Amir Pai: Historija arhitekture Arhitektura prije 330.godine: 5.

- Rim (1)

Historija arhitekture prije 330.godine - Stari vijek

RIMSKA ARHITEKTURA

Amir Pai: Historija arhitekture Arhitektura prije 330.godine: 5.- Rim (1)

RIMSKA ARHITEKTURA
(300 p.n.e.-365 n.e.; prethodno Etrurska,750-100 p.n.e.)

UVOD

Sve to je bilo stvoreno u Starom vijeku na Istoku i na Zapadu, postalo je dostupno a kasni-je i poznato Rimljanima, poto su se svi najvaniji centri starovjekovne arhitekture nali u sasta-vu Rimskog carstva. Grka, Mezopotamija i Egipat su predali svoja iskustva pobjednikom Rimu. Rimski arhitekti su znali da odaberu, kako konstruktivna i tehnika rjeenja, dova, za rjeavanje zadataka koje je pred njih postavljala mona rimska grki udio u stvaranju fizionomije rimske arhitekture ini se da je bio najjai. tu-ra velikih helenistikih gradskih centara, tek onda e se moi dati siguran tako i elemente stilskih redravna uprava. Helenistiki, Kad se bolje upozna arhitekodgovor na ovu pretpostavku.

Pod uticajem Etruraca i Grka Rimljani su u ranijim epohama primili kamen kao glavni graevinski materijal. Gradei u kamenu oni su savladali grke stilske redove i osnove konstruisanja lukova I svodova. Meutim, pravi zamah rimska arhitektura je dobila tek kad je odustala od konstrukcija u kamenu i usvojila sistem gradnje u opeki i ce-mentnom livu (emplektonu), koji su, ini se, upoznali pobijedivi Kartaane. Prihvatanje opeke za gradnju novih graevina kolosalnih dimenzija, dolo je pod uticajem mezopotamsko-perzijskog centra. Emplekton im je ipak omoguio da brzo i lako savladaju najvee raspone svodovima i kupolama graenim u ovoj tehnici. Na jezgro od opeke rimski arhitekti su stavljali oblogu od mermera, jednostavno lijepei elemente grkih stilskih redova, ne brinui se za to da poveu formu i konstrukciju u jednu strukturalnu cjelinu. Obloga je bila potrebna da odrazi bogatstvo, naroito polihromnim kombinacijama raznih vrsta mermera, koje su donosili iz svih krajeva carstva. Ovoj tenji za bogatstvom arhitektonskih formi, Rimljani su rtvovali izraz moi, koje su njihove monumentalne graevine imale prije nego je na njih stavljana mermernaobloga. Zato ostaci rimskih velikih graevina i njihovih konstrukcija djeluju impresivnije nego restauracije. Iako neoriginalna, rimska arhitektura ini jednu izvanredno znaajnu cjelinu, koja se rairila na ogromnom teritoriju i svojim rjeenjima uticala na kasnije arhitekture zapadne Evrope. Jedno od najvrednijih rjeenja rimske arhitekture je primjena arkada. Najstariji primjer prua forum Septima Severa u sjevernoafrikom gradu Leptis Magna, dananjoj Lebdi, istono od Tripolisa. Porijeklo arkada treba, po svoj prilici, traiti u helenistikoj Aleksandriji. Zasluga Rimljana je u tome to su u kasnoj epohi ovom arhitektonskom elementu dali dominantan znaaj. itava arhitektura Srednjeg vijeka u Zapadnoj Evropi, bie u najveoj mjeri zasnovana na primjeni arkada u prostornim i konstruktivnim rjeenjima. Vjerovatno e jo vei znaaj imati rimska arhitektura u stvaranju re-nesansne arhitekture 15. i 16. stoljea, koja je u Evropi davala pravac arhitektonskog kretanja sve do kraja 19. stoljea

Amir Pai: Historija arhitekture Arhitektura prije 330.godine: 5.- Rim (1)

UTJECAJI
GEOGRAFSKI. Etruani, narod imigranata, iju su kulturu i civilizaciju Rimljani zadrali i prihvatili, zauzeli su samo centralnozapadni dio Italije, a ne cijelu, kao Rimljani, kasnije. Uporeujui jednostavnost dugake obale na talijanskom poluotoku primjeujemo jak kontrast prema sloenosti razuene obale u Grkoj i bezbrojnim otocima arhipelaga. Italija ima tek nekoliko prirodnih luka i nekoliko otoia du svoje obale. Veliki lanac Apenina se prostire poput kimenog stuba nadolje prema sreditu Italije, vei dio zemlje je vrlo brdovit, ali da istovremeno nije izdijeljen u male izolirane doline u istoj mjeri kao to je Grka. Ova jasna obiljeja geografskih razlika izmeu zemalja Grka i Rimljana imaju znaaju ulogu u jednako jasno definiranim razlikama nacionalnog karaktera. Centralni i upravni poloaj Italije na obalama Sredozemnog mora omoguio je da Rim djeluje kao posrednik u irenju umjetnosti i civilizacije u Europi, zapadnoj Aziji i Sjevernoj Americi. Tokom izgradnje svog carstva Rimljani su djelovali logino: prvo su osvajali ratom, dominanatno nasiljem, a zatim vladali zakonima te civilizirali putem umjetnosti i uenosti. Takoer je prirodno da se, u razliitim geografskim uslovima, usvojene metode za jaanje utjecaja Rima razlikuju od onih u Grkoj. Rimljani nisu bili pomorski narod poput Grka, i nisu slali koloniste u sve dijelove tada poznatog svijeta: jaanje i irenje njihove moi nije ovisilo o kolonizaciji, ve o osvajanju. Rimska vlast je izgraena, prije svega u samoj Italiji, postupnom apsorpcijom malih drava, u vrijeme kada je bilo nekoliko suparnikih gradova i kada mali gradovi vie nisu bili tako uporni u vlastitoj ovisnosti; niti Atena, niti Sparta nisu bile u stanju provesti slian proces apsorpcije, zbog estoke neovisnost malih grkih gradova, zatienih kao to su bili u svojim izoliranim i gotovo neosvojivim dolinama. U konanici, Rimsko carstvo geografski nije bilo ogranieno na Italiju, ali kao to je prikazano na karti (str. 167), obuhvatalo je sve one dijelove Evrope, Sjeverne Afrike i zapadne Azije koji su inili do tada poznati svijet.

Karta Rimskog Carstva Latinsko govorno podruje omeeno je na istoku sa utvrenom granicom na RhineI istonom obalom Jadrana. Na afrikoj obali, protee se skroz do Tripolitania, iskljuujui Cyrenaica-u, koja je bila pod grkim utjecajem.

GEOLOKI. Mineralna bogatstva rane Italije su bila koncentrisana u Etruriji, i to je bio eljezo sa otoka Elba, te bakar i kositar sa oblinjih kontinenata na osnovu kojih se razvijao uspon prethodne etrurske civilizacije. To su bila dobra gospodarske razmjene, ali i osnovni materijali svih proizvoaa, te zanatlija i umjetnika. Za izgradnju objekata u to vrijeme bilo je dovoljno imati dobar kamen i odgovarajue drvo. S druge strane,Rimljani su ipak u potpunosti iskoritavali prirodna dobra. Ove geoloke osobine Italiju ine razliitom od Grke, gdje su glavni i gotovo jedini graevinski materijali kamen i mramor, pored kojih su Rimljani mogli nabaviti i prikladanu zemlju za izradu terakote i opeke, ija je upotreba kasnije bila vrlo obimna, ak i za vane graevine. U oblinjim krajevima Rima graevinski kamen je sadravao sedru razliitih stupnjeva tvrdoe, iz karbonatnih depozita samog Rima kao i neposredne blizine; peperino, kamen vulkanskog porijekla sa planine Albano; travertin, tvrdi vapnenac fine kvalitete iz Tivolija; lava iz vulkanskih erupcija, pored izvrsnog pijeska i ljunka. . Meutim, graevinski material koji je doveo do velikih konstruktivnih inovacija je bio beton, koji je omoguio izgradnju velikog broja najboljih primjera rimske arhitekture. Pored svodova i kupola, i zidovi su esto izraivani od ovog betona. Pravio se od kamena ili opekarske ute i buke iji je vaan sastojak bio pozzolana, vulkanska praina, koju su u debelim slojevima pronalazili unutar i oko Rima i na podruju Napulja. 3

Amir Pai: Historija arhitekture Arhitektura prije 330.godine: 5.- Rim (1)

Pozzolana je bila mnogo superiornija zamjena za pijesak, a nakon mjeanja sa vapnom i kvaenja, nastajala je buka mnogo vee snage i izdrljivosti, buka koja e ovrsnuti i pod vodom; a odonos sastojaka je odreivan zavisno od vrste radova za koje je namijenjena, a katkad su dodavali i fragmente lomljene keramike ili lonarije. Rimski beton se sastojao od naizmjeninih slojeva buke i ute vrsto stisnutih, a ne kao u dananje vrijeme, od mjeavine napravljenje prije same ugradnje materijala. Obloge jednolinih zidova su mnogo paljivije izraivane od njihovih jezgri, imitirajui izgled uredno izrezanih kamenih zidova razliitih tipova ili zidanja ciglom. Ipak, osim u primjerima pomonih objekata, ove fine kontruktivne obloge esto su prekrivane gipsom, ili oblagane bukom, porofirinom ili drugim mramorima, koje su iz kamenoloma klesale bezbrojne vojske robova. Plinije biljei da su ogromne koliine bijelih i obojanih mramora uvezeni iz svih dijelova Carstva posebnim splavovima na Tiberu, a zatim su ih obraivali robovi i osuenici. Rimska arhitektura, poto je bila rasprostranjena na gotovo cijeli tada poznati svijet, bila je, naravno, pod razliitim utjecajima materijala koji su se mogli pronai na raznim mjestima izgradnje; ali beton, u kombinaciji sa oblogom od opeke ili kamena, je bio omiljeni materijal, omoguio je ujednaenost stila diljem Carstva, ime su lokalni geoloki utjecaji u odreenoj mjeri ublaeni. Ipak, u zemljama diljem istonog Mediterana gdje je ve bilo duboko ukorijenjene tradicije i gdje je kamena bilo u izobilju tako da su, s vremena na vrijeme, koriteni ogromni blokovi kamena, kao na Baalbek u Siriji, ili Philae u Egiptu, beton je bio manje omiljen i tradicionalno koritenje materijala u tim zemaljama je uglavnom preovladavalo.

KLIMATSKI. Sjeverna Italija je u umjerenom klimatskom region Evrope; klima u sredinjoj Italiji je umjerena i sunana, a na jugu je gotovo tropska. Ova raznolikost klimatskih uvjeta je vie nego dovoljna za razvoj raznolikosti arhitektonskih obiljeja i metoda na poluotoku, dok su razliite klime raznih rimskih provincija od Britanije do sjeverne Afrike, te iz Sirije u panjolsku, proizvele lokalne promjene u detaljima, iako su osobine rimske arhitekture bile toliko naglaene i izrine da ne preputaju puno izbora u opem arhitektonskom oblikovanju.

VJERSKI. Budui da su Rimljani izvorno mijeani narod, njihova politeistika religija bila je spoj nekoliko kultova, ali najvie duguje Etruanima. Tokom vremena, mnogi od glavnih rimskih bogova stekli su osobine sline osobinama grkih bogova, ali zadrali su svoje latinske nazive i obrede. Religija Starog Rima je uskoro postala dio ustavne drave, pa ak i oboavanje bogova je na kraju zadrano tek kao pitanje dravne politike. Car je na kraju primio boanske poasti i mogao se gotovo opisati kao boanski upravitelj Panteona u razliitim pokrajinama koje su dole pod tolerantnu i rasprostranjenu rimsku vladavinu. Religioznost nije imala tako snaan utjecaj na Rimljane kao na Grke, i nije utjecala u istoj mjeri na ivot ljudi, niti se smtara da je utjecala na stvaranje jedinstva meu razliitim pokrajinama Carstva. Nezadovoljstvo dravnom religijom se pokazivalo s vremena na vrijeme uvoenjem u Rim stranih kultova iz Egipta i Bliskog istoka. Poloaj cara kao Pontifex Maximusa je prilino indikativan samim slavljenjem carstva radije nego religije, i inovnitvo je ostavilo svoje znakove ak i na hramovima arhitekture. Glavni objekti su ne samo hramovi, kao u helenskoj Grkoj, ali i javne zgrade, koje su bile materijalni izraz rimske vladavine i carske vlasti. Sakralnost nije bila pogodna u rimskoj religiji, a sveenici nisu bili, kao u Egiptu, mona i povlatena klasa, nego su samo prinosili rtve, dok proroci razaznaju od znamenja volju bogova. Svaka kua, bila to palaa, vila, ili domus imala je oltar Laru ili obiteljskim bogovima; oboavanje predaka bio je priznat dio vjerskih obreda, tako da je na osnovu toga Vesta, Boica ognjita, bila uzdignuta na visoko mjesto u rimskom panteonu bogova, i vestalske djevice, posveene hramovima Vesta, bile su od vee vanosti nego obini sveenici.

Etruanski antefix Terakota u boji, sa hrama Portonaccio u Veii. Ova apotropejska dekoracija (namjenjena za odbranu od zla) , Gorgon-ova maska sa grimasom prekrivena zmijama, sluila je da zatiti Svetite iz petog stoljea pne.(Museo Nazionale di Villa Giulia, Rome).

Villanov-a pogrebna urna Ova urna od terakote i bronze koja datira iz osmog stoljea pne. imitacija je okrugle ibljem (pruem) prekrivene kolibe (barake) sa slamnatom i grebenastom podlogom koja je sluila kao krov. Krajevi est pari ukrtenih greda tvore grebenastu krunu u obliku ptice namijenjene za odbranu od zla. (Privatna zbirka, eneva).

Amir Pai: Historija arhitekture Arhitektura prije 330.godine: 5.- Rim (1)

SOCIJALNI. U rano povijesno doba, Etruria, u zapadno-sredinjoj Italiji, bila je okupirana od strane Etruana. Njihovi korijeni nisu u porpuosti poznati, ali najvjerojatnije su bili azijski imigranti, koji su oko 750-te godine prije nove ere doselili lutajui morem od Lidije u Maloj Aziji. Oni su pokorili lokalno stanovnitvo. Italiju u o vrijeme nije naseljavala samo jedna nacija, nego nekoliko. Sjeverno od Etruana su bili Ligurianci, na istoku su Picene, a na jugu Samnites i Latini. Doljaci, pored Etruana, bili su Grci, koji su od sredine osmog stoljea prije nove ere nadalje naseljavali svoje kolonije u Junoj Italiji i Siciliji, ova podruja su kolektivno poznata u antiko doba kao Magna Graecia . Rani oblik vlasti u Italiji nalikuje onoj u Grkoj, gradovi i opine povremeno su se udruivali u lige. Etruria je imala dvanaest velikih gradova, slabo meusobno povezanih samo za vjerske prakse i povremeno zbog politikih ili vojnih ciljeva. Etruani su bili veliki graditelji, strani pomorci kao i vjeti obrtnici metala i keramike. U ranom period Rimsku dravu je vodio izabrani kralj (753-509 p.n.e.) potpomognut narodnom skuptinom, ali u kasnijem periodu Rim je postao republika. Nakon Pompejevog poraza na Pharsalus-u, Julije Cezar je ostao bez suparnika, ali je ubijen u 44 p.n.e. od kada slijedi razdoblje velikih nereda. Onda je doao trijumvirat, kojeg su inili Marcus Antonius, Kaius Oktavijan (veliki neak Julija Cezara), i Marcus Aemilius Lepidus, koji su bili protivnici Bruta i Kasija, i u konanici ih i porazili. Nakon poraza Marcusa Antoniusa na Actiumu (31p.n.e.) Kaius Oktavijan je poeo vladati, a kada je potreba za sredinjom vlau udaljenih provincija utjecala na formiranje Carstva, dobio je titulu Imperator i od 27. godine prije nove ere naziv August se koristi kao prezime svih rimskih careva. Augustova epoha je bila jedna od najznaajnijih era u svjetskoj povijesti, kao periklinsko doba u Grkoj, epoha kraljice Elizabete u Engleskoj, i period devetnaestog stoljea diljem Evrope. Tokom ovih epoha dolazi do odskoka u razvoju nacionalnog ali i pojedinanih ivota, revitalizirajui umjetnosti i knjievnost. Doista je pohvalno za Augusta da je otkrio Rim kao grad od opeke i ostavio ga iza sebe kao grad od mramora, iako ovu laskavu tvrdnju ne treba uzimati previe doslovno, jer je koritenje mramora bilo ogranieno na iznimne zgrade, dok su kamen i beton bili vie zastupljeni u njegovo doba. Pjesnik Vergilije (70-19 p.n.e.), Horacije (65-8 p.n.e), Ovidije (43 p.n.e.- 17 n.e.), povjesniar Livije (59 p.n.e.-17 n.e.), su se proslavili tokom ovog velikog razdoblja. Pjesme Vergilija i Horacija pokazuju da se tadanje stanovnitvo okupljalo u gradovima i da nisu voljeli seoski ivot, tako da se zemljite vremenom postupno prestalo kultivisati usljed ega je narod postao ovisan o uvezenom kukuruzu. Nakon smrti Augusta, koji je umro 14 n.e., slijedio je niz poznatih careva, od kojih Neron (54-68 n.e.), Vespazijan (69-79 n.e.), Trajan (98-117 n.e.), Hadrijan (117 38 n.e.), Septimije Severa (193-211 n.e.), Karakala (211-17 n.e.) i Dioklecijan ( 284-305 n.e.) su bili najvei pokrovitelji arhitekture. Izgradbeni akt Augusta i njegovih nasljednika, Nerona i Trajana, pokazuju prevladavajui utjecaj drave na arhitekturu. Zatim je uslijedio period nemira meu stanovnitvom u Carskom Gradu, a ogromna vojska je vrila stalnu kontrolu nad barbarskim plemenima na svakoj granici, te su ova pitanja postala dominantna za organe vlasti. Carevi nisu bili bre izabirani nego to su bili ubijani, i socijalni neredi su oslabili politiku mo Carstva. Drutveni ivot Rimljana se jasno otkriva u svojoj arhitekturi - tu su bile terme za igre i kupanje, cirkusi za utrke, amfiteatari za borbe gladijatora i zvijeri, teatri za drame, bazilike za tube, dravni hramovi za religiju i stambene kue ili domusi za obiteljski ivot, dok je forum svugdje bio sredite javnog ivota i narodne trgovine. Usred sve ove raznolikosti ostvarenja postoji jedna dosljedna nit koja se provlai kroz sve sfere rimskog ivota, a to je sposobnost za poslunost koja je bila osnova podjednako i drutva i drave. Patria potestas ili vrhovna vlast oca, bio je kamen temeljac obiteljskog ivota, i iz njihove poslunosti autoritetu, da li prema glavi obitelji ili dravnim sucima, Rimljani su razvili svoje sposobnosti tvorevine zakona, a kroz ovu znaajnu sposobnost su ostavili poseban trag u svjetskoj povijesti. Zbog ropstva i aristokratskog porijekla, rimskom drutvenom sistemu je nedostajala jaka srednja klasa stanovnitva. Prema rimskim enama se ophodilo sa visokim potovanjem, obiteljski ivot je bio zatien, a hram Veste, najsvetije mjesto u Rimu, je ovjekovjeen za sva vremena kao privrenost Rimljana za njihova obiteljska ognjita.

HISTORIJSKI. Od otprilike osmog stoljea prije nove ere, kada su prvi put postali povijesno znaajni, mo Etruana se razvijala dok nije postala najsnanija u Italiji i njenim zapadnim obalama. Njihova teritorija se irila; dolje na zapadnoj obali izvan zaljeva Napulja i Pompeja, na sjeveru uz dolinu rijeke Po i na istok prema Jadranskom moru. Tokom estog stoljea prije nove ere, sam Rim se nalazio pod etrurskom vladavinom i njime su upravljali etrurski kraljevi. Preokret sudbine je doao sa padom monarhije i kolapsom etrurske vlasti u Rimu 509 p.n.e., odsjecajui Etruriu od njezinog junog podruja; zatim u 474.g.pne slijedi nesrea poraza Etruana u bitci na moru od Sikakuzana, saveznika Kumae, najstarije od grkih kolonija u junoj Italiji. Inicijativa je tada predana Rimu. Tradicionalni datum osnivanja grada je 753.g.pne. Republika je osnovana u Rimu nakon protjerivanja Tarquinius Superbusa, posljednjeg od etruanskih kraljeva, sudjelovanjem u mnogim ratovima, irei svoju mo meu svojim susjedima i osvajanjem Veiia, najblieg velikog etrurskog grada; ali su ga Gali je ipak porazili u 390.g.pne, te nastavili jo neko vrijeme nakon toga drati sjeverni dio Italije. Gali su takoer oslabili otpor preostalih etrurskih gradova, iako su u Rimu uspostavili osvajanje kroz postepene faze. U meuvremenu, snaga rimske vojske je preovladavala na jugu, i osvajanje june Italija je zavreno do caa. 273.g.pne. Zatim su uslijedili ratovi sa narodima izvan Italije. Prvi Punski rat (264-241 p.n.e.) protiv Kartage doveo je do pripajanja Sicilije kao prve rimske provincije. Drugi Punski rat (218-201 p.n.e.) je bio jedan od najeih ratova u kojima su Rimljani uestvovali; kada je Hannibal, veliki Kartaginjanski general, uao u Italiju sa sjevera, i porazio Rimsku vojsku, te se zadrao u Italiji sve do protunapada Rimljana na samoj Kartagi, pod vodstvom Scipiona. Trei Punski rat (149-146 p.n.e.) je zavrio potpunim unitenjem Kartage, koja je nakon toga sa svojom cjelokupnom teritorijom postala Rimska provincija u Africi. Osvajanje Makedonije (168 p.n.e.) i Grke (od 146 p.n.e.) je pridodalo jo dvije provincije Rimskom carstvu, a takoer je stimuliralo priliv grkih umjetnika i umjetnosti u Italiju.

Amir Pai: Historija arhitekture Arhitektura prije 330.godine: 5.- Rim (1)

Grka je, s druge strane,ve zasnovala kamen temeljac u Maloj Aziji, od ega je veliki dio postao Rimska provincija Azije 133.g,pne, a ostatak je postepeno pokoren u narednom stoljeu i pol. Uz osvajanja panjolske (133 p.n.e.) i Sirije (64 p.n.e.), Rimsko Carstvo prostiralo se od Eufrata do Atlantika, a Cezarovi ratni pohodi (58-49 p.n.e.) su proirili sjeverne granice do Rajne i Engleskog kanala. U 30.g.pne, Egipat je bio pripojen carstvu, te je u 43 n.e Britanija postala Rimska provincija. Onda kasnije, kada je carstvo je dostiglo svoj najvei uspon, nezadovoljstvo u sreditu i barbarski napadi na granice su doveli do slabljenja autoriteta, to je rezultiralo njegovim propadanjem i konanim padom. Konstantin (306-337 n.e.) je premjestio sjedite, glavni grad u Bizant 330 n.e. kao prikladnije sredite proirenog Carstva, ali ve u 365 n.e. Rimsko Carstvo biva podijeljeno na Istono i na Zapadno sa dva cara, a godina 476.g.n.e. oznaava kraj Zapadnog Rimskog Carstva izborom Odoacera kao prvog kralja Italije.

Amir Pai: Historija arhitekture Arhitektura prije 330.godine: 5.- Rim (1)

ARHITEKTONSKA OBILJEJA

ETRURSKA ARHITEKTURA (750-100 p.n.e.)

Etruani, koji su bili rani stanovnici zapadno-sredinje Italije, bili su veliki graditelji, i njihove metode su preuzeli Rimljani. Oni su napravili znatan napredak u organizaciji velikih graevinskih zahvata, kao to su izgradnja gradskih zidina i kanala, odvodnjavanje movara i kontrola toka rijeka, te usijecanje kanala za reguliraciju nivoa vode u jezerima. Oni su zasluni za najraniju upotrebu u Italiji, ako ne i u Evropi, pravog ili zranog luka, te sa izumom novog Reda u arhitekturi koji je nazvan Toskanski red, pored tri postojea reda nastala u Grkoj - Dorski, Jonski i Korintski. poput Grka, i nisu slali koloniste u sve dijelove tada poznatog svijeta: jaanje i irenje njihove moi nije ovisilo o kolonizaciji, ve o osvajanju. Rimska vlast je izgraena, prije svega u samoj Italiji, postupnom apsorpcijom malih drava, u vrijeme kada je bilo nekoliko suparnikih gradova i kada mali gradovi vie nisu bili tako uporni u vlastitoj ovisnosti; niti Atena, niti Sparta nisu bile u stanju provesti slian proces apsorpcije, zbog estoke neovisnost malih grkih gradova, zatienih kao to su bili u svojim izoliranim i gotovo neosvojivim dolinama. U konanici, Rimsko carstvo geografski nije bilo ogranieno na Italiju, ali kao to je prikazano na karti (str. 167), obuhvatalo je sve one dijelove Evrope, Sjeverne Afrike i zapadne Azije koji su inili do tada poznati svijet.

Etrurski svodovi od kamena

Gradska zasvedena kapija, Perugia

Gradske kapije, Perugia

Etrurska zasvedena grobnica

Etrurski gradovi su bili utvreni sa monim kamenim zidovima, nekoliko desetina centimetara debelim, koji su povremeno bili i gigantskog tipa, kao onaj od Aegeansa; poligonalne obrade, to su povremeno koristili i Grci; ili kada je raspoloivi kamen bio lako obradiv, od finih kvadratnih blokova poloenih i uvezanih u naizmjeninim slojevima eonih i nosivih blokova, ponekad viih i od pola metra. Malter nije bio koriten. U iznimnim sluajevima, gradske zidine su bile vrlo velike, nainjene od djelomino peene opeke, kao u Arezzu, gdje su veliine opeke otprilike 45x30x15cm, poloene u glinenom malteru kroz debljinu zida od 4.41m. Kamena kapija grada Volterra, Porta allArco, nosi ostatke najstarijeg poznatog luka iznad zemlje, koji datira iz oko 300.g.pne. Grobnice, koje postoje u velikom broju, su obino bile smjetene izvan gradskih zidina na posebnim lokacijama nekropola, a najranije su esto imale oblik velike, kupaste forme, sa kamenim grobnim komorama skrivenim ispod zemljanih nasipa. Veina je bila pod zemljom, isklesane u mekoj sedrenoj stijeni i unutranjost je podsjeala na savremene kue. Atrijumski tip kue, karakteristian je za rimsko doba, ali se vjeruje se da je nastao u vrijeme Etruana, iako je malo pokaza do sada; za stanove je koritena na suncu osuena opeka, pokrov drvenih krovova je bio od terakota ploica. 7

Amir Pai: Historija arhitekture Arhitektura prije 330.godine: 5.- Rim (1)

Hramovi su u poetku bili od na suncu osuene opeke, ali su imali drvene okvirove i stubove za podupiranje krovova sa irokom strehom i blagim nagibom, bogato ukraenim blistavo bojenim terakota ploama i ukrasima uz zabate, vijence i grebene. Sami stubovi su ponekad bili obloeni teracotom. Od etvrtog stoljea prije nove ere zidovi i stubovi su bili pravljeni od kamena; kao to su i cijelo vrijeme hramovi graeni na visokim platformama ili podijumima. Hramovi su bili uvijek frontalni i obino june orjentacije. Unato rimskoj okupaciji na kraju, Etruria je zadrala puno vlastitog arhitektonskog karaktera sve do prvog stoljea prije nove ere.

Zasvoeni ulaz etrurskog Pogrebnog humka u Neke etrurske grobnice u nekropoli u Cerveteri. Cerveteri izgraene su od blokova sedre i Pravi svod sa kamenim lukom ne pojavljuje se slijede ortogonalni plan. Oni obuhvaaju u rimskoj arhitektur sve do etvrtog stoljea kose zidove koji oiviavaju pravolinijske ulice, p.n.e. odraavajui planiranje gradova.

Utvreni grad Norba Impresivna kiklopska utvrda Norba (etvrto st. pne) vani ima zaobljena stranja vrata, koja tite ulaz u Volsci uzvieni Grad, smjeten u podnoju planine Lepini jugoistono od Rima.

U gradu mrtvih Etrurski tumulus u nekropoli Cerveteri (sedmo - etvrto stoljee pne). Na krunoj osnovi isklesanoj od sedre, unutar koje je udubljena pogrebna komora, nalazi se humka prekrivena zelenilom, u skladu sa formulom koja e se nastaviti na velikim carskim mauzolejima u Rima (Augustus, Hadrian).

Predkomora kamene gobnice Unutar Etrurskog groba sa komorama u Cerveteri, prostorna organizacija sastoji se od vestibila koji prethodi pogrebnoj komori. Izmeu te dvije sobe sa stropovima kao to su grede krovova u urbanoj kui, nalaze se vrata i prozori koji su esto trapezoidnog oblika.

Amir Pai: Historija arhitekture Arhitektura prije 330.godine: 5.- Rim (1)

RIMSKA ARHITEKTURA (300 p.n.e.- 365 g.n.e.)

Rimske graevine su zadrala etrurska obiljeja jo neko vrijeme nakon to je Republika osnovana 509. godine p.n.e., ali u treem stoljeu prije nove ere vanjsko oblikovanje je poelo proizilaziti iz grkih uzora, dok su se u isto vrijeme razvijali konstruktivni elementi koji e ovu arhitekturu uinitinajizvanrednijom arhitekturom u historiji zapadne civilizacije. Do oko 200 godine prije nove ere, vlastiti identitet je ve zasnovan, kroz eksperimentiranje tehnika i metoda izgradnje, te iskoritavanjem graevinskih materijala, uz stalni napredak sve do dolaska Krianske ere. Najznaajnija postignua, zbog kojih je rimska arhitektura pravedno proslavljena, pripadaju razdoblju Rimskog Carstva,te postaju sve odvanija kao je vrijeme odmicalo. Rimljani su usvojili kolonadni i trabatni stil od Grka, istovremeno razvijajui luk i svod za ije poetke su zasluni Etruani. Ovo kombinirano koritenje stuba, grede i luka je glavno obiljeje rimskog stila u njegovim najranijim fazama razvoja. Koloseum u Rimu, svugdje po svojoj strukturi, prikazuje ova dva obiljeja u kombinaciji, ojaane pilaster, koji pudupiru lukove, sueljene sa polustubovima koji nose entablature. U postignuima inenjerskog karaktera, kao to su bili akvadukti, luk je podran na pilastru bez sueljavanja stuba. Tako su redove arhitekture, koje su Grci koristili kao u sutini konstruktivne elemente, Rimljani esto koristili kao dekorativne elemente koji su znali biti i izostavljeni te su s vremenom povremeno gubili svoju izvornu svrhu, iako su ih Rimljani koristili kao konstruktivne elemente prilikom izgradnje kolonada u hramovima i bazilikama. Grci su koristili Dorski, Jonski i Korintski red arhitekture, ali su Etruani i Rimljani pridodali Toskanski i Kompozitni red, stvarajui cjelinu od pet arhitektonskih redova ukupno. Toskanski red je pojednostavljena verzija Dorskog reda, visine oko 7 prenika, sa bazom, neizdubljenog trupca, jednostavno modeliranog kapitela, i sa ravnom entablaturom na vrhu stuba. Zapravo, u davna vremena su ga Etruani koristili samo sa drvenim entablaturama, te nema nekog posebnog primjera rimske arhitekture. Vitruvije, autoritet za arhitekturu Rima krajem prvog stoljea prije nove ere, je zabiljeio snimke te je ovaj red bio oivljen ali sa kamenom entablaturom na vrhu stuba u razdoblju Renesanse. Primjer za ovo je Sveti Pavao, Covent Garden, London. Vitruvije je takoer dao proporcije Dorskog, Jonskog i Korintskog reda, ali ne i Kompozitnog, koji se nije razvio sve do prvog stoljea nove ere. Proporcije svih arhitektonskih redova su izuavali u renesansnom razdoblju poznati arhitekti, kao to je Palladio, Vignola i Sir William Chambers, drutva i raznolike potrebe Rimljana su uslovile pojavu i druge vrste objekata i potrebe za koritenjem vie spratova, koje su esto bivale ukraene, kao u Colosseum, sa sueljenim polustubovima superponiranim jednim iznad drugih. Arhitektonski ciljevi Rimljana su u sutini utilitarni; terme, amfiteatri, bazilike, akvadukti i mostovi svi svjedoe o velikim konstruktivnim sposbnostima koje su posjedovali, dok su sva njihova zdanja bila u skladu sa veliinom i znaajem samog Rimskog Carstva.

Grki dorski red je u rimskoj arhitekturi znatno izmijenjen Stup je dobio stopu, koja se sastoji od plinte i torusa, a u kapitelu profil ehinusa je zamijenjen jonskim kimationom. Arhitrav je, za razliku od grkog, podijeljen na dva lanka, a osovine stupova se poklapaju sa osovinama triglifa. Oblik mutula, sime i kimationa je takoe neto izmijenjen, u odnosu na grki dorski red, rimski dorski oblici su vitkiji: visina stupa je 16-17 modula, a visina grednika svega 4 modula.

Oblici jonskog reda u rimskoj arhitekturi (tab. VII.) ne razlikuju se bitno od grkih. Za razliku od grkih profila, koji pokazuju veu slobodu i odstupanje od pravilnih geometrijskih oblika, rimski oblici su posve pravilno konstruisani estarom i svode se, uglavnom, na dijelove kruga. To je naroito vidljivo na konstrukciji volute, iji su oblici tvrdi i bez unutarnje napetosti to karakterie grke volute.

Amir Pai: Historija arhitekture Arhitektura prije 330.godine: 5.- Rim (1)

Osim rimskih varijanti glavnih grkih stilskih redova, primjenjivan je i toskanski red (tab. V.). Oblici ovog reda uzeti su sa etrurskih spomenika, a oni su ih, opet, posudili od Grka, i nevjeto, i bez razvijenog smisla za proporcije, primijenili na svojim hramovima. Rimljani su od ovih oblika, kao i od oblika svog dorskog reda komponovali toskanski red, koji se odlikuje jednostavnou.

Rimski korintski red prema hramu Kastora i Poluksa u Rimu Rimljani su najee primjenjivali korintski red zbog bogatstva arhitektonskih oblika, koji su najbolje odraavali bogatstvo i mo rimske drave. Grci su korintski kapitel tretirali vrlo slobodno i na svakom spomeniku razliito, dok su Rimljani uveli vrsta pravila za oblikovanje i proporcionisanje korintskog kapitela.

U rimskoj arhitekturi stvoren je i Kompozitni red koji se moe smatrati samo kao jedna bogatija varijanta korintskog. Razlika je u kapitelu. Kapitel kompozitnog reda je sastavljen od jonskih valuta i korintskih akantusovih stilizovanih listova. Moe se rei da ova nova kompozicija nije uspjela.

Nosivi dijelovi rimskih graevina bili su zidovi, lukovi i svodovi, dok je stup i greda u sklopu nekog stilskog reda bio u pravilu samo dio fasade, upravo njena dekoracija esto su rimski spomenici ili kroz vie etaa i imali veliku visinu, pa je bilo nemogue komponovati jedan stilski red po visini.

10

Amir Pai: Historija arhitekture Arhitektura prije 330.godine: 5.- Rim (1)

Rimljani su nastavili i razvijali etrurske tehnike koritenja velikih blokova kamena bez maltera tijekom Republike, ali je njihov praktini um na kraju osmislio ekonominji materijal koritenjem betona, vrste mjeavine koja se sastojala od malih kamenih fragmenata, kao to su razliite vrste sedre, peperina ili travertina, ili opet, lomljene opeke, umjeane sa izvrsnom bukom od vapna i paljivo odabranog pijeska. Pijesak je u stvari, obino pozzolana, posebna zemlja koja obiluje u svim vulkanskim regijama u Italiji; u mjestima gdje je nije bilo, adekvatne zamjene su mukotrpno su traene. Vanije dijelove izgradnje su obavljali vjete zanatlije, koji bi izgradili u grubo vanjski trup glomaznih zidova i izradili za montau privremene drvene skele za lukove i svodove. Pod njihovim nadzorom, isto mehanike poslove nanonja naizmjeninih slojeva buke ili lomljenog kamenja ili opeke, to bi ovrsnulo u beton, su obavljali lokalnih robovi odgovorni za Statut rada na javnim zgradama ili, u sluaju vojnog objekta, od strane vojnika rimske legije. Ova proirena uporaba betona je uslovila nastanak novog konstruktivnog sistema koji je primjenjen uz izuzetne dovitljivosti na razliite vrste vanih graevina. Rimske zidine, kako od kamena tako i betonske, su od posebnog znaaja i moraju biti opisane detaljno. Zidovi opus quadratum, tj. od pravokutnih kamenih blokova, sa ili bez vezivnih spojnica, ali esto osiguran klipovima ili metalnim spojnicama, jo uvijek su u upotrebi. U najboljim primjerima, kameni blokovi su vrlo pravilni, dimenzija 4 x 2 x 2 rimskih stopa (rimska stopa je 0,5 ina manja od engleske stope tj. 29.21cm pa su dimenzije blokova zapravo 116.84x58.42x58.42cm), postavljene u uobiajenim naizmjeninim pravcima eonih i nosivih. Ponekad, ovakvi zidovi su u potpunosti bili napravljeni od kamena, dok je u nekim sluajevima jezgra pravljena od betona, a kamen je koriten kao obloga eonih dijelova, kao to je sluaj sa podijumima za hramove. Rimski betonski zidovi su predstavljali uspjeh zavrnih eonih obrada. Dobra buka od vapna i pijeska poela se intenzivno koristiti u treem stoljeu, a kada su njene vrline prepoznate, agregatno kamenje je postalo prilino usitnjeno, a na licu zidova pojavio se slobodan uzorak otprilike nalik na poligonalnu obradu iz koje su tehnike proizale. Taj uzorak je poznat kao opus incertum. Postepeno, postao je vie pravilan, do vremena Augusta je prihvaen mreasti efekt opus reticulatum, sa finim spojnicama usmjerenim dijagonalno, tako da je svaka jedinica kamena bila pravilan kvadrat. U oba opus incertum-u i opus reticulatum-u , kameni blokovi su samo 10.16 cm preko ela zida, a repom u zid piramidalno zabijeni 20-25 cm. Posebno izrezani kamen je koriten na vanjskim vertikalnim uglovima. Mreasti uzorak je zapravo zamjenjen oblogom od opeke, ili opusa testaceum, koja je postala simbol carskog razdoblja u Italiji i drugdje. Zidne jezgre su u to vrijeme jo ponekad graene od lomljene opeke takoer, ali uglavnom su se i dalje nastavili koristiti kameni fragmenti. Opeka je zapravo bila stari crijep, vie od 3.81cm debljine i priline no nepravilne duine, kutravo slomljen da bi zavrio u unutranjosti zida; tek u drugoj polovici prvog stoljea su se poele proizvoditi trouglaste opeke posebno izraene za obradu zidova. Osim u sluaju opus incertum-a, obrada zida je uvijek unaprijed izraivana u odnosu na jezgru zida, u boljem malteru. Stoga naini vezivanja velikih kvadratnih ploa ili bipedala,veliine dva rimska kvadratna metra, uskoro su uvedene tako da su izlazile iz zidova ili su ak i prolazile pravo kroz zid, distribuirane u odreenim intervalima visine.

Rimski lukovi su u pravilu polukruni. Oblikuju se u vidu arhivolte, najee sa profilima korintskog arhitrava. Akcentirana je peta luka, horizontala iz koje poinje krivina luka, a tjeme luka je naglaeno oblikovanim zavrnim kamenom. Pravougaoni otvori vrata zavreni su horizontalnim lukom, sastavljenim od pomno obraenih klesanaca, ili, rijetko, od opeke.

11

Amir Pai: Historija arhitekture Arhitektura prije 330.godine: 5.- Rim (1)

Razne varijante obloge zidova se se pojavile za vrijeme Hadrijana, u kojima je mreasti rad bio uokviren horizontalno i vertikalno ramom od opekarskih elemenata. Konana vrsta opusa mixtum-a, naizmjenina uoptreba opekarskih elemenata i malih, kvadratnih kamenih blokova, se poela koristiti tek krajem Carskog perioda. Tih nekoliko vrsta obloge betonskih zidova nisu se koristili svugdje, u mnogim od rimskih provincija, ukljuujui Britaniju, oblutasta obloga kvadratnih jedinica samo nekoliko centimetara visine je bila uobiajena. Nikakve posebne obloge se nisu mogle napraviti, naravno kada je beton bio postavljen na tlo ili postavljan u daane oplate temelja ili svodova. Beton je bio napravljeni materijal, i kao takav nije bio poseban za bilo koju zemlju, mogao se koristiti u svakom dijelu Carstva; tako da je rimska vlast stvorila ujednaenost i slinost svih objekata, ije je krajnje oblikovanje u velikoj mjeri bilo neovisno o lokalnim uslovima. Ipak je sposobnost da se premoste ogromni prostori bila ta koja je dala obiljeja Rimskoj arhitekturi. Helenski Grci su bili ogranieni na ono to je moglo biti postignuto upotrebom jednostavne drvene grede, te su vremenom bili primorani na upotrebu ojaanih dvostrukih i superponiranih greda, kada god je postojala potreba za veim prostorom. Grci nisu poeli, sve do oko treeg stoljea prije nove ere, koristiti principe triangulacije elemenata krovnih nosaa. Rimljani su se prihvatili ove ideje i brzo je razvijali; Vitruvije, arhitekta Augustovog doba, ja zabiljeio izgradnju bazilike sa drvenim krovom u Fanu, na sjeveru Italije, gdje je centralni prostor bio slobodan u dimenzijama oko 18.30 metara irine i oko 36.50 metara duine. Slino tome, Rimljani su razvili kameni luk Etruana, a ve prije kraja Doba Republike mogli su premostiti raspon od 25 m, kao u sluaju Pons Fabricius u Rimu. Ipak je, prije svega, beton ono to je omoguilo Rimljanima izgradnju svodova veliine nenadmaene sve do uvoenja elika u izgradnju u devetnaestom stoljeu. Kako su slabunjavo izgledali brodovi engleske zasvoene katedrale, rijetko kad vie od oko12 metara irine, u odnosu na velike Rimske dvorane irine 25-27 metara. Betonski svodovi su imali prednost u odnosu na kamene, jer su mogli biti izvedeni na osnovi kompliciranog oblika bez tekog i mukotrpnog rezanja kamena u razne oblike. Svodovi su bili poduprti na prstenovima ili privremenim drvenim skelama dok beton ne ovrsne. U vanijim primjerima, svodovi su bili izgraivani pomou rebara od opeke, sa betonskim punjenjem, na taj nain olakano je optereenje nametnuto na prstenove i istovremeno bi bili zatieni od pukotina.

Kupole su Rimljani gradili iznad osmougaonog i okruglog tlocrta. Oktogon su pokrivali krikastom kupolom ili samostanskim svodom, a iznad krunog tlocrta gradili su jajoliku konstruisane sistemom lepeza (Dioklecijanov mauzoleja Split) , ili kupolu u vidu polulopte. Kupola Panteona u Rimu, sa nosivim rebrima i horizontalnim prstenovima, sa ogromnim rasponom od 43 metra, najbolji je primjer pravilne kalote.

12

Amir Pai: Historija arhitekture Arhitektura prije 330.godine: 5.- Rim (1)

Razliite vrste svodova su koritene u Rimskoj arhitekturi, a to su kako slijedi: (a) polukruni ili svod vagonskih kola, poznat kao cjevasti ili tunelski svod koji je cijelom duinom bio oslonjen na dva paralelna zida pravokutnog prostora. (b) krstasti svod,koji je nastajao krianjem dvaju polukrunih svodova jednakih raspona, koriten preko kvadratnih prostora, a optereenje je prenoeno na etiri take oslanjanja. Kada su krstasti svodovi koriteni za natkrivanje dugih dvorana ili koridora, proctor je bio izdjeljen stubovima na kvadratna polja od kojih je svaki bio pokriven krstastim svodom, to je omoguavalo i umetanje prozora u gornjem dijelu zidova, kao u sredinjoj dvorani Karakalinih termi i Dioklecijanovih termi u Rimu. Linija presijecanja krstastih svodova se naziva prepona. (c) Poluloptaste kupole ili kupole (Cupa=aa) su koritene za natkrivanje krunih struktura, i polu-kupola za exedrae ili polukruna udubljenja. U svim ovim oblicima svodova, beton je bio znaajan faktor, jer je znaio znaajnu utedu radne snage i imao je mnogo veu mo vezivanja svoda od zasebnih kamenih jedinica. Ipak, bilo je neophodno poduprijeti kose bone potiske usmjerene nasuprot od zidova koje su stvarali enormno teki betonski svodovi, koje su ak i u tjemenu imale debljinu preko nekoliko desetina centimetara. Cjevasti svodovi preko bonih krila ili nia Konstantinove bazilike u Rimu, na primjer, od kojih svaki natkriva oko 23 metra krila su u tjemenu imali debljinu od oko 2.4 metara, i kupola poznatog Panteona, sa rasponom od 43.43 metara, u svog gornjem region ima debljinu od oko 1.20 metara. I kabasti zidovi su do odreene mjere preuzimali optereenje, ali Rimljani nisu nita preputali sluaju te su osmislili i razradili potporni sistem. Sistem nije uvijek oigledan, kao u Dioklecijanovim termama, gdje je velika centralna dvorana okruena niim prostorima iji su zidovi bili u proturavnotei sa donjim takama spajanja trostrukih prepona kupole gdje je preuzimano optereenje.

Obino bavasti svodovi imaju ojaavajue lukove na malim odstojanjima. U kasnom periodu graeni su i svodovi kod kojih su konstruktivni (nosivi) dijelovi lukovi od bipedalnih opeka, a sam svod, koji se oslanja na lukove je od liva ili opeke.

Kupole su Rimljani gradili iznad osmougaonog i okruglog tlocrta. Oktogon su pokrivali krikastom kupolom ili samostanskim svodom, a iznad krunog tlocrta gradili su jajoliku konstruisane sistemom lepeza (Dioklecijanov mauzoleja Split) , ili kupolu u vidu polulopte.

udo rimske tehnologije Kupola termalnog objekta poznatog kao hram Diane u Baiae, blizu Napulja, pokazuje virtuoznost graditelja iz drugog stoljea.

13

Amir Pai: Historija arhitekture Arhitektura prije 330.godine: 5.- Rim (1)

Takoer, Rimljani su esto skrivali svoj potporni sistem zidovima. Slian potporni sistem je razvijen jo u ranije doba ininjerstva, ali je stalno zahtjevao koritenje mase zemlje za preuzimanje optereenja . Tri osnovna potporna sistema su koritena: (i) semikruni ili nie, koji je najbolji od svih potpora za zadravanje zemlje. Taj tip je bio koriten u ogromnim razmjerama prilikom izgradnje Trajanovog foruma, na sjevero-istonoj strani, gdje nie presijecaju u podnoju Quirinala. Galerije sa trgovinama i uredima u tri razine prikrile su svoju funkcionalnu namjenu. (ii) Obini gotiki tip podtaknute potpore, primjenjen u mnogobrojnim srednjovjekovnim objektima. Nia tip potpornog sistema nije bio vrlo primjeren i za objekte gdje je postojala potreba za velikim otvorima za prozore i vratima iako se moe vidjeti boni portal izmeu sredinje dvorane i Frigidariuma u Dioklecijanovim termama - pa je zbog praktinosti u obinim objektima pretvoreno u podtaknute potpore povezane zidom na koji su mogli biti postavljeni prozori. Ove zidove koji su ih povezivali, meutim, bilo je potrebno staviti uz vanjski rub potpore tako da je prostor izmeu njih mogao biti natkriven svodom i postati dijelom korisnog unutranjeg prostora. Krila Konstantinove bazilike iskoritavaju prostor izmeu velikih podupiraa na ovaj nain, lateralni zid je vidljiv, sa svojim kosim vrhovima se izdie iznad svodova bonih krila, kako bi preuzeo optereenje glavnih svodova koje je skoncentrisano u vrhovima stubova. Poznati su i sluajevi od lebdeih potpora. (iii) Princip iljastih potpornih lukova je imao iroku primjenu. iljci su bili postavljeni u vrhovima potpornih lukova kako bi svojom teinom pospjeili prijenos bonih potisaka nadole prema tlu. U velikim razmjerama su primjenjeni u Dioklecijanovim termama, ali je, kao i u gotovo svima primjerima u rimske arhitekture, njihova stvarna funkcija skrivena arhitektonskim ukrasima, u ovom sluaju sa skulpturama nadstrenice. U objektima kod kojih zidovi nisu bili previe izdjeljeni prozorima ili drugim otvorima, isti princip je primijenjen, ali je dodatno optereenje bilo stalno prisutno du gornje zone zida sa vanjske strane podnoja svoda, kako bi se smanjila opasnost od njegovog obruavanja prema vani. Panteon u Rimu, najljepa od svih ilustracija rimskih graevinskih podviga, utjelovljuje svaki oblik rimskog potpornog sistema. Tu emo primjetiti da je objekat do poetka kupole u unutranjosti visinski izdjeljena u dvije razine, ali postoji jo jedna dodatna razina u vanjskom izgledu, koja prua dodatnu ukrutu i vrst boni potisak kako bi se sprijeilo raspuknue kupole prema vani; i kao dodatna predostronost, od dna kupole prema vrhu sa vanjske strane je postavljen niz betonskih stepenica koji se izdie do visine od dvije treine visine same kupole. To je zbog konstruktivnih razloga da su Rimske kupole izvana oblikovane kao tanjir, dok su u unutranjosti kao polulopte. Vrlo vjeto je na ovom objektu teina svoda umanjena izostavljajui ispunjavanje sredinjeg dijela kupole najteeg dijela za izgraditi te na taj nain obezbijediti oko, jedini izvor prirodnog svijetla. est metara debeli zidovi nisu na bilo koji nain uvreni, ukrasna udubljenja u unutranjosti su uvezana sa potpornim lukovima povezujui vanjsku i unutranju opnu, i izmeu ovih udubljenja su konstruktivne nie koje se prostiru kroz sva tri nivoa, i okrunjene su sa polukupolama na vrhu svakog nivoa; na najviem nivou su podijeljene na pola potpornim lukovima. Stoga su svi oblici potpornih sistema koriteni kasnije u razvijenoj srednjovjekovnoj arhitekturi zapravo osmiljeni od strane rimskih arhitekata, ali sa razlikom to su rimski bili mnogo manje kompaktni i lagani, te obino nisu bili jasno izloeni pogledu. Betonski svodovi su esto bili osvijetljeni pomou utora ili sanducima na donjoj strani, ali beton nije bio pogodan za klesano uljepavanje poput kamena, a zidovi i svodovi su esto dobivali ukrasni plat od gipsa, buke, mramora ili mozaika. Razne buke od vapna i pijeska su koritene za obradu vanjskih zidova, a buka ili gips za unutranje. Kasnije je buka pravljena od mramorne praine i vapna, a esto je modelirana u plitke geometrijski oblikovane panele, tako napravljene ukraavali su plitkim reljefom figura i lia, i bojili u atraktivne boje. U takvim sluajevima buka je bila i do 7.5 centimetara debljine. Kada je bilo potrebno napraviti kalupe ili cijele stubove od ovog materijala, kao za peristile kua, jezgre su bile pravljene od betona ili opeke. Za ureenje unutranjosti domova, posebno za zidove, buka je paljivo pripremana u ak pet uzastopnih slojeva, kako bi bila pogodna za brilijantne slike u freskama ili temperi. Posebna mjeavina opus signinum mljevene terakote i vapna, sa ili bez pijeska, koritena je za oblaganje vodovodnih kanala, vodovoda i rezervoara te u vlanim situacijama. Mramor je rijetko koriten kroz cijeli presjek zida; i to samo bijeli je bio u upotreni, nikada bojeni. Obino je to bila samo obloga, do 30 centimetara ili tako debeo kada je mramor bio porijekla iz Carrare, ali u tankim oblogama oko 1.3 cm debljine kada je koriten bojeni mramor. Mramor, porfira, jaspis ili granit za oblogu je polgan preko buke i privren na zidove pomou eljeznih ili bronzanih spojnica, oni su bili rasporeeni u geometrijskim uzorcima razliitih mustri (opus sectile), te su koriteni na taj nain i za podove. Mramor u boji je esto bio preskup za univerzalnu upotrebu, te je na zidovima bio esto imitiran bojenjem. Kada su arhitektonski redovi bili nainjeni u cjelosti od mramora, kao to je to bio sluaj sa trijemima hramova, to je bio samo trup stuba koji je bio napravljen od bojenog mramora; da bi pokazivao uklesane dekoracije i teksturu na najbolji mogui nain, to su bili neobraeni monoliti, oblikovani u kamenolomu prije same isporuke. Izostavljanje lijebljenja u takvim sluajevima utjecalo je na primjenu u cjelini, i koliko god esto lijebljenja nisu izostavljana ak i kada je trup bio napravljen od kamena, bez obzira na potrebe Reda. Mramorni mozaici su bili koriteni u odreenoj mjeri za zidove i svodove, ali iznad svega, za podove, kao alternativa opus sectile-u u beskonanoj raznolikost geometrijskih i slikovnih uzoraka . Skromniji tip poploavanja je opus spicatum, od malih opeka postavljenih u uzorak riblje kosti. Stakleni mozaik nije bio pogodan za podove, ali je inio sjajan ukras za svodove i bio je izvrstan za objekte i situacije otporne na vlagu, kao to su vrtni ukrasi i paviljoni, fontane i polu-podzemni trijemi i grobnice. Pozlata je ponekad primijenjivana na drvene ukrase i bronane pokrove vanih graevina, kao to je Panteon. Obilje kipova donijesenih iz Grke je dovelo do stvaranja nia u zidovima za postavljanje kipova, a to su bile ili polukrune ili pravokutne, te su povremeno uokvirene stubovima koji podupiru zabat, formirajui okvir za kip, ili su eono imali platno stubova, kao u Panteonu. 14

Amir Pai: Historija arhitekture Arhitektura prije 330.godine: 5.- Rim (1)

Odraz mistine teorije Povezanou sa mistikom broja i geometrijskih oblika, Pantheon otkriva brojne aspekte koji objanjavaju njegova prostorna savrenstva. Cilindrina zgrada je sadrana unutar kvadrata koji sadri krug (ili kuglu unutar kocke). Osim toga, jednakostranini trokut spaja oculus za naspramne apside tvorei oblik konusa ili kuteva piramide.

Strop u slici svemira Pogled ka nebu kupolePantheona u Rimu. Okovelikog oculusa, koji poput sunca osvjetljava cjelinu,pet nivoa kaseta predstavljaju pravacpet planeta poznatih Rimljanima. Zgrada odraava geocentrini sistemsa svojim sferama koje imaju isti centar,a koje su kodificirane u kozmologiji Ptolomey-a.

15

Amir Pai: Historija arhitekture Arhitektura prije 330.godine: 5.- Rim (1)

Arhitektonsko remek-djelo Vrh Uzduni presjek Pantheona, pokazuje velikiunutranji prostor iji je prenik 44 metara (150 stopa) I pokriven je ploastom poluloptastom kupolom od pet etae koje obuhvataju 28 kaseta. Cilindrina osnova je podijeljena u dvije razine ijednaka je visini kupole. Vrh kupole je 44 metara naoculusu, koji ima prenik 9 metara i predstavlja jedini izvor svjetla u zgradi.

Dno Plan Hadrianovog Pantheona 1. Ulazni portik 2. Nie koje sadre kipove Agrippa i Augustusa 3. Ulazni vestibil (predvorje) 4. Glavna apsida nalazi se na podunoj osi 5.Druge apside u obliku polukrunih exedra 6. Apside u obliku pravokutnih exedra na dijagonalnim osama 7. Apside bazilike Neptune

Detalj stropnih kaseta Primjetna suptilnost pomaka prema vrhu u jaanju elemenata kako bi ispravili optiko izoblienja u odnosu na poziciju promatraa na zemlji, a ne na razini hemisfere.

Stilska disciplina bez mana Detalj trokutastog zabata iznad slijepe uvale na gornjoj razini Pantheon-a.

16

Amir Pai: Historija arhitekture Arhitektura prije 330.godine: 5.- Rim (1)

PRIMJERI ETRURSKA ARHITEKTURA

Karakter etrurske arhitekture je naveden. Ostaci se sastoje uglavnom od grobova, gradskih zidina, ulaznih kapija, mostova i propusta. Kloaka Maxima, u Rimu; prvi odvod je bio izgraen u kasnom razdoblju Regala kao otvoreni odvod za doline izmeu brda u Rimu, ovo je jedini koji e biti uvrten kao etrurski primjer, jer nita od postojeih spomenka nije toliko staro. Odvod je naknadno bio pokriven i proao je mnoge popravke u Antiko doba. Na svom izlazu na rijeku Tiber, pokazuje polukruni (rimski) svod napravljen od peperino kamena, cca 78.godine p.n.e; 3.35 metara raspona, od tri koncentrina prstena segmenjaka, svaki oko 76 cm visine. Najstariji poznati pravi luk je onaj u Rimu, slian odvod se nalazi ispred Hrama Saturna, koji datira jo iz oko etvrtog stoljea prije nove ere. U Etruriji, segmentni bavasti svodovi se pojavljuju u brojnim podzemnim grobnicama treeg i etvrtog stoljea p.n.e., na podruju Chiuse i Perue. Augustov luk, u Perui (krajem 2.st.pne), tako se zove zbog natpisa Augusta Perusia, uklesanog na luk oko 27. G.pne, iako je Perua pala pod vlast Rimljana 310.g.pne, luk i dalje zadrava jak etrurski karakter, kao i istodobne gradske zidine, oko 3.2 kilometara duge, koje okruuju drevni grad. Oba su graena od velikih blokova sedre, bez maltera. Raniji luk, djelomino ouvan, je Porta allArco, Volterra, iz etvrtog ili treeg stoljea prije nove ere, u zidovima od grubo obraenih kvadratnih, velikih blokova pjeenjaka iz estog stoljea prije nove ere. Volterra nije pala pod vlast Rimljana sve do prvog stoljea prije nove ere.

17

Amir Pai: Historija arhitekture Arhitektura prije 330.godine: 5.- Rim (1)

Hram Jupitera Capitolinusa, u Rimu (509 p.n.e.) je glavni primjer ove vrste objekata, imao je celu podijeljenu u tri odaje za kipove Jupitera, Minerve i Juna; priblino kvadratne osnove, sa iroko razmaknutim stubovima za oslanjanje drvenog arhitrava. Bio je spaljen u 83. godini p.n.e., a obnovio ga je Sula, koji je ovdje primjenio koritenje dijela mramornih korintskih stupova iz Olimpiona, Atena (str. 140), ali su vrmenom uniteni. Hram Juno Sospita, u Lanuvium (5.st.pne) je obnovljen na osnovu opisa koje je dao Vitruvije (Knj. IV, pog. vii). U osnovi se sastoji od tri odaje za tri boanstva, a ulazni trijem je sa dva reda od po etiri stuba, iroko razmaknuta i sa pristupom preko ugraenih stepenika -tip hrama koji su kasnije usvojili Rimljan, a razlikuje se do grkog tipa. Obnovljene fasade pokazuju stepenike izmeu bonih zidova trijema i stubove na koje se oslanja drvena entablatura ukraena terakotom kao i zabat. Krovna drvena konstrukcija etrurskog hrama je takoer rekonstruisana i krovni pokriva od terakote ovog hrama je izloen u Britanskom muzeju, a zanimljiva renesansna varijanta ovakvog trijema se pojavila na Sv. Pavlu, Covent Garden, u Londonu . Hram Alatri (3.st.pne), ostaci koju su pronaeni u 1882. godini ponovo su izgraeni u dvoritu Ville pape Julija, u Rimu. Ovaj mali etrurski hram poiva na postolju, i putem kose rampe se pristupa trijemu sa dva stuba, sa kojeg centralno postavljen ulazni otvor vodi do cele. Sada je poznato da nije bilo stranjeg trijema. Tipina entablatura na vrhu stuba obogaena terakotom, zabat s akroterijama, i vijenac sa antefiksom, nalikuju onima iz Lanuviuma. Grki uticaj je vjerovatno odgovoran za povratak jedinstvene cele. Alatri se ne nalazi u Etruriji, nego u centru Lacije. Etrurska Grobnica u Corneto-Tarquinia. Od mnogih u kamene stijene usjeenih grobnica u etrurskoj Tarquinia, u blizini dananjeg Korneta, oko dvadeset tri posebno su poznate po svojim ivopisnim zidnim slikama, koje su zadrale izuzetnu svjeinu. Jedna grobnica ima i arhitektonski znaaj. Ulaz vodi do unutranje odaje, koja neto nalikuje atrijumu etrurske kue kao to je opisao Vitruvije, a kamena tavanica isklesana u imitaciji rogova koji se izdiu do sredinjeg otvora koji je proputao svjetlost kroz vertikalni otvor. Vrata vode do manje, unutranje komore na nioj razini. Nekropola, Cerveteri, jedna je od najznaajnijih etrurskih grobnih mjesta. Grobnice su postavljene sistematski du poploanih ulica, kao mjesto za ivot. Najstarije grobnice, koje datiraju iz sedmog stoljea prije nove ere, Regolini-Galassi primjer, gdje su pronaene bogate riznice 1836. godine n.e., su rasporeene neravnomjerno u susjedstvu, dok veliki nasipni tumuli i podzemne u kamenu usjeene odaje,uglavnom datiraju iz estog i petog stoljea prije nove ere, su grupirani zajedno radi boljeg iskoritavanja prostora. Najpoznatiji meu kasnijim je sa kraja sedmog stoljea, Grobnica titova i stolica i iz petog stoljea Grobnica sjenica, koji preslikavaju u stijeni unutranja obiljeja kue; i Grobnica Stucco reljefa, iz treeg stoljea prije nove ere, gdje su osobni i kuni imetak plemenitog pokojnika i njegove supruge modelirani u buci na zidovima. Nekropola Vulci. Drevni grad je dugo bio naputen, ali grobovi njegovih nekropola su pronaeni i njihove neprocjenjive vrijednosti nakita i oslikanih vaza su opljakane u devetnaestom stoljeu. No, tu, kao i drugdje, grobnice su esto ukraene arhitektonskim obiljejima, kao i zidnim slikarstvom. Grobnica Vu1ci, otkrivena 1833. godine n.e., rekonstruisana je u Britanskom muzeju. Sastojala se od niskih, krupnih stubova sa kapitelom koji je izrazito etrurskog karaktera, sa izdignutim volutama na uglovima i isklesanim ljudskim glavama izmeu. Potie iz primitivnog tipa sa Bliskog Istoka, ali isklesane glave su etrurski dodatak; koritene vrlo esto za ukraavanje tjemenog kamena lukova. Akantusovo lie pokazuje utjecaj grkog Korintskog Reda. Vidjeli smo da su Etruani oponaali grki Dorski Red i na osnovu njega stvorili vlastiti Toskanski Red. Oni su takoer imali su svoju varijantu grkog Jonskog Reda, kao to se vidi na primjeru Augustovog luka, Perugia. Etrurski sarkofazi. Oba tipa, pokrebni i krematorijski su koriteni u Etruriji. Ima vie primjera veeg volumena, sarkofazi od kamena, alabaster i terakote koriteni su u vrlo velikom broju. Pokojnik je obino bio prikazan kao naslonjen na krevetu a prisutne su i brojne scene iz svakodnevnog ivota.

18

Amir Pai: Historija arhitekture Arhitektura prije 330.godine: 5.- Rim (1)

PRIMJERI RIMSKA ARHITEKTURA

Primjeri rimske arhitekture nalaze se, ne samo u Italiji, nego svugdje gdje je rimska vlast bila prisutna, kao u Nimesu i Ovnau u Francuskoj, Tarragona i Segovia u panjolskoj; Treves i Aix-Ia-Chapelle u Njemakoj, Konstantin, Leptis Magna, i Timgad u SjevernojAfrici, Baalbek i Palmyra u Siriji, pored Si1chestera, Dovera, Verulamiuma i Batha u Engleskoj. FORUMI Forum, odgovara funkciji agore u grkom gradu, to bio je sredinji otvoreni prostor koriten kao mjesto susretanja, trgovine ili politikih skupova i demonstracija, poput francuske place, talijanskih piazza i engleskih trnica. Za male gradove jedan forum je bio dovoljan, ali u veim gradovima bilo ih je potrebno nekoliko, iako je jedan uvijek imao glavnu ulogu. U gradovima koji su izrasli od manjih, forumi su podlegli manjim promjenama i esto su bili neto nepravilnog oblika, ali kad su gradovi nanovo planiranim ili iz nekog razloga djelomino obnovljenim, forumi su postavljani sistematski, u propisanom obliku. Svi su oblikovani da bi zadovolji zahtjeve rimskih graana zajedno sa prateim zgradama koje su odraavale ne samo religiju, zakon i trgovine, ali i uurbani ivot u gradu, koji je velikom dijelu bio isti bez obzira na oblik vladavine Kraljevstva, Republike ili Carstva.

Forum Romanum u Rimu, najstariji i najvaniji u gradu, bio je smjeten u dolini izmeu poznatih Rimskih breuljaka. Nije strogo pravougaoni, izvorno je bio vienamjenski forum, ali kako je grad rastao njegove trgovine su premjetene drugdje i natjecanja i predstave koje su se nekad odvijale na ovom mjestu su premjetena u kazalita, amfiteatare i cirkuse. Samo su glavne javne zgrade zatim grupirane oko njega, a njegova pojava u zenitu antikog Rima, ukraen stubovima pobjede, kipovima i okruen trijemovima, kolonadama, hramovima, bazilikama, i zgradama dravnih ustanova, doista je morala biti impozantna, kao i u prikazu sa lunog Tabulariuma (78. p.n.e.), gdje je javni arhivi sauvan. Rimu, sa svojim velikim Carstvom, je bilo potrebno vie graanskog prostora nego to je Forum Romanum imao, pa su se naredni carevi nadmetali novim simetrinim forumima koji su u isto vrijeme bili spomenici samima sebi. Julije Cezar je dodao prvi, zatim car August, Vespazijan, te Nerva pa Trajan.

19

Amir Pai: Historija arhitekture Arhitektura prije 330.godine: 5.- Rim (1)

Forum Trajana u Rimu (98 113.g.n.e.) je bio najvei. Sainjen je od etiri dijela: (i) pravilnog foruma, s velikim polukrunim istacima na obje strane, sa nizovima kolonada, sadravao je razne trgovine, (ii) podruje prodaje se sastoji od trgovina i dvospratne zasvoene dvorane na obroncima Quirinal brijega iza sjeveroistonod polukrunog istaka (iii) Trajanove bazilike i dvije susjedne knjinice odvojena meusobno dvoritem u kojem se izdizao poznati Trajanov stub, i (iv) prostor peristila u kome je bio smjeten Trajanov hram. Pored ovih foruma, i drugi, poput Foruma Boariuma, posluili su kao trgovi za posebne namjene. Pompeii, kao i svi vaniji gradovi, imali su forum kao sredite graanskog ivota, koji su bili krcati za vrijeme festivalskih dana kada su se rtve prinosile ispred hramova. Forumi Rima i njegovih provincija predstavljaju primjere dobrog urbanistikog planiranja, i bilo je kvalitetnih primjera ak i u rubnim dijelovima carstva, kao i u Palmyri, Samariji, Damasku, Antiohiji i Bosri u Siriji, Pergamonu u Maloj Aziji; Timgadu i Tebessu u Sjevernoj Africi, te na Silchesteru i drugdje u Engleskoj, i u svim su bile kolonadne ulice koja su pruale zaklon od sunca.

20

Mjesto za razgovor, izlaganje i dranje govora, u sjeni portika Nedavno otkriveni ostaci Trajanovog foruma omoguavaju da se rekonstruie izgled portika na rubu trga. Stubovi na trgu (na desno) odgovarali su korintskim kolonadama u bijelom mramoru (lijevo), obiljeavajui granicu exedre. Zasvoeni strop je sagraen u laganom kamenu prekrivenom polihromnom tukaturom.

Amir Pai: Historija arhitekture Arhitektura prije 330.godine: 5.- Rim (1)

Plan Trajanovog foruma Trajanov forum izgraen je u Rimu izmeu 107 i 112 g.n.e.a sagradio ga je arhitekt Apollodorus iz Damaska: 1. Trijumfalni ulazni luk 2. Trg okruen trijemovima 3. Mramorni stubovi portika 4. Exedra 5. Trajanovo trite 6. Ulica Biberatica 7. Bazilika Ulpia sa svoje dvije exedre 8. Grka i latinska knjinica 9. Trajanov stup 10. Dvorite Trajanovog Hrama okrueno portikom 11. Hram oboavanog Trajana, koji je izgradio Hadrian.

Biblioteke Trajanovog foruma Tim predvoen James E. Packerom rekonstruisao je unutranji prostor dvije biblioteke Trajanovog foruma u Rimu. Zgrade sa dva sprata korintskih portika pokrivene su krinim svodovima. U cilju pruanja rasvjete, transverzalne projekcije bile su opremljene prozorima. Nosiva konstrukcija sastojala se od dvije ljuske iusklaena je sa funkcionalnim potrebama skladitenja (duboki sjenici), dok istovremeno prua veliku stabilnost.

Grafika rekonstrukcija Trajanovog foruma u Rimu Ova rekonstrukcija se temelji na rezultatima istraivanja arheologa James Packer E. i njegove kole. Poprena Bazilika Ulpia blokira perspektive trga. U centru je kip cara na konju. Dvokolice i jedna bronana quadriga stajali su na vrhu ulaznog trijema bazilike.

21