Sie sind auf Seite 1von 127

POVIJEST HRV. KNJI.

DO PREPORODA
SREDNJI VIJEK 8-9.st. 16.st. Missale antiquissimum - kodeks koji je stigao u Hrv. maarskim posredovanjem - sadri fragmente igara Quem Quaeritis i Tractus stellae (uskrsni i boini trop) - ti zagrebaki obredni odlomci iz 11.st. mjesto su na kojem je zapoela povijest hrvatskog srednjovjekovnog teatra

Knjievnopovijesni pregled hrvatske srednjovjekovne proze Dvije velike grupe: 1. pripovjedna proza i roman 2. refleksivna proza (moralnodidaktina, retorika, propovjedna i pouna djela) PRIPOVJEDNA (fabularna) PROZA (crkvena i svjetovna) I ROMAN 1) Pripovjedna proza starijeg tipa - u hrvatskoglagoljskoj prozi ve u 13. i 14. st. nailazimo na fragmentarno sauvane tekstove koji po svojoj anrovskoj pripadnosti pripadaju ranoj crkveno-pripovjednoj prozi, prvenstveno legendariju i apokrifima Legenda o sv. Makariju - najstariji sauvan tekst iz 12.st. - pria o tome kako izlazi pravedna, a kako grena dua iz tijela, kako aneli stavljaju njezina djela na mjerila i u koje dane poslije smrti treba moliti za pokojnika i zato

O 40 sebastenskih muenika O svetom Jurju Legenda o Ivanu apostolu na Patmosu Slovo o blagovijesti - u obliku dijaloga izmeu Marije i Gabrijela, o navjetenju roenja Isusova - od neliturgijskih tekstova sauvano je 10 pergamentnih folija nazivaju se Pazinski fragmenti: Legenda o Evstahiju Uspenje Bogorodice - odlomak Nikodemovo evanelje - odlomak O drvetu krsnom - odlomak Apokrifi spisi koji zabavno i naivno priaju o biblijskim licima i dogaajima o kojima u Starom i Novom zavjetu nema dovoljno spomena a) starozavjetni: tenije od Abrahama (pripovijetka o Abrahamu) Pria o Melhisedeku O prekrasnom Josipu u Oxfordskom zborniku b) novozavjetni: O drvetu krsnom u Oxfordskom zborniku Protoevanelje Jakovljevo Nikodemovo evanelje 1

Uspenje Bogorodice Djela Pavla i Tekle jedan od najstarijih hrv. apokrifa Djela Ivana apokrifna djela Djela Andrije i Mateja meu ljudoderima apostolska Djela Petra i Andrije meu barbarima tenije svetoga Tome (Djela apostola Tome) Apokalipse (vienja) to su bila proricanja o posljednjim stvarima ili opisi neba i pakla u obliku vienja ili puta; krani su ovaj knj. rod preuzeli iz hebrejske knjievnosti pria o Abrahamovoj smrti Otkrivenje Varuhovo (Varuhovo vienje) u Petrisovu zborniku Hoenje Bogorodice po mukama Vienje svetoga Pavla (Pavlova apokalipsa) Legende iz ivota svetaca Legenda o Agapiju Legenda o sv. Aleksiju Legenda o sv. Nikoli Legenda o sv. Veeslavu 2) Pripovjedna proza mlaeg tipa Apokrifi: ivot Adama i Eve Abrahamova oporuka O roenju Isusovu Dundulovo vienje istilite svetog Patricija

Vienja: Legende:

Muka svetog Andrije prevedena s lat. u 14.st. Legenda o svetom Mavru ivot sv. Pavla pustinjaka prijevodi iz ekog Pasionala, koji je nastao u 14.st. legenda o Ivanu Zlatoustom prevedena s talijanskog - lijep je broj legenda preraen u ist narodni jezik: ivot sv. Katarine 14.st. Tranzit sv. Jeronima prijevod s tal, tiskan glagoljicom u Senju 1508.g., opirno se pripovijedaju posljednji trenuci sv. Jerolima i neobina vienja i udesa poslije njegove smrti ivot sv. Dujma - veina hrvatskih svetakih legendi glavninu je svoje grae pronala u lat. zborniku Legenda aurea autora Jacopa Voraginea Jacopo Voragine Zlatna legenda - zbornik je sastavljen 1255.g. i sadravao je 182 legende o ivotima svetaca - u Hrvatsku je dolao ve u 14.st. - za razliku od ve navedenih svetakih legendi, postoje legende koje predstavljaju svojevrsan prijelaz na svjetovne pripovijetke ili roman: ivot Marije Magdalene Legenda o Ivanu Zlatoustom

- motiv isposnikog ivota i lik pustinjaka esto sreemo u srednjovjekovnim pripovijetkama, jer taj motiv vrlo dobro izraava ideal srednjovjekovnog ivota: odricanje od ovozemaljskog i rtvovanje za vjeru - motiv pustinjakog ivota, lik pustinjaka-asketa i ideja asketskog ivota povezuje sve legende to se nalaze u latinikom zborniku Dubrovake legende (ivot Barlaama i Josafata, ivot blaene Rosane, ivot Abrama remete, Od svete Eufrosine, Od svete Pelagije, ivot svete Marije Egipatske) Romani: Rumunac trojski - preveden od nepoznata glagoljaa negdje u sjevernom (Rumanac) hrvatskom primorju - u hrv. knjievnost uao je vjerojatno oko 1300g. - nalazi se u Vinodolskom zborniku i Petrisovu zborniku Aleksandar Velik (Aleksandrida) - pripovijeda itav izvanredni ivot Aleksandra Velikog - sauvan je u 2 rukopisa pisana bosanicom: u jednom akavskom iz prve polovice 16.st. (Roudniki rukopis) i drugom kajkavskom i mlaem (Derekajev latiniki rukopis) - preveden je s novijeg grkog Roman o Barlaamu i Josafatu - pria o Josafatu zapravo je pria o Budi - hrvatski roman o B. i J. zapravo je kristijanizirana legenda o Budi Pripovijetke: sauvana je samo jedna Pria o premudrom Akiru (to je znaajna starosemitska pripovijetka s mnogo moralnodidaktikih elemenata) - nalazi se u Petrisovu zborniku, u Libru od mnozijeh razloga te u Derekajevu zborniku ia svetih otaca - na latinici i istom narodnom jeziku - napisana oko 1400 na zadarskom podruju - to je zbirka anegdota o pustinjacima i monasima i njihovih kratkih moralnih pouka (tzv. apoftegmata)

- itave zbirke latinskih pria nastale su o liku Bogorodice - prve zbirke Marijinih mirakula zapisivane se u glagoljskim zbornicima ve od 14.st. - zbirka je tiskana 1507.g. u Senju, po predloku talijanske knjige iz 1475.g. pod nazivom Il libro del Cavaliere - k nama su dole kasno iz talijanske knjievnosti, a ima ih u glagoljskim rukopisima 15.st., u jednom latinicom pisanom zborniku dubrovakih legenda, u iima svetih otaca, te u Mirakulima slavne dive Marije 3) Povijesna proza Zapis pisca Jurja u I. novljanskom brevijaru Zapis akna Broza Kolunia u Kolunievu zborniku Zapis popa Martinca iz 1493.g. II. novljanski brevijar Knjiice od itja rimskih arhijereov i cesarov - izdao imun Koii u Rijeci 1531.g.

Ljetopis popa Dukljanina

- nastao u Duklji - napisao ga je neki katoliki sveenik - na latinskom - po svom sadraju je vrsto povezana genealogija slavenskih vladara - nastao je sredinom 12.st. - anr je gotovo nemogue odrediti; najee je krivo oznaivana ljetopisom, ali nikako ne zadovoljava takav anrovski opis; rije je ponajprije o zbirci legenda - u 14.st. preveden je na ist hrvatski narodni jezik, ali je preveden samo prvi dio (od tri)

Hrvatska kronika

- ima na kraju dvije glave kojih nema u popa Dukljanina - u tom je produenju Dukljaninova ljetopisa opisana sretna vladavina kralja Zvonimira i pogibija Zvonimira kod Knina - sadri legendu o kralju Zvonimiru - pronaao ju je na po. 16.st. splitski vlastelin Dmine Papali, te ju je donio Maruliu koji ju je 1510.g. preveo pod nazivom Regum Dalmatiae et Croatiae gesta

4) Prenja (kontrasti) - bit ovog knjievnog djela zasnovan je na kontrastu i suprotstavljanju dvaju meusobno oprenih i suprotnih elemenata, naela, motiva i ideja Prenje Isusa s avlom Razgovor metra Polikarpa sa smru - najpopularnije je bilo prepiranje due s tijelom u asu smrti napisano na latinskom, a zove se: Visio Philiberti - to prenje preveo je na hrvatski nepoznati glagolja oko 1400.g. pod nazivom Viden'je svetago Brnarda kako vidi karan'je due s telom - glagoljica se rano pojavila (oko 1100.g. Baanska ploa) te se i dalje upotrebljava u natpisima, javnim ispravama, zakonima (Vinodolski zakon, 1288.) - irilica val irilice zahvatio je dosta rano i jedan dio hrv. podruja; bio je to poseban oblik irilice bosanica - od sredine 14.st. pojavljuje se i tree pismo, latinica, koja na kraju prevlada i postane jedinim hrvatskim pismom REFLEKSIVNA (moralnodidaktina, retorika, propovjedna i pouna) PROZA 1) Refleksivna proza starijeg tipa Kloev glagolja iz 11.st. Traktat o sedam smrtnih grijeha Fiziolog pouna knjiga o ivotinjama Pitanja i odgovori o stvaranju svijeta, o Adamu i drugim osobama i dogaajima iz Starog i Novog zavjeta: Besjeda triju svetitelja to su Ivan Zlatousti, Grgur i Vasilije

2) Refleksivna proza mlaeg tipa Knjige Kata Mudroga (Disticha Catonis) - najstarija zbirka aforizama i mudrih izreka - nalazi se u Petrisovu zborniku

Nauk sinu Viradovu Korizmenjak Senj, 1508.g., prevedena s latinskog Zrcalo ovjeanskog spasenja - prozni prijevod srednjovjekovne latinske pjesme Speculum humanae salvations Raj due glavni dio je prijevod iz latinskog djela Alberta Velikog Paradisus animae Spovid opena tiskana u Senju 1496.g., prevedena s talijanskog Narunik plebanuev Senj, 1507.g.,prevedena s latinskog Cvet vsake mudrosti (Fiore di virtu) - moralnodidaktiko djelo u kojem se raspravlja o razliitim vrlinama i njima protivnim manama u obliku navoda kranskih mislioca i starih filozofa i s umetnutim anegdotama kao primjerima - kasnije je dobilo i tonije ime Cvijet od krjeposti Lucidar - enciklopedija srednjovjekovnog znanja o vjeri i svijetu u obliku razgovora izmeu uenika i uitelja - napisana je latinskim krajem 12.st. u Njemakoj, iz ekog prijevoda prevedena je na hrvatski - sadri: pitanja o trojstvu, stvaranju svijeta, raju, paklu, Adamu i Evi, pitanja iz zemljopisa, iz astronomije, a zavrava pitanjima o sudnjem danu i drugom svijetu - prvi se put na narodnom jeziku pojavila rasprava o umjetnosti - imamo razliite zbirke propovijedi, npr. Kvadriga Antonin Knjige disipula Blagdanar Kvarezimal (korizmene propovijedi) - pripravljanja na smrt: Metrija dobra umrtija - nalazi se na prvom mjestu u jednom glagoljskom obredniku tiskanom u Senju oko 1507.g O svrenoj ljubavi i o svrenom uboastvi O mlanju - dvije glave iz traktata sv. Bonaventure

----------------------------------------------------------------------------------------------------------------Vinodolski zakonik (1288) - 16.st. glagoljiki rukopis - u njemu su se formirali pravni odnosi do tada slobodnih opina koje su u trenutku kada je nastajao zakonik ule u feudalnu ovisnost krkih knezova - u njemu se susreu 2 pravna i sadrajna sloja, jedan iz starodrevnih nepisanih i pisanih obiaja i onaj drugi, preuzet iz feudalnog pisanog prava razvijenih sredina Red i zakon sestara dominikanki u Zadru - najstariji, latinicom pisani i datirani spomenik - iz 1345.g. - najstariji smisaono povezan hrv. text ispisan latinicom

- kroniarski radovi: Historia Salonitana - napisao ju je splitski arhiakon Toma u 13.st. - okosnicu toga djela sainjavaju kronoloki poredani ivoti i djela nadbiskupa solinsko-splitske crkve, ali je Toma oko ivotopisa crkvenih glavara nanizao toliko zgoda iz prolosti Splita i srednjovjekovne Hrvatske, da njegovo djelo sadrava vie nego istu crkvenu povijest - drugi dio djela, gdje se opisuju suvremeni dogaaji, ima donekle autobiografski znaaj De gestis Romanorum imperatorum et Summorum Pontificum - napisao ga Miha Madijev iz porodice de Barbazanis - pobiljeio je znatnije dogaaje s kraja 13. i iz prve polovine 14.st. Obsidionis Jadrensis - neka vrsta memoara o opsadi Zadra 1345-1346 - opis rata izmeu Ludovika Anuvinca i Mleana Memoriale Pauli de Paulo, patricii Jadrensis - napisao ga Paulus de Paulo u Zadru - pobiljeio je znatnije zgode izmeu 1371. i 1408. - zabiljeio je svakodnevicu na nain koji prije nije bio poznat u hrv. knjievnosti Milecijeva kronika - iz 14.st. - sastavio ju Miletius Hystoria Ragusii prva povijest Du; napisao ju Ivan Conversini (Ravenjanin) iz Ravenne prvi znatniji humanist iz Italije - u sjevernoj Hrvatskoj javio se u 14.st. Ivan arhiakon goriki; njegov se ljetopis izgubio POEZIJA - javlja se u drugoj polovici 14.st., zlatno doba je 15.st. - u najstarijoj hrv. knjievnosti, koja je potekla iz crkvenoslavenskih vrela, nije bilo stihova - u doba prodiranja ivog narodnog jezika u knjievnost nastaju i prvi poeci hrv. umjetnikog pjesnitva po zapadnoeuropskom uzoru (u stihovima graenim na naglasku i sa rimom na kraju) - prvi hrv. stihotvorci bili su sveenici - svoje su stihove slagali u svrhu da ih puk pjeva pri razliitim crkvenim sveanostima - prve takve pjesme bile su prijevodi latinskih crkvenih pjesama U se vrime godia (Va se vrime godia) - za nju se zna ve od 14.st. - parafrazira se latinska pjesma In hoc anni circulo ibenska molitva - puka litanija - ili bolje reeno Gospina pohvala - iz 14.st; pisana je latinicom i akavski - sauvan je 91 latinski heksametar o najstarijoj povijesti Du, ali to je samo odlomak

- nastala vjerojatno u 2. polovici 14.st - to je srednjovjekovna lauda - laude su rimovani uzdasi - u njima su hrv. pjesnici nabrajali itav ivi i mrtvi svijet, svu floru i faunu, sve kreposti i sve vrline sa eljom da u to kraem textu iskau sukus evaneoske ljubavi - cilj lauda bio je da se u sluatelja i itatelja pobudi zahvalnost i ganutost zbog svega to je ovjeku darovano na svijetu Bog se rodi u Vitlomi - nalazi se u Code Slave 11, najstarijoj glagoljskoj pjesmarici, prvi zbornik starije hrv. lirike s kraja 14.st. - nadahnuta opisom Isusova roenja u Lukinu evanelju - omiljeni motivi: boini, razmatranja o muci Isusovoj, unoenje u rane Isusove, slavljenje Bogorodice, Marijina tuba pod kriem - ima i pogrebnih pjesama s asketskim isticanjem nitavosti svijeta i svemoi smrti - pjesme pjevane u bratovtinama veinom su u osmercima - dalmatinske su bratovtine u svojim matrikulama sebi stavile zadau da pored toga to e promicati slavu boju njeguju prije svega bratsku ljubav prema lanovima - npr. pjesma Tu mislimo, bratja, a smo Pjesan svetago Jurja - najstarije sauvano stihom pisano narativno djelo hrv. srednjovjekovlja - nalazi se u Parikoj pjesmarici - opjevava borbu sv. Jurja protiv zmaja, u nejednakim stihovima, od 7 do 17 slogova, a radnja je lokalizirana u Solin - jedina legenda u stihovima sauvana u rukopisima 14.st. - 70 stihova - sastavljena je u rimovanim distisima, slogovi su u stihovima slobodni, rima je prenesena - najistaknutija stilska osobina poeme proizlazi iz uestale upotrebe imperfekta - kod Novaka je nazvana Pisan od svetago Jurja - pjesma je sauvana kao jedna od 10 pjesama zapisanih u najstarijoj hrv. pjesnikoj zbirci u Prvoj hrvatskoj pjesmarici, koja je dio glagoljskog Parikog kodeksa (Code slave no. 11.) iz 1380.g. - prouavali su je brojni hrv. medievisti: F. Fancev, P. Grgec, I. Slamnig, Vj. tefani, D. Mali i E. Hercigonja - prvi problem pjesme je u stihu: to je anizometrini dui stih, koji varira od sedmerca do sedamnaesterca, te je jedina potvrda stiha tog tipa u hrv. srednjovjekovnoj poeziji - Fancev je vidio u pjesmi dvanaesterake distihe, Grgec stih bugartice, a Hercigonja vidi folklorno porijeklo stiha pjesme - drugi problem je problem provenijencije, tipoloke odreenosti i kulturoloke pripadnosti pjesme neki misle da je prepjevao s talijanskog neki na nepoznati zainjavac, drugi smatraju da pripada pukom duhovnom pjesmitvu jer ima slinu kompoziciju s bugarticom o vojvodi Radoslavu i Vlatku Siverincu, Postoji i hipoteza da su je benediktinci donijeli sa sobom u ovaj kraj

- pjesma se mnogim svojim karakteristikama razlikuje od svekolike hrv. srednjovjekovne poezije: 1. razlikuje se stihom 2. razlikuje se temom koju obrauje: strukturirana dvotematski, s jedne strane kao pjesma o ivotu sv. Jurja koji je u ranoj mladosti postao vitez i borio se na vitekim turnirima, a poslije se odluio za sveti ivot, a s druge strane kao pjesma o zmaju kojemu treba biti rtvovana kraljeva ki, no sveti je Juraj u posljednji as spaava - zrcalei tako religiozne i viteke ideale kriarskoga srednjega vijeka, ideal borbe protiv demonskog, protiv sotonskog, kao i trubadurski ideal viteza-zatitnika slabog i krhkog enskog bia, Pisan svetago Jurja jedno je od rijetkih svjedoanstava postojanja takvih ideala u hrv. srednjovjekovnoj kulturi - po temi koju obrauje, po glavnom liku pripada srednjovjekovnoj hagiografskoj poeziji - no, strukturom fabule se uvelike razlikuje od drugih hrv. hagiografskih tekstova - u pjesmi je posve izostalo bilo kakvo eksplicitno iskazivanje religiozne pouke - elementi svjetovnog, dvorskog ivota u velikoj mjeri preplavljuju one sadraje po kojima bismo pjesmu mogli svrstati u anr srednjovjekovne hagiografske poezije tako da bismo je prije mogli nazvati viteko-trubadurskom pjesmom negoli pjesmom o ivotu jednog sveca - struktura reenice, odn. stiha: gotovo svi stihovi imaju glagolski oblik na kraju retka, najee su to imperfekti ili infinitivi, koji su na taj nain ne samo nositelji rime, nego i specifinog zvukovnog i melodijskog ustrojstva - pjesma sadri i dijaloge - funkcija dijaloga u pjesmi je stilske, odn. retorike naravi: dijalozi su morali poveati napetost, zorno predoiti strahote rtvovanja drakunu, djelovati na sluateljstvo kao iznoenje same istine, istinite prie - s druge strane, moda su dijalozi u pjesmi svjedoanstvo da se pjesma ipak na neki nain izvodila, i to upravo na dan svetkovine svetog Jurja 24. travnja Svit se kona - satirika pjesma o pokvarenosti svijeta - govori o pokvarenosti sveenstva, vieg i nieg, u duhu tadanjih tenja za reformama u crkvi - dvanaesterci - bila je namijenjena sveenicima, osobito franjevcima - iz 14.st. - kasnijih latinikih pjesmarica bilo je u svim hrv. krajevima - u 15.st. nalazimo u njima svetake legende u stihovima - uz osmerac se pojavljuje i dvostruko rimovani dvanaesterac - dominantan je parno rimovani 8-erac (aabb), kasnije se javlja i osmerac uenog pjesnitva - legende u stihovima (legenda o sv. Jerolimu, o sv. Lovrijencu, o Ivanu Zlatoustom, o sv. Alekseju i dr.) u dvanaesterakim stihovima, predstavljaju duhovno pjesnitvo naih zainjavaca - Marko Maruli ih naziva bezimeni zainjavci oni e stvoriti prve metrike kalupe

- svjetovno puko pjesnitvo - motivi tog pjesnitva su: ljubav i junatvo, poasnice feudalnom gospodaru, uivanje u vitekoj igri npr. Aj ti, devojko egljiva Drazi mi goru projdoe - u ovo doba cvatu i bugartice - to su pripovjedne pjesme dugoga stiha i baladinog ugoaja - Hektorovi je sauvao jedan od najljepih primjera te poezije u pjesmi o svai Kraljevia Marka i brata mu Andrijaa, te u pjesmi o Radosavu Siverincu - treu bugarticu o majci Margariti zapisao je Juraj Barakovi i uvrstio ju u svoje djelo Vila Slovinka - pravim je poetkom hrvatske zainjevake poezije pojava Prve hrvatske pjesmarice, zapisane u Parikom kodeksu iz 1380.g. Prva hrvatska pjesmarica - sadri 9, po nekima 10 ili 11 pjesama - pjesme: Pisan svetago Jurja prva pjesma Svit se kona Poj eljno - ostale pjesme su tipine puke bratovtinske pjesme pisane u osmerakim distisima: Pisan ot muki Hristovi Marijina pisan Bog se rodi v Vitlomi - sadri i dvije sprovodne pjesme: Bratja, brata sprovodimo Tu mislimo, bratja, a smo PRIKAZANJA - zlatno doba je 15.st. - nai su pisci poeli s dramatizacijama Isusove muke, uskrsnua i roenja, zatim su preli na druge biblijske teme, a konano i na dramatiziranje svetakih legenda - kod nas su najprije nastajale dijaloke pjesme, npr razgovor Bogorodice s kriem (Vele slatko i bogoljubno prigovaranje meju kriem i gospom divicom Marijom) - jedna od najomiljenijih tema bio je pla Marijin (Pla Gospoje) - prvi pla Marijin sauvan je u Petrisovom zborniku, te je postao sredinji dio narativne Pesni ot muke Hristovi iz 1380; to je najstariji pla Marijin koji se ima smatrati jezgrom svih novijih nezavisnih plaeva Cantilena pro sabatho - od pravih prikazanja najprije su najstajala manja i kraa, s jednom zaokruenom i ogranienom temom, kao npr u Muci i Uskrsnuu Tkonskog zbornika, sloenog na poetku 16.st. -manja prikazanja spajala su se kasnije u velike predstave Muka spasitelja naega prikazivala se dva dana, sauvala se u prijepisu iz 1556. - Prikazanje ot muke spasitelja naeg - sauvalo se u mlaem glagoljskom zborniku, a imalo je u toj verziji 3658 stihova

ivot sv. Margarite

prikazivana u Zadru 1500., svetaka legenda, (Muka sv. Margarite) - najbolji dramski text ovoga razdoblja - ne zna se je li Maruli autor ili je samo prepisiva Prikazanje ivota sv. Lovrinca muenika - osmerci, puki ton - s talijanskog prevedena splitska prikazanja s eshatolokim motivima: Govorenje sv. Bernarda od due osujene Skazanje od nevoljnoga dne od suda ognjenoga drama o posljednjem sudu - za ova dva prikazanja Novak kae da ih je napisao Maruli, a dodaje mu i tree: Prikazanje historije svetoga Panuncija dramatizirana svetaka legenda - liturgijska drama pojavljuje se u 12 / 13.st., izvodila se u crkvi kao dio obreda - crkvena prikazanja izvode se do kraja prve polovice 19.st. - drama koja e se javljati nakon 1500.g. imati e manje pukog tona, bit e pisana u kompliciranijim dvanaestercima i knjievnijom dikcijom novih pjesnika, s neto svjetovonog elementa - pojavit e se osmerake strofe od 4 stiha, safika strofa u kojoj se prvi puta pojavljuje jedanaesterac (jedan od najobinijih stihova naeg novijeg pjesnitva) Sada sam ostavljen srid morske puine valovi mono b'jen, da dojde s visine, kad dojdoh na kopno, mnih da sam () - najstariji poznati dvostruko rimovani 12-erci - napisao ih je mladi carinik Junije Kalievi, u drugom desetljeu 15.st.

- sjajna epoha glagoljakog humanizma bilo je 15.st. - prve hrvatskim jezikom tiskane crkvene knjige pojavile su se samo nekoliko desetljea nakon Gutenbergova izuma Lekcionar fra Bernardina Splianina - Bernardin je djelo izradio u hvarskom franjevakom samostanu - najpoznatija hrv. knjiga tijekom cijelog 16.st. - obuhvaao je itanja na sve nedjelje i blagdane tijekom godine, a sadravao je i itanja na blagdane svetaca te za votivne mise - pisan je istom pukom akavtinom, koji pisac naziva volgarizacio dalmatica Hrvojev misal - zavren 1403.g. - jedan od najljepih iluminiranih onovremenih kodeksa - ima 94 minijature i oko 400 inicijala - danas se uva u Carigradu - ispisao ga je pisar Butko Novakov misal - napisao ga Novak Diislavi, krbavski knez 1368.g. - posluio je kao predloak za izdanje misala iz 1483.g. Petrisov zbornik - 1468.g. - 700 stranica; ispisan glagoljskom minuskulom - prvi na zbornik pjesama, nalazi se u Code Slave 11, najstarijoj glagoljskoj pjesmarici HUMANIZAM I RENESANSA (15. i 16.st.)

10

- hrv. knjievnost nakon srednjeg vijeka mora proi jo jednu kolu kolu humanistikog klasicizma i utjecaja visoko razvijene talijanske renesansne knjievnosti - kulturni utjecaj Italije pojaao se pogotovo od prve polovice 15.st. - doba humanizma bilo je tipino doba literata i literature, a zbog toga i doba knjige, strastvenog otkrivanja i sakupljanja starih zbornika rukopisa i stvaranja knjinica - karakteristike humanizma: udaljavanje od gledanja na svijet srednjeg vijeka oduevljenje za antiku i poganistike sklonosti zanimanje za pov. dogaaje, za rasprostranjenost i porijeklo naroda iko Meneti Dore Dri

- nai prvi spjevaoci

- Dinko Ranjina ih naziva prva svitlos naega jezika - u 16.st. Hrvatska se dijeli na Bansku Hrvatsku,na Hrvatsku pod turskom vlau, zatim pod mletakom vlau i na slobodni Dubrovnik - hrv. knjievnost 16.st. u prvom je redu knjievnost dubrovakih i mletakih Hrvata - u drugoj polovici 16.st. pridruuju im se i Hrvati iz sjeverne Hrvatske - humanisti su prvi vjesnici preporodnih tenja i predstavnici novog ideala obrazovanosti - neophodno svojstvo knjievnika tada bilo je pisati elegantno latinski, tj. jezikom rimskih klasika, za razliku od srednjovjekovne latintine - ljubavno pjesnitvo kod nas se pojavljuje krajem 15.st. po talijanskim utjecajem - karakteristike petrarkizma: slavljenje gospojine ljepote, uzdisanje zbog njezine nemilosti, odvraanje od ljubavi kao grena i tata posla - kariteanski petrarkizam - gl. predstavnici: Serafino, Tebaldeo i Cariteo - slijedili su Petrarku - njihova lirika se pretvorila u oblik dvorske zabave, igre - njihova poezija budila je u sluatelja osjeaj ugode zbog otkria navodno novog jezika i novih emocija taj su osjeaj nazvali MERAVIGLIA ili udo - zagovarali su strambotto strofa osmoretka, osam 11-eraca - bembizam - predstavnik je Pietro Bembo = akademski petrarkizam - proveo reformu petrarkizma u prim desetljeima 16.st. - traio je povratak na izvornog Petrarku i na sonet - opjevavali su izvanjske rituale zavoenja, vanjske znakove zaljubljenosti i brojne aluzije na obljub tu im je izmaklo ono to je Petrarka opjevavao, a to su stanja ljubavi i ekstaze, zanesenosti i boli, patnje i sree - u doba humanizma pojavljuju se i neki novi anrovi: elegija, oda, epigram, panegiria, ep

Juraj igori

(1420-1509) - I
11

- javlja se u drugoj polovini 15.st. s prvom tiskanom zbirkom latinskih pjesama u Hrvata Elegiarum et carminum libri tres (Mleci, 1477) - u toj se zbirci nalazi list M. Marulia koji ga s potovanjem pozdravlja - to je najstarija tiskana hrv. pjesnika zbirka - Elegia de duorum obitu fratrum elegija De Sibenicensis agri vastatione opis napada Turaka na ibensku okolicu De situ Illyriae et civitate Sebenici spis u kojem slavi i opisuje ibenik - s Nauplejem je preveo na latinski hrvatske poslovice, ali su se izgubile

Ivan esmiki ili Janus Pannonius

(1434 Slavonija-1472 Medvedgrad)

- Slavonac - pisao je satirike latinske epigrame u Marcialovu duhu, te pjesme u slavu znamenitih suvremenika - najuspjeliji dio njegova pjesnikog rada su elegije (elegija u smrt majke In morte Barbara - Ad animam suam) - Poemata ili Heroica pjesme u daktilskom heksametru - Elegiae elegije u elegijskom distihu - Epigrammata epigrami u razliitim metrima - u prvim desetljeima 16.st. najznamenitija je bila Sannazzarova ARCADIA

Marko Maruli (1450-1524) ST


- rodio se u uglednoj vlastelinskoj porodici - njegovu biografiju napisao je Franjo Boievi-Natalis: Vita Marci Maruli In epigrammata priscorum commentarius povijesni spis Psychologia de ratione animae humanae nije sauvano djelo - 2 glavna i najopsenija djela su: De institutione bene vivendi per exempla sanctorum - Venecija, 1506; podijeljena u 6 libara, 71 poglavlje - najvie objavljivana hrv. knjiga u inozemstvu - prevedena na nekoliko svj. jezika - Venecija, 1516; podijeljena u 3 dijela u kojima se raspravlja o pojmovima kranskog morala, vjeri, ufanju i ljubavi; 194 poglavlja; 9 izdanja na vie svj. jezika

Evangelistarium

- na latinski je preveo poznatu hrvatsku kroniku Regnum Dalmatiae et Croatiae gesta - na lat. je prepjevao Petrarcinu pjesmu Vergine bella pod nazivom Ad Virginem beatam - u njegovim pjesmama prevladavaju pobona razmatranja (npr. Hymnus ad Deum) - Epistola Domini Marci Maruli Spalatensis ad Adrianum VI Rim, 1522.g., poslanica papi Hadrijanu VI - Quinqaginta parabolae zbirka od 50 pria po uzoru na Isusove parabole, tiskana 1510, posvetio je Tomi Nigeru - De humilitate et gloria Christi doktrinarni spis u kojem polemizira s naelima idovske vjere, iz 1519. - u pjesmi In somnium diurnum opisao je mediteranski obiaj popodnevni odmor - prevodio Dantea (prvo poglavlje Pakla) na latinski i Petrarku na hrv. i lat. - preveo De imitatione Christi Tome Kempenskog pod nazivom Naslidovanje Isukrsta 12

- preveo Dictich moralia Catonis pod nazivom Stumaenje Kata dvostrukorim. 12-erci - preveo Philomenu sv. Bonaventure pod nazivom Slavi 62 oktave Davidijada (Davidias) - POSTHUMNO - biblijsko - vergilijanski ep - nastala 1517.g. - 14 pjevanja, 6765 daktilskih heksametara - posveena kardinalu Grimaniju - sadraj je u cijelosti prema biblijskoj kronici o kralju Davidu - lik Davidiov je alegorizacija Krista - glavni izvori su mu Biblija (Prva knjiga Samuelova i Prva knjiga o kraljevima) i Vergilijev ep o Eneji - tiskan tek 1954.; do 1901. mislilo se da je izgubljen - djela na hrvatskom: Molitva suprotiva Turkom - najdomoljubnija pjesma hrv. renesanse - dvostrukorim. 12-erci - Luko Paljetak iitava akrostih pjesme koji izrie latinsku poruku SOLUS DEUS POTEST NOS LIBERARE DE TRIBULATIONE INIMICORUM TURCORUM, SUA POTENTIA INFINITA (Sam Bog moe nas spasiti od nevolje neprijatelja naih, Turaka.) Tuenje grada Hjeruzolima - dvostrukorim. 12-erci - boanski grad postaje Split Judita (Historija svete udovice Judit u versih hrvatski sloena) - ep; 6 pjevanja; dvostrukorim. 12-erci - biblijsko vergilijanski ep - napisan 1501., tiskan u Veneciji 1521.g. - uzor mu je i ovdje Vergilijev ep o Eneji, te bibl. pria o Juditi - sadri proznu posvetu Dujmu Balistriliu - 3 izdanja u dvije god.: Petar Srii (1521), Jacomo di Negri (1522), Jerolim Mirkovi (1523) - opjevava temu iz Biblije na vergilijanski nain: po uzoru na Vergilija, Maruli slae priu o Juditi u sie, opisuje likove, mjesta i vremenske odrednice radnje, razvija dinamine motive prie, nie razvedene poredbe, kataloge i pjesnike slike - po uzoru na zainjavce obrauje priu o bogobojaznoj eni koja je svojom svetou, ali i odvanou pobijedila oholog silnika - esto se razumijeva i kao nacionalni ep - u uvodu kae da je ovo djelo pisao po obiaju naih zainjavac, tj. starih hrv. duhovnih stihotvoraca, i po zakonu onih starih poet, tj. starih klasinih pjesnika; utjecaj ove druge kole vidljiv je na svakom koraku u spjevu - za razliku od srednjovjekone svete Margarite, Judita se slui enstvom; u njoj u isti as ive i Eva i Mandaljena pokornica - Marulieva konkretnost je i povijesno usidrena i odreena: Judita je dranjem i odijevanjem onovremena renesansna ljepotica; vojske su orujem i simbolima

13

(zastavama) sasvim nalik srednjovjekovnim vitezovima; nasilni Asirci mnogim naznakama podsjeaju na nadasve stvarne i aktualne Turke - esto Marulievu Juditu usporeuju s Danteovom Boanstvenom komedijom po ulozi i zadai za nacionalne poezije Suzana kraa poema, isto prema bibl. predloku, pisana je dr. 12-ercem s prijenosnom rimom1 Anka Satira komina poema u petnaesterakim distisima Spovid Koludrica od sedam grijeha poema u osmercima Poklad i Korizma - burleska, 150 sauvanih stihova Dobri nauci Urehe duhovne - propovijedi u stihovima - njegova zbirka latinskih epigrama i kraih stvari (133 pjesnike cjeline) uva se u Sveuilinoj knjinici u Glasgowu Ranjinin zbornik - Nika Ranjina Andreti je poeo unositi pjesme sa svojih 14 god 20. listopada 1507.g. u DU - zbornik sadri 820 pjesama - autori tih pjesama su iko Meneti (500 pjesama), Dore Dri (100 pjesama), Marin Kristievi, te ostali anonimni

iko Meneti Vlahovi

(1457 - 1527) DU

- umro od kuge - iz vlastelinske porodice - od Petrarke se razlikuje po tome to je ljubav za njega vie dodir dva tijela nego slatka enja za idealnim i nedostinim - njegovi stihovi ne djeluju kao lirski pjev, ve kao uvjeravanja, izjave, usklici i rezoniranja mjesta izravna individualna prikazivanja - za svoja uzbuenja ne zna nai drugog izraza do literarno-konvencionalnog - pisao strambotta - napisao ljubavni kanconijer od 366 pjesama koliko ima i Petrarkin kanconijer te ljubavne pjesme sauvane su u Zborniku Nike Ranjine - Prvi pogled, Blaeni as i hip, Slavi svak iz glasa ovu vil gizdavu, Prikrasna diklice, Makar svit da stane, Pravi mi, cvite moj , Povazdan ja plaem, Reci mi, ruice

Karlo Puci

(1458 - 1522) - DU

- napisao Elegiarum libellus de laudibus Gnesae puellae (objavljeno 1499.) - 4 elegije - ljubavna pria u gotovo 200 stihova po uzoru na rimske elegiare - pisao na lat.

Ludovik Crijevi (1459 - 1527) DU


- na najpoznatiji povjesniar toga vremena
1

-----A // -----B -----A // -----B -----B // -----C -----B // -----C

14

- nadimak mu je Tubero - Commentarii de rebus suo tempore in Pannonia et finitimis regionibus gestis De Turcarum origine, moribus et rebus gestis - pisao na lat.

Dore Dri

(1461 - 1501) DU

- iz ugledne Du. graanske porodice - jo se vie od Menetia pribliio naem narodnom pjesnitvu - latinski stihovi nisu sauvani - autor je nae najstarije maskerate - Odiljam se pjesma, podsjea na bugartice, 16-erci Vila je moma tri vjenca pjesma na narodnu udni san pjesma, sadri monolog zarobljene vile, zaetak je dramskog izraza - Radmio i Ljubmir pastirska ekloga, prva ekloga na hrv. jeziku - pjesme iz ljubavnog kanconijera sauvane su u Ranjininom zborniku: Ka se je jur vila ajli jo gospoja, Leute moj mili, Da bi mi srdace, Lovac lovei, diklice... - on je zaetnik hrv. petrarkizma i pastirskog pjesnitva - pisao na lat. i hrv. IKO VS. DORE - Dorini stihovi su oblikovani prema istim obrascima kao i ikovi no ipak se poneto razlikuju - kod Dore je vei utjecaj narodnog pjesnitva i folklornih sastojaka, bukolikih sadraja i ima vei metriki izbor (ima i nekoliko 11-erakih pjesama, osamljenih u Zborniku), ak je i ugoaj njegove lirike neto razliita posebna sjeta ga pribliuje Petrarci, no od njega ga udaljuje - nasuprot ikove odreene stravstvenosti i ponekad bunih ljubavnih izljeva, Dorine su pjesme proete smirenijim akcentima, uglavnom opjevavanjem tuge zbog gospojine nemilosti, neharnosti - ta posebna sjeta ga pribliuje Petrarci, no od njega ga udaljuje jaa nazonost trubadurizama i folklorizama - njegovo je petrarkiziranje manje ueno, nekako jezino i metaforiki naivnije, iz ega moemo, budui da je Driev pjesniki put ranije okonan od Menetieva, izvui zakljuke o razvojnom kretanju te lirske konvencije u nas MIRKO TOMASOVI

Ilija Crijevi

(1463 - 1520) DU

- na najznaajniji humanistiki lirski pjesnik - u Rimu je ovjenan lovorovim vijencem kao poeta laureatus - pisao je ljubavne pjesme povezane s boravkom u Rimu i s ljubavi prema rimskoj djevojci Flaviji Flavijin ciklus - prvi je pjesnik koji je opjevao ljepotu nae obale (ivot na otoku Lopudu, ljetne ege, svjeinu Rijeke Dubrovake i Jadran) to je opisao u poslanici novom papi Alessandru Farneseu - pisao na latinskom - napisao: elegiju In autumnum odu In Ragusam ep De Epidauro opisno narativni spjev, nedovren, 572 sauvana stiha - pisao je i pobono pjesnitvo: De summo bono et amore divino molitva 15

Precatio ad Deum pro patria pjesma u katulijanskim glikonejama

Jakov Buni
- De raptu Cerberi

(1469 - 1534) DU
- mitoloko alegorijski ep izdan 1500.g. - prikazuje silaenje Herkulovo u podzemlje i zarobljivanje psa Cerbera - Herkul je alegorizacija Krista - 3 pjevanja (Aglaia, Thalia, Euphorsyna) i 1006 heksametara - 1513. to djelo pod drugim nazivom Sub figura Herculis Christi praeludium posveuje novom papi Leonu X

PRVA HRVATSKA POLEMIKA O EPU: DE RAPTU CERBERI JAKOVA BUNIA I DIALOGUS DE LAUDIBUS HERCULIS MARKA MARULIA - Otmica Kerbera J. Bunia, objavljena prvi puta oko 1500.g. u Rimu ili Bologni prvi je na humanistiki ep i jedini ep s mitolokom tematikom koji se u hrv. humanistikoj knjievnosti sauvao - sva ostala epska djela hrv. humanizma pripadaju biblijskoj epici - hrv. srednjovjekovna knjievnost lik Herkula nije poznavala - sa sigurnou se moe tvrditi kako je Buni na ideju da Herkula uzme za glavnog junaka svojega spjeva i za dominantni konstitutivni element epske strukture doao pod utjecajem novog, modernog prouavanje antike knjievnosti - u izboru leksika, stila i stiha, uzor mu je bio prvenstveno Vergilije dok su mu ostali uzori i izvori bili: Homer, Lukrecije, Hesiod, Higinov mitoloki prirunik i Biblija - De raptu Cerberi humanistiki je i mitoloki ep u tri pjevanja, ima 1006 heksametara, a obrauje priu o Herkulovu svladavanju Kerbera - ep je i alegorijski koncipiran: Buni pod silaskom Herkulovim u podzemlje podrazumijeva Kristov silazak u limb - svako od tri pjevanja nosi ime jedne Harite: Aglaja, Talija i Eufrosina - prvo izdanje razlikuje se od drugoga god. 1526. po naslovu: prvo izdanje nosi natpis: Jacobi Boni Epidaurii Dalmate de raptu Cerberi, a drugo: Jacobi Boni Racusaei sub figura Herculis Christi praeludium dedicatum Leoni X. Pont. Max. - isto tako tek se u drugom izdanju alegorijsko tumaenje izrijekom spominje ve u posveti i u predgovoru itaocu - alegorijsko tumaenje namee pitanje znaenja alegorije u humanistikom epu, pitanje o alegorikom znaenju svakog pojedinog motiva i o nunosti protenosti alegorikog smisla na cijelo djelo, u svakom njegovu segmentu - alegorijski smisao u epu koncentriran je jedino oko motiva Herkulova silaska u podzemlje: jedino taj motiv moe izdrati usporedbu s Kristovim silaskom u limb - druge fabularne linije i motivi epa teko se mogu podvri alegorikom tumaenju - u tom je smislu ep, budui da joj se alegoriki smisao upire i oslanja na usporedbu Herkul Krist, prvenstveno alegorija lika, manje alegorija cjelokupnog fabularnog tijeka epa

16

- tematika je u cijelosti preuzeta iz antike mitologije, osim povelike epizode o Hili, koja se protee dijelom prvog i drugog pjevanja i za koju . Krbler i B. Glavii smatraju da ju pjesnik ili sam izmislio ili naao u kojega drugog humanistikog pjesnika - Marulievo djelo Dialogus de laudibus Herculis izalo je 1524.g. u Mlecima - niz razloga navodi nas na pomisao da je Marulievo djelo svojevrstan odgovor i polemika s Bunievom Otmicom - u tom Marulievu dijalogu Pjesnik i Bogoslov raspravljaju o znaenju Heraklova lika pripovijedajui o svim njegovim djelima, te pjesnik prvo iznosi svoje vienje i shvaanje Heraklova lika pripovijedajui o svim njegovim djelima i uznosei ga kao pravog epskog junaka u antikom smislu - Herkul je u doba humanizma postao olienjem idealnog epskog junaka, da je dobio poseban i iznimno visok poloaj u humanistikoj epici - dok Pjesnik u dijelogu istie Herkula kao najveeg meu junacima, Bogoslom mu se suprotstavlja nizom argumenata, od kojih su neki karakteristini za Marulievo shvaanje knjievnosti - kao prvo, Bogoslov sumnja u istinitost svih pria o Herkulu, one mu se ine udesnima - drugo, Bogoslov priznaje da je Herkul bio iznimno velik i hrabar junak, ali tvrdi da su se u to vrijeme radila i izvravala djela koja su od svih tih hrabrija, uzvienija i veliajnija, uvodi, dakle, kategoriju povijesnosti u shvaanje knjievnog teksta - Bogoslov izraava sumnju i u Heraklovo junatvo i hrabrost: po njemu su Heraklovi podvizi samo dokazi fizike snage, dok su za njega jedine prave vrijednosti moralna snaga duha, odricanje od ovozemaljske slave, od grijeha i nemorala - na kraju dijaloga Pjesnik izjavljuje da ga je Bogoslov uvjerio svojim argumentima u pravu istinu , u to da literatura mora biti religiozno-pouna u kranskom smislu i prenositi tu kransku istinu, a ne prie drevnih pjesnika o Herkulu - nijeui dakle humanistiku koncepciju obnove epa u duhu antike, Maruli se zalae za drugaije konstituiranje epa, s drugaijim epskim junacima negoli su to bili antiki - suprotstavljajui se aktivnom, djelatnom epskom junaku u borbi protiv zla, zalaui se za kranski moral i trpeljivog junaka, Maruli iznosi svoja, od Bunia razliita, shvaanja epa, epskog junaka i epskog svijeta - iz ove perspektive sagledano, Marulievo bi se djelo moglo smatrati prvom knjievnom polemikom u HK - koncipirajui i odreujui Herkulu ulogu praslike Kristove, Buni u drugom izdanju svoj izrazito mitoloki-junaki ep mijenja u religiozno-kranski i alegorijski ep moda upravo pod utjecajem argumentacije i negativnih sudova o Herkulu koje iznosi Maruliev Bogoslov - De vita et gestis Christi - biblijsko vergilijanski ep - 16 pjevanja, vie od 10000 heksametara - kronolokim redom pripovijeda Isusov ivot prema sva 4 evanelja

Ivan Polikarp Severitan

(1472 oko 1526) I

- najvei dio svoga ivota proveo u Italiji, gdje je kao i Ilija Crijevi ovjenan kao poeta laureatus

17

Solimaidos libri tres - biblijsko - vergilijanski ep u 3 dijela o stvaranju svijeta, istonom grijehu i ovjekovu otkupljenju - Rim, 1509 Feretreis ep; Venecija, 1522 Historia Dalmatiae (De laudibus Illyriae) povijest Dalmacije koja nije pronaena

Damjan Benea (1477 - 1539) DU


Poemata sadri 120 epigrama i 11 ekloga - napisao je i 11 satira, te 2 knjige lirskih pjesama De morte Christi biblijsko vergilijanski ep

Mavro Vetranovi

(1482 - 1576) DU

- pravo ime mu je Nikola - pisao religioznu poeziju: Na no od Bojega poroda Pjesanca Jezusu na kriu Tuba djevice Marije - pjesme subjektivna tona: Pjesanca smrti dvostr.rim. 12-erci Pjesanca suda nepokonjega vizija propasti svijeta Pjesanca Fenici usporeuje se s pticom Feniks

- pie i satirine pjesme po uzoru na Talijane s temama iz toga doba (ogorenje protiv nalija civilizacije); u njima slavi i zlatno doba, kada je ovjek ivio u nevinoj prirodi: Pjesanca jaganjcu Pjesanca kouti ranjenoj - u nekoliko pjesama moralna satira prelazi u politiku; omiljena tema tadanje politike satire bilo je napredovanje Turaka zbog nesloge kranskih vladara Tuba grada Budima - dvostrukorim. 12-erci - pjesma s politikom tendencijom - pisao je i pokladne pjesme u osmercima po talijanskim uzorcima, s mjestimino naglaenim dubrovakim rodoljubljem - 5 maskerata: Dvije robinjice Remeta Trgovci Armeni i Indijani Lanci Alemani, trumbetari i piflari Pastiri - prikazanja: Suzana ista - dvostr.rim. 12-erci Posvetilite Abramovo - dvostr.rim. 12-erci - ima 5 varijanti, pisanih za 5 razliitih predstava - dramatizira se 10-ak reenica Starog zavjeta u kojima se pripovijeda kako je Bog zahtijevao od Abrahama poslunost i kako mu je naredio da rtvuje prvoroenca Izaka - izvedeno 1546 - Abram, Izak, Sara 18

Kako bratja prodae Jozefa - dvostr.rim. 12-erci Prikazanje od poroda Jezusova - pobono prikazanje - izvedena 1537. u franjevakom samostanu - prikazuje dogaaje nakon vijesti da se u Betlehemu rodio Isus Prikazanje od uskrsnutja Isukrstova - pobono prikazanje - 1539. napisao poslanicu P. Hektoroviu - na pustom otoiu Sv. Andrija napisao je poemu Remeta - tamo je napisao i novu poemu istog naslova Remeta koja svjedoi o pievu sudaru sa stvarnou - kad su Marina Dria optuili za plagijat Vetranovi ga je branio pjesmom Pjesanca Marinu Driu upomo - opjevao je Drievu smrt pjesmom: Na priminutje Marina Dria, Dubrovanina, tuba - Piligrin - prikazuje put kroz grena stanja do oienja i blaenstva - alegorijsko-peregrinacijski ep - 17 uvodnih pjesama; dvostr.rim. 12-erci - napisan oko 1576.g. - ostao je nedovren (4374 dvanaesteraca) - opisuje hodoasnikovo putovanje po fantastinim predjelima, s grotesknim likovima, putovanje na kojem se putniku dogaaju neobini i fantastini dogaaji,a njegov se lik preobraava u razliite ivotinjske oblike - on je znaajno i smislom bogato epsko djelo dubrovake renesanse, puno neprozirne i iz srednjovjekovlja tradirane simbolike i emblematike, spjev koji alegorijom putovanja slijedi medievalne peregrinacijske vizije i dantesknu temu o ienju due i moguem spasu - nije tiskan za autorova ivota i nije dovren,a smisao njegova sadraja nije ni do danas jednoznano protumaen - Milorad Medini isticao je da je rije o originalnom djelu, o djelu koje se ne oslanja na talijanske uzore

- zaetnik je pastirske drame u HK; napisao je 2 pastirska dramska prizora u kojima se pojavljuju vile i satiri: Historija od Dijane dvostr.rim. 12-erci Pastirsko prikazanje o vili i lovcu - svijet vila i satira nadahnut je knjiicom Francesca Colonne Hipnerotomachia Poliphili - najvaniji njegov dramski rad je Orfeo - dramatizacija poznate prie o mitskom pjevau - dvostr.rim. 12-erci - mitoloko-ljubavna drama sa poetka 16.st. Galiun opisno-narativni spjev

Hanibal Luci

(1485 - 1553) HVAR

- napisao himnu U pohvalu grada Dubrovnika u kojoj oduevljeno slavi Dubrovnik; dv.rim. 12-erci - djela mu je izdao posthumno Antun Luci pod nazivom Skladanja izvarsnih pisan razlicih u Veneciji 1556.g.; sadri kanconijer (22 pjesme u dvostr.rim 12-ercima), Robinju i prigodnice

19

- preveo je Ovidijevu heroidu Pari Eleni to je prvi prijevod Ovidija u HK - ljubav je glavna tema cijelog njegova pjesnikog stvaralatva (Vilo ka ima mo) - jedan je od najvjernijih europskih sljedbenika bembizma - prepjevao je neke Petrarkine sonete: Misal se zabude mislei u sebi Jur nijedna na svit vila - 10 strofa sa po 8 stihova; osmerci; rima u prva etiri stiha je abab, a u druga etiri stiha abba - nizanje pojedinih enskih drai - divljenje idealnoj ljepoti pred kojom se raa elja da ne bude krhka i prolazna kao sve ljudske strasti - ovu pjesmu nalazimo u maloj zbirci petrarkistike lirike Pisni ljuvene - ovo je pjesma koja opjevava ljepotu drage po uzoru na Petrarcinu liriku i neoplatonizam, shvaajui ljepotu kao neto boansko - svaka strofa opisuje jedan detalj gospojine ljepote, svaki detalj zatvoren je u jednu strofu, koja osim opisa donosi i iskaz djelovanja gospojine ljepote na druge; no ona nije samo to, ona je i opis vlastite strukture, vlastite poetike - naime, cijela pjesma, nainom eksponiranja teme, analogijom motiva i oblika strofe, paralelizmom motivskih i stilskih elemenata eksponira i temu svojeg poetikog ustrojstva, odnosno temu poetike renesansne lirske pjesme - kao to je ljepota drage zbir jednakovrijednih lijepih i u sebe zatvorenih cjelina (strofa), tako je i lijepa renesansna pjesma zbroj jednakovrijednih lijepih dijelova, simetrino i harmonino rasporeenih u jednu veu cjelinu - na taj nain tema ove Lucieve pjesme nije samo ljepote drage, nego je njezina tema i tema pjesme, pjesme koja pred nama stoji, ali i svake renesansne pjesme sa zahtijevom da bude skladna, simetrina, harmonina DUNJA FALIEVAC Robinja - domoljubna drama u 3 ina (+ prolog) iz prve polovice 16.st. - drama vjerne i viteke ljubavi - dv. rim. 12-erci - karakteristike su: borba za ljubav i oboavanje ljepote - likovi: vitez Derenin i ker bana Vlaska (Robinja) otkupio ju je, preobuen u trgovca, sa 3000 zlatnih dukata - radnja se odigrava u DU - to je prvi dramski tekst u kojemu se radnja zbiva na pozornici - prva izvorna hrv. drama s temom iz nacionalne povijesti - jedna od hrvatskih dramskih robinja

Petar Hektorovi (1487 - 1572) HVAR


- nije sauvano njegovo mladenako pjesnitvo na latinskom Knjige Ovidijeve od lika ljubenoga - prijevod iz prvog dijela Ovidijevih Remedia amoris (144 stiha) - sadri i posvetu Miki Pelegrinoviu iz 1528.g. to je prvi njegov poznati datirani tekst - poslanica Mavri Vetranoviu 1556.g. Ribanje i ribarsko prigovaranje - napisano 1556.g; izdano 1568.g. u Veneciji

20

- putopisni ep; ribarska ekloga koja opisuje trodnevnu plovidbu od Starigrada na Hvaru do olte - gl. likovi su ribari Paskoj Debelja i Nikola Zet, gospodin Petar i Mali - prvo stihovano djelo u hrv. knjievnosti koje opisuje realno, a ne alegorijsko putovanje - pisana dvostrukorim. 12-ercima - sastoji se od 3 pjevanja i 1684 stiha - karakteristike: realistini opisi, slavljenje ljepote batine - upueno Jeronimu Bartueviu - sadri bugartice o kraljeviu Marku i bratu mu Andrijau, te o Radosavu Siverincu i Vlatku Udinskome - u djelu Hektorovi slavi Marulia - sadri narodnu pjesmu: Na gospodar poljem jizdi - epsko, narativno djelo koje se anrovski ne moe jednoznano odrediti - to je djelo realistian stihovani putopis u dvanaestercima,o kojem izvjeuje pripovjeda eksponiran u naraciju kao sam pisac, kao hvarski plemi Petar Hektorovi -putovanje koje opisuje glavni lik i iskazni subjekt spjeva prvo je putovanje u hrv. knjievnoj kulturi koje ima moderno, a ne alegorijsko znaenje: njime se ne eli oistiti dua od grijeha i zasluiti Boja milost, ve se njime eli pokazati da dodir s prirodom oslobaa ovjeka od svakodnevnih briga - realistian opis, tono navoena topografija puta, vjerno opisani pejsai

Franjo Trankvil Andreis

(1490 - 1571) TROGIR

- potpisivao se Parthenius Andronicus Dalmata - Ad optimates Polones admonitio - stihovi, govori i spisi De laudibus eloquentiae (1518) - dijalozi: De vita privata Dialogus philosophandumne sit

Ludovik Paschale
- okuao se u talijanskom pjesnitvu - bio je petrakist Rime volgari - kanconijer - Ve, 1549 Carmina Ve, 1551

(1500-1551)Kotoranin

Mika Pelegrinovi

(oko 1500 - 1562) HVAR

- napisao poslanicu Sabu Bobaljeviu 1557.g. Razboj i tuba kralja ugarskoga - pjesma o Mohakoj bitci - dvostrukorim. 12-erci - kralj Ljudevit planim tonom opisuje svoju propast Jeupka - POSTHUMNO - prva sauvana maskerata nastala 20-ih godina 16. st; napisana na Hvaru - osmerci, rima abba - 1599.g. tiskana u Veneciji pod imenom Andrije ubranovia za kojega Novak kae da je izmiljen pjesnik - izvedena u DU 1527.g. - sauvana je u 20 srea, dok ih je u izdanju iz 1599.g. objavljeno 6 21

- ima i uvod, a 20 srea govori pjesnik maskiran u Ciganku - tradicija cingareske - udara u oi kompozicija Jeupke; nenametljivo, ali oprezno Ciganka rauna na razne tipove susreta, dobro pazi to e i kao e u odnosnom sluaju rei - raznovrsnou gospoa i srea i izborom lica i problema Ciganka otkriva itavu galeriju likova jednog drutva, itavu lepezu branih odnosa i sluajeva, a pogotovo itav zbir ena i djevojaka iz bogatijih plemikih i graanskih slojeva - Ciganka je u prvnom redu i najbolje prikazala sebe, a ne izgubivi pri tom nimalo od svoje ivotne svjeine i duha, ona se kao iva spojnica kree od jedne gospoe do druge, pria, filozofira, savjetuje i uvjerava - u tom smislu njeni i autentini ljubavni izljevi u estoj gospoi krae verzije ubrajaju autora Jeupke meu najbolje lirike shk RAFO BOGII ESTA GOSPOA - pjesnik otkriva da se pod maskom Ciganke skrivao on i da je zaljubljen u odreenu gospou; time je iskoristio prigodu i rekao sve to mu je na srcu - pri kraju pjesme, pjesnika su njegove emocije toliko ponijele da smo i mi na Ciganku potpuno zaboravili - ljubavna izjava izreena je nenametljivo i postupno; Ciganka je prvo pristupila hvalei gu i laskajui joj; zatim je, u prvi as glumei nezainteresiranost, upozoravala na jedini gospoine nedostatak: ne uzvraa ljubav onome koji za njom uzdie; nakon toga se otkriva pjesnik

Matija Grabac Antun Vrani

(1503 Istra 1559 Tubingen) (1504 - 1573) I

- Djela i dani (Heziodov spjev)

- u Poljskoj je izdao latinske pjesme Otia i Elegiae - na hrv. jez Molitva, koju sloi i govori svaki dan Epistolae oko 400 pisama Iter Buda Hadrianopolim putovanje iz Budima u Drinopolje, putopisni tekst - pastirska igra i ostala pastirska knjievnost nastala je u renesansi

Marin Dri

(1508 1567 Venecija) - DU

- nadimak Vidra - pastorale i komedije, te tragedija Hekuba, nastale su i izvedene u Dubrovniku u razdoblju od 1548-1559, dakle u periodu od svega 11 godina. - izgubljeni Pomet izveden je 1548. godine - jedina njegova tiskana knjiga je Pjesni Marina Dria ujedno stavljene s mnozim druzim lijepim stvarmi (1551.g.), a sadri mali kanconijer petrarkistikih pjesama, nekoliko prigodnica, Tirenu, Veneru i Adona i Novelu od Stanca Tirena - izvedena je 1549. prid Dvorom, te opet 1551. na piru Vlaha Dria (zajedno sa komedijom Venere i Adon) - zbog te je drame Dri optuen da je plagirao Vetranovia - njegova najstarija sauvana drama - dvostrukorim. 12-erci - pastorala

22

- neki likovi: Vueta, Obrad, Ljubenko, Radmio, Ljubmir, vila Tirena, satir, Miljenko, Stojna, Radat, Dragi - zanimljivo je da se i Radat i Dragi zaljubljuju u vilu, a kominost situacije proizlazi iz toga to je Radat starac,a Dragi djeak Venere i Adon - izvedena 1551.g. na piru Vlaha Dria - zanimljivost je teatar u teatru - dvostrukorim. 12-erci - mitoloko-pastoralna igra - likovi: Venera, Adon, Vukodlak, Kojak, Grubia, Grubiina mati Vlade Novela od Stanca - prikazana je 1551. godine na piru Martolice Damanjia - dvostrukorim. 12-erci - komedija, farsa - likovi: Miho, Divo Peica, Stanac, Vlaho - u liku Diva Peice se skriva Marin Dri Dundo Maroje - eruditna komedija u pet inova izvedena 1551.g. - u prozi - najstarija poznata hrvatska prozna drama - preseljenje scene iz DU u Rim; opis putovanja u Velike Indije - likovi: Negromant Dugi Nos, sluge Pomet i Popiva, Petrunjela i Bokilo, student Tripe, Dundo, Maro Dundov sin, njegova zarunica Pera, kurtizana Laura Pjerin - fragmentarno sauvana komedija izvedena 1552.g. - imamo samo neke rijei koje je zapisao uro Matijaevi - motiv o dvojici brae blizanaca (taj nam je motiv poznat iz Plautove komedije Menaechmi) Skup - izveden 1555.g. na piru Saba Gajina - vrelo je Plautova komedija Aulularija - u prozi - likovi: Stari krtac, njegova ker Adrijana, Kamilo, Zlatikuma, Divo, Dobra, Niko, Pjeri Griula / Plakir - izvedena je 1556.g. na piru Vlaha Sorkoevia - pastirska igra u prozi i stihovima - likovi: Plakir, Kupido, Dijana, vile mitoloki svijet; Dragi, Gruba, Rade, Miona, Omakala, Griula, Stania, Vukosava Tripe de Utole / Mande - komedija prevarenog mua, izvedena 1553.g. - bez prvog ina - radnja se odigrava u Kotoru, Tripeva ena Mande nou kradom izlazi iz kue i zabavlja se

23

Arkulin - izvedena 1553.g. - likovi: udovica Anica Lopuanka, Arkulin, Viculin, Tripe - radi se o enidbi na silu; stari i krti Arkulin ne eli uzeti djevojku Anicu za enu, pa ga natjeraju na enidbu tako, da jedan arobnjak u njegovu liku potpie enidbeni ugovor, dok Arkulina uini nevidljivim Duho Kerpeta - fragmentarno sauvana komedija izvedena 1553.g. Hekuba - nakon dviju zabrana 1558. godine, prikazana je 1559. godine. - prijevod Ecube Lodovica Dolcea - dvostrukorim. 12-erci - od knjievnog znaenja su nam i urotnika pisma upuena Cosimu Mediciju 1556.g. - to je polemika proza na talijanskom - njegove komedije igrale su dubrovake glumake druine: druina od Bizara (igrala Hekubu), Pomet-druina (igrala je Pometa i Dunda Maroja), Garzarija (izvela Pjerina), Njarnjasi (igrala Skupa i komediju Tripe de Urole)

Petar Zorani

(1508 Nin 1569 Zadar)

Planine - sline Sannazzarovoj Arcadiji - 1536. dovreno; 1569. tiskano - posveene ninskom kanoniku Matiji Matijeviu - njegova dva dotadanja djela Ljubveni lov i Vilenica su izgubljena, a spominje ih u Planinama - pastirski roman u stihu i prozi - prvi hrv. roman u prozi s umetnutim stihovima - sadri prijevod Petrarkina soneta Pace non trovo (Mira ne nahodim) - umetnute su i dvije pripovijetke: pripovijest o Draniku i Novaku pripovijest o Ljubidragu i Ljubici - jedan od likova govori stihove iz Molitve suprotive Turkom - radnja se odvija kroz sedam dana to ih pastir Zoran provodi na putu - likovi: Zoran, vila Zoranica, vilenica Dejanira, vila Miloa, biskup Juraj Divini, sv. Jeronim - poglavlja npr. Otkude bura ishodi i za se zove, Za se grad Nin zove i gdo ga najprvi sazida, Perivoj od Slave i u njem vile: Latinka, Grkinja, Kaldejka i Hrvatica - uzori: Sannazaro, Dante, Ovidije, Vergijije, Petrarca - stvarni povijesni likovi: biskup Juraj Divini, sv. Jeronim

Nikola Naljekovi

(oko 1510 - 1587)

DU

- bavio se knjievnou, matematikom i astronomijom - djelo Dialogo sopra la sfera del mondo (Ve, 1579.g.) je posvetio dubrovakom senatu - ostavio nam je kanconijer od 178 pjesama, ljubavnih, nabonih i pokladnih - pisao je poslanice preko 30 njih - Pjesni bogoljubne nabone pjesme - Pjesni od maskerate pokladne pjesme 24

- dramska djela: Komedija I. - pastirska igra - proirena ekloga u kojoj zaljubljena i oajna pastira Radata tjei i urazumljuje trijezni prijatelj Ljubmir - motiv samoubojstva (po Ovidijevoj Piramu i Tizbi) - Starica parodira pastoralni svijet Komedija II. - mitoloka igra - dramatizacija antike mitoloke prie o Parisovu sudu - tri boice se natjeu oko zlatne jabuke i naklonosti Parisove koji je u djelu Sudac - politiki sloj se odnosi na lik suca i njegovu pravednost Komedija III. - dramska robinja; vrsta moreke - motiv borbe satira i mladia - motiv zarobljene djevojke - lik starca Komedija IV. - moreka - prikazuje umski bijeg pred gusarima - stotinjak stihova Komedija V. - farsa - izvedena je na piru Mara Klania 1542. godine - prikazuje dubrovaku kuu - u sreditu je gospoa koju vara mu, susjedi ogovaraju, a slukinje (Marua i Milica) potkradaju Komedija VI. - farsa - isto govori o dubrovakom braku - gazdarica doznaje da su u isto vrijeme tri ene trudne s njezinim muem (Tovjernarica, Godinjica i Baba) Komedija VII. - prava komedija u anrovskom smislu - 3 ina - likovi: mladi Maro i njegov prijatelj Frano sve su komedije u dvostrukorim. 12-ercima i nastale su u 4. i 5. desetljeu 16.stoljea

Nikola Dimitrovi

(oko 1510 - 1587) Du


25

- Naljekoviev prijatelj - umro na Kreti 1553.g. - Sedam psalama pokornijeh kralja Davida izdao ih 1549.g. u Ve zajedno sa nizom duhovnih pjesama - Priice niz mudrih reenica pretoenih u stihove - napisao i dvije uspjele poslanice Nikoli Naljekoviu 1. iz Stolnog Biograda 1546.g. 2. iz Aleksandrije 1553.g. posljednja - lirska poezija nije sauvana Petar Divini (oko 1520-1597) I - slabo poznate nabone pjesme ostale su u rukopisu - jednu je Petar Luci unio u svoj Vrtal U pohvalu grada ibenika

Brne Karnaruti (1520 - 1572)

ZADAR

- pisao istom hrvatskom akavtinom - jedan od navjestitelja katolike obnove - sa M. Driem bio je rodoelnik hrv. knjievnog manirizma Vazetje Sigeta grada - "Zrinijada" - POSTHUMNO - Venecija, 1584. - posveeno Jurju Zrinskom - izvor mu je kronika sudionika bitke, Ferenca rnka - povijesni ep u 4 dijela pisan dvostrukorim. 12-ercima - predmet je borba oko Sigeta i junaka smrt hrv. bana Nikole ubia Zrinskoga 1566.godine - plemi Petar Fodroci ga je ponovo izdao 1661.g. u sjevernoj Hrvatskoj i posvetio ga praunuku sigetskog junaka Nikoli Zrinskomu - opjevan je na vergilijanski nain, s detaljnim opisima glavnih junaka, s brojnim katalozima vojske, razvedenim opisima mjesta i vremenom i s linearno komponiranom priom - to je u hrv. knjievnosti prvi ep koji je obavio vanu drutveno-povijesnu funkciju nacionalnog epa prvi hrvatski junaki ep s temom iz suvremene povijesti Ljubav i smrt Pirama i Tibe - POSTHUMNO - romantina pria u stihu - pravi naslov je Izvarsite ljubavi i napokon nemile i nesrine smrti Pirama i Tibe - Venecija, 1585. i 1627.g. - posveeno Antunu Vraniu - to je povijest nesretnih babilonskih ljubavnika - spjev odnosno pria u stihovima - 5 libara - prema Ovidijevim Metamorfozama

26

- Krnarutievo Vazetje Sigeta grada nastaje u doba manirizma, Opsida sigecka (Adrijanskoga mora sirena) Petra Zrinskog u razdoblju zrelog baroka, te Vitezovievo Odiljenje sigecko u doba kasnog baroka, klasicizma i prvih najava prosvjetiteljstva - dakle u stogodinjem rasponu od 1584. do 1684. objavljena su tri po obujmu velika djela o sigetskoj bitki, ne raunajui manje sastavke usmene narodne knjievnosti i krai spjev Trublja slovinska Vladislava Menetia - ep na narodnom jeziku se ugleda na antike autore - u lirici su aktualne poslanice i prigodnice - ravnopravno religioznoj tematici se pojavljuje i svjetovna - 2 vrste stiha: 8-erac i dr. 12-erac - na poetku 17.st. poinje dominacija 8-erca: 4 + 4 simetrini 5 + 3 asimetrini - dvije vrste dr. 12 erca: 1. dubrovaki (juni, lirski) ---/--- // ---/-----/--- // ---/--- ima granicu i u sredini 2. dalmatinski (sjeverni, epski, narativni, marulievski) -----A // -----B -----A // -----B -----C // -----D -----C // -----D Na latinskom su pisali: Karlo Puci Ludovik Crijevi Dore Dri Ilija Crijevi Jakov Buni Ivan Polikarp Severitan Damjan Benea Franjo T. Andreis Antun Vrani . Meneti M. Vetranovi H. Luci P. Hektorovi M. Pelegrinovi M. Dri P. Zorani B. Karnaruti Ludovik Paschale tragedija (Dri) komedija (Dri) pastorala (Dri, Naljekovi) prikazanja (Vetranovi)

Samo na hrvatskom su pisali:

Na talijanskom je pisao:

- dramski anrovi u renesansi:

27

mitoloka drama (Vetranovi) Renesansna komedija - razvila se pod utjecajem talijanske novele i latinske komedije (Plaut, Terencije) - zadrala je tipine likove i situacije iz latinskih komedija (smijeni starac, krt, zaljubljen u mladu enu, hvalisavi vojnik, kurtizana, sluge i sluavke koji zapliu i raspliu radnju) - zamrena intriga, ponekad se rjeava pomou prepoznavanja - omiljeno sredstvo komike je presvlaenje, osobito u odijela drugog spola - po uzoru na klasine drame i ovdje vlada jedinstvo mjesta i vremena - pozornica obino prikazuje trg s kuama glavnih likova Ep - epska knjievnost u stihu, a prvenstveno ep, nastaje u HK u razdoblju humanizma, u drugoj polovici 15., a bit e produktivan tijekom cijelog 16.st. - pod utjecajem antike, a zatim latinistike humanistike knjievnosti i suvremene talijanske knjievnosti oblikuje se hrv. knjievnost renesanse - u tom razdoblju nastaje i stihovana epika na hrv. jeziku, razvijajui se pod utjecajem antike knjievnosti (Vergilije) ep knjievna vrsta koja u stihu pripovijeda o vanim dogaajima u drutvenom ivotu zajednice, bilo religioznog bilo povijesnog karaktera - u hrv. knjievnosti humanizma i renesanse oblikovale su se ove epske podvrste: a) mitoloki ep b) biblijsko-religiozni ep c) alegorijski ep d) povijesni ep - mitoloki ep zastupljen je samo jednim djelom: latinskim humanistikim epom Jakova Bunia De raptu Cerberi - biblijsko-religiozni ep bio je produktivan i u latinskoj i u hrv. pisanoj epici latinska: Buni De vita et gestis Christi Maruli Davidias I. P. Severitan Solimaida D. Benei De morte Christi hrvatska: Maruli Judita prvi klasini ep HK - ta podvrsta epa je dominantni anr hrv. humanizma i renesanse - tematika: biblijska, kransko-religiozna - knjievni postupci u naraciji preuzeti su iz vergilijanskog epa - fabula najee ima dvostruki smisao: doslovni i alegorijski, koji se uvijek kranski pravovjeran - povijesni ep teme su iz hrvatske povijesti; anr e najee obraivati antitursku tematiku i u hrv. e epici biti plodan do kraja 19. pa i u 20.st. - krae narativne vrste: M. Maruli Istorija od Suzane stihovane pripovijetke u kojima se obrauje ljubavna tematika: to su Ljubav i smrt Pirama i Tizbe (prijevod i preradba Ovidijevih Metamorfoza) B. Karnaruti i D. Zlatari

28

- hrv. knji. u ovom razdoblju nije ostvarila ni jedno djelo viteke epike - renesansna epika je u nasljee ostavila 2 dominantna anra (povijesni ep i biblijskoreligiozni ep) i dva tipa epskih junaka (lik Judite, koji je primjer kranske skromnosti, hrabrosti i junatva, i lik Nikole ubia Zrinskog, hrabrog i traginog borca protiv Turaka koji postaje simbolom antiturske pobune kao i olienje tragine nacionalne povijesti) FIGURA U EPU (na primjeru Marulieve Judite) - Marulievu Juditu moemo svrstati u skupinu knjievnih tekstova, odn. onakvih narativnih djela u stihu koja nastaju u slijedu antike knjievne tradicije te se nazivaju ep, epos ili spjev, a karakteriziraju ih sljed. obiljeja: 1. pria koja je od bitne vanosti za ivot zajednice u kojoj djelo nastaje 2. distanca, tj. pripovjeda koji onome to se pripovijeda stoji nasuprot, ne ulazei u radnju 3. pripovijedanje je sjeanje i miljenje o prolom 4. oslovljavanje sluateljstva ili itateljstva 5. jezik epskog djela mora biti iv i jasan, a izlaganje pregledno 6. radnja mora biti napeta, da recipijenta navede na sudjelovanje u pripovjedaevu iskazu 7. opirno prikazivanje svih dogaaja, koje vodi odreenom cilju 8. odreena vrsta stiha - lirska, epska i dramska djela starijih razdoblja europske pa tako i hrv. knjievnosti stilsku dimenziju svojih tekstova oblikuju raznolikim figurama i tropima, gradei ih prema pravilima antike retorike i drei se uputa o uporabi ornatusa2 - antika retorika razlikovala je prema sadraju odn. predmetu nekoliko vrsta naracije, te je umjetniko pripovijedanje klasificirala ovako: 1. pripovijedanje o dogaajima a) historia pripovijedanje o istinitom b) fabula pripovijedanje o vjerojatnom 2. pripovijedanje o osobama SPECIFINO RETORIKO, ODN. ELOKUCIJSKO3 USTROJSTVO KLASINOG EPA - Ilijada, Odiseja, Eneida u tim su epovima uspostavljene nedvojbene retorike osobine svakog epskog teksta, profiliran je odreeni repertoar tropa i figura koje e se obvezatno pojavljivati u svakom epu i koje e se stoljeima vrlo malo mijenjati, pokazujui u tom pogledu izrazitu konzervativnost Ustrojstvo: a) na poetku odreenje epske teme b) invokacija4 kojom pripovjeda uspostavlja izravnu komunikaciju s recipijentom c) opis glavnog lika, epskog junaka lik e se predoiti itatelju prvo u svojem vanjskom obliju (bit e nabrojani dijelovi njegove odjee, s mnogo epiteta, metaforasimbola, a njegovo junatvo ili neke druge karakterne osobine bit e recipijentu
2 3

ornatus = ukras elokucija = okretnost u govoru, rjeitost 4 invokacija = uvoenje u pjesmu, obraanje muzama

29

ocrtane nabrajanjima i usporedbama s drugim slavnim i poznatim junacima ili likovima slinih osobina bilo antike bilo biblijske povijesti). Ako je pak rije o enskom liku, itatelju se prvo nudi opis ljepotice i junakinje; opis koji poiva na usporedbama i metaforici koja vlada i u istodobnoj lirici, a zatim slijedi katalog u kojem pripovjeda nabraja poznate svjetske ljepotice, dok pritom usporedbom i figurom nadmaivanja nastoji itatelja uvjeriti u to da je njegova junakinja ljepa i bolja od svih nanizanih i pobrojenih d) zapoinjui novo pjevanje, pripovjeda e mjesto i vrijeme radnje odrediti ne doslovnim oznakama za mjesto i vrijeme, nego kompliciranim perifrazama, personifikacijama, antonomazijama5, sinegdohama i metonimijama u kojima e pokrenuti sva svoja znanja iz grke i rimske mitologije, ponavljajui pritom neke stalne epitete i rabei esto neke iste ili sline formule - u epu s vanom povijesnom temom u kojem se opisuje bitka sukobljenih strana pripovjeda e itatelju epitetima, metaforama-emblemima, nabrajanjem i poredbama omoguiti ivu, vizualno posve jasnu predodbu svih vojnikih redova sukobljenih vojski, njihovu odjeu, obiljeja vlasti, moi i vojnike hijerarhije, kao i vrste oruja s kojim su u bitku krenuli - samu bitku pripovjeda e nastojati opisati to ivlje, inzistirajui na nabrajanju i nizanju dinaminih glagola, glagola zbivanja, a elei doarati zveket oruja, nerijetko e se posluiti i nizanjem brojnih zvukovnih figura - figura ili trop se u epskom djelu moe oekivati na sljed. mjestima: a) poetak ili kraj epa b) poetak i zavretak svakog pjevanja c) dijelovi u kojima se naracija prekida opisom d) dijelovi u kojima naraciju prati ili posve prekida refleksivni komenatr pripovjedaa ili nekog od likova epa e) opisi epskih junaka ili junakinja f) opisi mjesta i vremena radnje g) opisi bitaka, dvoboja ili sukoba h) opisi predmeta kao npr. krune vladara ili sl., koji imaju posebno, simboliko ili emblematsko znaenje u epu i) pripovjedaeve refleksije u kojima recipijentu iznosi svoje stavove o pripovijedanom dogaaju, o epskom junaku ili junakinji - na tim mjestima figure nisu samo ornatus nego su odgovorne i za oblikovanje epskog teksta kao narativnog djela - tovie, moemo ak rei da su figure u epu esto odgovorne i za oblikovanje cjelokupne slike predoenog epskog svijeta JUDITA - poetiku klasinog antikog epa prvi je u hrv. ep unio Marko Maruli epom Judita - u Juditi se epske figure javljaju na tono predvidivim mjestima, retoriki sastav figura slian je figuraciji u Homera i Vergilija, a figure imaju identine ili sline funkcije kao i u drugim klasinim epskim djelima europske knjievnosti - Maruli je Juditom u nacionalnoj kulturi zapoeo novu knjievnu vrstu, koju je elio oblikovati na tradiciji antikog klasinog epa
5

Antonomazija = postupak kojim se ime ovjeka iri kao opi pojam (Mecena = dobrotvor, Job = onaj koji je strpljiv...)

30

- repertoar figura u Marulievu epu podudara se s ornamentacijom klasinih epova europske knjievnosti - stilske osobine, kao i sastav figura u Juditi precizno i detaljno je opisao Petar Skok u studiji O stilu Marulieve Judite - on analizira razne vrste poredaba, metafore i njihovo porijeklo, epiteta ornatia 6, hiperbole, ponavljanja i antiteze, samostalne perifraze i kataloge - Judita zapoinje kratkim odreenjem epske teme - nakon toga slijedi invokacija, ali ne Apolona i muza, nego kranskog Boga - invokacija u Juditi ima nekoliko funkcija: osim to je signal o generikoj pripadnosti djela klasinoj epskoj knjievnosti, ona sudjeluje i u izraavanju pripovjedaevih idejnih koncepcija - opisujui svoje likove, Maruli se koristi razvedenim homerovskim poredbama - prikaz Nabukodonosorova nemira i nesanice i usporedna asirskog kralja s bijesnim psom obavio je u epu nekoliko funkcija: itatelju je vrlo zorno predoio Nabukodonosorov lik, omoguio mu mentalnu vizualizaciju epskog junaka kao i ivo razumijevanje njegova psiholokog stanja, to je bila novina u hrv. knjievnosti - opis Nabukodonosora Maruliev pripovjeda zakljuuje izravnim upletanjem pripovjedaa u priu milju o pohlepi koja se nikada ne moe nasititi, a koja je uobliena u figuru sententia - na taj nain Maruli omiljenu figuru antikih retora i pjesnika rabi i kao ornatus i kao savjet, preporuku koja je bliska sudu, presudi - razvedeni opis zore, koji se temelji na brojnim figurama, od kojih je najea personifikacija, obavio je u epu nekoliko poslova: osim ornamentalne funkcije, Maruliev opis zore ima stanovitu ulogu u organizaciji grae: opis s vremenskim podatkom omoguio je prii da preskoi jedno razdoblje, osposobio je fabulu da prebrodi problem diskontinuiteta prie, njezinih vremenskih odrednica, odn. obavio je vanu ulogu u kompoziciji epa - u 5. pjevanju nalazi se i katalog u kojem se Juditina ljepota usporeuje s ljepotom mnogih ena biblijske i antike povijesti i mitologije - kategorija pikturalnosti kao dominantan osobina svih klasinih europskih epova temeljila se najee na katalozima epskih junakinja - katalog je jedan od znakova, signala epskog anra - Maruli je inzistirao na tom epskom postupku , iji je sastav figura odreen i kanoniziran (usporedba, hiperbola, nabrajanje, nizanje, paralelizmi, itd) - u 5. pjevanju nailazimo i na opis pijanca koji Maruli oblikuje nizanjem niskih, grotesknih pjesnikih slika - normirane uzviene teme i visok stil upotrebljava banalan, nizak leksik kao i figure i postupke koji bi prije pristajali u komediji (groteska, ironija, sarkazam, ismijavanje, izrugivanja) - karikaturalnom slikom i grotesknim opisom pripovjeda pijance eli uniziti, prikazati kao neto demonsko i izvri smijehu i poruzi - Maruli je pomou figuracije ostvario dijalog ne samo s klasinom antikom epikom, nego je u Juditu inkodirao i one smislove koje je imala srednjovjekovna alegorijska epika prikazivanjem demonskog kao smijenog i komiog - djelo je opskrbio i raznovrsnim marginalnim biljekama, a najee onima koje itatelja upuuju na uporabu neke figure u tekstu - tako pri svakoj razvedenoj poredbi Maruli u biljeci navodi termin prilika, kod uporabe svake sentencije navodi u biljeci njezinu glavnu misao, pri invokaciji biljei i objanjava tko
6

ukrasni pridjev

31

su bili Apolon i muze, pri uvoenju opisa s vremenskim podatkom navodi koji dio dana ili noi navedeni opis opisuje - usporeujui Juditu s antikim i biblijskim lijepim enama, objanjava tko je bila pojedina ena i navodi ukratko priu po kojoj je navedena ena ostala zapamena RETORIKE FIGURE U JUDITI PREMA FUNKCIJAMA KOJE U EPU IMAJU: 1. poetika funkcija 2. generika funkcija razne figure apelativnosti, izravnog obraanja itatelju, figure koje sudjeluju u invokaciji, figure kataloga, figure u opisima vremena, mjesta, lika 3. persuazivna funkcija uvjeravaju u istinitost prie, u istinitost pripovjedaeva iskaza 4. aksioloka funkcija funkcija vrednovanja epskih junaka, radnje epa, epskog svijeta u cijelosti; figure koje uvjeravaju o podjeli likova na dobre i zle, koje vrednuju pojedine osobe ili dogaaje u epu kao moralne ili nemoralne, pozitivne ili negativne za ivot zajednice 5. prikazivaka funkcija figure u epu koje oblikuju opisno perspektuirane segmente i djeluju ivo na recipijentova osjetila omoguujui vizualizaciju opisanog 6. intertekstualna funkcija brojne figure svakog obrazovanijeg recipijenta navode na usporedbu tog epa sa svim prethodnim epovima europske knjievne batine; epske figure uvjetuju sa ep uspostavlja otvoreni dijalog s cjelokupnom europskom tradicijom 7. metatekstualna funkcija to su figure koje eksplicitno govore o poetikoj, anrovskoj, ideolokoj sainjenosti djela; njihovo je mjesto pojavljivanja i sam tekst epa, a jo ee marginalne biljeke 8. diskurzivna funkcija 9. svjetonazorska funkcija 10. rodovsko-knjievnosna funkcija MJESTO EPIKE U HRVATSKOJ RENESANSNOJ KNJIEVNOSTI U DUBROVNIKU - epska djela koja opjevavaju neki za drutvenu zajednicu vaan dogaaj, relativno opsena i u normiranu stihu, javljaju se u HK tek u drugoj polovini 15.st. , u doba nastajanja latinske knjievnosti humanizma, koji je zahvatio dalmatinske gradove i Du - katalog cjelokupne hrv. epike renesansnog razdoblja ine sljedee narativne vrste. 1. biblijsko-vergilijanski ep (Maruli Judita) 2. povijesno-vergilijanski ep (Karnaruti Vazetje Sigeta grada) 3. povijesno-kroniki spjev (Sasin Razboji od Turaka) 4. alegorijsko-peregrinacijski ep (Vetranovi Piligrin) 5. stihovana ljubavna pripovijetka (Krnaruti, Zlatari) 6. putopisni spjev (Hektorovi Ribanje) 7. epilij (Maruli Susana) 8. opisno-narativne pjesme (Vetranovi Galiun, D. Dri, Sasin Mrnarica) 9. pastoralno-idilini roman (Zorani Planine) 10. krae epske pjesme (Maruli, Vetranovi) 11. kronika (rnko Podsjedanje i osvojenje Sigeta, Vramec Kronika, Barakovi Jarula) - jedino epsko djelo koje u dubrovakoj knjievnoj regiji obrauje povijesnu temu su Sasinovi Razboji od Turaka - povijesnog epa nema:

32

a) bilo zato to slobodna drava u doba gospodarskog i kulturnog prosperiteta nije bila zainteresirana za aktualnu politiku stvarnost jer je ivjela u relativnoj zatienosti i sigurnosti b) bilo zato to je tema kransko-turskih sukoba za dravu koja je politiki bila ovisna o Porti bila tabuirana i potencijalno kompromitirana c) bilo zato to povijesni ep, kao knjievna vrsta, u sredini obuzetoj u to doba prvenstveno ludikim, igralakim shvaanjima knjievnosti nije naao znatnijeg odjeka - jedini politiki tekstovi koji nastaju u dubrovakoj renesansnoj sredini su satire i narativnorefleksivne pjesme M. Vetranovia - od manjih epskih vrsta u Du u doba renesanse postoje: o ljubavna pripovijetka u stihu o opisno-narativna pohvalnika pjesma - bile su proirene i krae epske pjesme - epilij dubrovaka renesansa nije proizvela - ni romana u Du nema - izostala su i pastoralna narativna djela - takoer nema ni proznih ni religioznih kronika - lirika u doba renesanse: 1. Ljubavna lirika a) trubadursko-petrarkistika (Zbornik N. Ranjine, prva generacija petrarkista) b) petrarkistika (druga i trea generacija petrarkista) c) anakreontika (D. Ranjina, S. Bobaljevi) d) pjesme stilizirane na narodnu (Ranjina, Bobaljevi) e) pastoralno-idilina (Zbornik N. Ranjine, Ranjina, Bobaljevi) f) ljubavna lirika na talijanskom (L. Paschale, Bobaljevi, Miho Monaldi) 2. Pokladna lirika (maskerate) - brojne Jeupke; autori: Pelegrinovi, Vetranovi, Bobaljevi, H. Maibradi, Naljekovi, Sasin, S. urevi 3. Poslanice 4. Epigrami 5. Satirina poezija - Maruli, Vetranovi, D. Ranjina, Bobaljevi 6. Religiozno-refleksivna lirika - Vetranovi Remeta 7. religiozno-duhovna lirika a) crkvene pjesme (Zbornik N. Ranjine, Vetranovi-tridesetak pjesama, Dimitrovi-pjesni duhovne, Naljekovi-pjesni bogoljubne; teme: temeljne kranske dogme, izrazito emocionalni stav lirskog subjekta prema pitanjima vjere) b) tumaenja psalama i molitve (Dimitrovi-sedam psalama, Vetranovi 5 psalama, Dimitrovi Tumaenje od oenaa)

33

c) d) e) f)

lamenti (Tuenje grada Hjerozolima, Tuenje grada Budima) religiozni epigrami Gospini plaevi kontrasti, prenja (Maruli Lipo prigovaranje razuma i lovika, Poklad i Korizma)

8. moralno-didaktina lirika - Maruli, Vetranovi, Dimitrovi, Naljekovi 9. religiozni i moralistiki epigrami - Dimitrovi Priice izete iz Svetog pisma i filozofa, M. Maruli - lirika je u poecima ranog novovjekovlja u hrv. zemljama bila vrlo produktivna, njezin generiki sastav je mnogo razvedeniji od onog epike - izvan Du znaajniji su lirici jedino H. Luci i M. Maruli - lirika je prvenstveno svjetovna u doba renesanse u hrv. knjievnosti Dubrovnika bila izuzetno omiljen, popularan i proiren knjievni rod, a po brojnosti njezinih vrsta i podvrsta moemo zakljuiti da je dubrovaka renesansna sredina posjedovala visokorazvijenu literarnu i estetsku svijest - rod lirskog obavio je u hrv. renesansnoj kulturi niz znaajnih i vanih zadaa koje su hrv. knjievnost uvele u suvremene poetoloke i estetike tijekove zapadnoeuropske kulture, a nacionalni prostor u prostor zapadne Europe - renesansne dramske vrste: 1. Komedija a) eruditna (Drieve komedije, na neki nain i Naljekovieva Komedija VII., Benetovi) b) seljaka komedija (Komedija od Raskota) 2. Dramska robinja - D. Dri udni san, Vetranovi Dvije robinjice, Naljekovi Komedija III. 3. Drama - Luci Robinja 4. Farsa - Naljekovi Komedija V. i Komedija VI. 5. Tragedija - Maruli Hekuba, Gueti-Bendevievi Dalida, Buni Babulinov Jokasta, Lukarevi Burina Atamante, Zlatari Elektra 6. Prikazanje - Vetranovi 7. Biblijska drama - Vetranovi Suzana ista 8. Mitoloka drama

34

- Vetranovi Orfeo, Dijana, Naljekovi Komedija II., Pirna drama iz Zbornika N. Ranjine 9. Pastoralno-idilina drama a) pastoralna ekloga (Radmio i Ljubmir) b) pastoralna drama, pastirska igra (Vetranovi Prikazanje od poroda Jezusova, Naljekovi Komedija I., Zlatari Ljubmir, S. Gueti Raklica, Dri Tirena, Venera i Adon, Plakir, Sasin Filide, Flora) c) prikazanja s pastoralnim elementima (Vetranovi) 10. Komedijica, seljaka lakrdija, pokladna, pirna igra - Dri Novela od Stanca, Sasin Malahna komedija od pira - i anrovska slika hrvatske renesansne drame jasno pokazuje da je i u ovom knjievnom rodu Du uvelike prednjaio pred ostalim hrv. regijama - s iznimkom hvarske sredine, svjetovne drame nigdje izvan Du u renesansnom razdoblju nije bilo, a u Du su bili zastupljeni gotovo svi onodobni dramski modeli - hrv. narativna knjievnost u Du niti nastavlja tradiciju humanistike latinske epike, niti uvodi nove teme i sadraje, osobito viteko-ljubavne, kakvi su u susjednoj Italiji bili tada moderni i aktualni, nego u dvije svoje epske vrste s veim pretenzijama konzervira neke srednjovjekovne postupke i neke medijevalne anrove: kroniarski nain izlaganja grae (Razboji od Turaka), alegoriju, linearnu kompoziciju, oblikovanje lika kao neindividualizirane ljudske sudbine (Piligrin)

35

MANIRIZAM druga pol. 16.st. poetak 17.st.

Maroje Maibradi

(1520-1591)DU

- sauvano je samo desetak pjesama, od kojih je najpoznatija Zatravi,zatravi - strofe te pjesme se sastoje od dva dvostruko rim. 12-erca + dva 6-erca - D. Zlatari ga u nadgrobnici zove nadimkom uljaga

Sabo Bobaljevi Mieti

(1530-1585)DU

- ogluio je pa mu je nadimak bio Gluac - pisao je talijanske i hrv. pjesme namijenjene Vetranoviu, M. Driu, Pelegrinoviu, Rime amorose, pastorali e satire - POSTHUMNO - izale 4 god. nakon njegove smrti - Ve, 1589 - po tim se stihovima ubraja u petrarkiste - u nizu soneta opjevao je ivu i mrtvu enu

- pisao je i satire na lat. - od hrv. stihova doao je do nas nevelik dio: kratka Jeupka saet pla ostavljene Arijadne za Tezejem prijevod Tassova Amor fuggitivo (iz Aminte) 2 poslanice i neto ljubavnih pjesama - najdosljedniji je manirist u hrv. knjievnosti onoga doba Knjiga Maroju Maibradiu - govori o ovjeku koji eli smrt i pakao sebi, ali i propast itavom svijetu - 2 dvanaesterca + 2 esterca O slavni na Bako - 6-erci - pjesmica Bakhu

- u svom talijanskom kanconijeru bio je prvi glasnik baroknog petrarkizma

Dinko Ranjina

(1536-1607)DU

- u talijanskoj antologiji tiskano je 30-ak tal. soneta Pjesni razlike - glavno njegovo djelo, prvi tiskani kanconijer u hrv. knji. nastaloj u Du - velika zbirka hrv. pjesama - donio ju je iz Mesine - Firenza, 1563 - sadri ljubavne pjesme, duhovne, satirine, bukolike pjesme, te prepjeve grkih i rimskih pjesnika Jednome, ki nito ne uini, a tue sve huli - polemina pjesma isticao je razliku izmeu pjesnikog jezika razliitih epoha

36

- imitirao je stare pjesnike - bio je revan sljedbenik poezije poljubaca - te je pjesme pisao u dvostrukorim. 12-ercima Pastirske pjesni - erotiko-idilino pjesnitvo

(Gizdava ma vilo, rad koje na sviti; U veselje radosti ljuvene)

- uspio je nadmaiti prvu generaciju hrv. petrarkista - ide tragom kariteanskog petrarkizma i strambotista - nedostatak je samo to je poznate petrarkistike motive imitirao - prvi je u jednom dijelu svojih pjesama oslobodio tradicionalne 12-erac od unutarnje rime - prevodio je vie no ijedan na pjesnik - prijevod male Tibulove pjesme Spovijeda njeki glas - imitacija Katulove pjesme Lezbiji - prijevod Teokrita Zgodi se na svit saj, da ljubav vesela - prijevod Petrarkina soneta Ne per sereno ciel ir vaghe stelle Nina nebu goru svitle zvizde zriti Pjesni od kola - znaajan je narodni ton

Miho Monaldi

(1540-1592)DU

- isto je pisao talijanske stihove Rime - POSTHUMNO - Ve, 1599. - sastoje se od: - imitacija opih mjesta tadanje tal. ljubavne lirike - jednog kratkog spjeva o Linu i Ipermestri (Hypermnestra Lynaeo Ovidijevih Heroida) - jedne kancone u slavu pobjede kod Lepanta - neto pobonih stihova - opjevao je smrt M.Dria i Annibala Cara Irene ili o ljepoti - POSTHUMNO - na talijanskom - 1599 - u obliku dijaloga izmeu pisca i Nikole Vitova Guetia AKADEMIJA SLONIH ili ACADEMIA DEI CONCORDI - lanovi su bili S.Bobaljevi, M.Dri, M. Monaldi, i dr - postojala je u Du u 16.st.

Dominko Zlatari

(1558-1613)DU

- izabran vitezom reda Sv. Marka - mletaki tiskar Paolo Meieto posveuje mu 1579.g. zbirku medicinskih rasprava - pjesnik Cesare Simonetti mu te iste godine povjerava izdanje svojih pjesama koje je Zlatari posvetio Cvijeti Zuzori - 1580.g. u Veneciji izdaje svoj prijevod Tassova Aminte pod nazivom Ljubmir - preveo Sofoklovu Elektru, te Ovidijev tekst Ljubav i smrt Pirama i Tizbe koji je posvetio isto C. Zuzori romantina pria u stihu - napisao je zbirku pjesama u dvostruko rim. 12-ercima - ide tragom Pietra Bemba

37

- 1579.g. tiskao je knjigu Pjesni razlike u koju je sabrao sve iz svoga opusa to je smatrao vrijednim sauvati za potomstvo - ta se knjiga sastoji od 137 pjesama i 26 nadgrobnica, a nakon njegove smrti redigirao ju je sin Niko, a prepisao unuk Frano - neke pjesme: U drugoj im strani prosvjetlja sad druge Nenavidost noi U hvalu pokoja i mirne pameti - pjesme ispjevane prigodom smrti sjedinio je pod nazivom Pjesni u smrt od razlicijeh - posao je i osmerake pjesme: Hitro tajim i pokrivam - prvi prijevodi gr. tragiara u hrv. knjievnosti Euripidove tragedije: Hekuba (M.Dri) i Fenianke (Miho Buni Babulinov)

Miho Buni Babulinov (1541-1617)DU


- napisao tragediju Jokastu - tema robinje, tema izdaje, govori se o nepostojanju pravog prijateljstva - vjerojatno je imao pred sobom Fenianke kad je pisao tu tragediju - pisao je i lirske pjesme, ali ih imamo jako malo Dokle dragi tvoj bjeh, vilo - razgovor izmeu ljubavnika i vile - samo je blijed odraz Horacijeve pjesme Donec gratus eram tibi

Frano Lukarevi (Burina)


- pisac tragedije Atamanta

(1541-1598) DU

- izraena je na osnovi talijanskog izvornika autora Girolama Zoppija - likovi su Nefele i Atamante - ima 3000 stihova - preveo je Guarinijevu dramu Pastor fido pod nazivom Pastir vjerni (1592) u drugoj polovoci 16.st. talijanska pastirska drama se razvija do svog definitivnog oblika modeli su Tassov Aminta i Guarinijev Pastor fido

Martin Benetovi (1550-1607)HVAR


- napisao komediju Hvarkinja - sauvana je u jednom splitskom prijepisu - gl. likovi su: dva smijena starca; Nikola (Hvaranin, advokat, ljubomoran na svoju mladu enu Izabelu) i Mikleta (Dubrovanin, zaljubljen u udovicu Poloniju) - prva hrvatska smijenica (tal. ridiculosa) - u 5 inova - napisao je i Komediju od Raskota u kojoj upotrebljava itave prizore iz 2 komedija mletakog pisca Angela Beolca (Ruzzantea) La Fiorina i La Moschetta - to je dramski prizor - sadri i uvrtene bugartice Prigovaranje pod Kriiem pripisuje mu se i to dramsko djelo. ali vjerojatno nije njegovo

38

Antun Sasin

(oko 1520-oko1595)

DU

Malahna komedija od pira - odigrava se u Stonu - u stihovima - mariazzo - ide u vrstu seljakih lakrdija u kojima su se ismijavale seljake enidbe Razboji od Turaka - osmerci, dvostrukorim. 12-erci; 9 dijelova - povijesni ep - potaknut je bio austrijsko-turskim ratom (1592-1606), no opisuje samo bojeve od 1593 do poetka 1595.g. - o bojevima ga izvjeuje vila - ep je komponiran kao niz nepovezanih epizoda tog rata i s Vilom kao pripovjedaem - bez jedinstvene fabule, pridrava se kronologije ratnih dogaaja - prepustivi naraciju o pojedinim ratnim epizodama vili, narativnom elementu preuzetom iz folklorne knjievnosti, Sasin je cijelom djelu dao pomalo i puki karakter - vie je nalik srednjovjekovnim kronikama, a udio vergilijanskih elemenata vrlo je neznatan - stoga to djelo moemo odrediti kao stihovanu povijesnu kroniku - radi se o turskom porazu pod Siskom - posvetio ih je Ivanu Buniu, ali poto je ovaj umro prije nego je spjev dovren, posveuje ga i Marku Bassegliju Filide - nepotpuno sauvana pastirska igra, parafraza Tirene Flora - pastirska igra - u posljednjem prizoru pastir Milat pjeva pjesmu u narodnu tonu i ritmu Budi, svijetla zoro, budi slavja od gore - jedan je od posljednjih koji je pisao pokladne pjesme, tj maskerate: Muika od crevljara, Vrtari Robinjica Mrnarica - osmerci; pjesma s motivom djevojke koju je zarobio gusar - opisno-narativni spjev, 252 stiha, osmerci; njegova najivlja pjesma, pohvalnica dubrovakoj mornarici

- katkada ga nazivaju Gundulievim prethodnikom Na talijanskom su pisali: Sabo Bobaljevi Mieti Dinko Ranjina Miho Monaldi

39

KNJIEVNOST REFORMACIJE sredina 16.st. radi se o knjievnosti razvijenoj oko tiskare u Urachu kraj Tubingena - u nekim manjim knjievnostima, koje nisu bile toliko pod utjecajem renesanse, kulturnu ulogu u stvaranju narodne proze odigrala je protestantska reformacija - u hrv. krajevima bilo je pristaa protestantizma, ali nije bilo protestantskog pokreta - najozbiljniji pokuaj da se misli reformacije proire tiskom po hrv. tlu uinjen je iz Wrttenmberga, gdje su 50-ih i 60-ih godina 16.st. nali pristae reformacije (bjegunci iz hrv. i slovenskih krajeva) pod zatitom vojvode Kritofa

Petar Pavao Vergerije Mlai (1498-1565)


- bivi koparski biskup; u ono doba savjetnik vojvode Kritofa Razgovaranje meju papistu i jednim luteranom - hrv. propagandistika knjiica tiskana 1555g. - moda je to djelo Matije Vlaia - Vergerije je htio da se propaganda proiri na Hrvate, a ta misao je dobila konkretan oblik u hrv. tiskari u Urachu kraj Tubingena - iz te i nekih drugih tiskara u Njemakoj putan je u svijet hrvatski prijevod Biblije - to je bila PROTESTANTSKA BIBLIJA - tekstovi te biblije tiskani su na glagoljici, irilici i latinici - glavni radnici oko ovih prijevoda bili su hrv glagoljai: Stjepan Konzul Istranin i Antun Dalmatin - protestantizam je imao odjeka samo u Primorju i Istri, gdje se je u crkvi upotrebljavao staroslavenski jezik

Matija Vlai Ilirik


* Flacius Illyricus - glavni na protestant Katalog svjedoka istine

(1520-1575) Labin
- na latinskom - Basel, 1556. - spominje 650 svjedoka istine; pregled slobodoumnih kranskih mislilaca

Povijest crkve - na latinskom - u Kombolu se zove Magdeburki centuriji - Basel, 1559-1574 - 13 svezaka Klju Svetoga pisma - na latinskom - Basel, 1567 - to je njegovo ivotno djelo, a ujedno je i temeljno djelo protestantizma i prvi enciklopedijski i hermeneutiki rjenik Biblije - u njoj da je klju za itanje Sv. pisma - smatraju ga i utemeljiteljem baroknog enciklopedizma jer je Magdeburkim centurijama udario temelje dokumentarnoj crkvenoj povijesti, te je nametnuo novu razinu za voenje teolokih raspravama

40

Stjepan Konzul (1521-nakon1568)


Prvi del Novoga tetamenta i Drugi del Novoga tetamenta - prijevod Biblije na hrvatski s A. Dalmatinom - poeli 1557, dovrili 1562. i 1563.

Antun Dalmatin (po.16.st.-1579)


Govorenje vele prudno - na latinskom - Urach - s Konzulom Postile - poto se tiskara u Urachu zatvorila, to je djelo tiskao u Regensburgu, 1568.g - s Konzulom POECI KNJIEVNOG RADA NA SJEVERU - do 16.st. hrvatski Sjever se nije javljao u narodnoj knjievnosti - u 16.st. javljaju se prvi jasniji poeci narodne pismenosti, u obliku religioznih stihova i proze - veliki utjecaj na sjevernu Hrv. imat e juni dio banske Hrvatske, to e biti osobito vidljivo u 17.st. - anonimni poeci najstarije kajkavske pismenosti pripadaju pjesnitvu - uskoro na kajkavskom narjeju nastaje i samostalno stihotvorstvo, sauvano u rukopisnim pjesmaricama od kojih je najstarija Prekomurska pjesmarica iz 1593.g. - ona sadrava veinom nabono pjesnitvo, ali ima i svjetovnih, didaktinih i ljubavnih pjesama, te jedna epska u 4 pjevanja o padu Sigeta - prvi pisci pored ovih anonimnih javljaju se u drugoj polovici 16.st.

Nikola Dei
Raj due -1560 - izgubljen - zapravo je prijevod prirunika Hortus animae

Ivan Pergoi
Decretum tripartitum

(? - 1592) Varadin
- prva kajkavska tiskana knjiga - Nedelie, 1574 - posvetio ju Jurju Zrinskom - to je u biti prijevod djela maarskog pravnika Istvana Verbzya Tripartitum opus iuris (1517) - sastoji se od tri dijela: u prvom se raspravlja o civilnom pravu plemstva, u drugom o sudskom postupku i njegovoj praksi, a trei je dio usredotoen na zemaljsko, gradsko i seosko pravo

Antun Vramec
Kronika

(1538-1587) Varadin

- Ljubljana, 1578. - posveena Jurju Drakoviu - nizanje dogaaja od stvaranja svijeta do 1578.g. - po obiaju srdnjovjekovnih ljetopisa podijeljena je na 6 vjekova Postila - 1586.g - posveena biskupu Petru Hereincu - sastoji se od 2 dijela: prvi sadri homilije o nedjeljenim evaneljima, a drugi o propovijedima ostalih svetaca u godini

41

Bla krinjari
- nije pisano na hrvatskom - Vramec mu pomae dotjerati latinski spis De agno paschali (1587) - u to se doba u Trogiru javlja Petar Luci - pisao je pobone pjesme i antiturske molitve - tvorac je zbornika Vartal, iji je puni naslov Cvitja vartlu punom slasti duhovne - prvi tekstovi su u njega upisani oko 1593., a posljednji 1595.g. - napisao je i zbornik povijesnih izvora Codex Lucianus - znaajan je bio i Dubrovanin Tomo Nadal Budislavi - potaknuo je tiskanje Jeupke Andrije ubranovia, koji nikada nije postojao - to izdanje (Pelegrinovie Jeupke) stvorilo je poslije velike nevolje jer se dugo i neuspjeno istraivao tko je uope ubranovi - Budislavi ga je izmislio da bi uz pomo te mistifikacije lake deklarirao neke svoje roake veze koje su mu bile potrebne iz nama nepoznata razloga

42

BAROK kraj 16.st. sredina 18.st. - osmerac istiskuje 12-erac - veliki utjecaj katolike obnove - 17.st. je doba pojaanog utjecaja crkve i obnove religioznog ivota - itanje klasika, osobito latinskih, upoznavanje klasinogpjesnitva i govornitva - isusovci su njegovali KOLSKU DRAMU (teme iz stare i novije povijesti, iz ivota svetih, rodoljubne teme) - bogata je nabono-pouna knjievnost - razvila se od posljednjih desetljea 16. do u drugu pol. 17.st. u svim hrv. krajevima - u njoj se ogleda tadanja hrv. proza - svjesno je nastojanje oko izgradnje jedinstvenog hrv. knjievnog jezika - pisci katolike obnove s mnogo vie uspjeha od protestantskih su postavili pitanje hrv. knji.jezika - narodni govor bila je akavtina - pozitivne tekovine ovog vremena: - podizanje viega kolstva - izjednaavanje knji. jezika u pravcu tokavtine - irenje praktine katolike knjievnosti - jaanje pismenosti u kulturno slabije razvijenim krajevima 17.st. u Italiji TO SU KARAKTERISTIKE BAROKA - u knjievnosti prevladava vanjska blistavost, bujna rjeitost, okretnost u pisanju stihova, majstorstvo u zanatskoj vjetini - ingenioznost7 u smjelim i neobinim kombinacijama, virtuozno opisivanje pojava vanjskog svijeta i zvunost rijei nadomjeta toplinu nadahnua, pravih pjesnikih slika i istinske muzikalnosti - tei se za novim, iznenadnim i neobinim - senzualnost je ostala vrelo nadahnua u ljubavnoj lirici, a izbija i u duhovnom pjesnitvu - iz lirike je nestalo osjeanja ljubavi zadahnute moralnim idealizmom, osjeanja, koje je nadahnjivalo poeziju u doba Dantea i Petrarke i koje e se u novim oblicima pojaviti u doba romantizma - ljubavna poezija talijanskog baroka ponesena je u prvomredu zaljubljenou u tjelesne oblike enske ljepote i u svijet kao osjetilnu pojavu - u 17.st. buja religiozna lirika nadahnuta motivima smrti, prolaznosti svijeta, te time podsjea na srednji vijek - no razlika je u tome to barok tei za veliajnijim i retorinim, te u intimnom tonu toga pjesnitva - u pobonim stihovima ima mnogo retorinog opominjanja, pozivanja na kajanje i podsjeanja na pobonost - u Hrvatskoj barok takoer ima veliki odraaj - jezik naih pjesnika u 17.st. je bogat, razvijen, izglaen - prvi pisci katolike obnove:ime Budini Aleksandar Komulovi - kod Dubrovana je u 16.st. u pjesnitvu prevladala tokavtina - utjee i na Hvarane u 16.st., a u 17.st. je taj utjecaj na pisce izvan Du sve jai
7

otroumnost, duhovitost, konstruktivnost

43

- utjecaj renesansne knjievnosti ostao je ogranien na uski knjievno obrazovni krug najnaprednijih gradova - s druge strane, katolika obnova imala je u vidu djelovanje u irokim narodnim slojevima i utjecaj na narodne mase bez obzira na dravne i jezine granice - na nae barokne pisce utjecao je i talijanski pisac Luigi Tansillo svojim epom Suze sv. Petra - u tom je djelu povijest religiozne poeme kao anra

ime Budini

(1530-1600)ZADAR

- pisao je krae stihovane sastavke, te jednu latinsku satiru o enskoj sklonosti preljubu - rani knjievni opus je izgubljen Pokorni i mnogi ini psalmi Davidovi - Rim, 1582 Ispravnik - Rim, 1583 - katekizam - slobodan prijevod lat. spisa Breve directorium Johannesa Polanciusa Summa nauka hristijanskoga - Rim, 1583 - na latinici i irilici - sadri i lat. prijevod Canisijeva katekizma - prvi je poeo pisati dijakritike znakove: i

Aleksandar Komulovi
- dosta je naginjao tokavtini pogotovo u prijevodu malog Bellarminova katekizma (1603) i u Zrcalu od ispovijesti (Rim, 1606) Nauk krstjanski za narod slovinski - 1582.g.

Juraj Barakovi (1548-1628)ZADAR


Vila Slovinka - Ve, 1614 - dvostrukorim. 12-erci i osmerac te dvije vrste strofe (sonet + osmoretka) - spjev u 13 Petja, tj. pjevanja - spjev u slavu Zadra s autobiografskim elementima - vremenski pripada 17.st. i neosporno nosi neka obiljeja baroka, ali je njezin autor u velikoj mjeri vezan za hrv. renesansnu tradiciju - naracija tee u vie smjerova s mnogobrojnim epizodama, a vezivno tkivo su joj vila, pisnik i poklisar - patriotizam je pokretaki motiv i ideja vodilja djela - hrvatstvo je zamijenjeno slovinstvom - raznovrsnost strofe i metra; bijeg od konvencionalnih struktura - sadri bugarticu o majci Margariti - ponovo uvodi sonet i daje mu ime ZUNOPOJKA Pohvalnice gradu Zadru - Ve, 1582 Jarula - Ve, 1605 - skraeni stihovani sadraj Biblije - neka vrsta oktave (osmoretke) u hendekasilabu (ab ab ab cc) Draga, rapska pjesmarica - spjev u rukopisu

Faust Vrani

(1551 - 1617) i
44

- neak A. Vrania Illyrica historia - izgubljeno djelo Machinae nove - Ve, 1595 - sastoji se od 49 tabla na kojima su prikazani njegovi izumi - napisao je i Rjenik pet najuglednijih europskih jezika - latinski, talijanski, njemaki, maarski i hrvatski jezik koji naziva dalmatinski franjevci: Matija Divkovi Pavao Posilovi Stjepan Matijevi Pavao Papi Ivan Ani

Matija Divkovi (1563-1631)


Nauk krstjanski - 1611.g. Sto udesa - 1611.g. Razlike besjede - 1616.g. - vjerski sadraji u kratkim pripovijestima Nauk krstjanski - 1616.g. - tzv. mali - sve knjige tiskao na bosanici

Horacije Maibradi

(1566-1641) Du

- nezakoniti sin Maroja Maibradia - njegova Laura bila je Marija, njoj je posvetio veinu svojih stihova - bio je prepisiva starijih hrvatskih pjesnika Jeupka - 1636.g.

Jakov Armolui (1575-1649) i


Slava enska i protivni odgovor Jakova Armoluia ibenanina Cvitu estomu - Padova, 1643 - polemizira s Ivanoievom Kitjom - opovrgava Ivanievieve argumente o demonskoj naravi ene i to na primjerima istih ena - ena nije samo objekt ve je prikazana kao bie vrijedno samo po sebi - ena je subjekt povijesti, stoji uz bok mukarcu - to je ciklus pjesama; vie od 1500 stihova - 8 lirsko-epskih cjelina koje povezuje tema - veina ih je narativnih - jedna od prvih polemika u hrvatskoj knjievnosti - dvostrukorim. 12-erci / 8-erci; katreni / oktave

Bartol Kai

(1575-1650) Pag

- 1599.g. dobio nalog od isusovakog generala Klaudija Aquavive da napie gramatiku hrv. jezika, drei se najrairenijeg narodnog govora Institutionum linguae illyricae libri duo - Rim, 1604 - prva hrvatska tiskana gramatika - napisana na temelju akavtine, s dosta tokavskih elemenata

45

- napisao talijansko-hrvatski rjenik koji je ostao u rukopisu - prijevod Biblije na hrvatski - objavljena tek 2001.g. - prozna djela na tokavtini: ivot Gospodina naega Isukrsta - Rim, 1683.g. ivot Bogorodice Perivoj od djevstva Sveta Venefrida - 1627.g. - isusovaka duhovna tragedija

Ritual rimski - Rim, 1640 - u predgovoru oznauje ikavsku tokavtinu bosanskim narjejem

Marin Gazarovi

(1575 - 1638) HVAR

- pisao prikazanja (svjetovne drame): Prikazanje ivota i muke sv. Ciprijana i Justine Murat gusar - Ve, 1622.g. - prijevod tal. drame Lodovica Aleardija - u meuinovima sadravala je Ljubicu - pastirsko razgovaranje posvetio ju hvarskoj vlasteli

Stjepo urevi (1579-1632)DU


- u mladosti je pisao ljubavnu liriku od koje su sauvane samo 4 pjesme - one svjedoe o udaljavanju od petrarkizma - iz njegovih stihova izbija ton GB Marina, kojega je on itao i prvi kod nas prevodio (samo 1 pjesmu) Dervi - monolog smijena starca, koji uzalud uzdie za gospojom - komina poema - sestine, osmerci KAKO JE NASTAO DERVI Dubrovani su oko postanka poeme isprepleli itavu legendu. Po njoj je djelo nastalo kao posljedica jednog udnog susreta tunog i odrapanog, zaputenog zatvorenika u dubrovakom Kneevu dvoru i keneve kerke koja je, ugledavi kako kanjenika sprovode, uskliknula: Gle kakav je, kao neki dervi! Stijepo urevi, jer je to bio on, uo je usklik, okrenuo se, ugledao prekrasnu djevojku i na prvi pogled se zaljubio. Odluio je da svoje osjeaje prenese u misao i srce pravog dervia, kakvim je sam od lijepe djevojke bio nazvan. RAFO BOGII Sedam psalama pokornijeh kralja Davida - Padova, 1868 - posthumno objavio Petar Bogainov

imun Zlatari

DU

- sin D. Zlataria - sauvana pjesma Vila ostarana i prijevodi prve knjige Ovidijevih Metamorfoza i Knjige Leandrove iz Heroida - od starijih prijevoda razlikuju se u stihu; sada je on osmerac

Paskoje Primovi

DU

- preveo Rinuccinijevu Euridice 46

- u rukopisu je ostao prijevod nekoliko psalama i vei broj pobonih pjesama, a od veih djela prijevod Sannazarova epa De partu Virginis Pjesan od upuenja rijei vjene biblijsko-religiozni ep PASKOJE PRIMOVI: PJESAN OD UPUENJA RIJEI VJENE I OD PORODA DJEVIKOGA - Paskoje Primovi poznat je u hrv. knjievnoj povijesti ponajprije kao prevodilac jednog melodramskog djela Rinuccinijeve Euridice (Mleci, 1617.) - tako se Primovi, uz Gundulia, koji je preveo Rinuccinijevu Ariannu, smatra zaetnikom melodramskog anra u HK - pisao je i prevodio Primovi i pobone pjesme i psalme, a pisao je i satire protiv Korulana i Kotorana - poznate su bile i njegove "fioke", aljivo-podrugljive pjesmice u kojima se parodira petrarkistika tematika i stil - okuao se i u prijevodu jednog od dva najpoznatija biblijska epa novolatinkske knjievnosti: preveo je latinski biblijski ep De partu Virginis Jacopa Sannazara - svojom Pjesni od upuenja rijei vjene i od poroda Djevikoga - vjerojatno prvim prijevodom Sannazarova epa u europskoj knjievnosti uvodi u HK jedno od najznaajnijih djela humanistike i latinistike tradicije (sve dok mu slavu nije zasjenio drugi biblijski latinski ep Christias) Pjesan od upuenja rijei vjene i od poroda Djevikoga - ima 6 pjevanja - ispjevana je u osmerakim katrenima s rimom abab - svako pjevanje ima na poetku u dvije strofe isprian sadraj, a zatim slijedi naracija - pjevanja su podjednake veliine, svako ima otprilike dvadesetak katrena te spjev u cijelini ima oko 1900 stihova - kompozicija nije jednosmjerna i pravocrtna, ve kompliciranija: prepleu se vremenski planovi - naracija je jednostavna, pripovjeda esto ustupa pripovijedanje nekom od likova - spjev zapoinje invokacijom Boga da pjesniku pomogne otpjevati poroenje vjene Rijei, a zatim se zaziva i Djevica da pomogne pjesniku u njegovu pothvatu - umjesto nimfa Primovi apostrofira8 dubrovakog vlastelina Matu Gradia i njemu upuuje svoj ep obasipajui ga pohvalama - naracija zapoinje priom o grenom ovjeku prije iskupljenja, o ovjeku koji nosi prvotni grijeh, kao i priom o navjeenju djevianskog poroda - zatim se uvodi motiv svetih otaca koji mole Boga da im poalje Otkupitelja, a na te molbe Bog alje Gabrijela Mariji da joj navijesti bezgreno zaee - radnja drugog pjevanja odvija se u Limbu gdje sveti oci ekaju iskupljenje, a zatim slijedi Davidovo proroanstvo o roenju i muci Kristovoj - u to proroanstvo uklopljen je i jedan pla Gospin zbog gubitka sina - tree pjevanje odigrava se u paklu gdje se paklene sile ljute zbog proroanstva o dolasku Spasitelja i Otkupitelja, a pakleni gospodar Astragore oslikava budui gubitak moi i vlasti pakla zbog Kristove snage i moi u borbi protiv zla - Belzebub alje na gornji svijet paklene nemani da ire nemir, zlo - u etvrtom pjevanju opisuje se susret Marije s Elizabetom, Marijina trudnoa i put u Betlehem
8

apostrofirati = osloviti koga

47

- peto pjevanje zapoinje opisom spilje betlehemske, nakon ega slijedi pjesnikovo zazivanje Boga da mu pomogne opjevati Kristovo roenje - pripovjeda izvjeuje o Kristovu roenju, a Josip razlae o znaenju Kristova roenja za ovjeanstvo - esto pjevanje poinje naracijom na nebu gdje Bog poziva anele da razglase po svijetu Kristovo roenje, pa aneli odlaze pastirima i govore o Kristu - nastavak pripovijedanja odvija se meu pastirima koji priaju o starim proroanstvima o roenju Spasitelja, pjevajui pjesme pohvalnice i radosnice - pastiri dolaze u spilju gdje ih doekuje Josip, a pastir Ljubomir obraa se Isusu iznosei njegove budue patnje i muke to e ih podnijeti i priajui o njegovoj slavi koju e stei i spasu koji e donijeti cijelom ovjeanstvu - odlaskom pastira iz spilje i njihovim povratkom u planine zavrava ep - u odnosu na Sannazarovo djelo Primoviev prijevod-preradba istie se dosljednjim isputanjem svih mitoloko-poganskih elemenata iz epa - spjev je preveden na puki ton, na naraciju koja podsjea na jednostavnost i naivnost hrv. srednjovjekovnih religioznih pjesama - meutim, kompliciranom kompozicijom, mijenjanjem vremenskih planova, prepletanjem prolosti i budunosti, upletanjem u naraciju raznih pripovjedaa (David, Josip, Marija, Elizabeta, pastir, Astragore, Belzebub) Primovi vjerno slijedi poetiku Sannazarova epa poetiku vergilijanskog humanistiko-kranskog epa - od literarnih konvencija suvremen i tradicionalne knjievne mode u epu se najjasnije istie pastoralni kompleks, prisutan u cijelom 6. pjevanju - ep se nalazi u rukopisu u dubrovakoj knjinici Male Brae - osim prijevoda epa rukopis sadri i sva ostala do danas sauvana Primovieva djela: Euridice, Pjesni razlike duhovne (prijevod 5 psalama i pedesetak crkvenih pjesama) - Sannazarov ep preveo je osim Primovia i anonimni autor pod naslovom O poroenju djevianskomu na poetku 17.st. kod nas se prevodi Ottavio Rinuccini (pisao mitoloke drame) prevode ga Gunduli i Primovi

Ivan Tomko Mrnavi (1580-1637)I


- pisao je povijesne spise Vita beati Augustini - ivot blaenog Augustina Kaotia Vita Berislavi - Ve, 1620 - ivot Petra Berislavia - i previe se okoristio djelom A. Vrania - njegovi hrvatski spisi: ivot Margarite blaene divice, keri Bele, kralja ugarskoga i hrvatskoga - Ve, 1613 - prijevod s talijanskog alosnoskazje Krispa Cezara - 1614.g. - prijevod latinske tragedije isusovca Bernarda Stefonia

48

ivot Magdalene od knezov irova - Rim, 1626 - biblijsko-religiozni ep, preveo ga na talijanski - dvostrukorim. 12-erci - spaja slavljenje asketskog ivota s tadanjim protuturskim rodoljubljem Potuenje pokornika - spjev o smrti Isusovoj - polovina stihova je prijevod jedne Sannazarove latinske pjesme Osmanica - drama iz 1631.g - pisana u stilu isusovakih drama, suvremena tematika

Mavro Orbini

(? - 1611) Du

Il regno degli Slavi - 1601.g. - Kraljevstvo Slavena - najegzotinija slika o Junim Slavenima Zrcalo duhovno - ostalo u rukopisu

Franjo Glavini (1586-1650)


etiri poslidnja ovika Cvit svetih - 1628. - posveeno Nikoli i Petru Zrinskom - 1628. - ivoti svetaca; posveeno Vuku Frankopanu Svitlost due virne - 1632. - sva su djela pisana akavtinom

Ivan Gunduli

(1589-1638)DU

- nadimak Maica - napisao je 1620 g. predgovor Pjesnima pokornim kralja Davida Pjesni pokorne kralja Davida - Rim,1621 - prepjevi 7 bibl. psalama - sadre poemu Od velianstva Bojijeh Porodi od tmine- tako je nazvao svoje mladenake preradbe tal. pozornikih djela, a to su: Galatea Posvetilite ljuveno Arijadna erera Prozerpina ugrabljena Kleopatra Dijana Adon Armida Koralja od ira - od tih melodrama sauvane su samo 4: Arijadna (prijevod libreta Rinuccinija), Prozerpina ugrabljena, Dijana i Armida Ljubovnik srameljiv - kratki spjev, lirski monolog ljubavnika koji svoje jade povjerava pismu - slobodan prijevod stihova Girolama Pretija Suze sina razmetnoga - Ve, 1622 - poboni spjev u 3 plaa: Sagrjeenje, Spoznanje, Skruenje

49

- redaju se razliita duevna stanja grenika: rovanje po vlastitom bludnom grijehu, bolno saznavanje o prolaznosti ivota i udnja za otkupljenjem - strofe od 6 osmerakih stihova, ababcc Dubravka - pastoralno-alegorijska drama u 3 ina - dvostrukorim. 12-erci - u sreditu radnje je srea dvoje ljubavnika Miljenka i Dubravke - neki vaniji likovi: starac Grdan, smijeni satirski par Divjak i Jeljenka, Ljubmir - prikazivala se 1628.g. - sljubljuje se rodoljubno i pastirsko - slavi se dubrovaka sloboda i to ovim stihovima: O lijepa, o draga, o slatka slobodo, dar, u kom sva blaga vinji nam Bog je do

Osman- POSTHUMNO - povijesni ep u 20 pjevanja; pisan u strofama od etiri 8-erca s rimom abab, ali lako je uoiti da ima i stihova od 9, 10, 11 slogova - pisan od 1621-1638, tiskan tek 1826.g. - na njemu je Gunduli radio do smrti, ali na kraju ga ipak nije dovrio, a nedostaju i dva pjevanja u sredini (14. i 15.); vie nadopunitelja Pjerko Sorkoevi, Marin Zlatari, Ivan Maurani - suvremena tadanja tematika odluka pobijeenog i ogorenog cara Osmana, da krene na Istok po nove ete, bunu u Carigradu i smrt Osmanovu - u taj povijesni okvir ugradio je viteki svijet sa enama ratnicama i pastirsko-idiline prizore - vidi se Tassov utjecaj - temeljni lirski doivljajni ton je osjeaj prolaznosti, kao i u Suzama - kao i u Dubravci, Gunduli je i ovdje predstavnik dubravokog republikanskoaristokratskog duha, glasnik slobode i vjerskih i politikih ideja i raspoloenja svojeg vremena, pogotovo protuturskog i protuhabsburkog rodoljublja - likovi: Ali-paa, Kazlar-aga, Krunoslava, Osman II., Sokolica, Sunanica, Vladislav KOMPOZICIJA I EPSKI SVIJET OSMANA - po razvedenosti, po mnotvenosti radnji u epu moemo uoiti tri teme, koje okupljaju fabularnu grau ove cjeline: 1. tema hoimske bitke 2. tema putovanja koja su poduzeta nakon hoimske bitke, a razvedena je u tri fabularne linije: a) Ali-paino putovanje od Carigrada do Varave b) Kazlar-agino putovanje od Carigrada do Smedereva c) Krunoslavino i Sokoliino putovanje s poljskog podruja u Carigrad 3. tema pobune janjiara i paklenih sila protiv Osmana i Osmanova pogibija - toka u kojoj poinje naracija o dogaajima ne podudara se s vremenskim koordinatama tih dogaaja, nije smejtena u istovremenost s opisanim dogaajima, nego naracija poinje u trenutku u kojem su se neki dogaaji ve zbili a neki e se tek dogoditi

50

- poetna se toka naracije nalazi na vremenskoj osi nekoliko mjeseci poslije hoimske bitke, te nekoliko mjeseci prije Osmanove pogibije 1. PJEVANJE - uvodna refleksija o ljudskoj oholosti - pozivaju se Muze da nareknu pripovjedau epa kako su to vitezovi zadali mladom caru Osmanu smrt u Carigradu, pa se taj dogaaj nudi itaocu kao glavna tema epa - zatim su predstavljena dva glavna lika: kraljevi Vladislav i car Osman, a predstavio se i sam pripovjeda kao kranski pripovjeda koji slavi Vladislava, a ne Osmana - lik Vladislava oznaen je kao glavni lik i kao pripovjedaev inspirator9 - zatim poinje naracija o caru Osmanu i njegovu nezadovoljstvu zbog poraza s Poljacima - time su odmah u poetku u naraciju uvedeni neki motivi druge teme epa teme poljskoturskog sukoba kod Chocima - Osman se zbog nezadovoljstva savjetuje sa Dilaverom, hodom i Kazlar-agom te se iznose planovi za budunost - tako su u prvo pjevanje smjetene jezgre i prole i budue radnje: i radnje hoimske bitke i radnje Ali-paina i Kazlar-agina putovanja - tijekom cijela spijeva naracija e se stalno vraati u prolost i kretati u budunost - time se u poetku epa tema hoimske bitke u ep locira kao velika eksterna analepsa 2. PJEVANJE - refleksija o mladosti - naracija o radnji zapoetoj u 1. pjevanju o savjetovanju mladog sultana s Dilaverom, hodom i Kazlar-agom - svaki od navedenih likova postaje u jednom segmentu pjevanja pripovjedaem, izlaui svoje zamisli o politikom i vojnom jaanju Osmanlijskog Carstva - time se u ep uvodi drugaija tema od one kranske eksponirane u 1. pjevanju uvodi se ideja i tema drave i politike moi 3. PJEVANJE - planovi zaeti u Carigradu na vijeanju sultana sa savjetnicima poinju se realizirati: carski poklisar Ali-paa odlazi iz Carigrada u Poljsku da sklopi mir s Poljacima, te pripovjeda izvjeuje o njegovu putovanju kroz Bugarsku i Srbiju - tema putovanja otvara epu novu kompozicijsku mogunost da dogaaji koji su se dogodili u razliita vremena, ali na jednom te istom mjestu, legitimno uu u ep kao prostorno motiviran dio epske grae i da se ukomponiraju u pripovijedano i pripovjedno vrijeme kao njihova suvremenost - dovevi dalje Ali-pau na bogdansko polje, gdje se prole godine odigrao sukob izmeu Poljaka i Turaka, naratoru se otvara mogunost da u naraciju uvede temu hoimske bitke 4. PJEVANJE - ovo pjevanje pokazuje da dogaaji hoimske bitke nisu ustrukturirani u ep samo kao eksterna analepsa, nego mnogo vre: o dogaajima i pojedinim aspektima hoimske bitke pripovijeda Ali-paa, i sam sudionik tog zbivanja, a pripovijeda ih bogdanskom begu, svojem pratiocu - Ali-paina naracija o prologodinjem dogaaju je dogaanje ukomponirano u sadanje zbivanje, i to na nakoliko naina:
9

Gunduli kao predmet spjeva odreuje Osmanovu pogibiju, a kao glavnog junaka spjeva Vladislava. Ta nekonzekventnost u odreivanju epske teme i epskog junaka izazvala je u hrv. knjievnoj povijesti mnoge polemike i uvjetovala razliito tumaenje epa

51

a) postupkom dodjeljivanjauloge naratora liku koji je u sadanjem zbivanju protagonist radnje b) koncepcijom identinog prostora c) dodatnim jezinim signalima kojima se uspostavlja dimenzija sadanjosti (Ali-paa upotrebljava rijei gledaj, vidi, tu, ovdje) 5. PJEVANJE - Ali-paa u nastavku svojeg putovanja susree Krunoslavu, vjerenicu utamnienog Korevskog - uvoenje toga lika u naraciju o sadanjoj radnji motivacija je za sljedeu eksternu analepsu: za priu o sudbini Krunoslave, o njezinu ratovanju u prologodinjem boju, dvoboju sa Sokolicom - istodobno, njezina je funkcija povezivanje prole radnje s buduom radnjom: sudbina njezina vjerenika Korevskog proizlazi iz hoimske bitke, a njezino putovanje u Carigrad jedna je od fabularnih linija carigradskih dogaaja u kojima Osman pogiba 6. PJEVANJE - nastavlja se znaajna funkcija Krunslavina lika u organizaciji kompozicije epa - pripovjeda ju dovodi u Carigrad - dovevi ju u Carigrad, narator moe nastaviti pripovijedati o Osmanu kojega je tu ostavio u 2. pjevanju da nestrpljivo eka poklisara iz Poljske s vijestima o miru - dovoenjem Krunoslave u Carigrad otvara se mogunost i drugoj fabularnoj liniji putovanja putovanja Kazlar-age koji kree iz Carigrada u potragu za djevojkama plemenita roda 7. PJEVANJE - tema Kazlar-agina putovanja nastavlja se kroz cijelo ovo pjevanje - tema putovanja je kao i tema ratovanja dobila status najproirenije teme epa - opisujui Kazlar-agino putovanje grkim otocima i grkom zemljom, pripovjeda se vrlo malo zadrava na samom putovanju, a mnogo vie pripovijeda reminiscencije10 iz povijesti grkih zemalja i iz europske povijesti u cjelini - pripovjeda se pokazuje ne samo pripovjedaem dogaaja, nego i kao obrazovan politiki ovjek, kao poeta doctus koji posjeduje povijesno-politiko sveznanje o europskoj povijesti, civilizaciji i kulturi 8. PJEVANJE - opisuje se Kazlar-agin dolazak u Smederevo i otmica Sunanice - ini se vjerojatnim da je glavna funkcija Kazlar-agina lika i otmice srpske djevojke u tome to omoguuje uvoenje teme srpske povijesti a i Dubrovnika, kao i antitetiko eksponiranje teme: turski osvajai porobljeni krani - nakon Ljubdragove prie o njegovu rodu i naratorove apostrofe Dubrovnika i njegove slobode nastavlja se radnja koja pripada sadanjosti: Kazlar-aga odvodi Sunanicu - ovo pjevanje u cijelosti zaprima jedna jedina fabularna linija - na kraju pjevanja navjeuje se budua radnja 9. PJEVANJE - mjesto epske radnje je Poljska - nakon apostrofe ljubavi to se odnosi na Sokoliinu ljubav prema Osmanu pripovjeda uvodi novu temu: kraljevi Vladislav, koji se u ovom pjevanju javlja prvi put kao djelatni lik,
10

reminiscencija = prisjeanje

52

na godinjicu hoimske bitke lovi s poljskom gospodom u okolici Varave, a lov pripovjedaa podsjea na tjeranje Turaka nakon hoimske bitke lanjske godine - uvodei temu lova, pripovjedau se otvorila mogunost da u sadanju epsku radnju uvede lik Vladislava, pozitivnog junaka spjeva - slijedi nova fabularna linija: pripovijeda se o Sokolici i njezinim prijateljicama koje otimaju poljske gospoe, a zatim se kupaju - u tom trenutku pojavljuje se Vladislav i sa svojom pratnjom zarobljuje hrabre ratnice, osim Sokolice koja se junaki brani - kraljevi Vladislav, divei se njezinoj hrabrosti, vraa joj prijateljice - funkcija te epizodne radnje je mnogostruka: a) omoguila je uvoenje Vladislavljeva lika u suvremenu radnju b) omoguila je i evociranje poljsko-turskog sukoba c) omoguila je portretiranje Vladislava: on je milostiv i plemenit 10. PJEVANJE - Sokolica se vraa u Carigrad poto je dobila Osmanovu poruku - zatim se naracija opet premjeta u Poljsku gdje je u prethodnom pjevanju ostavljen Vladislav - Vladislavu stiu razni glasnici s porukama da se vrati u Varavu jer da je stigao sultanov poklisar - opisuje se Vladislavov povratak: u pratnji Vladislava jae mlad gospodin koji pjeva veliku i dugu pjesmu o prologodinjoj bitci te se na taj nain opet jedan aspekt teme hoimske bitke uvodi u sadanju radnju i to kroz medij fiktivne usmene dvorske pjesme - u svojoj pjesmi mladi opjevava Osmanovu vojnu na Poljake, zatim pripovijeda o okupljanju poljske vojske, pria o sivoj ptici koja savjetuje Vladislava kako da rasporedi svoju vojsku, kakvu taktiku da primijeni u ratovanju te moli Vladislava da i u budunosti oslobaa srpske, bugarske i rake zemlje sve do Crnog mora od Turaka - u pjesmi se iznose i sadraji koji pripadaju eljenoj budunosti - dodijelivi ulogu pripovijedaa u tom odlomku sivoj ptici motivu, simbolu epske narodne pjesme Gunduli rafinirano i konetozno iznosi svoju koncepciju budunosti - nakon digresije o prologodinjoj bici narator izvjeuje o dolasku Vladislava u Varavu, a zatim se pripovijedanje premjeta na lik Ali-pae - Ali-paa ulazi u Varavu, kratko se opisuje taj grad i kraljev dvor u kojem poljski kralj vijea o miru s Turcima - uz Carigrad, Varava predstavlja drugo fiksno mjesto epa, a oba grada povezuje Ali-paa - smjeten u sredinji dio epa dolazak Ali-pae u Varavu predstavlja svojevrsnu kulminaciju i poetak raspleta prie o Ali-painu putovanju 11. PJEVANJE - nastavlja se zadnja zapoeta u prethodnom pjevanju: Ali-paa s knezom Zborovskim gleda arazze11 na kojima su prizori iz prologodinjeg boja - opisuju se sadraji ti zidnih slika, a opisuje ih knez Zborovski - takvim postupkom, s pripovjedaem koji je sudionik sadanje epske radnje, a ne epski pripovjeda Osmana, opet se jedan aspekt prole radnje ukljuuje u sadanjicu Ali-paina putovanja - knez Zborovski pokazuje na jednoj slici pustinjaka Blaa; taj lik i motiv ima u epu funkciju slinu funkciji sive ptice: on je nosilac ideje katolicizma i protuturskog stava - gledajui zidne slike, paa i Zborovski meu onima koji bjee ugledaju i samog pau
11

umjetniki tkane zidne slike u varavskom dvorcu

53

- time se prekida naracija o jednom aspektu teme hoimske bitke, a nastavlja se radnja koja pripada sadanjosti: sultanov poklisar izlazi pred poljskog kralja i izvjeuje o turskim prijedlozima za sklapanje mira - taj pain govor opis je i analiza politike stvarnosti na temelju moderne politike teorije, osloboene kranske etike i teologije, politike doktrine nastale u znaku one misli o dravi koja je povezana prvenstveno s Machiavellijevim II Principe - Ali-paa u svojem govoru prijeti dravi od koje trai primirje - nakon njegova govora, na kraju pjevanja, kratko se izvjeuje o painu povratku u Carigrad - tako su na kraju 11. pjevanja likovi Ali-pae, Kazlar-age, Krunoslave i moda Sunanice dovedeni u Carigrad, gdje se nalazi i Osman i gdje e se odigrati budua epska radnja 12. PJEVANJE - radnja je smjetena u Carigrad gdje se svi osim Krunoslave vesele miru sklopljenom s Poljacima - ijelo pjevanje zauzima bona fabularna linija teme koja pripada sadanjosti: ljubavi Ljubice, keri Rizvan-pae, prema Korevskom i ljubavi Kalinke prema Krunoslavi za koju dri da je mladi - pjevanje zavrava utamnienjem Krunoslave 13. PJEVANJE - uvodi se novi epski prostor pakao - opisu pakla i paklenog kralja posveen je vei dio pjevanja - pakleni kralj, ogoren zbog poraza svojih tienika Turaka od Poljaka, strahuje za budunost muslimanstva i poziva paklene sile na pobunu protiv Poljske - pjevanje posveeno paklu pokazuje se samo kao kao relikt preuzet iz tradicionalnih epskih djela, relikt koji je pjesniku omoguio unoenje fantastinih elemenata u ep kao i manifestiranje izrazito baroknog retorikog aparata 16. PJEVANJE - poinje refleksijom o kralju kao uzoru narodu, a zatim se ta refleksija oprimjeruje u Osmanovoj vladavini kojom su janjiari nezadovoljni - od ovog pjevanja pa do kraja epa radnja se odvija na jednome mjestu u Carigradu, koncentrirana je u kratkom vremenskom odsjeku od nekoliko dana i odvija se paralelno s pripovjedaevim vremenom - kao pripovjedai u 16. pjevanju nastupaju pripadnici pojedinih rodova osmanlijske vojske koja se buni, a pripovjeda samo izvjeuje o eventualnom premjetanju radnje s jednog mjesta na drugo i o vremenskim koordinatama dogaanja 17. PJEVANJE - nastavlja se radnja 16. pjevanja, a osim o vijeanju o tome to da se poduzme u tekoj situaciji, pripovjeda izvjeuje i o novom liku u epu o Mustafinoj majci koja s Dautom kuje plan zavjere - u kratkoj digresiji12 pripovijeda se Dautov ivot, a time su ispunjeni svi preduvjeti da on postane protagonist sljedee radnje 18. PJEVANJE - naracija se nastavlja kontinuirano na prethodno pjevanje
12

digresija = udaljavanje od osnovne misli

54

- nagovarajui pobunjenike na pobunu protiv cara, Daut kao argument navodi prologodinju bitku s Poljacima, koju su Turci izgubili 19. PJEVANJE - nailazimo na samo jednu digresiju povijest ljubavi Dilavera i lijepe Begum - ta pria podie Dilavera u status protagonista sadanje epske radnje, a funkcija joj je izazivanje samilosti prema Dilaveru kojega pobunjenici ubijaju - nakon izvjetaja o oslobaanju Mustafe iz carske tamnice, radnja se premijeta na Osmana koji u dugom monologu iznosi svoje strahove, zapanjenost i zauenost nad pobunom - tu pripovjeda istupa u prvi plan kao angairani epski pripovjeda koji jasno i eksplicitno iznosi svoje osjeaje prema naslovnom liku: on suosjea s Osmanovom sudbinom, ali zbog njegove mladosti 20. PJEVANJE - kao pripovjedai nastupaju Osman, koji se ali na svoju sudbinu, i sam pripovjeda epa, i to ili kao distancirani epski pripovjeda koji izvjeuje o radnji, ili kao pripovjeda koji u JA obliku apostrofira Osmana - kao distancirani epski pripovjeda narator upuuje kako se na Osmanovoj sudbini oprimjerila misao istaknuta na poetku spjeva: oholost mora biti kanjena, a apostrofirajui Osmana, pripovjeda nastupa kao angairani sudionik zbivanja i politiar humanist koji osuuje svako nasilje - suut prema Osmanu, aljenje zbog njegove mladosti, obrana Osmana kao legitimnog vladara, s jedne strane, a osuda Osmanove oholosti, njegova samosilja, s druge strane, Osman kao oprimjerenje grijeha tatine, kao nevjernik to su lica i Osmanova i pripovjedaeva koja se u epu otkrivaju ANALIZA - tema hoimske bitke ukomponirana je u ep kao niz digresija i retardacija 13 ali i nekim invacijskim postupcima pomou kojih se ta prola radnja premjeta u suvremenost druge epske radnje putovanje Ali-pae i Kazlar-age, a to postupcima kao to su prikazivanje sadraja prole radnje kao sadraja umjetnikih medija - tema pobune janjiara i Osmanove pogibije samom autoru bliska i suvremena oblikovana je, bez uobiajene epske distance, kao dogaanje koje se odvija u suvremenosti i pred pripovjedaevim oima - gotovo bez digresija i retardacija, s naracijom koja dogaaje prati iz trenutka u trenutak, te ih vie predouje i o njima izvjeuje nego to o njima pripovijeda tema pobune janjiara oblikovana je vie kao dramatina kronika nego kao od pripovjedaa udaljena epska radnja - pripovjeda je, naime, u posljednjih pet pjevanja epa aktivno ukljuen u dogaaje, a vrijeme dogaaja koje opisuje posve se podudara s pripovjednim vremenom - s obzirom na pripovijedano vrijeme svaka je od tri epske radnje Osmana smjetena u jasno odreenu vremensku dionicu, u realno povijesno vrijeme, od kolovoza 1621. do jeseni 1622. godine - tema pobune janjiara i Osmanove pogibije nije vremenski povezana s prvom radnjom, ali je s njom povezana uzrono-posljednjinim vezama: pobuna janjiara tumai se kao posljedica hoimske bitke; isto tako prva i trea tema povezane su koncepcijom prostora i funkcijama koje imaju pojedini likovi - tako je radnja koja pripada temi putovanja vezna, spojna radnja i za prvu i za treu radnju PRIPOVJEDA U EPU
13

retardacija = zadravanje ili usporavanje epske radnje

55

3 pojave govornika u epu: 1. pripovjeda koji je ukljuen u carigradske dogaaje gotovo kao protagonist zbivanja 2. relativno distanciran i od dogaaja uvijek jednako udaljen pripovjeda radnje koja pripada temi putovanja 3. pripovjeda koji ne sudjeluje u pripovijedanju o hoimskoj bici, nego naraciju o toj temi preputa likovima samog epa - dok o pojedinim aspektima teme hoimske bitke pripovijedaju protagonisti epa, pripovjeda koji pria o putovanjima Kazlar-age i Ali-pae nastupa kao distancirani epski pripovjeda - sveznajui i svestrani pripovjeda prvih trinaest pjevanja epa prelazi u zadnjih pet pjevanja u komentatora i angairanog sudionika radnje koja se odvija u istom vremenu u kojem se nalazi i sam pripovjeda - u tih posljednjih pet pjevanja samo povremeno u prvi plan izlazi pripovjeda koji dogaaje i komentira, ali ne vie kao distancirani pripovjeda, nego kao sudionik radnje - i tada kada neke dogaaje komentira, pripovjeda ne nastupa s pozicija kranskog pripovjedaa, nego s pozicija ivo angairanog politiara koji brani interese legalne vlasti - tek na samom kraju epa pojavit e se pripovjeda u funkciji branitelja kranstva, napadajui direktnom apostrofom Muhameda i tursku dravu TRI RADNJE EPA - ne moe se rei da su sve teme u epu u historiografskom pogledu jednako relevantne - tema putovanja Kazlar-age i Ali-pae, povijesno nedokumentirana, pripada onoj vrsti tema koje su putopisni i neku drugi romaneskni anrovi - za razliku od teme putovanja, tema hoimske bitke zauzima u epu status historiografski istinite radnje, takve radnje koja je znaajna za sudbinu jednog naroda i ire ljudske zajednice te ima simbolino znaenje - upravo iz simbolinog znaenja te radnje Osman se i tumaio kao protuturski ep koji nosi ideju baroknog slavizma i katolike protureformacije - historiografska svijest utkana u ep shvaa povijest kao sukob dobra i zla - i likovi su u tom dijelu epa simetrino antagonistiki postavljeni: Osman je suprotstavljen Vladislavu, Sokolica Krunoslavi, Poljaci Turcima - za razliku od idejno jasno koncipirane teme hoimske bitke, tema pobune janjiara i Osmanove pogibije nema u epu takve idejne preglednosti i jasnoe - ta je radnja smjetena u pripovjedaevu suvremenost i pripada svijetu koji nije kranski FIKCIONALNI LIKOVI - u povijesni svijet epa upletene su i sudbine nepovijesnih, fikcionalnih junakinja: Sunanice i Krunoslave na kranskoj strani, Sokolice i Begum Slavojke na turskoj strani - pojava tih fikcionalnih likova tumaila se Gundulievim nasljedovanjem romantinovitekih epizoda iz Osloboenog Jeruzalema - uz fikcionalne junakinje vezane su mnoge fabularne linije prepleui se s visokomimetinim likovima - u epizodama u kojima se visokomimetini likovi pojavljuju zajedno s fikcionalnim junakinjama ti se likovi ponaaju nepovijesno, ne kao funkcije odreenih povijesnih koncepcija epa, nego kao funkcije romantino-vitekih fabularnih struktura - epizode u kojima se pojavljuju nepovijesne junakinje nisu u epu djelatne, ne pokreu radnju naprijed i ne utjeu na idejno znaenje spjeva

Ivan Mri PAG


Sloge ljubvene- Ve, 1647

56

- zbornik ljubavnih pjesama u stilu zakanjelog konvencionalnog petrarkizma

Ivan (Divo) Buni Vui


-

(1594-1658) DUBROVNIK

dva sina: Nikolica i Saro prije svega je on lirski pjesnik, p. ljubavne lirike u kojoj se oituje jaka crta senzualnosti a ima i maniristikog kienja nailazimo i na anakreontizam u njegovoj zbirci utjecaj GB marina i Petrarce

Plandovanja - POSTHUMNO - sadre: 75 ljubavnih cjelina 5 pastirskih razgovora 18 duhovnih pjesama 8 nadgrobnih pjesama 3 psalma - ljubavna lirika izraena je u slavljenju enskih drai i u viziji idilinog ivota posveenog uivanju i ljubavi - opjevava ari enskog tijela - nie puno metafora i poredaba - duhovna lirika sastoji se djelomino od retorikih opominjanja i pozivanja na kajanje i pobonost - zavravaju pjesmom koja slavi Dubrovaku slobodu - objavljena 1849. - najvei dio pjesama ispjevan je u 8-ercima ili 12-ercima; desetak pjesama je u neizometrinim strofama - vrlo je vjerojatno da je uzor svojim strofikim rjeenjima naao u suvremenoj tal. poeziji (G. Chiabrere) - do figura najzastupljenije su antiteza, gomilanje, nabrajanje, apostrofa i neto rjee poredba - utjecaj GB Marina i Petrarce, te starije hrv. petrarkistike lirike pjesme: Ubiraj diklice..., Skladno li te narav mila..., im gledam ja ruicu..., O snjeane ruke bile..., O prilijepe, o premile..., Slatka duo mom ivotu..., Komu hoe, ma Ljubice..., Nemoj, nemoj, ma Ljubice..., Mlaahna vil moja..., Poasnica, Vrhu kola od poude...... Razgovori pastijerski - nalaze se u Plandovanjima - to je 5 ekloga: 1. razgovor izmeu beznadno zaljubljenog pastira i njegova razboritog prijatelja 2. pripijevanja dragana, dok stado ostaje gladno 3. umovanje starca o dobrim starim vremenima 4. raspravljanje izmeu Divljaka, koji vie voli lov nego ene, i Zagorka, koji mu bez uspjeha slavi prednosti porodice i uljuena ivota 5. monolog u kojem Gortak uzaludno uzdie za vilom, istiui svoje pleme i bogatstvo, da se na kraju opameti i odvrne od nje, vraajui se zaputenom stadu Mandalijena pokornica - Ancona, 1630

57

- religiozni ep u 3 cviljenja - osmerci u katrenima - opjevava se obraenje slavne i lijepe grenice iz Magdale - Bunieva je Mandaljena od grjene zavodnice postala ena spremna da slui i dvori, ali ona i u to sluenje unosi mnogo enskog umiljavanja Gortak parodija ljubavne petrarkistike poezije Vrhu smrti religiozna poema

Ivan Belostenec (1594 - 1675)


Boghumila - Graz, 1665 - zbirka pjesma u ast sv. Pavla Deset propovijedi o euharistiji - 1672. - primjer naeg crkvenog govornitva u doba baroka Gazophylacium - POSTHUMNO - 1740.

Jakov Mikalja Dore Palmoti

(1600/1601 - 1654) Italija (1606-1675)

Blago jezika slovinskoga hrv-lat-tal rjenik

Ai i Galatea - kratka dramska scena - melodrama

Junije Palmoti (1607-1657)

DUBROVNIK

- u svezi s prikazivanjem njegovih drama spominju se tri glumake druine u kojima je i Palmoti sam glumio - to su: Orlovi, Smeteni i Isprazni - drame s graom iz mitologije: - u prvom redu su to dramatizacije Ovidija i Vergilija Atalanta - prikazivana 1629; na granici je izmeu pastorale i melodrame; to je pria iz 10. knjige Metamorfoza - posljednja izvorna pastirska igra u Du Natjecanje Ajaa i Ulisa za oruje Akilovo - prikazivana 1639; prijevod iz 13. knjige Metamorfoza Doastje od Eneje k Ankizu - dramatizacija 6. pjevanja Eneide Akile - prikazivana 1637 Ipsipila - dramatizirana epizoda iz prie o argonautima Elena ugrabljena - prikazivana 1640; sluio se Ovidijevim Heroidama Lavinija - prikazivana 1643; graa iz Eneide - drame s graom iz vitekog svijeta: - to su dramatizacije epizoda iz Ariostove i Tassove epopeje Alina - prikazivana 1647 Armida Danica - tragikomedija - dramatizacija jedne epizode iz Ariostove epopeje, samo s naim imenima Captislava - pseudohistorijska tragikomedija Bisernica - tragikomedija

58

Pavlimir

- prikazivan 1632; tragikomedija; inspirirana itanjem Orbinijeva Kraljevstva Slavena - najizvornija Palmotieva drama: koristi se Ljetopisom popa Dukljanina i dubrovakom legendom o sv. Ilaru -dramatizira se osnovni sukob mladog kralja sa silama zla, dok je ljubavna fabula uvedena u predstavu tek u funkciji kulminacije junakove sree - Pavlimir, unuk prognanoga kralja Radoslava, koji se pred buntovnicima morao neko skloniti u Rim, stigao je sa svojom druinom iz Rima u Gru i poto se pomou pobonog pustinjaka Sra svlada sve zapreke izazvane od zlih duhova Tmora i Snijenice, zauzima prijestolje svojih djedova i ujedno se oeni Srevom neakinjom Margaritom i sprema se da osnuje novi grad - Dubrovnik - po svojoj unutranjoj strukturi je ovo zapravo posljednja velika hrvatska drama koja u svojoj podlozi ima morekansku strukturu popraenu snanom ideologizacijom i matrimonijalizacijskim sklopom (na jednom mjestu u drami se igra moreka, no izvedena je uz snanu nazonost elemenata udesnog barokna sredstva i uz ideoloki naboj) - velika je slinost Pavlimira i Shakespeareove Oluje, no to je zato to su se oboje sluili istim izvorom - scenski prizor

Kolombo

- pie u 8-ercima s rjeim 12-ercima - u nekim je dramama jak udesni element (u radnju se upleu arobnice, vile, patuljci i sline pojave) - tipina lica i situacije: ene ratnice, kraljevi, zaljubljene kraljice i kraljevne u pratnji dadilja, proroki snovi, bjeanja, otmice, dvoboji, - u starijoj kritici nazivaju ga jednim od trojice pjesnika zlatnog vijeka hrv. knjievnosti - u dramama se odraavaju vjerske, rodoljubne, politiko-drutvene ideje - mnoge drame imaju sretan zavretak (kako je bio obiaj u tadanjim melodramama) - ako se ta djela kod nas i nisu u cjelosti pjevala, ipak u svima ima glazbe, pjevanja i plesa (baleta) - kako u Gundulievim djelima, tako se i u Palmotievim dramama jako odraavaju misli njegova vremena, rodoljubne, politiko-drutvene i vjerske - to se osobito vidi u Pavlimiru koji je sav zanosna apoteza Dubrovnika Kristijada - POSTHUMNO - biblijsko-religiozni ep - prijevod lat. pjesnika Girolama Vide (Christias) - izdao ga je njegov brat Dore, 1670.g. u Rimu - u uvodu je Stjepan Gradi napisao nau prvu pravu knjievnu monografiju pod nazivom De vita, ingenio et studiis Junij Palmotae - kratki spjev

Sveta Katarina od Siene

- nakon Atalante domaa pastirska igra vie ne egzistira, a ako i postoji, tada se pojavljuje tek u prijevodima klasinih talijanskih pastoralnih tragikomedija

Ivan Lui Trogiranin (1604 - 1679)


- historiar i prvi kritini istraiva hrv. povijesti De regno Dalmatiae et Croatiae - Amsterdam, 1666.g.

59

Ivan Ivanievi

(1608 - 1665) Bra

Kita cvitja razlikova - Ve, 1642 - zbirka religioznih stihova - biblijsko-religiozni ep - sastoji se od sljed. dijelova: 1) Od pomnje koju ima Bog od lovika (osmerci) 2) Od pokoja ki se uiva u Bogu (osmerci) 3) Od jedinstva s Bogom (osmerci) 4) Ljubeznivi razgovor due s Isukarstom na kriu (dijaloka; osmerci) 5) Ugodno prikazanje od muke Isukarstove ocu nebeskom darovano (proza); Pisam Davida proroka (osmerci) 6) Od privare i zle naravi enske (osmerci) 7) Kako sam se naui peti (osmerci) 8) Srce izgubljeno (osmerci) 9) Knjige i nadgrobnice razlike (dvanaesterci, osmerci) - ovo je djelo sadrajno posve nepovezano, religiozna lirika izmjenjuje se sa svjetovnim temama, prijevodi psalama s dijlokim srednjovjekovnim plaevima

Juraj Habdeli

(1609-1678) Staro ie

- pie latinski i hrvatsko-kajkavski; on je i kolski i moralno-pouni pisac Zercalo Marijansko - Graz, 1662 - zbirka moralistikih pouka - svoj kajk. jezik naziva slovenskim - knjiga skolastike knjievnosti posveena kultu Bogorodice - to nije originalno djelo, ve kompilacija; tekst je pun citata i primjera iz Biblije i srednjovjekovnih skolastikih djela - nailazimo na polemike protiv heretika, aluzija na suvremeni ivot i tadanje prilike - kori imune ene to provode isprazan i tat ivot, kao i samovolju vojnika koji pljakaju kmetove - pored primjera iz ivota ima ih dosta i iz crkvene i svjetovne povijesti Pervi otca naega Adama greh - Graz,1674 - zbirka moralistikih pouka - 1181 str, 3 dijela - dvostruko opirnije i vee nego Zercalo, a ima i vie odraza suvremena ivota - namjera mu je bila opisati zemaljski ivot Kristov i iz njega izvui neku kransku pouku, ali mu se uinilo da najprije treba opisati razne ljudske poroke i strasti, sve to je posljedica prvog Adamovog grijeha; drugi dio svog zadatka opis popravljanja ovjekova zaslugom Kristove rtve nije ispunio - u djelu nailazimo na svega jednu desetinu originalnog Habdelievog teksta - na politike dogaaje reagira vrlo suzdrano i oprezno; smatra da je feudalni poredak dan od Boga i da se utvreni red stvari ne moe mijenjati 60

- protivnik je plesa, sviraa i muzikaa; itavo je poglavlje posvetio pokuavajui suzbiti narodne pjesme pomou crkvenih pjesama (slino je radio i N. Sartorius Krajevi u svojim Svetim evangeliomima) Dictionar ili rei slovenske - Nemki Gradec, 1670 - hrvatsko-kajkavsko-latinski rjenik - 12000 rijei - napisao ga je da bi zadovoljio kolske potrebe, a zanimljivo je da je kao strogi isusovaki otac u jednom kolskom rjeniku nabrojio ak 40 razliitih vrsta vina

Baltazar Milovac (1612-1678)


Dvojduni kin - Be, 1661 - molitvenik posveen A.K. Zrinskoj, ona je bila mecena knjige - naslov molitvenika znai: blago dviju dua jedno namijenjeno ivim vjernicima, za njihov duhovni troak kako bi sretno umrli; i drugo blago za mrtve vjernike, za otkup njihovih dua - Be, 1664 - mali molitvenik posveen sinovima Jurja Erddyja

Duni vrt, Duhovnim cvetjem nasadjen...

- juni jezini elementi su pogotovo prodirali u banskoj Hrvatskoj preko djela Petra Zrinskog, Jurja Ratkaja i P. R. Vitezovia - jo se neko vrijeme dre stari nazivi: Slovenski/slovinski za podruje sjeverno od Kupe, te hratski za podruje juno od Kupe - no Belostenec i Milovec nazivaju svoj kajkavski jezik hrvatskim, ne slovenskim

Vladislav Meneti
Radonja

(1618-1666) DUBROVNIK

- komini spjev - pisan u kombiniranim 8-ercima i 5-ercima - opjevava se smijeni mu i njegova goropadna i ohola ena Milava Trublja slovinska - Jakin, 1665 - domoljubna poema - "Zrinijada" - opjevao je sigetski mit, panegirik14 Petru Zrinskome Knjiga Marojice Kaboge - spjev

- preveo Marinovu poemu Sospiri d'Ergasto pod nazivom Radmilova tuba vije Zorke vile OZALJSKI KNJIEVNI KRUG: Juraj Kriani Petar Zrinski Juraj Ratkaj Ivan Belostenec Katarina Zrinska Fran Krsto Frankopan

14

hvalospjev, slavopojka

61

Juraj Ratkaj

(1612-1666) VELIKI TABOR U ZAGORJU


- Be, 1640 - prijevod ivotopisa isusovca Lamormaina, ispovjednika Ferdinanda II.

Kriposti Ferdinanda II. rimskog cisara

Memoria regnum et banorum regnorum Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae - Be, 1652 - historijsko djelo - obradio je hrv. povijest od poetaka do svojega doba prva sustavna hrv. povijesnica

Juraj Kriani

(1618-1683) Obrh
- napisana sintezom slavenskih jezika

Politika ili razgovor ob vladateljstvu

Gabrijel Jurjevi (oko 1620 oko 1704) Varadin


Listi heroov - Be, 1675 - niz poslanica znamenitih ljudi u stihovima - prijevod novolatinskog isusovakog djela Heroum epistolae Jakova Bidermanna - kajkavski 12-erci Nikola Zrinski (1620 - ) - pisao na maarskom Adriai Tengernek Syrenaia - Be, 1651 - sadri uklopljen junaki ep o padu Sigeta i o pogibiji Nikole ubia pod nazivom Szigeti Veszdelem - u tom epu glavni uzor mu je Tasso

Petar Zrinski

(1621-1671) Vrbovec

- na hrvatski je preveo bratovo najvanije djelo i nazvao ga je Adrijanskog mora sirena (Ve, 1666) - preveo je i ep te ga nazvao Opsida Sigetska - povijesni ep - "Zrinijada" - Petar istie hrvatstvo sigetskih junaka; svjesno hrvatizira mjesta i dogaaje - Ivan Smoljanovi je pomalo promijenio tampani tekst s obzirom na originalan rukopis - Petrov prijevod je ustvari prerada; bilo je teko maarski 12-erac prevesti u hrvastki dvostruko rimovani 12-erac - maarsko-hrvatska Zrinijada, kranska je epopeja, nainjena po uzoru klasinih epova i Tassova Osloboenog Jeruzalema - sve je protkano vjerskom misijom kranskih vitezova u borbi za ouvanje i spas Ugarske i Hrv. od Turaka - kao to u Osmanu nemamo kranske pobjede, tako je nemamo ni ovdje; no u jednom i drugom spjevu tijumfiraju dobro, odvanost, potenje i vitetvo - taj herojski i etiki moment isprepleten je s romantikim: silama pakla i neba, nesretnom ljubavi Delimana i Kumile (kod Tassa: Rinaldo i Armida) - Petrov pjesniki jezik je teak i neizraen, ima dosta zamrenih i nejasnih mjesta jezik je akavsko-ikavski; no mijeaju se i tokavski i kajk. elementi; ima dosta i turskih i maarskih rijei

62

- preveo je i neke njegove pjesme - razlika u njegovom djelu i bratovom djelu: U hrv. verziji dodao je 137 vlastitih strofa, ispustio 41 maarsku strofu, a 21 preradio Sibila - knjiga gatalica koju je Petar preveo iz maarske knjige gatalica Fortuna iz 1594.g. - Sibila je pogreno pripisivana Katarini Zrinskoj; a ustvari ju je Petar preveo za nju - knjiga je napisana u duhu razbibriga i zabava feudalnog doba, naziremo navjetaj galantnog doba - ima svoju filozofiju: vrhunac sree je u bogatstvu - ironizira se sveenstvo, ima i satira protiv trgovaca - strofe su meusobno nezavisne, tematski nepovezane, upuene malo mukarcima, malo enama - ima lascivnih mjesta, a i dosta opscenih rijei, knjiga je bila namjenjena domaoj upotrebi

Jaketa Palmoti Dionori


Didone

(1623-1680) Du

- drama iz mladenakih dana, tragedija - tri ina - dramatizacija 4. pjevanja Eneide

Dubrovnik ponovljen - povijesni ep u 20 pjevanja - posljednje pjevanje je nedovreno - inspiriran je stvarnim povijesnim dogaajem (poarom iz 1667.g.) - autobiografski znaaj Jakimir - nedovren ep

Matija Magdaleni (1625 - ?) Sjev. Hrv


- turopoljski plemi Zvonac - Graz, 1670. - sadrava niz pjesama o etiri posljednje stvari, o smrti i o rasipnom sinu - te etiri stvari su: SMERT, SUD, PAKAL I BLAENSTVO - to su prijevodi s maarskoga - sastoji se od 3 dijela: Premiljanje zvrhu etirih poslednjih loveka Pla smrtelnosti Rasipnoga sina hitorija - prvi dio je lirsko-epskog karaktera, 2. je lirskog, a 3. posve narativnog karaktera - prvi i trei napisani su 12-kim katrenima, a drugi kombinacijom 7 i 8-ca - Kukuljevi mu je dao naslov Zvonac iliti premiljanja svrhu etirih poslednjih loveka - knjiga je posveena grofu Nikoli Erddyju - mijea sva tri dijalekta, 12-erac (aleksandrinac), po 4 stiha u strofi s jednakom rimom

Petar Bogainovi

( oko 1625-1700)

Obkruenje Bea grada od cara Mehmeta i Kara Mustafe velikoga vezijera - ep opjevava veliki povijesni dogaaj 17.st.: drugu tursku opsadu Bea g. 1683.

63

- najvanije povijesne linosti tog ina bili su austrijski vladar Leopold I., turski sultan Mehmed IV., papa Inocencije XI. i veliki vezir Kara Mustafa koji je zapoeo novu osvajaku politiku prema Srednjoj Europi - nakon obrane glavnog austrijskog grada udruene kranske vojske poinju potiskivati Turke iz istone Europe - glavna tema epa je opsada, posjedovanje i obrana Bea - sastojao se od samo jednog pjevanja (objavljen 1684. u Linzu) - Bogainovi je kasnije odluio opisati dogaaje koji su slijedili nakon obrane i pobjede pod Beom, te je izdao proirenu verziju epa - dodao je jo dva pjevanja, te ga izdao 1685. g. u Padovi - obje verzije posveene su dubrovaninu Petru Ricciardiju, koji se proslavio kao zapovjednik hrv. vojnika koji su se hrabro borili pod Beom - djelo je tiskao jo jednom, posthumno, 1703. ili 1704. g. u Veneciji - ep je zanimljiv zbog izuzetno vanog suvremenog dogaaja koji opisuje, zbog faktografskih podataka koji se u njemu iznose, zbog opisa svih vanih linosti, osobito vojskovoa koji su taj rat vodili, te zbog niza podataka i injenica - zanimljiv je i zbog opisa raznih epizodnih likova, a osobito zbog podataka o hrv. vojskovoama i vojnicima koji su sudjelovali u obrani, kao i podataka o samom Du u to doba - iako sam pisac nije bio oevidac dogaaja koje opisuje, nego je o njima samo sluao od sudionika, kako sam kae u predgovoru, on je s mnogo detalja i pojedinosti opisao tijek dogaaja opsade Bea - uzori: Gunduli, talijanski pjesnik Vincenzio Da Filicaia koji je u cijelom ciklusu opjevao opsadu Bea i najznamenitije branitelje grada PRVO PJEVANJE - invokacija zazivaju se smrtnici da pogledaju kako svaka oholost mora biti kanjena - pripovjeda u apostrofi turskog sultana osuuje njegove namjere da usmjeri oruje na krane koji stoje pod bojom zatitom - nakon iskaza o neprijatelju, pripovjeda ukratko izvjeuje o smotri turske vojske u Stolnom Biogradu, a dalje se pripovijeda kako austrijski car na vijest o prodoru turske vojske prema Beu alje zapovijednike Budianija, Rabatu i Savoju15 da uvaju mostove koje su trebali prijei Turci - no Budiani se pokazao izdajnikom te je propustio tursku vojsku da prijee Rabbu - carski general Caprara o tom dogaaju izvjeuje Leopolda, a u Beu se iri panika - Leopold kao vojnog komandanta Bea posatvlja Sterimberga16, a sam s pratnjom odlazi u Linz i odatle poziva kranske vladare da poalju pomo - pripovjeda nas dalje izvjeuje o materijalnoj pomoi koju je za obranu pruio papa Inocencije XI. - njegovom zaslugom sklopljen je poljsko-austrijski savez, te u pomo dolazi i poljski kralj Jan Sobieski sa svojim vojnicima pripovjeda zatim prelazi na prianje o samoj opsadi Bea - Turci odmah u poetku navaljuju svom silom, graani su u strahu, a branitelji nemoni - uhvaeni su i izdajnici protiv cara - Turci svaki dan i do osam puta pokuavaju prodor u grad - no, na vezirovo pismo da mu preda grad, Sterimberg odgovara da e za obranu Bea dati i svoj ivot
15

Budiani je moda grof Batthyanyi, Rabata je Rudolf Rabatta general u austrijskoj vojsci, Savoja je brat princa Eugena Savojskog, koji je poginuo upravo u tim okrajima s Turcima 16 Sterimberg je Ernst Rudiger grof Starhemberg

64

- slijedi epizoda u kojoj se opisuje noni pohod nekih specijalnih vojnih jedinica na turske atore, pri emu su pobili 15000 smetenih i snenih Turaka - vezir moli Sterimberga da pokopa svoje mrtve, to on doputa, ali je na oprezu jer ne vjeruje Turcima - i uistinu, za vrijeme pokopa mrtvih, navale Turci na grad i zauzmu jedinu kulu ulaz u grad - no, uto je pred grad stigla kranska vojska i napala Turke izvana, predvoena poljskim kraljem Janom Sobieskim - u daljnjem pripovijedanju Bogainovi ne zaboravlja ni Hrvate koji se bore pod Beom: apostrofira Frana Gundulia i Petra Ricciardija - dalje se pripovijeda o odluujuoj bitki koja je trajala osam sati, a i dogaaje poslije bitke Bogainoviev pripovjeda prati vjerno, gotov kroniarski, po emu odstupa od gundulievotassovske poetike viteko-romantinog epa i oblikuje kroniarski povijesni ep - nakon opisa glavne bitke pripovjeda prelazi u emfatian 17 ton i opisuje slavodobitan ulazak poljskog kralja u pratnji sina i poljskih vojnika u Be, gdje su u Crkvi gospe od Loreta odali zahvalnost Bogu za spas i obranu grada - nakon toga poljski kralj polazi u potjeru za Turcima i oduzima veziru turski stijeg18 - slijedi epizoda o oslobaanju robinjica, sve samih kranskih djevojica - nakon kratka izvjea o povratku Leopolda u Be pripovjeda apostrofira vezira i ruga mu se to je sramotno izgubio stijeg u bitci - dalje pripovjeda apostrofira Tekelija optuujui ga za izdaju i odmetnitvo - pripovijedanje se nastavlja izvjeem o slanju turske zastave papi Inocenciju i o velikoj proslavi koja je prireena u Rimu, ponajvie u ast Janu Sobieskom - nakon panegirika Sobieskom, slijedi kratka rekapitulacija zbivanja koja se sada tumae izrazito kranskoteoloki i kransko-etiki: pobjeda krana pod Beom tumai se kao udo i volja Boja, ali i kao kazna oholosti vezirovoj - apostrofom svih krana da se vesele zavrava prvo pjevanje DRUGO PJEVANJE - pripovijedanje zapoinje evokacijom19 obrane Bea i hrabrih vojskovoa koji su ga branili, osobito se pak hvale Hrvati Dubrovani koji su proslavili svoj grad - pripovijedanje se nastavlja izvjeem o papi koji je podrao kranske sile i ujedinio ih ih u obrani protiv Zmaja, tj. Turaka - slijedi epizoda o podsjedanju i zauzeu Ostrogona - nakon slavljenja hrv. vojnika koji tjraju Turke iz Ugarske, prianje se premjeta na dogaaje koji su se istodobno zbivali u junoj Dalmaciji: tu Mleani potpomognuti domaom vojskom tjeraju Turke iz Novog i Kotora - radnja se ponovo premjeta na dogaaje oko Kara Mustafe: sultan kao odgovor na Kara Mustafino pismo o ratnim gubicima odlui da ga pogubi, te alje omu za guenje - slijedi opira epizoda o vezirovoj smrti - nakon opisa vezirove smrti slijedi pripovjedaeva apostrofa Kara Mustafe u kojoj ga pita gdje je sada njegova oholost, njegova slava TREE PJEVANJE - zapoinje pozivom kranskim junacima da tjeraju Turke iz Europe: istodobno se pripovijeda i o rasporedu kranskih snaga na ratitu - slijedi kratak izvjetaj o zauzeu Viegrada

17 18

emfatino = zaneseno, ushieno; koji se izgovara sveano i povienim tonom i sveanim rijeima stijeg = zastava 19 evokacija = pobuivanje neke predodbe iz prolosti, dozivanje u pamet

65

- na glas o padu Viegrada budimski vezir priprema vojsku da se opre kranskoj vojsci, pa slijedi opis bitke negdje na Dunavu, koja zavrava paninim bijegom Turaka - nakon niza pobjeda carska vojska je stigla pred Budim iz kojegaTurci panino bjee - slijedi jo jedan vrlo detaljan opis bitke, i to u obliku pisma-izvjea koje leopoldu pie duka od Lorene - zatim se iznose epizode o ratovanju na jugu: Mleani idu prema Santa Mauri i zauzimaju ju - epsko pripovijedanje najveim dijelom ograniava na materijalne podatke i vjerno faktografsko izvjeivanje - vjernost povijesnim injenicama i istinitost u detalju uz jasan ideoloki stav: deklarativno izraavanje kranskog svjetonazora, kao i rodoljubne tendencije: slavljenje rodnog grada i Hrvatske glavne su osobine ovog djela - Bogainovi je svoje djelo zamislio kao otvorenu kroniku, koja se moe pisati u nastavcima - to znai da nikakve apriorne fabularne osnove za svoje djelo pjesnik nije imao, da mu namjera nije bila da ostvari epsko djelo s jedinstvenom priom i jasno profiliranim glavnim i sporednim likovima, vrste kompozicije - u doba kada Bogainovi pie svoj ep antiturska tematika ve je najmanje dva stoljea dominantna tema HK - u 16.st. postala je dominantnom temom raznih proznih i stihovanih anrova pisanih latinskim jezikom (Ludovik Crijevi: Comentaria de rebus, quae temporibus eius ..gestae sunt) - u 16.st. antiturska tematika postala je dominantnom temom i stihovane epike pisane hrv. jezikom - u 17.st. ratovi s Turcima centralna su tema najznamenitijih epskih djela HK - drugu opsadu Bea opjevalo je nekoliko hrv. pjesnika - najzanimljivija osoba i najvei junak u obrani Bea za hrv. je epike bio poljski kralj Jan Sobieski koji se sa svojim vojnicima hrabro borio pod Beom te ga hrv. pjesnici smatraju najzasluenijim za obranu austrijske prijestolnice

Ana Katarina Frankopan Zrinski (1625?-1673) Bosiljevo


- prva ena u Banskoj Hrvatskoj koja se bavila prevoenjem i stvaralakom djelatnou Putni tovaru - Ve, 1661 - prepjev njemakog molitvenika, poznat i kao Suputnik

Petar Kanaveli (1637-1719)KORULA


- ljubavno pjesnitvo mu je plod mlaih dana Boj od celova - ljubavna pjesma u osmercima - odraz je senzualnih pjesama o poljupcima GB Marina - u kasnijim danima pribliio se tonu lake arkadijske kanconete, u kojoj su prevladavali pastirski motivi s idilinim pejzaom: Stojka pokojna (1708) - pisao je religiozno pjesnitvo, prigodnice, panegirike - ispjevao je tri prigodnice pohvalnice Janu Sobieskom, dvije na hrv., jednu na talijanskom jeziku o opsadi Bea 1683.g. - o tom dogaaju pjevali su i P. Bogainovi i A. Kai Mioi u Razgovoru ugodnom PRVA PRIGODNICA - najdua

66

- naslov joj glasi: Pjesan slavnomu kralju poljakomu Ivanu Sobieski Turaka predobitniku i Bea obranitelju - na emfatian se nain slavi Jan Sobieski: pozivaju se stari turski vojnici koji su ve davno umrli da gledaju kako vezir Kara Mustafa priprema pohod na Be - zatim se u naraciju uvodi glas sadanjih vojnika obraajui se onima ve davno mrtvima te i govori da je njima lako bilo ratovati s kranima jer meu prijanjim kranskim junacima nije bilo tako hrabrog junaka kao to je Jan Sobieski - nakon toga slijedi panegirik poljskom kralju DRUGA PRIGODNICA - krai panegirik - nastao je kasnije, opet velia hrabrost, junatvo i mudrost poljskog vladara te prorie da e tursku mo unititi ruka od kraljevstva slovinskoga TREA PRIGODNICA - na talijanskom - naslov glasi: S'invita L'Illustrissimo Signor Benedetto Staij pitore eruditissimo in Ragusa a dipingere in un quadro la liberazione di Vienna - ovaj put opsada Bea je opjevana u marinistikoj maniri - Kanaveli je cijeli taj dogaaj htio opjevati i zasebno, kao samostalnu temu, u epskoj formi, ali od njegova djela Kara Mustafa vezijer Azem sauvalo se samo nekoliko uvodnih stihova - preveo je u osmercima Guarinijevog Vjernog pastira - pisao je drame: Muka Isukrstova - 1678.; posveena Nikolici i Saru Buniu - pisana u stilu pobonih drama 17.st. Vuistrah - tragikomedija prikazivana 1696. i 1699.g. - jo se naziva i Krunoslava - tragikomedija

Suanjstvo sreno

Kara-Mustafa vezijer Azem - spjev - trai temu u suvremenim bojevima s Turcima - nije ga dovrio Sveti Ivan biskup trogirski - povijesni ep u 20 pjevanja - radnja se dogaa u 12.st. - nadahnue mu je bila stara legenda o sv. Ivanu Ursiniju, trogirskom biskupu u doba Kolomana - posveena je caru Josipu - pisan je u osmercima s rimom abab - djelo je puno stereotipnih likova i situacija tadanjih epopeja - radnja se dogaa u 12.st.

Jerolim Kavanjin(1641-1714) SPLIT


Povijest vanelska bogatoga a nesrena Epuluna i ubogoga a estita Lazara - velepjesma u 30 pjevanja - povijesni i biblijsko-religiozni ep od 32 724 stiha

67

najopsenije djelo hrv. dopreporodne knjievnosti - govori o grijesima roenim iz bogatstva, ali ubrzo silazi s glavne teme i prelazi na opisivanje znamenitosti i povijesti Splita i drugih primorskih gradova jo se naziva Bogatstvo i ubostvo

Andrija Vitalji (1642-1721)VIS


Istumaenje pisnih Davidovih - Ve, 1703. - ne sadri samo izbor psalama, ve i itav psaltir s komentarom - pisano u osmercima

Ostan boje ljubavi - Ve, 1712. - njegovo glavno djelo; religiozni spjev u 10 pjevanja - radi se o ivotu i muci Isusovoj - u prva tri dijela obrauje religiozno-apstraktne teme o ljubavi Boga prema ovjeku i ljubavi ovjeka prema Bogu - od etvrtog pjevanja Vitaljieve teme postaju konkretne - od IV. do X. pjevanja pria se Kristov ivot i muka od dolaska Isusa Ani i Kajapi, preko prie o Isusovu putu na Kalvariju, Majinoj boli - u VIII. pjevanju opisuje se Isus na kriu i pla Majke Boje, a u IX. smrt Kristova - u X. pjevanju pripovijeda se o Kristovu spasenju ovjeka

Fran Krsto Frankopan (1643?-1671)


Elegia 1656 latinska pjesma u kojoj plae za Bogorodiinom kuicom prenesenoj po legendi s frankopanskog Trsata u Loretto Gartlic za as kratiti - POSTHUMNO - glavno pjesniko djelo objavljeno 1871.g. - u predgovoru nailazimo na pseudonim Ditelina - lirska zbirka pisana akavtinom u kojoj ima tokavskih i kajk. utjecaja - sastoji se od 109 pjesama - slavi ensku ljepotu, podsjea na prolaznost mladosti i ljepote - to je zapravo kanconijer ljubavne trubadurske poezije, samo ne u duhu petrark. zainjavaca, nego u maniri epigonske seentistike poezije u Italiji, pa su joj glavne teme ljubavni uzdasi, idiline slike iz pastirskog i lovakog ivota i gdjekoje razmiljanje o nestalnosti sree - Ani K. Zrinskoj posvetio je pjesmu Titulua nima, dok je jedna od najljepih pjesama: Srce aluje, da vilu ne vidi - neposredan uzor mu je epigonski pjesnik, austrijski nadvojvoda Leopold Wilhelm, koji je pod pseudonimom Crescente izdao zbirku Di porti = Zabave - za skoro pedesetak Frankopanovih pjesama utvreno je da su prijevod ili prerade talijanskih izvora; pa i prijevodi pjesama vie su parafraze, nego prijevodi - po seentistikom ukusu F. je lako prelazio na slobodnije, frivolnije teme, s mnogo aljivih dvosmislenosti i lascivnosti, a sve to u klasicistikom ruhu - takvih, slobodnijih pjesama ima oko 20 68

prvi je u nae pjesnitvo uveo NARODNI DESETERAC - upotrebljava ga u dijelu Gartlica: Dijake junake - to je skupina pjesama - veinom su to vesele ljubavne romance - pisao je i prozne tekstove Trumbita sudnjega dana - nedovreno djelo o opisima apokalipse - humoristino-satirian prikaz Sudnjeg dana koji je doivio kao san Zganke za vrime skratiti - zbirka zagonetaka - prvi je od naih knjievnika koji je prevodio Molierea; u zatvoru je preveo ulomak njegove komedije Georges Dandin pod nazivom Jarne bogati (1670)

Vlaho Skvadri (Skvadrovi) (1643-1691) otok KOLOEP


Mauh i avalica - romantina pria u stihu nastala negdje prije velikog potresa 1667.g. - oni su dvoje mladih, s njima je povezana legenda; oni nisu pastir i pastirica, ve djeak i djevojica ribarskog naselja koji su svoju ljubav nakon nunih nesporazuma sretno ostvarili - radnja se odvija na morskoj obali - Mauh je danas ime brda, a avalica ime doline na otoku Koloepu - tim se djelom ukljuio u maniru koja je nakon Petrarke u renesansi trijumfirala s Tassom i Guarinijem - Vlaho je doivio potres 6.4.1667.g i o tome saznajemo iz njegova pisma u kojem svog ujaka izvjeuje o tome kako je preivio potres

Pavao Ritter Vitezovi (1652-1713) SENJ


prvi hrvatski profesionalni knjievnik sam se prozvao Vitezovi u mladosti pisao je latinske i hrvatske stihove od njega je ostalo nekoliko stotina latinskih i hrvatskih prigodnica i poslanica upuenih znancima i zagovornicima

Pslanica grofu Franji Ivanoviu rodoljubna prigodnica Odiljenje sigetsko - njegovo glavno pjesniko djelo - Linz, 1684.; Be, 1685. - zapravo je odjek Opside sigetske - "Zrinijada" - sastoji se od niza samostalnih spjevova u obliku monologa, dijaloga, poslanica i epitafa - sva etiri dijela su uglavnom evokacija uspomena na branioce i napadae Sigeta - i stil i motivi Odiljenja su literarni, knjiki, konvencionalni; no istiu se rodoljubna nota i plemenita rtva za domovinu - u takvom eleginom ugoaju je i pjesma Gospodina Sofija i oral kao u narodnoj pjesmi, djevojka saznaje od ptice sudbinu svog zarunika Gapara Alapije i drugih sigetskih junaka - kasnije ima i epitaf o Alapiu; valjda se u Vitezovievo vrijeme nije znalo da je on ostao iv!? 69

- Odiljenje nije jedinstveno djelo po svojoj epskoj niti nje zapravo i nema nego po zajednikom eleginom tonu Novljanica - prigodna pjesma nastala prigodom pobjede kranskog oruja nad turskim kod Novog 1689. - nije sauvana, ali je spominje u Kronici Senjica ovea epska pjesma s uskokom tematikom u osmerakoj sestini De comitibus Corbaviae de genere Gussich - prvo djelo koje je izdao - Ljubljana, 1681. - povijesno djelo Kronika aliti spomen vsega svijeta vikov - Zg, 1696. - govori o dogaajima od poetaka svijeta do svojega vremena - zamjera onima koji su o Hrvatskoj prolosti pisali na latinskom i hvali Vramca to je jedini sastavio kroniku na hrvatskom jeziku - za razliku od Vramca, suhoparan je kroniar, postigao je faktografsku objektivnost

Croatia rediviva

- Zg, 1700. - prirunik za pregovore s Turcima

Pririnik aliti razliko mudrosti cvitje- Zg, 1702. - mudre reenice u stihovima; zbirka poslovica Plorantis Croatiae saecula duo - Zg, 1703. - nacionalna tualjka; Dva stoljea ucviljene Hrvatske - Hrv. propovijeda svoje patnje u 16. i 17. st. od pada Bosne i Krbavske bitke do Karlovakog mira - u latinskim heksametrima

De aris et focis Illyriorum

- sauvan nacrt enciklopedijskog djela - trebalo je biti sinteza svega njegova znanstvenog rada - sadri dio koji se zove Stemmatographia (djelo o ilirskim grbovima; sadri 56 grbova)

De ortographia

- izgubljena pravopisna rasprava - iz njegovih djela se vidi da je provodio naelo da se svaki glas uvijek oznauje istim slovom, pomaui se dijakritikim znakovima - po tome je prethodnik Lj. Gaja

70

- od njegova velikog hrvatsko- latinskog i latinsko-hrvatskog rjenika sauvao se samo latinsko-hrvatski dio: Lexicon Latino Illyricum - po svom svojem radu, bio je on prvi pretea hrvatskog narodnog preporoda DOBA AKADEMIJA - na prijelazu iz 17. u 18. st. oivjeli su jo jednom i hrv. primorski gradovi, u prvom redu DU - glavno obiljeje vremena je pojava erudita20 u knjievnim krugovima - 1690.god. u Rimu je osnovana akademija Arcadia, te su po njezinom uzoru osnivane akademije u cijelom svijetu - ona je nastojala obnoviti ukus, iskvaren seentistikim pretjeranostima - prvi put dolazi do jaeg dodira sa zapadnim knjievnostima, u prvom redu s francuskom (Moliere) - jaa zanimanje za vlastitu prolost, kulturnu i politiku akademija degli Incaloriti - osnovana 1694.g. u Zadru - od svih lanova najvredniji je bio Ivan Tanzliger Zanotti - preveo je prva dva pjevanja Eneide(to je ujedno i prvi pokuaj prijevoda Vergilijeva djela u hrv. knjievnosti), te napravio rjenik: Vocabolario di tre nobilissimi linguaggi, italiano, illirico e latino - dovrio ga je 1699.g., ali ga nije uspio izdati - osnovana 1700.g. u Splitu - 1704.g. predsjednik joj postaje Ivan Petar Marchi - preveo je molitvenik francuskog isusovca Boursa: Misli krstjanske za svaki dan od miseca - Ve, 1704 - lan te akademije bio je i Jerolim Kavanjin

akademija illyrica ilitivam slovinska

Akademija Ispraznih (Academia Otiosorum) - nastala u Dubrovniku - s prekidima je trajala vie od tri desetljea - lanovi su bili svi znatniji knjievnici ovoga vremena; od Sara Bunia i Petra Kanavelia do I. urevia, koji joj je neko vrijeme bio i predsjednik - glavna zadaa joj je bila izdavanje latinsko-talijansko-hrv. rjenika i slovnice - jedan od lanova bio je URO MATIJAEVI - svoju je panju posveivao pitanjima knjievnog jezika i pravopisa - prvi je koji je poeo zapisivati nae narodne pjesme - lan dubrovake akademije bio je i:

Ivan Dari

(1655-1739)

- splitski kanonik i knjievnik Ljepost due - 1713. - spjev posveen dubrovakoj gospodi
20

oni koji su imali opseno znanje s vie podruja; ueni; naitani ljudi

71

- prepisao je 1696.g. godine djelo Skala po koj se ide u raj nebeski J. emia - u cjelokupnom njegovom knjievnom radu uoava se jasna enja za nasljedovanjem dubrovake jezine i knjievne batine OPUS 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. Proslavljenje S. Dujma, parvoga arhibiskupa solinskoga Ljepost due Ostan od skruenja prijevod proznog religiozno-duhovnog djela Samogovorenja od nesrinosti sadanjega ivota religiozno-duhovna problematika himna sv. Vlahu, pisana na latinskom i hrv. Od vinjega blaenstva svetih pod imenom kraljevstva Bojega Svoim pjesnima pjesnik Hymnodiam Ecclesiasticam - prijevod velikog broja liturgijskih himana, to ga je Dari poslao dubrovakom pjesniku Ivu Nataliu Aletinu 9. Pjesni varhu otajstvih odkupljenja naega religiozni ciklus od 15 pjesama s temama iz Kristova ivota 10. Carmen de doctrina Christi pendentis in cruce prijevod Marulieve pjesme 11. Poljubac pjesma, svjetovna, posveena Ricciardiju 12. Pisnik uzpaljen, Pisnik neutaiv dvije ljubavne pjesme

LJEPOST DUE - osmerake sestine, u deset pjesni opjevava osobine due - kao knjievna vrsta najslinija je religioznim poemama iz doba baroka - iz predgovora je vidljivo da je posveena dubrovakoj vlasteli - prozni uvod pisan je osmerakim katrenima - u njemu pjesnik posve jasno pokazuje da eli nasljedovati dubrovake pjesnike uzore - svaka pjesma ima i podnaslov, koji pokazuje da je Drai svoju poemu strukturirao kao svojevrsnu raspravu - naslov svakog pjevanja je definicija, atribucija ili karakterizacija due (Dua je lijepa zato je jedna, Dua je lijepa zato je naa, Lijepa je dua zato je neumrla, ) - po obliku izlaganja grae djelo je teoloka rasprava, ono kompozicijskom strukturom, nainom izlaganja teme, argumentacijom nosi obiljeja osamnaestostoljetnoga akademskog klasicizma - obiljeje religiozne poeme ima prvenstveno po metrikim rjeenjima, a zatim po ekstatinom21 tonu lirskog subjekta, te po baroknom stilu - izlaganje o ljudskoj dui potpomognuto je brojnim motivima pastirsko-idilske poezije - obiluje brojnim figurama dikcije, najee poliptotonima i paregmenonima, javlja se i jaka metafora i concetto - jezik djela je dubrovaka tokavtina PROSLAVLJENJE S. DUJMA - napisano je u slavu sv. Dujma, muenika i zatitnika grada Splita, kao i u slavu grada Splita - anrovski se djelo moe odrediti kao hagiografski epilij - ima tri kraa pjevanja, ispjevan je u osmerakim katrenima s rimom abab (oko 650 stihova) - u epiliju se pripovijeda legenda o s. Dujmu, solinskom biskupu i mueniku iz poetka IV. stoljea - u djelu je Dari spojio elemente legende koja pripovijeda o Dujmovu ivotu s elementima legende koja govori o prijenosu njegovih posmrtnik ostataka iz Solina u Split, proirujui
21

ekstatini = koji je pomaman, zanesen, opijen

72

fabulu na pojedinim mjestima raznim motivima i fabularnim linijama, osobito onima rodoljubnim - pripovjeda u epiliju nije distancirani pripovjeda kakva nalazimo u klasinim epskim djelima, nego je to pripovjeda koji vrlo esto istupa u prvi plan te u ja-formi pripovijeda o svojem pjevanju, ili o svojoj muzi ili se pak obraa svetom Duji s molbom da od Boga izmoli milost i za njega - ovo je djelo primjer svjesnog nasljedovanja dubrovake barokne knjievnosti izvan granica Dubrovake Republike

Antun Gleevi (1656,1657 ili 1659-1728) Du


- poznat kao pisac satira protiv svojih osobnih neprijatelja i protiv ene i ludosti enske mode - ljubavno pjesnitvo od njegovih idila i od pjesni i zgoda ljuvenih do nas su dole samo Ljuvezni none - satirino pjesnitvo: Avdijenca gospodina Tovarkanti (1702.) Prskanja (1703.) Prodece kavalijera Mandrislava

- preveo je dvije melodrame: Ermionu i Olimpiju osveenu - napisao je melodramu Zorislava - na poetku 18.st. pojavljuje se na dubrovakoj pozornici MOLIRE - autori za koje se pretpostavljalo da su sudjelovali u prevoenju Moliereovih komedija nazvali su Dubrovaki Molijeristi - po imenu nam je poznat samo Franatica Sorkoevi, a za ostale nismo sigurni - spominju se i: P. Kanaveli (u. 1719.) Ivan Buni ml. (u. 1712.) Petar Bokovi (u. 1722.) Josip Betondi (u. 1764.) Marin Tudii (1707 - 1788)- uz njega se vee autorstvo najvie prijevoda - prevedeno je 20-ak komedija, meu njima sva velika Moliereova djela - veinom su to slobodni, a esto i skraeni ili proireni prijevodi - sve su komedije, osim jedne (Psike Psyche), prevedene u prozi iako su izvornici u stihovima - prikazivale su se kroz itavu prvu polovicu 18.st. - lica imaju naa imena, ljubavnik se obino zove Dono, ljubavnica Anica, a smijeno lice Ilija u to doba u Dubrovniku u redovima Ispraznih cvate pisanje latinskih stihova: Baro Bettera (1645-1712) - u zbirci njegovih sauvanih pjesama ima najvie prijevoda tal. pjesnika 17.st. Oronta iz ipra kratak spjev o junakoj djevojci; prijevod Pretijevog djela - najbolji je bio u religioznom pjesnitvu: Razmiljanja sv. Augustina Ignjat Gradi (1655-1728) - jedini isusovac meu Ispraznima - preveo s tal. ivot prisvete Bogorodice 73

- panegirik Plam sjeverski (1701.) slavi Petra Velikog Stjepo Rusti (1687-1770) - isto slavi P. Velikog u spjevu Petar Aleksiovi Dono Rasti (1672-1735) - historijsko djelo: Croniche di Ragusa - ponovno vraanje idealima humanizma zanimanje za stare pisce, u prvom redu latinske, oivljavanje latinske poezije - taj ponovni procvat latinskog pjevanja poslije humanizma zapoinje oko 1700.g. - i u redovima Ispraznih u DU se javljaju latinski pisci: Vice Petrovi Dankarlo de Angeli Vlado Luke Gueti Ignjat urevi

Ignjat urevi (1675-1737) DU


- u mladosti je pisao ljubavnu liriku - u njoj prevladavaju odrazi seentistikog duha i stila; on je pjesnik senzualne erotike; polazi stopama tradicionalnog petrarkizma, ali mu je duh sasvim drugaiji od Petrarke - bio je na glasu da je pokvario sve udane i neudane ipanke, no u to isto vrijeme on prevodi Davidove psalme i pie krai dio Uzdaha - neuzvraena ljubav prema Mari Bodarevoj ga je nagnala da napusti svjetovni ivot Pjesni ljuvene - zbirka ljubavnih pjesama - neke od pjesama: Gospoi nadaleko, Cvijet na dar poslan od gospoje, Zgoda ljuvena, Ljuveno uivanje, Svijem diklami u proljee Pjesni pirne iliti zainke - prigodne pjesme - imitirao je talijanske kanconete: Svijem diklami u proljee Za gutke - popijevke - tradicionalni motivi odjeveni su u ruho narodnog pjesnitva

drugi na pjesnik koji je u nae umjetniko pjesnitvo unosio deseterac Lijepa ti je gorica zelena Ekloge aliti razgovori pastijerski - 9 ekloga; glavni predmet je ljubav - one su: Posjed vilinji - nedovrena Radmio i Raklica ista Zagorka Satiri Bijelka Raklica Ljubica Pir Rumenke i Miljena Lovorka - najznaajnija

74

- pisao je i aljive pjesme - najee se radilo o podrugivanju starijim enama eljnim ljubavi: Grda vila Smijean razgovor - osobito ga je privlaio tradicionalan lik smijenog udvaraa Suze Marunkove - komina poema, osmerci - u njoj je stvorio lik smijenog zaljubljenog seljaka - jedino svjedoanstvo o njegovom zanimanju za dramu je poetak drame Judite (5 prizora) - napisao je manji spjev: Popijevka vrhu smrti Marka Kraljevia Razlike zgode nesrene ljubavi - romantina pria u stihovima - devet pripovijedaka u raznovrsnim stihovima - radi se o povijesnim ljubavnim priama s traginim zavretkom - u nekima je obradio situacije iz Dekamerona, dok je nesretna ljubav Ljubmira i Raklice slobodno prepriana povijest Pirama iTizbe - duhovna lirika: Pjesni bogoljubne i djeloispravne Uzdasi Mandalijene pokornice - barokna poema - njegovo glavno djelo religioznog nadahnua - Ve, 1728. - prvotno su se sastojali od 2 pjevanja, a kasnije ih je urevi proirio na osam - u osmercima, sestine - u ovom se spjevu vie nego u ijednom naem drugom djelu odrazio talijanski dekadentni seentizam - radi se o lirskom monologu svetice - preveo je pjesmu iz 28. pjevanja Ariostova Bijesnog Orlanda Pripovijes izvaena iz Ariosta - preveo je poetak Eneide to je 2. pokuaj prijevoda Vergilijeva djela u hrv. knjievnosti; u osmerakim strofama od 4 stiha - preveo 1. knjigu Metamorfoza i Knjige Leondrove iz Heroida - ali to je samo dotjerani prijevod imuna Zlataria - s najvie ljubavi radio je na prijevodima psalama: Saltijer slovinski - Ve, 1729. - prepjev itava psaltira s uvodom i komentarom

- u zrelijim godinama priklanjao se sve vie erudiciji i prouavanju povijesti, piui takva djela na latinskom - na hrvatskom je napisao samo kratak ivot kralja Davida i opirni ivot sv. Benedikta (Du, 1784.) oboje su hagiografski spisi

75

- prvo ueno djelo s kojim se pojavio u javnosti je rasprava o brodolomu sv. Pavla izdana 1730.g. u Mlecima na latinskom Antiquitates Illyricae - glavno povijesno djelo - na njemu je radio sve do smrti, ali ga nije uspio dovriti - radi se o povijesti Ilirije - zanimao se i za pitanja jezika i pravopisa - skupljao je podatke o ivotu i radu naih starijih pisaca: Vitae illustrium Rhacusinorum - oko 1716. - sadri preko 100 ivotopisa DU knjievnika prva povijest knjievnosti nastala u DU

Divo iko Gunduli (1678-1721)


- unuk Ivana Gundulia - pod imenom Suze i tube Radmilove (1702) jo je jednom prepjevao idilu Sospiri d'Ergasto GB Marina - pod imenom Radmio Tassova Amintu - napisao je melodramu Oton (prikazivana 1707.) - njegova bi mogla biti i tragedija Filomena to je druga tragedija iza Didone Jakete Palmotia Dionoria

Antun Kanili

(1699-1777)POEGA

- jedan od zakanjelih pjesnika baroka - u duhovnim pjesmama osjea se utjecaj Dubrovana - prvo je pisao nabone knjige: Obilato duhovno mliko - kranski nauk za djecu iz 1754.g. Bogoljupstvo na potenje sv. Franceka Saverije - Ve, 1759.g. Utoite blaenoj divici Mariji - Ve, 1759.g. Primogui i srce nadvladajui uzroci za ljubiti Gospodina Isukrsta- Zg, 1760.g. Mala bogoslovnica - kranski nauk s pjesmama i molitvama - Trnava, 1764.g. Bogoljubnost molitvena - Trnava, 1766.g. Sveta Roalija - POSTHUMNO - religiozni ep - njegovo glavno djelo - 4 dijela, pisana 12-ercima - tiskana je posthumno 1780.g. u Beu - pisana je u prvom licu, u obliku knjige to je svetica pie iz pustinje svojim roditeljima (propovijeda svoj greni svjetovni ivot, nagli preokret u dui, pokajniki ivot u pustinji) - pisana je ne samo epistularnim stilom , koji je bio u modi osobito u 18.st. nego i u obliku poslanice, pisma - to je najutjecajnije djelo katolike obnove u sjevernoj Hrvatskoj - drugi dio spjeva je u najveem dijelu ispunjen alegorijskim vienjima - pisana je u prvom licu, u obliku knjige to je svetiva pie iz pustinje svojim roditeljima

76

- pria o Roaliji i Roalijinu ivotu, ispriana u prvom i etvrtom dijelu spjeva, u stvari je narativni okvir za alegoriju putovanja i alegoriju ienja due u drugom i treem dijelu spjeva - Sveta Roalija je religiozni spjev, u kojem se kao sekundarna generika obiljeja pojavljuju elementi barokne poeme, elementi svetakih legendi i alegorijsko-religiozni anrovi s elementima putovanja, vizija i fantastinog kojem podrijetlo treba traiti u europskom srednjovjekovlju Kamen pravi smutnje velike - Osijek, 1780.g. - opseno teoloko i crkvenopovijesno djelo - na tokavtini, pisano prozom - rasprava posveena crkvenom raskolu MELODRAMA - stvorili je lanovi firentinske Camerate - najstariji oblik moderne opere - jedna od najblistavijih scenskih tvorevina baroka - u tom spoju pjesnitva i glazbe, u prvo doba je prevladalo pjesnitvo,a kasnije je bilo obrnuto - za temu se uvijek bira takav dogaaj koji je presudan za opisanu zajednicu, pa je sudbina svih likova vezana za subdinu protagonista - u poetku se kao teme pojavljuju antiki sadraji, bilo mitski, bilo izravno iz tragedija starih autora - kasnije se prelo na teme iz nacionalne povijesti, ali je i dalje sve ostalo isto; uvijek se opisuju presudni trenuci u ivotu zajednica ili naroda, a glavni junaci, rjeavajui esto svoje intimne probleme, odluuju o daljoj povijesnoj sudbini zajednice kojoj su na elu LIBRETA - u nas u 17.st. nije bilo opernih teatara, nije bilo ni izvedaba opera u pravom smislu, ali je zato ve poetkom 17.st. zapoela snaana recepcija libreta - ve je 1617.g. Dubrovanin Pako Primovi preveo glasoviti operni libreto Euridice - operna su libreta u Hrv. asimilirana vrlo brzo sve do kraja 18.st., a centar toj recepciji je tragikomedija Petra Kanavelia Vuistrah iz 1682.g. CONCETTO - centralni pojam barokne poetike - odnosi se na raznorodne elemente pjesnikog teksta, te se pod tim pojmom razumijeva osobito jaka metafora, hiperbola, antiteza - usko je povezan s poantom - u neposrednoj je vezi s temeljnom funkcijom baroknog teksta on proizvodi uenje, meravigliu - osnovni je postupak u stvaranju misaonog concetta spajanje, analogija disparatnog, concordia discors, ili dovoenje u zauujuu vezu poznatog i slinog, discordia concors POIMANJE LJUBAVI - u baroku se sauvalo petrarkistiko poimanje ljubavi - u naih je pjesnika ono petrarkizmom posredovano i preuzeto od njega - i tu je ljubav osjeaj koji nastaje odjednom, izazvan je izravno ljepotom i prouzrouje patnju - o tome najbolje svjedoi barokni pojam duhovne ljubavi koji je uveden kao metafora, a zatim u mnogim djelima detaljno razraen

77

- to se najbolje vidi u religioznim poemama, gdje se grenici kaju i gdje se osobito opisuje trenutak njihova preobraenja IZRUGIVANJE - autori ne parodiraju elemente petrarkistike i pastoralne literature zato to ih smatraju loima ili knjievno istroenima i neplodnima, nego zato to takvu, parodijsku uporabu knjievnoga instrumentarija smatraju nalijem vlastite literarne djelatnosti, i istodobno, poslom vrijednim stvaralakoga napora i knjievno plodnim - zato je i bilo mogue da se ta djela razviju u neto autentino i samostojno, u neto toliko samo po sebi prepoznatljivo - dvojnost opusa hrvatskih baroknih pisaca najbolje govori o tome kako su oni bili s jedne strane literati a s druge pjesnici s vlastitim knjievnim svjetovima - a boljega dokaza o zrelosti jedne knjievne kulture gotovo i ne treba PAVAO PAVLII KOMINA POEMA - tema je ljubav nekog kominog lika prema osobi koja je i sama komina, ili pripada konvencionalnom, junaku nedohvatljivom svijetu - humorni efekti zasnivaju se na suprotstavljanju konvencionaliziranog svijeta nekonvencionaliziranom - najee je suprotstavljanje seoskog i gradskog, duhovnog i materijalnog, doslovnog i simbolinog - prevladava monolog, i to monolog lica koje nitko ne slua - uvodni dio u kojem se lik predstavlja ili ga predstavlja autor, vrlo je kratak, sredinji dio tee linearno i sastoji se od ljubavnih izjava, dok na kraju u dijelu takoer kratkome, dolazi preokret, jer se junak trijezni i poduzima korake koji tome odgovaraju - S. urevi, I. urevi, I.B. Vui, A. Ivanoi BAROKNI EP - teme su vani povijesni dogaaji - J. Palmoti Dionori: Dubrovnik ponovljeni, Gunduli: Osman, Kanaveli: Sv. Ivan biskup trogirski, Petar Zrinski: Opsada sigetska - veliki broj epizoda, este i opirne digresije, pa se zbog toga glavna linija pripovijedanja povremeno posve naputa - treba prikazivati borbu za kranstvo, mora uzdizati naciju, njezinu silu i povijesnu ulogu, treba pokazati na djelu najistaknutije predstavnike te nacije dajui uvid u njihov emocionalni ivot, osobito ljubavni, a onda i u njihovu ratniku mudrost i spretnost u dvobojima - po svojoj strukturi ep je labav: ideja djela kao cjeline nije sugerirana njegovom strukturnom zaokruenou, nego sadrajnom cjelovitou opisanoga dogaaja, injenicom da je on ispripovijedan do svojega loginog kraja - primjer dvaju izgubljenih pjevanja Osmana dobro to ilustrira: njihova se odsutnost osjea samo zato to je u njima sadran jedan dio radnje, tonije, dio ranje sadran je samo u jednome od njih dok je bez drugoga djelo sasvim shvatljivo EPILIJI mali epovi, obrauju pojedini aspekt nekog povijesnog dogaaja (Nikolica Buni, P. Kanaveli) - narativna djela u stihu postaju mnogobrojnija, anrovski raznolikija, obimnjija - potkraj 17.st u knjievnom ivotu poinju aktivno sudjelovati i one hrv. regije koje su do tada poznavale samo puko-pobonu knjievnost : slavonska knjievnost u SI Hrv. kajkavska knjievnost u SZ Hrv. sa sjeditem u Zg

78

knjievnost ozaljskog kruga koja se razvila oko Petra Zrinskog, u Ozlju i akovcu - dominantan narativni anr je povijesni ep - povijesni ep 17.st. karakterizira jo jedna inovacija u odnosu na renesansnu epiku: dok u hrv. renes. epovima ima vrlo malo podataka o privatnim sudbinama ep. junaka i junakinja, u epovima 17.st. saznajemo mnogo vie o privatnim svjetovima junaka - razloge tome treba traiti u velikoj popularnosti Tassova Osloboenog Jeruzalema - prepletanje povijesnog i privatnog, ivota drutva i ivota pojedinca, kao i nova shvaanja povijesti i pojedinca odredit e u povijesnim epovima 17.st. posebne generike karakteristike: povijesni se ep gotovo posve odvaja od biblijsko-religioznog epa, alegorizacija kao temeljni postupak oblikovanja fabule nestaje, a u ep se uvode razni sekundarni anrovi - osim povijesnog epa u 17.st. u HK je produktivan jo jedan epski anr romantina pria u stihu - njezina je jedina tema tragina i nesretna ljubav dvoje mladih, ili pak zapreke koje zaljubljenicima stoje na putu do sree - imala je istu funkciju kakvu je djelomice imao i povijesni ep: ispunjavala je prazninu koja je u HK postojala zbog nepostojanja pripovijetke - jo jedan novi epski anr prigodna epska pjesma s temom iz povijesno-politike suvremenosti

- osim tih anrova i dalje je vrlo vitalna biblijsko-religiozna epika, pa se produktivnost anra ogleda i u prijevodima dvaju najznaajnijih biblijskih epova: o Sannazaro De partu Virginis (Paskoje Primovi) o G. Vido Christias (Junije Palmoti "Kristijada") HRVATSKA EPIKA U DOBA BAROKA - u razdoblju od kraja 16. pa do kraja 17.st. nastaju na podruju hrv. zemalja stilski i generiki raznorodni narativni tekstovi u stihu, zaokupljeni raznovrsnim temama i sadrajima, opremljeni razliitim stilovima, s razliitim stavovima prema povijesnoj stvarnosti - epski modeli tih narativnih djela bit e produktivni velikim djelom i u epici 18.st. konkurirajui dominantnom epskom modelu osamnaestostoljetne hrv. epike onom kaievskom

Pitanje o baroknosti epskog djela - shvatimo li barok kao hipertrofiju stila namee se u analizi baroknih epskih djela sljedei problem: na koji se nain barokni stil moe analizirati u epskim djelima u kojima se mora ispripovijedati neki dogaaj, koji je u sukladnou sa stvarnou, koji pretendira da bude mimetian, da bude istinit - budui da epsko djelo po svojim generikim odrednicama oblikuje sadraj koji ima status ina to se odigrao u stvarnosti, a o njemu se u epu pripovijeda, budui da je temeljno naelo epskog djela diegesis, a ne mimesis, to epsko djelo mora strukturirati takvu sliku svijeta koja je usporediva, mjerljiva sa slikom postojeeg, zbiljskog svijeta, mora biti relacionirano prema stvarnosti

79

- upravo stoga, zbog te aporije koja postoji izmeu baroknog stila i sadraja, izmeu ornatusa i mimetinosti, ini se da je baroknost mnogo tee dokazati veoj epskoj cjelini negoli manjoj lirskoj pjesmi - slian se problem namee i ako barok shvatimo kao pogled na svijet, ako mu damo status knjievnog razdoblja - kategorije kao to su dinaminost, pesimistian doivljaj svijeta, podvojenost izmeu tjelesnog i duhovnog, nevjerica u mo ovjeka, prevlast iracionalnoga nad racionalnim i mnoge druge odrednice koje se u takvim koncepcijama pridaju baroku takoer nee moi posluiti kao odrednice koje bi relevantno posluile u odreivanju baroknosti nekog epskog djela jer ono sa svojim generikim osobinama tei uvijek cjelovitoj, harmoninoj slici svijeta, u njemu se uvijek prezentira afirmativna, pozitivna, nerijetko optimistina slika povijesti i drutva - u svakom epu pripovjeda zauzima afirmativan stav prema odreenim dogaajima, prema izvjesnim likovima, uvijek se u epu uspostavlja neki kriterij vrednovanja, izvjestan vrijednosni sud prema sadrajima iznesenima u epu - baroknost nekog djela esto se ustanovljavala i na razini kompozicije pa se tvrdilo da je kompozicija baroknih djela labava, asimetrina, nekonzistentna, podlona mjenama oita, da barokno djelo tei svojom kompozicijom elipsi, a ne krunici - barok se u europskoj kulturi esto odreuje i kao prijelomno razdoblje izmeu starog vijeka i novovjekovlja, kao svojevrsni poetak novog, modernog doivljaja i shvaanja svijeta - kriterij izgradnje nove, moderne slike svijeta, pa zatim kriterij novog baroknog stila, a u odreenoj mjeri i kriterij kompozicije bit e temeljni kriterij za odreivanje pripadnosti nekog narativnog djela u stihu baroknom stilu ili baroknom razdoblju - tematska analiza, analiza fabula i sadraja hrv. epike 17. i 18. st. pokazuje da se tekstovi koji nastaju u ta dva stoljea mogu podijeliti u nekoliko tematskih grupa: 1.) najvei broj narativnih tekstova u stihu zaokupljen je povijesnim temama koje obrauju neki vaan i za uu zajednicu relevantan povijesni dogaaj Osman Dubrovnik ponovljen Sveti Ivan biskup trogirski Kara-Mustafa vezijer Azem (Kanaveli) Bea grada okruenje od Kara-Mustafe (Petar Bogainovi) Katarine II. i Jose II. Put u Krim Povijest vanelska - sva navedena djela povezuje u jednu cjelinu ne samo povijesna tematika nego i kolika-tolika cjelovitost u prikazivanju povijesnog svijeta, tendencija da se povijesni svijet prikae u svojoj kompleksnosti, s jasnim idejnim stavovima o smislu i svrhovitosti povijesti - pritom u svima njima prevladava, kranski pogled na svijet, kransko shvaanje povijesnog zbivanja i dogaanja, svijest o odnosu dobra i zla upravo s pozicija kranskog pripovjedaa - u svim tim epovima jasno se manifestira i tendencija sekularizacije povijesne stvarnosti od kranske eshatologije - povijesni dogaaji se prikazuju kao relativno samostalni i od boanskih principa odvojenih zbivanja - povijesno dogaanje kao ovjeku nedostupno i boanskim zakonima podreeno, s jedne strane, i povijest kao autonomna, iskljuivo ljudska djelatnost, s druge strane

80

- osim tog dvojstva na razini prikazanog epskog svijeta, hrvatsku epiku u doba baroka vrlo izrazito obiljeava i prepletanje povijesne i individualne tematike, prepletanje drutvenih dogaaja s osobnim, privarnim sudbinama pojedinih junaka i junakinja - inovacija u epovima 17.st. je ta to saznajemo mnoge podatke o privatnim svjetovima junaka, o njihovim emocionalnim stanjima i karakternim osobinama RAZLIKE RENESANSNIH I BAROKNIH EPOVA - povijesni ep 17.st. sve se vie odvaja od modela klasinog vergilijanskog epa - u njemu moemo razabrati sve vie osobina raznorodnih sekundarnih anrova kao to su dnevnik, biografija (Dubrovnik ponovljen), putopis (Osman), romaneskna graa u nastavcima (Sveti Ivan biskup trogirski), raznovrsni religiozni anrovi (propovijed, molitva) - oslanjanje na kroniku, kroniki tip izvjeivanja i strukturiranja kompozicije sve vie nestaje iz narativnih povijesnih epova - povijesni svijet prikazan je kao politiki svijet, u kojem djeluje ovjek kao politiko bie, sa svim posljedicama koje takva svijet nosi - oslanjajui se na esnaestostoljetne, prvenstveno Machiavellijeve ideje, epika 17.st. uvodi u svoje svjetove ideje o dravi, njezinoj moi i politici, i to nezavisno od kranske etike i teologije - ta svijet o ovjeku kao politikom biu odredit e glavne osobine likova i pripovjedaa reprezentativnih epova 17.st. 2.) manja epska djela, djela koja ne oblikuju kompleksne povijesne svjetove, nego su po obliku prigodnice koje opijevavaju neku aktualnu povijesnu temu, neki manji rat, manji dogaaj vaan za uu zajednicu (potres, kuga) ili se obraaju nekom slavnom ratniku i vojskovoi Grad Dubrovnik vlastelom u trenji (Nikolica Buni) Fenie (Nikolica Buni) pjesme prigodnice Bara Bettere o potresu Kanavelieve pjesme prigodnice (npr. ona Janu Sobieskom) Trenja u Dubrovniku (Kanaveli) Trstenko pastijer (Kanaveli) Dubrovnik sloboen od haraa na blagdan sveti Vlasi (Kanaveli) Trublja slovinska (Vladislav Meneti) 3.) razni religiozni epovi, bilo s biblijskom, bilo svetakom, hagiografskom tematikom Zvonac (Matija Magdaleni) Kita cvitja razlikova (Ivan Ivanievi) Ostan boje ljubavi (Andrija Vitalji) - veim su dijelom tradicionalna i po tematici, i po formalnim epskim osobinama (veliina, biblijski ep kao uzor, smjetenost epa u mitsku stvarnost, kranski angairan pripovjeda. oslanjanje na srednjovjekovnu tematiku vie nego na renesansnu, nepostojanje karakterno oblikovanih junaka) - esto se ta djela oslanjaju na medijevalna djela zbornikog tipa, slijede kronoloki tip izlaganja i povezivanja dogaaja, motivacije su strogo podreene religiozno-kranskom svjetonazoru, no ima meu tim djelima i takvih koja su tradicionalna iskljuivo po temi, a po svim drugim osobinama odaju jasne znakove modernijih, novijih, renesansnih ili baroknih uzora (Palmotieva Kristijada, Pjesan od upuenja rijei vjene i od poroda Djevikoga Paskoja Primovia)

81

4.) epska djela koja pripovijedaju o privatnom, intimnom svijetu malobrojnih junaka i junakinja, mahom ljubavne tematike, generiki derivirana iz Ovidijevih metamorfoznih epilija ili romantino-vitekih srednjovjekovnih pria Mauh i avalica (Skvadri) Razlike zgode nesrene ljubavi (I. urevi) Pripovijes izvaena iz Ariosta (I. urevi; Pjesan XXVII; pripovijeda o enama kao nevjernim biima) - djela ove skupine su kraa - u njima se pripovijeda iskljuivo o ljubavima pojedinih junaka i junakinja, s moralnom poukom na kraju, a atmosfera koja u njima vlada podsjea na razne oblike pastoralnih vrsta u kojima je ljubav jedina i iskljuiva tema - napetost fabule, neobinost i udesnost ispripovijedane grae, bizarnost i dinamina izmjena motiva-prepreka sretnom zavretku sve su to osobine koje ova djela povezuju s novelistikom u prozi koja je u to doba cvjetala u zapadnoeuropskim knjievnostima - za razliku od esnaestostoljetne epske produkcije, koja je zahtjeve za istinitou i vjerodostojnou potovala, a u sluaju pojave fantastinih i nemimetikih sadraja bila nedvojbeno alegorijski koncipirana u sedamnaestostoljetnim narativnim djelima pripovijeda se, osobito u povijesnim epovima, vrlo esto o dogaajima koji su tako udni, neobini i bizarni da nikako ne mogu biti prihvaeni kao istiniti i vjerodostojni, a u temelju im ni u kojem sluaju ne lei alegorijski smisao (npr. epizode s Krunoslavom i Sokolicom u Osmanu, romantiko-viteke epizode u Opsidi sigetskoj) javile su se u 17.-ostoljetnoj epici u tolikoj mnoini i s takvom samosvijeu na pravo da postoje u epskom djelu da moemo govoriti o posve novoj strukturi epskog djela i o posve novoj poetici epa u HK 17.st. - javljaju se mnogobrojne fikcionalne epizode s neobinim i nevjerojatnim priama u epovima 17.st. - one postaju jedna od dominanti epskog modela u HK (npr. ene se bore i ratuju kao mukarci, likovi se preoblae i po nekoliko puta mijenjaju identitet, junaci nestaju u nepoznatim pravcima zbog nepoznatih poriva, ...) - svrha je tim epizodama da u itaoca proizvedu svojom neobinou i napetou u fabuli jednu od glavnih funkcija baroknog djela, da proizvedu UENJE, MERAVIGLIA - u religioznim epovima fikcionalnih fabula nema - analizirajui fabule i svjetove koje grade hrv. narativni tekstovi u 17.st. , moemo zakljuiti da su epovi s povijesnom tematikom moderniji, dok oni s religioznom tematikom ostaju svojim sadrajima vezani uz srednjovjekovlje i uz renesansnu alegoriju22 - tema pakla je jedna od dosta estih fikcionalnih tema (opisi pakla i paklenih sila, njihov utjecaj na vanjski, zemaljski svijet, prepletanje paklenih motiva sa zemaljskom povijeu zemaljskom zbiljom) - te teme pakla i paklenih sila pojavljuju se u svim povijesnim epovima, a nalaze se i u biblijskoj epici (Kristijada) - ini se da bismo pojavu i opise pakla i paklenih sila u hrv.epici 17. i 18.st. mogli razumijeti kao generiki signal epskog s jedne, a kao mogunost za eksponiranje baroknog stila i tenju za neobinou s druge strane KOMPOZICIJA
22

Alegorija kao knjievni postupak i smisao knjievnog djela neobino je esta i u hrv. medijevalnoj, i u humanistikoj i u renesansnoj epici, ali se one meusobno razlikuju: dok je srednjovjekovna alegorija vezana uz anr vizija i prozirna, u humanistikoj se knjievnosti alegorija pojavljuje kao skriveni, tajni, drugi smisao djela, te se mora objanjavati. U renesansi pak alegorijski smisao esto ostaje neproziran, a sami pisci rijetko ga tumae

82

- iz srednjovjekovlja je tradirana pravocrtna kompozicijska forma , bez vrste i konzistentne fabule, bez epizoda fabularnih linija, s nemotiviranim prelascima s teme na temu (Kita cvitja razlikova, Ostan boje ljubavi) - pravocrtnu kompoziciju, s konzistentnom i cjelovitom priom imaju religiozni epovi, prvenstveno oni biblijskoga i hagiografskoga sadraja (ivot Magdalene od knezov Zirova Mrnavi, Glavosjeenje Ivana Krstitelja Nikolica Buni23) - izrazito inovatorske, moderne kompozicijske postupke pokazuju povijesni epovi (Osman, Dubrovnik ponovljen, Sveti Ivan biskup trogirski), a od biblijskih epova Kristijada - tu se radi o cjelovito i konzistentno strukturiranim svjetovima koji izvjeuju o jednom ili vie dogaaja, s jasnom pripovijednom i opisnom perspektivom, s fabulom koja vrsto uobliuje predmetnotematski materijal djela - svjetovi navedenih djela su tematski jasno odreeni: to su ili povijesni svijetovi ili biblijski svijet (Kristijada), dakle,svjetovi jedinstvenog karaktera, s uoljivom jasnoom i pregledneu tematskoga vremena i prostora - ali uz uvanje preglednosti i jasnoe tematskog vremena i prostora, fabule se ravaju u niz fabularnih linija, dogaaji se priaju ili dogaaju u raznim vremenskim tijekovima epa, te se esto uvode bilo interne, bilo eksterne analepse - karakteristino je i oslanjanje epske strukture na fabulu: sve prie ispriane u tim epovima vane su i znaajne, zanimljive same po sebi, briljivo oblikovane stilski i metriki, s oitom tenjom ne samo moralno-didaktikog djelovanja nego s estetskom funkcijom kao primarnom - novi naini komponiranja narativnih djela 17.st., naputanje renesansnih zakona strukturiranja kompozicije prvenstveno zakona o pravocrtnom, kronolokom iznoenju dogaaja mogu se tumaiti novim poimanjem vremena - inovatorski postupci u kompoziciji omoguili su i uvjetovali niz drugih inovatorskih postupaka : omoguili su npr. pojavu fabula koje se zbivaju na raznim prostorima u isto vrijeme, a time pak svojevrsnu irinu u oblikovanju slike svijeta - premjetanje radnje iz jednog vremena u drugo, pa i s jednog prostora u drugi, esto nije mogao na svojim leima ponijeti jedan epski pripovjeda, nego su takve nove teme i motivi esto zahtijevali i posebnog , novog pripovjedaa, koji esto postaje jedan od protagonista glavne i sredinje radnje - za razliku od distanciranog pripovjedaa 16-ostoljetnih epova, pripovjeda u 17-ostoljetnim epovima vrlo esto angairano komentira radnju, osobito u epovima s povijesnomtematikom, a ta injenica opravdava i naglaeno unoenje lirskih motiva u narativne tekstove STIL HRVATSKE BAROKNE EPIKE - stil narativnih djela u stihu u ranom novovjekovlju hrv. knji., dosta se jasno razlikuje ranovjekovnih lirskih vrsta - u lirskim anrovima osobito u ljubavnoj poeziji ve u razdoblju renesanse, a osobito u doba baroka uporaba ornatusa mnogo je bogatija, ea, raznolikija nego u narativnim vrstama (paradoksalne poante, oksimoronski izrazi, sofisticirane poante, konetozni postupci jednom rijeju STILE ACUTO) - normiranost epskog djela na planu sadraja, zahtjev za mimetinou, fabula kao osnovni preduvjet svakog narativnog anra, naracija kao dominantni iskazni oblik svih epskih anrova sve to prijei stilu da postane dominantna razina knjievne strukture, da djeluje na razvoj teme, da pokree fabulu ili da ravna kompozicijom narativnog teksta

23

Glavosjeenje Ivana Krstitelja ima 3 pjevanja. Pisano je u osmerakim katrenima, svaki dio ima motto iz Biblije, iz Evanelja po Marku, s razvijenom priok o Ivanu, Irudu, njegovoj drugoj eni, na koju se prebacuje najvei grijeh, i njezinoj keri

83

- no u pojedinim sluajevima i u epskim djelima e se pojaviti stile acuto, odn. ornatus e odrediti kretanje i razvoj teme barem u malom segmentu, barem u jednom dijelu epskog teksta - najee se barokna figuracija nee pojaviti u naraciji, nego u opisno, esto i u refleksivno perspektuiranim dijelovima teksta, najee lirskima i po motivici i po govornim procedurama - ep je tradicionalna knjievna vrsta, mnogo tadicionalnija nego lirska ljubavna pjesma - tako za razliku od barokne lirike koja se u velikoj mjeri razlikuje od petrarkistike lirike renesanse, za razliku od barokne lirike u kojoj je upravo akutni stil otvorio nova podruja znaenja, ostvario dotada nepoznate tonove i sadraje u opjevavanju ljubavi i ljepote, barokna je epika mnogo tradicionalnija, i to po svojem sastavu retorikog repertora, po obliku, sinatksi pojedine figure, po funkciji koju nekoj figuri pridaje - ono inovatorsko dogaa se na podruju tematike, oblikovanja fabule, inovatorskih epizoda, kompozicije, pripovjedake strategije - postoje u baroknim djelima hrv. epike ipak neka mjesta koja su u stilskom pogledu izrazito moderno, barokno oblikovana: IX. pjevanje Osmana - povezivanje motiva jezera s motivom enske ljepote - spajanje u sintaktiku vezu dva antinomina elementa vodu i vatru - to spajanje nespojivog zove se CONCORDIA DISCORS - time je izazvao uenje, meravigliu - tim postupkom proizveo je Gunduli i jednukomponentu epskog svijeta koja u djelu nije doslovno opisana: onu erotsku, tonije otvorio temu panerotizma V. pjevanje Osmana - scena dvoboja Krunoslave i Sokolice, kada im padaju kacige s glave te se vojscu ukau kao dvije djevojice, a ne dva viteza - umeui opis dvoboja dviju djevojaka u vei segment: opis hoimske bitke, Gunduli mimetiki ratni sukob preplee s predodbom ljubavi kao rata i konetozno dovodi ta dva rata na isti prostor, u isto vrijeme: na hoimsko ratite - time Gunduli ingeniozno udvostruuje predstavljenu epsku stvarnost (pae u vojsci vojska je druga) stvarajui meraviglia u recipijenta svojom domiljatou - iako je tema dviju ratnica ostala u epu neproduktivna, obogatila je sadraj epa za jednu novu dimenziju: onu erotsko-estetiku i humanistiku - tim dvama modernim, baroknim stilom oblikovanim segmentima teksta Osmanu je dodano znaenje ne samo povijesnog, nego i vitekog, estetiziranog i humaniziranog epskog svijeta u Kanavelievu Svetom Ivanu... neki konetozno oblikovani dijelovi epa potpomau razvoj teme i pridonose semantici sadraja prikazanog epskog svijeta u cijelosti u II. pjevanju uvodi Kanaveli u ep lik svetog Ivana, a opisujui njegov lik, ns nekoliko mjesta rabi repertoar figura karakteristinih za barok na poetku IV. pjevanja, uvodei temu Kolomanove poude, Kanaveli nie konetozne, paralogine, otroumne iskaze elei definirati, opisati taj apstraktni pojam, upirui se na zaotrenu dikciju, na ingenioznu antitetiku metaforiku, poznatu iz religiozno-moralistike lirike, osobito baroknih poema 84

taj refleksivno perspektuiran uvodni segment u IV. pjevanje, slino kao i u Gundulia, argument je za budui tijek radnje, odn. argument u objanjenju demonizma Kolomanova lika, to ima vanu funkciju u razvitku epske fabule

- u Dubrovniku ponovljenom gotovo da i nema akutnim stilom oblikovanih segmenata, iako je ep inae bogat raznolikom figurama - jedino se u tematiziranju apstraktnih teolokih ili moralno-etikih kategorija moe uoiti hipertrofirana uporaba hiperbole i poneka ingeniozna metafora - u Povijesti vanelskoj otroumno formuliranih i konetozno oblikovanih segmenata ima u izobilju, a najee se barokna figuracija povezuje s tematiziranjem nekog apstraktnog pojma COMEDIA DELL' ARTE - razvila se iz renesansne komedije odakle je preuzela i mnogo tipinih lica i situacija (krti i smijeni starci, sluge lakoumni mladii, mladi ljubavnici, brbljavi dokturi s latinskim reenicama i navodima i svodilje kao glavni pokretai radnje) - karakteristian je puki ton, vea sloboda i ivahnost u pokretima - za udo, kod nas u prvoj pol. 17. st. nema takve komedije ili barem mi danas ne znamo za nju - u posljednjim desetljeima 17. st. pojavljuje se u velikom broju na dubrovakoj pozornici - to su vie puke lakardije, negoli komedije SMIJENICE - komedije koje su izvedene izmeu 1659. i 1699.g. - pisane su po uzoru na komediju dell' arte - napisano je i izvedeno 10 komedija koje su autori nazvali smjenicama, a protivnici bufonarijama - autori su nepoznati, ali neki se spominju: Frano Radaljevi anluka Antica iko Meneti mlai (sin Vladislava Menetia) Ivan Buni ml. Petar Kanaveli - smijenice nose nazive po imenima glavnih likova: imun Dundurilo Lukrecija Dono Funkjelica Mada Starac Klimoje Sin vjerenik jedne matere Ljubovnici Jerko kripalo Pijero Mazuvijer - prikazivane 1699.g. Beno poplesija (ili Robinja) TRAGIKOMEDIJA Ozbiljno djelo sa sretnim zavretkom koje se bavi najviim staleom . J. Palmoti - Pavlimir BAROKNO SHVAANJE ANRA

85

anr je u baroku prepoznatljiv gotovo iskljuivo kao didaktiki, naboni, narativni i slino, a nije definiran svojim odnosom prema idealnome sustavu knjievnih vrijednosti, kao u renesansi. PAVAO PAVLII - hrvatska barokna lirika 2 grupe tema: ljub. poezija religiozna poezija - najvanija figura baroka je metafora CONCORDIA DISCORS - nemogue > mogue npr: ivim ognjem voda planu (Osman) Gunduli spaja nespojivo vodu i vatru eli opisati vatrenu ljepotu djevojaka koje se kupaju u jezeru Na latinskom su pisali: Ivan Tomko Mrnavi Ivan Lui Juraj Ratkaj P.R. Vitezovi Baro Bettera Ignjat Gradi Stjepo Rusti Dono Rasti Ignjat urevi Mavro Orbini

Na talijanskom je pisao:

PROSVJETITELJSTVO I KLASICIZAM (druga polovica 18.st. - preporoda) - 18.st. poinje Karlovakim mirom 1699.g. - od druge polovice 18.st. i u knjievnosti e se osjetiti kraj turske vlasti te poetak utjecaja zapadne kulture i hrvatskog povijesnog ivota - to je stoljee racionalizma i prosvijeenosti; stoljee erudicije i znanosti - na se klasicizam 18.st. oitovao ne samo u pisanju latinskih stihova, nego i u prevoenju klasika

86

- u banskoj Hrvatskoj jaa utjecaj Habsburke monarhije, a na moru vladaju Mleci - u Dalmaciji su u 2. polovici 18.st. osnovane gospodarske akademije u ST, ZD i Trogiru - 1783. g. Dubrovnik dobiva tiskaru - u Dubrovniku se oko Cvijete Zuzori u 16. st. javlja nekoliko ena, u 17.st. nemamo ena knjievnica osim Ane Katarine F. Zrinski, a u 18.st. Lukrecija Bogainovi Budmani (1710 - 1784), Anica Bokovi (1714 - 1804)-(jedina koja je uspjela tiskati svoje djelo), Marija Dimitrovi Bettera - sve su to religiozni epovi namijenjeni enama, ni jedna svjetovna tema pisani su u mukom rodu - poinje se javljati nezadovoljstvo s opim kulturnim stanjem - najznatniji predstavnik tog nezadovoljstva u sjevernoj Hrv. bio je:

Adam Baltazar Kreli (1715-1778) enkovec


- bio je najei protivnik isusovaca i njihovih kola Annuae - vrsta memoara o dogaajima njegova vremena - sadre obilje biljeaka iz tadanjeg javnog i privatnog ivota Kratek nauk od sv. mee - Zg, 1762/63. - spis Historiarum cathedralis ecclesiae Zagrebiensis partis primae tomus I

- Zg, 1770. - pov. zg. crkve

De regnis Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae notitiae praeliminares - Zg, 1770 - povijesni spis - kritiki je pretresao dokumente hrv. povijesti od najstarijih vremena do poetka 17.st. - prvi kod nas je ostavio svoje rukopise jednoj ustanovi: Zagrebakoj akademiji Saro Crijevi (1686 - 1759) Du - napisao je povijest dubrovake crkve: Sacra Metropolis Ragusina - najznatniji predstavnik nezadovoljstva na jugu bio je: Ivan Lovri (1754 - 1777) Sinj - na talijanskom je napisao biljeke o putu po Dalmaciji talijanskog opata Alberta Fortisa u kojima slavi ljepotu naeg jezika - borio se protiv predrasuda, zaostalih obiaja i praznovjerja politiki spisi o JOZEFINIZMU: Josip Volti Voltiggi Lettere viennesi - Be, 1789. Josip Keresturij Josephus II in campis Elysiis - 1790. Ruer Bokovi (1711-1787) - znameniti fiziar, astronom i filozof De solis ac lunae - didaktiki spjev - London, 1760.

87

- cijelu nau crkvenu povijest obuhvaa djelo talijanskog isusovca F. Riceputija Illyricum sacrum (1751-1819; u 8 svezaka) - prema kraju stoljea raste zanimanje za nau prolost te se javljaju novi pisci: Josip Mikoci Ivan Josip Pavlovi Lui Andrija Blakovi Matija Petar Katani

Benedikt Stay

(1714-1801) Du
- spjev o Descartesovoj filozofiji - Ve, 1744. - spjev o Newtonovoj filozofiji - Rim, 1755.,1760.,1792.

Philosophiae versibus traditae libri seks

Philosophiae recentioris versibus traditae libri decem

Rajmundo Kuni (1719-1794) Du


- preveo Ilijadu na latinski Rim, 1776. - latinski prijevodi Teokrita, grke antologije i drugih gr. pjesnika Epigrammata - latinski stihovi - Du, 1827.

Brno Damanji (1735-1820) Du


Echo - didaktine pjesme - Rim, 1761. Navis aeria - did. pjesme - Rim, 1768.

- na latinski je preveo Odiseju (1770.g.), Hesiodova djela, Teokrita i druge gr. bukolike pjesnike - prevodio je i hrvatske pjesnike na latinski Adam Alojzije Barievi (1756-1806) - prvi je poeo sustavno skupljati knjige iz svih hrv. krajeva latinski je jo uvijek bio jezik znanosti i viih oblika kulturnog ivota, premda su u zapadnim knjievnostima narodni jezici ve davno stekli ravnopravnost dopisivanje naih uenih ljudi 18.st. gotovo je iskljuivo latinsko latinizam se oitovao i u pjesnitvu, najvie pod utjecajem obnovljenog klasicizma u Italiji - jedna od znaajnijih pojava u hrv. knjievnosti 18.st. bila je sterilnost u knjievnom radu u Dubrovniku u desetljeima poslije urevia i potpuno obamiranje knjievnog ivota u drugim primorskim gradovima - u Dubrovniku se uglavnom prevodio Moliere, Metastasio i Goldoni - u Sjevernoj Hrv. potrebu za poezijom jo su i sada zadovoljavale rukopisne pjesmarice - dosta rairene bile su vinske pjesme, ali iz tih je pjesmarica izbijao i ponos na hrvatstvo - najvie ima opisa ratnih i politikih dogaaja - kad je kmetsko pitanje postalo aktualno poinje se slaviti seljaki stale ili se satiriki prikazuju njegove nevolje

88

- za te nae stihotvorce znaajna je ljubav za ladanjsku idilu - u takve zbirke valja ubrojiti i Pesme horvatske, koje je 1781.g. skupila Katarina Patai - u Bosni nije dugo bilo druge pismenosti osim poune i nabone - razlika 17. i 18.st. u Bosni je u prevladavanju latinice nad irilicom - posljednje knjige tiskane irilicom bile su one fra Stjepana Markovca Margitia: Ispovid krstjanski - 1701.g. Fala od sveti - 1708.g. Cvit razlika mirisa duhovnoga - autor je fra Tomo Babi - Ve, 1726.g. - jedna od najitanijih pukih nabonih knjiga 18.st. 1773.g. ukinut isusovaki red 1786.g. ukinut pavlinski red - novost su od 2.pol. 18.st. kod slavonskih franjevaca bile kolske predstave po uzoru isusovakih uilita fra Ivan Velikanovi (1723.-1803.) - izdao je 3 pobone drame: Sveta Margarita iz Kortone 1780.g. Sveta Susana 1783.g. Sveta Terezija 1803.g. - sve su u 3 ina i sve su prijevodi s talijanskog Aleksandar Tomikovi - napisao je dramu: Josip poznan od svoje brae - 1791.g. - slobodan prijevod Metastasijeve drame - sva je ova religiozna knjievnost veinom praktian vjersko-prosvjetni rad s malo individualnih crta, sastojei se uglavnom od imitacija, kompilacija i prijevoda - 18.st. je nepoetino, najpopularnijim piscima toga doba je na umu vie korisna tendencija nego ista umjetnost - dok je knjievnost 17.st. bila umjetniki njegovanija i savrenija, knji. 18. st. je aktualnija i popularnija

Filip Grabovac

(1697,1698 1749.)

Cvit razgovora naroda i jezika ilirikoga aliti rvackoga - Ve, 1747.g. - puko-prosvjetiteljski ep - u osmercima - prvi dio je zbornik srednjovjekovne knjievnosti - razgovori o pokvarenosti svijeta punog ratova, lanog prijateljstva, pjesme o smrti i sudnjem danu, dijalozi izmeu due i tijela - sadri i dvije pripovijetke u stihovima: Od Pile - povijest djeaka, koji se izgubio sluei razliite gospodare, mnogo propatio i udom se vratio roditeljima Od jednoga stranoga dogaaja - incest i njegove fantastine posljedice - u drugom dijelu daje pregled nae i svjetske povijesti za svoje neuene itaoce - i ovaj dio sadri pripovijetku:

89

- pria o junakoj djevojci (nju je opjevao i Bettera koji je preveo Pretijevo djelo) najvanije su u ovom djelu nekolike rodoljubne pjesme , u kojima je Grabovac progovorio o sudbini svojega rodnoga kraja i uope o sudbini hrvatskoga naroda, sa alou je promatrao kako se nai asnici odnarouju navikavajui se natui jezik i obiaje pjesme: Slava Dalmacije, Od naravi i udi rvacke

Kraljevstvo Cipra

Andrija Kai Mioi (1704-1760) MAKARSKA


- prvi pisac preko kojeg je strani svijet upoznao nau narodnu pjesmu i prvi hrv. pjesnik ije su pjesme ule u jednu svjetsku zbirku (u Herderove Volkslieder), a kasnije jo i bile prevoene na njemaki, talijanski i francuski Elementa peripathetica - prirunik skolastike filozofijske propedeutike, Venecija 1752. - pojavljuje se jedan novi epski, narativni model, posve inovatorski u anrovskom sustavu hrv. literature: Razgovor ugodni naroda slovinskoga - puko-prosvjetiteljski i povijesni ep - pisan epskim desetercem (4+6) - puka kronika glavnih dogaaja u prolosti junih Slavena i susjednih naroda u prozi i stihovima - Ve, 1756.g. - proireno i dopunjeno izdanje, Ve, 1759.g. - shvaen je kao zbirka pjesama; pjesmarica - malen broj pjesama uzeo je iz narodnih usta (Pisna iz Zadvarja) - to je po svrsi i obliku puka kronika u kojoj su suvislije nego kod Grabovca nanizani vani dogaaji u povijesti naroda slovinskoga od najstarijih vremena do Kaieva doba - Kai je kao kroniar teio za povijesnom istinom sluei se naim i stranim knjigama, meu ostalim Mavrom Orbinijem, spisima Ivana Tomka Mrnavia i kronikom P.R. Vitezovia - nije mnogo ispitivao vjerodostojnost pisaca kojima se sluio tako da u njegovoj kronici ima mnogo nekritinosti - on je shvaao povijest kao i narod: kao niz dogaaja i junakih djela stvaranih i izvrenih od istaknutih ljudi - htio je sve ono to bi narodni pjeva mogao opjevati, staviti u stihove i umetnuti u kroniarsko prianje u svoju knjigu - tako se njegova knjiga od kronike pretvorila u zbirku pjesama - da se to vie priblii svaanju teaka i obana, za koje je po vlastitom priznanju i pisao svoju knjigu, Kai i sam sebe prikazuje u knjizi kao narodnog pjevaa, slijepca, a naziva se starcem Milovanom - ima razlika izmeu Kaievih i narodnih pjesama, Kai ima rimu ee nego narodna pjesma a i ima kitica od 4 stiha - razlika je i u tom to Kai ipak u svojim pjesmama ostaje kroniar, pa ak i u stihovima navodi vrela - poznata je Pisma od kralja Vladimira - to je hvalospjev junatvu naega naroda - srednjovjekovnog porijekla je njegova podjela svjetske povijesti na 6 vjekova (prema 6 dana stvaranja)

90

- unio je u hrv. kulturu u poetolokom i sociolokom pogledu epski model inovatorski u tolikoj mjeri da to djelo moemo smatrati najznaajnijom diobenom crtom ne samo u povijesti hrv. epske knjievnosti u stihu nego i hrv. knjievnosti u cjelini - inovatorski je i u odnosu na publiku: upuen je svim slojevima drutva, a prvenstveno onima neobrazovanijima - to je zbornik epskih pjesama koje opjevavaju razliite povijesne dogaaje, prvenstveno bitke, na podruju junoslavenskih zemalja - puki je i prosvjetiteljski epski anr, poetoloki odreen prvenstveno i iskljuivo ugledanjem na narodnu, folklornu epiku, junaku epsku pjesmu - Kai je elio prikazati dogaaje uistinu onako kako su se zbili, pozivajui se na mnoge povijesne izvore - pjesme u pjesmarci uokviruje u iskaz fiktivnog guslara starca Milovana - pisane su desetercem - smatra se novim epskim modelom zbog istinitog opjevavanja povijesnih tema - povijesni likovi: Skender-beg, kralj Vladimir Korabljica - Ve, 1760.g. - ima 2 dijela: prvi je od poetka svijeta do roenja Isusova, a drugi je dio kronika dogaaja od roenja Isusa do Kaievih vremena - nazvao je djelo tako jer u njemu, kao i u Noinoj korablji, ima od svake vrste stvari i dogaaja

Ivan Antun Nenadi (1709 1784) PERAST BOKA KOTORSKA - prevodio je djela s religijskom tematikom a napisao je i dva dramska djela Muka Isukrstova prikazanje - preveo je i Metastasijevu dramu Isacco figura del Redentore ***Andrija Zmajevi (1624 - 1694) PERAST - visoki crkveni dunosnik - pisao je irilicom Ljetopis crkveni od apostolskih vremena do god. 1667. Pjesma o boju borba s Turcima 1654.g Pjesma od pakla Slovinska dubrava, pohoena od Gospodina Boga 1667. - uz preuzimanje biblijske motivike, oito je oslanjanje na pjesnitvo I. Gundulia i M. Vetranovia, kao i usmeno pjesnitvo ***Vicenco Zmajevi (1640 - 1745) - Andrijin neak u prvoj mladosti se bavio latinskim pjesnitvom Corona poetica zbirka pjesama, Rim 1694. - najvie je ipak pisao na narodnom jeziku

Vid Doen (1720-1778) TRIBUNJ


- iako je roen u Dalmaciji kasnije ivi u Slavoniji i cijeli njegov knjievni rad povezan je sa sjevernom Hrvatskom Jeka planine - Zg, 1767.g. - stao u obranu Relkovia protiv anonimnog franjevca koji je pisao protiv Satira a nazivao se Tambura slavonski

91

Adaja sedmoglava bojnim kopjem udarena i nagrena - Zg, 1768.g. - puko-prosvjetiteljski i religiozni ep - sedmoglava adaja = kranski simbol za 7 glavnih grijeha - pie istim narodnim jezikom u osmercima

Matija Antun Reljkovi

(1732-1798) SVINJAR (danas selo DAVOR)

Slavonske libarice s lipimi molitvicami i naukom krstjanskim nakitite - 1761.g. - mala knjiica ije su se molitve pjevale za vrijeme vojnikih misa - drugi epski model nastao u 18.st. je: Satir iliti divji ovik - puko-prosvjetiteljski ep - Dresden, 1762. / Osijek, 1779.g. - govori o manama svojih zemljaka, poevi od njihove nepismenosti i nemara za kolu do turcizama u jeziku i nejedinstvenoga pravopisa - u deseterakim stihovima - kako je prvo izdanje Satira bilo brzo razgrabljeno, izdao je drugo izdanje u Osijeku 1779. - drugo izdanje sadri opiran predgovor i dodan drugi dio u kojem Slavonac govori Satiru o svom napretku posljednjih godina i raspravlja s njim o daljnjim pitanjima svoga blagostanja - u tom se dijelu i slave prednosti seljakog ivota - on sam ga odreuje kao didaktiko djelo - najvie kritizira predrasude, loe narodne obiaje i praznovjerje - najjae se oborio na prelo, kolo, posijelo i divan smatra da su to turski obiaji koje treba ukinuti - u Satiru nailazimo na narodnu pjesmu Dioba Jakia - temelji svoju fabulu na idejama prosvjetiteljstva, uvedenima iz susjednih, prvenstveno njemakih zemalja: propagirajui fiziokratske ideje prosvijeenog apsolutizma - taj je epski model kratkotrajno bio aktivan i djelatan, oblikujui u hrv. knjievnoj kulturi specifinu varijantu prosvjetiteljstva, koja pokazuje da je bila namijenjena neobrazovanijoj, seljakoj socijalnoj strukturi - T. Mati je na temelju tekstoloke analize vinkovakog rukopisa Satira dokazao da je Reljkovi lik Satira uveo u svoje djelo naknadno, kada je djelo ve bilo posve gotovo, zamjenjujui pritom lik pripovjedaa, eksponiranog kao autorski glas, glasom Satira - pripovjeda iz prve verzije djela, sam M. Reljkovi, koji se osjea kao jedinstvena cjelina sa svojim adresatom, Slavoncem, te govori u ime tog kolektiva kao njegov ravnopravni lan, u drugoj verziji, verziji sa Satirom, biva zamijenjen pripovjedaem koji dolazi iz druge sredine, iz druge kulture, koji pripada drugom kulturnom krugu te on postaje mentor, komentator, kritiar i odgajatelj slavonskog seljaka - znaenje i funkcije koje pisac svojem djelu, uvoenjem lika Satira, eli dati: a) Satira kao mitoloko bie iz grke mitologije Reljkovi povezuje sa satirom kao knjievnom vrstom, odn. lik Satira metaforino oznaava pripadnost njegova djela knjievnoj vrsti u kojoj se ismijavaju ili kritiziraju u djelu prikazane pojave (mane, poroci, drutveni obiaji Slavonaca i Slavonije). Lik Satira treba Reljkoviu omoguiti

92

da govori slobodno i bez straha o razliitim socijalnim problemima osamnaestostoljetne Slavonije. b) Reljkovi istie da mu je namjera bila da napie i istinito i aljivo djelo, a lik Satira omoguuje i jedno i drugo c) Reljkovi jasno pokazuje u koju grupu djela svrstava svoga Satira: navodei da neki pisci piu historije, neki gospodarstvene, a neki kolske knjige, a on da pie Satira, Reljkovi svoje djelo odreuje kao didaktino djelo LIK SATIRA U SATIRU - Satir ne bi zauzimao znaajno mjesto u HK da u njemu nema lika Satira, odn. pretpostavka je da je upravo lik Satira djelu dao neke znaajke knjievnog djela u uem znaenju te rijei - bez lika Satira Reljkovievo bi djelo bilo samo u stihove pretoeno govorenje o zaostalosti Slavonije, o turskim skulama, o porocima i manama Slavonaca - Satir bi bez Satira bio samo deskripcija, opis slavonskih obiaja, slavonskog sela i slavonskog seljaka s nizom uputa i preporuka kako da se taj ivot promijeni - upravo lik Satira osigurava Satiru elemente knjievnog djela - ponajprije, taj lik daje Reljkovievu djelu aljivo-satirian ton - lik Satira onaj je element u djelu koji pomie granicu Satira od pukog djela prema knjievno-umjetnikom - i konano, taj mu lik osigurava neke elemente narativnosti i fikcionalnosti - lik Satira, oslanjajui se na tradiciju antike satirike knjievnosti, s jedne, a bukolike, s druge strane, smijean sam po sebi, obojio je aljivim tonom sve one dijelove djela u kojima se satiriki opisuju mane i poroci slavonskog seljaka, kao to su pijanevanje, lijenost, konzervatizam, zaostalost, sklonost banalnom i lagodnom ivotu - za razliku od tradicionalnih satirikih oblika u kojima satiri kritiziraju prvenstveno karakterne osobine ljudi, Reljkoviev Satir kritizira drutvene pojave osamnaestostoljetne Slavonije, satiriki se osvre na gospodarske prilike u Slavoniji, a ocrtavajui pojedine karakterne osobine slavonskog seljaka, zanima se samo za mogunost ekonomskog i socijalnog napretka Slavonije - na taj nain Reljkoviev Satir postaje moderni osamnaestostoljetni pripovjeda - u duhu prosvjetiteljstva, Satir nastupa prvenstveno kao mentor slavonskog seljaka, a ne manje kao kritiar ili samo promatra, to je u satirinim djelima prijanjih razdoblja bio obiaj - pozicija pripovjedaa postaje likom Satira pozicija sveznajueg, objektivnog pripovjedaa koji s pozicije sveznanja pria Slavoncu o njemu samom PITANJE ANROVSKE PRIPADNOSTI - velik dio Satira - svi oni dijelovi u kojima se kritiziraju turske skule ili dijelovi u kojima se kritiziraju negativnosti i mane slavonskog seljaka pripadaju, po anrovskim karakteristikama, tradicionalnoj knjievnoj vrsti satire - oni pak dijelovi u kojima se lik Satira javlja kao mentor slavonskog seljaka, u kojima iznosi razliite preporuke za bolji i napredniji ivot, nose karakteristike bukolike, prvenstveno georgike poezije ... budui da je pripovjeda u djelu Satir koji eli djelu osigurati poloaj satire kao knjievne vrste, on prikazuje stvarnost u iskrivljenu ogledalu, kroz prizmu satirikog odnosa prema stvarnosti. Tako upravo lik Satira postaje onaj element u djelu koji , fokalizirajui sve pripovijedano, djeluje i funkcionira tako da itatelj, bar onaj obrazovaniji, zna da su

93

pretpostavke Satirova iskaza utemeljene u anru satire kao knjievne vrste, kao i u duhovnoj klimi prosvjetiteljstva, a ne samo u zbilji ili u nekoj znanstvenoj disciplini. DUNJA FALIEVAC - ostali spisi: Nova slavonska i nimaka gramatika Zg, 1767.; tri izdanja Ovarnica - Os, 1776; prijevod s njemakog Postanak naravne pravice - Osijek, 1794; kolska knjiga prevedena s latinskog Ezopove fabule Fedrove basne - u rukopisu Nauk politian i moralski od Pilpaj bramine - zbirka mudrih reenica; u rukopisu Nek je svata - Osijek, 1795.; zbirka anegdota i duih moralnih pripovijedaka

Adam Tadija Blagojevi

(1745, 1746- 1797) Valpovo

- izraziti pristaa jozefinizma Pjesnik putnik - Be, 1771. - velia Josipa II i takoer brani Relkovia - u desetercima - povijesni ep - ostala njegova djela bili su prijevodi: Khinki - Be, 1771. - prijevod Coyerovog romana s francuskog - pokuao je u naoj knjievnosti udomaiti roman Predika od jedinstva u krstjanstvu - prijevod propovijedi Antuna Ruike

Antun Ivanoi

(1748-1800) Osijek
- Zg, 1786. - neka vrsta pohvalnog ivotopisa

Opivanje slinorino groba Jozipa Antuna olnia od olke

Svemogui neba i zemlje stvoritelj - Zg, 1788. - njegovo glavno djelo - spjev o stvaranju svijeta i prvih ljudi i o padu ovjekovu - sadri i 7 pokornikih psalama u osmercima Slinorini natpis groba Zvekanovoga - komina poema - 1784. - aljiva slika iz ivota grenog fra Zvekana - antifaustovska tematika - on sklapa ugovor s avlom, ali ve unaprijed zna da e se ispovijediti i da e mu biti oproteno - uspijeva prevariti vraga - napisao je i 2 pjesme o bojevima s Turcima i one su najuspjelije od tadanjih brojnih prigodnih pjesama o razliitim ratnim dogaajima: Pjesma od junatva viteza Peharnika, Zg 1788. lijepo se prilagodio 94

Pisma od uzetja turske Gradike, Zg 1789. - imaju kajkavska tumaenja rijetkih rijei ispod crte

tonu narodne pjesme

Ivan Trnski (1819 - 1910) Stara Raa


Zvekan opet na svijetu - 1844. - nadovezuje se na Ivanoievu aljivu pjesmu

Matija Petar Katani (1750-1825) VALPOVO


- pjesnik na latinskom i hrvatskom jeziku - vani gradovi za njega bili su Budim i Osijek - prvi hrvatski autor pozamane studije o estetici, po poetikoj orijentaciji klasicist uz neke istodobno naglaene predromantike zamisli, rodoljub i zaetnik ideje o trako-ilirskom podrijetlu junoh Slavena, a ta ideja je uskoro prevladala u hrv. nar. preporodu, u ilirskom pokretu - najvanije su rasprave o zemljopisu staroga vijeka na temelju tzv. Peutingerove karte - to je djelo dovreno 1803.g., a tiskano je u dva dijela, 1824. i 1825.g. - u Budimu je 1831.g. tiskano Sveto pismo i ono je prvi tiskani prijevod Svetog pisma u hrvatskom narodnom jeziku, izuzevi protestantska izdanja - potkraj ivota je prevodio S. pismo na hrv. i sastavljao rjenik: Etymologicon Illyricum Fructus auctumnales- Zg, 1791. - sadri sav njegov pjesniki rad (latinske i hrv. pjesme, veinom prigodnice, u klasinim metrima), izuzevi nekoliko latinskih pjesama - sadri heksametarsku satiru Satir od kola sudi- polemika pjesma protiv Relkovia - ima i pjesama u kojima se ogleda ljubav za narodnu lirsku pjesmu to su P o p i v k e n a r o d n e - zbirku zakljuuju P r o s t e pjesme u modernom metru graenom po naglasku (stari je metar graen po kvantiteti slogova) - vie se od ijednog svog suvremenika pribliio antici - najuspjelija pjesma mu je Vinobera u zelenoj Molbice dolini - bavio se i teoretskim pitanjem stiha i oblika - svoje nazore o naoj prozodiji iznio je u kratkoj uputi pred hrv. pjesmama u Fructus auctumnales, a 1817. spremio je za tisak i raspravu: De posi Illyrica libellus de leges aestheticae exactus cum Rosaleide Kaniliii emendata - u njoj ocjenjuje nae pojedine pjesnike i raspravlja teoretski o pjesnitvu - bio je svjestan da svojim stihovima graenim po naglasku uvodi neto novo u hrv. knjievnost i da nema prethodnika u tom metru

Joso Krmpoti

(oko 1760-1797) Gospi

- kao i Blagojevi, pristaa jozefinizma - knjievni rad mu je sav u stihu - motivi su mu uglavnom panegirini Joso Malenica Be, 1783.; deseterci Pjesma Crnogorcem i vojvodi Filipu od Vukasovi Be, 1788. 95

- spjevovi: Viteka pisma od glasovitoga vojvode kneza Dibranina Musa Arbanasa Be, 1785. Radost Slavonije nad grofom Antunom Jankoviem od Daruvara - Be, 1787. - sadri stihove iz Osmana - osmeraki spjev: Katarine II i Jose II put u Krim - Be, 1788. - povijesni ep - 13 pjevanja, 453 osmerakih katrena Zapoinje vijeanjem bogova na Olimpu, kojima dolazi Muhamed sa Srem (Sergijem) s molbom da sprijee Ruse u zauzimanju sada turskih, a prije ruskih krajeva na Krimu. Meutim, najvii bogovi odlue protjerati Turke iz Europe. Stoga Junona u pismu nagovara Katarinu II da se sastane s Josipom II na Krimu, pa Katarina pismom poziva njemakog cara na Krim. Josip II, preko Moravske, lezije, i Galicije putuje u Rusiju, na putu se susree s poljskim kraljem Stanislavom, pa zajedno kreu u Herson. I Katarina se sprema na put, pa pripovjeda detaljno opisuje cariine pripreme, opratanje od obitelji i podanika. Zatim slijedi opis sastanka dvaju vladara, koje pripovjeda apostrofira zemaljski bozi, velia se i slavi ruska carica, ruska povijest, ruski narod, a u manjoj mjeri i Josip II. Carica i njezin gost putuju po Krimu, gdje je nekada boravio i Ovidije. Za vrijeme njihove plovidbe die se bura, ali bogovi skloni kranima stiaju more. Ep zavrava opisom Muhamedova sramotna poraza i njegovim bijegom u Meku. - epu su dodani bogati komentari, pisani latinski, u kojima se detaljno opisuju i izlau povijesne injenice kao i podaci o sudionicima zbivanja, prije svega vladarima koji se pojavljuju kao likovi u epu - Gundulievo naslijee osmeraki katreni s rimom abab, motiv i tema - umee motive o prolaznosti, protjecanju vremena i kolu sree, odnosno o neminovnoj prolaznosti turske moi, slino kao i Gunduli - u Junioninu pismu ruskoj carici vidljivo je Krmpotievo poznavanje barokne figuracije: naglaen je paralelizam motiva, brojne su figure dikcije (poliptotonski niz izveden zamjenicom TI) - kao i dubrovaki barokni pjesnici, u ep uvodi paklene sile - poetoloke osobine epa: jednostavna krinikalna naracija, shematizirana crno-bijela karakterizacija likova, odsutnost tumaenja povijesnih i politikih zbivanja, jednostavan i pomalo primitivan pripovjeda kao tuma aktualnih dogaaja, plona i naivna slika prikazanog svijeta - ep se sastoji od niza pohvala-panegirika, a taj je anr na geneolokoj ljestvici klasicizma zauzimao visoko mjesto - duh klasicizma oituje se i u idilinim opisima pejsaa, napuenog antikim mitolokim biima - klasicistiki utjecaj najoitiji je u motivsko-tematskim sastavnicama prie: olimpski bogovi pokretai su cijele radnje, svekolikih zbivanja u epu - vijeanjem olimpskih bogova ep i zapoinje, a zaplet i rasplet prie odvija se prema odlukama antikih bogova - sukob u prii nije obrazloen politikim razlozima, nego boanskim odlukama, odn. postojanjem dvaju boanskih tabora: kranskog i muslimanskog - i personifikacije raznih prirodnih pojava omiljene su u klasicizmu (preobraavanje duge u lijepu djevojku koja Katarini nosi Junionino pismo)

96

- najvei je dio naracije posveen rusofilskim temama i motivima - slavenske narode Habsb. Monarhije u epu spominje samo u jednom motivu: u opisu Josipove krune - spjev o turskom ratu: Pjesma voevodam austrijanskim i rosijanskim - Be, 1789. - opisuje neke aspekte austrijsko-ruskoturskog rata - velia Katarinu II. i Josipa II. - u pjesmi se pojavljuje vila, alegorija slavenstva, odn. Majka svih Slavena - istie se da se prije zvala Slavonija, Panonija ili Ilirija, a da sada ima stotinu imena - u ovoj je pjesmi ideologem slavenstva dobio svoj geografski opseg, ime se najvie pribliava ideologiji panslavizma

POSLJEDNJI PREDSTAVNICI STAROG DUBROVNIKA - javljaju se na prijelazu iz 18. u 19.st. - nastavljalo se skupljanje i sreivanje knjievne ostavtine Danluka Volanti - spremio grau za izdanje Osmana Antun M. Agi - skupljao latinsku poeziju dubrovakih humanista - nekada ivahni kazalini ivot u DU bio je u 2. pol. 18.st. skoro sasvim obamro - ali se ipak prema kraju stoljea opet javljaju pokuaju oko oivljavanja komedije

Antun Ferdinand Putica (1769 - 1832) Trsteno


- napisao je 4 komedije, ali su nam prve 2 poznate samo po talijanskim natpisima: La passion predominante Dei tre adultori - u rukopisu su sauvane 2 kasnije: Pir od djece - neuspjela enidba 15-godinjeg momia s djevojkom istih godina Ciarlatano in moto - uitelj nautike, koji s brda s dola kupi mrvice znanja prodajui ga dalje svojim uenicima, dok ne bude raskrinkan kao arlatan

Miho Gruanin (1739 - 1796) Du


- to mu je pseudonim; pravo ime mu je MIHO SORKOEVI Pokrinokat - preveo ju s franc. - to je poznata franc. komedija iz 2. pol. 15.st. L'avocat Patelin

Vlaho Stulli (1768 1843) Du


Kate Kapuralica - komedija; u rukopisu; napisana 1800.g.

97

Luko Stulli (1782 - 1828) Du


Eugenia e Riccardo - komedija karaktera La caccia di Enrico IV - farsa - obje su se izvodile na hrvatskom - prva kritika Gundulieva Osmana Pjerko Sorkoevi (1749 - 1828) , sin Franatice Sorkoevia (1706 -1771), takoer pjesnika dopunitelj Osmana Marin Zlatari drugi dopunitelj Osmana

uro Feri (1739-1820) Du


- od mladosti je prionuo uz latinsko pjesnitvo te je prouavao klasike Uzetje Oakova - prigodna pjesma - napisao ju povodom ruske pobjede kod Oakova - opisuje boj oko tog grada - on je prvi originalni pjesnik basna Fabulae ab Illyricis adagiis desumptae - svaka basna ima kao naslov jednu narodnu poslovicu - sadri 113 basni - Du, 1794.g., na latinskom - preveo i izdao Fedrove basne: Fedra Augustova odsunika priice Esopove - Du, 1813.

- i svoje latinske basne je preveo na hrvatski: Proreja jezika slovinskoga priicam istumaena - u rukopisu - samo djelomino posthumno tiskane - 6 knjiga; 346 basni - ogledao se i u tzv. makaronskoj poeziji - prema latinskom biografskom djelu Pregled dubrovakih pisaca Sebastijana SladeDolci, sastavio je Feri dvije zbirke Elogia (Pohvala) za dubrovake knjievnike

uro Hida

(1752-1833) Du

- prijevodi iz grke antologije, Ovidija, Katula i dr. - najvaniji pothvat mu je prijevod svih Vergilijevih djela i Horacijeve lirike - prevodio ih je u modernim metrima: Eneida osmerake strofe Georgike 12-erci i 14-erci ekloge 12-erci, 14-erci, osmerci - pastirima je davao naa narodna imena - od Horacija je preveo 4 knjige oda i jednu knjigu epoda Quinta Horacia Flaka pjesni lirike DU, 1849. - do danas je to jedini na potpun prijevod Horacijeve lirike - protufrancusko intonirana pjesma: Pjesan Mineti Junije Resti (1755 - 1815) - na svojem posjedu u Trstenom okupljao tadanje dubrovake knjievnike

98

- pisao je latinske ode, elegije, epigrame i poslanice, ali mu je najbolje odgovarala inpersonalna horacijevska satira - pod klasinim imenima ismijava ludost svojih suvremenika

Marko Bruerevi (1774-1823) Du


- pisao je talijanski, latinski i hrvatski Satira pjesma, on kao Francuz ustaje protiv onih koji u Dubrovniku zaputaju hrvatski jezik Vjera iznenada - komedija; od svih prijanjih jedina tiskana

Zvjezdoznanci- pisani za poklade 1805.g. - zakanjeli su oblik starih pokladnih pjesama s monologom osoba istog zanimanja - takve su i: upe i Spravljenice24 - pisao je i poslanice - najei stih njegovih poslanica je deseterac - pjesma Plavici prvi kod nas udomaio tercinu SJEVERNA HRVATSKA UOI PREPORODA - u Zagrebu njemaki jezik je od vremena Josipa II preplavljivao javni ivot, vladajui u novinama, kazalitu i drugdje - nakon njegova poraza nai staleki predstavnici ulaze u novu borbu protiv uvoenja maarskog jezika u Hrvatsku - ve odavno budno zanimanje za narodnu prolost navlastito je oivjelo u ovo vrijeme na prijelazu stoljea - 1818.g. Antun Mihanovi izdao je svoj poznati proglas o izdavanju Osmana - meu kulturnim pitanjima najaktualnije je bilo jedinstvo knjievnog jezika i pravopisa - u 18.st. je ogromna veina najitanijih hrvatskih knjiga pisana tokavski, i itavo je pitanje ve tada bilo svedeno na odluku izmeu tokavskog i kajkavskog Josip ipu - u predgovoru svoje knjiice Temelj itne trgovine (Zg, 1796.), posveene biskupu M. Vrhovcu, podsjea na primjer Njemaca, koji govore razliitim narjejima, a opet svi jednako piu - kae da je to to nemamo jedinstvenog knjievnog jezika razlog slabe povezanosti tri hrv. pokrajine ime Starevi Nova rioslovnica ilirika - Trst, 1812. - u njoj se najvie pribliio duhu narodnog jezika

tri neostvarena pokuaja HRVATSKIH NOVINA: 1. 1792. ----- Danijel Mirko Bogdani 2. 1814. ----- Antun Nagy 3. 1818. ----- Juraj porer Mati
24

upa je unajmljena djevojka u dubrovakoj kui. Kad ostane 14 godina u kui, prireuje joj se u ast sveanost, koja se zove sprava, a ona sama je otad spravljenica.

99

- u ovo doba u njemakoj knjievnosti ve vladaju Herderove misli o jeziku i narodnom pjesnitvu, i romantizam je ve u punom jeku - premda te nove misli jo tada nisu zahvatile neu knjievnost ipak je ona puna narodne pjesme i narodnog stiha - najvie se novi nain miljenja o jeziku ogleda u knjiici: Re domovini od hasnovitosti pisanja vu domorodnom jeziku - Be, 1815.g. - autor je Antun Mihanovi - sve vie se provodi zamjenjivanje latinskog jezika narodnim - ali knjievnost jo dosta dugo ne pokazuje veih uspona - poezija i dalje uti, i itavo je ovo doba, sve do pojave Vraza, Maurania i Preradovia, zanimljivije kulturno povijesni nego po svojim knjievnim ostvarajima

Juraj Maljevac

(1734-1812)

- poznat pod imenom Patra Gregura Kapucina - dugo je bio zaboravljen, te je tek enoa otkrio ponovo u Vijencu 1879.g. njegovo: Nestranno vezdanjega tabora ispisavanje - povijesni ep - to je rimovana kronika o austrijsko-rusko-turskom ratu - tonije reeno, to su u kajkavske stihove pretoeni ratni izvjetaji bekih dvorskih novina - u 3 sveska koji su izlazili na kraju svake ratne godine (Zg, 1789.,1790.,1791.) - opisivao je svaku godinu rata posebno Duhovni kalendar Zg, 1793.g. Nebeski pastir pogubljenu ovcu ie - Ptuj, 1795. - religiozni ep - apostrofira se kranin kojemu pisac razrjeava alegoriju djela: pastir je naravno Krist, a ovca svaki ovjek, kranin, te se u dvostruko rimovanim 12-ercima, vrlo jednostavno izlae biblijska pria o izgubljenoj ovci i mukama pastira da je nae i izvede na pravi put - djelo svjedoi o ivoj prisutnosti baroknih elemenata u jednoj perifernoj knjievnoj sredini, gdje su se barokni elementi u tekstu pojavljivali rubno - bez epizoda i digresija, bez iznoenja rafiniranih teolokih problema - njegovo najzrelije djelo - Zg, 1800. - djelomino u dijalozima napisani spjev o roenju Kristovu - narativno religiozno djelo, u dvostruko rimovanim 12-ercima, u kojem se pripovijeda o poetku, o stvaranju svijeta i ovjeka, a zatim se prelazi na priu o dolasku Otkupitelja te se uvodi u priu svojevrsno prenje, kontrast izmeu svih

Horvacka od Kristueva naroenja vitija

100

mjeseci u godini s nadmetanjem meu mjesecima koji je od njih zasluio da se Krist rodi u terminu njegove vladavine na nebu prema kraju 18.st. u Zagrebu se pojavljuje kazalite kao nov faktor kulturnog ivota - ispoetka je ono bilo njemaki uvoz, ali se kraj njega uskoro javljaju i poeci slinih nastojanja na hrv. jezku u obliku kolskih predstava u zagrebakom sjemenitu - bio je to u neku ruku nastavak nekadanjih isusovakih kolskih predstava - uglavnom se radilo o nabonim dramama - glavno vrelo naim prevodiocima bila je njemaka drama - prevoenje dramskih djela nastavilo se i izvan sjemenitva: Matija Jandri - pohrvatio je Goldonijevu komediju Il vero amico, prevodei je s njemakog pod nazivom: Ljubomirovi ili prijatel pravi (Zg, 1821) Jakov Lovreni prevodio je Kotzebua i Eckarthausena Dragutin Rakovac prevodio Kotzebua - i prve hrv. javne predstave u Zg (1832. i 1833.) bile su Rakovevi prijevodi Kotzebua

Grofica Katarina Patai ro. Keglevi Tito Brezovaki (1757-1805) Zagreb

(oko 1743 - 1811) VARADIN

Pesme horvatske zbirka lirskih, preteno ljubavnih pjesama

- jedini koji je pokuavao poi svojim putem i stvoriti originalnu kajkavsku komediju - ide u red naih posljednjih latinskih pjesnika Uspomenak 1804. Pisma baronu Juri Roiu 1805. - jedine 2 prigodnice koje je napisao hrvatskim jezikom u tokavskim desetercima

- vjerojatno je njegova i jednolina jadikovka nad pokvarenou vremena (1801.) kojoj je cenzura sprijeila tiskanje: Jeremija nad horvatskoga orsaga zruenjem narekujui

Sv. Aleksij

- Zg, 1786. - njegovo latinsko pozorniko djelo - dramatizacija poznate legende o bogatom mladiu, koji pred zaruke ostavlja svoj dom i odlazi u pustinju, a kad se nakon mnogo godina vrati, ivi kao nepoznat prosjak pod stepenicama vlastite kue - Zg, 1804. - komedija u 3 ina

Matija Grabancija dijak

101

- za temelj radnje uzeo je puko vjerovanje u ake grabancijae, koji umiju pogaati prolost i budunost uz razliite druge arolije Diogene ili sluga dveh zgubljeneh bratov - dvojica brae, koji su se nekada izgubili, pa se sad kroz 5 inova trae Tomo Mikloui (1767-1833) Jastrebarsko - pisao je u asopisu Luna Izbor dugovanj vsakovrstneh - Zg, 1821. - sadri razliite lanke: o podrijetlu i najstarijoj povijesti Hrvata, o hrv. tiskarama i hrv. piscima od 14.st., o narodnom gospodarstvu i kunim lijekovima, ali ima i pjesama i poslovica - tiskao je hrv. kajkavske igrokaze: Jandrieva "Ljubomirovia", "Matijaa Grabancijaa dijaka" - pripovijetka: Zrinyi Miklou to je prijevod iz maarskog od Jurja Pavlinia; izdao ju je 1833.g. Antun Nagy (1774 - 1847) Poega - izdao je prijevod Napoleonova ivota - izdavao je i kalendare - prevodio je dosta iz Ovidija u 12-ercima Marijana i Bogdan - pripovijetka pisana u obliku listova Pripovisti za hranu srca i njegovo priklonenje na dobre i iskrne ine i dila Adam Filipovi (1792 - 1871) Kopanica - ponovo izdao Satira Razgovor priprosti - Os, 1822. - razgovor izmeu vrtlara i pojedinog povra - aljivo-komina epika Dvogovor izmeu cvitlara i cvia nedovren - pisao je satirike i aljive pjesme, esto u tonu ivotinjske basne: Mudri plan Smrdovrane (1830.)

- 18. je stoljee razdoblje u kojem je klasini povijesni ep iz europske knjievne produkcije gotovo posve nestao - u hrv. knjievnoj kulturi stvoren je novi vrlo produktivan model puko-prosvjetiteljskog epa dubrovake knjievnice: Anica Bokovi uspjela tiskati svoja djela Lukrecija Bogainovi Budmani Marija Bettera

102

- 1783. Dubrovnik dobiva tiskaru EPIKA NA RAZMEU 18. I 19. STOLJEA 1. Epika u Dubrovniku - dubrovaka je epika ponajprije ona latinska, kako prijevodna tako i originalna, ali u odreenoj mjeri i ona na hrv. jeziku, a osobito ona prijevodna, sve do kraja 18. i poetka 19.st. jedina sauvala istinsku vjeru u vanost klasine epske tradicije, te je u svoje tekstove ugraivala onu poetoloku i estetiku svijest koja je u epu vidjela najuzvieniju i najznaajniju knjievnu vrstu - pisci u Dubrovniku: Brno Damanji Benedikt Stay Ruer Bokovi uro Feri A. Kaznai Suze Prdonjine (komina poema), Pad s tovara (komino-aljivi spjev) - u ovo doba njeguju se poslanice, satire, mahom narativna sadraja, pohvalnice, prigodnice, a i raznovrsne druge pjesnike vrste - takoer su se zaele i neke inovativne poetoloke norme i estetike ideje koje e, tijekom vremena, utjecati na proces preoblikovanja HK iz klasicizma u predromantizam i romantizam - hrv. epska djela koja nastaju u ovom razdoblju na dubrovakom kulturnom prostoru obiljeava pluralizam poetolokih naela u oblikovanju narativnih struktura - iz korpusa originalne hrv. naracije u stihu na dubrovakom podruju u ovom razdoblju nestaju veliki epski oblici, nestaju razne vrste povijesnog ili povijesnoromantinog epa, kao i spjeva i epilija - isto tako prestaju biti produktivni i oblici religioznog epa i religioznog epilija 2. Epika u Slavoniji - tradicionalno visokohijerarhizirane epske vrste, osobito ep, zadobile su status drutveno i estetski vrlo vanog i znaajnog knjievnog oblika - oslanja se na Reljkovia, Doena, Kanilia, te na Kaievu Pjesmaricu - u ovom razdoblju nastaje niz stihovanih epskih djela, razliite tematike, raznorodnih struktura - ovo je ratdoblje klasino ili zlatno doba slavonske epike, jer je naracija u stihu onaj segment stvaralatva koji je slavonsku knjievnost uveo u tijekove ambicioznije knjievne kulture - narativne vrste: povijesno-ratnika epika, ratna stihovana epika, epske pohvalnice, politika epika, narativna djela u stihu sa suvremenom povijesnom tematikom - sva ova djela obrauju temu rata za bavarsko nasljedstvo ili temu austrijsko-ruskoturskog rata - pisci: Josip Pavievi imun tefanac Pisma od Ivana Salkovia silnoga viteza i junaka Joso Krmpoti Antun Ivanoi Bla Bonjak Ispisanje rata turskoga pod Josipom cesarom II. Josip Stojanovi

103

- Emerik Pavi pie narativni ciklus u stihovima u kojem u desetercima opjevava povijest franjevakog reda u Slavoniji (Nadodanje glavni dogaaja Razgovoru ugodnomu naroda slovinskoga) - anru stihovane kronike, samo s biblijskom tematikom, pripada i Ivanoiev Svemogui neba i zemlje Stvoritelj u kojoj se stilom barokne epike ali i Kaieve Pjesmarice opjevava biblijska pria o Adamu i Evi - poinju se njegovati i izrazito svjetovni prozni anrovi (A.T. Blagojevi Khinki) 3. Epika u kajkavskoj knjievnosti - jo se uvijek njeguju tradicionalni epski oblici - pisci: Grgur Kapucin (Juraj Malevac) Ivan Mulih Prodetva kratka i gotova za vse letne dobe nedelje - podudarnosti kajkavske s dubrovakom i slavonskom kulturnom regijom postoje u ovom razdoblju i u anru prigodnih i pohvalnih pjesama epske ili lirsko-epske strukture kao i u anru retorike pohvalnike proze (npr. Kapucinove prigodnice, hrv. ili latinske stihovane prigodnice T. Brezovakog, hrv. i latinske prigodne pjesme Tome Miklouia) - pojavljuju se i prozna djela izrazito sekularna karaktera (Antun Vrani Mlaji Robinzon - robinzonijada, prijevod njemake, didaktizirane verzije J.H.Kampea Defoeove pripovijetke ili djejeg romana) - 1833. - pripovijetka-roman - djelo koje je po socijalnim idejama koje se u njemu iznose (narod e, a ne gospoda pomladiti hrv. drutvo) znak novih, demokratskih vremena, vremena koja navjeuju ideoloki program hrv. narodnog preporoda ini i ivlenje Petrice Kerempuha - 1834. - djelo koje po smijenim, kominim i humoristinim elementima podsjea na slina djela dubrovake i slavonske regije - brojni puki kalendari, s raznovrsnim tivom za zabavu i prosvjeivanje (Lovreniev varadinski kalendar) - popularni su bili i zbornici pounih i moralnih pripovijedaka (Lovrenieva Kratka dobreh deranj pripovedanja, Kratka deset zapovedi bojeh pripovedanja, Miklouieva narodna enciklopedija Izbor dugovanj vsakoverstneh za hasen i razveselenje slueeh) 4. Epika u Dalmaciji - dalmatinska knjievna kultura siromanija je po epskim vrstama - ima prigodnica razliita sadraja, u kojima se najee javlja deseterac, ali tu i tamo i drugaiji stihovi ZAOSTROKA ZBIRKA - sastavljena od pjesama koje govore o makarskim ljudima, svjetovnog i duhovnog zvanja i dogaajima javnog i privatnog znaenja, pisanih u osmercima i dvanaestercima MAKARSKA ZBIRKA
- sadre prigodne pjesme koje opjevavaju razne suvr.

Jakob Lovreni Adolf iliti kakvi su ljudi

104

tri ALAEVIE ZBIRKE

dogaaje, puke su po tonu, jednostave fabule

PISCI: fra Josip Radman fra Frane Radman ivot sv. Jurja - hagiografske pjesme fra Ivan Aki-Jurii Pisma uinjena od D. Ivana Akia svrhu Kambelovia i Glavaa - deseteraka pjesma fra Pakal Juki Razlike svete pjesme - duhovna zbirka fra Andrija Doroti Na latinskom su pisali: Adam Baltazar Kreli Saro Crijevi Benedikt Stay Brno Damanji dubrovaki latinisti Rajmundo Kuni M.P. Katani uro Feri Junije Resti Tito Brezovaki Ivan Lovri Antun Ferdinand Putica Luko Stulli Marko Bruerevi Vodnik, Franievi, Kombol, Novak Novak, Frange, Jeli, Jei

Na talijanskom su pisali:

Povijesti knjievnosti:

Cjelovite povijesti knjievnosti:

POJMOVI Izosilabizam - jednak broj slogova, tj. silabiki broj slogova (jednakoslonost)

105

Akrostih - kada prva slova u stihovima pjesme, itana okomito, daju neko ime ili misao Tropi - jezini ukrasi kojima se obogauje pjesniki govor; u njemu se skriva preneseno znaenje; govor u slikama (metafora, metonimija, alegorija, hiperbola, sinegdoha ) Silabika versifikacija - ponavljanje broja slogova u stihovima; osnova je slog silaba Akcenatska versifikacija - izmjena naglaenih i nenaglaenih slogova Kvantitativna versifikacija - pravilna izmjena dugih i kratkih slogova Anafora - ponavljanje istih rijei na poetku nekoliko stihova Epifora - ponavljanje rijei na kraju stihova Cezura - pauza iza pojedinog sloga; dijeli stih na dva lanka Parafraza - slobodan prepjev nekog knjievnog djela u drugi jezik ili drugu knjievnu vrstu Bugartica - narodna pjesma s duinom stiha od 12-erca do 17-erca Poliptoton - ponavljanje iste rijei u razliitim padeima Paregmenon - ista osnova u razliitim rijeima Antiteza - suprotnost; dovoenje pojmova u opreku kako bi se jae istakao njihov utisak Indicium - sposobnost govornika da prosudi valjanost upotrebe neke figure u nekom kontekstu i nekom trenutku Ingenium - sposobnost pronalaenja, izmiljanja novih figura 106

PJESMARICE: Prva hrvatska pjesmarica (1380.) Rapska pjesmarica (1471.) Osorsko-hvarska pjesmarica (1533.) Foretieva pjesmarica (1560.) Druga rapska pjesmarica (1563.) Prekomurska pjesmarica (1593.) Bolska pjesmarica (1612.) Pavlinska pjesmarica (1644.) Korulanska pjesmarica (17.st.) Cithara Octochorda (1701., 1723., 1757.) Najstarije kajkavske pjesmarice: Prekomurska Pavlinska Frodocijeva

1. ep na hrvatskom jeziku 1. ep hrvatske knjievnosti 1. ekolga na hrv. jeziku 1. hrv. drama s temom iz nacionalne pov. 1. sauvana maskerata 1. dubrovanin koji je tiskao knjigu na HJ najstarija poznata hrv. prozna

Judita De raptu Cerberi Radmio i Ljubmir Robinja Jeupka Dundo Maroje

Maruli Jakov Buni D. Dri Luci Pelegrinovi M. Dri M. Dri

107

drama 1. hrv. junaki ep s temom iz suvrem. pov. 1. tiskani kanconijer u HK nastaloj u Du 1. oslobodio 12-erac od unutranje rime 1. hrv. smijenica 1. kajkavska tiskana knjiga posljednja hrv. maskerata 1. hrv. tiskana gramatika posljednja izvorna pastirska drama u Du. 1. knjievna monografija 1. istraiva hrvatske povijesti 1. sustavna hrv. povjesnica 1. koji je poeo zapisivati nae narodne pjesme 1. povijest knji. nastala u Du. 1. poeo sustavno skupljati knjige iz svih hrv. krajeva 1. tiskani prijevod Sv. pisma 1. kritika Osmana 1. originalni pjesnik basna 1. udomaio tercinu 1. uveo narodni 10-erac u nae pjesnitvo

Vazetje Sigeta grada Pjesni razlike

Karnaruti D. Ranjina D. Ranjina

Hvarkinja Decretum Jeupka Institutionum linguae Atalanta De vita, ingenio et studiis Junij Palmotae Memoria regnum et banorum Vitae illustrium Rhacusinorum

Benetovi Pergoi Maibradi Kai Palmoti Stjepan Gradi Ivan Lui Juraj Ratkaj uro Matijaevi Ignjat urevi Adam A. Barievi Katani, 1831. Luko Stulli uro Feri Bruerevi Frankopan

prva polovica 16.st. Sannazaro Arcadia druga pol. 16.st. Tasso Aminta, Guarini Pastor fido najpoznatiji povjesniar renesanse: Ludovik Crijevi Tuberon autor nae najstarije maskerate: Dore Dri zaetnik hrv. petrarkizma i pastirskog pjesnitva: Dore Dri zaetnik pastirske drame u hrv. knji.: Mavro Vetranovi zaetnci melodramatskog anra: Gunduli i Primovi najopsenije djelo SHK: Povijest vanelska (J. Kavanjin) najutjecajnije djelo katolike obnove u sjev. hrv.: Sveta Roalija (Kanili) ene u renesasni: Nada Buni, Cvijeta Zuzori, Marija Gunduli ene u baroku: A.K. Zrinski ene u prosvjetiteljstvu: Marija Bettera, Anica Bokovi, Lukrecija Bogainovi-Budmani

108

- povijest zagrebake crkve: A.B.Kreli - povijest dubrovake crkve: Saro Crijevi Posthumno objavljena djela: M. Maruli, Davidijada 1954.g. H. Luci, Skladanja izvarsnih pisan razlicih 1556.g. M. Pelegrinovi, Jeupka 1599.g. B. Karnaruti, Vazetje Sigeta grada 1584.g. B. Karnaruti, Ljubav i smrt Pirama i Tibe 1585. i 1627.g. Sabo Bobaljevi Mieti, Rime amorose 1589.g. Miho Monaldi, Rime 1599.g. Miho Monaldi, Irene ili o ljepoti 1599.g. Stjepo urevi, Sedam psalama pokornijeh kralja Davida 1868.g. Ivan Gunduli, Osman 1826.g. Ivan Buni-Vui, Plandovanja 1849.g. Ivan Belostenec, Gazophylacium 1740.g. Junije Palmoti, Kristijada 1670.g. F.K. Frankopan, Gartlic za as kratiti 1871.g. A. Kanili, Sveta Roalija 1780.g. A. Kanili, Kamen pravi smutnje velike 1780.g. Izgubljena djela: M. Maruli, Psychologia de ratione animae humanae I. Polikarp Severitan, Historia Dalmatiae M. Dri, Pomet P. Zorani, Ljubveni lov P. Zorani, Vilenica Nikola Dei, Raj due A. Vrani, Illyrica historia I. Gunduli, Galatea, Posvetilite ljuveno, erera, Kleopatra, Adon, Koraljka od ira P.R. Vitezovi, Novljanica; De ortograpgia Nedovrena djela: Ilija Crijevi, De Epidauro M. Vetranovi, Piligrin Jaketa Palmoti Dionori, Dubrovnik ponovljen Jaketa Palmoti Dionori, Jakimir Petar Kanaveli, Kara-Mustafa vezijer Azem F.K. Frankopan, Trumbita sudnjega dneva Ignjat urevi, Posjed vilinji Ignjat urevi, Antiquitates Illyricae Nepotpuna djela: M. Dri, Pjerin M. Dri, Tripe de Utole M.Dri, Duho Kerpeta A. Sasin, Filide

109

Djela u rukopisu: Juraj Barakovi, Draga, rapska pastirica Paskoje Primovi, Pjesan od upuenja rijei vjene Mavro Orbini, Zrcalo duhovno M.A. Reljkovi, Ezopove i Fedrove basne M.A. Reljkovi, Nauk politian i moralski od Pilpaj bramine Antun Ferdinand Putica, Pir od djece; Ciarlatano in moto uro Feri, Proreja jezika slovinskoga priicam istumaena

HUMANIZAM I RENESANSA 110

Pregled narativnih oblika: 1. Biblijsko-vergilijanski ep: J. Buni: De vita et gestis Christi D. Benei: De morte Christi I. P. Severitan: Solimaida M. Maruli: Davidias; Judita 2. Mitoloko-alegorijski ep: J. Buni: De raptu Cerberi 3. Alegorijsko-peregrinacijski ep: M. Vetranovi: Piligrin 4. Povijesni ep: B. Karnaruti: Vazetje Sigeta grada A. Sasin: Razboji od Turaka 5. Putopisni ep: P. Hektorovi: Ribanje i ribarsko prigovaranje 6. Opisno-narativni spjev: I. Crijevi: De epidauro M. Vetranovi: Galiun A. Sasin: Mrnarica 7. Romantina pria u stihu: B. Karnaruti: Ljubav i smrt Pirama i Tibe D. Zlatari: Ljubav i smrt Pirama i Tizbe Pregled lirskih oblika: 10. Ljubavna lirika a) trubadursko-petrarkistika (Zbornik N. Ranjine, prva generacija petrarkista) b) petrarkistika (druga i trea generacija petrarkista) c) anakreontika (D. Ranjina, S. Bobaljevi) d) pjesme stilizirane na narodnu (Ranjina, Bobaljevi) e) pastoralno-idilina (Zbornik N. Ranjine, Ranjina, Bobaljevi) f) ljubavna lirika na talijanskom (L. Paschale, Bobaljevi, Miho Monaldi) 11. Pokladna lirika (maskerate) - brojne Jeupke; autori: Pelegrinovi, Vetranovi, Bobaljevi, H. Maibradi, Naljekovi, Sasin, S. urevi 12. 13. 14. Poslanice Epigrami Satirina poezija

111

- Maruli, Vetranovi, D. Ranjina, Bobaljevi 15. Religiozno-refleksivna lirika - Vetranovi Remeta 16. religiozno-duhovna lirika a) crkvene pjesme (Zbornik N. Ranjine, Vetranovi-tridesetak pjesama, Dimitrovi-pjesni duhovne, Naljekovi-pjesni bogoljubne; teme: temeljne kranske dogme, izrazito emocionalni stav lirskog subjekta prema pitanjima vjere) b) tumaenja psalama i molitve (Dimitrovi-sedam psalama, Vetranovi 5 psalama, Dimitrovi Tumaenje od oenaa) c) lamenti (Tuenje grada Hjerozolima, Tuenje grada Budima) d) religiozni epigrami e) Gospini plaevi f) kontrasti, prenja (Maruli Lipo prigovaranje razuma i lovika, Poklad i Korizma)

17. moralno-didaktina lirika - Maruli, Vetranovi, Dimitrovi, Naljekovi 18. religiozni i moralistiki epigrami - Dimitrovi Priice izete iz Svetog pisma i filozofa, M. Maruli Pregled dramskih oblika: 11. Komedija a) eruditna (Drieve komedije, na neki nain i Naljekovieva Komedija VII., Benetovi) b) seljaka komedija (Komedija od Raskota) 12. Dramska robinja - D. Dri udni san, Vetranovi Dvije robinjice, Naljekovi Komedija III. 13. Drama - Luci Robinja 14. Farsa - Naljekovi Komedija V. i Komedija VI. 15. Tragedija - Maruli Hekuba, Gueti-Bendevievi Dalida, Buni Babulinov Jokasta, Lukarevi Burina Atamante, Zlatari Elektra 16. Prikazanje - Vetranovi 17. Biblijska drama - Vetranovi Suzana ista 112

18. Mitoloka drama - Vetranovi Orfeo, Dijana, Naljekovi Komedija II., Pirna drama iz Zbornika N. Ranjine 19. Pastoralno-idilina drama a) pastoralna ekloga (Radmio i Ljubmir) b) pastoralna drama, pastirska igra (Vetranovi Prikazanje od poroda Jezusova, Naljekovi Komedija I., Zlatari Ljubmir, S. Gueti Raklica, Dri Tirena, Venera i Adon, Plakir, Sasin Filide, Flora) c) prikazanja s pastoralnim elementima (Vetranovi)

20. Komedijica, seljaka lakrdija, pokladna, pirna igra - Dri Novela od Stanca, Sasin Malahna komedija od pira Elegije: igori, esmiki, Karlo Puci, Ilija Crijevi Ode: Ilija Crijevi

113

PRIJEVODI OVIDIJE
Hanibal Luci Pari Eleni Petar Hektorovi Knjige Ovidijeve od lika ljubenoga (prvi dio iz Remedia amoris) Brne Karnaruti Ljubav i smrt Pirama i Tibe Dominko Zlatari Ljubav i smrt Pirama i Tizbe imun Zlatari prva knjiga Metamorfoza i Knjiga Leandrova iz Heroida Ignjat urevi A. Nagy Marko Maruli Ad virginem beatam (pjesma Vergine bella) Hanibal Luci Misal se zabude mislei u sebi Petar Zorani Mira ne nahodim (sonet Pace non trovo) Dinko Ranjina Nina nebu goru svitle zvizde zriti (Ne per sereno ciel ir vaghe stelle)

PETRARCA

TASSO
Sabo Bobaljevi Mieti preveo Amor fugitivo iz Aminte Dominko Zlatari Ljubmir (Aminta) Divo iko Gunduli Radmio (Aminta) Sabo Gueti-Bendevievi Raklica (Aminta) Dinko Ranjina Zgodi se na svit saj, da ljubav vesela Rajmunod Kuni prevodio ga na latinski Brno Damanji prevodio ga na latinski Vladislav Meneti Radmilova tuba vije Zorke vile (Sospiri d'Ergasto) Divo iko Gunduli Suze i tube Radmilove (Sospiri d'Ergasto) Stjepo urevi jedna pjesma

TEOKRIT
-

G.B. MARINO

VERGILIJE
Ivan Tanzliger Zanotti prva dva pjevanja iz Eneide Ignjat urevi poetak Eneide uro Hida Eneida, Georgike Paskoje Primovi Pjesan od upuenja rijei vjene (De partu Virginis) O poroenju djevianskomu - anonimni autor Ivan Tomko Mrnavi - dio Potuenja pokornika Rajmundo Kuni preveo Ilijadu na latinski

SANNAZARO

HOMER
-

114

Brno Damanji preveo Odiseju na latinski

GUARINI - Frano Lukarevi Burina Pastir vjerni (Pastor fido)


Petar Kanavali Pastir vjerni Ignjat urevi Pripovijes izvaena iz Ariosta (pjesma iz 28. pjevanja Bijesnog Orlanda) Aleksandar Tomikovi Josip poznan od svoje brae Ivan Antun Nenadi Jakov Lovreni Dragutin Rakovac

ARIOSTO

METASTASIO
-

KOTZEBU
-

HESIOD
Matija Grabac Brno Damanji Marin Dri Hekuba Miho Buni Babulinov Jokasta (tragedija Fenianke) Paskoje Primovi Euridice Ivan Gunduli Arijadna

EURIPID
-

RINUCCINI
-

GIROLAMO PRETI - Ivan Gunduli Ljubovnik srameljiv (Amante timido)


Baro Bettera Oronta iz ipra

MOLIERE
Fran Krsto Frankopan Jarne bogati (ulomak komedije Georges Dandin) Franatica Sorkoevi Marin Tudii Josip Betondi dubrovaki molijeristi Petar Bokovi Ivan Buni ml.

DANTE - Marko Maruli prvo poglavlje Pakla TIBUL


Dinko Ranjina Spovijeda njeki glas

KATUL
Dinko Ranjina Lezbiji

115

SOFOKLO
Dominko Zlatari Elektra

HORACIJE
uro Hida Quinta Horacia Flaka pjesni lirike

GOLDONI - Matija Jandri Ljubomirovi ili prijatel pravi (Il vero amico) ECKARTHAUSEN
Jakov Lovreni ime Budini Ispravnik (prijevod katekizma Breve directorium) Marin Gazarovi Murat Gusar Junije Palmoti Kristijada (Christias) Franjo Lukarevi Burina Atamante Martin Benetovi Komedija od Raskota Gabrijel Jurjevi Listi heroov (Heroum epistolae) Adam Tadija Blagojevi Khinki Adam Tadija Blagojevi Predika od jedinstva u krstjanstvu T. Mrnavi alosnoskazje Krispa Cezara Juraj uveti Sud pokonji Nikola Dimitrovi ime Budini Bartol Kai Stjepo urevi Paskoje Primovi u rukopisu Ivan Gunduli Ivan Buni Vui Andrija Vitalji Ignjat urevi

JOHANNES POLANCIUS
-

LODOVICO ALEARDI GIROLAMO VIDA


-

GIROLAMO ZOPPI RUZZANTE


-

JAKOV BIDERMAN COYER


-

ANTUN RUIKA BERNARDO STEFONI STEFANO TUCCI PSALMI

116

Antun Ivanoi

POSVEENA DJELA
Maruli Maruli Maruli V. Pribojevi Hektorovi Zorani Karnaruti Karnaruti Zlatari Sasin Pergoi Vramec Vramec Gazarovi Franjo Glavini F. Glavini Milovac Milovac Magdaleni Kanaveli Kanaveli Ivan Drai I. Drai P. Bogainovi M.P. Katani Davidijada Judita Quinquaginta parabolae O podrijetlu i zgodama Slavena Ribanje kardinalu Grimaniju Dujmu Balistriliu Tomi Nigeru Petru Vitaljiu Jeronimu Bartueviu Matiji Matijeviu Jurju Zrinskom Antunu Vraniu Cvijeti Zuzori Marku Bassegliju Jurju Zrinskom Jurju Drakoviu biskupu Petru Hereincu hvarskoj vlasteli Nikoli i Petru Zrinskom Vuku Frankopanu A. K. Zrinskoj sinovima Jurja Erddija Nikoli Erddiju Nikolici i Sari Buniu caru Josipu dubrovakoj gospodi Petru Ricciardiju Petru Ricciardiju Szerdahelyu

Planine
Vazetje Sigeta grada Ljubav i smrt Pirama i Tibe Ljubav i smrt Pirama i Tizbe

Razboji od Turaka
Decretum Kronika Postila Ljubica etiri poslidnja ovika Cvit svetih Dvojduni kin Duni vrt Zvonac Muka Isukrstova Sveti Ivan biskup trogirski Ljepost due Poljubac Obkruenje Bea Fructus auctumnales

Petra Velikog slave: Ignjat Gradi, Stjepo Rusti politiki spisi o jozefinizmu: Josip Volti Voltiggi, Josip Keresturij pristae jozefinizma: Adam Tadija Blagojevi, Joso Krmpoti 117

pisali o opsadi Bea 1683. i opjevali Jana Sobieskog: Bogainovi, Kanaveli, Kai Mioi Reljkovia napadaju: anonimni franjevac pod pseudonimom Tambura slavonski Matija Petar Katani u pjesmi Satir od kola sudi Reljkovia brane: Vid Doen u djelu Jeka planine Adam Tadija Blagojevi u djelu Pjesnik-putnik djela suvremene tematike: Vazetje Sigeta grada, Razboji od Turaka, Osmanica, Osman, Dubrovnik ponovljen, Obkruenje Bea, Nestranno vezdanjega tabora ispisavanje djela s autobiografskim elementima: Ribanje, Vila Slovinka, Dubrovnik ponovljen

118

Lirika XV. i XVI. stoljea - Dubrovnik je, jedini slobodan i otvorenih mogunosti, bio prisiljen da vri funkciju izrazitog prethodnika u knjievnom razvoju - hrvatska poezija od druge polovice 15. st. pa do kraja 16.st. prola je odreeni put koji je tu poeziju obogatio oblicima, proirio u vidicima i produbio u zanimanju za ivot i ovjeka - u razvitku hrvatske renesansne lirike moemo uoiti tri razdoblja, tri cjeline koje se ukazuju u svojim tematskim, stilskim i idejnim posebnostima: 1. pojava i puni procvat hrvatskog petrarkizma (kraj 15. i poetak 16.st.) 2. oko sredine 16.st. pojavljuju se generacije koje e prihvatiti petrarkistiki izraz, ali e i proiriti i produbiti svoje zanimanje u tematskom i idejnom pogledu. Oni e ve uvelike i zrelo pokazati zanimanje za sudbinu ovjeka, umjetnika i naroda posebno produbljujui pitanja i smisao ovjekove egzistencije 3. ovu cjelinu predstavljaju pjesnici iz druge polovice 16.st. koji e renesansne knjievne koncepcije zaokruiti i izjednaiti s drutveno-formalistikim zahtjevima i oblicima zrele renesanse - pored latinske humanistike poezije javlja se i pjesnitvo na narodnom jeziku - prvo hrvatsko izrazito umjetniko pjesnitvo bilo je ljubavnog karaktera i nastalo je pod neposrednim utjecajem talijanskih petrarkista ena u renesansi Svu svoju poetsku panju petrarkisti su usredotoili na enu, na gospoju i na svoj odnos prema njoj. Iako su pri tome esto opisivali sebe i svoja vlastita stanja, to se opet dogaalo zbog nje, zbog gospoinog odnosa, koji je zaljubljenog pjesnika prisiljavao da se u samoi i tugovanju obraa sebi, svom poloaju i svojoj sudbini. Problem i razlog pjesnikova odnosa, dakle izvor poezije, nalazio se u injenici to je gospoa bila okrutna, tvrda srca pa nije marila za pjesnikove uzdahe, nije sluala pjesnikovo tugovanje. Pjesnik se povlaio u sebe, plakao nad svojim sadanjim stanjem i pri tome razmiljao o lijepoj prolosti. Sjeao se dana mira i zadovoljstva dok je nije poznavao, dok je nije ugledao, dok njim jo nije bila ovladala beskrajna, aneoska i rajska ljepota gospoje. Ipak, on je sretan ro je osjetio ljubav, sretan je to u svom srcu nosi njezinu divnu sliku. Sjea se svakog trenutka kad ju je vidio, opisuje svaku pojedinost savrene pojave, ljepog tijela. Pie joj pisma, pjeva pjesme, moli i preklinje prijetei i vlastitom smru. asovi mira i zadovoljstva su rijetki. Ako je pjesnik i uspio da se svojoj gospoi priblii, ako je svoju ljubav i ostvario, onda je nakon doivljene radosti i sree rastanak jo tei, sjeanje pee jo jae, bol se uveava. Pjesnici druge generacije (Vetranovi, Naljekovi, Hektorovi, Dimitrovi, Marin Dri) vie nisu samo onako isti i raspjevani petrarkisti. Njihove brige, misli i primisli znatno su sloenije, dublje i tee. Svakodnevni ivot ove je pjesnike vie i jae okupirao. Neke pjesnike preokupacije ove generacije: sputanje s dalekih nadstvarnih platonskih i konvencionalnih visina ovi pjesnici bili su u svojim ljubavnim pjesmama mnogo odreeniji 119

i stvarniji; bitan je i motiv smrti u vezi sa smrti su i sve one borbe i nemiri koje izaziva pomisao na ono to dolazi poslije smrti, no obino su takve brige obuzimale pjesnike u starijim godinama. Posebna briga koja je obuzimala hrv. renesansne pjesnike ove generacije bilo je pitanje mjesta i uloge knjievnog stvaranja, tj. pitanje vrijednosti. Oni su osjeali kako drutvo ne cijeni pjesniko skladanje. Kroz dinar svak gleda, na dinar svak pozire- zakljuio je Marin Dri Sve to se vie bude ilo prema kraju stoljea, sve manje emo u djelima pjesnika nailaziti na znakove unutranje borbe, na izraze strasti ili na oitovanje otpora prema svijetu. Ovakvom stanju uvelike je pridonosila i najobinija injenica sveopeg upliva protureformatorskih ideja. Uporno nastojanje oko ouvanja starih vrednota rezultiralo je ve u 16.st. uoljivim umrtvljenjem bilo koje izrazitije ovjekove tenje a koja nije u savrenom skladu sa slubeno ideolokim koncepcijama. Nakon Tridentskog koncila odjetilo se kako ljudi polagano i postepeno gube volju za traenjem i borbom. Kao da su se pomirili s injenicom to starih renesansnih ideala vie nema a novi se ne ukazuju. U Dubrovnik i druga knjievna sredita Dalmacije novi duh knjievnosti nailazit e tek kao postepena asimilacija novih knjievnih oblika i novih obiaja. Poveava se krug naobraenih, javlja se potreba za knjievno-uenim sastancima i udruenjima. Osnovana je Academia dei Concordi (Monaldi, Bobaljevi, Marin Kaboga). Svijevrstan knjievni ivot odvijao se i u privatnim salonima. U tom pogledau svakako je najznanimljivija pojava C. Zuzori, koja je od 1570-1582 bila i izvor inspiracije dubrovakih pjesnika i okupljala je u svojoj kui pjesnike oblikujui tako prvi put kod nas oblik salonskog knjievno-drutvenog iivljavanja. Poseban oblik drutvenog ivota usko povezan uz knjievna zbivanja bili su sastanci u dvorcima izvan grada. U neposrednom dodiru s prirodnim ljepotama pjesnici su pronalazili utoite od ivota lienog svih ideala, a sebe pribliavali i poistovjeivali sa svijetom bezbrinih pastira i pastirica. Hrvatski petrarkistiki izraz tipa Menetia i D. Dria u svojim se osnovnim a i u mnogim formalnim pojedinostima zadrao u ljubavnoj poeziji kroz itavo stoljee. Ova ljubavna, pastoralno-idilina poezija iz druge polovice stoljea nije posjedovala onu neposrednost i svjeinu koju smo osjeali u poeziji prvih petrarkista i kod druge generacije. Nova poezija, pa tako i njezini idiliki elementi, poprimala je osobine manire, formalizma i beivotne ujednaenosti. Nailazak nove manire osjea se jako dobro u poeziji A. Sasina. U njegovu pastoralu, pored urbanizirane idilie manire ula je i lirika narodne popijevke sa sela. - sve se vie javlja i sklonost za prevoenjem - kraj stoljea naslutit e, odn. ugledat e i jedna loa pojava knjievni rad u Dalmaciji znatno e oslabiti, a Dubrovnik e biti taj koji e sve vie preuzimati vodei ulogu, koju e mu svi knjievnici drugih sredita i priznati - tovie, u 17.st. pjesnici iz svih krajeva Dalmacije uit e iskljuivo od Dubrovana ponavljajui (u barokno-marinistikim uvjetima) jedinstvo s Dubrovnikom

120

Komedije XVII. i XVIII. stoljea - komediografija je dostigla vrhunac u Dubrovniku Godine 1607., isusovci u Zagrebu otvaraju svoj kolegij i gimnaziju i u tim su kolama aci i klerici prireivali kazaline predstave. Nastaje tako vrsta teatarskog centra graanskoplebejskog karaktera jednako na latinskom i hrvatskom jeziku. Repertoar je bio u slubi vjersko-moralizatorske propagande. Isusovci su preuzeli kulturno vodstvo i u Dubrovniku. Upravo je 17.st. prozvano zlatnim vijekom dubrovake knjievnosti (tada su radili Gunduli, Palmoti, Buni Vui). Prikazivale su se uglavnom mitoloke igre i pastorale, svojim melodramskim karakterom sline opernim libretima. Druga polovina, a naroito posljednja desetljea 17.st., bili su za Dalmaciju vrijeme kada je ona poela gubiti svoj ar i kada su poele prevladavati druge velesile (Venecija, Turska, Austrija, Rusija). Milorad Medini smatrao je da je dubrovaka komediografija s Driem dostiga najviu toku i s njim je i iezla, a tek su se u 18.st. javili pisci koji su se ponovo poeli baviti komedijom, ali uglavno prevodei i preraujui Molierea. Komedija anonimnih autora s kraja 17.st. su: Ljubovnici Jerko kripalo Pijero Muzuvijer Beno Poplesija imun Dundurilo Dono Funkjelica Mada Starac Klimoje Andro Stitikeca To su komedije situacija i komedije karaktera. Ma koliko bile pisane po uzoru na komediju dell' arte, u njima su odraeni i ljudi i nain ivota i onoga vremena i gradova u kojima su nastale i bile prikazivane. Fabule su gotovo uvijek identine: zaljubljenici, stari i mladi, povjeravaju svoje jade slugama, koji, posredujui u ljubavnim avanturama gospodara, stvaraju zaplete, esto lakrdijske i drastine da, na kraju, sve zavri skladno: mladi sklapaju prakove, a starci ih blagoslivljaju. Tu sve vrvi od presvlaenja mukaraca u ene i obratno, od serenada koje zavravaju polijevanjem iz nonih lonaca, od uvlaenja zaljubljenih staraca u vree ili bave kako bi lake uli u kou svoje ljubavi, od zamjena linosti, pronalaenja davno izgubljenih roditelja i potomaka. Pretvarajui se da im pomau, sluge zapravo materijalno iskoritavaju i nasamaruju gospodare, to nije samo pobjeda mladosti nad starou, nego i osveivanje niih stalea viim. U 18. st. na hrvatsku literarnu scenu nastupa Slavonija (Kanili, Reljkovi, Katani), ponovo se budi Bosna (franjevci), a iz Dubrovnika prodiru u svijet Bokovi, Stay, Galjuf. Teatar u sjevernoj Hrvatskoj ostajao je domena crkvenih kola. U Dalmaciji itava prva polovina stoljea pripada uglavnom prijevodima, navlastito Molierea. Utjecaj francuske kulture i jezika bio je sve jai. Koliko je do danas poznato u to vrijeme u Dubrovniku je 121

prevedeno dvadesetak Moliereovih komedija. Komediju Psyche preveo je Franatica Sorkoevi u stihu. Ostali prijevodi su u prozi. Osim Franatice, Molierea su prevodili i: Divo Buni Sarov, Josip Betondi, Marin Tudii. Naslovi komedija su: Tarto Dono ene pametne Jarac u pameti Udovica Nemonik u pameti enidba usilovana Lakomac Nauk od muova Nauk od ena Ilija aliti mu zabezoen

Izvorna dubrovaka komedija kao da je u 18.st. sasvim izgubila poticaje i snagu za originalno stvaranje. Potkraj 18.st. pojavili su se posljednji proplamsaji izvorne hrvatske komediografije. Bili su to usamljeni pokuaji, bez naroitih uspjeha i sljedbenika. U tim pokuajima znaajno je da su na sceni opet oivljavali likovi iz svakidanjeg graanskog ivota, pa ak i iz najniih drutvenih slojeva. Autori: Antun Ferdinand Putica, Barko Bruerevi, Vlaho Stulli.

122

Hrvatska knjievnost 18. stoljea - dva sklopa imbenika uvjetovala su razvoj hrv. knjievnosti 18.st. 1. politike prilike i okolnosti u kojima su se nali pojedini hrvatski krajevi 2. ideoloke i filozofske struje to su iz Europe zapljuskivale Hrvatsku U Slavoniji niti nakon protjerivanja Turaka situacija nije bila nita bolja. Narod je i dalje amio u neznanju i siromatvu, pa e knjievni ivot biti rezultat tek malobrojnog sloja uenih i naobraenih. Jedini je Dubrovnik i u ovom stoljeu imao i dalje mogunosti i uvjeta da u slobodi ivi i stvara, no njemu je jednostavno ponestajalo snage. Povodei se suvremenim klasistikim tokovima, Dubrovani su u dobroj mjeri utekli latinskom jeziku. U ovom stoljeu sve se vie iri i sazrijeva zanimanje za knjievna zbivanja u prolosti. U Dubrovniku Ignjat urevi i Saro Crijevi ele dati zaokruen pregled dubrovake knjievne prolosti. Na sjeveru u tom pogledu djeluju Adam Alojzije Barievi i Adam Patai. Do izraaja dolazi i jedan novi i posebno emotivno naglaeni odnos prema narodnoj knjievnosti i narodnoj umjetnosti, tj. prema svemu to je puko, narodno. Lepeza ovog zanimanja bit e iroka; ii e od pjevanja na narodnu do zapisivanja, skupljanja i opisivanja narodnog blaga (M.P. Katani, A. Kanili, F. Grabovac, A. Kai Mioi, . Feri, M. Bruerovi, Reljkovi). esto se umjetniki poticaj i izraz pridruio otvorenoj elji autor da djeluje i preodgaja pa se s didaktikim poticajima javlja i poezija kao pratilac (Kanili, Vid Doen, Matea Kuhaevi). Slino vrijedi i za dramu. U namjeru pozornice da poui i nasmije, unio je Vlaho Stulli svojom Katom Kapuralicom jednu snanu i ivu sliku i knjievnu poruku punu istine ivota najniih slojeva dubrovakog drutva. Ipak preteni dio hrv. knji. 18.st. je didaktiko-odgojnog karaktera. Prosvjetiteljstvo u Hrvatskoj, suprotstavljajui se revolucionarnim, naprednim i ateistikim idejama, zaustavlja se i zadrava na elji i namjeri da narod poui i prosvijetli u svakodnevnom ivotu, da ga civilizira u kui i oko kue, u stanu, uredu, ponaanju i odijevanju, da narod opismeni, da mu priblii knjigu i nauk. Slavonci koji su upozoravali na mane i loe obiaje svakodnevnog ivota bili su: Reljkovi, Doen. Kai Mioiistie srei i zadovoljstvo Dalmacije pod mletakom vlau, ali pjeva o staroj slavi kraljeva, banova i vitezova. Filip Grabovac je takoer ogranien domaim dalmatinskim uskolokalnim preokupacijama. U ovaj sklop prosvjetiteljskorodoljubivog toka knjievnosti treba ukljuiti i Senjanina Mateu Kuhaevia, koji je najbolji primjer i klasian simbol tragine hrvatske povijesti i sudbine. Posebne oblike i okvire imala je odgojno-prosvjetiteljska knjievnost bosanskih franjevaca. Sva u regionalnom tonu, kao i kajkavska, ova knjievnost misli u prvom redu na priproste vjernike, ali pri tome redovito spominje i samim postojanjem i djelovanjem utvruje potrebu pisanja narodnim jezikom (Jerolim Filipovi, Toma Babi). Slino e biti i u Dubrovniku u kojem sve snaniji pokret latinista i prevodilaca i sve jai utjecaj stranih pokreta nisu mogli zatomiti izvore narodne inspiracije u knievnosti (I. urevi, M. Bruerovi) Hrvatsku knjievnost 18.st. karakterizira i sve vea meusobna povezanost pojedinih njezinih pokrajinskih dijelova . U 18.st. ta jedinstvenost se napokon oitovala na cijelom hrvatskom podruju. Glavni predstavnik kontinentalne Hrvatske u knjievnosti ovog stoljea 123

A. Kanili poao je putem svojih uitelja iz Dubrovnika ne samo to je za svoj spjev uzeo pokajniku temu i stil Gundulia, Bunia Vuia i Ignjata urevi pa njihovu grenicu (grenika) iz baroknog kabineta presadio u slobodni raspjevani pejsa slavonskog zelenila, nego se posluio i starim hrvatskim dvanaestercem, karakteristinim za hrv. knjievnost jo od srednjovjekovnih vremena. I Reljkovi je uio od Dubrovana. Od njih je preuzimao rijei i oblike. Dubrovane je poznavao i Antun Ivanoi i Joso Krmpoti.

MATEA ANTUN KUHAEVI (1697-1772) Senj


osuen na doivotnu tamnicu zato jer se mislilo da je on jedan od inspiratora bune puten na slobodu tek kao 75-ogodinji starac osim to je sastavio latinsku autobiografiju, knjievnim radom nije se bavio prije osude svi njegovi pjesniki proizvodi nastali su u tamnici pjesme su mu prigodnice, poslanice oblikovane u starom hrv. dvanaestercu i mjeavini akavsko-kajkavskog govora

Utiha nevoljnih u zrcalu od pravde - pjesma u kojoj je izvrio rekapitulaciju svog traginog ivota i tamnovanja - 1791 stih, dvanaesterci s osmerakim umecima - ispred pjesme nalazi se autorov prozni uvod nazvan Vrutak pelde koji je ilustracija ne samo pjesnike motivacije nego i njegova duevnog stanja njegove pjesme nisu plod osobita umjetnikog nadahnua, ali on ipak nije bez stanovita pjesnikog dara oitovao je okretnost u versifikaciji i umjenost u narativnosti nastale u osobitim, neobino tekim asovima kad je teko i jednolino tamnovanje zamijenilo veseli mladenaki ivot, njegove pjesme su dirljivi dokument jednog slomljenog ivota koji se postao rtvom birokratsko-centralistike potrebe Bea

Narikovanje staroga Senja vrh mladoga Senja po vili Slovinkinji - kritika u kojoj svojim sugraanima prigovara povoenje za novotarijama to ih je sa sobom donosio prijelaz iz starog tradicionalnog i konzervativnog militaristikog u novi graanski trgovaki ivot - dolazi do izraaja Kuhaeviev rodoljubni osjeaj povezan uz tradiciju slobodnog glagoljakog Senja

124

Hrvatska kajkavska knjievnost od polovine 16. do polovine 19. stoljea kajkavska knjievnost je trajala od polovine 16. do polovine 19.st. za to su vrijeme kajkavski pisci svoj jezik unapreivali u sva tri stoljea na tom se jeziku tiskaju knjige u kojima se oituje duhovni i materijalni ivot toga podruja, razna ljudska djelovanja i razliiti interesi

U djelima stare kajkavske knjievnosti teme su najee nabone. To ne iznenauje kada se uzme u obzir da su se kajkavski pisci regrutirali uglavnom iz sveenikoga stalea (isusovci, pavlini, franjevci). Iako se od ilirizma do danas njihov naboni karakter smatrao glavnim nedostatkom te knjievnosti, ona upozorava na intelektualni stupanj svojih stvaralaca, na suvremene drutvene, kulturne i ekonomske prilike sjeverne Hrvatske, na stav pisaca prema tim prilikama, na njihovu brigu o napretku naroda uope, na njihovu ljubav prema vlastitom jeziku. Iz tih se djela razabire i u kojoj je mjeri bila razvijena navika itanja, kolika je bila potreba za knjigom i na kojoj je razini bio ukus itatelja. U tim se djelima mjestimice odraavaju i pojedini politiki dogaaji: ratovanje s Turcima, seljaka buna iz 1573, zrinsko-frankopanska urota, odjek na francusku revoluciju iz 1789., itd. Iako su se kajkavski pisci trudili njegovati kajkavsku rije, u sjevernoj Hrvatskoj slubeni jezik bio je latinski, vii slojevi graanstva i plemstvo prihvaali su njemaki, a u odreenim razdobljima prodirao je i maarski. Pjesmarice Jo prije 16.st. postojao je veliki broj stihovanih ostvarenja, to potvruju kajkavske rukopisne pjesmarice. U takve su se zbornike pjesme obino upisivale kroz due vremensko razdoblje i oni su prelazili iz ruke u ruku. Sadraj im je veim dijelom naboan, ali ve i u to vrijeme u njih se upisuju i pjesme svjetovnog karaktera. Kronoloki se red u njima ne primjenjuje i pjesme se ne oznauju imenom njihova autora. Kajkavska duhovna poezija veim se dijelom prevodila s latinskog jezika. U njoj se vrlo esto javlja i motiv o prolaznosti ivota, plastino se prikazuju zagrobne muke grenika i vjernici se podsjeaju na etiri posljednje stvari ovjeka (smrt, sud, pakao, raj). Usporedno s nabonom poezijom, u starijoj je kajkavskoj knjievnosti postojala i svjetovna poezija, ali se obilnije poinje izdavati tek od kraja 19.st. Iz sauvanih se zbirki vidi da na podruju svjetovne kajkavske poezije postoje ljubavne pjesme, napitnice, pjesme o prirodi i o lovu, ake, podrugljive, aljive pjesme U pojedinim se zbirkama sauvao i odreen broj aktualnih odn. historijskopolitikih pjesmama. One su obino veeg opsega. Pjesme to ih sadre sauvane pjesmarice, stvarali su podjednako graani i plemii, sveenici i puki pjesnici. U zbirke su ih najee zapisivali ljubitelji poezije, katkada i sami autori. Temeljni jezik kajkavskih pjesmarica jest kajkavski govor. Ipak, u njih su se tu i tamo upisivale i pjesme s drugih hrvatskih podruja, u originalnom govoru, kao i pjesme na slovenskom, pa i na pojedinim stranim jezicima (njem, ma, lat). Ve u najstarijim kajkavskim pjesmaricama oituje se pravo obilje raznih stihova i raznolikih strofa, kao i neoekivano bogatstvo rima. Javlja se esnaesterac, koji katkada ima i pripjev, pa tada podsjea na stih bugartica, pa petnaesterac, etrnaesterac koji negdje ini dvostih s trinaestercem, pa trinaesterac sam ili u kombinaciji s dvanaestercem, a javljaju se i krai stihovi osmerac, sedmerac i dr. Prekomurska pjesmarica I. (1593) - prva tri dijela 532 sauvane stranice ispunjena su iskljuivo nabonim pjesmama, etvrti osim nabonih pjesama sadri jednu cjelovitu svjetovnu pjesmu (Cantio di 125

Rakoczio) i poetak druge svjetovne pjesme (o Sigetu) koja se nastavlja u petom dijelu, gdje je nabona poezija slabije zastupljena, jer svjetovne pjesme prevladavaju Pavlinska pjesmarica-Pavlinski zbornik (1644) - sadri pjesnike i prozne priloge raznih autora/prevodilaca, a istodobno je namijenjem sveenicima kao priruno djelo pri vrenju crkvenih obreda - nije sauvan u cijelosti; rukopis ima ukupno 253 lista - pjesme su u originalu podijeljene na kitice, ali ne i u stihove - ima 60-ak pjesama, sve su nabonog karaktera, manji je broj na latinskom, a vei na kajkavskom jeziku - tekstovi pjesama redaju se u zborniku prema podjeli crkvene godine, a najvei je dio popraen notnim tekstom sam ih je 15 bez notnog teksta - u pjesmama ima akavizama i ehizama - neke pjesme zabiljeene su i u starijoj Prekomurskoj pjesmarici, a neke se nalaze i u mlaoj rbaievoj Frodocijeva (1669/1670) Drnjanska ili rbaieva (1687) Cithara octochorda (1701) Bedekovieva (1711) Katarine Patai (1780) Mahanovieva (1814) Forkova (tree desetljee 19.st.) Kao prvo tiskano djelo kajkavske knjievnosti u strunoj se literaturi spominju nesauvane Molitvene knjiice Katarine Frankopan iz 1560. godine (prvo tiskano poznato djelo je Pergoiev Decretum iz 1576.). Druga po redu kajkavska publikacija svjetovnog karaktera Vrameva Kronika objavljena je samo nekoliko godina poslije Decretuma, 1578. godine, a njegovo drugo, nabono djelo Postilla 1586. godine. Oba pisca slue se kajkavskim knjievnim jezikom koji je protkan tokavizmima. U 17. stoljeu kajkavski se jezik ve toliko usavrio da je njime pisan i vei broj stihovanih djela (Adrijanskoga mora sirena, Duni vrt, Zvonac, Listi heroov). Ako su se kajkavski pisci 17.st. bez tekoa mogli izraavati u stihu, razumije se da su jo lake pisali prozom. To dokazuje razmjerno obilna proza toga stoljea koju su njegovali pisci kao: Nikola Krajaevi Sartorius (Molitvene knjiice, Sveti evangeliomi), Juraj Ratkaj, Baltazar Milovac, Katarina Zrinska, Juraj Habdeli, Ivan Belostenec. Zrelost kajkavskog jezika potvruje i leksikografski rad kajkavskih pisaca 17.st. Habdeliev Dictionar iz 1670. u kojem je kajkavske izraze protumaio latinskim jezikom. U to vrijeme i Belostenec dovrava svoj hrvatsko-latinski i latinsko-hrvatski rjenik, koji je tiskan tek 1740. Na prijelazu iz 17. u 18. stoljee javlja se i P. R. Vitezovi, koji je za kajkavsku knjievnost bitan kao izdava kalendara, pa kao autor Kronike pisane kajkavskim jezikom, i velikoga latinsko-ilirskoga rjenika. U 18. stoljeu najvei pothvat je objavljivanje Cithare octochorde 1701. godine. To je obiman zbornik od Crkve prihvaenih i djelomice iz starijih rukopisnih pjesmarica sakupljenih nabonih pjesama ranijih stoljea. U kajkavskoj se knjievnosti nabone teme obilno obrauju i u itavom 18. stoljeu (tefan Zagrabec, Juraj Mulih). Od leksikografskih djela 1740. godine izdaje se Belostenev Gazophylacium .

126

Drama Jo od dolaska isusovaca u Zg teatarskom se radu u njihovoj gimnaziji (osnovana 1607) posveuje posebna panja. Od sauvanih tekstova imamo tragediju Lysimachus, prijevod Josipa upania Sibenegga. To je kajkavsko djelo 1768. i tiskano. Od kraja 18. stoljea teatarski rad prelazi u Sjemenite, gdje se drame prevode odn. adaptiraju, najee prema predlocima na njemakom jeziku. Meu tima, u rukopisu sauvanim djelima istie se komedija Mislibolesnik iliti Hipokondrijaku i ini baruna Tamburlana. Kontinuirani teatarski rad u Sjemenitu prestaje tek s nastupom ilirizma. Gotovo u isto vrijeme s prvim prikazivanjima navedenih drama javlja se i Tito Brezovaki sa svojim komedijama. Na samom prijelazu 18. u 19. st. kajkavska knjievnost postaje sve raznolikija. Pored iskljuivo nabonih djela, sve se ee javljaju i takva koja ili granie sa svjetovnom knjievnou ili su u potpunosti svjetovna (Gregur Kapucin). Na kraju 18.st. i u prvoj polovini 19.st. razvija se i rad na romanu. Veinom su to prijevodi ili adaptacije s njemakog ili maarskog: Mlaji Robinzon Antuna Vrania, Zrinji Miklou Jurja Pavlinia, Adolf iliti Kakvi su ljudi Jakova Lovrenia i njegov Petrica Kerempuh. Ovom razdoblju pripada i rad Ivana Krizmania (1766-1852). Njegovi prijevodi s engleskog na kajkavski i sa tokavskog na kajkavski ostali su u rukopisu. Prozom je preveo Izgubljeni raj Johna Miltona, a dijelove iz Romea i Julije Williama Shakespearea najprije je preveo prozom, a zatim ih je pretoio u stihove. Sa tokavskog je na kajkavski preradio Osmanicu Ivana Tomka Mrnavia i Svetu Roaliju Antuna Kanilia. Za irenje prosvjete u pukim masama osobito su bili prikladni kalendari. Najstariji sauvani kajkavski kalendar, Novi kalendarijum, potjee iz 1653. Nakon njega, niz je godina izlazio Vitezoviev kalendar Mesenik (kasnije Zoroast hervacki pa Misenik hervacki). Novi niz kajkavskih kalendara poinje izlaziti oko 1770, ali prvi poznati primjerak sauvan je tek iz 1786; naziva se Novi kalendar i izlazi u Zg. Od 1812. mijenja ime u Horvatski kalendar.

127