Tesawwuf u divanskoj poeziji pjesnika Bonjaka - Lamija Hadiosmanovi Rezime Divanska poezija, kao tok u knjievnom ivotu Bonjaka,

trajala je oko etiri stoljea, Kulminaciju je doivjela u sedamnaestom, a nestala je krajem devetnaestoga stoljea. Iako je anrovski pripadala osmanskoj poeziji, ova, nastajala u Bosni, nosi peat specifinosti ovoga tla i duha. Ovo pjesnitvo je prepoznatljivo po ideji sufizma, koji je stalno prisutan. Rijetke su vrste u kojima je motiv ovozemaljski. U ovom radu pokuali smo na primjerima nekolicine pjesnika pokazati ono to je najkarakteristinije za divansku, odnosno sufijsku poeziju ovoga tla. Divanska poezija u Osmanskom carstvu traila je svoje puteve do etrnaestog stoljea, a u esnaestom, kada sije svoje zasade i u Bosni i Hercegovini, ve je potpuno profilirana. Ovaj tok poezije izgraen je na osnovama islamskog duhovnog obzora, a batinio je dosta iz perzijskog i arapskog pjesnitva. Pjesnici Bonjaci prezimaju ve ustaljene i formirane oblike u koje unose specifinosti svoga duha i svoga tla. Poezija, koja je naziva divanskom, karakteristina je po vie formalnih i sadrajnih osobenosti. Sam naziv divan doslovno znai skup, a poeo se upotrebljavati u smislu ukupnog pjesnikog djela, odnosno zbirke. Danas mi taj pojam u knjienosti tumaimo kao zbirku poezije. A sama ta poezija nastala je na dvoru iz obiaja islamskih vladara da u svome okruenju dre mislioce i pjesnike, koji esto piu djela u njihovu slavu. Vremenom se s dvora preselila na mnogo iri prostor. S formalne strane divansku poeziju karakterizira strogo odreen oblik, rima i metar. U sadrajnom smislu ona je veoma bogata, ali je u tome dominantan tesavvufski duh. Moda ne dovoljno precizno, ali se moe podijeliti na tesavvufsku i oiglednu. Prva je puna simbola tipinih za sufizam,

metafora i alegorija, i stoga se mora iitavati u vie slojeva, a uz to podrazumijeva poznavanje islamske tradicije i ukupne islamske duhovnosti. Zatim, italac mora biti upuen i u arapsko i perzijsko duhovno naslijee. Ta poezija je preteno pisana na turskom jeziku, ali sa mnogo konstrukcija iz perzijskog i arapskog jezika. Ne treba ni napominjati kakvo je umijee i obrazovanje zahtijevala od samog autora. Divansku poeziju u nas su pisali ljudi obrazovani u domaim medresama, a esto i u viim kolama islamskog svijeta. Da bi mogli uspjeno pisati ovu poeziju, morali su znati ne smao jezike nego i islamsku tradiciju, zakonitosti arapske metrike, a ona je imala esnaest osnovnih metara, zatim formalne okvire divanskog stiha, simbole. Iako je, posebno sufijska divanska pjesma, imala strogo odreenu formu, motive, pa i teme, ipak se ne moe rei, da je to jednoobrazna poezija. Svaki pjesnik mogao je da nae prostor za svoju osobenost i svoj talenat. Ova poezija u Bosni doivljava svoju kulminaciju u sedamnaestom stoljeu, ali traje i do kraja devetnaestoga. Okupila je vie desetina Bonjaka iz raznih drutvenih slojeva, a djela nekih od njih svrstava se u vrh divanske poezije openito. Sufijska divanska poezija karakteristina je po simbolima, koji su tipini i statini. Osnovni simboli su ljubav, vino i ljepota. Ljubav se izraava ba tim terminom, ali je u ovoj poeziji subjekat sakriven iza profanih pojmova. Vino znai opijenost, i to je opijenost vea, predanost je iskrenija i jaa. Ljepota ima vie sinonima i svi su u funkciji predstavljanja Savrene ljepote. est simbol je harabat, u doslovnom znaenju ruevina, u ovoj poeziji je mejhana, mjesto gdje se sastaju edni da bi se napajali vinom Ljubavi. Tu je obavezno i saki krmarica, koja simbolizira proelnika tekije (ejha), koji dodaje pie, zapravo prua znanje i uputstva. Jo

se susreu soluf i trepavica, koje formalno stoje na licu, a simbol su spoznaje i Boije Jednoe. Jedan od najprepoznatljivijih simbola ove poezije je leptirica, koja u stalnom kruenju oko plamena svijee predstavlja beskonano traenje Vjene ljubavi, dok ne izgubi svoju tjelesnost, i ne sagori u Ljubavi. Upravo mnotvo simbola i sakriveni subjekat ini ovu poeziju teko prohodnom. Ona se zapravo moe iitavati u slojevima i najee je prvi utisak varka. Jer, nerijetko se neka izrazito sufijska pjesma doima kao ljubavna, ovozemaljskog znaenja. Ako se pravilno iita, u njoj se nee nai nita od profanoga sadraja. Autori lirsko-tesawwufskih pjesama u pravilu su pripadali jednom od dervikih redova i esto svoju poeziju su pisali u osami tekija. Ve iz njihove pripadnosti tarikatima podrazumijeva se pjevanje u slavu Boga i vjene tenje pribliavanja Apsolutu. Iako su divanski tesawwufski pjesnici imali zajednika svojstva, istovjetan pogled na ivot i jedinstven kredo, ne moe se zanemariti i posebnost od pjesnika do pjesnika. Pjesme nisu sasvim odjeljene od ivota, jer ve po traenju Univerzalne ljubavi, one su itetako ivotne i opeovjeanske. Meu najstarijim predstavnicima tesavvufske poezije u nas je Muhamed Karamusi Nihadija (? 1587.), autor kompletnog divana. Njegova misao je zgusnuta a tenja ka Idealnoj ljepoti daje svrhu i cilj njegovom djelu. Pseudonim Nihadija znai umjeren, staloen. Iz njegove biografije saznajemo da je bio veoma obrazovan, a iz poezije da je suvereno vladao zakonima divanskog stiha. Nihadija natprirodna iskustva izraava jezikom prirodnih stvari, pa je stoga u njegovom stihu gotovo svaka rije simbol: - Doe u drutvo svijee, poe oko nje kruiti Vidje ovo stanje i gnjevno zacvili slavuj. * S turskog: Fehim Nametak Ili: Je li on mlade u obrvama one koju voli ili je to petlja u luku? Je li ono

gavran svio gnijezdo u svodu ljepote ili je to ruinjak u edenskom vrtu? Je li ono na mladu granu, u ljubavnom poaru sletio slavuj pa zamuknuo, Ili se to leptir bacio na plamen draganine ljepote, pa tu izgorio i duu ispustio? * S turskog: Mehmed Handi Jedan od rijetkih pripadnika dervikog tarikata hurufija je pjesnik Vahdetija Ahmed Bonjak (? umro poslije 1600.). Zbog toga, a i zato to je kritizirao ulemu, bio je oglaen heretikom. Poezija u kojoj Vahdetija koristi slova da bi njima iskazao svoju ideju i poruku veoma je neitljiva i teko shvatljiva. Metafizinost je dominantna crta njegovog stiha. Tu je govor metafore i slike. Imaginativna iskustva su u Vahdetijevoj pjesmi njena konstanta. Treba naglasiti da Vahdetija ima i pjesama u kojima ne koristi harfove. Evo jedne takve: - Kad u more dospije kaplja tad iezne Kaplja je doista voda, odvojena od vode. Kad padne u vodu opet je voda. I aikova ljubav je kaplja mora Apsolutne Ljepote Kad stigne do voljenog nestane je. Ako na svijeu leptir doe, koji je u ljubavi za danom rob Njegovo tijelo izgori i on sa svojim ljubljenim postane jedno. * S turskog: Mehmed Handi Svojim bogatim i raznovrsnim djelom Dervi-paa Bajezidagi je obiljeio esnaesto stoljee. Napisao je dva kompletna divana, jedan na turskom jedan na perzijskom jeziku. Ovaj na perzijskom je jedinstveno djelo ove vrste u bonjakoj knjievnosti. Pripadao je tarikatu mevlevija i iz prizme sufije piso svoju poeziju. Njegova poezija je refleksivna, meditira o ovjekovoj sudbini i smislu njegovog boravka na ovome svijetu. Kod Bajezidagia nema hladne retorike, pjesnika vizija je jasna. Sve pripada istom Pogledu, a ne ulima. Evo jednog fragmenta Dervi-paine pjesme s perzijskog jezika: Imam grijeha moda vie ve to ima kapi kie, Od stida sam pogo glavu, ne smijem je dii vie! Dok glas doe o

Derviu, ne plai se, sve je lahko Po zasluzi i po grijehu nagraen e biti svako. * S perzijskog: Safvet-beg Baagi esnaesto stoljee dalo je jo jednog veoma darovitog pjesnika Muhameda Nerkesiju (1584.1635.). Muhamed Nerkesija slovi kao vrstan stilista. Ljepota izraza posebno mu je snana u sufijskoj poeziji. Istina, kao veliki majstor rijei i izuzetan stilista, Nerkesija u poeziju Bonjaka na orijentalnim jezicima unosi, rekli bismo, jedan novi nain pjevanja, koji do toga vremena nije poznavala divanska poezija. Njegova sufijska poezija nije optereena simbolima, ali u sebi nosi sufijsku poruku: Ak u loptu zatvorenu Metnu jednog malog mrava, Pa je onda zavaljaju Preko polja i dubrava. U tom vjenom prevrtanju Samrt mu ie pravo. Gledaj! Ja sam mrav bijedni A ta lopta nebo plavo. * S turskog: Safvet-beg Baagi Na razmeu esanestog i sedamnaestog stoljea djeluje jo jedan izrazito sufijski pjesnik Husein Lamekanija, (Bezmjesni) (? 1625.). Lamekanija je pjesnik ija je poezija natopljena upitnou o nainu spoznaje Univerzuma, isticanjem ideje o prolaznosti, odnosno nitavosti ovozemaljskog ivota i okrenutosti jedinoj Istini za koju vrijedi ivjeti i stvarati. Njegova poezija obiluje tesavvufskim simbolima i alegorijama. On nastoji putem mirisa, boje i zvuka dovesti do zanosa duha. Istie estetstko stanje, koje brie razlike izmeu ja i ne-ja, izmeu tuge i radosti. Ideal njegovog ivljenja, kao i kod drugih sufijskih pjesnika, je duboko vjerovanje u Vjenu Istinu, i upravo to daje snagu njegovom umu i ruci: To je uostalom ideal ivljenja sufija: - Kad si Ti sve, kad je sve zakon ta je ovaj svijet: Suncokreta cvijet il mjehuria let? Al ne naoh nita osim Tebe. ta je briga, ta li strah? Kamo hrle misli koje nemir tvore? Sve je prah, sve je tek dah Prolaznosti koje svemir pore. U varljivosti ovoj pitam ja, ovjeku gdje mjesto

ivota sja? Bez Njega, bez zakona itam esto I ovjek bi postojati presto. * S turskog: Smail Bali Sarajlija Hasan Kaimija (prva polovica XVII st.) ostavio je dva divana iza sebe. Jedan od njih sadri sufijsku poeziju, koju je ejh Kaimija pjevao u svojoj tekiji. I on sve podreuje njegovanju Idealne Ljubavi kroz ljubav. On pod kontrolom dri svoja osjeanja i misli, pa se ini da povremeno gubi ovozemaljskog sebe, nastojei da se spoji sa Univerzumom. U njegovim pjesmama vidljiva je neobuzdana inspiracija, koja prosto kulja i svega ga obuzima. Stoga nije udo da je napisao i djelo Varidat, koje je bilo vrlo popularno i esto prepisivano stoga to je Kaimija ovdje predskazivao neke dogaaje. Inae mu se pripisuju nadnaravna svojstva i sposobnost proroanstva. Ne moe se odrei ni Kaimijin veliki drutveni utjecaj koji je za ivota imao. Njegova pjesnika vizija je kategorija koju je teko objasniti. Kao dokaz ovim tvrdnjama, donosimo jedan fragment iz Kaimijine kaside: Onaj to otro oko ima u stanju je uvijek da vidi. Onaj to basiret ima, uvijek e s Istinom biti. Oduvijek Ti postoji i sm sebi si veo, Jer ova dua, strast i tijelo Ti si; I Njega nemoj zaboraviti. Ui unutra, otvori oko, iz privida Njemu pobjegni Tanani most prei i lice Beskonanog e vidjeti. * S turskog: Jasna ami Iako je Sabit Alaudin Uianin (1650.? 1712.) znaajan tesavvufski pjesnik, po duhu koji njegova poezija sadri, on se umnogome razlikuje od svih naih pjesnika na orijentalnim jezicima, odnosno od divanskih pjesnika. Ono to Sabitovom djelu daje specifino obiljeje jeste originalan stih i jezik, rastereen mnotva simbola osnovne karakteristike tesavvufske poezije. On je uspio izgraditi osobeni stil, razbiti okotale okove divanske poezije i svoju misao iskazati jezikom koji je iv, koji u sebi sadri i slavenske elemente i odlike turskog govornog jezika. Ovako

revolucionaran pristup uinio je da su ga neki osporavali, i nakon njegove smrti. Meutim, bilo je dosta autoritativnih imena koja su uspjela dokuiti pravu vrijednost Sabitovu. On je ostao kao najizrazitija, najoriginalnija i najvea pjesnika pojava u Bonjaka, ne samo svoga vremena: Kad ajete iz Kurna o boju razjasni, Onda ree vojnicima ovaj govor krasni: Vitezovi, poujte me, da vam kaem jasno Na crnu ste zemlju doli, da pomrete asno. Nit je ovaj svijet vjean ni naklonost neba, Il gazija ili ehit svakom biti treba. kad emo jo doekati vaki Bajram jedan? Ko pogine, bie ehit, ko ostane sretan. . . . * S turskog: Safvet-beg Baagi Poezija Mehmeda Mejlije Guranije (1713.-1781.) moe se posmatrati u dva toka: dio njegovog bogatog opusa pripada onoj strogoj sufijskoj poeziji punoj simbola, alegorija, metafora, iako ima i dosta pjesama s jasnim motivom i izvan okova divanske poezije. Mejlija u svom lirsko-tesavvufskim stihovima pokuava kazati verbalno ljudsko iskazivanje, ono to je najtee rijeima izraziti. Osnovni kredo njegovog poimanja ivota, kao i mnogih drugih divanskih tesavvufskih pjesnika je: Voljeti Boga znai voljeti ljude. Stoga je u svakoj Mejlijinoj pjesmi ovoga obiljeja, osnovna ideja iskazana kroz simbole, pa se najee doima kao izrazito ljubavna, s tek naznaenom, a nerijetko izrazito erotskom notom. Mejlija u svoju poeziju unosi zanos bogougodnika za koga sve poinje i zavrava se u ljubavi prema Bogu. Ova vrsta Mejlijinih stihova zahvata veoma bogat svijet ideja i tema, a svi su opet usmjereni ka Jednom Jedinom: O srce, da oi ne plau, da se pribliim Da mi se pamet ne muti da se primaknem. U privlanom vrtu Njene Ljepote ja se rastuim Da poput slavuja ne tuim, da se pribliim. U enji zbog Drage snage mi ponestade, Kao leptirica, zbog ljubavi ja gorim Da mi slabo tijelo ne umre da

se pribliim. * S turskog: L. Hadiosmanovi i S. Trako Mehmed Reid (XVII st. - ?) Sarajlija (XVII st. - ?) misaoni pjesnik, koji pokuava svojom poezijom dokuiti smisao ivljenja i proniknuti u bit. On se pita: Gdje su tajne svijeta u kojem ivimo? Zato smo se rodili? Gdje je pravi poetak i kraj razumijevanja bitka? I Mehmed Reid, poput ostalih uenih sufija, smatra da je ovjek odsjaj Boije Svjetlosti (Nur) i istrauje puteve sree koji e ga odvesti u blizinu Njegovu. Sopstvenom vrijednou on je izborio trajno mjesto u poeziji Bonjaka: Ovo je upozorenje za udno, za oko ivo Gledaj, to je svjetionik udesno satkan neshvatljivo. Pogledaj koliko ari neobinih pokazuje U svakom se dahu bezbroj ljepota pokazuje. Ona kada pokree se, tad ljepot mnotvo sije Zavarava, opuava ak i one najbistrije. . . . Usud, ak, i najgorima blagodati svoje daje, Moe li da shvati ta sutina njegova je? . . . * S turskog: Lejla Gazi Pjesnik Abdulvehhab Ilhamija (1773.-1821.), inae ejh, svojim ispravnim ivotom i pobonou postao je uzor svoga vremena. Poznat je i kao pjesnik na bosanskom jeziku, ali njegove pjesme na turskom i arapskom daleko su misaonije i pjesniki snanije. Njegova poezija je meditativna, i u njoj je u svakom stihu vidljiva njegova Ljubav prema Stvoritelju, te razmiljanje o smislu i kakvoi ivota. Iako u Ilhamijinim pjesmama ne nailazimo na tesawwufske simbole, metafore, alegorije i slino, ne moemo je odvojiti od tesawwufskog pjesnitva po duhu kojim je natopljena i snazi pjesnike rijei, uvijek okrenute ka Nevidljivom. Njegov stil je jednostavniji i itljiviji nego u drugoj tesawwufskoj poeziji. Evo nekoliko njegovih stihova: Ovo je tren otkria i svjedoenja Ovo je tren spoznaje i rasvjetljenja Ovo je tren pobonosti i odricanja Ovo je tren Jedinstva i stapanja Ovo je tren due i posmatranja Ovo je tren

zapanjenog shavaanja . . . Ovo je tren kad su okeani kapija Ovo je tren kad je Boija odredba najuzvienija . . . * S turskog: Muhamed Hadijamakovi Abdurrahman Sirrija (Tajanstveni) (1775.-1847.), nije samo bio veoma ueni i cijenjeni ejh, nego i veoma talentirani tesawwufski pjesnik na turskom jeziku, a pisao je i na bosanskom. ejh Sirrija je osnovao tekiju na Oglavku kod Fojnice, koja je postala prava katedra za izuavanje tesawwufa s njegove misaone strane. Poezija Abdurrahmana Sirrije na turskom jeziku teko je razumljiva i teko prohodna, stoga to slijedi tesawwufske simbole i alegorije, pa treba razgrtati sloj po sloj da bi se stiglo do ogoljenosti stiha. I svojim ivotom i djelom bio je izraziti sufija i njegove pjesme su pune naboja i refleksivnosti. I Sirrija, kao i mnogi drugi tesawwufski pjesnici, varirajui simbolima spaja daleka iskustva, a glavna nit koju pjesnik prati je Vjena Istina: Egzistencija ovog svijeta je samo jedna vizija, Nebo i zemlja su samo posuda jedne vizije U svemu to postoji, malom i velikom, nalazi se Jedan Svoj opstanak u nitavilu prikaza onaj koji nema znaka. Tvoji izrazi ja i ti su samo jedna vizija, I ta god ti rekne samo je vizija u viziji. Ono to u Tebi kae ti nije li oevidno samo rije?! Ako Gospodar rijei tebi oduzme svoju rije, ta e ostati? Kad se izgubi lik rijei budi uvjeren da e se izgubiti i oblik. Veliki Poslanik je srce nazvao Boijom kuom. I u tome je ponos svijeta otkrio mnoge tajne, A na njegovom se licu pokaza tajna (odredbe) Budi, pa bi. * S turskog: air Sikiri U itavoj plejadi pjesnika Bonjaka, koji su pisali lirsko-tesawwufsku poeziju na jednom ili vie orijentalnih jezika, spomenut emo i Ibrahima Zikriju (1795.?-1854.), koji je pored stihova ovoga usmjerenja i autor komentara poznatog spjeva Muhammeda elebije o roenju i ivotu Poslanika Muhammeda pod

naslovom Mewlid -i-nebiyy ili kratko Mevlud. Ovaj daroviti bonjaki pjesnik, u svojim sufijskim pjesmama, njeguje fiksiranost simbola, neelastian metar i sufijsku metaboriku i simboliku. I u njegovoj poeziji nailazimo na skruenost, koja vodi ka beskrajnoj slabosti i nemoi, to je bio i manir ove vrste pjesnitva. Sufijska komponenta je vidljiva i u tarihu u povodu zavretka komentara Mevluda. Donijet emo iz ovoga spjeva nekoliko stihova: - Otvori se kapija na putu Boije milosti Ljupko se pojavi jedna sretna ljepotica Draguljima boanskih tajni nagizdana Njegovim darovima okiena, ljepotica svoga vremena. . . . * S turskog: Salih Trako Istananost u izraavanju dolazi do svog punog izraza i u stihovima manje poznatog pjesnika sufije Ali Sejfije Iblizovia (Abu Lejs-zadeta) (?-1880.) i osnivaa nakibendijskih tekija u Bijeljini, Viegradu i Rudom. Njegov stih dosee najvie estetske domete s izrazito lirskom notom. Istina, njegova poezija je neto, uvjetno reeno, oiglednija i esto se izravno obraa Stvoritelju i motiv ne sakriva: Boe! Pomo Tvoju saputnikom narodu Bosne uini Ovaj svijet je kao duboko more, jer ta drugo jesu ovi priini? Ovaj Sejfija stalno plae u Bijeljini tako vrijeme doekasmo, ljudi postadoe nevjerni. Dumanin i neznalica se potuje Bogobojazni nevolju podnose nemarnost svijetom odavno vlada i bezbrinost u eljama stealim od sld: Tako Ti asti hiljadu i jednog Tvog imena oprosti, pomozi Ti koji voli pratati otvori vrata dobrote, o Plemeniti. * S turskog: Omer Mui Za Bosnu je veoma znaajan i pjesnik, politiar, plemi, kaligraf i pripadnik mevlevijskog tarikata Fadil-paa erifovi (1802/3 1882.). Iza sebe je ostavio cjelovit Divan sa svim anrovima koje sadri ova zbirka poezije. Pjesniko djelo Fadil-pae erifovia predoio je u svom prijevodu, komentrima i studiji Fehim Nametak. Pored

tariha i kasida posveenih znamenitim linostima svoga doba, dobar dio u njegovom pjesnikom djelu zauzima lirsko-tesawwufska poezija. Fadil-paa je pravi majstor rijei, i u njegovoj pjesmi je veoma prisutna ideja mevlevizma. Hazreti Mevlana Delaluddin Rumi je uzor pjesnikovog ivota i poezije, ona ga smatra svojim prvim pravim uiteljem i tako se i odnosi prema njegovoj dubokoj filozofskoj misli: - Ne trudi se kad ve na svijetu aha Mevlane postoje vrata Njegova izba mnogo je bolja no carski dvori od suhoga zlata. Careva kruna i carev prijesto, aie, njemu negov su naj. A kruna kojom glava se dii njemu je njegovo uenje znaj. . . . * S turskog: Fehim Nametak Prepjevala: Melika Salihbegovi Jo jedan bonjaki plemi je zauzimao vidno mjesto u poeziji na turskom jeziku, Arif Hikmet-beg Stoevi (1839.-1903.). O njegovom ugledu i intelektualnom znaaju svjedoi i djelo koje mu je posvetio Ibnulemin Mahmud Kemal-beg pod nazivom Savrenost mudrosti. U mladosti je bio u drutvu slobodoumnih ljudi i osnovao Drutvo pjesnika u Istanbulu, da bi se u zreloj dobi povukao u ivot ibadeta i pridruio kadirijskom dervikom tarikatu. Njegove pjesme iz mladih dana su zagubljene, a sauvala se poezija iz doba kada ve postaje ubijeeni sufija. Divan mu je objavljen u Istanbulu 1915. godine: O Gospodaru, ti obiljem onog to proizilazi iz imena Vedud Uini me plamenom Jasnim uz svjetlost Ljubavi Da bih postao neko kome e se Ljepota ukazati Uniti moju duu i srce kako bih se osvjedoio. * S turskog: Amina iljak Jesenkovi Ako ovu poeziju posmatramo u retrospektivi, zakljuit emo da je to tesavvufski pokret, koji je zahvatio iroke prostore. Pjesnici sufije odslikavaju vidljivu sliku nevidljivog

svijeta, pa je tu pjesniku viziju kao kategoriju teko izraziti. Oni predoavaju superiorniji vanulni svijet, koji je po njihovom uvjerenju realnost. Jasno je da to nije eksplicitna religiozna poezija, jer je motiv sakriven iza profanog. Ideal Ljepote kao osnovno odreenje za Boga vidljiv je u svakom paljivo iitanom stihu, ma kakvim rijeima da je kazan. Ova poezija jo uvijek nije dovoljno istraena, i, vjerovatno, mnogi rukopisi po bibliotekama i drugim institucijama u svijetu kriju jo pjesnika Bonjaka ovog anra.