Sie sind auf Seite 1von 5

1 od 5

3050-3075: 4. sjednica, 18. srpnja 1870.: Prva dogmatska konstitucija "Pastor aeternus", o Kristovoj crkvi
Saborskim je ocima predoen sveobuhvatni nacrt o Crkvi "Supremi Pastoris" od 15 poglavlja i 21 kanona (Mac 5 1,539-553 / CollLac 7,567-578); koji je sadravao uenje o primatu (pogl. 11 .), ali ne i o papinoj nezabludivosti. Pijo IX. je na mnogostruke elje 7. oujka 1870. stavio na dnevni red temu o nazabludivosti. Dan prije toga priredeno je dodatno poglavlje papinoj nezabludivosti (Mac 5 1,701D-702A / CollLac 7,641 ab). Tijekom rasprava napravljena je zasebna konstitucija o papi, podijeljena u 4 poglavlja. Nakon toga je izraen novi nacrt koji je 9. svibnja 1870. bio podneen na opoj sjednici povjerenstva (Mac 52,4-7 / CollLac 7,1640-1643 I1:br. 5581). 13. srpnja je saboru predoen popravljena verzija. Definicija je uslijedila na 4. javnoj sjednici, 18. srpnja. U raspravi o papinoj nezabludivosti mnogi su saborski oci izrazili suzdranost: jer da takva defincija irom otvora vrata zloporabi crkvenog uiteljstva; da (njome) nije dovoljno osigurana vezanost pape na Pismo i predaju; da povijesne injenice govore u prilog razlikovanja izmeu pape kao nezabludivog opeg uitelja, i pape kao zabludivog privatnog uitelja( usp. *2565). Znaajan dio saborskih otaca se protivio definiciji zbog tih potekoa, ali je veina nadvladala. Nakon to je propao posljednji pokuaj manjine da Pija IX. skloni na odustajanje, mnogi su saborski oci napustili odluujuu sjednicu sabora (18. srpnja). U javnosti je papina nezabludivost vie puta bila odbijena zbog toga, jer su takozvani ultra-montanisti o tome irili pretjerane predodbe. Luois Veuillot, utjecajni redaktor novina "L'Univers", predloio je npr., da se papina nezabludivost utvrdi jednostavno aklamacijom, a da se ne napravi o tome tona teoloka izjava. Na 84. opoj sjednici, 11. srpnja 1870., biskup Vinzenz Gasser, kao glasnogovornik povjerenstva za vjeru, protumaio je smisao i granice papine nezabludivosti u odnosu na subjekt, objekt i in (Mac 52,1204-1230 / CollLac 7,588420).Tajnik sabora biskup Joseph Fessler, napisao je nakon rasputanja sabora knjigu Die wahre falsche Unfehfbarkeit der Papste (Be 1871.; francusko izd. Paris 1873.), koja se smatra najboljim komentarom rasprave o papinoj nezabludivosti. Izd : MaC 52,1330-1 334 / CollLac 7,482-487 / Pijo IX., Acta 1/V 207-218 / ASS 6 (1870.171 .) 40-47 / CO~D' 811 29-816 39.

Predgovor o uspostavljanju i temelju Crkve


3050 Vjeni pastir i biskup naih dua [usp. 1 Pt 2,25], kako bi trajnim uinio djelo svoga otkupljenja, odluio je sagraditi Svetu crkvu, u kojoj bi svi vjernici kao u kui ivoga Boga bili povezani vezom jedne vjere i ljubavi. Zbog toga je, prije nego e se proslaviti, molio Oca ne samo za apostole, nego i za one koji e na njihovu rije povjerovati u njega, kao bi svi bili jedno, kao to su jedno sam Sin i Otac [usp. Iv 17,20sl]. On je dakle na isti nain poslao apostole, koje si je izabrao od svijeta [usp. Iv 20,21], kao to je sam bio poslan od Oca [usp. Iv 20,21]; tako je elio da u njegovoj Crkvi budu pastiri i uitelji "sve do kraja svijeta" [Mt 28,20]. 3051 Da bi pak sam episkopat bio jedan i nepodijeljen, i kako bi se preko s njim tijesno povezanog sveenstva, svekoliko mnotvo vjernika sauvalo u jedinstvu vjere i zajednitva, drugim je apostolima pretpostavio blaenog Petra, te je u njemu ustanovio vjeno poelo i vidljiv temelj obaju jedinstava, na ijoj e vrstoi sagraditi vjeni hram, i u vrstoi te vjere e se uzdii uzvienost Crkve koja see do neba . 3052 I budui da se vrata paklena iz dana u dan sa sve veom mrnjom odasvud podiu da srue Crkvu, kad bi to bilo mogue, i protiv njezinog od Boga postavljenog temelja, mi smo uz pristanak svetog sabora procijenili da bi za zatitu, odranje i napredak katolikog stada

2 od 5 bilo potrebno iznijeti nauk o ustanovljenju, vjenosti i naravi svetog apostolskog prvenstva, u kojem se nalazi snaga i vrstoa itave Crkve, koji svi vjernici trebaju vjerovati i drati, prema drevnoj i trajnoj vjeri itave Crkve, te zabraniti i osuditi suprotne zablude tako kodljive stadu Gospodnjem.

Poglavlje 1. O ustanovljenu apostolskog primata u blaenom Petru


3053 Nauavamo dakle i izjavljujemo da je, prema svjedoanstvu Evanelja, Krist Gospodin neposredno i izravno obeao i dodijelio blaenom apostolu Petru prvenstvo nadlenosti nad itavom Bojom crkvom. Jednom se naime Simonu, komu je ve ranije kazao: "Zvat e se Kefa (Stijena)" [Iv 1,42], nakon to je ovaj izrazio svoju ispovijest, govorei: "Ti se KristPomazanik, Sin Boga ivota", Gospodin obratio ovim sveanim rijeima: "Blago tebi, imune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. A ja tebi kaem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit u Crkvu svoju i vrata paklena nee je nadvladati. Tebi u dati kljueve kraljevstva nebeskoga, pa to god svee na zemlji bit e svezano i na nebu; a to god odrijei na zemlji, bit e odrijeeno i na nebesima [Mt 16,1619]. A Isus je poslije svoga uskrsnua jedino imunu Petru dao nadlenost vrhovnog pastira i upravitelja nad itavim svojim ovinjakom, govorei: "Pasi jaganjce moje", "Pasi ovce moje" [Iv 21,15-17]. 3054 Tom se tako oitom nauku svetog Pisma, kako ga je Katolika crkva uvijek shvaala, otvoreno suprotstavljaju kriva miljenja onih koji izokreui nijeu oblik vlasti koji je Krist Gospodin ustanovio u svojoj Crkvi, tj. da je samo Petar, prije ostalih apostola, bilo svakog pojedinog, bilo svih zajedno, dobio istinitu i pravu nadlenost prvenstva; ili koji tvrde da to prvenstvo nije bilo dano neposredno i izravno blaenom Petru, nego Crkvi, a po njoj njemu kao slubeniku iste Crkve. 3055 [K a n o n] Dakle, tko kae da Krist Gospodin nije blaenog apostola Petra postavio za prvaka svih apostola i za vidljivu glavu itave vojujue Crkve; ili, da je on od Gospodina naega Isusa Krista izravno i neposredno primio samo prvenstvo asti, a ne istinito i pravo prvenstvo nadlenosti: neka bude kanjen anatemom.

Poglavlje 2. O vjenosti prvenstva blaenoga Petra u rimskim prvosveenicima


3056 to je pak Prvak pastira i veliki Pastir ovaca, Gospodin na Isus Krist, u blaenom apostolu Petru ustanovio za vjeno spasenje i vjeno dobro Crkve, to po istom ustanovitelju mora sigurno trajati u Crkvi, koja je utemeljena na stijeni i koja e vrsto stajati do kraja vjekova. Uistinu "nitko ne sumnja, tovie, svim je vjekovima poznato, da je preblaeni Petar, prvak i glava apostola, te stup vjere i temelj Katolike crkve, od Gospodina naega Isusa Krista, Spasitelja i Otkupitelja ljudskoga roda, primio kljueve kraljevstva nebeskog: on do ovih vremena trajno ivi i vri sudaku vlast u svojim nasljednicima" , biskupima svete Rimske stolice, koju je on osnovao i posvetio svojom krvlju. 3057 Zbog toga, tkogod naslijedio tu Petrovu stolicu, on prema ustanovi samoga Krista, dobiva Petrovo prvenstvo nad itavom Crkvom. "Ostaje dakle uredba istine, i blaeni Petar, ustrajui U primljenoj vrstoi stijene, koji ne naputa primljeno kormilo Crkve" . Zbog tog je razloga bilo uvijek potrebrno, da se zbog jaeg prvenstva" oko Rimske crkve "okupe sve Crkve, to jest odasvud svi koji su vjernici" , kako bi se u toj Stolici iz koje za sve proizlaze "prava asnog zajednitva , (svi) spojili kao to su udovi s glavom udrueni u jednu cjelinu

3 od 5 tijela. 3058 [K a n o n] Tko dakle kae, da nije po ustanovi samoga Gospodina Krista, ili po Bojem pravu, da blaeni Petar u prvenstvu nad itavom Crkvom ima trajne nasljednike; ili da rimski prvosveenik nije nasljednik blaenog Petra u istom prvenstvu: neka bude kanjen anatemom.

Poglavlje 3. O snazi i razlozima prvenstva rimskog prvosveenika


[*3059: Opis prvenstva. - *3060: Opa nadlenost pape. - *3061: Nadlenost biskupa nad dijelom stada. - *3062: Slobodna veza pape sa svim vjernicima. - *3063:Papa kao vrhovni sudac. - *3064: Sankcije.] 3059 Zbog toga, oslonjeni na jasna svjedoanstva svetog Pisma, i slaui se s jasnim i oitim dekretima kako naih predasnika, rimskih prvosveenika, tako i opih sabora obnavljamo definiciju opeg Firentinskog sabora prema kojoj svi Kristovi vjernici moraju vjerovati "da sveta Apostolska stolica, i rimski prvosveenik, imaju prvenstvo na itavom svijetu, te da je isti rimsk prvosvenik nasljednik blaenog Petra, prvaka apstola, i pravi Kristov zamjenik, glava itave Crkve te otac i uitelj svih krana; te da je Gospodin na Isus Krist, istom blaenom Petru predao puninu vlasti da pase, vodi i upravlja itavu Crkvu, kao to se to uostalom nalazi u dokumentima opih sabora i u svetim kanonima" [* 1307]. 3060 Nauavamo dakle i izjavljujemo da je po oduci Gospodnjoj Rimska crkva dobila prvenstvo redovite vlasti nad svim drugim (Crkvama), i da je ta vlast nadlenosti rimskog prvosveenika, koja je uistinu biskupska, neposredna; prema kojoj su obvezatni svi pastiri i vjernici bilo kojeg obreda i dostojanstva, kako zasebno pojedinci tako i svi zajedno, na slubu hijerarhijske podlonosti i prave poslunosti, ne samo u stvarima koje se odnose na vjeru i udoree, nego i u onima koje se odnose na stegu i upravu Crkve razasute po itavom svijetu; tako da sauvavi kako zajednitvo s rimskim prvosveenikom tako i jedinstvo u ispovijedanju vjere, Kristova crkva bude jedno stado pod jednim vrhovnim pastirom [usp. Iv 10,16]. To je uenje katolike istine od koje nitko ne moe odstupiti, a da sauva vjeru i spasenje. 3061 Isto tako bilo daleko (miljenje) da je ova vlast vrhovnog prvosveenika ovisna od one redovne i neposredne vlasti biskupske nadlenosti, koju imaju biskupi, postavljeni od Duha Svetoga [usp. Dj 20,28] na mjesto apostolskih nasljednika, da kao pravi pastiri pasu i vode njima oznaeno pojedino stado, kako bi ono bilo utvreno, ojaano i zatieno od vrhovnog i sveopeg pastira, prema onoj (rijei) svetog Grgura Velikog: "Moja je ast, ast ope Crkve. Moja ast je vrsta snaga moje brae. Ja u onda biti uistinu poaen kada se pojedincima nee uskraivati njima duna ast" . 3062 Nadalje, iz te vrhovne vlasti rimskog prvosveenika da upravlja itavom Crkvom, slijedi da ona ima pravo da u izvravanju te svoje zadae moe slobodno opiti s pastirima i stadom itave Crkve, kako bi ih na putu spasenja mogao pouavati i voditi. Zbog toga osuujemo i odbacujemo miljenje onih koji kau, da se zakonito moe sprijeiti ta veza vrhovne glave s pastirima i stadom, ili je ine ovisnom od svjetovne vlasti, tako da tvrde, da ono to Apostolska stolica, ili (drugi) S njezinim autoritetom, odrede za upravljanje Crkvom, ima snagu i valjanost samo ako bude odobreno od svjetovne vlasti. 3063 I budui da je po boanskom pravu apostolskog prvenstva rimski prvosveenik na elu itave Crkve, nauavamo i izjavljujemo, da je on vrhovni sudac vjernika, te da se u svim sporovima koji spadaju na crkvenu provjeru, moe utei njegovom sudu [usp. *861]; presudu pak Apostolske stolice, od ijeg autoriteta nema veeg, ne moe nitko ponititi, niti itko smije suditi o njezinoj presudi [usp. *638-642]. Zbog toga, skreu s pravog puta istine oni koji tvrde

4 od 5 je dozvoljeno od sudaca rimskog prvosveenika prizvati na opi sabor kao na autoritet vii od rimskog prvosveenika. 3064 [K a n o n] Zbog toga, tko kae da rimski prvosveenik ima samo slubu nadgledanja ili upravljanja, a ne punu i vrhovnu vlast nadlenosti nad itavom Crkvom, (i to) ne samo u stvarima koje spadaju na vjeru i udoree, nego i u onima koje spadaju na stegu i upravu Crkve rairene po itavom svijetu; ili da on ima samo vei dio, a ne svu puninu te vrhovne vlasti; ili da ta njegova vlast nije redovita i neposredna, bilo nad svim i pojedinim crkvama, bilo nad svim i pojedinim pastirima i vjernicima, neka bude kanjen anatemom.

Poglavlje 4. O nezabludivom uiteljstvu rimskog prvosveenika


[*3065-3068: Svjedoanstva opih sabora. - *3069: Uiteljstvo je praktiki priznato kao nezabludivo. - *3070sl: Karakter, predmet i svrha papine nezabludivosti. - *3072-3074: Definicija. - *3075: Sankcije.] 3065 Ova Sveta Stolica je uvijek drala, trajna praksa Crkve potvruje, a sami su opi sabori, posebno oni koji su na Istoku i na Zapadu zadrali jedinstvo vjere i ljubavi, izjavili, da se u samom apostolskom prvenstvu, koje je rimski prvosveenik kao nasljednik Petra, prvaka apostola, dobio nad itavom Crkvom, nalazi i vrhovna uiteljska vlast. 3066 Naime oci 4. c a r i g r a d s k o g s a b o r a, slijedei tragove predasnika, objavili su ovu sveanu ispovijest: "Poetak je spasenja, uvati pravilo ispravne vjere [...]. I jer se ne moe mimoii rije Gospodina naega Isusa Krista koji je kazao: 'Ti si Petar-Stijena, i na toj stijeni sagradit u Crkvu svoju' [Mt 16,18], pa se to to je reeno dokazuje stvarnim uincima, budui da se kod Apostolske stolice katolika religija sauvala uvijek neokrnjena, i sveto se uenje potovalo. Ne elei se nikako odvojiti od te vjere i nauka [...], nadamo se, da emo zasluiti biti u tom zajednitvu koje propovijeda Apostolska stolica, u kojem se nalazi itava i prava vrstoa kranske religije [*363-365]. 3067 Uz odobrenje pak d r u g o g l y o n s k o g s a b o r a Grci su ispovijedili: "Sveta Rimska crkva istinito i ponizno priznaje da je od samog Gospodina u blaenom Petru, prvaku i glavi apostola, iji je nasljednik rimski prvosveenik, puninom vlasti dobila vrhovno i puno prvenstvo i vrhovnitvo nad itavom katolikom Crkvom. I kao to je ona vie od ostalih obvezna braniti vjersku istinu, isto se tako, ako se pojave neka pitanja o vjeri, ona moraju rijeiti prema njezinom sudu" [*861]. 3068 F i r e n t i n s k i s a b o r je naime definirao: "da je Rimski prvosveenik [] pravi Kristov zamjenik, glava itave Crkve, te otac i uitelj svih krana; te da je Gospodin na Isus Krist, istom blaenom Petru predao puninu vlasti da pase, vodi i upravlja itavu Crkvu" [*1307]. 3069 Kako bi udovoljili toj pastirskoj zadai, nai su predasnici uvijekn neumorno nastojali, da se spasonosni Kristov nauk proiri meu sve narode na zemlji, i jednakom su brigom bdjeli da se on sauva ispravan i ist, kao to je i primljen. Zbog toga su biskupi itavog svijeta, bilo pojedinano, bilo okupljeni na saborima, slijedei dugotrajni obiaj Crkava i oblik drevnog pravila, iznosili pred ovu Apostolsku Stolicu posebno one opasnosti koje su se pojavljivale u pitanjima vjere, kao bi se ponajvie nadoknadile tete za vjeru tamo gdje vjera ne moe imati nedostatak . Rimski pak prvosveenici, kako su im to savjetovali uvjeti vremena i stvari, bilo sazvavi ope sabore, ili istraujui miljenje Crkve razasute po svijetu, bilo na partikularnim sinodama, ili pak primijenivi drugu pomo koju im je na raspolaganje stavljala Boja providnost, definirali su da treba drati ono to su uz Boju pomo spoznali da je u skladu sa svetim Pismom i apostolskom predajom.

5 od 5 3070 A Petrovim nasljednicima nije naime obean Duh Sveti kako bi uz njegovu objavu navijetali novi nauk, nego da uz njegovu pomo sveto uvaju i vjerno iznose objavu, ili poklad vjere, primljen od apostola. A taj pak apostolski nauk prihvatili su svi asni oci, a sveti i pravovjerni uitelji su ga potovali i slijedili; oni su najpotpunije znali da je ta Petrova stolica ostala uvijek netaknuta od svake zablude, prema boanskom obeanju Gospodina i Spasitelja naega, koje je dao prvaku svojih uenika: "Ali ja sam molio za tebe da ne malake tvoja vjera. Pa kad k sebi doe, uvrsti svoju brau" [Lk 22,32]. 3071 Dakle, taj posebni dar da u istini i vjeri nikada ne zataji, dana je od Boga Petru i njegovim nasljednicima na toj Stolici, kako bi svojom uzvienom slubom sluili spasenju sviju, kako bi itavo Kristovo stado po njima bilo sauvano od otrovne hrane zabluda i hranilo se hranom nebeskog nauka, kako bi se nakon uklanjanja prilika za raskol itava Crkva sauvala jedna, i oslonjena na svoj temelj ostala vrsta protiv vratiju pakla. 3072 Budui pak da u ovo vrijeme, kada se ponajvie trai uinkovitost apostolske slube, nema malo onih koji se suprotstavljaju tom autoritetu, mislimo da je apsolutno potrebno sveano potvrditi svojstvo, koje se jedinoroeni Boiji Sin udostojao spojiti s vrhovnom pastirskom slubom. 3073 I tako Mi, vjerno se drei predaje katolike vjere prihvaene od poetka, na slavu Boga naega Spasitelja, na uzvienje katolike religije i na spas kranskih naroda, uz suglasnost svetog sabora, nauavamo i definiramo da je od Boga objavljena dogma: 3074 da se rimski prvosveenik, kada govori sa Stolice (ex cathedra), to jest, kada vri slubu pastira i uitelja svih krana, i kada svojim vrhovnim apostolskim autoritetom definira uenje o vjeri i udoreu koje treba drati itava Crkva, odlikuje onom nezabludivou, koja mu je obeana blaenom Petru, i kojom je boanski Otkupitelj elio da bude opremljena njegova Crkva kod definiranja uenja o vjeri i udoreu; zbog toga su takve definicije rimskog prvosveenika nepromjenjive po sebi, a ne po suglasnosti Crkve. 3075 [K a n o n] Ako bi se pak netko usudio proturijeiti ovoj naoj definiciji, ega neka nas Bog oslobodi, neka bude kanjen anatemom.
[H. Denzinger / P. Hnermann, Enchiridion Symbolorum Definitionum et Declarationum de Rebus Fidei et Morum / Zbirka saetaka vjerovanja definicija i izjava o vjeri i udoreu, Karitativni fond UPT, akovo, 2002., Prijevod s izvornika prof.dr.sc. Ljudevit Plako, ISBN 953-208-091-0]