Sie sind auf Seite 1von 194

FRANJEVAKA TEOLOGIJA SARAJEVO

Godina XXXVIII

br. 1-2

ak. god. 2010/2011.

ISSN 1330-7495

1-2
Sarajevo 2011.

Bilten Franjevake teologije - Sarajevo


Nakladnik: Franjevaka teologija Aleja Bosne Srebrene 111, 71000 Sarajevo tel: +387 (0)33 45 32 66, fax: 46 05 07 e-mail: tajnteol@bih.net.ba Za nakladnika: Mile Babi Ureuju: Mile Babi, Marko Karamati i Vili Radman Korice: Zdenko Grgi Grako oblikovanje: Branko R. Ili Tisak: Mller - Sarajevo Bilten izlazi na koncu svakog semestra

UVODNA RIJE
Potovani itatelji, pred vama se nalazi novi broj Biltena za koji se nadamo da e pobuditi vae zanimanje i da ete u raznovrsnosti tema koje donosi pronai neto i za sebe. Sadraj je rasporeen po ve uobiajenim rubrikama. U prvom je dijelu Kronologija o zbivanjima na Franjevakoj teologiji, u provinciji Bosni Srebrenoj, opoj i domaoj Crkvi, zatim o najvanijim dogaajima u drutvu, kao i onima u podruju kulture i umjetnosti. Neke su teme u Kronologiji opirnije predstavljene, ve prema svojoj aktualnosti. U informativnom dijelu, gdje se govori o Teologiji i studiju (Akademska godina i Iz ivota studentske zajednice), nalaze se popisi profesora i predmeta koji su predavani tijekom tekue akademske godine, te zapisi studenata o pohaanju teajeva stranih jezika u inozemstvu. U bloku tema Reeksije - lanci nalazi se vie priloga koji pokrivaju razliite teme. Dva se prijevoda odnose na temu prosvjetiteljstva, tj. interpretaciju njegova znaenja od strane Christopha Martina Wielanda, i na ne ba tako skladan odnos jednog od njegovih najveih intelektualnih promicatelja, Voltairea, s jednim od njegovih najveih politikih promicatelja, pruskog kralja Fridrika II. Sljedea dva prijevoda odnose se na misao G. E. Lessinga, njegov odnos s M. Mendelssohnom i nain na koji je njihovo prijateljstvo oblikovalo neke od glavnih tema kako njegove misli tako i prosvjetiteljstva: tolerancije, slobode religije i njihova meusobna dijaloga. Nakon toga slijede dva prijevoda koji nam pomau razumjeti razvoj i shvaanje znanosti i historiograje u srednjem vijeku. Potom slijedi blok prijevoda koji se odnose na razliite teme: shvaanje duhovnih uzroka gospodarske krize suvremenog svijeta od strane V. Havela, povijesna zabiljeka o odnosu Vatikana i reima generala Franca u panjolskoj te zanimljive informacija o povijesti upotrebe vilice kao pribora za jelo u Europi. Na koncu slijede prilozi A. Lonaria o rijeci Bosni i o naselju Zasavica u Bosanskoj Posavini. U ovom broju Biltena predstavljamo slikarstvo fra Petra Perice Vidia (r. u Sarajevu 1938). On je nakon studija na Franjevakoj teologiji radio najprije u ateljeu slikara Gabriela Jurkia (1962), a potom u ateljeu slikara Stane Kregara (1965-66) u Ljubljani. Godine 1966. odlazi u Be i pohaa Akademiju likovnih umjetnosti. Student je grakog odsjeka u klasi prof. Maxa Melchera. Od 1970. predavao je likovnu umjetnost i povijest umjetnosti na Franjevakoj klasinoj gimnaziji u Visokom. Trenutno obavlja dunost gvardijana u samostanu Sv. Ante na Bistriku u Sarajevu. lan je Akademije nauka i umjetnosti BiH. Vili Radman

Kronologija dogaanja

SADRAJ KRONOLOGIJE
Franjevci Bosne Srebrene (25. IX. 2010 25. IX. 2011) _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 7 1. Franjevaka teologija Sarajevo _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 7 2. Kroz Bosnu Srebrenu _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 11 Iz ope i pokrajinske Crkve _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 28 Kultura umjetnost _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 41 1. Likovna umjetnost _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 41 2. Kulturne priredbe, pisci, knjige _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 48 3. Putopisne biljeke _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 55 4. Iz glazbenog ivota _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 57 Drutvo politika _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 59 In memoriam _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 113

Marko Karamati

KRONOLOGIJA DOGAAJA (37-38) D R U T V O C R K VA F R A N J E V C I

(25. IX. 2010 - 25. IX. 2011) Franjevaka teologija Nova akademska godina Na Franjevakoj teologiji u Sarajevu u ponedjeljak 27. rujna 2010. zapoela je nova akademska godina 2010/11. Misu je predvodio u ime Uprave Provincije fra Pero Vrebac. Potom je dekan dr. fra Mile Babi kratkim izlaganjem u amteatru sveano oznaio poetak nove akademske godine. Zimski semestar su upisala 84 studenta i studentice, od kojih su 41 franjevaki kandidati, a ostalo su civilni studenti. Posjet nuncija Dana 6. studenoga 2010. Teologiju je pohodio apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini, nadbiskup Alessandro DErrico, zajedno s novim savjetnikom Nuncijature Josephom Arshadom. Predvodio je veernju molitvu i potom sudjelovao na zajednikoj veeri. Zadrao se u duljem neformalnom razgovoru na Teologiji, kako s profesorima, tako i sa studentima. Dan Teologije U povodu Dana Teologije 8. studenoga 2010, na blagdan Ivana Duns kota zatitnika Teologije, nakon mise koju je predvodio provincijal Lovro Gavran, odrana je prigodna akademija. Sve prisutne na poetku je pozdravio student fra Nikola Kozina, koji je moderirao akademijom. Potom je Schola cantorum Fraternitas, pod ravnanjem fra Ante Kovaia, izvela gregorijansku skladbu Ave MaGodina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

ria. Nakon toga izlaganje pod naslovom etiri stoljea Divkovieva Nauka krstjanskoga (1611-2011) odrao je fra Marko Karamati. Time je otvorena proslava, nesumnjivo, vrlo vane obljetnice jednog velikog kulturnog dogaaja, koja e zavriti ujesen 2011. godine. Rije je o prvoj tiskanoj knjizi na tlu BiH od jednoga autora roenog na ovim prostorima, fra Matije Divkovia (1563-1631). Na koncu su podijeljene diplome za dvanaestero diplomanata (Ilija Bonjak,

Fra Petar Perica Vidi, akademski slikar


7

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

Gordana Davidovi, Josip Filipovi, Tomislav Gali, Vinko Grgi, Anto Ivanovi, Valentina Klepi, Ivo Kramar, Miran Krianac, Nikolina Mustapi, Dragan Raji i Nikica Zlatuni), te nagrade najuspjenijim studentima protekle akademske godine! Okrugli stol o odgoju U organizaciji Tajnitva za duhovnost, odgoj i izobrazbu u prostorijama Franjevake teologije u Sarajevu odran je 4. prosinca 2010. okrugli stol Franjevaki odgoj u Bosni Srebrenoj. Uvodna izlaganja, uz tajnika za odgoj i izobrazbu, imali su odgojitelji u sjemenitu, postulaturi, novicijatu i Teologiji, a obuhvaene su i teme pastorala duhovnih zvanja kao i neposredna iskustva s tog podruja. Boina priredba Tadicionalna Boina priredba na naoj Teologiji odrana je 18. prosinca 2010. Program je zapoeo gregorijanskim boinim napjevom Puer natus est nobis u izvedbi Zbora bogoslova Fraternitas pod ravnanjem fra Ante Kovaia. Potom je uslijedio pozdrav fra Gorana afradina prisutnima u dvorani, te Tiha no (arr. Vedran iak) u izvedbi Tamburakog orkestra Teologije. Na koncu su izvedene jo dvije glazbene toke: Go, tell it on the Mountain (tradicionalna crnaka pjesma) u izvedbi VIS-a Juki, te Narodi nam se (boina pjesma / arr. Pero ubi) u izvedbi Tamburakog orkestra Franjevake teologije. Sredinja toka cijelog programa bio je dramski komad Povratak izgubljenog sina. Tekst je priredila glumica Nada urevska, a izvela dramska skupina Franjevake teologije. Izvedbu s glumakom skupinom bogoslova pripremile su glumice Gordana Boban i Asja Pavlovi. U predstavi je itav niz raznolikih uloga: otac (Marijan Oroli), Jakov (Hrvoje Vranje), Netemija (Boidar trkalj), sluga (Stjepan Pavlievi), pripovjeda (Gordana Boban), krojaica (Nada urevska), vraara (Asja Pavlovi), postolar (Josip Peri), trgovac voem (Bojan Martinovi), faid (Josip Petrievi), kockari (Darko Pejanovi, Josip Peri, Ma8

rijo Plavi), ena s pijace (Asja Pavlovi), slijepac (Marijo Plavi), prosjaci (Darko Pejanovi, Emanuel Radi, Stjepan Pavlievi), bogata (eljko Nikoli), trbuna plesaica (Nela enisijevi), ene u bordelu (Jelena Mami, Tanja Grabovac), mukarci (Ivan Jakovi, Mario Katui), gospodar (eljko Nikoli). Scenograja: Mario Katui, Boidar trkalj. minka: Tomica Markunovi. Kostimi: Nedad Kostovi. Asistenti: Mario Katui, Boidar trkalj. Glazba: Silvano di Benedetto. Svjetlo: Alen Duspara. Predstava je dobro pripremljena i izvedena zahvaljujui radu profesionalnih glumica koje su dale velik doprinos uspjenoj izvedbi, ne umanjujui pritom udio glumake ekipe studenata Franjevake teologije. Web stranica Teologije Slubeno je 18. prosinca 2010. pokrenuta Web stranica Franjevake teologije u Sarajevu (www.franjevackateologija.ba). Na stranici se nalaze svi vaniji podaci o Teologiji, ali i zanimljivi tekstovi s podruja teologije, lozoje, povijesti, umjetnosti, kulture, politike preteno objavljenih u Biltenu Teologije. Umjetniki dar (21. 1. 11) Akademski kipar Adis Fejzi darovao je fra Petru Jeleu dvije verzije skulpture pape Ivana Pavla II. Jedna je verzija portretna skulptura pape, a druga njegova cijela gura. Obje su originalni gipsani modeli predvieni za odlijevanje u bronci. Kipara je na darovanje, kako sam kae, motivirao fra Petar svojim kritikim i beskompromisnim nastupima u javnosti koji su, po njegovu miljenju, doprinos ozdravljenju ovoga drutva. Skulpture je fra Petar predao u Provincijalat da se postave u tamonjim prostorijama. Dan posveenog ivota (1-2. 2. 11). Uveer, 1. veljae, biskup Pero Sudar imao je u katedrali Veernju molitvu i misno slavlje zajedno s redovnicima i redovnicama. Na Svijenicu prije podne, 2. veljaGodina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Kronologija dogaanja

e, takoer u katedrali bila je misa koju je predvodio kardinal V. Pulji. Popodne istoga dana u amteatru Teologije prireena je prigodna akademija. Izlaganje je imao fra Danimir Pezer. Zbornik Juki U etvrtak 17. veljae 2011. u Sarajevu je, u klubu knjige Conectum, predstavljen Zbornik Juki (br. 3839), a u povodu 40. obljetnice njegova pokretanja (1971-2011). Pokrenula ga je, kao godinjak, skupina bogoslova Franjevake teologije u Sarajevu. Predstavljao je novost u spektru tadanjih teolokih publikacija. Kao tada, i danas, je razdijeljen na nekoliko tematskih skupina / rubrika: teologija, lozoja, povijest, knjievnost, dokumenti sadanjeg trenutka. Glavni urednik je fra Mile Babi. O Zborniku su govorili Devad Hodi, Alen Kristi, fra Marijan Oroli, Devad Karahasan i fra Mile Babi.
Fra Perica Vidi, Ritmika

Diplomski ispiti Na Franjevakoj teologiji odrani su 4. oujka 2009. usmeni diplomski ispiti. Pristupilo je jedanaest diplomanata: Josip Juki, Vladimir Luki, Petar Markovi, Josip Matijani, Branimir Mlaki, Darijo Mrnjavac, Ilija Stipi, Tomislav Svetinovi, Ivan arevi ml., Domagoj imi i Aleksandr Tanushi. Ispitima je prisustvovao, u ime KBF-a u Zagrebu, dr. Ivan Karli. Duhovne vjebe Na istu srijedu 9. oujka 2011. zapoele su duhovne vjebe na Teologiji koje su potrajale do nedjelje 14. oujka. Predvodio ih je dr. eljko Tanji, profesor na Katolikom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, koji je govorio o pozivu i poslanju Isusovih uenika nekad i sad, o molitvi, vjeri Donacija knjiga Tvrtko Klari iz Zagreba (podrijetlom iz Dubrava kod Brkog) darovao je 14. oujka 2011. za Teologiju niz vrijednih knjiga i kompletne nizove periodinih publikacija: Enciklopaedia moderna, Gordogan, Maruli i Quorum.
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Uskrsna priredba U subotu naveer, uoi Cvjetnice, 16. travnja 2011. u amteatru Teologije odrana je tradicionalna uskrsna priredba. Na poetku je izveo gregorijanski napjev Aqua sapientiae Zbor bogoslova Fraternitas pod ravnanjem fra Ante Kovaia. Nakon pozdrava, upuenog gostima, fra Roberta Slikovia, Tamburaki orkestar Teologije izveo je uskrsnu pjesmu Na nebu zora rudi (arr. Pero ubi). Potom je uslijedio dramski komad Sarajevsko sijelo, prema motivima iz zbirke pripovjedaka e Ive Andria kome se ove godine obiljeava 50-ta obljetnice Nobelove nagrade. Tekst je priredila glumica Nada urevska, a izvela Dramska skupina Franjevake teologije. Uloge u dramskom komadu: Fra Grgo, upnik sarajevski (Hrvoje Vranje), Kata, domaica fra Grgina (Gordana Boban), konzul Atanaskovi (eljko Nikoli), kancelista Tomljenovi (Josip Petrievi), fra Luka Bonjak (Stjepan Pavlievi), Idriz efendija (Marijo Plavi), Rasimbeg (Nicolae Golea), Dr.
9

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

aul, jehudija (Josip Peri), fra Rafo Kustudi (Darko Pejanovi), fra Seran Begi (Ivan arevi ml.), otac Aksentije (Boidar trkalj), Dominik Kudri, kapelan fra Grgin (Bojan Martinovi), Mara i Rua, susjede fra Grgine (Nada urevska, Asja Pavlovi). Predstavu za scenu priredila: Nada urevska; rad s bogoslovima: Nada urevska i Gordana Boban; asistenti: Mario Katui, Boidar trkalj; scenograja: Mario Katui, Boidar trkalj; minka: Karmela urea; glazba: Goran afradin; svjetlo: Alen Duspara. Priredba visokih aka U amteatru Teologije aci Franjevake klasine gimnazije u Visokom davali su 3. svibnja 2011. dramski komad Tartuffe francuskog pisca Molira, koji su ranije priredili za Dan Gimnazije. Sudjelovali su i na festivalu akih kazalita u Konjicu gdje su osvojili nagradu za najbolji scenski govor. Predstava je dobro uvjebana i izvedena. Pripremio ju je s glumakom ekipom aka prof. fra Ivan Nuji. Uloge igraju: MME Pernelle, mre dOrgon / mati Orgonova (Dajana Zlovi), Orgon, mari dElmire / suprug Elmirin (Silvio Zlatarevi), ELMIRE, femme dOrgon / ena Orgonova (Katarina Raji), Damis, ls dOrgon / sin Orgonov (Fabio Badrov), Mariane, lle dOrgon / ki Orgonova, zaljubljena u Valrea (Marija Vujica), Valre, amant de Mariane / Marianin prosac (Mateo Stjepanovi), Clante, beau-frre dOrgon / urjak Orgonov (Jozo Hrka), Tartuffe, faux dvot / lani pobonjak (Denis Juri), Dorine, suivante de Mariane / Marianina prijateljica (Emilija Zdilar), M. Loyal, sergent / sudski inovnik (Gregor Jurii), Un Exempt / policijski inovnik (Mislav Jozi), Flipote, servante de Mme Pernelle / slukinja ge Pernelle (Dajana osi). Posjet iz Zagreba Teologiju je 21-22. svibnja 2011. posjetilo pedesetak stude10

nata Katolikog bogoslovnog fakulteta iz Zagreba. Predvodio ih je fra Boo Luji. Pohodili su znamenitosti grada Sarajeva, a uveer je prireeno druenje sa studentima Teologije. Magistarski ispit Na Papinskom biblijskom institutu (Biblicum) u Rimu 15. lipnja 2011. magistarski ispit poloio je fra Stipo Kljaji, lan provincije Bosne Srebrene. Tema je njegova rada Il gesto generoso della peccatrice perdonata. Un esegetico-sincronico studio di Lc 7,36-50 (Plemenita gesta grenice kojoj je oproteno. Egzegetsko-sinkronijski studij Lk 7,36-50), pod vodstvom profesora Dean Bchard-a. Zavretak akademske godine Dana 28. lipnja 2011. zavrena je jo jedna akademska godina na Franjevakoj teologiji. Na sjednici Vijea Teologije iznesena je bilanca rada protekle godine kao i program studija za sljedeu akademsku godinu. Uveer je odrana misa zahvalnica koju je predvodio u ime Uprave Bosne Srebrene fra Mato Topi. On je istaknuo vanost ove visokokolske ustanove, njezin dugi i neprekinuti kontinuitet u radu, ustanove koja njeguje slobodu misli Sutradan na svetkovinu sv. Petra i Pavla, etvorica svrenih studenata, u sarajevskoj su katedrali primila sveeniki red: fra Josip Juki, fra Josip Mihael Matijani, fra Tomislav Svetinovi i fra Domagoj imi. Desetak dana ranije, 18. lipnja, sveeniko reenje u upnoj crkvi u akovici na Kosovu, primio je i fra Aleksandr Tanushi, franjevac Bosne Srebrene. Njega je redio fra Hil Kabashi, biskup u Albaniji, takoer lan bosanske provincije.

Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Kronologija dogaanja

Kroz Bosnu Srebrenu Brajkovii Va n d a l i z a m n a g r o b l j i m a U noi sa 30. na 31. listopada 2010, uoi blagdana Svih Svetih i Dunoga dana, na katolikim grobljima u Brajkoviima i Grahoviima, opina Travnik, vandali su otetili oko 20 nadgrobnih spomenika, razbacali vaze za cvijee, te otuili bronane predmete vezane uz spomenike. Oteen je i jedan spomenik u Podastinju u kiseljakoj opini. R a n j e n u p n i k U nedjelju 26. lipnja 2011. pucnjem iz pitolja ranjen je upnik fra Pejo Oroli. Na njega je pucao jedan mjetanin nakon to mu upnik nije dopustio postavljanje atora za trgovanje u povodu svetkovine sv. Petra i Pavla, patrona upe, na mjestu gdje je dotini imao namjeru postaviti ga. Spomen obiljeje poginul i m a Dana 8. lipnja 2011. godine na 18.

godinjicu stradanja Hrvata upe Brajkovii u Srednjoj Bosni (opina Travnik) otkriveno je spomen-obiljeje za 127 ubijenih Hrvata, branitelja i civila, s podruja upe (1993). Ova je upa najtee stradala u ratu na cijelom prostoru Lavanske doline od Busovae do Novog Travnika. Svi su upljani, njih oko 5.000 prije rata, prognani. Neki su se naselili na prostoru upa Vitez i Nova Bila. U upu Brajkovie vratilo ih se manje od 500. Sveanim programom otkriveno je spomen-obiljeje za poginule branitelje i civile upe Brajkovii na lokalitetu Ovnak. Blagoslov je obavio biskup Tomo Vuki, vojni ordinarij u BiH, a otkrile su ga Serana Lau, koja je u ratu izgubila tri sina i mua, i Kata Bara, koja je izgubila dva sina, koji ni do dan danas nisu pronaeni. Breke O l t a r n a s l i k a Akademski slikar Mladen Ivei izradio je veliku oltarnu sliku, ulje na platnu (800 x 500 cm), koja je 13. sijenja 2011. instalirana u

Fra Perica Vidi, Mrtva priroda s cvijeem


Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011. 11

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

Fra Perica Vidi, Mrtva priroda s cvijeem

podrunoj crkvi u Doknju (upa Breke). Slika je dar umjetnika, profesora na Akademiji likovnih umjetnosti na irokom Brijegu. Predstavlja sv. Iliju u ognjenim kolima na putu prema nebeskim visinama. Isti je slikar izradio i postaje Put kria, ulje na platnu, (koje su postavljene i blagoslovljene u srpnju 2010) za ovu crkvu. Bugojno N o v i v i t r a j i U bugojanskoj upnoj crkvi Sv. Ante postavljena su etiri nova vitraja, autora Vlatka Blaanovia (2010). Time je cjelovito zavren plan s postavljanjem vitraja. Blaanovi je nastavio na niz od deset obnovljenih vitraja Slavka ohaja s kristolokim temama, prikazujui Isusove susrete nakon uskrsnua (Isus i apostol Petar, Isus i apostol Toma, Isus i Marija Magdalena te Put u Emaus). Canberra O b l j e t n i c a m i s i j e Hrvatska katolika misija u Canberri 12

Queanbeyan proslavila je 12. veljae 2011. etrdesetu obljetnicu postojanja (19712011). Sveanu misu s vjernicima predvodio je u crkvi Sv. Augustina u centru Farrer canberrski nadbiskup Mark Coleridge komu su se pridruili provincijali Bosne Srebrene, Lovro Gavran, i Australije, Paul Smith, te niz drugih sveenika. Misija u Canberri je osnovana 13. oujka 1971. god. i povjerena franjevcima Bosne Srebrene. Dosadanji voditelji misija bili su fra Mato Boni (1970 1986), fra Tvrtko Guji (19862002), fra Anto imunovi (20022008), te fra Miroslav Mandi od 2008. godine. U misiji su neko vrijeme radili fra Mato Marti, fra Vjeko Tomi i fra Drago Prgomet. Dobretii O b n o v l j e n a k a p e l a U Vukoviima, upa Dobretii, obnovljena je grobljanska kapela Sv. Franje. Trokove obnove podnijeli su uglavnom
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Kronologija dogaanja

darovatelji-iseljenici iz tog mjesta koji ive u Australiji. Za blagdan sv. Franje 4. listopada 2010. po prvi put je zazvonilo i zvono u posve obnovljenoj kapeli. Donja Tramonica B l a g o s l o v k i p o v a U etvrtak 3. veljae 2011. u upi Donja Tramonica blagoslovljen je kip sv. Ante Padovanskoga, rad kipara Dejana Durakovia, te bronana bista fra Lovre Milanovia (+1807) kipara Ivana Krianca. Milanovi je ubijen 3. veljae 1807. godine u Turiu i u tom dijelu Posavine narod ga tuje kao muenika. Bista fra Lovrina postavljena je u parku pored upne kue kao zavjetni dar fra Nikole Bonjaka. Drijena O b l j e t n i c a u p e Uz blagdan sv. Ante Padovanskoga 13. lipnja 2011. upa Drijena je proslavila 25. obljetnicu od svoga osnutka. Proslavu je organizirala upa, odnosno upnik fra Marko Anti. Tom je prigodom odrana molitvena trodnevnica. Prvoga dana je bilo primanje u Framu to ga je uz misu obavio fra Mato Topi. Sljedea dva dana trodnevnice (subota i nedjelja) mise su odrane na drijenakom groblju i u upnoj crkvi. Vezano uz obljetnicu prigodna izlaganja na okruglom stolu imali su A. Zirdum, M. Jozi i F. Nini. Prigodnu sveanost uzveliao je svojim pjvanjem Zbor mladih iz Tuzle Juventus Salinarum i sopranistica Vedrana imi. Misu na sv. Antu predvodio je kardinal V. Pulji. N o v i p r e z b i t e r i j Koncem mjeseca kolovoza 2011. upna crkva Sv. Ante Padovanskoga u Drijeni dobila je novi ureeni prezbiterij s oltarom, ambonom, krstionicom koje je izradio kipar Mile Blaevi. Kamene dijelove prezbiterija izradila je kamenorezaka radionca Luci iz Svete Nedjelje kraj Samobora. Foa B l a g o s l o v t e m e l j a U upi Foa kod Doboja 14. kolovoza 2011. blagoslovljeni su temelji nove crkve. Nova se crkva gradi na mjestu minirane crkve
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

arhitekta Zlatka Ugljena podignute 1990. Projekt za novu crkvu izradila je Ana Pranji iz Tuzle. Blagoslov temelja obavio je vrhbosanski nadbiskup Vinko Pulji. Fojnica O t v o r e n a G a l e r i j a Dana 5. studenoga 2010. u Franjevakom samostanu u Fojnici sveano je otvorena Galerija sa stalnom postavom slika. U tu su svrhu pripremljene izlobene prostorije koje sada posjetiteljima omoguuju uvid u ukupno likovno blago samostana. Na prvom mjestu je zbirka starih majstora. Posebnu pozornost privlai slika Mrtva priroda, tempera na dasci, iz 1328. nekog talijanskog slikara. Ako je godina tona, bila bi to najstarija slika u BiH. Osim te, u zbirci je i desetak slika iz XVIII. i XIX. stoljea, meu kojima je zastupljen i fra Mijo ui slikom sv. Ante Pustinjaka. Drugu zbirku ine djela Gabrijela Jurkia (dvadeset uljanih slika i 160 crtea). U treu zbirku ulaze slike suvremenih slikara. Meu njima je i nekoliko njemakih autora (47 slika) iz donacije kolekcionara Marka Bagaria, meu kojima je i nekoliko njegovih slika, te slika drugih autora kao to su: Slavko ohaj, Petar Tijei, Mario Mikuli, Ljubo Lah, Virgilije Nevjesti, Mirko uri, Petar Waldegg, Ismet Mujezinovi, uro Pulitika, Josip Biffel, Ivo Duli, uro Seder, Perica Vidi i dr. Na otvorenju su govorili fra Nikica Vujica, gvardijan, Meliha Husedinovi, direktorica Umjetnike galerije BiH u Sarajevu, fra Janko Ljubos, kustos muzeja i galerije, te ministrica obrazovanja, nauke, kulture i sporta u Vladi Srednjobosanskog kantona / upanije, Greta Kuna, koja je otvorila Galeriju. U glazbenom dijelu su nastupile Anamarija Mari (violina) i Andrijana Lonarevi (glasovirska pratnja), studentica i profesorica s Muzike akademije u Sarajevu. One su izvele skladbe fra Nenada Dujia Rondo I. i Rumunjske plesove od Bartolea. Gvardijan fra Nikica je izrazio zahvalnost u ime samostana za dosadanju pomo za ouvanje
13

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

i prezentaciju kulturno-umjetnikog blaga federalnim i dravnim institucijama BiH te Vladi Republike Hrvatske. K o m e m o r a c i j a Dana 12. i 13. studenog 2010. godine obiljeena je sedamnaesta obljetnica stradanja Hrvata opine Fojnica. Stradali su ne samo branitelji, nego i civili kao i dvojica franjevaca fra Nikica Milievi, gvardijan, i fra Leon Migi, samostanski vikar. Ukupan broj ubijenih Hrvata u fojnikoj opini je 113, od koji su 104 upljani iz Fojnice i 9 iz drugih upa. Troje se jo vode nestalima. Misno slavlje za stradale 13. studenoga predvodio je fra Juro Ai. Izloba arhivskih dokumen a t a U samostanu u Fojnici otvorena je 18. oujka 2011. izloba Fojnica u do-

kumentima Arhiva BiH. Tim dogaajem obiljeen je zavretak radova na sreivanju arhivske grae u vlasnitvu Franjevakog samostana u Fojnici od vremena najstarijeg dokumenta koji datira iz 1328. pa sve do danas. Time arhiv samostana postaje znatno pristupaniji istraivaima negoli je to bio do sada. Arhiv Bosne i Hercegovine, prva arhivska ustanova u BiH, osnovan je Uredbom o Dravnom arhivu Narodne Republike Bosne i Hercegovine 12. prosinca 1947. godine (taj se datum obiljeava u BiH kao Dan Arhiva) izlobom svojih dokumenata o Fojnici na najbolji nain se ukljuio u obiljeavanje zavretka radova u samostanskom arhivu. Naime, struni dio poslova u ureenju tog arhiva vodili su dejlatnici Arhiva BiH dr. Andrej Rodinis i Sandra Bileti. Stoga se javila ideja da se Fojnicu i njezinu

Fra Perica Vidi, Kompozicija


14 Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Kronologija dogaanja

Fra Perica Vidi, Zima u Bosni

okolicu predstavi kroz izbor dokumenata pohranjenih u fondovima i zbirkama Arhiva Bosne i Hercegovine. Za izlobu su iskoriteni dokumenti iz ukupno 22 arhivska fonda i zbirke Arhiva Bosne i Hercegovine, od 1878. do 1941. godine. Izloeno je ukupno 146 dokumenata. Izlobu prati publikacija u izdanju samostana s popisom svih izloenih dokumenata te velikim brojem reprodukcija. Na sveanosti otvaranja govorili su gvardijan fra Nikica Vujica, te autori izlobe Sandra Bileti i Andrej Rodinis, koji je otvorio izlobu. Sveanost su uzveliale glazbenim tokama Sanja Manov, viola, i Renata Bagari, klavir, koje su izvele skladbe F. Schuberta, G. Faur-a i S. Rachmaninoff-a. Moderator je bio fra Janko Ljubos. Gornja Dubica L i k o v n o u r e e n j e c r k v e Koncem 2010. u upGodina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

noj crkvi postavljeni su novi oltar, ambon i krstionica od kamena. Poetkom 2011. izvedena su tri reljefa s Sveta Obitelj (na zidu), Emaus (na oltarnoj plohi), te bronani reljef Anela na plohi ambona. Na tabernakul su postavljena bronana vrata, a Put kria je izraen u kamenu. Sve te uratke potpisuje kipar Slaven Milievi. On je autor i Gospe alosne, izlivene u bronci a postavljene u vanjskoj kapeli u dvoritu. P o s v e t a c r k v e upna crkva Svetog Josipa u Gornjoj Dubici, ija je gradnja zapoela prije vie od jednoga desetljea na mjestu stare u ratu minirane crkve, sveano je posveena 31. srpnja 2011. godine u prisutnosti veeg broja vjernika. Posvetu je obavio Marko Semren, pomoni biskup iz Banje Luke.
15

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

Gua Gora Z b o r n i k r a d o v a U samostanu Gua Gora 1. listopada 2010. predstavljen je Zbornik radova sa simpozija odranog u listopadu 1989. u povodu 150. obljetnice samostana. O Zborniku su govorili Ladislav Fii, eljko Grahovac, Muharem Bazdulj i Marko Karamati. Zbornik (690 str.) izaao je u nakladi Franjevakog samostana Gua Gora i Kulturno-povijesnog instituta Bosne Srebrene. Poslije kratkih izlaganja o Zborniku, predstavljen je jedan svezak restauriranih guogorskih Matica (1896-1918), o emu je slikom i rijeju govorio restaurator Sanjin Lugi. Ivanjska O b n o v l j e n a k a p e l a U zadnjem ratu spaljenu kapelu u Ravnicama (upa Ivanjska), obnovili su upljani predvoeni upnikom fra Markom Kovaiem za neto vie od dva mjeseca. Za obnovu kapele (5 x 4 m) najzasluniji je mjetanin Mile Bjelkanovi, koji je sa svoja tri sina i devetero unuadi ostao u svom rodnom kraju cijelo vrijeme srpskog progona. Kapelu, posveenu svetom Mihovilu, blagoslovio je 3. listopada 2010. vikar Banjaluke biskupije Anto Orlovac. Livno R u a R a d m a n (1934-2010) U Livnu je 12. prosinca 2010. preminula Rua Radman r. Lipovac, majka fra Vilija Radmana, profesora na naoj Teologiji, i fra Ive koji je iznenada prije tri godine preminuo. Roena je u Barlovcima 1934. u Bosanskoj Krajini. U braku je ivjela s muem Perom i imali su etiri sina. Pokopana je 13. prosinca na gorikom groblju u Livnu. Blagoslov temelja crkve U Guberu, naselju livanjske upe, 18. rujna 2011. blagoslovljeni su temelji nove crkve. Posveena je Gospi od anel (Porcijunkuli) koja se slavi 2. kolovoza. Blagoslov je obavio banjaluki biskup Franjo Komarica. Kraljeva Sutjeska S p o m e n d a n k r a l j i c e K a t a r i n e Tradicionalno
16

je proslavljen dan zadnje bosanske kraljice Katarine Kotromani u nedjelju 24. listopada 2010, uz brojnu prisutnost lanova Franjevakog svjetovnog reda s podruja Bosne i Hercegovine. Misno slavlje predvodili su duhovni asistenti bosanskog i hercegovakog bratstva FSR, fra Mato Topi i fra Josip Vlai, uz sudjelovanje dvadesetak sveenika. Franjevci i franjevke su obnovili svoja redovnika obeanja. Nakon mise uslijedio je susret folklornih skupina iz Bosne i Hercegovine i jedne iz Hrvatske. F r a M i j o M r l j i (1939-2011) U noi 23. svibnja 2011. preminuo je fra Mijo Mrlji u samostanu u Kraljevoj Sutjesci. Pokopan je na mjesnom sutjekom groblju 24. svibnja. Fra Mijo, sin Alfonza i Katarine r. Zeki, rodio se u Vareu 9. kolovoza 1939. Nakon osnovne kole u rodnom mjestu, pohaao je Franjevaku klasinu gimnaziju u Visokom. U novicijat je stupio u Kraljevoj Sutjesci 14. srpnja 1958. Nakon godine novicijata, studirao je lozoju i teologiju na Franjevakoj teologiji u Sarajevu. Sveano je zavjetovan 16. 7. 1964. u Sarajevu. Reen je za akona u Sarajevu 4. travnja 1965. a za sveenika 2. svibnja 1965. Slubu samostanskog i upnog vikara obavljao je u Jajcu (1966-67) i u Kraljevoj Sutjesci (1970-73), a slubu upnog vikara u Livnu (1967-70), Brekama (1973-74) i Vareu (1994 95). Slubu upnika obavljao je u Brekama (1974-1977), Kraljevoj Sutjesci (1977-1979) i Vareu (1991-1994). Vodio je ambulantu HKO Kruh sv. Ante u Kraljevoj Sutjesci od 1995. do 2010. Mnchen O b r a n a d o k t o r s k e d i s e r t a c i j e Fra Josip Jozi (1977), lan provincije Bosne Srebrene obranio je 3. prosinca 2010. u Mnchenu, doktorsku disertaciju pod naslovom Freiheit als Hingabe. Eine Auseinandersetzung mit Nicolai Hartmann ber die Metaphysik der personalen Freiheit (Sloboda kao predanje. Spor s Nikolajem Hartmannom oko metaGodina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Kronologija dogaanja

zike osobne slobode). Fra Josip je studirao lozoju u Mnchenu na Hochschule fr Philosophie SJ (2005 2007), gdje je potom pohaao doktorandski studij na odsjeku za etiku i socijalnu lozoju pod vodstvom prof. dr. Norberta Brieskorna (2007 2010). Nova Bila F r a F r a n j o G r e b e n a r (1951-2010) Fra Franjo Grebenar, lan provincije Bosne Srebrene, preminuo je 1. prosinca 2010. u Novoj Biloj. Ispraaj iz upne crkve u Novoj Biloj bio je 2. prosinca pod misom zornicom. Misa zadunica i sprovod bili su toga dana u Guoj Gori. Fra Franjo Grebenar, sin Joze i Slavke r. Gudelj, roen je u Malom Mounju, upa Vitez, 12. studenoga 1951. Pohaao je Franjevaku klasinu gimnaziju u Visokom. Godinu novicijata u Kr. Sutjesci zapoeo 14. srpnja 1970, gdje je poloio i prve zavjete 13. srpnja 1971. Studij teologije pohaao je na Franjevakoj teologiji u Sarajevu. Sveano se zavjetovao 19. listopada 1977. u Sarajevu. Za akona je zareen 7. svibnja 1979. u Mnsteru (Njemaka), gdje je potom zareen i za sveenika 12. svibnja iste godine. Obavljao je slubu upnog vikara u Tolisi (197980), Podhumu/Livno (198082), Brekama (198284), Podmilaju (1984 85), Novoj Biloj (19942000), Brajkoviima (2000 04), Ovarevu (200406) i u Novoj Biloj od 2006. do konca ivota. Obnaao je slubu upnika u Drijeni (198588) i u Novoj Biloj (198894). Osova R e e n j e z a a k o n a t U upnoj crkvi u Osovi u nedjelju 28. studenoga 2010. pomoni banjaluki biskup fra Marko Semren zaredio je trojicu akona franjevake provincije Bosne Srebrene. Red akonata su primili: fra Branimir Mlaki iz upe Buii, fra Josip Juki iz upe Osova i fra Domagoj imi iz upe Biha. Ovarevo O t u e n j e i z c r k v e Iz upne crkve Sv. Mihovila Arhanela u
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Ovarevu kod Travnika 7. prosinca 2010. ukradena su dva ciborija s posveenim hostijama. Kraa se dogodila u vremenu izmeu rane i puke nedjeljne mise dok je crkva bila otkljuana. Plehan K a p e l a , d j e l o k r e a t i v n o g d u h a Prije jedanaest godina ugledni je zagrebaki povjesniar umjetnosti Radovan Ivanevi (1931-2004), analizirajui projekt Zlatka i Nine Ugljen Vjersko i kulturno sredite Plehan, napisao da u njemu vidi sretan spoj racionalizma i mate, zamisao cjeline izuzetne dinamike, vedrine i optimizma. Ukoliko se izvede, on nee biti samo originalno, skladno i kvalitetno rjeenje za duhovne potrebe jedne sredine, nego jo vie svijetli primjer za cijelu kulturnu regiju kako se moe i treba smiono i kreativno graditi, umjesto dosadnog i nemonog imitiranja zastarjelih rjeenja. Plehan e, pie Ivanevi, postati nezaobilazni pojam u povijesti crkve i povijesti umjetnosti Bosne i Hercegovine i pouzdano ostati jedan od izuzetno svijetlih primjera suvremene sakralne arhitekture u nas i u Europi. On e u budunosti

Fra Perica Vidi, Nesigurno tlo


17

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

svjedoiti o kulturi i intuiciji onih koji su zatraili projekt od vrsnog i uglednog predstavnika bosanske kole moderne arhitekture utemeljene od svjetski poznatog teoretiara i projektanta Juraja Neidhardta. Ivanevi nije doivio ostvarenje projekta. Crkva je dovedena pod krov, a uz nju i kapela Sv. Ive, kao dio arhitektonske cjeline, koja je sada potpuno dovrena. Ona je predslika iz koje se iitava izgled cjeline plehanskog sakralnog centra. Izuzevi Raspelo kipara M. Blaevia na vratima tabernakula, sve ostalo je u znaku Ugljenova prepoznatljivog arhitektonskog rukopisa. Dizajnirao je sav inventar: oltarni stol, krstionicu, ambon, kale, ciborij, oltarni kri, gostarice, tacnu za gostarice, podloak za knjigu, svijenjake, oltarni stolnjak, tepih, sjedala Prozrani prostor kapele, poploan bijelim kamenom, uz velike staklene zidne plohe koje proputaju obilje svjetla, pobuuje jedinstven duhovni i estetski ugoaj, pun vedrine i optimizma. Uz kapelu je predvieno autohtono raslinje i to s istone strane kamo se prostor iroko otvara prirodi. Usprkos otvorenosti kapele, unutarnja zatienost prostora nije naruena utjecajem vanjskoga i svakidanjega. Ogradni zidovi, odmaknuti od kapele, tite taj mirni kutak kao bijeli prostor mira i tiine. Unutarnje opremanje kapele dovreno je pred Boi 2010. Kapela e sluiti za svakodnevno bogosluje i molitve, a u zimskom periodu i za nedjeljne mise. K n j i n i c a U samostanskoj knjinici na Plehanu, kako javlja Plehanski glasnik (br. 31-32/2011) ouvana je priblino jedna treina starih knjiga u odnosu na predratno razdoblje njih oko 4.000, od kojih je oko 3.000 registrirano. Dio knjiga je oteen u poplavi u Slavonskom Brodu, gdje su bile smjetene tijekom rata, te ih treba restaurirati od kojih su neke ve prole taj tretman. N o v a k a p e l a U selu Bukovcu, plehanske upe, mjetani su sagradili ka18

pelu (2010) u obliku negdanje plehanske crkve. Oigledno su inicijatori takvoga pothvata eljeli da i na taj nain u sjeanju sauvaju staru plehansku crkvu sruenu u zadnjem ratu! E l e k t r o n s k e o r g u l j e U proljee 2011. plehanska crkva je dobila elektronske orgulje marke Hamond koje je darovao Oskar Gerstenhofer, graar i tiskar, iz Sarajeva. Plehan je, inae, posjedovao klasine orgulje, koje su unitene prilikom nasilnog ruenja crkve u ljeto 1992. godine. K r i U povodu proslave sv. Marka (2011), zatitnika plehanske upe, izloen je Kri, reljef, koji su darovali Stipo i Mario Zubak (otac i sin). Autor Kria je Stipe Ljubi. Na Kriu su reljefno predstavljeni stara i nova crkva te evanelist sv. Marko. Kri je zamiljen kao znak koji zahvaa prolost i budunost Plehana. Podmilaje P o s j e t P r e d s j e d n i k a RH Predsjednik Republike Hrvatske posjetio je 6. prosinca 2010. svetite Sv. Ive u Podmilaju u povodu njegova puta u Banju Luku na primanje priznanja za Osobu godine po izboru Nezavisnih godina. Ovo je prvi put da nas je posjetio predsjednik Republike Hrvatske. Njegov posjet znai puno naem narodu i to ne samo Hrvatima jajakog kraja nego i svim drugima koji ovdje ive, kazao je fra upnik Zoran Mandi obaajui se Josipoviu. Rekao je takoer da bi volio da hrvatska vlada pozove hrvatske gospodarstvenike da ulau u Jajce kako bi se otvorile nove tvornice i zaposlili ljudi koji e tada od svoje plae pomoi u gradnji te franjevake upe. Mi smo naviknuli na malo tei ivot u Bosni. No samo hrabri ljudi mogu ivjeti u Bosni, dodao je fra Zoran. U Spomenicu upe Podmilaje Josipovi je zapisao sljedee rijei: Ova upa ima veliku ulogu u ivotu Jajca i cijele BiH. Povijest nas ui da su fratri ouvali hrvatski duh i uspjeno radili na suradnji s drugim narodima i vjerama.
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Kronologija dogaanja

Nada se da e obnova i izgradnja ovdanjih sakralnih objekata upu uiniti jo vanijim promicateljem duhovnosti. Rama / it F r a n j e v a k i s v j e t o v n i r e d Godinja skuptina FSR Bosanskog bratstva kraljice Katarine, odrana je 25-26. rujna 2010. u Kui mira Franjevakog samostana na itu u Rami. Bila je to izborna skuptina na kojoj je sudjelovalo 26 delegata i 12 duhovnih asistenata iz 23 mjesna bratstva. U vodstvo Bosanskog bratstva kraljice Katarine izabrani su Ivan ekerija, zamjenik eljko Majdani, tajnik Marijan Begi, rizniar Ana Cvitanui, uiteljica novaka Ljerka Miki, i vijenici Mirjana ari i Ivica Raji, te fra Mato Topi, ranije imenovani duhovni asistent. Budui da u FSR sudjeluju i ene, u veem broju negoli mukarci, bilo bi potrebno naziv bratstvo zamijeniti nekim drugim imenom koje e odraavati pravo stanje franjevake svjetovne zajednice! Ureenje crkve na Orac u Podruna crkva upe Rama / it na Oracu, izgraena 1968-70. po projektu M. Fuia, poprima novi izgled svoje unutranjosti. Zasada se to odnosi na prezbiterij u crkvi. Po nacrtima arhitekta Zlatka i Nine Ugljen izvedeni su novi oltar, ambon, krstionica i postament tabernakula, dva stupa za blagoslovljenu vodu na ulazu u crkvu sve od bijelog prilepskog kamena. Jedino je tabernakul jo u izradi u materijalu ramske ljive. Pod je u prezbiteriju od bijelog umjetnog kamena. Po Ugljenovim nacrtima izvedeni su oltarni svijenjaci, svijenjak za uskrsnu svijeu, oltarni kri, zdjela za hostije u tabernakulu sve u inoks-materijalu. Ugljen e izraditi nacrt vezova za oltarnjak i tepihe. Uz veliku zidnu sliku ure Sedera, posveenu sv. Nikoli Taveliu zatitniku crkve (1990), uskoro e biti postavljeni i novi vitraji, takoer od . Sedera. Crkva, koja je u stvari arhitektonski nesporazum, sada u svojoj unutranjosti doivljava svoju estetsku preobrazbu i doGodina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Fra Perica Vidi, Cvijee u plavom

biva novo lice. To se sve dogaa zahvaljujui gvardijanu fra Tomislavu Brkoviu. Rim D o k t o r s k i i s p i t Na Institutu za duhovnost pri Papinskom sveuilitu Gregorina 8. lipnja 2011. poloio je doktorski ispit fra Ivo Pavi. Disertacija nosi naslov Il Battesimo nello Spirito Santo nella Chiesa con riferimento particolare al contesto della Croazia e Bosnia ed Erzegovina (Krtenje u Duhu Svetom u Crkvi s posebnim osvrtom na kontekst u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini). Rad je pisao pod vodstvom profesora Fabrizia Pieria. Sarajevo T i h i u S v j e t l u r i j e i Predsjednik SDA BiH Sulejman Tihi rekao je tijekom posjeta urednitvu asopisa Svjetlo rijei, iji je izdava Franjevaka provincija Bosna Srebrena, da u BiH sva pitanja treba rjeavati dijalogom, kao i da se ni na jednom dijelu BiH ne smije dopustiti majorizacija brojnijeg naroda
19

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

nad onim manje brojnim. Prilikom posjeta urednitvu spomenutog asopisa Tihia su o aktivnostima franjevaca u BiH upoznali glavni urednik Svjetla rijei fra Ivan arevi, knjievnik Ivan Lovrenovi i profesor Enver Kazaz. SDA BiH je priopila da su domaini ovaj posjet oznaili kao veoma bitan u procesu razvijanja dijaloga i izgradnje otvorenog drutva, interesirajui se pritom za rjeavanje hrvatskog pitanja u procesu implementacije izbornih rezultata. F r a m a f e s t U Bosanskom kulturnom centru u Sarajevu odran je 13. Framafest 23. listopada 2010. Sudjelovale su 24 Frame (franjevaka mlade), te novaci iz novicijata Bosne Srebrene. Okupilo se oko tisuu mladih iz cijele BiH. Sudjelovalo je u natjecateljskom dijelu 13 skladbi koje su izvodile framake glazbene skupine iz Livna, erina, Kiseljaka, Nove Bile, irokog Brijega, Sarajeva, Jajca, Vitine, Gue Gore, Rumboka, Viteza, Posukog Gradca, Uskoplja. Pobjedu je odnijela Fra-

ma Uskoplje pjesmom Putem vjetrova, u izvedbi sastava Krijesnice, a autor glazbe i teksta je Ivan Boki. Odluku o pobjednikoj skladbi donio je iri u sastavu Danijel ontar, skladatelj i ef Hora Sarajevske opere, Davor Stipi, lan Emausa, te Zoran uri, lan Novog neba. P o s j e t b i s k u p U povodu 50. jubilarnog zasjedanja Biskupske konferencije BiH, lanovi konferencije, petorica biskupa, kurtoazno su pohodili 4. studenoga 2010. Franjevaki provincijalat Bosne Srebrene. Tom su se prilikom sastali s lanovima Uprave i razmijenili miljenja o odabranim temama. S u s r e t s t u d e n a t a Skupina studenata Franjevake teologije pohodila je studente Fakulteta islamskih nauka 23. studenoga 2010. Na susretu je bilo ukupno oko etrdeset studenata. Dvojica od njih su pripremila kratka izlaganja na temu rtve u vlastitoj religiji, o emu se potom diskuti-

Fra Perica Vidi, Rano sunce


20 Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Kronologija dogaanja

ralo. Druenje je nastavljeno i nakon slubenog dijela susreta. Nuncij u Svjetlu rijei Apostolski nuncij u BiH, Alessandro DErrico, sa svojim savjetnikom Josephom Arshadom, posjetio je 3. oujka 2011. Franjevaki medijski centar Svjetlo rijei u Sarajevu. lanovi Urednitva upoznali su nuncija kako s mjesenikom Svjetlo rijei tako i openito s izdavakom djelatnou ove kue. Nuncij je u razgovoru istaknuo vanu ulogu mjesenika Svjetla rijei za Crkvu i drutvo u BiH te ulogu bosanskih franjevaca u ovoj zemlji, kako u prolosti tako i danas. Takoer je naglasio da je dijalog na svim razinama (unutarcrkveni, meureligijski kao i unutar samoga drutva) od nemjerljive vanosti za BiH. U tom smislu on podrava dosadanji rad Svjetla rijei na armaciji kulture dijaloga. Osvrnuo se i na ope prilike u BiH te izrazio optimizam da e politiki predstavnici nai najbolja rjeenja u interesu naroda i graana ove zemlje. Akademija u ast M. Divk o v i a U povodu 400. obljetnice tiskanja prve knjige na narodnom jeziku od jednog autora iz Bosne i Hercegovine, Nauka krstjanskoga fra Matije Divkovia (1611-2011), prireena je 26. svibnja 2011. u dvorani Sveti Franjo u Franjevakom studentskom centru sveana akademija. Izlaganje O suvremenom znaenju fra Matije Divkovia imao je knjievnik Ivan Lovrenovi. Pjesmu Nikole Milievia Fra Matija Divkovi 1611. recitirala je glumica Gordana Boban. U glazbenom dijelu nastupili su Ivica ari i Dario Vui iz Sarajevske opere. Na koncu je predstavljena potanska marka posveena obljetnici fra Matije Divkovia. Kapitul na rogoinama Bosna Srebrena je kapitulom na rogoinama na Kovaiima u Sarajevu proslavila je svoga zatitnika Uzvienje sv. Kria 13.
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

i 14. rujna 2011. Fratri su se okupili 13. rujna. Na 14. rujna uvodno predavanje, u povodu 800. obljetnice utemeljenja Reda klarisa, odrala je s. Tarzicija imak, klarisa iz Zagreba, pod naslovom Sveta Klara Asika: Utjelovljenje ivljenog Evanelja evaneoske enstvenosti u franjevakoj karizmi. Misu je predvodio prov. fra Lovro Gavran. U popodnevnim satima vodio se razgovor o aktualnim temama. Sarajevo / Dobrinja G r a d n j a n o v e c r k v e U drugoj polovici listopada 2010. zapoela je gradnja nove crkve i pastoralnog centra Sv. Franje u sarajevskom naselju Dobrinja, trinaest godina nakon osnutka upe. Crkvu i upnu kuu je projektirao sarajevski arhitekt Ivan traus. Graevinska dozvola je dobivena polovicom mjeseca listopada i odmah je potpisan ugovor s rmom iz Kiseljaka Gradnja doo, koja izvodi prvu fazu graevinskih radova, a nadzor nad gradnjom prati rma IDEA iz Sarajeva, koja je i napravila svu potrebnu dokumentaciju za izvedbeni projekt. upa danas broji oko 300 obitelji. Do 2005. godine bogosluje se obavljalo u prostorijama nekadanje Jugoplastike. Potom je upa preselila u atomsko sklonite na Dobrinji 3. U sklopu upe djeluje i puka kuhinja karitativne organizacije Kruha svetog Ante koja je uredila sve potrebne prostorije i brine o nanciranju cjelokupnog prostora. Radove vodi upnik fra Pero Karajica. K u l t u r a m i r a Pod nazivom Kultura mira odrana je 11. lipnja 2011. u dvorani Franjevakog meunarodnog studentskog centra manifestacija promocije kulturno-historijske batine Bosne i Hercegovine, a pod pokroviteljstvom HKO Kruh sv. Ante. Manifestaciju su priredili studenti fonda Kap dobrote. Sudjelovali su gosti iz Brkog, Oraja, Stoca, irokog Brijega, Sarajeva, Viteza, Gue Gore s kulturno-umjetnikim programom. Na promotivnim tandovima prezentirana je
21

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

Fra Perica Vidi, Nad morem

kulturno-povijesna batina iz spomenutih i drugih gradova. Tiina P o s v e t a c r k v e Na blagdan Preobraenja, 6. kolovoza 2011, posveena je upna crkva u Hrvatskoj Tiini. Toga dana, na proslavi zatitnika upe, okupilo se vie tisua vjernika. Posvetu crkve obavio je kardinal Vinko Pulji. Tolisa S k u p o f r a M a r t i n u N e d i u U franjevakom samostanu u Tolisi odran je 29. listopada 2010. znanstveni skup Fra Martin Nedi ivot i djelo (1810-1895) s ukupno proitanih 16 referata. Obraene su razliite teme vezane za djelovanje fra Martina Nedia: njegov povjesniarski rad, sudjelovanje u ilirskom pokretu, korespondencija s Ljudevitom Gajem, veze s biskupom Strossmayerom, njegova uloga u razvitku kolstva, umijee
22

pregovaranja s osmanskim vlastima, o izboru graje za franjevake kole, njegova uloga u Posavskoj buni, uloga kod gradnje plehanskog samostana, Nedi i Bariieva afera itd. Meu izlagaima su bili Andrija Zirdum, Marko Oroli, Predrag Vranki, Vlado Pandi, Zoran Grijak, Galib ljivo, Tado Oroli, Zvonko Milii, Marko Babi, Ante Zraki i dr. Tuzla G r a d n j a KC S v e t i F r a n j o U Tuzli, na mjestu gdje je ranije bila stara crkva, koja je sruena zbog tonjenja tla, predviena je izgradnja Kulturnog centra Sveti Franjo. Na svetkovinu sv. Petra i Pavla, 29. lipnja 2011, blagoslovljeni su temelji. Obred blagoslova obavio je biskup Tomo Vuki, vojni ordinarij za Bosnu i Hercegovinu. Kamen temeljac poloio je konzul Republike Hrvatske u Tuzli Josip Juras.
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Kronologija dogaanja

Varadin H r v a t s k i u m j e t n i c i z a B o s n u Hrvatsko kulturno drutvo Napredak, podrunica Varadin, priredilo je dvije prodajne izlobe u Svetom Martinu na Muri (otvorena 6. listopada 2010) i u Ludbregu (otvorena 7. listopada). Izloeno je oko 60 umjetnikih djela. Prihod od prodaje namijenjen je izgradnji upne crkve u eravcu, kolovanju siromane djece, ljetnu kolu njemakog jezika u Beu, te za obitelji s brojnom djecom. Na otvorenju su govorili fra Domagoj imunovi iz Slav. Broda, fra Ivan uri, upnik iz eravca, te Ivan Bonjak, predsjednik varadinske podrunice Napretka koji najvie radi na organizaciji ovakvih aktivnosti. S istim ciljem prireena je i izloba Ususret Uskrsu Umjetnou za Bosnu u akovcu (14. IV. 8. V. 2011) gdje je izloeno 40 djela. Na otvorenju su govorili Marina Oskoru u ime Centra za kulturu, fra Ivan uri, upnik u eravcu, o programu povratka, Ernest Fier, predsjednik MH Varadin, o autorima i slikama, i prof. Ivan Bonjak, predsjednik HKD Napredak, o znaenju Napretka. Vare P r e d s t a v l j a n j e S v j e t l a r i j e i Franjevaki medijski centar Svjetlo rijei organizirao je 5. oujka 2011. u Vareu, u velikoj dvorani Opine, promotivnu manifestaciju Susret sa Svjetlom rijei. Izlaganja su imali Drago Boji, Enver Kazaz, Boko Andri, a moderator je bio Boris Divkovi. Susret su pjesmom popratili lanovi glazbene sekcije Male kole pod vodstvom sestre Ruice Mariji. Drago Boji je govorio o Svjetlu rijei u okviru publicistike tradicije u BiH, osvrnuvi se na unutarcrkvene i drutveno-politike prilike u vremenu kada se list pojavio. Predstavio je njegovu ureivaku koncepciju kao i njegove urnalistike znaajke. Profesor Enver Kazaz je istaknuo otvorenost lista za teme za koje drugi konfesionalni mediji u BiH nemaju osjetljivosti. Boko Andri, iz susjedne upe Vijaka, govorio je iz perspektive itatelj o Svjetlu rijei, tj.
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

kako reviju doivljavaju i itaju vjernici, napose oni iz njegove upe Vijaka. Na susretu se okupio zapaeno velik broj zainteresiranih Vareana njih vie od 150. Nakon predstavljanja, uslijedilo je druenje. Prisutni su mogli kui ponijeti zadnje brojeve revije te pogledati novija izdanja Svjetla rijei. M a g i s t a r t e o l o g i j e Na amerikom katolikom fakultetu Holy Apostles College and Seminary, u gradu Cromwellu, drava Connecticut, ostvarenoga zahvaljujui suvremenoj mogunosti studija na daljinu (Distance Learning), 15. rujna 2011. znanstveni stupanj Master of Art in Theology (magistra teologije) postigao fra Vjeko Eduard Tomi upni vikar u Vareu. Naslov je radnje, uraene pod vodstvom mentora Dr. Jeffreya Fincha te Dr. Sebastiana Mahfooda, The conception of the Church as expressed in the postconciliar journal Juki (Poimanje Crkve u pokoncilskom asopisu Juki) a temeljila se na prouavanju i valorizaciji ekleziolokih tema u prvih 37 brojeva ovog asopisa.

Fra Perica Vidi, Raspreno cvijee


23

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

Vijaka R a t n i d n e v n i k U organizaciji upnog ureda Vijaka predstavljena je knjiga fra Berislava Kala Dva rata tri dnevnika. Nakon pozdrava upnika fra eljka Brkia, o knjizi su govorili Mladenko Marijanovi i Boko Andri. Na kraju se prisutnima obratio i sam autor. Visoko D a n i f r a I g n a c i j a G a v r a n a Franjevaki samostan Visoko i Zaviajni muzej Visoko pod pokroviteljstvom Opine Visoko priredili su hommage dr. fra Ignaciju Gavranu (1914-2009) 24. i 25. veljae 2011. U etvrtak 24. veljae u Zaviajnom muzeju u Visokom otvorena je izloba Suputnik bosanske povijesti (u 17 h), a u 18:30 misa zadunica. Govorili su eljka orak, Josip Iki i Senad J. Hodovi. U petak 25. veljae u 17 sati u Velikoj sali Opine Visoko Okrugli stol o ivotu i djelu dr. fra Ignacija Gavrana. Govorili su eljka orak, Dubravko Lovrenovi, Stjepan Pavi, Ivan Nuji, Enver Bekta, Senad J. Hodovi i Alen Kristi. Uveer u Gradskom kinu u Visokom tim je povodom odran Koncert Meureligijskog zbora / hora Pontanima iz Sarajeva. O t u e n a b i s t a Tijekom noi 8. i 9. oujka 2011, otuena bronana bista fra Grge Martia, djelo Ivana Metrovia. Bista je stajala u dvoritu Franjevake klasine gimnazije u Visokom. Kradljivci su izrezali bistu da bi je prodali kao sirovinu i tako unovili. Pokuali su je prodati u Kaknju i Ilijau. Policija je provela istragu i uhitila kradljivce, a ostaci biste su vraeni u Visoko. Nagrada za uspjeh u grk o m j e z i k u U srijedu 23. oujka naveer u Franjevakoj gimnaziji bilo je sveano: u posjet su doli visoki predstavnik meunarodne zajednice i EU u BiH g. Valentin Inzko, veleposlanik Republike Grke u BiH Nj. E. g. Procopios Mantzouranis sa suradnicima, izaslanica veleposlanika Drave Kuvajt u BiH gica Emina Omanovi te ministrica obrazovanja, znanosti, kulture
24

i sporta u Vladi ZDK ga Bernadeta Galijaevi. Razlog za to bila je maturantica Dajana osi s osvojenim prvim mjestom na prologodinjem europskom natjecanju iz klasinoga grkog jezika i antike civilizacije. Budui da zbog mjera tednje grka Vlada nije omoguila Dajani otii u Atenu i primiti nagradu, kao to je bilo predvieno, nagradu joj je ovom prilikom uruio veleposlanik Mantzouranis. Gosti su se prvo razgledali kolske prostorije, lapidarij i knjinicu te konvikt, a zatim se nali na priredbi organiziranoj u ast toga dogaaja. Nakon to je Mjeoviti zbor izveo himnu Gaudeamus igitur, goste su na engleskom i novogrkom pozdravili voditelji programa, maturanti Vinko arac i Gala Skopljak. Dramski prizor Clown Cloony na engleskom jeziku uprizorili su uenici Mario Vrhovac, Lucija Tavra, Miel Madar, Dajana osi i Katarina Raji, a satirini dijalog iz prodavaonice eira na njemakome Mario Vrhovac i Katarina Deko. Silvio Zlatarevi, Jozo Hrka, Denis Juri, Davor Kneevi i Nikola Matoevi, uz autsku pratnju prof. Melise Zerdo, recitirali su starogrke stihove iz Ilijade i Odiseje, a Mario Alma, Ivan Bartulovi i Emilija Zdilar na francuskome pjesmu Barbara Jacquesa Prverta. Schola cantorum, pod ravnanjem fra Slavka Topia, izvela je koralnu skladbu Ave Maria, Sara Stankovi Beethovenovu Za Elisu, a Tamburaki zbor, pod ravnanjem g. Tome Maltara na veliko oduevljenje napose grkih gostiju pjesmu Djeca Pireja na novogrkome. Uruujui Dajani zasluenu nagradu, veleposlanik Mantzouranis ju je pozvao na poseban prijem u grko veleposlanstvo u Sarajevu te joj obeao potporu u daljnjem kolovanju, a g. Inzko je, sjeajui se svoga kolovanja, ohrabrio sve uenike da se spremaju za ivot marljivo uei ne samo strane jezike nego i sve ostale predmete. Ova e sveanost zacijelo mnogima ostati u lijepome sjeanju, a valja se nadati da su meu mlaim generacijama uenika budui osvajai prvih mjesta na domaim i meunarodnim natjecanjima.
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Kronologija dogaanja

Vitez U m j e t n i k a o b n o v a c r k v e Crkva Sv. Juraja u Vitezu temeljito je obnovljena iznutra tijekom 2010-11. po planu arhitekta Zlatka Ugljena. Crkva je bijelom bojom zidova lae postala znatno svjetlija. Postavljen je novi pod s ugraenim instalacijama za grijanje. Novi oltar, s krupnim natpisom rijei sv. Augustina: Signum unitatis et vinculum caritatis (znak jedinstva i vez ljubavi), dominira u prezbiteriju, novi ambon, tabernakul (kamen i drvo), krstionica, klupe, vrata sve rjeenja arhitekta Ugljena. U prezbiteriju je i Raspelo (u drvu) Mile Blaevia, dva nova vitraja ure Sedera (umjesto dvaju dosadanjih F. Para), a prostor crkve krase i novi mozaici slikara Josipa Biffela Krtenje u Jordanu i Susret u Emausu. Na dnu crkve je Gospina kapela, omalen prostor u koji je smjeten Gospin kip. Crkva je zasjala u novom sjaju, stvoren je ugodan molitveni i meditativni prostor

za onoga koji trai mira i duhovnog oputanja izvan vreve ivotne svakodnevice. Wollongong/Australija F r a A n d r e j M a t o c (1965-2010) Dana 14. listopada 2010. u Wollongongu u Australiji preminuo je fra Andrej Matoc, lan provincije Bosne Srebrene. Roen je od roditelja Josipa i Zlate r. imi u Vareu 26. listopada 1965. godine. Osnovnu i srednju kolu pohaao je u rodnom Vareu. U novicijat je stupio 2. listopada 1995. ceremonijom oblaenja u Rami / itu, dok je prve zavjete poloio 4. listopada 1996. u Zoviku. Franjevaki habit je obukao u Rami (it) 2. 10. 1995. Prve zavjete poloio je u Zoviku, a sveane na Plehanu 14. 9. 2001. Filozofsko-teoloki studij zavrio je na Franjevakoj teologiji u Sarajevu (1996-2002). Za sveenika je zareen 1. prosinca 2002. u Sarajevu. Slubovao je kao upni vikar u Kraljevoj Sutjesci (2002-06) i Busovai

Fra Perica Vidi, Stvoren za vjenost


Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011. 25

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

(2006-07), te vikar i ekonom samostana u Kraljevoj Sutjesci (2003-06). Od 22. listopada 2007. pa sve do iznenadne smrti bio je voditelj Hrvatske katolike misije u Wollongongu. Iz Wollongonga je ispraen 26. listopada misom zadunicom koju su predvodili poeki biskup Anton kvorevi, biskup fra Gerard Zerdin iz Perua, franjevac zagrebake provincije, generalni vikar biskupije Wollongong Fr. Brian Jones i fra Phillip Miscamble, tajnik tamonje franjevake provincije. Ispraaju je prisustvovalo i oko tisuu vjernika. Pokop je obavljen u Kraljevoj Sutjesci 2. studenoga 2010. Zagreb F r a F r a n j o F i l i p o v i 1948-2010 U subotu 9. listopada 2010. u Zagrebu je preminuo fra Franjo Filipovi,

lan provincije Bosne Srebrene. Misa zadunica je bila u samostanskoj crkvi u Dubravama 12. listopada, a potom je uslijedio pokop na mjesnom groblju. Fra Franjo, sin Ante i Sare r. Stjepanovi, rodio se 8. oujka 1948. u Donjim Lanitima, upa Ulice. Nakon zavrene franjevake gimnazije u Visokom, stupio je u novicijat 15. srpnja 1968. gdje je poloio i prve zavjete godinu dana kasnije. Filozofsko-teoloki studij pohaao je na Franjevakoj teologiji u Sarajevu. Sveane zavjete poloio 14. listopada 1974. a za sveenika je zareen 2. veljae 1975. Obavljao je slubu upnog vikara u Novoj Biloj, u Biloj /L., Rumbocima, Tolisi, Jajcu, Tiini i Ulicama. U svojstvu upnika bio je u pionici (1988-91), a slubu gvardijana vrio je u Dubravama od 1994. do 2000. Potom je do konca ivota bio upni vikar u istom mjestu.

Fra Perica Vidi, Radost


26 Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Kronologija dogaanja

D o n a t o r s k a v e e r a U hotelu Westin u Zagrebu 20. svibnja 2011. odrana je Veer prijatelja Bosne Srebrene. Prolo je ve tri godine od poetka druenja prijatelja franjevaca Bosne Srebrene i prijatelja iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Naime, Nikica Valenti, Martin Raguz, Ivica Crni, Nikica Gri, Goran agovec i Mirko Pulji sa svojim suprugama bili su gosti fra Mirka Majdandia, tadanjeg gvardijana samostana u Fojnici. Kasnije se to druenje nastavilo kako je to zapisao mostarski odvjetnik Josip Muselimovi. To je bio poticaj za organiziranje ove donatorske veere, na kojoj je bilo vie od 150 sudionika iz kulturnog, gospodarskog i sportskog ivota, meu kojima: Ivica ari, Miroslav Blaevi, Andrija Hebrang, Vlado Adamovi, Vlatko Markovi, Anton Kovaev, Branko Mika, Mladen Vedri, Zvonimir Boban, Ivo uak, Zorislav Srebri, Ivica Nuji, Damir Zori Veer je glazbeno uzveliao tamburaki sastav Ex Panonia. Osim fra Mirka izmeu franjevaca su bili prisutni provincijal L. Gavran i jo nekoliko franjevaca. Josip Muselimovi je u svom prilogu u Veernjem listu (kasnije i u Motritima), objavio je da je donacija namijenjena za fojniki samostan (ureenje knjinice i galerije), to je gvardijan fra Nikica Vujica demantirao, jer da on o tome nita ne zna niti je bio pozvan! Zenica O b l j e t n i c a c r k v e S v . I l i j e U Zenici je 16. listopada 2010. sveanom akademijom obiljeena stota obljetnica izgradnje crkve Sv. Ilije (1910-2010). Uvodnu rije imao je fra Drago Boji, koji je u kratkim crtama o ukazao na prisutnost katolika i Hrvata na prostoru Zenice tijekom prolosti. O izgradnji crkve, njezinim stilskim oznakama, povijesnom kontekstu u kome je nastala, kao i tadanjim tendencijama u arhitekturi u Europi i BiH, govorio je fra Marko Karamati, koji je naglasio arhitektonsku vrijednost zenike crkve ve u injenici da je ona jedina crkva projektiraGodina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Fra Perica Vidi, Radost prirode

na u stilu secesije, a koje je autor najvaniji arhitekt austro-ugarskog razdoblja Josip pl. Vanca. O drutvenom kontekstu, poziciji Hrvata u suvremenom multietnikom i politikom okviru Bosne i Hercegovine, ulozi franjevaca u povijesnim prijelomnicama i sadanjem trenutku govorio Enver Kazaz, profesor knjievnosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Za Kazaza su odluke fra Anela Zvizdovia da izie pred Sultana ili pak fra Josipa Markuia i fra Bone Ostojia pred Marala, ini od epohalnog znaenja koji su proizili iz svijesti odgovornosti za narod. Takoer je naglasio da je majorizacija Hrvata, koju sve vie iskazuje bonjaka strana, nepravedna i da ne pridonosi izlasku iz daytonske slijepe ulice niti stvaranju drutva u kojem e svaki narod imati punu jednakopravnost s drugima. U glazbenom dijelu akademije sudjelovali su Katarina Kiki, sopran, Tatjana Naki, klavir, Sanja Tavi i Anamarija Mari, violina, te VIS Novo nebo. Na koncu je rije uzeo domain, upnik fra Slavko Petrui, koji se u ime upe, organizatora akademije, zahvalio svim sudionicama ove sveanosti.
27

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

IZ OPE I POKRAJINSKE CRKVE Atentat u crkvi u Bagdadu Islamski ekstremisti, pripadnici Al-Kaide, su uveer 31. listopada 2010. zatoili vjernike i dvojicu sveenika prilikom mise u sirijskoj kranskoj crkvi Sajedat Al-Najat u sreditu Bagdada. Prilikom pokuaja oslobaanja od strane irakih i amerikih snaga, 1. studenoga, poginule su 52 osobe, a 67 ranjeno, kada su teroristi-samoubojice aktivirali eksploziv. Ubijena su i petorica terorista. Prema izjavi kaldejskog biskupa, oni su traili oslobaanje osuenih terorista u Iraku i Egiptu. Napadnut samostan milosrdnica U noi 1. na 2. studenoga 2010. dvije su se muke osobe, nakon to nisu uspjele provaliti u dvorite, popele na ogradu i bacile vie oveih kamenova na samostan sestara milosrdnica u Banjoj Luci. Na sestarski poziv ubrzo je stigla policija i privela napadae. Razbijeno je jedno prozorsko staklo i crijep na krovu, manje su oteena ulazna vrata i fasada samostana.

Fra Perica Vidi, Ljeto


28

Klerika odjea Openito je poznato da je odjea nastala iz ovjekove potrebe da se zatiti od vanjskih klimatskih utjecaja. U tisuljetnom razvitku ona je poprimila i estetsku funkciju kao i funkciju diferencijacije pojedinaca ili skupina po poloaju, bogatstvu, ugledu. Pripadnici vieg sloja drutva su u svim civilizacijama i kulturama nastojali odijevanjem istaknuti razliku izmeu sebe i onih iz niih slojeva. Time se normirao i status pojedinca u drutvu. U srednjem vijeku su se na taj nain diferencirali pojedini stalei. Nije izuzeta ni Crkva. U njoj je ta razlika od davnina izvanjski naglaena izmeu slubenih osoba i vjernika laika. Franjevci su, meutim, u 13. st. preuzeli odjeu najnieg drutvenog sloja, elei se s njim identicirati, i, istodobno, distancirati se od tadanjeg rastronog ivota visokog klera. Mnogo se toga do danas promijenilo. Ipak, negdanji nain odijevanja ponegdje je zadran, kao u crkvenim slubama (biskupi, sveenici, redovnici), u sudstvu (suci, odvjetnici), u visokim kolama (rektori, dekani). Ubrzane drutvene i kulturne promjene stavile su pod upitnik svrhovitost nekih oblika odjee sveenika i crkvenih velikodostojnika. Pogotovu to ona sve vie postaje znakom razdvajanja propovjednika evanelja od vjernikog svijeta. Jedan od rijetkih, koji je ukazao na takvo statusno razdvajanje, jest Geoffrey Robinson, pomoni biskup u Sydneyu (Australija) ovjek iznimne unutarcrkvene hrabrosti, kakvih je malo meu biskupima Katolike crkve u svojoj knjizi objavljenoj u izdanju Publik-Forum-a u Njemakoj (Macht, Sexualitt und die katholische Kirche. Eine notwendige Konfrontation, 2010). On upozorava da su za vrijeme drugog tisuljea mnogi biskupi pribavljali ukrase i raskonu odjeu kako bi izrazili svoj poloaj, mo i bogatstvo. Od takvog trenda neophodno je distancirati se smatra Robinson. Crkva bi mogla zapoeti time, to bi u povijesnu ropotarnicu najprije odloila biskupsku mitru. Naime, iskustvo nas pouava da se tek
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Kronologija dogaanja

manji dio komunikacije dogaa kroz rije a da vrlo zapaenu ulogu ima govor tijela. Nositi mitru, koja nekoga ini viim od drugih osoba, jest znak jasne poruke: Ja sam moniji i vaniji negoli bilo tko ovdje a to je nespojivo s porukom Isusa Krista koji nije doao da mu slue, nego da on slui. Nakon mitre biskupi bi trebali u vizir uzeti prsne krieve, biskupske tapove i prstene, proizvedene od skupocjenog materijala! I ti predmeti odve naglaavaju statusnu razliku! to se pak sveenika tie, poeljno je da u javnosti, radi prepoznatljivosti, ipak sauvaju neki simbolini znak na primjer mali kri. Tako Robinson. Ali kako se u Crkvi razmilja u stoljeima, i za male promjene trebat e mnogo vremena! Nije to za na narod? U pojedinim razdobljima tijekom zadnjih dvaju tisuljea ponajbolja djela umjetnosti i arhitekture nastajala su unutar Crkve. O tome najbolje svjedoe velianstvene katedrale i u njima vrhunska likovna ostvarenja. U vjeri da se kroz ljepotu izraava autentian religiozni odnos prema Bogu, najljepe graevine i umjetnika djela religiozne inspiracije nastala su upravo iz vjernikog zanosa. U moderno doba Crkva je izgubila primat u graditeljstvu i umjetnosti, ali i dalje pridaje vanost tom segmentu svoje prisutnosti u svijetu. Drugi vatikanski sabor (1962-65) toj je temi posvetio dunu pozornost. U saborskom dokumentu o sakralnoj umjetnosti stoji da se meu najplemenitije djelatnosti ljudskog duha s potpunim pravom ubrajaju lijepe umjetnosti, osobito religiozna umjetnost i njezin vrhunac, sakralna umjetnost. One se svojom naravi odnose na beskrajnu Boju ljepotu da je na neki nain izraze ljudskim djelima, i da time najvie doprinesu kako bi se ljudska srca pobono obraala k Bogu. Saborski dokument posebno naglaava da Crkva nikada nije imala neki svoj stil te je bez ogranienja doputala umjetnike oblike svakog vremenskog razdoblja. Koliki je odjek toga saborskog duha u graditeljstvu i umjetnosti novijeg vremeGodina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

na na prostoru BiH i Hrvatske? Bez sumnje ima dobrih autorskih ostvarenja vrsnih arhitekata i likovnih umjetnika, koja po svemu pripadaju ovome vremenu. Jednako i autori i naruitelji tih djela zasluuju potovanje! Meutim, daleko je vie sakralnih prostora koji ni izbliza nisu izraz najplemenitije djelatnosti duha. Razlog tomu je to o tome odluuju ljudi koji niti itaju znakove vremena niti oslukuju glas stvaralakoga duha! tovie, nepogreivo su protiv svake vrijednosti i svakog graditeljskog iskoraka! Nije to za na narod, govore oni javno sudei dakako po sebi. Ili jo gore: to nema veze sa svetim, kau, i pri tom svjedoe posvemanje nerazumijevanje onoga o emu itav ivot kao pouavaju svoje drage vjernike! Teror protiv kranskih Kopta u Egiptu (1. 1. 2011) Eksplozija je odjeknula u novogodinjoj noi, pola sata nakon ponoi, dok su koptski vjernici izlazili iz crkve Sidi Ber u Aleksandriji. Tom su prilikom 23 osobe izgubile ivot, a ranjeno ih je oko 80. Nakon eksplozije dolo je do prosvjeda krana na ulicama Aleksandrije a potom i do sukoba skupina krana i muslimana koji su jedni druge gaali kamenjem. Zapaljeno je nekoliko automobila. Policija je suzavcem rastjerala mnotvo s ulica i situacija se do jutra smirila. Egipatske vlasti su pojaale osiguranje oko kranskih crkava. Prema izvjeu Drutva za ugroene narode (Gesellschaft fr bedrohte Vlker) iz Gttingena, postoje jake indicije da iza napada na koptske krane stoji dravni reim predsjednika Hosni Mubaraka, koji je ubrzo, nakon 30-godinje diktature bio prisiljen podnijeti ostavku. Rauna se da kranska zajednica, uglavnom koptska, ima oko 10 milijuna pripadnika. Kopti su starosjedioci u zemlji, oni potjeu od stanovnika Egipta iz faraonskih vremena. Zbog takvih uestalih napada na krane u Egiptu i drugim arapskim zemljama stigle su kritike iz inozemstva jer da ih se nedovoljno titi i diskriminira. Kritike su izazvale negodovanje u arapskom svijetu.
29

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

Na sastanku Arapske lige u Sharm El Sheichu 19. sijenja 2011. arapski politiari su u svojoj izjavi reagirali odbojno, striktno odbacujui pokuaje nekoliko drava i stranaka, koje se nastoje umijeati u unutarnje prilike arapskih drava vezano za zatitu manjina (Frankfurter Allgemeine Zeitung, 20. 1. 11). O stvarnoj zatiti manjina, meutim, nisu rekli ni rijei! Reagirao je i papa Benedikt XVI. On je u nekoliko mahova upozorio, poslije atentata na koptske krane, da je na Bliskom istoku kranima potrebna vea zatita, i izgleda da su se time uvrijeenima osjetili islamski uenjaci na univerzitetu Al-Azhar. Izjavili su da zamrzavaju odnose s Vatikanom (dvaput godinje se vodio dijalog, a sljedei sastanak zajednikih komisija bio je predvien za 23. i 24. veljae 2011) jer se papa iznova negativno oitovao o islamu i stoga oekuju ispriku (FAZ, 21. 1. 11, str. 5). Opet o poloaju krana ni rijei, niti o rtvama, dakako! Prije toga su se dogodili atentati na krane u Iraku i Nigeriji. Ubojstva su ciljano usmjerena na pripadnike kranske zajednice. Ovi zloini, koji su oigledno religiozno motivirani, ne mogu se vie stiavati politikim namjerama. Stoga uporaba rijei islamistiki nije primjerena. Za te perverzne akcije odgovorne su osobe koje su ime Alaha svjesno poubijale krane, a koji su u oima Muhamedovih sljedbenika nevjernici stoji u u uvodnom komentaru tjednika Christ in der Gegenwart (Freiburg, 16. 1. 2011, 29). Ubijeni krani nisu zapadnjaci, to su domai krani, Kopti, kako smo vidjeli, prvotni stanovnici Egipta i oni se vezuju za faraonska vremena. Krani u Iraku su Arapi, dakle nisu zapadnjaci. Istina, pojedini islamski uenjaci odozgo osuuju islamski terorizam ali uvijek s pola srca, dok nebrojeni propovjednici odozdo kontinuirano hukaju na takva zlodjela. esto je politika zloupotrebljavala religiju, a u meuvremenu se politika instrumentalizira za religiozne ciljeve. Bernhard Welte,
30

lozof religije, pie kako se religija pretvara u svoju suprotnost: Sveto se preoblikuje u nesveto, pobona revnost u nepobono ludilo. Traganje za jednom istinom ini slijepim da se shvati kako istina postoji samo u pluralu istina. Po sebi je dobro za vlastitu spoznaju zauzimati se argumentima i kultivirati kritike intelektualne rasprave. Ali esto se duhovna snaga kroz mo/vlast nadomjeta nasiljem. To najprije zapoinje kroz navodno bezopasnu retoriku, u kojoj se druge samo prezire, a potom ih se proglasi neprijateljima. Religioznost se onda lako preobraava u primitivnu religioznost, koja sa sobom u kolektivnoj histeriji cijelu religiju moe razdrijeti. Kranstvo je tijekom svoje povijesti esto stajalo na tom ponoru, ali se iz zabluda uilo. Meu svjetskim religijama trenutno je islam u opasnosti, da napusti putove vie uenosti i da prepusti polje puko-polemikom pojednostavljenom i primitivnom izlaganju imama gradskih etvrti i seoskih mula. Primitivizam iznutra je najgori neprijatelj religije. Tako bi ubojstvo krana moralo pobone, uene muslimane baciti u strah i tjeskobu u brigu za bit njihove vjere zakljuuje se spomenutom komentaru. Mjesec dana nakon atentata na koptsku crkvu u Aleksandriji dogodio se jo jedan masakr u jednom selu 200 km juno od Kaira (30. sijenja 2011). Islamski fanatici ubili su 11 krana. rtve su pripadale dvjema obiteljima. Ubojice su uz pomo susjeda upale u kue, pobile itelje i i opljakali sve to su nali. Budui da su u Egiptu tih dana velika politika previranja, s demonstracijama na ulicama gradova, taj dogaaj je ostao u javnosti gotovo nezapaen, kako izvjeuje Drutvo za ugroene narode iz Gttingena (Christ in der Gegenwart, 7/2011, 13. 2. 11). Prilikom koptskih demonstracija 5. oujka 2011. za ponovnu izgradnju nekoliko dana ranije razorene crkve u Kairu, izbio je sukob s muslimanima koji su ih zaprijeili u njihovu mirnom pohodu to je rezultiralo pogibijom 11 osoba (est krana, pet muGodina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Kronologija dogaanja

Fra Perica Vidi, Sidro

slimana). Kopti su demonstrirali ne samo za obnovu sruene crkve nego jo vie za dokidanje erijatskog lanka u Ustavu. U lanku 2 stoji da je islamsko pravo glavni izvor zakonodavstva. Takav okvir zaprijeuje djelotvornu ravnopravnost krana, koji ine deset procenata ukupnog stanovnitva u Egiptu. Progon preko nasilnika i drutvena diskriminacija u kranima stvara svijest i osjeaj da ih drava zapostavlja u odnosnu na muslimansko stanovnitvo. (ZENIT.org, 10. 3. 2011). U sukobu izmeu krana i muslimana u Kairu 7. svibnja 2011. najmanje je deset ljudi ubijeno, a vie od 180 povrijeeno. Povod za sukob bilo je irenje glasine od strane salata (ekstremna struja muslimana) da je u koptskoj crkvi zatoena jedna 26-godinja ena koja eli prijei na islam. Pred crkvom su se ubrzo skupile stotine muslimana koji su traili da im se ta ena preda. Kopti su se branili pred crkvom.
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Dolo je do pucnjave, a baena je i zapaljiva bomba na crkvu. Satima je trrebalo ekati da intervenira policija. (ZENIT.org, 9. 5. 2011) Drutvo za ugroene narode iz Gttingena (Die Gesellschaft fr bedrohte Vlker) predbacilo je novoj egipatskoj vladi (nakon ruenja Mubaraka) da ne nastupa odluno za zatitu i prava koptske manjine. Teror radikalnih salata protiv Kopta sve vie uzima maha, a egipatske vlasti esto poputaju pritisku ekstremnog muslimanskog pokreta, izjavio je referent za Afriku Drutva Ulrich Delius u Gttingenu 8. svibnja 2011. Ruenje Mubaraka nije poboljalo poloaj Kopta. Dodue vea je sloboda demonstracija, ali to su iskoristili ekstremistiki salati protiv krana tvrdi Delius. Najmanje je 49 Kopta izgubilo ivot od sjenja do svibnja 2011, stoji u priopenju Drutva za ugroene narode. (ZENIT.org, 9. 5. 2011).
31

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

U tjednoj publikaciji Christ in der Gegenwart (br. 27, Freiburg, 3. 6. 2011) donesena je fotograja gdje stotine salata pred koptskom katedralom u Kairu klanja, Bogu se moli, ne za neije dobro nego protiv krana. Zoran primjer u to sve religija moe pervertirati! Mjesto vjernik u Crkvi Osmero prominentnih njemakih katolika politiara, meu kojima je predsjednik njemakog parlamenta Bundestaga, Lammert, aktualna ministrica obrazovanja Schavan, raniji pokrajinski ministri predsjednici Althaus, Teufel, Vogel, dugogodinji sekretar Centralnog komiteta njemakih katolika, Kronberg, i dr. uputili su pismo njemakim biskupima, da se, zbog upadnog manjka sveenika, zauzmu za reenje pouzdanih ljudi obiteljskih i onih u zvanju (viri probati). Smatraju da je krajnje vrijeme da se krene u tom pravcu zbog brojnih upa bez sveenika, u kojima vie nije mogua

nedjeljna sluba Boja (Frankfurter Allgemeine Zeitung, 22. 1. 2011). Spajanje vie upa u velike pastoralne jedinice ne moe biti jedini odgovor na taj problem, poruuju ugledni politiari. Biskupska konferencija Njemake odmjereno je reagirala naglasivi da je to poticaj od svjetskocrkvenog dosega i trai odgovarajue formiranje miljenja i odluku na opecrkvenoj razini (FAZ, 24. 1. 11). Meutim, sasvim drukije je reagirao kardinal Walter Brandmller (*1929), predsjednik Historijske komisije Vatikana u Rimu, kojega je Benedikt XVI. nedavno imenovao kardinalom. On je naglasio da je inicijativa politiara mijeanje u neto to ne spada na njih, i nije njihovo da se izjanjavaju o unutarcrkvenim temama. Takav poseban njemaki put vodi raskolu, prema nacionalnoj Crkvi. Stoga je ta inicijativa uvreda za sve sveenike i za samog Isusa Krista, Sina Bojega. Tako kardinal / historiar! (FAZ, 26. 1. 2011).

Fra Perica Vidi, Rumeno nebo


32 Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Kronologija dogaanja

Ako apstrahiramo od sadraja same teme, ovdje je upadan nain kako se crkvena osoba, s kardinalskom poasnom titulom, k tomu znanstvenik koji govori pola tuceta jezika, odnosi prema vjernicima! Arogantan odnos kardinala prema krajnje dobronamjernoj inicijativi uglednih njemakih politiara dostatno oslikava poloaj laika vjernika u Crkvi. Njihovo je da ute! Tako Brandmller razumijeva dijalog unutar Crkve gdje se jasno razabire da je za njega Crkva iskljuivo klerika institucija vjernika laika nigdje! Je li to kabinetsko sljepilo ili neto drugo? Ili to pastir zaista smatra vjernike obinim stadom!? Nije bez razloga ugledni teolog kardinal Karl Lehmann, biskup Mainza, s ogorenjem reagirao, rekavi da je postien tonom reakcije vatikanskog kardinala na krajnje dobronamjerno pismo istaknutih njemakih politiara, meu kojima je predsjednik Bundestaga, po autoritetu, uz saveznog Predsjednika, druga osoba u dravi! Moe li to stii do slabovidnih i nagluhih? U svezi s inicijativom kranskodemokratskih politiara po prvi put je nakon etiri desetljea objavljeno je i pismo/ apel (Memorandum za diskusiju o celibatu) devetorice mladih teologa, sveuilinih profesora, datirano 9. veljae 1970. koje tretira istu temu i ukazuje na potrebu preispitivanja takve crkvene prakse zbog nedovoljnog broja sveenika. Apel je upuen njemakim biskupima. A potpisali su ga, izmeu ostalih, Joseph Ratzinger, sadanji papa Benedikt XVI, te dvojica sadanjih kardinala Karl Lehmann i Walter Kasper. Vojni ordinarij Na 1. veljae 2011. papinski nuncij u BiH Alessandro DErrico u Biskupskom ordinarijatu u Mostaru obznanio je da je Vatikan utemeljio Vojni ordinarijat u BiH. Prvim biskupom, vojnim ordinarijem, imenovan je don Tomo Vuki (*1954) sveenik Mostarsko-duvanjske biskupije, koji je trenutno na dunosti generalnog vikara Biskupije. Djeluje i u svojstvu profesora na KBF-u u Sarajevu.
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Biskupsko reenje odrano je u mostarskoj katedrali 2. travnja. Reenje je obavio glavni zareditelj kardinal Vinko Pulji sa suzarediteljima mostarskim biskupom Ratkom Periem i banjalukim Franjo Komaricom. Prisustvovalo je vie od dvadeset biskupa ili nadbiskupa i velik broj sveenika i vjernika. Izloba o trapistima U okviru manifestacije Sarajevska zima, 7. veljae 2011. u galeriji Collegium artisticum u Sarajevu otvorena je izloba posveena trapistima pod nazivom Sjaji Marija Zvijezda, koja je privukla brojne posjetitelje, meu kojima je bila i zastupnica u Europskom parlamentu Doris Pack. Samostan je osnovao Franz Pfanner, rodom iz zapadne Austrije, godine 1869. doao je s jo petoricom redovnike brae trapista iz samostana Maria Wald (Marija Zvijezda) u Njemakoj, i u tadanjoj otomanskoj Bosni uspio, unato nebrojenim preprekama, utemeljiti prvi trapistiki samostan meu slavenskim narodima. Banja Luka je dolaskom trapista postala industrijski grad. Trapisti su u kratkom vremenu izgradili pravi poljoprivrednozanatsko-industrijski kompleks u kojem su bili: ciglana (1869), kovanica s radionicom za plugove (1869), itnica - silos (1870), kamenolom (1870), mlin (1872), sirara (1882), pilana (1872-1873), suionica ljiva (1872), pivara (1873), suionica za voe (1876), tvornica cigle i crijepa (1877), klaonica (1877), mlin za mljevenje kostiju i tvornica tutkala (1877). Godine 1877. poeli su s izgradnjom bolnice, izgradili su prve kue za svoje radnike, izgradili su i hidroelektranu (1899), most na Vrbasu... Nakon Drugog svjetskog rata imanja trapista su oduzeta i njihovo djelovanje je zaustavljeno i sve upropateno, redovnici odvoeni u logore. Samostan je u razornom potresu 1969. potpuno uniten. Danas tamo ivi nekoliko redovnika, a neko ih je bilo vie od dvije stotine.
33

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

Fra Perica Vidi, ivot u samoi

Slovo o Udruenju i nadbiskupu U komemorativnoj propovijedi u sarajevskoj katedrali 10. veljae 2011. na dan smrti kardinala Stepinca kardinal Vinko Pulji spomenuo je Udruenje katolikih sveenika (tako je uinio i godinu dana ranije u Kraiu) u negativnom kontekstu. Oigledno to mu godi, jer na taj nain ko usputno poruku alje, zna se, franjevcima. U toj propovijedi, izmeu ostalog, veli: Borio se za Crkvu Boju i kada je bio u Kraiu u pritvoru. U svojim privatnim pismima spominje upravo teke trenutke iskuenja Crkve kada je stvoreno sveeniko udruenje s ciljem da se kroz politiku rastroji Crkvu iznutra. Blaeni Alojzije borio se za to jedinstvo Crkve. Jasno daje sveenicima do znanja da to udruenje nije dozvoljeno jer je to rastrojavanje Crkve iznutra. Nije osudio sveenike koji su se ulanili u udruenja te, tko zna iz kojih razloga, popustili politici i komunistikoj dravi. Ali jasno je dao poruku vjernosti toj Crkvi.
34

Sam kardinal Pulji vrlo dobro zna (kao i trabanti koji se Udruenjem bave iz politikantskih i ideolokih pobuda) da zbog Udruenja nikakva rastrojavnja Crkve iznutra nije bilo, niti poputanja komunistikoj dravi. Radilo se o razumnom opredjeljenju da se u jednom totalitarnom sustavu izbori prostor za djelovanje. I u tome je bilo uspjeha. To je sve. Meutim, kada je u pitanju nadbiskup Ivan ari (+1960) koji je izbjegao iz svoje nadbiskupije i umro u panjolskoj, onda su kod kardinala Puljia drukija mjerila koja zavravaju u hvalospjevu njegovoj osobi i njegovu radu, iako je ari u mnogome sporan. Pogledajmo jedan ulomak iz propovijedi u sarajevskoj katedrali u povodu 50. obljetnice arieve smrti: Nadbiskup ari je zavrijedio da mu kaemo hvala, zato to je bio vrijedni suradnik nadbiskupa Stadlera, najprije kao sveenik, a potom kao pomoni biskup. Velika je stvar imati vrijednog suradnika, to e u svojim spisima napisati i sam sluga
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Kronologija dogaanja

Boji Josip Stadler koji ga je zato i predloio za svog nasljednika. //. Sluajui sestru koja ga je dvorila u vrijeme izgnanstva u sveenikoj kui u Madridu, u meni su se probudili posebni osjeaji potovanja prema nadbiskupu ariu. Nakon svih ponienja koja je proivio nakon Drugog svjetskog rata, izgnanstva, nerazumijevanja i osuivanja, toliko je ljubavi uloio za svoju nadbiskupiju i, kako je volio rei, za svoju Bosnu i svoj hrvatski narod. Sestra je rekla da je svaki dan revno molio, a kad bi govorio o Vrhbosanskoj nadbiskupiji i o Bosni, brisao je suze. (Katoliki tjednik, 25. 7. 2010, str. 5). Sva propovjednika patetika pada u vodu, znamo li da se nadbiskup ari cijelo vrijeme Drugog svjetskog rata nikada nije sjetio progonjenih, nikada se za ugroene nije zauzeo, u vremenu kada su se zloini dogaali svakodnevno, kada se vodilo u logore i ubijalo. Njega se ne moe opravdati, kako bi neki eljeli, ni time to je prevodio Sveto pismo, pa navodno nije znao to se sve vani dogaa. A ipak je itekako vidio vidio daleko! O dalekovidnosti njegovoj ponajbolje govori pismo koje je napisao 4. sijenja 1942. ministru Andriji Artukoviu u Zagreb u kojem ga moli da jednu oduzetu idovsku radnju dadne jednom Hrvatu iz Ljubukog: Gospodine ministre! zamoljen sam od odline gospode iz Sarajeva, da pred Vas, Gospodine Ministre, iznesem jednu stvar, pa sam slobodan to i uiniti. U zadnje vrijeme u Zagrebu mnoge idovske radnje prelaze u ruke Hrvata. Ovih dana imala bi prijei u hrvatske ruke knjiara i papirnica A. Brusina, iji je vlasnik bio Mavro tajner. Medu ljudima, koji bi mogli doi u obzir, da preuzmu ovu radnju nalazi se i g. Petar Jakovljevi, Ljubuak, otac junakog i vrlog pukovnika g. Stjepana Jakovljevia, branitelja Viegrada. I otac i sin isticali su se svojim nacionalnim radom, pa su uvelike zaduili nau hrvatsku stvar. G. Petar Jakovljevi, publicista, ve je prije radio u knjiari A. Brusina,
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

potpuno je upuen u ovaj posao, pa smo miljenja, da bi ova knjiara dola u dobre ruke, ako bi ju dobio g. Petar Jakovljevi. Ovim bi se uinila velika stvar i g. Stjepanu Jakovljeviu, jer bi mu otac bio materijalno obskrbljen, pa bi se on mirnije mogao posvetiti svojim odgovornim poslovima u ovim tekim danima. Uvjeren sam, Gospodine Ministre, da e se izai ususret molbi g. Petra Jakovljevia, pa Vam unaprijed topla hvala na svemu, to ete spomenutom gospodinu uiniti. Izvolite, Gospodine Ministre, i ovom zgodom primiti izraze moga dubokog tovanja i odanosti. Nakon ovakvog pisma vrhbosanskog natpastira treba se dobro zamisliti i upitati gdje je zavrilo to evanelje koje je on prevodio i propovijedao? Gdje je on to toliko ljubavi uloio u nadbiskupiju za svoju Bosnu i hrvatski narod i to to zapravo znai kada je vrlo dobro znao kako i na koji nain idovske radnje prelaze u ruke Hrvata!? Stoga u propovijedi prozivati Udruenje koje je trailo jedan modus vivendi u komunistikom totalitarnom sustavu i koje nikome nije naudilo, a biti tako nekritian prema jednom od svojih prethodnika koji je zakazao u evaneoskoj abecedi, vie je nego otuno! Vjerski motivirana ubojstva 1. U Tunisu je 17. veljae 2011. ubijen poljski katoliki sveenik, 33-godinji Marek Rybinski, salezijanac. Tijelo je pronaeno sljedeeg dana u prostorijama vjerske kole u pokrajini Manouba gdje je radio. U Tunisu su katolici izrazita manjina, njih tek oko 20.000, odnosno 0,2% od ukupnog broja stanovnitva. 2. Poetkom oujka 2011. u Pakistanu je ubijen ministar Shahbaz Bhatti u sredinjoj pakistanskoj vladi, koji je bio zaduen za vjerske manjine. Ubijen je dok je bio na putu u autu. Ubojice su ga presrele i ubile iz automatskog oruja. Ministar je katolik pa je njegovo ubojstvo unijelo nemir meu krane koji su izloeni stalnom progonu od strane muslimana. Ubojstvo je, prema
35

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

indicijama policijskog izvjea, izvreno po nalogu talibana. Za slobodu vjeroispovijedanja U Frankfurtu na Majni 12. oujka 2011. odrane su demonstracije protiv progona krana i za ljudska prava. Organizatori su vie skupina aktivista za ljudska prava. Demonstracijom ele postaviti pitanje odgovornima u politici i drutvu: Zato utite? Sloboda vjeroispovijesti nije jednosmjerna ulica, argumentiraju organizatori. Uz aktiviste za ljudske prava, Meunarodno drutvo za ugroene narode i Meunarodno drutvo za ljudska prava, akciju su podrali i zastupnici Koptske zajednice u Njemakoj te Sirijsko-ortodoksne crkve. Svi su oni ustali protiv rastueg broja vjerski motivirane diskriminacije i nasilja protiv krana u Egiptu, Turskoj, Iraku, Iranu, Nigeriji, Pakistanu, Afganistanu i Sjevernoj Koreji.

Tri etvrtine svih rtava vjerski motiviranih napada u svijetu su krani. Uskraivanja vize Njemako veleposlanstvo u Islamabadu jednoj pakistanskoj studentici teologije uskratilo je ulaznu vizu za sudjelovanje na jednom katolikom kongresu u Njemakoj, jer da postoji mogunost da se ona nakon kongresa ne vrati u svoju zemlju. Studenticu Alishbah Javed pozvala je katolika humanitarna ustanova Kirche in Not (Crkva u nevolji) da sudjeluje na 4. meunarodnom kongresu susretitu svjetske Crkve u Wrzburgu od 18. do 20. oujka 2011. da bi govorila o situaciji kranskih ena u Pakistanu. Poslovna voditeljica Kirche in Not Karin Maria Fenbert nazvala je odluku njemakog veleposlanstva samovoljnom i diskriminirajuom, pogotovu jer je s njom treba putovati i katoliki sveenik Emanuel Asi,

Fra Perica Vidi, Gospodar neba


36 Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Kronologija dogaanja

koji je dobio ulaznu vizu. Upitno je po kom se kriteriju primjenjuju dvostruka mjerila! Oigledno se radi o samovoljnoj odluci! Krani su izrazito diskriminirani u Pakistanu i esto progonjeni, a napose su ugroene kranske ene. A sada se i zemlja EU ukljuila u diskriminaciju! Kirche in Not je prigovor o evidentnoj diskriminaciji poslao njemakom veleposlanstvu u Pakistan! (ZENIT.org, 10. 3. 2011). Presuda o Raspelu Italija se alila na presudu Suda u Strassbourgu iz 2009. o uklanjanju Raspela iz uionica, te je Veliko vijee prizivnog suda 18. oujka 2011. odluilo da kao religiozni i kulturni simbol moe ostati u uionicama, a da se time nikoga ne prisiljava da taj znak i prihvati. To je bitna i povijesna presuda, kazao je vatikanski glasnogovornik Federico Lombardi i dodao kako je presuda doekana sa zadovoljstvo u Svetoj Stolici. Europski sud je pobio svoju prolu presudu i odluio da se sa stavljanjem raspela u talijanske uionice ne kre ljudska prava onih koji nisu krani. Ova presuda je donesena sa 15 glasova za i dva protiv. Iako se raspelo iznad svega smatra religijskim simbolom, pred sudom nisu predstavljeni dokazi da bi isticanje takvog simbola moglo imati utjecaja na uenike, napisano je u obrazloenju presude. Priopenje biskup i redovnikih poglavara i poglavarica BiH (30. 3. 2011) Priopenje sa estog susreta biskupa BK BiH s lanovima KVRPP BiH. Izmeu ostalog je reeno: Osjeajui koliku zbunjenost, pa i strah, u narod unosi stvaranje politike krize i pokuaja da se predstavnici hrvatskog naroda, izabrani veinskom voljom toga naroda, iskljue iz struktura zakonodavne i izvrne vlasti, biskupi i vii redovniki poglavari i poglavarice pozivaju sve odgovorne domae politiare i predstavnike meunarodne zajednice da u svojim odlukama i nalozima potuju injenicu da je hrvatski narod u Bosni i Hercegovini konstitutivan. Ako je dakle konstitutivan, a jest, onda se ni
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Fra Perica Vidi, uto-plava aureola

vlast ne moe konstituirati bez predstavnika za koje se taj narod veinski opredijelio. Apstrahirajui od opasne borbe meu strankama za vlast, biskupi i redovniki poglavari se pitaju, postoji li granica dekonstituiranju hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini i komu i ijem dobru bi to imalo sluiti? Podravaju sve one koji nesebino i odluno zakonitim politikim sredstvima brane jednakopravnost Hrvata jer time tite i vitalni interes zemlje Bosne i Hercegovine. U priopenju su jasno izraeni naelni stavovi. No, u svemu tome bilo je potrebno jasno izrei i stav prema dosadanjem ponaanju pojedinih stranaka, odnosno, zbog borbe za fotelje, njihovu udjelu u dekonstituiranju hrvatskoga naroda i dovoenju u neravnopravan poloaj! Nisu samo drugi krivi! Uskrsno primanje (25. 4. 2011) Na tradicionalnom primanju u povodu uskrnjih blagdana, kardinal Vinko Pulji je, obraajui se prisutnima, izrekao i vienje
37

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

Fra Perica Vidi, Oda radosti

drutvenih i politikih prilika Bosni i Hercegovini. On je kazao kako nedostaje dobre volje, potivanja jednakih prava i identiteta svakog ovjeka i naroda, te se s tim u vezi posebno osvrnuo na reakcije pojedinih monika. Ljute se to se ja deklariram Hrvatom u BiH i to se toliko zauzimam za jednaka prava. Pitao sam ga: Gospodine, to vi uradite ako vam netko teak stane na nogu? Odgovara mi da vikne kako ga boli. Eto, gospodine, ja nita drugo ne inim, nego viem da ste nas uepili i ne date da budemo ono to jesmo s drugima i drugaijima!, kazao je kardinal Pulji. Ovdje je udno da kardinal ne imenuje one koji se ljute to se on deklarira Hrvatom i to se zauzima za jednaka prava u BiH! Tko su ti monici kojima to smeta? To je nuno kazati javno, ako takvih zaista ima! Jer, izvan je svih normi civiliziranog ponaanja da nekom smeta nacionalno izjanjavanje ili jednakopravnost svih! Takve treba glasno imenovati! Ovako, govorei openito, priom se ide u prazno! A nije to prvi
38

put da kardinal govori kako je uo ili kako su mu rekli i svaki put ih preuti! Osuda na smrt zbog konverzije Na 22. rujna 2010. iranski revolucionarni sud osudio je protestatntskog pastora Youcefa Nadarkhanija na smrt vjeanjem zbog otpada od islama i irenja neislamskog nauka. Osuda je potvrena u zadnjoj instanci, to znai da moe biti svakog asa provedena. Meunarodno drutvo za ljudska prava zatrailo dokidanje presude i promptno putanje na slobodu pastora Nadarkhanija. Sloboda izbora vjeroispovijesti dio je ljudskih prava koje bi i Iran trebao priznati. Organizacija za ljudska prava pred iranskim predstavnitvom u Frankfurtu priredila prosvjedni skup protiv smrtne presude. Youcef Nadarkhani je kao devetnaestogodinjak konvertirao s islama na kranstvo, a od 2001. je pastor u jednoj mrei kunih crkava. U trenutku uhienja bio je predstojnik zajednice od 400 lanova (ZENIT.org, 25. 8. 2011).
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Kronologija dogaanja

Jurica Pavii o Crkvi Splitski knjievnik i novinar Jurica Pavii otar je kritiar drutvenih zbivanja u Hrvatskoj, ali i onih crkvenih. Vrstan je analitiar i beskompromisan u kritici devijacija kojima hrvatsko drutvo doista obiluje kako na lokalnoj tako i na nacionalnoj razini. Dakako, ni crkvena zbivanja ne ostaju po strani od njegove jasne i nedvosmislene ali krajnje potene kritike. I uvijek je kritiki dosljedan i neumoljiv, zbog ega, oekivano, nailazi na zazor i negodovanje u crkvenim krugovima, gdje nerado prihvaaju kritiku svoga ponaanja i djelovanja. Oni, kako sam kae, rado ispovijedaju tue grijehe, ali ne i svoje: Moja mater jo ide u crk vu. Nije joj drago kad preesto piem protiv sveenstva, pa me moli da se uzdrim bar uoi blagdana. Nije joj zacijelo drago kad ue u crk vu i vidi Glas Koncila u kojem sam ja slubeno proglaen antikristom. U meuvremenu, ja sam u crk vu poeo

ii rijetko, pa samo za blagdane, a sada ne idem nikako, jer sam previe i duboko ogaen. Na zadnjem popisu stanovnitva odbio sam se izjasniti o vjeri, jer se ne mogu natjerati da napiem kako nisam katolik, a ne dam guta da napiem da jesam. Uz iznimku sarajevsakih fratara i nekoliko ovostranih iznimki, prema Crk vi u Hrvata gajim strasnu iritaciju, ljutnju koja je tipina za otpadnike ili ljude koji su se razoarali u neto vano. To je ljutnja koju nikada neete nai kod bivih komunista ili ateista, jer crk va ne moe kod njih izazvati takav osobni afekt. Kod mene moe jer je ona to se mene tie osramoeni, pali idol. Zato pali? Zato to to vie nije crk va koja ne baca jueranji kruh, stvarni ili metaforini. Jer to nije crkva koja ui bratstvu. I konano to nije crk va koja ui da se ispovjede svoji grijesi. Umjesto toga, ona ustrajno ispovijeda tue. (Jutarnji list, 14. svibnja 2011, Magazin, str. 29).

Fra Perica Vidi, Sjeanje na dan


Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011. 39

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

Beatikacija Dana 24. rujna 2011. tijekom misnog slavlja, koje je u Olimpijskoj dvorani Zetra u Sarajevu, predvodio Papin izaslanik kardinal Angelo (Anelo) Amato, prefekt Kongregacije za proglaenje svetih, proglasio je svetim Drinske muenice: pet sestara iz Drube Keri Boje ljubavi s. Mariju Julu Ivanievi, s. Mariju Berchmanu Leidenix (Berhmana Lajdeniks), s. Mariju Krizinu Bojanc, s. Mariju Antoniju Fabjan i s. Mariju Bernadetu Banja. Pet redovnica je oteto u decembru 1941. kada su u samostan Marijin dom na Palama upali etnici. Samostan su zapalili a pet asnih sestara zarobili i poveli ih pjeice prema Goradu po velikoj hladnoi.

Najstarija, 76-godinja sestra Berchmana, nije ziki mogla izdrati put pa su je etnici ubili, dok su ostale etiri sestre zatvorili u kasarni u Goradu. Zabiljeeno je da su etnici provalili u njihovu sobu 15. decembra s nakanom da ih siluju. Sestre su skoile kroz prozor pri emu su zadobile teke ozljede a etnici su ih potom pobili, a tijela bacili u Drinu. Zloin su poinili pod zapovjednitvom Jezdimira Dangia koji je 1947. strijeljan kao ratni zloinac. Na sveanosti beatikacije bilo je prisutno i 18.000 hodoasnika, niz biskupa i vie stotina sveenika.

Fra Perica Vidi, Rajska stabla


40 Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Kronologija dogaanja

KULTURA UMJETNOST Likovna umjetnost Izloba: 5. hrvatski triennale akvarela U Galeriji umjetnina Slavonskog Broda i Likovnom salonu Vladimir Beci od 16. rujna do 16. studenoga odran je 5. hrvatski trienale akvarela. Radove su poslala 102 autora. Prije toga izloba je odrana u Karlovcu (7. srpnja 1. rujna 2010), a potom su slijedile izlobe u Zagrebu (17. prosinca 2010 7. sijenja 2011), te u ibeniku (veljaa 2011). Tako je likovna publika etiriju hrvatskih gradova bila u prilici vidjeti stvaralatvo likovnih umjetnika u tehnici akvarela u Hrvatskoj. A u Brodu je, k tome, poznata akvarelistika kolonija Sava koja ve tri desetljea djeluje u okviru brodske likovne kolonije tijekom mjeseca lipnja svake godine. Radove na peti triennale poslali su umjetnici koji imaju visoko mjesto u hrvatskom likovnom ivotu, kao i niz autora srednje generacije, a pozornost je pruena i autorima mlae generacije, kao i onima koji su na putu armacije. Meu izlagaima su, izmeu ostalih, Predrag Goll, Josip Dimini, Draen Trogrli, Ratko Janji Jobo, Sreko Planini, Josip kerlj, Anton Vrli i dr. Organizatori 5. hrvatskog triennala akvarela su Gradski muzej Karlovac Galerija Vjekoslav Karas i Galerija umjetnina grada Slavonskog Broda. Udbina i sudbina Novinar i knjievnik Zoran Feri objavio je u zagrebakom tjedniku Nacional lanak pod naslovom to je Bog bez ljepote. Crkva hrvatskih muenika ki u Udbini. U tom lanku autor opisuje doivljaj crkve Sagrada Familia (Sveta Obitelj) u Barceloni (gradnja zapoeta prije 130 godina, papa je posvetio 2010) i usporeuje ga s doivljajem nove crkve Hrvatskih muenika u Udbini na Krbavskom polju.
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Feri pie o crkvi Sagrada Familia: Sreo sam se s njom samo etiri puta i to u vrlo ogranienim okolnostima, ali doivljaj je uvijek bio izvanredan jer Sagrada Familia je estetski in koji nam na velianstven nain vraa vjeru u ljude. // Sagrada Familia uinila mi se tada kao neto daleko vie od crkve, kao da u sebi objedinjuje sve ikada sagraeno i to sve ikada sagraeno nadahnuto vraa na poetak. // Na nekoj imaginarnoj ljestvici Sagrada Familia zauzima vrlo visoko mjesto i u posljednjem se stoljeu pretvorila u jednu od temeljnih civilizacijskih vrijednosti kao to se to dogodilo s najveim djelima modernizma. Mnoge ljude, pie Feri, u prakticiranju njihove vjere spreava ki: Moda bih ak ila u crkvu, ali kad vidim sav taj ki, ne mogu. To je reenica koju ujem s vremena na vrijeme, a koja mi se ini itekako znaajna. Danas se crkva naalost prilagoava onima niih estetskih kriterija, zanemarujui injenicu da dio ljudi upravo ki odbija od nje. To nisu samo plastine i gipsane Majke Boje i uorescentna raspela po protenjima, to je u prvom redu ki u arhitekturi, bolne kamene i betonske tvorbe koje vrijeaju sva osjetila. Pa ako je ovjek stvoren na priliku boansku, onda su mu i osjetila i emocije i inteligencija boanskog porijekla. Oni moda ak i vie nego crijeva i prostata. Zato nam se onda uporno servira ono to vrijea boansko u nama? Zato to strukture u hrvatskoj crkvi nikako da se obrazuju i pomlade i zato to u modernome vide opasnog ideolokog protivnika, kao to su u modernome to isto vidjeli i rigidni komunisti. To je razlog to u Barceloni imaju Sagradu Familiu, a mi lanu srednjovjekovnu crkvu u Udbini (Nacional, 9. studenoga 2010). Umjetnost kome to jo treba? Kada je najavljeno da se poetkom rujna 2011, zbog nebrige odgovornih, za posjetitelje zatvara Umjetnika galerija BiH, jedna ugledna stara institucija, dojam je kako je to malo pogodilo one kojih se to izravno tie.
41

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

Nita neobino da umjetnost i kultura zavravaju na rubu drutvenog interesa. Stoga i ne udi da ovu zemlju, uz politiki i gospodarski nered, sve vie preplavljuje ki kako u kulturi i umjetnosti, tako i u duhovnosti, iznikao iz interesa pojedinaca ili grupacija, iz odsutnosti kompetentnog vrednovanja i nedostatka kultiviranoga duha. Estetska mjerila odreuje onaj koji ima nancijsku mo ili vlast odluivanja. U tome je rjeit primjer mostarskog hotela Rua koji je dvaput devastiran: u ratu granatama, u miru obnoviteljskom rukom novoga vlasnika, uz asistenciju korumpirane vlasti. Voen privatnim ciljevima, obnovitelj je izmijenio izgled i dimenzije hotela te naruio vizuru stare gradske jezgre, zbog ega je UNESCO zaprijetio njezinim izuzimanjem s popisa svjetske batine! Nita nije pomoglo! I na podruju crkvenog graditeljstva slika je tmurna. Nakon zadnjega rata izgraen je ili obnovljen znatan broj novih crkava u Hrvatskoj i BiH, ali je malo njih koje pamtimo po nadprosjenim graditelj-

skim dometima. Paradigmatian primjer je spomen-crkva rtvama ratova u Udbini, gdje je umjesto originalnog i visoko ocijenjenog projekta izvedena uveana tisuu godina stara crkvica Sv. Kria u Ninu, inae simbol starohrvatske arhitekture! U rujnu 2011. sveano je i posveena! Crkveni glavar je tako htio, i drukije nije moglo biti! (Kada je prije pet stoljea graena velianstvena ibenska katedrala drukije se razmiljalo i originalnost je visoko cijenjena! Danas vrijedi i prerada!). U jednom svom tekstu (Nae starine, 2008) ugledni bh. arhitekt Ivan traus je spomenuo da franjevci Bosne Srebrene slijede one arhitektonske misli koje ih na tom planu izdiu visoko u suvremenom graditeljstvu, spomenuvi pritom projekte crkava u Podmilaju kraj Jajca, u Kotor Varoi, Tuzli, Ulicama kraj Brkog i Plehanu. Autor je izdvojio nesumnjivo originalna djela, ali je njegov optimizam ipak pretjeran! Duh Udbine je daleko snaniji u Bosni! On je blii ne samo naruiteljima na terenu, nego i crkvenim glavarima koji rado i s mnogo ara blagoslivljaju ili posveuju takve crkve, jer im, po njihovim mjerilima i vizijom usidrenom u prolosti, vrlo dobro odgovaraju. Nelagoda izbija tek ako se radi o arhitektonski inovativnom zdanju! Takvo je stanje duha! Stoga, uz nekoliko vrijednih iznimki, i ne udi da imamo sve udbinu do udbine! Iz likovne zbirke U Zaviajnom muzeju Visoko otvorena je 13. prosinca 2010. izloba likovnih djela iz zbirke fra Nikole Bonjaka, profesora Franjevake gimnazije. Izloba je naslovljena s Radost ivota, a posveena je fra Iliji avaroviu (18441901), uglednom franjevcu iz Posavine, koji je obavljao i slubu provincijala. Meu izloenim djelima su i radovi Gabriela Jurkia, Marija Mikulia, Ivana Metrovia, Romana Petrovia, Frane imunovia, Ljube Laha, Omera Mujadia, Antuna Augustinia, Slavka ohaja, Virgilija Nevjestia, Affana Ramia i dr.
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Fra Perica Vidi, Asocijacija na Kozju upriju


42

Kronologija dogaanja

Izlobu je otvorio Ibrahim Krzovi, uz kratko obraanje fra Nikole Bonjaka. Prisutne je pozdravio direktor Muzeja Senad J. Hodovi, a cijeli dogaaje je uzvelian Malim koncertom! Izloba u Tuzli U Galeriji Kristian Krekovi Franjevakog samostana u Tuzli 16. prosinca 2011. otvorena je retrospektivna izloba slika Meunarodne likovne kolonije Breke. Prezentirano je 75 likovnih djela umjetnika koji su tijekom proteklih deset godina, od osnutka, sudjelovali na Likovnoj koloniji Breke. Izlobu je otvorio tuzlanski likovni umjetnik azim Sarajli. Boina potanska marka Slika Josipa Biffela Poklonstvo pastira iz galerije imun Franjevakog samostana Dubrave kod Brkog, motiv je Boine potanske marke (2010). Brojni su se slikari u prolosti nadahnjivali tom temom. O Biffelovu vienju Boinih jaslica u svom prigodnom tekstu povjesniarka umjetnosti eljka orak je napisala: Odolio je on i progonu naracije u moderno doba. Neka nova, ponekad stroga ganutost, prenijela je betlehemske lui i u nae dane. Slikar Josip Biffel jedan je od onih koji su se poklonili pred talicom. Uinio je to na moderan nain, otpisujui sitne pojedinosti a punei prostor, velike protenosti, arolijom svjetla. Modri mrak neba i piljice, u njemu brini Josip i ivotinje, svjetlosni odsjaj po dalekoj zemlji, no iza lea skromnih likova koji su uli zov i doli se diviti novom ivotu, sjaj na majci i djetetu, na kronji arobnog stabla koje dijalogizira s nebeskim glasovima i neobinim rumenilom to ga no odailje tako bi se moda rijeima mogla prevesti Biffelova slika. Josip Biffel: Boiu ususret Umjetnika galerija Hrvatskog kulturnog sredita Zaloba kralja Tomislava u apljini priredila je izlobu (18. 12. 2010 1. 2. 2011) pod naslovom Boiu ususret na kojoj su prezentirane slike i mozaici ak. slikara JoGodina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Fra Perica Vidi, Dovienja, Sarajevo

sipa Biffela iz Zagreba. Rije je o postajama Put kria (u mozaiku) i velikoj slici u formi triptiha (takoer u mozaiku ovdje izloena skica) s temom posveenom Ivanu Krstitelju, to je raeno za crkvu Sv. Ivana Krstitelja u epan Krstu. Izlobu je otvorila Biserka Rauter Plani, ravnateljica Moderne galerije u Zagrebu, koja je, izmeu ostalog, rekla sljedee: Prikazivat e dogaaje iz ivota sv. Ivana Krstitelja i sudei po izloenoj skici za mozaik, slikar je tri prizora stopio u impozantnu kompoziciju. Lijevo krilo triptiha netom je zavreno u atelijeru umjetnika pa ga premijerno izlaemo. Prikazuje pastire dirnute porukom: Pohodilo nas je mlado sunce sa visine. Ve ovim dijelom buduega mozaika poetika evokacije i kristalinost povrine ispunjaju zrak ovog prostora blagou i svjetlom. Franjo Likar: Aneli i sve to lebdi U Bonjakom institutu (Fondacija Adila Zulkarpaia) otvorena je 15. travnja 2011.
43

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

Fra Perica Vidi, Sjeanje na ljeto

izloba Franje Likara pod naslovom Aneli i sve to lebdi. Posjetitelji su mogli kroz dva mjeseca, koliko je izloba trajala, pogledati 40 Likarovih djela: instalacije, crtee i velike formate u akriliku. Likar je o izlobi naveo da i ovaj put upotrebljava sliku i tekst, ali je jedno s drugim integrirano za razliku od ranijih sluajeva. Tema tekstova su aneli koji nisu prisutni na slikama. Likar je roen u Varadinu 1928. godine. U Sarajevu je 1951. zavrio kolu za primijenjene umjetnosti i umjetnike zanate. Nagraivan je s nizom nagrada, lan je ANUBiH-a. ivi i djeluje u Klagenfurtu, u Brelima na Jadranu, i Sarajevu. ime Vulas: Uskrsu ususret U Umjetnikoj galeriji Hrvatskog kulturnog sredita Zalobe kralja Tomislava apljina otvorena je 16. travnja 2011. izloa ak. kipara ime Vulasa iz Zagreba Uskrsu ususret na kojoj su izloene skulpture i crtei. Na ovoj izlobi predstavljeno je vie od 30 Vula44

sovih djela, raenih razliitim tehnikama, uglavnom u bronci i drvu, razliitih dimenzija. Osim Zalobe kralja Tomislava, koja posjeduje brojna Vulasova djela, dio radova za izlobu posuen je od Galerije prijateljstva Biskupskog ordinarijata (Mostar), vlasnika privatnih zbirki te samog autora. Autorica izlobe, Biserka Rauter-Plani, na otvorenju je podsjetila da se Vulasovo prenoenje vjerskih sadraja u suvremeni kiparski izriaj pokazuje jednim od najznaajnijih prinosa novijoj sakralnoj umjetnost u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini. Kada je za svoj rad ve bio odlikovan brojnim nagradama i priznanjima i prepoznat kao vrhunski majstor sklada, mjere i reda, Vulas se u 80-ima, i to na poticaj Vjeke Boe Jarka, dugogodinjeg profesora na Franjevakoj teologiji u Sarajevu, vrsnog poznavatelja likovnih umjetnosti, donatora Zalobe kralja Tomislava iz apljine, franjevakih samostana na Plehanu i Sarajevu, i niza drugih ustanova, intenzivnije posvetio sakralnom stvaralatvu i u tome ostvario izvanredna djela. Sakralnom tematikom poeo se baviti poetkom 70-ih pa je prvi ciklus postaja krinoga puta nainio 1976. za crkvu Franjevake teologije u Sarajevu. Slijedili su 1978. Kri u drvu za franjevaki samostan na Plehanu, a 1981. takoer u drvu Kri za franjevaki samostan na Bistriku u Sarajevu. Od tada pa sve do danas veliki dio svoga stvaralatva posvetio je biblijskim temama radei u raznim tehnikama i materijalu, posebno u mozaiku i drvu za crkve i samostane u Hrvatskoj i u BiH. Autorica izlobe Biserka Rauter-Plani je istaknula: Svrha Vulasova kreativnog ina je prikazati ivot oblika; tovie, obnavljati ga brojnim varijacijama poglavito u drvu, a zatim i produljiti ga kroz pretvorbu te prirodne tvari u polirani bronani odljev Osebujnost njegovih skulptura je to izrazom nadilaze ikonografske kanone zadane teme. Teatar J. Lovrenovia U Galeriji BlackBox u Sarajevu otvorena je 28. travGodina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Kronologija dogaanja

nja 2011. samostalna izloba fotograja Josipa Lovrenovia (*1976) pod nazivom Teatar. Lovrenovi je izloio crno-bijele fotograje u kojima se odslikava ivot i rad teatra iza scene Narodnog pozorita u Sarajevu u kojem autor radi kao scenograf. To su nevidljiva dogaanja iza scene gdje djeluju ljudi svakodnevnih zanimanja (garderoberi, moleri, stolari, inspicijenti, slikari, majstori za zvuk i svjetlo, istai, bravari), a koji su itekako vani za funkcioniranje kazalinih predstava. Vidimo radnike na pozornici kada realiziraju pojedina scenska rjeenja, ali i mnoge druge trenutke ljudi iza scene okupiranih svojim specinim poslovima. Lovrenovieva izloba je, na svoj nain, poast ljudima koji daju svoj nezanemariv doprinos funkcioniranju kazaline scene. Izlobu je otvorio Enver Kazaz. Josip Lovrenovi je diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a postdiplomski studij je zavrio u Warszawi. Izlagao je grake, crtee i slike na skupnim i samostalnim izlobama. Bavi se opremom knjiga, fotograjom i pozorinim plakatom. Izloba Marija Mikulia U etvrtak 5. svibnja 2011. otvorena je izloba Marija Mikulia (Korula, 1924 Sarajevo, 1991) u Bosanskom kulturnom centru u Sarajevu u povodu dvadeset godina od njegove smrti. Izloba je prireena pod nazivom Ferhadija Marija Mikulia, a sveanost je odrana u okviru obiljeavanja Dana Kantona Sarajevo. Monograju je objavila sarajevska izdavaka kua Rabic iji je vlasnik Goran Mikuli, slikarev sin. Na otvorenju izlobe govorio je kipar Boko Kuanski, dok je izlobu otvorio gradonaelnik Sarajeva Alija Behmen. Izloeno je 45 radova (slike na platnu) i pet crtea s motivima sarajevske ulice Ferhadije. Slikar je, naime, imao atelje u toj ulici i svakodenvno ju je doivljavao svojim pogledima i potom prenosio na platno. Tom je prilikom predstavljena i Mikulieva monograja Crtei koju je uredio eljko Ivankovi.
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Rituali ina Zajedno U galeriji Novi hram otvorena je 14. svibnja 2011. izloba pod navedenim naslovom na kojoj je izloeno 40 djela iz fundusa etiriju nacionalnih drutava: Hrvatskog kulturnog drutva Napredak, Srpskog prosvjetnokulturnog drutva Prosvjeta, Bonjake zajednice kulture Preporod te Jevrejskog kulturno-prosvjetnog i humanitarnog drutva La Benevolencija. Na izlobi su zastupljeni slikari Ante Kajini, uro Seder, Edo Murti, Vlado Vojnovi, Tanja Dursun, Ibrahim Durakovi, Halil Tikvea, Ismet Rizvi, Salim Obrali, Petar Tijei, Zora Finci te Ljubo Lah. Odabir je izvrio Vojislav Vujanovi. U uvodnoj rijei kataloga izlobe povjesniarka umjetnosti Azra Begi je istaknula injenicu da su bh. umjetnici uvijek nastupali zajedniki, povezivali se i udruivali u umjetnike grupacije na osnovi umjetnikih opredjeljenja. A razdvajanja po nacionalnim ili vjerskim kriterijima dola su kasnije. Ova izloba jest znak povratka tog

Fra Perica Vidi, Cvjetni krug


45

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

zajednitva. Dio galerijskog prostora posebno je izdvojen za Ljubu Laha kao pria u prii, to je hommage slikaru koji je nedavno preminuo. Izlobu je otvorio dogradonaelnik Sarajeva Miodrag ivanovi. irokobrijeka Ars sacra U galeriji Novi hram u Sarajevu otvorena je 6. lipnja 2011. izloba Marijane Pain-Ivei pod naslovom Tragovi: materija duh univerzum. Slikarica je zavrila srednju umjetniku kolu u Mostaru, diplomirala na ALU u irokom Brijegu u klasi Ante Kajinia (2005), te poslijediplomski studij Ars sacra. Sudjelovala je na brojnim skupnim izlobama, a imala je i devet samostalnih. Autor likovnog postava izlobe je fra Vendelin Karai. Izlobu prati lijepo oblikovani katalog za koji Predgovor napisala Danijela Ucovi. Sljedee veeri, 7. lipnja 2011, u galeriji Collegium Artisticum otvorena je izloba Ars sacra. Svoje slike izloilo je 26 autora koji su zavrili ili zavravaju poslijedi-

plomski studij Ars sacra na ALU u irokom Brijegu. Teme su religioznog sadraja, ponajvie vezane za novozavjetne dogaaje iz ivota Isusa Krista i Marije (Posljednja veera /najea tema/, Pieta, Golgota, Polaganje u grob, Uskrsnue, Bijeg u Egipat, Navjetenje), ali i teme svetaca (Sv. Franjo, Sv. Juraj, Sv. Nikola Taveli), te jedna starozavjetna Mojsije. Na izlobi je uvodnu rije imao slikar Ante Kajini, voditelj studija Ars sacra koji i sam jednom slikom sudjeluje na izlobi, a izlobu je otvorio kardinal Vinko Pulji. Izlobu prati dosta informativan i dobro ureen katalog s predgovorom A. Kajinia, reprodukcijama slika u boji, te ivotopisima autora. Od pastoralnog prema sakralnom U Umjetnikoj galeriji Hrvatskog kulturnog sredita Zaloba Kralja Tomislava u apljini prireena je izloba (17. rujna 15. listopada 2011) ak. slikara Tomislava Lonara, roenog u Vinagori 1953. Lonar je zavrio slikarski odjel kole primijenjenih

Fra Perica Vidi, Tiina


46 Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Kronologija dogaanja

Fra Perica Vidi, Rasprena priroda

umjetnosti u Zagrebu (1974), a potom se upisao na Akademiju likovnih umjetnosti gdje diplomirao u klasi Vasilija Jordana. U dijelu opusa sakralne tematike Lonar se inspirira na tradiciji velikih stilova prolosti i iskustvima velikih majstora slikarstva ranijih stoljea, ali svemu tome daje svoj osobni kreativni peat. Privukle su ga brojne teme iz sfere sakralnoga, a napose one kristoloke: Isusovo roenje, Posljednja veera, Susret u Emausu, Susret sa enom na zdencu Izlobu prati lijepo ureen katalog s predgovorom Stanka poljaria. William Turner. Slikar elemenata u Hamburgu Engleski slikar iz vremena romantizma, William Turner (London, 1775-1851), predstavljen je s 95 akvarela i uljanih slika u hamburkoj galeriji Bucerius Kunst Forum (lipanj-rujan 2011). Izloene slike su mahom iz londonske Tate Galerije, ali takoer i iz drugih britanskih,
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

amerikih i njemakih zbirki. Turner je ve od suvremenika oznaen kao slikar elemenata. U svojim pejzaima kombinirao je zemlju, vodu, zrak i vatru na nov nain i intenzivno je istraivao njihove meusobne odnose. Smatrao je da su atmosferske okolnosti vane u oblikovanju krajolika. On je slikar boje, svjetla, prostora i atmosfere i po tome je nenadmaan u 19. st. Turnerova vizija elemenata kao jedinstva sila kroz koje se energije meusobno fuzioniraju, usko je povezana sa suvremenim istraivanjima u prirodnim znanostima. Pretea je impresionizma. Znaajno je utjecao na europsko slikarstvo. Sprengel Museum u Hannoveru Po svojoj velikoj i obuhvatnoj zbirci umjetnina i brojnim izlobama Sprengelov muzej u Hannoveru spada meu najvanije muzeje umjetnosti 20. i 21. stoljea. U njemu moemo vidjeti najvea imena likovne
47

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

Fra Perica Vidi, Plavo-crvena marina

umjetnosti 20. stoljea: Nolde, Marc, Kokoschka, Picasso, Chagall, Liebermann, Klee Muzej je nastao prije neto vie od tri desetljea velikom darovnicom gradu vlasnika tvornice okolade Bernharda Sprengela! I ovoga ljeta (2011) u Muzeju je ivahno uz stalnu postavku umjetnikih djela nekoliko je raznovrsnih paralelno prireenih i heterogenih izlobi. Crtei Kurta Schwittersa (Anna Blume und ich), slike Jeana Leppiena (1910-1991), skulpture Siegfrieda Neuhausena Graani iz B. Bogovi i junaci. Potonji ivot i vlastiti ivot antikih mitova, izlobe fotograje iranskog fotografa Bahmana Jalalija (19452010), te Romana Bezjaka (Arheologija jednoga vremena: Socijalistika moderna). Svaka od tih izlobi zasluuje pozornost, svaka pokazuje jedan svijet sa svojim svjetlima i sjenama.

Kulturni dogaaji, pisci, knjige Bosanski Hrvati Knjige Ivana Lovrenovia Bosanski Hrvati. Esej o agoniji jedne evropsko-orijentalne mikrokulture (drugo, proireno izdanje) i Unutarnja zemlja. Kratki pregled kulturne povijesti Bosne i Hercegovine (etvrto, proireno izdanje), Synopis, Zagreb-Sarajevo 2010, predstavljene su 30. rujna 2010. u Franjevakom meunarodnom studentskom centru u Kovaiima (Sarajevo). U lijepo ispunjenoj dvorani o knjigama su govorili air Filandra, Ivo Lui, fra Miro Jeleevi i autor Ivan Lovrenovi. Voditelj programa bio je fra Drago Boji. Za izdanje obiju knjiga napose je zasluan Ivan Pandi, ravnatelj Synopsisa! Predstavljanje su organizirali Svjetlo rijei i Synopsis. Knjige su predstavljene i u Jajcu 19. studenoga u organizaciji Franjevakog samostana i Synopsisa. Govorili su Enver Kazaz, Ivan arevi i Drago Boji.
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

48

Kronologija dogaanja

Kratka povjest kralja bosanskih U okviru programa Knjievna srijeda u Multimedijalnom centru MAK predstavljena je 25. studenoga 2010. knjiga Kratka povjest kralja bosanskih fra Antuna Kneevia (1834-89). Knjiga je prvi put izala izmeu 1884-1887. godine u tri sveska, a njezino reprint izdanje objavila je sarajevska izdavaka kua Dobra knjiga. Na knjizi stoji naslov Kratka povjest kralja bosanskih po izvorima napisao za mlade bosansku O. Antun Kneevi Bonjak iz Varcara. Knjiga je objavljena kao reprint izdanje uz predgovor Dubravka Lovrenovia. O knjizi i autoru govorili su Dubravko Lovrenovi, Vojislav Vujanovi i fra Ivan arevi. Predstavljanjem je moderirala Fadila Nura Haver. Knjiga I. Lovrenovia i M. Jergovia U velikoj dvorani Meunarodnog franjevakog studentskog centra na Kovaiima u Sarajevu 2. prosinca predstavljena je knjiga

Bosna i Hercegovina budunost nezavrenog rata koje su autori Ivan Lovrenovi i Miljenko Jergovi. Knjiga je izala u Zagrebu izdanju Novog libera i Synopsisa (2010). Na predstavljanju su, pred oko 200 posjetitelja, govorili dr. Vesna Pusi (Zagreb), dr. arko Papi i dr. Enver Kazaz (Sarajevo), te autori. U ime izdavaa Novog libera govorio je Slavko Goldstein iz Zagreba, a moderirao je Ivica Pandi, direktor Synopsisa. (S. Goldstein i V. Pusi imali su konaite na Franjevakoj teologiji). Nagrada Isa beg Ishakovi za 2010 U organizaciji Drutva Klepsidra, graanskog udruenja za zatitu kulture i kulturne batine grada Sarajeva 11. prosinca 2010. na sveanosti u Narodnom pozoritu u Sarajevu podijeljene su nagrade Isa beg Ishakovi u nekoliko kategorija: 1. Meunarodni doprinos razvoju kulture grada Sarajeva, 2. Umjetnost, 3. Sevdah, 4. Nauka, 5. Kulturna batina, 6. Istinsko

Fra Perica Vidi, Svijetlo brdo


Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011. 49

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

domoljublje, 7. Doprinos razvoju sporta i zike kulture. Meu nagraenima je bio i fra Mile Babi (kateg. br. 4). Jergovi o knjizi Fratri u zgodama i nezgodama O knjizi Fratri u zgodama i nezgodama (Svjetlo rijei, drugo proireno izdanje, 2010) osvrt je na cijeloj stranici Jutarnjeg lista (20. 11. 2011, str. 71) napisao Miljenko Jergovi, za kojega je to mala povijest Bosne Srebrene i izvanredan herbarij pukog te umjetnikog pripovijedanja i humora. Knjigu je priredio fra Tomislav Brkovi, a pogovor napisao Jozo Dambo. Jergovi, nakon etnje kroz knjigu anegdota i ilustracije svoga teksta odabranim primjerima, zakljuno kae: Knjiga fra Tomislava Brkovia, nainjena po svim pravilima zanata, pa jo opremljena cjelokupnim znanstvenim rekvizitarijem, rjenikom, imenikom, popisom literature i izvorima, lijepo je i vano svjedoanstvo ivoga postojanja i proimanja bosanskih franjevaca, ujaka koji su s radou vazda prihvaali da svome svi-

jetu budu i amide, ali ova je knjiga i herbarijum razliitih narativnih postupaka, pripovjednih pirueta, zvrkova i ornamenata, iza kojih stoji velika i mona knjievna kultura, i nalazi naina da kreativno korespondira s Bosnom iz viceva o Sulji (kojega u Hrvatskoj, ne znam zato, uporno zovu Haso) i Muji. U ovoj se knjizi, povremeno, dosegnu oni vrhunci mudrosti u humoru, iji se nedohvatljivi i neponovljivi artizam sastoji upravo u tome to itatelj (ili sluatelj) ne moe ni sebi objasniti to tu tako mudro i tako smijeno, i zato mu se neke rijei zanavijek u pamet usijeku. Izloba o Ivi Andriu U okviru manifestacije Sarajevska zima otvorena je u Umjetnikoj galeriji u Sarajevu 8. veljae 2011. izloba Ivo Andri - pisac i/ili diplomat, a u povodu 50. obljetnice dodjele Nobelove nagrade. Izloba, otvorena publici do 20. veljae, realizirana je u suradnji s Muzejom grada Beograda. Na 20 panoa prezentiran je Andriev umjetniki

Fra Perica Vidi, Susret s marinom


50 Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Kronologija dogaanja

rad, a panorame gradova u kojima je djelovao ilustrirane su fotograjama iz njegova ivota i dokumentima. Kao diplomat, od Vatikana, Bukureta, Trsta, Graza, Marseillesa, Pariza, Madrida, Bruxellesa, eneve do Berlina, Andri je u svakom od gradova otkrivao nadahnue za svoje stvaralatvo. Na otvorenju izlobe govorile su autorica izlobe Tatjana Korianac, savjetnica Muzeja grada Beograda, i direktorica Muzeja Danica Prodanovi. Dokumentarni lm o Veselku Koromanu U Napretkovu klubu Lira u srijedu 6. travnja 2011. odrana je projekcija i predstavljanje lma o pjesniku Veselku Koromanu (*1934) Stariji od vremena. Sudjelovali su Dragan Komadina (redatelj), Ivan Vukoja (producent) te sam pjesnik Koroman. Film prati ivotni i pjesniki put Veselka Koromana od poetaka njegova pjesnikog rada. Recitiranjem stihova nekoliko odabranih njegovih pjesama glumac Dragan Despot je doarao duh poetskog izraza Veselka Koromana. Uz prezentaciju stihova, o Koromanu su govorili i knjievni kritiari Ante Stama, Tonko Maroevi, eljko Ivankovi, Slobodan Prosperov Novak. Zatrpan arheoloki lokalitet u Tomislavgradu U javnost je doprla vijest da su duvanjski franjevci koncem travnja 2011. arheoloki lokalitet s ostacima starih rimskih termi ispred crkve i samostana, otkriven 1995, zatrpali pijeskom, navodno s nakanom da taj prostor iskoriste za parkiralite. Arheolozi iz Splita vrili su iskopavanja izmeu 1995. i 2003, ali su zbog nedostatka nancijskih sredstava otkopane zidove konzervirali. Ti su ostaci bili jedini vidljivi tragovi negdanjeg rimskog Delminijuma. Meutim, nakon iskopavanja uglavnom je prestala briga nadlenih vlasti o tom vrijednom arheolokom lokalitetu, zbog ega je on propadao. Njegovo zatrpavanje nailo je na otro reagiranje arheologa i kulturnih radnika (Darko Peria, Radoslav Dodig, Nela Rubi, Ivica iki).
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Nejasno je kako se sve to moglo dogoditi mimo struke! to radi nadlena opinska vlast? Ili u ovoj zemlji moe svatko raditi prema vlastitom nahoenju pa i kad je posrijedi tako vrijedna povijesno-kulturna batina iz dalekog rimskog vremena!? U svezi s tim nekoliko je intelektualaca uputilo otvoreno pismo javnosti, a potpisali su ga: mr. sc. Radoslav Dodig, arheolog, mr. sc. Darko Peria, arheolog, dr. sc. Nela Rubi, knjievna povjesniarka, Ljuba iki, knjievnica i novinarka, Ivica urkovi, publicist i arheolog, Ivica iki, knjievnik i publicist, Berislav Juri, knjievnik i novinar, Josipa Krajinovi, novinarka, Ivan Baak, politiki pokret Hrast te Udruga graana Dobri ljudi Tomislavgrad: U povodu zatrpavanja i konzervacije arheolokih iskopina ispred Franjevakog samostana u Tomislavgradu upuujemo pismo odgovornima da to prije iznau rjeenje kako bi se ponovno pokrenula iskopavanja te lokaciju uinilo vidljivom i pristupanom javnosti. Smatramo da bogatstvo, koje se zbog nedostatka sluha zatrpavanjem baca u zaborav, treba biti ponos grada, regije i cijele drave i da Tomislavgrad ne smije biti iznimka i grad koji svoje blago skriva od drugih, ali i od sebe samog. Mi, potpisnici ovoga pisma, smatramo da opina, upanija, Federacija BiH, ali i drava moraju iznai novana sredstva i naina da iskopine ugledaju svjetlo dana. Zajednikim snagama, sinergijom u djelovanju, moe se uiniti mnogo na zatiti, obradi i prezentaciji vrijedne duvanjske kulturne batine, a mislimo kako je potrebno ponovno otkopati, rekonstruirati i na tehnoloki nov i moderan nain, s reektorima unutar i staklenom ploom iznad iskopina, izloiti dijelove rimskog foruma i termi pogledima javnosti. Potrebno je obiljeiti i zatititi sve druge kulturne spomenike na duvanjskom podruju te postaviti signalizaciju o smjeru k lokaciji spomenika na mjesnim cestama. Takoer, treba postaviti ploe s osnovnim kulturno-povijesnim informacijama o spomenicima te izraditi viejezini vodi s fotograjama spomenika i pri51

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

Fra Perica Vidi, Razigrana grana

rodnog blaga kao poeljnim turistikim odreditima, s mapom opine i obiljeenim lokacijama spomenika te mreom lokalnih cesta. Traimo od Opine Tomislavgrad da novovjekovne spomenike kulture, staru zgradu suda i hotela, izgraene u vrijeme AustroUgarske monarhije u staroj jezgri grada, dodijeli kulturnim i znanstvenim institucijama, tipinim za emancipirana i kulturoloki dobro razvijena drutva, u kojima bi se mogli otvoriti izlobeni galerijski, muzejski, arhivski, knjinini prostori, kao i prostori znanstvenih instituta. Izriito traimo suspenziju odluke Opinskog vijea Tomislavgrad da se zgrade starog hotela i suda u drutvenom vlasnitvu, izgraene u vrijeme Austro-Ugarske monarhije, prodaju privatnim pravnim subjektima. Te su zgrade dio duvanjskog drutvenog vlasnitva i treba im dati funkciju koja e doprinijeti javnom interesu svih stanovnika opine, a posebno ouvanju i prezentaciji duvanjske kulturne batine. O Biltenu Teologije Knjievnik Mile Peorda u svojoj kolumni Eurogledi objavio je tekst pod naslovom Fra Markove
52

kronike, sarajevske (Hrvatsko slovo, br. 839, Zagreb, 20. svibnja 2011, str. 23.), gdje, izmeu ostalog, stoji: I na je jedini knjievni nobelovac, Ivo Andri, alio za njima kao za najsvojima, naime za franjevcima rodoljubcima i piscima, izrekavi, god. 1919., u prijateljskome pismu Tugomiru Alaupoviu, sljedee: ao mi je kada pomislim da izumire svakim danom naa stara, udna Bosna, a nema nikog da zabiljei i sauva mrku ljepotu nekadanjeg ivota... A ao mi je kad pomislim da sa svakom starom enom umire jedan stih i sa svakim fratrom biva zakopana jedna historija Svako jadikovanje i zdvajanje s gledom na budunost srebrene nam misne Bosne uzmie pred injenicom da ipak jote ivi hrvatski knjievni regionalni kompleks, koji nazivamo franjevakom knjievnou i kulturom u Bosni i Hercegovini (Rafo Bogii, Zrcalo duhovno, str. 183.), u to se osvjedoujemo pratei, u mjeri moguega, sve tiskano i objelodanjeno proteklih godina u BiH, a u znaku je sedamstogodinjemu bogoljubnofranciskanskom. Kronologija dogaaja, koju ve godinama prvorazredno ispisuje profesor teologije i povjesniar fra Marko Karamati, na stranicama Biltena Franjevake teologije Sarajevo, pouzdanim je pokazateljem ivotnosti hrvatske rijei i franjevakoga pisma na preostalome slobodnome prostoru, neko i velike i slavne i slobodne i hrvojehrvatiniki nepobjedive, Bosnae ponosne, takoer i pobuditeljem nade i vjere u ljudsko dobro koje nie iz punine doivljaja Rijei, iz djela ljudskih ostvarenih s boanskom mjerom ovjekove zemaljske odgovornosti prema ivotu i prema suivotu, prema izvoru i prema uviru Tko ne predade duu u robstvo ovoj naoj dehumaniziranoj medijokraturi-antikulturi, tko ivi sa spoznajom da njegova je bol uvijek pred njim kao izvjesnost da je sam vrlo blizu pada, taj e moi, tijui tekst slavne Povelje Kulina bana od 29. kolovoza 1189. i banske prisege na sije sveto evanelie, i
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Kronologija dogaanja

zavrnu reenicu Radojevu: Ja Radoje dijak bana pisah siju knjigu poveljov banov od rodstva Hristova tisua i sto i osamdeset i devet lit, miseca avgusta u dvadeseti i deveti dan, usienie glave Ivana Krstitelja, i upijajui ove rii narodne memorije, osjetiti kako pije svetu vodu s istoga izvora iz kojega se napaja i fra Markova suvremena sluba rijei i na kojemu se zrcali fra Markova prodornost i osobnost kroniarskoga pogleda na ljude i dogaaje Veseljem nas velikim ispunja fra Markovo zapisivanje i komentiranje, esto neveselih, dogaaja, njegovo intelektualno svjedoko otimanje svakoga kamena dragocjena za palau nacionalne kulture od raznoraznih pljakaa i krivotvoritelja nae memorije. I dok za bosanskim dijacima alimo, njihov, i kaievski na, ikavsko tokavski, toskanskohrvatski jezik s radou rabimo. Zagrebaka slavistika kola Ove godine u Dubrovniku je odran jubilarni 40. hrvatski seminar za strane slaviste u organizaciji Zagrebake slavistike kole. Seminar traje dva tjedna. Polaznici su kole strani studenti kroatistike i slavistike, sveuilini nastavnici koji predaju hrvatski jezik i knjievnost na stranim sveuilitima, strunjaci koji se bave kroatistikim temama na razliitim znanstvenim ustanovama te prevoditelji s hrvatskoga jezika. kola je osnovana 1970. odlukom Vijea Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, ali je s radom poela 1972. godine. Uz nastavu iz hrvatskoga jezika, dre se i posebna predavanja vezana za hrvatski jezik, knjievnost, kulturnu i opu povijest. Ovaj put niz predavanja posveen je predstandardizacijskim procesima hrvatskoga jezika: Predstandardna razdoblja hrvatskoga jezika (akademik Stjepan Damjanovi), Mjesto bosanskih franjevaca u predstandardizacijskim procesima (dr. Darija GabriBagari), Spisateljska djelatnost franjevaca Bosne Srebrene (dr. Marko Karamati), Hrvatski slovopis i pravopis u predstandardizacijskom razdoblju (dr. Lada Badurina),
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Protostandardizacijski procesi u 18. st. (dr. Kreimir Mianovi) i niz drugih predavanja i kulturnih manifestacija. Budui da je ove godine etiri stoljea od tiskanja prve knjige na narodnom jeziku u BiH, vie pozornosti posveeno je utjecaju franjevaca Bosne Srebrene na oblikovanje hrvatskoga jezika. Budui da je Darija Gabri-Bagari opravdano bila sprijeena doi, umjesto nje odrao je dr. Ivo Pranjkovi predavanje o franjevakim gramatikama. Predavanja se odravaju u prostorijama Poslijediplomskog sredita (ranije: Interuniverzitetski centar) u ulici don Frana Bulia 4. Nagrada Isa beg Ishakovi za 2011. U organizaciji Drutva za zatitu kulture i kulturne batine Klepsidra, u sarajevskom Narodnom pozoritu odrana je 20. rujna 2011. kulturna manifestacija Sarajevo kojeg vie nema sauvati od zaborava 2011. Tom su prilikom podijeljene

Fra Perica Vidi, Cvjetna idila


53

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

nagrade Isa beg Ishakovi u nekoliko kategorija. To je najznaajnije graansko priznanje (nevladinog sektora) koje se dodjeljuje u Sarajevu od 2007. godine. U kategoriji nauka nagrada je pripala akademiku Ljubomiru Berberoviu, umjetnost Vladimiru Jokanoviu , kulturna batina prof. Enveru Imamoviu, sevdah Arminu Muzaferiji, u kategoriji istinsko domoljublje fra Petru Jeleu, a meunarodni doprinos razvoju kulture i kulturne batine grada Sarajeva slovakoj premijerki Iveti Radiovoj. Predstavljanje Knjiga dr. Karla-Josefa Kuschela idovi, krani, muslimani, profesora Katolikog bogoslovnog fakulteta u Tbingenu promovirana je u Sarajevu 21. rujna 2011. u Meunarodnom franjevakom studentskom centru. Knjigu je prevo fra Ladislav Fii (700 str.), a izdalo je Svjetlo rijei. O knjizi su govorili dr. Enes Kari, dr. fra Mile Babi i autor dr. K.-J. Kuschel, te ravnatelj Svjetla rijei fra

Miljenko Petrievi. Pokrovitelj predstavljanja bio je gradonaelnik Sarajeva Alija Behmen. Potanska marka uz Divkovievu obljetnicu U povodu 400. obljetnice tiskanja Nauka krstjanskoga za narod slovinski fra Matije Divkovia (1611-2011) u izdanju HP Mostar tiskana je potanska marka (30 x 35 mm) u vrijednosti 0,70 KM. Likovno je oblikovana s rastvorenom knjigom i faksimilom dijela naslovnice na bosanici, te objanjenjem povoda njezina izdavanja. Okrugli stol o fra Matiji Divkoviu u Jelakama U povodu 400. obljetnice tiskanja Divkovieva Nauka krstjanskoga u Jelakam kod Olova, rodnom mjestu fra Matije Divkovia 23. srpnja 2011. odran je okrugli stol. Fra Andrija Zirdum govorio o kulturnom i politikom obzorju fra Matije Divkovia, fra Stjepan Duvnjak o vezama Jelaaka s ostalim svijetom, Ivica Mlivoni o temi to je za nas fra Matija Divko-

Fra Perica Vidi, Crveni trio


54 Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Kronologija dogaanja

vi, proitan je i prilog eljka Ivankovia o knjievnoj vrijednosti Divkovieva djela, a voditeljica programa, Boana Peji, proitala ulomak iz fra Matijinih Besjeda. Nikola Kameni, brat fra Anelka, priredio je prigodnu izlobu posveenu Divkoviu. Organizatori ove manifestacije su Vitomir Peji i Nikola Kameni. Uz domaina, upnika don Ivana Mandia, bio je prisutan i provincijal fra L. Gavran, koji je prevodio misno slavlje u mjesnoj crkvi. Dani fra Matije Divkovia u Vareu Od 22. do 24. rujna 2011. u Vareu je odrana manifestacija Dani fra Matije Divkovia. 22. rujna: predstavljene su dvije slike s likom fra Matije Divkovia (autori: Josip Botteri Dini i Ivica Vlai), te knjiga Ivice Mlivonia: Vare od poetaka do rata i poraa; 23. rujna: razgovor o ivotu i djelu fra Matije Divkovia (Marko Karamati, Ivica Mlivoni, Igor Divkovi); 24. rujna: Miholjski koncert uz sudjelovanje glazbenika iz Varea, Sarajeva, Zagreba i Varadina. Putopisne biljeke Od Klna do Aachena Svakom posjetitelju Klna, zainteresiranom za znamenitosti grada, prvo to na um pada jest nezaobilazna gotika katedrala, monumentalna, od svih crkava u svijetu najveih zidnih povrina, graena est stoljea. Gradnja je zapoela 1248. godine, prekinuta 1530, da bi nastavak gradnje uslijedio 1842. a dovretak tornjeva 1880. godine. U Drugom svjetskom ratu pogoena je s 14 avionskih bombi i prilino oteena, ali je jedna od rijetkih njemakih monumentalnih crkava koja nije sruena. Poslije rata je obnovljena. Kako je rije graevini ogromnih i izuzetne vrijednosti na njoj se trajno radi! Katedrala je duga 144,5 m, ukupna vanjska irina 86 m, srednja laa iznutra visoka 43 m, tornjevi 157 m visine, povrina krova 12.000 m2, povrina svih prozora 10.000 m2, unutarnja povrina 7.914 m2. U
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

katedrali je ukupno 4.000 mjesta, od toga 1.200 mjesta za sjedenje. Najstariji oslikani prozori potjeu s konca 13. i poetka 14. st., a pet ih sa sjeverne pokrajne lae s poetka 16. st. Zadnji prozor/vitraj je izveden 2007. godine. Autor mu je suvremeni njemaki konceptualni slikar meunarodnog ugleda, Gerhard Richter (Dresden, 1932). On je staklenu plohu prozora od 106 m2 razdijelio na 11.263 kvadrata veliine 9,6 cm i izveo ih 72 nijanse boja. Prozor je izvrsno uklopio u gotiku arhitekturu. U riznici katedrale nalazi se i Koveg s ostacima biblijskih Svetih triju kraljeva, koji su preneseni iz Milana 1164. godine, to je bilo razlogom stoljetnih hodoaa. Koveg potjee izmeu 1190. i 1225. godine. Nedaleko od katedrale je moderno i vrlo prostrano galerijsko zdanje Muzej Ludwig (ime po donatorima Irene i Peter Ludwig) izgraen 1986. U njemu su zbirke likovnih djela 20. i 21. stoljea (oko 200 djela ekspresionista, 600 djela ruske avangarde, 900 djela Pabla Picassa itd.). Tko bi zaelio prijei preko Rajne eljeznikim mostom nedaleko od katedrale susreo bi se s jednom neobinom atrakcijom. Metalna mreasta ograda, visine oko 160 cm, koja dijeli pjeaku stazu od eljeznikih tranica, cijelom svojom povrinom u duljini od oko 500 m prekrivena je tisuama raznolikih katanaca bljetavog sjaja, a na mnogim su ugravirana imena. Jedna lijepa tradicija: mladi bi parovi nakon vjenanja na mostu, na mrei ograde, zakljuali katanac, a klju bacili u Rajnu, to je trebalo simbolizirati trajnost njihove veze. Ve ponestaje mjesta za katance na ogradi, ali to nadleni imaju u vidu te je ve produuju. Od Klna do Aachena nije dalek put jedan sat vonje vlakom. Grad je to s oko 200.000 stanovnika i nalazi se u blizini granice prema Belgiji. Poznat je kao naseljeno mjesto jo od rimskih vremena s imenom Aquae Grani (Grannus keltsko boanstvo) s termalnim ljekovitim izvorima
55

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

Fra Perica Vidi, Crveni cvijet

(voda do 74C), odakle je nastalo ime Aachen (neto ala Vodice u Dalmaciji ili Slatina na vie mjesta). To je bio povod da je Karlo Veliki (814) otac Europe, moni vladar tamo utemeljio sredinju od svojih nekoliko rezidencija, gdje je dao izgraditi kraljevske palae i veliku dvorsku kapelu oktogonalnog tlocrta, koja je sauvana do danas. Kapela je graena 790-800. Od god. 936. do 1531. Aachen je (Karlova crkva) krunidbeno mjesto njemakih kraljeva gdje se kraljevskom krunom ovjenalo 30 kraljeva. Grad je postao privlaan zbog ljekovitosti svojih voda. Tamo su dolazili kraljevi i carevi, ali i pisci i umjetnici, kojih su imena ispisana i izvjeena na ploi. Nesumnjivo najvrednija znamenitost jest Karlova dvorska kapela (Oktogon) visina oko 22 m. To je centralna graevina bizantskog tipa, srodna Justinijanovoj crkvi San Vitale u Ravenni. U njoj se nalazi Karlov tron, na kojem se obavljala krunidba tijekom pet stoljea. U 14. stoljeu
56

podignuta je jednobrodna gotika korska dvorana (kapela), direktno navezana na Oktogon, vrlo visoka s mnogo staklene povrine dvije tisue etvornih metara vitraja, to je inae tipino za gotiku arhitekturu. Ve u srednjem vijeku nazivana je staklenom kuom. Dio vitraja je iz novijeg doba (1949-51). U njoj je smjeten na postolju pozlaeni koveg s tjelesnim ostacima Karla Velikoga, koji je do 1215. poivao u dvorskoj kapeli (Oktogonu) i to u Prozerpininom mramornom kovegu s bogatim reljema iz 2. stoljea. Novi je Koveg je izraen po nalogu Fridricha I. Barbarosse nakon to je prethodno dao da se Karla proglasi svetim, to papinski Rim nikada nije priznao. Uz Oktogon, vremenom je izgraeno jo nekoliko kapela, a u vrijeme baroka dobio je sadanju kupolu, te cijeli taj kompleks tvori dananju katedralu aachenske biskupije utemeljene 1930. Godine 1978. katedrala je kao prvi njemaki spomenik stavljena na UNESGodina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Kronologija dogaanja

CO-v popis svjetske batine. U katedralnoj riznici uvaju se brojni stari vrijedni predmeti meu kojima je i bista Karla Velikoga iz 14. st. Od drugih graevina vrijedno je spomenuti Vijenicu u sreditu grada, nedaleko od katedrale, crkve Sv. Foilana, Sv. Nikole i dr. God. 1950. na inicijativu graana utemeljena je Meunarodna Karlova nagrada grada Aachena koja se svake godine dodjeljuje osobama zaslunim po svome radu na ujedinjavanju Europe. Na Vranskom jezeru Izmeu ibenika i Zadra smjeteno je Vransko jezero, najvee prirodno jezero u Hrvatskoj. Jezero je sa svojom okolinom 1999. proglaeno Parkom prirode. Vodom se opskrbljuje iz nekoliko manjih izvora. Dio je jezera posebno zatien kao ornitoloki rezervat, a prema kriterijima to ih je odredila Europska unija cijelo je jezero proglaeno Europski vanim podrujem za ptice. Na

tom podruju obitavaju mnoge rijetke ptice movarice, a samo jezero je bogato raznovrsnom ribom. U ovom se podruju nalaze tragovi iz rimskoga vremena. Od mjesta Vrane do Zadra vodio je rimski akvadukt to svjedoi gospodarskim aktivnostima starih Rimljana. U 17. stoljeu do Vranskoga jezera dospjelo je Osmansko Carstvo. Nakon oslobaanja tog podruja u drugoj polovici 17. st., mletake vlasti su provodile meliorizaciju okoline jezera, tako to su tijekom 18 st. prokopale kanal (prosika) kojim su jezero spojili s morem. Tada se razina jezera spustila oko 2 m i stvorila veliko podruje zemljita za obradu, gdje je uskoro razvijen uzgoj stoarstvo sa oko 30.000 grla. Iz glazbenog ivota Pjevaka grupa Lipa iz Vinkovaca U povodu Dan Matice hrvatske u Sarajevu

Fra Perica Vidi, Plavi empres


Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011. 57

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

9. listopada 2010. Muka pjevaka grupa Lipa Vinkovci odrala je koncert u Franjevakom meunarodnom studentskom centru u Sarajevu. Najprije je nastupila s izvedbom narodnih okakih i starogradskih i pjesama (Gori lampa, Slavonac sam, Predite prelje, Proetaj Jelo, U ranu zoru, Miruj srce, Ja te ljubim djevo mila, Ah kad te ljubit ne smijem). Potom je predstavljena monograja Vinkovci, o kojoj je govorio dr. Draen vagelj, jedan od urednika i predsjednik Ogranka MH. Nakon toga grupa je nastupila s jo nekoliko izvedbi (Zbor idova iz opere Nabucco, Konoba, Maslina je neobrana, Ruo crvena, Vilo moja, Da te mogu pismom zvati). Grupa je nastupila u sljedeem sastavu: Igor Blaevi, Daniel Cirimoti (prvi tenori); Zvonko Domainovi, Bla Nagli (drugi tenori); Draen Bri, Damir Alovi (baritoni); Zdenko Domainovi, Darko Posavevi, Martin Mikovi (basovi). Gosti su svojim nastupom pruili lijep ugoaj i ostavili ugodan dojam na publiku koja se okupila dvorani Franjevakog centra. Grupa Lipa je osnovana 1984. godine na poticaj nekoliko entuzijasta. Njeguje i izvodi izvorne narodne pjesme i umjetnike skladbe, osobito one iz okadije. Grupa pjeva a capella, a ponekad neke pjesme uz pratnju dviju gitara i usne harmonike. Postojei repertoar Grupe broji preko sto pjesama, od izvornih narodnih, starogradskih, sakralnih do koncertnih pjesama i opernih arija. Gosti iz Vinkovaca ovom su prilikom darovali knjinici Franjevake teologije 20 svezaka raznih knjiga ili periodinih publikacija. Opereta imi u Slav. Brodu U Kazalino-koncertnoj dvorani Ivana Brli Maurani u Slavonskom Brodu 29. prosinca 2010. prikazana je uvena opereta imi Johanna Straussa mlaeg u izvedbi Hrvatskog narodnog kazalita iz Zagreba, a u suorganizaciji Rotary clu58

ba iz Slavonskog Broda. Bio je to veliki glazbeno-scenski dogaaj u gradu. Rije je o jednom od najpoznatijih svjetskih djela glazbene literature koje su Broani imali priliku vidjeti odmah nakon premijere u Zagrebu (10. prosinca). U reiji Kreimira Dolenia nastupio je impresivni operni i baletni ansambl zagrebakog HNK predvoen poznatim tenorom, Broaninom, Kreimirom picerom. Budui da je, uz Kazalinu dvoranu, u organizaciji sudjelovao i brodski Rotary klub, predvieno je da sav prihod s ovog koncerta ide u projekt nagraivanja najboljih uenika i studenata pod nazivom Izvrsnost je in. Johann Strauss i imi veinu ljudi asocira na veselo slavlje i sveane balove koji idu do beskraja. Ova opereta nad operetama, meutim, u sebi nosi osjeanje melankolije i enje za idealom sree koji se, nakon to se jednom upozna, ne da vie nikad ponovno osvojiti. imi zapoinje kao poziv na uivanje u radosti, a zavrava svije u o ljudskosti i meusobnoj upuenosti jednih na druge. Nagrada za Pontanimu Pax Christi International slubeno je objavio u Bruxellesu u ponedjeljak 18. IV. 2011. da za 2011. dodjeljuje svoju mirovnu nagradu zboru/horu Pontanima. U obrazloenju je reeno da u duhu solidarnosti s narodom balkanske regije izvrni odbor Pax Christi International i mirovna zaklada Kardinal Bernardus Alfrink odluili su ovogodinju nagradu dodijeliti meureligijskom zboru Pontanima iz Sarajeva. Njihov stvaralaki rad na miru i pomirenju u Bosni i Hercegovini, na Balkanu i drugim bolnim mjestima pokazuje pozitivni mirovni potencijal glazbe koja lijei ispaene ljude, usmjeruje ih prema budunosti i otkriva autentinost nae vjere. Sveanost uruenja nagrade vezana je za koncert Pontanime u Vukovaru 29. travnja 2011.
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Kronologija dogaanja

DRUTVO POLITIKA Svjetlo rijei Novinarka zagrebakog tjednika Globus, Ines Sabali, u intervjuu to ga je vodila s fra Ivanom areviem, iznijela je i svoje miljenje o listu Svjetlo rijei i njegovu uredniku, gdje, izmeu ostalog kae: Ivan arevi, fratar Bosne Srebrene, nastavlja se na intelektualnu i politiku tradiciju koju je zastupala ta franjevaka provincija, a koja se zalae za ouvanje dravnosti i cjelovitosti Bosne, i Bosne i Hercegovine. Pravi bosanski fratar, a to znai vrlo vrsto povezan sa svojom sredinom, prisutan duhom i intelektom, Ivan arevi, koji je teologiju doktorirao u Rimu, urednik je lista Svjetlo rijei. Taj list, koji neki usporeuju s Feral Tribunom, izgleda modernije od veine katolikih listova u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, a donosi i mnogo modernije tekstove nego to je to obiaj u katolikom tisku. Recimo, razlika izmeu Svjetla rijei

i Glasa Koncila takva je kao da ne dolaze samo iz dvije tradicije nego s razliitih planeta. (Ines Sabali, Franjevac koji vjeruje u mirnu Bosnu. Trei entitet bio bi geto za Hrvate, razgovor s fra Ivanom areviem, Globus, br. 1034, 1. 10. 2010, str. 30-33, ref. 31). ileanski rudari U jednom rudniku bakra u ileu dolo je do uruavanja 5. kolovoza 2010. te su u njemu ostala zarobljena 33 rudara na dubini od oko 700 metara. Uskoro se buenjem potvrdilo da se oni nalaze u oveem prostoru ivi i zdravi. Potom je zapoela akcija spaavanja. Raunalo se da e potrajati do konca godine. Prema planu akcije trebalo je izbuiti otvor do oko 60 cm irine. I u tome se uspjelo. Rudari su izvueni pojedinano u posebno napravljenoj kapsuli nakon punih 69 dana pod zemljom 12. i 13. listopada 2010. Operacija spaavanja potrajala 22 sata. Gotovo cijeli svijet je medijski pratio njihovo spaavanje.

Fra Perica Vidi, Crveno raskrije


Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011. 59

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

Ilija Jurii Ime Ilije Juriia iz Tuzle vezano je za udno uhienje na beogradskom aerodromu 11. svibnja 2007. i njegovo pritvaranje, suenje zbog pogibije vojnik JNA na tuzlanskoj Malti 1992, osuda na 12 godina zatvora, te nakon tri godine ponitenjem presude odlukom Vrhovnog suda Srbije 11. listopada 2010, izlazi nas slobodu, ekajui ponovni proces ukoliko eventualno do njega doe. Jurii je dan kasnije sveano doekan u Tuzli. Ovdje je zanimljivo opservirati ponaanje predstavnika hrvatske politike elite u BiH prema Juriiu kao Hrvatu. Ni glasa se nije moglo uti u njegovu zatitu, niti kakvog prosvjeda jer on je ipak samo neki tuzlanski Hrvat, nije lan stoerne ili sline stranke. Ni Napretkovo glasilo Hrvatski glasnik iz Tuzle, nema ni spomena o Iliji Juriiu, a donosi vijesti i slike koje su primjerene vie za neko crkveno glasilo! Crkva i drutvo U intervjuu za Depoportal (16. 10. 2010) fra Ivan Nuji, profesor

hrvatskoga jezika u Franjevakoj gimnaziji u Visokom, progovorio je i o odnosu Crkve i drutva. Na poetku je istaknuo da su hrvatski biskupi i sveenici kroz povijest bili borci za hrvatske i kulturne interese. Razdoblje ateizacije nakon Drugog svjetskog rata koliko god ona bila duboka i iroka, za Crkvu je ipak bilo vrijeme procvata vrijeme velikih svjedoka. Nakon toga, Crkva se nala zateena vlastitim izlaskom iz katakombi i ostvarenjem sna o nacionalnoj dravi pa je, ne znajui ni sama to bi, onako smuena i nenavikla na prostor slobode, pristala na usluge korumpiranih vlastodraca i dopustila da se njome slue kao polugom; uhvaena u zamku konkordata i sve nesposobnija napraviti proroki iskorak, radije se iscrpljuje u slavljenju obljetnica i traenju svojih i narodnih neprijatelja; takva Crkva sve vie postaje politiki i ekonomski faktor, a sve manje duhovna snaga. Multikulturalizam propao Trud oko izgradnje multikulturnog drutva u Nje-

Fra Perica Vidi, Ispruene ruke


60 Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Kronologija dogaanja

Fra Perica Vidi, Cvjetni trio

makoj nije uspio. U prolosti smo premalo traili iako je zapravo zahtjev da useljenici naue to bolje njemaki jezik, kako bi na tritu rada imali vie ansi, u potpunosti bio ispravan i opravdan izjavila je njemaka kancelarka Angela Merkel na kongresu Mlade Unije u Postdamu, sredinom listopada 2010. Naglasila je pritom da prisilno sklapanje brakova, kako je to uobiajeno kod dijela muslimanskih useljenika, nije prihvatljivo isto kao to se ne moe prihvatiti praksa da djevojice iz obitelji s migrantskom pozadinom ne smiju ii na kolske izlete. Ubudue se moramo vie potruditi oko breg procesuiranja kaznenih djela isto kao to vie ne smijemo dozvoliti da u nekim gradovima postoje dijelovi u koje se policija ne usuuje otii ili intervenirati, zakljuila je Merkel. Kancelarka je potvrdila kako je islam dio Njemake ali i izjavila de se njemako drutvo oslanja na kransku sliku svijeta i ovjeka i da je to ono to nas ini nama samima. Tko to nije u stanju prihvatiti, njemu ovdje nije mjeGodina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

sto, dodala je Angela Merkel, a prenosi Deutsche Welle. Raspudi i njegov Crovata (18. 10. 2010) eljko Vuki iz Tolise, koji se povremeno javlja na portalu Posavski obzor pod pseudonimom Crovata, postavio je dr. Nini Raspudiu, predavau talijanistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, izmeu ostalih, i ovo udno pitanje: Kako vi vidite fenomen u kojem je apsolutna veina hrvatskog naroda (sic!) preimenovala mali broj franjevaca u prosarajeveske daide? Na to je upitani odgovorio ba onako kako je to pitalac i elio: Smatram da se radi o marginalnoj skupini od maksimalno desetak katolikih manekena sarajevske multikulturalnosti, koja dobiva nerazmjerno veliki medijski prostor, unutar kojeg uglavnom ne iznose nikakve argumente za svoje politikantske stavove pa ih je stoga najbolje ignorirati. Pitanje formulirano na gornji nain postavlja ovjek koji ivi u vicarskoj a poziva se na apsolutnu
61

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

Fra Perica Vidi, Dva brata

veinu hrvatskoga naroda (kako li samo izrauna tu veinu?) dovoljno govori o njegovoj bahatoj neozbiljnosti, dok se upitani motritelj bh-prilika iz metropole odluio na ignoriranje povlaei se u podsljemensku zavjetrinu, to je nesumnjivo mudro nakon to je ve ranije iskusio skliskost terena! Vlast sve zna, sve moe Dana 11. rujna ove godine rasprostrla se vijest o blagoslovu Crkve hrvatskih muenika u Udbini na Krbavskom polju. Na proslavi se okupilo mnotvo: jedan kardinal, deset biskupa, oko 200 sveenika, dravni dunosnici i 15.000 vjernika. Rekli bismo, nita osobito, takvih je crkvenih dogaanja bilo i bit e ih! Ono to je posebnost, a vezana je za gradnju ove crkve o emu je ovdje pisano i ranije, ali o tome nikad dovoljno! jest to da je odbaen projekt arhitekta Nikole Baia koji je vericiran na svim razinama od zainteresiranih strana od struke, crkvene vlasti i niza drutvenih institucija. Ona je zamiljena kao nacionalni projekt te su u
62

Odbor za gradnju uli predstavnici najvanijih dravnih i kulturnih institucija u Hrvatskoj. U to su ime prikupljana i sredstva. A onda je snagom biskupske vlasti donesena odluka da se opeprihvaeni projekt odbaci, a preuzme plan bez ikakve prethodne strune ili drutvene verikacije: uveana replika starohrvatske crkvice u Ninu. U opoj utnji oglasilo se Drutvo povjesniara umjetnosti Hrvatske, koje je izrazilo uenje samim postupkom odbacivanja jednog i prihvaanja drugog projekta kao replike jedne crkve iz prolosti. U pismu, izmeu ostalog, stoji: to se pak tie ideje replika, iskazujemo svoju zgranutost nad prezirom nacionalnog stvaralakog duha (i stvaralakog duha uope). Civilizacija replika dokida autentinost prostora i povijesti, a time i ljudsku bit. Crkva u Udbini, umjesto kreativna dokaza naeg pijeteta, bit e votani muzej votanih gura, ali zato dokaz autentine pozicije Crkve u naem vremenu i drutvu. Zalaemo se za obranu hrvatskoga
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Kronologija dogaanja

prostora od ovakve trivijalizacije i traimo relevantnu arbitrau i njezino potivanje u svim sluajevima koji su, kao ovaj, proglaeni sluajevima od nacionalnog i identitetskog znaenja. (Vijenac, 9. 10. 2008). Vapaj struke ostao je tek glas vapijueg u pustoi. A unutar Crkve nitko nije prozborio ni rijei u obranu vrijednosti! Prema oekivanju! Nekad je Crkva traila najbolje arhitekte i umjetnike, danas se zadovoljava s treerazrednim jer odluuje vlast, takva kakva je! A nju se u Crkvi ne kritizira! Vlast sve zna, sve umije! I ne oslukujui glasove stvaralakoga duha ona odluuje, mona je, operativna, gleda s visoka, samouvjerena je sve moe! I, ba jer je takva, redovito ne vidi svoj krivi korak! Lica pored puta Pred parlamentarne izbore u BiH (3. 10. 2010) oekivano je bljesnula plakatirana parada kandidata velikih, srednjih i malih postera s likovima, tehniki dotjeranim i poljepanim, vedrih ili ozbiljnih pogleda, sa sjetom ili osmjehom na licu sve za bolji dojam. A i poruke, koje ih prate, izbruene su, saete, udarne, obeavajue: Snaga kojoj vjerujem, Ovo je naa zemlja, Narod zna, Drava za ovjeka, Uspjean ovjek za uspjenu BiH Nude bolju budunost, prosperitet, sreu, put do zvijezda, sve za jedno: na birakom listiu zaokruiti njihovo ime i stranku! Ali koga birati? U Hrvatskoj su izabranici na vlasti utonuli u brojne korupcijske afere! No, ipak ih razrjeavaju, s voljom ili bez volje, svejedno! U BiH je drukije. Cijeli je dravni sustav jedna gotovo bezizlazna velika afera: od krivo postavljenih daytonskih temelja drave, majake uvezanosti politikih elita, utvrivanja nacionalistikih torova, do karikaturalnog ponaanja meunarodne zajednice Iznova su izabrani isti koji ni do sada nisu pokazali nita. Hrvatski lan Predsjednitva BiH, eljko Komi, opet je izabran glasovima drugih Bonjaka, to je nesumnjivo u bh. okolnostima politiki neprihvatljivo. A i njegova je dosadanja radna bilanca
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

nikakva. Ipak je zamjetna razlika izmeu njega i njegovih predasnika iz reda hrvatskog naroda koje terete sumnjive nancijske rabote, sudske presude pa i sklanjanja u susjednu zemlju, to kod njega ipak nije sluaj. Takoer je i u srpskoj oienoj republici, tuim glasovima za hrvatskog potpredsjednika izabran Emil Vlajki, po roenju dubrovaki Hrvat (po potrebi i idov), opredjeljenjem velikosrpski ideolog, Miloeviev pravni savjetnik, poricatelj srebrenikog genocida! Meutim, sluaj Vlajki ne uznemiruje velike politike zatitare bh. hrvatstva kao izbor Komia, jer se to, kako ree stoerni stoerne stranke, ne moe uporeivati! Tamo su im, naime, saveznici! Ako im kroz prste gledaju i prataju izgon Hrvata iz Posavine, zato bi im smetao moralno karikaturalni Vlajki!? Tornjevi i minareti U zadnjem ratu, kao u malo kojem do sada, ciljevi ruitelj bili su sakralni objekti crkve i damije! Time se ciljano brisalo simbole druge strane. Akteri zla su se redovito pozivali na vjeru, na svete knjige, molili se, kriali, klanjali, blagoslivljali i istodobno razarali i ubijali. Radili su to zduno i temeljito, ostavljajui iza sebe gomile ruevina i masovnih grobnica! A u stvaranju takve atmosfere zla zapaeno su sudjelovali i religijski slubenici pravi veleizdajnici Boje rijei! Zavretkom rata krenula je i obnova sakralnih objekata crkava i damija. Trebalo je uloiti mnogo truda i novca da se obnove ili nove sagrade. Preteno se gradilo iznova. Nije pritom sve krenulo sretno. Podignut je manji broj uspjelih graevina, upravo po mjeri ovjeka, uz potivanje naela vrhunskih umjetnikih djela maksimum duha, minimum materije. Drugdje se uglavnom odstupalo od tog pravila. Ilo se na monumentalnost kao i na brojnost. Investitori grade agresivno napadne graevine, i preko njih odailju poruke, koje s vjerom nemaju nita zajednikoga, i jo, uz to, naruavaju ljepotu
63

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

sredine u kojoj se grade (R. Ivanevi). Upadni primjeri su mostarski toranj, kupreka crkva ili pak uvezena arhitektura sarajevskih damija koja ne pripada ni ovom prostoru ni vremenu (iji novac, onoga i arhitektura!). Treba k tome proi kroz BiH, uzdu i poprijeko, i vidjeti kako u pejzau ciljano stre visoki minareti ili tipski bizantsko-pravoslavni tornjevi. A o emu se radi, precizno je objasnio derventski prota prilikom posvete pravoslavne crkve (30. 10. 2005) na lokalitetu elije izmeu Doboja i Dervente: Crkva je sagraena da putnik namjernik vidi iji je ovo teritorij; mi ne elimo tue, a neka se zna ono to je nae. Prota ima pravo kad veli da je crkva podignuta da se obiljei teritorij, ali ne govori istinu kad kae mi ne elimo tue, jer su odmah preko puta hrvatska sela iz kojih su njegovi sunarodnjaci protjerali sve Hrvate katolike! No, oekivati od prote da kae punu istinu ipak je jalov posao i moe on to shvatiti samo kao neko zanovijetanje!

Tko vodu vjeruje jo? U vie mahova i na vie mjesta u medijima se ponavljala izjava hrvatskog predsjednika Ive Josipovia kako je entitetski premijer Milorad Dodik sve ispunio to je obeao: Zajedno smo posjetili grobove rtava sva tri naroda iz proteklog rata u BiH. Sve to je obeao u vezi sa Hrvatima iz RS je ispunio. Ali, oekujem od njega, kao i od svih politiara, da potuje meunarodno pravo. Bez sumnje uspjeh je odvesti tog politiara na mjesta velikog srpskog zloina poinjenog nad Hrvatima i Bonjacima (Brievo kod Prijedora i Kozarac) kamo inae nikada ne bi otiao. Sve drugo to se imenuje Dodikovim obeanjima su prazne rijei. Dodik je obeavao, gostujui na HRT-u, da je spreman doi u Hrvatsku i pozvati izbjeglice da se vrate. Jedino je tu mogao neto uiniti, a nije nita! Naprotiv, inio je suprotno! Uostalom, kako od njega oekivati, kad mu je republika, za koju oholo kae: Srpska zauvijek, a BiH dokle mora, stvorena na progonu, ubojstvu i palei da bilo

Fra Perica Vidi, Crne staze


64 Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Kronologija dogaanja

Fra Perica Vidi, Crne zrake

to iskreno uini. Obeava Hrvatima trei entitet, ali da ne diraju njegovu tvorevinu u politikom i teritorijalnom kapacitetu, on e se zauzeti da se istinski Hrvati nau u Predsjednitvu BiH, a ne kamuaa kao to je to eljko Komi, ali uti kad se to isto dogaa u njegovu entitetu (sluaj E. Vlajki), zauzima se toboe za izgradnju spomenika papi Ivanu Pavlu II. u Banjoj Luci ali u dvoritu franjevakog samostana Dodiku, najbahatijem politiaru bh. scene, moe se vjerovati jedino to da e svoju republiku i dalje initi etniki istijom i razgraivati BiH, a i to zapravo nije za vjerovanje: to vidimo svojim oima! Vrla politiarka Razvlatena predsjednica NHI-HSS-a, Ljiljana Lovri, na intervju kardinala Puljia u Osloboenju, 1. studenog 2010, na Facebook-u je reagirala ovako: Dobro se sjetio javiti!!! Sad e mu Sarajevo opet zaprijetiti da e ga deloirati!!! E, moj Uzoriti, rijei se najprije daida! I, naravno, F.T-a! (Franje Topia?).
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Tako rezonira vrla politiarka! Istina, ne kae kako se rijeiti tih nepodobnika? Moda ipak ima ideju, ali je jo ne iznosi na javu?! eka pogodan trenutak!? Ali je zato bila vrlo zadovoljna u Grudama. Na konstituirajuoj sjednici opinske organizacije Hrvatske seljake stranke (HSS) u Grudama (26. studenog 2010) izabrano je elnitvo stranke za opinu Grude, te je formiran Opinski odbor HSS-a Grude, priopeno je iz Ureda za informiranje HSS-a. Pozdrav im je uputila Ljiljana Lovri u svojstvu predsjednice HSS-a: Srdano vas pozdravljam i elim prenijeti pozdrave od Hrvata Bosne, obzirom da nas stalno dijele na bosanske i hercegovake, a postoje samo Hrvati Bosne i Hercegovine. // Hvala vam iz razloga to ste ostali Hrvati, to ste ostali katolici i to ste ostali uz hrvatsku ideju. Hvala to ste ostali do kraja svoji mudroslovi Ljiljana! S kardinalom na kavi U televizijskom intervjuu s kardinalom Vinkom Puljiem
65

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

Fra Perica Vidi, Za razmiljanje

(studeni 2010) novinar Sanjin Beiragi ga je upitao: Fra Petar Jele - jeste li ikad popili kafu s njim? Pulji: Jesam! Nisam popio kavu s njim, jesam razgovarao i sutra bih razgovarao. On je moj sveenik i ja se njega ne odriem! I to to mi razliito mislimo, to ne znai da ja njega otpisujem. To ni govora! A ne znai da svijet poinje s njime ni da s njime svrava ni da je on pokupio svu pamet kao ni ja! Iz ovog je odgovora jo jednom postalo vidljivo da kardinal nerado prihvaa injenicu da unutar crkvenih struktura netko misli drukije i ima svoje vlastite stavove i poglede na drutvena pitanja! A tome bi se zapravo trebao radovati! Vrijeme je da prolosti ostavimo stil jednoumnog razmiljanja! Miljenje o franjevcima Raniji veleposlanik BiH u italiji i Vatikanu, Vlatko Kraljevi, u intervjuu za sarajevski dnevnik Osloboenje, na upit novinara Jurice Gudelja o njegovu pristupu Hrvatskom
66

narodnom vijeu i na koji nain ta organizacija moe pridonijeti boljitku u BiH, odgovorio je: Ono to HNV zagovara je ono to ja elim. Smatram kako je nekolicina intelektualaca iz Franjevake bogoslovije iz Sarajeva najprogresivnija hrvatska snaga u BiH. Oni imaju konstantno jedan probosanskohercegovaki stav i kamo sree da je zaivjela politika koju zagovaraju. Danas bi nam svima bilo bolje. Uostalom, oni su inicirali Vaingtonski sporazum kojim je zaustavljen bonjako-hrvatski sukob u BiH (Osloboenje, 11. 11. 2010, str. 5). Glas zdravog razuma arka Radoja iz Beograda, novinarka respektabilnih e-Novina, imala je opiran intervju s fra Petrom Jeleom (8. 12. 2010), o drutvenim prilikama u BiH, o ulozi politiara, meu kojima srbijanskog i hrvatskog predsjednika, Borisa Tadia i Ive Josipovia, U uvodnoj rijei navela je sljedee: Fra Petar Jele poznat je iroj javnosti kao kritiki i razuman glas Katolike crkve u BiH. To ga je
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Kronologija dogaanja

kotalo napada sa profaistikih hercegovakih internet stranica, desniarskih listova i nerazumijevanja u samom vrhu crkve u BiH. S druge strane, ovaj profesor istorije na franjevakom Filozofsko-teolokom fakultetu u Sarajevu, dijelu javnosti u BiH koji je umoran od nacionalistikih politika, doao je kao glas zdravog razuma koji je u trenucima kada hrvatski dio naroda u BiH prolazi mentalno silovanje svojih politikih elnika, a u tom mu pomae i predsjednik RS sa svojom jednoumnom politikom otom, dragocjen. Mineri treeg entiteta U svojoj kolumni na portalu (Dnevnik.ba) pod naslovom Poteni Hrvati, bosanske patriote, mineri treeg entiteta (16. 11. 2010) Milan utalo proziva nekoliko Hrvata koji slijede toboe bonjaku politiku, fra Luku Markeia, Slavu Kukia, fra Ivana arevia, fra Pe-

tra Jelea i Ivu Komia. Hrvatske minere treeg eniteta u sarajevskim medijima od milja se naziva bosanskim patriotama, veli on, jer podravaju koncept ureenja za kakav se zalae bonjaka politika elita. To je koncept graanske BiH. Veinski narod, njihovi poltiki predstavnici i mediji u politikoj areni bore za graansku dravu, jer taj model, nasuprot federalistikom modelu politike autonomije triju suverenih naroda, jami vlast veinskog nad manjinskim narodima. To je posve razumljivo i legitimno, iako za druga dva naroda neprihvatljivo. Tako utalo! On naalost, u svemu zlu koje su doivjeli Hrvati ne primjeuje da je najvei udio imala / i ima velikosrpska politika. Tipino hadezejski! Amnestira politiku koja je oslobodila Hrvate njihova zaviaja i njihovih domova na podruju vodove republike. Na stranu to to jo nitko od

Fra Perica Vidi, Stvoreni za vjenost


Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011. 67

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

zagovornika treega entiteta nije precizno iznio to pod tim podrazumijeva i na koji bi se to nain ostvarilo?! utalu i slinima za maglovitu ideju treeg entiteta navodnu opasnost predstavlja tek nekoliko uglavnom sarajevskih intelektualaca! I hvata ga strah! Zar su tako moni? Demokracija ili autokracija Apsurdno je promotriti koliku elju smo imali instalirati demokraciju u nae drutvo, a sada jednostavno ne znamo to bismo s njom. Vjerojatno bi zbog toga najbolje i bilo kad bi nas EU primila usisala u sebe ovakve kakvi jesmo, da izvravamo ono to nam njezino zakonodavstvo bude nalagalo. Ovakva se nedoraslost civilizacijskim dostignuima ne oituje samo na politikom planu, nego i na svim ostalim, ukljuujui i crkveno. Istina, naa je srea to je u Crkvi jasno odreena hijerarhija i zna se tko odluuje, ali i ondje gdje demokratska naela provire odmah nastaju prepirke i svae koje rezultiraju neslaganjem

i nemogunou zajednikog dogovora. (Josip Vajdner, Uvodnik, Katoliki tjednik, br. 47, 28. 11. 2010). Eto, na sreu u Crkvi nema te demokracije da izaziva neprilike, jer zna se tko odluuje hijerarhija, jednoglasno! Drugi mogu biti jedino slobodni strijelci, i to samo ukoliko nisu na dohvatu hijerahijskog tapa, kojim se uzgred pazi da ne bi gdje provirila neman demokracije! Zar tako? U Mostaru je, kako izvjeuje Veernji list od 1. prosinca 2010, u amteatru Filozofskog fakulteta predstavljena knjiga docenta dr. Ivice Musia pod naslovom Moe li transcedentni Bog biti osoba. Nekoliko se predstavljaa (dr. Slavica Juka, dr. fra Iko Skoko, mr. Mate Bunti, Predrag Koul) izrazilo pohvalno o knjizi. Autor u knjizi sueljava poglede i miljenja lozof Stjepana Zimmermana i Karla Jaspersa. Opredjeljuje se za prvoga! Tom je prilikom Musi izjavio: ivot bez Boga je besmislen, a ateizam je plod lane, a ne

Fra Perica Vidi, Podnevni odmor


68 Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Kronologija dogaanja

istinske prosvjeenosti. Osporavanje Boga je opasno i moe na koncu ovjeka dovesti do samoubojstva. Jer tko nijee Boga, ne voli ovjeka. Zar se ovako moe govoriti o onima koji imaju drukije razumijevanje svijeta i ovjeka? Zar diskvalicirati takve tvrdnjom da ne vole ovjeka i da su na putu do samoubojstva? I sve to u sveuilinoj auli, pod akademskom kapom! Podsljemenski Nino nabasao na fra Petra U intervju za Hercportal (Hercportal. com, 8. prosinca 2010), dr. Nino Raspudi, profesor Filozofskog fakulteta u Zagrebu, odgovorio je, izmeu ostalih, i na sljedee novinarsko pitanje: Prije nekog vremena ste bili u jednom malom sukobu i sa fra Petrom Jeleom, odnosno razmijenili ste miljenja preko medija.. Poznajete li ovog sveenika iz Sarajeva, koji je svojim tekstovima izazvao velike polemike meu medijski eksponiranim osobama u Hercegovini. Osobnog sam uvjerenja da taj sukob ne postoji, ve je izraz razliitog interpretiranja stvari i nedovoljnog poznavanja obostranih javnih istupa. Nisam sa spomenutim bio ni u kakvom sukobu, niti sam razmjenjivao bilo kakva miljenja. Ne znam kakva je razmjena miljenja mogua s osobom koja e vam, ako se usudite rei da niste oduevljeni injenicom da Bonjaci odreuju hrvatskog lana predsjednitva, odmah zalijepiti konc-logore, uka, Bobana, ovia... Ta metoda uutkavanja je tipian reeks jedne nesretne, totalitarne svijesti. Radi se o tragikominoj medijskoj pojavi paradnog popa kojim mau neke hrvatske tiskovine dosljedne mesievskoj liniji odnosa prema Hrvatima iz BiH i par bonjakih ovinistikih listova i portala. Paradni, podsljemenski, Nino prilino se unervozio. Ne bi se, kae, vratio iz Zagreba u Mostar! Bolje mu je u metropoli. Ali, kako zapaamo, rado bi davao daljinske lekcije u BiH onima koji drukije misle od njega! Iz sigurne zavjetrine!
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

No, evo odgovora dr. fra Petra Jelea u intervjuu to ga je dao istom portalu dva tjedna kasnije (Hercportal.com, 23. prosinca 2010), odgovarajui na novinarevo pitanje: Nino Raspudi Vas je u jednom intervju-u na naem portalu opet prozvao zbog takvog Vaeg angamana i stavova? Kako to komentirate? Proitao sam tu vie nego nervoznu reakciju gospodina Raspudia koja je uslijedila na sam spomen moga imena, i koja me je opet dobro nasmijala. ao mi je to uvaeni lozof Raspudi troi svoje silno dragocjene intelektualne sposobnosti na jednog nebitnog i odnaroenog paradnog popa totalitarne svijesti i manekena sarajevske multietninosti koji ivi tamo u nekom tamnom vilajetu, umjesto da se, poput njega, iz Zagreba bori za interese bosansko-hercegovakih Hrvata. Njegove mudre opaske me uvijek zabole vie od svega, jer su one uvijek vrlo argumentirani prigovori. Dok je Nine Raspudia i njegove udruge ISTINA, koju ine dva lana (on i nerazdvojni mu mentor Ivo Lui Ljubuak), kao to su neko stranku Vuka Drakovia popunjavali njegova supruga Dana, Paja, Voja i dva Milana, nitko nijednoga Hercegovca vie nee smeti da bije, posebno ne zloesti Zagrepani koji ih konstantno maltretiraju. Naime, spomenuti dvojac e sa sigurne udaljenosti braniti svakoga Hercegovca kao to je nekad Bruce Lee branio napaene kineske seljake. U tome e im ispijanjem kave na zagrebakoj pici i uzajamnim divljenjem pomoi veliki borac za interese Hrvata Rajko Vasi Banjaluki. Prema dokumentima koji e po svojoj prilici ovih dana izai na WikiLeaksu, a do kojih je g. Julian Assange doao uz velik rizik, Raspudieva udruga ISTINA mogla bi odigrati odluujuu ulogu u raspletanju gordijskoga vora na ovim podrujima, a njezin utjecaj na meunarodnu politiku ne zanemaruju ni najvee svjetske sile (Amerika, Rusija, Japan i Kina) koje se posebno plae Raspudieva znanstvenog i analitikog diskursa, koji je u svom raskonom talentu pokazao
69

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

Fra Perica Vidi, Cvjetna horizontala

ureivanjem knjige Marka Grubnia alias Modnoga Maka. Isto tako, mauhice pokraj Hrvatskoga narodnog kazalita i ostale travke mogu biti vie nego sigurne, jer e i njih uvati habri Nino Nazionale. A brai Hercegovcima preporuujem da tijekom buduega proljetnog ienja prostorija dobro pripreme svoje domove kulture i kino dvorane, te da svoj ljetni kalendar prilagode turneji koju e od 7. do 9. mjeseca opet poduzeti poznati nerazdvojni dvojac Raspudi-Lui, koji e im drati satove politike nastave, a na koje u, ako budem imao vremena, doi jer se takve sadraje ne smije propustiti, premda ne bi bilo loe imati uza se i kakvoga zatitara zato to te znanstvene tribine znaju zavriti i aketanjem. Dotada e Raspudi iz mostarske faze s Bruce Leejem malo glumiti urbanog ljeviara i antinacionalista, a u zagrebakoj e malo s Luiem desniariti, hrvatovati i tumanovati, sve po potrebi, kako se namisti u taj as kako bi rekao Gibonni u jednoj svojoj odlinoj pjesmi.
70

Patetino i isprazno Hercegovaki franjevac Miljenko Stoji reagirao je na internetskom portalu na lanak fra Drage Bojia Nova Herceg-Bosna za Bosnu bez Hrvata (Svjetlo rijei, br. 333, prosinac 2010, str. 18-19). Evo njegove reakcije: Pa tako proitah lanak jednoga nadobudnoga koji ree da je nova Herceg Bosna za Bosnu bez Hrvata. Morao sam to proitati vie puta jer nikako nisam mogao shvatiti to dotini hoe, a on je izgleda sve skonto, kako se kae u njegovom mentalnom sklopu. I dok sve to iitah i malo toga shvatih, bi mi ao potroenog vremena. Negdje s visoka ovjek, naime, opalio po svemu oko sebe. Puca ko Walter dok je navodno branio Sarajevo. To se meni tako uinilo, jer nigdje ne spominje ni nesretni komunizam niti ita drugo, nego samo Herceg Bosnu, Franju Tumana i da ne nabrajam dalje, jasno nam je kud mu voz ode. Zahvatila ga jugovina dokraja i sve mu izmijeala. Jadan ovjek. A da malo ode na sjever, moe i preko bare, tamo jugovine nema i moglo
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Kronologija dogaanja

bi mu to pomoi, a i drugima. Pronai e u tim dalekim krajevima, sve one za kojima kao navodno plae. Nisu ostali u krajevima Herceg Bosne, budimo toniji u Hercegovini, nego se otisnue put bijela svijeta i ostae tamo. Da ostae u Herceg Bosni, moglo bi se uvijek rei da su pred vratima doma. Dovoljno sjesti u kakvo prijevozno sredstvo i za sati si kod kue. Samo, ne eli to dotini gospodin razumjeti, njemu je draa jugovina i teka magla, pala jo u 15. stoljeu. Tek je razgre spomen na Kraljicu Katarinu i druge hrvatske bosanske, humske i ine vladare. E, Boe moj, to ti je ivot! (hrsvijet.net; Hrvatska i dijaspora online; 11. 12. 2010). Puno patetike i jo vie ispraznosti! Elementarna kultura komunikacije s drukijim miljenjima zahtijeva da onaj, koji neije stavove kritizira i napada, donese i neki izvod iz autorova teksta da itatelj vidi sadraj onoga teksta koji dotini komentira, ili da barem same njegove stavove! Nita od toga! Ovako je oigledno sigurnije, lako

se podmetne jugovina, magla iz 15. stoljea, zaobilaenje komunizma, autora se proglasi nadobudnim i jadnim komu se sve pomijealo, i na kraju itatelji izvolite! Ipak bi komentator nakon ovakvog pisanja trebao stati pred ogledalo! Osuda redatelja u Iranu (prosinac, 2010) Iranski lmski redatelj, viestruko nagraivan, Dafar Panahi osuen je na viegodinju zatvorsku kaznu zbog suprotstavljanja aktualnom totalitarnom reimu u Iranu! Odvjetnik redatelja Dafara Panahija objavio je javnosti tu presudu iranskog suda kojom se praktiki unitava karijera nagraivanog redatelja! 49-godinji Panahi osuen je na est godina zatvora, a u razdoblju od 20 godina zabranjeno mu je pisati scenarije, reirati i producirati lmove, s tim da mu je zabranjeno i putovati u inozemstvo, te davati intervjue domaim i stranim novinarima. Panahi je slubeno osuen zbog zavjerenikog okupljanja i antireimske propagande, a estogodinju kaznu dobio je jo

Fra Perica Vidi, Cvjetni inicijal


Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011. 71

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

jedan redatelj, Muhamed Rasoulof. Tako to biva u drutvima s totalitarnim reimima! Sumrak Haakoga suda Neugodno je odjeknula vijest da je operativnom zapovjedniku snaga Jugoslovenske narodne armije u posljednjoj fazi opsade Vukovara, Veselinu ljivananinu, Haaki sud 8. prosinca 2010. preinaio pravomonu presudu sa 17 na 10 godina zatvora. A Vukovar je, uz Srebrenicu, mjesto najveeg zloina u Europi nakon Drugog svjetskog rata. Grad je, naime, ujesen 1991. temeljito razoren, nekoliko tisua ljudi ubijeno, tisue i tisue prognano, a oko 200 ranjenih branitelja i civila iz bolnice odvedeno na oblinju Ovaru i strijeljano. Danas, na kraju svega, Haaka sudska bilanca glasi: od trojice vojnih zapovjednika, najodgovornijih za pokolj, razaranje i progon, dvojica su osuena: Mile Mrki na 20 godina i Veselin ljivananin na 10, a trei, Miroslav Radi, osloboen je krivnje. Ovakve presude, nakon vukovarske kataklizme, znae jedino prezir rtava!

Osnutak Meunarodnog suda za ratne zloine poinjene na tlu bive Jugoslavije (ICTY) u Den Haagu (1993) budio je nade u pravedno sankcioniranje poinitelja zloina. Usprkos brojnim presudama, nade su ostale cinino izigrane. Upravo Sud, od kojega se oekivala pravda i zadovoljtina za rtve, moralno se uruio. Uzrok tomu jest politiki interes najutjecajnijih faktora meunarodne zajednice, pod ijim pokroviteljstvom Sud djeluje. Takvom se politikom, stvorenoj na predodbi da su u ratu uz male nijanse, u biti svi isti zamagljuje razlika izmeu agresora i rtve. Izostavljanjem bitne injenice u ocjeni rata, tj. jasne identikacije onoga tko ga je zapoeo i s kojim ciljem, nije bilo teko smanjiti ili brisati razlike meu sudionicima rata! Stoga ne bi iznenadilo da se odgovornost za trodnevno, navodno prekomjerno, granatiranje prilikom oslobaanja Knina, izjednai s odgovornou vukovarske trojke za razaranje grada Vukovara i za tisue mrtvih kroz 87 dana opsade. Vjerodostojnost Haakoga

Fra Perica Vidi, I bi svjetlost


72 Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Kronologija dogaanja

Fra Perica Vidi, Slava prirodi

suda ve je davno nagriena, a nakon niza poniavajuih presuda, kakva je i zadnja, od nje jedva da je ita ostalo! Izborna godina Prola 2010. godina obiljeena je izborima: u Hrvatskoj predsjednikim, u BiH parlamentarnim. Na obje strane sudjelovali su bh. Hrvati. U zadnjih petnaest godina, kao hrvatski dravljani, redovito su sudjelovali na izborima u Republici Hrvatskoj i svaki put su se opredjeljivali u gotovo 95-postotnom broju za jednu stranu. Nesumnjivo znakovita pojava! Jedva da je bilo to drukije i na zadnjim parlamentarnim izborima u BiH. Stoerna stranka pobrala je najvei broj glasova, to u drukijim okolnostima ne bi bilo nita osobito. Meutim, ta injenica ukazuje na nelagodnu mentalnu sliku hrvatskog birakog tijela kojemu ba nita ne znai to to elnik stranke vue za sobom repove sudskih procesa vezanih za privredni kriminal, to se relativno kasno sjetio da je Hrvat, to se naknadno nauio
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

potpisivati latinicom A tako je uspjean bio i raniji stranaki predsjednik koji je kasnije prebjegao u susjednu dravu kako bi izmakao izdravanju kazne zbog poinjenog kriminala! Birakom tijelu nita ne znai ni to to dosadanji politiki vladajui establishment nita nije pridonio boljem poloaju Hrvata u BiH. Uenje i pamenje je njegova slaba strana. Politika jednoumnost i podlijeganje lanoj retorici nacionalnih voa spadaju u odsudne znaajke politikog ponaanja demografski oslabljenog hrvatskog korpusa. Srpskom agresijom, nepotrebnim sukobom s Bonjacima, suludom politikom humanog preseljenja, uz izdaan blagoslov dijela slubene Crkve, bh. Hrvati su iz rata izali kao najvei gubitnici. Za njih su pravljena Bobanova sela, nueni im nenastanjeni otoci, drvari, korenice i graaci A da iz toga nita nisu nauili, nitko ih od toga ne moe amnestirati. To su pokazali i na ovim izborima! Nikako da razlikuju slatkorjeive lai svojih politikih predstavnika od njihove borbe za
73

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

Fra Perica Vidi, Podnevni ivot

vlastiti poloaj i probitak! Upitno je moe li u toj buci stranakog marketinga njima jo ita razumnoga doprijeti do uiju!? EU kalendar Interreligijski kalendar za uenike u EU kolama tiskan je u nakladi od 3,2 milijuna primjeraka i u njemu su spomenuti idovski, muslimanski, budistiki i hinduistiki blagdani, ali ne i kranski. Komisija katolike Biskupske konferencije Europi je prosvjedovala nadlenom EU-komisaru Johnu Dalliju, koji se na to ispriao. Radilo se o pogreci kod korekture. Bavarski zastupnik u Europskom parlamentu kritizirao je borbeni ateizam u aparatu EU-Komisije. Upadna je tendencija kod EU-birokacije, da se kranstvo i to samo iz previda u tolikoj mjeri zaboravlja. (Christ in der Gegenwart, 4/2011, 38). Nakon masovne kritike takvoga kalendara Europska komisija je iznova tiskala kalendar u koji je unijela i kranske blagdane (Boi, Uskrs, Duhovi). EUkomisar se ispriao za greku koja je nasta74

la toboe iz previda (CiG, 9/2011, 90). EU-birokracija, koja maksimalno pazi na politiku korektnost u javnom drutvenom ophoenju, ali kada je u pitanju vlastita tradicija, kultura i povijest, pokazuju maksimalnu bahatost i prezir prema civilizacijskom nasljeu. To je ve postalo pravilo! Stoga je tzv. politika korektnost lana fasada iza koje se krije krajnja netolerancija i prezir prema onoj tradiciji iz koje je izrasla europska civilizacija! Partnerstvo s Dodikom Sveuilini profesor Ivo Banac komentirao je vienje o uspostavljanju moguih partnerskih odnosa hrvatskoga predsjednika Ive Josipovia sa srpskim entitetskim predsjednikom Miloradom Dodikom, najbahatijom pojavom na bh. politikoj sceni. Dodik je politiar koji opstruira i destruira svako nastojanje da se od BiH stvori normalna funkcionalna drava. Sljednik Karadia, Biljane Plavi, Poplaena u potpunosti je predan njihovim zloinakim idejama! Stoga BaGodina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Kronologija dogaanja

nac s pravom vidi Dodika prije svega kao dio problema Bosne i Hercegovine: Dodik je dio problema, a ne dio rjeenja. Nemam nita protiv toga da se razgovara i sa Kimom Jong-Ilom, ali moramo znati sa kim razgovaramo. Koliko vidim, svi recentni kontakti sa Dodikom jaaju njegovu poziciju. Dodik je realan, poslovan, voli slobodno trite, ima podrku biraa, gradi ceste prema Zagrebu, navija za Hrvatsku, itd. Za to ima mnogo razloga. Dodik je razradio svoj plan, kupio mnogo ljudi, uvjerio mnotvo naivaca. Meutim, ima jo jedan razlog. Federacija je pluralna, puna raznih opcija, politika, kantona, vlada i stranaka, sukoba i rahatluka, vjere i razoaranja. Sve je to u vrtlogu, bez kraja i konca, a Dodik stoji postojano, ba kao znak stabilnosti. tavie, takvim se predstavlja, legitimira. Bolje bi bilo skinuti tu masku, pokazati da je rije o selu jednog klana to operira po naelima one poznate sicilijanske organizacije. Posljedica dobrih odnosa sa Dodikom jest Dodik. (Osloboenje, 11. 1. 2011) Opasne vjerske konverzije u Iranu Iran je zemlja gdje vlada politiko nasilje. Vjerska konverzija s islama tretira se kao apostazija i takvima prije smrtna kazna. Kranstvo je za muslimane zabranjena tema. Za svaku zabranu postoje tajna mjesta: za zabranjene knjige u knjiarama Hinterzimmer, za satelitske antene lagerovanje izvan grada. Postoje tajni disko-prostori, skriveno sluanje glazbe, tovie i tajne crkve (Untergrund-Kirchen). Uistinu pristae reima u zadnje vrijeme govore o podzemnim, tajnim, crkvama. Budnim oima iranske vlasti nita ne promie: svaka nezavisna aktivnost je sumnjiva, pa i sama molitva Bogu. Nakon zadnjeg Boia (2010) uslijedio val uhienja krana, jer da su pojaali svoje aktivnosti. U slubenim priopenjima njih se naziva cionistikim kranima koje podravaju SAD i V. Britanija. Uhieni su uglavnom muslimani koji se konvertirali na kranstvo ili oni
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

krani koji su optueni za prozelitizam. U Iranu nema slobode miljenja. U Hamadanu, gradu na zapadu Irana, reimska propaganda je uhiene prozvala kradljivcima vjere. Oni koji su puteni na slobodu, kau, morali su obeati da nee sudjelovati ni u kakvim crkvenim ceremonijama. Krani nemaju pravo posjedovati Bibliju i u zemlji je nigdje ne mogu nabaviti. Crkveni predstojnici se moraju obvezati da nee u kransku zajednicu primiti muslimana ako on to zatrai. Konvertite na kranstvo uhiuju i ne optuuju ih samo zbog apostazije nego i za navodnu propagandu protiv reima. Prije dvije godine uhieno je deset konvertita na kranstvo u gradu Schiras. Navodi se i primjer ubojstva trojice pastora prije vie godina (1994). Nakon ubojstva nekoliko drukije misleih intelektualaca (1998) promatrai su doli do zakljuka da su i pastori njihove rtve, premda su organizirana tobonja suenja trima enama, kao navodnim ubojicama. U vrhovima iranske vlasti ne mogu doivjeti vei poraz nego kada im se iz puanstva, usprkos njihovu neogranienom totalitarnom vladanju, pojave oni koji pokazuju naklonost dugoj religiji i konvertiraju. U Iranu konjukturu imaju kune crkve. Taj razvitak rezultira iz zbunjenosti mladei koji istinu islama poistovjeuju s istinom vladajuih i stoga se odluuju traiti drugu vjeru. Liberalni muslimani optuuju vlastodrce da oni utjeu da se masovno puanstvo, napose mlade, udaljuje od religije. (Prema: Amir Hassan Cheheltan, Die Glaubensdiebe, Frankfurter Allgemeine Zeitung, (br. 16, 20. 1. 2011, str. 27); s perzijskog: Susanne Baghestani). Presuda protiv samostana u Turskoj (sijeanj 2011). Vrhovni sud Turske je presudio da zemljini posjed kranskog (sirijsko-pravoslavnog) samostana Mor Gabriel, osnovanog u IV. stoljeu, u jugoistonoj Anadoliji pripadne dravi. Sudski proces o vlasnitvu zemljita vodio se nekoliko godina izmeu samostana, s jedne
75

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

strane, te okolnih sela i turskih vlasti, s druge. U pojedinim sluajevima presuivalo se za samostan, u drugim protiv. Procesi su izazvali zabrinutost i u Njemakoj kod onih grupa koje potpomau samostan i kao i kod niza politiara koji smatraju da je u pitanje dovedena vjerska sloboda krana u Turskoj. Muslimanski revnosnici ve odavna nastoje u svoju korist umanjiti posjed samostana. Naelnici triju okolnih sela su uporno radili na tome da dobiju vei dio posjeda obrazlaui da je samostanski posjed dijelom na muslimanskom teritoriju. To dovodi u pitanje daljnju egzistenciju samostana. Spor oko samostana u pozadini ima ikaniranje krana u Turskoj. ak je i predsjednik drave Gl ikaniranje krana nazvao sramotom. Drugih glasova se ne uje! (Frankfurter Allgemeine Zeitung, 28. 1. 11, 6,10). Katolika i Evangelika crkva u zajednikom stavu ukazali su na rastui pritisak na samostan osnovan davne 397. godine. Takoer su zatraili i od savezne

Vlade da zatrai od Turske potivanje vjerskih sloboda. (FAZ, 10. 2. 11, 4). Organizirano nasilje protiv krana U Indoneziji, u gradu Temaggungu na otoku Javi, 8. veljae 2011. oko 1.500 muslimanskih ekstremista prosvjedovalo zato jer je sud preblago osudio jednog kranina, 59-godinjeg Antonija Bawengana, jer je dijelio letke i time uvrijedio islam, zbog ega je osuen na pet godina zatvora. Demonstranti su traili smrtnu kaznu. Tom prilikom su zapalili dvije protestantske crkve i napali katoliku crkvu Sv. Petra i Pavla. upnik je pokuao zatiti crkvu i pritom je teko zlostavljan. Tamonji tajnik Biskupske konferencije, nadbiskup I. Pujasumarta, u povodu ovih zbivanja je izjavio: Mi smo zaprepateni ovim dogaajima. Nasilje nikada nije rjeenje. Mi potiemo sve, muslimane i krane, da probleme rjeavaju zdravorazumski u duhu bratstva. Problem predstavlja zakon o blasfemiji na osnovi kojega se olako sudi kranima

Fra Perica Vidi, Crni polukrug


76 Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Kronologija dogaanja

Fra Perica Vidi, Cvjetni trokut

optuujui ih da su na ovaj ili onaj nain uvrijedili islam. Prema najnovijem izvjeu Instituta za mir i demokraciju proizlazi da je u Indoneziji samo u 2010. bilo 216 sluajeva povrede slobode vjeroispovijesti, to je pogodilo 43 kranska kultna mjesta. (Frankfurter Allgemeine Zeitung, 9. 2. 2011, str. 6; Zenit.org; 9. 2. 2011). Tko to govori istinu o bh. Hrvatima? U rubrici Tjedna inventura u Obzoru / Veernji list (br. 381, 5. 2. 2011) novinar Milan Ivkoi je ustvrdio da je, prilikom posjeta trolanog Predsjednitva BiH Zagrebu, srpski predstavnik Radmanovi, istina, titei srpske interese, izjavio da hrvatski narod u BiH nije ravnopravan kao druga dva, te da on govori istinu. Da bi na koncu zakljuio: I vjerski i civilizacijski, Hrvati i Srbi u BiH su upueni jedni na druge pred oitom tenjom Bonjaka da centralizacijom to vie islamiziraju tu dravu. Trebalo je, eto, da Radmanovi ba ode u Zagreb i da kae istinu o bh. Hrvatima
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

i da im Ivkoi poalje savjet to da ine! Mogao je Radmanovi u Zagrebu podastrijeti jednu drugu istinu: kako je njegov entitet razaranjem, paleom, pljakom, progonom i ubojstvima oien od Hrvata i kako je kasnije sve uinjeno da se oni ne vrate! Bilo bi zanimljivo u tom sluaju vidjeti koji bi savjet bh. Hrvatima servirao Veernjakov novinar!? Sama od sebe montira sluaj!? Prola je ve godina dana kako je novinarka FTV-a, Duka Jurii, maknuta s poloaja urednice Informativnog programa, nakon to je Fahrudin Radoni, politiar i ratni proter, rekao da ne moe netko tko nije musliman biti odreujui imbenik na televiziji: Imamo situaciju da jedna gospoa koja je glavni urednik na jednom naem javnom servisu, koja nije Bonjakinja, radi taj posao. Vjerujte, nama je drago da smo multietnika zemlja i da je jedini sluaj u zemljama regiona da neko ko nije Srbin, nije Hrvat, ko nije, ne znam, Crnogorac,
77

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

Fra Perica Vidi, Tamna grana

moe ureivati javni servis u zemlji gdje je pripadnik manjeg naroda. Ali, ne moemo sebi dozvoliti da ta osoba, koja nije musliman, ima ambiciju da ureuje u naoj Islamskoj zajednici. (Intervju radiju Kalman, konac sijenja 2010). Kako je novinarka maknuta pod vrlo sumnjivim okolnostima, sudska presuda donesena je u njezinu korist. U meuvremenu su na FTV-u ukinuli to radno mjesto i time opravdavali da se ne moe iznova vratiti na posao. No, ona se i dalje nastavila boriti pravnim sredstvima. A onda se u Dnevnom avazu (12. 2. 2011, str. 3), kojemu je vlasnik Radoni, pojavljuje udan komentar pod naslovom Jurii ak i od sebe montira sluaj?! Tamo, izmeu ostalog, stoji: Vie nema dilema. Javnost se uvjerila u ono to odavno znaju kolege novinari Duka Jurii najbolja je u montiranju sluajeva. Pa i od sebe same. Kako, naime, drugaije ocijeniti njen silni, pomalo i sa zdravim razumom nespojivi poriv da se vrati na FTV u sredinu gdje je ama ba nitko ne eli.
78

Dakle, stvar je jasna: novinarka trai da na osnovi sudske presude bude vraena na radno mjesto, to je, prema spomenutim novinama, sa zdravim razumom nespojiv poriv. I ovakva udovina logika uspijeva na ovom prostoru! Margot Kmann Ranija elnica (Ratvorsitzende) Evangelike crkve u Njemakoj, Margot Kmann, Europsku kulturnu nagradu za graansku hrabrost (Europischer Kulturpreis fr Zivilcourage) podnijevi ostavku na najviu dunost u Evangelikoj crkvi. Kulturna zaklada Pro Europa podjeljuje uglednu nagradu 4. oujka 2011. u frankfurtskoj crkvi Svetog Pavla. U obrazloenju nagrade reeno je da je Kmann povukla konsekvence za vlastitu odgovornost, jer je u veljai prole godine (2010) vozila auto s 1,5 promila alkohola. Time je pokazala hrabrost i postala uzor drugim osobama javnoga ivota. Ona je, meutim, odbila primiti tu nagradu!
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Kronologija dogaanja

Stranaki nastupi ljudi iz Crkve Da se slubeni ljudi iz Crkve stranaki angairaju to nije nikakva tajna. O tome pie i kolumnist na portalu e-Posavina.com Dean Rant vezano za akciju potpisivanja peticije braniteljskih udruga protiv majorizacije Hrvata, gdje, izmeu ostalog, stoji: Da je HDZ BiH debelo upleten u spaavanje vojnika ovana govori i angaman Katolike crkve. Petominutno obraanje vjernicima, o znaaju potpisivanja peticije (svjedoe lano, ime bogohule), za vrijeme svake mise ini se postao je redoviti crkveni obred. Naravno, samo ako je u slubi HDZ BiH. Svi drugi koji se obrate toj istoj Crkvi bivaju arogantno odbaeni s objanjenjem da njihova stvar nije za Crkvu i da Crkva ne moe biti niiji glasnogovornik, makar se radilo o stvarima koje se tiu irokog kruga katolikog puka. Dakle, predstavnici Katolike crkve jako dobro znaju to je Hrvatima katolicima potrebno i to se moe itati s oltara, a to ne. Sadraj nije bitan samo neka je od HDZ-a (Evanelje po oviu).

U ime politike korektnosti U javnoj politikoj komunikaciji danas u zapadnom svijetu funkcionira skupni pojam politika korektnost kao odreujui faktor u obazrivom formuliranju stavova kako u njima ne bi bilo nieg diskriminirajueg glede nacionalne, vjerske, kulturne ili rodne pripadnosti. Najprije se javila u SAD-u 1960-ih u odnosu na manjinske skupine u drutvu: na primjer, preziran naziv crnac (nigger) nadomjeta se nazivom Afro-Amerikanac. U Europi se politika korektnost udomauje 1990-ih. Ali manje kao politiki bonton a sve vie kao konformistiko dranje, koje se ranije imenovalo oportunizmom, kukavilukom i sl. Preobraava se u pronjen oblik cenzure koja inkvizicijski gui slobodu miljenja. U raspravi Politika korektnost ugroava slobodu miljenja. Totalitarne tendencije u pravnoj dravi, (Mnchen 1997), politolog Gerard Radnitzky govori o inkviziciji politike korektnosti koja najveu potporu ima u medijskoj maji, jer mediji kanjavaju i nagrauju u skladu s

Fra Perica Vidi, Crne staze


Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011. 79

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

politikom korektnou. Navodi sluaj njemakog politiara Heitmanna, kandidata za saveznog predsjednika, koga su, zbog politike nekorektnosti, mediji grubo difamirali. Allensbachov institut za istraivanje javnog mnijenja pokazao je, naime, da samo 19% ispitanih smatra da se veina graana slae s Heitmannovim stavovima. Meutim, te iste stavove citirane bez imena, podralo je do 78% ispitanika. U medijskom linu osobe postignut je, dakle, puni uspjeh, a u demonizaciji stavova potpun promaaj. U tome su snaga i slabost medija! Primjer koji pokazuje svu besmislenost politike korektnosti jest i jedan dogaaj u austrijskoj upi Traun. Tamo je pozvana strunjakinja za islamske znanosti Christine Schirrmacher sa sveuilita Louven u Belgiji, gdje je na elu Instituta za islam Njemake evangelike alijanse, s nakanom da odri predavanje o islamu. Nakon to je sve dogovoreno, intervenirao je kod vlasti opunomoenik za integraciju Islamske vjerske zajednice Omar Al-Rawi

i postigao da je predavanje otkazano. Obrazloenje je da znanstvenica promovira islamofobiju. Iako nikakvih dokaza za takav prigovor nije bilo, otkaz se dogodio. (Die Presse, 9. 6. 2008). Drugi primjer pervertirane politike korektnosti vidljiv je u pokuaju Europske unije da se javno odredi o uestalom muslimanskom nasilju nad kranima na Bliskom istoku. U sijenju 2011. Europski parlament je formulirao Izjavu koju je prihvatila Parlamentarna skuptina Vijea Europe. Meutim, ministri vanjskih poslova zemalja EU nisu se mogli usuglasiti oko teksta Izjave. EU-povjerenica za vanjske poslove, Catherine Ashton, bila je jasna: Izjava se odbija zbog rijei kranski, jer da nije politiki korektno jednu vjersku zajednicu imenovati rtvom napada. Talijanski ministar vanjskih poslova, Franco Frattini, reagirao je s upozorenjem da to ozbiljno teti vjerodostojnosti Europe, te da tekst, gdje se ne smije spomenuti ime rtve, treba opozvati. Tako je praksa po-

Fra Perica Vidi, Victoria


80 Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Kronologija dogaanja

Fra Perica Vidi, U zagrljaju

litike korektnosti posve odsklizala u zonu sumraka i moralne vulgarnosti. Perverzni duh politike korektnosti, emitiran iz struktura meunarodne zajednice, uporno nastoji u Bosni i Hercegovini proizvesti lani mir briui razlike izmeu progonitelja i progonjenih, ubojica i rtava, napadaa i branitelja Proglaavajui sve jednakima u ratu (svi su ubijali, svi su pljakali) pritom ne elei identicirati korijen zla stvorili su invalidan sustav koji jedva funkcionira. U tome im zduno asistiraju tzv. bh. politike elite, istina bez uglaene politike korektnosti, ali zato s ogrtaem sirove politike bahatosti! U svakom sluaju korektni i bahati uspjeno surauju na destrukciji BiH! Diskriminacija Prema jednoj vijesti u Britaniji (Jutarnji list, 1. 3. 2011) kranskom paru Eunice (62) i Owen Johns (65), pripadnici pentekostalne zajednice iz Oakwooda, odlukom engleskog suda onemogueno je udomljavanje djeteta jer su
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

socijalnim radnicima rekli da zbog svoje vjere ne bi mogli djetetu rei da je homoseksualnost prihvatljiva. Suci su odluili da zakoni koji tite ljude od diskriminacije zbog seksualne orijentacije imaju prednost pred pravom da se ne bude diskriminiran na temelju vjerske orijentacije! Ovo je samo jedan od primjera kako se u ovom svijetu, koji sebe naziva civiliziranim, provodi diskriminacija prema nekom koji drukije misli, u ovom sluaju prema branom paru. Potonue svakog morala i pameti! Hrvatsko narodno vijee U veljai 2011. na izbornoj skuptini Hrvatskog narodnog vijea BiH ponovno je za predsjednika izabran Luka Markei. Njemu je protukandidat bio Ilija imi. Nezadovoljni takvim razvojem situacije iz HNV-a su istupili Ivan Lovrenovi, Mile Lasi i Ilija imi, to je popraeno polemikim istupima. Na pres-konferenciji 4. oujka 2011. u Sarajevu predstavnici Hrvatskog narodnog vijea BiH iznova su se izjasnili da daju
81

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

Fra Perica Vidi, Raanje ljeta

podrku Platformi koju su potpisale etiri stranke (SDP, SDA, HSP i NSRzB). Dajemo podrku Platformi koja je korisna za formiranje vlasti u Federaciji i na razini drave, kazao je predsjednik HNV-a BiH Luka Markei istaknuvi da je za poetak dobra i sada je treba dotjerivati, te da HNV nije stranaki opredijeljen ni za SDP ni za druge stranke. lan HNV-a BiH Ivo Komi je kazao da je u javnosti nametnuta lana dilema jedna grupacija stranaka ili druga grupacija. Mislim da to nije alternativa jedno drugom i da je to potpuno lano nametnuto kao dilema, kazao je Komi. Interes HNV-a je, po njegovim rijeima, otkloniti neravnopravnost Hrvata i drugih, jer nisu samo Hrvati neravnopravni. Neravnopravni su svi narodi tamo gdje su manjinski u lokalnim zajednicama, u upanijama i opinama. Nama je prihvatljivija Platforma koja je ponuena upravo zato to ona pokuava otkloniti neravnopravnost. Oni predlau potpunu ravnopravnost i paritet
82

u izvrnim organima. Zato bi to bilo neprihvatljivo nekome, kazao je Komi. HNV-u je to, dodao je, prihvatljivije od HDZ-ovog rjeenja neravnopravnosti kroz trei entitet, odnosno etvrti entitet. To su tri entiteta plus distrikt Sarajevo. Oni hoe tri entiteta plus Sarajevo distrikt, kazao je Komi, istiui da ne smijemo dozvoliti da nas lau u politici. Kritika, a ne zna se ega Na portalu hrsvijet.net (5. 3. 2011) javio se Miljenko Stoji, hercegovaki franjevac, pisac knjievnih i poetskih tekstova, s prilogom o fra Petru Jeleu: Taman nakon to sve ovo sabrah u glavi naletjeh na lanak fra Petra Jelea. Prozva se povjesniarom, tako mu i zavrena kola kae, i odalami po Drugom svjetskom ratu i ovim dananjim danima. Oito ovjek ita novine. Tuitelj one nae estorke u Haagu Herceg Bosnu i njih usporedi s nacistima, pa to ne bi Jele u Sarajevu sve to usporedio s NDH? Jedino ni sada ni prije ne ree nita o komunistikim
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Kronologija dogaanja

zloinima. Valjda ono 55 njegove ubijene subrae bijae privid, kako prije tako i danas. A i to hodanje sunarodnjaka po Hercegovini, Hrvatskoj i bijelom svijetu. Rat ih istjera i dotini drei kako ih nisu smjeli primati u Hercegovini i Hrvatskoj. Za bijeli svijet ne ree nita. Valjda je bolje kad odu tamo, prije e se vratiti. Bit e na privremenom boravku, kao u komunizmu nai na privremenom radu. Oprostite, komunizam nije uputno dirati. Treba uvijek biti u mainstreamu i svijetla budunost ti se itekako smijei. A taj mainstream nije protiv komunizma, unato zadrtim desniarima odavde, iz Europe i svijeta, on je protiv hrvatske estorke u Haagu, Tumana, hrvatskih generala, bojovnika, Domovinskog rata, Herceg Bosne, onih koji sve ovo ne razumiju. Neka nam ivi mainstream! Tako Miljenko Stoji. Ve na prvi pogled zapaa se kako autor izbjegava sueljavanje s argumentacijom druge strane: malo magle, malo vjetrenjaa i eto tra-prie za itatelje. Zato autor gornjeg teksta precizno ne predstavi sadraj lanka P. Jelea da se vidi to zastupa i kako gleda na pitanja o kojima pie? To bi, s jedne strane, bio poten odnos prema autoru i itateljima, a, s druge, ne bi sam upadao u napast podmetanja u stilu: Prozva se povjesniarom (kako zvui ovo: prozva se pjesnikom?), odalami po Drugom svjetskom ratu, oito ita novine, komunizam nije uputno dirati, dotini drei Ovakav povran i neozbiljan pristup prije svega daje sliku o samom autoru, koji, uostalom, s visoka pie i o jednom Ivanu Supeku, znanstveniku i knjievniku, kad mu imputira da je ponajvie od svega volio miris vlasti (!) ili Ratku Cvetniu: Prolupali zapisi (!) (Rije po rije, 2007, str. 77, 101), samo iz razloga to su spomenuti kritini prema njegovim politikim ikonama Tumanu i uku, kreatorima hrvatske politike 1990ih, napose nepovoljne za bosanske Hrvate! Toliko o pjesnikovoj kritici! Izdaja Posavine Nakon to su se Franjo Tuman i Slobodan Miloevi sastali
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

u Karaorevu 25. oujka 1991. godine, kako bi podijelili Bosnu i Hercegovinu, osnovane su dvije skupine intelektualaca, sa svake strane po jedna. Njihov je zadatak bio razraditi detalje podjele koja je na prvom sastanku dvaju lidera tek naelno dogovorena. U hrvatskoj skupini je bio i akademik Duan Bilandi, danas umirovljeni profesor zagrebakog Fakulteta politikih znanosti. Bilandi je jedan od rijetkih sudionika ovih dogaaja koji bez nelagode pria o svojoj ulozi u njima. Za razliku od nekih drugih, kako kae, on je otvoreno sabotirao taj zloin. Tuman i Miloevi su se dogovorili o formiranju takozvanih ekspertnih skupina sastavljenih od beogradskih i zagrebakih intelektualaca. Kako je u srbijanskoj skupini bio akademik Kosta Mihajlovi netko je Tumanu predloio da i on u skupini ima jednu takvu titulu. Budui da sam ja svojevremeno bio i potpredsjednik drave, sjetili su se mene. Naslutio sam da bi tu moglo biti rijei o podjeli BiH pa sam se dogovorio sa efom nae skupine Josipom entijom da emo mi sudjelovati, ali iskljuivo kako bi opstruirali tu podjelu. Deklarativna tema pregovora izmeu dviju skupina je bila normalizacija odnosa Srbije i Hrvatske. Naime, tada jo nije poeo pravi rat. U timu su jo bili Zvonko Leroti i Smiljko Sokol koji je uskoro otiao. Sastali su se tri puta: jednom u Vili Weiss u Zagrebu, drugi put u Titovu lovitu Belje i trei put u Vili Boti u Beogradu. Ve na prvom sastanku je otvoreno pitanje Bosne i Hercegovine u smislu normalizacije odnosa Srbije i Hrvatske. entija i ja smo bez prethodnog dogovora vrtjeli srpsku delegaciju oko jednog pitanja prihvaa li Srbija da se jugoslavensko pitanje moe rijeiti samo po principu granica utvrenih u Jajcu 1943. godine. Srbi su tvrdili da su granice djelo Hrvata Tita i Slovenca Kardelja te da Srbija ne pristaje na nita drugo osim na likvidaciju AVNOJ-evskih granica. Srpska ekspertna skupina na to nije pristajala: Na sve tri sjednice taj problem nikada nismo skinuli s dnevnog reda. ef
83

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

srbijanskog tima Kosta Mihajlovi je tada iznio podatak da su se Tuman i Miloevi ve dogovorili o podijeli BiH. Pitao sam ih kako e oni, nakon te podjele, povezati Srbiju i zapadnu Bosnu gdje je ivjela veina bosanskih Srba, ako je izmeu njih Posavina u kojoj ive Hrvati i Muslimani. Kosta mi je odgovorio da je dogovoreno da Posavina pripadne Srbiji. (Razgovarao Sinia Bogdani Deutsche Welle, dw-world.de, 26. 3. 2011). Jo jedna potvrda iz prve ruke o kukavikoj trgovini s Bosanskom Posavinom, zbog ega su posavski Hrvati ostali bez svoga zaviaja zbog bezumne hrvatske politike vrhuke koja je ila za tim da zadovolji apetite nezajaljive velikosrpske hegemonistike politike! Dodik i ravnopravnost Hrvata Da se Dodik predstavlja sve veim zatitnikom Hrvata, to izaziva ozarenost na licima herceg-bosanskih ljubitelja njegova lika i djela, postaje sve uobiajenija pojava. Da

se takvim prokae i dokae iskoristio je i jedan Skup u Banjoj Luci kao pogodnu priliku. Naime, on se obratio sudionicima konferencije Hrvati u BiH danas (Banja Luka, 4-6. oujka 2011) i tom je prigodom, izmeu ostalog rekao da su na negativni kontekst poloaja Hrvata u BiH znaajno uticali dogaaji iz novije istorije i to uee na referendumu 92. godine i kada su pristali ukinuti Herceg-Bosnu kao politiko teritorijalni odraz njihovog politikog statusa. // Ta dva datuma odredila su sadanji poloaj Hrvata. Tu treba dodati i odluku koju je donio visoki predstavnik time to je ukinuo sustav zatite u pogledu odluivanja u Federaciji za Hrvate. (Osloboenje, 5. 3. 2011). Kazao je, nadalje, da su Hrvati u srpskom entitetu politiki zastupljeni na svim mjestima na kojima se brane interesi konstitutivnog naroda, ali da je u Federaciji BiH na sceni majorizacija tog naroda od Bonjaka. Jednak tretman svih naroda mogao bi se, kae, osigurati, ako se formira politiko-teritorijalna jedinica koja

Fra Perica Vidi, Podnevni odmor


84 Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Kronologija dogaanja

Fra Perica Vidi, Crveni dvojac

bi bila multietnika, ali u kojoj bi Hrvati bili dominantna veina. Mnogi su protiv toga, ali po mom miljenju, za BiH, ovakvu kakvu stranci dre kao neku vrstu eksperimenta, jedino je mogue da se organizira kao savez drava i da takva funkcionira. Sve drugo bi bilo problematino! Ovakva farsino i prizemno Dodikovo udvaranje Hrvatima, naalost, godi hercegbosanskoj politikoj vrhuki i njihovim trabantima, to vod obilato koristi za cementiranje svoje tvorevine nastale na zloinu progona, ubojstva, palea i grabea Sve na udivljenje dijela bh. politike elite i njima odanih medija. Tijekom skupa, izmeu ostalih, govorili su prof. dr. Boo epi, dr. Anton Jekauc, prof. dr. Draen Pehar, prof. dr. Nino Raspudi, prof. dr. Ivan Lui, prof. Marijana Grli, prof. dr. Nenad Kecmanovi, te doc. dr. eljko Zovko. Gosti skupa su bili, uz ostale, prof. dr. Snjeana Savi, prof.dr. Milovan Milutinovi, te Mile Dmii. Organizator skupa je bio Emil Vlajki, potpredsjednik srpskog entiGodina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

teta, prominentni velikosrpski ideolog iz reda hrvatskog naroda (!), inae krajnje moralno karikaturalan lik, to je nesumnjivo dovoljan razlog da se na takav Skup ne ide! Agresivni demokrat Vlajki Na marginama Skupa Hrvati u BiH danas dogodio se incident koji je inscenirao organizator Emil Vlajki. Naime, dok je medijima davao izjavu bivi potpredsjednik srpskog entiteta Hrvat Ivan Tomljenovi (SDP), u kadar TV kamera upao je Emil Vlajki, bijesnoga izgleda, kojemu se nije dopao izbor sugovornika. Ja sam organizator svega, mene trebate pitati za izjave prekinuo je dini Vlajki razgovor s Tomljenoviem. Po svoj prilici Vlajkiju nije godilo to to je Tomljenovi na Skupu iznio tezu kako bi teritorijalna jedinica za Hrvate trebala obuhvatiti i dio srpskoga entiteta. Vlajki je, kao notorni velikosrbin i nijekatelj srebrenikog genocida, branitelj cjelovitosti postojeeg srpskog entiteta to su samo neki od epiteta koji ga dostojno opisuju!
85

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

Fra Perica Vidi, Cvjetni putokaz

Dodik u Slavonskom Brodu Predsjednik srpskog entiteta Milorad Dodik posjetio je Slavonski Brod 2. oujka 2011. gdje ga je primio hrvatski predsjednik Ivo Josipovi (razgovor o zagaivanju okolice iz ranerije u Bos. Brodu, te o prognanim Hrvatima). Dodik je tom prilikom sramotno izjavio da se svi trebaju ispriati svima jer su svi pucali, na to Josipovi uope nije reagirao naprosto je odutio! Nakon viesatnog druenja zajedno su se uputili u Zagreb! Ovakvo isprazno druenje i iskazivanje panje bahatom vodu iz Laktaa, i vie je nego uvredljivo za prognane Hrvate iz sjeverne Bosne! Zar to nije i previe vidljivo! Sastanak u Mostaru Tono na dvadesetu obljetnicu susreta Miloevi Tuman u Karaorevu, u Mostaru su se 25. oujka 2011. sastali predstavnici srpskih stranaka SDS-a, SNSD-a i dvaju HDZ-a: Milorad Dodik, Mladen Bosi, Dragan ovi i Boo Ljubi. Sastanak je potaknut konstituiranjem vlasti od stranaka Platforme
86

SDP-a, SDA, HSP-a i Stranke radom za boljitak u prvoj polovici oujka 2011. Vlast je konstituirana nakon to su propali pregovori s oba HDZ-a. Za predsjednika Federacije izabran je ivko Budimir (HSP), za predsjednika Vlade Nermin Niki. Centralno izborno povjerenstvo proglasilo je, meutim, izbor i konstituiranje Doma naroda nelegalnim jer iz triju upanija s hrvatskom veinom nisu izabrani predstavnici za Dom naroda. To nisu uinili ni nakon pet mjeseci od izbora u Federaciji, to je ocijenjeno opstrukcijom. Inzko je u ime OHR-a ponitio odluku Izbornog povjerenstva (28. oujka) te ostavio da o tome odlui Ustavni sud BiH kojemu je albu na povredu ustavnosti uputila Borjana Krito, dosadanja predsjednica Federacije. Kasnije je to povukla. Svehrvatski grob Na zasjedanju Hrvatske biskupske konferencije 31. oujka 2011. gospiko-senjski biskupe Mile Bogovi izvijestio je novinare da je HBK
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Kronologija dogaanja

osnovala Komisiju za hrvatski martirologij. Biskup Bogovi je predstavio i Zakon o pronalaenju i obiljeavanju grobova rtava komunistikih zloina nakon Drugog svjetskog rata. Sjeanje na rtve komemoriralo bi se izmeu 23. kolovoza i 9. rujna kada se slavi Dan hrvatskih muenika. Biskup je objasnio i inicijativu svehrvatskog groba koja nije bila tema zasjedanja. Prijedlog je da on bude na Krbavskom polju podno crkve Hrvatskih muenika. Namjera je da se na jednom mjestu izgradi svehrvatski grob gdje bi bile poloene kosti iz svih grobita i jama gdje su stradalnici baeni da im se zatre ime i trag. Prijedlog o skupljanju posmrtnih ostataka tisua rtava, kako bi ih se pokopalo na jednom mjestu, nema nikakva opravdanja. Dostojanstveno obiljeiti mjesta stradanja a uglavnom se radi o masovnim stratitima po sebi je humaniji nain izraavanja potovanja prema rtvama. Stoga je razumnije prednost dati obiljeavanju pojedinih stratita, gdje, uostalom, ve desetljeima poivaju. Spaljivanje Biblije u Iranu Iranska revolucionarna garda (uvari revolucije) 8. veljae 2011. javno je spalila 300 Biblija na perzijskom jeziku. Meunarodno drutvo za ljudska prava kritiziralo je injenicu da je ovaj dogaaj u svijetu ignoriran, dok je spaljivanje jednog primjerka Kurana od strane minorne kranske sekte na Floridi dovelo do vladinih priopenja, masovnih protesta, nasilja i ubijanja. U Iranu i drugim dijelovima islamskoga svijeta zatita vjeroispovijesti i slobode miljenja mjeri se dvostrukim mjerilima. No, bez obzira na sve, svako spaljivanje knjiga po sebi je znak totalitarnog miljenja i nepodnoenja drugoga i drukijega. Ve 2010. iranske su vlasti spalile vie stotina Biblija. Biblije, koje su zavrile na lomai u veljai, zaplijenjene su koncem listopada 2010. na jednom kontrolnom punktu u zapadnoiranskom graninom podruju, a na 8. veljae su javno spaljene. U Iranu je zabraGodina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

njeno objavljivati kranske spise i Bibliju, ali i niz svjetovnih djela. Prema vrijedeem islamskom pravu smru se kanjava svaki koji otpadne od islama i prihvati npr. kransku vjeru (Zenit.org, 5. travnja 2011). Jedinstvena Crkva U povodu priopenja sa estog susreta biskupa BK BiH s lanovima redovnikih poglavara i poglavarica 30. oujka 2011. novinar Veernjeg lista Zoran Krei je s tim u svezi smatrao pogodnom prilikom da porazgovara s D. oviem. U priopenju crkvenih glavara je reeno, izmeu ostalog i sljedee: Osjeajui koliku zbunjenost, pa i strah, u narod unosi stvaranje politike krize i pokuaja da se predstavnici hrvatskog naroda, izabrani veinskom voljom toga naroda, iskljue iz struktura zakonodavne i izvrne vlasti, biskupi i vii redovniki poglavari i poglavarice pozivaju sve odgovorne domae politiare i predstavnike meunarodne zajednice da u svojim odlukama i nalozima potuju injenicu da je hrvatski narod u Bosni i Hercegovini konstitutivan. // Vezano uz izreene stavove novinar je za Veernji list (8. 4. 2011) u razgovoru s oviem poao od ovakvog pitanja: Crkva je vrlo jedinstvena, vrlo jasna i principijelna!? ovi: Dobro i tu moemo nai neku iznimku. VL: Ne govorim o marginalcima, nego o vrhu, est biskupa, dva franjevaka provincijala i etiri sestre provincijalke?! Iznimno cijenim i iskreno sam zahvalan to je jasno stajalite upueno meunarodnoj zajednici i domaoj politici i to se te poruke uju puno dalje nego to smo sada i mi u stanju postii. Najiskrenije vjerujem da smo uli u vlast pod ponuenim uvjetima SDP-a i lanog kompromisa, nijedan ovaj glas ne bismo uli. Tada bi i uvaeni crkveni oci i poglavarice mogli zakljuiti da je na cilj borba za fotelje. Znam da je sada svima teko, moda nemamo tri, etiri kabineta. Ali moramo shvatiti da je to najmanja rtva koju moramo napraviti da bismo trajno rijeili poziciju hrvatskoga naroda.
87

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

ovi zaobilazi injenicu, kada su u pitanju kabineti, da su sami sebe izigrali, idui na sve ili nita, a tako se u politici nikada ne radi! I onda je jasno da e za sve krivi biti drugi! A priopenje crkvenih glavara godi mu kao vjetar u lea njemu i njegovoj politici! Dodik za bombardiranje Zagreba Savez logoraa Bosne i Hercegovine uputio je otvoreno pismo predsjedniku Republike Hrvatske Ivi Josipoviu. U njemu se podsjea Josipovia na transkript razgovora sa sjednice Narodne skuptine srpskog entiteta od 24. i 25. svibnja 1995. na kojoj aktualni entitetski predsjednik Milorad Dodik otvoreno podrava granatiranje Zagreba (Avaz /Depo portal/a.k., 13. 4. 2011): Potovani gospodine Predsjednie, Vi ste uz najvie dravne poasti svojevremeno doekali gospodina Milorada Dodika, koji je na sjednici Narodne Skuptine Republike Srpske od 24. i 25. maja 1995. godine otvoreno podravao granatiranje

glavnog grada Republike Hrvatske, te pozvao na smjene glavnog urednika RTV RS zbog toga to je pustio u javnost snimak govora Milana Martia, ratnog predsjednika samoproglaene SAO Krajine u kojem Marti govori o granatiranju Zagreba. Citat iz govora Milorada Dodika koji se nalazi na 77. stranici transkripta sjednice: Dodik: Za poetak je dovoljno da smijenimo glavnog urednika koji je pustio ovu Martievu nesretnu izjavu. Predsjedavajui: Koja je to izjava, hoete samo rei? Dodik: Ono oko bombardovanja Zagreba, ja se slaem da treba tui Zagreb, ali ne smijemo to rei. Ako je to trebalo da se kae, na onaj nain nije smjelo. Urednik koji je ovo putao morao je biti oprezan. Gospodine Predsjednie, Na isti nain Boidar Vuurevi je podrao granatiranje Dubrovnika. Protiv Vuurevia je Republika Hrvatska podigla optunicu za ratni zloin, dok ste za Dodika organizirali prijem na najviem dravnom nivou.

Fra Perica Vidi, U slavu umjetnosti


88 Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Kronologija dogaanja

U prilogu dopisa dostavljamo Vam cjelokupni transkript sa sjednice Narodne skuptine Republike Srpske od 24. i 25. maja 1995. godine, kae se u otvorenom pismu Saveza logoraa u BiH, koje je potpisao Murat Tahirovi.

Presuda U petak 15. travnja 2011. Haaki sud izrekao je prvostupanjsku presudu trojici hrvatskih generala: A. Gotovina dobio 24 godine, M. Marka 18, Ivan ermak osloboen. U Hrvatskoj je presuda doekana s nevjericom, iako se zapravo mogla oekivati. Sva trojica su sudionici vojno-redarstvene akcije Oluja (1995) kojom je, nakon etverogodinje srpske okupacije, osloboen hrvatski teritorij, s kojeg su 1991. prognani svi Hrvati, a mnogi pobijeni. U samo nekoliko dana sav je teritorij osloboen, a srpsko je puanstvo na poziv svojih voa krenulo u egzodus. Tom su prilikom nad dijelom preostalih srpskih civila, naalost, poinjeni veliki zloini. Odlazak srpskog stanovnitva Sud je ocijenio posljedicom udruenog zloinakog pothvata koji je imao za cilj progon Srba i u kojem su, uz hrvatski politiki vrh, sudjelovala i dvojica osuenih generala. Po toj su osnovi donesene osude. Ta se ocjena, istina, ne odnosi na legitimnost akcije Oluja, jer se Sud, kako stoji u presudi, ne bavi pitanjem legalnosti pribjegavanja ratu, odnosno voenja rata. Ne ulazei u to kako je Sud argumentirao visoke kazne, dosadanja praksa je pokazala da je on voen onom politikom koja uporno ide za izjednaavanjem dviju strana u ratu napadaa i rtve. Usporedimo li ove osude s osudama vukovarske trojke (Mile Mrki 20, Veselin ljivananin 10, Miroslav Radi osloboen) odgovorne za razaranje, ubojstva i progon, onda emo viGodina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Fra Perica Vidi, Bijeli cvijet

djeti udna mjerila: hrvatski generali su u oslobodilakoj akciji vukovarska trojka u osvajakoj; u Oluji ubijeno oko 600 srpskih civila, u Vukovaru vie od 2.500 hrvatskih civila i vojnika 200 ranjenika izvueno iz bolnice i strijeljano, a oko 7.000 vojnika i civila deportirano u srbijanske logore; Knin navodno prekomjerno granatiran to oima nitko nije vidio a Vukovar totalno razoren! Trojka, koja je kroz 87 dana dirigirala razaranjem Vukovara, provodila ubojstva i deportacije, osuena je na 30 godina zatvora a hrvatski generali, oslobaajui okupirani teritorij, na 42 godine dakako zbog tuih zlodjela i nemarnosti vlasti da se ona striktno sankcioniraju. Od Haakoga suda, ako eli pravedno suditi, oekivala su se jednaka mjerila za sve, bez nasilnog pravljenja ravnotee. A uravnoteenje krivnje zapoelo je u listopadu 2003. pred Vijeem sigurnosti UN-a, kada su engleski veleposlanik pri UN-u, Emyr Parry, i glavna haaka tuiteljica,
89

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

Carla del Ponte (koja je kasnije sramotno radila na prikrivanju kljunih srbijanskih dokumenata o agresiji), Antu Gotovinu strpali u isti ko s Mladiem i Karadiem! Od tada je vjerodostojnost Haakoga suda ubrzano poela tamniti! Danas je od nje jedva ita ostalo! Gore knjige, a gore i ljudi Malo je kome promakla vijest kako je protestantski propovjednik Terry Jones na Floridi, u SAD-u, 21. oujka 2011. javno spalio muslimansku svetu knjigu Kuran. Oekivano je naiao na osudu iroke javnosti. Javio se i glavni tajnik UN-a rijeju osude, kao i ameriki predsjednik koji je to ocijenio kao in fanatizma. U islamskom svijetu su to shvatili kao uvredu. Otre reakcije su dole upravo s tih strana, pa i one nasilnike. U svojoj propovijedi u petak 1. travnja u afganistanskom gradu Masar-i-Sharifu tamonji uitelj erijata pozvao je u borbu protiv nevjernika: Koristite sva oruja kako biste zatitili Kuran! Jedva da je ijedan predmolitelj u damiji rasprio toliko mrnje, pie jedan novinar (Der Spiegel, 15/2011, 91). Ne bez uinka. Uskoro su na ulice izali prosvjednici, provalili u ured Ujedinjenih nacija i ubili sedam nedunih UN-ovih suradnika i drugih pet osoba dvojici odrubili glave. U tom vjerskom bjesnilu pokazalo se, kao vrhunac vjerske izopaenosti, da je tim vjernicima svetija knjiga nego ivoti nedunih ljudi! No, ima i druga manje poznata strana medalje. Naime, 8. veljae 2011. iranski uvari revolucije su javno spalili 300 primjeraka Biblije na perzijskom jeziku (Zenit.org, 5. 4. 2011). Slino se dogodilo tijekom 2010. s vie stotina Biblija. Dok se u sluaju paljenja Kurana radi o ekscentrinom pojedincu i maloj disidentskoj skupini, na to reagiraju vlade, organiziraju se masovni protesti i nasilje, ubijaju neduni ljudi, a u sluaju kada slubena vlast javno spaljuje Bibliju, onda sveopa utnja. Na tu je dvolinost ukazalo jedino Meunarodno drutvo za ljudska prava.
90

Uzgoj diktator U rano proljee 2011. uzdrmano je niz arapskih diktatorskih reima u sjevernoj Africi i na Bliskom istoku (Tunis, Libija, Egipat, Bahrein, Jemen, Sirija) u kojima dugovjeni vladari dugovjeno vladaju 20, 30, 50 i vie godina. ive u bogatstvu na raun osiromaenog naroda, prisvajajui milijarde dolara. Sada kao da je nastupilo vrijeme otrjenjenja. Pod pritiskom pobunjenog naroda diktatori u Tunisu i Egiptu su se povukli, a drugi se orujem bore za svoje prijestolje. Tako ni libijski voa, koji vlada 42 godine, nije spreman odstupiti. Krenuo je orujem na narod: Tko ne eli Gadaja, taj ne zasluuje da ivi veli njegova ki! S ciljem zatite stanovnitva uslijedila je, po mandatu UN-a, vojna intervencija zapadnih sila. Ne samo zbog toga, nego dakako i iz interesa ovaj put naftnog. Interes je nesumnjivo odluujui faktor! Velike sile su, naime, u stanju podravati i najgoru diktaturu ako im to politiki i ekonomski odgovara. Odavno je znano da je libijski voa ne samo kruti diktator u svojoj zemlji, nego i svjetski top-terorist, izravno odgovoran za bombaki napad na berlinsku diskoteku (1986) i ruenje putnikog zrakoplova iznad kotske (1988). im je omekao prema vani, protna suradnja je procvjetala. To je, uostalom, odluilo da su britanske vlasti pustile doivotno osuenog ruitelja zrakoplova, toboe zbog bolesti, koji je u Libiji doekan kao heroj. A i u ovim naim prostorima diktator ima svoje interesne simpatizere! S tim je ciljem bivi lan bh. predsjednitva diktatoru darovao bijelog konja lipicanca (30.000 eura), a poglavar islamske zajednice u BiH dodijelio mu na proslavi 40-te obljetnice vladavine Bosanski orden islama prvog reda za njegov doprinos ouvanju islamskog identiteta kod nas i u svijetu, to je, kako se kasnije vidjelo, trebalo rezultirati viemilijunskom donacijom za jednu veliku gradnju. Iz istih motiva ni bivi hrvatski predsjednik nije htio povjerovati da je brat pukovnik Gada okrenuo oruje na vlastiGodina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Kronologija dogaanja

ti narod. Sada se zapadni monici brinu da bratu pukovniku nau azil u nekoj afrikoj zemlji iz koje ga nee isporuiti Meunarodnom sudu u Haagu, ako ga tamo zatrae. Diktatori ne izumiru tek tako! A za moral i etiku malo tko mari! Ceri i vjeronauk Obraajui se prisutnima (oko 30.000) na dovitu u Blagaju kod Mostara 14. svibnja 2011. reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH (IZBiH) dr. Mustafa ef. Ceri upozorio je da je na sceni tlaenje bonjakog bia i njegovog poniavanja. S tim u vezi, on je pozvao ministra obrazovanja i nauke Emira Suljagia da povue odluku da predmet Vjeronauka ne ulazi u opi uspjeh uenika u tom dijelu BiH, to smatra samo uvodom u konano ukidanje tog predmeta, pa neka na njegovo mjesto doe neko ko ne mrzi muslimane i islam. Optuio je bonjake politiare da su nas ostavili da se sami borimo za naa prava. Ne damo svoju djecu da ih vi uite bez-

bonitvu! Te dravne kole su i nae kole. Mi plaamo porez! Nije to privatno, babovina ministra... Nisi to donio niotkud, nego je to nae. Ima da se ui vjeronauka u tim kolama. Oni koji ne mogu da naprave od Srebrenice Sarajevo, sada hoe da prave od Sarajeva Srebrenicu! Ako treba, a oito da e trebati, ja im poruujem: Ako i dalje budete dirali u vjeronauku, a to znai da ete poslije i u damiju, i u medresu, i u nae ime, i u nae kue i onda ete poeti odreivati ta emo jesti, gdje emo biti, s kim emo govoriti, s kim emo se druiti..., ako budete dirali u vjeronauku imat ete sarajevsko ljeto na ulicama Sarajeva, da znate! ...Isto kao to se protiv Mubaraka desilo egipatsko proljee poruio je, uz ostalo, reis Ceri (Dnevni avaz, 15. 5. 11). Nije spomenuo Gadaja kome je dao orden Bosanskog islama 2009. u povodu 40. obljetnice diktature! Ovaj Ceriev govor ocijenjen je u javnosti kao jedna od najveih politikih diverzija u spektru njegovih politikih istupa. I ovaj put pokazao

Fra Perica Vidi, Stvaralaki duh


Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011. 91

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

Fra Perica Vidi, Tau je svu uskost svojih pogleda i nacionalistiku opredijeljenost, ma kako u inozemstvu, pokazujui sasvim drugo, lano, lice, bio cijenjen i nagraivan! ovi, neupitna RS, sarajevski Hrvati Predsjednik Hrvatske demokratske zajednice BiH Dragan ovi rekao je da e u narednom etvorogodinjem mandatu na elu te stranke traiti teritorijalno preureenje BiH i naglasio da time nee biti ugroena Republika Srpska, jer o njenoj poziciji nee odluivati ni Mostar ni Sarajevo: O poziciji RS nee odluivati niko ni u Mostaru ni u Sarajevu, i dok god postoji jasan stav srpskog naroda i srpskih politikih predstavnika, niko ne moe ugroziti RS i to je ta mjera, bez obzira na to to ko misli rekao je ovi. (Srna, 15. 5. 2011; Nezavisne novine, 16. 5. 2011). To ovievo udvaranje entitetskoj srpskoj javnosti i Dodiku, nije neka novost. Otkako se poelo stvarati saveznitvo izmeu laktakog voda i stoernika, u bh. hadezeovskom
92

miljeu svakako paze da se saveznika idila ni na koji nain ne dovede u pitanje. Nije oviu ni na kraj pameti pitanje bosanskih Hrvata, napose onih prognanih iz Posavine, stoga su za njega granice vodova entitetskog feuda bezuvjetne i neupitne i kao takve ostaju! Da se po politikoj bahatosti zna pribliiti u tome nenadmanom vodu, svome politikom uzoru, to potvruje i njegova javna kvalikacija izreena u jednoj politikoj raspravi na HRT-u, koju su zamijetili i objavili mnogi mediji, kako su u Sarajevu ostali samo oni Hrvati koji nemaju gdje i koji nita ne razmiljaju (Dnevni list, 21. 12. 2010). Hrvati u BiH i Bleiburg Hrvati u BiH ovih dana proivljavaju novi Bleiburg. Hrvate se pokuava izbaciti iz Ustava, oduzeti im pravo na dom i domovinu u zemlji BiH u kojoj su nai korijeni, najdublju koju su oplemenjivali i branili vie od tisuljea, utkali i koju su branili vie od jednog tisuGodina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Kronologija dogaanja

ljea. Gle paradoksa, ovaj politiki etnocid provodi politika koja se, za razliku od svojih kolega u Europi, nikada nije odrekla ideolokog i svakog drugog naslijea poinitelja genocida iz 1945. godine. Naalost, u tome to rade pomau im i kolaboriraju neki koji nose hrvatsko ime, istaknuo je, meu ostalim, u svom govoru Boo Ljubi, predsjednik Glavnog vijea Hrvatskog narodnog sabora i predsjednik HDZ-a 1990., na sredinjoj komemoraciji rtvama bleiburke tragedije i hrvatskoga krinog puta koja je odrana na Bleiburkom polju u Austriji sredinom svibnja ove godine. I ove godine, kao i prethodnih, Bleiburg se koristio u politike svrhe. Tako je to uinio i Ljubi! A to je najloija strana ovih komemoracija! O pozivu Papi i o slobodnim strijelcima U razgovoru za Dnevni list (4. 6. 11), kardinal Vinko Pulji je, izmeu ostalog, odgovorio na pitanja novinara o pozivu Papi da pohodi BiH, te o sveenicima koji nastu-

paju u javnosti, a razlikuju se u stavovima u odnosu na one slubene stavove Crkve: Svojim dolaskom u Zagreb Papa pokazuje sklonost i prijateljstvo spram Hrvata. Ima li naznaka da bi on, ako ga zdravlje poslui, mogao moda uskoro doi i u BiH? U ovom trenutanom ozraju ne bih mogao pozitivno odgovoriti, iako bismo se silno veselili. Ovdje je previe negativnog naboja prema Katolikoj crkvi da bi, bojim se, poziv Papi i organizacija pohoda bili strano optereeno gledani. Teko mi moemo imati svoje pravo mjesto u jednakopravnosti u ovoj zemlji, zato smatram da klima nije za poziv Papi da nas pohodi, iako su politiari uputili slubeni poziv. // Kako komentirate prilino este javne istupe pojedinih sveenika koji komentiraju poloaj Hrvata u BiH. Upadljiva je razliitost stajalita. Jedni smatraju kako je poloaj Hrvata poniavajui, dok drugi optuuju i hrvatske voe za takvo stanje? Treba razlikovati slubene stavove Crkve i stavove slobodnih strijelaca, koji

Fra Perica Vidi, ivot pod brdom


Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011. 93

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

govore iz svojeg stava. Crkva ima tu irinu tolerirati razliitosti, a poneki put mora i gluposti tolerirati. Javnim medijima, posebno onim koji su nastrojeni protiv Crkve, uvijek odgovaraju slobodni strijelci te ih rado pozivaju javno izricati stavove, pogotovo ako su protiv slubenih stavova Crkve. Oekujem od javnosti da bude sposobna prosuditi. to se tie poziva Papi da posjeti BiH, klima za dolazak nema velikih oscilacija. Ako je mogao Ivan Pavao II. stii 1997. godine, neposredno nakon rata, nema nikakva razloga uvjeravati javnost da je sadanje stanje u tom smislu bitno promijenjeno, te da nije dobra klima za Papin posjet! Glede javnih nastupa pojedinih sveenika, zapanjujue ja da kardinal tako prigueno govori o slobodi pojedinaca da nastupaju s vlastitim stavovima (trebali bi valjda ii negdje u centralu po miljenje!), kada su, dakako, drutvene i politike teme kao u konkretnom sluaju! To samo pokazuje kako crkveni glavari imaju velikih problema da prihvate slobodu izraavanja miljenja i stavova unutar crkvenih struktura! Ali ta je sloboda na sreu, civilizacijsko dostignue! Pokuaj uutkavanja Kardinalov intervju u Dnevnom listu (4. 6. 11) kritiki je na portalu Tano-ba (6. 6. 11) komentirao Antun Mrkonji: U nedavnom intervjuu Dnevnom listu kardinal Pulji je prevaziao samog sebe davi sramotnu i lanu izjavu kako ne bi bilo dobro da papa u ovom trenutku posjeti Bosnu i Hercegovinu jer je ovdje, navodno, previe negativnog naboja i netolerancije prema Katolikoj crkvi. Radi se klasinoj podvali u emu se kardinal ravnopravno svrstava uz reisa Ceria koji kuka o navodnoj islamofobiji u BiH, te uz predstavnike Srpske pravoslavne crkve koji konstantno govore o ugroenosti srpskog naroda od vaskolikog sveta. Vjerske zajednice, a posebno njihovi poglavari, nisu nikada bolje ivjeli nego danas i to je sva istina o njihovoj navodnoj ugroenosti. Pulji je iskoristio ovaj intervju da se
94

jo jednom s visoka obrauna s ono malo asnih sveenika profesora s Franjevake teologije u Sarajevu koji se ne slau se njegovim politikim stavovima nazvavi ih slobodnim strijelcima i ponovivi, kako on jadan a time i Crkva (jer on je Crkva) moraju esto podnositi gluposti slobodnih strijelaca. Kad bi se nabrajala lista gluposti i sramotnih izjava kardinala Puljia i njegovih kolega iz Meureligijskog vijea BiH (Kaavende i Ceria) popis bi bio predugaak. Ostaje samo alosni zakljuak: jadna je ova zemlja ne samo zbog loih politikih elita koje njome gospodare, nego jo vie zbog ovakvih vjerskih elnika koji ne rade nita drugo nego zavaaju narod, slizuju se s politikim monicima i ponavljaju lane prie o vlastitoj ugroenosti. Izjava Uprave Bosne Srebrene i reakcije na nju Uprava Franjevake provincije Bosne Srebrene, prigodom proljetnog zasjedanja Denitorija u Sarajevu 30. svibnja 2011. istupila je u javnost s Izjavom u kojoj tretira neke aktualne teme. Na prvi pogled nita neobino, jer je to bila ve uhodana praksa. Tijekom zadnjih dvaju desetljea Uprava Bosne Srebrene esto je reagirala na drutvena dogaanja, napose tijekom rata, kada se trebalo suoiti s pojavama i zbivanjima koja su se odnosila na ope prilike i opstojnost Hrvata na ovim prostorima, kao i svih drugih ljudi kojima je bio ugroen ivot ili oduzeto pravo na vlastiti zaviaj. Jednako tako i u poratnom razdoblju. Pa i onda kada je to bio glas vapijueg u sveopem ratnom bezumlju, takvi su javni nastupi Uprave Bosne Srebrene uspijevali biti vjerodostojan znak jedne zajednice, znak koji izvire iz evanelja i na njemu poiva. U svezi s tom problematikom unutar Provincije prireivani su simpoziji, okrugli stolovi i slini skupovi. U javnost su izlazili i svoj glas dizali i pojedinci u tiskanim i elektronskim medijima protiv agresivnog rata i svih nepravdi i zala koja je nosio sa sobom. Dakako, svi uvijek u svoje ime. A i kako bi mogli drukije?
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Kronologija dogaanja

I aktualna Uprava Bosne Srebrene, nastavljajui praksu prethodnih, koncem svibnja 2011. obratila se javnosti s Izjavom o aktualnoj drutvenoj i politikoj situaciji u BiH, napose o poloaju Hrvata u bh. drutvu, ali i o samostalnim istupima pojedinaca unutar Provincije. Kritiki su se osvrnuli na politiki establishment, ne imenujui nikoga, navodei da je nasuna (!) potreba za razumnim i uravnoteenim a istinitim pogledom i tumaenjem, koje hrvatski problem ne bi preuveliavalo, ali ga ne bi ni prikrivalo, umanjivalo i ignoriralo, jer ni jedno ni drugo stajalite ne odraava pravu istinu o problemu, nego oteava i odlae njegovo rjeavanje. Za razliku od prethodnih Uprava, ovoj su zasmetali kritiki glasovi pojedinaca uglednih u drutvu, ili kako bi rekao kardinal Vinko Pulji slobodnih strijelaca, koji imaju svoj stav, svoje miljenje i svoje poglede te ih iznose u javnosti. Oni, po ocjeni Uprave, time sudjeluju u produbljivanju krize i loeg politikog stanja u BiH. Ovu diskvalikaciju odmah slijedi ograda Uprave kako neimenovani pojedinci ne nastupaju u njezino ime niti u ime franjevake zajednice u Bosni i Hercegovini, nego u svoje osobno ime. Ovo udno gledite, koje, s jedne strane, daje pravo pojedincima uglednim u drutvu za njihov drutveni angaman, a s druge eli ih uutkati i njihove istupe diskvalicirati. To je uistinu raritetna pojava u novijoj povijesti Bosne Srebrene da se Uprava u javnosti ograuje od svojih lanova, a koji valjda ni snu nisu pomiljali da govore u bilo ije ime, osim u svoje osobno! U medijima Izjava nije dobila neki vei publicitet osim u nekim listovima kakvi su Veernji list, izdanje za BiH, Katoliki tjednik, Hrvatski list, kao i poneki herceg-bosanski portal, koji su pozdravili Izjavu, to se od njih i moglo oekivati s obzirom na njihov drutveno-politiki ili crkveni prol. Svakom je, naime, jasno tko malo bolje poznaje te listove i poneki portal kako su oni pozicionirani u medijskom spektru. Oni su se, razumije se, trijumfalno zaustavili na
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

onom dijelu Izjave u kojoj se Uprava ograuje od svojih neimenovanih, ali uglavnom znanih, lanova, profesor Franjevake teologije. Jer ona je po njihovoj mjeri i njihovoj elji. Izjava, stjee se dojam, upravo i napisana zbog tog dijela, odnosno zbog slobodnih strijelaca i pokuaja njihova uutkavanja. U tome Uprava i kardinal Vinko Pulji imaju istovjetan stav! Neki intelektualci koji su u Bosni Srebrenoj vidjeli prije svega dobri duh Bosne, ostali su iznenaeni Izjavom. Pitali su to se to dogaa? Da ipak ne ostane sve jednosmjerno, u duhu Veernjaka i Katolikog tjednika, pobrinuo se sarajevski tjedni magazin Dani koji je prozvanima ponudio svoje stranice da iznesu svoje stavove i miljenja u svezi s Izjavom. Tako je i uinjeno. U tom tjedniku (br. 730, 10. 6. 2011) na osam stranica objavljena su gledita nekoliko neizravno prozvanih franjevaca u Izjavi, te intervju s fra Ivanom areviem, koji je kratko ranije imao i intervju i u Dnevnom listu (6. 6. 11) gdje je razgovarano o istoj temi ! Ovdje donosimo Izjavu u cijelosti i izvatke iz reagiranja. Izjava za javnost Uprava Franjevake provincije Bosne Srebrene u skladu sa svojim prvim i temeljnim, vjerskim pozvanjem sklanja se od uplitanja u politiko-stranaki ivot, smatrajui kako je veoma vano da se u javnom i drutvenom ivotu potuju podruja autonomije raznorodnih institucija i struktura, to je opeprihvaena tekovina i standard suvremene europske civilizacije. Meutim, ba takav principijelni stav nalae nam da ne smijemo ostati nijemi i pasivni onda kada se na drutvenom i politikom polju dogaaju pojave koje upuuju na ozbiljno naruavanje samih osnova na kojima poiva Bosna i Hercegovina kao zajednica jednakih naroda i graana. Obveza Uprave Bosne Srebrene da se u takvim trenucima javno oituje proizlazi iz njezinoga drugog povijesnog i aktualnog pozvanja brige o narodno-vjernikoj, hrvatskoj i katolikoj supstanci u Bosni i Hercegovini, pa kroz
95

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

to i o samoj Bosni i Hercegovini. U sedamstoljetnoj tradiciji bosanske franjevake strategije i politike to dvoje je nerazdvojno sraslo u jedno. ak i po prosudbama objektivnih i nepristranih promatraa, u krizi koja danas potresa Federaciju BiH i Bosnu i Hercegovinu, manjkav politiki poloaj Hrvata, kao najmalobrojnijega naroda, veoma je osjetljivo politiko pitanje. Njime se i najvie manipulira, i to rade svi: meunarodni imbenici koji hrvatsko pitanje lako zanemaruju i cinino izigravaju, jer misle da je tako najlake, domai politiki akteri koji se, u tenji da pribave vlast, ne ustruavaju ni od prljave politike trgovine hrvatskim mandatima, te same hrvatske stranke i politiari koji, meusobno posvaani i svrstani u protivnike tabore, neodgovorno i bezono uruavaju ono u to se zaklinju kao u svoj cilj i motiv interes hrvatskog naroda. U takvoj situaciji nasuna je potreba za razumnim i uravnoteenim a istinitim pogledom i tumaenjem, koje hrvatski pro-

blem ne bi preuveliavalo, ali ga ne bi ni prikrivalo, umanjivalo i ignoriralo, jer ni jedno ni drugo stajalite ne odraava pravu istinu o problemu, nego oteava i odlae njegovo rjeavanje. Uprava Bosne Srebrene ovim putem eli upozoriti i na pojavu da neki lanovi franjevake zajednice, ugledni u drutvu, u svomu javnom djelovanju esto idu naruku jednome od ova dva pogrena pristupa, minimizirajui politiku vanost objektivno postojeeg problema nejednakopravnosti Hrvata i svrstavajui se aktivno uz odreene stranake politike kojima takvo njihovo dranje odgovara. Iako poneseni moda i najestitijim namjerama, oni na taj nain sudjeluju u produbljivanju krize i loega politikog stanja u Federaciji BiH i u Bosni i Hercegovini. Uprava Provincije ni na koji nain ne osporava njihovo graansko individualno pravo i na takav politiki angaman, no duna je objasniti da oni ne nastupaju u ime Uprave niti u ime cjelokupne franjevake zajednice u Bosni i Hercegovini, nego u svoje osobno ime.

Fra Perica Vidi, Crvene zrake


96 Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Kronologija dogaanja

Fra Perica Vidi, Zamiljeni krajolik

Uvjereni smo da je otvoren, kritiki i istinit tretman politike nejednakopravnosti Hrvata, te iskreno nastojanje svih relevantnih imbenika da se on prevlada, jedini ispravan put i nain, kako za Hrvate tako i za cijelu Bosnu i Hercegovinu. Politika se jednakopravnost svakako mora osigurati i Hrvatima, i to ne samo nekom buduom promjenom Ustava i izbornog zakona, nego i u ovom periodu prije tih ustavnih i zakonskih promjena. To je slubeni stav Franjevake Provincije Bosne Srebrene, bez obzira na mogua drugaija privatna miljenja. U ime Uprave: Fra Lovro Gavran, provincijal Reakcije 1. Mile Babi: [] Sveenici i biskupi trebaju biti stranako-politiki neutralni. Kada profesori s Franjevake teologije koji su i sveenici nastupaju javno, nastupaju uvijek u svoje ime i u ime svoje savjesti, i oni upravo nastupaju u ime teolokih
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

i moralnih principa, ne doputaju da politiari u BiH svoju la nameu graanima i narodima kao istinu i svoje zlo nameu kao dobro. Oni brane slobodu i dostojanstvo svakog ovjeka. Oni se ne zauzimaju ni za jednu konkretnu politiku stranku, nego se zauzimaju za duhovne i moralne principe. Blie su im one politike stranke koje su blie tim principima. Oni se upravo protive politikoj instrumentalizaciji vjere, protive se, dakle, pretvaranju vjere u puko sredstvo bilo ije vlasti, u konkretnom sluaju, u puko sredstvo samo jedne hrvatske politike stranke i u puko sredstvo hrvatske nacije. Moralni su principi univerzalni i vrijede za sve ljude: i za politiku i za sve politike stranke i za sve nacije. (Dani, br. 730, 10. 6. 11). 2. Petar Jele: Ni koji nain se ne nalazim u ovom priopenju koje je objavila provincijska uprava Bosne Srebrene, a koje inae kao da je poteklo iz jedne u zadnje vrijeme eksponirane radionice, poznate
97

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

po istupima prepoznatljivog stila i destruktivnog sadraja. No, u svakom sluaju, to se mene tie, nikada nisam nastupao ni u ije ime, nego u svoje osobno. Isto tako, nikad se nisam zauzimao ni za jednu politiku stranku ili opciju, to se moe vrlo lako provjeriti iz mojih javnih istupa. Ovdje je problem to je danas u naim crkvenim krugovima jedan od najveih prijestupa koji se inae teko oprata ukazivanje na dvadesetogodinju katastrofalnu i kriminalnu politiku HDZ-a kao najodgovornije stranke za dananji poloaj Hrvata, dok se s druge strane nikad ne prigovara onim sveenicima koji otvoreno agitiraju za HDZ, koji dolaze na predizborne skupove HDZ-a, koji lanove stoerne stranke postavljaju ispred oltara za vrijeme euharistijskih slavlja i hodoaa, koji s njima otvaraju kojekakve ceste pred izbore, koji od njih dobivaju sumnjive donacije ili direktno sudjeluju u pregovorima o zbliavanju dvaju HDZ-a kako se to nedavno dogodilo u jednoj upaniji s hrvatskom veinom ili kako se to inae ve dogaalo u prolosti. Ja u i dalje bez ikakvog ustruavanja reagirati kao i do sada na odreene manipulacije naih vjersko-politikih elita bez obzira o komu se radilo i spreman sam sa svakime argumentirano sueliti svoje stavove. (Dani, br. 730, 10. 6. 11). 3. Luka Markei: to se tie djelovanja bosanskih franjevaca intelektualaca, oni to ine po ljudskom pravu i dunosti, ne samo kao graani nego i kao franjevci u svojoj zajednici i drutvu, opravdanom kritikom politikog nemorala, u duhu biblijskih proroka, prema tradiciji bosanskih franjevaca kao narodnih tribuna za socijalnu pravdu i ljubav, protivno izofrenom razdvajanju religije i politike, a potujui njihovu relativnu autonomiju. Autor zakljuuje da se tekstopisac ove Izjave odaje po svom stilu i shvaanju kranskih istina i vrednota kao ovjek vjerojatno izvan same ove Uprave, a moda i izvan zajednice bosanskih franjevaca, zapravo kao odani privrenik hade98

zeovske perdne politike, koja mijeanjem istina i lai ima namjeru da razbije zajednitvo meu njima, kod kojih je razliitost u miljenju, pogotovo u politikim pitanjima, bogatstvo a ne manjak u tradiciji Bosne Srebrene. (Dani, br. 730, 10. 6. 11). 4. Ivo Markovi: Uprava Franjevake provincije Bosne Srebrene s proljetnog zasjedanja denitorija 30. svibnja 2011. objavila je Izjavu za javnost u kojoj se ograuje od svojih lanova uglednih u drutvu koji svrstavajui se aktivno uz odreene stranake politike svojim djelovanjem sudjeluju u produbljivanju krize u BiH. Budui da se ovom izjavom ova Uprava Provincija izruuje u posve problematinu politiku opciju koja odudara od njezinoga dugog povijesnog i aktualnog pozvanja brige o narodno-vjernikoj, hrvatskoj i katolikoj supstanci u Bosni i Hercegovini, pa kroz to i o samoj Bosni i Hercegovini. U sedamstoljetnoj tradiciji bosanske franjevake strategije i politike to dvoje je nerazdvojno sraslo u jedno, drim odgovornim i moralnim inom na tu izjavu reagirati. [] Izjava Uprave Provincije podmee uglednim franjevcima svrstavanje uz odreene stranake politike. Nijedan bosanski franjevac koji analitiki i kritiki nastupa nije lan nijedne stranke niti doputa da bude ikakav pijun neke stranke, nego nastoji svojom teolokom misijom sluiti kvaliteti drutvenog demokratskog ivota. Neke neoprezne izjave o podrci nekim strankama motivirane su kontekstualno i moralno, a ne politiki i ne moe se nai nijedan taj osumnjieni franjevac koji je spregnut s interesima SDP, HSS, HSP ili bilo koje druge stranke. Neke su stranke od tih pojedinaca traile pomo primjerice u programskom odnosu prema religijama, a takvu su pomo mogle dobiti i sve druge stranke, pogotovu HDZ.[] Ova Uprava Franjevake provincije Bosne Srebrene dola je na vlast 2009. politikim zakulisnim radnjama, nesporGodina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Kronologija dogaanja

nim utjecajem mranih sila u HDZ-u preko hercegovakog vizitatora fra Gabrijela Mioa koji je manipulirajui Generalnom upravom u Rimu uklonio sve sposobnije kandidate za Provincijala. Zoran dokaz je objava kandidata u Veernjem listu, glasilu HDZ, koje je odobrila Generalna uprava u Rimu prije nego je tu informaciju dobio sam Kapitul Provincije 2009. Cilj im je bio ukloniti dravotvorni probosanski oslonac BiH u bosanskim franjevcima. I onda je fra Gabrijel jo dodatno, da potvrdi degradaciju bosanskih franjevaca, ideolokim oskulama ocrnio bosanske franjevce u Generalnoj kuriju u Rimu na to je General Reda reagirao svojim pismom, ali se sve stialo kada su iz Provincije stigle reakcije koje su prijetile da se razotkrije manipulacija. O tome kako je to fra Gabrijel Mio radio najbolje se moe vidjeti iz priloenog dopisa koji su potpisali trinaestorica profesora Teologije i jo 4-5 otvoreno podrali. To je pismo Uprava samo preutjela i zaustavila raspravu o Generalovu pismu.

Ova Uprava je bez sumnje najnesposobnija Uprava u Bosni Srebrenoj u razdoblju to ga pamte ivui bosanski franjevci koja nita nije uradila u zajednici koja vapi za reformama osim to je omela brojne inicijative, primjerice poput izgona zbora Pontanima koji je nastao iz sri bosanske franjevake duhovnosti. [] Provincija Bosna Srebrena tone, hrvatski bosanski intelektualci otvoreno piu da vie ne postoji sintagma bosanski franjevac, nego jo postoje samo pojedinci s tim nazivnikom. (Dani, br. 730, 10. 6. 11). 5. Ivan arevi: U izjavi se govori o nekim franjevcima uglednim u drutvu i kao neprihvatljivim se navodi njihova dva pogrena pristupa, preuveliavanje ili umanjivanje, ignoriranje hrvatskog problema, da bi onda stvar bila reducirana samo na upozorenje na one koji minimiziraju hrvatsko pitanje i iza kojih, tako pie, ne stoji ni Uprava ni Provincija. Ostaje neodreeno tko su ti franjevci i koje su to stranke

Fra Perica Vidi, Pogled na bijela brda


Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011. 99

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

uz koje pristaju. Koliko sam pratio medije, osobito tijela koji posluuju oviev HDZ, prije svih srpsko-hrvatski portal Poskok, koji kontinuirano manipuliraju bosanskim Hrvatima i kojima smeta Bosna Srebrena, oni su se najvie uhvatili ovoga dijela izjave i ve su po imenu naveli bosanske franjevce, daide, na koje se, po njihovom miljenju, jedino izjava odnosi. Iz itavog konteksta izjave i njezinog opeg razumijevanja u javnosti, ali i u Provinciji, ini se da izjava i misli na te pojedince, premda je posve poznato i dokumentirano da mnogo vei broj franjevaca, kao i uope crkvenih ljudi, politiki javno djeluje pod platem i u okrilju ovieve stranke.[] U svom toboe naelnom nastojanju oko suzbijanja politizacije religije i protiv stranakoga svrstavanja nekih svojih lanova, izjava svojom nejasnoom i neodreenou ipak ima u vidu nekolicinu onih koji nastupaju slobodno i u svoje ime, dok istodobno daje za pravo svima koji ele uutkati svaki drukiji glas i okvalicirati taj glas kao neprimjerenu i krivu brigu za hrvatski narod. Zato je ova izjava ne samo proturjena nego protuuinkovita, ide na ruku najloijoj hrvatskoj politici i svima onima koji i u politici i u Crkvi smatraju da Bosnu Srebrenu treba iznutra oistiti od tzv. slobodnih strijelaca i tako je uutkati. [] (Dnevni list, 6. 6. 11). * * * Od vanjskih reakcija ovdje donosimo dvije, po svojim gleditima, posve oprene. Prva je dr. Ivana Markeia s hrvatskog portala Kri ivota: Naalost, ni u Bosni kao ni i u drugim podrujima bive drave, u procesima uspostave dijaloga ne sudjeluju predstavnici slubene, redovite religijske hijerarhije, nego pojedinci, sveenici, i to ne u ime ni vlastite redovnike zajednice, niti u ime mjesne Crkve, nego kao lanovi odreenih civilnih, graanskih udruga, ime postaju zgodna meta institucionalnog odstrela, to
100

se nedavno dogodilo nekolicini lanova Franjevake provincije Bosne Srebrene koji su malo glasnije zagovarali dereligizaciju mjesnih politikih struktura, odnosno koji su se znaajnije priklonili lijevim opcijama. Njih je se u Izjavi za javnost odrekla njihova franjevaka provincijska uprava kojoj ne odgovara drutveni i politiki angaman u drutvu uglednih franjevaca. (Portal Kri ivota, 11. 9. 2011) Druga je reakcija iz zadarskog Hrvatskog lista, lanak Domagoja Tolia potaknut Izjavom Uprave Provincije pod naslovom Hrvatske poturice oivljavaju novovjekovnu krvavu ahdnamu, gdje, izmeu ostalog, stoji: Fra Luka /Markei/ je tek medijski istaknutiji dio jedne struje koju predvodi fra Mile Babi a slijede fra Ivan arevi, Petar Jele, Drago Boji koji za Herceg-Bosnu tvrde da je bila genocidni projekt, a za Franju Tumana i Gojka uka da su bili olienje sotone. Za svoja stajalita imaju silan prostor u BiH medijima. Budui da su odavno preli crtu, o njihovoj medijskoj antihrvatskoj, a u biti i antikatolikoj histeriji, otvoreno su prvi put progovorili pastir crkve bosanskohercegovakih Hrvata katolika i provincijal Bosne Srebrene fra Lovro Gavran. Kardinal je rekao da se unutar klera uju gluposti dok je pak fra Lovro, kao antipod ahdnamistima poruio da ne govore u ime Crkve (Hrvatski list, 9. 6. 2011). Vlajki i katolici Crkveni podaci prema kojima je u Vrhbosanskoj nadbiskupiji 2010. evidentirano 9.200 katolika manje rezultat je kontinuiteta agresivne bonjake politike spram sredinje Bosne, stoji u priopenja ureda dopredsjednika srpskog entiteta Emila Vlajkija. Taj je udar napose usmjeren na srednju Bosnu gdje se gue uspjene tvrtke. Sigurni smo da e jedinstven nastup obje franjevake provincije inspirirati i osvijestiti hrvatske politike elnike, koji nee ostaviti sredinju Bosnu samu zabijajui glavu u pijesak, ponaajui se kao rtva, ne reagirajui na udaljenija
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Kronologija dogaanja

Fra Perica Vidi, Plemenita zima

dogaanja sve dok joj neprijatelj ne pokuca na vlastita vrata reeno je u priopenju! (Dnevni list, 14. 6. 2011, str. 7). Rijetko vien cininizam! Vlajki, velikosrpski ideolog, koji toboe dolazi iz reda hrvatskog naroda, u srpskom entitetu ne vodi brigu o Hrvatima, nego je zabrinut za Hrvate u Federaciji! Europska unija zemlja obeana Prije vie od est desetljea rodila se ideja o ujedinjenoj Europi, koja je zaivjela 1950. deklaracijom francusko-njemakog politiara Roberta Schumana (1886-1963). U njoj, izmeu ostalog, stoji: Ujedinjavanje nacija Europe zahtijeva uklanjanje prastarog neprijateljstva izmeu Francuske i Njemake. Svaka mjera koja se poduzme mora se, u prvom redu, odnositi na te dvije zemlje. Prvi je korak u tom pravcu bio stavljanje proizvodnje ugljena i elika pod zajedniku nadlenost Visokog povjerenstva u sklopu jedne organizacije koja je otvorena za sudjelovanje i drugih zemalja
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Europe. Vremenom se broj prikljuenih zemalja poveavao. Tako se iz prvotne zajednice za ugljen i elik sa est lanica (1951), preko ekonomske zajednice s deset lanica (1957), rodila dananja Europska unija (1993), s trenutno 27 zemalja uz skoro lanstvo Hrvatske. Uz nesumnjive prednosti i blagodati koje takva zajednica narod u sebi utjelovljuje, to jo ne znai da je ona bez nedostataka. O tome je progovorio ugledni njemaki pjesnik i romanopisac, Hans Magnus Enzensberger (*1929), u eseju-knjizi Tihi monstrum Bruxelles ili stavljanje Europe pod skrbnitvo (Sanftes Monster Brssel oder die Entmndigung Europas, Suhrkamp, Berlin 2011). Ono to ga je zaintrigiralo, vezano je ponajprije za brojnu elitu politiara i birokrata u Bruxellesu (Briselu), glavnom gradu EU. Iz briselske perspektive on EU vidi kao birokratsku diktaturu koja graanima sve odreuje i propisuje. Bujanje briselske birokracije 30.000 eurokrata sve je upadnije i ona je, kae on,
101

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

se tiho, neujnim korakom. Predstavlja se kao nemilosrdno ovjekoljubiva. eli nam samo dobro. Kao dobar skrbnik brine se za nae zdravlje, nae forme ophoenja i na moral. Ni u jednom sluaju ne rauna s tim, da i mi sami znamo to je dobro za nas; u njezinim oima smo i suvie bespomoni i nedorasli. Stoga se ona o nama mora temeljito skrbiti i preodgajati nas. Jer, mi puimo, jedemo suvie masno i slatko, vjeamo krieve u kolske uionice, nabavljamo zabranjene arulje, suimo rublje na otvorenom.... A za ispravno postupanje detaljne upute uvijek daje Bruxelles, jer Europska unija zna sve bolje nego mi. Ovdje se ipak ne radi, zakljuuje Enzensberger, o nekoj novoj tamnici naroda, nego o odgojnom zavodu, a preodgoj 500 milijuna ljudi jedva je izvediv, pogotovu to je upitno je li skrbnik tome dorastao. rtve i politiki proteri Ogromne rtve Jasenovca, Bleiburga (1941-45) i Srebrenice (1995) bezduno su se zloupotrebljavale, kako ranije tako i danas, za odreene politike ciljeve. Koristili su ih ljudi politike ali, ne manje, i oni iz vjerskih zajednica. Dok se na jednoj strani broj rtava viestruko uveavao (Jasenovac), o drugima se moralo utjeti (Bleiburg) u skladu s tada vladajuom ideologijom. Nakon raspada bive drave i poinjenih ratnih zloina, zloupotreba rtava u politike svrhe je pojaana. I ove godine smo sluali o osamsto tisua ubijenih u Jasenovcu kao i o tome da se u Srebrenici nije dogodio genocid. U tom preziru rtava posebno se izdvaja entitetski voa iz Laktaa M. Dodik. tovie, ovaj je put nadmaio i samog sebe kada je srebreniki zloin (po njemu ne i genocid) beskrupulozno opravdavao Jasenovcem, jer da se Srebrenica desila na kraju vojnih operacija tokom rata i koja je u osnovi imala sam Jasenovac i injenicu da se o tome nije govorilo. Ovakvo poniavanje rtava Jasenovca i Srebrenice nije sluajni ispad nego zapravo konstanta javnog ponaanja tog bahatog politiara.
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Fra Perica Vidi, Latinska uprija

svojim djelovanjem bezobzirno pregazila 500 milijuna ljudi. Jo uz to, u EU se zapaa ozbiljan demokratski decit jer Europska komisija, koju nazivaju vladom EU, donosi zakone i odredbe bez izbornog legitimiteta, to je u standardnim demokracijama zadaa parlamenta. Komisija se upadno mijea u svakodnevicu Europljana, pri emu ne zaobilazi niti jedno podruje ivota. To potvruje i ovaj egzotian primjer: na 14 gusto otisnutih stranica Komisija detaljno propisuje graanima kako e osvijetliti svoje privatne prostorije! Enzensberger se s razlogom pita: Je li to ikaniranje, glupost ili samovolja? A nije tajna da iza svega toga stoje moni lobiji, zbog ega zapravo uredba o aruljama i nije nastala iz ekolokih razloga, nego je uvedena po elji industrije rasvjetnih tijela. Europska unija za svoj stil vladanja nema nikakav povijesni uzor. Njezina je originalnost da djeluje nenasilno. Kree
102

Kronologija dogaanja

Nita bolje nisu prolazile ni rtve bleiburkog zloina (1945) u nastupima politikih i crkvenih predstavnika na tamonjim komemoracijama od 1990-ih do danas. Politiki intonirani govori na mjestu gdje su beskrupulozno ubijene tisue ljudi nikako nisu izraz potovanja prema rtvama. Naprotiv! No, to ne prijei pojedince da iz godine u godinu iz svojih nastupa izvlae politiki prot. U tom je smislu nedavno nastupio i stranaki elnik B. Ljubi na bleiburkoj komemoraciji ustvrdivi da bh. Hrvati danas proivljavaju novi Bleiburg politiki etnocid, jer ih pokuavaju izbaciti iz Ustava, oduzeti im pravo na dom i domovinu. Slino je i sa srebrenikom tragedijom. Mnogi su je na razliite naine politiki koristili, ali nitko u tolikoj mjeri kao poglavar Islamske zajednice M. Ceri. Gotovo nema njegova govora, susreta ili javnog nastupa, a da ga pritom nije uokvirio genocidom u Srebrenici. Dok se osobno promovira i prima udne meunarodne nagrade za mirotvorstvo, on obilato koristi nesreu tisua srebrenikih rtava i patnju njihovih najbliih. Dovoljno je bilo da u svibnju zaiskri polemika o kolskom vjeronauku u sarajevskom kantonu, pa da iz njegovih usta ujemo krajnje neumjesnu usporedbu genocida u Srebrenici sa stanjem u Sarajevu: Oni koji ne mogu od Srebrenice da naprave Sarajevo, sada od Sarajeva hoe da naprave Srebrenicu, uz usputnu prijetnju sarajevskim ljetom kao pobunom protiv vlasti. Neusporediva nesrea i patnja ogromnog broja jasenovakih, bleiburkih i srebrenikih rtava nala se u interesnoj sferi politikih protera koji ih koriste tek kao brojeve za svoj politiki probitak. Pijetet prema rtvama, koji se izraava prije svega u tiini i molitvi, gubi se u zaglunoj i poniavajuoj buci ispraznih rijei. Slobodni strijelci i slubeni stavovi Crkveni glavari, kao i drugi nositelji vlasti, rado bi htjeli da njihovi podanici jednako misle kao oni i sukladno tome i postupaju. Ovdje imamo u vidu prije svega podruje
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

nae drutvene stvarnosti. Nevelik je broj kritiki otvorenih pojedinaca u Crkvi koji o ovdanjoj stvarnosti razliito razmiljaju i donose vlastite prosudbe bez obzira na slubene stavove institucije. Uvijek, dakako, u svoje osobno ime, a ne u ime institucije kako im se nerijetko eli imputirati. Imati vlastite stavove po sebi je razumljivo te nitko razuman ne pomilja da bi im netko, na osnovi vlasti i moi, u tim pitanjima nametao svoje vienje kao jedino ispravno, pogotovu ne da bi ih, kao drukije mislee, jo i diskvalicirao. Pluralizam miljenja je civilizacijsko dostignue. I u tome ne bi trebalo biti nieg spornoga. Meutim, nije uvijek tako. To pokazuje nespretna i nepotrebna Izjava Uprave Bosne Srebrene od 30. svibnja 2011. u kojoj se ograuje od pojedinih lanova Zajednice, istiui kako njihovi istupi ne odraavaju slubene stavove Provincije, a to nitko od njih nije nikad ni tvrdio. O istom shvaanju slobode javne rijei podlonika rjeito govori i intervju kardinala Puljia od 4. lipnja. Na upit novinara kako komentira este javne istupe pojedinih sveenika koji govore o poloaju Hrvata u BiH, a kod kojih je upadljiva razliitost stajalita, kardinal odgovara: Treba razlikovati slubene stavove Crkve i stavove slobodnih strijelaca, koji govore iz svojeg stava. Crkva ima tu irinu tolerirati razliitosti, a poneki put mora i gluposti tolerirati. (Dnevni list, 4. 6. 2011). Ipak, pitamo se, nije li upitna ta irina tolerirati razliitosti, kada se pojedince s vlastitim gleditima, koja poivaju na argumentima, diskvalicira nazivajui ih slobodnim strijelcima i usput njihove stavove proglaava glupostima!? Svi stavovi vrijede zapravo onoliko koliko su utemeljeni na razlozima, a to se jednako odnosi i na slubene stavove Crkve kao i na stavove pojedinaca. Stoga je neumjesno podrazumijevati da su slubeni stavovi, jer iza njih stoji vlast, bolji od onih iza kojih stoje pojedinci, kako to zamiljaju crkveni glavari. Nije li tu, ipak, u priuvi autoritarni duh koji u javnosti tek glumi irinu
103

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

tolerancije, a u biti nije u stanju podnijeti pluralizam miljenja kao civilizacijsku steevinu? A ako, uz to, toleranciju shvatimo u njezinu izvornom jezinom znaenju samo kao podnoenje drukijeg miljenja, onda od reene irine i ne ostaje mnogo! Slobodni strijelci opet: Dio sveenika solirao je istupima koji nisu oslikavali stav niti Crkve niti naroda. Zbog toga su franjevci Bosne Srebrene i reagirali pismom. Jesu li time pomalo uskraene slobode pojedincima? Uvijek postoji jedan slubeni jasan stav, a postoje glasovi slobodnih strijelaca. Nije sloboda u tome da pojedinac nametne svoje miljenje nego ga moe izrei nosei vlastitu odgovornost. Ako je lan zajednitva, onda je oekivati da se priznaje lanom i svojim stavom. Upravo onima koji ele rasklimati jedinstvo trae za medije ljude koji e posluiti njihovim ideolokim rabotama. (Kardinal Vinko Pulji,

Veernji list, izdanje za BiH, 13. 8. 2011). udan nain zakljuivanja! Ako postoje glasovi slobodnih strijelaca i u slobodi se izriu, to jo nije nikakvo nametanje miljenja. Miljenje se namee iskljuivo snagom argumenata (naalost vlast moe i drukije!), i onda je to sasvim normalan i oekivani red stvari u logikom razmiljanju. O tome je suvino troiti rijei. Ali nije u redu da se od nekoga lana zajednitva podrazumijeva da se priznaje lanom i svojim stavom. Pa nije valjda rije o partijskoj organizaciji gdje bi trebali svi jednako i jednoumno misliti!? Urednik Katolikog tjednika, Josip Vajdner, u jednom svom uvodniku savjetuje da se biskupa prvo upozori u etiri oka, ukoliko je neto sporno, a da ga se ne kritizira javno: Kao to biskup nee prvo u medijima, a onda osobno kritizirati bilo kojeg sveenika, tako bi svaki sveenik trebao prvo osobno crkvenom vodstvu ukazati na pogreke, a potom ako je potrebno dii na

Fra Perica Vidi, Crno-bijelo brdo


104 Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Kronologija dogaanja

javnu razinu (Katoliki tjednik, br. 26, 3. 7. 2011). Ovdje se radi o neemu drugom, to autor vrlo dobro zna: Kritiki se prosuuju, pozitivno ili negativno, prije svega javni istupi crkvenih velikodostojnika. A ono to je javno reeno, javno se i prosuuje, i nikako drukije! Pogubne jednostranosti U poratnoj Bosni i Hercegovini s tekim posljedicama ratnoga stradanja, ne samo u materijalnom smislu nego jo vie i u duama ljudi, susreemo se s mnotvom problematinih i neutemeljenih gledanja na ljude i dogaaje, na ratna zbivanja i sadanju stvarnost s mnogo samovoljnog prosuivanja i nerijetko krajnje neprihvatljivog i opasnog! Problem je redovito na drugoj strani, problematini su drugi, krivi su drugi, izvor nesree su jedino drugi Na svojoj strani svemu loem gleda se kroz prste, zaobilazi se, nijee! Stvarnost je daleko kompleksnija i svaka jednostranost, svjesna ili nesvjesna, u pristupu njoj, pogubna je i s nesagledivim posljedicama. Jednostranost u gledanjima na sadanjost i prolost sve je vie uoljiva kod dr. Reida Hazovia, profesora na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu. Relativno esto je do sada istupao u javnosti s kontroverznim stavovima o nemuslimanskom svijetu, ali isto tako i o ratu u BiH, tragediji koja je zadesila mnoge itelje, napose bonjake. O zapadnom svijetu redovito se nepovoljno izjanjava, dok o muslimanskom zaobilazi sve sjene pa i one najupadnije redom se radi o najgorim diktaturama. Ne smeta mu da izrazi divljenje iranskom diktatoru ba u vrijeme ba u vrijeme kada je teheranskim ulicama tekla krv protivnika tog teokratskog reima i kada se demonstrante masovno hapsilo. (Dani, 1. 1. 2010)! Glede rata u BiH i svih poinjenih zlodjela, ma kako bila problematina politika europskih i zapadnih monika, nikako se ne moe svesti na njih kao kreatore genocida u BiH i Srbe kao njihove izvritelje: Ispostavilo se, naime, da su srpske ubojice i zlotvori bili tek puki izvrioci na terenu onih najmonGodina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Fra Perica Vidi, Poetak

struoznijih genocidnih planova to su ih krojili njihovi politiki nalogodavci u Londonu, Parizu, Moskvi, Beogradu i, naalost, u New Yorku, u najviem tijelu UN-a. (Osloboenje, 14. 7. 2011, prilog Pogledi, str. 34). Inzistirati na meunarodnoj uroti protiv Bonjaka, na izraenim genocidnim planovima na Zapadu i Srbima kao izvriocima, zbog ega su i njihove ruke umrljane bonjakom i bosanskom krvlju kao i one etnike, jednako je besmisleno, kao i isticati, da su sada na Zapadu potomci onih koji su ubijali muslimane u panjolskoj i na Siciliji te ih se treba kloniti, jer valjda i oni nose taj gen iz prolosti: Ili ostati ivjeti sa ubicama u svom neposrednom, najbliem susjedstvu, ili ii, opet skupa s njima, u Europsku uniju u ijim politikim centrima moi jo uvijek prevlaujuu ulogu i glavnu rije vode potomci onih koji su ubijali panske muslimane i muslimane na Siciliji, oni koji su marirali i na Bosfor, u samo srce Otomanskog
105

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

Fra Perica Vidi, Cvjetni krug

imperija kako bi ga raskomadali, oni koji su svojim tajnim orujem, muslimanskim puritanskim pokretom iz sedamnaestog stoljea, orujem koje i danas prolijeva muslimansku krv u Afganistanu, Pakistanu, Somaliji i Iraku, razarali Muslimanski halifat na Istoku, oni koji upravo danas bezono ubijaju Libiju, Egipat, Sudan, Tunis, Bahrejn, Jemen i Siriju, po vlastitoj elji mijenjajui aktuelnu kartu muslimanskog svijeta? (Osloboenje, 14. 7. 2011). Hazovi frizira povijest kada govori o ubijanju muslimana u panjolskoj i Siciliji ili mariranju u srce Osmanskog Carstva. Povijest je puna ratova i ubijanja ljudi, ali je krajnje lano izvesti zakljuak kako su jedni zli, a drugi dobri, kako su samo jedni ubijali, a drugi bili rtve, jedni osvajali a drugi bili progonjeni. To je notorno falsiciranje povijesti. rtava je bilo na svim stranama. Nije samo tekla muslimanska krv nego krv rtava svih vjeroispovijesti
106

i naroda. Pa tako i krana. Nije Osmansko Carstvo bez bajoneta osvojilo Bizant i Balkanski poluotok. to je bilo na Bosforu prije Osmanlija? to je to Carigrad Konstantinopolis? to je to Aja Soja? to se dogodilo s prostorima Male Azije, sjeverne Afrike gdje je bila bogata kranska kultura!? Kakav je to govor o mariranju u srce Osmanskog Carstva, kada je to Carstvo bilo osvajako, kada su Osmanlije pokuavali prodrijeti u sredite Europe pokuavajui osvojiti Be! Isuvie je banalno da se ukazuje na injenice razaranja svega to je stajalo na putu osvajakim pohodima Osmanlija! To su opa mjesta! Nije li i tada tekla krv, krv tisua rtava to su ih uzrokovale Osmanlije! Nije li tekla krv i onda kada su Arapi osvajali kransku sjevernu Afriku i Pirinejski poluotok? Je li to Hazovi uvjeren da su njegovi itatelji toliko neupueni, te ne znaju to je bilo u sjevernoj Africi i na Pirinejskom poluotoku prije arapskih osvajakih pohoda, ili to je bilo u Bosni i Humu? No, ta politika nije glavni razlog onom ubilakom nagonu i genocidnom impulsu srpskih zlotvora. Temeljni i iskonski razlog poiva u ubilakom genu njihovih zlotvora To je uasni gen koji je silno optereen neizljeivim kainovskim sedimentom, krvoednim naslijeem koje ne opstaje niti broji da ivi ako ne ubija drugog i drugaijeg kad god moe i u svakoj prilici. Zar je mogue da intelektualac, bez obzira na sve doivljeno u proteklom ratu, tako razmilja? Ostati i ivjeti s ubojicama ili ii u Europsku uniju koju vode potomci onih koji su ubijali panske muslimane i muslimane na Siciliji dilema je za Hazovia! I oni su, po njemu, s nasljednim genom za ubijanje pa Bonjaci nemaju to traiti u Europi! Hazovi neuvijeno razmilja u parametrima koji su, naalost, bliski razmiljanjima onih koji su reirali i izveli genocid nad Bonjcima u Srebrenici. Nikada se meunarodni predstavnici nisu ni zamislili, a kamoli neto konkretno poduzeli u vezi sa historijskom istinom da
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Kronologija dogaanja

je u ovoj dravi koliko prije stotinjak godina devedeset procenata ove zemlje bilo bonjako vlasnitvo i bonjako tlo pod nogama. A oekivali smo to tim prije jer se Europa i Zapad kunu u svetost prava privatnog vlasnitva koliko i svetost prava na ljudski ivot. Ne znamo to bi to meunarodni predstavnici konkretno poduzeli? Moda da oduzmu zemlju onim drugim, iji su preci bili u kmetovskom poloaju? Je li to Hazovi zaziva ta vremena? U svakom sluaju jedno anakrono razmiljanje, ali nimalo bezazleno! U jednom svom drugom, ranijem, tekstu u Osloboenju Hazovi jo jednom izrazito pokazao kako nekim povijesnim zbivanjima pristupa krajnje jednostrano i nesuvislo: Dok je inkvizicija u neko muslimanskoj paniji dovravala svoj krvavi pir nad udesnim muslimanskim kraljevstvom ili halifatom na Pirinejskom poluotoku, liavajui zasvagda Europu onog najboljeg to joj se ikad dogodilo u njenoj povijesti i gurajui je u barbarizam i duhovnu mrklinu kakvu dotad nije vidio ljudski rod Tako je po Hazoviu u udesnom muslimanskom kraljevstvu imala neto najbolje to joj se nikada nije dogodilo, a onda zapala u mrklinu kakvu nije vidio ljudski rod (Osloboenje, prilog Pogledi, 2. srpnja 2011, 32). to ova nebuloza znai? Kransko kraljevstvo u sjevernoj panjolskoj drukije doivljavalo, to najbolje to je Europa imala. Evo to je izlazilo iz tog udesnog muslimanskog halifata, a Hazovi uporno zaobilazi, jer bira samo ono to mu se svia. Da sve nije tako bajkovito, kako to Hazovi slika udesni halifat, pokazuje ovaj primjer: Al Mansur, vezir kalifata Cordoba (X. st.), tijekom 27 godina vodio je 52 vojna pohoda protiv kranskoga kraljevstva sjeverne panjolske, zarobljavajui, unitavajui, pustoei To je pogodilo Zamoru (981), Coimbru (987), Leon, dvaput Barcelonu (985. i 1008), zatim Santiago de Compostela (997). Podsjetimo i na pogrom krana u Elviri (889) i Sevilli (891), idova u Granadi (1066) i Cordobi (1135), a u Tunisu su
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

1159. godine svi krani stavljeni pred izbor: prijelaz na islam ili smrt! udesni i bajkoviti kalifat ima i svoje nalije, koje je mogue preuivati i ignorirati, ali je to sve kratkoga trajanja. Istina se ne da sakriti! Svjetlo i mrak Engleski nobelovac, kemiar Harold Kroto, sredinom srpnja 2011. gostovao je na Institutu Ruer Bokovi u Zagrebu gdje je odrao predavanje sa svoga istraivakog podruja. On je nesumnjivo velik znanstvenik poznat po otkriu molekule pod nazivom buckyball, sastavljene od 60 atoma ugljika poredanih u reetkastu strukturu nalik na nogometnu loptu, za to je nagraen Nobelovom nagradom 1996. godine. Osim to je znanstvenik, on je i lan British Humanist Association, udruenja za promicanje humanizma i mogunosti kvalitetnog ivljenja bez vjerskih uvjerenja, te je rekao, u intervjuu novinaru t-portala, da drutvo treba njegovati kritiki nain razmiljanja. Upozorio je da je sekularizam

Fra Perica Vidi, Cvjetno raskrije


107

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

nuan uvjet, iako ne i dovoljan, kako za demokraciju, tako i za vjerske slobode te da je vjeronauk u dravnim kolama vrlo tetan za razvoj i opstanak drutva. On misli da e vjeronauk u kolama Hrvatsku vratiti i mrano doba. Te je rijei novinar t-portala stavio u naslov iako je tema njegova predavanja bila neto sasvim drugo, to je uostalom i zorna slika ovdanjeg novinarstva. Na stranu to da se o vjeronauku moe razliito razmiljati, koji je bolji oblik posredovanja kolski ili upni ali je neutemeljeno napreac govoriti o tetnosti ili mraku. Svu svoju neuvjerljivost pokazao je preporuujui primjer Kine, jer da ona s tim nema problema i da brzo gospodarski napreduje, jer ona je to rijeila! Vrlo dobro znamo kako je to uinila represijom! Za primjer nam, dakle, engleski demokrat, preporuuje jedan notorni totalitarni dravni sustav koji jedva doputa elementarne slobode miljenja svojim graanima. Nobelovac se ve ovdje dobro odsklizao u zonu ideoloke propagande i k tome loe odabrane. Imao je on i jedan peh: predavanje je odrao na Institutu koji nosi ime isusovca, Ruera Bokovia, jednoga od najumnijih ljudi svoga vremena, a ravnateljica Instituta, Danica Ramljak, poklonila mu plaketu i knjigu o Rueru Bokoviu. Valjda mu se nije previe smrailo pred oima? Kroto je odlian znanstvenik i u svijetu molekula se izvrsno snalazi i daleko mu je najbolje da tamo ostane, jer to je njegov svijet, a da drugima ne preporua dravni sistem za uzor komu su graanske slobode prava nevolja i nona mora! Turisti iz BiH u Makarskoj U tjedniku Makarsko primorje objavljen je 19. srpnja 2011. tekst izvrnog urednika Ive urkovia pod naslovom Gosti koji su viak i to krupnim slovima na naslovnici lista. U tom se tekstu novinar obruio na goste iz BiH koji dolaze kao jednodnevni turisti, malo ili nita plaaju, lijepo se odmore i uveer odu: Takvi gosti dou, zauzmu mjesto na plai, kupaju se i ugodno provedu dan.
108

Eventualno se tuiraju, to kota dvije kune u Makarskoj, dok je na naim ostalim plaama to besplatno. Mokrenje obavljaju u moru, a WC koriste samo u krajnjoj potrebi. Vjerojatno nema jeftinijeg naina na koji provesti ugodan dan na moru, pie urkovia. I taj list je tijekom cijeloga tjedna visio na kioscima s porukom Bosancima i Hercegovcima da su viak. I to usred sezone. Da ima pojedinaca koji i rasistiki razmiljaju i u skladu s tim se ponaaju nije nepoznato, ali da gradski tjednik objavi takav tekst i preko cijele prve stranice stavi takav naslov, onda se uvijek iznova iznenadimo i pitamo se gdje mi to ivimo!? Nakon to je u ljeto, godinu dana ranije, novinarka Dijana uljak, u Dnevniku 3, ugostila gradonaelnika Omia Ivana kariia, upitala ga je koliki problem predstavljaju jednodnevni gosti koji se spuste iz Bosne i Hercegovine, a nita ne troe, ne zauzimaju apartmane i zapravo zauzimaju mjesto na plai koje pritom nisu ni platili, evo jo jedne novinarske pojave koja nas vraa u neki svijet nevjerice, za koji u prvi mah teko povjerovati da se radi o neemu kao dijelu nae stvarnosti. Iako su se Ministarstva turizma ule rijei da se turisti ne dijele na prvorazredne i drugorazredne, neki novinarski umovi daju si prostora za ovakve ispade. Nasreu, sudei po reakcijama, nije velik broj onih koji razmiljaju poput dotinog novinara. I gradska uprava Makarske je odbacila i osudila takva razmiljanja! O don Ivanu Grubiiu i franjevcima Bosne Srebrene U ponedjeljak 16. kolovoza 2011, na blagdan Sv. Roka, zatitnika upe, u Splitu se od svojih vjernika oprostio don Ivan Grubii, jer, napunivi 75 godina, odlazi u mirovinu. Poznat je po svojim kritikim stavovima prema drutvu i Crkvi, odnosno prema dutveno-politikim i crkvenim strukturama. Grubii je nesumnjivo hrabro nastupao prema onima koji su djelovali s pozicija vlasti u drutvu i Crkvi. I stoga zasluuje potovanje! Tim je povodom knjievnik i novinar, kolumnist
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Kronologija dogaanja

Slobodne Dalmacije, Ante Tomi, objavio tekst Odlazak don Ivana Grubiia, u kome armativno progovorio o njegovoj osobi i djelu. U tom je kontekstu, za usporedbu, spomenuo i bosanske franjevce: [] Ljudi su tiho sjedili u klupama ispod don Ivanove propovjedaonice zato to su udjeli vjerovati u ono to pie, da je Isus Krist umro za spas ovjeanstva, a ne za rulju koja zapjenjeno trai krv. Mnogo je razoaranih vjernika u nas, ogorenih stavovima crkvenih ljudi u vanim politikim i socijalnim pitanjima. Mnogi su se osjetili izgubljenima smatrajui da su beutni i gramzivi sveenici iznevjerili poslanje. Grubii im je, blagoslovljen bio, doao kao utjeha, kao jedan od neprocjenjivo vrijednih izuzetaka meu katolikim pastirima, pod ruku s onim senzacionalnim franjevcima, ujacima iz provincije Bosne Srebrene, koji se nisu plaili stati protiv gomile, suprotstaviti se hukaima, pozvati ljude da ne pucaju na svoje susjede druge vjere, nego da budu, ba kao to ih Pismo ui, miroljubivi, tolerantni, suosjeajni, velikoduni i solidarni. Premda je i sam rtva uasnog partizanskog nasilja, nikada Grubiia niste mogli uti kako zbog te nepravde cmizdri i cendra kao to mnogi sveenici laljivo cmizdre i cendraju, a izgubili su upravo beznaajno, neizmjerno manje od njega. Kao razuman, trezven ovjek i istinski odan svome pozivu, upnik u Svetom Roku znao je da je kranski eljeti da se krug osvete jednom zaustavi, da gubitke valja oplakati u tiini i nastaviti ivjeti bez neprijatelja, ne traei niiju glavu, jer niija mrtva glava nee zaista umiriti tvoju duu. I bio je velianstven u tome, ustrajan u mnogim godinama pastoralnog rada, moralno nepokolebljiv i odvaan. Nikad se nije obeshrabrio, doao u napast da se jednostavno oportunistiki pusti blatnjavoj bujici bezumlja to se valja ulicama. Ba kao to se nije dao zavesti ni sjajem i bogatstvom koje je zaslijepilo gotovo svu njegovu brau sveenike.[]
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Fra Perica Vidi, Susret s brdom

Nije sagradio veliku raskonu crkvu. Potedio nas je buke bagera i mijealica i motornih pila to rue stabla. Kua Boja na Lucu ne die se ni centimetra iznad naih kua. Dapae, od nekih je i nia. Neki e moda rei da je to pogreno, da je don Ivan Grubii kao upnik moda i podbacio. No, mi se ne alimo. Don Ivanova je ostavtina vea i tvra. Ostavio je kraljevstvo vjere i dobrote u ljudskim srcima. (Slobodna Dalmacija, 16. kolovoza 2011, str. 14-15, ref. 15). Nadobudni O onima malobrojnim koji su kao don Ivan Grubii drukije razmilja hercegovaki franjevac Franjo Mabi. Ne mislim da je poziv pravilno preuzeti da se sveenik, biskup, episkop, vladika ili efendija bave politikom kao zvanjem i zanimanjem poput nekih nedavno u Hrvatskom saboru ili onih koji ele krojiti politiku uvijek se protivei Crkvi, a naginjui onoj bivoj koli koja im je oito u krvi. Barem neki
109

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

odoe u davno iekivanu mirovinu. Bogu hvala, jo ako ne nastave jednakim stilom kao donedavno. Nisam ni da ja danas, poput nekih nadobudnih, mladih sveenika, da svako toliko opale koji amari politici u novinama ili portalima ili s oltara, a za dva-tri dana s njima ak i na izletima. To je ipak dvolinost i briga za lakom zaradom poena koji mu im ne trebaju, ali (Veernji list, 4. rujna 2011, 23). al za velikosrpskim projektom Mostarski Dnevni list od 5. rujna 2011. objavio je prilog pod naslovom Velikosrpski projekt u BiH na izdisaju. Autor P. Zvijeri pie u povodu susreta u Mostaru Dragana ovia i Milorada Dodika, da su njih dvojica suglasni u politici nasrtaja na institucije Bosne i Hercegovine. Oni e opet pokuati predstaviti ostalim sugovornicima svoju viziju podjela fotelja, te da e u etiri oka ta dva potpisnika srpsko-hrvatskog pakta diskutirati o ustavnim promjenama koje je meunarodna zajednica stavila kao prioritete. No posljednje aktivnosti i poruke koje je uputila njemaka kancelarka Angela Merkel u Beogradu pokazuje kako Bruxelles i Washington ele stabilizirati cijelu regiju tako da velikosrpska i nacionalistika politika na relaciji Beograd - Banja Luka Mostar doivljava svoje posljednje izdisaje i nema budunosti. To je na jednom herceg-bosanskom portalu, vrlo sklonom Dodiku i njegovim politikim vizijama, ocijenjeno kao skretanje svake prie na Banjaluku, plaenje naroda Srbima kao vjekovnim neprijateljima, sotoniziranje svakog Hrvata koji sjedne sa Srbinom, odatle se Dnevni list Miroslava Raia, Ljubuaka moe najnormalnije nazvati velikobonjakom novinom. A i kako bi drukije nazvali novine koje naruavaju srpsko-herceg-bosanski vez prijateljstva! Neskriveni al za velikosrpskim projektom! Laktaka obeanja Predsjedniku srpskog entiteta u BiH, Miloradu Dodiku,
110

poznatom po svom, blago reeno, incidentnom ponaanju na ovdanjoj politikoj sceni, ponekad se omaknu stanovita politika obeanja u korist drugih! Svojedobno je obeao da e osobno raditi na tome da se prognani Hrvati vrate na svoja ognjita. Nikada to nije uinio. Obina pria za naivne, a izgleda da takvih jo ima. Neka misteriozna obeanja navodno je dao hrvatskom predsjedniku Ivi Josipoviu prigodom njegova nedavnog posjeta Banjoj Luci. Do danas nitko nije otkrio koja su, a kada se nedugo potom od samog Josipovia ulo da ih je ak i ispunio, sve je postalo jo misterioznije: u njihovu bi odgonetavanju jo jedino vidioci mogli biti od pomoi. U uzvratnom posjetu u Slavonskom Brodu hrvatski mu je Predsjednik iskazao neobino veliku panju, a ovaj se zauzvrat ispriao za srpske zloine u stilu svi se trebaju ispriati svima jer su svi pucali. Nije li sada dovoljno jasno tko je Milorad Dodik? (Usput reeno predsjednika Federacije BiH, Hrvata ivka Budimira, hrvatski Predsjednik jo se nije udostojao niti primiti!) Ima jo nekih koji Dodiku zduno vjeruju. To je dio herceg-bosanske politike vrhuke i neki od medija (dobitnik je Veernjakova peata kao osoba godine!). Za njihove simpatije vod ih honorira verbalnim zauzimanjem za bh. Hrvate, za ravnopravnost Hrvata u Federaciji BiH, za trei entitet Nita ga ne kota, a tamo mu se dive. ovi, stoernik stoerne stranke, s njim se bratimi i na zemlji i u zraku u predsjednikom zrakoplovu Vod daje trei entitet za koji se ne zna ni gdje poinje ni gdje zavrava, a stoernik njemu zauzvrat jami nedodirljivost srpskog entiteta nastalog na progonu, ubojstvu, paleu i grabeu Nezamislivo mrana sprega! Pravo lice Dodik, pak, pokazuje na svome entitetskom feudu. Najavio je promjenu zakona o Vijeu naroda jer da to nije daytonska i ustavna kategorija, ime preostalim Hrvatima i Bonjacima
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Kronologija dogaanja

uzima i ono malo zakonske osnove da se bore za svoja prava. A zakonom o katastru prognanima nagovjetava oteti i zemljini posjed. Novinar, koji ga je intervjuirao za Veernji list, izdanje za BiH, (22. 8. 11) pedantno je pazio da ga o tim temama ba nita ne upita! Jer, ne bi bilo dobro naruiti bratsku idilu! Diskriminacija Razliiti oblici zapostavljanja, javnog potiskivanja i diskriminacije pojedinaca ili manjinskih zajednica bilo po rodnoj, vjerskoj, rasnoj, kulturnoj, nacionalnoj ili nekoj drugoj osnovi prisutni su u mnogim zemljama. Uvijek su diskriminirani oni slabiji i malobrojniji. Tako je ne samo u totalitarnim drutvima i onima bez demokratske tradicije, nego u nekoj mjeri i u drutvima s razvijenom demokracijom i zakonodavstvom visokog standarda. U Hrvatskoj katolici ine nesumnjivu veinu: tako se izjasnilo oko 80 posto stanovnitva. Ne bismo ni pomislili da takva veina bude na bilo koji nain zapostavljena! Ipak, koncem lipnja 2011. Komisija Biskupske konferencije Justitia et Pax izala je s izjavom o diskriminaciji katolika u hrvatskom drutvu. Pritom se pozivala na razne oblike omalovaavajueg pisanja u medijima i u izjavama pojedinaca. Je li to dovoljno za zakljuak o diskriminaciji? Tono je da ima ispraznog, lanog i prezrivog pisanja, ali ima i kritike koja ide na stvar. Uostalom, to ne pogaa samo katolike nego i mnoge druge, na primjer one iz politikog ivota i uope ljude prisutne u javnosti, te nema nikakva opravdanja govoriti ba o diskriminaciji katolika! Nekih paralela nalazimo i u Bosni i Hercegovini. U javnost je nedavno istupila Islamska zajednica s neobino opsenim dokumentom o islamofobiji (2004-2011) u kojem se na 39 stranica tvrdi da su islam i muslimani na udaru islamofoba. Ako se usred Sarajeva govori da su muslimani diskriminirani (o manjinskim konfesijama ni rijei!), onda tu
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Fra Perica Vidi, Cvjetni rastanak

zaista neto nije u redu! Iz dokumenta se, meutim, jasno vidi da se u daleko najveem broju sluajeva zapravo radi o kritici muslimanskih ustanova i pojedinaca, kao to je npr. poglavar Islamske zajednice, a da se uope ne dira islam kao vjera. Stoga je bespredmetno govoriti o islamofobiji. Ali nimalo nije bezazleno to to su u dokumentu, ba kao neko u komunistikoj Bijeloj knjizi, islamofobima oznaeni i poimenino javno obznanjeni kritiki nastrojeni intelektualci, pojedini politiari i novinari. Time su, barem neki od njih, izravno izloeni javnom linu! Tvorci spisa bi morali biti svjesni posljedica takvog prokazivanja! Poglavari i vodei ljudi u religijskim zajednicama trebali bi pred sobom imati druge zadae, izmeu ostalog, da se zauzimaju za manjinske skupine koje daleko lake dospijevaju u poloaj diskriminacije i zapostavljenosti. A takvih je u svim sredinama!
111

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

Ravnodunost Pod rijeju ravnodunost, kratko reeno, razumijeva se distanciran odnos ovjeka prema sloenoj stvarnosti svijeta, uz devizu neka to bude bez mene! Ravnodunost je po sebi uvijek pogubna, ali ponajvie prema onim sreditima moi koji utjeu na oblikovanje nae stvarnosti. Ta je injenica inspirirala negdanjeg francuskoga diplomata i publicista, Stphana Hessela, da se prole godine, kao 93-godinjak, obrati mladom narataju nevelikim spisom s naslovom Pobunite se. Spis je doivio velik odjek tiskan je u milijunskoj nakladi i preveden na vie desetaka jezika! Hessel se rodio u Berlinu 1917. Kao sedmogodinjak preselio se s roditeljima u Pariz, bio je sudionik francuskog pokreta otpora, preivio je nacistiki logor u Buchenwaldu, suautor je Ope deklaracije o ljudskim pravima UN-a, po nekima savjest zapadnog svijeta (Frankfurter Allgemeine Zeitung). On poziva na dizanje

glasa protiv odreenih kretanja u svijetu, ali je svjestan da nije ba lako razjasniti razloge za to, jer je svijet, smatra on, postao vrlo kompleksan. Izloeni smo mnotvu utjecaja koje nije lako diferencirati. Danas se vie nego ikada prije ivi u meuovisnosti. Otkriti da tokovi svijeta u mnogome idu nepodnoljivim smjerom, zahtijeva da trajno gledamo i tragamo. Mladima poruuje: Ako traite, nai ete! Ravnodunost je najloiji izbor! Modelom ponaanja bez mene nestaje kljuna ovjekova oznaka: sposobnost za prosvjed a time i sposobnost za angaman smatra Hessel! A put upornog traganja trasiraju pojedinci u drutvu, kao i u Crkvi, pa i onda kad ih se u hijerarhijskom argonu imenuje slobodnim strijelcima! Ne vidi brvna u oku svome (13. 9. 2011) Srbijanski predsjednik Boris Tadi prilikom posjeta haakoga tuitelja Bramertza Beogradu, osvrnuo se i na pozdrav to ga je hrvatska premijerka Jadranka Kosor prilikom proslave Oluje uputila nepravomono osuenim generalima Gotovini i Markau. Tom je prilikom Tadi podsjetio kako ni jedan politiar ni dunosnik Europske unije nije komentirao izjave predsjednice hrvatske vlade. Za njega to predstavlja znak koji je za Srbiju, kako je rekao, vie nego bitan, jer smatra da nema jednakog pristupa prema zbivanjima na prostoru bive Jugoslavije. Tadi je dodao kako on eka takvu reakciju europskih dunosnika i poruio kako je svjestan da ne ivimo u pravednom svijetu i neemo se sutra probuditi u raju, ali je ponovio kako je za njega potpuno neprihvatljivo ponaanje europskih kolega. Tadi mimoilazi vanu injenicu da su tek nakon 15 godina uhieni najtraeniji srpski osumnjienici Ratko Mladi i Goran Hadi i da je to htio kao dobar trgovac dobro i naplatiti: Jednostavno pozivam EU da ispuni svoj deo. Mi smo ispunili svoj deo i nastaviemo da to iGodina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Fra Perica Vidi, Cvjetna aureola


112

Kronologija dogaanja

nimo objasnio je Tadi bit svoje bestidne trgovine u intervjuu agenciji AP. Jo bi neto Tadi trebao objasniti: kako je bilo mogue da se Mladi bavi toliko godina vrtlarskim poslom nedaleko od Beograda, a Hadi nekim drugim poslom na Frukoj Gori? Nije li ekao pogodan trini trenutak da ih isporui (Srbija, naime, oekuje otvaranje pristupnih pregovora s EU!)? Bolje se baviti premijerkinim pozdravom, negoli objanjavati kako su uvani Mladi i Hadi! Stranaka podrka Prilikom otvaranja gradilita i blagoslova temelja Gospine crkve u Kninu, provincijal provincije Presv. Otkupitelja, fra eljko Toli, tom se prilikom obratio predsjednici hrvatske vlade, Jadranki Kosor, koja je prisustvovala tom inu i obeala znatnu nancijsku pomo Vlade RH, izmeu ostalih, i sljedeim rijeima: Gospoo predsjednice, naoj Provinciji, ovom vjernikom hrvatskom narodu u Kninu i cijeloj Hrvatskoj priutili ste danas jedno veliko zadovoljstvo zahvaljujui Vaoj potpori, potpori Vlade Republike Hrvatske, kojom ste omoguili da se ovdje u ovom kraljevskom Kninu danas povijesnog 25. rujna 2011. pone graditi crkva Gospe Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta. U ime svoje cijele Provincije, u ime brae fratara ovdje u Kninu, u ime cijelog vjernikog puka, Vama i cijeloj Vladi elim zaista puno uspjeha, to god zaeljeli, to god zamislili i ega se god dohvatili. Mi Vam osiguravamo, mi Vam jamimo i podrku, i pomo, i moralnu i molitvenu, a uvjeren sam da svaki od nas ovdje danas tako die i tako eli. Hvala svima. Ove su rijei u javnosti odjeknule kao izravna stranaka podrka, to se jo jednom pokazalo kako je to sklizak politiki teren na kojem se lako odsklie u zonu stranakog opredjeljenja gdje se Crkva inae ne bi nikada smjela opredjeljivati! U zemlji katolikih Hrvata to je, meutim, redovita pojava!
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

IN MEMORIAM Rafo Bogii (1925-2010) 6. listopada 2010. u Zagrebu je preminuo, knjievni povjesniar, sveuilini profesor i lan HAZU. Pokop je obavljen na Mirogoju 12. listopada, misa zadunica odmah nakon pokopa u crkvi Krista Kralja na Mirogoju. Govorili su u ime HAZU dr. Ante Stama, u ime Filozofskog fakulteta dr. Damir Boras, te u ime Matice hrvatske Stjepan Sui. Na grobu se od Bogiia oprostio dr. Franjo anjek OP. Rodio se u konavoskom selu Dubravka 2. oujka 1925. U Dubrovniku je pohaao franjevaku klasinu gimnaziju. Pod konac gimnazijskog kolovanja dramatina zbivanja nastala ulaskom partizana u Dubrovnik u jesen 1944. znaajno su utjecala na njegov ivot, o emu je posvjedoio u svojim memoarskim zapisima Strah i godine. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1952. studijsku skupinu narodni jezik i knjievnost i talijanski jezik. U Dubrovniku je radio kao gimnazijski profesor (1952-55), te kao asistent u Historijskom institutu JAZU (1956-57). Godine 1957. postao je asistent na Odsjeku za jugoslavenske jezike i knjievnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Doktorirao je 1965. disertacijom Knjievno djelo Nikole Naljekovia. Radio je potom kao docent (1966-72), izvanredni (1972-77) te redoviti profesor i predstojnik Katedre za stariju hrvatsku knjievnost od 1977. do umirovljenja. Od 1970. lan je Drutva knjievnika Hrvatske. Izvanredni je lan HAZU od 1977. a redoviti od 1991. Dobio je Goranovu nagradu za knjievnost 1969, te Dravnu nagradu za ivotno djelo iz podruja humanistikih znanosti 2005. Bogii je objavio preko 130 znanstvenih radova i rasprava, te vie od stotinu strunih i popularno-strunih radova. Znanstveno se usmjerio na ranonovovjekovnu hrvatsku knjievnu kulturu. Obraivao je
113

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

Fra Perica Vidi, ivotne silnice

teme hrvatskog petrarkizma dokazavi prisutnost hrvatske knjievnosti u tijekovima europske renesanse; pisao je monografske studije o renesansnim piscima, a radio je i na knjievno-komparativnim istraivanjima. Najvanija su mu djela: O hrvatskim starim pjesnicima (1968), Na izvorima (1976), Knjievne rasprave i eseji (1979), Rije knjievna stoljeima (1982), Mladi dani Marina Dria (1987), Tragovima starih (1987), Hrvatska pastorala (1989), Tisuu ivota, jedan put (1991), Marin Dri sam na putu (1996), Zrcalo duhovno (1997), Patnje mladoga Dore (2007). Priredio je tri hrestomatije u ediciji Pet stoljea hrvatske knjievnosti. Zanimao se i za knjievnost bosanskih franjevaca. Sudjelovao je na simpoziju o fra Matiji Divkoviu (1982) kao i na sedamstogodinjem franjevakom jubileju (1991). Pratio je takoer i suvremeni kulturni rad franjevaca. Pisao je o asopisu
114

Bosna franciscana (Hrvatsko slovo, 1996; Forum, 2005) te o Zborniku o fra Anelu Zvizdoviu (Forum, 2001). Potaknut Zvizdovievom obljetnicom zapisao je o slinosti umijea ivljenja Dubrovana i bosanskih franjevaca u osmanskoj epohi sljedee: Sjeamo se zapravo ovom prigodom cjelokupne dubrovake povijesti koja je svoj opstanak i svoj slobodni ivot, a onda i sve to je u njoj ostvareno, omoguila upravo vlastitim zvizdovievskim pothvatima i vlastitim ahdnamama. I da stvar u ovoj komparaciji bude zanimljivija upravo ono to su uinile ahdname Zvizdovieve i postupci bosanskih franjevaca i dubrovakih diplomata upravo to, gle uda, ulo je u temelje hrvatskog kulturnog a time i narodnog subjekta. Bez Zvizdovia i njegove ahdname ne bi bilo ni Divkovi, Margiti, Posilovi, Lastri, itovi, i drugih koji su stoljeima govorili i pisali. Knjievnost starog Dubrovnika kao i knjievni jezik-izraz knjievnosti bosanskih franjevaca predstavljaju fundamentalne sastavnice-elemente hrvatskog knjievnog i kulturnog subjekta (Forum, 4-6/2001). Ljubo Lah (1930-2010) U Sarajevu je 4. studenog 2010. u 81. godini ivota preminuo slikar Ljubo Lah. Pokopan je na sarajevskom katolikom groblju Sv. Mihovila 6. studenoga. Nakon mise zadunice u crkvi Sv. Ante u Sarajevu (10. studenoga) koju su predvodili fra Perica Vidi i fra Marko Karamati, odrana je komemoracija u Maloj galeriji Sv. Ante, koju je organiziralo Hrvatsko drutvo za znanost i umjetnost. O Ljubi Lahu tom je priliko govorila Snjeana Mutapi, povjesniarka umjetnosti. Komemoracija je odrana u isto vrijeme i za uglednog botaniara prof. dr. edomila ilia, takoer lana HDZU-a, o kome je govorila prof. dr. Dubravka oljan. Lah je otiao tiho i neujno. Iza sebe je ostavio djela duboko usaena u bh. likovni pejza. Za ljubitelje likovne umjetnosti svaki je susret s njegovim slikarskim djeGodina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Kronologija dogaanja

lom svojevrsna sveanost duha. U tom svijetu tihoga sklada rasprostire se duh iskonske ljepote koji oplemenjuje i budi osjeaj o uzvienosti ivota kao velianstvene zamisli Tvorca Svemira. Lah se rodio 13. sijenja 1930. u Sarajevu. U rodnom je gradu zavrio Dravnu kolu za likovnu umjetnost i umjetne zanate 1949, te Dravnu Majstorsku radionicu velikog slikara ora Andrejevia Kuna u Beogradu (1950-54). Radio je kasnije kao profesor likovnog odgoja u koli primijenjenih umjetnosti te na Vioj pedagokoj koli u Sarajevu do svoga umirovljenja. Imao je brojne samostalne i skupne izlobe u zemlji i inozemstvu. Dobio je vie nagrada meu kojima i estoaprilsku nagradu grada Sarajeva. Ve poetkom svoga kolovanja u Sarajevu zapaen je kao najdarovitiji ak u cijeloj koli. Njegov Portret bake, koji je naslikao kao sedamnaestogodinjak, ocijenjen je kao zrelo umjetniko djelo. kolovao se u eri socijalistikog realizma. Iako su mu uitelji bili vrsni slikari (Ismet Mujezinovi, ore Andrejevi Kun), ali i protagonisti socrealizma, to nije ostavilo ozbiljnijeg traga u njegovu likovnom stvaralatvu. Lahov tematski kompleks vezan je za likovnost gurativnog izraza, gdje su zastupljeni portreti i autoportreti, aktovi i poluaktovi, kao i za mrtve prirode, krajolike i sakralne teme. Njegova slikarska razvojna linija, kako je vidi ugledna likovna kritiarka Azra Begi, kree se najprije prema raniranom intimizmu, zatim kratko eksperimentira u duhu gurativnog geometrizma ezdesetih godina, da bi se potom odluio za poetski realizam slikajui pejsae i mrtve prirode (1987). Njegove su teme obine, svakodnevne, ivotne, uzete iz prirode, ovjeku bliske... On slika irokopotezno, pastozno, njega ne impresionira detalj, nego puta da ga ponese duboki osobni unutarnji doivljaj slikarskog objekta koji vidi u konturama i kao takvog ga prenosi u prostor slike. Svaka je
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

njegova slika jedinstvena, zasebna, izraz nadahnua jednoga trenutka, i ona ostaje neponovljiv slikarski dogaaj, ostaje svijet za sebe. Lah slika po zovu vlastitoga unutarnjeg poriva, oslanjajui se na svoj doivljajni emotivni impuls. Zato je njegovo slikarstvo bilo i ostalo likovnoj publici otvoreno i blisko i onda kada mu kritika nije bila osobito naklona. Ono je nastalo iz prirode njegovog likovnog bia i stoji naspram preovlaujuih i intelektualnospekulativnih koncepata (Ibrahim Krzovi, 1988) U Lahovim uljanim slikama poezija boja dosee svoj vrhunac (Marta Lonarevi, 1976), one stvaraju poetski ugoaj koji se raa iz njihova velianstvena sklada. Svojom poetinou svjedoe o njemu kao vrsnom pjesniku u slikarskoj brani kao Jesenjinu nae umjetnosti (Vek Hadismajlovi, 1997). Lah je ostao u svojoj sri vedra narav pomalo nestaan i u nestanosti raskoan, razmetljiv, kao to je raskona i njegova slikarska darovitost,

Fra Perica Vidi, Priroda govori


115

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

to jasno pokazuje kako njegovo djetinjstvo duha ne poznaje starenja, pa on ostaje nepopravljivim sanjarom (Vjeko-Boo Jarak, 2003). Sam o svom slikarstvu kae: Ja slikam to je za mene vano: osjeaje ivotnosti, uzbuenja, napetosti, snage. Slikam stanje samoga osjeaja. Svaka boja, svaka linija, svaki ton u sliku je unesen prema osjeaju. to je vei intenzitet tog osjeaja, tim je jaa struktura slike i tim snanije osjeajno saopenje cjeline (1976). Brojna se Lahova djela, zahvaljujui njegovu velikom prijatelju Vjeki B. Jarku i krugu franjevaca, nalaze u franjevakim kuama Bosne Srebrene. edomil ili (1937-2010) U Sarajevu je 21. listopada 2010. preminuo botaniar prof. dr. edomil ili, umirovljeni znanstveni savjetnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Na komemoraciji 10. studenog u Maloj galeriji Sv. Ante u Sarajevu, koju je je organiziralo Hrvatsko drutvo za znanost i umjetnost (istodobno i za slikara Ljubu Laha), govorila je botaniarka dr. Dubravka oljan. ili je roen 4. veljae 1937. u Sarajevu, u kojem je zavrio gotovo sve svoje obrazovanje: osnovnu kolu, gimnaziju i malu maturu; srednju umarsku kolu polazio je u Banjoj Luci, a zavrio na Ilidi (1956). Nakon toga upisao je Studij umarstva u Sarajevu, kojeg je diplomirao 1963. Na studiju se uzdravao honorarno radei ilustracije, pa se i zapoljavao krae ili due vrijeme. Po zavretku studija najprije radi u Botanikom vrtu Zemaljskog muzeja, a potom prelazi na muzejske poslove na kojima ostaje do mirovine, 1996. Najprije radi kao muzejski kustos biolog, a od 1971. kao vii kustos Zemaljskog muzeja; nakon stjecanja doktorata (Ljubljana 1974) prelazi u zvanje znanstvenog suradnika, a karijeru zavrava u zvanju znanstvenog savjetnika. ili je do svoga sedamdesetog roendana (2007) objavio 54 znanstvena rada, 129 popularnih i znanstveno-popularnih radova i 9 monograja. Imao je pet izlobi fotogra116

ja, etiri muzeoloke izlobe, 14 veih ilustratorskih radova, 15 prirodoslovnih postera, itd. Opisao je 36 novih biljnih vrsta, podvrsta i taksonomskih kombinacija, te tri vegetacijske zajednice, od kojih dvije s kolegama. Bavio se likovnom umjetnosti, te imao vie likovnih izlobi, izlagao je fotograje u Jugoslaviji i po svijetu, za to je bio nagraivan prvim nagradama. Danas iliev privatni arhiv broji oko 40 tisua dijapozitiva biljaka, njihova stanita, dinarskih krajolika i svega to ima prvorazrednu prirodoslovnu vrijednost. U tisku se nalazi jedna njegova knjiga u kojoj je koautor i priprema se velika stalna muzejska izloba ume BiH u Zemaljskom muzeju. Mladen Kolobari (1933-2011) U Sarajevu je 19. veljae 2011. preminuo Mladen Kolobari, graar i dizajner, umirovljeni profesor Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu i redoviti lan Hrvatskog drutva za znanost i umjetnost. Rodio se 18. lipnja 1933. u Mostaru. Niu gimnaziju zavrio je u Mostaru, a u Sarajevu kolu primijenjenih umjetnosti (1949-53) zajedno s kasnije istaknutim umjetnicima Icom Voljevicom, Mladenom Soldom, Affanom Ramiem, Vladom Puljiem, Kreom Lediem, Mustafom Pezom Nakon mature pohaao je u Beogradu studij na Akademiji primijenjenih umjetnosti gdje je diplomirao 1958. na odsjeku primijenjene grake, u klasi prof. Mihaila Petrova. S povratkom u Sarajevo zapoinje svojim kreativnim radom (grako oblikovanje knjiga i novina, vizualno obiljeavanje raznih manifestacija). Rezultate svoga rada predstavio je u nekadanjem Umjetnikom paviljonu u Sarajevu (1971). Odrao je samostalnu izlobu plakata na temu Povratak prirodi u Collegiumu artisticumu (1975). Radio je i za franjevce: oprema knjiga, list Svjetlo rijei. Dobitnik je estoaprilske nagrade grada Sarajeva (1976). Ivan Selak (1936-2011) 9. rujna 2011. na putu prema Jablanici preminuo je dr.
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Kronologija dogaanja

sci. Ivan Selak, profesor na Medicinskom fakultetu u Sarajevu, lan Hrvatskog drutva za znanost i umjetnost od njegova osnivanja 1994. Nakon mise zadunice u crkvi Sv. Ante, koju je predvodio fra Perica Vidi, na komemoraciji 21. rujna u Maloj galeriji Sv. Ante u Sarajevu, u organizaciji Hrvatskog drutva za znanost i umjetnost o ivotu i djelu Ivana Selaka, nakon uvodne rijei Vladimira Premeca, govorio je prof. dr. Mirko Gruji s Medicinskog fakulteta u Sarajevu i Mostaru. Ivan Selak se rodio u Graanici, opina Rama / Prozor, 1936. godine. Osnovnu kolu pohaao je u Rami, niu gimnaziju u Fojnici, viu u Sarajevu, gdje je i maturirao 1957. Iste godine upisao se na Medicinski fakultet u Sarajevu, a diplomirao je 1. oujka 1963. Potom se zaposlio se na Medicinskom fakultetu u svojstvu honorarnog asistenta. Nakon obvezatnog staa na klinikama, zapoeo je specijalizaciju iz patologije. Specijalistiki sta proveo je u Sarajevu te na Sveuilitu Johann Wolfgang Goethe u Frankfurtu na Maini. God. 1969. poloio je specijalistiki ispit iz patologije i dobio status asistenta iz predmeta patologije na Medicinskom fakultetu u Sarajevu. God. 1984. obranio je doktorsku disertaciju. Potom je 1988. izabran za docenta, 1993. za izvanrednog profesora, te 1995. za redovitog profesora Medicinskog fakulteta. God. 1992. izabran je za prodekana, a 1994. postavljen je za efa Instituta za patologiju i za efa katedre za sudsku medicinu u Sarajevu. Vodio je nastavu za studente Medicinskog fakulteta i Vie Medicinske kole u Sarajevu. Bio je mentor kod izrade mnogih magistarskih i doktorskih radnji, a sudjelovao je u komisijama na obrani magisterija i

Fra Perica Vidi, ivot koji se raa

doktorata. Viekratno je imao studijske boravke na sveuilitima u Frankfurtu, Grazu, Beu Nakon osnivanja Medicinskog fakulteta Sveuilita u Mostaru 1997, izabran je proelnika katedre za patologiju te za proelnika katedre za patologiju na Visokoj zdravstvenoj koli u Mostaru, a bio je i jedan od njezinih osnivaa. Objavio je preko stotinu strunih i znanstvenih radova u domaim i inozemnim asopisima. Suautor je jednog fakultetskog udbenika (1997). Dobitnik je vie priznanja i povelja. Nastavak slijedi

Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

117

Akademska godina 2010/2011.

Akademska godina 2010/2011.

PROFESORI I PREDMETI
(zimski i ljetni semestar ak. god. 2010/2011) Mr. Anelko Barun Dr. Benedikt Vujica Dr. Luka Markei Dr. Slavko Topi Dr. Velimir Valjan Hist. ord. et prov Lingua latina Liturgia theologica De novissimis Mariologia Musica sacra De principiis De virtutibus Casuistica Historia philosophiae Seminarium phil. Theologia biblica NT Exegesis NT Quest. select. de psych. Psych. et phil. relig. Paedagogia traumatologica Schola phil. franciscanae Cosmologia Introductio in philosophiam Theodicea Ars litt. chr. in BetH Seminarium historicum Pneumatologia Homiletica Administratio paroeciae Introductio gen. in SS Lingua graeca Hermeneutica biblica Exegesis VT Methodologia Catechetica 2 2 2 1 3 3 3 4 1 2 3 2 2 2 2 2 1 3 2 1 3 2 2 2 2 2 2 1 2 1 2
121

2 2 2

3 3 3 1 4

Dr. Ivan Bubalo Dr. Boo Luji Dr. Mile Babi

Dr. Mirko Jozi

Dr. Marko Karamati Dr. Stjepan Duvnjak Mr. Ivo Markovi Dr. Anto Popovi

Dr. Ivan arevi

Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

Dr. Vili Radman Dr. Ivan Sesar

Mysterium salutis Seminarium phil. Intr. in ius et nor. gen. De Eccl. mun. doc. et. sanct. De matrimonio Theologia spiritualis De sacramentis Libri liturgici Seminarium liturgicum Hist. Eccl. medii aevi Hist. Eccl. novi aevi Musica sacra Communicologia

2 1 3 3 3 2 2 2 1 3 3 1 1 2 2 2

Dr. Marinko Peji Mr. Miro Jeleevi Dr. Danimir Pezer Dr. Petar Jele Anto Kovai Dr. Drago Boji

122

Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Akademska godina 2010/2011.

STUDENTI TEOLOGIJE
(Zimski semestar ak. god. 2010/11) Sem. Mat. broj Matijani Josip Svetinovi Tomislav Juki Josip Mlaki Branimir imi Domagoj Tanushi Aleksander Drmi Josip Hrga Tadija * Jonji Miroslav Juri Ivan * Kozina Nikola Luka Branimir * Lukin Suzana * Matii Ivica Mirosavljevi Vanja * Nikoli eljko Oroli Marijan Pavlievi Stjepan Peri Ivan * Peria Jurica Slikovi Robert Tolo Mija * Tomas Ivica Tomas Nikica Vidovi Bojana * Vranje Hrvoje Banovi Ivana * ubela Bruno Filipovi Ivan * Jelui Beatrica * Kurevija Matija arevi Jozo ivkovi Zlatko * Matii Marko * Peri Ivan * Bonjak Vesna * Dautovi Matea * Juri Boris * 12 12 11 11 11 11 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 7 7 7 7 7 7 7 6 6 5 5 5 1357 1358 1363 1366 1371 1359 1374 1375 1376 1372 1378 1419 1379 1380 1392 1381 1382 1383 1386 1385 1387 1393 1388 1390 1391 1389 1394 1396 1397 1399 1400 1405 1407 1402 1403 1410 1411 1418 Kresi Dragan * Katui Mario Petrovi Davor Pili Ivan Todosijevi Dana * Luka ibenik * Di Benedetto Silvano Duspara Alen Jakovi Ivan Nikola Katava * Kovaevi Darko * Kuhar Vladimir * Lovrinovi Darko Pejanovi Darko Peri Josip Petrievi Josip Pili Josip Plavi Marijo Puelja ana * Radi Emanuel Raji-Cakalin Nikola * afradin Goran trkalj Boidar Topi Josip Tui Ivan Vujica Ivan * Ani Danijel * Buljan Ana * urkovi Olja * Golea Nicolae * Kelava Marko * Madar Julijan Mami Jelena * Marinovi Darko * Martinovi Bojan Mijatovi Ivan Ragu Marta * Stani Danijel Grabovac Tanja * Sem. Mat. broj 5 5 5 5 4 4 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1420 1414 1415 1416 1417 1421 1423 1424 1426 1427 1428 1429 1430 1433 1434 1435 1436 1437 1438 1439 1440 1441 1442 1443 1444 1445 1446 1447 1448 1449 1450 1451 1452 1453 1454 1455 1456 1457 1458
123

* Vanjski student/studentica

Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

STUDENTI TEOLOGIJE
(Ljetni semestar ak. god. 2010/11) Sem. Mat. broj Juki Josip Mlaki Branimir imi Domagoj Tanushi Aleksander Drmi Josip * Hrga Tadija * Jonji Miroslav Juri Ivan * Kozina Nikola Luka Branimir * Lukin Suzana * Matii Ivica Mirosavljevi Vanja * Nikoli eljko Oroli Marijan Pavlievi Stjepan Peri Ivan * Peria Jurica Slikovi Robert Tolo Mija * Tomas Ivica Tomas Nikica Vidovi Bojana * Vranje Hrvoje * Banovi Ivana * ubela Bruno Filipovi Ivan * Jelui Beatrica * Kurevija Matija arevi Jozo ivkovi Zlatko * Peri Ivan * Bonjak Vesna * Dautovi Matea * Juri Boris * Kresi Dragan * Katui Mario 12 12 12 12 10 10 10 10 10 10 10 10 10 10 10 10 10 10 10 10 10 10 10 10 8 8 8 8 8 8 7 7 6 6 6 6 6 1363 1366 1371 1359 1374 1375 1376 1372 1378 1419 1379 1380 1392 1381 1382 1383 1386 1385 1387 1393 1388 1390 1391 1389 1394 1396 1397 1399 1400 1405 1407 1403 1410 1411 1418 1420 1414 Petrovi Davor Pili Ivan Todosijevi Dana * Di Benedetto Silvano Duspara Alen Jakovi Ivan Kovaevi Darko * Lovrinovi Darko Pejanovi Darko Peri Josip Petrievi Josip Pili Josip Plavi Marijo Puelja ana * Radi Emanuel Raji-Cakalin Nikola * afradin Goran Luka ibenik * trkalj Boidar Tui Ivan Nikola Katava * Topi Josip Vujica Ivan * Ani Danijel * Buljan Ana * urkovi Olja * Golea Nicolae * Kelava Marko * Madar Julijan Mami Jelena * Marinovi Darko * Martinovi Bojan Mijatovi Ivan Ragu Marta * Stani Danijel Grabovac Tanja * Sem. Mat. broj 6 6 5 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 3 3 3 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 1415 1416 1417 1423 1424 1426 1428 1430 1433 1434 1435 1436 1437 1438 1439 1440 1441 1421 1442 1444 1427 1443 1445 1446 1447 1448 1449 1450 1451 1452 1453 1454 1455 1456 1457 1458

* Vanjski student/studentica

Najbolji studenti 2009/2010: Marijan Oroli, Jozo arevi, Nikola Kozina, Robert Slikovi, Danijel Stani, Silvano Di Benedetto, Bruno ubela. Diplomirali 2010: Juki Josip, Matijani Josip, Mlaki Branimir, Stipi Ilija, Svetinovi Tomislav, arevi Ivan, imi Domagoj, Tanushi Aleksandr. 124 Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Iz ivota studentske zajednice

Fra Danijel Stani

Ovog je ljeta moj dom na dva mjeseca bio Madrid. Krenuo sam onamo na teaj panjolskog jezika, ne znajui kakav je to grad i kakve su naravi njegovi stanovnici. Sve sam to imao saznati. Nekoliko dana prije moga leta za Madrid netko mi je, pouen iskustvom, rekao da e prva stvar koju u zatraiti po dolasku u panjolsku biti cerveza (pivo). Moglo bi se rei da je to bio moj prvi pravi kontakt sa panjolskim. Uslijedilo je nekoliko inter-

net-predavanja o svakodnevnim izrazima, brojevima i rijeima. Doao je i dan moga polaska, a svoje sam skripte zaboravio ponijeti sa sobom, kako bih ih i nauio. Zato sam s uenjem morao nastaviti samostalno, i to ve na aerodromu u Barceloni, gdje sam upoznao Amerikanca s kojim sam ekao svoj ranojutarnji let za Madrid. Na madridskom me aerodromu Barajas, koji je na moje iznenaenje u osam sati izjutra bio sablasno prazan, doekao na

Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

127

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

subrat i student u Madridu fra Leon Kiki. Pokazao mi je grad i dao mi nekoliko praktinih uputa vezanih za svladavanje jezika te me upoznao s kuom i panjolskom braom. Tek sam se nakon dva dana, koliko mi je on mogao davati savjete i prevoditi razgovore u fratarskoj blagovaonici, naao na pravom poetku sam samcat, meu petnaestak starijih panjolaca, od kojih je malo tko poznavao neki strani jezik. U ali su me usporeivali s mojim imenjakom u lavljoj jami. Na svu sreu, nije mi trebalo puno kako bih se prilagodio njihovoj svakodnevnici. Jedina je vea meni neobina pojava bila ta to se no sputala tek iza deset sati uveer, pa se prema sutonu ravnalo sve ostalo. Veera je, primjerice, bila tek u 21:30, a nerijetko spavanja nije bilo do ponoi zbog jo uvijek velike vruine. Nakon ruka obiavali su odraditi siestu, popodnevni odmor koji je tamo opeprihvaen. Rekao bi netko nije loe! No, ne smijem zaboraviti
128

spomenuti vruinu i suh zrak: temperatura bi se, na vrhuncu dana, penjala i do 40 C, a kie je bilo tek koncem kolovoza. Neobino, kau domai. Drutvo mi je esto inio jedan mladi brani par podrijetlom iz Bosne i s njima jedna Tuzlanka, koji su u Madridu nali novi dom. Nastavu panjolskog imao sam svakog radnog dana u blizini glavnoga gradskog trga, gdje su nerijetko organizirani protuvladini prosvjedi. Otvorila se mogunost obilaska svih znamenitosti glavnog panjolskoga grada: Plaza Mayor i Plaza de Sol, Gran Via i Plaza de Espaa, Colon, Cibeles i muzej El Prado, gradski park Retiro i Palacio Real. Naravno, osim povijesnih i kulturnih znamenitosti, bilo je i drugih dogaaja poput koncerta svjetski popularne glazbene skupine Black Eyed Peas i popularnog sportskog spektakla El Clasico nogometne utakmice izmeu vjeitih rivala Real Madrida i Barcelone. Ako netko i ne voli nogomet, zavolio bi
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Iz ivota studentske zajednice

ga zbog susreta ovih dvaju velikana. Otuda i naslov ovoga putopisa, prema slubenoj navijakoj pjesmi madridskoga Reala. Pri koncu moga boravka u Madridu pridruilo mi se jo milijun i pol mladih cijeloga svijeta i papa Benedikt, u povodu Svjetskog dana mladih. Ulice su vrvjele zastavama iz svih krajeva Zemlje i radosnim licima mladih svih narodnosti svijeta. Osobit je trenutak bio na vigiliji uoi glavne i zavrne svete mise na madridskom vojnom aerodromu Cuatro Vientos. I kao u onoj pjesmi, tu su se mladi okupili od sva etiri vjetra u ivi Boji hram. U jed-

preda me, toliko blizu da sam ga uspio i dotaknuti preko zatitne ograde. Usto sam uspio uhvatiti i papin pogled dok je izlazio iz auta. Vjerujem da je svojim pokretom ruke koji mi je uputio u znak pozdrava blagoslovio i nau domovinu. Na samom kraju mjeseca kolovoza, tek nekoliko dana prije povratnoga leta u Bosnu, obiao sam i stare povijesne gradove Toledo i Avilu. Uske ulice, nalik na one u starogradskim jezgrama dalmatinskih gra-

nom je trenutku uz jak vjetar poelo olujno nevrijeme, ali mladu Crkvu nita nije moglo zastraiti i omesti. No su proveli pod nebom, ovaj put ne toliko vedrim kako se zna rei. Jo jedna posebnost dogodila se ranije istog dana. Naime, papa je toga jutra slavio svetu misu za sve bogoslove i sjemenitarce okupljene u gradu. U katedrali Gospe od Almudene i ispred nje pomladak svih redova i drubi doekali su Petra naih dana kliui i radujui se. Osobno sam doivio i to da je papamobil pri dolasku stao ravno

dova odiu gostoljubivou i prisnou njihovih stanovnika. Iako je prolo ve vie od 600 godina od podizanja njihovih zidina, one su jo uvijek u dobrom stanju. Zahvalan i Bogu i dobrim ljudima koji su mi omoguili ovo putovanje ako ne najuzbudljivije, a ono sigurno najdue u mom ivotu najiskrenije se nadam da u ovo iskustvo steeno u panjolskoj moi proiriti narednih godina i da sam itateljima ovog svoga putopisa uspio doarati barem mali dio ovoga iskustva koje sam stekao ivei s Madrileosima.

Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

129

Fra Nikola Kozina

Kad turisti dolaze u Be, Mozartov grob za veinu vjerojatno nije jedna od destinacija koju bezuvjetno moraju posjetiti. Ali ipak ima i onih koji se odlue proetati ili provozati do treeg okruga i potraiti groblje St. Marxer. Od sveanih grobljanskih vrata vodi staza uokvirena drvoredom do mjesta gdje je 1791. pokopan ovaj veliki glazbenik, jedan od najveih u ljudskoj povijesti. Tu nas odvojen od ostalih spomenika, a okruen cvijeem doekuje u bijelom

kamenu isklesani aneo luonoa, koji se od tuge za mladim Mozartom naslonio na prelomljeni stup. Mozart je zapravo pokopan u zajedniku grobnicu, - prema vaeoj carskoj odredbi o tednji drveta navodno i bez lijesa pa mu se mjesto gdje poiva sasvim tono i ne zna. Ovaj spomenik tek je novijeg datuma postavljen na mjestu te zajednike grobnice. Moire su se poigrale, pa je u tu istu grobnicu ezdeset i est godina kasnije

130

Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Iz ivota studentske zajednice

pokopan jedan na poznati zemljak: Ivan fra Franjo Juki, knjievnik, historiograf, etnograf, lolog, narodni uitelj, politiki borac, urednik-publicist, pionirski pokreta brojnih kulturnih ustanova u Bosni, sve to i vie od toga bio je ovaj Slavoljub Bonjak, jedno od najveih imena u bosanskohercegovakoj kulturnoj historiji kako o njemu pie I. Lovrenovi naao je svoje posljednje zemaljsko poivalite u istoj grobnici. I on je prije nekoliko godina dobio skromnu nadgrobnu plou, tek nekih pet metara od Mozartovog spomenika. Ovog su ljeta Stjepan Pavlievi i potpisnik ovih redaka proveli kolovoz u Beu. Iako nijednome od nas to nije bio prvi boravak u ovom gradu, vjerujem da je obojici bio poseban. Izmeu ostalog se i posjet Jukievom grobu pobrinuo za to. Austrijski fratri primili su nas dvojicu i jo osam studenata (po dvojicu iz Ukrajine i Poljske, po jednog iz Meksika, Italije, Hrvatske i Filipina) u svoj samostan radi
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

uenja njemakog jezika. Najzasluniji za to svakako je fra Florenz Graf. On ve desetak godina organizira teajeve njemakog za nae bogoslove, najprije u Schwazu, a odnedavno u Beu. Nastavu smo pohaali u Alpha Sprachinstitut na Schwarzenbergplatzu. I u Alphi smo imali vrlo internacionalno drutvo: Koreja, Kina, Kamboda, Rusija, Turkmenistan, Iran, Egipat, Turska, Ukrajina, Crna Gora, Srbija, Hrvatska, Poljska, Peru, SAD i Kanada domovine su naih kolegica i kolega s kojima smo dijelili napor uenja njemakog jezika, ali i blagodati boravka u Beu. Osim to smo posjetili brojne znamenitosti koje bi suvino bilo nabrajati, meusobno smo se obogatili raznolikou ivotnih pria to ih je svatko sa sobom donio. Pohvalit emo se samo da smo u najuvenijem koncertnom prostoru na svijetu, u Zlatnoj dvorani Musikverein, uivali u milini Mozartovih i Straussovih nota. Posjet Jukievom grobu uinio je da na sam grad Be i na boravak u njemu
131

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

pogledamo u sasvim novom svjetlu: franjevakom i bosanskom. Odjednom to vie nije bio tek glavni grad jedne bogate, socijalno dobro ureene europske drave, nego i glavni grad carstva kojem je pripadala naa domovina, u kojem se lomila njezina povijest i na koncu grad u kojem su se moda nalazili najvaniji stvarni adresati Jukievih elja i molbi. I hodnici samostana na Franziskanerplatzu 4 postali su nam nekako drugaiji nakon saznanja da je jedan od stupova nae Provincije prolazio njima (barem dan-dva). Zgrada Ministarstva nancija pod skelom za koju nam se vlasnik talijanske slastiarne preko puta nje ali kako se obnavlja ve godinama, kako je za to potroeno nekoliko stotina milijuna eura, a njegova sla-

stiarna pretrpjela ogromne gubitke od obine bautele u trenutku postaje nekadanjim zimovalitem Eugena Savojskog, slona u porculanskoj radnji nae bosanskohercegovake povijesti. Mjesec dana teaja u Beu ispunjenog raznim aktivnostima proao je vrlo brzo i uskoro smo se vratili svojim kuama. Meutim, vesele rekreacije u samostanskom klaustru, fra Csar iz Meksika koji nam je uz gitaru otpjevao vie Karanovih pjesama nego to smo ih Stjepan i ja ikad uli, izleti s fra Florenzom, druenje s fra Wigbertom u starakom domu, (ne)zgode s nastave, odbojka na bazenima, obilasci grada, susreti s mnogim dragim ljudima i mnoge druge slike iz beke riznice sjeanja nastavile su ivjeti u nama i obogaivati nam svakodnevnicu.

132

Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Fra Jurica Peria i fra Julijan Madar

U ivotima svih ljudi, vjerujem, postoje mjesta kamo se rado vraamo i osobe s kojima volimo porazgovarati. Prije dvije godine bio sam prvi put u Milanu zavolio ga i poelio vratiti mu se. Dok sjedim i piem ovaj putopis u prohladnoj jesenjoj noi, prisjeam se toplog ljeta i boravka u tom sjevernotalijanskom gradu. Posljednjeg dana mjeseca lipnja fra Julijan i ja krenuli smo, on iz Kiseljaka, a ja iz Livna, put Zagreba, odakle smo

se zaputili u Milano. Proli smo ivopisnim krajevima Slovenije i dijela Italije. Do svog konanog odredita stigli smo malim autobusom, u koji smo presjeli iz veega. U Milanu nas je doekao tamonji gvardijan fra Roberto Ferrari. U vonji od kolodvora do samostana, uspio nam je ukratko pokazati grad. Velebni franjevaki samostan Sant Angelo postao nam je novi dom. Umorni od vonje odmorili smo se kratko i razgledali samostanski klaustar

Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

133

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

dok nije dolo vrijeme veeri, kada smo pozdravili i ostale fratre. Ve smo prve veeri nainili kratku etnju do centra grada. Uloga vodia pripala je meni, pa se trebalo sjetiti starih preaca do sredinjeg trga koji krasi gotika katedrala Duomo, remek-djelo gotike arhitekture svojom ljepotom i grandioznou oduzima dah prolaznicima. Vrativi se u samostan, primijetili smo problem s malim nepozvanim gostima zanzara (komarac) jedna je od prvih rijei koje smo ubrzo nauili. No, nisu nam uspjeli pokvariti raspoloenje niti smanjiti uzbuenje to smo se nali u jednom od najpoznatijih europskih gradova. Ve smo na prvom nedjeljnom ruku tamonjim fratrima uruili svoje darove nekolicinu knjiga o naem kulturno-povijesnom blagu i rakiju. Travarica je u ovom sluaju pokupila neto vie simpatija, iako su fratri poznati ljubitelji pisane rijei. Na tekui specijalitet nestao je ve za nekoliko dana. Dodue, opravdano: dali smo im do znanja da se rakija u Bosni esto koristi kao lijek. Nakon poetnih dana aklimatizacije na red je doao i prvi dan predavanja talijanskog jezika. Od srca zahvaljujemo brai milanskoga samostana koji su se pobrinuli za nanciranje teaja u koli Societ Dante Alighieri, u blizini njihovog samostana. Nae su nas profesorice Tiziana Cagnola i Rossana Magnone na vrlo kreativan i zanimljiv nain zainteresirale za svoj materinski jezik, povijest, kulturu, umjetnost, kuhinju i tradiciju Italije. U famoznoj zoni grada, poznatoj po veernjim druenjima turista uz Navigli, kola nam je organizirala i veeru. Studenti su bili iz cijeloga svijeta od SAD-a i Japana preko Koreje, Kine, Tajvana, pa do Gvatemale, Brazila i ilea. Na rastanku smo shvatili kako smo se meusobno obogatili prijateljstvima i informacijama. Milano, grad u Lombardiji, kulturnonancijsko je sredite poznato po glazbi, modi, dizajnu i umjetnosti. Giusepe Verdi
134

i La Scala, prvi trgovaki centar Galleria Vittorio Emanuele, Duomo, poznata ulica mode Montenapoleone, utvrda Castello Sforzesco i Arco della Pace, Cimentero Monumentale svi oni poput malih kamenia slau veliki milanski mozaik duge tradicije ivljenja i umjetnikog stvaranja u ovom dijelu Italije. Poznat je i po nogometnom hramu San Siro, stadionu Intera i Milana, dvaju poznatih europskih klubova. Imali smo ast posjetiti ga u pratnji fra Roberta, Interovoga vikara. U obilasku stadiona bilo nam je doputeno obii i mjesta na kojima je inae turistima zabranjen ulaz. Nakon nekoliko dana u samostanu upoznali smo se i s Ariedom Braida, sportskim direktorom Milana, koji nam je oduevljeno priao o svom kratkom boravku u
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Iz ivota studentske zajednice

Sarajevu, prijateljstvu s irom Blaeviem i legendarnim Zvonimirom Bobanom. Vie smo puta tjedno u prijepodnevnim satima ili fra Aristidu Cabassiju na konzultacije i dodatne sate instrukcija. Predavanja u koli imali smo u popodnevnim satima. Fra Aristide pomagao nam je u naem uenju i govorio kako lake zapamtiti i povezivati stvari. Vodio nas je i u obilazak zajednice ovisnika o drogama pod nazivom Mondo X. Lombardijski fratri osim uobiajenih poslova dosta vremena provode u pomaganju mladima koji su ostali bez roditelja, beskunicima i siromasima.

S ekonomskom krizom u Italiji se poveao broj beskunika, a lokalne vlasti ni drava nemaju sluha za to. Zato je njihov humanitarni rad hvalevrijedan. S njim i s fra Robertom esto smo ili u etnje gradom. Vikendom smo znali ii u razgledavanje okolnih mjesta. Posjetili smo Varese i svetite Sacro Monte, jezero Lago Maggiore i Erimitorij sv. Katarine na obali istoga, utvrdu Rocca Boromea u mjestu Angera i kartuziju u gradiu Pavia. U svim smo mjestima mogli vidjeti kako Talijani dre do svoje prolosti. Drugima nesebino pokazuju ponos na svoju bogatu tradiciju i spomenike svjetske kulturne batine. Fratri su nas prihvatili kao svoje, osjeali smo se kao kod kue. Ugodna atmosfera i druenje, razgovori u klaustru nakon objeda, bogata i ukusna talijanska kuhinja bili su dio svakodnevnice. Moglo se primijetiti kako nam vrijeme brzo prolazi i da se na boravak nemilosrdno blii kraju. U samostanu su nas posjetili i kolege s teaja, elei vidjeti kako to fratri ive. U njihovim je tradicijama sv. Franjo jo uvijek nepoznanica. Pozdravljajui svoje profesorice i prijatelje iz kole, podijelili smo im poklone i pozvali ih da dou u Bosnu. Ljetni teaj i boravak u Milanu za nas je bio lijepo i korisno iskustvo za daljnji studij i ivot. Svi koje smo susretali bili su radosni to su mladi fratri doli k njima. Govorili su nam kako smo im donijeli svjeinu, osmijeh i radost, pa su nas pozvali da im ponovno doemo prvom prilikom. Pred nama je bio put natrag za Bosnu vlakom do Verone i dalje autobusom. U Zagrebu smo, po dolasku, odsjeli u samostanu franjevaca treoredaca na Kaptolu. Zahvaljujemo Upravi provincije koja nam je omoguila ovaj teaj, kao i sve one ranije. Nadamo se kako smo svojim boravkom uspjeli dobro predstaviti svoju zajednicu te da e i ubudue generacije bogoslova moi uiti talijanski jezik u Milanu jer je teaj jezika lijepo i jako korisno ivotno iskustvo. Ulaganjem u mlade ulaemo u znanje, a to nam se kao zajednici moe uvelike vratiti
135

Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

jer se odgajamo za ljude koji bez problema komuniciraju sa svima. Nismo samo dio Provincije, nego i Reda cijelog svijeta. Od srca zahvaljujemo naim metrima fra Marinku i fra Danimiru koji su nam omoguili da proteklo ljeto provedemo u Milanu. Zahvaljujemo i tamonjem gvardijanu fra Robertu za organizaciju teaja, prijatelju fra Aristidu za svaki susret i ljubaznost, kao i svim fratrima koji su nas gostoljubivo primili kao svoju mlau brau. Radujemo se ponovnom susretu.

136

Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Reeksije lanci

Christoph Martin Wieland

Christoph Martin Wieland: est odgovora na est pitanja

1. to je prosvjetiteljstvo? To zna svatko tko je pomou para otvorenih oiju nauio spoznavati u emu se sastoji razlika izmeu svijetlog i tamnog, svjetla i tame. U tami se ili ne vidi nita ili barem ne tako jasno da bi se moglo stvarno spoznavati predmete i razlikovati ih jedne od drugih. im se donese svjetlo, stvari postaju jasne, postaju vidljive i mogu se razlikovati jedne od drugih. Ipak su za to nuno potrebne dvije stvari: 1) da je prisutno dovoljno svjetla, i 2) da oni, koji pri tome trebaju gledati, nisu ni slijepi ni bolesni od utice, ni sprijeeni bilo kakvim drugim uzrokom, da mogu vidjeti ili ele vidjeti. 2. Na koje se predmete moe i mora proiriti prosvjetiteljstvo? Smijeno pitanje! Na to, ako ne na sve vidljive predmete? To je razumljivo po sebi, pomislio bih. Ili se to gospodi mora jo dokazati? Pa hajde! U tami (jedino izuzevi hvalevrijedne i opekorisne poslove) za asne ljude ne preostaje nita drugo nego spavati. U tami se ne vidi, gdje smo, ni kamo idemo, ni to radimo, ni to se oko nas dogaa, naroito u odreenoj udaljenosti; u opasnosti smo, da razbijemo nos
Christoph Martin Wieland

* Naslov izvornika: C. M. Wieland, Was ist Aufklrung? u Zeit Geschichte. Epochen, Menschen, Ideen, 2/2010, str. 6-7. Christoph Martin Wieland (1733-1813) bio je jedan od najveih njemakih pripovjedaa 18. stoljea. Njegov se satiriki talent moe osjetiti i u ovoj obrani prosvjetiteljstva, objavljenoj 1789. u od Wielanda samog izdanom Teutschen Merkur, jednom od najomiljenijih knjievnih i lozofskih asopisa njegovog vremena
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011. 139

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

na svakom koraku, da kod svakog pokreta neto razbacamo, otetimo ili dodirnemo neto to ne bismo smijeli dodirnuti, kratko, u svakom trenutku da inimo pogreke i pogrene korake; tako da bi onaj tko eli svoje uobiajene poslove obavljati u tami, iste obavljao vrlo loe. Primjena je posve laka. Svjetlo duha, o kojemu je ovdje rije, spoznaja je istinitog i lanog, dobra i zla. Nadajmo se da e svatko dodati, kako je bez ove spoznaje isto tako nemogue poslove duha ispravno obavljati, kao to bez materijalnog svjetla nije mogue ispravno obavljati materijalne poslove. Prosvjetiteljstvo (...) se mora dakle proiriti na sve predmete bez iznimke, na to god se moe proiriti, na sve vidljivo vanjskom i unutarnjem oku. Ali ima ljudi koji budu ometeni u svom djelovanju, im doe svjetlo. Ima ljudi, koji svoje djelovanje ne mogu drugaije obavljati osim u tami ili barem u sumraku: npr. tko nam eli prodati crno za bijelo ili platiti s lanom kovanicom ili prizivati duhove; ili takoer (to je samo po sebi neto vrlo neduno) tko je rado muiav, gradi kule u zraku ili pravi sretne otoke, - taj razumljivo ne moe to pri svijetlom sjaju sunca tako dobro izvoditi kao nou ili pri mjeseevu sjaju ili pri jednom od njega samog svrhovito pripravljenom sumraku. Svi su ovi estiti ljudi zato prirodni neprijatelji prosvjetiteljstva, ni sada ni nikad vie nee se dati uvjeriti da bi se svjetlo moralo proiriti na sve predmete, koji time mogu postati vidljivi (...). 3. Gdje su granice prosvjetiteljstva? Tamo gdje se uza sve mogue svjetlo ne moe vie nita vidjeti. Pitanje je zapravo iste vrste s ovim: gdje je svijet zakovan daskama? I odgovor je zaista jo uvijek preozbiljan za jedno takvo pitanje. 4. Kojim sigurnim sredstvima se prosvjetiteljstvo pospjeuje? Napraviti najnepogreivije sredstvo da neto bude svjetlije, jest poveavati svje140

tlo, a mrana tijela, koja mu zabranjuju prolaz, koliko god je mogue uklanjati i posebno sve mrane kutove i jazbine paljivo osvijetliti, u kojima u broju 2 spomenuta na svjetlo osjetljiva grupica ljudi ima svoje djelovanje. Svi predmeti nae spoznaje su ili stvari koje su se dogodile ili predodbe, pojmovi, sudovi i miljenja. Stvari koje su se dogodile bivaju osvijetljene, kada se istrauje sve do zadovoljenja svakog objektivnog istraivaa jesu li se i kako dogodile. Predodbe, pojmovi, sudovi i miljenja ljudi bivaju razjanjeni kada se u njima istinito od lanog odijeli, nerazvijeno razvije, sastavljeno rastavi u svoje jednostavne sastavne dijelove, jednostavno slijedi do svog izvora i kad se uope nijednoj predodbi ili tvrdnji, koja se nekad od

Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Reeksije lanci

ljudi predstavljala kao istina, ne dadne sloboda protiv najneogranienijeg istraivanja. Nema drugog sredstva da se smanji mnotvo zabluda i tetnih zavaravanja, koje pomrauju ljudski razum, kao to je ovo i ne moe biti nijednog drugoga. Govora ovdje, dakle, ne moe biti o sigurnosti ili o nesigurnosti. Nitko se ne moe neega pri tome bojati, ako postane svjetlije u

rei: Ima sluajeva, gdje previe svjetla moe biti tetno, gdje se smije pustiti upadanje svjetla samo s oprezom i postupno. Dobro! Samo to ne moe biti sluaj s prosvjetiteljstvom koje djeluje razlikovanjem istinitog i lanog, barem u Njemakoj, jer naa nacija nije slijepa posve da se mora s njom postupati kao s osobom koja je operirana od crnog glaukoma. Bila bi podruglji-

Denis Diderot, Johann Wolfgang von Goethe, Immanuel Kant, Gottfried Leibniz, Johann Gottfried Herder

ljudskim glavama kao oni, iji je interes da u ljudskim glavama mrano bude i ostane. I sigurnost ovih zadnjih ne bi se trebala uzimati u obzir pri odgovaranju na ovo pitanje? Uistinu, to se tie njih moemo biti sasvim mirni: oni e se ve sami pobrinuti za svoju sigurnost. Oni e odsad, kao i dosad, uiniti to je god u njihovoj mogunosti da sve otvore, prozore i pukotine, kroz koje svjetlo moe doi u svijet, zagrade, zakucaju avlima i zaepe; nee propustiti, nama drugima, koji opremamo sebe i druge ljude neophodnom upotrebom svjetla, razbiti svjetiljke im postanu jae, a, gdje one to jo nisu, primijeniti sva mogua sredstva da prosvjetiteljstvo barem dovedu na zao glas. Ne mislim rado o ljudima loe koji su pokraj mene, ali moram priznati, sigurnost sredstava prosvjetiteljstva, koja je onome koji nas pita tako jako u srcu, mogla bi mi uiniti sumnjivom njegovu estitost protiv volje. Bi li on trebao misliti da ima stvari vrijednih potovanja, koje ne mogu izdrati osvjetljavanje? Ne, neemo misliti tako loe o njegovom razumu! Ali on e moda
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

vost i sramota kada mi, poto smo se ve tri stotine godina navikli na izvjestan stupanj svjetla, ne bismo trebali biti u stanju napokon podnijeti svijetli sjaj sunca. Hvata ga se rukama, te su to samo izgovori dragih ljudi, koji imaju svoje vlastite razloge, zato oko njih ne treba biti svijetlo. 5. Tko je ovlaten prosvjeivati ovjeanstvo? Tko to moe! Ali tko to moe? Odgovaram protupitanjem, tko to ne moe? Dakle, moj gospodine? Tu stojimo i promatramo jedan drugoga? Dakle, kad nema nekog proroita koje bi u sluajevima dileme moglo presuditi (a kad bi ga i bilo, to bi nam to pomoglo bez jednog drugog proroita koje bi nam ono prvo objasnilo?), i kako nijedan ljudski sud nije ovlaten prisvojiti sebi odluku po kojoj bi ovisilo o njegovoj samovolji dopustiti da doe tako puno ili malo svjetla, koliko njemu bude po volji. Tako bi se moralo ostati pri tome da je svatko od Sokrata ili Kanta
141

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

do najmranijeg od svih nadnaravno prosvijeenih krojaa i obuara bez iznimke ovlaten prosvjeivati ovjeanstvo, kako moe, im ga njegov dobri ili zli duh na to nagoni. S koje god se strane promatrala stvar, ustanovit e se da je ljudsko drutvo ovom slobodom nebrojeno puta manje ugroeno, nego ako se s prosvjetljivanjem glava i djelovanja i pasivnosti ljudi postupa kao s monopolom ili iskljuivom unutranjom stvari. Sada bih elio u svakom sluaju savjetovati, (...) da se odredi pri tome jedno krajnje neduno ogranienje, a ono bi bilo: obnoviti vrlo mudri kazneni zakon starih careva prvog i drugog stoljea protiv tajnih sastanaka i tajnih bratstava, i prema tome svima, koji nisu pozvani nauavati na propovjedaonicama i katedrama, ne dopustiti nikakvo drugo sredstvo za bilo kakvo prosvjeivanje ovjeanstva osim tiskanja knjiga. Jedna budala, koja na tajnom sastanku propovijeda besmisao, moe uiniti zlo u graanskom drutvu: jedna knjiga naprotiv, kakav god bio njen sadraj, ne moe danas uiniti nikakvu tetu, koja bi bila ili dostojna spomena ili bi bila uskoro deseterostruko ili stostruko kroz druge stvari nadoknaena.

6. Po kojim se posljedicama spoznaje istinu prosvjetiteljstva? Kada u cjelini postaje svjetlije, kada broj misleih, istraivajuih ljudi, ljudi koji vole svjetlo uope, i posebno u klasi ljudi, koja moe najvie dobiti neprosvijeenou, postaje sve vei, a mnotvo predrasuda i krivih pojmova vidljivo sve manji; kada raste sram pred neznanjem i neumnou, strast za korisnim i plemenitim saznanjima i posebno kada neopazice raste potovanje prema ljudskoj prirodi i njenim pravima meu svim staleima. I (to je zacijelo jedno od najnedvoznanijih obiljeja) kada svi sajmovi nekoliko teretnih kola punih broura protiv prosvjetiteljstva u Lepzig uvoze i izvoze. Jer none su ptice (u prenesenom znaenju) u ovoj toki upravo suprotnost stvarnima: ove postaju tek nou glasne, a one naprotiv viu kad je najbljetavije, kada ih bode sunce u oi. Kaite, imam li pravo? to vam se ini s obzirom na samu stvar, gospodine susjede s dugim uhom? S njemakog preveo Marijan Oroli

Voltaire
142 Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Christoph Seils

Dvije i pol godine provodi radikalni prosvjetitelj Voltaire na dvoru pruskog kralja Fridrika II. jedan obostrano eljeni susret. Pa ipak zavrava izgredom
Pun oekivanja dolazi Voltaire 10. srpnja 1750. u Potsdam. Pun oekivanja i visokog potovanja je i njegov gostoprimac, Fridrik II. Sa svim poastima doekuje uenog ovjeka iz Pariza na svom dvoru, imenuje ga komornikom dvorca Sanssouci; ve ubrzo zaokuplja ova povezanost duha i moi plemike razgovore za stolom u Europi. Ipak prijateljstvo dvojice ljudi ne traje dugo: dvije i pol godine nakon njegova dolaska Voltaire se iskrada poput jednog obinog delinkventa. Prosvjetitelj koji pie i prosvijeeni monarh, 58-godinji pjesnik i njegov 17 godina mlai oboavatelj nisu si imali vie to rei. Zajedljiva poruga je stupila na mjesto razgovora, bajunet na mjesto rijei. Kralj se nije umarao, slati mi svoj prljavi ve na pranje, ogovara Voltaire. Fridrik se tui zbog Voltaireove strasti za intrigama i spletkama. Za oprotaj ak stavlja lozofa 12 dana u kuni pritvor.

Divljenje je preraslo u preziranje, nada u ogorenje. Pri tome je sve poelo tako obeavajue. Sve je lijepo, sve je veliko, klie Voltaire nakon svoga dolaska u Potsdam, uivam u dokolici. Francuski pjesnik cijeni otvorenost u razgovoru, u kojoj moe bez straha izraziti svoje misli. Drugaije nego u Parizu biva ak prihvaeno i njegovo neprijateljstvo prema Crkvi. Barem u prvim tjednima osjea se Voltaire kao jedan kralj pokraj kralja, uiva u tome da bude u sreditu i zna se inscenirati.

Franois Marie Arouet Voltaire

* Naslov izvornika: C. Seils, Geist, Macht, Zwietracht u Zeit Geschichte. Epochen, Menschen, Ideen, 2/2010, str. 76-77. Christoph Seils, 1964., slobodni je novinar i ivi u Berlinu.
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011. 143

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

U Francuskoj ga je njegova poruga dovela kao mladog ovjeka u zatvor, njegove knjige koje kritiziraju Crkvu su spaljene. U Engleskoj je prouavao ideje prosvjetiteljstva. Sada se nada da e pridobiti na pruskom dvoru naklonost mladog, frankolskog kralja i da e ga moi odueviti za svoje ideje o slobodi i toleranciji. Prusija postaje u cijeloj Europi slavljenom pjesniku i kazalinom autoru jedna upravo idealna pozornica. Petnaest godina vrbovanja, intenzivna korespondencija i etiri kratka susreta prethodili su susretu Fridrika i Voltairea. Ve kao prijestolonasljednik Fridrik je iskazivao potovanje lozofu. Ali i Voltaire je znao kako da laska monarhu. Samo istinski dobri kraljevi bijahu oni, koji su, ba kao vi, poeli s tim da obrazuju sebe, kuahu razumjeti ljude, ljubljahu istinu i gnuahu se praznovjerja, pisao je. Ipak laskanja su jedno, a ukoeni protokol na dvoru i na poslunosti izgraivana pruska vlast su drugo. Za samosvjesnog Voltairea, koji nije naviknut na to da mu netko doputa da neto kae, postaje ovo u vrlo kratkom razdoblju problem. S jedne strane hrani se radikalni prosvjetitelj pod krunskim lusterima Sanssoucija, napreduje u kraljevsko-lozofskom razgovoru za stolom do zvijezde, ee redovito s Fridrikom pod kolonadama, raspravlja s njim u kraljevskoj biblioteci i pouava ga retorici, pjesnitvu i lozoji. S druge strane ne treba previdjeti da obojica potjeu iz potpuno razliitih ivotnih svjetova i prije svega: da su iz koristoljubivih motiva traili prijateljstvo drugoga. Fridrik II. e se prolirati kao unapreiva moderne znanosti, svoju e novoosnovanu prusku akademiju znanosti ukrasiti sa slavnim Francuzom i Berlin uiniti glavnim gradom prosvijeenog apsolutizma. K tome trai kralj nekoga, tko e njegove vlastite pjesme konano dotjerati. Voltaire nasuprot tome uope ne pomilja na to da se zadovolji ulogom dvorskog pjesnika ili ak dvorske lude. K tome je previe tat i previ144

Fridrik II.

e svojeglav; takoer je svadljiv. eli imati udjela u moi, eli biti sugovornik kada se radi o visokoj politici kod pregovora s drugim kraljevskim kuama ili u stvarima tajne diplomacije s neprijateljskom Francuskom. A Fridrik upravo na to nije spreman. On dri svog akademskog mentora podalje od svih poslova vlasti i savjetuje Voltaireu, da ivi kao lozof, umjesto da prigovara cijelom svijetu. Voltaire zbog toga sve vie osjea da je na pruskom dvoru na pogrenom mjestu. Pjesnik se dosauje, osjea se osamljenim pogotovo to njegova brza slava takoer poziva puno zavidnika u akciju. S tekom
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Reeksije lanci

glavom i tunim srcem pie on jednoj prijateljici u domovinu. U usporedbi s Parizom Berlin je selo, Potsdam samo jedna velika kasarna. Pruski militarizam je Voltaireu mrzak. ali se zbog hladne i vlane zime, teko se razbolijeva, ima none more. Uz to, Voltaire je pekulant. Ve u Parizu je napravio sumnjivim poslovima veliki imetak, u Berlinu uputa se sada u strogo zabranjenu trgovinu sa saksonskim kamatama na recept, to je u oima kralja najgora pria na svijetu. A naposljetku pokazuje se na rijeima jaki prosvjetitelj kao spletkar. On ne moe podnijeti da u kraljevsko-pruskoj akademiji drugi znanstvenici imaju veu naklonost kralja od njega. Kad je objavio jedan pamet o predsjedniku akademije Pierre-Louisu Moreau de Maupertuisu, Fridrik govori o jednoj drskosti. Ipak, Voltaire se ne da zaustaviti. Fridrik daje otvoreno spaliti jednu pjesnikovu knjigu. Voltaire djeluje dalje, nada se mjestu predsjednika i konano pada kod Fridrika u nemilost. Tako dubok je razdor da Voltaire konano ak strahuje za svoj ivot. Pod izlikom da eli ii na lijeenje, oprata se u oujku 1753. od Potsdama i zapoinje povratak u Francusku. U Frankfurtu na Majni daje Fridrik svog nekadanjeg lozofskog uzora, svog uitelja, zato ak zatvoriti: on treba jedan svezak kraljevih pjesama, kojega je

ovaj poklonio Voltaireu, opet izdati prije nego to napusti Prusiju. Od prijatelja su postali neprijatelji. Ipak tiina izmeu dvojice nije dugo trajala. Ve godinu dana nakon izgreda, nakon izljeva Fridrikova gnjeva, Voltaireova bijega i poniavajueg kunog pritvora ponovno se laaju korespondencije i iznova poinju laskati jedan drugome. Njihove i dalje dijelom fundamentalne razlike u miljenju se skrivaju iza uljudnih oskula. Obojica egomana ne mogu jedan s drugim, ali ni jedan bez drugoga. Trebaju distancu da budu bliski jedan drugome. Razmjenjuju se dugim pismima i dalje, takorei od kneza do kneza, o pravednim ratovima i putovima do mira, o razumu i toleranciji. Njihove misli nisu uvijek duboko utemeljene, esto izvjetavaju jednostavno o svojoj svakodnevici, ali u svim njihovim pismima je osjetno raspoloenje prijeloma, koje oznaava stoljee prosvjetiteljstva. Kad Voltaire umire 1778., obuhvaa korespondencija izmeu njega i Fridrika oko 800 pisama iz etiri i pol desetljea. Neugodni tragikomini intermeco iz Potsdama, kako ga kasnije naziva romanist Victor Klemperer, duboku je duhovnu povezanost izmeu Voltairea i Fridrika mogao samo privremeno zasmetati. S njemakoga preveo Stjepan Pavlievi

Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

145

Monika Maron

to treba nauiti od Lessinga i Mosesa Mendelssohna o ophoenju s islamom


Godine 1729. u Njemakoj su roena dva djeaka Gotthold u Kamenzu, Moses u Dessau-u koji su 25 godina kasnije u Berlinu zasnovali prijateljstvo, koje je bilo jedinstveno u svom slobodarskom duhu i svojoj nepristranosti, koja je bila demonstracija onoga to je kasnije obiljeilo ivotno djelo obojice: borba za prosvjetiteljstvo i toleranciju. Obojica su doli iz strogo religiozne, ne vrlo imune roditeljske kue: Lessing iz ortodoksno-luteranski oblikovane kue propovjednika u Kamenzu, Mendelssohn iz geta u Dessau-u, gdje je njegov otac marljivo prehranjivao obitelj kao pisar Tore. Kad su se Lessing i Moses Mendelssohn sreli 1754. u Berlinu, obojica su s divljenja vrijednim arom i u jednoj dobi, koju jo moemo pripisati djetinjstvu, utrli svoj put iz uskoe njihova podrijetla i kroz gusti

Moritz Daniel OPPENHEIM, Mendelssohn, Lavater i Lessing, 1856.

* Naslov izvornika: M. Maron, Das Licht des Wissens: Was von Lessing und Moses Mendelssohn ber den Umgang mit dem Islam zu lernen ist. u Der Spiegel, 4/2011, str. 104-106. Monika Maron, 69, je spisateljica i ivi u Berlinu. Zadnje to je objavila je knjiga Dva brata: misli o jedinstvu 1989-2009. Prole subote dobila je Lessing-nagradu slobodne drave Sachsena. U svom zahvalnom govoru Maronova priziva prijateljstvo izmeu dramaturga Gottholda Ephraima Lessinga (1729-1781) i idovskog lozofa Mosesa Mendelssohna (1729-1786) i zahtijeva u duhu obojice ovih prosvjetitelja jedan prosvijeeni islam. SPIEGEL donosi govor.

Reeksije lanci

drutvenih ogranienja. Kad je Mosesov uitelj, dessauski pokrajinski rabin David Frnkel, pozvan u Berlin, njegov mucavi etrnaestogodinji uenik sa slabanim likom i pogrbljenim leima nije vidio za sebe druge mogunosti, nego u trodnevnom pjeaenju do Berlina slijediti svjetlo znanja, koje mu je palo u dessaukoj idovskoj ulici. Frnkel ga je upoznao s naukom Maimonidesa iz Cordobe, srednjovjekovnog idovskog teologa i lozofa, koji je kroz alegorijsko izlaganje Tore htio uskladiti biblijsku objavu sa spoznajama prirodnih znanosti i lozoje; za Mosesa prvi izlazak iz otvrdnute zgrade idovske ortodoksije. A propovjednikov sin Lessing, iji je put obrazovanja naprotiv, zahvaljujui stipendiji, vodio preko vojvodske kole sv. Afra u Meissenu, pobjegao je nakon neoduevljenog studija teologije i medicine od obiteljski predvienog ivotnog plana u ozloglaeni svijet kazalita, u glumaku druinu Caroline Neuber, koja je njegovom slobodarskom temperamentu i njegovoj radoznalosti prema svijetu imala vie za ponuditi nego ista akademska uenost. to god bilo da je Lessinga osposobilo da krljavom malom idovu Mosesu pristupi sasvim bez predrasuda, kad ih je meusobno upoznao idovski lijenik Aron Gumpertz, bilo to zajedniko iskustvo mune religiozne uskoe i pretrpljenog siromatva, bila to ista glad za obrazovanjem u svakom sluaju u ivotu Mosesa Mendelssohna Lessing je bio prvi Nijemac koji ga je od poetka susreo bez ikakvog pridraja. Ve 1749., dakle pet godina prije nego to je sreo Mosesa, Lessing je napisao komad idovi, u kojem je okrenuo svijet naglavake i netolerantnoj kranskoj sredini predstavio jednog idealnog idova. Zbog oskudice novca Lessing je stanovao u berlinskoj idovskoj etvrti, gdje je i upoznao obrazovanog, bogatog i sa svjetskim manirima odlikovanog Arona Gumpertza, i smije se pretpostaviti da je, osim njegovog dubokog odbijanja kransko-religiozne
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

oholosti, ovo iskustvo za njega trajno povezalo prosvjetiteljstvo i emancipaciju idova. Ugled Fridrika Velikog kao prosvijetljenog monarha i Voltaireova prijatelja prikriva u povijesnom osvrtu esto jadne i poniavajue uvjete pod kojima su ivjeli idovi u Berlinu. Podijeljeni u est slojeva, od kojih je samo nekolicina idova uvara bila opskrbljena sa spomena vrijednim graanskim pravima, veina je bila od drutva prezirana i izolirana, bez sigurnosti, bez slobode kretanja, mnogi ak bez prava da se ene. Naspram ove pozadine otvoreno prijateljstvo i strastvena duhovna razmjena dvojice mladih ljudi, koji nisu pitali o religioznom podrijetlu, jedan je revolucionarni in prosvijeene humanosti, ivljeni primjer onoga o emu se u obrazovanim berlinskim krugovima dodue bojaljvo raspravljalo, ali se nije na to odvailo. Zajedno s nakladnikom Friedrichom Nicolaiom izdavali su asopis Pisma, koja se tiu najnovije literature, razvili su teoriju graanske tragedije i istodobno kulturu polemike, koja je bila bitna znaajka ovog prijateljstva: traiti istinu u koniktu miljenja, koja su morala biti iznijeta i ondje gdje su ostala nepomirljiva. Misaona se povezanost izmeu obojice odrala i unato prostornom razdvajanju, kad je Lessing ivio u Breslau-u, Hamburgu, kasnije u Wolfenbttelu. U liku Natana Lessing je ovjekovjeio svog prijatelja Mosesa Mendelssohna i zajedniku viziju o mirnom i ravnopravnom suivotu triju velikih monoteistikih religija, predoivu dodue samo kao bajkovitu parabolu. A Mendelssohn je nakon Lessingove smrti pisao njegovu bratu: S dirnutim srcem zahvaljujem providnosti za dobroinstvo da mi je tako rano, u cvijetu moje mladosti, dopustila upoznati ovjeka koji je oblikovao moju duu, kojega sam si pri svakom djelovanju koje sam imao na umu, pri svakom retku koji sam trebao napisati, predoavao kao prijatelja i suca, i kojega
147

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

u sebi za sva vremena predoavati kao prijatelja i suca, kad god imam uiniti neki vaan korak. Zato je ovo, kako neobino tako i plodno, prijateljstvo u kulturnom njemakom pamenju ne samo zasjenjeno nego i sve vrijeme prekriveno pjesnikim prijateljstvom Goethea i Schillera moe se zacijelo samo djelomino odgovoriti s dalje ivuim antisemitizmom i moralnim okom, koji je slijedio nakon unitavanja idova u nacionalsocijalizmu. Vjerojatno su politika polemika i svadljiva potraga za istinom berlinskih prijatelja takoer manje odgovarali idealu i potrebi za harmonijom obrazovanog graanstva i njegovoj predodbi o istoj umjetnosti. Nakon 1945. otealo je breme krivnje prema idovima vrednovanje jednog Mosesa Mendelssohna, ije veliko djelo idovskog prosvjetiteljstva i emancipacije nije sprijeilo katastrofu. Ali barem sada, kada su se teme i konikti europskog prosvjetiteljstva iznenada vratili u nae drutvo i mi se 260 godina nakon prvog susreta Lessinga i Mendelssohna u Berlinu opet suoavamo s jednom religijom kojoj je strano veliko dostignue prosvjetiteljstva, odvajanje drave od Crkve, bilo bi vrijeme tragati u prijateljstvu dvojice za usporedbom, koja e nam pomoi do odgovora koji trebamo. Sada se temeljno razlikuje suvremeno stanje muslimana u Njemakoj, kako pravno tako i drutveno, od situacije idova u 18. stoljeu. Oni su ravnopravni graani ili, ako nisu njemaki dravljani, ipak opskrbljeni svim graanskim pravima. Oni ne moraju poput Mendelssohna sami usvajati obrazovanje kao autodidakti, sve kole i sveuilita su im otvoreni, uz pretpostavku da sami poduzmu potrebni obrazovni napor. Situacija je pak usporediva utoliko to i danas ideja prosvjetiteljstva dolazi u koliziju sa svjetovnim i politikim zahtjevima jedne religije. Dok su kranstvo i idovstvo nakon napornih borbi integrirali sekularne misli i vrijednost univerzalnih ljud148

skih prava u svoj nauk o spasenju, islam je od 12. stoljea sprijeio svaki pokuaj lozofskog razraunavanja sa svojim religioznim spisima. U isto vrijeme kad i idov Maimonides ivio je u Cordobi islamski lozof Averroes, koji se kao i ovaj zalagao za prosvijeen nain itanja religioznih tekstova i razdvajanje objave i lozoje. Averroes je bio protjeran, njegovi spisi spaljeni, koji otada dodue, kao i spisi Maimonidesa, nadahnjuju europsku lozoju npr. Tome Akvinskog, ali u islamskom miljenju nikad vie nisu ponovno oivljeni. Nikakvog Mosesa Mendelssohna u islamu nije bilo. Kako se ophodi jedno prosvijeeno sekularno drutvo s jednom neprosvijeenom religijom, ije radikalno krilo uz to u ime religije vodi rat protiv svijeta, i protiv islamskog, gdje ona vlastite radikalne parole i interese moi ne slijedi bezuvjetno. Ve neko vrijeme je prosvjetiteljstvo u otvorenoj debati pod optubom za fundamentalizam. Ali to bi to trebalo znaiti kod zakonski zagarantirane slobode religije? Je li moda zahtijevanje tolerancije fundamentalistiko? Je li fundamentalistiki zahtijevati jednakost spolova ili traiti da druge religije ne budu difamirane ili ak progonjene? Zahtijevamo li previe kada
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Reeksije lanci

od jedne neprosvijeene religije, koja ulazi u nae drutvo, oekujemo da ona potuje sve zakone, ali i sve vrijednosti koje ovom drutvu vrijede kao vrijedne uvanja? Ja ne govorim ovdje o muslimanima uope, ak ni o svim doseljenicima iz islamskih zemalja. Ja govorim o muslimanima, koji otvoreno i manje otvoreno diskreditiraju zapadne vrijednosti, upravo dostignua prosvjetiteljstva kao to su sloboda religije, sloboda miljenja i tiska, individualna prava svakog ovjeka i odgovornost za vlastiti ivot. Kad se Moses Mendelssohn prihvatio obnove idovstva, nije se morao boriti samo protiv mone pruske drave, nego i protiv jakog ortodoksnog rabinstva, iji su interesi bili upravljeni na religiozno i socijalno razgraniavanje idovstva. Ope obrazovanje i poznavanje njemakog jezika skrivalo je opasnost pribliavanja idova spremnih za otvaranje njemakom drutvu, to se i nije htjelo sa idovske strane. Ovdje se zacijelo pokazuje najjasnija paralela naem problemu s islamom i dijelovima naeg muslimanskog stanovnitva.

U razumijevanju islama svaki musliman pripada najprije ummi, vjernikoj zajednici muslimana diljem svijeta. Religijska pripadnost propisuje sve ostale odnose vjernika muslimana, odnos prema dravi, drutvu, obitelji. Interes vjerskih voa i slubenika islamskih udruenja je upravljen, dakle, na povezanost umme, a tamo, gdje se ivi u nemuslimanskom okruenju, na razgraniavanje od drugaije vjerujueg ili ateistikog svijeta. Vidljiv znak razgraniavanja je rubac za glavu djevojaka i ena, oskudno poznavanje jezika prijei kontakt s njemakim drutvom, i zahtijevane privilegije, koje se tiu uvijek samo vjerske zajednice, a ne pojedinca, cementiraju vlastitu drugaijost, esto uparenu s ekstremnim nacionalizmom zemlje podrijetla. Neovisno o tekoama, koje sa sobom ionako donosi ivot u drugoj zemlji sa stranom kulturom, premjetaj iz za sobom ostavljenih seoskih regija u moderne velegradove, muslimani su izloeni pritisku i indoktrinaciji u vlastitoj zajednici. Tko zahtijeva univerzalna ljudska prava i za muslimane, posebno za muslimanske ene,

Necla Kelek
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011. 149

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

kao Ayaan Hirsi Ali ili Necla Kelek, tko od islama zahtijeva odricanje od njegova politikog zahtjeva i povratak na njegovu duhovnost, tko se, dakle, zalae za prosvjetiteljstvo islama, biva od uvara islama difamiran, oklevetan i u zemljama u kojima vlada islam progonjen, zatvoren ili ubijen. Pri tome ih podravaju njemaki i europski propagandisti tolerancije prema netoleranciji i jednakoj vrijednosti svih kultura, koji u prosvjetiteljstvu oito ne vide nita drugo nego novi, slian religioznom, fundamentalizam ili moderan oblik kolonijalizma. Kritika islama jednako je islamofobija, jednako je rasizam to je formula kojom se pokuava uguiti ivotno nuno razraunavanje. Pri tome se kolonijalno misaono dobro prije moe nai kod branitelja kulturnih rezervata nego kod onih koji trae ista prava za sve. Ili kako se treba objasniti da muslimanske djevojke u djejoj dobi i protiv svoje volje trebaju biti udate, a europske naravno ne? Da muslimanske ene trebaju biti udarane od svojih mukaraca, europske naravno ne? Da Europljani imaju pravo na slobodno oitovanje miljenja, a ljudi u islamskim zemljama naravno ne? A sve to u ime islama.

Nema razumnog temelja da se ne kritizira neprosvijeeni islam s svojim zahtjevom za vladanjem prema pojedincu i drutvu, dok god muslimane promatramo kao jednakopravne ljude. Ne misle, kao propovjednici mrnje i sveti ratnici izrueni, kritiari islama rasistiki, nego to ine oni koji vie znaenja dodjeljuju etnikom i religioznom podrijetlu nego pojedinanim ljudskim pravima, koji, tako to navode da tite drugu kulturu, rtvuju prava na slobodu u toj kulturi zarobljenih ljudi. Trebamo solidarnost onih koji su prosvijeeni. Na odgovor na islam ne moe biti vraanje kranskoj vjeri, kako je to preporuila kancelarka. Na odgovor nalazimo kod velikih prosvjetitelja Lessinga i Mendelssohna, kod Wilhelma von Humboldta i Rahela Varnhagena. Mi trebamo solidarnost i prijateljstvo svih koji se bore za jednu slobodnu, sekularnu Europu, neovisno o njihovu podrijetlu i njihovoj vjeri. Naa pomo vrijedi onima, koji se moraju boriti za slobodu, koja pripada onom to se podrazumijeva u naem ivotu i koju moramo obraniti. S njemakog preveo Marijan Oroli

150

Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Tri naina iitavanja Lessingove bajke o prstenu tako je glasio podnaslov male knjige iz 2003. godine na temu tolerancije. U njoj su se, pod dojmom 11. rujna 2001, kranka, musliman i idov zapitali o aktualnosti Lessingove Parabole o prstenu: Angelika Overath, Navid Kermani i Robert Schindel. asopis Zeit Geschichte ponovno poziva na kritiko itanje Lessinga. U svojoj drami Nathan Mudri iz 1779. godine Lessing se zauzima za blagost i srdanu pomirljivost u natjecanju religija. Moe li to i danas biti zapovijed? Rafael Seligmann, Hilal Sezgin i Thomas Assheuer nude tri odgovora

Gotthold Ephraim Lessing:

Parabola o prstenu
NATHAN: U davno doba na Istoku ivio ovjek I imao prsten neprocjenjive Vrijednosti, od drage ruke. Kamen Je bio opal, zrcalio se u Sto divnih boja i imao tajnu mo Da ugodnim Bogu i ljudima uini onog Tko ga s tom vjerom nosi. Nije udo to ga ovjek s Istoka nije nikad S prsta skidao i odluio Zauvijek ga zadrati u kui I to ovako: ostavio je prsten Najdraem od svojih sinova;

* Naslov izvornika: Toleranz. Ja. Aber u Zeit Geschichte. Epochen, Menschen, Ideen, 2/2010, str. 60-65.
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011. 151

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

I odredio da ga ovaj opet Da onom od sinova koji mu Je najdrai: i uvijek bi taj Najdrai, bez obzira na roenje, Snagom prstena, bio glava, knez Kue. Shvaa li me Sultan? SALADIN: Razumijem te. Dalje! NATHAN: Od sina do sina doao prsten Napokon do oca trojice sinova; Sva trojica bijahu jednako posluna, Te ne uzmogne odoljeti a da Svu trojicu ne voli jednako. No povremeno inio mu se as ovaj, as onaj, as trei ve Kako bi se s kojim naao nasamo Te prepuno srce ne morao dijeliti na druga dva dostojnim prstena. Svakom ga od njih, u pobonoj slabosti Obeao. Tako je ilo dok je ilo. No trebalo je mrijeti, i dobri otac Se naao u neprilici. Boljelo ga Oalostiti dvojicu od sinova Koji su se uzdali u njegovu rije. to initi? Poslao je po umjetnika Potajice i po uzorku svog prstena Naruio druga dva, naloio nek Ne ali ni novca, ni truda, nek Naini prstene poput prvoga. Umjetniku je uspjelo. Kad je Prstenje donio, ni sam otac nije Prepoznao uzorak. Zadovoljan i veseo Pozvao je sinove, svakoga posebice; I svakom dao blagoslov i prsten I umro. Slua li, Sultane? SALADIN (koji se pogoen od njega okrenuo): Sluam, sluam! Privedi svoju bajku Kraju. Hoe li? NATHAN: Pri kraju sam. to slijedi jasno je samo po sebi. im je otac umro, doao je svaki S prstenom i htio biti knez U kui. Istraivali su, svaali Se, tuili. Uzalud; pravi prsten Se nije mogao dokazati. Nakon stanke u kojoj je oekivao Sultanov odgovor: Nedokaziv Gotovo kao nama sad prava vjera.
152

SALADIN: to, to je imao Biti odgovor na moje pitanje?... NATHAN: Moram se Jo ispriati to se nisam Usudio razlikovati prstenje to ih je otac dao napraviti S namjerom da se ne razlikuju. SALADIN: Prstenje? Ne igraj se sa mnom! Rekao bih da se vjeroispovijesti to ih spomenuh ipak razlikuju, Sve od odijela do jela i pila. NATHAN: Samo ne od njihova temelja. Nije li im temelj svima na prii? Pisanoj ili usmenoj. A pria Se prihvaa samo na vjeru i Povjerenje. Zar ne? U iju Se vjeru i povjerenje najmanje Dvoji? Dakako svojih? Dakako ija smo krv? Dakako onih iju smo ljubav iskusili od Djetinjstva? I nije prevarila Nas osim kad bi bilo ljekovito? Mogu li vjerovati svojim oevima Manje no ti svojim? Il obratno. Mogu li trait od tebe da svoje Zanijee pretke kako se mojima Ne bi suprotstavio? Il obratno? Isto vrijedi i za krane. Ne? SALADIN: (ivoga mi Boga, u pravu je. Moram zanijemiti.) NATHAN: Vratimo se opet Prstenju. Rekoh: sinovi su se Sporili: svaki se zakleo sucu Da je prsten primio iz oeve Ruke. to istina je! Poto Mu je davno sam obeao da e jednom stei prvenstveno Pravo prstena. to isto je Istina! Otac, tvrdio je svaki, Spram njega nije mogao biti Dvolian. Prije no posumnja U tako dobrog oca, morao bi, Ma da spreman o njima misliti Najbolje, okriviti brau za Lanu igru; ve e znati on Nai izdajicu; i osvetiti se. SALADIN: A onda, sudac? elim uti to stavlja sucu u usta. Reci!
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Reeksije lanci

NATHAN: Sudac ree: ako mi brzo sad Ne dovedete oca, udaljit u vas Od svog stola. Mislite tu sam Da bih rjeavao zagonetke? Il ekate Da pravi prsten otvori usta? Stanite! ujem, pravi prsten ima udesnu mo, ini vlasnika obljubljen Ugodnim Bogu i ljudima. Nek On presudi! Laan prsten nee To moi! No, koga od vas dvojica Najvie vole? Recite! utite? Prsteni ne djeluju unatrag? Ne Prema van? Svaki najvie voli Samoga sebe? O, tad ste sva trojica Prevarene varalice! Nijedan Od tri prstena nije pravi. Pravi Se prsten, slutim, izgubio. Da bi skrio Gubitak, nadoknadio ga, otac je Dao nainiti po jedan za svakoga. SALADIN: Divno! Divno! NATHAN: I tako, nastavi sudac, neete Li savjet moj umjesto presude: Idite! A moj je savjet: Primite Stvar kakva jest. Svaki od vas ima Svoj prsten od oca: svaki nek Vjeruje vrsto da je njegov prsten Pravi. Mogue je: otac vie U svojoj kui nije htio trpjet Tiraniju jednog prstena! Sigurno je: Svu trojicu je volio, volio jednako: Te nije htio potlait dvojicu, Da bi povlastio jednoga. No dobro! Nek svaki snubi nepotkupljivu mu Ljubav slobodnu od predrasuda! Nek se svaki od vas natjee u trudu Objelodaniti mo kamena U svom prstenu! Pomozite moi Blagou, srdanom podnoljivou I dobroinstvom u usrdnoj predanosti Bogu! I kad se moi kamena pokau Kod djece i djece vae djece: Za tisuu tisua godina pozivam vas Pred svoj stol. Tu sjedit e Za tim stolom ovjek mudriji Od mene: i govoriti. Idite! Rekao je skromni sudac. G. E. Lessing, Nathan Mudri, 3. in, 7. prizor
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Prijevod preuzet iz: Gotthold Ephraim Lessing, Nathan Mudri. Dramska pjesma u pet inova, ur. Vladimir Geri, prev. Truda Stama, Grech, Zagreb, 1996, str. 92-97. Rafael Seligmann roen je 1947. u Tel Avivu. Godine 1957. doselio je s obitelji u Njemaku. Seligmann politolog, povjesniar i izdava ivi u Berlinu. ivotna mu je tema odnos izmeu Nijemaca i idova. Rafael Seligmann: Religija ne poznaje tolerancije Tko od religija oekuje toleranciju, ne poznaje njihovu bit. Svaka je vjerska zajednica po svom samorazumijevanju sveobuhvatna. I, za razliku od pozitivnoga prava, religija se ne smije u ovostranosti zadovoljiti objektivnim djelima svojih pristaa. Zbog onog Misli su slobodne! religija shvaa da je misao majka svakog djela i da mu prethodi kao munja gromu. Otuda jasna Boja zapovijed: Ne poeli enu svoga blinjeg. Tvorac ili tvorci religije i njihovi zemaljski predstavnici znaju da e onaj koji sebi dopusti poudu uskoro i poiniti greno djelo. Svrha se zapovijedi o pokrivanju u islamu sastoji u tome da se ena moe pojaviti kao bespolna tako da u vjerniku ne pobudi poudu za grijehom. Spomena je vrijedno da se mukarci ne pokrivaju jednako tako ne uzima se u obzir da bi i ene mogle razviti poudu. Feministkinje oigledno nisu izmislile religije. Zapovijed o noenju vela nipoto nije ograniena samo na islam. idovske vjernice svoju kosu moraju skrivati pod perikama ili rupcima da ne bi pobudile poudu stranih mukaraca. Nonja asnih sestara kao Gospodnjih zarunica slui istom pothvatu. U svom Govoru na gori Isus svojim sljedbenicima zabranjuje svako greno htjenje a tako i svako nasilje. Nasuprot
153

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

tomu idovstvo, religija majka, itekako poznaje pravo na nasilnu samoobranu: Ako te netko namjerava ubiti, preduhitri ga. Kranstvo pak propovijeda nenasilje: Jer tko se maa laa, od maa i gine. Kranska povijest otkriva da je ova zapovijed uglavnom ostala teorija. Netolerancija usmjerena prema unutra prema slobodi miljenja vlastitih vjernika nadopunjuje se netolerancijom prema suparnikim religijskim zajednicama. Vjernik spas due moe postii jedino rigoroznim ispunjavanjem zapovijedi vlastite religije. Zahtjev za apsolutnom istinom poslovni je temelj svake religije. Suparnika se vjera per se pojavljuje kao zabluda. Krani i muslimani nevjernicima i bezvjernicima uvijek otvaraju put pokore i prihvaanja u zajednicu pravovjernih. Taj se pothvat naziva misija. Samo idovstvo za to je suvie arogantno. Nikoga nije briga za nevjerne Gojim (pripadnike tuinskog plemena). Ako ipak netko poeli pristupiti savezu s Bogom, koji je inae pridran iskljuivo idovima, to se njoj ili njemu uistinu oteava. Trima monoteistikim religijama preostaje jedino prezir jedne prema drugoj. Muslimani barem priznaju drugima da su narodi knjige, dok se idove blati kao lopove. Katolici na Veliki petak mole za spas dua okorjelih idova. Ovima se pak preporuuje da prema Gojim usmjeravaju mrnju. Kako da tu nastane meusobna tolerancija o kojoj je govorio Gotthold Ephraim Lessing kao dijete prosvjetiteljstva? Lessing je cijenio svoga istomiljenika, idova Mojsija Mendelssohna. Obojica su zagovarala suivot vjerskih zajednica i pravnu ravnopravnost idova. Ipak, Lessing je studirao teologiju. Poznavao je monopolistiki temelj religija: im je otac umro, doao je svaki / S prstenom i htio biti knez / U kui. Istraivali su, svaali / Se, tuili. Uzalud; pravi prsten / Se nije mogao dokazati. Nedokaziv / Gotovo kao nama sad prava vjera. Lessing je znao i da je prepirka neizbjena ukoliko se ne ostvaruje tolerancija.
154

U razdoblju prosvjetiteljstva poput njega brojni su ueni ljudi pozivali na toleranciju. U prolim su naprotiv desetljeima religiozno-fundamentalistike tendencije porasle u cijelom svijetu, ne samo na Istoku: u Iranu su 1979. godine vlast osvojili ijitski fundamentalisti. To je oznailo kraj religiozne tolerancije. Namjera da se uniti Izrael uznemirava zato koliko i fetva protiv Salmana Rushdieja i ostalih zloinaca. Pravovjerci pobjedonosno napreduju i u idovskoj dravi. ele naseliti Vjeni Jeruzalem i cijelu zemlju Sion zapadno od Jordana. Prema nereligioznim idovima ponaaju se netolerantno. Prosvijeeni, tolerantni, do sada uglavnom reagiraju smirujue na ovu globalnu, interreligioznu prijetnju. To fundamentaliste svih religija ohrabruje oni se nikada nee ujediniti ni u emu osim u mrnji. Ako elimo ouvati slobodu i toleranciju, moramo se odluno suprotstaviti neprijateljima tolerancije. To je pretpostavka za to da se svatko moe obradovati svom pravom prstenu vjere. Ako ne prikupimo tu vrstou, neizbjeno e uslijediti prepirka i unitenje slobode. Hilal Sezgin, roena 1970, neovisna je novinarka. Redovito pie za njemaki tjednik Zeit; godine 2006. izala je njezina knjiga Tipina Turkinja?, u kojoj je portretirala mlade njemako-turske ene. Hilal Sezgin: Parabola o prstenu stoji u Kuranu Koliko ipak kola nenamjerno zadaje patnje ovjeku! Na nastavi njemakoga jezika naloili su nam da Lessingovu Parabolu o prstenu u njegovu djelu Nathan Mudri protumaimo kao simbol tolerancije. To smo tada i uinili: nadmetanje meu religijama ne daje se odluiti, vrijednost jedne religije daje se mjeriti jedino njezinim uinkom. Trebalo se potruditi oko oklade: to je religija bolja, to ona i svoje pripadnike ini boljim ljudima.
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Reeksije lanci

Danas sam iznenaena tim suavanjem: kao da se vrijednost jedne religije nalazi samo u etici, u vanjskom djelovanju, a ne u kontemplaciji i u prostoru otvorenom za sva pitanja! Jo me vie zbunjuje to to je uitelj tada ideju o religioznom natjecanju smatrao itekako prihvatljivom ukoliko se samo ublai tolerancijom. No, Lessing je iao puno dalje Nathanu je bilo dosta toga stalnog nadmetanja. Kada danas ponovno itam Lessingovu dramu, vidim da u Paraboli o prstenu Bog (kralj) potpuno opoziva predodbu o superiornosti. Zvui gotovo kao da se Bog upravo kaje zbog ideje o jednoj religiji objave! Oev poklon postao je sinovima zla kob. to je poelo iskazom ljubavi, obratilo se u tiraniju: Mogue je: otac vie / U svojoj kui nije htio trpjet / Tiraniju jednog prstena! Sigurno je: / Svu trojicu je volio, volio jednako: / Te nije htio potlait dvojicu, / Da bi povlastio jednoga. Kako je poznato, Lessing je povijest religija tumaio kao briljivo odgajanje ljudi po Bogu. Onaj jedan prsten, ekskluzivna istina to je bio Boji dar ljudima prolih vremena. No kad e, u Lessingovu smislu, ljudski rod biti spreman za sljedeu fazu? Moda trenutno stojimo na pragu jednom nogom na tlu svoje religije, dok drugu nogu jo nesigurno drimo u zraku. Drimo se istine, a znamo ipak da je relativna: Mogu li vjerovati svojim oevima / Manje no ti svojim? Il obratno. U osnovi Lessing ukazuje na paradoks koji je moda konstitutivan, ali u svakom sluaju nezaobilazan za moderno razumijevanje vjere: pitanje o istini trebamo postaviti ne prema vani, u konkurenciji s drugima, nego prema unutra, svojoj vlastitoj vjeri. Znamo da vjerujemo, jednako kao to i svi drugi vjernici vjeruju u svoju istinu s jednakim pravom i dubinom. Taj mi je pak paradoks iz Kurana itekako poznat. On je gotovo bitna tema islama, koji se smatra mlaom sestrom drugih religija, dakle s jedne strane istinskom, a s druge strane jednom meu mnogim religijama. Kuran nam kae da je Bog svoje proroke
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

poslao svim narodima. Svima! Trebalo bi to mirno jednom shvatiti doslovno. Prema tome, Bog je govorio i ranijim amanima, hinduistima i budistima. I oni tako posjeduju pristup vjenoj boanskoj istini. to nas to pouava o tome to znai biti odan Bogu? I u Kuranu se javlja motiv vie putova: I Mi smo, da svi vi zakon i pravac imate, odredili! A da je Allah htio, On bi vas sve jedne vjere stvorio, ali je On htio da vas iskua, u onom to vam je objavio. Zato, u dobru se natjeite, Allahu ete se svi vratiti i On e vas o svemu onom obavijestiti u emu se razilaziste! Ni u Paraboli o prstenu ne stoji drukije: ne sudite, nego inite dobro, pa ak ako se treba i natjecati u tome, sve do sudnjeg dana. Na drugom mjestu naglaava se kako mnotvo naina vjerovanja zasluuje vie nego samo toleranciju zasluuje visoko potovanje, jer svaki ima svoj znaaj: O, ljudi! Mi smo vas od mukarca i ene stvorili i plemenima i narodima vas uinili, da biste se upoznavali! Ovaj stih sadri alac, zahtjev da se u svom vlastitom ne smjestimo udobno, nego da uvijek ponovno treba nadilaziti u pravcu prema drugom. Thomas Assheuer, roen 1955, ureiva je feljtona u asopisu Zeit Thomas Assheuer: Ne pitajte o istini Meu velikim krepostima tolerancija je na prilino loem glasu. Zvui po zatitnikom podnoenju i nije ju samo Goethe razumio kao znak oholosti i prezira. Toleranciju se esto moe jeftino posjedovati, ne kota nita, jer to je nekomu svejedno, to se bez oklijevanja moe tolerirati. Pa svatko je tolerantan. Treba li rije toleranciju i dalje tolerirati? Za Lessinga je tolerancija bila cijena koju moderno drutvo mora platiti, a moderno je drutvo svako ono u kome izmeu neba i zemlje postoji vie od samo
155

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

jedne istine. Tolerancija se zahtijeva kad netko od srca prezire neku drugu religiju ili drukiji nain ivota. Takva osoba ne eli nita eznutljivije nego da ga se toga svega potedi. to se tie naeg radikalno pluralistikog drutva, trebalo bi rei da je Lessing na suvremenik, a Nathan osoba pravog trenutka. No je li stvarno tako? Pomae li nam Parabola o prstenu i u prepirci oko munara? Uglavnom ne, jer je izgradnja munara manje pitanje tolerancije nego to je pitanje prava prava na slobodno ispovijedanje vjere. Tolerancija se ukljuuje u priu tek ako se graani na licu mjesta moraju sporazumijevati s muslimanskim zajednicama i razgovarati o planovima izgradnje i koritenja, i kad - prema potrebi - ele biti dobri susjedi. Ili ovo pitanje: moraju li muslimani tolerirati poniavajue karikature Muhameda? Ne, ne moraju ih tolerirati, nego ih jednostavno moraju podnositi, jer je umjetnika sloboda izraavanja temeljno pravo koje se ne smije izgubiti. Pa ni Lessing svoje suvremenike nije smatrao posebno estitima stalno su izrugivali stvari koje bezbroj ljudi dri najsvetijima u svijetu. Stvar postaje jo teom kad je rije o rupcu za glavu. Je li to radikalni politiki znak? Ili religiozna ispovijest? Onaj tko se punih usta u svojim nedjeljnim govorima poziva na Lessinga, taj bi trebao dopustiti da je rubac za glavu dvoznaan znak - i da stoga zasluuje toleranciju. Zato Parabola o prstenu u puno sluajeva ipak ne pomae dalje, moe se jednostavno rei: Postala je rtvom vlastitoga uspjeha. Velike ustavne revolucije ostvarile su Lessingov moralni zahtjev za tolerancijom pravnom garancijom slobode religije i tako su Nathanovu velikodunom duhu dali snagu zakona. Tu historijski dosegnutu razinu moe se jo samo sniziti kada primjerice kritiari islama ozbiljno zahtijevaju da muslimanima ovdje u naoj zemlji treba priznati samo onoliko tolerancije koliko se

doputa kranima i idovima u islamskim diktaturama. Time bi se uruilo temeljno pravo na slobodu religije ak tovie, nestalo bi pravne jednakosti svih graana. Usputno reeno, takvi zahtjevi ponovno pokazuju da ba i nije u potpunosti ieznuo prigovor da kritike islama imaju neto zajedniko s elitnim antisemitizmom u Njemakom carstvu (FAZ). A teoloki? Zar Nathan Mudri ne sadri kamen mudrosti? Lessing pokuava doista religiozne sukobe rijeiti dvama briljantnim ahovskim potezima: svaka religija treba ponajprije svoju istinu relativizirati i uvidjeti da ne nosi pravi prsten na svom prstu, jer je istina ostala u Oca. Zatim kranstvo, idovstvo i islam trebaju spoznati da se svi zajedno temelje u umnom izvoru. Koliko je god ovo tumaenje primamljivo, Lessingova religija uma ima veliku slabost: degradira religiozni sadraj istine na ono to oni koji drukije vjeruju i nevjernici mogu uvidjeti samim umom. Kako veli lozof Rainer Forst u svojoj studiji Tolerancija u koniktu, Lessing svau meu religijama ublauje tako to njihovu metaziku bit prevodi u opeljudski moral. A moral i um nikad ne bi mogli ljepe izraziti sve ono to svjetske religije navjeuju. Kome je ovaj pojam religije preuman, neka se dri drugog prijedloga rairenog u Nathanu. Taj je prijedlog ovaj: ako se ve suparnitvo meu religijama ne moe dokonati, treba ga preusmjeriti u mirne vode i tako izmai tlo fanaticima i fundamentalistikim ubojicama. Ukratko, ostavlja se pitanje o religioznoj istini (Tko posjeduje pravi prsten?) po strani i natjee se za najbolju i Bogu najugodniju religiju. Bogu je ugodna religija koja je rijeju i djelom najblia Ocu. I to hoe Otac? On hoe ljubav i pravdu, a ne rat i nasilje. U ovom natjecanju bilo bi i pitanje o toleranciji najbolje rijeeno: ono postaje suvino. S njemakog preveo Danijel Stani

156

Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Vaclav Havel

S kultom mjerljivog rasta i koristi nestaje potovanje prema nedokuivom, a time i strahopotovanje pred beskonanou
Kad bih prije krenuo autom iz Praga prema naoj ladanjskoj kui na istoku Bohemije, trebalo bi mi je od sredita grada do znaka koji oznaava granicu granicu grada otprilike 15 minuta. Onda bi doli panjaci, ume, polja i sela. Danas ta ista vonja traje 40 minuta ili due, i ne bih mogao kazati jesam li ve iziao iz grada ili ne. to se doskora jasno moglo prepoznati kao grad, gubi svoje granice i s njima svoj identitet. Okolo je nastao golemi i prenatrpani prsten neega za to ne mogu pronai prikladan izraz. Niti je to grad kako ga ja razumijem, niti su to predgraa, a kamoli sela. Postoji samo sluajan skup velikih, jednokatnih skladita, supermarketa, hipermarketa, autokua, prodavnica namjetaja, benzinskih crpki, zalogajnica, golemih parkinga, izdvojenih visokih zgrada u kojima se mogu iznajmiti poslovni prostori, a izmeu svega toga obiteljske kue, sad uasno nagurane, sad uasno razrijeene. Drugim rijeima: Gradovima se doputa da bez ikakve kontrole razaraju okol-

ni krajolik s njegovom prirodom, starim putovima, alejama s drvoredima, selima i zavojitim potocima te na njihovu mjestu izgrade ogromne aglomeracije, koje proizvode nedeniran ivot koji razara ljudske zajednice i pod stijegom internacionalne uniformiranosti ugroava svaku individualnost, identitet ili heterogenost. Moe se ustanoviti jedan ve prije opisani egzistencijalni fenomen: Neobuzdano konzumiranje raa jednu novu formu usamljenosti. Odakle dolazi ovaj tuni razvoj i zato postaje sve gori? Kako to moe biti da se ljudi na ovako nerazuman nain odnose ne samo prema krajoliku koji ih okruuje, nego i prema cijelom planetu koji im je dan za nastanjivanje? Znamo da

* Naslov izvornika: V. Havel, Zivilisation ohne Gott u Welt Online, 4.12.2010. na www.welt.de/die_welt/debatte/article 11382821/Zivilisation-ohne-Gott.html
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011. 157

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

se ponaamo samoubojiki, a ipak nastavljamo dalje. Kako to moe biti? ivimo u prvoj uistinu globalnoj civilizaciji. To znai da se sve to uspijeva na njezinu tlu moe lako i brzo proiriti na cijeli svijet. Ali ivimo takoer i u prvoj ateistikoj civilizaciji, drugim rijeima: u jednoj civilizaciji koja je izgubila svoju povezanost s beskonanou i vjenou. Iz tog razloga pretpostavlja kratkoroni dugoronom dobitku. to se rauna jest isplati li se neko ulaganje u 10 ili 15 godina. A to kakav e to utjecaj za sto godina imati na ivot naih potomaka je manje vano. Najopasniji aspekt ove globalne ateistike civilizacije jest njezin ponos. To je ponos nekoga koga logika njegova blagostanja tjera na to da vie ne potuje batinu prirode i predaka. Iza ovih razvoja vidim ne samo jednu diljem svijeta rastuu kratkovidnost, nego i napuhano samopouzdanje jedne civilizacije u iju temeljnu opremu spada i ohola ideja da sve znamo. A i ono to jo ne znamo, sigurno emo uskoro saznati. Uvjereni samo da nas ovo nae pretpostavljeno sveznanje osposobljuje da raspolaemo svime to je imalo korisno ili je izvor mjerljivog dobitka - dakle, sve to sadri rast i jo vie rasta, ukljuujui rast aglomeracija. Ali s kultom mjerljivog rasta, dokazanog napretka i vidljive koristi gubi se potovanje prema nedokuivom - a time i strahopotovanje pred svim to nikad neemo izmjeriti i znati, strahopotovanje pred beskonanou i vjenou, koji su donedavno bili najvanije obzorje naeg djelovanja. Potpuno smo zaboravili, to su prije znale sve civilizacije: da nita nije samo po sebi razumljivo. Vjerujem da je posljednja nancijska i gospodarska kriza bila od velikog zna-

enja i u svojoj biti vrlo pouan signal za suvremeni svijet. Veina se ekonomista izravno ili neizravno pouzdala u ideju da je svijet, ukljuujui i ljudsko ponaanje, vie-manje razumljiv, znanstveno opisiv i stoga predvidljiv. Trino gospodarstvo sa svim svojim pravilima temeljilo se na naem znanju to je ovjek, koje ciljeve slijedi, koja je logika iza ponaanja banaka ili tvrtki. I odjednom nije vie nita od toga vrijedilo. S burzovnih ekrana cerila nam se iracionalnost. Vjerujem i nadam se da e elite dananjeg svijeta prepoznati to nam ovaj signal govori. Ova je kriza je bila opomena za bezgranino samopouzdanje i ponos moderne civilizacije. Ljudsko ponaanje upravo nije potpuno shvatljivo, kao to su mnogi izumitelji ekonomskih teorija i koncepata vjerovali. Naravno da e se nakon ove krize pojaviti stotine teoretiara koji mogu tono objasniti kako se i zbog ega ona dogodila. No time nimalo ne pokazuju da su razumjeli poruku krize. Prije je suprotno: Bit e to samo jedan dalji dokaz neogranienog samopouzdanja o kojem sam maloprije govorio. Gledam na posljednju krizu gledao kao mali neupadljivi poziv na poniznost. Zahtjev svima nama da automatski ne smatramo sve sigurnim. Dogaaju se udne stvari i dogaat e se i u budunosti. Ako to sebi ne uspijemo priznati, to je put do pakla. udno, nadnaravno, nedokuivo, neshvatljivo protjerani su iz svijeta ozbiljnih misli kao da pripadaju opskurnim sobicima neuraunljivih ljudi. Sve dok ne dopustimo da se sve to vrati u nae glave, dotle nee biti bolje. Moramo se opet uditi. I brinuti se o nesamorazumljivosti stvari. S njemakog preveo Darko Pejanovi

158

Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Jan H. Sachers

Historiograja u 13. stoljeu*

Promotri li se sustav znanosti visokog srednjeg vijeka, izgleda da je povijest u njemu igrala jedva neku ulogu. Ona nije bila sastavni dio sedam slobodnih umjetnosti, nije ju se uilo na sveuilitima, a ini se da nije razvila ni samostalnu jedinstvenu teoriju. Ipak je prolost, njezin prikaz i tumaenje, imala vano mjesto u svakodnevnom ivotu i miljenju barem uenoga sloja drutva, kao to to potvruje mnotvo razliitih rodova meu historijskim spisima. Ova raznolikost proirila se upravo poetkom 13. stoljea
Srednjovjekovno se razumijevanje povijesti i historijsko opisivanje uistinu znatno razlikuju od naeg dananjeg poimanja. Tako latinski izraz historia nije oznaavao samu povijest, nego njezino (pismeno) opi-

sivanje. Izidor Seviljski je u svojoj Etymologia, u poglavlju o gramatici, denira kao pripovijedanje o stvarima koje su se dogodile u prolosti i istinite su, za razliku od fabula (neto nemogue) i argumentum (neto mogue, ali nestvarno). Dogaaji i podvizi iz prolosti nazivani su res gestae. Njihovo opisivanje slijedilo je kronologiju koja je kao ordo historiarum istodobno odgovarala ordo naturalis, to znai prirodnom slijedu stvari, onako kako su bile predviene u boanskom planu spasenja.

* Naslov izvornika: Jan H. Sachers, Erinnern und Belehren Geschichtsschreibung im 13. Jahrhundert, u: Karfunkel Codex, 7/2009, str. 84-86.
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011. 159

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

Povijest je imala poetak i bila je usmjerena prema kraju iji je as bio nepoznat, ali je stalno bivao predmetom kalkulacija i spekulacija. Povijesno miljenje i razumijevanje povijesti Denicije historia-e daju nam prije svega srednjovjekovni prirunici za tumaenje Biblije. U nauku o trostrukom odnosno etverostrukom smislu pisma ona je oznaavala doslovno shvaanje pisma kao istinitog izvjetaja o dogaajima iz vremena Starog i Novog zavjeta, koje bi prema Grguru Velikom moralo prethoditi alegorijskom, moralnom i eventualno anagoginom tumaenju. Stoga je Hugo od Sv. Viktora (oko 1097-1114) opisao historiju kao rerum gestarum narratio, kao injenino pripovijedanje o prolim dogaajima, a Honorije Augustodunensis ( oko 1151) je ustvrdio: Historia est, quae res gestas narrat pisana povijest je ono to pripovijeda o onom to se dogodilo. Mnogi srednjovjekovni teolozi pisali su ne samo egzegetske nego i historijske spise i sluili su se pritom istim metodama budui da se Boje djelovanje jednako oitovalo u dogaajima prolosti kao i u biblijskim izvjetajima. Tako je historiograja ili pripovijedanje povijesti u neku ruku bilo prvi stupanj egzegeze kojoj je onda moglo uslijediti alegorijsko ili moralno tumaenje. Ova interpretacija povijesti moe se oznaiti kao stvarna svrha srednjovjekovne historiograje, meutim, ona vie nije bila historia nego (povijesna) teologija. Temelj historijske metode bila su pitanja o linosti, radnji te vremenu i mjestu radnje. Za razliku od danas, pisani izvori kao i povelje nisu igrali gotovo nikakvu ulogu; kao najvjerodostojniji oblik dokaza vrijedio je iskaz oevidca. Zato je veina historiografa veliku vrijednost pridavala prikazima svoga vlastitog vremena, koje se, ovisno o politikoj ili etino-moralnoj namjeri, moglo pokazivati kao dugo ueno zlatno doba ili kao razdo160

blje drutvene i kulturne propasti. A snana propagandistika, prava pravcata dvorska historiograja postojala je na primjer u vrijeme Karla Velikog, kasnije pod hohenstaufovskim carem Friedrichom Barbarossom i onda opet pod Habsburgovcima. Za opis onih vremena iz veoma daleke prolosti posezalo se za starijim povijesnim djelima. Tako se s dananjeg gledita mogu prepoznati razliite tradicije i dosta pouzdano zakljuiti koliko i gdje je odreeni autor bio itan i kakav je utjecaj imao, ak i ako mu djela nisu sauvana, ili su sauvana u vrlo malom broju. Meu najomiljenije izvore, koje se i u 13. stoljeu naveliko koristilo, ubrajale su se primjerice kronike Izidora i Bede asnog, takozvani Anali Franakog carstva, Einhardova Vita Caroli magni ili Deset knjiga povijesti biskupa Grgura Tourskog. Historiografske forme Naslovi veine srednjovjekovnih povijesnih djela modernog su podrijetla. Istina, brojni su autori i mislioci srednjeg vijeka stalno nastojali denirati razliite forme pripovijedanja, ali su granice izmeu kronika, anala (godinjaka), izvjea o povijesnim djelima (res gestae) i drugih rodova neprestance ostajale neprecizne. Takoer se nisu dogodile promjene u sadrajnim razlikama izmeu dokazivih injenica i izvjea o udima, izmeu neega uistinu vanog i beznaajnih anegdota. Biljeiti se moralo sve to je bilo dostojno sjeanja (digna memoriae), a to se, naravno, odnosilo osobito na svjedoanstva o Bojim djelima i njegovim zahvatima u povijest. I hagiografski su spisi stoga, to znai opisi svetakih ivota i uda, vrijedili kao historiografska djela, prije svih Legenda aurea koju je sastavio Jakov od Voragine (oko 1230-1298). Upravo se klasinim oblikom kranske historiograje srednjeg vijeka moe oznaiti kroniku svijeta, ija tradicija vue korijene jo iz 4. stoljea. Ona predstavlja kronoGodina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Reeksije lanci

Legenda aurea koju je sastavio Jakov od Voragine

lokim slijedom povijest svijeta od njegova st aranja stvaranja ili istonog grijeha pa do pieva pie a vremena. Kasniji su autori starije kronike nastavljali pisati u razliitim stilovima. U 12. se stoljeu, nakon duge stanke, pojavilo novo zanimanje za ovu formu historiograje. To je zanimanje dolo do izraaja s jedne strane u brojnim prijepisima, ali s druge strane i u nekoliko novostvorenih djela, od kojih su zapravo najpoznatija i najutjecajnija bile kronike biskupa Otta iz Freisinga (oko 1112-1158) i bamberkog priora Frutolfa iz Michelsberga, ova u proirenom izdanju Ekkeharda iz Aure. Tenja za sustavnou, odreena novim skolastikim duhovnim strujanjima, dola je do izraaja u mnogim ovim novim kronikama, koje su na primjer sadravale popise ili tabele papa, careva i kraljeva s navedenim godinama pontikata odnosno vladanja. Tipian primjer za ovo ponudio je u 12. st. Hugo iz Sv. Viktora. Marianus Scotus iao je sve do rimskih konzula, a Gerhoh iz Reichersberga donio je na vie stranica usporedni popis careva i papa.
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Jedan sasvim nov, nadasve omiljen rod, bile su kratke kompendijske kronike, koje b su po djelu Honorija Augustodunensisa nas zivane i imago mundi (slika svijeta). z Posebno mjesto zauzima Saska kronika svijeta koja se ranije pogreno pripisivala s Eiku iz Repgowa (1180/90 - iza 1233), a E nastala je zapravo oko sredine 13. stoljen a. Za razliku od ranijih kronika ili onih koje su nastajale u isto vrijeme, ona nije k sastavljena na latinskom, nego je napisana s u srednjo-visokonjemakoj i srednjo-donjonjemakoj prozi. Ova se kronika, nan stala vjerojatno u nadbiskupiji Magdeburg, s prenosila u tri razliite verzije i predstavlja p povijest svijeta od stvaranja do vremena p vladavine cara Friedricha II., pri emu je v naglasak stavljen na franako, kasnije njen mako carstvo i na autorovo vrijeme. m Meutim, kronike u stihovima ili rimovane kronike na njemakom jeziku irile v su se od 12. stoljea sve vie i bile su vrlo s rado izvoene pred publikom. Najopsenira je djelo sa svojih 17283 stiha je takozvana Carska kronika, nastala vjerojatno n na regensburkom dvoru oko 1140/1150 godine. Nepoznati se autor sluio brojnim raznovrsnim izvorima, dok se kod ostalih njemakih rimovanih kronika nerijetko radilo o obradama latinskih proznih djela. Novi trendovi irenje pismenosti i obrazovanje sve veeg dijela stanovnitva, urbanizacija, nova duhovna strujanja i slini imbenici nisu ostali bez posljedica za historiograju 13. stoljea. Najprije se irio krug potencijalnih itatelja, a zatim i krug pisaca historiografske literature, kao i spektar historiografskih rodova. Openito se ini da se u ovo doba probudilo zanimanje za prolo vrijeme, koje je osim svjetskih zbivanja sasvim konkretno zahvatilo i vlastitu obitelj, instituciju ili regiju. Pripadnici novih prosjakih redova, koji su ovladavali i upravo nastajuim sveuilitima, stvorili su praktine, sustavne
161

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

historijske prirunike u obliku rjenika, koji su posebno veliku vrijednost pridavali moralnim primjerima i pounim anegdotama u svrhu propovijedanja. Izgleda da su im preglednost i laka razumljivost doprinijele rairenosti i izvan dominikanskog i franjevakog reda; primjeri za ovo su, pored spomenutog djela Legenda aurea, Ogledalo povijesti Vincenta iz Beauvaisa (1264), franjevaki Flores temporum ili latinska papinska i carska kronika Martina iz Troppaua (1278), koja je sauvana u vie od 500 rukopisa i njemakih verzija. Nove su bile takoer samostanske i biskupijske kronike, koje su intenzivnije nastajale od 12. stoljea a koje su slijedile sasvim konkretnu cilj: naglasiti znaaj i ugled vlastite institucije prikazivanjem i preuzvisivanjem njezine glasovite prolosti te ih istovremeno ojaati suprotstavljajui se konkurenciji. Stoga se rado pozivalo na njezinu drevnost, na esto mitsko-religiozne okolnosti njezinog osnutka favorizirajui svece, Karla Velikog svakako -, njezin neprekinuti kontinuitet, kao i na znamenita djela njezinih dunosnika i dostojanstvenika. Tako su, formalno gledajui, od kronika, anala, izvjea o ljudskim djelima ili opisa ivota (res gestae ili vitae) i svetakih legendi nastale mjeovite forme. ak je jedan upnik imenom Eberhard 1216. godine za samostan Gandersheim napisao rimovanu donjonjemaku kroniku. Samostanske i biskupijske kronike nerijetko su i dalje pisane u formi dravnih ili gradskih kronika, ali su i one od 12. stoljea sve vie postajale samostalnim rodovima. Ovo se odnosilo s jedne strane na novoosvojena podruja Baltikog mora, primjerice u Chronicon livoniae (oko 1225/27), ali i na gradove i teritorije starog carskog

podruja. Promiljanje zajednike prolosti, koja se razlikovala od prolosti drugih gradova ili krajeva, bitno je doprinosilo izgraivanju identiteta i jednoj vrsti lokalpatriotizma, osobito u sluaju jo sasvim mladih gradova. U Italiji, gdje je razvoj komunalne samouprave daleko uznapredovao, i nova je forma gradske analistike zarana bila u rukama graanskih autora. U Carstvu je naprotiv historiograja teritorija i gradova jo dugo vremena ostala povezana s historiograjom njihova plemstva ili sveenstva. Funkcija i intencija historiograje Plemike kune kronike sluile su na isti nain kako uvrivanju unutarnje povezanosti pozivanjem na podrijetlo i zajedniku prolost tako i nastojanju oko konkretnih politikih ciljeva, kao npr. pravu na teritorij i vlast. Ovo je osobito oito u djelu Historia Welforum, nastalom po svemu sudei oko 1167-1174, koje ne dovodi do izraaja samo dinastiku samosvijest i svijest slube, ve formulira i pretenzije Welfa na rimsko-njemako kraljevsko dostojanstvo. Upravo je u sporu oko njemakog trona 1198-1215, ali i u drugim sukobima, historiograja katkad igrala ulogu propagandnog sredstva. Historia je stalno bila vezana uz odreene funkcije: ponajprije je trebala zabavljati, duhovno krijepiti i pouavati, a zatim zastupati i odreeno stajalite, bilo to na moralnoj, politikoj ili drutvenoj razini. Tako nam izuavanje srednjovjekovnih povijesnih dijela otkriva puno o uvjerenjima i namjerama njihovih pisaca, kao i o historijskom miljenju i razumijevanju povijesti u njihovo vrijeme. S njemakoga preveo Nikola Kozina

162

Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Kristin Weber

Svi ljudi po naravi tee znanju.


(ARISTOTEL, METAFIZIKA)

Ako je studij sedam slobodnih umjetnosti (septem artes liberales) sve do u 12. stoljee preteno sluio temeljnoj teolokoj izobrazbi, onda je uvoenje aristotelovske logike i skolastikog naina dokazivanja na putu traenja i deniranja istine pretvorilo artes u znanstvene discipline. U ovim su disciplinama tekstovi antikih lozofa Aristotela i Platona postali od 12. stoljea temeljem nastavnog rada na univerzitetima
Logika daje prvi poticaj U 12. stoljeu duhovna je elita doivjela procvat, koji je proizaao iz francuskih katedralnih kola i vodio do utemeljenja prvih univerziteta u Parizu, Bologni i Oxfordu: uz teoloku izobrazbu klerika isprva se neprimjetno, a onda sve nepreglednije uvlai-

lo znanstveno miljenje. Potaknuta novim prijevodima arapskih i grko-antikih tekstova na latinski, koji su u 12. i 13. stoljeu nastali prije svega iz dodira sa panjolskom, uskoro je postala oitom potreba da se pouku oslobodi od stiska crkvene kontrole, tako da su se uitelji i studenti ujedinili u tijela vlastitog prava. U nove metode, kojima se na univerzitetima pouavalo i kojima se bdjelo nad tekstovima autoriteta, ubrajala se skolastika metoda, koja je

* Naslov izvornika: Kristin Weber, Die Wissenschaften u Karfunkel Codex 7/2009, str. 127-129.
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011. 163

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

argumentima (za i protiv) traila dokaze i temeljila se na aristotelovskoj logici. Jer, kako god to udno zvualo, logiko miljenje nije u visokom srednjem vijeku do tada bilo samostalno barem ne u teologiji. U njoj je vjera trijumrala nad razumom. U samostanskim se kolama izobrazba sastojala u tome da se Bibliju i spise crkvenih otaca dalje proslijedi, a sadraj pounutri. Postavljati kritika pitanja vezano za spise i o tome raspravljati, bila je revolucionarna zamisao koja je tradicionalne teologe stavila pred velike probleme. Novootkriveni autoritet prvog ranga, koji je trebao oblikovati znanstvenu djelatnost od 13. stoljea pa nadalje, zvao se Aristotel. Njegovo djelo predano s arapskog nije imalo utjecaja samo na rane skolastike kao Abelarda ili poslije Tomu Akvinskog u teolokom diskursu, u kojem su pokuali pomiriti vjeru i razum. Sad se i grka prirodno-lozofska i kozmoloka razmiljanja gledalo tonije pod povealom. Svi pokuaji crkvenih poglavara da se odupru novim stremljenjima nisu meutim urodili plodom osobito zato to su bujajui prosjaki redovi kao dominikanci i franjevci bili puno otvoreniji prirodoznanstvenom miljenju. Tako su uz teologiju od 12 stoljea s univerzitetskom djelatnou zapoele ne samo medicina i pravne znanosti kao zasebni fakulteti. Preuzimanje antike i skolastika metoda posebno su snano promijenili dosadanji (temeljni) studij artes liberales (gramatiku, retoriku, dijalektiku, aritmetiku, geometriju, glazbu, astronomiju), tako da je on sada kao vlastita studijska grana postao preteom Filozofskog fakulteta. U njemu su u konanici dijalektika i teorijska (zika, metazika) kao i praktina lozoja (politika, etika, ekonomija) stajali u prvom planu. Pa i dotadanja podreena praktina umijea, artes mechanicae, dobila su sada na vrijednosti u oima teoretiara. Prevoenje s arapskog Tek u povijesti medicine postaje jasno, koliko je poetak prirodoznanstvenog istra164

ivanja na latinskom Zapadu ovisio o tome u kojoj se mjeri antike izvore prevodilo, a time i moglo itati. Poznavanje grkog jezika u ranom srednjem vijeku nije bilo vrlo raireno ak ni meu uenjacima, zbog ega je antiko poznavanje medicine za Zapad dugo vremena bilo zagubljena stvar. U samostanima se u najboljem sluaju njegovalo umijee lijeenja ljekovitim biljem zasnovano na praktinim iskustvima. Grka je medicina, meutim, prenesena preko Egipta u arapski svijet gdje su je lijenici vlastitim iskustvima dalje usavravali. Tek se u 12./13. stoljeu, kao sve discipline koje su se oslanjale na Aristotelovu lozoju, vratila na Zapad preko dodira s arapskim svijetom u panjolskoj. Tamo su najpoznatiji lijenici bili perzijski univerzalni uenjak Avicenna (Ibn Sina, 11. st.) kao i panjolsko-arapski dvorski lijenik i lozof Averroes (12. st.). Najvanija dodirna toka izmeu arapske znanosti i Zapada bila je kola prevoditelja iz Toleda, gdje je Gerhard iz Cremone preveo Avicennu na latinski, dok je Michael Scotus preveo spise Averroesa, ija su se medicinska enciklopedija i brojni komentari Aristotela potom nadaleko proirili. Lijenik Avicenna, istodobno ziar, lozof, pravnik, matematiar, astronom i alkemiar, posvetio se u svom glavnom djelu, Kanon medicine, a i u drugim knjigama ne samo teorijskoj medicini, nego nadasve i tome kako lijekovi djeluju te kako se proizvode, opisao je poznate bolesti te kako se lijee. Druga su djela obraivala primjerice higijenu ili anatomiju. Kanon je stoga u 13. stoljeu na visokim medicinskim kolama u Salernu ona je bila prva na Zapadu i Montpellieru postao i stoljeima ostao standardni prirunik nastave. U Toledu se dodue nisu prevodila s arapskog samo suvremena medicinska djela, nego i cjelokupni kanon aristotelovskih znanosti, kao i naravno knjige samog lozofa pri emu latinski uenjaci nisu ostajali samo prevoditelji. Njihovo iscrpno poznavanje odgovarajuih tematika dovelo ih je do toga da ak to vie i sami poGodina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Reeksije lanci

stanu uvaeni strunjaci. Tako je Michael Scotus, nakon to je napustio Toledo, radio ne samo uspjeno kao medicinar: postao je dvorski astrolog kod Friedricha II. i sam je sastavio spise o astronomiji, astrologiji, meteorologiji, muzici i komputistici, zionomiji, nauku o spolnosti i alkemiji. Na podruju zike, kojoj su Avicenna i Averroes takoer dali svoj prilog, bio je prisutan u 12. stoljeu u Toledu s Adelardom iz Batha jedan engleski uenjak, koji je iz slinih razloga prvi pokuao objasniti prirodu promatranjem i empirijskim metodama te je tako opisao bioloke, zioloke, kozmoloke i klimatoloke fenomene. Nakon toga se i ka-

je konano njemaki dominikanac - general reda Albert Veliki (1200-1280). Za vrijeme svog teolokog studija i predavake djelatnosti u Parizu upoznao se blie s antikim filozofskim spisima, koji su ga oito do te mjere uvjerili da je potom kao voditelj katedralne kole u Klnu nastojao oko toga da i ovdje studij utemelji na recepciji Aristotela. Ona do tada na Zapadu jo nije bila ope prihvaena, ponajprije ne u kranskoj pouci, tako da joj je on, kao jedan od najpriznatijih univerzalnih uitelja, sada potpomogao u proboju. Ta i on je, kao i toliki zastupnici napredne i univerzitetski

tedralna kola u Chartresu posveuje studiju Platonove prirodne lozoje te je, barem u tom pogledu, ostala pod utjecajem starih tradicija. U 13. je stoljeu sve vie i vie u arite zanimanja fakulteta sedam slobodnih umjetnosti ulazila Aristotelova zika na veliko nezadovoljstvo teologa. Crkveni poglavari su poetkom 13. stoljea ak i zabranili nauna tumaenja magistara s univerziteta u Parizu. Tek se koncem stoljea mogla oprezno ustvrditi egzistencija prirodnih zakona, koji su postojali neovisno o Bojoj volji. Albert Veliki i dominikanci Jedan od najvanijih meu onima koji su pripravljali put aristotelizmu bio
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

obrazovane generacije uitelja, ovladao uz teologiju i drugim znanstvenim podrujima kao to su filozofija, medicina i crkveno pravo, te je nadasve ambiciozno htio u 70 spisa skupiti i ovjekovjeiti cjelokupno znanje svoga vremena. Time je na podruju prirodnih znanosti, biologije, geografije ili mineralogije stvorio za Zapad epohalna djela. Pored Alberta bio je onda prije svega i amanski dominikanac Wilhelm von Moerbecke (1215-1286), iji su potpuni i pouzdani prijevodi Aristotelovih dijela poloili temelje prirodoznanstvenom studiju u 13. stoljeu. On je naime preveo lozofska djela sada izravno s grkog bez obilaznice preko arapskog te je time
165

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

mogao ukloniti mnogobrojne izvore pogreaka i zabuna. Alkemija i astronomija Iz grke lozoje prirode razvila se nauka o prirodnim tvarima i njihovim promjenama do usavravanja, koju su Arapi prema grkom chymeia (istopiti) nazvali al-kymia, ime je recepcijom Aristotela udaren temelj alkemiji u srednjem vijeku. Ovo umijee, pretea moderne kemije, pokualo je prirodne tvari rastaviti na njihove pojedinane supstancije kako bi se iz mjeavine ovih proizvelo oplemenjene tvari s boljim osobinama (npr. metale ili minerale). Ono se ironino nazivalo i umijeem pravljenja zlata jer se veliki cilj sastojao u tome da se pronae formulu za kamen mudraca, prah ijim se bi se dodavanjem olovo pretvorilo u zlato. Prvu knjigu o alkemiji na Zapadu sastavio je Gerhard Cremonski 1085. (Knjiga stipsi i soli). Osobito vjet u ovoj disciplini postao je potom u 13. stoljeu engleski franjevac Roger Bacon, koji se, preko arapskog posredovanja, takoer pozivao na Aristotela kao to su to u meuvremenu inile i ostale znanosti, ali je skolastike metode pri tom estoko odbacivao. On je primjenjivao sasvim nove putove tako to je puno vie praktino istraivao i time u znanost uveo eksperiment kao najvaniju radnu metodu alkemiara. Astronomija je meutim u nastavnom kanonu artes liberales bila dodue od samog poetka zastupljena, ali je ipak pripadala onim disciplinama koje se nije toliko intenzivno predavalo, i uglavnom je sluila kleru promatranjem mjeseca za izraunavanje svetkovine Uskrsa. Sve do u 12. stoljee slika je svijeta bila vie odreena teolokim razmiljanjima nego praktinim promatranjem zvijezda. Sprave za promatranje neba bile su ionako poznate samo malom broju visoko rangiranih uenjaka. Arapi su meutim, oslanjajui se opet na antiku astronomiju, provodili vlastita promatranja neba te na ovaj nain razvili naprave poput astrolaba.
166

Sa skolastikom se napokon i na Zapadu astronomiji ponovno poklonilo panje, i uenjaci su poeli kao i u alkemiji znanje o promatranju neba obogaivati i vlastitim iskustvima. Uenici ove discipline upoznavali su osim toga i kozmiki raspored: zvijea, nebeski svod zvijezda stajaica, putanje planeta kao i kretanje sunca i mjeseca. Polazei od Aristotela i Ptolomeja prihvatila se sada slika svijeta po kojoj je Zemlja tvorila sredite oko kojega su kruili planeti. Tako je najkasnije u 13. stoljeu u krugovima prirodoznanstveno obrazovane duhovne elite u Europi bilo poznato da je Zemlja po obliku okrugla. Znanje cvjeta u tajnosti No, na univerzitetima su od 13. stoljea pored znanosti fakulteta sedam slobodnih umijea prosperirale i takve koje su se radije obavljale u tajnosti, kao to je primjerice magija, koja je sa strane teologa openito bila sumnjiena kao hereza. Njezino se znanje stoga prenosilo samo usmeno i samo u krugu posveenih. Meu uene tajne znanosti, koje su se kretale u sivoj zoni tihog podnoenja, ubrajalo se takoer astrologiju, a ponekad ak i alkemiju. Ako pismeno, onda bi se sadraj znanja dalje prenosio alegorikim i ifriranim jezikom, jer se u konanici nije htjelo svakome otkriti kako bi se moglo proizvoditi zlato. Tajnovitost svakako nije bezuvjetno pridonijela ugledu alkemije. Astrologija se u meuvremenu rado izdavala samo za granu astronomije. Ona je koristila saznanja o zvijeima ipak samo zato da iz zvjezdanih konstelacija protumai budunost. Poneki bi se svjetski vladar tako i koristio njezinim umijeima da bi se predodredilo najbolje vrijeme za pobjedonosnu bitku ili sretnu enidbu. No Crkva je bila veoma kritina prema takvoj vrsti posla. I lijeenje je ljekovitim biljem moralo balansirati na uskom rubu izmeu umijea lijeenja i prirodne magije. S njemakog preveo Miroslav Jonji
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Claudia Beckers-Dohlen

S vilicom je kao i s veinom drugih izuma: Ne znamo kako se njezin izumitelj zvao. ak ne znamo ni kako je prvi model izgledao ili kad je uao u upotrebu. Najstariji nalazi potjeu iz Kine, tonije iz grobova Quijia kulture (2400-1900 pr. Kr.) i bili su izrezbareni od kostiju. Grci su ve poznavali metalne vilice s jednim ili dva zubca koje su slugama olakavale da svojim gospodarima poslue ljepljivu i masnu hranu. Ipak ovaj instrument jo nije naao primjenu kao pribor za jelo. Takoer se i u Knjizi Samuelovoj hebrejske Biblije izvjetava o slugama koji su sveenicima pri rtvovanju dodavali svjee skuhano meso pomou jedne trozubne vilice. Rimljani su svoju upotrebu preuzeli od Grka i dalje je razvili, jer iz njihove epohe poznajemo brojne nalaze koji su oito sluili kao pribor za jelo. ini se da je u vrijeme prelaska iz antike u srednji vijek vilica kao pribor za stolom u naim predjelima potpuno pala u zaborav budui da o njoj ponovno ujemo tek u 10. stoljeu. Do tada su postojale, dodue prije svega na poljoprivrednom podruju, vile kao sredstvo primjerice za rad u polju, ali su one po prirodom danim mjerama bile daleko vee. Vilica kao dio pribora za jelo bila je privremeno nestala. Moda je to ovisilo i o crkvenom difamiranju, jer

je zapadnoeuropski kler vilicu smatrao instrumentom mekoputnih obiaja i avolje pokvarenosti, koji su vladali na dvorovima primjerice bizantskih careva. Ne dolazi sluajno slika avla koji svoje grenike bode dvozubnim vilama... U Europu je jedan takav instrument donijela tek bizantska princeza Teofani 972. godine, kada se udala za cara Otta II. Sveti Petar Damiani, crkveni nauitelj i ostijski biskup, izvjetava o njoj: Hranu nije dodirivala rukama, nego je davala da joj eunusi isjeku jelo na najmanje komadie. A njih bi uz pomo zlatne dvozubne vilice prinosila ustima i samo ih kuala. Vilica se ipak mogla probiti kao pribor za jelo tek oko 100 godina kasnije kada se 1075. godine opet jedna bizantska princeza - Teodora, ki cara Konstantina X. - udaje za duda Domenica Selvu iz Venecije i dolazi u grad u laguni. Na venecijanskom vilica se uostalom zvala pirn, to dolazi od grkog pero, nabadam (u Bizantu se u to vrijeme govorio grki).

* Naslov izvornika: C. Beckers-Dohlen, Groe Erndungen: Die Gabel u Karfunkel. Zeitschrift fr erlebbare Geschichte, Nr. 82, Juni Juli 2009, str. 41.
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011. 167

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

Prvi slikovni prikazi potjeu otprilike iz vremena Petra Damianija meu kojima je i minijatura iz Codex legum Langobardum (XI. st.) na kojoj se moe vidjeti kako langobardski kralj Rothari sjedi za stolom i u ruci dri vilicu koju koristi za jelo. Druga dva prikaza, koji se mogu pronai u rukopisu djela De Universo Hrabanusa Maurusa, ilustriraju poglavlje o zajednikom jelu kao izrazu kultiviranog (u ovom sluaju gradskog) drutva i predoavaju prikazom pribora za jelo na stolu ukljuujui i dvozubnu vilicu kojom sudionici u jelu unose hranu u usta - s njim povezane uitke. U XIV. st. u Italiji koristiti vilicu je bilo jako elegantno, osobito u elitnim krugovima. Tko je drao ikako do sebe, nosio je uza se malu kutijicu zvanu cadena kada bi bio pozvan na jelo u kuu nekog plemia ili dobrostojeeg trgovca. Unutra bi se nalazili vlastita vilica i

vlastita kaika napotrebno je spomenuti da su ti uzorci bili posebno ekstravagantni modeli, koji su pokazivani kao statusni simboli. Takvu modu je Katharina di Medici donijela u Francusku kada se 1533. godine udala za vojvodu, kasnije kralja Henrika II. Na francuskom dvoru se cadena etablirala kao obavezni pribor visokog stola, koji se esto nalazi na nebrojenim slikama od renesanse do rokokoa. Sve do XV. stoljea je vilica kao pribor za jelo ostala rezervirana samo za vie slojeve. Jednostavni je puk poznavao samo no i kaiku. Primjereno tomu do danas se ouvalo malo primjeraka. Tek u ranom novom vijeku slavila je ona svoj pobjedonosni pohod ponajprije meu gradskim stanovnitvom, dok se nije sasvim openito probila kao sredstvo za jelo naspram noa i ruku. S njemakog preveo Darko Pejanovi

168

Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Hubert Wolf

Na blagdan Uzvienja svetoga kria, 14. rujna 1936. godine, primio je Pio XI. u svojoj ljetnoj rezidenciji Castel Gandolfu u audijenciju vie od pet stotina panjolskih katolika kojima je uspjelo pobjei u Italiju pred strahotama graanskoga rata u njihovoj domovini. Ovi odluni protivnici republikanske vlade bili su pristae puista oko generala Franca i oekivali su od Pape jasne rijei o oruanom koniktu. Konano u roku od samo nekoliko tjedana nakon vojnog pua od 17. srpnja ubijeno je vie tisua sveenika, redovnika i laika**; poeo je progon crkve najveih razmjera. Republikanci su Katoliku crkvu paualno obiljeili kao onu koja stoji iza akcija Francovih sljedbenika, iako prevrat nije prvotno traio religioznu legitimaciju. Uistinu Papa je u Castel Gandolfu po prvi put zauzeo javno stajalite, premda njegove formulacije zvue malo spektakularno i teoloki su upakirane. Na koncu svoga govora Pio XI. je podijelio svoj posebni blagoslov onima koji su na sebe uzeli teku i opasnu zadau braniti i ponovno uspostaviti boanska i religiozna prava i ast. Ta je zadaa zbog toga teka nastavio je , jer obrana

Francisco Franco

moe odve brzo prijei u ekscese koji se vie ne bi dali sasvim opravdati. Ta se obrana time komplicira to bi neasne namjere ili egoistini ili stranaaki interesi mogli tome pridonijeti da se pomuti i izopai sva moralna opravdanost ina.

* Naslov izvornika:H. Wolf, Francos Putsch und Papstes Segen u Frankfurter Allgemeine Zeitung, br. 211, 10. rujna 2011. ** Statistike pokazuju da je ubijeno ukupno 6832 redovnika, redovnica i sveenika. Meu ovima bilo je 4184 svjetovnih sveenika, ukljuujui tu i 12 biskupa i jednog apostolskog administratora, zatim 2365 redovnika i 283 redovnice. Broj katolikih laika koji su ubijeni zbog svojih vjerskih nazora i pripadnosti Crkvi neusporedivo je vei. Andreas Resch: Die Seligen Johannes Paulus II. 19911995, Innsbruck 2008, str. 260. Od ovog broja rtava papa Benedikt XVI. proglasio je 498 u listopadu 2007. blaenim, to je bilo najvee masovno proglaenje blaenim u povijesti Crkve. (Primj. prev.)
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011. 169

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

Ambrogio Damiano Achille Ratti, papa Pio XI.

Pio XI. je svojim govorom legitimirao Francov vojni pu na taj nain to se posluio formulacijama koje spadaju u jezini polog klasinog nauka o pravednom ratu. Za taj bellum iustum bila bi potrebna sljedea etiri uvjeta: kao prvo, on se smije voditi samo na osnovi nedvosmislene zapovijedi nadlenoga politikog autoriteta; drugo, samo radi pravednog razloga; tree, samo s asnim namjerama (na primjer u svrhu zatite Crkve) i etvrto, uvaavajui na pravedan nain naelo razmjernosti sredstava. Pod moralnom opravdanosti ina, o kojoj je Papa govorio, misli se na pravedan rat. asne namjere tog rata papa je vidio u obrani boanskih i crkvenih prava. A da bi se respektiralo naelo razmjernosti, upozorio je na opasnosti pretjerivanja. Pravedan razlog za bellum iustum tvorio je ne samo podlogu govora od 14. rujna, nego je basso continuo gotovo svih izjava Pija XI. tih mjeseci: rije je o nunoj borbi protiv najvee i najdalekosenije opasnosti [...] komunizma u svim njegovim oblicima i varijacijama. Izbjeglice iz graanskog rata i panjolski biskupi Papu su oito tono razumjeli. U pastirskoj poslanici od 30. rujna biskup
170

Salamance Enrique Pla y Deniel citirao je opirno Papin audijencijski govor i iz toga izvukao ak zakljuak: panjolski ustanak nije obian graanski rat nego je to u biti kriarski rat za vjeru, domovinu i civilizaciju protiv komunizma. Posve slino argumentirao je i primas panjolske i nadbiskup Toleda kardinal Isidro Goma u govoru odranom na radiju dan ranije. Na prvi pogled opravdanje panjolskoga graanskog rata od strane Pape ne ini se niim neobinim. Konano esto su u povijesti Katolika crkva i njezino uiteljstvo uz pomo nauka o bellum iustum legitimirali ratne sukobe; kriarski ratovi i ratovi protiv Turaka ovdje su samo dva primjera izmeu mnogih. Meutim, pored ove tradicionalne linije postoji, barem kada je rije o papama dvadesetoga stoljea, i jedna druga linija koja poinje najkasnije s poznatom mirovnom inicijativom Benedikta XV. od 1. kolovoza 1917. i see do danas. Stoga je novija povijest papinstva opetovano interpretirana kao konsekventno i sve jasnije religiozno delegitimiranje nasilja i rata. Premda je pokuaj posredovanja Benedikta XV. u Prvom svjetskom ratu ostao bezuspjean, ipak je njegova inicijativa
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Reeksije lanci

donijela papinstvu veliki simboliki i moralni kapital. Od tada su pape i meu deklariranim svjetonazorskim protivnicima vaili kao asni mirovni posrednici. Nezaboravne su uporne opomene Pija XII. uoi Drugog svjetskog rata 1939. godine: Mirom se ne gubi nita. Ratom se moe izgubiti sve. Pastoralna konstitucija Gaudium et spes Drugoga vatikanskog koncila izrazila je elju da Katolika crkva mora svom snagom pripremati vrijeme, kada e na temelju sporazuma izmeu svih nacija moi biti osuen ap-

Giacomo Paolo Giovanni Battista della Chiesa, papa Benedikt XV.


Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

solutno svaki rat. Takoer Ivan Pavao II. izjasnio se 13. sijenja 2003. protiv rata u Iraku, kojega je predsjednik Bush oznaio kao kriarski: Ne rat! On nije nikada neotklonjiva sudbina. Legitimiranje Francova vojnoga pua kao pravednog rata od strane Pija XI. ini se u ovoj liniji kao povratak nazad. Je li to bio jednokratni iskorak? Ili je papa Ratti prakticirao principijelnu ponovnu uspostavu nauka o pravednom ratu? Za vrijeme svoga sedamnaestogodinjeg pontikata on je tri puta stajao pred pitanjem, kako se postaviti prema ratnim sukobima u koje su bili umijeani katolici. U Meksiku su od kolovoza 1926. od strane izrazito antiklerikalne vlade fundamentalno uskraivana prava Katolikoj crkvi. Crkveni ivot bio je od tada faktiki nemogu. Katoliki laici osnovali su Ligu za obranu religiozne slobode, koja je u studenom 1926. prerasla u oruani ustanak protiv vlade. Ova takozvana cristiada trajala je do 1929. i odnijela je vie od 90.000 ljudskih ivota. Osamnaestoga studenog 1926. Pio XI. obratio se enciklikom Iniquis afectisque meksikanskom episkopatu. Iza tog teksta stajala su trojica meksikanskih biskupa koji su se u Rimu zauzimali za cristiada. Oni su revno izbjegavali govoriti o oruanoj borbi. Papa, kojega su svjesno ostavili u neznanju o pripremi nasilnog ustanka, htio je kako to pokazuju vatikanski dokumenti ojaati mirni otpor katolika prema reimu, kada je u enciklici hvalio sveenike i laike u Meksiku koji su se podigli i izgradili zid obrane kue Izraela i ostali vrsti u svojoj borbi. Kada se poetkom 1927. cristiada, oslanjajui se na encikliku, rasplamsala u punom jeku, Vatikan je na poetku pustio da stvari teku onako kako teku. Tek kada je dravni tajnik kardinal Gasparri saznao da su neki meksikanski biskupi s enciklikom u prtljagu u Europi skupljali ak novac za oruje, odluio je Vatikan ublaiti konikt i u lipnju 1929. pronai modus vivendi s meksikom vladom.
171

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

Nakon to je u prosincu 1931. cristiada prijetila da se ponovno rasplamsa, Papa je svome dravnom tajniku Eugeniju Pacelliju u privatnoj audijenciji dao nedvosmisleno do znanja da se u sadanjim okolnostima oruani otpor [u Meksiku] ne moe ni autorizirati ni pomagati. Zatim je dodao da su pape u povijesti dodue kriarske ratove ne samo autorizirali nego ak i izriito zapoinjali, ali da on u sluaju Meksika ipak jasno i nedvosmisleno ne odobrava oruanu borbu. Napad Mussolinija na Etiopiju 3. listopada 1935. doveo je veinu talijanskoga drutva u euforiju. Takoer velika veina talijanskoga klera, ak biskupi i kardinali, bili su oduevljeni: Mi smo u suradnji s Bogom u ovoj nacionalnoj i katolikoj misiji dobrote osobito sada kada na etiopskim bojnim poljima talijanski stijeg trijumfalno nosi naprijed Kristov kri, kazao je Alfredo Ildefonso kard. Schuster, nadbiskup Milana, kada je 9. svibnja 1936.

blagoslovio vojnike povratnike iz Etiopije. U tome trenutku brutalni rat bio je odnio ve tri etvrtine milijuna ljudskih ivota. A Papino ponaanje? Pio XI. nalazio se u dilemi, kako to jasno potvruju tajni dnevniki zapisi podtajnika Kongregacije za izvanredne crkvene poslove Domenica Tardinija. ini se da je itava Italija izgubila glavu, pie Tardini 1. prosinca 1935. i nastavlja: Oito je da voe vode zemlju u propast, oni srdbu itavog svijeta okreu protiv Italije. Narod zapada u euforiju kod pomisli na rat i vjeruje da moe pobijediti itav svijet. A kler? To je najvea nesrea. Kler bi morao biti miran, discipliniran, posluan prema zovu otadbine, to je jasna stvar. Meutim, ovoga puta on je strastven, pretjerano zanesen i ratnohukaki. Talijansku crkvu optuuju da se nalazi pod istim pokrivaem s faizmom, a s njome i Sveta stolica. Vjerujem da Sveta stolica nije nikada prolazila kroz tako teku fazu kao to je ova.

Benito Amilcare Andrea Mussolini


172 Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Reeksije lanci

Eugenio Maria Giuseppe Giovanni Pacelli, papa Pio XII.

Papa je kao najvii moralni autoritet zapravo morao javno i sveano osuditi Musolinijevu agresiju kao nepravedan rat. Na drugoj strani morao je kao poglavar upravo tek u Lateranskim ugovorima 1929. ponovno uspostavljene vatikanske drave imati obzira prema svom faistikom partneru. Prema slubenoj politici koju je zastupalo dravno tajnitvo papa nije smio govoriti, premda bi moralno bio obvezan na to. On je, dakle, slubeno utio. Ipak je spontani Pio XI. 27. kolovoza 1935. u Castel Gandolfu pred dvjema tisuama katolikih bolnikih sestara itekako jasno govorio. Mussolinijev osvajaki rat nazvao je nepravednim ratom, dogaajem koji nadilazi svaku predodbu, stvar krajnje tunu, krajnje alosnu i od neizrecive strahote. Da je Papa nedvosmisleno govorio o guerre injuste, potvruju stenografski zapisi vie novinskih dopisnika koji su u svojim listovima tako i izvjetavali. Meutim, slubeni tekst govora, koji je 29. koGodina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

lovoza objavljen na francuskom, a 1. rujna u Osservatore Romano i na talijanskom, nije sadravao vie one dijelove koji su osuivali rat u Etiopiji kao nepravedan rat. Prema informacijama iz Tardinijeva dnevnika tekst je temeljito preradio Giuseppe Pizzardo, tajnik Kongregacije za izvanredne crkvene poslove: Ovdje je izbrisana jedna rije, ondje druga dodana, ovdje jedna reenica modicirana, ondje druga izostavljena. Na koncu jednim suptilnim i metodikim postupkom dobili smo prilino oslabljenu verziju otrine papina miljenja. Ali je na ovaj diplomatski preraeni tekst Pio XI. konano dao svoj pristanak. A kada se rat zavrio Papa je 12. svibnja 1936. ak estitao na pobjedi velikoga i dobroga naroda. Ako je Papa delegitimirao nasilje u meksikom graanskom ratu, a rat u Abesiniji barem zakulisano osudio kao nepravedan, zato je onda kasnije opravdavao Francov vojni pu kao pravedan rat? Treba najprije rei da povijest nastanka govora od 14.
173

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

rujna 1936. oituje itav niz posebnosti. Dok je Pio XI. inae esto govorio spontano, ovaj je govor bio brino pripremljen. Dokumenti dravnog tajnitva pokazuju da dotini dijelovi govora o pravednom ratu potjeu od dravnog tajnika kardinala Pacellija. Osim toga, za panjolce, koji su doli u Castel Gandolfo, bio je pripremljen prijevod govora i podijeljen sudionicima audijencije. Htjelo se oito ii na sigurno da se Papu, koji je govorio talijanski, dobro razumije. Poruka je glasila: Kurija legitimira Francov pu protiv izabrane vlade kao pravedan rat. Meutim, reakcije Kurije na pu bile su bitno diferenciranije i suzdranije nego li jednoznani stav panjolskog episkopata. Primas Gom govorio je nakon audijencije u Castel Gandolfu ak o nunom vjerskom ratu. Vatikan nije iao tako daleko, ali pod Pacellijevim vodstvom Kurija se na diplomatskoj razini sve vie udaljavala od panjolske Republike. Faktiko priznanje Franca od strane Svete stolice dogodilo se prije slubenog priznanja. Kardinal Giulio Serani razloio je 1937. godine: Sveta stolica je svijetu dala ve do znanja da je Francova stvar stvar Crkve i dua. Pacelli je ovako protokolirao dilemu pred kojom se nalazila vatikanska politika: Je li korisno za Svetu stolicu da zauzme poziciju u faistikom bloku, kojega uglavnom tvore Italija i Njemaka (Japan je predaleko)? A kako stoji s nacionalsocijalistikom Njemakom koja progoni Crkvu? I da Sveta stolica to ne namjerava, mogao bi nastati dojam da je ona sporazumna s grupom koja eli unititi religiju. Jer i meu Francovim pristaama ima takvih koji odobravaju nacistike tendencije i tuju Hitlera. U jesen 1937. dolo je ipak do uspostavljanja diplomatskih odnosa s Franco-

vim reimom. Prilikom predaje akreditiva nuncij Ildebrando Antoniutti govorio je o katolikom preporodu panjolske. Kao to su se panjolci u esnaestom stoljeu zajedno sa svetim pontifeksom Pijom V. kod Lepanta borili protiv Turaka, tako se sada s papom bore protiv komunista. Time je zapravo izraena causa iusta Francova pravednog rata: borba protiv komunizma. Nakon Francove pobjede Pacelli, tada ve papa Pio XII., obratio se u jednom govoru na radiju s neizmjernom radou dragim sinovima katolike panjolske te im estitao na pobjedi. Nacija koju je Bog odabrao kao glavni instrument za evangelizaciju Novoga svijeta i neustraivi bedem katolike vjere, bila je pobjednica na bojnom polju u borbi protiv prozelita materijalistikog ateizma. Bog e i dalje voditi panjolsku na sigurnom putu prema njezinoj tradicionalnoj katolikoj veliini. Tome pridonose i najplemenitiji kranski osjeaji koje su tako sigurno pokazali ef drave i njegovi vjerni suradnici. Pio XI. i prije svega njegov dravni tajnik Pacelli promatrali su panjolski graanski rat, dakle, uistinu kao izniman sluaj: u njihovim oima bio je to pravedan rat, jer se njime branio katoliki Zapad. Proglaenje blaenim gotovo pet stotina muenika 2007. od strane Benedikta XVI. bilo je dosljedno ovom poimanju, pa iako se taj in izlagao opasnosti da u kontekstu sukoba Katolike crkve u panjolskoj sa sadanjom socijalistikom vladom bude instrumentaliziran. Franco je brzo shvatio da mu savez s Katolikom crkvom osigurava brojne i vjerne pristae. Tako je njegova vladavina dobila crkvenu legitimaciju koja je na poetku njegova pua jedva igrala neku ulogu. Preveo s njemakog Jozo Dambo

174

Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Ela Turkui

*
[Crkva Gospe od Anel, Zabilje, upa Nova Bila kod Travnika, autori Zlatko Ugljen i Nina Ugljen Ademovi, realizacija 2009]

Mislim: ne htjeti graevinama izazivati emocije nego ih doputati. I: vrsto ostati uz samu stvar, u blizini prave biti stvari koju trebam stvoriti, te vjerovati u to da graevno djelo, ako je samo dovoljno precizno smiljeno za svoje mjesto i svoju funkciju, razvija vlastitu snagu koja ne treba umjetniki dodatak
PETER ZUMTHOR1 prihvaenosti graevine od korisnika uz istovremeno kulturoloko razvijanje graevine koja prihvaa datosti svoje okoline. U usporedbi s ostalim arhitektonskim zdanjima i tipologijama, ta je injenica znaajnija kada se postavi u kontekst izazovne problematike projektiranja suvremenih sakralnih graevina. Mnogi autori e se sloiti kako je teko prostorno ostvariti ozraje sakralnog sveobuhvatnog, neizrecivog, tajnog, nadrazumskog i natprirodnog.2 Naroito u

Doivljaj prvog susreta s nekom graevinom esto ostaje trajna memorija i polazite pri svakom daljem promiljanju o njoj. Poetinu sliku siluete broda, koji kao da je oduvijek usidren na prostranoj livadi uspavanoj prosinakim snijegom, upotpunjuje ispunjenost njegove unutarnjosti sudionicima nedjeljnoga misnog slavlja. Crkva Gospe od Anela u Zabilju na trenutak podsjea koliko je potrebno umijee postizanja

* Tekst preuzet iz asopisa Oris (izd. Arhitekst, Zagreb), br. 68, 2011, str. 144-151. 1 Zumthor, Peter, Misliti arhitekturu, AGM, Zagreb 2003, str. 27. 2 Atributi kojima njemaki teolog i lozof Rudolf Otto (1869-1937) opisuje pojam svetoga.
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011. 175

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

dananje vrijeme koje pati od pomanjkanja osjeaja za duhovnost i etinost. Crkva Gospe od Anela u Zabilju, djelo Zlatka Ugljena i Nine Ugljen-Ademovi, funkcionalno i programski odgovara potrebama liturgijskog bogosluenja i okupljanja upljana, ali prije svega nudi vjerniku prostorni oblik duhovne nadgradnje. I pored simbola religijske prakse ovjek-vjernik samo kroz intuitivni, unutarnji, duhovni uvid moe spoznati izvanjsku pojavnost stvari i dosegnuti njihovu bit. Upravo atributom ope spiritualnosti povjesniar umjetnosti Stane Bernik oznaio je bogat opus sakralne arhitekture Zlatka Ugljena. Takoer prepoznatljiv autorski likovni vokabular, dinamina igra svjetla i sjene na bjelini graevnog korpusa, ovdje se pokazuje zasebnim i individualnim izrazom kroz dijalog s duhom mjesta. Arhitektura crkve ita se kao prostorno-plastina kompozicija reduciranih graevnih formi i sustava simbola koji svojom suzdranou evociraju franjevaku skromnost. Arhitekt
3

Peter Zumthor u svojoj knjizi Misliti arhitekturu razotkriva vlastitu spoznaju da potrebnu snagu i vieslojnost za razvijanje arhitektonskog pronalazi unutar graditeljske zadae, unutar stvari koje je sainjavaju, ili upravo: uvjetuju.3 Na takav nain moe se promatrati crkva u Zabilju ija se kompleksnost ukazuje kroz otkrivanje mnogih znaenjskih razina njenih elemenata i strukturalnog sklopa. Zabilje je malo polururalno naselje koje pripada upi Nova Bila, na granici Lavanske doline u blago breuljkastom srednjobosanskom krajoliku. Crkva je smjetena uz groblje, na samom ulazu u naselje. Uoljiva je s velike udaljenosti jer je lokacija okruena livadama i prostranim oranicama, a jedino na sjeveru crnogorinim stablima koja formiraju zimzeleni paravan prema groblju. Naglaena izduenost lokacije uvjetovala je linearno razvijanje kompozicije koja u konceptu predstavlja articijelnu interpolaciju unutar pitomoga i mirnog prirodnog okolia. Jedini dijalog s prolo-

Zumthor, Peter, Misliti arhitekturu, AGM, Zagreb 2003, str. 28.


Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

176

Reeksije lanci

u je u izboru istih stereometrijskih formi, prizme i valjka, koje prepoznajemo kao jezik ranoromanikoga sakralnog graditeljskog izraza.4 Kompoziciju sainjavaju volumeni zvonika, korpusa za bogosluenje s narteksom, sakristije, mrtvanice i tambura. Svojim meusobnim odnosima zajedno s linearnim elementima slobodnostojeih zidova formiraju prostor vrta koji slui i kao sub divo za religijske manifestacije. Ralanjenost kompozicije otvara dijalog sa zelenilom i prihvaa mjerilo zateene izgradnje, dok je u oblikovnom smislu izborom istoga geometrijskog jezika ostvaren kontrast organskoj prirodi. Na ovaj nain integrirana prostorna aglomeracija u morfolokom smislu upuuje da je rije o neemu viem i irem od same graevine. Dodatnu asocijaciju ini drveni sklop stupova i greda koji nose nadstrenicu narteksa, formirajui TAU kri u visini

korpusa crkve. Taj se prepoznatljivi znak franjevaca svojom materijalizacijom i poloajem vizualno istie prema bjelini korpusa. U sekvenci kretanja prema portalu crkve iitavaju se dalje asocijacije: ispod kria se pristupa u prostor za bogosluenje, a istovremeno snanom znakovitou kri upotpunjuje dodatnu funkciju narteksa kao vanjskog oltara. Transcendentalnost eksterijera ita se i u interijeru ispunjenou svjetlom, odnosom prema prirodi i sveobuhvatnou svetoga. Jedinstveni molitveni prostor je, od prvobitno zamiljenoga jednobrodnog, tijekom razvoja projekta dograen manjim i kraim bonim brodom. Centralnu toku prostora ini drveni kri na istonoj strani, iznad kojeg se nalazi plavi vitra s motivom Bogorodice s djetetom (autor uro Seder.) Na suprotnoj zapadnoj strani postavljen je bijeli kri, koji plastino izlazi

Prema dosadanjim arheolokim istraivanjima prvi oblici crkvenoga graditeljstva u Bosni i Hercegovini graeni su u ranoromanikoj arhitekturi. U svojoj knjizi Unutarnja zemlja Ivan Lovrenovi ukazuje kako franjevci, koji na ovo tlo dolaze u 13. stoljeu, sa svojom redodravom Bosnom Srebrenom predstavljaju jedinu instituciju u povijesti Bosne i Hercegovine koja dri kontinuitet sa srednjim vijekom i Bosanskim kraljevstvom.
177

Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

iz bjeline zidne mase i svoju materijalizaciju dostie tek obasjan suncem njegova sjena se u odreenom vremenskom periodu oitava na podu crkve. Nadalje je igra svjetla i sjene postignuta uvoenjem bonog i zenitalnog osvjetljenja. Tako se snop sunevih zraka kroz razliite otvore nadsvjetla i u razliitim intervalima ocrtava na podu crkve. Veliki prozorski otvori postavljeni su na gornjim dijelovima zida, tako da se pogled usmjerava prema gore. Presjek crkve pokazuje suptilnost u realizaciji tih otvora zakoena atika krova ostavlja procijep koji omoguuje da se otvori proteu i iznad stropa, stvarajui tako privid beskonanoga, boanske svjetlosti iji se izvor ne vidi, ali se nazire i osjea. Otvori su postavljeni jedan nasuprot drugom pa kada se objekt izvana promatra, ine transparentne membrane, usjeene u bjelinu zidne opne. U konceptualnom is-

hoditu dematerijalizacije interijera, pa i eksterijera nazire se tip kronotopa svetoga, koji podrazumijeva da unutar svetog vremena i svetog prostora ne postoje materijalne granice, nego je sve jedinstveno i jedno. etrnaest slika, autora Ivana Latina, koje prikazuju Krini put realistine su i bez nepotrebnih detalja, te su u usklaenom odnosu s arhitekturom u koju se smjetaju. Metazikim jezikom upotpunjuju segment kronotopa svetoga, predstavljajui apsolutnu sadanjost koja podrazumijeva supostojanje prolosti, sadanjosti i budunosti. Projekt crkve u Zabilju predstavlja nadogradnju postojeeg krajolika, razvijajui univerzalno unutar lokalnog. istom, elegantnom i jednostavnom kompozicijom ostvarena je harmonija s okoliem. U tome se ita klasino unutar modernog, pri emu se klasino pokazuje kao poetika reda (prema Alexandru Tzonisu c i Liane Lefaivre).

178

Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Anto Lonari

1. Povijesni pregled Pored velikih i malih rijeka tekao je i rastao ivot kroz generacije. as je duboka, as plitka, na mjestima uska ili iroka. Takva je i rijeka Bosna. Ime rijeke Bosne ni do danas nije pouzdano utvreno. Neki povjesniari ime rijeke izvode iz albanske rijei bos koja znai slano tlo, odnosno ilirske rijei bossinus koja u prijevodu znai tekua voda (latinski naziv Bathinus umen), te hipotetinog slavenskog imena Basan, Bosan i druga imena. Naziv (horion Bosona) prvi rabi

bizantski car i povjesniar Konstantin Porrogenet sredinom X. stoljea koji spominje podruje oko gornjeg i sredinjeg toka rijeke Bosne. Pretpostavlja se da je dolinom Bosne vodio put jo u kasnoantiko vrijeme. Mnoge su vojske prolazile dolinom ove rijeke: vojske ugarskih kraljeva Sigismunda i Matijaa Korvina te austrijskog ocira Eugena Savojskog u XVII. stoljeu s kojim je veliki dio hrvatskog naroda zauvijek iselio iz Bosne. Tijekom ratova izmeu Austrije i Turske hrvatski je katoliki puk bio prisiljen preseliti u mirnije krajeve Slavoniju,

Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

179

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

Maarsku, Srijem i Baku, a posljedice tog iseljavanja osjeaju se i danas. Samo nekoliko kilometara juno od Modrie, na putu prema Doboju, stoje ostaci zidina srednjovjekovnoga Dobor grada iz XIV. stoljea. Prema povijesnim izvorima, Dobor grad su poela graditi braa Pavao i Ivani Horvat oko 1387. godine. Danas od tog srednjovjekovnog grada postoje samo dvi ruevne kule. Posjeti ga samo poneki znatieljnik. U crkvi Svetog Ilije u Modrii vjenan je bosanski ban Tvrtko I. Kotromani s Dorotejom, kerkom vidinsko-bugarskog cara Ivana Stracimira 8. prosinca 1374. godine. Austrougarska vojska odlukom Berlinskog kongresa 1878. godine ulazi u Bosnu kod Bosanskog amca, a uz korito rijeke Bosne prodire sve dublje u teritorij Bosne. U naputena naselja dolazili su drugi ljudi i prilagoavali se njenim udima i formirali novi nain ivota. 2. Prirodne karakteristike Rijeka Bosna izvire na 500 metara nadmorske visine ispod Igman planine, a for180

miraju je jaka kraka vrela u selu Vrutcima. U Savu utjee kod Bosanskog amca na 83 metra irine. Bosna je duga 273 km dok joj je povrina porjeja oko 10.480 km2 . Najvee desne pritoke su: eljeznica, Miljacka, Krivaja te Sprea, dok s lijeve strane u Bosnu utjeu: Fojnica, Lava i Usora. U gornjem dijelu doline Bosne lei sarajevsko-zenika kotlina dinarskog pravca koja se nizvodno nastavlja u klisuru Nemila Vranduk gdje joj je nagib od 0,7 do 0,8 m/km, u klisuru Vranduk poveava se na 4,71 m/km, a u gornjem toku opet pada na 1,68 m/km Koliina vode koja protjee mijenja se od 18 m/s do 1800 m/s. Prosjena koliina protjecanja vode iznosi oko 100 m/s. Potom ulazi manjim dijelom u epaku kotlinu i najzad u klisuru Maglaj Doboj. Izlaskom iz klisure, Bosna tee do utoka u Savu kroz aluvijalnu ravan formirajui vie rukavaca i rijenih otoka (ada). Prosjena dubina Bosne je 1 3 metra, a u virovima i do 10 metara, izuzevi okuke, konakava i pliake. Od Zavidovia do Doboja korito Bosne je, s malim izuzecima, stabilno i usjeeno u vrstoj stijeni.
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Reeksije lanci

Od Modrie do ua, obala Bosne je nestabilna. Mnogobrojni otoci, prudovi, okuke, odronjavanje obale karakteriziraju nepravilan tok rijeke s mjestiminim jakim brzacima i nedovoljnom dubinom za niskog vodostaja. Splavarenje od Zavidovia do Doboja prekida se samo za vrijeme velikog vodostaja. Uzvodno od epa splavi plove samo kad su najpovoljniji vodostaji, a i tad s neizvjesnou. Najvee tekoe zadaju stijene kod Bradia i pliaci. U donjem toku, u duini 25 kilometara, izgraena su tri mosta do utoka Bosne u Savu, kod Modrie dva i jedan kod Bosanskog amca. Na dionicama izmeu mostova preko rijeke se prelazi kompom na Novom Selu te amcima. Stanovnici okolnih sela s jedne i s druge strane obale obrauju njive ili uvaju stoku. irina korita Bosne je prilino ujednaena pa varira izmeu 35 i 170 m, najvie je suena na dionici od Maglaja do Doboja dok u donjem toku se iri i rava u vie ru-

kavaca gdje joj je irina dostie i 250 metara. Dno korita rijeke Bosne ine preteno nepropustljive stijene, a donji tok rijeke Bosne bogat je ljunkom i pijeskom pa je u Bosanskom amcu otvorena separacija. Obale Bosne, visoke od 1,5 do 6 m djelomino su obrasle umom i bunjem. U nizinskom dijelu Bosne zabiljeeno je 10 ruilakih poplava od kojih su najvee tete prouzrokovale one iz 1852., 1869., 1881., 1915. i 1932. godine. Godine 1666. rijeka je promijenila tok i kod Modrie sruila crkvu Sv. Ilije izgraenu prije 1374. godine. Crkvu je sagradio od tesanog kamena bosanski ban (kasnije prvi bosanski kralj) Tvrtko I. Kotromani. Uspomena na crkvu sauvala se u imenu Klisa (turski crkva) ili Crkvite, kako se i danas zove mali komad zemljita pokraj Bosne. Najvea poplava zabiljeena je 1852. godine kada se voda zadrala punih est mjeseci. U donjem toku su, do sredine sedamdesetih godina 20. stoljea, aktivne bile vodenice, od Modrie pa

Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

181

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

sve do sela Zasavica. Sluile za mljevenje kukuruza i penice. Najvie pisanih zapisa o vodenicama ostavili su Jozo Stani iz Zasavice kod Bosanskog amca, Anto Adami iz Donjih Kladara kod Modrie te Mato Blaevi iz Bosanskog amca Gazovi na Bosni su rijetki. Rijeka povremeno smrzava, i to samo za vrijeme jakih zima. Takav jedan dogaaj desio se u 19. stoljeu kada se, uslijed jake zime, oko 1869. godine Bosna zaledila itavom duljinom, od izvora prema uu. Prema nekim izvorima, na taj je led palo 100 centimetara snijega, a u prosincu je, uslijed naglog zatopljenja, pala velika koliina kie koja je ubrzala brzo otapanje snijega i leda. Tako je vodostaj rijeke naglo porastao i pokrenuo veliku koliinu vode i leda. Rijeka je led iz pravca Modrie dogurala u podnoje sela Zasavice te na jednom mjestu zatvorila protok vode. Velika koliina vode koja je pristizala i led koji je rovao zemlju pravili su novo korito rijeke. Tako znamo da je selo Zasavica nekad bilo na lijevoj obali Bosne, a danas na desnoj. Prirodnom promjenom poloaja sela dolo je i do administrativne podjele. Selo je nekad pripadalo upi Gornja Dubica u opini Odak, a prema ematizmu Bosne Srebrene iz 1877. godine, pripalo je upi Hrvatska Tiina u opini Bosanski amac. Staro korito Bosne, pod dananjim imenom Staraa, sada je uglavnom suho, a voda kroz nju protie samo za vrijeme velikog vodostaja Bosne. Prema rijeima fra Grge Vilia nekada se donji tok rijeke Bosne od Modrie do utoka rijeke Bosne u Savu zvalo Zasavlje no danas od tog imena ostalo samo ime sela Zasavica. Dolina Bosne je najnaseljenija regija u Bosni i Hercegovini, u prosjeku 100 stanovnika na jedan km2. Godinje koliine oborina se, u dolini Bosne na podruju njenog ua, kreu od 800 do 1000 mm, dok se na okolnim planinama kreu u rasponu od 1.400 do 1.600 mm. Najvea koliina

oborina zabiljeena je na Bjelanici i to do 2.500 mm. 3. Vegetacijske osobitosti Du rijeke Bosne se mogu razlikovati tri vegetacijske regije: nizinski do Modrie, brdski do Doboja te planinski do Vrela Bosne. Nizinsku regiju karakteriziraju lugovi, barsko bilje, kulture itarica i povre, te panjaci i livade. Breuljkasti dio pokrivaju loza, povre i voe, a u planinskom dijelu hrastove i bukove ume. U dolini Bosne razvili su se industrijski i prometni centri: Visoko, Zenica, Doboj, Modria i Bosanski amac. Rijeka Bosna, koja izvire u samom sreditu Bosne i Hercegovine, oduvijek je imala vanu ulogu u ivotu ljudi pa je njezino ime ulo i u ime drave.

Izvori i literatura Adami, Anto, Posavski glasnik, Oraje 1995. Blaevi, Mato, Izgubljene bitke, Zagreb 1944. Batini, Mijo, Djelovanje franjevaca u Bosni i Hercegovini za prvih est vieka njihova boravka II, Zagreb, 1883., 154. ordi, Marjan, Bosanska Posavina, Zagreb, 1996. Enciklopedija Jugoslavije, knjiga 2, Bosna Dio, Zagreb MCMLVI. Lonari, Anto, Dobor grad uvar donje doline Bosne, Meridijani, 11, Grude, 2002., str. 80-81. Mandi, Dominik, Bogomilska crkva bosanskih krstjana, Chicago, 1962., 112, bilj. 433. Mandi, Dominik, Bosna i Hercegovina, III, Rim, 1967. Miji, Stanko, Vremeplov Bosanske Posavine Crkva i Samostan na Raici, Tolisa, 2002. Pomorska enciklopedija, knjiga 1, A- Brod, Zagreb MCMLIV. Stani, Ilija, 100 godina osnovne kole u Bosanskom amcu, Bosanski amc 1985. Stani, Jozo, Nema vie posavskih vodenica, Posavski narodni kalendar 1, Sarajevo Oraje 1994. Vojna enciklopedija, knjiga 1, Abadan- Brko, Beograd 1970.

182

Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Anto Lonari

Naselje Zasavica u Bosanskoj Posavini administrativno pripada opini Bosanski amac, a crkveno upi Srca Isusova u Bosanskom amcu. Smjetena je na desnoj obali rijeke Bosne, a od Save udaljena pet kilometara. Blizina Slavonije i migracije stanovnitva s jedne i s druge strane Save u mnogome su utjecale na nain ivota u Zasavici. Prema sjeanju starijih ljudi, Zasavica se prostirala izmeu Miloevca i Balegovca (Novo Selo), Gornje Dubice i Bosanskog amca. Bilo je to prvo selo do Save. Prema navodima fra Grge Vilia, nekada se donji tok rijeke Bosne od Modrie do njezina utoka u Savu zvao Zasavlje. U narodnom pak sjeanju Zasavica postoji ve oko tri stoljea, odnosno od zavretka Bekoga rata (1683-1699). Meutim, u popisima iz 1743. i 1768. ona se kao naselje ne spominje1. Zasaviani se naseljavaju u okolicu Odaka izmeu 1813. i 1820. godine. Zasavica je pripadala upi Podvuijak sa upnim sjeditem u Gornjoj Dubici. Godine 1854. imala je 33 domainstva, 36 obitelji, 118 prieenih (odraslih), 78 neprieenih (djece), tj. ukupno 196 stanovnika. Prostor na kojem je tada bilo selo zove se Krevine ili Kuia. Prilikom naseljavanja ljudi su krili ume i stvarali obradive povrine. Zasaviani su podrijetlom iz Hercegovine, Dalmacije i manjim dijelom iz srednje Bosne. Prezimena do 1855. godine bila
1

su: Andrijani, Barii, Bai, Brajnovi, Branji, Bubal(ovi), Buljui, iak, oli, uku=Kopjar, Gali, Grli, Hrnjka, Ilii, Ili, Jakovljevi, Janji, Jelavi, Jurii=Lonari, Kablina, Kesedi, Kova, Kovaevi, Leki, Lui, Ljilji, Mari, Martinovi, Mati, Matoevi, Pandur, Samari, Senji, Topolovac, Visoti, Zeevi=Ili i Zoran(ovi). Na ivot Zasavice utjecala je i promjena toka rijeke Bosne 1869. godine zaledila. Naime, te se godine zaledila rijeka Bosna i na nju je napadao dubok snijeg. Usljed naglog zatopljenja u prosincu 1869. godine pala je velika koliina kie koja je ubrzala otapanje snijega i leda. Tako je vodostaj rijeke naglo porastao i pokrenuo veliku koliinu vode i leda. Rijeka je led iz pravca Modrie dogurala u podruje Zasavice te zatvorila protok vode. Velika koliina vode koja je pristizala i led koji je rovao zemlju napravili su novo korito rijeke. Staro korito Bosne danas se zove Staraa, uglavnom je suho, a voda kroz nju tee samo za velikog vodostaja Bosne. Stanovnitvo se iz Zasavice iseljevalo u Mrku Adu, Balegovac (Novo Selo) i Gornju Dubicu. Rodovi zasavakih obitelji i danas ive u tim selima. Zasavica se do promjene toka Bosne do 1869. godine nalazila na lijevoj obali i pripadala je opini Odak i upi Gornja Dubica. Franjevaki ematizam iz 1864. godine govori da je

Usp. Dominik MANDI, Chroati catholici Bosnae et Hercegovinae in desriptionibus annis 1743. et 1768. exaratis, Chicago Roma, 1962.
183

Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

selo pripadalo upi Gornja Dubica i brojalo je 32 domainstva i 204 itelja. Prema ematizmu Bosne Srebrene iz 1877. godine Zasavica je pripadala upi Hrvatska Tiina i opini Bosanski amac. Selo je tada brojalo 24 domainstva i 148 stanovnika. Prema popisima stanovnitva, imamo sljedee podatke: - 1879. Zasavica je imala 28 kua, 89 mukarca, 81 enu, ukupno 170 katolika; - 1885. 33 kue, 105 mukaraca, 95 ena, ukupno 200 stanovnika katolika;2 - 1895. 42 kue, 150 mukarca, 142 ene, ukupno 292 stanovnika katolika;3 - 1910. 52 kue, 166 mukarca, 143 ene, ukupno 309 stanovnika katolika;4 - 1921. 338 katolika;5 - 1946. 450 stanovnika; - 1953. 460 stanovnika; - 1961. 477 stanovnika; - 1971. 525 stanovnika; - 1981. 544 stanovnika - 1991. 558 stanovnika6. Gornji statistiki podaci govore da je selo konstantno demografski napredovalo. Zasavica se dijeli na dva dijela: na Gorjane i Doljane. Prema popisu stanovnitva iz 1895. godine, dio se sela zvao Kamenjai. Tijekom Prvog svjetskog rata Zasaviani su bili mobilizirani na austrougarska ratita u Galiciji i Italiji. U Drugom svjetskom ratu poginula 52 hrvatska vojnika iz Zasavice, od toga se devet utopilo u Bosni, pet ih je izgubilo ivot u ratnom vihoru, a ostali su nastradali nakon 9. svibnja 1945.
2 3 4 5 6 7 8

godine. Bio je to veliki gubitak za tako malo selo. U Domovinskom ratu poginula su dvojica branitelja na Grebnicama, a dvojica su umrla od posljedica ranjavanja. U 19. stoljeu selo je imalo dvije gostionice: jedna je bila u vlasnitvu Jakova Jakovljevia, a druga Mate krape; obje su obitelji izumrle. U selu je bio duan, zvana baraka, u vlasnitvu brae Markana i Matije Jelavia. U njemu se moglo kupiti kune potreptine (kava, eer, opanci zvani putravci, neto odjevnih suknenih predmeta, svijee, duhan, platna na metar i drugih vrsta robe). U selu je postojala policijska postaja koja je uvala skelu na Bosni. Policajci su se zvali panduri. I danas u mjestu brojne obitelji imaju prezime Pandur(evi), a da nisu ni u kakvom srodstvu. Na Starai su postojala dva mlina s turbinom na vodeni pogon. Stanovnitvo se bavilo poljoprivredom, stoarstvom i ribolovom. Prema kazivanjima, kroz Zasavicu je prolazio put Odak Gradaac. Kada se Bosna smirila, na Starai je izgraen manji most sredinom 20. stoljea. Mjesto gdje je dananji betonski most zove se Pejakua. U selu nije bilo crkve sve do sedamdesetih godina XX. stoljea. Zasaviani su ili u crkvu prvo u Potoane, Gornju Dubicu, Hrvatsku Tiinu i Bosanski amac, kako su kojoj upi pripadali, i svojim su skromnim prihodima sudjelovali u izgradnji tih upa. Pomagali su i druge, tako su mjetani svojim dobrovoljnim prilozima dali svoj obol u izgradnji crkve Sv. Vida u Vidovicama7. Crkva Duha Svetog u Zasavici poela se graditi 1976. godine, za vrijeme amakog upnika Juraja Zirduma, rodom iz upe eravac kod Dervente.8 Plan za crkvu izradio je Josip Strumberger iz Projektnog biroa

tatistika mjesta i iteljstva Bosne i Hercegovine, po popisu naroda od 1. maja 1885., Sarajevo, 1886. Popis iteljstva u Bosni i Hercegovini od 29. aprila 1895. godine, Sarajevo 1896. Rezultati popisa iteljstva u Bosni i Hercegovini od 10. oktobra 1910., Sarajevo, 1912. Denitivni rezultati popisa stanovnitva od 31. januara 1921. godine, Sarajevo 1932. Usp. Franjo MARI, Hrvati katolici u Bosni i Hercegovini izmeu 1463. i 1995., Zagreb, 1998. Marko BABI, upa Vidovice, Vidovice Zagreb, 2003., str. 55. O Zirdumu vidi opirnije u: Marko BABI, upa Vidovice, Vidovice Zagreb, 2003., str. 116-121.
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

184

Reeksije lanci

Ue rijeke Bosne u Savu kraj Bosanskog amca

u Slavonskom Brodu. Veliina crkve bila je 10 x 7m, visina 6, i visina zvonika 10 metara. Godine 1982. nabavljeno je novo zvono teine 120 kilograma i blagoslovljeno 8. kolovoza iste godine. Takoer, 1982. godine napravljene su nove klupe za crkvu nabavljen kip Marije Bogorodice iz crkve u Nutru, koji je prije postavljanja u crkvu obnovljen. Vrhbosanski nadbiskup Jozinovi 1986. godine posjetio je Zasavicu i blagoslovio novo svetite to ga je izradio Boris Puh iz Ljubljane. Radovi na crkvi zavreni su 1981. godine za vrijeme upnika Pave Brajinovia, rodom iz upe Gornje Dubice kod Odaka. Odmah po izgradnji crkve upnik Brajinovi odlazi na novu slubu za ekonoma Bogoslovije u Sarajevo, a na njegovo mjesto dolazi 1. listopada 1981. godine vl. Josip Janji, rodom iz Vidovica.9 upnik Janji proiruje crkvu koja tada dobiva oblik latinskog kria. Kardinal Vinko Pulji blagoslovio ju je 25. kolovoza
9 10

1991. godine. I danas je vl. Josip Janji upnik amake upe. Umrli Zasaviani su se prvo pokapali na groblje u Gornjoj Dubici, zatim u Gornjem Hasiu te od 1906. godine na mjesnom groblju u Zasavici. Poetkom pedesetih godina izgraena je etverogodinja osnovna kola i itaonica. kola u selu je djelovala dvanaest godina. Kada je u susjednom selu Crkvina otpoela s radom osmogodinja kola, etverogodinja kola u selu se ugasila. Zasaviani su za vrijeme Austro- Ugarske ili u osnovnu kolu u Bosanski amac, a od 1908. godine u susjednu Crkvinu, te u najbliu gimnaziju u Gradacu. Razvojem kolstva brojni su aci svoje srednjokolsko obrazovanje stjecali u Bosanskom amcu,10 Gradacu i Modrii, zavravali su uiteljske kole u Tuzli i Bijeljini, studirali su na Sveuilitima u Zagrebu i Osijeku, a poneko u Sarajevu, Banjoj Luci, Tuzli, Subotici i Beogradu.

O Janjiu vidi opirnije u : Marko BABI, upa Vidovice, str. 152-153. Ilija STANI, 100 godina Osnovne kole u Bosanskom amcu, 1885-1985., Bosanski amac, 1985.
185

Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

Brojni su mjetani postali inenjeri raznih smjerova, pravnici, profesori, ekonomisti, novinari. Najvie se Zasaviana zapoljavalo u oblinjem Bosanskom amcu. U Zasavici je roen uro Zraki, sveenik i knjievnik, koji je napisao roman: Svi me vole samo tata ne (1978) tiskan u vie izdanja, zatim Ljubav sudski podijeljena (1996) koja je takoer imala nekoliko izdanja i Tragovi (ne) ljubavi (2004). Prvu nogometnu loptu u selo je donio Matan Pandurevi 1933. godine. Nogometni klub Zasavica osnovan je 1959. godine, a 2009. obiljeio je 50 godina djelovanja. Klub se natjecao u opinskoj i meuopinskoj ligi sjeveroistone Bosne. Najvei uspjeh postigao je 1983. godine osvajanjem Kupa Zadrugara, kad je u nalnoj utakmici pobijedio domaina iz Crnjelova kod Bijeljine s rezultatom 5:4 boljim izvoenjem jedanaesteraca, regularni dio zavrio je 0:0. Neopisiva je radost bila u selu. U tom prestinom Kupu sudjelovali su klubovi iz Bosanske Posavine, Semberije i dijela Slavonije. Anto Zeevi iz Zasavice igrao je u Prvoj nogometnoj ligi bive drave, kao igra sarajevskog eljezniara i Iskre iz Bugojna. Veliki broj Zasaviana igrao je i za druge klubove,11 takoer i za Borac iz Bosanskog amca. U selu se igrala odbojka, stolni tenis, koarka i ah. Jozo Stani kroz tri desetljea prikupljao je etnografsku grau koja je bila smjetena u njegovoj kui u Zasavici. U zbirci se nalaze posavske narodne nonje, stari alati, pribor za jelo, svjetiljke, posue, staro oruje i drugo, sve skupa oko 1000 predmeta. O Stanievoj etnografskoj zbirci pisalo je vie autora i tiskovina (Arena, Osloboenje, Zadrugar, amake novine, Posavski narodni kalendar i druge).

A. Izvori a) Arhivska graa 1. Arhiv upe Gornja Dubica Matina knjiga upe Podvujak 2. Arhiv Joze Stania, u vlasnitvu njegova sina Dubravka Stania 3. Arhiv Bosne i Hercegovine u Sarajevu Glavni pregled politikog razdijelenja Bosne i Hercegovine 1879. Sarajevo, 1880. tatistika mjesta i iteljstva Bosne i Hercegovine, po popisu naroda od 1. maja 1885., Sarajevo, 1886. Popis iteljstva u Bosni i Hercegovini od 22. aprila 1895. godine, Sarajevo 1895. Rezultati popisa iteljstva u Bosni i Hercegovini od 10. oktobra 1910., Sarajevo, 1912. Denitivni rezultati popisa stanovnitva od 31. januara 1921. godine, Sarajevo, 1932.

B) Literatura Babi M., 2003, upa Vidovice, Vidovice-Zagreb, Fonticiulus Vidovicensis i upni ured sv. Vida Vidovice. Dominkovi I., 1996, Nogomet u Bosanskoj Posavini 1920.- 1995., Oraje, ordi M., 1996, Bosanska Posavina, Zagreb, Polion Mandi fra D., 1962, Chroati catholici Bosnae et Hercegovinae in despriptionibus annis 1743. et 1768. exaratis, Chicago- Roma. Mari F., 1998, Hrvati katolici u Bosni i Hercegovini izmeu 1463. i 1995., Zagreb, Stani I., 1985, 100 godina Osnovne kole u Bosanskom amcu, 1885.-1985., Bosanski amac, Osnovna kola Mitar Trifunovi Uo Bosanski amac. Vili fra G., 2008, Podvuijak zemlja i ljudi, Tuzla- Odak, Bosanska rije Tuzla i Hrvatsko kulturno drutvo Napredak, podrunica Odak.

C) Novine, asopisi i ostala periodika Miji, fra S., 1987, Povijest upe Bosanski amac, Vrhbosna, br. 2, Sarajevo, 31-54. Posavski narodni kalendar, god. 5, br. 5, Oraje, 1999.

11

Opirnije vidi: Iljo DOMINKOVI, Nogomet u Bosanskoj Posavini 1920-1995., Oraje 1996.
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

186

Prikazi - ocjene

Franjevaki samostan Gorica Livno, Turistika monograja, Turistika naklada d.o.o. Zagreb, Zagreb 2011, 72 str., tekst Anelko Barun, fotograje Zoran Alajbeg

Turistika monograja o samostanu i crkvi sv. Petra i Pavla i Franjevakom muzeju i galeriji na Gorici izila je u Zagrebu u travnju 2011. godine. Turistika naklada uvrstila je ovo djelo u svoju seriju knjiga Biblioteka: Turizam i batina pod brojem 81. Tiskana je na pet jezika, zasebno: na hrvatskom, engleskom, njemakom, francuskom i talijanskom. Glavni urednik je Mato Njavro, autor teksta je goriki gvardijan i dugogodinji predava Povijesti Reda i Provincije u Novicijatu i na Franjevakoj teologiji Bosne Srebrene mr. fra Anelko Barun, poznavatelj prolosti livanjskog kraja i franjevakog djelovanja u Bosni. Knjiica je opremljena kvalitetnim fotograjama Zorana Alajbega iz Splita i nekolicine drugih autora. a. Autor teksta fra Anelko u uvoelko du istie da je Franjevaki samostan sa svim svojim sadrajima na a Gorici u Livnu vjersko o i kulturno sredite Livna na i livanjskog kraja. Gorica rica je nezaobilazna destinacija acija turista koji dolaze ili prolaze rolaze kroz Livno. Samostan, crkva, knjinica, Franjevaki muzej i galerija na Gorici oduevljavaju evljavaju svakoga tko ih posjeti. Stoga je glavni cilj Monograje pribliiti sve navedene sadraje onima kojima je manje poznato kakvo se neprocjeo njivo kulturno blago nalazi u Franjealazi vakome samostanu na Gorici u Livnu. Na vrlo jednostavan i vjet nain autor nas et vodi kroz prolost livanjskog kraja. Uponjskog znaje nas s prvim rodovskim zajednicama vskim Delmata, romanizacijom i rimskom vlau, m dolaskom Avara i Slavena, hrvatskom uena, panijom Hlivno, te prvom spomenu Livna om
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

u povelji hrvatskog kneza Mutimira 892. Livno je konano ulo u sastav Bosanskog kraljevstva 1382. i imalo je status upanije sve do pada pod Osmanlije. Barun spominje i prvi franjevaki samostan na podruju dananje Bosne i Hercegovine koji je poetkom 14. st. sagraen u Livnu uz rijeku Bistricu. Sustavna arheoloka iskopavanja pokazala su da je samostan sv. Ive lokalitet s tradicijom sakralno-sepulkralnog u duhu kranske tradicije od kasne antike preko srednjeg vijeka do najnovijeg doba.(Marija Mari) Franjevci su duboko ukorijenjeni u livanjskom podneblju od poetka 14. stojea pa sve do danas. Knjiica je podijeljena na tri dijela. U prvom dijelu, pod naslovom Franjevaki

189

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

samostan na Gorici, rije je o dugogodinjem fratarskom snu: ponovnoj gradnji samostana za koji su, poslije etiri stotine godine od paljenja i unitavanja njihova prvog samostan, od osmanskih vlasti konano dobili doputenje za gradnju. upnik u Vidoima fra Lovro Karaula kupio je zemljite na Gorici, blizu tadanjeg Livna. Tu je sagradio crkvicu koja je sluila graanima Livna i susjednih sela za slubu Boju. Usto je postala i prvom hrvatskom kolom u Livnu. Poto su dobivene sve potrebne dozvole, zapoelo se istodobno s gradnjom samostana i crkve 1854. Nakon to je generalni ministar Reda 1859. proglasio Goricu samostanom, njegovim prvim gvardijanom postaje fra Lovro Karaula. Crkva je graena kroz pedeset godina. Konano je dovrena po nacrtu uglednog arhitekta Josipa Vancaa 1906. Novo istono krilo samostana izgraeno je po projektu arhitekta Zlatka Ugljena. Zapadno krilo samostana adaptirano je za muzejske i galerijske potrebe, a nad junim krilom izgraeno je potkrovlje za franjevake novake. Svoj dananji oblik samostan je dobio 1997. Novogradnja se uspjeno uklopila u cjelinu samostana i crkve. Nova muzejska zgrada graena je po projektu Zorana Jeramaza iz Splita od 2000. do 2007. Samostan je kroz povijest bio centar duhovne i vjerske izobrazbe, duhovna oaza livanjskog kraja. Autor naglaava nekoliko elemenata pastoralne aktivnosti franjevaca: vjersko-duhovnu, prosvjetno-odgojnu i duobriniko-kulturnu djelatnost. Gorica je centar svih veih liturgijskih slavlja, susreta katolike mladei i nekih kulturnoumjetnikih manifestacija. U samostanu su ivjele poznate osobe poput akademskog slikara Gabrijela Jurkia, knjievnika Narcisa Jenka, prvog diplomiranog kirurga u BiH fra Mihovila Suia, karizmatine osobe i muenika fra Lovre Karaule i svestrano angairanog fra Anela Kaia. Oni su neizbrisivi iz sjeanja ljudi. Gorica je usto bila mjesto studija teologije i danas je kua novicijata Bosne Srebrene. Barun na190

pominje da su franjevci trajno vodili brigu o ovjeku i njegovu dostojanstvu. Kroz sedam stoljea u livanjskom kraju, svojim su djelovanjem proimali cjelokupan ivot naroda. Vrijedne suradnice fratara bile su asne sestre franjevke koje i danas ive i djeluju u samostanu, ali su na fratarskom zemljitu podigle i svoj vlastiti samostan za kolovanje kandidatica, izradu crkvenog ruha, smjetaj sestara koje rade po bolnicama i kolama i svojih umirovljenica. U drugom dijelu pod naslovom Crkva sv. Petra i Pavla na Gorici autor nas vjeto upuuje u povijest nastanka i znaaj samostanske crkve. Dobivanjem bujruldije i fermana iz Carigrada po nacrtu Franje Moisea grade samostan i crkvu. Barun ovu cjelinu dijeli na dva dijela: gradnja crkve do 1906, u kojoj saeto prikazuje tijek gradnje, te razdoblje od 1906, kad se crkva postupno uljepava i ukraava. Trobrodnu crkvu oslikao je talijanski slikar Marko Antonini. Crkva ima jedan veliki glavni oltar i est sporednih oltara. itav unutarnji prostor djeluje kao jedinstvena cjelina. Crkva je puna dinamike, snage i napetosti. (Ignacije Gavran) U crkvi se nalazi sarkofag biskupa fra Augustina Miletia i fra Lovre Karaule. Mozaike postaje krinog puta skladno su se uklopile u ambijent samostanske crkve koja iz godine u godinu poprima svoj prijanji izgled, zahvaljujui restauratorima iz Zagreba. U posljednjem poglavlju pod nazivom Franjevaki muzej i galerija Gorica govori se o marljivim franjevcima sakupljaima kulturnog blaga od kojeg su nastale samostanske zbirke. One su kasnije prerasle u modernu muzejsko-galerijsku ustanovu. Bogata knjinica i arhiv ukazuju na injenicu da su franjevci uvijek bili prijatelji knjige i kulture. Stara knjinica obuhvaa izdanja tiskana od 1500. do 1850. i broji 2.369 knjiga s 1.689 naslova. Uz inkunabulu Nikolausa Dorbellusa, tu se nalaze i brojna djela patristikih otaca, Hvalov zbornik, tri liturgijske knjige-prvotisci Goradanske tamparije, Kaieva Biblija,
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Prikazi - ocjene

zbirka Suievih medicinskih knjiga i veliki broj drugih izdanja na raznim jezicima. Novija knjinica po sadraju je raznovrsna, obuhvaa djela tiskana od 1850. do danas. Cjelokupni fond djela iz lozoje, teologije, knjievnosti, povijesti, zemljopisa, psihologije i prirodnih znanosti iznosi 29.000 naslova. Knjinica redovito prima 80 asopisa religijsko-teolokog, lozofskog i drugog znanstvenog sadraja. Publicistiki odjel broji 953 naslova, a 37 njih pod zatitom je drave. Arhiv uva brojne originalne dokumente, upne knjige i matice stare livanjske upe za Gornje i Donje polje. Galerija Gabrijela Jurkia nikoga ne ostavlja ravnodunim. Akademski slikar Jurki jedan je od boljih umjetnika u bosansko-hercegovakom i hrvatskom slikarstvu prve polovice 20.stoljea. Vrstan u svim stilovima od secesije do postimpresionizma, prepoznatljiv po realistinim impresijama i sakralnom tematikom i bosanskim pejzaima, ostavlja dubok dojam na posjetitelje. Gabrijelova djela, doista odiu i prenose poeziju slavljenja lijepoga i udesnoga.(eljka Markov) Uz Jurkieve slike i crtee samostan je obogaen djelima fra Anela Kaia koji je na svojim slikama uspio sauvati staro Livno kojega vie nema. Njegovi akvareli, crtei i ulja na platnu pokazuju izraz njegove pjesnike due i osjeaj za uvanje lijepih starina od zaborava. Modernu zbirku, dobrotom brojnih franjevaca, ine umjetnika djela Marjanovia, eremeta, Berbera, Laha, Lackovia, ohaja, Blaanovia, ike, Karaule, Ania, Vlaia i drugih. Sakralna zbirka obuhvaa sve stvari koje su domai franjevci skupljali i uvali u samostanu i po upama. Najstariji je predmet bronano zvono iz 1479. godine. Tu su brojni kalei, pokaznice, ciboriji, krievi, vanjski oltar, misno ruho i kipovi. Arheoloka zbirka plod je sto pedeset godinjeg nastojanja franjevaca da otkrivaju, uvaju i spaavaju kulturnu batinu livanjskog kraja. Mnoga arheoloka iskapanja pod vodstvom franjevaca Grge Lozia i Bone
Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.

Vrdoljaka dokazala su kontinuitet i ukorijenjenost kranstva u livanjskom kraju jo od Salonitanske nadbiskupije. Prvi franjevaki samostan sv. Ive, crkva na Reetarici, u Potoanima, Rapovinama, Suhai, Prispu i Litanima nepresuni su izvor arheolokih nalaza. U arheolokoj zbirci nalaze se i predmeti iz bakrenog, bronanog i eljeznog doba, Rimskog Carstva, starohrvatskog i kasnosrednjovjekovnog razdoblja. Iz prapovijesti potjee grob s Kupresa, star oko 3.600 godina. Uz pokojnika su pronaene saonice i platno kojim je umotan. Platno je restaurirano i jo e dugo svjedoiti o umijeu tkanja u ono vrijeme. Etnografska, numizmatika i zbirka starog oruja takoer su mjerodavan reprezent ivota na ovim prostorima. Ova mala Turistika monograja pravo je osvjeenje; pisana lijepim hrvatskim jezikom i jednostavnim stilom omoguuje brzo i lako putovanje kroz prolost livanjskog kraja. Prikladan format (12x21,5 cm) s velikim brojem fotograja (116) na kvalitetnom papiru svakome privlai pozornost. Autor vrlo umjeno i vjeto vodi itatelja kroz povijest franjevaca i njihovu prisutnost u livanjskom kraju. Fotograje se skladno uklapaju u tekst i govore vie od bilo kakve rijei. Autor istie da gorika crkva spada meu ljepe crkve podignute u Bosni i Hercegovini, ukras je i ponos livanjskog kraja. U naim samostanima pohranjena je kolektivna memorija naeg naroda i oni su uistinu ne samo hramovi duhovnosti nego i hramovi kulturne batine hrvatskog naroda. (Josip Gelo) Ova knjiica, ukratko ali uspjeno, daje najosnovnije informacije o ljepoti i neprocjenjivoj riznici kulturnog blaga livanjskog kraja, koje je fratarska ljubav skupila i sauvala od propadanja te ga suvremenim ljudima na dolian nain prezentira. Tiskana i na etiri svjetska jezika omoguuje da se s vrijednostima koje se nalaze u Samostanu, Crkvi, Muzeju i Galeriji upozna i ira svjetska javnost. Fra Jurica Peria
191

Marko Karamati:

Uvodna rije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3 Sadraj Kronologije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6 Kronologija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7

AKADEMSKA GODINA 2010/11. Profesori i predmeti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 121 Studenti ak. god. 2010/11. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 123 IZ IVOTA STUDENTSKE ZAJEDNICE Danijel Stani: Nikola Kozina: J. Peria J. Madar: REFLEKSIJE LANCI Christoph Martin Wieland: to je prosvjetiteljstvo? /PREV. MARIJAN OROLI/ . . . . . . . . Christoph Seils: Duh, mo, razdor /PREV. STJEPAN PAVLIEVI/ . . . . . . . . . . . Monika Maron: Svjetlo znanja /PREV. MARIJAN OROLI/ . . . . . . . . . . . . . . . Tolerancija. Da. Ali /PREV. DANIJEL STANI/ . . . . . . . . . . . . Vaclav Havel: Civilizacija bez Boga /PREV. DARKO PEJANOVI/ . . . . . . . . . Jan H. Sachers: Sjeanje i pouavanje /PREV. NIKOLA KOZINA/ . . . . . . . . . . Kristin Weber: Znanosti /PREV. MIROSLAV JONJI/ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Claudia Beckers-Dohlen: Veliki izumi: vilica /PREV. DARKO PEJANOVI/ . . . . . . . . . . . Hubert Wolf: Francov pu i papin blagoslov /PREV. JOZO DAMBO/ . . . . Ela Turkui: Suzdrana eksrpesija geometrije . . . . . . . . . . . . . . . . . Anto Lonari: Rijeka Bosna . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Anto Lonari: Zasavica u Bosanskoj Posavini . . . . . . . . . . . . . . . . . . OCJENE I PRIKAZI Jurica Peria: Franjevaki samostan Gorica Livno, Turistika monograja, Turistika naklada d.o.o. Zagreb, Zagreb 2011, 72 str., tekst Anelko Barun, fotograje Zoran Alajbeg . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 189
193

Hala Madrid . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 127 Na Jukievom grobu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 130 Saluti di Milano! . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 133

139 143 146 151 157 159 163 167 169 175 179 183

Godina XXXVIII. broj 1-2 2010/2011.