Razgovor

Dario VUI

glazbenik, dirigent

Vano je biti zainteresiran za neto

Kakva nam je umjetnost i kultura uope, takva nam je drava
Razgovarao i snimio: Darko RUBI ario Vui, roen 1980. u Sarajevu, odmalena je pokazivao veliki talent za glazbu. Diplomirao je, a potom i magistrirao na Muzikoj akademiji u Sarajevu na odsjeku za dirigiranje. Trenutno je na etvrtoj godini odsjeka za kompoziciju. Na Akademiji je zaposlen kao vii asistent za oblast dirigiranje. Koncem prole godine postao je prvim domaim i ujedno najmlaim dirigentom Opere u Narodnom pozoritu u Sarajevu od osamostaljenja BiH. to je za Vas obrazovanje? Obrazovanje je ne samo za mene, nego za veinu ljudi sve. Bilo da je rije o zanatskom obrazovanju, bilo o nekom visokom obrazovanju, od obraivanja zemlje do visokih politikih funkcija ili zvanja doktora. 1

Kakvo je stanje s obrazovanjem kod nas? Mislim da nismo ba sasvim na niskim granama kako se esto zna uti, jer mi imamo dobrih strunjaka i od prije rata i poslije rata. Mislim da tko hoe uiti, moe uiti bez obzira na sistem obrazovanja. Naravno, moe biti puno bolje, ima itekako rupa, ali je problem to mi ne znamo svoje cijeniti, pa onda ljudi misle da je sve loe. I drugi je problem to ljudi veinom ne rade ono to vole. Veina mladih studira samo da bi na koncu imali na papiru da su neto zavrili. Mislim da je to pogreno, trebali bi studirati i raditi ono to vole jer je rtva raditi ono to ne voli a mora. Je li po Vama stranaka politika previe upletena u obrazovanje? Politika stoji iza svega, ona odreuje kako jedna zemlja die. Meutim, obrazovanje se moe rijeiti samo strunim kadrom, a kod nas ipak mnogi struni kadrovi ne pripadaju nijednoj stranci. Mislim da obrazovanje ne bi smio biti teren za stranaka nadmetanja, ali, naravno, politici je stalo da bude prisutna u svakoj pori ivota. Vrlo ste mladi, a toliko ste toga ve postigli u ivotu. Recite nam ime se sve bavite. U Narodnom pozoritu sam stalno zaposlen kao dirigent Opere. Takoer sam i korepetitor Baleta s obzirom da nemaju svoga korepetitora. Na Muzikoj akademiji u Sarajevu tri sam godine bio angairan kao asistent na odsjeku za oblast dirigiranja, a od nedavno sam promoviran u vieg asistenta, na istom Odsjeku. Dopredsjednik sam HKD Napredak u Sarajevu i Hrvatskog drutva za znanost i umjetnost, za oblast umjetnost. Oformio sam 2003. Trio Magis, u kojemu sviramo Ivana Papita, Boris Lonar (violine) i ja (klavir/ orgulje), a od 2006. pripojili smo se HKD Napredak. Djelujemo ve sedmu godinu, a repertoar nam je klasina i moderna klasina glazba. Upravo pregovaramo da u rujnu imamo koncert u Beogradu. Izaao je CD uivo s jednog od naih koncerata. Imali smo koncerte u Italiji, Njemakoj, Hrvatskoj, BiH. Od 2007. vodim Komorni orkestar 2007. lanovi orkestra su moje kolege s fakulteta, ili ak i mlae kolege, jo uvijek studenti, eljni muziciranja. U poetku je bilo osam lanova orkestra, a sad ih ima oko 15. Taj sam orkestar osnovao iz elje da steknem praksu u dirigiranju, jer ranije nisam imao mogunosti budui da u Sarajevu imamo samo jedan orkestar, Sarajevsku lharmoniju. Prvi put smo nastupili 2007. na prvi dan korizme. Tada smo izveli Stabat Mater Giovannija Battiste Pergolesija gdje su solisti bili Melisa Hajrulahovi i Zana Stanikovska. Nalazimo se s vremena na vrijeme, nemamo stalne probe i nemamo svoj prostor, pa nam u susret izlazi direktor Pozorita Gradimir Gojer koji nam ustupa prostorije Pozoritu. Za tri godine imali smo 9-10 koncerata. Mislim da je taj orkestar bogatstvo za grad, ali je, naalost, neprimjetan u odnosu na neke druge orkestre. Ali, eto, mi radimo i, to je najvanije, lijepo se druimo. Namjerno sam okupio sve mlade glazbenike i studente ne zato to su oni vrhunski glazbenici, jer sam mogao uzeti i bolje, nego da bi oni stekli neko iskustvo. Mislim da je to za njih bogatstvo, a meni je ar raditi s mladim kolegama eljnim muziciranja. Vodim zbor u upi sv. Ignacija u Sarajevu. Rije je o starijim osobama i njih ne bih mijenjao ni za to na svijetu. I vodim zbor crkve Sv. Vinko Paulski u Sarajevu. Godine 2008. otvorili smo festival Glazba i rije u Konavlima. U prvom dijelu koncerta izveli smo sakralna djela, a u drugom dijelu bosanske narodne pjesme. Ljudi su poludjeli za bosanskim pjesmama, tri puta smo izlazili na bis. U Dubrovniku sakralne glazbe ima na svakom koraku, a ove su im bosanske pjesme bile neto novo. Rije je o pjesmama koje su uraene na umjetniki nain. Nastupili smo i na festivalu u Jajcu gdje se svaka od tri nae religije predstavila sa svojim repertoarom sakralne glazbe. Problem je to nemamo stalni prostor pa se sastajemo s vremena na vrijeme. Od 1995. do danas sviram u sarajevskoj katedrali kao katedralni orgulja, a od 1996. do 2007. svirao sam kao orgulja katedralnog mjeovitog zbora Josip Stadler. Nedavno ste postali dirigent Opere Narodnog pozorita u Sarajevu. Da. Prije toga sam bio ef Hora Opere. Prije mene bio je Ognjen Bomotar, a naslijedio me je Danijel ontar. Nakon est i pol godina, 2009. unaprijeen sam na veu funkciju kao dirigent Opere. Od rata do tada imali smo samo gostujue dirigente. Tako da sam ja prvi dirigent Opere od samostalnosti BiH. 2

Prije rata imali smo poznate dirigente poput Miroslava Homena, Mladena Pozajia, Ivana tajcera, Nikole Debelia, Teodora Romania i dr. Iz dva razloga mi je drago to sam postao dirigent. Prvo, meni samom to mnogo znai jer mi je to bila vodilja u radu, ali vano je i za Pozorite da ima svog domaeg dirigenta. Jedna od osnovnih stvari je da svaka operna kua u svijetu ima jednog ili dvojicu svojih dirigenata. Vrlo impresivna biograja s obzirom na Vae godine. Ima li u drugim zemljama tako mladih dirigenata? Koliko znam, bio sam najmlai ef Hora u povijesti Narodnog pozorita, a evo sad i najmlai dirigent Opere. Za efa Hora doao sam s 23 godine, a za dirigenta s 29 godina. U svijetu danas ima dosta mladih dirigenata, to sada postaje trend. Mladima se daje mogunost da se dokau na konkretnim radnim mjestima. Tako u Splitu imamo mladoga maestra Ivana Repuia koji je s nekih 29-30 godina bio ak i ravnatelj Opere, a jo je ranije postao dirigent. Ima li zavisti meu Vaim kolegama? Znam da neki znaju o meni rei u smislu: lako je njemu, on je sve postigao, radi pa mu je sad lako priati. Ali nije to tako. Obrazovao sam se esnaest godina: est godina nie glazbene kole, etiri godine srednje, etiri akademije, dvije godine magisterija. Nikad nisam imao raspuste kao to ima veina djece, mjesec-dva nita ne rade. Ja sam morao konstantno vjebati i dan danas moram. Kod veine mladih ljudi vlada opa bezvoljnost. To nije sluaj samo kod nas, ve je, naalost, opi trend. to mislite to je najvanije za mladog ovjeka? Prvo, mislim da svi mi moramo misliti pozitivno koliko god nam bilo crno ispred oiju. Tek tada moi emo neto napraviti kako valja. Trebamo ustrajno ii prema svom cilju, naravno, s ispravnim odnosom prema tom cilju, jer ambicije znaju biti itekako bolesne. Zatim, za mladog je ovjeka najvanije da bude zainteresiran za neto. Nikad mi se nije sviala ona formula za uspjeh: 90% je rad, a 10% talent. Ja mislim da je, recimo, 50% rad, 10% talent, ali je 3

40% zainteresiranost za ono to radimo, i to troje je nerazdvojivo. Ako netko radi ono to ne voli, on e odraditi posao, ali tu nema ni zadovoljstva, a uglavnom ni kvalitete. Ja uvijek kaem da sam sretan ovjek jer nemam neki drugi posao a da mi je glazba hobi. Meni je glazba i posao i ljubav u jednom. Najvei problem kod mladih je to oni nisu zainteresirani za veinu stvari ili uope ne razmiljaju o tome to e raditi. Tako talent propada ili se radi na jedvite jade. Tko je sve odgovoran za takvo stanje? Za to je odgovorna prvenstveno obitelj, jer su mladi najee kopije svojih roditelja. Ako tu ne vide neto to bi ih zainteresiralo za rad, ve su tu znakovi bolesti, anomalije. Zatim, drutvo. Sve je inertno, mladi gledaju druge kako su uspjeli lako, preko noi. Gledaju kako se netko nakrao i ima sve, a netko se mui itav ivot i na kraju ne moe zaraditi ni potenu plau. Naravno, da e se onda povoditi tim loim primjerima. U tom smislu ih razumijem, ali s druge strane ne treba se predavati, treba imati svoj cilj, svoju elju, treba pronai ono to voli i pokuati do toga doi, a ne gledati sa strane to tko radi. Kao to kae moj profesor, svatko treba gledati u svoj pinjut, tanjur. Ako se previe gleda sa strane, onda to ovjeka odvue na krivu stranu, rijetko kad na dobru. I pogotovo se ne treba usporeivati s gorima od sebe. Treba gledati pozitivne primjere i samo misliti pozitivno. Kakav je na odnos prema kulturi? Mislim da je kod nas problem nepoznavanja vlastite kulture, tj. nesvjesnosti svoje kulture, identiteta, prepoznatljivosti. Kad ovo govorim, mislim na cijelu BiH, bez obzira na nacije i religije. Ne znamo je prepoznati, cijeniti i vrednovati, a itekako je imamo, i upravo je specina iz razloga to se stoljeima mijeala. Mislim da je upravo to jedno veliko bogatstvo, a mi nita od toga nismo prolirali. Naravno da onda to ne znamo prezentirati svijetu. Sve velike europske drave imaju dobru kulturu, znaju je cijeniti i zahvalni su. Zahvalnost proistjee iz kulture. Ima sjajna misao Samuela Johnsona: Zahvalnost je plod velike kultiviranosti; neete je pronai meu nekulturnim svijetom. Kultura je osnova za civilizaciju, za bolji napredak, za duhovnu odrivost ljudi. Aristotel je rekao: Kakva nam je glazba u dravi, takva nam je drava. Ali ja bih to sad rekao: kakva nam je umjetnost i kultura uope, takva nam je drava, na svim razinama i u svim aspektima ivota. Kako se drava odnosi prema kulturi? Prije se mnogo vie ulagalo u kulturu, bilo iz politiko-interesnih ili civilizacijsko-kulturnih razloga. Danas se gotovo ni u to ne ulae, pa tako ni u kulturu; imamo samo velike trgovake centre, kae i to je to. Mislim da je odnos prema kulturi na niskim granama, za razliku od obrazovanja. A kultura je jedan veliki stup, temelj jedne drave, bez obzira koliko ljudi mislili da to ne utjee na ovjekovu egzistenciju. Naravno, ovjek nee umrijeti ako danas ne uje neki koncert klasine glazbe, ali nije sve u onom to ue na usta. Postoji i duhovna hrana koja daje mek ivotu. To je kultura, to je umjetnost: knjievna, likovna, glazbena, graevina, arhitektura. Ali neki kulturu uope ne smatraju vanim vidom zdrave drave, zdravoga drutva i civilizacije. Pa uzmimo samo drevne crtee po piljama ili dananja plemena koja imaju crtee po tijelu, svoju vrstu glazbe, svoje ritmove. Sve je to kultura i njima to izuzetno mnogo znai. Kako to da mi koji smo u odnosu na njih, gledano s nae strane, civiliziraniji, nemamo takav odnos prema svojoj kulturi? Kod nas u BiH, kao i u svemu, pojedinci iz sva tri naroda odbacuju sve to ima drukiji predznak i gloriciraju samo svoje. Tako je, naalost, i u umjetnosti. Jedan voza autobusa mi je rekao da je glavni problem nae drave to je velika veina ljudi koji u njoj ive ne vole. Samim time koe je u njezinu napretku. to se tie glazbe, nema tu niega to je moje, a nije tvoje. Sve je to nae zajedniko. Sevdalinka je i moja kao Hrvata katolika i Srbina pravoslavca i Bonjaka muslimana. Sevdalinka je zajednika jer je proistekla iz ove drave. Isto kao kad bi netko iz Slavonije rekao da je kulen samo njihov. Mislim, taj kulen jedu i Dalmatinci i ljudi iz kontinentalne Hrvatske i dr. Tako je i s guslama i tamburicom, sve je to nae zajedniko, bosanskohercegovako. Ni govora da je to samo bonjako, srpsko ili hrvatsko. Sve je to s istih prostora, s iste zemlje. Pa bilo 4

je pjevaa koji su pjevali sevdalinke a nisu bili Bonjaci. Uzmimo Jozu Penavu, a bilo je i danas ima ljudi koji se bave tom vrstom glazbe a nisu Bonjaci, ni imenom ni prezimenom ni opredjeljenjem. Mislim da je to kod nas vie stvar politike a ne naroda. Pogotovo to nije stvar umjetnosti. Umjetnost nema granica. Pa anti je napisao Eminu, a mogao je napisati Zoru ili Ljeposavu. On tada nije gledao na to kao to se danas gleda. Mislim da to zakuhavaju politiari, a zapravo oni se meusobno jako vole, da budemo iskreni. Moe li se ivjeti od umjetnosti? Ako ste sami, moda i moe, ali ako imate obitelj, to je ve tee. Onda treba nai i neki dodatni posao vezan za umjetnost. U jednu ruku, mislim da je to i dobro jer je posao raznovrsniji ali iz iste oblasti umjetnosti. Ali ima i ljudi koji kao drugi posao rade neto mimo svoje brane i to nije dobro. Neki studenti Akademije znaju tezgariti po kavanama, rade ono to ne vole. Sviraju da bi zaradili dodatni novac za egzistenciju. A to je zato, opet se vraamo, to umjetnost kod nas nije cijenjena prvenstveno radi nje same, a kamoli da ti ona moe pruiti egzistenciju. Ali mislim da je to problem i s drugim zemljama u svijetu, samo kod nas je to gore jer nam je sve na niim granama. Kad ste ve spomenuli turbofolk, zar mladi umjetnik sviranjem takve glazbe ne izdaje i umjetnost i sebe? Zato ne bi mogao raditi neto drugo? Mogao bi on, naravno, raditi i neto drugo, ali zato bi se muio s uenjem novih poslova ako moe zaraditi dodatni novac radei ono to zna, a to je sviranje. On to ne voli, da budemo jasni, ali e svirati jer mu je to lake i blie njegovom pozivu od nekog drugog posla. U tom smislu to opravdavam. Ali s druge strane, toga imamo svugdje. Zato imamo novine, utu tampu koja se bavi samo traevima? Ima toga, dakle, i u tiskanim medijima, i na televiziji to je kulturno nisko i to zatupljuje. Zato se sve to prikazuje ako se od toga ne moe nita nauiti ili te nee pozitivno razonoditi? Isto je i u 5

likovnoj umjetnosti. Prave se neumjetnike slike koje se tancaju kao one sliice na bombonjerama i to se prodaje. Dakle, imamo situaciju da se svi prilagoavaju tritu, a nitko ne eli trite prilagoditi nekom kulturno-umjetnikom nivou. Sve se prilagoava primarnom doivljaju onoga to publika eli i to momentalno osjea. Nitko to ne eli kanalizirati, usmjeriti ka dobrom. Gdje je granica izmeu umjetnosti i kia? Granica zna biti veoma blizu, ali i veoma daleko. Veoma je blizu u smislu da je umjetnik zna nekad nesvjesno prijei, moda u nekoj zanesenosti. A daleko je kada umjetnik tu granicu svjesno prijee jer u tome vidi neku korist. Mislim da je ki blii onom ovjekovom naturalnom jer ne trai napor. A umjetnici godinama ue, stjeu iskustvo i svojim djelima oplemenjuju ljude. Ljudi bi se trebali dati mijenjati kroz umjetnost, meutim idu za kiom jer ne moraju razmiljati, ne moraju se udubiti i jeftinije je. Uzmimo ponovno turbofolk, to je uglavnom ista melodija s par varijacija, par akorda, s malo drukijim stihovima. I to bolje prolazi jer danas veina ljudi kad dou umorni s posla kui nije im do toga da jo razmiljaju, da sluaju neku operu, razmiljaju o tekstu, temi, radnji, da odu u muzej. Nego ukljue tv, sluaju narodnjake, mogu zapaliti i popiti. Meutim, kad to prijee u naviku, njima to postaje vrstom umjetnosti, za njih je ki umjetnost. Mislim da je vei problem u ljudima koji proizvode ili prezentiraju taj ki javnosti nego u konzumentima. Ja kao konzument mogu a i ne moram to gledati ili sluati i nisam kriv za to to se dogaa na tv-u, radiju ili novinama. Urednici bi trebali znati odluiti to je umjetnost a to ki, to bi trebalo ii, a to ne. Vidite, sva klasina glazba, vijesti iz kulture na tv-u idu uglavnom iza ponoi, a sav ki ide u udarnim terminima, kad su djeca i mladi budni. I jo neto: klasinu glazbu preko dana moemo uti jedino kad netko vaan umre, kad je dan alosti. alosno je to onda samim time ljudi poistovjeuju klasinu glazbu s neim negativnim. On e radije upaliti narodnjake jer misli da je to veselo, lijepo. Je li umjetnost za elitu? Ne, ne mislim tako. Imam kolegu glazbenika koji mi je priao da njegov frizer, stariji ovjek, ima veu kolekciju klasine glazbe od njega samoga. I slua i poznaje ta djela. Moda ih ne pozna dovoljno struno, ali ih zna prepoznati i u njima uiva. Danas nije situacija kao u srednjem vijeku kada je umjetnost bila samo za elitu, za probrane. To nije nikakvo opravdanje. Danas imamo po svijetu mladih talenata, vrhunskih svjetskih umjetnika iz neke prosjene ili ispodprosjene obitelji, i u kulturnom i nancijskom smislu, jednako kao i onih iz iznadprosjene obitelji. Mi ne znamo gdje se sve krije talent; talent nije stvar probranih, bogatih i obitelji plave krvi. Njega samo treba otkriti. Mislimo li pod glazbenom umjetnou samo na klasinu glazbu ili i druge glazbene izriaje? Pod glazbenom umjetnou prvenstveno se misli na klasinu, ozbiljnu glazbu, ali tu spadaju i druge vrste glazbe. I u narodnoj, i u jazz glazbi, i u drugim glazbenim formama ima umjetnosti jednako kao to ima i kia i pogrenih stvari. Pod glazbenom umjetnou, dakle, podrazumijevamo svu glazbu koja je umjetniki prolirana i obraena, koja ima umjetnost u sebi samoj. To moe biti obina narodna pjesma ili napjev iz nekog zaseoka, ali ima umjetniku crtu, bilo historijsku, bilo kulturnu. Isto tako postoje napisane simfonije poznatih umjetnika koje danas nemaju gotovo nikakvu vrijednost jer ih nitko ne slua i ne izvodi, ta djela jednostavno nisu zaivjela. Ali i izvoai turbofolka se nazivaju estradnim umjetnicima? Jesu li oni umjetnici? Mislim da je to stvar navike, jer i televizija i novine njih nazivaju estradnim umjetnicima. Naravno, da se onda ljudi naviknu na to. Ali daleko da je to umjetnost. Umjetnost oplemenjuje ovjeka. U kojem smislu to glazba ini? Prvenstveno duhovno, iznutra. Glazba ulazi izvana kroz ui, ali iznutra sazrijeva i djeluje na ovjeka, bilo da ga smiri, uzbudi, ljuti, razmeka, uspava, potie na razmiljanje, na pitanja, na molitvu itd. Nezahvalno je da ja kao glazbenik to govorim, ali kae se da je glazba umjetnost nad 6

svim umjetnostima. To je zato to ona jedina sama od sebe ulazi u ovjeka, ne trebate se truditi oko nje i nije taktilna. Ona mijenja ovjekovu duu i njegovo miljenje. Meutim, ona utjee i na tijelo. Dokazano je da muzikoterapija kao posebna grana medicine lijei i mentalne, ali i zike probleme, jer su mnoge bolesti psihozike naravi. Glazba posebno pomae i kod tekih demencija. Kako gledate na dananju modernu, atonalitetnu glazbu? Dananja moderna klasina glazba najee nema melodioznosti ili neku divnu harmoniju. Naglasak je prvenstveno na ideji, to sve ovjeku moe pasti na pamet i to sve moe iskoristiti od onoga to mu Bog ponudi na ovoj zemlji. Ta je glazba prvenstveno odraz dananjeg vremena i dogaanja u svijetu, i dobrih ali vie loih. Kao to je npr. renesansa ili barok bio odraz ondanjeg vremena. Sjeam se, bio je koncert za propeler, preparirani klavir, psa i sat, gdje se propelerom udara po klaviru, sat kuca, a pas je zavezan za nogu klavira. Dakle, ima svakakvih djela, ali je bitna ideja. Kako se mijenjaju vremena, prilike i ljudi, samim time mijenja se i umjetnost. Prije su bile slike gdje se tono vidi da je to npr. kua, a danas ima slika gdje nita ne razumije, ne zna kako bi je okaio na zid. Ali je bit u ideji. Da, ali ako sluamo npr. Palestrinu, njegova je glazba skladna, a vrijeme u kojemu je on ivio nije bilo nimalo idealno. Tono, ali tada su postojala pravila kako se pisala glazba. Zbog odreenog intervala mogli ste otii na lomau. Rije je o tritonosu, prekomjernoj kvarti. Da je Palestrina bio posve slobodan, moda bi svoje mise napisao sasvim drugaije. Danas uope nema pravila i mislim da upravo zbog potpune slobode kompozitori danas piu djela ba onako kako oni doivljavaju vrijeme u kojemu ive. Ali takoer ima i djela napisanih u retro stilu, neobaroknom, neoklasinom i to lijepo zvui, a kompozitor je roen npr. 70-ih, 80-ih godina prologa stoljea. 7

I jo neto, prije su kompozitori imali naruena djela. Neki grof, vladar naruio je npr. neko veselo djelo i kompozitor je morao napisati takvo djelo, bez obzira to je tada moda vladala kuga, djelovala inkvizicija ili jednostavno nije bio raspoloen za jedno takvo djelo. Ili npr. na tekst psalma Kliimo Bogu svi radosno kompozitor je morao napisati radosnu kompoziciju, takav je tekst, a moda nije imao prebijene pare i nije mu bilo ni do ega. Ali postoje i djela koja su napisana ba onako kako se umjetnik tada osjeao, bilo je i tu tunih komada koji su predstavljali odraz toga vremena. ini se da se u tom nancijskom, dakle, egzistencijalnom smislu moe povui gruba paralela izmeu starih kompozitora koji su radili po narudbama i dananjih umjetnika koji su prisiljeni svirati turbofolk? Tako je. Nemojte misliti da su stari kompozitori voljeli svako svoje djelo. Neki bi se najradije odrekli nekih svojih djela, ali su ih napisali jer su bila naruena i od toga su ivjeli. Naravno, veinu svojih djela su voljeli, ali ima i ta druga strana. Pa Bach je svake nedjelje morao napisati jedno novo djelo za misu. Mislite da mu je svako djelo bilo drago i da je za svako bio dovoljno inspiriran? Ne! Moda nije imao dovoljno svijea, a morao je naveer raditi, jer je preko dana drao nastavu, imao je dvadesetero djece. Kad je mogao stii napisati svako djelo s jednakom inspiracijom i voljom? Tko zna, moda je on 50% svoga ivota bio neraspoloen, ali mu zato ne zvui sva glazba tuno. To je tada bio prvenstveno posao. Isto kao i danas. Ti doe na posao i mora uraditi sve kako treba, bez obzira jesi li moda neraspoloen, nenaspavan. Nitko te za to ne pita, ti mora odraditi svoj dio posla. to mislite kako su npr. Palestrinini ili Bachovi suvremenici doivljavali njihova djela, jesu li zvuala previe modernistiki? Vjerojatno su djela kompozitor, ne sva, zvuala ispred svoga vremena. Pogotovo kad se vremenom poelo oslobaati pravila i kada su kompozitori bili slobodniji, djela su im zvuala futuristiki. Ali umjetnost je upravo zaduena da participira u budunosti, da nagovijesti to bi trebalo biti, da pokrene ljude u nekom boljem duhovnom i kulturnom svijetu, da proiri vidike obinog svijeta. Upravo su zato svi umjetnici, knjievnici, glazbenici, slikari, bili najneshvaeniji ljudi kroz itavu povijest. Uvijek su bili udaci. Tako je i s dananjim modernim umjetnicima. Mislite li da e dananja moderna klasina glazba za stoljee-dva zvuati jednako kao to nama danas zvui Mozart ili Beethoven? Vjerojatno da hoe. Mislim da e ljudi tu glazbu sluati najnormalnije kao to mi danas sluamo Bachovu ili Schubertovu Ave Maria ili Mozartovu Simfoniju u g-molu. Mi mislimo da je s nama kraj, ali to nije istina. Mi nae doba zovemo modernim, ali i barok je u ono vrijeme bio moderan. Tko zna to e biti kasnije, moda postmoderno ili ultramoderno doba, a nae moderno doba bit e staro. Moda e se glazbeni ukusi apsolutno promijeniti, moda e ljudi tada npr. neke dananje poznate zabavne grupe sluati samo na odreenim mjestima ili kod kue i to iz neke nostalgije jer su im to sluali prabaka i pradjed. A moda se nee sluati nikakva glazba, tko zna. Rekli da ste da je kod moderne klasine glazbe naglasak na ideji, ali gdje je onda razlika izmeu talenta i ideje, jer postoji ljudi koji nisu umjetnici, a puni su ideja? E tu upravo dolazi ona razlika izmeu umjetnosti i kia. I u modernoj glazbi ima stvari koje su logine, iako se ljudima ne ine takvima. Umjetnik e napraviti moderno djelo, ali ono mora imati svoju logiku. Upravo zahvaljujui toj loginosti odreena moderna djela spadaju u umjetnost i priznata su u cijelom svijetu. Ja sam nedavno s profesorom klarineta Rajmundom Likiem izvodio djelo Vinjeta Josipa Mandia koje on napisao prije nego sam se ja rodio. I dan danas to djelo zvui moderno, eksperimentalno, ali sve ima svoj toan niz, povezanost, unutarnju logiku, poetak i kraj, i to je djelo hvaljeno jednako i danas kao i kad je premijerno izvedeno. U tom djelu npr. klarinetist puhne u ice klavira dok ja drim pedal, tako da zapravo klarinet zavibrira ice i nastaje zvuk. To je prije 100-200 godina bilo nezamislivo, a danas se izvodi i atraktivno je. Mandi se tada sjetio toga 8

to se nitko prije njega nije i danas se to izvodi. Dakle, bitna je ideja, a dug je period da umjetnost zaivi. Kakav je Va stav s obzirom na dananju modernu zabavnu glazbu (pop, rock, heavy metal, dance, hip-hop, techno...)? Na sve to gledam pozitivno. Svaka vrsta glazbe ima neku svoju vrstu umjetnosti i svaka oplemenjuje na svoj nain. Veinu od ovog nabrojanog i ja sluam, neto vie, neto manje, ali u svaku sam upuen. ovjek mora biti raspoloen za odreenu vrstu glazbe. Isto tako ne moe se svaki dan jesti kavijar ili grah koliko god on bio kvalitetan. Mislim, moe, ali onda ti vie ne predstavlja zadovoljstvo. Evo i ja kao glazbenik nisam svaki dan raspoloen da sluam samo klasinu glazbu. Meni ponekad godi i tiina. Sve je dobro posluati, ali je pitanje u kojoj se mjeri to slua. I u svim ovim nabrojanim glazbenim smjerovima ima dosta kia, nekvalitetnog, ali ima i onoga to moe oplemeniti. I te su glazbene forme odraz svoga vremena, moe se tono pratiti njihov razvoj. Nijedne od ovih vrsta ne bi bilo da nije bilo ili klasine ili etno glazbe. Zapravo, veina klasine glazbe jest narodna glazba odreenih naroda ali uraena na umjetniki nain. Tono je da u zabavnoj glazbi ima unda i banalnosti, ali postoje pjesme koje potiu i angairaju ljude da razmisle o odreenim problemima, temama. Tako je. Evo uzmimo hip-hop. I on je ultramoderna glazba, nema tu neke melodije ili harmonije, ali ima neto, ima tekst. Forma je nabrajanje, nabijeni ritam, manje vie u tom je smislu svaka pjesma ista, ali tekst je bitan. On te moe produhoviti, oplemeniti, potaknuti. Dakle, nisam pobornik miljenja da samo klasina glazba moe produhoviti ovjeka, iako sam po profesiji klasiar. Svaka glazba koja je kvalitetna, umjetnika, moe to. Moj profesor Julio Mari kae: Od svakog moete neto nauiti, od onog koji zna kako treba, a od onog koji ne zna kako ne treba. Iz dobre glazbe moemo nauiti ono to je dobro i kako treba, isto tako iz loe. 9