Sie sind auf Seite 1von 170

Bo sa nske

i hum "ke

povel.ic sredn.;eg vi.iekn

i 15

ostavlja do lje j 'e

crtama,

pri

vrhu

Tek ~t

prazan

cm

II

rub

praznog

od

mje:ta . Pi~IllO bi

2 cm,

li je vo

2-2, .3 cm, desno sa m o oko

moglo teć i matematično

ka o

linij e ,

sa

1,3 cm,

a

pismo

ostaio 7,5

jer su

a li

se

raz­

vojem pi s ma II b osa nslwj državn oj kanc ela riji. Ra zvoj je moguće pratiti, po~to je

Th·allocz y

faksimilima.

iz

vodoravnim

papiru jasno

dopisa

daje

pove. l je

vidljivi

povoda

prve

oti~.ci žične mreže

da

se opširnije

polovine

XIV

ne drži

ovog

tih linija.

Tvrtlwvog

Pismo

zabavimo

objavi o

I\ i:) rmenci:-;ke

stoljeća ~a d() br illl

Prilikom

povelja

bana

M8teja

Ninoslava :: mo istical i da s e n o \'i duh XIII vi,j eka

o~jeća i u p,i~mu Bosne

I

u

Bosni

se

pojavljuje

minu s kuln0

~ i u sko.r o p o tpuno

p o tisne

staro

oy,

isto

t'aik o

se

kod

Ninosav!jevog

an o nimno g

dij.aka

oko

1249 ja­

vlja

nekad mal o produžena

u~pravna crta slova

4.

S vi

znaci

pism a iz ~redine XIII

s,toljeća uk a7.'lI.;'u

na

to

da se

i li b d ::.anskoj

državno 'j' kan cela ri j i

priprema

sma

u p l ravcu

l1linllskuln og četverolinij~lwg s.i ~ t e l1la. U ništenje

bosanske

reforma pi­ .a utonomij e

Sa

st rane

Bele

IV je

[aj

p roces

zaustavilo.

Nasljedni·ci

Matej e

Nino slava

su

d od uše

zadržali

titulu

banov a,

a li

ni s u

zadr ž ali

sv o ju

kancelariju.

Kroz

punih

70 godina

n e leži toliko n a madar skoj

vla s ti, k o.1 i l lw na

da isk o ri s te oč i tu propa st i anarhične prilike Madar s k e p re d kraj XIII i počet ku ill

doba

jedino b os an s ka .c rkva , a crkva, bila ona i n a rodna b og ()tnil s ka, j e kOt1~er\'ativna i

ne ma

nije cine

l,is tin e iz Bosn e.

Krivn j a za

to

izgleda

da

n e~ po~ ·o bn os ti potomaka-banova iz roda Ninosavijeva , koji !le Uilli.\u

usp o ·st ave

m

i

u g led

Bosne.

Čuvar

pi s ma

je

ostala

u

t o

XIV s toljeća, pa da

nije

s k,lona

refortllam a.

 

Kad a

je došao

na

vlast

Stjepan

Kotromanić, prililke

su

krenul e

pravcem

pro­

gresa. N}egova stvaralačka

cs vajačk a priroda

stvori

od

Hosne,

na

feudalnoj

bazi,

jedinoj koja jc u ono doba

bila

og uć a , jak

državni

o rganizam,

te o ret ~ ki i nomi­

nalno jo š uvij e k kato vazal Madar s ke, al i praktično i realn o n eo vi sa n, sa wojom vla­

s ti to m unutarn jo m upravom, :;a feudal s kim se niorima Iwji prizn av aju kao s uv e rena ~a mo bana Stjepana, i ako on de iure u medu'1arodnim odno:.:ima nije suveren. Čim ovaj stvaralački osvajač uze kormilo Bos ne u svc)je ruke, pojavljuJe se i ponovna dj ela tno s t državn e kancelariije .

 

P

o

produktima

nje gove

kanc e larij e

vidi se

da

~e pi <': l11 o

u

Bo,;ni u ( Io ku posljed­

njih

nije pomaklo

ni

za

k o rak dalje.

Svi

Stjepanov,i di.iaci, Prihoje, Pribi­

sav

70 godina i Kupu sac,

potičući ne wnm j:i\lo

iz

crkvenih

kru go va, pitš u još izrazitu t1lajuskulu .

Kupu sa c

č a-k

j o ~ pra s taru

rnaju~kulu sa

o\'

mj es to ~ . 2") I s t o, kao što s mo vi djeli,

rade

Dražeslav

čine dijak

i

Brajan

pod

banoIll

Tvrtkom . Jedini

izuzetak od toga rnajuslmln10g

pi s ma

Rad e n" ' )

i

dijak

Ivan

Ivanović." ") Oha

ova

prividna izuzetk a s u

vanredno

zaniml ;j ivB,

jer

još

jače pO'~v rduju pravil o.

 

Dijak

Raden

pi še

upadnu

poluminuslmlu,

u kojoj je četverolinijski s istem do­

šao

do

punog

izražaja,

ali

s l o va

s toje

ipak

tek

na

sredini

puta

u minu s kulu.

~ ne kon~ekventno, još uvijek

Slovo

zauzima p o nek a d već sva

im a

tri

n·a

pro sto ra, s rednji, gornj.i i dOJllj,i,

prete k

slučajeva da ostaje

u

aE

g o rnjem

još uv.ijek

i

s re d­

njem

ili

s rednjem

i

donjem

prostoru,

slovo

B

ima većinol11 još usje:k, ali u više slu­

čajeva u sje k

je

vri-o

površan,

;

u

nek o liko

s.!učajeva ono

je

već pra v i če t'verokut

(na pr. riječ )D/\blcli~ u drugom

"")

Th allocz~', Glal:, n i'k

"')

is tu tamo

t E·1Il0

tab.

3.

"j)

isto

tal>. 3.

X,VIII 'tab.

retku). Rad e in O'a pi ~e na taj način da najprij te povuče

1

i 2

sU

oci Pr iboja,

t ab.

4

od

Pribi sa va i tab.

6 od

Kupu :; c<l .

8*

116

D-r Gregor Ćremošnik

dvije vodoravne cdice = i izmedu nj,ih povuče .iednu uspravnu i jednu zas.ječenu crtu, ali mu kod te zasječene ponekad II brzini LIsjek izostaje. Isto tako mu je slovo A na putu II minu~kulu i zaprema srednji i ijeli donji prostor, a potez mu !jle jedins'~\'en, Raden na jprije povlači kuku r, a na ovu vješa jedan pravolwt F r. Slov O :;T ima i u ma.iuskulnom obliku T, II tom slučaj ilI srednju okomicu p , rodu­ ženu u donji prostor, a i u minuskulnom oblil\u m, Slovo k ima još usjek, ali jako produženi završni potez II donji pro~tor. U svemu čini RacIenovo' pismo utisak nečeg početog, ali neclovr;ellog, i pretstavlj.a zanimlj,iv prel(\zni s.tadij iz ma:jusku!e u mi­ nuskl1!u . Taiko otprilike ;oe pisalo u Srbiji u doba kralja Uroša i sina mu Dragu':ina. a tll će ležati i I<ljvč njegovom pismu. Raden mora da je dijak banice Jelisavete, kćerke kralja Dragutina i majke bana Stjepana (po\'elja je izdata u ime njih dvo­ jice) i mora da je donio ~voje pi~l11o .: obol11 iz Srbije. On je i jedini od s vih pisara koji stavlja krst na počelak povelje - sve do 1376 to je jedini ,,~učaj kod bosanskih listina-, i po ~.\'emu ~udeći onje pravoslavni sveštenik. Na razvoj pisma nj,eg,ovih bosanskih drugova - pisara on nema ni naljmanjeg upliva, oni ostaju pri starom majuskuInom načinu pi sanja. Isto tako zanimljiv je slučaj Ivana Ivanovića, pisara listine Berislava Skočića oci god. 1323. Skočić i h'anović n.isu iz banske centralne Bosne, nego iz s'jit veroza­ padnih predjela Hn 'a tinića. l\'anovićevo pismo je za jednu malu nijansu odmaklo od pisma Ninosavlje\'og anonima otprije 70 godina, njegovo ~ uvijek ide u donji pro­ stor, ponekad i u gornji i u donji, ~lovo I ima pr<Jdužen potez II don'.H prostor, a slovo B samo dva PU;<l ima ll1inuskulni oblik četverokuta (riječ »I]OHNbMH« u prvome i riječ» HI]<1HoI]Hlib« U posljednjem retku), u ostalim slučajevima ~lovo ima veoma jasne usjeke . Sva CJ~tala ~lova ~u još u l1lajuskulnim oblicima. Po svome razvojnom stadiju lI'anovićevo pismo bi odgo\'aralo prvim deceni'jlama XIIl stoljeća dubrovačkog ili srp~kog razvoja, a lijepi je rIokaz da se taj razvoj nije ograničio samo na Srbiju i Dubromil\, nego je bio opći raz\-oj ćirilice, ali u po.j€dinim obla­ :;ltima vremenski veoma udaljen Ijedan od drugoga. Zaostalost pojedinih oblasti je mogla iznositi i po 100 godina. U samoj centralnoj Bosni ka o da je postojao smi­ šljeni 'Otpor proti\' tog-a razvoja - I<asnije poja\"e pod kral,jem Ostojom su osobito poučne u tom pogledu - i Bo,:na os-taje nepokolebivo pri staroj majuskul.i. Tvrtkov dopis Dubrovniku, cl kome je riječ, prebtavlja u pogledu razv()Ij'a pisma neočekivani i potpuni prelom ~a prošlo;ću . Taj preloIll koji potpuno kida Sa pro­ 'šlošću i njezinom lIlajuskulol1l, prelom koji jednim !'kolwJll preskače 100 godina postepenog ' razvo.ia, i Bo!'nll jednim mahom pos';avlja II razvo.i,ni stadij diplomske minuskule, koja će uprkos izvje nom otporu i izvje~nojreakciji ostati bosanskim pi:'Jllom, je smišljeno cijelo bana Tvrtka. Gleda1l iz retro:'pektive razvoj je tekao

11 a sli;j·edeći način:

no s iti mišlju da :ie kao unuk Nemanjićke .Jelisavete

proglasi legi·timnim l1a~ljednil\ul11 nemanjićske kraljevsJ<e titule i tu titulu prenese

i na dotadašnju ball \'illu Bosnu,

tulu uvede u Bosni i :S\'a ostala vanjska, obilježja srpskih kral!jeva, među drugim i

srp'sku kancelarisku \'ješ : inu, Ako promatramo ~a ,kakvim savršenim estet~l<iJ11 uku­ som on izabire uzorke za svo.ie pečate - o tome će biti kasnije riječ -, onda ne­ ćemo sumnjati u to, da mu Se elegantna i glatka diplomska l1linusku~a, kakva se

razvila Ll srp~koj držal ' llOj kancelariji

Kada

se. ban Tl'I'tku

počeo

on je smatrao za shodno da uz nemanjićsku ti­

u

toku po~ljedn)h 50 godilla,"") mnogo vi;e

00) Knl ,lalk

preg-I ccl

nponlTO~!", U Gla :"ilik u

ra zvoj,!

II

Državn u:.!'

Srbi.i.i

v,

muzeja

kod

8.'1.

MOill.fIH,

YrOBOp

u · Sarajevu

1946

,tr,

104

CIl,

sl.

(alB e

ca

CBerOr'O'(lCKI1M

Bosanske

i hum-ske

pO'w'elje srednjeg

vijeka

117

dopadala od ukočene, estdski samo II rijetkim slučajevima savršene majuSIkule, koja pogotovo II Rosni nije bila ni u kom slučaju savršena. Radi tog a je već prije pro­ g,!ašenja za kralja pozvao iz Srbi'.i·e jednog po imenu nepoznatog pisara j tome po­

v jeri o vodenje kancelarije. Raniji dijak Brajan, koji

menute povelje od <) II 1375, os'~ao .jIe valjda sa mo za interne poslove ili je otišao

nam je poznat iz netom .spo­

iz l{ancelarije . Taj

anonimni

Srbijanac

piše ovo

lIaše

pismo

Dubrovniku.

Kod toga je zanimljiva još jedna okolnost, naime upotreba papira za ovo pi­ smo, jer je to prvi ~lllčaj da se !papir pojavljuje u bosanskoj državnoj kancelariji. Do sada SLI bila sv a bosanska akta pisana na pergamentu, pa i latin:slka, ka() pismo sastavlj,ena povelja od l sept. 1355 (naš br. 6). Ovo naŠe nedatirano ćirilsko pismo je prvi sluča'.i upotrebe pap,ka Ll Bosni. U srpskoj državnoj kancelariji upotrebljava se papir za 'pilsma već pod Miliuti,nom. Dušan ga počinje llpotrebl j'a\'ati čak i za pove i!je, a kancelarija cara Uroša više ne piše ni jednu svjetovnu pov ,el 1j u na pergamentu, nego is'l<ijučiV'o sve na pap ' iru. Biće da se pod uplivom anonimnog srbijanskog dijaka koji pi še ovo Tvrtkovo pismo počeo u bosan skoj kancelariji papir upotreb:java'ti za manje važna akta, medu koja su se brojila pi,sma. Nema sUlIlnlje da je papir već prije toga bio u upotrebi i II Bosni za unutrašnje potrebe kancelarije, ali u medunarod­ nim odnosima ovo je prvi slučaj upotrebe papira II Bosni.

minu s kula

prilično okomitog, a/I i ne sasvim paraldnog tipa . Dok su oS'tala slova okomita, A

slovo polož-eno je uvijek u desno, a to kvari opći utisak , pisl11u ne izg-I,eda skladno.

l mill viso!ka , produženja iznose 3--,,) 111111, a otstojanje redaka

'Slova s u sa l1lO oko

01<0 7 I11m. Pismo irna nekih osobenosti, tako na pr. &!o\'o l piše bez penje na osnov­ noj liniji prosto kao neku zapetu, ~Iovo B piše na tri načina [I , IT i d, iS'to tako je

Pismo

ovog

anonimn og

Srbijanca

je

diploms ' ka

tipična

~'rp s ka

nejednako lc ( =

slovo G u jednoIll potezu, oblik koji ostaje mjerodavan za kasnije vrijeme. Osim toga pi sa r piše s lo\'o »H «, U sll1islu sveze, četiri pu t a sa crtama produženim i u gor­ nji i u donji prostor, oblik koji se u svrhu kićenja pi s llla kasnije primjenjuje sve

češće.

I C. cc i II), slovo p Uči gotovo grčkol11 - s. Karakte ,ri s tično je i

p Uči gotovo grčkol11 - s. Karakte ,ri s tično je i SI. oiplom,'ke 1 -

SI.

oiplom,'ke

1

-

!(aralkteristična slu va

m:lllllskule

II

pi s mu

iz

g.

137{)1I377.

,r.pana

.'ly6p OB3!lJKOra«. e 6a )

'

ukrase_, Is pr e d teksta stoji LI praznom ruhu

doqa nehajno povučeni krst, visok 2,7 Clll sa zavinutom uspravnom gredom, 0~i1l1 toga su prva dva slova ili ukupno 7 mm vi:-oka i imaju pojačane poteze, ali sve to

Ovaj

Tn rlwv

dopis

ima

skromne

ne čini ni

toliki

uti~ak, koliki

je činilo početno Bdiljaka Dražeslava.

 

Sve

Ilaše

sE-ke

su

l{olpije,

jedino

slika

br.

4

Dabišiinog

logo teta

Toma ša

Lušca

je

"6 a ) pravljeJna

p o

fotografiji.

Medu'tim,

pravi

2.sp elk t

pisma

ne

daje

ll i

ona ,

Toma še vo

pismo

je

n3

Još manje

origi,nalu

ui sti,nu tačnu slik u

IjBpše: nego

mogu

·š to

izgleda

na

ildišejll

koji

(sl.

dat i kap ije. 2 pismo Brano ša

j e

20)

rad en

samo

u

j e

I.,: epše

neg'o

crnom

što

j e

i

na

bijelom.

kopiji.

Ove

kO'pije,

koje . ne

zadovoljavaju

ne 'l,a

služe

kao ,pr ivre m e n i

uz

orci ,pisma

dotle,

dOlk

Ile

budu

iz<late

sve

povel je

u

s'n imcima

u

prirodnim

bOjama,

koje

jedino

mogu

pružiti

pra.vu

sliku

ori­

ginala,

 

118

D-r Gregor ČremoŠlll,il<

svemu.

toga

mogli

zaista

LJ

pismo

toga

anonima ne · izgleda baš ružno, 11Ia da je daleko

To

od r37f-i piše drugi pisar, ali pi s ar

srp ~kog

od

bismo

koji

;to bi :-;ponisti

~uditi po

tome

što

»l<lasu,<.

»klasom«.

već

Izgleda

iduću J1ovei.\u

d-a.

se

nije

dopalo

ni

Tvrtku.

preb'tavlja

Na

u:>novl s vih

izloženih

momenata može ~e pi~l1lo datirati sa pri'ičnom sig-ur­

!lO~ću. Iz godina prije 1:376 nije, jer 1375 radi u kancelariji još Brajan ~a svolom maju::kulom. Moglo bi biti dakle salllo iz n76 ili 1:377 (te gcdine je po .,Jjcdnji fe­ bruar, kada je Tvrtko još baIl, jer se na Mitrovdall 1:37"7 'kruniše za kralja)."") Ako se Tvrtko već i\m .i em 1:375 ili početkom 1~~7G od :učio da :se kruniše za kraija, moglo bi bi,ti pismo iz 1:~76, ali izgleda \jerovatnij e da ;; Q Ilije pune dvije godine Ilo s io mišlju i pripreIl1ao taj l(Orak, te bi godina 1377 bila \jerovatnija od 1:)76. l činjenica da je Tvrtl\o kupio za oko 500 perpera »s vite «, kao što kaže u pisll1u. Ll'kazuj'e na neke izvanredne pripreme u odijelima, zacijelo u vezi :,a namjeravanim svečanostil1la, pa ni to nije moglo biti 1:176, nego tek 1:377.

du­

gačku adresu» COOHMt:, CH nPHt. TEI\EMb CPt:, Y 4NHMt:, H

ONIA~'1IEM~ rp<1A<1 A~5P00<1YI(or<1, OI\<1CTEI\EMb H ont:,;liHNH«, Ila to je pisl110 složio, i to tak o da je preklopio odozgo 5,S cm na dolje, odozdo :3,2 cm na gore, poslije toga s a de s ne 6,2 CI11 unutra i konačnu sa liljeve 6,5 cm u1lutra. Lijevi

5P4TbH H AP4roH

Kada

je

biln

pi~l110 napisano,

dijak

j e

okrenuo

li,<

i

na

poledini

napisao

pregib pada 01\0 3- 3,- cm preko desnog. Kod pre~avijanja dijak nije pazio, te mu

bio prekriven od li j evog

je jedan dio adr esee do š ao na donji širin s ki

pregib,

cl

taj

je

visinskog

pregiba.

Napomena Miklošića i Stojanovića, da ije pismo bez

pečata, je tačna ~all1o u

toliko što stvarno danas vi še nema pečata, a li su ostali jasni tragovi od toga da j e bilo pismo zapečaćeno malim Tvrtkovjm p.ečat01ll. U desnol1l donjern uglu lijevog pregiba, koji pa d a preko desnog, je sačuvan ne SC!I110 ja san žuti krug kao mrlja od pečatnog vo~'ka, IH'g'O je II gornjem de.-;nom dijelu toga kruga sačuvano u otpri­ like !jednoj petini kruga s a prečnikom od 2,2 Clll jo; jakih o s tataka toga voska s\' i­ jetlo žute boje, dok su ';" kruga samo žuto zamrljan-e. Pi~mo je bilo dakle na tome mjestu zapečaće1lo, ali bi ga uprkQ~ pečatu 1l1ogao svako ot\'C)riti, jer je vosak na­

gdje ne zat\·ara pismo (zatvarao bi ga, ako preg-ib pokriva d s ni, kao ;to se to kasnije Tvrtko po~lao tako važno po~l()vllo pismo

otv 'oreno, to 1I1ora da je pislllG bi,i o omotano trakom oci papira, a na . astav obaju krajeva trake 11I0ra da je bin naliven vusa,k i udaren pečat. Prilikom otvaranja je

liven

pr os to

na

pap ir

Ila

jednom

Illli,e·tu,

bi bio nali\hen preko on~ crte gdje lijevi često radilo) . Pošt o je isključeno da bi

prekinuta traka i tom prilikom 'je otpao veći dio pečata, od koga su se sačuvali

je 'lr<1ka zai;;ta p os tojala vidi ~·e po dva drugog', koji su prorezani kroz sva tri

polja složenog pisma. Prorezi su bili izvan pečata. jer je prečnik pečata 1llanji, nego

otstajanje proreza.

samo ostaci u onoj Jr, pečatnog kruga.

vodoravna proreza, tačno :~ cm jedan i ,spoc!

Da

Na

adre s nom

pO ;lj u

nalazi

se

za 90 ° prema unutrašnjem

tekstu okrenuta aclr·e~'a

(njezin tek S' t v . kod Stojan<Jvića, str. 75), koja dolazi tačno do obaju proreza za vrp,cu od pečata. 13p o d adre se stoji s avremeni zapis dubrovačke kancelarije »Letera

tributi domini ba ni bosnensis«. Na lijevom pregibu izvana sto ji oznaka bečkog arhiva »Ng 141 an. 1300-~14nO<.<, a na de snom pregibu o znaka» 2 del Pach. VII«.

"') Ml1x

.

.L~Hl1l1h, O

KPYHI1CalhY

TIf P TI(3

l

:1 a

Kpa : ba .

r .nc

Cp 'lI.

K.

a K,

147,

19J2

str.

135

s l.

Bosan.ske

i hum s ke povelje srednjeg \i,ick a

t 19

J2. PovelJa kralja Tvrtka [)ubrovniku od

10

aprila

! 378

Ur;gi ,n f.l

II

Državn o m

arh;vLl

Ll

Du b i· o vn i ku.

 

Izdanja:

l(apa 'Ho

TBPTKOlJllh,

Cp6.

OIlO;lCHHUH

,tr.

RD

b r .

66;

iVhkJu. s ich, ,"'\011.

se rb .

, tr.

lH()

IJr .

:' tr.

181:

V.

19;} br.

e

T ape

CplI.

Bog i~ i ć, P i ';3 ,n i

za i lwni

:,:tr.

7ii

57;

A JI.

CO / IOH j" H,

O:(a6p <. !lH

:3

(samo Cfl 'O ;I ·eHHUII

110He .lbe

po

rlHClI ;1

[

str.

75

br .

83 .

g'lavne Cf ' Il.

la č'ke);

r ll;: '3Ba <itr.

I-I o Hax008Hh,

172 br.

H.S;

3<l1{.

.lb.

Ic nOM N IHuH

Cl'oj a'lIOBHIi,

ka ·o ' tek prog l ašeni bosan s kih i srpskih

lualj p'otvrduje Dubrovčanim a S\'e ugovore i privilegiJe ranijih

:>j·ajno bijela,

spoljašnja svjetlo žuta. Svečanosti pove lje od~·ovara.;u njezine dimenzije, širina izno'i

43,5

dok je lijevi dio plil<e otkinut. Za povelju .ic uzeta jedna ci.iel8 kožica. To je do 'tada najveća pove~.ia, koja je izašla iz bosanske c1ržavne ]ull1Celari,.:e, i ostaje najvećom eto povelje Tvrtka II od 24 juna 140.5 . Debljina iznos i u lijevom gornjem uglu 0,18 mill, sredinom g ore 0,1.::;, u desIlom gornjem uglu 0,2 0:1:2 mm, Ll lijevom donjem uglu 0,17 sredin om dolje 0,14, II desnom donjem uglu 0,17-0,30 mill. što dalje prema des noj strani i owbito prema de s nirn uglovima, to Illanje je kožica sastru­ gana i to debl,ii postaje pergalllcnt , a to je i razumljiv o, .ier pri povlačenju strugala

pergamenta finoća je van­

redna. Uplrlws tOlIle ;to 'i'e pergament neobično tanak, on je ·tvrd te puca, kada se

pritisak ruk e pl1pllšta prema kraju. Srazmjerno v el ičini

Per.~·alllent o v e na·,;s.večanije Tvrtkove

povelje,

koj~l1l on

vladara, je itali janske izrade, veoma dobro činjen, unutrašnja strana je

(gore i dolje), visina 51,6 cm,

k tome j o; :2, G -:~, ~~ cm plike na :;; redini i desno,

povelja otvara ili slaže. Pisar je linijama brižljivo udesio pergament za pisanje, ali je. još brižljivije

poslije pisan)a sve crte izbri sao, tako ela se uopće ne bi zna lo da je bio pergament

liniran, da pi sar redovima. Ubodi

koliko i !'ec1aka. ReCi zapremaju 3t\

0,9 cm. Osim ovih izbrisanih lini:ja ima ispod 'tek5'la 2 vodoravne linije, povučene .s a

tvrdim s til o m, ~~,3 cm jedna ispod druge. Izmedu njih se nalazi potpis, a li slova pot­

pisa idu još za :) mm iznad gornje linije. btokao vodoravne izbrisao je pi~ar i oko­

mite Ji.nije, za ko je je . nap'ravio ubode na gornjem i donjem rubu 4,9 cm i od lijevog i od deiSnog kraja pergamenta . Dok pi s mo na lijevoj s trani zaista o stavlja tačno 4,9

cm praznog

Kao pisar na povelji se potpi,:.uje logo tet Vlade, tačno \iladoje, koga je Tvrtko angažovao u Srbiji."' ) Sa izbor-om logoteta Vladoj·a je TnU\O bio neobično sretne

.ic savrš e na diplomska mi ­

nusku lla

pro

Medusobni odnos trupova

da.l'a na drugoj strani je s kladan i a.spekt cijelo'" kaligrafski dotjerano pisanog teksta u okviru od širokih praznih rubova ~a tri stran ; , a sa četvrte od j111pozant,nog potpisa, .ie vanredno dopadljiv. Mjesto ra1lijib skromnih ineuglednih e!abomta bo­ sanske državne kancelarije sada imamo pr ed sobom luksuznu, sa svima .:Sretstvima pi ­

nije u$tavio na rubovima ubode od igle, koji tačno odg'ovaraju

počinju 4,4 cm

ispod

cm

gornjeg ruba , a ima ih Sa s vake s trane 41, visine, ot stojanje nj.i ho.v o izno s i dakle oko

ruba,

dO'tlena de s noj strani

prvoklasan

pisar.

če sto p:rel3' z' j pr e ko

Nje g ovo pismo

te crte .

ruke,

jer

je

Vladoje

okomitog tipa,""a) trup'ovi slova su visoki 1,5- 2 111111, produženja u gornji

izno s e

pro sječno 3- -4

l1un,

u

don j i .5-6

mm, <lli ima slu ča je va i do 8 m111.

i pr oduženja na jednoj strani, te p'isma i otstojanja re­

s tor

" 8 )

bp o r .

CT.

Cra llo j eBHh,

CrY ; Ulj e o cpllc~w. i ~\IHl,1 0 ~laT!luH. r,lac Cpll . I\p. " ; J<3.:.\. :106, 19 ~1,

str.

68.

" 8,, )

Uz ol a .k n je g uvo g' p i s m

s

a p os toji

a

l

u ·kup i.ii u

GI ~I

br.

T vr t k o v o g dru ; tva

,,

"

;lk

II I

i

u

t a m o

dwa,

srb.

i zgll b l,i e nug '

,l ov .

pisllla,

je

p i sma,

izdatog

Lj.

ta

LI

St o ,

Iwp i.' a

Spužu , a prvi

j a:nov ić. Star e srp.

put

ob j avlj pov e l . ie

e

što

- S II

l Il o g

i

, k o p i jom

s tr.

8 3

VI,

1 8 54 (i s por.

a li

pi s ma

na v ed e n u . li tera l uru) ,

repr o uu ll\uje poletno s t Vlado j evo 'g

j

o

~

lošija

'!lt' g o

[{opij e op~t':ni·tu ine

120

D-r Gregor l:remošnik

sarske vještine kićenu povdju, kaja i po skladnost i po ljepoti svoga izgleda ne zaostaje za najljepšim elaboratima zapadno-evropskih kancelarija, a ll(Jtkriljuje ela­ borate ugarske državne kancelarije.

U pojedinostil11a treba i&ta knuti da produ že nja slova S\'~ češće dubivaj.u pri

vrhu

i

m

u dva različita oblika.

i dnu zaokružene l\Uke

svoja

dva

paralelna

ili čak petljice, a slo\'o H SVe če~će dobiva produženja

poteza » Y' :< postaje jedan od glavilih ele menata

razlle načine, na pr.

slo va

5,

~

i

sa

zaokružena

kićenja pisma.

1 Vladoje pi" e pojedina ~lova na

Za čudo se Vladoje pridržava bosanskog običaja da ne s tavlja krst na početak

poveli j e, koji bi služio II s vrhu kićen ja, ali je pO\'elja na više l11je s ta iskićena pove­

pr vo slovu 5 (NlrOYbCTH[}O) pisanu .je 6 redaka (5 cm vi ::o ko). Dalje su pisana

slova T u 3 retku, lov o H u 8, 13, 19 i 26 retku i slovo n Ll l G r,etum po l cm vi soko,

u

ćanim &Iovima, j,sp~:;al1il11 cinoberom. Odll1ah

praznoj

margini is pred tek s ta

II

visini od

slovo SI u 29 retku 2 cm i s lovu H u 37 retku čak 2,8 cm visoko. I inače su slova

B, E i e čest-o

p ·o većana, i t o uvijek u majuskulnol11 o bliku , ali ostaju bez naročitog

efekta, jer nisu pi ,sana crveno. Osim toga je u 7 retku

riječ » lcPc:J/\t-O«

i

u

21

retku

riječ »lcpc1/\'I-E[}bCT[}OMH« pisana u cjelini crvenim , lovima, na is ti način kao

štu u

carskim srps.kim poveljama rlječ »Yc:JP b C T [}OM H «. Zanim l ji \'0 je da Se ri ječ »IC p c:J­ AI-E[}bCT[}OMH« ponavlja u tekstu ravno 40 puta, ali Je crveno ispis3'I1!o samo II ovom jednom slučaiju u 21 retku. Sva ta cinoberom p'isana crv-ena slova i rij'eči daju povetj.i neki naročito svečani izgled. No, višak kićenosti pretstavlja potpis, čija su slo\l3

3,4- 3,8 cm visoka, to j visini odgovarajuće i odebljana, sa če:,tim ligaturama (ll ri­

ječima C~EcPc:JNb, T[}PbTlcO, H 50CNb i HnPHMoPHf<l) i umetnutim i iznad retka

i Iittera e columnatae). Ka o

što se vidi, Tvrtko sada kao krallj, upotrebljava i crvenu boju i svečani crveni p,otpis pod Itekstom. Nema sumnje da su s,e o t01l1e upo 't rebljavanju vodili preg ov()lri i .da je Tvrtko dobio u tom pogledu izričiti pristanak svoga suverena ugarskog kra lja Lj.udevita Velikog, l{ao što ka-snije car Fridrih III daje herceg'u Stjepanu isti privi­

legiji (v. o tome i<od hum s kih povelja), ali ni o pregovorima ni opris'tanku Ljll­

napisa-nim pojedinim ~Iovima (nalik na

litterae insertae

devita nema

mah povelja čini uti ~a k , kao da je sva pi s ana u jednom potezu, tek k od

pomnijeg promatranja opaža ::e da .ie dodatak o naknadnoj. zakletvi obiju kraljica

od riječi »H no

nego glavni dio tek sta. Prema tome je glavni di·o napisan u Žrnovnici, a dru g i mnog o kalsnij-e u TJ1Sltivnici, ali je Vladoj~ umio tako ocijeniti prosto r i iskoristiti ga, da

cijela povelja na prvi pogled izgleda kao II jedan mah pisana.

pričvr;ći\ anja pečata prorezana su kroz pliku i pergament 4 OKo mita pro­

nikakvih sačuvanih izv ora.

U prvi

CHXb [}ci*iXb [}HWEC[}PbWENHXb « >pisan drug im, smediji1l1 IlIar;;lti loI1l,

U sv-rhu

o d dru­

gog. Vrpca je sastavl 1 jen3 od crvenih ~vilenih vlakana, složenih II niti (dakle _sa mo II jednoj boji). Oba njezina kraka provučena su sa poledine kroz oba g ornja proreza

na lice, tu se pro sto ukr š'tavaj u i prolaze kroz donj e proreze opet na poledinu. Dal-je

reza, 8 i 2,5 cm iznad donljeg ruba,

dolje 2,6,

gore 3,2 cm udaljena jedan

se ništa

ne

zna,

jer ~U mak a zama od r eza ni od mah i spo d donjih pr o reza. Pečat .i l'

ukraden

i na

taj

n ačin lIa

žalost ne znamo,

da

li

j e

Tntko

up o trebio

7.a pečaćen je

još svoj bans1ki tipar, il i je ima o već lua' lj evske tipan: , i koji je od njih llpo : rebio.

Slučajno u teks·tu povelje fali

o pečatu, tako da

takoder dala podatke

k o roboracij ska formula, koja bi

ni sa druge strane

ne

ni sa Jedne

znamo o pečatu ništa.

Bosanske i humske po .velje srednjeg vi j eka

121

PO\ ' elja

je veoma

neobično s ložena, najprij;c parale linu širini na 6 pregiba po

7-9 cm visokih, a po p ut harmonike složenih, na t o je pre savijeno sa li~'eve strane

1.5 cm i sa desne II C111 unutra. Na s rednjem spo'ljašnjem polju je od nekog ka s nijeg

dubrovačkog arhi\'ara dorsuaini zapis »Privilegio del Re Tuercho antiquo conferma­

tion de tu·t.i privi l'egi et scritture de tuti li soi precessori 1378«, a

ljeća drugi zapis: »N~ 4 del Pac. II. Stefrano Tue'rtco co.nf,erma le ordonanze dei suoi preden~ss()ri 137d giun 17«. Lij'evo od toga je bečki »M 120 an. 1378«. Od Nikše Zvidezdića nema njegove običajne napolIlene »copiada« i »extrata «, ali je Nikša i ovu

povelju prepi sao II ~voju knjižnu zbirku povelja. Njegov prepi s objavljen i·e od Lj. Stojanovića para l·eln o sa originalom. Jedino izdanje Lj. Stojanovića navodi da postoji .od ove Tvrtkove povelje uz original na pergamen'tu još jedan prill1jerak na papiru,"") pisan isto od logoteta

Vladoja

. bak, ali visina položena kao širina, ta~o ela su obje širine zajedno podale visinom

od prvobitIlo 44 cm, 110

iz nepoznatog razloga otkinuta je elonj a polovina tabaka

sa c'tprilike ~l. teksta," O) tako da je os tao s amo gornji li s t tabaka. Primjerak na

papiru, u ko liko je sačuvan, je tačna imitacija originala, i u njemu su ostavljeni

oko teksta prazni rubovi gore, lijevo i delsnu, i to sva bri 'Po 3 CI11, dok orig-illal

od ruke 18 sto­

.Papir

je

danas širok

30,

a

visok 22

Clll. Prvobitno

up'utreb ljen

je cijeli ta­

ima sva

tri

po

4 ,9

CHI.

Pi,s mo

je

si'tni'j'e od originala, slova su visoka· do

1,5

1l11T1,

gornja

produženja

2-

3,

pone š to donja ,'3-

4, rijetko

do

6 mill.

Ukrasi II tome pri­

mjerku su isti kao u originalu. Prvo crveno slo\'o 5 u margini zaprema isto tako visinu prvih 6 redaka ka o u originalu, tl tekstu su povećana i pi ~ ana crvenim ma­ stilom ista slova kao u originalu Sa jedinim izuzetkom dru g oga H (u 13 retku) koje

nije povečano i nije crveno, ali je mjesto toga povećano jedno A višeA (leOI\H IeTO). Isto tako Sl! riječi » leP'1/\f-o« i »leP'1/\~EObCTO'1MH« pisane crvenim mas tilom, prva riječ majllskulnill1 :: Iuvima, druga ::alllo minu s kulnilll i, u uporeden j u sa originalom

gdje

Ije cijela is pisana, ona je ovdje jako skraćena (lep'1/\oCT'1MH). Po š to Se ono '1,

koje je u primjenku od papira iluminirano više neglo II originalu, na lazi baš ispred

ovoga crvenoga » leP<V\I-EObCTO<fVIH«, to je očito da je \iJadoje uvidio da u tu već iluminiranu blizinu ne pri~taje još ono povećano '1 i i::;pu~tio ga u originalu, ali je

mje ::;to

toga

u

originalu

povećao uno H

u 13 retku, koje na papiru nije povećano.

poledini

ovog

primjerka

ima zapi s. ćirilicom: »t 1'fJ~ MH

leP4/\f-o

~P« i

Na italijanski

»P o uel!ia

primjerak

de

Već a

priori

l11iss(er)

lo Re Ttlertcho fatta in M IIIC LXXVIII a di X ap.ri le «.

Ovaj

na

papiru

bi

mogao

biti

ili

prepi s

ili

koncept

za

definitivnu

p o velju.

bi

bi

li

na

o s novu s vih gore navedenih činjenica rni~ljenj:a da se

radi o konceptu Vladoja, a to se još jače potvrđuje time što se po zapdjanim

\' ilJla

mo tavan

od

rubo­

raz­

presavijanja

i opet zamotavali i nošen. Papir je

vidi

da

j e

taj

primjerak od

naime

papira često uziman

bio

presavijen

u

Ll

ruke,

četiri širinska

polja,

(dok

je

hio

cijel,

dalde

u

osam),

isto

tako

u četiri visinska pollja,

te

se

na

ela­

na~n o .i p o l ovini vidi

16

polja,

a prvobitno

ih

je

bilo

32,

dabome

mala. Na vanjskoj

praznoj

strani

papira

vidi Se

na

osam

mjesta

mrlje od crnozelen o,g

vo s ka,

znak

da

papir bio i pečaćen . Na kakav način je bio p .e čaćen,

ne

može

I:'e

kon st atovati

s t oga što

je

sačuvana samo ova polovina,

i

S

toga

š to

je

p'apif

tako

trošan, da bi

bil o opa sno

presavijati

ga.

Svi

ovi

znakovi

govore

za

to

da

je

ovaj

primjerak

na

pap iru

"O)

' '')

k o ncept

Tvrtrl\Ovog

logoteta

L(

is to

Stujanuv ić [ s tr. 76 .

t a,IllO ·str.

79 .

Vladoja . Po

z3pi~u na

po !ectini

»1'fJ~ MH

122

O-r Gregor ČrelllOŠJlik

----------------------------------

lePc:1/\f-o ~P(~leE?)« morali bismo suditi da Se Vlad o je nije nalazi-o kud kral !ja, kada je pisao taj koncc-pt, nego negdje podalije od kralja. Moguća ~L1 ava slučaja: Prvo da se \i!adoje nalazio u Bosni, a kralj u Župi kud Dubrovnika (kao ~ to povelja :'ama pripovijeda), a drugo, da se Vladoje nalazi o u Dubrovniku, a kralj u Župi. Vljerovatniji mi iz !,;-Ieda drugi slučaj, da :-:e Vladoje na:azio sa bosanskim poslan­ swom OdIlo pregovaračima u gradu, tu napisao na osno vu prethodnih pregovora i utanačenja izmedu dubrovačkih i bosanskih delegata (pregovori mora da su trajali

važnim materijalnim pitanjima) svoj koncept, a na o:-;novu dvoru Tvrtka u Župi na zajedničkom sas~al1ku odobrili

definitivnd izradu pov elje. Izgleda ela se de finitivna izrada povelje u drugome dijelu razlikovala od koncepta i da '.i e radi toga polovina toga koncepta nall1jerno otki­ nuta. Po ~t anju papira bar e in izgl ,eda nemoguće da bi b io papir na središnjem pre­ voju toliko izlizan, da bi sam otpao, vjerovat nije izg·leda da je namjerno otkinut. To pret s tavlja ve liku ;tetu, jer ne znal1lo da li j e već u konceptu bio i pasus o na­ knadnoj zakletvi ubeju kraljica, ili je 011 clo ; ao tek II g otovu pm·elju.

eI ~ sta dugo, jer :-;e radilu o toga koncepta .~u onda u

13. Povelja kralja Tvrtka veJilwm vojvodi

Hrvoju Vukčeviću od

12 marta

1380

 

Onig-in,'l

u

Ze Illal.j,kolll

IllUZC:,U II

Sara.ievu.

bdanja:

Ljud.

Th a ll o cz,",

Kak o

i

kJda .ic I-Irv (l .i ~ p v 'tao

\ ' "I i. k i

v o jv

o da

Gl a s n ik

Zell1

Il1UZ.

IX,

' 1<'3 97,

:;tr.

I S;~ , a fototi.pičnim >.nim"(;Il1;

"urlll:l1.

!-I rv.

:'P

OIll .

,tr.

91

br.

27

po

la!:n,kol1l

pre pisu

Pa vlJ

(VitelOvićev pr e'p:, pr epun je pogre;a·ka, od :;\ljedo'ka,

p ovelje

i 'pušten I.i e jedan cije l i reda 'k ~a im e nima »leNE"1t. CTHnOE XP[3<1THNHt;t. "15P<1THWM:

leNE"1t. nPH50E M<1CNO[3Ht;t. "15Pc:1THWM WAt. X/\t.Mt.CleE "1EM/\E *~n<1Nt. 5H N--<ll e t.

C<1Nt.KO[3Ht;t. "15P<1THWM, a 0,ta18

il11e'nJ su čc,to ~a,\il11 i,.k\'areila);

L.i.

Thal1oczy,

\Vie

uml

\\"ann wurde H e rvo.ia

s nimkolll.

Gro s -<vo :. l'odc V O li Bosnicn? W i s ,

Th :: lIoczyjevi

podaci

vlitt.

VI.

1899, str. 28-4 i,to !$ C] fototipičnim

,a,;vini

pog-rešni,

ali

su

olJa

U

o ba

izdan j a s u

o v eli č ini p u v e lje

f (j totip i čna ,nif1llka

Pergament

u prirodn o i veli č ;n i .

p ovelje

je italijans'kog- načina izraele :;rednjeg kvaliteta. Debljina

pergamenta iznosi 0, L) -

4:i C!ll, visina lije vo 23 cm, desn u 2:3,5 CI11, ;} plika je n ejednaka, lije vo :3,4 CIll, n3

:-.redini 2, l cm

des fl oj

pre lomljen na ll'kr~tavanju vodoravnog preg-iba Sa d~Slli!ll o],ulll iti m

9 C!ll. ()~.im tog-a ima izjedenih kružnih rupica u cle~n()j mar g·ini gore i na lijevom okomitoll1 preg-ibu.

u vielu

način po s tO ljal o , jer ~u i reci pravi (kod dužine od

pravilne. Gornja rnar ­

g·ina

, Sta nj e () ču \" a Il 0 < i ni je 118 '.i bolje, pe r g- a III ent je

O, 19 -- 0, L5 -

0, 17

111111 . Širina povelje je

stran i plika

gore 42,8 C!ll, dolje

potpisa,

Ila

i deSilO

1,8 cm vi soka. Na lijevoj

če tv rti II tl.

prekrivali

st ra ni sa mo

jed fl u

u dužini od oko

igle, ni

osta je

7,2

C!ll

()

!iniranju

pergame n t a

je

na

svaki

nema

s\'ltda

nikakvih trag o va

lli

u vidu

uh o da

teksta

o~tataka crta, ali

;1.')

cm!)

izno~i 4- -4,,")

i ots"~o.iallie reda.ka

CIll,

jednako, i rnandne sasvim

CIl!,

a

ispod

lijeva 4 cm, desna 4-- 4,5

praznog

Prvi

prostura

pogled

koji

na

je

p i:-;mo

i s korišten

za o\-e povelje dukazuj e ela Ije pove lja

putpi~ i Z Li

f1 1iku.

pisana

od

istog lo­

goteta

Vladuja

koji

je

pisao

povelju

DuiJrovniku o d

U78,

jer

je sve

ono što

naj­

prije pada u oči, -- :0 su po\'eća,nčl slova i svečani potpis - očito o d ruk e Vladajeve,

ali je neobično zaniml'jiva p o java da \i\acloje uvu p m c ljll ne pi;e di p lolllskom mi­

nuskulom,

p i š e

V!adoje svakako

j e

razlog· tuj pojavi, a bez razlog-a

i

kao

pov e lju

od

137 8

i ka,;ni j e Tvrtku\ ·e bi bilo pogoditi pra\i

pismo.

Moglo

bi

p OVt' lj e Dubrovniku,

II e g- o

m a j u s k u l o nl.

Ilije

Te;'ko

mijenjao

se pomisliti

na različitu važnost

Bosanske i hum si<e povelje ~redlljeg vi,;eka

123

svečanost nbe'ju povelja, ali tim putem ne dolazill1o do vjerova'lnog rezultata. Maju­ skula u Hrvojevoj listini naime izgleda svečanija i ukočenija od poletne dipl'Olllske minuskule dubrovačke povelje, a jasno Ije da dubrovačka povelja nije manje svečana

i važna

čeniji od intimnog odnosa jednog ,-:azala p rema s uverenu. Ako svečanost i yažnost.

kao povod otpad·aju,

o stao obzir Vladoja prema postojećoj navki s:redin.e II kojOij živi i radi. Već ranije

smo vidjeli da na dubrovačku povelju nije stavio kr st , jer to u Bosni nije

isto

kome je krst svetinja ~a kojom počinju sve

povel.je. Ako je napravio takvu koncesiju s obzirom na krst, izgleda kao vjerovatno da se i s obzirom na pi s mo prilagoduje sredini u koj.oj živi i da upotrebljava za p o ­

velju bosanskom velikašu u Bosni običajnu maju~kulu, a ne Bosancu tudu minuskulu. Dubrovniku može pi s a l i minuskuloIll, jCir 'u u nJoj pisani svi dokumenti srpskih vla­ dara Dubrovniku od Uroša I dallje, i jer Dubrovnik Sam u svojoj kancelariji gaji istu

on ne piše srbijansku minuskulu,

\Tstu pi 'ma, ali najuglednijem bosan skom velilkašu

neg'o bos ansku majuskulu. U torn sluč3ij'u bi imali ovdje sličan odnos, kao što u Srbiji izmedu :wjetovnih i ,crkvenih povelja. Dok su ~ve svjetovne od kralja Uroša I dal,ie

ni na kasnije dubrovačke, ma da jie

on kao Srbijanac s igurno pravo

od

Hrvojeve,

pogotov'o

su meuunarodni odnosi Bosne sa Dubrovnikom uko­

mora da je po s rijedi drugi razI ug, a kao 'jedini vjerovatan bi

ni

na

ovu Hn"ojevu,

-;Iavac

pa

biu običaj,

tako ga

ne stavlja

pi

s ane

diplomskom

minusku !om,

dotle

se

još

dugo sve

crkvene

pišu isključivo ma­

ju:-;kuloll1

i

tek

od

cara

Dušana· dalje

tu

i

tamo

po

koja

diplomskom minu~kulolll.

Kao $[0 se u Srbiji uzimalo u obzir navike i običaj crkve, talw Vladoje u Bosni uzima

u obzir bosan~ke navike.")

razlikuje od bosan~ke maju ~kule u mnogo čemu . Ka ' i­

V l adojev3

majuskula

se

grafski je dotjeranija od ma kojeg bosanskog pisara i u tom pogledu natkriljuje i

opažaju

razlike osobito kod ~Iova 5, b

i

zgrapnom obliku 1" VIa-doje ga piše pažljivo. Po!uglasnik b Vladoje piše uvijek bez

početne crte (An satz), Bosanci ga pišu

b. Produžen j a pojedinih slova LI donji prostor su Iwd Vladoja srazmjerno vrlo mala

i

s!ova P i X kod Vladoja jedva otskaču od drugih slo\'a, a kod Draže.:ilava njihova

prel<OI1ljerna

Vladoje je is kitio ovu poveliju \,elikom vojvodi Hrvoju na isti Ilačin kao du­

Bosanci (na pr. Priboje) u ne­

samog Draže s lava, čilj e je pismo od sviju najljepše. Kod pojedinih slova s e

i kod

svih

slova sa potezom u donji prostor (P, X, ~

a

i

drugi

velikoj većini sa

početnom crtom b

Bosanaca

s u

naprotiv

vrlo

duga

ili čak

(tla

pr.

donekl e

Lj).

Slovo

5

piše

Dražeslav,

pisnu,

u

kod

ne

kvare

majuskLIIni

utisa'k

produženja

već iz daleka pađaju u oči).

brovač\<u od 1:378. Prvo slovo [] ['1N'I'-lET'II<b] je olm 3,5 cm viso'ko, zaprema visinu

od

retka. I početni potez i završni potez sa~toj,e se od zavijutaka i petljica (Schnorokeln),

k·oji su li.'kićeni tačkama. Osim toga je u prvom retku napisao još9 početnih ··Iova

p 2- -:3 pdta viša neg o što s u obična s lova teksta," njihove poteze odebljao, a kod

triju ~lova je njihove okomice napravio zupča ste. Osim toga je po tel< s'Du razao~:uo 22 :;;lova koja su pisana crvenim ma s ti lom, vrlo debelim potezima i po :~-4 puta viša

od

rasporeclena planski ili simetrično, poneki

reci nemaju ni jedno (redak 2, 8, 10, 13 i 15), mjesto toga drugi reci imaju po dva

(redak 4, J7 , 18,19), pa čak i po

tri (reda-k ll, u kome V ladoje nabraja od Tvrtka

Hrvoju poklonjena tri sela, a kod nabrajanja sela Vlad()lje opet čisto po srbijanskom

praznu gornju marginu još za dva

prva

četiri retka,

ali

siže

iznad

prvog r e tka u

ostalih

slova

teksta.

Krupna slova

ni s u

nelku

"')

Da

je

rn o g-lo

pokl onjenu J,njigu

u:.ti

i

u

ta-kvint

vratio autoru

$itn ic 3ma

zbog {Olga,

o:;jdl.i ivo, t i,

što

,nije

bila

d o kazuje št ampaml

slučaj

Bi:; mdnka

ko.ii

je

:.,nje1ll3ČkQim« goticom!

124

D-r Gregor Cremošnik

--- ---'­

običaju svaku

rijec »CEI\O« piše sa velikim

po četnim C) poveća,na slova. Dok je u

dubrovačkoj povelji najčešće povećano sl o vo H, doHe je u Hrvojevoj najčešće (6

puta) povećano slO\'o w, ali na korist estetsl<og izgleda povel'je i o baš nije.

Potpi s na pov e lji s a 3 cm vi so kim slovima .i'e is to tak o imipozantan

kao na du­

brovačkoj. P o te;k ~tu se ponešto razlikuje od dubrovačkoga , tamo je »Ob XPHCTc:1

50rc:1 !CPc:1I\«, ovdje »no MHI\OCTH rocnOA~ 50rc:1 !CPc:1I\«, tamo je »~-60CN't.«,

ovdje

u obJ ' e povelje iste, o . ' obito ime :~ CTEc»<lNb« ima pO'tez za

potez o m iste legu re kao u dubrovačkom. I na n,ašoj puvelji potpis počinje sa dugačkim,

duboko ispod ·o~no\'ne linije padajućim krstom okićenim Sa četiri oqebljanj.a. Potpis je na kraju za'~voren sa tri puta po dvije tačke, koje s to ',;e jedna ispod dru g e, a od ko j ih je povučena po j e dna crta sa apostrofima u de ~no. Od najveće \'ažnosti je Ova HrvoJeva povelja za bo~ansku sfragistiku. Pečat na nj-oj dodu še nije sačuvan - na povel'ji su p·rorezana sam o dva proreza na način srp­ ske kancelarije samo kroz pergament, a ne i kroz pliku (treća rupica na snimku

izričito kaže »H OHWE Torc:1 CTOO­

brovačkoga, a l , iga 't ure su

salllo »50CNH«~ Inače s obzirom na skraćivanje se jedva razlikuje o d du­

potiče od l1101jaca~) - , ali

u

teks tu povelje se

PHCMO M~ MHI\OCTb N<101\<1CTHT~ no. C't.Xb Nc:1WHXb I\'t.CTHXb [! mjesto

I\HCT't.Xb] nOAb Nc:1WE OHCE;liE A~nI\ENE nEY c:1TH ~ YHM-ENE«."") Te riječi ja: no

dokaZl1ju da je kralj THtko, ma da od njega nije sačuvan nijedan

pečat, l{ao prvi dao izraditi onaj sjajni veliki kraljev ski pre ·toni pečat, koji je po­

~lIat po Ivićevim fot og rafijama od kralja Stefana Ostojića/l) Stjepana Tome~') i Stje­

pana Toma š evića, :"') a p o Thallocz )" j 1e· vim reprodukcijama od kralja Dabiše i

Ostoje. 3G ) Ui s tinu je taj Tvrtkov prestoni pečat saču\'an, al i ne na poveljama kralja

Tvrt'ka, nego na puveljama lualja Stjepana Tome· i St'jepanC1 Tomaševića. tjepan Toma , doduše, u o bje -: voje povelje na kojirna s e nalazi vi~,eći dvostrani pre s toni pečat kaže za pečat » nOOEI\HCMo rc:1 ne-!c:1THTH Nc:1wwMb ~<l!CONWMb nOAb­ OHC~;Ii~ ne-!<1Tb"37) odn. "N<1wb I\HCTb WTooPEN6 Cb OHC~;lioMb Nc:1 W H M b OEI\HICOM ne-! c:1Tbl<> W5HCTPc:1NOMb «, :' ) ali taj n j e g o v pečat nosi natpis

itd., ~O) pr e ma tome tipar

nije njegov, neg o Tvrtl,a l. Da je ,t o tačno, dokazuj e njegova povel'ja Mlecima od 15 aprila 1444 u kojoj on Sam izričito veli »s igillo qu o ad pre sens utimur, puta ipsius c n ndam domini T \\' e r t h k o r e g i s a p a t r u i n o s t r i, eo quod nostrum sj gillum IlundLlIll sculptum ·es t, fecimus cOl11muniri, quod quidem sigillul11 quantocius sculpetur, si oportunum fuerit , etiam presentibu s appendi fu .ciell1U'S « .40) Ta izjava kralja Tome o d 15 apr. 1444 , e odnosi dodu š e na s rednji pečat Tvrtka I, ali je jasno, kada, nema lli s voj vlastiti srednji Upar, da pogotovo nema \ ' elil,i obostrani tipar. Isto tako ~ie jasno, ela bi n~ ve liki tipar dao urezati svoje ime, a ne bi zadržao Tvrtkovo, a'ko bi vlastiti tipar uopće imao. Iz toga slijedi da T o ma za cij e lo vrijeme svoje vlade uopće Ile daje praviti veliki prestoni pečat - sredn j i je ipak dao napravili, kao što ćemo

»S(igillum) MAIl J S ST E PHI TVERTCONIS DEI GRATIA

veliki

dvostrani

kralja

:12) v. ,foto'kQP';'; U II

Gla sni

ku

IX

re d ak

9-

10.

:1:1)

t ab .

tamo

VL

s!.

:38

i

t zb .

VII

sl.

39 .

!I')

:I';)

i,to

is to

tamo

t.

t.

X

sl.

Xlll

54 /55 s l. 66/ 67 .

t.

i

Xl 59 /60.

 

:Itl)

L.

ThaH ocz y , Stud ie n

z ur

G es chichte · B u:mien :,

ulld

S er bie n

iIll

M i1t elaHcr,

str.

276.

'lT)

u'lLk lo·sich

.st r.

428.

""l isto

tamo str.

448.

3 0) i s; por.

AI.

l.

c.

tr.

35

h r.

54

i

55.

'0)

· :v1o n . ,:p e et.

h: ~ t. SI. m~r. XXI

:: tr .

190.

b ' p o r

i

r .

4p e \ IUIUl! IIK ,

0PHI'HHil. l lliH

; \OKY\l l' HTIl

.JY;O!d lO- c,n0l:!eHcKl1x

I:!: w .:(apa

y

M :leT:.'1KO~1 apxl1'By.

CnO)iCHHK

epno

Kp.

aK. 93,

1940,

str.

130.

Bosanske i humske povelje srednjeg vi,ieka

125

----------------------------------,

.~ -------------------

vidjeti prilikom govora o nje govim poveljama _o, isto tako ga nije dao praviti ni njegov sin Stjepan Tomašević. Obojica upotrebljava1j,u stari Tvrtkov tipar koj,i je na kraju već tako dotrajao, da su na niemu same figure koje su bi le prvobi,tno van­ redno rdjefne postale sas vim nejasne (verschwommen), a natpis se u10pće više ne može dešifrirati. Prema tome je oskudica i bijedan položaj posljednjih bosanskih !kra­ ljeva sačuvala prestoni pečat prvoga kralja, inače bi bio tipar toga pečata propa,o

i ostao

sasvim

nepoznat.

Iz Hrvojeve

pove'lje vidimo da

je Tvrt ko kao prvi dao pra­

viti taj

poznati bosan ski pre stoni

tipar,

a na povelijama

Tome i Tomaševića sačuvan

je i ot isak tipara toga prvo g prestonog pečata. Tvrtkov prestoni pečat Sa prečnikom od 11 crn - - treba podvući i to da do Tvrtka nije poznat u cijeloj Evropi nijedan veći tipar -- je remek-d.ielo srednje­ vjekovne graverske umjetnosti i pretstavlja najsavršeniji produkt umjetnog zanata. Upravo, to više nije zanat, nego nenadmašiva umjetnost. Avers pečata izraden je sa­ svim u kićenom i cifrastom gotskom stilu. Prest{) na kome sjedi kralj je smješten u ut vorenu fasadu gotske crkve sa dva bočna zida, na kojima počiva krov. Podnožje crkvenih zidova sa lijeve i sa desne strane svršava u lavlju glavu. I zidovi i krov crkve ukrašeni su sa bezbroj oblo zašiljenih niša, prozorčića i stubova i cjelina stvara uti­ sak kitnjaste gotske ka tedrale bez to rnj'eva, kao što je na pr. poznata katedrala u Milanu. O tvor fasade drapiran je u pozadini sa naboranim zavjesama koje okružuju

licem 41 ) i dugačkom' bradom ne nosi na Tvrtko sp'omi p je u poveljama, da Se njime

krunisao;2) nego nosi zapadnjačku trozubti krunu, koja na prvi pogled izgleda kao

da ima sedam zubaca, jer zupci svršavaju ustilizovane Iljiljane. Preko ramena je

skopčan ispod brade, ali na prsima raz g rnut, tako da ostavlja

kralju slobodne ruke. Obje ruke počivaju neprisiljeno u krilu. U desnoj kralj drži žezlo (skiptar) koje svršava u ljil<jan, a u lijevoj državnu jabuku sa velikim krstom (položaj krsta je takav, da izgleda kao da visi kralju na prsima). U kružnom isječku izmedu zidova katedrale i unutrašnj-eg kruga pečata niče i sa lijeve i sa desne strane

po jedno poprsj'e sa rukama uzdignu,tim iznad glave, držeći šiljak ()valnog, dolje okrenutog štita. Na gore okrenutoj osnovici štitDva počiva još jedno poprsje i glava. Oba štita. nose kao emblem kraljevsku krunu, čija tri zupca svršavaju u stili­ zovane ljiljane. Svi p.retstavljeni predmeti i figure izradeni Sl! vanredno reljefno i plastično_ Pojedini dijelovi, na pr. kraljeva koljena ili zidovi i krov katedrale dižu se do 1 cm iznad osnovice reljefa. Oko reJ,jda teku dva kruga, prekinuti pri vrhu od stubova i gornjih dijelova krova katedrale, koji sižu sve do ;spoljašnjeg ruba cijelog tipara. Izmedu obaju kru­ gova teče latinski natpis u savremeno kićenim gotičkim majLLskulnim slovima »S.(si­ gil1ul1l) M.AIVS STEPHI TVERTCONIS DEI GRA(tia) RASCIE BOSSNE MARITIMA RVMQVE P(ar)CIVM VSORE INFERIORVM P(ar)CIVM TERRE HOLM REGIS ET D(omi)NI«. Tvrtkov avers sa likom ,krunisanog kralja koji sjedi na prijestolu, pretstavlja motiv vladarskog pečata, ve lika većina vladara uzima taij motiv za avers

najobičniji

pečata. Isti

do kralja Dušana, ") te je Tvrtko nesumnjivo kao kralj Srbije preuzeo i motiv. a srp­

kralja na prijestolu. Kralj sa duguljastim glavi vizantiski »sugubi vijenac« za koji

kralju prebačen plašt,

motiv se

nalazi

na svima pečatima srpskih kmljeva o d kralja V\l iadi S!lava'~)

'I)

Iv i'eev e

e,n

face

f.o,tografije

čine lice

mnogo

širim nego

što

je

stvarno.

'")

i'SlPor.

M.

LlHHHI1,

O

K!P'Y'HHC31h,Y

TBPTK2

[

3 a

Kii;,a .1b3i.

r.~atC '1i47str.

143.

'")

i s-por.

Ivić taho

l

br.

5.

")

is to

tamo

tab.

III br.

13

i

14.

1~6

D·r Grego,r Ćremoš.nik

skog državnog- pečata, samo što je taj motl\' kod Tvrtka lzraden kud i kamo luks-u· znije nego na ~rpskim pečatima. Dok se s obzirom na avers držao ~rpske <tradicije, dotle 'je na rever~u zadržao bosan &ki emblem, naime oružanog viteza na konju.

Razlika prema ranijem bosanskom ,konjaniku po~toji, ·os im me, što je konj ranije bio okrenut u lijevo, sada je u desno,

različite veličine, u to·

i u tome što je cijela

izrada mnogo dot,je ranija. Konj je pokriven dragocjenim pla šte m koji pada na . 'tražnjem dijelu preko lee/a i repa konjskog do koljena ::;tražnjih nogu, a na pred·

vrat a do i'spod grudi, gdje je naburan u 3 nahora. I prednji i

s{ražnji dio plašta ukraŠeJl je utkanlim štitom, u k lille ima kosi pojas od dvije crte, izmedu njih vijugava crta ::;a tačkama, kao što ćemo naći kasniije sličan pojas na

Dabišinim š-t itovima. Dizgini konija su i.s to ukrašeni i treba da pretstavljaju dizgine

Konjanik drži u de s noj ruci vodoravno,

za udar spremno kopile, u lijevoj šti t okrenut prema gledaocu. U štitu se nalazi ista kraljevska l,runa ~a ljiljanima, kao i na oba štita na ewersu pečata sa sva ke st rane zidova katedra le. Glava konjanika pokrivena Ije zatvorenlIll šljemom koji na vrhu ima nesrazmjerno produžen nastavak, ~vršavajući u okruglu perjanicu. Od vitezove pancirkošulje vidi se samo ukras oko kukova. Prazno polje ok o konjanika je mar· l11o rirano, a izmedu dva kruga na obodu teče doslovno i ti latinskl natpis koji se nalazi i na aversu, prekinut ovdje na reversu pri vrhu perjanicom šljema kOlja siže u krug, desno dolje prednjim nogama konja i lijevo dolje stražnjim nogama konja. Tehni6ka izrada reverSa je i s to 'tako s8 vr ~e na ka o aver~a, ali utisak na posmatrača nije tako iznenaclu'juće sjajan, kao kod aversa, je r re\'er s ne obiluje tolikim ukra· ~ima i detaljno izradenim sitnicama. Svakom posmatraču ovog v'elikog dvostranog pTijestonog pečata nameće se na prvi pogled uvjerenje da ovo nij1e domaći produk t, neg o da potječe iz radionice nekog evropskog umjetnika - gravera [ta lijana iii Francuza. Svakaiko ovaj Tvrtkov kraljevski pečat po tehničkom savr;enstvu jedva ima premca meJu evropskim vlada­ rima, bogatije j,e kićen od ma l,ojeg drugog evrop~kog pečata. Donekle bi se mogao s njime mj,eriti carski pečat njemačkog cara Fridriha III (kralj 1440- 1451, car 1451-149:3), ali je Fridrihov za 70 godina mladi od njega),' 8) nešto ,s.rodnosti s a Tvrtkovim, ali dalek o skromniju i.zradu ini a kraljev ski pečat uga rskog i njemačkog kralja Lukse mburguvca Sigmunda~U) (ugarski kralj od 1:386, njemački od 1411, nje­ mački car od 14:3:3), a skromne, Tv,rt·kovoj savršeno~'ti ni blizu dorasie 'Početke te vrste prestonih pečata na il azimo u pečatima Tvrtkovog s uverena ugar s kog kralja Ljudevita Velikog. 40 a)

s u, kao što je već napomenuto, ili

od kože pokrivene ~a metalnim komadima.

njem dijelu pre'ko

Tipari za TvrH\Ove kral1jevske pečate rađeni

Ll Italiji Ei u Parizu . Za italijan::;ke umjetnike toga doba nemamo podataka, dok je za pariške poznato dau već onda bili poznati daleko izvan g ranica Francuske, jer izra­ uuju tipar e za flandrijske i burgundske feudalce, a n eš to ka,;nije, godi ne 1417, pa ri Šl ki graveur Arnaul de Boemel, koji se spominje već god. 1404, izrauuje kraljevski tipar

za kralja Sigmunda, <7 ) za koji s mo napomenUli da ima jake stilske sličnosti sa Tvrt·

kovim. Danas "e ne može rije š itI pitanje da li je Tvrtko poručio s voje tipare II

ili u Parizu, nego Će biti potrebne detalunije s tudije o bzirom na i-talijan S1ke maj·

Italij.i

''')sIi1ka

Fl1idriho vc g

kod

EWJlda ,

Sie·g e!lkunde

tab .

14

s l.

.:1.

"')

i s to

tamo

 

t ab .

1 8

.' 1.

3.

Car~ki p eč at Si ,!{mund ov

nema

ni Jkalkv e

 

s ličnosti· s a

njego\' :m

kral'je v!'lkilll

(tab.

IS

,I.

5/6).

 

""a) s liku

v.

kod

j,

P O\ ' .ie ;:t

Hr vata

II !1.

Z, ' gr "h

19 (}\) .

:;

tr.

S:j

i

14 3.

") Ewal 'd , 1. e.str , '139.

Bosanske i hum.!'Jke po·velje srednjeg 'l'i jeka

i27

store. Svakako .ie bila Tvrtku Italija bliže i s -njome je imao prisnih veza, 1<ao što se vidi iz njegovog izvj6taja o kosovskoj bici gradu Firenzi. No, nije isključeno da .ie imao dobrih veza i sa Parizom . On nij.e samo vazal ugarskog kralja Anžuvinca Ljudevita Velikog. na čijem dvoru on često horavi, neg() j~ n.;egova :;estra od strica bana Stjepana, Jeli:;aveta, žena istoga Ljudevita . Taj .ie kao Anžu\·ina.c nesumnjivo imao dobrih veza sa Francu."koIl1, a s njime zajedno ili preko njega ih je l1Iogao imati

i Tvrtko. Na taj način

ciuća istraživanja će ~igLlrno rije ' iti to zanimljivo pitanje.

nlOg'uće i jedno i drug:o porijeklo Tvrtkovih tipara i bu­

;e

Kada pOSl11alr8l11U Tvrtka II :::v.i.etlu tih cinjenica, \'idi se da je 011 bio čovjek ianredno prdil jellog e-stetsko.!!." uku<;a, čov'jek kome je najljepše jedva dovoljno li­ jepo. Za svoju kancelariju traga i prollaiazi čovjeka koji piše savršeno ~avremeno

Vladoja, jednog od najboljih ili možda

latinsko pi s mc, za ćiriIske povelje angažuje

na,.;boljeg majstora ćirilice, kod nabavke pečatnih tipara