nije bilo lavlje grive iako je bi o siguran da e je medju njima prepoznati. Ipak, nije elio da se odmah pojavi, pa j e jo pola sata proveo u razmi ljanju i tek onda polako krenuo prema brvnari. 49 irok a veranda pru ala je potpuno drukiju sliku nego inae. arena ebad vi.sila su preko ogra de; uzbueni psi cvilili su oekujui gozbu i za sebe; momci su se epurili u novim odij elima; go e su podsjeale na paunice. Kerke Lilijevih bile su obuene u bijelo. Kada je ugledao Nen, Merser je zastao kao opinjen. Stiv je po urio da ga doeka. Na njegovom licu nije bilo ni traga ranije natmurenosti i neraspolo enja. - D one, ispriao sam Ne n - pro aputao je. - Ono za tatu... i o tebi i meni. Nen e te ivog pojesti! - Uh! Je si li joj ispriao i za Hataveja... o tome odakle vam bijela mazga? - Nisam. Bila je toliko nesretna zbog tate i radosna zbog mene da sam povjerovao da jo neku nap rijatnost ne bi mogla podnijeti. Nisam imao srca da joj vize i ta ka em. Ali, i to u joj rei. A onda, bogami, neki e morati da joj bje e s puta. Zajedno su se popeli na verandu, a Stiv je poveo Mersera do zgodne djevojke koja je podsjeala na divlju r u u. - Tes, ovo ovdje ti je moj novi drugar D on Merser iz Kanzasa. D one, upoznaj se s mojom djevojkom Tesom Viljems. - Gospodine Merser, po onome Sto sam ula o vama sigurno vam i u i gore - rekla je djevojka s mje avinom stidljivosti i odu evljenja. -

Znai, vi ste Tes? - Merser joj je stisnuo ruku. - Pa, drago mi je da smo se upoz nali, mlada damo. U tom trenutku ispod ruke ga je uhvatila jedna nje na ruica od ije g je blagog stiska drhtavica pro la itavim njegovim tijelom. - D one, zar moj brat i Tes nisu divan par? - upitala je Nen. - Divan! Pa, rekao bih da su najljep i - odg ovorio je Merser. 50 Lice joj je oblilo rumenilo kada ga je povukla. D one, moram te upoznati i s drugima - rekla je gotovo preglasno, a onda uzbueno apnula: - Ti s i moj dobri aneo! Stiv je danas ponovo onaj stari Stiv. ta si uinio? - Nen, mislim da sam ga prvo prepao a onda ga ura zumio - odgovorio je. - Upoznaj me s tvojim dru tvom. Stivova djevojka te je gotovo nadma ila. - Primijetila sam, gospodine Mers er. Dobro je da sam te odmah odvukla od nje. Ah, eno Tesine sestre, a ona je jo l jep a. Merser se ubrzo toliko zabavio i prijatnim razgovo rom i smijehom da je i z aboravio na Hataveja. Po to je u glasu Nen otkrio laganu notu ljubomore, posvetio se Tesi noj sestri. Medjutim, ubrzo je otkrio da je to toliko otvore na i fina d jevojka da zaista nije zaslu ila da neko i za trenutak bude neiskren prema njoj. I pak, trudio se da se pretvara kao da uop te ne primjeuje Nen. Merser je znao da je prvi ugledao trojicu jahaa koji su izbili iz ume i krenuli prema koralima. Primije tila ih je i Nen koja je odmah uputila D onu opominjui pogled. Jedan od prido lica bi o je Bak Hatavej. - Evo i Baka - primijetio je jedan od mladia. Sada su svi obrat ili pa nju prema triju koji se pri bli avao. ika Bil je ne to tiho rekao svom bratu. Oh, ne! Otkud ovdje u nedjelju! - bunio se Rok Lili. - Pa, ako Bak tra i gu vu, imae je... Prekinuo ga je Stiv, koji je stajao uz samu ogradu ve rande. - Oe, ovaj Bak ne to smjera - rekao je Stiv i brzo po gledao Mersera. Oi su mu bile blistave. Bil e su iste kao kod Nen, to je pokrenulo Merserove misli. Ovo je bio tre nutak. U s ukobu medju neprijateljima, kao i medu protiv nicima, prvi udarac, kao i prvi me tak, treba sve da ka e. Stoga je bilo prirodno da Merser, prije nego to djeluje, pa l jivo zagleda protivnika. 51 Bak Hatavej je usporio korak dok se pribli avao verand i. Bio je visok, irokih ramena. Na velikoj glavi gusta utakosa stajala je poput gr ive. Nije mu se moglo osporiti da je zgodan. Zastav i u dnu stepenica pogledao ih je za trenutak, a onda se napola okrenuo prema svojim drugovima i ne to im rekao. Profil mu je bio o tar i upravo iz ovog ugla bio je posebno privlaan. Zatim se pono vo okrenuo i zakoraio. Krupne, sivkastoplave oi blistale su drskim sjajem. Nos mu je bio dug i prav, nosnice malo ra irene. Debele usne bile su iskrivljene u podrug ljiv smije ak. Na njegovom licu gorjela je vatra koja je samo djelimino poticala od fizike aktivnosti. Bila je to vatra gnjeva. Merser je zapazio sve ove detalje na kon to se prvo uvjerio da Hatavej za pojasom nosi revolver... ta okolnost je obja n javala prilino te ku situaciju. Kada su Hataveju ostala jo samo dva stepenika da se uspne na verandu, Merser je skoio kao oparen. Upravio je prst prema Hataveju i sn a no povikao: - Lili, ovo je tip kojeg sam sino potjerao s va eg polja. Krao je va sor gum. Mrtva ti ina koja je uslijedila nakon njegovih rijei dokazala je Meiseru da je izazvao vi e zaprepa tenja nego to se mogao i nadati. Tamno rumenilo oblilo je Hatav ejeve obraze, ali je Merser bio siguran da to nije od stida. - Rok - planuo je otjeraj ovog tipa odavde ili u mu ja pokazati! Merser je koraknuo prema njemu. Slu aj, Hatavej, nikad meni niko nije ni ta pokazivao. - Njegov glas i dr anje, izgle da, nisu ni ta znaili ovom Arizoncu. - Ma, nestae odavde prije nego to dan mine - odvr atio je Hatavej kre tavim glasom. 52 I - Ha! Ha! - ika Bil je poo trio situaciju hlad nim smijehom. Mo da je Mersera iznenadio manje nego ostale prisutne. - Kome se ti smije ? - upitao je Hatavej plaho. - Bak, zaista me nasmijava - odvratio je Teksa ani n. - Auh. To sam ve naslutio. Pa, pa i ti bi se mogao goniti u ... zajedno sa ovi m kravarom iz Kanzasa. Napokon se i Rok Lili trgnuo i kada je ustao, stolica se sru ila iza njega. - Bak Hatavej, nisi valjda do ao u nedjelju da ovdje bjesni ? - zag rmio je. - Rok, meni nedjelja ni ta ne znai. 1 ja neu da ekam jo jedan dan. - ovjee, si lud! - Prokletstvo! Nisam lud, a bilo bi mi svejedno i da jesam. - O emu se ra di? - umije ao se ika Bil koji je oito shvatio Merserove namjere. Merser je bio uzbu djen kada je vidio kako se Nen, blijedog lica i irom ra irenih oiju, povlai do Teska an ina. - ao mi je ako sam pogrije io iako ne shvatam kako sam mogao pogrije iti - urno j e uletio Merser. - Ja sam odgovoran za ono to mi je povjereno. Lili, noas sam uo ne t o u polju sorguma. Obukao sam se i otrao da vidim o emu se radi. Naletio sam na ov og prijana Hataveja, koji je sa nekom trojicom krao va sorgum. Imali su va e tovarn e konje. Zaprijetio sam im revolverom i potjerao ih ba kao to bih potjerao svakog drugog lopova. - Krao sorgum Roka Lilija! - Hatavej je prezrivo frknuo. - Ta ti

je dobra. Puknuu od smijeha. Ha! Ha! Ha! - Ne mo e meni folirati - odvratio je Merse r pretvarajui se da je bijesan. - Krao si taj sorgum i ja to mogu dokazati. -1 tan o je da si krao - dodao je ika Bil. - Jutros sam vidio tvoje tragove. Jo otkako sm o poeli sa kosidbom 53 primijetio sam da svakog jutra nedostaje po nekoliko snopo va. - Bak, odlazi odavde! Nije trenutak da pred mojom porodicom i gostima zapoinj e gu vu. Lili je bio vidno uznemiren, ali nije reagovao onako kako je to Merser oeki vao. - Rok, tvoja je rije zakon u tvojoj porodici. Ali, ne mo e mene zavarati svojim blebetanjem o gostima ili nedjelji. Do ao sam i, ako zna ta je dobro za tebe, onda e ovaj kravar iz Kanzasa shvatiti da mora da se ukloni. A sve mi se ini da je i ika Bil otegao svoju posjetu. - Rok, hoe li dopustiti ovom Hataveju da ovako govori u tvojoj vlastitoj kui? - upitao je ika Bil bijesno. - Ne dopada mi se ovo. A ni te be ne shvatam. - Ne mogu zabraniti Hataveju da ovdje dolazi - zare ao je Lili. - A li, zato ne mogu dozvoliti da mi rastjeruje goste ili radnike. Merser je vjerova o da je ovo kljuni trenutak, pa je odluio da djeluje. - Lili, ja sam kriv zbog ove gu ve. ao mi je. Ali, sada je ovo oti lo predaleko. elim samo da znam da li je ovaj t ip Hatavej krao sa svojim ljudima va sorgum? - To je ono to elimo saznati - dodao j e ika Bil dok mu je vatra sijevala iz oiju. Lili se zagrcnuo i rije mu je zastala u grlu. Bio je pritije njen ako ne i pora en ovjek. U tom trenutku sa klupe pored ogra de skoio je Stiv. - Tata, D on je u pravu to misli da je Hatavej krao sorgum. 1 ja s am mu pomagao u tome. Isto tako i Ben, samo mu treba hrabrosti da ti to i prizna . Bak nas je obojicu priklije tio. Bio sam u stisci s novcem. I plaao mi je za pako vanje i rad. Tako sam i poeo da pijem njegovu prokletu bijelu mazgu. Ali, tata, n apustio sam ga i za to mo e zahvaliti D onu. 54 Lili se zateturao i svalio u stolicu lica sivog kao pepeo, opu tene vilice. - tive Lili, izdao si me - prosiktao je Hata vej bijesno. - Platie mi za to, smrdljivko! Htio si da se poka e pred svojom curom i ovim kravarom! - Ne znam ta je sve ovo, Bak, ali bogu zahvaljujem to sam imao muda . Sada mi se skini ili e sva ta biti. Merser je odgurnuo tiva. - Hvala, mome, ti si s voje uinio. Ovo je moj problem. Rok, napu tam posao. Nisam gost u va oj kui. Gospodin Hatavej je sve uinio da me uvrijedi. - Hataveje, nisam ba dobro shvatio o emu to St iv govori - umije ao se ika Bil. - Zato te otvoreno pitam. Da li te je D on uhvatio k ako pakuje na sorgum? - A koje D on? - Ovaj drugar ovdje kojeg ti tako ljubazno nazi va kravarom iz Kanzasa. On je D on Merser. Da li ti to ne to znai? - Ba ni ta. Niti sam e to posebno poa en - nacerio se Hatavej. - Ali, ako ba hoe da zna ... jeste, uhvatio e kako pakujemo sorgum. - U redu. I da li priznaje da si krao? - Do djavola, ne! Taj sorgum je moj. A moja je i ova zemlja ovdje, i brvnara je moja. - Auh! A otk ud to? - Imam pravo na ovaj ran. Jer, tvoj brat mi duguje dvaput toliko koliko vr ijede ova zemlja i stoka. - Ima li neki dokaz za to? - Svakako. Rokovu rije. ika Bi l se okrenuo prema bratu. - Rok, da li je to tano? - Jeste. Moja rije je dovoljna - odgovorio je Lili promuklim glasom. Teksa anin je jasno pokazao da je njegova ul oga u svemu odigrana i pokret koji je uputio Merseru bio je 55 rjeit. Zatim se po vukao ostavljajui Mersera na sredini verande. Gledaoci koji su bili poredani du og rade postepeno su se povlaili. Hatavej je cijelo vrijeme stajao na prvom stepenik u i sada je zakoraio na verandu gledajui D ona oima punim mr nje i bijesa. U tom trenut ku Nen je skoila pred Hataveja. - Znai, to si bio ti? - planula je. Bila je olienje furije. Merser nije skidao pogleda sa svog protivnika, a ipak je primijetio Nen ino blijedo lice i oi pune vatre. - Da, to sam bio ja - odvratio je Hatavej nimal o uzbudjen zbog Nenine optu be. - Bak Hatavej, donio si sramotu i propast mom ocu. .. i svima nama - povikala je. - Uvijek sam osjeala da nisi dobar. A sada te mrzi m. Moj otac ti je dao rije da u se udati za tebe. Ali, ja ga neu poslu ati. Pred svim a ovdje ka em da se ne bih udala za tebe ni kada bismo umirali od gladi! - Nen Lil i, ti zave i! - prasnuo je. - Rije tvog oca je zakon. A ti nisi svoj gazda. - Jesi li me uo? Mrzim te! - Auh, sve ovo te je uznemirilo. Ti, u stvari, tako ne misli . I ja sam se gotovo razbjesnio, Nen. - Ako odmah ne ode , mo e se sva ta desiti. Izmedj u nas je sve svr eno. Tata ne mo e uticati na moju odluku. Ne mo e ni ti. Samo da sam n aslutila da si to ti... Moj otac, pa brat Stiv i Ben!... Oh, odlazi odavde, Bak Hatavej! Izgledalo je kao da se njegov neprobojni oklop rasprsnuo i konano otkrio svoj pravi lik. Pru ao je sliku zla. Naglo se okrenuo prema Liliju. - Rok, jesi l i uo ovu tvoju pokornu kerku! Ovu Nen Lili! Da li odobrava ono to ona ka e? - Bak, ne mogu rei ni ta o njenim osjeajima - odgovorio je Lili slomljenim glasom. - Ali, ako je jo uvijek eli ... nakon ovog... pa, moja rije jo vrijedi. - uje li ovo, Nen? - pro

je Hatavej bijesno prijetei rukom. - Sva ova trka ni zbog ega! 56 - Radije u umrije ti! Smrdljivi rakija u! - planula je Nen, a njene rijei su ga poput u arenog ugljevlj a pogaale u lice. Ustuknuo je. Ovaj epitet koji mu niko ranije nije podario, imao je snagu bia. - Znai da i za to mogu da zahvalim tvom kravaru iz Kanzasa? - Oi su mu postale dva uska proreza, lice mu je posivjelo i zateglo se. Ali, nije je zap la io. 1 Nen je, poput tiva, pokazala krv Lilijevih. - Naravno, gospodine Hatavej odgovorila je, osjeajui da je ne to tjera da ka e istinu koju bi radije sakrila. ika B il ju je povukao u stranu kako bi ostavio D ona samog sa Hatavejem. - Smrdljivi kr avaru! - vrisnuo je Hatavej i sna no zamahnuo desnom rukom. Merser je mogao izbjei taj udarac. Ali, nije uzmaknuo. Desnica ga je pogodila posred lica i malo je zat eturao. - Pogledajte samo! - ika Bil je ra irio ruke kako bi natjerao Nen, tiva i Te s da se povuku. - Prokletstvo, ovaj luak je sam sebe osudio! Merser je povratio r avnote u i prstima lijeve ruke dotakao za areni obraz. Nije vi e hinio bijes koji u st vari nije osjeao. Samo se pojaao prezir prema ovom grmalju, a s tim i hladna izvje snost ta treba uiniti. Ali, nakon Nenine odva ne i iznenadjujue izjave, D on nije elio a Hataveja ubije pred njenim oima. - Udario si me, Hatavej? - upitao je polako i hladno. - Pa, ako nisi osjetio taj udarac, poku au ponovo nacerio se grmalj sada si guran u sebe. - Pogledaj ovu ruku - odjednom je povikao Merser ispru iv i desnicu. B ila je to zaista sna na, lijepo oblikovana ruka. - Bak, deset godina nisam udario nekog ovjeka ovom rukom. Nikad nisam kopao rupe za koeve ili 57 obavljao sline posl ove koje kauboji mrze. Nikad nisam nosio ni rukavicu! Da li ti to ne to znai, Hatav ej? - Prokletstvo! Naravno da ne znai, isto kao to mi ne znae ni ta te tvoje bljezgar ije - odgovorio je Hatavej, ali je lagao jer su ga ta ruka, ili ne to u vezi s njo m, ili Merserove nejasne rijei oito fascinirali. -1 pretpostavio sam da ne shvata , pa nema smisla da ti govorim kako ti ne mogu s njom uzvratiti kompliment otegao je Merser. - Ali, zato mogu upotrijebiti ovu. Zaudjujuom brzinom koja je sviju izn enadila, pogotovo zbog njegovog mirnog dr anja i govora, ispru io je ljevicu i svom snagom udario Hataveja preko nosa i usta. Hatavej je pao svom du inom, a glava i r amena su mu pre li preko ruba verande. Ipak se desnom rukom ili laktom uhvatio za prvi stepenik. Njegovo lice bilo je lice iznenadjene i pobjesnjele zvijeri. Krv je poela da lipti iz nosa preko usta i brade. Ne to u tom licu, u opasnom sjaju u oi ma otvorilo je branu Merserovom bijesu. Ako ne onesposobi Hataveja, morae da upot rijebi oru je. Skoio je brzo poput make i nogom utnuo Hataveja s verande. Hatavej se te ko kotrljao i onda sna no tresnuo na zemlju. Merser se spustio dvije stepenice s revolverom u ruci. Hatavej je le ao na ledjima, s nogama na posljednjim stepenicam a. Lice mu je bilo krvava mrlja i bio je dobro prodrman, ali ipak nije izgubio s vijest. - Vodite ga - o tro je naredio Merser njegovim pratiocima. - Brzo... ili u ga ubiti! Dvojica tipova brzo su prihvatili Hataveja i poeli da ga podi u i vuku st azom. Uspravili su ga, ali nije mogao stajati bez njihove pomoi. Izgledalo je da sike i jei. Osvrnuli su se lica izoblienih od straha. - Recite mu da povue revolver ako me ponovo sretne - povikao je Merser za njima. Saekao je da odmaknu i tek ond a se okrenuo prema verandi. Polako se peo uz stepenice sklanjajui revolver. Rok L ili je ustao da ga doeka i 58 Merser je primijeti kakav je ovaj ovjek bio prije neg o to ga je alkohol uni tio i fiziki i moralno. - Lili, nisam ni ta drugo mogao uiniti rekao je Merser izvinjavajui se. - ao mi je to sam vas uznemirio, to sam pokvario v a u nedjelju i Nen uvalio u jo veu nevolju. Ali, ovo sve se jednostavno desilo. Ipak vam moram rei da bih ga ubio da nije bilo Nen. - Pa, za to, do vraga, nisi? Mislim da bi Nen to mogla podnijeti - odvratio je Lili smrknuto. - Dojahao si ovdje, n apravio si pravu zbrku i onda nisi okonao posao. - Ali, sve ovo je bilo sluajno, L ili. Kako sam mogao znati? - Hej, ovjee, da li ti to misli da ja nemam pameti? gund jao je Lili. - Mo da je bilo sluajno to to si oti ao u polje sorguma. Mo da. Ali, sve os talo je i lo jednostavno. Ti i Nen i ika Bil jednostavno ste me zaskoili. I Stiv. Al i, nemoj me pogre no shvatiti, Merseru. Posebno se radujem zbog tiva. Znao sam da n e to nije u redu s tim momkom. Bak je zaista pogan ovjek. Ali, sve dok sam ja iv moj a rije e biti zakon. Jasno? Nen mu je pri la nesigurnim korakom, vidno potresena i u zbudjena. - Tata, molim te, nemoj otjerati D ona. - Pa, curo, ko je to uop te spomen uo? Jednostavno je dao otkaz. Sve mi se ini da bi ga ti mo da mogla navesti da se p redomisli. Ha! Ha! Nakon toga je Lili, pognuv i se malo kao pod teretom, u ao u kuu. Njegova ena je krenula za njim. - Oh, D one, optu io nas je - pro aputala je Nen sa suz ama u oima. - Ali, to nije bilo fer. Jadni tata! Vi e nikad nee ii uzdignute glave. G

ledala je Mersera oima vla nim od suza ne krijui divljenje. - D one, ti si nas oslobod io. - Zatim je pobjegla. ika Bil je povukao Mersera u dalji kraj verande. 59 - Ni je tako lo e za kravara iz Kanzasa - zakikotao se. Ali onaj Hatavej nije do ao sebi. Bogami, D one, vidio sam ta zna i mo e . Da si povukao, bilo bi to pravo ubistvo. Ipak, mislim da si trebao to uiniti. Jer, kada ga ponovo sretne , morae ga ubiti. A on e ti negdje postaviti zasjedu. - Hvala, ika Bile. Neu reskirati. Ovo je bilo gadno za starog Roka. Mislim, sve ovo kako je teklo, ali... Pa, ovo bih uinio u svakom slua ju. - Svakako. Uinio si upravo ono to sam i oekivao osim to ga nisi ubio iako si ima o opravdanje. Ali, sada nema svrhe da priamo. Sve je gotovo i iz svega mo e da ispa dne samo dobro. Hej, vidje li ti Nen kada je Hataveja nazvala smrdljivim rakija em ? - Nisam, jer sam morao da pazim na njega. Ali, dovoljan mi je bio i njen glas. I njegovo lice! Uh! - Bogami, trebalo je da je vidi . Nen je prava Lili. - Bile, mislim da u malo pronju kati po umi. Nedjeljni ruak nije bio uspje an. Rok Lili nije iz a ao iz kue, niti se pojavio Ben. Jedini Stiv nije bio poti ten i utljiv. Jednom ili d vaput, kada je primijetio da ga Nen posmatra iz kue, Merser je osjetio i kajanje i zanos. U sjeni, njene oi su izra avale pusto koju joj je donio. Ali, napokon, kada je sjela za sto, bila je blijeda ali pribrana i izgledalo je kao da ga ne primj euje. Gosti su odjahali ubrzo nakon ruka. Merser je popodne proveo u umi i nije se vratio sve dok sunce nije za lo. ika Bil i Rok su, kao i obino, puckali lule na vera ndi, ali pored njih nije bilo smedjeg kraga. Zapla ena djeca postepeno su se smiril a, ali ipak samo je mali Rok pri ao Merseru. Uskoro su djecu poslali na spavanje. Merser je sjedio na stepenicama verande nadajui se da e Nen izai. Nada mu je bila u zaludna. Uskoro je ostao sam, prepu ten mranim mislima i pored svih oekivanja i slat kih nadanja. Popeo se na tavan 60 i legao. Tek to je glavu spustio na jastuk, uo j e grebanje. Trgnuo se, prislonio uho na gredu i blago pokucao jednom. Bio je to njegov odgovor na ono to mu se, kako se pla io, samo uinilo. Uslijedila su dva lagan a udarca. Znai, nije bila nikakva obmana. Nen ga je pozvala. Srce mu se diglo do grla kada joj je odgovorio i poeo da eka suzdr anog daha. Vrijeme mu se odu ilo, e nja j poela da umire. A onda se uo udarac, pa jo jedan, gotovo neujan i konano trei, o tar rz, kao da je sva slabost podlegla pred divljim, slatkim predavanjem. Merser je brzo odgovorio. VI Jednog dana u ranu zoru Merser se iskrao od Lilijevih tobo e u lov na poludivlju stoku to je slobodno lutala po umi. Medjutim, elio je da, ako to bude mogue, otkrije Hatavejevu pecaru i po mogunosti uni ti izvor bijele mazge. O sv ojoj namjeri izvijestio je ika Bila i taj dobriina samo je ozbiljno odmahnuo sijed om glavom ni ta ne govorei. Dok je jahao sve dublje u umu, prvo rumenilo zore promij enilo je elinosivo nebo iznad ruba velikog zida kanjona. Rumenilo je zatim prerasl o u zlato, blje tavilom obasjav i okolinu. Uskoro je skrenuo sa staze u gusti hrastov a i borova, manzanite i meskala i poeo da se uspinje stazom koja se rijetko koris tila i na kojoj je na ao tragove konja. Vodila je preko strmine do visoravni, medj u kedrove i smreku i konano ponovo u tamu ume. Ovdje je sve podsjealo na sumrak, hl adan i samotan. Mir divljine kao da je poku avao da razbije Merserove misli o Hata veju i njegovoj bijeloj mazgi, ali nije uspijevao. ak ni pomisao na Nen nije mogl a da raspr i njegovo neraspolo enje. Sati su brzo promicali dok se Merser peo sve vi e i prolazio milje, stalno zaokreui, krivudajui nekih 61 hiljadu stopa iznad ravni. Padine su uskoro postajale divlje i neravnije. Borovi su ponovo ustupili mjesto ni em rastinju. Na mnogim mjestima morao je da sja e i nastavi pje ke. Kako su grmlje i tlo bili suhi. Pramenovi trave bili su spr eni i tamni; mrtva manzanita lomila s e poput krhke ledenice. Napokon je stigao do podno ja samog zida Rok Rim. Jo uvijek se izdizao iznad njega, kao da ulazi u samo nebo. Jo jedna nejasna staza presije cala je onu kojom je i ao i vodila du nepravilne litice. Ovdje je otkrio svje ije kon jske tragove, mo da stare samo dan. Merser je odjahao do zavoja. Staza se ponovo s pu tala. U Rimu se otvarao velianstven amfiteatar. Bio je miljama irok i pru ao se veo ma daleko. Preko arolikog ambisa izvirivali su vrhovi i strmine. Tu i tamo zasvje tlucale bi tamnoljubiaste stijene sa crnim peinama kao tamnim oima. Daleko dolje u sredini ovog ponora krivudao je tamni kanjon. Merser je bio siguran da Hatavej n e bi svoje poslove obavljao na vrhu Rok Rima zbog velikih snjegova zimi. Ali neg dje u ovom iavirintu divljine pretpostavljao je da bi mogao nai skrovi te, toplo zi mi i daleko od svakog pogleda. Dugo je stajao i osmatrao. Nije vidio ni ta to bi se moglo kretati, nije ugledao ni traga od dima. Okrenuo se kada je uo daleki tutan j grmljavine iza sebe. Sunce je tonulo i kroz guste crne oblake slalo sjaj bijes

nog rumenila. Sa jugozapada je nadiralo mno tvo malih blijedih oblaka. Bili su to vjesnici oluje. A ipak, nije bilo nikakvog drugog zvuka osim jecanja vjetra u st ijenama. Ponor je le ao duboko u plavim i purpurnim sjenama. Sivi tonovi u blizini , maglovito rumenilo sunca na zalasku, samotnost, opasna sjena klanca, nadmoni du h neizbje ne i nemilosrdne promjene prirode od drijeme a do oluje - sve ovo je pro ima lo i osvajalo Mersera. Vratio se na stazu i zagledao. Kakvo nedostupno mjesto! M oglo bi skrivati 62 stotinu ljudi, tuce pecara. Vjetar je naglo naletio, cvilei u ni ama litica iznad njega, predskazujui pribli avanje oluje. Ne to ni e, sa desne strane , Merser je ugledao kolibu. Pru ie mu za titu preko noi, a bio je siguran da nee nikog zatei. Hatavej se ne bi dugo zadr avao na mjestu koje se moglo lako nai i vidjeti iz daljine. Poveo je elavka i uskoro se na ao u uskoj klisuri prepunoj kamenja i boro vih iglica. Put je bio opasan. elavko je nekoliko puta posrnuo, pa je Merser mora o da ide ispred njega i vodi ga. Merser je zastao kada je osjetio nagao trzaj uz de. elavko je prednjom desnom nogom upao u rupu izmeu stijenja. Stajao je mirno, d rhtei. Samo jedan nagao pokret i lako bi mogao slomiti nogu. - Polako, mome, polak o... - aptao mu je Merser kada je stao pored njega. Tap ao je konja po vratu i nasl onio se na njega. elavko je polako, oprezno izvlaio nogu. Merser je odahnuo od ola k anja. - Mogao sam ovo i oekivati. I ja sam neki pametnjakovi - rekao je prezrivo. Polako su krenuli dalje do zaravni na ijem je kraju Merser ugledao kolibu ispod v isokog bora. S jedne strane rasla je manja skupina omorika i tu je ostavio konja . On e prvo provjeriti da li je mjesto napu teno. Merser je napravio irok krug. Nije bilo jasnih tragova koji su vodili do ili od stare kolibe. Vratio se po elavka i odveo ga bli e ulazu gdje ga je pustio da pase. Otvorena vrata bila su iroka i tam na. Unutra je bilo mrano i memljivo. Odavno ovdje niko nije boravio. Merser je uo trku mi eva, klepetanje i mi a. Spustio se na slomljeni prag. Spao mu je sombrero kada su ki ne kapi poele da mu rose lice i poele da bubnjaju po drhtavom krovu. Bio je iz nenadjen Sto nema rupa u krovu iako su 63 na nekim mjestima grede bile prilino od maknute. Ko je sagradio ovu kolibu, kada i za to? Uskoro se Merser pozabavio najos novnijim poslovima. Nedaleko od kolibe otkrio je mali izvor i poveo elavka da pij e. Zatim je kleknuo da se i sam napije svje e vode. Rasedlao je konja, nahranio ga itom koje je ponio i pustio ga. Merser je konja nabavio dok je bio sasvim malo dr ijebe i podigao ga. Nikad nije oti ao daleko od njega. Ki a je poela jae da pada i Mer seru je bilo drago to ima zaklon u kolibi. Otvorio je mali paket i pojeo meso i h ljeb koje je ponio sa sobom. Postajalo je hladnije, ali je odustao od toga da za pali vatru. Bilo je suvi e opasno. Sjedio je iza dovratka i posmatrao kako se spu ta suton. Celavko je pasao nekoliko stopa dalje. Merser se rvao sa poti teno u i samoom koji su ga preplavili. I, konano, njegova ma ta je nadvladala i on je ugledao vatru u ognji tu i u areno ugljevlje koje je poprimalo milo lice sa tamnoplavim upla enim oi ma, crvenim usnama i nje nim ali tu nim osmijehom. I pored sn'a nog pljuska i tugovanj a vjetra, uo je jedan, pa dva i onda tri lagana udarca o zid brvnare. Sada je ve b ilo tamno i Merser je shvatio da je umoran. Legao je, spustio glavu na sedlo i n avukao ebe preko sebe. Ubrzo je utonuo u san. Kada se probudio, ki a je bila presta la. Miris ume bio je svje i ist. Ne to ga je muilo i on je shvatio da je to stoga to n je napravio definitivan plan akcije kako da otkrije Hatavejevu pecaru. I onda, d ok je spremao hranu za doruak, konano je napravio plan. Vratio se do staze i krenu o manje opasnim putem od onog kojim se kretao prethodne veeri i poeo da prati trag ove dva potkovana konja - pa ljivo je zastajao i oslu kivao na svakom zavoju. Bio je siguran da e prije ili kasnije otkriti jo jednu stazu ili nekoliko njih. Bilo je izvjesno da postoji vi e puteva koji su vodili u i izvan ove ogromne samotne rupe u Rimu. Kada je sunce konano skoilo iznad istonog zida kanjona, postalo je i toplij e. Uskoro je, medjutim, staza za la u jo gu u umu i Merser je uo um potoka koji je jur preko stijenja. Mora da su ovo bile pritoke rjeice koja je tekla u blizini ranca Lilijevih. Satima je Merser jahao du uskog klanca oko stijena koje su postajale s ve vee. Pla io je jato divljih gusaka u koje se nije usudio pucati. Tu i tamo kroz kakav otvor u gustoj umi opazio bi Rim na istoku ili zapadu. Izgledalo mu je kao da se zidovi sve vi e pribli avaju, a da otvori kanjona s obje strane postaju sve u i. Jednom je uo kako se preko potoka kotrlja kamenje i u istom trenutku ugledao crn og medvjeda. Naglo je do ao do druge staze koja je presijecala onu kojom je i ao. Tu je ugledao svje e konjske tragove koji su dolazili iz dna klanca i vodili ka zapa du. Stariji tragovi skretali su ka istoku i Merser je osjetio lagan miris dima,

iako ga nije mogao vidjeti. U stvari, u svakom pravcu nije mogao vidjeti dalje o d pedeset jardi. Odluio je da se vrati istim tragom na istok pje ke i poveo je elavk a ne to dalje do puta kojim je do ao i vezao ga iza ogromne mahovinom pokrivene stij ene. Skinuo je ko ne nogavice i objesio ih o sedlo, uzeo pu ku, a onda se predomisli o i ostavio je. Nije bilo dovoljno otvorenog prostora da bi imao neke koristi od nje ako bi na nekog naletio. Kolt e mu biti dovoljan. Kada se vratio do ispresij ecanih staza, krenuo je prema umu vode. Uskoro je, krivudaj ui, do ao do samog dna k anjona. Otud je dopirao um vodopada. Uinilo mu se da odnekud iza sebe uje kotrljanj e kamenja, ali nije bio siguran. Konano je stigao do vode. Ovdje je tekla tiho du gim plitkim ljunkovitim koritom i nestajala ni e iza ugla stijene odakle je dopirao um vodopada. Vidio je konjske tragove koji su vodili od suprotne obale i pojavlj i 65 vali se na mjestu gdje je stajao. Voda je bila bistra i hladna. Nekih pedes et stopa ni e na povr inu su izbijale o tre stijene. I ao je obalom i upravo se spremao da predje preko vode. Odjednom je osjetio strahovit udar metka kada je te ka pu ka z agrmjela sa padine iznad njega. Pao je licem u vodu, ne miui se. Malo ni e niz vodu bio je zaklon. Kada bi njegov napada samo povjerovao da je njegova zasjeda uspjel a i da ga je ubio! Merser je mirno le ao i plutao s vodom. Kada vi e nije mogao da z adr ava dah, reskirao je da okrene glavu kako bi udahnuo vazduh. Vidio je da se na lazi nasuprot velike stijene na obali. Sa padine nije dopirao nikakav zvuk, niti se uo ikakav drugi um osini mrmorenje vode i vodopada. Merser je sam sebe psovao t o je ispao budala. Bio je suvi e siguran. to je ti e mogao, otpuzao je iz vode do iza stijene i pogledao ranu. Metak je pro ao kroz lijevo rame samo za centimetar prom a iv i Ijunu kost. Merser se i ne htijui stresao. Samo malo ni e i rana je mogla biti fa talna. Ali, ni ova nije bila ni ta manje opasna. Morao je na neki nain zaustaviti k rvarenje. Medjutim, prvo je posu io revolver. Sreom, nije mu ispao iz futrole. Bie m u potreban ako taj neko ko ga je gadjao bude elio da provjeri da li je njegova rtv a smrtno nastradala. Jo uvijek nije bilo nikakvog zvuka ili uma, pa se dao na povi janje rane. Vezao je maramu i pocijepao ko ulju. Bio je to slab zavoj, ali je ipak usporio krvarenje. Zatim je Merser poeo muni uspon, uglavnom na koljenima i rukam a, u pravcu u kome je, kako je vjerovao, ostavio elavka. Uspon je bio spor i bola n i ubrzo je poeo da osjea slabost i vrtoglavicu. Ali, ipak je nastavio. Morao je da se vrati do konja i nekako uzja e. Ako bude potrebno, vezae se uz sedlo. Merser je shvatio da se mora sve e e odmarati kako se put vi e uzdizao. Postajao je sve slabi ji. U jednom rre66 nutku uinilo mu se da uje glasove. Napokon, nakon podu eg ekanja, to je pripisao ma ti. Ugledao je staru stazu iznad sebe i s lijeve strane skrivenu ni u gdje e, bio je u to siguran, nai elavka. Ali, morao je ponovo da zastane i dok je le ao dahui, morao se boriti protiv nesvjestice koja mu je sve vi e prijetila. Da l i je ovo, nakon svega, znailo kraj? Misli su mu bile zaokupljene s Nen i kako nij e uspio dok je gubio svijest. Malo kasnije je do ao sebi. Kao kroz izmaglicu ugled ao je prilike dvojice mu karaca i konja. Jedan je ne to govorio. Bio je to ika Bil. Pa, tive, srea za D ona da smo ga na li i srea za nas da umije pratiti i tragove skaka ca. Mislio sam da smo mi stoari u tome najbolji, ali vi iz ume ste nas pretekli. Mo da ga ne bismo nikako na li da njegov konj nije nadigao onoliku buku. Znao je da je Merser u blizini. Bio je to Stivov glas. Merser je poku ao da sjedne. Otkrio j e da mu je rana vrsto povezana. - Polako, mladiu - govorio je ika Bil. - Samo ti le zi dok sve ne spremimo za povratak. Bie gadno, ali ne toliko opasno kao kada bism o te ostavili ovdje ili ostali zajedno s tobom. - Kako ste... me... uop te na li? upitao je Merser. - Pa, Stiv je naslutio da nisi ba oti ao da razgleda stoku, pa smo te lako pratili sve dok nisi napustio stazu. Sreom, brzo smo opet nai li na tvoj t rag. Onda smo uli i pucanj. - Ko je pucao? - pitao je Merser. - Otkrili smo trago ve dva konja koji su vodili na zapad iz kanjona. Stiv je poznavao te tragove. Bi o je to Hatavej i njegov pardo Snajp Tviel. Mora da su te vidjeli i krenuli za to bom. Pretpostavljamo da je Tviel pucao. Ha 67 tavej se ne bake s pu kom i, ma kako d a je pogan, nikad nije pucao ovjeku u ledja. - Snajp... tviel. L'pamtiu h> ime, ika Bile. - Ne znam za to je pucao visoko. Snajp se lako ne uzbudjuje. Opasan je i s p u kom i s revolverom i najvei dio ivota proveo je ovdje u Tontu - obja njavao je Stiv. - ini mi se da se ne snalazim ba dobro u dobokoj umi - Merser se slabo osmjehnuo. - Pa, oito nisi mnogo mislio kada si krenuo sam za Hatavejem i Tvielom u kraj koji poznaju kao dlan svoje ruke i gdje ti nikad ranije nisi bio - mr tio se ika Bil. ini mi se da si tra io Bakovu pecaru - nastavio je Stiv. - Nije u ovom kanjonu. On

ovdje dolazi da bi se na vrhu Rima sastajao s nekim prijateljima. - Zna li ti gd je je? - pitao je Merser. - Ne znam tano. Pretpostavljam gdje je, ali... - Sada j e dosta prie - prekinuo ih je ika Bil. - Moramo D ona odvesti kui. Merser se jedva po digao. Koljena su mu klecala. Smjestili su ga u sedlo. - Mo e li? - Glas ika Bila ni je krio zabrinutost. - elavko e vas pratiti. Nekako u se dr ati. Hajdemo - Merser je iskrivio lice od boli. Merser je i ranije bio ranjavan, ali nikad nije iskusio m uniji i du i povratak do kue. Rana mu nije krvarila, ali je bol bio nesnosan. Fredvee su ga vezali za sedlo. Negdje kasno u noi uinilo mu se da ga nose na verandu, da u je prigu ene glasove, da osjea dodir nje nih ruku. VII Bli io se kraj avgusta, ali Mers er se jo nije oporavio od rane od metka koja sama po sebi nije bila ozbiJjna s ob zirom na druge rane koje je prije toga zadobijao. Ali, u ovom sluaju infekcija i upala, pogor ane dugim i munim 68 jahanjem do kue izvan kanjona, usporile su proces ozdravljenja. Krevet mu je bio postavljen u istonom krilu verande ispod prozora. Mogao je ispru iti ruku i dotai borove grane koje su se gurale ka verandi. Dan je b io topao, snen i ti inu su prekidali samo mrmor vode i zvui iz Sume. Psi su spavali . Mo e i Tajg, Nenini miljenici, imali su du nost da bdiju nad Merserom - bio je to potreban oprez s obzirom na poku aj ubistva koji je bio gotovo smrtonosan. Djeca s u se igrala u umi ili gacaia po vodi. Tek u skorije vrijeme bilo im je dozvoljeno da se pribli e Merserovom uzglavlju. Ta grupica mladarije bila je tu na zbog bolest i oca koji je umirao u brvnari. Mali Rok je jedini zadr ao ne to od svoje ivosti toko m ovog tu nog perioda. A ipak, te ko bi se moglo rei da nije znao ocijeniti ozbiljnos t situacije. Merser vi e nije imao groznicu, tako da je ponovo bio svjestan svega t o se oko njega de avalo. Apetit i interesovanje za okolinu pokazivali su da se opo ravlja. Posljednjih dana bilo je trenutaka kada je u ivao i u patnjama i groznici, i to kada bi mu Nen previjala ranu i hranila ga i ponekad u sumrak kleala uz nje govo uzglavlje apuui rijei za koje je vjerovao da su snovi. Bilo bi prijatno produ iti ovaj boravak u krevetu samo kada mu stalno ne bi bilo na umu da je ivot oca poro dice Lili pri kraju. Merser je mogao da uje stra nu grmljavinu u dubini Lilijevih p lua i njegovo cviljenje za bijelom mazgom koja ga je tako nemilosrdno razorila. ik a Bil je ovo te ko podnosio. Oito je obo avao starijeg brata. Ponekad bi sjedio pored Mersera ni ta ne govorei. Ali i on je, kao i ostali lanovi porodice, ekao. Gotovo ni ko i nije mislio na poslove. Samo su ene obavljale ono najosnovnije u i oko kue. D an nakon Merserovog sukoba sa Hatavejem, Rok je pozvao Bena da mu oita lekciju. N ije se predao kao stoje to uinio Stiv. Kasnije je optu io tiva da je dvolian i na 69 kon toga je uslijedila svaa, to je dovelo do otuenja meu braom. ika Bil je oti ao tak aleko da je bio siguran da se Ben ne mo e osloboditi Hatevejevog uticaja. Ben je o djahao i nije se vratio. Drugi djeaci su dobili okantnu lekciju i vrtjeli su se uo kolo sa strahom na licu i u pona anju. Tako je tog snenog ljetnjeg dana Merser ima o toliko toga na umu da je mogao otjerati neraspolo enje. Pred kraj popodneva topl ina je popustila i iz ume je dunuo svje i povjetarac. U vazduhu se osjeao miris i do dir jeseni koja je ve ostavljala rumenilo i zlato u tjesnacima Rima. Jecanje urne kao da je nagovje tavalo umiranje ljeta. Preko velike doline Merser je mogao da pr imijeti izmaglicu miholjskog ljeta. Srce prirode bubnjalo je sneno, ravnodu no na i vote ljudi. Mali Rok se uspeo uz stepenice i pre ao preko verande ostavljajui blatn jave tragove iza sebe. Njegove krupne oi opazile su promjenu kod bolesnika. - Kak o si, D one? - upitao je. - Mnogo bolje, Rok. Groznica me je napustila. Ustau za ko ji dan - odgovorio je Merser. - Stra no mi je drago. Pa, kada potpuno ozdravi , nada m se da e pokazati onom prokletniku Hataveju. - Rok, za to ne voli Baka? - uo sam ta s priali ika Bil i Nen i N'en je rekla... Uto se Nen pojavila na prozoru iznad samo g Merserovog uzglavlja. - Slu aj me ti, Rok Lili! Dobro u ti ispra iti tur ako bude D on u priao gluposti! - povikala je Ijutito. Po tome kako se Rok urno povukao, Merser je naslutio da Nenine prijetnje nisu samo puste rijei. Merser je pogledao u upale Nenine oi i njeno tu no lice. - Kako ti je otac? 70 - Gore mu je. Nee jo dugo. Oh, s amo da zna koliko pati. Voljela bih kada bi... kada bi se ovo to prije okonalo. - B oli me to moram ovdje da le im i Sto ne mogu pomoi. Ali, meni je uglavnom dobro, Nen . - D one, ja... pla im se da brzo ozdravi - rekla je naginjui se preko prozora. - Got ovo sam po eljela da tako zauvijek le i . - Pa, nije ti to neka fina elja, Nen. Ali, ini mi se da mi ne bi toliko ni smetalo kada bi se ispunilo ono to sam sanjao. - Mis li ono to si buncao. D one, nisi znao ta govori - odgovorila je, ali joj je rumenilo p replavilo blijede obraze. - Nen, da li si ijednom kleala ovdje pored mene u sumra

k? - Jesam, svake noi i u poetku, kada si bio slab zbog gubitka krvi, ponekad sam ostajala satima. - Da li si me dr ala za ruke? - Jesam... ponekad. - Prislanjala l ice uz moje? - Da... da... priznajem. -1 poljubila me? - ini mi se da jesam. Zna , i ja sam bila izgubila glavu. Merser ju je dugo gledao, a srce mu se ogledalo u oima. - Draga Nen, veeras u biti veoma bolestan. - Da, hoe ! - odvratila je i sigurno bi se nasmijala da nije bila toliko tu na. Ali njegov predlog je pogodio cilj i bi o je uzbuen zbog onog to je vidio. Da li e doi noas? Ali, razmi ljao je, ako ona ne do kada se sve uti a, on e nai nain da je dovede. Prozor iznad njegovog uzglavlja pripad ao je sobi u kojoj je ona spavala s djecom. Samo je trebalo da se pretvara da je bolestan ili nemiran, ili edan. A ta je naivni izgovor u 71 sluaju ovakve ljubavi kao to je njegova? Ipak, kako bi satno bilo slae kada se ne bi morao pretvarati! Nen mu je donijela veeru kasnije nego inae. U sumraku njene oi izgledale su neprir odno krupne. Zlato je izblijedilo na Rimu i kanjoni su postali purpurni. Mrak je pao. Jedan od pasa bio je s druge strane rjeice i lajao na jelena. i mi i su poeli da prelijeu izmeu krova verande i drvea. Magarac je njakao, a tele mukalo. - Nen, slab sam kao mae - rekao je vedro. - Morae da me nahrani . - Oh, zaboga - uzdahnula je, a li se Merser nije pitao da li je to dalje predavanje neizbje nom ili aljenje zbog p repu tanja. Apetit mu nije bio slab. - Nen, kada svi zaspu, doi ovdje - naredio je, ali veoma nje no. - N... ne... - zamucala je. - Ako ne doe , ustau i krenuti uokolo, mogu upasti u vodu, mo da postati meta za novi metak i napokon ponovo dobiti grozn icu - prijetio je. - D one, kako mo e tako... tako da... la e ? - uskliknula je. -1 okrut no je da me sada mui . Da li eli da razgovara sa mnom? -Da. - O emu? - Pa... o svemu. ou le im budan i razmi ljam. Kada zaspim, sanjam lude stvari. Kada bi bila uz mene... - Ali, to... dolazila sam kada nisi bio pri svijesti! Sada si dobro, D one? uli su lagani korak ika Bila i to je bio znak za Nenin brz odlazak. - Pa, curo, kako je ovaj na bolesnik? - Veoma lo e, Ciko. Teksa anin je pipkao put u tami kako bi na ao sa nduk da bi sjeo pored Mersera. - Kako si, sine? 72 - Pa, opet sam dobro, ika Bile . - Jutros mi se uinilo da si spreman da malo sekira Nen. Vidim da le i samo da bi te pazila. - Tano, ika Bile. Mogao sam jutros ustati. Ali, nebesa, kako samo volim t u djevojku! - Bogami, ljubav sve pobjeuje! Mislim da je to ne to najbolje u ivotu. S amo ona i mnogo boli. Ja i Rok smo zajedno odrasli. Voljeli smo istu djevojku. 1 sada on odlazi prvi. Pa, ne znam za to se stvari odvijaju na ovaj nain. - ika Bile, vjerujete li da e Rok brzo umrijeti? - Svakako. Ve ne zna za sebe. Popodne je ima o halucinacije. A onda je postao drukiji. I ba prije nego to je izgubio svijest, pr epoznao me je; rekao je ne to o tivu i Benu. Jadni stari Rok! - Stiv i Ben! Pitam s e na ta je mislio - zamislio se Merser. - Pa, nije te ko pogoditi. Djeaci su bili is ti kao Rok i ja sve dok ih Bak Hatavej nije naveo na bijelu mazgu iako je sam ni je dodirnuo. To mu je dalo snagu nad njima. -1 ja sam to shvatio. ika Bile, imam jak dokaz protiv tog rakija a i njegove bijele mazge. - Do vraga sa Hatavejem! Nje mu je dovoljno pokazati revolver. Ali, ona avolska bijela mazga! - Ne brini, star ino. Ja sam zapla io tiva. Sigurno je da se sada moramo pobrinuti i za Bena i ostal e djeake. - Mo da. Ako iko to mo e, onda si ti taj. Ali, D one, treba uiniti ne to drasti . Mislim da nije dovoljno ubiti Hataveja. Svi drugi djeaci piju. A Ben nije tako otporan kao Stiv. - Pronai emo pecaru i uni titi je. - To bi nam mnogo pomoglo. Kada djeaci ne bi mogli da dou do pia, sigurno bi se brzo i odvikli. - Mo e li se to pie k upiti u salunima u Rajsonu? - Uh! Naravno da mo e. 73 - To je gadno, ika Bile. Vidi o sam mnogo mladih koje je uniStio viski. Ali ova bijela mazga je izgleda strasn ija. - D one, to pie gori samo to mu primakne ibicu. A mislim da bi planuo i sam Rok k ada bi u njegovoj blizini pripalio ibicu. - ika Bile, elio bih da pogledam tog Slaj ma Tviela, negdje na otvorenom, licem u lice - rekao je Merser mijenjajui temu. Do toga e doi prije ili kasnije. Tamo gdje je Hatavej, tamo e nai i Tviela. I morae a ubije . Merser je osjeao ranu. Jo je bila vrela i bolna na dodir. - ika Bile, nema o vjeka koji e ostati iv nakon to je ovako pucao u mene - Merser se uzbudio. - Svakak o, mogu da te razumijem - slo it) se ika Bil. Sjeam se da sam jednom uo oca Vesa Hard inga, jednog od najveih revolvera a u Teksasu, da bi gonio ovjeka koji ga je pogodio s leda po cijelom svijetu samo da mu pogleda u oi. Nakon ovog Merser nije vi e bio tako razgovorljiv i ika Bil ga je uskoro napustio. Merser je le ao jedva tjerajui r aspolo enje koje bi nametnuo ovaj stari Teksa anin. Neprijatelj kao to je Snajp Tviel nije nudio prijatne misli za poinak. Malo-pomalo u brvnari su utihnuli svi zvui. M o e i Tajg su se sklupali isped Merserovog kreveta. Nekoliko zvijezda probijalo se

kroz drvee. Rjeica je i dalje mrmorila, uvijek istim pojem, a noni vjetar je hirovi to uzdisao u umi. Bio je u slatkom i ekivanju i kada mu je do u iju dopro lak korak mo kasina, ekao je kao preporoen. Do la je tiho kao sjena i sjedajui na krevet pored nje ga potra ila je njegovu ruku. lako su mu oi bile navikle na tamu, nije mogao jasno da je vidi; samo taman obris glave i ramena i nejasno bljedilo lica sa dubokim oi ma. - Do la sam, D one - jednostavno je apnula. 74 - Hvala, Nen. Ja... nisam te oekiva o - promrmljao je uzbuen. - Ali, radostan sam to si do la. - O emu si elio da razgovar amo? - Uskoro emo doi na to. ika Bil me je malo oneraspolo io. Sutra u ti ispriati ta je rekao. Ali, noas sam elio da... - Da - pro aputala je hrabrei ga, ali je oklijeva o. - Nen, ovo je udno - tiho se nasmijao. - Molio sam se da budem sam s tobom. Sa da sam zaboravio ta sam htio da ti ka em. - Sigurno nije bilo ne to va no. - Samo da te volim! - odvratio je stisnuv i joj ruku. ekao je. Glava joj je bila pognuta i to j e bio jedini znak uzbuenja koji je pokazala osim mo da laganog podrhtavanja ruke. M erser je naslutio svoj trenutak i da sada, kao to je uvijek bio prema Nen, mora b iti iskren i direktan. - Nen, bio sam sebian to sam te nagovorio da ovdje doe - poeo je apatom. - Bio sam gladan tvog prisustva... da te dr im za ruku... da te osjeam... da mo da izmolim poljubac. Nisam imao drugi razlog. Nisam mislio na tvog oca ili t iva i Bena. Ali, sada kada si do la, odriem se svojih sebinih elja. Rei u ti jedno. Ak mi obea da e jednog dana biti moja ena, biu najsretniji na svijetu. Ali ako me ne vo i ... ako se ne mo e udati za mene... ipak u ostati ovdje da bih ti pomogao oko brae... i da se borim za tebe. Nen je kleknula pored njegovog kreveta i uvukav i lijevu r uku pod njegovu glavu nagnula se nad njega tako da mu je njena kosa dodirivala l ice. - D one, ti si moj dobri aneo! - To mi je drago, Nen. Ali, to ne znai ni ta. Ja s am grubijan, jaha. Ja nisam dobri aneo. A i te kako bih elio da tebi budem takav. 7 5 - Ali, jesi - bila je uporna. - Zar nisi poremetio planove Baka Hataveja? Zar ga nisi razotkrio? Zar nisi ukazao tivu gdje hrli? - Sve je to tako malo, Nen. Ne zaslu ujem tvoje dobro mi ljenje. - Zar u nedjelju uvee nisi uo moje udarce o gredu.. . nakon to si se svadio sa Bakom? - Pomislio sam da sanjam. - Pokucala sam. Jedno m... dvaput... i onda, nakon kraeg vremena... i trei put. - Ko je sada aneo? - odvr atio je promuklim glasom, trudei se da produ i milinu ovog trenutka. - Slu aj, ti sum njiavi D one. Ostala sam bez daha onog dana pored potoka. Zaljubila sam se u tebe. Ali nisam znala... i nisam bila slobodna da ti to ka em sve do nedjelje uvee. - Oh, Nen, znai da me voli ? - D one, smijala sam se kada se govorilo o ljubavi prema neko m izvan na e porodice. 1 zbog toga kako mi je u u ima uvijek odzvanjalo o tome kako Lilijevi vole. Oh, zaboga! Sada to vi e nije smije no. Kada sam otkrila da si to ti, jednostavno sam se prepustila. Zadrhtala bih na tvoj korak. Posmatrala bih te i z daljine. udila sam da me odvue u umu i natjera me da otkrijem ljubav. Oe ala bih se tebe dok bih poslu ivala jelo. Izgledala bih naivno i nevino kada sam bila kriva. A prvih dana nakon to si bio ranjen, satima sam sjedila uz tebe. Nou bih do la kao i sada, i kada bi usnuo, ljubila bih te sve dok bi mi ponestalo snage. Eto, sada si me uo! - Nen! Ovo je samo jo jedan ko mar - povikao je izvan sebe. - Nije, D one, n i ta ne sanja . Ovo je na a stvarnost. Na koljenima kleim pored tvog kreveta. Pogoen si u leda... gotovo usmren. Moj otac tamo le i na umoru. Ben 76 je oti ao u svoju propas t. Oh, ovo nije nikakav san. Ovo je stra na nevolja... sve je istina! - Zaboga, ne budi tu na u ovom trenutku! - preklinjao ju je. - Neka se moj san ispuni. - ta da radim? Zaboga, ovjee, zar ti nisam rekla? - Nen, bi li sada mogla uiniti ono to si in ila kada sam buncao i kada nisam znao? - Vjerujem da... da, mogla bih - pro aputal a je naginjui se nad njega sve dok njen tanini lik nije zamraio zvijezde. Privukla ga je. -Pa? - Zamisli da ti jo ne to ka em... - Hajde, po uri. - Volim te, D one. I biu voja ena im po eli ... kada tata umre. Merser ju je privukao i svu svoju strast i zahv alnost j slio na njene usne, obraze i oi. A onda, naglo je pustiv i, promuklo je pr o aputao: - Nen mila, idi na spavanje. Ostavi me ovdje budnog da razmi ljam o tome k ako da te zaslu im. VIII Dva dana kasnije Rok Lili je napustio ovaj svijet. Strepn je i napetost Lilijevih pretopili su se u tugu. Iako je bio strog i neumoljiv, i pak su ga obo avali. Sahranili su ga ispod omorika gdje su bili grobovi njegove ma jke i dvoje djece. Ben Lili se nije vratio kui i ika Bil je zbog toga oz biljno kl imao glavom. Stiv je, kao najstariji sin, preuzeo oevo mjesto u porodinim poslovim a i na rancu. Na Mer serovu ponudu da kupi dovoljno stoke da bi postao ortak na rancu, Stiv je odgovorio: - Bio bih sretan, D one, kada nam Hatavej ne bi oduzeo z emlju i stoku. - Bak nee dobiti ni ovoliko zemlje - odgovorio je Merser pucnuv i pr

stima. 77 -1 ja tako vjerujem - otegao je ika Bil. - Oh, vi mu karci - povi kala je Nen nestrpljivo. - Ali, da li nam Hatavej mo e uop te oduzeti ran? - Zbog ega? - smrai o se Stiv. - Zbog bijele mazge koju je prodao tati. On je dao rije. Rije jednog Li lija! - Nen, taj dogovor ne bi mogao podr ati nijedan sud - brzo se upleo Merser. - Zaboravlja da je destilacija viskija protivzakonita. - Ali, tatina rije nema vez e sa zakonom. tive, ti si sada glava Lilijevih. Trebalo bi da prepusti ran. - Ja ni kad nisam dao rije, Nen - odgovorio je Stiv odluno. - Tatina rije je i na a - nastavi la je Nen ozbiljno. Platiemo. Ti i D on se mo ete skrasiti negdje drugo u dolini. Nar avno, Tes i ja emo pomoi. - ika Bile, ta ti ka e ? ini mi se da je Nen u pravu. - Nara , Nen je u pravu. Podr au je u svemu. Ali, svejedno, ne vidim nikakvog smisla u tom e da sve va e predajemo u ruke nekog koga smatram mrtvim - otegao je Teksa anin. Nen je brzo pogledala od strica do Mersera i lice joj je poblijedilo. - Mrzim da ti se protivim, mila - rekao je Merser tiho ali podr avam ika Bila. - tive, pretpostav imo da ti i Nen saekate dok Hatavej ne uini prvi korak - dodao je Teksa anin. - To j e lako. Hoe li se slo iti s tim, Nen? Saekajmo. Po to su ovo za izvjesno vrijeme odlo il , Lilijevi su se dali na posao. ene su se prihvatile posla, a djeaci su oti li u pol je. Zaista je bilo dosta znaajno i to da su pse i svinje poslali u polje sorgunia . Merser se bacio na ozdravljenje. Nije mu bio potreban dobar savjet ika Bila ili Ne nin moleiv pogled i usne da bi pazio ni sebe. Imao je oi sokolove i sluh jelen a. Samo je ika Bil sumnjao ta mu je 78 umu i, kako je bio pravi Teksa anin, nikad ni je dopu stio sebi da doda uglja na prigu eni plamen. A onda je odjednom, kao grom iz vedra neba, do ao iudarac gori od smrti starog Roka. Elmer Lili se vratio iz la jsona tako smeten i buncajui o neem to se dogodilo fia im je trebalo strpljenja da iz njega izvuku priu. Bak latavej je ubio Bena. Svi osim ika Bila vjerovali su da e se Ben vratiti da pomiri sa tivom. Bio je povodljiv, slab pri piu, ali kapa je bi o trijezan, bio je najvedriji od djeaka. - Desilo se ispred Rajanovog saluna. Svi su bili unutra sim Baka, i pili. Takode su se i svaali. Bio sam pored ^vrata i sl u ao nastojei da naem priliku da Benu ispriam ta se desilo sa ocem. Pretpostavljao sam da nije uo priao je Elmer. - Ben se alio Baku zbog novca. Rekao je da ne dobija do voljno. Konano je Ben ustao od stola gdje su sjedili i obratio se Baku: "Mo da bi n ekim ljudima kori stilo da im ispriam ta znam o tebi i tvojoj dru ini, Bak. Ukljuujui i to gdje se nalazi tvoja pecara." Izrekav i to, Ben je okrenuo leda i iza ao. Vidio sam kako Tviel ne to apue Baku. Elmer je zastao da doe do daha. - Pa, znate da je Ben poeo da nosi revolver. Krenuo sam za njim namjeravajui da ga zovnem. Ali ba tada s e pojavio Bak i povikao: "I ta ko ti hoe da laje i vrati se kui, prokletnie." Ben je o blijedio i htio da odgovori. Dohvatio je onu revolverinu i Hatavej ga je pogodi o. Ben nije imao anse. Bilo je to ubi stvo. Kladio bih se da je bio raskrstio s n jima i da se vraao kui. I... pa, nemam vi e ni ta da ka em. Nakon ovih rijei Elmer Lili e uputio u umu. - D one, ti i ika Bil izaite sa mnom... dalje od brvna re - rekao je Stiv smrknuto. - A vi ostali ostanite i ekajte. Merser je kod mladia opazio narav Lilijevih ba kao i kod Nen. Stiv je bio bijel kao kre, a oi su mu sjale pro 79 dorn ini sjajem i bile su tvrde kao led. Zaustavio se ispred borova. - ika Bite i ti, prijatelju D one, ovo mo ete vidjeti samo na moj nain - povikao je zvonkim glasom. A ta je to, sine? - pitao je ika Bil. - Ovdje nee biti mira dok Bak Hatavej ne bude mrtav. - Pa, mnogo si rekao. ta ti misli , D one? - hladno je upitao stari Teksa anin. - Zaboga, nikad nije trebalo da ode tako daleko! - uzviknuo je Merser ogoreno. Za to nisam pucao u tog kojota kada sam imao priliku? - Auh! I ja te podsjeam na i sto. Sada je prekasno! - ao mi je. tive, to nisam uinio zbog Nen. Volim je. Ne bih volio da me vidi kako ubijam Hataveja. Nadoknadiu to... odmah! - D one, sada je za to prekasno - odvratio je Stiv namr tiv i se. - Ja u ubiti Hataveja. To je moja du nost . Tata bi to od mene oekivao. ak bi mi i Nen to dopustila. - Pa, tive, sla em se. Jed an Lili mora da ubije tog smrdljivog rakija a. Mi u to mo da i sam uiniti! - ika Bil je bio odluan. Merser je bio utonuo u misli. Shvatio je Stivovo gledi te, njegovo po to vanje vjere. J sada je brzo smi ljao kako da pomogne momku. - Slu ajte me, obojica rekao je iznenada. - U torbi imam jo jedan ovakav revolver i mnogo metaka. Nauiu ti va kako da brzo povue oru je. Ovako! A kada to naui, mo e vje bati gaanje sve dok ja ne idim da je dobar u tome. I onda mo e krenuti za Hatavejem. -1 sada sam dobar. Uvij ek mogu potui Baka. - Ali, treba da budemo sigurni - upao je ika Bil ubjedljivo. Mora da misli na Tes, na Nen, i na svu drugu djecu. Za to bi, do vraga, imalo reski rao? 80 - Koliko e ti trebati da bude zadovoljan s mojim gaanjem? - pitao je Stiv.

- Jer, ovo nije za ekanje. Merser je izvadio metke iz svog revolvera i skinuv i poj as stavio ga tivu oko pasa. - Evo. Stavi revolver unutra. Sada, dr i ruke prirodno. Povuci... brzo! Stiv je bio samrtniki miran dok je izvr avao naredbe i pokazao je znatnu brzinu. - D one, pa on i nije tako spor - uskliknuo je stari Teksa anin zadov oljno. - Da za sekundu nisi zastao da napne revolver, bilo bi dobro. To bi dokraji lo Hataveja. On je ubica, hladnokrvan i zao. Ali niko mi ne mora rei da ne zna po vui revolver. Sada, gledaj mene. Kada zgrabim revolver, palac je tamo, na ekiu. Izv uem revolver... u stvari, izvadim ga kao da u ga baciti na tebe. Te ina i snaga spu ta ju revolver. Udaraju eki ispod mog palca. To oslobaa revolver. Ovdje je potrebna sa mo praksa. Sada pazi! Merser je nekoliko puta pokazao ono to je obja njavao. - ini t o polako. Ja ne mogu vidjeti ta ili kako to radi . Naravno, shvatio sam tvoju namje ru. Ali, poka i mi... poka i! Stiv je bio blijed, znoj mu je oblijevao lice. Pogled mu je bio opasan. Na to je Merser pokazao kako on izvlai revolver i puca kako bi ga Stiv mogao shvatiti i bolje opona ati. - Auh! Eto ta znai biti King Fi er ili Ves H arding, a da ne spominjem mog drugara iz Kanzasa. Prokletstvo! Daj mi taj revolv er i donesi onaj koji e mi posuditi. ika Bile, smrdljivi rakija koji je ubio jadnog oca ve je mrtav! Mladi Liiijevi sinovi natovarili su Benovo tijelo na konja i dov eli iz Rajsona i sahranili ga u grobu koji su iskopali ika Bil i Merser. ika Bil j e vjerovao da je ovo jo jedna o tra lekcija mladim Lilijevim sinovima. 81 Pouzdane informacije i govorkanja koje je ika Bil uo u Rajsonu samo su dodali ulje na vatru mr nje prema Hataveju. Takav zlobnik nije bio nepoznat Merseru, koji je u Kanzasu vidio mnoge lo e ljude. Ali, igledalo je da je Bak Hatavej zaradio lo glas tek pos ljednjih mjeseci. Drugi Hatavejevi u dolini odbijali su svaku vezu s njim. Ne to g a je zadojilo mr njom. Stari Teksa anin je zakljuio svoj izvje taj: - Postao je opasan kao zvearka. Sada se kune da e dojahati ovdje i nas Li lijeve otjerati sa Rokovog ranca. - Hoe, ba kao i moj pokojni djed - odvratio je Merser srdito. - Ha! Ha! Sve jedno, D one, ovo mi se nimalo ne dopada. Moramo ne to uiniti. Bilo je kasno popodne i Merser je sjedio na svom krevetu, a ika Bil na klupi. ekali su poziv na veeru i v jerovali da su sami. - Krenuemo odmah im Stiv bude spreman za zadatak za koji tvrd i da je njegov - rekao je ika Bil nakon krae utnje. Odjednom se Nien nagnula kroz p rozor i zgrabila Mersera za okovratnik kaputa. - Auh! Znai, to je Stivova namjera ? - upitala je. Merser je samo za kratko ugledao njeno tragino lice i sada je bio zarobljen i nije mogao da je vidi. ika Bil je poku ao da ispravi gre ku. - Ne la i, ci ko - rekla je Nen kratko. - Stiv se odnedavno udno pona a. I vidjela sam ga s revol verom velikim kao to je D onov. Danas se cijelog dana ula pucnjava iz ume. Sada je la ko sabrati dva i dva. Stiv e se boriti sa Hatavejem. Merser se osjeao uhvaenim na d aleko vi e naina nego ovim vrstim nje nim rukama, a ika Bil je frknuo to je znailo da predaje. Ni jedan, oito, nije imao ta da ka e. 82 - D one, ako Bak Hatavej ubije tiva, ja to nikad neu preboljeti - nastavila je Nen. Sada je Merser zgrabio njene ruke i prasnuo: - Nen, ansa je na strani tiva. - Ipak, ako si po ten, priznae da Stiv mo da ee uspjeti. Tek mu je devetnaest. ak i to to je Lili nee mu mnogo pomoi. Bak je mu kar c. On je ve pucao a kada se razbjesni, postaje pravi avo. - Slu aj, Nen - planuo je i ka Bil. - Stiv nee ni da uje o tome da D on preuzme ovo na sebe. Morali smo da popus timo. - Svakako, ja to razumijem. Ali, da li ste imali pravo da to uinite? Dosta toga sam podnijela, D one. Vi e ne mogu. Zar treba pustiti tiva da reskira? Stra no te volim i srce mi zastaje kada pomislim da e ti da se sukobi sa Hatavejem. Ali mi raz um govori da on nikad ne mo e biti toliko mudar ili brz da bi ubio tebe. Merser jo j je poljubio ruke. - Nen, zaslu ujem tvoj prijekor - rekao je. - Jedva da ima opr avdanja za mene. Ali, ja se toliko pla im vas Lilijevih. Prvo tebe, pa onda tvog o ca i sada tiva! jednostavno, ne mogu da objasnim ta sam osjeao. Sada sve to zaborav i i prestani da se brine . Poziv na veeru okonao je tu scenu i, kada je Merser ponov o vidio Nen, izgledala je blijeda i hladna, ali nije bila toliko napeta niti su joj oi bite pune brige. Nakon veere pvi la mu je. - D one, zaboravila sam da ti ne to ka m - pro aputala je. - Tes e biti ovdje u nedjelju i sigurna sam da e prozreti tiva. P objesnie. Slomie ga. Ne bi mogla zadr ati Baka da se sukobi sa Hatavejem, aii e mu si gurno uskratiti ansu. Tes je samo djevojica. Pa, ona se prestravi kada Stiv ode u lov na medvjede. - Uh, volio bih da imam draganu koja bi se prestravila zbog men e - veselo je primijetio Merser. 83 - Mnogo mi ti zn<i& o enama, D one Merseru! - o dvratila je i brzo se odmakla od njega iako se trudio da je zadr i. Kasnije je Bes , Nenina mlada sestra, donijela Merseru meso, hljeb i so da spakuje u bisage. IX

Sljedeeg jutra u zoru Merser se iznenadio kada je u konju nici zatekao ika Bila kak o sedla konja. - Dobro jutro, D one. Jesi li to opet negdje krenuo? upitao je vese lo. - Dobro jutro, starino. Izgleda da jesam - odgovorio je Merser nasmijav i se. - Pa, ovog puta nee krenuti sam. Osim toga, ini mi se da otprilike znam gdje je ta prokleta pecara - rekao je znaajno. - Mogli bismo i svratiti tamo gdje si se ti u putio. - U redu je, ika Bile. Uhvatio si me i sada me povedi Merserse ponovo nasm ijao. I ranije je jahao sa Teksa anima. Sunce se jo nije diglo iako je crna ivica R ima polako postajala ru iasta. Mraz se svjetlucao na panjevima i deblima i po purpu rnim javorima, crvenom ruju; bronzana boja sikomora ve je pokazivala da je jesen tu. Pratili su put uz potok sve do ni eg terena gdje su borovi postajali rjei i gdj e uma nije bila tako bogata. Uskoro je potok za ao u zbunjeni obraslu vododerinu. D ivlji urani i jeleni bje ali su pred konjskim topotom. - Ovdje emo se uspeti - najav io je Teksa anin pokazujui na suprotni ukasti zid. Posljednji put su pre li vodu boje i ibara i krenuli krivudavom stazom uz pra njavi greben sve vi e i vi e, do mjesta odakl e je Merser mogao vidjeti elave grebene. Uskoro im se vidik izgubio i Merser je d ugo jahao, sad gore, sad dolje, uvijek okru en manzanitom i kaktusima. Zatim su se popeli do puta koji je vodio u umarak s kedrovima i borovima oda 84 kle su napok on izjahali na stjenoviti goli greben koji kao da je krivudao i spu tao se miljama do plave praznine. Merser je ulazio u oblast koja ga se silno dojmila. Osim gol ih grebena posebno ga je privukla veliina tog kraja. Ti grebeni su bili miljama d ugi, a klanci izmeu njih iroki i duboki, a oboje su strmo padali u tamno prostrans tvo. ika Bil je vidio kraj iz drugog ugla. - Ovo je prokleto dobro mjesto za stok u, samo pogledaj travu - primijetio je. - Ovo ovdje je pripadalo Roku sve dok mu Hatavej nije uzeo. - Uh, ovdje ovjek mo e dr ati deset hiljada grla stoke! - uzviknu o je Merser zadivljen. - Svakako. Pa, D one, da ti ne to predlo im. Hajde da se ti i j a udru imo s Lilijevim. Stiv i Nen e to podr ati. Otii u kui i likvidirati moje poslove sa stokom. Vratiu se i zauvijek ostati. - Dopada mi se ta ideja - rekao je Merser srdano. - Ja imam novaca, dovoljno da zaponem sa stotinu grla. Stari, ovo ti je s jajno. Ve mogu da zamislim kako razvijamo poslove. - Svakako. 1 kradljivci takode . Ali, mo emo nauiti onu estoricu Lilijevih djeaka... ne, samo petoricu! Ovdje le i bog atstvo, D one. - Da, ak i uz gubitke. Prvo se moramo osloboditi Hataveja i njegove dru ine. Zatim i svih drugih koji e sigurno doi. Dolazie i ovari. - Prokletstvo, u pra vu si! Ve mogu da vidim veliku borbu izmeu stoara i ovara. Ali, mi smo prvi i mo emo o bezbijediti Lilijeve do ivotno. ta ka e na to, D one? - Evo ti ruka, starino! Sat kasnij e jahai su daleko odmakli. Merser je osjeao da je ovo izuzetno mjesto. Daleko izna d, ute zidine izvijale su se u plavetnilo neba. A ovdje dolje zijevale su tri str ane kanjona. 85 - To je ovdje negdje - nagovijestio je Teksa anin bri ui oznojeno lic e. - Danas je subota, dan kada Hatavej i njegova dru ina odlaze u grad i kockaju s e. Svakog drugog dana osim subotom i nedjeljom mo e vidjeti kako se odavde izvija p laviasti dim. Hajdemo dolje, D one, i okonajmo ovo sranje! - Zar neka staza ne vodi dolje? Kako bi inae sav onaj sorgum prebacili ovdje? - Svakako. Staza sigurno vod i dolje u vododerinu. Mi smo do li kraticom, prema Stivovim uputama. Dalji spust j e bio te ak, ak i opasan. Put je bio gotovo okomit. Da nije bilo grmlja i kamenja, sigurno bi se skotrljali. Ipak su ubrzo stajali u uskom suhom koritu uz koji je i la jasna staza. Merser se sagnuo da osmotri konjske tragove. - Stari su dva dana ili ne to vi e - rekao je. - ini mi se da smo do li u pravi as, ika Bile. - Svakako. Al smo si li na pogre no mjesto. - Samo polako i oprezno. Ako postoji ikakvo dru tvo za doek, elio bih da mi prvo njih ugledamo. Oprezno su napredovali niz klanac. Su avao se i onda otvarao u malu iroku dolinu, rasko nu od skerletnog i zlatnog jesenjeg li a, jeleni koji su uokolo promicali bili su dokaz da tog dana nije bilo nepozvanih. Tlo je bilo prekriveno irevima, brojni su bili medvjedi tragovi. - Evo nas, a ni kog nema kod kue - Teksa anin je zadovoljno pokazivao prema nadstre nici ispod desnog zida. - Nije veliki logor. Sada se pitam nema li Hatavej pecaru na nekom drugom mjestu. Pribli ili su se i uskoro otkrili ono to su tra ili. Ni ta nije uinjeno da se p ecara sakrije. Oito je njen vlasnik smatrao da je kanjon dovoljno daleko da bude skrovi te. Merser je namjeravao da sve ovo uni ti. Vei zaklon je sadr avao snopove sorg uma, vree pune ita, police sa hranom, ognji te i dimnjak, grubi sto i stolice i, nap okon, 86 I; bezbroj smeih kraga, slinih onom koji je Rok Lili ponuI dio Merseru u z nak dobrodo lice. - Pa, D one, hoe li za sreu da okusi koji gutljaj bi f jele mazge? pitao je ika Bil suho. Merser se okrenuo i ugledao ga sa kragom u ruci i mranim osm

ijehom na naboranom licu. - Evo, za Baka Hataveja! Neka pravi bijelu mazgu u I p aklu! - Otpio je i zaka ljao se kao sipljivi konj. - Starino, popiu malo samo da bi h se pridru io tvojoj zdravici - odgovorio je Merser i uzeo krag. Sekundu ka snije bacio ga je daleko od sebe. - Ha! Ha! Zaista je smije no ta to pie napravi na 1 tvom licu. Ali nema nieg smije nog u tome kako se osjea kada popije . - Uh! Nisam namjerava o da progutam, ali mi je skliz nulo niz grlo. Hajde, Bile, da ovo poistimo! - Nav ali i misli na Roka. Merser je dohvatio malj i sna nim udarcima razru io pecaru. udno , ali i ru evine su, kako mu se inilo, pred stavljale istu prijetnju. - A sada emo o vo okonati - otegao je stari Tek sa anin i potpalio vatru. 1 Merser je uzjahao i za gledao se preko elavih grebe na. Stub ukastog dima izdizao se iznad kanjona u obli ku peurke i valjao se s vjetrom. - Sigurno je da nije umski po ar - rekao je stari B il. Vjerujem da e ga primijetiti svaki ovjek u bazenu i poeti s nagaanjem. - Onaj di m ima nekako udan izgled - slo io se Mer ser. - Pa, Hatavejeva banda e biti mudra rekao je Bil. D one, jesi li tamo dolje osjetio isto to i ja? - pitao je stari na p okazujui na dimom ovijeni klanac. - Ne mogu rei da sam i ta osjetio - odgovorio je M er ser polako.- Previ e sam se radovao. 87 - Pa, ini mi se da ne zna mnogo o skriven im pecanH ma. Ova koju smo uni tili nije odavno radila. I bila je siH vi e mala da b i se u njoj pekla sva ona bijela mazga koju Hatavej rastura. - Aha! Sluti da ta b agra vodi veu pecaru? - Tano. jesi li pogledao u onu gomilu sorguma? - Jesam. - Da li ti je liila na onu koju gajimo? - Bile, ne bih ba mogao rei. - Pa, sigurno je d a taj sorgu ni nije s na eg polja. Sav sorgum koji je Hatavej odnio s na ih polja za vr io je na nekom drugom mjestu. Mogli bismo se kladiti da postoji jo jedna, vea pec ara. - Prokletstvo! To sada sve komplikuje! Hatavejeva bagra e se pripremiti. Bie i borbe ako elimo i tu veu uni titi. - Uh! Prvo moramo da je naemo. A do borbe e ionak o da doe. Nakon toga dvojica mu karaca pojahali su u ti ini krivudavim putem. Kada su se spustili sa elavih grebena, u li su u gusto rastinje borova i kedrova. Taj poja s se postepeno smanjivao, borovi su postajali rjei, a otvorena osunana mjesta preu zimala su mjesta hladne sjene. Ruj se crvenio na stjenovitim padinama. Napokon s u stigli do puta koji je oito vodio izvan brda, u iroku ravnicu gdje se po utjelo li e oraha isticalo na crvenkastom pijesku. Ravnica je oito bila udolina koju je presi jecalo suho rijeno korito. Merser je prvi ugledao jahaa koji je ulazio u udolinu s a suprotne strane. - Ovo je Stiv ili sam ja magarac! - uskliknuo je ika Bil. - Ba me interesuje ko ono ja e s njim. Uskoro su se jahai sreli na mjestu gdje je ogromn i orah irio aroliku sjenu preko puta. Merser je odmah primijetio da je Stiv smrknu t. Njegov pratilac bio je tamnoputi mu karac koji je privukao Merserovu pa nju. 88 Pa, tive, otkud ti? Ja i D on smo ba krenuli za to bom. Kako si, Koplis? Odavno te nisam vidio. Gdje si se uputio, sine? - Krenuo sam da tra im Hataveja - brzo je od govorio Stiv. - Pretpostavio sam da hoete da me preduhitrite - re kao je gledajui u Mersera. - Ali, ovdje sam nai ao na Ko plisa. I on me je odvratio od nauma. D one, mi smo stari drugari iz lova. Rukuj se sa D imom Koplisom. D ime, ovo je prijatelj o kome sam ti priao. Koplisov odgovor i eljezni stisak samo su pojaali Merserov prv i, povoljan utisak. - Drago mi je kada mogu upoznati nekog Stivovog drugara - re kao je iskreno. - Djeaku su sada i te kako po trebni prijatelji. - Hajdemo u hlad i da ujemo ta je bilo - predlo io je stari Bil. Sjahali su. Merser je vezao elavka z a kedar. Kada se vratio, ocjenjivakim pogledom pre ao je preko vitke, sna ne figure K oplisa. ovjek je oito bio poluindijanac i kada je sjeo prekrstiv i noge, Merser je b io potpuno sigu ran u to. Merser je skinuo sombrero i jaknu i obrisao vla no lice. Nije mu izmaklo da ga Koplis pa ljivo osma tra. - Pa, govorite! - javio se stari Teksa anin razdra ljivo. - Strie, ti zna da je tata bio uvijek protiv toga da idem u l ov sa D imom? : - Ne to malo, mome. Ali, nikad to nisam ozbiljno f shvatao. Rok se kl eo da mu je Koplis ukrao psa. - Ni govora - poricao je Koplis cerei se Merseru. Pas je sam do ao u moj logor i vi e me nije napu tao. - To sada nije va no - nastavio j e Stiv. - Samo sam elio da obojica znate da smo D im i ja drugari iz lova. - to se m ene tie, u redu je - odgovorio je Bil srdano. 89 - D im je krenuo da nas Lilijeve up ozori - rekao je Stiv duboko udahnuv i. Oi su mu bile mrane. Merser je naslutio da s e momak suoio sa nekom gorkom preprekom. - Pa, to je fino od tebe, Koplis - otega o je Bil. - O emu je rije? - Stari, nastade pakao ispod Rima, a ja u stati na stran u Lilijevih - odgovorio je Koplis. - Auh. To nam je drago uti - otegao je stari h ladno. ta ima protiv Hataveja? - Moja majka je Apa. Ostalo je samo nekoliko lanova m oje porodice. Hatavej im prodaje bijelu mazgu. Merser je iz njegovih rijei osjeti

o inteligenciju i sna an karakter. Zatim je s posebnom pa njom osmotrio njegovo tamn o lice, prodorne oi, jaku gradu, odjeu od jelenje ko e, nain na koji je nosio pu ku i r evolver za pojasom i vinesterku na sedlu. Sve ovo kao i njegova intuicija ubijedi li su Mersera da Stiv ima dragocjenog prijatelja i da Hatavejeva bagra i nm opas nog neprijatelja. - Koplis, za to si toliko preuzeo na sebe? - pitao je stari Bil. - Pa, Stiv ne bi mogao sam izdr ati. Zna ta se desilo Benu. Hatavej skuplja svoj kl an i namjerava da slisti sve Lilijeve - odgovorio je Koplis smrknuto. - Klan! zinuo je stari Bil. Merser je ponovio rije sa istim uenjem. - ika Bile, slu ajte me ti i D on - upao je Stiv. - Kada sam sreo D ima, jahao je k nama da nas upozori. I evo ga. Hatavej je jasno dobio upozorenje od svih prijatelja Lilijevih ta mo e oekivati . Morae da ubije D ona i mene i sve na e mu karce ako eli da ostane u Tontu. Neko je saz nao za D onovu pro lost i razglasio uokolo. To je uznemirilo Hatavejevu dru inu. Po D im u, o tome se pria u gradu. 90 - Pa, sine, to nee nas uznemiriti - odgovorio je sta ri Bil. - Vjerujem da nee. Ali to nije sve. Sluajno je D im pratio trag konja tamo u blizini njegovog doma, gore medu kedrovima iznad Rajsona. D im je nai ao na logor u Cureem potoku oko milju od grada. Tamo je pravi gusti , to nudi odlian zaklon. Privu kao se da vidi ko je tamo. I te kako se iznenadio kada je ugledao Snajpa Tviela i trojicu brae Kvejl. Nisu imali tovara, to je znailo da je logor privremen. Sigurno su ekali nekoga i D im je vjerovao da je to Hatavej. Stoga se primirio i ekao. Popo dne se oteglo. Ne to nakon zalaska sunca pojavio se Hatavej. Do ao je pje ke i donio h ranu i krag za momke. D im tvrdi da to nije bio prvi susret i stoga se zainteresova o. Kada se smrklo, D im se privukao bli e da uje o emu se radi. Pa da ne duljim, oni s u se dogovarali da ubiju ili otjeraju nas Lilijeve. Prema D imovoj tvrdnji, raspod ijelili su stvari izmeu sebe. Hatavej eli Nen i namjerava da je dobije bilo milom, bilo silom. Tviel se nameio na na ran, a braa Kvejl e se zadovoljiti jednom Hataveje om pecarom. I Eto. Uslijedila je nijema ti ina. Merser je gledao od blijedog tiva d o Koplisa, koji je vakao neko korijenje i gledao u pijesak. Stari Bil nije krio u znemirenost. - Ko su Kvejlovi? - upitao je Merser elei da to bolje pove e sve konce. - Posljednji muak porodice Kvejl iz Misurija - odgovorio je Bil. - Bila su petori ca sinova, stari Kvejl i nekolicina roaka - gadni neki ljudi, ak i za ove na e kraje ve. Rok mi je jednom ispriao da stari Roj Kvejl nije imao nikakvog autoriteta. On i dvojica starijih sinova ubijeni su u Prijatnoj dolini. Bili su konjokradice. Trojica mlaih momaka dr ali su se od tada dalje od Rajsona. Ne znam ta je bilo sa os talim. Povremeno bismo uli ne to o njima. Uglavnom ni ta dobro. 91 - Ispriajte mi ne to vi e o tom Snajpu Tvielu, koji je pucao u mene - nastavio je Merser. - Pa, rekao bi h da je Snajp jedini u dru ini za kojeg bi se moglo rei da je opasan - to je tip tv og soja. Ima "ono ne to" i zna da barata s pucaljkom. I posljednji je od Tvielovih. Bio je djeak kada je cijeli klan Tvielovih satrt. ini mi se da su Snajp i Kvejlovi u rodbinskim odnosima. - Koplis, ta ti misli kako e djelovati taj klan? - na kraju je upitao Merser. - Nee izazivati na otvorenom. Ali, Tviel nee uzmaci ni od koga i li e, kao to zna , pucati iz zasjede. Moramo se dr ati dalje od staza i u zaklonu. - P a, mislim da emo mi njih loviti umjesto da ekamo da oni nas love - otegao je stari Bil. - To bih i ja predlo io - upao je Koplis. - A to bi, onda, znailo da im Nen i ran ostavljamo slobodne - rekao je Stiv zabrinuto. - Pove emo Nen s nama - predlo io je Merser. - Bogami, dobra ideja - rekao je Bil klepnuv i se po koljenu. - tive, mi slim da bismo trebali D ona da izaberemo za vodu klana Lilijevih. - Ne, ne osjeam s e pogodnim za takvu odgovornost, ne protiv takvih grmalja. Koplis bi vi e odgovara o. -1 ja mislim tako, ika Bile - slo io se Stiv. - Odgovara mi - rekao je ika Bil. Ali, prije nego to nastavimo s priom i planiranjem, moram vam rei da smo D on i ja u ni tili jednu Hatavejevu pecaru. - Bogami, to je sjajno! D ini je vidio kako se iz k anjona di e uti dim. Ba smo se pitali ta je to? - tive, ova pecara bila je u blizini u laska u kanjon. Bila je mala i odavno nije radila. Negdje jo uvijek postoji neka vea pecara. - Hatavej dobro skriva to mjesto - odgovorio je Stiv. 92 - Mogu prati ti tragove konja natovarenih sorgumom . i s konja - rekao je Koplis prezrivo. Pa, i ja sam to pomislio - stari Bil je trljao ruke. -1 ta emo da radimo? Koplis j e ispu io cigaretu. - Imamo li dovoljno meta ka? - upitao je i znaajno potap ao svoj revolver. - Nemamo mnogo. Mislim da bi bilo najbolje da kori stimo vinesterke - o dgovorio je stari Bil. Koplis je ustao. - Odjahau u Rajson. Pogledau malo uokolo. Dajte mi ne to novaca da kupim metke za va e pu ke. Moja je ista kao i va e i niko nee ni pomisliti da imam veze s vama. Sutra u doi na ran. Vi idite kui i ir ite se dalje od

puta. Noas pustite pse. Budite oprezni. Odvezao je svog upavog konja i uzjahao. Pr atili su a pogledom dok nije za ma kao. - Stive, osjeam da e nam tvoj drugar mnogo znaiti primijetio je Merser. - I ja sam siguran. Pa, D one, on je najdivniji ovjek I kojeg si ovdje u umi vidio. Pogaa u vrat urane u trku. JPu kom! D im je udak. Nema prij telja medu bijelcima. Ja sam ga na ao bolesnog u njegovom logoru ovdje. I doinio s am mu hranu i lijekove. Sprijateljili smo se. Kakva srea za nas Litijeve! On mrzi i Hataveja i bijelu mazgu! - Pa, bogami, doi e crni dani za klan Hatavejevih fzak ljuio je stari Bil. - Hajde. Kreemo! Stiv je poveo pravo do brda. Nije bilo staza i rijetki) nailazili na istinu. Crveni pje ani humci bili su pre kriveni manzanitom, meskalom i drugim grmljem te ko prohodnim i za konja i za ovjeka. Uzvisine su ustu pale mjesto humkama a humke bre uljcima, a ovi su vodili do duge zelene strmine. K ada su i nju konano pre li, Merser je vidio iroku ravnu visoravan obraslu rijetkim z elenilom na ivicama, ali to su i li dublje, sve vi e su zalazili u 93 oblast borova. Daleko iznad njih uzdizao se zlatom i tamom oivien Rok Rim, koji je dominirao itav im krajem. Stoka i divlji konji su bili brojni, ali su jeleni bili jo brojniji. B ilo je u izobilju i ptica i manje divljai. Stjenoviti klanac presijecao je plato i brzi potok boje ilibara razveselio je Merserov pogled. Divlji u ran i razbje ali s u se u gusti . Stiv ih je doveo na uga enu stazu i ovdje su konji krenuli sporije. N a otvorenim mjestima Merser se esto osvrtao. inilo mu se da elavi greben postaje sv e nedostupniji i neravniji kako su se vi e uspinjali. Iz tamnog kanjona jo uvijek s e uzdizao ukasti dim. Tog dana Merser je dobio uvid u kraj koji se zvao Ton to baz en. Nije mu bilo jasno otkud i rije "bazen". Kako god, Merser je osjeao kao da sa svojini sombrerom dotie najdtvljiju, najgrublju i najljep u oblast u kojoj je dosad jahao. Zalazak sunca zatekao je jahae na napu tenom rancu. Sru ena brvnara i ari zem lje zarasle u korov i bunje svjedoili su o zaludnosti truda pionira. Od ovog mjest a do Lilijevih nije bilo daleko. Merser je prepoznao gola polja, mrtve avetinjsk e borove koji su tu i tamo stajali na istini i, konano, daleko preko ravni, izviri vao je krov velike brvnare. Jo mnogo prije nego to su jahai do li do ograde, Rokovi p si su sna no zalajali. Dojahali su do verande na kojoj su izvirivala zabrinuta lic a Stivove porodice. - Stigli smo, a gladniji smo od pustinjskih pasa - povikao j e stari Bil razdragano. Merser je primijetio Nenino ozareno (ice, a zatim blista ve oi njene brae. - Spremite nam jelo - pozvao je ponovo Bil. - Mi emo rasedlati ko nje. Ti im glasom je rekao Merseru da upozna Nen o posljednjim dogaajima, a a Stiv i sto objasni brai Dentonu 94 i D ord u, a on sam e pripremiti gospodu Lili za ono to I i m se moglo desiti. - Hej, drago mi je da si do ao kui - rekao je mali Rok dok se Me rser umorno peo uz stepenice. Djeakov vedar pozdrav i milo lice ozarili su D ona, p a je veselo odgovo rio. - Kako si, sinak. Bogami, vratio sam se kui i drago mi je to vas sve vidim. - Jesi li nam ne to donio? - Nisam, Rok. Vidio sam urane, ali su bili prebrzi. - Ne volim urane - Rok je prezrivo odmahnuo ru kom. - Sinak, donesi mi kantu vode, sapun i pe kir. Sav sam crn od ovolikog jahanja. Ovaj tvoj brat St iv zna da umori ovjeka. Merser je pozvan n^ veeru. Kasnije je razgovarao sa Bitom i tivom. Slo ili su se da mogu samo ekati i osma trati dok se ne vrati Koplis. Djeca su spremljena za spa vanje. Stiv je oti ao sa braom, <i stari Bil je potra io snahu u kuhinji. Merser je u ivao u miru i cigareti sjedei u veli koj stolici, na kojoj s e stari Rok esto odmarao, kada je Nen izbila iz sjene. Brzo je sjela na njegovo k rilo, poljubila ga i sa uzdahom spustila glavu na njegovo rame. - Uh, ba je stra no kada nekog voli - pro aputala je. - Nekog? - Da... nekog. D one, kada sam te vidjela , bila sam ta ko radosna da me srce gotovo izdalo. - Ni moje nije mirno. Ali, ne bih svoje mjesto zamije nio ni s jednim ovjekom na svijetu. - Sada? - upitala je meko. - Sada ili kasnije. - Oh! D one, mo da bi se mogao pokazati kao bolji ljubavn ik prije nego to nas zadese nove nevolje. Merser se nasmijao i brzo nadoknadio pr opu teno. Zatim joj je detaljno ispriao ta se tog dana de avalo. 95 - Denton je primij etio dim iz kanjona. Znai, vas dvojica ste spalili pecaru. D one, bio je to crn dan za Hataveja kada si me sreo na potoku. - Bogami, i ja tako mislim. Ali, ovaj ra t klanova, kako ga je nazvao Stiv, dosta toga komplikuje. - To me ne pla i toliko koliko kada ti i Stiv idete sami uokolo. - Stari Bil tvrdi da e ovaj klan Haravej evih dobro upamtiti sve nas po to je s nama i Indijanac Koplis. - ula sam kada je t ata priao o njemu. Odlian lovac. Tata je bio ljubomoran na njega. Ali, bez obzira na to da li su u cijeloj dolini Apai, ipak u se brinuti kada nisi ovdje. Sada e mi biti jo gore, D ime. Neu biti sigurna. - Najdra a, neu se vi e odvajati od tebe. - ta?

en je podigla glavu. - Neemo se razdvajati. Po onome to je Koplis uo, Haravej namje rava da te uzme milom ili silom. Zato e jahati s nama. - D one? Ti... ti e me povesti? - zinula je. - Naravno. Tako e , mila, obui mu ku odjeu, jahati, spavati na otvorenom, pucati. Zna li uopste da gaa ? - Mogu pogoditi tvoj sombrero pet puta iz est gadarij a na stotinu jardi. - Odlino. A s recimo tri stotine jardi? - Sigurno bih mogla p ogoditi ovjeka - odgovorila je smrknuv i se. - Da li bi pucala u Hataveja ako bi mo rala? - Merser je bio radoznao. - Da li bih? - Stresla se. - Oh, D one, osjeala bih se bijedno cijelog ivota. Ali, ako bih morala... - Nadam se da nee - prekinuo ju j e vrsto je uhvativ i za ruku. - Nen, mo da emo krenuti ve sutra. Mora se spremiti. Ja i pomoi. - Mili, sve mi se ini da bih ja trebala da pomognem tebi. Ne zaboravi da smo mi roeni u umi i da poznajemo Ton to. Jutros si odjahao bez bisaga. Trebao si ponijeti kuhano meso ili suhu govedinu, so, suhe jabuke, hljeb. - Ono! Pa, izvin javam se, gospoice Lili. Sretan sam to me moja budua ena nikad nee pustiti da odja em ez hrane. - Oh, D one... ne... ne ali se - povikala je privijajui se uz njega. - ]a jesam Lilijeva, ali ja sam... ja sam ipak samo djevojka. Tvoja budua ena! Oh, hoe l i se to ikad desiti? - Nen, bio sam u daleko opasnijim situacijama i sukobio se sa opasnijim ljudima nego to je Hatavej. Oni jesu brojniji. Ali, nama Koplis mnog o znai. Jedino Tviela iz cijelog tog dru tva smatram opasnim. - A braa Kvejl! Sjeam se Rubija i Dajamonda. udna imena za djeake. Oni su blizanci. Bili su na igranci god inu prije nego to sam oti la u Teksas. Zgodni avoli. Zbog njih su me morali ranije o dvesti kui. - Draga moja Nen, mo da ti tvoji obo avatelji mogu da gnjave djevojke i p rave gu vu na igrankama, ali vjerujem da se ne mogu mjeriti sa Stivovim prijatelje m i tvojim skromnim kaubojem. - Oh, D one, mili, poljubi me. Ujutro su Mersera pro budile vjeverice koje su trkarale po strehi. Spavao je du e nego obino. Jedan od Lil ijevih djeaka cijepao je dna. Miris dima dopirao mu je do nosnica. Sjeo je zbaciv i ebad sa sebe. Bilo je hladno. Zlatni i crveni zraci svjetla provlaili su se kroz u mu do irokog krova nad verandom. Oito je sunce upravo izvirilo iznad istonih vrhova . Divlja urka blebetala je visoko na padini, a onda se ula i truba jelena. Merser je osjetio radost zbog ovako prijatnog jesenjeg jutra. Ali, dok je navlaio izme, s jetio se prijetnje koja se nadnijela nad Lilijeve. Sve je odmah postajalo drukije . Kao da su mir i ljepota ume bili samo la . Merser je odmahnuo glavom. Z je bila ud esna i ivot je bio dobar, ali gdje god je 97 jahao, u prerijama, u gradovima stoar a, meu brdima i pod borovima, uvijek je bilo i uvijek e biti slabih, pohlepnih i z lih ljudi. Mo da su oni pravili ravnote u u ivotu. Kako god, i s njima se trebalo sre sti i ubiti ih. Merser je cijenio svoju vrijednost bez aljenja ili gorine. Umio se ledenom izvorskom vodom. Zatim je oti ao da pogleda konje. Izbrojao je dvadesetak na pa njaku izmeu konju nice i brvnare. Sreo je tiva, koji je nosio naramak drva. - Z dravo, D one. Jesi li uo blebetanje urana? - ini mi se da jesam. Uh! Nisam lovio dese t godina. Kada se Merser popeo na verandu, sreo je jednog momia koji mu se uinio po znat. - Dobro jutro, Kanzas! - Bio je to glas koji bi uvijek prepoznao. - Nen! N eka sam proklet! Nisam te prepoznao. Umnim.... Izgleda kao pravi jaha! - Hvala, D on e. a... pla ila sam se da bi svako na milju mogao vidjeti da sam djevojka. Na sebi je imala sivu bluzu sa crvenom maramom i farmerke uvuene u izme. Visoke potpetice malo su je izdu ile i otkrivale vitkost, ali niko ne bi mogao pogrije iti u ocjeni da li je djevojka ili mladi. - Pa, s te daljine sigurno ne bi. Uh! Prokleto mi je drago to neemo jahati s takvim momcima s kojima sam ja nekad jahao. - Za to? Da li se stidi mene? - Izgleda tako zgodno da bi zaludila svaku dru inu. - D one, ako su tvo ji stari drugari poput tebe, sigurno ne bih voljela da ih sretnem. - Hej, Nen, la to govori ? Oni jesu grubi momci, ali su najdivniji drugari na svijetu... kada su u pitanju djevojke. - Eto zato, kauboju. Ja sam nestalna. Hoe li tako cijelo jutr o stajati i buljiti u mene? 98 Doruak je pro ao kao obino. Djeca su bila buna i gladn a. Djeaci su urno jeli kao da ele da to prije izau iz kue. Oito su bili navikli na N nu odjeu za jahanje jer nisu komentarisali. Stari Bil, meutim, nije imao apeti- i, ta kao inae. Brzo je iza ao. Merser i Stiv su mu se uskoro i pridru ili. - ta emo radi ti? Ovuda se vrtjeti i ekati KopL a? - ; pitao je Stiv nestrpljivo. i; - Sine, mo gao bi se malo nauiti strpljenju. Ovo e mo da potrajati sve dok snijeg ne padne. - S trie, grije i . Nee nimalo trajati. - Kako si to zakljuio? - Raunam m> D ima Koplisa. J am jedini Lili koji ga poznaje. Uvijek je mrzio Hataveja. Nisam vam rekao. Ha ta vej je bacio oko na D imovu sestru. Bacili su i drugi momci u Rajsonu, ali D ini je nekako najvi e protiv Hataveja. D im nije blesav. On u ovom na em sukobu vidi svoju pr

iliku. Znate da Apai u ovom kraju nisu mnogo lomiljeni. Nimalo mu ne bi i lo u pril og da ubije bijelca zbog nekog svog obrauna. Ali, ako ima opravdanje za borbu, on da e, bogami, doi do pravog krvoprolia. - Pa, to prije Koplis zapone, i nama e biti l k e stari Bil je odmahnuo glavom. - Mo e se kladiti da e poeti jo danas - zakljuio je v ubjedljivo. - U redu. Moramo biti spremni da krenemo im se Ko plis pojavi, nara vno, ako nas eli. tive, donesi oeve re volvere. Metke, takode. Neka ene pripreme bis age. Trebae nam ebad. Noi ovdje postaju sve hladnije. Pripreme koje su obavljali sl jedei sat podsjetile su Mersera na pripreme potjere koja bi kretala tragom kra lji vaca. Djeci je sve izgledalo uobiajeno. Mali Rok je, meutim, primijetio da mu se s ve ini da je jo uvijek rano 23 lov na medvjede. Stiv bi povremeno ostavljao poslov e da bi stao na verandu i pogledao uokolo. 99 - D im e vjerovatno otpoeti prije zore . Trebalo bi da je ve ovdje - konano je rekao. Uskoro je zalajao jedan od pasa. Mir! Mo e! - uzviknuo je stari Bil. - ujem konje - rekao je Stiv tiho. Merser nije bio lovac sa izuzetno dobrim sluhom, ali je imao sluh kauboja i potvrdio je Stiv ovu izjavu. - ta? - upitao je Bil. Stiv je pokazao prema stazi kod konju nice. - Ne mo e biti D im. On bi do ao kraticom, preko visoravni. - Vjerovatno su na i konji - pri mijetio je Teksa anin hladno. - D one, prei potok i pogledaj prema donjem dijelu ogra de. Staza ide tim pravcem. I prikri] se. Ja u pogledati dolje oko konju nice. - Pri pazi se, sine - posavjetovao ga je stric. Stiv je si ao s verande i krenuo ispod d rvea. Nen je iza la upravo u trenutku kada je Merser krenuo. - ta je to? - upitala j e. Oi su joj sijevale. - uli smo konje, Nen. Pogledau preko polja - odgovorio je. M erser je skakao s kamena na kamen preko potoka i po urio kroz gusti do polja. Zatim je oprezno izvirio. Nije mogao primijetiti nikakvo kretanje. Oslu kivao je. Septe mbarski dan je bio topao, miran, magliast - poetak sanjivog dana. Odjednom je prom ukli smijeh zaparao njegove u i. Dopirao je od konju nice. Merser se micao tamoamo n astojei da proviri kroz gusti . Drvee i grmlje bilo je suvi e gusto. Iznad i s desne s trane konju nice dizala se crvena uzvisina na kojoj su rasli crveni kedrovi. Po to j e to bio jedini istaknuti dio u tom pravcu, prirodno da je privukao Merserov pog led. Mozak mu je brzo radio. Zatim je ugledao nekog ovjeka kako se uspinje sa str a nje strane ove uzvisine. Prikradao se. Nisu ga mogli vidjeti ni iz pravca brvnar e, ni konju nice. Merser je uhvatio odsjaj sunca na pu ki. Zastao je da razmisli. Ov akvo ovjekovo pona anje nije se slagalo sa glasnim smijehom koji je maloprije uo nit i sa udaranjem konjskih kopita. Jedan jaha je bio nemaran dok se drugi prikradao. ta je to moglo da znai? Sjetiv i se tiva, po urio je natrag namjeravajui da doe do st ispod brvnare. Izgubio je malo vremena prelazei preko vode. A onda je nekoliko u zastopnih pucnjeva dalo krila njegovim nogama. Iz gusti a je iza ao ba u trenutku kad a je Stiv jurio prema brvnari. Krv mu se slijevala niz lice. Oito je bio pogoen, a li sreom ni u plua, ni u noge. Merser je bio siguran da neko goni mladia. Izvukav i r evolver, Merser se dr ao zaklona i ubrzo je provirio iza grmlja da pogleda stazu. Dolazili su konji bez jahaa. Zatim je odjeknula druga pu ka, iza konju nice i s vi eg p olo aja. Odmah je povezao taj pucanj sa ovjekom kojeg je vidio kako se prikrada iza stijene. Grubi povici i pu ana paljba zaustavili su Mersera. Na stazi koja je vodi la prema konju nici nije bilo ni ljudi, ni ivotinja. Merser se okrenuo i vidio tiva kada je ustrao uz stepenice na verandu gdje su ga doekali ika Bil i ene, oito zapla en . Na to je Merser po urio ispod drvea do dvori ta i brvnare gdje je pozvao prisutne n a verandi da ih smiri i popeo se preko visoke ograde. Stiv je sjedio smrknut i p unio vinesterku. Stari Bil je, sa revolverom u ruci, uao iza ograde. - Ovdje su, D on e - rekao je promuklim glasom. Gospoda Lili je gurala zapla enu djecu u kuhinju; N en je krvavih ruku brisala Stivovo lice maramom. - Da vidim, Nen - rekao je Mers er i skoio pred tiva. - Oh, D one, ne mislim da je tako lo e - plakala je. - avola nije ! - cvilio je Stiv. - Ni ta ne osjeam! Ako i ta, onda je Merser odlino poznavao rane o d metka. Otkrio je ranicu iznad Stivove sljepoonice. 101 - Bogami, pro lo je blizu. Nen, donesi vode i istog platna. Operi i odmah povezi. Sa uzvikom olak anja i rado sti Nen se digla i potrala u kuhinju. Merser je uzeo pu ku, naslonio je na ogradu i poeo da je puni. - Gospodo Lili, ne pu tajte djecu vani i nastojte da se sklone iz a stvari - nastavio je. - Pa, tive, da ujem ta se to dogodilo. XI Stiv je napunio p u ku i naslonio se dok su mu kn' i znoj kapali s lica. Nen je dotrala nosei vodu i z avoje i kleknula pored njega. - Samo mi nemoj stavljati te krpe preko oiju i po uri - dahtao je. Merser je budnim okom pratio okolo da li se i ta mie. Stari Bil je i ao s jednog na drugi kraj verande, po vremeno zastajkujui da pogleda prema umi. Situ

acija je postajala sve napetija jer su se i dalje uli pucnji iz pu ke i zujanje met aka. - Mora da dolazi od konju nice - primijetio je Bil. Akozapucaju u ovom pravcu , nee biti dobro. - Ne mogu vidjeti donji dio brvnare, ipak, moramo da pazimo da ne naleti neki zalutali metak - odgovorio je Merser pogledajui Nen. Izmeu mjesta n a kome je stajala i pravca odakle su se uli pucnji stajalo je nekoliko d inovskih b orova. - Prokleti rakija ! - prosiktala je. - On nije ovjek. Da puca u brvnaru punu djece! - tive, reci mi ta se desilo? - pitao je Merser. - Toliko sam bijesan da n e mogu ni da mislim - odgo vorio je momak. Ali, Merseru je bilo jasno da je i is to toli ko prepla en. - Koliko si daleko odmakao prije nego to su te pogo dili? - n avaljivao je Merser jer je htio da uje detalje. I nii 102 I - Sve do kapije. - Do tle? I ta si onda vidio? - Grupu jahaa... mora da ih je bilo desetak. Neki su bili sjhafi i vezivali su konje. Vidio sam Hataveja...! Bio je gologlav i njegova uta griva se vijorila na vjetru. Uh, samo da sam ponio pu ku! Bilo je predaleko za rev olver. Hatavej je pokazivao uokolo i izdavao naredbe. Najbli i mi je bio jedan od brae Kvejl. Prvi me je ugledao. "Eno jednog!", povi kao je i zgrabio pu ku. Odjedno m kao da je odustao. Zakleo bih se da sam vidio kako mu pra ina izbija iz kaputa. Padao je kada sam uo pu ani pucanj odnekud iz visine. Metak je pro ao kroz njega. Uh! [ siguran sam da znam ko je to uinio. Okrenuo sam se i potrao, stalno idui u cik-ca k liniji. Poeli su da pucaju u mene. Da li sam uo pucanj? Pa, volio bih da ka em tat i da jesam, a zrno mi je pro lo pored glave. Osjetio sam kako mi je pr ilo uho. - Ha! Srea je na na oj strani - zagraktao je stari Bil. Ali, koji je vrag probu io onog Kv ejla? Mora da si pogrije io, sine. - Ni govora! Vidio sam kako zastaje... kako se hvata za grudi... posre i pada. I poznat mi je zvuk one pu ke. - Kopiis! - Ko bi dr ugi! - Pa, kada dobro promislim... Tup! Metak je udario u zid brvnare, ispod str ehe. - U redu je, Nen. Upadaj unutra - rekao je Stiv. - Auh! Slu ajte samo onu vik u. Sve mi se ini da ova pucnjava nijje namijenjena samo nama. ta ti misli , D one? - ti ve, vodi se dvoboj izmeu Hatavejeve bagre i la eg prijatelja Apaa. Vidio sam ga kako se penje sa stra nje strane crvene uzvisine. -Ne! - Bogami, jesam, tive. Mora da i h tue otuda. 103 Sada su pu ke sve jae odjekivale, a olovni projektili su postajali sve bli i i glasniji. Stari Bil je naslonio pu ku na ogradu i dugo ciljao prije nego to je opalio. - Momci, pogodio sam jednog - bijesno je zare ao. Sve mi se ini da su neki iza ambara, a neki iza konju nice. Vrpolje se. Meci su nastavili da zvi de kro z li e i granje, da udaraju u brvnaru. Nisu bili esti, ali se Merser ipak brinuo. Ni je bio navikao na ovakve napade. Potrao je preko verande da pogleda iz Bilovog ug la. - tive, uzmi kutiju sa mecima i skoi s verande sa svoje strane - povikao je. Poi uz potok i privuci se iza njih. Ja u krenuti nalijevo, kroz grmlje. Koplis ih tamo dr i. Mogao bi oboriti nekolicinu. Ako nasrnu na brvnaru... pa, mi emo ih doek ati. Bile, ti pazi iz kue. - Odlina ideja. Ovo postaje prokleto vrue. - Stari Bil j e u ao u brvnaru i provirio pu ku kroz prozor. Stiv je skoio s verande i nestao. Dok je Merser urno punio d epove mecima, iznad glave mu je zapjevao metak manjeg kalibr a. Proletio je negdje, ali se nije uo udar. Uto se uo krik nekog od djece. Nen je vrisnula. - Nen! - povikao je Merser dok mu se srce grilo. Shvatio je da je metak proletio kroz pukotine izmeu greda. - Oh, D one! Pogoen je mali Rok - odgovorila je u asnuta. Merser je bijesno opsovao. Htio je da skoi prema kuhinjskim vratima. Ali , to ne bi ni ta pomoglo. - Je li... je li... Nen, nemoj mi rei da je... - Oh, ne z nam. Oborilo ga je. Bio se podigao da vidi ta se to dogaa. - Slu aj, djevojko, prvo se smiri i onda nastoj da zaustavi krv - vikao je Merser o trim glasom. - Dentone, pazi kroz prozor. Ali, nemoj pogrije iti i pucati u mene ili tiva. Poku aemo da im se privuemo. 104 - Oh, Mersere, ne ostavljaj nas ovdje! - preklinjala ga ije Nen iza a v i na vrata lica bijelog kao krpa i ruku um rljanih krvlju. - Nen, ovo je borba odgovorio je o tro. - Priberi se. tazmisli. Koplis je tamo. Stiv je oti ao uz potok . Ja u 'oz gusti . Siguran sam da emo ih potjerati. Merser je po urio s verande i uput io se izmeu borova. Prikradao se brzo ali oprezno, oslu kujui pu ane fpucnje. Bili su p ovremeni. Onda je vatra utihnula. To je moglo znaiti sva ta, ali je ipak prihvatio kao povoljnu okolnost. Do ao je do ograde vonjaka i skrenuo nalijevo, a onda se pre domislio. Malinjak mu je pru ao pogodan zaklon, ali je bio predaleko od staze. Ako bi Hatavejevi ljudi krenuli stazom i kroz gusti s bilo koje strane, elio je da bu de u blizini. Napokon je stigao do jednog kraja ogra de pa njaka. Ovdje je bio pri lino dobar zaklon a i pru ao mu je mogunost da osmotri i ambar i konju nicu. Dopu zao je do ugla i legao izvirujui kroz donji dio ograde. Po gledom je tra io tiva, meutim,

zbog stijenja i grmlja bilo mu je nemogue da i ta razazna. Ponovo se zagledao. Usr ed irokog prostora izmeu ambara i korala ispred crvene uzvisine le alo je tijelo nek og mu karca. Iza amba ra, u daljem uglu, vrtjela se grupa osedlanih konja - bili s u nemirni i nervozni. Postepeno su se udaljavali od ambara. Oito je da su napadai bili s lijeve strane, u konju nici. Merser je bio jedva stotinu jardi udaljen od k onju niCce. Imao je jasan pregled okolnog terena i odmah bi uoio kretanje neprijate lja. Bez sumnje se nisu usuivali da se omaknu iz straha da bi ih o trooki Apa mogao vidjeti. )sim toga, ako bi i Stiv prona ao isto tako sigurno i po godno mjesto, kl an Hatavej bi se na ao u kripcu, osim ako se ne bi primirili do noi. Merser nije smat rao da je jtHatavej strpljiv i suzdr an. U tom trenutku, pojavio se oblak dima na suprotnom kraju od Mersera. Beng! To je Stiv stupio u akciju. Merser 105 je uo ka ko metak cijepa drvo. Uslijedio je bijesan povik i nakon toga ljuti ta mje avina s vaalakih glasova. Zatim je sa uzvisine odjeknuo pucanj. Merser je vidio kako se iz a patuljastih borova uzdi e oblai dima. Promukao uzvik bola zaustavio je svaku drugu buku osim trktanja i toptanja konja. Pu anim mecima zasuta je uzvisina, ali to nij e brinulo Mersera. Znao je da e Apa promijeniti polo aj im opali. Meci su udarali o k ameni zid iza drvea. Tada je Stiv ponovo otvorio vatru. Beng! Beng! Jo dvaput je b rzo opalio, a teSki meci su udarali o zid konju nice kao tupa sjekira po mekom drv etu. uo se jo jedan jauk. Stiv je otkrio neke skrivene ljude. Merser je cijelo vri jeme na oku dr ao ambar. uo je pucnje i vidio dim. Konano je ispod strehe ugledao ve liki otvor gdje su grede bile razmaknute. Brzo je poslao olovo u taj otvor. Podi gao je bjelkastu pra inu i odvalio komad drveta. - Ovo je pravi pakao! Snajpe, opk oljeni smo! - povikao je u asnuti glas. Prepoznav i taj glas, Merser je uzeo vinester ku i brzo opalio nekoliko uzastopnih metaka u rupu ispod krova. Ovo je izazvalo pravi pakao. Dvojica ljudi brzo su trali preko uskog prostora izmeu konj usnice i ambara. Iako je Merser brzo pucao na drugog ovjeka, ipak nije bio dovoljno brz je r je metak samo podigao pra inu iza njega. Merser je poeo da ponovo puni pu ku. Odjed nom je ne to pogodilo ogradu iznad njegove glave - bio je to sna an udarac koji je r ascijepio ogradu. Merser se otkotrljao na lijevu stranu i pao pljo timice na zemlj u. Neki odlian strijelac je vidio njegov dim. Hladan znoj oblio mu je itavo tijelo . Njegov nemar zaslu ivao je svaki prijekor. Zar je ovako mislio na Nen Lili? Izvi rujui ispod ograde oekivao je da vidi kako dim izlazi iz rupe na ambaru. Ali, kada je do ao oekivani metak, nije bilo dima. To mu je bilo udno. Trenutak kasnije maglia sti 106 oblak treperio je u liniji Merserovog pogleda. Nesumnjivo je dolazio sa velikog kedra nekoliko jardi od ambara. Oprezno je podigao pu ku iznad ograde. Iza onog kedra ili u samoj kro nji bio je neki ovjek. Kada je vidio oblai dima koji je d olazio ispod drveta, Merser je upra vio svoju pu ku u tom pravcu. Ali, prije nego t o je uspio povui obara, odjeknuo je pucanj sa uzvisine. Uslijedio je 1 tresak, pu ka je ispala iz ruku ovjeka koji je tupo pao na zemlju. Smrknut i ozbiljan Merser j e otkrio jo neko ko me anje medu granama. I kada je mala vitka prilika krenu la, Me rser je bio spreman. Brzim metkom oborio je tog tipa. Vri tei, ovjek se skljokao kao ranjeno ptice iz am bara. U ti ini koja je uslijedila najednom se uo prodoran glas . - Tviel! - glas je dopirao od konju nice. - ta hoe ? - uo se kratak odgovor iza ambar . - Opkoljeni smo. - Prokletstvo! - Prokleti Apa! Slistie nas! - Pa, rekao sam ti - javio se hladni zajedljivi Tvielov glas. - Ti se ne bi na ao s tvojim ovjekom na o tvorenom. Morao si da zapone ovo pu karanje. Bak, nema anse ni za lijeka. - ta da radi o? - bjesnio je voda. - Sta ti hoe da radi - da se bori ili da bje i ? - usli jedio je rub odgovor. Hatavej se nije udostojio da odgovori. Do Mersera je dopro zvuk tih og govora. Odmah je uslijedilo buno ot varanje vrata, odjeci koraka. Ljudi u konj u nici probili su se na onoj strani koja nije bila izlo ena tivu i Koplisu. Merser je vidio kako tamne prilike promiu pod kedrovi ma. Zatim je jedan ovjek izletio iz a mbara, a za njim jo dvojica koji su vukli ranjenika. Prostor izmeu ambara i kortju n ice bio je tako uzak, akcija tako brza da Merser ni 107 je mogao ni na koga da n acilja. Ali su zato i Stiv i Koplis ponovo otvorili vatru. O tri povici, prodorni zvi duci, udaranje kopita i pucketanje suhog granja uskoro su se pretvorili u topo t konja u trku. Merser se podigao i sjeo na visoku ogradu, a onda skoio i pozvao t iva. - Hej! - uo se divlji povik i Stiv je izbio iz grmlja i zakoraio na stazu. Hajdemo, D one. - Bio je gologlav, a lice mu je bilo smrknuto i bijesno. - Polako. Bolje da pozove Koplisa - odgovorio je Merser, jo uvijek pa ljivo osmatrajui uokolo. - Hej, D ime! - povikao je Stiv. Povik je dopro sa uzvisine. Uto se pojavio i D im

sa napetom pu kom, spreman i sumnjiav. - Svi njihovi konji su oti li, D ime - pozvao ga je Stiv. Koplis je mahnuo i poeo da se spu ta sa uzvisine. To je za Mersera i tiva bio signal da nastave dalje. Pribli ili su se ovjeku koji je le ao ispred konju nice. M etak mu je pro ao kroz srce. Lice mu je bilo usko, avetinjski bijelo. - Jedan od K vejlovih - objasnio je Stiv. - Ali, nije ni Rubi ni Dajamond. Njih poznajem. ekal i su Koplisa, ali im se nije pridru io. Umjesto toga oti ao je do konju nice i otvorio vrata. Stiv i Merser su krenuli za njim. Vrata su bila rascijepljena od metaka, a sa unutra nje strane vidjeli su se krvavi otisci prstiju. Hatavejevi ljudi pobj egli su kroz stra nji dio koji je vodio u koral. Merser je iskusnim okom opazio tr i odvojene neravne linije koje su nastale od izama ljudi to su i li prema konjima. Z aokretali su pred kapijom korala koja je bila otvorena. Na kamenju su se vidjele krvave mrlje. Merser je pratio te rjeite tragove do istine i do ruba ume. Kada se vratio, Stiv je i ao prema ambaru. Merser je krenuo za njim primijetiv i da im se Ko plis nije pridru io. - Ovdje je jo jedan - pozvao je Stiv pokazujui ovjeka kojeg je M erser vidio kako pada sa kedra. Le ao je kao 108 prazna vrea. - Negdje sam ga viao nastavio je Stiv. ini mi se da je jedan od Tvielovih ljudi. Koplis ih je pozvao. - Uzeu konja. - ta da radimo sa le evima? - pitao je Merser. - Uh! Ostaviti ih le inar ima - odgovorio je Stiv. Koliko znam, treba da krenemo Hatavejevim tragom dok je jo svje . Stiv je uklonio revolver mrtvog ovjeka dok je Merser podigao pu ku koja je le ala pored njega. - Mersere, ti si ustrijelio ovog tipa - primijetio je Stiv. Prokletstvo, nisam. Upravo mi je bio na ni anu kada ga je Koplis oborio. Bio je jo jedan u kro nji. Spustio se brzo kao vjeverica. Ali, osakatio sam ga. Krenuli su d alje i vidjeli da je Koplis prisvojio Kvejlov opasa i revolver. - Po urimo - rekao je Stiv. - Ti idi dalje, drugar. Ja u pripremiti konje. Dobro pazi na sebe. Mali Rok je pogoen. Nen mi nije znala rei je li opasno ili nije. Ali, sve mi se ini da n ije dobro. - Oh, ne! - za jeao je Stiv i pojurio. Merser je ekao Koplisa na mjestu gdje je zapadna staza vodila od puta. Bio je smrknut. Motao je cigaretu. Bio je navikao na krv i pu karanje. Ali stezalo ga je u grudima zbog opasnosti koja je p rijetila Nen i povrede malog pametnog Roka. Hatavej i Tviel e mu ivotima platiti za dana nji dan. Ton to nije bio dovoljno divlji da ih sakrije. Koplis se pojavio vo dei konja. - D ime, bio si ovdje u pravo vrijeme. Kako se to desilo? - interesovao se Merser. - Da li si i ao njihovim tragom? - Ne. Sino su pravili gu vu u gradu. A ja sam se uokolo vratio. Kasno su odjahati u svoj logor. Kada sam u zoru pro ao, u b lizini njih nije bilo. Dostigao sam ih ovdje idui preko visoravni. - Koliko ih je bilo? - Devet ili deset. Nisam siguran. 109 - Recimo deset. Dvojica su nastrada li, a siguran sam da su trojica ranjeni. Nije tako lo e za novi klan i za jedno ju tro. - Mogao sam ubiti Hataveja. Proma io sam ga i drago mi je. elim da Stiv ubije tog kukinog sina! - Pa, ne ekaj to. Ja sigurno neu. Zna , D ime, pogoen je mali Rok. Ko lis se smrknuo i odmahnuo glavom. - Lo e. Hajdemo, Merseru, za njihovim tragom. Hatavej se pokazao kao kukavica, D ime. Trebalo je da uje kada ga je zvao Tviel. Sve mi se ini da se ta bagra nee odr ati zajedno. Merser je pretpostavljao da je Koplis shvatio koliki je uticaj Hataveja nad ljudima. Mogao je da ih vodi piem ili kupuj ui slabe i zle tipove, ali kada je do lo do prave borbe, pokazali su koliko vrijede . Koplis je oti ao u brvnaru dok je Merser okupljao konje. Zatim se uputio prema v erandi. Stari Bil ga je ekao. Koplis je raspakivao svoj zave ljaj. - Nije ispalo ta ko lo e, ha? - pitao je stari Teksa anin. - Kako je djeak? - interesovao se Merser. Pa, dosta dobro. Vjerujem da e se mali Rok izvui. Merser je oti ao u kuhinju da pog leda. Tamo je bila gospoda Lili, blijeda ali pribrana, zauzeta oko pei. Doekala ga je sa osmijehom. Merser je na vratima sreo Nen. Oporavila se i sada je izgledal a odluna i puna samopouzdanja. - Rok se odmara, D one - rekla je pokazujui na blijed o djeakovo lice na krevetu. - U asno sam se prepala. - Gdje je pogoen? - Izmeu grudi i desnog ramena. Izvadila sam metak. - Dobro! Ti si pravi doktor. Jesi li ranu d obro oistila? Prljavi meci prouzrokuju trovanje krvi. - Ne brini se zbog toga, D im e. Natopila sam ranu bijelom mazgom. 110 - Pa, da sam proklet! Dakle, i taj otro v je za ne to dobar. Nen, odmah idemo za Hatavejevim tragom. I - Stiv mi je rekao. Drago mi je. Sve dok ivi, moje priIsustvo ovdje znai opasnost i za majku i za dje cu. - Osjeam da to jo nee dugo potrajati. - Majka ka e da e se osjeati sigurnije kada rene mo. Denton e odjahati preko visoravni do ranca D onso vih i dovesti neku od ena , pa vjerujem da neemo imati brige da ih ostavimo ovdje. Ali, bie mi stra no jer neu znati kako je mali Rok. - Nen, moglo je biti i gore. Otjerali smo ih. Ima i mrtv

ih i ranjenih. Ovo je kraj Hataveja. - Hvala nebesima! Osjeam da je on pogodio ma log Roka. Evo metka. Vidi , nije iz revolvera 44. Merser je prouavao olovo. Ako nij e grije io, metak je ispaljen iz vinesterke. Vratio joj je metak. - jednom emo i to saznati. - D one - pozvao ga je Stiv. - Idemo. XII Stari Bil je jahao prvi kako bi odvukao mrtvog Kvejla i bacio ga medju stijenje. Ali, Merser je bio siguran da ovo nije izmaklo o trom oku Nen. Njen mir, blijedo odluno lice i injenica da se nije dnom nije osvrnula svjedoili su da je prihvatila neizbje no. Koplis je odjahao napr ijed ni ne gledajui u tlo gdje je Hatavejeva dru ina ostavila tragove. Bilo je oito da In dijanac, poznat ne samo kao najbolji lovac nego i kao naj bolji traga u Ton tu, nije kao i ka u boj i motrio tragove iz sedla. Tragovi kopita bili su primj etni, ali je Merser morao pa ljivije da zagleda kako bi na zemlji otkrio mrlje od krvi. Vjerovao je da bjegunci nisu mogli brzi) napredovati zbog ranjenih drugova . Nisu imali dovoljno vremena da povezu rane, te je Merser jedva prikrio zadovol jstvo kada je ugledao skerletne mrlje na blistavom zelenom li u 111 manzanite, crve ne take na zguljenim stablima du puta i ljepljiva mjesta u pra ini. Kopiis je vodio grupu. Ako je i bila postavljena zasjeda, on se nije mnogo brinuo. Ali je i on, kao i Merser, dobro znao da Hatavej nee oklijevati da postavi zasjedu. Hatavej je vidio da su mu ljudi pogodjeni, mo da je i sam osjetio snagu metka i bio je sprem an za borbu. Nije bilo vjerovatno da e Tviel ili Kvejlovi ostati da vode Hatavejev u bitku ako je on pobjegao. Uskoro je krivudava staza skrenula sa visoravni. Mer ser je pogledao velianstveno gorje Rima, oivieno zlatom i tamnim nijansama, pro aran o crvenilom i zelenim stepenastim padinama i ispresijecano kanjonima obojenim je senjim bojama. Do u iju mu je dopro huk vode. Nije vi e tekla polako, zastajkujui, ne go je jurila niz dolinu prema mranim, kamenim zidovima oivienom labirintu vidljivo m sa polja ranca odozgo. Ovdje je bila boje ilibara, iste boje kao i li e. Sikomore, javori, vrbe i breze nadsjenjivali su vodu udesnom mje avinom utog, purpurnog i bak renog sjaja. Na prvoj terasi uske doline stajala je brvnara od grubog drveta, us amljena u polju rijetkog kukuruza. Na vratima se pojavila ena neuredne duge plave kose. Zalajao je pas. Kopiis je i ao dalje, ne gledajui ni lijevo ni desno. Nen je objasnila Merseru da tu ivi naseljenik po imenu Hokins i da je skloniji Hataveju nego Lilijevim. Jahai su pre li potok gdje su konji zastali na dubini do koljena d a bi se napili hladne bistre vode. Na suhom kamenju na obali vidjele su se vla ne mrlje koje su ostavili konji bjegunaca. Nisu im dozvolili da se napoje. Potok je pravio iroke zaokrete i uskoro je doekao manju pritoku nakon ega je usporio tok, s lijevajui se u tamna plitka jezera ispod velikih borova. Odjednom se ukazala jo je dna brvnara koja nije imala ni dvori te ni polje. Vrata su bila zatvorena. Kopiis je jo dvaput pre ao rjeicu i onda krenuo dugom stazom na kojoj su le ale debele naslag e boro112 lili iglica. Ovdje je vodi usporio konja. Merser nije jahao Ivoliko dal eko, mo da pet ili ne to vi e milja od kue Lili evih. Uskoro je ujahao na veliku istinu gdje su dim i krov brvnare i stoka koja je pasla govorili o prisustvu na seljeni ka. Desno od ovog ranca, na rjeici, poinjao je put za Rajson: dvadeset milja. Konj ska kopita odavno nisu po digla pra inu na tom putu. Ali je zato staza koja vodi n iz rjeicu bila tamna i vla na nakon nedavnog prolaska ko nja. - Pa, D one, ovdje je p oetak Tonto puta - najavio je Bil. - I vodi do Paklene kapije, gdje emo, siguran s am, nai na e prijatelje. Ovo nije nikad bio prijatan put. Krenuo je za Koplisom u u ski prolaz u zelenilu. Nen je po la za njim, a Merser za njom, Stiv je bio na kraj u. Nain putovanja je bio znaajno promijenjen. Sada su ja hali u nizu i sporo. Rjeic a je ulazila u klanac i staza je i la uz nju, preko stijena, na lijevu obalu. Sjen a je bila duboka 'i hladna; granice su str ile sa mahovinom pokrivenih sti jena; tr nje je paralo po izmama jahaa. Rjeica je naizmje grmila i uljuljkivala se, zavisno od brzine. Napokon su konji iza li na otvoreno. Merser je ugle dao iru dolinu sa st rmim brdom obraslim borovima nL zapadnoj strani, koje se uzdizalo do oble kupole tamne od drvea. - Brdo mrtvog konja - objasnio je Stiv. - Ovdje je tata najradij e lovio medvjede. Sa Merserove lijeve strane padina je bila nevjerovat no neravn a i strma, di ui se previsoko da bi mogao vidje ti vrh. Oito su ova staza i rjeica bi li uski prilaz dolini oivienoj visokim strmim planinama. Tako je i bilo. Merser j e odu evljeno uskliknuo. - Ka kav ran, Nen! Za nas! Ako ovaj kraj ikad bude siguran za Nen Lili i njenog mu a! - Medvjedji brlog, D one - objasnila je. - Ovdje je di v lje i samotno ak i za tebe. Pripadalo je tati. Ali, ini mi se da je i ovo oti lo na plaanje bijele mazge. - Hataveju? - pitao je Merser. - Tako on ka e. Ali, tata to n

ikad nije priznao. Sigurna sam da nigdje nema nikakvih potpisanih dokumenata. Sa mo mali smedji krazi. - Ah! Ja u dati hiljadu praznih ili punih smedjih kraga za ov o. Zaboga, kako je divno! Brvnara je ispod onog visokog drvea. Borovi? Ne, to su omorike. A ona rujevina i crvena loza... Merser je bio iznenadjen Sto je Koplis zaustavio povorku. Oti ao je do njega i Bila, dok su brat i sestra ne to aputali. - V idio sam konje. Ali, vjerujem da to nisu oni koje mi tra imo - objasnio je Koplis. . - etiri. Dva vranca, bijelac i ridjan - govorio je Merser. - Ljudi, Hatavejevi ljudi nisu imali ni bijelca ni ridjana. - Idu ka Paklenoj kapiji - nastavio je Koplis samouvjereno. - Raunao sam s tim. - Mo da u Bivolji kanjon - rekao je Stiv. - Hatavej tamo ima logor. esto je o tome govorio. - To je samo izgovor - odgovori o je Indijanac. - tive, gdje si dogonio sorgu ni? - I li smo putem od Seligmena oko tri milje ispod Mrtvog konja, a odatle stazom do golog grebena zapadno od Tonta . I li bismo sve dok ne bismo stigli do ulaza u Bivolji kanjon i prebacili sorgum preko litice. Tu bismo ga ostavili. To je sve to znam. - Goli greben - ponovio je Merser. - Da bi sakrili tragove, ha? - Paklenih pet milja! Uh, kako bismo samo zamorili konje. Uvijek smo i li nou. - Koplis, da li ti poznaje taj kraj? - upitao j e Merser. - Tamo sam lovio jelene i medvjede. - Opisi mi malo teren - nastavio j e Merser. - Ja sam jaha i bio sam na tim elavim grebenima. Vidio .sam gdje se kanj oni slijevaju u duboku crnu rupu. 114 - To je Paklena kapija. Odatle mora s konje m u vodu. Mo da Hatavej tamo ima skrovi te, ali ne i pecaru. - Jedva da bi i poku ao d a ranjene ljude povede kroz Paklenu kapiju, zar ne? - Ne bi. Pretpostavljam da e prei potok ispod Medvjedjeg brloga i potra iti prijatelje u Zelenoj dolini ili otii u Rajson. Nakon ovih rijei Koplis je sjahao i pogledao pje ano tlo. - Pogledajte ovo - nastavio je obraajui se Merseru i tivu. Slomio je granicu i poeo vje to da crta. edvedji brlog. Ton to potok tee dolje. Deset milja odavde je Paklena kapija. S li jeve strane je Meskal greben, koji ide kao i Ton to, sve dok ne dodje ovdje - Biv olji kanjon. Iza je divlji kraj. Nije za konje. Put od Medvjedjeg brloga penje s e odavde na zapad, prelazi brda sjeverno od mjesta gdje poinje stjenoviti greben i spu ta se na put za Zelenu dolinu. Naseljenici su svuda uokolo. Neki od njih su u Hatavejevoj vlasti. Ali ne i Cordon. On vodi Simpsonovu dru inu. Niti je sa Hata vejem povezan novi naseljenikBejli. On ra i ava larmu i propovijeda nedjeljom. Seoski paroli. Mo da e Hatavej ostaviti svoje ranjene ljude kod Bejlija. - Za to bi Hatavej jahao ovuda osim ako nema namjeru da se sakrije u kanjonu? - pitao je Merser. Njegov trag e nam to rei. - U pravu si. Mo da mu je namjera da spasi vlastito skrovi t e. Tviel e mo da eljeti borbu. Kvejlovi e vjerovatno odvesti svoje ranjenike tamo gdje se neko za njih mo e pobrinuti. - Pa, nimalo me ne bi udilo kada bi se razi li - upa o je stari Bil. Koplis je uzjahao i krenuo dalje, to je okonalo nagadjanje. Tokom kratkog jahanja do ravnice koju je zatvarao veliki zid niko ni ta nije govorio. Tr i visoke omorike, 115 ispod kojih su se vidjeli ostaci vatre, ukazivale su da vo di do Meska) grebena. Tu nije bilo svje ih konjskih tragova! Koplis je otkrio gdje je kompletna Hatavejeva dru ina pre la vodu i krenula krivudavim puteni zapadnom pa dinom. - Sta emo sada? - pitao je Merser zabrinuto osmatrajui nebo obasjano bojama zalaska sunca. - Idemo dalje - odgovorio je Stiv divlje. - Ulogoriemo se - protu rjeio je Koplis sjahav i. Krenuu kada se smrkne. Kao sto to ine Indijanci. - Vratimo se do obale. Znam odlino mjesto gdje bismo se mogli ulogoriti - predlo io je Stiv. Koplis je pokazao prema stazi i zbog neeg zadovoljno progundjao. - To je Tajg - r ekla je Nen. - Ide za nama. Pas ih je ugledao i dao se u trk da ih dostigne. - Z dravo, stari goniu medvjeda - pozvao ga je Stiv. Nisi htio da propusti ovaj lov! ud no da nismo ni pomislili na Tajga. U stanju je da prati svaki mogui trag. - Mo e st kladiti da nam se ne mogu privui nijedan ovjek ili ivotinja dok budemo spavali - do dala je Nen. Sjahali su iznad brvnare na mjestu gdje je uski procijep u stijenam a propu tao uzak potok ija je uborava voda veselo skakutala preko mahovinom pokriven og kamenja. Klanac je bio zagu en jesenjim li em koje je sada nn zalasku sunca sjalo purpurnim i zlatastim sjajem. Konji su rasedlani i sputani. - Bogami, ovo mi se ne svidja - mrmljao je stari Bil vrtei glavom. - Ali, ta mo emo da radimo? Ovi konji moraju da jedu. - Ako Hatavej nije na elu ove bande koju gonimo, rekao bih da ni t a ne reskiramo - odgovorio je Merser. - Ti dr i psa. a u za njima - rekao je Koplis . - Uzeemo bisage i ebad - predlo io je Stiv i poveo ih u uski klanac. 116 - Ovuda b je e medvjedi. Vidite li tragove - rekao je ;Stiv. - Hajde, ovamo ispod omorika. M erser je primijetio da Koplis nije krenuo za njima. Bio je siguran da nee proi dug

o prije nego to on otkrije Hatavejevo skrovi te. - Bie hladno - primijetila je Nen z ami ljeno. - Zabo ravila sam postavljenu jaknu. A ovo ebe je tanko! - Nen, u u kaemo se zajedno - predlo io je Stiv. - . ['Barem ti, ja i D on. ika Bil hre kao da ga svi djavo li gu e. A sada svi moramo da sakupimo drva. Stiv je imao malu sjekiru, a ika Bil v eliki no s kojima [su nasjekli grane omorike, dok su ih Merser i Nen slagali, i u skoro su imali le aj oko stopu visok. - Bie nam dovoljno jedno ebe ispod i dva preko nas ' - rekao je Stiv. - Sve mi se ini da moram da le im u sredi) ni. Uh? Uslijedi la je nijema ti ina. Nen je sumnjiavo gledala i od tiva do D ona. - Ja... nikad... nik ad nisam spavala sa strane... - ko nano je rekla i odjednom porumenjela. - Pa, ti si moja sestra i D onova dragana i mo da sta rije ene o ovome ni ta nee saznati - odgov orio je brzo Stiv. - A sada da ne to gricnemo. Ponio sam lonac za katu i dvije olje . Upali vatru, D one, dok ja raspakujem stvari. Merser je prikupio i arke omorike i s uhe granice. slen je oti la u mrak sa Tajgom. Na Stivov poziv, okupili pu se i sjel i oko prijatne vatre da jedu i popiju kafu. Tajg je uao pored Nen gledaju je sa obo a vanjem. 1 dok su jeli, io ih je ovijala poput ogrtaa. Nakon jela tiho su sjedili o ko ugaslog ugljevlja. Svi su uglavnom bili zaokupljeni istim mislima. ak je i Mer sr osjeao ozbiljnost situacije. Nee biti odmora, ni mira, ii mirnog sna, ni zadov oljstva, ni prie dok neki ljudi ne lapuste ovaj svijet! 117 Stari Bil je pu io lulu i otresajui pepeo primijetio je. Pa, ne osjeam se prijatno. Ali, ne to u vam rei. Ako onaj Apa nije na tragu, onda emo imati vi e razloga za zabrinutost. - Ja sam elio da krenem s njim - pobunio se Stiv. - Svakako, sine, svi mi cijenimo tvoja osjeanja . Ali, ti si suvi e plah. Bolje da Koplissam izvidi. - AH, Hatavej je moj - sijevn uo je Stiv i Merseru je po toj izjavi bilo jasno d) se mladi nee jo dugo moi suzdr ava i. Opsovao je zbog slo enosti situacije. elio je da se postavi izmed/u tiva i katast rofe, ali je bio prisiljen da prvo misli na Nen. - [a u malo prilei - rekao je sta ri Bil i krenuo prema svom le aju. - I vi se odmorite. Koplis nas mo e dii svaki as. Hajdemo, N'en - rekao je Stiv ustajui. - Dobro je u u kaj, tive - posavjetovao ga je Merser. - Ja u jo jednu da popu im. Kada su drugi legli, duboka ti ina ovila je kanjon . Merser je sjedio pu ei i posmatrajui preostali ar. Polako su ga napu tali i agresivno st i povjerenje. tivu se ne smije dopustiti da luaki nasrne na Hataveja; Koplis nij e smio dozvoliti da sav teret padne na njegova plea; Nen nije smjela biti doveden a u opasnost. A mo da e ih srea pratiti, kao gore na rancu. Ali, Merser nije bio od onih koji su se uzdali u sreu. Nadao se samo da e se Hatavej i Tviel vratiti u Rajs on. Medju dokoliarima u salunu, pijanicama i kockarima, predstavljae manju prijetn ju nego u ovoj stjenovitoj divljini, u dru tvu sa onim grmaljima braom Kvejl. - D one - pozvala ga je Nen tiho - ne mogu da spavam. - Zar nee ... doi? - Odmah - odgovori o je skru eno i urno oti ao da sjedne na le aj. U tami je mogao razaznati Nenino blijed o lice koje je izvirivalo ispod ebeta. Stiv je ve bio utonuo u 118 dubok san. Mers er je savio kaput i stavio ga kao jastuk, pu ku i revolver postavio preci sebe i s vukav i izme polako se uvukao pod ebad. Nen je bila tako tiha da je jedva osjeao njen o prisustvo. Odjednom je osjetio kako se me kolji, a onda dodir njene ruke. Uhvati la ga je za ruku i vrsto stisnula. - Sada u biti dobro - pro aputala je. - Ovo je pr vi put da le im upla ena kao zec. Ali, svejedno... - Ah, djevojko, znam dobro kako s e osjea - odgovorio je promuklo. - Ali, budi sna na. Misli na Bena i malog Roka. Mer ser je dugo le ao budan. Znao je kada je Nen konano usnula. Tajg se skupio na Nenin im nogama. No je postala hladna. Li e je u talo, insekti su se me koljili, voda je ubor , vjetar je jeao na padinama. Merseru se inilo da povremeno ne uje ove zvukove. Zor a je bila blizu. Merser je uo pucanj pu ke. Kopiis se unjao u tamnom sivilu. Merser se izvukao, navukao izme i ustao. Nenina kovrd ava glavica izvirila je ispod ebeta. Merser je probudio tiva i krenuo da potpali vatru. Stari Bil se izvukao ispod omo rike. - Dobro jutro, D ime - pozdravio je Merser prikrivajui zabrinutost. Kopiis je klimnuo. Iz njegovog tamnog lica i oiju nije se moglo ni ta proitati. Stigao je i s tari Bil trenutak prije tiva, koji je dotrao zakopavajui se. Oi su mu bile nemirne, k osa zamr ena. - Drugaru, gdje se sakrio? - odmah je upitao. - Ne bih mogao rei da s u se sakrili, tive - odvratio je Kopiis. - Ali su se zaustavili preko noi. - Gdje? - Kod Belmara. - Kod Belmara. Tako blizu? Pa to nije ni tri milje preko brda. Z a to se tamo zaustavio? 119 - Pratio sam konje sve do Belmarovog korala. Bilo ih j e devet i jeli su sorgum. U brvnari je bilo tiho i mrano. Vratio sam se ovamo. Ko je Belmar? - pitao je Merser dok se e ljao. - Pa, ako Belmar nije odmetnik, to j e zato to ovdje nemamo nikakav zakon - odvratio je Teksa anin. - ta ti ka e , D ime? - Ni

nam ne koristi to to su kod Belmara. - Ima li neki plan? - Da. Banda e spavati do kasno - odgovorio je Koplis. - Prei emo potok i zaobii kroz umu, zadr ati ih u brvnari preko dana, kada se smrkne, potpaliti. - Nije tako lo e - brzo je odgovorio Merse r. - Pozvau Nen. Moramo brzo pojesti ne to. Kada je Merser kleknuo pored njenog le aj a s namjerom da lako prodrma Nen, nije se mogao obuzdati da je ne poljubi. Probu dila se s njegovim usnama na svojim. Oh! - zatreptala je kada se brzo povukao. Sanjala sam... Gdje sam? Toliko je hladno i sivo. D one! - Da, ja sam D on i zaista je hladno i sivo - odgovorio je. - Ko bi te, inae, probudio poljupcem, mlada dam o? Naslonila se na lakat i ugledala Koplisa i druge pored vatre. - Koplis! Da li ih je na ao? - Jeste, Nen, i danas nas eka vru dan. Izvlai se. Osvje i se malo. Prije nego to je zora svanula, jahai su prelazili ravan, jeleni su pasi i u polju. Kopli s ih je vodio preko potoka suprotno od mjesta gdje je staza ulazila u malu dolin u. Zatim je krenuo uz umovitu padinu, izbiv i milju ili ne to vi e uzvodno. Sunce se jo nije pojavilo ali je veliki Rim Rok, koji je dominirao bazenom, gorio kao zapalj en. Jutro je bilo hladno, jeleni su lomili granje bje ei pred jahaima, zeevi i vjever ice su se buno bunili zbog remeenja mira, urani su urlikali na brdu. Koplis se trudi o da ih to manje zamara tra ei ve uga enu stazu i manje 120 rastinja. Nakon izvjesnog v remena jahai su do li do vrha i brda koji se pretapao u zelenu valovitu umu to se pro stij rala od sive visoravni do golih grebena. Tu i tamo izmedju drvea izdizali su se stubovi plaviastog dima. Na nekoli; ko mjesta mogao se vidjeti pra njavi put. Nema dima iz Belmarove brvnare - primijetio je Ko PHs. Merser je opazio polje o ivieno zelenilom. Si kom ore sa bijelom korom i zlatastim li em ukazivale su na pris u stvo vode. Koplis je krenuo niz padinu. Nije im bilo po trebno da idu dugo. U podno ju je uma opet bila gu a. Ujahao je na malu istinu okru enu zelenilom i sjahao. rilino prijatno mjesto. Koliko je daleko od puta? pitao je Merser. - Blizu je. Al i se mogu opkladiti da niko nee doi s te strane - rekao je Koplis. - To je put koj i dolazi od Medvjedjeg brloga - rekao je Stiv. - Svakako je sigurno mjesto. Nen, mislim da bi treba la da ostane ovdje. - ta ti misli , D one? - upitala je zabrinuto. - Nema anse da te pogodi metak. Ali bi te mogli ot kriti. - Mogu uti svakog ko ja e ili hoda. - Pa, i ja bih joj savjetovao da ostane - umije ao se ika Bil. - Nen, pa l jivo slu aj i dobro osmatraj. Tajg e za sigurno znati ako se neko pribli ava. Merseru je bilo te ko da donese odluku. - Prijatelji - rekao je ozbiljno - da ja vodim Ha taveje vu dru inu, onda bih sino postavio izvidjaa na vrhu brda koji bi pratio na e kr etanje. - Hatavej nee ostati toliko dugo kod Belmara da bi motrio na nas - rekao je Stiv. - Kreemo! - To je najbolje to mo emo uiniti - slo io se i Koplis. 121 To je ok onalo nagadjanja. Izvukao je svoju pu ku iz; futrole na sedlu i krenuo. Bil i Stiv su po li za njim, dok je! Merser ekao da se oprosti. - Mila - rekao je zagrliv i Nen - dobro pazi. Da ovo nije tvoja borba, ne bih te ostavio ni za trenutak. - Bie sv e u redu. Ti e biti u opasnosti. Prevari ih, D one. Pustio ju je i dograbio pu ku, a o nda skliznuo u grmlje za ostalima. Nisu daleko odmakli. Koplis je postao oprezan . unjao se iza stabala i grmlja, prikradajui se polako od jednog do drugog, izviru jui, pa ljivo oslu kujui. Uskoro je Merser ugledao put. Kada ga je Koplis dostigao, pa l jivo je osmatrao u svim pravcima. uma je bila tiha. Negdje daleko ulo se kuckanje djetlia po mrtvom drvetu. Napokon je Koplis pre ao put. Nakon toga .se kretao br e ne zastajkujui, sve dok nije do ao do mjesta gdje je uma bila rjedja. Merser je izmedj u drvea ugledao istinu. - D one, pogledaj - naredjivao je Koplis. - Uskoro e ugledati brvnaru. Koral u kome dr e konje je blizu puta, na drugoj strani. Krenuemo istovrem eno. Koplis je ostale poveo u umu. Ni ta nije reeno Merseru ta treba da radi kada se do unja do brvnare. Smrknuo se. Pretpostavljao je da e morati da puca u svakog ko j e neprijatelj Lilijevih. Nije mu se dopadalo da puca u ovjeka koji nije svjestan njegovog prisustva. Ipak, morao je da misli na Nen i da je ovo rat klanova u Ari zoni. Bilo je izvjesno da bi mu svako iz Hatavejeve dru ine pucao u ledja. Ostav i s am, za trenutak je oslu kivao a onda tiho krenuo u pravcu koji mu je bio pokazan. Zastajkivao je. Kada se pribli io istini, otkrio je da je'na krajnjem desnom uglu. Niz sikomora ukazivao je kuda ide voda. Nije osjetio miris. Konji i krave pasli su na istini. Vidio je svinje. Kada je do ao do kedrova koji su mu spreavali vidik, 122 oprezno je poeo puzati. Do ao je do cilja. Dvije brvnare stajale su na pu komet d aljine. Bile su povezane natkrilje nom verandom. Vrata i prozori su bili otvoren i. Ali nije bi lo nikakvog zvuka niti znaka ivota. Ukuani su oito spavali. Merser s e udobno namjestio da eka i osmatra, da oslu kuje. Koral koji je Koplis spomenuo mo

ra da je bio iza brvnare. Nije, medjutim, bio daleko da ne bi mogao da uje neki z vuk. Jedva da je i obratio pa nju na brvnare kada se sve ! poelo odvijati u drugim pravcima. uo je rzanje konja i ne to to mu se uinilo kao povik i negdje u umi pu ani p nj. Brzo je shvatio da bi morao uzeti u obzir samo po vik. Nije mogao odrediti i z kog pravca je do ao. Zvui u umi uvijek obmanjuju. Divlji urani su urlikali negdje s njegove desne stra ne u blizini mjesta gdje je ostala Nen. Pucketanje granica i u daranje kostiju o drvo govorilo je o nemirnom kretanju jelena. Iznad glave mu je proletjelo jato divljih golubova. Ali nije bilo zvukova koje je oekivao - udaran je kopita o ogradu ili tvrdu zemlju, ili rzanje, ili zvi duk. Bilo je goto vo nemo gue da devet konja ostavljenih u koralu ne uine neki zvuk toliko poznat svakom jah au. Pro lo je pola sata. Merser je zakljuio da nema konja u Belmarovom koralu. Kako je i brvnara oito bila na pu tena, shvatio je da je i Hatavejeva dru ina oti la. Prvo j e osjetio olak anje zbog Nen. Ali, to ga je dr alo vrlo krat ko. Stresao se kada je u o zvuk kopita po stijeni, s njego ve desne strane, na putu iz Neninog skrovi ta. J eza mu je pro la kimom. Sve ovo mu se nije dopadalo od samog poetka. Nije bilo ni je dnog kamena u maloj uvali gdje im je Koplis posavjetovao da ve u konje. Merser je vjerovao da je neki jaha na putu u tom pravcu. Mogao je vidjeti put koji je ulazi o na Belmarovu istinu i prolazio ka zapa du. Merser je zakovan pogled u uski otvo r u zelenom zidu 123 oekujui da vidi jahaa ili mo da njih nekoliko. Niko nije do ao. Za brinuo se. Ova igra njemu je bila nepoznata. On je bio ovjek iz ravnice, a ne gor t ak. Imao je o tre oi, ali nije mogao prodrijeti pogledom kroz zelenilo. I nije moga o itati zvuke ume. Merser je bio navikao da brzo donosi odluke. Stoga je odmah odl uio da se vrati do Neninog skrovi ta i provjeri da li je s njom sve u redu. To je z a njega bilo najva nije. Jo jednom je pogledao Belmarovu brvnaru, zatim je oprezno, gotovo pu ui krenuo nazad. Do u iju bi mu dopirali udni zvui, pa je zastajkivao, oslu k vao bez daha. Zatim bi ponovo krenuo uop te ne shvatajui ta je zapravo uo. U svakom s luaju, izgledalo je da je uma puna tajanstvenih zvukova. Kada je odmakao dovoljno daleko od istine, podigao se i poeo da se prikrada od drveta do drveta. Odjednom j e iza njega u umi odjeknula pu ka. Gotovo se ukoio, bio je prepla en. uo je kako metak udara u drvo. Ili je Stiv ili Bil pucao u ovjeka ili su mo da u nestrpljenju poslal i olovnog glasnika da probudi eventualne spavae u brvnari. Merser je oekivao uzvik e iznenadjenja ili bijesa, udaranje izama, pucnje, ali nije se vi e ni ta ulo. Krenuo je dalje. U tom trenutku ga je jedan novi zvuk gotovo oduzeo. Podsjeao je na prig u en krik i dopirao je iz grmlja. Pu ka je opalila s njegove lijeve strane, a nakon toga je uslijedilo rrktanje konja i udaranje kopita. Srce mu je bubnjalo kao pom ahnitalo kada se okrenuo nalijevo i potrao. Oekivao je da e brzo izbiti na put. Ali nije. Umjesto toga otkrio je da se spu ta nizbrdo. Zastao je zapanjen kada je shv atio da je mo da zalutao. Bijesan, ekao je jo neki zvuk koji bi mu mo da pomogao da od redi svoj polo aj. umska divljina postala je zaglu ujue tiha. Mer 124 ser nije mogao ek ati. Krenuo je nizbrdo, skretao udesno, pa nalijevo. Sve je bilo uzalud! Bio je izgubljen u umi! Obliven ledenim znojem, bijesan, Merser je sjeo na panj da poku a da se pribere i razmisli, jahai iz ravnice se rijetko gube. Uvijek nekako imaju s voje oznake kuda treba da idu. S druge strane, znao je da se kauboji u umovitim k rajevima esto zagube. Nije to bilo ni ta neobino, ali je zapao u oaj zbog Nen, koja j e bila negdje sama u umi. Napokon je zakljuio da je, nakon prvog pucnja koji je uo, pre ao put. Na nekim mjestima bio je travnat, malo drukiji od uzvisina u umi. Sada je trebalo da se popne do vrha brda i odredi polo aj. Bilo bi to lako kada bi moga o nai brdo s kojeg se spustio Koplis. Padina pred njim bila je strma i obrasla gu stim grmljem, a uz to i nevjerovatno duga. Kada se napokon uspeo, na ao se na vrhu jednog od mnogih slinih bre uljaka. Ali nije mogao vidjeti valoviti spust, niti st ubove dima i dijelove puta koje je primijetio kada se tog jutra Koplis zaustavio . Nije vidio ni elave grebene! Medjutim, kada je pogledao u drugom pravcu, ugleda o je velianstveni Rim i sada je mogao da odredi pravac. Spu tajui se prema istoku, s luajno je do ao do puta. U pra ini je razaznao brojne konjske tragove koji su vodili ka zapadu. Bili su svje i. Kada je bilo rijei o tragovima, Merser ih je mogao itati kao otvorenu knjigu. Odjednom je prepoznao trag kopita svog Celavka. Prepoznao b i ga medju hiljadu. - Prokletstvo! - bio je zapanjen. - Celavko! Moj vlastiti ko nj! Svi na i konji pu teni! Koplis! Tako je Merser itao ove tragove. Krenuo je za nji ma. Zaobi av i okuku bio je zapanjen to vidi Belmarovu istinu ispred umjesto iza sebe. Skliznuo je medju drvee, napravio zaokret do puta, ponovo nai ao na tragove i prat

io ili do mjesta gdje su iza li iz ume. 125 Nakon nekoliko trenutaka nalazio se na malom proplanku gdje je Koplis ostavio konje. Pa ljivo je osmatrao tlo. Srdita vje verica odvela ga je do drveta izvan proplanka. Ovdje je na ao komadi zama enog papira u koji je oito bilo umotano meso. Nen je tu bila prilino dugo. Sada je bilo kasno popodne. Krenuo je dalje. Ispod omorike, gdje je tlo bilo isto, Merser je vidio j ednu Neninu rukavicu. Podigao ju je, odjednom se ohladiv i. Zatim su mu se oi priko vale za tlo ispod drveta sve dok nije otkrio druge znake. Otisci Neninih izama, o t ra kru na linija od kundaka njene pu ke a onda - prokletstvo! - duboki otisak mamuze i mu ke izme. XIII Za trenutak Merser je stajao kao oduzet. Nije se zavaravao. Nek o iz Hatavejeve bande je predvidio Koplisovo kretanje, a onda su uli ili vidjeli Nen. Kada su se vratili, Koplis, Stiv i Bil su otkrili da je Nen nestala. Da su imali vremena - a sigurno je da nisu - otkrili bi da nije Merser poveo Nen sa so bom. Ali, nikako nije mogao da shvati za to su Koplis i ostali odjahati putem. Bil o je isto tako mogue da su Hatavejevi ljudi odveli i konje, kao to su odveli i Nen . Ko god da je imao Nen - a Merser je nekako bio sklon vjerovanju da su to Kvejl ovi - izbjegavae put i krenuti do nekog od Hatavejevih moguih skloni ta. Mo da do brvn are nekog od kupaca njegove bijele mazge. Merser je krenuo kroz umu zastajkujui sv akih pedeset koraka da proviri i oslu ne. Kretao se kroz umu, pro ao pored Belmarovog imanja i oko milju dalje nai ao na tri para otisaka od kojih mu je srce zastalo. Ogoljela zemlja, malo dalje od puta, potvrdjivala je njegovu sumnju. Otisci Neni nih malih izama jasno su se vidjeli iz 126 medju otisaka mu kih izama. Bilo je oito d a su je povremeno i vukli. Sunce se bli ilo zalasku. U urbi, Merser je pro ao mjesto gdje su svje iji konjski tragovi napustili put. Uzalud je tra io tragove elavkovih ko pita. Ali, kada je ponovo na ao znake koji su govorili gdje su krenuli Nenini otmia ri, Merser se dr ao tog pravca. Duboko u umi ispod puta uo je pasji lave . Tada se sje tio Tajga. Da li je pas ostao s Nen? Mo da je pucanj koji je Merser uo uti ao Tajga. Merser je i ao dalje, odva nije i br e kako je sumrak poeo da osvaja umu. Dr ao se ivice uta. Uskoro e se pojaviti jo jedna brvnara, ona koju je Koplis pokazao s vrha brda . Spustio se mrak. Merser je sigurno pre ao pet milja. Osjetio je dim. Nejasni zvui razbijali su umsku ti inu. Zvijezda veernjaa uzdigla se iznad ume. Kojot je zavijao. Merser je shvatio da je te noi do ao do kraja svog lova. Put se malo uspinjao i ond a naglo skrenuo na veliku istinu. Svjetla su treperila. Zvui lumperajke pozdravili su Merserove u i. Ova istina je nedavno raskrena. Ograde su bile nove. U odsjaju va tre vidjela se dugaka uta brvnara. Tamne ljudske prilike promicale su na svjetlu. Ovo mjesto je trebalo da bude ran. Merser je za trenutak zastao. Nije morao provj eravati da li se Hatavej tu zaustavio. uo je zvonki divljaki smijeh rakija .i. Hatav ej je zbog neeg bio sretan, a to nije bilo dobro za Nen. Uinilo mu se da su a mbar i koral iza brvnare. Oni su znaili pravu potpalu za veselu vatru. Kada je pomnij e pogledao, otkrio je da se dugaka brvnara sastoji iz dva dijela pod jednim krovo m, sa irokom verandom. Ovo je, izgleda, bila tipina gradnja u ovom kraju. Kraj brv nare bli i Merseru bilo je u tami. Iza su sjala dva sjajna svjetla. 127 Tog dana d osta toga se desilo Sto ga je zapalilo. Gorio je od bijesa. Medjutim, sada mu se krv ohladila. Ovoj Hatavejevoj bagri ponudie da okuse pucnjavu istinskog revolve rasa. Merser je bio siguran da se negdje u tami krije Koplis sa svojim drugovima ili da e uskoro doi. Ono to on zapone oni e okonati, ako on sam ne okona. Ali, Nen i ne smije vi e ni jednog trenutka biti na milosti Hataveja. Pribli avajui se, Merser je izvukao revolver. U lijevoj ruci je dr ao pu ku. Sjena koju je bacala brvnara kr ila ga je sve dok nije zakoraio na verandu. Tada je neki ovjek u gruboj odjei i vis okim izmama, koji je stajao na svjetlu, vidio Mersera i krenuo prema njemu. - Jes i li to ti, Bizi? Bak je nadigao pravi pakao! uje li ga!? ovjekov glas se zaledio k ada je Merser zamahnuo pu kom. Udarac ga je odbacio s verande. Merser je zakoraio, provirio kroz prvi otvor koji je bio taman. Ali svjetlo je dopiralo kroz vrata d ruge sobe. U ao je neujno, svjestan glasova. - Draga djevojko - govorio je ozbiljan mu ki glas lo e je za mene - ali za tebe... bie u asno ako ne voli ovog... - Volim! - o djeknuo je Nienin glas. - Slu ajte, mrzim tog pokvarenog Hataveja. Ubio mi je brat a. Odgovoran je za smrt mog oca... mo da i mladjeg brata. Krv je pala izmedju klan ova Lili i Hatavej. Ubiu ga ako mogu. Ali, sada me se doepao. Oni prokleti Kvejlov i i li su mojim tragom... uhvatili me. Hatavej me eli. On ne vidi da u prije okonati i vot nego mu se prepustiti. Moj klan mi je na tragu. Moj ovjek, D on Merser, nikad n e bi dopustio da no provedem u rukama Hataveja. - Jasno mi je. Ali, grijeh je da

se uda za njega - odvratio je ovjek, koji je oito bio paroli Bejli. 128 - Grijeh, j este. Ali ako ga ne ubijeni ili ako ne ubijem sebe prije nego to me prisili, bilo bi bolje da budem njegova ena, jeli? - Ne shvatam, gospodjice Lili. Pod ovim oko lnostima morao bih da odbijem. - Gubimo vrijeme. Hatavej e vas natjerati da nas v jenate. Ili e vas ubiti. Ka em vam da e mi pomoi da ga obmanem... Merser se pojavio na vratima. - Nen, ne vri ti, to sam ja, D on - rekao je tiho, ali o tro. Zadrhtala je, ali nije izgubila ni razum, ni nerve. Tamno rumenilo oblilo joj je blijede obraz e, a oi su joj zasjale. - Oh, D one - lako je kriknula. Jedva se suzdr avala da ne po juri prema njemu. Tada se okrenula pa ruhu. - Gospodine Sejli, ovo je D on Merser. - Kako ste, Bejli - rekao je Merser hladno dok je osmatrao bradatog Bejiija, ko ji je stajao zapla en pred ovim naoru anim posjetiocem. - Do li ste... na vrijeme, gos podine - promucao je. Ona bagra tamo pije. Njihov vodja eli zlo ovoj djevojci. Od vedite je. - Ubio bi vas, Bejli, ba kao to je Nen rekla. Tamo negdje je stra ar. Osi m toga... Merser je provirio kroz prozor i vidio ovjeka na drugom kraju verande. Nije bio tamo kada je Merser do ao. Izgledalo je da gleda prema logorskoj vatri ko ju Merser nije mogao da vidi iz ovog ugla. Merser je skoio do vrata koja su vodil a na verandu izmedju dvije brvnare. Odatle je mogao da vidi blistavu vatru i lju de okolo. Bilo je daleko oko stotinu stopa. Krug su sainjavali sedmorica ljudi, j edan od njih visokog stasa, vjerovatno Belmar, drugi sa povezanom rukom, trei sa umotanom glavom. Hatavej je drugi stajao na svjetlu, a pred njim se prsio prilino nizak ovjek. 129 - Ka em ti da je to bilo pogano... da puca u nekog iz svog klana siktao je. Merser je prepoznao glas. Snajp Tviel! - Pa, ne ka em da nije - odgovor io je Hatavej tvrdoglavo. - Za to? Ja nisam bio tamo. Za to si pucao u Rubija Kvejla ? - Uvrijedio je moju djevojku. - ta! - prosiktao je Tviel kao zmija. - Ko ti je r ekao? - Nen. I ne siki na mene, Snajpe Tvielu. - Znai, djevojka ti je rekla, je li? - Tra ila je moj revolver. Klela se da e ubiti Rubija. To mi je bilo dovoljno. Do ao sam i pucao. Nisam imao vremena da pitam Nen ta je uinio. Izgleda da je Snajp Tvie l bio najjaa linost u ovom klanu, ako ne i vodja. Okrenuo se prema mladiu tamnog li ca, obuenog u odijelo od jelenje ko e. - Dajamonde, mislim da bi ovo trebalo ra istiti - nastavio je Tviel. - Moramo se dr ati zajedno. Rubi je bio tvoj brat i sigurno s i bijesan na Baka. Ali reci istinu. - Pa, kada smo uhvatili onu curu, Rubi je iz gubio glavu - odgovorio je Kvejl. - elio je da je odvede u umu. Posvadjali smo se. Rekao sam mu da ne smijemo na taj nain prevariti Baka. Pa, dovukli smo je ovdje, a Rubi ju je cijelo vrijeme tipkao i ljubio. Pomislio sam da e ga rastrgnuti na k omade. - Auh! Hvala, Dajamonde. Hoe li i dalje ostati s nama? - Mislim da u odvesti Rubija u Rajson ako ne umre. - A ako umre? - Pa, o tome nisam razmi ljao. - Bak? - okrenuo se vodji. - Ponovo bih pucao u Rubija ili u Dajamonda, u svakog... i u tebe, Snajpe Tviele, ako bi gnjavio Nen Lili - za?piskao je Hatavej. i - Auuuh! Bi djavola? Pa, ne volim takve prie. Ali, ako ti toliko znai ast djevojke koja te m rzi... pa ostau uz te be. - U redu, Snajpe. Sada mi je lak e. Ti si me brinuo. Po p iemo ne to u ovu ast. - Meni je dosta. Bak, da vidimo ta emo sada. - Ostavi to za sutr a. Noas se enim. - Prokletstvo! ovjee, nee se valjda s tom Lilijevom curom ovdje vjen i? - Bogami hou. - Prisilie ovog paroha da te vjena? - Hou, ako ne bude htio. - Ali, moramo odmah da krenemo odavde. - Gdje? - Do Paklene kapije. - U redu. Pove eu Nen . - Hataveje, ne mo e voditi enu u taj kanjon s nama. - Snajpe, to emo raspraviti kas nije. - U redu, Bak - zakljuio je Tviel promuklim glasom. - Bjesni i svadja se sa mn om kada su nam za petama onaj revolvera i Apa. Merser se povukao s vrata duboko od ahnuv i. Stajao je tako da je mogao vidjeti vatru, a isto tako je imao dobar pogle d i kroz prozor na verandu. - Bejli, imamo samo nekoliko minuta - rekao je od va n o. - Uzmite Bibliju. Nen, hoe li se viati za mene? - Zaboga! D one! - Hoe li? Po uri. jeste divlja ideja. Ali, mo da. Bejli, hajde... - Da, da, ako ete je uzeti i otii odgovorio je Bejli. Merser je zgrabio Nen za ruku i privukao je uz sebe. Dje vo jka je drhtala. 131 - Kada on udje... i vidi da se vjenavamo... tada e8 ga ubiti pro aputala je. Ve je paroh Bejli itao slu bu, brzo ali ipak jasno. Merser je nasloni o pu ku na vrata, ali nije ispu tao revolver. Hatavej i Tviel stajali su dalje od gru pe ljudi, zaokupljeni razgovorom koji se oito nije dopadao ovom drugom. Merser je odgovorio paroli u, a Nen je pro aputala potvrdan odgovor. - Koga Bog sastavi, ne ka ovjek ne rastavi - govorio je Bejli drhtavim glasom. - Ah, mila! - Merser se s av ozario. - Sada! - Zgrabiv i pu ku jo je pogledao kroz prozor. Stra ar je jo uvijek bi o na svom mjestu. Merser je gotovo popustio elji da povede Nen i potri pucajui u st

ra ara. Ipak, pobijedio je isku enje, tada je primijetio kako se Hatavej pribli ava s drugim ovjekom. Da je to bio Tviel, ivot klana Hatavej bio bi kratak. - Dolazi - pr o aputao je Merser.- Nen, obmanjuj ga. Iskoristi svoju ansu. Onda tri. Nalijevo. Niz put. Tri brzo. Dostii u te. Merser se uvukao u kuhinju. Bilo je tamno, samo je pre ko praga dopirao slab trak svjetlosti. Brzi koraci zatutnjali su na verandi. - M ek, pogledaj vani - govorio je Hatavej. - Ne vjerujem ni Biziju ni Deru kada tee bijela mazga. Nakon toga Hatavej je u ao u sobu. - Pa, Nen, hoe li se udati za mene ili nee ? Upamti, veeras u te uzeti bilo da si mi ena ili ne. - Bak, u tom sluaju hou odgovorila je Nen jasno. - Oho! Shvatila si, je li? Paroh te obradio. Prokleta b ila, djevojko! Da nisam bio tako lud za tobom... - Da, Bak, ali pod jednim uslov om. Da me... pusti ... noas. - Pustiu djavola! Prokletstvo! Nen, lud sam za tobom. Daj mi vremena, Bak. Ti ne shvata ... djevojka... 132 - Bejli, odmah nas vjenaj. to br e to bolje za tebe. Odlazimo odmah. Merser je stajao suzdr avajui dah. Ovaj grmal j zami lja da e Nen uskoro biti njegova, jedva se suzdr avao da ne izadje i okona ovu farsu. Ali, ekao je. Nen mora imati priliku za bijeg. Mersera su brinuli stra ari n apolju. - Bak, ja sam... nekad sam... nekad sam te voljela... govorila je Nen udn im glasom. - Prije ove gu ve? - Ne. Prije nego to si nas uni tio s bijelom mazgom. Pa, sada je prekasno - nastavio je. - Da si me jednom saslu ala! Sada u te slomiti, Nen Lili. - Je li?... Na verandi su se uli koraci. - Bak Bizi dolazi ovamo. Bio je na putu. Nigdje ne vidim Dera - zvao ga je Mek. - Sigurno je oti ao do vatre i opet pije. -Idi v vidi - naredio je Hatavej. Mek je krenuo i Merser je vidio kak o prolazi pored vrata. - Pa, upnie, imamo pet minuta. Po uri s tim - otegao je Hatav ej tap ui revolver. - Ha! Ha! - nasmijala se Nen, gotovo histerino. - Hej, za to se sm ije ? Rekao sam pet minuta... - Ima djavola, a ne pet minuta - sijevnula je Nen. Ha tavejeva visoka prilika sada je bila vidljiva Merseru. Iznenada ga je gurnula. Glupane! Rakija u! Skoila je, dospjela do vrata. Merser je u tom trenutku mogao pu cati u Hataveja, ali mu je Nen bila na ni anu. - Prokletstvo! - kriknuo je Hatavej posegnuv i za njom. - Zaustavite je! Merser je otrao do kuhinjskih vrata. Nen je p roletjela pored njega, trcala niz stepenice i i ezla u tami puta. Merser je uo te ke ko rake i promukle povike. Kliznuo je 133 pored zida, do ao do stepenica i skoiv i dolje okrenuo se sa ispru enim revolverom. - Evo Dera... glava mu je rascopana - povika o je neki glas. - ta se desilo? Bizi, zaustavi djevojku! -1 visoki ovjek sa crnim sombrerom potrao je izmedju brvnara. Nakon Merserovog pucnja, za trenutak je zast ao kao da ne vjeruje i onda tresnuo na tlo. - Pazi, Bak! - kriknuo je Bizi. - Le dja! Merser je ugledao Hatavejevu utu grivu, opalio i onda najveom brzinom otrao do puta. XIV Pucnji i povici dali su vjetra Merserovim petama. Meci su nevjerovatn o blizu parali sljunkovito tlo. Ali, uskoro je odmakao s vidika i van pu kometa. Z amrli su i povici i pucnji. Usporio je, bez daha i oznojen. Negdje na ovom putu Nen e ga ekati. Nije se pla io da e proi pored nje. Ona mora znati da e on biti prvi k ji e tuda proi! Ali, i dalje je trao, zaobilazio, spu tao se niz brdo, a od Nen ni tr aga ni glasa i ve je ponovo poeo da ga obuzima strah da su se mimoi li. Kretao se op rezno, irom otvorenih oiju i nauljenih u iju. Odjednom je zastao kada je uo su anj s de ne strane. Tu su veliki borovi bacali veliku sjenu. - Nen! - pozvao je sa straho m. - Ovdje sam - uo se odnekud o tar glas. - Gdje? Mrano je kao u rogu - drhtao je s krenuv i s puta. - Ja tebe vidim - povi kala je i, trenutak kasnije, prilika tamni ja od sjene stajala je uz njega. - D one! - pro aputala je privijajui se uz njega. Da li te gone? 134 - Ne... ne znam - odgovorio je borei se da dodje do daha. - Do vraga! Nisam ovako... trao ... otkako sam... bio djeak. Odmaknimo se s puta i osl u nimo malo. Povela ga je ispod borova. Merser je naslonio pu ku o stablo i uzeo mar amu da obri e znoj s lica. - Oh, jesi li... pogodjen? - upitala je bri no. - Nisam. Ali, bogami, zvi dalo mi je oko glave. Onaj tip Bizi poslao je metak izmedju moje kragne i vrata. Za dlaku je proma io. Nen je nje no opipala njegov vrat, a onda ga s na no zagrlila. Drhtala je. - D one... jesi li... jesi li ga ubio? - pro aputala je. Kada si ga gurnula i skoila prema vratima, imao sam priliku da pucam, ali sam se pla io da ne pogodim tebe. Istrao sam na kuhinjska vrata... vidio kako ti promie . On da sam uo neki tresak. Hatavej se preko neeg sapleo. To mu je sigurno spasilo ivot. Stajala je privijena na njegove grudi, tiha, i ta ti ina je bila rjeitija od rijei. - Zaboga, srea nas prati - nastavio je nje no. - Oh, Nen, bio sam gotovo poludio. Kako su te uop te Kvejlovi uhvatili? - D one, ja mislim da su promakli Koplisu. Oni su lukavi kao lisice. Kada si oti ao, Tajg je poeo da cvili i nju i vazduh. Ili je eli

o da krene za tivom, ili je ne to nanju io. Nisam ga mogla zadr ati. Ubrzo sam ula buku na putu. Uinilo mi se da bih mogla da izvirim i vidim ta se de ava. To sam i uinila. Vidjela sam kako Tajg prelazi put. To me je umirilo. Krenula sam natrag i ula ne to . Skupila sam se iza jedne omorike i pogledala uokolo. 1 onda se desilo. ula sam su anj, zatim brze korake... i epali su me. Jedan od njih je utnuo moju pu ku kada sam opalila. Ostalo zna . 135 - Znai tako je bilo. Ba sam se pitao. Samo idiot mo e ostavi ti samu djevojku u umi. Suvi e je znati eljna i hrabra! Sljedei put u znati ta treba da radim. - Zar sve nije ispalo dobro za tebe? - upitala je vragolasto. - Jeste, Ne n. Ali, zaboga! Kroz ta sam pro ao dok sam te na ao! - D one, sigurno su na i pratili Hat avejeve tragove do ranca paroha Bejlija. - Vjerovatno. I sigurno misle da sam s tobom negdje kidnuo. - Onaj tvor Tviel... njega treba srediti, D one - rekla je smr knuto. - On je sve smislio. ula sam ga kako govori da je Hatavej izgubio razum zb og djevojke blijedog lica. I izgleda da je tako. Mo da sam blesava, ali zaista mi je ao to se Bak nije pojavio kada smo mi... ti... kada je paroh... - Smiri se, dje vojice - pomilovao ju je. -1 ja bih to volio. Prokletstvo! Kada bi se sve ovo jed nom zavr ilo! - Oh, kako u tada biti sretna! - Nen, kad smo ve kod toga, mogla bi me zvati nekako drukije. - Kako? - Pogodi. Ne bi mi bilo tako milo kada bih ti reka o. - Oh, ne to milo. - Da. Reci ne to to mi dosad nisi rekla. - Dragi? - Hm... hm... To sam ve uo. - Najdra i? -I to. - Jedini? -1 to je dobro, ali nije ono to elim. - Lju bavi? -Ne. - D one, vi e mi ni ta ne pada na pamet - odgovorila je oklijevajui. 136 - R azmisli. To je ne to to mi ranije nisi mogla rei. Zagnjurila je glavu na njegove gru di i pro aputala: Mu iu? Merserovu radost prekinuo je o tar pucanj iz vinesterke. - uje ? Bal je poeo, Nen. Na i pucaju na onu rakija ku bagru oko vatre. - Ali, za to ba sada? - trgnula se. - Ne znam, mala moja enice. - vrsto ju je zagrlio i poljubio i ljubi o... i ljubio... - Izgubili smo mnogo vremena. Hajdemo. Skrenuemo s puta i naprav iti krug. Idi iza mene. Sada su mi oi kao u make. S pu kom u ruci Merser je vodio pu tem kroz umu. Opipavao je put tamo gdje je sjena bila tako duboka da nije mogao n i prst pred okom da vidi. A nepovezana vatra omoguavala mu je da odredi pravac pr ema Bejlijevom rancu. Povremeno bi zastajao da oslu ne i da provjeri da U je Nen i za njega. Ona nije govorila, ali kad god je to mogla, uhvatila bi ga za ruku. Iz a li su na istinu i ve im je bilo lak e da se snalaze. Odjednom je Merser ugledao blje sak pu ane vatre. Hatavejevi ljudi su tro ili metke na crne sjene. Sa ovog mjesta Mer ser se takodje uvjerio da su Koplis, Stiv i Bil zajedno, na jednom mjestu, na uz visini zapadno od ranca. Nije izgledalo da pucaju nasumice. - Nen, znamo gdje su na i - poeo je Merser uzbudjeno. - Po urimo. Mo emo doi iza njih i pozvati ih. I li su n kih stotinu jardi, polako, kroz gusti , kad je odjednom Nen povukla Mersera. - D one , vi e ni ta ne ujem. Odjednom je utihnulo pro aputala je. - Jeste. Ovo je samo zati je. To se tako de ava prilikom pucnjave. Mo da sada obje strane pune oru je. - Imamo dovol jno vremena. Popni trio se gore i oslu nimo. 137 Merseru se ovo uinilo kao dobra id eja i popeo se na prvu uzvisinu na koju su nai li. U medjuvreinenu, pucnjava se ni je vi e ula. Ali, Merserov o tar sluh uhvatio je topot kopita. - uje li ono? Konji - uz viknula je Nen. - Sada ta... - Jure. Pribli avaju se - rekla je u asnuta. - Da, ali p utem. Moraju proi ispod ovog grebena. Kladim se da je Hatavej klisnuo. Popeli su se na ogoljeli vrh ba na vrijeme da uju brz klepet kopita konja koji su jurili pun om brzinom ispod brda prema zapadu. - Nen, Hatavej se pokazao kao kukavica - Mer ser je bio uzbudjen. - Da je mrtav ili ranjen, Tviel bi nastavio bitku. Ali, boga mi, kidnuo je! Ovo je kraj klana Hatavej. Lisica je pobjegla u Rajson. Zna da lj udi ne bi dopustili pucnjavu u gradu. - Ali sve dok je Hatavej iv bie i pucnjave. Bar to se tie tiva. - Draga, nisam na to mislio. Mislim da je Hatavej propao. Izgub io je svoju luaku trku za tobom i tvojim imanjem. To znai da je svadja klanova okona na. Kladio bih se u to. - Opet se vide svjetla u Bejlijevoj brvnari. Mora da su oti li. Kako emo nai na e? - Otii emo do puta, pa u umu i vikati. Uskoro su nai li na stoke koji je vodio do mjesta gdje je put prelazio u istinu. Odatle su se uspeli na padinu. Tada je Merser pozvao tiva. U istom trenu zalajao je pas, ne tako dale ko u umi. - To je Tajg - povi ka I a je Nen radosno. Nakon toga se uo povik na koj i je Merser odmah odgovorio. - Ko je to? - povi kao je stari Bil. - D on i Nen. 13 8 I - Pa, izadjite i poka ite se. uli su se laki koraci, a zatim cviljenje i lave ps a. Tajg je skoio na Nen. Merser je vodio u taninu umu, po novo pozvao i dobio odgo vor i nakon nekoliko minuta, tokom kojih je jedva opipavao put kroz grmlje i izm edju granja, neko ga je zaustavio. - Dovoljno je blizu, D one. Ko je s tobom? - Ne

n. Nema trikova, tive. Tajg je s nama. Ako nas je iko pratio, on bi to otkrio - o dgovorio je Merser. - Tako je, tive - uo se i ika Bil. Merser i Nen su iza li iz ume n a stjenovito brdo iz nad ranca obasjano zvijezdama. - Pa, gdje ste, do vraga, bi li vas dvoje? - pitao je stari Teksa anin. - Polako, starino. ta je sa Hatavejom? Kidnuo. Ostavio je mrtve... ako ih je uop te i bilo... i ranjene. - Kidnuo, eh? Z a Rajson ili Paklenu kapiju? ta Koplis misli? - Paklena kapija je s druge strane, D one. Nije te ko pogoditi. Hatavej nije imao muda da se bori - odgovorio je Koplis . - Pa, vratimo se do mjesta gdje smo ostavili konje predlo io je stari Bil. Na pu tu kroz umu Merser je ukratko ispriao ta mu se desilo dok nije na ao Nen kod paroha. Nakon toga je Nen nastavila s priom, oito vjerujui da e Merser umanjiti znaaj svog po duhvata i ispriala ta se desilo ka da se Merser pojavio u brvnari. - Pa, da sam pr oklet! - zviznuo je stari Bil. - Ha! Ha! I D on nije ubio onog zaljubljenog rakija a . Bogami, ja ovo ne razumijem. -1 vi ste se vjenali! - Stiv nije mogao da vjeruje . Stari Bil je sna no pljesnuo rukama. 139 - Hej, to sam mogao i oekivati. Zar se n e sjeate kako smo uli Hataveja da rie kao bik nakon to je utihnula pucnjava? Mora da mu je tada paroh ispriao ta je uradio. Uh... - Ako mu je to rekao, onda je paroh sigurno sada mrtav - primijetio je Stiv. - Mo da i jeste. Ali, ne smijemo zaboravi ti Tviela. On bi sprijeio ubistvo seoskog paroha - rekao je Merser. - Evo konja pozvao ih je Bil veselo. - 1 predla em da zapalimo vatricu i ne to pojedemo. Mrtav s am umoran. Oko blistave vatre klan Lilijevih je bio prilino veseo s obzirom na ne davne dogadjaje. Ali i to se moglo objasniti oitim olak anjem zbog iznenadnog odlas ka neprijatelja i romantinog Neninog vjenanja. - Bogami, D one, ti si dobio kola - St iv je konano shvatio ono nevjerovatno. - O enio si se mojom sestrom s pu kom u ruci, e kajui da ustrijeli tipa koji je za sebe bio pripremio svadbu. - Prokleto mi je ao to se Bak nije pojavio - rekao je Bil. - Nen, elim ti svu sreu - rekao je Stiv toplo . - ini mi se da je D on prilino dobar ova. - Hvala, tive. Ja sam nekako zbunjena. Ali , biu sretnija kada se sve ovo okona. - Naravno da e biti sretna. - Stiv se okrenuo starom Bilu. - Pa, strie, zar ne misli da bi bilo malo nezgodno da noas spavam sa N en i D onom bez obzira na hladnou? - Pa, ne bi valjalo - otegao je stari Bil suho. - Nen, ni ti to ne eli , zar ne? - nastavio je Stiv vragolasto. - Ne elim ... ta? - za mucala je, a lice joj se za arilo kao vatra. - Da dijelim ebe s tobom i D onom? - Pa. .. naravno - jedva je progovorila. Merser je bacio drvo na tiva koji se cerio. 14 0 - Zave i ili u zapapriti tvoju prvu branu no. - Djeco, spavajte kako hoete. Neu da v s slu am. Suvi e sam umoran. XV Ujutro su otkrili da nema tiva i njegovog konja. - Ot i ao je za Hatavejem? - Merser je bio zgranut. - Pa, ta si oekivao? - upitao je star i Bil jetko. - Po to je vidio da ga ti ne mo e ubiti, Stiv smatra da sam mo e okonati po sao. - Oh, D one! - povi kal a je Nen. - Spremite se - naredio je IVIerser, uvrije djen zbog prijekora i straha u Neninim oima. - Bile, vodi Nen kui. Koplis i ja emo za tivom u Rajson. Prije nego to je sunce za lo, Merser i Koplis su ujahali u Rajson uveliko zaobilazei kako bi izbjegli eventualnu zasjedu. Pre li su polja do konju nic e i korala gdje se Tomi Banis pobrinuo za Merserovog konja. Zatim su u li u krmu sa stra nje strane. - Kako si, Barns - javio se Koplis ovjeku koji im je pri ao. - Treb a nam veera, a mo da i krevet za noas. - Oh, to je D ini Koplis - odgovorio je Barns. - Nisam te prepoznao. - A ko je ovaj revolvera ? - Pa, mogao bi biti i King Fi er al i nije, to je prokleta srea za tvoje sugradjane - odgovorio je Koplis smrknuto. Ha, ha! - nasmijao se krmar nasilu. - ta ima u gradu? - Ni ta. Neki dosadan dan. Ali , ljudi e noas ivnuti. Odr ava se igranka. - Pa, u tom sluaju emo ostati - rekao je Ko lis. Hajdemo, drugar, da vidimo ta ima napolju. Poveo je Mersera hodnikom do trij ema gdje je bilo prilino ljudi. Ipak, u jednom uglu su na li praznu klupu. Sunce je izgubilo vrelinu, ali je jo uvijek bilo blistavo. 141 Do sutona je ostalo jo najm anje sat vremena. Sa obje strane trga nalazili su se osedlani konji, kola i dvok olice to je jasno govorilo da e se veeras odr ati igranka. Koplis nije sjeo. Znaajno j e pogledao Mersera i zbog prisutnih rekao: - Pa, drugar, malo u protegnuti noge i popiti koje pie prije veere. Da ga je iko pa ljivo posmatrao, zapazio bi da nije pr e ao trg, nego je oti ao niz ulicu do ugla. Merser ga je izgubio iz vida. Izvirio je i radoznali Tom i, koji je odmah pri ao Merseru im ga je vidio. Odmah je pitao to j e s njegovim konjem. - Ostavio sam ga u konju nici, mome - odgovorio je Merser. Tad a je namignuo Tom iju i dobacio mu novi. Otri i kupi mi cigaru. Djeak je brzo pretrao preko trga ali se nije odmah vratio, to je znailo da je dovoljno pametan da preve de Merserov mig. Vratio se malo kasnije. - Izvolite, gospodine. Ovdje ima vi e pap

ira nego duhana - rekao je. Tako su odvratili pa nju posmatraa i Merser je apnuo: Da li je Bak Hatavej u gradu? - Jeste, sada je kod Rajana. Igra karata - pro aputa o je Tomi. - Za zadnjim stolom kod stra njih vrata. I, gospodine, vidio sam i tiva Lilija, koji se vrtio oko uiaza. - Ko je sa Hatavejem? - Tri tipa, dvojica su iz grada. I njegov pardo Snajp Tviel. - Dobro! Hvala, Tome. Evo ti dolar. Vrti se o vuda da te mogu pozvati ako mi za treba . Momak je shvatio i odmaknuo se, staviv i n ovac u d ep. Merser je ustao i naslonio se na zid. Najva nije je bilo da je saznao d a je njegov ovjek u gradu. Tvielovo prisustvo nimalo nije komplikovalo situaciju. Ako su zajedno, Merser e se uskoro suoiti sa obojicom. Gotovo 142 u istom trenutku obuzelo ga je staro raspolo enje. ta je toliko zadr alo Koplisa? Nikako nije mogao d a shvati. Ako se ubrzo ne vrati, morae da ga potra i. To je muilo Mersera po to je Kop lis htio i sam da se obrauna sa Hatavejem. Minuti su promicali. Merser je u vrhu ulice vidio bijelog konja koji ga je podsjeao na Stivovog. Do lo je jo posjetilaca u kolima. Djevojke su bile vesele i kikotale su se. Poneki mladi, obuen u odijelo o d jelenje ko e, sna no bi zviznuo. Trgovina brae Tims preko puta bila je puna. A Kopl is se nije vraao. Sunce je za lo i Merser je upravo krenuo kada ga je ugledao. Pono vo je pre ao ulicu u donjem dijelu. Merseru se dopadao njegov hod i dr anje. Za neko liko trenutaka ru ni posao e biti okonan. Koplisove oi su sjale izuzetnim sjajem. - S ve je u redu, D one - rekao je. - Pa, Koplis, ta si radio? - interesovao se Merser. - Kada sam vidio Baka, samo sam kliznuo pored prozora i povikao. - ta si rekao? - Rekao sam: "Bak, u ivaj u posljednjoj igri, jer je Stiv do ao za tobom u grad!" Nije lo e. Sta je on uradio? - Naglo se okrenuo. "Koji je to vrag bio?" Ali, ja sa m se umije ao u gomilu. Nakon toga sam provirivao da vidim ta radi. Bak je gubio, to ga uvijek ljuti. Tra io je jo jednu igru, ali su mu se ruke tresle. Moja primjedba je na la cilj. Nije mogao pratiti karte jer je stalno gledao prema ulaznim vratim a. Zatim je ustao i oti ao do vrata. Nekog je pozvao. Bio je blijed od bijesa i vj erovatno se utrtio. - Misli ? - Svakako. Sada kreni. Nee imati problema da izvue pucu. Hajde! Poee se brinuti prije nego to dodje do tamo. - Koplis, previ e si uzbudjen za jednog Indijanca. Zaboravlja na Snajpa Tviela. Reci mi gdje on sjedi. 143 - Ledjim a je okrenut stra njim vratima. Idi tuda. Bak e ti tako biti odmah na udaru. -1 ta a ko se poka u kao kukavice? - Tviel? Prokletstvo, nee! Ali, mora navesti Hataveja da p ovue. - Kako da dodjem do stra njih vrata? - Predji tamo dolje i kreni ulicom. Ne m o e proma iti jer je salun odmah do radnje Timsovih. - Podji sa mnom i budi miran dok ne viknem. Merser je navukao sombrero preko oiju i krenuo s trijema, naizgled ni t a ne videi, a ipak sve primjeujui. Sada je cijeli ishod zavisio od pona anja Hataveja i njegovog partnera. Pre ao je trg, skrenuo nadesno, oti ao uz ulicu sve do otvoren ih dvori ta iza. Koplis je stalno i ao za njim. Ocjenjivao je koliko mu koraka treba da iza sebe ostavi radnju Timsovih. Ali, to mu nije bilo potrebno po to je i iz s tra njeg dijela mogao vidjeti unutra. Odmah do ugla susjedne gradjevine bila su ne zakraunana vrata. Merser ih je naglo gurnuo i u ao. Bak Hatavej je stajao odmah iza svoje prazne stolice dr ei karte u rukama. Kada je vidio Mersera, prvo se trgnuo a onda zaledio. -... ti je vrag? - zapi tao je. Merser je napravio dva dugaka koraka i zamahnuv i nogom tako je sna no udario o sto da su karte, a e, novci poletjeli do pl afona dok je sto tresnuo zajedno sa Hatavejevom stolicom. Gologlavi lan kvarteta skoio je naprijed, a onda se okrenuo. Na taj nain je stao uz Hataveja. - Ne mrdaj! - povi kao je Merser sna no, to je uutkalo prepuni salun. Hatavej je jo uvijek dr ao k arte. ak je i Merser jasno vidio podrhtavanje njegovih ruku iako je gledao pravo u oi dvojice ljudi pred sobom. Merser je shvatio da ga je Tviel prepoznao. - Ko si ti, do djavola? - ipak je upitao. 144 - Prokletstvo, Snajpe, to je onaj jaha iz Kanzasa! ciknuo je Hatavej. - Tviel, ti si jedan od onih koje tra im - povikao je M erser prodornim glasom. - Je li? - Tviel nije izgledao zapla en, ali se oito nije ni mogao mjeriti sa protivnikom. Jer, nije znao brzo da misli kao revolvera . - Rani je smo se sreli, i to nedavno. -Jeli? - Prokleto dobro zna da jesmo. - Pa, bogami , ne sjeam ti se lica. - Zato to mi je lice bilo okrenuto. Pucao si mi u ledja! Tr ebalo je priznati da Tviel ima hrabrosti. Mogao je da porie optu bu, ali je oito shva tio da Merser zna istinu, a on nije bio ovjek koji la e. Oi su mu sijale zelenkastim sjajem. - Naravno! - odgovorio je promuklim glasom i ote ui, a njegov proraun bio j e Merseru jasan kao dan. - Jednom sam slabo gadjao... ali, sljedei put... lukavko iz Kanzasa... sada! Trznuo je rukom. Ali, kada je dohvatio bok, Merser je ve izv ukao revolver i opalio. Prije nego to je Tviel pao, kao da su mu noge podsjeene, pl

avkasta rupa pojavila se usred njegovog izoblienog ela. Samo je jedno sprijeilo da istom sudbinom podari i Hataveja - ovaj je jo uvijek dr ao karte u ruci. Merser je opsovao. Nije mogao pucati u ovjeka pod takvim okolnostima. - Ti smrdljivi rakija u ! - povikao je od nemonog bijesa. Tada je Hatavej, blijed i drhtei, ispustio karte . Ako je prvo bio pocrvenio od bijesa, sada je bio blijed kao krpa. Sada je shva tio ta se, u stvari, desilo. Tvielova glava le ala mu je pred nogama i, kada je uzma knuo, tresnula je o pod. Ali, on nije pogledao. i jr - Vadi revolver - naredio j e Merser bijesno, zakoraiv i izmedju zapanjenih kockara i preko Tvielovog lesa. - U posljednje vrijeme si ga olako potezao. - Neu da se bijem s tobom - zare ao je Hata vej. - Ti si bijedna kukavica - rekao je Merser srdito i ostaviv i revolver u futr olu zamahnuo desnicom i opalio mu amar, a onda ga ljevicom, kao i prethodni put, oborio na pod. Postoje uvidio da mu je propala prilika da ubije ovjeka, Merser se prepustio bijesu. Kada je Hatavej poku ao da se podigne na koljena, Merser ga je tako sna no udario po stra njici da je ovaj licem raspr io piljevinu na podu. Gomila s e razmakla i zaurlala odobravajui. Hatavej je poku ao ponovo, ali se samo isto pono vilo. Ni trei poku aj, nije bio ni ta manje uzaludan, a onda je Merser odustao i izde rao se na njega. - Imao ili nemao revolver, ubiu te... kada te sljedei put vidim! - dahtao je Merser. Hatavej je ustao i istrao iz sa luna. kripu izama i buku glasov a odjednom je prigu io pucanj izvana, zatim drugi koji je uslijedio nevjerovatno b rzo. Merser je izletio iz saluna vadei revolver. Da li je rakija naletio na tiva? U bijesu je bio zaboravio na momka. Prostor ispred saluna bio je prazan - samo je jedna prilika stajala uspravno, dok je druga le ala u pra ini. Kada se dim razi ao, p osmatrai su zinuli. Tamo je stajao Stiv Lili, gologlav. Iz oiju mu je sijevala vat ra. U pra ini je le ao Bak Hatavej dok se na njegovim grudima irila velika krvava mrl ja. Trzao se grevito, a onda su trzaji prestali i iz ruke mu je ispao revolver ko ji se jo uvijek pu io. - Hej, Kanzas, ovakav dvoboj jo nikad nisam vidio govorio je neko u blizini. - Bak je izjurio i naletio na tiva. Stiv je povukao revolver, a o nda je povukao i Bak. Ali, prije nego to je blesan podigao pucaljku, metak mu je prosvirao srce. 146 XVI Koplis je rastjerivao gomilu dok je Merser po urio do tiva i poveo ga prema krmi. - Vjerujem da ti revolver nee vi e biti potreban - rekao je M erser uhvativ i ga za ukoenu ruku. - Je li... mrtav? - djeak je promuklo apnuo. - Sig urno jeste - odgovorio je Merser. - Umirao je kada sam izjurio. - Oh, zaboga! Al i, ovo je... moralo... biti... uinjeno! Stivovo lice vi e nije bilo ukoeno, ali se s ada grilo. Merser je osjeao kako mu napetost popu ta. Odgurnuo je radoznale posmatrae i odvukav i tiva u krmu o tro se obratio zapanjenom Barnsu: - Dajte nam sobu. i ne pu t ajte nikog unutra. Kada su u li u sobu, Merser je popustio stisak i Stiv se skljok ao na krevet. - tive, znam kako se osjea - rekao je bez ikakve simpatije u glasu. Utroba ti se prevrnula. Treba da se bori protiv slabosti. Pretpostavi da se sada mora suoiti sa nekim Hatavejevim drugarom! Misli na Tes i Nen. Pomisli kako bi im prepuklo srce da ti umjesto njega le i mrtav na ulici. Misli na Bena. Misli na to da si ti bio u pravu. Bori se sa sobom. Zakljuau te ovdje i saekati napolju dok me ne pozove . Merser je napustio sobu. Zakljuao je vrata i naslonio se na zid. Veera j e bila postavljena za nekoliko ljudi. Na trijemu se nalazila uzbudjena grupica l judi. Bams je stajao na vratima nastojei da sprijei ljude da udju u krmu. Radoznala lica virkala su kroz prozore. Merser je znao da ne izgleda nimalo privlano u tom trenutku. Trudio se da ne uje ono to se govorilo. Ali, kada je jedan ovjek pri ao Ba rnsu, bilo je nemogue da se pretvara da ne uje. 147 - Seme, upitaj tog jahaa iz Kan zasa mogu li s njim govoriti. - U redu, Simpsone, pitau ga, ali na tvoj rizik - o dgovorio je Barns. - Zdravo, Simpsone - uo se glas koji je Merser prepoznao. - Sv akako da mo e s njim razgovarati. Udji. Na to je Koplis u ao sa nabijenim mu karcem ije su izme odzvanjale po kamenom podu. Izgledao je tako kao da pripada starom soju p ionira i u oima mu je sijao plavi plamen. - D one, ovo je Simpson, stoar s druge str ane doline. - Nisam raspolo en za razgovor, gospodine - Merser je osorno odgovorio . - Pa, i nema potrebe - odgovorio je Simpson srdano. - Vraam se kui sa mojom enskom eljadi koja je malo upla ena i elio sam da progovorim koju s tobom. Merser je znao da je uvijek dobro sresti se s nekim ko vrijedi, pa je te ko progutao kako bi prois tio grlo i bio utiv. - Hvala, gospodine Simpsone. Slu am vas. - Jesi li ikad uo za D o a Tarnera, stoara iz Ebilejna? - Dvije godine sam jahao za njega - odgovorio je Me rser brzo. - Pa, D o je moj rodjak i da su ti bile potrebne ikakve preporuke, on bi ti ih sigurno dao. Ali, tebi one nisu potrebne. Upravo sam se rastao sa nekolic

inom dobrih stoara iz ovih krajeva i slo ili smo se da bismo voljeli da ima vi e jahaa tvog kova. Da li ti je to jasno? - Jeste, gospodine. Hvala - odvratio je Merser polako. - Potra i me koji put i mo emo porazgovarati o stoci. Reci mladom Liliju da je od iste loze kao stari Rok. Do vidjenja. Do vidjenja i tebi, Koplis. - Do vi djenja, gospodine - rekao je Merser dok je Koplis sa ranerom oti ao do vrata. Brzo se vratio. 148 - D ime, to je bilo po teno od njega. Kako da to shvatimo? - Mo e prihva titi prijateljski - rekao je Koplis. - Izgleda da tako misli cijeli grad. - Niko vi e od Hatavejevog klana nee goniti tiva? - Odjednom su i ezli. Nisam vidio Kvejla. K ako je Stiv? - ekam da me pozove. Oito je Stiv uo ove primjedbe kroz vrata jer ih j e pozvao da udju. Kada je Merser otvorio vrata, Stiv ih je gledao blistavim pogl edom. - Pa, drugar, malo si blijed - otegao je Merser hladno. - Obojica ste me p revarili - planuo je Stiv. Merser je zaustavio Koplisa. - Pusti da mu ja ka em. tiv e, jesmo te prevarili. Mo e za to kriviti mene. Ve smo kao braa i mogu dosta toga da podnesem. Hajde, psuj i grdi. Ispljuni iz sebe. - Slu aj, D one, volio bih da znam k ako to Stiv misli da smo ga prevarili - Koplis je bio oito uvrijedjen. - Sino je N en poku ala da me zadr i. Predosjeala je ne to. -Jeli? Zanimljivo. - D one, ja sam virio na Rajanova vrata kada si pucao u Snajpa - povikao je Stiv plaho. -I? -1 vidio s am i uo ta govori Baku. I vidio sam kako se gomila razmie i kako ti udara Baka u lice . Bio sam bijesan i odmakao sam se. Stajao sam pred vratima kada je Bak izletio. - tive, jesi li povukao revolver? - upitao ga je Merser ozbiljno. - Nisam. Nisam maknuo prstom dok... dok on... dok on nije krenuo za svojim revolverom. Merser je odahnuo. Primijetio je kako su se prilike mogle okrenuti protiv tiva. 149 - eli o sam da se nadjeni sa Bakom licem u lice - Stiv je prasnuo. - elio sam da ga isp sujem pred onom gomilom... da mu istreseni sve to mislim... o bijeloj mazgi... i da ga onda ubijem! A ti si sve pokvario! Ti i Nen! Tano je da ga je moj metak usm rtio, ali on je istrao kao da ga svi djavoli gone. Tada ga je i mali djeak mogao p obijediti s revolverom! I sve ono to sam htio bilo je uzaludno. - Slu aj, ini mi se da si se brzo oporavio? - rekao je Merser zajedljivo. - Kako... ta? - Tvoja slabo st je nestala. - Ah, prokletstvo!... ini mi se da sam malo izgubio glavu. - Slu aj, vidjao sam i starije kojima je bilo gore - nastavio je Merser. - tive, hoe li jeda n savjet? - Hajde. Mislim da... da mi je potreban. - Hajde s nama da veeramo. Ond a emo na spavanje i kreemo prije zore. Iako su rano krenuli, trojica prijatelja ni su stigli do brda prije podneva a onda su, zbog Stivovog promjenljivog raspolo enj a, esto zastajkivali. Konano je Koplis sam skrenuo na stazu. Uskoro nakon toga Sti v je odjahao u umu. Merseru je bilo drago to je ostao sam i polako je poveo elavka do potoka, a odatle je zastajao na svakom prelazu. U pro losti su jako pie, uzbudje nje za kockarskim stolom ili dugo jahanje bili dovoljni da mu povrate ravnote u. A li ovdje i sada nakon smrtonosnog sukoba u koji je bio upleten Nenin voljeni bra t, nije mogao da po uri kui. Stoga je kasno stigao na ran i ostaviv i elavka na pa njaku umorno krenuo prema kui. Malo je ustuknuo kada je na verandi ugledao djevojke obue ne u bijelo. Bila je nedjelja, a tada je uvijek bilo gostiju kod Lilijevih. Mers er je ugledao tiva obuenog u najbolje odijelo, glatko izbrijanog lica. Bio je neka ko hladan - sada je, u 150 stvari, postao pravi mu karac. Bio je to ok za Mersera. Pripremio se za mo da jo vei. Mali Rok je sjedio na stolici n^ vrhu stepenica, a ost ala djeca su buno pozdravila Mersera. Uljudio se i ika Bil, koji je razgovarao s n ekim ovjekom. Bilo je i nekih novih lica. Vidio je Tes, ije se zgodno lice slagalo s bjelinom njene haljine. - D one, za to si toliko zakasnio? - pozvao ga je Stiv i p ovukao Tes sa sobom da doekaju Mersera. - Sve je u redu, prijatelju. Tes je jo sin o o svemu ula, a ni ta manje nego trojica tipova jutros su odjahali da razglase ta se desilo. - Nen? - pro aputao je Merser. - Mogla bi me ivog pojesti, a sigurno i teb e. - Bogami i hoe - odgovorio je slabo. Tes je ruku polo ila na Merserove grudi. Iz gledalo je da iz nje zrai sve ono to je Merser osjetio u umi. - Nen hoe... a hou i ja . ekaj! Merser je sjeo. Bilo je dobro to se mogao poigrati s djecom nekoliko trenu taka, posebno da dr i nje nu ruku malog Roka. Ali, gdje je bila Nen? ika Bil je pri ao sa svojim pratiocem koji je bio Tesin otac. Sjeli su pored Mersera. - Razgovarao sam s Viljemsom o na em naumu poeo je Bil - i on smatra da je dobro. - Da, ovdje i ma zemlje za vi e stoke nego to mo emo i da gajimo - dodao je Viljems. - Zna , Merseru, ovdje je uvijek nedostajala vrsta ruka. - Auh! - odgovorio je Merser sanjivo. Da li je uo Nenin lagan korak? - Zahvaljujui tebi, mo emo poeti sa uzgajanjem, obradjiv anjem, vjenanjima i tako dalje. Pa, estitam ti, Merseru. - Meni! Zaboga, na emu? 15

1 - Slu aj ga Lili. Pa, injenica je da nam je Nen ispriala za rukom. - Ispriala... ta am je ispriala? - zinuo je. - Ba je sve bilo slatko i kratko, mislim to va e vjenanje . Sada su sve va e nevolje nestale. Borovi, brda i sunce na zalasku vrtjeli su se oko Mersera. - Pa, za poetak dau Te i i tivu hiljadu grla kao vjenani dar - nastavio j e Viljems praktino. -1, Merseru, ako ti hoe , poslau ti pet stotina grla i saekau nova . - Prihvatam - Merser je ustao. - D one - pozvao ga je sladak glas od kojeg je za treperio. - Ostavila sam ne to i za tebe. Dodji. Okrenuo se i vidio Nen kako nosi drvenu tacnu prema njegovom krevetu u uglu verande, kao to je esto inila dok je le ao ranjen. Merser se izvinio i po urio za njom. - Zdravo, Nen. Tek kada je sjela pre ko puta njega, vidio joj je lice. Kao da je ne to izgubilo, ali kao da je jo ne to vi e dobilo. Bila je obuena u svoju najljep u haljinu i dok ju je gledao, srce mu je ht jelo da iskoi. - D one, nisam oekivala da e izgledati veseo poela je - ali kada si se ojavio, jedva sam te prepoznala. - Auh. Nen, bilo je gadno - odgovorio je smrknu v i se. - Najgore mi je bilo kada sam uo pucnje ispred Rajanovog saluna. Pomislio s am da je Hatavej sredio tiva. Sav sam se ohladio. - Jadnice - rekla je podrugljiv o. - Kao da ti zna ta je patnja! - Ne rugaj se. Ponekad po elim da neki dani brzo pr odju. ta ti je Stiv rekao? - ta nije? Bila sam napola obuena kada je uletio u sobu sa vatrom u oima. 1 prije nego to sam i shvatila o emu se radi, zgrabio me je i plj esnuo po... Mislila sam da je poludio. A i upla ila sam se. Ispustio me je na pod i 152 hladno rekao: "Nen, ti i tvoj mu ste me prevarili. A ja sam glava Lilijevih . Zna li ti to?" - Udario te! - bio je zapanjen. - Da li te boli? - Da li me boli ? Jesi li ikad vidio kakve su Stivove ruke? To nije ruka nego malj. asna rije. Nis am otad ni sjela. - Hm... Nen, da li ti misli da ja sada mogu jesti? - Zna ta, gosp odine Merser - rekla je vragolasto. Hajde se lijepo obrij, obuci novu ko ulju i st avi maramu dok ja ne otpratim goste. Kada odu, otii emo u umu do na eg skrovi ta pored potoka gdje smo se sreli. Suma je bila tiha i svje a. Vjeverice su bacale i arke. Nij e bilo povjetarca koji bi priao s li em, ali je zato potok mrmorio. Nen nije progovo rila sve dok nisu stigli do potoka. Dodji. Mo emo ga prei preskaui preko kamenja. - 1 povela ga je obalom do mjesta gdje je vodu bilo najlak e prei. - Mogla bih i kroz vodu do tebe... kao i onog dana... - Za to? - upitao je radoznalo. Nije mu odgovor ila. Uskoro su za li u sjenicu koja mu se nekako uinila ljep om zbog purpurnog li a koje je palo na stijenje i zlatnog li a iznad njih koje je bacalo odsjaj sunca na zalas ku. Li e je u talo pod njihovim nogama. - Slu aj, Nen, volio bih ovo mjesto da ovdje nis i dolazila s drugim momcima - rekao je ljubomorno. - D one, nikad nisam imala ni j ednog drugog momka osim tebe - rekla je ozbiljno. Umjesto da sjedne, kao to je oek ivao, kleknula je i zagledala se u njega. - D one, da li ti je drago to si se sa mn om o enio? upitala je drhtavim glasom. - Za to me to pita , Nen? - Hoe li se brinuti o m eni i malom Roku i Rilu? 153 - Biu najsretniji na svijetu. Kao da je maska spala s nje i kroz njene oi je vidio zbog ega je zahvalan do dubine du e. Ovila mu je ruke oko vrata i spustila lice na njegove grudi. - Nikad nisam shvataki ljude iz mog kraja dok nisam oti la u Teksas - rekla je. - Dosta sam nauila, ne samo u koli. Ali kada sam se vratila kui, ni ta mi se nije dopadalo. D one, otkako sam se vratila, te k sada sretno di em. Sretna sam sada... iako nema tate i Bena. Ne to stra no se moralo desiti prije nego to su stvari krenule nabolje. Pa, to je pro lost, ja volim ovu d ivlju zemlju. Volim ove ljude. elim da ivini i radim ovdje. - I ja, Nen - odvratio je nje no. - Nimalo ne strahuj zbog mene. - Volim te. elim da te osjetim... da zna m da si ovdje... da sam sigurna... sigurna u tvojim rukama. - Mila, ti jesi sigu rna - odgovorio je nagnuv i se da je poljubi. Nikad nije bio sretniji u ivotu.