Werne Jules - 20.000 Milja Pod Morem

Jules Verne
Naslov izvornika Vingt Mille Lieues sous les Mers

20.000 milja pod morem
POKRETNA STIJENA
Godinu 1866. svi su zapamtili po jednom udnom dogaaju, jednoj neobjanjivoj pojavi. Vie puta su brodovi naili u moru na neko "golemo udovite". To je udovite bio neki dugaak predmet sablasnog oblika. S vremena na vrijeme bi zasvijetlio, a uz to je bio daleko vei i bri od kita. Ubrzo je udovite ulo u modu. O njemu se pisalo u novinama, o njemu se pjevalo po krmama. Pokatkad su ga usporeivali s poznatim bijelim kitom, stranim Moby Dickom. Drugi su pak govorili daje to neko natprirodno udovite koje svojim golemim pandama moe obuhvatiti najvei brod i odvui ga u dubine oceana. S vremenom je sluaj blijedio i padao u zaborav, ali su ga poetkom 1867. godine ponovno osvjeili nemili dogaaji. Ti dogaaji su doveli u opasnost sav prekooceanski promet. To sad vie nije bio znanstveni problem kojeg je trebalo rijeiti, ve opasnost koju je trebalo ukloniti. udovite je sad postalo neki otok, stijena ili greben, ali ovoga puta pokretno, neobjanjivo, neshvatljivo.Jules Veme ...5. oujka 1867. godine Moravian, kompanije Monreal ocean, na 27 i 30' duine i 72 15' irine udario je u neku stijenu koja nije bila obiljeena niti na jednoj karti. Samo zahvaljujui povoljnom vjetru i odlinoj konstrukciji brod se uspio spasiti... Sve se dogodilo u rano praskozorje. asnici su potrali na tu stranu broda i pregledali ocean s najveom panjom, no nisu uoili nita. Jedino to su primijetili bio je veliki vrtlog. To su mjesto odmah ubiljeili na karti, ali i nadalje nitko nije znao je li brod udario u neku podvodnu stijenu ili moda u neku veliku olupinu. No, pregledavi brod, ustanovili su da mu je dno probijeno. I taj bi dogaaj bio ubrzo zaboravljen da se za tri tjedna nije sve ponovilo. 13. travnja 1867. godine engleski brod Scotia nalazio se na 15 37' duine i 45 37' irine. Plovio je brzinom od 13 vorova. U 4 sata i 17 minuta poslije podne, dok su putnici uivali u velikom salonu, jedan jedva osjetan udarac zatrese brod. Bilo je vie nego jasno da Scotia nije udarila ni u
kakav predmet, ve daje ona bila udarena, i to nekim otrim predmetom. Udarac je bio slab i nitko ne bi obratio panju da skladitari nisu dotrali na palubu viui: Tonemo! Tonemo! Putnici su se uplaili, ali ih kapetan ubrzo umiri. Opasnost nije bila tako velika jer je brod bio podijeljen na sedam dijelova koji nisu proputali, tako daje mogao izdrati jedan sloj vode. Kapetan je odmah siao na dno broda i vidio da u peti meuprostor voda ulazi tako naglo da se moralo raditi o vrlo velikoj rupi. I doista, jedan ronilac ude i izmjeri rupu; bila je iro20.000 MILJA POD MOREM
ka 2 metra. No, s tri dana zakanjenja, brod je ipak stigao sretno do prve luke. Izvukavi ga na suho, inenjeri nisu mogli vjerovati svojim oima: na dva i pol metra plinske cijevi zjapila je rupa u obliku isto-straninog trokuta. Predmet, koji je to uinio, morao je biti od nepoznatog metala kad je tako jako mogao zasjeci korito broda, debelo etiri centimetra, a poslije toga se povui natrag na neki neobjanjiv nain. Od tog dana svi brodolomi i nesree na moru, kojima se nije znao uzrok, smatrani su djelom udovita. Tom se udovitu pripisivalo oko dvije stotine brodoloma. Pod takvim okolnostima promet medu kontinentima postajao je sve opasniji, a putnici su najenerginije zatraili da se more oslobodi te strane nemani. Ba u vrijeme kad su se odigravali ti dogaaji, vratio sam se s jednog znanstvenog istraivanja u SAD-u. Francuska vlada me je poslala na to istraivanje, kao profesora prirodnih znanosti u Parizu. Nakon to sam proveo est mjeseci u Nebraski i skupio dragocjenu zbirku rijetkih ivotinja, otiao sam u New York krajem oujka. Za to sam vrijeme htio srediti svoje mineralno, botanike i zooloke bogatstvo. Ali, uto se zbio dogaaj saScotiom. l mene je zaintrigirala ta tajna. Uistinu, nisam znao to misliti o tome. Pretpostavka o ploveem otoku bila je odmah odbaena jer kako bi se taj otok mogao kretati tako nevjerojatnom brzinom osim pomou motora! Ostale su mogue samo dvije pretpostavke: jedni su vjerovali daje to neko udovite natprirodne sna-Jules Verne ge, dok su drugi mislili da je to neka podmornica s beskrajno jakom pokretnom snagom. Naposljetku je i ta druga pretpostavka bila odbaena nakon svestranog znanstvenog ispitivanja. Stigavi u New York, znanstvenici su htjeli uti moje miljenje
kao pisca uvenog djela Tajne morskih dubina. Objavio sam lanak u New York Heral-du u kojem sam opisao neman onako kako sam je ja zamiljao: to je zacijelo neto nalik na narvala, kita koji ima otru, dugaku pilu, tvrdu kao elik, samo deset ili vie puta vei i jai, pa se prema tome mora i mnogo bre kretati. SAD, pod pritiskom javnog mnijenja poslae jednu ekspediciju na mjesto dogaaja. Fregata Abraham Lincoln ubrzo je bila naoruana i spremna za borbu. Meutim, ba kao za inat, dva su mjeseca prola a da se udovite nije nigdje pojavilo, kao da je osjetilo da se protiv njega sprema zavjera. Brod, opskrbljen najsavrenijim sredstvima za lov na kitove i druge morske ivotinje, nije znao gdje bi vie traio. No, 2. srpnja javljeno je da su asnici jednog broda vidjeli udovite prije tri tjedna u sjevernom dijelu Tihog oceana. Fregata Abraham Lincoln odmah se uputila na tonnjesto. Tri sata prije polaska broda dobio sam pismo sljedeeg sadraja: "Gospodinu Aronnaxu, profesoru prirodnih znanosti u Parizu. Prihvatite li sudjelovanje u ekspediciji Abrahama Lincolna, vlada SAD-a bit e zadovoljna to e preko vas i Francuska sudjelovati u tom pothvatu. Zapovjednik Farragut pripremio je za vas jednu kabinu.
20.000 MILJA POD MOREM
Odani vam J. B. Hobson, tajnik mornarice" Samo sekundu prije nego to sam primio pismo od Hobsona, ni na kraj pameti mi nije bilo ii loviti udovite; a sekundu poslije toga uinilo mi se daje jedina svrha mog ivota uloviti ga i osloboditi ovjeanstvo od njega. - Conseile! - uzviknuh nestrpljivo. Conseil je moj sluga, odani momak koji me je pratio na svim mojim putovanjima i kojeg neizmjerno volim. Vrlo je ravnoduan, no toan, vrijedan i spreman na sve to ga snae u ivotu, a stoje najvanije, usprkos svom imenu, nikad nije davao savjete, ak ni kad je netko to od njega trai. A s obzirom da je bio stalno u drutvu znanstvenika, postao je pravi strunjak u sreivanju biljaka i ivotinja. Dosad Conseil nikada nije oklijevao pratiti me na bilo kojem mojem putu. Sasvim mu je bilo svejedno idemo li na put u Kinu ili u Kongo. On ima trideset godina, a ja sam u etrdesetoj. Ja mu zapovjedim:
- Spremaj stvari! Putujemo za dva sata. - Kako eli profesor - odgovori mirno Conseil. - Samo brzo! Spremi sve to nam treba za put: odijela, koulje, arape, i sve ostalo to vie moe. - A zbirke? - Sve emo poslati u Pariz. - Zar neemo i mi u Pariz? - upita Conseil. - Hoemo, hoemo samo... ovaj... malo kasnije. - Kako elite...Jules Verne - Zna, Conseil, idemo Abrahamom Lincolnom. - Kako hoete - odgovori mirno Conseil. - Neu ti nita kriti, Conseile. Ovog puta idemo na jedno neizvjesno putovanje s kojeg povratak nije siguran. - Kako hoete... Za svega petnaestak minuta sve je bilo spremno i mi smo se ubrzo nali na molu uz koji je bio privezan Abraham Lincoln. Na brodu sam odmah naao zapovjednika, koji je ve bio obavijeten o mome dolasku, i on mi pokae moju kabinu. Brod je bio savreno opremljen za ekspediciju. Mogao je dosei srednju brzinu od 18 milja i tri desetine vorova na sat, to je prilina brzina, ali nedovoljna za borbu s golemim udovitem. Ostavivi Conseila u sreivanju kabine, iziao sam na palubu gdje je kapetan Farragut ve davao znak za polazak. Da sam kojim sluajem doao samo petnaestak minuta kasnije, brod bi otiao bez mene, a ja bih propustio tu udnovatu i nevjerojatnu ekspediciju. Brod je zaplovio tono u tri sata, ispraen burnim usklicima i topovskom paljbom, a u osam sati naveer ve je svom brzinom sjekao valove Atlantskog oceana. Zapovjednik Farragut je dobar mornar, dostojan fregate kojom zapovijeda. On i brod bili su jedno bie. On je bio dua, a brod tijelo. Glede udovita nije imao nikakve sumnje te nikome nije dozvoljavao da o tome uope raspravlja. 10
Svi asnici, kao i posada, jedva su ekali ugledati to udovite, uloviti ga, iznijeti na palubu broda te ga secirati. Svi su oni uporno gledali u morske dubine, tim vie stoje zapovjednik spominjao nagradu od dvije tisue dolara onome tko prvi ugleda udovite. Na brodu je, uz najbolji lovaki
pribor i topove, bilo neto jo dragocjenije: bio je to Ned Land, kralj svih harpunara. Ned Land bijae Kanaanin neobino vjete ruke kome nitko nije bio ravan u toj opasnoj struci. Bijae spretan i hladnokrvan, odvaan i lukav. U tome je bio nenadmaan i kit bi morao biti osobito prepreden da uspije izbjei udarac njegova harpuna. Primijetio sam da sam simpatian Kanaaninu, pa sam samim tim imao priliku biti u njegovu drutvu i sluati njegove avanture u polarnim krajevima. Priao je o svojem lovu i borbama vrlo poetino, tako da mi se inilo da sluam nekog kanadskog Homera kako recitira Ilijadu Ledenog mora. Samo, moram priznati da Ned Land nije nimalo vjerovao u mog narvala i da jedini na brodu nije dijelio ope miljenje, i izbjegavao je o tome govoriti. Uza sva moja nastojanja nisam ga mogao uvjeriti da to udovite moe i mora postojati. 11Jules Verne
Doista su stalno motrili. 12 20.000 MILJA POD MOREM
U POTRAZI ZA MORSKIM UDOVITEM Ve smo dosta dugo plovili bez ikakvih dogaaja. Meutim, jednog smo dana imali priliku vidjeti sjajnu vjetinu Ned Landa. 30. lipnja susreli smo neke brodove koji su lovili kitove. asnici s tih brodova rekli su nam da nisu uoili nikakvog narvala. Ali kapetan broda, znajui da je Ned Land na naem brodu, zatrai njegovu pomo u lovu na jednog kita. Zapovjednik Farragut dozvoli Ned Landu da prijee na lovaki brod. Srea je posluila Kanaanina te je ulovio ne samo toga kita, ve poslije nekoliko minuta jo jednog. Pomislio sam: bude li se nae udovite moralo boriti s njegovim harpunom, ne bih ba jamio za njegovu kou. f Napokon, nakon viednevnog putovanja, 7. srpnja zaplovismo u vode Tihog
oceana. - Otvori dobro oi! Gledaj dobro! - ponavljali su stalno mornari. Doista su stalno motrili omamljeni obeanjem dviju tisua dolara. I danju i nou motrio se ocean. Ja sam, takoer, iako me nije nimalo privlaila nagrada od dvije tisue dolara, isto tako stalno bio na 13Jules Verne oprezu. Spavao sam svega nekoliko sati dnevno, ravnoduan prema jelu, suncu ili kii, nisam takorei uope silazio s palube gledajui stalno u more. Koliko sam se samo puta uzbudio kao i ostali kad bi neki kit pokazao svoja crna lea! Tada bi se paluba zaas napunila mornarima i asnicima. Svi bi zadihani, vidno uzbueni, ve umornog pogleda, promatrali kretanje kita. Ja sam toliko gledao da mi se inilo da u oslijepiti, a Conseil mije govorio: - Kad bi profesor htio manje iriti oi, sigurno bi vidio vie! Svako takvo uzbuenje zavravalo se nestankom kita te kiom psovki na njegov raun. Na svu sreu vrijeme nas je odlino sluilo i mi smo plovili mirno, bez nekih drugih uzbuenja. Ned Land je i nadalje bio tvrdoglav u svome uvjerenju da moj narval ne postoji, te nije htio niti gledati u more - osim, jasno, kad bi se ukazao neki kit. Sate i sate je itao ili spavao u svojoj kabini. Kad sam mu zbog toga prigovorio, odgovorio mije: - Pa, i da postoji to udovite, kako moete misliti da emo naii'ba na njega? Ionako plovimo nasumce. Kaete da su tu neman vidjeli u sjevernom djelu Tihog oceana. Dobro! Ali od tada je prolo ve vie od dva mjeseca, a i sami kaete da se taj va narval ne voli zadravati najednom mjestu. On je vrlo brz i, prema tome, tko zna gdje je sad, ako uope postoji. Uputili smo se, 20. srpnja, prema ekvatoru. Zapovjednik je mislio daje bolje ii tamo gdje je ocean
14
najdublji i udaljiti se to vie od kopna, jer je sasvim sigurno da udovite izbjegava svaku blizinu kopna. Napokon smo se uputili prema Kineskom moru. Tamo se udovite posljednji put pojavilo. Svi smo na brodu bili pretjerano nervozni. Ve je puna tri mjeseca AbrahamLincoln obilazio sjeverni dio Tihog oceana, i nita! Samo beskrajna puina i valovi! Nita to bi bilo nalik nekom golemom
narvalu, podvodnoj stijeni, ostatku brodoloma, ploveem otoku, ili iem drugom to bi bilo natprirodno! Svi se obeshrabrie te se poee stidjeti svoje lakovjernosti. Kako su samo mogli biti tako glupi i povjerovati u neto to ne postoji. Kako su samo mogli takoûludo troiti vrijeme, gladni i neispavani. Ra-zoaranima, svima padne na um samo jedna misao, najesti se i naspavati. Samo je zapovjednik Far-ragut ustrajao u svome naumu. Da nije bilo njega, brod bi se zacijelo ve vratio. Meutim, to uzaludno traganje uistinu nije moglo jo dugo trajati. Posada Abraham Lincolna uinila je sve stoje bilo u njenoj moi i nita joj se nije imalo zamjeriti. Svi zajedno predloili su zapovjedniku da se vrate. On nije mogao drugo nego, kao Columbo kad je pronalazio Ameriku, zatraiti jo tri dana strpljenja. Ako se za tri dana ne pojavi udovite, brod e se uputiti prema Europi. To je bilo 2. studenog. Posada je dobila novu nadu i doista su opet poeli istraivati pogledima dubine oceana. Prola su dva dana. Abraham Lincoln je smanjio brzinu. Upotrebljavali smo sva mogua sredstva kako 15Jules Veme
bi privukli udovite, ako se sluajno nalazilo u blizini. Bacali smo u more velike komade slanine, ali samo na zadovoljstvo morskih pasa. Sutradan 5. studenog istjecao je rok poslije kojeg bi brod zauvijek trebao napustiti Tihi ocean. Nalazili smo se na 31 42' istone duine. Japan je bio najmanje dvije stotine milja daleko. Mrak se poeo sputati. Veliki su oblaci pokrivali mjesec. Ja sam kao i ostali bio na palubi motrei u mrak. Uz mene je bio i moj Con-seil. Pogledavi ga zakljuio sam da ni on nije nita manje uzbuen od ostalih. - Hajde, Conseile - rekoh mu - ovo ti je posljednja prilika za zaraditi dvije tisue dolara. - to se mene tie, ja ne raunam na to. - Ima pravo. Ovo je sve vrlo glupo i nismo se trebali tako nepromiljeno upustiti u avanturu. Koliko smo samo vremena i ivaca izgubili! Otkad smo ve mogli biti u Francuskoj... - U malom stanu, u muzeju. I ja bih dosad sredio ve sve vae fosile te bih sloio nau rijetku zbirku ivotinja, pa bismo na taj nain privukli puno Pariana. -Tako je, Conseile, a stoje najgore koliko e nam se tek rugati! - Jasno - odgovori mirno Conseil - sigurno e se rugati svi
profesori... I smijem li rei...? - Smije, Conseile! - Profesor je to i zasluio. - Istina je! - Kad je netko znanstvenik, kao vi, ne bi se ba smio uputa... Conseil nije uspio dovriti svoju reenicu. U mrtvoj tiini zau se Ned Landov prodoran uzvik: - Ej, ej, evo udovita! Zauvi uzvik svi su potrali na palubu: zapovjednik, asnici, mornari, pa ak i inenjeri koji napustie strojeve. Srce mi je od uzbuenja jako lupalo. Ubrzo smo svi opazili predmet koji nam je pokazivao Ned Land: udovite je izronilo i bacalo je vrlo jasnu, ali neobjanjivu svjetlost. Svjetlei je komad imao ovalan oblik, a izvor svjetlosti mu je bio u sredini. udovite se poelo micati i kretati prema nama. Svima se ote krik. - Mir! - povie kapetan Farragut - Strojevi na-trag! , Brod se brzo poeo udaljavati od ove tajanstvene svjetlosti, ali je ona jurila za nama. Svi smo bili vie iznenaeni, nego uplaeni. udovite - ivotinja se oito igrala s nama. Kruila je oko nas, zatim se udaljavala na dvije - tri milje. Odjednom se s mranog horizonta zaleti na nas strahovitom brzinom i na dvadesetak stopa od nas odjednom se zaustavi i ugasi. Zatim se pojavi s druge strane broda. Svakog je trenutka moglo doi do sudara koji bi zacijelo bio tragian po nas. Meutim na je brod bjeao umjesto da napada. Rekao sam to kapetanu, a on mi odgovori: - Profesore Aronnax, jo uvijek ne znam s kakvim udovitem imam posla i neu rtvovati brod po ovom mraku. ekajmo svitanje pa emo vidjeti kako emo se boriti.
16 17
Jules Verne - to mislite o toj ivotinji? - Izgleda daje to neki golemi narval, i k tome jo elektrini. Oko pola noi zvijer ieznu, ili jo bolje, ugasi se kao kakva krijesnica. Moda je pobjegla? Toga smo se morali bojati, a ne nadati se. Ali sedam minuta prije jednog sata poslije ponoi, zaulo se zaglu-ujue pitanje kao da se silnom snagom izbacuje voda. Pripremili smo sve za borbu. Ned Land je uzeo svoj harpun. Oko est sati ujutro poelo je svitati i s prvim
zracima zore nestala je elektrina narvalova svjetlost. Oko osam sati gusta magla, kroz koju se nita nije moglo vidjeti, poe se razilaziti. Odjednom se zauje Nedov glas: - Evo udovita straga. Na milju i pol od fregate neko dugako crno tijelo plovilo je nad vodom. Njegov je rep jako udarao u vodu. Nakon to mu se fregata pribliila, ocijenio sam daje ivotinja dugaka otprilike dvije stotine i pedeset stopa. Odjednom ivotinja izbaci dva velika mlaza vode koji dostigoe etrdesetak metara visine. Dakle, disala je kao kit. Kapetan naredi da brod krene punom parom. Doao je trenutak za borbu. Fregata se zatrese, a golemi gusti oblaci dima iz-letjee iz dimnjaka. Krenuli smo ravno na ivotinju. Ona nas je mirno pustila da se pribliimo na stotinu metara, ali onda poe bjeati odravajui uvijek isto odstojanje. Ili smo za njom etrdesetak minuta, ali smo uvidjeli daje ne moemo stii. Farragut je bijesno grickao bradu. Brod je poveao brzinu na vie od osamnaest milja, ali je ivotinja i dalje ila
18
20.000 MILJA POD MOREM istom brzinom. Jo smo je cijeli sat tako lovili, ali bez uspjeha. Posada je psovala od bijesa. Uto kapetan izda novu zapovijed: - Poveajte tlak pare na deset atmosfera! - Conseile - rekoh svom vjernom sluzi - zna li da emo uskoro zacijelo odletjeti u zrak! - Kako moj profesor eli! - odgovori mirno Con-seil. Zategnue sigurnosne ventile. Nabacae gomile ugljena u loita. Jarboli su se tresli, a oblaci gusta dima jedva su prolazili kroz uske dimnjake. ivotinja se i nadalje igrala s nama. Kapetan je sada zapovjedio da se napuni top. Jedan vjeti mornar uspije ju pogoditi, ali topovsko zrno skliznu po njezinoj glatkoj povrini i nesta u moru. - Pa to je prokleto udovite, izgleda, oklopljeno najdebljim elikom! - povika bijesno kapetan. Oko jedanaest sati naveer neobjanjiva se svjetlost opet pojavi na oko tri milje od fregate. Narval je izgledao nepomian. Kapetan je naredio da se brod oprezno priblii ivotinji, da je ne bi probudio. Kanaanin zauzme svoje mjesto s harpunom u ruci. Kad smo se potpuno pribliili, on baci harpun nakon ega. se zauje zvuk metala. Svjetlost se odjednom ugasila, a dva golema mlaza vode se sruie na palubu ruei ljude i lomei sve oko sebe. Nisam imao vremena ni trepnuti, a ve sam se naao u moru. 1920.000 MILJA POD MOREM
ZAGONETKA SE OBJANJAVA
Kad sam izronio, vidio sam da se Abraham Lincoln udaljava. Poeo sam dozivati u pomo. Zbog odijela nisam mogao plivati, i ve sam pomislio da u se utopiti, kada sam uo poznati glas: - Ako gospodin profesor eli, neka se osloni na moje rame, moi e puno lake plivati. - To si ti Conseile! Je li i tebe ovaj udarac bacio u more? - Ne, nije. Budui da sam u slubi gospodina profesora, morao sam poi za njim. - A fregata? - upitah. - uo sam samo kad su vikali: propeler i kormilo su slomljeni. Bilo mi je potpuno jasno da nam Abraham Lincoln vie ne moe pomoi. Conseil je dohvatio no i razrezao moje i svoje odijelo da bismo mogli lake plivati i to due se odrati na vodi oekujui pomo, jer ovjek nikad ne gubi nadu. Plivali smo tako dosta dugo kad sam napokon osjetio da gubim snagu i htio sam vikati, ali glasa nisam mogao pustiti. I Conseil je bio na izmaku snage, ali je ipak jo uspio 21Jules Verne
viknuti upomo! Uto smo zauli neki ljudski glas. Conseil se malo podie i pogleda oko sebe. - Vidio sam... - promrmlja on - vidio sam... Tek se tada sjetih udovita. Uto sam izgubio svijest. Kad sam doao k sebi, ugledao sam Consei-la i Neda. - Je li i vas onaj udarac bacio u more, Nede? -upitao sam ga. - Da, samo to sam se ja odmah naao na jednom ploveem otoku. - Na otoku? - Da, ili, ako elite, na vaem golemom narvalu. Pogledao sam oko sebe i opazio da se nalazimo na nekom tvrdom predmetu stoje virio iz vode. Bilo mi je odmah jasno da je ta ivotinja, to udovite, koje je uznemirilo cijeli svijet, jo udnovatije nego to se pretpostavljalo, jer je - djelo ljudskih ruku. Ned nam je objasnio da se ta podmornica nije ni pomakla s mjesta otkako je on na njoj. Odjednom na zadnjoj strani podmornice propeler se pone okretati. Sreom nije ila velikom brzinom. - Dok bude plovila nad vodom, bit e dobro, ali ako joj padne na um zaroniti, ne dam ni novia za svoju kou - ree Ned. Trebalo je to prije stupiti u vezu s biima u toj spravi. Morali smo ekati jutro da bismo vidjeli postoji li kakav otvor. Pred
jutro je Ned poeo svom snagom udarati u elik stoje odjekivao. Uto se zaulo kripanje brave. Jedan se poklopac digne, pojavi se ovjek, uzvikne neto i nestane. Ubrzo zatim pojavi-
Je li i vas onaj udarac bacio u more, Nede?Jules Verne
li su se neki ljudi i odvukli nas unutra. Ubrzo smo se nali potpuno sami u mraku. Koraajui nasumce, naiao sam na zid od najtvreg elika. Nakon otprilike pola sata obasjala nas je vrlo jaka svjetlost. Nita se nije ulo. Odjednom se otvorie hermetiki
zatvorena vrata i u prostoriju uoe dva ovjeka. Jedan je bio niskog rasta, snaan, irokih ramena, velike glave. Imao je gustu crnu kosu, velike brkove, vrlo prodoran pogled. Drugi mi je bio simpatiniji. Bio je visok, otmjenog dranja, njegove su crne oi gledale s nekom sigurnou i prodirale su do u duu. Odavao je energinog i hrabrog ovjeka. Nisam mogao ocijeniti ima li trideset ili pedeset godina. Bilo je oigledno daê on zapovjednik podmornice. On nas je paljivo promatrao, pa se okrenuo svome pratiocu te poeo s njim razgovarati na nekom meni potpuno nepoznatom jeziku. Onda su se obratili meni. Meutim, odgovorio sam im na francuskom da ih ne razumijem. - Neka samo profesor ispria nau avanturu. Moda e ova gospoda ipak neto razumjeti - ree Conseil. To sam i uinio te im objasnio tko smo. ovjek me paljivo sasluao, ali ni po emu nisam mogao znati je li me razumio. Kad sam zavrio svoju priu, on nije rekao niti rije. Nakon toga je Ned Land ispriao sve isto, ali na engleskom jeziku, ali ni on nije proao bolje od mene. Potom je i Conseil poeo priati na njemakom, ali ni njemaki nisu razumjeli. Naposljetku nije mi preostalo nita drugo, nego da im se obratim na latinskom. Rezultat opet isti. Nakon svega, dva nepoznata ovjeka izmijenie neko24 20.000 MILJA POD MOREM
liko rijei na nama nepoznatom jeziku i iziu ne osvrnuvi se na nas. Ned je bio vrlo bijesan pa je poeo psovati na sav glas, pa ak i prijetiti jer je bio gladan kao pas, a to ili nisu razumjeli ili nisu htjeli razumjeti. Uto je u sobu uao sluga nosei neka odijela napravljena od neke udne tkanine koju nismo mogli prepoznati. Dok smo se oblaili, sluga je postavio stol i iznio iskljuivo riblja jela. Primijetili smo daje na posudu bilo urezano:
MOBILIS N INMOBILI
Pokretno u pokretnom elementu! To je bio moto podmornice, a ono "N" zacijelo je inicijal zagonetnog kapetana. Nakon to smo se dobro najeli, obuze nas san i ubrzo sva trojica vrsto zaspasmo. Vjerojatno sam dugo spavao jer kad sam se probudio, osjetio sam da mi
nedostaje zraka. Bilo mije jasno da troim zadnje koliine kisika koje su bile u sobi. U tom trenutku osjetih kako odnekud ulazi ist, pomalo slankast zrak. Podmornica je oito izronila. Svjei zrak probudio je i Neda i Conseila. Opet smo svi osjetili glad. Pretpostavljali smo da smo spavali oko dvadeset i etiri sata. Ned Land je opet poeo vikati i psovati prijetei da e istui prvoga tko naie. Potom je poeo planirati kako bi pobjegao na slobodu. Mislio je da bi bilo najbolje poubijati sve na podmornici te zagospodariti njome. Svuda oko 25Jules Verne nas vladala je opet neka udna tiina. Ja sam ve zaboravio lijepi utisak koji je na mene ostavio tajanstveni zapovjednik podmornice. Sasvim je sigurno da je on bez ikakve milosti, bez saaljenja i sasvim sigurno strano mrzi ovjeanstvo kad se odrekao zemlje i ljudi. U tom svom razmiljanju zauh korake. Opet se pojavi sluga. Prije no to sam mogao reagirati, Ned se bacio na slugu drei ga vrsto za vrat. Conseil i ja potrali smo spasiti jadnog ovjeka iz ruku Ijutitog Neda, kad me rijei, izgovorene na francuskom, zaustavie: - Smirite se, Lande, a vi, gospodine profesore, sluajte!
26
TAJANSTVENI ZAPOVJEDNIK UDNOVATOG BRODA Bio je to glas kapetana. Ned seje odmah odmaknuo, a sluga jedva diui na znak svog zapovjednika izie posrui. - Sluajte - ree kapetan -ja govorim i francuski, i engleski, i njemaki i latinski. Mogao sam vam, dakle, ve pri prvom susretu odgovoriti, ali vas htjedoh prvo upoznati, a elio sam i razmisliti o svemu. Vama je zacijelo bilo dugo ovo vrijeme, ali ja sam morao dobro razmisliti to u uraditi s vama. Dugo sam oklijevao. Vi ste u rukama ovjeka koji je prekinuo svaku vezu s ovjeanstvom. Doli ste me uznemirivati... - Nehotice - rekoh. - Nehotice? Zar me nehotice Abraham Lincoln lovi po cijelom Tihom oceanu? Zar ste se nehotice ukrcali na tu fregatu? Jeste li nehotice ili u tu ekspediciju? Jesu li nehotice vaa zrna udarila u trup moga broda? Je li nehotice Land gaao harpunom? U njegovim sam rijeima osjetio suzdranu uznemirenost. Ali sam na te optube lako odgovorio: 27Jules Verne
- Ali, vi gospodine sasvim sigurno ne znate da su sudari vae podmornice s mnogim brodovima uzbudili cijelu Europu i Ameriku. Raale su se mnoge pretpostavke kako bi se ta pojava objasnila, a iju ste tajnu vi znali. Morate znati da je cijela posada Abraham Lincolna uvjerena da lovi strano udovite od kojeg treba osloboditi ocean. Zapovjednik se nasmijei i nastavi mirnije: - Gospodine Aronnaxe, tvrdite li vi da vaa fregata ne bi lovila i proganjala podmornicu isto tako kao i neman? To me je pitanje zbunilo i na njega nisam odgovorio. ^ - Dakle, vidite da imam pravo smatrati vas svojim neprijateljima! Ja sam prekinuo veze sa cijelim drutvom zbog jakih razloga. Mogao sam vas vratiti na leda podmornice i zaboraviti da sam vas ikada vidio. Nakon dugog oklijevanja odluio sam vas zadrati na podmornici. Vi ete biti potpuno slobodni, a ja u vam postaviti samo jedan uvjet. Ponekad u vas morati zatvoriti na nekoliko sati ili, moda, nekoliko dana u vae kabine, da ne biste vidjeli neto to ne smijete vidjeti. Prihvaate li taj uvjet? - Mogu li vam postaviti samo jedno pitanje? -rekoh zapovjedniku. - Izvolite, gospodine. - Maloprije ste rekli da emo na vaem brodu biti potpuno slobodni? - Potpuno. - Zapitao bih vas to podrazumijevate pod tom slobodom?
28
- Pa, moete se slobodno kretati, gledati, pa ak i prouavati to se ovdje dogaa, osim u nekim iznimnim sluajevima. - Znai li to da se moramo odrei zauvijek nae domovine, rodbine, prijatelja? - Da, gospodine. Ali to nije tako teko kao to vi mislite! - to si vi umiljate? - ree Ned Land - ja vam nikada neu obeati da neu pokuati pobjei! - Ja i ne traim takvo obeanje - odgovori hladno kapetan. - Gospodine - upadoh, ne mogavi se vie svladati - vi zlorabite svoj poloaj. To je okrutnost. - Nije, gospodine, ve milost! Vi ste moji zarobljenici. Vi ste ovdje doli otkrivati moju tajnu koju ustvari nitko na svijetu ne smije saznati. I vi jo hoete da vas vratim na kopno; nikada! Iz ovih sam rijei osjetio da je prolost ovoga ovjeka morala biti uasna.
Potom se on blaim glasom obrati meni: - Ja vas poznajem, Aronnaxe. Vi ete zacijelo imati najmanje razloga za aljenje to vas je sudbina vezala uz mene. U mojoj ete biblioteci nai i knjigu koju ste vi izdali o morskim dubinama. Vi ste u svojoj knjizi dosegli najvie to vam dozvoljava zemaljska znanost. Ali vi ne znate sve, vi niste sve vidjeli. Upravo zbog toga neete aliti vrijeme koje ete provesti na mojoj podmornici. Putovat ete kroz arobne predjele. Stalno ete biti iznenaeni i oarani. Dananjim danom ulazite u jedan sasvim novi svijet. Vidjet ete to dosad nije vidio nijedan ovjek. Na e vam Planet otkriti svoje posljednje tajne. 29Jules Verne
Moram priznati da su me se kapetanove rijei dojmile. - Gospodine, ako ste i prekinuli sve veze sa ovjeanstvom, sigurno se niste odrekli i svakog ljudskog osjeaja. Mi brodolomci lijepo smo primljeni u ovu podmornicu i to vam neemo zaboraviti. to se pak mene tie, ako interesi znanosti zahtijevaju da se odreknem slobode, rado u to uiniti. - Dopustite mi sad da vam postavim posljednje pitanje! - Izvolite, gospodine profesore. - Kojim vas imenom mogu zvati? - Gospodine, za vas sam samo kapetan Nemo. A vai prijatelji i vi s^ za mene samo putnici na ATau-tilusiL. Kapetan Nemo pozvoni. Ue sluga. Kapetan mu izda zapovijedi na onom udnom jeziku koji nisam mogao prepoznati. Zatim, obraajui se Kanaaninu i Conseilu, ree: - U vaoj vas kabini eka jelo. Moete poi za ovim ovjekom. Kad su izili, kapetan Nemo mi ree: - A sada budite ljubazni pa poite sa mnom na ruak. Na dnu hodnika otvorie se jedna vrata i mi uo-smo u blagovaonicu, namjetenu s mnogo ukusa, a u sredini je bio postavljen stol s mnogo ribljih jela. Hrana je bila vrlo ukusna, iako je imala neki posebni okus, na koji sam se ubrzo privikao. Kapetan
30
20.000 MILJA POD MOREM Nemo me je promatrao. Nisam mu postavljao nikakva pitanja, ali on pogodi moje misli i odgovori mi na pitanje koje sam mu htio postaviti. - Veina ovih jela vam je nepoznata, ali ih moete jesti bez straha. Ona su vrlo zdrava i hranjiva. Ja sam se odavno odrekao zemaljskih jela i osjeam se vrlo dobro. Moja je posada izuzetno snana, a hrani se isto kao i ja. More zadovoljava sve moje potrebe; ak me i odijeva. Tkanine, od kojih je napravljeno moje odijelo, nastale su od konaca morskog bilja. Mirisi, koje osjeate na ovom stolu, dobiveni su destilacijom morskih biljaka. Va jastuk je
napravljen od najmeke morske trave. Vae je pero od kitovog zuba, a tinta od crnila to izbacuje sipa. - Vi ste, dakle, veliki prijatelj mora, kapetane? - Da! Volim ga! More je sve. Ono pokriva sedam desetina zemaljske kugle. To je golema pustinja u kojoj ovjek nikad nije sam jer uvijek osjea ivot svuda oko sebe. Priroda se u njemu podijelila u tri carstva: mineralno, biljno i ivotinjske. Ovo posljednje je bogato zastupljeno s etiri skupine ar-njaka, a to su morski organizmi sa arnim ahuri-cama kojima ozare i omame sitne ribe, kao to znate, zatim s tri razreda lankonoaca, s pet razreda mekuaca, s tri razreda kraljenjaka: sisavaca, gmazova i nepreglednim mnotvom riba; neizmjerni broj ivotinja - vie od trinaest tisua vrsta, od kojih tek jedna desetina pripada slatkoj vodi. More je golem stan prirode. S morem je zemlja, tako rei, i poela svoj ivot, a tko zna, moda e ga s njim i zavriti. More zasad jo ne pripada despotima. Na njegovoj 31Jules Verne
povrini oni jo mogu provoditi svoja nepravedna naela, ali na trideset stopa ispod morske povrine njihova mo prestaje, njihov se utjecaj gubi i njihova vlast nestaje! ivite u moru! Jedino je tu nezavisnost! Jedino je tu sloboda! Ja tu ne priznajem nikakvog gospodara! Tu sam potpuno slobodan! Ovdje kapetan Nemo zastade. Nekoliko je trenutaka etao sav uzbuen, a nakon toga se okrene k meni: - A sada, gospodine profesore, ako elite pregledati Nautihis, mogu vas povesti. Kapetan Nemo ustade. Podoh za njim. U dnu blagovaonice otvorie se jedna vrata i ini udosrnoû biblioteku. Namjetaj jebio od crnog drveta sav u rezbari) i. Na irokim policama bilo je mnotvo knjiga u^ skupocjenom uvezu. Na sredini sobe nalazili su se" prostrani naslonjai najudobnijeg oblika. Uz njih su" bili lagani drai za knjige koji su se mogli po elji odmaknuti ili primaknuti. U sredini sobe nalazio se veliki stol natrpan raznim asopisima, a medu njima i nekoliko dnevnih listova. Nisam mogao vjerovati da moe postojati tako lijepo ureena biblioteka. - Kapetane Nemo - pohvalih svog domaina -takva bi biblioteka mogla biti na ponos mnogima na kontinentu, i upravo se divim kad pomislim da vas ona prati u najdublja mora. - Gdje se moe nai vie tiine i vie samoe -odgovori kapetan Nemo. - Moe li vaa soba u muzeju biti toliko udobna?
32 20.000 MILJA POD MOREM
- Ne - odgovorili - i moram priznati puno je siromanija od ovog. Vi ovdje imate sigurno sedam do osam tisua svezaka... - Dvanaest tisua, gospodine Aronnax. To je jedina moja veza sa zemljom. Ali svijet je za mene prestao postojati onog dana kad je NautiliLS prvi put zaronio u morske dubine. Tog dana sam kupio posljednje knjige, posljednje asopise, posljednje novine i elio bih vjerovati da odonda ovjeanstvo vie niti ne misli niti pie. Sve su vam ove knjige na raspolaganju, gospodine profesore. Zahvalivi se na ljubaznosti, krenuo sam promotriti knjige. Sve najbolje to je ovjeanstvo dalo u povijesti, poeziji i znanosti moglo se je tu nai. Dok sam razgledavao knjige, obrati mi se kapetan Nemo: - Ova soba nije samo biblioteka, ve i soba za puenje. - Zar se smije puiti u podmornici? - iznenadih seja. - Naravno da se smije. - Onda mislim da vi ipak odravate vezu s Havanom. - Ne, niti najmanje - odgovori kapetan. - Evo uzmite ovu cigaru. Iako nije iz Havane, sigurno e vam se svidjeti. Zapalio sam cigaru i povukao duboki dim budui da ve dva dana nisam puio. - Ovo je odlino - rekoh. - Samo to nije duhan. - Ne, nije - odgovori kapetan. - Taj duhan ne dolazi iz Havane niti sa istoka. To je samo jedna vrsta alge bogate nikotinom.
GRADSKA BIBLIOTEKA RJJEKA 33
KumkSeva 43
KNJINICA SUAK
Jules Verne Kapetan Nemo potom otvori jedna vrata i mi uo-smo u jednu golemu i sjajno osvijetljenu sobu. Bio je to muzej u kojem su uvrtena sva prirodna i umjetnika blaga. Tridesetak umjetnikih slika ukraavalo je zidove. Mene je poelo obuzimati ono divljenje i zaprepatenje koje mije obeavao kapetan Nemo. - Pa vi ste umjetnik! - Samo amater, gospodine profesore. Nekad sam volio skupljati divna djela stoje stvorila ljudska ruka. Bio sam u tome neumoran. Na taj sam nain prikupio nekoliko djela od velike vrijednosti. To su posljednje uspomene na zemlju koja je za mene umrla. U drugom kutu muzeja nalazile su se orgulje. Na njima su bile razbacane kompozicije najslavnijih kompozitora. Osim tftnjetnikih djela, u ovoj prostoriji se nalazilo i mnogo
prirodnih rijetkosti. U elegantnim vitrinama nalazili su se najljepi primjerci koljaka i bisera koje je more ikada pruilo oku jednog prirodnjaka. Kapetan Nemo je zacijelo morao potroiti milijarde dok je nabavio sve te primjerke, i ja sam se pitao odakle mu toliki novac da bi zadovoljio svoju strast sakupljaa, ali me on prekine u mislima: - Ove koljke, gospodine profesore, imaju za mene posebnu dra. Naime, sve sam ih sam izvadio svojom rukom i nijedno more nije izmaklo mojim istraivanjima. - Potpuno razumijem, kapetane, zadovoljstvo koje ima ovjek gledajui sve ovo bogatstvo. Nijedan muzej u Europi nema tako bogatu i lijepu zbirku. Meu34
tim, koliko god sam zadivljen ovom vaom zbirkom, isto toliko sam zadivljen i vaom podmornicom. Ne bih htio ulaziti u vae tajne, ali priznajem da me jako zanima kako i od ega je ona napravljena, te na koji nain i kolikom snagom se pokree. Na ovom sam zidu vidio ureaje koje ne poznajem. Moete li mi objasniti emu slue? - Profesore, ve sam vam rekao da ete biti potpuno slobodni i da vam nita ovdje nee ostati nepoznato. Sve moete podrobno pregledati, a ja u vam sve rado pokazati. A u vezi s ovim spravama, iste se takve nalaze i u mojoj sobi te u vam tamo objasniti emu slue. No, sada poite vidjeti svoju kabinu. Kapetan me uvede u jednu vrlo elegantnu sobu sa svim potrebnim namjetajem. Nimalo nije sliila kabini. - Vaa je soba do moje - ree kapetan otvarajui jedna vrata i iz nje se ulazi u muzej.
3520.000 MILJA POD MOREM CARSTVO ELEKTRIKE
Kapetanova soba bila je skromno namjetena. Samo ono to je najnunije. - Gospodine - zapone kapetan Nemo pokazujui mi ureaje to su zauzimali jedan cijeli zid njegove sobe - to su ureaji potrebni za plovidbu Nautilusa., Ovdje ih, kao i u dvorani, uvijek imam pred oima, a pokazuju mi toan poloaj i toan kurs plovidbe. Ovdje se nalaze instrumenti to su i vama poznati; termometar to pokazuje unutranju temperaturu, barometar to pokazuje tlak zraka i predvia promjenu vremena, higrometar to pokazuje stupanj vlanosti atmosfere, storm-
glass ima u sebi jednu smjesu to se mijenja i tako objavljuje dolazak oluje, kompas pokazuje kurs, sekstant kojim se mjeri visina sunca, kronometar to mi slui za izraunavanje zemljopisne duine i dalekozori za dan i no. - To su obini ureaji za plovidbu - rekoh kapetanu - njih poznajem. Ali ima tu i drugih koje ne poznajem. - TU vam gospodine profesore moram dati neka razjanjenja ree kapetan Nemo. 37Jules Verne Nekoliko asaka zauti, a zatim zapoe: - Na brodu raspolaem snanom silom koja je brza i jednostavna, povija se svim potrebama, ali koja isto tako vlada kao gospodar svega na brodu. Sve se obavlja pomou nje. Ona mi svijetli, grije me. Ta je sila elektricitet. - Elektricitet! - kliknuh preneraeno. - Da, gospodine. Meutim, gospodine profesore, moj elektricitet nije onaj koji svatko poznaje, to je sve to vam o njemu mogu rei. Zatim me kapetan Nemo povede u zadnji dio podmornice. U sredini tog dijela primijetio sam neku vrstu zdenca. Pokraj njega bile su privrene eljezne ljestvice. Kapetan mi je objasnio da te ljestvice vode do amca. * - Zar imate i amac - upitah iznenaeno. - Odlian, jak amac koji ne moe potonuti, a slui nam za izlete i lov. - Ali kad elite ui u amac, morate izroniti na povrinu? - Ne. amac je privren za gornji dio podmornice. Na mjestu gdje je privren za podmornicu, nalazi se otvor i na amcu i na podmornici. Kad uem u amac, zatvorim otvor na Nautilusu pritiskom na jedno dugme, pa zatim zatvorim otvor na amcu i izronim na povrinu. Potom razvij em jedra ili uzmem vesla, te plovim. - Ali kako se vraate na Nautilus? - Ne vraam se. Nautilus doe po mene.
38
- Na vau zapovijed? - Da, na moju zapovijed. Elektrina me ica vee s brodom. Poaljem poruku, i to je sve. Nakon toga kapetan Nemo me povede u kuhinju u kojoj se sve kuhalo na elektrinu struju. Do kuhinje se nalazila ugodna
kupaonica u kojoj je stalno bilo i hladne i tople vode. Iza kuhinje se nalazila soba za poslugu, ali su vrata bila zatvorena i nisam mogao doznati koliko je ljudi smjeteno na podmornici. Svi dijelovi podmornice bili su odvojeni jedan od drugog nepropusnim pregradama, pa nije bilo opasnosti ako bi se na nekom mjestu oplate pojavila rupa. U dnu hodnika nalazila se jo jedna pregrada koja ne proputa vodu. Ona je odvajala dio u kojem su se nalazili strojevi za pokretanje Nauttlusa. U prvom dijelu te prostorije proizvodila se elektrina energija, a u drugom su bili strojevi koji su pretvarale elektrinu energiju u snagu koja je okretala propeler. - Evo, ovim strojevima mogu dosei brzinu od pedeset milja na sat. - Kapetane Nemo - rekoh ja - sve je ovo upeatljivo, ali nije dovoljno samo juriti tom brzinom. Treba znati i kamo se ide. Treba se moi kretati naprijed, natrag, navie, nanie. Na koji se nain vi uspijete spustiti u dubine? Kako se vraate na povrinu, i napokon kako se odravate u dubini na kojoj elite? Je li to tajna? - Ne, to nije tajna, gospodine profesore - odgovori kapetan - i to zbog toga to vi neete nikada napustiti ovu podmornicu. Prijeimo u sobu za rad. Tamo u vam sve objasniti. 39Jules Verne
Kad smo preli u sobu za rad, kapetan rairi plan Nautilusa i pone objanjavati: - Kao to vidite, naa podmornica ima oblik cigare. Duina joj je sedamdeset metara. Nautilus je obloen vanjskom i unutranjom oplatom koje su povezane elinim profilima u obliku slova T. Oni mu daju savrenu otpornost. Potom mi kapetan savreno objasni sva naela prema kojima se kree Nautilus. Na moje pitanje kako kormilar moe znati pravac kretanja to mu kapetan naredi, on mi odgovori: - Kormilar se nalazi u jednom staklenom kavezu na leima Nautilusa, a iza toga kaveza je jedan vrlo jak reflektor ija svjetlost osvjetljava more na pola milje uokolo. ^ - Sad mije napokon jasno otkuda ta tajanstvena svjetlost tobonjeg narvala koji je doveo u zabludu sve znanstvenike na svijetu! Ali, recite mi molim vas, je li sudar Nautilusa sa Scotiom bio sluajan? - Sasvim sluajan. Plovili smo dva metra ispod morske povrine kad smo osjetili udar. Uostalom, odmah sam uvidio da brod nije bio u opasnosti. - U redu, ali stoje bilo s Abraham Lincolnom?
- Gospodine profesore, meni je doista ao to je nastradao jedan od najboljih brodova amerike mornarice, ali mene su napali i ja sam se morao braniti. Uostalom, ja sam samo onesposobio brod. On e biti lako popravljen u najblioj luci. - Dakle, kapetane - uzviknuh oduevljeno - JVdu-tilus je doista pravo udo tehnike.
40
- Tono tako - ree kapetan Nemo - i ja ga naprosto oboavam. Na vaim brodovima sve predstavlja opasnost kad su ostavljeni na milost i nemilost oceana, dok je na mom Nautilusu ovjek potpuno siguran. Tu se ne moramo bojati niega: niti sudara jer je oklop neprobojan; nema morske bolesti; nema jedara koje odnosi vjetar; postrojenje ne moe eksplodirati; do poara ne moe doi jer je brod napravljen od elika; nema ugljena to se moe potroiti, ve neiscrpna elektrina energija, a s obzirom da plovi pod vodom, ne mora se bojati nikakvih susreta pa ak niti oluja mu ne moe nakoditi. Moram vam takoer otkriti, s obzirom da ga toliko hvalim, da sam ja njegov kapetan, konstruktor i inenjer. - Znai vi ste inenjer, kapetane? - Da. Studirao sam u Londonu, Parizu i New Yorku. - Ali kako ste mogli u tajnosti konstruirati ovaj divni Nautilus? - Radionicu sam imao najednom pustom otoku usred oceana. Tamo sam sa svojim prijateljima sklopio Nautilus. - Ova podmornica vjerojatno strahoviti puno kota? - Pa, etiri do pet milijuna zajedno s umjetnikim predmetima i zbirkama. - Posljednje pitanje, kapetane. Vi ste zacijelo vrlo, vrlo bogati? - Beskrajno bogat, i mogao bih bez problema platiti cijeli dug Francuske.
41
PUTOVANJE MORSKIM DUBINAMA - Gospodine profesore - ree mi kapetan Nemo -moemo tono odrediti gdje se sada nalazimo i smjer naeg kretanja. Sad emo izroniti. On pritisne jedno dugme. Pumpe su poele istjerivati vodu iz spremita, a mi smo se poeli dizati. Ubrzo se zaustavismo. - Stigli smo - ree kapetan. Popeli smo se na Nautilus. Primijetio sam da mu povrina slii ljuskama morskih ivotinja. Odmah mije bilo jasno zato nam
je ta podmornica sliila nekom morskom udovitu. More je bilo mirno, nebo isto. Oko nas je bila puina, bez ijedne stijene, bez ijednog otoka. Kapetan je izmjerio zemljopisnu duinu i irinu te izraunao da se nalazimo na tri stotine milja od Japana. - Danas, 8. studenoga, u podne, poet e nae istraivanje morskih dubina. Sad vas ostavljam vaoj znanosti, profesore. Ii emo na sjeveroistok, na pedeset metara ispod vodene povrine. Rekavi to, kapetan se povue. Ostao sam mislei i dalje o njemu. Hou li ikada saznati kojoj narod43Jules Verne nosti pripada taj ovjek? Tko je izazvao u njemu tu mrnju prema cijelom ovjeanstvu? Je li on moda jedan od nepriznatih znanstvenika ili mu je neki politiki dogaaj upropastio karijeru? Mene, koga je sudbina bacila na njegovu podmornicu, doekao je hladno, ali gostoljubivo. Samo, jo mi nije pruio ruku, niti je prihvatio moju kad sam mu je pruio. Ned Land i Conseil me prekinue u tim mislima. Zaprepastili su se vidjevi toliku rasko pred svojim oima. - Gdje se mi to nalazimo - upita Ned uzbueno -u muzeju u Quebecu? Conseif je odmah priao vitrinama i poeo klasificirati sve ove rijetkosti. Za to vrijeme Ned me je ispitivao o kapetanu. Rekao sam mu koliko sam znao te ga upitao to je on vidio i primijetio. - Ba nita. Nisam ak vidio niti posadu podmornice. Da nije, moda, i posada elektrina? Znadete li moda~vi koliko ljudflma~na ovom brodu? Deset, dvadeset, pedeset, sto? - Ne znam, Lande. Uostalom, prestanite razmiljati o bijegu s nje. Ona je remek djelo moderne industrije i mnogi bi vrlo rado pristali da se nalaze na naem mjestu. Zato budite mirni i usredotoite se na sve to se oko vas zbiva. - Nemam ovdje to vidjeti - uzviknu Ned Land -mi se nalazimo u tamnici! Plovimo kao slijepci. Odjednom zavlada potpuni mrak. Zanijemili smo od straha. U tom asu zausmo kao neko klizanje.
44
9V V.'
- Ovo je doista udnovato - ponavljao je Ned.. 45Jules Verne
- To je kraj, to je kraj - povika Ned Land. Uto se osvijetlie obje strane salona. Dvije kristalne ploe razdvajale su nas od oceana. More se moglo jasno vidjeti na milju uokolo. Kakav prizor! Na nekim mjestima u oceanu mogao se potpuno jasno vidjeti pijesak. Dubina je bila oko stotinu i pedeset metara. Mrak u sobi jo je vie isticao vanjsku svjetlost i menije izgledalo daje taj kristal kroz koji smo gledali - staklo nekog ogromnog akvarija. Nitko se od nas nije usudio prekinuti tiinu. Napokon, progovori Conseil: - Nede, rekli ste da ovdje nemate to vidjeti! - Ovo je doista udnovato - ponavljao je Ned zaboravljajui pritom na svoj bijes i planove za bijeg. - A ribe? Uope ne vidim ribe! - ree Kanaanin. - Pa to e vam - ree Conseil - kad ih ionako ne poznajete?
- Ja da ih ne poznajem? Ja, lovac! - povika Ned Land. Medu njima nasta prepirka o ribama. Obojica su ih poznavali, samo svako na svoj nain. Budui da su se u meuvremenu sprijateljili, Conseil je htio da i Ned postane dobar poznavatelj znanstvenog ribljeg nazivlja. - Nede, vi ste vrlo vjet ribolovac. Ulovili ste mnotvo ovih zanimljivih riba, ali zasigurno ne znate kako se one dijele prema vrstama. - Znam, dijele se na one koje se jedu i one koje se ne jedu. - Tako ih dijele samo gurmani - odgovori Conseil.
46
I on zapone s predavanjem o ribljim vrstama. Imali smo priliku gledati najrjee i najljepe ribe koje su se poele pojavljivati. Naem divljenju nije bilo kraja. Ned je izgovarao njihova imena, a Conseil ih odmah svrstavao prema vrstama. Odjednom se salon osvijetli, elini oklopi se spustie, a arobna se slika izgubi. Mi odosmo na spavanje. Sutradan, 9. studenoga probudih se nakon dvanaest sati sna. Conseil je doao i prema ustaljenom obiaju upitao me kako sam i je li mi potreban. Pustio sam ga neka radi to eli, a ja sam dalje ostao razmiljati o kapetanu Nemu. Proao je cijeli dan, a ja ga nisam sreo. Sutradan, 10. studenoga takoer nisam vidio niti kapetana niti ikoga od posade. Ned i Conseil su proveli skoro cijeli dan sami. I njih je udila ta neobjanjiva odsutnost kapetana. Da nije bolestan? Ilije moda htio izmijeniti svoju odluku o nama. U svakom sluaju mi smo bili potpunoma slobodni, odlino su nas hranili i nismo se mogli ni na to poaliti. Ujutro, 11. studenoga osjetio sam svjei zrak, to je bio znak da je podmornica izronila na povrinu. Popeo sam se na palubu nadajui se da u sresti kapetana, ali tamo nije bilo nikoga. Sjeo sam udi-ui svjei zrak i promatrao sam velianstven izlazak sunca. Uto spazih kapetanovog prijatelja koji je dalekozorom ispitivao cijeli obzor. Potom je priao nekom otvoru i izgovorivi neke meni nerazumljive rijei siao dolje ne obraajui uope panju na mene. Tako je prolo pet dana. Svakog jutra sam se penjao na palubu, a isti je ovjek takoer ponavljao 47Jules Verne istu radnju izgovarajui pritom iste nerazumljive rijei. A, 16. studenoga, kad udoh u svoju sobu, pri-mijetih jedno pismo naslovljeno
na mene. Otvorih ga nestrpljivo. U njemu je pisalo: "Gospodinu profesoru Aronnaxu na brodu Nauti-lus, 6. studenog 1867. Kapetan Nemo poziva gospodina Aronnaxa u lov koji e s odrati sutra ujutro u umama otoka Cre-spa. Kapetan se nada da gospodin nee biti niim sprijeen da sudjeluje u lovu, a bit e mu drago ako mu se i njegovi prijatelji pridrue. Zapovjednik Nautilusa Kapetan Nemo" - Lov! - kliknu Ned. - I to u umama otoka Crespa - pripomenu Con-seil. - Taj udak ipak ide i na kopno - dobaci Ned Land. - Moramo svakako prihvatiti - odlui Kanaanin. - Kad budemo na kopnu, znat emo to nam je initi. Uostalom, ba bi mi prijalo ve jednom zagristi komadi svjee divljai. Sutradan ujutro odjeven i spreman siao sam u salon gdje me doekao kapetan. - Kapetane, znai li to da ipak niste prekinuli svaku vezu s kopnom kad idemo u lov u umu Crespa. - Gospodine Aronnaxe, to nisu zemaljske ume, nego morske.
48
- Morske ume - uzviknuh. - Da, profesore. - I vi me tamo pozivate? - Da. -Pjeice? - Pjeice. - S pukom u ruci? - S pukom u ruci. Pogledao sam sumnjivo u kapetana i pomislio pritom daje sigurno bolestan. - Profesore Aronnaxe, molim vas poite sada sa rnnom na ruak jer u mojoj umi nema restorana i sigurno ete vrlo kasno veerati. Dva su nam ovjeka pomogla odjenuti ta teka odijela koja ipak nisu sprjeavala lakou pokreta. Jo nam je ostalo samo uvui glave u jednu metalnu kuglu, ali ja prvo zamolih kapetana da vidim puku te da nauim rukovati njome. Uvlaei glave u metalne lopte, zausmo Neda kako ironino dobacuje: - Sretan vam lov! Metalna je kugla na tri strane imala stakla tako da sam mogao vidjeti svuda uokolo. Na leda mi sta-vie rezervu zraka i doista sam mogao sasvim slobodno disati. Spremih se poi, no kako je
odijelo bilo teko, a potplati podstavljene olovom, vrlo sam se teko kretao, ali osjetih kako me netko gura u, neku drugu sobu. TU se zatvorie vrata za nama i 49Jules Verne mi ostadosmo u potpunom mraku. Nakon nekoliko minuta zausmo neki um i istodobno osjetih neto hladno kako se postupno uzdie od mojih nogu navie. Bilo mi je jasno da su u prostoriju putali vodu i uskoro se ona napuni. Onda se otvorie i druga vrata; sada smo bili u polutami i za tren naosmo se na dnu mora.
50
ETNJA PO MORSKOM DNU Rijeima se ne mogu opisati uzbuenja i utisci s tog putovanja po morskom dnu. Kapetan Nemo nas je vodio, a iza Conseilea i mene iao je stalno onaj njegov prijatelj kojeg sam ja nazvao Herkul. Vie uope nisam osjeao teinu odijela niti obue, niti spremnika za zrak na leima, i sve u svemu sam se lako kretao. Bio sam iznenaen svjetlou u toj dubini. Mogao sam lako razlikovati predmete na sto metara. Iznad sebe sam mogao vidjeti mirnu vodenu povrinu. Ili smo po najfinijem pijesku to je nevjerojatnom jainom odbijao sunane zrake. Nautilus je postupno nestajao u daljini, ali je njegov reflektor jo uvijek dosezao do nas. Ili smo tako vrlo dugo i inilo mi se daje ta prostrana pjeana dolina beskrajna. ' Uskoro se u daljini ocrtae sjenke nekih predmeta. Bile su to stijene zastrte najljepim primjercima ivotinja koje slie biljkama. Bilo je tono deset sati. Sunani su zraci padali dosta koso i u dodiru s tom svjetlou, to je prolazila kao kroz prizmu, cvjetovi, stijene, koljke i polipi prelijevali su se u svim duginim bojama. Bilo je to arobno. Razne su se 51Jules Verne nijanse boja isprepletale; bila je to prava kaleidoskopi] a zelenog, utog, naranastog, ljubiastog, plavog i svih moguih nijansa, to niti jedan umjetnik ne bi mogao naslikati. Pri tom divnom prizoru Conseil je zastao kao i ja. Sigurno je, u sebi, tu zbirku najljepih i najrjeih primjeraka znanstveno svrstavao. Morske zvijezde i neke ivotinje nalik na ipku treperile su pri naim pokretima. Bilo mi je ao to sam morao
gaziti te tako njene i lijepe ivotinjice. Iznad naih glava lebdjela su i plovila jata meduza i drugih ribica. Tako smo etvrt milje prolazili kroz te divote. Uskoro na-idosmo na mulj, zatim na guste alge tako meke pod nogama da im ni najfiniji sag ne bi bio ravan.Ve je proao sat i pol otkako smo poli. Suneve zrake padale su okomito i postupno nestade one svjetlosne arolije. Ili smo odmjerenim koracima koji su odjekivali nevjerojatnom jainom. I najmanji um se prenosio brzinom na kakvu nae uho nije naviklo. Voda mnogo bre i bolje prenosi zvukove negoli zrak. Na dubini od tri stotine stopa sunani su zraci bili slabiji. Mi smo se nalazili u nekom ruiastom polumraku, ali ipak se dosta jasno vidjelo. Kapetan Nemo stade i pokaza mi neke nejasne mase. To je bila uma otoka Crespa. Napokon smo stigli u ovu umu, nesumnjivo jednu od najljepih na velikom posjedu kapetana Nema. U umi je bilo golemog razgrananog bilja i im smo prodrli u njene prostrane svodove, zapanjio sam se izvanrednim poloajem njihovih grana. Trava po tlu, a isto tako i grane, nisu bile sputene niti savijene, niti se
irile u horizontalnom smjeru. Sve je bilo uspravno prema povrini. Sve bilje, ma kako tanko i njeno bilo, dralo se uspravno kao da je od eljeza. Uskoro sam se navikao na ovaj udnovati poloaj kao i na polumrak koji nas je obavijao. Podmorska flora mi je ovdje izgledala bogatija i gua, nego u ledenim i arkim predjelima. Biljke i ivotinje su tu toliko meusobno sliile da ih gotovo nisam mogao razlikovati. Fauna i flora se tako blisko dopunjuju u podmorskom svijetu. Primijetio sam da svi primjerci biljnog carstva dodiruju tlo samo povrno. Bez korijena, bilje je od tla, pijeska i koljaka trailo samo privremeni oslonac, a ne ivotne uvjete. Sve ove biljke nastaju same od sebe i naelo njihovog postojanja jest voda koja ih odrava i hrani. Ribe-mu-ice letjele su s grane, na granu kao jato kolibria. Oko jedan sat poslije podne kapetan Nemo nam dade znak da stanemo. To mi je ba dobro dolo. Ovaj trenutak odmora mi se inio divan. Nedostajala nam je santo dra razgovora. Meutim, to je bilo nemogue. Mogao sam jedino pribliiti svoju veliku kacigu Conseilovoj. A Copseil-je u znakjradosti u^ svome oklopu inio najsmjenije grimase. Nakon^ve etnje, to je trajala puna etiri sata, udilo me to nisam
osjeao glad, meutim, imao sam jaku potrebu za snom. Moje se oi ubrzo zaklo-pie iza debelog stakla i ja padoh u dubok san. Kapetan Nemo i njegov snani prijatelj, takoer oprueni u ovom bistrom kristalu, davali su nam primjer za spavanje. Koliko sam spavao, ne mogu tono odrediti, ali kad sam se probudio, sunce je bilo na zalasku. Kape53Jules Verne tan Nemo je ve bio ustao, a ja sam poeo protezati noge i ruke kad mi se neto pone motati oko nogu. Na nekoliko koraka od mene jedan me je veliki morski pauk gledao svojim zrikavim oima, spreman baciti se na mene. Conseil i mornar s Nautilusa digoe se istog trenutka. Kapetan Nemo pokae svom prijatelju ovu groznu ivotinju, a on je jednim udarcem kundaka odmah usmrti i ja ugledah mnotvo pipaka ovog udovita kako se skupljaju u jezivim grevima. Upravo sam se odluio vie uvati. Pretpostavljao sam daje ovaj odmor znaio kraj nae etnje, ali sam se prevario. Umjesto da se vratimo na Naii-tilus, kapetan Nemo je produio svoju smjelu etnju. Tlo se neprestano sputalo, a mi smo ulazili u sve vee dubine. Oko tri sata poslije podne stigli smo u jednu usku dolinu izmeu visokih litica, na sto i pedeset metara ispod morske povrine. Kaem sto pedeset metara, iako nismo imali rîkakav instrument kojim bi izmjerili dubinu. Zavlddao je potpuni mrak. Nismo mogli vidjeti vie nikakav predmet na deset koraka. Ili smo nasumce, sve dok kapetan Nemo nije upalio svoju elektrinu svjetiljku. I mi ostali slijedili smo njegov primjer. Nastavili smo lutati po mranoj umi ije je bilje bivalo sve rjee. Mislio sam da e svjetlost naih svjetiljki privui ponekog stanovnika ovih mranih skrovita. Meutim, oni su nam se pribliili na toliku udaljenost da ih nismo mogli uloviti. Napokon, oko etiri sata, za-vrismo ovu udnu etnju. Pred nama se ukaza zid od velianstvenog stijenja. To je bila granitna stijena, puna mranih spilja, uz koju se nije moglo uspuza54
ti. To je bilo kopno. Kapetan Nemo se iznenada zaustavio. Ovdje se zavravalo njegovo carstvo. S druge je strane bilo kopno na koje on nije elio zakoraiti. Poeli smo se vraati istim putem. Kapetan Nemo je bio na elu nae male kolone. Uskoro smo opet doli na svjetlost,
iako je sunce ve davno bilo na zapadu. Odjednom spazih kako kapetan niani u neto u grmlju. Puka je okinula, a jedna ivotinja padne na nekoliko koraka od nas. To je bila neobino lijepa morska vidra ije je krzno vrlo skupocjeno. Ova skupocjena ivotinja, zahvaljujui lovcima, postala je vrlo rijetka. Herkul uze ivotinju, prebaci je preko ramena i mi nastavismo put. Put je iao kroz pjeanu ravnicu. esto se ona penjala na samo dva metra ispod morske pqvrine. Kroz prozirnu vodu vidjele su se ptice kako lete iznad morske povrine. Ovom prilikom bio sam svjedok jednog od najuspjenijih hitaca koje je ikada ispalio jedan lovac. Jedna velika ptica, irokih krila, pribliavala nam se le- > tei. Kad je ona bila na nekoliko metara iznad morske povrine, Herkul naniani i opali. Ptica je pala skoro pred noge vjetog lovca, a ja sam tada ugledao najljepi primjerak albatrosa. Ve sam bio gotovo posustao kad sam ugledao svjetlost to je stizala s Nautilusa. Za dvadesetak minuta mogli bismo stii do podmornice. Meutim, nisam raunao s nepredvidljivim dogaajima. Bio sam zastao jedno dvadesetak koraka, kad ugledah kapetana kako mi urno prilazi. Svojom snanom rukom baci me na tlo, a njegov Herkul to 55Jules Verne isto uini s Conseilom. Kapetan i Herkul su se u tom trenutku takoer spustili do nas. U jednom trenutku podigao sam glavu primijetivi neke goleme mase kako prolaze svjetlucajui. Krv mi se sledi u ilama! Shvatio sam da se radi o stranim ubojicama - morskim psima, ogromnih repova, staklenog pogleda, a kroz otvore svojih eljusti izbacivali su neku svjetlucavu masu. Ne znam je li Conseilu u tom trenutku padalo na um da ih svrstava, ali ja sam ih promatrao na nimalo znanstven nain: vie kao rtva, nego kao prirodoslovac. Na svu sreu, te ivotinje vrlo slabo vide. Tako smo izbjegli, kao nekim udom, tu opasnost, mnogo veu nego kad ovjek u umi naie na tigra. Nakon pola sata stigli smo do podmornice. Nakon to smo uli, s mukom poskidasmo odijela. Ja sam se jedva doteturao do kreveta, i samo to sam se bacio na njega, zaspao sam tvrdim pnom.
56

IJEUES SOGS LESHEB3
MV'
a. '' -**L*^*m.-^* -.
5720.000
MILJA POD MOREM
PROLAZE DANI I TJEDNI
f
Sutradan, 18. studenoga, nakon to sam se dobro odmorio, popeh se na palubu, ba u trenutku kad je kapetanov prijatelj izgovarao onu udnu nerazumljivu uobiajenu reenicu. Tek sam danas prvi puta shvatio da se ta reenica odnosi na stanje mora i znai: Nemamo nita na vidiku. I doista, ocea(i je bio potpuno pust. Jutro je bilo svjee i okupauo nekom neobinom plaviastom svjetlou. Ba sam se divio tom prizoru kad doe kapetan Nemo. Kao da me uope nije ni vidio, poeo je gledati dalekozorom. Uto se prvi puta pojavi
desetak mornara i poee izvlaiti niree za ribe to su ih ostavili preko noi. Mornari su pripadali raznim narodnostima. Iako su svi bili vrlo utljivi, ponekad su govorili samo onim nerazumljivim jezikom. Izvukli su mree pune najraznovrsnijih riba. Tako su nam prolazili dani i tjedni. Kapetana sam vrlo rijetko viao. Conseil i Land su najvei dio vremena provodili sa mnom. U meuvremenu Conseil je detaljno opisao Nedu nau etnju pod morem. Osim toga, skoro svakog dana smo gledali kroz one otvore u salonu tajne podmorskog svijeta.Jules Verne Nautilus je stalno plovio prema jugoistoku na dubini od sto do sto pedeset metara, ali jednog dana primijetih da se nalazimo na dvije tisue metara dubine. 27. studenoga, oko tri sata ujutro Nautilus je proao pokraj Sandwichkog otoja. 1. prosinca preli smo ekvator. Riblje se carstvo usput mijenjalo i mi smo imali prilike vidjeti skoro sve mogue vrste riba. 11. prosinca sam itao u velikom salonu. Ned Land i Conseil su se zabavljali promatrajui ocean kroz salonske prozore. Nautilus je stajao nepomino na dubini od tisuu metara. Tu nije bilo ba mnogo riba. U toj potpuno oputenoj atmosferi, odjednom me Conseil prekine: - Profesore, hoete li malo doi? -Stoje? - Samo da vidite neto. Odoh do prozora. Osvijetljena reflektorom jedna golema crnkasta nepomina masa plutala je u vodi. Paljivo sam promatrao ne bi li razaznao koja je to riba, ali mi u tom trenutku sinu jedna misao: - Pa to je brod. To je doista bio brod koji je morao potonuti prije nekoliko sati. Prizor je bio vrlo tuan, a osobito je bila jeziva slika na palubi gdje se jo uvijek nalazilo nekoliko leeva. Bila su to etiri ovjeka koji su se nalazili u poloaju u kojem ih je zatekao brodolom. Kormilar je jo uvijek drao kormilo a malo dalje, mlada ena drala je svoje dijete iznad glave. Mornari su izgledali strano, okamenjeni u grevitim
60
pokretima, umrli u trenutku kad su pokuavali posljednjim naporom spasiti brod. Jedino kormilar, s mirnim izrazom na licu i sijede kose koja mu se zalijepila na sljepoonice, izgledao je kao da i dalje plovi kroz oceanske dubine! Zanijemismo. Ve sam primijetio goleme morske pse kako se pribliavaju privueni mirisom ljudskog mesa. Nautilus oplovi
oko potonulog broda i ja proitah: Florma, Sunderland. To je bio poetak niza morskih katastrofa na koje je Nautilus nailazio na svome putu. Jednog mi dana kapetan ree da plovimo prema otoku Vanikoro. - Hou li moi pregledati taj otok gdje su potonuli poznati brodovi Kompas i Astrolab? - upitah. - Ako vam to ini zadovoljstvo, profesore, naravno da ete moi - odgovori kapetan. Kad smo stigli, iziao sam s kapetanom na palubu. Na sjeveroistoku virila su iz vode dva vulkanska otoka okruena koraljnim grebenima. Otok je izgleda, bio pokriven zelenilom od obale pa sve do samih vrhova. Uto smo primijetili nekoliko domorodaca koji su s najveim iznenaenjem promatrali na dolazak. Kapetan me upitao to sve znam o brodolomu Kompasai Astrolaba. Ispriao sam ono to sam znao. Onda me kapetan povede u salon. Nautilus zaroni nekoliko metara ispod morske povrine, a mi kroz prozore ugledasmo ostatke nastradalih brodova, sada prekrivene ivim cvijeem. Promatrajui, kapetan mi ree: 61Jules Verne - Brodolom se dogodio 7. prosinca 1785. godine. Prvo je Kompas naiao na nepoznate grebene otoka Vanikoro, te se tu nasukao. Astrolab, koji mu je iao ususret, se takoer nasukao, iako on nije potonuo odmah, ve se borio nekoliko dana. Preivjeli mornari su se nastanili na otoku, te sagradie jedan manji brod od ostataka Astrolaba i Kompasa. - A otkuda znate sve to - upitah. - Pokazat u vam to sam naao na mjestu ovog brodoloma. Kapetan Nemo mi pokaza jednu kutiju. Nakon to ju je otvorio, primijetio sam u njoj neki poutjeli papir s kojeg se jo uvijek moglo itati. To su bile upute Ministarstva mornarice kapetanu broda. U noi izmeu 27. i 28. prosinca Nautilus je napustio otok Vanicoro. Uskoro stigosmo na jugoistonu toku Papuazije. 1. sijenja 1868. Conseil mi prie nasmijeen: - Profesore, mogu li vam zaeljeti sretnu Novu godinu? , - Naravno, Conseile. I ja tebi elim sretnu Novu godinu, samo reci mi to ti podrazumijeva pod sretnom godinom? Godinu koja e nas osloboditi ovog zatoenitva ili koja e produiti nae udnovato putovanje? - U stvari, ne znam. Na ovom nam putovanju nije dosadno. I ako se
nastavimo ovako dobro zabavljati ne trebamo se smatrati zatoenicima. - A to se tie kapetana - nastavi Conseil - on kao da i ne postoji. Prema tome, mislim da e nam
62
r
ova godina biti sretna jer emo jo tota lijepog vidjeti... - A to o tome misli Ned Land? - On misli suprotno. On je realan ovjek, za razliku od nas dvojice i uz to veliki gurman. Njemu nije dovoljna samo riba. Nedostatak vina, mesa i kruha nikako mu ne prija, s obzirom daje navikao na dobre bifteke i najjai crnjak. Dakle, ako ova godina ne bude sretna nama, bit e sretna njemu, i obratno. Tako e se uvijek nai netko tko e biti zadovoljan ovom godinom. Drugog smo sijenja ve stigli pred koralj ne otoke na sjeveroistoku Australije. Kapetan Nemo mi je rekao da namjerava ui u Indijski ocean krozTorre-sov prolaz. Ta vijest je najvie obradovala Neda jer na taj smo se nain pribliavali europskim morima. Meutim, Nautilus se upravo nalazio pred najopasnijim prolazom cijelog svijeta. Torresov prolaz irok je oko 34 milje, ali je prepun otoka, otoia, grebena i hridi, tako daje skoro neprolazan. Stoga je kapetan Nemo bio veoma oprezan. Naa je podmornica plovila vrlo sporo. Mi smo iskoristili tu priliku pa smo izili na palubu. Pred nama je bila kuica kormilara, i uini mi se da u njoj sjedi jedino kapetan Nemo. More oko Nautilusa bilo je uzburkano i bijesno je udaralo o podmornicu. Golemi valovi razbijali su se o koraljne stijene. - Pogledajte ovo - vikne Ned. - Mora da je kapetan Nemo vraki siguran, jer samo da se dotakne-mo ovih koralj nih grebena, razbili bismo se u komadie!Jules Verne Uistinu, bilo je vrlo opasno, ali Nautilus kao da se nekim udom provlaio kroz tisue i tisue bijesnih grebena. Oko tri sata poslije podne stigosmo do otoka Gueboroar. U jednom trenutku osjetio sam udarac. Nautilus je bio udario u greben. Kad sam se popeo na palubu, na njoj su ve bili kapetan Nemo i Herkul. Oni su takoer promatrali poloaj podmornice razgovarajui neto na svom udnovatom jeziku. Bili smo nasukani u moru gdje je mala plima, stoje bilo vrlo nepovoljno za Nautilus. Na svu sreu, zahvaljujui
svom jakom oklopu, podmornica nije pretrpjela nikakvu tetu. Ali ako i ne potone, mogla bi zauvijek ostati prikovana za ove stijene i to bi bio njen kraj. - Ovaj sluaj e vas, moda, natjerati da opet postanete stanovnik zemlje - rekoh kapetanu. Pogledao me nekim udnim pogledom kao da mi govori da ga nitko i nita ne moe natjerati da opet stane na zemlju... - Nautilus nije u opasnosti. Nae je putovanje tek poelo. Danas je 4. sijenja, a za pet dana bit e pun mjesec. Tada e more podii moju podmornicu i mi emo lijepo dalje otploviti. Zatim sie u podmornicu. uvi kapetana to govori, Ned mi ree: - Gospodine Aronnaxe, jamim vam da ova podmornica vie nee moi ploviti niti na moru niti pod morem. Sad se moe prodati kao staro eljezo. Mislim da je doao trenutak da napustimo kapetana Nema.
64
- Dragi Nede - odgovorili mu - nisam ba siguran u tvoju teoriju. Priekat emo 9. sijenja, pa emo onda vidjeti to e biti. A misao o bijegu, mogla bi se uzeti u obzir samo kad bismo se nalazili blizu engleske ili francuske obale. - A moemo li bar obii ovaj otok - upita Ned. -Ovdje ima mnogo drvea, a im ima drvea ima sigurno i ivotinja od kojih bi se mogli napraviti fini odresci. - Ima pravo - ree Conseil. - Da li bi profesor bio tako ljubazan da zamoli kapetana da nas pusti na otok? - Pitat u ga, ali sigurno e odbiti. Na moje najvee iznenaenje, kapetan Nemo nam dozvoli. , Sutradan, 5. sijenja dobili smo i amac na raspolaganje. U osam sati, naoruani elektrinim pukama i sjekirama, Conseil i ja zaveslamo snano, a Ned je upravljao. Budui da je amac bio lak, nije bilo teko provlaiti se izmeu litica i grebena. Za cijelo vrijeme naeg izleta, Ned nije mogao svladati svoju radost. Bio je kao robija kojeg puste s robije i nije ni mislio na povratak. - Mesa - vikao je - jest emo mesa, i to kakvog! Pravu pravcatu divlja! - Pitanje je samo ima li tu divljai koja moe i nas uloviti rekoh Nedu.
- Ma - ree Ned pokazujui mi svoje otre zube -pojest u ako treba i tigra. 65Jides Verne - Na prijatelj Ned je vrlo opasan - ree Conseil -i nemojte se zauditi ako jednog jutra u naoj kabini umjesto mene naete samo moje kosti. Za pola sata stigosmo na otok. Ned Land je udarao nogom o tlo elei se uvjeriti da je to uistinu prava zemlja. Ve dva puna mjeseca zatoeni smo na NautiliLsii. Otok je bio prekriven divnom, gustom umom. Ned opazi jednu kokosovu palmu, te s nje skine nekoliko oraha i mi sa slau popismo njihovo mlijeko. - Odlino - viknue istovremeno Ned i Conseil. - Mislim da kapetan Nemo nee imati nita protiv ako im donesemo nekoliko oraha na podmornicu. - Sigurno nee. Ali vjerojatno ih nee htjeti niti probati. - Utoliko gore za njega - ree Conseil. - I utoliko bolje za nas - doda Ned. - Ostat e nam vie. - Hajdemo sad obii otok - rekoh - samo vrlo, vrlo oprezno. Iako izgleda nenaseljen, ipak se na njemu mogu nai neki neugodni stanovnici. Za dva sata obili smo cijelu umu. Uspjeli smo nai dosta povra i banana, kao i kruno drvo, ali Ned nije bio time zadovoljan. - Od svega ovoga ne moemo napraviti niti dobar ruak. Ovo su samo prilozi jelima i kojekakve poslastice, ali gdje nam je peenje? - Doista, Ned nam je obeao peenje. - Da - ree Ned - ali na se lov jo nije zavrio. Trebate imati samo malo vie strpljenja.
66
- Ako ne naiemo danas, naii emo sutra - ree Conseil. - Ve je poprilino kasno i mislim da bismo se trebali vratiti na podmornicu prije mraka. Kad smo stigli na podmornicu, tamo vie nikog nismo zatekli. Sutradan, opet nigdje ive due. amac je ostao na istom mjestu gdje smo ga juer ostavili. Ubrzo smo odluili i danas ii na otok. Kad smo stigli, pustili smo Neda da nas vodi. Nakon to smo proli kroz neko grmlje, ugledasmo vrlo lijepe ptice kako uzlijeu. Bile su to rajske ptice. Svakako sam elio
barem jednu uloviti. Znam da ih uroenici love nekom vrstom ljepila to mi nismo imali. ak im otruju izvore s kojih piju da bi ih uhvatili, jer su vrlo skupocjene. Nama nije preostalo drugo nego na njih pucati u letu, iako je bilo malo vjerojatno da emo ih pogoditi. I d6ista, uzalud smo potroili dobar dio streljiva. Oko jedanaest sati prije podne preli smo ve sve prednje obronke brda, a da jo nita nismo ulovili. Glad nas je tjerala naprijed. Napokon je Conseil na svoje veliko iznenaenje postigao dvostruki pogodak i ubio dva goluba. Osigurao nam je divan doruak. Meutim, Ned i nadalje nije bio zadovoljan: - Ovo je samo predjelo i zavaravanje. Neu biti zadovoljan dok god ne ubijem neku pravu ivotinju s rebarcima i kotletima. - Niti ja, Nede, sve dok ne ubijem barem jednu rajsku pticu. - Onda nastavimo s lovom - ree Conseil - ali vraajui se prema moru. 67Jules Verne Poslije sata hoda naili smo na pravu umu sago-palma. Pred naim nogama bjealo je nekoliko bezopasnih zmija. Rajske ptice bi svaki put odletjele im bismo se pribliili. Oajavao sam to ih ne mogu uhvatiti. Conseil, koji je hodao ispred nas, najednom se prigne i pobjedonosno klikne, a zatim dotri k meni nosei prekrasnu rajsku pticu. - Bravo Conseile, bravo - kliknuh od radosti. - Ako pticu pogledate izbliza, vidjet ete da u stvari nisam nita posebno uinio. - A zato, Conseile? - Jer je ptica pijana kao ep. - Pijana? - Da, gospodine, pijana je od oraia stoje pojela pod mukatnjakom. Pticu sam podrobno pregledao. Conseil je bio u pravu. Opila se od soka oraia i bila je posve omamljena. Nije mogla letjeti, a jedva je i hodala. Pustih je neka se ispava i otrijezni. Uistinu sam elio ovu prekrasnu pticu donijeti u Pariz i pokloniti je zoolokom vrtu koji nema nijednog ivog primjerka. Bio sam presretan to posjedujem rajsku pticu, jedino je na Ned jo uvijek bio nezadovoljan. Napokon oko dva sata, na zadovoljstvo sviju nas, Ned Land ustrijeli prekrasnu divlju svinju. Ned se jako ponosio svojom lovinom. Odmah je odera i
oisti, pa joj odreza pet, est rebaraca koja e na aru ispei za veeru. Nakon toga imali smo i dalje uspjeha u lovu. Oduevljeni Ned predloi da i sutra posjetimo a68
robni otok, kako bi mogao poubijati sve etveronone stanovnike koji se mogu jesti. - A da se uope vie ne vratimo na podmornicu? - predloi Ned. U taj as pred nae noge padne kamen. Uto doleti i drugi kamen izbacivi ovei komad mesa iz Con-seilove ruke. Pogledasmo prema umi ne diui se. Napokon skoismo sva trojica, pograbismo puke i pripremismo se za obranu. - Nisu li majmuni?- upita Ned Land. - Njima slini - dobaci Conseil. - Divljaci! - Brzo u amac! - rekoh ja.
UROENICI DOLAZE Dvadesetak uroenika, naoruanih lukovima i prakama pojavi se na rubu ume, na stotinjak koraka od nas. Lagano su nam se pribliavali. Na licu im se nije moglo proitati ni najmanje prijateljsko raspoloenje prema nama. Ned Land, usprkos svemu, nije htio ostaviti svoju lovinu, pa stavi svinju na jedno rame, klokana na drugo, i pobjee. Za svega dvije minute svi smo bili na obali. Na amac je u trenu bio u vodi i tek to smo odmakli nekoliko metara, stotinu uroenika, urliui i maui rukama, ue u vodu do pojasa. Nadao sam se da e netko s Nautilusa primijetiti to se s nama dogaa, ali nitko se ne pojavi. Ubrzo stigosmo do podmornice. Okna su bila otvorena. Uavi, odmah sam potraio kapetana. Zanijet sluanjem glazbe, nije me uope uo. - Kapetane - viknuh. -A to ste vi, profesore. Kako ste proveli dan? Jeste li zadovoljni lovom? - Jesmo, kapetane, ali imamo jedan veliki problem. Na otoku smo privukli na sebe stotinjak dvonoaca. Nisu nimalo prijateljski izgledali. 71Jules Verne - Kakve dvonoce?
- Divljake.
- Divljake - ponovi kapetan ironino. -1 vi se udite to ste na ovom otoku naili na divljake? A gdje nema divljaka? Pa, uostalom, jesu li ti koje vi nazivate divljacima gori od ostalih? Ja sam, profesore, ba svuda nailazio na njih. - Gospodine kapetane, mislim da morate neto poduzeti ako ne
elite da dou na Nautilus. - Nije potrebno nita poduzimati. - Ali ima ih vrlo mnogo. - Koliko? - Najmanje stotinjak. - Profesore Aronnax - ree kapetan - kad bi se svi uroenici Papuazije skupili na obali, rje bi nita mogli uiniti Nautilusu. l on se opet prepusti glazbi. Popeo sam se na palubu. Ve je zavladao potpuni mrak. Na obali sam opazio mnogobrojne vatre. Mislio sam na uroenike uivajui u tropskoj noi. I ova je no prola bez ikakvih dogaaja. Papuanci su zasigurno zazirali od nae podmornice. Drugog jutra, 8. sijenja, nakon to sam se probudio, prvo se popeh na palubu. Prvo to sam ugledao bilo je pet-est stotina Papuanaca. Neki su se pribliili Nautilusu zahvaljujui oseki, na svega etiri stotine metara. Bili su to lijepo razvijeni ljudi. Tijela su im bila crna i sjajna. Na uima su im visjele kotane naunice. Poglavice su oko vrata nosili ogrlice od crvenog i bijelog stakla u obliku polumjeseca. Sko72
ro svi naoruani lukovima, strijelama i prakama, na ramenima su imali neku vrstu mree u kojoj su nosili kamenje. Jedan se poglavica dosta pribliio Nautilusu radoznalo ga promatrajui. Vrlo lako sam ga mogao ubiti, ali mislio sam daje bolje priekati napad. uo sam da esto izgovaraju rije "ase". Prema njihovim pokretima shvatio sam da su me pozivali da doem na otok. Meutim, toga dana nismo mogli ii. S prvim mrakom, uroenici su se povukli na obalu gdje ih je bivalo sve vie i vie. inilo se da su dolazili i sa susjednih otoka. Budui da mi je bilo dosadno, pozvao sam Con-seila u ribolov. Lovili smo dva sata, ali bezuspjeno. No, kad sam se najmanje nadao, naiao sam na udo prirode, na koje se vrlo rijetko moe naii. Uhvatio sam rijedak primjerak koljke. - Pa to je obina koljka - ree Conteeil. - Nije obina, pogledaj, umjesto da je zavijena zdesna nalijevo, njeni zavoji idu slijeva nadesno. - Nije mogue - povika Conseil. Poznato je da u cijelom Sunevom sustavu i na cijeloj Zemlji vlada zakon desnice. Zvijezde i njihovi pratioci okreu se zdesna nalijevo, pa se i priroda vladala po tom zakonu pri
oblikovanju koljaka. I kad se nae jedna ije spirale idu slijeva nadesno, to prirodnjaci plaaju zlatom. Zadivljeno smo promatrali koljku, kad jedan kamen doleti prema nama i razbije ju. Kriknuo sam oajniki. U trenutku Conseil dohvati moju puku i nacilja jednog uroenika, koji je, desetak metara od nas, taman napeo praku. 73Jules Verne Htio sam ga sprijeiti, ali on je ve okinuo i slomio narukvicu oko uroenikove ruke. - Zar profesor ne vidi da je ovaj ljudoder poeo napadati? - Ali jedna koljka ne vrijedi ljudskoga ivota! U svemu tome nismo primijetili daje dvadesetak amaca opkolilo Nautilus. amci su bili izdubljeni u drvetu, dugaki i mogli su se vrlo lako kretati. Uroenici su se, vidjevi da naa podmornica stoji nepomino, oito ohrabrili, te su je eljeli bolje upoznati. Uvidjevi to se dogaa, krenuo sam odmah obavijestiti kapetana. U salonu nije bilo nikoga. Krenuo sam prema njegovoj sobi. - Oprostite to vas uznemiravam. - Nema veze ako za to imate jake razloge - ree kapetan. - Vrlo jake - rekoh mu. - Uroenici u amcima su nas opkolili i za nekoliko minuta e nas napasti njih nekoliko stotina. - Jedino to moramo uiniti jest da zatvorimo podmornicu ree kapetan mirno. I kapetan pritisnu jedno dugme. - Evo, gotovo je. -Ali postoji jo jedna opasnost. Sutra e podmornica morati izroniti da uzme zrak. Onda mogu ui unutra. - Samo neka uu. Ne vidim zato bismo ih u tome sprjeavali. To su jadnici i ja ne elim da moj posjet ovom otoku kota ivota ijednog od onih nesretnika - ree kapetan.
74
Te sam noi loe spavao jer sam stalno sanjao uroenike. Ujutro se poklopac na Nautilusune otvori. Zrak smo dobivali iz spremnika. Cijelo prije podne nisam vidio kapetana. U dva sata i etrdeset minuta Nautilus je trebao poi, ali dosad nisam bio primijetio nikakve pripreme za polazak. Tono u dva i trideset, kapetan ue u salon. - Za koju minutu kreemo - ree on. - Naredio sam da se otvore poklopci.
- A Papuanci? Kapetan slegne ramenima. - Profesore, ne ulazi se tako lako u Nautilus ak i kad su poklopci otvoreni. Doite pa ete vidjeti. Poosmo sredinjim stubama. Tu su Ned i Conseil prestraeno gledali mornare kako otvaraju poklopce, dok su vani odjekivali bijesni krikovi i strane prijetnje. Poklopci se otklopie pretna van, a mi ugledasmo dvadesetak stranih lica.' No, prvog je uroenika, koji se rukom dohvatio rukohvata, odbacila neka udna sila. Urliui, odmah je pobjegao. Njegovi drugovi pokuae isto, ali su svi jednako proli. Ned Land i Conseil su ushieno gledali ne vjerujui svojim oima. Meutim, Ned Land nije mogao odoljeti svojoj nagloj udi i poleti stubama. Ali, tek to je dodirnuo rukohvat, srui se i on. Postalo mije sve jasno. Kroz rukohvat na stubama bila je putena struja i nitko nije mogao prodrijeti u unutarnjost podmornice. Papuanci su, svi do jednoga, pobjegli prestraeni. Mi smo, smijeei se, tjeili i trljali nesretnog Neda.
75
Jules Verne
U tom trenutku zadnji valovi plime podigoe Nau-tilus tono u etrdesetoj minuti kako je kapetan Nemo rekao. Tako je na brod iziao neoteen iz opasnog Tor-resova prolaza. Iduih smo dana plovili vrlo brzo, esto mijenjajui dubinu. 18. sijenja nalazili smo se na 150 duine i 15 irine. Spremala se strana oluja. Bio sam na palubi i gledao kako se sprema nevrijeme. Kapetan Nemo je dalekozorom razgledavao obzorje, a njegov mu je asnik cijelo vrijeme neto uzbueno tumaio. O emu je bilo rijei nisam mogao razumjeti jer su opet govorili svojim jezikom. Njihovo me ponaanje zbunjivalo, pa sam odluio otii po svoj dalekozor te sam pogledati to se zbiva na puini. Jo nisam niti naslonio oko na okular, kad mi netko istrgne dalekozor iz ruku. Okrenuh se. Preda mnom je bio kapetan Nemo. Nisam ga prepoznao. Lice mu je bilo izoblieno od srdbe. - Profesore Aronnaxe - ree mi - doao je trenutak da ispunite vau obvezu. Naime, moram zatvoriti vas i vae prijatelje, a
pustit u vas kad za to doe vrijeme. - Mogu li vam postaviti barem jedno pitanje? - Nikako, sada nita! Siao sam u kabinu kod Neda i Conseila te im prenio odluku kapetana Nema. Vremena za raspravljanje nije bilo, jer su kod vrata ve ekala etiri momka koji su nas odveli u onu eliju u kojoj smo proveli prvu no na podmornici. Na stolu je ve bio posluen ruak. Nakon ruka Ned i Conseil odmah
76
zaspae. udio sam se kako mogu tako brzo zaspati, kad osjetih da i mene obuzima neki nesavladiv san. Zacijelo su nam stavili neko sredstvo za spavanje u jelo. Sutradan ujutro probudio sam se u svojoj sobi. to se u meuvremenu te noi dogaalo, ne znam. Otvorivi vrata svoje sobe, spoznao sam da sam slobodan. Popeo sam se na palubu, a tamo su ve bili Ned i Conseil. Ni oni nisu bili svjesni niega to se dogaalo prole noi. Tek poslije sreo sam kapetana. Izgledao je umoran. Oi su mu bile crvene. Na licu mu se ocrtavala tuga. Bio je vrlo nervozan. Napokon mi se obrati: - Jeste li vi lijenik? - upita me. - Jesam. - Profesore Aronnaxe, moete li pomoi jednom od mojih ljudi? - Vrlo rado. Odjednom sam se uzbudio. Sinonji sam dogaaj odmah povezao s bolesnikom. Soba bolesnika nalazila se u zadnjem dijelu podmornice. Na krevetu je leao ovjek od kojih etrdesetak godina. Glava mu je bila sva omotana krvavim zavojima. Pogledavi ranu, vidio sam njegov mozak. Upitao sam kapetana otkuda mu ta rana. - To nije vano, - odgovori. - Jedan udarac na Nautilusu slomio je jednu polugu na stroju koja je udarila ovog ovjeka. Prvi je asnik bio pokraj njega nastojei mu pomoi. Brat je rtvovao ivot za svog brata, prijatelj za svoga prijatelja. To je zakon koji vlada na NautUusu. Ali to mislite o njegovom stanju? 77Jules Veme - Pretpostavljam da e ubrzo umrijeti. Rana je uasna: lubanja razbijena, mozak otvoren, a i tkivo mozga znatno oteeno. - Moe li ga ita spasiti?
- Ne, naalost ne. Kapetan Nemo nije mogao zadrati suze. - Moete ii, profesore. Ovaj me je dogaaj vrlo uznemirio. Imao sam neki udan predosjeaj. Nou su me muili runi snovi. Sutradan, kad sam se popeo na palubu, kapetan je ve bio tamo i odmah mi prie: - Profesore, biste li danas ili u jednu podmorsku etnju? - Sa svojim prijateljima? - Ako ele, mogu. - Vrlo rado, kapetane. Prenio sam Conseilu i Nedu kapetanov prijedlog i oni odmah pristanu. Odmah smo krenuli. S kapetanom je ilo i dvanaest njegovih asnika. Ova se etnja sasvim razlikovala od one prve. Bilo je to ko-raljno carstvo. Naa je svjetlost ivo obojene granice koralja pretvarala u pravu aroliju. Nakon dva sata etnje nalazili smo se na dubini od tri stotine metara. Tu smo naili na pravu pravcatu umu koralja. Ovdje su kapetan i njegovi asnici zastali. Pri-mijetih da etiri asnika na ramenima nose neki duguljast predmet. Dno je na tom mjestu bilo malo uzdignuto. Na sredini se uzdizao veliki koralj ni kri koji kao da je bio od zgruane krvi. Jedan ovjek poeo je kopati na tom mjestu rupu i, kad je bila gotova, u nju poloie svog druga koji je bio umro od zadobivenih rana. Nakon to smo se pomolili za pokojnika, vratismo se na Nautilus.
78
NOVI PRIJEDLOG KAPETANA NEMA 28. sijenja stigosmo do Cevlona. Kapetan Nemo mi ree: - Ovaj je otok glasovit po svojim bisernim lovitima. Biste li prisustvovali jednom takvom lovu? - Da, vrlo rado. - Pretpostavljam da znate, profesore, da se biseri love u Kini, Japanu, u junoamerikim morima, kod Paname, u Kaliforniji, ali ovdje se postiu najbolji rezultati. Kad je sezona, ovdje se usidri vie od tri stotine brodova, a u svakom od njih ima po deset veslaa i isto toliko lovaca. Lovci pomou jednog tekog kamena koji dre nogama, vezani za konopac, silaze na dvanaest metara dubine. - Zar se jo uvijek slue tim primitivnim sredstvima? - upitah ga. - Jo uvijek - odgovori kapetan. - I ti jadnici ne mogu dugo ostati pod vodom. itao sam o nekom crncu koji moe izdrati
i do pet minuta pod vodom, ali meni to izgleda nevjerojatno. Znam da neki ronioci izdre po minutu, a neki posebno vjeti, i po minutu i pol. Meutim, oni su rijetki i kad izrone, iz 79Jules Verne
uiju i usta im kaplje krvava voda. Srednje vrijeme je ipak oko tridesetak sekundi. Za to vrijeme ti se nesretnici ure ubrati to vie koljaka i potr pati ih u torbe. Openito, ti ljudi ne ive dugo, brzo im oslabi vid, pojave im se rane po tijelu, a esto dozive i modani udar u vodi. Ono stoje najgore, ti su ljudi vrlo slabo plaeni. Obino dobivaju po novi za koljku u kojoj se nalazi biser, a koliko koljaka donesu bez bisera! - To je strano! Samo novi tim jadnicima koji svojim napornim radom stvaraju prava bogatstva svojim gazdama? - Nego, profesore Aronnaxe, bojite li se vi morskih pasa? - Morskih pasa? - uzviknuh. - Priznat u vam, kapetane, da dosad nisam imao prilike postati prisan s tom vrstom riba. - Mi smo se ve navikli na njih. Sigurno ete i vi. Uostalom, naoruani smo dobro, a moda emo uz put kojega i uloviti. To je vrlo zanimljiv lov. Dakle, sutra rano ujutro, profesore. I kapetan Nemo izie. Poeo sam razmiljati. Znam da u nekim predjelima crnci bez razmiljanja napadaju morskog psa samo s noem u ruci. No mnogi od njih ne ostanu ivi. U mojim mislima stadoe se vrzmati morski psi. Vrlo jasno sam vidio njihove strane eljusti pune otrih zuba koji mogu presjei ovjeka u trenu. Divio sam se hladnokrvnosti kapetana Nema koji je tako ravnoduno govorio o tome. Nadao sam se da Conseil sigurno nee pristati na lov, te da u i ja imati izgovor da ne idem s kapeta80
nom. to se tie pak Neda, nisam mnogo vjerovao u njegovu mudrost, jer stoje opasnost bila vea, to ga je vie privlaila. Uto uoe Ned i Conseil, vrlo raspoloeni. Nisu znali to ih oekuje. - Jeste li uli - upita Ned - kapetan Nemo nam je ba dao jedan savren prijedlog. - Ve znate? Je li vam dao kakva opirnija objanjenja? - Nije. Rekao nam je jedino da je i s vama o tome razgovarao. Hoete li ii s nama? - Pa... naravno. Vidim da ste vi oduevljeni. - To e biti fantastino, profesore.
- A moda i opasno - dodah ja. - Opasno? Jedan mali izlet do bisernih koljaka. Gledao sam ih u udu. Ipak sam im morao sve objasniti. No nisam znao kako. Sreom se Conseil sjeti i upita: - Je li taj lov opasan? - Nije, samo ako se dobro pripremimo. Je li, Nede, vi se ne bojite morskih pasa - upitah ga oponaajui kapetanovu hladnokrvnost. - Ja da se bojim morskih pasa! Moj je posao takav da im se mogu samo rugati. - Da, ali ne radi se o tome da ih vi lovite iz broda har punom. - Nego? - U vodi!
81
Jules Verne - Zaboga, s dobrim harpunom, zato ne! Znate, taje ivotinja vrlo udno graena. Mora se okrenuti na leda da bi nas progutala, a za to vrijeme... - Dobro, Conseile, a to ti misli o tim morskim psima? - Bit u iskren. - Hvala bogu - pomislih. - Ako ste se vi ve odluili ii u lov na morske pse, zato va vjerni sluga ne bi iao s vama?
82
mr:
> ,F-
LOV NA BISERNICE Te sam noi sanjao samo morske pse. Sutradan ujutro probudi me sluga kojeg mi je kapetan Nemo dodijelio. Brzo sam se obukao i krenuo u salon gdje me ve ekao kapetan Nemo. - Jeste li spremni za polazak? Nisam se mnogo pribliio obali, ali je pripremljen amac koji e nas tamo odvesti. U njemu su ve spremljena naa ronilaka odijela - ree kapetan. U amcu nas je ve ekalo pet asnika. Ned i Con-seil bili su vrlo veseli. Poelo je svitati. More je bilo pusto i mirno. Nigdje amca, nigdje nikoga. Oko est sati odjednom nastane dan jer u tropskim predjelima nema ni sumraka ni zore. Kad smo stigli na obalu, odmah svi navukosmo svoja ronilaka odijela. Primijetio sam da nemam svjetiljku i odmah sam to spomenuo
kapetanu. - Svjetiljke nam nee biti potrebne - odgovori mi -jer neemo ii duboko. Uostalom, nije niti preporuljivo nositi ih jer bi njihova svjetlost mogla privui neeljene stanovnike ovih predjela. - A oruje? Puke? 83Jules Verne
Kapetan stane i pokaza nam jednu golemu koljku.

84
- Puke? emu bi nam one sluile? Evo vam ovaj otar no. On e vam biti potrebniji. Conseil i Ned su ve bili spremni. Ned je u ruci drao golem harpun. Kad smo uli u vodu, u tren sam zaboravio na svoj strah. Oko nas su plivale ribe na sve strane. Otprilike nakon sata hoda, stigosmo do mjesta gdje je bisernica bilo na milijune. Ned Land ih je odmah poeo ubirati i puniti njima
torbu koju je ponio. No morali smo ii naprijed. Napokon se pred nama ukaza otvor jedne velike spilje. inila mi se vrlo mrana. Kapetan Nemo ude unutra prvi, a mi za njim. Oi su nam se jedva prMkle na mrak. Stigavi do nekog udubljenja, kapetan stane i pokaza nam jednu golemu koljku, iroku dva metra. Bila je vea i od one u kapetanovom muzeju. Jasno mi je bilo da kapetan Nemo nije ovdje prvi puta. koljka je bila poluotvorena. Kapetan zavue no u otvor i izmeu koljkinih nabora izvue jedan biser, velik kao kokosov orah. Taj je biser, zahvaljujui svojem savrenom obliku, boji i preljevu bio neprocjenjive vrijednosti. Ba sam ga htio malo bolje pogledati i izmjeriti mu teinu, ali me u tome sprijei kapetan vrativi biser natrag u koljku. koljka se potom naglo zatvori. Shvatio sam da kapetan eli da se taj biser jo povea, jer je svake godine koljka izluivala nove slojeve. Izaavi iz spilje, krenuli smo svaki svojim putem razgledavajui prirodna uda. Zadivljen onim to sam vidio, potpuno sam zaboravio na svaku opasnost. Odjednom kapetan Nemo zastade i jednim nam pokretom ruke naredi da se svi stisnemo uz 85JuZes Verne
Tada zapoe strahovita bitka.

86
njega u jedno udubljenje u stijeni. U tom trenutku, na pet metara od nas, ugledasmo jednu sjenku koja se spustila na dno. Pomislio sam da je to morski pas, ali sam se prevario. Bio je to ovjek, iv ovjek, Indijac. Bio je to neki nesretni lovac bisera. Ugledali smo i njegov amac iznad naih glava. im bi stigao na dno, kleknuo bi, brzo ubirao koljke i trpao ih u torbu. Onda bi izronio, ispraznio torbu i opet se vraao. U vodi je ostajao svega tridesetak sekundi. On nas nije mogao vidjeti. Pri svakom je ronjenju mogao ubrati oko desetak koljaka, a koliko ih je bilo bez bisera! Tako je naporno radio pola sata. U jednom trenutku primijetio sam kako se Indijac uplaeno trgne izranjajui prema povrini. Odmah sam shvatio razlog njegovog straha. Pojavio se strani morski pas, uarena
pogleda i otvorenih eljusti. ivotinja se okomila na Indijca. Meutim on se odgurnuo ustranu i izbjegao ugriz, ali ne i straan udarac repom to ga obori na dno. Morski pas se vrati, okrene se na leda i otvori eljusti da proguta jadnika. U tom trenutku primijetili kako se kapetan naglo die i s noem u ruci krene ravno na morskog psa. No, i on je primijetio svog novog neprijatelja, pa se, okrenuvi se na trbuh, ustremi na kapetana. Kapetan ga mirno saeka, te bacivi se u stranu, izbjegne napad, a istovremeno zabode no ivotinji u trbuh. Tada zapoe strahovita bitka. Morskom psu je krv navirala iz rane, more se obojilo crveno i neko vrijeme nisam mogao nita vidjeti. Tek kad se voda malo razbistrila, primijetio sam kapetana kako se jednom rukom grevito uhvatio za peraju, a drugom rukom udarao noem u trbuh nemani. No nije
87
,,
fl(Wn
li';/Jules Verne
nikako mogao pogoditi u srce. Razjarena ivotinja mahala je repom stvarajui snane vrtloge. Htio sam pomoi kapetanu, ali sam bio obamro od straha. U sljedeem trenutku vidio sam kapetana kako pada na dno, a eljusti morskog psa se rastvorie spremne da ga progutaju. U tom se trenutku Ned, brz kao munja, ustremi na neman te je ubode otrim iljkom. Voda se zamuti od krvi i bijesnog udaranja repom. Ned Land nije promaio. Morski je pas izdisao. Ned izvue kapetana, a ovaj odmah prie Indijcu te presijee konopac kojim je bio vezan za kamen. Kapetanova prva briga bila je vratiti tog nesretnika u ivot. I Conseil se pridruio kapetanu u amcu. Poee ga trljati i jadnik doe k svijesti. Kad nas je vidio, u oima mu se italo zaprepatenje i strah. A kako li je tek bio zaprepaten kad mu je kapetan gurnuo u ruku jednu vreicu punu bisera! Tad krenusmo prema NautilusiL i ubrzo stigosmo do njega. Skinuvi ronilake odijelo, kapetan ree: - Hvala vam, Nede! Spasili ste mi ivot. Divio sam se kapetanu zbog njegove hrabrosti, kao i zbog njegove samilosti prema jednom ljudskom biu, jednom predstavniku kopna kojeg je on toliko izbjegavao. Kad mu to spomenuh, on mi odgovori: - Ovaj Indijac, profesore, pripada jednom potlaenom narodu, a ja sam uvijek bio i bit u zatitnik potlaenih.
88
ISPOD PREVLAKE U veljai smo bili u Crvenom moru, ali bez obzira na ime, voda je bila bistra i obine boje. Kapetan mi ree: - Kad budemo ili dalje, vidjet ete njegovu neobinu boju, pa uistinu izgleda kao daje cijelo more od krvi. - Vi smatrate da su razlog tome neke mikroskopski sitne alge? -Smatram. - Ovo vam nije dakle prvi put da plovite Crvenim morem? - Ne, nije. - Budui da ste mi ve govorili o prolazu idova kroz ovo more i propasti egipatske vojske kao i povijesnom paktu, jeste li naili na tragove pod vodom? - Nisam profesore i to zbog toga stoje ono mjesto, kojim je proao Mojsije sa svojim narodom, toliko zatrpano pijeskom, da za moju podmornicu nema dovoljno vode da bi mogla proi. Kad bi se na tom 89Jules Verne mjestu istraivalo, mislim da bi se nailo na mnogo oruja i orua Faraonove vojske. U naem daljnjem ugodnom razgovoru, kapetan Nemo mi spomenu da emo prekosutra biti u Sredozemnom moru. - U Sredozemnom moru?! - iznenadih se. - Da. to je toliko udno? - udim se brzini kojom e Nautilus morati ploviti da bi obiao Afriku. - A tko vam kae da emo obii Afriku, gospodine profesore? - Jedino ako Nautilus ne bude iao po suhom ili iznad prevlake! - Ili ispod, profesore Aronnaxe. - Ispod? - Naravno - odgovori mirno kapetan. - Ve je davno priroda ispod te prevlake uinila ono to ljudi rade na njezinoj povrini. - A to to? Zar postoji neki podzemni prolaz? - Postoji, ja sam ga nazvao Arapski prolaz. - Ali taje prevlaka sva od ivog pijeska. - Djelomino, ali na dubini od pedeset metara nalaze se slojevi najtvrih stijena. -Ajeste li sluajno otkrili taj prolaz? - Neto sasvim sluajno, a neto razmiljanjem. Primijetio sam da u Sredozemnom i u Crvenom moru postoji mnogo riba iste vrste. Tada sam se dosjetio da vjerojatno postoji neka veza izmeu ova dva mora. Da bih to provjerio ulovio sam dosta riba oko Sue-
90
za, stavio im po jedan metalni prsten oko repa i ponovno ih pustio u more. Poslije nekoliko mjeseci, na sirijskoj sam obali uhvatio nekoliko riba s tim prstenom. Vezu sam pronaao ispod Sueza. Uskoro ete i vi, profesore, proi kroz moj Arapski prolaz. Sutradan, dok sam sjedio s Nedpm i Conseilom na palubi, Ned odjednom pokae rukom i ree: - Vidite li kako se tamo neto mie? - Da, vidim neko duguljasto crno tijelo na povrini. - Jo jedan Nautilus - ree Conseil. - Ne - odgovori Ned - ako se ne varam, to je neka morska ivotinja. - Ima li ovdje kitova? - upita Conseil. - Ima, ali ovo nije kit - odgovori Kanaanin. - Ja i kitovi smo stari prijatelji. Ali, gledajte! Koja je to ivotinja? Sad se okrenula na lea! - Pa to je sirena! - uzviknu Conseil - prava sirena, profesore! Ta je ivotinja pripadala onoj vrsti morskih ivotinja koja je u bajkama prozvana pola riba - pola djevojka. - Ne, to nije sirena - ree Ned - ve jedna udna ivotinja koje jo ima vrlo malo samo u Crvenom moru. To je morska krava. Oh - ree on drhtavim glasom od uzbuenja - jo nikad nisam ubio tako neto. Uto naie kapetan, opazi morsku kravu te predloi Nedu: - Hoete li je pokuati uloviti? 91Jules Verne - Vrlo rado! - ree Ned kome se oi zasjae od uzbuenja. - Samo, Nede, morate biti jako oprezni. Ova je ivotinja vrlo lukava i esto puta se nakon lova vrati i prevrne amac svojih napadaa. Inae njeno je meso vrlo cijenjeno. Njeno se meso slui samo kneevima i zbog toga se ta ivotinja toliko lovi i postaje sve rjea - ree kapetan. Na kapetanov znak sedam je asnika izilo na palubu nosei harpune i jo neki pribor koji se upotrebljava za lov na kitove. Zaas smo bili u amcu. Mornari zaveslae prema ivotinji. Kad joj se pribliie, Ned uze harpun u ruku. Morska je krava bila dugaka vie od sedam metara. U gornjoj vilici imala je dva dugaka i otra zuba. Nije se micala, izgledalo je kao da spava. Ned baci harpun, ali ona odjednom nestane. - Dovraga! - povika Ned bijesan - promaio sam je! - Niste! Evo, voda je krvava, ali va harpun joj nije ostao u tijelu. - Moj harpun! Moj harpun! - povika Ned.
Mornari zaveslae i kad su dohvatili harpun, poee loviti ivotinju, koja je s vremena na vrijeme izlazila na povrinu da bi uzela zraka. Izgleda da rana nije bila opasna jer je ivotinja bjeala nevjerojatnom brzinom. Nekoliko puta su joj se pribliili i Ned je ve zamahnuo, ali bi krava naglo zaronila tako da ju je bilo nemogue uhvatiti. Moete zamisliti Nedov
92
bijes. Psovao je ivotinju lovei je cijeli sat, a onda ona odlui napasti ih. Ned to primijeti i vikne: - Pazite! Voa mornara ree svojim ljudima nekoliko rijei na njihovom jeziku: Sigurno ih je opomenuo da budu oprezni. Kad je ivotinja dola na dvadeset stopa od njih, zastade, uze dosta zraka i krene u napad. amac nije mogao izbjei udarac i samo zahvaljujui kormilaru se nije prevrnuo, ali u njega ude dosta vode. Ned Land poe harpunom udarati ivotinju koja dohvati amac zubima i pone ga dizati iz vode kao igraku. Svi su u amcu popadali jedan preko drugoga i ne znam kako bi se ta strana avantura zavrila da Ned napokon ne pogodi ivotinju u srce. Morske krave nestade zajedno s harpunom. Ali bavica stoje bila vezana za konopac harpuna ubrzo ispliva, a malo zatim i tijelo ivotinje okrenuto na lea. Dovukavi je do podmornice, valjalo je upotrijebiti nadnaravnu snagu da se krava izvue. Bila je teka oko pet tona. Taj dan ruali smo to uveno meso koje je doista bolje i od mlade teletine. Stigavi do Sueza, kapetan mi objasni daje prolaz ispod prevlake vrlo teak te da e on sam upravljati podmornicom. Pozvao me da mu se pridruim u kormilarevoj kuici te da promatram istodobno podzemnu i podmorsku plovidbu. Kormilareva kuica bila je sva od stakla i moglo se lijepo vidjeti na sve strane. Tono u deset sati i petnaest minuta kapetan Nemo uze kormilo u svoje ruke. Pred nama je bio irok i mraan hodnik. Nautilus smjelo zaro93Jules Verne ni. Oko podmornice se zaulo neko udnovato ukanje. Bilo je to prelijevanje vode iz Crvenog u Sredozemno more. Nautilus poe ponesen tom bujicom. Po zidovima uskog hodnika vidio sam samo sjajne pruge elektrine svjetlosti. U deset sati i trideset pet minuta kapetan ushieno ree: - Sredozemno more!
Nautilus je noen bujicom proao kroz tunel za manje od dvadeset minuta.
20.000 MILJA POD MOREM NA NAUTILUSU JE LIJEPO, ALI...
Sutradan smo svi bili pomalo uzbueni. Ned najprije nije vjerovao, ali naposljetku ree: - Dobro, profesore Aronnaxe, napokon smo stigli u Sredozemno more. Mislim da bismo sada mogli zapoeti razgovor i o naim privatnim stvarima, samo da to nitko ne uje. Shvatio sam to Kanaanin eli. Njega nije nikako naputala misao o bijegu. Nisam imao kud, a osim toga moralo se jednom o tome ozbiljno porazgovarati s Nedom. Povukavi se na zadnji dio palube, Ned poe priati: - Mi smo napokon u Europi i prije nego to nas kapetan odvue u polarna mora, ja svakako elim napustiti Nautilus. Menije razgovor na tu temu bio doista muan jer nisam imao ni najmanje volje napustiti kapetana Nema. Zahvaljujui njemu i njegovoj podmornici, svakog dana sam popunjavao svoje znanje o morskim dubinama. Hou li ikada ponovno imati tako sjajnu priliku vidjeti sva uda prirode? Sigurno ne! - Nede - rekoh mu - odgovorite mi molim vas iskreno: je li vam ovdje dosadno? alite li to vas je sudbina nanijela na ovu podmornicu?
94 95Jules Verne 20.000 MILJA POD MOREM
Nekoje vrijeme utio, pa napokon ree: - U stvari, ne alim. Zadovoljan sam to sam krenuo na ovaj put, ali se on ipak jednom treba zavriti. Barem ja tako mislim. - Naravno da e se zavriti, Nede! - Gdje i kad? - Ne znam. Ali sve to jednom pone ima i svoj kraj. Osobno mislim da e nam se za otprilike est mjeseci ukazati prilika za bijeg. - A gdje emo onda biti, profesore? - Moda ovdje, a moda u Kini. Vi znate da za Nautilus daljina ne
predstavlja nita. Otkud znate da se jednog dana neemo nai pokraj francuske ili engleske obale? Tada e nam biti puno lake pobjei. - Profesore, vi sve govorite u buduem vremenu, a ja u sadanjem: Mi smo sada ovdje i moramo to iskoristiti. Nisam znao to bih mu odgovorio. Ned ponovno zapone: - Pretpostavimo i nemogue: da vam kapetan Nemo jo danas ponudi slobodu. Biste lije prihvatili? - Ne znam! - odgovorih. - A da vam kae da vam tu slobodu vie nee ponuditi, biste lije onda prihvatili? Nisam nita odgovorio. - A to o tome misli Conseil? - upita Ned. - Conseil - nastavi Ned - on tu nema pravo odluivati. Kao i njegov profesor, kao i ja, on nije oenjen,
96
ne eka ga ena, ne ekaju ga ni roditelji, niti djeca. On je u slubi profesora, misli kao profesor i govori kao profesor. Zato nije potrebno raunati s njim. Ovdje postoje samo dvije osobe: profesor sjedne strane i ja s druge strane. To mi moramo rijeiti. - Vi imate pravo. Ne smijemo raunati na dobru volju kapetana Nema i pametno je to to vi kaete da treba iskoristiti prvu priliku da napustimo JVau-. tilas. Samo moramo pametno odluiti i izabrati pravu priliku. Jer ako nam prvi put ne uspije, druga se prilika nee ukazati, a kapetan Nemo nam to nee oprostiti. - Upravo tako - ree Ned. - Prava prilika bit e kad se Nautilus priblii europskoj obali. Kad budemo na povrini, moi emo plivati, a ako budemo u dubini, iskoristit emo amac budui znamo njime upravljati, te emo izroniti na povrinu. - Dobro, a sad, Nede, vie niti rijei o tome. Kad budete spremni, vi ete nas obavijestiti i mi emo poi s vama. Na taj nain smo zavrili ovaj razgovor ne znajui da e on za nas imati ozbiljne posljedice. Sutradan, 14. veljae, zaplovili smo prema Kreti. Ba u vrijeme kad sam se spremao na Abrahama Lincolna, na tom je otoku izbila pobuna protiv turske vlasti. to se u meuvremenu tu dogaalo, nisam imao pojma. Uveer, dok sam bio u salonu, ue kapetan Nemo i naredi da se podignu okna s prozora, pa je iao od jednog do drugog i paljivo promatrao. Odjednom smo ugledali jednog ronioca koji je
97
Jules Verne snano plivao. S vremena na vrijeme izlazio bi na povrinu uzeti zraka pa bi opet zaronio. - Jadan ovjek! - povikah. - Moramo ga spasiti! Kapetan, ne odgovorivi, prie prozoru. ovjek se sasvim pribliio prozoru i gledao u nas. Na moje najvee zaprepatenje kapetan mu da neki znak rukom. Ronilac mu takoer odgovori rukom, zatim odmah izroni na povrinu i vie se ne pojavi. - Ne morate se uzrujavati - ree mi kapetan. - To je Nikola s rta Matapana. On je hrabar ronilac. Voda je njegov svijet i u njoj se najbolje snalazi. - Vi ga poznajete? -Da. Zatim kapetan prie jednom eljeznom sanduku i otvori ga. U njemu je bilo mnogo zlatnih poluga. Gledajui u sadraj sanduka, zapitah se otkud ovom ovjeku toliko zlato, to golemo bogatstvo, i to radi s njim. Nisam nita rekao, samo sam promatrao. Na poklopcu sanduka napisao je neto grkim slovima, zatim je pritisnuo jedno dugme. Pojavie se etiri asnika i s mukom izgurae sanduk iz salona. Kapetan je iziao za njima. Uzalud sam pokuavao zaspati. Bezuspjeno sam traio neku vezu izmeu ronioca i sanduka sa zlatom. Iz razmiljanja me trgne neki trzaj. Ncmtilus je izronio na povrinu. Zauo sam korake na palubi, a potom sputanje amca u more. Zatim je sve utihnulo. Nakon dva sata zauo sam opet iste zvukove: korake po palubi i amac koji se die na podmor98
niu. Na koji lije kontinent poslao to zlato. Kome li je pripadalo? Sutradan sam radio u salonu sve do pet sati kad odjednom osjetih strahovitu vruinu. To me iznenadilo jer smo bili pod vodom. Ba sam htio izai iz salona kad ue kapetan Nemo, pogleda u termometar i ree: - etrdeset i dva stupnja. - Osjeam, kapetane, i ako ovako produi, vie neemo moi izdrati.
- Ta e temperatura pasti samo ako mi budemo htjeli. - Vi dakle moete i njome upravljati? - Ne, ali mogu se udaljiti od izvora koji ju proizvodi. - Znai ona dolazi izvana? - Da. Mi plovimo u struji vrele vode. - Nije mogue! - Pogledajte! Poklopci na prozorima se razmakoe i ja ugledah vodu oko Nautilusa potpuno bijelu kako kipi kao u posudi na vatri. Stavio sam ruku na staklo, ali je nisam mogao zadrati koliko je bilo vrue. - Gdje se mi sada nalazimo? - upitah kapetana. - Blizu otoka Santorini. Htio sam vam pokazati kako izgleda podmorska erupcija. I kapetan mi ispria kako u tom dijelu mora este erupcije izbacuju nove otoke na povrinu, a zatrpavaju stare. 99Jules Verne Vruina je bila neizdrljiva. Iako je Nautilus bio hermetiki zatvoren, u salonu se poeo iriti neki sumporni miris. Napokon kapetan Nemo da znak da se Nautilus udalji od tog izvora vruine. Nakon petnaestak minuta ponovno smo doli k sebi slobodno diui na morskoj povrini. U sljedea dva dana preli smo cijelo Sredozemno more, a 18. veljae kroz Gibraltar izali u Atlantski ocean. Neko vrijeme sam s palube promatrao uzburkani ocean, ali nisam mogao dugo izdrati te sioh u svoju sobu. Ned je doao za mnom i sjeo preko puta mene. - Spremite se za veeras - ree vano. Doekao me nespremnog. Nisam znao to mu rei. - Dogovorili smo se da emo uhvatiti zgodnu priliku. Noas emo biti svega na nekoliko milja od panjolske obale. No je mrana. Dali ste mi rije i ja raunam na vas, profesore Aronnaxe - ree kratko Ned. - Dakle, veeras, u devet sati. Conseil ve sve zna. O svemu sam ga izvijestio. Kapetan Nemo e sigurno spavati u svojoj sobi. Nitko nas ne moe vidjeti. Conseil i ja popet emo se glavnim stubama. Vi ete biti u biblioteci i ekati na znak. Ve sam se pobrinuo da u amcu bude neto hrane, vesla i jedro. Sve je spremno. - Ali, more je uzburkano - rekoh. - Ne moe sve biti savreno. Uostalom amac je vrlo jak, a i vjetar e nam pomoi. Ako budemo imali sree, oko jedanaest sati bit emo ve na vrstoj zemlji ili mrtvi. Dakle, do veeras.
Ostao sam zaprepaten. Mislio sam da u imati vremena potanko razmisliti o bijegu. Ali moj tvrdoglavi prijatelj mi to nije doputao. A to bih mu mogao rei, imao je potpuno pravo. Iz razmiljanja me trgne buka vode. Spremita su se punila vodom i ubrzo potom Nautilus zaroni u dubinu. Ostao sam cijeli dan u svojoj sobi da bih izbjegao susret s kapetanom. Razdirao sam se izmeu elje da se dokopam slobode i aljenja to u napustiti ovu fantastinu podmornicu prije nego to dovrim svoj podmorski studij. Naposljetku se spre-mih za bijeg. Kapetana Nema nisam vidio nekoliko dana i zapitah se nalazi li se on uope u podmornici. Poslije onog dogaaja sa sandukom zlata, poeo sam sve vie sumnjati da kapetan ima neke veze s kopnom. esto ga nisam vidio cijele tjedne i tko zna je li za to vrijeme uope bio u Nautilusu, ili je imao neku tajanstvenu misiju. Tisuu najraznovrsnijih misli prolazilo mi je glavom. Taj mi se dan inio najduim u ivotu. Minute i sati su mi prolazili vrlo sporo, a moje je nestrpljenje sve vie raslo. Veerao sam vrlo malo, u sedam sati. Ostalo mi je jo tono dva sata. Bio sam sve uzbueniji i nervozno sam etao gore dolje po sobi. Misao o tome da bi na plan mogao propasti, nije me muila, ali pomisao na to da on bude otkriven prije nego to otiemo s podmornice, te da se moram suoiti s Ijutitim kapetanom kome bi sigurno bilo ao da ga napustim, dovodila me do ludila. Poelio sam posljednji put vidjeti muzej gdje sam proveo toliko lijepih i korisnih sati. Htio sam posljednji put uivati u tom blagu i prirodnim udima.
100 101Jules Verne
Htio sam pogledati i u nepoznati Atlantski ocean, ali su okna bila zatvorena. Proavi pokraj kapetanove sobe, zaudio sam se vidjevi da su vrata pritvorena, a soba prazna. Ponovno sam se zaputio u svoju sobu. Poeo sam oslukivati. Da sluajno nisu otkrili Nedov plan? Oblio me znoj od muke. Uzalud sam se pokuavao umiriti. Nekoliko minuta prije devet sati prislonio sam uho uz vrata na kapetanovoj sobi. Nita se nije ulo. Onda odoh u salon koji je bio prazan. Uao sam u biblioteku. Tamo je vladao polumrak. ekao sam na Nedov znak. Uto sam primijetio da je podmornica prestala raditi. Nisam znao'to to znai. Tiinu je remetilo samo uzbueno
kucanje moga srca. Osjetih blag udarac. Nautilus se spustio na morsko dno. Jo sam se vie uznemirio. Ned nikako nije davao ugovoreni znak. Ve sam htio otii do Neda i kazati mu da odgodimo na bijeg jer se na podmornici dogaalo neto neobino. U tom se trenutku otvorie vrata i u biblioteku ue kapetan Nemo. - Profesore, ba sam vas traio. Znate li moda povijest panjolske? Naravno da sam znao povijest panjolske i to napamet, ali u ovom trenutku ne bih znao rei ni kako se zovem. Zato mu odgovorih: - Vrlo slabo, kapetane. - E, onda u vam ja ispriati barem jedan odlomak iz njene burne povijesti. Onda mi kapetan ispria o nekom blagu koje je trebalo stii u panjolsku, ali je potonulo zajedno s brodovima koji su ga prenosili. Nisam mogao shvatiti zato mi on to pria. to je elio postii ovom priom. 102
Onda mi kapetan ispria o nekom blagu.

103Jules
Verne - Profesore Aronnaxe, mi se nalazimo ba na tom mjestu gdje je blago potonulo. Udosmo u salon i kroz prozore vidjesmo posadu broda u ronilakim odijelima. Izvlaili su neke vee trule sanduke iz kojih su ispadale zlatne i srebrne poluge i drago kamenje. Blago su unosili u Nauti-lus, a potom se vraali i nastavljali taj neiscrpni lov. - Jeste li znali, profesore da more sadri toliko bogatstvo? - upita me kapetan smijeei se. - Znao sam. Ali jeste li znali da se netko sprema izvaditi ga. Ja ih alim to nita nee nai, a potroili su silan novac na to. Ali njih manje alim nego milijune onih nesretnika koje bi to blago nahranilo i izvuklo iz bijede, a ovako e ostati potpuno
beskorisno za njih. - Beskorisno!? - upita kapetan uvrijeeno. - Mislite li daje to blago izgubljeno ako gaja pokupim? Mislite li da zbog sebe skupljam to bogatstvo? Tko vam kae da ga ne koristim u plemenite svrhe. Mislite li da ne znam da postoje tolika bia koja pate, da postoje potlaeni narodi na zemlji, da ima toliko nesretnika kojima treba pomo i rtava koje treba osvetiti? Jo uvijek ne razumijete?... Kapetan je naglo uutio kao daje rekao vie nego to je htio. Bilo je jasno da je on pun plemenitih osjeaja prema ovjeanstvu, a njegova se beskrajna samilost nije odnosila samo na pojedince ve i na cijele potlaene rase. Sasluavi ga, odmah mije sinulo kome su bili upueni oni milijuni kad smo prolazili pokraj pobunjene Krete.
104
NESTALI KONTINENT Sutradan ujutro ude u moju sobu razoarani Ned. Ja sam mu ispriao sve to sam vidio te noi nadajui se da e ga ta pria odvratiti od bijega. Meutim, Ned je samo alio za propalom prilikom. Spremao se ove veeri ponovno pokuati budemo li se nalazili u blizini obale. U podne sam sreo Neda na palubi. Bio je bijesan to se nigdje nije moglo nazrijeti kopno. Meni kao da je laknulo, kad sam na karti vidio da se nalazimo na sto i pedeset milja od obale. Te veeri, kad sam se spremao na spavanje, iznenadi me kapetan Nemo svojom posjetom. Upitao me bi li elio vidjeti morske dubine nou. Rado sam prihvatio poziv. - Ta e etnja biti vrlo naporna, upozoravam vas unaprijed. Trebat emo puno hodati, a morat emo prijei i jednu planinu. Kad sam se spremio, uoio sam da nas nee pratiti nitko od posade, pa ni moji prijatelji. Nismo ponijeli svjetiljke jer je kapetan rekao da nam nee biti potrebne. Ali dobio sam od njega jedan okovani tap. Siosmo na tri stotine metara dubine. Pribliavala 105Jides Verne se pono. Oko nas je bilo potpuno mrano, ali mi kapetan pokaza u daljini neku crvenkastu toku to se sijala u blizini Nautilusa. to smo dalje ili, to nam se put sve vie osvjetljavao. Svjetlost je dolazila iza
jedne planine, visoke otprilike osam stotina stopa. To je bio samo odsjaj, a izvor se nalazio s druge strane planine. Stigli smo u podnoje planine, pokrivene gustom umom okamenjenog drvea kroz koje je bilo vrlo teko proi. Prizor je bio oaravajui. Skakali smo sa stijene na stijenu, od kojih se odvaljivalo kamenje uz potmulu grmljavinu. I slijeva i zdesna nalazile su se provalije u kojima se gubio pogled. Da nisam bio zanesen tom ljepotom, zacijelo bi me uhvatila vrtoglavica. Drvee i stijene nalazili su se u poloajima koji bi na kopnu bili nemogui, jer su se protivili svakom zakonu ravnotee. ak sam se i ja osjeao lakim u toj gustoj atmosferi. Preskakao sam ponore, penjao se uz stijene s nevjerojatnom lakoom. Jata riba su se dizala ispod naih nogu, kao ptice kad ih uznemirujete u visokoj travi. Tisuu svijetlih toaka sijalo se u mraku. Bile su to oi golemih riba. Stigosmo do prve visoravni, na kojoj su se nalazile ivopisne ruevine to su odavale ljudsku ruku. Mogao sam razlikovati nejasne siluete zamaka, hramova, palaa prekrivenih morskim cvijeem i biljkama. Poao sam za kapetanom i uskoro stigosmo na vrh. Planina na koju smo se popeli nije bila toliko visoka s te strane, ali sa suprotne je bila dva puta via. Ta je planina u stvari bila vulkan, iz ijeg je
106
Mogao sam razlikovati nejasne siluete zamaka, hramova, palaa...

107Jules
Verne kratera izbijala bujica lave to se rasipala u vatrenim potocima. Vulkan je osvjetljavao cijeli obzor. Gdje sam se nalazio. Htio sam to doznati po svaku cijenu. Kapetan dohvati jedan kamen. I na jednoj stijeni ispie samo jednu rije: ATLANTIDA Ta zemlja, koju su i stari i novi povjesniari poricali i drali daje postojala samo u bajkama, prostirala se pred mojim oima. Ostali smo tu cijeli sat promatrajui ovo udesno mjesto. Na podmornicu smo se vratili u svitanje. Sutradan ujutro, kad sam iziao na palubu, oko mene je vladao potpuni mrak. Zauh kapetana: - Jeste li to vi, profesore? - Jesam, ali gdje se ovo nalazimo? - Pod zemljom!
- Pod zemljom! I naa podmornica jo uvijek plovi? -Da. - Ali, ne razumijem kako? - Sad emo zapaliti reflektor pa ete vidjeti. Mrak je bio toliko gust da nisam mogao vidjeti ni kapetana. Samo, kad sam pogledao gore, tono iznad glave, uini mi se da vidim neku nejasnu svjetlost u jednoj rupi. Podmornica se nalazila u nekoj vrsti jezera, potpuno zatvorenog sa svih strana zidovima od stijena koje su se gore svijale u svod. U sredini je bio okrugao otvor kroz koji sam opazio onu svjetlost. - Gdje smo sada? - upitah kapetana.
108
- U sredini jednog ugaenog vulkana. Nautilus je uao kroz jedan otvor na desetak metara ispod morske povrine. - Zato smo doli ovdje, kapetane? Nama nije potrebno ovako skriveno utoite. - Nije, ali mije potreban elektricitet koji dobivam iz natrija, a ovdje mu je neiscrpan rudnik. Iduih smo dana plovili stalno prema jugu. Sve do 13. oujka nae je putovanje prolo bez ikakvih dogaaja. Tog dana je kapetan odluio spustiti podmornicu to je vie mogue da bi izmjerio dubinu oceana. Propeler se poeo okretati najveom brzinom. Nautilus se zatrese pod jakim naponom i zaroni. Kroz prozore salona promatrao sam podmorski svijet na svim dubinama. Poslije dva sata sputanja stigli smo na trinaest tisua metara, a na etrnaest tisua opazismo neke crnkaste vrhove koji su strili u vodi. No to nije bilo dno oceana. To su bili vrhovi velikih planina, viih od Himalaje. Naa podmornica zaroni jo dublje, a pod velikim pritiskom sve se treslo i kripalo. Kad smo sili na dubinu od esnaest tisua metara, vie nije bilo ivih stvorenja u vodi. Teko je opisati udnovati izgled stijena raznih oblika, pustih spilja, savreno iste oblike planina, sve to sjajno bez algi, bez ijedne mrlje. - Moramo se vratiti - ree kapetan. Nije dobro podmornicu izloiti ovako velikom pritisku. Drite se dobro. Nisam imao vremena ni shvatiti to mi to kapetan govori, kad se nadoh na podu. Na kapetanov znak, podmornica okrenuta okomito prema gore, 109Jules Verne poletje kao strijela. Za svega etiri minute izbila je na
povrinu i, zbog jakog zaleta, prednji joj je dio pao na vodu i odbacio s obje strane vrlo visoke valove. Nautilus je nastavio ploviti prema jugu. Kamo u stvari idemo? Neemo valjda na Juni pol? To bi bilo suludo. Poeo sam vjerovati da se Ned s razlogom boji kapetanove neustraivosti. Jednog dana, dok smo sjedili na palubi, Ned u daljini primijeti neko crno tijelo kako se die i sputa na pet milja od Nautilusa. Bio je to kit. to se kit vie pribliavao podmornici, Ned se sve manje mogao kontrolirati. Uzbuen, povie: - Pa to nije samo jedan kit. Ima ih deset, dvanaest, ima ih puno! A ja ne mogu nita uraditi. Na ovom prokletom Nauttlusu vezane su mi i ruke i noge! - Ali zato ne traite od kapetana dozvolu za lov? - upita Conseil. Conseil jo nije dovrio svoju reenicu, a Ned se ve strmoglavio kroz mali otvor. Ubrzo se potom pojavi zajedno s kapetanom. Nakon to ih je kapetan ugledao, upita Neda: - Zato biste ih lovili? Samo zato da biste ih ubijali? Nama njihovo ulje nije potrebno. - Ali u Crvenom moru ste mi dozvolili uloviti morsku kravu. - Onda je mojoj posadi bilo potrebno svjee meso. A sada biste ubijali samo radi razonode. Na taj se nain istrjebljuju dobre i nekodljive ivotinje. Ostavi110
te ih na miru. Sasvim im je dosta to imaju svoje prirodne neprijatelje. Moete li zamisliti kako je izgledalo Nedovo lice dok je sluao kapetanov prijekor. Ionako nije mogao razumjeti nita to mu je kapetan htio rei. Nervozno ugura ruke u depove, okrenuvi mu leda, te se udalji pjevuei neku pjesmicu. Kapetan je, meutim, i dalje promatrao kitove, pa mi se obrati: - Imao sam pravo kad sam rekao da, osim ljudi, kitovi imaju jo puno neprijatelja. Uskoro e ovi jadni kitovi imati puno posla. Primjeujete li u daljini one crne toke to se kreu? - Da, vidim ih - odgovorih. - To su divlji kitovi, strane ivotinje koje sam ponekad sretao u skupinama od dvije ili tri stotine. To su gadne i krvoedne ivotinje i njih bi bilo potrebno istrijebiti. Zauvi te rijei, Kanaanin se veselo okrene i pone zamuckivati... - Kapetane, ovaj, mislim, pa u interesu je samih kitova...
- Nije potrebno - prekide ga kapetan. - Naa e podmornica otjerati ove divlje kitove. Ona ima elinu lomilicu leda koja vrijedi kao i va harpun. Kanaanin nezadovoljno slegne ramenima. - Priekajte samo koju sekundu, sad emo vam pokazati lov kakav jo nikad niste vidjeli. Za ove krvoedne ivotinje nema milosti! One se sastoje samo iz eljusti i zuba. lllJules Verne
20.000 MILJA POD MOREM To je doista bio toan opis ovih ivotinja, koje su mogle dostii duinu i do dvadeset metara. Njihova je golema glava inila treinu cijelog tijela. Taj divlji kit mnogo je bolje naoruan od obinog, on ima dvadeset i pet velikih zuba koji svaki tei po kilogram. Nezgrapna je i runa ivotinja, cijela lijeva strana joj je nekako deformirana, a moe vidjeti samo na desnim okom. Dolo je vrijeme da podmornica krene u pomo jadnim kitovima i ona zaroni. Kapetan Nemoj e sam upravljao. Borba izmeu kitova i divljih kitova je zapoela i Nautilus uleti meu njih. Divlji kitovi se nisu odmah uzbudili primijetivi neko novo udovite koje se umijealo u njihovu borbu. No uskoro su se morali uvati njegovih udaraca. Kakva je to borba bila! ak se i Ned oduevio uzbueno navijajui za kapetana i pljeui rukama. Nautilus se pretvorio u straan ma. Zalijetao se na mesnate gomile, presijecao ih, ostavljajui za sobom po dvije polovine koje su se koprcale. Strahovite udarce ivotinjskih repova mi uope nismo osjetili. Kad bi zavrio s jednim, poletio bi na drugog, okretao se, iao naprijed, vraao se, ronio za ivotinjom, izranjao za njom, da bije napokon prepolovio svojim stranim maem. Bio je to pravi pravcati pokolj. Tijekom cijele bitke, u podmornici se ula zagluujua buka, otro zvidanje i brektanje preplaenih ivotinja. Nekoliko puta su se krvoedne ivotinje grupirale nastojei svojom teinom potopiti Nautilus, ali bez uspjeha. Uz prozor smo mogli promatrati njihove razjapljene eljusti pune stranih zuba i njihove zvjerske oi. Osjeali smo da se pokuavaju popeti na Nautilus, ali ih je on odvlaio pod vodu ili ih izbacivao na povrinu ne obazirui se nimalo na njihovu teinu. Napokon, nakon sat vremena krvave bitke, divlji se kitovi razbjee. NautUus izroni na povrinu, a mi ugledasmo more puno unakaenih tijela. Ni najstranija eksplozija ne bi mogla tako raskomadati te mesnate gomile. Jo je nekoliko preplaenih divljih kitova panino bjealo. Valovi su bili obojeni crveno vie milja uokolo.
Nautilus je plovio po moru krvi. 112 113
POD LEDENIM STIJENAMA Nautilusje i dalje plovio prema jugu. Je li mu cilj bio stii na Juni pol? Nisam u to mogao vjerovati, jer su dosad svi pokuaji da se doe do te toke propali. 14. oujka primijetio sam ledene sante. Kako smo se vie sputali na jug sante su se pretvarale u cijele ledene otoke pune polarnih ptica. Ponekad je obzor izgledao potpuno zatvoren, meutim, kapetan bi uvijek pronalazio neku pukotinu kroz koju bi paljivo kliznuo, iako je vrlo dobro znao da e se ona za njim zatvoriti. Temperatura je bila prilino niska, dva do tri stupnja ispod nule, no mi to nismo osjeali. Da smo ovdje stigli prije dva mjeseca imali bismo stalno dan, a sada je uskoro trebala zavladati no duga est mjeseci. Ne mogu rijeima opisati koliko su me oduevljavale ove dosad potpuno nepoznate ljepote. Ledeni su otoci imali najnevjerojatnije oblike. Svuda oko nas ulo se pucanje leda i neka potmula grmljavina. Kad se Nautilus nalazio pod vodom, pucanje leda izazivalo je udne zvukove i stvaralo velike vrtloge. Tada mi se znalo priiniti kao da dolazi propast svijeta. 115Jules Verne esto mi se inilo da nema vie izlaza, ali putajui da ga ula vode, kapetan bi uvijek pronalazio nove pukotine. 15. oujka jedno nam je ledeno polje preprijeilo put. Meutim, ta prepreka nije mogla zaustaviti kapetana. Upravljajui podmornicom, on strahovitom snagom zaplovi i Nautilusov pramac zasijee led uz veliki prasak. Led je padao svud oko nas kao tua. Ponekad bi Nautilus ponesen silnim zaletom slomio led svojom teinom. esto se od gustog snijega nije moglo vidjeti s jedne na drugu stranu palube. Temperatura je bila pet stupnjeva ispod nule i za podmornicu se poeo hvatati led. Napokon, 18. oujka, bili smo opkoljeni beskrajnom i nepominom masom slijepljenih ledenih gromada. - Ledena zamka! - povie Ned. Znao sam da je to neprolazna prepreka. Nigdje vie nismo mogli vidjeti more, ve samo prostranu ledenu ravnicu,
prekrivenu krupnim blokovima leda. I uz sve napore, Nautilus nije mogao krenuti dalje, ali se isto tako nije mogao niti vratiti. Sve su pukotine bile zatvorene iza nas. Te se noi led uhvatio za podmornicu sa svih strana. Kapetanov mi se postupak uinio, ipak, nesmotren. On me upita: - Pa, profesore, to mislite o ovome? - Mislim da smo u zamci. - Zato? - Pa ne moemo ni naprijed, ni natrag. - Znai, vi mislite da se neemo izvui? - Vrlo teko, u ovo godinje doba ne moete raunati na pucanje leda.
116
- Ledena zamka! - povie Ned.

117Jules
Verne
- Profesore, profesore, uvijek ste isti! Vi samo vidite prepreke i zamke. Odgovorno tvrdim da e se Nautilus ne samo izvui, nego i ii dalje. -Dalje na jug? - Da, ii e na Juni pol. inilo mi se daje kapetan poludio. Upitah gaje li ve moda otkrio Pol. - Ne - odgovori on - otkrit emo ga zajedno. - Tamo gdje drugi nisu uspjeli, mi emo uspjeti. Dosad jo nisam iao tako daleko na jug, ali vam ipak kaem da u ii jo dalje. - Vjerujem vam - rekoh malo ironino. - Hajdemo samo naprijed! Za nas nema prepreka! Idemo razbiti ovaj ledeni zid, a ako ne uspijemo, onda emo naoj podmornici ugraditi krila kojima emo poi gornjim putem. - Gornjim putem? Ne, zato gornjim, idemo donjim! Razumio sam njegovu namjeru. - Ono to ne moe obian brod, moe podmornica i, ako se na Polu nalazi neki kontinent, mi emo stati, a ako je more, ii emo na sam Juni pol -rekoh. - Tono tako - potvrdi kapetan. - I ako se ne varam, dio leda, koji viri iznad povrine, tri puta je nii od onog koji je pod vodom. - Tako je - ree kapetan - i budui da ove sante nisu vie od sto metara, mi emo ploviti tri stotine metara ispod povrine. A moemo i zaroniti dublje
118
da izbjegnemo ovu hladnou. Jedini nam je problem, to neemo moi nekoliko dana izroniti da bismo uzeli isti zrak. - Pa podmornica ima spremita - rekoh. - Ali ima jo jedan problem, a to je da more, koje moda postoji na Polu, bude zamrznuto te da uope ne iziemo na povrinu. - Pa zar Nautilus nema lomilicu leda kojom emo razbiti led iznad nas? Uostalom, zato na Junom polu ne bi bilo nezaleeno more kao na Sjevernom. Na Nauttlusu su zapoele pripreme za put. Desetak lanova posade se popelo na podmornicu struui led s nje. Kad su pripreme bile gotove, Nautilus zaroni. Bio sam strahovito uzbuen. Hoemo li uspjeti izroniti na povrinu Pola?
Podmornica je nekoliko puta paljivo udarala o led kako bi ustanovila njegovu debljinu. Potom smo zaplovili velikom brzinom. Tako smo ili skoro dvadeset i osam sati. Morali srno tedjeti zrak jer ga u meuvremenu nismo mogli obnavljati. Te sam noi loe spavao jer sam stalno bio razapet izmeu nade i straha. Led je postupno bio sve tanji. Konano, sutradan u est sati ujutro, kapetan ue u salon radosno viknuvi: - More! U podne spoznali smo da se nalazimo na Junom polu. Naoj radosti nije bilo kraja. Kapetan je izvadio veliku crnu zastavu na kojoj je bilo zlatom izvezeno veliko slovo "N", zabode je i ree: - Ovaj kontinent je od danas moj. Sutra smo se opet poeli spremati za povratak. Temperatura je bila dvanaest stupnjeva ispod nule.
119
Jules Verne 20.000 MILJA POD MOREM Voda se poela smrzavati. Bilo je jasno da se more za vrijeme noi, koja traje est mjeseci, cijelo zamr-zne. Naveer smo ve plovili ispod velike sante leda. Prozori na podmornici su bili zatvoreni da neka ledena santa ne bi udarila u njih i razbila ih. Ja sam stalno mislio kako smo uspjeli doi do te nedostine toke bez imalo napora. Za pet i pol mjeseci, koliko smo ve boravili na podmornici, preli smo ve etrdeset tisua milja i dogodilo se toliko lijepih i stranih avantura. Htio sam znati sprema li mi povratak jo kakvih iznenaenja. Oko tri sata ujutro probudio me vrlo jak udarac. Uspravio sam se u krevetu elei doznati to se dogaa, kad se odjednom naoh na podu. Podmornica je sigurno udarila u neku ledenu santu pa se malo nakrenula. Dopuzao sam do salona. Namjetaj je sav popadao. Na sreu, prozori su ostali cijeli. Nautilus se nije micao. Pridruili su mi se Ned i Con-seil. Nitko nije tono znao to se zbiva. Mene je jedino zanimalo nalazimo li se na povrini. Dubinomjer je pokazivao dubinu od tri stotine ezdeset metara. Ne bih sada spominjao sve Nedove grdnje i psovke. Pustio sam ga da se izvie do mile volje nita ga ne pitajui. Napokon je doao i kapetan. On kao da nas nije vidio. Njegovo lice, uvijek mirno i hladnokrvno, sada je odavalo
zabrinutost. Upitao sam ga to se dogodilo. - Podmornica se nasukala, ali ne krivnjom mojih ljudi. Nije se desila nijedna greka u upravljanju. 120 ovjek moe prkositi ljudskim zakonima, ali ne moe izbjei prirodni zakon. - Mogu li doznati to je izazvalo ovaj nesretni sluaj? - Cijela ledena santa se prevrnula - odgovori on. - Kad se pod ledenim santama pojavi struja toplije vode ili nastanu neki sudari, onda se ona prevrne. Tako je jedna santa prilikom okretanja udarila u Nautilus, a onda je skliznula ispod njega i diui se ponijela ga na sebi. - Moe li je se podmornica osloboditi tako da isprazni spremita? - To se ba sad i radi, profesore. Vidite da dubi-nomjer pokazuje da se Nautilus penje, ali se i ledena santa penje s njim i sve dok neka prepreka ne zaustavi njezino penjanje, mi emo ostati u ovom poloaju. Odjednom osjetismo neki pokret. Svi smo bili uzbueni. Osjeali smo da se vraamo u normalni poloaj. Nakon desetak minuta bili smo u potpuno normalnom poloaju. - Hoemo li sada moi ploviti? - upitah kapetana. - im se spremita isprazne, podmornica e se popeti na povrinu. Kapetan izae iz salona i zapovjedi posadi da zaustave izranjanje podmornice jer bi inae udarila u ledenu santu. - Sjajno smo se izvukli! Ove ledene sante mogle su nam prouzroiti mnogo vie nevolja - ree Con-seil. 121Jules Veme
Oko pet sati osjetismo jaki potres. Podmornica je udarila u neku ledenu stijenu. Nautilus se poe paljivo vraati. - Mi se vraamo - ree Conseil. - Da - odgovoriti. - Sigurno je ovaj hodnik bez izlaza s ove strane. - Pa to onda? - Onda emo se vratiti i izii na juni izlaz. To je sasvim jednostavno. Trudio sam se da mi glas bude siguran dok sam to govorio. Meutim, podmornica se vraala velikom brzinom. Ali, glavno je da izaemo.
122
U LEDENOM OKLOPU Prolo je nekoliko sati. Dubinomjer je pokazivao da se Nautilus nalazi stalno na istoj dubini od tri stotine metara. Jurili smo strahovitom brzinomjer je
svaka minuta vrijedila kao cijeli sat. U osam sati i petnaest minuta osjetismo jo jedan udarac. U tom trenutku ue kapetan. - Zar nam je put zatvoren na jugu? - upitah ga. - Da. Kad se santa leda prevrnula zatvorila je svaki izlaz. - Znai li to da smo zatvoreni sa svih strana? - Upravo tako. Ned udari akom po stolu. Conseil je samo utio. Kapetanovo lice bilo je mirno. Prekriivi ruke, poeo je razmiljati: - Postoje dva naina da umremo u ovim okolnostima. Prvi je da umremo prignjeeni, a drugi da umremo od guenja. - Pa, Nautilus ima dosta spremita zraka i mislim da se ne moramo bojati guenja.
123
Jules Verne - To je tono, ali zraka imamo jo samo za dva dana. Nalazimo se pod vodom ve trideset i est sati. Za etrdeset i osam sati potroit emo sav zrak. - Valjda emo se osloboditi za etrdeset osam sati. - Nastojat emo - odgovori kapetan - probiti neki zid koji bude najtanji. Kapetan izae. - Prijatelji - obratih se Conseilu i Nedu - na je poloaj vrlo ozbiljan i sad raunam na vau hrabrost i energiju. - Moete raunati na mene, uinit u sve stoje u mojoj moi ree Ned. - Ako mogu biti od koristi kapetanu, vrlo rado u mu ponuditi svoju snagu. Bio sam vrlo zadovoljan reakcijom Neda pa ga povedoh u sobu u kojoj je posada ve navlaila ronilaka odijela. Kapetan zahvalno primi Nedovu ponudu, a Kanaanin obue ronilako odijelo kao i ostali lanovi posade. Svaki je od njih imao na leima rezervni zrak koji se morao uzeti na tetu Nautt-lusa. Conseil i ja vratili smo se u salon i kroz prozor ugledasmo nekoliko ljudi iz posade i izmeu njih Neda koji se isticao svojim stasom. Ledeni zid ispod nas bio je debeo svega deset metara. U njemu je trebalo probuiti rupu od 6500 kubinih metara da bi podmornica mogla proi. Ljudi su uurbano poeli raditi. Poslije dva sata napornog rada, Ned se vrati premoren. Njega i njegove drugove zamijenie sada novi ljudi kojima se pridruismo Conseil i ja. Voda je bila vrlo hladna, ali sam se ubrzo zagrijao uda-
124
raj ui pijukom. Kad sam se poslije dva sata vratio odmoriti se, osjetio sam razliku izmeu zraka koji sam bio ponio i ovoga u podmornici. U zraku je ve bilo dosta ugljinog dioksida jer se nije dugo mijenjao. Za dvanaest sati rada uspjeli smo razbiti samo esto kubinih metara leda. Znai, trebalo bi nam jo etiri dana i pet noi napornog rada da probuimo zid. - Ne raunajui koliko emo jo biti pod ledenim zidom ako se uspijemo izvui iz ove proklete tamnice - ree Ned. Dotad emo se svi uguiti. Zar je NautUusu dodijeljena ta sudbina da propadne u ovoj ledenoj grobnici? Na je poloaj bio nezavidan, ali svi smo odluili svoju zadau ispuniti do kraja. Sutradan, kad sam otiao raditi, bilo je sedam stupnjeva ispod nule. Primijetio sam da se zidovi sa strane polako primiu podmornici. Voda to se nalazila oko nas poela se smrzavati. Nae su nade za spas pred ovom novom opasnou bile izgubljene. Ako se voda smrzne, zidovi podmornice e se rasprsnuti kao staklo. Nisam to smio rei svojim prijate-' ljima da se ne bi uzrujali, ali kad sam se vratio na podmornicu, rekao sam to kapetanu. - Znam - ree mi on mirno. - To je nova opasnost i doista ne znam kako bismo to mogli sprijeiti. Jedini nain koji postoji jest da probijemo led prije no to se voda smrzne. Tog sam dana radio nekoliko sati s najveom upornou. Posao mije godio. Uostalom, to je bio jedini 125Jules Verne nain da izaem iz podmornice i da udiem isti zrak. Sutradan ujutro, im sam se probudio, primijetio sam da su zidovi sa strane i led iznad nas primjetno udebljali. Bilo mi je jasno da e se oni spojiti prije no to se uspijemo izvui odavde. Bio sam oajan. Zato se muiti kad u ionako umrijeti prignjeen tim ledom! Uinilo mi se da se nalazim u eljustima nekog udovita i da se njegove strane vilice primiu. Kad sam susreo kapetana, prvo to sam ga upitao bilo je koliko e jo vremena trajati rezervni zrak. - Prekosutra e svi rezervoari biti prazni - ree mi on. Oblio me hladan znoj. Nije me trebao taj odgovor iznenaditi jer ve pet dana uporno troimo rezervni zrak, a ono malo to
ga je ostalo, valja sauvati za radnike. U trenutku pisanja ovih redova, taj je utisak jo uvijek toliko prisutan u meni, da me obuzima uas i ini mi se da se guim. Iz razmiljanja me trgne kapetanov uzvik: - Kipua voda! - Kipua voda - zabezeknuto ponovim za kapetanom. - Mi smo zatvoreni u dosta uskom prostoru i mlazovi kipue vode, to e stalno izbacivati pumpe, povisit e temperaturu i tako usporiti zamrzavanje. Kapetan odmah zapovjedi da se sva elektrina toplina usmjeri na zagrijavanje vode. Za nekoliko minuta voda je zakljuala. Pumpe su je izbacivale, a za to vrijeme dolazila je nova voda i zagrijavala se
velikom brzinom. Poslije tri sata voda se zagrijala za jedan stupanj, a poslije dva sata za jo dva stupnja. - Moda emo uspjeti - ree kapetan. Sutradan nam je jo ostalo samo pet metara leda za probiti. Za to nam je bilo potrebno jo dvadeset i etiri sata rada. Zrak se vie nije mogao obnavljati i u prsima sam osjetio neku udnu teinu. Oko tri sata poslije podne bio sam skoro polumrtav od straha. Zrak je bio sve zaguljiviji. Obuzela me neka udna obamrlost. Conseil se nije odvajao od mene iako je patio isto koliko i ja. Drei me za ruku, hrabrio me i ap-tao: - Kad bih samo mogao ne disati, bilo bi vie zraka. za profesora! Navrle su mi suze na oi sluajui ga to govori. Jedino olakanje nam je bilo kad bi na nas doao red za posao. S koliko smo sree i urbe navlaili ronilako odijelo! Pijuci su odjekivali. Bili smo mrtvi umorni, ali nismo marili za taj umor jer svjei je zrak prodirao u plua. Disali smo! Ipak nitko nije namjerno produio svoj rad. im bi dojlo odreeno vrijeme, svatko je predavao svom zamjeniku priuv-. ni zrak koji mu je produivao ivot. Tog smo dana radili s jo vie volje. Ostalo je jo svega dva metra. Jo svega dva metra su nas razdvajala od mora. Ali spremita su ve bila skoro prazna. To malo to je ostalo moralo se uvati za radnike. Vrativi se na podmornicu, skoro sam se uguio. Ne bih mogao opisati muke koje sam pretrpio te noi. Uz stranu glavobolju osjeao sam vrtoglavicu kao da sam pijan. Nekoliko ljudi iz posade
127Jules Verne ve je bilo bez svijesti. Bio je esti dan naeg tamnovanja. Svi smo uli u podmornicu, a dvostruka se vrata zatvorie za nama. ekali smo i oslukivali zaboravljajui na patnje i jo uvijek se nadajui. Ovo je bio posljednji pokuaj za na spas. Iako mije zujalo u uima, uo sam neko pucketanje oko podmornice. Pucanje leda proizvodi um slian zvuku trganja papira. Bio je to znak da se Nautilus spustio. - Proli smo! - apne mi Conseil na uho. Nisam mu mogao odgovoriti, samo sam mu stisnuo ruku. Odjednom, ponesen svojom teinom, Nautilus propadne kao u neku upljinu. Onda se sva elektrina snaga prebaci na pumpe koje izbaci-e vodu iz spremita. Nakon nekoliko minuta nae propadanje je prestalo i mi zaplovismo vrtoglavom brzinom prema sjeveru. Ali, koliko e trajati taj na put ispod ledenih santi? Ako bude trajao jo samo dan, bit u ve mrtav. Opruen na leaju u biblioteci, guio sam se. Poplavio sam u licu, nisam mogao nita vidjeti niti uti. Izgubio sam i pojam o vremenu. Ne znam koliko je vremena tako prolo, ali sam osjetio kada je poela moja agonija. Mislio sam da u umrijeti... Odjednom dooh k sebi. Zrak je prodirao u moja plua. Da nismo izronili na povrinu? Ne! To su se Ned i Conseil rtvovali da bi mene spasili. Nali su malo zraka u jednom ronilakom spremniku i umjesto da ga udiu, oni su ga sauvali za mene i tako mi darivali jo malo ivota. Htio sam odgurnuti spravu, ali su mi oni drali ruku i nekoliko sam trenutaka poudno disao. Bilo je jedanaest sati prije
128
podne. Nautilus je plovio brzinom od etrdeset milja na sat. Gdje je kapetan Nerno? Je li umro? Je li njegova posada umrla s njim? U tom trenutku uoim na dubinomjeru da se nalazimo svega est metara ispod povrine. Znai od zraka nas je razdvajao samo tanak ledeni pokriva. Zar ga ne bismo mogli probiti? Nisam ni zavrio svoju misao kad osjetih da podmornica uzima zalet i ubrzo zatim svojim snanim propelerom udari u ledenu koru. Postupno ju je buila, onda se povlaila, ponovno se zalijetala i, napokon, ponesena snanim zamahom, ona izletje na ledenu povrinu koja se prolomi pod njezinom masom. Prozori se naglo otvorie i isti zrak se poe uvlaiti u sve prostorije Nautilusa. Ne mogu se sjetiti kako sam se naao na palubi. Znam samo da sam punim pluima disao svjei morski zrak. Snaga mi se
polako vraala. Pogledavi oko sebe, uvidio sam da smo na palubi samo Ned, ja i Conseil. Nigdje nikoga od posade. Ti udni mornari zadovoljavali su se zrakom koji je strujao u unutarnjost podmornice. Poslije nekoliko dana primijetio sam da idemo na sjever kroz Atlantski ocean. - Da kapetan ne misli poslije Junog odvesti nas na Sjeverni pol? - upita Conseil. - E, mi mu ovaj puta neemo biti drutvo! - ree Kanaanin. - U svakom sluaju to je sjajan ovjek i neemo poaliti to smo ga sreli. 129Jules Verne - Posebno kad ga budemo napustili! - doda Ned. Stalno smo plovili velikom brzinom, tako da smo 11. travnja preli ekvator.
130
BORBA S HOBOTNICOM 20. travnja, oko jedanaest sati gledali smo kroz prozore salona, kad mi Ned skrene panju na ko-meanje medu golemim algama. - To su prave spilje za hobotnice i ne bih se iznenadio kad bismo ugledali koju od tih nemani. - Ba bih elio vidjeti jednu hobotnicu, jer sam sluao o njima kako mogu odvui cijeli brod na dno mora. - Nitko me ne moe uvjeriti da postoje takve ivotinje - ree Ned. - Postoje, postoje - rekoh mu - ako i ne tolike da odvuku cijeli brod, svakako mogu biti vee od tri metra. Njihovi su kraci vrlo dugaki, tako da izgledaju jo vee. Kapetan jednog broda, inae moj prijatelj, priao mije da je jednom vidio golemu hobotnicu, otprilike ba na ovom mjestu gdje se sada nalazimo. Gaali su je i harpunima i pukama, ali bez uspjeha, jer joj je tijelo poput elatine, pa su zrna prolazila a da joj nisu nakodila. Onda su se sjetili i napravili omu koju su zategli oko nje. Kad su ju pokuali izvui na brod, bila je toliko teka da joj se zadnji dio odvojio od tijela i ostao u vodi. 131Jules Verne - A koliko je bila dugaka? - upita Kanaanin. - Je li bila dugaka otprilike est metara? - upita Conseil gledajui kroz prozor. - Ba toliko - odgovorili. - A je li na glavi imala osam velikih krakova to su se uvijali u vodi kao zmije? -Da.
- A oi su joj bile vrlo velike? -Takoje, Conseile. - A usta su joj bila nalik golemom kljunu papagaja? - Jest, Conseile. - E pa, profesore - ree Conseil - ako ovo nije ba ta hobotnica vaeg prijatelja, onda je njezina sestra. Ned Land potra prozoru i povie: - Uh, koja strana ivotinja! Bila je to hobotnica dugaka vie od osam metara. Ila je ravno prema Nautilusu. i gledala svojim gadnim zelenkastim oima. Kraci su joj bili dva puta dui i uvijali su se kao zmije. Jasno smo mogli vidjeti mnotvo prijanjaljki na krakovima. Otvarala je i zatvarala svoja ogavna usta, a iz njih je izvirivao otro nazubljen jezik. Trup joj je mogao biti teak oko dvadeset pet kilograma. Boja joj se vrlo brzo mijenjala. - To je moda ba ta koju je vidio va prijatelj -ree Conseil. - Nije - odgovori Kanaanin - jer je ova cijela, a ona je izgubila zadnji dio.
132
- To nije nikakav razlog - odgovorili mu. - Krakovi i rep ovih ivotinja mogu ponovno izrasti i za sedam godina. Otkako ju je vidio moj prijatelj, rep se mogao obnoviti. - Pa ako nije ba ova, a onda je zacijelo jedna od takvih - povika Ned. Oko prozora se odjednom pojavi puno hobotnica. Ile su usporedno s Nautilusom i to tako lako da mi se inilo da stoje. Mi smo plovili dosta sporo, kad odjednom Nautilus stane, a mi osjetismo jak udarac. Nismo uli brujanje strojeva. Kapetan ude u salon u pratnji svog prijatelja. Bio je neraspoloen i ravno se uputi prema prozoru. Progovori nekoliko rijei svom pratiocu, zatim se okrenu prema nama te objavi: - Idemo u izravnu borbu s hobotnicama. - Izravnu borbu? - upitah jer mi se uini da nisam dobro razumio. - Da, profesore. Propeler se zaustavio. Jedna od hobotnica se zaplela u njega i sad ne moemo krenuti dalje. - Pa to ete uiniti? - Popet emo se na krov i pobiti sva ta udovita. - To e biti vrlo teko. - Elektrina zrna im ne mogu nita pa emo ih napasti sjekirama. -1 harpunom, kapetane - ree Ned - ako mi dozvolite da vam
pomognem. - Naravno, Nede. Svi smo poli prema stubama. Tu je ve bilo desetak ljudi naoruanih sjekirama. Conseil i ja uzeli 133Jules Verne
Idemo u izravnu borbu s hobotnicama.

134
srno sjekire, a Ned harpun. Podmornica je izronila. Tek to je jedan mornar odvio kapke, oni se naglo otvorie povueni prijanjaljkama jedne hobotnice, a jedan golemi krak uvue se poput zmije kroz otvor. Dvadesetak drugih krakova se uvijalo iznad otvora. Kapetan Nemo jednim udarcem sjekire odsijee krak koji padne niz stube uvijajui se. Prije nego to smo se snali, dva kraka dohvatie jednog mornara i podigoe ga velikom brzinom. Kapetan kriknu i po-tra na palubu. Mi
potrasmo za njim. Bio je to straan prizor. Nesretnik, kojega su prijanjaljke vrsto drale, ljuljao se u zraku. Vikao je guei se: - U pomo! U pomo! Ti su me krici izgovoreni na francuskom jeziku zapanjili. Dakle, ja sam imao jednog sunarodnjaka na podmornici. Moda ih je bilo i vie! Taj e mi razdirui krik biti u uima cijeloga ivota. Jadniku nije bilo spasa. Tko bi ga mogao iupati iz tog grevitog stiska. Meutim, kapetan Nemo baci se na hobotnicu i odrubi joj jo jedan krak. Njegov se pratilac nadljudski borio s drugim hobotnicama koje su puzale po podmornici. Svi smo udarali sjekirama po tim mesnatim gomilama. Guio nas je jaki miris mousa. Bilo je uasno! U jednom trenutku uinilo mi se da e nesretni Francuz biti spaen jer je kapetan Nemo odsjekao svih sedam krakova. Ostao je samo jedan koji je drao jadnog ovjeka vitlajui njim po zraku. Ali ba u trenutku kad su se kapetan i njegov pomonik spremali na zavrni udarac, hobotnica izbaci veliku koliinu crne tekuine koja nas tako zapljusne da nita nismo mogli 135Jules Verne
vidjeti. Kad smo ponovno mogli gledati, hobotnice vie nije bilo, nestala je zajedno s nesretnim Francuzom. Tek smo tada bijesno navalili na ta udovita. Nismo se vie mogli obuzdavati. Masa hobotnica prekrila je podmornicu. Valjali smo se usred tih odsjeenih zmija, u masi krvi i crne tekuine. inilo nam se da ti ljepljivi kraci ponovno izrastaju kao glave u zmajeva. Ned Land je pri svakom udarcu zabadao svoj harpun u njihove goleme oi, ali ga odjednom sruie kraci jednog udovita. Ne znam kako mi u tom trenutku nije puklo srce od uzbuenja i grozote. Uasan kljun se otvorio i zaas ga je mogao presjei na dvoje. Poletio sam u pomo, ali je kapetan bio bri. Njegova sjekira nestade u golemim eljustima i kao udom spaen Kanaanin pridigne se te zabije svoj harpun hobotnici u srce. Borba je trajala jo petnaestak minuta. udovita, sva unakaena, napokon nestadoe u valovima. Kapetan Nemo, uprljan krvlju, stajao je nepomino gledajui u more koje mu je progutalo jednog mornara. Krupne suze su tekle niz njegovo blijedo lice. Njegova je bol bila neizmjerna. OSVETA Iduih je dana Nautilus plovio bez cilja. Iao je, vraao se, plovio
prema volji valova. Propeler je bio slobodan, ali se nije okretao. Nautilus se jednostavno nije mogao odvojiti od toga mjesta na moru koje mu je odnijelo jednog od njegovih ljudi. Tako je prolo deset dana. Tek 1. svibnja Nautilus pode na sjever. Budui da je podmornica plovila nasumce i dosta blizu obale, na je eventualni bijeg imao izgleda za uspjeh. Meutim, vrijeme je bilo vrlo runo. U ovim su predjelima orkani vrlo esti zahvaljujui toploj Golfskoj struji. Ned Land je bio oajan i tih je dana vie nego ikada osjeao tugu za domovinom. - Profesore - ree mi on jednog dana - ovo se jednom mora zavriti. Kad samo pomislim da e za koji dan podmornica ploviti prema Novoj zemlji i da se tu ulijeva St. Lawrence, moja rijeka, rijeka koja protjee kroz Quebec, moje rodno mjesto, onda me uhvati bijes i kosa mi se die na glavi. Prije u skoiti u more, nego to u ostati ovdje. Guim se, razumijete li? Vi morate pitati kapetana misli li nas on zauvijek zadrati u ovoj pokretnoj tamnici. I o tome
136 137Jules Verne
morate s njim porazgovarati jo danas ili u to ja sam uiniti. Kad sam uao u svoju sobu, uo sam kapetana kako ee u svojoj. Odluno krenuh u njegovu sobu. Zakucao sam na vrata. Nije bilo odgovora. Zakucao sam ponovno i uao. Kapetan je bio zadubljen u neki posao. Kad sam mu priao, on podie glavu, namr-ti se i upita me dosta osorno: - to vi traite ovdje? - elim s vama razgovarati. - Ali ja sam zauzet, profesore. Zar slobodu koju sam vam dao u radu, ne mogu imati i ja? - Kapetane - rekoh mu hladno - moram govoriti s vama o jednom neodlonom problemu. - Da niste naili na nekakvo otkrie? - upita on ironino pa prijee na drugu temu. - Evo, gospodine Aronnaxe, ovo su moje studije o moru napisane na vie jezika i one nee propasti zajedno sa mnom. Tu je i moj dnevnik, kao i moj ivotopis te sve o Nau-tilusu. Sve u to zatvoriti u jednu kutiju koja nee potonuti. Tko posljednji ostane na Nautilusu bacit e tu kutiju u more. - Kapetane - rekoh mu - doista bi bio grijeh da to propadne, samo mi se ne svia nain na koji elite to uiniti. Tko zna u ije e to ruke doi. Ne moete li pronai bolji nain? Moji
drugovi i ja spremni smo vam uvati taj rukopis i ako nam vratite slobodu... - Slobodu! - Da, kapetane, zbog toga sam i doao kod vas. Ve smo sedam mjeseci vai zarobljenici i sada vas
138
u svoje i u ime svojih prijatelja pitam mislite li nas zauvijek zadrati ovdje. - Profesore - ree kapetan - odgovorit u vam danas ono to sam ve rekao prije sedam mjeseci: tko jednom ue u Nautilus, ne smije ga vie napustiti. I neka to bude prvi i posljednji put da mi postavljate to pitanje jer sljedei put vas neu niti sasluati. Kad sam to ispriao svojim prijateljima, Ned ree: - Sad bar znamo da od tog ovjeka ne moemo nita oekivati. Mi se pribliavamo Islandu i pobjei emo ma kakvo vrijeme bilo. Cijelog dana, 18. svibnja, bjesnila je strana oluja. Kapetan Nemo joj je htio prkositi pa je stao na palubu dobro privezan da ga ne bi odvukli veliki valovi koji su zapljuskivali podmornicu. I ja sam se popeo na palubu, istovremeno se divei toj svemonoj oluji i ovjeku koji joj je prkosio. Bijesni su se valovi igrali podmornicom kao nekom ljuskom. Oko pet sati zapoeo je strahoviti pljusak, a vjetar je puhao brzinom od 45 metara u sekundi. Kad vjetar dostigne tu brzinu, on rui kue, savija eljezo i lomi sve pred sobom. Ali naa mu je podmornica, zahvaljujui svojoj konstrukciji, prkosila putajui daje baca na sve strane. Oluja je sve jae bjesnila. U sumrak sam na obzoru ugledao jedan brod koji se jedva odravao na valovima. Uskoro ga vie nisam vidio. Munje su sijevale na sve strane, tako da su mi oi bile zaslijepljene, dok je kapetan u njih gledao kao da je elio u sebe udahnuti njihovu duu. Strahovita buka, 139Jules Verne u kojoj se mijenjalo udaranje valova, zavijanje vjetra i pucanje gromova, prolamala se kroz cijeli prostor. Golfska je struja s pravom nazvana kraljicom oluja jer ba ona stvara te strane ciklone. Izgledalo je kao da kapetan trai smrt dostojnu sebe jer su gromovi stalno udarali u podmornicu, a iskre su padale na sve strane. Na kraju snage kotrljao sam se niz stube. Oluja je dostigla vrhunac i bilo je nemogue zadrati se na palubi. Kapetan Nemo se spustio tek u pono. Tek tada zaronismo. Kroz prozore salona gledao sam
ribe kako jure preplaeno kroz uzburkanu vodu. Neke su bile ubijene od gromova pred mojim oima. Mislio sam da emo naii na mirnu vodu ve na petnaest metara dubine, ali ocean je bio tako uzburkan da smo morali zaroniti na pedeset metara. Tu je vladala takva tiina i mir da nitko ne bi mogao pomisliti da na povrini bjesni oluja. Uskoro smo krenuli prema istoku i vie nije bilo nikakvog izgleda za bijeg na ameriku obalu. Jadni Ned, sav oajan, povukao se u samou. Conseil i ja se nismo razdvajali. Kapetan Nemo kao da je elio, s obzirom daje Nedu pokazao ameriku obalu, meni pokazati europsku jer smo ve 30. svibnja plovili prema Engleskoj. Razmiljao sam eli li moda proi kroz La Manche. Htio sam ga to pitati, ali ga nisam pronaao. 31. svibnja cijelog je dana bio vrlo uznemiren. Izgledalo je kao da neto trai to nikako ne moe pronai. U podne istog dana neto je mjerio na palubi i izgledao je loije no ikada. Zbog ega lije tako tuan? Je li zato stoje blizu europska obala pa
140
se sjetio nekih uspomena iz domovine? Sutradan se ponavljalo isto. U podne, kad je kapetan opet neto mjerio, primijetili na osam milja od nas neki veliki parobrod. More je bilo savreno mirno. Kapetan ree: -Ovdje je! Nakon nekoliko minuta zaronismo i naosmo se na dnu. Kroz prozor sam primijetio neke ruevine prekrivene slijepljenim bijelim koljkama kao snijegom. No, kad sam bolje pogledao, shvatio sam da su to ostaci nekog broda koji je davno potonuo. Kapetan mi ree da se radi o Osvetniku.. Zaprepastio sam se jer sam ve uo za taj brod. - Da, profesore, Osvetnik. Divno ime! - proape kapetan. Nain na koji je to izgovorio, bio mi je jako udan. Gledao sam u kapetana ije su oi imale poseban sjaj dok je promatrao potonuli brod. Osjetio sam da on gaji neku udnu mrnju koju vrijeme nije moglo ublaiti. Podmornica se poela lagano dizati. Kad smo izronili, zauh neki pucanj. Kapetan niti ne trepnu. Otrao sam na palubu i opazio opet onaj brod koji je bio na est milja od nas. - To je topovski pucanj - ree Ned. - Kakav je to brod, Nede? - Kladio bih se da je ratni. Kad bi samo htio napasti i potopiti ovaj prokleti
Nautilus. Brod se sve vie pribliavao. - Profesore - ree Ned - ako nam se ovaj brod priblii na jednu milju, ja u skoiti u more, a nadam se da ete i vi poi za mnom. 141Jules Verne
Ba sam mu htio odgovoriti, kad na prednjem dijelu broda suknu bijeli dim, a ubrzo neko teko tijelo padne u vodu blizu podmornice i val zapljusne Nautilus. Potom zauh i pucanj. - Pa oni pucaju na nas! Znai da oni ne misle da smo utopljenici na nekoj olupini. - Pobogu profesore... - ree Conseil i otrese vodu kojom ga je zasulo drugo topovsko zrno - oni su prepoznali narvala i pucaju na njega! - Ali sigurno dobro vide da su na njemu ljudi! - Moda ba zato i pucaju - ree Ned. Ja se osvijestili. Oni sigurno znaju kakvo je to morsko udovite. Vjerojatno je kapetan Abrahama Lincolna primijetio daje taj narval-podmornica opasnija od svih morskih udovita. Sigurno je sada progone po svim morima. Sad mije bilo jasno daje kapetan koristio Nautilus za osvetu. Tako je bilo i one noi kad nas je zatvorio. Meutim, topovska su zrna padala kao kia oko nas, ali niti jedno nas ne pogodi. Kanaanin mi ree: - Profesore, mi moramo sve pokuati kako bi se izvukli odavde. Mogli bi im dati neki znak! Moda e vidjeti da smo poteni ljudi. Nad Land uze rupi da bi njime mahao, ali... - Bijednice! - povika kapetan stranim glasom. Lice kapetana Nema je bilo blijedo kao vapno. Tijelo mu je bilo pognuto. Svojim je rukama uhvatio Neda drmajui ga lijevo, desno. Onda se okrenuo prema brodu i doviknuo:
142
- Ti zna tko sam ja. Meni nije bila potrebna tvoja zastava da bih te prepoznao! Pokazat u ti svoju zastavu! Jedno zrno proleti pokraj samog kapetana, a on samo slijee ramenima, pa se okrene prema meni i ree mi kratko: - Siite! Siite zajedno s vaim prijateljima! - Zar ete napasti ovaj brod?
- Potopit u ga. - Vi to neete uiniti! - Hou - ree hladno kapetan. - Sluajno ste vidjeli neto to niste smjeli. Napad je poeo. Odgovor e biti poguban za njih. - iji je to brod? - Ne znate? Utoliko bolje! Bar e njegova pripadnost ostati tajna za vas. Silazite! Oko kapetana se okupilo petnaestak mornara i svi su s mrnjom gledali u brod. Svi su eznuli za osvetom. Poeo sam silaziti ba u trenutku kad jedno zrno okrznu podmornicu. - Samo troi streljivo uzalud. Nee pobjei Nau-tilusu. Ali nee niti potonuti na ovome mjestu. Ne elim da se tvoji ostaci pomijeaju sa slavnim Osvet-nikovim ostacima. Naa je podmornica poela brzo odmicati, ali ju je brod slijedio. Oko etiri sata poslije podne nisam mogao vie odoljeti pa sam iziao na palubu. Kapetan je etao nervozno gledajui u brod stoje bio na pet, est milja
143
Jules Verne
od nas. Htio sam mu jo jednom neto rei, ali me on presijee: - Ja imam pravo! - ree mi. - Ja sam potlaen, a on je tlaitelj. Zbog njega sam izgubio sve to sam volio i oboavao: enu, djecu, roditelje i domovinu! Sve to mrzim - tu je! I sad utite! Nakon ovog razgovora, bez razmiljanja sam donio odluku o bijegu. Ubrzo sam naao Neda i Con-seila i priopio im odluku. - Dobro, ali iji je taj brod? - Nemam pojma - odgovorih. - Znam samo da e biti potopljen do veeras i mislim daje bolje da zajedno s njim nestanemo, nego da budemo suuesnici osvete iji razlog ne znamo. -1 ja tako mislim - ree Ned. - Ali saekajmo no! Kad se spustila no, mi smo bili spremni i samo smo ekali trenutak da nam se brod to vie priblii, kako bi nas netko mogao vidjeti ili uti. Kad stignemo do njega, ako ve ne
uspijemo sprijeiti neizbjean napad, bar emo pokuati sve to je u naoj moi. Vie puta mi se priinilo da se naa podmornica sprema za napad, meutim, samo su doputali brodu da joj se priblii, pa su onda opet poeli bjeati. Ned je ve htio skoiti u more, ali sam ga ja razuvjerio smatrajui da moramo biti strpljivi. Oko tri sata ujutro popeo sam se na palubu. Kapetan Nemo je jo uvijek bio na palubi ne isputajui brod iz vida. Mjeseina je sijala, a nebo i more kao da su se natjecali u mirnoi. I kad sam pomislio na tu nedirnutu ljepotu prirode, usporeujui je sa silnom
144
mrnjom to je kipjela na Nautilusu, podilazila me jeza. Ostao sam na palubi sve do est sati ujutro. Brod je bio na milju i pol od nas. im je svanulo, zapoela je bitka. Siao sam prijateljima i rekao im: - Vrijeme je da stisnemo jedan drugome ruku. U tom trenutku zauli smo kako se kapci zatvaraju i podmornica naglo zaroni. Bilo je prekasno! Ponovno smo bili zatvoreni. Oito smo morali biti svjedoci tragedije koja se pribliavala. Odjednom osjetismo jak udarac. Nautilus ponesen stranom snagom proe kroz brod kao to igla prolazi kroz platno. Nisam vie mogao izdrati. Sav izbezumljen pojurio sam u salon. Kapetan Nemo je hladnokrvno gledao kroz prozor kako tone golema masa, i da ne bi to izgubio od njene agonije Nautilus je silazio zajedno s njom. Paluba je bila puna ljudi koji su jurili na sve strane. Voda se sve vie dizala, a nesretnici su se pokuavali penjati uz ljestve. Potpuno skamenjen od uasa, razrogaenih oiju, bez daha i glasa, gledao sam i ja. I dalje, ukoeno gledajui, zauh strahovitu eksploziju. Nisam mogao vjerovati. Brod je nestao zajedno s ljudima! Pogledao sam kapetana. Taj strani osvetnik, pravi aneo mrnje, i nadalje je gledao mirno. Zatim njegov pogled skrene prema zidu na kojem je visjela slika mlade ene s dvoje djece. Gledao ju je neko vrijeme, a zatim poeo jecati. Vratio sam se u svoju sobu gdje su jo uvijek bili Ned i Conseil. Nesavladiva odbojnost prema kapetanu bila je jo uvijek prisutna.Jales Verne
'-V v " ' l >.' 7 H r"'" ' > .
JflUU VCtltl
146
BIJEG Podmornica je jurnula velikom brzinom ka sjeveru. Do veeri preli smo ve dvije stotine milja kroz Atlantski ocean. Te noi nisam mogao zaspati. Onaj jezivi prizor stalno mije bio pred oima. Od toga dana potpuno sam izgubio kontrolu. Nisam vie znao kuda idemo. Nisam imao pojma ni o vremenu. Mislim daje u toj jurnjavi prolo oko petnaestak dana. Nisam vidio niti kapetana Nema. Nisam ak susreo nikoga od posade. Bili smo stalno pod vodom. ak niti Kanaanina nisam mogao susresti. Bio je u loem stanju i Conseil se bojao da ne bi u nekom nastupu oajanja ili enje za domovinom izvrio samoubojstvo. No jednog jutra, kad sam se
probudio, prvo sam ugledao Neda iznad sebe. Tiho mi je apnuo: - Noas bjeimo! ini mi se da vie nema nikakve kontrole na podmornici. Hoete li biti spremni, profesore? - Hou, ali gdje se nalazimo? 147Jules Verne
Zar je vir podmornicu uvukao u svoje drijelo... ? - Blizu nekog kopna kojeg sam jutros ugledao na dvadesetak milja. - A koja je to zemlja? - Pojma nemam, ali ma koja bila, mi emo pobjei. - Dobro, pobjei emo pa makar se i utopili. - More je uzburkano i vjetar je vrlo jak, ali nee nam biti teko prevaliti dvadeset milja u onom lakom amcu. Ve sam prenio u njega neto hrane i vode. Uhvate li nas, ja u se braniti pa
makar me ubili. - Umrijet emo zajedno, Nede. - Nadam se da emo uspjeti. U deset sati mjesec se jo nee pojaviti pa emo iskoristiti mrak. Con-seil i ja ekat emo vas kod amca. Potom izie. Srce mi poe jako udarati. Obukao sam toplo odijelo oslukujui umove iz kapetanove sobe. Zauo sam korake. Moja je mata sve preuveliavala, pa sam tako bio uvjeren da e doi kapetan i pitati me kuda bjeim. Ipak sam se uspio malo smiriti pa sam legao u krevet. Oko pola devet nisam vie mogao izdrati od glavobolje'. inilo mi se da e mi se glava raspuknuti. Morao sam ekati jo pola sata. A za to vrijeme mislio sam da u poludjeti. Uto zauh nejasne zvukove orgulja, neku tunu melodiju to je sliila na jecaje izmuene due. Sinulo mi je da se kapetan sigurno nalazi u salonu kroz koji moram proi da bih stigao do amca. Tamo u ga sigurno i vidjeti posljednji put. Sigurno e htjeti razgovarati sa mnom. Jedan bi me njegov pokret mogao unititi. Jedna njegova rije zauvijek vezati za podmornicu.
148 149Jules
Verne
Jo nije ni dovrio, a amac se otkine.

150
Doao je trenutak. Morao sam poi. Paljivo sam otvorio vrata svoje sobe. Krenuo sam lagano i tiho kao lopov zastajkujui svako malo. Salon je bio u potpunom mraku. Kapetan je tu sjedio, ali me nije vidio. Toliko se zanio glazbom, da mislim da me ne bi vidio niti da je dan. Puzao sam da bih izbjegao svaki um. Bilo mije potrebno punih pet minuta da stignem do drugih vrata, koja su vodila u biblioteku. Ba sam ih htio otvoriti kad me kapetanov uzdah prikova na mjestu. Krenuo je prema meni kao neki duh. Prigueno je jecao izgovarajui ove rijei: - Oh! Dosta! Ne ekajui nastavak, pojurio sam u biblioteku i spustivi se niz stube, stigao do amca. - Bjeimo! Bjeimo! Bjeimo! - povikah.
- Odmah! - povie Kanaanin. Odjednom se zauje neka buka u unutarnjosti. to se dogodilo? Da nisu otkrili na bijeg? Osjetih kako mi Ned gura no u ruke. Mi smo oslukivali, a jedna rije stalno ponavljana, uasna rije, otkri mi uzrok metea na podmornici. Dakle, nije nita u vezi s nama. - Maelstrom! Maelstrom! - vikala je posada. Maelstrom! Je li uasnije ime moglo doprijeti do mojih uiju i u strasnijem poloaju? Zar smo se nalazili u opasnim vodama pred norvekom obalom? Zar je vir podmornicu uvukao u svoje drijelo u trenutku kad se amac trebao odlijepiti s njezina trupa? Krv nam se sledila u ilama. Oko nas je vladala zagluujua buka. Valovi su se lomili o otre pod151Jules Verne morske litice. A Nautilus se borio kao neko ljudsko bie. Njegovi su elini miii kripali. - Moramo ponovno privrstiti amac - ree Ned. -Ako ostanemo privreni za Nautilus, moda emo se spasiti... Jo nije ni dovrio, a amac se otkine i odbaen kao kamen padne usred vrtloga. U tom trenutku udario sam glavom u elini rub i izgubio svijest. to se zatim dogaalo te noi, kako se amac uspio spasiti iz tog uasnog vrtloga te kako smo sva trojica ostali ivi, ne bih znao rei. Kad sam doao svijesti, leao sam u jednoj kolibi na otoku Lofotima. Con-seil i Ned bili su pokraj mene. to je bilo s Nautilusom? Je li se iupao iz mael-stroma? Je li kapetan Nemo jo iv? Nita ne znam. Ipak, vjerujem da se podmornica uspjela izvui iz vrtloga u kojem su svi brodovi nali smrt.
152
BILJEKA O PISCU Lijepo je sanjati. Mnogi ljudi sanjaju, ali su veoma rijetki oni koji su svoje snove pretvorili u vjenost i tako osigurali sebi ono to je rezervirano samo za bogove - besmrtnost. Sanjar, Jules Verne (1828.-1905.) je svoje snove pretvorio u romane koji se itaju svugdje u svijetu i koji e biti itani navijek. Pisao je mnogo i kvalitetno, a od svega napisanoga posebno se istiu djela: Pet tjedana u/balonu (prvi napisan roman), Put oko svijeta u 80, dana, Djeca kapetana Grantc/, Put u sredite zemlje, Put na Mjesec/, Putovanja i pustolovine kapetana Hatterasa, kao i njegovo najpoznatije djelo 20.000 milja pod morem, te nastavak tog udesnog romana Tajanstveni otok. Na samom poetku svog knjievnog
stvaralatva pisao je tekstove za opere jer gaje od ranog djetinj-
153stva opinjavala glazba i glumake vratolomije na
pozornici. Spojivi glazbu i glumu, odluio je stvarati knjievna djela koja e se izvoditi u opernim kazalitima, ali doivjevi potpuni neuspjeh, brzo je odustao od svega toga na sreu italake publike cijelog svijeta. Kako je bio avanturistikog duha, zanimale su ga pustolovine, a kako je bio veoma radoznalog uma, zanimala su ga i otkria. Iz svega toga stvorila su se djela po kojima Jules Verna nazivamo ocem znanstvene fantastike, veoma popularnog pravca u knjievnosti u XX. stoljeu. Od svojeg prvog romana, Pet tjedana u balonu (koji je takoer tiskan u ovoj biblioteci) Jules Verne prati nit svojega duha koja e ga proslaviti i potpuno odvojiti od drugih svjetskih knjievnika svoga vremena. Na osnovi poznatih dostignua, Jules Verne poput znanstvenika otkriva sasvim nepoznate pojedinosti kao to su daleka putovanja balonom, daleka putovanja svemirom (raketa i let na Mjesec), daleka putovanja ispod mora (podmornica), daleka putovanja slikom i tonom (televizija) i jo mnoga putovanja koja e u budunosti postati realnost. Sreom nisu ga zbog njegovih fantazija osudili, ve su ga rado itali pa je jo za ivota stekao veliku spisateljsku slavu. Rijetki su pisci kao stoje Jules Verne koji je u svojoj mati tako daleko mogao putovati, i rijetki su pisci koji su toliko bili ispred svog vremena, i rijetki su pisci koji su toliko ljepote poklonili svijetu. Jules Verne je mnogo vremena proveo plovei morima i veina njegovih djela je tematski vezana
154
uz more. Nitko nikada nije tako duboko zaplovio morem u svojim snovima i tako zanimljivo opisao morske dubine i ivot pod morem. Pisac daje najvie u onome ime je opinjen, pa nije nikakvo udo daje 20.000 miljapod morem njegov najbolji
roman. Kao i u drugim romanima, Jules Verne u ovom djelu izvanrednom vjetinom majstora usklauje znanost i lijepu knjievnost, vizionarski predviajui ono to e znanost tek otkriti. Boris kifi
SADRAJ Pokretna stijena..................................................5 U potrazi za morskim udovitem.......................13 Zagonetka se objanjava....................................21 Tajanstveni zapovjednik udnovatog broda.........27 Carstvo elektrike............................................... 37 Putovanje morskim dubinama..........................43 etnja po morskom dnu.....................................51 Prolaze dani i tjedni..........................................59 Uroenici dolaze................................................71 Novi prijedlog kapetana Nema........................... 79 Lov nabisernice............................................... 83 Ispod prevlake.................................................. 89 Na Nautilusu je lijepo, ali..................................95 Nestali kontinent.............................................105 Pod ledenim stijenama.....................................115 U ledenom oklopu............................................123 Borba s hobotnicom.........................................131 Osveta.............................................................137 Bijeg................................................................147
Biljeka o piscu...............................................153
GRADSKA BIBLIOTEKA KOBRA KNJINICA SUAK 157 KumiCieva 43
Jo objavljeno u biblioteci
9$asidzamtade\
... Skupinu prijatelja nenadana oluja odbacila je na nepoznati tajanstveni otok. Osueni da na njemu zauvijek ostanu, grade svoj novi dom koristei mnoga znanstvena saznanja. U nizu uzbudljivih avantura, otkrit ete i tajnovitu sudbinu udesnog kapetana Nema. ... U svojem prvom romanu, Verne opisuje znanstveni poduhvat trojice istraivaa koji su se osmjelili istraiti sredite Afrike balonom. Dogodovtine s ovog uzbudljivog putovanja itatelju e otkriti mnoge afrike krajolike i obiaje.

Werne Jules - 20.000 Milja Pod Morem

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Verfügbare Formate

Werne Jules - 20.000 Milja Pod Morem

Hochgeladen von

Copyright:

Verfügbare Formate

Jules Verne

Naslov izvornika Vingt Mille Lieues sous les Mers

Doista su stalno motrili. 12 20.000 MILJA POD MOREM

20.000 MILJA POD MOREM

Je li i vas onaj udarac bacio u more, Nede?Jules Verne

20.000 MILJA POD MOREM

20.000 MILJA POD MOREM

32 20.000 MILJA POD MOREM

20.000 MILJA POD MOREM

20.000 MILJA POD MOREM

20.000 MILJA POD MOREM

- Ovo je doista udnovato - ponavljao je Ned.. 45Jules Verne

20.000 MILJA POD MOREM

20.000 MILJA POD MOREM

20.000 MILJA POD MOREM

20.000 MILJA POD MOREM

20.000 MILJA POD MOREM

MILJA POD MOREM

PROLAZE DANI I TJEDNI

20.000 MILJA POD MOREM

20.000 MILJA POD MOREM

20.000 MILJA POD MOREM

20.000 MILJA POD MOREM

20.000 MILJA POD MOREM

20.000 MILJA POD MOREM

20.000 MILJA POD MOREM

20.000 MILJA POD MOREM

Kapetan stane i pokaza nam jednu golemu koljku.

Tada zapoe strahovita bitka.

20.000 MILJA POD MOREM

20.000 MILJA POD MOREM

20.000 MILJA POD MOREM

Nautilus je noen bujicom proao kroz tunel za manje od dvadeset minuta.

20.000 MILJA POD MOREM NA NAUTILUSU JE LIJEPO, ALI...

20.000 MILJA POD MOREM

20.000 MILJA POD MOREM

Onda mi kapetan ispria o nekom blagu.

20.000 MILJA POD MOREM

20.000 MILJA POD MOREM

Mogao sam razlikovati nejasne siluete zamaka, hramova, palaa...

20.000 MILJA POD MOREM

20.000 MILJA POD MOREM

Nautilus je plovio po moru krvi. 112 113

20.000 MILJA POD MOREM

20.000 MILJA POD MOREM

- Ledena zamka! - povie Ned.

20.000 MILJA POD MOREM

20.000 MILJA POD MOREM

20.000 MILJA POD MOREM

20.000 MILJA POD MOREM

Idemo u izravnu borbu s hobotnicama.

20.000 MILJA POD MOREM

20.000 MILJA POD MOREM

20.000 MILJA POD MOREM

20.000 MILJA POD MOREM

Jo nije ni dovrio, a amac se otkine.

20.000 MILJA POD MOREM

stvaralatva pisao je tekstove za opere jer gaje od ranog djetinj-

153stva opinjavala glazba i glumake vratolomije na

Das könnte Ihnen auch gefallen