You are on page 1of 99

PANEVROPSKI UNIVERZITET APEIRON FAKULTET PRAVNIH NAUKA BANJA LUKA

S PECIJALIS TIKI RAD

TEM A: FORENZIKI SADRAJ M ATERIJALNIH I PERSONALNIH DOKAZA

Student: Katica Tomi, 0039-07/vop-s

M entor: Doc.dr M ile M atijevi

Sadraj
I. 1) 2) 3) II. 1) 2) 3) III. 1) 2) 3) IV. 1) 2) 3) V. 1) 2) 3) 4) 5) 6) 7) 8) 9) 10) 11) 12) VI. 1) VII. 1) UVODNI I METODOLOKI DIO .....................................................................................4 PREDMET , CILJEVI I HIPOTEZE IST RAIVANJA ....................................................5 MET ODE IST RAIVANJA...........................................................................................6 PREGLED I ST RUKTURA RADA ................................................................................7 FORENZIKA: POJAM , IST ORIJSKI RAZVOJ I SRODNE NAUKE .................................8 POJAM .........................................................................................................................8 IST ORIJSKI RAZVOJ FORENZIKE..............................................................................9 FORENZIKA I SRODNE NAUKE ...............................................................................10 DOKAZI: VRST E DOKAZA I DOKAZIVANJE UOPTE...............................................15 DOKAZI I VRST E DOKAZA......................................................................................15 Ocjena dokaza..............................................................................................................19 Zakonska ocjena dokaza i ocjena dokaza po slobodnom uvjerenju...................................20 PERSONALNI DOKAZI..................................................................................................21 ISKAZ OSUMNJIENOG...........................................................................................21 ISKAZ SVJEDOKA.....................................................................................................23 POJAM VJET AKA I NJEGOVOG I SKAZA...............................................................25 ST VARNI ( MAT ERIJALNI) DOKAZI - MJEST O DOGAAJA I ANALIZA T RAGOVA NAENIH U KRIMINALIST IKOJ OBRADI ...........................................................26 POST UPCI NA MJEST U DOGAAJA........................................................................26 PRET RESANJE...........................................................................................................27 UVIAJ I REKONST RUKCIJA...................................................................................27 REKONST RUKCIJA DOGAAJA ..............................................................................29 ORGANIZOVANJE UVIAJA....................................................................................30 UVIAJ ZAT VORENE PROST ORIJE.......................................................................32 UVIAJ OT VORENOG PROST ORA ........................................................................33 PREGLED NA OSUMNJIENOM...............................................................................34 PREGLED NEPOKRIVENIH DIJELOVA ....................................................................35 PREGLED ODJEE I OBUE.....................................................................................36 PREGLED MOT ORNOG VOZILA..............................................................................36 Dokazna snaga uviaja .................................................................................................37 IDENT IFIKACIJA .........................................................................................................38 UOPT ENO O IDENT IFIKACIJI.................................................................................38 KRIMINALIST IKA T RASOLOGIJA ...........................................................................47 UOPT ENO O T RAGOVIMA .....................................................................................47 2

2) 3) 4) 5) 6) 7) 8) VIII. 1) IX. X. XI. XII. 1) 2) 3) 4) 5) 6) 7) 8) 9) 10)

BIOLOKI T RAGOVI .................................................................................................48 PRIKUPLJANJE I POHRANA T RAGOVA ..................................................................49 T RAGOVI LJUDSKOG PORJEKLA............................................................................51 PRIKUPLJANJE T RAGOVA.......................................................................................58 T RAGOVI IVOT INJSKOG PORJEKLA ....................................................................61 T RAGOVI BILJNOG PORJEKLA ...............................................................................62 POST UPAK I METODE EKSHUMACIJA ...................................................................64 FORENZINA BALIST IKA...........................................................................................68 GSR MET ODA I "PARAFINSKE RUKAVICE ..........................................................71 RAUNARSKA FORENZIKA.......................................................................................74 FORENZIKA T OKSIKOLOGIJA.................................................................................75 GRAFOLOGIJA.............................................................................................................81 ANALIZA POJEDINIH VRST A VJET AENJA............................................................82 POSEBNI SLUAJE VI VJE T AENJA......................................................................82 KOMBINOVANO VJE ST ACENJE ..............................................................................82 OBDUKCIJA...............................................................................................................84 VJE T AENJE T JELESNIH POVREDA.....................................................................86 T JELESNI PREGLED OSUMNJIENOG, ODNOSNO OPT UENOG..........................87 PSIHIJAT RIJSKO VJE T AENJE ..............................................................................88 VJE T AENJE POSLOVNIH KNJIGA .......................................................................91 ANALIZA DNK..........................................................................................................91 PROMET NO-T EHNIKO I SUDSKOMEDICINSKO VJET AENJE .........................92 VJE ST ACENJE RONILAKIH NESREA..................................................................93

XIII. ZAKLJUNA RAZMAT RANJA....................................................................................94 SPISAK LITERAT URE:............................................................................................................98

I.

UVODNIIMETODOLOKIDIO

Svako krivino djelo svojim izvrenjem unosi promjene u spoljnom svijetu. Promjene mogu biti u sferi materijalnog i predstavljati predmet i tragove krivinog djela. M aterijalne promjene nastale u vezi sa krivinim djelom nastaju neposredno izvrenjem krivinog djela, ali i njegovim pripremanjem i prikrivanjem. Promjene nastale izvrenjem krivinog djela mogu da budu u sferi idealnog ( sjeanje svjedoka, sjeanje i preivljavanje rtve krivinog djela, sjeanje, kao i promjene nastale u psihi uinioca krivinog djela koje se manifestuje psihikim indicijama.) Ove promjene sadre u sebi informacije o krivinom djelu , uiniocu, nainu izvrenja, sredstvu izvrenja, motivima izvrioca. Nosioci kriminalistikih informacija nazivaju se signali i imaju materijalnu ili idealnu ( psihiku) prirodu . M aterijalni nosioci kriminalistikih informacija su prema tome predmeti i tragovi krivinog djela, i njihovim otkrivanjem, fiksiranjem bavi se kriminalistka trasologija. Idealan ( psihiki) nosilac kriminalistikih informacija je sjeanje (engram) ljudi koji su bili u kontaktu sa krivinim djelom. Sama podjela na personalne ( line) i i stvarne ( materijalne) dokaze ukazuju na razliitu prirodu izvora dokaznih informacija. Personalni dokazi nastaju kao rezultat opaanja i psihikog preivljavanja lica koja su bila u kontaktu sa izvrenjem krivinog djela ( svjedoci, oteeni kao posebna kategorija svjedoka, okrivljeni). Dokazne informacije od ovih lica uzimaju se dobijanjem iskaza. Kod ove vrste dokaza od prevashodnog znaaja su problemi opaanja, zapamivanja i zaboravljanja svjedoka i okrivljenih, kao i taktika dobijanja istinitog iskaza. Tim pitanjima bavi se pored kriminalistike taktike i sudska psihologija. Stvarni ( materijalni) dokazi nastaju u vezi sa izvrenjem krivinih djela u procesu meusobnog djelovanja materijalnih objekata izvrioca i rtve ili izvrioca i materijalnih objekata, pri emu dolazi do prenosa kriminalistikih informacija sa jednih na druge. Ovde se prije svega sree problematika nastanka, otkrivanja, fiksiranja, vjetaenja materijalnih nosilaca dokaznih informacija ime se bavi kriminalistika tehnika, tj trasologija. Signali, kao nosioci kriminalistikih informacija ( bez obzira da li su materijalni ili idealni) nastali su izvrenjem krivinog djela, i nakon toga oni imaju samostalnu sudbinu, egzistiraju u spoljnom svijetu, i sadre u sebi informaciju o djelu i uiniocu koja je najee prikrivena i latentna.Krivini dogaaji kao realna ivotna pojava ne nalazi se u statinom stanju nego u brzoj i stalnoj dezintegraciji i dezorjentaciji. U trenutku kada su signali krivinog dogaaja nastali , oni poinju da se mjenjaju, preobraavaju i iezavaju, svejedno da li je rje o personalnim ili materijalnim nosiocima informacija. M aterijalne nosioce informacija unitavaju protok vremena, vremenske neprilike, izvrilac koji pokuava da uniti tragove, lica koja pomau unesreenima. Psihiki nosioci informacija, odnosno sjeanje, blijedi, mijenja se tokom vremena. Zbog toga je potrebno da se kriminalistika djelatnost preuzima u skladu sa naelom brzine i iznenaenja kako bi se blagovremeno otkrile i fiksirale
4

kriminalistike informacije, jer se samo takvim postupanjem mogu sprjeiti njihov gubitak i unitenje. 1) PREDMET , CILJEVI I HIPOTEZE ISTRAI VANJA Samim izborom teme Forenziki sadraaj materijalnih i personalnih dokaza sa posebnim osvrtom na mjesto dogaaja i analiza tragova naenih u kriminalistikoj obradi i posebne sluajeve vjetaenja odreen je predmet istraivanja i formulisan problem koji treba istraiti. Vanost forenzike paralelno sa razvojem drugih naunih disciplina kriminalistike, medicine, patolologije ukazala je potrebu njenog rasvjetljavanja sa pravnog aspekta uzimajui prije svega znaaj dokaza koji se forenzikom obradom mogu dobiti i sauvati od unitenja, koji mogu biti od neprocenjive koristi zbog pravovremenog davanja kljunih podataka organima unutranjih poslova i istranim organima koji su bitni za kasnije voenje postupaka. Cilj istraivanja ove oblasti je da se prikae: a) Sadraj materijalnih i personalnih dokaza i njihova ocjena od strane suda. b) Forenzika pravila, radnje i metode obrade dokaza i tragova naenih na mjestu dogaaja i da se ukae na njihov znaaj za rasvjeljenje krivinih djela i razootkrivanja uinilaca. Drugi cilj ovog specijalistikog rada je u osnovi mnogo tei i smioniji. Ovaj rad predstavlja pokuaj da se jedna kompleksna, a nadasve nezaobilazna problematika djelomino obradi i da se prui potpuniji izvor informacija o ovoj temi. Nekada je bilo mnogo laki i jednostavniji rad policije i istranih organa , jer su se osumnjieni samo ispitivali, a danas se moraju koristiti nauni dokazi i logika to je forenzici dalo mogunost da se nametne kao vodea nauka u procesu rasvjetljenja krivinih djela i otkrivanja njihovih izvrilaca. Struno obrazovanje kriminalistikih istraitelja, pravnika kriviara i sudije nije kompletno bez odreenih znanja iz forenzike. Iako se u toku dokaznog postupka na sudu pozivaju strunjaci iz razliitih oblasti da na osnovu svog strunog znanja prue iskaz i da svjedoe o dokazima, okolnostima izvrenja, krivinog djela, uraunljivosti izvrioca itd , za pravilno razumjevanje i donoenje valjane presude neophodna su odreena predznanja iz forenzike. Bez forenzikog znanja nije mogue pribavljati i vrednovati materijalni dokaz isto kao to bez kriminalistike koja je u tijesnoj vezi sa forenzikom nije mogue pribavljati ili utvrditi vrjednost iskaza svjedoka ili osumnjienog, optuenog, mogunost i dokazna ogranienja pojedinih radnji. Prema svemu tome, forenzika je neophodna kako istranim orgranima, tuiocu, sudiji za prethodni postupak i prethodno sasluanje, kao i na glavnom pretresu, sudiji za prethodni postupak i prethodno sasluanje, kao i na glavnom pretresu, sudiji u drugostepenom postupku, braniocu. Forenzika kao nauka je primjena je irokog spektra razliitih nauka kako bi se dobili odgovori na pitanja koja su u interesu zakonskog sistema . Pitanja i odgovori uglavnom su vezani uz kriminal, ali esto se odnose i na civilne postupke.
5

Ako poemo od toga da su dokazna sredstva izvori iz kojih se dobijaju dokazni osnovi, tj izvori iz kojih se dobijaju injenice koje slue kao podloga za izvvoenje zakljuaka o istinitosti ili neistinitosti onoga to je predmet dokaza. Postoje razni naini za odreivanje sistema dokaznih sredstava, s tim da im je zajedniko obiljeje da stranke nemaju apsolutnu slobodu u izboru ta e im biti dokazno sredstvo. Na zakon ne sadri odredbe o sistemu dokaznih sredstava i uslovima njihove primjene, nego samo odredbe o izvoenju dokaza pojedinim radnjima dokazivanja ( ispitivanje osumnjienog, odnosno optuenog, sasluanje svjedoka, uviaj i vjetaenje), s tim da se mogu koristiti i druga dokazna sredstva ( isprave, indicije). Pored toga , zakon sadri odredbe o zabrani koritenja pojedinih dokaznih sredstava ili metoda za sticanje dokaza. Poto je cilj dokazivanja u krivinom postupku utvrivanje injenica vanih za postupak, svaki izvedeni dokaz mora da se podvrgne ocjeni. Pri ocjeni dokaza sudija se slui logikim ( metodom logike dedukcije i indukcije) i tehnikim ispitivanjem ( primjenom naunih i tehnikih metoda kojima se bavi kriminalistika i druge vanpravne nauke. Logiki i tehniki metodi ocjene dokaza dopunjavaju se psiholokom ocjenom, ako su u pitanju dokazi koji se odnose na iskaze lica. Opta ili glavna hipoteza je: Personalni i materijali dokazi su podjednakog forenzikog znaaja za otkrivanje, razjanjenje i utvrivanje istine. S poredna hipoteza ovog rada je: Forenziki sadraj materijalnih dokaza esto je putokaz za obezbjeenje personalnih (linih) dokaza. Personalnalni dokaz trebaju biti upotpunjeni i obrazloeni karakteristikama materijalnih dokaza

Istraivanje i sveukupan rad e pokazati da li je hipoteza dobro postavljena i da li e na kraju biti potvrena ili odbaena 2) METODE ISTRAIVANJA Prema nekim teoretiarima moemo razlikovati tri osnovne, standardne nauno istraivake metode: normativnu, eksperimentalnu i istorijsku. 1 Vremenom je prevazieno ovakvo miljenje i danas je u naunoj upotrebi mnogo vei broj metoda. U ovom radu, saglasno karakteru problema, primijenjene su odreene metode kao putokaz nainu rada koji se sastoji od niza postupaka i radnji kojima elimo doi do odreenog rjeenja. 1. Dijalektika metoda je osnovna i opta metoda savremenog naunog saznanja,2 koja podrazumijeva postavljanje teze, antiteze, sinteze i konanih rezultata, te je kao takva koritena u ovom radu kao generalna i kao opta osnova za sve druge metode i rad u cjelini. ___________________________________________
1 2

Midhat ami, Metodologija naunog rada, Sarajevo, 1990, str. 12. Bogdan ei, Opta metodologija, Beograd, 1971, str. 17

2. M etoda analize i sinteze u osnovi daje cjelovit pogled na problem. Koristei naunu metodu teorijske analize,3 predmet istraivanja rastavljen je na sastavne dijelove, te se razmatranjem svakog dijela posebno ulo u strukturu problema, a uoene su karakteristike svakog segmenta, njihove slinosti, razlike i protivrjenosti. 3. Istorijskom metodom treba da odgovorimo na pitanje kako su okolnosti uticale na nastanak i razvoj forenzike , njenu evoluciju u odreenoj vremenskoj distanci, u cilju sagledavanja obiljeja forenzike kao samostalne nauke i njenog razvoja i metoda utvrivanja dokaza u cilju rasvjetljavanju krivinih djela. 4. M etoda dedukcije esto se koristi u drutvenim naukama i pomou nje se zakljuuje podjelom cjeline na vie elemenata. Koritenjem ove metode nastojaemo doi do novih spoznaja i stavova koji se mogu primijeniti na forenziku uz sve njene specifinosti. 5. Induktivna metoda je slina metodi analize, ijom se primjenom polazi od niza pojedinanih stavova koji nas vode ka odreenom optem stavu (zakljuku). Navedene metode koritene su uporedo i selektivno, neke vie, neke manje, ali su u sutini znaajno doprinijele uspjenosti naeg istraivanja.

3) PREGLED I STRUKTURA RADA

Rad se sastoji od 13 logiki povezanih cjelina. Prvi, uvodni i metodoloki dio obrazlae predmet istraivanja, svrhu i ciljeve istraivanja, koritene metode i oekivane rezultate. Drugi se odnosi na pojmovno objanjenje forenzike, njen istorijski razvoj i srodne nauke Tree poglavlje objanjava uopteno ta su dokazi, vrste dokaza, ocjenu dokaza, zakonsku ocjenu dokaza i ocjenu dokaza po slobodnom uvjerenju. etvrti dio objanjava personalne dokaze: iskaze osumnjienog, svjedoka i vjetaka Peti dio objanjava materijalne dokaze: mjesto dogaaja i anlizu tragova naenih u kriminalistikoj obradi, postupke na mjestu dogaaja, pretresanje, uviaj (organizovanje, uviaj zatvorene prostorije, otvorenog prostora , dokazna snaga uviaja), rekonstrukciju, pregled nad osumnjienim, pregled nepokrivenih djelova tijela, obue i odjee , pregled motornog vozila. esti se odnosi na identifikaciju i metode koje se koriste ________________________________________________
3

Petar Mandi, Metodologija naunog rada, Banja Luka, 2004, str. 39.

Sedmi dio obrauje kriminalistiku trasologiju, tragove bioloke, ljudskog i ivotinjskog porjekla, prikupljanje i pohranu tragova, eshumaciju. Osmi dio obrauje forenziku balistiku, GSR metodu i parafinske rukavice Deveti dio obrauje raunarsku forenziku Deseti dio obrauje forenziku toksikologiju Jedanaesti dio obrauje Grafologiju Dvanaesti dio prua analizu pojedinih vrsta vjetaenja: kombinovano vjetaenje, obdukciju, vjetaenje tjelesnih povreda, poslovnih knjiga, tjelesni pregled osumnjienog, odnosno optuenog, psihijatrijsko vjetaenje, ronilakih nesrea, analizu DNK, prometno tehniko i sudskomedicinsko vjetaenje. U trinaestom (zakljunim razmatranjima) dali smo pregled najznaajnijih razmatranja, rezultate i ukazali uz koritenje navedenih metoda na ostvarenje hipoteze koja je postavljena na poetku rada.

II.

FOREN ZIKA: POJAM , IS TORIJS KI RAZVOJ I S RODNE NAUKE

1)

POJAM drugoj polovici devetnaestog stoljea, nauka prvi put primjenjuje

Od najranije doba, primarni alat u forenzikoj istrazi bilo je posmatranje i tumaenje fizikih dokaza. U posmatranje i tumaenje dokaza na sluajeve koje istrauju, a valjanost istraivanja

poboljali su i zakljuci iz istrage od strane odgovorne vlasti. Nekoliko pokuaja je bilo za organizovanjem posebnih podruja unutar policijskih odjela za obradu dokaza. Istrane vlasti pojedinano pribavljaju naune informacija dobivene iz akademskih odsjeka , hemije ili farmakologija, koji posjeduju kako naunike tako i tehnike instrumente. Zadatak vlasti je da pronau takve izvore dokaza za obradu od strane tih institucija i da im iste dostave na analizu i obradu. Nadlena odjeljenja za identifikaciju su se razvijala paralelno sa poveevanjem kriminala. U poetku, nadlena odjeljenja za identifikacija koristili su Bertillon's metodu identifikacije, koja je se temeljila na antropolokom mjerenju podrana fotodokumentacijom. Bertillon's tehnika je kasnije zamijenjena daleko tanijom tehnikom otiska prstiju
.4

Kasnije obrada otisaka prstiju se primjenjuje u kombinaciji s novim nainima analize fizikih dokaza kao to su bioloke mrlje, kosa, tlo i drugih materijali koji se mogu pronai na mjestu izvrenja krivinog djela. Sjeme moderne nauke zasijano je u posljednjoj etvrtini devetnaestog stoljea. Napredak iz tog vremena je bio spor, ali odmjeren. Ameriki znanstvenici su organizovani H.Gradwohl iz sv Louis, M issouri. Amerika akademije za forenzike nauke ukljuuje sljedea specifina podruja strunosti: patologija, biologija, toksikologija, kriminalistika, forenzika stomatologija, antropologije, sudstvo, psihijatrija, itd Ostali dijelovi forenzike se razvija u posebnim podrujima kao to inenjerstvo, geologija i mikroskopija. u Ameriku akademiju za forenzike nauke (AAFS) koja je osnovana 1948 od strane mnogih pionira u tom polju, koji je vodio dr. R.

2)

ISTORIJSKI RAZVOJ FORENZIKE

M oderna forenzika nauka i njena praktine primjena nastala je sredinom devetnaestog stoljea. Prethodno, zbog manjka razvoja nauka poput hemije, fizike, biologije i medicine, istraivanje dokaza i sumnjivih smrti trovanjem je u velikoj mjeri je bilo subjektivno, to je dovelo do velikih polemika i pravnih izazova tokom sudskog suenja. Sam razvoj forenzike tekao je postepeno: 1. Razvoj fotografije u mobilnom obliku i dokumentacije, primjenjuju se na mjesto izvrenja krivinog djela i u laboratorijima. 2. Razvoj hemije kao nauke preteno u Njemakoj, i primjena ove nove tehnike i instrumenata za analizu hemijskih dokaza, ukljuujui i otrove u tijelu. 3. Usavravanje i primjena mikroskopa za prouavanje biljnih i ivotinjskih tkiva i tragova dokaza na mjestu izvrenja krivinog djela, rtva, ili osumnjienog. 4. U patologija napredak u medicinskom znanju i mogunost da se konana dokumentacija dobije od uzimanje uzoraka ili seciranja u sluaju neprirodne smrti. ______________________________________________
4

William G. Eckert, Introduction to the Forensic Sciences, str 11

Napredak u forenzike nauke nije ravnomjeran u svijetu. U nekim evropskim zemljama postoji stoljetni razvoj forenzike preteno u okviru sudskih centara posveenih edukacija lijenika, pravnika, i inspektora.. Sudska medicina razvila se prilino brzo od poetka. Uz daljnji razvoj laboratorija i instrumenata i tehnika, forenzike toksikologija i serologije postalo je znaajno na poetku dvadesetog stoljea. Kriminalistika kao znanost pojavila se prije manje od 65 godina. Forenzika stomatologija i antropologija su relativno mlade forenzike specijalnosti iako su postojali izolirani sluajevi njihove primjene u forenzikoj prolosti. Obrazovanja u raznim podrujima forenzike nauke koji se razlikuju od obrazovanja na poslu, policiskim odjelima, kriminalnim laboratorijima do posebne obuke iz forenzike patologije. Specijalno obrazovanja iz forenzike patologije postoji manje od 30 godina. Certifikat je konana potvrda obuke i iskustvo. Ovo je tek nedavno postignuto iz forenzike stomatologije, forenzike toksikologija, forenzike psihijatrije kroz uspostavljanje organizacije za certifikaciju od strane strane Fondacije forenzike nauke osnovanu od strane AAFS. 3) FORENZIKA I SRODNE NAUKE

Forenzika je povezana sa sljedeim naukama: Patologija Forenzika patologija kao disciplina je specijalizacija medicine i subspecializacija patologije.
5

Forenzika patologija je razvijena da istrauje problema vezane za neprirodnu

smrti i razne vrste traume ivih osoba. Patolog je doktor medicine koji ima najmanje 4 godine treninga u patologija nakon medicinskog fakulteta i jednu dodatnu godina praktinog iskustva u izvoenju medicinskih autopsija koje ukljuuju neprirodne, sumnjive, nasilne ili neoekivane smrti. Kategorije smrti koje se ispituje su utvrdjene zakonom i klasificirane su prema uzroku i nainu nastupanja smrti. Istraga moe biti praena posmrtnim ispitivanjem i obdukcijom tijela od strane patologa tokom koje se utvruje uzrok i nain smrti. Dokaz iz tijela moe biti upuen na daljnje razmatranje drugim strunjacima poput toksikologa, kriminalista, stomatologa ili antropologa. Bioloko ispitivanje dokaza ukljuuje krv i identifikacije mrlja i njihov sadraj. Usporedba krvi se vre u sluajevima utvrivanja oinstva. U sluajevima _____________________________________________
5

William G. Eckert, Introduction to the Forensic Sciences str 12

10

silovanja, sperma i slinu, koja moe biti prenesena na druge osobe, moe biti ispitana kako bi se utvrdila krvna grupa napadaa. Razlikovanje ljudske i ivotinjske krvi je takoer dio patoloke istrage. Strunost u biologiji je potreban u sluaju entomologije ili botanikih dokaza. Biljke i ivotinje npr mogu biti vaan segment u odreivanju koliko dugo vremena su tijela bila na mjestu gdje su pronaena. Iskustvo patologa tokom ispitivanja ozljeda je korisno u utvrivanju moguih uzroka ozljede ive rtve. Na primjer, u sluajevima policijske brutalnosti vrijeme nastanka ozljeda je vano. Takoer poatolozi tokom pregleda mogu pregledati ozljede mladog dijeteta kako bi utvrdili da li se radi o sluaju zlostavljanja.Tkivo i hemijskih analiza ivih osoba se obavljaju radi utvrivanja mogue izloenosti opasnostima okolia u industriji ili u kui. Takva testiranja mogu pokazati prisutnost ugljini monoksida, droge, i tetnih metala kao to su iva i vode s kojima pojedinac moe doi u kontakt. Hemijsko komplikacija kao posljedice prevelike doze droge kod dijeteta ili zlostavljaa, ili pokuaja samoubistva takoer podlijeu analizi u patolokim laboratorijima. Simuliranje i demonstracija samoozljeivanja je iznimno zanimljiva i relativno novije podruje istraivanja. Samodestruktivnost je usmjerena na osamljena podruju tijela. Toksikologiju Toksikologiju se bavi detekcijom droge i otrovnih tvari u tkivima i tekuini. Toksikoloka analiza biolokih tekuina i tkiva se vri kod rtava za koje se sumnja da su otrovana sluajno ili namjerno. Toksikolog za razliku od hemiara prvenstveno obrauje bioloke materijale i moe otkriti otrove u krvi, urinu, eluanom sadraju, ui, cerebrospinalnoj tekuini i tkivima. Antropologija Forenziki antropolozi su strunjaci u identifikaciji kostiju i skeletnih ostataka. Njihova istraivanja pruaju informacije o spolu, rasi, dobi, i vremenu smrti. Sudska antropologija je iznimno korisna u sluajevima masovnih katastrofa sa znatnim skeletnim ostacima ili u sluaju masovnih grobnica. Stomatologija Stomatolog prua informacije kroz ispitivanje zubi i zubarskih proteza. rtava katastrofa ili ubistava mogu biti identifikovane uz usporedbu njihovih stomatolokih kartona i X-zrake
11

za dentalne dokaze od rtava. Odgrizak u jabukama, siru, vakaoj gumi kao i na tijelu rtve mogu biti prouavani od tih naunika. Inenjerstvo Istraga nez goda koje ukljuuju vozila u prometu, vozila za rekreaciju ili aviona industrijskih nesrea, vatra, elektroinstalacija, zamor metala ili nesrea za koje je potrebno da se primjenjuju naela inenjerstva za rjeenja o uzrocima nesree. Biologija Ispitivanja biljaka, kukaca, tla, stabala, prljavtine, sjemena i pelud, kao i analizu krvi, moe biti sredstvo znaajnih saznanja za sudsku istragu.. Geologija Ovo polje daje informacije o stijenama i geolokom materijalu koji mogu ponuditi vrlo vane informacije sudskoj istrazi gdje dokaz ovake vrste se nalazi na automobilu. Geoloki principi se mogu koristiti kako bi utvrdili gdje se kretalo vozilo ili gdje je rtva ubistva ubijena ili odvedena na osnovu prljavtine ili stijena na njenoj odjei

Psihijatrija Psihijatrija je bitna za rjeavanje mnogih forenzikih pitanja. Psihogrami, koji analiziraju ponaanje linosti i psihijatrijskih problema, mogu ponuditi profil napadaa istraiteljima. Samoubojstva zahtijevaju tzv psihiku obdukciju. Psihoobdukcija je razvijena od strane istraitelja u uredu Dr. Angelesu pod. Thomas Noguchi i od strane drugih naunika.
6

Psihika obdukcija sastoji se od pregleda psihologa, psihijatara, i patologa na dogaaje i ponaanje koji vode do smrti osobe. Ovakva de facto istraga moe utvrditi predispozicijje ponaanja, samoubilake osobine, ili finansijske ili alkoholne probleme vane u utvrivanju uzroka koji dovode do smrti. To je izuzetno vano da se osunjieni odnosno optueni ispravno ispita od strane psihijatra, ako uzrok njegovog ponaanja je medicinski problem. Kriminalistika Kriminalistika zahtijeva nekoliko vrsta ekspertize. __________________________________________
6

William G. Eckert, Introduction to the Forensic Sciences str 17

12

Kriminalistika u malim odjeljenjima i laboratorijima vre osnovni rad, a u veim odjeljenjima su vie specjalizovani. Velike kriminalistike laboratorije mogu imati specijalizirana odjeljenja za ispitivanje tragova vatrenog oruje i eksploziva, alata , ispitivanje dokumenta, biolokih ispitivanja, fizike analize, hemijska analize, analize tla, i identifikacija. Odjeljenja za vatrena oruja ispituje metke iz tijela rtava ubistva i usporeuje stanje tih zrna sa onih ispaljenih iz sumnjivog oruja. To se radi sa mikroskopom za usporeivanje, mjerenjem teine zrna i ispitivanje ahure zrna, inicijalne kapisle i punjenja. Tragovi udarne igle i izbacivaa metaka takoer se pregledaju. Dokaz se dokumentuje i snima za prezentaciju na sudu tokom svjedoenja kada eksperti prezentuju rezultate snimanja. Ispitivanje eksploziva se poveava u velikim labaratorijima. Osoba koja ispituje eksploziv je odgovoran za prikupljanje podataka na mjestu zloina, ispitivanje u labaratoriji, rekonstrukciji ureaja i odreivanja tipa eksplozije dali je sluajna ili namjerna Dokaz je esto u segmentima i moe da ukljuuje vremenske ureaje, detonatorske ureaje, eksploziv i paket u kojem je bio eksploziv. Ispitivai eksploziva nekad trebaju da rekonstuiu bombu i po mogunosti detoniraju u cilju da demonstriraju njenu slinost sa dokazima na mjestu zloina. U sluajevima smrtonosne eksplozije saradnja sa patologom je od presudnog znaaja jer dio eksploziva moe biti u tijelu preminule osobe. Forenzika hemija je odgovorna za hemiska testiranja droga i ostalih dokaznih supstanci. To ukljuuje zabranjene droge, alkohol, zapaljive materije koritene u paljevini i ostatke eksplozije nakon eksplozije. Ovo odjeljenje moe biti odgovorno za testiranje alkohola u krvi, dahu kao dokaz vonje u pijanom stanju. U kriminalistikoj labaratoriji forenziari u odjeljenju serologije rade identifikaciju krvi i sjemene tekuine. To zahtjeva visok stepen ekspertize i iskustva u biolokim tehnikama. Analiza tla zahtjeva iskustvo i to kombinuje hemiska i fizika testiranja sa velikom vjetinom koritenja mikroskopa.
13

Sam mikroskop je srce kriminaslistike labaratorije. Privatna organizacija M cCrone institut u ikagu je glavni izvor u tom podruju specijalizovan za istraivanje i praktinu ispitivanje problema vezanih za tlo i ostalih dokaza u tragovima.
7

Identifikacijoni problemi su dali poticaj za razvoj naunih labaratorija kao

sekcije agencija za provoenje zakona. Identifikaciona odjeljenja su osnovno jezgro moderne kriminalistike labaratorije. Oni igraju ulogu u identifikaciji bjegunaca preko fotografija, crtea ili otisaka prstiju Oni se takoer mogu koristiti katastrofa. M noge tehnike ukljuuju rendgen filmove, fotografiju, otiske prstiju uporeivanje otisaka zuba i vrsta krvi se mogu koristiti u labaratorijima za identifikaciju. Uporeivanje zvunog zapisa je specijalnost koje je razvijena od strane kriminalistike labaratorije u skorije vrijeme. Primjena fizike igra glavnu ulogu u istrazi minutnih dokaza u sluajevima nesrea. Ovo zahtijeva upotrebu instrumenata koji obavljaju neutronsku analizu koja je nedestruktivni metod ispitivanja. Instrumenti difrakcije x zraka takoer mogu biti opremljeni u dobrim labaratorijima U labaratorijima za ispitivanje automobilskih nesrea, greka na gumama takoer mogu biti ispitane. Prava Ekspertiza profesionalnog naunika moe biti od male vrijednosti ukoliko se na sudu neprezentuje na odgovarajui nain. Najvaniji korak u bilo kojoj forenzikoj analizi jeste prikupljanje i identifikacija dokaza. Ako dokazni materijal nije ispravno dokumentovan, prikupljen i pohranjen, isti najvjerovatnije nee biti prihvaen u sudu. Ponekad tragovi naeni na mjestu izvrenja krivinog djela mogu biti jedini kljuni dokazi.Dokazna sredstva su izvori iz kojih se dobijaju dokazni osnovi, tj. izvori iz kojih se dobijaju injenice koje slue kao podloga za izvoenje zakljuaka o istinitosti ili neistinitosti onoga to je predmet dokaza. Postoje razni naini za odreivanje sistema dokaznih sredstava, s tim da im je zajedniko obiljeje da stranke nemaju apsolutnu slobodu u izboru ta e biti dokazno sredstvo. ___________________________________________
7

u sluajevima skeletnih ostataka ili djelova tjela iz

William G. Eckert, Introduction to the Forensic Sciences str 18

14

Sistem dokaznih sredstava odreuje se i tako to se strankama preputa sloboda da upotrijebe svako dokazno sredstvo podobno za utvrivanje injenica, ako je to u skladu sa pravnim poretkom i osnovnim naelima postupka. III. DOKAZI: VRS TE DOKAZA I DOKAZIVANJE UOP TE 1) DOKAZI I VRSTE DOKAZA Radnje dokazivanja su one radnje koje sud vri da bi formirao svoje ubjeenje o postojanju ili nepostojanju injenica koje mogu biti od uticaja na njegovu odluku.8 Ovdje je rije o dokazu u formalnom smislu, koji se poklapa sa dokaznim postupanjem. Dokaz u materijalnom smislu je svaki dokazni osnov ili razlog sadran u odreenom dokaznom sredstvu koji govori o istinitosti neke injenice vane za postupak.9 Zadatak sudova je da rjeavaju pravne sporove, to znai utvrditi injenino stanje i na tako utvreno stanje primijeniti materijalno pravo. Prvo znai rjeavanje injeninog, a drugo pravnog pitanja. Rjeavanje prvog pitanja predstavlja reprodukovanje izvjesnog fakta iz prolosti (dogaaja, ljudskog postupka, radnje, odnosa) i utvrivanje da li taj fakt odgovara uslovima propisanim u odreenoj pravnoj normi. Djelatnost suda pri utvrivanju injeninog stanja sastoji se u utvrivanju odlunih injenica, kako su se zaista odigrale u stvarnosti, odnosno kako postoje u stvarnosti (konkretno injenino stanje) i u zakljuivanju da li se tako utvreno injenino stanje podudara sa apstraktnim injeninim stanjem opisanim u normi (apstraktno injenino stanje). Pravna ocjena sastoji se u ocjeni da li na utvreno injenino stanje treba primijeniti u normi sadranu sankciju. Utvrivanje injenine situacije postie se preduzimanjem radnji dokazivanja. Pravilno utvrivanje injenica u krivinom postupku je osnovni i najvaniji zadatak sudova, ali je tei nego u drugim sudskim postupcima. injenino stanje je osnov svakog odluivanja sudova, bilo da se radi o rjeavanju materijalnopravnih ili procesnopravnih pitanja ili o donoenju odluke o glavnoj stvari ili o sporednim, odnosno incidentnim pitanjima. Svaka sudska odluka zasnovana je na izvjesnim injenicama koje su se desile u stvarnom ivotu, a sud ih u postupku mora rekonstruisati i, saobrazno procesnim formama, iskoristiti da bi donio svoju odluku. Utvrivanje injenica i njihovo podvoenje pod odreenu pravnu normu zahtijeva znatne napore upravo onda kada sudija ne raspolae nespornom injeninom podlogom, nego mora na bazi prikupljenih dokaza mukotrpno graditi prihvatljivu verziju spornog dogaaja o kojem se vodi postupak. Kako se esto iznosi, sluajevi u kojima se postavljaju pitanja pronalaenja ________________________
8 9

Ranieri, citirano kod Vasiljevia Gruba, I, str 273

15

pravne norme ne ine toliko potekoa koliko sluajevi u kojima se javljaju pitanja utvrivanja injeninog stanja. Od pravilnog utvrivanja injenicnog stanja zavisi pravilna primjena prava, kao garancija zakonitosti sudskih odluka. Potrebu i interes drutvene zajednice da se injenice u krivinom postupku pravilno utvrde, prate mnogobrojne tekoe. Prije svega, najvei interes da otea prikupljanje dokaza i sprijei utvrivanje istine ima sam osumnjieni, odnosno optueni, ako je zaista kriv. U prilog osumnjienom, odnosno optuenom u tom smislu ide i injenica to se krivino djelo desava najee iznenadno, tako da je teko obezbijediti unaprijed sigurne dokaze. Zbog toga se u krivinom postupku mora dozvoliti upotreba svakog podobnog dokaznog sredstva, od kojih su neka (najee svjedoci) nesigurna. Neke od ovih tekoa dolaze i otuda to uspjeh u dokazivanju injenica u krivinom postupku zavisi i od toga koliko sudija poznaje druge nepravne nauke, tehnike i vjetine. U obavljanju toga posla sudija nema pomoi u pravnim naukama, ve je upuen na ivotno iskustvo, poznavanje ljudi i uslova ivota, na pravila raznovrsnih kriminalistikih tehnika, forenzike, zakone psihologije, logike i slino, tako da sudija, obrazovan iskljuivo kao pravnik, sposobnosti potrebnih za utvrivanje injenica nema ili ih ima sasvim malo, naroito na poetku karijere, kada nema jo ni ivotnog iskustva.5 Ovome treba dodati i novi zadatak utvrivanja kriminoloke linosti osumnjienog, odnosno optuenog, radi pravilnog izricanja krivine sankcije, to iziskuje angaovanje kadrova raznih specijalnosti (pored vjetaka) i otvara problem odnosa suda sa tim kadrovima. Iz definicije dokaza u materijalnom smislu moe se zakljuiti da se pojam dokaza sastoji iz tri elementa: predmet dokaza, dokazni osnov i dokazna sredstva..injenica koju treba dokazati je predmet dokaza (thema probandi). Predmet dokaza je tvrdnja (thesis probandi) o postojanju (probatio), rjee o nepostojanju (refutatio) mjenice.10 injenica koja je ve utvrena i iz koje se izvodi zakljuak o istinitosti injenice koju treba dokazati naziva se dokazni osnov ili razlog (argumentum probatio). Izvori iz kojih se dobijaju injenice koje predstavljaju dokazni osnov nazivaju se dokazna sredstva (instrumenta probandi). Dokazna sredstva su forme (oblici) u kojima se dokazni osnov pojavljuje.11 Dokazni osnov sadran je u dokaznom sredstvu i slui utvrivanju dokaznog predmeta. Dokazni osnovi su, teorijski posmatrano, bezbrojni, za razliku od dokaznih sredstava, koja su ograniena, jer su ogranieni i oblici u kojima se dokazni osnov javlja. Izmeu dokaznog osnova i dokaznog sredstva ne postoji ni kvantitativna podudarnost: pomou jednog dokaznog sredstva moe se dokazivati vie dokaznih osnova.12 __________________________________________________________________________
10 11 12

Gruba, I, str.273. Pavii. str 401

U vezi sa dokaznim sredstvima u teoriji se spominje i njihova t aksativnost.Upotreba tih sredstava moe bit doputena, zabranjena ili upitna

16

Nain dokaza (modus probandi) je posebna karakteristika dokaza u krivinom postupku. Podobnost dokaznog sredstva da uvjeri sudiju u istinitost injenice koja je predmet dokazivanja naziva se dokaznom snagom (nervus probandi). Polazei od dokazne snage, dokazi se dijele na: (a) Potpune i nepotpune, zavisno od toga da li se injenice utvruju sa obiljejem istinitosti ili kao vjerovatne. Potpun dokaz je onaj koji u cijelosti potvruje istinitost ili neistinitost neke sporne injenice, a nepotpun ili poludokaz ini to samo djelimino.13 Presuda se moe zasnovati samo na potpunom dokazu, a nepotpun dokaz dovoljan je za procesne radnje koje se prema samom zakonu mogu preduzeti "ako postoje osnovi sumnje"14 (b) Neposredne ili posredne. Neposredni dokazi zasnivaju se na neposrednom opaanju injenica (uviaj koji vre organi postupka), a posredni na saznavanju injenica posrednim putem, preko drugih izvora (svjedoka, vjetaka, isprava itd). (c) Dokaze u uem smislu (neposredno, direktno opaanje injenica koje vre organi krivinog postupka o postojanju izvjesne Ovakvo razlikovanje dokaza imalo je svoje opravdanje u samom zakonu u uslovima vladavine uenja o zakonskoj vrijednosti dokaza. Prelaskom na uenje o slobodnoj ocjeni vrijednosti dokaza, ova podjela je izgubila od svoje vrijednosti pravno relevantne injenice) i dokaze u irem smislu (indicije), tj. injenice koje nisu pravno relevantne, ali na osnovu ijeg postojanja se logikom argumentacijom dolazi do zakljuka o postojanju pravno relevatne injenice. Da bi neka injenica u krivinom postupku posluila kao indicija, dakle da bi se iz nje moglo logikim putem utvrditi postojanje pravno relevantne injenice, ta injenica (indicija) mora biti utvrena. M anja vrijednost indicija proizilazi uopteno iz toga to one, zahtijevajui od sudije logiko zakljuivanje o postojanju ili nepostojanju pravno relevantnih injenica na koje upuuju, pruaju uvijek samo manji ili vei stepen vjerovatnoe o postojanju tih injenica. Izvor informacija o indicijama, po pravilu, nalazi se u raznim predmetima koji su u vezi sa krivinim dogaajem. (d) Dokazi optube i dokazi odbrane. Osnov klasifikacije je u vrijednosti dokaza, polazei od prirode stranakih zahtjeva u krivinoj stvari. Dokazi optube potkrepljuju optubu, a dokazi odbrane -odbranu. Vrijednost ove podjele je relativna, jer priroda dokaza zavisi od ocjene suda prilikom presuenja krivine stvari. Sem toga, nastupanje i izvoenje dokaza moe potei, pored stranaka, i od krivinog suda. Isto tako, obaveza je tuioca, kao predstavnika dravnog organa, da izvodi kako optune, tako i odbrambene dokaze, radi utvrivanja kako injenica koje terete osumnjienog, odnosno optuenog tako i onih koje idu u njihovu korist. _______________
13 14

Dimitrijevi, str. 186. Gruba, I, str. 273 i 27

17

(e) Personalni ( lini) i stvarni ( materijalni) dokazi ukazuje na razliitu prirodu izvora dokaznih informacija. Personalni dokazi nastaju kao rezultat opaanja i psihikog preivljavanja lica koja su bila u kontaktu sa izvrenjem krivinog dela (svedoci, oteeni kao posebna kategorija svedoka, osumnjieni). Dokazne informacije od ovih lica uzimaju se dobijanjem iskaza. Kod ove vrste dokaza od prevashodnog znaaja su problemi opaanja, zapamivanja i zaboravljanja svedoka i osumnjienih, kao i taktika dobijanja istinitog iskaza. Stvarni (materijalni) dokazi nastaju u vezi sa izvrenjem krivinih dela u procesu meusobnog delovanja materijalnih objekata ili meusobnog delovanja izvrioca i rtve ili izvrioca i materijalnih objekata, pri emu dolazi do prenosa kriminalistikih informacija sa jednih na druge. Ova klasifikacija ima svoj osnov u samom izvoru informacije, tj. u tome gdje se nalaze injenice koje e biti iskoriene kao dokaz u krivinom postupku. Pod materijalnim dokazima podrazumijevaju se razne fizike stvari koje mogu posluiti kao dokaz , s tim da one nisu nikakva posebna vrsta dokaza, nego pripadaju drugim dokazima (isprave) ili su predmet uviaja ili vjetaenja.15 Iz njihovog zapaanja procesni organ crpi saznanja o injenicama koje se utvruju. Takav dokaz je sadraj isprave i sadraj tehnikog snimka. Personalni dokazi su iskazi odreenih lica (osumnjienog, odnosno optuenog, svjedoka, vjetaka). Opravdanost ove klasifikacije je u njenoj oiglednosti, a vrijednost, uglavnom, u tome to je sud pri ocjeni stvarnih dokaza u mogunosti da potrai oslonac u dostignuima drugih nauka (prirodnih, tehnikih itd), dok je kod linih dokaza preputen uglavnom sebi, tj. svome znanju i umijeu. Zakon propisuje da se dokazi izvode na glavnom pretresu i da sud presudu smije zasnivati "samo na injenicama i dokazima koji su izneseni na glavnom pretresu". Poto pod pojmom izvoenja dokaza podrazumijevamo svaku radnju utvrivanja sadraja dokaza, ovo izvoenje se protee i na istragu. U tom sluaju se, zapravo, rezultati izvoenja dokaza prije glavnog pretresa, njihovom zapisnikom legitimacijom "konzerviraju", kako bi se u sluaju potrebe 16 mogli upotrijebiti na glavnom pretresu, umjesto ponovnog izvoenja istog dokaza. No, bez obzira na to o kojem se stadiju krivinog postupka radi, izvoenju dokaza prethodi odluka o tome hoe li se neki dokaz koji je pribavljen izvesti ili ne. ( f) Originarni i izvedeni dokazi zasnovana je na kriterijumu da li se pred sudom, u procesu dokazivanja nalazi nosilac dokazne informacije ( signal) koji je odrazio kriminalistiku informaciju prilikom izvrenja djela, ili surogat, njegova zamjena na kojoj je sauvana kriminalistika dokazna informacija fiksirana nakon izvrenja djela, zato to je originarni nosilac dokazne informacije nedostupan. Originarni dokazi, odnosno nosioci dokazne informacije su pravilo, s obzirom na to da pred sudom treba da figuriraju upravo oni nosioci dokazne informacije koji su nastali prilikom izvrenja krivinog dela i u vezi sa njim. Oni su u pravom smislu rei (originarni) izvor dokaza.
15 16

Bayer, II, str.17 Dimitrijevi, str. 187

18

Izvedeni dokazi su kopija dokazne informacije, formirane prilikom izvrenja krivinog dela i u funkciji njegovog izvrenja. Oni su nuno zlo, i koriste se u situacijama kada se na drugi nain ne moe sauvati originarna dokazna informacija od propadanja. Na primer, odraen trag obue u snegu, blatu, mokroj zemlji, otisak prsta koji je ostao na nametaju u prostoriji u kojoj je izvrena provalna kraa. Da bi se navedeni tragovi sauvali od unitenja, moraju se odlivati (mulairati), a otisak prsta preneti na daktiloskopsku foliju, pa potom uporediti sa neutralnim komparativnim uzorcima uzetim od sumnjivih lica. M ulairani (odliveni) otisci obue uzeti sa snijega ili mokre zemlje, fiksirani otisak prsta na daktiloskopskoj foliji, ili fotografisan otisak prsta, izvedeni su dokazi, zato to su odrazili i trajno obezbedili kriminalistiku informaciju sa originarnog nosioca, jer se originarna informacija kratko vreme nakog izvrenja dela, zauvjek gubi. 2) Ocjena dokaza Ocjena dokaza predstavlja posljednju, zavrnu i najvaniju aktivnost suda, kojom se postie krajnji cilj dokazivanja. Poto je cilj dokazivanja u krivinom postupku utvrivanje injenica vanih za postupak, svaki izvedeni dokaz mora da se podvrgne ocjeni. Ocjenu o istinitosti ili neistinitosti injenice vri sud na glavnom pretresu i izlae je u razlozima presude. Ocjenu dokaza sud vri i u drugim fazama postupka (odreivanje pritvora, potvrivanje optunice, itd), ali u druge svrhe. Ocjenu dokaza mogu da vre i stranke: tuilac i optueni. Pri ocjeni dokaza sudija se slui logikim (metodom logike dedukcije ili indukcije) i tehnikim ispitivanjem (primjenom naunih i tehnikih metoda kojima se bavi kriminalistika i druge vanpravne nauke). Logiki i tehniki metodi ocjene dokaza dopunjavaju se psiholokom ocjenom, ako su u pitanju dokazi koji se odnose na iskaze lica, ime se bavi sudska psihologija. Naravno, najvaniju uloogu u ocjeni dokaza ima iskustvo sudije. Rezultat ocjene dokaza moe biti jae ili slabije uvjerenje o tome da li odnosna injenica (ili injenice) postoji ili ne postoji. 17 Princip je da se jedna injenica dokazuje sa vie dokaznih osnova. Ako vie dokaznih osnova dokazuje neku injenicu na isti nain, u pitanju je sticaj dokaza. Kolizija dokaza postoji ako vie dokaza predstavlja istu injenicu razliito. S umnja je najnii stupanj ubjeenja u istinitost neke injenice i postoji kada su razlozi koji govore za i protiv istinitosti jednaki ili su, ak, razlozi protiv jai od osnova za. Zakon i same osnove sumnje diferencira po intenzitetu i govori o osnovima sumnje i o osnovanoj sumnji. Osnovana sumnja (probable cause) je vii stepen sumnje zasnovan na prikupljenim dokazima koji upuuju na zakljuak da je izvreno krivino djelo. Osnovi sumnje su utvrene injenice i okolnosti koje posredno ukazuju na mogunost postojanja __________________________________________________
17

Miodrag N. Simovi, Krivino procesno pravo Uvod i opti dio, str 271

19

krivinog djela, na odreeno lice kao uinioca, kao i na bliu ili dalju vezu izmeu krivinog djela i uinioca. Teorija osnovanu sumnju odreuje kao vii stepen sumnje, koji se bazira na prikupljenim podacima i dokazima i esto se za ovaj oblik sumnje koriste nazivi "sasvim dovoljna sumnja", "ozbiljna sumnja" i "razumna sumnja".18 Postojanje osnova sumnje ocjenjuju tuilac, koji nareuje sprovoenje istrage ako postoje osnovi sumnje da je izvreno krivino djelo i ovlaena slubena lica koja preduzimaju potrebne mjere u sluaju saznanja za krivino djelo . O osnovanoj sumnji odluuje sud. Vjerovatnoa se nalazi izmeu izvjesnosti i sumnje i postoji kada sudija nije potpuno uvjeren u istinitost neke injenice koju utvruje, tj kad nije doao do izvjesnosti, ali su razlozi koji govore za istinitost injenica jai od razloga koji stoje protiv, a zakon izriito dozvoljava da sud odlui na osnovu takvog nieg stepena uvjerenja. Izvjesnost je postizanje takvog stepena uvjerenja u kome svi razlozi govore za istinitost relevantnih injenica, tako da se u njih ne moe posumljati. 3) Zakonska ocjena dokaza i ocjena dokaza po slobodnom uvjerenju Zakonska ocjena dokaza, karakteristina za istrani (inkvizicioni) krivini postupak, postoji kada se ocjena izvedenih dokaza i utvrivanje istinitosti injenica koje se njima dokazuju vri po pravilima propisanim u zakonu, u kojima je odreeno koja koliina i kakvoa dokaza treba da se stekne da bi se injenice koje su predmet dokaza morale, odnosno mogle uzeti dokazanim. U praktinoj primjeni zakona i ove ocjene, sudija je bio duan da se strogo pridrava zakona i da dokazima prizna onu vrijednost koja im je bila odreena zakonom, bez obzira na svoje lino ("intimno") uvjerenje o stvarnoj vrijednosti pojedinih dokaza. Zbog toga se smatra da je sudija, prema ovoj ocjeni, bio jedna vrsta tehniara, koji je imao zadatak da utvruje i kvantitet i kvalitet dokaza koji se trae za utvrivanje injenica u krivinoj stvari. Ocjena dokaza po slobodnom uvjerenju postoji kada sudija vri ocjenu izvedenih dokaza o postojanju injenica na osnovu sopstvene analize, ne po pravilima utvrenim u zakonu. Svoje slobodno uvjerenje o vrijednosti izvedenih dokaza sud formirana osnovu logike analize i psiholoke ocjene dokaznog materijala, nevezan nikakvim zakonskim pravilima o ocjeni dokaza, jedino sa obavezom da o toj ocjeni poloi raun u obrazloenju svoje odluke. Odsustvo vezanosti i ogranienosti suda formalnim dokaznim pravilima podrazumijeva da se ne odreuje vrijednost pojedinog dokaza, niti se bilo kojem od njih daje prvenstvo, ve se ostavlja sudiji da to uini po svome uvjerenju. Slobodna ocjena dokaza je, dakle, ocjena osloboenapravnih pravila, koja bi a priori odreivala vrijednost pojedinih dokaza.19 Izuzetno, trai se da se odreene okolnosti dokazuju samo odreenim dokaznim sredstvom (npr. za ponavljanje postupka u korist osuenog okolnost daje pravnosnana presuda zasnovana na lanom iskazu svjedoka dokazuje se pravnosnanom presudom da je svjedok oglaen krivim za krivino djelo davanja lanog iskaza. __________________________________________
18 19

Grupa autora, Komentar zakona o krivinom postupku, str. 93. Stevanovi, str.198

20

Izuzetak od slobodne ocjene dokaza je i pravilo da se odreena injenica ne moe uzeti kao dokazana ako tome u prilog ne idu odreeni dokazi kao i posebna pravila o dokazima u

sluajevima seksualnih delikata.


Ocjena dokaza po slobodnom uvjerenju znai slobodnu (ali razumnu i loginu) ocjenu dokaznog materijala, a da bi takva bila, ona mora biti obrazloena. Potreba i obaveza obrazlaganja odluke treba da iskljui samovolju suda i omogui uvid da li se ocjena dokaza kretala u zakonskim okvirima, te da li su pravilno primijenjeni zakoni logike o pravilnom miljenju i zakljuivanju. Sud je obavezan da u obrazloenju odluke navede koje je injenice uzeo za dokazane i zbog ega. Predmet ocjene dokaza po slobodnom uvjerenju je svaki dokaz za sebe i svi zajedno. Svaki dokaz se cijeni, ali ne izolovano od drugih dokaza. Sud je duan da savjesno ocijeni svaki dokaz pojedinano i u vezi sa ostalim dokazima i da na osnovu takve ocjene izvede zakljuak da li je neka injenica dokazana. Ocjena dokaza po slobodnom uvjerenju vai samo za ocjenu vjerodostojnosti i vrijednosti izvedenih dokaza. Sudiju, meutim, obavezuju odredbe zakona o nastupanju i izvoenju dokaza. Sud moe slobodno da cijeni samo injenice i dokaze koji su izneseni na glavnom pretresu, na kojima zasniva presudu.

IV.

PERSONALNIDOKAZI 1) IS KAZ OS UMNJIENOG

Iskaz osumnjienog je izjava koju on daje u tom svojstvu o krivinom djelu koje mu se stavlja na teret i drugim pitanjima krivine stvari koja je predmet suenja. Iskaz osumnjienog je, prije svega, sredstvo odbrane osumnjienog, ali moe da poslui i kao dokazno sredstvo (koje se uzima u obzir prilikom utvrivanja injenica). Iskaz osumnjienog koristi se kao vano sredstvo ne samo zbog toga to u nekim sluajevima nikakvih drugih dokaza nema, ve i zbog toga to moe korisno posluiti za provjeru vjerodostojnosti i istinitosti drugih dokaza.20 Krivini postupak se ne moe odrei upotrebe iskaza osumnjienog kao dokaznog sredstva, jer je osumnjienom, kao neposrednom uesniku dogaaja o kome se sudi, po pravilu, najbolje poznato da li je i kako djelo izvreno. Drava bi se mogla odrei iskaza osumnjienog kao dokaznog sredstva u krivinom postupku jedino ako bi tuilac uvijek ili uglavnom raspolagao sa dovoljno drugih dokaza, pomou kojih bi se sa sigurnou mogle utvrditi injenice koje se u krivinom postupku utvruju. U tom sluaju, osumnjieni bi u krivinom postupku imao poloaj isljuivo procesnog subjekta. Iskaz osumnjienog moe biti dokazno sredstvo i kada ne sadri priznanje, jer se elementi dokaza obezbjeuju iz svih dijelova njegovog iskaza koji se odnose na injenice koje su ______________
20

Gruba, I, str. 301

21

predmet dokaza. Sve dokazne elemente iskaza osumnjienog tuilac je obavezan da provjerava drugim dokaznim sredstvima. U naem krivinom postupku osumnjieni, odnosno optueni ne moe u krivinoj stvari u kojoj odgovara imati svojstvo svjedoka, ak ni onda kada treba da prui obavjetenja o injenicama koje se odnose na trea lica. Jedno lice moe biti sasluano kao svjedok samo ako u toj krivinoj stvari nema svojstvo osumnjienog, odnosno optuenog.21 Poseban znaaj ima priznanje (confessio) koje osumnjieni moe dati u svom iskazu. Priznanje predstavlja izjavu kojom osumnjieni tereti sebe za izvrenje krivinog djela, odnosno djelimino ili potpuno prihvata navode optube kojima se oznaava kao uinilac. Priznanje je jedan od najspornijih dokaza u krivinom postupku, prema kome u sudskoj praksi i nauci postoji dosta predrasuda i ekstremnih tumaenja. Na jednoj strani, priznanje se nekada precjenjivalo, smatralo se idealnim dokazom, kraljicom dokaza (regina probationum) i svi napori su bili usmjereni ka njegovom dobijanju, to se smatralo ciljem dokazivanja. Priznanje postoji ako osumnjieni u cjelini ili djelimino prihvata optubu. Priznanje osumnjienog, shvaeno u uem smislu, jeste potvrivanje osumnjienog daje uinio krivino djelo. Priznanje u irem smislu je svaka izjava osumnjienog da je istinita neka vana injenica koja se tie njegove krivice, a za njega je nepovoljna. Priznanje osumnjienog mora biti izriito. Znai da nema preutnog priznanja. Priznanje, dalje, moe biti: (a) vansudsko i sudsko, prema tome da li je dobijeno pred sudom u krivinom postupku ili van postupka; pred tuiocem, policijom ili nekim slubenim ili privatnim licem. I jedno i drugo priznanje ima dokaznu vrijednost koja se cijeni po slobodnom uvjerenju, a razlika je samo u tome to je dokazivanje vansudskim priznanjem sloenije, (b) Prosto i k valiflkovano. Prosto priznanje postoji kada osumnjieni priznaje ono za to se optuuje, bez ikakvih ogranienja. Kvaliflkovano priznanje postoji kada osumnjieni, priznajui izvrenje djela, istie u isto vrijeme okolnosti koje iskljuuju krivino djelo ili krivinu odgovornost ili je bar umanjuju, (c) Potpuno i nepotpuno (djelimino), prema tome da li osumnjieni priznaje sve navode iz tube koji mu se stavljaju na teret ili samo neke, a druge odbija, (g) S udskim priznanjem u uem smislu smatra se priznanje dato pred sudijom, odnosno sudeim vijeem na glavnom pretresu, a sudskim priznanjem u irem smislu priznanje dato pred nekim drugim organom krivinog postupka. Sudsko priznanje u irem smislu je sloeno na isti nain kao i vansudsko priznanje, (d) Dobrovoljno i neizbjeno priznanje, prema tome da li se osumnjieni slobodno odluuje da prizna ili to ini pod uticajem ve otkrivenih injenica i okolnosti.
______________________________________________________________________________________ O argumentima za suprotno stanovite (npr. radi se o pravu na odbranu; zakon nigdje nije izriito iskljuio takvu mogunost) vidjeti Peri, Branko: Optueni i tuilac kao svjedoci u dokaznom postupku, "Glasnik pravde", Banja Luka, broj 12/04, str. 62-69.
21

22

1.2 Problemi u vez sa ispitom osumnjienog Sloena pitanja ispita osumnjienog proizilaze, prije svega, iz injenice da on najbolje zna injenice o djelu koje mu se stavlja na teret, ali i da osumnjieni ima interes da ne govori istinu, ako je to za njega nepovoljno. To je problem (kako ga neki nazivaju) "osumnjienog kao aktivnog dokaznog sredstva", gdje osumnjieni aktivnim ueem, davanjem iskaza (u prvom redu priznanja), omoguava saznavanje istine, pri emu se javlja pitanje da li na dananjem stepenu drutvenog razvoja treba koristiti saradnju osumnjienog, na koji je nain koristiti, koji se metodi mogu primijeniti da bi se osumnjieni privolio na tu saradnju i kojim je sredstvima doputeno savlaivanje otpora toj saradnji (npr. predoavanje materijalnih dokaza, ukazivanje na protivrjenosti, pozivanje na savjest i ast, dranje u neizvjesnosti o prikupljenim dokazima). 1.3 . Ocjena iskaza osumnjienog Iskazu osumnjienog, posebno kada sadri priznanje, i u teoriji i u praksi pridavan je razliit znaaj. Stavovi su se kretali od bezuslovne dokazne vrijednosti priznanja (conffesio est regina probationem) do odricanja svake njegove dokazne vrijednosti. U naem zakonu, prema ovom pitanju zauzet je sljedei stav: iskaz osumnjienog, i kada sadri priznanje, cijeni se kao i svaki drugi dokaz. Za tu ocjenu, kao i uopte ocjenu bilo kojeg dokaza u krivinom postupku, nema pravnih razlika. Iskaz osumnjienog moe biti pun dokaz ili nemati nikakve dokazne vrijednosti, tako da sud, s obzirom na cjelokupan dokazni materijal, moe osloboditi optuenog koji je priznao, a osuditi optuenog koji nije priznao. 2) IS KAZ S VJEDOKA Iskaz svjedoka je u praksi najei dokaz u krivinom postupku, ali je ocjena dokazne vrijednosti svjedokog iskaza najtea od svih ocjena dokazne vrijednosti radnji dokazivanja. Procjena da e novi tehniki dokazi za utvrivanje injenica zamijeniti subjektivne iskaze svjedoka, pokazala se nerealnom, jer su oni ogranieni samo na odreene sluajeve. Kod takvog stanja stvari, ostalo je jedino da se korienje svjedoka i ocjena vrijednosti njihovih iskaza postave tako da se uoeni nedostaci otklone ili svedu na to manju mjeru, to zavisi od tuioca, odnosno sudije, koji treba, najprije, da pravilno ulno primi iskaz svjedoka, a zatim da ocijeni njegovu vrijednost. To oteava rad tuioca, odnosno sudije i pretpostavlja da, osim pravnih znanja, on poznaje i psihologiju i logiku. Osnovni problem pri ocjeni iskaza svjedoka jeste utvrditi u kojoj mjeri se izjava svjedoka o injenicama podudara sa stvarnim stanjem. Najvei broj svjedoka koji su vidjeli neki kriminalni dogaaj potiu iz kruga poznanika optuenog ili oteenog, prijatelja ili roaka od kojih je a priori teko oekivati potpun i pouzdan iskaz. 22 I oni koji to nisu, esto ne mogu dati takav iskaz barem iz etiri razloga: 1. zbog pogreaka u zapaanju (krivino djelo je obino nenadan i nasilni dogaaj, ________________
22

Krapac, str 286

23

psihofiziko stanje nekog lica je takvo da ono nema dobre osjeaje i sl). 2. zbog nedostatka u sjeanju (nastupio je npr. potpuni zaborav, tzv. lano sjeanje) 3. zbog pogreaka u imaginaciji (ljudi su skloni, pogotovo pred autoritetom vlasti, konfabulirati, mijenjati ili dopunjavati podatke iz sjeanja - da stvore ljepi dojam, da se prave vanim itd.) 4. zbog pogreaka u rasuivanju ((pogrena tumaenja podataka, nedostatak autokritike ili pretjeranost u njoj itd.) 23 Osim istinitog iskaza (kada postoji podudarnost izmeu iskaza i realnosti injenica), postoje i laan i pogrean iskaz. Iskaz je pogrean kada postoji nepodudaranje iskaza svjedoka sa realnou iz razloga koji su van volje i svijesti svjedoka. Pogrean iskaz moe naslati zbog greaka" prilikom primanja utisaka (greke u percepciji) i njihovog pamenja, kao i zbog izlaganja onoga to je svjedok primio (greke u reprodukovanju). Nepodudaranje iskaza svjedoka sa realnou moe da nastupi iz razloga koji zavise od volje \ svijesti svjedoka, i tada je iskaz laan. Za ocjenu vjerodostojnosti iskaza svjedoka tuilac, odnosno sudija mora uzeti u obzir vie elemenata, koji se cijene subjektivno i objektivno: (a) da li je iskaz dat slobodno ili po nagovoru, pod prinudom i tome sl., (b) da li je svjedok fiziki i duevno sposoban da zapazi injenice, zapamti ih i reprodukuje, (c) da li njegov karakter i moralne osobine ulivaju povjerenje ili izazivaju podozrenje, (d) da li je u nekom odnosu sa strankama (srodstva, slubene ili dunike zavisnosti i sl.) ili je nezavisan, (e) da li je sadrina datog iskaza logina, vrsta, postojana, jasna i opredijeljena, (f) da li je iskaz rezultat neposrednog opaanja ili je u pitanju svjedoenje po uvenju, (g) da li se iskaz slae sa drugim dokazima i poznatim okolnostima sluaja, (h) da li se slae sa iskazima drugih svjedoka, i) da li potie sa glavnog pretresa ili je dat samo u istrazi, (j) da li je dat pod zakletvom 24

_______________________ 23
24

Krapac, str 286 Ibidem

24

Da bi njegov iskaz imao dokaznu snagu, trebalo bi da svjedok moe i hoe da kae istinu, tj. da je sposoban da opazi injenice (inae je iskaz pogrean) i da je iskren (inae je iskaz laan). 3) POJAM VJE TAKA I NJEGOVOG IS KAZA Iskaz vjetaka je izjava procesno nezainteresovanih lica, koje stranke i sud uzimaju da na osnovu strune spreme ili vjetine (lege artis) steene vrenjem poziva opaze izvjesne injenice, okolnosti ili pojave ili da o njima daju svoje miljenje, jer za to struna pravna sprema i opte obrazovanje sudija nisu dovoljni.
25

Uglavnom se uzima da postoje tri grupe razloga za vjetaenje: (a) saoptavanje optih stavova nauke i umijea, (b) konkretne procesne injenice i (c) posebno poznavanje stvari. Vjetak, kao posebna vrsta svjedoka, nije potreban ako stranke i sud mogu razumjeti i vrednovati dokaze bez pomoi lica koja imaju specijalizovano razumijevanje i znanje o nekom predmetu. Vjetaenje je djelatnost vjestaka na prikupljanju nalaza (visum repertum) i miljenja (parere). U nalazu vjetak daje ono to je opazio i ispitivanjem utvrdio, a znaajno je za razjanjenje relevantnih injenica. Miljenje, koje u cjelini mora biti osnovano i obrazloeno, predstavlja vjetakovo rjeenje postavljenog zadatka i odgovor na istaknuta pitanja za rasvjetljenje vanih injenica u konkretnoj krivinoj stvari. Nalaz i miljenje se uobiajeno daju u jednom postupku, ali je mogue da se daje samo miljenje ili samo nalaz. Vjetaenje se danas proiruje i na kriminoloko ispitivanje osumnjienog, odnosno optuenog u toku postupka i u toku izvrenja mjera bezbjednosti i vaspitnih mjera neodreenog trajanja (kriminoloka ekspertiza), a do toga je dolo usljed evolucije materijalnog krivinog prava i novih zahtjeva koji su stavljeni pred sud u vezi sa linou osumnjienog. Ono to vjetak ispituje predmet je dokaza, a ono to vjetak podnosi nije nikakav definitivni sud o predmetu dokaza, ve dokaz kao kao i svaki drugi koji sud treba da ocijeni i _______________
25

Markovi, str 309

25

na osnovu toga da ga prihvati ili odbije. Vjetak treba da raspolae strunom (tehnikom) i pravnom sposobnou za vjetacenje. U pogledu strune sposobnosti, podrazumijeva se odreeno potrebno znanje (struna sprema), koje e mu omoguiti da zapazi odreene injenice i da o njima da svoj sud. Struno znanje dokazuje se odgovarajuim svjedoanstvom ili diplomom o strunoj sprerni i osposobljenosti za vrenje odreene djelatnosti ili iskustvu u vrenju zanimanja, poziva ili vjetine. Strunost vjestaka znai kako formalno obrazovanje u odreenoj oblasti tako i viegodinje iskustvo , zapaene rezultate u radu, suvremeno poznavanje i teoriskih i praktinih problema odreene oblasti, vladanje savremenom metodologijom, stalno praenje i upoznavanje sa razvojem i perspektivama u odgovarajuoj disciplini. Potrebna strunost vjetaka je uvijek konkretna, kako obzirom na standarde konkretne strune oblasti, tako i s obzirom na potrebe krivinog postupka. ne posjeduje usko Procjena dokazne vrijednosti vjetaenja je izuzetno sloena djelatnost koja zahtjeva dobro poznavanje kriminalistike i osnovnih mogunosti i ogranienja pojedinih vrsta vjetaenja. Sudija mora da bude kritian u analizi vjetakovog nalaza i miljenja. Problem je u tome to sudija ne posjeduje usko struna znanja koja bi mu omoguila da kritiki i potpuno provjeri vjetaenje. Usljed toga u praksi se deava da sudija nekritiki prihvati nalaz i miljenje vjetaka i da faktiki vjetak bude taj koji presudno utie na donoenje sudske odluke. U osnovi, sud procjenjuje svaki nalaz i miljenje vjetaka u skladu sa slobodnom sudiskom ocjenom dokaza tako to ga prvo ispituje posebno, a zatim u vezi sa drugim dokazima. V. S TVARNI ( MATERIJALNI) DOKAZI - MJES TO DOGAAJA I ANALIZA TRAGOVA N AEN IH U KRIMIN ALIS TIKOJ OBRADI 1) POS TUPCI NA MJES TU DOGAAJA

M jesto dogaaja (engl. crime scene) obino je definirano kao mjesto gdje se dogodio kriminalni in. Pod tim pojmom podrazumijeva se u makroskopskom smislu cijela regija, a ne samo odreena lokacija; tako tijelo rtve i svaki dio sredstva kojim je poinjen zloin

26

takoer predstavlja mjesto dogaaja. Nadalje, svako drugo mjesto ili osoba ukljueni u zloin ulaze u kontinuitet mjesta dogaaja. 26 M jesto na kojem je poinjen zloin naziva se primarno mjesto, a u sluaju naknadnog prijenosa tijela ili sredstva poinjenja zloina novo mjesto naziva se sekundarnim. U mikroskopskom smislu svaki objekt ili dio materijala povezan s mjestom zloina smatra se dijelom mjesta dogaaja. Za pravilno rjeenje svakog pojedinog sluaja potrebne su makroskopska i mikroskopska analiza mjesta dogaaja te dovoenje u loginu vezu sa rtvom ili s poiniteljem zloina. M jesto dogaaja je u pravilu velika povrina s brojnim tragovima i predmetima. Stoga je potrebno da istraiva mjesta dogaaja ima sposobnost inicijalnog odreivanja broja mjesta dogaaja, prirode svakog mjesta te granice i stanje svakog mjesta dogaaja. Dakle, bit cijelog procesa pretraivanja mjesta dogaaja ima cilj utvrivanje i prikupljanje samo vanih dokaza i tragova koji mogu dovesti do rjeavanja zloina i otkrivanja poinitelja. Stoga su iskustvo i strunost dvije najvanije odrednice tima za uviaj. 2) PRETRES ANJE Pretresanje je materijalno istraivanje nad licima ili stvarima u cilju pronalaenja tragova krivinog djela ili predmeta vanih za krivini postupak ( podrazumjevajui tu i le) ili u cilju hvatanja osumnjienog, odnosno optuenog. Objekt pretresanja mogu biti lica ( pretresanje lica) ili stan i druge prostorije ( prostorije stana). Pretresanje stana, ostalih prostorija i pokretnih stvari se moe odrediti samo onda ako ima dovoljno osnova za sumnju da e pri pretresanju: 1. pronai pretpostavljeni izvrilac krivinog djela ili njegov sauesnik, 2. otkriti tragove krivinog djela 3. pronai predmeti vani za krivini postupak Formalni uslov za pretresanje je naredba suda, koja mora biti pismena i obrazloena.

3) UVIAJ I REKONS TRUKCIJA Uviaj je radnja kojom se vane injenice vezane za mjesto izvrenja krivinog djela prikupljaju neposrednim opaanjem. Cilj uviaja je otkrivanje i prikupljanje materijalnih dokaza ili indicija o postojanju i vrst krivinog djela, koje mogu posluiti pronalaenju i ______________________________________________________
26

Dragan Primorac, primjena analize DNA u sudskoj medicini i pravosuu, str 79

27

identifikaciji uinilaca djela ili o tome da se te injenice razjasne ili da tragovi i posljedice krivinog djela ili provjeri istinitost drgih dokaza. Njega se moe definirati kao niz taktikotehnikih mjera koje se provode na mjestu dogaaja. Kao rezultat uviaja istrani sudac ili policijski strunjaci sastavljaju zapisnik o uviaju koji slui kao dokaz o izvrenom uviaju kojim se biljee najvanije injenice kako bi se mogle obraditi, a cjelokupna radnja umiljaja podvri analizi. Obino, uz zapisnik o uviaju, izrauje se i skica mjesta dogaaja i foto-elaborat o uviaju. Svaki uviaj se sastoji od statinog i dinaminog dijela, iako se ova dva naina pregleda mjesta dogaaja meusobno preklapaju. U prvom dijelu uviaja prevladava statini nain pregleda bez micanja predmeta. U statinom dijelu uviaja potrebno je poduzeti sljedee radnje: osiguranje mjesta dogaaja, opis mjesta dogaaja i obiljeavanje tragova, fotografiranje i video zapis, izrada skice mjesta dogaaja u mjerilu.

U dinamikom dijelu uviaja prvi put se pomiu predmeti i tragovi i to ovim redom: tijela. Svaki uviaj trebao bi poeti osiguravanjem mjesta dogaaja. Potrebno je odrediti slubenu osobu za oznaavanje mjesta dogaaja, s ciljem kontrole ulaska drugih osoba. Voditelj tima za uviaj dolazi na mjesto dogaaja i, nita ne dirajui ("s rukama u depovima"!) opisuje mjesto dogaaja: datum, vrijeme, vremenske prilike, prisutne, meusobne udaljenosti predmeta. Dobar zapisnik o uviaju treba odgovoriti na pitanja: tko, to, gdje, kada, zato i kako? Nakon ovog opisa voditelj tima imenuje osobu koja e sakupljati tragove, fotografirati tragove i uzimati otiske prstiju i si.. Fotografiranjem i video zapisom treba zabiljeiti poziciju tragova i predmeta i njihov meusobni odnos na mjestu dogaaja.
28

prikupljanje fizikih, hemijskih i biolokih tragova s mjesta dogaaja, njihovo zapisivanje vanih injenica koje se nau prilikom okretanja predmeta ili pregledom

pakiranje, oznaavanje i priprema za transport u sudsko-medicinski laboratorij;

Opte pravilo fotografiranja treba biti da se slike rade od optih kadrova prema specifinim kako bi se izbjegla zbrka, a svi predmeti i dokazi moraju biti oznaeni specifinim oznakama i brojevima koji se daju prilikom uviaja. Skica mjesta dogaaja radi se prije pomicanja i uzimanja tragova, odreuju se strane svijeta na mjestu dogaaja, a predmeti se lociraju na skici mjerenjem udaljenosti od fiksne mjerne take i njihovih meusobnih udaljenosti . 4) REKONS TRUKCIJA DOGA AJA U okviru uviaja, kao njegov sastavni dio ili kao dopuna uviaja ili nain provjeravanja ostalih radnji dokazivanja, moe biti izvrena rekonstrukcija dogaaja. Rekonstrukcija se sastoji u provjeravanju izvedenih dokaza ili utvrivanju injenica koje su od znaaja za razjanjenje stvari koja se vri tako to e se ponoviti radnje ili situacije u uslovima pod kojima se prema izvedenim dokazima dogaaj odigrao. Rekonstrukcija se, po pravilu, vri na mjestu gdje se dogaaj zbio, a obavlja se tako da se, po mogunosti, izvede cijeli dogaaj onako kako slijedi iz sasluanja osumnjienog, odnosno optuenog, iskaza svjedoka i vjetaka i drugih dokaza (uviajne dokumentacije skica i fotografija), kao i injenica koje je organ utvrdio vlastitim opaanjem. Pri tome se upotrebljavaju ista ili (ako je to nemogue) slina materijalna sredstva koja su upotrebljena kod stvarnog dogaaja i obezbjeuje uee subjekata koji su opazili krivini dogaaj ili uestvovali u njemu. Rekonstrukciju odreuje organ koji vodi postupak. Sama po sebi, rekonstrukcija nije dokazno sredstvo, ve metod provjere dokaza koji se vre preko uviaja. Ona zbog toga ima vie veze sa ocjenom dokaza nego sa pitanjem dokaznih sredstava. 27 Za izvoenje rekonstrukcije vae pravila propisana za vrenje uvidaja. M eutim, rekonstrukcija se ne smije vriti na nain kojim se vrijea javni red i moral ili se dovodi u opasnost ivot ili zdravlje ljudi . Prilikom obavljanja rekonstrukcije dogaaja moraju se potovati ljudska prava i voditi rauna o eventualnoj materijalnoj teti. Takoe, u okviru rekonstrukcije mogu se, po potrebi, ponovo izvesti pojedini dokazi pri emu vae odredbe zavisno od faze postupka. Osim toga, uviaj i rekonstrukcija dogaaja se razlikuju i po tome to se, za razliku od _______________
27

Gruba, I. str 338

29

zapisnika o uviaju, u zapisnik o rekonstrukciji mogu unositi izjave svjedoka ili vjetaka. Kriminalistiki eksperiment predstavlja svjesno, plansko i i viekratno variranje novih okolnosti
28

prilikom njihovog uviaja u sporni injenini sklop ispitivanog krivinog

dogaaja kako bi se utvrdili uslovi, uzroci i mehanizam razvoja krivinog dogaaja kako bi se utvrdili uslovi, uzroci i mehanizam razvoja krivinog dogaaja kao i zakonomjernosti nastanka posljedicama i tragova s ciljem provjere postojeih i pribavljnja novih dokaza. Dokazna vrijednost rekostrukcije i kriminalistikog eksperimenta: naelno moe se prihvatiti dokazna vrijednost dobijenih rezultata ako je: a) b) c) ustanovljeno da su uslovi u kojima je obavljena rekonstrukcija ili su sprovedeni eksperimenti, , meusobno slini sa uslovima u kojima se ispitivani dogaaj odigrao; pri ponavljanju rekonstrukcije i eksperimenta dobijen je jednoznani rezultat; iskljuena mogunost sluajnog postizanja dobijenih rezultata

5) ORGANIZOVANJE UVIAJA

Priroda uviaja i ciljevi koji se ele njime postii diktirali su da zakon ne sadri neka posebna pravila o organizovanju uviaja. Radi se o neposrednom ulnom opaanju i primjeni tehnikih sredstava i postupaka koji se odvijaju po odgovarajuim pravilima i zakonitostima odreene nauke, struke i vjetine. Umjesto oslonca u zakonu, organ koji vodi postupak pri uviaju koristi pomo strunjaka, koji mu, prema potrebi, pomau u pronalaenju, osiguravanju i opisivanju tragova, obavljaju potrebna mjerenja i snimanja, prave skice ili prikupljaju druge podatke. Kao procesna radnja, uviaj se mora izvriti uz uvaavanje zakonom propisanih formalnosti. Uviaj u istrazi je primarno u nadlenosti tuioca koji sprovodi istragu. Sekundarno, nakon obavjetavanja tuioca, uviaj u istrazi moe izvriti i ovlaeno slubeno lice, a ako je tuilac prisutan na licu mjesta u toku vrenja uviaja od strane ovlaenih slubenih lica, moe traiti da ovlaeno slubeno lice izvri odreene radnje koje on smatra neophodnim, pri emu se sve radnje preduzete tokom uviaja moraju ____________________________________
28

Panteleev Selivanov; Kriminalistika, 1984 str 284

30

dokumentovati i detaljno obrazloiti kako u zapisniku, tako i posebnom slubenom izvjetaju. Rekonstrukcija dogaaja se moe vriti u toku cijelog postupka, i to u istrazi: zatim u fazi glavnog pretresa i na pretresu pred drugostepenim sudom. Tuilac i ovlaeno slubeno lice nemaju obavezu da na uviaj pozovi osumnjienog i njegovog branioca, bez obzira na to to su oni moda poznati u vrijeme njegovog obavljanja. Za razliku od toga, u drugim procesnim situacijama, kada je sud organ koji preduzima uviaj, pozivanje stranaka i branioca je obligatorno. Kao radnja dokazivanja uviaj se mora obaviti u: pomo strunog lica kriminalistikotehnike ili druge struke koja e pomoi u pronalaenju, osiguranju ili opisivanju tragova, izvriti potrebna mjerenja i snimanja sainiti skicu i fotodokumentaciju ili prikupiti i druge podatke. Kao struna lica koji pruaju pomo organu koji obavlja uviaj, mogu se angaovati i slubena lica policijskih organa. Od strunog Iica ne zavisi u kojem pravcu e biti usmjerena njegova pomo, ve organ koji rukovodi uviajem ili rekonstrukcijom dogaaja treba strunom licu odredit koje radnje treba obaviti, na koja pitanja treba dati odgovore i dr. zapisnik. Na uviaj ili rekonstrukciju moe se pozvati i vjetak, ako bi njegovo prisustvo bilo od koristi za davanje nalaza i miljenja. Tom prilikom vjetak moe predloiti da se razjasne pojedine okolnosti ili da se licu koja se sasluava postavi odreena pitanja. U takvim sluajevima se ne radi o nekakvom spajanju uviaja i vjestaenja, jer se prilikom uviaja ili rekonstrukcije dogaaja, u pravilu, ne vri vjetaenje. dokazivanja morala sainiti dva odvojena zapisnika. 31
___________________________________________ 29
30 31

29

Budue radnje strunog lica irnaju znaaj za rasvjetljavanje konkretne stvari, nuno je sastaviti

30

Ako bi se izuzetno ukazala

potreba, da se na uviaju ili rekonstrukcij dogaaja vri i vjetaenje, onda bi se o tim radnjama

Ibidem, str. 277 Komentar zakona o krivinom postupku Ibidem

31

6)

UVIAJ ZATVORENE PROS TORIJE

Ve kod pristupa uem mjestu dogaaja potrebno je obratiti panju na postojanja tragova, a kada se readi o uviaju krvnog delikta na tragove krvi. Nakon to se fiksiraju tragovi prilazi se sistemskom pretraivanju prostorija. Ovakvim postupkom esto e se utvrditi postojanje tragova koji mogu uputiti na motiv, rekonstrukciju kretanja izvritelja ili rtve, na nain i mjesto izvrenja djela i dr. U redosljedu radnji pretraivanja prvo treba krenuti od poda i to na nain da se nijedan predmet ili dio namjetaja ne pomie sa mjesta gdje je pronaen. Pregled vriti sa jedne ka drgoj strani (bez preskakanja pojedinih podruja) obuhvatajui pogledom podruja od oko 50 60 cm. U sluajevima gdje su uklonjeni tragovi krvi potrebito je izvriti benzidinski i luminolski test Sljedea faza pregleda poda predstavlja pregled onih predjela poda koji su bili djelomino ili potpuno prekriveni predmetima koji se lako mogu premjetati (np. prevrnuta stolica). I u ovoj situaciji vai pravilo sistematiziranosti i pravilnosti redosljeda (sjedne ka drugoj strani). Prije nego se predmet pomakne, potrebito je uoiti da li na njemu ima tragova krvi, gdje se oni nalaze, kakvog su oblika, da li je predmet sprijeio da krv padne na pod ili je poloen na ve zakrvavljeni pod, da li je u trenutku kada je zamrljan krvlju bio u poloaju u kojem je pronaen ili u nekom drugom. Konture predmeta treba ocrtati na podu i predmet odnijeti na detaljniji pregled (na mjesto sa odgovarajuim uvjetima, npr. bolje osvjetljenje). Nakon toga pristupa se pregledu stolica, stolova i drugog namjetaja. I prigodom pregleda zidnih povrina vai pravilo sistematiziranosti i pravilo odreenog redoslijeda. Kree se sa jedne strane ulaznih vrata i polako dio po dio (pogledom) pretrauje se ispitivani zid (bez preskakanja dijelova zida). Paralelno se ovim pregledom vri se i pregled stvari prislonjenih uz zid (ormari, regali, komode, tednjak i dr). Pregled zavravamo kod istih vrata, samo sa druge strane. Za sluaj slabijeg osvjetljenja (poglavito kod pregleda tamnijih povrina) obvezno je koristiti dodatne izvore osvjetljenja (rune svjetiljke, reflektore i dr.). Sljedea faza rada je pregled pojedinih dijelova namjetaja koji se nalaze uz zidove (ponovno odreenim redosljedom i sistemski). Zavrna faza pregleda zatvorene prostorije pripada pregledu plafona. Kad god je to moguno prostorije u kojima se desio odreeni dogaaj potrebito je zakljuati i zapeatiti, zbog mogune potrebe ponovnog uviaja ili provjere nekih injenica. Suprotan postupak omoguuje da se od strane onih koji koriste te prostorije odreeni tragovi izmijene ili potpuno unite.
32

Praksa je pokazala da se pregledu zatvorenih prostorija prilazi neodgovorno, jer se vie nego esto u odreenim dokumentima ili usmenim izvjetajima navodi daje detaljan pregled stana izvren za sat ili sat i pol, to je sa stanovita potpune pravilnosti pregleda nemogue. Ovlatena osoba koja se prva nae na mjestu dogaaja, najprije treba da odstrani sve osobe koje s e tu zateknu, da sprijei pristup svih nepozvanih i ulazak bez potrebe. U sluaju dogaaja u stambenoj zgradi potrebito je svesti kretanje ljudi po zajednikom prostoru (stubite...) na najmanju mjeru zbog mogunosti unitenja ili promjene eventualno prisutnih tragova (ne samo krvi). Ako se kriminalni dogaaj desio u obiteljskog kui potrebito je ljude odstraniti ne samo iz kue ve i iz dvorita. U svim ovim situacijama potrebito je postupati autoritativno, ali i taktino posebito prema rodbini poginulog. Ponekad ovlatene osobe moraju uvati mjesto dogaaja preko noi. Potrebito je znai osigurati da na lice mjesta ne doe eventualni izvritelj u cilju uklanjanja tragova izvrenja djela, ili moda neko od rodbine eli doi i prisvojiti neke predmete poradi ostvarivanja materijalne koristi, ali bi tom prigodom mogao izmijeniti mjesto dogaaja. Zabranjuje se boravak u stanu u kojem je djelo i izvreno. U ovisnosti o situaciji potrebito je sprijeiti i prisustvo muha na licu mjesta (zabiljeen je sluaj kadasu muhe ugazivi u krv ostavile mnotvo sitnih tragova koji su dugo vremena zbunjivali istragu vodili u drugom - pogrenom smjeru).

7)

UVIAJ OTVORENOG PROS TORA

Uviaj na otvorenom prostoru razlikuje se od uviaj u zatvorenom i po tome to : - moe obuhvaati vei prostor (ali ne i uvijek) - zavisi od vremenskih prigoda. Kod uviaja na manjim prostorima metod uviaj se nee bitno razlikovati od onog to se primjenjuje u zatvorenoj prostoriji. O vremenskim prigodama moramo povesti rauna od samog poetka uviaj (mora se procijeniti da li e se uviaj moi zavriti za vrijeme dnevne svjetlosti ili prije promjene atmosferskih prigoda) jer netona ili nepravovremena prosudba moe oteati ili onemoguiti potpunu (daljnju) potragu. Noni uviaj je vrlo delikatan, teak i u tim situacijama za osvjetljenje je potrebito koristiti agregat.
33

U sluaju mogunih promjena atmosferskih prigoda (mogunost padavina - kie, snijega) vidljive tragove krvi je potrebito to prije fotografirati, unijeti u skicu i pokriti. U ovakvim sluajevima mogu se u potragu ukljuiti i druge ovlatene osobe koje e se raporediti u front sa meusobnim razmakom od oko 1 m. Kretat e se istom brzinom sa jednog kraja terena do drugoga, odakle e se vratiti nakon to je frontom obuhvaen novi dio zemljita (sve dok ne bude pregledano cijelo podruje) . Kada neko od "tragaa" pronae trag, svi "tragai" stanu i obavijeste krim. tehniara, koji je u ovakvim izvanrednim prigodama organizator potrage. Kad krim. tehniar prie pronaenom tragu, ostali nastavljaju potragu. Samo ue mjesto treba prepustiti krim. tehniaru, koji e odgovarajue podruje obii u sve veim krugovima. Otvoreni prostor nosi i svoje specifinosti, prije svega mogunosti utjecaja at mosferskih prigoda - kia, snijeg, s unce. A ko elimo sprijeiti razrjeivanje ili ispiranje mrlja krvi snijegom ili kiom, mrlju treba prekriti daskom premoenom preko dva kamena, limenom kutijom, najlonom. Ako se oekuje jaa kia, obvezno je koristiti najlon, a oko mrlje napraviti male kanale koji bi sprijeili dotjecanje vode prema mrlji krvi. Zatita tragova krvi ne smije biti uraena na utrb drugih tragova. Zatita tragova od sunca je mnogo jednostavnija (dovoljno je napraviti sjenu na tom dijelu). Osim toga potrebito je sprijeiti dolazak ivotinja i insekata (muha) na mjesto dogaaja, posebito na sam le.

8)

PREGLED NA OS UMNJIENOM

Osobu osumnjienu za neko "teko" kazneno djelo (npr. ubojstvo) treba, im to okolnosti dopuste pregledati, odnosno bar joj onemoguiti da odstrani sa sebe tragove krvi dok se pregled ne izvri. Posebnu pozornost treba obratiti na tzv. "iste sluajeve" gdje je npr. ubojstvo izvreno u prisustvu svjedoka, gdje izvritelj priznaje izvrenje djela i spremanje da surauje (sam pokazuje tragove). Meutim, olako i povrno pristupanje ovakvim djelima (to se u praksi esto deava) moe imati nesagledive posljedice, pogotovo ako izvritelj pone mijenjati svoju izjavu, a svjedoci se "vie" . ne sjeaju tono ta se dogodilo. Poradi toga u svim situacijama treba vrijediti naelo sistematiziranosti. Ve kod razgovora, to ga sa osumnjienim ili izvriteljem obavlja ovlatena slubena osoba (poto se obino prva nae na mjestu dogaaja), potrebito je (neupadljivo) promatrati ruke, lice i odjeu u cilju eventualnog pronalaska tragova krvi. Tijekom postupka treba imati na umu nain izvrenja djela i pozornost usmjeriti na one predjele gdje se logiki mogu
34

oekivati ne samo mrlje krvi, ve i drugi tragovi. Ako ne postoji mogunost da se toga asa pristupi fiksiranju i prikupljanju ovako uoenih tragova, potrebito je odmah poduzeti mjere da odreena osoba te tragove ne ukloni (do potpunog pregleda). Ako ovlatena slubena osoba, koja e prva stupiti u kontakt sa osobom osumnjienom za npr. ubojstvo uoi na njoj tragove krvi, ne smije (rijeima ili ponaanjem) niim to pokazati niti neizravno dati do znanja, jer e u suprotnom osumnjieni nastojati ukloniti tragove krvi. U takvim sluajevima osumnjienog treba drati pod neposrednom kontrolom sve dok se tragovi definitivno ne pohrane u cilju naknadnih ispitivanja. Tragove krvi na odjei i obui najbolje emo zatititi ako odjeu i obuu u cijelosti izuzmemo i pohranimo. Praksa pokazala kako odjea povrijeene osobe, koja je u cilju lijenike pomoi otpremljena u zdravstvenu ustanovu, gotovo redovito izmakne prihvatanju od strane kriminalistikih djelatnika, a samim time i kriminalistikom pregledu. U urbi pruanja pomoi povrijeenom, lijeniko osoblje nee obraati pozornost na odjeu i tragove na njoj. U veini ovakvih sluajeva odjea se skida paranjem ili rezanjem (poradi to manje nepotrebitih radnji za povrijeenog), ali ako je ovakav postupak i razumljiv ne moe se dopustiti da se odjea nepotrebito para, sijee, izgubi ili zamijeni, odnosno u nekim sluajevima preda rodbini. Slini problemi nastaju i kada povrijeeni prije nego li ga zdravstveno osoblje svue umre i kada u prosekturu dospije obuen. Nebrojeni su sluajevi kada ni pri obdukciji obducent ne obrati pozornost niti na tragove krvi, niti na odjeu. U svim sluajevima kada se povrijeeni otprema u zdravstvenu ustanovu potrebito je izuzeti kompletnu odjeu i pohraniti je na sigurno mjesto. U izvjesnim sluajevima tragovi na odjevnim predmetima su, najblae reeno, podjednake vrijednosti kao cjelokupni obdukcijski nalaz. Kada je nareena problematika u pitanju potrebito je ostvariti i odravati to tjenju suradnju izmeu zdravstvenih ustanova i policije. 9) PREGLED N EPOKRIVENIH D IJELOVA

Bez obzira na injenicu da su ruke osumnjienog oprane, moguno je da se tragovi krvi (i drugi tragovi) pronau na rubovima i ispod noktiju. Ne treba se zadovoljiti samo pregledom ruku (aka) ve je potrebito pregledati njen dio sve do lakta. Nakon toga slijedi pregled lica i vrata, posebice dijelova koje osumnjieni ne primjeuju (ui i predio iza njih). Ovaj momenat smatra se bitnim zato to e izvritelj oprati ruke, lice i vrat, ali na kosu najee zaboravlja (zbog boje kose tragovi krvi se teko uoavaju).Potrebito je pripomenuti da e nas misaona (intelektualno logina) rekonstrukcija dogaaja uputiti na koje dijelove tijela osumnjienog treba obratiti posebitu
35

pozornost. Redovito se kod silovanja zanemaruje pregled spolovila (spolnih organa) osumnjienog i ako se tu mogu nai tragovi krvi ija dokazna vrijednost moe biti odluujua. 10) PREGLED ODJE E I OBU E

Sva odjea (pa i odjea osumnjienog) pregleda se na dobro osvijetljenom mjestu (stolu) kojega smo prekrili istim papirom. Svaki pojedini predmet pregleda se raskopan i to najprije sa vanjske strane. Ovakvom pregledu potrebito je prii sustavno. Jedna od moguih shema pregleda sakoa (jakne i dr.) izgledala bi ovako: prednja desna strana (obuhvaa podruje izmeu ava na ramenu, ava izmeu prednje desne strane i desnog rukava, ava izmeu prednje i zadnje desne strane, donjeg rubai prednjeg ruba do okovratnika) sa posebitim pregledom svakog pojedinog dugmeta,

konca kojim je priiven, ruba depa i izvrnutog depa, prednja lijeva strana (kada je muki nain kopanja), uz posebit pregled rupica za dugmad

okovratnik (na vanjskoj i unutarnjoj strani), zadnja desne strana, zadnja lijeva strana, desni rukav, lijevi rukav. 32 Nakon toga izvri se isti pregled i sa unutarnje strane ispitivanog predmeta. Pregled mora biti izvren pomou lupe (preporua se lupa sa krunim svjetlom) jer e samo tako pregled biti izveden pravilno i kvalitetno . 11) PREGLED MOTORNOG VOZILA

Sam pregled vozila predstavlja moda najtei objekt kriminalistiko-tehnike pretrage. Upravo poradi toga potrebitom pregledu treba posvetiti maksimalnu pozornost (praksa je pokazala da u naoj dugogodinjoj aktivnosti potpun i pravilan pregled vozila jo nije uraen). Nain pronalaenja tragova na vozilu ovisit e od okolnosti dogaaja prigodom pregleda oteenog i mjesta dogaaja. Nema potrebe traiti tragove krvi (ali ima druge npr. dlake i vlakna) na vozilu, ako povrijeeni nema otvorenih povreda koje krvare. Isto tako nepotrebito je traiti tragove krvi na vanjskoj strani ___________________________________________
32

Osnovi forenzike biologije, M laden M ilosavljevi


36

vozila koje je pregazilo ovjeka dok je leao na kolovozu, ali i obratno. Kada putniko vozilo udari pjeaka tragovi najee potjeu iz primarnog kontakta i obino su to vlakna tkanine ili brisotine. Tragovi krvi su najee iz sekundarne faze kontakta, najee zbog povrede glave, a nalaze se na mjestu udara glave u dio vozila na okviru ili ostacima vjetrobranskog stakla do koje visine nabaajem tijelo pjeaka dosegne ili na gornjim ili bonim dijelovima vozila. Tragovi krvi obino su u obliku manjih prskotina i u nekim sluajevima mijeani su sa tragovima (fragmentima) kose i tkiva. U posljednje vrijeme sve su ei zahtjevi (vjetacima) za utvrivanjem vozaa koji je u asu nezgode upravljao vozilom. Mnotvo je razliitih (a bilo ih je u praksi) situacija kada e biti potrebito utvrditi koje vozio motorno vozilo u momentu saobraajne nezgode? Zabiljeeni su sluajevi kada je suvoza poginuo, a voza ostao iv, da je voza prebacivao suvozaa na svoje mjesto, a on prelazio na njegovo. Obino se ovakve i sline situacije mogune previde i dodatno kompliciraju pa se tragovima laka, vlakana i otiscima prstiju ne pridaje dovoljna pozornost. Posebnu upornost i strpljivost zahtijevaju pretrage donjih dijelova vozila gdje se trae tragovi pregaenja. Tragovi krvi na masnoj ili blatnoj podlozi ponekad se teko mogu razlikovati od mrlja drugog podrijetla. M ogune su situacije da se na prednjem i donjem dijelu vozila nau tragovi (prskotine) krvi koji potjeu od sluajno (ili prethodno) pregaenih sitnih domaih ivotinja (pas, maka, koko...) ili ponekad krupnijih ivotinja, divljai i dr. Obvezna preporuka glasila bi da se nakon prvog pregleda vozilo ne vraa vlasniku, ve da se jedno vrijeme uva u garai, poradi eventualne provjere nekih okolnosti koje su se pojavile u tijeku obrade ili dopunskog pregleda. Krv i drugi bioloki tragovi mogu potpuno nestati sa donjeg dijela vozila nakon kratkotrajne vonje po mokrom kolovozu. I najmanja kia moe isprati mrlje krvi sa povrine gornjih i sa bonih dijelova vozila. U sluajevima kinog vremena vozilo je potrebito prekriti polivinilskom plahtom, a ako je vozilo pokretno skloniti ga pod krov. Do konanog pregleda i fiksiranja tragova vozilo mora biti pod neposrednom kontrolom ili zakljuano u garai. Iako se ovdje prvenstveno govori o zatiti tragova krvi, podrazumijeva se da e se zatititi i uvati i drugi tragovi (dlake, vlakna, boja...). 12) Dokazna snaga uviaja

Uviaj je najpouzdaniji nain utvrivanja injenica u krivinom postupku, jer organ koji ga sprovodi utvruje injenice vlastitim opaanjem. Stara latinska sentenca "Nulla est maior probatio, quam evidentia rei" ("Nema boljeg dokaza od uviaja") i danas je aktuelna. Drugi nain utvrivanja injenica (pomou dokaza) manje je pouzdan, jer tu organ krivinog postupka ne saznaje injenice direktnim opaanjem (svojim ulima), nego
37

posredno, tako to mu neko drugi (osumnjieni, odnosno optueni, svjedok, vjetak) saoptavaju svoja opaanja tih injenica ili itanjem isprava i upotrebom tehnikih snimaka registrovanih injenica. Dokazni kredibilitet uviaja proizlazi iz njegovog heuristikog karaktera, tj. iz mogunosti otkrivanja na licu mjesta injenica, prije svega materijalnih, koje su nastale izvrenjem krivinog djela.
33

M eutim, i rezultati uviaja mogu imati nedostatke kao i svako drugo

posredno dokazno sredstvo. Najveu dokaznu vrijednost ima uviaj koji sud sprovodi na glavnom pretresu, neposredno opaajui relevantne injenice. Treba posebno istaknuti da je savremena tehnika optikog registrovanja injenica omoguila da se injenice utvrene uviajem mogu i tehniki (ne samo zapisniki) registrovati. Na taj nain reprodukcija tehnikog snimka pred raspravnim sudom daje gotovo vjernu sliku predmeta uviaja, kao da je sam taj sud sproveo uviaj. U svakom sluaju, stvarna dokazna vrijednost uviaja, bez obzira na to da li je sproveden prije ili na glavnom pretresu, zavisi od slobodne ocjene suda. VI. IDENTIFIKACIJA 1) UOP TENO O IDENTIFIKACIJI

Identifikacija predstavlja utvrivanje istinitosti osoba, dijelova tijela, tragova i predmeta u cilju otkrivanja pojedinih obiljeja koja omoguuju nesumnjivo i nesporno prepoznavanje Proces identifikacije temelji se na dva osnovna postupka: prvi je traenje i biljeenje karakteristinih osobina objekta ispitivanja, a drugi je usporeivanje ustanovljenih znaajki s ve ranije poznatim podacima o objektu za koji se identitet pretpostavlja. Opti pojam identifikacije osobe, kao in iza kojeg stoji cijeli niz pravnih radnji, ovisno o vrsti predmeta u pravnom postupku, oduvijek je predstavljao vrlo vanu injenicu. U ljekarskoj i sudskoj praksi, a posebno u policijskom poslu identifikacija je prva radnja kojom se zapoinje razgovor, izdaju dokumenta, nalazi. Sudsko - medicinska praksa obuhvata primjenu vie metode identifikacije: ________________________________________
33

Simonovi, dr Brranislav, Kriminalistika, op.cit. str. 324

38

Opisivanje,

pokazivanje,

fotografisanje,

pregled

linih

dokumenata

isprava,

daktiloskopiju, antropometriju, pregled biolokih tragova i djelova lea, DNK. 1.1.Opisivanje se traga. Opisivanje obuhvata lini opis i opis odjee Cilj linog opisa je da se na osnovu informacija od opisivaa sklopi mozaik izgleda lica za kojim se traga, ili tako opie le nepoznate osobe na osnovu ega bi moglo da se ono prepozna. Krajem XIX vjeka Alphons Bertillon je metodu linog opisa upotpunio, nauno obradio i tako postavio osnove za kasniji razvoj fotorobota, sainjenog uz pomo lica koje daje podatke i crtaa. Ta metodologija se po autoru zove i bertijonaa. Danas je u primeni kompjuterska tehnika, gde umesto crtaa kompjuter obrauje dati opis i formira crte - lik. Opisivanje se vri po ustaljenom redu. Opis glave i lica je najvaniji pa se oni prvi opisuju: 1. Glava: okrugla, izduena, asimetrina; 2. Oblik lica: okruglo, ovalno, romboidno, pravouglo, piramidno; 3. Izgled lica: intelektualan, bolesniki, drski, glup; 4. Kosa: crna, kestenjasta, smea, plava, crvena, seda, bojena, prava, kovrdava, talasasta, gusta, retka, elavost; 5. elo: normalno, iroko, visoko, visoko a usko, uspravno, izboeno napred, povijeno nazad; 6. Obrve: ravne, talasaste, povijene, okrugle, kose; 7.Duice: kestenjaste, plave, zelene, sive; one jabuice: velike, male, upale, razroke, buljave, podonjaci, visei kapci, vetake jabuice i dr. 8) NOS : normalan, veliki, mali, debeo; greben nosa: prav, povijen unutra, izvijen upolje; 9) Usne po veliini male, srednje velike sa sputenim ili povijenim uglovima, debele, zeje i dr 10) Brada: velika, srednja mala, povijena unutra, isturena, uspravna, iljata, etvrtasta, s rupicom
39

predstavlja

metodu

koja

se

zbog

pristupanosti

vrlo

esto

koristi.Primjenjuje se kod utvrivanja identiteta leeva kao i identitete ljudi za kojima

11) Podbradak: visi, prav, uvuen 12)Ui: za njih se opisuje oblik itave koljke, oblik une rese 13) Zubi: njegovani, bijeli, uti. Polomljeni itd 14) detaljno se opisuju posebne karakteristike prije svega oiljci, mladei, bradavice, tetovae, nedostaci prstiju, ake, ruke, noge 34 U linom opisu se dalje opisuje izgled grudnog koa, ramena, ruku kompletno i aka pojedinano, prsti, oblik trbuha, nogu. Danas je ova metoda usavrena primjenom komjutera, odnosno programa koji posjeduje praktino neogranien broj kombinacija lika i figura pa i prema osobinama geografskog porjekla. U opisu odjee opisuje se vrsta odjee ( kaput, sako, demper i dr), tkanina, boja, eventualne oznake, nakit, obua. Sva odjea, obua i line stvari se obino uvaju do zavretka identifikacije. 1.2. Pokazivanjeprepoznavanje je postupak u kome prepoznavalac vri identifikaciju.Postupak je sugestibilann i u odreenoj mjeri se uzima sa rezervom.U praksi prije prepoznavanja ive osobe ili lea, prepoznavalac treba da detaljno opie osobu koju prepoznaje. Predoavanje radi prepoznavanja smatra se nepouzdanom dokaznom radnjom. Prepoznavanje od strane svjedoka ili rtver ne moe da bude jedini dokaz o krivici nekog lica na kome bi se temeljila osuujua presuda. Dokazni rezultat dobijen prepoznavanje treba uvijek i neizostavno potkrepiti i drugim, prije svega materijalnim dokazima. 1.3. Fotografisanje i prepoznavanje na osnovu fotografije predstavlja solidnu metodu u prepoznavanju, ali kako je i ona sugestibilna mora se uzeti sa rezervom. M ogunost kompjuterske obrade i fotomontae_moe_umanjiti autentinost fotografije. U policijske svrhe koristi se uniformno fotografisanje u zatvorenom prostoru, u razmeri 1:10, i to fotografisanje u tri ioze, sprijeda, desni profil i levi poluprofil. Za prepoznavanje leeva na osnovu fotografija neophodno je le dodatno pripremiti. Pre svega, pre fotografisanja eventualne povrede na licu treba kozmetiki obraditi, oeljati kosu, otvoriti one kapke, vratiti vetaku vilicu i sl. Predoavanje fotografija unitava dokaznu vrijednost kasnijeg prepoznavanja lica uivo.
________________________________________
34

Mihajlovi P, Boi LJ, Sudska medicina, str 108

40

1.4.Pregled linih dokumenata predstavlja rutinski postupak u procesu identifikacije ivih ili mrtvih. Sve vrste dokumenata sa fotografijom mogu da se iskoriste u ovu svrhu.Nedostaci u izmjeni lika zbog starenja, i mogunost manipulacije dokumentima ovoj metodi umanjuju znaaj. 1.5. Daktiloskopija je kriminalistika metoda koja prouava, uporeuje, klasifikuje i registruje papilarne linije s ciljem identifikacije lica, i to prije svega uinilaca krivinih djela. U upotrebi je od poetka dvadesetog stoljea zbog toga to su otisci prstiju: 1. 2. 3. jednoznani (ne postoje dvije osobe, ak niti jednojajani blizanci koji imaju jednake vremenski nepromjenljivi, i potpuno neprikladni za krivotvorenje. otiske prstiju),

Podruje primjene daktiloskopije je svugdje gdje je potrebno relativno jednostavno, brzo i tono identificarti osobe, kao npr. 1. 2. 3. 4. 5. kriminalistika i obavjetajne slube, bankarstvo, trgovina, osiguranje ulaska u objekte, pristup radu na raunalu ili povjerljivim podacima...

Daktiloskopija je sigurna, jednostavna i najrairenija metoda za utvrivanje identiteta. Rije daktiloskopija nastala je od dvije rijei (grke: dactilo - prst i latinske: scopein gledati), to bi u grubom prijevodu znailo gledati prst. Tragovi otisaka papilarnih linija nastaju kao posljedica izluivanja znoja kroz pore koje se nalaze na papilarnim linijama.

Osnovna svojstva papilarnih linija su: nepromjenjivost, individualnost, klasifikacija i Osnovni oblici papilarnih linja su: luk, oblik zamke i oblik kruga.

prenosivost.

Kada se identifikacija lica vri na osnovu tragova papilarnih linija, neophodno je da se identifikacija izvri vjetaenjem, koje podrazumjeva usporeivanje fiksnog traga i uzetog otiska. S obzirom na to da su papilarne linije individualne za svako lice, prema obliku svog crtea, to se pomou individualnih obiljeja na odrazu tj. tragu papilarnih linija moe utvrditi da li taj trag potie od odreene osobe. Zbog toga se prilikom vjetaenja ne moe tvrditi da je trag papilarnih linija identian sa otiscima prstiju neke osobe, ve da fiksirani trag
41

papilarnih linija potjee od odreene osobe. Ovo znai da se identifikacija vri na osnovu teorije vjerovatnoe, odnosno mogunosti ponavljanja obiljeja na papilarnim linijama. Identifikacijska obiljeja kod papilarnih linija imaju poseban naziv i poznata su kao minucija. Kod nas kod vjetaenja papilarnih linija uporeivanjem traga i otisaka moraju se podudarati u 12 minucuja. Latentni tragovi papilarnih linija nisu vidljivi pod uobiajenim okolnostima, pa se za njihovo pronalaenje mora preduzeti poseban potupak. Fizike metode izazivanja latentnih tragova papilarnih linija su: izazivanje latentnih tragova pomou prakova izazivanje pomou magnetne etkice izazivanje pomou nadimljavanja Hemiske metode izazivanja i fiksiranja latentnih tragova papilarnih linija: Izazivanje pomou cijanoakrilata srebronitratom ninhidrinom jodnim parama Izazivanje i fotografisanje latentnih tragova papilarnih linija koristei metoda zraenja nosioca traga: ultraljubiastim zrakama primjenom lasera ( laserskim zrakama) U zapadnim zemljama se ne pravi razlika izmeu otisaka i traga papilarnih linija, nego se sve to je u vezi sa tim pojmom naziva otisak prsta. U duhu naeg jezika je da izraz otisak prsta upuuje da se od neke osobe uzimaju otisci, dok trag papilarnih linija upuuje da neka osoba nesvjesno ostavlja tragove papilarnih linija na odreenom predmetu. Pod otiskom se podrazumijeva namjerno otiskivanje, u ovom sluaju crtea papilarnih linija na neku podlogu npr. daktiloskopski fi. Stoga u strunoj kriminalistkoj literaturi treba prihvatiti da otisak prsta uvijek oznaava crte papilarnih linija dobijenim daktiloskopiranjem, a trag papilarnih linija crtee papilarnih linija koji su nastali, najee, nenamjernim dodirivanjem raznih povrina ili predmeta. Dokazna vrijednost traga papilarnih linija zavisi od utvrene veze izmeu njegovog ostavljanja na licu mjesta, odreenog lica koje ga je ostavilo i krivinog djela. Tragovi papilarinih linija po pravilu predstavljaju indiciju prisutnosti na licu mjesta. M eutim mjesto i poloaj na kome su fiksirani moe da povea ili oslabi njegovu dokaznu snagu.
42

Daktiloskopski dokaz je najjai kad je dokazano da je trag prsta nastao upravo i samo za vrijeme izvrenja krivinog djela i prilikom toga. 35 1.6. Tragovi stopala Tragovi stopala koje je iza sebe ostavio izvrilac krivinog djela esto se zapostavlja i potcjenjuje u kriminalistikoj praksi. Prilikomo vrenja uviaja ne traga se za njima , oni se unitavaju i predviaju. Tragovi stopala se mogu podijeliti na 1.3.1. vidljive 1.3.2. nevidljive Vidljivi mogu biti: 1.3.2.1. 1.3.2.2. povrinski reljefni

Nevidljivi latentni tragovi stopala nastaju na ravnoj i istoj povrini Dokazni znaaj tragova stopala: u osnovi je samo indicija prisutnosti na licu mjesta. U dokaznom postupku treba utvrditi da li je konkretan trag nastao u vrijeme izvrenja krivinog djela, prije izvrenja ili poslije toga., Veoma je znaajna analiza samog traga, njegov odnos sa drugim makro dokazima, posljedicom krivinog djela, moguim kretanjima izvrioca na licu mjesta, putem dolaska i odlaska. 1.7. Antropometrija je metoda koja obuhvata mjerenje odreenih djelova tijela sa formiranim zakonomjernostima, odnosno formula za utvrivanje duine tijela. Duina, tj. visina tela se nakon tridesete godine godine smanjuje za oko 0,06 cm. Samo na osnovu pojedinih, dugih kostiju (butna kost, ramenjaa, golenjaa) moe se izraunati priblina duina tela. Na osnovu karaktertetaka lobanje i karlinih kostiju moe se odrediti polna pripadnost.. U pojedinanim sluajevima identifikacije umrlih-poginulih ima jo vei znaaj uz odgovoran etiki in, a kada je rije o identifikaciji poginulih u masovnim nesreama, posebice u ratu, taj zadatak postaje jo sloeniji. Utvrivanje identiteta ivih osoba rijetko predstavlja nerjeiv problem, dok kod mrtvih osoba, ovisno o stanju u kojem se tijela nalaze i niza okolnosti, moe biti vrlo teak i dugotrajan proces. Identifikacija je znatno oteana u sluajevima velikog broja mrtvih tijela, kao pri masovnim prometnim nesreama (pad aviona, sudar vlakova, potapanje broda) i prirodnim katastrofama (potresi, poplave, poari), kada se javlja i dodatni problem znatno izmijenjenih tijela, bilo zbog utjecaja vanjskih imbenika ili poslijesmrtnih promjena (problem zapaljenih, iznakaenih, raskomadanih i trulih tijela). U ________________________________
35

Simonovi Branislav. Kriminalistika, str 376

43

ratu je proces identifikacije viestruko sloeniji zbog znatnih migracija civilnog stanovnitva (protjerivanja, iseljavanja, preseljavanja) i vojne pokretljivosti, prekida evidencije stanovnitva, istovjetne vojne odjee i obue, namjernog unitavanja osobnih dokumenata, masovnih pogibija, velikog broja mrtvih u zajednikim grobnicama, neodgovarajueg pokapanja (i iskapanja), dugog razdoblja od trenutka smrti do iskapanja sa znatnom trulenom izmijenjenou tijela kada su mnogi identifikacijski pokazatelji nepouzdani ili potpuno neupotrebljivi, postojanja samo pojedinih dijelova tijela (bez glave i zubi) ili samo fragmenata kostiju, te, to je moda najvanije, nepostojanja zaivotnih podataka. Smrt nije samo kraj biolokog ivota, ve istodobno i pravni pojam, kao dogaaj kojim prestaje pravna sposobnost ili pravni subjekti-vitet fizike osobe, te injenica koja za sobom povlai niz pravnih posljedica iz obiteljskog i nasljednog prava. Upravo zbog toga drutvo ima poseban interes da smrt svake osobe, iji je identitet nesporno utvren, upie u M atinu knjigu umrlih. U mirnodopskim se uvjetima obino bez veih tekoa odreuje vrijeme i mjesto smrti, obavlja identifikacija nepoznatog lesa i utvruje uzrok smrti a na to obvezuje Pravilnik o utvrivanju uzroka smrti, temeljem ega se ispunjavaju vitalno statistiki obrasci: Prijava smrti i Potvrda o smrti, a potom obavlja upis u M atinu knjigu umrlih. Na ovo obvezuje i Zakon o kaznenom postupku u sluajevima sumnje ili oigled-nosti da je smrtni sluaj proizaao iz pravno kanjivog djela. Ukoliko je le ve zakopan predviena je ekshumacija u cilju pregleda i obdukcije uz izriito nalaganje ustanovljenja identiteta lea.. Identifikacije mrtvih osoba ili ljudskih ostatka obavljaju se u razliitim situacijama (Tablica 1.) M eutim, posebno znaenje imaju ekshumacije i identifikacije te sudskomedicinska obrada rtava rata. Osim ve prethodno reenog, potrebno je upozoriti i na sljedee razloge: voenje tone statistike evidencije broja stradalih i naina njihova stradavanja, te struno dokumentiranje dogaaja uz odreivanje postojanja i vrste zaivotnog ili poslijesmrtnog nasilja, a zbog moguih buduih sudskih sporova i dokazivanja ratnih zloina. Ono to je jo vanije, ve i prema enevskim konvencijama za zatitu rtava rata, pravo je obitelji saznati za sudbinu njihovih lanova, kao i pravo da im se na zahtjev vrate posmrtni ostaci umrlih osoba i njihove stvari. Obzirom na injenicu krenja odredbi konvencije od 12. kolovoza 1949., kao i dopunskih protokola o obavljanju lijenikog pregleda lesa u cilju utvrivanja smrti i identiteta, sastavljanju odgovarajueg izvjea, spaljivanju ili pokopu tijela uz potivanje vjerskih propisa i obiaja, zatiti i oznaavanju grobova i njihovoj evidenciji, potreba ekshu

44

macija i identifikacija rtava rata postavlja se kao neupitna obveza zajednice. obitelji, zahtijevaju svoje rjeenje Tablica 1.

36

Osim toga,

znaajna administrativna i sudska pitanja, a koji se tiu statusa nestalih osoba i njihovih

Situacije koje zahtijevaju sudskomedicinsku identifikaciju mrtvih osoba ili njihovih ostataka masovne nesree uslijed prirodnih katastrofa (potresi, poplave, poari) masovne civilne ili vojne prometne nesree (avionske, automobilske, eljeznike i brodske) identifikacija ljudskih ostataka nakon jakih poara ili eksplozija identifikacija rtava rata identifikacija pronaenih ljudskih ostataka za koje se pretpostavlja da pripadaju nestalim osobama kazneni predmeti gdje sakaenje ili jako unitenje tijela prati ili je udrueno sa smrtnim ishodom sluajevi u kojima uznapredovale truleene promjene onemoguavaju utvrivanje identiteta sluajevi pronalaska kotanih fragmenata 1.8. DNA analiza predstavlja potencijalno vrlo korisnu i svakako najtoniju metodu identifikacije. Zasniva na usporedbi genomske ili mitohon-drijske DNA izolirane iz uzoraka kosti ili zuba ekshumiranih tijela odnosno posmrtnih ostataka s DNA izoliranom iz uzorka krvi pretpostavljene ue rodbine. M eutim, zbog jake trulene degradacije, kao i poslijesmrtne kontaminacije DNA, i ova metoda ima svoja ogranienja. Kod svakog sluaja sloene identifikacije preporueno je uzeti uzorak kosti (najbolje natkoljenine) i zub te iste pohraniti u zamrziva do trenutka zapoinjanja obrade i DNA analize, a na nain da se predviana kost/zub dobro oisti, opere i osui, a potom dio kosti izuzme odgovarajuim izrezivanjem Ukoliko prilike ovo ne doputaju (rad na terenu), potrebno je uzeti cijelu dugu kost te je naknadno pripremiti za pohranu uzorka. Ovo se treba uiniti stoga tu su DNA analize vrlo ___________________________________________________
36

Primorac Dragan, primjena analize DNA u sudskoj medicini i pravosuu, str 108

45

dugotrajne te je esto potrebno, i prije zapoinjanja analiza, tijelo ili njegove ostatke pokopati a kada u suprotnome izvori DNA vie ne bi bili dostupni. Podaci dobiveni sudskomedicinskom obradom biljee se u posebne formulare ili obrasce, te se usporeuju s podacima o nestalim osobama prethodno prikupljenima od rodbine, prijatelja, poznanika, preivjelih stradalnika i svjedoka stradavanja. Ti podaci upisuju se u takoer posebno pripremljene protokole. Posljednjih godina irom svijeta u upotrebi je INTERPOL-DVI (Disaster-Victim-Identification)-FORM , u novom obliku potvren 1989. godine u Francuskoj, a koji je omoguio bolju i bru meudravnu i meudisciplinarnu suradnju i razumijevanje kako u pojedinanim tako i u masovnim nesreama. M eutim, ne tako rijetko identifikacija je oteana zbog nepodudarnosti s podacima prikupljenima od navedenih osoba a zbog razliitih razloga: objektivnih (promjena predmeta, odjee, kose, zubi uslijed dugakog razdoblja od subjektivnih (emocije, zaboravnost, sugestija). naputanja posljednjeg poznatog mjesta boravka) i Osim toga, pojavljuje se jo jedan dodatni problem: lano pozitivna odnosno lano negativna identifikacija od strane porodice, prva u elji da se nestala osoba, odnosno njezini postmortalni ostaci, napokon pronau, a druga zbog neprihvaanja injenice smrti. Takoer, mogua je i namjerna pogreka u identifikaciji ako je to u cilju prepoznavatelja. U svakom procesu prepoznavanja neophodna je suradnja svih relevantnih slubi, a metode identifikacija potrebno je koristiti planski, primjenjujui razliite postupke koji e meusobnim upotpunjavanjem poveati uspjenost identifikacije. Identifikacije ljudskih ostataka su esto vrlo dugotrajni i sloeni postupci, te samo strogim pridravanjem svih navedenih faza i odreenog redoslijeda u toku procesa ekshumacije i identifikacije omoguit e se uspjenije, lake i bre pozitivno prepoznavanje. Temeljem iskustava steenih u identifikacijama rtava rata moe se preporuiti identifikacijski model kojeg je mogue primijeniti u slinim sluajevima masovnih nesrea. Ovaj model ukljuuje sastavljanje preciznog popisa nestalih osoba, detaljno prikupljanje zaivotnih podataka, tano lociranje mjesta nesrea ili grobova, profesionalno provoenje ekshumacija uz aktivno sudjelovanje odgovarajueg kadra (policijski istraitelji i kriminalistiki tehniari, sudski antropolozi i sudski medicinari), formiranje multidisciplinarnog identifikacijskog tima strunjaka sastavljenog od specijaliste sudske medicine, antropologa, stomatologa, radiologa i molekularnog genetiara a koji e obradom ljudskih ostataka utvrditi to je vie mogue elemenata potrebnih za prepoznavanje i privremenu identifikaciju usporedbom prijesmrtnih
46

podatka s nalazima strunog tima, te potvrivanje identiteta u prisutnosti rodbine. U sluajevima kada identitet nije utvren upotrebom standardnih metoda identifikacije potrebno je primijeniti i DNA analizu . VII. KRIMINALIS TIKA TRAS OLOGIJA 1) UOP TENO O TRAGOVIMA Trag se moe definirati kao svaka materijalna promjena nastala u vezi s krivinim djelom.37 Tragovi upuuju na postojanje krivinog djela na nain i sredstvo izvrenja, predstavljaju dokaz koji moe nezavisno i objektivno povezati osumnjienog, odnosno rtvu s objektom ili mjestom kriminalnog dogaaja ili pak povezati osumnjienog sa rtvom. Takoer, upuuju na motiv izvrenja kaznenog djela, kao i na identitet nepoznatog poinitelja ili rtve, a mogu doprinijeti utvrivanju je li mjesto dogaaja zaista ono mjesto na kojem se kriminalno djelo i dogodilo. Ovo posljednje je vano zbog injenice to tragovi mogu nastati na dva naina: neposrednim kontaktom s tijelom ili odjeom osobe, predmetom ili mjestom dogaaja, te posredno - prenoenjem na rtvu, poinitelja, svjedoka, predmet ili mjesto dogaaja (tzv. sekundarni prijenos). Pri tome treba imati na umu da se materijalni tragovi pojavljuju u dva oblika : kvantitativnom obliku - koliina: mikrotragovi (nisu vidljivi okom) i makrotragovi (oku vidljivi), kvalitativnom obliku - vrsta: bioloki, kemijski, fizikalni i ostali (Tablica 1) Tablica 1 PODJELA TRAGOVA bioloki krv sperma slina ostale izluevine k
37

kemijski niti hemikalije staklo zemlja barut l

fizikalni otisci prstiju oruje rukopis crte otisci

ostali marka odjee analiza poligraf fotografije glasa

_________________________________________________________
Primorac Dragan, primjena analize DNA u sudskoj medicini i pravosuu, str 82

47

Postoje brojne klasifikacije tragova, od one prema vrsti krivinog djela, vrsti materijala, nainu nastanka te do klasifikacije prema njihovom podrijetlu. Ova posljednja klasifikacija ima veliku vrijednost kao podsjetnik pri izboru najpogodnijih metoda za prikupljanje i uvanje dokaznog materijala. U toj skupini razlikuju se bioloki (primjerice krv, sperma, slina), hemijski (vlakna, zemlja, droge), fizikalni (otisci prstiju i stopala, tragovi vatrenog oruja i orua) i ostali tragovi (poligraf, snimka glasa).

2) BIOLO KI TRAGOVI

Bioloki tragovi u irem smislu predstavljaju materijalne promjene na svim ivim biima, biljkama, ivotinjama, ljudima i slino, dok bioloki tragovi u uem smislu predstavljaju tragove koji su ljudskog porijekla. U novije vrijeme se sve ee daje vanost pronalasku biolokih tragova koji su u vezi s poiniteljem krivinog djela kao to su dlake kunih ljubimaca ili neke specifine biljke. Bioloki tragovi ljudskog porijekla (u uem smislu) mogu se podijeliti s obzirom na to sadravaju li DNA ili ne. Nuklearna (jezgrina) DNA moe se uspjeno izolirati iz: 1. krvi i krvnih mrlja, 2. sperme, 3. kose s korijenima, 4. sline, 5. mokrae i stolice, 6. tkiva i stanica, 7. kosti i organa. Ljudske izluevine i tragovi iz kojih se ne moe dobiti DNA, jer nemaju stanica sa jez grom, jesu: 1. serum (tekui dio krvi bez stanica), 2. suze, 3. znoj i slino Postupci prikupljanja i uvanja tragova mogu znaajno utjecati na uspjenost DNA analize te je potrebno udovoljiti trima temeljnim uslovima. Prvi je koliina uzorka zbog ega je potrebno prikupiti to je mogue veu koliinu traga kako bi se osigurala dovoljna koliina DNA za
48

daljnju analizu. Drugo je kakvoa, odnosno stanje traga. Zbog mogunosti razgradnje ili zagaenja bakterijama uslijed dugotrajnijeg stajanja potrebno je prikupljeni trag to hitnije dostaviti u laboratorij, a do zapoinjanja rada trag uvati na hladnom i suhom mjestu. Trei uslov je istoa uzorka. Stoga je bitno izbjegavati uzimanje prljavtina i masnoa iz okruenja traga, jer je znano da ove neistoe sprjeavaju proces analize DNA . Bioloki tragovi se mogu na dva naina prenijeti na osobe i predmete: izravno (primarno) ili posredno (sekundarno). ak i iz materijala kao to je eluani sok ili stanice izmeta mogue je izolirati DNA ali je tekoa u dobivanju dovoljne koliine iste potrebne za njenu analizu. Izravni prijenos biolokih tragova kao to su krv, sperma i slino na osobe ili njihovu odjeu ili na objekte i mjesta dogaaja podrazumijeva direktni prenos ovih uzoraka prilikom kaznenog djela. Indirektni ili sekundarni prijenos podrazumijeva da, npr. osoba pokupi kosu rtve sa sjedala automobila i prenese je u drugi automobil. Ovo treba imati na umu da ne bi doveli u direktnu vezu pogrenu osobu s poinjenjem zloina.

3) PRIKUPLJANJE I POHRAN A TRAGOVA

Uspjenost DNA analize na biolokim tragovima s mjesta dogaaja zavisi o vrsti dobivenog uzorka kao i o njegovoj ouvanosti. Da bi se rezultati DNA analize uope mogli koristiti na sudu kao dokaz, uzorak mora biti pravilno opisan u zapisniku o uviaju, pravilno preuzet s mjesta dogaaja, zapakiran i spremljen te transportiran do sudsko-medicinskog laboratorija gdje e biti adekvatno obraen po standardiziranoj i prihvaenoj metodi. Loa pohrana uzoraka moe dovesti do njegove degradacije i neupotrebljivosti. Zbog toga se valja pridravati uputa za prikupljanje biolokih tragova. Bioloki tragovi su specifini, jer mogu biti zarazni te prenijeti na osobu koja sakuplja bioloke tragove. Nadalje je potrebno izbjei svako sekundarno zagaivanje biolokih tragova kako sa elijama koje sadre DNA od sakupljaa tragova (elije povrnog dijela koe i slino) ili kontaminaciju uzorak uzorak. Primjer za to moe biti neadekvatna pohrana dva uzorka zajedno u jednoj vrei. Na taj nain logino je oekivati da e provedena osjetljiva DNA analiza i njeni rezultati biti upitni. Preporuljivo je da sakuplja biolokih tragova nosi dvostruke sterilne rukavice. Donje rukavice slue kao zatita njega od kontakta sa zaraznim materijalom, a gornja se mijenjaju pri uzimanju biolokog uzorka po pravilu jedan uzorak i
49

jedan par rukavica. Nadalje, potrebno je striktno pridravanje uputstva za prikupljanje biolokih tragova koje se mogu podijeliti na upute na mjestu dogaaja i na upute u sudskomedicinskom laboratoriju . Prilikom rada na mjestu dogaaja pri prikupljanju tragova potrebno je napraviti sljedee: 1. obiljeene tragove fotografirati, 2. napraviti video zapis tragova i njihovog poloaja na mjestu dogaaja, 3. zapisati mjesto i stanje uzorka, 4. napraviti skicu i ucrtati mjesto uzorka i njegov odnos s drugim uzorcima i okolnim predmetima. Prilikom primanja biolokog traga u forenzikom laboratoriju treba napraviti sljedee : 1. prikupiti svaki pojedinani komad materijala koritenjem istog pribora, 2. zasebno pakirati svaki pojedinani komad prikupljenog materijala 3. opisati i skicirati zaprimljeni materijal, 4. biljeiti nain pakiranja i njegov broj, 5. dati uzorku novi laboratorijski broj s datumom, 6. provjeriti broj pod kojim je uzorak poslan i usporediti ga sa zapisnikom o uviaju, 7. opisati uzorak, njegovo stanje i fotografirati ga s laboratorijskim brojem i brojem pod kojim je poslan u laboratorij, 8. provjeriti opis uzorka s njegovim stanjem da se uvjerimo radi li se upravo o tom uzorku i je li prilikom transporta oteen, 9. pohraniti uzorke na odgovarajua mjesta (temperatura, svjetlosti itd) 38 Tijelo dopremljeno radi pregleda i obdukcije moe se razodjenuti iz plahte tek u prisutnosti lijenika vjetaka/istraitelja. Dopustiti da se mrtvo tijelo dopremljeno s mjesta dogaaja svue i opere prije vanjskog pregleda, isto je to i dopustiti da se mjesto dogaaja oisti prije poetka uviaja. S kriminalistikog stajalita to znai unitavanje tragova. Prije skidanja odjevnih predmeta treba detaljno opisati vidljive tragove, oteenja i promjene na odjei, obui i nepokrivenim dijelovima tijela, bez obzira to je to uinjeno i na mjestu dogaaja, osobito u dinamikoj fazi uviaja . Tokom kriminalistike obrade treba potivati i integritet traga. Pravilnim prikupljanjem i ________________________________________________________
38

Primorac Dragan, primjena analize DNA u sudskoj medicini i pravosuu, str 85

50

pakiranjem, te odgovarajuim uvanjem i transportom sprjeavaju se kvalitativne i kvantitativne, sluajne ili namjerne promjene traga. Prilikom prikupljanja bilo koje vrste biolokog materijala potrebno je pridravati se opih mjera opreza koje vrijede kod rukovanja s krvi i tjelesnim izluevinama, a to ukljuuje izbjegavanje neposrednog kontakta i zabranu pijenja, jedenja i puenja tokom obavljanja poslova u svezi s biolokim uzorcima. Pri tome treba raditi u zatitnim rukavicama i odgovarajuoj zatitnoj odjei i obui, a sva oprema za prikupljanje tragova mora biti potpuno ista. Za svaki uzeti uzorak potrebno je u zapisnik unijeti to je i odakle uzeto, kako je pakirano i oznaeno, te tko je uzorak preuzeo . M ogunost uspjeha analize DNA znaajno ovisi o vrsti prikupljenih biolokih tragova i o nainu njihova izuzimanja i osiguravanja. Ako se nepravilno prikupljaju i pakiraju mogu se kontaminirati, a ako se ispravno ne uvaju mogu se razgraditi. Bioloki trag nastao neposrednim kontaktom ili posrednim prijenosom ostaje na podlozi uslijed upijanja (ako je u tekuem stanju) ili prianjanja (ako je sasuen). Izbor metode prikupljanja uglavnom zavisi o stanju traga i o vrsti podloge. Vano je pridravati se pravila da se odjea skida a samo iznimno ree po avovima. Suhi odjevni predmeti pojedinano se pakiraju i oznaavaju, dok se vlani odjevni predmeti prethodno na zraku sue. Po skidanju sve odjee, plahta u kojoj je le bio umotan i na kojoj je svuen, slae se tako da u njoj ostanu eventualno otpali tragovi, te se i ona posebno pakira. Odjea i obua obavezno se pohranjuje u papirnate vree. Prikupljene tragove, kao i odjeu i obuu pokojnika, treba hitno dostaviti u laboratorij za DNA analizu a do zapoinjanja rada treba ih uvati na hladnom i suhom mjestu.

4) TRAGOVI LJUDS KOG PORJEKLA Krv Forenzina hematologija bavi se odreivanjem krvnih osobina bilo da se radi o svjeoj krvi ili o tragovima krvi, na mrtvim ili ivim osobama, a za potrebe identifikacije u krivinim i graanskim postupcima. Tragovi krvi susreu se u brojnim krivinim djelima i mogu biti vaan dokazni materijal koji povezuje poinitelja, dotino djelo i rtvu .

51

Tragovi krvi nastaju na tri naina: slijevanjem niz tijelo pri emu nastaju pruge a krv se upije u odjeu ili nakupi na podlozi u obliku lokve, padanjem na podlogu jednostavnim kapanjem s visine zbog sile tee pri emu nastaju kapi ili prskanjem aktivnom silom pri emu nastaju prskotine, te prenaanjem dodirom na drugi predmet pri emu nastaju otisci ili brisotine . Analiza tragova krvi a) Identifikacija krvi - potjee li mrlja od krvi? Svjei trag krvi relativno je jednostavno prepoznati. M eutim, zavisno o eventualnom ispiranju, starosti mrlje, podlozi i djelovanju vanjskih faktora, tragovi mogu izmijeniti svoju osnovnu boju i vie ne sliiti na krv. Postoje i tragovi nalik na krv, kao to su mrlje od okolade, voa, vina, boje i slino. Zbog toga, u nekim sluajevima, a radi pravilnijeg i breg usmjeravanja istrage, primjenjuju se jednostavne orijentacijske metode koje nemaju dokaznu vrijednost, ali mogu s odreenim stepenom vjerojatnosti ukazati potjee li ispitivana mrlja od krvi. Ove probe temelje se na reakciji sastojaka hemoglobina u hemijskim reagensima. Pretrage koje se mogu izvesti su: 1. benzidinska proba koritenjem filter-papira kojim se protrlja sumnjiva mrlja a potom na mjesto dodira s mrljom kapne otopina benzidina i nakon toga peroksida. Ukoliko mrlja potjee od krvi, na filter papiru pojavit e se intenzivna tamnoplava boja, 2. Sangur test koritenjem tvorniki pripremljene test trake koja se ovlai destiliranom vodom, pritisne na sumljivo mjesto, te nakon nekoliko sekundi odigne od mrlje. Intenzivno obojenje trake dokaz je pozitivne reakcije, 3. luminolna proba koritenjem otopine luminola koja se raspruje po veim povrinama gdje su tragovi isprani. U prisutnosti krvi povrina e svijetliti svijetloljubiastim sjajem. Postupak se mora izvoditi u potpunom mraku, 4. fenolftaleinska proba (Kastle-Mayerov reagen s) koritenjem vatenog tapia navlaenog fiziolokom otopinom koji se protrlja po sumnjivoj mrlji. Zatim se na vatu kapne fenolftalein, a potom kap 3% vodikova peroksida. Kod pozitivne reakcije, tokom 15 sekundi, dolazi do promjene boje vate u ruiastu do crvenu, 5. leukomalahitska proba (LMG) koja se provodi na isti nain kao fenolftaleinska, a pozitivna reakcija je gotovo trenutana pojava zelenoplavog obojenja. 39 _________________________________________________________
39

Primorac Dragan, primjena analize DNA u sudskoj medicini i pravosuu, str 87

52

Pozitivna reakcija koja se dobije upotrebom bilo koje od opisanih metoda samo ukazuje na prisutnost krvi i ne ukazuje na njezino porjeklo. Zbog toga se svakako moraju izvesti i potvrdne probe koje se provode u laboratoriju. Ako je izvjesno da je koliina traga mala, potrebno je u laboratorij dostaviti itavu mrlju bez izvoenja prethodnih proba. b) Odreivanje porjekla krvi - radi li se o ljudskoj krvi? Analizom treba dokazati specifine ljudske proteine. U tu se svrhu izvodi imunoloki precipitinski test gdje antihumani serum daje s odreenim bjelanevinama iz krvi ljudi uoljivu reakciju taloenja, a koja izostaje ako se radi o ivotinjskoj krvi. Na ovaj nain mogue je odrediti krv i bilo koje ivotinjske vrste ako se prirede odgovarajui precipitinski serumi. c) Odreivanje genetikih markera

Ovo ukljuuje odreivanje antigena crvenih krvnih elija, izoenzima, serumskih bjelanevina, vrsta hemoglobina, sistema humanih leukocitnih antigena (HLA), te DNA analizu. d) Odreivanje markera koji nisu nasljedni Ovo ukljuuje odreivanje starosti krvne mrlje, menstrualne krvi (nalaz elija iz maternice), spola (razlikovanje izgleda bijelih krvnih stanica), dobi (odreivanje fetalnog hemoglobina) i rase. Takoer, moe se odrediti ima li u tragovima krvi primjesa i nekih drugih tkiva (koe, dlaka i si). Prikupljanje tragova krvi a) Odjea: osuiti na zraku na sobnoj temperaturi, ne izlagati neposrednoj sunevoj svjetlosti, svaki odjevni predmet pakirati u zasebnu papirnatu vreicu, nikad ne koristiti plastine vreice ili hermetiki zatvorenu ambalau jer e ubrzani proces truljenja degradirati bioloki materijal, pakirati tako da se sprijei protresanje ili trenje, pravilno oznaiti i pohraniti (na suhom, hladnom i tamnom mjestu do dostavljanja u
53

laboratorij). b) Tekui uzorci: 5 ml krvi prikupiti u vakuum epruvetu s etilendiaminotetraace-tatnom kiselinom (EDTA) koja slui kao antikoagulans. Ako je potrebno uraditi i druge analize (seroloke, alkohola, droga, otrova i si.), potrebno je uzeti dodatne uzorke krvi, pri emu se uzorcima za seroloka ispitivanja i analize na otrove ne dodaju sredstva za konzerviranje, dok epruvete za analizu na alkohol i/ili droge trebaju sadravati natrijev fluorid (NaF) koji slui kao antikoagulans i konzervans, pravilno oznaiti, pohraniti u hladnjak na +4C i to prije dostaviti u laboratorij; ukoliko se uzorak za DNA analizu ne moe dostaviti unutar nekoliko dana potrebno ga je zamrznuti na -20C i zamrznutog dostaviti na analizu, dok se ostali uzorci ne smiju zamrzavati, alternativna metoda: komadi istog pamunog zavoja umoiti u tekuu krv, osuiti na zraku i omotati papirom ili kapnuti nekoliko kapi na filter-papir (FTI kartica). c) Tragovi na ljudskom tijelu: sve detaljno dokumentirati i opisati (poloaj, dimenzije, koliinu i oblik traga), trag prikupiti na nain da se izuzme to je mogue manje epitelnog tkiva koe a to se obavlja prikupljanjem pomou ljepljive trake ili pomou tampona vate (tapi za uzimanje brisa) navlaenog destiliranom vodom ili fiziolokom otopinom, tragovi ispod noktiju prikupljaju se pomou iste akalice, a sami nokti rezanjem istim noicama; svaki nokat i svaku akalicu pakirati zasebno, pravilno oznaiti i pohraniti. d) Sasuene mrlje: dokumentirati i opisati, ako je mogue, itav predmet s tragovima krvi dostaviti u laboratorij; u protivnome dio s tragovima izrezati i zapakirati; ako su mrlje na vrstoj, neupijajuoj podlozi, mogue ih je sastrugati na list papira, izuzeti pomou ljepljive trake ili trljanjem pomou navlaenog tampona vate koji se potom na zraku osui.

54

M ogue je trag i razrijediti dokapavanjem destilirane vode, te ga pomou pipete prenijeti u suhu boicu ili epruvetu, svaki izrezani komad s tragom ili izuzeti trag zasebno pakirati, propisno oznaiti i pohraniti Sperma Tragovi sperme uobiajeno su povezani sa spolnim nasiljem, iako mogu biti vaan dokaz i u drugim krivinim djelima te u sluajevima dokazivanja oinstva. Sperma je tjelesna tekuina a sadri eliske sastojke - sjemene elije (spermije) koji se stvaraju u spolnim lijezdama (testisima) i tekue sastojke koje stvaraju pomone lijezde, kao to su prostata i sjemeni mjehurii. Sperma se moe traiti u rodnici ive ili mrtve ene, na tijelu rtve, na odjei i na mjestu izvrenja krivinog djela, kao i na poinitelju. U rodnici ive ene spermiji se mogu dokazivati oko 34 sata nakon snoaja, a kod visokog stupnja istoe rodnice (rodnica s fiziolokom florom, bez upale i si.) i do 42 sata. U rodnici mrtve ene mogu se nai 2-3 dana poslije smrti, a iznimno i vie. Analiza tragova sperme Ukljuuje identifikacijske testove kojima je cilj utvrditi prisutnost sperme ili sjemene tekuine, te individualizacijske testove koji ukljuuju genetiko tipiziranje, kako odreivanjem konvencionalnih markera tako i DNA profila. Identifikacijom se provjerava rtvin iskaz o poinjenom seksulanom nasilju, iako odsutnost sperme ne znai potvrdu odsutnosti seksualne aktivnosti. Genetiko testiranje u pravilu se obavlja radi prepoznavanja poinitelja. U velikom broju sluajeva, rtva poznaje osumnjienu osobu i u tim sluajevima genetike analize se obavljaju zbog toga to osumnjieni negira bilo kakav kontakt sa rtvom. a) M akrospski pregled

M rlja sperme je ljuskava, bjelkasto-sivkasta ili ukasta. Pod ultralju-biastim svjetlom fluorescira plavoljubiasto. M eutim, ovaj nalaz nema nekadanju vrijednost zbog sve vee upotrebe deterdenata i umjetnih vlakana koji takoer intenzivno fluoresciraju, a slinu reakciju daju i neki drugi bioloki materijali, kao to su mokraa i vaginalni sekret. b) Hemijske probe
55

reakcija dokazivanja enzima - kisele fosfataze koja se u spermi nalazi u visokoj koncentraciji, probe za otkrivanje drugih sastojaka sjemene tekuine, kao to su spermin ili kolin. c) Potvrdne probe mikroskopski pregled - traenje spermija na nain da se uzorak sumnjive mrlje ili bris ekstrahira s fiziolokom otopinom te ekstrakt ispituje pod mikroskopom, utvrivanje prisutnosti bjelanevina sjemene tekuine imunolokim metodama. Provodi se samo u sluajevima kada se u uzorku ne pronau spermiji, odreivanje genetikih markera a to ukljuuje odreivanje krvnih grupa (potekoe proizlaze iz oskudnosti materijala i injenice da su mrlje sperme pomijeane i s drugim izluevinama), izoenzima, serumskih proteina i analizu DNA. Prikupljanje tragova sperme a) Odjea: osuiti na zraku na sobnoj temperaturi, svaki odjevni predmet pakirati u zasebnu papirnatu vreicu, pravilno oznaiti i pohraniti (na suhom, hladnom i tamnom mjestu do dostavljanja u laboratorij). b) Tekui uzorci: upotrebom iste price ili pipete prenijeti spermu u istu, sterilnu epruvetu, propisno je oznaiti, pohraniti u hladnjak i to prije dostaviti u laboratorij, alternativno, uzorak se moe prikupiti pomou tampona vate ili iste tkanine koja se potom osui na zraku, pakira, oznaava i pohranjuje. c) Tragovi na ljudskom tijelu:

Za prikupljanje uzoraka s tijela rtve spolnog nasilja koriste se standardni kompleti opreme, dizajnirani na nain da pojednostave kolekcioniranje tragova sa rtve. Dostupni su razliiti komercijalni kitovi, a neki ukljuuju i prikupljanje rtvinih odjevnih predmeta. Uvijek je potrebno slijediti u uputstvu detaljno opisani redoslijed. Prikupljaju se: dvojbeni uzorci: uzorak krvi, sline, stidne dlake i iupane vlasi kose,
56

tragovi sa rtve: brisovi i razmazi sa stidnice i iz rodnice, brisovi i razmazi iz anusa, brisovi oko spolnih organa, brisovi i razmazi iz usne upljine, bris sluznice nosa, stidne dlake eljanjem i upkanjem, mikrotragovi ispod noktiju, odrezani nokti, sasuene izluevine. Uzorke je potrebno izuzeti to prije, svaki pakirati zasebno, propisno zatvoriti i oznaiti, te do dostave u laboratorij uvati u hladnjaku. Svaki uzorak koji sadri tekuinu potrebno je prije pakiranja osuiti na sobnoj temperaturi. Za napomenuti je da tragove sperme s tijela rtve obvezno uzima medicinsko osoblje. Prije zapoinjanja prikupljanja tragova obavlja se lijeniki pregled kojim se trae i dokumenitiraju znaci genitalne traume, kao i sve ostale negenitalne ozljede, ugrizi i si., a to moe upuivati na seksualno nasilje. Vjetaenjem tragova sperme ili vaginalnog sekreta na osnovu DNK testa, moe se sa sigurnou ustanoviti identitet osobe ostavioca traga pa prema tome i dokazivati kontakt okrivljenog i rtve. c) Sasuene mrlje: ako su na predmetima koji se mogu rezati (a ne mogu dostaviti u cijelosti), izrezati povrinu s mrljom istim skalpelom na isti papir, omotati, zapakirati, propisno oznaiti i pohraniti, ako su na nepokretnim predmetima, istim skalpelom sastrugati mrlju na komad istog papira i omotati, izuzeti pomou ljepljive trake ili uzeti bris pomou tampona vate. Svaki omot zapakirati zasebno, propisno oznaiti i pohraniti. Ostale tjelesne izluevine Tjelesne izluevine kao to su slina, mokraa, vaginalni iscjedak, znoj, iscjedak iz nosa, mlijeko, eluani sok ili povraeni sadraj i izmet takoer se pronalaze na mjestu dogaaja, na odjei, rtvi i/ili poinitelju krivinog djela. U laboratoriju se te tekuine mogu identificirati, odrediti krvna grupa, izoenzimi i DNA profil, a dobiveni rezultati koriste za ukljuivanje ili iskljuivanje neke osobe kao mogueg ostavitelja traga. M rlje pljuvake ispituju se najee na opucima cigareta. Zahtjevi za vjetaenjem znoja su iznimni, a za ostale navedene izluevine jo i rjei. Za identifikaciju sline u tragu koristi se metoda odreivanja prisutnosti enzima amilaze. Identifikacija mokrae i izmeta temelji se na njihovoj karakteristinoj boji i mirisu, te na prisutnosti odreenih kemijskih sastojaka kao to su kreatinin ili urea, odnosno urobilinogen.
57

5) PRIKUPLJANJE TRAGOVA

a)

Odjea: osuiti na zraku na sobnoj temperaturi, pakirati u zasebne papirnate vreice ili omotati papirom, pravilno oznaiti i pohraniti.

b) Tekui uzorci: prenijeti u istu sterilnu staklenku, posudu zatvoriti, oznaiti i pohraniti u hladnjak. d) Tragovi na ljudskom tijelu: besprjekorni uzorci sline: nakon ispiranja vodom ostataka hrane iz usne upljine, uzimaju se na isti papir gdje se olovkom ocrtaju obrisi mrlje. Uzorak se sui na zraku, pakira u papirnatu omotnicu, propisno oznaava i pohranjuje. Kad se pronae trag ugriza uzima se bris s destiliranom vodom navlaenim sterilnim komadom vate i to s ruba traga ugriza i iz sredita ugriza. Vatu je potom potrebno osuiti na zraku, omotati u isti papir, propisno oznaiti i pohraniti. Takoer, bris je potrebno uzeti i s drugog slinog podruja na kojem nema tragova ugriza a to slui kao kontrolni uzorak, mokraa i izmet prikupljaju se u iste posude, oznaavaju i pohranjuju u hladnjak, vaginalni iscjedak uzima se prema protokolu iz kompleta opreme za uzimanje brisova kod spolnog nasilja, ako sve tekue uzorke potrebno je prethodno osuiti na zraku, iscjedak iz nosa obino se nalazi na tkaninama (maramici, odjevnom predmetu) pa je te stvari potrebno osuiti, omotati u isti papir, propisno oznaiti i pohraniti; ako se trag nalazi na tijelu, uzima se bris, a daljni postupak je isti kao i prethodno navedeni. d) Sasuene mrlje: mogu se prikupiti izuzimanjem itavog predmeta ili pak struganjem ili izrezivanjem, pakirati u iste omote, propisno oznaiti i pohraniti u hladnjaku. Tkiva, organi i kosti Bilo koji dio tijela moe biti predmetom sudskomedicinskog i biolokog ispitivanja u kriminalistike svrhe. Najee su to kosti pomou kojih se moe odrediti spol i dob osobe, priblino vrijeme smrti, ozljede ili ak uzrok smrti, te obaviti identifikacija nepoznatog lesa.
58

a)

Svjei dijelovi tijela: svaki uzorak opisati i dokumentirati, te prikupiti istom pincetom ili rukom zatienom

rukavicom, svaki uzorak zasebno pohraniti u istu posudu bez dodavanja sredstava za uvrivanje, propisno zatvoriti, oznaiti i pohraniti u hladnjak. b) Stari dijelovi tijela: svaki trag opisati i dokumentirati, te izuzeti istom pincetom ili rukom zatienom rukavicom; tragove koji su jo uvijek fiziki povezani treba prikupiti zajedno, paziti da se jedan trag ne kontaminira drugim; svaki uzorak zasebno pohraniti u istu posudu, propisno zatvoriti, oznaiti i pohraniti u hladnjak. Dlake i kosa Trag dlake jedan je od najeih materijalnih tragova i moe se pronai u velikom broju sluajeva, kako na rtvi i njenoj odjei, tako i na predmetima, mjestu dogaaja i poinitelju (1,9, 11). U praksi su najee predmet pretrage u sluajevima seksualnog nasilja.Do puberteta, a kod ena i kasnije, vei je dio tijela pokriven maljama. To su njene i tanke dlaice, bijeloga vrka, dok je ostali dio stabljike vie ili manje pigmentiran. Kada u pubertetu otpadnu, na njihovm mjestu pojavljuju se dlake, koje su vre, due i sloenije grade. Obzirom na njihovu duljinu i izgled mogue je priblino odrediti s kojeg dijela tijela potjeu. Tako su one krae, duljine do 3 cm, a istroenog vrka porjekla s trupa i udova, dok one savinute i s otrim vrkom su obrve i trepavice. Dulje dlake, ukoliko su kovrave potjeu s donjeg dijela trbuha, nepravilno valovite su dlake s monji i stidnice, a one obloene masnim slojem su dlake ispod pazuha. Kosa se razvija od malja u 8. mjesecu trudnoe. Tokom prve godine ivota potpuno se izmijeni, da bi puni razvoj dostigla u pubertetu. Sa starenjem se pigment zamjenjuje mjehuriima zraka zbog ega kosa posivi. Vlasi kose su priblino jednake debljine u cijeloj duljini (ne deblje od 0,14 mm i ne tanje od 0,02 mm), prilino jednakog, okruglastog ili jajolikog presjeka, s tankom sri (medulom). Boja kose ovisi o koliini i vrsti pigmenta koji je du vlasi jednoliko razdijeljen. Nabrojane znaajke razlikuju ovjeju kosu od ivotinjske dlake.
59

Analiza tragova dlaka Ovo ukljuuje makrometrijska i makroskopska, te mikroskopska odreivanja, kao i razliite fizikalno-kemijske pretrage. Ekspertizom dlake obavlja se: a) Identifikacija dlake b) Odreivanje porjekla dlake c) M ikroskopsko ispitivanje i usporedba Ovim ispitivanjem ne dobivaju se podaci za individualizaciju, ve samo podacima kojima se moe neka osoba iskljuiti kao izvor traga dlake. Pri tome se promatra izgled i grada dlake (kutikula - vanjski sloj dlake, me-dula, kora, korijen i vrh), njezin promjer, presjek i pigmentacija, duljina, boja, prozirnost, te specijalne znaajke kao to su oteenost ili bolest. d) Odreivanje genetikih markera Ukljuuje odreivanje spola, ABO sustava, izoenzima i DNA analizu. Prikupljanje tragova dlaka I. Dvojbeni uzorci pojedinane dlake mogu se prikupljati zatienim prstima ili pincetom pri emu treba paziti da se ne otete i da se ne dodiruje-korijen. M ogue je upotrijebiti ljepljivu traku ili usisiva, staviti na list papira, a svaku skupinu dlaka ili pojedinane dlake zasebno pakirati u papirnate omotnice, pravilno oznaiti i pohraniti, dlake izmijeane s krvlju, tkivom ili tjelesnim izluevinama paljivo prikupiti sa svim dodacima, staviti u iste posude i propisno oznaiti, ukoliko su dlake izmijeane s vlanim tjelesnim izluevinama potrebno ih je najprije osuiti na zraku. b) Nedvojbeni uzorci: Prikupljanje tragova poznatog porjekla vano je radi usporedbe s onima nepoznatog porjekla. Pri tome je potrebno voditi rauna o nainu na koji je konkretni dvojbeni uzorak nastao pa na takav nain treba izuzeti i usporedni uzorak. povrina s koje e se uzeti uzorci prethodno se ielja da bi se odstranile otpale dlake a koje se takoer prikupljaju, pakiraju i oznaavaju, dodatne dlake se upaju zajedno s korijenom. Vlasi kose upaju se s razliitih dijelova vlasita (s prednje strane, tjemena, bono i sa stranje strane) i to 4-5 dlaka sa svakog podruja,
60

ukoliko je uzorak mokar ili vlaan prethodno gaje potrebno posuiti na zraku, a zatim sve zasebno pakirati u papirnate omotnice, pravilno oznaiti i pohraniti. Primjena vjetaenja DNK dlake koja je iupana sa korjenom moe se sa sigurnou ustanoviti identitet osobe ostavioca traga. U posljednje vrijeme sa uspjehom se uvode u praksu metode identifikacije ostavioca 6) TRAGOVI IVOTINJS KOG PORJEKLA Tragovi ivotinjskog porjekla mogu biti predmetom ispitivanja zbog sumnje da sporni materijal potjee od ovjeka ili je potrebno utvrditi vrstu ivotinje od koje tragovi potjeu Pri tome se moe analizirati krv, tkiva, dlake i perje. ivotinjsku krv lako je razlikovati od ljudske. M ogue je razlikovati razliite vrste ivotinja, dok je individualna identifikacija nemogua. Dijelovi tkiva mogu se ispitati na nain kako se ispituju mrlje krvi, pa je tako mogue dokazati podrijetlo proteina u ispitivanom uzorku. ivotinjska dlaka se po svojim morfolokim karakteristikama jasno razlikuje od ljudske. Ona je esto deblja od 0,14 mm ili tanja od 0,02 mm, razliito pigmentirana u svojoj duljini, iroke medule i presjeka koji se mijenja od ovalnog, bikonkavnog ili drugaijeg oblika. M eutim, razlike u gradi dlaka pojedinih vrsta ivotinja nisu tolike da bi se lako moglo utvrditi kojoj vrsti ivotinje dlaka pripada. Razliitostu gradi perja doputa mogunost utvrivanja njihova porjekla, a esto je mogue i razlikovanje spola te utvrivanje starosti ptice s koje uzorak potjee. Za prikupljanje i pakiranje ivotinjskih tragova vrijede ista pravila kao i za prikupljanje i pakiranje tragova ljudskog porjekla. Posebno znaenje, osobito u posljednje vrijeme, ima analiza insekata. Oni se nalaze gotovo svugdje i tokom cijele godine, te su zbog toga od forenzikog interesa u brojnim situacijama: utvrivanja vremena smrti, odreivanja mjesta smrti i mogueg pomjeranja tijela na druge lokacije, a mogu upuivati i na vrstu odnosno uzrok smrti. DNA analiza insekata omoguuje odgovarajuu identifikaciju vrsta, a sami insekti mogu biti izvori neinsektne, odnosno ljudske DNA koja potjee od organizama na kojima su se hranili. Prikupljanje insekata i njihovih razvojih faza postaje sastavnim dijelom prikupljanja ostalih tragova. Pri tome se koriste iste staklenke s perforiranim poklopcima radi ventilacije, koje se pravilno oznaavaju te pohranjuju na sobnoj temperaturi ili u hladnjak.

61

7) TRAGOVI BILJNOG PORJEKLA

U kriminalistikoj praksi ovim se tragovima posveuje premalo panje, a rezultati analiza mogu biti od iznimne koristi. Ispitivanja vrsta i izgleda biljaka mogu pomoi pri utvrivanju mjesta i vremena poinjanja krivinog djela, vremena smrti rtve, identifikaciji tragova na odjei i obui poinitelja, itd. Zbog toga, prilikom obdukcije, potrebno je odjeu i tijelo rtve pregledati i u cilju pronalaska tragova trava, lia, granica, korijenja i si., a pronaeno izuzeti i dostaviti u laboratorij na bioloka ispitivanja. Intenzivnija primjena botanike u kriminalistici tek slijedi u budunosti. Posebno znaenje ima analiza tragova vlakana, koja se uobiajeno susreu kao mikrotragovi i kontaktni tragovi. Potjeu od tvari koje se nalaze u prirodi, a ukljuuju biljna vlakna (pamuk, vuna, svila) i mineralna vlakna (primjerice azbest). Takoer, tu su i sintetska (umjetna) vlakna, te preraena prirodna vlakna. Postupci prikupljanja, uvanja i ispitivanja tragova vlakana gotovo su identini onima koji se primjenjuju s tragovima dlaka i kose. Primjeri iz prakse Primjer 1 Rije je o ubojstvu iz runog vatrenog oruja u kojem je pokojni P. H. ubijen od strane svog sina s 3 prostrijelne i 3 ustrijelne rane s lea i trbuha uz oteenje organa. Nakon to je P. H. pao na pod licem okrenut prema tlu i, dajui znakove ivota, njegov drugi sin nije napustio mjesto dogaaja ve je u strahu da bi P. H. mogao ostati iv uzeo sjekiru te ga tupim dijelom sjekire snano udario u lijevi donji potiljani dio glave zbog ega je dolo do impresivne frakture lubanje i nagnjeenja mozga, a koje su ozljede pridonijele nastanku smrti. P. H. je umro prilikom dolaska na Hitni hirurki prijam bolnice. M eutim, policija pri uviaju nije zatekla na mjestu dogaaja sjekiru koja je bila sakrivena u otvoru slijepoga nekoritena bunara tako daje prva verzija dogaaja bila da se radi o strijelnim ranama. Tokom obdukcije zatiljno lijevo naene su rane u obliku slova L nagnjeenih rubova. Na temelju ovakvog nalaza posumnjalo se da se radi o nekom mehanikom sredstvu slinom sjekiri ili ekiu. Policija je napravila ponovni uviaj te je u bunaru nala spomenutu sjekiru. S donjeg desnog ruba sjekire uzeti su mikro tragovi za analizu na DNA te, usporeeni s uzorcima krvi, utvrdilo se da se radi o mikro tragovima s tijela P. H. U kasnijem dijelu suenja obrana je pokuavala iskoristiti injenicu da je pri transportu P. H. pao iz nosila Hitne pomoi te tada udario o podlogu. Pitanje je bilo je li ozljeda zatiljno lijevo mogla nastati na taj nain. DNA analiza je
62

potvrdila da je takav mehanizam nastanka ozljede iskljuen te da je ozljeda nastala udarcem upravo spomenutim dijelom sjekire. 40

Primjer 2 Unakaeno mrtvo tijelo mukarca, starog 67 godina, naeno je u ranim jutarnjim satima na kamenitom zemljitu ispod mosta, oko 2 m nie od razine kolnika kojim se isti, prema iskazima uviajca, biciklom kretao u sumrak prethodnog dana. Uviajom i prometnim vjetaenjem utvreno je da je, vozei star i neopremljen bicikl, doavi na dio ceste u zavoju i usponu, udario upravljaem bicikla o ogradnim zid mosta, izgubio ravnoteu i pao na teren ispod mosta. Obdukcijom tijela pokojnika utvrena je nasilna smrt, nastala uslijed nagnjeenja mozga uzrokovanog padom. Glava pokojnika je u cijelosti bila ogoljela, bez oiju, nosa i uiju, a u podruju vrata naena je opsena ugrizna rana tako da je vrat gotovo u potpunosti, sa svim pripadajuim strukturama, nedostajao. Na rubovima ostataka koe vrata, kao i po prsnom kou, naene su guste, kratke, crtaste ogrebotine, podrijetla ivotinjskih kandi. Na bunju i travi oko lesa pronaen je vei broj dlaka duljine 3 do 15 cm. Iste su prikupljene i s odjee pokojnika, kao i s podruja glave, vrata i prsnog koa. M orfolokom pretragom ustanovljeno je da pripadaju ivotinji iz porodice pasa, i to kako je utvreno DNA analizom mukog spola. Takoer, usporedbom rezultata DNA analize spornih tragova krvi naenih na mjestu dogaaja i ne-spornih uzoraka krvi pokojnika utvreno je da je rije o istoj osobi. Analiza krvi na alkohol pokazala je da je oteeni u trenutku smrti bio u pijanom stanju. Rekonstruirajui dogaaj, zakljueno je daje biciklist, vozei, pod utjecajem alkohola, tehniki neispravan bicikl, iznenada iz gubio stabilnost, pao i udario glavom o kameniti teren, zbog ega je na licu mjesta preminuo. Tijekom noi tijelo je izjedeno od strane ivotinje, vjerojatno divljeg psa, a koji se na tom podruju viaju kako lutaju u potrazi za hranom. 41

___________________________________________________________________________________________________ 40 , 41

Primjer preuzet iz knjige Primorac Dragan, primjena analize DNA u sudskoj medicini i pravosuu, str 99

i 105

63

8) POS TUPAK I METODE EKS HUMAC IJA

Ukoliko postoji razlog vjerovati kako su otkriveni ljudski ostaci ili je planirano arheoloko istraivanje, moraju se prethodno kontaktirati odgovarajue slube. U mnogim sudskim sluajevima, policija i sudski medicinari trebaju biti odmah o tome obavijeteni te su odgovorni za procjenjivanje okolnosti i odluivanje o nainu daljnjeg rada. Prije svakog poetka potrebno je prikupiti to vie relevantnih podataka o dogaaju i osobi/osobama iji su ostaci mogue pronaeni. Potom se prilazi lociranju pretpostavljene grobnice. Podruje gdje ona moe biti smjetena mogue je otkriti zranim ili satelitskim fotografiranjem, ali najvaniji izvor informacija su izjave svjedoka. M eutim, one nisu uvijek tone ni dovoljno precizne, to zbog subjektivnih (emotivni stres, zaborav) ili objektivnih razloga (izmijenjena topografija terena zbog promijenjenog godinjeg doba ili uslijed tijeka vremena). Zbog toga je uvijek potrebno obaviti preliminarnu posjetu kojom e se utvrditi mogue postojanje grobnice (promjene u vegetaciji, na povrini zemlje i u sastavu tla), oznaiti mjesto kopanja a i uiniti probna sondiranja u svrhu utvrivanja postojanja razgradnje organske materije (ljudskih ostataka). Ako se radi o starijim ili skrivenim grobnicama, u obzir dolazi uporaba radara za otkrivanje objekata pod zemljom, detektora metala, metalnih sondi kao i pasa za pronalaenje leeva. Bez obzira je li rije o pojedinanim ili masovnim grobnicama, eks humacija zapoinje fotografiranjem podruja, ienjem povrinske vegetacije, obiljeavanjem granica pretpostavljenog groba te pretragom povrine a u svrhu pronalaenja moguih dokaza (npr. streljiva). Uvijek je preporuljivo prije zapoinjanja ekshumacije odrediti granice groba, odnosno groblja, a najbolji nainje kopanjem probnih jama kojima se ne samo omeuje povrina ve i dobivaju korisni podaci o slojevitosti terena, sastavu zemlje, ostacima flore i faune, arheolokim uvjetima i slino. Za uklanjanje povrinskog sloja zemlje doputena je uporaba teke mainerije (rovokopa) da bi se zatim nastavilo s paljivim runim kopanjem i na kraju ienjem zidarskom lopaticom, etkicom i ostalim malim runim alatom do potpunog uklanjanja zemlje iznad i uokolo svakog ostatka tijela ili skeleta i pridruenih mu predmeta. Pri tome je vano tono lociranje svakog pojedinanog groba, kao i cijelog grobnog polja . Isto se moe obaviti prostorunim crtanjem skice poloaja i meusobnih odnosa grobova i karakteristinih okolnih detalja, ili ucrtavanjem grobnih polja i detalja unutar pravilne mree kvadrata ili pak, to je najtonije, geodetskim snimanjem u lokalnom ili dravnom koordinatnom sustavu. Otkriveni
64

posmrtni ostaci, dijagnosticirani kao ljudski, oznaavaju se brojevima, fotografiraju, skiciraju u svom poloaju, te se biljei postmortalno stanje tijela i svega to se uz njega ili na njemu nalazi (odjea, predmeti). Nakon toga se tijelo (ili njegovi ostaci) paljivo, zajedno s pripadajuim predmetima, stavljaju u obiljeenu vreu, a tlo ispod tijela, do dubine od jo nekoliko centimetara, ispituje zbog mogueg pronalaenja zaostalih zuba, sitnih kostiju ili dokaznog materijala .Ekshumirani posmrtni ostaci prebacuju se na mjesto sudskomedicinske obrade i identifikacije, u baze na terenu ili u najblii Zavod za sudsku medicinu. 1.1 Postupak i metode identifikacija ljudskih ostataka Zavisno o okolnostima sluaja i stanju poslijesmrtnih promjena tijela, koriste se razliite metode identifikacija ljudskih ostataka (Tablica 2.). Tablica 2. M etode identifikacije ljudskih ostataka identifikacija od strane ivih osoba koje su poznavale pokojnika direktnim prepoznavanjem lica umrle osobe daktiloskopija prepoznavanje odjee/obue i predmeta usporedba zubnog statusa sa zubnim kartonom usporedba obdukcijskih nalaza s informacijama iz medicinske dokumentacije antropoloke metode radiografske metode superimpozicije i rekonstrukcije lica odreivanje i usporedba genetikih markera 42 Identifikacija zapoinje detaljnim pregledom i opisivanjem odjee, obue i svih predmeta naenih uz tijelo i na njemu, a to se upisuje u za to prethodno pripremljene obrasce. Karakteristini odjevni predmeti ili njihovi detalji peru se, sue, te s osobnim dokumentima i vrijednim stvarima obiljeavaju, fotografiraju i pakiraju u prozirne najlon vreice radi arhiviranja, kasnijeg izlaganja i mogue predaje rodbini nakon okonanja procesa identifikacije. U specifinim situacijama identifikacija rtava rata iz masovnih grobnica, kada ________________________________________________________
42

Primorac Dragan, primjena analize DNA u sudskoj medicini i pravosuu, str 111

65

su mnogi postupci neprimjenjivi, ova se metoda izlaganja pokazala vrlo korisnom u fazi preliminarne pozitivne identifikacije. Postupak identifikacije nastavlja se vanjskim i unutarnjim pregledom i opisom tijela, odnosno posmrtnih ostataka. Ako je rije o relativno svjeim leevima, slijedi se uobiajeni sudskomedicinski i kriminalistiki nain opisivanja koji ukljuuje detaljno navoenje oblika i izgleda glave i svih dijelova lica, boje i posebnosti kose, oiju, uiju, te obiljeja zubi. Posebna panja posveuje se tjelesnim posebnostima kao to su tetovae, madei, bradavice, promjene pigmentacije koe, oiljci, prijelomi, uroene ili steene anomalije, profesionalna obiljeja i slino, kao i trajne promjene na unutarnjim organima. Treba napomenuti da je daktiloskopija - otisci papilarnih linija, kao najsigurnija metoda identifikacije, neupotrebljiva kod starijih leeva, a zbog izraenih trulenih promjena te posljedino propalih papilarnih linija koe prstiju aka . Ukoliko se radi o analizi skeletnih ostataka koriste se razliite antropoloke metode i mjerenja a na prethodno oienim i opranim kostima. Prvo je potrebno odrediti radi li se o ljudskim kostima ili ne (10-15% kotanih uzoraka dostavljenih na sudskomedicinsku analizu nisu ljudski ostaci), a to ponekad ni usko specijaliziranim strunjacima nije jednostavno, poglavito ukoliko se radi o pojedinanim ili sitnim kotanim fragmentima. Najee se zamjenjuju kosti svinje, psa, krave, ovce, ali i mnogih drugih ivotinja, pa ak i predmeti kao to su kamenje, vrtna crijeva ili plastina ambalaa. Odreivanje porijekla kostiju oteano je i u sluajevima kada je njihov normalni iz gled izmijenjen uslijed patolokih promjena, hirurkih zahvata ili meteorolokih prilika a kada u dijagnosticiranju moe pripomoi mikroskopski izgled kosti. Sljedea stepenica je odreivanje spola. Ako postoji itav kostur tada identifikacija spola nije teka; potekoe nastupaju kada se o spolu treba izjasniti temeljem jedne ili vie pronaenih kostiju odnosno njihovih fragmenata. Kod djece se spol odreuje usporedbom stupnja kalcifikacije zubi sa stupnjem zrelosti skeleta. U dobi od oko 18 godina spolne razlike na skeletu su dobro izraene te razlikovanje mukarca od ene moe biti pouzdano utvreno. Uopteno, kosti mukarca su vee, deblje i robusnije, sjae izraenim grebenima i kvrgama. Najpouzdanije informacije dobivaju se pregledom zdjelice, a nakon toga lubanje i dugih , posebice natkoljenine kosti. Potom slijedi odreivanje starosne dobi koje je to lake i preciznije to je osoba mlada. U procesu sazrijevanja, kod mladih osoba, koriste se kotane i zubne promjene koje prate rast i
66

razvoj, a to su: kalcifikacija i izbijanje zubi, postojanje centara okotavanja, meusobno sratavanje dijelova kostiju te duljina dugih kostiju. Kod procjene starosti u trenutku smrti kod odraslih osoba koriste se tehnike i metode koje se zasnivaju na starosno uslovljenim morfolokim i mikroskopskim promjenama na kostima, prvenstveno promjenama na spolnoj plohi stidnih kostiju zdjelice, zglobnoj povrini bone kosti zdjelice i hvatitima rebara za prsnu kost, te zatvaranje lubanjskih avova, a od koristi su i razliite radioloke i dentalne tehnike. Zaivotna visina odreuje se mjerenjem duljine pojedinih kostiju, uz koritenje odgovarajuih regresivnih formula, a najrairenija metoda je mjerenje svih dugih kostiju udova. Problemi nastupaju kada postoje samo fragmenti dugih kostiju pa se tada preporuuje metoda utvrivanja zaivotne visine mjerenjem njihovih pojedinih dijelova, primjerice gornjeg dijela goljenine kosti. Kotani pokazatelji zaivotnih trauma ili patolokih stanja takoer su od vanosti u identifikaciji, kao i antropoloke analize koje mogu pruiti podatke o uobiajenim zaivotnim aktivnostima i navikama umrle osobe. U identifikacijama se koriste i druge, znatno sofisticiranije, skuplje i dugotrajnije metode. Ako se raspolae itavom lubanjom i odgovarajuom zaivotno snimljenom fotografijom, mogue je prepoznavanje izvriti primjenom videosuperimpozicije kada se uz pomo videokamere i kompjutera obavlja preklapanje fotografije i lubanje, mijeajui i proizvodei sekcije slike u eljenim takama s usporedbom svih anatomskih i morfolokih znaajki. Vano mjesto ima usporedba rentgenolokih snimaka kotanog sistema uinjenih za ivota s onima uinjenima nakon smrti pri emu je posebno zanimanje usmjereno na utvrivanje individualnih rentgenomorfolokih znaajki kostiju. Usporedba zaivotnih s poslijesmrtnim dentalnim obiljejima (oblika, veliine, pozicije i abnormalnosti zuba, stanja parodonta, obiljeja kotanih struktura i oralne sluznice, postojanje protetikih radova) te mogunost identifikacije pronaenih tijela pomou tih karakteristika pokazala se i dokazala kao nezamjenjiv i vrlo bitan postupak u utvrivanju identiteta. Najvaniji faktor za uspjenost dentalne identifikacije je kvaliteta prijesmrtnih zubnih kartona - to su oni potpuniji i precizniji to je bre i lake prepoznavanje.

67

VIII.

FOREN ZINA BALIS TIKA

Balistika je znanost koja se bavi: 1. 2. 3. kretanjem projektila u oruju unutanja balistika, kretanjem projektila u toku leta kroz zrak vanjska balistika, djelovanjem projektila na cilju balistika rane.

Balistika rane prouava promjene koje nastaju ulaskom i prolazom projektila kroz ljudsko tijelo. Karakteristike strijelne rane zavise o ovim faktorima: 1. 2. 3. 4. veliini i obliku projektila, balistikim karakteristikama projektila (brzini, kinetikoj energiji, stabilnosti), vrstoi tkiva koja projektil ozljeuje, elastinosti koe i tkiva.

Za primenu metoda fizike i hemijske kriminalistike u toku balistikih vetaenja, bitno je da se struno i detaljno istrai mesto izvrenja krivinog dela izvrenog vatrenim orujem, ka bi se pronali i obezbedili za vjetaenje relevantni materijal tragovi. U odreenim kriminalistiko-taktikim situacijama dobijenih rezultata primenom metoda fizike i hemijske kriminalistike u sklopu balistikih vetaenja, zavisie i odgovor na kljuna zlatna pitanja kriminalistike, tj. da li konkretan dogaaj predstavlja kriminalni dogaaj a, samim tim, i odreeno krivino delo, to je izuzetno znaajno za dalju operativnu delatnost organa unutranjih poslova. 43 Radi to vee efikasnosti balistikih vjetaenja, od izuzetnog je znaaja stalna saradnja operativnih radnika, kriminalistikog tehniara, vjetaka balistike struke i vjetaka medicinske struke - ljekara specijaliste sudske medicine, jer to doprinosi adekvatnijoj primeni odgovarajuih metoda fizike i hemijske kriminalistike i, samim tim, stvara veu mogunost obezbjenja materijalnih dokaza. U razjanjavanju i dokazivanju krivinih dela izvrenih vatrenim orujem, rezultati balistikih vetaenja mogu da imaju operativni i dokazni znaaj, pa je zbog toga i bitno da se na mestu izvrenja krivinog dela pronau i kriminalistiki i procesno pravilno fiksiraju tragovi koji potiu od vatrenog oruja. To mogu biti tragovi barutnih estica, gasova, plamena, ali i tragovi koji potiu od projektila, cjevi, udarne igle, ___________________________________________________________________
43

Maksimovi, Bokovi, Todori Metode fizike, hemije i fizike hemije u kriminalistici, str 289

68

ela zatvaraa, okvira, izbacaa, izvlakaa, leita metka, a u rjeim kriminalistikotaktikim situacijama na licu mesta se moe pronai i vatreno oruje. Povrede vatrenim orujem po poreklu mogu biti samoubilake, ubilake i zadesne. Zakljuak o tom pitanju treba doneti tek posle detaljnog razmatranja svih raspoloivih injenica u odreenom sluaju, a koje obuhvataju sledee: lokalizacija i broj rana; karakteristike povreda, veliina i smer strelnih kanala; poloaj tijela i oruja; lokalizacija tragova krvi na rtvi, odei i okolnim predmetima; prisustvo ili odsustvo oteenja na odei koja odgovaraju povredama; postojanje ili odsustvo tragova borbe na mestu dogaaja, itd.
44

Na ubistvo ukazuju brojne ustrelne ili prostrelne povrede, u razliitim djelovima tijela (naroito ako su u predelu potiljka, lea, trbuha ili ekstremiteta), koje se obino pruaju u raznim smjerovima pri emu esto postoji vie smrtonosnih povreda. Kod samoubistva povrede se najee nanose u predjelu desne sljepoonice (kod "denjaka), kada projektil obino proe kroz glavu vie ili manje horizontalno ili na gore i pozadi, stvarajui izlaznu ranu u lijevom sljepoonom i tjemenom predjelu. Ponekad "denjaci" dre oruje sa palcem na okidau, pa pravac strelnog kanala moe biti drugaiji. U reim sluajevima, ulazna rana se nalazi u eonom predjelu glave, u predjelu srca ili u ustima. U sluajevima zadesa, povrede se obino nanose prilikom punjenja ili ienja oruja, pa su lokalizovane na prednjoj strani tijela i najee upravljene na gore. Kod zadesa i samoubistva najee postoji samo jedna ustrelna ili prostrelna povreda, meutim, ponekad i u sluaju samoubistva postoji vie povreda, ali je obino samo jedna smrtonosna . Kod samoubistva i zadesa, oruje se obino nae na licu mesta, a u sluaju ubistava se ono retko nau pored rtve. Ukoliko je oruje jako stegnuto u ruci rtve (zbog mrtvake ukoenosti), to upuuje na samoubistvo, mada i ubica moe staviti oruje u aku rtve simulirajui samoubistvo, ali, ne moe postii da ono bude vrsto stegnuto. Odsustvo oruja na licu mesta ne ukazuje apriori na zakljuak o ubistvu, jer moe biti sklonjeno od druge osobe. ______________________________________
44

Mihajlovi, Boi, Sudska medicina, str 55

69

Postoje i sluajevi kod kojih su povrede teke i smrtonosne, ali povreeni ipak bude sposoban da hoda i pree znatno rastojanje, ostavljajui oruje iza sebe. Odjeu rtve treba paljivo pregledati pre nego to se skine sa tela rtve, i obavezno utvrditi vezu izmeu rascjepa na odjei i rana na tijelu. Na odjei tragati za oteenjima koja mogu ukazati na postojanje borbe, kao to su gubitak dugmadi, rascjepi koji ne odgovaraju povredama, ve ukazuju na vuenje i premetanje rtve sa jednog mesta na drugo. Samoubice esto zadignu odeu nanosei povrede direktno preko koe, mada to nije uvek pravilo. Prilikom kriminalistiko-tehnike obrade lica mesta kod povreda nastalih vatrenim orujem, neophodno je: fiksirati poloaj naenih aura i zrna i obezbjediti ih za balistiko vjetaenje; fiksirati skicom i fotografijom poloaj naenog oruja i njegov odnos prema poloaju lea; fiksirati taan poloaj lea i obezbediti tragove sa ruku lea (navlaenjem najlon kesa na ake) radi kasnijeg skidanja eventualnih barutnih estica; obezbediti oruje ukoliko je naeno (posebno kod sluajeva dokazivanja samoubistva) radi eventualnog vjetaenja tragova krvi na ustima cijevi; fiksirati i obezbijediti tragove na odjei lea (obratiti panju da iz odjee ne ispadne zrno prilikom transporta); u nekim sluajevima radi lokalizacije zrna u tijelu ili njegovih fragmenata, kao i za utvrivanje putanje projektila, odnosno odreivanja ulazne i izlazne rane, neophodno je i rendgensko snimanje tela.
45

Najvanija balistiko medicinska pitanja su: 1. 2. 3. 4. 5. 6. je li ozljeda zadana vatrenim orujem? je li ozljeda prouzroena projektilom i kojom vrstom? radi li se o prostrijelu, ustrijelu ili tangencijalnoj ozljedi? koji je ulazni, a koji izlazni strijelni otvor? nalazi li se na ozlijeenim mjestima tragovi barutnih estica, kontuzijski prsten? koji je smjer i s koje je udaljenosti ispaljen hitac?

____________________________
45

Mihajlovi, Boi, Sudska medicina, str 55

70

7. 8. 9.

S koliko je projektila ozlijeeno tijelo? koji je bio mogui poloaj strijelca, oruja i rtve? koja je ili koje su ozljede smrtonosne?...

Kada se alje oruje na vjetaenje balistikom vjetaku, pita se: 1. 2. 3. 4. 5. radi li se o ispravnom ili neispravnom oruju? je li oruje moglo opaliti bez uporabe okidaa prilikom pada ili zapinjanja? je li iz tog oruja mogue ispaliti streljivo odreenog kalibra? kad je po prilici iz oruja zadnji put pucano? jesu li unitavani brojevi i znaci na pojedinim dijelovima oruja i kojim? 10

1) GS R METODA I "PARAFINS KE RUKAVICE Tragovi pucanja na akama, odjei i tijelu oteenika, osumnjienika, svjedoka su izuzetno vani kod rasvjetljavanja svakog krivinog djela u kojem je dolo do krivine upotrebe vatrenog oruja. Da bi sud utvrdio da li je osumnjieni pucao iz vatrenog oruja, moraju se koristiti najbolje mogue metode i tehnike izuzimanja, pakiranja, vjetaenja i arhiviranja svih relevatnih tragova izuzetih s mjesta dogaaja, odjei i tijelu osumnjienika, oteenika, te svjedoka. Jedan od metoda kojom se dokazuju tragovi pucanja je tzv. Parafinska rukavica, koju su najvei svjetski forenzini strunjaci odbacili jo daleke 1963. godine, dakle jo sredinom prolog stoljea. Parafinska rukavica se kao standardna metoda u raznim modifikacijama, od europskih zemalja, koristi jo samo u nekim zemljama. Velika veina evropskih zemalja je odavna prela na modernu metodu dokazivanja tragova pucanja pomou skenirajueg elektronskog mikroskopa s energodisperzivnim detektorom X-zraka (SEM /EDX). Danas je navedena metoda dokazivanja tragova pucanja pomou SEM /EDX standardna metoda propisana od strane Evropske mree forenzinih instituta (ENFSI). Parafinska rukavica, po svom autoru nazvana Gonzalesov test, uvedena je u praksu USA 1933. godine. Paralelno postoji nekoliko razliitih naziva za taj test: Difenilaminski test, Koni nitratni test, ...). Navedeni test je, zahvaljujui niskoj cijeni i jednostavnosti, uskoro iroko prihvaen, no takoer su se javile i sumnje u njegovu kvalitetu. Strunjaci FBI su vrlo rano (1935. i 1940.) objavili da Gonzalesov test nije specifian jer se pomou njega ne
. mogu razlikovati nitrati i nitriti iz baruta od nitrata i nitrita drugog porijekla Prilikom

71

pokuaja razrjeavanja dileme o specifinosti i pouzdanosti tog testa dolo je do otrog sukobljavanja unutar forenzine zajednice toga doba, te je proveden cijeli niz provjera Gonzalesovog testa. Rezultati tih provjera su bili redom porazni za Gonzalesov test. Prva takva provjera Gonzalesovog testa pred velikim brojem priznatih forenziara iz raznih zemalja Svijeta odrala se je u sklopu odravanja PRVOG I.C.P.O.- INTERPOLOVOG SEM INARA O NAUNIM ASPEKTIMA POLICIJSKOG RADA u Parizu 1963. godine. Uesnici navedenog Interpolovog seminara su u pogledu vrijednosti Gonzalesovog testa naveli slijedee: Uesnici seminara smatraju da tradicionalni parafinski test nema dokazne vrijednosti, ni kao dokaz za Sudove, niti kao pouzdana indikacija za policijske slubenike. Uesnici seminara smatraju da se ovaj test vie nebi trebao upotrebljavati. Sedamdesetih godina je u svijetu iroko prihvaena ideja o nunosti zamjene problematinog Gonzalesovog testa sa specifinim, objektivnim, instrumentalnim metodama. Prednost je dana objektivnim, instrumentalnim metodama kojima se na akama osumnjienih odreuje prisustvo tekih elemenata koji potjeu iz inicijalne kapisle, a specifini su za pucanje iz vatrenog oruja. To su: neutronska aktivaciona analiza (1963.) atomska apsorpciona spektrometrija (1972.) skenirajui elektronski mikroskop s energodisperzivnim detektorom rendgenskih zraka /SEM /EDX/ (prvi radovi datiraju iz 1968., a prvi publicirani radovi datiraju iz 1977. i 1978. godine). Osim navedenih instrumentalnih metoda, razvijen je i cijeli niz kolorimetrijskih reakcija, koje na temelju specifinih obojenja ukazuju na prisustvo pojedinih hemijskih elemenata ili spojeva specifinih za pucanje. Navedene kolorimetrijske reakcije nisu dokaz o prisustvu tragova pucanja, ve se radi o cijelom nizu postupaka i hemijskih reakcija kojima se u najboljem sluaju moe zakljuiti da postoje indicije o postojanju tragova pucanja .Dakle, kolorimetrijske reakcije nisu dokaz, nego su indicija o postojanju tragova pucanja i zbog toga imaju neuporedivo manju dokaznu vrijednost od ranije navedenih objektivnih instrumentalnih metoda (NAA, AAS, SEM /EDX). Kolorimetrijske reakcije su: Gonzalesov test (nastao 1933.) Walkerov test (nastao 1940.) Griess, M arshall i Tewari testovi (modifikacije Walkerovog testa)
72

Leszczyinski test (Sheet Printing M ethod, nastao 1959.) Natrijev rodizonat test (nastao 1970.) Osim Gonzalesovog testa, koji se gotovo iskljuivo koristio za odreivanje tragova pucanja na akama, Walkerov test, Griessov test, Leszczyinski test, te Natrijev Rodizonat test su se u pravilu koristili za odreivanja tragova pucanja na odjei u smislu identifikacije rupe od zrna, odreivanja ulazne rupe od zrna, te udaljenosti pucanja. Danas se u forenzinim laboratorijima irom svijeta koriste razliite navedene kolorimetrijske reakcije i nema jedinstvenog stava o najboljoj metodi. Prednosti navedenih kolorimetrijskih reakcija: jednostavnost koritenja brzina vrenja testa niska cijena kotanja mogunost rada na terenu Kolorimetrijske reakcije su dobar izbor gdje je manje vana pouzdanost rezultata analize, a vanije je obaviti veliki broj analiza u kratkom roku. Kolorimetrijske reakcije nisu dobar izbor ukoliko elimo imati visokospecifinu i visokoosjetljivu metodu, te metodu koja e se moi primjenjivati u svim , pa i u najsloenijim sluajevima kada je odjea kontaminirana tragovima krvi velikog inteziteta. Za proteklih trideset godina praksa je pokazala slijedee: niti jedna metoda nije idealna, tj. svaka metoda ima svoje prednosti, ali i mane danas u Svijetu ne postoji niti jedna metoda kojom se moe pouzdano dokazati da je neka osoba pucala iz vatrenog oruja ukupno uzevi metoda pomou SEM /EDX je daleko najbolja jer se njome istovremeno postiu dva bitna cilja: pouzdano se utvruje morfologija (veliina i graa), te hemijski sastav svake pojedine mikroskopske estice temeljem gore navedenog, pomou SEM /EDX se pouzdano identifikuju mikroskopske estice koje potjeu iskljuivo od procesa opaljenja iz vatrenog oruja koje koristi streljivo s inicijalnom kapislom. Niti jednom drugom metodom nije mogue pouzdano utvrditi da materijalni tragovi izuzeti od osumnjienika potjeu od pucanja iz vatrenog oruja
73

ukoliko se na akama osumnjienika pomou GSR analize provedene SEM /EDX metodom dokau GSR estice, to nije dokaz da je osumnjieni pucao iz vatrenog oruja, ve je samo dokaz da je osumnjieni pouzdano bio u kontaktu s procesom opaljenja iz vatrenog oruja. To znai da se je G SR esticama mogao zagaditi aktivno (pucanjem), ali i pasivno (stajanjem u blizini druge osobe koja puca iz vatrenog oruja, diranjem nekog predmeta zagaenog G SR esticama GSR analizu pomou SEM /EDX je medoda bez premca i treba je primjenjivati uzimajui u obzir sve okolnosti vezane za konkretan dogaaj, te sve mjere zatite od kontaminacije i to prilikom rada na mjestu dogaaja, obrade osumnjienika, vjetaenja, te pakiranja nakon zavrenog vjetaenja u smislu osiguravanja tragova za eventualna naknadna vjetaenja GSR analiza pomou SEM /EDX je velika pomo u predistranom, istranom i dokaznom postupku. GSR metoda pomou SEM /EDX moe dati odgovore na pitanja na koja ne moe dati niti jedna druga poznata metoda IX. RA UNARS KA FORENZIKA
46

Raunarska forenzika je nauka i umjetnost pribavljanja dokaza, koji sadravaju digitalni nosioci podataka (CD-i, DVD-i, tvrdi diskovi, memorijske kartice, SIM kartice, USB kljuevi,...) sa zakonski dozvoljenim postupcima i alatima. Raunarska forenzika strunjaku omoguava fiziku i loginu rekonstrukciju dokaza potrebnih u odgovarajuem postupku (civilnom, krivinom, privrednom). Raunarska forenzika postaje veoma vana od kako su ljudi povezani sa svijetom putem razliitih informacijskih tehnologija. Prosjean ovjek svakodnevno obavlja niz digitalnih radnji, koje pomau pri rekonstrukciji njegovog djelovanja (G SM , e-mail, pretraivanje po internetu, GPS, trenutno obavjetenje, P2P...). Raunarska forenzika obuhvata sve digitalne nosioce podataka i nije ograniena samo na line raunare. Koritenje ICT tehnologija u kriminalne svrhe zahtijeva posebne metodologije za voenje istraga. Raunalni dokazi su osjetljivi, lako se briu, mijenjaju i time kompromitiraju. Specijalni forenziki alati omoguavaju povrat i analizu i obrisanih, skrivenih i privremenih datoteka koje normalno nisu vidljive. _______________________________
46

http://www.forenzika.com
74

U potencijalni digitalni dokaz spada: Address Books. , Email files, Audio/Video files. Image/graphics files, Calendars, Database files, Spreadsheet files, Compressed files, Misnamed Files, Encrypted Files, Hidden Files, Password Protected Files , File system artifacts, Backup files, Log files, Configuration files, Printer spool files, Cookies, Swap files, Hidden files, System files, History files, Temporary files , Documents and text files , Internet bookmarks/fav orites 47 Proces raunarske forenzike obuhvata: Odrediti raunala koja su predmet istrage Sauvati originalne medije sprijeiti bilo kakve izmjene sadraja medija Ako je raunalo upaljeno, preuzeti sadraj RAM -a Ugasiti raunalo bilo redovnim putem bilo iskljuivanjem napajanja Napraviti kopiju svih bitnih medija Obaviti forenziku analizu na kopijama medija X. FOREN ZIKA TOKS IKOLOGIJA

Najjednostavnija ali ne i najtonija definicija toksikologije je da je to nauka o otrovima. U otrove spadaju sve supstance koje unesene u organizam mogu izazvati oteenje organizma ili smrt. Otrovi su : alkohol, droge, lijekovi, pesticidi i dr. HEM IJSKE POVREDE - Perfidnost u delovanju, oteano otkrivanje, uvek su ubilaka trovanja inili teko dokazivim. Ogroman broj hemijskih supstanci u upotrebi, a posebno njihovo nedovoljno poznavanje i danas u savremenim uslovima ivota ini ovu grupu povreda otvorenom za istraivanje. Supstrat hemijskog povreivanja je trovanje. Trovanja su poremeaji zdravlja ili unitenja ivota hemijskim supstancama unetim spolja. Supstanca - otrov je hemijsko jedinjenje organskog ili neorganskog. porekla. Da bi djelovao, otrov mora biti unijet spolja, jer tzv. unutranja trovanja organizma supstancama stvorenim u toku razliitih oboljenja ne spadaju u grupu hemijskih povreda. Po svom toku trovanja mogu biti akutna i hronina. _________________________________________________________________
47

Eoghan Casey, Digital Evidence and Computer Crime: Forensic Science, Computers, and the Internet, str 98

75

Posledice, samo poremeaji ili smrtni ishod, nakon jednokratnog unoenja otrova u organizam oznaavamo kao akutno trovanje, dakle."dovoljne koliine otrova unete u kratkom vremenskom periodu izazivaju akutno trovanje. Hronino trovanje je rezultat mnogobrojnog unoenja relativno malih koliina otrova u duem vremenskom periodu. Podjela otrova je izvrena na osnovu porjekla, naina delovanja, agregatnog stanja. Po porjeklu mogu biti biljni, ivotinjski i mineralni. Po nainu djelovanja otrovi su jetki, nadraajni, tkivni i krvni. U odnosu na agregatno stanje mogu biti gasoviti, teni i vrsti. Uslovi trovanja Ista hemijska supstanca u malim dozama moe imati povoljan uticaj na organizam, dok velike koliine ili visoka koncentracija promjena naina unoenja te hemiske supstanc moe izazvati trovanje. Otrovi mogu imati lokalno i opte djelovanje. Lokalno djelovanje ispoljavaju na mestu kontakta organizma sa otrovom (usna duplja, koa, i dr.) Opte djelovanje se ispoljava nakon prodiranja i resorpcije otrova u krvotok, odnosno organizam. Intenzitet i rezultat trovanja direktno zavise od: 1. Koliine i koncentracije otrova. Ista supstanca uzeta u razliitim koliinama moe imati"ulogu lijeka (u malim koliinama), dovesti do poremeaja zdravlja kroz trovanje (u veim koliinama) ili smrti u koliini koja je dovoljna da nju izazove. Kuhinjska so uzeta u malim koliinama je zain, ali ako bi se jedan kg soli rastvoren u litri vode popio, doveo bi do trovanja, mogue i smrtnog ishoda. Ugljen-dioksid se u malim koncentracijama nalazi u vazduhu, no njegove visoke koncentracije u ogranienom prostoru izazivaju trovanje, pa.ak i smrt. 2. Putevi unoenja otrova direktno utiu na ishod trovanja. Zmijski otrov je smrtonosan ako dospije ujedom ili na drugi nain u krvotok. U drugom sluaju moe samo izazvati prolazne efekte po ljudsko zdravlje.
3.

votna dob, posebna stanja i lina svojstva organizma su bitni inioci kod trovanja.

Najosetljivije grupe na otrove su deca (naroito deca stara do 1 godine), trudnice, porodilje i starije osobe. Osobe sa teim oteenjima bubrega, srca i jetre ne mogu preiveti trovanja ni minimalnim dozama pojedinih otrova. Pojedine osobe imaju predisponiranu preosetljivost, ili,
76

pak, otpornost na neke grupe otrova. 48 Eliminacija otrova se vri preko mokrae, stolice, kao i znojenjem, preko mlijeka, pljuvake i izdahnutog zraka. Neki otrovi se vrlo sporo eliminiu iz organizma, te se u njemu nakupljaju kumuliraju. Na ovaj nain se odvija hronino trovanje rudara, zaposlenih u rudnicima ive, olova i sl. Dokazivanje trovanja Da bi se kao uzrok smrti neke osobe utvrdilo trovanje, nije dovoljno samo dokazati prisustvo nekog otrova u organizmu, ve i njegovu dovoljnu koncentraciju u krvi i organima, te promjene na organima kao poljedice trovanja. Kod ivih , potvrda trovanja se vri na osnovu: hemisko toksikoloke analize krvi, mokrae, povraenog sadraja klinike slike trovanja posebnih okolnosti sluaja Posebne okolnosti sluaja obuhvataju sve one injenice i tragove koji mogu ukazati da je neija smrt nastupila usred trovanja. Tako pronalaenje povraenog sadraja djelova hrane, ambalae, saznanja od ljudi iz okoline, rodbine i sl. o ponaanju otrovane ili umrle osobe nakon uzimanja otrova, a i pre toga, mogu biti od znaaja za utvrivanje trovanja. Pronalaenje minimalnih tragova, dakle, uporno traganje za detaljima mogu imati presudnu ulogu kod utvrivanja trovanja. Klinika slika trovanja predstavlja skup svih simptoma i promjena koje se javljaju nakon uzimanja otrova. Razvoj simptoma zavisi od vrste, koliine i koncentracije otrova koji je korien. Najei simptomi kod trovanja su povraanje, proliv, grevi miia, poremeaji disanja, znojenje, poremeaji svjesti i dr. Hemijsko-toksikolokom analizom se iz uzetih uzoraka utvruje vrsta i koncentracija otrova. Kod otrovanih, ivih osoba za analizu se uzimaju dostuni sadraji, kao to su eludani, povreeni sadraji, krv, mokraa, djelovi kose. Kod umrlih osoba za hemijsko-toksikoloku analizu se, pored ve navedenih, uzimaju i delovi organa u teglama ili plastinim kesama i to I mozak, II - srce, plua, slezena, III bubreg i mokrana beika, IV jetrasa neotvorenom unom kesom V tanko i debelo crijevo VI - eludac sa sadrajem. _______________________________
48

Mihajlovi, Boi, Sudska medicina, str 82

77

U uslovima postojanja savremenih aparata kojima se vri hemijsko-toksikoloka analiza, rezultati tih analiza mogu opredeliti da li je uzrok smrti upravo trovanje, uz neophodni obdukcioni nalaz. No, postoje i otrovi koje je teko dokazati ako se smrt desi brzo nakon uzimanja tih otrova, ili su, pak, ti otrovi samo pokrenuli reakcije u organizmu koje su za posledicu imale otkazivanje vitalnih organa, odnosno ivotnih centara. U sklopu ukupnog sagledavanja svih navedenih elemenata u odreivanju smrti jedino struni obducent, specijalista sudske medicine moe donijeti zakljuak da li je neka smrt posljedica trovanja. Po svom toku trovanja mogu biti akutna i hronina. Akutna nastaju poslije jednokratnog uzimanja otrova, ili pak prisustva u sredini sa visokom koncentracijom nekog otrova. Tada do smrti dolazi u roku od nekoliko sekundi ili pak nekoliko sati od momenta kontakta sa otrovom. Hronina trovanja nastaju viestrukim, ponovljenim uzimanjem nekog otrova ili due vremenim izlaganjem dejstvu nekog otrova. Po porjeklu trovanja mogu biti samoubilaka, ubilaka i zadesna. l. U samoubilake svrhe esto se koriste supstance koje su dostupne u obinom ivotu kao to su: razliite kiseline iz grupe sredstava za ienje ili pak koncentrovana siretna kiselina, sredva koja se koriste u poljoprivredi ( hebricidi i dr). Zadesna trovanja su najee rezultat zamene flaa i uopte ambalae u kojima se otrov uva (zamena flaa sa rakijom za flau sa nekim otrovom koji se koristi u poljoprivredi i sl.). Ubitana trovanja se obino vre podmetanjem otrova u namirnicama, ili pak na drugi pogodan nain. Koriste se jednokratne, jake doze otrova. U praktinom radu sree se nekoliko vrsta trovanja: Trovanje ugljenmonoksidom jedinjenja cijana ( cijanovodik ili cijanovodina kiselina, kalcijumcijanid) jetki otrovi ( kiseline i baze) pesticidi ( insekticidi, fungicidi, herbocidi, rodenticidi) Pesticidi Pesticidi su sredstva koja se koriste u poljoprivredi i umarstvu. Do trovanja pesticidima moe doi sluajno ( prskanje herbicidom za vrijeme vjetra) ili namjerno ( posipavanje ili bacanje pesticida po kulturama ili bunarima) ili trovanjem hrane kojom se onda truju psi, make, ptice itd. Instrumentalne analitike metode koje koristimo za identifikaciju droga
78

koriste se i za analizu pesticida za koje se sumnja da se nalaze u zemlji, hrani, povru, vou i vodi ili organima ivotinja. Najbolji rezultati dobiveni su pri analizi organoklornih ( aldrin, dieldrin,DDT, atrazin..) ili organofosfornih i karbamatnih pesticida. Alkohol Alkohol i pia nainjena na njegovoj bazi predstavljaju najraspostrenija uitna pia. Pod pojmom alkohol se obino podrazumjeva etil alkohol, tj. etanol. To je bezbojna tenost prijatnog ukusa i specifinog mirisa. M jea se u svim razmerama sa vodom. U organizmu se od jednog grama alkohola sagorevanjem oslobodi 7 kalorija. Smatra se da je stanje euforije u koje konzumen dospjeva razlog zbog koga se alkoholno pie ponovo uzima. U organizam se unosi uglavnom konzumiranjem - pijenjem, a moe i preko koe (alkoholne obloge), preko sluznica i udisanjem para. Njegova resorpcija poinje jo u sluznici usne duplje i nastavlja se u elucu i tankim crijevima (u crijevima se resorbuje 70 do 80% ukupnog alkohola). M aksimalnu koncentraciju u krvi konzumirani alkohol dostie proseno za 30 do 60 minuta, a nekad i ve nakon 10 do 15 minuta. Resorpcija je najbra ako se alkohol uzima na prazan eludac, a mnogo je sporija ako je konzumiran posle jela (2 do 3 puta). Hrana poput mlijeka, mesa, sira, masti zbog produenog pranjenja eluca usporava prelazak alkohola u tanko crijevo, te na taj nain i resorpciju. Uzeta masna hrana formira sloj poput filma u elucu i tankom crevu, te se tako resorpcija usporava. Topla i zagrijana alkoholna pia se bre resorbuju od hladnih. Alkohol iz koncentrovanih pia (viski, votka, konjak, rakija i dr.) se bre resorbuju u odnosu na alkohol iz pia kao to su vino i pivo. Ako se alkohol konzumira uz gazirana bezalkoholna pia, onda on uz ta pia postie bre svoju maksimalnu koncentraciju u krvi. Uopte gledano, sav alkohol unesen u organizam, dospijeva u krv, osim jednog malog procenta koji se moe vezati za bjelanevine u hrani i da tako ne dospije u krv. Raspodjela resorbovanog alkohola je manje vie pravilna. Najvie ga ima u tkivima bogatim tenou. Kod muskuloznih miiavih osoba pravilnije se rasporeuje nego kod gojaznih. U organizmu se alkohol razlae oksidacijom do ugljen-dioksida i vode. Njegova razgradnja se deava uglavnom u jetri. Na taj nain se eliminie oko 90 do 98% unesenog alkohola, a preostali dio se izlui ili izbaci izdahnutim zrakom i mokraom. Vjetaenje stepena alkoholisanosti je vrlo est zadatak vjetaka sudske medicine. Odreivanje stepena alkoholisanosti neke osobe u momentu izvrenja krivinog djela, ili u
79

momentu deavanja neke akcidentogene situacije moe imati presudnu vanost u utvrivanju stepena krivice nekog izvrioca, odnosno uesnika zadesne situacije. 49 Zadatak lica koje rukovodi uviajem, kao i onih koji u njemu uestvuju, je da se uesnicima nekog dogaaja obavezno uzme krv i mokraa na analizu to prije nakon dogaaja i to najmanje dva puta u razmaku od jednog sata. Na ovaj nain predupredile bi se mnoge situacije manipulacije, eventualne alkoholisanosti. Odreivanje koncentracije alkohola u krvi se vri izraunavanjem na osnovu tzv Widmarkove formule. Od momenta kad je alkohol resorpcijom preao u krv poinje eliminacija alkohola, ali i manifestacija promjena do kojih alkohol dovodi. Efekat ispoljavanja stepena alkoholisanosti je razliit i ne mora odgovarati alkoholemiji, a zavisi pre svega od koliine i jaine pia, steenih navika na alkohol, zdravstvenog stanja, ivotnog doba, emotivnog stanja i sl. Ve niske koncentracije alkohola uslovljavaju produenje vremena reagovanja na svjetlost, to u saobraaju moe imati presudnu vanost. Toksikoloki laboratorij provodi analizu krvi i mokrae na prisustvo alkohola metodom "head space" plinske kromatografije. To je najsofisticiranija metoda kojom se iskljuuju lano pozitivni rezultati koje mogu dati ostai aldehidi i ketoni jer se bazira na identifikaciji svih lakohlapivih spojeva u koje spada i alkohol (etanol). Na temelju dobivenih rezultata provedene analize sudski vjetak, daje meritorno miljenje o stupnju alkoholiziranosti osobe u trenutku dogaaja u kojem je trebalo izvriti utvrivanje koncentracije alkohola, uzevi u obzir vrijeme dogaaja i vrijeme uzimanja uzorka krvi i mokrae, vrstu, koliinu i vrijeme popijenog pia. Osim miljenja o stupnju alkoholiziranosti na temelju izvrene analize, sudski vjetak daje miljenje o stupnju alkoholiziranosti na temelju sudskog spisa, zapisnika o provoenju alkoskopiranja, ili iskaza osobe koja eli taan izraun koncentracije alkohola u organizmu. Osim alkohola, navedenom metodom mogu se identificirati sve lakohlapive tekucine.Ako je na bilo koji nain dolo do ulaska lakohlapivih tekuina u organizam navedenom metodom mogue je utvrditi njihovo prisustvo u krvi.To se odnosi na aceton, metanol, trikloretilen itd.. Droge i lijekovi Droga je svaka supstanca prirodnog ili sintetskog porjekla koja unesena u organizam moe _______________________________
49

Mihajlovi, Boi, Sudska medicina, str 91

80

izazvati stanje psihike i/ ili fizike ovisnosti.Najee i najpoznatije su "uline droge" kao na primjer: heroin, kokain, marihuana, hai, amfetamin, LSD, tablete koje sadre M DM A ( extazi), M DA, itd.No, to moe biti i metadon ("Heptanon"),diazepam ("Apaurin"), fenobarbiton, te svi ostali sedativi, hipnotici, antiparkinsonici i ostali lijekovi.U forenzikom laboratoriju provodi se analiza tableta, praaka, prica, krvi, mokrae, kose i sline na prisustvo droga.Za preliminarnu analizu prisustva droge u biolokom matrijalu koriste se test trakice (paneli) ije se reakcije baziraju na imunoenzimatskim metodama.Tako provedena analiza moe dati lano pozitivan i lano negativan rezltat, stoga se provodi potvrdna analiza metodom plinske kromatografije sa masenim detektorom koja daje najsigurniji rezultat. Pri provoenju analiza droga koriste se i metode SPE ekstrakcije, tankoslojna kromatografija, plinska kromatografija sa FID detektorom, plinska kromatografija sa mikro-ECD detektorom, plinska kromatografija sa masenim detektorom te tekuinska kromatografija. XI. GRAFOLOGIJA

Grafologija je vetina ili nauka gde se, na osnovu analize rukopisa otkrivaju osobine linosti. U osnovi grafologije kao tehnike psihodijagnostikovanja, nalazi se teorija po kojoj je pisanje rukom, kao vrsta ekspresivnog ponaanja, pogodno da izrazi dublja dinamika zbivanja. esto je samo struna analiza datog rukopisa u kriminalistici i sudskom vetaenju koja se vri jedino radi utvrivanja da li je to original ili falsifikat, tj. radi utvrivanja identiteta osobe kojoj se pripisuje neki rukopis.

Grafoloko vjetaenje moe nam dati odgovore na pitanja poput: Da li je dokument autentian ili laan (oporuke, ugovori, svjedodbe, novanice, osobna iskaznica) Da li je potpis na dokumentu autentian ili nije (ek, raun, ugovor) Da li su na dokumentu vrene preinake i kakve (brisanje, umetanje) Tko je skripter (pisac) odreenog dokumenta (ucjenjivakog ili uvredljivog pisma, letka, izvjetaja) U laboratoriju se vri analiza rukopisa: otkrivanje krivotvorenih rukopisa otkrivanje krivotvorenih dokumenata analiza dokumenata Navedena vjetaenja provode se u cilju utvrivanja orginalnosti ili istovjetnosti rukopisa ( potpisa) na raznim dokumentima kao to su oporuke, ugovori, Za potrebe stranke provode se i procjene kvalitete spornog i nespornog materijala u smislu mogunosti
81

vjetaenja. Ponekad ne postoji ili se ne moe doi do originala dokumenta pa se koristi preslika ili se trai grafoloko vjetaenje dokumenta iji potpisnik nije vie iv te se za usporedbu rukopisa koriste vrlo stari materijali, ili je osoba oboljela od neke psihike bolesti te je dolo do promjene rukopisa. Sve su to situacije kada vjetak grafolog upotrebom pravilne metode i instrumenta moe dati decidirani odgovor na sva postavljena pitanja vezana za rukopis ( potpis). Isto se odnosi na vjetaenje dokumenata. XII. ANALIZA POJEDIN IH VRS TA VJE TAENJA

U kriminalistici se navode sljedee podjele vjetaenja: Prema redosljedu sprovoenja vjetaenja se dijele na: prva i ponovna Prema obimu ispitivanja vjetaenja se dijele na osnovna i dopunska Prema broju angaovanih eksperata: pojedinana i komisijska 1) POS EBNI S LUAJEVI VJE TAENJA

Osnovni formalni uslov za vjetaenje je postojanje odluke o sprovoenju vjetaenja. Vjetaenje nastaje poto organ krivinog postupka koji vodi postupak donese o tome pismenu naredbu u kojoj e navesti injenice o kojima se vjetaenje obavlja. Zakon odreuje samo opta pravila vjetaenja, bez obzira na konkretne vrste. Ipak za pojedine vrste vjetaenja , koje se najee javljaju ( tjelesne povrede, psihijatrisko vjetaenje) ili su od posebnog znaaja ( ubistvo, falsifikovanje novca) ili su naroito komplikovana ( trovanje, vjetaenje dezoksiribonukleinske kiseline) postoje dopunske odredbe koje se primjenjuju uz opte. M eutim, i u tim sluajevima ureuje se samo pravna strana vjetaenja, a ostala pitanja reguliu pravila odnosne nauke, odnosno vjetine.

2) KOMBINOVANO VJES TACENJE

Kombinovano vjetaenje je takvo da zahtijeva ukljuivanje strunjaka razliitih struka i / specijalnosti koji trebaju u timskom radu odgovoriti na zahtjeve suda. Primjenjuje se: 1. Zbog objektivnijeg rjeenja problema,
82

2.

Kad u razrjeenju problema nije dovoljno samo jedno miljenje tj. vjetaenje.

Njegova je vanost sve vea i zbog potrebe za preciznijim i tanijim davanjem konanog nalaza i miljenja. esto su potrebne kompleksne analize, a njih je mogue sprovesti jedino zajednikim radom vjetaka. Sudska medicina u pravilu sarauje s razliitim strukama pa su tako i relativno esta kombinirana vjetaenja. Najea su: 1. 2. 3. 4. Prometno tehnika, Balistika, M edicinska, Ostala.

PROMETNO TEHNIKA VJETAEN JA

BALISTIKA VJETAEN JA

SUDSKA MEDICINA

MEDICINSK A VJETAEN JA

OSTALA VJETAEN JA

K ombinovana medicinska vjet aenja obavljaju s e u s aradnji s uds ke medicine sa specijalist ima hirurz ima, neurohirurzima, traumat oloz ima, ginekoloz ima, neurolozima, radiolozima i drugim specijalistima. Ostala vjetaenja objedinjuju sve rijetke vrste kombinovana vjetaenja kao to je primjerice analiza ronilakih nesrea. U zakonu se govori o sljedeim vrstama vjetaenja:
83

Vjetaenje u sluaju sumnje da je smrt prouzrokovana krivinim djelom. Ovde pored sumnje da su izveni ubistvo i djeteubistvo, dolazi i vjetaenje u sluaju sumnje na krivino djelo nedozvoljenog pobaaja. U tim sluajevima obavezno se preduzimaju pregled i obdukcija lea, odnosno zaetka, a ako je le zakopan odredit e se eshumacija s ciljem pregleda i obdukcije. 3) OBDUKCIJA Sudski medicinari, kao istraitelji smrti, obavljajui obdukciju (sekciju ili razudbu) mrtvog tijela, a kroz pregled svih njegovih vanjskih i unutranjih dijelova, postiu da isto govori o onome to je smrti prethodilo. 50 Obdukcija je jedna vrsta dijagnostike metode kojoj je cilj utvrivanje uzroka, mehanizma, naina i vremena smrti, te utvrivanje postojanja i vrsta ozljeda, vremena i mehanizma njihova nastanka, kao i njihove mogue povezanosti sa smru. Takoer, obdukcijom se utvruju i sve druge okolnosti i faktori koji koji mogu biti ukljueni u nastupanje smrti. Konano, ovim se razluuje prirodna od neprirodne - nasilne smrti ime se zatiuju nevine osobe u sluajevima sumnjivih i naprasnih smrti, te smrti nepoznata uzroka. Rezultat obdukcije je injenino, objektivno sudskomedicinsko izvjetaj koji slui sucima, tuiteljima i obrani u daljnjem sudskom procesu. Zakon o krivinom postupku regulie sluajeve u kojima je potrebno obavljanje sudskomedicinske obdukcije. To su sluajevi kada postoji sumnja ili je oigledno daje smrt prouzroena krivinim djelom ili je u vezi s izvrenjem krivinog djela. Ukoliko je tijelo ve pokopano, obavit e se njegova ekshumacija (iskopavanje) i potom obdukcija. Prije obdukcije obvezno je utvrditi identitet pokojnika. Cjelovita sudskomedicinska obdukcija ili poslijesmrtna pretraga ukljuuje sljedee stepenice: 1. pretragu mjesta dogaaja, 2. identifikaciju tijela, 3. prikupljanje materijalnih tragova s tijela i odjee, 4. vanjski i unutarnji pregled tijela, s mikroskopskom analizom isjeaka tkiva i organa, 5. toksikoloku pretragu tjelesnih tekuina i organa. _____________________________________________________
50

Primorac Dragan, Primjeana analize DNA u sudskoj medicini i pravosuu, str 81

84

Sudska obdukcija zahtijeva medicinsko-kriminalistiki pristup te je u pravilu obavlja vjetak specijalist sudske medicine u prisutnosti istraitelja i kriminalistikog tehniara. Pri tome je njihov zadatak da, u meusobnoj saradnji, pravilno uoavaju, fiksiraju, prikupljaju, pohranjuju i tumae najrazliitije materijalne tragove, pa tako i one biolokog porijetla, koji se mogu nai na odjei i na mrtvom tijelu. Ukoliko izuzimanje, pakiranje i obiljeavanje dokaza u vidu tragova nije obavljeno po svim pravilima struke (kriminalistike tehnike i drugih nauka) dovodi se u pitanje njihov identitet - istovjetnost i integritet, kazna, valjanost.,nepovredivost, a time i njihova dokazna vrijednost. Kada se vjetaenje ne vri u specijalizovanoj medicinskoj ustanovi, pregled i obdukciju lea vri doktor specijalista sudske medicine. Tim vjetaenjem rukovodi tuilac i u zapisnik unosi nalaz i miljenje vjetaka. Za vjetaka se ne moe odrediti doktor koji je lijeio umrlog. Razlog za izuzee takvog doktora je opasnost od neobjektivng vjetaenja, koje moe da bude posljedica kako pokuaja da se svjesno prikrije neto to tog doktora kompromituje ili ak tereti (pogrena dijagnoza, neodgovarajua terapija), tako i injenice da e doktor koji je lijeio umrlog najee, svjesno ili nesvjesno, poi od dijagnoze koju je ranije postavio i ostati pri njoj, esto ne uzimajui u obzir sve ono to izlazi iz takve koncepcije. U sluaju da se sudska odluka dijelom temelji i na nalazu i miljenju vjetaka doktora koji je lijeio umrlog, radi se o bitnoj povredi odredaba zakona pa se, ukoliko je prihvatanje takvog nalaza i miljenja bilo ili moglo biti od uticaja na zakonito i pravilno donoenje presude, iz tih razloga moe izjaviti alba na presudu. M eutim, doktor koji je lijeio umrlog moe se sasluati kao svjedok, radi davanja razjanjenja o toku i okolnostima bolesti umrlog .U takvom sluaju doktor, koji je lijeio umrlog, pojavljuje se u svojstvu strunog svjedoka. Postoji nunost razlikovanja (vanjskog) pregleda od obdukcije i ima praktinu vanost. Naime,pregled lea kao vjetaenja mogu naloiti i ovlaena slubena lica. Inae, ovlaena slubena lica mogu narediti: (a) pregled lea i (b) pregled i privremeno oduzimanje dijelova lea, za koje zatim mogu odrediti daljnja vjetaenja. Naprotiv, nikad ne mogu naloiti ekshumaciju niti obdukciju lea. U svom miljenju vjetak sudske medicine e naroito navesti uzrok smrti (causa mortis) i vrijeme kada je smrt nastupila (tempus mortis). Ako je na leu naena bilo kakva povreda, utvrdie se da li je tu povredu nanio ko drugi i ako jeste onda ime, na koji nain, koliko vremena prije nego to je smrt nastupila i da li je ona prouzrokovala smrt. Ako je na leu
85

naeno vie povreda, utvrdie se da li je svaka povreda izvrena istim sredstvom i koja je povreda prouzrokovala smrt, a ako je vise smtonosnih povreda, koja je od njih ili koje su svojim zajednikim djelovanjem bile uzrok smrti. Obaveza vjestaka je da to je mogue preciznije razjasni kauzalitet nastupa smrti, posebno u pogledu vie konkurentnih uzroka: a) kada je smrt prouzrokovana samom vrstom i optom prirodom povrede, b) kad je smrt nastupila zbog linog svojstva ili naroitog stanja organizma povrijeenog i c) kad je smrt nastupila zbog sluajnih okolnosti ili d) okolnosti pod kojima je povreda nanijeta. Pored toga, vjetak je duan da obrati panju na naeni bioloki materijal (krv, pljuvaka, sperma, urin i dr.) i da ga opie i sauva za bioloko vjetaenje - ako ono bude odreeno. Analiza tako pribavljenog materijala organskog porijekla moe biti iskoritena u svrhu analize DNK i dolazi u obzir samo ako e se tako pribaviti podaci vani za uspjeno voenje krivinog postupka. Pri pregledu i obdukciji zaetka treba posebno utvrditi njegovu starost, sposobnost za vanmaterini ivot i uzrok smrti, a pri pregledu i obdukciji lea novoroeneta - da li je roeno ivo ili mrtvo, da li je bilo sposobno za ivot, koliko je dugo ivjelo, kao i vrijeme i uzrok smrti.. Ako postoji sumnja na trovanje, sumnjive materije koje su naene u leu ili na drugom mjestu uputie se na vjetaenje ustanovi ili dravnom organu koji vri toksikoloka ispitivanja. Sumnjive materije moraju se dostaviti na toksikolosku analizu iskljuivo ustanovama koje su osposobljene za takvu vrstu analiza. Individualnom vjetaku, ak i ako je osposobljen za vrenje takvih analiza, ne moe se povjeriti ovakvo vjetaenje. Pri pregledu sumnjivih materija vjetak e posebno utvrditi vrstu, koliinu i dejstvo naenog otrova, a ako se radi o pregledu materija uzetih iz lea, po mogunosti i koliinu upotrebljenog otrova . U sluajevima sumnje na trovanje praktino se pojavljuje potreba ostavljanja dijelova materije za potrebe eventualne naknadne, odnosno dopunske analize , naravno ako ima dovoljno materije i ako je ona pogodna za uvanje. U tom pravcu korisno je angaovanje strunog lica. 4) VJE TAENJE TJELES NIH POVREDA

Ovo vjetaenje se vri na tri naina: 1) po pravilu, pregledom povrijeenog, a ako to nije mogue ( kod potpuno izljeenih povreda) ili nije potrebno
86

2) 3)

na osnovu medicinske dokmnentacije ili drugih podataka u spisima. 51.

Kada e se i koji metod vjetaenja koristiti, zavisi od konkretne situacije i stvarnih mogunosti. Ako su povrede na povrijeenom svjee tako da je mogue neposrednim uvidom utvrditi stanje stvari, onda je najefikasnije izvriti pregled i vjetaenje odmah. Na osnovu medicinske dokumentacije vjetaenje se vri kada su, usljed proticanja vremena, povrede djelimino ili u potpunosti sanirane, tako da primarno stanje povreda nije vidljivo. Povrijeeni se ne moe protiviti pregledu, a ako se i protivi pregled se moe izviti i protiv njegove volje. poto tano opie povrede vjetak e dati miljenje naroito o vrsti i teini svake pojedine povrede i njihovom ukupnom djelovanju s obzirom na njihovu prirodu ili posebne okolnosti sluaja, o tome kakvo dejstvo te povrede obino proizvode, a kakvo su u konkretnom sluaju proizvele, ime su povrede izvrene i na koji nain. Vjetaenje tjelesnih povreda moglo bi se smatrati nepotrebnim kada bi sud u konkretnom sluaju raspolagao takvom dokumentacijom o povredi koja bi mogla u potpunosti zamijeniti iskaz vjetaka.

5) TJELES NI PREGLED OS UMNJIENOG, ODNOS NO OPTUENOG. Rje je o posebnoj vrsti vjetaenja, koje se preduzima i bez pristanka osumnjienog, odnosno optuenog, ako je potrebno da se utvde injenice vane za krivini postupak. Tjelesni pregled je svaki pregled djelimino ili potpuno nagog tijela ili dijelova tijela, u cilju utvrivanja njegovog stanja. Ovaj pregled ima za cilj pronalaenje predmeta koji su u odjei, ispod odjee, na povrini tijela ili skriveni u tjelesnim upljinama. Osumnjieni, odnosno optueni se ne moe usprotiviti traenju i uzimanju tragova (tjelesnom pregledu), a ako bi se protivio - onda se to moe sprovesti i prinudno ("...i bez pristanka..."). Kakve mjere prinude treba preduzeti, zavisi od naina otpora i vrste tragova koji se mogu pronai, to je quaestio facti. ________________________________________________________________________
51

Mogua je situacija da nema ni medicinske dokumentacije, pa u takvim sluajevima zakon dozvoljava

vjetaenje i na osnovu podataka u spisima (zapisnik o uviaju, iskaz svjedoka i dr), na osnovu kojih vjetak moe da se izjasni o vrsti , karakteru i teini povrede

87

Tjelesni pregled drugih lica moe se bez njihovog pristanka preduzeti samo onda ako se mora utvrditi da li se na njihovom tijelu nalazi odreen trag ili posljedica krivinog djela. Tjelesni pregled mukog lica moe vriti samo muko lice, a enskog lica samo ensko lice. Uzimanje krvi i druge ljekarske radnje, koje se po pravilima rnedicinske nauke preduzimaju radi analize i utvrivanja drugih vanih injenica za krivini postupak, mogu se preduzeti i bez pristanka lica koje se pregleda, ako zbog toga ne bi nastupila kakva teta po njegovo zdravlje. Ove radnje, bez izuzetka, mora da obavlja samo struno lice i to nakon to utvrdi da upravo konkretna intervencija konkretnom licu, s obzirom na njegovo opte stanje, nee koditi. Preduzimanje ljekarskih radnji bez volje osumnjienog, odnosno optuenog valja strogo razlikovati od prinude osumnjienog, odnosno optuenog da aktivno uestvuje u ljekarskim radnjama. Osumnjieni , odnosni optueni mora trpjeti ljekarske radnje preuzete bez njegove volje, ali nema obaveze svojim aktivnim djelovanjem uestvovati u tim radnjama On je samo duan trpjeti, ali nije obavezan initi. Prema osumnjienom, odnosno optuenom ili svjedoku nije dozvoljeno da se primijene medicinske intervencije (narkoanaliza, narkodijagnoza, lobotomija itd.) ili da im se daju takva sredstva kojima bi se uticalo na njihovu volju pri davanju iskaza.

6) PS IHIJATRIJS KO VJE TAENJE

Ovo vjetaenje je obavezno samo ako nastane sumnja da je uraunljivost osumnjienog, odnosno optuenog iskljuena ili smanjena ili da je osumnjieni, odnosno optueni uinio krivino djelo zbog ovisnosti o alkoholu ili opojnih droga ili da zbog duevnih smetnji nije sposoban uestvovati u postupku. Vjetaenje duevnog stanja moe se izvriti pred samim organom koji sprovodi krivini postupak, analizom utvrenih injenica i neposrednim dodirom sa osumnjienim odnosno optuenim. Takvo ispitivanje praktikuje se kada je to mogue bez tete za pravilnost rezultata. Ako se u toku istrage osumnjieni dobrovoljno ne podvrgne psihijatrijskom pregledu radi vjetaenja ili ako je prema miljenju vjetaka potrebno due posmatranje. osumnjieni e se poslati na psihijatrijski pregled, odnosno na posmatranje u odgovarajuu zdravstvenu ustanovu o emu
88

rjeenje donosi sudija za prethodni postupak na prijedlog tuioca, a posmatranje ne moe trajati due od dva mjeseca. M eutim, ako kod uinioca krivinog djela nije utvrena niti indukovana nijedna anomalija psihike prirode koja bi zahtijevala due posmatranje, dovoljan je psihijatrijski pregled uinioca.
52

Izbor konkretne zdravstvene ustanove vri sudija za prethodni postupak, a prema stavu sudske prakse, odgovarajua zdravstvena ustanova na mora da bude specijalna bolnica za dusevne bolesti. Pri psihijatrijskom vjetaenju vano je da se vjetak ne uputa u pravno pitanje ocjene uraunljivosti, nego samo u medicinska pitanja. Psihijatar 53 ocjenjuje uticaj duevnog stanja na sposobnost pravilnog saznavanja pojava spoljnjeg svijeta i upravljanja postupcima. Na taj nain psihijatar prua osnovu sudiji za rjeavanje pravnog pitanja o uraunljivosti ili neuraunljivosti. Sud trai miljenje psihijatra ako sumnja da je osumnjieni, odnosno optueni neuraunjljiv ili smanjeno uraunljiv, ali ne da bi mu vjetak odgovorio da li je osumnjieni, odnosno optueni uraunljiv ili nije uraunljiv. Ako vjetaci ustanove da je duevno stanje osumnjienog, odnosno optuenog poremeeno, njihov je zadatak da odrede: (a) prirodu, (b) vrstu, (c) stepen i (d) trajnost poremeaja i da daju svoje miijenje o tome kakav je uticaj takvo duevno stanje imalo i kakav jo ima na shvatanje i postupke osumnjienog, odnosno optuenog, kao i to da li je i u kojoj mjeri poremeaj duevnog stanja postojao u vrijeme izvrenja krivinog djela . Znaajnim se ini i obezbijediti da se u svakom sluaju upuivanja pritvorenog u zdravstvenu ustanovu, radi vjetaenja ili lijeenja, sprijei da se boravak u ovoj ustanovi iskoristi u neke druge svrhe (protivne ciljevima pritvora i sl.). To je naroito teko obezbijediti u zdravstvenim ustanovama opteg tipa. Sudija e ako se u zdravstvenu ustanovu upuuje osumnjieni, odnosno optueni koji se nalazi u pritvoru, obavijestiti tu ustanovu o razlozima zbog kojih je odreen pritvor, da bi se preduzele mjere potrebne za obezbjeenje svrhe pritvora. ______________________________________________________
52

Presuda Vrhovnog suda Srbije. K. 1402797 od 17. decembra 1997. godine

89

Treba imati u vidu da pritvor i boravak u zdravstvenoj ustanovi radi ispitivanja duevnog zdravlja, nisu mjere od istog znaaja za postupak i nemaju isti cilj. Pritvor je najtea mjera obezbjeenja prisustva osumnjienog, odnosno optuenog u krivinom postupku, koja u odnosu na osumnjienog, odnosno optuenog ima prinudni .karakter. Posmatranje u zdravstvenoj ustanovi ima za cilj utvrivanje duevnog stanja osumnjienog, odnosno optuenog, dobijanje podataka za konkretnu sudsku odluku i za adekvatan pristup osumnjienom, odnosno optuenom u samom krivinom postupku i nakon njega. Osumnjienom, odnosno optuenom se vrijeme provedeno u ustanovi uraunava u pritvor, odnosno u kaznu . Rjeenje o upuivanju u ustanovu donosi sudija za prethodni postupak i po tom rjeenju osumnjieni moe ostati u zdravstvenoj ustanovi do dva mjeseca. Sud nije obavezan da kada uinilac u vrijeme izvrenja krivinog djela nije imao 21 godinu utvruje njegovu uraunljivost, ako nema podataka koji bi ukazivali na postojanje sumnje da je uraunljivost optuenog iskljuena ili smanjena, niti su na to ukazivale neke druge okolnosti To to je uinilac krivinog djela mlae punoljetno lice, samo za sebe nije dovoljno da bi se prema takvom uiniocu naredilo vjetaenje njegovim psihijatrijskim pregledom. Alkoholisanost optuenih, sama po sebi, ne predstavlja razlog za vrenje psihijatrijskog vjetaenja . Ispitivanje se moe obaviti u svakoj bolnici u kojoj rade odgovarajui specijalisti, koji su u stanju da obave sve klinike preglede, psihijatrijsko posmatranje, psihijatrijska ispitivanja, probu na alkoholnu toleranciju i posmatranje za vrijeme boravka. Pitanje uraunljivosti je pravno, a ne medicinsko pitanje. Ali, utvrivanje da je uraunljivost uinioca krivinog djela iskljuena ili smanjena ne moe se izvriti bez psihijatrijskog vjetaenja koje je, zato, obavezno kada se pojavi sumnja u uraunljivost uinioca. Psihijatrijskim vjetaenjem utvruje se uticaj odgovarajueg duevnog stanja na sposobnost pravilnog saznanja pojava spoljnog svijeta i na upravljanje svojim postupcima, te tako daje osnov sudu za rjeavanje pravnog pitanja o uraunljivosti ili neuraunljivosti uinioca.. Psihijatrijski vjetak je psihijatar sa posebnom forenzikom edukacijom, koji potuje etike kodekse svoje struke i tako je osposobljen da mentalno zdravlje drugih tumai u interesu medicinske istine.
90

7) VJE TAENJE POS LOVNIH KNJIGA Vjetaenje poslovnih knjiga - preduzima se kada je potrebno , organ pred kojim se vodi postupak, koji je duan vjetacima naznaiti u kom pravcu i u kom obimu treba vriti vjetaenje i koje injenice i koje okolnosti treba utvrditi. Ako je za preduzimanje vjetaenja poslovnih knjiga preduzea, drugih pravnih lica ili samostalnog privrednika nuno da se prethodno sredi njihovo knjigovodstvo, trokovi sreivanja padaju na njihov teret. Naredbu o sreivanju knjigovodstva donosi organ koji vodi postupak, na osnovu obrazloenog pismenog izvjetaja vjetaka kojem je naloeno vjetaenje poslovnih knjiga. U naredbi e se naznaiti i iznos koji je pravno lice ili samostalni privrednik duan da poloi organu koji vodi postupak kao predujam za trokove oko sreivanja njegovog knjigovodstva, Prilikom ocjene da li je potrebno vriti sreivanje knjigovodstva, treba uvijek imati u vidu da za potrebe vjetaenja nije uvijek neophodno sreivanje kompletnog knjigovodstva, ve samo neki dio, pa je onda nuno sreivanje onog dijela knjigovodstva koliko je nuno za vrenje vjetaenja. Naplata trokova, ukoliko njihov iznos nije bio predujmljen, vri se u korist organa koji je unaprijed isplatio trokove i nagradu vjetacima.

8) ANALIZA DNK

Analiza DNK kao sofisticirana metoda, trai jasna pravila uzimanja, manipulisanja, uvanja i raspolaganja uzorcima i podacima do kojih se doe analizorn tih uzoraka. Ona je najprecizniji metod identifikacije svakog traga humanog porijekla, pa samim tim i najjai dokaz o identitetu uzorka. Identifikacija lica na osnovu analize rnolekula DNK predstavlja metodu vjetaenja kojom se istrauje sporni bioloki materijal tako to se iz elije ekstrahuje DNK kako bi se posebnim metodama ispitali odreeni dijelovi njenog lanca sa ciljem da se identifikuje genetski materijal pojedinca, koji je individualan i neponovljiv. DNK profilisanje je proces koji poinje kada se iz biolokog traga ekstrahuju dijelovi genetskog materijala (DNK), kako bi se utvrdio genetski profil ostavioca, koji se vizuelizuje i prikazuje kao numerika vrijednost, a zavrava sprovoenjem komparativne analize sa biolokim uzorcima poznatog porijekla (ili drugim biolokim uzorcima nepoznatog porijekla) kako bi se identifikovao ostavilac traga (ili utvrdilo uee istog lica u izvrenju veeg broja krivinih djela). Ova vrsta vjetaenja najee se naziva metoda utvrivanja DNK otiska,
91

ime se eli ukazati na njenu preciznost pri izolovanju unikatnih dijelova u okviru DNK lanca i napraviti asocijacija na klasine metode identifikacije po otiscima prstiju. Kao to ne postoje dva lica koja imaju isti otisak prsta, ne postoje ni dva lica koja imaju isti genetski profil. M etoda je apsolutno pouzdana pri eliminaciji nevinih lica i veoma sigura pri pozitivnoj identifikaciji izvrilaca. M eutim, i pored toga to je DNK vjestaenje nova i mona tehnologija, ona ne moe da zamijeni druge metode, na primjer, daktiloskopiju, vjetaenje tkanina, tragove orua itd. Bez obzira na njenu superiornu diskriminacionu snagu, ona bi kao tehnologija izbora trebala da bude upotrebljena paralelno sa drugim kriminalistikim metodama.

9) PROMETNO-TEHNIKO I S UDS KOMEDICINS KO VJE TAENJE

Saobraajni traumatizam je danas nesumnjivo najei uzrok nasilnog oteenj zdravlja za koji se slobodno moe rei da po uestalosti i kontinuitetu ozljeivanja zadobija sve karakteristike epidemije. Postoji mnogo faktora koji utiu na nastanak saobraajnih udesa (vrijeme, stanje puteva, tehnika ispravnost vozila, intenzitet saobraaja, alkoholisanost uesnika u saobraaju, nepotovanje propisa itd.), ali se ipak moe rei da je ovjek glavni akcidentogeni faktor, bilo da se nalazi u ulozi vozaa ili pjeaka. Znaaj saobraajnog traumatizma je ne samo u tome to uzrokuje velike materijalne tete i trokove drutva, ve istovremeno stvaranje medicinskih, pravnih i socijalnih problema, jer se karakterie politraumatizmom (raznovrsnou mehanikih povreda vie organa ili tkiva), visokom smrtnou i invalidnou. Pod pojmom saobraajnih povreda podrazumevaju se povrede uesnika u saobraaju izazvane spoljanjim i unutranjim djelovima vozila. Povrede mogu nastati u saobraajnim situacijama: a) c) Sudar izmeu vozila i pjeaka Sudar vozila i putnika u njemu sa preprekom b) Sudar izmeu vozila i bicikla (motocikla) d) Pregaenje motornim i inskim vozilom

92

10) VJES TACENJE RONILAKIH N ES RE A

Ronjenje, bez obzira obavlja li se na dah ili s ronilakim aparatima, ubaja se u rizne djelatnosti. Rizici mogu biti subjektivni i objektivni. Najee su zastupljeni uzroci subjektivnog karaktera koji se oznaavaju s 3 N: neznanje (neadekvatna i nepotpuna obuenost), neiskustvo (neadekvatno prilagoavanje ronilaca s krat kim ronilakim staom opremi i okolini), t e nedisciplina (kr enje optih i specifinih sigurnosnih mjera). Tu se ubrajaju i lini razlozi: zamor, ranije bolesti, upotreba alkohola ili lijekova, te opasnosti iz okolia: struje, hladnoa, valovi, agresivne ili otrovne ivotinje i biljke. CILJEVI VJETAENJA utvrivanje svih faktora okoline koji su mogli dovesti do incidenta ili nesree (npr. mjesto i dubina ronjenja, vremenski uslovi, stanje vode), ocjenjivanje stanja osnovne i pomone opreme za ronjenje, ustanovljenje s ubjektivnih faktora koji su mogli dovesti do nesree (npr. zdravstveno stanje ronioca, iskustvo i treniranost). M ETODIKA VJETAENJA 1. 2. 3. Prikupljanje kojima s e utvruje s ljedee: vrst a incidenta i njegov is hod, Lociranje tijela; Prikupljanje dokumentacije: dnevnik ronjenja, struni dosje, medicinski dosje, osiguravanje ronjenja, priprema i dinamika ronjenja, intervencije u toku ronjenja;

tehnika dokumentacija s podacima o plinovima, foto-dokument acija mjesta dogaaja, ronioca i opreme; 4. Prikupljanje dokumentacije: dnevnik ronjenja, struni dosje, medicinski dosje, tehnika dokumentacija s podacima o plinovima, foto-dokument acija mjesta dogaaja, ronioca i opreme; 5. 6. 7. Vjetaenje opreme: registrirovati vanjska oteenja, kontrolirati tlak u bocama, stanje Rekonstrukcija ronjenja: moe se obaviti u ronilakom simulatoru, rekompresijskoj M edicinska istraga: identifikcija rtve, pregled opreme i odjee, pregled lea radi rezerve, sastav plinskog medija; komori u bazenu ili moru kada nema tehnikih uslova; utvrdivanja uzroka, naina i mehanizma smrti. Informacije koje proizau iz ovakve istrage trebale bi biti upotrijebljene za utjehu rodbine, za prevenciju slinih dogaanja i poboljanje sigurnosti ronjenja.
93

XIII.

ZAKLJUNA RAZMATRANJA

U dananje vrijeme sve intenzivnije transformacije kriminala i sve vee profesionalizacije kriminalaca, moderna kriminalistika zahtjeva ogromno znanje i vetinu, tako da je poznavanje cjelokupne materije od strane pojedinaca praktino nemogue. Zato su kriminalisti i operativni radnici organa unutranjih poslova u svom radu upueni na pomo i saradnju sa licima odgovarajue strunosti. Samim tim, da bi sa njima mogli da sarauju, neophodno je da imaju osnovna predznanja iz tih oblasti, kako bi znali ta mogu da zahtevaju od raznih eksperata, kao i da izvre pravilnu procenu rezultata i injenica dobijenih njihovim vjetaenjem. Sagledavajui cjelinu uinjenih u okviru postavljene teme, sintetizovana su iznijeta gledita u nekoliko uoptenih konstatacija, ija je svrha da odreenim zakljucima potvrdimo postavljenu hipotezu. 1.Forenziki sadraj materijalnih i personalnih dokaza je od presudnog znaaja za tok otkrivanja, istraivanje, razjanjavanja, utvrivanja i dokazivanja istine. injenice, na kojima se zasniva sudska odluka, moraju biti utvrene istinito, onako kako su se dogodile. Mora se pronai pravi krivac i samo on kazniti, odnosno mora se utvrditi puna i prava istina o krivinom djelu i krivcu. Zbog toga u krivinom postupku postoji opravdan zahtjev za dobijanje istine o injenicama u najpotpunijoj moguoj mjeri. Dokaz ( personalni i materijalni) je samo ona injenica koja je iznutra povezana sa krivinim djelom i koju prouzrokuje samo izvrenje krivinog djela u procesu uzajmnog djelovanja, uzajmne veze izmeu izmeu uinioca, sredstava izvrenja, objekta napada, lica mjesta. Personalni dokazi koriste se kao vano sredstvo ne samo zbog toga to u nekim sluajevima nikakvih drugih dokaza nema, ve i zbog toga to mogu posluiti za provjeru vjerodostojnosti i istinitosti drugih dokaza. Materijalni dokazi mogu biti, u odreenim sluajevima , jedini pouzdani dokaz za otkrivanje, istraivanje, utvrivanje i dokazivanje istine, a to iz razloga to se znaaj tih dokaza ogleda prije svega u njihovoj objektivnosti, za razliku od personalnih dokaza.
94

Svaka sudska odluka zasnovana je na izvjesnim injenicama koje su se desile u stvarnom ivotu, a sud ih u postupku mora rekonstruisati i, saobrazno procesnim formama, iskoristiti da bi donio svoju odluku. Sud je duan da savjesno ocijeni svaki dokaz pojedinano i u vezi sa ostalim dokazima i na osnovu takve ocjene izvede zakljuak da li je neka injenica dokazana. 2. Svaki dogaaj kriminalni dogaaj nudi ogroman broj injenica materijalne i personalne prirode koji se moraju forenziki oformiti i konstituisati. Vrlo esto u kriminalistikoj praksi nalazimo u izvjetajima i zapisnicama o uviaju stereotipnu konstataciju: Tokom pretrage lica , mjesta dogaaja nisu pronaeni tragovi ili na licu mjesta dogaaja se nisu nalazili nikakvi tragovi Po ovim konstatacijama znailo bi da je izvreno krivino djelo, a da nisu ostali nikakvi tragovi izvrenja, to je nemogue. Nijedan izvrilac krivinog djela, pa ak i kad govorimo o savrenom zloinu, ne moe izbjei stvaranje tragova. Sama ovakva konstatacija znai da uviaj nije izvren Lege Artis, po pravilima kriminalistike, niti odgovarajuim metodama, pa tragovi nisu mogli biti otkriveni i osigurani. Najvei broj nerjeenih sluajeva nije mogue razjasniti samo zato to to pri osiguranju lica mjesta i vrenju uviaja nije traen i fiksiran mikroskopski materijal i to se nije uopte vodilo rauna o neminovnosti postojanja i neiscrpnim dokaznim mogunostima mikrotragova. Vrijednost dokaza koja se detaljnim uviajem mogu pronai na mjestu dogaaja je da oni mogu da poveu uinitelja krivinog djela sa mjestom izvrenja. Svaka pojava ostavlja u svojoj okolini otiske dogaaja , to prua mogunost da se po tim tragovima utvrdi i razjasni dogaaj iz prolosti. 3. Forenzike metode pronalaenja, fiksiranja i prouavanja materijalnih i personalnih dokaza moraju se zasnivati na naunim i strunim dostignuima modernog doba. Forenzika predstavlja disciplinu koja objedinjuje tehniki napredak i forenzike metode pronalaenja , fiksiranja i prouavanja kako materijalnih tako i personalnih dokaza i ona predstavlja spoj izmeu savremenih tehnologija i forenzikog postupanja sa tragovima. Prisustvo i potreba za forenzikom obradom dokaza neizostavna je u svim fazama prikupljanja kako materijanih tako i personalnih dokaza i zasnovana je na najmodernijim metodama koje se koriste u svijetu. Razvojem nauke sudijama su na raspolaganju stajale sve kvalitetnije metode i postupci u utvrivanju injeninog stanja i sve su bile pozdanije metode dolaska do odluniih injenica.
95

Meutim, razvoj nauke je uslovljao i to da su sve te spoznaje ograniavale sudije, jer sudije naprosto ne mogu pratiti i na potreban nain usvajati sva nauna dostignua. To dovodi da se sudije sve ee oslanjaju na struna znanja i umjea osoba sa podruja razliitih nauka koja su sposobna dati odgovore na bitna pitanja u postupku. Svijet kriminala koristi najsofisticiranija nauna dostignua , to dovodi do prijeke potrebe da se sva nauna dostignua upotrebe kako bi se sa sigurnou utvrdile odlune injenice. Primjer, sama DNA analiza odluuje o ljudskim sudbinama, zbog nje se davno zatvoreni sudski spisi ponovo otvaraju, osobe pravosnano osuene oslobaaju, a i pri samoj pomisli da bi njihova DNA mogla biti analizirana poinitelji krivinih djela ozbiljno strahuju 4. Samom integracijom materijalnih i personalnih dokaza koja e se potvrditi u sudskoj presudi mora oznaiti podjednak znaaj materijalnih i personalnih dokaza. Trag naen na mjestu dogaaja kriminalnog dogaaja sam za sebe , ne govori cjelovitu istinu ve dio istine. Sam put do cjelovite materijalne istine treba doi kombinovanim koritenjem podataka koji nam pruaju materijalni i personalni dokazi. Trag ne prua informaciju o cjelom kriminalnom dogaaju, niti je cjelovit u odnosu na uinioca krivinog djela. Stoga je nuno provjerom i meusobnom dopunom potvrditi vrijednost svih pronaenih tragova i tako otkloniti sve suprotnosti , prije nego to postanu sastavni dio kombinovanih dokaza. Pojedini trag moe da prui informaciju o jednom djelu dogaaja, ili da ukae na pravac kojim treba usmjeriti opertativnu djeltnost u traenju osumnjienog lica, pa se stoga mora posmatrati zajedno sa ostalim indicijalnim injenicama i obezbjeenim dokazima. To samo potvruje potrebu za kombinovanjem personalnih i materijalnih tragova tokom istrage i zajednika kombinacija personalnih i materijalnih dokaza u krivinom postupku. 5.Materijalni dokazi su polazna osnova za parvilnu istraivaku orjentaciju ka daljem pronalaenju i drugih dokaznih injenica, ali ne smiju biti sami sebi dovoljni ve ih je potrebno upotpuniti i drugim dokazima personalne prirode. Materijalni trag ne moe da postane i materijalni dokazi, ve to mogu samo oni tragovi i predmeti koji dobijaju znaenje dokaza upravo snagom svoje objektivne relevantne veze sa krivinim djelom i uiniocem. Svaki materijalni trag treba upotpuniti dokazima personalne
96

prirode, na primjer otisak prsta koji je ostao na namjetaju u prostoriji u kojoj je izvrena provalna kraa nakon fiksiranja na daktiloskopsku foliju potrebno je usporediti neutralnim komparativnim uzorcima uzetim od sumnjivih lica. Nakon toga slijedi pribavljanje personalnih dokaza od strane osumnjienih lica. Svaki dokaz bilo materijalne ili personalne prirode potrebno je provjeriti meusobno kako bi doli do potpunog dokaza koji u cjelosti potvruje istinitost ili neistinitost neke sporne injenice. 6. Personalni dokazi predstavljaju neophodno obogaivanje materijalnih injenica uz konstataciju da priznanje samo po sebi nije dovoljno. Personalni dokazi moraju biti u podudarnosti sa materijalnim dokazima .Uvijek i neizostavno iskaz osumnjienog, svjedoka, oteenog, vjetaka, treba izanalizirati, provjeriti i uporediti sa drugim dokazima. Iskaz osumnjienog moe biti pun dokaz ili nemati nikakve dokazne vrijednosti, tako da sud, s obzirom na cjelokupan dokazni materijal, moe osloboditi optuenog koji je priznao, a osuditi optuenog koji nije priznao. Sud je duan da savjesno ocjeni svaki dokaz pojedinano i u vezi sa ostalim dokazima i da na osnovu takve ocjene izvede zakljuak da li je neka injenica utvrena. Naelo istine sudskog postupka sadrano je u tome da sud, tuilac i drugi organi koji uestvuju u krivinom postupku su duni da s jednakom panjom ispituju i utvruju kako injenice koje terete osumnjienog, odnosno optuenog, tako i one koje mu idu u korist i da injenice na kojima se zasniva sudska odluka moraju biti utvrene istinito, onako kako su se dogodile. Istina koja se utvruje nije apsolutna istina koja bi podrazumjevala potpunu podudarnost predstave suda o prolim dogaajima ili o sadanjem stanju nekog predmeta sa stvarnou tog dogaaja i iskljuivala mogunost suprotnog. Ako bi istina u krivinom postupku bila apsolutna , za nju bi bio dovoljan samo jedan dokaz, dok relativna istina za koju se uvijek daje vie dokaza ne iskljuuje drugu relativnu istinu. Relativnost istine postignute u krivinom postupku potvruje i injenica da se ne proglaava lanim i ne kanjava svaka teza suprotna onoj koja je prihvaena kao istinita i injenica da se ograniava broj viih instanci pred kojima se ispituje krivina presuda, te da se razni sudovi ili u razliitim vremenima ili raznim podrujima zadovoljavaju razliitim kvantumom dokaza da bi jednu injenicu uzeli dokazanom. S okrat "Istina je ono to se kao zajedniko nalazi u mnotvu pojedinanih miljenja."
97

S PIS AK LITERATURE: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. Blackledge D Robert . Forensic Analysis on the Cutting Edge New M ethods for Trace Evidence Analysis 2007 Brenner C John, Forensic Science An Illustrated Dictionary, Boca Raton London New York Washington, 2004 Buckleton John, Christopher M . Triggs. Simon J. Walsh, Forensic DNA evidence interpretation FORENSIC DNA 2005 Casey Eoghan, Digital Evidence and Computer Crime: Forensic Science, Computers, and the Internet, Second Edition 2004 Dimitrijevi Dragoljub, Krivino procesno pravo. Beograd, 1982 Eckert G William, James H Stuart, Interpretation of Bloodstain Evidence at Crime Scenes, second Edition, 1999 Eckert G William, Introduction to Forensic Sciences 2nd Edition, CRC Press 1996 Godwin M aurice.Criminal psychology and forensic tecnology, a Collaborative Approach to Effective Profiling, 2001 Gruba M omilo , Krivino procesno pravo, Uvod i procesni subjekti, Beograd 2004 10. Gruba M omilo, Krivino procesno pravo, Posebni dio, Beograd, 2004 11. Horswell God John, The Practice of Crime Scene Investigation, CRC PRESS 2004 12. Kiely F Terrence, Forensic evidence and the criminal law, 2001 CRC Press LLC 13. Krapac Davor, Krivino procesno pravo, knjiga prva, Zagreb 2000 14. Lee Henry C. , Physical evidence 15. M ihajlovi Predrag, Boi Ljubia, Sudska medicina, Beograd, 2001 16. M ilosavljevi M laden, Osnovi forenzike biologije, Sarajevo. 2000 17. Pilant Lois, Forensic Science: Bringing New Technology into the Crime Lab, 2000 18. Primorac Dragan i suradnici , Primjena analize DNA u sudskoj medicini i pravosuu, Zagreb 2001. 19. Simonovi Branislav .Kriminalistika, Kragujevac. 2004 20. Simonovi Branislav , M ile M atijevi, Kriminalistika taktika, Banja Luka 2007 21. Simovi M iodrag, Praktini komentar Zakona o krivinom postupku Republike Srpske. Banja Luka , 2005 22. Simovi M iodrag, Krivino procesno pravo Uvod i opti dio, Biha 2005
98

23. Slubeni glasnik RS br.50/03 i 115/04, Zakon o krivinom postupku Republike Srpske 24. U.S. Department of justice FBI, Handbook of forensic science, 1994 25. http://www.forenzika.com

99