POVIJEST I TEORIJA DIZAJNA

Dizajn Dobar dizajn ini jedinstvo funkcionalnosti, ekonominosti i svrhovitosti u odreenim ivotnim uvjetima. Dobar dizajn neka je vrsta renesansnog stava koji kombinira tehnologiju, spoznajnu znanost, ljudske potrebe: ljepotu kako bi se stvorilo ono to svijet nije znao da nedostaje (Paola Antonelli, kustosica njujorkog Muzeja moderne umjetnosti). MoMA Muzej moderne umjetnosti u New Yorku osnovan je 1929., a 1932. otvara odjel dizajna, ime dizajn dobiva status integralnog dijela povijesti umjetnosti 20. stoljea. Norbert Bolz je tvrdio da tko god eli odgovoriti na Kantovo pitanje to je ovjek, morat e prouavati dizajn. Dizajn je pravo na radost spajajui utilitarno i ludiko, tehniku korektnost i hedonizam stvaranja. Raunajui na materijalnost osjetila, u svijetu u kojemu smo stanovnici polisa koliko i supermarketa (svakoga dana prosjeni stanovnik zapadnoga grada vidi, asimilira i prepoznaje oko 16 000 logotipa), suvremeni dizajn pokuava odgovoriti na zahtjeve formalnih noviteta to dolaze od publike koja se neprestano dosauje u drutvu spektakla, uitka potronje i komunikacije. Predmeti nisu vie roba; oni nisu posve ak ni znakovi kojima bi odgonetali i usvajali smisao i poruku, to su testovi, oni ispituju nas i mi smo im prisiljeni odgovoriti, a odgovor je ukljuen u pitanje. Tako slino funkcioniraju sve poruke u medijima: ni informacija ni komunikacija, ve referendum, stalni test, kruni odgovor, provjera koda (Jean Baudrillard). U funkciji vika zbilje dizajn, prema Guyu Julieru, poprima obiljeja zasebne socijalne i ekonomske vrijednosti. No ima i dodirnih toaka s umjetnou, no dizajn se razlikuje od umjetnosti prema svojstvu tehnike umnoivosti i korisnosti: namijenjen je za ljudsku upotrebu kao utjelovljenje Protagorine tvrdnje da je svim stvarima mjerilo ovjek. Dizajn se bavi oblikovanjem upotrebnih predmeta. Nastaje pojavom industrijske revolucije, nakon koje se serijski, u velikim koliinama i automatizirano proizvodi roba za nepoznatog potroaa. Tako se dizajnom nastoji unaprijed predvidjeti ukus i svianje pojedinih profila kupaca i umjetno se stvara moda putem reklama i marketinga kako bi vjerojatnost za zadovoljavanje ciljane skupine bila to vea. Suprotno od zanatske proizvodnje, gdje obrtnik proizvodei predmet, moe ukljuiti modifikacije koje ine unikat i tako zadovoljiti elje pojedinog naruitelja, masovna proizvodnja tei iskljuivanju individualnosti i pojedinaca i proizvoda koji su im namijenjeni. Modom se stvaraju zajedniki ukusi koji pojednostavnjuju proizvodnju. Zato je zadatak dobrog dizajna stvoriti oblik upotrebnog predmeta koji e sadravati odmak od uobiajenih stereotipa ali ne prevelik odmak koji publika ne bi shvatila i kupila (kao to je sluaj u umjetnosti gdje svianje nema veze s kvalitetom); potrebno je zatim da dizajn ne oteava uporabnost predmeta (ako previe ukrasa na lici ometa njezino dranje hrane i unoenje u usta, onda ta lica ne valja). Napokon, dizajn mora omoguavati i ekonomski to isplativiju proizvodnju ako se rabe prekvalitetni materijali, proizvodnja predmeta je skuplja nego zarada na njemu.

Dizajn dijelimo na grafiki (naljepnice, logotipi, plakati), industrijski ili product design (strojevi, automobili, kuni aparati) i tekstilni (materijali i krojevi). ivot ovjeka, kao i drutva, ba su isto tako utjecani bojom, volumenom, prostorom i svjetlom, kao vatrom, vodom i zrakom (teoretiar dizajna Zvonimir Radi).

TO JE SIMBOL? (PREMA GADAMERU)? to znai simbol? To je najprije tehnika rije iz grkog jezika i znai krhotinu za uspomenu. Domain daje gostu takozvanu tessera hospitalis, tj. prelomi kakav komad crijepa, sam zadri polovicu, a drugu dade prijatelju, tako da se, ako za trideset ili pedeset godina potomak toga prijatelja opet doe u kuu, spojivi krhotine u cjelinu mogu uzajamno prepoznati. Antika propusnica- to je izvoran, tehniki smisao simbola. To je neto po emu nekog prepoznajemo kao starog znanca. U klasinom smislu simbol je bio ono to nazivamo alegorijom: da se ne kazuje ono to se misli, ali da se ono to se misli moe kazati i neposredno. Nasuprot tome simbol, iskustvo simbolinoga, znai da se to pojedinano, posebno, prikazuje kao krhotina bitka koja obeava da e dopuniti neto odgovarajue radi iscjeljenja i cjeline, ili pak obeava da je druga, oduvijek traena krhotina koja dopunjava do cjeline na fragment ivota. Simbol oznaava eksplicitno ono to mi prepoznajemo implicitno. Predstavlja neto fragmentarno i obeanje cjelovitosti koja aludira na ljepotu i potencijalno na cio i sveti poredak stvari. Simbol dakle predstavlja ideju ponavljanja i nadu za obiljem znaenja. Njegova veza sa spekulativnim se najbolje moe cijeniti povezivanjem sa znakom. Ako je prava funkcija znaka da oznaava oznaeno, onda je samoponitavajui. Simbol pak s druge strane ne oznaava nita izvan sebe. On predstavlja znaenje sam po sebi. Materijalni simbol je, zaista, mjesto gdje znaenje postaje prisutno. Pa ipak simboliki dano znaenje nikad nije potpuno. Njegovo znaenje je neodreeno. Oznaavanjem simbola fragmentarnim ipak se oekuje mogunost cjelovitosti. Spekulativna dimenzija takvog razmiljanja lei u premisi da svako izreeno znaenje ukljuuje iznoenje vie toga nego to je reeno. Smisao simbola i simbolikog bio je u tome to se tu odvija paradoksna vrsta upuivanja, koja znaenje na koje upuuje ujedno utjelovljuje u samoj sebi i ak ga jami. Umjetnost susreemo jedino u toj formi koja se opire istom poimanju, stoga se bit simbolikog ili onoga nalik simbolu sastoji upravo u tome to se ono ne odnosi na znaenjski cilj koji valja intelektualno nadomjestiti, nego njegovo znaenje sadri u sebi. Dakle, umjetnost moe uvijek znaiti vie, tj. moe insinuirati transcendentnu dimenziju znaenja koja iako nikad iscrpljena sa simbolima koji je nose, ne postoji odvojeno od simbola koji je odravaju. Simbol rezonira sa sugestijom znaenja jer neprestano ukazuje na ono to nije izravno dano. To ne-dano ne postoji odvojeno od onoga to je dano vee je naslijeeno unutar toga.

TO JE OPAANJE? (PREMA GADAMERU) Identitet djela nije zajamen nekim klasinim ili formalistikim odredbama, nego se otkupljuje nainom kojim na sebe kao zadau preuzimamo izgradnju samog djela. Ako je to poanta umjetnikog iskustva, onda smijemo podsjetiti na Kanta, koji je dokazao kako tu nije rije o tome da se osjetilna tvorba koja se pojavljuje u svojoj posebnosti povezuje s nekim pojmom ili mu se podreuje. Povjesniar umjetnosti i estetiar Richard Hamann jednom je to formulirao ovako: rije je o vlastitoj vanosti opaanja. To bi znailo da se opaanje vie ne uklapa u pragmatike ivotne odnose i da se ne dovodi do funkcije u njima, nego da se daje i prikazuje u vlastitom znaenju. Da bismo tu formulu ispunili punovaljanim smislom, treba nam svakako biti jasno to znai opaanje. Opaanje se ne smije shvaati onako kao to je to na primjer bilo blisko Hamannu u doba nestajanja imperijalizma, kao da je, da tako kaemo, estetiki vana jedno osjetilna koa stvari. Opaanje nije samo sakupljanje razliitih osjetilnih utisaka, nego opaati znai, kao to ta lijepa rije sama kae, neto uzeti za istinito. No to znai: ono to se nudi osjetilima, to se vidi i uzima kao neto. Polazei od razmiljanja da kao estetiko mjerilo openito postavljamo skraen, dogmatski pojam osjetilnog opaanja, tako sam o vlastitim istraivanjima odabrao pomalo baroknu formulaciju, koja bi trebala izraziti dubinsku dimenziju opaanja: estetiko

nerazluivanje. Time mislim da je sekundaran nain ponaanja kada bismo apstrahirali ono to nas znaenjski oslovljava kroz umjetniki oblik i kada bismo se eljeli potpuno ograniiti na to da gacijenimo "isto estetski. Uvijek je istina da moramo neto misliti pri onome to vidimo, da bismo barem neto vidjeli. Dizajn je estetsko oblikovanje predmeta za masovnu potronju i IND proizvodnju za razliku od umjetnosti koja je po prirodi unikatna. Osnovne karakteristike dizajna su industrijska proizvodnja, serijska proizvodnja i estetinost. Dizajn je funkcionalan, umjetnost je nefunkcionalna, umjetnost je unikatna a dizajn nije, dizajn je industrijska proizvodnja, od 19. stoljea. Prijelomni trenutak se dogodio kada je 1851. Joseph Paxton za svjetsku izlobu u Londonu projektirao kristalnu palau iji su dijelovi staklo i eljezo IND proizvedeni u velikim serijama ( Staklena palaa je prvi objekt napravljen serijskom proizvodnjom i montaom dijelova, koji ne smiju biti tei od tone radi lake prenosivosti. No zbog staklene kutije dolazi do problema akumulacije sunane topline tj. efekta staklenika). Svjetske izlobe Prva svjetska izloba odrana je 1851. u Londonu u arhetipskoj Kristalnoj palai Josepha Paxtona, paviljonskoj metalnoj konstrukciji sa staklenim zidovima (to je najvei staklenik koji je ikada sagraen) koja je snano utjecala na razvoj arhitekture, a sama izloba utjecala je na razvoj dizajna i primijenjene umjetnosti. Svjetske izlobe vanije su kao kulturni nego politiki dogaaj, takoer kao uzdizanje na razinu poeljne vrijednosti, konzumerizma i trgovine. Jedinstvo inenjerijskog umijea i umjetnosti postie se Eiffelovim tornjem sagraenim 1889. za Svjetsku izlobu u Parizu (i sljedeih 40 godina ostaje najvia zgrada na svijetu). Pokret moderne arhitekture postaje iroko prihvaen upravo na svjetskim izlobama u Parizu (1937.; Picasso u panjolskom paviljonu izlae Guernicu) i u New Yorku (1939.), kao reakcija na klasicistike forme faizma (u isto doba Mussolini gradi novu grandioznu etvrt Rima E.U.R.) i nacizma (Albert Speer gradi Parlament, probija iroke avenije Berlina i organizira grandiozne parade u ast Fhreru). William Morris smatra da umjetnost ne smije biti samo iz naroda ve i za narod-osuivao je tadanju industriju za proizvodnju neukusa te apelira na mlade slikare i arhitekte u svim zemljama prema zanatstvu i dizajnu. Dizajn je primijenjena umjetnost i ova rije je prvo bila koritena kao izraz za stvaranje arhitektonskog plana kroz proces skica i maketa. Rije Dizajn dolazi od engleske rijei Design, a znai crte ili skica, neka ideja izraena crteom. Znaenje rijei dizajn nije jednoznano: ono je obrazac konkretne predmetnosti, ali i teleoloka projekcija budunosti koja utjee na ponaanje u sadanjosti; nacrt za neto to moe jo i ne postojati, ali poinje postojati upravo na tom nacrtu. Jednostavno reeno, dizajn je umjetniko oblikovanje predmeta za upotrebu. U svakodnevnom ivotu dizajn je prisutan svuda oko nas, a da esto nismo ni svjesni. U obinoj primjeni rije dizajn obuhvaa sve industrijske predmete masovne proizvodnje i maloserijske proizvode, namjetaj, odjeu, grafiki izgled stranica magazina, izgled korisnikog zaslona na raunalu. U naelu se i likovne umjetnosti i dizajn kao primijenjeno-umjetnika disciplina bave organizacijom vizualnih elemenata (linija, boja, oblik, i sl.) na dvodimenzionalnoj plohi (grafiki dizajn, web dizajn) ili u trodimenzionalnom prostoru (arhitektonski dizajn, grafiki dizajn, industrijski dizajn). Stoga razlika lei prije svega u kulturalnom kontekstu u kojem se pojavljuju kao osobite kreativne djelatnosti. Slikarstvo, kiparstvo i grafika su tako umjetnike aktivnosti koje se odvijaju unutar muzejsko-galerijskog sustava u kojem je kao primarna naglaena slobodna razmjena umjetnikih dobara, izmeu umjetnika i publike, odnosno zajednice. U tom smislu, umjetnosti se pripisuju kvalitete spontanosti, ekspresivnosti, intimnosti, tajanstvenosti i sl., svega onoga to naglaava njezinu nepragmatinu, individualistiku, u osnovi nepredvidivu prirodu.

Suprotno tome, kulturalno znaenje dizajna vrsto je odreeno njegovim mjestom u protoku simbolikog ili financijskog kapitala, to znai da se dizajn u suvremenom drutvu uglavnom pojavljuje u sve sloenijem komunikacijskom procesu suvremenog drutva (npr. grafiki dizajn novina, plakata, knjiga ili web dizajn) i u trinoj razmjeni izmeu proizvoaa i kupca (industrijski dizajn). U tom smislu, znaenje dizajna u suvremenoj kulturi odreuje se njegovom funkcionalnou, komunikativnou, dostupnou i precizno odreenim mjestom u protoku informacija, roba i usluga. Danas je stroga granica izmeu dizajna i umjetnosti izbrisana, budui da oba smjera posjeduju svoj vlastiti jezik, svoju povijest i svoje vrsto mjesto u kulturi suvremenog drutva, pa se i njihove metode i rezultati preklapaju i nadopunjuju. Temeljna svrha dizajna ipak nije umjetnost. Teoretski gledano, dizajn nema po svojoj definiciji dodirnih toaka sa umjetnosti, osim jedne: komunikacija. Ipak, dizajn je komunikacija u dva smjera, a umjetnost u jednom. Umjetniki oblikovani predmeti su samosvrhoviti, slue za gledanje i za slanje poruke, te se njihova svrha ostvaruje u umu promatraa, dok dizajnirani predmeti slue kao spona komunikacije izmeu potrebe korisnika (ne promatraa), samog korisnika i dizajnera. Dizajn nastaje iz objektivne potrebe, umjetnost ne.. Postoje jo mnogi aspekti onoga to dizajn dri u sebi: dizajn treba pratiti svoju funkciju, oplemeniti ovjekov ivot, a uz to mora imati estetiku u oblikovanju, ali i komunikativnu vrijednost prema korisniku na socioloki nain. Naime, dizajn uvijek mora nositi duh vremena u kojem se stvara, i to ne duh vremena koji je trenutno aktualan, nego onaj kojem se tei. Zbog toga bi dizajn trebao gurati civilizaciju prema naprijed. Dizajn moze biti umjetnost. Zato sto je dizajn podrucje ljudskog stvaranja, koje nije uokvireno zakonitostima, propisima ili pravilima vec dopusta dapace trazi kreativnost i slobodu. A to jest umjetnost, u najsirem smislu. Umjetniki proces stvaranja samo je jedna etapa u procesu dizajniranja. ivimo u vremenu kada umjetnost I dizajn prolaze kroz vrhunac svoje sinteze. 20.stoljee je obiljeeno povezanou te dvije srodne djelatnosti kojima je teko odrediti granice. Dizajn polako prelazi stroge granice dizajna i tei tome da bude umjetnost, a umjetnost je u dananje doba a i kroz itavu avangardu bila inspirirana osnovnim postavkama dizajna. Sir Charles Sykes: Duh ekstaze (Srebrna dama), 1933. Figurica izvijenih oblika od kromirane bronce, nainjena od krivulja nejasnih obrisa, nalazi se na hladnjaku automobila Rolls-Royce. Skulptura u slubi dizajna korporativnog identiteta. Sam hladnjak formom podsjea na proelje antikog hrama. Iza metalnih ipki (koje podsjeaju na bar kod duanskih cijena) hladnjaka nalazi se savren mehanizam stroja, motor koji je simbol najvieg tehnikog dostignua i poslovine pouzdanosti. Iako se radi o predmetu u funkciji logotipa (dizajna), napravljen je kao skulptura malog formata. Medijski krajolik je itav sustav komunikacija kojima smo okrueni. ivimo u prostoru i vremenu oblikovanom na nain da je u potpunosti podreeno medijima, okrueni smo brojnim reklamama(koje svojim pomno osmiljenim izgledom i sloganima, pozivaju svoga kupca, tj.- gledaoca), to je itav sustav interaktivnog komuniciranja. Medij je poruka-povijest ovjeanstva povijes je razvitka medija (marshal Mc luhan). Tradicionalni medij-pismo, sliakrstvo, skulptura...Novim medijima mjenjaju se kulturni odnosi, napredak medija ide prema pojmu interaktivnosti. O obliku, i sadraju, mogli bismo rei, odluujemo upravo na temelju toga kako one izgledaju. Uvijek kreemo od vizualnih oblika i tek onda ih razumijemo.

Do 1980ih mediji su se uglavnom oslanjali na tisak i analogne modele emitiranja kao to su radi ili televizija. Posljednjih 25 godina svjedoimo strelovitoj transformaciji medija u medije koji se temelje na digitalnim raunalima kao to su Internet ili raunalne igre. Ali to je samo mali diio novih medija. Novi

mediji se oslanjaju na digitalne tehnologije koje omoguuju konvergenciju neko odvojenih medija. Primjeri novih medija su: internet umjetnost, raunalne igre i virtualni svjetovi, multimedijalni CDROMovi, web, blog, email, interaktivna televizija, mobilni ureaji. Novi mediji radikalno slamaju slamaju vezu izmeu fizikog i socojalnog mjesta, inei fiziku lokaciju puno manje znaajnom za nae drutvene odnose. Virtualne zajednice se uspostavljaju na internetu koje nadilaze geografske granice nadilazei drutvena ogranienja . Mediji su naa svakodnevnica, nezamisliv je ivot suvremenog ovjeka bez masovnih medija, bez obzira na rasu spol, obrazovanje imovinsko sstanje ili drutvenost. Mediji nisu samo vjesti i informacije, nisu ni puka zabava, oni nam u obitelj , kuu, i radnu sreduinu unose jedan svjetonazor koji ba i ne elimo uvjek prihvatiti ali ga ne moemo ni odbiti. Danas mediji konstruiraju nau stvarnost, oni su ti zbog kojih odreene stvari doivljavamo kao dobre ili loe, oni su dans jedina dostupna istina. Mediji konstruiraju nau zbilju i nain na koji mi mislimo i percipiramo svijet oko sebe. Od kak postoje mediji postoje i manipulacije medijima. Medijski krajolik je zapravo situacija u kojoj mi danas ivimo, na krajolik je upravo onaj koji spoznajemo putem medija, koji je medijski proizvod. Hans Georg Gadamer: Neka nas na situciju u kojoj ivimo podsijeti udesan izraz. To je izraz medijski krajolik. Krajolik je za dananju televizijsku tehniku zaista jo uvijek tu, ona ga ralanjuje. Moda iz izraza medijski krajolik odzvanja ak neto poput lagane nostalgije za prirodom, koja je toliko odgurnuta u daljinu Sudjelovanje dizajna u rjeavanju drutveno vanih problema putem kompleksnog preobraaja umjetne okoline oznaava kvalitetnu promjenu samog objekta projektiranja i iz korijena mijenja sam karakter dizajnerske djelatnosti. Vie se ne projektiraju samo stvari nego i njihovi sistemi, to jest sistemi odnosa izmeu kompleksa stvari iskupina ljudi. Medij je ono to posreduje, posrednik. A medij je ujedno i element, jer postaje ona bujica informacija koja sve okruuje i sve nosi, u kojoj mi svi plivamo kao u vodi. Vizualni mediji su oni mediji koje doivljavamo putem vizualnog opaanja, dakle, osjetila vida. Vizualni mediji i glazba su izrazito povezani. To se moe najbolje razumjeti na analogiji izmeu raunala i alfabeta (Gadamer, Ogledi o filozofiji i umjetnosti/umjetnost i mediji). Uope ne moemo zamisliti dovoljno jasno kakav je to bio silan obrat i kakvo silno postignue zapadne civilizacije kada se razvio glasovni alfabet. To dodue nije bio grki pronalazak, nego semitski. Ali zapanjujua brzina kojom je grka kultura usvojila taj alfabet ostaje istinskim udom. Alfabet je zacijelo iziskivao silno postignue apstrakcije. U nae komunikacijske forme ukljuio je gotovo neljudsko uklanjanje svega slikovitog. Na nae kolstvo sve vie utjeu masovni mediji, te uporaba strojnih pomagala, kojoj je vrhunac u raunalu, mora izgledati poput divovskog koraka na putu koji je zapoeo prihvaanjem alfabeta u ranoj europskoj povijesti. U obliku radija i televizije u nau se civilizaciju umijeala nova vrsta usmenosti. A danas su usmenost i vizualnost na vrhuncu svoje sinteze, vizualnost i glazba se isprepliu, nadopunjavanju se i meusobno nadopunjuju, one su poruka, informacija i komunikacija. Glazba je povezana i s pravcem u umjetnosti koji se naziva Kubizam, tj. najvie u jednom ogranku kubizma koji se naziva Orfiki kubizam ili Orfizam. Orfizam se temelji na simultanom kontrastu, a melodinost boja trebala bi inducirati ton u glazbi. Pravac je donio naziv po mitskom pjevau i svirau Orfeju. Alfabet je povezan i s raunalima. Raunala koriste najjednostavniji alfabet koji koristi samo 2 znaka 0 i 1, iako su to apstraktni znakovi raunala pomou tog alfabeta moe obavljati bilo kakve konkretne radnje. A da bi raunalo uope funkcionirala potreban im je alfabet, jedina funkcija koju je raunalo sposobno napraviti jest upravo koritenje alfabeta, znai alfabet je taj koji je posrednik raunalu u izvoenju zadanih operacija, i bez obzira na jednostavnost tog alfabeta u njemu se sve moe izraziti. A to se moe povezati i sa vizualnim umjetnostima, jer bez obzira kako umjetniko djelo, slika, fotografija ,,bili komplicirani oni se mogu rastaviti na najjednostavniji alfabet i prema tome moe se rei da je umjetnost vjetina slaganja alfabeta.

Kubizam i arhitekturu povezuje etvrta dimenzija-vremena, koja nije do tada postojala u slikarstvu. Da bi u potpunosti mogli sagledati arhitekturu potrebno je vrijeme jer da bi u potpunosti vidjeli arhitekturu trebamo se oko nje kretati, pogledati je iz razliitih kutova, vizura. I upravo to naelo sagledavanja oblika iz razliitih vizura su preuzeli kubisti, da bi u cijelosti spoznali neki oblik potrebno ga je sagledati iz vie kutova to preneseno na dvodimenzionalnu plohu slike znai da se kompozicijski planovi podjele/razlome na vie dijelova u kojima e svaki dio biti sagledan iz razliitIH vizurA - i na taj je nain naelo sagledavanja arhitekture i 4 dimenzija vremena prenesena u slikarstvo. Kvaliteta ivota je stupanj zadovoljstva (ivotom) koji osjea grupa ili pojedinac. Za razliku od ivotnog standarda, kvaliteta ivota nije opipljiv koncept, pa se stoga ne moe izravno mjeriti. Kvaliteta ivota sastoji se od dvije komponente. Prva je fiziki aspekt koji ukljuuje zdravlje, prehranu, kao i zatitu od boli i bolesti. Druga komponenta je psiholoke prirode. Ona ukljuuje stres, brigu, zadovoljstvo i druga pozitivna ili negativna emocionalna stanja. Praktiki je nemogue predvidjeti kvalitetu ivota pojedine osobe jer kombinacija atributa koja jednu osobu ini zadovoljnom rijetko ima isti uinak i na neku drugu osobu. Ali, sa dosta velikom sigurnou se moe pretpostaviti da to je vii prosjeni nivo prehrane, dostupnosti smjetaja, sigurnosti, kao i slobode i prava koje ima opa populacija, to veu kvalitetu ivota doivljava ta populacija. Razumijevanje kvalitete ivota danas posebno je vano u medicini gdje je nemogue primijeniti novana mjerila. Odluke o tome to istraivati ili u koje tretmane najvie investirati su usko povezane s njihovim uinkom na kvalitetu ivota pacijenata. Na dananju kvalitetu ivota utjeu brojni napredci, kako u gospodarstvu, tako i u suvremenoj tehnologiji. Kvaliteta ivota je vrlo relativan pojam, a ovisi iz kojeg mjesta dolazili, kojoj religiji pripadamo, dobi,,,, postoje velike razlike u kvaliteti ivota s financijskog gledita, npr. elita, financijski monici - s jedne strane si mogu priutiti sve materijalne predispozicije za kvalitetan ivot, ali to im ne osigurava kvalitetan ivot, jer postoji puno mjerila kvalitetnog ivota koje nisu nuno povezane s materijalnim dobrima-a esto su upravo pojmovi poput bogatstva ili siromatva mjerila kvalitete ivota, ali to je tek jedan dio pitanja o kvaliteti ivota. Kvaliteta ivota je puno vie od materijalnog, na nju uvelike utjee zdravlje, a kao ono najvanije izdvojila bih duhovno zadovoljstvo, ispunjenje, i ljubav- a to rezultira sreom koja je finalni produkt kvalitetnog ivota. Prema Gadameru: Kvaliteta ivota kao pojam mogla se skovati tek u tehnikom dobu, a takva nova rije neto odaje. Pojam kvaliteta ivota nam je svakako doao iz Amerike i u pedesetim godinama preko jednog njemakog ministra uao u njemaki rjenik. Skrb za kvalitetu ivota kazuje da porast svih mogunosti koje nam pruaju znanost i tehnika i gospodarstvo nipoto nije jednoznano jamstvo u smislu porasta kvalitete ivota. Svaki napredak u tehnici svakako uvijek predstavlja dobitak u slobodi. Sjetimo se samo opijenosti koju kod dananje mladei izaziva prvi vlastiti automobil. Ovisni smo o funkcioniranju nove strojne tehnike, ali istodobno vidimo zastraujuu anonimnost koja je ula u ivot. Kao i svi ostali utjecaji, i utjecaj masovnih medija nezaobilazan je faktor za demokratian zajedniki ivot ljudi. Komunikacija je starorimski izraz za gradsku zajednicu, u kojoj se razmjena obavlja u ivu razgovoru i govoru pred okupljenom veinom. Za nas izraz komunikacija zapravo predstavlja apstraktnu formu zajednitva. Danas je drutvo komunikacijski i tehnologijski izrazito povezano, te zbog tog jaa i globalno povezivanje kroz medije i informacijske mree. Komunikacija se danas uglavnom ostvaruje putem vizualnih medija. O obliku i sadraju stvari, mogli bismo rei, odluujemo upravo na temelju toga kako one izgledaju, uvijek kreemo od vizualnih oblika i tek tada ih razumijevamo. Doivljaj vidljive stvarnosti esto je sekundaran i iz druge ruke-u doba kasnog moderniteta na najneposredniji pristup drugima dolazi kroz televiziju, film, video, fotografiju i oglase. Informacija je temelj suvremenog drutva. Komuniciranje se moe odvijati na razliite naine-govorom, znakovima i kodificiranom

nainom ponaanja, moe biti izravno ili posredstvom medija. Moderni masovni mediji pripadaju tehnikim sredstvima u kojima uimo i zadau ispunjavanja naih prostora slobode, tako da se prepozna ono to nas povezuje u jednom tehniki sasvim reguliranom drutvu. U na se ivot donose informacije u nesluenim razmjerima. Suvremena umjetnost i dizajn takoer su komunikacija. Suvremena umjetnost je esto konceptualistiki orijentirana, nositelj je poruke, kritike, drutvenog protesta,,,tei tome da bude interaktivna, a osim to i sama ima funkciju medija, naveliko koristi sve nove medije(video umjetnost.), i na taj nain je umjetnost zapravo komunikacija, to je u naem vremenu njezina finalna zadaa da komunicira i odailje informacije. Dizajn je takoer komunikacija, npr. modni dizajn i njegov produkt modna odjea iz sebe odailje mnotvo raznovrsnih informacija, mi naom odjeom komuniciramo s interaktivnom okolinom, i ostale vrste dizajna, kao to su to grafiki dizajn, industrijski ili web dizajn isto su komunikacija, jer kao vizualni mediji izazivaju reakciju u promatrau, oni komuniciraju na vizualan nain, iako za razliku od umjetnosti, dizajn osim komunikacijske dimenzije karakterizira i praktina primjena.

POSTINDUSTRIJSKO DRUTVO ODREUJE: prevlast informacijskih tehnologija kultura slike umjesto kulture teksta dominacija znanstvenog pristupa umjetnosti i ivotu

Postindustrijsko drutvo javlja se nakon druge industrijske revolucije u drugoj polovici 20. stoljea. U tom drutvu ljudi se sve manje bave proizvodnim zanimanjima, radom u industriji, i sve vie se bave uslunim djelatnostima, ali to ne znai da se produktivnost industrije smanjuje, proizvodnja raste. Ekspanzijom obrazovanja, velikim brojem ena na tritu rada, poveanjem prosjenog blagostanja, poopivanjem naela jednakosti, erozijom kulturne obvezatnosti modela obitelji te jasno izraenim procesima individualizacije, drutvo doivljava radikalne socijalne i strukturalne promjene. U postindustrijskom drutvu drutveni identitet gubi sadraj i prestaje propisivati naine ponaanja, definirati to tko treba biti. Postindustrijsko drutvo nije drutvo akumulacije dobara i proizvodnje materijalnih vrijednosti nego drutvo planiranja u kojem najvaniju ulogu ima informacija. Potrebno je sve manje ljudi u proizvodnji zahvaljujui tehnolokom napretku. Postindustrijska modernizacija i individualizacija rezultiraju radikalnim i brzim promjenama naina ivota, pojava srednje klase u sektorima uslune djelatnosti. Koncept ivotnog stila naao se je u sreditu znanstvenog i medijskog interesa, ponajvie zbog tog to omoguuje integraciju mnotva razliitih naina ponaanja. Budui da se u postindustrijskom drutvu poveava potencijal individualizacije i pluralizacije ivotnih stilova zbog sve znaajnije ponude simbolikih sredstava, izbori ivotnih stilova postaju sve osobniji, a tradicionalni drutveno ekonomski faktori sve nevaniji. Dogaa se povezivanje ovjeanstva, zahvaljujui brzom razvoju znanosti i tehnologije, a prvenstveno elektrotehnike i raunalne. Postindustrijsko drutvo je globalno drutvo, drutvo spektakla, drutvo masovnih medija i vizualnih komunikacija, Drutvo snano medijski, komunikacijski i tehnologijski povezano, drutvo u kojem masovna i popularna kultura potiskuju elitnu kulturu, drutvo trijumfa mode i sve rastue modne industrije, trijumfa materijalnosti ,Postindustrijsko drutvo je potroako drutvo, drutvo u kojem je Internet zavladao svijetom. Iako je drutvo tehnologijski povezano zahvaljujui medijima koji omoguuju prostorno i vremensko smanjenje

svijeta, ono to je rezultat te povezanosti jo je vee otuenje ljudi, jer onaj virtualni ivot (na internetu, mediji) ivot u kojem nema pravila i u kojem je prisutna apsolutna sloboda, potiskuje onaj stvarni ivot-ivot problema, sree i patnje, ljubavi i boli, zdravlja i bolesti, potiskuju se meuljudski odnosi, i zbog toga moemo rei da je postindustrijsko drutvo u kojem ivimo drutvo otuenosti.

Memphis grupa Grupu je osnovao Ettore Sottsass, a prvi puta se je sastala 16.12.1980. Grupa se je razila i dogovorila da se opet sastanu zajedno sa svojim dizajnima u veljai 1981. godine. Rezultat toga je bio visoko ocijenjen 1981. godine na Salone del Mobile u Milanu, svjetski najprestinijem sajmu namjetaja. Grupa je s vremenom u svojim redovima imala sljedee lanove: Martine Bedine, Andrea Branzi, Aldo Cibic, Michele de Lucchi, Nathalie du Pasquier, Michael Graves, Hans Hollein, Arata Izosaki, Shiro Kuromata, Matteo Thun, Javier Mariscal, George Sowden, Marco Zanini i novinarka Barbara Radice. Grupa se je raspala 1988. godine. Grupa je dobila naziv po pjesmi Boba Dylana Stuck Inside of Mobile woth the Memphis Blues Again i bila je reakcija na post-Bauhaus crna kutija (black box) dizajna sedamdesetih i imala je smisao za humor koji je nedostajao u dizajnu tog vremena. Stil je kombinacija svih likovnih umjetnosti, arhitekture, slikarstva, kiparstva, keramike, stakla, metala i dizajna namjetaja na posve nov nain.Ettore Sottass je Memphis dizajn nazivao Novim internacionalnim stilom. Grupa Memphis je nudila svijetle, raznobojne i okantne komade. Boje koje su koristi su kontrastirale crnim i smeim bojama europskog namjetaja. Rije ukus se obino ne vee se proizvodima izraenim od strane grupe Memphis, ali ti proizvodi su bili zaista revolucionarni u to vrijeme. Sve to moglo bi sugerirati da je grupa Memphis bila vrlo povrna ali toj je daleko od istine. Cilj grupe je bilo stvaranje novog kreativnog pristupa dizajnu. Inspiracija za njihove radove su bili pokreti kao to su Art Deco i Pop Art te stilovi kao to je Kitch pedesetih i futuristike teme. Njihovi koncepti su bili u vrstom kontrastu sa takozvanim dobrim dizajnom. Grupa je od 1981. do 1988. godine jednom godinje stvarala i izlagala svoje radikalne unikatne radove. Radovi su uglavnom bili namjetaj i dekorativna umjetnost, te su svojim nekonvencionalnim oblicima, svijetlo obojenim povrinama sa uzorcima i oitim zanemarivanjem funkcionalnosti okirali meunarodni dizajnerski poredak i izazvali iroko promiljanje o racionalnim, sve-crnim, industrijski orijentiranim konvencijama modernog dizajna to je izazvalo stvaranje novog pokreta, koji se esto naziva Post-Modernom. Kao primjer bi izdvojila <Carlton cabinet for Memphis, 1981>Ettorea Scottsassea(Primjer gore) -ovaj dizajn karakteriziraju pravilne geometrijske plohe, koje se ne nadovezuju jedna na drugu pod pravim kutom kao to je to bilo tipino na namjetaj, ve pod tupim ili iljastim kutovima, to dokazuje da funkcionalnost i iskoristivost prostora i namjetaja je minimalna,, njega zanima neto drugo a to je dinaminost, igra bojama i protest protiv ustaljenih oblika. Ali bez obzira na mnotvo boja i razigrane kompozicije ovaj dizajn djeluje skladno i harmonino, kad bih ga morala povezati sa slikarstvom to bi bile Maljevieve suprematistike slike koje isto kao i ovaj dizajn karakteriziraju pravilne plohe, upotreba boja, i razigrane kompozicije koje ipak povezuju odreene zakonitosti i pravilnosti u svrhu skladnog i harmoninog izgleda. S Memphis grupom povezan je i Antidizajn - okarakteriziran idealizmom i ironijom; zapoeo paralelno s europskim studentskim nemirima (60-e,70-e), bio je inspiriran izlobom namjetaja Ettorea Scottsassea. Antidizajn je dizajn koji kri sva pravila i norme dizajna nekog vremena i primje za to su radovi grupe Memphis, koriste razne teksture, oblike, neuobiajene boje, ista suprotnost dizajnu koji je bio aktualan u to vrijeme.

11. TO JE DIZAJN? ( NABROJITE VRSTE DIZAJNA) Rije Dizajn dolazi od engleske rijei Design, a znai crte ili skica, neka ideja izraena crteom. Znaenje rijei dizajn nije jednoznano: ono je obrazac konkretne predmetnosti, ali i teleoloka projekcija budunosti koja utjee na ponaanje u sadanjosti, nacrt za neto to moe jo i ne postojati, ali poinje postojati upravo u tom nacrtu. Dizajn je estetsko oblikovanje predmeta za masovnu potronju i IND proizvodnju za razliku od umjetnosti koja je po prirodi unikatna. Osnovne karakteristike dizajna su industrijska proizvodnja, serijska proizvodnja i estetinost. Dizajn je primijenjena umjetnost i ova rije je prvo bila koritena kao izraz za stvaranje arhitektonskog plana kroz iterativni proces skica i maketa. Jednostavno reeno, dizajn je umjetniko oblikovanje predmeta za upotrebu. U svakodnevnom ivotu dizajn je prisutan svuda oko nas, a da esto nismo ni svjesni. Danas ova rije koristi se za mnoga polja i njezino znaenje obino oznaava finalizirani plan rada ili krajnji ishod provoenje nekog plana. U obinoj primjeni rije dizajn obuhvaa sve industrijske predmete masovne proizvodnje i maloserijske proizvode, namjetaj, odjeu, grafiki izgled stranica magazina, izgled korisnikog zaslona na raunalu. Za razliku od umjetnosti dizajn ima svojstvo utilitarnosti.

Brzina je utjecala na mnotvo umjetnikih pravaca i naina izraavanja, a vizualni oblici pod utjecajem brzine su dinamini i u pokretu. Vizualni oblici i forme pod utjecajem brzine su esto i aerodinamini. aerodinamine forme su oblici koji pruaju najmanji otpor strujanju zraka, to su oblici bez otrih kutova i koji imaju mali presjek u smjeru kretanja, njihove plohe se sastoje(su omeene) sa glatkim krivuljama. Svi automobili, avioni i ostala koja se kreu kroz zrak velikom brzinom imaju aerodinamini oblik da bi se smanjila potronja goriva i da bi se njima lake upravljalo. Aerodinamini oblici se uvelike koriste u svim granama umjetnosti, na podruju arhitekture ima nekoliko bitnih primjera koji su bili inspirirani osnovnim postavkama brzine i aerodinaminih formi: Erich Mendelson-Einsteinov toranj Kenzo Tange- Palaa sportova Jorn Utzon i Peter Rice- Opera u Sydneyu Frank Owen Ghery- Muzej Guggenheim u Bilbaou primjer iz skulpture(aerodinamine forme): Constatin Brancusi-Usnula muza Barbara Hepworth-3 oblika u slikarstvu najvie primjera utjecaja brzine na vizualne oblike u pravcu Futurizam Futurizam-pjesnik Filippo Tommaso Marinetti 1909. u Parikom asopisu Le Figaro pie futuristiki manifest. Proklamira nunost jedne antiklasine umjetnosti okrenute prema budunosti, koja odgovara dinaminom duhu moderne tehnike i masovnom drutvu velikih gradova. Mi elimo slaviti borbeni pokret, grozniavu budunost i udarac pesnicom, mi objanjavamo da je svijet postao bogatiji za jednu ljepotu, ljepotu brzine. Trkai automobil je ljepi od nike sa samotrake. Prvi puta se stvarnost tumai kao materijalizacija energije, sila koje se uzajamno proimaju, upotpunjuju se i istodobno djeluju. Zanima ih pokret, dinamika i proimanje planova. Kao utjecaj brzine na futuristiko slikarstvo izdvojila bih nekoliko bitnih primjera: Giacomo Balla-dinamika psa na uzici, let lastavice Umberto Boccioni-jedinstveni oblici kontinuiteta u prostoru Marcel Duchamp-Akt koji silazi niz stepenice

Futuristikom umjetnikom stvaranju prethodile su teorije zasnovane na filozofskoj ideji Nietzschea i Bergsona, glorifikaciji stroja i brzine, dinamizmu velikoga grada i njegovoj pulsirajuoj energiji, svjetlima i zvukovima, bljeskovima prostora u pokretu doivljenim pri vonji automobila; preokupacija futuristikih slikara je kako naslikati elektrino svjetlo. Osnovne teme futurizma su megalopolis, svjetlo, energija, mehaniki pokret i buka, urbani naini zabave, mase ljudi Paul Virilio (roen 1932 u Parizu) je teoretiar kulture i urbanist. Najpoznatiji je po svojim tekstovima o razvoju tehnologije s obzirom na brzinu i snagu, sa irokim referenciranjem arhitekture, umjetnosti, grada i vojske. Brzina je kljuna rije Viriliovog razmiljanja, blago postmodernizma, kapital modernog drutva. Stvarnost vie ne definira prostor i vrijeme, ve virtualni svijet gdje tehnologija doputa paradoksalno postojanje svugdje u isto vrijeme, a da smo ustvari nigdje. Gubitak mjesta, grada, nacije u korist globalizacije takoer implicira gubitak prava i demokracije koji je kontradiktoran neposrednoj i trenutnoj prirodi informacija. Prema njegovom miljenju globalno selo je nita vie od svjetskog geta. Dromologija 'Dromos' od Grke rijei utrkivati se. Znai znanost (ili logika brzine). Dromologija je vana kada se razmatra strukturiranje drutva s obzirom na rat i moderne medije. On primjeuje da brzina kojom se neto dogaa moe promijeniti esencijalnu prirodu toga neega i da to to se brzo kree poinje dominirati nad onim sporim. Tko god kontrolira teritorij posjeduje ga. Posjedovanje nisu zakoni i ugovori, ve kao prvo i najvanije to je stvar kretanja i cirkulacije Vrhunski primjer brzine je Internet, jer omoguuje trenutni pristup informacijama iz bilo kojeg dijela svijeta, trenutna komunikacija u stvarnom vremenu. I Internet kao vrhunski primjer suvremene tehnologije omoguuje da se nalazimo u isto vrijeme svugdje i nigdje, svugdje jer imamo pristup svemu(informacijama, komuniciranje) gdje god da se to nalazilo, omoguuje da budemo u isto vrijeme na vie mjesta, a nigdje jer smo fiziki na istom mjestu i ne miemo se, Internet je virtualan.

13. POKUAJTE DEFINIRATI KI?

Ki je la! Ki, termin nastao u Njemakoj, tvorevina je 19. st. u kojem dolazi do prodora industrijalizacije i pojave brojnog graanskog stalea u Europi. Postojala je hijerarhija umjetnikih vrijednosti, ali nije bilo kategorije koja se moe smatrati umjetnou suprotnog predznaka; neeg s vanjskim obiljejima umjetnosti , ali to je njezina krivotvorina. Upravo je to karakteristino za ki. Pojavljuje se kada se pojedini element ili itavo umjetniko djelo prenosi iz svoje autentine situacije i primjenjuje u neku drugu svrhu, a koja je razliita od one kojoj je bilo namijenjeno. Takvih je primjera mnogo, a odnose se na remek djela umjetnosti koja se reproduciraju u trivijalne svrhe i na neki su nain obezvrijeena jer su postali ki simbolima. Poezija, glazba , slikarstvo, esto vade umjetniko djelo iz njegova konteksta i ubacuju negdje drugdje , te tako dolazi do alijenacije poruke, a to esto odvodi kiu. To se dogaa svaki put kada se djelo kao Mona Lisa upotrebljava kao reklama za sir, estitka ili natjeaj za izbor ljepote ili kada se djela iz prolosti napravljena kao unikati proizvode serijski, a posebno kao suveniri. Mnogi autori, meu njima i Gillo Dorfles, smatraju da je kulturna industrija omoguila pojavu kia te je time ki postao jedan od sadraja kulture masovnog drutva. Masovna kultura , onemoguila je svaku sposobnost razlikovanja izmeu umjetnosti i ivota. Prema Dorflesu ( Dorfles, 1997; 46), izgubljena je svaka ritualnost u davanju kulturnog i estetskog obroka od strane sredstava masovne komunikacije, a to odsustvo ritualnosti dovelo je do ravnodunosti promatraa.Iz socioloke perspektive prevladava miljenje kako je ki obiljeje pojedinih drutvenih slojeva, ponajprije srednje klase koja se pokuava uzdii do elite. Industrijalizacija kulture koja se proirila na svijet umjetnikih slika dovela je do sve izraajnijih razlika izmeu pojedinih drutvenih-

kulturnih slojeva. Masovna je kultura poprimila posve drugaija obiljeja od elitne kulture i pridonijela je irenju kia i njegovu trijumfu nad umjetnou. Tako je i s brojnim replikama npr. antikih remek djela, koja ne potiu kulturu i ukus, ve publiku potiu na izjednaavanje autentinog remek djela i osrednje krivotvorine. T. Veblen naglaava: Kada se standardi dobrog ukusa sputaju u drutvenoj hijerarhiji, ukus se vulgarizira. (Gronow,2000, 68-69). Takav je ukus roen kad potronja i potrona roba postaju sve vanijim statusnim simbolima, a svatko ih moe kupiti ako ima dovoljno novaca. Ki je prije svega la jer se ne odnosi na neto izvorno, ve na kopiju koja ne odgovara duhu svoga vremena.

14. KOJA JE RAZLIKA IZMEU MODERNOG I SUVREMENOG RAZDOBLJA (DEFINICIJA DUH VREEMNA) Svaka je epoha umjetnosti kroz povijest bila izrazom svoga vremena, odrazom drutvenih prilika, stvaralatvo odreene epohe povezuje DUH VREMENA. To je najradikalnije izraeno kroz umjetnost moderne i suvremenu umjetnost Nakon relativnog mira koji je prevladavao veinu devetnaestog stoljea, u dvadesetom stoljeu je nastupila apokalipsa(2 Svjetska rata, revolucije u Rusiji, socijalizam, nacizam, haranje epidemija, kuge i kolere..) To je ujedno doba velikih avangardnih umjetnika, knjievnika, kipara, i slikara. Avangarda se odnosi na stilsku formaciju, radikalan stvaralaki pokret koji je ostavio neizbrisiv, moglo bi se rei i presudan trag na moderne umjetnike procese. Takav izriaj nastao je kao rezultat ratova, nemira, i bolesti. Oni tu tragiku ele izraziti, a to je mogue samo na nain da ih ne sputavaju, norme, konvencije, i obrisi. Tu je prisutna ekspresija, ono to je nadnaravno i ono to nas nadilazi. Oni tee k otkrivanju novog, oslobaanju klasicistikih tendencija te slobodi izraza. Takve tenje zapravo su karakteristine i na ostalim podrujima ivota te isto tako u modi. Moderna umjetnost se okree novom pristupu umjetnosti koji akcent stavlja na prikazivanje emocija, tema i raznih apstrakcija. Umjetnici eksperimentiraju s novim oblikom vienja odreenih motiva, s novim idejama o prirodi materijala i funkciji (funkcionalnosti) umjetnosti i umjetnikih radova, esto se primiui apstrakciji. Cilj itave moderne umjetnosti je pomaknuti ili probiti granice koje su dosad ograniavale umjetnike. Kroz svoje radove ele objasniti neto to je Pablo Picasso izrazio u vrlo kratkoj reenici : Ja ne traim, ve nalazim. Granica koju treba prijei je mata, um, svijest. Treba prestati traiti odgovore i poeti nalaziti ih, jer oni ve postoje. To je bit itave moderne umjetnosti. Suvremeno doba karakterizira svojevrsna nova nepreglednost drutvenih efekata te izraenog procesa individualizacije. Trajne strukturalne promjene su potaknute 70-ih godina prolog stoljea u smjeru poveavanja proizvodne uloge znanja i osobnih sposobnosti te pretvaranja kulturnog kapitala u proizvodni resurs. Interes za proizvodnju = interes za potronju. Suvremenu umjetnost u svim njezinim podrujima doista odreuje nestaica simbola, ak odricanje od simbola. Niti jedna nije imala tako velik utjecaj na razvoj ljudskog drutva kao to su to imala moderna industrijska drutva. U tom periodu su se zbile bitne promjene a to su: industrijalizacija, kapitalizam, urbanizam, liberalna demokracija. . Modernost ukljuuje ove koncepte: vjerovanje u mogunost ljudskog napretka, racionalno planiranje da bi se postigli ciljevi, vjerovanje u superiornost racionalne misli u usporedbi s emocijama, vjeru u sposobnost tehnologije i znanosti da rjeavaju ljudske probleme, vjerovanje u sposobnost i prava ljudi da oblikuju vlastite ivote, oslanjanje na proizvoaku industriju da poboljava ivotni standard. Postmodernost zamjenjuje modernost. POSTMODERNOST - Neki sociolozi vjeruju da je nedavno dolo do temeljnih promjena u zapadnim drutvima, Te su promjene dovele, ih dovode, do naputanja stare koncepcije modernosti. One upuuju na to da ljudi poinju gubiti vjeru u znanost i tehnologiju.

Postaju svjesni, primjerice, tetnih djelovanja oneienja, opasnost nuklearnog rata i rizika genetskog inenjerstva. Ljudi su gubili vjeru u politika uvjerenja i velike, teorije koje tvrde da su u stanju poboljati drutvo. Moderno vjerovanje u napredak je stoga pokopano i postoji udaljavanje od znanosti i racionalizma. Neki se ljudi okreu neracionalnim miljenjima kakva su New age filozofije ili religijski kultovi, to je reakcija na znanstveni racionalizam. Prema nekim postmodernistima, ove promjene su povezane s promjenama u ekonomiji. Industrijsko drutvo je zamijenjeno postindustrijskim drutvom. Danas relativno malo ljudi u zapadnim drutvima radi u proizvoakim industrijama. Sve vie njih je zaposleno u uslunim djelatnostima, naroito na poslovima povezanim s komunikacijskom i informacijskom tehnologijom. Raunalna tehnologija znai da je sve manje i manje ljudi potrebno u proizvodnji, a komunikacije su postale mnogo bre. Mediji su postali vrlo vani u ljudskim ivotima i u ekonomiji. Suvremeno doba moglo bi se nazvati i doba medija zbog sve veeg utjecaja na drutvo i pojedinca. Nezamisliv je ivot suvremenog ovjeka bez masovnih medija. Suvremena kultura je Vizualna kultura, a oznaava drutvenu datost proetu slikama, slikovnim porukama mi doivljavamo svijet oko nas, ono to se dogaa. Razliku izmeu modernog i suvremenog razdoblja moemo jasno odrediti na podruju modnog dizajna i mode. Modernu modu karakterizira teatralizacija drutvenih uloga, nema ravnomjerne raspodjele, tei se k individualizaciji i razlikovanju. Suvremenu modu karakterizira ruenje prethodnog koncepta, otpor prema prethodnom konceptu naglaen je vizualno. Gotovo je nemogue rei da je neto ki, tu funkcionira jedini zakon koji glasi: Anything goes Primjer standardizacije i racionalizacije oblikovanja predmeta je Tejlorizam. Ureenje i rad u kuhinji TEJLORIZAM imao je svoj trenutak slave od kraja Prvog svjetskog rata pa do poetka Drugog. Plod Taylorovih zapaanja vezan je uz razvoj velike industrije izmeu dva rata. Poiva na: usavravanju sredstava za rad specijalizaciji poslova parcelizaciji i racionalizaciji njihovog obavljanja Omoguava utedu vremena i radne snage i nalazi svoj najsavreniji izraz u radu na traci. Ali, on dehumanizira rad, ini ga iscrpljujuim i monotonim. Ima dakle, dosta uske granice primjene. Christine Frederic nastoji tu doktrinu prilagoditi kuanskim poslovima. Proizvodnja na pokretnoj traci Hanryja Forda je primjer provedbe Taylorizma. Svaki radnik na pokretnoj traci radi samo jednu vrstu posla, koja se obino sastoji od jednostavnih pokreta. Posljedica toga je da radnici brzo i dobro naue raditi svoj posao zbog ega se smanjuje mogunost greke i poveava se produktivnost. Pokretna traka je revolucija u industrijskoj proizvodnji jer omoguuje brzu i jeftinu proizvodnju, odnosno omoguuje masovnu proizvodnju. Jo jedan bitan primjer standardizacije i racionalizacije je: Deutche Werkbund (njem. njemako udruenje)-Osnovano 1907. Tipiziranje proizvoda i arhitekture, propisivanje ukusa koji bi vrijedio za sve u suprotnosti je s idejom i zagovaranjem individualnosti umjetnika. Godine 1894. arhitekt Henry van der Velde predlae ornament kao integralni dio arhitekture, u jedinstvu svih umjetnikih medija: Ljepota je oruje, a sredstva kojima se postie su revolucionarna." No dok je cilj ornamentalnosti Jungenstila sam ornament kod Van der Veldea slui naglaavanju funkcije predmeta. U njegovu oblikovanju interijera frizerskog salona Fabym u Berlinu 1901. ostavljene su vidljive vodovodne cijevi i plinski i elektrini kabeli, rjeenje primijenjeno na centru Pompidou u Parizu 1971. 1977. (vidi sljedea poglavlja). Peter Behrens, lan udruenja, zalae se za standardizaciju komponenti, koje se onda mogu ugraditi u vie proizvoda. 1909. Walter Gropius e izdati memorandum o TIPIZIRANJU, STANDARDIZACIJI i MASOVNOJ IZGRADNJI malih stambenih kua, svaku umjetnost poimajui kao graenje", to poslije postaje osnovna ideja Bauhausa.

EXAT 51 1951. 1956. Prekretnica u slubenoj politici je govor Miroslava Krlee na III. kongresu saveza knjievnika Jugoslavije u Ljubljani 1952. godine, gdje poziva na osloboenje umjetnosti od stega socrealizma koji se smatrao dravnom umjetnou. Manje poznato o tome prijelomnom dogaaju je da je govor bio nadosoban, nastao uz konzultacije s komunistikim vrhom, no bez pristajanja na radikalnije promjene. Takve radikalne promjene uvodi tzv. eksperimentalni atelijer EXAT 51 iji su lanovi: Vlado Kristl, Ivan Picelj, Aleksandar Srnec na podruju slikarstva te arhitekti Bernardo Bernardi, Zdravko Bregovac, Boidar Raica i Vladimir Zaharovi. EXAT 51 (osnovan godine sadrane u nazivu grupe) u hrvatsku umjetnost uvodi impuls geometrijske apstrakcije i konstruktivizma, kinetike i svjetlosne efekte. Subjektivan osjeaj zamijenjen je objektivno i funkcionalno lijepim. Geometrizam je izraz tenje za apsolutnim, graditeljska inventivnost pobjeuje fatalnost prirode prema naelu reda, sklada i pravila. EXAT 51 se zalae za suvremene oblike vizualnih komunikacija, sintezu svih disciplina likovnog stvaralatva i, prije svega, za apstraktnu umjetnost. Tadanji izraz za tu vrstu umjetnosti u nas je talijanskog podrijetla i glasi astratizam. EXAT 51 izjanjava se protiv podjele na tzv. istu i tzv. primijenjenu umjetnost apelirajui na to da upravo udio umjetnika i arhitekata bude presudan kod plastinog artikuliranja predmeta za masovnu produkciju i potronju, i uope ivotnog prostora. Postav izlobi, scenografska rjeenja (oprema pozornice za kazaline predstave) i oprema ondanjih dravnih paviljona na sajmovima najbolja je i zapravo jedina manifestacija exatovske arhitekture, imajui kao dodatnu pogodnost za lanove grupe mogunost boravljenja u inozemstvu. Rjeavajui praktine zadatke poput brze i lako prenosive realizacije u materijalima perploe, drva, metala i stakla, Richter se poziva na Ela Lisickog i iskustva oktobarske avangarde u svojim paviljonskim projektima, o ijem opremanju izjavljuje: Dekoracija? Ne znam to to znai ako su to slikarski panoi ne. Ako su to vrpce, mane, stanioli, krep-papiri, rutinirano nabrani tekstili, plievi, teglice sa cvijeem itd. da se tand ukrasi ne! Slikari EXAT-a uspjeli su se osloboditi koncepcije pojednostavnjivanja prirodnog motiva, to je bio krajnji domet domae apstraktne umjetnosti tih godina. Kategorija slika-iluzija zamijenjena je kategorijom slike-predmeta, odnosno slike identine samoj sebi. Radi se o sinteznim ostvarenjima iji je medij teko ili nemogue definirati. Ta tzv. sistemska djela hibridno spajajui razliite oblike likovnog izriaja ujedno su slika, skulptura i arhitektura. Richterove skulpture su konstrukcije, graene inenjerskim tehnikama, njegove slike prizivaju Czanneovu reenicu: elim slikati predmete tako da ih neki inenjer moe sagraditi prema mojim slikama. Richter eli napraviti sliku osloboenu dvodimenzionalnosti, skulpturu osloboenu materije i arhitekturu osloboenu praktine funkcije, znai sve suprotno od uobiajenog poimanja. Nakon prodora apstrakcije na kazalinu pozornicu, arhitekti EXAT-a uvode novi tip scenografije poimajui pozornicu kao volumen, a ne kao scenu iza koje je kulisa proscenija. Godine 1953. prva izloba EXAT-a u Drutvu arhitekata Zagreba prva je organizirana manifestacija apstraktne umjetnosti u Hrvatskoj.

Slogan manje je vie, njemakog arhitekta Ludwiga Mies Van der Rohea, koji je bio ravnatelj Bauhausa u trenutku kada se zatvorio (1930-1933) moemo primijeniti na primjeru Ville Savoye u Poissyju Le Corbusiera. Slogan se odnosi na neto bez ukrasa , prostor koji je osloboen, otvoren prema prirodi, isti oblici, jednostavnost, gdje u oduzimanju zapravo dobivamo vie. Na primjer, uklanjanjem zidova ili njihovom mobilnou, dobijamo vei otvoreni prostor slobodnog plana. Negacija plohe staklom ili eljeznom konstrukcijom. Karakteristike njegovog rada su: profinjenost i jednostavnost, iste plohe minimalizam, staklo i mramor, odnos prozirno i neprozirno

to se tie slogana vie nije manje amerikog arhitekta Roberta Venturija, njegova su razmiljanja sljedea. On je 1966. godine objavio pamflet o dvosmislenosti u arhitekturi za koji se dri da je polazina toka postmodernizma u arhitekturi. ... vie volim predmete bogate znaenjima nego one jasnog znaenja, prihvaam implicitne funkcije isto kao i eksplicitne. Od jednog ili drugog vie volim jedno i drugo, od bijelog ili crnog , bijelo i crno i ponekad sivo. Arhitektura je valjana ako se stvara VIE razina znaenja i VIE kombiniranih tumaenja, ako se njezin prostor i elementi mogu itati i koristiti na vie naina istodobno. Ali jedan je imperativ kojem se mora pokoravati arhitektura utemeljena na sloenosti i proturjeju, valja je promatrati kao cjelinu. Jedinstvo koje mora utjeloviti, jedinstvo je koje vodi rauna o svemu, ak i ako je to teko, radije ngo ono koje iskljuuje, iako je to lake. More is not less (vie nije manje) . Ni 60-e i 70-e nisu izbjegle proturjeja koja smo uoili u 20-im i 50-im. Najprije dolazi do ukidanja klasinog dizajna, koji prihvaa industrija, i koji se zbog apstrakcije rastvara u hipernormalizaciju, to vodi do banaliziranja predmeta velike serije. Kritika analiza potroakog drutva i racionalizma oituje se kroz pop-art, postmodernizam u arhitekturi i siromanu umjetnost Na temelju kritike i prijedloga koji nisu izraeni ni u manifestu, nastat e alternativni dizajn. On e biti znaajka 80-ih. U sadanjem postindustriskom dobu , termi anything goes objanjava stvarnu sliku stvari u kojoj se nalazimo. U prijevodu sve je doputeno. "Ako je moderna doba proizvodnje, postmoderna je doba simulacije." (Jean Baudrillard; podrazumijeva se proizvodnja umjetnikih objekata, i simulacija stvarnosti). Termin moderno je dvosmislen: svaka je umjetnost moderna u doba svog nastanka. No kao povijesni pojam, moderno je razdoblje od 1860-ih do 1968. godine u umjetnosti i filozofiji, a modernizam se vie odnosi na filozofiju moderne umjetnosti, odnosno duh vremena. Postmoderna je ili protiv moderne ili je njezin nastavak koji preispituje njezine premise. Postmoderna odbacuje sve to je veliao modernizam autoritet razuma, istinu, vjerovanje u mogunost ovjekova savrenstva i ideju da je mogue stvoriti bolje, pa ak i savreno drutvo. Postmoderna dekonstruira postojee ideje i vrijednosti i iznosi da jednakost i sloboda nisu prirodno stanje ovjeanstva, ve intelektualne tvorevine. Postmoderna odbacuje vrijednosti poput ega, svrhe, smisla, stvarnog svijeta, istine. Stoga bismo je mogli nazvati nihilistikom. Postmoderna radi reviziju tradicionalnih vrijednosti, odbacuje primat znanstvenih injenica u formiranju naeg pogleda na svijet i nanovo usvaja stare koncepcije neosjetilne percepcije, kozmikog znaenja. Stoga se jo naziva new age predstavlja poetak novog doba. Koncepcija postmoderne je varljivost, nesigurnost, neizvjesnost, sumnja, podijeljenost. Istupa protiv potrebe moderne za klasificiranjem, definiranjem i donoenjem zakljuaka. Ve masovni pokolj Prvoga svjetskog rata kao rezultat slijepog predavanja progresu dovodi u pitanje koncepciju progresa. Moderna je elitistika, inzistira na nejednakosti npr. Finneganovo buenje (engl. Finnegans Wake) Jamesa Joycea nije knjiga za iroku publiku, zahtijeva predznanje i iroku naobrazbu. Postmoderna je populistika, norma vie nije ukus elite, ve svianje irokih masa. Getalt psihologija Getalt psihologija je teorija uma i mozga koja predlae da je princip rada mozga holistiki, paralelan i analogan, sa samo-organizirajuim tendencijama; odnosno da je cjelina drugaija od sume svojih dijelova. Klasini Getalt primjer je mjehuri sapunice, iji sferni oblik nije definiran sa nekim rigidnim predlokom, ili matematikom formulom, ve spontano izvire iz paralelne akcije povrinske napetosti koja istovremeno djeluje na sve toke povrine. To je u kontrastu sa atomistikim principom rada digitalnih raunala, gdje se svaka operacija razbija na niz jednostavnih koraka, od kojih se svaki izvrava neovisno od problema kao cjeline. Getalt efekt se odnosi na sposobnost naih osjetila da stvaraju oblike, posebno na vizualno prepoznavanje figura i cijelih oblika

umjesto samo nakupina jednostavnih linija i krivulja. Getalt psihologija je vie puta bila koritena kako glavno naelo u dizajnerskom oblikovanju, takvo rjeenje nudi slobodu interpretacije, ima dvostruka znaenja, pobuuje zanimanje i interes, nikad nije jednoznana. Primjena Getaltne psihologije najvie koristila u pravcu OP-art. PLAKAT (od rijei plak mrlja, krpica) je pisana, crtana, grafiki umnoena obavijest nalijepljena ili izvjeena na javnim mjestima. Likovno-tematski elementi redovito su stilizirani, odnosno reducirani na bitno, a u primjeni boja tei se za to jaim koloristikim efektom radi privlaenja pozornosti. Plakat moemo smatrati umjetnou u javnom prostoru, tzv. public art. ORNAMENT U likovnoj umjetnosti ornament je pojedinani motiv koji slui kao ukras Obiljeja ornamenta Postojanje elementarnoga geometrijskog, ivotinjskog, biljnog ili tipografskog uzorka. Ritmiko ponavljanje identinog ili variranog uzorka, to stvara obrazac. Ostvarivanje magijske, simboline i dekorativne funkcije. Izriito kritian stav prema ornamentu imao je arhitekt Adolf Loos. Pripada Internacionalnom stilu, a njegova arhitektura oznaava novu tehniku graenja. Njegove znaajke su: funkcionalnost, praktina primjena odbacivanje ornamenata jednostavnost forme primjena novih materijala On je osudio ornament-izrekom Ornament je zloin, on je u svojoj arhitekturi odbacio sve to podsjea na ukras. Pretjeranu dekorativnost kakvu promie secesija Adolf Loos e poslije kritiki nazvati delirijem ornamenta" Opreno intuitivnom stvaranju je promiljeno stvaranje, u kojem se ne oslanjamo kao kod intuitivnog stvaranja na intuiciju i trenutane inspiracije, ve se ideja promilja i razrauje, analizira se da bi se dobio idealan krajnji rezultat. Kao primjer intuitivnog stvaranja navela bi Apstraktni ekspresionizam i Jacksona Polocka koji ne promilja niti ne razrauje svoja djela ve stvara ekspresivno, intuitivno te unosi dimenziju sluajnosti. Intuitivno stvaranje je esto odlika umjetnikih djela kroz itavu avangarda pa i danas. A promiljeno stvaranje je karakteristinije za dizajn, npr. arhitektura da bi dobili povoljan krajnji rezultat treba biti promiljena i razraena u detalje, intuitizam je tu mogu jedino iz pojedinih estetskih aspekata ali nikako ne u mjeri kao u slikarstvu, industrijski dizajn takoer zahtijeva promiljanje da bi se zadovoljili kriteriji funkcionalnost, ekonominosti te estetinosti, ali tu je doputeno intuitivno stvaranje u veoj mjeri nego u arhitekturi. Dok, je modni dizajn najslobodnija grana dizajna, Intuitivno oblikovanje odjevnih predmeta je poeljno, ali u mjeri da zadovolji zahtjeve trita ako se radi o pret-a porter odjei, a kod Visoke mode granice skoro da ne postoje (jedino da zadovoljava tehnike uvjete koji su potrebni za realizaciju kreacije) . Gerrit Rietveld-Crveno-plava stolica Nizozemski dizajner i arhitekt, a njegova crveno-plava stolica jedan je od najslavnijih projekata u dizajnu. -Savreno geometrijske plohe pravokutnih oblika tvore skladnu kompoziciju horizontala i vertikala, pravilne geometrijske plohe uokviruju ravne i jasne obrisne linije koristi primarne boje-crvenu, plavu i itu te crne tonove, bez suvinih detalja, oigledna jednostavnost,

 ova njegova stolica u potpunosti zrcali znaajke stila koji se naziva De stijl, koji se takoer naziva i neoplasticizam ili nova plastina umjetnost. Nastojali su da izraze utopijske ideale drutvene harmonije i reda. teili su k istoj apstrakciji i univerzalnosti s svoenjem na osnovne forme i boje. Pojednostavljivali su vizualne kompozicije na horizontalne i vertikalne smjerove, te su koristili osnovne boje.

Atribut moi je neki predmet ili znak koji asocira na ili koji se izravno vee s onim koji ima mo. Primjerice kraljevska kruna je kroz velik dio ljudske povijesti simbolizirala kralja i njegovu kraljevsku mo u svojem kraljevstvu. Mo, odnosno vlast zbog koje su ga ljudi potovali i bojali ga se. Drugi primjer, malo vie suvremen, bila bi amerika zastava. Amerika zastava danas simbolizira ameriku nadmo u svijetu, ameriki stil ivota. Sve ono emu bi trebao teiti normalan suvremeni svijet. Jo jedan atribut moi bilo bi nuklearno naoruanje koje ne samo da simbolizira mo ve ima i nevjerojatno veliku razornu mo. Ali na nau sreu, atomsko oruje se kroz povijest koristilo samo kao simbol moi, simbol totalnog unitenja obje zaraene strane, jamac svjetske stabilnosti (koliko god to paradoksalno zvualo). I za kraj jedan malo miroljubiviji primjer, papin plat kao simbol papine vrhovne vlasti u katolikoj crkvi, kao simbol boanske vlasti na zemlji. Izvor nade i vjere milijunima vjernika diljem svijeta.

Gesamtkunstwerk (totalna ili potpuna umjetnost) je njemaki termin koji se pripisuje opernom skladatelju Richardu Wagneru a odnosi se opernu izvedbu koja obuhvaa muziku, glumu i vizualne umjetnosti. Wagner je smatrao da su ti elementi bili stopljeni u grkoj tragediji, ali su se s vremenom razdvojili. Bio je kritian prema operi svojega vremena koja je preveliki naglasak stavljala na muziku, a dramski dio se zapostavljao. Gesamtkunstwerk je ideja totalnog umjetnikog djela koje zadire i u najmanje detalje svakodnevnog ivota (npr. arhitekti ne oblikuju samo graevine nego i opremu interijera, i namjetaj, pa ak i kandelabre urbani namjetaj). Pojam, koji se moe prevesti kao sinteza vie umjetnosti se obino koristi (osobito u Njemakoj da bi se opisala integracija vie razliitih umjetnikih formi. Pojam se koristi i u arhitekturu da bi se opisale graevine gdje je svaki dio dizajniran da bi bio dio cjeline. Otto Wagner je pridavao veliko znaenje elementima (zamraena kazalita, zvuni efekti, raspored sjedenja) kojima se je publika uivljavala u imaginarni svijet muzike drame. Ti koncepti su bili revolucionarni u to vrijeme, a danas se uzimaju kao standard u modernom opernom okruju. Taj pojam su koristili beki secesionisti kao krajnji estetski cilj. Nastao je kao rezultat tenje da se ponovno sagradi cjelina. Adolf Loss, arhitekt i teoretiar arhitekture, odbija svoenje arhitekture na umjetnost i kritizira ideju totalnog dizajna: napisao je satiru o sirotom bogatau, koji je od poznatog arhitekta zatraio umjetnost, bez obzira na cijenu. Stoga je arhitekt, prema ideji totalnog umjetnikog djela, dizajnirao ne samo kuu nego i sve u njoj, pa ak i bogataeve papue tako on vie nije bio estetski kralj svoga dvorca. Loos radi istraivanja na podruju prostornog plana (njem. Raumplan plan volumena) prema ideji da volumen prostorije u stanu treba odrediti s obzirom na njezinu namjenu i znaenje i ta je ideja zadrana i u suvremenoj gradnji. Nadili smo ornament; nauili smo ivjeti bez njega. Loos izjavljuje: Ornament je zloin, prije svega zloin protiv ekonomije jer zarobljava obrtnike u mukotrpnom, beskorisnom i slabo plaenom poslu. Loos je ak i protiv tetoviranja ako nije kulturno uvjetovano, kao kod papuanskih Indijanaca, smatrajui da evolucija kulture znai uklanjanje ornamenta s praktinih predmeta.

Le Corbusier-arhitekt rodom iz vicarske, djeluje u Francuskoj. Predstavnik je internacionalnog sila, te purizma Jedno od najznaajnijih njegovih dijela je Villa Savoye. Vila je oblikovana na naina da u sebi ima upeatljiv ritam, izraava slobodu kojom je osmiljen nacrt- iako je cijela graevina openito sadrana unutar jednog pravokutnika. Tlocrt je fleksibilan, zahvaljujui izostavljanju debelih nosivih zidova i njihovoj zamjeni armiranobetonskim stupovima. Sadri i druge za Le Corbusiera karakteristine znaajke poput vodoravnih prozora-neprekinuti prozor, tradicionalni se prozor zamjenjuje staklenom povrinom i krovnih vrtova koji vraaju, ili u Corbusierovom smislu restauriraju, tlo na kojemu je objekt smjeten. Stil je u potpunosti proien i osloboen dekoracije. Le Corbusier kuu smatra strojem za ivljenje, ali ne kao prostora bez due, ve racionalno organiziranog prostora, gdje ne iskljuuje nefunkcionalne predmete kao to je to slika na zidu. Njegova arhitektura predstavlja otar kontrast Art decou. Le Corbusierovih pet toaka za gradnju graanske vile 1. Piloti (tanki stupovi) koji masu odiu od tla. 2. Slobodni tlocrt nosivi stupovi odvojeni su od nezavisnih pregradnih zidova. Kvadratni tlocrt omekan je unutarnjom asimetrijom, podjelom prostora stubitem koji uvodi element spiralne rotacije. 3. Slobodno proelje je posljedica slobodnog tlocrta u vertikalnoj plohi. 4. Dugi horizontalni klizni prozor. 5. Vrt na krovu kojim se nadoknauje onaj dio tla koji pokriva kua. Zemlja i zelenilo slue kao zatita od hladnoe i vlage zimi, od vruine ljeti. Le Corbusier: vila Savoye, Poissy, Francuska, 1929. Zgrada sagraena prema naelu kubinog konstruktivizma: gole fasade (potpuni izostanak bilo kakve dekoracije), dominacija ravnih linija, ravni krov, zidovi dematerijalizirani velikim staklenim plohama. Godine 1955. Le Corbusier je ak napisao Poemu pravom kutu. Arhitektonska promenada rampa koja povezuje prizemlje i prvi kat.Principslobodnog plana omoguuje fluidnost prostora, gradnja armiranim betonom omoguuje odvajanje nosive konstrukcije i zidova. Jedine fiksne toke su kuhinja i kupaonica. Uvoenje pokreta u prostornu koncepciju mase prodiru jedna u drugu. Internacionalna moderna arhitektura oznaava novu tehniku graenja, a karakteriziraju je funkcionalnost, odbacivanje ornamenta te jednostavnost forme. Primjena eline konstrukcije, i stakla koje zamjenjuje nekadanje zidove, i time je arhitektura od staklenih volumena laka i prozrana, otvorena prema prirodi i okoliu. Armirani beton pak prua mogunost razliitih oblika- i jedan i drugi nain gradnje, te primjena novih materijala omoguila je arhitektima da stvore oblike kakvi do tada jo nisu postojali Industrijska revolucija je osnovni dogaaj" koji je doveo do pojave moderne arhitekture: zahvaljujui novim tehnikama i materijalima gradnje (eline konstrukcije, armirani beton, velike staklene opne), kostur graevine postaje odluujui faktor projekta. Najvee su se promjene zbile u gradogradnji, tj. urbanizmu grade se viekatnice izmeu kojih su ostavljeni veliki zeleni prostori (umjesto manjih kua odijeljenih uskim ulicama). Arhitekti promiljaju o svjetlosti, planu i funkciji gradnje na novi nain, u skladu s novim vremenom i potrebama modernog ovjeka. Zgrade jednog razdoblja nemaju samo estetske nego i strukturalne slinosti. Odnos prema industrijalizaciji ostaje podijeljen: uvjerenju da industrijsko drutvo moe ostvariti pravi radosni poredak, suprotstavljen je strah da bi nekontrolirana industrijalizacija mogla unititi ne samo civilizaciju ve i ivot na Zemlji. Osnovne funkcije grada 20. stoljea su: stanovanje, proizvodnja, rekreacija, promet. Internacionalni stil nosi obiljeja takve arhitekture, a najbolji primjer bio bi Unit d'habitation, Le Corbusiera, koji osim

prostora za stanovanje, sadri i prostor za rekreaciju a okruen je zelenilom. Godine 1928. pod vodstvom Le Corbusiera osnovan je CIAM (francuski akronim za Meunarodni kongres moderne arhitekture) radi upravo povezivanja umjetnosti i industrije. U deklaraciji kongresa zahtijeva se racionalizacija i standardizacija radi pojednostavnjenja metoda rada na gradilitu i u tvornici, ime se smanjuje broj kvalificirane radne snage uz VKV strunjake, koji su u manjini, velika veina je NKV radnika. Stambeni neboderi omoguuju visoku gustou populacije bez velike izgraenosti terena, u tipskom stanu dnevna soba okrenuta je prema jugu i zapadu, a kupaonica je odvojena od toaleta. Tako je na Kongresu formiran novi internacionalni stil u arhitekturi, koji je dobio potvrdu i u SAD-u 1932. s izlobom europske arhitekture u njujorkoj MoMA-i te s dolaskom izbjeglica iz Njemake Waltera Gropiusa i Ludwiga Miesa van der Rohea (nakon dolaska na vlast nacionalsocijalista). Moderna arhitektura je racionalna, ali i poetina: svjesna, egzaktna i velianstvena igra graevina okupljenih pod suncem". Rabe se novi materijali koje ne nalazimo u prirodi: beton, metal, staklo; montani postupak kod graenja i upotreba gotovih, standardnih, modularnih elemenata namee jednostavnu igru geometrijskih shema kao najprikladnije sredstvo za arhitektonsko izraavanje. Le Corbusier: Stambena jedinica (franc. Unit d'habitation), Marseille, Francuska, 1947. 1952. Primjer megastrukture modernog urbanizma za predgraa velikih gradova, zgrada kao stroj za stanovanje", drutveni kondenzator" u kojemu su okupljeni svi sadraji (uredi, jaslice, kola, trgovine, hotel, igralite i bazen na krovu), koja ima unutarnje ulice, pa ak i trgovaku, a izvan zgrade postoje samo vegetacija i prometnice. Zgrada Je Le Corbusierov odgovor na drutvenu krizu posljeratne Europe i potrebu za jeftinim masovnim stambenim objektima u zelenom okruenju. Zgrada je duga 165 m, visoka 150 m (18 katova), sadrava 337 dvoetanih stanova s unutranjim stubitem. elijska struktura otkriva pogledom betonske balkone, zatiene od sunca vodoravnim ploama koje stre iz zgrade (tzv. brisoleji). Ta izvuena reetka postala je uobiajeni detalj arhitekture moderne u krajevima vrue klime, skulpturalni detalj proelja koji mu daje efekt trodimenzionalnosti i igre svjetla i sjene. Javlja se opasnost od stvaranja uniformiranog, otuenog ivota u masama. Zgrada je dobila nadimak sanduk na potpornjima". Formalne osobine internacionalnog stila: Arhitektonski oblici moraju logiki proizlaziti iz svrhe i namjene graevine, kao i iz tehnologije gradnje. Arhitektura moderne vie nije masa, nego volumen. Umjesto zidovima, prostor je sada definiran povrinama i parcelama. Zgrada se volumenom doima nematerijalnom i besteinskom u geometrijskoj istoi glatkih povrina (poput domina). Ritmika kompozicija pravilnih oblika koji se ponavljaju (repetitivnost, modularni sustav gradnje). Nema dekoracije u smislu nalijepljenih ukrasa", umjesto toga: elegancija materijala, tehnika savrenost detalja i korektne proporcije kao estetska kvaliteta. Apstraktna, matematiki odreena forma moe se usporediti s nefigurativnim slikarstvom. Le Corbusier: Modulor, 1948. -Mjera za odnos ovjeka prema prostoru. Sustav za standardiziranje dimenzija arhitektonskog prostora -nainjeno za ovjeka mora biti po mjeri ovjeka.

Vizualni identitet tvrtke ili robne marke je skup dizajnerskih pravila i odredbi koje jame jedinstveno i konzistentno vizualno pojavljivanje na razliitim aplikacijama i medijima. Potivanje, realizacija i njegovanje kvalitetno oblikovanog vizualnog identiteta, poduzeu ili robnoj marki jami prepoznatljivost, a istovremeno odraava njihovu djelatnost, vrijednosti i vizije. Logotip, logo, logotype (logos= znak, jezik, govor) je vizualna prezentacija poslovnog identiteta na tritu informacija. Znak i logotip poduzea ili organizacije je prvo to se primijeti i najdulje pamti od sveukupne poslovne imovine. Profesionalno oblikovan logotip uspostavit e originalni poslovni identitet kazujui to ste Vi u svijetu informacija i simbola. Obino je logo tako dizajniran da odmah bude prepoznatljiv, da ulijeva povjerenje, divljenje i odanost, da implicira superiornost. Logo i logotip su jedni od aspekata komercionalnog branda neke tvrtke ili ekonomske jedinke i njegov oblik, boja, font i slike su obino drugaiji od ostalih na slinom tritu. Jedinstveni projekt hrvatskih vizualnih komunikacija sedamdesetih godina jest vizualni identitet Mediteranskih igara u Splitu 1979. Godine, djelo Tima za vizualne komunikacije Centra za industrijsko oblikovanje: Boris Ljubii, Stipe Bri i Rajna Buzi. Projekt je znaajan, jer nastaje kao prvi sustav vizualnih komunikacija prema tada uobiajenim komunikacijskim kriterijima, to znai da je zasnovan i kodificiran tako da svaka komponenta u svakoj primjeni funkcionira kao dio cjeline. Za taj je projekt po prvi puta u hrvatskoj modernoj povijesti izraen i prirunik grafikih standarda kao nemimoilazno sredstvo u uporabi vizualnog identiteta. Utoliko je ovaj projekt zanimljiv kao primjer mogunosti uvoenja najviih kriterija vizualnih komunikacija u Hrvatski kontekst. Logo je prepoznatljiv po tri meusobno isprepletene krunice (slino olimpijskim) a kasnije e biti prihvaen kao slubeni logo svih mediteranskih igara.

Ja sam stroj (A. Warhol). Definirajui sam sebe strojem, akumulirajui i prikazujui istovjetne ili vrlo sline podatke i uznemirujue slike, umjetnik ih ne komentira, ne reagira distanciran je i objektivan upuujui gledatelja na vlastitu lou savjest, moralnu ili drutvenu. Pop-art je ameriki pravac u umjetnosti i ak i kad britanski autori rade u stilu pop-arta, oni preuzimaju motive iz amerike kulture. Edward Ruscha u svojim djelima portretira Los Angeles, ali ne slavne glamurozne, ve obine lokacije poput benzinskih crpki, koristei se jezikom i slikama iz reklama, s ulinih plakata i billboarda. Rober Indiana slika prema uzoru na konvencije prometnih znakova (za prezime je ak uzeo ime savezne drave u kojoj ivi). Larry Rivers slika kutiju cigareta Camel s najveom predanou, kao da slika kraljevski portret. Ameriki pop-art: Chareles Demuth, Jasper Johns, Robert Rauschenberg (prethodnici pokreta); Andy Warhol, Jim Dine, Robert Indiana, Roy Lichenstein, James Rosenquist, Claes Oldenburg. Engleski pop-art: Peter Blake, Richard Hamilton, Jim Dine, R. B. Kitaj, Allen Jones. Pop-art je pravac u umjetnosti koji oslikava narav dvadesetog stoljea. Dvadeseto stoljee ine: tehnologija, industrija, oglaavanje, urbana kultura. Pop-art je na konzumerizam i popularnost televizije kritiki odgovorio naglaavanjem banalnosti predmeta masovne potronje i masovnih medija. Tehnike masovne proizvodnje primijenjene na stalno ponavljane rijei, slike i muziku, rezultirale su sve veim mnotvom simbola. No iako se umjetnici pop-arta koriste dadaistikim tehnikama i tosovima, iza toga ne stoji dadaistika filozofija. Pop-art prisvaja slike iz tradicije i povijesti umjetnosti, ali i iz medija: popumjetnik bira izmeu preraenih slika, bira tipian a ne individualan motiv. esto monotono ponavlja identine slike umjetnik ne slika ivu djevojku, ve pin-up na slici iz asopisa, ne pravu konzervu juhe Campbells, ve onu prikazanu na novinskoj reklami na juhu. Pop-art se esto poigrava ikonografijom unda (engl. pulp).

Pop-art usvaja i uzdie reprodukciju i daje joj status originala. MULTIPL je serijski proizveden predmet, tretiran kao jedinstven, izdvojen iz mase drugih. MULTIPL: umjesto umjetnikog djela kao jednog i jedinstvenog originala, djelo je umnoeno kako bi postalo dostupnije i iz prostora muzeja ulo u svakodnevnicu ljudi. Prvi primjeri multipla su grafike i lijevane skulpture; ideja multipla podrazumijeva da nema originala, odnosno da umjetniko djelo nije jedinstvena rukotvorina, ve postoji u vie identinih primjeraka, tj. seriji. Ako se izgubi, lako ga je nadomjestiti novim, identinim. Djelo pop-arta nuno treba reakciju publike da se moe smatrati dovrenim. Pop-slika doima se kao zamrznuti dogaaj, ima trenutani efekt, to znai da ne navodi gledatelja da joj se vrati i da je ponovno pogleda. Zato kaemo da je potroiva, a takva umjetnost brzog uinka takoer predstavlja happening (engl. dogaanje), interakciju ljudi i stvari na odreenoj lokaciji i u odreenoj situaciji, zapravo apstraktni dogaaj bez probe i scenarija kao proirenje geste apstraktnog ekspresionizma u okoli, prostor. Pop je prva umjetnost koja namjerno nije napravljena da traje vjeno, provizorna je i prijelazna, kao i drutvo u kojemu nastaje: pop-art je ogledalo postavljeno pred lice drutva. Umjetnici pop-arta su postali bogati i slavni u rekordno kratkom roku prikazujui potroaki okoli i njegov mentalitet: runo je postalo lijepo. No osim to je pop-art po svojoj ikonografiji popularna umjetnost, takoer je elitistika jer se distancira i manipulira pravilima i uzorima iz tradicionalne umjetnosti. POP-KULTURA je rezultat industrijske revolucije i niza tehnolokih revolucija u meuvremenu, koje spajaju modu, demokraciju i stroj. U vrijeme rune proizvodnje, moda je oznaavala statusnu pripadnost nositelja. Stroj i proces politike demokratizacije omoguio je svakome da bude moderan ako to eli. Moda je ubrzala proces zamjene stvari novim, ime potpomae industrijsku proizvodnju. Jo je Shakespeare napisao: Prije odjeu iznosi moda, nego ljudi. Moda je ono to e izai iz mode (Coco Chanel).

Pop-arhitektura Archigram je engleska grupa arhitekata (najistaknutija figura je Peter Cook) koji ironino kombiniraju pop-art s estetikom znanstvene fantastike i drugih trivijalnih anrova: stripa Flash Gordon, filmova o Jamesu Bondu, hipijevskog pokreta Njihova je metoda ubacivanja buke u sustav srodna anarhizmu. Raunaju na ludiki instinkt ovjeka (tj. potrebu za igrom). Renzo Piano i Richard Rogers: Centar Georges Pompidou (Beaubourg), Pariz, Francuska, 1971. 1977. Gigantska urbana igraka, veliki brod, antispomenik i primjer pop-arhitekture (pod utjecajem nerealiziranih projekata Archigrama). Svojim dimenzijama i formom zgrada iskazuje ravnodunost prema urbanom kontekstu koji je okruuje. Zgrada kulturnog centra napravljena prema simbolinome modelu stroja, mjesto eksperimenta umjesto konzerviranja umjetnosti. Zgrada-karoserija sa skeletnom reetkastom opnom, predstavlja parodiju tehnologije; umjesto da su pomno skrivene, instalacijske cijevi nalaze se na proelju kao dekorativni element, razliite boje oznaavaju cijevi razliite namjene (plave za vodu, ute za struju, zelene za ventilaciju, crvene za prolaz ljudi). Ostakljene cijevi dizala pruaju spektakularan pogled na grad.

Pret-a-porter je francuski izraz za gotovu odjeu, on podrazumijeva kvalitetu odjee i materijala ali nije unikatna odjea. Takva odjea se izvodi na trite u standardnim veliinama, proizvodi se serijski. Naziva se jo i Ready-to-wear to znai spremna za noenje. To je tremin iz modnog dizajna za odjeu koja se prodaje u gotovom obliku, u standardnim veliinama za odjeu. Neke modne kue ili modni dizajneri kreiraju Pret-a-porter linije za masovnu industrijsku proizvodnju, dok drugi nude linije koje se u vrlo ekskluzivne i proizvode se u ogranienom broju i kroz ogranieno vrijeme. Bez obzira na koliinu te linije nikad nisu unikatne. Pret-a-porter kolekcije se obino predstavljaju svake sezone tijekom Tjedna mode(Fashion Week). Kolekcije za jesen/zimu se pokazuju poetkom godine, obino u veljai dok se kolekcije za proljee ljeto pokazuju u rujnu. Te kolekcije se prikazuju odvojeno i tjednima prije Haute couture. Modne kue koje inae proizvode Haute couture takoer proizvode Pret-a-porter koji donosi vei profit zbog masovnosti proizvodnje. Pret-a-porter odjea je esto praktina i neformalna, ali to ne mora uvijek biti sluaj. Haute Couture je francuski termin za visoku modu. Podrazumijeva runu izradu odjee od najkvalitetnijih materijala, unikatnu ili u malim serijama(do tri primjerka). Haute couture oznaava kreiranje ekskluzivne mode prema narudbi. U poetku je taj pojam oznaavao radove Engleza Charlesa Fredericka u Parizu sredinom devetnaestog stoljea. U modernoj Francuskoj to je zatien pojam koji mogu koristiti samo ona poduzea koja zadovolje odreene dobro definirane standarde. Takoer, taj pojam se koristi da bi opisao odjeu visoke mode raenu prema narudbi neovisno da li je proizvedena u Parizu ili ostalim modnim prijestolnicama kao to su Milano, London, Rim, New York ili Tokyo. Haute couture se izrauje prema narudbi odreenog kupca i obino se izrauje od visoko kvalitetnih i skupih materijala saivenih sa velikom panjom posveenom detaljima i zavrnoj obradi, esto sa dugotrajnim runim radom. Iako je svake sezone inovativna i drugaija Pret-a-porter moda slijedii odreene konvencije, mora biti usklaena izmeu vie dizajnerskih kua da bi definirali jedinstven trend, iako svaki dizajner i modna kuia ima svoje posebnosti. Nasuprot tome Visoka moda doputa veu slobodu, ne tei tome da bude univerzalna, ili da pripada nekom stilu ili trendu, upravo suprotno, Visoka moda tei da bude drugaija, da ima status umetnikog djela a ne da bude trend. Kreacije se esto oblikuju skulpturalno, prkosei konstrukcijskim konvencijama, esto su inspirirane povijesnim stilovima kao to je to Barok i rasko materije, ili Orijenton, Istokom, Japanskom tradicijom, -Za to su najbolji primjer kreacije dizajnera Johna Galliana koji radi za modnu kuu Dior, ili su konceptualne tematike kao to je to priomjer stvaralatvo hrvatskog dizajnera Silvija Vujiia. Visoka moda se eli izdii iz potroakog ludila koji karakterizira Pret-a-porter modu, eli biti vie od toga, eli biti umjetnost. esto su kolekcije Visoke mode rezultat kreatorove potrebe da se umjetniki izrazi, to je neto to se moe povezati s Larpurlartizmom, jer kreacije Visoke mode izazivaju isti vizualno/estetki uitak, dok je svojstvo funkcionalnosti esto zanemareno. Kod dizajna za neumjetnike svrhe funkcija i oblik predmeta su usko povezani jer oblik predmeta proizlazi iz njegove funkcije ili drugim rijeima predmet se dizajnira tako da bi svojim oblikom im vie zadovoljio funkciju za koju se dizajnira. Primjer za to ima svuda oko nas. Ptice, na primjer imaju takav aerodinamian oblik tijela da bi imale to manji otpor zraka u letu, da bi sa to manjom potronjom energije mogle letjeti. Cvjetovi imaju bogatstvo boja i oblika da bi privukli kukce koji biljkama pomau u razmnoavanju, a pravilnu strukturu imaju da bi ih biljke lake proizvodile. Jedan od vanijih ljudskih izuma, kota, takoer ima oblik koji proizlazi iz njegove funkcije. On je savreno okrugao (ili bi barem trebao biti) to mu omoguuje lake kotrljanje, a vozilima s kotaima omoguuje lake kretanje. Jo jedan vaan ljudski izum bilo bi koplje koje mu je omoguilo preivljavanje. Koplje ima izduen oblik

koji lovcu omoguuje lake bacanje, a koplju dui let kroz zrak. To to oblik proizlazi iz funkcije ne znai da takvi predmeti ne mogu imati umjetniku vrijednost jer neka funkcija se moe zadovoljiti na vie naina i oblik nije uvijek u potpunosti definiran funkcijom. To umjetnicima i dizajnerima daje slobodu da predmet oblikuju tako da osim funkcionalne ima i estetsku vrijednost, da bude lijep. ak i onda kada se dizajn koristi u samo umjetnike svrhe, moe se rei da oblik proizlazi iz funkcije jer je onda funkcija tih predmeta da budu lijepi, da zadovolje estetske kriterije, da budu utjelovljenje umjetnikove vizije.

Larpurlartizam - od francuskog slogana iz ranog 19. stoljea ''l'art pour l'art'' (Umjetnost radi umjetnosti) , izraava filozofiju prema kojoj unutarnja vrijednost umjetnosti i prava umjetnost nemaju nikakvu didaktiku, moralnu ili utilitaristiku funkciju. Pojam se pripisuje Thophileu Gautieru (18111872), iako se te rijei prvo javljaju u djelima Vicrora Cousina. Gautier je prvi koji je tu frazu koristio kao slogan. 'L'art pour l'art' je bio slogan boema u 19. stoljeu, a usmjeren protiv onih koji su govorili da umjetnost treba imati neku moralnu ili didaktiku ulogu. Larpurlartizam govori da je umjetnost vrijedna kao umjetnost i da umjetnost opravdava samu sebe. Umjetnost treba biti osloboena svega vanjskog i osnovna svrha umjetnosti je da zadovolji potrebe lijepog. Budui da je jedno od temeljnih svojstva dizajna funkcionalnost, utilitarnost, da slii svrsi za koju je namijenjen, moemo rei da su larpurlartizam i dizajn dva u potpunosti oprena pojma. Jer dizajn ne slui samo za estetski uitak, i da postoji samo radi umjetnosti, dizajn uvijek ima svoju funkciju, koja predstavlja temelj njegova oblikovanja, iako dizajn tei da ima estetske kvalitete, i da bude umjetnost, on nikada nije samo umjetnost i radi umjetnosti. Ergonomija je znanstvena disciplina koja se bavi dizajnom prema ljudskim potrebama te profesija koja primjenjuje teoriju, principe, informacije i metode dizajna da bi optimizirala ljudsku dobrobit i poveala funkcionalnost cjelokupnog sustava. Ergonomska istraivanja provode ergonomi koji prouavaju ljudske sposobnosti u odnosu na zahtjeve posla koji obavljaju. Tako dobivene informacije pridonose dizajnu i evaluaciji zadataka, poslova, proizvoda, okolia i sustava da bi se uinili kompatibilnim sa ljudskim potrebama, mogunostima i ogranienjima. Postoji pet aspekata (ciljeva) ergonomije: 1. Sigurnost ljudi 2. Komfor ljudi 3. Jednostavnost upotrebe proizvoda 4. Produktivnost/performanse proizvoda 5. Estetika proizvoda Moglo bi se rei da su larpurlartizam i ergonomija gotovo suprotni pojam. Larpurlartizam tei umjetnosti i dizajnu radi njih samih, ergonomija se koristi dizajnom da bi zadovoljila potrebe ovjeka. Dizajn tei tome da bude prilagoen ovjeku i da u potpunosti odgovara njegovim potrebama. Primjer takvog promiljanja je Le Corbusierov Modulor - ije je temeljno naelo da-nainjeno za ovjeka mora biti po mjeri ovjeka.

Funkcionalistika arhitektura je doktrina da oblik graevine treba biti odreen praktinim razlozima kao to su namjena graevine, materijal i struktura, a ne da se plan i struktura graevine moraju oblikovati prema viziji graevine u dizajnerovoj glavi. Funkcionalistika arhitektura se posebno vee uz moderni stil arhitekture koji se je razvio u drugoj polovici dvadesetog stoljea kao rezultat promjena u tehnikama gradnje, potrebe za novom vrstom graevina i promjene kulturnih i estetskih ideala. Slogan forma slijedi funkciju stvoren 1880-ih od pionira modernog dizajna Louisa Sullivana i dikta arhitekta Le Corbusiera kua je stroj za stanovanje iz 1920. nedvojbeno izraavaju tu ideju funkcionalizma. Dobra arhitektura je automatski rezultat ispunjenja praktinih potreba, pa ipak za ispunjenje tih potreba

postoje mnoga alternativna rjeenja izmeu kojih arhitekt moe birati i taj izbor odreuje razliku izmeu dobre i loe arhitekture. Proces dizajna zapoinje analizom funkcije graevine i razmatranjem najboljih tehnikih rjeenja za zadovoljavanje te funkcije, a posljedica toga je da estetski karakter graevine nije nametnut graevini ve izvire iz zadovoljavanja funkcionalnosti. Zbog toga razloga naglaavanje funkcionalizma u modernoj arhitekturi implicira ponovno spajanje arhitekture i inenjerstva, koji su se razili u 19. stoljeu.

Arhitektura moderne dijeli se na GEOMETRIJSKU i ORGANSKU granu. Prva grana funkcionalistike arhitekture je Internacionalna moderna arhitektura. Internacionalna moderna arhitektura oznaava novu tehniku graenja, a karakteriziraju je funkcionalnost, odbacivanje ornamenta te jednostavnost forme. Arhitektonski oblici moraju logiki proizlaziti iz svrhe i namjene graevine, kao i iz tehnologije gradnje. Arhitektura moderne vie nije masa, nego volumen. Umjesto zidovima, prostor je sada definiran povrinama i parcelama. Zgrada se volumenom doima nematerijalnom i besteinskom u geometrijskoj istoi glatkih povrina (poput domina). Najbolji primjer fumkcionalizma Internacionalnog stila je Le Corbusierova Stambena jedinica (franc. Unit d'habitation), Marseille, Francuska, 1947. 1952. Zgrada Je Le Corbusierov odgovor na drutvenu krizu posljeratne Europe i potrebu za jeftinim masovnim stambenim objektima u zelenom okruenju. 1950-tih dolazi do bitne promjene stava prema arhitekturi, da nove moderne etvrti ne odgovaraju na osnovnu emotivnu potrebu ovjeka, a to je pripadanje, odnosno identitet, u to pripadaju i dobrosusjedski odnosi. Richard Neutra zastupa tzv. biorealizam; smatra da uspjeno projektirana sredina ima blagotvorno djelovanje na ope zdravstveno stanje i ivani sustav ovjeka. Arhitektura nije samo funkcionalna, ona je projektirana fizika okolina. Naputa se urbano planiranje iz Atenske povelje. Na 10. kongresu CIAM-a u Dubrovniku 1956. trai se umetanje organskih, prirodnih formi u geometrizirane megastrukture. Funkcija arhitekture nije samo graenje za trajanje ili dranje kie po strani nego i uivanje! (arhitekt Cedric Price). Organski funkcionalizam-Protiv dominacije geometrije: projektiranje zgrade poinje od korisnika, ovjeka, njegovog kretanja i prilagodbe terenu.Ondje gdje su este kie, krovovi su kosi, a kazalita natkrita, dok se u drugim podrujima kazalina sjedita stepenasto uzdiu pod vedrim nebom Posvuda se graditelj podvrgava udesnoj tiraniji zemlje i zraka" (lie Faure). Najbolji primjer takve arhitekture je Falling Water arhitekta Frank Lloyd Wrighta. Obiteljska kua koja prkosi gravitaciji". Ritmiki kontrast oblika naglaava nesrodnost materijala opeka od lokalne gline, lokalni kamen, beton obojen u bijelo. Kua je dio New Dealova programa poboljanja ivota, model jeftinog, a udobnog stanovanja prema uzoru na tradicionalnu ameriku arhitekturu. Kuhinja se nalazi uz dnevni boravak, u kojemu se du zidova nalaze garniture za sjedenje kako bi se maksimalno iskoristio prostor u malim kuama; ekonomian i razveden tlocrt. Niz terasa i balkona koji stre iznad vodopada, meusobno spojenih i preklapajuih razina koje se otvaraju u okoli. Grubim kamenim zidovima izbjegava glatkou internacionalnog stila. Falling Watter je primjer onoga to je Wright mislio pod Organskom arhitekturom, kua koja je u potpunosti stopljena s okoliem.

BAUHAUS Sinteza umjetnosti i industrije (tehnologije), nastanak dizajna u dananjem smislu rijei. Naziv: njem. baugradnja, hauskua. Bauhaus (Kua graditelja) je akademija likovnih umjetnosti i kola za umjetnost i obrt (koncepcijske podijeljenosti) osnovana u Weimaru 1919. pod vodstvom arhitekta Waltera Gropiusa koji eli povezati sve likovne umjetnosti, prema idealu sinteze svih umjetnosti na elu s arhitekturom, koju treba povezati s potrebama ljudi: arhitektura treba poput prirode obuhvaati cijeli ovjekov ivot. Porijeklo Bauhausa (Njemaka, 1919. 1933.) lei u vjerovanju da je reforma u umjetnikom obrazovanju bitna zbog ekonomskih razloga. Njemaka je bila siromanija sirovinama nego SAD i Velika Britanija i zato se vie oslanjala na strunost svoje vjete radne snage i svoju sposobnost da izvozi sofisticiranu robu visoke kvalitete. Zato je postojala potreba za dizajnerima i samo je nova vrsta umjetnike edukacije mogla podmiriti tu potrebu. Neposredno nakon 1. svjetskog rata vlasti u gradu Weimaru su bile otvorene prema Gropiusovim sugestijama za utemeljenje kole za umjetnosti i zanate. 1919. Walter Gropius ujedinio je kolu za lijepe umjetnosti sa kolom primijenjene umjetnosti-nastao je Bauhaus. Student rad is dva mentora, umjetnikom i obrtnikom, te upoznaje sve faze proizvodnog procesa, za razliku od radnika na traci koji je upuen samo u mali njegov segment. Na Bauhaus su utjecali Arts & Crafts, Deutsche Werkbund i utjecaji srednjovjekovnih cehova- udruenja raznih zanata. U Bauhausu se pokuavalo sjediniti umjetnost i industriju, pri emu je arhitektura sluila kao poveznica pripisuju mu se pronalazak modernog koncepta dizajna i postavljanje temelja za uenje dizajna u 20. stoljeu razvitak i uvoenje novih materijala kao to su beton, staklo, elik, a izbjegavanje ornamenata, tj. preferiranje istoe izraza osloboene nepotrebnih detalja bio je snaan edukacijski centar na kojem su predavali tada vani umjetnici Predavai: Paul Klee, Johannes Itten, Oscar Schlemmer, Vasilij Kandinski, Laslo Moholy-Nagy, Josef Albers, Marcel Breuer Meunarodna ekipa predavaa pridonosi irenju utjecaja Bauhausa u svijetu. Pod pritiskom konzervativnih krugova Bauhaus se 1925. seli u Dessau, u novosagraen kompleks zgrada istih stereometrijskih oblika i uz apsolutnu dominaciju horizontala i vertikala. Godine 1932. Bauhaus se seli u Berlin, a sljedee godine, s dolaskom nacionalsocijalista na vlast, prestao je s radom policija je opkolila zgradu, uhitila 32 uenika i zakljuala sve prostorije. Bauhaus je zavrilo otprilike 1200 studenata, osposobljenih i umjetnika i obrtnika koji mogu raditi samostalno i kritiki ocijeniti vlastite sposobnosti. Oni upoznaju cjelokupni proces proizvodnje, dok tvorniki radnik nikada ne moe upoznati vie od jedne proizvodne faze. Oblici proizvoda prilagoeni su mogunostima proizvodnog postupka i materijala, a nisu im nametnuti. Walter Gropius: Visoka kola za gradnju i umjetniko oblikovanje Bauhaus, Dessau, Njemaka, 1926. kola sagraena kao lonac za taljenje nove estetike s pomou industrijskih tehnika, koja e aktivno sudjelovati u preoblikovanju drutva. Prema ideji umjetnika kao obrtnika najviih kvaliteta obuka je organizirana tako da svaki student dobiva poduku od jednog umjetnika i jednog majstora obrtnika. Projektiranje je vrhunac nastave, kao slobodna i kreativna primjena steenih znanja. U radionicama Bauhausa nastaju novi artikli i modeli masovne proizvodnje, i danas u upotrebi (stojee i zidne svjetiljke, metalni namjetaj, novi oblici kuhinjskog posua). Bauhaus je takoer izvrio standardizaciju graevnih dijelova. Radionice imaju potpuno transparentnu epidermu koja ukida odvajanje konstrukcije od vanjskog prostora; izvrstan primjer arhitekture s nenosivom staklenom fasadom (novost je da je staklena ovojnica i na uglovima) koja omoguuje maksimum dnevne svjetlosti u radionicama. Svjetlo i zrak struje boravak u zatvorenom prostoru vie ne predstavlja suprotnost

neogranienom eksterijeru: eteriziranje arhitekture. Prvi put prozor nije poiman kao upljina u zidu. Sam zid je sada samo zastor i klimatska barijera. Tlocrt zgrade podsjea na krila vjetrenjae, dvije grupe zgrada L oblika koje se presijecaju nastaju prema ideji jasnog razgraniavanja, ali ne izoliranja, razliitih sadraja. Proimanje vertikala i horizontala podsjea nas na Mondrianovo slikarstvo. Napravi usporedbu slike i zgrade. Ergonomsko oblikovanje: prilagoeno potrebama i fizionomiji ovjeka. Nae stolice i nai kreveti prilagoeni su naem fizikom liku. Nai se pragovi oblikuju prema naim stopalima (lia Faure). Rasvjeta je rijeena industrijskim standardnim rasvjetnim tijelima neonskim cijevima. Marcel Breuer: Naslonja, 1926. uplja elina cijev, dotad skrivan konstrukcijski element, postaje armaturom stolice! Primjer uspjene primjene dizajna u serijskoj proizvodnji: naslonja je trodimenzionalni praktini predmet nainjen od metala, industrijskog materijala, nalik na apstraktnu sliku. Paradoks je injenica da, iako su djela Bauhausa, nainjena prema naelu srednjovjekovnih majstorskih radionica (umjesto umjetnika graanina umjetnik obrtnik), namijenjena masovnoj potronji, zbog skupih materijala i kvalitetne izrade njihova je proizvodna cijena previsoka da budu lako dostupna roba, ve su prije elitistiki proizvodi, izraivani u malim serijama. Utjecaj Bauhausa Margarete Schutte-Lihotzky: Frankfurtska kuhinja, 1924. Visei kuhinjski ormari s policama, industrijski proizveden i standardiziran namjetaj koji tedi prostor i olakava rad proizvod je detaljnih studija pokreta i potreba pri kuhanju. Danas viseu kuhinju imamo u gotovo svim domovima. Pasti je izraz koji se koristi za oponaanje nekog poznatog slikara, loe imitirano umjetniko djelo, krivotvorina. Takav nain izaziva negativan rezultat u promatrau, jer umjetniko djelo ili dizajn ne djeluje uvjerljivo kao kod izvornog primjera. Hibrid: Izraz hibrid oznaava rezultat dobiven spajanjem dvaju ili vie razliitih vrsta ili procesa. Posebnost hibrida je u tome da elementi koji se spajaju ve predstavljaju, svako za sebe, dovreno rjeenje, ali se njihovim spajanjem dobivaju nova poeljna svojstva. U dizajnu hibrid bi bio spajanje dvaju ili vie postojeih stilova u jedan novi stil. Primjeri primjene hibridnosti u umjetnosti su: Aproprijacija: prisvajanje,prisvojenje,udeavanje,prilagoavanje. U dizajnu bi aproprijacija bila prisvajanje elemenata nekog drugog stila u novi ili ve postojei stil.Me Primjera aproprijacije u umjetnosti i dizajnu ima izrazito puno, jer je preuzimanje nekih elemenata iz prethodnih stilova u jedan novi stil koji nosi druga obiljeja, esta pojava. Npr: U dizajnu odjee kreacije ili pak itave kolekcije nose neka obiljeja prolih razdoblja, danas je u modi aktualna pojava retro i revival kod Pret-a-porter mode (npr. povratak ezdesetih,...), A kod Visoke mode Dizajneri esto inspiraciju pronalaze dublje u povijesti u stilovima poput Baroka koji odgovaraju raskoi njihopvih keracija, ili su inspirirani umjetnikim stilovima i pravcima. Kroz gotovo itavo avangardnu koju karakterizira radikalno novo i odbacivanje prolosti provlai se preuzimanje elemenata koji nisu vlastiti. Npr.: 1. Nadrealistiki slikar Juan Miro inspiriran je peinskom umjetnou, preuzima i usvaja neke bitne karakteristiker prethistorijskog slikarstva 2. Duane Hanson, koji radi Pop Art skulpturu, preuzima i usvaja konzuimerske predmete, kao ro su to hrana, namirnice, kozmetika i predmeti svakodnevne upotrebe te ti predmeti postaju sastavni dio njegovog stvaralatva 3. George Segal, koji je za jednu svoju skulpturu filmski plakat preuzeo poster Marilyn Monroe 4. Marcel Duchamp, Kada je izloio kota bicikla, ili pisoar

SECESIJA Secesija je prvi avangardni pravac, tj. pretea Avangarde, prvi pokret koji se suprostavio akademskom promiljanju. Nova umjetnost ili secesija u smislu odcjepljenja (lat. secessio). Novi stil je bio izrazito internacionalni stil, otprilike u isto vrijeme, na prijelazu 19. i 20. stoljea, nastaje u razliitim krajevima Europe, pod razliitim nazivima koji prizivaju pojmove sloboda, mladost, novost: Jungendstil (mladi stil"), Njemaka; Sezessionstil, Austrija; Stile Floreale ili Liberty, Italija; style nouille (nouille knedl), Francuska. Hrvatska preuzima naziv secesija" jer se u to doba nalazi u sastavu Austro-Ugarske Monarhije. Zrcali duh novog vremena zbog razvoja industrije i gospodarstva. Primjenjuju naglaenu stilizaciju upotrebnih predmeta te pokuavaju uspostavuti sintezu ekonominosti i funkcionalnosti. Koriste biljne stilizirane oblike koji podsjeaju na oblike izvedene iz prirode kao to su ro kosa ili valovi. Naglaava se individualnost prema uzoru na romantizam. Odnosno, secesija je vrsta neoromantizma jer je sklona eklekticizmu (posuivanju" iz drugih kulturnih tradicija, folklora, prolosti, bajki DIJAKRONIJSKI I SINKRONIJSKI). Ornamentika secesije zasniva se na dodavanju hedonistikog elementa nekom korisnom predmetu: ve je Ruskin (teoretiar umjetnosti na prijelazu 19. i 20. stoljea) smatrao da je poezija arhitekture sva u ornamentu jer samo bez funkcije korisnosti moe nastati duhovna vrijednost. U povijesnom razvoju Novog stila, meutim, ornament gubi na znaenju kao dodatak funkcionalno oblikovanom predmetu, jer se sam predmet uobliava kao ornament, koji iz nadstrukture postaje strukturom Oscar Wilde napominje da su strojni proizvodi lijepi samo ako nisu ukraavani. Arhitekt Louis Sullivan tvrdi da je ukras luksuz, a ne potreba ljudskog duha. Dok pokret arts and crafts slijedi socijalne ciljeve, novi stil je zasnovan na ideji umjetnost radi umjetnosti". Karakteristina linija novog stila je nemirna, tzv. flowing line (krivulje, zavojite vrijeaste konture i biljne arabeske, BIASTE LINIJE, vrtloaste linije). Ta se linija, koja moe predstavljati i lie, cvijee i posebno omiljeni motiv vinovu lozu, pojavljuje svugdje na slikama, arhitekturi, u ilustracijama i opremi knjiga, umjetnikom obrtu: izduena, senzibilna krivulja, koja podsjea as na stabljiku ljiljana, as na ticalo nekog kukca, pranike cvijeta, a gdjekada na plamen koji suklja uvis valovita krivulja, koja glatko i nepravilno prekriva sve plohe" (Nikolaus Pevsner). Tei se cjelovitoj umjetnini prema ideji Gesamtkunstwerka. Novi stil je pokuaj pomirenja umjetnosti i industrije, no s obzirom na to da je to primarno umjetniki pokret, nije mogao odgovoriti zahtjevima masovne proizvodnje. Victor Horta dalje razvija organske forme stila koritenjem kovanog eljeza kojim je oblikovao i proelje parikog duana Samuela Binga pod nazivom L'Art Neauveau (franc. nova umjetnost) po kojemu je stil dobio ime u Francuskoj (glasoviti Bing iz romana Alan Ford). Evolucija primjene eljeza: lijevano kovano elik. Primjenjuje se na fasadama, slui izgradnji mostova, trnica i eljeznikih postaja. Najbitnije znaajke su: vijugava crta biljnog tipa obiljeava svaki predmet; nakit, pokustvo, balustrade, staklena vrata i prozore, vanjske profile kua Upotreba materijala industrijskog tipa: eljezo, lijevano eljezo, majolika Struktura graevine izjednauje se s dekoracijom Novine koje uvodi novi stil u umjetnosti i dizajnu (pokustvo, tipografija, moda) distorzija (iaenje, izvijanje) formi biljaka i ljudi u dekorativne svrhe geometrijski raspored tipografije uglatost novih oblika namjetaja prema uzoru na Japan naglasak na linearnom u arhitekturi. Nova umjetnost ili secesija u smislu odcjepljenja (lat. secessio)

Novi stil je bio izrazito internacionalni stil, otprilike u isto vrijeme, na prijelazu 19. i 20. stoljea, nastaje u razliitim krajevima Europe, pod razliitim nazivima koji prizivaju pojmove sloboda, mladost, novost: Jungendstil (mladi stil), Njemaka; Sezessionstil, Austrija; Stile Floreale ili Liberty, Italija; style nouille(nouille knedl), Francuska. Hrvatska preuzima naziv secesija jer se u to doba nalazi u sastavu Austro-Ugarske Monarhije. Godine 1897. zagrebako se Drutvo hrvatskih umjetnika odijelilo ili razdruilo (secesioniralo) od hrvatskog Drutva umjetnosti, kao i njihovi austrijski kolege. Predstavnici: Alfons Mucha; eka, Aubrey Beardsley, Engleska (slikari i grafiari); Antonio Gaud, panjolska (arhitekt). Godine 1892. osnovan je Jungenstil u Mnchenu, predstavnici su: Max Liebermann, Lovis Corinth, Franz von Stuck. Godine 1889. berlinski Jungenstil, vodi ga Max Liebermann, poslije se pridruuje Max Pechstein. Godine 1897. osnovana je beka secesija, odmah ima 19 lanova s Gustavom Klimtom na elu. Fin de sicle (franc. kraj stoljea, termin koji oznaava prijelaz iz 19. u 20. st.) Arhitektura secesije Oblik proizlazi iz funkcije (L. Sullivan). Victor Horta: Maison du people (zgrada za Belgijsku radniku socijalistiku stranku), Bruxelles, Belgija, 1897. 1900. Arhitektura otvorene konstrukcije (tj. vidljiva je njezina eljezna konstrukcija), linearne izraajnosti arhitektonskih elemenata. Oplata od opeke oblikovana je tako da prihvaa kamen, a kamen tako da prihvaa eljezo i staklo. Prva zgrada napravljena prema naelu teoretiara arhitekture ViolletLe-Duca koji se zalae za ISTINITOST ARHITEKTURE. Istinitost arhitekture znai upotrebu materijala u skladu s njihovim kakvoama, tako da su konstruktivne metode oite, a ne kamuflirane. Arhitektonski stil mora biti proizvod tla (lokalni materijali) i vremena u kojemu nastaje (inae je ki). Louis H. Sullivan: Robna kua Carson-Pirie-Scott, Chicago, SAD, 1899. 1904. Spletovi vlati trave i izrezuckanog lia, prema idealu ornamenta organskih motiva obrubljenih irokim, tekim linijama. Tekui (uklesan ili izboen) ornament u suprotnosti je s jednostavnosti osnovnih kubinih linija zgrade. eljezna konstrukcija (novo), proelje je klasino (staro). Graevina analogna ljudskom tijelu, gdje su meso i mii organski vezani uz kost. Joseph Hoffman, Joseph Maria Olbrich (prema Klimtovim nacrtima): Kua beke secesije, Be, Austrija, 1897./98. Najtipinija zgrada secesije, ravne, plone mase strogih formi, zidovi su puni, masivni, aksijalnost i simetrija arhitektonskih elemenata. Dominira motiv lovora, atribut boga nadahnua Apolona. Kupola je uplja, s krunom od lovorova lia u pozlaenoj bronci (Beani su kupoli nadjenuli nadimak glavica kupusa), lebdi na etiri kratka stupa. Iznad ulaza je pozlaeni natpis: Dravi njezina umjetnost, umjetnosti njezina sloboda. Dekorativni motiv glava meduza i sova simbolizira mudrost. Obiljeja ornamenta Postojanje elementarnoga geometrijskog, ivotinjskog, biljnog ili tipografskog uzorka. Ritmiko ponavljanje identinog ili variranog uzorka, to stvara obrazac. Ostvarivanje magijske, simboline i dekorativne funkcije. Henry van der Velde razlikuje ORNAMENTACIJU (nije fiziki povezna s objektom) i ORNAMENT (ugraen je u objekt).

Otto Wagner: Ulaz u postaju metroa na Karlsplatzu, Be, Austrija, 1898. Usporedi ovu zgradu s Olbrichovom. Obje su secesijske opii ornament. Smatra li je prekienom za svoju banalnu svrhu ili bi elio/eljela da su i danas utilitarni objekti tako dekorativni? Pretjeranu dekorativnost kakvu promie secesija Adolf Loos e poslije kritiki nazvati delirijem ornamenta (dekorativna bolest prema Walteru Craneu). Za razliku od Novog stila koji je osobni stil umjetnika, racionalizam koji dolazi nakon njega zagovara kolektivitet i meunarodnu suradnju na zajednikim projektima. Otto Wagner: Potanska tedionica, Be, Austrija, 1904. Zgrada za birokratski aparat drave koja je trebala vjeno trajati (Austro-Ugarska Monarhija se, meutim, raspala za 14 godina). To je golema metalna kutija ija je opna obloena tankim, glatkim, ulatenim ploama od bijelog mramora. Ploe su na fasadu uvrene zakovicama. Velika sredinja dvorana sa alterima ima stakleni svod, ime je omoguena prirodna rasvjeta i dojam prozranosti tog prostora za klijente. Rudolf Lubinski: Nacionalna i sveuilina biblioteka (danas Dravni arhiv), Zagreb, 1911. 1913. Vrhunac stila na europskoj razini. Jedinstvo arhitekture, ukrasa i opreme. Ornament u obliku sove, simbola mudrosti. Secesiji prethode pokreti: Arts and crafts (engl. umjetnosti i obrti) 1880. 1910. arts and crafts u Britaniji. 1900. 1905. arts and crafts u SAD-u. Pokret Arts and crafts nastaje kao reakcija na dehumanizirajui uinak industrijalizacije. eli se vratiti dignitet runog rada i obrtnikih tehnika, u skladu s istinom materijala. Omiljeni je motiv paunova pera (dame toga doba njime kite eire), sinonim za ljepotu i hedonizam kraja 19. stoljea zanimljivo dvosmislenih ara pri vrhu pera (u obliku oiju koje trebaju otjerati predatore). Dok je stil Arts and craftsa ornamentom blizak secesiji (linearnost i priroda kao jedini izvor inspiracije), oblikovanjem namjetaja blizak je pokretima zasnovanim na geometriji 1920-ih. Louis Comfort Tiffany: Mandarin lampa (Lotosov cvijet), bronca i staklo spajano olovom, 1900. 1905. Ameriki proizvoa stakla Tiffany je 1880. patentirao tzv. favrille (od lat. faber obrtnik), runo proizvedeno staklo povrine koja se prelijeva u duginim bojama, nastale izlaganjem zagrijanog stakla metalnom dimu i oksidu. Favrille je postao sinonim za secesijsku dekoraciju, esto imitiran i interpretiran. Mandarin je vrsta favrilla s uzorkom lotosova cvijeta, motiva krajnje reduciranog tako da izgleda apstraktno, kao da nije napravljen prema predloku iz prirode. Emile Gall i Rene Lalique su jo neki poznati proizvoai stakla novog doba. William Morris: Detalj tapeta s uzorkom cvijeta bedrinica, 1876. Ploni uzorci s motivom voa, cvijea ili ptica na tepisima, tkanini, zidnim tapetama koje su tada bile u modi. Vijugava linija potpuno novog ornamenta, koji ne tei iluzionizmu i prvi put nakon rokokoa ne nastaje imitiranjem motiva iz prolosti. Jasan i ist crte zasnovan je na ozbiljnoj studiji procesa rasta u prirodi. Ideja drutvene odgovornosti umjetnika: arhitekturu i namjetaj treba projektirati u skladu s prirodom materijala i proizvodnog procesa. Za Morrisa kua obinog ovjeka postaje idejni zadatak arhitekta, a umjetnik oblikuje obine predmete poput stolice, koja nije izraz inspiracije, ve visokog obrta, kvalitetnog rada ovjeka koji se raduje zbog onog to radi. Pritom on mora biti gospodar stroja, koristiti se njime poput alata, a ne sluiti mu.

Wiener Werksttte (njem. beka radionica) 1903. 1933. Wiener Werksttte je ceh obrtnika (osnivai su Josef Hoffmann i Koloman Moser). Metalni predmeti, runo proizvedeni, imali su reduciran, uglat oblik, a oko 1915. tipini uglati, anorganski oblici omekali su mijeanjem s organskim, biljnim motivima. Wiener Werksttte je odgovor na industrijalizaciju i modernu tehnologiju. Visokom obrtnikom kvalitetom i socijalnim programima poput gradnje radnikih etvrti i humanizacije urbanog ivota secesija prije svega zagovara povratak k prirodi (i obrnuto, ulazak prirode i prirodnih motiva i materijala u ovjekovu svakodnevicu), od koje se zapadna civilizacija otuila prolazei kroz industrijsku revoluciju: priroda je velika knjiga u kojoj traimo inspiraciju (Hector Guimard, francuski arhitekt art neuveaua prema kojemu se taj stil u Francuskoj jo naziva i stilom Guimard). Josef Hoffmann: palaa Stocklet, Bruxelles, Belgija, 1906. 1910. Atektonska konstrukcija to podrazumijeva negiranje strukture i mase zgrade, osjeaj da zidovi nisu vrste, pune konstrukcije, nego da se sastoje od velikih ploa tankog materijala. Izrazito atektonski, linearni element su metalni spojni avovi mramornih ploa kojima je obloena fasada. Deutche Werkbund (njem. njemako udruenje) Osnovano 1907. Tipiziranje proizvoda i arhitekture, propisivanje ukusa koji bi vrijedio za sve u suprotnosti je s idejom i zagovaranjem individualnosti umjetnika. Godine 1894. arhitekt Henry van der Velde predlae ornament kao integralni dio arhitekture, u jedinstvu svih umjetnikih medija: Ljepota je oruje, a sredstva kojima se postie su revolucionarna. No dok je cilj ornamentalnosti Jungenstila sam ornament kod Van der Veldea slui naglaavanju funkcije predmeta. U njegovu oblikovanju interijera frizerskog salona Fabym u Berlinu 1901. ostavljene su vidljive vodovodne cijevi i plinski i elektrini kabeli, rjeenje primijenjeno na centru Pompidou u Parizu 1971. 1977. (vidi sljedea poglavlja). Peter Behrens, lan udruenja, zalae se za standardizaciju komponenti, koje se onda mogu ugraditi u vie proizvoda. 1909. Walter Gropius e izdati memorandum o TIPIZIRANJU, STANDARDIZACIJI i MASOVNOJ IZGRADNJI malih stambenih kua, svaku umjetnost poimajui kao graenje, to poslije postaje osnovna ideja Bauhausa. Peter Behrens: Tvornica turbina AEG, Berlin, Njemaka, 1908./1909. Behrens je bio osnivaki lan secesije u Mnchenu i osniva Deutcshe Werkbunda. U njegovu uredu radili su Walter Gropius, Mies van der Rohe i Le Corbusier, zbog ega je stekao nadimak laboratorij modernizma. Tvornica turbina (njem. Turbinenfabrik), svojevrstan je hram njemake proizvodne moi, graevina oblika klasinog hrama napravljena je suvremenom tehnologijom od elika i stakla, fasada je nainjena od elika i armiranog betona koji je sakriven opekom slaganom u rustikalni uzorak jasno je vidljiv elini okvir; kamen u uglovima slui naglaavanju teine i snage vrsto poduprte graevine. Logotip tvrtke istaknut je na zabatu koji oblikom podsjea na zavretak tradicionalnog seljakog hangara, radi simbolike isticanja zajednitva radnika i poljoprivrednika. To je prvi potpuno integrirani korporativni identitet neke tvrtke.

Walter Gropius i Adolf Meyer: Tvornica cipela Fagus, Alfeld an der Leine, Njemaka, 1910./11. Troetana gradnja s elinom konstrukcijom i nenosivom staklenom ovjeenom fasadom (zid kao zavjesa). Naglaena je prozirnost i ledbei, besteinski efekt zidova. Osobito su dobro rijeeni uglovi zgrade, prividno bez ikakvog potpornja. Zidovi imaju ulogu ekrana koji pruaju zatitu od kie, vruine i buke. (Walter Gropius) Stara industrijska i komunalna arhitektura uestalo se prenamjenjuje u

muzejske prostore i kulturne centre npr. eljeznika postaja Orsay u Parizu preureena je u muzej umjetnosti 19. stoljea, jer je postala prekratka za suvremene kompozicije vlakova. Elektrana Battersea, zbog neprimjerenosti takvog oneiivakog sadraja u irem sreditu Londona, preureena je u novu Galeriju moderne umjetnosti Tate (uinili su to vicarci Herzog i De Meuron 1995. 99.), uz maksimalno iskoritenje postojee strukture. U Zagrebu je stara koara preureena u GliptotekuHrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a u Rijeci se naputena tvornica duhana iz 19. stoljea preureuje u novi Muzej moderne i suvremene umjetnosti prema projektu Sae Randia i Idisa Turata.

Kada bi se objekt prikazao vizualno identian svom pandanu u realnosti, potaknuo bi divljenje tehnici prikazivanja, to nije cilj ove vrste umjetnosti. Na Zapadu nam se esto dogaa da se divimo tehnikim postignuima svakakve vrste, od umjetnosti nadalje, ali divljenje ne pokree um ka intuitivnom istraivanju kojem tei japanska umjetnost. Kada se divimo objektu, naa panja je usmjerena ka njemu i njemu samo, to je greka . Japanska umjetnost tei ka intuitivnoj spoznaji stvarnosti. Japanska dijela sadre dimenziju duhovnosti i funkcionalnosti. Umjetnost Zapada je korz 20. Stoljee a i danas bila inspirirana Japanskom umjetnou i tradicijom oblikovanja u umjetnosti i dizajnu. Velik utjecaj na dizajn na Zapadu izvrio je japanski modni dizajner Issey Miyake. On je japanski modni dizajner, poznat je po svojoj tehnologijom voenoj modi i izlobama. Miyake je roen 22.4.1938 u Hiroshimi i studirao je grafiki dizajn na Tama Art University u Tokiju gdje je diplomirao 1964. Nakon to je diplomirao radio je u Parizu i New Yorku. Nakon povratka u Tokijo 1970, osnovao je Miyaki Design Studio. Miyakeov osnovni princip izrade odjee je uvijek bila ideja stvaranja odjevnog predmeta iz jednog komada tkanine. On istrauje prostor izmeu ljudskog tijela i tkanine koja ga prekriva. On postie konzistentnu ravnoteu izmeu tradicije i originalnosti i izmeu runog rada i tehnologije. Kasnih osamdesetih poeo je eksperimentirati sa novom vrstom nabora na odjei (eng. pleats) koji bi u isto vrijeme omoguili fleksibilnost pokreta onoga koji nosi odjeu i jednostavnost proizvodnje i brige za odjeu. Iz japanske tradicije su preuzeti i Futon i Tatami Futon je tip madraca koji ini japanski krevet. Japanski futoni su ravni, debeli oko 5 centimetara i ispunjeni pamunim ili sintetikim materijalom. Futoni su dizajnirali za stavljanje na tatami podove i tradicionalno se sklapaju i pospremaju u ormar tokom dana da bi se omoguilo tatamiju da die i da bi se poveala fleksibilnost upotrebe sobe. Futoni se redovito moraju prozraivati na suncu, osobito ako se ne pospremaju tokom dana. U zapadnom svijetu koristi se izmijenjena verzija futona postavljena u drveni okvir koji se moe presavijati u sredini. Tako se moe koristiti kao kau ili rasklopivi krevet. Tatami su posebne podne obloge koje se koriste za japanske podove. Tatami se izrauje od pletene zukvine (Juncus effusus) slame i tradicionalno se puni riinom slamom iako se u dananje vrijeme koristi i stiropor. Tatamiji se izrauju kao pojedinane podne obloge uniformne veliine i oblika i uokvireni su sa zelenim platnom. Tatamiji su u poetku bili luksuzna roba za bogate u vrijeme kada su nii slojevi imali zemljane podove. Tatamiji su sa vremenom postajali popularniji da bi napokon pred kraj sedamnaestog stoljea doli u domove obinih ljudi. U Japanu tradicionalno nema visokih stolova i stolaca. Japanski tradicionalni niski stol nalazi se u sredini prostorije ljudi oko njega ne sjede na stolicama ve na podu. Niski stol je sredinji komad namjetaja u japanskom domu. Ti niski stolovi su takoer preuzeti u dizajna na zapadu, I esto se koriste kao sastavni dio namjetaja u dnevnim boravcima.

Jedino od velikih kulturnih otkria za Europljane bila je japanska umjetnost koja je imala utjecaja i na tako razliite stvaraoce kao to su impresionisti. Elementi koji su preuzeti iz japanske tradicije i umjetnosti su: grafizmi, nevieni ukrasi, kontrasti boja, vertikalni formati, kompozicija, gravire u jednom tonu, brzi crte, uporaba ploha. Taj oblik stola je ope prihvaen u dizajnu i interpretiran na razne naine, postao je sastavnim dijelom suvremene kompozicije dnevnog boravka. Ovdje moemo dodati i bijele lustere izraene od riinog papira. Kuna japanska arhitektura je takoer veoma bitna u pogledu utjecaja na europljane. Standardizacija kune japanske arhitekture ima svoje ishodite u dalekoj prolosti. Vjerojatno izmeu 7. i 12. stoljea. U to se doba u nekim arhitektonskim kuama nalaze tragovi tatamija kao predmeta za sjedenje ili leanje. Iznimno znaajan doprinos ulasku japanske tradicije u Zapadni dizajn dao je Isamu Noguchi. - Sve je skulptura. Skulpturom smatram svaki materijal, svaku ideju, koji se slobodno, bez ometanja, raaju u prostoru, rijei Isamu Noguchija. Takoer, Umjetnost kamena u japanskom vrtu, umjetnost je odabira pravog mjesta. Njegov ideal ne odstupa od prirode, ne udaljuje se od nje. Ali ja sam i kipar Zapada. Ostavljam svoj trajan otisak, dajem svoj peat, to ne tajim, ne krijem se. Tijekom cijelog svog ivota, i umjetnike karijere koja je trajala est desetljea, Isamu Noguchi nastojao vidjeti, mijenjati, iznova stvarati i oblikovati prostor oko sebe, teio odgovoriti na ista pitanja koja su sebi postavljali i neki evropski umjetnici i neki Zen-majstori Japana kako prostor oblikovati?, kako predmetima dati oblik okolnoj praznini; Noguchi nije pokuavao zagonetku rijeiti nego na neke druge, razliite naine ta ista pitanja postavljati. Svemu to je kreirao, Noguchi, kipar po profesiji, s kiparskim je senzibilitetom svemu i pristupao, nastojao dati skulpturalne odlike predmetima za svakodnevnu uporabu, kreirao uivljene prostore za kazalite, igralita, unutarnje vrtove. Noguchi je svojim radom u mnogim i raznim disciplinama ruio barijere, brisao granice izmeu skulpturalne umjetnosti i funkcionalnog dizajna, svojom lijepom umjetnou dao ivi dokaz povezanosti Istoka i Zapada.

Stil se definira kao skup formalnih karakteristika u nekom razdoblju (umjetniki stilovi). On je po svom svojstvu originalan i uglavnom povezan sa dogaanjima razdoblja u kojem nastaje. Stil u umjetnosti je nain izraavanja i stvaranja grupe umjetnika/dizajnera neke epohe ili vremenskog perioda, stil je odraz duha vremena i rezultat je aktualnih drutvenih zbivanja, neke prekretnice, vanog otkria, promjene u sagledavanju realnosti ili tehnolokog napretka. Neostil oznaava povratak ili obnovu nekog povijesno prolog stila, on nije izvoran niti inovativan, ne zrcali duh vremena ve utopijski pokuava obnoviti duh vremena nekog prolog vremena kojem tei i ije ideale eli izraziti. Kao primjer moemo uzeti Klasicizam i Neoklasicizam. Klasicizam u antikoj umjetnosti nastao je kao reuultat drutvene harmonije i reda koji je vladao u tom periodu, te su tenje prenesene i u umjetnost, pa su glavne odlike antike umjetnosti bile sklad, harmonija i apsolutna ravnotea svih djelova. Neoklasicizam je umjetniki pravac koji se uvelike oslanja na klasinu umjetnost stare Grke i Rima. Neoklasicizam kao nain se javlja vie puta: Najprije u Francuskoj u 18. Stoljeu, zahvaljujui racionalizmu francuskog duha, prosvjeenosti enciklopedista, te novim drutvenim odnosima koje je dovela Francuska revolucija. Neoklasicizam je bio aktualan i SAD-u poetkom 20. Stoljea. Amerika je imala druge tenje i ciljeve od ostatka svijeta, jednostavnost, istoa, tenja da se izrazi istina, harmoninost, stabilnost, monumentalnost-SIMBOL AMERIKE-podsjea na grki hram, unutranjost poput Rimskih termi. Prisvajajui jedan takav stil kao to je to Klasicizam, Ameriak je htijela pokazati svoju mo i stabilnost, ravnoteu, kakva je bila u doba antike Grke i Rima.

Neoklasicizam je takoer iskoristio Hitler i njemu bliski arhitekti u Njemakoj. Inzistirao je na tradiciji, neoklasicizmu.Polazite urbanistikom ureenju je Rim, rimljani su za njega bili prva praarijevska rasa, pa je iskoristio njihovu arhitekturu kako bi pokazao svu snagu, veliinu i mo Njemake, Htio je uvjeriti NJemaki narod da su upravo oni pobjednika rasa, nadmona, putem umjetnosti-koja je bila medijporuka-la a narod je povjerovao. To je jedan primjer manipulacije putem umjetnost, rezultat je bio neupitan, klasicistikin stil, hramovi, slavoluci, simboli pobjede, preuzeti elementi jedne velike epohe jednog velikog dominantnog naroda, laskao je njemakom narodu, umjetnost je vrlo vjeto iskoritena kao manipulacija-la-obmana u svrhu postizanja politikih ciljeva.

Drutvene prilike su od samih poetaka utjecale na umjetniko stvaralatvo, umjetniko djelo odraz je duha vremena. Ve u predhistoriji umjetnost je zrcalila svoje vrijeme, peinsko slikarstvo prikazivalo je prizore iz svakodnevnog ivota kao to je to lov, ivotinje, peinske slike imale su i magijsku funkciju i bile su povezane s vjerskim ritualima koje su obavljali, stanovnici odreenog mjesta, ljudski lik je simboli plodnosti, i veliaju ene koje se najvie prikazuju a to zrcali drutveno ureenje koje je bilo matrijarhalno. Utjecaj drutvenih prilika i ljudski lik iznimno znaajnu ulogu imao je u Antikoj Grkoj. Gdje drutvenu harmoniju i red ele prenijeti u umjetnost, koju karakterizira sklad, harmonija, stabilnost i apsolutna ravnotea svih dijelova, a o ulozi ljudskog lika moemo vidjeti na primjeru hrama-koji u u pravom smislu rijei projekcija ovjeka, antropocentrian je- razmak izmeu 2 susjedna stupa jednak je duini koraka ovjeka te visine kao to je stup, a izmjena triglifa i mefope na frizu jednaka je koraku ovjeka u prirodnoj veliini. U Romanici jedno od bitnih obiljeja je Horror Vaccui to znai strah od prostora, to moemo vidjeti u arhitekturi, skulpturi, gdje su likovi stijenjeni unutar okvira, ispunja se svaki djeli slobodnoga prostora, to je rezultat toga da ljudi ive stijenjeno-lakat do lakta, uope ne percipiraju prostor, a na to su bili prisiljeni zbog osvajanja zbog kojih su se sklanjali u utvrdama koje su bile prenapuene. U Renesansi ovjek je smatran centrom svijeta, Oslobaa se diktature crkvenih vlasti i okree se ovozemaljskom ivotu i uivaju, to se zrcali i u umjetnosti u kojoj se vraaju antiak naela harmonije i reda. U manirizmu ovjek gubi tlo pod nogama, spoznaja heliocentrinog sustava, ratovi i haranje epidemija unose novu nesigurnost i prestravljenost, ovjek se osjea kao siuna estica u beskrajnom prostoru a to e se odraziti i na umjetnost, najbolju primjer je Aleksandrova bitka Albrehta Altdorfera. Kroz sve epohe i stilska razdoblja drutvene e prilike kao i ljudski lik utjecati na umjetnost. Najradikalniji izraz drutvenih prilika nastupit e u avangardi, koju karakterizira ruenje prethodnog koncepta, emocije, eksperiment, ekspresija, radikalno nov nain izraavanja, to je bio nuan rezultat traginosti, 2 svjetska rata, haranja epidemija,,, MINIMALIZAM Minimalizam je pokret u razliitim umjetnostima, posebno u vizualnim umjetnostima i glazbi, gdje se radovi pojednostavljuju do svojih najosnovnijih znaajki. Pojam se koristi u dizajnu i arhitekturi gdje opisuje trend redukcije subjekta na njegove najosnovnije elemente. Na minimalistiki dizajn veliki utjecaj je imao tradicionalni japanski dizajn i arhitektura. Radovi De Stijl umjetnika su bili jedan od glavnih izvora inspiracije za takve radove. De Stijl je proirio ideje koje se mogu izraziti sa osnovnim elementima kao to su linije i plohe organizirane na vrlo poseban nain. Arhitekt Ludwig Mies van der Rohe prihvatio je moto Manje je vie da bi opisao estetsku taktiku slaganja brojnih potrebnih dijelova zgrade da bi se dobio dojam jednostavnosti. To se postie koritenjem svakog elementa i detalja za vie vizualnih i funkcionalnih namjena. Dizajner Buckminister Fuller prihvatio je inenjersko naelo Raditi vie sa manje, ali njegove tenje su bile usmjerene vie na tehnologiju i inenjerstvo nego na estetiku. Slino tome industrijski dizajner Dieter Ramas je imao moto Manje, ali bolje. Njegove strukture koriste relativno jednostavan i elegantan dizajn. Ljepota strukture odreena je igrom svjetla,

koritenjem jednostavnih geometrijskih oblika kao obrisa, koritenjem samo jednog oblika ili malog broja slinih oblika za komponente da bi se postiglo jedinstvo dizajna, koritenjem ukusnih i jasnih kombinacija svijetlih boja, prirodnih tekstura i boja i iste i fine zavrne obrade.Minimalizam u vizualnoj umjetnosti, koji se jo naziva doslovnom umjetnou ili ABC umjetnou, pojavio se je ezdesetih u New Yorku, to je intelektualna vrsta umjetnosti koja se naizgled sastoji od vrlo malo elemenata pa je time gledalac primoran analizirati formalna obiljeja pristunoga vrlo oprezno. Rad je obino rigorozan geometrijski i ukljuuje ponavljanje identinih objekata.Smatra se ta je to bila reakcija protiv likovnih oblika apstraktnog ekspresionizma kao i institucija i ideologija koje su ga podravale. Za razliku od apstraktnog ekspresionizma, na minimaliste su utjecali skladatelj John Cage, pjesnik William Carlos Williams i arhitekt Frederic Law Olmsted. Minimalisti su vrlo eksplicitno tvrdili da umjetnost nije samoizraavanje, za razliku od prolih desetljeaapstraktnog ekspresionizma. Openito znaajke minimalizma ukljuuju: geometrijske, esto kubine forme osloboene bilo kakvog metaforikog znaenja, jednakost dijelova, ponavljanje, neutralne povrine i koritenje industrijskih materijala. Korijeni minimalizma nalaze se u geometrijskim apstrakcijama Bauhaus slikara iz doba prije Drugog svjetskog rata, u djelima ruskih konstruktivista kao to je Kazimir Malevich i rumunjskog kipara Constantina Brancuia. esto se intepretira kao reakcija protiv sirove emocionalnosti apstraktnog ekspresionizma i most prema postmodernoj umjetnikoj praksi.Minimalisti su obino radili djela koja su se sastojala od vrlo jednostavnih geometrijskih likova baziranih na kvadratima i pravokutnicima. Takoer su koristili boje, lakove i industrijske materijale. Uporaba serijskog ponavljanja pridonijela je njihovu cilju. Minimalistika umjetnost bila je veinom trodimenzionalna ali slikar Frank Stella bio je bitan minimalist. Ostali vani umjetnici bili su Carl Andre, Dan Flavin, Donald Judd, Sol LeWitt, Robert Morris, i Richard Serra. Takoer postoje snane poveznice meu minimalizmom i konceptualnom umjetnou. Estetski gledano, minimalizam nudi iznimno proienu vrstu ljepote. Takoer se moe gledati kao predstavljanje kvaliteta kao to su istina, red, jednostavnost i sklad. Minimalizam eli da gledalac u uiva umjetnikom dijelu bez distrakcija kompozicije, tema i ostalih elemenata iz tradicionalne umjetnosti. Materijali i nain na koji je djelo predstavljeno su ujedno i sama njegova stvarnost ili tematika i takoer razlog samog postojanja. Minimalizam ne preferira nikakvu drugu simboliku osim onoga to se moe vidjeti u samom djelu.Minimalizam ispituje prirodu umjetnosti i njeno mjesto u drutvu. Iako su neki kritiari smatrali da je minimalizam umjetnost koja e slabo uticati na dalji razvoj savremene umjetnosti, ne mogu se negirati posljedice i uticaji koje je ostavila na teoriju i praksu post-moderne.Kada se spomene minimalizam u umjetnosti, mnogi e pomisliti kako znaju o emu se tu radi, a kao potvrdu svoga znanja spremno e izgovoritit tezu manje je vie. Ta izreka, koja vrlo dobro govori o jednom aspektu minimalizma, zapravo je postavka Miesa van der Rohea, velikog arhitekta 20. stoljea koji je njome elio opisati modernistiko shvaanje Internacionalnoga stila u arhitekturi i nipoto nije imao na umu one ideje koje su propagirali minimalistiki umjetnici ezdesetih i sedamdesetih godina prologa stoljea. Dok je minimalistiki stil u arhitekturi bio nazivan i modernistikim stilom, oznaavajui tako raskid sa arhitektonskom tradicijom 19. i poetka 20. stoljea, minimalizam kao pravac u slikarstvu i kiparstvu nastaje znatno kasnije i raskida upravo s modernistikom tradicijom, koja u likovnim umjetnostima traje od Czannea do apstraktnog ekspresionizma pedesetih godina.Ono to povezuje redukcionizam Miesa van der Roheoa i minimalizam u slikarstvu i skulpturi svoenje je svih formi na najjednostavniji mogui oblik, to je dakako geometrijski oblik, no u arhitekturi takvo proiavanje formi ima osnovni cilj u maksimalnoj funkcionalnosti prostora i oblika, dok je minimalizam Sola LeWitta i njegovih istomiljenika svoju motivaciju i cilj imao negdje drugdje.Minimalizam se pojavljuje u razliiitim podrujima i smjerovima. Kako u modi,tako i dizajnu,umjetnosti,prirodi, itd. Minimalizam u arhitekturi-purizam, internacionalni stil Minimalizam u skulpturi: Donald Judd, Robert Morris, Dan Flavin, Julian Opie, Sol le Witt,.. Minimalizam u slikarstvu: Carl Andre, Frank Stella, Moris Louis Minimalizam u modnom dizajnu: Giorgio Armani, Calvin Klein

Ikona (od grke rijei , eikn, "slika") je slika , fotografija ili reprezentacija neega; to je znak ili slinost koja stoji za neki objekt oznaavajui ga ili predstavljajui ga konkretno ili preko analogije. Ikona openito se u kontekstu moderne kulture koristi kao simbol; ime , lice, slika, graevina pa ak i osoba koji se prepoznaju po nekoj dobro poznatoj vanosti ili utjelovljenju neke kvalitete. Kroz povijest religije bile su nadahnute ili su se nadopunjavale konkretnim slikana, ikonama, a njihova funkcija je bila razliita je od religije do religije. Ikone mogu imati inspirativnu ulogu, mogu biti predmeti tovanja, divljenja.. Primjeri ikone danas su modne ikone, glazbene ikone, filmske ikone (razni glumci), razne robne marke (). Primjeri: Dekonstrukcija kao filozofska doktrina je sistem analize i kritike koja vodi ka razotkrivanju razlika izmeu strukture i osnove znaenja subjekta. Dekonstrukcija se javlja u mnogim podrujima ljudske djelatnosti a prvenstveno u lingvistici, knjievnosti, arhitekturi i umjetnosti. Dekonstrukcija se prvi put pojavljuje u knjievnosti a sistem je razvio francuski filozof Jacques Derrida u svojim dekonstrukcijskim analizama zapadnih filozofa. U svojim analizama Derrid pokazuje kako se knjievno djelo ne moe promatrati samo kao djelo jednog pisca nego kao rezultat konflikata unutar jedne kulturne sredine ili miljenja. Dekonstrucijska djela u svom obliku prikazuju vie miljenja i znaenja u jednom mahu koji su esto u uzajamnom konfliktu i suprotnosti. Pri usporedbi dekonstrukcijskog i tradicionalnog djela mogu se primijetiti i otkriti koja miljenja i suprotnosti su bili ignorirali u djelu nastalom tradicionalnom metodom stvaranja. Dekonstruktivizam stilski pak ima korijene u kubizmu, futurizmu i konstruktivizmu, cunino se odnosei prema prolosti, ismijavajui gradski kaos. Dekonstruktivisti cijeoaju formu koristei njene fragmente, pokuavajui tako definirati nove gradove i zamiljajui arhitekturu budunosti. Mogunosti su nebrojene, nastaju fantastine i dramatine kompozicije, apstraktno preklapanje elemenata ili nataloeni elementi koji bi trebali predstavljati faze u procesu oblikovanja. Ovaj pravac karakterizira fragmentacija i manipulacija idejom o strukturi povrine. Dekonstruktivizam u arhitekturi je bio priznat kao prvi pokusaj u pronalaenju odgovora na pitanja fiksnih, stabilnih i cistih oblika. Naglasak je na suprotnostima, pobuna protiv 8o-ih. Osnovno naelo je da : formira i deformira, konstruira i dekonstruira kod modnog dizajna- odjea je radikalnakonceptualna, beskompromisna i inovativna, predstavnici su: Rei Kawakubo, Issey Miyake i Yohji Yamamoto istrauju odnos tijela i odjevnog predmeta veliaju dvodimenzionalnost nema granica izmeu spola, dobi i tijela "neto je lijepo zato to je sluajno istraivali boju, teksturu, tekstil u suprotnosti je s racionalizacijom modernizma MODA Rije moda potjee od latinske rijei Modus, to znai nain ili posebnost, npr. nain ivota. Rije moda odnosila se izvorno na vrstu i nain ivota jednog naroda, osobito na osebujnost odijevanja. O modi moemo govoriti od 16. stoljea do dananjeg doba. Nekada su je promicali aristokratski slojevi drutva. ena je u drutvu bila, slika moi i bogatstva mukarca, ona se dnevno presvlaila vie puta, u skladu s manirama tog doba ne bi li time dokazivala svoj status. Jedna od vodeih ena u francuskom drutvu bila je Marija Antoaneta koja je bila modna ikona tog doba, te pokazatelj bogatstva i moi kralja Luja XVI. i francuske drave. Naizmjence su tijekom povijesti vodeu rije u modi vodili mukarci i ene, ali svi odreda pripadnici visokih drutvenih slojeva. Moda se irila iz viih ka niim slojevima i tako bi dok su nii slojevi nosili jedno, vii ve imali novu modu. U 18. stoljeu tako poinju izlaziti i prvi modni urnali koji su prikazivali slikama, modu tog doba. Krajem 19. stoljea javljaju se i prvi modni kreatori koji su poeli diktirati modu i unositi inovacije u ensko i muko odijevanje. Od Chanelinog uvoenja jednostavnih kostima i odbacivanja korzeta pa sve do Diorovog New looka urnali su prenosili te inovacije. Izvorno je moda oznaavala nain ali rije moda kao nain u suvremenoj modi

vie nema znaenje na nain ovoga ili onoga. Odavno je modno odijevanje prestalo biti odijevanje na talijanski nain, na francuski nain, i postalo odijevanje na niiji nain. Po svojoj naravi, moda je interdisciplinarna, pa su se njezini prouavatelji esto istodobno inspirirali postavkama raznih povijesnih i drutvenih znanosti, od povijesti umjetnosti, sociologije, psihologije i filozofije, do etnologije, antropologije i semiologije. Moda je sustav znakova koji komunicira neodvojivo od ljudskoga tijela u odreenom vremenu i prostoru. Ve stoljeima razliite znanosti pokuavaju dokuiti tajnu jednog od najzaudnijih fenomena modernog doba, fenomena mode, modnog odijevanja, modnih promjena i njihova sve breg ritma te rastue modne raznolikosti. Moda je sredstvo identifikacije i socijalizacije, simbolika komunikacija, predmet uitka i primijenjena umjetnost. Moda nije izolirani fenomen, u igri je s ostalim svjetskim moima, oponaa ih i potie. Ujedno najizravnije utjee na ovjekov odnos spram sebe i svojega tijela. Moderne interpretacije mode pojavljuju se u ezdesetim godinama dvadesetog stoljea, i polaze od njezine drutvene dimenzije. Shvaamo li modu kao dinamiki in kratkog trajanja, skloniji smo pojavu mode smjestiti u kontekst preobrazbi okvira ivota i drutva tijekom 19. stoljea, koja je uvjetovana razvojem industrijalizacije. Tim su preobrazbama i stvorene osnovne pretpostavke za uspon, razvoj i difuziju mode, koja postupno prelazi granice okvira odijevanja i uvlai se u pore suvremenog ivota. Ona takoer, zahvaljujui ubrzanom razvoju sredstva komuniciranja, omasovljenjem proizvodnje, postupno uspijeva pomaknuti, prijei, a potom i izbrisati sve one granice: geografske kao i drutvene, individualne i regionalne. Rasipanjem i ruenjem okvira i stega to su ih nametale, drutvene, politike i vjerske konvencije, postupno poputa i stroga distinkcija izmeu muke i enske odjee. Elementi muke mode prodiru u ensku ili obrnuto, elementi nedodirljive muke odjee prodiru u svakodnevnicu, radno odijelo osvaja sve slojeve, odjea djece napokon prestaje biti doslovnom kopijom odjee odraslih. Odijevanje i moda usmjeruju se prema potpunoj slobodi. Tei se tome da odijevanje prvenstveno bude slobodan in, snano poduprt u svojem osvajakom pohodu medijima. Svojim propitivanjima iste likovnosti, svojom dinamikom obnavljanja, interpretiranja, recikliranja moda koje su prethodile , prihvaanjem institucionalnog i ulinog otkriva svu svoju vitalnost i svu svoju energiju i otvorenost kojom pojedincu prua potpunu slobodu u traenju identiteta unutar modnog sustava. Danas je drutvo komunikacijski i tehnologijski izrazito povezano, te zbog tog jaa i globalno povezivanje kroz medije i informacijske mree, a to uvelike utjee i na razvoj mode. A i sama moda danas ima funkciju medija. Modna je odjea nositelj znaenja, poruka obavijesti, informacija (putem simbola i znakovlja, modnih dodataka, ukrasa, minke, boja i njihove simbolike, oblika, frizure). Sve drutvene skupine kao i pojedinci sa svojom socijalnom okolinom, meusobno komuniciraju odjeom ili modnim izrazom-jezikom odjee. Ako govor odjee shvatimo, sukladno suvremenim znanstvenim trendovima, kao emitiranje informacija u okolinu, tada modno odijevanje moe postati predmetom teorije informacija ili informatike. Informacija nije puki teorijski podatak, nego uputa za ponaanje, pristup, ophoenje informacija; privlai ili odbija, fascinira ili strai, informacija je komunikacija. Moda iz sebe emitira samo informacije. Lijepo dizajnirana odjea emitira mnotvo raznovrsnih informacija o svojem nositelju, o njegovu socijalnom poloaju, financijskome stanju, razini kultiviranosti i ukusa, senzibilnosti, seksualnoj orijentaciji i etnikoj ili religijskoj pripadnosti. Proces rastueg estetiziranja odvija se na podruju proizvodnje i oblikovanja artikala, ne kupuju se puki korisni artikli, ve kako ih predstavlja gospodarska propaganda, proces estetiziranja zahvatio je i medije. Odluku to e kupovati ne donosi vie potroa, nego proizvoai, nameui potrebu za kupnjom vrlo istananim nainima poticanja, putem medija potiu udnju za stvarima koje ivot znae. To su promjene koje pokreu kreatori, a dogaaju se putem asopisa, reklama i ostalih medija. Mediji su danas sredstvo manipulacije naim umom, to moemo osim kod mode zamijetiti i na svim ostalim podrujima ivota. I upravo je zbog medijskih manipulacija, sloboda odijevanja i ivljenja upitna, kao to je upitan i sam pojam Slobode!

U vjenome vraanju novoga, moda je jo mnogo toga, ona govori, nositeljica je znaenja i informacija, ona je jedan od naina komuniciranja drutvenih individua, moda je prizvoditeljica erotske napetosti i izazova; moda slui diferencijaciji, identifikaciji i distanciranju. Sredstvo je oitovanja socijalnog protesta i socijalnog bunta. (Moda, Milan Galovi) Kao medij moda posjeduje svijet vizualne kulture izmeu slika, tijela i robe. Moda postaje spektakl slike tijela.Tijelo je svrha / sredstvo identiteta. Ono iskazuje odijevanje, promjenu stila, intervencije i redizajniranje vlastite prirode u skladu s promjenama izvanjske i unutarnje okoline. Medijski spektakl slike dogaaja ini suvremenu modu dizajnom tijela komunikacijski otvorenoga za promjene. Modni dizajneri oblae modele, minkaju ih i stvaraju im cijeli stayling, tijelima i slikom modela oni priaju cijelu priu. Oni od svojih revija nastoje stvoriti spektakl i tako potaknuti ljude da priaju o njima, njihovim modelima i onime to su prikazali na svojim revijama. Znamo da danas jedan od najveih modnih dizajnera dananjice, Britanac John Galliano koji kreira za francusku modnu kuu Dior, radi najvee spektakle, spektakle kakve do sada nismo vidjeli. Njegove su revije poput predstava, od modne piste do staylinga modela te njihovog kretanja po pisti sve je pomno zamiljeno, izvjebano i izvedeno. Njegove revije zbog njegovih modela, u kojima manekenke izgledaju kao princeze, svi nestrpljivo oekujemo. On nas svojim modnim revijama uvodi u drugi svijet, svijet bajki, areni svijet, luksuza i raskoi. Na jedan zanimljiv nain prikazuje nam modu i ene kako on misli da bi trebale izgledati. Modni dizajneri, novi gospodari naih elja, shvaaju potroaa kao sezonskog ovisnika: dva puta godinje, u jesen i proljee, prikazuju se kolekcije za sljedeu sezonu. Moda se iskazuje kao autonomni sustav koji naim eljama uzvraa modnim diktatom. Modni dizajneri svojim kolekcijama predviaju modnu budunost ali netom prikazane nove modne ideje postaju zastarjele. U napetosti se iekuje novi modni diktat upuen preko modnih revija, asopisa, filma, izloga, fotografija, i ostalih medija. Moda u znaenju kakvo joj se danas pridodaje, se raa onda kada odijevanje postaje odrazom, brzo promjenjivim, stanje duha, nadahnua, naputajui svoju zadau odravanja drutvene tradicije koje je snaga bila u nepromjenjivosti. Moda je periodika promjena stila manje ili vie prisilnog karaktera, moda nije u potpunosti stvar injenine, nego i drutveno nametnute promjene. Postalo je jasno da je moda uglavnom uvjetovana vremenski i stoga je dio dinaminih zakona drutva. irenje mode usko ovisi o postojanju scene, pa se naini na koji se modni trendovi ire takoer mijenjaju s razliitim oblicima prikazivanja i pokazivanja. Moda ne postoji i ne moe postojati u osami, ve eli da svijet bude njezina pozornica. Treba vidjeti i biti vien, pa moda nedvojbeno sadri crtu egzibicionizma. Europski velegradovi i glavni gradovi, prije svega Pariz, istiu se kao sredita snane i neprekidne drutvene aktivnosti. Ukratko, moda se u javnosti zabavlja sama sa sobom do krajnjih granica, te u skladu s tim zarana i izravno upotrebljava sve masovne medije: dnevne novine, asopise, ilustrirane tjednike, film, televiziju. Da bi paradirala pred oima cijele zemlje i, konano. itavog svijeta. Svuda se pokazuje, prati se, o njoj se razgovara, ona se shvaa, preuzima, preinauje, i konano, nastavlja. U usporedbi s tom golemom pozornicom specijalizirane i profesionalne modne revije su bez dvojbe manje znaajne, te su vane samo onima ija je ambicija da budu modni pioniri. Revije izravno ne privlae javnost openito. Gdje zapoinje, gdje zavrava moda u ovo vrijeme eksplozije potreba i medija, reklame i slobodnog vremena, zvijezda i glazbenih hitova? Postoji li jo neto ime, makar djelomice, ne upravlja moda kad efemerno osvaja svijet stvari, kulture, vienja svijeta, kad naelo privlanosti duboko preureuje svakodnevno okruenje, informaciju i politiku pozornicu? Prasak mode: ona vie nema epicentra, prestala je biti povlasticom elite, uvlai sve slojeve

u opijenost i zanos promjenama, vlada infrastrukturom i nadgradnjom, makar na razliitim razinama. To je doba dovrene mode, njezina protezanja na sve ira podruja kolektivnog ivota. Danas ne postoji vie strogo nametanje pravila, nego potroaka privlanost i psihologizam, ne vie ideoloko slavlje, nego reklamna komunikacija, ne vie revolucija nego ulna zanesenost, ne vie prisilne, nametnute discipline, nego socijalizacija zahvaljujui izboru i slici. Potroako drutvo je programiranje svakodnevnog ivota; ono rukovodi i racionalno ureuje osobni i drutveni ivot i sve postaje izvjetaenost i obmana to slui interesima kapitalizma i vladajue klase. Ponuda i potronja vezane su za Novo, sve reklame ciljaju na novost proizvoda. Novo se pojavljuje kao kategorian imperativ proizvodnje i marketinga, naa ekonomija- moda funkcionira ubrzano, a promjena, brzina, razliitost, postaju nezamjenjivo privlani. Modna novost je u prvom redu razlikovni znak, moda ne unitava drutvene razliitosti glede stvari, moda govori svima kako bi svakog ponovo postavila na njegovo mjesto. Moda pod izlikom da je eli ukinuti, utemeljuje kulturnu nejednakost i drutvenu diskriminaciju. Preko predmeta i marke predmeta mi konzumiramo dinaminost, eleganciju, snagu, promjenu sredine, muevnost, enstvenost, dob, istananost, sigurnost, prirodnost: toliko slika koje imaju utjecaja na na izbor. Danas je irenje mode asopisom postalo masovnom pojavom, to pokazuje injenica da pedeset posto ena u Francuskoj redovito ita publikacije koje su barem dijelom posveene modi. Dakle, moemo rei da su modni asopisi najpogodnije sredstvo modnog komuniciranja. Tisue godina ljudska su bia meusobno komunicirala najprije jezikom odjee. Odjeom mi odailjemo obavijesti, spol, dob i klasu, ukus, miljenjima, seksualnim eljama i trenutnom raspoloenju. Odjea je eni neprekidno oitovanje intimnih misli, jezik, simbol. Modu danas u potpunosti moemo tumaiti kao sustav znakova, neverbalan nain komuniciranja. Jezikom odjee moe se lagati ba kao to se moe lagati na engleskom, francuskom ili latinskom. Takva la moe biti dobrovoljna ili pak nedobrovoljna, la ak moe biti nesvjesna. Knjige i asopisi ve vie od stotinu godina prevode jezik mode, te mukarcima i enama govore kakvu bi odjeu trebali nositi da bi izgledali otmjeno, bogato, profinjeno i drugom (ili istome) spolu privlani. Moda i mediji su izrazito povezani, tj. moemo slobodno rei da bez medija nema ni mode, jer je za postojanje mode potrebno posredovanje medija koji je ine vidljivom i zavodljivom. Danas su moda i mediji povezani vie nego ikada u doba istog spektakla. Isto kao to moda ne moe bez medija tako i mediji ne mogu bez mode, jer modne korporacije financiraju medije. I sama moda ima status medija, jer iz sebe odailje informacije, mi naom odjeom komuniciramo s interaktivnom okolinom, a moda se ne odnosi iskljuivo na odjeu i modni dizajn ve i na nain na koji mi danas ivimo, sve je danas Moda i moderno, i mediji bez kojih moda ne moe funkcionirati njen su proizvod. Ona je obuhvatila sve segmente naega ivota, usko je povezana s globalizacijom, a promjene koje je povela su nezaustavljive i prije svega, od trenutka vidljivosti mode putem masovnih medija, pripadaju prolosti. Odijevanje je kroz gotovo itavu povijest bilo znak sputavanja enskog tijela, ensko tijelo je bilo svedeno na objekt. A danas kada je ena napokon slobodna, robuje modnim trendovima vie nego ikada u povijesti. Sloboda je samo privid, bijeg od mode danas nije mogu, a da je i mogu trebalo bi postaviti pitanje: da li uope elimo bijeg od mode? Nekad je ena bila simbol nevinosti i ednosti, a danas je ena simbol smjelosti i svega samo ne nevinosti. U dananje doba krize duhovnosti Moda je ta koja slui kao simulakrum, modom koja je u svojoj biti nemoralna i isprazna nadomjetamo manjak duhovnosti, to je jedan veliki paradoks.

ODNOST STVARNOSTI I FOTOGRAFIJE- Kada je izumljena slika-fotografija je smatrana vrhunskim prikazom stvarnosti, gotovo identina stvarnosti. Zbog toga se u svijest ljudi ugradila predodba da je ono to je na fotografiji istina. S vremenom fotografi i umjetnici uvidjeli su pravu prirodu fotografije, njezinu pravu mo. Fotografija naime onoliko odgovara stvarnosti koliko fotograf eli da odgovara stvarnosti. To je posebno izraeno u dananje vrijeme kad iskusni fotografi manipuliranjem kuta snimanja, kadra scene, igrom svjetla i odabirom pravog trenutka snimanja mogu prenijeti potpuno drugaiju poruku onome koji gleda sliku od onoga to se je zaista zbilo u stvarnosti. To im posebno dobro polazi za rukom zbog naivnog vjerovanja ljudi u istinitost i izravnost fotografije. ODNOST STVARNOSTI I SLIKE U SUVREMENOM DOBU- Suvremeno doba poinje sa znanstvenim sagledavanjem stvarnosti (nema bogova ni nimfi kao to je to bilo kroz gotovo itavu povijest kada je slika imala ili mitski ili religijski karakter)-sada imamo eljeznicu, industriju, nema tajni, slika u suvremenom dobu ima ili didaktinu funkciju ili slui kao socijalna kritika drutvenih prilika. Slika se danas esto koristi u svrhu ekonomske propagande Kad slika u obilju slik vie ne prikazuje i ne predstavlja, nego se razumije kao umjetno proizvedena realnost u virtualnom prostoru, tada je glavno pitanje kako jo uope odrati pojam umjetnosti bez temeljnih kategorija koje su joj jamile povijesnu opstojnost i razvitak. Od mimezisa, reprezentacije do komunikacije vodi put slikovne preobrazbe svijeta u umjetno proizvedeni svijet koji medijski konstruira vlastitu sliku svijeta. Ono to bitno odreuje dijalektiku prirodu vizualnog obrata, a time i postmodernog stanja openito je paradoks straha i nade; s jedne strane vjerujemo u sposobnost slike da svojim tehnolokim, komunikacijskim i simulacijskim potencijalom moe pomoi u prevladavanju razlika i svima uiniti vidljivim raznovrsnost svijeta, a s druge strane uasavamo se upravo te snage slike i njene moi da se otme kontroli i ugrozi one koji ju stvaraju. Slika se danas shvaa kao komunikacijski medij i kao kontekstualno polje autoreferencijalnog oznaavanja. Ona vie nije sveta slika, niti slika visoke umjetnosti, nego je umnoeni i umreeni svijet vizualnosti. Suvremena slika je komunikacijski medij, odgovara stvarnom vremenu iz kojeg potjee, a slika je utoliko stvarna koliko umjetnik eli da bude. READY-MADE (engl. ono to je ve gotovo, to se ne priprema posebno, termin Marcela Duchampa): svakodnevni artikl koji umjetnik proglaava umjetnikim djelom i izlae bez veih preinaka jer je ideja to to ini djelo umjetnikim, a ne njegova jedinstvenost i runi rad. Proirenje pojma skulptura na naene i prirodne predmete, prema ideji recikliranja: Otkrivanje je vanije od kreacije, naenaljepota od napravljene ljepote (Pierre Restany). Marcel Duchamp je svakodnevne predmete, npr. stalak za boce ili lopatu za snijeg, izlagao u galeriji. Potpisujui ih, daje im dignitet umjetnikog djela. Ideja da bilo to moe biti umjetnost presudna je za umjetnost cijelog 20. stoljea. No budui da se ready-mades mogu proizvesti u gotovo neogranienim koliinama, s time valja biti oprezan. Je li ready-made skulptura je li naziv skulptura ovdje jo uvijek primjenjiv, ili se moe rei da je skulptura ukinuta? Umjesto tog pitanja bolje je postaviti drugo: u kakvom su odnosu umjetniko djelo i prostor? Princip ready-madea prvi put je primijenio Edgar Degas na skulpturi balerine: Edgar Degas: etrnaestogodinja balerina, 1880./81. Bronanu skulpturu djevojice (2/3 naravne visine) Degas je obukao u pravu plesnu haljinu (ukruenu umakanjem u vosak) i pletenicu joj povezao vrpcom od tkanine. Redy Made. Marcel Duchamp (umjetnik dadaizma, dadaisti su temeljili svoju umjetnost na neprestanom okiranju publike) dokazao je da umjetnost moe stvoriti iz bilo ega i da to zahtijeva malo ili nimalo djelovanja samog umjetnika. 1913/1914. u Parizu je izloio stalak za boce i kota bicikla potpisavi se na njih kao na svoja dijela. 1917. U New Yorku izlae potpisani pisoar, ready made utjecao je na pojavu pop arta. Ready made se sastoji u izvlaenju nekog predmeta iz konteksta i njegovo premijetanje u novi u kojem dobiva uznemirujue i provokativno znaenje, u tu svrhu se

koriste upotrebni predmeti bez ikakvih estetskih pretenzija. Predmet se liava svoje praktine funkcije te se predstavlja kao neto novo. Umjetniku nije bila namjera baviti se umjetnou ve provocirati publiku i kritiare, to je konceptualistiki postupak, bit je u ideji koju umjetnik eli pobuditi u promatrau. Duchamp definira ready-made obinim predmetom promoviranim do dostojanstva umjetnikog djela samim izborom umjetnika. On oslobaa umjetniko stvaralatvo estetskog kriterija te ga ponovno usredotouje na intelektualnu djelatnost. Uz Duchampa, ready-made-om su se bavili i Francis Picabia, Man Ray. Redy Made e se kasnije preuzeti u oblikovanju skulpture 50-ih i 60-ih godina-Skulptura kao izravan govor realnosti, ije su znaajke: Novo naelo readymadea: predmeti svakodnevice zadravaju svoj vlastiti ivot, svoj jezik, podrijetlo povijest, Predmeti koji predstavljaju ivot sam, koji postaje najproduktivnijim mitom moderne umjetnosti Dadaistika postavka da je umjetnost jedan pravac ivota preokrenuta je u ivot je pravac u umjetnosti Umjetnost masovnog potroakog drutva Uveanje banalnih upotrebnih predmeta Predstavnici su_ Robert Rauschemberg, Jasper Johns, Cleas Oldenburg,.... Jo jedan pravac u skulpruri koji se zasniva na Redy made predmetima je Novi realizam 1960 u Parizu kritiar Pierre Restagny utemeljuje umjetniku grupu Novi realizam Prisvajanje masovnih medija i potroakog drutva Akomulacije: gomilanje istovrsnih predmeta u kutije (vrevi, eljevi, zupanici Kante za smee Otpad lijeva u poliester; ouvanje ostataka nae konzumacije postaje znak ouvanja nae svakodnevnice Predstavnici su: Fernandez Aman, Daniel Spoerri, Cesar, Javacheff Christo, ... Stilizacija u dizajnu se odnosi na pojednostavljenje, svoenje na osnovne boje, linije i oblike, ublaavanje razvedenosti forme. Neki od primjera primjene stilizacije u umjetnosti i dizajnu su: Secesija-primjenjuje naglaenu stilizaciju uporabnih predmeta Skandinavski dizajn, minimalizam i stilizacija Internacionalni stil-primjenjuje stilizaciju u arhitekturi, zagovara proienost i jednostavnost forme Art Deco i geometrijska stilizacija De Stijl - Teili su ka istoj apstrakciji i univerzalnosti sa svoenjem na osnovne forme i boje. Pojednostavnili su vizualne kompozicije na horizontalne i vertikalne smjerove te su koristili osnovne boje, crvenu, plavu i utu kao i bijelu i crnu. Suprematizam - nastoji dosegnuti savren sklad oblika i boja nepredmetnim slikama, crtama i osnovnim geometrijskim likovima.